Tražimo Istinu Vesna Grančer

Vesna Graner TRAIMO ISTINU
TRAIMO ISTINU
Vesna Graner
PUT - SAMOSPOZNAJA UITI VOLJETI SEBE Ako imamo iskrenost i hrabrost da vidimo sebe ba onakvima kakvi smo sada, ak i ona podruja koja bismo najradije zaobili, proivljavanje bola e takoer proizvesti dublje i punije razumijevanje veza izmeu uzroka i posljedice, pa ete vidjeti zato privlaite ba tu bolnu situaciju. Tada ete shvatiti ivot, ak i njegove probleme, kao radostan izazov. Trenuci vanjskih problema postat e sve rijei i mirno, radosno ivljenje postat e uobiajeno. Nauit ete istinski voljeti sebe. To je Put. Problem u prihvaanju sebe je to nesvjesni dio nas - ranjeno dijete ili petogodinjak u nama - smjesta zakljuuje da smo u cijelosti loi. To znai da kad god bismo mogli vidjeti negativnost u nama, strah nas sprjeava da je vidimo. Rekli smo da je strah negiranje svih drugih osjeaja u nama i da je jedini nain da ih vidimo taj da osjetimo strah. Ako i strah potisnemo tada smo konfuzni i ne vidimo istinu, pa krivo reagiramo - povreujemo sebe i druge. Ako budete dovoljno iskreni sa sobom, vidjet ete da postoji jedan dio u nama koji ne priznaje bol i frustraciju; da postoji mjesto na kojem ste ljuti i zlobni zato to ne postoji autoritet koji voli i koji e za vas eliminirati neeljene dogaaje. Ovaj stav proistie iz krivog uvjerenja da bi ivot morao biti samo med i mlijeko, pa se bojite bola. No, strah od bola dovodi do jo veeg bola u ivotu. Paradoks je da to vie vidimo negativni dio u nama, to smo vie svjesni svog Istinskog ja koje je nainjeno na sliku i priliku Boga. Osim toga, tada imamo izbor da biramo iz ljubavi jer vidimo i negativnost. MASKA ILI IDEALIZIRANA SLIKA - EFEKTI Mnogi su odrasli vjerujui da nisu dovoljno dobri da bi bili voljeni samo radi onoga to jesu. Stoga oajniki pokuavaju ivjeti prema samostvorenoj slici ili vlastitim oekivanjima kakvi bi trebali biti da dobiju ljubav. Upravo stalna borba da budu ono to nikada ne mogu postati uzrokuje mnoge od njihovih potekoa. Zato je vano otkriti svoju idealiziranu sliku ili masku da bi razumjeli kako kreirate nesreu i frustracije u ivotu. Otkrit ete da je ta lana linost postigla upravo suprotno od onoga zbog ega je stvorena u djetinjstvu To otkrie moe biti bolno, ali e vam pomoi da ponovno preispitate nain na koji sebe predstavljate svijetu i pomoi e vam da postanete svoje Istinsko ja u najveoj moguoj mjeri. Govorili smo o tri strukture linosti; maski, Niem ja i Istinskom ja. Najdublji sloj linosti je Istinsko ja. To Ja je kreativno, slobodno, puno ljubavi, puno davanja, no koje zna i sposobno je za neprekidnu radost i blaenstvo. To smo jo nazvali Istinskim djetetom u nama. Sloj koji okruuje Istinsko ja je Nie ja ili negativni dio linosti. To je na nerazvijeni dio iz djetinjstva koji jo uvijek sadri negativne emocije, misli i namjere kao to su to strah, mrnja i okrutnost. Vanjski sloj koji sakriva tu negativnost je maska. Ove slojeve bismo mogli nazvati i razinama svijesti koji se meusobno preklapaju, ponitavaju i stvaraju zbunjenost. Sve te znaajke linosti mogu biti manje ili vie svjesne. to smo ih manje svjesni, to emo imati vie sukoba u ivotu, i manje uspjeno emo se nositi s tekoama u ivotu. Maska je stvorena kao zatita od bola i nesree kao pseudozatita. Meutim, bol je dio ljudskog iskustva i ne moe se izbjei. Nesrea i nedostatak vjere u sebe su meusobno povezani. Kad se pretvaramo da smo ono to nismo i nikada neemo moi biti, mi se nadamo da emo tako doi do sree, sigurnosti i samopouzdanja. A u stvarnosti, zdravo i istinsko samopouzdanje je mir u mislima. To je sigurnost i zdrava neovisnost koja nam omoguava da budemo sretni razvijajui nae uroene talente, da ivimo konstruktivnim ivotom i stvaramo zdrave odnose. Djecu se uvjerava da moraju biti dobra i savrena. Kada to nisu, esto ih se kanjava na ovaj ili na onaj nain. Moda je najgora kazna kad roditelji uvjetuju svoju ljubav, ili su ljuti, a dijete ima utisak da nije vie voljeno. Tako dijete tzv. loe povezuje s kaznom, a tzv. dobro s nagradom i sreom. Dakle, biti dobar i savren postaje neto to se mora biti, postaje pitanje ivota i smrti. Meutim, dijete zna da nije toliko dobro i savreno, pa poinje sakrivati svoje greke i tako poinje izgradnja lane linosti - maske. Odrastanjem svijest o lanoj fasadi poinje nestajati, ali osjeaj krivnje zbog pretvaranja ostaje i utjee da se jo vie napreemo da postanemo Lano ja. Maska moe uzeti mnoge oblike i esto namee visoke moralne standarde tako da se moemo upitati: Ali, zar nije u redu uvijek biti pristojan, pun ljubavi, pun razumijevanja, nikada ne biti ljut, ne raditi pogreke, nego postignuti savrenstvo. Mogli
bismo rei da jest, ali to uvijek nije mogue ovjeku. A osim toga, ovakvo oekivanje onemoguava da budemo iskreni sami sa sobom da bismo mogli prihvatiti sebe u svom nesavrenstvu kakvi smo sada. Uz to, raa izgovore i sram koji se javlja kad nismo savreni, strah od razotkrivanja, tajnovitost, napor, krivnju i tjeskobu. Radom na sebi poet emo malo pomalo otkrivati znaajke Lanog i Istinskog ja. Budui da se ispod maske u Niem ja nalaze upravo suprotne namjere kao to su to: agresija, neprijateljstvo, tatina, egoizam, samovolja i dr. to stvara dodatnu tjeskobu. Zbog tih uzajamno iskljuivih namjera stvara se iznutra tiranija najgore vrste. Ne shvaamo da je nemogue biti toliko savren koliko zahtijeva maska, pa se neprestano kanjavamo i osjeamo najgoru propast pri najmanjem odstupanju od visokih kriterija maske. U nemogunosti da preuzmemo odgovornost za pogreku maltretiramo sami sebe, ili je pripisujemo drugima ili okolnostima. to se snanije identificiramo s maskom to su krize snanije. Rekli smo da kriza poinje s pitanjem: Tko sam ja u stvarnosti? To pitanje pokazuje na zbunjenost koja proizlazi iz borbe izmeu Lanog i Istinskog ja. Osjeaj neuspjeha, frustracije i prisile, isto kao i lane krivnje i srama, pokazuje da je maska na djelu. Takoer, lane potrebe maske su: potreba za slavom i uspjehom te tatinom. ak kad se te potrebe i ostvare nikad ne dovode do ispunjenja. to vie snage, osobnosti, misaonih procesa, pojmova, ideja i ideala ulaemo u masku, to vie snage oduzimamo svom Istinskom ja koje je voljno rasti. Istinsko poboljanje poinje s prihvaanjem sebe upravo onakvima kakvi smo sada. Jer maska je stvorena da bismo kontrolirali ivot i tako se obranili od bola bilo da kupujemo druge, bolo da ih kontroliramo. Kad se uini prvi korak prema odbacivanju maske, osjea se takav osjeaj osloboenja kao nikada do sada. Tada glavni motiv za savrenstvom postaje transformacija negativnosti u nama, pa nas otkrie negativnog u nama vie nee bacati u depresiju, tjeskobu i krivnju, nego e nas naprotiv osnaiti, jer tada nee vie imati mo da djeluje iz nesvjesnog. Sve je to put prema konanom pronalaenju sebe i ponovnom roenju. TRI TIPA MASKI Maska se poinje stvarati u djetinjstvu kao reakcija na vjerovanje da takvi kakvi jesmo nismo vrijedni ljubavi. Odrastanjem zaboravljamo nau Istinsku linost i poistovjeujemo se s maskom. Maska vanjski sloj linosti za koji mislimo da moramo ili elimo biti, a stvorena je na osnovu naih krivih uvjerenja iz djetinjstva. Stvorena je da bismo iza nje sakrili povrijeeno ili ranjeno dijete koje je jo uvijek u nama. Stavljajui masku izmeu nae ranjivosti i drugih ljudi, mi sprjeavamo bliskost s drugima i negiramo sebe. Kreirana da bismo izbjegli odbacivanje i bol, a dobili ljubav, u odraslom dobu ponovno kreira traumu iz djetinjstva - situacije i odnose. No, tada odgovornost za to prebacujemo na druge Maska ljubavi je pokuaj da se dobije ljubav tako da sebe prikazujemo kao osobe uvijek pune ljubavi. Osoba postaje posluna, ovisna, pomirljiva i sebe negira u nadi da e tako osigurati, kontrolirati i kupiti ljubav i priznanje. Krivo vjerovanje ispod te maske je da osoba mora dobiti ljubav pod svaku cijenu, i zbog toga se ona prikazuje slabijom, vie bespomonom, ili uslunijom, nego to je u stvarnosti. Osjeaj sigurnosti i vlastiti sistem vrijednosti temelji se na dobivanju ljubavi i odobravanju drugih. Takvo ponaanje je u djetinjstvu razumljivo, jer je to djeja reakcija na nesavrenu ljubav roditelja, ali u odraslom dobu ono postaje kontraproduktivno, tj. ono sprjeava da se ljubav i odobravanje dobije. Dakle, maska ljubavi se stvara da bismo dobili ljubav, odobravanje, pomo i simpatiju. Uslunost se moe koristiti kao oruje da bi se u drugima izazvao osjeaj krivnje i tako ih se prisililo da nas zatite i vode brigu o nama. Ili se maska moe koristiti da bi se osjeali boljima od drugih i omalovaavali ih, no to se sakriva i od sebe i drugih. Osoba s maskom ljubavi moe vidjeti svijet kao pun zatitnika - mama i tata. Ili moe biti razoarani idealist mislei o sebi kao jednoj od nekolicine dobrih ljudi preostalih u takvom svijetu. Jer maska ljubavi uvijek sebe prikazuje kao dobrom i dragom osobom, moralnom i superiornom drugima. Utjecaj na linost, zbog takvih meusobno suprotstavljenih motiva koji su nesvjesni, je duboka razoaranost i ogorenost. Drugi se krive zbog vlastite nesree, a skrivanje ogorenosti na druge stvara dvostruko skrivanje. Jer, da bi osoba odrala masku, ona mora potisnuti kivnost i ogorenje zajedno sa ostalim znaajkama linosti koje nisu savrene. Tako maska ljubavi stvara dvostruku krivnju. Osoba se osjea krivom zbog realnih greaka, a tome se dodaje krivnja to se predstavlja boljom nego to jest. Takva unutarnja klima onemoguava osobu da daje istinsku ljubav koja je mogua samo u atmosferi otvorenosti, spontanosti i bez osjeaja krivnje. Da bi oivjela svoj kapacitet za istinsku ljubav, osoba mora sebi priznati svoje negativne osjeaje, ukljuujui kivnost i ogorenje, i mora uiti da preuzme odgovornost i za svoje potrebe i svoja ogranienja.
Maska snage je pokuaj kontrole ivota i drugih tako da se linost prikazuje potpuno nezavisnom, agresivnom, dominirajuom i kompetentnom. ivot se pogreno svodi samo na borbu u kojoj preivljavaju sposobniji i to je nain na koji se pokuavamo osigurati protiv ponovnog ranjavanja i bola kakvog smo osjeali u djetinjstvu. Sigurnost i potovanje samog sebe se temelji na pobjedi u svim situacijama i na tome da se pravimo da nemamo nikakvih potreba i slabosti u sebi. Idealizira se snaga, a ljubav i bliskost se odbacuju. Negiranje realnih potreba za toplinom, ugodom, skrbi i komunikacijom ima za posljedicu nesposobnost da se osoba opusti i prihvati ivot i sebe samu onakvom kakva jest. Nesposobna da prizna pogreke i slabosti, jer je opsjednuta potrebom za takmienjem i pobjedom. Ima tendenciju da ljude smatra pesimistima i cinicima da bi opravdala vlastiti egoizam i dominaciju. Osoba polae veliku vrijednost na samokontrolu iako esto reagira negativno opravdavajui to tuim ponaanjem - odgovornost za vlastito ponaanje prebacuje se na druge. esto pati od osjeaja srama i promaenosti koji se skriva, jer je nemogue uvijek pobijediti i dominirati. Tada se to kompenzira jaanjem maske i jo veim okrivljavanjem drugih. Treba rei da linost s maskom snage posjeduje pravu snagu, ali budui da je iza svake maske krivo uvjerenje iz djetinjstva - da nismo poeljni/prihvatljivi/vrijedni ljubavi ovakvi kakvi jesmo - osoba se zbog tog straha pretvara da je jaa nego to jest u odreenom momentu, pa tako gubi stvarnu snagu. Kad god je maska ugroena mi reagiramo obrambeno jer osjeamo strah i ljutnju. To je zato jer se nesvjesno jo uvijek osjeamo kao dijete koje ovisi o drugima koji su odrasli, kao roditelje koji nas mogu unititi i iju zatitu trebamo da bismo preivjeli. Istina je da nas nitko vie ne moe povrijediti kao onda kad smo bili djeca i ne moe se brinuti za nas kao da smo mali. Maska, taj dio linosti koji nas kritizira i unitava kad god se pridravamo nemogue visokih kriterija maske, stvara u odraslom dobu puno vie bola nego to ga nosimo iz djetinjstva. Kad se prepunimo bolom, bolni osjeaji se ponu doivljavati i to nazivamo krizom. Kriza je prirodni put ili terapeut koji nam pomae da se prestanemo pokuavati biti netko tko nismo. Kriza nas prisiljava da uemo dublje u istinski ranjivi ljudski identitet i tako smanjimo napetost u linosti koja je nastala zbog pretvaranja koje je nesvjesno i li polusvjesno. Masku moemo prepoznati tako da sami sebe upitamo: Da li se ponaam onako kako se osjeam u ovom trenutku?, ili ako ustanovimo da sudimo sebi ili drugima, dakle kadgod nismo spontani i iskreni. Maska odvojenosti Rekli smo da je maska obrana koju smo stvorili u djetinjstvu kao odgovor na pogrene zakljuke o sebi i svijetu koje je donosilo dijete na osnovu svog ogranienog poznavanja svijeta. To je pokuaj djeteta da stvori smisao iz situacije nesavrene ljubavi svojih roditelja. Maska je krivo rjeenje kojim se nastoji izbjei bol i odbacivanje. Maska je pokuaj da postanemo neranjivi s namjerom da izbjegnemo ranjavanje. Rekli smo da je ispod maske pogreno vjerovanje da takvi kakvi jesmo nismo vrijedni ljubavi. Maska takoer negira nae istinske potrebe. Budui da se stvarni osjeaji i potrebe ne prepoznaju, ne mogu biti zadovoljene, a budui da ne pokazujemo nae Istinsko ja, ne moemo dobiti ljubav i potovanje drugih. Osim toga, maska stvara strah ili osjeaj neadekvatnosti koji je mnogo bolniji nego jednostavan bol kad netko neto kae ili ini neto to nas povreuje, ili kad netko nije ono to mislimo da bi trebao biti ili ne odgovara na nae elje. Tako maska stvorena da bi nas zatitila od bola i priskrbila sigurnost i ljubav, u odraslom dobu stvara upravo suprotno od njene prvobitne namjere. Maska mirnoe je pokuaj izbjegavanja potekoa i bola u ivotu tako da se prikazujemo uvijek smirenim i nedodirljivim. No, u stvarnosti osoba samo postie odvajanje od drugih, ravnodunost, izbjegavanje ivota, cininost i krivi motiv za duhovnost. Vrlo esto se bira ova pseudosolucija jer dijete nije mogli niti kupiti ljubav, niti se izboriti za ljubav, pa se odvojilo od problema u sebi i izvan sebe. Ispod te lane mirnoe je uvjerenje da ne moe dobiti ljubav. Ali sve se to uspjeno potisnulo. Krivo uvjerenje ispod te maske je da ako negiramo probleme tada e se oni nestati. Sigurnost i osjeaj vlastite vrijednosti okuava se postii tako da se izdignemo iznad svih tekoa, da budemo nedodirljivi. Osoba s maskom mirnoe idealizira dranje po strani, izbjegavanje i odvajanje, a borba obinih smrtnika vrijedna je prijezira. Ovakvo ogromno negiranje ivota dovodi do mrtvila i tajnog oajavanja koje je esto prekriveno cinizmom. To onemoguava osobu da radi znaajan posao ili da ima ispunjene odnose. Emocionalno izdavanje sebe je u maski mirnoe gotovo potpuno. Osjeaj Istinskog ja je tako malen da je osoba vrlo malo u ivotu ili s ostalima. esto osoba bjei u intelekt ili lani duhovni ivot. Za razliku od maske snage gdje su osjeaji esto uveliavani ili manipulirani da stvore sliku jaine, maska mirnoe ima skrivene osjeaje i treba puno hrabrosti da bi ih pokazala. Transformacija ove maske poinje vrlo laganim procesom pokazivanja Istinskog ja. Kombinacija maski
Katkada su sve tri maske pomijeane u jednoj osobi to stvara ogromnu napetost i konfuziju, jer su ciljevi maski meusobno suprotni. Dok se maska ljubavi pretvara da je uvijek u ljubavi i negira snagu i neovisnost, maska snage negira potrebu za ljubavi i pretvara se da je uvijek jaka i neovisna. elei biti uvijek iznad svega, maska mirnoe prezire i jedno i drugo nastojanje. Dok maska ljubavi i maska snage idu u razliitim smjerovima, one su podjednako lane, rigidne, nerealne i nemogue ih je ostvariti. Niti je kombinacija maski blie realnosti. Tako maska snage se moe upotrebljavati na poslu, a kod kue maska ljubavi, ili obrnuto. ak i kad bi bilo mogue da osoba nikad ne pogrijei, ili da voli svakoga, ili da bude potpuno nezavisna od drugih, potpuno je nemogue ostvariti zahtjev maske da osoba voli svakoga i da svatko voli nju, i da ih istovremeno pokorava i da je potpuno neranjiva. Takva maska zahtijeva od osobe da uvijek bude nesebina kao i da uvijek dobije ljubav; kao i da uvijek bude sebina da bi imala mo nad drugima, kao i da bude kompletno indiferentna i odvojena od osjeaja tako da je oni ne uznemiruju. Moete li si zamisliti kakav konflikt stvaraju tako proturjeni zahtjevi. to god uinila loe stvara krivnju, sram, neprikladnost i frustraciju. Transformacija maske Rekli smo da maska stvara bol i nesreu, jer se temelji na lanom uvjerenju da je mogue izbjei bol, nesavrenstvo i razoaranje u ivotu. Transformacija maske ukljuuje proces alosti to maska nije nae pravo ja, nego beivotna verzija nas samih koja se treba smanjivati da bismo mogli postati ono to stvarno jesmo. Da bismo otpustili masku trebamo opet osjetiti bol iz djetinjstva zbog koje je ovakva maska i stvorena. No kako moemo ponovno osjetiti bol iz djetinjstva? Uzmimo sadanji problem. Vidite da li krivite druge ili ivot to imate taj problem i da niste svjesni da problema ne bi ni bilo da vai unutarnji konflikti nisu proizveli krivo miljenje ili ponaanje. Jer uvijek privlaimo u skladu s krivim uvjerenjem koje je obino u nesvjesnom, ali ne mora biti. Slijedei sloj moda e biti ljutnja, tjeskoba, ogorenost, frustracija. Ako ih proivite nai ete povredu to niste voljeni. ako osjetite i proivite i taj osjeaj nevoljenosti u sadanjoj dilemi, to e istovremeno biti proivljavanje bola iz djetinjstva. Sa sadanjom boli pokuajte usporediti situaciju sa svojim roditeljima - ono to ste dobili od njih i kako stvarno osjeate prema njima. Postat ete svjesni da vam nedostaje neto ega do sad niste bili svjesni - niste to eljeli vidjeti. Iznai ete da vas je to boljelo dok ste bili dijete, ali ste na svjesnom nivou zaboravili tu bol. Bol vaeg sadanjeg problema je ona ista iz djetinjstva. Kada spoznate da je ova bol ona ista iz djetinjstva, slijedei korak bit e mnogo laki. Vidjet ete da se neki dogaaji ponavljaju po uvijek istoj shemi, da privlaite sline ljude koji vas povreuju na isti nain kako ste bili povreivani u djetinjstvu. Kako ete opaati slinosti i istovremeno osjeati bol sada i onaj iz djetinjstva, polako ete shvatiti kako ponovno stvarate povrede iz djetinjstva da biste sada pobijedili i dobili ljubav koja vam je nedostajala tada. Da va ivot u velikoj mjeri stvara ranjeno dijete u vama. Tada ete polako uiti da prihvatite i volite sebe ovakvi kakvi ste sada i da ne morate zasluivati ljubav. Tek tad emo polako moi otputati strah da neemo biti voljeni i prihvaeni. Kada pogledamo ispod maske moramo se suoiti s negativnou u nama - o tome idui put. Negativni dio linosti U prolim emisijama govorili smo o maskama, a danas emo govoriti o jednom drugom dijelu linosti koji se u psihologiji naziva raznim imenima - sjena, id, nie ja ili negativni dio linosti. Tri djela linosti se popuno meusobno razlikuju kao da imamo tri razliite linosti u sebi. Negativni dio je kao malo ranjeno dijete u nama koje je ljuto, ne vjeruje u zajednitvo, ljubav; ogoreno je i kritino, zlobno, zavidno, mrzi itd. Ponaa se i misli kao jednogodinjak, dvogodinjak - kao da je tu cijeli niz ljute djece - no to su fragmenti psihe koji su zbog traume zaostali u razvoju i funkcioniraju na nivou kad je trauma nastala. Taj dio psihe nije se razvijao s ostatkom koji je odrastao i koji sada educiramo kako da bude konstruktivan roditelj ranjenom djetetu u sebi da bi ono moglo odrasti. Neobino je vano sagledati taj dio u nama jer je on odgovoran za svu nesreu u naem ivotu - rekli smo da nesvjesno ponovno stvaramo situacije iz djetinjstva da bismo se iscijelili - ponavljamo traumu dok ne nauimo. Potrebna je velika hrabrost ili velika kriza da bismo se usudili pogledati ispod maske i vidjeli taj tamni dio u nama. Kako nastaju negativni osjeaji u djetinjstvu Ni jedno dijete nije sposobno za bezuvjetnu ljubav. Ono zahtjeva svu ljubav i ne eli je dijeliti ni sa braom i sestrama, ak je ljubomorno na ljubav izmeu roditelja. No kada se roditelji ne bi meusobno voljeli, dijete bi trpjelo jo vie. Tu nastaje prvi konflikt. Dijete ne razumije da su roditelji sposobni voljeti vie osoba, i osjea se odbaeno. K tome jo dolazi i to, da kada dijete ne dobije sve to eli, jo vie se osjea nevoljeno. Potreba za ljubavlju, koja ne moe biti ispunjena, uzrokuje mrnju i neprijateljstvo prema osobama koje najvie voli. To je drugi
konflikt. Budui da se dijete srami svojih negativnih osjeaja, gura ih duboko u nesvjesno. Dijete se osjea u cijelosti loim i ima osjeaj krivnje, jer mrzi one koje bi trebalo voljeti. Mnogi ljudi nisu svjesni da te osjeaje nose u sebi. Zbog ovih osjeaja dijete vjeruje da zasluuje kaznu, javlja se strah od kazne i vjerovanje da ne zasluuje sreu. Iz ovih osjeaja eljeti sreu i izbjegavati je - nastaju individualne sheme u nesvjesnom. Iz toga slijedi zakljuak da je gore biti kanjen od drugih, zbog ponienja, nego da se sami kaznimo. Tada, da bismo popravili svoju veliku krivnju neim dobrim, postavljamo si toliko visoke norme koje se u realnosti ne mogu postii. Pokuavamo biti savreni. Zaarani krug nesree je zatvoren. Budui da ne moemo biti savreni, javlja se osjeaj manje vrijednosti. Da bi se on razrijeio, treba prepoznati i proivjeti sve osjeaje koji su doprijeli njegovom nastajanju, cijelu lananu reakciju koju smo opisali. Svi elimo dobiti ljubav. No, obino elimo onu ljubav iz djetinjstva, to potrebu za ljubavlju ini prisilnom radnjom. Samo ako smo spremni istom snagom voljeti druge, kako elimo da nas vole, samo tada emo dobiti ljubav. Nikada ne dobivamo vie nego to smo spremni dati. Tako dugo dok nismo spremni riskirati, nismo spremni za zrelu ljubav. Dakle, negativni dio linosti nastaje u djetinjstvu kao rezultat potiskivanja tzv. antisocijalnih osjeaja ili negativnih osjeaja. To moe se vidjeti u nerazumnim zahtjevima djeteta koje eli biti stalno u sreditu panje, potrebama koje eli stalno zadovoljiti i potrebi da kontrolira roditelje i okolinu svo vrijeme. To je vrijeme narcizma i sebinosti, i to je prirodna faza u razvoju djeteta. Meutim ako se roditelji ne suprostave tomu s ljubavlju i humorom, to e se prolongirati u odraslo doba. Iako roditelji pravedno postupaju s djetetom, svako dijete e negodovati i biti frustrirano zbog granica koje mu nameu roditelji. Budui da dijete poznaje samo elementarne emocije - ljubav i radost, a kada nije zadovoljno, ono e nagonski odgovarati s bijesom, mrnjom i eljom za osvetom. Zdravi roditelji reagirat e odluno ali oputeno, ne uzimajui previe ozbiljno te potrebe djeteta za vanou i izuzetnou. Tada e vlastita vanost prerasti u zdravu samoobranu i prepoznavanje vlastitih prava. Dijete se treba podrati u realnoj potrebi za autonomijom i snagom, ali ono jasno treba vidjeti granice svog ponaanja bez da bude osuivano. Tako dijete ui prihvaanje i negativnih osjeaja i opratanje, ui razlikovati realne potrebe od nerealnih. Negativni dio linosti je odgovoran za negativna ponaanja, misli i osjeaje prema nama samima i prema drugima. To su osjeaji i stavovi koji su u suprotnosti s istinom, a nastali su zbog bolnih iskustava djeteta. Maska i negativnost stvoreni su kao obrana od bola. Dijete prirodno reagira na bolnu situaciju tugom ili ljutnjom, no roditelji teko prihvaaju te djeje osjeaje, pa ih dijete poinje potiskivati. Dijete nastoji pronai ponaanje koje e biti prihvatljivije roditeljima da bi ubudue izbjeglo bol. Maska se poinje stvarati da bi se odvojili od svojih prirodnih osjeaja i sakrili negative. Osjeaji se potiskuju i ostaju potisnuti i u odraslom dobu kad vie nismo dijete. Neosjeanje vlastite boli i unutarnjih konflikata okree se prema neosjetljivosti prema drugima i njihovom bolu. Postoji ogroman strah da se sagleda negativnost u nama , jer mi odmah mislimo da smo u cijelosti loi. To je zbog toga tako to smo se odrastanjem tako poistovjetili s maskom da smo zaboravili tko smo u stvarnosti, pa smo ili crni ili bijeli, tj. ili smo negativni ili smo svoja maska. To naravno stvara zbunjenost i poveava strah da je negativnost naa zadnja istina i da e nas drugi napustiti ako to budu vidjeli - ali se i to moe potisnuti, pa ostaje samo strah. Istina je da negiranje tog dijela linosti ima puno viu cijenu nego to to moemo zamisliti. Ve sagledavanje negativnih crta i osjeaja dovodi do pozitivnih promjena u linosti, jer tada tek stjeemo kontrolu nad naom negativnou, budui da je vidimo, pa imamo izbor. Ako je potiskujemo, a to ini maska, negativnost djeluje iz nesvjesnog tako da okrivljujemo druge ili sebe. Sagledavanjem te negativnosti u nama poinje njena transformacija, jer samo ako je vidimo tad je moemo i mijenjati. To smanjuje strah u linosti, a sigurnost se poveava. Osoba postaje jaa jer ne manipulira sama sobom, a niti drugi mogu njome manipulirati preko njene negativnosti. Problem je to veina ljudi na negativnost u sebi reagira tako da je potiskuje govorei sebi: Takvo neto ne bi trebalo postojati u meni. Ako zanemarimo strah od takvog stava da ako je neto u nam loe da smo tada u cijelosti loi, problemi postaju jo gori. Negiranje negativnih crta ini nemoguim da se one i promijene, a osim toga, one ne nestaju nego jaaju, jer djeluju prikriveno. Na pr. negiranje ljutnje se pretvara u neprijateljstvo, okrutnost, prkos, mrnju prema sebi, krivnju, zbunjenost izmeu okrivljavanja sebe ili drugih. Zdrava ljutnja, znai ona koja nije uperena protiv drugih i poteno se proivljava, naprotiv, produljuje ivot. Jer ivot i osjeanje su jedno te isto. Samo zlo u nam nije ni upola tetno kao na stav prema njemu. Tako dugo dok pokuavamo biti dobri tako da negiramo negativnost u nama, pokuavajui biti ono to nikada ne moemo biti - svoja maska, samo poveavamo bol i strah u nama. Kad prihvatimo ono to je loe u nama, tek tada poinje promjena. Prihvatiti znai iskreno pokazivati te tamne strane, bez da pronalazimo isprike ili okrivljavamo druge, ali niti da se ne osjeamo beznadno i bespomono zbog tih crta u nama. To je zbog toga tako to otvoreno destruktivni stavovi nikada nisu stvarno zlo. Najvea mrnja, najzlobnija osvetoljubivost, okrutnost, zavist, neprijateljstvo, sebinost i druge crte ako su spoznate i iskreno priznate i nisu neodgovorno iivljavane, dakle ne potiskuju i ne poriu se, nikada nee postati tetne. U
mjeri u kojoj spoznate i priznate takve osobine slabe u svojoj jaini i pretvaraju se u svoju suprotnost. Tatina, samovolja i strah su sve razliiti oblici negiranja, pa su te osobine opasnije od onih koje negiraju. To su tri glavna izvora destruktivnosti u ivotu. Tatina govori: Ja sam bolji od drugih. To je vjerovanje da moramo biti bolji od drugih da bismo preivjeli. Ili: Ja ne elim imati takve rune osobine u sebi. Tatina se moe razrijeiti prihvaanjem sebe onakvima kakvi jesmo u odreenom trenutku, ali nam je za to potrebna hrabrost i skromnost. Samovolja govori:Uzimam to elim i kad elim. To je suprotnost od slobodne volje jer kontrolira druge i stvara sve vie napetosti u linosti. Prepoznajemo samovolju kada smo nestrpljivi, zahtjevni, nekompromisni i napeti. Samovolja ne prihvaa stvarnost kakva jest i sve mora biti onako kako ona zamilja da treba biti. Samovolja moe i ne mora biti svjesna. Strah govori: Ne elim vjerovati. ovjek koji se boji ne vjeruje nikome i to ga sprjeava da se otvori i istinski se povee s drugim ljudima, pa se zbog toga osjea usamljenim iza svojih zidova. Kako transformirati negativnost u nama Osjeamo snagu negativnosti u nama kad god ne moemo promijeniti ono to svjesno elimo mijenjati. Tu je na djelu nesvjesna negativna namjera koja se vidi u dijelovima naeg ivota u kojima nismo ispunjeni. Moda svjesno elimo sve prave stvari - ljubav, sreu, rad koji ispunjava ili kreativno vlastito izraavanje. Tada treba potraiti skrivene namjere i jasno ih formulirati rijeima. Moemo uti glas u sebi koji moe rei: - Ne isplati se nita dati od sebe jer to nitko ne cijeni. Ljudi su sebini i kaznit u ih tako da im nita neu dati. Tako u biti moan. - elim varati ivot - tako da dobijem vie nego to dajem. Moji roditelji mi nisu dali ono to sam trebao i sada mi ivot mora to vratiti. Ne elim uestvovati u davanju i primanju. - Volim biti kriv i rtva kao to sam bio kao dijete - to je lake nego odrastati i biti odgovoran. - Imam namjeru da ostanem nesretan i nezadovoljen u ivotu - to e sigurno povrijediti moje roditelje i one koji me vole. Neu biti sretan bez prkoenja; koristim svoju mizeriju da kaznim druge. - Kada sam hladan i okrutan osjeam se snanim. to sam vie nedohvatljiv, to e me vie drugi morati slijediti. Nije me briga da li sam zbog toga usamljen; ja samo neu osjeati. - Ja sam beznadno lo i ne zasluujem ljubav ili dobrotu u ivotu. Vidjet u ivot kao kaznu i nikada neu imati radost. Ove negativne namjere stvorene su u djetinjstvu kao obrana od bola, jer je svijet doivljavan kao neprijateljski i bolan. Negativne namjere su ekspresija naeg najdubljeg straha da je negativnost u nama naa zadnja realnost. Neke od naih negativnih namjera proizlaze iz masovnog miljenja da je ivot borba, i da je potrebno da bi bili sretni da budemo jai od drugih i da moramo ii svojim putem. Da je egocentrizam mudar, a ivot baziran na ljubavi i suosjeanju dosadan i uinit e nas slabim. Moramo znati da nas egocentrizam nikada nee uiniti sretnim. Jedini nain da budemo ispunjeni je da vjerujemo u ivot, spremnost da suraujemo s drugima, da sudjelujemo u ivotu dajui i primajui. Napustiti negativne namjere, afirmirati pozitivne namjere Kad smo postali potpuno svjesni negativnih namjera, specijalno njihovog temelja u traumama djetinjstva i masovnim krivim vjerovanjima, bacili smo se u nepoznati svijet novih izbora, nadilazei nae strahove i unitenje skoivi ravno u njih. Ambis moe nestati tako da uemo u njega. Samo tako moemo nauiti da neemo biti uniteni, nego da emo uivati u ljepoti ivljena (suoiti se sa strahom tako da ga proivimo). Ako iskreno osjeamo, nae molitve za pozitivnom namjerom da traimo i slijedimo boju volju u naim ivotima, imat e dubok utjecaj na na ivot. Najvie dobivamo s pozitivnim afirmacijama tek kada smo postali svjesni negativnih namjera. Kada otpustimo negativne namjere, mi kreiramo prazan prostor. Pozitivno obeanje, afirmacija, tada ispunjava taj prostor(inae je potiskivanje): - Imam namjeru da dam cijelog sebe ivotu. Ja u vjerovati da e moje slobodno davanje samog sebe biti cijenjeno i vraeno. elim potpuno sudjelovati u davanju i primanju u ivotu. - Biram da odrastem i da zauzmem mjesto kao odrasli meu odraslima. Preuzimam odgovornost za sebe samog i za kreiranje moje vlastite sree u ivotu. - Odriem se svoje hladnoe i okrutnosti. Biram radije ljubav nego snagu. elim imati sve svoje osjeaje, tako sam spreman biti iskren i ranjiv. - Dajem svoje najbolje ivotu i zasluujem najbolje od ivota. - Boja volja - izbor da se poveemo s ljubavi i istinom - duboko mijenja na ivot. Takoer treba u molitvi i meditaciji moliti Boga da nam pokae onaj dio nas koji nije u istini da bismo ga mogli mijenjati. Sami to ne moemo.
1. 2. 3. 4.
5.
Prvi je korak u sagledavanju tamnog dijela linosti priznati sebi da nismo savreni. Treba promatrati negativne crte u nama objektivno i suosjeajno, bez osude, u poziciji objektivnog promatraa koji zna da ma koliko bilo veliko zlo u nama, da ga postupno moemo transformirati. U suprotnom javit e se bol, strah ili druge negativne emocije. Zamoliti nekoga tko nas dobro poznaje, prijatelja, kojem emo se otvoriti i zamoliti ga da nam kae svoje miljenje o nama. Biti sa samo jednim ovjekom ono to jesmo, bez maske, djeluje iscjeljujue. Svaku veer zapisati kratko one situacije koje su izazvale u nama negativne osjeaje. Po malo ete vidjeti da postoji osnovni obrazac, odnosno shema koja se neprestano pojavljuje, a u skladu je s nesvjesnim vjerovanjem iz djetinjstva. to je neka povreda (emocija + vjerovanje = imid) dublje zakopana u nesvjesno, to ima dublji utjecaj na ponaanje (moram se brinuti za druge po svaku cijenu = rtva; ne smijem pokazati svoje potrebe - kasnije u ivotu osoba se osjea neispunjeno, jer ne pokazuje svoje potrebe, niti ih je svjesna, pa drugi ni ne znaju da ih ima - tako ivot uvijek iznova potvruje njene krive nesvjesne zakljuke stvorene u djetinjstvu). Tako dolazimo do onog dijela linosti koji je nesvjestan. Ovakvi imidi uvijek privlae situacije i ljude u ivotu, a da toga nismo svjesni. Svatko od nas ima te nezrele crte sebi. Kad ste shvatili shemu, tek tada poinje pravi posao. Pronai shemu, razumjeti je emocionalno i razrijeiti je dugotrajan proces. Meditirajte, molite, razmiljajte i pokuajte ponovno proivjeti situacije u kojima se javlja.
to emo vie sagledavati svoju negativnu stanu, to emo vie biti svjesni svoje lijepe strane, nae Istinske linosti koja je napravljena nalik na Boga. Objektivnim sagledavanjem nas samih, objektivnije emo sagledavati i druge i ivot sam. Skloni smo da u potpunosti odbacimo ljude kod kojih vidimo negativne crte i reagiramo prema njima upravo onako kako reagiramo i prema sebi. Ako sudimo drugima, sudit emo i sebi. Ili reagiramo samo na njihove lijepe crte, a negiramo one koje to nisu, pa smo ogoreni kad ih uoimo. Ta crno-bijela tehnika je ona ista koju onda primjenjujemo na sebe. A to stvara stalne sukobe i borbe. Dakle, ako prihvatimo sebe u cijelosti, takvima kakvi smo upravo sada, dobivamo ansu za rast, a to onda poveava nae samopotovanje i ljubav prema nama samima. Tako emo postajati sve sposobniji u ivotu i sve vie oblikovati na ivot, a to znai i pozitivno utjecati na druge. Emocionalni rast i njegova funkcija Da bismo upoznali sebe na dubljoj razini moramo sebi dozvoliti da svi nai osjeaji postanu svjesni da bi ih mogli razumjeti i tako im omoguiti rast. Naalost, emocije su najzapostavljeniji aspekt linosti i rijetko se skladno razvijaju s ostala dva dijela - fizikim i mentalnim. Treba rei da zrelija linost ima usklaene ta tri aspekta linosti - emocionalni, fiziki i mentalni. Rekli smo da emocije se ne razvijaju s ostatkom linosti jer su u djetinjstvu zabranjivani tzv. antisocijalni osjeaji kao to su to ljutnja, bijes, mrnja, zavist, ali i drugi osjeaji kao tuga, bol, radost. Roditelji to ine jer se boje osjeaja kojih su se i sami odrekli u djetinjstvu. Danas je znanost toliko napredovala da se zna koliko je proivljavanje osjeaja bitno za njihov rast. Tzv. negativni dio linosti ili ranjeno dijete u nama sainjavaju nezreli osjeaji koje sada u odraslom dobu treba prvo priznati sebi, a onda i konstruktivno proivljavati da bi oni rasli i pretvarali se u svoju suprotnost - mrnja u ljubav, slabost u snagu itd. Maska je negiranje tih nezrelih osjeaja u nama. Tako u odraslom dobu nismo svjesni da rasplakano, zahtjevno, ljuto i bespomono dijete jo postoji u nama. Kad je jedan dio naeg razvoja sprijeen, mi neprestano mislimo da nam treba duga osoba, roditelj, koja e nam dati dozvolu da osjeamo i inimo. Tako dugo dok jo trebamo dozvolu druge osobe da bismo bili sretni, mi se jo uvijek nalazimo u poziciji djeteta, ali je problem u tome da se dijete nalazi u nesvjesnom, dok na svjesnom mislimo da smo odrasli. Najvie snage gubimo upravo zbog nepoznavanja ove injenice. Osjeamo se ovisnim o vanjskim autoritetima i situacijama i oekujemo da oni ispune nae potrebe i elje. Budui da te potrebe moemo samo onda ispuniti ako odrastemo, a to znai da budemo sposobni, kroz svoj vlastiti napor, trud i dosjetljivost, da se pobrinemo za svoje sklonite, hranu, panju i sigurnost. No, u svim tim podrujima moramo uspostaviti kontakte, suradnju i komunikaciju s drugim ljudima. A to meusobno djelovanje je potpuno razliito od pasivnosti i ovisnosti malog djeteta. Potpuno odrasla osoba upotrebljava svoje najbolje strane da bi mogla sudjelovati s drugima u primanju i davanju. Na osjeaj za pravdu omoguava nam da se otvorimo za komunikaciju. A na osjeaj tko smo nam omoguava da se konstruktivno obranimo ako nas netko hoe povrijediti. Ova ravnotea u komunikaciji dolazi samo kroz osobni rast, jer dijete zadovoljava svoje potrebe kroz roditelje. Jedan dio nas je jo uvijek dijete koje ovisi o drugima da bi zadovoljilo svoje potrebe. to vie vrimo pritisak na druge da zadovolje nae potrebe, to su oni manje spremni to uiniti, ak kad bi to bilo i na njihovu korist. to je potreba dulje vremena
nezadovoljena, to ona vie motivira, pa poinjemo biti ogoreni, ljuti, mrzimo one od kojih oekujemo da zadovolje te potrebe. Postajemo ovisni o njima i sve se vie trudimo da bi ih prisilili da nam daju ono to mislimo da nam treba. I zaarani krug je stvoren - to vie traimo, to manje dobivamo, sve smo vie ogoreni i ovisni o drugima. Mrzimo ih, a traimo da nas vole i to poveava krivnju. Postajemo oajni jer zbog zadovoljenja naih potreba izdajemo sebe, svoju istinu i ono najbolje u nama. Osjeaji postaju potpuno zgreni i potisnuti. to vie vrimo pritisak na druge, to smo bespomoniji. Pritisak se moe pokazati na razne naine: poputanje u razliitim stupnjevima, pasivan otpor, prkos, povlaenje, odbijanje suradnje, agresija, zastraivanje, uvjeravanje kroz lanu snagu ili autoritarnost. Duboko u sebi mislimo: Mora me voljeti i dati mi to trebam. Izlaz iz tog stanja nalazi se u spoznaji da smo u odraslom dobu sposobni putem snage naih osjeaja davati i primati ljubav. Jer tako dugo dok se grevito drimo za neku osobu oekujui da e ispunjenje doi kroz nju, mi sami sebe porobljujemo u istinskom smislu te rijei. to to vie radimo, manje smo svjesni svojih osjeaja. A trebalo bi proivjeti ljutnju i strah koji se onda transformiraju u dobre osjeaje. Tako se smanjuje ovisnost, a poveava sposobnost da otpustimo i oslobodimo druge i sebe. Rekli smo da ono to moramo imati po svaku cijenu, da e nam, ako i dobijemo, samo tetiti, jer nikoga ne moemo prisiliti da nas voli. Ako drugima dajemo slobodu koju elimo za sebe - da volimo koga elimo, da budemo u krivu a da nam se ne sudi - bit emo slobodni i moi emo se obraniti na pravi nain, a slabost, tjeskoba i strah e se smanjivati u stupnju u kojem emo tako postupati. Onoliko koliko budemo dozvoljavali drugima njihova prava, toliko emo pronai naa vlastita prava. Tada e i nai odnosi cvjetati. Kako razviti nezrele emocije? Kad na mentalni razvoj ide prema zrelosti prolazimo kroz razne periode, uimo i radimo pogreke. Ono to smo mislili u ranim godinama, sazrijevajui vidimo i drugu stranu koju prije nismo vidjeli, pa mijenjamo miljenje. No, bilo je korisno za nas da smo radili te pogreke, jer kako bismo inae cijenili istinu. Nikada ne moemo doi do istine izbjegavajui pogreke. To je ojaalo nae mentalne sposobnosti i logiku. Nitko se ne buni kad proivljavamo bol kad fiziki i mentalno rastemo. Takoer je bol kod emocionalnog rasta koristan i konstruktivan. Veinu vremena mi ignoriramo da to podruje rasta uope postoji i da mu je potrebno odrastanje. Da bi one rasle u odraslom dobu moraju se proivjeti, izraziti s ciljem da bismo ih razumjeli. Emocije iz djetinjstva kao to su to ljutnja, ogorenost, mrnja, koje mogu biti vrlo jake, i koje su potisnute i zbog toga smo otupili svoju sposobnost osjeaja, pa osjeamo u skladu s oekivanjima maske, dakle, mislimo emocije. One se moraju ponovno proivjeti da bi sazrele. Moramo proivjeti osjeaje kakvi trenutno u nama jesu. Kad god su te emocije bile izraavane u djetinjstvu slijedila je kazna. Zbog toga su i bile potisnute. I danas postoji enorman strah da ako se one pokau da e se dogoditi to isto i da e nas drugi onda napustiti. Greka lei u tome da biti svjestan onoga to se osjea i dati tome oduak kroz djelovanje je jedno te isto. A imati takve emocije, pa ih konstruktivno proivjeti i odgovorno priznati, znai biti iskren. Runoa tih emocija se transformira ljepotom nae iskrenosti i odgovornosti. A tako i upoznajemo sami sebe. Kad tako napravim, uvidjet emo ogromnu razliku izmeu pukog dozvoljavanja nezrelim i destruktivnim emocijama da se iivljavaju da bismo se oslobodili pritiska i davanja oduka sebi bez smisla i cilja, i ponovnog proivljavanja sa svrhom da bi ti osjeaji rasli. Ako to ne inimo, jer vjerujemo da moemo potisnuti te osjeaje, neprestano e se ponovno aktivirati i biti sve jai. Shvatit emo da se uistinu esto prisiljavamo da osjeamo suprotno od onoga kako se stvarno osjeamo. Ako se unutarnja ljutnja pravilno ne shvati i proivi na konstruktivan nain, dijete u nama se okomljuje na nas, unitavajui nas i druge. Treba pronai u sebi to ljuto dijete koje eli napasti imat emo kontrolu nad rastuim negativnim osjeajima, bez da ih potiskujemo. Tako emo ih proivjeti i uiti od njih. Treba pronai podruje u kojem ste ogoreni da ne brinu o vama, gdje ne dobivate to elite. Jednom kad budete svjesni razloga za svoju ljutnju, bit ete si sposobni pomoi, jer ete vidjeti besmislene zahtjeve malog djeteta. To je poetak promjene kad uvidite da ste ljuti na druge koji vas sprjeavaju da budete svoja maska. Nakon prvog bolnog otputanja bolnih emocija i uvida da to nije tetilo ni vama ni drugima, doi e tople emocije koje se nisu mogle izraziti dok ste negativne drali pod kontrolom. Dakle ponovnim konstruktivnim proivljavanjem osjeaji postaju zreli. Prolazei kroz period koji smo propustili u djetinjstvu i adolescenciji, osjeaji e konano postati zreli, a mi se vie neemo morati bojati tih osjeaja koje smo potiskivanjem pokuali kontrolirati. Moi emo im vjerovati, biti od njih voeni - zato to je to konani cilj zrele osobe koja dobro djeluje. Zdrave emocije e uiniti nau intuiciju pouzdanom, postojat e uzajaman sklad izmeu mentalnih i emocionalnih osobina. Jedne se nee suprotstavljati onim drugima. A to e opet pojaati nau sigurnost i samopouzdanje. Nemamo se ega bojati ako postanemo svjesni onoga to je ve u nama. Negiranje neega to postoji ne ini da to prestane postojati, a upravo to vie ili manje svi inimo. Jedino kad se suoimo s onim to je u nama, na ve puno zreliji intelekt moe odluiti koje obrasce e zadrati a koje nee. Nakon to smo postali svjesni djetinjastih emocija, imat emo klju za rast u cjelovita ljudska bia. To
znai sebe prihvatiti onakvima kakvi trenutno jesmo i kad odluimo poeti skidati masku, osjeat emo olakanje. Postat emo sposobni osjetiti negativne emocije na nain koji omoguuje rast ili uvid. Kako postii stvarnu promjenu osjeaja Svatko od nas zna kako je potrebno biti pristojna osoba, ne grijeiti, voljeti druge, imati vjeru i biti ljubazan s drugima. No znanje o tome nije dovoljno, jer znanje o tome i biti stvarno sposoban se tako ponaati su dvije razliite stvari. Mi stvarno neemo povreivati druge, ali ne moemo sebe prisiliti da uvijek osjeamo tako da ne elimo povrijediti druge. Mi se moemo ponaati ljubazno prema drugima, ali se ne moemo prisiliti da uvijek i osjeamo ljubaznost. Niti moemo prisiliti sebe da volimo druge ili da stvarno vjerujemo u Boga. Nai osjeaji ne ovise o naoj volji. Promjena naih osjeaja je polagan proces samorazvoja i samospoznaje. Kako poeti taj proces promjene naih osjeaja? Ne moemo nita mijenjati dok ne vidimo to je stvarno u nama. Najvei problem u razvoju je to to ljudi sami sebe varaju tko su u stvarnosti. Ovdje ne govorimo o nesvjesnom djelu linost, nego o jednom kojeg moemo nazvati predsvjesnim i koji bismo mogli opaziti kad bismo to htjeli pokuati. Obino mislimo da ako neto ne vidimo da to onda niti ne postoji. Moda to i nije jasna misao, ali se tu radi o osjeaju koji nije jasno spoznat, i to ukazuje na masku. Svi mi znamo da je pogreno initi, misliti ili osjeati negativno. No ispod maske nalaze se jo uvijek takvi osjeaji, ali mi ih negiramo i to je najvea pogreka jer stvara mnoge probleme u ivotu, vie nego bilo to radimo svjesno. Da bi to promijenili treba sebe vidjeti onakvima kakvi jesmo u ovom trenutku naeg razvoja, sa svim naim pogrekama, ali i onim djelom koji je ve u istini. To je osnovni uvjet razvoja. Problem je to elimo biti savreni tako da ne vidimo greke u nama ili negativni dio linosti. Istinsko ja u nama i negativni dio linosti ele iste stvari, ali su im motivi razliiti. Na pr. negativni dio eli pomoi dugoj osobi zato da bi se mu se drugi divili, a Istinsko ja eli pomoi zbog dobrobiti drugog ovjeka (dajemo bezuvjetnu ljubav). Da bismo se razvijali treba stalno provjeravati nae motive da bismo ih proiavali. Trebamo takoer znati da negativni dio u nama upravo to ne eli raditi. To je zbog toga to vidjeti u sebi neto negativno je neugodno i bolno, a drugi razlog je to je taj dio nae linosti lijen i nikada ne eli raditi. Savreniji moemo postati samo tako da prvo vidimo nae nesavrenosti i ponemo ih mijenjati. To je prvi korak. Drugi problem je kad ve rijeimo neki problem nae oekivanje da e se na ivot brzo promijeniti i biti bez problema. Da bi se na ivot znaajno promijenio treba vremena i puno rada na sebi, tj. poznavanja sebe. Poznavati sebe znai potpuno upoznati negativnost u nama, to jo uvijek ne znai da smo je i prevladali. Upoznati negativnost u nama moemo samo krajne potenim promatranjem samih sebe. To znai biti svjestan svojih misli i osjeaja, pa razlikovati iz kojeg dijela nae linosti potjeu. Na pr. glas negativnosti moe govoriti: ja ne vjerujem ljudima, nemam vremena promatrati sebe itd. Kad smo svjesni tih misli i osjeaja tada oni nemaju mo nad nama jer moemo birati da ne inimo po njima. Postajemo jai od nae negativnosti. Isto je tako vano da nejasne osjeaje prevedemo u jasne misli. Klju je u tome da si postavimo primjerena pitanja. Prvo je pitanje: to je ovdje istina? elim znati cijelu istinu. Drugo pitanje je: Da li elim znati istinu o odreenoj situaciji? Ako doista budemo istinski eljeli vidjeti istinu, ak i ako dio nas to jo ne eli zbog straha, pa jo napada druge, okrivljava ih i optuuje, nai emo istinu. Istinsko ja e tada sa svojim dobrim osjeajima postajati sve jae. Da bismo ostvarili sreu, harmoniju, ljubav i unutarnju sigurnost trebamo se odrei: samosaaljenja, varanja samih sebe, arogancije, a trebamo postati uporni, strpljivi, hrabri i dati si vremena. Tu nema arobnog tapia ili brzopoteznih metoda - to je rad na sebi barem dvije godine da bi se pokazali znaajniji rezultati - promjena osjeaja, iako se pozitivni efekti poinju odmah pokazivati u smanjenju napetosti i drugim imbenicima boljeg ivota i okolnosti. Za poetak napravimo popis naih mana. Ako se moete sjetiti samo dvije ili tri, tada imate dokaz da ne poznate sami sebe. Tada, da bismo ubrzali na razvoj moemo zamoliti nama bliske osobe da nam kau nae mane. To nas ui poniznosti, jer ako nam je to teko uiniti, onda je to jasan znak da nam je to potrebno. Tako osvjetavamo onaj dio koji ne vidimo sami. Tad moemo vizualizirati suprotnost tih mana i zamoliti Boga da nam pomogne da se promijenimo. Za to e nam biti potrebna snaga volje i samo disciplina da bismo se borili protiv svojih mana, to se ne moe dogoditi ako ih gurnemo u nesvjesno. Rekli smo da ono ega nismo svjesni ima mo nad nama. Proces se sastoji u tome da promatramo sebe onakvi kakvi jesmo u trenutku. Bez tatine, bez elje da budemo bolji nego to jesmo. Prihvatite ovu sadanju stvarnost iz dva razloga: 1. prije nego se moemo promijeniti, prvo moramo vidjeti to to moramo mijenjati. Za to nam je potrebna nova navika objektivnog promatranja sebe bez uljepavanja.
10
2. to e nas nauiti istinskoj poniznosti koja nas vodi u istinsku neovisnost. Jer kad vidimo sebe objektivno, vie nema potrebe ovisiti o tuem miljenju - znamo tko smo i potujemo sami sebe. Nai nedostaci u oima drugih vie nisu vani. Vie nam nije vano ponienje, postali smo neovisni. 3. pogledajmo to ja nama najtee. Ako je za vas najtee pokazati slabost, onda vam je to najpotrebnije da biste postali slobodni. Ili, ako vam je teko odrei se svoje tatine, ili svoje sebinosti, tad je to upravo ono u to biste se trebali upustiti; slobodno po svom izboru, a ne zato to vas kriza prisiljava da to uinite, jer tada je to puno bolnije. Treba promatrati svaki dan koji je proao i razmisliti to vam je najtee uiniti. Nekima e najtee biti rei istinu, drugima to moe biti pokazati se bez svojih maski, bez da pokuaju ostaviti dojam na druge, ili da budu skromni ostajui u pozadini itd. Svi imaju razliite potekoe i svi ih mogu relativno lako upoznati, samo ako to istinski pokuaju. Nakon odreenog vjebanja poet ete promatrati svoje reakcije na sasvim drugaiji nain - vidjet ete svoje osjeaje kojih do sada uope niste bili svjesni i vidjet ete iznenada povezanost vanjskih problema s unutarnjim reakcijama. Ono to najvie demotivira je to to veina ljudi ne vidi razlog za ono to im se dogaa. No, na putu upoznavanja sebe sve se vie uoava uzrok i posljedica i to nam daje sve veu snagu u ivotu, a poetne tekoe se sve vie smanjuju. Kako sve vie budemo usklaivali na ivot s naelima, sve vie zadovoljstva emo osjeati. Postignue e se pokazivati u sve veoj moi nad naom negativnou koja e se polako smanjivati. Ponovimo: Proli puta govorili smo o tome kako emocionalno rasti. Rekli smo da je vano raspoznavati glasove negativnosti i Istinskog ja u nama da bismo mogli birati iz ljubavi, a ne iz straha. To znai neprestano eljeti traiti istinu o tome to se dogaa u nama i oko nas, da bismo se uskladili s naelima. Treba istraivati svoje misli, osjeaje, reakcije i djela. Da bismo mogli rijeiti vanjske probleme moramo prvo rijeiti unutarnje, jer vanjski su samo preslika unutarnjih. Da to nee odmah rijeiti vanjske probleme, ali da emo odmah osjeati vie snage i radosti u ivotu, jer emo susretati ivot s punim srcem, bez straha, bez samosaaljenja i bez straha da emo biti povrijeeni. Sve e u ivotu dobiti dublje znaenje ako budemo radili na tome da spoznamo sami sebe. To zapravo znai spoznavati negativni dio u nama i kako se on manifestira, kako se skriva iza naih isprika, da bismo mogli poeti mijenjati na ivot. Treba neprestano traiti istinu o tome iz kojeg dijela linosti potjee naa motivacija da ne bismo inili po loem dijelu. Veina ljudi uope nije svjesna da se borba izmeu tame i svjetla vodi svaki dan u nama, jer ne zna kako funkcioniramo. Ve sama elja da vidimo istinu omoguuje da ne reagiramo sklopom navika iz djetinjstva i da ugradimo tipku stanka, pa onda reagiramo iz ljubavi. Priali smo o tome kako ranjeno dijete u nama reagira - nesvjesni dio linosti vrlo netono percipira sadanju situaciju na osnovu moda jedne slinosti s onom situacijom iz djetinjstva, pa reagiramo nezrelo. Treba vidjeti ne samo nae crte koje nazivamo grekama i koje nas sprjeavaju da rastemo - povrjeujui sebe, a to znai i druge - nego i nae strahove, koji su ve sami po sebi greke. Nai strahovi povrjeuju nas i druge jer nas sprjeavaju da vidimo istinu, inimo iz ljubavi i razumijemo. Zato spoznati i razrijeiti nae strahove je vaan dio razvoja i rasta. Rekli smo da samospoznaja poinje onoliko objektivnim sagledavanjem sebe koliko smo to u stanju, dakle naih dobrih kvaliteta i naih mana koje treba napisati. Pisanje nam omoguava dublju koncentraciju kojom jo bolje moemo opaati sami sebe. Slijedei korak bi bio da zamolimo nekog tko nas dobro poznaje da nam poteno kae to misli o nama. To e biti prvi korak u nadilaenju nae tatine i naa prva pobjeda koja e nas motivirati da nastavimo spoznavati sebe. Jako je vano da taj posao ne radimo sami. Ljudi koji su uvijek sami, bez obzira koliko mnogo radili, bez obzira koliko pametno itali i studirali, bez obzira koliko pokuavaju biti poteni sami sa sobom, blokiraju se to sprjeava da sebe istinito vrednuju, dok se to automatski dogaa kad se otvaraju drugom ljudskom biu. To opet zahtijeva odreenu koliinu poniznosti, koja se ne pojavljuje lako u poetku. Kasnije postajemo sposobni da otvoreno govorimo o svojim potekoama, slabostima i da primamo kritiku. Kada smo ono to jesmo barem s jednom osobom, s minimumom maske i obrana, to djeluje kao lijek. Osim toga, to je i in ljubavi prema drugoj osobi kojoj se pokazujemo u istini, a ne u naoj masci. Recite drugoj osobi da se neete ljutiti i povrijeeno reagirati ma to vam ona rekla. Ma koliko bi vas to vienje moglo povrijediti, shvatite da je sigurno barem trun istine u njemu i razmislite o tome. Moda e upravo taj trun istine otvoriti vrata novog razumijevanja vas samih. Trei korak je pisanje dnevnika u kojem piite upravo one situacije u kojima je bilo neugode i ljutnje. Iako u poetku neete vidjeti povezanost, polako e se pokazivati shema po kojoj se dogaaju situacije, a koje ne biste inae postali svjesni. Nesvjesni utisci i zakljuci ili imidi Utisak je pogrena ideja i pogrean zakljuak oblikovan u djetinjstvu na osnovu ogranienog djejeg iskustva. Dijete
11
doivi neto bolno i onda generalizira to iskustvo na sva druga podruja ivota tj. pretvara to u pogrean sistem vjerovanja. Ti zakljuci nisu formirani kao jasne misli, nego kao emocionalne reakcije - generalni stavovi o ivotu. Takve zakljuke nazivamo imidi (images). Kako linost odrasta, novo intelektualno znanje je u suprotnosti sa starim emocionalnim iskustvima malog djeteta koje se zbog toga potiskuje i zaboravlja. No, to je dublje potisnuto, to ima vei uinak u naem ivotu. Na dubljem emocionalnom nivou nije dolo do rasta i promjene, na tom nivou jo reagiramo kao malo dijete tj. nezrelo. A u stresnoj situaciji ne reagiramo intelektualnim dijelom linosti koji je odrastao, nego sklopom emocionalnih navika iz djetinjstva. Kad govorimo o traumi ili oku mi obino mislimo da je to jedan dogaaj koji nas je povrijedio. To naravno moe biti tako, ali ee je to postepeno otkrivanje djeteta da stvari nisu u skladu s njegovim najvanijim oekivanjima. Na pr. dijete ivi u uvjerenju da su roditelji savreni i svemoni. Kada ivot pokae u nizu dogaaja da to nije tako dijete doivljava ok jer roditelji, svijet i ivot nisu ono to dijete misli da mu treba. Utisak djeteta moe biti i toan, ali dijete je nesposobno da donese istiniti zakljuak. Budui da djeca imaju tendenciju da generaliziraju, oni pripisuju svoje zakljuke na cijeli ivot. Ta generalna primjena je krivi zakljuak koji stvara imid. No kao odrasli mi se ne sjeamo svojih emocija, reakcija, namjera i naih zakljuaka, jer smo se kao djeca sramili da nai roditelji nisu ono to smo mislili da trebaju biti. Sram potjee od uvjerenja da se to samo nama dogaa, dok su uvjeti u drugim obiteljima idealni. Takav se emocionalni i mentalni proces sakriva i potiskuje, pa on ostaje na nivou zrelosti kakav je bio u trenutku potiskivanja. Sve dok se takav imid ne dovede u svijest, on e biti jai od odraslog dijela linosti koji je sposoban da donosi ispravne zakljuke. (primjer: beba koja plae) Imam li ja imid? Pokazatelj da imamo imid u sebi je silan trud da nadiemo odreene greke, ali ipak ne uspijevamo. Zbog ega volimo neke svoje pogreke? To je zbog toga to one izgledaju kao zatita od bola. Napr. netko zna da je lijen. Ali on ne zna da to to se nikako ne moe dignuti iz kreveta u jutro, a na veer nikako ne moe otii u krevet, je krivo shvaena zatita od povreivanja. Ako ostanem u krevetu, nitko me ne moe povrijediti, moe biti nesvjestan zakljuak. Dakle, imid je uzrok takvom ponaanju. Drugi je znak da imid postoji je da se neki neugodni dogaaji neprestano ponavljaju u naem ivotu. Imid uvijek stvara odreenu vrstu razmiljanja i ponaanja koja takoer privlai vanjske dogaaje koji izgledaju kao sluajnosti. Osoba svjesno esto eli suprotno od imida. Imid iz nesvjesnog je pseudozatita malog djeteta koja u odraslom dobu sprjeava ostvarenje svjesnih elja i stvara frustraciju, osjeaj nemoi. Naalost, mi pretpostavljamo da su odreeni dogaaji sluajnost, da imamo lou sudbinu, i da su drugi ljudi odgovorni za ono to se nama dogaa. I tako ne vidimo kako ponavljamo doivljaje po istom modelu ili shemi - mi bismo rekli da ponavljamo uenje dok ne nauimo, ili uenje postaje bolno i pojavljuje se kao kriza u naem ivotu tako da vie ne moemo kriviti vanjske okolnosti u ivotu. Jedini nain promijeniti takva dogaanja u naem ivotu je uiniti imide svjesnim. Kako pronai imide? Poeti traiti imide treba unazad pronai probleme i napisati ih. Treba ukljuiti probleme svih vrsta. Treba ih napisati jer ako samo razmiljamo o njima neemo ih moi usporeivati. Treba si uzeti vremena, ak ako to potraje i nekoliko mjeseci. Napiite sve probleme od najbeznaajnijih do najteih i ponite traiti ono to se ponavlja u svim problemima zajedniki nazivnik. Vidjet ete da ih moe biti vie od jednog. Moda nee biti jednostavno nai zajedniki nazivnik. Meditirajte, provjeravajte svoje emocionalne reakcije u prolosti i sadanjosti, molite i nai ete nakon ozbiljnog traenja zajedniki nazivnik. ak ako vam se neki dogaaji ine nepovezani, dublje sagledani imaju zajedniki nazivnik. To je prvi korak prema imidu. Da biste spoznali imid bit e potrebno jo dublje istraivanje nesvjesnog dijela linosti. Da bi pronali, razumjeli i razrijeili imid potreban je dug proces. ak i kad smo razumjeli, za sazrijevanje naih emocija treba vremena, napora i strpljenja. Mogli ste se prije buniti zbog nesree, a sad kad ste spoznali da za to nije odgovoran ni Bog, niti sudbina, vaa pobuna se moe okrenuti protiv vas samih i postat ete nestrpljivi sami sa sobom. No to moe samo omesti vae sazrijevanje. Nae unutarnje pogreno ponaanje treba shvatiti kao neznanje i greku. Novo steeno znanje o skrivenim motivima i reakcijama treba produbiti meditacijom. Zatim poinje rad na emocijama tako da ponovno proivimo nezrele emocije. To e integrirati pogrene emocionalne reakcije i krive zakljuke s intelektualnim znanjem. Rekli smo da dijete zbog oka koji je bolan odlui ne osjeati i donosi krivi zakljuak koji generalizira na cijeli ivot. Osim toga dijete razmilja o svemu na crno - bijeli nain. To znai ili/ili, a odrasla osoba zna nikad nita nije posve crno niti bijelo - da je to pitanje omjera, i ona trai istinu o tome to se dogaa. Treba znati da emo ponavljati bolna iskustva sve dok emocije koje
12
smo potisnuli nismo ponovno proivjeli i tako u svijest doveli neistinite zakljuke. Ponovnim proivljavanjem emocije sazrijevaju, a rekli smo da ispravno vidimo samo srcem. Kad ispravno vidimo nije problem odabrati. Proli puta govorili smo o tome kako emocionalno rasti. Rekli smo da je vano raspoznavati glasove negativnosti i Istinskog ja u nama da bismo mogli birati iz ljubavi, a ne iz straha. To znai neprestano eljeti traiti istinu o tome to se dogaa u nama i oko nas, da bismo se uskladili s naelima. Treba istraivati svoje misli, osjeaje, reakcije i djela. Da bismo mogli rijeiti vanjske probleme moramo prvo rijeiti unutarnje, jer vanjski su samo preslika unutarnjih. Da to nee odmah rijeiti vanjske probleme, ali da emo odmah osjeati vie snage i radosti u ivotu, jer emo susretati ivot s punim srcem, bez straha, bez samosaaljenja i bez straha da emo biti povrijeeni. Sve e u ivotu dobiti dublje znaenje ako budemo radili na tome da spoznamo sami sebe. To zapravo znai spoznavati negativni dio u nama i kako se on manifestira, kako se skriva iza naih isprika, da bismo mogli poeti mijenjati na ivot. Treba neprestano traiti istinu o tome iz kojeg dijela linosti potjee naa motivacija da ne bismo inili po loem dijelu. Veina ljudi uope nije svjesna da se borba izmeu tame i svjetla vodi svaki dan u nama, jer ne zna kako funkcioniramo. Ve sama elja da vidimo istinu omoguuje da ne reagiramo sklopom navika iz djetinjstva i da ugradimo tipku stanka, pa onda reagiramo iz ljubavi. Priali smo o tome kako ranjeno dijete u nama reagira - nesvjesni dio linosti vrlo netono percipira sadanju situaciju na osnovu moda jedne slinosti s onom situacijom iz djetinjstva, pa reagiramo nezrelo. Treba vidjeti ne samo nae crte koje nazivamo grekama i koje nas sprjeavaju da rastemo - povrjeujui sebe, a to znai i druge - nego i nae strahove, koji su ve sami po sebi greke. Nai strahovi povrjeuju nas i druge jer nas sprijeavaju da vidimo istinu, inimo iz ljubavi i razumijemo. Zato spoznati i razrijeiti nae strahove je vaan dio razvoja i rasta. Rekli smo da samospoznaja poinje onoliko objektivnim sagledavanjem sebe koliko smo to u stanju, dakle naih dobrih kvaliteta i naih mana koje treba napisati. Pisanje nam omoguava dublju koncentraciju kojom jo bolje moemo opaati sami sebe. Slijedei korak bi bio da zamolimo nekog tko nas dobro poznaje da nam poteno kae to misli o nama. To e biti prvi korak u nadilaenju nae tatine i naa prva pobjeda koja e nas motivirati da nastavimo spoznavati sebe. Jako je vano da taj posao ne radimo sami. Ljudi koji su uvijek sami, bez obzira koliko mnogo radili, bez obzira koliko pametno itali i studirali, bez obzira koliko pokuavaju biti poteni sami sa sobom, blokiraju se to sprijeava da sebe istinito vrednuju, dok se to automatski dogaa kad se otvaraju drugom ljudskom biu. To opet zahtijeva odreenu koliinu poniznosti, koja se ne pojavljuje lako u poetku. Kasnije postajemo sposobni da otvoreno govorimo o svojim potekoama, slabostima i da primamo kritiku. Kada smo ono to jesmo barem s jednom osobom, s minimumom maske i obrana, to djeluje kao lijek. Osim toga, to je i in ljubavi prema drugoj osobi kojoj se pokazujemo u istini, a ne u naoj masci. Recite drugoj osobi da se neete ljutiti i povrijeeno reagirati ma to vam ona rekla. Ma koliko bi vas to vienje moglo povrijediti, shvatite da je sigurno barem trun istine u njemu i razmislite o tome. Moda e upravo taj trun istine otvoriti vrata novog razumijevanja vas samih. Trei korak je pisanje dnevnika u kojem piite upravo one situacije u kojima je bilo neugode i ljutnje. Iako u poetku neete vidjeti povezanost, polako e se pokazivati shema po kojoj se dogaaju situacije, a koje ne biste inae postali svjesni. Ponovno stvaranje traumi u djetinjstvu Treba rei da dijete zahtijeva ljubav cijelo vrijeme, 24-sata na dan. Kada bi dijete i dobilo zrelu ljubav, manje bi zahtijevalo nestvarnu i bezgraninu ljubav. No, sposobnost za zrelu i istinsku ljubav je vrlo rijetka. Ta neispunjena potreba za ljubavlju u djetinjstvu ostaje i u zreloj dobi i dok se ona ne prepozna i ne proivi, osoba e biti nesposobna za zrelu ljubav. Dok se ne prepoznaju sadanje tekoe i ne poveu sa tom neispunjenom potrebom iz djetinjstva neemo moi mijenjati na ivot. Sve dok roditelj nije savreno zreo, dijete e patiti od nedostatka ljubavi ak i kod roditelja koji je sposobniji da voli. ei je sluaj da su roditelji nedovoljno zreli i da ne pruaju ljubav u dovoljnim koliinama. Ta potreba je rijetko svjesna u vrijeme djetinjstva, jer dijete nema mogunosti usporediti situaciju u svojoj obitelji s drugim obiteljima. Dijete ne zna da bi neto drugo moglo postojati i nije svjesno da je nesretno. U iznimnim sluajevima, u nefunkcionalnim obiteljima kao to su to, primjerice, alkoholiarske, dijete vjeruje da se to dogaa samo u njegovoj obitelji. U oba ta sluaja osjeaji nisu svjesni pa se ne osjeaju stvarne potrebe. Moemo razlikovati dva tipa roditeljstva, a to su autoritaran roditelj i pretjerano popustljiv roditelj. Autoritaran, prestrogi roditelj ne doputa djetetu da se razvija. Kod takvih roditelja dijete e otvorenije pokazivati ogorenost i bunt. Kod popustljivih roditelja, onih koji kupuju djeju ljubav, bunt e biti jednako snaan, ali prikriven i tee uoljiv. Oba tipa roditelja ne uspijevaju kao roditelji, i njihovi pogreni stavovi koje dijete upija stvaraju povredu kod djeteta. Dijete, na nesvjesnom nivou osjea razliku izmeu zrele i nezrele ljubavi i jako je ljuto kad ne dobije zrelu ljubav. Da bi odraslo u zrelu osobu, dijete treba roditelje

koji e ga sigurno voditi i usmjeravati sa zdravim autoritetom.
13
U odraslom dobu su te potrebe za ljubavlju nesvjesne i dok se one ne proive, iako na svjesnom nivou volimo svoje roditelje, na nesvjesnom smo jo uvijek povrijeeni i ne moemo im oprostiti zbog povreda i bola. Jedino moemo oprostiti i voljeti kad se te zamjerke i povrede prepoznaju i proive. To je nain da se emocionalno odraste i shvati da su roditelji samo ljudska bia koja su inila najbolje to su znala i mogla. Tako dugo dok nismo svjesni sukoba u sebi izmeu potrebe za savrenom roditeljskom ljubavi i nae ljutnje na njih, neprestano emo pokuavati nadvladati taj konflikt tako da stvaramo iste situacije iz djetinjstva da bismo ih rijeili, da ovog puta ne bismo bili poraeni. Problem je da je cijeli taj proces duboko nesvjestan. U pokuaju da ponovno stvorimo situacije iz djetinjstva mi neprestano stvaramo odnose po istom obrascu kao i u djetinjstvu neprestano pokuavamo postii da nas drugi ljudi vole - zahtijevamo da budemo voljeni kao dijete, jer nismo svjesni nezrelog dijela nae linosti. to je odnos bliskiji, to je ta potreba jae izraena, a najjaa je u ljubavnom odnosu. Veina nas smatra da je imala sretno djetinjstvo i to je tono. No, nismo svjesni da je mogue biti i sretan i nesretan. Sjeamo se sretnih znaajki djetinjstva, a bolnih se ne sjeamo jer ono to boli i to se jako eljelo, ak i ako nismo znali to je to, to se potiskuje. Budui da dijete nema razvijen mentalni dio linost, bol je izuzetno snaan u djetinjstvu i u odraslom dobu mora biti ponovno proivljen da bismo rijeili trenutne probleme. Kako moemo ponovno proivjeti povrede koje su se zbile tako davno u djetinjstvu? Uzmite sadanji problem. Vidimo kako reagiramo na njega. Povrna, vanjska reakcija je racionalizacija, dokazivanje da su krivi drugi ili situacija i potpuno negiranje naeg udjela u onome to se dogaa. Slijedei sloj moe biti ljutnja, ogorenje, tjeskoba ili frustracija. Iza svih tih reakcija nai ete bol to niste bili voljeni u djetinjstvu kako ste trebali biti. Kada proivite bol koji je povezan s vaim sadanjim problemom vidjet ete da opet patite to niste voljeni. Proivljavajui sadanju bol vratite se u sjeanju u djetinjstvo i vidite to ste dobili od roditelja, a to vam je nedostajalo i to ste osjeali prema roditeljima. Postat ete svjesni da vam je vie nedostajalo nego to ste toga bili svjesni u djetinjstvu i da vas je to povreivalo, ali ste to bili potisnuli. Ali, to niste zaboravili jer je bol sadanjeg problema onaj isti iz djetinjstva. Bez obzira koliko je istinit i razuman va sadanji bol, to je ipak samo onaj isti iz djetinjstva. Slijedei korak bit e puno laki. Tad ete poeti uoavati isti obrazac ili imid koji se ponavlja u vaim potekoama. Nauit ete raspoznavati slinosti u odnosima izmeu vaih roditelja i ljudi koji vam sada zadaju bol. Problem je da mnogi ljudi nisu svjesni nikakvog bola, niti prolog, niti sadanjeg. Neprestano ga potiskuju. Njihovi problemi se ne javljaju kao bol. Nisu svjesni da neogranieno vie boli nakupljeni, potisnuti bol. To je opet djeji nain negiranja problema - ako ga ne vidimo, tada niti ne postoji. Oni ne znaju da jaki bol koji se proivljava, da se on u jednom trenutku pretvara u zdravi bol koji nas oslobaa gorine, napetosti, tjeskobe i frustracije. Ima ljudi koji proivljavaju bol, ali cijelo vrijeme oekuju da e netko drugi smanjiti njihovu patnju. Njima e biti lake razumjeti da je taj bol posljedica djejih oekivanja da e nas drugi voljeti kao da smo jo uvijek djeca. Morate si dozvoliti da osjetite bol odreenih trenutnih neispunjenja i usporediti ga s bolom iz djetinjstva da biste shvatili da je jedan te isti. Tada ete shvatiti da ponovno stvarate odnose po istom obrascu pokuavajui sada prisiliti druge da vam budu idealni roditelji; kako sada pokuavate popraviti situaciju iz djetinjstva da biste pobijedili. Najznaajnija slinost sa roditeljima je podjednaka vrsta nezrelosti i nesposobnosti za ljubav. Tako stvaramo iste uvjete iz djetinjstva da bismo ih ispravili. Na strah, samokanjavanje, frustracija, ljutnja, neprijateljstvo, ne davanje ljubavi i panje - sve te znaajke ranjenog djeteta ili negativnosti u nama - izazivaju ono najgore u drugoj osobi. Zrelija osoba e naprotiv izazvati ono dobro u drugoj osobi, jer u svakoj osobi postoji zreli dio. Stei emo drugaiji pogled na svoj vlastiti bol i tako osloboditi odgovornosti druge za njega. Tada emo objektivno sagledavati druge, jer emo pronai iste reakcije u sebi i drugima. Koliko poznajemo sebe, toliko poznajemo i druge. Smanjivat e se osjeaj odbaenosti i osjeaj krivnje koji se javljaju kad druge optuujemo, jer se osjeamo pretjerano od njih povrijeeni. A isto tako odbijamo biti svjesni o tome da smo povrijeeni. I tako neprestano utjeemo jedni na druge i nismo toga svjesni. Polako emo uvidjeti ponavljanje obrasca i uzaludnost takve strategije. Promotrit emo sve svoje reakcije s novim uvidom i razumijevanjem. Prihvatit emo sebe onakvima kakvi smo upravo sada i neemo vie trebati biti voljeni kao to smo to trebali kad smo bili djeca. Uvjet za to je da shvatimo da to jo uvijek elimo, pa vie neemo traiti takvu vrstu ljubavi. Budui da nismo vie djeca, trait emo ljubav na drugaiji nain, dajui je, umjesto oekujui. Na ivot e se ubrzo poeti mijenjati, jer emo dozvoljavati drugima da budu ono to jesu, to je najvei znak zrelosti i ljubavi.

