piše: JASENKA LESKUR STANIČIĆ

Enesa Mahić: U tijelu su ‘zaleđeni’ svi naši problemi

“Više od pola života provela sam pokraj svoga tijela, a ne u njemu. Svijet mašte i duha bio
mi je bliži i stvarniji od materijalnog”, reći će za sebe Zagrepčanka Enesa Mahić (38) koju
sam upoznala na radionici u splitskom SC-u “Pomak” gdje jednom mjesečno održava
tematske plesne radionice 5Ritmova.

Na njima se okuplja jedna vjerna grupa strastvenih plesača i plesačica čak iz Zadra,
Šibenika i Dubrovnika, a Enesa ih pokreće svojom pričom, glazbom i, naravno, plesom. S

namjerom, valjda, da nadoknadi ono što je propustila, svoj je “drugi dio života” odlučila
biti plesačica (i to kakva!), a istovremeno se bavi tjelesno orijentiranim terapijama u

zagrebačkom Centru za integrativni razvoj.

X Najprije, kako se postaje ‘tjelesno orijentirani terapeut’?

- Moja edukacija odvijala se većim dijelom u Francuskoj, u organizaciji Core Evolution

Instituta iz Kalifornije pod vodstvom dr. Siegmara Gerkena. Radilo se o četverogodišnjoj

part-time edukaciji gdje polaznici dolaze na intenzivnu nastavu otprilike četiri puta po
deset dana godišnje, a između tjedana škole prakticiraju i produbljuju naučeno.

Uz pomoć terapeuta prolaze kroz vlastiti terapijski proces te idu na supervizije terapija
koje rade s drugima. Nakon završene edukacije sa svojim sam suprugom organizirala za
dr. Gerkena takvu istu četverogodišnju edukaciju u Hrvatskoj, a na njoj smo mu asistirali.
Kasnije sam se još educirala i u radu s traumom te za učiteljicu plesne metode 5Ritmova.

Trag na psihi

X Na što mislite kad kažete ‘trauma’?

- Kada kažemo “trauma”, većina ljudi zamišlja užasne događaje te vjeruju da nisu

traumatizirani jer je u njihovu djetinjstvu sve bilo prosječno. No važno je znati da postoje
dvije vrste trauma: šok-trauma kada u određenom trenutku doživimo neku vrstu napada
na vlastiti integritet - nasilje, prometna nesreća, hitna operacija... - te kumulativna
trauma gdje se radi o relativno blagom neugodnom iskustvu koje se redovito ponavlja

kroz duže razdoblje u djetinjstvu.

Npr. ako nas cijelo djetinjstvo roditelji ostavljaju same kod kuće i osjećamo se usamljeno i

uplašeno, to će ostaviti traga na našoj psihi, iako se objektivno i iz pozicije odrasle osobe
to čini kao bezazlen događaj. Često nemamo jasna sjećanja na te događaje iz djetinjstva,
no oni ostaju pohranjeni u tijelu kao sjećanja i terapeut svojim znanjem pomaže osobi da
ih osvijesti i izrazi.

Ozdravljenje se događa prvo na terapiji, a zatim i u stvarnom životu, stvaranjem

pozitivnih iskustava koja s vremenom “nadvladaju” stara negativna iskustva. Predivna
stvar kod ljudske psihe je da se ozdravljenje može dogoditi i desetljećima nakon nastanka

traume, da nikad nije kasno - iako je, naravno, bolje djelovati ranije nego kasnije - za
stvaranje osjećaja sigurnosti i stabilnosti.

X Imate nesvakidašnje zanimanje, kako ste ga odabrali?

- Većinu ljudi iznenadi kada čuju da nikad nisam planirala ili željela biti terapeut. Moja
najranija istraživanja različitih vrsta terapija bila su više nužnost nego puki interes. Od

rane mladosti sam imala problema s depresijom i strahovima i znala sam da život
jednostavno mora biti kvalitetniji nego što je meni u tom trenutku bilo moguće. Taj
osjećaj me vukao prema različitim terapijama, istraživanju ljudske psihe, istraživanju

razloga ZAŠTO mi se događaju reakcije koje imam...

Kako sam istovremeno s tjelesno orijentiranom psihoterapijom otkrila i ples 5Ritmova

koji mi je davao intenzivna iskustva, ali ne i objašnjenja, postalo mi je jasno da
razgovorne terapije u mom slučaju ne daju rezultate koji su mi potrebni i da je ključ u

spoju tijela i psihe. Kada sam otkrila tjelesno orijentiranu terapiju, više nije bilo povratka
na staro.

