Professional Documents
Culture Documents
Ferdo Šišić PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA NARODA
Ferdo Šišić PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA NARODA
PREGLED POVIJESTI
HRVATSKOGA NARODA
OD NAJSTARIJIH DANA DO GODLNE
1873.
NAPISAO
FERDO
SISIC.
Et pius
Ovid. Tristium
II.
322
cX^^il?!^
U ZAGREBU
IZDANJE MATICE HRVATSKE
1916.
ec
sc
odavna pokazala
a
potreba,
povijesti
da
se
iz-
do najnovijih
i
naucne
.
.
pa jasno
nije
razgovijetno.
trazila
Ovaku
joj hrvatska inteligencija, razredima knjigom kod ucenja hrvatske povijesti u visim inteligencije srcdnjih ucilista. Da udovolji dakle tim zeljama
i
samo
bude pomocnom
na svoga mladezi hrvatske, obratila se Matica Hrvatska sveucilistu u odbornika, profesora hrvatske historije na kr.
Zagrebu.
g.
Ferdu
pi.
Sisica
molbom, da
joj
priredi
Hrvatska takovu knjigu, cemu se on i odazvao. Matica poglavito obazire stalno se nada, da ce ova knjiga, koja se hrvatna politicki (ne ratni), ustavni i kulturni zivot svega nasoj skoga naroda, pa je prva i jedina knjiga te vrsti u Ona je u neku ruku preliteraturi, naci povoljna odziva,
koja ce teca velike pisceve Povijesti hrvatskoga naroda", a od koje je izici u redovitim izdanjima Matice Hrvatske, obuhvatajuci doba hrvatskih vladara (do svezak
prvi
oznacenim izvorima, kritikom izvora, ilustracijama naucnoga znacaja i histoiijsko-geografskim 1 *rtama vcc spremljen za stampu i na redu da izide.
1102.),
U Zagrebu,
14.
augusta 1916.
Matica Hrvatska.
Uvod
Glavni izvori
dajima
i
povijesti uopcc.
promjenama medu
Povijest
je
znanost
doga-
Ijudima. No ona
se ne obazire na sve dogadaje i na sve promjene Ijudske, vec jedino na one, koji imadu historijsku vaznost ili ih _ prate historijske posljedice. Historik dakle treba da iznosi taono, sto je historijsko i sto je od historijskoga interesa. samo tolikih znanosli, sto ih je kovom pak smislu historija se jamacno od Ijudski privrijedio kroz mnoge vijekove, najvisc doima srca co-
duh
vjecjega.
Razlog
toj
i
sto se
moze da bude covjeku koji odista samim. To poglavito vrijedi onda, kad je govor o proslosti pojedinih nanaroda, jer historija je tako reci ona neumrla dusa u njihovu jos i tada, kad su fizicki vec rodnom tijelu pa im cuva trajno ime proucaizumrli. Stoga se od drevne davnine svi narodi toUko bave vanjem svoje proslosti, a i vazda se naslo Ijudi, koji su je biljezili bas s nakanom, da se potomstvu sacuva uspomena na dicna djela pradjedova. Tako se zgodi, da se gotovo kod svih naroda djedova veoma davno pojavilo pisanje povijesti: ona je ponos svega naroda, velikasa, pace u svako se doba poznavanje proslosti ponos seljaka vezalo uz pojam ozbiljnoga patriotizma. I odista, historija nas tijesno narode za uci upoznavati velike politicke istine, sto vrijcde za sve novije doba, vise nego ikad prije, duh sva vremena. Narocito je u u prve Ijudski spoznao njezinu golemu vrijednost pa je stoga stavlja redove u pitanju moderne obrazovanosti. Historija nam naime u prvom redu prosiruje u velikoj mjeri dusevni pogled, jer tek po njoj postaje gomilom ideja, jasna sama sadasnjost s mnostvom njenih dogadaja
metom,
najmiliji, to jest
i i i i
njenih
raznovrsnih zahtjeva i brojnih potreba, Historija nam ostri smisao za golu realnost, obogacuje nazore nase o zivotu, omogucuje nam tocno poznavanje Ijudi, pokazuje snagu ideja, kao i vaznost krepkoga individua u cjelini bilo narodnoj bilo Ijudskoj. Samo histosto je nazirija nam podaje razumijevanja za onu cudesnu cjelinu, vamo socijalnim organizmom. Ona nas uci, kako i u razvitku ovoga organizma svaki uzrok prate neumoljivom nuzdom njegove posljedice, koje potom opet postaju novim uzrocima, Ona nam otkriva nerazre-
povijest o mnogim vijekovima, narocito ranijima, ili nikako ili slabo upucena. jer gdje nema izvora, nema historije, Od izvora najvazniji su pored natpisa. pjeneza, oruzja i ostataka gradevina oni, sto su dosli pisani do nas, a to su u prvom redu zvanicne ispravc
jest
sivu svezu svemu kolikomu Ijudskom djelovanju radu pa tako ostri spoznaju odgovornosti, budi osjecaj pravicnosti ulijeva postovanjc spram prava. Ona je dakle odista, kako rece Ciceroa, ..svjedokinja vrcmena, svjetlost istine, zivot uspomena, uciteljica zivota". Izvori. Povijest se gradi na z v o r i m a, Izvori opet jesu tragovi, sto su nam preostali od misli djela minulih narastaja. Ali od t h je misli djela venma malo tragova doslo do nas, pa stoga i
i i i i i
samo
i spisi, pisma (korespondencija), Ijetopisi i povjesnicka djela, Vrijednost pak njihova po historiju kao znanost stim je veca, sto su oni blizi onomu dogadaju, o kojem govore. Ovi su izvori djelomicno izdani stampom. narocito za starije vrijeme, kad ih ima razmjerno malo, a najvecim se dijelom cuvaju u rukopisu po raznim arhivima knjiznicama. Na ovim izdanim i neizdanim izvorima grade 1 historici pojedine rasprave ili djela o proslosti nekoga naroda, drzave ili citavoga covjecanstva. ali vazda tako. da na osnovi vjerodostojnih izvora podaju istinitu sliku o dogadajima.
moderne
(t
yenska akademija" u redakciji Tade Smiciklasa'(t 1914). dok je sredovjecne historijske spomenike grada Zagreba (od 1094. do 1526 ) objelodanio Ivan Krst. T k a c i c 1905.), a one plemicke (f opcme Turopolja (od 1225. do 1895) Emilije Laszowski,* Otac
1
'
Zbirke isprava. Glavne stampom objelodanjene zbirke izvora za hrvatsku povijest jesu ove: Franjo Racki (f 1894.) sabrao je sve, sto se odnosi na proslost hrvatsku do godine 1102,, dakle na doba narodnh vladara' isprave od 1102. do 1400. izdaje ..Jugosla;
historiografije hrvatske
i saborske zakljucke, sto se odnose na proslost hrvatsku do 1848,, a rasvjetljuju drzavopravnc prilike kraljevstva hrvatsko'4a. Pored toga Kukuljevic je sabrao u jednu knjigu isprave napisane jezikom od XII, do pod kraj AVI. vijeka"; ovakovom dragocjenom zbirkom, narocito
'
hrvatskim
sredovjecnih
historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia. Za1greb !o'^^^^V', '^^t"'"^"*^ 1877. Izdala ..Jugoslavenska akademija". ^ v,',,^'-!' '" V Cnd^x diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. n II.-XIII Zag.eh 1904.-1916. (od godine 1102. do 1367.); ima izici jos pet ^ knnga do godine 1400.
..
I
historica lib. reg. civitatis Zagrabiac, vol. I. XI. djelo izdao grad Zagreb. '^on"'""ta historica nobilis communitalis Turopolie, vol. I iir* v'*''^''^J!'*'' I.-IV. /.agreb l';04.-19i.8. Izdala luropoiiska plemenita opcina.
Ovo
je
7 X u Zagreb
"
,oi. 1861
.'';.'"
*^'
'^"'^
'^^*
Croatiae, Dalmatiae
et
Slavoniae.
vol.
18^2.
I. III.
Croatica. Zagreb 1863. Ispravc Itampane su najvecim diHom glagolsk.m pismcnima cirilovskim ih je prestampao uz neke nove (do 1499). Murrain, Hcta croatica. vol. I. Zagreb 1898. u izdanjima ..Jugoslavenske
;
'il<
ulievic. Acta
akademije".
sudbenih spomenika,
ana
narodnom
jeziku, ne
moze
se pohvaliti
Madzari. nijcdan slovenski narod, pa ni mnogi drugi, kao primjerice Juznih Slovcna, zapravo Hrvata Odnose izmedu republike mletacke i
Srba, i 960. do koju je Thcin
s hrvatskom Dalmacijom, osvjetljuje (od ona bogata grada iz mletackoga drzavnoga arhiva, objelodanio Sime L u b i c' (t 1896.), dok je August e r (f 1875.) priopcio spise o odnosima izmedu svete stolice rimske i Juznih Slavena, poglavito Hrvata (od 1198. do 18OO.0 Proih objelodanili lost sredovjecne Bosne objasnjuju isprave, sto su
a u
prvom rcdu
1479.)
Euzebije Fermendzin' (f 1897.), Franjo Miklosic' (t 1891.), Me do Pucic (f 1882.) Jo sip G e c c," dok jc isprave poi 1
i
knezoya rodice knezova Blagajskih od plemena Babonica, a tako i Frankapana izdao Samuil Barabas,' a donjoslavonskih Krckih sredovjecnih zupanija (danas sjeverozapadni kut Bosne) Sanske, Horvath.^ Vrbaske i Dubicke, kao i banovine Jajacke su zbirke oye: historiju naiznatnije Za novovjeku hrvatsku Hrvatsko-slavonske saborske spise (od 1526. dalje) objelodanjuje
Sandor
Sisic,' a usporedo s njima izlaze historijski spomenici hrvatski iz vremena prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija Laszowskoga."' Postanak i razvitak hrvatske Vojne Krajine objas-
Ferdo
njuju spisi
isprave, to ih je izdao
Radoslav Lopasic"(t
1893.).
1 L u b i c. Listine o odnosajih izmedu Juznoga Slavenstva i mletacke akademija". blike. vol. I. X. Zagreb 1868.-1891. Izdala ..Jugoslavenska
i
repu-
'
h c
n e
r,
vol. I.-
II.
Rim
1863.
Vetera monumenta Slavorum mcridionalium historiam illustrantia, Zagreb 1875. Izdao biskup Strossmayer (t 1905.) o svom
i
^ Fermcndzin, Acta Bosnac potissimum ecclesiastica (od 925. do 1752.). Zagreb 1892. Izdala ..Jugoslavenska akademija". * Miklosich. Monumenta Scrbica. Bee 1858. riyUHh, CnOMCHHUH cpnCKii OA 1395. ao 1423.. vol. I. -II. Beograd 1858.
"Gclcich. Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno jezikom Hungariae (1358. 1526.). Budimpesta 1887. Predgovor jc napisao madzarskim
a djclo izdala je
1862.
Ludovik Thalloczy,
^
madzarska akademija.
Bar abas. Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200. 1578.). BudimBarabas. Codex dipl. comitum de Frangepanibus. vol. I. II. pesta 1897. napisao jc u (1133.-1527.). Budimpesta 1910. 1913. Predgovor madzarskim )czikom oba djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih je madzarska akademija.
"Horvath, Codex diplomaticus comitatuum Dubicza. Orbasz et Szana Horvath. Banatus. castrum et oppidum Jajcza (1244.-1710). Budimpesta 1912. napisao jc u oba (1450. 1527.). Budimpesta 1915, Predgovor madzarskim jezikom djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih madzarska akademija. Sisic. Acta comitialia regni Croatiac. Dalmatiae et Slavoniae. vol. I. III. zbirka se (1526.-1577.). Zagfeb 1912.-1916. Izdajc Jugoslavcnska akademija";
nastavlja.
"'
a s z o
wsk
i.
Monumenta Habsburgica
1914.-1916.
vol.
I.
-II.
T^
i-
ci
"
1884.
1889.
spomenici, sto ih je objelodanio zivot Nikole Zrinskoga Sigetskoga oni, sto ih i 1 a r a b a s.' Zrinsko-Frankapansku zavjeru opet osvjctljujc obilna grada, sto su je izdali i Valrasvjetljuju
dok uskocko
pitanje
Franjo Racki
(f
1908.),
a drugi
pariskih arhiva/ Pisci. Medu Ijetopiscima i piscima o hrvatskoj proslosti istice se u prvom redu bizantinski car VII. Porfirogenit (912-959), koji je oko 948. do 952. napisao djelo s docaije nadjenulim latinskim natpisom De imperio",* torn djelu (glaye 29. do 36.) iznio je car najstarije vijesti
iz
Konstantin
administrando
Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do polovice X. vijeka, i to pored nekih starijih, mozda i arhivskih podataka, poglavito na osnovi izvjestaja, sto ih je dobio od svojih pouzdanika iz bizantinskih dalmatinskih gradova onoga vremena (za cijelo u prvom redu iz Zadra, Spljeta i Dubrovnika). Car dakle donosi, a bez obzira na kronoloski poredak, hrvatsku odnosno srpsku tradiciju X. vijeka, koja je stim vjerodostojnija, sto su dogadaji, o kojima prica, bhzi njegovu vremenu; tek za ranije vijesti, kao sto su one iz yil. vijeka (tako o doseljenju), cini se ipak, da je pouzdaaost careva
i
Hrvatima
slaba.
drugom polovicom XII. vijeka. zvan Ljetopis popa Dukijanina,' sastavljen u glavnom od dva razHcita dijela. Prvi dio sadrzaje ocito zbrku raznih izoblicenih dogadaja, kojima je najvecim dijelom upravo nemoguce odrediti mjesto u povijesti, dok drugi iznosi usmeno pricanje staraca i bez sumnje nesto i od zapamcenja samoga inace nam po imenu nepoznata pisca, aH nesumnjivo barskoga katolickoga svecenika, o raznim dogadajima, sto su se zbih u Duklji (Zeti) u XI. 1 u prvoj polovici XII. vijeka; ..Ljetopis" je dakle u torn urednijem dijelu u prvom redu izvor za sredovjecnu srpsku historiju. Frvi dio vec je zarana dospio u Hrvatsku, gdje bi s latinskoga preveden na h r v a t s k i, a sada (najkasnije u XIV. vijeku) dodan mu )e jos opsiran opis prijeke smrti hrvatskoga kralja Dmitra ZvoniM^ga je jezgra ipak vise nego samo vjerojatna. Sve T^Wrn^^^^-)' ova do XVll. vijeka je hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina" To
je
Domaca
spis
obicno
.^onumenta historiam Uscocchorum illustrantia, J ia'iP>v^*1' do 1618.). Zagreb 1910.-1913.). kdala ..Jugoslavenska akademija".
^Pistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, vol. I II r?<;^/^'?f^?.'.^^'^,'' 1.-11.^(1535.-1602.). Budimpesta 1898.-1899. Izdala madzarska akademija. ^^"^ P^'""^ Zrinskoga i kneza Frana Frankopana. 7,drk ifi^T*"' J^P'^."^. "Z"^' 7' ~^J'^\''' ^^*^ conjurationem Petri a Zrinio et Francisci de Frant^i u kopan Illustrantia. Zagreb 1888. Oba djela izdala je ..Jugoslavenska akademija". " ^ ^ P ^ V ^ o g e n n e t u s. opera, vol. III. Recognovit
n c
c.
1874.
Mnogo
je
vazniji pisac
diakon spljetske crkvc svoje smrt pod natpisom H i s t o r i a Sal on it an a'" povijest svojim crkve od rimskih vremena, zacinivsi je obilno opce politickim i (talijanaske) licnim dozivljajima, ali je kod toga kao voda ..latinske" spram Hrvata cesto nazloban, tendenciozan i pristran. Uza stranke dalmatinski sresve ove mane Toma je ipak najodlicniji i najznatniji narocitu vaznost ima u njegovu djelu ono, sto godovjecni pisac, a hrvatskih kravori o vremenu spljetskoga nadbiskupa Lovre u doba Slavica (1073-1075) i Petra Kresimira IV. (10581073), Ijeva Dmitra Zvonimira (1076 1089), te ono o tatarskoj najezdi za vladanja kralja Bele III. (IV.) (1242). U XIV. vijeku cvao je najodlicniji mletacki Ijetopisac duzd Andrija Dandolo (t 1354 ), koji doznatnih ponosi u svom djelu Chronicon V e n e t u m" osobito arhiva o dataka, redovito na osnovi pouzdanih izvora mletackoga godine 1280.,' a u XV. najodlicniji mletacko-hrvatskim odnosima do ugarski Ijetopisac srednjega vijeka Ivan Thur6czy od Szentmihalya Hungarorum" (stampana pr\'i (t 1490.), kojega Chronica poglavitu vaznost za XIV. i XV. vijck.' Osoput u Brnu 1488.) ima
Tom a
Sigeta godine 1566., sto ga bito je dragocjen opis jezikom (cakavskim narjecjem) neki oceje napisao h r v a t s k i jo C r n k o' to vidac, po svoj prilici tajnik Nikole Zrinskoga prvi opsezniji historijski opis napisan na hrvatskom jeziku, a odli]e kuje se zivahnoscu i historijskom vjernoscu. Nesto kasnije sastavio
podsade
Fran
zupnik varazdinski,
narjecjem) s (t 1587.) prvo hrvatsko (kajkavskim rijsko djelo Kronika", koja ima nekih dobrih podataka pisce vijek.' Kao historik sve je starije ugarske i hrvatske 1615. u Vinici u hrvatskom (t
ugarski propalatin i slavonski velikas, a kao takav i clan hrvatskoga sabora. Njegovo djelo obuhvata vrijeme od 1490. do 1606. i odlikuje kojima se biranom latinstinom i velikim poznavanjera dogadaja, o XVI. vijeka dalje." govori, a narocito od druge polovice
archidiaconus. Historia Salonitana. Izdao Racki, Zagreb 1894.. izdanjima Jugoslavenske akademije". ' u r a t o r i. Scriptores rerum Italicarum. vol. Jedino izdanje jos uvijck
'
Nikola Istvanffy
Zagorju),
Thomas
medu
XII.
Milano 1728.
'
Najpristupacnijc izdanje jest carum. vol. I. Bee 1747.. str. 39. 291.
Schwandtner.
^ Scriptores
Hunganrerum u x
* Kidric. Oblega Sigeta v sodobnem hrvaskem opisu. Maribor 1912. (u ..Capoznat samo sopisu za zgodovino in narodopisje". let. VIII.). Do nedavno jos bio je suvrcmeni latinski (i njemacki) prijevod. Vramec. Kronika vezda znovic spravljcna kratka slovcnskim iezfkom. Klaida Ljubljana 1578. Ponovo izdana s veoma vaznim uvodom Vjckoslava u izdanjima ..Jugoslavenske akademije". Zagreb 1908. ' Istvanffy. Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV.. izdano vise
Kolnu
1622.
"
Historiografija hrvatska u pravom smislu te rijeci zacinje se tek vijeka, kad je zagrebacki kanonik Jurai barun Rattkay (f 1666.) izdao 1652. u Becu prvu sustavno napisanu hrvalsku historiju.' To je djelo za citavo starije doba osnovana na veoma ncpouzdanim izvorima, a danas ima vrijednosti samo za piscevo doba, dakle za prvu polovinu XVII. vijeka. Pored sve nekriticnosti ipak je znacajno s toga, sto je Rattkay prozet hrvatskim duhom svoga vremena razlikujuci strogo Hrvatsku od Ugarske. Mnogo je bolje djelo, sto ga je napisao Trogiranin Ivan Lucius (Lucie ?\ (t u Rimu 1679.) i stampom izdao u Amsterdamu 1666., a prikazuje hrvatsku historiju do 1420., to jest do onoga vremena, kad je citava Dalmacija trajno presla u mletacke ruke.^ Lucius je pravo reci osnivac otac hrvatske kriticne historiografije, jer se sluzio 1 samo ispravaraa suyremenim piscima, no on odise vise duhom mietackim 1 negoli hrvatskim. Kud i kamo zaostaje za njim kao historik zagrebacki kanonik Baltazar Krcelic (f 1778.), koji je napisao poyijest crkve zagrebacke (do polovice XVII. vijeka),' onda politicku histonju kraljevme Hrvatske do smrti Ferdinanda I. (1564.)* a s tendencijom, da opravda tadanji centralisticki sistem beckc' vrhovne ylade, i pod kraj zivota Ijetopis svoga vremena (od 1748. 1767 ) koji je ledan od najdragocjenijih izvora XVIII. vijeka. Na prijelazu u'novo doba stoji znatan rad Zagrepcanina Josipa Mikoczyja (f 1800) a narocilo na polju hrvatske historije u doba narodnih vladara i'.oshje ihrskoga" doba, koje iznese na vidjelo prvu hrvatska histonju pisanu novim knjizevnim jezikom, a kojoj bjese pisac zupnik u pozeskim Sesvetama Ivan Svear^t 1839.), zace moderni naucni rad, ko)emu je temelje polozio Ivan Kukuljevic Sakcinski osnutkom Drustva za jugoslavensku povjesnicu" i izda-
Adam
To^ITm No 1875.
.
''^^^
)os krepciju
'^''f''''^^
..Arkiva"
(12
i j
knjiga
e",
i
od 1851. do historiografije
SlavoiiiL^Beel652^^'"^
'
^*
ct
Lucius. Dc
Schwandtner,
tomus' I^'za'^reb^
sex.
Amsterdam
1666.
(i ^
n70
nares.'z^a|reb n70.'^'
^^
'"^^''
(A^ i7A7i^''J^^V^J'\-^'"'"^^
^'^^ historia ab
^^'^^^
anno inclusive
r^
".*'"^'"-
Tade
Smiciklas
"
Mikoczy.
Otiorum Croatiae
/l
III.