Kriza - terapeut i uitelj
14
Najjednostavnije bismo krizu mogli definirati kao vrhunac poremeaja koji slui kao uitelj i terapeut. Kriza postie promjenu miljenja i osjeanja koji dovode do ravnotee. Kriza se pojavljuje u obliku bola, potekoa, promjena starih naina ivota i neizvjesnosti. Ona rui stare naine razmiljanja koji se temelje na neistinitim zakljucima, pa zbog toga i na negativnostima. Rui stare navike i stvara nove, zdravije. To je uvijek bolno, ali preobrazba je bez nje nezamisliva. to je kriza bolnija, to je prethodio vei otpor promjeni. ivot je vjena mijena i svaki otpor toj promjeni stvara bol. U podruju ivota gdje se ne opiremo promjeni nemamo problema i ispunjeni smo. I obrnuto, tamo gdje se opiremo promjeni, kriza je neizbjena. Rast znai promjenu, a otpor rastu znai krizu. Rasti znai sagledavati i transformirati nau negativnost. Negativni dio linosti su pogreno shvaanje, destruktivne emocije, stavovi i obrasci ponaanja koji proizlaze iz njih; izgovori i obrane. Pogrena shvaanja, tj. neistiniti sistem vjerovanja iz djetinjstva, stvara obrasce ponaanja koji se ine da dokazuju pogreno vjerovanje. ivot postaje ono u to vjerujemo, pa tako se pogreni obrasci ponaanja uvruju dok ne izbije kriza koja ih rui. To isto vrijedi i za osjeaje. to se vie opiremo strahu, to on vie jaa, pa imamo tada strah od straha, pa od tog straha - svaki slijedei strah se poveava sve do panike. Osim toga strah moe prikriti bijes; depresija moe prikriti strah. Rekli smo ve da opiranje negativnim osjeajima znai njihovo guranje u nesvjesno od kuda prikriveno djeluju - to znai da postaju jai, pa ih se onda jo vie bojimo i jo jae potiskujemo. To dovodi do toga da vie ne znamo to osjeamo, do osjeajne amnezije, jer smo negiranjem negativnih osjeaja, potisnuli i pozitivne. Kad bismo uili da osjeamo sve svoje osjeaje, a da po negativnim ne inimo, negativni osjeaji bi konstruktivnim proivljavanjem sazrijevali u svoju suprotnost. Tako bi prihvaanjem i proivljavanjem bola poeli osjeati radost i zadovoljstvo; kroz poniznost i iskrenost da priznamo svoju mrnju i da je proivimo konstruktivno, u toj mjeri raste i naa sposobnost za ljubav. kroz prihvaanje i proivljavanje straha on se gubi, a raste naa sigurnost. to vie izbjegavamo jednu suprotnost, to manje moemo doivjeti njezinu suprotnost. Tako dugo dok negiramo svoje osjeaje, oni postaju zid, oni postaju nai neprijatelji i moramo onda biti preplaeni naih osjeaja. Onda imamo bolan proces: strah od straha, bol zbog bola, mrnju zbog mrnje. Taj proces raste i zavrava krizom. Ako prvo proivimo svoje najnegativnije osjeaje kao to su to mrnja, okrutnost, ljutnja, bijes, kao i sve njihove popratne osjeaje: zavist, ljubomoru, pohlepu, neiskrenost i dr. i poteno ih priznamo, tada riskiramo pokazati svoju runou, a ljepota je u naoj iskrenosti. Ako pri tome zamolite Boga za pomo , vrlo brzo e se va ivot poeti mijenjati zauujuom brzinom. Jedino razotkrivanjem onoga ega se bojite pokazati, moete nauiti kako se time nositi. Dakle koliko moete sebi dozvoliti loe osjeaje, u istoj mjeri to moete s dobrima. To vrijedi za sve to nam se u ivotu dogaa - to se manje opiremo promjeni to nam ivot postaje radosniji i laki. Prihvaanjem i tekih perioda u ivotu kao lekcija, oni bre prolaze, jer se ne opiremo uenju. Uiti znai staviti u pitanje nae stavove i proivjeti sve emocije, negativne konstruktivno. Na taj nain iskrenost prema sebi postaje najvanija znaajka linosti. Tad emo i najmanju sjenu u ivotu smatrati krizom i pokuat emo je istraiti tako da traimo njeno istinito znaenje. To znai preuzeti odgovornost za sve to nam se dogaa, uz znanje da nema nerjeivih problema. Jaina krize pokazuje jainu opiranja promjeni. esto se vanjske krize -rat, gubitak doma, bolest i smrt voljenih osoba lake doivljavaju od unutarnjih kriza jer su vidljivije i njima se toliko ne opiremo kao unutarnjoj promjeni. Unutarnja promjena zahtijeva drugaije sagledavanje ivotnih okolnosti, sebe i drugih koji su nam vani. Nae subjektivno tumaenje dogaaja ini krizu nesrazmjerno bolnijom. Moemo rei da je svaki negativni doivljaj, iskustvo i bol su rezultat krivog sagledavanja ivota. Jednom kada se toliko razvijemo da nam postane navika da prvo preispitamo svoje sakrivene, pogrene pretpostavke i destruktivne reakcije kada se bilo to neeljeno pojavi u naim ivotima, i kad se u potpunosti otvorimo istini i promjeni, na ivot e se ubrzo poeti mijenjati. Bol e postati razmjerno rjea, a radost e sve vie postajati nae prirodno stanje. Kriza e sve vie postajati nepotrebna. Tad se ritam rasta moe nastaviti glatko bez bolnih slamanja negativnih crta linosti. Moemo rei da ima ljudi u ijem ivotima nema niti velikih padova, niti velikih uspona kao da ive nekim sivim ivotom. Nema niti neke radosti, niti nekog bola. Treba rei da kad se pojavi kriza u neijem ivotu, tada je linost i spremna za promjenu. Osoba duboko u sebi na nesvjesnom nivou eli ljubav i kriza se pojavljuje kao terapeut. to je vea kriza, to je promjena vea. U trenutku kad smo razumjeli zato se kriza dogaa, kriza prolazi. To znai kada smo razumjeli poruku krize, kriza se zavrava; nauili smo to je bilo potrebno. Bez obzira kako tko doivljava krizu, uvijek u njoj postoji poruka koju treba otkriti, a koja govori o naem vlastitom ivotu. Bitno je nauiti da ne okrivljavamo druge ljude za ono to se nama dogaa, bez obzira koliko vidljivo bili loi, jer znamo da uvijek imamo pravo na obranu. Drugi lo nain je da okrivljavamo sami sebe i tako unitavamo sebe. Stav: Ja sam toliko lo, ja nita ne vrijedim., je uvijek neiskren i treba ga spoznati da rijeimo krizu. Ako nauimo istraiti i najmanju sjenu iz svakodnevnog ivota tako da istraimo njeno najdublje znaenje, nauit emo se
15
nositi s malim krizama tako da do velikih nee ni doi. Treba rei da je i najmanja sjena kriza. Pitajmo sebe: to ne elim vidjeti i to ne elim promijeniti? Odgovor koji emo nai na to pitanje bit e rjeenje krize i kriza je ispunila funkciju. Tako e se prepreke na putu ili doline u ivotu postati uitelji i terapeuti, a to ivot zapravo uvijek i jest kad ga pokuate razumjeti. Proli puta smo govorili o tome kako naa nesvjesna oekivanja utjeu na nesvjesno u drugima. Dodajmo tome da onoliko koliko emo vidjeti negativnost u nama samima i biti spremni da se mijenjamo, toliko e krize biti manje u naem ivotu. Jer ako smo slijepi prema nama samima i zato imamo otpor prema promjeni, neemo moi biti svjesni to se dogaa s drugim ljudima, pa se neemo moi nositi s njima. Kako se bude poveavala naa sposobnost da vidimo to nas to smeta u nama samima i budemo spremni to mijenjati, u toj mjeri emo moi vidjeti negativnost u drugim ljudima, a da nas to bude ostavljalo slobodnim, i moi emo se uinkovito obraniti. Recimo jo da kako se opiremo promjenama da strah raste, a kriza postaje bolnija. Lekcija se mora ponavljati dok se ne naui - dok se ne razotkrije strah od promjene kao greka. Pozitivna promjena se treba eljeti; moramo biti voljni da budemo u istini i biti spremni mijenjati se i moliti Boga da nam omogui promjene. Tada treba strpljivo i s povjerenjem ekati da se promjene dogode. Dakle, to se vie opiremo krizi, ona je bolnija, jer se sve vie gubi povezanost s uzrokom. Kad pobjegnemo u zaklon doivljavamo samo trenutno olakanje. Treba se svjesno odluiti proi kroz krizu i zamoliti kroz molitvu i meditaciju za pomo. Osjetit ete da niste sami. Osim toga vano je da inite najbolje to znate - bolje i tako ne moete. Nije vano hoemo li pri tome raditi pogreke - uvijek moemo iz greaka uiti. Bitno je boriti se i uiti. Tada e krize postajati sve rjee i sve manje bolne u naem ivotu Samopuzdanje Samopouzdanje, prihvaanje i ljubav prema samom sebi nedostaje nam kad god osjeamo neizvjesnost, strah, nesigurnost, krivnju, sumnju i manju vrijednost. U mjeri u kojoj su ovi osjeaji prisutni u nama, u istoj mjeri nedostaje nam samopouzdanje. to smo manje svjesni tih osjeaja , to smo nesposobniji rijeiti problem. Samo svjesnost o tome koliko ne volimo niti ne potujemo sebe e omoguiti da to ponemo mijenjati. To je sukob koji je u nama i kojeg treba postepeno postati svjestan. Moda je jedini nain na koji sada moemo prepoznati da ne volimo sebe onaj posredan. Moemo osjetiti stidljivost, nesigurnost i bojazan od toga da budemo odbaeni i kritizirani. Takoer moemo osjetiti osjeaj manje vrijednosti i katkad osjeaj krivnje kad za to nema nikakvog vidljivog povoda. Moda osjeate da bi va ivot mogao biti puno ispunjeniji nego to je sada. To su sve simptomi da ne volimo sami sebe, a to znai da nemamo najbolje miljenje o samima sebi. Kad taj osjeaj nedovoljnog samopotovanja bude svjesniji treba ga uiniti potpuno svjesnim. S druge strane, moemo poprilino jasno vidjeti ono to je negativno. No, tada to moemo pogreno opravdavati jer vjerujemo da ako imamo neke negativne crte da trebamo odbaciti sebe u cijelosti. Ne uspijevamo razlikovati odbacivanje osobine od odbacivanja osobe, bilo nas samih, bilo drugih. Zato negiramo, racionaliziramo ili ak uljepavamo negativne i destruktivne osobine Da bismo to mogli promijeniti trebamo shvatiti da je ivot vjena mijena i da je sve podlono promijeni, pa tako moemo mijenjati i nae negativne crte. Svatko od nas se moe mijenjati, rasti i poveavati svoju dobrotu. Naa istinska linost sa svojim potencijalom za dobrotu, bez obzira koliko smo sada pakosni; za ljubav, bez obzira koliko sada bili sebini; za snagu i cjelovitost, bez obzira koliko sada bili slabi i koliko smo u stanju zbog straha izdati sebe i druge - ta naa linost je stvarnost koju moemo, ako to elimo, sve vie ostvarivati. Bit ivota je vjena promjena. Ljudi u dubokoj depresiji i beznadnosti nisu svjesni te injenice da sve u svom ivotu mogu mijenjati Najvei otpor promjeni je uvjerenje, manje ili vie svjesno, da smo loi i da je to naa priroda, tj. neto to se ne da mijenjati, pa se drimo tih svojih crta da ne bismo prestali postojati. To je razlog to se drimo za crte koje ne volimo u sebi umjesto da ih krenemo mijenjati. Nesvjesno uvjerenje stvara oaj, a to onda jo oteava da mijenjamo crte koje nam se ne sviaju. Niti ne pokuavamo. To je ona slavna reenica koja stvara osjeaj beznadnosti kod svih: Ja sam takav! To postaje zaarani krug - mislei da se ne moemo mijenjati ne spoznajemo nau Istinsku linost, a to je na kapacitet za ljubav i za davanje sebe, a to opet onemoguava samopouzdanje. Svi smo mi sposobni za promjenu linosti samo moramo znati daje to mogue. Jer nam svaka situacija daje mogunost da reagiramo na novi nain. Rekli smo da moemo birati kako emo reagirati, ali da onda vie ne moemo kontrolirati posljedicu te reakcije. Ali, injenica je da cijelo vrijeme imamo izbor. Nismo vie bespomoni kao djeca, imamo izbor. No, na prvi pogled jednostavnije je automatski reagirati sklopom reakcija iz djetinjstva, umjesto da ako nismo zadovoljni odreenim podrujem
16
ivota, da promislimo kako emo reagirati na novi nain. Problem je da ne vidimo povezanost izmeu naih odabira i posljedica tih odabira, pa okrivljujemo druge i ivot za nesreu u naem ivotu. Kad se osjeamo nesretno i beznadno moemo sebe upitati: Mogu li reagirati na drugi nain na ovu situaciju, koja mi se ini nepravednom, i na koju reagiram negativno jer se osjeam beznadno, ljuto i jadno? I tada se moemo prisjetiti da uvijek imamo izbor. Jer kad god reagiramo kao ljuti petogodinjak, mislimo da nemamo izbor. Umjesto da pravilno upotrijebimo svoju snagu, mi je troimo da bismo se tuili na druge i okolnosti. Ne moemo promijeniti druge, ali svakako moemo promijeniti svoje vlastite stavove i razmiljanje. Prvo e se promijeniti nai stavovi i nain razmiljanja, a nakon toga e se promijeniti i osjeaji. Sve vie emo reagirati spontano i iskreno, a to e nam za uzvrat obogatiti ivot. Tada emo moi prihvatiti na konstruktivan nain nae nepoeljne i negativne osobine i pored njih emo moi voljeti sebe. I tek tada emo moi, jer su sagledane i prihvaene, mijenjati te osobine. Potpuno samoodbacivanje i destruktivna vrsta krivnje nisu sposobni nita mijenjati, jer neistiniti sistem vjerovanja sadran u njima onemoguava promjenu negativnih crta. Rekli smo da nam ivot potvruje krivi sistem vjerovanja sve dok ne nastupi kriza. Rekli smo da je kriza kraj negativnog perioda i da nas vraa na pravi put. Dakle, ako smo uvjereni da se ne moemo mijenjati, onda ne moemo ni poduzeti smislene korake prema promjeni, pa onda ne moemo ni doivjeti promjenu u ivotu i moramo biti uvjereni da ona nije mogua. No, ako znamo da je promjena mogua, onda moemo sakupiti snagu, ustrajnost i zapoeti mijenjati sebe. Tada emo shvatiti da mir moemo stei samo onda kada konstruktivno prihvatimo ono negativno u nama, jer tada emo biti u istoj mjeri svjesni i nae Istinske linosti. Predlaemo vam vjebu koja e vam pomoi da steknete vee samopouzdanje. Zapiite sve to u sebi ne volite. Tada osjetite to u sebi i pitajte: Da li uistinu vjerujem da je to cijela moja linost? Da li se mogu mijenjati? Da li vjerujem da imam mogunosti voljeti? Ako budemo ozbiljno traili odgovore na ta pitanja, dobit emo odgovore na dubljoj osjeajnoj razini, na razini na kojoj su odgovori vie od pukog intelektualnog rezoniranja. Tako emo saznati koliko toga ima u nama to se moe voljeti i potovati. Stvarne i lane potrebe Rekli smo da bolna iskustva iz djetinjstva moraju biti ponovno proivljena da ne bismo neprestano privlaili slina u sadanjosti. Ako to ne inimo tako da proivljavamo sve svoje emocije koja izazivaju ponovljena iskustva, tada neemo biti svjesni to se uistinu dogaa u nama, pa ne raspoznajemo to trenutno osjeamo kada ponavljamo iskustvo. Obratno, kako postajete svjesni svojih prolih osjeaja, takoer postajete svjesni kako ponavljate prole dogaaje. To znai da ste svjesni da dijete u vama silno eli ljubav drugih, ali istovremeno odrasli dio vas zna da je to osjeaj malog djeteta i da kao odrasla osoba moete preivjeti bol to vas odreena osoba ne prihvaa. Proivljavate taj bol, i samim tim dolazite do uvida zbog ega ste privukli ba to odreeno iskustvo, uite i time prekidate lanac slinih dogaanja. Nauili ste, i razrijeili ste iskustvo, pa nema potrebe za ponavljanjem uenja. Najvanije je u ovom trenutku da budete paljivi i da budete svjesni svih osjeaja koje drugi ljudi i situacije bude u vama. Kako budete na taj nain upoznavali sebe i rjeavali se negativne prtljage prolosti, polako e se pokazati da je najbolniji element u tim osjeajima neispunjenje vaih potreba iz djetinjstva. Negiranje stvarnih potreba stvara lane potrebe. to su stvarne, a to lane potrebe? Mogli bismo rei, da ono to je stvarna potreba u jednom periodu naeg ivota, moe biti lana ako se javlja u drugom periodu ivota. Ono to je stvarna potreba za dijete, uope nije stvarna potreba za odraslu osobu. Meutim, ako u odrastanju negiramo bol od neispunjenja potreba, a to svi manje ili vie radimo, mi odrastanjem jaamo te potrebe i onda oekujemo da ih drugi ljudi ispune. Tako to postaju lane potrebe. Uzmimo primjerice dijete koje jedino treba dobiti skrb, njegu, pozitivne osjeaje, panju i potovanje njegove linosti. Ako se te potrebe ne ispunjavaju, dijete mora patiti. Ako se ta patnja osvijesti i proivi, osoba e emocionalno rasti. Ono to stvara novu povredu, bol, je krivo uvjerenje da samo ispunjenje tih potreba u odraslom dobu odstranjuje bol. Dakle, uvjerenje da ako dobijemo u odraslom dobu ono to nam je nedostajalo u djetinjstvu, jedino tako moemo biti sretni. No, ak kad bi osoba i mogla nai zamjenske roditelje u odraslom dobu koji bi joj sada dali svu ljubav koja joj je nedostajala u djetinjstvu, osoba ne bi mogla zadovoljiti svoje potrebe i postati ispunjena, jer to davanje dolazi izvan nje i nije povezano s njenom sposobnou davanja, tj. voljenja. Ispunjenje za kojim svi tako eznemo moe doi samo kroz nas same, a uvjetovano je naom sposobnou za bezuvjetnu ljubav. A ona poinje samoodgovornou. Tako dugo dok optuujemo nae roditelje ili druge ljude da su odgovorni za na ivot, mi gubimo sposobnost za ostvarivanje sree u naem ivotu. Kad otkrijemo da nau patnju stvaraju nai pogreni stavovi, moi emo se poeti osjeati sigurnima, jer sigurnost vie neemo traiti u odobravanju drugih. Tjeskoba e nestati u
17
mjeri u kojoj emo traiti uzrok nae patnje u nama. Ta patnja je negiranje nezadovoljenih potreba iz djetinjstva koje stvara ovisnost o drugima. To opet stvara negativne obrasce razmiljanja i osjeaja. Jednom kada preuzmemo odgovornost za sve to nam se dogaa, kad budemo u svemu vidjeli priliku da upoznajemo sami sebe, prestat emo oekivati da nas netko ispuni. Bit emo manje ovisni o tome da nas netko hvali i voli i moi emo sami sebe potovati, jer se neemo osjeati kao zahtjevna, ogorena djeca. To opet poveava sposobnost za pozitivne osjeaje, potrebu da se oni podijele s drugim ljudima. Sposobnost za ljubav postaje stvarna alternativa za pohlepno zahtijevanje da se prima i dobiva. to due bol neispunjenih potreba ostane neispunjen, to e jae lane potrebe ispuniti linost koja e to onda jo vie zahtijevati od drugih da ih ispune. Kada se ti zahtjevi ne ispune, ogorenost, a esto i gnjev, uinit e da ta osoba osjea gubitak i beznadnost. U tom stanju koje se poveava nije teko to opravdati i okriviti druge jer ne ispunjavaju nae potrebe. Uvijek se moe nai stvarne, preuveliane ili izmiljene razloge da bi se okrivilo druge. Da bismo to izbjegli moramo razviti krajnju iskrenost prema samima sebi kao najvaniju znaajku linosti. Samo tada emo moi vidjeti nae iracionalne zahtjeve kojima okrivljujemo druge jer nam ne daju ono to mislimo da bi morali. Stvarne potrebe nikad ne zahtijevaju od drugih da vam ispune elje i da brinu za vas kao da ste dijete. Stvarna potreba za ljubavlju, zajednitvom i dijeljenjem jedino e se poeti ispunjavati kad postanemo spremni voljeti i davati, to ne smijemo pobrkati sa neurotinom potrebom da nas vole svi i kupoprodajnim davanjem. Ali, problem je da mi esto ne vidimo razliku izmeu lanih i stvarnih potreba. Primjerice, u ljubavnom odnosu doivimo jaku bol, jer nam se ini danas je partner povrijedio. Dijete u nama to doivljava kao unitenje. Ljuti smo, okrivljujemo, kanjavamo i inimo iz sebe rtvu, i jo uvijek pokuavamo ispuniti djetinju potrebu za zamjenskim roditeljem. Ako nismo svjesni da je to dijete u nama, mi emo napasti partnera kao da nam je ivot u pitanju. Na dijelu su nae lane potrebe, tj. potreba da uvijek i od svakog budemo voljeni. Zrela reakcija bi bila razlikovati dijete u nama od odrasle osobe. Odrasli dio linosti svjestan je da je dijete u njemu na dijelu i proivjet e bol znajui da je to takoer bol iz djetinjstva i nee napasti partnera. Partneru e rei to osjea bez okrivljavanja i tada e zajedno s partnerom potraiti odgovore to se doista dogodilo, da li je istinito osjetila, a to e onda razrijeiti problem i doprinijeti rastu oba partnera. Odrasla osoba nije ovisna o drugoj osobi jer zna da uvijek ima izbor. Opravdane potrebe mogu biti ispunjene samo do onog stupnja do kojeg smo proivjeli bolne osjeaje iz djetinjstva. To znai da smo otkrili i odrekli se lanih potreba koje su nastale negiranjem bola iz djetinjstva. Dopustite si vraanje u stanje djeteta, dopustite tom iracionalnom djetetu da se izrazi - budite i osjeajte kao to dijete u vama na konstruktivni nain - napravite od ivota terapiju. To u poetku nije lako napraviti. To dijete u nama treba prvo otkriti jer je skriveno, izracionalizirano ili isprojecirano na druge. Glas tog djeteta u vama govori: Ja moram uvijek dobiti ljubav i divljenje od drugih. Ako to ne dobijem, onda je to katastrofa. Bez obzira koliko ste zreli u mnogim podrujima vaeg ivota, potraite ove skrivene reakcije kad god se osjeate tjeskobno i neugodno zbog neega to vam se dogodilo. Dakle, provjerite svoje reakcije na neispunjenje, kritiku ili na frustraciju, tj. da li to doivljavate neprimjereno jako. Tada ete moi prepoznati nestvarne potrebe i osvetu kojom ih samo pojaavamo. Nestvarne potrebe su zahtjevi koje postavljamo drugima da bi se osjeali ispunjeno. Jaanje tih nezadovoljenih potreba, jer nisu prepoznate i proivljene, stvara niz negativnih crta linosti. Budui da se te potrebe ne mogu nikada ispuniti, stalna frustracija i praznina briu svaku nadu i izazivaju ogorenost, mrnju, krivnju, a esto i prkos. Tada se moe upotrijebiti gnjevni, pasivni otpor i samokanjavanje da bismo kaznili druge koji nam se ine da su krivi za nae negativno stanje. to se loije osjeamo, to su vea krivnja i izgovaranje koji nas udaljavaju od rjeenja problema. Cijelo to potiskivanje stvara zaarane krugove i lanane reakcije. Lane potrebe stvaraju zlo, okrutnost, osvetoljubljivost itd. Potiskivanje jaa lane potrebe u uzrokuje krizu za krizom. Jedino kad se te potrebe iznesu na vidjelo i ispravno procijene, kad imamo hrabrosti vidjeti zlo u nama bez da ga iivljavamo, tad emo biti sposobni ispuniti nae stvarne potrebe. Potjera za lanim potrebama uzrokuje neizdrljiv bol i beznadnost. Taj bol je potpuno razliit od neispunjenja naih stvarnih potreba. Teak bol je rezultat borbe protiv onog to ivot nosi, rezultat samovolje: Mora biti po mome.. Blagi bol je rezultat prihvaanja. Vano je razlikovati bol djeteta u nama i stvarni bol. Ako se poistovjetimo s bolom djeteta, znai dogaa nam se katastrofa, potpuno emo se izgubiti u bolu jer mislimo da nemamo utjecaj na bol - pokuavamo dobiti sigurnost od drugih. Taj bol ete prepoznati jer u sebi sadri poruku: Vidi to ste mi napravili!, dakle, sadri osvetu u sebi i uivanje u ulozi rtve. Ta razina bijesa zapravo onemoguava da se bol iz djetinjstva proivi i zato stvara beznadnost. Tada ne trebate dalje ii u taj bol zato to tad nesvjesno kanjavate sami sebe. Kad se proivljava stvaran bol, osjeaji iz djetinjstva, proivljavanje dovodi do uvida koji opet donosi nadu i snagu. U svijest dolaze zakljuci malog djeteta i mi poinjemo razumijevati kako smo stalno iznova stvarali odnose po istom obrascu iz djetinjstva nesvjesno se pokuavajui iscijeliti. Taj bol ima svoje trajanje i uvijek donosi rast i nadu.
18
Neispunjene stvarne potrebe kad se proive mogu izazvati trenutno snano plakanje, vritanje, bacanje i udaranje u jastuk da bi se izbacila ljutnja. Proivljavanje gubitka dovodi do smirenja i prihvaanja uz jaanje linosti. Ako se budemo opirali bolu, on se pojaava i postoji opasnost da se izgubimo u njemu. Nije vano koliko je teko bilo vae djetinjstvo i koliko ste imali negativnih iskustava i doivljaja, stvaran uzrok boli nije taj. Uzrok bola je zahtijevanje da se ispune nae djeje potrebe da nam to sada ivot nadoknadi tako da samo primamo. To je ono to stvarno boli. Treba pronai u sebi taj glas koji trai da mu se da ono to mislimo da nam treba ili emo se osveivati. U trenutku kad uoimo taj glas ranjenog djeteta u nama, znat emo da to nije cijela naa linost, i da onaj koji pita i trai istinu je jai dio nas koji takvim traenjem postaje sve jai dok na posljetku ne bude prevladavao. Vidjet ete da moete preivjeti bez potpunog odobravanja, bezuvjetnog prihvaanja i ljubavi, nekritikog divljenja i bilo ega drugog slinog. Vidjet ete da do ispunjenja, zadovoljstva i mira moete doi na drugi nain tako da to ne ovisi o drugima, nego samo o vama. Kako ete moi drugima dozvoliti da budu ono to jesu, oni e biti voljni da vam daju ljubav. Mijenjajui sebe, mijenjat e se i dugi oko vas ponukani vaim primjerom, a i drugi ljudi e doi u va ivot, sposobniji za ljubav kao i vi. Vae sadanje stanje, mjera u kojoj se ne osjeate ispunjeno, u toj mjeri trebate potraiti u sebi to oekujete od drugih, a to bi trebali dati sami sebi. Kad doista budemo eljeli promjenu i uvid u stvarni uzrok naih potekoa i zamolili Boga da nam pomogne da vidimo taj dio sebe, pomo e sigurno stii. Vidjet emo unutarnje prepreke koje su uvijek vezane uz inzistiranje na ostvarenju potreba malog djeteta. Tada e realne potrebe kao to su to samoizraavanje, rast i razvoj doi do izraaja. Zadovoljstvo, ljubav, ispunjenje i dobri odnosi i vienje smisla u svemu to nam se dogaa sve e vie postajati naa stvarnost.
OSJEAJ STIDA ILI SRAMA Mogli bismo rei da postoji prava vrsta stida i kriva vrsta stida. Prava vrsta stida mogla bi se nazvati istinskim kajanjem ili aljenjem. Bez te vrste stida uope ne bi bilo razvoja, jer se nitko ne bi imao snage uhvatiti u kotac s negativnou u sebi. Kriva vrsta stida je osjeaj krivnje koji je destruktivan. Ne moramo biti svjesni emocija koje stoje iza osjeaja krivnje, ali one bi se mogle izraziti ovako: Ja sam toliko lo, za mene nema nade; nita se ne moe napraviti. Ovakav vie ili manje svjestan stav stvara samosaaljenje, a ono to je jo gore je to da ovakav stav onemoguava da se borimo i radimo na onome to je doista pogreno u nama. Ne potujemo sami sebe, pa se ne moemo tada ispravno boriti, jer smo pasivni tamo gdje bi se trebali boriti. Sami sebe sreujemo, pa se ne moemo razvijati. Nadalje, ovakav stav izaziva konflikt u nama, jer zahtijevamo potovanje i ljubav od drugih dok istovremeno ne volimo sami sebe. Zbog toga stvaramo zaarani krug: to vie negiramo sami sebe, to manje se moemo boriti za istinsku samospoznaju koja je osnova razvoja, a to opet smanjuje nae samopotovanje. A to to vie radimo, to vie zahtijevamo ljubav od drugih da bi kompenzirali nedostatak samopotovanja. ranjeno dijete u nama, ili nezreli dio linosti, vjeruje da ako dobijemo dovoljno ljubavi od drugih da emo biti sretni. No, ovakvo oekivanje ini nas samo ovisnim i bespomonim, jer sretni moemo biti samo ako se razvijamo u skladu s naim mogunostima. Samo tako moemo rasti i razvijati se. Nedostatak samopotovanja nije rezultat naih greaka, slabosti ili nedostataka, nego je rezultat pogrene vrste stida. Ne trebamo biti savreni da bismo mogli sami sebe potovati. Ono to nam je potrebno je realno sagledavanje nae negativnosti da bismo je mogli mijenjati brzinom kojom moemo. to emo vie potivati sebe, to manje emo zahtijevati od drugih da nas potuju i tad emo se osjeati sve vie sigurno. A budui da neemo vriti pritisak na druge oni e se osjeati slobodnim i biti e im lake da nam daju ljubav i potovanje. Kriva vrsta srama dolazi od tatine koju povratno opet jaa. Rekli smo da u nama postoji negativni dio sa svim svojim nedostacima - nezrelim emocijama i neistinitim vjerovanjima. to manje smo svjesni tog dijela sebe, to vie zavaravamo sami sebe, tj., ne prihvaamo sebe kakvi jesmo u ovom trenutku. To opet onemoguava da se mijenjamo, jer ne vidimo to treba mijenjati. Varamo sami sebe i to smanjuje samopotovanje koje tada traimo od drugih, a to djeluje demotivirajue na druge, pa to opet poveava nau ovisnost koja opet smanjuje nae samopotovanje. To opet uzrokuje smanjenje poniznosti da bismo se hrabro mogli suoiti s onim to ne valja u nama, a to je tatina. Treba rei da mi intelektualno znamo da nismo savreni, no to ne znamo emocionalno. esto je veliki rascjep izmeu onog to znamo i mislimo i onog to osjeamo, pa zbog toga potiskujemo emocije. No, ne bi trebalo biti teko uiniti te emocije svjesnim samo kad bismo se potrudili da ih prevedemo u misli. Osjeajno jo uvijek elimo biti savreni, to je ranjeno dijete u nama. Budui da to nismo u stvarnosti, to izaziva ljutnju ili na nas same ili na druge umjesto da se potrudimo mijenjati. Pogrena vrsta stida znai tada tatinu, lijenost, nepravdu i bijeg od stvarnosti, tj. onog to jesmo u ovom trenutku. A to onda stvara osjeaj krivnje i to ne zbog onog to stvarno jesmo u ovom trenutku, nego zbog toga to nismo savreni. Ono to
19
jesmo, i s negativnou u nama, nikada ne bi stvaralo krivu vrstu stida kad bismo se prihvatili i poeli se, korak po korak, mijenjati. A to je jedino stvaran i konstruktivan nain mijenjanja. Krivi stav u nama donosi daljine potekoe. Zbog tatine i zbog nae potrebe da nas drugi potuju i vole pod svaku cijenu, mi se poinjemo odvajati od onoga to uistinu mislimo i osjeamo, poinjemo sakrivati ono to jesmo iza zida, iza maske. Ne usuujemo se biti ono to jesmo zbog straha da e nas onda drugi prezreti i napustiti. rekli smo da to se manje potujemo, to nam vie treba potovanje izvana. Tako stvaramo masku i poinjemo glumiti. A to nas za uzvrat ini jo oajnijima i mi preziremo sebe jo vie. Zaarani krug se nastavlja i vodi nas u sve dublje emocionalne konflikte sve dok ne smognemo hrabrosti i poniznosti da to ponemo mijenjati. Prihvatiti sebe znai vidjeti negativnost u nama i poeti je konstruktivno transformirati. To znai prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo i ne prikazivati se lano drugima. Tako dugo dok osjeamo tugu, ogorenost, poraenost ili neravnoteu kada sagledavamo neku svoju greku, mi nismo prihvatili sebe onakvima kakvi jesmo u ovom trenutku. Prihvaanje ne znai da elimo ostati u tom stanju nesavrenosti, to znai da je moramo prvo prihvatiti da bismo je mogli mijenjati. Nadalje, trebamo pronai gdje emocionalno elimo da nam drugi gledaju kroz prste kod naih nedostataka kao kompenzaciju jer mislimo da se ne moemo mijenjati i potovati sami sebe. Kad dovedete u svijest te nerazumne emocije, tad e vam ih biti lagano mijenjati. Kad postanemo sposobni prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo i nemamo vie potrebu da se prikazujemo boljima tada vie neemo imati krivi stid i moi emo rasti. Jer krivi stid stvara stanje svijesti koje je iznimno nezdravo i koje ini da se osjeamo sve usamljenije. dakle, svaki puta kad se osjeate usamljeno, odbaeno i kada imate osjeaj da vas drugi ne razumiju, pokuajte shvatiti da to nije zato to vas drugi ne vole, nego va pogreni osjeaj krivnje. Bez obzira kako ljudi koji vas okruuju mogu biti nesposobni da vole, oni nisu uzrok vaim osjeajima usamljenosti, jer kad bismo ih mi mogli voljeti tog osjeaja usamljenosti ne bi bilo u nama. Problem u krivom osjeaju srama je u tome to bez obzira na o emu se radi, bilo to vano ili nevano, veliko ili malo, osjeaj srama je jednako velik. Tada se to prekriva i ponaamo se kao da ne postoji ono ega se sramimo. I to stvara zid neistine izmeu nas i ostalih i koji stvara usamljenost. Tad nikad ne moemo biti sigurni da li nas drugi cijene i vole. U nama je glas koji govori: Kad bi oni znali kakav sam u stvarnosti i to radim, ne bi me nikada voljeli. To stvara usamljenost i patnju. I osjeamo da je sva panja i ljubav dana lanoj osobi koju glumimo, a ne nama kakvi jesmo. To dodatno stvara krivnju i usamljenost. Ali mi smo jedina osoba koja to moe promijeniti tako da se suoimo sa sramom i hrabro ponemo biti ono to u stvarnosti jesmo. to vie pokuavamo varati sebe i druge to smo u veoj dilemi. Zato treba poeti postajati biti ono to jesmo i samo to e nam donijeti istinsko potovanje i ljubav naih prijatelja. Onaj koji je sposoban za ljubav cijenit e vas i voljeti vie zbog vae iskrenosti. Oni koji nisu sposobni za ljubav i tako vam ne mogu dati ljubav ma to vi inili. Jedini nain da bismo se osjeali sigurnima jest da budemo ono to jesmo. Iskrenost ne znai da govorite tajne svakome koga sretnete. Odaberite pravu osobu kojoj se moete otvoriti, odaberite osobu koja vam moe pomoi. Tad odaberite ljude s kojima ste bliski i koji vas poznaju onakvima kakvi ste u stvarnosti. Nije u pitanju to ete govoriti ljudima koje sreete u ivotu, nego je u pitanju to osjeate. Da bismo toga postali svjesni treba prevesti te osjeaje u svijest da bismo razrijeili krivi sram koji nas prijei da budemo iskreni u naim osjeajima, a koji stvaraju unutarnji stav koji upravlja naim ponaanjem. Kada postanemo svjesni nezrelosti i nerazumnosti tih emocija tada ih moemo poeti mijenjati. Samo tada emo moi uiniti slijedei krak. Jedino tako moemo imati sigurnost i potovanje samih sebe. Tako dugo dok se skrivamo iza zida i krivo predstavljamo, mi ne moemo cijeniti sami sebe. Nije u pitanju koliko smo dobri ili koliko imamo slabosti da bismo cijenili sami sebe. To odreuje koliko moemo biti iskreni prema sebi to je uvjet za iskrenost prema drugima. Istinsko kajanje, aljenje u pozitivnom smislu znai biti spreman prihvatiti sebe sa svim nedostacima, biti spreman ih mijenjati tako da sve dublje i dublje spoznajemo svoje nedostatke. Za to je potrebna poniznost, jer to ne moe biti uinjeno brzo, nego je to put ili proces. Rekli smo da je vano da bi se nadili nedostaci da se otvorimo kvalificiranoj osobi (ispovijed) i osobama s kojima smo bliski. Dok skrivamo svoje nedostatke od sebe i drugih nismo u stanju realno procijeniti stvari, pa preuveliavamo ili podcjenjujemo. A druga osoba kojoj se otvarate moe vidjeti realno. Osim toga im se otvorimo drugoj osobi to je ve poniznost, pa makar samo prema jednoj osobi. Jednoj osobi se pokazujemo barem u odreenoj mjeri kakvi jesmo za poetak.. ak ako vam ta osoba ne da savjet, odmah ete osjeati olakanje i vidjeti situaciju realnije. Slijedei korak je prestati sakrivati ono ega smo svjesni. To je uvjet da bismo doli do onoga ega nismo svjesni. U ovoj fazi trebali bismo biti dovoljno slobodni i otvoreni da govorimo o svemu to proima nau linost. Tek tad emo polako otkrivati skrivene emocije i motive. Recimo da svi nai nedostaci potjeu iz tatine, samovolje i straha.
20
U trenutku kad ne budemo vie eljeli da se prikazujemo boljima nego to jesmo, u vlastitim i tuim oima, tek tad emo biti spremni da se ponemo mijenjati tako da ruimo lanu sliku. Ako budete imali hrabrosti da vidite da ste posrnuli stotinu puta i vie preko istih pogreaka, ali sve na dubljem sloju, i budete sposobni se dignuti spoznajui svoje slabosti tada ete se istinski mijenjati i rasti (spiralni rast). Tad ete se oslobaati tatine i lanosti puno prije nego to ste razrijeili negativnost u sebi, a koju ete paradoksalno puno bre razrjeavati. Treba rei da se rast odvija cikliki. Uzmimo primjerice da imate masku ljubavi i da kad ste u masci negirate sebe i kupujete ljubav. Ve ste puno radili na sebi, znai da ste sve vie u istini. No, kako je ivot neprestano uenje, brda i doline, dogodit e se da se ponovno iznevjerite sebe ili uinite neto to nije u redu zbog straha. Imat ete osjeaj da se niste pomakli iz mjesta, ali to je samo novo uenje. A novo uenje je kad sve to smo do tada znali vie ne pomae, pa imate takav osjeaj koji nije toan. Ako budemo imali hrabrosti vidjeti i osjeati svoje emocije na takav nain bre emo rasti i mijenjati se. SAMOVOLJA Otpustiti znai ne provoditi samovolju. To znai otpustiti strahove, nepovjerenje, krive zakljuke i sumnje. Kad bismo samovolju preveli u stav on bi ovako glasio: Ja mogu jedino biti sretan ako to neto bude ovako kako ja hou, ili ako ivot bude ono to ja odredim. Tako nam se esto ini kao da se moramo odrei neeg vrlo vrijednog, ili neeg na to mi mislimo da imamo pravo. Takoer nam se to neto moe initi kao da odriemo sree i ispunjenja. S druge strane, prihvatiti sve to nam ivot nosi na ispravan nain znai ne provoditi samovolju. To znai da u svemu to nam se dogaa vidimo smisao, tj. uenje. No, da bismo postigli taj stupanj razvoja koji sa sobom nosi mir i zadovoljstvo, trebamo takav stav primijeniti u svom svakodnevnom ivotu, tj. i u malim stvarima. Strah, nepovjerenje, samovolja i inzistiranje stvaraju napetost koja sprjeava da ispravno donosimo odluke. Postajemo zatvoreni i ne moemo se razvijati. To takoer stvara s jedne strane buntovnitvo prema stvarnim autoritetima, a s druge, pokornost lanim autoritetima. Takva linost se boji kreativnog procesa koji ukljuuje hrabrost da se ide nepoznatim stazama i da bi se stvorilo neto novo. U odnosima s drugim ljudima je napeta jer suptilno zahtijeva da joj daju ljubav, a to stvara otpor kod drugih. Osobi se ini nemoguim da se odrekne tog zahtijeva jer se boji da e ostati sama. Jasno je da zahtjev mora me voljeti donosi sve drugo osim ljubavi od drugih. Ljubav moe cvjetati samo u slobodi. Unutarnja napetost se moe vidjeti u zahtjevu: Ja to oajniki trebam. Stvarno povjerenje bi znailo zapravo samo otpustiti to po svaku cijenu, odnosno otpustiti u privremeno, to je potpuno drugaije od otputanja za uvijek. Strah da emo ostati sami tjera nas da pokuavamo dobiti ljubav po svaku cijenu, pa se pri tome sluimo uvjeravanjem, kontrolom drugih ili razliitim manipulacijama. Katkada idemo u podinjavanje, a ispod toga je skriven stav: Uinit u to to eli tako da te veem na sebe i da mora ispunjavati moje elje. Toliko sam posluan i usluan da e se osjeati krivim ako me odbije. Na taj nain se branimo od osjeaja bespomonosti, beznadnosti i nepovjerenja u ivot. Bilo da dominiramo ili se podinjavamo, cilj je isti - prisiliti druge da nam daju ljubav. Koja god od ove dvije reakcije je dominantna za neku linost, uvijek postoji njena suprotnost u linosti, ali je prikrivena. Ona linost koja je vidljivo dominantna, teko e se nositi s unutranjom beznadnosti, pa e je potiskivati i na taj nain izbjegavati tako da bude dominantna. Linost koja je izvana ovisna, slaba i podinjavajua teko e se nositi sa svojim prikrivenim dominantnim i manipulativnim crtama. Ako je linost na poetku razvoja nee biti svjesna niti vanjskog, vidljivog drugima ponaanja. Ali, malo po malo, kako se razvija iskrenost prema sebi i osoba je spremnija objektivnije vidjeti sebe i sa svojim negativnim crtama, prvo e postati svjesna vanjskog reagiranja, a onda i unutarnjeg, prikrivenog. To se obino dogaa kad linost upadne u krizu i postane svjesna unutarnje praznine zbog iznuivanja ljubavi. Iako se trenutno moe initi da linost dobiva ono to je iznudila, ona ipak ostaje neispunjena. Pretpostavimo da osoba eli ljubav i bliskost s drugom osobom, ali je nesigurna da li e joj to druga osoba slobodno dati. Pretpostavimo da osoba je koja eli ljubav dominantna, posesivna, ljubomorna i zahtjevna. Te crte mogu biti vidljive ili prikrivene, pa da osoba izigrava jadnu malu da bi stvarajui krivnju u drugoj osobi iznudila ljubav. Druga osoba, iako doista i voli prvu osobu, pristaje na igru prve osobe zbog vlastite djelomine neurotine potrebe da bude s prvom osobom. Iako je druga osoba pristala na tu igru, ona e kriviti i mrziti prvu osobu zbog njene dominacije i nee biti svjesna da i ona svojim pristajanjem na tu igru potie i podrava crte zbog kojih je ogorena na prvu osobu. Tako dvoje ljudi u potrebi za ljubavlju kreiraju odnos koji je pun nezadovoljstva i koje se pojaava. No to bi se dogodilo da imamo hrabrosti i potenja da otpustimo drugu osobu i suoimo se sa strahom da emo je izgubiti? Ako ona ode, to smo izgubili? Ali, ako ona dragovoljno ostane dobili smo neizmjernu sreu jer nas drugi voli, jer to slobodno eli bez manipulacije. Ako i izgubimo drugu osobu, to ne znai da emo ostati sami dovijeka. Postoji druga osoba
21
koja e eljeti dijeliti svoj ivot s nama s radou. Mi emo, trenutno, samo trebati osjetiti bol to nas odreena osoba ne eli, jer jedino tako emo moi otpustiti osobu. Treba sagledati oba ekstrema, dominirajui i podinjavajui i u kojim podrujima naeg ivota oni postoje. Za nekoga e biti tee otpustiti u poslu, drugima materijalno, a netko nee imati problema u ta dva podruja ali e imati u ljubavnom itd. U takvim podrujima naeg ivota ne vjerujemo u duh obilja, tj. da za svakoga ima sve to mu treba samo ako smo to u stanju vjerovati i otpustiti da bude po naem po svaku cijenu. Kad god se osjeate beznadno potraite taj skriveni stav u sebi koji govori da e se dogoditi katastrofa ako ne bude po vaem. Taj stav treba osvijestiti. Klju razrjeenja je u otputanju krivog stava. Dakle, istinska ljubav i ti me mora voljeti su u kontradikciji. Ispravan stav bi bio: Voljela bih da me voli. Ti mi se ini osobom s kojom bih htjela dijeliti moj ivot, kojoj bih htjela dati sve to jesam. Ako i ti taj, znam da treba doi meni slobodno i svojom voljom. ak ako bi se dogodilo da vrim pritisak na tebe, ja to doista ne bih eljela da to bude na taj nain. Vjerujem da u imati sve to mi treba. Ako to i ti ne eli, ja te mogu pustiti da ode i imam povjerenja da u sresti osobu koja e cijeniti ono to joj ja mogu dati. To naravno vrijedi i za sve druge odnose: eljeti odreen posao, eljeti prijatelje, eljeti imati kupce za ono to prodajemo, one koji e eljeti ono to mi pruamo, i one koji e nam dati ono to mi elimo. Prisiljavanje drugih da nam neto daju stvara jo jae prisiljavanje, veu posesivnost, zahtijevnost, ljubomoru, zavist, dominaciju ili podreenost, vee siromatvo. Suprotno, dobro poznavanje sebe znai razviti snagu, iskrenost i potenje tako da ne moramo uzimati silom, ma kako suptilno to inili. Ironija je da ono to moete dobiti slobodno postaje nemogue dobiti kad se iznuuje. Ne otputati bi se moglo oznaiti metaforom prosjaka koji krade, a otputanje bogataem koji dijeli. Najjednostavnije reeno, zgren stav grabljenja ini nas praznima, a otputanje je potivanje Budi volja Tvoja, ini nas sve ispunjenijima. Dakle stav: Mora biti po mome stvara siromatvo i ako i dobijemo ono to smo iznudili, opet emo biti nezadovoljni, jer to nije ljubav. Otputati znai teki rad i poteno sagledavanje naih iluzija, naih zahtijevanja, naih nepotenja. Samo ljubav sama sebe oplouje i ini nas istinski ispunjenima. Da bi se osjeali ispunjenima treba poduzeti tri koraka u tom procesu: 1. Treba prepoznati konflikt o kojem smo govorili - borbu izmeu beznaa i prisiljavanje drugih da se ne bi osjeali beznadno. 2. Treba vidjeti da taj konflikt postoji u nama zbog osjeaja neispunjena - i da se zato ne moemo odrei pritiska i zahtijevanja od drugih. 3. Treba iskreno eljeti vidjeti prave razloge naeg neispunjenja - treba vidjeti negativni dio nas koji zbog neistinitog sistema vjerovanja kreira ivotne okolnosti koje nas ne ispunjavaju. To treba biti uinjeno iskreno, ustrajno sa strpljenjem i poniznou. Svi ljudi imaju podruja gdje se osjeaju ispunjenima i podruja gdje nisu ispunjeni. Primjerice, netko eli istinsku razmjenu u ljubavnom odnosu, a nikako da do toga doe; druga osoba e se osjeati vrlo sigurno u tom podruju, ali e imati probleme u financijskom podruju. Tada treba pronai unutarnji, nesvjesni, i neistiniti stav stvoren u djetinjstvu koji stvara neispunjenost. A vrlo esto i na svjesnom nivou postoje neistiniti stavovi koje treba provjeriti, kao i negativne skrivene namjere i ponaanja. Tamo gdje se osjeamo ispunjeno, tu imamo stavove i ponaanja u kojima dajemo i poteni smo. to se osjeamo neispunjenije i siromanije, vie se ponaamo tako da zahtijevamo. Prevedimo takav stav u precizne rijei: Prisiljavam te da mi da ono to mi ne eli dati. Ako to ne mogu postii samo snagom, tad u se posluiti trikom i varati. Uinit u da se osjea krivim to mi ne daje ono to traim od tebe. Optuit u te i okriviti da sam tvoja rtva. Izokrenut u injenice, i optuiti te da mi ini ono to ja tebi skriveno radim. Primjerice, optuit u te da dominira jer mi ne da da te pokorim. Jasno je da taj stav nema veze s ljubavlju. Takav stav je nepoten, to je varanje, ograniava slobodu druge osobe - ili ima namjeru da tako ini. Stav koji proizlazi iz ljubavi bi glasio: Bio bih sretan da me voli, ali ti dajem slobodu da doe k meni ako i kada ti to eli. Ako me ne eli voljeti, ja te nemam pravo okrivljavati tako da se pravim da e me to unititi. To je pravo potenje, pristojnost i integritet koji stvara ispunjenost. Imamo pravo na ljubav i ispunjenost, no to mora biti postignuto na poten i pravi nain. Nain ili put odreuje cilj. Kad krademo to proizvodi krivnju i stvara sumnju da imamo pravo na ispunjenje. Sumnja stvara samovolju, a to opet jaa negativnost u nama. Zaarani krug je zatvoren. Pritisak stvara kontra pritisak. Ovakav stav privlai k nama osobu koja nije
22
sposobna za ljubav. Trebamo otpustiti pritisak na drugu osobu, pa makar privremeno iskusili usamljenost, vlastitu negativnost, da bi se ono pozitivno moglo pojaviti. Kad jednom budemo iskusili razliku izmeu iznuenog i slobodno dobivenog, neemo vie vriti pritisak na druge. Biti ispunjen se moe biti samo kad smo spremni u potpunosti dati ono to traimo od drugih. Ali, mi tako esto dajemo kupoprodajno, iz maske, a to je varanje. Zbog toga se treba zagledati u sebe, vidjeti svoju negativnost kad god imamo potekoe. Treba se prisjetiti da je to samo jedan dio nas koji je u neistini, a da postoji jedan vei koji je u istini. To poteno sagledavanje sebe stvara hrabrost i poniznost. I nikada ne proizvodi beznadnost koju proizvodi stav: Ne vjerujem da mogu imati ono to mi treba bez da vrim pritisak, varam i manipuliram. Hrabrost omoguuje da otpustimo jo vie i stvara stav: Ako drugi ele ono to im ja mogu ponuditi, bit e mi drago da im to dam. Ako to ne ele, ja se neu ljutiti. Ako je to bolno za mene, prihvatit u taj bol i istraiti njegovo porijeklo u meni. Vjerujem da u dobiti sve to mi treba, iako u ovom trenutku to nemam. Takav stav nam omoguuje da prihvatimo sve to nam ivot nosi, a da se ne osjeamo beznadno. To znai ne biti u samovolji. To znai da ne moramo odmah imati sve to elimo. Prvo moramo stvarati unutarnji stav da se dobro osjeamo iako nam neto nedostaje. Sposobnost za takvo odricanje poveava vlastiti sistem vrijednosti i integritet, a to onda ispunjava iznutra, od nas samih. Ispunjenje postaje rezultat unutarnjeg stanja koje onda dovodi i do vanjskog ispunjenja. Na osobni rast tada postaje sve vie vidljiv, osjeamo sigurnost i radost, mir postaje sve dublji i due traje sve manje ometan zgrenou zbog straha. Postajemo sve sposobniji za ispunjenje jer smo poteno nauili sagledavati sebe u cijelosti. Biti u istini - privatnost ili tajnovitost Postoji puno konfuzije izmeu potrebe da se bude sam sa sobom i tajnovitosti. Kako je konfuzija negativna, ona ne doprinosi razvoju linosti. Biti sam sa sobom, ili privatnost je sutinska potreba svakog ovjeka. Svakome je potrebno da bude sam sa sobom da bi se povezao dublje sam sa sobom bez da ga drugi ometaju samim svojim prisustvom. ak i ono to elimo podijeliti s onima koje volimo ponekad treba dozrijeti da bi se podijelilo. Kad god se radi o novoj spoznaji, ili umjetnikoj kreaciji, moda e trebati vremena da se upotpuni prije nego to e biti pokazano drugima. Takvi periodi povlaenja od drugih ne znae izolaciju ili odvojenost, separaciju. To vrijeme zapravo znai biti sa sobom, to je vrijeme samoe da bismo spoznali vie o sebi. No, ako se privatnost upotrebljava da bi se izbjegli drugi, onda to nije pozitivno, jer se to radi zbog straha od drugih. Negiranje potrebe da se bude sam sa sobom moe biti oito. Takvi pojedinci se boje susreta samih sa sobom, pa proizvode vanjsku i unutarnju buku. Zbog straha od samoe oni proizvode vanjske okolnosti kao opravdanje. Ali ima ljudi koji ive vrlo dinamino, pa ipak uspijevaju biti sami sa sobom. Ali je isto tako istina da oni koji su uglavnom sami da su stvorili svoju usamljenost zbog straha od intimnosti. Ali ako postoji strah od kontakta s drugima, tada prvenstveno postoji strah od toga da osoba bude sama sa sobom, a tek posljedino s drugima. Isto tako ta usamljenost nee ispuniti potrebu za samoom. Ljudi koji su sami jer se boje kontakta s drugima nee upotrijebiti svoju samou da budu sebi blie, kao ni kad budu s drugima nee upotrijebiti tu priliku da se zblie s drugima. Kad govorimo o tajnovitosti moemo rei da ona nikad nije pozitivna. Ne govorimo o tajnovitosti kad voljenoj osobi spremamo iznenaenje. To nije stvarna tajna jer e se u konanici se pokazati kao radosni dogaaj. Tajne uvijek sakrivaju neto negativno, inae se ne bi skrivalo. Tajna moe biti neto to elimo sakriti od ostalih, jer to oni ne bi odobrili. Ili je to neto to elimo sakriti od ostalih, ili je to druga osoba koja nas eli umijeati da neto negativno zatajimo. A samo otkrivanje takvih skrivenih stvari bi omoguilo da se one isprave ili promjene. No, kad se sakrivaju kao primjerice negativne misli ili nepotene radnje, tada jaamo negativne tendencije i ponaanja. Osoba koja je zapela u sakrivanju neeg tajnog - bilo za sebe ili u suradnji s drugima - savreno je svjesna da skriva neto negativno, jer inae ne bi bilo potrebe da se sakriva, to god to moglo biti. Dakle opravdavati skrivanje tajni je apsurdno. No, ono to se obino dogaa je to da se privatnost koristi da bi se prikrilo namjeru da se imaju tajne. Drugim rijeima, tajnovita osoba e koristiti svoje pravo i potrebu za privatnou da bi varala da neto sakriva. Istinska privatnost nikada ne podrazumijeva skrivanje tajni. U stvarnost, ona je upravo suprotnost. Ono to se stvori u samoi je ono to se pokazuje i dijeli s drugima. To nije zamiljeno da bi se sakrivalo. Skriva se samo nepotenje, negativne namjere, destruktivnosti imaju potrebu da se skrivaju. Nita to je istinsko se ne sakriva. Katkad se koristi kao izgovor racionalizacija za sakrivanje: Ako se otkrijem kakav jesam, oni to nee razumjeti. ili Bit u neopravdano kritiziran. A to naravno nije istina. Jer ako smo u istini, razumijevanje drugih vie nee biti vano po svaku
23
cijenu da bismo zbog toga trebali dignuti zid izmeu nas i ostalih. Ako smo u istini dat emo si truda da nas dugi razumiju i nosit emo se s njihovim kriticizmom kao sredstvom da bi istraili istinitost situacije koju pokuavamo sakriti. Neto tajiti je onda najdublje gledano varanje koje pokuava neto postii to ne bi bilo mogue kad bi se tajna otkrila. To takoer znai da izbjegavamo napor i odgovornost da pronaemo poteno i istinsko rjeenje da bismo dobili potovanje i ljubav. Tajenje je uvijek u suprotnosti s intimnosti ili istinskom ispunjenju u odnosu. Osoba koja taji nikada nije emocionalno ispunjena jer varanje stvara zid izmeu nje i drugih ljudi, pa se ona osjea usamljenom osobom koju nitko ne razumije. nije svjesna to radi. esto krivi druge zbog svoje usamljenosti i tako opravdava svoju tajnovitost umjesto da uini sebe transparentnom i tako se odrekne svojih tajni. Da bi se to postiglo treba strpljenja, napora i dobre volje. Drugim rijeima, to je Put. esto je vaan razlog za tajnovitost strah da ako sebe prikaemo u svojoj istini da nas drugi nee voljeti. To je pretpostavka da moramo dobiti ljubav i potovanje od drugih po svaku cijenu. Tada zanemarujemo injenicu da hrabrost i potenje naeg istinskog predstavljanja, bez obzira na to koliko na neke nae crte mogu biti sramotne, dovodi do porasta naeg osjeaja vlastite vrijednosti. A tada, eventualno, e doi i ljubav od drugih. Biti na Putu znai postepeno otputati sve tajne. Prvo treba nauiti da nemamo vie tajni sami pred sobom, tj. trebamo prestati varati sami sebe. Vidjet ete da tu ima puno posla. Tada treba polako primjenjivati to potenje i otvorenost prema drugima. Ako budete ili ustrajno tim Putem vidjet ete da je to jedini pravi nain da bi nas nai odnosi ispunjavali, jedini nain da bi se ivjelo bez straha i tjeskobe, bez srama i sakrivanja, bez pretvaranja i maske. Ako imamo negativne misli o drugima ili ih optuujemo, umjesto da ih pothranjujemo za sebe ili ih podijelimo s treom osobom, trebamo to otvoreno priznati. Ako to tako uinimo prevladat e naa potreba da budemo u svojoj istini, umjesto da zadravamo negativna miljenja, optuivanja i sumnje. Na taj nain moemo provjeriti da li istinito sagledavamo situaciju, to e nam donijeti mir u dui. Suprotno tome, ako tajimo svoje negativne misli, to je znak da duboko u sebi znamo da nismo u istini ali to ne elimo priznati. Spremnost da kaemo otvoreno svoja negativna razmiljanja jo uvijek ne znai da smo i otvoreni i da je to suprotnost tajenju. To moe biti znak da je potreba za agresivnou i neprijateljstvom jaa od potrebe za sakrivanjem zbog straha. Svako skrivanje je u stvarnosti teki teret koji prijei da budemo u istini, da budemo oputeni., da budemo u ljubavi. Cijena sakrivanja postaje previsoka. Biti potpuno u svojoj istini treba biti cilj razvoja. Osim toga skrivanje sprjeava da pokaemo najbolji dio sebe, jer se sramimo sami sebe; svojih najdubljih misli, snova i elja. A ti aspekti nas su daleko od toga da bismo ih se trebali sramiti. Oni postaju negativnima jer se taje. Kako imamo hrabrosti da se prikazujemo onakvima kakvi jesmo dobit emo vie ljubavi, vie potovanja, vie prijateljstva, pomoi, spoznaje pravih vrijednosti, a da ne govorimo o osjeaju olakanja jer se vie ne pretvaramo. Ako nae otvaranje privue vie kritike nego ljubavi onda je to djeji nain otvaranja koji proizlazi iz nae negativnosti: Ako pokaem moje tajne, traim da mi se odobrava bez obzira koliko su one negativne i destruktivne. Ako se to ne dogodi, ja u te optuiti i to e mi biti dokaz da se ne treba otvarati i biti iskren. Klju lei u tome da sebe uvijek pitamo da li se otvaramo radi istine. Takoer moramo biti svjesni gdje je naruena naa privatnost zbog negativnih motiva drugih, primjerice zbog njihove bolesne znatielje, zato jer ih zanima neto to e upotrijebiti protiv vas, ili e to iskoristiti da bi se prikazali boljim od vas. Takvima se ne trebate otvarati sa svojim tajnama. Za brak kao najintimniji ljudski odnos, spremnost da se bude bez tajni odreuje kvalitetu braka. Treba postojati hrabrost da se otvaramo korak po korak u tom odnosu sve dok se potpuno ne otvorimo. Krivo vjerovanje da takvi kakvi jesmo nismo vrijedni ljubavi mora biti stalno provjeravano. Tek tada e biti stvoreni uvjeti za istinsku komunikaciju izmeu branih partnera. U prijateljstvu se takoer trebamo otvarati jer inae nema istinske komunikacije. Postoje tri bazina razloga koja stvaraju otpor otvaranju: 1. Strah da smo u cijelosti loi i nespremnost zbog tog straha da riskiramo da bismo to provjerili te da nas drugi nee odbaciti. 2. Neznanje o tome da postoji nain da nauimo kako se mijenjati i rasti korak po korak.
24
3. Strah da emo biti previe ranjivi ako se budemo pokazivali u svojoj istini, jer u poetku se bol koji je bio potisnut poinje osjeati. Osoba postaje svjesnija i senzibilnija na bol drugih. No, ta bol je toliko drugaija od neurotine boli, samokanjavanja. To je bol kao sastavni dio ivota koji kad se proivi dolazi radost i osjeaj ivotnosti. Proces razvoja poinje micanjem zidova tajni i prikazivanjem sebe onakvima kakvi stvarno jesmo. Nastavlja se s oslobaanjem onog najboljeg u nama. Treba pogledati gdje jo uvijek neto skrivamo i nai emo podruja ivota u kojima jo uvijek nismo ispunjeni. To je proces u kojem ima preklapanja faza otvaranja i novih kvaliteta koje se pojavljuju kako je odstranjen sloj skrivanja. Moemo zamisliti svijet u kojem nitko vie ne skriva od nikog, u kojem nema nepotrebnog i bolnog stanja izoliranosti i varanja. Zar to ne bi bio raj na zemlji? A to je smjer u kojem evolucija ide. NADVLADAVANJE NEGATIVNOSTI Dragi nai sluatelji, moda je ovo najtea lekcija koju smo do sada imali, ali ona e pokazati kako moemo rijeiti i prestati stvarati probleme i sve vie kreirati sreu i ispunjenost u naem ivotu. Vidjet ete kako bjeei od bola stvaramo daleko veu patnju, a koja se jedva moe preivjeti. Zvui paradoksalno, ali oni koji nas redovito sluaju znaju da su prividne suprotnosti na niem stupnju shvaanja na viem nivou dio vee istine. Ve smo govorili da bismo izbjegli taj bijeg treba u svakodnevnim malim stvarima pogledati u sebe i potraiti onaj dio nas koji nazivamo ranjenim, destruktivnim djetetom u nama. Taj dio nas treba biti prepoznat i preodgojen. Ako potisnemo taj dio on prikriveno djeluje i pravi veliku tetu u naim ivotima, kao to emo to danas vidjeti. Prihvatiti znai dozvoliti tom djetetu da proivi konstruktivno negativne emocije i u dijalogu s njim objanjavati kako svijet funkcionira, jer jednogodinjak to ne zna. Samo treba uti glas tog prestraenog dijela nas i voditi dijalog s njim i pri tome moliti Boga da nam pomogne u tome. Mogli bismo rei da uiti ljubav znai transformirati taj negativni dio linosti u pozitivni. Jer negativnost u nama stvara takva ivotna iskustva koja su bolna. Svaki puta kad ne biramo iz ljubavi, posljedice su negativne i mi ponavljamo lekciju dok ne nauimo. To je onda obino kroz krizu. to se vie opiremo uenju, ili promjeni, to je kriza vea. Ogromna je razlika u osjeaju ispunjenosti izmeu ljudi koji su svjesni da sami stvaraju svoju sudbinu, i onih koji jo uvijek za to krive druge ili okolnosti. Oni koji su toga svjesni u svemu vide priliku za rast i ne osjeaju se vie bespomono. Mogli bismo rei da je dobro i loe u ivotu uenje ili test, i da najveu bol stvara otpor uenju, a ne samo uenje. Svjedoci smo stanja u drutvu kod nas. Istraivanja pokazuju da u Hrvatskoj ljudi vjeruju jedni drugima izmeu 12 - 18 %, dok je to primjerice u vedskoj 66 %. Da bismo ivjeli u sretnijem drutvu jedini je nain da ponemo mijenjati sami sebe. To je naelo proaktivnosti - mijenjajui sebe utjeem na druge. Dakle, vlastiti primjer je najjai poticaj za promjenu kod drugih. Da bismo se mogli mijenjati moramo sagledati onaj tamni dio u nama, jer ono to je dobro, naa Istinska linost, to ne treba mijenjati. To takoer znai upoznavati sebe. U mjeri u kojoj poznamo sami sebe, u toj mjeri emo razumjeti i druge, pa im neemo suditi. Suenje drugima ima prikrivenu svrhu - to je prebacivanje odgovornosti na druge. Ako nam je drutvo u krizi, tada svaki pojedinac u mjeri u kojoj jo uvijek ne spoznaje svoju negativnost doprinosi stanju u drutvu. Rekli smo da sagledati tamni dio linost jo uvijek ne znai initi samo iz ljubavi. Ali sagledavanje tog dijela linosti daje nam mogunost da biramo ne initi iz tog tamnog dijela. Tako poveavamo na osjeaj samopotovanja i koji nam daje snagu da pozitivno djelujemo na druge. Svaki puta kad djelujemo iz Istinskog dijela nas samih, mi doprinosimo dobru i obrnuto. Ili drugaije reeno, dobro se dobrim vraa, zlo zlim, tu nema prebijanja. To je naelo. Mjerom kojom mjerite, vama e se mjeriti. To znai prestati doprinositi loem i postajati sudionikom dobrog. Pogledajmo zbog ega se tako teko odriemo negativnosti i radije ivimo u iluziji da su drugi ili okolnosti odgovorne za ono loe to nam se dogaa. Proimo kroz pet stupnjeva razrjeavanja naih iluzija i negativnih stvaranja u ivotu: 1. Kao prvi korak u tom procesu je pronai, utvrditi, spoznati, prihvatiti, i promatrati naa negativna djelovanja, negativne misli, osjeaje, suptilne lai, kao i otpor dobrim osjeajima (spoznati ranjeno dijete). Sve navedeno su primjeri koji stvaraju negativne ivotne okolnosti. Ove injenice treba postajati sve svjesniji, postajati nepristrani promatra tamnog dijela u sebi. To znai ne suditi sebi. To obuhvaa prvi korak. 2. Drugi korak je da duboko u sebi ponemo istraivati pojedinani osjeaj i ponaanje kao i namjeru koja stoji iza takvog ponaanja. Tada emo na svoje uenje pronai neku vrstu uivanja zbog kojeg se ne elimo odrei takvog ponaanja. Sutinski je vano da se to osjeti i prizna samom sebi (uivanje u ogovaranju, osveti, bijesu itd.). Bez ove spoznaje neemo moi prestati patiti, niti spoznavati dublje sebe. Do ove spoznaje je najtee doi.
25
3. Trei korak je mukotrpno spoznavanje posljedica takvog ponaanja, odnosno stvaranja negativnih ivotnih okolnosti. Spoznaja i precizno razumijevanje o povreujuem djelovanju na vas i na druge mora postati veoma jasna. Va osjeaj krivnje nee ublaiti tvrdnja da to inite samo sebi. Trebate uvidjeti da ne moete povreivati sebe, a da pri tome ne povreujete druge. Jer smo mi svi djeca Boja. Primjerice, mrnja okrenuta prema sebi je nesposobnost za ljubav, ili ak prisila da se mrze drugi. To se spoznaje kako rad na sebi napreduje. Trei korak obuhvaa i shvaanje da uivanje koje proizlazi iz negativnog stvaranja nikad nije vrijedno cijene, tj. rtvovanja radosti, mira, samopotovanja i rasta te ivljenja bez straha. U ovom koraku spoznajete da se ne morate odrei radosti ako se odreknete negativnog stvaranja. U stvarnosti radost e poeti proizlaziti iz pozitivnog stvaranja bratstva sa svim ljudima. Tako postajete karika u lancu ivota, vaa srea slui ne samo vama, nego i drugim ljudima. Tek spoznajom izmeu uzroka i posljedice, rezultata i povezanosti, postaje mogue da se odreknemo negativnih stvaranja. Da objasnimo pojam uivanja, jer to e biti najtee za shvatiti. Zbog toga se uglavnom uivanje povezuje s hedonizmom, dakle negativno je aspektirano jer slui da bi se izbjegli osjeaji usamljenosti, bespomonosti i bola. Ponimo s oitim, a to je primjerice puenje. Svatko zna da je puenje tetno, pa ipak toliki ljudi pue. Da nema uivanja koje je ovdje u funkciji kompenzacije za pravi uitak, dakle to je negativni uitak, nitko ne bi puio. Hedonizam je takva kompenzacija, odnosno droga. Problem s nadomjescima je u tome, budui da nisu pravi uitak, da ih s vremenom treba sve vie jer ne ispunjavaju, da unitavaju one koji kompenziraju ivot. Isti princip je na djelu s psiholokim kompenzacijama. Ali je ovdje skriven da bi se izbjegao osjeaj krivnje, ali on se samo potiskuje. Uzmimo npr. uitak u ogovaranju, bijesu, uivanje kad netko lo bude kanjen to je podloga lina itd. Da ovdje nema skrivenog uitka svi bi se odrekli takvih reakcija. I ovdje moemo pronai odgovor na to u djetinjstvu. Malo dijete jo nije sposobno razlikovati izmeu pozitivnih i negativnih ivotnih okolnosti. Ono voli svoje roditelje i treba njihovo prisustvo da bi se osjealo sigurnim. Tako dijete osjea uitak kad god je s roditeljima, bez obzira kako oni postupaju s njim. Ako se s djetetom postupa okrutno ili se ga poniava, ili odbacuje, dijete povezuje ljubav i uitak koji osjea za roditelje s njihovom negativnou. Osjeajui uitak dijete negira osjeaj bespomonosti i patnje. U odraslom dobu e ono ponovno stvoriti iste situacije zato to sada osjea uitak ponovno proivljavajui negativne sklopove iz djetinjstva. Dijete koje je bilo povreivano postaje samodestruktivno, ili moe osjeati uitak u osjeaju nadmoi nad drugima. To ovisi o mnogim imbenicima, ali svaka negativna crta u linosti e biti povezana s uitkom vezanim za rano povreivanje, tj. izbjegavanje osjeaja neispunjenosti i patnje. Ako smo najdublje poteni sami sa sobom, svi mi u sebi moemo pronai mjesta u kojima osjeamo zadovoljstvo kad povreujemo sebe ili druge. No, te crte mogu biti duboko pokopane i negirane, ali one proizvode osjeaj krivnje kad god je rije o uitku. Taj osjeaj krivnje je odgovoran za potiskivanje svih osjeaja. Iz toga slijedi da ako je uitak povezan s destruktivnou, tada se ne moemo odrei destruktivnosti. To se osjea kao da smo se odrekli ivota. Ovaj aspekt naeg ivota je najtee spoznati kada se poinjemo mijenjati. No, bez njegovog spoznavanja ne moemo transformirati negativnost u nama. Da bismo vidjeli to nas motivira da budemo negativni pitajmo sebe: Koja je to vanjska situacija u ovom trenutku koja stvara neprestani bol i mojem ivotu? Provjerite sva podruja u vaem ivotu - brak, obitelj, posao, prijatelje i dr. Na drugom koraku, gdje jo istraujemo kako se ne elimo odrei nekih negativnih ponaanja, jo uvijek ne sagledavamo kako nam ta ponaanja tete. Sve dok ne budemo svjesni tete koju sami sebi inimo, mi se neemo moi odrei takvih ponaanja. Da ponovimo da je na putu spoznavanja sebe ovo najtei korak - spoznati kako sami kreiramo negativne situacije u ivotu. Kad bi ljudi bili svjesni posljedica svih njihovih odabira, nitko vie ne bi grijeio. No, tek s ovom spoznajom polako uzimamo sudbinu u svoje ruke, jer ako smo mogli kreirati negativne ivotne okolnosti, zato ne bismo mogli kreirati pozitivne? U mjeri u kojoj prestanemo okrivljavati druge i svijet, poet emo stvarati prekrasna ivotna iskustva i cijeli svijet e nam se poeti otvarati. Da bismo otkrili pozitivno stvaranje moramo se pozabaviti sa svojom maskom i posljedino s ulogama koje igramo. Sve maske su lane i one pokuavaju pokazati suprotnost onome to u sebi odbacujemo ili ne volimo. Maske nas povreuju daleko vie no to smo ikad bili povreivani u djetinjstvu. Tek kad pogledamo ispod maske i vidimo negativnost u nama, poinjemo se suoavati s istinom koja nam daje mogunost potenog izbora u budunosti. Jer maska prikriva suprotnost od onog to pokazujemo sebi i drugima, ne samo stvarnu negativnost, nego i onu za koju neistinito vjerujemo da je beznadna i neprihvatljiva. to emo vie uviati kako u takvom pretvaranju gubimo, to e nas to vie motivirati da se ponemo mijenjati. Jaat emo svoju slobodnu volju. A to e nas voditi u etvrti korak koji vodi u stvarnu promjenu. 4. Molei i meditirajui treba moliti za pomo da bismo sagledali sebe. Takoer treba formulirati pozitivne misli koje e
26
pomoi u promjeni. Primjerice: Boe, moja volja i Tvoja volja su jedno. Prvo e se pojaviti osjeaj povrede, ali on nije realan kao ni maska. Svaka spoznavanje varanja koje je opravdavalo neprijateljske osjeaje prema drugima i iskustvu u ivotu dati e nam snagu da budemo dublje u istini, da odbacimo varanje i suoimo se poteno sa ivotom. Uz neprestanu molitvu, to e nam pomoi u etvrtom koraku. Neprestano se pitajte: Kako mogu ivjeti bez da varam? Kako da se ponaam? Odgovori e doi. To je proces kreiranja pozitivnih ivotnih okolnosti. Ljubav koja je ve u naem Istinskom ja doi e do izraaja. 5. Nakon toga bavit ete se vie negativnou koja se pojavljuje kao reakcija na tuu negativnost. Ma kako drugi bili negativni, oni u vama vie nee buditi negativne osjeaje, defenzivna ili agresivna ponaanja. Polako ete i na tuu negativnost odgovarati konstruktivno tako da se tada i drugi, poueni vaim primjerom, moda ponu mijenjati. AKTIVNO I PASIVNO ZLO Vrlo esto postoji zabluda da je duhovna osoba slaba, to podrazumijeva da nema hrabrosti. Da je izigravanje rtve plemenito. Tako na emocionalnoj razini esto hrabrost povezujemo sa zlom, dok se slabu osobu povezuje s blagou i dobrotom. Meutim, kukaviluk je jednako lo kao i aktivni in zla. to se dogaa kad smo slabi, kada se ne suprotstavljamo zlom ponaanju i ne borimo se za istinu? Bilo da utimo, a svjesni smo da druga osoba nije u pravu, ili da vidimo da neka osoba ini loe drugoj osobi, a da mi nita ne poduzimamo. Tada podravamo onu osobu koja ini zlo i dajemo joj poruku da dobro ini. Da se ne bi morali susresti sa svojim strahom da neemo biti prihvaeni, mi prodajemo nae potenje. A to se stalno, na ovaj ili onaj nain, dogaa u meusobnim odnosima i djelovanjima. Kada primjerice netko u vaem drutvu klevee drugu osobu, vaa utnja nije dobrota. To je na neki nain puno destruktivnije od onoga to ini osoba koja klevee. Zato to je vidljivo zlo manje opasno od nevidljivog. Onaj koji klevee pokazuje svoje zlo i tako preuzima mogunost da bude ukoren i da e morati trpjeti posljedice za svoj in. Pasivni sluatelj vara dvostruko: prvo on dobiva isto toliko iz klevetanja kao i onaj koji to ini bez posljedica, a usto jo ima iluziju kako je bolji od klevetnika (Hitler, crne kronike). Poinitelj zla je uvijek blie Bogu nego to je to samoispravna, naoko dobra osoba. Meutim, to stvara osjeaj krivnje i mrnju prema samom sebi. Pasivno zlo je suzdravanje od djelovanja zbog dobra, a to uvijek podrava ravnodunost, sebinost i nesudjelovanje. To sprjeava razvoj i promjenu u osobi i njenoj okolini. Inercija i pasivnost su najvee zlo. Kukaviluk je najvee zlo. Sve dok nismo voljni riskirati i hrabro djelovati, pa makar doveli u pitanje da nas drugi i odbace, neemo moi dobiti samopouzdanje i samoprihvaanje. Aktivnost je potrebna i u najmanjim detaljima svakodnevnog ivota kada ste ukljueni u plemeniti proces stvaranja novog drutva. Morat emo se aktivno suprotstaviti otporu prema promjenama koje su toliko neophodne u procesu postojanja i ivljenja u skladu s Bojim zakonima. To mora ukljuivati voljnost da budete povremeno povrijeeni, odbaeni ili da ne budete u prednosti. To mora ukljuivati hrabrost da neto riskirate ili da rtvujete sebini cilj. To takoer ukljuuje vjeru da je to uistinu u vaem najboljem interesu. A to e donijeti ravnoteu i sklad i vaa ivote i vjeru u Boji plan spasenja.
TRAENJE ISTINE Svaka osoba eli sreu i ispunjenje, a to znai prestanak napetosti, borbe, napora, sukoba, tjeskobe i straha. Meutim, pogrean nain da se to postigne onemoguava sreu i ispunjenje. Jer svemu pristupamo sa stanovita ili/ili, a ne traimo istinu. Uzmimo, primjerice, da smo u sukobu s drugom osobom. Uvjereni smo s nae toke gledanja da smo u pravu, a ova druga osoba je u krivu. Postaje vanije biti u pravu nego rijeiti problem, jer na nesvjesnoj razini biti u krivu znai isto kao i biti mrtav. Moda na svjesnoj razini to nije tako, ali ako poblie osjetimo snagu emocija u sukobu, vidjet emo da je sukob na razini ivota i smrti - ni na koji nain ne smijemo izgubiti, odnosno priznati da smo pogrijeili. Biti u krivu znai takoer da nam drugi nee odobravati. Dijete u nama misli da ne moe bez toga preivjeti, ovisno je o drugima. Jedino kad spoznamo svoju Istinsku linost, prestajemo ovisiti o drugima. to vie dokazujemo da je drugi u krivu, sve vie se stvara razdor i nikako ne moemo dobiti ono to smo mislili ako dokaemo da smo mi u pravu, a ona druga osoba u krivu. Vjerujemo da ako dokaemo da je ta druga osoba u krivu da e nas
27
ona onda poeti voljeti i da e sve biti dobro. Kad to ne uspijemo, trudimo se jo vie jer mislimo da nismo dovoljno dokazali da smo mi u pravu, a ona druga osoba u krivu. Raskol se poveava, tjeskoba i napetost raste i to vie oruja upotrebljavamo da bismo dobili bitku, nae potekoe postaju sve dublje sve dok ne ponemo nanositi sebi i drugima tetu koja je u suprotnosti s naim najboljim namjerama. Sukob se sve vie produbljuje, stvarana teta se poela pokazivati, i tada postoje dvije mogunosti: popustiti ili nastaviti borbu. Budui da i dalje mislimo da smo u pravu, i jedno i drugo rjeenje smanjuje nae samopotovanje. Rastrgani smo izmeu borbe i poputanja i to stvara napetost, tjeskobu i unutarnje i vanjske gubitke. Ako priznamo da smo bili u krivu, na nesvjesnom nivou to znai smrt. Ako nastavimo borbu to e dovesti do takve tete da to onda znai isto. Nalazimo se u zamci iz koje nema izlaza. U kojem god smjeru krenuli dolazi do gubitka. Problem je u tome da ne vidimo to da ako smo u sukobu, tada jedan dio mene mora biti u krivu, inae do sukoba ne bi ni dolo. Isto tako je istina da nae naizgled suprotstavljene istine na viem nivou su komplementarne, dakle dijelovi su vee istine. To znai da smo oboje u pravu ako ire sagledamo istinu, i oboje u krivu jer inae do sukoba ne bi ni dolo. Jedini nain da bi se izbjeglo ovakva bolna stanja je spremnost da se trai istina o uzrocima sukoba. Ako molimo Boga da nam pokae istinu, i budemo otvoreni za nju, odgovor e doi. Ono to trebamo je pitati sebe: to je istina u ovom pitanju? Ako nam istina bude vanija od pobjede, ako nam elja da budemo u istini bude istinska, odgovori e doi. Bez obzira koliko nam se inilo da smo mi u pravu, moramo biti voljni upitati sebe da li je ono to vidimo doista sve, ili postoji jo neto to ne vidimo. Ve sama spremnost da uvidimo da i drugi ljudi mogu imati znaajke ispravnog miljenja, a da mi moemo imati pogrene, omoguava nove vidike. Takav pristup omoguava smirenost i otvara drugu osobu za traenje istine jer se nee osjeati napadnuto. Shvatiti ete da niti niste toliko u pravu, niti toliko nevini kao to ste to mislili da jeste, niti toliko u krivu koliko ste se bojali da jeste. Polako ete poeti shvaati kako i zbog ega je dolazilo do prepirki, to ih je uzrokovalo. S takvim uvidom dolazite do uvida u stvarnu prirodu odnosa. Tako uite o sebi i drugima i poveavate razumijevanje zakona komunikacije. to vie predodbi o tome steknete, to ete se osjeati slobodniji, snaniji i sigurniji. Mir koji proizlazi iz ovako proirenog shvaanja ima trajnu vrijednost. Utjee na vae samoostvarivanje i na va svakodnevni ivot. Nakon poetne i oite potrebe za hrabrou i trenutnog otpora sagledavanju ire istine od one egoistine, va put postaje puno laki od borbe koja proizlazi iz lane dileme ili/ili. Prije nego to doete do ovakve razine razumijevanja sebe i ivota, napetost e rasti jer pogreno vjerujete da se u onom trenutku kad priznate i uvidite gdje ste u krivu, a gdje su drugi u pravu, da sebe podjarmljujete i pokoravate. To se doivljava kao unitenje, kao da ste izgubili bitku i kao opasnost. Ali, onog trenutka kad postanete voljni biti u istini, strpljivi i pripravni, ne samo da vidite put, svoju istinu, ne priznajui istinu drugih zbog straha od posljedica, ve kad ete eljeti spoznati iru istinu koja nadilazi obje vae male istine, napetost e nestati. Put prema pokazivanju vaeg Istinskog ja e biti pripravljen. Istinsko ja se ne moe pojaviti dok se rijee osobni problemi. To prvenstveno znai raditi na Idealiziranoj slici ili masci. Maska govori: Ako me svi oko mene smatraju specijalnim, boljim od drugih, pametnim, lijepim, talentiranim, sretnim, nesretnim, ili ak i loim - ili bilo to ste izabrali za svoju Idealiziranu sliku - tada u dobiti neophodno odobravanje, ljubav, divljenje i slaganje koji mi trebaju da bih ivio. Koje god da ste pseudo rjeenje odabrali, a to ovisi o ranim utjecajima, a postoje tri osnovna: agresivno, pokorno i rjeenje povlaenjem - ona su predodreena da donesu pobjedu nad drugim ljudima i uspostave slobodu i ispunjenje. Izgleda da je onda postojanje osigurano kada smo u potpunosti voljeni, prihvaeni i podrani od drugih ljudi, a to emo postii pobjedom nad drugima. Upravo nas takvo pogreno shvaanje uvlai u zamku usamljenosti i zbunjenosti da e nam drugi dati ljubav kada smo bolji od njih i kad ih pobijedimo. A istina je da e nam ljubav doi u ivot kad vie neemo ovisiti o njoj. to se vie borimo protiv drugih, to e se oni manje pokoravati naim zahtjevima da se potvrdimo, i to emo doivljavati kao opasnost u istoj mjeri kao i odustajanje od borbe. Kad imamo potrebu da budemo bolji od drugih, ono to dajemo mora se okrenuti protiv nas, jer dajemo u duhu rata. Ali ako budemo davali da bismo obogatili svoj ivot i ivote drugih, mi i na ivot e biti time obogaeni, zato to nudimo, dajemo u duhu mira. Pronaimo dobro u svim situacijama ivota, bez obzira da li ih smatrali loim ili dobrim, ispravnim ili pogrenim. To znai prihvaanje sebe gdje trenutno jeste, i to vam trenutno ivot donosi. Polako ete uvidjeti da su vanjske tekoe samo preslika unutarnjih problema. Sve to trebate napraviti je traiti istinu bez obzira gdje se trenutno nalazite. SMISAO BRAKA Najdublji smisao braka je uenje ljubavi. Zbog toga nam je Bog dao zaljubljenost da bi nas to dovelo u najbliu blizinu ljubavi. ak i najnerazvijenija osoba, kad je zaljubljena, sposobna je nadmaiti samu sebe. I krajnje sebina osoba e za
28
vrijeme trajanja tog osjeaja imati nesebine impulse. Zaljubljenost stvara enju za ujedinjenjem barem s jednom osobom. Jer sve dok smo odvojeni od drugih ljudi to mora stvarati usamljenost i nesreu. Tako je zaljubljenost pokretaka sila, ali ako se ne upotrijebi za graenje ljubavi ona e nestati, ali e trag ipak ostati. Zaljubljenost dolazi nenadano i neoekivano u odreenim tokama ivota, ak i onima koji se boje prividnog rizika bliskosti zbog tekih iskustava iz djetinjstva. Ljudi koji se boje svojih emocija i ivota kao takvog, esto e uiniti sve da to je u njihovoj moi da izbjegnu iskustvo zaljubljenosti. Meutim, za takvu osobu punu strahova koji ne moraju biti svjesni, to je dobar lijek, bez obzira to mogu slijediti tuga ili gubitak, kao posljedica drugih psiholokih faktora. Postoji i drugi ekstrem, a to su ljudi koji se ne boje iskustva zaljubljenosti, ali oni ga koriste samo dok traje kao kompenzaciju. Tada trae drugog partnera i tako dalje. Meutim, kao i svaka kompenzacija, oni ostaju neispunjeni i nesretni. Kada dublje proanaliziramo zaljubljenost vidjet emo da je to enja za drugom osobom. Zaljubljenost poveava znatielju da se upozna drugo ljudsko bie. Tako dugo dok postoji neto novo za otkriti u drugoj osobi, i tako dugo dok sami sebe otkrivamo drugoj osobi, zaljubljenost e ostati u odnosu. Onog trenutka kada ponemo vjerovati da smo pronali sve ono to se dalo pronai u drugoj osobi, i da smo razotkrili sve to smo imali kod sebe, zaljubljenost e nestati. Zaljubljenost nas donosi do toke kad se prestanemo truditi upoznavati partnera i sebe. Ali nakon ove toke, naa elja za potragom neogranienih dubina druge osobe i dobrovoljnim razotkrivanjem nas samih i nae unutarnje potrage, odreuje da li smo upotrijebili zaljubljenost kao most prema ljubavi. A to je odreeno naom eljom da nauimo kako voljeti. Granice ne postoje, jer je ivot vjena mijena, ne prestajemo se razvijati dok ivimo. To znai da spoznajemo sebe dok smo ivi. Kada bismo shvatili tu mudrost onda bismo od braka nainili udesno putovanje kakvo bi on i trebao biti. Duhovna ideja braka je spoznavanje sebe samog i spoznavanje partnera. to se to ee dogaa, to e brak biti sretniji i mi emo se osjeati ispunjenije. Jedino u istinskom zajednitvu zaljubljenosti i ljubavi moemo u svom partneru otkriti nove razine postojanja, koje do sad nismo opazili. A i sami emo se razvijati zato to smo se oslobodili tatine i pokazali se onakvima kakvi doista jesmo. Tako e odnos uvijek biti nov, bez obzira koliko smo bili uvjereni da onog drugog poznajemo. Sve maske moraju pasti, ne samo one povrinske, nego i one dubinske za one za koje nismo bili ni svjesni da postoje. Tako e naa ljubav ostati iva. Nikada nee biti statina. Nikada je neete morati potraiti negdje drugdje. Postoji toliko toga za vidjeti i otkriti unutar vaeg partnera, kojeg nastavljate potivati i voljeti. To je brak u svom istinskom smislu, sakrament. Jedino kad upoznamo ljubav, ivot i drugo bie s istom spremnou, moi emo voljenom biu podariti najvei poklon: svoje Istinsko ja. Tada emo takoer dobiti taj istinski poklon od naeg voljenog bia. Ali da bismo to mogli napraviti, u nama mora postojati odreena emocionalna i duhovna zrelost. Ako je ta zrelost prisutna u nama, tada emo intuitivno odabrati pravog partnera, koji je u sutini jednako zreo i spreman se ukrcati na ovo putovanje potpunog otvaranja jednog bia drugome. Izgraditi ljubav u braku je najvea pobjeda koja se moe postii zato jer je odnos u braku najtei odnos. Ali je to zbog toga i najvee ispunjenje, jer se toliko toga moe nauiti kroz osobnu ljubav. Zato treba sauvati zaljubljenost, ili je vratiti u odnos, jer je ona most prema ljubavi. BITI NA PUTU POMOU SAMOSPOZNJE Svatko od nas zna da je potrebno biti pristojna osoba, ne initi grijeh i davati ljubav, imati vjeru i biti dobar prema drugima. Ali to nije dovoljno. Kao prvo, mi to moemo sve znati, ali posve je drugo neto biti sposoban za to. Naravno, mi ne moramo initi zla djela, ne krasti , ne ubijati, initi dobra djela i tako dalje. Ali ne moemo sebe prisiliti da osjeamo ljubav. A ne moemo postupati s ljubavlju ako ne osjeamo ljubav. Niti moemo sebe prisiliti da imamo pravu vjeru u Boga. Sve to se tie osjeaja ne ovisi o naim djelima ak niti o naim mislima. A da bismo promijenili nae osjeaje potreban je polagani proces samorazvoja i samospoznaje. Inae se nai osjeaji ne mogu promijeniti. Za ljude nieg duhovnog razvoja je ve velika stvar da ne ine loa djela, no za nekoga tko je dobio vie, od njega e vie i traiti. No, zapitajmo se kako promijeniti nae najdublje osjeaje. Kako poeti. Kao prvo, ne moemo promijeniti nita tako dugo dok ne znamo to je stvarno u nama. Jer, ljudska je osobina da sami sebe varamo. I to je najvea potekoa. Ovdje ne govorimo o podsvjesnom umu za koji znamo da postoji. Izmeu podsvjesnog uma i svjesnog uma jo je jedan sloj kojeg nismo svjesni - jer ga ne elimo biti svjesni. Bjeimo od njega, iako su nam svi simptomi upravo pred nosom. To je strategija ranjenog djeteta u nama koje misli da ako neto ne vidi, tada to niti ne postoji. To ne mora biti svjesna misao, ali osjeaj je takav i on se ne prepoznaje (savrenstvo - intelektualna/umna spoznaja i emocionalna/osjeajna reakcija)
29
Govorili smo o masci, negativnosti u nama i istinskoj linosti. Ovo o emu sada govorimo dio je maske koji moemo nazvati vanjskom osobnosti koja nije uvijek u skladu s unutranjom stvarnosti. Svi mi znamo da je pogreno osjeati i misliti na odreeni nain. No, ako takvi osjeaji i misli postoje u naem negativnom dijelu osobnosti, a mi ih negiramo jer mislimo da smo ih razrijeili, to postaje naa najvea pogreka koja stvara u konanici mnogo vie potekoa, vie problema, mnogo vie unutarnjih i vanjskih konflikata nego bilo to poznato u naem svjesnom umu. Ako ne ivimo u skladu s Bojim zakonima, ili to moemo nazvati duhovnim zakonima, naelima, tada ne moemo imati mir u dui. Ako sebe ne spoznamo u svojoj cjelokupnoj istini, onakvima kakvi smo upravo sada, ne moemo se mijenjati i rasti. Kako emo mijenjati neto to nije dobro u nama, ako to ne vidimo? Tada ne ivimo u istini i to je krenje naela. A to svi manje ili vie radimo i zato treba taj proces osvijestiti. Svi mi, naime znamo neke nae pogreke, ali nismo svjesni svojih pravih motiva koji su odgovorni za te pogreke, pa ih onda i ne moemo promijeniti. Dijelovi nae linosti, negativnost i Istinsko ja se neprestano mijeaju. Samospoznaja znai prepoznati iz kojeg dijela linosti dolaze trendovi, razumjeti koji dio ini dobra djela, a gdje sami sebe varamo i slabimo na karakter. Istinska osobnost kae: elim initi iz ljubavi, budi volja Tvoja, ali negativnost u nama misli da se to moe postii tako tu negativnost negiramo. Takoer, negativni dio u nama eli sve postii tako da to bude ugodno i bez truda. Istinska linost u nama eli voljeti sve ljude, a negativnost eli divljenje pod svaku cijenu, usporeivanje i takmienje. Najvanije je da ne sudite sebi kad ponete prepoznavati ovakve trendove u sebi, jer samo tako se moete poeti mijenjati. Zato negativnost u nama ne eli vidjeti samu sebe? Ve smo rekli da je vrlo neugodno vidjeti sebe kao nesavreno bie, jer dijete u nama to doivljava kao da mu je ivot u pitanju. Osim toga, taj dio nas je lijen, nikada ne eli raditi. A to znai marljivo i teko raditi da bismo sebe osposobljavali da vidimo taj neugodni dio u nama. Dakle prvi je korak u samospoznaji napraviti svjesno obeanje samima sebi da emo spoznati negativnost u sebi. To je najvea odluka koju moemo napraviti! I najvea bitka u koju smo uli. Ali ne pokuavajmo traiti savrenstvo odmah. Kao to smo rekli , to je proces, to je put. Trebat e nam puno vremena i truda da bismo pronali sve negativne crte u nama. To istraivanje je prva i najvanija polovica Puta. Savrenstvo moemo postii samo tako da prvo proemo kroz nesavrenost, a ne zaobilazei je. Treba biti svjestan da je Put dugaak. Nesvjesno svi mislimo da ako smo neto dobro napravili, ili ispravili neku pogreku da e nam se ivot iz korijena promijeniti, da vie ne emo imati potekoa. To je djeje vjerovanje da ako budemo dobri nagrada mora slijediti. Sigurno je da e nam se ivot poeti polako mijenjati, ali kunje i testovi e dolaziti jo dugo, iako u smanjenom omjeru i snazi. Nakon godina rada na sebi, postajat emo svjesniji sebe i moi sebe vie kontrolirati. To ne znai da smo razrijeili u potpunosti negativnost u nama, nego da smo je smanjili i pokorili. Ono to e se mijenjati jest spoznaja da nam nita ne dolazi sluajno i da su potekoe prilika za rast. Ta promjena kuta gledanja na ivot znai vidjeti u svemu smisao, to znai ne biti vie rtva okolnosti, nego uzeti u svoje ruke mo da se mijenjamo i rastemo, da budemo bia sposobnija za ljubav. Kad mislimo da su nam potekoe dane kao kazna onda je bol suvie jaka. Pravi je blagoslov shvatiti da svaka potekoa nosi poruku koju treba razumjeti i nauiti neto o sebi. Prije nego to doemo do razvojnoga stupnja u kojem e se potekoe poeti smanjivati moramo potpuno razumjeti razdoblja potekoa u duhu hrabrosti i mudrosti. Kad to budemo mogli napraviti onda nas vanjski problemi i konflikti vie nee moi dublje dotai. Zadrat emo odreenu smirenost i u najveim problemima. A nakon toga e se i ti problemi poet smanjivati. Kad ste na putu samospoznaje i rasta trebate znati da sve ima svoju cijenu. To je jasno na materijalnom planu, ali na emocionalnom je esto nejasno. Cijena je: odrei se saaljenja samih sebe, varanja samih sebe, te ovom cilju potpuno posvetiti svoje vrijeme, napor, strpljenje, postojanost i hrabrost. A dobit emo stotinu puta vie: mir u dui, sigurnost, ljubav. Ne postoji lagana metoda ili arobna formula kojom moemo postii sreu. Ako ste umorni i iscrpljeni, tada ne vidite zato vam se to dogaa. Nema vee patnje od one kojoj ne vidimo smisao. Na tom putu spoznavanja samih sebe polako e se pojavljivati razlozi za potekoe; govorili smo o tome kako ponovno nesvjesno stvaramo bolne okolnosti iz naeg djetinjstva. No, samospoznaja dat e nam novu snagu da se nosimo s tim potekoama, kakvu nikada prije nismo poznavali. Nikada nije prekasno krenuti tim putem samospoznaje, tj. pokoravanja negativnosti u nama, koje su odgovorne za sve loe to nam se dogaa. Sada emo naelno govoriti o tri naina rada na putu samospoznaje: Jedan je prepoznavanje pogreaka i kvaliteta u vanjskom ponaanju, dakle sve to je na povrini. O tome emo vie govoriti drugi puta. Tada dolazi sljedei korak koji se esto mijea s prvim - to je sloj u nama koji nije nesvjestan, ali ga ne vidimo jer ga se bojimo. S tim dijelom nas postupa se drukije.
30
I tu je jo trei korak, a to je na podsvjesni dio linosti koji je jednako vaan. Iako je podsvjestan on jednako kreira na ivot, ak i jae - jer ga ne vidimo. Taj dio dominira naim ivotom, a da mi to ne znamo. Tu su takoer emocije koje ne moemo mijenjati snagom volje. Primjerice, nedostaje nam vjere ili ljubavi, ma koliko se mi trudili da tako osjeamo. Ali, upoznavajui sebe, shvatit emo zato nam nedostaju te kvalitete. I postupnim razumijevanjem, bez prisiljavanja sebe da tako osjeamo, u stalnom procesu promatranja samih sebe i uenja da to uinimo na objektivan nain, polako e se sposobnost za ljubav i vjeru poveavati. Ako se osjeaji ponu mijenjati nakon par godina rada na sebi, to je prekrasan uspjeh. I to e se dogoditi na naravan nain, ak moda ne ete biti ni svjesni toga u poetku. Treba rei da moete oekivati kako ete imati veliku borbu sa sobom. To je borba izmeu negativnog i Istinskog dijela linosti. A va e svjesni dio odluiti koja e strana pobijediti. Istinska linost ne moe pobijediti bez takve borbe. Sjetimo se Coveya i reenice da se najtee borbe vode svaki dan u tihim komorama due. I to mora biti duga bitka; prva borba e biti u tome da uope krenete takvim putem samospoznaje. Negativnost u nama govori: Ne vjerujem u takav put. Lake je okrivljavati druge, ivot ili Boga za nesreu u svom ivotu., ili meni to nije potrebno, ili preumoran sam za to, ili nemam vremena. Taj ili drugi slini izgovori. Moramo prepoznati te poruke, ili osjeaje u sebi od kuda dolaze. Pokuajmo vidjeti dublje to stoji iza ovih izgovora. Ako budemo znali to moemo oekivati od sebe, to e biti naa prva pobjeda. Takoer emo do odreenog stupnja nauiti kako da razotkrivamo svoju masku i pogrene motive. Kasnije e nas negativnost u nama pokuavati ometati na drugaije naine. Mnogi ljudi se boje svoje negativnosti. Moda oni toga nisu svjesni, ali pokuajte prevesti svoje osjeaje u tone rijei. Moda tako moete poeti. Taj strah sadri odgovore zato se osoba boji vidjeti sebe u cijelosti. Naravno da su djeja posla misliti, kako ono to ne cijenimo u sebi ne postoji, jer se izbjegavamo suoiti s tim dijelom nas. Ali negativnost u nama nazivamo ranjenim djetetom u nama, zato to je taj dio nas zaostao u razvoju zbog - za dijete - bolnih iskustava, pa je ostao nezreo i s netonim sustavom vjerovanja. Katkada se u terapijama dogodi - ako se osobu prebrzo vodi, to je pogreka onog koji vodi - da doive ivani slom kad se iznenada suoe s negativnou u sebi. No, mi znamo da negativnost u nama nije naa zadnja istina. No, ako se to ne zna analizirati, moe dovesti do odbacivanja sebe i do sloma. Znamo da je negativnost u nama samo sloj koji kako se smanjuje sve vie sjaji naa Istinska osobnost, sve vie znamo tko smo u stvarnosti. Znamo da je to samo privremeni sloj. Istinska linost vidi se u naim dobrim kvalitetama, u naoj velikodunosti i sposobnosti za ljubav. Kad se susretnemo sa svojim negativnostima, to moe biti isprva ok, ali kako moemo znati da je sutina naeg bia ista dobrota, ako se prvo ne suoimo s negativnou? Zato se ne bojte kad se susretnete s vaom negativnou i podsjetite sebe na vau pravu linost. Va ok je samo znak napretka, ma kako to privremeno bilo bolno, bez toga koraka ne moe biti pobjede. To je dio puta. Budite svjesni svog straha, svog srama i tada ete pokoriti negativnost u vama. A srea i dobar ivot biti e sve vie vaa stvarnost. KAKO PRONAI NEGATIVNOST U SEBI Proli puta smo govorili o tome kako je vano vidjeti negativnost u sebi jer ona kreira sve bolno u naem ivotu, i onda kada je korak po korak budemo pronalazili, kako je vano da je prihvatimo na ispravan nain. To znai da ne upadnemo u samosaaljenje ili da kanjavamo sami sebe. Da ne postoji arobna formula, neke tehnike ili vjebe koje e promijeniti na ivot na bolje, nego da je to proces i put na kojem emo sve vie upoznavati sebe da bismo postajali sposobniji za ljubav. Ako nam se put bude uinio pretekim tada se u takvim trenucima treba obratiti Bogu i traiti pomo. Kako esto to zaboravljamo ba u tekim situacijama! A znamo da ako pokucamo da e nam se otvoriti. Druga velika pogreka na putu je vjerovanje da ako se budemo stalno bavili sa sobom da e to negativno utjecati na ostala podruja naeg ivota. Meutim, ovaj put razrjeavanja naih negativnosti znai poveanje nae sposobnosti za ljubav. To znai biti neprestano u vezi sa sobom, vidjeti sebe objektivno s dobrim i loim kvalitetama, biti u istini, a to naravno pozitivno utjee na sva podruja naeg ivota. Jer negativnost u nama je kao druga linost koja se ne eli odrei svojih pogreaka. Mi nismo svjesni pravog znaenja negativnosti nama, jer svjesno znamo samo da elimo dobro. Spoznaja toga je prvi, najvaniji korak u razvoju. Ono to se spoznaje kad smo ve puno radili na sebi je da svjesno elimo neto dobro, no u nesvjesnom je upravo suprotna elja. Ta suprotna elja mora se dovesti u svijest, da bismo uspjeno ili dalje. Treba se opustiti i dozvoliti svojoj negativnosti da doe na povrinu da bismo je postali svjesni. U sebi recite: Sada sam takav. Taj dio mene ne volim niti ne cijenim. elim prihvatiti taj dio mene da bih ga mogao promijeniti. Shvaam da to nije moje najdublje bie. Ali u meni je konflikt zbog suprotnih elja i elim vidjeti onu koja je u suprotnosti s dobrom namjerom, a koju sam do sada negirao. Da bih postao ono to elim biti, moram prvo, bez straha, srama i tatine, se suoiti s onim to je u meni. I zamolite Boga da vam u tome pomogne. Postanite
31
svjesni svojih osjeaja koji su povezani s konfliktom i prevedite ih u tone misli. To neprestano inite i uspjeh nee izostati. Polako ete postati sposobni da vidite te dvije oprene namjere u sebi; jednu u kojoj ete vidjeti svoju nesavrenost, i njenu suprotnost za koju znate u teoriji kako biste htjeli osjeati, ali jo uvijek ne moete. Usporedite te dvije suprotne namjere i prvo uite prihvatiti privremeno nesavrenstvo u usporedbi sa savrenstvom za koje znate da bi bilo ispravno. Prihvatite svoje greke s poniznou. Ako to budete stalno radili, tada e se vai osjeaji poeti mijenjati. To samopromatranje i samopotenje jako e utjecati na vas. Kao prvo ete uiti prihvatiti sebe onakvima kakvi stvarno jeste i uit ete pravu poniznost. To e vam dati snagu i samopotovanje. Nakon odreenog vremena vai osjeaji e se poeti mijenjati. Ovaj period samospoznaje i usporeivanja osjeaja koji su u konfliktu ui nas poniznosti. Poniznosti da prihvatimo sebe onakvima kakvi smo sada da bismo se mogli mijenjati. To se ne moe napraviti s osjeajima krivnje (razlikovati osjeaj krivnje i istinsko kajanje) i samokanjavanja. To je nezdravo i ne daje rezultate. Moramo nauiti kako se ponaati s naim negativnim dijelom. To ne znai da emo podilaziti tom dijelu sebe ili ga opravdavati. To bi bila pogrena suprotna krajnost. Nai srednji put u svemu, ravnoteu umjesto krajnosti, znai zdravlje. Moramo nauiti prihvatiti sebe bez srama, straha, i tatine. Ako uoimo te crte u nama, tada ih treba istraiti da bismo vidjeli to je iza njih da unaprijedili upoznavanje samih sebe. Na taj nain emo pronai gdje su nai dublji osjeaji, reakcije i misli u suprotnosti s bojim zakonima. Kako budemo rjeavali nae unutarnje probleme i konflikte tako e se poeti polako rjeavati i vanjski problemi. Tako postajemo sposobni za sreu, jer koliko ljudi je sposobno za sreu? Kada nam se dogaaju dobre stvari, ve smo zabrinuti da emo to izgubiti. Samo ako prihvatimo ivot u njegovoj raznolikosti, bez straha, bez samosaaljenja, bez straha od povrede, samo tako moemo biti sretni. Tako dugo dok ne spoznamo kako negativnost u nama radi, kako se pokazuje, kako se skriva iza naih izgovora, neemo se moi mijenjati. A initi dobro drugim ljudima je povezano s time. Ne moemo initi dobro ako nai osjeaji nisu proieni. Ne povreujemo druge samo ako ne krademo od njih, ne govorimo loe stvari iza njihovih lea ili ih ne napadamo. Moemo povrijediti drugu osobu ako je dovoljno ne volimo, ako je ne razumijemo, ako ne vidimo njene potrebe. To se dogaa jer to isto inimo i sebi. Sve nae pogreke nas sprijeavaju da damo dovoljno ljubavi, razumijevanja i uvida. Nai strahovi su takoer pogreke. Jer strah nas sprijeava da volimo, razumijemo, da budemo u istini. Tako vidimo da nije dovoljno nadii negativne crte. Jednako je vano da razrijeimo nae strahove. Tako dugo dok je strah u naem srcu mi povreujemo druge ljude. Druga osoba nesvjesno osjea na strah i automatski negativno reagira. Va strah izaziva strah u drugoj osobi, a onda njezin strah poveava va i to stvara zid izmeu osoba koji onemoguava komunikaciju, razmjenu, ljubav. Stvara se zaarani krug negativnih reakcija iz kojeg moemo izai samo tako da prepoznamo svoje strahove. Prvi korak na putu samospoznaje je da najobjektivnije to moete mislite o sebi, o svim dobrim kvalitetama i svim svojim pogrekama. Napiite to crno na bijelom, jer pisanje vam pomae da to napravite promiljeno, a i kasnije e vam pomoi da to poveete i dublje shvatite. Slijedei korak je da zamolite osobu koja vas dobro pozna da vam kae to stvarno poteno misli o vama. Za to e vam trebati malo hrabrosti, jer nikome nije ugodno uti negativne stvari o sebi. No, znajte da ako vam druga osoba to poteno kae, da je to akt ljubavi. To je i prvi korak u savladavanju nae tatine. Tako ete ve postii malu pobjedu koja e vam dati snage da idete dalje u spoznavanju sebe. Ako nemate odgovarajuu osobu za taj rad na sebi molite da vam Bog poalje nekog. Svakome tko zna kucati za dobra djela bit e mu odgovoreno. Tek kad moemo otvoriti svoje srce drugoj osobi, tek tada moemo pomoi sebi jer slijedimo boji zakon bratstva meu ljudima. Onaj koji je uvijek sam, ma koliko teko radio, bez obzira kako inteligentno itao ili studirao, bez obzira koliko je poten sa sobom, ne moe potpuno shvatiti i procijeniti sebe, to se automatski dogodi kad se otvori drugoj dui. To takoer zahtijeva odreenu koliinu poniznosti koja se ne moe postii na poetku, ali to postaje prirodna osobina kad nauimo da otvoreno govorimo o svojim potekoama, svojim slabostima, svojim problemima, kao i da primimo kritiku. To djeluje iscjeljue na nas. Svatko tko je to ve pokuao potvrdit e da se dugotrajni problemi koje je skrivao, ak i kad nije uo dobar savjet, poinju smanjivati. Kada smo ono to doista jesmo, pa makar samo s jednom osobom, s malo maske i obrana u skladu s naim mogunostima u odreeno vrijeme, to djeluje iscjeljujue za nas, a istovremeno to je najvei dar ljubavi drugoj osobi, jer joj pomaemo vie kad pokazujemo i svoje ljudske slabosti, nego kada se prikazujemo savrenima i nadmonima. A tada e i ta druga osoba to napraviti za vas. Tako emo pomoi jedni drugima i nauiti puno o bratstvu meu ljudima, poniznosti i suosjeanom razumijevanju. Imajte na umu da kad ujete neto loe o sebi da vam se u poetku to moe uiniti kao nepravda i moete biti povrijeeni. Moete takoer ak i vie biti povrijeeni ako je to istina. Ali ak ako ste i uvjereni da je to nepravda, ipak razmislite, jer u toj kritici moe biti makar i jedan posto istine; druga osoba vas moe vidjeti drugaije nego to vi vidite sebe, ili vas vidi povrno
32
i ne vidi to je ispod neke negativne crte, ili nije nala odgovarajue rijei da izrazi to osjea. No, i taj jedan posto istine vam moe pomoi da sagledate sebe na novi nain, jer jedna greka ili crta ima razliite posljedice. U vaim dnevnim molitvama i meditacijama obratite panju na takva razmiljanja o sebi i zamolite Boga da vam pokae istinu, da vam da snagu da primite neugodnu istinu o sebi na oploujui nain. Ako tako ponete napravili ste najbolji poetak u razvoju. Tako ete uiti da objektivno promatrate svoje unutranje reakcije kada se bavite bolnom negativnou u sebi. To je promatranje negativnog dijela kako se ponaa kao da promatrate drugu osobu. Nemojte se poistovjetiti s tim dijelom sebe, budite objektivni promatra jer znate da to nije vae Istinsko ja, nego jedan dio koji je zaostao u razvoju i kojem na takav nain pomaete da odraste. Promatrajte svoje reakcije i pokuajte ih razumjeti znajui od kuda dolaze, pomalo i s humorom, i nemojte taj dio sebe uzimati smrtno ozbiljno, kao da je kraj svijeta jer niste savreni. Tako ete napraviti jo jedan korak u poznavanju samih sebe, ali i drugih ljudi. I sjetite se da to ne ide preko noi. Dakle, kada ste napravili svoj popis zamolite osobu koja vas dobro pozna pa s njom provjerite svoje vienje sebe. Radei svakodnevno na sebi dobit ete povremeno mir u dui puno prije nego to e se okolnosti vaeg ivota poeti mijenjati. U danima kada ete osjeati snagu i entuzijazam puno je lake ivjeti istinu o sebi. No doi e dani u kojima e se javljati sumnje i sjeaj da niste napredovali. U tim danima zamolite Boga da vam pomogne. Za nas ljude je izuzetno teko imati prave misli u pravom trenutku. To postaje navika koja se ui na putu samospoznaje. Nita nas tako ne obeshrabruje kao sumnja. To je glavno oruje negativnosti u nama. Prepoznajte je i zamolite Boga za pomo. Tako ete postii veliku pobjedu nad negativnou u sebi. Sve zbog ega patimo u ivotu je rezultat naih greaka i naih strahova. Kad ponemo osvjetavati strahove u sebi vidjet emo kako oni kreiraju na ivot. Kad ne bi bilo negativnosti u nama, tada ne bi bilo ni strahova koji nam oduzimaju radost u ivotu. Strah se moe jedino savladati tako da ga se osjeti i uini upravo ono ega se bojimo. Jer mi magnetino privlaimo situacije kojih se bojimo da bismo uvidjeli da nema razloga za strah. Ili drugaije reeno, situacija se mijenja kada razumijemo zato nam se ona dogaa. U Bojem planu nema sluajnosti - sve slui uenju i rastu, i ono to doivljavamo tekim i ono dobro to nam se dogaa. Uvijek ste u situaciji najboljoj za uenje, kad nauite situacija se mijenja. Kada traimo istinu dobit emo svu pomo koja nam je potrebna. Postajat ete sve snaniji jer neete gubiti snagu da mijenjate ono to ne moete mijenjati. Nauit ete razlikovati situacije u kojima trebate prihvatiti ono to vam se dogaa i situacije kad se trebate boriti. Postajat ete istinski poniznima, onima koji e batiniti svijet. Mnogi su naalost poniznost shvatili negativno, a ne kao snagu. Ponizan je onaj koji nema mrnje, ogorenosti, samovolje i koji nema straha jer nema te negativne znaajke u sebi. Takav ovjek je sposoban razumjeti sebe i druge, on moe voljeti i prihvatiti da ne mora uvijek biti u pravu. To znai snagu i nezavisnost - slijediti naela i kad svi drugi to ne razumiju. Boriti se protiv zla u sebi i drugima, no to znai prihvatiti i da budemo povrijeeni i da nauimo iz te povrede neto. Ne dozvoliti da nas tuda negativnost iskoritava. Moe izgledati jako teko razlikovati te situacije u ivotu. Kako se razvijamo i kako se naa tatina, samovolja i strah budu smanjivali, kako nismo vie u centru svemira nego da postoje i drugi ljudi, tada emo znati pronai pravi princip i kako se boriti na pravi nain. esto smo znali ovdje rei da inite najbolje to znate, jer tako neete iznevjeriti sebe, ako se situacija ne promijeni, tada je prihvatite. Ako se pokae da ste pogrijeili, lake ete prihvatiti pogreku jer ete znati da ste uinili najbolje to ste u toj situaciji znali i moi ete iz svoje pogreke uiti. A eliminirali ste strah koji vas dri u mjestu da ne moete odluiti. Jer neodlunost najvie povreuje. To e vas uiniti jakima da razlikujete kada ete prihvatiti povredu i nepravdu i tiho oprostiti, a kada ete se boriti protiv neeg loeg, bilo da to dotie va ivot ili ne. Da biste doli do tog kljua morate spoznati vae najdublje, skrivene osjeaje i njihovu pravu prirodu; da uite objektivno promatrati sebe da biste postali istinski poniznima. SKRETANJA S PUTA Mogli bismo rei da i ljudi koji su na putu, koji su otvoreni u mnogim podrujima i istinski se trude traiti istinu, jo uvijek imaju otpor da se suoe s nekim svojim unutarnjim i vanjskim dilemama. Ve smo govorili o tome da su vanjske potekoe preslika unutarnjih, to jest odraavaju onaj dio nas koji jo nije u istini. esto varamo sami sebe da ako se budemo trudili initi dobra djela da e vanjski problemi nestati. Ne vidimo da se takvo pogreno shvaanje mora promijeniti da bi se vanjske okolnosti promijenile. Tako se na odreenom dijelu puta naemo u zaaranom krugu - elimo promjenu vanjskih okolnosti, a zapravo bismo trebali u sebi potraiti krive ideje ijom promjenom bi se tek mogle promijeniti vanjske potekoe. Dakle, svaki vanjski problem moemo rijeiti samo tako da naemo onaj dio nas koji dovodi do njega.
33
Pokuajte jasno formulirati problem u jasnim rijeima. Tada poveite problem s vaim pogrekama koje ste napisali na papir kako smo proli puta govorili. Na prvi pogled to moe izgledati nemogue i potpuno nepovezano. Ali nije. Obino za odreeni problem nije odgovorna samo jedna greka ili slabost. Jer greke su obino meusobno povezane, odnosno u interakciji. Ako moete povezati vae razliite slabosti s problemom pola bitke je ve dobiveno. Ako jo ne moete vidjeti povezanost, ili ako neto osjeate, ali jo ne moete povezati, molite iskreno da vam Bog pokae povezanost. Odgovor je veoma blizu. Ako ste dovoljno otvoreni i elite nai odgovor, bez obzira na mogui otpor u vama, dobit ete odgovore. Pokuajte tako i vidjet ete da to funkcionira. Svatko tko nije s neim zadovoljan u ivotu, primjerice ima neku neispunjenu elju, ili neki problem, veliki ili mali. Promatrajte svoje pogreke, slabosti i pitajte se koje su odgovorne za va problem. Svaka greka je u suprotnosti s nekim naelom ili bojim zakonom. A onda idite korak dalje. Pokuajte promatrati sebe kao treu osobu kada budete to radili. Tada ete s uenjem ustanoviti da se jedan dio vas doista trudi i eli napredovati, da taj dio ne eli sebe varati, ali da postoji i drugi dio vas koji se stalno bori protiv dijela vas koji se trudi rasti. I ako moete postii da potpuno neutralno sagledate ta dva dijela sebe koji su u konfliktu, pokuavajui da ne reagirate emocionalno, barem na trenutak, tada ete znati to se u vama dogaa i kako je onaj dio koji se opire istini i rastu odgovoran za vae probleme. I to je jako vano da postanete svjesno tog konflikata u vama. Trebate shvatiti da vama postoji strana koja ne eli ono to eli druga strana. Taj dio vas toliko utjee na vas tako da pozitivan dio vas koji eli dobro ne moe pobijediti. A to onda racionaliziramo na razne naine, pa onda i najinteligentniji postaju slijepi i neinteligentni zbog takovih izgovora. Na putu se radimo s tri dijela nae linosti: svjesnim, nesvjesnim i podsvjesnim umom. Nesvjesni i podsvjesni um se meusobno razlikuju po tome to bi nesvjesni um mogao biti svjestan samo ako bismo gledali u pravom pravcu. On je nesvjestan jer ga ne elimo vidjeti i kada bismo to eljeli on bi postao svjestan. Kako kreemo na put spoznavanja sebe panju usmjeravamo na svjesni um. Rekli smo kako treba precizno formulirati nae misli. No prije nego to se ponemo baviti podsvjesnim umom moramo prvo razrijeiti nesvjestan um. Osvijestiti konflikt u nama znai osvijestiti nesvjesni um. Tek kad smo rijeili neke od tih konflikata tek tada moemo prijei na podsvjesni um. U podsvjesnom umu nalaze se iskustva iz ranog djetinjstva, traume, koje utjeu na na ivot sada. Nakon to smo radili na sebi kako smo govorili u proloj emisiji - napisali svoje greke i pokuali ih povezati s naim problemima, pogledajmo sada u nesvjesni um. esto smo govorili u ovim emisijama o tri najvee pogreke ili negativne crte u karakteru od kojih potjeu razliite greke, a to su: samovolja, tatina i strah. Moda mislite da strah nije negativna crta ili greka. No, osoba bez greaka ne bi imala straha. Takoer znate da je strah suprotnost ljubavi. Sve te tri temeljne pogreke su meusobno povezane. Teko bi se moglo dogoditi da imamo samo dvije, a treu nemamo. Ali ono to se moe dogoditi da su jedna ili dvije nesvjesne, dakle nismo ih svjesni, dok je trea i nama samima jako vidljiva. Zbog toga treba s najveom iskrenou prema sebi ispitati svoje reakcije, sve to ste osjeali u naizgled nevanim malim sukobima. Ako pokuate tono formulirati vau unutarnju neugodu reakciju, vidjet ete da je tu uvijek umijean strah. Strah, moda, da se drugi ljudi ne ponaaju onako kako biste to vi eljeli, a to je onda i samovolja, jer drugi ljudi nisu ono to vi mislite da bi trebali biti, ono to mislite da vama treba. Ovdje je takoer i strah da e biti povrijeena vaa tatina. Ti gotovo neprimjetni strahovi, kojih ima jako puno ali se ne prepoznaju, povrijeuju vas daleko vie nego veliki vidljivi strah. U vaim dnevnim promatranjima svojih osjeaja promatrajte te suptilne strahove i u kojoj su mjeri povezani sa samovoljom i tatinom. I kako smo ve govorili da se osjeaji ne mogu mijenjati snagom volje, nemojte se trenutno pokuavati promijeniti jer to nije mogue. Osjeaji e se polako poeti mijenjati sami od sebe kako ih budete postajali svjesni i promatrali s malo odmaka. Postajat e manje jaki i rjee e se pojavljivati s vremenom. Te tri temeljne znaajke negativnosti u nama: samovolja, tatina i strah, moi emo prepoznati samo tako da vidimo stvarne reakcije u nama umjesto da uvjeravamo sebe da se ponaamo drugaije i dajemo tome lana objanjenja. Moramo jasno vidjeti te greke u sebi. Dakle, trebamo vidjeti ono ega sada jo nismo svjesni. Provjeravajte kako se stvarno osjeate, jer jedino tako neete varati sami sebe i polako e se ti osjeaji poeti mijenjati. Ve kad ste u istini sa sobom, pa makar ta istina i privremeno bila bolna, ta istina e ve donijeti povremeni mir i prije nego to promijenite ono to nije dobro. Svako razrjeavanje negativnosti u sebi poinje tako da je prvo sagledamo, pa onda korak po korak je poinjemo rjeavati s hrabrou i uvjerenjem, i samo tako ete nai sreu i istinsku sigurnost. No, ne moemo nadii ono to je negativno u nama bez pomoi Boga. Istina je da prilazimo toj negativnosti s vie strana. S jedne strane treba spoznavati negativnost u sebi , a s druge treba je poteno analizirati da bismo vidjeli to se stvarno dogaa u nama. Jer dok ne spoznamo tu negativnost, mi je ne moemo ni pokoriti. U meditaciji treba zamoliti Boga da nam pokae tu negativnost, a onda treba moliti da nam da snage da je imamo hrabrosti vidjeti i kako je rijeiti. Uzmite primjerice neki problem, neku odluku, neku vau vezanost, i pokaite je Bogu. Potpuno se otvorite i pitajte sebe: to
34
stvarno elim?. esto imamo problem jer nismo stvarno svjesni to elimo. Nakon toga pitajte sebe: Moda to nije boja volja? injenica je da ako neto moramo imati ili ostvariti po svaku cijenu da to ne moemo postii, jer je to samovolja. ak ako i ostvarimo tu elju, ona nee biti ono to smo mi oekivali. Meutim ako smo se spremni odrei toga, ako je to boja volja, tek tada to moemo postii. Pitanje je da li smo spremi odrei se samovolje. To se odnosi na sve to elite u ivotu. Ako mora biti, onda je to samovolja. Ali ako neto elim, ali spremna sam se toga odrei, jer mi nije po glavu, tada u to dobiti ako je za moje dobro. Jeste li svjesni koliko mira u svojoj dui moete dobiti na taj nain? Samo takvo otputanje samovolje znai istinsko kucanje, a ivot e nam potvrivati da smo na dobrom putu. To ne znai odrei se elje, nego samo inzistiranja da bude po naem. Koliko puta smo neto arko eljeli, a kasnije zahvaljivali Bogu da se nije ostvarilo? Tako dugo dok je samovolja jaa od toga da se stavimo Bogu u ruke, mi ne moemo postii mir u dui. Primjerice, ovih dana sam ula elju jedne osobe koja cijeli ivot ima elju da ivi negdje gdje nema buke. No, cijeli ivot ivi na mjestima gdje je buka i to je izbezumljuje. ak je obitelj preselila u malo mirno mjesto, oekujui toliko eljen mir, no onda se pokazalo da je u blizini ustanova u kojoj se cijeli dan provode bune aktivnosti. Kad bi osoba konano prihvatila sadanje neeljeno stanje, tek onda bi se to stanje moglo promijeniti. Jer kad smo napravili sve to smo mogli, prihvatimo i ono to nam se ne dopada, i tek tada se moe situacija promijeniti. Budi volja Tvoja. On bolje zna od nas. Nema osobe koja ovo ne bi mogla prakticirati u tisuu malih svakodnevnih stvari. Pokuavajui ivjeti na taj nain polako emo shvaati kako je boji plan savren, da nema sluajnosti i da zbog toga nema razloga za strah. Ne treba rei da e i naa vjera tako jaati. Jer dio nas koji nije u istini ne moe niti imati vjeru. U naem podsvjesnom su svi autoriteti, pa onda i najvei autoritet, stvoreni na osnovu naih autoriteta u djetinjstvu, jer za dijete je roditelj kao Bog. Kod neke osobe je slika Boga, to naravno nije svjesna misao nego nejasan osjeaj, da je Bog neki vrlo strogi, pedantni kolski uitelj koji joj prijeti prstom i nema razumijevanja za njezine ljudske probleme. Analizom bi se ustanovilo da nevjerojatno lii na njenog oca. Drugi ljudi moda misle da su njihovi ljudski problemi neznaajni za Boga i da on ne mari za njih. To je naravno netono, jer svaka naa odluka, nije vano koliko bila mala, svako djelo ili ponaanje, procjenjuje se da li je u skladu s bojim zakonima. Nema problema kojeg ne bismo mogli prezentirati Bogu, bez obzira o emu se radilo, jer on e to sigurno bolje razumjeti nego ijedan terapeut, doktor ili znanstvenik. Trebamo znati da za to god se obratili Bogu, ne samo na svjesnom nivou, ako to uinimo na iskreni nain, On e to razumjeti i pomoi, pod uvjetom da traite pomo i vjerujete Njemu vie nego sebi. to je to to elite promijeniti kod sebe da biste se uskladili s Bojom voljom? Uzmite si vremena, ne inite to na brzinu, ili polovino, varajui sami sebe i onda tuei se da niste dobili odgovor. A niste ga dobili jer niste inili iskreno. Ne pokuavajte sebe uvjeriti da je neto boja volja samo zato jer vi to tako mislite. Otvorite se Bogu u svojoj istini i budite se spremni odrei svega. Ako potraje tjednima ili mjesecima, nije vano. To bi vam sada trebao biti cilj. Ako ne moete uiniti tako jer se neto u vama jo uvijek ne moe odrei neke jake elje, bilo bi jako vano da to sebi priznate. Biti e mnogo bolnije ako zaobiete injenicu da jo niste spremni. Bolje je rei:Sada jo nisam spreman., i to je u redu. Ii ete polaganije, pa ete moda za godinu dana biti spremni. Vano je da budete iskreni sa sobom. Ali ne odustajte od puta jer jo niste potpuno spremni odrei se svoje samovolje. Bolje je to priznati sebi i ii polaganije. Preporuili smo vam da dnevno napiete, vrlo kratko, dogaaje tog dana gdje se niste dobro osjeali. Samo kljune toke. Kako budete to stalno radili, svaki dan, polako e ono to je bilo nesvjesno postajati svjesnim i tako ete upoznavati unutranja raspoloenja, a odreena ponaanja koja vam nisu bila jasna i koja niste mogli promijeniti snagom volje e se polako poeti mijenjati. Moda ne moete za sada razumjeti zato tako osjeate, ali s vremenom e se poeti pokazivati povezanost i lake ete razumjeti smisao. Za to vam treba samo deset, petnaest minuta dnevno, a bit e vam od velike pomoi u povezivanju odreenih greaka. To moe uiniti svatko. Takav dnevni pregled upisat ete sve to je izazvalo nelagodu bilo koje vrste. Greke e se ponavljati i postat e vam jasno da je neto krivo u vama, ma koliko drugi mogli biti u krivu. Vae ponaanje moe varira na nekoliko naina prema njima, ali mora postojati temeljni problem u vaem reagiranju. To ete pronai kako budete nastavljali raditi na sebi. Nakon nekog vremena ponovno proitajte to ste zapisali i razmiljajte o razliitim grekama, o onima koje ste otkrili. Zamolite Boga za pomo u razumijevanju. I to e vas drati na putu. To je nain upoznavanja samog sebe. Postat ete svjesniji svojih osjeaja, svojih stvarnih elja, i da li su u skladu s bojim zakonima. To je mali napor, a donijet e vam tako mnogo - da budete mogli biti sve vie u istini. AKTIVNOST ILI PASIVNOST Proli puta smo govorili o tome da nas negativnost dri izvan puta i o dnevnom pregledu. Znaajke negativnosti kao to su to: strah, tatinu i samovolju, treba prepoznati u sebi da bismo ih mogli mijenjati. To znai uti taj glas u sebi: strah govori: Ne
35
vjerujem; tatina govori: Ja sam bolji od tebe, a samovolja govori: Mora biti po mome. U mjeri u kojoj emo uti taj glas u sebi, u istoj mjeri emo uti glas Istinske linosti koji je uvijek pun ljubavi i podrke. To obino u poetku nije glas nego nejasan osjeaj koji treba prevesti u jasnu misao. U svakoj potekoi treba potraiti te glasove u nama, jer potekoa nastaje kad smo neto previdjeli, kad se opiremo promijeni koja ivot znai. Potekoa je svaka nelagoda, sukob, bolest, ili neto drugo to nam nije ugodno. Trebamo znati da bez drugih ljudi uope ne bismo mogli spoznati da u nama ima negativnosti. To je promjena kuta gledanja iz osjeaja da smo rtve drugih u to da situaciju moemo upotrijebiti da bismo prepoznali negativnost u nama, pa onda moemo initi iz ljubavi. Da uvijek imamo izbor. Sv. Franjo napisao je u svojoj poznatoj molitvi za smirenost: Boe, daj mi smirenost da prihvatim ono to ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim ono to mogu i mudrost da ih znam razlikovati. Drugaije reeno: Kada se trebamo boriti, a kada prihvatiti neto. Kako emo koristiti svoju slobodnu volju da bismo ivjeli u skladu s bojom voljom ili naelima. Jer kada smo aktivni onda kada bismo trebali biti pasivni, onda je to pogreka koja usporava na razvoj. Trebamo biti aktivni, dakle upotrijebiti snagu volje - to nije samovolja koja je u slubi negativnog dijela linosti - onda kada se borimo za naela. Trebamo biti pasivni, a preesto se dogaa da smo aktivni, u situacijama gdje ne moemo promijeniti okolnosti ili druge ljude. Reagiramo pobunom tamo gdje se stvari ne odvijaju onako kako bismo mi to htjeli, onda kada su drugi ljudi u krivu. Tada smo aktivni. Kadgod osjeate emociju i ako je prevedete u tone misli, vidjet ete da imate elju da uzvratite. elja sama po sebi ve znai aktivnost. Mi imamo i pozitivne elje i trebamo biti aktivni da bi ih ostvarili. No, negativne elje nalaze se ispod negativnih emocija kao to su to: ogorenje, strah, mrnja i druge, i mi smo tada aktivni kada bismo trebali biti pasivni. Budui da se negativna elja ne moe ispuniti, ak kada se ispunila, to je privremeno i iluzorno, mi postajemo frustrirani. Praktino reeno, kakvo bi trebalo biti nae ponaanje u situacijama kada bismo trebali biti pasivni? Mi ne moemo mijenjati svijet, niti druge ljude. To znamo intelektualno, no nai osjeaji to ne znaju preesto. Treba postii da nae emocije budu usklaene s intelektualnim znanjem. Dakle ispravno ponaanje bi bilo da ne pokuavamo mijenjati ono to ne moemo promijeniti - ponaanje drugih ljudi i okolnosti izvan nae kontrole. Samo ako budemo emocionalno prihvatiti ono to umom znamo, tek onda emo moi razlikovati kada se trebamo boriti, a kada trebamo otpustiti i prihvatiti. To takoer prihvatiti da mi sami nismo savreni s poniznou, pa emo onda moi prihvatiti da i drugi ljudi nisu savreni, moda samo na razliit nain od nas. Prihvatiti svoju nesavrenost znai prihvatiti sebe onakvi kakvi smo sada, dakle privremenu nesavrenost. Budui da nismo sagledali svu nesavrenost u sebi, puno toga je jo nesvjesno, mi ne prihvaamo sebe i ljuti smo na sebe kad pogrijeimo, i tako smo opet aktivni tamo gdje bismo trebali biti pasivni. Prihvatiti sebe znai pasivnost, da bismo mogli postati aktivni u opaanju i mijenjanju negativnosti u nama. Ali dok ne prihvatimo nesavrenost, mi je ne moemo mijenjati, a rezultat je napetost koja e se poveavati sve dok ispravno ne upotrijebimo aktivnost i pasivnost. Trebamo vidjeti gdje postoje negativne elje koje su ispod negativnih emocija i usmjeriti svoju aktivnost u ostvarenje ispravnih elja koje esto ne moemo ostvariti, jer nemamo vie snage koju smo krivo upotrijebili. Krivo upotrijebljena aktivnost, onda kada bismo trebali biti pasivni, i obrnuto, stvara napetost koja nam oduzima snagu, pa slabimo svoju linost. Ne vjerujete ni u za trenutak da ljudi koji vam izgledaju slabi i bez snage volje na povrini, da su to oni koji su manje aktivni od onih koji vam izgledaju jaki jer su agresivni. esto je upravo suprotno. Oni samo ne pokazuju svoju volju zbog drugih konflikata u sebi. U njima sve kuha zbog njihove slabe volje jer je krivo upotrebljavaju. Takva osoba toga ne mora biti svjesna, ali se simptomi mogu pokazati zdravstveno, u njihovoj snazi ili nedostatku mira. Ovo sve vam moe izgledati zbunjujue jer jo uvijek ne moete pronai kako se stvarno osjeate i kako poeti. Ali, to je upola tako teko kako mislite da jest. Svaki puta kada osjetite neugodan osjeaj, ljutnju, tjeskobu, ogorenje ili to drugo, ili su vai dani puni takvih osjeaja, prestanite opravdavati da su za te osjeaje krivi drugi ili okolnosti. Umjesto toga pitajte sebe to je to to uistinu elite. Jer kada su te emocije u vama tada u tom trenutku neto elite. Inae se ne bi osjeali tako. To ne znai da moda i drugi ljudi nisu u krivu, ali negativne emocije su rezultat neke vae pogrene pretpostavke, ma koliko drugi bili i krivu. Ta pogrena pretpostavka je pogreno upotrebljena aktivnost tamo gdje bi trebala biti pasivnost. Napadate druge, kad bi ih trebali prihvatiti takve kakvi jesu, ili utite onda kad biste se trebali boriti. Dakle, pronaite pogrenu elju ispod negativnih emocija. Morat ete se uvjebavati u tome dok vam to ne postane navika. To je svrha dnevnog pregleda o kojem smo proli puta govorili. Ali vam takav nain rada na sebi ne odgovara, postoji drugi nain. Kad god imate slobodan trenutak, razmislite o proteklih nekoliko sati i pitajte sebe to ste osjeali. I tada pitajte sebe u odnosu na te emocije: to zapravo elim? A kada budete nali odgovor, bit e vam jasno kako trebate reagirati. Odgovor bi esto mogao biti da je druga osoba je uinila neto to je pogreno, ili to samo tako vama izgleda. Tada ete moi vidjeti da elite mijenjati ono to ne moete mijenjati, i zbog puno takvih elja potpuno ste zaboravili na svoju snagu da mijenjate ono to se moe mijenjati. Naa snaga ne jaa, nego slabi. esto gubimo snagu i zbog suprostavljenih, konfliktnih
36
elja. Ako budete istraivali sebe na ovaj nain, ne samo da ete pronai mnogo negativnih elja koje se ne mogu ispuniti, nego i konfliktnih elja. Trebate postati svjesni paradoksalnog stanja u sebi. Jedino to moete postii bilo kojim nainom dnevnog pregleda, potenjem prema samima sebi, istraujui svoje osjeaje i elje ispod njih. To je proces sazrijevanja. Jer su nae nesvjesne, esto konfliktne emocije su uvijek nezrele. To su elje malog djeteta koje je nemogue ispuniti. Ili ih ne moemo ostvariti, ili nismo spremni platiti cijenu za njih (trud, rad na sebi, davanje, itd.). Zato to nismo spremni platiti cijenu za ono to elimo, elje ostaju nesvjesne jer dijete u nama misli da se to plaanje da zaobii. Kada budete otkrili sve to u sebi, biti ete zapanjeni kako ve samo znanje o tome dovodi do olakanja, jer e vam postati jasno zbog ega imate odreenu potekou. Rekli smo ve da je najgora patnja ona kojoj ne vidimo smisao. Polako ete postajati svjesni kako u Bojem planu postoji savren red. Jer Bog eli da budemo sretni i jaki. U trenutku kada skinemo svoju masku, odnosno roza naoale kad promatramo sami sebe i poteno promotrimo svoje motive i svoj ivot, vidjet emo i boju volju, odnosno znat emo ispravno odluiti. Kada otkrijemo svoje stvarne elje i kaemo sami sebi: To je ono to elim kad sam iskren sam sa sobom. I esto emo se iznenaditi koliko su te elje u suprotnosti s onim to svjesno elimo. No, ne trebamo odmah misliti da ako su u suprotnosti da sve nisu u redu. Jer u nama je naa Istinska linost i negativnost. Trebamo prihvatiti da su obje linosti u nama, i tada neemo pretjeravati ni u jednom smjeru kad budemo procjenjivali sami sebe. Kada budemo istraivali elju koja potie iz negativnog dijela nas - i ne dozvolite da je ponovno gurnete u nesvjesno - i kad budete razmatrali posljedice, znaenje i usporedili to sa naelima onoliko koliko to moete, tada ete biti u mogunosti da od deset sluajeva u devet budete sigurni to je dobro, to je boja volja. Ako ste u nekoj situaciji koju elite promijeniti ili morate donijeti neku odluku, a ne znate to bi bila istina, a ispitali ste svoje elje i njihove posljedice, vidjet ete jasno to vam je initi. Zamolite Boga da vam pomogne. Ako doista budemo eljeli vidjeti istinu, pa makar morali vidjeti neto neugodno o sebi, ili uiniti ba ono to najradije ne bismo uinili, odgovor e doi. Za to je potreban mudar i zreli stav da bismo znali da promjena ne moe doi preko noi i bez naeg napora. Napor da otkrijemo to je to u nama pogreno. To pogreno ne treba biti neko grjeno ponaanje ili misao, nego neka neprepoznata negativna emocija, za koju smo rekli da je treba prevesti u jasnu misao. Jer tako dugo dok nismo pokorili negativnost u nama reagirat emo pogreno, a onda to pokuati opravdati vanjskim razlozima. Da biste znali koji dio vae linosti upravlja vama, istinsko Ja ili negativnost, osjetiti ete po tome da li ste sretni, oputeni i mirni, da li imate osjeaj da postupate pravedno i u vaem srcu je mir sa svijetom, ili osjeate suprotno. Ali, mi moramo odluiti potraiti istinu cijelim svojim biem i tada e nam i Bog pomoi. Dakle klju je u naim nesvjesnim eljama, u njihovom otkrivanju i razumijevanju. Tako emo znati kada se boriti, a kada prihvatiti neto. I pomalo e se poeti mijenjati cijel na ivot na bolje. Pitajte sebe jasno: to je to to ja elim i zato to elim. Koji je moj stvarni motiv? Moete imati dobru elju s dobrim motivom. Ali moe se mijeati dobri i loi motiv. im ste spoznali negativni motiv on gubi snagu da utjee na vae ponaanje. Nemojte sebi suditi, nego recite: Uz moj dobar motiv, tu je jedan koji je sebian. To je onda ve proces i put. Primjerice, uzmimo osobu koja ini puno dobra i pomae ljudima. Meutim, uz iskrenu elju moe biti da osoba eli biti autoritet i da joj se drugi dive. U trenutku kad se to spozna, osoba ve ivi u istini. U joj se ve poinje neto mijenjati jer taj proces donosi olakanje - osoba ne vara samu sebe, prihvaa sebe u svojoj nesavrenosti i to je ve poetak promjene. Varati samog sebe je daleko opasnije nego varati druge. Kad varamo druge, svjesni smo toga, no kad varamo sami sebe mi to ne shvaamo, a onda smo dalje od istine nego kad varamo druge. Stvaramo zid izmeu sebe i drugih, a iza tog zida je nesrea i usamljenost. Izai iza tog zida moemo samo tako da se suoimo s istinom, ma koliko nam to bilo neugodno. U poetku je to borba, ali nakon to smo manuli nekoliko kamena iz tog zida, osjeaj olakanja je ogroman. Polako ponemo shvaati da je Put doista onaj koji nam jedino daje ispunjenje i sreu. SAMOVOLJA, TATINA I STRAH Govorili smo o tri znaajke negativnosti u nama, o samovolji, tatini i strahu. Ta tri imbenika odgovorni su za sve nae greke, za svu nesreu i neistine u naem ivotu. Vano je razumjeti u kojoj mjeri postoje ta tri aspekta negativnosti u nama, kako utjeu jedan na drugog, i kako jedan ovisi drugome. Jer jedino razumijevanjem tog dijela nae linosti, mi emo biti u stanju da ga nadvladamo, da se naa Istinska linost moe pokazati u punom sjaju. Samovolja, tatina i strah su meusobno povezani i ako imamo jedan aspekt, tada imamo i druga dva. Mogue je da je jedan aspekt jai, vidljiviji, ili smo ga vie svjesni. Treba razlikovati slobodnu volju od samovolje. Slobodna volja se moe koristiti za dobro ili loe i veoma je vana, jer je nemogue upoznavati samog sebe i razvijati se bez slobodne volje. Slobodna volja nam omoguava da biramo izmeu dobra
37
i zla i najvei je boji dar. S druge strane, samovolja je znaajka negativnosti u nama. Ona eli dobiti ono to eli, bez obzira na posljedice, bez obzira koliko moe povrijediti druge, a zbog toga u krajnosti i osobu koja tako ini. Samovolja ini osobu slijepom za posljedice ne ivljenja po naelima. Dakle, ako tetimo drugima, tetimo i sebi. Uzmimo, primjerice, ekstremni sluaj, jednog kriminalca koji e koristiti slobodnu volju da postigne neku korist bez obzira koliko to moe tetiti drugoj osobi. Prosjena osoba nee initi takva djela, ili se ponaati na tako bezobziran nain, jer zna da je to pogreno. Osim toga, prosjena osoba je toliko zrela da se moe oduprijeti negativnom dijelu linosti koji jo moe imati takve elje, a i djelomino zbog straha da se sukobi sa svojom okolinom. Mi ne raspravljamo sada o takvim evidentno loim djelima, nego o osjeajima koji idu uz samovolju koje se nalaze u svakom od nas. Jer dok postoji negativnost u nama mi emo nesvjesno imati negativne elje, elje koje su u suprotnosti s naelima. A taj konflikt izmeu svjesnih i nesvjesnih elja predstavlja najveu prepreku u razvoju. Zbog toga je jako vano da imamo hrabrosti da ispitamo svoje osjeaje, da ih prevedemo u jasne i precizne rijei da bismo shvatili: Ovo je moja elja koja proistie iz negativnog dijela moje linosti i iz moje samovolje koja je u suprotnosti s mojom pozitivnom eljom. i onda imamo izbor. Promotrimo sada kako je samovolja povezana sa strahom. Ako je naa samovolja jaka - a moe biti jo jaa ako je nismo svjesni - tada moramo biti stalno u strahu da se te elje nee ispuniti. Strah je zato uvijek povezan sa samovoljom. Duboko u naem srcu mi znamo da nas sve elje koje proistjeu iz samovolje ne mogu ispuniti. One su, uglavnom, nemogue i nerazumne elje. Dakle, u nama postoje suprotstavljene elje - samovolja jako eli neto to je pogreno ili nemogue s obzirom na svjesnu elju; a istovremeno savjest zna da se te elje ne mogu ispuniti. To znanje nae savjesti tada stvara strah, jer samovolja nije uklonjena. Ako budete istraivali svoje osjeaje i elje ispod njih, vidjet ete da se strah automatski javlja ako neto moramo imati po svaku cijenu, kao da nam ivot ovisi o tome. Recimo sada neto o tatini. Tatina znai da ste vi vaniji od drugih. Onaj koji osjea ponienje druge osobe manje nego vlastito, taj jo uvijek ima previe ponosa, tatine. A tko moe rei za sebe da uvijek osjea jednako kad je on u pitanju i kada su u pitanju drugi ljudi? Ako nas netko ponizi, mi emo osjeati povredu; ali ako je druga osoba povrijeena na isti nain, nama e biti ao, no naa reakcija e biti razliita od one kad smo mi u pitanju. To moemo otkriti ako budemo sasvim poteni sami sa sobom, a to potenje e nam pomoi da se polako mijenjamo umjesto da varamo sami sebe. Rekli smo da promjena poinje potenim sagledavanjem nae negativnosti, bez suenja ili kanjavanja sebe, a osjeaji e se poeti tada posredno mijenjati. Nema razvoja ako sami sebe varamo i pokuavamo silom osjeati ono to ne osjeamo, jer znamo da bi bilo u redu osjeati tako. Zbog toga, poteno sagledavanje sebe e polako dovesti do promjene negativnih osjeaja u pozitivne prirodnim putem. Ako budemo nauili biti objektivni o svojim negativnim osjeajima, tada emo imati pravu mjeru da osjeamo za druge kao i za sebe. To se misli pod time da volimo druge kao same sebe. Tako dugo dok razliito osjeamo za svoju brau nego za same sebe, mi krimo zakon bratstva meu ljudima i zakon pravde. Mi se moemo ponaati pravedno, no dok tako ne osjeamo, mi krimo naela naim osjeajima. I tada se javlja strah koji nestaje kad osjeamo isto za sebe kao i za druge. Svaki dan donosi nam brojne prilike da promatramo svoje osjeaje na ovakav nain. No, preesto im osjetimo neugodan osjeaj mi ga potisnemo, ili ga pokuamo izbjei raznim kompenzacijama da bi se dobro osjeali po svaku cijenu. U mnogo sluajeva lako emo nai opravdanje u tuim pogrekama koje emo proglasiti razlogom za nae konflikte. Ali postoje vremena kad ak ne moemo kriviti druge, a opet se loe osjeamo i onda imamo brzo objanjenja: loe smo volje, ili ne znamo zato se loe osjeamo; ili je ivot teak; ili je vrijeme loe. A kada god osjeamo neku smetnju, i pokuamo osjetiti nae osjeaje, prevesti ih u jasne rijei, pa potraiti elje ispod njih, odmah bismo osjetili olakanje. Prvo zato to prihvaamo ono to je sada u nama, pa smo u istini, i drugo, sagledavanjem naih elja moemo birati da inimo po pozitivnim. Jer tako dugo dok smo uhvaeni u elje samovolje, tatine i straha, mi ne moemo biti sretni. To je nemogue. Moemo se boriti kako elimo, ili initi to elimo, izvana. Maknut emo samo simptom, ali on e se samo premjestiti. Mogli bismo se pitati: Zar nije elja da budemo bolji od drugih ljudi takoer sebina?. Na poetku puta esto se mijeaju pozitivni i negativni motivi. Ali ak i poeti s neproienim motivima je bolje, nego uope ne poeti. Kako napredujemo na putu, polako emo spoznavati da to god inimo drugim ljudima, da to inimo i sebi (Mjerom kojom mjerite, vama e se mjeriti.). Dok god imamo kao cilj samo svoj interes, a ne inimo sinergino - imamo u vidu i interes druge osobe - rezultat mora na dugi rok biti nesrea u naem ivotu. Ili ako srea slui samo nama, nee biti dugog vijeka, ma o emu se radilo. Ako u tom smislu budemo mislili nee biti teko znati kako da djelujemo. To znai davati i sluiti, da bismo i mi dobili ljubav. Krajnji cilj nije samo naa srea, nego i srea drugih. A to znai, u ovom trenutku, vidjeti koliko daleko su nai osjeaji od tog cilja. Kako emo spoznavati da jo u svakom trenutku ne osjeamo tako, bez obzira na svjesnu elju, uz molitvu i poteno sagledavanje sebe, jednog dana e nai biti takvi da emo moi voljeti svakog ovjeka.