Jedan od preduvjeta za završetak edukacije bilo je odrađivanje određenog broja terapija s

klijentima, što je bio jedan od mojih najvećih strahova (“Hoću li ja to uopće moći?”), no
odlučila sam proći kroz strah i odraditi zadani broj terapija.
Prva klijentica s kojom sam radila par mjeseci je bila jako zadovoljna početnim
rezultatima te me preporučila drugima i malo po malo, broj zainteresiranih je bivao veći,
kao i moja znatiželja i strast prema radu. Nakon izvjesnog vremena sam odlučila ostaviti

svoj siguran, ali nestimulativan posao prevoditeljice i posvetiti se ovome što radim i
danas. Snažno vjerujem u ovaj rad prvenstveno zato što sam osjetila rezultate na vlastitoj
koži.

X Što znači ‘core energetics’?

- Core je engleska riječ za srž, a ime terapije dolazi od vjerovanja da ispod svih iskrivljenja
koje imamo, ispod svih problema i trauma, postoji neuništivi dio koji je uvijek dobro, dio

gdje je naša snaga, naši talenti i naša sigurnost.

Posao terapeuta je da klijenta vodi kroz slojeve koji sprečavaju kontakt s tim dijelom te da
se uvijek vraćamo na ono što je u nama već zdravo i jako. Krajnji cilj je živjeti svoj život
što više iz srži, a što manje iz maske ili negativiteta.

X S kakvim Vam se problemima ljudi obraćaju radi terapije?

- Na terapiju većinom dolaze ljudi koji su zapeli u nekom segmentu života i ne znaju to
promijeniti - poslovno, u obiteljskim ili ljubavnim odnosima, financijski... Također dolaze

i osobe s problemima poput depresije, strahova ili napada panike. Nikad ne radim s
ljudima koji imaju psihoze, bipolarni poremećaj ili vrlo teške oblike depresije.

Na terapiji prvo razgovaramo o problemu, a zatim zajedno tražimo uzroke, koji su po

pravilu u ranim iskustvima iz djetinjstva. Osnovna razlika između ove terapije i klasičnih

razgovornih terapija je da osoba prati osjete u tijelu dok priča o određenim iskustvima te
uz pomoć terapeuta potpuno izražava osjećaje koji su možda već desetljećima “zaleđeni” u
tijelu.

Terapeut vodi klijenta u aktivno izražavanje emocija kroz tijelo, u osjećajnu i tjelesnu
ekspresiju. Nakon te vrste otpuštanja, mijenja se stanje, osoba osvještava i osjeća druge
mogućnosti koje ima - jer dok smo u traumi nemamo izbor. Uz pomoć terapeuta osoba

prakticira pozitivno iskustvo i izvan terapije, uči integrirati u stvarni život ono što je
prošla na terapiji.

Nema savršenog života

X Što ljudi nauče na terapijama? Kako im ona može pomoći?

- Prva stvar koju nauče je vidjeti jasno duboke uzroke i posljedice problema koji ih muči -
da npr. njihova fobija nije misteriozna bolest, nego posljedica niza određenih jako
stresnih situacija. Nauče koje su osjećaje zamrznuli u sebi i kako ih ispoljiti na siguran
način te koje potrebe imaju i kako si ih mogu ispuniti. Nauče reći NE kad je to potrebno,
nauče uživati u životu, biti u kvalitetnijem kontaktu s ljudima...

Drugim riječima, na terapiji uče ono što ih možda nitko u njihovom životu nije na vrijeme
naučio. Bitno je znati da terapija nije garancija savršenog života - i dalje ćemo imati
probleme, i dalje ćemo nalijetati na prepreke, ali nas ti problemi i prepreke neće rušiti i

bacati u očaj, naučit ćemo prihvatiti vlastita ograničenja, ali i mijenjati vlastite blokade.

X U Splitu redovno radite tematske plesne radionice 5 ritmova. Kako bi ih

objasnili onima koji ne znaju o čemu se radi?

- 5Ritmova su moja velika ljubav i jedan od najvažnijih segmenata mog rada - iako se ne

radi o terapijskoj metodi, u mnogo segmenata se preklapa s terapijom i savršeno se

nadopunjuju jer nas ples ‘prevari’ da brže uđemo u svoje tijelo, a jednom kad smo u

njemu, počinjemo osjećati sve što je u njemu pohranjeno.