IV.
histon)skih monodaniivanjem historijske grade/ nego i izdavanjem Naucen)acki krug prvih (rasprava) u svom organu ..R a d u".' drafiia kanonik Ir raakademika sacinjavahu njezin predsjednik zagrebacki narodnih vladara, 1894.), historik doba hrvatskih ni o Racki (t u Zagrebu (od 1874.) onda profesor hrvatske historije u sveucilislu historik doba obaju kral)eya iz kuce sic (t 1878.), Matiia hrvalskoga arheoloskoga Ja^elovica (od 1490. do 1526.), ravnatelj hrvatsko-mletackih odnosa, muzeia S m e L u b i c (t 1896.), historik Vo)ne Kra)me. Radoslav L o p a s i c (t 1893.), historik hrvatske Zagreba. Tkalcic(t 1905.), historik grada IvanKrst. i pubhkacijama izvora Rezultatima rada ovih naucenjaka kao i hrvatske historije u syeucilistu i preds)ednik profesor
Me
prvi se posluzio
On ,e Jugoslavenske akademije" Tade Smiciklas (t 1914.). Hrvatske" u dva omasna sveska objelodanio u izdanjima ,.Matice od koiih prvi 1879. i 1882. djelo Poviest h r v a t s k a" (Zagreb izradio je dogadaje do 1526., a drugi do 1848. Smiciklas obuhvata mu pristupna i stampom ob)elodasvoie djelo na osnovi svega tada bilo napisano u sm)eru njena izvornoga blaga i literature, a kako je stilom nada jezikom pragmatickom s jakom patriotskom zicom najpopularnijom modernom hrvatskom sve ugodnim, postade mozda izradeno, proslo gotovo knjigom. Medutim je od onda, kad je ono golemo mnostvo cetrdesct godina, a za to je vrijeme objelodanjeno prirodno, da je danas ono u nekim dinovih izvora. pa tako je sasvim nauke i izvora ob)ejelovima stvarno zastarjelo. Prema stanju danasnje Klaic vdiko d)elo u lodanjuje sveucilisni profesor Vjekoslav od ko)ega r v a t a smjeru genetickom s natpisom ..? o v e s t H naroda hrvatskoga izislo pet svezaka obuhvatajuci proslost je dosada neke shke naucne do godine 1608. Ovo djelo, kojemu su dodane i metodickom izradbom, strogom naucnom knticvrijednosti, nadilazi djela, a narocito valja noscu i iscrpivom opsirnoscu sva dosadasnja do 1608., koje je u torn d)elu istaknuti razdoblje od godine 1409. samo ob)elodanjene grade, prvi put temeljito obradeno na osnovi ne golemoga mnostva arhivalnih podataka. nego i
,
u zb.rkama doo n al i u m ..Monumenta h s t o r c o - u ri d c a S la v o r u m '-'d'osada 39 knjiga. i dosada 35 knga. nalium". dosada 10 knjiga. a manju u zborniku ..Star.ne dosada 12 kn,.ga Smiciklasov ..Codex d pi o m a 1 1 c u s Izvan toga izda,c isprave iz doba narodnih vladara. (II.-XIII.); prvi svezak. koji ima da obuhvata
Vccu
.,
J u g o
ve n sk
i
akademi|a
i
izi^i
... ce naknadno. ,., ... -.i x tn^ histoncko-filolog.ckoga. tilo' R a d" donosi do knjige 59. zajedno rasprave 60. ^alie naposc matematicko-prirodoslovnoga razreda a od zoficko-juridickoga danas mSlo )e ukupno 211 knpga one prvih dvaju razreda i napose trecega. Do
,
do
do 1911 Prva knji|j '^e "^''^^^"Klaic. Povjest Hrvata. pet svezaka. Zagreb 1899 1409. do 1458.. cetvrta od 1458. do 1301.. druga od 1301. do 1409.. treca od 1526.. a peta od 1526. do 1608.
obrazovao drzavc malo po malo do prve pohrvatsku i srpsku, napucio je zemlju, kojoj lovice VU. vijeka nasc ere onu prostranu rijeke su otprilike bile ove etnicke granice na jugu Bojana i Drim (danas u Albaniji) te Sara planina, na do istoku pravac povucen od Sare i Kosova polja
:
Mura te danasnje i usca Timoka u Dunav, na sjeveru Dunav, Drava na zapadu rijeka stajersko-kranjsko-hrvatsko pogranicno gorje, a nalaze sc danas Rasa (u Istri) i Jadransko more. Unutar tih meda Slavonija sa Srijemom, ove zemlje: istocna Istra, Medumurje, Hrvatska, Hercegovina, Crna Gora, jedan dio sjeverne AlbaDalmacija, Bosna, sandzak i zapadna Srbija. No dok je narod. sto
nije,
je
Novopazarski etnickoga glenapucio golemi taj prostor od kakih 180.000 kl'. s nasla na okupu nikad se nije dista vazda bio jedan isti, zemlja sama prosirenje imena politicka cjelina, pa tako se zgodi, da je kao jedna o politickoj snagi hrvatskoga, odnosno srpskoga, zavisilo podjedno
i
moci
drugoga
dijela
naroda,
je
i
jezgra iznajprije
Cetine, odnosno Neretve, na zapadu, pogranicnoga gorja na sjeveru. istoku, pa Drave i stajersko-kranjskoga jednu politicku cjelmu, All ni ovaj teritorij nije vazda stalno stvarao Razlog toj pojavi trcba da vec je bio sada prostraniji. sada tjesnji. zemlje. Pogled na kartu traiimo u geografskom smjestaju hrvatske hrvatska zemlja vecma najugoistocne Evrope odmah nas uci. da
i
ginje
Zapadu
prostire
li
se se
10
rado nazivlje istocnim, no upravo u svojem sjeverozapadnom dijelic seze on daleko na zapad. Tako su primjerice Osijek, nedaleko od sje-^ veroistocne, i Sarajevo, nedaleko od jugoistocne hrvatske mede, gotovo
iste
luka
je
geografske duzine kao juznotalijanski Otranto, a Pozega, BanjaImotski malo ne pod istim meridijanom kao Tarento; dok
i
Zadar nesto zapadnije smjesten od Mesine na Siciliji, a Rijeka od same malo istocnije od Napulja. Sve nam to dakle pokazuje, da hrvatska zemlja ima prama zapadu isti smjestaj kao i juzna Italija. A to bas i jest razlog, sto je najveci dio pomenutih zemalja za konacne razdiobe rimskoga carstva godine 395, po Hr, pripao Zapadu, a istom docnije Istoku zbog poHtickih intercsa njegovih. Hrvatska je dakle zemlja (kao i juzna Italija) dugo kolebala izmedu Zapada i Istoka, dok konacno nije (poglavito uz more) u njoj prevagnuo zapadni utjecaj,
Salerna, a
Evrope.
Ona
se
od trupa tesko prohodno gorje Pireneja, a Apeniaski opet visoke Alpe Balkanski pak poluotok nije odijeljen visokim gorama, vec su ovdje
;
poluotok hvata trupa evropskoga. Ogledamo li na karti evropska poluotoka, opazit cemo, da Pirenejski rastavlja
juzno-
prirodnom
sjeveru,
jugu,
medom rijeke Kupa, Sava i Dunav. Sto je ovoj medi na pripada evropskom trupu ili srednjoj Evropi, a sto je na Balkanskom poluotoku ili juznoj Evropi. Velik dio pomenutc
prolazi
hrvatskom zemljom i to tako, da manja cest njezina evropskomu ili srednjoj Evropi kao sastavni dio velikoga podunavskoga nizozemlja i alpskoga gorja, to jest hrvatsko Zagorje,
ostaje trupu
mede
sa Srijemom, dok veci dio pripada kraskoj gorovini ili juznoj Evropi. Taj geografski dualizam hrvatske zemlje, koji se jos i jasno odrazuje u klimi,. fauni i flori, mnogo je puta nepovoljno utjecao na razvoj politickc
i
Podravina
citava
Slavonija
i
Balkanskom poluotoku
naime poreci, da onaj kraj hrvatske izmedu Save, Drave, Kupe Dunava, a pripada srednjoj Evropi, pokazuje sasvim drugi karakter od krajeva njemu na jugu, pace bilo je vremena, kad su oba dijela stajala u
se
narodne
proslosti.
Ne da
protivstini i neprijateljstvu jedan protiv drugoga. Stoga Rimljani danasnju hrvatsku zemlju podijeHli medu dvije
jesu
vec
pokrajine,
Panoniju
docnije
podigose
Hrvatska
Dalmacijom.
11
Obala Hrvatska se zemlja prostire uz more i obiluje otocima. zgodnih mjcsta za prihrvatska ima lijcpih zatona, zaljeva, draga i Kastelanski zaljev, pa nati staniste brodova, narocito Kvarnerski jednolicnu talijansku obalu. To kriljuje u tome kud i kamo sucelnu Venecija, glavnim razlogom, da se je za nju toliko otimala i jest bilo obale, a voljelo izbjegavati otvoren6) jer u doba, kad se plovilo duz gospodstva nad Jadranskim morcm, pucini, bez nje nije moglo da bude
niti
smjestaj mnogo dosigurne plovidbe put Levanta. Primorski je gradovi, medu njima u prvom prinio, da su se lijepo razvili neki zemlje Zadar, Spljet i Dubrovnik. Ali polozaj hrvatske
redu Senj, unutrasnje krajeve korismji, uz more bio bi kud i kamo znatniji i po unutrasnjosti ulazile u nj i tako spajale kad bi ovece plovne rijeke iz utjecu u Jadransko more, Primorje sa Zagorjem. No one rijeke, sto su suvise kratke i phtke ne mogu se dovoljno razviti, buduci da najdonjem tijeku plovna za osim jedine Neretve, a i ta je jedino u od Zagorja visoke plavece brodove. Konacno rastavljaju Primorje neposredno od obale, kao nine, koje se dizu u visinu nerijetko nema izuzevsi usko Primorje Vele'bit, Mosor i Biokovo. Zbog toga mora, ili drugim rijecima, preostala hrvatska zemlja osobite koristi od hrvatske zemlje, pored sve duge i razvedene
sam znacaj
citave
je
U povijesti hrvatskoj treba dakle vazda da se geografski smjestaj hrvatske zemlje: ona
srednje
i
i
Istoka,
nalazi na razmedi izmedu evropskoga Zapada juzne Evrope, ona je u sredini u njoj se uza sav primorski polozaj ipak pretezno i konacno
II.
Prchistorija,
Iliri,
Rimljani
Scoba Naroda.
j
sigurni znaci covjeku Prchistoriia. Poceci kulture, odnosno prvi koja obuhvata starijc svojstvena razuma, gube se u p r e h i s t o r i i, Ijudskoga roda i njegove prosvjete, a odsjeke u razvitku i najstarije pismena svjedocanstva. o njima nam se nijesu sacuvala nikakova kameno, broncano i Prehistorija dijeli se na tri glavna doba: na pojedma vec prema gradi, od koje su bila sadjeljana
z e
1 j
e z
i
o,
oruda
se
oruzja,
kao
sulica,
pa
k
o,
drugo.
na podrazdoblja
kameno doba na
p a
e o
12
koje
dulje potrajalo
;
je
od
novije
ili
sjevernijim i udaljenijim krajevima negdje jos cvalo neolitsko, a negdje jos uvijek prevladavalo paleolitsko doba. To je dakle upravo tako, kao sto je primjerice s grckom ili rimskom knjizevnoscu, koja je vec davno ocvala u svojoj domovini, a da istodobno, kazimo, Sloveni i Germani jos ni pisma nijesu poznavali, sta vise, i dandanas ima nekih divljackih plemena, ponajvise u Australiji, koja jos uvijek zive u kameno doba. Ova dakle razdioba u tri doba nije toliko kronoloska, koliko
doba cini b a k r e n o, ali je ono ipak blize neolitskomu, nego li broncanomu, dok se zeljezno doba razdvaja na starije ili halstatsko na mlade ili latensko. No ova doba ne valja shvacati kao da su se po citavoj Zemlji zapocela zavrsila u isto vrijeme, jer u nekim naprednijim stranama, poglavito na Istoku (tako u Egiptu i Mezopotamiji), vec je covjecanstvo odavno poznavalo kovine, dok je u drugim
i
i
razdobljc
prijelaz
na
broncano
neolitsko
karak-
U starije paleolitskodoba hranio se covjek, ziveci bijedno u omanjim skupinama, poglavito od lova, koji mu je bio glavnim zanimanjem, a onda i od ribanja. Svoje je boraviste kao nomad vazda mijenjao trazeci hrane i zaklonista ispred divlje zvjeradi i nepogoda vremena, bilo pod krosnjastim deblom, bilo u pecinama (spiljama). Obradivanja tla, domacih zivotinja i glinenih posuda jos ni)e poznavao, i jedino orude biU su mu isprva drvo i kamen, ponajvise kremen, od kojega je otkidao, odlamao i odbijao
da
se
njima posluzi,
ali
izglacati
ih
doba covjek je naucio, da se posluzi i zivotinjskim rogovima kao podesnim orudem, pace i za nakit. Medu na,znatnija paleolitska nalazista u Evropi ubraja se naseobina paleohtskoga covjeka starijega razdoblja kod danasnje Krapine u hrvatskom Zagorju, gdje se uz preostatke covjeqega kostura bar od deset mdividua razne starosti naslo i golemo mnostvo kosti raznih
kostima
i
paleolitsko
diluvijalnih zivotinja
primitivnoga
kamenoga oruda.
neprekidni
slijed
Neolitsko doba
otvora
Ijudske
kulture
do danas. Sada covjek nije vise jedino nomadski lovac i ribar, nego je sebi priblizio neke korisne zivotinje i biljke, to jest on je postao sto car 1 ratar. To ga je navelo, da je uzeo sebi stvarati stalna naselia, naime veca ili manja selista gradeci ponajradije buduci da bez vode nije mogao zivjeti po dolinama uz rijeke i potoke te uz jezera more svoje kolibice povrh okruglasto iskopanih jama.
13^
Nad njima
bi
podigao rasljasto
kolje,
opleo ga granjem
i
pleterom, a
strah od grabezpbvodanj onda sve to oblijepio ilovacom. da je covjek jos u neoIjivih zivotinja i nevaljalih Ijudi bjese razlogom, (sojenicama) litsko doba uzeo graditi svoje stanove na sosnicama Dalja znacajka u rijecnim ili jezerskim plicinama nedaleko od obale.
No
cesti
je covjek stao praviti glinene posude ornamentike, dok je od d o m a c i h zivos tragovima primitivne tinja gojio kozu, ovcu, svinjce, govedo, a uza nj je kao vjerni
neolitskoga doba
jest,
da
lovski
drug
zivotinji
je
nema u
govao
neolitsko
doba
i
jos
nigdje traga.
Od
i
biljaka
covjek
tada
sijao psenicu,
Ian,
jecam
proso,
pa nje-
da
se oblaci. Sluzio se
oruzjem
orudem od izglacana
kamena razne
mu
kako
ga
to
donosili
t r
vrsti, koje je cesto dobavljao iz daleka ili su imao g o v c i. Bez sumnje je covjek vec tada
a narocito o zivotu preko groba^
izvjesnih
religijoznih predodzbi,
pokazuje pokapanje mrtvaca po stalnom nacinu, naime u skvrcenom polozaju. Isto je tako covjek tada zivio i u nekoj
drustvenoj
organizaciji,
no da
li
familijarnoj (zadruznoj)
ili
ca ple-
menskoj, toga ne znamo. Neolitsko je doba dakle polozilo osnovu ratarskomu ili seljackomu stalezu. U danasnjc
hrvatske zemlje ova je razmjerno visoka kultura prodirala s juga, Srijem, gdje i a najgusce bjese naseljena danasnja ravna Slavonija tragovi velikih naseobina, kao sto su Jakovo - Kormadin su se nasli
i Sama(kod Zemuna), Bapska (kod $ida), Vucedol (kod Vukovara) neolitsko nalaziste je Butmir (kod tovci (kod Osijeka). No najznatnije Evropi. Sarajeva) u Bosni, koje se uopce broji medu prva te vrsti u s veoma Tude je nekoc bila tvornica oruda, oruzja, glinenih posuda spiralnom ornamentikom, onda kipica i idola, kakih se
znacajnom
naslo
nije
Butmir
jednom drugom evropskom neolitskom nalazistu. bjese ocito u neolitsko doba srediste razni
sluziti
jos
pod kraj neolitskoga doba za izradivanje oruzja, oruda na bronstoga jest bakreno doba zapravo prijelaz od kamenoga da cistom bakru dodade lO'/o kositra i cano, kad je covjek naucio, (tuc), tako dobio tvrdu, zutu, sjajnu metalnu slitinu, zvanu bronc karaktcristicnih tragova u Bakreno doba ostavilo je nekoliko veoma
hrvatskim zemljama, a po obliku sto su nadeni u Ugarskoj, gdje
ti
nakita, pa
je
14
veoma
kolicina
razvijena kultura. Glavna nalazista naumicc zakopanih velikih bakrenih predmeta, koje upucuju, da je tamo nekoc bilo
ili
jesu Brekinjska (kod Pakraca), Vukovar, Karavida (kod Bosanske Gradiske). Broncano dob a, kojemu bismo mogli za hrvatske zemlje odrediti pocctak nekako oko godine 2000. pr. Hr., a svrsetak oko 1000., odlikuje se kratkim bodezima, onda macevima, kopcama (fibu:
skladista
Ijevaonica,
strelica,
srpovima, sjekirama
na posudama. Nebrojeni ostaci oruzja pokazuju jako razvijeni ratnicki stalez i tome dosljedno razvijeniju drustvenu organizaciju s gospodarima, kmetovima i robovima. Sada se javlja i konj kao domaca zivotinja, a uza nj i kola. Sada gradi covjek tvrde gradove na uzvisinama od nagomilana kamenja, bez sumnje u ratne svrhe, dok je nizi stalez Ijudski, narocito
i
ornamentikom
spiralnom
seljacki,
jos
dalje zivio
u kolibama
i
stalez razvio se
ob
r t
i sjaj. Uporedo s time procvala je gizda: igle ukosnice za zene, ogrlice, narukvice, podlaktice, pa razne kopce (fibule) za luk, jasni su dokazi raskosnijega zivota
Ijepotu
razreda Ijudskih. Nesumnjivo se u to doba podigao i ukus i pravilo alkoholno pice. Nacin odijevanja takoder se usavrsio, a kroz sve to i trgovina s domacim i stranim putujucim trgovcima. koji su vec tada prolazili Evropom. Ovo je doba obilno zastupano u hrvatskim zemljama, a narocito su karakteristicni citavi skupovi (depot) namjerice zakopanih predmeta; ta su mjesta Bizovac (kod Osijeka), Sobunar (predgrade sarajevsko), Toplicica (kod Budinscine u hrvatskom Zagorju), Krehin Gradac (kod Mostara), Novigrad na Savi (kod Broda) s naseobinom na sosnicama i Sitno (kod
odiicnijih
Ijudski u hrani
Spljeta),
Pocetke upotrebe
zeljeza
mozemo datirati oko godine 1000. prije Hnsta, i to godme 500. pr. Hr., a latensko dalje do pocetka nase
dakle suvremeno Ilirima
i
do
je
Ono
Keltima.
kao
grckoj
kolonizaciji
dranu
bronc.
rimskomu osvajanju. Nema sumnje. da je ,uga (iz Grcke) i sa zapada (iz Etrurije). Sada se posvuda rasprostranilo cesto umjetnicki izradeno oruzje, tako da su se mogle
i
velike vojske, ali je u upotrebu dosao i korisni plug, da umnozi rataru zetvu. Sada gradi covjek kuce od kamena i pecene opeke, a za nakit uzima uz bronc jos i srebro, zlato, jantar i staklo,
i
obrazovati
15
<iok
se
trgovini
pojavio
novae,
je
i
najprije
strani,
onda
domaci
<ilirsko-keltskih plemena).
i
drustvena organizacija s pojmom posvema i svuda provedena u plemenskim organivladara drzave Mrtvace svojc zacijama, a doljerane su i razne religiozne predodzbe. ili ih je sahranjivao. covjek je tada palio i pepeo im stavljao u zaru U oba slucaja im je u grob mctao raznoga nakita i oruzja, a u popo svim sude zacijelo i hrane, Nahodaji zeljeznoga doba obilni su hrvatskim zemljama, ali je karaktcristicno, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema ciste halstatske kulture, vec je ona dosada vazda nadena bilo pod jacim bilo pod slabijim utjecajem latenske. U Hrvatskoj najznatProzor-Vital i Kompolje. Otocca je nalaziste u okolisu
Tada
nije
Tude
se
uz kopce,
nacinjene kao
broncane kape, slicne broncanih ploca s lijepim figurama ratnika i nekih krasno izradenih kopljem te konjanika u kasu, a to pokazujc sa stitom, sljemom i
snazan staroetruski
utjecaj. Ali najznatnije je nalaziste
Glasinac
kod Sarajeva, jer natkriljuje jedinstvencscu metalotehnike i tipoloskom stranom sva ostala u Evropi, pa i isto halstatsko. Svi nadeni nebro^eni predmeti
stava
kulture,
toga
ne
znamo;
samo za ona
zeljeznoga doba
fnozemo punom sigurnoscu kazati, da su preostala od prvih nam poznatih zitelja na danasnjoj hrvatskoj zemlji, II r a i docnije dosei
Ijenih
e
i
t a.
raspadahu se na mnogobrojna plemena nastaBeca i vajuci iznajprije svu zemlju juzno od srednjega Dunava (kod protegose pod imenom Budima) do grckih meda, dok se na zapad Veneta do rijeke Pada. Oni su bili hrabar narod, vise pastiri negoli
Iliri
Kelti.
Iliri
vazda spremni srnuti u boj i pogibao, a bitnost njihovc smjelo hajduslvo na kopnu. borbe bjese drsko gusarenje na moru su hrabrost i otpornost, velike su Pored dobrih svojstava, kao sto im mane bile pozudna odanost picu i strasna nesloga u stalnoj
ratari,
i
pratnji
krvne osvete.
prvoj
na
Zauzevsi Posavinu i srednje Podunavlje osnovase Kelti. ispremijcsani glavno negdje jace negdje slabije starijim Ilirima, vise oblasti, a Potom provale na Bal(Siscia, Sisak). je srediste bila Segestika
im
kanski poluotok
prouzroce
medu
Ilirima
16
konacno na prostor, gdje se kasnije djelomicno nastanio hrvatski narod. Ovdje bijahu u vrijcme prije dolaska Rimljana glavna ilirska plemena Ard e od Vojuse rijeke (u Albaniji) do Neretve
ih
:
sa
i
sredistem u Rizonu
i
(Risan),
docnije u Skodri
(Skadar),
De mat
1
izmedu Neretve Krke sa sredistem u gradu Delminiju (danas gradina Borcani kod Zupanjca na Duvanjskom polju u Bosni) i Liburni od Krke do Rase po otocima sa sredistem u Skardoni (Skradin), na glasu kao smioni gusari na svojim brzim ladama, Njima na sjeveroistoku izmedu Kapele, Une, Zrmanje i Velebita sjedili su keltskoi
ilirski
mjesanci hrabri
s
i,
Japudi,
dalje
a izmedu Save
r
do Daruvara J a
na istok B
e u c
i,
i u danasnjoj sjevernoj Srbiji keltski Skor disci. Jos u VII. vijeku uzese Grci naseljavati neke otoke i mjesta na primorju, tako Isu (Vis), Korculu (Kerkyra melaina). Far (Hvar) te Epetij (Stobrec kod Spljeta) i Tragurij (Trogir).
Dunav
Bojevi s Rimljanima
uredise
i rimsko vladanjc U prvoj poli III. vijeka Ardieji mocnu saveznu drzavu raznih ilirskih plemena pod
preuze vladanje udovica da su stali napadati ne samo grcke naseobine, nego i samu Grcku, pace i italske trgovce, a to ih je dovelo u sukob s Rimljanima. Prvi sukob svrsi se (228. pr! Hr.) porazom Teutine vojske i mornarice, i tako poloze Rimljani osnovu svojoj vlasti u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. No istom poslije ponovnih ratova, narocito s ilirskim kraljem Genrau Teuta.
Iliri
medutim
tijem
(167.
pr.