SREA KAO KARIKA U LANCU
38
Kad god sebi postavimo cilj, bilo da je to svjesno ili tek samo u osjeajima, a taj cilj je sebian, mi neemo moi postii ono to se stvarno elimo. ak ako i postignemo eljeni cilj, njegov uinak i zadovoljstvo koje dobivamo od njega bit e nepostojano i na kraju e nestati. Ako elimo sreu samo za sebe, tada neemo moi biti sretni. Mogue je da kaemo Ali sigurno ja ne elim sreu samo za sebe. Bit e mi drago vidjeti da su i drugi ljudi sretni. Ali velika je razlika da li je to samo povremena i povrna misao, proizala iz osjeaja dunosti, ili ta elja proima cijelo nae bie. Svatko od nas moe pogledati u sebe da bi postao siguran u to koliko je ta elja duboka. Jer i tu moemo sami sebe zavaravati, svjesno to elimo, a nae emocije vuku u drugom smjeru. Tada elimo drugima dobro tako dugo dok to ne zahtijeva da se mi odreknemo neega, ili da nas kota truda, i to je bit problema. Tako da ak i razvijena osoba, ako je iskrena, esto moe u sebi zapaziti neto zavisti, ili neznatnu radost kad se nesree dogaaju drugim ljudima, pogotovo ako misli da su to loi ljudi. Da bismo postali karika u lancu ivota tada sve to traimo za dobrobit drugih - ljubav, snaga, zdravlje, sloboda - to e cvjetati i za nas i za druge. To je naelo davanja i primanja ili bezuvjetna ljubav. Uzmite primjerice mnoge ljude koji su pretjerano zaokupljeni eljom da postanu slobodni. Svaki ekstrem prijei ostvarenje elje, jer je iza njega strah, a ne ljubav, pa e takva osoba biti sve manje slobodna. Ovdje se primjenjuje isto naelo: onaj koji eli slobodu samo za svoju vlastitu dobrobit, bit e tako vezan svojim strahom. S druge strane, onaj tko eli slobodu da bi postao karika u lancu, cvjetat e u slobodi i nee biti vezan iznutra. Da biste druge ljude uinili doista sretnima, dali im ljubav, toplinu, utjehu i duboko razumijevanje, dakle da biste im dali sebe, morate prvo posjedovati sebe. A da bismo posjedovali sebe, moramo poznavati sebe. Spoetka to zahtjeva naizgled veliku rtvu: prevladavanje otpora da sebe vidite u istini, da se otvorite i da se odreknete svojih greaka. Do one mjere do koje ne elimo vidjeti nesavrenstvo u nama, do te iste mjere ne posjedujemo sebe. Jedino prihvaanjem sebe kakvi smo u ovom trenutku, moemo nadvladati negativnost u nama koja je izvor svih pogreaka. Svaka osoba mora prvo lijeiti povredu u sebi, odstraniti masku kojom titi svoju povredu, da bi mogla istinski pomoi drugima. ak i prije nego to to uinimo u cijelosti, ve emo imati to ponuditi drugim ljudima. Tada ete postati svjetlo, potpora i primjer drugima. Bit ete to jedino ako to ne budete radili tek kao samo vanjsko djelovanje, ve iz duboke unutarnje spremnosti da slijedite put istine, da bolje volite, shvaate i pomaete drugima. To je nain kako poeti proiavati sebe. Tako da bez obzira koliko vanjske slobode moemo imati, porobljeni smo tako dugo dok bjeimo od neugode zbog unutarnje nesavrenosti. Posljedica takvog stanja je da postajemo ovisni o drugima i vanjskim dogaajima, pa se ne moemo osjeati harmonino. A sklad moemo postii jedino kad vie ne ovisimo o stvarima koje su izvan nae kontrole. Ljudi koji su to postigli mogu istinski pomoi drugim ljudima, jer njihov unutarnji sklad utjee pozitivno na druge ljude. Takvi ljudi mogu u potpunosti dati sebe, ne samo svojim voljenima, ve i u svakoj situaciji u koju ih Bog postavi. KAKO NASTAJU NEGATIVNI OSJEAJI U DJETINJSTVU Dijete je bespomono i za njega se treba brinuti. Ono ne moe donositi zrele odluke i ne moe se oduprijeti sebinim motivima. Dijete nije sposobno za nesebinu ljubav. Odrasla i zrela osoba moe to nadrasti pod uvjetom da cijela osobnost skladno sazrijeva i pod uvjetom da niti jedan od neistinitih zakljuaka ne ostane skriven u nesvjesnom umu. To bi znailo da je emocionalno i intelektualno jednako zrela, a to je prava rijetkost. No, dijete raste u manje ili vie nesavrenoj okolini, pa dijete udi za perfektnom ljubavi koja nije mogua. Ljubav koju eli je sebina, ono je ne eli dijeliti s drugima. Dijete ne shvaa da su roditelji sposobni voljeti vie osoba. To dijete tumai na takav nain da se osjea iskljuenim i odbaenim ako roditelj takoer voli i druge ljude. Ukratko, ljubav koju dijete eli ne moe nikada biti zadovoljena. Nadalje, kad god se ne ispuni djetetova volja, to djetetu slui kao jo jedan dokaz da nije dovoljno voljeno. Dijete je frustrirano i osjea se odbaenim. To uzrokuje mrnju, ogorenost, neprijateljstvo i agresivnost. Potreba za ljubavlju koja ne moe biti zadovoljena uzrokuje mrnju i neprijateljstvo upravo prema onim ljudima koje najvie voli. Oigledno je da se dijete osjea posramljeno zbog tih negativnih emocija, pa ih gura u podsvijest. I ta mrnja uzrokuje osjeaj krivnje, zato jer je dijete bilo rano naueno da je pogreno i grijeno mrziti, pogotovo roditelje koje bi trebalo voljeti. Osjeaj krivnje ostaje u podsvijesti to u odrasloj dobi uzrokuje sve vrste unutarnjih i vanjskih sukoba. Osoba nije svjesna korijena tih sukoba sve dok ne odlui otkriti to je sakriveno u njenoj podsvijesti. Krivnja koja nije svjesna stvara strah od kazne koji je takoer nesvjestan. Meutim, ovdje se lanana reakcija ne zaustavlja, nego ide dalje i oituje se u strahu od sree, jer nesvjesno mislimo da je ne zasluujemo. Osnovni sukob izmeu ljubavi
39
mrnje, krivnje i straha od kazne postoji u svakoj ljudskoj linosti - jedino stupanj moe varirati - i tada slijedi prinudna elja za samokanjavanjem zbog tih pogrenih i nesvjesnih zakljuaka u nesvjesnom. Tako linost sebe kanjava na mnogo naina. To se moe dogoditi kao fizika bolest koju proizvodi psiha, ili u obliku razliitih nezgoda, potekoa, neuspjeha i sukoba u svim podrujima ivota. U kojim podrujima ivota e osoba imati potekoe ovisi o osobnom iskustvu djeteta. Slijedi i daljnji rascjep u linosti jer pokuavamo postati savreni tako da si postavimo toliko visoke standarde koje u stvarnosti nije mogue postii - poinjemo graditi masku. U odraslom dobu vie ne znamo tko smo, jer smo se poistovjetili s maskom potpuno nesvjesni to se u nama nalazi. To znai da je stara mrnja jo uvijek u nama i da ona proizvodi osjeaj krivnje kad god odstupimo od visokih standarda maske, pa onda sami sebe odbacujemo i kanjavamo. A svega se toga moemo rijeiti ako te stare osjeaje iznesemo na vidjelo i shvatimo pogrene zakljuke malog djeteta koje jo uvijek ivi u nama. SLOBODNA VOLJA Ima puno zbrke oko toga to je to slobodna volja. Neki kau kako uope nema slobodne volje i da je sve sudbina. Drugi tvrde upravo suprotno, da je sve slobodna volja. Trei tvrde da neke stvari odreuje sudbina, a ne ovjekova slobodna volja, dok druge stvari odreuje slobodna volja. Meutim, pojedinac koji je spoznao da ivotom upravljaju naela, ili boji zakoni, zna da svaki pojedinac ima potpuno slobodnu volju. Jasnije reeno, srea u naem ivotu je posljedica ivljenja u skladu s naelima. Posljednjih nekoliko emisija smo govorili kako funkcionira naa psiha, o svjesnom, nesvjesnom i podsvjesnom umu. Sva ta tri djela kreiraju na ivot, s time da ono ega nismo svjesni to ini jae. Slobodna volja nam daje pravo na izbor, tako da nema ni jednog ina, djela, misli, pa ak ni osjeaja, za kojim ne slijedi njegova posljedica. U svjesnom dijelu nae linosti postoji samo dobra volja, dok u nesvjesnom, tonije reeno u negativnom dijelu, postoji upravo suprotna namjera. Jedan dio nas eli jednu stvar, a drugi upravo suprotnu. To stvara nesuglasje u nama i da bismo ga rijeili, moramo tu suprotnu elju iznijeti na vidjelo i osvijestiti je. Najvea je greka pokuati ne vidjeti taj negativni dio u nama, a to inimo mislei da smo ga se tako rijeili, i to onda dovodi do neizmjerno vie muka, nevolja, problema i unutarnjih i vanjskih sukoba, od bilo ega to svjesno poznajemo. Tu krimo vano naelo suoavanja sa ivotom kakav jest u ovom trenutku. Suoavanje sa ivotnom stvarnou znai da smo se sposobni suoiti sa samim sobom kakvi jesmo, sa svim svojim nesavrenostima. Bez toga se ne moemo razviti. to god danas uinili ili pomislili, kako god sada u sebi reagirali, to mora imati svoju posljedicu sutra, sljedeeg mjeseca, slijedee godine ili kasnije. Gdje god ne moemo vidjeti taj dio nas koji kreira na ivot, mi to tada smatramo sudbinom. Ima mnogo ljudi koji smatraju da slobodna volja znai da mogu pomisliti ili uiniti to im se svia, a da time nee potaknuti nikakve posljedice. Kako naela upravljaju naim ivotom, a najvee naelo je zakon slobodne volje, mi imamo pravo pridravati se naela ili ih se ne pridravati. No, pridravanje bojih zakona povlai za sobom sreu, ljubav, sklad, jer Bog koji je savren, ne moe stvoriti nita osim savrenosti. Kad bi Bog prisilio svoju djecu da se dre Njegovih zakona, tj. da nema slobodne volje, onda ljepota, mudrost i ljubav ne bi mogli postojati ako bi ih pojedinac morao iskusiti silom, protiv svoje volje, ako sam ne bi spoznao mudrost i savrenost zakona. Tako da svatko ima mogunost ivjeti ili ne ivjeti prema tim zakonima. Ako se ne pridravamo bojih zakona, tada moramo upasti u krizu koja znai bol. Upravo u tom bolu lei lijek koji nas vraa na put. Mnogi pojedinci e svjedoiti da su ih upravo osobne potekoe i tragedije vratile na put, odnosno da su im pokazale smisao njihovog ivota. Jer ima ljudi koji ive u nekom srednjem stanju zadovoljstva, nemaju nekih osobitih problema i sukoba, ali nemaju ni prave radosti, i koji se nikada ne trgnu i krenu u potragu za dubljim mudrou, istinom i radou. Pa ipak, ako doive krizu ili nesreu, to za njih predstavlja poetnu toku od koje kreu da bi dosegli vii stupanj svjesnosti, a time i radost. Sve dok ovisimo o drugim ljudima i vanjskim dogaajima nad kojima nemamo nikakvog nadzora, nikada neemo biti istinski sretni. Moemo doivjeti privremeno zadovoljstvo, ali neprestano emo se plaiti gubitka, jer ne moemo upravljati drugim ljudima. Jedina radost koja je trajna i koju nam nikada nitko ne moe oduzeti, jedino sigurno uporite koje uope moemo imati, je razvoj samoga sebe, razrjeavanjem nae negativnosti tako da otkrijemo suprotne motive i inimo po pozitivnim. Kako emo otkriti unutarnje uzroke koji nisu u skladu s naelima i koji su odgovorni za sve nae nevolje, tada emo pronai isto tako i radost. Na nesreu, mi to inimo tek onda kad se pojave tekoe i njih nam ne alje Bog, nego su posljedica nas samih, bilo da smo toga svjesni ili nismo. Veina negativnih elja nalazi se u nesvjesnom jer potiu iz razmiljanja malog djeteta. No, budui da su te elje u nama mi ih moemo otkriti ako to budemo iskreno eljeli. To znai krenuti ovim dugakim zavojitim putem.
40
Kako koristiti snagu volje, ili kada se boriti i kada otpustiti, govorili smo u prolim emisijama. No, da ukratko ponovimo. Trebamo osjetiti to osjeamo u odreenoj situaciji. Te osjeaje treba prevesti u precizne rijei, a onda potraiti elju ili motiv ispod tih osjeaja. Ne trebamo se prisiljavati da osjeamo ono to ne moemo osjeati, ma koliko bi to bilo poeljno. Ti osjeaji e se sami mijenjati prirodno kako budemo uili biti iskreni prema samima sebi, dakle budemo u istini. Rekli smo da se nai pozitivni i negativni motivi neprestano mijeaju i zato ih treba razlikovati da bismo postupali iz dobrih motiva, a osjeaji e s vremenom slijediti djela. Kad snagu volje koristimo tako da djelujemo iz negativnog dijela linosti, tada je to samovolja. To onda inimo pod pritiskom i postajemo napeti, gubimo mir. Ako slobodnu volju koristimo iz pozitivnih motiva, ona onda tee slobodno, snano i ivotno. Provodi se svjesno i jako, a ipak sa strpljenjem. Tako koritena slobodna volja nas ostavlja slobodnim, mirnim i nikada ne dovodi do preputanja pasivnosti i pomirenosti sa sudbinom. Dakle kad slobodnu volju koristimo eljom iz Istinskog dijela linosti, ona je tada u skladu s naelima i dovodi do osjeaja ispunjenosti i sree. Meutim, mogue je da je elja ispravna, ali je postiemo na krivi nain, a to je onda kada se motivi mijeaju. Na primjer, pretpostavimo da elite biti na svom poslu najbolji. To je svakako prihvatljiva elja. Nemati elja bilo bi pogreno, jer bi vam nedostajala ivotna iskra. Postoji opasnost od stanja bez elja jer se polako preputamo pomirenosti sa sudbinom ili postajemo beivotni. Druga je krajnost kad se nae elje moraju ostvariti pod svaku cijenu, jer to je samovolja. Kao i uvijek, teko je nai ravnoteu ili srednji put. Njega moemo pronai samo tako da neprestano provjeravamo iz kojeg dijela nae linosti dolaze nae elje. elite li biti najbolji zbog svoje tatine? Je li vaa elja osloboena sebinih razloga, ili elite biti najbolji zbog straha da jedino tako moete biti sretni? Kad jednom odgovorimo sebi na ta pitanja, moemo initi iz pozitivnih razloga i naa slobodna volja je ispravno upotrebljena. Zato je jako vano osvijestiti ono to je u nama sada nesvjesno. Samo tako moete odluiti gdje trebate otpustiti, a gdje se trebate boriti. Budite svjesni da taj proces suoavanja sa samim sobom, moe jedino biti postupni proces. Nitko se nikada ne moe suoiti sa cjelokupnim sobom unutar kratkog perioda vremena. Ako ste ve doli do toke gdje ispravno moete prihvatiti negativnost u sebi i spoznali jedan dio linosti, ni ta spoznaja ne moe dovesti do trenutne promjene. Zato jer spoznaja i promjena nisu jedno te isto, iako je spoznaja nuan preduvjet promjene. Konano moete spoznati kako nerazborito i nerealno reagiraju vae emocije - i to je veliki korak naprijed. Bit e vam potrebno dosta vremena i stalno prepoznavanje tih reakcija prije nego to ete moi stvoriti nove navike. Iako ve samim spoznavanjem djetinjastih, nezrelih reakcija dolazi do olakanja i stanovitih promjena, pa se onda mogu dogoditi i vanjske promjene. Ali istinske promjene dogaaju se iznutra, a vanjske su tek posljedica unutarnjih. Unutarnja je promjena mijenjanje stava prema tekoama, a onda strah nestaje. Sa sve veom lakoom prepoznajete pogrene pretpostavke i kako biste trebali reagirati, ili kako ete jednom reagirati. Tekoe vas vie ne mogu oboriti, pretjerano uznemiriti ili zabrinuti. I svaki puta, kad nauite lekciju o sebi, vi ete postajati snanija i sretnija osoba. ISTINITO PROCJENJIVANJE SAMOG SEBE esto sami sebe pitamo tko smo mi u stvarnosti, da li smo dobri ili loi. Dakle, ili se poistovjeujemo s maskom ili negativnim dijelom linosti bez da znamo za nae Istinsko ja. U osobi stalno postoji borba, bila ona toga svjesna ili ne, da bi pronali svoj pravi identitet. To vodi osobu u oaj zbog nedostatka osjeaja o sebi. Ako osoba sagledava samo svoj negativni dio, to dovodi do samookrivljavanja, i tada se osoba ne moe odrei negativnih osobina da bi se suoila s njima i istraila ih, jer vjeruje da je to njena jedina stvarnost. Osoba razmilja ovako: Ja sam toliko grozan, toliko lo, da nemam pravo postojati, tada se moram kazniti zbog svog postojanja. Budui da je taj sukob suvie bolan, on se potiskuje u nesvjesno, a rezultat je strah od otkrivanja negativnosti u sebi. Tako nas naa negativnost porobljuje, jer iz nesvjesnog upravlja naim ponaanjem, i mi nismo sposobni da istinski procijenimo sami sebe. Kad prihvatimo negativne osobine smjesta se dogaa olakanje jer smo u istini sa sobom, ali se istovremeno dogaa shvaanje da mi nismo svoja negativnost, jer vidimo i Istinski dio linosti. Ali, ako ne prihvatimo ono to mrzimo u sebi, onda to i ne vidimo, pa to onda upravlja naim ponaanjem. Meutim kad to prihvatimo, mi automatski imamo izbor da inimo iz Istinskog dijela linosti. Tako smanjujemo mrnju prema nama samima. Dakle, nuno je prihvatiti negativne osobine i za njih preuzeti odgovornost, jer jedino tad shvaamo da imamo izbor i da mi nismo svoja negativnost. Moemo razlikovati stupnjeve u razvoju, ili stanja svjesnosti: 1. Polusvjesno stanje i neznanje tko smo u stvarnosti i slijepe borbe protiv onoga to mrzimo u sebi - svjesno, polusvjesno ili nesvjesno. 2. Prvo stanje buenja kada moemo prihvatiti, imenovati i promotriti ono to ne volimo u sebi; kada smo svjesni da je