Iako na plesnim radionicama ne radim terapijski, neizbježno je da kroz spontani pokret

dublje osjetimo sebe i kretanjem stvaramo promjenu. 5 Ritmova su metoda pokreta koja
je namijenjena svima spremnima na kretanje, bez obzira na godine i iskustvo. Kroz

sekvencu 5 različitih ritmova i kvaliteta pokreta osvještavamo koji nam od njih idu lako i
prirodno, a koji su nam izazov. Dubljim ulaskom u svaki ritam postaje nam jasnije koje su
nam šablone i stara uvjerenja iza njih.

Npr. na jednoj od radionica je jedan polaznik rekao da u ritmu kaosa počinje osjećati
nesigurnost i radije se zaustavi nego nastavi plesati. Kroz pitanja koja sam mu postavila

na kraju radionice, shvatio je da se zapravo boji toga da će se raspasti slika njega kao
‘jakog muškarca’ i da će biti slab i potrebit.

Jednom kada osvijestimo temu koju ponavljamo, možemo aktivno raditi na njoj. Npr.
ovaj plesač bi mogao na idućim radionicama svjesno ulaziti u pokrete u kojima se ne
osjeća tako moćan i vidjeti zašto su toliko zastrašujući, što će se dogoditi ako pusti da mu
taj ritam preuzme cijelo tijelo...

Ako plesu pristupimo svjesno, on postaje vrlo moćan alat za transformaciju. Nemoguće je
riječima do kraja opisati iskustvo 5Ritmova jer se radi o metodi koja je duboko osobna i
kao i za većinu stvari koje radimo, vrijedi pravilo da tim više dobivamo, čim se više damo

u taj proces. Kako reće Isadora Duncan: “Da vam znam objasniti riječima, ne bih
plesala.”

X Kakve reakcije dobivate od ljudi?

- Ispunjava me što vidim rezultate i vidim sve više ljudi koji su sretni i preuzimaju
odgovornost za svoj život. Najviše volim što je ovaj posao kontinuiran rad na sebi, što je

meni iznimno važno. Ljudi koje susrećem zrcale mi dijelove mene, kako najbolje, tako i
najgore, suočavaju me i s mojim ogromnim kapacitetom za ljubav i s mojom sebičnošću.

A ja im zrcalim koliko je mogućnosti za promjenu u njima jer i sama znam kako je biti
loše i da se iz toga može van.
Mislim da su iskustva polaznika važnija od mojih, nudim vam što kažu primjerice Luka,
Saša i Ana.

X Jedan ste od učitelja na zagrebačkom Centru za integrativni razvoj. Što

stoji iza tog naziva?

- CIR je, koliko znam, jedino mjesto u Hrvatskoj gdje ljudi mogu više saznati o tjelesnoj
psihoterapiji i educirati se u toj metodi. Radi se o intenzivnom interdisciplinarnom
pristupu gdje više učitelja vodi polaznike u osobna iskustva tjelesne psihoterapije,
energetskog rada, plesne terapije i sl.

Osim Zagreba, program se nudi i u Splitu kroz jednodnevne i vikend-radionice te

dvogodišnju iskustvenu edukaciju - dakle, nije samo za terapeute, nego za sve ljude koji

žele raditi na sebi. U Splitu postoje i terapeuti koji su završili CIR. Sve informacije možete
naći na www.cir.hr, www.corenesa.com i www.facebook.com/COREnesa.

Riječ plesača
LUKA: “Stvarno je super osjećati se živim, disati, postojati, mlatarati rukama i nogama... od zakočenosti i stisnutosti preko euforije
do raspada i osjećaja sebe... tjelesno iskustvo koje ne može zamjeniti nikakav razgovor ili bilo šta drugo. Inače, sve me boli, ali to je
ona pozitivna bol ;) Saznao sam šta znači bol u grudima. Hvala ti za to iskustvo :)”

SAŠA: “Opustila sam se i upustila u ples i pustila na slobodu dijelove sebe koje potiskujem i kako sada shvaćam, ne cijenim
dovoljno. Nevjerovatno mi je koliko sam energije pustila u sebe i izbacila van i koliko je energije samo prošlo kroz mene, a mislim
da sam tek zagrebla po površini… U dubinu idem često, ali sada mi se čini da sam se proširila u svim smjerovima. Jedva čekam
slijedeću radionicu. Jedva čekam. Do sada nisam plesala, a sada mislim da ću plesati zauvijek.”