Hr.) te
dugotrajnih
borba
hrabrim
ostalim
plemenima,
bila je
godine
9.
poslije Hrista
Prevalitanu
do blizu arbanaske rijeke Mat (Mathis) te od Jadranskoga mora do rijeke Kolubare i Rudnika planine u danasnjoj Srbiji Dalmacijom. Kasnije za cara Dioklecijana (oko 300. po Hr.) obje su provincije na danasnjem hrvatskom tlu razdvojene na dvije manje Panonija bi razdijeljena na zapadnu iliPannoniaSavia sa sredistem u Sisciji i na istocnu iliPannonialnferior (doc-^ mje Sirmiensis) sa sredistem u Sirmiju (Mitrovica), dok se Dalmacija raspade na pravu D a 1 m a c i u sa sredistem u Saloni (Solin) i
(Arsia)
:
Rase
zauvijek njihova snaga, a rimsko gospodstvo utvrdeno. Pokorene zemlje razdijele Rimljani na dvije provincije: sjeverni dio izmedu Kupe (Colapis), Save (Saus), Dunava (Danuvius), Drave (Draus) i Mure (Murus) prozvan bi P a n o n i o m, a juzni od
j
na
Pored pomenutih
17
glavnih gradova
razdin),
bili
su u obje Panonije
Savi),
jos
ovi
Aqua Viva
i
(Va-
Marsonia (Brod na
i
Mursa (Osijek
:
donji grad)
Cibalae
(Vinkovci); u Dalmaciji
Prevalitani
Aenona (Nin), Jadera (Zadar), Tragurium (Trogir), Muicurum (Makarska) Epidaurum (Cavtat) na m o r u, a Scardona (Skradin), Burnum i (Supljaja kod Kistanja), Bistue Nova (Zenica) Doclea (Dukljan kod
i
unutrasnjosti. Od
zajedno)
s
otoka
isticu se
gradom Apsorus (Osor), Curictae (Krcki otok) s gradom Curicum (Krk), Arba (Rab) s istoimenim gradom, Brattia (Brae), Pharus (Hvar) s istoimenim gradom (danas
Losinj
Starigrad),
pa Issa (Vis) i Corcyra nigra (Korcula). Svakoj provinciji bijase u starije vrijeme na cclu uprave od cara imenovani namjesnik (legatus Augusti pro practore), u cijim je rukama bila i vojnicka gradanska (upravno-sudacka) vlast, no kasnije za cara Dioklecijana bude napose imenovan vojnicki zapovjednik (dux), a napose civilni upravnik (praeses). Rad namjesnikov nadzirali su
i
benost bjese
juridicus),
glavnom gradu, a mogahu se ravno potuziti caru. Sudu Dalmaciji razdijeljena na tri konventa (conventus
od kojih je sjeverni sacinjavala Liburnija sa sijelom u Skardoni, srednji prava Dalmacija do Neretve sa sijelom u Saloni, a
juzni preostali dio provincije sa sijelom u Naroni, Carski je namjesnik
bio
sava kaznene
bijase jos
civilne parnice
doticnoga konventa,
kao glavni
financijalni cinovnik
procurator Augusti
i
narocito
iz
Dunava citav niz tvrdavica uz rijeku, onda brodovlje, Dravu (do Murse) u Savu (do Sirmija), pa brojne vojnicke posade budno su pazile na kretanje barbara preko granice, U tim je krajevima, u prvom redu u sjevernoj istocnoj Panoniji, to jest u danasnjoj zapadnoj Ugarskoj u okolisu Beca te u Srijemu, bilo katkada na okupu do 150.000 momaka, a prebivali su u ucvrscenim taborima (castra), od kojih vremenom nastadose mnogi gradovi.
koje
ulazilo u
i i
i
se
Ovi vojnici bijahu glavni romanizatori Panonije Dalmacije, tako da domaci jezik brzo stao gubiti ispred latinskoga, narocito u gradoi
vima,
s
medu kojima
i
se
isticu
amfiteatrom
vodovodom,
i
Siscia
kao kolonije osobitim sjajem Salona s kovnicom novca Sirmij s cartvornicom oruzja.
i
18
2ivahnu trgovinu podupirahu od vojnika izvrsno izgradene ceste, je vodila djelomice uz morsku obalu iz Italije od Tarsatike preko Salone do Skodre, onda od Salone preko danasnje Bosne s mostom preko Save u Sirmiju, te od Siscije do Sirmija uz od grada Aqua Viva Podravinom do Murse, a odavle opct Savu u Sirmij, gdje se sastajala s cestama, koje su s jedne i druge obalc Save vodile do Singiduna (Beograd), otkuda se putovalo u Carigrad. Uopce za rimske uprave pokazuju Panonija i Dalmacija takovo materijalno blagostanje, za kakovo se vise nikad kasnije ne cuje. obrazovanost bjese na visokom stupnju, jer su objc I dusevna
osobito ona, koja
i
provincije
dale
rimskoj
drzavi
vise
valjanih
i
careva, Taj
kao
je
sto
su
Klaudije
11,
Aurelijan,
Probo,
Karo
Dioklecijan.
posljednji
nedaleko Salone palacu, u kojoj je mirno zivio odrekavsi Panoni se nadalje isticahu kao vaIjani obrtnici, a bilo je medu njima i umjetnika, narocito kipara, koji su u fruskogorskim kamenolomima (Almus mons) radili za Dioklecijasagradio
se prijestola (Salonae Palatium).
novu palacu,
Rimski vojnici i trgovci bili su prvi, koji su u obje provincije, gdje se ono u drugoj polovici
razgranilo.
unijeli
III.
krscanstvo
No
pod
Tada
304. prepatio
mucenicku smrt s vise drugova salonski biskup sv. Dujam (DomniusJ, a u panonskom gradu Sabariji (danas Szombathely) siscijski biskup sv. Kvirin, dok je narocito jos u Srijemu mnogo znacajnih krscana predano krvnicima. No doskora poslije milanskoga edikta cara Konstantina (313) uzc se krscanstvo slobodno razvijati, Sada su potpadali pod salonsku nadbiskupiju u Dalmaciji gradovi Arba, Jadera, Scardona, Narona, Epidaurum, Bistue Nova, Stridon (danas po svoj prilici Zrinj kraj Une) i Katera (Kotor). U Panoniji opet postadc Sirmij sijelo nadbiskupije, kojoj pripadahu na danasnjem hrvatskom zemljistu biskupije u gradovima Cibalae, Mursa, Bassianae (Petrovci u Srijemu) Siscia. Pored toga nalazimo vec veoma rano po dalmatinskim otocima samostana, a veliki crkveni otac sv. Jerolim bijase rodom iz Stridona, Pace samo Arijevo krivovjerje naslo je svojih privrzenika u Panoniji, a biskup Valens u Mursi bio im je voda tek iza mnogogodisnje i teske borbe bjese krajem IV. vijeka ova
:
hereza
macija,
istrijebljena.
se prilikama
nalazila
Panonija
Dal-
19
Tocito
Germana, a s teznjom, da sc nagrabe plijena u bogatim rimskim gradovima, pocinju se vec u drugoj polovici III, vijeka, to jest onda, kad preuzese maha unutrasnje borbe oko carskoga prijestola, prouzrocene obijescu rimske vojske. Zbog toga nastade velika
nevolja, a drzavni porezi postali su tako teretni,
da se dogadalo, e porez bio veci od prihoda. To opet prisili seljakc, da su stali jatomice ili bjezati u gradove ili da su se predavali bogatasima, neki kao poluslobodni Ijudi (coloni), a drugi opet kao robovi (servi). Propascu seljackoga staleza ponestalo je potrebne vojske u tolikoj mjeri, da su carevi vec krajem III, vijeka uzeli naseljavati razne barbarske
je
narode u opustjele krajeve uz pogodbu, da sluze kao vojnici. No poslije provale Huna u Evropu (375) ponestade svakoga rcda, )er su otada i vcliki narodi, kao G o t i, stali pod silu bjezati u carstvo. Uvjeren, da se vise ne da odrzati jedinstvo carstva, razdijeli ga pred smrt car Teodosije Veliki godine 395, na dvije polovice na i s t o c n o (bizantinsko) sa sredistem u Carigradu (Bizantu) i na
:
Pri ovoj razdiobi predvoji se i Balkanski poluPanonija pripadnu Rimu, dok sve ostalo s provincijom Prevalitanom ostade Carigradu. Ova je razdioba osira politickih imala jos i vjerskih i kulturnih posljedica, a tragovi se njihovi
s
zapadno
Rimom,
i
opazaju
jos
danas.
Skoro potom isele se Zapadni Goti pod vodstvom svoga kralja Alariha preko Panonije harajuci i plijeneci u Italiju, a odavle u Spaniju (408), dok Huni pod A t i o m utvrde vlast svoju u danasnjoj
1
zauzmu Po Atilinoj smrti (453) propade hunska drzava, a Panonija dode pod istocno-rimsko carstvo, ali kad Germani s Odovakarom godine 476, obore zapadno carstvo, nagovori istocni car Zeno Teoderiha, vodu Istocnih Gota, da provali sa svojim narodom u Italiju preuzme vlast od Odovakara, Teoderih to ucini osnovavsi tako kraljevstvo Istocnih Gota (493) u Italiji, kojoj on
i
srijerasku
Panoniju.
pripoji
vlasti
a c
obje
Panonije
obje
(savsku
srijemsku).
do godine 535,, kad zapoce bizantinski car Justinijaa rat, koji se svrsi propaScu istodnogotskoga kraljevstva, a Panonija Dalmacija pripadnu istocnom carstvu, Za toga dugotrajnog i teskoga rata prvi se put pojavljuju u
provincije
i
istocQO-gotskoj
ostadose
Panoniji
Dalmaciji S
o v e n
i.
20
ni.
Razdioba hrvatske
povijesti.
Prvo doba
a
t i,
HrV
uzese
krunisanja
onda knezovima, a konacno kraljevima. U to se doba Hrvati otese srecno vlasti franackoj, obranise od navala Mlecana, Arapa (Saracena), Bugara, Madzara i Bizantinaca, te se docepasc kroz neko vrijeme politicke premoci na sjeverozapadnoj obali Jadranskoga mora. No podjedno uzese drzavu hrvatsku sve to vectna slabiti unutrasnji razdori, uvjetovani
tickoga
s
zivota,
ovi
je
s
Drugo doba obuhvata vrijeme od godine 1102. do 1526,, ili od krunisanja Kolomanova hrvatsko-dalmatinskim kraljem u Belgradu do katastrofe kod Mohaca. U to doba imadu Hrvati zajednickoga kralja s Ugrima, ponajprije iz kuce Arpadove, onda iz kuce Anzuvinske, konacno iz raznih kuca, jer osiljenjem gordoga visokoga plemstva Ugarska s Hrvatskom postade od 1387,, odnosno 1438.
bore s VeTurcinom za opstanak svoj uopce. Otevsi se srecno Bizantincima, a kroz dulje vremena i Mlecanima, Hrvatska izgubi konacno Dalmaciju (izmedu 1409, i 1420.), dok joj Turci preotese najveci dio istocnih i juznih krajeva, Ove borbe s Venecijom Bizantom u starije vrijeme, a s Turcinom u poznije, ucinise, da je hrvatsko-ugarska zajednica, iznajprije vezana u prvom redu uz licnost kraljevu, postajala pod utjecajem
necijom
i
dalje,
izborno kraljevstvo,
Za sve
to vrijeme Hrvati se
s
feudalnih plemickih ustanova i privilegija sve to tjesnja. Jos u pocetku toga doba pridruzi se Ugarskoj banovina Bosna kao dobrovoljna
siaveznica;
kraljevinom (1377), no ubrzo pade Dubrovnik umio da kao slobodna republika, ali ipak pod vrhovnim gospodstvom ugarsko - hrvatskoga kralja, srecno sacuva svoju slobodu.
proglasi
se
docnije
pod Turcina
(1463),
Jedini
je
21
to jest od moobrane od Turcina, toga najljucega i najtrajnijega dusmanina sviju Juznih Slovena, Hrvati izaberu dinastiju habsbursku svojim vladalackim domom te za njezina vladanja konacno i suzbiju Turke, pace poslije pobjede kod Siska (1593) oni uzese vec i pomisljati, kako da oslobodc izgubljenc zemlje i priklopc svojim ostacima kraljevstva hrvatskoga" \ jer tako nazivahu u to tuzno doba svoju domovinu, Ali podjedno im se bilo boriti za svoj drevni drzavopravni polozaj, na koji jc stala sve to zesce udarati centralna becka vlada zamislivsi sve narode u monar-
Trece doba
ide
od godine 1526. do
11.
1790.,
Da
se
liiji
ponijemciti
u sluzbenom obziru
(c e
(germanizacija)
j
skupiti
n t r a li z a c i a), Obrane radi pod stoga Hrvati odluce (1790) sebe privremeno povjeriti Ugarskoj, u neku ruku kao sastavni dio njezine vrhovne administracije, a sve to u nadi, da ce se onda, kad pogibao mine, lako opet povratiti u starodrevni svoj samostalni drzavopravni polozaj spram Ugarske, U to se <ioba zbise u Hrvatskoj vazne etnografske promjene doseljenjem Srba po bivsem turskom teritoriju, naime po Srijemu, Slavoniji i hrvatskoj Vojnoj Krajini, pa Nijemaca u neke gradove i na velikaske spahiluke, narocito u Slavoniji. Istodobno je Dalmacija za zlokobne mletacke stoljetne uprave stala poprimati talijansko, a
jedinstvenu drzavnu upravu
iurski
pasaluk
Bosna,
nakon
sto
joj
primi veci
i
dio
zitelja
islam,
istocnjacko obiljezje.
ali
Sam Dubrovnik
ne vise tako sjajan kao prije godine 1526, njcgova podize do visoka stcpena.
jedino knjizcvnost se
zaprcma vrijeme od godine 1790. do danas, ispunjaju sada zesce sada slabije borbe naroda hrvatskoga u
koje
Cctvrto doba,
ruku
je
jednu
sto
ju
za
teritorijalnu
cjelokupnost
revolucija
domovine, a u drugu za
Ideja narodnosti,
francuska
svijetom,
zahvati
takoder
Hrvate i Madzare, Kako pak Madzari uzese pred oci kao glavni drzavu od Karpata do Jadranskoga cilj veliku madzarsku narodnu perom, a mora, doslo je do sukoba izmedu njih ponajprije rijecima onda oruzjem (1848), Iza desctgodisnje neustavne stanke (a p s o1 u t z a m) svrsi se sukob izmirenjem jcdnoga dijela Hrvata s Ugarskom na osnovi obostrana ugovora, zvana drzavo-pravna
i
'
(u
vijeka,
gotovo
n a
recenica).
22
hrvatsko-ugarska nagoda
(zak.
cl.
(XXX]
1868).
Odmah
u pocetku toga doba propade mnogovjeka sloboda republike dubrovacke (1806), a Venecija izgubi jos nesto prije Dalmaciju (1797), koja postade poslijc kratke ali uzorne francuske vladavine austrijskom pokrajinom (1815). Neprekidni nemiri i krvave borbe izmedu
krscanskoga muslimanskoga ziteljstva u Bosni Hercegovini izazvase zanimanje evropskih vlasti, pa tako zauze njihovom privolom, a mira reda radi, austro-ugarska monarhija obje zemlje (1878). dokrajcivsi tako u njoj cetiristagodisnje osmanlijsko gospodstvo.
i
i
Prvo dob
od doseljenja do
1102.
vijeka).
kao da
je jos
je
osno-
vano na
kojima
je
filoloskim,
antropoloskim kriterijima,
bila otprilike
prema
i
u sjevernom dijelu
srednje Evrope,
Skandinaviju.
juznu danasnju Dansku i da su Indoevropljani zivjeli u zajednici jos u neolitsko doba, a to znaci, da je indoevropski pranarod stajao tada (oko trecega tisucljeca prije Hrista) vec na razmjerno dosta visokom stepenu kulture. Raseljavanje njegovo s time u neposrednoj vezi stojeci postanak pojedinih naroda zbio se za-
amo
jos
Sigurno
samo
toliko,
cijelo najkasnije
ali
zasto
kako,
sjediste, sto su
ga
Sloveni
uzeti
narod zapremali, mozemo velikom vjerojatnoscu srednjoevropske krajeve, koji se nalaze izmedu rijeka Visle, Dnjepra, Desne, zapadne Dvine i Karpata. Tude su im bili susjedi sa zapada Germani, na sjeveru Balti, na sjeveroistoku Cudi (Fini), na jugoistoku u crnomorskim stepama Irani (Skiti), a na jugu u Karpatima Tracani.
24
Jo u toj zemlji, po razlikama, koje se javljahu medu njima pa se sve ,ace isticahu, Sloveni se podijelise na tri zasebne grane z ap a d n u (Cesi sa Slovacima, Poljaci, Luzicki Srbi i Polapski Sloveni) (Rusi) i 1 s t o c n u u z n u (Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari), ved prama tome, gdje je koja od njih sjedila,
:
zaci,eIo germanskih trgovaca jantarom i krznom; jos i danas zivi u N,,emaca ovo ime (Wenden. Winden), kojim oni oznacuju neke Slovene. tako Luzicke Srbe u Saskoj Slovence, narocito u Stajerskoj. Znacenje i podrijetlo ovoga imena veoma je tamno, no izvan svake je sumnje. da se Sloveni sami njime nikad nijesu sluzili, dakle da je ono strano, po svoj prilici keltsko. Domace ime
i
U povijesti javljaju se Sloveni razmjerno dosta kasno. Pisci iz ranijega rimskoga carskoga doba (Plinije. Tacit i Ptolemej) nazivlju ih V e n e d 1 a (Venedi, Veneti, OdsredaL) i smjestavaju u porjecje gornje , srednje Visle, izmedu Karpata i Baltickoga mora, a to moze da znaci, da su Rimljani i Grci saznali za Slovene preko Germana
bjese
(CiiGBtHHH'b,
Sloveni
plur. C;ioB-feHe).
koje
nam
saca bizantinskoga carstva VI. vijeka, zapadni pisci, pace i arapski (kao 1 Sakalib),
JOS uvijek
je prvi
ni,e
konacno
i
sigurno objasnjeno.
vr VI.
P^J^^^i^ie se
trece ime
An
i,
znacenja,
pod sigurnim imenom dadu razmjerno kasno spomenicima, ipak se moze kao pouzdano uzeti da se oni zapravo javljaju mnogo ranije, dasto pod drugim imenima! Vecma slavista naime s pravom gleda u Herodotovim Neurima u porjecju gornjega Dnjestra i juznoga Buga, neki slovenski narod,' a tako isto 1 u njegovim Budinima, a to nas dovodi u VI. vijek pnje Hrista Poslije toga nema o Slovenima uopce nikakih historijskih podataka sve do I. i II. vijeka, ili bolje reci sve do IV. i V. vijeka nase ere, kad se oni prikucise uscu dunavskomu. Oni su sc dakle u doba Seobe Naroda stali kretati sirinama danasnje zapadnc Kusi,e 1 Poljske na istok i na jug s jedne, a svakako jos i na zapad n,ec, Vish prama Odri s druge strane. U VI. vijeku raspadahu se na dve velike skupine, na Slovene i Ante Sloveni bijahu zapadna, a Ant. istocna skupina, i to tako, da ih je rastavljala rijeka Dnjestan ^rvi narod, s kojim su Sloveni dosli u doticanje, bili su Skiti, koji su neke od njih podvrgH svojoj vlasti. Na sjeverozapadu opct
utvrditi historijskim
;
Premda
se Sloveni
25
iiavale na njih
oko polovine
prvi
III.
Bastarni
Slovena
(u
III.
i
Buga,
gdje su se odigrali
nam u
historiji
zajamceni
bojevi
izmedu
Germana,
na Balkanski
Goti
kad njihove obje drzavne organizacije razvale H u n i, dospje jedan dio Slovena pod njihovu vlast (oko 375. po Hr.). Tim sc dogadajem svrsava tamno doba slovenskoga prazivota
i
zacinje se historijsko,
iz
njime
poceci
juznoslovenskoga
kretanja
pradomovine na jugozapad.
AH
prije
nego
li
obratimo
paznju nasu na prodiranje Juznih Slovena na Balkanski poluotok, nuzno je, da se upoznamo s tadanjim njihovim unutarnjim zivotom. Kultura starih Juznih Slovena. Stari Juzni Sloveni bijahu svi
krupni
pun zdravija cinio ih je podobnima, da su lako podnosili svaku nepogodu pomanjvremena kao oskudicu hrane (kad je to trebalo da bude)
i
visoki,
a crvenkaste
kose.
Taj
krepki tjelesni
ustroj
plodovima, ribom
domacih zivotinja, a pili su mlijeko, od jecma. Inace su zivjeli priprosto i mcdovinu i pivo jednostavno u drvenim domovima, u kojima je bilo i raznog pokuctva. Oko doma sirio se vrt i dvor (dvoriste) sa zgradama za toku, zvaniraa: hlevina, staja i kotac, pa uljanik s rojevima bucnih
divljaci,
mesom
kao
svih
svareno
pcela.
Obicaje
privatni
ratarstvom
gdjekad
stocarstvom,
i
ma da
se ne da
da su u prilikama
okrutni.
prelazila
cist
Narocito im hvale gostoljubivost, koja je rasipnost, Kao osobitu krepost njihovu vrijedi
zivot,
je
pomenuti
bio
im bracni
ponajvise
jednozenstvu,
uz
pre-
kojih
uopce
nego li kod drugih naroda. Cini se, da drugi brak nije bio u obicaju, pa otale i njihova dobrovoljna smrt po muzevljevoj. No koHkogod bjese polozaj zene cijenjen u drustvu, ipak nevjesta se naime sticala kupom ili otmicom. je ona bila bez prava
mnogo
povoljniji,
Pored ovih svijetlih strana slovenskoga drevnoga zivota znamo jos sto za i za neke tamne. Teska nesloga i svada tocila ih je oduvjek, njih znamo, a konacno bjese i veliko zlo prekomjerna odanost picu. Dok su Juzni Sloveni zivjeli u zajednici s drugim Slovenima, njihovo se drustveno uredenje nije razlikovaio od uredenja ostalih
26
zivjeli
i
sobom vladalacke
Osnovica
ili
vlasti,
pa stoga
zivota
sto
nijesu
organiziranih
r
drzava.
zacijelo
drustvenoga
bjese
im
rod, p o
o d
c a,
nesto slicno
onome,
u
se
danas
nazivlje
zadruzni dom
zadruga,
kojoj su bill
Rodom, odnosno zadruznim domom, upravljao je domacin, obicno najstariji, a svakako najrazboritiji medu svima, koga su ostali budi priznali budi odrcdili za to izmedu sebc. Glavno dobro i imutak roda bjese blago ili stoka po pasnjacima, kojom se kupovalo i prodavalo kao posredujucom vrednotom. Sasvim je dakle i prirodno, da je pohlepa za umnazanjem ovoga blaga zacijelo cesto davala povoda sukobima ne same medu susjedima, nego i medu plemenima, jer se potroseno blago
dalo najbrze
i
(stoke) vrijedila je
da
je
svaki rod
uzorati
ralom
Mnogo manje od blaga u praslovensko doba zemlja, koje je toliko bilo, svako pleme moglo sebi uzeti koliko je mogloplugom sijuci sve glavnije vrsti zita, od kojih se
:
i varila kasa. Stoga medu starim Juznim Slovenima i moglo da bude ni velikoga bogatstva ni velike sirotinje onoga, koji nije htio da radi i slusa, izgonili bi iz doma ili roda, a ti prognanici kao da bijahu jedina sirotinja, zvana h u d i, sto je znacilo i siromaha i nevaljalca, Dalja posljedica porodicnoga zivota bjese bujno
pravio hljeb
nije
visoka moralnost,
bilo
ali
odatle
i
ta
rdava strana,
sto je
nije
licne
inicijative
pregnuca,
kad
Jos
je je
jedna posljedica
su zivjeli
demokraciji,
(bar u vriot-
Kad bi se rod prekomjerno umnozio, jedan bi se dio odvojio podigao nov dom negdje u okolini staroga, s kojim ne bi prekidao sveza. Vise takih novih domova stvaralo bi vasi ili sela, u kojima su kuce vazda bile razdaleko jedna od druge, svaka usred svoje
i
domovima, srodnima po krvi, smatralo njime je upravljao kao starjesina c e n k, kojega bi svi domacini priznali ili odabrali izmedu sebe. Bratstvo imalo je zajednicko prezime, obicno po pradjedu onoga roda, iz kojega je poteklo, zajednicko groblje, zajednicki zrtvenik, pa sume. Steta, sramota ili uvreda nanesena jednomu clanu bratstva
se
zemlje.