to jedna osobina, a ne naa tajna i krajnja istina.
41
3. Svjesnost o naoj Istinskoj linosti koja moe donijeti nova odreenja, odluke i izbore. Mi sada moemo istraiti nove mogunosti - ne zbog neke arobne tehnike ve provjeravanjem stavova koji su do sada bili potpuno negirani i zanemareni. Na primjer stav stvaranja pozitivnog cilja samoprihvaanja bez pretjerivanja, uenja iz pogreaka i neuspjeha, neodustajanja kad se ne pojavi trenutni uspjeh itd. 4. I konano do shvaanja, povezivanja negiranih i negativnih znaajki, a to znai njihovog rjeavanja, odnosno proiavanja. A to sve znai rast linosti. Tako nestaje strah, koji je esto nesvjestan, a javlja se uvijek kad elimo procijeniti sebe, ili odgovoriti sebi na pitanje: Tko sam ja u stvarnosti. NESVJESNI DIO LINOSTI Najmonija znaajka u ivotu je nesvjesnost. Sve povoljno, ugodno, korisno, isto tako kao i potekoe, patnje, razoaranja i takozvana loa srea, kao i ponavljanje nepovoljnih situacija odreeno je nesvjesnim razmiljanjem, osjeajima i stavovima. To obuhvaa mnogo vie od onoga to moemo pretpostaviti. Kada ljudi govore o svojoj sudbini, o sudbonosnim dogaajima, to nije nita drugo ve kreacija nesvjesnih faktora. To je zbog toga to se svjesna pogrena shvaanja puno lake mogu uoiti, pa stoga i ispraviti. Ono to je skriveno od svjesnosti upravlja nama bez da to moemo promijeniti jer to ne vidimo. Do stupnja u kojem smo sposobni da se oslobodimo beskorisnih strahova i pogrenih shvaanja, oslobodit emo snagu u sebi za koju nismo ni sanjali da postoji, jer smo je troili da drimo daleko od svijesti ono to nas je plailo. Moemo rei da negativni dio linosti ne prihvaa nita to je lijepo i konstruktivno. Taj dio svemu pozitivnom govori NE. Obrnuto, Istinski dio linosti govori svemu pozitivnom DA, jer je u skladu s istinitim uvidom, koji ne moe initi nita drugo ve razvijati ljubav. NE namjera predstavlja destruktivnost, jer nije u istini, pa razvija mrnju i podijeljenost. Vrlo je lako uoiti DA i NE namjere unutar nas, u naim svakodnevnim ivotima, pod uvjetom da nauimo jezik nesvjesnog dijela linosti. DA je esto, ne uvijek, uoljivije jer je svjesno. Kad god neto to elimo ne moemo ostvariti, moemo biti sigurni da je u nesvjesnom NE, ili suprotna elja, ili strah od ispunjenja. Takoer, ako neto toliko snano elimo da se toga ne moemo odrei, tada je u nesvjesnom isto tako snano Ne. Te suprotne namjere, od kojih jedna nije svjesna stvaraju u linosti napetost i pritisak. Nain na koji moemo razrijeit napetost, koja sama po sebi ometa ostvarenje elje, je da trebamo otkriti Ne, odnosno suprotnu namjeru u nesvjesnom. To zvui jednostavno, a uistinu i jest tako. Jednostavno je jer znamo kako to razrijeiti. U onim podrujima ivota u kojima stvari teku glatko, gdje vam se ini da ste sretni, gdje ste veinu vremena ispunjeni i bez ijedne krize, tu moete biti sigurni da nema suprotne namjere u nesvjesnom, i da prevladava u svjesnom. To znai da je nae cjelokupno bie u skladu sa stvarnou, ili istinom. Ali, u onim podrujima u kojima ste stalno nesretni, tu mora djelovati NE u nesvjesnom. To NE, ili nesvjesnu namjeru, treba osvijestiti tako da je jasno imenujemo i preoblikujemo, tj. uskladimo s istinom. Dakle, svaki cilj koji svjesno elimo, a ipak ga ne moemo postii, dokaz je da u nesvjesnom postoji otpor postizanju tog cilja. Jako je vano da u svakodnevnom ivotu nastojimo uoiti to Ne u naem nesvjesnom. To NE djelovanje moe u poetku biti toliko maglovito da se ini gotovo nemoguim da ga uoimo. No, sjetimo se dnevnog pregleda o kojem smo govorili, i kako u svakoj tekoi treba prevesti nae emocije u jasne rijei, da bismo razlikovali pozitivne i negativne osjeaje. Tada nije teko ispod negativnih emocija otkriti negativnu namjeru. Moete primjerice opaziti kako se javlja strah kad se pribliite ostvarenju eljenog cilja. Dok smo o njemu matali, sve je bilo sjajno, ali kako se blii ostvarenje eljenog cilja, mi ponemo odugovlaiti realizaciju (strah od diplomiranja). Kako ete postojati svjesni NE djelovanja, ak i prije nego u potpunosti shvatite kako djeluje, neete se vie osjeati beznadno i vidjet ete rjeenje. Shvatit ete zato se va ivot ne mijenja usprkos toga to ste o sebi ve dosta toga osvijestili. Polako ete prepoznavati suptilnije oblike straha, krivnje, ljutnje, frustracije i neprijateljstva. Ti osjeaji nastavljaju tinjati, ali oni mogu biti prekriveni tako da se pripisuju drugim ljudima. Otkrivanje svih tih mehanizama je uenje jezika nesvjesnoga. To je uspjeno prevoenje nesvjesnog jezika. esto pogreno vjerujemo da ono to je u nesvjesnom znai otkrivanje nama potpuno nepoznatih injenica. Meutim to nije tono. Ono to je u nesvjesnom bilo bi lako dostupno da se ne bojimo svojih negativnih osjeaja koji bi nas tono doveli do
42
negativnih namjera ispod njih. Treba potraiti nae polusvjesne misli, nejasne stavove koji su gotovo postali naa druga priroda. Ali niti jedan od tih polusvjesnih osjeaja, reakcija i pojmova nije formuliran u jasne misli. Ako promotrimo te polusvjesne reakcije u odnosu na problematino podruje u naem ivotu, nauit ete sve to trebate znati o sebi. To je vitalni dio uenja jezika naeg nesvjesnog. to ete jasnije vidjeti kako se povlaite od onog ispunjenja za kojim tako eznete uvijek ga iznova promotrite na djelu - to ete bre smanjiti tu NE namjeru. Samim promatranjem NE namjere, vi je ve oslabljujete. NE namjera moe biti uklonjena ako shvatimo strah koji uzrokuje NE namjeru, kao i neistiniti stav koji stvara strah. NE namjera je klju problema i treba biti dovedena u svijest. Postavite sebi ova pitanja: 1. 2. 3. 4. Koji cilj sada elim? Gdje sam nezadovoljan? to bih elio promijeniti u sebi? Koliko jako ja to elim? Do koje mjere u meni postoji neto to to ne eli? Ili se toga boji? Ili zbog jednog i drugog razloga tomu govori NE? Kako mogu uoiti razliite oblike i oitovanja NE namjere u mojem svakodnevnom ivotu?
Ako jasno formulirate ta pitanja i ponete iskreno na njih odgovarati, postii ete izuzetan napredak na putu. Meutim, nije dovoljno jednom odgovoriti na ta pitanja kroz ustrajno promatranje i formulaciju nejasnih osjeaja. Ono to sada pronaete trebate dalje istraivati. Istina je da to morate stalno promatrati. Jedino tako e NE namjera slabiti. Svako promatranje vam moe donijeti dublje i ire shvaanje. Bitno je da budete oputeni za vrijeme tih perioda samosuoavanja. Ali ako to ne moete postii, ako se osjeate prenapeto, previe uznemireno i nestrpljivo, moete biti sigurni da je na djelu otpor ili NE namjera. Trebate to prihvatiti i rei: Ja sam prenapet i prenemiran da bih se opustio i napravio ovaj dio posla. To je NE strujanje koje me ometa da napravim onu stvar koju najvie elim. Tada e se va nemir ublaiti, jer se nalazite u svojoj istini sada. Slijedei e korak biti laki. DA namjera mora promotriti NE namjeru. Do onog stupnja do kojeg ete biti uspjeni u tome, i tako komunicirate sa svojim vlastitom nesvjesnou i shvaate njezin jezik, do tog ete stupnja vidjeti svoju Istinsku linost koja e vas uspjeno voditi. Takoer ete svjesno komunicirati s nesvjesnim dijelom drugih ljudi, jer ete ga prepoznavati u mjeri u kojoj ste upoznali svoje nesvjesno. Ljudi stalno nesvjesno komuniciraju. Rekli smo da samo 15% komuniciramo rijeima, ostalo je komunikacija nesvjesnog. Te nesvjesne komunikacije odreuju nae veze s drugim ljudima. Mi esto ne uspijevamo zbog toga shvatiti druge i uiniti da drugi shvate nas. Vidjet ete da ono to vas plai u drugim ljudima i zbog ega ste napeti, da ete to moi mirno promotriti, na nain kako ste to uinili sami sa sobom. Nauit ete tumaiti to znai neka gesta, naglasak, djelovanje koje je nepoznato toj osobi. Vidjet ete to druga osoba eli izraziti, usprkos njenoj maski, to njome upravlja iza njezinih svjesnih stavova. Vi ete znati to njena nesvjesnost govori kada se ponaa na ovakav ili onakav nain. Kad doete do te toke, strah e nestati i nieg se vie neete bojati. Osjeat ete se potpuno sigurnim, jer ete u miru moi jasno izabrati svoje ponaanje tako da ono bude konstruktivno i za vas i za druge. PROIVLJAVANJE OSJEAJA Ve smo mnogo puta govorili kako je vano i bitno suoiti se i prihvatiti one osobine, osjeaje, uvjerenja i stavove u sebi, kojih, ili uope nismo svjesni, ili nismo dovoljno. Drugim rijeima reeno, da uope ne moemo spoznati nau Istinsku linost bez da prvo ne osvijestimo negativni dio linosti. Jer sposobnost prihvaanja negativnih osjeaja, nesavrenosti, ranjivosti, iracionalnosti, slabosti i nesree, mora poveati nau sposobnost da budemo snani, uistinu ispravni (ne kruta samoispravnost), uistinu neovisni i ispunjeni. Prihvaanjem svoje mrnje, ona konstruktivnim proivljavanjem postaje svoja suprotnost - ljubav, a to vrijedi za sve osjeaje da oni proivljavanjem prelaze u svoju suprotnost. Ta prividna suprotnost postaje istina kako stjeemo iskustvo u proivljavanju naih osjeaja. Treba rei da je poetak mijenjanja sebe najtei, a to vrijedi za svaki posao i u svakom podruju. Tako je uiti da ivimo u istini, odnosno da se odreknemo obmanjivanja samih sebe u poetku jako teko, zato jer ranjeno dijete u nama misli da je neprihvatljivo, a mi to onda generaliziramo na cjelokupnu nau linost. Opet ponavljamo da je to proces i put koji se ne moe postii u jednom naletu. Nuno je da na dubljoj razini shvatite od kuda dolaze negativnosti i destruktivnosti; to je stvarno ishodite zla u nama? Ve smo govorili o tome da negiranje nae ranjivosti, sram od bespomonosti i osjeaj da smo nevoljeni, stvaraju zlo i destruktivne stavove i osjeaje. Drugim rijeima, zlo u nama je obrana od patnje. Jasno je da ta obrana od patnje stvara jo
43
veu patnju, isto tako kao i zbunjenost, zato jer ne vidimo povezanost patnje sa stvarnim osjeajima u nama. To negiranje patnje iz djetinjstva prisiljava nas da neprestano stvaramo ista emocionalna iskustva u odraslom dobu, a to stvara novu i jo goru bol. Problem je u tome to je taj proces izbjegavanja bola nesvjestan. U nedavnoj emisiji smo objasnili kako nastaju negativni osjeaji u djetinjstvu. Stjecanje tog znanja je nuna priprema za proivljavanje tih osjeaja iz djetinjstva. esto bez takvog znanja ne moemo konstruktivno proivjeti te osjeaje. Rekli smo da kad znamo da svatko ima te osjeaje iz djetinjstva, da nas oni ne mogu preplaviti da se izgubimo u njima. Da ih treba proivljavati tako da jedan dio nas proivljava te osjeaje, a drugi dio nas je nepristrani svjedok ili promatra. Dakle jedan dio nas osjea bol ili bijes, a drugi dio nas zna da svaki osjeaj ima svoje vrijeme trajanja i da e proi. Takvim proivljavanjem nastaje olakanje u linosti i drugaije sagledavanje problema. To znai da je odrasli dio nas sada roditelj koji svom ranjenom djetetu dozvoljava sve osjeaje da ih konstruktivno proivi. Meutim, znanje moe biti prepreka ako se zadovoljimo samo s teoretskim znanjem bez da ga provedemo u praksu. Znanje moe biti snana obrana protiv osjeaja, kao to je i neznanje o tome to osjeaji znae. Dakle, znanje vam pomae da sve dublje iskusite duboka iskustva iz djetinjstva tako da ih osjetite, upoznate, izrazite i proivite - proivite onoliko koliko je to mogue u odreenoj fazi razvoja. Moemo rei da sve ono to je negativno i destruktivno u ljudskoj prirodi je rezultat obrane protiv doivljavanja bolnih i nepoeljnih osjeaja. Kada se osjeaji blokiraju onda se na to troi enormna snaga - rekli smo da je to aktivnost koja je pogreno uoptrebljena. To raa lijenost koja ako se pokuava rijeiti snagom volje tada se to doivljava izuzetno bolno. Javlja se enja za neaktivnim ivotom - nita ne raditi. Za takve ljude su ivotne potekoe neto previe, jer su nezreli. Kada se negativni osjeaji konstruktivno proivljavaju, oni se pretvaraju u svoju suprotnost - tama se transformira u svjetlost, a svjetlost je snaga. Dakle, kada god se nalazite u stanju stagnacije, lijenosti, pasivnosti, tromosti i kada ne elite nita raditi, to se esto brka s duhovnim stanjem postojanja, tada imate dobro mjerilo da u vama postoje osjeaji koji su stvorili psihiki otrov zato to nisu osvjeteni i proivljeni. esto smo ovdje govorili kako iskustva iz djetinjstva tvore tzv. leu kroz koju vidimo svijet i sebe same. Osoba moe osjeati jednu stvar, vjerovati u drugu, a djelovati bez da je svijesna tog procjepa u sebi. Zato kada se ujedini znanje s praksom proivljavanjem osjeaja, to onda dovodi do rasta linosti, buenja i osjeaja cjelovitosti. Kada ne doivljavamo osjeaje u njihovoj punoj jaini i stvarnosti, naa snaga mora stagnirati. Nae djelovanje postaje neuinkovito, a ivot izgleda kao da sprjeava sve nae ciljeve i elje. Kao da su vrata zatvorena za ostvarenje naih talenata, naih potreba i nas samih. Lijenost moe biti jedan nain na koji se to pokazuje. Nedostatak kreativnosti je drugi nain. Osjeaj opeg oaja, bez da smo svjesni od kuda dolazi, moe biti trei nain, a koji se moe racionalizirati vanjskim potekoama. Osjeaj uzaludnosti i zbunjenosti u ivotu je rezultat opiranja proivljavanju osjeaja, jer se mislimo da e nas njihovo izbjegavanje manje boljeti nego da ih proivimo. Takoer strah od sree i zadovoljstva je jo jedan uinak potiskivanja osjeaja. A istina je da ne postoji drugi nain da postanemo istinski ivi. Poricanje bola sprjeava puni ivot, a uzrok je u strahu i otporu proivljavanju bola kada se on pojavi u naem ivotu. Sama patnja nije ni upola tako zastraujua kao strah od nje i stav prema njoj. Lijenost je i obrana od osjeaja i uinak. Kad to shvatimo mi moemo upotrijebiti svoju snagu da smognemo hrabrost da osjetimo osjeaje koje ivot donese. Istinski mir u dui nije pasivnost i lijenost, nego radosno kretanje i djelovanje, a istovremeno je to mirno i oputeno stanje. Ako snagom volje pokuamo prevladati lijenost i pasivnost, to moe prijei u pretjeranu aktivnost ili radoholiarstvo, a to je onda bolno iskustvo. Ispod svega toga lei osjeaj straha od osjeanja vlastitih osjeaja koji nije osvijeten. Zato treba u svim vidovima stagnacije prvo osjetiti taj strah od osjeanja bolnih osjeaja. Taj strah postoji u svakome i treba ga dovesti u svijest. Kada doivite taj strah, spoznat ete dvije stvari. Prva je, da su ti osjeaji bili toliko zastraujui dok ste bili dijete da ih niste mogli iskusiti, pa ste ih potisnuli. A druga, koja je ak vanija i znaajnija, je strah od straha. Strah od doivljavanja straha je ono gdje lei stvarna opasnost. Taj strah nalazi se u svima - ak i u onima koji nemaju problema s lijenosti, ili drugim simptomima koje stvara negirani strah. Svaki osjeaj koji se negira raste. Tako, primjerice, negirani strah stvara strah od straha, a onda strah od osjeanja straha od straha - i tako dalje, i tako dalje. To isto se odnosi na druge osjeaje. Negirana ljutnja stvara ljutnju zbog toga jer ste ljuti. Onda i to negiramo, pa postajemo jo ljui zbog toga jer nismo sposobni prihvatiti ljutnju, i tako dalje. Sama frustracija je podnoljiva ako se u potpunosti osjeti. Ali dok smo frustrirani zato to ne bismo trebali biti frustrirani, to pojaava frustraciju, a zbog toga to je sebi ne dozvoljavamo, bol se jo vie produbljuje. Vano je naglasiti taj proces da bismo postali svjesni koliko je vano izravno osjeati, bez obzira koliko nepoeljni ti osjeaji bili. Ako negiramo svoj bol, sekundarni bol mora postati jai, gorak i
44
nepodnoljiv. Ako prihvatimo i osjetimo bol, on se automatski se pone razrjeavati. Isto se odnosi na ljutnju, strah, frustrirajue potrebe - kakav god taj osjeaj moe biti. Tako, kada osjeate strah od vaeg straha i kada si dozvolite da padnete u sam strah, taj strah e vam vrlo brzo pokazati druge osjeaje koji su negirani i zbog kojih se strah pojavio. Negirani osjeaji - koji god mogli biti - postat e vam laki za podnijeti od njihovog negiranja, tj. straha. I sam strah je podnoljiviji od straha od straha. Borba protiv naih osjeaja i obrana od njih, stvara cijeli dodatni sloj iskustva koja su bolnija od originala protiv kojeg se borimo. Treba donijeti svjesnu odluku da emo osjetiti i iskusiti strah od dubokih bolnih, povreujui i zastraujuih osjeaja u nama koje diu u nama drugi ljudi ili okolnosti. Jedini izlaz van je u i kroz. Vano je da idete u sebe, a ne oko sebe. Naalost, jako puno ljudi nastoji izbjei bolna iskustva na razne naine. Vano je da znate da vas proivljavanje osjeaja nee unititi, jer to je vjerovanje malog djeteta za kojeg je to bio realni strah. Svaki negativni osjeaj koji se proivi prelazi u svoju suprotnost, a s vremenom e polako dolaziti i nesvjesni zakljuci iz djetinjstva koji nisu toni. To znai transformirati tamu u nama u svjetlost. Toliko nas mnogo stoji dranje negativnih osjeaja daleko od svijesti da to slabi cijelu linost. Suoavanjem s negiranim strahom, esto moete nai da je stvarni razlog iza straha strah i njegov pratilac: tatina. Dakle, negirana tatina i sram esto stvaraju strah. Ideja da je poniavajue imati odreene osjeaje, ili biti ranjiv i stoga otvoren, ideja vam se ne bi trebalo dogaati ono to vam se dogaa, osjeaj da ste patili u djetinjstvu jer takvi kakvi ste bili niste bili vrijedni ljubavi, stvara danas sklonost da negirate svoje osjeaje. Pritisak negiranih osjeaja tada stvara strah, a strah onda zahtijeva teorije koje opravdavaju strah. Ako se osoba uvjeri da je opasno osjeati svoje osjeaje, to uvjerenje onda dovodi do sloma i kriza. Strah koji je stvoren, ako je dovoljno snaan, vodi do strave, a strava vodi osobu u jaku krizu. Ali temelj straha je u uvjerenju da bol iz djetinjstva da takvi kakvi jesmo nismo vrijedni ljubavi i sadanji strah od otkrivanja toga. Strah nije stvaran. On je rezultat potiskivanih osjeaja. To vrijedi za sve negativne osjeaje koje treba osjetiti tako da, primjerice, kroz osjeaj slabosti doete do svoje snage, kroz osjeanje straha doi ete do sigurnosti, kroz osjeaj usamljenosti do ispunjenja, ljubavi i partnerstva, kroz osjeaj mrnje do sposobnosti da volimo, kroz osjeaj beznadnosti do istinske nade, kroz prihvaanje nedostataka vaeg djetinjstva lei vae sadanje ispunjenje. KAKO DONOSITI ODLUKE Odluivati je vrlo vano u ivotu, jer sve je odluivanje. To nije samo vidljivo kod djela, nego ukljuuje i emocionalni stav sadran u odluci. Dar slobodne volje sadri slobodu biranja, ali ukljuuje i odgovornost za prihvaanje rezultata odabira. Veina ljudi nije svjesna da svojim odabirima kreira svoj ivot, pa je za sve ono loe to nam se dogaa kriv Bog, sudbina, drugi ljudi, ili okolnosti. Svaka odluka moe biti kriva ili prava. Ispravno moemo odluiti ako istinito vidimo situaciju. No, percepcija okolnosti u kojima moramo donijeti odluku odreena je leom kroz koju gledamo. U nekim podrujima naeg ivota lea je iskrivljena strahovima, i tada ne moemo ispravno odluiti. Lea su kriva rjeenja iz djetinjstva, odnosno nain kako je dijete pokualo negirati bolna iskustva. Maske su takve lee. Lana rjeenja su nain borbe protiv svjetla, bola i onoga to se eli izbjei. Kada je lano rjeenje povlaenje od osjeaja, voljenja i ivljenja, maska izoliranosti, to je obrana da ne budemo povrijeeni. Samo nakon rada na sebi uviamo kako je to kratkovidan lijek. To e nam dati snagu da se mijenjamo i da radije osjetimo i bol, nego da nita ne osjeamo, ili da osjeamo samo malo. Nakon neprekidnog rada na sebi, i nakon to hrabro proemo kroz privremene periode obeshrabrenja i otpora, doi e prijelomni trenutak kad iznutra vie neemo biti mrtvi. Ali prva reakcija nee biti ugodna. Ona to ne moe biti, jer e doi oni bolni osjeaji koje smo do sada izbjegavali i plaali za to cijenu koja se ne isplati, ali toga nismo bili svjesni. Kada je lano rjeenje pokornost, slabost, bespomonost i ovisnost kao sredstvo da druge natjeramo da se brinu za nas, ili da nas vole kao da smo mala djeca, i to ne nuno materijalno nego emocionalno, to je rjeenje koje samo dovodi do vie bola. Prepoznat ete masku ljubavi u tom rjeenju. Stalna ovisnost o drugima stvara strah i bespomonost. Ona oslabljuje vjeru u nas same. Kako nas rjeenje povlaenjem ini osjeajno mrtvima i liava nas smislenosti ivota, tako nas pokorno rjeenje liava neovisnosti i snage i ne stvara nita manju izolaciju od onog prvog, iako to ini kroz drugaiji unutarnji nain. U djetinjstvu smo nastojali izbjei bol tako da smo htjeli imati jaku osobu da se brine za nas. U odraslom dobu na taj nain samo pojaavamo bol, jer nikada ne moemo nai takvu osobu. Ta osoba moramo biti mi sami. Jer inei sebe smiljeno slabijima, mi upotrebljavamo tiraniju najgore vrste prema drugima. Ne postoji jaa tiranija od one koju slaba osoba upotrebljava na onu jau, ili na itavu svoju okolinu. To je kao da ona stalno govori: Ja sam toliko slab. Morate mi pomoi. Ja sam toliko bespomoan. Vi ste odgovorni za mene. Greke koje inim se ne raunaju, zato jer ja ne znam bolje. Ne mogu si pomoi. Vi mi stalno morate udovoljavati i opravdati sve moje greke. Ne moete oekivati da preuzmem odgovornost za svoja djela, ili da ne inim ono to bih trebao. Ja ne mogu uspjeti, jer sam slab. Vi ste jaki, pa stoga
45
morate sve razumjeti. Vi ne moete imati neuspjehe, jer ja to ne mogu podnijeti. Tako takva slaba osoba kroz samoudovoljavanje, lijenost i samosaaljenje postavlja nemogue zahtjeve za svrenosti prema drugima. Da bi se shvatio takav emocionalni stav u sebi, treba te emocije i oekivanje prevesti u jasne i saete misli. Pogreno je misliti da je slaba osoba bezopasna i da manje povreuje druge ljude od otvoreno dominirajue i agresivne osobe. Sva lana rjeenja, maske, donose neizmjerni bol nama samima kao i drugim ljudima. Povlaenjem se odbacuju drugi ljudi, i tako im se ne daje ljubav koju ele. Pokoravanjem mi ne volimo, ve samo oekujemo da vole nas. Ne vidimo da takoer i drugi imaju svoje ranjivosti, slabosti i potrebe. Tada mi odbacujemo sve one dijelove njihove linosti koji nisu savreni i tako ih povreujemo. Agresivnim rjeenjem, mi guramo druge ljude od sebe i otvoreno ih povreujemo s lanom nadmonou. U svakom lano rjeenju mi povreujemo druge, ali i same sebe. Zato to je odluka za bol, iako nije svjesna jer je obrana, mora imati svoje bolne posljedice. Ve smo ovdje rekli da jedini nain da donesemo ispravnu odluku je da pogledamo u svoje osjeaje. To znai pogledati ispod maske, ili vanjske dobre volje, u negativni dio linosti. Sama vjeba promatranja nezrelih emocija i reakcija oslabljuje njihov utjecaj i automatski poinje proces njihovog razrjeavanja. to due odgaamo taj proces, to on mora biti bolniji. Kad se susretnemo s tim bolom, da li je to samo onaj bol iz djetinjstva? Nije samo, nego je to mnogo vie sadanji bol od neispunjenja zbog lanih rjeenja. to sve inimo da ne bismo osjetili usamljenost, bespomonost, prazninu i druge osjeaje koji nam nisu ugodni. Ali, ako se prvo susretnemo sa strahom, ispod njega emo nai sve te osjeaje i shvatiti da ih stvaraju nae trenutno neispunjene potrebe. Prije nego to razotkrijemo razna rjeenja, mi ne moemo biti svjesni naih stvarnih potreba. Jedino kada se odluimo osjetiti bol, odnosno sve neugodne osjeaje, samo tada moemo postati svjesni naih stvarnih potreba. Kako budemo ili kroz proces u kojem postajemo svjesni naih potreba i frustriranosti zbog njihovog neispunjenja, prvo emo pronai potrebu da budemo voljeni - jednako kao to i dijete treba dobivati ljubav i panju. Meutim, ne moe se rei da je potreba da se bude voljen djetinjasta i nezrela. Ona je jedino takva kad odrasla osoba odbija dati ljubav, tako da potreba za ljubavi ostaje neispunjena. Zbog lanih rjeenja mi guramo potrebu da budemo voljeni u nesvjesno. Zato naa sposobnost da pruamo ljubav ne moe rasti. esto smo rekli da je sposobnost za ljubav pitanje stupnja. Kako se susreemo s bolom, ono to se dogaa u nama je ogroman pritisak potrebe za ljubavlju. Ali sve dok ne nauimo davati ljubav, mi ne moemo zadovoljiti svoju potrebu da budemo voljeni. To stvara duplu frustraciju, a to uzrokuje silan pritisak koji je tako bolan. Taj bol mora biti u cijelosti doivljen. Moramo postati svjesni koje su tono nae potrebe - da pruamo i dobivamo; frustracije zbog tog pritiska i elje da od svega toga pobjegnemo. Ali osjeajui sve te osjeaje, mi jaamo i odzdravljujemo, vie ne bjeimo od rizika ivota i samih sebe, i tad e se pojaviti nove mogunosti koje e polako ispunjavati nae potrebe u mjeri u kojoj se odriemo lanih rjeenja. Ali kroz taj privremeni tunel moramo proi. To je prije svega osjetiti strah od donoenja odluke jer se bojimo napraviti pogreku, a pogreka znai bol kojeg se bojimo. Strah od bola nestaje kada prihvaamo bol u naem ivotu kada se on pojavi. Drugi razlog je nespremnost da se plati cijena ili posljedica pogrene odluke, a to je opet razoaranje i bol. Dijete u nama eli siguran klju za sve probleme, arobni tapi, arobnu tehniku. Nesvjesno elimo slobodu da inimo to elimo, bilo da je to dobro za nas i druge. Ne elimo nikakvu frustraciju ili potrebnu disciplinu. Kad to ne funkcionira, a nikad ne funkcionira, tada krivimo druge, okolnosti ili Boga. Krivimo to postoje ogranienja stvarnosti ili ivotnih zakona. Mi jo uvijek eznemo za autoritativnom figurom, koja e preuzeti posao za nas kada ivot postane opasan i neizvjestan, kada nas pogreke prisile da platimo za njih cijenu. Mi jo uvijek eznemo za savrenim ivotom u kojem nita od toga nije potrebno. Mi se jo uvijek zavaravamo da je mogue izbjei pogreke, kao i plaanje cijene za njih. Kada postoji neovisnost, nema potrebe za autoritetima koji e odluivati umjesto nas. Ne postoji zbunjenost. Postoji jasno opaanje onoga to je istina i onoga to je lano, tako da stoga moe postojati slaganje i neslaganje bez pobune ili pokoravanja zbog straha. Put prema toj jasnoi i sposobnosti da razlikujete je voljnost da traimo, preispitujemo, temeljno istraujemo, da budete otvoreni. Takvo usmjerenje zahtijeva strpljenje, radije nego brze, gotove odgovore, u pogledu bilo kojeg odreenog pitanja u vaim ivotima. Ali djetinjasta, ovisna osoba zazire od strpljivog naina temeljitog istraivanja i pronalaenja, zato jer to znai muan rad. Djetinjasta ovisna osoba eli brze i lagane odgovore, pa je stoga sklona donositi prebrze zakljuke. Kada se bojite pogreaka, ti brzi zakljuci ne mogu biti preispitani, tako da ustrajavanje na brzom i laganom rjeenju sprjeava put prema jasnoi i istini. Dakle, zbunjenost, koja prouzrokuje zbunjujua iskustva. Ako nam nedostaje spoznaja kako je to iskustvo bilo stvoreno, ivot vam izgleda tekim i nepravednim. Tada od savrene autoritativne figure zahtijevamo da ispravi sve to.
46
Volja da se predamo lanom autoritetu koji nam sve doputa i ne postavlja nikakva ogranienja liniji manjeg otpora, koji nam nikada ne namee ikakve frustracije i koji nam nudi ovakvu vrstu utopije, takoer stvara unutarnji strah, jer mi dublje znamo da to nije mogue. Oni slabiji e se predati lanim prorocima, kao to kae Biblija. Oni neznatno jai, koji tee za stvarnom neovisnou, boje se predaje u svim oblicima. Ono ega se uistinu boje i u to ne vjeruju je njihova vlastita elja za lanim prorokom koji im obeava ono to nikada ne moe ostvariti. Ta obeanja su droga za one koji su najranjiviji zbog svoje nevoljnosti da preuzmu odgovornost za svoje vlastite ivote. Upravo taj strah od bola ini da se bojimo donositi odluke i zbog toga se odriemo dara slobodne volje tako da elimo da drugi odluuju umjesto nas. Jedino kad hrabro uinimo ovaj strah od povrede i zrele samoodgovornosti svjesnim, i tako smanjimo nau bespomonost, onda emo poveati nau neovisnost i moi donositi zrele odluke. Zrele odluke emo moi donositi kada budemo znali to stvarno elimo. To znai pogledati u nae emocije i nai suprotnu namjeru koja nije svjesna. Kad je spoznamo, ona gubi snagu da utjee na ono to elimo postii. Slijedei korak je da vidimo koju cijenu moramo platiti za odreeni odabir. Jer za svaku alternativu postoji korist, ali i mogua teta. Moramo uzeti u obzir da moemo rijetko biti sigurni da je na odabir pravi. To znai da svaka odluka u sebi nosi rizik. Dakle, zrelo odluivanje u sebi sadri odabir izmeu dobrog i loeg. To ukljuuje zrelo istraivanje koje e nam eventualno pokazati pravi odabir. Zatim, odabir ukljuuje odreenu cijenu da bismo postigli cilj. I budui da ne moemo biti sigurni da smo dobro odabrali, to uvijek sadri odreeni rizik, pa nam je za zrelo odluivanje potrebna i hrabrost. Ako tako budemo radili onda e ak i pogrena odluka znaiti rast, jer emo znati da smo uinili najbolje to smo znali i zbog toga emo moi nauiti iz napravljene greke, bez da upadnemo u osjeaj krivnje uzrokovan potrebom da budemo savreni. Iz takvog naina odluivanja ne dolaze konflikti i zbunjenost. Oni nisu stvoreni zbog krive odluke, nego zbog toga to smo slijepo odluivali, bez da smo odvagnuli alternative i bili spremni platiti cijenu za svaku alternativu. Trebamo nauiti kako donositi odluke, jer ivot jesu odluke. ak i kad stojimo u mjestu zbog straha da donesemo odluku, i to je odluka, i to loa jer nemamo hrabrosti. Ponovimo, da zrelo donijeti odluku, pa ak i ako se pokazala pogrenom, je zdravije, jer ste stvari vidjeli jasnije svjesni da sve ima svoju cijenu, i jer ste imali hrabrosti vjerovati sebi - dakle biti u svojoj istini. Dobit je u tome to ste imali hrabrost provjeriti da li je to doista istina, pa ako i nije bila, onda ste nauili to jest istina. A to znai rasti, jer smo spoznali greku i koju onda moemo mijenjati. A biti u istini sa sobom znai mnogo vie nego to uope moemo pretpostaviti. Jer bilo koje lano rjeenje, ma koliko nam neka maska moe biti simpatina, uvijek odbija drugo ljudsko bie prije ili kasnije. Kada se pokoravamo, zar ta naa slijepa lojalnost nije na dubljem sloju izdavanje drugih, jer ne vodimo rauna o njihovim potrebama, ranjivostima, vlastitim potrebama i nesigurnostima. Pokoriti se, znai zbog straha od odluivanja natovariti drugome odgovornost za na ivot. A onda nuno slijedi razoaranje, jer elimo sigurnog i uvijek voleeg zatitnika, a to dovodi do neprijateljskih osjeanja, moda ponovno nesvjesno. Kada smo agresivno arogantni i kada negiramo svoju vlastitu potrebu da imamo ljubav, panju i komunikaciju, mi tada otvoreno odbijamo drugu osobu. U povlaenju mi nikada ne nikada ne pruamo toplinu i nikada ne ispunjavamo potrebe drugih ljudi. Jer kada smo otueni sami od sebe i savreni, mi ne moemo ne povreivati druge ljude. Kada smo u masci, mi ne dozvoljavamo drugoj osobi da nam se priblii zbog straha od razotkrivanja i tako odbijamo drugu osobu, a da toga nismo ni svjesni. Svo to odbacivanje, izolacija i bol, koju ne znajui nanosimo drugim ljudima, dovodi do toga da oni pojaavaju svoje obrambene mehanizme. Upravo kao to njihove destruktivne obrane pojaavaju nae vlastite. Jedino kada budemo razumjeli druge ljude, a to je prvenstveno rezultat poznavanja samih sebe, mi prekidamo taj zaarani krug. Zamislite uinak koji bismo imali na nau okolinu, kada se vie ne bi branili, kada se vie ne bi bojali i povlaili i kada vie ne bismo bili lano nadmoni. Tada smo otvoreni prema ivotu i srcu druge osobe. Hrabrost da ivimo i volimo omoguava nam da pomognemo drugoj osobi da oslabi svoje vlastite obrane, ak ako ona jo nije dovoljno razvijena da bi to razumjela. Mi emo moi razumjeti zato ta osoba jo nije spremna. Prihvatit emo je onakvom kakva jest, to njoj daje najveu mogunost promjene. To znai okrenuti drugi obraz - ne initi iz ljutnje to druga osoba nije ono to mi mislimo da nama treba, a ipak se konstruktivno obraniti - znai razumjeti i znati rei ne s ljubavlju. Svi s kojima dolazimo u kontakt bit e pod takvim utjecajem. To znai probuditi u drugoj osobi najbolje. A taj se uinak produuje na sve one s kojima ta osoba dolazi u kontakt. To za sobom povlai val za valom uinaka i meusobnih uinaka. Zato je svatko vaan u Bojem planu spasenja. LJUBAV PREMA SEBI ILI SEBINOST esto se mijea ljubav prema sebi sa sebinou. Zato mislimo da se nije dobro previe baviti sa sobom jer to vodi u sebinost. To meutim ovisi da li se bavimo sa sobom, ili drugim ljudima, na pravi ili pogrean nain. Pogreno je misliti o sebi
47
na destruktivan nain, a to je samosaaljenje, tuiti se na sudbinu, preputati se aljenju o onome to nismo imali u ivotu, ili pokuavati mijenjati ono to ne moemo mijenjati u ivotu. Takav nain bavljenja sa sobom mora voditi u jo vei osjeaj nezadovoljstva i nesree. Ako se neprestano alimo, tada vjerujemo da je ivot nepravedan prema nama, i tada se takvo pogreno vjerovanje i ostvaruje. Gubimo snagu u samosaaljenju, umjesto da potraimo rjeenje problema. Trebamo nauiti kako takvo pogreno bavljenje sa sobom promijeniti u produktivno. Govorili smo o lanim rjeenjima iz djetinjstva koja dovode do osjeaja bespomonosti i patnje jer ne funkcioniraju. Ta rjeenja dovode do uvjerenja da mi nemamo nita s naim problemom i da si ne moemo pomoi. Traimo lane autoritete koji bi preuzeli odgovornost za na ivot. Uzmimo, primjerice, jedno takvo lano rjeenje - masku ljubavi kojom pokuavamo natjerati druge da nam daju ljubav. Trudimo se oko drugih ljudi da bi nas oni voljeli. Kupujemo njihovu ljubav - dajemo da bismo dobili, znai ne dajemo bezuvjetno. Gubimo radost darivanja, jer elimo neto za uzvrat. I jako smo ljuti i ogoreni to to ne moemo dobiti. I opet se osjeamo prevareno i bespomono. Zaarani krug je zatvoren. Ali, ako doista budemo davali ljubav, onda nam se ljubav mira vratiti. Jer onaj koji ima ljubav, jo vie e je imati. A onaj koji je nema, imat e je jo manje. U ovim emisijama dali smo vam i alate kako pomoi sebi, pa emo sada samo nakratko ponoviti neke: Dnevni pregled u kojem provjeravamo koliko smo bili u istini ili nismo (iskrenost prema sebi). U stavu objektivnog svjedoka promatramo svoje osjeaje da bismo otkrili negativnu namjeru u nesvjesnom. Tako moemo initi iz onog dijela nas koji nazivamo Istinska linost. U dnevnim meditacijama molimo Boga da nam pokae istinu i da nam da hrabrost da je vidimo. Razgovaramo s drugom osobom o svojim problemima, jer tako stjeemo jasnou koju nemamo dok samo razmiljamo o problemu. Osim toga, druga osoba moe vidjeti na problem objektivnije i dati nam uvid do kojeg ne moemo doi sami.
Ovi pristupi, ili alati, ne mogu napraviti posao umjesto nas. Oni nam jedino mogu pokazati to trebamo napraviti i kako se mijenjati da bi se na ivot promijenio na bolje. Za one koji to jo ne mogu, zdravije je pomagati drugim ljudima, jer tako smanjuju svoju sebinost. Drugi koji se bave sa sobom na konstruktivan nain, trebaju se takoer baviti drugima na takav produktivan nain. Ako se odnosimo prema sebi konstruktivno, u istoj mjeri emo se odnositi prema drugima. Ako pomaemo drugima, i tako zaboravljamo neto svojih briga i potekoa, tada inimo dobro i drugima i samima sebi. Meutim, moemo se baviti drugim ljudima na pogrean nain, i to esto inimo. Neprestano misliti o tuim poslovima, kritizirati druge i suditi im, sigurno ne pomae da budemo manje sebini. Ako vie mislimo o drugim ljudima umjesto o sebi, to nije garancija da je to dobro; kao i kad vie mislimo o sebi nego o drugima - ako to inimo na pravi nain - nije dokaz da smo sebini. Sve ovisi kako neto inimo. Ako destruktivno mislimo na druge, ako im sudimo, tada pokuavamo uvjeriti sebe da je to dobro, onda istovremeno vjerujemo da baviti se sobom je sebino. Takoer se pogrean nain bavljenja sa sobom esto skriva ispod uvjerenja da moramo bolje upoznati sami sebe, da moramo analizirati svoje osjeaje, ali nikada to ne inimo. Trebamo vidjeti na koji nain mislimo sami o sebi i o drugima. Trebamo provjeriti kako to inimo. Moe se takoer dogoditi da razvijena osoba koristi sve svoje snage da bi pomagala drugima, i tako ini puno dobra. Ali, moe biti da ta osoba ne ini dovoljno s obzirom na svoj stupanj razvoja. Jer oni koji su vie dobili, od njih e se vie oekivati. Takva osoba bi morala dublje raditi na svojim motivima, dakle, zato pomae ljudima i neprestano bi trebala proiavati svoje motive. Moe se dogoditi da takva osoba, zbog toga to ini puno dobra, ne radi dovoljno na svom razvoju, odnosno da joj dobro koje ini slui kao opravdanje da bi izbjegla dublje upoznavanje same sebe. Rekli smo kako upoznavati sebe, dakle ispravno se baviti sa sobom, a takav rad na sebi nikada nije u suprotnosti sa pomaganjem drugim ljudima. Ljudi koji rade na sebi su ve postigli da ine prava djela i ak da imaju ispravne misli u mnogim podrujima svoga ivota, ali kako razvoj napreduje, to nije dovoljno. To treba postii i u podruju emocija tako da ne varamo sami sebe. Da bismo to postigli neprestano trebamo sebe objektivno provjeravati i analizirati svoja djela, misli i emocije, da li su u skladu s naelima, znai u istini. Jer, tko ne pozna sebe, ne moe ni poznati druge. Onaj koji ne razumije sebe, ne moe niti razumjeti druge. I onaj koji ne voli sebe, ne moe niti voljeti druge. Dakle, ako volimo sebe na pravi nain neemo biti sebini prema drugim ljudima. To takoer znai da emo imati zdravo samopotovanje i da emo zdravo potivati druge ljude. Zdravo samopotovanje i ljubav prema sebi moemo imati ako
48
rastemo u skladu s naim mogunostima. Ako to ne inimo, to znai da u jednom dijelu sebe mi bjeimo od samih sebe, ne vidimo realno sebe. A to opet vodi u to da ne moemo sami sebe zdravo potovati i to je uzrok raznim kompleksima i osjeaju krivnje. to vie se bavimo sa sobom na pravi nain, to postajemo manje sebini, i onda moemo bolje pomagati drugim ljudima i initi dobra djela. Ali, esto se ini upravo suprotno. Negiramo svoje pogreke ak i ako su vidljive svima drugima. Spremni smo osuditi druge, pa makar u naim mislima i emocijama. Kad sudimo drugim ljudima, mi zapravo odbacujemo i sebe. Ne prihvaamo jedan dio sebe zbog potrebe da budemo savreni. Tako zapravo sudimo samima sebi, a da toga nismo svjesni. Nain kako osjeamo i govorimo o drugim ljudima govori koliko sebe prihvaamo ili odbacujemo. Jako je vano za sve nas da nauimo prihvatiti druge sa svim njihovim grekama, kao to moramo prihvatiti sebe, iako smo nesavreni. I ovdje je vano da se to uini na pravi nain. O tome smo puno govorili, no ponovimo da to ne znai odbacivati sebe, jer smo otkrili da nismo tako savreni kako smo mislili, niti ii u drugi ekstrem, pa pokuavati ostati kakvi jesmo. Uvijek emo u motivaciji nai dva suprotstavljena ekstrema, i uvijek je teko nai srednji put, tj. istinu. Bitno je kako emo se nositi sa situacijom. Naelo je da mijenjamo ono to moemo mijenjati, a to znai da moemo mijenjati samo sebe. Mi smo jedina osoba koja ima snagu da promijeni samu sebe. Gubitak je snage mijenjati druge. Mi moemo utjecati na to da se drugi mijenjaju u mjeri u kojoj se ta osoba odlui mijenjati. A taj utjecaj se moe dogoditi samo kroz na primjer. Tako dugo dok nas greke drugih ljudi bacaju iz ravnotee, to je znak da duboko u nama zamjeramo vie nego to smo toga svjesni. A ta unutarnja reakcija je u neskladu s naelom prava na izbor. To je znak koji nam pokazuje koliko prihvaamo sebe onakvima kakvi jesmo i da li to inimo s poniznou. to smo sposobniji prihvatiti ljude sa svim njihovim pogrekama, toliko smo sposobni prihvatiti sebe same. Tako imamo solidan temelj u sebi bez obzira koliko smo nesavreni. to vie se iznutra borimo protiv drugih ljudi onakvih kakvi su u ovom trenutku, to manje prihvaamo sami sebe. Tako moramo nauiti da prihvatimo druge onakvima kakvi su sada da bismo bili tolerantni prema grekama koje moda nisu nae. esto moramo ii jo dalje od toga Obino se jako bunimo kada drugi ljudi imaju pogreke koje ne vidimo kod sebe. Samo ako temeljito upoznamo sebe, tek tada emo moi bolje prihvatiti druge, razumjeti ih vie i voljeti ih vie. Da bismo bili tolerantni, to ne znai da smo slijepi. esto se dogaa da osoba ne eli vidjeti greke osobe do koje joj je stalo, ili je zaljubljena u nju. U takvom sluaju osoba ne eli vidjeti pogreke, jer se u duboko u sebi boji da kada bi ih vidjela, ne bi vie mogla voljeti tu osobu. To je zapravo neprihvaanje te osobe u njenoj cjelovitosti. Ako se ne moe prihvatiti osoba onakva kakva jest, tada mi varamo sami sebe. Uz tu pogrenu reakciju, osoba e biti uvjerena u svoju tolerantnost jer nikada ne vidi greke voljene osobe. To se u pravilu dogaa kada smo zaljubljeni, ili kada nam je neka osoba simpatina (crno-bijelo reakcija malog djeteta). Stvarna tolerancija i prihvaanje se moe dogoditi samo ako jasno vidimo greke druge osobe, jer nismo prestraeni da je volimo manje zbog njenih greaka. S takvim ponaanjem mi ne samo da pomaemo drugima, nego pomaemo i samima sebi. Trebamo sami sebe pitati da li smo slijepi prema nekim naim grekama, dok se borimo protiv greaka drugih ljudi i osuujemo ih. To ak ne mora biti svjesna misao, ali moemo to raditi u naim emocionalnim reakcijama. Ako to ustanovimo, to e nam donijeti veliko olakanje zbog promjene naeg ponaanja. Jer ono to nas kota unutarnjeg mira i ravnotee nije nikada ono to drugi rade ili ne rade, nego naa unutarnja reakcija i borba protiv onoga to ne moemo mijenjati, niti to trebamo mijenjati. Kako to budemo inili biti emo slobodni i osjeat emo novu nezavisnost u odnosu na ono to drugi ljudi budu inili. EGO I NJEGOVA FUNKCIJA Ponovimo ukratko da je nae Istinsko ja, ili Unutarnje, stvarno Ja, onaj dio nas koji je napravljen na sliku i priliku Boga. To je ljubav u nama. Kad god djelujemo iz svojeg Istinskog ja, mi smo u istini i radosti. Najkreativniji i najkonstruktivniji doprinosi ivotu dolaze iz Istinskog ja. Sve to je velikoduno, sve to obogauje ivot, sve to je lijepo i mudro, dolazi iz Istinskog ja. Ego bismo mogli definirati kao onaj dio nae linosti koji opaa, razmilja, razlikuje i donosi odluke. Mogli bismo ga nazvati naom vanjskom linosti nasuprot unutarnjoj linosti ili Istinskom Ja. Postoji mnogo zbunjujuih teorija o djelovanju ega. Postoje one koje kau, ili barem podrazumijevaju, da je ego u biti negativan i nepoeljan, i da je duhovni cilj osloboditi se ega. Meutim, postoje i one koje, naroito u psihoanalitikom razmiljanju, kau da je ego vaan i da bez njega ne postoji psihiko zdravlje. To su dva potpuno suprotna pogleda. Osoba koja ima slabi ego ne moe se nositi sa ivotom. Ona osoba koja ima prejaki ego ne moe doi do Istinskog ja. Kao i

uvijek, obje krajnosti su loe. Problemi i sukobi su uvijek rezultat prevelikog ili premalog ega.
49
No, ne moemo rei da neka osoba ima preveliki ego, a neka druga preslabi ego. Iako se to katkada moe dogoditi, u pravilu se dogaa da u osobi postoji neravnotea. Ta neravnotea znai da je jedna osoba vie razvijena u jednom dijelu svoje linosti, dok je u nekom drugom podruju premalo razvijena. Na taj nain ona pokuava postii ravnoteu, ali se tu ne radi o ravnotei, nego u pokuaju da se jedno podruje ivota kompenzira drugim. Da bi na ego bio zdrav i snaan on mora biti u slubi Istinske linosti. Ego je taj koji neprestano preispituje nau motivaciju da li ona dolazi iz negativnog dijela ili iz Istinske linosti. Rekli smo da moramo prepoznati nae osjeaje, pozitivne i negativne, da bismo vidjeli namjeru, ili motiv, ispod njih. Ovdje Ego promatra, razlikuje i bira tako da djeluje iz Istinske linosti, ili iz ljubavi. Preslabi ego ne kontrolira negativne motive, a prejaki ego radi iz samovolje. Dakle, preslabi ego i prejaki ego su u slubi negativnog dijela linosti - straha, tatine i samovolje. Malo dijete, kada se rodi, jo ne posjeduje ego. Budui da je dijete po prirodi sebino, ono eli da njegove potrebe budu uvijek zadovoljene, eli savrenstvo i stalno zadovoljstvo, pa su njegove tenje nestvarne. Ranjeno dijete u nama tono tako osjea i ne eli nikakve nedostatke, neispunjenja ili frustracije. Funkcija ega u nama je da osvijesti i kontrolira te destruktivne elje. Odrasla osoba mora prvo prihvatiti svoje nesavrenstvo da bi ga onda mogla mijenjati. To je posao ega, ili odraslog dijela nas. Dijete jo nema ego i ne moe to napraviti. Poveimo sada ego s aktivnou i pasivnou. Moemo rei da je prejak ego povezan s pretjeranom aktivnosti, a preslabi sa nezdravom pasivnosti. Dok se u zdravoj linosti te dvije karakteristike skladno mijeaju. Pretjerana aktivnost je povezana sa samovoljom, tj. ne moemo se prepustiti i vjerovati Bogu, jer kontroliramo ivot. Kada se bojimo preuzeti odgovornost onda je na ego premalo razvijen. Ne koristimo dar slobodne volje i radije dozvoljavamo da drugi odluuju za nas samo da bismo izbjegli strah od donoenja odluka. Sve o emu smo govorili u ovim emisijama je bilo uenje ega da bi se ego osposobio da se u istini suoimo sa samima sobom. To znai da sebi priznamo svoje probleme i nedostatke. Rekli smo da samo prihvaanjem nae negativnosti, da je moemo pokoriti i polako razrjeavati. Da koliko smo svjesni tog negativnog dijela sebe, da emo u istoj mjeri biti svjesni i Istinske linosti u nama. Da sagledavanjem i priznavanjem nae negativnost, da se u mjeri u kojoj smo to sposobni napraviti smanjuje i naa maska, ili Idealizirana slika. Da bi se to uinilo potrebno je uloiti puno truda. Da moramo sakupiti svu svoju snagu i hrabrost. Svaki korak prema uvianju istine u nama e nas osloboditi. Na taj nain poinju spontani procesi, tj. poinjemo biti iskreni i otvoreni. Spontanost je karakteristika djece, ali u odraslom dobu je to spontanost s odgovornosti, zrela spontanost. Ali ta spontanost ne moe biti volji proces. Sve dok se bojimo svojeg tamnog dijela, mi ne moemo biti spontani. Tu je jo jedan strah koji nam isprva moe izgledati paradoksalno, a to je strah od nae istinske linosti. On se oituje kao sram od toga da budemo ono to jesmo u ovom trenutku razvoja. Zbog tog osjeaja srama se pretvaramo. Izgovor je drugaiji od onog kada se radi o naoj destruktivnosti. Moemo osjeati ljubav, ali zbog straha da je pokaemo, mi pokazujemo lanu ljubav. Moemo osjeati tugu, ali zbog straha pokazujemo lanu tugu. Stvarni osjeaji su zastraujui, pa stvaramo lane. Osjeaji koje imitiramo mogu biti tako profinjeni da postaju naa druga priroda. Jedini nain da to utvrdimo je da doemo do toke u sebi gdje smo odluili ne osjeati. Postoji veliki strah od nemogunosti osjeanja i vano ja da shvatimo da nema ovjeka koji ne osjea barem malo. Kad postanemo svjesni straha da osjeamo, prestat emo se bojati da nemamo osjeaje. Spontanost, ili prikazivati se onakvim kakvi jesmo u ovom trenutku, znai nestajanje svih strahova. Posljedica smanjenja strahova u mjeri u kojoj smo spontani rezultira intuicijom, ili glasom Istinske linosti. Intuiciju jo moemo nazvati glasom savjesti. Intuicija se oituje kao mudrost u razrjeavanju problema. To je novi nain doivljavanja ivota u kojem nas glas mudrosti vodi u svemu to radimo i vidimo. To je svjesnost nae Istinske linosti. Ili kako Keating kae: Naa je temeljna sr dobrote nae istinsko Ja. Sredite njegove sile tee je Bog. Prihvaanje nae temeljne dobrote kvantni je skok na duhovnom putovanju. IVJETI SADA Zato je tako vano ivjeti sada ili u ovom trenutku? Zato jer inae uope ne ivimo. Anselmo Grin, kojeg smo proli puta citirali, napisao je knjigu Kada bi ivio jo samo jedan dan, pa promislite na trenutak to biste uinili, kako biste se ponaali. A injenica je da uglavnom ivimo kao da nikada neemo umrijeti, ali to znai da ne ivimo u trenutku, dakle da ne ivimo u potpunosti.
50
Primjer za tu tvrdnju moemo pronai u nainu kako se bavimo s naom prolou, ili s budunou. Ispravan nain bavljenja s prolou bi bio uenje na grekama. Pogrean nain je kada alimo da nismo mi ili drugi drugaije postupili, da se nije odvijala onako kako mi mislimo da je trebalo, a to sve znai mijenjanje prolosti, ali mi nismo toga svjesni kada tako inimo. Jer svatko zna da se prolost ne moe mijenjati, ali se u svojim emocijama drugaije ponaa. Ispravan nain bavljenja s budunou je planiranje, bilo o emu da se radi. Meutim, strahovanje da se nai planovi nee ispuniti je pogrean nain bavljenja s budunou. Pretjerano planiranje, predvianje onoga to se ne moe predvidjeti je takoer pogrean nain. To je kontrola ivota zbog straha, umjesto da uinimo ono to smo danas mogli, a za sutra ili budue vrijeme inimo kada doe. Tako da smo ili na krivi nain u prolosti, ili budunosti. Koliko smo onda vremena u sada? Razlog tome je zbog izbjegavanja bolnih osjeaja, dakle zbog straha od bola. Kada bismo uvijek preispitali zbog ega se nalazimo u negativnom raspoloenju, mi bismo nauili lekciju. To znai prvo, u potpunosti osjetiti sve bolne osjeaje, i drugo, trebamo zamoliti Boga da nam pokae onaj dio u nama koji stvara takvo raspoloenje, da bismo spoznali neistiniti stav u nama koji je doveo do toga da se loe osjeamo. Kada jednostavno ekamo da to proe, pa jo uzmemo kakvu tabletu ili krivimo vanjske okolnosti, periodi depresije, tjeskobe, nesigurnosti i nesklada postat e ei i bit e nam sve tee pronai pravi unutarnji razlog. U takvom sluaju mi ne koristimo vrijeme za rast, ne ivimo u sada. Dakle, sve bolne emocije su rezultat neiskoritenog vremena za rast, jer ne pokuavamo otkriti uzrok u nama takvih negativnih emocija. Svi osjeaji koji su konstruktivni i pozitivni su u skladu s vremenom, zato to tada mi koristimo vrijeme kako je predvieno da se koristi. Drugi razlog zbog kojeg pogreno koristimo vrijeme je tenja za sutra. Uvijek bjeimo iz sada jer mislimo da e sutra biti bolje. To je nada koja proizlazi iz ranjenog djeteta, a ne nada nae Istinske linosti bez koje se ne bi se moglo ivjeti, i ona nije razlog da ne ivimo u sada. Ne volimo svoju sadanjost i nadamo se neem boljem u budunosti, pa elimo da danas postane prolost. Nejasne, nezrele nade u budunost i sadanje neugodno i neispunjeno stanje, su najei razlozi za bjeanje od sadanjeg stanja u budunost, i razlog za ne ivljenje u sada. Osim toga, takva tenja opet stvara sukob u nama, jer se s jedne strane bojimo budunosti, a s druge strane, mi teimo prema njoj. Kada bismo u potpunosti istraili u sebi razloge nae neispunjenosti i potekoa, tj. postali svjesni tih osjeaja, bili bismo potpuno sposobni ivjeti u sadanjosti, pa tako ivjeti i trenutke radosti koji dou kada rijeimo problem. Kao i uvijek, svjesnost je prvi korak. Tako moramo postati svjesni te unutarnje tenje da bjeimo od sadanjosti. Tad emo pronai razloge zato bjeimo od sadanjosti. S druge strane, bojimo se budunosti kojoj teimo, a istovremeno se bojimo starosti i pokuavamo zadrati sadanjost. Sve su to emocionalni procesi koji vuku u suprotnim pravcima i to stvara neizdrivu napetost i bol. Jedan dio nas eli naprijed, a drugi natrag. Da bismo vrijeme koristili na pravi nain trebamo koristiti svaki trenutak i dogaaj za rast, spoznavanje samih sebe. Ako ne budemo bjeali od budunosti, neemo se je vie trebati bojati. Jedini nain da to postignemo je da rjeavamo ono to je u trenutku pred nama na najbolji nain to znamo. I pustimo da se sutranji dan pobrine sam za sebe na taj nain da sutra rjeavamo ono to taj dan donese. Bojimo se neega u budunosti jer razmiljamo na dananji nain, nesvjesni da ako se to neto ega se bojimo i dogodi da emo drugaije razmiljati. A moe biti da se uope ne dogodi, pa smo se uzalud bojali. Drugim rijeima, napravimo danas najbolje to znamo, i recimo sebi Budi volja Tvoja, ili biti e ono to smo odabrali. Tako emo koristiti konstruktivno sadanjost, pa vie neemo trebati bjeati od nje. To znai postojati. Dnevni pregled o kojem smo govorili je najbolji nain da potpuno proivimo svaki dan i sat u njemu. Tada emo moi prepoznati proturjenu motivaciju, ili suprotne namjere u naim emocijama. To prepoznavanje negativnih stavova u nama djeluje oslobaajue i mi se osjeamo ivima. Naravno da sama spoznaja moe donijeti neto vrlo neugodno i razoaravajue o nama samima, povremeno ak i bolno, ali e nam ta spoznaja donijeti mir i oputenost, sreu. Ako nismo doli do takvog iskustva, onda jo nismo sve spoznali to smo trebali iz odreenog dogaaja. Ako budemo koristili ivot kao terapiju, dakle, proli na adekvatan nain kroz sve to ivot donosi, ivjet emo u sadanjosti bez bjegova u prolost ili budunost. Budui da nam nita ne dolazi to nema smisla, ivot je najpreciznija terapija. Svakome dolazi u skladu s njegovim mogunostima. Ako netko ima vei potencijal za rast, ali ga ne koristi, bit e nemirniji i zabrinutiji od onoga koji ini manje, ali je njegov potencijal za rast usklaen s njegovim rastom. Oni koji su vie dobili, od njih e se i vie traiti. Zato rjeavajte upravo ono to je sada ovdje, jer bijegom u prolost, ili u budunost, gubite snagu da rijeite ono to sad moete rijeiti. I tako postupno, malo po malo, kroz otkria o vaim sakrivenim stavovima i osjeajima, ivjet ete u skladu s vremenom, ivei do kraja u svakom sada. Ili kao to kae A. P. Gouthey: Svaki trenutak koji ti Bog daruje neizmjerno je bogatstvo. Nemoj ga omalovaavati. Ne juri u potrazi za ne znam kakvim sutra. ivi najbolje to moe, misli najbolje to umije i uini najbolje to zna danas. Jer danas

e ubrzo postati sutra, a sutra vjenost.. UZROK BOLA U NAMA, ZAVIDNOST
51
Bol je ishod sukoba. Bol nastaje kada postoji suprotstavljena motivacija u linosti. Motivacija, ili namjera nae Istinske linosti, je upravljena prema svjetlosti, ivotu, rastu, potvrivanju, ljepoti, ljubavi i istinskom zadovoljstvu. Kada postoji suprotna namjera, ili motivacija ranjenog djeteta, stvara se uznemirenost. Takva napetost u linosti stvara bol. To je ono to stvara patnju. Kada se prestanemo opirati bolu, bol prestaje. Kada se borimo protiv uznemirenosti na krivi nain, mi negiramo suprotstavljene namjere u nama, jer smo svjesni samo dobre namjere. Borimo se da bi se osjeali dobro, a to poveava uznemirenost i bol. Da smo svjesni suprotne namjere ranjenog djeteta u nama, borba bi trenutno prestala, jer bismo bili svjesni da se negativna namjera ne moe ostvariti. Ta nesvjesnost o postojanju suprotne negativne namjere je odgovorna za to da ne vidimo uzrok i posljedicu. Uzrok je negativna namjera ili elja, a posljedica je napetost, odnosno uznemirenost. Dvije suprotstavljene tendencije se nastavljaju i tako nastaje bol. Primijenimo to na praktinom primjeru. Recimo da elite partnera, a ne moete ga nai, ili vam nedostaje novca. Na svjesnom nivou je dobra, pozitivna namjera, ali u nesvjesnom je, u prvom primjeru, strah od ljubavne veze, a u drugom, vrlo vjerojatno vjerovanje da ne zasluujete vie novca od onog kojeg imate. Da biste ostvarili pozitivnu elju, koja se ne ostvaruje, morate postati svjesni suprotne namjere u sebi. To moete jedino tako da prihvatite i proivite sadanji bol zbog neispunjenja elje. To nije mazohistiko uivanje u bolu, odnosno onaj bol kojim sami sebe kanjavate, jer takav bol ini negativnu elju jo jaom. Trebate potpuno prihvatiti ono to je sada u vama, ma kako nepoeljno to moglo biti, i na taj nain bol prestaje kada se prihvati. Tako se ne borite protiv zla u sebi, nego ga prihvaate da biste ga promijenili. To je princip ne borbe, odnosno ispravna pasivnost, ili prihvaanje onog to ne mogu mijenjati sve dok to ne prihvatim. Bolna situacija u ivotu se mijenja kada je prihvatim, nauim neto iz nje. Jer nita nam ne dolazi to bi bilo bez smisla. To znai ivjeti u sada. U nama je i negativnost i Istinska linost koje se bore meusobno. Tu bitku nikako ne moemo dobiti dok negiramo tamni dio u nama. Kako emo mijenjati neto za to vjerujemo da ne postoji? Dakle, trebamo imati hrabrosti da vidimo dio nas koji nam se ne svia. Uzmimo jedan drugi primjer kojeg svi poznajemo. Neto jako elite, ali se bojite traiti. Takva suprotstavljena motivacija dere vas na komadie, to vie to je elja jaa. Umjesto da se pitamo ega se bojimo, a to je u krajnoj liniji odbijanje, mi stojimo u mjestu sve dok si ne nanesemo toliko bola da, ili odustanemo od elje, ili konano pitamo. No, da smo na vrijeme spoznali koju tetu nam ini takav proces, brzo bismo se odluili za jednu od dvije mogunosti - ili da odustanemo od elje jer je strah preveliki, ili da traimo. U oba rjeenja utedjeli bismo sebi puno muke i napetosti. Kod sagledavanja nae negativne namjere treba imati na umu da negativnost moe eljeti samo jedan dio nae linosti, a nikada cijela linost. Jer kada u nama ne bi bilo Istinske linosti, nego samo negativnost, tada borbe ne bi ni bilo, jer ne bi bilo suprotstavljene motivacije. To e vam smanjiti strah da vidite negativnu namjeru. Uvijek e postojati drugi dio psihe, ili Istinsko ja, koji se suprotstavlja negativnoj elji, tako da iz toga mora proistei bol. Negativnost u nama je ono to uvijek moemo promijeniti i s tim saznanjem onda moemo prekinuti borbu. Prihvaanjem takve negativnosti ona gubi snagu, jer ne djeluje iz nesvjesnog. Bol i patnja su uvijek rezultat suprotstavljenih namjera od kojih jedna vue u smjeru ivota, a druga protiv ivota, jedna prema ljubavi, a druga suptilno prema mrnji, izolaciji i strahu. Postigli smo veliki napredak ako smo postali svjesni negativnih namjera u sebi. Naravno da i u tome postoje stupnjevi, pa ta svjesnost moe biti privremena da bi se opet zaboravila. to postoji vie svjesnosti o negativnim namjerama, to emo imati veu kontrolu nad sobom, ivotom i to emo se manje osjeati bespomono i slabo. Kada nismo svjesni tih negativnih namjera, patnja mora biti neizmjerno vea, nego kada shvatimo da smo je sami proizveli. Nedostatak takve svjesnosti mora stvoriti psihiku klimu u kojoj se osjeamo odvojeno od drugih i odbaeno. Kad ne vidimo uzrok naoj patnji, ona mora biti neizmjerno vea, jer nam se ini kao kazna. To stvara zbunjenost, sumnju i beznadnost. Kada kroz rad na sebi doemo do negativne motivacije u nama jasno nam je to stvara vanjske potekoe i to smanjuje bol, ak i prije nego to smo sposobni da se odreknemo negativnih elja. Osim toga spoznaja da sami kreiramo svoj ivot mora nam dati novu nadu i nove nazore. Problem je u tome to veina ljudi ne moe zamisliti da u nesvjesnom imaju negativne elje. Kada god imate problem u ivotu, sigurno je da ga je stvorila negativna namjera u nesvjesnom. Molite se i meditirajte sa eljom da pronaete ono to je u vama. Zamolite Boga da vam pokae taj dio vas koji ne vidite zbog straha. Moete sebi utedjeti mnogo tekih sati tako da se okrenete Bogu i zatraite pomo. Bol se jako poveava kada god ulazimo u interakciju s drugim pojedincem. Uzmimo, primjerice, jedan aspekt ljubavne veze -
52
potrebu za zajednitvom. Ve je dovoljno bolno da se, s jedne strane, elimo vezati, a s druge, da se bojimo vezanosti, a toga ne moramo biti svjesni. To postaje neizmjerno sloenije kada se to pomnoi s drugom osobom koja vodi slinu borbu u sebi. Da je ta druga osoba u savrenoj ravnotei i da je zbog toga potpuno svjesna nae negativnosti, ona ne bi mogla biti u sukobu s nama. No, mi privlaimo ljude sline zrelosti, a da to i nije tako, mi bismo i dalje bili u bolu zbog vlastite podijeljenosti. Kada se zaljube dvije osobe u interakciju stupaju i njihove negativnosti koje se onda ne udvostruuju nego uetverostruuju. Tako pogrena shvaanja, pogrene prosudbe i povrede stvaraju daljnju negativnost. Zamislimo dvoje ljudi. Recimo da oboje trenutno izraavaju pozitivno usmjerenje prema zajednitvu. Ali, jedan partner se prestrai bliskosti, povlai se i odbacuje drugoga. Sada ovaj odbaeni partner upada u sumnju da li se bliskost isplati, negira potrebu za bliskou i povlai se povrijeen. U meuvremenu, bol zbog izolacije postaje nepodnoljiv partneru koji se prvi povukao i sada on eli bliskost, ali povrijeeni partner to ne eli. Nakon to su i jedan i drugi partner bili dugo u bolu, slijedi ponovno zbliavanje, ali se nije razrijeio unutarnji sukob u svakom partneru, pa se takvi periodi zbliavanja i povlaenja nastavljaju do krize, sve dok partneri ne naue da u svakom sukobu pogledaju u sebe i pronau negativni dio koji je uzrokovao sukob. To vrijedi za sve odnose, jer dublji smisao odnosa je spoznavanje sebe. Vano je u takvim tekoama moliti Boga da nam pokae cjelokupnu linost osobe s kojom imamo tekoe, dakle da nam pokae njenu Istinsku linost, jer u tekoama smo skloni da vidimo samo loe u drugoj osobi, to je crno-bijela percepcija ranjenog djeteta u nama. Pogledajmo jedan aspekt negativnost koji esto ne nazivamo pravim imenom, a javlja se kada god imamo neki problem koji ne moemo rijeiti. To je zavidnost, ili jal. Ono to uzrokuje zavist je ponovno djeji nain razmiljanja crno-bijelo, ili pristup ili/ili. Ili imam ja, ili drugi je priroda zavisti. Zavist je nevjerovanje u pravednost i u duh obilja. Jer sve to zatraimo od Boga, On e nam dati. Problem je da mi na svjesnom nivou elimo sve dobro, a na nesvjesnom se tog obilja bojimo, jer ranjeno dijete u nama misli da zasluuje kaznu - o tome smo ve govorili. injenica je da ono to ima druga osoba, da to nije nama oduzeto. Ono to mi imamo, nije oduzeto drugome. Svatko ima u skladu s onim u to vjeruje da treba imati, svjesno ili nesvjesno. Meutim, to pogreno shvaanje donosi neizmjerne probleme. Ono ne samo da stvara zavist, ve takoer i krivnju, a to nas sprjeava da ostvarimo obilje bilo koje vrste u naem ivotu. To uzrokuje da vidimo probleme u iskrivljenom obliku. Ono proizvodi krivnju zbog toga to neto elimo, a istovremeno zavist zbog onoga to drugi imaju. Zavidnost, kao i drugi aspekti negativnosti, nastaje iz pogrenog zakljuka malog djeteta da ono nije dobilo savrenu ljubav svojih roditelja zbog nekog drugog. Kao da je ljubav kola koji kada se podijeli, vie se ne moe dobiti. To iskrivljeno opaanje ivota prenosi se u odraslo doba, a rezultat je opi natjecateljski stav, ili zavist. Moram biti bolji od drugih, a da se razlog za taj stav potpuno zaboravio. Emocionalno jo uvijek pokuavamo impresionirati nae roditelje, u sadanjosti preneseno na neki vanjski autoritet, da bismo dobili savrenu ljubav. Neprestano usporeivanje izmeu ljudi je potpuno nestvarno i ono stvara samo sukobe. Iz toga proizlazi da uvijek moramo biti u pravu, da budemo savreni, posebni. A Bog svako svoje dijete jednako voli. Ta potreba da budemo posebni, bolji ukazuje na elju da pobijedimo druge, to je stav da smo protiv drugih ljudi. esto smo ovdje govorili da nikad ne idemo protiv drugih ljudi, nego za istinom. Kada se borimo protiv nekoga ili neega, mi tome dajemo snagu. Jer sve to postoji, ak i neto loe, slui Bojoj pravdi, ali mi to ne vidimo. Biti protiv znai da ne inimo iz ljubavi, nego iz straha i odmazde, tako da se zaarani krug mrnje samo pojaava i mora dovesti u jo veu krizu. To znai da ne okreemo drugi obraz, ne inimo iz ljubavi - obranimo sebe konstruktivno, a drugog smo sprijeili da napravi greku. I tada nikada neemo suditi jer emo razumjeti, tj. vidjeti u drugome i ranjeno dijete, ali i njegovu Istinsku linost. Razumjet emo da svatko ima ljubav u sebi, iako momentalno ini iz straha. Trebamo shvatiti da mi nikako ne moemo do kraja razumjeti to netko ui, ili kakav je njegov kri. To moe samo Bog. Zato se ne treba usporeivati i suditi. Kada smo zavidni, taj stav i osjeaj dolazi u sukob s naom Istinskom linost, tako da je vanjska borba zapravo odraz borbe u nama samima. To nas paralizira, ini nas pasivnima i suzdranima, ili ak okrutnima, a to donosi krivnju i stvara vanjske nepovoljne okolnosti. To takoer stvara zbunjenost i osjeaj nemoi. To jedino moemo rijeiti ako ponemo razlikovati te dvije suprotne namjere. Kada elimo biti posebni da bismo pobijedili druge, kada naa jedinstvenost postoji na raun drugih ljudi i kada se usporeujemo s drugima, takav nain procjenjivanja nas samih je destruktivan i mora voditi u nebrojene probleme. Ali kada shvatimo da smo mi jedinstveno bie, Boje dijete, bez da se takmiimo s drugima u tome, mi emo razviti ono najbolje u nama, bez da diramo u potrebe drugih ljudi. Upravo suprotno, naa najbolja namjera e doprinijeti drugima, i mi emo to izraziti bez potrebe da varamo i da dobivamo vie nego to dajemo. Sloboda snage volje stvorit e jo vie snage. Jer zavist, krivnja, neiskrenost, impresioniranje drugih i umanjivanje drugih, oduzima nam snagu. Spoznaja takvih negativnih namjera u nama omoguuje nam da ih mijenjamo, te da dobijemo ljubav koju i pruamo.

