nisi mu mrvice ostavio.� Nisi se setio.� A ono kljucalo u tvoj zatvoreni prozor� i tako cekajuci uginulo� od zime, gladi i samoce.� Naravoucenije je, verovatno,� u pesmi :� nije se setilo da samo cvrkut otvara tvoje prozore.� � ��������������������������� *������ *������ *� � ������� Evo . . .i dan se umorio� od mojih koraka.� Vec me svi coskovi znaju.� Javljam ti se sa oblaka� mali je i lici na tebe� . . . jedino tako mogu da te pomilujem . . .� Malo sam pokisla,� tek toliko da smem da kazem� da si me poljubio.� � ����������������������� *������� *������� *� � ������ Lazu da nisam -� iz cela cvet mi izrasta� makar samo trnje je.� Lazu da nisam -� mirisem sva na prosle� neke dodire� a vazduh ne mirise.� Lazu da nisam -� samo se tiho izgovaram� da me ne cuju lopovi.� � ���� Lazu da nisam -� nepovratno izgubljena,� ipak disem.� Lazu da nisam -� eto me . . .� na tvojoj senci.