Ovakovo
selo naseljeno
r
kao jedno b
i
s t
o,
27
smatrala se zajednickom, pa stoga bjese citavo bratstvo duzno osvetiti
svoga clana, narocito kod ubijstva to je krvna osveta, Kao sto je bratstvo postalo od jednoga roda, tako je p e m e dijeliti na vise bratstva, postalo, kad se bratstvo stalo razgranjavati sela, a vezanih izmedu sebc krvnim srodstvom. naseljenih u vise
;
Teritorij,
na kojem je zivjelo jedno pleme, zvao se z u p a, a ta je imala svoje ime ili po plemenu ili po rijeci ili po mjestu. Glavar plemena bijase zupan, zacijelo vrhovni sudac i vojskovoda citavoga
plcraena,
i
to
ili
redovito
iz
bratstva,
koje
bi
taj
se istaklo hrabroscu,
je
Na
nacin bivalo, da je
nasljedno plemstvu.
zupa nalazio se g r a d, poglavito u barama ili na kakovom humku grad bijase zasticen umjetnim utvrdama rova, nasipa, plota i brvana, a pleme se sklanjalo u nj ispred tudinske navale. Inace bijase u gradu i trg, gdje se kupovalo i prodavalo, a obicno se u njem sastajahu plemenska v
i
j
e c a, slozena
od glavara
bili
i
cijeloga plemena.
ratnicki narod,
no kad
bi ih
tkogod napao,
branili
j
slobodu.
Odmah na
u boj. Oruzje bijase im zgodna za bacanje, pa mac, pracka, strelica, a upotrebljavali su i neku vrst zastavc, zvanu luk prapor. Uz veliku hrabrost, pace i zena, koje su cesto svoje muzeve pratile na vojnu, narocito obiljezuje njihovu ratnu vjestinu
vijecu birahu v o
v o d
koji ce ih povesti
dugo koplje
i
kratka
sulica,
neiscrpiva
tivnicima.
lukavost, koja
je
najvisc
straha
da
cijelim
bozanstva, za koja su drzali, da imadu Ijudsku priliku i bine. U glavnom im je vjera bila obozavanje prirodnih
ostalim Indoevropljanima.
Ijudske oso-
sila kao i bog bio gromovnik P e r u n, grom on je jedini gospodario nad koji je s neba pustao munju svim stvarima, Od ostalih bogova poznat je suncani bog D a b o g, izvor svakomu dobru na zemlji, koji sve obasipava blagotvornom toplih zraka. Nize od bogova bila su risvjetloscu svojih zivotnih jccna i druga bozanstva, od kojih se dodanas sacuvase u narodnoj v Ovim se bozanstvima Juzni Sloveni uspomeni z m a e v e, prinosahu im z r t v e, obicno volove, ovce obracahu m o i t v o m i razne plodove. Pri zrtvovanju pazilo se na razne znakove, po ko-
Vrhovni
i
je
;
jima
bi v
e s
Ijudi
28
domacin
znali, ali
ili
zupan nekoga plemena, Za sudbinu Juzni Sloveni nijesu su tako vjerovali, da neka bozanstva vladaju covjekom
;
Juzni Sloveni u nesrecnom ratu dragovoljno ubijali, da ne bi pali u ropstvo, vec da umru kao slo-
ili rodenice. Dusa je vjerovanju besmrtna, a zvali su je n a v kojnikovoj nastavlja u r a u onakav zivot, kad je promijenio svijetom. Zbog toga su se
j
to su bile sudenice
covjekova bila po njihovii ona po tjelesnoj smrti pou kakovu se nalazio covjek,
da se poneki covjek moze poslije smrti pa u toj prilici da luta po svijetu. I takav da je vukodlak obdaren nadcovjecjom snagom on goni i vodi oblake, a kad sunce ili mjesec pomrce, to ga vukodlaci zderu. Sahranjivanje bilo je dvojako ili pokapanje u zemlju ili spaljivanje, S pokojnikom ostavljalo se sve ono, sto mu je u zivotu bilo najmilije, toboze da mu sluzi i u zivotu onkraj groba. Nad grobom
Ijudi.
bodni
Jos se
mislilo,
bi
se
podigla
igre,
ili
g o
t
m
v
i 1
a,
r a
a,
j
Razne mijene u zivotu starih Juznih Slovena pratila je p e s vjerna slika cijeloga narodnoga zivota, a narocito vjerskoga,
ma
jer
se ona pjevala uz stare vjerske obrede i obicaje. Za zabavu bile su pored prica jos i zagonetke, dok se u poslovicama kazivalo pravilo raudrosti stecene u zivotu.
II.
Doseljenje
Prve politicke organizacijc. Juzni Sloveni historijsku pozornicu, ne samo zbog toga, sto u
samostalnih
politickih
kasno na
vecih
nema
organizacija
kroz citavo
ranije
radi toga, sto zivu u neposrednom susjedstvu s organiziranim narodima. Njih upravo uvlace u svijet drugi narodi, narocito istocni Germani (u prvom redu Goti) i Turani (poglavito Avari). Kako sveze i odnosi s njima nijesu vazda bili prijateljski, to su se Juzni Sloveni stali jedan uz drugoga pribijati i prikupljati mjesto malih plemenskih jedinica isticu se pomalo veca plemena,
oja-
obuhvataju po vise zupa s k n e z o m na celu po germanskomu ugledu,' uz kojega se izrijekom pominje i savjet (vijece) odlicnika. Sada se Juzni Sloveni bolje izvjezbase u ratnoj vjeStini, poprim ivsi od Germana savrsenije oruzje stvarajuci vojske,
njih
i
'
cala u borbama, a
neka od
Od germanskoga
kuning.
29
vojvode sve to vise ustaljivala, jer jc pomicanje na jug vazda bilo skopcano s borbama ali i o torn jedva moze da bude sumnje, da je seljenje bilo u prvom redu posljedica krvavih domacih svada izmedu pojedinih plemena. U takovim su zgodama zacijelo sazivali knezovi najodlicnije Ijude na savjet i tek u sporazumu s njima posli su u pljacku, ponajvise za
seljenje
i
;
Razumije se, da je vec onda vrijedilo u glavnora da se ide u boj u tudu zemlju no Juzni su Sloveni ipak k nepriomanjim skupinama polazili u sluzbu ili u ili pojedince carstvo. O duznosti spram domovinc jatelju, narocito u bizantinsko ne moze u to doba uopce jos da bude govora onda se ratovalo, gdje se raislilo naci licne koristi, a protiv koga ili za koga, bjese sve jedno. To je prirodna posljedica seljenja, pace kad bi neprijatelj navalio jacom silom, Juzni se Sloveni povukose u sume i bare, ili sasvim ostavise svoje kolibe, pa se nastanise u drugom kojem kraju.
blagora (stokom).
pravilo,
;
Stoga
je
domovina tada
bilo pleme,
ne zemlja.
Pored toga jos je od presudnoga znacaja, da su se bez sumnje odmah od prvoga pocetka, kad su nastajale drzavne slovenske organizacije, one umanjivale d i o b o m izmedu vladarskih sinova ili brace, a to je dovelo do stvaranja raznih sredista. Oko njih su se
okupljali pojedini rodovi, a
medu
njima
je
onda
zacijelo dolazilo
do
krvavih sukoba.
jena, oni
Samo
u vecim
su
cilj
se
znali sloziti
u ovece
no
to
i
bi
prestalo,
narodnoga potrajat ce jos veoraa dugo medu Juznim Slovenima glavni osjecaja Tako dakle ne je tumac za razumijevanje njihove starije historije. u pocetku svoje a to vrijedi za sve Slovene ce Juzni Sloveni
cim
bi
se
postigao.
Ova
slabost drzavne
svijesti
historije istupati
kao
jedinstven narod
jedinstvenim
cilj em, ved zasebno, u omanjim plemenskim organizacijama, Stoga se i slovensko prosircnje i seljenje vrsilo samo postepeno bez osobitih
ili
kao kad
se
povodanj pola-
gano pomice naprijed. Prve provale Slovena i Anta u bizantinske provincije juzno od donjega Dunava, koje nam zabiljezise bizantinski Ijetopisci, zapocinju se u prvoj 'polovini VI. vijeka. Od toga vremena dakle datira i historija Juznih Slovena, obiljezena vladanjem cara Justina I. (518527), a jos vise njegova nasljednika Justinijana I. (527-565), sastojeci se od redovitih provala u carskc provincije s jedne strane preko donjega Dunava, a s druge u ne-
Pomicanje
seljenje.
30
prekidnom pomicanju na zapad u Panoniju. Kod toga podupirase Juzne Slovene dugotrajno ratovanje carstva s Perzijom, pa vandalski i gotski ratovi Justinijanovi, buduci da su tada carske cete bile povucene s Balkanskoga poluotoka, a sam Justinijan nije davao slovenskim pljackaskim provalama vecega znacenja. Jer kako Juzni Sloveni nijesu imali ni drzave ni stalno provedene vojnicke organizacije, car odista nije ni mogao doci na misao, da ce se iz njih vremenom izleci vece zlo za drzavu. Slovensko upadanje u provincije carstva ipak pokazuje dvije razlicite faze. U ranije doba Juzni Sloveni provaljuju u carstvo samo plijena i roblja
vracajuci se svaki put natrag preko Dunava u svoja obitavalista- i docnije idu oni za tim, da stvore na p rekodunavsko
i
radi
ispraznjenom
stalne
opustjelom
carskom
n a s e o b i n e. Ova druga faza narocito je u svezi s dolaskom Avara. Avari. Avari ili Obri bijahu konglomerat raznih turanskih azijskih plemena, u kojem bijahu hunsko-ugorski copori u
vecini
zemljistu
sredine VI. vijeka stigose pod vodstvom kagana Bajana na zapadnu obalu Kaspijskoga mora i ponude se u sluzbu caru Justinijanu Drzeci se nacela, da treba barbare unistavati barbarima, car im li,epo pnmi poslanike i uze ih u sluzbu, odredivsi kaganu godisnju
Oko
novcanu potporu
i
(558).
Vec oko
nasnjo, Dobruci
u Vlaskoj
Italiju
nizini.
danasnje Ugarske u
Fotisje,
(568),
562. nalazimo Avarc u daa poslije odlaska Langobarda iz zapreme oni srednje Podunavlje i
u ruke bizantinskoga carstva. No sada se razvrze prijateljstvo izmedu carstva i Avara, ,er su oni svojatah Srijem i grad Sirmij za sebe, ali u prvom sukobu pod gradom budu suzbiti, tako da je Bajan tek 580. ponovo navalio na grad i iza dvogodisnje podsade i zauzeo (582), Odmah potom unisti pozar birmi,, tako propade nekad toliko slavni grad,
1
samo Srijem
dospije
koji
se
najvecim gradovima u carstvu. Iza toga nastade avarsko-bizantinsko ratovanje, koje potraja uz neke sada krace sada vece prekide sve do 626. S Avarima
i
Ijepotom
mogao da
sjajem
mjeri
su
pomicah se naprijed
polazili
jos
J'anoni)!, a
jugozapadnu Ugarsku slovenacke zemlje do talijanske mede na zapadu, a do izvora Mure i Murice na sjeveru. U Dalmaciju provalise Juzm Sloveni s Avarima Ijeti 597., a potom sve cesce i snaznije,
i
i Sloveni saveznici iz Dacije (Vlaske.). Sada nasele polako bez vecih dogadaja Juzni Sloveni svu danasnju Slavoniju, Hrvatsku
31
Sloveni nc ce iako da se je vec 599, papa Grgur I. tesko zabrinuo, da primorje dalmau samu Italiju. Dosada bjesc preko Istre upasti postedeno, ali poslije prijeke smrti zasluznoga cara Maurikija tinsko carstvom upravo anarhija, dosao je (604), kad zavlada bizantinskim druge ugledne gradove padc konacno i slavna na nj red. Uz mnoge
i
Salona (oko
614.),
rozapadnom
zoreni.
dijelu
ili
netaknuti
dosla
ili
bar nijesu
bili
ra-
do vrhunca, kad 626. dok su s azijske strane Sloveni na sam udare Avari potuceni na moru Sloimali na nj udariti Perzijci. No prvi budu cete na evropsku stranu veni, kad su trebali da prevezu perzijske
Nevolja
bizantinskoga
i
carstva
je
Carigrad,
Bospora,
im podanici Sloveni sa svih strana, narocito knez S a m o, srediste u Tivladar zapadnih Slovena, kojega je vlast imala svojc se njihove vlasli oslobode ringiji i Ceskoj. Poslije poraza avarskoga Sloveni od Save do mora, dok su oni izmedu Save i Juzni i Drave u Panoniji jos dalje morali priznavati vrhovno im gospodstvo.
dasnji
i
Avari ostavisc bojiste. potom natrag, nasto avarskom, Neuspjeh pod Carigradom nanese tezak udarac gospodstvu slabosti njihove. Ubrzo skocc protiv njih dosajcr bijase ociti znak
i
vrate
se
Srijem, a i Avari sami bise stisnuti na danasnju ugarsku ravnicu hrvatskom zemljistu, sto su ga Sloveni ostadose sami na danasnjem se i pomalo naseljavali pocevsi od druge polovice VI. vijeka. Time
oko polovice VII, vijeka. Dalmaciju Za ovih navala na Panoniju Romansko ponajvise isceznuo, a samo djelomice se stari je element romanski u neke utvrdene primorske gradove, bilo u spasao bilo na otoke u gradovima Roplanine, provodeci odsada zivot pastirski (Vlasi, bjegunaca opet utece mani ili docnije Latini.) Jedan se dio salonskih zadnjega Dioklecijanovu palacu, koja bjese doduse oplijenjena do
svrsilo njihovo doseljenje
zitcljstvo.
kuta,
kao temeljna zgrada jos je uvijek pruzala dosta zastite i stalna obitavalista krova. Pomalo urede sebi ovi bjegunci ovdje svoja e t, koji a a t u m ili S p zvanom S p i poloze tako osnovu gradu salonski bjei sklonise se pravo poce razvijati onda, otkad se u nj Za vrijeme ovih nevolja priskoci prognanim romanskim gunci s otoka.
ali
1 1
j
sam rodom i krscanskim ziteljima u pomoc papa Ivan IV. (640-642). opata Martina s obilnim novccm, da iz Dalmacije, poslavsi onamo sto mu je uspjelo, iskupi od poganskih Slovena krscansko roblje,
32
pace on je torn prilikom sabrao po Dalmaciji i kosti krscanskib mucenika, tako salonskoga biskupa sv, Dujma i njegovih drugova, i donio ih u Rim, gdje ih je papa dao poloziti tik lateranske
bazilikc
Sloveni se medutim rasire ogromnim prostorima Balkanskoga poluotoka te susjedne Panonije i Norika, ali bez teznje, da stvore drzavnih organizacija, vec jedino sa zeljom, da nada mjesta za svoj plemenski zivot. Kako je carstvo bizantinsko tada bilo u neprekinutim teskim ratovima s Arapima, nije diralo u njih, ali kad je car Konstantin IV. Bradati (Pogonat) tako odlucno potukao
u posebnoj kapeli.
da su zamolili mir na dvadeset godina (678), onda su i SloDalmacije poslali poslanika u Carigrad i zatrazili mir; car na nj pristane priznavsi im nasclja, a oni opet prime njega kao vrhovnoga gospodara svoga.
veni
iz
Arape,
Glavno pucanstvo u Panoniji i Dalmaciji sada dadose nova imcna mjestima, rijekama i planinama, a samo ondje, gdje su culi od starih zitelja starija imena, pridrzase ih preudesena prema svome izgovoru. Tako nastade od Nona Nin, Salona Solin, Siscia Sisak, Sirmium Srijem, od Draus Drava, Saus Sava, Oeneus Una, Promona Promina, Brattia Brae, Pharia Hvar, Arba Rab.
ziteljstvo.
koji
Slovcnsko
Sloveni,
bijahu
No kod
da su se stara imena poglavito uscuvala uz more i po otocima, dok je unutrasnjost dobila uz rijetke izuzetke sasvim nova slovenska imena.
vijekovima produzili u staroj postojbini.
Sloveni raspadali su se na mnogobrojna plemena, jer su u prvim i u novoj domovini zivot, kakav su provodili
toga
se
jasno
opaza,
zupanima na celu S r b i, oba najodlicnija^ ali p o li t c k e vaznosti jos nemaju sve do pred kraj VIII. vijeka. Uz Slovene Romane na primorju preostalo je i dosta A v a r a, poglavito u danasnjoj licko-krbavskoj zupaniji, gdje im je glavar nosio ime b a a n, od kojega docnije kad Avara nestade medu Hrvatima postade hrvatsko b a n, u prvi kraj vojnicki zapovjednik. zupanija licke, krbavske gadske. Obnovljcnjc bizantinske Dalmacije. Tek poslije gubitka ravenskoga egzarhata (750) posveti carstvo vise brige Dalmaciji,
sa
isticala
Hrva
t i
je
poslije
politicki
na neke otoke.
stalih
Tada su vec
nastupili bolji
Romana
pa tako se
svega
bi
33
Spljetu uredena biskupija (odnosno naslovna nadbiskupija), kao bastinica stare Salone, a podredena bjese
j
carigradskomu
III,
patri-
u,
jer je jos
Izaurijskoga
vas politicki teritorij carski imao potpadati pod patrijarha, Prvi biskup bjese Ivan Ravenjanin
od 732.
(oko 780.), koji preobrazi mauzolej cara Dioklecijana u stolnu crkvu, koju posveti blaz, djev. Mariji, a tek docnijc bjese prozvana po sv.
Dujmu. Politicka
lovao
Trogir
pridrza
carski
i
vlast opet dobi svoje srediste u Zadru, gdje je stonamjesnik (dux), a potpadahu poda nj jos i gradovi Spljet te glavni otoci Krk, Osor, Rab i Vergada ova oblast
;
ime D a 1 m a c i e (u drugoj polovici VIII, vijeka). Oblasti slovensk. Sve su ove vazne promjene morale imati na susjedne Slovene, koji su takoder oko toga vremena utjecaja obrazovali razne vece oblasti po svojem teritoriju, s knezovima na celu. Uoci IX. vijeka one su vec postajale, a bile su u glavnom usca Cetine, pa Jadranove: izmedu usca Rase (u danasnjoj Istri) skoga mora, rijeke Vrbasa i preko njega u srednjem i donjem toku dalje na istok pre ma Bosni i Drini, prostirala se Hrvatska; od Cetine do Neretve Neretljanska oblast; od Neretve do Dubrovnika Z a h u m 1 e ili Hum; od Dubrovnika do Kotora T r avunja (ili Trebinjska oblast), a od Kotora do Bojane i usca Drima D u k 1 a, Sve su se ove oblasti sirile i u unutrasnjost do razvodnih planina, sto dijele vode Jadranskoga mora od pritoka Save, gdje se u porjecju gornje Bosne sterala oblast B o s n a, dok se u porjecju
i
dalje
plaS r b i a. U sirila se posebna ninskoga niza od Risnjaka do Une i licke Pljesivice oblast, u kojoj je sve do XVII. vijeka prevladavalo ime slovensko, pa otale joj i ime S 1 a v o n i a u latinskim spomenicima, a S 1 ovinci, Slovinje u hrvatskim mi cemo je zvati panonskom Hrvatskom, Vjerojatno je, da je ona sve do pred konacnu propast Avara priznavala vrhovnu vlast njihova kagana, koji je tada jo onamosnjih uvijek bio gospodar Ugarske ravnice i Srijema, a tako
bivsoj savskoj Panoniji izmedu Drave, Save
j
;
Slovena,
Sve do pocetka IX. vijeka naziva se narod, koji se naselio u Panonije u stranim izvorima toga vremena opsegu stare Dalmacije c d n o pod imenom Slovena, dakle pod opcenitim nazivom. No nema sumnje, da su vec tada zivjela pojedina plemenska imena, a ona izidose ali S rb u prvom redu oba najodlicnija Hrvati
i
i,
M
na prvo mjesto tek kod stvaranja politickih oblasti, Tako se zgodi, da se jedan isti narod, iznajprije poznat u izvorima pod imenom Slovcna, stao kupiti oko dva plemenska imena Hrvata Srba. Kako kasnije vrijeme prosirila vecma politicka vlast jednoga ili drusc u goga plemena, tako ce i odnosno politicko narodno ime obuhvatati
i
Ovo
stvaranje
vecih politickih
sredista
jc
prvi
s
tijesnoj
svezi
Francima
na zapadu, a
Bugarima
na istoku,
III.
panonska Hrvatska u IX. vijcku. Napredovanja franacka. U drugoj polovici VIII, vijeka
Franci
i
stala
siriti
preko
Italije
na
se
istok, primicuci
Kad
osvoji
bizantinsku Istru
pokori
i,
Bavarsku, podloze
mu
noricki Slo-
dosada podanici bavarski. Ovim osvajanjima postade franacki kralj susjedom avarskoga kaganata i bizantinskoga carstva, odnosno panonsko-hrvatske i dalmatinsko-hrvatske oblasti.
veni
ili
o v e n c
Avarski rat (791, i 795.-796,), Zazeljevsi prosiriti vlast svoju do Dunava i za kazan, sto su pomagali buntovne Bavarce, odluci sc sada Karlo Veliki na rat protiv Avara. Taj sc rat vodio u dva maha (791. i 795. 796.), a sudjelovao je u njemu na strani franackoj sa svojim cetama i panonskohrvatski knez Vojnomir (795), Avari budu potuceni, a drzave njihove nestade, Tako se konacno oslobode panonski Hrvati prevlasti avarske, ali poPanonsko-hrvatski knez bi podfurlanskomu markgrafu, dok su crkveni poslovi predani patrijarhu akvilejskom, koji je tada stolovao u Cividalu (Cedadu), Kako je vecina naroda jos uvijek bila poganska, isceznu sada njegovim krstenjem mnogobostvo iz panonske Hrvatske (krajem VIII, vijeka), i sva zemlja izmedu Drave i Save do
slovenacki
istarski)
Dunava potpade pod Karla Velikoga, dok najistocniji dio njezin dobi ime Frankohorion, koje se sacuvalo do danas u nazivu srijemske Fruske gore,
Dalmatinska Hrvatska dolazi pod Franke. Uto
Veliki
s
se zarati Karlo
bizantinskim
carstvom, a
pogotovo otkad
se
godine 800.
35
okruni za cara rimskoga.