BOINO SVJETLO U NAMA
53
Vrijeme je Doaa, vrijeme kada bismo trebali pojaano paliti svjetlo u sebi i tako se pripremati za proslavu Boia, dogaaja u kojem je najvee svjetlo, Isus Krist, doao k nama da bi nam pokazao kako upaliti svjetlo u sebi. Simbol boinog drvca sa svim svjeicama je simbol naeg ivota u kojem bi trebalo gorjeti sve vie svjetla. to vie svjetla upalimo u sebi, to vie e svjetla biti u naem vanjskom ivotu. Svaka spoznaja, svaki uvid, svako poteno priznanje, svako smanjenje maske, svako odricanje lane obrane, svaki korak u hrabrosti i potenju, u prihvaanju nae negativnosti, pali novo svjetlo u nama. Unosimo svjetlo u sebe svakom istinom koja u nama raspruje tamu. Dakle, novo svjetlo u sebi moemo upaliti jedino istinom kojom osvjetljujemo tamu u sebi. Tad neemo imati potrebu da tamu pripisujemo drugima da je ne bismo morali vidjeti u samima sebi. Stalno paljenje svjetla je ivotni proces. I to vie svjetla upalimo, to postaje naa radost vea. Svi koji su due s nama i koji su radili na sebi, znaju koliko je teko prestat optuivati druge i poeti traiti odgovore u sebi i tako sve vie sebe prihvaati. Razgovarajmo danas o prihvaanju sebe u svojoj cjelovitosti, dakle tame, maske, ali i spoznavanjem Istinske linosti sve vie i vie. U tom procesu esto zaboravimo koliko je vano prihvatiti sebe u cijelosti, pa se izgubimo u mrnji prema samima sebi zbog koje opet optuujemo druge ili ivot. Tu lei prava i jedina opasnost. to vie mrzimo sami sebe, to vie projiciramo tu mrnju na druge. to vie projiciramo svoju mrnju na van, sve manje vidimo istinu i realnost, pa onda jo vie mrzimo sebe. Trebali bismo sebi obeati da emo prihvatiti svaki dio sebe, ma kako nam se taj dio nas inio loim. Jer u nama ne postoji nita tako loe to ne bismo mogli prihvatiti, oprostiti sebi i promijeniti. Ono to je doista destruktivno jest odbacivanje sebe zbog negativnog dijela u sebi i, zbog toga, pripisivanje te negativnosti drugima. Jer svaka negativna crta je iskrivljenje pozitivne crte. Jer svaka istina moe biti iskrivljena u la, a la jest tama i zlo. Mrnja i suenje nije nita drugo nego iskrivljena ljubav. Kada mrzimo mi smo u tami. Kada negiramo mrnju u nama prekrivajui je ubojitim bijesom i ogorenjem, mi smo u jo dubljem mraku, puno dalje od svjetla. I tad postajemo beznadni i ne znamo vie to nam se dogaa. Ali korak po korak nalazimo svoj put natrag. Ako priznamo sebi mrnju, vie nismo u takvoj tami. Nova svjeica poinje svijetliti takvim istinitim priznanjem. Kako prihvaamo ranjeno i nezrelo dijete u sebi, poinju se paliti i druge svjeice. Prihvaanjem spoznajemo da to dijete moe rasti. Samo priznavanjem tog infantilnog egocentrinog dijela sebe moemo u sebi pronai svjetlo. Istinska snaga, prava kreativnost, ljubav, sigurnost, sve su to svjeice koje se pale naim potenjem, naom hrabrou, naom istinoljubivou. I malo po malo to nam omoguava da nadiemo svoje strahove da budemo ono to jesmo, da prolazimo kroz strah znajui da nema bezdana na putu. Tu su samo tuneli, mnogi tuneli, kroz koje moramo proi. Prolazak kroz tunele donosi nam vie svjetla kao i na boinom drvcu. S tim svjetlom stvarat emo ivot, okolnosti, ljubav i ispunjenost. Ako se vie ne emo okretati od tame u sebi, realna nada e rasti tamo gdje je izgledalo da nema nade. Pogledajmo sad neke negativne crte i kako one izgledaju kad nisu iskrivljene, to jest kad smo ih transformirali. Uzmimo, primjerice potrebu da sudimo. Pored toga to sudimo sebi, a da toga nismo svjesni, u istoj mjeri sudimo drugima. Kad se ova crta transformira pretvara se u sposobnost razlikovanja i spoznavanja, a to se onda pretvara u razumijevanje drugih i sebe. Jer to bolje poznajemo sami sebe, to bolje poznajemo i druge. Rezultat toga je da moemo vidjeti i drugu osobu u cijelosti, a to raa razumijevanjem, pa nemamo vie potrebe suditi. Jer suenje je pokuaj da pokaemo kako smo bolji od drugih i da istovremeno moemo pod krinkom lane pravinosti izbacivati nau ljutnju i bijes na druge. Suenje treba transformirati u razumijevanje. Pogledajmo to znai transformirati prkos, inat, rigidnost i tvrdoglavost - sve te crte mogli bismo svesti na jedan nazivnik. Te crte pokazuju da drugi imaju velik utjecaj na nas i da zbog toga idemo u pobunu, jer ne stojimo na svojim nogama. Suprotna crta s istim korijenom je pretjerana popustljivost. Uzrok tim naizgled suprotstavljenim crtama, ili pogrenoj obrani, je nevjerovanje u sebe. Neiskrivljena crta je odgovornost prema sebi i znanje da ni jedan autoritet nee uiniti za nas taj posao transformacije. Kad se ta crta vrati u istinu pretvara se u hrabrost i nezavisnost. Za to je potrebno otvoriti sva vrata istini, jer moramo znati da nesvjesno mi drimo ta vrata zatvorena. Moramo uvijek pretpostaviti da su nas drugi krivo razumjeli, ili da mi ne vidimo ispravno, ili drugaije od njih. Nakon to budemo spremni da se odreknemo krivih obrana zbog istine, nakon to se oslobodimo straha da nismo u pravu i ako se tada pokae da smo bili u pravu, a bili smo spremni provjeriti svoj stav, nae znanje e se ipak poveati. Kad vjerujemo da moramo biti u pravu, kad svu svoju snagu troimo na dokazivanje, tada nikako ne moemo nai dublju istinu, jer nismo spremni provjeriti svoj stav. Jer nita nas ne ini tako nesretnima kao naa neistinita vjerovanja. Razmotrimo takoer tjeskobu, anksioznost koja je iskrivljenje zdravog opreza, svjesnosti da neto nije u redu. Tjeskoba je uvijek znak da je neto potisnuto, neto to ne elimo vidjeti i to nas ini tjeskobnima. Pokazuje nam podruje gdje neto u

nama ne elimo vidjeti. Dakle, kad god osjeamo tjeskobu neka nam to bude znak da potraimo ono to negiramo.
54
Neprestano takmienje, elja da se bude uvijek u centru panje jest iskrivljeno traenje Istinske linosti u nama, oslonca u sebi. Kad djelujemo iz Istinske linosti u nama gubi se egoizam i tatina. Tatina i egoizam su rezultat poistovjeivanja samo s egom, bez znanja o Istinskoj linosti. Ambicioznost i natjecanje su iskrivljenje potrebe da napravimo od sebe najbolje to moemo biti. Istinito pitanje jest: Kako mogu ostvariti moje potencijale?, a neistinito: Kako mogu biti bolji od drugih? Iskoritavanje moi u poziciji autoriteta jest iskrivljenje pravog, odgovornog vodstva. Pravi voa je odgovorniji od onih koje vodi i nee to iskoristiti za slavu i korist iz sebinosti i tatine. To je bilo nekoliko primjera kako transformacijom negativnih crta pridodajemo snagu naoj Istinskoj linosti i tako palimo svjeice na naem drvu ivota. Slavimo vrijeme kad je Isus Krist postao ovjekom, da bi na vrlo osoban i nain pun ljubavi bio uvijek blizu nas. Jako je teko bez svjesnosti da smo osobno dragocjeni i voljeni od utjelovljenog Boga - Isusa Krista - prihvatiti krivnju i pronai nau stvarnu vrijednost. Zbog toga stalno trebamo dvostruki pristup: nae istraivanje samih sebe i odlunost da se suoimo s negativnou u nama da bismo mogli realno shvatiti nae cjelokupno bie, s jedne strane, a s druge da usmjerimo svoju molitvu i duboku elju prema tome da osjetimo Isusovu prisutnost u naoj blizini, i Njegov dubok interes za na ivot u svakom njegovom najmanjem detalju. Nita nije usporedivo sa znanjem da nas Bog osobno voli, brine se za nas, da nas nikada ne zaboravlja i da nas uvijek titi, bez obzira na nae trenutne prilike. Meutim, ovakvo potpuno ispunjenje jedino moe doi ako se u potpunosti predamo Bojoj volji, u svakoj velikoj i maloj znaajki naeg ivota. Ali, mi jo uvijek odugovlaimo da to uinimo u potpunosti, jer vjerujemo da naa samovolja zna bolje to nas ini sretnima nego Bog. Nai strahovi i nepovjerenje u ljude ne mogu se nadvladati ako stalno ne obnavljamo potpunu predaju Bogu. Zato jer ne moemo ivjeti sami. Ni jedno stvorenje to ne moe. Svi smo mi ovisni jedni o drugima. Kad se ovisnost stavi na pravo mjesto, tj. na Boga, tada moemo stvoriti zdravi centar u naem srcu, jer je to jedino mjesto gdje moemo nai Boga. Tako e sva meusobna ovisnost o drugim ljudima biti osloboena neurotine ovisnosti. To e biti onda zdrava meusobna ovisnost koja e nam pokazati gdje je nae povjerenje opravdano, a gdje nije, pa emo imati zdrave odnose. Da bismo postigli ispunjenje, sve vie i vie moramo raditi na znaajkama negativnosti u nama - unutarnjim barijerama koje moemo promijeniti. To su negativne misli, osjeaji i vjerovanja koje moramo preispitati. To radi odrasli dio linosti, ili ego, kad god se u svijesti pojave novi fragmenti ranjenog djeteta. Ego tada poduava to dijete u sebi, doputa mu sve njegove osjeaje, i tako dijete raste. Zamislite kako u Boanskoj istini preispitujete svaku misao ili osjeaj koji stvaraju nesklad u vama ili/i oko vas. inei tako pronai ete istinu svake odreene situacije i rijeit ete se ogromnog tereta. Olakanje e biti to vee, to manje budete egoistiki i sami sebe drali ispravnima, tj. to manje budete osjeali ponienje to niste bili u pravu, zato to niste bili savreni i zato to ste inili pogreke. Tako se osjeamo kada imamo nesvjesno nisko miljenje o sebi. Jer to manje cijenimo sebe, to smo vie tati, egoistini, iznad drugih i kruto ispravni. Zbog takvog stava onda sudimo drugima. Jedino onda kad potpuno prihvatimo sebe onakvima kakvi trenutno jesmo, tek tada moemo prihvatiti svoja iskrivljenja i grijehe, a da pri tom ne izgubimo tlo pod nogama. To je zdravi poloaj koji nam doputa da dosegnemo istinu i sklad unutar nas, drugih ljudi i ivota. Tada moemo napraviti drugi korak tako da razgovaramo s naim pogrenim mislima. Trebamo pozvati Krista da nam pomogne u tome, izraavati svom svojom snagom elju da preoblikujemo negativne misli u pozitivne, da vjerujemo kako e vam Boja volja donijeti ono najbolje emu smo se ikad mogli nadati, i da je svako nepovjerenje u Njegovu volju la koje se trebate osloboditi. Zamislimo svoje cijelo bie osloboeno svih smetnji koje nas sada optereuju. Nije vano da li se te smetnje nalaze u naem tijelu, psihi ili u naim odnosima s drugim ljudima i sa svijetom. Sve su one izrazi bola od kojeg patimo zbog nekih neistinitosti unutar nae psihe. Nije lako otkriti te neistinitosti. Ponekad se one nalaze na samoj povrini i postat e nam jasne nakon neznatnog napora, ako ih elimo vidjeti. U drugim sluajevima nai nas obrambeni mehanizmi sprjeavaju da vidimo te neistinitosti, ali su drugima dovoljno oite, pa nam drugi mogu pomoi, ako im to dopustimo. Ali postoje i takve neistinitosti koje su duboko pokopane u nama, pa e nam trebati dosta vremena i rada na sebi da bismo ih mogli izvui na povrinu. Jednom kad neistinitosti dou na povrinu, i kad ih postanemo sposobni i voljni vidjeti, doao je trenutak za trei korak. Zamislimo nae Istinsko bie, to znai da smo u ljubavi i istini, da promatra dio nas koji pati i koji poduzima korake za ispravljanje svojih iskrivljenih dijelova, i pri tom osjea aljenje zbog privremenih potekoa. Istinsko bie ne vidi tragediju, jer zna da privremena patnja mora voditi do spasenja.
55
Spasenje znai da uvijek moemo pronai svoj put Bogu, bez obzira to smo napravili, i bez obzira to negativnost u nama jo uvijek eli raditi. Vrata su uvijek otvorena. Sve to moramo napraviti jest da pokucamo. Zatraimo da upoznamo sebe, svoju ljupkost, plemenitost duha i ljepotu naeg Istinskog bia i primit emo ono to traimo. Isus Krist je to uinio moguim za sve ljude da budu spaeni iz svog bolnog stanja neistine i svojih i tuih destruktivnosti koje proizlaze iz toga bolnog stanja. Budimo dublje toga svjesni u vrijeme doaa. Kristovo pokazivanje uzviene i neograniene ljubavi, pratanja, milosti i prihvaanja, otvorilo je sva vrata koja su ljudima prije bila zatvorena. Ali ne zbog toga jer je Bog kaznio sve ljude, pa im je stoga zatvorio sva vrata, ve zbog toga to su ljudi duboko vjerovali da im se ne moe oprostiti i su zbog toga osueni da vjeno pate. Zbog toga se nisu trudili da rade na svom proienju. A tamo gdje ne postoji nada, tamo ne postoji poticaj za promjenom. Kroz Kristov ivot i Njegovu smrt stvoren je novi model u ljudskom umu, koji nam je omoguio da izaberemo put koji je Krist pokazao. On je rekao da je On put, istina i ivot. Vie nije bilo uzaludno pokuati. Ponovimo sada koje su znaajke spasenja: 1. Mi sami moramo prihvatiti spasenje koje nam je donio Krist. To je naa odgovornost, jer imamo slobodnu volju da izaberemo. 2. To ne moemo napraviti sami svojim snagama, trebamo pomo drugih ljudi, jer je taj poduhvat prevelik. 3. Taj pothvat ne bi bio mogu bez Boje pomoi. PREVLADAVANJE NEGATIVNIH NAMJERA Svaka negativna namjera koja se prevlada donosi nam novu snagu. Kada smo doista spremni otkriti tko smo i kada smo spremni da se odreknemo starih negativnih obrazaca razmiljanja, osjeanja i djelovanja, pronai emo neizmjerno bogatstvo u sebi. Shvatit emo da jedino to trebamo rtvovati je negativnost u nama, znai strah, tatinu i samovolju. U biti se ne odriemo niega, a dobivamo sve. Svi oni koji su due s nama i koji rade na sebi, znaju koliko su snage dobili i kako lake rjeavaju svoje probleme, jer sada znaju da im nita ne dolazi to bi bilo bez smisla, kako je Plan savren, a Bog pravedan. Naravno, i oni koji su napredovali, jo uvijek se moraju baviti s obranama, kao i s jo nerazrijeenim negativnostima, otporima i iskrivljenjima. Da bismo to napravili moramo prvo vidjeti i prihvatiti te negativne znaajke nae linosti, jer je to neophodni uvjet da bi smo ih razrijeili. Nemogue je razrijeiti neto to ne poznajemo, to ne posjedujemo i ne izraavamo. Najvanija toka na putu samospoznaje je svjesnost o negativnim namjerama. Negativne namjere treba razlikovati od negativnih crta, pogrenih shvaanja i destruktivnih osjeaja. Govorili smo da je negativna namjera nesvjesna i predstavlja suprotnost pozitivnoj namjeri koja je u svjesnom dijelu linosti, i koja je pozitivna. Drugim rijeima to znai da ono ega se bojimo, da to nesvjesno elimo, i da to god doivljavamo, to takoer nesvjesno elimo. To je stav ranjenog djeteta u nama koje ne eli davati, voljeti, doprinositi, primati i ivjeti dobro. To moe svjesnom dijelu nae linosti izgledati apsurdno, jer svjesno mi elimo sve najbolje. Ali ranjeno dijete u nama eli mrziti, biti zlobno i povlaiti se od ljubavi i ivota - ak i ako to uzrokuje patnju i liavanje. Ovu tvrdnju je teko za shvatiti onima koji nisu svjesni da u sebi imaju fragmente psihe djeteta od 4 -10 godina, koje nazivamo ranjenim djetetom, a taj dio nas ima kriva vjerovanja i emocionalno je nezreo. Da bismo se mogli razviti od izvanredne je vanosti razumijevanje tog dijela nas samih. Dovoljno je da je jedan mali dio u toj negativnosti, dok znatniji dio nas tei prema onom suprotnom. Ali bez obzira koliko je mali taj dio nas, on ima magnetsku mo nad naim ivotom zato jer je neprepoznat. To je neprijatelj za kojeg niti ne znamo da postoji, a stalno nam pravi potekoe koje kao da nemaju veze s nama, i to stvara neizrecivu patnju i bespomonost. Kada prepoznamo takvu negativnu namjeru u sebi vidimo kakav utjecaj ima takav unitavajui stav i to moe biti okantna spoznaja. Otpor da vidimo negativne namjere u sebi je zbog toga to mi ne elimo vidjeti da se nalazimo unutar takve besmislene destruktivnosti i negiranja. Govorimo o nesvjesnom dijelu linosti, koji bi mogli vidjeti da to elimo, ali nas strah sprjeava da to uinimo. Ranjeno dijete misli da mora biti savreno da bi preivjelo. Uskoro emo poeti govoriti o podsvjesnom dijelu linost kojeg da bismo osvijestili treba puno truda i rada na sebi. Kada konano vidimo negativne namjere to je pravi blagoslov. Spoznaja da mi sami podsvjesno elimo izolaciju, samou, neprisustvo ljubavi, mrnju i prkos, a da to nije neka sudbina koja nas nepravedno pogaa, predstavlja glavni klju da to

promijenimo (zamisliti da smo postigli eljeno).
56
Trebamo razlikovati negativnost u nama i nae negativne namjere. Negativnost obuhvaa preiroki pojam. Ona takoer ukljuuje mane, neprijateljstvo, krivo vienje stvarnosti, zavist, mrnju, strah, ljutnju, ili neto drugo. Negativna namjera je ustrajavanje na negiranju sebe samih i ivota. Kada otkrijemo negativne namjere, vie se ne moemo tjeiti rijeima da smo takvi kakvi jesmo i da se ne moemo mijenjati. Shvaamo da je na ivot rezultat naih odabira i odluka. A odabir podrazumijeva mogunost da odaberemo drugaije. Drugim rijeima, mi na dubokoj razini otkrivamo da smo slobodni. Na svjesnom nivou nama doista izgleda nevjerojatno da imamo takve negativne namjere. Da bi ih otkrili potrebno se je boriti, truditi, imati strpljenja sa sobom i prevladavati unutarnji napor. Istinsko bavljenje s negativnim namjerama je glavna kriza u ivotu neke osobe i predstavlja prekretnicu u ivotu. To nije neto to emo sluajno otkriti. Pogledajmo sada stupnjeve u prevladavanju negativnih namjera. Kako poinjemo raditi na sebi u poetku smo potpuno nesvjesni takvih negativnih namjera u sebi. Moemo biti svjesni nekih svojih mana i destruktivnih stavova, nekih neurotinih ponaanja i osjeaja, ali to nije isto kao i svjesnost o negativnim namjerama. Kako rad na sebi napreduje i kako stjeemo dublje uvide u sebe, poinjemo sve vie prihvaati svoje osjeaje, one dobre i one bolne. Stjeemo objektivnost i snagu. Sve iskreniji smo sa sobom i konano otkrivamo namjerno negiranje svega dobrog u naem ivotu. Postajemo svjesni da se ranjeno dijete boji sree jer misli da je ne zasluuje, pa srea znai da e biti kanjeno. Otkrit emo da to se jae osjeamo frustrirano zato to ne postiemo ono to jako elimo neto, da su to vee negativne namjere, a u skladu s njihovom snagom, mi smo manje skloni da se s njima bavimo. Dakle, to vie neto elimo, a ne uspijevamo, to je jai otpor u nama da to i ostvarimo, ili negativna namjera. A to je negativna namjera jaa, to manje imamo volje da je spoznamo. To je taj zaarani krug. Jako je teko sebi priznati da nesvjesno sprjeavamo ono to najvie elimo. Da radije biramo prkos i mrnju, ak i pod cijenu patnje. Ali kad to jednom spoznamo, otvorit e se vrata prema slobodi, ak i prije nego smo spremni zakoraiti kroz ta vrata. ak i prije nego to smo spremni napraviti novi izbor, sama spoznaja da mi to moemo uiniti, donosi nam stvarnu, a ne lanu nadu. Meutim, da bismo se promijenili nije dovoljna sama spoznaja negativnih namjera. Postoji mnogo razloga da iako smo svjesni negativne namjere, da se je nismo spremni odrei. Postoji strah od nepoznatog, strah od povrede i ponienja, odbijanje proivljavanja bola, onog sadanjeg i onog prolog. Negativan stav je tako obrana od stvarnih osjeaja. Ustrajavanje na negativnim namjerama je takoer izbjegavanje preuzimanja odgovornosti za vlastiti ivot, odbijanje da se prihvate tekoe u ivotu da bi se kroz njih raslo, to je nae inzistiranje da prisilimo loe roditelje da postanu dobri roditelji, jer smo naim jadom u djetinjstvu to radili. Negativne namjere su sredstvo da kaznimo ivot, tj. roditelje. To je esto bio jedini nain koji je dijete imalo da bi preivjelo. Otpor je sluio da bi se sauvalo samopotovanje. U odraslom dobu taj je otpor destruktivan, jer danas imamo izbor. to nas uistinu sprjeava da kaemo: Ne elim mrziti, elim voljeti. Ne elim se vie povlaiti, ve elim dati najbolje od sebe. Ne trebam svoj prkos, elim ga se odrei. elim davati i podjednako primati. Da bismo to rijeili moramo vidjeti s kojim dijelom nas se poistovjeujemo, odnosno da li smo svjesni svih dijelova nae linosti. Ako mislimo da smo samo ego - svjesni, voljni i djelujui dio nas - mi se ne moemo promijeniti, jer nismo svjesni nae istinske linosti. Rekli smo da ego mora biti u slubi istinske linosti da bi se mogli mijenjati. Ako se poistovjetimo samo s istinskom linosti, a nismo svjesni negativnosti u nama i maske, to postaje bijeg od stvarnosti i stvaranje privida. A kada se poistovjetimo samo s negativnou u nama, tada vjerujemo da je to sve to postoji u nama, i tada je promjena nemogua. Meutim, kada smo svjesni da imamo negativnost u sebi i masku, ali da je to jedan dio nas, te da postoji istinski dio linosti, tada ego moe odluiti da vidi negativnost ili masku, da prizna te dijelove linosti sebi i drugima, i da ih tako rjeava. Kada smo svjesni tih dijelova nae linosti, tada moemo osjetiti stvarne osjeaje i iskreno ih doivjeti. Vie nema potrebe da negiramo bol. Mi vie ne troimo snagu da ne bismo osjetili sve svoje osjeaje. Ego radi posao razlikovanja i slui istinskoj linosti. Kad odluimo da ne inimo iz negativnog dijela linosti osjeamo samopotovanje, jer smo savladali jedan dio nas i to nam daje novu snagu. Linost je obino rascijepljena, pa katkada ini iz negativnog dijela, katkada iz maske, a katkada iz istinske linosti i to stvara podjelu unutar linosti koja stvara napetost i bol. Kad god smo u jednom djelu nae linosti to nam izgleda kao jedina stvarnost. Zato je vano da budemo svjesni iz kojeg dijela nas dolaze nai osjeaji, misli i djela da bismo se mogli mijenjati. Ali prvo se moramo obavezati samima sebi da emo pronai istinu o nama samima. Kada se nesvjesno poistovjeujemo s negativnou, tada nam odricanje od tog dijela izgleda kao unitenje, jer vjerujemo da smo to mi u cijelosti.
57
To je ona crno bijela tehnika ranjenog djeteta u nama, dakle, ili smo loi ili dobri, a zapravo ne znamo tko smo. Tada koristimo lanu vanjsku fasadu, masku, da bismo prikrili negativnost od nas samih, ali i od drugih. To nije svjesna odluka, to je vie nerazgovjetan osjeaj ili klima u nama. Kada vjerujemo da smo loi, i da nitko drugi nije tako lo kao mi, mi se ne moemo mijenjati. Osjeamo se ivima samo kad ispucavamo negativnost, jer maska je stagnacija zbog pretvaranja. Rezultati istraivanja pokazuju da ljudi smatraju negativnost interesantnom, a tzv. dobro dosadnim. To je zato to se istinsko dobro mijea s maskom ljubavi. Kako pronai put iz takvog stanja? Prva stvar koju treba napraviti je da se upitamo to e se dogoditi ako se odreknemo negativnih namjera. Da li je to sve to postoji u nama? Sama injenica da smo sebi iskreno postavili to pitanje ve otvara vrata promjeni. Shvaamo da onaj koji postavlja pitanje da je jai od svoje negativnosti. Od tog trenutka bit e nam lake uti taj glas koji odgovara na novi nain i koji je izvan nae negativnosti. Postajemo promatra, objektivni svjedok nae negativnosti. Pretpostavimo da ste rasli naviknuti da sebe doivljavate kao jaku, hladnu i drsku osobu. Odrei se takvog stava izgleda vam kao da ete propasti. Ali propast e samo negativnost u vama, a ne i istinska linost gdje se nalaze vai stvarni osjeaji, pa stoga i vae istinsko bie. Ako smo voljni osjetiti sve nae osjeaje, dobre i loe, znat emo tko smo. Tu lei na izbor. Doivjet emo nae stvarne osjeaje, neke od njih poprilino bolne, ali emo tu bol puno lake podnijeti, jer je to stvaran bol a ne onaj koji stvaraju negativne namjere. Na svjesni um moe poeti iskuavati pozitivne namjere. Moemo se igrati oblikovanjem novih misli, vaganjem novih mogunosti i alternativa. To je uzbudljivo nastojanje koje nas ne sili da se ponemo mijenjati ako to ne elimo, ali nam omoguava da isprobamo novi nain razmiljanja. Samo istraite kako se osjeate kada pokreete pozitivne namjere. Postanite mirni, zatraite pomo Boga, sluajte sebe i poet ete opaati uvijek prisutan glas istine i Boga u vaem srcu, koji e se sa svakim takvim korakom poveavati u svojoj jakosti i uestalosti. Nemojte vjerovati da morate postati drugaije osobe. Vi postajete ono najbolje to ve jeste - vaa istinska linost. LANA RJEENJA IZ DJETINSTVA - MASKA ILI IDEALIZIRANA SLIKA Znamo da se dijete susree sa razoaranjem, bespomonou i odbacivanjem - i to sa onim stvarnim kao i s onima zamiljenima. To u djetetu stvara nesigurnost i nedostatak samopouzdanja i koje dijete pokuava nadvladati, ali naalost, esto na pogrean nain. Ta pogrena rjeenja - pokoravanje, agresivnost i povlaenje - stvaraju dogmatske i stroge standarde koji onda oblikuju masku ili Idealiziranu sliku. Ta lana rjeenja stvaraju razoaranje i potekoe i to ih osoba vie upotrebljava tekoe postaju vee. Osoba ih kasnije jo gorljivije koristi uvjerena da kada bi uspjela, da bi konano postigla rjeenje svojih problema. I tako nastaje zaarani krug - to se vie trudimo da postanemo svoja Idealizirana slika, to vie imamo problema, i to se jae trudimo. Jedno od lanih rjeenja je ljubav. Osjeaj da sam samo voljena, sve bi bilo dobro. Ljubav bi trebala rijeiti sve probleme. Rjeenje se sastoji u tome da osoba sve ini da dobije ljubav, ali zbog naina kako se to postie, osoba je nesposobna primiti ljubav kakvu eli. Da bi dobila ljubav, takva osoba razvija takvo vanjsko i unutarnje ponaanje da sebe ini bespomonijom i slabijom nego to uistinu jest. Ona usvaja sve vie samozatajnih osobina da bi dobila ljubav i zatitu, i to joj se ini da kao spasenje od unitenja. Ona se pokorava stvarnim i zamiljenim zahtjevima drugih. To radi da bi primila odobravanje, simpatije i pomo. Ona nesvjesno vjeruje da e na taj nain postii jedinu vrijednost koju vidi u ivotu - da se drugi za nju brinu kao da je dijete, ne nuno u materijalnim pitanjima, nego i emocionalno. Ona upotrebljava svoju bespomonost i pokornost kao oruje i kao sredstvo da bi pobijedila i savladala ivot. Da bi ostala nesvjesna takvog varanja sebe, ova rjeenja postaju Idealizirana slika ili cilj kojem stremi, tj. da je ona dobra, nesebina i sl. Tako ona izigrava rtvu da bi konano dobila snanog voleeg zatitnika. Ponosna je na svoju sposobnost da se nesebino rtvuje, na svoju skromnost to nikada ne svojata znanje, postignue i snagu. Ona se nada da e tako prisiliti druge da se brinu o njoj kao da je malo dijete. Postoje mnoge karakteristike ovog lanog rjeenja i treba naporno raditi na sebi da bi se sve uoile, jer su ti stavovi duboko usaeni i postali su naa druga priroda. esto se racionaliziraju sa stvarnim potrebama. I na kraju, takvi stavovi su u suprotnosti sa prikrivenim stavovima drugih lanih rjeenja u osobi, iako ti suprotni stavovi nisu toliko prevladavajui. I druga lana rjeenja mogu u sebi sadravati te znaajke pokornosti u svojoj psihi. Kod svakog pojedinca varira do koje je mjere ovo lano rjeenje prevladavajue, i do koje je mjere osujeeno drugim lanim rjeenjima. Osobi s prevladavajuim pokornim stavom bit e malo tee otkriti tatinu koja prevladava u tim stavovima. Tatina u drugim lanim rjeenjima je gotovo na povrini. Osoba moe biti ponosna na svoju tatinu, na svoju agresivnost i cinizam. Ali kada
58
postane svjesna tih znaajki vie ih nee moi prekriti s ljubavlju i skromnou. Moe otkriti prezir i kritinost prema ljudima koji se istiu, i to ne samo na nezdravo isticanje, nego i na zdravo. No, istovremeno takva osoba moe biti i zavidna na takvim isticanjem drugih, ali e sebi objasniti da se ona ne istie zbog svoje nadmone skromnosti. Istraivanjem takvih motiva shvatit e da je u njima sadrana ista sebinost kao i u drugim lanim rjeenjima. Tatina, licemjerje i izgovori su prisutni u svim lanim rjeenjima, ali e pokornom tipu biti tee otkriti tatinu, a agresivnom tipu e biti tee otkriti izgovore. Agresivan tip se izgovara da je on iskren u svojoj bezobzirnosti, cinizmu i koristoljubivosti. Potreba za zatitnikom ljubavi je nuna u djetinjstvu, no u odraslom dobu ona je tetna, jer sadri krivo uvjerenje da jedino ako me drugi vole, ja mogu biti vrijedan. Tek tada mogu voljeti zauzvrat. A to je krajnje sebina i jednostrana elja. Kao prvo, potreba za takvom ljubavi i ovisnou uistinu osobu ini bespomonom. Ona ne stoji na svojim nogama. Umjesto toga ona koristi svoju snagu da bi postala svoja Idealizirana slika da bi tako prisilila druge da udovolje njenim lanim potrebama. Ona se pokorava da bi joj drugi udovoljili, da bi dominirala, iako se takva dominacija uvijek oituje u blagoj i slaboj bespomonosti. Nije ni udo da se osoba takvim lanim rjeenjem udaljava od svoje istinske linosti, jer joj takvo zdravo isticanje izgleda bezobzirno i agresivno. Ali zbog poniavanja same sebe, ona osjea prezir prema samoj sebi i ne moe samu sebe voljeti. Osim to je to vrlo bolno, osoba projicira osjeaje prezira i ogorenosti na druge, ali budui da je to u suprotnosti sa standardima Idealizirane slike, osoba potiskuje te osjeaje. To je onda dvostruko varanje, i esto se oituje kao fiziki i psihiki simptomi razliitih vrsta. Ljutnja, bijes, sram, frustracija, prezir i mrnja prema sebi postoje iz dva razloga. Kao prvo, osoba negira svoju Istinsku linost zbog osjeaja nedostojanstva jer se ne prikazuje u istini. Ona je uvjerena da joj se to dogaa jer je drugi sprijeavaju, zloupotrebljavaju i iskoritavaju njenu dobrotu. Tako ona pripisuje drugima svoje osjeaje. To je projekcija. Kao drugo, ona ne moe ivjeti po nerealnim zahtjevima idealizirane slike, a to znai nikada zamjerati, prezirati, ne voljeti, okrivljavati, kritizirati i dr. I zato nije toliko dobra koliko ona misli da bi morala biti. Na povrini to je krasna slika, ali temeljni pogreni motiv iskrivljuje i unitava ono to je moglo biti stvarno. Drugo lano rjeenje je traenje snage i moi. Ta osoba misli da e snaga i neovisnost rijeiti sve njene probleme. Dijete vjeruje da je jedini nain na koji moe postati sigurno je taj da bude snano i neranjivo, toliko neovisno i bez osjeaja, da ga nitko i nita ne moe povrijediti. Dijete sistematski poinje potiskivati sve osjeaje. Ako ne osjeam, tada me ne moe ni boljeti, je zakljuak malog djeteta. No, kada oni ipak izbiju, ono se osjea duboko posramljeno i smatra to svojom slabou, bilo da je to bila stvarna slabost ili ona zamiljena. Ono takoer smatra ljubav i dobrotu slabou, bilo da se radi o pravoj ljubavi ili onoj iskrivljenoj. Toplina, panja, komunikacija i nesebinost smatra se odvratnim i sistematski se takvi osjeaji potiskuju, jer se dijete osjea zbog njih posramljeno kao i pokorni tip zbog samoisticanja i zamjeranja. Osoba s takvim lanim rjeenjem e uvijek pokuavati natjecati da bi dokazala da je bolja od bilo koga drugog. Ponaa se kao da joj nitko nije potreban i negira potrebu za toplinom i panjom. Zato pati od svoje izoliranosti, meutim ona ne priznaje tu patnju ak ni samoj sebi. Idealizirana slika diktira standarde neovisnosti i snage koje moe imati samo Bog. Tatina je u ovom rjeenju oigledna, no ona se opravdava tako da drugi samo glumataju ljubav. Maska ljubavi joj posebno ide na ivce, a takve najvie privlai, pa opet joj ivot potvruje lano vjerovanje. Budui da ne moe ispuniti zahtjeve Idealizirane slike, ona upada u periode depresije i samoprezira, ali ih opet pripisuje drugima da ne bi osjetila bol zbog takvog samokanjavanja. To je uobiajeni uinak Idealizirane slike kod svih lanih rjeenja. Problem je u tome to su takve emocionalne reakcije toliko profinjene i potisnute da treba puno rada na sebi da bi ih se uoilo. Kod izrazito dominantnog tipa je to lake, ali obino su ti stavovi skriveniji i pomijeani s drugim rjeenjima. Slijedei simptom kod agresivnog tipa je krivo vjerovanje da su ljudi i svijet loi. Naravno da e dobiti dovoljno dokaza za takav izgovor da nikoga ne mora voljeti. Suprotno, pokorni tip se ponosi da voli sve ljude i sva ljudska bia smatra dobrima, zato da bi potvrdio svoje pokorno rjeenje. U stvari taj tip, ni najmanje ne mari da li su drugi dobri ili loi, tako dugo dok ga oni vole, cijene, odobravaju i tite. Budui da drugi ljudi imaju i mane i vrline, sve se to negira dok to slui pokornom tipu. Onaj koji trai snagu uvijek je u svemu uspjean. Nasuprot pokornom tipu koji se ponosi svojim neuspjesima, i tako dokazuje svoju bespomonost da bi druge prisilio da ga vole i tite, agresivan tip se ponosi time to u svemu uspijeva. Mogu postojati odreena podruja linosti u kojim je neuspjeh dozvoljen, zato jer tamo prevladavajui stav moe biti pokornost; isto kao i to pokorni tip moe imati odreena podruja linosti u kojima se slui snagom kao rjeenjem. Oba ta stava su podjednako kruta, nestvarna i neostvariva. Stoga su oba ta stava stalni izvori bola i razoaranja u sebe same i rezultiraju smanjenjem samopotovanja.
59
Uvijek postoji mjeavina tih lanih rjeenja u osobi, iako jedno od njih moe biti prevladavajue. Osnovno je da osoba ne moe ostvariti vlastita oekivanja. ak kada bi i bilo mogue uvijek uspijevati, voljeti sve ljude, ili biti potpuno neovisan o drugima, to postaje nemogue kada su oekivanja suprotstavljena, pa istovremeno treba voljeti sve ljude i da nju svi vole, a da ih ona sve pokori. Ili, da bude uvijek nesebina, da bi tako stekla ljubav, i da bude uvijek sebina da bi tako stekla mo. Te suprotne namjere naprosto deru linost na komadie. to god da uini, pogreno je i stvara krivnju, sram, neprimjerenost, pa stoga frustraciju i odbacivanje sebe. Promotrimo sada i tree lano rjeenje, masku mirnoe. Takva osoba je bila toliko podijeljena izmeu dva rjeenja da je pronala izlaz iz te dileme tako da se povukla od svih svojih problema, pa stoga i ivota kao takvog. To znai da je ona ispod svog lanog mira jo uvijek podijeljena, samo ona toga vie nije svjesna. Meutim ako je dotaknu ivotne oluje, takva maska pada u vodu. Povueni, mirni tip i agresivni tip izgleda da imaju neto zajedniko, a to je negiranje emocija, nepovezanost s drugima i snanu potrebu za neovisnou, ipak su standardi njihovih idealiziranih slika razliiti. Agresivan tip je ponosan na svoje neprijateljstvo i agresivan borbeni duh. Povueni tip je potpuno nesvjestan takvih osjeaja u sebi i kada se oni pokau, on je okiran. Norme njegove maske su da on gleda na ljude dobroudno i nepristrano, poznavajui njihove slabosti i kvalitete, ali bez da one utjeu na njegov mir. Kad bi to bilo istinito, to bi doista znailo mir u dui. Ali, postii uvijek mir u dui moe samo Bog. Takve norme su nestvarne i zato ukljuuju tatinu i licemjerje. Tatinu, jer osoba nije savreno nepristrana, pravedna i objektivna. U stvari miljenja drugih ljudi o njoj jednako joj mogu znaiti kao i pokornom tipu. Ali, ona je pre tata da to prizna. Ona je iznad svega toga. A budui da to nije istina, ona je jednako ovisna o drugima kao druga dva tipa, pa je jednako neiskrena. Tako i ovo lano rjeenje donosi osobi razoaranje i bol. To je vrlo kratki opis ova tri glavna tipa. Postoje mnoge varijacije ovisno o snazi, jaini i raspodjeli tih lanih rjeenja u jednoj osobi. Takvo lano rjeenje nije nikada cijela osoba. A i jedno rjeenje moe biti prisutnije u nekim podrujima ivota i linosti, do manje mjere u drugim, a uope ne biti prisutan u treim stranama ivota i linosti. Najvaniji dio rada na sebi je da osjetite te osjeaje i da ih proivite. Morate postati svjesni tih proturjenih oekivanja u sebi, i to e biti bolno. Taj bol je ve bio u nama, ali ako ga budete tako proivljavali, vie ga neete pripisivati drugima i ivotu. Na prvi pogled e vam se initi kao da ste se vratili na staro, i da ste jo gori nego to ste mislili. Ali nije tako. Upravo ja va napredak uinio te osjeaje svjesnim da bi ih proivljavanjem razrijeili. To je jedini nain da polako razruite Idealiziranu sliku ili masku, jer neete vie imati to skrivati od sebe i drugih ispod nje. Potraite te naizgled nevane emocionalne reakcije u malim svakodnevnim stvarima i vidjet ete da ih nismo vidjeli iako su nam uvijek bile pred oima. A traili smo nekakve nove i skrivene spoznaje koje su nas trebale osloboditi. U tim stvarnim emocionalnim reakcijama lei klju kada jednom usmjerimo svoju panju na njih. Postat ete svjesni onog to ste oduvijek znali, onog to nazivamo glasom savjesti, ili glasom istinske linosti. Vidjet ete da je vaa Idealizirana linost, a ne Bog ili drugi ljudi, zahtijevala da ispunite takve nemogue standarde. Shvatit ete koju tetu vam je inila tiranija maske ili Idealizirane slike. To je uzajamni proces - to ete vie otputati lane vrijednosti, koliko god to moglo biti bolno, vae stvarne vrijednosti e se poeti pokazivati tako da vam lane vie nee biti potrebne. Maska se ponaa kao da ve posjeduje te vrijednosti, pa sav trud ide na varanje samog sebe i zbog toga ne vidimo prave vrijednosti u nama koje treba jo razviti. I zato to jo ne moemo vidjeti te prave vrijednosti, mi se drimo lanih, jer vjerujemo da ako otpustimo lane da nam nee nita ostati. Toliko smo usmjereni prema nemoguem, da nam ne pada na pamet da ono to je stvarno vrijedno i ve prisutno da se za to ne treba naprezati. I zato ne koristimo te svoje kvalitete, pa one ostaju neiskoritene. Zbog odravanja Idealizirane slike, ne moemo vidjeti to je stvarna vrijednost prihvaanja i vjerovanja u sebe. Na poetku je taj proces vrlo bolan jer moramo iskusiti osjeaje tjeskobe, frustracije, krivnje, srama itd. Ali ako nastavimo, vidjet emo svoj ivot i sadanje potekoe s novim nazorima. I isto tako postat ete svjesni svoje Istinske linosti koja je puna ljubavi. Ali to je spori proces. Proces koji se sastoji od ustrajnog istraivanja sebe i analizama naih problema, stavova i emocija tako da uvijek traimo istinu. Tada se nae Istinsko ja razvija sa svojim stvarnim vrijednostima i sposobnostima u procesu unutarnjeg i prirodnog rasta. Vaa linost postajat e sve snanija i snanija. Intuicija e se pokazati prirodno i spontano. To e od vaeg ivota uiniti ono najbolje. To ne znai da ete postati savreni, da neete raditi greke, ali ete u svemu tome biti iskreni. Sve vie e se u vama spajati ljubav, snaga i mir na zdravi nain, suraujui. PRELAZAK U POZITIVNE NAMJERE Veina ljudi je nesvjesna to se nalazi iza oigledno dobrih namjera kao i iza njihove bespomonosti da promijene svoj ivot.
60
Negativna namjera govori: Ne mogu si pomoi da ne osjeam na ovaj ili onaj nain. Kada doista spoznamo da uzrok naem neuspjehu lei u nesvjesnoj negativnoj namjeri doista smo puno postigli. Proli puta smo govorili kako je neobino vano da ego bude svjestan iz kojeg djela linosti osjea, misli i djeluje. Veina ljudi je potpuno nesvjesna ranjenog djeteta u sebi, a kada ono osjea, misli i djeluje, osjeamo se posramljeno i kanjavamo sebe. Moralizatorski stav, kada se pojavi ranjeno dijete u nama, je izuzetno tetan i sprjeava promjenu, jer gubimo snagu i vrijeme da bismo negirali taj dio nas. Ego bi morao biti suosjeajni promatra tog dijela nas, dobar roditelj, koji vidi ranjeno dijete, ali ini iz istinske linosti. To su te bitke u nama izmeu svjetla i tame koje se svaki dan odvijaju, pod uvjetom da smo ih svjesni. Kada nismo svjesni ranjenog djeteta u sebi mi se nesvjesno poistovjeujemo s tim djelom nas, odnosno destruktivnim dijelom nas, pa nam odricanje od tog dijela izgleda kao da emo sebe unititi. Neprihvaanje ranjenog djeteta u nama proizvodi ogorenu krivnju i sumnju, na nas same ili druge, i koja prevedena u jasno znaenje bi govorila: Kada bi drugi vidjeli kakav sam, vidjeli bi da sam lo. Budui da se ne mogu promijeniti, pretvarat u se da sam drugaiji. A to je onda maska i unitavajua psihika klima u kojoj raste zbunjenost, pa sve vie gubimo istinski osjeaj tko smo u stvarnosti. Intelektualno teoretsko znanje o postojanju ranjenog djeteta donosi malo ublaavanje tog bolnog stanja. Da bismo doli dalje od toga moramo teoriju pretvoriti u praksu i tome emo opet danas govoriti. Prvi korak je da shvatimo da nae negativne namjere uistinu nisu tako nesvjesne kako to mi mislimo. To je u stvarnosti svjestan stav, jedino to smo mi odluili da ga zanemarujemo sve dok konano ne zaboravimo da on postoji. Stalno okretanje glave od neega u nama to nas plai, konano rezultira da ne vidimo ono to je cijelo vrijeme prisutno. U trenutku kada konano usmjerimo svoju panju na negativne namjere, one e nam postati potpuno jasne. To uistinu nije nesvjesni materijal. Da bismo ih uinili potpuno svjesnima, a takoer da bismo negativne namjere pretvorili u pozitivne, nuno je da ispitamo one male i nevane obrasce razmiljanja, koji su toliko postali dio nas da nam ne pada na pamet da obraamo panju na njih. Rekli smo da misli imaju ogromnu snagu u kreiranju naih ivota i moramo ih provjeriti. Toliko puno misli i automatskih reakcija uzimamo zdravo za gotovo i jo ih k tome uljepavamo. Reakcije zlobe, zavisti i okrivljavanja, mogu ostati zanemarene, iako moemo biti svjesni nekih drugih negativnih namjera. Ali one male reakcije na koje smo navikli, to moramo istraiti. Na primjer, mi moemo prepoznati na bijes ili ogorenost, za to smo rekli da predstavljaju prikrivenu mrnju, ali neto u nama jo uvijek osjea da ima pravo na te osjeaje, i mi osjeamo da se prema nama drugi nepravedno ponaaju. To znai drugi da zapravo ljuti na nae roditelje, ali sada to prenosimo u sadanjost na neku drugu osobu ili situaciju. Prola bol i tjeskoba su bile potisnute, a sadanji bijes i ogorenost je obrana iz djetinjstva koja se jo uvijek primjenjuje zbog neproivljenog bola iz djetinjstva. Obrana je uvijek, u ovom ili onom obliku, negativna namjera koja je nesvjesna. Proli bol koji je potisnut, i zbog toga negiran, postaje dananja iskrivljena reakcija. Dakle, jedan dio nas zna da su osjeaji bijesa i ogorenosti nerealni, jer danas imamo izbor, a drugi dio nas oekuje da drugi i svijet budu ono to mi mislimo da trebaju biti, i zbog toga ne vidimo objektivno cjelokupnu situaciju. Ne vidimo da i drugi reagiraju iz ranjenog djeteta. Ono to je tom stupnju potrebno je da prevedemo nae osjeaje u jasne misli. Tako e se nai negativni osjeaji i iskrivljene misli iza njih susresti s iskrenim i zrelim mislima odraslog dijela linosti, ili ega u slubi istinske linosti. Proces mora biti svjestan razgovor - ego suosjeajno tumai fragmentu ranjenog djeteta istinu da bi ono moglo rasti. Na taj nain transformiramo tamu u nama u svjetlost - Istinska linost raste. Nije dovoljno da sebi priznamo pogreke i negativne stavove. Slijedei korak je da tono znamo zato su oni takvi i na koji nain oblikuju leu kojim vidimo sebe i svijet. Ako moemo tono prevesti u misli negativne osjeaje i negativnu namjeru i nakon toga shvatiti kako se oni suprotstavljaju istini i stvarnosti, tada bez obzira o kojoj se negativnosti radi, mi smo napravili slijedei korak u mijenjanju negativne namjere u pozitivnu. Tako odrasli dio, ili ego, u mislima razgovara s djetinjastim razmiljanjem kad se god nae u emocionalno nepovoljnoj situaciji. To moemo uiniti ako to doista elimo. Nai misaoni procesi su obino najvie razvijeni i njih koristimo u procesu rasta, odnosno proienja. Jedino se tada nezreli osjeaji mogu mijenjati - to znai da ego dozvoljava sebi da konstruktivni proivljava nezrele osjeaje. Jako je vano da znamo znaenje negativnih stavova i njihove posljedice koje imaju na na ivot. Zato je naa ljutnja, neprijateljstvo, ljubomora i zavist , primjerice, uistinu neopravdana. Jer jedino tada moemo shvatiti da ljutnja moe biti opravdana, pa je moemo proivjeti bez osjeaja krivnje, sumnje u sebe i drugih njenih negativnih posljedica. Ljubomora i zavist nikada nisu opravdane i nikada nisu zdrave reakcije. Ali osjeaji ljutnje i bola mogu biti opravdani. Meutim, tako dugo dok ne znamo da je naa ljutnja opravdana, uvijek emo biti zbunjeni. Uvijek emo se kolebati izmeu krivnje i ogorenosti,
61
negiranja i odbacivanja samih sebe, negiranja i odbacivanja drugih i ivota, kao i izmeu straha i okrivljavanja. Ili emo pokuati da se rijeimo sumnji traei lane dokaze, a s druge strane emo biti paralizirani sa strahom i slabou i neemo moi obraniti sami sebe. Bit emo podjednako slabi u situacijama kad na povrinu izae nae ranjeno dijete i kad drugi ne odgovore na nae djetinjaste zahtjeve, ili u situacijama kada bismo trebali zatiti svoja prava u ime istine. esto ta dva stava, djetinjasti i zreli, koegzistiraju u istoj situaciji, a to tu situaciju jo vie ini zbunjujuom. Samo naim intelektom mi ne moemo rijeiti takve situacije. Prvo sebi morate priznati svoju negativnost, a onda se intelekt uz Boju pomo mora s njom susresti i ispraviti je. Ako koristimo intelekt samo da bi racionalizirali bolnu zbunjenost i krivo se branili i opravdavali se, tada samo gubimo. Ali ako koristimo odrasli um tako da bacimo svjetlo na iracionalne zahtjeve ranjenog djeteta tako da jasno vidimo koliko su nepravedni i kako raaju negativne emocije, a one su destruktivne i za nas i za druge, tada emo vidjeti istinu u svakoj situaciji. Dakle, treba vidjeti negativne emocije, istraiti negativne stavove iza njih, pa onda istraiti negativne posljedice za nas i za druge. Trebamo shvatiti negativne namjere i onda ih usporediti s istinitim i stvarnim stavovima. Treba moliti Boga za pomo u tom procesu. Uvidjet emo da postoji duh obilja i tada se neemo morati boriti s ogranienim egom i grabiti s jedne strane, a s druge, to pokuavati negirati i obraniti. Varanje samog sebe izraava nepovjerenje u pravednost Bojih zakona i mi tako zatvaramo vrata obilju koje moemo imati kada bismo u njega vjerovali. Moemo sve dobiti ako si dozvolimo primiti, pod uvjetom da to ne kri zakon ljubavi. Kada se otvorimo u povjerenju, mi takoer moramo otpustiti ono to je negativno u nama. Biti otvoren, u istini, znai ne braniti se od niega, biti iznutra oputen, nenapet i ne bojati se niega to moe doi - iz nas samih ili iz vana. Ako se na primjer bojimo i branimo od bola, mi nikako ne moemo biti u otvorenom i oputenom stanju. Ako se branimo protiv nepoeljnog osjeaja ili iskustva, mi automatski stvaramo negativne stavove. Dakle, prvi korak prema otvorenom stanju je otpustiti negativnost u nama, da je vie ne negiramo i da se je vie ne bojimo. Ljubav je jaa od negativnosti. Tada moemo osjetiti i bol, i kako gubimo strah od sebe, bola i negativnosti, postajemo sve otvoreniji za obilje. Vidjet emo da sudjelujemo u obilju tono do onog stupnja do kojeg mislimo da ga zasluujemo. Na koju god prepreku da naiemo, ako moemo vjerovati da je uz Boju pomo moemo savladati, to e se i dogoditi. To nije arobna tehnika ili arobni tapi. To je zakoniti proces koji nas ini potpuno odgovornima za na ivot. Sumnje se jedino moemo rijeiti ako imamo povjerenje koje smo spremni provjeriti. Ako samo sebi priznamo da sumnjamo, a nismo to spremni dalje istraiti da otkrijemo da li je stav iza te sumnje toan ili nije, mi se neemo rijeiti sumnje, pa se ne moemo niti odrei negativnosti u nama. Moramo shvatiti razmiljanje koje se nalazi iza prkosa, nepovjerenja, ljubomore, neprijateljstva, itd. Treba ispitati razmiljanje i zakljuke koji idu s tim osjeajima, zato to se ti neistiniti zakljuci o nama i drugima nalaze u ranjenom djetetu i nisu istiniti. Imamo sve vrste malih misli, svaki dan i svaki sat u danu. Mi ne obraamo panju na njih, ali te misli mnogo znae. Nae misli i osjeaji stvaraju nae djelovanje i naa iskustva. Oni stvaraju nae stanje tijela i psihe. Tako su negativne namjere stvaralaki proces - negativno su kreativne, ali su podjednako kreativne kao i kada gradimo pozitivno iskustvo. Ljubav poveava samu sebe, ali i negativnost. Te negativne namjere ne samo da negativno utjeu na nas, nego i na druge ljude. Ako to negiramo, tada ne vidimo i kada negativnost drugih utjee na nas, a onda je to vrlo bolno stanje koje moemo razrijeiti jedino tako da prepoznamo svoj udio u tom djelovanju. Znai, do one mjere do koje nismo svjesni naeg utjecaja na druge, u istoj mjeri neemo biti svjesni tueg utjecaja na nas. Tada emo ga, ili uveliavati, ili potcjenivati, a ni jedno ni drugo nee biti tono i neemo znati to znai. Kolebat emo se izmeu ogorenosti i krivnje. Nepoznavanje samih sebe mora nas uiniti punima sumnje, koja nas, za uzvrat, ini slabima, preplaenima, pogreno popustljivima i pogreno nepopustljivima. Kada smo jasni u sebi, neemo biti uznemireni zbog negativnosti druge osobe i njene destruktivnosti prema nama. Znat emo to se dogaa, moemo biti ljuti zbog toga, ali neemo biti zbunjeni, slabi, krivi, preplaeni ili uniteni. Takoer, kada druga osoba izraava svoj ivot, osjeaje, prava, a to se ne mora podudarati s naim eljama, mi emo biti sposobni da to prihvatimo. Shvatit emo koliko je na bijes neopravdan, pa e on nestati i mi emo moi dopustiti drugima da budu ono to jesu, bez obzira svialo se to nama ili ne. Ranjeno dijete u nama vie nee zahtijevati da bude sve po njegovoj volji i da ne obraa panju na druge. Mi moramo postati svjesni tih zahtjeva ranjenog djeteta i koliko su oni nestvarni i destruktivni, kao i zato su oni takvi. Tada se vie neemo osjeati nesigurnima o tome kako bismo trebali reagirati u odreenoj situaciji. Odnosit emo se prema drugima onako kako se odnosimo prema sebi samima, a kako se odnosimo prema drugima, odnosit emo se prema sebi. Tjeskoba koju
62
doivljavamo kada se otvaramo prema drugima i ivotu e polako nestajati i mi emo biti sve sposobniji za radost i obilje koje nam je Bog namijenio. Kada moemo poduzeti korak rizika i povjerenja - povjerenja u Boga - i otvoreno izraziti to povjerenje u Boji plan, tada emo upoznati radost stvarnosti. OBRAZAC EMOCIONALNE EKSPLOATACIJE Govorili smo u prolim emisijama koliko je vano da prepoznamo iz kojeg dijela nae linosti reagiramo, da li iz ranjenog djeteta ili iz Istinske linosti. Osim to nam se vraa sve to inimo, vano je da prepoznajemo svoje djelovanje i zbog toga to emo onda prepoznati kako drugi utjeu na nas, pa emo moi okrenuti drugi obraz, tj. neemo se dati uvui u tue drame i tako pozitivno utjecati na druge spreavajui da se njihove greke pojaavaju, a moda i naue neto. Pravilo je da osoba koja potiskuje svoju negativnost, mrnju i bijes, ili svoje ranjeno dijete, da onda te osjeaje pripisuje drugoj osobi. Ona svoje djelovanje prekriva naizgled objektivnim injenicama, no ispod takve argumentacije idu negativni osjeaji. To je sistem dvostrukih poruka, koji, ako se ne prepozna, izaziva da druga osoba takoer reagira iz ranjenog djeteta. Dakle, umjesto da prva osoba probudi najbolje u drugoj osobi, ona nesvjesno izaziva u drugoj osjeaj krivnje, pa ta druga osoba automatski odgovara pogrenom obranom, dakle i ona djeluje iz ranjenog djeteta. Tada prva osoba ima dokaz da je ona ispravno djelovala, jer je druga osoba loa. Ona tako legalno opravdava svoju negativnost tuom negativnou, pa se ne mora mijenjati. Ona dobiva dokaz da smije biti ogoreni pravednik. Jednostavno reeno, obrazac emocionalne eksploatacije se sastoji u tome da drugoga optuujemo za ono to sami radimo. Ukradu ovjeku novce i optue ga da je lopov. SLIKE ILI IMIDI Do sada smo se radili na strukturama linosti, kao to su to maska, negativnost, ili ranjeno dijete u nama i Istinskom linosti. Govorili smo o prepoznavanju ranjenog djeteta u nama ili o negativnim namjerama u nesvjesnom. Danas idemo korak dublje i govorit emo o podsvjesnom sloju. Radi se o dubokom sloju linosti, koji za razliku od nesvjesnog sloja, ne moemo mijenjati snagom volje krivo upotrebljenom. To je stoga to se u podsvjesnom sloju linosti nalaze odreeni utisci koji su nastali pod utjecajem okoline, ili iznenadnim neoekivanim iskustvima. Ti utisci ili stavovi su zakljuci koje je donosilo malo dijete. Veinom su to pogreni zakljuci. Malo dijete u nedostatku intelektualnog znanja reagira na neizbjena bolna iskustva u ivotu tako da sve tumai crno-bijelo, a onda to znanje poopava. To su vie emocionalne reakcije i opi stavovi o ivotu u jednom ili vie podruja. Oni su potpuno nelogini, odnosno oni su logini za malo dijete (primjer: majka odlazi u bolnicu; manipulativna majka ili otac.). I kako godine prolaze, ti zakljuci i stavovi sve vie postaju nesvjesni, ali oni imaju ogroman uinak na ivot neke osobe. Takav zakljuak emo nazvati slikom ili imidem. Misaoni i emocionalni procesi koji proistjeu iz takvih slika nisu u skladu s istinom i odgovorni su za stvaranje nesretnih okolnosti, tjeskobe i zbunjenosti kasnije u ivotu. Primjerice osjeaj da ne moemo promijeniti na ivot, ili nam se ini kako se neki odreeni dogaaji stalno ponavljaju u naem ivotu bez oiglednog razloga za to. To su tek dva primjera, a postoje i mnogi drugi. Naravno da mi u podsvjesnom imamo i pozitivne slike, ali one stvaraju fleksibilne i oputene misaone i emocionalne obrasce. Pogreni zakljuci stvoreni iz neznanja malog djeteta ne mogu ostati u svjesnom umu, jer novo steeno intelektualno znanje proturjei starom emocionalnom iskustvu. Zato osoba potiskuje emocionalno znanje sve dok ga ne zaboravi. A znamo da to je emocionalno znanje skrivenije, to ono snanije utjee na na ivot. Kako emo znati da imamo takvu sliku u sebi? Kao prvo, injenica da ne moemo prevladati odreene mane bez obzira koliko to mnogo eljeli i koliko smo spoznali da su one pogrene, ukazuje da imamo takvu sliku u nama. Svjesni trud da prevladamo takvu manu ne daje rezultata, jer su korijeni nesvjesni, pa je stoga cijeli obrazac takvog razmiljanja i osjeanja sakriven od intelekta. Slijedei pokazatelj takve slike je ponavljanje odreenih dogaaja u neijem ivotu. Slika uvijek oblikuje obrazac ili shemu na ovaj ili onaj nain - obrazac ponaanja ili reakcije na odreene dogaaje, ili takoer da se odreeni dogaaji ponavljaju tako da to izgleda kao da nema nita s naim djelovanjem. U stvarnosti, osoba svjesno eli neto to je potpuna suprotnost slici. Ali ta svjesna elja je slabija, budui da je ona nesvjesna uvijek jaa. Mi ne shvaamo da nesvjesno blokiramo ostvarenje elje i zbog toga smo frustrirani. Problem je da mi ne primjeujemo te obrasce, ili ako ih primjeujemo tada smatramo da su sluajni ili okrivljavamo vanjske okolnosti i druge ljude. Bavimo se varijacijama dogaaja, a ne shvaamo obrazac koji se

ponavlja, ne vidimo zajedniki nazivnik tih dogaaja koji je proizvela slika u nama.
63
Jedino rjeenje je da sliku uinimo svjesnom. Ako to ne inimo sukobi u naem ivotu e se poveavati sve dok osoba upadne u takav bol da vie nee moi okrivljavati vanjske okolnosti. Tada se ona okree prema unutra i prema Bogu i to je funkcija krize. Kada ozbiljno poelimo nai i razrijeiti slike, tada se treba moliti Bogu da nam da vodstvo i pomo. Jer upravo su slike izvor naih nevolja, iako mi podsvjesno mislimo da se tako titimo od nedaa u ivotu. Uzmimo jedan jednostavni primjer. Mogue je da voda u kojoj kupamo dijete bude prevrua i dijete doivi povredu. To dijete tada moe zakljuiti da je kupanje opasno i izbjegavat e kupanje kad god je to mogue. Naravno da e zbog toga dolaziti u sukob sa svojom okolinom. Roditelji prisiljavaju dijete da se kupa i dijete to svaki puta doivljava kao daljnju povredu. U kasnijem ivotu osoba e na razne naine racionalizirati taj svoj neistiniti zakljuak, iako u to vrijeme to vie nee biti svjestan proces. Ali injenica da osoba ostaje neista, stvorit e nove sukobe, drugi ljudi e je odbacivati i to e stvoriti nove lanane reakcije. Iako je ta osoba intelektualno shvatila da je njen otpor kupanju nerazuman, ona i dalje ima emocionalni otpor da se kupa ne znajui vie nita o dogaaju iz djetinjstva. Ona e razviti odreene simptome povezane s kupanjem koje sebi ne moe objasniti. Te nerazumne reakcije i tjeskoba koja se javlja predstavljaju za tu osobu potekou koju ona ne moe snagom volje prevladati osim ako pronae svoju sliku. Ovo je vrlo jednostavan primjer, jer slike su u pravilu mnogo sloenije i ukljuuju sloenije i profinjenije emocionalne reakcije. Osoba vie nije svjesna originalnog i netonog zakljuka, odnosno vjerovanja iz djetinjstva. Kad se jednom slika osvijesti i kad shvatimo netono vjerovanje malog djeteta moemo se samo nasmijati takvom djejem nainu razmiljanja. Kako moemo pronai nau sliku? Ne smijemo se opirati simptomima, nego trebamo raditi s njima. Ti simptomi su naa nesposobnost da prevladamo odreene mane i stavove, na nedostatak kontrole nad nepovoljnim dogaajima koji se ponavljaju u naem ivotu, strahovima i otporima u odreenim prilikama, itd. to se vie trudimo nadvladati te simptome snagom volje, a bez da smo shvatili njihove uzroke, to e se oni vie pojaavati, a mi emo se iscrpljivati u nepotrebnim naporima. Jer simptomi su samo vrh ledene sante i cijena pogrenih, i sada nesvjesnih zakljuaka iz djetinjstva. Potragu moemo zapoeti tako da razmiljamo o prolosti i da naemo sve probleme. Tada ih trebamo zapisati. Treba ukljuiti probleme svih vrsta. Ako samo razmiljamo o njima neemo imati opu sliku koja e nam trebati da bismo usporedili nae probleme. Taj pisani dio rada je vrlo vaan. Moda e nam za to trebati nekoliko mjeseci. Tada dok razmiljamo o svim velikim i malim nevoljama, ak i o onim najbeznaajnijim i najbesmislenijima, trebamo poeti traiti zajedniki nazivnik. U veini sluajeva pronai emo postojanje jednog zajednikog zakljuka, ponekad i vie njih. Svi neugodni doivljaji povezani su sa slikom, neko barem na neki indirektni nain. Zajedniki nazivnik nije lako pronai. U meditaciji, u ozbiljnom istraivanju samih sebe, u provjeravanju sadanjih i prolih emocionalnih reakcija i uz pomo molitve, otkrit emo, nakon dugake i teke potrage, koji je zajedniki nazivnik. To je tatina. Ali do tog iskustva se ne moe doi samo intelektualnom spoznajom. To treba biti osobno iskustvo koje govori: Ne elim ivotne rizike; ne elim bol u ivotu; pa sam stoga tako zakljuio u djetinjstvu da bih se obranio od bola i rizika u ivotu. Tada emo shvatiti da nam je to krivo vjerovanje iz djetinjstva donijelo neizmjerno vie bola i nevolja, i to upravo onih koje smo takvom obranom eljeli izbjei. Jedino kada se ponemo suoavati s vlastitim pogrenim zakljucima i strahovima, i kada smo spremni prihvatiti ivot onakvim kakav jest., na ivot e se poeti mijenjati na bolje. Tada emo se moi pomalo poeti odricati samovolje kojom pokuavamo kontrolirati ivot. Tako emo postajati poniznijima, jer emo poeti prihvaati ivot kakav jest bez potrebe da se titimo od rizika i bola. Bol e se smanjivati u naem ivotu u mjeri u kojoj neustraivo prihvatimo ivot kakav jest i prihvatimo odgovornost za njega. Zato je dobar poetak da napravimo pregled naeg ivota jasno nabrajajui nae nevolje. I tada nastavljamo traiti zajedniki nazivnik. Katkada najnepovezaniji dogaaji imaju zajedniki nazivnik, i kada to otkrijemo nali smo trag slike. Ali zajedniki nazivnik nam jo nee omoguiti da u potpunosti shvatimo cijeli ivot. Da bismo doli do same slike, do svih shvaanja naih reakcija u dobu kada smo je oblikovali, morat emo temeljitije istraiti nau podsvijest. Jedini neprijatelj s kojim se moramo suoiti je na vlastiti otpor, jer i on proizlazi iz slike. Ne smijemo si dopustiti da on upravlja nama. Jer kako moemo doista biti duhovna osoba koja ivi u istini, ako nama upravljaju nesvjesni i pogreni zakljuci malog djeteta. Ti zakljuci su oblikovali sliku koja je odgovorna za svu nesreu u naem ivotu. Dok smo bili mali, mi nismo imali izbor, a sada smo odrasli i znamo bolje. Sada moemo eliminirati izvor nae nesree. Jer ta slika privlai kao magnet odreene bolne dogaaje u naem ivotu. Nesvjesni sustav vjerovanja malog djeteta i danas stvara nae ivotne okolnosti. Za takav rad na sebi moramo sakupiti svu hrabrost i poniznost da se suoimo sa ivotom kakvog smo nesvjesno oblikovali da
64
bismo od sebe napravili novu osobu. Za to nikada nije kasno, a preostale godine e predstavljati drugaiju vrstu ivota, ivot u kojem emo biti slobodna osoba, umjesto one okovane vlastitim pogrenim zakljucima koji nisu u skladu s Bojim zakonima. Bog je donio savrene zakone i dao je svojoj djeci slobodnu volju. Zakoni su toliko savreni da to mi vie ivimo protiv zakona, svjesno ili nesvjesno, to ivot vie djeluje protiv naih interesa, sve dok ne dosegnemo toku gdje ih vie ne moemo krititi, pa moramo kroz bolnu krizu promijeniti svoje ponaanje. Jer samo prianjanje uz Boga moe biti vjeno, a krenje Njegovih zakona mora stoga biti ogranieno i konano. Tako su nai pogreni zakljuci odgovorni za ispite ili kunje koje doivljavamo. I da bismo bili sposobni otkriti nae slike, moramo biti strpljivi sa sobom, jer je taj rad nemogue napraviti u kratkom vremenu. To je put i proces. Tako prihvaamo svoju nesposobnost da brzo postanemo savrenijima, pa tako onda i ponizno prihvaamo privremenu nesreu. Ali postoji ogromna razlika u ravnodunom prihvaanju nesree i nastojanju da se iz te nesree izvue smisao ili uenje. Put proienja je teak i dugotrajan. On predstavlja shvaanje i kontrolu nae vlastite podsvijesti. Mi to inimo i za Boga i za sebe. Ono to Bog eli za nas je uvijek u naem najboljem interesu, tako da se mi uistinu ne rtvujemo za Boga, jer mi smo u Njemu, a On je u nama. I ako emo Ga moliti da nam da snagu volje i hrabrost da bismo sebe proistili, On e odgovoriti na nae molitve. PRONALAENJE SLIKA Pronai slike ne moe biti jednostavan proces, zato jer ono to se nalazi u podsvijesti je skriveno od nas. Zbog toga ne moemo kontrolirati svoje emocije, shvatiti njihovo skriveno znaenje i shvatiti kako su te emocije utjecale na na ivot. Tako mi u svojim emocijama nesvjesno krimo zakone, pa budui da toga nismo svjesni, pitamo se i sumnjamo u Boju pravednost jer moramo podnijeti toliko mnogo patnje, dok dajemo najbolje od sebe da budemo dobri i pravedni. A razlog tome je to linost stvara u svom podsvjesnom krive zakljuke ili slike. Jedini nain da bismo promijenili na ivot je da shvatimo to je to u nama to donosi svu patnju. Za to e nam biti potrebna istinska poniznost da prihvatimo privremeno stanje patnje, jer shvaamo da smo je sami stvorili, ali i voljnost da radimo, da je prevladamo i da se borimo da bismo shvatili kako smo je stvorili. To je primjer skladnog meusobnog djelovanja pasivnosti i aktivnosti. Tako da ne moemo ekati da se na ivot sam promijeni, nego moramo mijenjati sami sebe. Koja god da se nezgoda dogodi u naem ivotu, mi imamo mo da je promijenimo. Imamo mo da promijenimo na ivot, ali to ne moemo uiniti tako da samo mijenjamo vanjsko djelovanje, nego i unutranje reakcije, pa e se mijenjati i vanjske okolnosti. Moramo nauiti prihvatiti da smo na svim razinama naih emocija u ovom trenutku nesavreni. Iako mi u naem umu to znamo, nae emocije to ne znaju. Emocionalno elimo biti savreni i kada otkrijemo da to nismo, sve se u nama buni protiv te spoznaje. Jedan od mnogih simptoma tog bunta je osjeaj krivnje. Kada pronalazimo nae slike, koje su uzroci nae patnje, moramo biti svjesni da emo spoznati pogrena uvjerenja zbog kojih emo se prvo loe osjeati. Ako zbog toga budemo osjeali krivnju, mi se neemo moi promijeniti, jer osjeaj krivnje nije nita drugo nego neprihvaanje sebe kakvi zaista jesmo u ovom trenutku. Kada se loe osjeamo prvo treba pitati sebe to osjeam, jer esto nismo ni svjesni osjeaja krivnje to nismo savreni. ak ako smo ga i svjesni, mi ne znamo to taj osjeaj stvarno znai, pa ga esto brkamo s poniznou i kajanjem. Kajanje je bol koji se jasno proivljava jer smo povrijedili sebe i drugu osobu. Zato je potrebno jasno formulirati svoje osjeaje i biti svjestan da se neugodna reakcija esto dogaa prije nego to postanemo svjesni to smo to spoznali o sebi. Formuliranje naih osjeaja u jasnu misao glavi je dio rada na sebi. Kada to uinimo otkrit emo da se osjeamo krivima zato to smo pogrijeili. A onda se ponovno trebamo pitati: Zato se osjeam krivim kad grijeim? Odgovor e biti: Zato to elim biti vie od onoga to jesam u ovom trenutku. Neto u meni ne prihvaa vlastito neznanje ili sebinost, ili moju elju da to lake prevladam. Ako na taj nain budemo analizirali nae emocije jako emo si olakati taj proces traenja slika. Kada ponemo traiti nae slike jako je vano da ne smijemo podruju nesvjesnog pristupiti s moralizatorskim stavom, jer je korijen slike u djetinjstvu. To znai da su to uvjerenja malog djeteta koje nije imalo znanje odraslog ovjeka. Sjetimo se primjera iz prole emisije u kojem je dijete na osnovu bolnog iskustva zakljuilo da je kupanje opasno. Pa ipak taj djetinjasti zakljuak kasnije kontrolira iz nesvjesnog ivot odrasle osobe. Slika se sastoji i od mana koje moemo svjesno jako dobro poznavati. Meutim, mi ne moramo znati da te iste mane postoje na raznim slojevima linosti, na svjesnom, nesvjesnom i podsvjesnom sloju. Ako mani pristupimo s moralizatorskim stavom - to ne bi trebalo biti u meni - mi je neemo moi promijeniti. Zato je najbolje potragu zapoeti tako da ponemo razmiljati o svojim povredama, sukobima i problemima. Kao i o
65
svojim unutarnjim stavovima, jer oni proistjeu iz neznanja. Zapravo, to je ono to mane zapravo i jesu. Razmislite kako emocionalno reagirate na odreene situacije i kada i kako se te reakcije ponavljaju po nekom obrascu kroz va ivot. Ponite promatrati vaa razoaranja koja, po svemu sudei nemaju nita s vaim djelovanjem i reakcijama. Nakon toga, kada prepoznate odreeni pravilni obrazac, bit ete sposobni vidjeti vezu s vaim unutarnjim stavom kojeg do sada niste bili svjesni. Kada shvatimo da nae unutarnje reakcije proizlaze iz pogrenog vjerovanja ili stava, tada imamo dvije mogunosti. Jedna mogunost je da pronaemo iste mane za koje smo mislili da smo ih ve rijeili, ali to je ista pogreka samo na dubljem sloju, pa je ponovno treba rijeiti. Druga je mogunost da naemo u sebi mane, dok na van imamo tono suprotne reakcije, i to one istinske, a ne samo masku. Uzmimo na primjer jednu hrabru osobu. Meutim, razotkrivi svoje skrivene emocionalne reakcije, ona se suoava s djelom linosti gdje je kukavica. To otkrie je takav ok, i osoba misli da to nema smisla, jer smo mi naueni misliti u okvirima ili/ili, a ne i/i. Treba shvatiti da u naoj linosti ima proturjenih usmjerenja, ili motivacije, koja su sva na djelu stvarajui konflikte. Ovakav rad na sebi spada u dubinsku psihologiju. Da bismo dobili tu bitku, moramo nauiti duboku molitvu, duboku meditaciju i duboko razmiljanje. Prvo duboko intelektualno razmiljamo u meditaciji i kada doemo do otkria o svojim potisnutim reakcijama - bilo da otkrijemo da se one ponavljaju ili da naemo neto to je suprotnost vanjskom ponaanju trebamo razmisliti o vanosti tih reakcija, znaenju i uinku na nas same i na druge. Trebamo ih usporediti s duhovnim zakonom. Tada ih ponovno treba proivljavati i razmisliti o svojim osjeajima onoliko koliko to moemo na objektivan nain. Nakon toga se trebamo moliti Bogu za daljnje prosvjetljenje i snagu da promijenimo pogrene reakcije, jer samo teoretsko znanje nee biti dovoljno da se promijenimo. Rad zapoinje tek nakon takve spoznaje, a to je meditacija i molitva. Jer mi smo toliko naviknuti odgurnuti neugodno znanje natrag u podsvijest, pa treba raunati s time da tu naviku ne moemo brzo promijeniti. Treba raditi s razumijevanjem da ne moemo odmah promijeniti privremenu nesposobnost da drugaije reagiramo, jer znamo da je spori rast jedini mogui nain. Trebamo uzeti nove spoznaje o sebi koje nisu laskave za nas, promotriti ih iz raznih kutova, moliti se i meditirati o njima. Nabrojimo sad korake u pronalaenju slika: 1. Preuzeti odgovornost za tekoe u vlastitom ivotu, priznati sebi da nismo savreni. pronai sve probleme i otkriti negativnu motivaciju u odreenom podruju ivota tako da ponemo prevoditi skrivene emocije u jasne misli, pa ih tada usporediti s duhovnim zakonom. treba promatrati negativne crte u nama objektivno i suosjeajno, bez osude moralizatorskim stavom, jer znamo koliko god bilo veliko zlo u nama da ga moemo promijeniti. zapisati sve probleme, neugodne situacije i vidjet emo da se ponavlja isti obrazac ( moram se brinuti za druge po svaku cijenu, ne smijem pokazati svoje potrebe, autoriteti su nepravedni). shvatiti obrazac i usporediti ga s duhovnim zakonom ili stvarnou. Tu tek poinje pravi posao - pronai shemu, razumjeti je i promijeniti emocije je dugotrajan posao. Meditirajte, molite, razmiljajte i ponovno proivljavajte situacije u kojim se javlja obrazac - tako nae emocije sazrijevaju.
2.
Otkriti svoj strah od povrede, odnosno bola.
Glavna prekretnica na putu je otkrie kako mi sami kreiramo svoj ivot. Jer samo dok se osjeamo krivima kad uoimo nau pogreku, odgovornost za vlastiti ivot izgleda preteka. Ali kada jednom prevladamo to stanje tako da prihvatimo sebe onakvima kakvi trenutno jesmo, bez bunta, ljutnje i bez pogrene vrste srama ili krivnje, tako da imamo hrabrosti biti ono to jesmo u svakom podruju naeg ivota, odgovornost za na ivot uinit e nas slobodnima. Shvaanje onoga to je u nama uzrokovalo nae probleme, brige, nezadovoljstvo i nesreu, uinit e nas snanima i sigurnima, a to nam lana sigurnost nije mogla dati. Bilo da smo sigurnost nalazili u odnosima s drugim ljudima, potvrivanju na poslu, ili idejama. Taj osjeaj slobode i snage doi e prije nego to emo moi promijeniti nae osjeaje, slike i unutarnje reakcije koje su tako jako vezane navikama. Teko da postoji neka osoba koja ne eli izbjei odgovornost za vlastiti ivot na ovaj ili onaj nain u nekom podruju svog ivota, dok se istovremeno jedan dio nas buni zbog tog vlastitog odricanja od slobode. Prvi korak prema toj spoznaji je da shvatimo kako, gdje i zato smo si nametnuli neku ovisnost. Ako tada shvatimo unutarnju, negativnu motivaciju, i kako nam je ona donijela mnogo vie patnje od one koju smo takvim postupanjem htjeli izbjei, mi