Jos prije toga (799) pokusa furlanski markgraf E r i h provaliti u dalmatiasku Hrvatsku, no budc kraj Trsata (Rijeke) potucen i ubijen. Uza sve to Franci doskora podloze svojoj
vlasti
i
Vrbasa te dalmatinsko-hrvatsku oblast izmedu mora, Cetine podrede furlanskomu markgrafu, a kad bizantinski car Nikifor nju
i
ugovori
Karlom mir
(803),
odrecc
i
se
dalmatinske
Hrvatske,
pri-
Medutim predrzavsi jedino primorske gradove dade se Dalmacija vec druge godine Francima, nasto ponovo plane Ijuti rat izmedu oba carstva, a taj svri Karlovim porazom na moru. Nato bi 822. ponovo ugovoren u Aachenu mir, kojim bi potvrden
otoke (Dalmaciju).
dalmatinska Hrvatska ostade u vlasti franackoj, onaj raniji od 803. a gradovi Zadar, Trogir i Spljet pa otoci Krk, Cres s Losinjem (Osor)
:
Rab u
vlasti
bizantinskoj
i
nazivom Dalmacija.
Sada, pocetkom
fra-
hrbiskupija, koja bjese izravno podvrgnuta papi. Dalmavatska koji tinsko-hrvatski knez opet, koga je narod sebi slobodno birao bjese podvrgnut vrhovnomu slobodno upravljao zemljom, je sasvim Tiadzoru furlanskoga markgrafa, Prvi poimence nam poznati dalmatinsko-krvatski knez krscanin bjese Viscslav (oko 800.), kojega je on, kao sjediste bio Nin. Spram franackoga vladara preuzeo je
i i
i
vrsiti
Veliki
Ludovik Pobozni.
:
Paderbornu poklone oba podlozna hrvatska kneza panonski Ljudcvit dalmatinski Borna. Medutim uze furlanski markgraf K a d a 6 take okrutno postupati s panonskim Hrvatima, da se njihov knez nasilno
i
Ljudevit, cije je
toga
potuzio
caru
ne pomoze, dize se Ljudevit s narodom svojim na oruzje (819). Franci odmah otpreme jaku vojsku pod Kadaloom iz je Ljudevit tako odlucno razbije. da su mu Italije protiv njega, ali StaSloveni u danasnjoj Kranjskoj Timocani se potom pridruzili knez Borna ustegao od saveza jerskoj, dok se dalmatinsko-hrvatski
Ludoviku.
Kad
spreman vjerno vrsiti vojnu duznost svoju na strani carevoj. Uto skupe Franci jos iste godine 819. novu vojsku, da pokore odmetnule Slovene, dok je s juga udario na Ljudevita dalmatinskohrvatski knez Borna, Ljudevit pohita najprije u susret Francima, a potuce Bornu na rijcci Kupi ametom, a samo onda se vrati natrag
s
njime,
36
hrabrosti nekih
nije
svojih vojnika
pohara.
i
Glas o Ljudevitovu
je
daleko,
sada
mu
se pridruze jo
ostali
redom kroz
tri
godine (820822) snazne franacke vojske udarati na velikoga buntovnika", ali se Ljudevit odrza sve do 822., kad je nova velika carska
d e s e t a po redu, oko augusta kretala ir na panonsku Hrvatsku. Pred torn silom umace Ljudevit iz Siska prebjegne k Srbima, nasto Franci konacno pokore citavu panonsku Hrvatsku, dok su Timocani dosli pod Bugare, Ali ubivsi svoga domacina, nekoga srpskoga zupana, koji mu je valjda po nagovoru Franaka radio o glavi, Ljudevit se skloni u dalmatinsku Hrvatsku, Ovdje je jos 821, umro knez Borna, a naslijedio ga je narodnim izvojska, a to je bila vec
Italije
i
carskom potvrdom sinovac Vladislav (821. do otprilike 835.) Ljudevit potrazio je utocista kod Bornina ujaka Ljudemisla, a taj ga dade, zacijelo po franackom nalogu, ubiti (823). Vaznost Ljudevitova. Ma da nije uspio svojim snaznim us tankom, knez Ljudevit ipak ide u red najznatnijih licnosti stare hrvatskc
i
borom
No knez
oko sebe okupio Slovenaca i podunavskih Slovena, valjada Srba, ravnajuci bar kroz jedno vrijeme sudbinom citave zemlje od izvora Save do usca Timoka u Dunav, Svojim je hrabrim istupora potresao i temeljima franacke velikc drzave, a zemlju hrvatsku izmedu Drave i Save spasao od onakove kobi, kaje
povijesti.
On
velik
dio
kova je stigla susjedne Slovence. Franacko-bugarski rat. Pobjeda nad Ljudevitom ipak nije donijela Francima ocekivana ploda, jer se dobrza upletu zbog pograpitanja u rat s Bugarima, kojima je tada vladao kan Omurtag. Za toga rata (827829) provale oni u panonsku Hrvatsku i zadrze u svojoj vlasti istocnu Slavoniju i Srijem, Teske neprilike,
nicnih nekih
imao car Ludovik sa svojim sinovima poradi diobe je osvojenje bugarsko ostalo trajno, pace sada njihovom potporom zavlada u zapadnom dijelu panonske Hrvatske knez Ralimir, koji bi tek 838. protjeran od Franaka, a zemlja izmedu Drave Save (osim bugarskoga dijela na istoku) cini se da je dosla pod upravu donjopanonskoga kneza P r i b i n e (t 861.), a onda njegova sina Kocelja (f 876.). Tek pod kraj IX.
drzave, bjehu razlogom, da
i
sto ih je tada
vijeka opet se
37
Braslav (880
beli opet
900),
Kad
je
car Karlo
i
III.
Dc-
franacko carstvo
pode
da mu
se
pokloni (884),
moravski knez Svatopluk, stajase Braslav na strani Arnulfovoj, pomazuci ga izdasno savjetom i vojskom. Za toga ratovanja pojavi se Tise nov narod, a d z a r i oni pristanu na ravnicama Dunava nasele danasnju Ugarsku uz Arnulfa, udare na moravsku drzavu (896). Dolaskom Madzara ujedared se izmijene politicke prilike u vlasti franacke nestade, a ubrzo panonskoj Hrvatskoj nalazimo panonsku Hrvatsku u najtjesnjoj svezi s dalmatinskom Hrvatskom, s kojom obrazova ona hrvatsko kraljevstvo, Knezu Brai
traga.
IV.
Dalmatinska Hrvatska
Dok
prilike
jc
Neretljani.
a djelomice
je
panonska Hrvatska bila pod vrhovnom vlascu franackom, dosla pod bugarsko gospodstvo, razvise se politicke u dalmatinskoj Hrvatskoj sasvim drugim pravcem, a narocito
i
na
nj utjccala
Venecija.
Za rimskoga vladanja zvala sc sva zemlja izmedu donjega Pada, Alpa, Soce mora Venecija. Od vijekova donose moru alpskc mulja, praveci tako uporedo s koprijeke ovoga kraja svu silu krsa tiom pjescane otoke i otocice zvane lidi", dok se mocvare izmedu njih sucelne obale zovu lagune". Najznatniji lidi bili su Gradei tGrado) kod usca Soce, pa Kaorle, Olivolo Rialto, To je bila otodna Venecija, Za burnih vremena seobe naroda, poglavito u prvoj poloi i
i
vici V. vijeka,
potrazise zitelji nekih venetskih gradova zakloniSta na ovim otocima osnovase malu zasebnu oblast, bave<H se samo brodarstvom i trgovinom. Ali za gotsko-bizantinskoga rata prisili ih srecno oruzje Justinijanovo "na pokomost carstvu (kao i svu ostalu Italiju Dalmaciju), pridrzavsi docnije sebi pravo potvrditi izabrana
i
i
duzda
Kad
je
pocetkom
na otocicima Rialto
Olivolo
grad
Venecija
stece
ta
je doslo Veneciji, jer je ona za to vrijeme prosirila svoje trgovadke sveze po cijelom Istoku, prodajuci dragocjenu robu njegovu dalje
38
na evropski Zapad, a uvozeci na Istok u prvom redu oruzja, drvaIjudskoga roblja. Ova je dva posljednja predmeta cesto uzimala. s islocne obale Jadranskoga mora, ali je kod loga dobrza naisla na
i
Ijut
odresit otpor.
Oslabljenje bizantinske vlasti. Uto se zgodi i znatna promjena u. i h a II. 1 a bizantinskom carstvu, Za traljavoga vladanja cara
Mucavca
(820
829)
Domacc
Sicilije slomisc pobune pa nesrecne borbe s Arapima oko Krete bizantinsku vojnu snagu na kopnu i moru. To je bio mig, na koji su slovenska plemena uz Jadransko more juzno od Cetine, u prvom redu smioni Neretljani, redom otpali od Bizanta, a neki, sma-
trajuci
svoje
krstenje
bi
znakom podloznistva
i
carstvu,
vrate
se
s
opet
car-
mnogobostvu, da
stvom.
se
i
tako zbrisali
taj
biljeg dojakosnjih
veza
taj
isto
vrijeme osjete
dalmatinski gradovi
mnogo
slobodniji,
dok
likom takoder privremeno oslobodi vrhovnoga bizantinskoga gospodstva. Kako je tada zbog gradanskih ratova u franackom carstvu
njoj prilika,
podade se i kao nova sila na moru; kao knez vladao je tada Mislav (oko 835. do 845.), po svoj prilici nasljednik Bornina
oslabila
i
da se
javi
sinovca Vladislava.
Borbe
cijelo
Mlecana zaza-
poduze borbe poslju Neretljani oko 830. svoga poslanika u Veneciju, da sklopi mir znacajno je, da se je taj poslanik torn prilikom pokrstio, Nastali domaci nemiri u Veneciji ucinise, da mir nije dugo potrajao, jer za. koju godinu Neretljani opet napadnu i oplijene mletacke lade. U tim su bojevima sudjelovali i podanici Mislavovi. Konacno se digne 839. duzd Petar Trandeniks brodovljem te uklanjajuci se sukobu uglavi najprije u poljickom sv. Martinu trajan mir s hrvatskim knezom Mislavom, a onda preplovi na susjedne neretljanske otoke, gdje je vladao knez Druzak (Drosaicus), i sklopi takoder s njime mir. Ali vec na proljece iduce godine doslo je do novoga sukoba izmedu Neretljana Mlecana, u kojem bi duzd Ijuto potucen. Cini se, da je tada neretljansko gusarenje dopiralo do franacke Istre, jer italski kralj Lotar, sin cara Ludvika Poboznoga, utanaci pocetkom 840. s duzdom ugovor (pactum), koji se imao obnavljati svake pete godine, a po njemu bjese Venecija obvczana, da za trgovacke privilegije poIza
;
39
dijeljene
od kraljevine Italije priskoci u nuzdi sa svojim brodovljera gradovima protiv u pomoc istarskim i nekim drugim sjeveroitalskim
joj
Slovena".
Arapski
nalet.
Oko
u nekim tockama (krajem 840.) juzne Italije, narocito u Tarentu, u okolici kojega su ametom potukli bizantinsko-mletacko brodovlje. Poslije toga udu na sabiba 841. u Jadransko more s 36 lada pod vodstvom
istocnjaci)
moc
svoju po
vecem
dijelu
Sicilije
proljece
otoku], (= glavara) Kalfuna, zapale na drugi dan Uskrsa Osor (na poharaju i juznodalmatinska onda papinu Ankonu, a na povratku podizc protiv mjesta Budvu, Rosu i Kotor. Sada se po drugi put do nogu pobiju kod njih duzd Petar Trandenik, ali ga Arapi 842. vrijeme zauze otocica Suska (na zapadnoj strani Losinja). U isto juznoitalski grad Bari za dulji niz godina, jedna druga arapska ceta navale Arapi jos i na sam Rim, gdje oplijenisc samu crkvu
onda
sv.
Petra (846).
Trpimir (845864). Medutim umre knez Mislav, a naslijedi ga 864.), praotac one dinastije, koja je Trpimir (otprilike izmedu 845, vladala u Hrvatskoj sve do pred kraj XL vijeka. uz neke izuzctke Lotara Trpimir priznavao je doduse vrhovnu vlast franackoga cara 855) k a o k r a a Italije, ali nam se unatoc tomu javlja (840 Sebe naziva u punom vladalackom sjaju po uzoru franackoga dvora. ..pomocu bozjom knez Hrvata" (dux Chroatorum iuvatus munere
i
1
j
divino),
toje
prvi
hi-
storijskim spomenicima,
diplogova isprava od 4. marta 852. najstariji poznati nam hrvatski su ga okruzivali matski spomenik. U Klisu imao je dvorac, gdje u Biacima (kraj Trozupani, komornici i dvorski svecenici, a tako
i
upravljao njegov Obdario crkvom sv. Jurja u Putalju (danas Kastel Sukum nadbiskup Petar, desetinom od curac), zemljisnim posjedom oko nje i kmetovima te je samostan (sv. kliskoga knezevskoga posjeda. Ispod Klisa sagradio
gira).
je spljetsku
crkvu,
kojom
je
tada
Petar), u
kojem je smjestio red benediktinski. njegova vladanja napali su Bugari svoje zapadne susjede Za kojim b e. Oblast njihova sirila se tada u onom planinskom kraju,
protjecu Piva, Tara, gornja Drina, Lira, Ibar i gornja zapadna Morava. Ovdje je vladala dinastija, kojoj bjese oko 780. praotac Viseslav,
860. bjese knezom srpskim izmedu 835. Omurtagov sin i nasljednik kan Presjam udari
a
i
V
(ili
s t
r.
Na
nj
Malamir)
teznjom.
40 da pokori srpsku zemlju, ali Bugari bise suzbiti. Presjamov sinovac nasljednik kan Boris obnovi navalu na Srbiju zeleci osvetiti poraz Presjamov, Tada su u Srbiji vladala tri brata Mutimir, Stoi
:
Gojnik, podijelivsi po smrti oca Vlastimira drzavu. No slozna braca pobiju vojsku Borisovu i sklope s njime mir, Potom je Boris
jimir
i
okrenuo oruzje na dalmatinsku Hrvatsku iz nepoznatih razloga, no knez Trpimir potuce ga i natjera na mir. Ovaj rat jasno svjedoci, da je dalmatinska Hrvatska tada (oko 860.) bezuvjetno
i
morala negdje neposredno graniciti sBugarima.* Buduci da se izmedu Save Drave sterala franacka panonska
i
Hrvatska, u Srijemu
to jest u danasnjoj
zapadnoj Bosni,
ali
gdje
je
nam
torn
valja
traziti
bojiste hrvatsko-bugarsko,
kad
kako
ova
o
oblast Bosna
nam mrsavi
dosla
izvori
vlast
dalmatinsko-hrvatskoga
nista,
kneza,
ne kazu
Potkraj vladanja Trpimirova padaju jos dva krupna dogadaja: zacetak raskola (shizme) izmedu rimske i grcke crkve i krstenje Bugara. Sporova izmedu jedne i druge crkve bilo je vazda, no uza sve to nije bilo e d i n s t v o krscanske crkve razvrgnuto. Raskolu
j
dade povod carski dvor u Bizantu, kad svrze patrijarha Ignatija i dade izabrati ucenoga laika F o t i a na njegovo mjesto, koji u malo dana bjese zareden odmah posvecen patrijarhom. Na tuzbu Ignatijcvu obrati se papa Nikola I, na cara Mihajla III. i Fotija i javi ira, da ce stvar ispitati, a dotle se Fotije nema smatrati zakonitim paj
konacno prouzroci, da je papa proglasio Fotija od svoje strane interdikt na papu njegove privrzenike (867). Zbog toga se sada citav kler unutar granica bizantinskoga carstva okupi oko patrijarha Fotija, smatrajuci samo njega vrhovnom crkvenom glavom. Upravo tada natjera car Mihajlo III. nenadanom provalom u Bugarsku kana Borisa, da je primio s narodom krst iz ruku grckoga klera tom rau je prilikom kumovao sam car, a Boris dobi na krstu njegovo ime Mihajlo (pocetkom 865.), No kad patrijarh Fotije ne htjede Bugarima da dade zasebnoga
istraga
i
trijarhom.
Kad
svrgnutim, udari
patrijarh
Da
vinu Srbiju
je
i
Hrvatska
neposredno
granicila s
i
to, sto
knezu Mihajlu Borisu svoje poslanikc preko Hrvatskc, moleci knezove (tako Domagoja Zdeslava). da ih do bugarske granice (ili do Bugara) dadu otpratiti.
i
41
srrhiepiskopa,
ostavi
ga knez
Mihajlo Boris
priblizi
se
papi,
koji
istjerani
rmu obeca, da ce ispuniti njegove zclje. Sada iz Bugarske, a rimski uvedu u zemlju latinski obred. No kad se pokazalo, da ni papa ne ce da dade Bugarskoj zasebnoga
patrijarha,
knez trazio, Bugari se opet vrate Carigradu, je u trajnoj crkvenoj svezi, a sva docnija nastojanja rimskih papa, da ih opet priblize k sebi, pokazase se bezuspjesna, Domagoj (864876). Ma da je knez Trpimir imao tri poimence bez nam poznata sina Petra, Zdeslava i Mutimira, ipak sjedc na knezevski prijeslo clan druge porodice sumnje poslije prevrata Domagoi (864. do 876.), kojega je sjediste bio po svoj prilici Knin. Ove smutnje u dalmatinsko-hrvatskoj knezevini odmah odluci da
kako
s kojim ostase
iskoristi
na nju s jakim brodovljenu Knez Domagoj osjecajuci se preslabim, ne upusli se taoce, sto duzd i prihvali. s njime u borbu, nego mu ponudi mir Medutim se opet zaletjela 866, jaka arapska mornarica pod Dubrovnik te ga opsjedase punih petnaest mjeseci. U toj se nevolji obrate Dubrovcani na novoga bizantiskoga cara, energicnoga i mudroga Vasilija I. Makedonea (867886) za pomoc, a on im se oslabljelu carsku i odazva, odlucivsi podjedno torn prilikom uspostaviti
duzd
Urso Particijak
udarivSi 865.
Jadranskoga mora.
brodovlje pod admiralom Nikitom Orifom, nasto Arapi napuste podsadu Dubrovnika, a dalmatinski gradovi i juznodalmatinska slovenska plemena osim Neretljana opet se povrate pod carsku vlast. Istodobno
spremao se
grad Bari, ali kad je vidio, zatvori Bari s mora, rado prihvati savez, sto mu ga je nudio car Vasilije, da slozno istjeraju Arape iz juzne Italijc, Medutim kad stize jako bizantinsko brodovlje pod admiralom Nikitom Orifom pod Bari, ne nade ondje franacke kopnene vojske, pa tako se admiral
vrati natrag,
da mu vise nema pomoci od Bizantinaca, pozove sada svoga vazala dalmatinsko-hrvatskoga kneza Domagoja, da mu dode pod Bari s hrvatskim brodovljem; iza toga je odista Bari na Svijecnicu 871. od Franaka na juris zauzet, Medutim otplovi jedan dio bizantinske mori Hrvata
a savez
se
raspade.
Kad
narice,
hrvatskih dok su Hrvati bili pod Barijem, do neretljanskih mjesta. Neretljani nato razori mnoge gradove obala pa ih oplijeni vrhovnu vlast bizantinskoga cara, dok je mucki bizantinski priznadu
i i i
napadaj
izazvao
Hrvate,
da
su
uzeli
progoniti
carske
saveznikc
42
Sukobi mietacko-hrvatski mora da su bili veoma krvavi i: dok je ostalo ime kneza Domagoja u mletackoj uspomcni kao prokleto (Sclavorum pessimus dux"), pace sam se papa Ivan VIII. obrati na nj, zovuci ga zbog njegova sudjelovanja kod osvojenja Barija slavnim knezom" (duci glorioso), neka bi uznastojao primiriti
Mlecane.
ogorceni,
i
svoje
s
1
podanike,
jer
da
mu
njihova
gusarska
nedjela
potamnjuju
a V u (873).
Hrvati se oslobadaju franacke vlasti. Medutim umre (875) II. ostavi nemajuci sina nasljednika Italiju stricevicu K a r m a n u, sinu Ludovika Njemackoga, koji je tada bio vrhovni gospodar panonskoj Hrvatskoj, donjoj Panoniji Koceljevoj, Moravskoj, Ceskoj Slovencima. Kako se dalmatinska Hrvatska
car Ludovik
i
od 803, k Italiji, morala je sada i ona doci pod vrhovnu vlast njcmacku. Ne htijuci se s time sloziti, a podstrekavani i pomagani od cara Vasilija Makedonca, dalmatinski se Hrvati pobune i nakon teskoga rata na kopnu i moru zbace konacno franacko gospodstvo zauvijek; na kopnu potukli su cete, sto ih je vodio donjopanonski knez Kocelj, pace u boju pogibe i sam knez (o, 876.), a na moru se ratovalo uz istarsku tada franacku obalu, gdje su Mlecani dosli Francima u pomoc. U vrijeme toga ustanka umr'o je knez Domagoj, a naslijedio ga je iza kratkoga vladanja njegova
brojila jos
iz
Hrvatske-
Zdeslav (878879) priznade vrhovnu vlast bizantinskoga cara pa tako zamijeni sada dalmatinska Hrvatska njemacko vrhovno gospodstvo s grckim. Sa Zdeslavom poslje car na Jadransko primorje jos nekoga dvorskoga casnika i mnogo grckih svecenika, a ti su potom p o k r s t u prvom redu jos uvijek poganske Neretljane, a onda sve one od sloveaskih plemena na jugu Cetine,. kao od zagorskih S r b a, koji nijesu jos bili krsteni u to doba dakle pada konacno krstenje njihovo (oko 878.--880,), No s politickim. pravcem kneza Zdeslava nije bila vecina Hrvata zadovoljna, a naVasilija,
i
i
1 i
pod
jurisdik-
carigradskoga patrijarha. Upravo tada bijase biskupija ispraznjena, a njene je poslove vodio izabrani, ali jos ne posveceni biskup njezin T e o d o s i e, dosada djakon ninski. Teodosije, odan papi, zdruzi
j
potom s hrvatskim velikasem Branimirom, nato bi knez Zdeslav pocetkom maja 879. ubijen, mozda nedalcko od Knina, a na prijesto^
se
uspe se Branimir.
43
Branimir (879892), Knez Branimir pravi je osnivac politicke Odmah po svom nastupu poslje zajedno nczavisnosti hrvatske. pismo, u kojem obojica izjavise odas Teodosijem papi Ivanu VIII.
nost svoju
apostolskomu prijestolu sv. Petra. Kad je tim pismom u Rim, obuze papu velika knczev pouzdanik stigao nad radost: sluzeci na Spasov dan (21. maja 879.) svctu sluzbu blagoslovi Branimira i i konfcsijom sv. Petra, podize ruke k nebu
i
povratak
Ovim
se
cinom narod
staino pridruzio katolickoj crkvi hrvatski zauvijek No pape Ivana VIII. dojmi se povratak Hrvata papi rimskomu. Rimu toliko, da je odmah pomislio, kako bi torn prilikom nagovorio
i
na
korak i dalmatinske gradove, koji bjehu jos od obnovljenja patrijarha. biskupija, krajem VIII. vijeka. pod jurisdikcijom carigradskoga se oni kaa Ali sav mu trud i nagovaranje bjese bez uspjeha, jer papi, a carski podanici nijesu raogli, svc da su i htjeli, pridruziti pokazalo svako nastojanje izlisnim. Upravo se pored toga ubrzo se
slicni
patrijarhom. tada radilo, da papa Ivan VIII. priznade Fotija zakonitim otpora, Ivan VIIL No dok je Fotije pazio, da nicim ne izazove papina jeopet bjese takoder upucen protiv arapskih pogibeljnih nasrtaja ratova dino na pomoc cara Vasilija, a i on je bio skloniji, zbog teskih kompromisa, nego li tvrdoglavoj nepomirljivosti. s Arapima, politici poslatako rijcsi crkveni sabor carigradski u prisutnosti papinskih I
razna prijeporna pitanja: rijeseno patrijarh Fotije svecano bi ustolicen, dok je hrvatsko pitanje patrijarh pridrzali dalmatinske gradove u svojoj tako, da su car postade (oko vlasti, ali se knezevine Hrvatske odrekose, koja tako
869.
do marta
880.)