emo postati slobodni.
66
Treba takoer otkriti strah da budemo povrijeeni, strah od bola. Ta pogrena strategija malog djeteta u nama uzrokuje sav bol u naem ivotu. To je kao situacija neke osobe koja se toliko boji smrti da poini samoubojstvo. A to je upravo ono to nam slike rade. Toliko se bojimo bola da stvaramo slike, koje bi nas trebale spasiti od bola, a u stvarnosti stvaramo neizmjerno vie bola, nego to bi ga trebali proivjeti bez tih obrana. Trebamo prihvatiti injenicu da smo nesavreni i da patimo u mjeri u kojoj nismo savreni. to emo se vie mijenjati, to e naa patnja postajati manja. to oputenije moemo pogledati u sebe i svoju patnju, pronalazei uzroke i rjeavajui ih, to emo ih bre prevladati. I tada emo imati pravilan stav prema bolu. Jedino prihvaanje bola na taj nain - to je jedini zdravi nain, niti s mazohizmom, niti s buntom, niti padajui pred njim i initi se napetim iznutra - bol e konano prestati biti bol. Kad bol potpuno prihvatimo tako da ga proivimo, tada emo ga i prevladati. Slijedea toka na koju moramo obratiti panju kad radimo sa slikama je jaki sram koji se javlja kad god otkrijemo neku svoju manu. To ak ne mora biti neto to je objektivno sramno. Ali nakon to smo imali hrabrosti priznati nau greku i drugima, taj osjeaj posramljenosti i neugodnosti potpuno nestaje. Jer ono to je runo slabije je od nae iskrenosti koja je lijepa. Mi moemo imati puno goru manu koju smo spoznali, i ak o njoj slobodno moemo govoriti s drugim ljudima, ali puno manja mana dok nije u potpunosti spoznana i prihvaena izaziva sram. Recimo da otkrijemo jaku ovisnost o jednom roditelju. To je neto to smo spoznali, ali smo zanemarivali koliko mnogo i na koji nain je to utjecalo na nas, i koliko smo jo uvijek ovisni slinim emocijama. I kada se po prvi puta susretnemo s tim dubljim shvaanjem, ono uzrokuje osjeaj jake posramljenosti. To je tipina reakcija na sliku kada je poinjemo duboko shvaati. Ako to unaprijed shvatimo, puno emo olakati rad na sebi. Neemo biti pod utjecajem dojma da se to dogaa samo nama. To je stoga to mi tako emocionalno vjerujemo i zato se osjeamo tako posramljeno. To je stav odijeljenosti od drugih ljudi koji smo izgradili zbog pogrene obrane iz djetinjstva. Ali ako shvatimo da kroz takve osjeaje prolaze i drugi ljudi, moi emo se konstruktivno baviti takvim osjeajima, umjesto da dozvolimo da oni nama upravljaju. Jedino tako poet emo ruiti zidove koji nas zatvaraju u usamljenost, strah, krivnju i laan sram. Na taj se nain moemo razviti u slobodnu osobu, umjesto da nama vladaju i da nas pokoravaju pogrena vjerovanja malog djeteta i lani sram. Za to nam je potrebna hrabrost da vidimo ranjeno dijete u sebi, da ga prihvatimo i proivimo njegove osjeaje, tj. da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo u ovom trenutku. Tada emo otkriti da smo ivjeli u fantomskom svijetu straha i srama, koji uope nije stvaran, i da je svijet kojim vladaju Boji zakoni siguran i lijep. TETNE POSLJEDICE SLIKA Rekli smo da se slike oblikuju u ranom djetinjstvu, i da su to nezreli osjeaji i kriva uvjerenja malog djeteta koje se je jedino na taj nain moglo nositi s bolom. Te slike su odgovorne za nepotrebnu patnju, strah, sram i osjeaj odvojenosti od drugih ljudi. One nas sprjeavaju da budemo sretni u ivotu kojeg bismo onda bolje mogli upotrijebiti za duhovnu snagu i razvoj. Mnogi ljudi trae rjeenje svojih tekoa vanjskim sredstvima, to god to bilo - intelektualno znanje ili vanjski dogaaji - ali tako to ne moemo ostvariti. Jedini je nain da pogledamo u sebe. To znai proi kroz tunel u kojem je tama, da bismo izali na svjetlost. Dok prolazimo kroz tamu, mi spoznajemo vlastitu odgovornost za nae tekoe, i to je bolno iskustvo, ali jedino tako moemo stei istinsku neovisnost. Osloboenje ne moemo traiti izvana. Traei ga izvana, mi smo ponavljamo dramu naih pogrenih rjeenja iz djetinjstva. Kada ponemo traiti svoje slike, mi ne moemo a da neko vrijeme ne prolazimo kroz zbunjenost i potrese, i da se ne susretnemo s naim otporima. Ali patnje se ne moemo rijeiti ako je prvo ne iskusimo i shvatimo njeno pravo znaenje, njene obrambene mehanizme kao i njihov smisao, bez obzira kako ih svjesno objanjavali. Sva sumnja i nepovjerenje koje imamo prema drugim ljudima u stvarnosti nije nita drugo nego nepovjerenje prema nama samima. Kada ponemo otkrivati zato ne vjerujemo sebi uvijek emo pronai da je uzrok u tome to ne ivimo svoju istinu i da ne moemo prihvatiti tu injenicu. Tako da prvi korak mora biti da jednostavno prihvatimo sebe onakvima kakvi sada jesmo. Srest emo se s potrebom da budemo vie nego to jesmo u ovom trenutku i to je razlog da se osjeamo nesigurno. Nai osjeaji ele da budemo savreni, a onda to opet nesvjesno oekujemo od drugih. Nesvjesno mi razmiljamo: Budui da nisam iskren prema sebi zato to elim djelovati bolje i vee, meni se ne moe vjerovati. I drugi su vjerojatno takvi. Uvijek osuujemo druge u mjeri u kojoj elimo biti savreni, ak i ako toga nismo svjesni. Ako doista moemo u sebi pronai takvo razmiljanje tako da ono postane svjesno, napravili smo veliki korak. Meutim nije dovoljno da samo mislimo da je to vjerojatno ono to se dogaa unutar nas, zato to to ima smisla. Potrebno je otkriti, osjetiti i doivjeti to razmiljanje, i kako ono djeluje, na to se odnosi i na koji nain mi tako reagiramo.
67
Nije potrebno rei da u poetku imamo veliki otpor da otkrijemo neto takvo u nama. Izgleda puno lake ne vjerovati drugim ljudima i to onda racionalizirati kojekakvim dokazima. Ali jednom kada prevladamo taj otpor i upitamo sebe: to se uistinu dogaa u meni?, tada emo osjetiti olakanje jer se suoavamo sa svojom istinom, bez obzira koliko ona moe biti neugodna kada se prvi puta pojavi. Potovanje prema samima sebi koje nam mora nedostajati tako dugo dok nesvjesno preziremo sami sebe, automatski e nestati, barem u nekoj mjeri, ak i prije nego to emo biti u stanju promijeniti unutarnji stav, samo zato jer smo imali hrabrosti da se suoimo s istinom o sebi. Problem je to mi u odraslom dobu ne shvaamo to je uzrokovalo da stvorimo takve pogrene zakljuke. Na intelekt je odrastao i promijenio se kroz iskustvo, kroz ono to smo nauili. Ali dok u nama postoji slika, jedan dio nas se nije promijenio. Slika nastaje tako da smo u jednom periodu djetinjstva doivjeli ok. Mi obino zamiljamo ok kao iznenadno iskustvo s vrlo snanim i neoekivanim utjecajem, kao primjerice nesreu. Ali ok se takoer moe dogoditi, osobito djetetu, tako da ono postupno otkriva da je stvarnost neto to je u suprotnosti s njegovim oekivanjima. Primjerice dijete ivi u uvjerenju da su njegovi roditelji savreni i svemogui. Kada dijete shvati da to nije tako, ono to doivljava kao ok. Kada dijete otkrije da njegovo vjerovanje nije istinito, ono gubi sigurnost. Ono je preplaeno. To se djetetu ne svia, pa e stoga, s jedne strane, taj utisak odgurnuti u podsvijest, jer se osjea krivim da njegovi roditelji nisu savreni, a s druge strane e izgraditi obrane ili lana rjeenja da bi se obranilo od te situacije koja ga plai. Ta situacija koja ga plai, bilo da se dogodila iznenadno ili postupno, je taj ok. ok stvara mrtvilo. Nae tijelo, ivci i um postaju blokirani, a to moe ii tako daleko da privremeno izgubimo pamenje, ili imamo neke druge simptome. To e iskustvo potvrditi svi koji su iznenada izgubili voljenu osobu, ili doivjeli neku drugu nesreu. Tako e dijete doivjeti ok zato to roditelji, svijet i ivot nisu onakvi kako je ono oekivalo. Utisak koji je stvorio ok moe biti objektivno nesrea, ali i ne mora biti, no zakljuak koji je donijelo dijete mora biti pogrean. To je zato to djeca poopuju i projiciraju vlastita iskustva na sve druge mogunosti. Roditelji djeteta su njemu cijeli svijet, pa stoga ono zakljuuje nakon oka mora biti primijenjeno na druge i openito na ivot. To je pogreni zakljuak koji stvara sliku. Slika se dakle stvara kada je slika svijeta pogreno stvorena. Pogreni zakljuci su: a. poopivanje - nemaju svi ljudi iste nedostatke kao i djetetovi roditelji, i nisu svi ivotni uvjeti slini onima koje je dijete otkrilo u svom vlastitom okruenju. b. Obrambeni mehanizmi koje dijete odabire u svom jo uvijek ogranienom shvaanju svijeta su pogreni, a jo su vie pogreni kada se primjene na druge ljude i druge situacije osim onih u njegovom ranom okruenju. To je nain kako se stvaraju slike. Naravno da se mi ne sjeamo svojih emocija, reakcija I zakljuaka iz djetinjstva. Ne sjeamo se ih jer smo ih ve u djetinjstvu potisnuli zbog oka, ali takoer jer smo bili posramljeni to nai roditelji nisu bili ono to smo mi mislili da trebaju biti. Kao dijete smo mislili da samo mi nemamo savrene roditelje, dok ih svi drugi imaju, pa smo zbog toga sakrili svoj ok I od sebe, kako i od roditelja i od drugih ljudi. Sram nastaje zbog tog uvjerenja da se to dogaa samo nama, pa stoga potiskujemo cijeli emocionalni i misaoni proces. Budui da smo ga tako sakrili sami od sebe, taj dio nae linosti nije mogao rasti zajedno s ostatkom naeg bia. Taj dio se nije mogao mijenjati, prilagoivati i bolje uiti. Stoga ne iznenauje da su zakljuci naih slika nezreli, jer ih je donosilo malo dijete. Oni nisu u skladu s ostatkom linosti koji se razvijao. Novoroene ili vrlo malo dijete poznaje samo najprimitivnije osjeaje. Ono poznaje dobro i loe. Poznaje ljubav i zadovoljstvo, kada se ispuni njegova elja, a osjea mrnju, ogorenost i bol kada se elja ne ispuni. Jedino kasnije u ivotu ono naui da ne reagira samo u odnosu na vlastiti bol, nego da objektivno reagira. Ali dok u sebi imamo sliku, mi nastavljamo reagirati kao malo dijete u podruju ivota u kojem se nalazi slika, bez obzira koliko je naa linost nauila zrelo prosuivati i osjeati u drugim podrujima. Tamo gdje imamo sliku mi smo emocionalno nezreli i donosimo iste zakljuke, emocionalno i nesvjesno, kao to smo to inili kao dijete, sve dok tu sliku ne osvijestimo. Zato treba raunati da emo u sebi otkriti zakljuke koji nisu u skladu s naim svjesnim znanjem. To moe biti ok kada shvatimo na koji djetinjasti nain emocionalno reagiramo. Ali kada znamo to moemo oekivati kada krenemo u potragu za slikama neemo se iznenaditi kada u sebi naemo dijete kakvo smo bili. Znat emo da to dijete nije moglo rasti u nama, jer je bilo gurnuto u podsvijest, pa stoga nismo ni znali da ivi u nama. Budui da slike djeluju iz podsvjesnog, one imaju mo da stvaraju nae ivotne okolnosti. One utjeu da vidimo i zapaamo samo odreene stvari koje su povezane sa zakljukom nae slike tako da neprestano potvrujemo svoje netono vjerovanje. Na taj nain slika jaa u kasnijem ivotu. Zakljuci naih slika se sukobljavaju s odraslim eljama i ciljevima u naem ivotu. Tako one uzrokuju ne samo bolni nesklad, nego i brojne sukobe i probleme u postizanju naih ciljeva, kao i stvaranju bolnih
68
okolnosti u naem ivotu. Te slike snano utjeu na to da ponavljamo dramu naeg djetinjstva tako da privlaimo odreene ljude i iskustva u na ivot. to su ti osjeaji manje svjesni, to su nae misli kompliciranije, jer dok su nesvjesni mi ih ne moemo kontrolirati i prilagoditi stvarnosti i svjesnim proturjenim eljama. Tako nas nae slike i njihovi zakljuci stalno vode u situacije koje svjesno ne elimo. Na svjesnom nivou mi elimo da se ivot odvija u skladu s naim eljama. A kada se to ne dogaa mi u sebi osjeamo kao dijete. To je nezrelost u podruju gdje postoji slika. Zrela osoba zna da moe kontrolirati ivot samo tako da prihvaa ono to ivot donosi, a ne tako da ivot slijedi njena oekivanja. A tamo gdje imamo sliku, mi se ne prilagoavamo ivotu. Mi smo ljuti i ogoreni tamo gdje se nae elje ne ispunjavaju. Ako se naa elja i ispuni, esto to nije ono to smo oekivali, jer je na ostvarenje utjecalo i nae nesvjesno vjerovanje. To ukljuuje i gubitak, ali nam se on ne svia. Tada mislimo da je ivot nepravedan. Govorili smo o sramu koji se javlja kada otkrijemo krivo vjerovanje. Tada zanemarujemo da je taj zakljuak donosilo malo dijete i da je on potpuno u skladu s djejom sposobnou shvaanja I razmiljanja. Naa odrasla inteligencija se ne moe pomiriti da tako glupo reagiramo. Bit e nam to lake prihvatiti ako znamo da smo u tom podruju nae linosti ostali dijete, zato to je cijeli proces bio sakriven od nas u podsvjesnom, i takoer kada shvatimo da svi koje poznajemo imaju takve slike u sebi. Ako smo razgovarali s djetetom od 4-10 godina, neemo biti iznenaeni njegovim razmiljanjem. To je vano da shvatimo. Mnogi ljudi to ne shvaaju, pa rade Sizifov posao pokuavajui prisiliti ivot da bude ono to oni misle da bi trebao biti, kao to su to inili kao djeca. Kada ponemo traiti svoje slike tako da promotrimo svoje probleme, unutarnje sukobe I pogrene zakljuke, mi emo ponovno proivljavati negativne osjeaje I usporeivati ih s ispravnim naelom. Ali nakon to to temeljito shvatimo, morat emo nastaviti raditi dalje. Ne samo da moramo pronai podruje gdje smo odigravali svoje slike, idui od jednog obrasca do drugog, ve bismo morali nanovo procijeniti na ivot, naroito situacije koje naizgled nemaju nita s naim djelovanjem. Zdravi razum I logika e nam rei o mnogim iskustvima za koja smo se pitali to uope imamo s time, ili nismo nita uinili, a ipak nam se to dogodilo. Ali nakon to smo pronali svoje slike bit e nam jasno kako smo privukli odreeno iskustvo. U prvom trenutku to otkrie moe biti okantno, ali ne mora biti uvijek. esto takva spoznaja znai olakanje. Ali olakanje mora uvijek uslijediti, ak i ako u potpunosti ne razumijemo svu povezanost. Kada vidimo povezanost naizgled sluajnog dogaaja i nae slike. Olakanje mora doi jer od trenutka kad shvatimo kako smo nesvjesno oblikovali na ivot, kako smo uzrokovali dogaaje za koje smo do sada vjerovali da nemamo nita s njima, osjetiti emo sigurnost jer nismo bespomona rtva okolnosti. Shvatit emo da ne postoji nepravda i to e nas uiniti snanima i sigurnima. Takoer emo shvatiti da su nae nesvjesne elje, usmjerenja i stavovi, ili ranjeno dijete, upravljali naim ivotom u velikoj mjeri. I kada toliko toga postane svjesno, mi postajemo sposobni svjesno kontrolirati, upravljati i usmjeravati na ivot. To e nam omoguiti da ivotu pristupimo s radou i snagom. Imat emo sigurnost o kojoj prije nismo mogli ni sanjati, jer je sve dobilo svoj smisao. To e nam izgledati kao da prvi put imamo vrsto tlo pod nogama. SUKOB SVJESNIH I NESVJESNIH ELJA Smisao ivota je razvoj i proienje. A proistiti sebe moemo samo ako upoznamo sami sebe. Da bismo bili sposobni da to uinimo bez izgovora i otpora potrebna nam je istinska poniznost - poniznost da prihvatimo sebe kakvi trenutno jesmo. To je borba da prihvatimo na ispravan nain dio negativnosti u nama prije nego to emo moi promijeniti nae osjeaje. Nae osjeaje i emocionalne reakcije ne moemo promijeniti snagom volje. Osjeaje moemo promijeniti tek nakon to smo uvijek iznova imali poniznosti da shvatimo njihovu negativnost. Zato uvijek iznova moramo prepoznati to je to pogreno u naim unutarnjim reakcijama da bismo mogli postii promjenu u naem ivotu. Kada govorimo da poznajemo sebe rijetko u potpunosti shvaamo to to znai. Sigurno znamo neto o naim svjesnim ciljevima i reakcijama, naem ukusu, nekom crtama linosti, itd. Razmislite o tome koliko razliito reagiramo na druge ljude danas i u prolosti. Koliko smo se promijenili. Budui da naa linost ima mnogo slojeva, od povrinski do onih najdubljih koje se ne oituju vidljivo u vanjskom ponaanju, trebamo mnogo raditi na sebi da bismo se doista upoznali i mogli uspjeno upravljati samima sobom. Prvi i najvaniji korak u upoznavanju sebe je otkriti nae elje. To ne znai samo vane elje i ciljeve u ivotu, nego one male koje se skrivaju iza svake nae reakcije. Svako nevani dogaaj tokom dana, kada se osjeamo neskladno, ljuto, iritirano, ili radosno i optimistino, sadri u sebi elju. Da bismo u tim malim naoko nevanim dnevnim dogaajima otkrili skrivene elje, i tako formirali nove navike, potrebna nam je tehnika i uvjebavanje. Kao prvo moramo nauiti voditi dnevni pregled. Slijedei korak je, umjesto da si samo priznamo Ljut sam, ili sam pun nade, ili nesretan, ili radostan u odreenoj prilici, da se upitamo zato se tako osjeamo, bez obzira koliko razlog moe biti oigledan s obzirom na druge ljude i

situacije.
69
Trebamo se upitati koja elja stoji iza odreenog osjeaja ili reakcije. Upitajmo se to ja uistinu elim s obzirom na situaciju koja me sada ljuti ili se je bojim? Ljut sam zato to bih elio da bude drugaije. to je to to uistinu elim? Ili sam radostan jer je moja elja bila ispunjena? to je ta elja? Trebamo napraviti naviku od takvog ispitivanja sebe. Svjesnost znai biti svjestan onoga to se dogaa u meni, jer jedino tako mogu ivjeti u istini. Tada imam izbor da biram izmeu tame i svjetla u sebi. Ako nismo svjesni unutarnjih reakcija, mi onda to sebi objanjavamo vanjskim okolnostima, a to je varanje samog sebe. Sve zlo u nama proizlazi od toga da varamo sami sebe, to automatski znai da onda varamo i druge. To se u psihologiji naziva racionalizacijom, tj. opravdavanjem neega to ne vidimo u sebi. Svaki dan treba promatrati svoje reakcije na takav nain. To e nam pomoi da upoznamo sebe i da ispravo odluujemo. Slijedei korak je tada da otkrijemo zato imamo takve elje. Jer nae svjesne elje se mogu razlikovati od naih nesvjesnih elja. O tome smo dosta govorili, o eljama malog djeteta u nama kojih nismo svjesni, a koje stvaraju sukobe i bolna iskustva. Problem je u tome to dobre elje ili namjere prekrivaju od nae svjesnosti negativne elje i namjere. Jako je vano da to otkrijemo. Koliko god imali dobre i plemenite motive, ako ne vidimo i one negativne, rezultat mora biti neto to e nas razoarati, a neemo biti svjesni zato je to tako. ak i prije nego to se proistimo do takvog stupnja da e sebini, tati i motivi iz straha presti postojati u nama, injenica da smo ih svjesni i pored plemenitog motiva, negativni motivi e izgubiti mo da utjeu na nas i nae djelovanje i elje e postati proienje. Tako nam se nee dogaati da smo eljeli neto dobro, a ipak je to donijelo nezadovoljavajui rezultat. Razlog je taj da mi zanemarujemo da u nama postoje razliiti motivi vezani uz plemenite elje. Problem je u djejem gledanju crno-bijelo, odnosno da dobar motiv automatski iskljuuje negativan motiv. Trebamo razlikovati dobar i lo motiv tako da ih u poetku samo budemo svjesni. Samo smo promatra onoga to se dogaa u nama. Mi ne moemo snagom volje mijenjati nae osjeaje, ne moemo sebe prisiliti da drugaije osjeamo. To smo esto naglaavali, jer ih na taj nain samo potiskujemo - ovo ne bih smio osjeati - guramo ih u nesvjesno gdje samo jaaju i racionaliziraju se, pa izbijaju svom snagom u frustrativnim situacijama. I tako varamo sami sebe. Probajte sebi rei: elim to i to. Svjesna elja je dobra. Ali prepoznajem i sebini motiv. init u iz pozitivnog motiva, ali se neu zavaravati da sam osloboen sebinosti, tatine, ili neke druge negativnosti. Molit u se Bogu da mi pokae zato tako osjeam. Sad si ne mogu pomoi da tako ne osjeam. Promatrajui sebe na ovakav nain, negativni osjeaji e s vremenom slabiti i pretvarati se u pozitivne. Osjeaji puno vie kreiraju na ivot nego samo misli. U osjeajima lei puno vie snage nego u mislima. Uvjerenja, miljenja i stavovi, ako ih ne slijede osjeaji, mogu se puno lake promijeniti nego kad su povezani s jakim osjeajima. Najjae svjesno uvjerenje ili misao nisu nita u usporedbi sa slikama koje su uvjerenja i osjeaji u podsvjesnom. Ali kako osjeaje prevodimo u jasne misli, mi ih dovodimo u svijest i tako oni negativni gube na jaini. Teko je promijeniti i misli u koje nisu ukljueni posebno jaki osjeaji. A koliko je teko promijeniti stav u koji su ukljuene jake emocije. Zato ustrajemo na miljenjima ak i kad im novo steeno znanje proturjei. Tako da mijenjanje povrnih miljenja zahtijeva napor i poniznost, jer se ne moemo prisiliti da mislimo drugaije. Miljenje jedino moemo promijeniti ako razmiljamo o njemu, savjetujemo se, vaemo, razlikujemo i odabiremo, a to je mukotrpno traenje istine. Potrebna nam je poniznost da bismo uope postavili u pitanje da li smo u pravu. Ranjeno dijete u nama se opire tome i doivljava to ivotno ugroavajui. Ako ne prepoznamo taj otpor, mi se neemo moi mijenjati. Osjeaji koji su jai od misli, njih jo manje moemo mijenjati snagom volje. Trebamo se pomiriti s time da emo neko vrijeme promatrati njihovo postojanje i uiti na njima da razlikujemo dobre i loe motive. A to znai da emo ivjeti u istini sa sobom, ak ako ta istina u ovom trenutku ne moe biti laskava za nas. Tako rastemo kroz ovaj proces prihvaanja samih sebe kakvi smo sada. Na taj nain, polako, korak po korak, postajati emo sve svjesniji onoga to se dogaa u nama i kako je to povezano s vanjskim okolnostima, a nai negativni osjeaji e se organski mijenjati u pozitivne. I to e biti naa najvea pobjeda. To e biti veliko olakanje, ali do kojeg ne moemo doi preko noi. Radei tako na sebi mi ne samo da emo shvatiti na ivot, probleme i sukobe, ve emo shvatiti nae slike i kako su one oblikovane. Da bismo pronali te slike moramo djelovati s dvije strane: trebamo ispitati nae djetinjstvo i nae tadanje reakcije i trebamo ispitati nae sadanje reakcije i zelje u odnosu s dnevnim dogaajima.
70
Tada e i jedne i druge oblikovati jednu cjelovitu sliku. Kad sada tragamo za naim eljama, shvatit emo zato su jedne snanije od drugih, neke su suprotstavljene, dok druge kruto teku u jednom smjeru, a sve su na nekoliko razina nae linosti, i sadre dobre i loe motive. Shvatit emo zato su bile sakrivene od nae svjesnosti. Moe se dogoditi da barem u nekim podrujima naeg unutarnjeg ivota ne znamo to elimo. To moe djelovati tako da nas zbuni, esto nas moe i uznemiriti. Zbunjeni smo zbog toga to su te elje suprotstavljene ili/i nepoeljne, pa e trebati puno truda da sve to otkrijemo. Na poetku moe izgledati zastraujue da ne znamo to elimo, a na van imamo tako jasne ciljeve. Ali iznutra se nalazimo u zbrci i ne znamo to elimo, pa na van imamo prejake elje. Tu emo u sebi obino nai dosta suprotstavljenih i nepoeljnih elja, koje imaju iza sebe razliite motive. Naa odrasla inteligencija nije mogla sebi priznati da u sebi nosimo djeje elje koje su meusobno suprotstavljene. Potiskujui te elje mislili smo da smo ih se rijeili. Meutim, upravo te suprotstavljene elje su uzrok naih razoaranja, sukoba i neispunjenja. Jedini je izlaz iz toga da smognemo hrabrosti i strpljenja da zapitamo sebe u to elimo u svakoj pojedinoj dnevnoj reakciji. U poetku to samo treba zabiljeiti. Trebamo izbjegavati da prosuujemo i procjenjujemo kao primjerice: ali to je glupavo, to nije mogue, itd. Takav pristup nas sprjeava da bilo to promijenimo. Trebamo znati da skriveni osjeaji nemaju nita zajednikog s naim vanjskim zdravim razumom. Moramo znati da taj dio u nama nije mogao rasti jer smo ga drali potisnutim zbog slika. Taj dio upravo eli dvije ili vie elja koje se meusobno ponitavaju. Ranjeno dijete u nama eli nemogue, a prikriva to razumnim vanjskim eljama, dok u nama sve kipi. A budui da su slike kao magneti, mi neprestano privlaimo neprilike koje su u skladu s unutarnjim nesvjesnim sukobima. Svjesno elimo dobro, no na nesvjesnom nivou postoji strah od ispunjenja, ali ne elimo osjetiti taj strah, pa ga potiskujemo. A to su elje i osjeaji nesvjesniji, to oni imaju vei uinak u naem ivotu. Dosljedno tome, mi dobivamo tono ono to svjesno ne elimo, ve ono to elimo nesvjesno. Kad kupujemo ljubav, dobivamo upravo ono to smo takvim kupovanjem eljeli izbjei. Kada radimo na sebi mnogi nai skriveni osjeaji dou na povrinu. I to postajemo svjesniji naih osjeaja, mi emo biti obazriviji i paljiviji prema drugim ljudima. Negativni osjeaji vie nee izbijati punom snagom u frustrativnim situacijama, i mi neemo povreivati druge ljude, naroito nama bliske ljude. to vie postajemo svjesni sami sebe, to emo vie razumjeti druge ljude, pa im neemo suditi i tako emo postajati sve manje sebini, a vie emo voljeti sebe i druge.
AUTORITETI U NESVJESNOM
Roditelji ili zamjena za roditelje, svi stariji, a kasnije i uitelji, predstavljaju autoritet za dijete. Prvi sukob u ivotu dijete ima s autoritetima, jer oni sprjeavaju ispunjenje mnogih njegovih elja. Zbog toga djetetu taj autoritet izgleda neprijateljski. Bez obzira koliko mnogo ljubavi, topline i panje dijete dobiva, bez obzira koliko su te zabrane opravdane, to za dijete predstavlja prvu prepreku u ivotu. S druge strane, autoritet takoer moe biti pretjerano strog, ili pretjerano popustljiv, da navedemo samo ta dva ekstrema. Dijete razdire sukob, jer s jedne strane, ezne za roditeljskom ljubavi, dok se s druge strane opire i buni protiv zabrana autoriteta. Dijete osjea da je taj autoritet neto neprijateljsko i zbog toga se osjea frustrirano. Osim toga esto postoji vie od jedne enje: nestrpljivost da bude odraslo, da ga nitko ne ograniava, kao to to pogreno vjeruje. Ali kako dijete odrasta, autoritet se mijenja; umjesto roditelja i uitelja, autoritet sada predstavlja drutvo, vlada, poslodavac, moni ljudi o kojima moe ovisiti, pa i brani partner, itd. Osoba nesvjesno prenosi iste osjeaje iz djetinjstva u odraslo doba. Autoriteti je sada ograniavaju kao odraslu osobu. Isti problemi i sada postoje na drugaiji nain: kao dijete je bila rastrgana izmeu elje da bude voljena i prihvaena, a to je bunt prema autoritetima onemoguavao - ili je dijete tako vjerovalo. Osoba jo uvijek nosi taj osnovni sukob u sebi: s jedne strane otvoreni bunt protiv ogranienja, a s druge strane, strah da bude odbaena. Rjeenje tog sukoba koje je stvorilo malo dijete mora biti pogreno. Razlikujemo dva osnovna rjeenja, dva tipa, ili mogunosti reagiranja prema autoritetima, s mnogim varijacijama - a esto se te dvije reakcije meusobno mijeaju i prisutne su u jednoj osobi. U jednom periodu, jedna reakcija moe prevladati, a u drugom periodu to moe suprotna krajnost. Ili ista osoba moe reagirati razliito u raznim podrujima svojeg ivota. Rijetko emo nai jedan ekstrem u jednoj osobi, jer obino postoji mjeavina. Prvi tip linosti mogli bismo nazvati buntovnikom ili prekriteljem pravila. Prekritelj pravila je psiholoki opis i ne treba ga doslovno shvatiti. Taj tip je uvijek protiv, ma o emu se radilo. Osoba se otvoreno buni i prua otpor autoritetima.
71
Ona osjea autoritete kao neprijatelje, jer joj oni zabranjuju elje. Dok ju autoriteti u tome sprjeavaju, ona to doivljava kao nepravdu i kao neto to je openito tetno. Ako je to osoba koja izraava svoje osjeaje i inae je odvana, to je nain kako ona rjeava svoje strahove, ona e se otvoreno boriti i pobuniti. Ta pobuna se moe dogoditi u najblaem obliku u osobnim stavovima, ili u jaem obliku kao pobuna protiv drutva kroz lanstvo u ekstremnim manjinskim strankama, ili u kriminalu. Najsnaniji oblik ovog stava moemo nai u osobi koja ini antidrutvena djela. Najblai oblik je onaj koji ne mora biti vidljiv drugim ljudima. Ali u osobi postoje isti osjeaji u podsvjesnom, pa e takva osoba imati vanjske sukobe jednako kao i otvoreni buntovnik. Drugi tip linosti mogli bismo uvjetno govorei je zagovaratelj pravila. To je osoba koja je odustala od pobune jer je kao dijete osjeala da e biti sigurnija ako se ne buni, pa se pomirila s autoritetom, bez obzira koliko ga ne voljela. Ta lana sigurnost dovodi osobu da postane u ekstremnom sluaju snaan zagovaratelj pravila, ali to moe initi na mnogo manje vidljiv nain. Zagovaratelj pravila, da bi osigurao svoju poziciju i sigurnost, te da bi sakrio vlastitu pobunu - a to je u najdubljem smislu isto to ini prekritelj pravila protiv kojeg se bori, mora postati krajnje suprotan prekritelju pravila. to se on vie boji svojih buntovnih osjeaja, to e biti otriji prema prekritelju, jer u njemu vidi ono to ne eli vidjeti u sebi. Upravo strah da ne vidi u sebi ono protiv ega se tako estoko bori ini ga dvostruko dobrim. To ne znai da zagovaratelj pravila ne moe biti uistinu dobra osoba, isto kao i buntovnik. Meutim, i jedan i drugi reagiraju nesvjesno i nezrelo. Ali su unutarnji motivi zagovaratelja pravila ukorijenjeni takoer na strahu i ne mogu donijeti pozitivne rezultate. Govorili smo o tome kako nae nesvjesno snano utjee na nesvjesno druge osobe, mnogo vie nego svjesno prepoznati stav ili djelo. Drugim rijeima, ako imamo odreene stavove, a nismo svjesni da ih imamo zbog straha, jer smo ga potisnuli, ti stavovi e imati daleko vei uinak na druge ljude, nego kad smo svjesni da se bojimo. Na nesvjesni strah budi takoer nesvjesni strah u drugoj osobi, pa e ona automatski pojaati svoj obrambeni, ili napadaki stav. To ovisi o osobi, da li se povlai ili napada kad se osjea ugroenom. Tako e zagovaratelj pravila, nesvjestan svog straha, osobito loe djelovati na prekritelja pravila. Prekritelj pravila osjeat e se manje buntovno ako je zagovaratelj pravila voen zdravim, svjesnim i zrelim motivima. Tada zagovaratelj pravila nee ii protiv ovjeka, nego za istinom. Postoje mnoge nijanse i varijacije u oba ta dva ekstremna tipa. No, oba su ekstrema jednako pogrena, jer e buntovnik uvijek buniti, bez obzira da li je to potrebno ili nije, a zagovaratelj zakona e slijepo slijediti pravila, ak kad su ona pogrena. U veini sluajeva je jedno usmjerenje malo vie prevladavajue. U nekim sluajevima, ali rjee, je jedno usmjerenje prevladavajue. Ali u veini je to mjeavina. Da bismo otkrili kako reagiramo na autoritete trebamo sebe pitati u kojim prilikama, ili s kojim tipovima ljudi, prevladava jedno usmjerenje, a kada ono drugo. Te dvije krajnosti stvaraju zaarani krug: to je vei bunt kod prekritelja pravila, zagovaratelj postaje ei i nepopustljiviji, da bi se zatitio od vlastitih strahova i pobune. Kao rezultat toga i bunt i otpor kod prekritelja pravila moraju postati jo snaniji. On nije svjestan da njegov otpor nije vie okrenut protiv pravila kao takvih, ili protiv autoriteta, ve zapravo protiv lanog stava u podjednakom nesvjesnom zagovaratelju pravila. Ovo je vrlo teka tema jer je stav prema autoritetima nesvjestan i oituje se u profinjenim emocionalnim reakcijama. Meutim ako pogledamo u sebe moemo lako otkriti koji se stav preteno odnosi na nas i u kojim podrujima je jedan nain reagiranja jai od onog drugog. Tada moemo razmiljati o uinku koji taj unutarnji stav ima na na ivot, sukobe, kao i na nau okolinu i nama bliske ljude. Ako spadate vie u kategoriju buntovnika trebali biste postati svjesni razlike izmeu istinskih autoriteta i onih manje savrenih, jer i autoriteti su samo ljudi, pa ne mogu biti savreni, a to nesvjesno oekujemo od njih. Problem je to nae ranjeno dijete prenosi nesvjesni stav i na najvii autoritet, na Boga. Tada smo neprestano u sukobu iznutra, jer na svjesnom nivou znamo da je Bog ljubav, ali u naem nesvjesnom je on tada neprijatelj. To esto moemo uti kada ljudi govore da je Bog nepravedan i tome slino. Kada spoznamo taj stav u sebi, na otpor prema autoritetu kao neprijatelju e automatski slabiti. Znanje o tome e nam pomoi da izgradimo pravilan stav u sebi, pa emo moi prepoznati pogrenu vrstu autoriteta, bez da to u nama digne bunt, jer emo moi shvatiti njegove motive i biti sposobni suosjeati. Moi emo shvatiti jer smo sline motive nali i u sebi. To je proces osvjetavanja. Tada emo moi prepoznati nunost zakona i reda, pa stoga i autoriteta, iji je zadatak da podupire zakon i red. Vie neemo oekivati da autoriteti budu savreni, a na bunt e slabiti u mjeri u kojoj emo to shvaati, u mjeri u kojoj smo uvidjeli zato smo tako negativno reagirali na neke pogreke autoriteta. Nauit emo da ne reagiramo automatski protiv ikoga i iega, samo jer se radi o autoritetu. I tada emo moi prepoznati lane autoritete, jer neemo vie slijepo reagirati.
72
Ako ste otkrili da ste skloni tome da budete vie na strani zagovaratelja previla trebali biste se sjetiti perioda u djetinjstvu kada ste se bunili i opirali autoritetu. Kada budete to istraivali, prije ili kasnije ete otkriti period kada ste odluili promijeniti i pokoriti onome to nam je izgledalo kao jaa sila, odnosno autoritet. Sigurno je da to niste uinili samo zbog straha, tu je bilo i pozitivnih motiva koje sad takoer trebate pronai. Kada doete do te toke, napravili ste veliki korak. Kako budete dalje istraivali pomalo ete shvaati reakcije koje drugi ljudi imaju prema vama. Samoispravna strogost koja vas ponekad obuzima - potpuno nesvjesno - prema vaoj brai i sestrama buntovnicima, e se smanjiti. Vaa reakcija e se promijeniti u mjeri u kojoj prepoznate vlastite motive bazirane na strahu od vlastite pogreke. Tako ete napraviti in snage iz ina slabosti, ili kako to znamo rei, iz pogreke ete napraviti uenje ili napredak. Shvatit ete da upravo zato to se nalazite na strani autoriteta, dvostruko odgovorni da ne odbacite buntovnike, ve da svojim razumijevanjem izvuete osobu iz njezine pogreke. A to jedino moemo uiniti ako prvo razumijemo sebe, pa neemo izvlaiti korist iz bunta. Sjetimo se da se Isus druio s carinicima i ostalim grjenicima. Svi ti ljudi su osjeali tu kvalitetu u Njemu. Oni se s njim nisu bunili ne samo zato to su osjeali Njegovu istinsku dobrotu, ve i Njegovo razumijevanje razloga zato su bili takvi. Oni su osjeali da ih On ne prosuuje, on se druio s njima, usprkos injenici da se On, naravno, suprotstavljao njihovim djelima i pogrenim stavovima. On se ak mogao smijati s njima pogrenoj vrsti autoriteta. Isus je vrsta autoriteta za kojom bismo morali teiti. To znai da se ne sudimo, ak niti nesvjesno. Naravno da prekritelji pravila kada postanu opasni za dobrobit drugih ljudi, da moraju nauiti lekciju. Kriminalce treba sprjeavati da nastave initi svoja djela kroz zakonske ustanove. Kada se to dogodi, to je zato to je predugo na njega utjecala pogrena vrsta autoriteta koja ga je jo dublje gurnula u tamu, umjesto da ga je od tamo izvukla. Sav jad, stvarni problemi kao to je to kriminal, nepravde bilo koje vrste, proizlaze iz tih zaaranih krugova i da bi se oni prekinuli treba nai njihove korijene. Ali to je uvijek bolan postupak, posebno ako ih se ne trai iznutra u motivima, nego ih se pokua rijeiti vanjskim sredstvima. Zato treba nai nesvjesne emocionalne reakcije u nama da se lavina ne bi pokrenula. Na taj nain, svatko od nas moe sudjelovati na sprjeavanju i prekidanju zaaranih krugova prije nego to se oni bolno oituju. ISPRAVNA I POGRENA VRSTA POZITIVNOG RAZMILJANJA Nauili smo da u linosti postoje dvije strukture: Istinsko ja - to je dio nas koji tei prema Bogu i koji eli savrenstvo za cijelu nau linost; to je suosjeanje, samilost, potovanje, divljenje, njenost, zatita, pomo, ljubaznost i istina, ili kreativno dijete u nama; i maska i negativnost - koji sadre sve nae mane i slabosti, i neznanje, ili ranjeno dijete u nama. Biramo neznanje jer ono nam dozvoljava da izbjegnemo odgovornost kada krimo Boje zakone, pa se ne moramo mijenjati. Zato se Istinska linost nalazi neprestano u ratu s ranjenim djetetom. Rekli smo da najvee bitke koje emo ikada voditi su one bitke izmeu svjetla i tame u nama. Svaka pobjeda nae negativnosti dovodi do rasta i sree. Meutim, mi esto elimo postii sreu na lak nain koristei se raznim tehnikama. Pozitivno razmiljanje je uistinu bitno za osobu koja eli duhovno rasti. Meutim, ono se esto pogreno shvaa i pogreno primjenjuje. Naravno da je oblikovanje pozitivnih misli poeljno, jer su one u skladu s Bojim zakonima, i jer one imaju pozitivan uinak na na ivot. Za nas je veliko iskuenje da sve neugodno gurnemo u podsvijest gdje to ini neizmjerno veu tetu od bilo koje najgore svjesne misli. Kada je misao svjesna tada se moemo s njome baviti i suoiti se s njome i provjeriti da li je u skladu s Bojim zakonima. Osoba koja nekritiki primjenjuje tehniku pozitivnog razmiljanja ini upravo ono najgore. Ona se toliko trudi da ne gaji niti jednu negativnu misao, tako da je sklona gurnuti sve takve misli u podsvijest i tako zanemaruje sukob u sebi. Ona tada ne ivi u svojoj istini, vara samu sebe, i ivi la, to je najtetnije to moemo uiniti. Mi moemo kontrolirati svoje misli snagom volje, kao to moemo kontrolirati i svoja djela. Ali to ne moemo uiniti sa svojim osjeajima. Mi svi znamo da je grijeh mrziti, ali ako se mrnja jo uvijek nalazi u nama, mi to ne moemo prestati osjeati snagom volje. Ili ako ne volimo neku osobu, mi se ne moemo prisiliti da je volimo, bez obzira koliko mi to mnogo eljeli. Promjenu u naim osjeajima moemo postii samo tako da prvo priznamo sebi svoje negativne osjeaje i inimo iz Istinske linosti. Ako negiramo negativne osjeaje u sebi, a pokuamo initi dobro, mi to neemo biti u stanju. Drugim rijeima, negativni osjeaji e

izbiti kada se budemo najmanje nadali, jer inimo iz straha od svoje negativnosti, a ne iz istine.
73
Rekli smo da treba te osjeaje vidjeti, prihvatiti i initi iz Istinske linosti. Uz daljnju potragu za negativnim namjerama i njihovim znaenjem, ti e osjeaji slabiti i organski se mijenjati. O tome smo dosta govorili. Ako smo ipak toliko zaokupljeni s pozitivnim razmiljanjem u opasnosti smo, s jedne strane, zbog snage volje krivo upotrebljene, da pretjerano reagiramo, a s druge strane, da zanemarimo negativne misli i tako ne prihvaamo trenutnu istinu o nama, pa tako te misli rastu u nama i rade protiv nas, to se ne bi dogodilo da ih nismo potisnuli. Svakako da bismo trebali gajiti pozitivno razmiljanje, umjesto da se preputamo mranim mislima. Trebamo promotriti negativne misli, ali na objektivan i smiren nain, bez osjeaja krivnje, tako da nai osjeaji uvijek budu povezani s tim mislima, ili s nainom kako bismo mi eljeli da nae misli i osjeaji budu. Moramo nauiti promatrati svoju negativnost i prihvatiti njezino sadanje postojanje, jer znamo da je ono samo privremeno, pod uvjetom da radimo na sebi. Prihvaanjem nae nesavrenosti u ovom trenutku, stvaramo mogunost da je mijenjamo. Potreba da budemo sretni, koja je prirodna, moe doi iz Istinske linosti, ali iz ranjenog djeteta. Ako dolazi iz ranjenog djeteta, tada to elimo postii bez da se trudimo i da za to platimo cijenu. Istinska linost u nama zna da sve ima svoju cijenu. Ta cijena su napori koje moramo napraviti na Putu: samospoznavanje, prevladavanje naih mana, uenje duhovnih zakona i njihova primjena u svakodnevnim malim situacijama. Ranjeno dijete eli doi do sree vanjskim sredstvima bez pokoravanja sebe. A da bismo pokorili negativnost u nama i razrjeavali je, to znai teak rad na upoznavanju samih sebe, iskrenost prema sebi da bismo vidjeli iz kojeg dijela nae linosti dolazi naa motivacija. Ranjeno dijete u svojoj tatini eli biti savreno, bez da naporno radi da bi to postiglo. Tako da i Istinska linost i ranjeno dijete ele sreu, ali na razliit nain. Istinska linost zna da jedino ako ivimo u skladu s Bojim zakonima i u svojim emocionalnim reakcijama i mislima, da tada moemo ostvariti vanjsku sreu. Ranjeno dijete u nama eli sreu bez da plati cijenu za nju. Sve potekoe u naem ivotu su rezultat krenja zakona zbog negativnosti u nama u nekom podruju naeg ivota, a esto u mnogim podrujima. Zrela osoba je spremna platiti cijenu i prihvatiti djelovanje Bojih zakona. Ona se nee probati izvui, a da ne plati cijenu. Meutim, pogreno primijenjeno i shvaeno pozitivno razmiljanje eli prebrzo imati vanjsku sreu samo tako da naui kontrolirati svoje misli, ali to nije dovoljno. Negativnost u nama olako prihvaa takve tehnike brzog postizanja sree. Prvi korak prema pozitivnom razmiljanju je da preuzmemo odgovornost za potekoe u naem ivotu jer znamo da smo ih sami, iako nesvjesno, stvorili. Rekli smo da zbog slika u naem podsvjesnom, da one kao magnet privlae u skladu s neistinitim vjerovanjem bolna iskustva i dogaanja u naem ivotu. Slike ine da ponavljamo traume naeg djetinjstva sve dok to ne shvatimo u bolnoj krizi. Mnogi ljudi snano pokuavaju prakticirati pozitivno razmiljanje. Ali budui da nisu u stanju vidjeti svoje negativne misli u podsvjesnom, koje snano kreiraju ivot, oni optuuju druge, ivot i Boga za svoje nedae u ivotu. Svi znamo da je Bog ljubav, ali mi emocionalno nismo nauili tu istinu ako ne vidimo kako emocionalno krimo Njegove zakone. To to to ne vidimo, znai da nismo voljni platiti cijenu tog krenja. Plaanje znai prihvaanje sadanjih tekoa, znajui da su one privremene, jer je Bog ljubav i On eli da su sva Njegova djeca sretna. Do sree moemo doi samo ako prihvatimo da zbog dara slobodne volje mi odluujemo, ali moramo prihvatiti posljedice naih nesvjesnih odabira. I ako se ne pokuavamo rijeiti naih odabira pukom kontrolom naih misli. Srea nam ne moe doi tako dugo dok ne prihvaamo i bol, koji onda postaje toliko grozan da ga ne elimo osjetiti. Jedino prihvaanjem tog bola, moemo izbjei veliki bol koji je rezultat krize. To ne znai da bismo se trebali prestati boriti prihvaajui patnju bez da shvatimo njen uzrok u nama. To znai i iz potekoa uiti, kao i iz sree. Taj uzrok jedino moemo pronai tako da spoznajemo sebe. Trebamo u sebi pronai manu koja je odgovorna za vanjsku tekou i razrijeiti je znajui da vanjsko oitovanje te mane ne moe preko noi nestati. To razrjeavanje mane je proces organskog rasta. I tako dugo dok to traje trebamo prihvatiti svoje potekoe i bol na ponizni nain tako da traimo uzroke u nama. To je istinski i najbolji nain da prakticiramo pozitivno razmiljanje. Najvei bol u naem ivotu stvara nesvjesni i netoni sustav vjerovanja u naem nesvjesnom. To znai da drugi ljudi i okolnosti naeg ivota nisu ono to bismo mi eljeli da budu. Otpor tome prihvaanju stvara najvei bol u naem ivotu. Strah, tatina i samovolja predstavljaju otpor da prihvatimo ivot kakav jest i to stvara bol koji nas iscrpljuje i dovodi do krize patnje, nesree i bolesti. Prihvaajui tekoe kao dio rasta i sazrijevanja, bol prestaje biti iscrpljujui. Bol koji se proivljava prestaje biti bolan i prerasta u pozitivan osjeaj. Takoer kada prihvatimo druge ljude i ivot kakav jest, mi moemo jasno
74
vidjeti da li emo se boriti ili neemo. Tek kada prihvatimo neto kakvo jest, tek tada se to moe promijeniti. Samovolja, dakle, ivot mora biti ono to ja elim ili je to katastrofa, predstavlja otpor uenju i uenje se pojaava, bol raste sve dok ne nauimo. ivot su testovi, ispiti, kunje, i onaj koji se ne opire ivotu, ini posao zbog kojeg je tu, proiuje sam sebe. I takva osoba e imati sretan ivot, ali to ne znai ivot bez tekoa, nego ispravan stav prema tekoama. Srea ili nesrea postoje samo iz naeg kuta gledanja, s duhovnog aspekta to je samo uenje. Prihvaajui bol u naem ivotu kada on doe polako emo shvaati da se nemamo ega bojati i da postoji toliko mnogo toga emu se moemo veseliti. Na osjeaj vremena e se postupno promijeniti, i to ne samo intelektualnim znanjem, ve s dubokim osjeajem da su periodi bola kratki kada uimo iz njega. Shvatit emo da nije vano da imamo potekoe, ve kako mi podnosimo te tekoe. Ako se neprestano bojimo bola u naem ivotu tako da se stalno elimo osjeati dobro, mi tada ustrajavamo na naoj samovolji i strahu, pa stoga i tatini, mi moramo gubiti na kvaliteti naeg ivota. A to znai da ne moemo nai mir, sklad i sreu iznutra i izvana. Ali oni koji prihvaaju bol kao sastavni dio ivota, iji vlastiti mali bolovi i povrijeena tatina nisu toliko vani, i koji neprekidno ne misle ako pokaem svoje istinske osjeaje, to e ljudi misliti? Mogao bih biti povrijeen ili bih mogao neto ugroziti., oni dobivaju novu kvalitetu ivota. Takvi ljudi e pronai sklad u sebi jer ive u istini, i dobit e potovanje i ljubav drugih ljudi, koje ne bi mogli dobiti tako da ustraju na samovolji i strahu. To je psiholoko tumaenje Isusove reenice: Onaj tko eli dobiti svoj ivot, izgubit e ga. A onaj koji ga se spreman odrei, on e ga dobiti. Stoga je od najvee vanosti kada smo na Putu da se odreknemo svoje samovolje, ili svog ivota, a to znai da smo sposobni prihvatiti bol u naem ivotu kad se on pojavi. Pogreno shvaena primjena pozitivnog razmiljanja pokuava izbjei ovaj dio duhovnog razvoja kroz bol. ISCRPLJUJUI I ISCJELJUJUI BOL Gdje god imamo svoje slike, pogrene zakljuke, svjesno i nesvjesno neznanje, mi ne ivimo u istini i mi povreujemo sami sebe i druge. Kad god imamo takve blokove unutar nas, jedini nain da sebi pomognemo je da ih sagledamo i ponemo razrjeavati. Prvi je korak da se susretnemo s istinom, a to nije ugodno. Cijeli taj sustav je stvoren da bi nas zatitio od bola, meutim, budui da nije temeljen na istini, on nas ranjava. U odraslom dobu nismo svjesni te injenice, ali nesvjesno, ranjeno dijete jo uvijek misli da nas taj sistem titi i postoji veliki strah da se odreknemo te vrste pseudo zatite. Taj otpor u nama da vidimo istinu, koji je nesvjestan, stvara najvei bol u naem ivotu. Napustiti masku osjea se kao ugroavanje ivota. Zato je sagledavanje istine, ili odricanje od iluzija bolan proces. To je razlog da vjerujemo da to ne moe biti ispravan nain. Budui da vjerujemo da je istina uvijek neto lijepo i skladno, onda je doivljavanje upravo suprotnog pokazatelj neeg loeg. To krivo vjerovanje da moemo zaobii taj nesklad u nama i biti sretni je u suprotnosti s reenicom da e nas istina osloboditi. Moramo shvatiti ta lana rjeenja u sebi prije nego to emo moi ostvariti sreu. Ako smo zasadili otrovnu biljku u naem vrtu, i tako pokvarili dobre biljke, mi se je jedino moemo rijeiti tako da je iupamo vlastitim trudom. Taj rad ba nije ugodan, jer otrov moe privremeno utjecati na nas dok dotiemo biljku, ali to ne moemo izbjei. Zato moramo pretrpjeti bol na ovaj ili onaj nain, prije nego to emo se moi osloboditi onoga to u nama uzrokuje bol. Moramo razlikovati dvije osnovne vrste bola, onaj koji nas unitava i onaj koji nas obnavlja. Postoji vrsta bola koji dovodi do bolesti, i to je silazna krivulja. A postoji i drugaija vrsta bola - koja je esto jaa - i koja se odvija s procesom ozdravljenja - a to je bol obnavljanja. To je esto, ne uvijek, nunost prije nego to moe doi do potpunog ozdravljenja. To je onda uzlazna krivulja. Primjerice, prije nego se podvrgnemo operaciji, prvo imamo onu vrstu bola koji nas ini bolesnim, koja se esto javlja puno prije nego to tono znamo da neto nije u redu s nama. Tada to na lijenik otkriva i operira nas. Tada u procesu ozdravljenja trpimo potpuno drugaiju vrstu bola. Svi znamo da zarastanje rane boli. Isto se odnosi i nau psihu. Mi imamo izbor da ostanemo na silaznoj krivulji, u stanju u kojem patimo od simptoma, ali odbijamo doi do uzroka simptoma. To bi znailo podvrgnuti se operaciji, otkriti pogrene zakljuke i pogreke, i tako neko vrijeme trpimo bol koja nas obnavlja. Sama operacija bi bila bol od suoavanja s onim to je pogreno u nama. Trebamo pristupiti bolu u naem ivotu tako da prestanemo kukati i saalijevati sami sebe zbog simptoma i suoimo se sa stvarnim uzrocima bolnih iskustava. Stalno se nalazimo u iskuenju da se bavimo simptomima, odnosno posljedicama naih pogreaka, umjesto da pristupimo operaciji, ili jaem bolu, kada otkrivamo nae pogreke. Jednom kada proemo kroz operaciju, vrijeme bola se smanjuje ako imamo hrabrosti da to uinimo. Ali dok ostajemo na silaznoj liniji, tj.
75
rjeavamo simptome, a to znai mijenjanje onog to je posljedica - a to su drugi ljudi i okolnosti ivota, mi ostajemo zaokupljeni svojim simptomima i trpimo iscrpljujui bol. Ta vrsta bola je mnogo gora od zdravog bola obnavljanja koji osjeamo kad se suoavamo s naim nesavrenostima. esto mislimo da je puno lake okrivljavati sebe, druge ljude, svijet, ili Boga, za nae potekoe, umjesto da uzroke potraimo u sebi. to emo se vie suoavati s naim unutarnjim pogrenim shvaanjima, nerazumijevanjem i neistinama, to emo bre ostvarivati sreu u naem ivotu. To znai uiti i iz bola i iz sree, odnosno iz ivota napraviti terapiju, to ivot u stvarnosti i jest. Gdje god krimo boje zakone ili istinu, ako ne djelima, rijeima ili mislima, onda u naim nesvjesnim osjeajima, mi sprjeavamo nau sreu. Rije zakon znai - esto nesvjesno - neto to nas sprjeava ili se moramo pokoriti. U naem nesvjesnom to predstavlja autoritet koji je jai od nas i stoga ga se bojimo, pa je neprijateljski. Ta emocionalna povezanost s pojmom zakona je u potpunosti suprotna njegovom istinskom znaenju. Zakon u svom istinskom smislu nema nita zajedniko sa silom ili prinudom, upravo suprotno. im nastupi prinuda - bilo da dolazi izvana ili iz nas samih - u to trenutku je prekren Boji zakon. Jer Boji zakon je unutarnja sloboda. Mi je moemo stei samo tako da se oslobaamo svojih unutarnjih pogreaka. Negiranje dijela nas, naih pogreaka, je nasilje koje mi vrimo sami nad sobom jer ne ivimo sa svojom istinom. Kada se suoimo s pogrekama, jer ih samo tako moemo rijeiti, mi dobivamo unutarnje bitke. Tko god je doivio i najmanju pobjedu, onaj koji je prevladao otpor i pronaao istinu ili spoznaju u sebi, ak i one neugodne, ili radije upravo takve, doivio je osjeaj mira, snage i sree. To je ono to doivljavamo kada se okrenemo prema unutra, umjesto prema van. EMOCIONALANA ZRELOST Emocionalna zrelost je, prije svega, sposobnost i mogunost da volimo. Naravno da je emocionalna zrelost relativna, ona je pitanje stupnja. Ali kad postoji strah da budemo povrijeeni, razoarani, kao i strah od ivota, emocionalna zrelost postoji u mjeri u kojoj u linosti ne postoji strah ili ranjeno dijete. Emocionalna zrelost suprotnost je sebinosti. Netko moe biti krajnje nesebian u malim vanjskim stvarima, ali to moe biti maska za emocionalnu sebinost. Takva osoba se moe odrei imovine i biti nesebina u tom podruju, ali se istovremeno moe bojati ljubavi i rizika da bude povrijeena, pa tako ona ne daje ljubav drugima. Emocionalna zrelost znai da se ne bojimo platiti cijenu postojanja. I ta cijena ivota ukljuuje i povremene povrede i razoaranja. Zrelija osoba to zna, prihvaa, nije prestravljena i shvaa da raste kroz potekoe, jer kada se povlaimo od ivota u usamljenost i okreemo od drugih ljudi, mi ne samo da povreujemo druge, nego i sami sebe. Emocionalna zrelost znai da se ne bojimo svojih vlastitih osjeaja, zato jer ako imamo negativne osjeaje, na strah od njih nee uiniti da oni nestanu. Upravo suprotno, jedino kada se suoimo s tim negativnim osjeajima, tada moemo shvatiti od kuda oni dolaze, i samo ih tada moemo kontrolirati, a ne da ih potiskujemo, pa tako oni rastu. Tada se takoer neemo bojati svojih pozitivnih osjeaja, jer neemo mariti zbog povremene povrede i radije emo hrabro riskirati, umjesto da ne pokazujemo svoje pozitivne osjeaje. Jer ako moemo pokazivati svoje pozitivne osjeaje drugima, dajui im toplinu, ugodu i njenost, to e biti vanije od onoga to bi nam se moglo dogoditi kasnije. Emocionalno zrela osoba je sposobna upustiti se u proces odluivanja, tj. vidjeti da svaka odluka ima pored pozitivnog i mogui negativni ishod. Nakon takvog traenja istine, ona je spremna platiti cijenu za odluku koju je donijela. Emocionalna zrelost znai da znamo to elimo, da elimo ono to moemo imati i da smo za to voljni platiti cijenu. Odrei se egoizma na svim razinama naeg bia i zbog toga biti spreman istraiti nae nesvjesne reakcije, za koje smo rekli da mogu biti suprotne svjesnim eljama, znai emocionalnu zrelost. Tako nae vanjske reakcije postaju jedno s naim najdubljim reakcijama. Da bismo sazrijevali trebamo pronai onaj dio nas u kojem jo vladaju nezreli osjeaji malog djeteta, pa smo stoga sebini. To e nam esto u poetku biti kao ok, jer su te reakcije toliko razliite od naih iskrenih svjesnih vanjskih reakcija. Bilo da su te vanjske reakcije do sad uistinu bile iskrene, jer je to bilo najbolje to smo mogli, ili su one svjesno varanje, ta vanjska maska mora biti razrijeena da bismo mogli pogledati ispod nje u nau negativnost. Tu emo nai mnoge osjeaje i namjere koji su dijametralno suprotni naem svjesnom uvjerenju o nama samima. Do sada nam maska nije donijela ono to smo eljeli, ili ono to smo mislili da emo dobiti. I to nas je ljutilo. Maska pokuava sakriti ono to je iza nje. Tako smo se osjeali prevarenima i iskoritenima, meutim nismo shvaali da to nije istinska ili bezuvjetna dobrota, nego je bila dobrota iz prisile, straha, pa stoga pogrena. Meutim, tada se moe dogoditi da odemo u drugu krajnost i ponemo iivljavati negativne osjeaje ispod maske, vjerujui da smo tako u istini sami sa sobom. Mi naravno moramo prihvatiti i taj sloj u nama, ali on nije naa najdublja istina. Trebamo istraiti to se nalazi iza bunta, ljutnje i drugih negativnih osjeaja tako da ih konstruktivno proivimo. To su simptomi koje treba proivjeti, a ne potiskivati, a rezultat su neznanja o ivotu. Tad emo sve vie biti svjesni

svoje Istinske linosti, odnosno istine o nama.
76
Odgovore emo pronai samo ako budemo imali hrabrosti pogledati ispod maske, suoiti se i prihvatiti nae negativne osjeaje i namjere, bez da ostanemo u naoj negativnosti. Kao to smo shvatili da je maska pogrean zakljuak malog djeteta, tako je to i negativnost Tada emo biti sposobni da budemo u istini sami sa sobom bez da preuveliavamo nau negativnost. Takoer emo shvatiti da naa prola nesebinost nije bila uinkovita, jer je bila lana. Takav nain rada na sebi vodit e nas u emocionalnu zrelost, ili u sposobnost da volimo i dajemo. Najbri put da se oslobodimo sebinosti je ako se prikazujemo onakvima kakvi zaista jesmo, ak ako to znai i neko malo ponienje. To je davanje ljubavi u najdubljem smislu. To je stoga to se drugi ljudi osjeaju podjednako nesigurno kao i mi. Ako nas vide toliko savrenima kako im to pokazuje naa maska, njihov e kompleks manje vrijednosti jo narasti, pa e prezirati sebe jo vie. Tada e oni oko sebe staviti jo vri oklop, koji e ih jo vie razdvojiti od drugih ljudi, podjednako kao to i mi pokuavamo biti neovisni, jaki i toliko savreni. S druge strane, ako se pokaemo onakvima kakvi uistinu jesmo, sa svojim slabostima, to e im dati poticaj da oni to isto uine. Tako emo dobiti ono ega smo se odrekli. To je duhovni zakon: prvo se moramo odrei onoga to elimo dobiti. Mi smo se odrekli toga da elimo ljubav drugih jer smo toliko savreni, odrekli smo se svoje tatine i samovolje. A drugima smo dali poklon tako da smo umanjili njihovu usamljenost. To je tako jednostavno, ali u poetku nije lagano. I gdje postoji problem koji ne moete rijeiti, probajte to uiniti na ovaj nain. Nemojte u tome pretjerivati, jer niti jedna krajnost nije zdravlje. Treba samo skinuti masku, biti prirodan i nenametljiv. Tako emo otkriti tko uistinu jesmo u ovom trenutku i budimo ta osoba. Tako dajemo najvei dar drugom ljudskom biu. SLIKE - OPRAVDANA I NEOPRAVDANA KRIVNJA Ranjeno dijete u nama je sve neznanje, sve pogreke, sva udaljavanja od istine u svakom moguem obliku. Zato jer je istina Bog. Kada smo na Putu mi u svojim slikama nalazimo krutost, nepopustljivost i smetnje. To nazivamo nezrelou. U tom djelu nae linosti ostajemo takvi kakvi smo bili kao dijete. Bez namjere da budemo loi, kada ranjeno dijete preuzme vlast, mi u nedostatku znanja, zrelog uvida i mudrosti inimo zlo. To proizlazi iz vjerovanja ranjenog djeteta u nama da e nas traenje istine o nama i egoizam zatititi od povrede, ili nam donijeti eljene rezultate. Ako moemo uoiti tu osnovnu pogreku u naim slikama, napravit emo veliki napredak. To nije lako, zato jer nismo svjesni svoje emocionalne sebinosti. Moemo biti svjesni svojih strahova, ali ne shvaamo da ti strahovi dolaze od toga to se bojimo biti povrijeeni. Tada se povlaimo od drugih ljudi, jer pokazati svoje osjeaje uvijek izgleda kao rizik. Kada budemo traili svoje slike, tj. pogrene zakljuke postat emo svjesni zajednikog nazivnika: U mom neznanju ja vjerujem da e me sebinost zatiti od povrede i donijeti nagradu. Na koji sam nain bio sebian? Na koji je nain moj zakljuak bio sebian? Koji je ispravan zakljuak?. Ako budemo promotrili svoje probleme na taj nain - nakon to pronaemo svoje do sada skrivene emocije i reakcije, mi emo se moi promijeniti, a to e onda donijeti promjenu i u naem vanjskom ivotu. U svim slikama postoje zajednike osobine. Jedino se kod svakog pojedinca razlikuje omjer jedne osobine prema drugoj. U svakoj slici emo nai: osjeaj manje vrijednosti, osjeaje krivnje, neprijateljstvo, mrnju, ogorenost, djetinjastu sebinost, strah i nekoliko drugih negativnih crta. Kod manje razvijene osobe te se osobine otvoreno pokazuju i one dovode do trenutnih uinaka. Kod razvijenije osobe, te se osobine ne pokazuju, ali drugi e osjetiti, pa e one donijeti neizravne posljedice. Mi nesvjesno odabiremo sakriti te negativne osobine, to se dogaa kada smo u maski, jer mi shvaamo da ako ih iivimo da je to pogreno, ali ne shvaamo da je i drugi nain podjednako pogrean i da on donosi loe posljedice. Jedino je rjeenje da se postupno oslobodimo sebinosti. Presudna toka u tome je preuzimanje odgovornosti za sve to nam se dogaa. To znai da mi u odraslom dobu imamo mogunost izbora, tj. moemo djelovati iz ranjenog djeteta ili iz Istinske linosti. Da bismo to mogli, ego je jednim dijelom neprestano okrenut prema unutra i promatra nae osjeaje. Prihvaa negativne osjeaje i trai namjere, i tumai novom fragmentu djeteta kojeg je situacija dovela u svijest, to je istina da bi dijete moglo rasti, ali bira iz Istinske linosti. Iako ne osjeamo u cijelosti pozitivno, mi se odluujemo initi dobro, a nai negativni osjeaji e s vremenom slijediti djela. Tako dugo dok pokuavamo negirati te negativne osjeaje, mi ih potiskujemo i nismo u svojoj istini. To moe, s jedne strane rezultirati pretjeranim umorom i napadima zlovolje, ili s druge strane, pretjeranom suprotnom reakcijom koju okolina doivljava kao ugroavanje, to takoer moe biti nesvjesno. U oba sluaja to proizvodi osjeaj krivnje, jer nismo u svojoj istini. Tako dugo dok pokuavamo odgurnuti od sebe te osjeaje zbog vanjske ili unutarnje prisile, mi ne moemo uspjeti. To moram, ne samo da ukazuje na to da sami sebe prisiljavamo da budemo bolji nego to u tom trenutku jesmo, a prisila ne moe maknuti nepoeljne osjeaje - samo ih gura u podsvijest - nego mi imamo pogrean motiv ili namjeru. Drugim
77
rijeima, mi elimo biti bolji a da to ne zasluimo radom na sebi. elimo brzo odstraniti nepoeljne osobine, zato jer nas one ne prikazuju u dobrom svjetlu. Takav je motiv dokaz sebinosti koje se elimo na taj nain rijeiti. Zato takav motiv ne moe uspjeti, bez obzira koliko mi sebe prisiljavali. Ali ako se elimo osloboditi sebinosti, zato jer iskreno uzimamo u obzir drugu osobu, zato jer elimo donijeti ljubav u svoju okolinu, bez obzira na mogunost da moemo biti povrijeeni, tada je motiv ist i na kraju emo uspjeti. Ne postoji slika gdje nema krivnje. Postoje dvije vrste krivnje. Postoji opravdana i neopravdana krivnja. esto koristimo neopravdanu krivnju da se ne bismo morali suoiti s pravom krivnjom. Duboko u sebi znamo da je ono zbog ega sebe okrivljavamo smijeno. Tako zadajemo sebi bol da ne bismo morali osjetiti pravi bol. To je nesvjesni proces proizvodnje bola koji iscrpljuje. Tako izbjegavamo da se suoimo s onim to bismo trebali u sebi prihvatiti i promijeniti. Mi to ne elimo uiniti, pa nesvjesno traimo neto za to ne moemo biti okrivljeni. Sve se to dogaa nesvjesno. A istinska krivnja moe biti neizmjerno slabija od neopravdane krivnje koju upotrebljavamo kao zid iza kojeg se skrivamo. Veina krivnji koje osjeamo je neopravdana. To je krivnja to nismo savreni. Pohvalno je da elimo postati savreni, no to pokuavamo postii na pogrean nain, umjesto da probamo zamijeniti mrnju, ogorenost i agresiju s ljubavlju i nesebinou. Ali prije nego to emo to moi napraviti, prije svega moramo prihvatiti svoje sadanje stanje razvoja i svoju sadanju nesposobnost da osjeamo drukije, ne elei odjednom biti vie od onoga to jesmo u ovom trenutku. Ako se osjeamo krivima to smo jo uvijek ono to jesmo, mi sprjeavamo upravo onaj cilj do kojeg elimo doi, a to je da budemo bolji ljudi, sposobniji za ljubav. Neopravdana krivnja je takoer kada sebe okrivljujemo da nismo savreni i ona sprjeava na razvoj. S tom krivnjom bismo se trebali hrabro susresti. Opravdana je krivnja je kada povrijedimo druge ljude iz svog neznanja jer vjerujemo da je sebinost naa zatita, bez obzira koliko to nenamjerno inili. Zdrav i konstruktivan stav prema opravdanoj krivnji bio bi da sebi priznamo: Bio sam slijep i sebian. Bio sam previe prestraen da bih volio. Priznajem da sam povreivao ljude s tim stavom. Nije vano da li sam taj bol nanio djelima, rijeima, mislima ili emocionalnim reakcijama, ili onim to nisam napravio. Istinski se elim promijeniti. Uspjet u uz Boju pomo. Da bih to napravio moram vidjeti izravne i neizravne povrede koje sam uinio drugima. Zamolimo Boga da nam da uvid da razumijemo te povrede koje smo nanijeli drugim ljudima. Trebamo imati hrabrosti da preuzmemo odgovornost za njih bez tatine i pogrene krivnje koja bi uveliala nau pogreku, pa bismo se osjeali beznadno. Postoje tri mogue pogrene reakcije kad spoznamo povrede koje smo nanijeli drugima: ili beznadnost s pogrenom krivnjom koja dovodi do oajanja zbog sebe; ili opravdavanje sebe i okrivljavanje drugih zbog stvarnih i zamiljenih pogreaka drugih koje su nas prisilile da reagiramo na taj pogrean nain, ili da jednostavno ne elimo vidjeti jer se bojimo svake svoje nesavrenosti koju ne moemo uklopiti u svoju masku. Naravno, te reakcije se mogu izmjenjivati. Trebamo biti svjesni svake od njih. Bol koju emo osjetiti kad spoznamo da smo povrijedili drugo ljudsko bie jest zdrava bol jer emo izgubiti strah i sebinost. Ako doista moemo osjetiti bol zato to smo nehotice povrijedili drugu osobu i ako to moemo rei toj osobi, tada e nam to dati samopotovanje i mir u dui. Korijen neopravdanog osjeaja krivnje je u tome to se prikazujemo boljima, a da taj stupanj nismo radom na sebi, ili ak loijima nego to jesmo da ne bismo morali ponijeti odgovornost, pa ne ivimo u istini i tako varamo sami sebe. Zdravije je initi greke i biti svjestan da moda u tom trenutku ne moemo bolje, nego varati sebe da ne grijeimo. Govorili smo kako nastaju negativni osjeaji u djetinjstvu. Ponovimo da dijete zbog nesavrene ljudske ljubavi u svom neznanju udi za iskljuivom ljubavi, koju mu ne bi mogao dati niti Bog, a kamoli ovjek. Dijete se osjea odbaenim to njegovi roditelji vole jedno drugo, ali i druge. Ljubav za kojom dijete ezne ne moe nikad biti zadovoljena. Frustracija i osjeaj odbaenosti uzrokuje mrnju, ogorenost, neprijateljstvo i agresivnost upravo prema ljudima koje najvie voli. Dijete se osjea ugroeno zbog svojih osjeaja i gura ih u podsvijest. Meutim, negiranje mrnje stvara osjeaj krivnje koji se pokuava rijeiti tako da se dijete poinje ponaati suprotno od onoga to osjea i tako nastaje maska. Ali osjeaj krivnje ostaje i javlja se strah od kazne, opet nesvjestan. Daljnja reakcija je osjeaj da ne zasluujemo sreu. Osjeamo da kada bismo bili sretni da bi kazna bila puno vea. Nesvjesno izbjegavamo sreu u nadi da emo tako okajati negativne osjeaje i tako izbjei kaznu. Strah od kazne i strah da ne zasluujemo sreu stvara jo kompliciraniju reakciju - poinjemo kanjavati sami sebe, jer to izgleda manje poniavajue. I budui da ti sukobi ljubavi i mrnje, krivnje i straha od kazne, postoje u svakoj ljudskoj linosti jedino stupanj moe varirati - prinudna elja da kaznimo sami sebe zbog pogrenih i nesvjesnih zakljuaka do nekog stupnja postoji u svakom ljudskom biu.
78
Tako linost kanjava sebe na mnogo razliitih naina. To se moe dogoditi kao fizika bolest koju proizvodi psiha. To se moe dogoditi u obliku razliitih nezgoda, potekoa i neuspjeha i sukoba u svim podrujima ivota. U svakom pojedinanom sluaju podruje ivota ovisi o osobnoj slici koju je dijete oblikovalo. Tako, ako slika postoji, primjerice, u odnosu na zvanje i karijeru, ona e biti ojaana tom prinudnom eljom za kanjavanjem sebe, tako da e se potekoe u tom podruju stalno pojavljivati. Ako, primjerice, slika postoji na ljubavnom podruju, dogaat e se isto. Dakle, ako nemamo uspjeha u nekoj opravdanoj elji i ako naemo neki obrazac koji se stalno ponavlja - kao da mi nita nemamo s time, kao da nam se dogaa okrutna sudbina - moemo biti sigurni ne samo da postoji slika, tj. pogreni zakljuak u podsvjesnom, nego i potreba za kanjavanjem sebe. A to sve se pokuava na svjesnom nivou izbjei tako da sebi postavljamo tako visoke standarde po kojima u stvarnosti ne moemo ivjeti, a to su standardi maske. Jedini nain kako se neega moemo rijeiti jest da to iznesemo na vidjelo, odnosno da budemo svjesni tih zaaranih krugova u sebi. Jer ista ta stara mrnja nalazi se jo uvijek u nama, i to je razlog da se neprestano osjeamo krivima. Da je to stvar prolosti, odnosno da smo je razrijeili u odraslom dobu, mi ne bismo osjeali krivnju, ak ako te krivnje nismo svjesni. Meutim, osjeat emo se potiteno i klonut emo duhom, kanjavat emo sebe kad god ne ispunimo nemogue standarde nae maske i javljati e se osjeaj manje vrijednosti. Svi osjeaji manje vrijednosti imaju svoj korijen u nemogunosti da ivimo visoke standarde nae maske. Na posao na putu proienja je pronai i osjetiti gdje, u odnosu na koga imamo takve osjeaje i pogrene zakljuke. To mora postati osobno iskustvo prije nego to emo biti u stanju razrijeiti slike. Intelektualno znanje nam pomae u tome kako to trebamo uiniti praksom u malim svakodnevnim situacijama. Shvatiti emo da smo kao dijete mogli imati takve osjeaje, stavove i potrebe, jer bolje nismo znali. Danas znamo bolje. To znai da moramo nauiti biti tolerantni sa svojim negativnim osjeajima, moramo ih shvatiti da bismo vidjeli kakav uinak imaju na na ivot. Vidjet emo kako nai osjeaji nisu u skladu s intelektualnim znanjem. Tako e se ti skriveni osjeaji zapoeti postupno mijenjati. Nai osjeaji oekuju da dobijemo vie nego to smo spremni dati, a to je da dobijemo ljubav od drugih. A ljubav prvo moramo dati da bismo je dobili. PSIHOLOKO OBJANJENJE SEDAM NAJVEIH POGREAKA ILI GRIJEHA Ono to teolozi nazivaju grijehom je vanjsko oitovanje, ili u djelu, ili u misli, psiholoke iskrivljenosti ili nezrelosti. Drugim rijeima onaj dio nas koji nije u istini, ili ranjeno dijete, proizvodi grijeh. Psiholoka pozadina e uvijek pokazati zajedniki nazivnik, a to je nezrelost dijela linosti, a to je nesposobnost povezivanja s drugim ljudskim biem, nesposobnost komunikacije i voljenja. Najire gledano, grijeh je nedostatak ljubavi. Nezrelost nikada nije sposobna voljeti. Ona je slijepa, egocentrina i sebina. Ona ne moe razumjeti druge. Ona znai odvajanje od drugih. Kad smo se ogradili zidom od drugih mi ne volimo, pa smo stoga u grijehu. U psiholokim okvirima to je neuroza. Prva velika pogreka je TATINA. O tome smo puno govorili, ali ponovimo kratko. Tatina govori:Ja sam bolji od drugih. To je neprestano takmienje s drugima, traenje greaka drugima da bismo se osjeali bolje. Tatina je uvijek zamjena za osjeaj manje vrijednosti i osjeaj neprimjerenosti. Uinak tatine vodi u odvajanje od drugih. Druga velika pogreka je POHLEPA. Ako zavidimo drugima na neem to mi nemamo, mi to radimo iz neznanja. Mislimo da to neto imamo da bismo bili sretni i zaboravljamo da se srea moe postii samo unutarnjom promjenom, a ne vanjskim sredstvima. Neznanje je u tome to zanemarujemo unutarnji uzrok, a to je da imamo u skladu s naim vjerovanjem - i svjesnim i nesvjesnim. Shvatili smo da ako nam neto nedostaje u ivotu, pod uvjetom da je elja zdrava, da je to rezultat sukoba svjesne i nesvjesne elje u nama. Moda to se nesvjesno bojimo ispunjenja onog to svjesno najvie elimo. Stupanj frustracije zbog neispunjenja elje ukazuje na jainu straha od ispunjenja u nesvjesnom. Dakle, to vie elimo neto, a ne moemo to ostvariti, to je vei strah od ispunjenja u nesvjesnom. Da bismo postigli to to elimo moramo osvijestiti taj strah u nesvjesnom. Takoer, moemo biti nesvjesni onoga to uistinu elimo. Ono za im eznemo moe biti kompenzacija za istinske potrebe, a kojih ne moramo biti svjesni. Zbog toga, mi moemo zavidjeti i eznuti za onim to drugi imaju, zato to ne moemo rijeiti nae vlastite probleme koji nas sprjeavaju da sebe ispunimo. Pohlepa, isto kao i zavist, odvajaju nas od druge osobe, kao i od naeg Istinskog ja. A to je suprotno od ljubavi, komunikacije i povezanosti s nama bliskim ljudima. To nas ne ujedinjuje, nego razdvaja. Sve je to unutarnja sljepoa koja vodi prema vanjskoj sebinosti i odijeljenosti. Trea velika pogreka je STRAST. To znai bilo koju vrstu strastvene elje u duhu sebinosti. To je djetinjasti stav elim imati i primati, bez da dajem Osoba moe biti voljna davati, pod uvjetom da dobiva to eli, ali je naglasak na sebinosti -
79
dajem da bih dobio. Istinsko davanje znai da dajem jer smatram da je dobro dati, a bez da oekujem da mi bude vraeno. Strast znai pohlepu. Lako sebe moemo prevariti tako da sakrijemo tu sebinu potrebu da dobijemo, pa se pokoravamo i izigravamo rtvu. inimo nesvjesno tako da bude po naoj volji. Tamo gdje neto moramo imati po svaku cijenu, to je strast. Takoer moemo sebe prevariti ako jako elimo neto to je samo po sebi konstruktivno. Ta pretjerano jaka potreba, koje moemo ili ne moramo biti svjesni, postoji jer nismo prepoznali stvarni razlog zbog kojeg ne moemo ostvariti tu elju. Stvarni razlog je nesvjesna negativna namjera u nesvjesnom koja je u suprotnosti sa svjesnom eljom. Zbog tog neznanja potreba raste do neizdrivih razmjera i mi postajemo jo frustriraniji zbog neispunjenja nae elje, a nismo svjesni zbog ega. Da bismo ispunili tu nau elju moramo osvijestiti negativnu namjeru. Drugim rijeima, ako nismo svjesni da se nesvjesno bojimo ispunjenja nae elje, to e prerasti u strast. Strast tada dovodi do stvaranja zamjenskih ili lanih potreba - potrebom za moi, slavom, novcem, da se svidimo drugim ljudima, ili neto drugo. Rekli smo da nas lane potrebe nikada ne mogu ispuniti, one su kao droga - to je vie troimo, sve je vie trebamo, a sve smo prazniji. etvrti veliki grijeh je LJUTNJA. Ljutnja je obrana od bola, zamjena za bol. Kad bismo osjeali bol ne bismo se trebali ljutiti. Zbog tatine, zbog osjeaja manje vrijednosti, mi se osjeamo ponieno kada smo povrijeeni i to nam daje snagu da povrijedimo nekog drugog. Biramo ljutnju da ne bismo osjetili bol, jer nam to izgleda manje sramno. To nas postavlja iznad druge osobe, radije nego, kako to nama izgleda, ispod nje. Tako skrivamo da smo povrijeeni. Zbog tatine, mi laemo da nismo povrijeeni. Tako su tatina i ljutnja povezani. Tako varamo sami sebe. To opet uzrokuje negativne uinke, dok priznavanje i ivljenje prema istinskim osjeajima to ne ini. Bol, ako je osloboen ljutnje, ne moe negativno utjecati na druge, pa nam se nee ni vratiti. Ali ako bol nije svjestan, ili ako je pomijean sa posljedinom ljutnjom, on postaje destruktivan. Bilo da se ljutnja pokazuje u rijeima i djelima, ili je samo osjeamo, nema razlike. Ako osjeamo bol mi se ne odvajamo od druge osobe; kad smo ljuti to inimo. Tako da istinski osjeaji nisu prepreka ljubavi i komunikaciji, a zamjenski osjeaji jesu. Zamjenski osjeaji su uvijek destruktivni, a mnogi kao ljubomora, zavist i strast sadravaju u sebi ljutnju. Ljutnja je esto potisnuta. Tada treba prvo osvijestiti ljutnju, koju jo moemo nazvati ogorenost, mrnja, neprijateljstvo, da bismo mogli postati svjesni bola. Ako ne osvijestimo ljutnju, jer nam visoki standardi maske zabranjuju taj osjeaj, osjeat emo uvrijeenost. Uvrijeenost je jo udaljeniji osjeaj od bola nego ljutnja, pa je jo tetniji. Izigravamo rtvu, stvaramo lanu patnju da bismo kaznili drugu osobu zbog koje smo uvrijeeni, a potajno, nesvjesno uivamo u umjetno stvorenom bolu - to je taj iscrpljujui bol, umjesto da osjetimo bol to druga osoba nije savrena. Tako stvaramo dramu punu samosaaljenja da ne bismo ivjeli stvaran ivot koji sadri i bol. Nesvjesno kanjavamo svoje roditelje, sada premjetene na drugu osobu, svojom nesreom. Uvrijeenost stvara osjeaj odbaenosti koji kulminira u osjeaj ogorenosti. Tu je na djelu tatina koja nije zadovoljena. Postoji nedostatak poniznosti, jer nesvjesni osjeaji ne dozvoljavaju da nas netko odbaci. Na taj nain elimo da nas svi prihvate ili da nas prihvati osoba koju smo odabrali. I ne moemo podnijeti da naa elja ne bude zadovoljena. Drugim rijeima, postoji samovolja, znai mora biti kako mi elimo, jer inae postajemo ogoreni. Da bismo prevladali takve osjeaje prvo moramo postati svjesni samovolje i prihvatiti da nas nikada svi ljudi nee voljeti, ili biti onakvi kakvi mi mislimo da trebaju biti. Tada trebamo prepoznati tatinu povezanu sa samovoljom. Tada emo prevladati strah koji se javlja kao posljedica da naa elja nee biti ispunjena. im se odreknemo elje, strah e nestati, a s njim i naa ogorenost. Ogorenost uvijek sadri klicu mrnje, ne nuno prema toj odreenoj osobi, ali je to ipak ona mrnja iz djetinjstva U nama neizbjeno postoji potreba za moi kad smo ogoreni zbog odbacivanja, ili mi to samo tako doivljavamo. Osjeaj govori: Ako ne uini ono to ja elim, a to u ovom sluaju znai da budem voljen i prihvaen, ja ti zbog toga zamjeram. Taj osjeaj treba prepoznati, pa on nee iz nesvjesnog upravljati s nama i postupno e se mijenjati. to vie budemo tako radili, osvjetavali negativne osjeaje, to vie emo biti svjesni da nas drugi nikada ne odbacuju zbog naih nedostataka - kakvi god oni bili - osim u rijetkim sluajevima kada postajemo agresivni zbog vlastite nesigurnosti. I tada nas drugi ne odbacuju zbog nae Istinske linosti, nego zbog loe odabrane maske. Sve maske su loe, ak i one oigledno ugodne. Nas odbacuju zbog naeg vlastitog straha od ivota, razoaranja, osjeaja manje vrijednosti i nesigurnosti. Dakle, mi sami sebe odbacujemo jer ne ivimo u svojoj istini, nesvjesno preziremo sebe, pa to onda automatski i nesvjesno preuzimaju drugi. Misli, stavi i osjeaji, svjesni ili nesvjesni, su zarazni, tako da mi neprestano utjeemo jedni na druge. Zdrava ljutnja je ona koja je pravedna. Ona nam pomae da se obranimo. Ona nam pomae da se borimo za ono to je
80
dobro i istinito - bilo da se radi o nama, nekom drugom, ili o principu. Razlikovati je moemo samo prema tome kako je osjeamo. Pogrena ljutnja nas ini napetima, krivima i nestrpljivima. Zdrava ljutnja nas ne prisiljava da se opravdavamo. Kratko traje. Ona nas ne slabi i ostavlja nas slobodnima i ne izaziva zbunjenost. Peta velika pogreka je NEZASITNOST. Potreba koja nije ispunjena due vrijeme moe kao kompenzaciju, pored drugih zamjena, izazvati nezasitnost. Ako nismo svjesni svojih istinskih potreba, mi ne moemo ispuniti sami sebe i ne moemo biti sretni. Ako uzroke potraimo u sebi, mi emo biti u stanju da to rijeimo. Ali postoje mnogi pogreni naini koji donose privremeno olakanje od unutarnjeg pritiska, kao to je to ovisnost o drugoj osobi, alkoholizam i droga, da navedemo samo neke. esta velika pogreka je ZAVIST. O zavisti smo puno govorili. To je osjeaj da smo neopravdano zakinuti, jer nemamo ono to drugi imaju, ma to to moglo biti. Mislimo da bismo ostvarili sreu da to neto imamo. Zanemarujemo da uvijek imamo u skladu s onim to svjesno, a jo vie nesvjesno vjerujemo. Ne znamo da srea dolazi kao rezultat dubokog rada na sebi da bismo prevladali nae mane. Zavist emo prepoznati u reenicama: Blago njemu; lako tebi i tome slino. Osoba je ogorena i ljuta, pa drugoj osobi uvaljuje osjeaj krivnje i tako je kanjava. Sedma velika pogreka je LIJENOST. To je ravnodunost, apatija i bezvoljnost. To predstavlja lano rjeenje povlaenja od ivota i ljubavi, a rezultat je potiskivanja osjeaja. Tamo gdje postoji apatija, postoji i odbacivanje ivota. Tamo gdje postoji ravnodunost, postoji i lijenost srca koje ne moe osjetiti i shvatiti druge - pa se stoga ne moe ni vezati s njima. Nita ne proizvodi vie jalovosti od lijenosti, ili bezvoljnosti, ili povlaenja, bilo koje ime tome dali. Osoba koja ima pozitivan i konstruktivan stav prema ivotu ne moe biti lijena. Netko tko nije previe zabrinut sa svojom sigurnou, nee se povlaiti, pa stoga nee postati apatian. Lijenost uvijek ukazuje na sebinost. Onaj koji se previe boji za sebe nee riskirati da se otvori drugim ljudima, jer se boji povrede. U lijenosti nikada ne dajemo ivotu, samima sebi i drugima priliku. To negira ivot i to jedino moemo rijeiti ako sagledamo da je takva sebinost nezdrava. Zbog straha da ne budemo povrijeeni, mi postajemo ravnoduni prema ivotu. to smo dublje u svojim sukobima i problemima, a koji krajnje nastaju zato to ne elimo izai iz njih i promijeniti sebe - oni postaju sve tei. to se vie odupiremo suoiti se s problemima i promjeni, to nae potekoe postaju vee. To se nastavlja sve dok na vanjski ivot ne postane toliko nepodnoljiv da nas ta nesrea ne natjera na promjenu. Meutim, mi moemo prihvatiti promjenu prije nego to ivot postane nepodnoljiv. Ako voljno prihvatimo svaku tekou, jer znamo da su tekoe ubrzani rast, do velikih tekoa nee ni doi. To znai uiti u svakoj potekoi. Promijeniti kut gledanja iz onoga koji pati, a ne zna zato, u onoga koji u svakoj patnji trai smisao i ui. Tada e i bol i radost biti poticaji za na duhovni napredak. STRAH OD SREE elja za sreom postoji u svakom ovjeku. To je primarni osjeaj i postoji u nama od trenutka roenja. Dijete eli ispunjenje svojih elja odmah i na nain kako ono to eli. Rekli smo da je dijete egocentrino i nije sposobno za zrelu ljubav. Ranjeno dijete u nama osjea jo uvijek onako kako smo osjeali dok smo bili dijete, dakle, dio nas eli trenutno ispunjenje svojih elja i to na nain kako mi to elimo. Srea, kao i svaka istina, moe biti iskrivljena u svoju suprotnost. Tako i svako ispravno shvaanje moe biti iskrivljeno u pogreno shvaanje. Srea, pogreno shvaena, se izraava: Jedino ako mogu imati ono to elim, na nain na koji ja elim i kada to elim, mogu biti sretan. Bit u nesretan ako se to ne dogodi kako ja hou. Osim toga, pri tome oekujemo apsolutno odobravanje, divljenje i ljubav od svih. A kada se to ne dogodi, mi to doivljavamo kao tragediju, kraj svijeta. Ne moemo biti sretni. Svakako, to nikada nije intelektualno uvjerenje, ali tako to osjeamo - sve izgleda beznadno i raspoloenje nam varira u raznim stupnjevima oaja. Ranjeno dijete u nama razmilja u okvirima crno-bijelo. Ne postoji nita izmeu, ili postoji srea ili nesrea. Ako se stvari dogaaju u skladu s naim oekivanjima, onda je to srea. Ali i ako najmanja stvar krene protiv nae volje, svijet je crn. Takva reakcija potjee iz djetinjstva. Kada je dijete gladno vie od nekoliko minuta, za njega su te minute kao vjenost. Ne samo zbog toga to dijete nema pojam o vremenu, nego i zato to dijete ne zna da e period gladi brzo zavriti. Tako se dijete nalazi u apsolutnom oaju, kao to to moemo vidjeti kod djeteta koje plae kao da je kraj svijeta. Dijete izraava svoju ljutnju, bijes i nesreu. Meutim, u odraslom dobu se ti osjeaji prekrivaju razumnim i racionalnim ponaanjem. Dijete vrlo rano osjea da sreu koju eli ne moe ostvariti, pa ono osjea ovisnost o okrutnom svijetu koji mu ne daje ono to eli. Taj iskrivljen i primitivan pristup srei je u stvari potreba za moi nad drugima, pokoravanjem drugih i odobravanjem. Drugi su ovdje da ispunjavaju nae elje, kao nai roditelji u djetinjstvu, a budui da ta elje ne mogu

nikada biti ispunjene, mi se osjeamo stalno frustrirano.
81
Jasno da se mi ne moemo sjetiti tih svojih osjeaja iz djetinjstva, ali ih moemo otkriti u nama danas. Prvo moramo otkriti gdje to ranjeno dijete u nama jo uvijek postoji, s istim eljama, osjeajima i reakcijama. Tek tada dospijevamo na toku u naem razvoju od koje poinjemo mijenjati neostvariv pristup srei i poinjemo graditi zreo pristup. Sve dok ne doivimo to dijete u nama, mi ne moemo shvatiti odreene sukobe u nama koji su posljedica tog netonog poimanja sree. Kako dijete sve vie raste ono shvaa da ne moe vladati drugima i dobivati odobravanje, pa poinje sakrivati takve svoje elje od drugih, a na kraju i od samog sebe sve dok ih vie nije svjesno. Ali to potiskivanje ima svoju cijenu - osoba pokuava postati svrena odmah i sada bez napornog rada na sebi. To je sebian cilj jer osoba ne tei savrenstvu da bi bolje voljela i davala, nego da dobije divljenje i odobravanje, da bi tako mogla upravljati drugim ljudima. Osim toga, osoba postaje nesposobna da vidi svoje nedostatke - da prihvati sebe takvu kakva jest u odreenom trenutku, pa ona ne moe biti istinski ponizna tj. da prihvati sebe kao jo nesavrenu kao nita bolju, niti mnogo loiju od ostatka ovjeanstva. Tako frustracija postaje dvostruka - ne moemo vladati drugima i ne moemo biti odmah savreni - i to raa osjeaj nesposobnosti, podreenosti, samosaaljenja i krivnje. Dijete jo ne zna da nitko ne moe postii takvo savrenstvo, a u odraslom dobu taj nesvjesni zakljuak mogao bi se ovako izraziti: Kad bih mogao biti savren, imao bih to elim. Budui da nisam savren, nita ne vrijedim. Tako nastavljamo sebe kanjavati to nismo savreni, a svaki novi neuspjeh uzrokuje dodatni oaj i krivnju, poveavajui loe miljenje o nama samima. Istovremeno, s duge strane u osobi postoji i druga reakcija - osoba ne moe podnijeti cjelokupnu krivnju pa okrivljava druge i svijet. I tako nastaje zaarani krug: mogao bih biti sretan na nain na koji ja elim, tako da me u potpunosti vole i odobravaju mi, da rade ono to ja elim, tada bih mogao biti savren. Budui da mi to ne daju, oni su krivi to ja nisam savren. Tako osoba okrivljava svijet s jedne strane, a sebe s druge strane. Takav pogrean pristup srei - jedino mogu biti sretan ako je sve po mome - neizbjeno uzrokuje pogrean pristup ljubavi. Zreli pristup srei bi glasio - ja ne ovisim o vanjskim dogaajima, bez obzira kakvi oni bili. Uim i iz bolnih i sretnih okolnosti. To znai da smo shvatili da ivot sadrava i sreu i nesreu. Zrela osoba ne doivljava to kao kraj svijeta kada se susretne s bolom, a to se dogaa emocionalno nezrelim osobama. Ona zna da izbjegavanje bola ima visoku cijenu - bol izbjegavanja je jo gori od bola koji se pokuava izbjei, ali ona niti ne pokuava proizvesti bol da ne bi osjetila svoju bespomonost - a nezrele osobe to esto rade i to nazivamo elja za nesreom. Pogrean pristup ljubavi je slijedei osjeaj, odnosno oekivanje: Onaj tko me voli, taj mi odobrava sve to inim, divi mi se, i ja ga posjedujem onako kako vladar posjeduje svoje podanike. Partner postaje objekt, a ne ravnopravan subjekt. elimo posjedovati drugu osobu. Ispravan pristup ljubavi bio bi: Ja volim, bez obzira da li me ti voli ili ne. Naravno, to je ideal na najvioj razini i mi ne moemo sebe prisiliti da tako osjeamo. Ako to ipak pokuamo, to e samo poveati osjeaj neuspjeha i krivnje. To je kada snagu volje krivo upotrijebimo da bismo bili dobri, a bez rada na sebi. Ako nismo voljeni i nemogue nam je voljeti za uzvrat, to jednostavno treba sebi priznati bez krivnje. Ako smo sagledali svoju djetinjastu elju za vladanjem, mi emo biti sposobni da smireno, bez zamjeranja i ogorenja prihvatiti da nas neka osoba ne voli. Tad emo biti sposobni da damo, a da ne oekujemo da nas zbog toga vole. Pogrean pristup srei takoer dovodi do razoaranja, jer je nemogue prevariti ivot, i tada dijete odluuje: Budui da ne mogu izbjei nesreu, onda u u njoj uivati. Tako u se osjeati manje ponieno. Ja izazivam nesreu, kanjavam sam sebe, pa dakle, nisam potpuno bespomoan. Nije potrebno rei da nikada niti jedna od ovih misli nije svjesna. Mi jedino moemo ui u trag ovakvim osjeajima dubokim radom na sebi - tako da prevodimo nae osjeaje u jasne misli. Tada emo pronai obrasce prema kojima na profinjeni i skriveni nain izazivamo ljude i dovodimo do odreenih situacija u kojima smo onda povrijeeni tako da moemo nakupljati nesretne sluajeve, nepravde, povrede i bol. Problem je u tome da se uitak koji proizlazi iz nesree koju izazivamo nikada ne moe osjetiti kao istinski uitak. Da se to moe, to onda ne bi bilo lano rjeenje. Zbog toga patimo, dok istovremeno uivamo u odreenim znaajkama nesree, primjerice u samom izazivanju na takav profinjeni nain da nam nitko nita ne moe dokazati, ili u samosaaljenju koje proizlazi iz nesree, itd. Kada bismo analizirali nae osjeaje kod svakog nesretnog ishoda, nali bismo taj unutarnji glas koji kae ne, bez obzira koliko svjesno eljeli sretni ishod. Unutarnja nespremnost za sreu prekrivena je vanjskom spremnou. Ta samodestrukcija i samokanjavanje - a to je zapravo elja za nesreom - rezultat je duboko ukorijenjenih osjeaja krivnje. Kada god ne ivimo istinu naa Istinska linost, ili naa savjest, to zna i zato osjeamo krivnju. Najvei osjeaj krivnje proizlazi iz nakupljanja nesree i to je temeljni osjeaj krivnje iz kojeg proizlaze svi ostali osjeaji krivnje. To je stvarna krivnja.
82
Trebamo nauiti analizirati nau masku ili Idealiziranu linost - to elimo biti, koji su nam ciljevi i zato imamo te ciljeve. Analizirajui naa matanja, prole i sadanje elje, uvijek emo nai isti zajedniki nazivnik: elju za savrenstvom da bismo mogli biti sretni i da bismo vladali u takvom svojem svijetu. Sigurno je da mi svjesno nemamo elju vladati drugima, ali su nai osjeaji takvi. elimo biti savreni da nam drugi ljudi rade ono to mi elimo. elimo da nas vole i odobravaju svi bez iznimke. elimo biti savreni da bismo bili bolji i vredniji divljenja nego drugi ljudi. Ako pogledamo u nae osjeaje shvatit emo da se tako ponaamo, iako nikad svjesno nismo izrazili elju da vladamo drugim ljudima. To emo pronai u sebi kada nas primjerice netko neljubazno odbije, ili nas odbaci na neki drugi nain. Tada moemo shvatiti da nas ne mora svatko voljeti, odobravati nam, a ako to ne znamo, tada emo se jako loe osjeati. Ako nas to pretjerano pogodi, tada je elja za vladanjem nad drugima na djelu. U mjeri u kojoj otkrijemo elju za vladanjem u nama i nauimo se je svaki puta dobrovoljno odrei, u toj emo se mjeri odrei i izazivanja nesree, nevolja i jada. Nije lako doi do toke da uistinu moemo doivjeti sve ove osjeaje tako da oni prestanu biti samo teoretsko znanje. Tako dugo dok tu sklonost za vladanjem vidimo samo u drugima, ali i ne u samima sebi, ni to nam nee pomoi. Nuno je da uloimo sav svoj trud da prevladamo otpore i bolne spoznaje da bismo pronali te osjeaje u sebi. Kada ih pronaemo, proivimo i usporedimo sa istinom, mi smo nali klju promjene. Ta djetinjasta potreba da kontroliramo ivot, ili potreba za vladanjem postoji u svakome. Meutim, moe se oitovati razliito kad razliitih ljudi. Postoje mnoge varijacije, od osobe koja u velikom stupnju nakuplja nevolje, dok neka druga moe otvorenije izraavati svoje zahtjeve za vladanjem. Vanjsko ponaanje i intelektualno uvjerenje nisu pokazatelj ove karakteristike ranjenog djeteta u nama. Ta karakteristika je temelj svih slika u nama. Kada bismo mogli prihvatiti sebe sa svojim najdubljim osjeajima, i to ne samo intelektualno, tada bismo shvatiti da smo jednako nesavreni kao i drugi ljudi, da nas neki vole, drugi ne vole, neki nam odobravaju, a drugi ne, mi bismo uistinu postigli razinu zrelosti kojom bismo prestali nakupljati nove nevolje. Meutim, veina ljudi jo uvijek jako pati kada ne dobije odobravanje od svakoga. Ne moe sebi i drugima priznati ni najmanju pogreku da ne bi u pitanje doveli svoju masku. Naputanje maske izgleda previe zastraujue i doivljava se kao gubitak sree. Ranjeno dijete reagira u nama, a mozak to pokuava opravdati racionalnim argumentima, no to nam ne donosi mir. Mir moemo stei jedino ako odluimo vidjeti, suoiti se i odrei tog djetinjastog pristupa srei, vladanju i savrenstvu. Moramo postati svjesni ranjenog djeteta u sebi, jer ako ono ostane sakriveno od nas, ono e nastaviti unitavati na ivot, bez obzira koliko se mi trudili na vanjskim razinama. Trebamo u svakoj patnji traiti smisao, umjesto da je produujemo zbog osjeaja da je patnja besmislena. Tako e svaki bol ukazivati na vane spoznaje o nama samima, i tama u nama e se smanjivati. Jer tama je uvijek neznanje. U trenutku kad doemo do spoznaje, bol prestaje, i spoznaja postaje izvor radosti. RAZUM, VOLJA I EMOCIJE - TRI TIPA LINOSTI Postoje tri osnovna tipa linosti s obzirom na razum, volju i emocije. Mi smo radili razne podjele linosti do sada, a danas emo govoriti o tipovima linosti s drugog aspekta. Tako postoji linost koja upravlja svojim ivotom i svojim reakcijama uglavnom s razumom. Postoji drugi tip koji to radi uglavnom s emocijama. A trei to radi s voljom. Naravno da je rijetko da netko bude ba isti tip, obino u linosti postoji mjeavina, ali u nekim sluajevima je prevlast jednog usmjerenja oita. U idealnoj linosti ove tri znaajke skladno surauju. Ali budui da nitko nije savren, ta usmjerenja se katkada upotrebljavaju tako da tamo gdje bi trebao primjerice prevladati razum, prevladaju emocije i obrnuto. Ponimo s linou koja preteno koristi razum, a zanemaruje ostala dva usmjerenja. Takva osoba upravlja svojim ivotom uglavnom kroz proces razmiljanja i zakljuivanja, a esto je sklona tome da zanemari emocije. Ona se boji emocija, pa stoga negira svoje emocije i tako se odrie svoje intuicije. Oni koji se boje svojih emocija ne mogu vjerovati u svoju vlastitu intuiciju, zato to vjeruju zbog straha da je intuicija neto to je neopipljivo, neto to se ne moe dokazati. esto osoba razuma tajno omalovaava emocionalan tip osobe. Ona je ponosna to je toliko racionalna. Volju, koja ne mora biti i samovolja, koristi sa zakljucima do kojih je dola razmiljanjem, a rijetko zajedno s emocijama i intuicijom. Osoba razuma je esto tzv. intelektualac. Ona je esto znanstvenik, ili ateist. esto je sklona materijalnoj strani ivota, a zanemaruje duhovnu. Ali bilo bi previe pojednostavljeno tvrditi da su svi razumski tipovi manje duhovno razvijeni nego primjerice emocionalni tip linosti. Oni se jedino razlikuju u pristupu. Razumskom tipu e biti mnogo tee doivjeti duhovnu stranu svog bia, a emocionalni tip e se susresti s drugim potekoama. Nadalje, razumski tip e imati velike potekoe da intuitivno prosudi druge ljude, kao i samoga sebe. Volju e oba tipa koristiti jednostrano. Tip razuma koristi volju da bi unaprijed neto smislio, esto previe oprezno pokuavajui kontrolirati ivot, dok je emocionalni tip ponesen svojim emocijama, pa svoju volju koristi nesvjesno, jer ne zna kuda e ga njegove emocije dovesti. Kada su ta dva usmjerenja usklaena u jednoj linosti
83
tada linost nalazi srednji put izmeu ta dva ekstrema i koristi volju ovisno o situaciji. Volja bi trebala biti sluga razumu i emocijama. Lako se moe vidjeti da tip razuma ide kroz ivot proputajui veliku koliinu ivotnog iskustva, i to ini veinom zbog straha i tatine. On se boji da bi ga emocije mogle dovesti do iskustava s kojima se ne bi mogao nositi. Strah od nesigurnosti i rizika uvijek ide s emocionalnim ivotom, dok razum ima uvijek sve na svom mjestu. Emocionalni tip je podjednako jednostran. Kao to se razumski tip ponosi svojom racionalnou, tako se emocionalni tip ponosi da je samo on sposoban da osjea, ali ne i drugi. Takav tip takoer potajno omalovaava tipove koje oznaava kao intelektualce. Ali i ovaj tip je takoer ekstreman i tako se podjednako udaljava od istine kao i razumski tip. Tono je da su emocionalni tipovi skloni tome da imaju dobru intuiciju i da se ponekad manje boje osjeaja i unutarnjeg iskustva, nego tip razuma. Loa strana ovog tipa je da nasuprot razumskom tipu, koji previe kontrolira ivot, ovaj tip esto gubi kontrolu nad ivotom. Takva osoba gubi iz vida injenicu da je razum takoer vaan. Emocionalni tip je svako malo ponesen nekontroliranim osjeajima koji ga bacaju iz ravnotee. Tako on ne gubi samo kontrolu nad sobom, nego ne vidi ono to je najvanije za njegov ivot. Zbog njegovog prenaglaavanja emocionalne strane, on zanemaruje podjednako vano djelovanje razmiljanja koje slui da bismo mogli bolje razlikovati i odabirati. Jedino ako bude koristio svoj intelekt, on e biti sposoban obuzdati svoje emocije koje teku u raznim pravcima, i koje ne moraju biti negativne. Jedino tada moe pravilno koristiti svoju volju. Inae, nekontrolirane emocije moraju donijeti katastrofu u njegov ivot, isto kao i u njegovu okolinu. to se netko due preputa emocijama, sve mu se tee oduprijeti tom iskuenju, pa upada u bujicu svojih osjeaja i gubi svijest o tome to ini. Takva osoba ne moe a da ne bude sebina i destruktivna jednom kada izgubi vlast nad sobom pod utjecajem svojih emocija, iako je ta vrsta sebinosti razliita od one kod razumskog tipa i kod tipa kod kojeg prevladava volja. Vano je da shvati da je ono na to je ponosan krajnost, i da to ne moe biti prednost. Takoer je vano je da pone gajiti proces razmiljanja i planiranja, pa e to biti poetak mudrosti. Emocionalni tip, naravno koristi volju, ali to ini bez odgovornog, svjesnog planiranja i razmiljanja. On se neprestano gubi u svojim emocijama, pa upada u kaos. Tako osoba gubi ravnoteu u ivotu, upravo kako to ini i razumski tip, ali na suprotan nain. Oba se tipa podsvjesno boje svojih suprotnih krajnosti, pa ostaju u svojoj krajnosti. To je, takoer, pogrean zakljuak. Osoba osjea ili nesvjesno misli da je njena krajnost bolje ivotno rjeenje od one suprotne krajnosti. Razumski tip se boji da ne izgubi kontrolu, pa tako ne samo da gubi glavni dio ivotnog iskustva, nego takoer ljepotu i sreu. Emocionalni tip se boji da e obuzdavanjem i vjebanjem svojih emocija, propustiti neto vrijedno u ivotu. Oba zakljuka su pogrena, zato to jedino u skladnom srednjem putu lei potpuno rjeenje. U obje kategorije postoje tipovi koji su oiti predstavnici kategorije. Ali uobiajeno je da te dvije krajnosti nisu tako oite. Razlog lei u tome da osoba moe biti previe emocionalna, ili previe intelektualna, u nekom znaajkama svoje linosti, dok u drugim moe biti uravnoteenija, ili ak sklona suprotnoj krajnosti. Kod neke druge osobe to ne mora biti toliko oigledno, jer je njena istinska priroda prekrivena maskom. Tako, primjerice, u osnovi emocionalna osoba, zbog svojih strahova bira intelektualnu masku koja je strana njenoj prirodi. Takva osoba moe prema van izgledati vrlo mirno i puna kontrole, dok u njoj bjesne emocije i nema unutarnjeg mira. U treu kategoriju spada tip volje koji je potpuno razliit od prva dva tipa. Volja bi trebala biti sluga, nikada gospodar. U idealnom sluaju, volja bi trebala podjednako sluiti u procesu razmiljanja, kao i u izraavanju emocija. Tip volje od sluge ini gospodara, jer osoba sve postie snagom volje, bez da pri tome previe razmilja i osjea. Ona takoer nesvjesno omalovaava razumski i emocionalni tip. Takva osoba e razmiljati ili osjeati: Razumski tip je samo intelektualac. To je tip osobe koji krasno govori, koji ima prekrasne teorije, ali je potpuno nerealan. S time nita ne moe postii u ivotu. Ja sam taj koji sve postie. A to se tie emocionalnog tipa, tog jo vie omalovaava, jer on postie jo manje od intelektualnog tipa. On je u pravu kad prosuuje druga dva tipa, ali je i on u krivu, jer misli da je njegova krajnost bolja od druge dvije krajnosti. Tip volje uvijek je u utrci za opipljivim postignuima i to e takvu osobu uiniti nestrpljivom, pa nee postii nita. Tako e jo manje razmiljati i povezivati svoje razmiljanje s emocijama, to bi je vodilo u mudrost, bez koje ne moe postii ono to eli, a ako i postigne eljeno, ona to nee koristiti na pravilan nain, pa e ponovno izgubiti. Takva osoba ne samo da je sklona neopreznosti, nego se takoer ne uputa u proces razmiljanja koji bi joj pomogao da upozna sebe i druge, ili shvati smisao ivota. Takoer zanemaruje i emocionalnu stranu, jer se boji svojih emocija. Ona prihvaa svoje emocije samo tako dugo dok ih moe kontrolirati, tako dugo dok joj one slue, jer bi inae mogle ometati ostvarenje cilja. Rijetko se preputa osjeajima, osim ako zna kuda je vode i tako nije spontana i iskrena. Tako gubi vaan dio ivotnog iskustva.
84
Sva ta tri tipa su krajnosti i teko bi bilo pronai osobu koja ima toliko prevladavajue karakteristike da bi bila isti tip. Kod veine ljudi dvije karakteristike prevladavaju, dok je trea manje zastupljena. Ali postoje i mnogi ljudi u kojima djeluju sve tri znaajke. Problem je u tome da tamo gdje bi trebao djelovati razum, djeluju emocije, i obrnuto, pa tada niti volja ne djeluje tamo gdje bi trebala. Kod zrelije linosti te tri znaajke djeluju tako da se skladno nadopunjavaju. I ova podjela bi nam trebala pomoi da bolje sagledamo sami sebe. Bez obzira koje karakteristike prevladavaju u nama, trebali bismo teiti uravnoteenju. To znai da ako smo preteno razumski tip, morali bismo vie obratiti panju naim emocijama tako da moemo razviti intuiciju koja e onda biti dobar vodi naem razumu. Ako smo preteno emocionalni tip, trebali bismo vie panje posvetiti promiljanju da ne budemo robovi naih emocija gubei iz vida to uistinu elimo. I jedino tada emo moi upotrebljavati nau volju na konstruktivan nain. Tip volje esto koristi svoju volju kao samovolju, jer mora biti kako on eli pod svaku cijenu, a ostala dva tipa ine to jednako pogreno. Emocionalni zanemaruje razmiljanje, pa ne moe ispravno odabrati, a tada i krivo koristi volju. Razumski tip koristi volju da bi kontrolirao ivot. Snaga slobodne volje pokazuje koliko emo napredovati u svom razvoju. Ako svoju slobodnu volju koristimo iz ranjenog djeteta, ona e slabiti i mi emo imati sve vie problema i osjeaj bespomonosti e jaati. Najvanija stvar pri koritenju snage volje u ispravnom smjeru je da sami sebi obeamo da emo je koristiti u skladu s Bojim voljom. Ako doista budemo htjeli znati to je Boja volja, mi emo se potruditi da traimo istinu u svakom problemu kojeg imamo. Moliti emo Boga da nam pokae istinu i shvatiti emo da nam je cijelo vrijeme odgovor bio blizu, ali ga nismo vidjeli jer to nismo htjeli. Bojali smo se odrei naih uvjeta za postizanje sree i mislili smo da to bolje znamo od Boga. No, kada doista odluimo vidjeti istinu, pa makar ona i ne bila ugodna za nae planove, mi emo je vidjeti. Kada to uinimo, na problem e se poeti rjeavati i mi emo doivjeti mir i radost. Gdje god budemo ispravno koristili svoju snagu, da se borimo i prevladamo nae potekoe, bit emo dovoljno snani da to uinimo. Kada god bude ispravno da se prepustimo situaciji i ne borimo se protiv nje, pronai emo mir u tome. Isto tako e na razum skladno suraivati s emocijama, i mi emo ispravno upotrebljavati svoju volju u skladu s Bojom voljom, i postajat emo sve sretniji. Jer ono to elimo postii, mi to stvarno i moemo. A ako je naa elja usklaena s Bojim zakonima, tada emo postii sreu. EMOCIONALNA OVISNOST O DRUGOJ OSOBI I/ILI OSOBAMA Emocionalnu ovisnost o drugoj osobi ili ljudima bismo mogli jednostavno definirati kao neprestano odricanje od samog sebe, svoje istine, da bismo izbjegli bol odbacivanja. To je djelo ranjenog djeteta u nama, dijela nas koji jo nije odrastao i koji ne zna da nije bespomoan i ovisan o drugima. Novoroenad i mala djeca su uistinu bespomona i ovisna o svojim roditeljima. Ali ranjeno dijete u nama to ne zna, i ne eli znati, da to nije istina. Malo dijete ovisno je o roditeljima koji ga tite, hrane i maze. Oni zadovoljavaju pored osnovnih fizikih potreba i djetetove potrebe za zadovoljstvom i radou. Kao odrasla osoba mi smo sposobni da kroz vlastiti trud i napor da se pobrinemo za stan, hranu i sigurnost, kao i za zadovoljstvo i sreu. U svim tim podrujima moramo uspostaviti kontakte, suradnju i komunikaciju s drugim ljudima da bismo zadovoljili svoje potrebe. To meusobno djelovanje je potpuno razliito od pasivnosti i ovisnosti malog djeteta. Potpuno odrasla osoba upotrebljava svoje snage, inteligenciju, intuiciju, talente i fleksibilnost da bi se uskladila s drugima u davanju i primanju. Meutim dijete eli trenutano zadovoljiti svoje potrebe, jer nema razvijen intelekt koji bi mu pomogao da izdri frustraciju i odloi ispunjenje potrebe. Dijete ne moe samo zadovoljiti svoje potrebe i oekuje da to uine njegovi roditelji. Kada je dio naeg razvoja sprijeen, i zbog potrebe djeteta za iskljuivom ljubavi, kao i zbog roditeljskih greaka, mi ekamo drugu osobu, sada zamjenskog roditelja, da ispuni nae potrebe i da nam da dozvolu za sreu i zadovoljstvo. Kada dijete trpi zbog neispunjenja svojih potreba, njegova psiha doivljava ok zbog nedostatka zadovoljstva, pa dijete ezne za ispunjenjem. ok sprjeava rast dijela linosti, jer se neugodni osjeaji guraju u podsvijest, i linost neujednaeno sazrijeva. Dio linosti ostaje na nivou malog djeteta i taj dio nazivamo ranjenim djetetom u nama. Odrasla osoba i dalje ezne za ispunjenjem koje oekuje od drugih ljudi, jer nije svjesna dijela svoje linosti - ranjenog djeteta koje je jo uvijek ovisno od drugima. Na intelekt zanemaruje injenicu da je rasplakano, zahtjevno, ljuto i bespomono dijete jo uvijek u nama. Mi sebe smatramo u potpunosti odraslima. Dok na nesvjesnoj razini, na kojoj se ranjeno dijete nalazi, mi nismo svjesni da smo odrasli, i da vie ne trebamo roditeljsko doputenje, ili ak i zamjenskog roditelja da nam bude izvor zadovoljstva i ivota. Ne znamo da smo sposobni da sebe ispunimo i da budemo sretni. U tom dijelu naa linosti potpuno smo nesvjesni duha obilja i da sve moemo imati i postii, te da za sve ima dovoljno, kad bi i taj dio nas u to vjerovao. Zato se osjeamo ovisno o drugima i vanjskim uvjetima da bismo mogli ispuniti nae elje i potrebe. Zbog takvog pogrenog uvjerenja , mi ekamo ispunjenje iz pogrenih izvora. To ekanje odrava nae potrebe trajno
85
neispunjenima. to su nae potrebe due neispunjene, to one postaju jae. to su one jae, to je vea naa ovisnost i nada, i to su vei nai pokuaji da zadovoljimo druge koji bi trebali ispuniti te nae potrebe. Postajemo sve oajniji, to vie pokuavamo na taj nain ispuniti nae potrebe, to manje uspijevamo u tome. Mi iznevjerujemo sebe, svoju istinu, i ono najbolje u nama. Tako potreba i elja za ljubavlju postaje jaa od toga da budemo u istini sa samima sobom, i mi porobljujemo sami sebe sve vie. U trenutku kada postoji presnana elja, ili nesposobnost da se odreknemo te elje, mi djelujemo iz straha, i to stvara prisilu. To ne mora uvijek biti dovoljno snano da bi se nazivalo ropstvom, meutim to se svodi na isto, jer postajemo neiskreni sami prema sebi na sitne naine. Nesvjesno sami sebe preziremo i odbacujemo jer ne ivimo svoju istinu, a to miljenje o nama samima nesvjesno preuzimaju i drugi, pa nas odbacuju. Ne odbacuju nas zbog naih stvarnih mana, nego zato to mi sami sebe odbacujemo. ak i ako smo buntovni, to je stoga to zapravo negiramo strah da sami sebe porobimo, pa se vidljivo suprotno ponaamo. Osim toga, mi vrimo pritisak na druge da nam daju ono to mi mislimo da nam treba, pa nam dugi to onda nisu spremni dati. Nisu nam spremni dati niti ono to bi nam inae drage volje dali, jer bi to bilo i na njihovu dobrobit i radost, jer vrimo pritisak na njih. I tako nastaje zaarani krug. Frustracija se ponavlja i mi vjerujemo da su drugi krivi to nam ne daju ono to nam treba. Postajemo puni ljutnje i bijesa, a to stvara osjeaje krivnje. Tad poinjemo sakrivati nae negativne osjeaje, tako da nas ta druga osoba od koje oekujemo ispunjenje ne bi napustila. Situacija se svakom frustracijom komplicira i mi upadamo u zamku pogrenih shvaanja i oekivanja koje slijede negativne emocije. Nalazimo se u besmislenoj situaciji u kojoj eznemo za ljubavlju i prihvaanjem od osobe koju mrzimo i na koju smo ogoreni, zato to nas ostavlja tako dugo vrijeme neispunjenima. Emocionalno smo opet ponovili rano djetinjstvo, sad sa zamjenskim roditeljem ili autoritetom, nesvjesni da vie nismo malo dijete i da imamo izbor. Budui da nae potrebe ostaju tako dugo neispunjene, mi poinjemo sumnjati da imamo pravo biti sretni i ispunjeni. Poinjemo prave potrebe zamjenjivati s lanim, i sve smo nezadovoljniji. to vie sumnjamo u sebe, to vie postajemo ovisni o vanjskom autoritetu - zamjenskim roditeljem. Tako se poinjemo osjeati sve ovisnijima i bespomonijima, i ujedno jako posramljenima. Sram nastaje jer se odriemo svoje istine da bismo dobili priznanje, zadovoljstvo i samopotovanje od druge osobe. Svaki puta kada prisiljavamo druge ljude da budu, osjeaju i ine ono to mi trebamo i elimo, kaemo drugoj osobi mora. Naravno da to ne pokazujemo otvoreno, jer znamo da emo naii na neodobravanje ili ak odbacivanje. Budui da prisila izaziva u nama sram, skrivamo je, i zbog toga nemamo snage otvoreno traiti tako da nas druga osoba moe i odbiti, a da se mi zbog toga ne ljutimo. to vie prisiljavamo druge ljude, to imamo manje snage i osjeamo se vie bespomono. inimo se ovisnim o drugima, a to izaziva opet mrnju. Nasuprot tome, ivljenje u naoj istini ostavlja nas i druge slobodnima. Tada kontakt s drugima postaje radost koja izaziva ljubav. Postoje razliite metode koje koristimo da bismo druge prisilili da nas vole i da nam daju to nam treba. One ukljuuju poputanje u razliitim stupnjevima, pasivan otpor, prkos, povlaenje, odbijanje suradnje, vanjsku agresiju, zastraivanje, uvjeravanje kroz lanu snagu i preuzimanje autoritativne uloge. to smo manje svjesni tih reakcija ranjenog djeteta u nama, to vie slabimo i udaljujemo se od svoje istine. Da bismo poeli zdravo reagirati trebamo dozvoliti drugima da budu ono to jesu, umjesto da od njih oekujemo da nas ispune, i kojima zamjeramo da to ne ine. Moramo shvatiti da postavljamo zahtjeve i oekivanja drugima koja nitko osim nas ne moe ispuniti. Sve to trebamo i za im eznemo, ukljuujui tu i stvarnu ljubav, se nalazi u snazi naih osjeaja pomou kojih moemo davati i primati ljubav. Jer tako dugo dok smo ovisni o drugoj osobi kao da smo dijete, negirajui sebe kao odraslu osobu, mi sebe porobljujemo u istinskom smislu. to to vie radimo, to moemo manje primati i davati, i sve manje moemo osjeati nae istinske osjeaje. Umjesto njih javljaju se sve vie strah i ljutnja, a njih moramo pustiti van konstruktivnim proivljavanjem. To onda stvara mjesto za pozitivne osjeaje. Meutim, zbog nesvjesne potrebe da budemo savreni, mi radije opet nesvjesno odigravamo te osjeaje i bojimo se pozitivnih osjeaja. to vie druge optuujemo za nae negativne osjeaje (loe se osjeam zbog tebe...), to moramo vie ivjeti u strahu. Tada opet pokuavamo izbjei taj strah da izrazimo negativne osjeaje, jer se bojimo da e nas drugi napustiti. I tako postajemo sve ovisniji o drugima, strah raste, i zaarani krug patnje je zatvoren. Naelo je da nita to ne moemo otpustiti, ne moemo dobiti. Ili drugaije reeno, da ono to moramo imati po svaku cijenu je samovolja, tako da ako i dobijemo eljeno to nee biti ono to smo eljeli. To kod ovisnosti znai da ako drugu osobu prisilimo da nam da ljubav, to nee biti ljubav, jer ljubav i prisila nikada ne idu zajedno. Ljubav se moe samo slobodno dati. Dakle: Mora me voljeti i dati mi ono to trebam. je prisila i mi tako ne moemo dobiti ljubav. Tako ne dajemo drugim ljudima pravo da izaberu koga e voljeti i prihvatiti. ak im ne dajemo pravo da pogrijee, a da ih zbog toga ne odbacimo. Tu
86
slobodu elimo za sebe, ali je ne elimo dati drugima. Tad se ne moemo niti konstruktivno obraniti, jer emocionalno drugima ne dajemo to pravo. Kada budemo pogledali u sebe, pronai emo sve te osjeaje, i na osjeaj pravednosti e nam pomoi da se odreknemo onoga za to se tako oajniki drimo, ak i dok jo uvijek emocionalno vjerujemo da na ivot ovisi o tome da prisilimo druge da osjeaju i rade ono to mi elimo. Jednom kada ponemo tako raditi, uzimajui u obzir esto posrtanje i vraanje u staro stanje, koje uvijek na novo mora biti razmotreno da bi se iz posrtanja neto nauilo, napravit emo ogroman korak prema osjeajima nae Istinske linosti u kojoj nema slabosti, tjeskobe, straha i ljutnje. Da bi nae Istinsko ja moglo doi sve vie do izraaja, moramo pronai ono podruje naeg ivota u kojem ima najvie straha, ogranienja i tjeskobe. Upitajte sami sebe to je to to elite od drugih, kada se toliko bojite da budete ono to jeste. Jasno formulirajte sami sebi to god pronaete da trebate od drugih. Tada emo shvatiti da je to bila upravo prisilna potreba kojom smo porobljivali, oslabljivali i paralizirali sami sebe. Prisila je elja koje se ne moemo odrei, pa makar bili svjesni da nam teti. To se naroito dogaa u zaljubljenosti kada ranjeno dijete u nama misli da e umrijeti ne bude li ta druga osoba voljela i nas. Primijenimo naelo da sve ono to ne moemo izgubiti, da ne moemo ni imati, na sve situacije. To znai odrei se samovolje koja je uvijek povezana sa strahom i tatinom. Kada u tome uspijemo, dobit emo novu snagu koju smo do sada gubili da mijenjamo ono to ne moemo mijenjati, a to su drugi ljudi. Postat emo slobodni, ako oslobodimo druge naih oekivanja i dozvolimo im da budu ono to jesu. Ukoliko dozvolimo drugima da budu ono to jesu, bilo da nama to odgovara ili ne, do te mjere emo pronai naa vlastita prava. Potreban nam je neprestani proces rasta da bismo pronali ova prava. Proces e se sastojati u tome da se vie neemo povlaiti i sami sebe degradirati. Pronai emo istinsku obranu protiv zloupotrebe i zato emo se dobro osjeati. Polako emo moi zamiljati dobra i zdrava rjeenja u naem ivotu i osjeat emo radost i zadovoljstvo. Otputanjem i odustajanjem od nae unutarnje prisile, doivjet emo ljepotu slobodne veze u kojoj nitko nikoga ne prisiljava ni na to. U takvim vezama je onda ljubav mogua, jer ljubav je uvijek sloboda. ELJA DA BUDEMO VOLJENI U svakoj osobi postoji elja da bude voljena. Ta elja je opravdana i zdrava i omoguava nam da budemo kreativni, jer nedostatak ljubavi umrtvljuje stvaralaki potencijal. Meutim, da bismo ostvarili tu elju, mi esto izabiremo pogrean nain. To radimo zbog toga to je ta elja djelomino nesvjesna. Sve dok je ne dovedemo potpuno u svijest, mi je ne moemo konstruktivno ostvariti, pa onda ona stvara frustracije i druge probleme. Zato je ta elja esto nesvjesna? Rekli smo da dijete ezne za iskljuivom ljubavi. To znai da dijete eli ljubav 24 sata na dan, da se ne mora truditi i prolaziti kroz tekoe. Djetetu se pokazuje da je takva elja za iskljuivom i neogranienom ljubavlju pogrena, pa dijete osjea krivnju zbog takve svoje elje. Istina je da je iskljuiva i neograniena ljubav nestvarna, a elja za njom nezrela. Meutim, dijete tada zakljuuje da je elja za ljubavlju sama po sebi pogrena. Ispravan zakljuak bi bio da shvatimo da je elja za takvom vrstom iskljuive ljubavi pogrena, ali da imamo pravo eznuti za time da budemo voljeni. To se moe dogoditi pod uvjetom da mi sami nauimo voljeti na ispravan i zreli nain. Budui da smo u djetinjstvu pogreno zakljuili da je enja da budemo voljeni neto ega bismo se trebali sramiti, mi guramo tu enju u podsvijest. A budui da ta enja nije vie svjesna, ona stvara mnoge nesretne posljedice. Mi, naravno, moemo misliti da kod nas ta elja nije nesvjesna, jer smo je potpuno svjesni. Mi moemo biti svjesni te enje do neke mjere, dok su je drugi potpuno nesvjesni. Ali, ak ako smo je i svjesni do neke mjere, mi smo samo djelomino svjesni nae unutarnja tuge, neispunjene enje i unutarnje borbe koju pokazujemo da bismo: a) prekrili tu tugu i b) borili se za nadomjestak ljubavi, odnosno za kompenzaciju ili drogu - psiholoku ili fiziku. Jer svaka kompenzacija ukazuje na tu nesvjesnu enju za tim da budemo voljeni. Kada bismo osjetili neispunjenu potrebu, tada bismo je i konstruktivno mogli rijeiti i tako rasti. Zbog toga i prevodimo nae osjeaje u svjesne misli da bismo ih osvijestili i tako doli do naih stvarnih neispunjenih potreba. Inae stvaramo lane potrebe, kao to su to kompenzacije svih vrsta - trebamo ih sve vie, a sve smo prazniji. Ta nas borba iscrpljuje i uzrokuje reakcije koje sprjeavaju ba onaj cilj koji elimo postii (prisiljavanje drugih da nas vole da ne bismo osjetili koliko smo neispunjeni, i zbog toga oajni). Tada ne shvaamo da to stvara probleme, kao to niti ne shvaamo prirodu tih naih problema. Usprkos naem sramu zbog enje za ljubavlju, i kao posljedicu tog srama da mi potiskujemo tu enju, mi ne moemo potpuno zanijekati tu nau potrebu za ljubavlju. Potreba je prisutna, ali zbog njenog negirana mi je iskrivljujemo. Taj iskrivljen nain je odgovoran da tu potrebu ne moemo zadovoljiti. Mi duboko u sebi vjerujemo: Pogreno je traiti da budem voljen. Nemam prava biti voljen, jer ja toga nisam vrijedan. To je razlog zbog kojeg niti ne dobivam ljubav. Ali mi se nastavljamo
87
boriti na svoj pogrean nain da bismo zadovoljili svoju potrebu da budemo voljeni, ali postiemo samo to da nas jo manje vole. Jedino ako se odreknemo tog pogrenog traenja ljubavi, shvatit emo da nae Istinsko ja moe biti voljeno i da e biti voljeno. I tako prekidamo zaarani krug - da prisiljavamo druge da nas vole, pa to oni nisu spremni, a onda ih mi jo vie prisiljavamo..... i tako u unedogled. Koji je to pogrean nain? Zamjena ili kompenzacija elje da budemo voljeni je elja da dobijemo odobrenje, da budemo bolji od drugih, da zadivljujemo druge ljude i da budemo vani. To nam se ini nekako manje sramnim. Stalno idemo kroz ivot dokazujui se, kako bismo dobili potovanje, divljenje i odobravanje. Ta zamjena moe poprimiti razliite drugaije oblike. Ljudi se moraju slagati s nama, slijediti nae korake, ili mi moramo dokazati drugima da se s njima slaemo, ili miljenju odreenih ljudi, ili s onime to mislimo da oni misle - to uvijek nije isto. Sve to, i mnoge druge stvari su tek puki nadomjesci za nau enju da budemo voljeni. esta sklonost prilagoivanja, da budemo posluno dijete je dio tog sukoba. Mnogi ljudi mogu imati pomalo od svega toga, neke sklonosti e se oitovati u odreenim situacijama, dok e druge sklonosti dolaziti na vidjelo u drugim situacijama i ljudima. Postoji puno kompenzacija za nau enju za ljubavlju koje ne moemo sve pobrojati. Situacija u nama izgleda ovako: mi nismo svjesni originalne elje. Na poetku nismo svjesni ni zamjenske elje - borbe za dokazivanjem. Kako budemo radili na sebi, postajat emo sve svjesniji te stalne sklonosti da se borimo da bismo dobili priznanje i odobrenje. Ali jo uvijek nismo svjesni to ta borba sve znai. Prinuda da neto dokaemo postoji u svima, samo se stupnjevi razlikuju. Tako dugo dok ne shvatimo prirodu te prisile, mi neemo biti u stanju da je rijeimo, pa stoga se neemo niti moi odrei te prisilne borbe. Ovo znanje nam je potrebno da bismo u sebi potraili tu tugu jer smo neispunjeni, pa emo je moi i osjetiti. Tada emo shvatiti da nas borba za odobravanjem, ili da neto dokaemo, ini egocentrinima, tatima, arogantnima, nadmonima, ili nezdravo pokornima, a to nas na kraju mora uiniti ogorenima. To doprinosi da nas ljudi ne vole tamo gdje bi nas mogli voljeti da nemamo te zamjenske potrebe. Ako dozvolimo sebi da osjetimo originalnu enju da budemo voljeni i ako se ne budemo bojali navodnog ponienja i slabosti, koju ta enja podrazumijeva, kao i da se ne bojimo osjetiti tugu zbog neispunjenja te enje koja e imati iscjeljujui uinak na nas, mi emo doprinijeti naem osjeaju ispunjenosti. Shvatiti emo da smo vrijedni ljubavi, ali ine vanjski zamjenski sloj linosti koji smo stvorili. Neemo se vie zadovoljiti sa tetnim samosaaljenjem da ne moemo biti voljeni, nego emo dovoljno odrasti da odbacimo pomalo te zamjenske i tetne potrebe koje nas sprjeavaju da dobijemo ono to trebamo i moemo dobiti, ali samo ako se potrudimo da budemo ono to jesmo, bez da se lano predstavljamo. tovie, shvatit emo da je naa borba potpuno beskorisna. Sve to nije istinsko nikada ne moe donijeti uspjeh. A zamjenske potrebe koje formiraju nae ponaanje nikada nisu istinske. ak i ako povremeno uspijemo dobiti ono za to se borimo - divljenje, odobravanje, to god to bilo -to nas nee ispuniti, nego e nas ostaviti nezadovoljnima. Moramo biti razoarani, jer nikada ne moemo dobiti do one mjere do koje bismo to eljeli, zato to to ne moe biti stalno i od onoliko puno ljudi koliko bismo to eljeli. Ali, iznad svega, zbog toga to to nije ono to uistinu elimo, a to je ljubav. Taj sukob je najdublji uzrok naoj frustriranosti i nesrei. Mi se borimo kao da nam je ivot u pitanju - a iznutra i jest. Moramo prepoznati taj sukob prije nego to emo moi pronai originalnu elju da budemo voljeni, kao i tugu to nismo voljeni koliko bismo mogli biti. Prisjetimo se kako neprimjereno jako reagiramo kada se dogodi da se netko ne slae s nama. Ali ako smo duboko uvjereni da nas netko voli svim svojim srcem i dobrotom, pokazujui nam to kao toplinu i njenost, neslaganje nije vano. Svatko od nas moe se prisjetiti takvih situacija. Nakon to osjetimo te emocije u sebi, shvatiti emo da se borimo za neto to ne elimo i to nikada neemo moi dobiti u mjeri koliko to elimo. Takoer emo shvatiti da ta borba izvlai iz nas ono najgore u nama. Trebamo vidjeti to je to izalo na vidjelo. Ta spoznaja e biti manje bolna, a vie e nas osloboditi, jer emo vidjeti zato nismo dobili ljubav. Shvatiti emo da to nije bilo zbog toga to smo takvi kakvi jesmo i da si ne moemo pomoi. To e nam dati snagu i hrabrost. Vidjet emo da se nai neuspjesi u borbi za potpunim odobravanjem nisu dogodili zbog toga to nismo dovoljno vrijedni ljubavi, nego zato to to mi duboko u sebi pogreno vjerujemo. I to je ono s ime se bojimo suoiti, pa ne elimo dublje spoznati sami sebe. Izgleda nam krajnje posramljujue: 1) da uope elimo ljubav, 2) da je ne moemo dobiti kako vjerujemo. Lake nam je da sebe odbacimo zbog svojih nedostataka, nego da se suoimo s nesvjesnim uvjerenjem da elimo ljubav, ali da nismo voljeni na nain i u mjeri u kojoj to elimo. Duboko u sebi mi znamo razlikovati izmeu zdrave i zrele ljubavi i one nezdrave, nezrele i slabe ljubavi. Ali mi nismo svjesni da mi onemoguavamo zrelu ljubav za kojom eznemo sa zamjenama ili kompenzacijama. Taj sram je toliko velik i on je esto taj bezdan kojeg se plaimo. Taj sram je odgovoran za tolike nae mane. Samo ako
88
zakoraimo u taj ponor mi se moemo osloboditi nakon to prevladamo taj na poetni strah i sram. elja da budemo voljeni, je sama po sebi kreativna, ako je oslobodimo djetinje iskljuivosti i jednostranosti. Prvi je korak da postanemo svjesni da ova elja postoji i do koje mjere ona postoji. Moramo postati svjesni do kojeg stupnja se osjeamo nevoljeno. Moramo postati svjesni kako to pokuavamo kompenzirati tako da osjetimo one osjeaje koji se bore da dobijemo odobravanje. Moramo biti svjesni prisile da se dokazujemo (vidi me mama, tata) u bilo kojem sluaju. Svakodnevne reakcije, mnoge profinjene naine na koje se nai osjeaji izraavaju, moramo u potpunosti doivjeti. U naem dnevnom pregledu i promatranju samih sebe moramo se usmjeriti na to dokazivanje kako smo dobri, pametni, ili kako se profinjeno prilagoavamo drugima zbog dobiti ili straha. Sve to moramo istraiti i doivjeti u svojim osjeajima, jer intelektualno znanje o tome nee biti dovoljno da neto promijenimo. Tada emo shvatiti da iza cijele te fasade stoji naa elja da budemo voljeni. Za vrijeme tog procesa nauiti emo kako da odustanemo od toga da se borimo da bi se dokazali. Napuit emo emocionalno kako da se odreknemo te unutarnje iscrpljujue borbe. U mjeri u kojoj otpustimo i odreknemo se te borbe, iskusit emo novu snagu. Odbacit emo ogroman teret koji smo do sada nosili. Kako e naa borba za dokazivanjem oslabiti, mi pripremamo put za pravu ljubav. Shvatiti emo da je jedina prava ljubav ona koja nam je slobodno dana. Prvo emo dozvoliti drugim ljudima da nas ne trebaju voljeti, ako oni tako odaberu. To nas moe rastuiti, ali nas nikada nee uiniti napetima. Ta tuga e biti osloboena samosaaljenja, jer je istinski osjeaj koji nas iscjeljuje, pa nas ne ini nezadovoljnima. Iznutra, mi stalno elimo prisiliti druge da nas vole. A ljubav se ne moe iznuditi. Ali ranjeno dijete u nama to ne vidi. Kada prepoznamo te emocije one govore: Ti me mora voljeti. Slabija osoba s nezdravim motivima se moe privremeno pokoriti, ali to nije ono za im teimo. A to ne moemo imati dok druge prisiljavamo da nas vole. Zato jer snanu i zrelu osobu ne moemo pokoriti, jer ona djeluje samo u slobodi. Mi ne moemo potivati osobu koju smo pokorili. Moemo potivati osobu samo koja nas slobodno voli. Tako da mi prvo moramo osloboditi druge doputajui im, prije svega, da nas ne vole, ako oni tako izaberu. To ne znai da zbog toga trebamo biti sretni, ali ako se suoimo s tugom, ona e nas iscijeliti. Nagrada e biti ogromna, ako nam tada netko slobodno ponudi svoju ljubav. Kada govorimo o tome da prisiljavamo druge da nas vole, to se ne odnosi na to da to svjesno radimo. To se dogaa u naim osjeajima i ako ih prevedemo u jasne misli, vidjet emo da se to upravo dogaa. Tako emo nauiti velikoduan unutarnji in davanja slobode drugima, ne samo da smiju biti u krivu, ili da se ne slau s nama, ili da imaju svoje slabosti koje ne moramo odobravati, ve i takoer da nas ne vole. I tako emo dobiti dar slobodne ljubavi koju i zasluujemo. ODNOS PREMA TEKOAMA - STRAH OD ODGOVORNOSTI Mogli bismo rei da su vanjske tekoe preslika unutarnjih. Zbog toga mi ne moemo ukloniti vanjske potekoe bez da vidimo i rijeimo unutarnje potekoe. To je kao da pokuamo maknuti simptom bez da smo otkrili uzrok. Te unutarnje potekoe su neistiniti sustav vjerovanja i negativne emocije koje su veinom nesvjesne. Taj dio linosti nazvali smo ranjenim djetetom u nama i rekli da taj nezreli dio nas moe rasti samo ako ga iznesemo na vidjelo. Svjetlom istine moramo osvijetliti tamu u nama. To inimo tako da neprestano traimo istinu u onome to nam ivot donosi. Tako radimo iz ivota terapiju. Istinu traimo tako da naroito u tekoama prevodimo nae osjeaje u svjesne misli da bismo pronali negativnu namjeru ispod njih. Vidjet emo da je upravo ta negativna namjera u nesvjesnom privukla odreenu tekou u na ivot. Tekoa dolazi da bismo doveli u svijet upravo odreeni dio ranjenog djeteta, ili tame u nama, da bismo ga mogli transformirati i tako rasti. Tekoe su ubrzano uenje ili rast, a nisu kazna, nego posljedica. Tekoa je ponovno kreirana trauma iz djetinjstva da bismo je sada razrijeili. To znai da u odraslom dobu stvaramo odnose i okolnosti kojima emocionalno ponavljamo nae djetinjstvo. Zato je vano da emocije prevedemo u jasne misli da bismo to mogli prepoznati. Jedino nas prepoznavanje naih emocija moe dovesti do dijela nas kojeg nazivamo ranjenim djetetom, jer je taj dio nas na nivou etverogodinjeg djeteta, i emocionalno i intelektualno, i kojeg se odrasli dio nas srami kad izbije na vidjelo, pa ga opet potisne. Potiskivanje negativnog dijela nas kota nas puno vie nego to to moemo i zamisliti. Gubimo energiju na to da bismo varali sami sebe i pokuavamo biti savreni - naravno u naim emocijama - bez da smo trudom i radom na sebi postigli. To je pokuavanje da se stalno dobro osjeamo rezultira upotrebom raznih nadomjestaka, psiholokih ili fizikih, i tako stvaramo lane potrebe koje ine da se osjeamo sve praznijima i praznijima. Nai stavovi, uvjerenja, misli i osjeaji stvaraju na ivot, ili kako to neki nazivaju sudbinu. Mogli bismo na ivot opisati kao krajolik kroz koji prolazimo. Postoje grmlje i gutare, uski grebeni i litice. Povremeno je kretanje zamorno i neugodno, a put je strm i stjenovit. U neko drugo vrijeme nalazimo se na livadi odmora i svjetla, dok nismo spremni na slijedeu prepreku. Prepreke su neistiniti stavovi, uvjerenja, misli i osjeaji. Ukratko, kako smo to esto jednostavno

formulirali, ivot su brda i doline.
89
to su takvi stavovi, uvjerenja i pogreni zakljuci nesvjesniji, to oni postaju moniji. To je i logino jer sve to je u svijesti moe se provjeriti u svjetlu istine, pa stoga i promijeniti. Prepreke se razlikuju po svojoj biti, snazi i pojavljivanju ovisno o tome to predstavljaju - koliko su snana naa pogrena uvjerenja i to je povezano s njima. Jedna takva prepreka koja se nalazi u svima nama je strah od otputanja da ne bude po naoj volji, ma o emu se radilo. To znai slijediti istinu, pa makar to znailo zakoraiti u ponor. Kada ne moemo otpustiti svoju samovolju, to ne znai automatski da elimo neto tetno, kad ne moemo prihvatiti nesavrenost na zemlji, kad na ivot i drugi ljudi nisu ono to bismo mi eljeli, nama izgleda kao da smo upali u ponor. To ne znai da mi tako svjesno mislimo, ali ako pogledamo u nae osjeaje, vidjet emo da je to tako. U nama postoji snaan strah da to god da se dogodi u suprotnosti s naom eljom, mora znaiti opasnost. To se ne odnosi na sve stvari i na nau cjelokupnu linost, niti na sva podruja naeg ivota. Dovoljno je da to postoji u nekim podrujima naeg ivota. Trebamo postati svjesni tog ponora u nama, a tada emo pomalo postajati svjesni da on nije stvaran, pa emo ga malo po malo razrijeiti. To se jedino moe dogoditi ako zakoraimo u taj prividni ponor. Drugim rijeima, ono to nam izgleda toliko teko za odrei se i to nam izgleda kao opasnost, uistinu uope nije opasnost. Recimo da netko drugi ne prihvaa nas ili naa djela - to samo po sebi nije prijetnja. Problem je u tome to ranjeno dijete u nama oekuje prihvaanje od svih i svakoga. Tek kada prihvatimo da nam nikad svi nee odobravati i prihvaati nas, mi se neemo osjeati ugroeno. Tek tada emo moi uvjeriti sebe da nam se ne dogaa nita tetnoga. Da ono to nas je inilo napetima, punim straha i tjeskobe, da je to bio samo privid. Ovdje ne govorimo o tome da se trebamo neega odrei, niti o strahovima s kojima se moemo konstruktivno suoiti. Govorimo o profinjenim strahovima i frustracijama koje ne moemo u potpunosti shvatiti i koje tako esto pogreno racionaliziramo - pogreno objanjavamo. Recimo da se nama bliska osoba ne slae s nama ili ima odreene mane, i mi se zbog toga osjeamo napeto i tjeskobno. Ako prevedemo te osjeaje u jasne misli vidjet emo da nam se ini da je kraj svijeta, jer mislimo da ona druga osoba nije ono to mi mislimo da nam treba. Zato osjeamo opasnost. I to je taj iluzorni strah koji nas ini tako prestraenima. Govorili smo da ranjeno dijete u nama eli biti svemogui vladar koji odreuje kakav bi svijet i drugi trebali biti, pa da bismo onda mogli biti sretni. To dijete u nama eli sve na svoj nain: kako ono to eli i kada to eli. Ali to ide dalje od toga. To takoer podrazumijeva da imamo potpunu slobodu bez odgovornosti. Mi ne moramo biti svjesni, a esto i nismo, da elimo ba to. Ali ako istraimo svoje reakcije i upitamo sebe to one uistinu znae, kada doemo do njihovih korijena, sigurno emo nai da taj dio nas eli ba to. Mi elimo dobroudan autoritet iznad nas koji e upravljati naim ivotom na nain kako mi to elimo. Mi elimo potpunu slobodu, mi elimo donositi odluke. Ako se to pokae dobrim, to je naa zasluga. Ali ako se dogodi loe, tada je kriv netko drugi. Mi elimo birati, ali ne elimo platiti cijenu za lo odabir. I ne elimo uvidjeti tu povezanost, jer elimo taj autoritet uiniti odgovornim jedino za negativne stvari. Ako osvijestimo tu misao ili stav, vidjet emo da oni znae upravo to: mi elimo slobodu bez da preuzmemo odgovornost za nju. elimo Boga koji nam ugaa i udovoljava, poput roditelja koji razmazi svoje dijete. Ista oekivanja imamo i od drugih ljudi. Jako je vano da pronaemo u sebi taj dio ranjenog djeteta koji eli slobodu bez odgovornosti. To se ne mora odnositi na neka povrna podruja naeg ivota, ali se odnosi na najdublji stav prema ivotu u cjelini. A to je utopija. Mi ne moemo biti slobodni, a da istovremeno nismo odgovorni. to je vea sloboda, to je vea odgovornost. A ako ne elimo prihvatiti odgovornost do stupnja do kojeg smo sposobni, mi moramo izgubiti slobodu. To nam je poznato kada se radi o poslu, politici, praktiki u svemu. Ali nismo svjesni da imamo takav stav prema ivotu u cjelini. Ranjeno dijete to ne vidi, jer to ne eli vidjeti. Ono to eli na oba naina. I ovce i novce. Ali to vie elimo izbjei prihvaanje rezultata naih odabira, dakle, elimo prevariti ivot, to okolnosti naeg ivota postaju tee. Uenje se ponavlja u sve teim okolnostima sve dok ne nauimo. I to je takoer naelo. Tekoe su rezultat izbjegavanja plaanja pravedne cijene, elje da imamo slobodu bez odgovornosti. To inimo uvijek kada okrivljavamo druge, ili ivot, za probleme u naem ivotu. A cijena koju plaamo je ogromna. Cijena je stalan napor koji odlazi na pokuaje da ivot prisilimo da bude ono to mi mislimo da nam treba, odnosno, da kontroliramo ivot. Kada bismo mogli vidjeti taj unutarnji trud u naim osjeajima, mi bismo se zgrozili, zato to bismo svu tu snagu mogli upotrijebiti sasvim drugaije u konstruktivne svrhe. Otpustiti tu utopiju i prihvatiti potpunu odgovornost za svoj ivot ini nam se toliko zastraujue da i taj strah potisnemo. Ali ostaje osjeaj ponora i bespomonosti protiv kojeg se opet borimo, i to crpi nau snagu.
90
Odrei se utopije, znai odluivati, a ne biti odgovoran za posljedice naih odabira, kako to ranjeno dijete u nama eli, barem u nekim podrujima naeg ivota, ini nam se kao da emo upasti u ponor. I tako se mi borimo protiv te opasnosti svom svojom snagom koju na taj nain bacamo kroz prozor. Odricanje od utopije nam izgleda kao krajnja bijeda, svijet postaje bez nade za sreu, jer je ne moemo dobiti na na nain. Tako pojam sree, u ovom dijelu naeg nesvjesnog uma, znai krajnje savrenstvo na sve naine. Jedini nain na koji moemo otkriti iluzornost ovog straha je da si prvo predoimo, osjetimo i doivimo njegovo postojanje u nama u razliitim reakcijama u malim svakodnevnim situacijama, a onda uskoimo u njega. Otkriti strah da ja nisam savren, da drugi i svijet nisu savreni, a da ja ipak mogu i smijem biti sretan. Znai otkriti taj strah, prihvatiti ga, pa emo tek onda vidjeti da on nema osnove u realnosti. Jedino prihvaanjem onoga ega se bojimo moemo razrijeiti strah. ivot jest donoenje odluka. I kada ne odluujemo, i to je odluka. Donosei neovisne odluke, mi moramo initi i greke. Ranjeno dijete u nama koje eli utopiju misli da nikada ne smijemo napraviti pogreku. Jasno da mi to svjesno ne mislimo, ali se nae emocije tako ponaaju. injenje pogreke znai padanje u ponor. Tek kada prihvatimo da nismo savreni i u naim emocijama, padanje u ponor e se pokazati rjeenjem, a ne unitenjem. Tada emo vidjeti da nije nikakva tragedija to smo napravili pogreku, dok dijete u nama misli da je kraj svijeta, ako pogrijeimo. Stoga, ne bismo trebali donijeti niti jednu neovisnu odluku za koju nismo odgovorni. I trebali bismo zapamtiti da bjeimo od odgovornosti kad god okrivljavamo druge i ivot za ono to nam se dogaa. Druga je krajnost prihvaanje patnje u ivotu bez da traimo njen smisao. Nije dovoljno da intelektualno prihvatimo ovo znanje, moramo ga sami iskusiti. To jedino moemo napraviti kroz trud da u svakodnevnim malim stvarima otkrijemo strah od ivota - u strahu od donoenja odluka, ili u strahu da prihvatimo posljedice naih odluka. Tada emo vidjeti vezu izmeu naih pogrenih stavova i vanjskih dogaaja koji su nam do sada izgledali kao da nemaju veze s nama. Jednom kada shvatimo taj strah i kako je on proiren u mnogim aspektima naeg ivota, napravili smo ogromni korak prema stvarnoj slobodi i istinskoj neovisnosti. To e nas onda osloboditi od naeg osnovnog straha od ivota. Tako emo prestati tratiti nau snagu i to e na vidjelo iznijeti nau kreativnost, koja se nije mogla pojaviti dok je u nama bio strah. Ii emo kroz ivot s potpuno novim stavom, kao slobodno bie bez straha. Nesretni dogaaji kroz koje moramo proi pokazat e se kao lijek za nas i to e nam posluiti da se oslobodimo, a ne da filozofijom i djelovanjem ranjenog djeteta u nama sami sebe porobljujemo. Shvatit emo da se nemamo ega bojati. Mi nismo rtva drugih ljudi, ne moramo prisiljavati druge da budu savreni, jer nam njihova nesavrenost ne moe nauditi. Govorili smo o tome da nae nesvjesno utjee na nesvjesno drugih ljudi, i obratno. Tako da ovisno iz kojeg dijela nae linosti mi djelujemo, to e utjecati na isti dio linosti u drugoj osobi. Ono to izlazi iz nae Istinske linosti, naeg stvarnog Ja, utjecat e na Istinsku linost u drugoj osobi. Ono to izlazi iz maske, utjecat e na masku, ili na obrambeni mehanizam, u drugoj osobi. Primjerice, ako smo srameljivi i utimo, to u drugoj osobi stvara slian uinak, iako to ona moe izraziti popuno na drugi nain. Ako nismo istinski i spontani, ili ako djelujemo iz razine tatine, druga osoba e automatski odgovoriti u toj maniri. Ako smo nesputani, pronai emo takav trenutni odgovor u drugoj osobi. Sve to trebamo napraviti je da to promatramo sami sebe, da bismo ustanovili iz kojeg dijela sebe reagiramo. Jedino tada emo moi razumjeti reakciju druge osobe. Na to nas je Isus upozoravao svojom reenicom: Budite svjetlost svijeta. Probudimo najbolje u drugoj osobi tako da inimo iz Istinske linosti.
OLAKO OEKIVANJE BRZIH REZULTATA

Mnogi ljudi vjeruju, ili maglovito osjeaju, da nakon to su nekoliko mjeseci, ili ak godina radili na ovom putu spoznavanja samih sebe, da im potekoe i ivotni problemi vie nee dolaziti. To je potpuno nerealno oekivanje ranjenog djeteta u nama da ako budemo dobri, da emo dobiti iskljuivu ljubav, ili stalno raj na zemlji. Istina je da e se vanjski problemi postupno smanjivati, ali ne smijemo na napredak mjeriti prema pojavljivanju tekoa u naem ivotu, ili po periodima sree. Takvo oekivanje u nama treba osvijestiti, jer inae dovodi do jo vie bola i osjeaja bespomonosti u naem ivotu. Svatko od nas ima ranjeno dijete u sebi i esto tek vea kriza u ivotu dovodi do razrjeavanja tih duboko ukorijenjenih problema. Tek kroz tekoe postajemo svjesni znaenja unutarnjeg konflikta. Teko moemo pretpostaviti da bi nai problemi trebali nestati nakon nekoliko relativno povrinskih spoznaja. ak i neke vrlo duboke spoznaje ne mogu nas spasiti od povremenih ivotnih oluja. Zato jer i osnovne spoznaje do kojih smo doli nakon kratkog vremena u upoznavanju
91
sebe moramo povezati s mnogim svojim crtama koje jo nismo prepoznali. Jo uvijek ne povezujemo neke svoje crte s ranjenim djetetom u nama. Zato to ranjeno dijete jo uvijek upravlja iz podsvijesti s nama, ak iako smo napravili dobar napredak. Ni samo vrijeme nije pokazatelj. Netko tko ima snanu vanjsku volju nee moi brzo napredovati ako su unutarnji otpori jaki. Takve osobe e trebati due vrijeme da bi napredovale, nego ljudi koji nemaju takve unutarnje otpore. Ako smo tek polovino spremni vidjeti sami sebe, kako moemo oekivati stvarnu promjenu i naem ivotu. No, neosvijeteno dijete u nama neprestano se cjenka sa ivotom - ja tebi ovo, ti meni ono - no to ne funkcionira. ak i oni koji su najvie voljni, esto njihov unutarnji otpor sprjeava stvarni uvid. Dijete u nama, dakle nae emocije jo uvijek, vie ili manje, djeluju kao i prije. Pretpostavimo da smo se suoili sa sobom u mjeri koja je bila mogua za nas u odreenom vremenu. Dakle, prihvatili smo i proli kroz manje ili vie sve to nam je ivot donosio. Kao prvo, taj proces suoavanja sa samima sobom moe jedino biti postupan. Nitko se ne moe suoiti sa cjelokupnim sobom unutar kratkog vremena. Zamislimo ivot kao spiralu u kojoj rjeavamo nae neistinite stavove, uvjerenja, emocije i misli na sve dubljoj razini. Jer uvijek nam dolaze problemi koji su nam primjereni - nikada nam ne dolazi nita prerano ili preteko. Zato je ivot put ili proces, i najbolja terapija, ako prihvatimo ono to on nosi. Zato nam se esto ini da ponavljamo greke, ali radi se o istoj greci na sve dubljem sloju. A ponavljamo greku dok ne nauimo. Pretpostavimo dalje da smo doli do toke gdje prilino jasno sagledavamo nae ranjeno dijete. ak i ta spoznaja nije dovoljna da bi dovela do trenutne promjene. Zato jer spoznaja i promjena nisu jedno te isto, iako je spoznaja nuan preduvjet za promjenu. Konano smo sposobni vidjeti kako nai osjeaji nerazborito i nerealno reagiraju i to je veliki korak naprijed. Ali biti e nam potrebno due vrijeme u kojem emo prepoznavati te osjeaje prije nego to emo moi stvoriti nove obrasce reagiranja. Tada se dogaa polagana promjena uz pomo stalnih i iskrenih prepoznavanja djetinjastih i destruktivnih osjeaja. To je toliko zdrav proces uenja da ivimo u svojoj istini, da se ponekad mogu dogoditi i vee vanjske promjene. Ali istinske promjene se dogaaju iznutra, i to je ono to se rauna. Ta unutarnja promjena se najbolje vidi u tome da se nae reakcije na probleme i tekoe mijenjaju. To se poinje dogaati kad unutarnji otpor prema suoavanju sa samima sobom nestane. I u nama nestane strah da vidimo bilo koju tamu u nama. To znai da prihvaamo sebe takvima kakvi jesmo u trenutku s poniznou. Zbog toga smo do neke mjere uspjeli promijeniti neke svoje unutarnje reakcije. A tamo gdje se one jo nisu promijenile, mi ih jasno vidimo i svaki puta kada se pojave mi uimo sve dublje o tome zato nezrelo reagiramo. Sve jasnije vidimo svoje pogrene pretpostavke i kakva bi naa reakcija trebala biti, i kakva e jednom i biti. ak i tada, u naem ivotu se pojavljuju tekoe. Ali te tekoe nas vie ne mogu oboriti, pretjerano uznemiriti, preplaiti ili zabrinuti. Malo po malo, prestajemo se bojati tekoa u naem ivotu. Pristupat emo hrabro tekim periodima u naem ivotu znajui da je to ubrzano uenje. I svaki puta kada nauimo vanu lekciju o sebi, mi emo postajati snanija i sretnija osoba. Ono to me ne ubije, ini me jaom. Doi e vrijeme, kada ono to smo smatrali potekoom, prestati biti za nas potekoa. To je jedini nain kako moemo nauiti da savladamo ivot. Da su problemi sami nestali, mi nikada ne bismo nauili da ih se trebamo prestati bojati. Tako kada savladamo ivotne probleme, oni prestaju biti prijetnja za nas. To u praksi znai da kada se pojavi fragment ranjenog djeteta, tada ego objanjava tom dijelu da sve ega se boji jest u krajnjoj analizi bol u ivotu. Taj novi dio nas koji je ivot podigao u svijest je jo uvijek neuko malo dijete. Objanjavanjem i prihvaanjem straha, taj dio nas raste. Tako se tama osvijetljena istinom pretvara u svjetlo. To je proces u kojem ego postaje terapeut ranjenom djetetu u nama i tako rastemo. Terapija se sastoji u tome da prihvaamo sve svoje osjeaje, koje konstruktivno proivljavamo, pa se oni transformiraju u svoju suprotnost. Takoer prihvaamo strah tako da sebi objasnimo da se nee dogoditi katastrofa, nego samo bol. Tako izbjegavamo da branei se od bola stvorimo mukli i iscrpljujui bol. To je proces rasta koji traje cijeli ivot. Jer katkada trebamo biti ve dovoljno zreli da bismo dotakli dublja pogrena uvjerenja u nama, ili dublje traume. Zbog toga, oekivati da e nai problemi nestati kada smo tek napravili manji dio posla kojeg trebamo napraviti, da e problemi nestati, je potpuno nestvarno. Jedini nain na koji moemo mjeriti na napredak je nain na koji reagiramo na probleme koje nam ivot donosi, to spoznajemo svaki puta i kako rastemo nakon svake nesree i nezgode. Bilo da se radi o velikoj potekoi ili maloj, a koja nas je prije pretjerano jako potresala, nae jedino mjerilo napretka je kako reagiramo na tekou, a ne da li one postoje u naem ivotu ili ne. Dakle, jedino mjerilo je da li reagiramo na padove u naem ivotu na smireniji i konstruktivniji nain. Potekoe e se poeti smanjivati i rjee dolaziti tek nakon to smo promijenili nutarnje neistine tako da smo ih prvo spoznali, nauili od njih, shvatili kako su nastale, bez obzira koliko su one s poetka potisnute. To je posao na otkrivanju slika iz djetinjstva. Kako to razumijevanje raste, svaka nesrea gubi svoj pretjerani uinak na nas, i tako savladavamo tekoe koje
92
nam dolaze. Jedino e razmjerno dugaak period rasta, rada i napredovanja u upoznavanju nas samih, postupno i malo po malo oslabiti te vanjske potekoe s, moda, povremenim velikim krizama koje e se pojavljivati u naim ivotima. Te krize su rezultati pogrenih odabira, a rezultat se pokazuje tek u kasnijem periodu. to je osoba vie radila na sebi, svjesnija je svojih odabira, to e se posljedice tih odabira bre pojavljivati. To, da nema brzih rezultata, odnosno arobnih tehnika, ne bi nas trebalo obeshrabriti, jer se mi sa svakim korakom mijenjamo i postajemo zadovoljniji. Nae unutarnje pobjede dovode do porasta potovanja nas samih jer ivimo u istini sve vie i vie. Jasno je da u pravilu ponemo traiti istinu nakon to su nas pritisnule ivotne tekoe koje elimo rijeiti. I da bismo to postigli, mi se moramo potruditi da ostvarimo tu promjenu. Jer glavne promjene izvana dolaze nakon to doemo do znaajnih promjena iznutra. Da bismo utvrdili da li se stvarno trudimo da ostvarimo promjenu u sebi, mi moramo biti iskreni prema samima sebi. Jer vrlo je lako sebe zavarati kada se radi o tome. Primjerice, mi se moemo silno truditi da pomaemo drugima samo da bismo izbjegli da se suoimo sa svojom tamnom stranom. Mi naravno trebamo pomagati drugim ljudima, i to e donijeti rezultat ako nam je motiv bio da dajemo, ali ako to slui kao izbjegavanje rada na sebi, onda mi varamo sami sebe. Da bismo otkrili svoje motive, trebamo ii u duboku meditaciju i molitvu. Oekivanje da e nae tekoe prestati zato to smo na putu je jednako pogrena kao i ideja da e se zbog puta pojaviti nove tekoe. ivot sam po sebi je kola. Program te kole odreuje na unutarnji ivot, ili nae ranjeno dijete i Istinska linost. Dakle, svjetlo i tama u nama. Posao je osvijetliti tamu u nama. Ritmika promjena vanjskih uvjeta, ili kako smo to jednostavno rekli - brda i doline u ivotu, su karakteristika svaijeg ivota, bila osoba na putu ili ne. Samo oni koji su na putu e imati drugaiji odnos prema potekoama, pa e postupno nauiti savladati i kontrolirati sebe, pa takoer i svoje ivote. Oni e imati dublje i smislenije iskustvo ivota i u svemu e nalaziti smisao. Osoba koja se suoava sa sobom, poinje drugaije shvaati ivot. Biti e jasno da svatko dobiva u skladu sa svojim sposobnostima. Vie nas nee uditi da manje razvijena osoba ima naizgled lagani ivot. Do one mjere do koje emo biti svjesni znaenja naih tekoa, te potekoe e biti 1) lake za rijeiti, 2) biti e konstruktivnije, 3) one e nas ojaati, umjesto da nas oslabe. Tekoe nas slabe ako ih ne rjeavamo. One su rezultat krivih zakljuaka i osjeaja koji stvaraju iluzije. Iluzije stvaraju strahove i napetosti. Napetosti i strahovi ako due traju, dakle, ako se ne rjeavaju, tada nas slabe i iscrpljuju. Kriza koja se moe pojaviti u naem ivotu kao vrhunac naih iskrivljenja se tada pokazuje na jasan nain. Mi smo tada spremni da se s njom suoimo na konstruktivan nain, umjesto da padnemo u duboki oaj. Ne samo da emo se nauiti bolje nositi s tekoama, ve takoer i sa sretnim periodima. esto smo govorili da ako se obranimo od bola u naem ivotu, da tada ne moemo osjetiti niti sreu, jer se branimo od toga da osjeamo nae osjeaje. ivot postaje uravnilovka, nema neke nesree, ali nema niti sree. Kao da smo anestezirani. To je rezultat straha od bola koji je takoer potisnut. Jaaju zamjenske ili lane potrebe, a njih trebamo sve vie - vie divljenja, vie moi, vie novaca itd. Nema vie istinske radosti. Nismo svjesni koji je smisao ivota, a to je uenje ljubavi, pa se ne znamo nita bolje nositi s dobrim dogaajima nego s onim nepovoljnima. Ali kada nauimo prihvatiti na ivot kakav on jest, dakle i potekoe kao priliku za uenje, radost e se takoer poveavati u naem ivotu. POZITIVNE I NEGATIVNE NAMJERE U ELJAMA Kada bismo uvijek mogli uskladiti svoju volju s Bojim zakonima, mi bismo tada mogli uivati u srei u svakom moguem podruju. Da bismo to mogli, pored mnogo drugih uvjeta o kojima smo govorili, potrebna je sposobnost da imamo elje. Kada je god ta sposobnost sprijeena, bilo svjesno ili nesvjesno, mi ne moemo ispuniti nae elje. Govorili smo esto da na svjesnom nivou mi moemo eljeti to ispunjenje svom svojom snagom, ali faktori u nesvjesnom sprjeavaju ispunjenje te elje. Utvrdimo razliku izmeu zdravih i nezdravih motiva u elji. Mi moemo imati savreno opravdanu elju, ali ona ipak moe biti nezdrava. Nezdrave elje ine nas napetim, a to je uvijek povezano sa strahom. To je razlog to neka uenja govore o tome da ne bismo trebali imati elje. No, nemogue je biti iv, a nemati elje. Jedino to trebamo razlikovati to jednu elju ini zdravom, a drugu nezdravom. Kao prvo, kad god elimo neto u ime tog samog, to je zdravo. Ali kad god elimo neto kao sredstvo za postizanje cilja, to moe biti nezdravo. A kada se to dogodi, mi postajemo napeti zbog te elje i javlja se strah. Primjerice, ako elimo financijsku sigurnost da bismo uivali u tom stanju, u tome nema nieg nezdravog. Ali ako elimo financijsku sigurnost zato da bismo impresionirali druge, ili da bismo smanjili na osjeaj manje vrijednosti, tada je to nezdravo. To postaje potreba za
93
neim drugim, a ne za financijskom sigurnou. Tada je cilj iskrivljen da bi sluio drugoj potrebi, a ne potrebi koju je taj cilj trebao ispuniti da je bio zdrav. Mi moemo biti potpuno nesvjesni takvog naeg negativnog motiva. Mi moemo samo osjeati napetost da ispunimo takvu lanu potrebu. Lano objanjenje zato je tako vano ispuniti takvu elju, prekriva ono to u stvarnosti elimo i od nas i od drugih ljudi. Taj skriveni motiv uvijek uzrokuje strah da neemo dobiti ono to mi mislimo da trebamo. to je taj motiv nesvjesniji, to je elja manje zdrava i to e ona vie sprjeavati njeno ispunjenje. Moemo sebe pitati to je s onim ljudima koji upotrebljavaju svoje bogatstvo da bi imali mo nad drugim ljudima, da bi bili vani, a ipak uspijevaju ostvariti svoje elje. Za to postoje mnogi razlozi, ali navedimo samo jedan. Moe biti da takva osoba ima manje savjesti. Rekli smo da je savjest to jaa, to smo svjesniji svoje Istinske linosti, dakle to smo vie osvijestili i proradili ranjeno dijete u nama. to je naa savjest jaa, to ona jae biljei nae pogreke. Mi ne moemo sebe vie tako lako prevariti, tako da e osjeaj krivnje zbog negativnog motiva sprjeavati ispunjenje elje. Kod manje razvijene osobe, taj glas savjesti je uutkan i ne djeluje. Dakle, njena sposobnost da eli moe djelovati i kod neistog motiva. to su neisti i sebini motivi svjesniji, to sposobnost da elimo postaje jaa. Jer to je pogreni motiv nesvjesniji, to je monija zabrana. Naa Istinska linost biljei tono sve nae elje sklonosti i motive, iako mi toga ne moramo biti svjesni. Ako imamo pogrene motive, koji mogu sluiti sami sebi i na tetu drugima - koliko god oni bili profinjeni - kao rezultat se javljaju destruktivne reakcije. Te destruktivne reakcije zabranjuju elju, ili utjeu na ispunjenje neke druge elje, i to moe i ne mora biti svjesno. Duboko u sebi mi znamo da neto nije u redu, pa osjeamo da to ne zasluujemo. Kanjavamo sami sebe tako da nesvjesno blokiramo ispunjenje elje. Dakle kada elimo neto, a motiv je pogrean - da impresioniramo druge, da sebe uinimo veima i boljima i da nam drugi zavide, tada ta elja nije cilj sam po sebi, cilj je prikriven dobrim razlogom i prekriva onaj sebini. Vidimo dakle da pogrean i tetan motiv neke elje ne mora biti otvorena zloa ili materijalna teta koju elimo nanijeti drugoj osobi. Naa tatina i potreba da budemo iznad drugih, ak i kada to inimo tako da toga nismo svjesni, dovoljni su da izokrenu nae motive i uine ih nezdravim. Ne moemo ispuniti elju i osjeamo se frustrirano. Moe se dogoditi da potreba da kaznimo sami sebe ne mora sprijeiti elju koja ima nezdravi motiv, no moe utjecati na ispunjenje druge elje, a toga nismo svjesni. Potrebno je da shvatimo koje su nae istinske elje. Tada emo esto shvatiti da ono to smo svjesno mislili, da ak niti to ne elimo u potpunosti. U nama postoji dio koji eli to ispunjenje, a drugi dio se boji tog ispunjenja. Vano je tada osvijestiti taj strah od ispunjenja elje i vidjeti ega se to bojimo. Kada kanjavamo sami sebe zbog pogrenih motiva to je samo jedan razlog za sprjeavanje ispunjenja elje. Drugi je razlog taj to nismo spremni platiti cijenu za ono to elimo. Nesvjesno nismo spremni platiti cijenu, ne onu vanjsku nego onu istinsku. esto prenaglaavamo onu vanjsku cijenu da bismo kompenzirali sklonost da ne platimo cijenu u dubljem i stvarnijem smislu. Tako na svjesnom nivou neto silno elimo, dok iznutra nesvjesno to ne elimo iz odreenog razloga. to je snaniji taj nesvjesni dio, to se na van vie trudimo da ostvarimo elju. Nismo svjesni da ne smatramo ispunjenje elje vrijednim ako moramo platiti odreenu cijenu. Primjerice, diplomirati bez da to trudom i radom zasluimo, ili eljeti ljubav a da to postignemo bez napornog rada na sebi i odnosu. elimo neto to ne elimo platiti. Kada god smo neega nesvjesni, to nazivamo nezrelou. A nezreli ljudi ele nemogue. Dijete ne zna da sve ima svoju cijenu. Nezreli dio nas se nada da moemo dobiti neto bez da platimo cijenu za to. Sve dok ne postanemo toga svjesni, mi odgaamo ispunjenje nae elje. Moramo pronai to nesvjesno razmiljanje, moramo ga tada istraiti tako da pitamo sami sebe: to elimo?; Zato neto elimo?; Koju cijenu moramo platiti da bismo ispunili odreenu elju?; Da li smo u potpunosti i bez rezervi spremni platiti tu cijenu? Ne bismo sebe trebali prevariti da jesmo kada to emocionalno nismo spremni. Jer dok doista nismo spremni platiti cijenu, bez prinude, to ionako nee djelovati. Kada provjeravamo svoje emocije u odnosu na odreenu elju mi traimo to to u nama sprjeava ispunjenje. Jasno je da pored osjeaja da to ne zasluujemo i nae nesklonosti da platimo cijenu, postoji veliki broj drugih razloga. Ali navedena dva su najvaniji, a svi ostali izravno i neizravno proizlaze iz njih. Osjeaj da neto ne zasluujemo je osjeaj manje vrijednosti. To je rijetko osjeaj koji je zasnovan na onom to mi svjesno mislimo o sebi. Mi esto niti ne znamo zato imamo takve osjeaje manje vrijednosti i zbog ega se osjeamo beznadno. Da je to neto to ne moemo promijeniti, mi bismo se tome prilagodili i tada bi osjeaj manje vrijednosti nestao. Ili, mi bismo to promijenili, ako se moe mijenjati. Ali budui da ne znamo zbog ega se osjeamo manje vrijedni, mi se osjeamo beznadno. Jer niti jednu sigurnost nije tako teko podnositi kao nesigurnost.
94
Mi nikada nemamo osjeaj manje vrijednosti zbog neega to ne moemo promijeniti. Stvarni razlog osjeaja manje vrijednosti su male nesavrenosti koje su rezultat pokuaja da prevarimo sami sebe. Dakle, kada god prevarimo sami sebe, to biljei naa Istinska linost i dok taj proces nije svjestan, to proizvodi osjeaj manje vrijednosti. to smo manje svjesni da varamo sami sebe, to emo se vie osjeati manje vrijednima i neemo znati zato. Zbog toga je krajnja iskrenost prema sebi samom najvanija crta linosti koja je na Putu. Biti na putu ne znai biti savren, nego iskren prema sebi. To takoer znai da vidimo ranjeno dijete ili negativnost u nama bez da okrivljavamo sami sebe i da se osjeamo manje vrijednima. Ako se vratimo na primjer financijske sigurnosti u sluaju kada imamo pogrean motiv, kada elimo impresionirati druge. Taj e pogreni motiv izazvati osjeaj manje vrijednosti u nama, iako je cilj nae elje bio da uklonimo osjeaj manje vrijednosti. Moemo rei da je uzrok osjeaju krivnje u nama to to varamo sami sebe. Varamo sami sebe u pogledu naih motiva: zato elimo ili inimo odreene stvari. I tako upadamo u zaarani krug - zbog pogrenog motiva mi se osjeamo manje vrijedni, pa onda pokuavamo jo pojaati takav motiv. elimo biti bogati da bismo ublaili kompleks manje vrijednosti, a onda pokuavamo biti jo bogatiji. Jedini nain da prekinemo takav zaarani krug je da spoznamo nae motive i elje, kao i ono to uistinu elimo. Iskrenost prema nama samima e nam dati snagu, sigurnost i samopotovanje. To znai biti svjestan pogrenih motiva, stavova i osjeaja, ali i znanje da to ne moemo odjednom promijeniti. Dakle, vidimo svoje pogrene misli i osjeaje, ali inimo iz Istinske linosti. Osjeaji e se postupno sami mijenjati i rasti, a pogrene misli trebamo provjeravati i traiti istinu. Te spoznaje upotrebljavamo u svojim svakodnevnim promatranjima naih reakcija. Trebamo biti svjesni da to ne moemo odjednom promijeniti. Rast se odvija kroz takva promatranja iz razliitih kutova i aspekata. to je spoznaja negativnosti u nama vea, to bi trebalo biti vee nae olakanje. No, ako nas spoznaja o naim negativnostima deprimira, onda treba otkriti gdje i kako je na stav pogrean. Kada to razjasnimo, spoznaja o naoj negativnosti donijet e nam osloboenje i radost. Mnogi ljudi vjeruju da im za spoznavanje samih sebe i istraivanje svoje podsvijesti treba neko duboko znanje i da e tada otkriti neto o sebi to je zapanjujue. Meutim, kada krenemo u tu potragu trebamo znati da to to traimo nije neto o emu nemamo slutnju. To je puno jednostavnije. Ono to traimo nalazi nam se upravo pred nosom u naim malim svakodnevnim reakcijama i osjeajima i to uope nije nesvjesno. Mi smo toliko navikli da na njih ne obraamo panju - kako reagiramo na druge ljude, ili na odreene situacije u ivotu, itd. - umjesto da nauimo istraiti te reakcije i upitati sami sebe to one znae. to lei iza osjeaja u naizgled nevanim svakodnevnim situacijama? Koji osjeaj zapaamo na poetku, a to lei iza njega, itd. Tako emo postupno napredovati do onoga to je sakriveno na dubljim razinama. Istraivanje podsvijesti dogaa se jednako postupno kao i rast. Nije lako traiti istinu o sebi, kao i onu nau iskrivljenu i privremenu istinu. Ono to nam danas moe izgledati istinito - a to moe biti istinito na odreenoj razini, to vie ne mora biti istinito sutra ili na dubljoj razini kada steknemo dublje znanje, ne samo openito, ve i o sebi samima. Jedino kako budemo polako odstranjivali slojeve lanosti, poluistine, iskrivljenja i zbunjenosti, naa Istinska linost e dolaziti do izraaja. Tako uimo traiti istinu o sebi i malo pomalo poinjemo uivati u ivotu. Nauili smo takoer uivati u ovom ozbiljnom i iskrenom radu na sebi, bez da oekujemo i traimo da se dogode uda, trikovi ili preice na putu.
POTREBA ZA PRIZNANJEM, IZDAJA