880.)
posve
nezavisnom drzavomne
nikakove strane vrhovne vlasti. biskupom. gdje bi od pape svecano posvecen ninskim ..hrvatskim" Slovcnska sluzba bozja u Hrvatskoi. Oko toga vremena proDalmacijom na putu u Carigrad moravski nadsao je Hrvatskom bozje, biskup sv. M e t o d. Prisutnost njegova i slast slovenske sluzbe od njihovih panonskih sumozda vec i prije toga poznata Hrvatima
i
sjeda,
morala vjerojatno, da
rijena,
je
je
osobito snazno djelovati na njih, pa je stoga veoma vec lada (oko 882.) medu njima zahvatila jaka kojos ojacao,
a taj
je
samo
(885)
prvom redu na
krckoj.
No do
toga
44
nikad doslo slovenska nam se sluzba bozja, a kroz to i narodna hrvatska crkva, pokazuje doduse kao snazna pojava u narodu hrvatskom ovoga i narednoga vremena (u X. i X[. vijcku), ali ipak vazda samo kao sada vise, sada manje dopustena uz latinsku'. No to je vec dosta bilo, da vrsi golem narodni i
;
kulturni
odsada unaprijed bjese hrvatstvu osigurano, da zivi na Balkanskom poluotoku kao kulturna jedinica; tudinska kulturna
utjecaj, jer
najezda, narocito latinizacija, nikad ga vise ne ce zateci goloruka. jeste glavni razlog, sto su latinski biskupi u dalmatinskim gradovima toliko mrzili na slovenski crkveni jezik i pismo, pace dobrza <3e ga proglasiti heretickim (arijanskim). Oni su naime punim pravom u njetnu vidjeli ono krepko oruzje, kojim se hrvatska,
To
kao
uopcc
slovenska
svijest, branila
od latinizma
tudinstine.
Dalmatinski gradovi i otoci placaju danak hrvatskomu vladaru. U to doba (izmedu 882. i 886.) pada odredba cara Vasilija na dalmatinske gradove i otoke, da imadu u ime mira i odstete za
zemljista, sto su ih posjedovali izvan svojih zidina
na susjednom hr-
vladaru hrvatskomu godisnji danak i to od novca, sto se inace davao carstvu sveukupna svota, sto su je placali odsada unaprijed sve do vremena Kolomanova (1107), iznosasc 720 zlatnika, za onda velika svota gotova novca. Pored toga jos su oni biU obavezani davati i vina kao i drugih nekih prirodnina u ime dace.
;
vatskom
teritoriju, placati
Medutim planuse nove borbe izmedu Neretljana Mlecana. Nakon nekih manjih okrsaja pode duzd Petar Kandijano Ijeti 887.
i
na
bi
porazen
ubijen.
Ova
Hrvatskoj
(976.).
1
Pored drzanja hrvatskih kraljeva Tomislava i Petra Kresimira IV, u doba borbe hrvatskoga klera s dalmatinskim za slovenski crkveni jezik, jak je dokaz za ovu tvrdnju cinjenica. da su svi dosada nadeni natpisi po crkvama i u
samo u dalmatinskim gradovima), tako kraljice Jelene u Solinu Kninu (prije 970.). iz vremena kneza Branimira u Ninu Mucu (888.), te kneza Mutimira u Uzdolju kod Knina toliki drugi (895).
(ne
kralja Drzislava u
i
fragment!, pisani
trag
jedino na latinskom
jeziku.
da se
jos
glagolskomu natpisu starijem od Bascanske ploce (oko 1100.). Ova se cinjenica nikako ne da opravdano i logicki zamisliti. da je [u Hrvatskoj vrijedila slovenska sluzba bozja. a s njome i slovensko (glagolsko) pismo kao nadmocno
ili da je bilo ca' opceno narodno. Ocito se radi i u Hrvatskoj (kao to je bilo u Svatoplukovoj Moravskoj) o jezicnom dualizmu u crkvi. Da se je bula pape Ivana VIII. (od juna 880.) ticala i Hrvatske. kako neki ho6e, to miSljenje nije ispravno.
45
ncsreca prinudi Vencciju, da lucila na slicni korak, kojim
po primjeru cara Vasilija, odosigurati nesmetani prolaz i trgovinu na Jadranskom moru ona se odiucila na p I a c a n e i zvjesnoga godisnjega dank a (solidus census) hrvatskomu vladaru, koji je tada po svoj prilici vrsio i vrhovna vladalacka prava u
se,
ocito
ce
sebi
Ncretljanskoj oblasti.
Mutimir (892910). Kneza Branimira naslijedio je najmladji sin Trpimirov Mutimir (892, do otprilike 910.), Odmah u pocetku njcgova vladanja dosle su u sukob ninska i spljetska crkva zbog tumacenja Trpimirove darovnice (od 852,). Ninski je naime biskup Aldeje knez Trpimir samo nadbiskupu Petru, dok oa darovao na uzivanje crkvu sv. Jurja u Putalju s posjedom, a ne crkvi spljetskoj zauvijek, Ali na rocistu u Biacima pred crkvom sv. Marte se pokazalo, da je tvrdnja ninskoga biskupa neispravna, nasto Mutimir stolovao jc je Mutimir ponovo potvrdio darovnicu ocevu, u Biacima, a imao je oko sebe sjajan dvor, U njegovoj pratnji nalapostelnik, buzzila su se pored mnogih zupana jos i tri komornika dovnik i stitonosa te glavar hrvatskih samostana Zitelj, I kneginja imala je svoju zasebnu pratnju zupana i komornika, Mutimir posljednji je hrvatski knez, jer se nasljednik njegov Tomislav vjenca prvi za
freda tvrdio, da
iivi,
kralja hrvatskoga.
Srbi.
slije
Medutim
medu bracom Mutimirom, StrojiGojnikom razdor, a taj svrsi tako, da je Mutimir svladao bracu te ih poslao u Bugarsku u zatocenje, a pridrzao jc kod sebc jedino Gojnikova sina Petra. No taj pobjeze u Hrvatsku knezu Brapobjede nad Bugarima plane
i
mirom
nimiru, a
kad srpski Mutimir umrije (oko 890.), provali Petar Gojnikovic uz pomoc hrvatskoga Mutimira u Srbiju (892), gdje su tada Stjepan, Ali Petar Gojvladala braca Mutirairovici Prvoslav, Bran nikovic ih pobijedi, progna pa sam zavlada srpskom knezevinom. Poslije tri godine (895) udari prognani Bran Mutimirovic sa svojim sinom Pavlom na kneza Petra, no Petar pobije Brana, zarobi ga Zaoslijepi. No dvije godine kasnije pokusa drugi njejedno s Pavlom gov bratuced Klonimir S t ro imi r o vi c, da uz pomoc bugarsku ubije. Odsada dalje njega pobijedi svlada kneza Petra, aU Petar krepko knevladase Petar Gojnikovic kroz dulji niz godina mirno
i
zevinom Srbijom,
47
je
vecem
i
dijelu
(otprilike
danasnje slavonske ravnice, gdje je prosirena Hrvatska u prvi kraj do smrti bugarskog cara Simeuna) granicila s Bugarskom,
no vec oko 930, s Madzarima, otkad se oni za oslabljenja bugarskoga uz Dunav smjestise po nekim vaznijim tockama oko usca Drave kakose prosirila dalmatinska Hrvatska po panonSavu. Kad skoj, ne znamo, no bezuvjetno stoji, da se 925. racunao teritorij koji je sve do pada franacke vlasti nekadasnje s s a c k e biskupije kao zemlja, tim stranama oko 900, pripadao patrijarsiji u Akvileji u ruku pod spljetsku nadbiskupiju, a u drugu koja potpada u jednu pod hrvatskoga vladara. Do bojeva s Madzarima bez sumnje je dolazilo uz staru rimsku cestu, sto je vodila od Drave pored danasBihaca prema Kninu, a narocito onda, njega Zagreba, Topuskoga kad su oveci odredi njihovi polazili u pljacku ugarskom Podravinom, a onda preko danasnjih mjesta Ptuja, Celja, Ljubljane i Vipavske 926.), U doba ovih madzardoline u Italiju (tako 919., 921, na 922. ^kih pljackaskih vojna pribjeglo je u Hrvatsku mnogo naroda iz bivse
i
papi,
Koceljeve Panonije, za koju vec godine 900, pisu bavarski biskupi da je sva opustosena, bez zitelja i ijedne crkve, Vjerojatno je,
<ia se
panonska Hrvatska sama od svoje volje u tim teskim vremenima prislonila uz dalmatinska kao uz jaci drzavni organizam, a
i
dalje
domacu upravu,
gospodaru,
siljuci
hrvatskomu
,,darove",
vladaru,
kao
svomu
vrhovnomu
pocasne
Srbi i Bugari. Pored obrane od madzarske najezde u Hrvatsku zaokupise Tomislava u mnogo vecoj mjeri dogadaji, sto su se bas tada odigravali u jugoistocnom susjedstvu njegovu, a narocito borbe izmedu bizantinskoga carstva i Bugara za prevlast nad Srbima. Pobijedivsi Klonimira Strojimirovica (896), srpski knez Petar Gojnikovic vladao je punih dvadeset godina. On se sprijatelji s bugarpreskim knezom Simeunom (892 927), sinom Mihajla Borisa, dade mu na cuvanje Pavla Branovica, Poslije toga udari Petar Gojnikovic na Neretljansku oblast te je zauzme osim otoka Visa, Braca i Hvara, jer ti su oko toga vremena bez sumnje bili u vlasti hrvatskoga kneza Tomislava, Prosirenje srpskoga kneza tesko je podnosio humski knez Mihajlo Visevic (oko 910. do 930.), Duklju, Stoga se Travunju Itoji je tada imao u vlasti svojoj jos
i i i
knez Mihajlo
slozi s
taj
mah
zara-
48
cenim
s
bizantinskim
carstvom,
kojega
je
vrhovnu
i
vlast
priznavao*
;
Tako nastadc rat izmedu Petra Simeuna srpski knez bi uhvacen odveden u Bugarsku, a na prijesto dode bugarski sticenik Pavao Bra no vie (917 920), dok je u isto vrijeme Mihajlo Visevic zauzeo Neretljansku oblast, sjedinivsi tako u
Petar Gojnikovic.
i
svojoj ruci cijelo primorjc do razvodnih bosanskih i srpskih planina od Cetine do Drima. No protiv Pavla Branovica podize se bizantinskom pomoci njegov bratuced Zaharija Prvosavljcvic, all bude potucen strpan u bugarsku tamnicu. Nato se obrati suvladar
i
Roman Lekapin
to s uspjehom, jer
pokloni
se
bugarskom vojskom na Srbiju, a taj zbaci kneza i postavi na prijesto Zahariju (920923) kao bugarskoga vazala, Sada je car Simeun imao slobodne ruke i udari svom silora na bizantinsko carstvo. Dalmacija dolazi pod papu. U toj nevolji uteku se car Roman
i
cem
poSlje
ga
Pavla
Lekapin i tadanji patrijarh Nikola Mistik za pomoc Rimu izmirivsi se podjedno sa svetom stolicom time bjese jedinstvo krs<5anske crkve
;
opet obnovljeno (923). Zacijelo posredovanjem pape Ivana X. (kao nekoc Ivana VIII.) obrati se potom bizantinsko carstvo na Hrvatsku i njezina vladara Tomislava, nastojeci da ga predobije za sebe u savez protiv Bugarske. Tom se prilikom odrece patrijarh svoje dosadasnje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i otocima, prepustivsi ih papi rimskomu, a car ih podjedno predade u upravu knezu Tomislavu, odlikovavsi ga jos i naslovom prokonzula. Tako su konacna
u krilo zapadne crkve susjednom hrvatskora drzavom. U isto vrijeme znao je car Roman da predobije i mocnoga humskoga kneza Mihajla Visevica, odlikovavsi i njega naslovom prokonzula patricija, a nije nemoguce, da mu je bar privremeno povjerio upravu i brigu nad carskim gradovima Dubrovnikom i Kotoi i
dalmatinski
gradovi
i
otoci
trajno
dosli
jedne, a u blizu
rom.
ovaj
savez
caru
Romanu
tesko uvesti
mu
je
odaniji, negoli
Pad
na
'
Srbije.
glas o tim
Upravo tada podsjedao je car Simeun Carigrad, no dogadajima na jadranskom primorju i u Srbiji napusti
carem oko 917.
On
se proglasi
49
podsadu, sklopivsi s carcm Romanom pritnirje, a onda se okrene svotn silom na srpskoga kneza Zahariju, U torn ratu bugarske su vojske konacno pokorile Srbiju i rastjerale narod na sve strane, najvise u Hrvatsku, kuda se i Zaharija sklonio, lako da je srpske
knezevine privrcmeno nestalo; ona postade dio ogromne bugarske drzave (924). Sada su obje drzave, Hrvatska i ona kneza Mihajla Vi-
granicile, ali
rata,
ih
car
Simeun
nije
napao
bija^e
hr-
car Konstan-
Hrvatska tada mogla da podigne na nogc je na moru osamdeset velikih brodova (sagina), na svakom po cetrdeset imala Ijudi i stotinu manjih (kondura) sa po deset do dvadeset momaka.
da
je
100.000 pjesaka
oko godine 925., Tomislav proglasi kraljcm hrvatskim (rex Chroatorum) nakon sto je uglavio savez s Bizantom i primio dalmatinske gradove i otoke u svoju upravu te prosirio vlast svoju na panonsku Hrvatsku i na otoke Vis, Brae i Hvar, pa konacno kad je vidio, gdje se i bugarski knez Simeun s a m okitio carskim naslovom, a tako isto uradio nesto ranije i bizantinski admiral RoZacijelo se sada,
man
mu papa
Lekapin. Tomislav ucini to jamacno odobrenjem svete stolice, jer priznaje kraljevski naslov, a mozda mu je poslao jos i kras
Ijevsku krunu
No da
li
je
To-
gdje, to
takovom ostade
bezprekidasvedo
danas.
Pitanje jurisdikcijc spljetske nadbiskupije. Podlozenjem dalmatinskih gradova i otoka papi opet je izislo na povrsinu pitanje jurisdikcije spljetske nadbiskupije, u kojoj je tada snaznijc
zelja,
da se obnovi kako
je
je
nekoc
bila",
to
vec postojala neispravna lokalna tradicija, kao da je osnivac njezin sv. Dujam bio ucenik sv. Pctra i da^u se svete kosti nalazc sahranjene pod oltarom stolne crkve, <fakle da je ona apostolskoga podrijetla, pred kojom nemaju pravnc
jest prije propasti Salone,
Tada
'
za to
da bu^S izvorora. To
pristati.
neko<5 bilo
misljenje
na koj
ja
ne mogu
50
osnove na zivot docnije osnovane crkve, a na istom zemljistu. To jc bilo upereno protiv hrvatske n n s k e biskupije, koja se jos uvijek toboze protiv kanona", sve do zidina dalmatinskih gradova. sirila, Kralj Tomislav opet, htijuci da slo jace sebi privuce dalmatinskc
i
gradove, pristajao je na teznje latinskoga episkopata, ali je kod toga naisao na jak otpor ninske crkve i njena biskupa G r g u r a. Da se dakle uklone svi prijepori, jer se dalmatinski kler podjedno jos isticao
crkvenoga jezika, kralj Tomislav obrali se s dalmatinskim biskupima na papu Ivana X, s molbom, da bi se sastao crkveni sabor u Spljetu. Papa privoli i odasla kao svoje poslanike ankonskoga biskupa Ivana i prenestinskoga biskupa Lava,
i
kao
Ijut
protivnik
slovenskoga
ti
pored dalmatinskih biskupa i opata te ninskoga biskupa Grgura jos i kralj Tomislav s hrvatskim velikasima, onda neki srpski velikasi, koji nadose utocista u Hrvatskoj pred
Na
taj
sabor dosli
su
humski knez Mihajlo Visevic, u kojega drzavi je bila biskupija u Stonu, Na saboru bi zakljuceno, da se vlast nadbiskupije spljetske, kao metropole i bastinice nekadasnje salonske crkve, koja da je toboze osnovana jos u apostolskim vremenima, proteze od Rase do Kotora, a onda su pokusali dokinuti sloveasku sluzbu bozju. No na njezinu obranu odlucno ustade ninski biskup Grgur i
Bugarima,
te
spase
je
Medutim uze
Hrvatske,
turom,
ali
tada najjace na Balkanskom poluotoku, najboljc je svjedocanstvo vojne snage hrvatske za kralja T o m s a V a. Kad skoro potom umre car Simeun (927), bi posrei 1
vojvode Ivana, dovanjem papinskih poslanika, biskupa Madalberta utanacen mir sa sinom i nasljednikom Simeunovim carem P e t r o ra, a nato se oba poslanika vrate u Spljet, gdje su opet sazvali crkveni
i
sabor.
(928). Na ovom je saboru (928) tfije vrhovna vlast nadbiskupa spljetskoga po cijeS^ hrvatskoj drzavi, i s tim u svezi ninska biskupija dokinuta, a Grgur postade biskupom skradinskim, Slovenska sluzba ipak se odrzala i nadalje medu Hrvatima, zacijclo zbog energicnog istupa biskupa Grgura,
svega
51
Skoro poslije toga sabora umr'o je kralj Tomislav (oko 930,). Njega ide slava, da je osnovao kraljevstvo hrvatsko, rastegnuo mu od mede do Drave i obranio narod od provala madzarskih kao
i
Nasljednici
prijestolu sin
kralja
naslijedi
(930945), koji je odrzao drzavu na do koje ju je podigao njegov otac. Ali u hrvatsku na onoj visini, isto vrijeme uze naglo padati moc bugarske drzave za slaboga cara Petra, tako da su sada Madzari zauzeli bivsi njezin posjed u danas-
r e s
I.
njoj istocnoj
Slavoniji
kusaju
svoje
oslobodjenje
Klonimirovicem, On
utece oko 931.
iz
podigavsi je na bugarskoga suzanjstva u Srbiju vlasti bizantinskom, pruzje, obnovi srpsku knezevinu pod vrhovnom dok se na drugoj strani opet oko toga vremena izmace Neretljanska oblast ispod vlasti humske.
Kresimir I. ostavivsi dva sina, i r o s 1 a v Vladanje preuze Mihajla Miroslava vladanja dize se protiv njega (945949), no u cetvrtoj godini njegova ban P r b i n a u korist mladega brata Mihajla Kresimira. Sada je do gradandoslo do teskih smutnja u drzavi hrvatskoj, a konacno
kralj
Kresimira.
M
i
skoga rata, u kojem pogibe Miroslav od ruke banove, a kraljem o Kresimir II. (949969). Za gradanskoga rata postade M h a Vis te se vratisc otpadose od drzave hrvatske otoci Brae, Hvar
i
j
pod Neretljansku
nalazimo u ratu s duzdem Petrom Kandijanom, a taj je konacno poslije druge vojne prisili na mir. Nadalje otpade od Hrvatske i Bosna usavsi u sklop srpske knezcvine Ceslava Klonimirovica, dok se dalmatinski gradovi otoci
oblast,
opet izravno povratise pod vlast bizantinskoga carstva. U svezi s tim gubitkom zemljista na kopnu i raoru spala je u to doba i vojna sila mjesto osamdeset vclikih brodova brojila je sada samo hrvatska
;
trideset,
dok
ostali brojevi za
manje brodove,
pjesake
konjanikc
Tiijesu poznati.
Kresimira II. znamo veoma malo. Povratio je zaciielo drzavi hrvatskoj bar zapadni dio Bosne, dok mu jednom je vlast u zemlji izmedu Save i Drave ostala stalnom. Dosavsi u Zadar, obdario je samostan sv. Krsevana selom Diklom (kraj Zadra), a zena njegova Jelena sagradi kod Solina dvije crkvc sv. Mariju
vladanju
kralja
Mihajla
52
od otoka"
sv. Stjcpana.
prvoj je
sama po
nasla grob', dok je crkvu sv. Stjepana pod Klisom odredila za mauzolej hrvatskog vladarskog doma. Mihajlo Kresimir II, umro je oka 969., jer se vec slijedece godinc pominje sin njegov i nasljednik
kralj
Stjcpan Drzislav.
VI.
Prvi Krcsimirovici
(969 i058).
Stjepan Drzislav (969995), Stjepan Drzislav (969995) nau doba, kad su se u njegovu susjedstvu sudbonosni dogadaji, Jos oko 960. timr'o je srpski knez zbili veoma Ceslav Klonimirovic, nasto uze drzava njegova propadati, a vec 971, postade dijelom bizantinskoga carstva, koje se poce za cara I v a n a
slijedio je ocinski prijesto z i m i s k a i njegova nasljednika V a s i li a II, sve to vise dizati do velike visine i snage. Iste godine 971. pokori doduse car Ivan Tzimisk vlasti svojoj i podunavsku Bugarsku, no malo potom obrazova se u Makedoniji sa sredistem u Ohridu, a pod vladanjem cetvoricc brace, nova bugarska drzava, kojom je konacno zavladao kao samovladar S a m u i 1 (9761014), Ovaj je krepki vladar prosirio za nekoliko godina vlast svoju ne samo na B o s n u, Srbiju i danasnje srpsko Podunavlje, nego i na Srijcm, otevsi ga Madzarima, kao i na citavo jadransko primorjc rijeci Cetini na jugu osvojivsi
Neretljansku oblast,
pa
dva kraja opasnim susjedom drzavi hrvatskoj (izmedu i Hrvatska dosla pod vlast Samuilovu, ma u nju provalio te je opustosio sve do Zadra, znak je, da se da je je ona za mnogogodisnjega vladanja Mihajla Kresimira II, kao i sina njegova Stjepana Drzislava opet pridigla od onih teskih udaraca, sto joj ih je zadao gradanski rat u doba oko pogibije kralja Miroslava. Kod toga pomagalo je Hrvatsku bizantinsko carstvo, a to stim vise, sto se i ono nalazilo gotovo u neprekidnom cctrdesetgodisnjem ratu
s
990.),
arbeolog monsignor
nekoliko godina zasluzni hrvatski cuva u spljetskom arheoloskom muJovanovid), zeju. Prije olkrica ove plode bilo jc naucnjaka (tako jos i Kovaccvic koji su sumnjali, da je T o m i s a v bio kralj; all poslije toga vise nc moze ,da bude sumnje o toj cinjenici.
'
je
prije
Franc Bulic.