Vidjeli smo u proloj emisiji da razlog za osjeaj manje vrijednosti taj to ne ivimo u naoj istini i zbog toga se javlja osjeaj krivnje, a nije nam jasno zbog ega se osjeamo krivima. Podsvjesno naa Istinska linost biljei kako varamo sami sebe, jer ne moemo podnijeti da nismo savreni, i zbog toga ne elimo vidjeti taj dio nae linosti koji ini greke i ne ivi u istini. Tada pokuavamo osjeaj krivnje kompenzirati tako da dobijemo panju, divljenje i odobravane. Svatko od nas ima to iskustvo da ma koliko dobili odobravanja, da to vrlo kratko traje i mi se ipak nakon toga osjeamo jednako neispunjeno kao i prije. Potreba za odobravanjem postoji u svakom ljudskom biu, pa je to masovna slika ili imid. Sad ne govorimo o tome da svakome treba zdrava podrka i odobravanje. Govorimo o bolesnoj potrebi da nam uvijek i svi odobravaju. Govorimo o ovisnosti. To je rezultat je pogrenog zakljuka malog djeteta da ono takovo kakvo jest nije vrijedno ljubavi. Kada bismo preveli taj zakljuak u svjesnu misao ona bi glasila: Ako dobijem panju, odobravanje i divljenje, onda sam vrijedan i u svojim oima, i u oima svijeta. Ako je ne dobijem, onda sam manje vrijedan. To nije svjesna misao, ve nesvjesni emocionalni
95
stav. Tko god pogleda u sebe, nai e ga u veoj ili manjoj mjeri. Budui da je to slika, ona je samo iluzija. Rad na sebi znai oslobaanje od iluzija, a to je bolan proces, jer ranjeno dijete u nama vjeruje da emo pomou iluzija izbjei bol. Niti jedna iluzija nam nikada ne moe donijeti sklad, mir i slobodu. Sve to nije istina mora stvarati probleme u naem ivotu. Ova slika proizvodi mnoge tetne posljedice i lanane reakcije tetnih ishoda za nas same, isto kao i za ljude oko nas. Podsvjesno negirajui potrebu za odobravanjem esto idemo u drugu krajnost, u bunt i prkoenje, i tako uvjeravamo sami sebe da nam nije vano miljenje drugih ljudi. No, upravo jaina bunta pokazuje koliko nam je upravo stalo do miljenja drugih ljudi, ali mi to ne elimo sebi priznati. Mi varamo sami sebe, jer ne elimo vidjeti tu ovisnost, a to najvie uzrokuje osjeaj manje vrijednosti. Mi esto ne moemo ugoditi drugima i ostati u istini sami sa sobom. Niti moemo ugoditi svim ljudima. esto i bunt i pokoravanje postoje u istoj linosti, o tome smo ve govorili. Koliko e biti jaka ta potreba za odobravanjem ovisi o karakteristikama linosti i njenoj okolini. Slika je rijetko svjesna, budui da su sve slike manje ili vie potisnute. Stupanj ovisnosti o tuem miljenju, njegove posljedice i na koji nain se neka osoba odnosi prema zahtjevima slike su obino potpuno nesvjesni. Radei na sebi, prije ili kasnije, mi emo otkriti taj dio nas koji vapi da bude prvi i poseban. Moemo sebi objasniti da je to ponos, ali morat emo ii dublje od toga. Zato osjeamo taj ponos? Shvatit emo da vjerujemo da ako smo posebni za druge, da e tada taj na osjeaj manje vrijednosti nestati, a ako se svi sloe s onim to mi inimo, vjerujemo i mislimo, onda emo moi cijeniti i sami sebe. Naravno, da to ne mislimo svjesno, ali ako prevedemo nae osjeaje u svjesne misli svaki puta kad ne dobijemo odobravanje, vidjet emo da oni znae upravo to. Tako koristimo ponos kao obranu, kao sredstvo za postizanje cilja. Kako budemo radili na sebi, otkrit emo, da i mi imamo ponos. Ako tada kaemo sebi da taj ponos ne bi trebao postojati u nama, mi emo ga samo ponovno potisnuti. Moramo ii dalje i pitati sebe da shvatimo zato je taj ponos u nama. Morat emo shvatiti da taj nam ponos slui da neto dobijemo, ili da nas spasi od katastrofe. Tek kada to shvatimo, tek tada emo se moi osloboditi ponosa, tatine i potrebe da budemo vani, posebni, jer emo shvatiti da za to nema potrebe. Da bismo sve to shvatiti, prvo moramo otkriti taj dio ranjenog djeteta koji je uvjeren u taj pogreni zakljuak. Moramo ii tako daleko da doista u sebi ujemo unutarnji glas djeteta koje vriti i zahtijeva odobravanje. I to naroito u dogaajima gdje je taj glas posebno snaan. Tada trebamo preispitati svoje osjeaje - to oni znae i koje su elje ispod njih. Tada i jedino tada emo postati svjesni tog glasa i masovne slike u sebi. U tim osjeajima na jednoj strani postojimo mi, a na drugoj ostatak svijeta. Postoje mnogi profinjeni osjeaji koji e nam ako ih tako osvijestimo razotkriti da se upravo to dogaa u nama. To shvaanje ima veliku vanost. Ali, to je samo poetak potrage i shvaanja mnogih povezanosti. Vidjet emo kako je to pogreno shvaanje u osnovi mnogih sukoba i problema. Sve dok to shvaanje ne osvijestimo, mi ga ne moemo mijenjati. Ne moemo vidjeti njegove tetne uinke, pa nam nedostaje poticaja da ga mijenjamo. Tako prvo moramo vidjeti u sebi tu potrebu za odobravanjem, a onda tek moemo povezati tu potrebu i njene tetne uinke u razliitim sukobima. Tad emo vidjeti mnoge nae probleme u novom svjetlu. Shvatit emo koliko sukoba i problema smo mogli izbjei da smo bili svjesni tog pogrenog shvaanja. Postoje mnogi oblici i naini na koje mi podsvjesno izraavamo tu sliku. Zato su i njena vanjska oitovanja razliita. Drugim rijeima, mi traimo divljenje na razliite naine. Jedna osoba moe vjerovati da e joj materijalno bogatstvo donijeti vei status kod drugih ljudi. Nekome drugome vrijednosti slue za divljenje i odobravanje. To nadalje mogu biti neko osobito postignue ili talent. Kod drugih to moe biti karakter, dolinost, vjernost i inteligencija. U postizanju tih ciljeva je ono to je pogreno je motiv za odobravanjem, a ne cilj - osobni rast i zadovoljstvo koje iz toga proizlazi. Kod veine su ta sredstva mjeavina mnogih osobina. ak postoje osobe koje koriste nesreu kao sredstvo za stjecanje simpatija, a simpatija znai odobravanje. Ali o toj rentnoj neurozi drugom prilikom. Pogreno uvjerenje u toj slici je da smo bez odobravanja drugih izgubljeni. Duboko u sebi vjerujemo da cijeli na svijet stoji ili se rui zbog onoga to drugi misle o nama. Tako ta iluzija dovodi do toga da povremeno prodajemo sami sebe, ili one koje najvie volimo. To se dogaa na mnoge profinjene naine i jedva da postoji osoba koja to barem jednom nije uinila. Trebamo pronai podruja naeg ivota u kojima je ta slika jae izraena - bez obzira koliko je profinjena, sakrivena ili prekrivena vrijednim motivima i vjerojatnim racionalizacijama. to je taj dio u nam dublje potisnut, bit e nam tee da ga pronaemo u nama, ali emo ga pronai ako to uistinu elimo. Pronai emo ovisnost o javnom miljenu, bez obzira koliko ona bila profinjena. Onda trebamo pronai zato nam je potrebna ta ovisnost i ponos, ili zato mislimo da su nam potrebni. Iskristalizirajte pogrean zakljuak. Polako emo se poeti oslobaati lanca koji nas je drao zarobljenim. Shvatit emo da smo bili zarobljenici privida. Taj proces treba nastaviti
96
promatranjem naih emocionalnih reakcija u malim svakodnevnim situacijama koje treba prevoditi u svjesne misli da bi ih mogli razumjeti. Trebamo provjeriti svoja pogrena uvjerenja po kojima smo tako dugo ivjeli. Formuliranjem emocionalnih reakcija u rijei, mi doivljavamo istinu ove slike. Promotrimo jedno iskustvo koje se rijetko povezuje s ovom slikom, a koje je svatko iskusio u ivotu. To je tuga i razoaranje zbog toga to smo osjeali da smo izdani. I to se upravo odnosi na osobu ili osobe kojima smo najvie dali od sebe. A ta osoba, ili osobe, optuuje nas za izdaju, da bi sebe opravdali. Ukradu ovjeku novce i proglase ga lopovom. To je shema emocionalne eksploatacije o kojoj smo ve govorili. To je optuivanje onog koji je bio izdan da je napravio upravo onu stvar koju je toliko bolno iskusio kao rtva, pa je povreda dvostruka. Izdaju ne bi bilo tako teko podnijeti da ta osoba nije uz to bila optuena da je poinila ono to njoj rade. Osoba postaje duboko nesigurna zbog te strategije prijevare koja slui da bi se nekom naizgled legalno neto oduzelo. To je kada netko uzima od vas, ali ne eli ponijeti odgovornost za ono to radi, pa vara. esto smo ovdje govorili kako tama u nama privlai odreena iskustva, a da mi ne vidimo tu povezanost. Ne razumijemo zato nam se dogaaju takve nepravde, pa one postaju jo bolnije. Oni koji rade na sebi polako poinju shvaati tu povezanost vanjskih dogaanja s naim unutarnjim krajolikom. Vidimo sada kako ta slika, koja je ojaana jo naim osobnim slikama, moe privui jedan takav bolan dogaaj kao to je to izdaja. Tamo gdje u nama postoji ta slika, mi se borimo da budemo na prvom, posebnom mjestu, tako da moemo dobiti sve to mislimo da nam treba. Da bismo to postigli, naa djela e biti sve samo ne dolina i ispravna - ona e morati biti sebina - a esto emo izdati upravo onu osobu ili uvjerenje kojima elimo biti vjerni. Da bismo dobili to odobravanje, mi smo u iskuenju da uinimo upravo ono to ne elimo uiniti. Ali, iskuenje postoji. Budui da mi ne elimo initi takva nedolina djela, mi se neemo predati iskuenju. Mi ga nejasno osjeamo, ali ga potiskujemo jer se bojimo takvih osjeaja i iskuenja. Mi ne elimo priznati da oni postoje u nama. Naa nam savjest ne dozvoljava da djelujemo u skladu s tim iskuenjem, niti nam doputa da postanemo u potpunosti svjesni. I tada u mjeri u kojoj potiskujemo svoju lou stranu, u toj mjeri previe naglaavamo svoju dobru stranu. Koji je rezultat tog sukoba? Zbog toga to nismo svjesni tog sukoba u nama i unutarnje borbe, tamna strana u nama privlai nepovoljne vanjske dogaaje, ak i ako je pozitivna strana pobijedila u naim vanjskim djelovanjima. Kad god se odvija bitka u nama, ak i ako dobra strana pobijedi u naim djelovanjima i dobrim namjerama, ako bitku u nama ne osvijestimo, vanjski dogaaji e se dogaati kao da je pobijedila naa sebina strana. Vanjski ishodi moraju odgovarati na ono to je nesvjesno. To emo moi shvatiti jedino ako budemo imali i hrabrosti traiti, vidjeti i osjetiti tu negativnu stranu u nama, a koje se toliko bojimo i protiv koje smo se toliko borili, ali na krivi nain, tako da smo je negirali u sebi, pa je onda ona neprepoznata upravljala naim ivotom. I ona e nam uzrokovati nevolje sve dok se ne suoimo s njom, prihvatimo je i dozvolimo da ona postoji. Ne na nain da joj se predamo, ili da je niti ne pokuamo promijeniti nakon to smo je spoznali, nego da shvatimo da ona postoji u nama. Kada to napravimo, moemo pitati sebe zato ta negativna sklonost postoji u nama. Zato to iskuenje postoji? Odgovor e biti da je to stoga to elimo posebnu poziciju u oima svijeta da bismo sami sebe uvjerili da su nai osjeaji manje vrijednosti neopravdani. Emocionalno vjerujemo da moramo uiniti sve da to postignemo, a onda i tu sebinost potisnemo. A nae emocije su takoer djela, samo to se kod njih posljedica i uzrok ne pokazuju tako brzo, kao to to ine vanjska djela. Ipak svaka misao i stav, bilo da su svjesni ili ne, su odreeno djelo. A to su oni nesvjesniji, to su vee njihove posljedice, pa su stoga i vie zbunjujue. Suoavajui se s negativnom stranom, mi iskazujemo najhrabriji osjeaj koji postoji - osjeaj iskrenosti prema samima sebi. Stoga se ne moramo sramiti te bitke u sebi. U tu bitku uputaju se samo najhrabriji. Ta e bitka biti to uinkovitija to e vie biti osvijetena. Jednostavno emo se suoiti s injenicom da smo pogreno vjerovali da na emocionalni opstanak ovisi o miljenju drugih ljudi, a on ovisi samo o naem miljenju o nama samima. Izlaz nije niti u lanom pokoravanju, ili da budemo buntovnici. Srednji put, ili istinu, neemo nai tako da se pitamo to bismo trebali napraviti. Odgovor se nalazi u iskrenom suoavanju sa samima sobom da bismo nali istinu o sebi - shvaanje naih osjeaja, motiva, elja i strahova. Potovanje nas samih ovisit e o tome koliko poznamo sami sebe. Ispravan put e se pokazati kada vie neemo morati nita dokazivati nikome drugome, ili samima sebi. Nai unutarnji motivi e se promijeniti, a ne nuno naa vanjska djela. Tako emo malo pomalo upoznavati sami sebe da bismo sve uspjenije upravljali sami sobom, odnosno ivjeli po Bojim zakonima, zakonima istine.
Vesna Graner TRAIMO ISTINU SLIKA ILI LANI UTISAK O RODITELJIMA
97
Ponimo danas opet od ljubavi, odnosno od sposobnosti za ljubav. ovjek koji nema ljubavi umire. No, ljubav koju primamo nije najvanija, nego je to ljubav koju imamo u naim srcima, ili stupanj nae sposobnosti za ljubav. Ta ljubav u naem srcu je pokretaka sila koja daje smisao naem ivotu. Bez te sposobnosti za ljubav nai bi ivoti bili prazni, besmisleni i plitki. U svima nama postoji enja da budemo voljeni, no mi esto brkamo tu enju s naom sposobnou da volimo. Meutim, to su dvije potpuno razliite stvari. Mi moemo osjeati elju da budemo voljeni, a da pri tome nismo spremni ili sposobni dati ono to elimo dobiti. Jer to je ta potreba da nas drugi vole vea, to je vie mogue da ona prekriva nau sebinost ili strah da volimo. to smo vie tjeskobni, zarobljeni i ovisni, to emo biti manje sposobni da volimo, i to emo se osjeati manje ispunjeno. Jer jedino kada budemo sposobni voljeti, tek tada moemo postati slobodni i tako ispuniti nae potrebe. Promotrimo danas kako na sposobnost za ljubav djeluje utisak u nesvjesnom o naim roditeljima. To su nai prvi utisci ili slike. Rekli smo ve da je djetetovo znanje o ivotu ogranieno, pa je stoga njegovo emocionalno iskustvo o njegovim roditeljima vrlo iskrivljeno. Drugim rijeima, u ekstremnom sluaju dijete emocionalno doivljava svoje roditelje ili kao dobre ili loe, snane ili slabe, ili kao ljude kojima se treba diviti ili ih prezirati. Ali ak ako to nije tako ekstremno iskustvo, dijete doivljava samo neke znaajke i sklonosti svojih roditelja, ali ne vidi ostatak njihove linosti. Takvi ogranieni utisci daju pogrenu sliku roditelja. To je esto potpuno nesvjesna slika - i koja moe biti potpuno u suprotnosti sa svjesnim intelektualnim razmiljanjem - i ona utjee na nae poimanje nas samih i drugih ljudi, kao i na naa djela i nae reakcije. Budui da ona nije istinita, ona smanjuje nau sposobnost za ljubav, to znai da vidimo sebe i druge ljude istinito. Ta pogrena slika utjee na nain kako prihvaamo i odnosimo se prema sebi samima i prema drugim ljudima. U podruju ivota gdje imamo najvie problema, moemo biti sigurni da postoji veza izmeu tih problema i naeg utiska o jednom ili oba roditelja, ili jo nekoga tko je bio s nama u naem ranom okruenju. Ti pogreni utisci jo i danas utjeu na nae reakcije. Da bismo to promijenili, prvo moramo postati svjesni to uistinu osjeamo prema ljudima u naoj obitelji, ili prema onima koji su nam vani. Moramo osvijestiti te osjeaje i usporediti ih s naim intelektualnim znanjem. Onda trebamo poeti razmiljati da li ih doivljavamo kao iva, pogreiva ljudska bia, ili kao necjelovite, ograniene znaajke njihove cjelokupne linosti. Kada se osjeamo povrijeeno ili ljuto zbog jednog ili oba roditelja, da li ih doivljavamo kao ranjive, nesavrene ljude, ili su oni u naim emocijama neto fiksno i vie robotsko nego ljudsko bie. To zapravo znai da svako ljudsko bie ima puno proturjenih znaajki. Meutim, nae ranjeno dijete ne vidi da nai roditelji nisu niti crni, niti bijeli, nego da i oni imaju pored Istinske linosti i ranjeno dijete u sebi. Stoga mi ne zapaamo stvarnost ljudskog bia koje je bilo na roditelj. Mi intelektualno moemo savreno dobro znati da ljudi mogu biti i dobri i loi, ali mi emocionalno ne doivljavamo tu istinu, pa stalno dijelimo ljude u crne ili bijele, a to se naroito odnosi na nae roditelje. Nae emocionalno iskustvo je ili/ili. Zato ti emocionalni utisci naroito utjeu na nama najbliskije osobe, odnosno mi ih ne vidimo u njihovoj cjelovitosti, mi ih stvarno ne vidimo. Tako dugo dok istinito ne vidimo sebe i druge, mi ne moemo istinito reagirati, pa stoga ne moemo biti slobodni, neovisni i snani. Naravno da smo mogli puno postii na mnoge naine, ali tamo gdje imamo problema mi nismo osvijestili i razrijeili ovu pogrenu sliku o naim roditeljima. Zato je prvi korak da pitamo sami sebe, kako ja doivljavam moje roditelje? Da li ih doivljavam kao ljudska bia u njihovoj proturjenosti, slijepim pjegama, i njihovim mnogostrukim pomijeanim crtama?. Da li moda osoba koje smo se najvie bojali u naem djetinjstvu jo uvijek ivi u nama, dok se ona u stvarnosti puno promijenila, tako da mi danas glumimo nekog tko ne moe biti povrijeen, tko nije ranjiv, i to samo zato to nas je ta osoba povreivala u djetinjstvu. Taj fantom iz naeg djetinjstva danas stvara debeli zid oko nas, za koji mi nesvjesno vjerujemo da e nas zatiti od bola, a u stvarnosti nas prijei da ivimo punim ivotom. Drugi korak, nakon to smo se upitali to uistinu osjeamo prema nama bliskim osobama, je da se upitamo kakvi su nai roditelji uistinu bili, pa ih onda pokuati razumjeti u cjelini njihovih bia. Trebamo shvatiti njihove ivote, njihove unutarnje i vanjske borbe, kao i njihovo djetinjstvo, onoliko koliko znamo o njemu, to ih je uinilo takvima kakvi su bili, koje su bile njihove povrede i frustracije. Trebamo svoje roditelje pokuati zrelo shvatiti kao to bismo zrelo shvatili neku drugu osobu, s onoliko nepristranosti i objektivnosti koliko moemo, a ne samo na osnovu izoliranih znaajki koje je vidjelo malo dijete. Ako vidimo samo odreene znaajke, a izostavimo druge, to uvijek dehumanizira osobu. ak i ako veliamo nae roditelje, to ih takoer ini neljudskim zbog nestvarnog velianja. Ne prihvaamo ih u njihovoj ljudskoj dimenziji, u njihovoj stvarnosti. U stvari ih odbacujemo onakve kakvi su bili. Same znaajke koje smo doivjeli kao djeca mogu biti istinite, ali smo mi na osnovu njih zakljuivali na cijelu osobu. Samo ako
98
moemo sagledati neku osobu u njenoj cjelovitosti, tada emo moi razumjeti i nae povrede. Jedino e se kroz to shvaanje razrijeiti jo skriveni bol i ljutnja da bismo konano mogli voljeti njih i sebe. Ogroman je strah u nama da preispitamo realnost vienja naih roditelja. Moemo osjeati krivnju to ne prikazujemo nae roditelje kao svrena bia. Mi osjeamo da je to naa dunost kao djeteta da to nastavimo initi. Ako ih ne idealiziramo, tada se to moe poistovjetiti s nepotovanjem, prijezirom, zamjeranjem, ili mrnjom, i to je sve nesvjesni emocionalni stav. Moe biti da je ispod tog velianja strah, a ispod njega mrnja. Moemo se obraniti da osjetimo tu zastraujuu mrnju malog djeteta tako da veliamo svoje roditelje. I to ne samo zbog miljenja drugih ljudi, nego zbog toga to ranjeno dijete u nama jo uvijek treba roditelje. Drugi razlog za idealiziranje roditelja je da su oni bili jedina zamjena za ljubav, sigurnost i prihvaanje koje smo ikad poznavali. Nesvjestan je stav da ako me roditelji ne vole, onda me nitko nee voljeti- nesvjesno mislimo da se tada moramo odrei te ljubavi, sigurnosti i prihvaanja. Dakle, ako umanjimo vrijednost naih roditelja, izgubit emo jedino to je u naem ivotu vrijedilo. Nije udo da se toliko opiremo preispitati nau sliku o naim roditeljima. Isto tako imamo razloga da odemo u drugi ekstrem i da odbacujemo svoje roditelje. Jer ako oni ne vrijede, tada ni bol koji su nam nanijeli nije stvaran. Bojimo se da ako ih vidimo kao realne ljude, da emo morati osjetiti bol koju su nam nanijeli, i tako e se poveati na osjeaj manje vrijednosti. Sve su to emocionalne reakcije koje nisu osvijetene. Naravno, mogu biti i drugi razlozi, ali ih svatko mora pronai sam u svojem radu na sebi. Tipino je za ranjeno dijete u nama da sve eli staviti u neki izmiljeni red, da se svatko uklapa na svoje mjesto. Svaki je takav utisak statina slika i to nam daje odreeni utisak reda i sigurnosti. Baviti se sa stvarnou koja je fleksibilna, proturjena i za koju ne postoje kruta pravila, je neto to nas plai jer to ne moemo kontrolirati. A ivot i druge ljude je nemogue kontrolirati, a da pri tome ne platimo cijenu koja se nikako ne isplati. Zato kada ponemo provjeravati ljude iz naeg ranog okruenja i kada ih budemo eljeli shvatiti u njihovoj stvarnosti, osjetit emo otpor prema tome, a ispod otpora strah. Opazimo ga. Budimo ga svjesni. Shvatimo njegovu vanost. Tu se nalazi klju za rjeenje mnogih naih problema za koje nismo mogli ni pomisliti da su povezani sa slikom naih roditelja. Kada se suoimo s naim otporom, tako da traimo u meditaciji i molitvi istinu o njemu, tada e taj otpor postupno oslabiti. Psiholoki rad na sebi nije nita drugo ve otkrivanje istine o nama samima i o drugima. esto smo govorili o tome da druge vidimo u mjeri u kojoj vidimo sebe. Da ne moemo otkriti istinu u drugima, ako ne vidimo istinu o sebi. Ali nakon to smo na putu spoznavanja samih sebe doli do odreene koliine istine o nama samima, moramo tada vidjeti i istinu o drugima, naroito nama bliskim osobama, da bismo mogli doi do vie istine o nama samima. elja da vidimo istinu o drugima i njihovim ivotima, o njihovim linostima u cijelosti, dat e nama uvid o vlastitom ivotu i tome to nama upravlja. To je shvaanje potrebno da bismo prekinuli s negativnim obrascima u naem ponaanju. Koji puta nije lako preispitati sliku naih roditelja iz raznoraznih razloga. Meutim, ako to budemo eljeli, mi emo uspjeti. Naa iskrena volja da vidimo nae roditelje kao cjelovita bia oitovat e se u iskrenoj molitvi, na koju emo dobiti odgovor. Boji putovi su toliko prekrasni. Moda sretnemo osobu koja e nam dati nove informacije o njima, ili emo najednom uoiti neke detalje kojima nismo pridodavali panju, a koji e upotpuniti sliku. Neki dogaaji e poprimiti novo znaenje koje e nam omoguiti da ponovno procijenimo linost naih roditelja na objektivan nain. To nee ukloniti injenice koje smo doivjeli, ali e taj doivljaj imati drugo znaenje za nas. U trenutku kada shvatimo svoje roditelje, osjeaj odbaenosti e nestati, ak ako su oni bili okrutni prema nama. U shvaanju to ih je uinilo krutima, mi emo shvatiti da kao njihov problem i moda emo po prvi puta shvatiti da to nema nikakve veze s naim osjeajem da ne vrijedimo. Do sada smo to znali intelektualno, ali emocionalno emo se osjeati manje vrijednima tako dugo dok: a) osjeamo da su nas nai roditelji odbacili jer nismo bili vrijedni ljubavi, b) zbog tog osjeaja manje vrijednosti mi nismo mogli reagirati tako da bismo se osjeali vrijednima i sigurnima u sebi. U djejem shvaanju roditelji su nekako nadmona bia. Djeci ne pada na pamet da su oni ljudska bia koja imaju svoje vlastite probleme i koji se bore s vlastitom zbunjenou o ivotu. Kada se pojavi stvarno unutarnje shvaanje ove istine, na osjeaj odbaenosti mora nestati. Shvaamo da njihove greke nemaju nita s nama i naom vrijednosti. Djelo ostaje isto, ali ga sada ne tumaimo na stari nain. U trenutku kada roditelje doivimo kao ivu stvarnost - naravno s njihovim manama, ali ih doivljavamo u njihovoj dinamici, utisci i reakcije u nama se moraju promijeniti. To ne znai da moramo u potpunosti shvatiti i znati o njima. Nikad to nitko ne zna, ak ni o ljudima koji su nam jako bliski. Ono to trebamo promijeniti je kruta emocionalna slika u nama i tako e oni postati iva ljudska bia. Shvatit emo barem neke njihove
99
probleme. Shvatit emo da su djelovali najbolje to su znali i umjeli, kao to to i mi danas inimo. U trenutku kada doemo do tog shvaanja, mi vie neemo odbacivati sami sebe. Da bismo prihvatili sami sebe, pored svih drugih uvida, najvaniji je uvid o naim roditeljima kao ljudskim biima. MORALIZIRANJE I PRETJERIVANJE Neprestano govorimo o tome kako je vano da budemo svjesni onog to osjeamo da bi se nai osjeaji mogli razvijati. Recimo danas neto o tome to moemo oekivati jednom kada osvijestimo nae osjeaje. Nakon to prestanemo potiskivati nae osjeaje, ne samo da emo pronai negativne osjeaje kao to su to neprijateljstvo, ogorenje, ljubomoru, zavist, agresivnost itd., ve emo pronai odreene emocionalne stavove koji prevladavaju u psihi. Vano je prepoznati te emocionalne stavove, to oni znae s aspekta zrelosti, te kako oni proizvode negativne osjeaje zbog kojih se svjesno ili nesvjesno osjeamo toliko krivima. Prvi emocionalni stav je sklonost moraliziranju - sa samima sobom, pa stoga i s drugima. esto se takvo moraliziranje ne pokazuje drugima, ali iznutra postoji do nekog stupnja u svakom ljudskom biu. Ve smo govorili o maskama zbog kojih imamo pretjerane zahtjeve i oekivanja prema samima sebi, pa stoga i prema drugima, kao i o krutim standardima prema kojima bismo trebali ivjeti. A ako oekujemo od sebe da budemo savreni, posljedica toga e biti moraliziranje. Moraliziranje je negiranje istine prema kojoj teimo, ono nas ini nesnoljivima i arogantnima, moraliziranje nas sprjeava da budemo ponizni i da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo u ovom trenutku naeg razvoja, pa zbog toga i da volimo sami sebe. A bez toga nije mogue da potujemo sami sebe. Vano je da u radu na sebi pronaemo sve te osjeaje i da ih doivimo. Moraliziranje moe postojati u vrlo suptilnim oblicima, ak i kod onih ljudi koji se otvoreno bune protiv moraliziranja. to je loe u moraliziranju? Naravno, da su nam pravila i zakoni potrebni jer ovjeanstvo jo uvijek nije toliko razvijeno da bi moglo ivjeti bez takvih vanjskih zakona. Zato su zakoni na ovom stupnju razvoja zatita i nunost. Ali, druga suprotnost je da oekujemo da budemo potpuno bez negativnih impulsa i osjeaja i da odbacujemo sebe zato to oni u nama postoje, zato jer nismo savreni. To neprihvaanje nas samih onakvima kakvi smo u ovom trenutku razvoja, potie nas da skrivamo ono to ne odobravamo od nas samih kao i od drugih. Kad god kriza iznese na vidjelo negativnost u nama, mi moraliziramo i tako odbacujemo dio sebe, ili ranjeno dijete. Potrebno je da budemo svjesni negativnog dijela sebe, ali je tetno i nepotrebno da tada sebi zabranimo da osjeamo ono to trenutno osjeamo jer vidimo negativnost, a onda ne volimo sebe u cijelosti - kao to je est sluaj -ak i ako mi toga ne moramo biti svjesni. Tako dugo dok se ispravno ponaamo zato jer se bojimo posljedica neispravnog ponaanja, naa dobrota i ispravnost proizlaze iz moraliziranja i stoga nisu istinske. Mi varamo, i stoga ne moemo uvjeriti ni druge, a ni sebe. Mi prisiljavamo sebe da budemo dobri, jer se bojimo da nismo savreni, pa se bojimo loih posljedica. Dobrota i ispravnost trebale bi proizlaziti iz unutarnjeg rasta i uvjerenja, a ne krutom primjenom pravila, to je moraliziranje. Kada smo dobri zbog straha, mi postajemo nesigurni. Radije se drimo pravila, nego da istinu potraimo u sebi. A to nas onda ini jo nesigurnijima. To stvara zaarani krug. Drugim rijeima, ako ne vjerujemo vlastitim procjenama, tada se bojimo svoje vlastite negativnosti koju pokuavamo obuzdati krutim pravilima. Rjeenje nije u iivljavanju negativnosti, kao ni u drugom ekstremu, u obuzdavanju negativnosti krutim pravilima, nego uoavanju negativnosti. Trebamo samo promatrati svoju negativnost - pogrene, djetinjaste, neistinite i iskrivljene reakcije i pristupe. to ih vie promatramo, bit emo sposobniji nauiti zato oni nisu u skladu sa stvarnou i istinom. Treba shvatiti na koji nain su oni pogreni, neprimjereni, destruktivni, nekorisni i nestvarni. Tada usporedimo pogrene reakcije s onima ispravnim, bez da se pokuavamo prisiliti da tako osjeamo. Samo ih treba usporediti i shvatiti zato su pogrene neproduktivne, a ispravne produktivne. U potpunosti trebamo prihvatiti da jo nismo sposobni osjeati i reagirati na eljeni nain, i bez krivnje i ikakve prisile, u potpunosti trebamo prihvatiti sami sebe kakvi jesmo, ali sa znanjem o naoj nezrelosti. Ako to napravimo, bez da budemo ljuti i nestrpljivi sa sobom, polako e se nai osjeaji zapoeti mijenjati. Dakle. postupak se sastoji u tome da jednostavno dozvolimo osjeajima da se pokau, bez da ih pokuamo promijeniti. Znamo da snagom volje ne moemo mijenjati nae osjeaje. Ne moemo sebi zabraniti da osjeamo kako osjeamo. Jednostavno trebamo prepoznati te osjeaje. Dok to inimo, uimo prihvatiti sebe s negativnim osjeajima. To e vie napraviti za potovanje nas samih, nego sve prisilne tenje za savrenstvom, koje ne moemo odmah postii. Samim promatranjem djetinjastih reakcija, snaga tih reakcija e se smanjiti. Postat emo sposobni da promatramo takve osjeaje bez da odbacimo sami sebe, pa stoga i bez moraliziranja. Sumnje u nas same e se smanjivati i konano nestati, jer

poinjemo prihvaati sebe.
100
Vidimo negativnost u sebi, bez da pretjerujemo u ocrnjivanju samih sebe. Tako nee jedna nesavrenost imati mo da sebe emocionalno potpuno odbacimo. To nije i intelektualno znanje, nego emocionalno osjeanje katastrofe zbog neke nae greke. Upravo zbog te emocionalne reakcije, mi se pretjerano bojimo svojih negativnih osjeaja. A to ih se vie bojimo, to emo vie moralizirati. to su zahtjevnije norme savrenstva nae Idealizirane slike ili maske, to emo vie moralizirati, a to nije naa Istinska linost. Posljedica je sve vee otuenje od nas samih zbog krutosti, straha, nesnoljivosti i nesigurnosti. A onda to esto projiciramo na druge. Gdje god smo nezreli i emocionalno uznemireni, tu emo pronai taj dio nas koji se kruto dri pravila i zbog toga moralizira. Tu znaajku nae linosti nam esto nije lako uoiti. Ona se moe pokazati samo u odreenim podrujima naeg ivota, i moe se oitovati na vrlo neizravne naine. To jedino moemo pronai tako da prevodimo svoje emocije u jasne misli. Tada emo uoiti kako odbacujemo sebe to nismo savreni, kako ne prihvaamo sebe samo zato to postoje i negativne emocije u nama. Umjesto da pokuavamo brzo odgurnuti takve osjeaje, trebamo nauiti da prihvatimo sami sebe usprkos tih negativnih osjeaja. Trebamo nauiti vidjeti svoje istinske vrijednosti, kao i nae mane. To je jedini nain. Ako pokuamo negirati te negativne osjeaje, to dovodi do potiskivanja, pa lana slika o nama samima samo raste. To ne dovodi samo do toga da varamo sami sebe, nego i do toga da se otuujemo od svoje Istinske linosti ili stvarnog Ja. A to sve proizvodi moraliziranje, kao i svu krutost koja je povezana s moraliziranjem. Tako da mi vie vjerujemo u pravila, nego sami sebi. A ta nesigurnost onda dovodi do toga da i pravila pogreno primijenimo. To onda samo poveava nau zbunjenost i nesigurnost. Budui da ne moemo prihvatiti da smo pogreiva ljudska bia, koja esto ne znaju odmah sve odgovore, mi se sramimo da ne znamo sve odgovore i osjeamo se nevrijedno. Stoga, prvo to moramo nauiti na putu upoznavanja samih sebe je da shvatimo da je nemogue ivjeti bez greaka i da esto ne znamo odgovore. Ako to nauimo, a pored toga moemo voljeti sami sebe, tada e se postupno poeti mijenjati nai osjeaji, nae reakcije e se promijeniti, a slijedit e i zdravo povjerenje u nae spontane reakcije. Postat emo puno blai sa sobom i vie neemo trebati savrenstvo da bismo mogli sebe potovati. Ova tema zahtijeva intenzivan rad na sebi. Veina ljudi osjea se nesretno kada ne moe rijeiti problem, kada ne moemo primijeniti svoja poznata pravila i zakone na situaciju koja nas mui. Prvo moramo otkriti to nas mui. To sama po sebi, nije toliko neugodna situacija, ve je to uloga koju mi u tome igramo - kad ne ispunimo naa idealizirana oekivanja o nama samima, a ona pretpostavljaju da mi uvijek savreno reagiramo i da trenutno znamo sve odgovore. Kad se to pokae nemoguim, ispod nae gorine i samosaaljenja, mi sebi ne opratamo nesavrenost. Mi moraliziramo sami sa sobom. Mi osjeamo da smo u cijelosti loi, iako to ne moramo to svjesno misliti. Trebamo uoiti kada moraliziramo sami sa sobom jer ne opratamo sebi da nismo savreni. Moda e prvi korak biti u tome da postanemo svjesni unutarnje krutosti i nesnoljivosti sa sobom i drugima. Mnoge depresije i oaj temelje se na neispunjenim oekivanjima koje ne moemo postii. Uz moraliziranje uvijek ide i pretjerivanje, to se moe, ali i ne mora, oitovati kao dramatiziranje. Kako emo postajati svjesni svojih osjeaja, ne samo da emo pronai negativne osjeaje, nego i moralizatorski stav u nama, a otkrit emo i kako pretjerano reagiramo u odnosu na stvarnost. To se odnosi kako na negativne, tako i na pozitivne situacije. To je posljedica emocionalne nezrelosti, ili djetinjeg stava ili/ili. Ili je crno, ili je bijelo. Ta neistinita procjena stvara emocionalnu uznemirenost, nezrelost i loe zdravlje, moralizatorski stav, kao i nesrazmjerne emocionalne reakcije. Primjerice, mali kompliment, koji je sam po sebi nevaan, moe nam uljepati dan. Prolazno odobravanje moe utjecati na nae raspoloenje. Po istom principu, svaka mala kritika ili neodobravanje moe u potpunosti pokvariti nae raspoloenje. Ono prvo nesrazmjerno podie nae raspoloenje, a ovo zadnje ga nesrazmjerno smanjuje. U oba sluaja, mi se diemo ili padamo samo zbog jedne znaajke - bilo tone ili netone - ovisno kako neka druga osoba razmilja o nama. Ili emo se vezati na to hoe li nacionalna momad dobiti utakmicu ili e izgubiti. U prvom sluaju, emocionalno mislimo kako smo divni i krasni, voljeni i bez greke, a u drugom sluaju se osjeamo da smo zbog male kritike potpuno loi. To je teko uoiti, jer mi intelektualno znamo da je to besmisleno, pa kad god se pojavi takva emocionalna reakcija, mi je potisnemo. Tada pripisujemo te osjeaje nekim drugim faktorima koji nisu niti upola toliko odgovorni, ili jednostavno zanemarujemo razlog zato smo tako emocionalno reagirali. Mi potiskujemo nae osjeaje i ono to ih je izazvalo, i tako se udaljavamo od stvarnosti. Vie ne vidimo sebe u odnosu na svijet u istini. Jedna mana iskrivljuje nau percepciju, pa smo mi ili svijet, ili bijeli ili crni. Tako se ne moemo nositi s kritikom na konstruktivni nain. Umjesto da potraimo u sebi da li je kritika, pa makar i 1%, osnovana, mi idemo u obranu kao da nam je ivot u pitanju, samo zato jer moramo biti savreni. Jedan znak zrelosti je da se nosimo s kritikom i frustracijom na konstruktivni nain. Zrela osoba je to u stanju napraviti jer ona ivi u stvarnosti. Ona ne oekuje od sebe da bude svrena, ona prihvaa sebe u cijelosti. Stoga, ona zna da je kritika
101
ne ini skroz loom ili skroz pogrenom. Drugim rijeima, kada naiemo na kritiku ili smo frustrirani, jer neto ne moemo odmah postii, zbog naih vlastitih neuspjeha, ili neuspjeha drugih ljudi, mi emo to moi prihvatiti. Znat emo da s tom jedno znaajkom nije u pitanju nae cjelokupno postojanje, da je to samo jedna naa znaajka. Tada emo poet vjerovati u sebe i u to da smo sposobni da to prihvatimo, te da smo sposobni uiti iz takvih iskustava. Tako nas kritika ili nepovoljan dogaaj nee zgaziti, ve e nam dati nove spoznaje i shvaanja o nama samima i drugim ljudima. Dakle, neemo se vie bojati kritike, frustracije, ili neuspjeha, kao katastrofe od koje se neprestano moramo braniti. Takve su obrane, kada nema potrebe za njih, tetne i za nas, kao i za druge ljude. Stvaraju povrede, umjesto da uimo iz njih. Bez tih obrana, nae e srce biti otvoreno i oputeno, i uvijek emo biti otvoreni na nova iskustva stvarnosti. S tako postavljenim temeljima, kao rezultat se mora pojaviti potovanje i pouzdanje. Pravilnim odnosom prema naoj ljudskosti, sa svim njenim neuspjesima i uspjesima, mi gradimo na kamenu. OBRAMBENI MEHANIZMI Reakcija da branimo sebe je toliko postala naa druga priroda da veinu vremena nismo svjesni da se branimo. A kada se branimo, mi smo preplaeni, osjeamo se ugroeno i u opasnosti. Sigurno postoje opasne situacije kada je strah opravdan i mi imamo sposobnost da se nosimo s njima. Ako budemo doista napadnuti, sve nae sposobnosti e se usmjeriti na opasnost. Da bismo se mogli nositi s trenutnim hitnim problemom, mi emo usmjeriti sve nae sposobnosti na taj problem. Te sposobnosti u psihologiji nazivamo sposobnost za reakciju bijeg ili napad. Kada mozak signalizira alarm zbog opasnosti cijelo tijelo priprema se za obranu, bilo da je to bijeg iz opasne situacije, ili napad, da spomenemo samo te dvije krajnosti. Priprema tijela je ubrzavanje rada srca i metabolizma, disanja; miii se zateu i spremaju za akciju, koncentracija se poveava. Taj sindrom stresa je rezultat djelovanja hormona. Hipofiza aktivira svojim hormonima nadbubrenu lijezdu, a njeni hormoni dovode do poveanja eera u krvi i ubrzanja metabolizma. Ako ne reagiramo zbog bilo kojeg razloga - potiskivanja ili straha, primjerice - stupa u akciju inhibitorni sistem i oslobaaju se brojne supstance ( noradrenalin, glikosteroidi) koji djeluju na kardiovaskularni sistem, vazomotorni sistem i metabolizam. Ako stres i dalje traje sve se vie oslobaaju hormoni nadbubrene lijezde (glikosteroidi) i imaju vrlo tetne posljedice za zdravlje: razaranje proteina vanih za ivot, izazivaju zadravanje vodi i soli, krvna masa se jako poveava, a noradrenalin suava krvne ile (visok tlak), tetno djelovanje na timus - lijezda koja oslobaa T-limfocite bitne komponente imunog sistema. Dakle, jednostavno govorei, ako postoji opasnost, primjerice da se pojavi ovjek koji bi nam mogao nauditi, na mozak signalizira opasnost i cijeli organizam mobilizira svoje snage za obranu. Meutim, ako se taj ovjek ne pojavljuje tada i opasnost ne jenjava. Nastaje produeni stres koji truje organizam. Kad bi se taj ovjek pojavio, mi bismo rijeili situaciju, bilo da se obranimo ili pobjegnemo, ali to bismo rijeili i tada bismo se opustili. Takvu reakciju nazivamo konstruktivnim stresom, jer inae s naim normalnim sposobnostima i opaanjima ne bismo mogli postii ono to je potrebno da bismo se zatitili, dok je produeni stres tetan za zdravlje. U prosjenom ivotu, takve stvarne opasnosti se jako rijetko dogaaju. Tvari koje izluuje na hormonalni sustav nee nam natetiti, ako nai obrambeni mehanizmi djeluju samo u tim rijetkim sluajevima kada se pojavi stvarna opasnost. Nakon to ta opasnost proe i nakon to se na sustav vrati na normalno djelovanje, taj se otrov upija i rastvara. Taj je otrov neophodni stimulans u tom trenutku, ali ako bi situacija trajno ispunjavala na sustav, teta bi se morala dogoditi. Kada se zbog psiholokih i zbog iracionalnih i nestvarnih razloga branimo, na hormonalni sustav to ne uzima u obzir. Otrovna tvar se poinje izluivati u trenutku kada se poinjemo plaiti. Kad se branimo, mi smo preplaeni. Zato je vano prepoznati nestvarne strahove, jer e inae, prije ili kasnije doi do oteenja razliitih organa. To je fiziki aspekt stresa. to se tie mentalne strane, kad se nalazimo u stvarnoj opasnosti, nae e se cjelokupne mentalne sposobnosti automatski usredotoiti - uz pomo otrovnog stimulansa - na problem. Da bismo to mogli napraviti, mi se neemo moi usredotoiti ni na to drugo osim gorueg problema. Sve mudrosti i misli, koje su inae vane za skladni i smisleni ivot, bit e iskljuene. Ako se to dogaa u trenucima stvarne opasnosti, to onda poveava snagu naih misli da rijeimo problem. Kada stvarna opasnost proe, nai se procesi razmiljanja mogu ponovno usredotoiti na mnoge strane ivota. Meutim, ako smo stalno u stanju obrane, tamo gdje zapravo nema opasnosti, razvoj i djelotvornost naih mentalnih procesa se smanjuje, mi reagiramo nezrelo i ogranieno, ak i ako imamo visok kvocijent inteligencije. Mi vie ne moemo vidjeti da nezrelo reagiramo, ne vidimo istinu o sebi i drugima, i o ivotu. To nas sprjeava da vidimo svoje
102
potencijale u donoenju zrelih odluka. To se dogaa jer je na cjelokupni mentalni sustav orijentiran na nestvarnu opasnost da nas obrani od nje, pa se ne moe baviti s rjeavanjem svakodnevnih ivotnih situacija. U stvarnoj opasnosti mi odabiremo svrsishodnu reakciju - bijeg ili napad. Slina procedura odvija se u lanom alarmu. Mi tada odabiremo lano rjeenje agresivnosti, ili/i se povlaimo od ivota, ili/i odabiremo popustljivost koja na kota naeg potenja. Ako realno ne vidimo situaciju zbog straha od opasnosti, mi tada odabiremo pogrenu reakciju. I to je pogrena odluka ili greka. Mi se tada stalno nalazimo u situaciji rata, s glavnim dijelom naih sposobnosti usredotoenih na obranu, i ne moemo se vie nositi s ivotom na primjereni nain. U naim emocijama, kada se suoimo sa stvarnom opasnosti mi teko da imamo vremena i prostora za osjeaje drugaije nego to su strah i ljutnja. U rijetkim sluajevima stvarne opasnosti, dobro je da tako osjeamo jer nam ta dva osjeaja daju snagu da bismo se obranili. Svi drugi osjeaji se povlae u tom trenutku i orijentiraju se na taj problem. Da u takvim trenucima imamo druge osjeaje, naa obrana ne bi bila efikasna. Kad stvarna opasnost mine, nai osjeaji se vraaju u na emocionalni sustav. Meutim, ako smo stalno u stanju obrane, prevladavajui osjeaji su strah i ljutnja. Kad god smo povrijeeni, mi pogreno vjerujemo da je to napad na nas. To opet pogreno predstavlja napad na nas. Jer u veini sluajeva kada nas drugi ljudi povreuju, oni se brane, oni nas ne ele povrijediti. Onda mi to doivimo kao opasnost i zaarani krug meusobnog povreivanja se nastavlja prelazi u osobni rat - a tu je onda stalna nestvarna opasnost. Kada pogreno prepoznamo neto kao opasnost, dakle, neto smo prepoznali kao napad na nas jer smo povrijeeni, primjerice, kada dugi ljudi nisu ono to mi mislimo da bi trebali biti, mi u trenutku potiskujemo tu povredu - a to je primarni osjeaj - mi tada doivljavamo ljutnju i neprijateljstvo da ne bismo osjetili bol. Dakle, ljutnja postaje obrana od bola. Mi se poinjemo braniti, bez obzira koje lano rjeenje odabrali. Ne nalazimo se vie u istini. Ne samo to povreda koju smo doivjeli nije opasna po ivot i ne zahtijeva obranu koju smo pokrenuli, nego to je obrana neizmjerno tetnija od same povrede. Ali i zato to nismo svjesni povrede nego samo svoje ljutnje. A to varanje nas samih stvara osjeaje krivnje zbog kojih ne potujemo sami sebe. Problem takve tetne obrane je u tome to je to postala naa druga priroda - mi takvih pogrenih obrana vie nismo svjesni. Mi se branimo kao da nam je ivot u opasnosti. Takoer osjeamo katastrofu kad god neto nije takvo kakvim mi mislimo da mora biti, kada nije u skladu s naim eljama. Izgleda, kada se prevede u jasne misli, da ako neto nije u skladu s onim to mi elimo, mi ne moemo biti sretni. Ne elimo sreu, ako nije po naem. Jasan primjer samovolje. A sve to je za nas nepoeljno ne mora biti opasno. Ali je ipak obrambeni mehanizam, upravo po svojoj prirodi, proces odbijanja opasnosti. Ako te procese koristimo za stvarnu opasnost, to onda ima smisla. Ako to ne uinimo, na cjelokupni sustav ispada iz ravnotee. To znai da pretjerano reagiramo na opasnost kada je u stvarnosti nema. Psiha je izbaena iz ravnotee zbog stalnog osjeaja tjeskobe. Kada se nai osjeaji preteno ograniavaju na strah i ljutnju, to vie ne ostavlja mjesta za osjeaje ljubavi, topline, panje, razumijevanja i suosjeanja. Drugim rijeima, u trenucima opasnosti mi se povlaimo u sebe i spremamo se za napad ili povlaenje. Mi vie ne pokuavamo premostiti jaz izmeu nas i drugih ljudi, mi ne komuniciramo, jer se zatvaramo. Kad se manje ili vie stalno branimo, zbog pogrenog uvjerenja da je svaka povreda, frustracija, kritika ili odbijanje, opasnost od koje se moramo braniti, mi ograniavamo svoje osjeaje, kreativnost, komunikaciju, nau sposobnost da volimo i da razumijemo, da osjeamo i da se izraavamo. Ukratko, na duhovni ivot je duboko oteen i oslabljen. Sami sebe ograniavamo i privlaimo u na ivot upravo ono to smo takvim obranama htjeli izbjei - drugi e nas povreivati jo vie jer ih nesvjesno odbijamo. Zato se moramo jo vie braniti i tako nastaje zaarani krug u nama i izmeu nas i drugih, koji stalno poveava obrambene mehanizme i tako stvara da obje strane uzajamno odbijaju jedna drugu. Ukratko, ivot potvruje naa pogrena uvjerenja. Ponovimo da su stvarne opasnosti za koje su potrebni ovakvi mehanizmi obrane za smrtnu opasnost izuzetno rijetke u normalnom ivotu. Ovaj obrambeni mehanizam je uroen i ak e i dijete znati kada ga upotrijebiti. Meutim, to vie neprimjereno koristimo te obrambene mehanizme, to emo manje biti sposobni da se obranimo u stvarnoj opasnosti. Mi smo tada paralizirani i bespomoni, zapravo lako postajemo plijen - samo zato to pogreno vjerujemo da smo bespomoni, kada to zapravo nismo. To nikada ne moemo rijeiti pojaanom obranom, ali to moemo rijeiti ako se prestanemo braniti kada za to nema potrebe. Takve pogrene obrane javljaju se naroito kada smo izloeni kritici, odbacivanju, frustraciji zbog neeg to ne moemo postii ili dobiti. Kada smo optueni zbog neeg istinitog, poluistinitog ili neistinitog, mi osjeamo smrtnu opasnost. Jasno da bismo to spoznali trebamo prevesti nae osjeaje u jasne misli. No, ak nas i neopravdana kritika ne moe
103
dovesti u opasnost pod uvjetom da je na stav prema njoj zreo i realistian. Ne dogaa li se esto da kritika protiv koje se branimo, da ona prijeti da e razotkriti neto s ime se ne elimo suoiti? Neto to ne elimo mijenjati, ili se bojimo da e nas drugi zbog toga odbaciti. Koji god da su razlozi za takvu obranu, mi bjeimo od istine. Branimo se od istine, iako moe doi od drugih ljudi koji su jednako nesavreni kao i mi. Mi se branimo tako da drugoj osobi onda ukazujemo na njene greke, koje ona takoer ne eli vidjeti. Tako dvije strane ukazuju stinu onoj drugoj - i svaka moe do neke mjere biti istinita dok istovremeno ne eli vidjeti istinu o sebi. Mi pogreno vjerujemo da ako se razotkriju neke nae mane da e drugi imati pravo da nas odbace i da nas ne vole. A to ne moemo podnijeti, pa se branimo kao da nam je ivot u opasnosti, da bismo sauvali njihovu ljubav kao bia vrijedna ljubavi. A drugi ljudi nas nikada ne odbacuju samo zbog neke nae stvarne mane, nego zato to varamo da bismo prikrili neku manu. Otvoreno i odgovorno pokazivanje naih mana dovodi do prihvaanja, jer nas se ljudi ne boje zbog nae navodne savrenosti, dok e obrana zbog straha od razotkrivanja dovesti do prijezira, odbacivanja, straha i do toga da se i druga osoba pone braniti. Naa tama izazvala je tamu u drugoj osobi. Kad god se ovako pogreno branimo, na cilj ne moe biti istina. U stvarnoj opasnosti, ta stvarna opasnost je istina tog trenutka. A u nestvarnoj opasnosti, istina je negdje drugdje. Mi se u takvim trenucima ne pitamo: Gdje je istina? Da li je to ispravno? Ima li u tome zrnce istine? Mi ne traimo istinu. Mi tvrdimo da smo mi u pravu, ili je katastrofa. To su dva bazina stava ili stanja svijesti: samovolja ili traenje istine. To je ogranieno vjerovanje ja protiv druge osobe, koje nas sprjeava da vidimo istinu. Postoji velika razlika da li se branimo da bismo dokazali da smo mi u pravu - branimo nae nepoeljne osobine, ili to inimo u ime istine i pravde. Ako se krivo branimo, mi bjeimo od istine, dakle i od samih sebe i ivota. To proizvodi izlike, otuenje od nas samih i drugih, i do izolacije. Kada se branimo na taj nain, mi ne samo da oteujemo nae fiziko tijelo, ve ograniavamo i svoje misli, opseg naih osjeaja, pristupe, kreativnost, duhovni ivot, nau sposobnost da se neovisno veemo s drugim ljudima, nau unutarnju slobodu, nau zaokupljenost istinom, pa stoga i nau sposobnost da volimo i potujemo sami sebe i druge. Tako tetu koju nanosimo sami sebi, i onima oko nas, kao i nesklad i odijeljenost koja se stvara zbog pogrene obrane, nije mogue niti opisati u njenom potpunom uinku. Tako ne moemo ispuniti svoje niti tue potrebe. Osloboenje koje doivljavamo kada se prestanemo pogreno braniti, nije mogue opisati. To se jednostavno mora proivjeti da bi se osjetila ta radost. Trebamo naprosto tei s ivotom - otpustiti i primiti to god nam doe. Budi volja Tvoja. Sve to doe, u tome trebamo traiti istinu. U tom bazinom stavu prema ivotu nae reakcije e se promijeniti. Ako samo nauimo promatrati, opaati i shvaati - pa stoga i konano se prestati krivo braniti -oslobodit emo se iluzija. Ne postoji vea potekoa i vei zatvor od privida, iluzija ili lai. Ne postoji nita destruktivnije od ljudi koji se bespotrebno brane. Ne postoji nita to stvara vie nesklada, neistine, neprijateljstva i razdora u osobnom, isto kao i u javnom ivotu, od lane obrane. Kad se nje oslobodimo, cijeli na ivot e se promijeniti i postati ispunjen, kao to to Bog i eli za nas. UZAJAMNOST ili DAVANJE I PRIMANJE - OTVORENOST Da bismo neto postigli, ma o emu se radilo, mora postojati sinteza kreativnosti, mate i ideja, s jedne strane i izvrenja s druge. Dakle, uvijek prvo postoji duhovno stvaranje, a onda materijalno stvaranje. Ta dva stava - ideju i izvrenje nazivamo uzajamnou. Uzajamnost je naelo stvaranja bilo o emu da se radi. To je kretanje prema ujedinjenju. Kreativnost proizvodi ideje, a naporan rad, trud, ustrajnost i disciplina ih provodi u djelo. Kreativni smo kada smo emocionalno i duhovno otvoreni i imamo disciplinu da te ideje ostvarimo. Kada nemamo disciplinu, tada se nismo spremni suoiti s potekoama, pokuajima i pogrekama. A kada nismo kreativni, to je zbog toga to potiskujemo svoje osjeaje, pa smo zgreni zbog straha. Ta dva stava u osobi se poinju usklaivati kada osoba krene na put razvoja. Zdrava i uravnoteena osoba, koja je nala sebe, je kreativna i u toj kreativnosti nalazi svoje zadovoljstvo i ispunjenje. Ta neravnotea je naroito vidljiva u podruju meuljudskih odnosa. Kako se esto dogaa da poetni stvaralaki in meusobnog privlaenja spoji dvoje ljudi u ljubavi odnos koji se izgubi jer smo zanemarili naporni rad na razrjeavanju problema, budui da djetinjasto vjerujemo da bi sve trebalo tei glatko i bez naeg truda. Da bi dolo do uzajamnosti mora postojati skladno meusobno davanje i primanje, uzajamna suradnja i pozitivna otvorenost. Meutim, u svakom ovjeku postoji strah da se otvori drugom ljudskom biu, ali postoji sram da se to vidi u sebi i prizna, jer pogreno vjerujemo da moramo biti savreni. Radije biramo kontrolu, jer se tako osjeamo sigurnijima, ali ona je proizvod straha i stvara zgrenost koja onemoguava kreativnost. U mjeri u kojoj kontroliramo ivot, mi onemoguavamo uzajamnost. To ne znai da u nama ne postoji potreba za bliskou, ali i to potisnemo, zatvaramo se, a iza zidova je

usamljeno. No, to nam izgleda kao manja prijetnja.
104
Kako se razvoj nastavlja, ta enja postaje snanija i svjesnija. Postoji voljnost da se osoba otvori, ali ona se jo uvijek boji tog otvaranja. Pogreno misli da je njena enja stvarna spremnost za odnos. Kada se to ne dogodi, jer njen nesvjesni strah blokira ostvarenje enje, ona to pripisuje manjku sree da sretne pravog partnera. Kada se partner i pojavi, on nije ono to je osoba oekivala, odnosno partner je upravo onakav kakav je u naem nesvjesnom oekivanju. Neuspjeh u odnosu pokazuje da osoba nije spremna na istinsku uzajamnost. Mnogi ljudi naizmjenino prolaze periode usamljenosti i periode neuspjenih odnosa. Razoaranje koje slijedi iz toga jo pojaava nesvjesni strah od otvaranja, i toga da teemo sa ivotom. Bol i zbunjenost su rezultat tog stanja. Kada bol postane prejak, odnosno kada je kriza ispunila svoju funkciju, osoba postaje spremna da spozna unutarnji uzrok kolebanja izmeu zatvaranja i otvaranja. Uzrok bolu je nedostatak svjesnosti o stvarnom znaenju kolebanja. Kada osoba u samoi bude spremna da se otvori u relativnoj sigurnosti tako da ona prepozna tekoe s kojima se susretala kada je bila u odnosu, ona je napravila veliki korak naprijed. Ali, na jednoj toki razvoja, svaki pojedinac, shvati znaenje ovog bolnog kolebanja izmeu usamljenosti i bolne povezanosti, a tada on postaje sposoban za otvorenu uzajamnost i ispunjenje, za meusobnu suradnju. To znai naputanje lane sigurnosti, jer smo spremni za uenje u odnosu, spremni smo pokuati i riskirati uzajamnost, ljubav, zadovoljstvo i sigurnost u otvorenosti. Jako zrela osoba je spremna biti u relativnoj uzajamnosti - ne u mati, ne u enji, ne u to ako situacijama. Takva osoba stvara postojani odnos zasnovan na stvarnoj uzajamnosti. Ti razliiti stupnjevi uzajamnosti, od najmanje do najvee, mogue da se preklapaju u jednoj osobi u raznim podrujima ivota, ali i u razliitim periodima. Uzajamnost, odnosno otvorenost za razmjenu - davanje i primanje, moe postojati u mjeri u kojoj se ne bojimo drugih ljudi. Drugih ljudi se bojimo, jer se bojimo vidjeti svoju tamnu stranu. Dakle u mjeri u kojoj smo osvijestili tamu u nama, i tako je i u najveoj moguoj mjeri pokorili, u toj mjeri sposobni smo za uzajamnost. Kada smo svjesni te destruktivnosti u nama, mi neemo nesvjesno utjecati na destruktivnost u drugoj osobi, pa se ona nee zatvarati. Ako je nismo svjesni, to e utjecati negativno na odnos, i mi emo se osjeati neispunjeno. Najvei strah u nama je vidjeti tu nesvjesnu destruktivnost u nama i tako premostiti jaz izmeu svjesne dobrote i nesvjesne destruktivnosti. Jer jaz u nama utjee i na jaz izmeu nas i drugih ljudi. Toliko mnogo snage ulaemo da bismo negirali zlo u nama, a dok to inimo mi ne moemo biti ispunjeni i sretni. Klju je svjesnost o svim dijelovima nae linosti. Samo tako nee zlo u nama upravljati sa nama. Ako ne moemo prihvatiti zlo u nama, pa nesvjesno oekujemo da prvo moramo biti savreni prije nego to moemo prihvatiti, voljeti i potovati sami sebe, mi tada imamo ista oekivanja prema drugoj osobi. Dakle, ona mora biti svrena, ili je ne moemo voljeti, pa je odbacujemo u cijelosti. Ili je bijela, ili je crna. Naravno, to je rijetko svjestan stav, ali ako prevedemo nae emocije u svjesne misli, vidjet emo da upravo tako osjeamo i mislimo. Takav na nesvjestan stav stvara zid odijeljenosti izmeu nas i dugih, pa to stvara plitki odnos kojem nedostaju dubina i zadovoljstvo, i u kojem se tek djelomino razotkrivamo. Mi nismo svjesni nae netolerancije, kritinosti i odbijanja da prihvatimo drugu osobu u njenoj cjelovitosti, pa nismo svjesni ni da to radimo i sa samima sobom. Doista je onda teko prihvatiti zlo u drugima, koji upotrebljavaju obranu koja je destruktivnija od onoga od ega se brane u sebi. Naa nesposobnost da se nosimo s destruktivnim ponaanjem drugih prema nama, odraava na nedostatak svjesnosti o tome kada i kako mi radimo istu stvar moda samo na drugaiji nain. Kada budemo svjesni naih reakcija prema drugima, tada emo biti svjesni to radimo sebi. Negirajui neprihvatljive dijelova sebe, mi pojaavamo mrnju prema nama samima i produbljujemo rascjep u sebi. Tako princip uzajamnosti prvo mora biti primijenjen na nas same, na prihvaanje sebe, a onda emo u mjeri u kojoj smo to uspjeli napraviti sa sobom, biti u stanju da uinimo i s drugima. Tada emo nauiti da i u odnosima ostanemo otvoreni jedno prema drugom. SAMOVOLJA ILI OTPUTANJE Cilj i svrha naeg razvoja je sve vee usklaivanje nae volje s Bojom voljom da bismo bili sretni u mjeri u kojoj smo postigli to usklaenje. To znai uti Boga u svom srcu - to je krajnji cilj razvoja. Da bismo to mogli moramo se odrei strahova, nepovjerenja, pogrenih shvaanja i sumnji. Ali to takoer znai odricanje od stava koji kae: Ja jedino mogu biti sretan ako taj i taj napravi ovo ili ono, ili mi ivot odgovara na nain kako sam ja to zamislio. I onda nam odricanje od samovolje izgleda kao skok u ponor, jer izgleda da se moramo odrei neeg dragocjenog bez ega nije mogue ivjeti. U naim odnosima je lako promotriti taj unutarnji pritisak koji kae mora me voljeti, a koji onda stvara upravo suprotan odgovor. Ljubav nikada ne moe biti iznuena, makar drugoga lovili na med, ipak je ispod strah da ne moemo ivjeti bez te

osobe - dakle to je prisila.
105
Osoba koja radi na sebi, sretat e se neprestano s tom napetosti u sebi, tim strahom i tim ustrajavanjem. Ta napetost je uvijek rezultat borbe tame i svjetla u nama. Da bismo u tome uspjeli moramo proi kroz ono to smo stvorili, a to je bol i zbunjenost, praznina i strah. Kakvo god da je to stanje mi ga moramo prihvatiti, tako da ga moemo istraiti, razumjeti, pa tako i razrijeiti. Trebamo znati da je to stanje samo privremeno, jer e inae otpor prema otputanju, ma o emu se radilo, biti prejak. Ta odluka prema otputanju mora se esto ponavljati. To znai da se moramo odrei elje, ali to ne znai odrei se je zauvijek. Privremeno se moramo odrei od tko, to, gdje, kada i kako ispunjenja elje. Jer inzistiranje na ispunjenju nae elje na odreeni nain, esto ometa njeno ispunjenje. Ako budemo imali povjerenja u Boju volju, elja e se ispuniti ali u drugaijoj emocionalnoj klimi, i to na puno bogatiji nain. Tako da je esto tono, da neto moemo dobiti tek nakon to smo se toga odrekli. Odrekli smo se inzistiranja koje je bilo rezultat straha da ako ne bude po naem da e to znaiti katastrofu, a to je samovolja. Mogli bismo rei da je to generalna dvojba koja proizlazi iz sukoba u kojem se ili borimo protiv bola, praznine i straha od usamljenosti, ili postajemo beznadni i negativno raspoloeni. To se rijetko odnosi na sva podruja naeg ivota, ali se sigurno odnosi na neka. Primjerice, mi moemo biti dominantni i agresivni da bismo pokorili druge, bilo istom silom, pametnim uvjeravanjem ili neiskrenom manipulacijom. Na taj nain nosimo se s nepovjerenjem u ivot i vlastitom prikrivenom beznadnosti. Ili idemo u drugu krajnost gdje postajemo pretjerano pokorni, jer se elimo slagati s drugima, o njima ovisiti, a ne biti neprijateljski raspoloeni, da bismo druge pomou utjerivanja krivnje natjerali da nam slue. Tu postoji prikrivena elja da dominiramo. Prilikom rada na sebi treba pronai takva prikrivena rjeenja, odnosno namjere. Ta rjeenja su privid nae uspjenosti ivljenja, odnosno izbjegavanja da osjetimo unutarnju prazninu, i kada to shvatimo bit emo dovoljno motivirani da to promijenimo. Jer ne moemo na ovaj nain dobiti stvarno ispunjenje, zapravo ga takvim rjeenjima sprjeavamo. Pretpostavimo da elimo da budemo u ljubavi s drugim ljudskim biem, ali nismo sigurni da to moemo postii kroz njegovu slobodnu volju. Pretpostavimo da tada ponemo vladati kroz posesivnost, dominaciju, ljubomoru, prisilu i zahtjevnost. To moemo initi otvoreno ili prikriveno. Takoer moemo odigravati pretjerano slabu osobu i kroz druge igre koje proizvode krivnju. Ako nas druga osoba djelomino uistinu voli, ali nas djelomino i neurotino treba, ili nas eli iskoristiti, ona e se pokoriti naim pravilima, ali e nam istovremeno i zamjerati i okrivljavati nas, mrziti nas i prkositi zbog toga, iako i ona igra nae igre. Tako, da ak i ako uspijevamo, to nas nee ispuniti, jer se stalno borimo protiv tih reakcija za koje smo suodgovorni. To stvara zaarani krug koji osnauje nau negativnu sliku o svijetu. A to e se dogoditi ako imamo hrabrosti otpustiti uzde i suoiti se sa strahom da emo izgubiti tu osobu ako prestanemo manipulirati. Ako je i izgubimo, to smo izgubili? Zar to znai da zauvijek moramo biti sami? Zar se nee nai netko tko e nas voljeti zbog nas samih, bez da zbog straha glumimo nekog tko nismo, a to jo vie umanjuje nae samopotovanje. Ali ako ta osoba ostane s nama, dobit emo neizmjernu radost da nas druga osoba eli voljeti slobodno bez naih manipulacija i dominacije. Stvorit emo povjerenje u odnosu koje e se bazirati na naoj vjeri da smo vrijedni ljubavi takvi kakvi jesmo. Znanje o naem bogatstvu podrazumijeva, kao prvi temeljni korak, da budemo dovoljno snani, dovoljno velikoduni, dovoljno ponizni, dovoljno iskreni i da ne upotrebljavamo silu na druge, bez obzira koliko mi to profinjeno radili. Jer ironija je u tome da esto ono to bismo slobodno dobili postaje nepristupano kada upotrijebimo silu. Raste na osjeaj vlastite nevrijednosti, i pojaava se osjeaj da moramo krasti, ostajemo siromani, jer samo oni koji ive svoju istinu osjeaju da zasluuju bogatstvo. Bogatstvo koje je neophodno za ivot u srei u kojem imamo ljubav, jedino moemo stvoriti kada toliko potpuno dajemo koliko elimo dobiti. Spremnost da se odreknemo samovolje poet e nam davati ono to nam je uistinu potrebno da bismo bili sretni. Postajemo sve sposobniji da bez lanog osjeaja krivnje vidimo svoje nedostatke, ogranienja, pogreke i negativnosti zbog kojih krimo Boje zakone, pa tako nismo najdublje poteni. Ako nam je najdublje ao zbog toga, ako prepoznamo da tako nanosimo bol drugima i nama samima, i ako ih iskreno elimo promijeniti, a da ne izbjegavamo strpljiv i teak rad na sebi, poniznost i bol od neophodnog suoavanja sa samima sobom, mi emo biti na Putu. Nauit emo donositi razne odluke, uvijek traei istinu. Svaki gubitak e se pokazati kao privid. Sve emo vie biti voeni istinskim razmatranjima, ne strahom od neodobravanja, o ovisnosti o dobrom miljenju drugih ljudi, niti zbog straha da ne moemo podnijeti trenutno neispunjenje. Stvarana ljudska bolest je rezultat toga to ne koristimo svoje potencijale za stvaranje dobrog ivota. Shvatit emo da nema suprotnosti izmeu naeg ispunjenja u najdubljem smislu i interesa drugih ljudi. To stanje svjesnosti u kojem uvijek traimo istinu e sve vie opaati, doivljavati i postizati neogranieno obilje koje nam Bog eli dati. Na ivot e postajati sve bogatiji,

jer e se bazirati na istini i ljubavi.
106

Tražimo Istinu Vesna Grančer

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tražimo Istinu Vesna Grančer

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU

Vesna Graner TRAIMO ISTINU