1
Danas
se
53
s jakim
Samuilom.
svrhu, da se prijateljski
saveznicki odnosi to
upravu Stjepanu Dr^^acc ucvrste, carstvo je sada opet ustupilo u Tomislavu, pace ono slavu dalmatinskc gradove i otoke, kao nekoc jest krunom, zezlom, ga obdari kraljevskim znakovima, to nasto bi Stjepan Drzislav o k r u n e n zlatnom jabukom,
plastem p
r
i
V
j
mac
kralj
Hrvatske
Dal-
bi
patricija". Isto je tako Stjepan Drzislav bio u dobrim skoga eparha jos od Braodnosima s Venecijom, koja mu je redovito placala onaj censum). Inace bila nimirovih vremena uobicajeni danak" (solitum
je je Vmecija u tijesnim vezama s bizantinskim carstvom, koje joj osobito znatne trgovacke povlasti, zlatnom bulom" (992) podijelilo
narocito u
samom
s
Carigradu.
svojoj
Ovako
ojacalu
trojici
Drzislav po smrti
(oko 995.)
Krcsimiru
s
1
nadimkom
Suronja"
(=
covjck)
j-
MoSvetoslav (9951000). Ne samo po drevnom nacelu svih trebala da zajednicki preuzmu vena, ve(5 i po zelji ocevoj, braca su ipak tako, da su bili vladanje, to jest, svaki u svom dijelu, ali brat Svetoslav pod starjesinstvom najstarijega brata. No najstariji da je vrsi (995_1000) ne htjede da s bracom podijeli vlast pregnuvsi, bracom razdor, a taj se konacno prosam. Zbog toga buknu medu srednji brat metne u gradanski rat. Narocito dize se na Svetoslava varkom lisen kraljevskc Kresimir Suronja, misleci, da je bratskom diadema). Borbe ove krune" (fraterno dolo deceptus, regni amiserat onovremeni duzd P cu hrvatskoj drzavi odmah odluci da iskoristi zai otoci tar II. Orseolo (9911009), a i dalmatinski gradovi posluh, pace oni izaslase posebno Svetoslavu svaki
kratise
a V u.
kralju
poslanstvo
zastitu.
u Veneciju, a to
bilo
ponuka duzda, da
ih
uzme pod
.
svoju
prekinuo placanje uobica)ena danka groznje uzeo odhrvatskomu kralju Svetoslavu, a kad ga je ovaj uz progoniti Mlecane. nanoseci im podjedno stao
11..
Prvo
je
duzdu, da
te
je
resito
zahtijevati
duzd na Hrvatsku Ijeti 996. sest ratnih brodova. od svoje volje oplijene Vis, dok se Zadar torn prilikom torn istupu kral) predade pod pokroviteljstvo duzdevo. Na glas o poslanike zatrazivi Svetoslav odasalje po drugi put u Veneciju svoje danak, nasto mu duzd poruci, da ponovo, da mu se isplati zaostali
stete, poslje
i
<3e
ga ,,sam
donijeti.'
54
Bas oko toga vreriiena bio je bizantinski car Vasilije 11. zaokupljen teskom borbom s Bugarima, od kojih je samo velikim naporom obranio klasicnu Grcku, U ovim teskim casovima po carstvo obrati se Petar Orseolo na Vasilija II. s molbom, da mu predade u upravu i zastitu dalmatinske gradove otoke, ugrozene toboze zbog gradanskoga rata u Hrvatskoj a car na to i privoli. Mcdutim nade duzd jos i u Hrvatskoj saveznika u kivnom Kresimiru Suronji^ a onda zapoce u ovako povoljnim prilikama rat, Na Spasov dan (9. maja) ravno godine 1000. ostavi duzd s velikim brodovljem Veneciju. Otoci Krk, Osor i Rab, a nakon poraza hrvatskoga brodovlja nedaleko od Z a d r a gradovi Zadar, Trogir, Spljet i Dubrovnik svecano docekase Petra Orseola, dok su silom zauzeti hrvatski grad Belgrad te neretljanski otoci Korcula i Lastovo, jer je i inace poimence nam nepoznati tadanji neretljanski knez dosao u pomoc kralju Svetoslavu. U Trogiru pak dode duzdu u susret Kresimir Suronja, uglavi s njime savez prijateljstvo te mu predade kao taoca u znak, da iskrena misli, sina Stjepana. Dalja sudbina porazcnoga i izdanoga kralja Svetoslava nije poznata da li je s krunom izgubio i zivot, nc znamo^ no nije nemoguce, da je negdje u progonstvu zavrsio svoje dane.
i
;
Kresimir III. (10001030) i Gojslav (10001019). Sada se uspe na hrvatski prijesto Kresimir III. (1000. do poslije 1030.) uzevsi za suvladara najmladega brata Gojslava (1000. do poslije 1019.), a to znaci, da je kralj Kresimir III. uistinu i proveo ono nacelo, za
koje se podigao na brata Svetoslava. Kresimir III., razumije se, odrece se kao saveznik duzdev uobicajena danka", a Petar Orseolo
vodeci sobom mladoga Stjepana Kresimirovica vrati se u slavlju u Veneciju, uzevsi naslov vladara Dalmacije (dux Dalmatiae),
Ovim nesrecnimratombjese zadan najtezi udarac hrvatskomu kraljevstvu, jer njime prestade mnogogodisnja moc hrvatska na Jadranskom moru zace dugotrajna borba s Ven6cijom za Dalmaciju.
i
u prvi kraj dobre odnose s Venecijom, a nesumnjivo i s bizantinskim carstvom, pace duzd Petar Orseolo udao je (prije 1008.) kcer svoju Hicelu za njegova sina Stjepana, koji je svoju odgoju dobio na duzdevu dvoru. Kako se nesto docnije (oko 1011.) ozenio duzdev sin i nasljednik Oton sestrom prvoga ugarskoga kralja sv. Stjepana, nastupise tako jos i prve rodbinske sveze izmedu hrvatske kraljevske kuce ugarskih Arpadovica,
III.
Kralj Kresimir
podrzavao
je
55
nastanekoga vremena, iz inace nam nepoznatih razloga, duzda Otona Orseola, jer vidosc napeti odnosi izmedu Kresimira podvrgao dalmatinske gradove. Nato dimo, da je hrvatski kralj sebi
poslije
i
No
opet preote Dalmacije pode duzd godine 1018. s brodovljem put toga vremena satr'o je hrvatskom kraljevstvu one gradove. Bas oko ucmio rata Bugarsku bizantinski car Vasilije II. poslije dugotrajna zavlada Srbe te podjedno pokori je bizantinskom provincijom. a bugarski zapovjednik Sermo na Srijemom, gdje je bio tamosnji upustiti s jakim carstvom izdajnicki nacin smaknut. Ne mogavsi se Gojslav priznadu dobrovoljno vrhovnu u borbu, braca Kresimir potpunu Vasilije II. ostavi hrvatskom kraljevstvu
i i
i
slobodu
cija"
odlikovavsi
ga naslovom
..patri-
(1019).
rodaci
porodice Orseola, Malo kasnije bukne u Veneciji buna protiv prometnuse se i hrvatski pace duzd Oton bi protjeran. Zbog toga Kresimir III. pokuSa i kralj neprijatelje mletacke,
Orseola u
sprijeci juznoponovo da zauzme dalmatinske gradove, ah ga u tom razbivsi mu vojsku (Buzianus), italski bizantinski vojskovoda Bojoan sina joj nepoznata zarobe Bizantinci kraljicu (1024). U tom ratu posalju u Carigrad; ali imena, dakle mladega brata Stjepanova, te ih
i
nam
Dobrza bude vas rod Orseola trajno na ocev dvor kraistjeran iz Venecije, a onda se vrati u Hrvatsku 1030. te je na putu slao jos Ijevic Stjepan. Kralj Kresimir vladao je Dobronju, bez sumCarigrad svoga zadarskoga rodaka Madijevca u isposluje sporazum nje da kod cara Romana 111. Argira (1028-1034)
Stjcpan
I.
(1030
1058).
glavna briga u pitanju dalmatinskih gradova. To pitanje bijase (poslije 1030. do 1058.), a on I. nasljednika Stjcpana gova sina carstvu tako, da je zaposio iskoristi tadanje smutnje u bizantinskom rodaka Dodalmatinske gradove te onda opet poslao u Carigrad bace u tamga Grci bronju, da izravna nastali spor s carstvom. Ali poslah bro1045.), dok su u Dalmaciju umre (oko nicu, u kojoj kralj Stjepan izmin dovlje, da obnovi carsku vlast. Docnije se ipak dalmatinske gradove u upravu. s carstvom, nasto mu ono predade za duzda Dominika a jedini je Zadar dosao pod zastitu mletacku
i i
nje-
Kontarina (oko
Petar Kresimir.
1050.). Kralj
Stjepan umr'o
je
oko 1058.
bi
sahra-
sm
njegov
56
VII.
pripoji
car-
otoke,
a nesto kasnijc
svojira
Ovo
stali
politicko snazenje uzese uvelike slabiti nutarnji nemiri, nazbog sukoba izmedu visokoga latinskoga klera i narodne hr-
Kad je Petar Kresimir stupio na hrvatski prijesto, vec zapocela raditi papinska stolica oko potpune nezavisnosti crkve Hristove od drzave, a jace odvisnosti svecenstva od nasljednika
vatske crkve.
je
Petra na stetu svjetovnih vladara. K tomu jos se ilo i za jedinstvom u crkvenoj sluzbi i obredima. Radi toga sastane se godine 1060. u Spljetu pod predsjedanjem papinskoga poslanika Majnarda crkveni
sv.
sabor, a
taj
zakljuci,
da se
u
ucrkvidokinuti
viti
smiju vise z e niti, a oni, koji su vec ozenjeni, da se moraju rastaod svojih porodica, konacno da svecenici ne smiju vise nositi ni
ni
brade
r e
duge kose;
ne
u
moze
t i
pustati
crkvu. Papa
i latinska stranka. Radi ovih zakljucaka nastade veuzbudenost u narodu hrvatskom i poljulja iz temelja drzavom njegovom, Nastadose dvije stranke jedna hrvatska, kojoj je pripadala vecina nizega klera i zacijelo vas puk i nize plemstvo druga
Hrvatska
lika
latinska
vi-
sokim klerom i plemstvom. U toj borbi kralj Petar Kresimir povladivase iz drzavnih interesa latinskoj stranci, koja se nije zacala, da u Rimu ocrni hrvatski glagolaski kler kao a r i a n s k i, dakle h c r e ticki, a tako i sv. Metoda kao heretika arijanca. Kao nekoc za vjerskih smutnja u Bizantu, tako je sada pitanje slovenske sluzbc bozje, svecenicke zenidbe, nosenja brade i duge kose obuzelo i u Hrvatskoj vas javni interes, raspirujuci strasti do skrajnosti, a narocito kad su bile neke hrvatske crkve odista i zatvorene. To se ne
j
57
popravi
ni
onda,
Ivana,
i
kardinala
kad papa poslje u Hrvatsku posebnoga poslanika, da umiri narod, kao sto se nije nista postiglo ni n s k e, belgradske i trogirske biskupije te obnovlje-
kninskoj biskupiji bjese sada podvrgnuta sva zemlja do Drave s danasnjom pozeskom
i u
pan
i j
rn,
dok
jc
spljetska
nadbiskupija,
a.
Z ag
r e
Pored crkvenoga pitanja zadavase Petru Kresimiru teskih briga pitanje o nasljedstvu, Kako nije imao sina, bude odreden za jos nasljednika njegov sinovac Stjepan dobivsi naslov hercega hrvatskoga (dux illustris Chroatorum). Kad Stjepanu docnijc spade ugled, javlja se uz kralja kao najuglednije lice u drzavi hrvatskoj ban Dmitar Zvonimir, muz Jelene, sestre ugarskoga kralja Ladislava L, a zacijelo rodak hrvatske kraljevske kuce. Ugled ovaj samo jos uveca sretno mu vojevanje protiv njemackih zapovjednika u Karantaniji, kad oni (oko 1070.) provalise u drzavu hrvatsku nekud preko rijeke Sutle u toj je vojni bana Zvonimira pomagao i susjcd mu i rodak ugarski kralj Salamon.
i
;
Posred sudbonosne borbe izmedu hrvatske i latinske stranke umre kralj Petar Kresimir i bi sahranjen u kliskom polju u crkvi sv, Stjepana uz oca Stjepana L Nije ga naslijedio sinovac Stjepan, vec kako se po svemu cini, poslije bune i narodnoga izbora, privrzenik, a mozda i voda hrvatske stranke, poljicki velikas Slavic
Slavic (1073
(1073
1075).
1075),
radi,
povukao u benediktinski samostan sv. Stjepana pod borovima" kod Spljeta. Medutim uspe se na papinsku stolicu energicni G r g u r VII.,
koji odluci
svojoj
drzeci ga arijanskim
dade ga po svom vjernom privrzeniku, normanskom knezu A m i k u iz Giovennazza (u Apuliji nedaleko od Barija), zarobiti Slavic nikad se vise ne vrati u Hrvatsku. U isto je vrijeme pomisljao, kako bi jednoga od sinova danskoga kralja Svena Estridsena ucinio hrvatskim kraljem no kad je kraljevic M a g n o posao u Rim, da ondje primi od pape krunu, zatecc ga na putu nenadana smrt.
;
;
prazan, a sve se
Zarobljenjem kralja Slavica ostade prijesto hrvatski jedno vrijeme cini, da je zemljom upravljao nekadasnji ban Dmitar Zvonimir, koji pred krunisanjem nosi naslov hercega.
58
No one normanske
nijesu zadovoljile
cete,
koje
su
zarobile
kralja
Slavica,
ocito
se
su pregnule, kako bi se
to opazi Veaecija,
utvrdile
u dalmatinskim gradovima,
1076.)
Kad
poslje
onamo (pocetkom
gradove,
svoje
brodovlje,
njezinoj
to
i
prisili
dalmatinske-
da
su
se
predali
zastiti
obavezali
tvrdom
par sa-
taj
skupa Gerarda,
crkveni sabor,
i
se uz svecenicka disciplinarna.
Nastoja-
konacno sporazum izmedu Hrvata i. dalmatinskih Romana, a nato bi jednoglasno izabran od naroda i svecenstva" hrvatsko- dalmatinskim kraljem herceg Dmitar Zvonimir.
njem toga sabora
bi postignut
Dmitar Zvonimir
koje bjese
(1076
1089),
i
Na Zvonimirovo
krunisanje,.
Solinu (danas Gradina), poslje papa Grgur VII. kao posebno svecana-
biskupa Falkoina,
primajuci kraljevske
Prije
kru-
se
Dmitar Zvonimir,
znakovc^
vjernim podanikom svete stolice, obavezavsi se ujedno u potvrdutoga papi na godisnji dar u iznosu od dvjesta dukata
i ustupivsi mu. samostan Vranu kao hospicij (svratiste) za papinske poslanike kao spoljasnji znak toga vazalstva primi Dmitar Zvonimir iz ruka
;
poslanickih
nosti,
papinsku zastavu,
se
novi hrvatski
i
Posljedice pokazale su se dobrza. Prvi napade Dmitra Zvonimira knez Vecelin, po svoj prilici istarski velikas, a podanik njemackoga cara Henrika IV., protivnika pape Grgura VII. Nije nam poznato, sto je protiv njega uradio hrvatski kralj, tek znamo, da se u stvar upleo Grgur VII. u korist Zvonimirovu (1079). Malo kasnije posao je kralj u rat kao saveznik normanskoga vojvode Roberta Guiskarda protiv bizantinskoga carstva i njegove saveznice Venecije. Hrvatskom je mornaricom, u kojoj su sudjelovali i dalmatinski
gradovi,
zapovijedao torn prilikom zacijelo pomorski vojvoda Jakov. Saveznici udare najprije na bizantinski Drac te ga poslijc poraza
bizantinsko-mletackoga brodovlja i zauzmu (1083), Slijedece godine potuce normansko-hrvatsko brodovlje mletacko kod Kasopa na otoku. Krfu tako zestoko, da se car Aleksije odlucio od'
Komnen
59
svoga saveznika duzda Vitala Falijcra time, da mu jc 1085. ustupio sva svoja prava" na Hrvatsku na dalraatinskc gradove. Razumije sc, duid sc morao zadovoljiti pukim
stetiti
i
Hrvatske",
ali
da
Uto umrc Robert Guiskard, no jos tezi udarac bjese za kralja Dmitra Zvonimira smrt pape Grgura VIL (1085), kojom izgubi najjacu potporu svoju.
ciljeve.
Ovi ratovi izazvasc u Hrvatskoj veliko ogorcenje i nezadovoljstvo, koje je povecavalo jos i to, sto se za vladanja Zvonimirova stao javljati sasvUn nov pravac i u unutarnjcm 2ivotu drzave hrvatske. Dosadasnje zupane uzese zamjenjivati knezovi (comites) po zapadnom feudalnom uzoru, a banska cast Mao da i nije bila popunjena, jer sc za njegova vladanja uopce nijednom prilikom ne spominje ban, ali se zato navodi (1086) u jednoj ispravi neki Pribimir kao kraljev namjesnik" (vicarius regis). Nadalje se kralj okruzio poglavito Latinima, najradije stolovao u Solinu, a spljetskoga nadbiskupa Lovru smatrao je svojim duhovnim ocem". Tudinski upliv unosila je u
zemlju
zacijelo
jc
i
koju
su
Hrvati
zvali
Lijepom, dok
jcdinoga
mu
sina
Radovana
(poslije
Smrt Zvonimirova. Ali u najtezu kusnju stavile su Zvonimirovu politiku znatne promjene na Istoku. Godine 1087. potukosc Pecenezi bizantinskoga cara Aleksija ametice kod Silistrije na Dunavu, pace oni provalise u carstvo sve do samoga Carigrada. U isto doba udare na nj s istoka Seldzuci (Turci), tada gospodari sv. groba u Jerusalimu, i otmu mu neka raaloazijska mjesta. U toj tjeskobi car se obrati na katolicki zapad za pomoc, narocito na papu U r b a n a
nego vjerojdtno, da se u sporazumu s papom potom obratio car Aleksije i na Zvonimira za pomoc, isticuci kod toga, da cc propascu Seldzuka biti spascn za citavo krsIL,
s
kojim se izmiri.
Vise
je
veoma
svrhu
sklon odazvati
1089, sabor
se
carevoj
papinoj
molbi
vecina
sazove
tu
na
Kninskom
Hrvata ne htjede da zna za taki rat daleko na istoku, a u korist tudega vladara, nego sasijece na samom saboru svoga kralja. Nesrecni kralj sahranjen bi potom u stolnoj crkvi kninskoj pred glavnim zrtvenikom.
polju.
No
60
VIII.
Kraljevi Stjcpan
II.,
Petar
Koloman.
(10891102).
Stjepan II. (10891090). Prijeka smrt kralja Dmitra Zvonimira bijasc znak za opcenu smutnju i nerede u drzavi hrvatskoj, jer kako kralj nije ostavio sina nasljednika, trcbalo je da se rijesi pitanje, tko cc
sjesti
na ispraznjeni hrvatsko-dalmatinski
:
prijesto.
se razdijelise u dvije strankc jedna, i to ocito jaca, okupila se oko posljednjega potomka dinasUje Trpimirovica, sinovca kralja Petra Kresimira IV., te ga okruni i podize na prijestolje roditelja i prarodi-
kao Stjcpana II, (1089 1090); dok se druga, u taj par jos slaba, prislonila uz kraljicu udovicu Jelenu-Lijepu, koja je svojatala hrvatsku krunu za sebe, jer da toboze mje bilo vise nikoga od kraIjevskoga roda", to jest ova je stranka poricala bivsemu hercegu Stjepanu pravo na krunu, jer je se toboze sam odrekao, kad je posao
telja"
u samostan,
Oko
Stjepana
i
II.
okupili su
se
dalmatinski gradovi sa
i
plemica, tako
da se moze
vlasti.
No vec
njegovu drzavu. Sada je znatan dio Stjepanove stranke, u prvom redu dalmatinski gradani i hrvatski velikas Petar od plemena Gusica stao uz kraljicu udovicu Jelenu, dok je protivna stranka zacijelo bacala svoje poglede na Bizant i
moci.
njegova spretnoga cara Aleksija Komnena, nadajuci se od njega postranaka, za kojih I tako buknuse krvave borbe izmedu ovih
su pored velikasa
Petra od plemena
dal-
U
je
udovica Jelena
pomoc ugarskoga
kralja Ladislava.
Ova misao
nasla
odziva
gradana skupise u vijece i odluce poslati u Ugarsku Petra od plemena Kakauntova (de genere Cacauntorum), po svoj prilici tadasnjega gradskoga priora. Pa odista pode potajno do Petra od plemena Gusica u Krbavu i sporazumjevsi se s njime, zapute se obojica u Ugarsku, gdje su kralju Ladislavu ponudili vladanje nad kraljevstvom hrvatsko-dalmatinskim, uvjeravajuci ga, da ce taj posao lako svrsiti, jer da je kraljevstvo neslozno, bez vladara i svake pomoci.
glavice
61 na Hrvatsku; ali ne ucini toga pohlepe radi, vec s razloga, sto mu kazc stari ugarski jc po vladalackom pravu pripadala bastina",
Ijetopis.
Vojna kralja Ladislava (1091). Kralj Ladislav presao jc Dravu kod Vaskc (istocno od Virovitice), a kako je stranka kraljicc udovicc Jelcne u torn dijelu drzave hrvatske bez sumnje bila veoma jaka,
nije nigdje
do Gvozda (Alpes Ferreae)' naisao na kaki otpor no preko Gvozda vec se morao latiti oruzja, bijuci ogorcene bojevc, nego tek s nekim plemenima, ali ne s hrvatskom drzavnom vojskom, Odavle iz prekogvozdanske Hrkad je prolazio njihovim zemljistem. je vatske poslje Ladislav papi Urbanu II. posebno poslanstvo, koje zamoli, imalo predati jos i pismo montekasinskom opatu, u kojem ga moze da mu bude prijatelj, sto ce mu stim lakse biti, jer da vec susjedom", buduci da je s t e k a o gotovo s njime da opci kao sa racunao na potcijelu Hrvatsku".' Ocito jc kralj Ladislav u taj cas dalmatinskim gradovima. puni uspjeh svoje vojne te se i nadao ovladati
sve
da ima od pape, izrijekom ne znamo, no skori tecaj dogadaja upucuje, da je od njega zatrazio odobrenje svojc hrvatske do mora politike. Medutim stize Ladislavu jos prije negoli je dospio
$to
je
kralj htio
glas,
da su
jos
nedavno
(u aprilu 1091.), bill saveznici cara Aleksija u borbi s Pecenezima pa stoga je veoma blizu misao, da ihje sada upravo sam car poslao sto se u Ugarsku, ne bi li time prisilio kralja Ladislava na povratak, Kralj se povrati natrag, a u zemlji, izmedu Gvozda i odista i zbilo. Drave, koja ostade u njegovoj vlasti, postavi, ocito u znak, da nema
na
umu
je
pripojiti
Ugarskoj
koju
kao posebnoga
hrvatskoga kralja
si-
'
Risnjaka
lanac Pod imenom G v o z d razumijevali su u srednjem vijeku vas gorski donje Kupe. dakle ne samo objc danasnjc Kapele. izvora Kupc do Unc
i
i
od
nego
Petrovu i Zrinsku goru. U pismu kaze Ladislav opatu Oderiziju ..vicinis enim iam agere potcris, Prirucnik I. 1. 293-309 i quia Sclavoniam iam fere totam acquisivi" (gl. moj danasnji madzarski historik, biskup 316317). Izraz acquisivi" tumaci uglcdni
i
:
Fraknoi,
je
ovako: ..Painje
je
kojemu
htio da oznaci. da jc on stekao (acquisivi) Slavoniju. Time je bez sumnje dobrovoljnoga poili ugovora. putem mirnim putcm. pravnim naslovom nasljedstva akadcmickoi ne snagom oruzja postao gospodarom zemlje" (u korenja naroda. a Budimpesta 1901. str. 9). Da raspravi: Szcnt Laszlo Icvele a Montecassinoi apathoz. Sclavonia znaci koliko H r v a t s k a. a ne mozda zemlju izmedu Drave Save,
i
up.
moj
Prirucnik
l.
1.
294298.
62
1095). Uto stizc u Ugarsku papinski novca svoga Almosa (1091 legal kardinal Teuzo, a taj je bez sumnje donio Ladislavu nepovoljan odgovor Urbana II., jer samo tako moze se objasniti sigurna cinjenica,
slo se tada (potkraj 1091.) ogorceni kralj pridruzio njemackomu caru Urbanovu protupapi Klementu III. (Witbertu). Henriku IV. Hrvatski kralj Pctar (1093 1097), Skoro potom poslje i Aleksijc u dalmatinske gradove kao svoga opunomocenika carskoga sevasta G u { r e d a, sina onoga kneza Amika, koji je nekoc zarobio kralja
i i
Slavica',
s
taj
mozda je podjedno i utjecao na hrvatsko prekogvozdansko plemstvo, protivno kralju Ladislavu, da se je slozilo oko kralja Pctra (10931097)'. Kralj Ladislav nije vise poslije 1091. dolazio u prekodravsku Hrvatsku, no da je sto jace priveze uz Ugarsku, osnova 1094. biskupiju zagrebacku, a prvim joj biskupom posvccen je Ceh imenom D u h. Malo prije smrti kralja Ladislava (29. jula 1095.) vrati se Alraos iz prekodravske Hrvatske u Ugarsku, bilo opozvan od kralja Ladislava, bilo da je morao uzmaci ispred prekogvozdanskoga hrvatskoga kralja Petra. Jos pred smrt odredi Ladislav Almosu kao hercegovinu ^(ducatus) zemlju s lijeve obale Tise, a nasljednikom svojim na ugarskom
priestolju ucini starijega sinovca
kralj
carstvom,
Kolomana.
svega s papom Urda povede vojnu na hrvat-
Novi ugarski
Koloman
izmiri se prije
banom
II.
(Ijeti
1096.), a
onda kojemu je
se odluci,
Kn
n bio prijestolnicom.
taj
cas
bjese bizantinski car Aleksije zabavljen prolazom krizara kroz Carinije mogao da pomogne Dalmaciji mogao uciniti, bilo je, da je dalmatinski temat predao u upravu zastitu duzdu mletackomu. Medutim se Koloman zarucio s juznoitalskom princesom Buzilom, kcerkom hercega Rogcra, vjernoga odanoga privrzenika pape Urbana II, Kad se na proljece
i
Malu
Aziju,
pa tako nikako
je
1097, zaputila
Buzila
morem
iz
je
Koloman rat. Nesto juzaije od donje Kupe, a na sjevernom podnozju Gvozda, doSlo je krajem aprila ili pocetkom maja 1097, do bitke,
je knez Guifred jos 1083. plemena Svaciceva, dakle Petar Svacic, ne samo da ncma nikakova dokaza, nego je to neosnovana kombinacija jednoga nasega historika iz druge polovice XIX. vijcka. Mnogo je vjerojatnije, da je kralj Petar bio sinovac kralja Slavica. kojemu su se porodidni posjedi nalazili u Poljicima izmedu
'
Da
bio od roda
ili
Spljeta
Omisa.
63
kojoj bjehu kralj Petar i njegova vojska potuceni, pace sam kralj Petar pogiba na bojistu kao posljednji posve nezavisni hrvatski kralj. Planina, do onda zvana samo Gvozd, dobi otada ime Petrov
stigla do obala Jadranskoga svojom pratnjom, Jedan od mora i normanska princesa glavnih ugarskih Ijudi u torn ratu, zupan erdeljskoga Biograda (danas Gyulafehervar) M e r k u r i e, posao joj je s 5000 vojnika u susret do hrvatskoga kraljevskoga grada Belgrada, koji je poslije bitke kod <}vozda dosao u vlast Kolomanovu, pa je onda otprati u Ugarsku
je
sa
na vjencanje.
zauzece Belgrada ucinise kralja Kolomana povjerenih dalmatinskih gradova. Stoga susjedom zapocc duzd Vitale Michieli (t 1 101.) pregovore s kraljem sa svrhom medusobne sigurnosti posjeda. Koloman odazvao se duzdu tek iza nekoga
Bitka kod
Gvozda
i
Venecije
njoj
bi sporazum uglavljen tek pocetkom 1098. Iz da se je Koloman tada drzao zakonitim baon st i n i k o m hrvatsko-dalmatinskoga kraljevstva, dakle da je protiv hrvatskoga kralja Petra, kako bi s oruzjem u ruci posao u rat ozivotvorio svoje bastinsko pravo; no nije vjerojatno, da je \e6 tada prosirio vlast svoju po citavom hrvatskom kraljevstvu, narocito jos i
oklijevanja,
pa stoga
isprave jasno se
vidi,
na jugu Krke'.
cena
I ovako ogranii Hrvata 1102. Kclomanova ne potraja dugo, jer kad ga pod galickim Kumani (1099), pokagradom Przemyslom do nogu potukose Rusi zalo se potrebnim, da se s hrvatskim plemstvom, koje je novom
na zemljistu kraljevstva hrvatskoga, sporazumije na drugoj osnovi, negoli je to bilo oruzjem u ruci ostvareno toboznje bastinsko pravo, Godine 1102. dakle pode Kolo-
bunom
'
,.D a
Kad Koloman a t a e et C
i
njegov
in
naslov
dux Venetiae.
o a
a e"
verim,
volo,
te ct tuis, et a
immo mc ac
omnc
i
prius
<juocumquc
to jest h
r
V a
alter alteri
per antecessores tuos. mihi per meos (sc. antccessorcs. k o-d a m a t n s k h kraljeva), ccrta comprobatione iustitia fuerit. bistro onda sc ofito Prirucnik 408), nullatenus ad\erscmur" (m o
tibi
t s
1 i j
pozivlje na svoje
bastinsko
V a
1
pravo.
Hrvati
z n a
ali
da su ga Koloman
sumnje.
stric
mu
Ladislav
isticali
na
nj
se pozivali, o torn ne
moze
biti
64
po posebnim poslanicima hrvatsko je ono privoljelo^ dvanaest hrvatskih plemena izmedu Gvozda i Sada su predstavnici Neretve, kao predstavnici drzave, svojom voljom izabrali. Kolomana hrvatsko-dalmatinskim kraljem, obavczavsi ga na zasebno krunisanje za hrvatsko-dalmatinskoga kralja i odrzavanje zasebnoga sabora u hrvatskim drzavnim posloviraa. Koloman opet, da ukloni sve znakovc, sto ih sobom nosi. po poimanju onoga vremena osvojenje oruzjem, priznao je i potvrdio hrvatskomu plemstvu, to jest hrvatskomu politickom narodu onoga vremena, sigurno i neumanjeno posjedovanje njihovih plemenskih drevnih zemljisnih posjeda i kmetova na njima, za koje kaopravi i stari", dakle kao slobodni a ne pokoreni p 1 e m i c nemaju placati kralju zemljarine, vec mu samo u znak vjernosti imaja vrsiti vojnu sluzbu, i to tako, da ce ga pomagati u navalnoni ratu sa po deset oboruzanih konjanika po plemenu polazeci do Drave o svom trosku, a preko Drave o kraljevu. Poslije toga podu Hrvati s Kolomanom do Belgrada na moru^
man prema
Hrvatskoj
s
zamoli
plemstvo, da se
i,.
gdje ga
ma
sva javna
k i m, Tom je prilikom kralj Koloroan prisegom zajamcia drzavna prava kraljevstvu hrvatskomu: Ugarska i
Hrvatska imat ce odsada jednoga istoga vladara^ ali su ipak dva posebna kraljevstva, vezana u drzavnu zajednicu samo kraljevom licnoscu, koji stoga uzima u svoj naslov jos onaj kralja Dalmacije Hrvatske (rex Dalmatiae et Croatia e). Polozaj
i
i
Hrvatske kao samostalne politicke i drzavne cjeline nije se dakle promijenio, vec su samo vladarska prava kraljevstva hrvatskoga presla na Kolomana i njegove nasljednike. A to bijahu u prvom; redu imenovanje bana, izdavanje privilegija i darovnica, potvrdivanje na saboru stvorenih zakona, ubiranje poreza i carina, uzivanje kraIjevske zemlje" (terra regalis) izumrle hrvatske narodne dinastije^ vrhovno zapovjednistvo nad hrvatskom vojskom (exercitus croaticus) i nada sve odredivanje spoljasnjeg politickog pravca. Sve ostale nutarnje poslove, politicke, upravne, sudske, financijalne i vojnicke vrsit ce hrvatsko plemstvo i nadalje samo u sporazumu s kraljevim
:
predstavnikom u Hrvatskoj, s b a n o m, odnosno s hercegom, to jest clanom dinastije, kada ga bude, a kojima pristoji za sluca| o b r a n e i samostalna upotreba vojne hrvatske sile.
65
I tako svrsi staro hrvatsko narodno kraljevstvo. Glavni su uzrok ovoga sudbonosnoga dogadaja nesloga, zavist'i krvavo glozenje izmedu najodlicnijih sinova narodnih, kojima su jos uvijek
plemenski interesi preci od narodnih. Dalji su razlog d a 1 m atinski gradovi sa svojim romanskim ziteljstvom oni bijahu ona olovna pritega, koja nije dala inacc tako zilavom organizmu hrvatske drzave da se slobodno i krepko podigne. Nadalje kobna borba izbili
;
cr k ve
kozmopo li
umu, da je plemstvo samo u to doba vise marilo za svoje privilegije licnu korist, negoli za narodni znacaj drzave,
i
IX.
XL
vijeka).
Imc.
Prvobitno narodno
a,
primorski
i
carski
gradovi
pripali
onda
Hrvatska
samo papa volio sluziti nazivom D a Ii kod tudinaca (narocito u juznoj Italiji, kod Mlecana i Nijemaca) ime S a v o n a. Tako su se pored drzava hrvatska", toga jedinoga narodnoga naziva, vec u to drevno doba nadovezala jos dva imena, nametnuta od tudinaca, koja su vremenom dobila posebno geografsko znamenovanje. Granice. G r a n c e drzave hrvatske cesto su se mijenjale. Naselivsi Hrvati kao dio Juznih Slovena djelomicno staru rimsku
i
Dal-
Bizantinci
obicno su
pisali
nijesu odmah stvorili jedinstvene drzave, ved povise manjih oblasti, tako panonsku Hrvatsku, daimatinsku Hrvatsku, Neretljansku obiast i Bosnu. Od sviju ovih oblasti bijase najvaznija
Dalmaciju
Panoniju
dalmatinska Hrvatska,
macije.
jos
okupi oko sebe gotovo sve hrvatske oblasti; stoga bijahu za njegova vladanja drzavne granice mozda najsire, Kasnije otpade Bosna, ali je trajno pridosla Neretljanska obiast. tako da je granica kraljevstva hrvatskoga u
casu,
Kad
kad
je
otprilike
5
66
srednji Vrbas, onda na donju Neretvom do Rame, otale na gornji izmedu danasnjega Bosnu do usca u Savu i pravcem povucenim Dravu do stajerskoBroda Donjega Miholjca do Drave, pa onda uz na more kod kranjskoga pogranicnoga gorja, otkuda se spustala
i
i
Pag, od vecih otoka pripadali su Hrvatskoj Krk, Cres, Rab, Hvar, Brae i Vis. Narod. N a r o d, koji jc osnovao ovo kraljevstvo, bio je hrvatski,
Rijeke'
;
naselilo
slovenskim (Sclavi). i dalmatinskim gradovima i roUz hrvatski zivalj preostao je jos po vec u XL vijeku manski, zvan Romani (docnije Latini i Vlasi), no Zadru i u Spljetu. se i dosta Hrvata po gradovima, narocito u
koga su
u s t V o bilo je sastavljeno od slobodnih i nesloje ne samo po bodnih Ijudi. Neslobodnih Ijudi (servi, ancillae) bilo crkvenim primorskim gradovima, vec i po hrvatskim plemickim i postajao bi netko kupnjom ili prodajom, radi posjedima. Neslobodnim u ratu, duga, dobrovoljnom predajom (poglavito crkvi) i suzanjstvom na djecu. Oslobodio bi se a taj je drustveni polozaj prelazio od oca oporukom svoga gospodara ili njegovom javnom izjavom. Slobodni
Drustvo.
Ijudi
dijelili
su se u seljake,
gradane
plemice.
Seljaci
su
uzivali
raspolazuci njime po volji, a uza drzavljani ravni gradanima i plemicima. to su bill jos i slobodni su Gradanstvo dijelilo se u dva-razreda: u gradskc plemice, kojima
'
Dokazc za
i
to donio
je
Rack
i.
obscg
ima
narod" (R a d" Jugosl. akad. knj. 56, str. 62 i K 1 a i c. ..Atlas za hrvatsku povjesnicu" (Zagreb
..Hrvatska prije XII. vijcka glede na zcraljisni dalje). Otprilike istc granicc
1888.). br. 3.
Danasnji Srijem
od 796. do 829. dio panonskc Hrs dijelora ravnc Slavonije bjese do 796. avarski, pominje se u Srijcmu vatske. od 829, do otprilike 930. bugarski (oko god. 900, opadanja Bugarskc po smrti cara Simeuna [Mitrovici] b u g a r s k a biskupija), za kaze (oko 950.), zauzcse ga Madzari, jer car Konstantin izrijekom za njih
(t 927.)
Save" (ed. bonn. 177); za bugarskoga cara Samuila da stanuju ..izmedu Dunava otprilike 1070. bijasc (976-1014) opet dospje Srijem u vlast Bugara, od 1019. do u vlasti a onda od toga vremena dalje (t. j. poslije 1070.) opet u vlasti bizantinskoj. koja se pominju u ispravama ugarskoj. Mnogobrojna madzarska geografska imcna. madzarskih od XII. i XIII. vijeka dalje, jasno dokazuju. da je tude bilo mnostvo
i
naseobina.
<dan.
tako
Hagymas (danas
Aljmas).
Szarvas.
Erdtti
Erdut).
Monostor
Njutar),
Erd6v6g
Nagyolaszi
i
(dan. Mandelos),
Marad6k
(dan. Maradik).
svim
je
MeduUm
u ravnoj Slavoniji
u Srijemu
67
u obicne ncpletaenite se tradicije gubile u rimskim vremenima, ^radane. I plemstvo bijase dvojako vise i nizc. U vise plemstvo spadali su ban, zupani i dvorski dostojanstvenici, dok su svi ostali sacinjavali nize plemstvo. Izvor je objema ipak bio jedan isti, naime <lrevni zadruzni dom, to jest hrvatsko se plemstvo razvilo od
i
:
plemenskih glavara i starjesina. Oni sastavljahu pratnju hrvatskoga vladara, obnasahu glavne drzavne casti, pace mogli su se narodnom
voljom uspeti
i
na
prijestolje.
vec plemenski sustav. Potkraj XL vijeka bila su najodlicnija hrvatska plemena izmedu Neretve i Gvozda Kacici, Kukari, Subici, Cudomirici, Svacici, Mogorovici (Murici), Guoije bila milost vladareva,
sici,
Karinjani-Lapcani,
Polecici,
Lacnicici,
Jamometici
Tugomirici,
ta se
vremenom
Crkva. U crkvenim poslovima Hrvati su odmah poslije krstenja pocetkom IX, vijeka stekli za svoje podrucje biskupiju u Ninu, dalmatinski a bila je izravno podvrzena papi. Tek onda, kad su
i
papom
(923),
protegla
se
njihova juris-
nadbiskupa spljetskoga, i na teritorij hrvatski, dok U trecem deceniju X. vijeka rase kao sufragani spljetskoga nadbiskupa biskupi osorski, cunali su
ninska biskupija tada dokinuta.
krcki, rapski, zadarski, skradinski, stonski, dubrovacki, kotorski, du-
vanjski
sisacki.
i
Od
tih
bijahu
ispraznjene
biskupije
skradinska,
duvanjska
sisacka,
pom
]e
spljetskim,
Vazne
promjene zbise u
Belgradu,
XI. vijeku,
Trogiru
Kninu,
kad su nadok
uredena nova nadbiskupija, pod koju potpadose jos i Kotor i Bosna (1089), a tako je i oko toga vremena ali nesto ranije biskupija podignuta na nadbiskupiju. Od sviju ovih i dubrovacka biskupija na hrvatskom zemljistu najznatnija bjesc k n i n s k a, kojoj se vlast protezala sve do Drave po danasnjoj pozeskoj zupaniji, a biskup joj je nosio ime biskupa Hrvata" ili ..Hrvatske", kao nekoc ninski. Spljetski se nadbiskup birao u zboru, u kojem je ucestvovalo izbor svecenstvo i gradanstvo spljetsko te sufragani nadbiskupovi biskupa mjesno svemorao je biti jednoglasan. Isto su tako birali censtvo i puk. Nadbiskupa posvetio bi redovito sam papa, gdjekad ovlasteni zamjenik, a biskupe opet nadbiskup i njegov u tu svrhu
;
spljetski,
Isto bi
mu
(pallium), kao crkvom. Glavno pravo nadbiskupovo bijase sazvati pokrajinski crkveni
68
sabor (sinod),
glasivali
predsjedati mu,
pro-
zakljucke.
all
i
Sabor
i
je
redovito
zasjedao u
stolnoj
crkvi
Spljetu,
bi se sastajao
u drugim
gradovima.
Na sabor
dolazili
su biskupi
Saborske zakljucke potvrdivala bi sveta mnogobrojnoga svjetovnoga svecenstva bilo redovnickoga. U to je doba na Zapadu i evropskom poznat samo jedan red, naime benediktinski. Jos je knez Trpimir (oko 850.) podigao taki jedan samostan nedaleka svoga knezevskoga dvora pod Klisom, no docnije bilo je vise njih: u Zadru (sv. Grizogona, sv, Marije), Belgradu (sv, Ivana Evandeliste), Trogiru (sv. Nikole), Spljetu (sv, Stjepana pod borovima") i u Solinu (sv. Petra), Saraostanu stajase na celu opat, licnost veoma ugledna
stegi svecenstva
puka.
u drzavi hrvatskoj.
Vladar.
Na
knez
(dux)',
Ijevska, bijase
drzave hrvatskc bio je do pocctka X. vijeka onda kralj (rex). Vrhovna vlast, narocito kranasljedna, no prema prilikama mogla je ona prijeci
celu
a
i
na kraljeva brata
njegova sina
ali
kraj svega
izbora bilo iskljuceno, koje je dakako vecma plod prevrata. Kralj se smatrao namjesnikom bozje vlasti na zemlji (dei gratia), a prima je
krunidbom, u to doba jos eminentno crkvenim aktom. Kraljevski znakovi bijahu kruna, zezlo, zlatna jabuka i mac. Vladari hrvatski nijesu imali stalne prijestolnice, vec su prebivali na raznim mjestima drzave po svojim dvorovima, tako u Ninu, Klisu, Biacima, Kninu^ Belgradu i poglavito u Solinu. Pace oni bi cesto i putovali s mnogo-
Dvorski casnici. Pratnju sacinjavahu dvorski casnici. U knezevsko doba bili su to z u p a n i, tako zupan dvorski (palatinus iupanus), komornik (camerarius), peharnik (pincernarius), konjusnik (cavallarius), stitonosa (armiger) i buzdovanar (maceccha), U kraIjevsko doba: tepci (comes curiae), comes postelnicus, comes V n o t o c, comes s c t n c (stitonosa), comes volar. D e d upravi
i
Ijao je
poslovima.
Ostali
dvorski
Hrvatskc vladare
sasvim
i
prije
i
kraljeva
historici,
ritnci,
je
pogrjesno
u protivurjecju
nego
sa smislom njihorvim.
69
casnici,
kao dvornik,
vratar, sokolar
hrvatski vladalacki
dvor bio ureden poput ostalih zapadnoevropskih dvorova onoga vremena, a cisto hrvatski nazivi i latinizirani hrvatski izrazi u ispravama
(kao
su svjedocanstvo,
postelnicus, vinotog, sokolar, psar) jasno sigurno da se na hrvatskom dvoru govorilo hrvati
ski m
jezikom.
i
Ban
dijelio
je
vladar hrvatski
banom
(od X, vijeka)
zupanima (vec od IX. vijeka). Za sve vrijeme nae d a n ban, a taj je hrvatskih vazda je bio samo rodnih vladara gatstajao u ranije vrijeme na celu zupanijama lickoj, krbavskoj skoj.' Zupani bijahu na celu zupanijama {^ounavia], a te se cesto sastoje od vise manjih zupa (suppa), U X. i XL vijeku bijahu u prekoj
gvozdanskoj Hrvatskoj ove zupanije: gat ska () Toir^jpca = gl)tska) sa sredistem oko danasnjega Otocca; lick a sa sredistem oko danasnjega Pocitelja krbavska sa sredistem u gradu Krbavi (danas
;
Udbina);
[Niraj
;
Ninu
i
bribirska
;
sa
sredistem
;
Bribiru
k n
k a sa sredistem u Kninu
podmorska
;
kliska
j
sa
iz-
sredistem u Klisu-
sredistem u Stolcu nedaleko k a sa sredistem u Imotskom 1 i v a n s k a sa sredistem u Livnu (starom Hlijevnu) ;plivanjska sa sredistem u Plivskom gradu nad izvorom Plive nedaleko od Jajca psctska sa sredistem u gradu Psetu, oko danasnjega Petrovca u sjeverozapadnoj Bosni (pri)morska (Maronia) sa sredistem u Makarskoj, amo pripadahu i otoci Vis, Brae i Hvar rastocka sa sredistem u gradu Rastokama nedaleko od Imotskoga i d o I s k a (to JaUv) sa sre-
cetinskasa
vora Cetine
mo
danasnjega hercegovackoga Ljubuskoga. Za zupanije u u panonskoj Hrvatskoj nemamo iz toga vremena nikakih pouzdanih podataka, ali ih je bez sumnje bilo.
distem oko
Bosni
biskupi sacinjavahu
jos se
i
kraljevsko
izmisljotina jc
vi-
e c e
(consilium)
Vijest
pored toga
'
s e
d a
XV.
I,
vijeka.
i
kako su
to dokazali
Racki (Rad"
narodnc
138)
Klaic,
^
..Hrvatski bani za
dinastijc" (u ,.V
tr.
"i
7172).
Ova
se
-tad a
c k e zupanije zupa sterala od Sibcnika do Omisa. P o iupanus polsticus je dvorski casnik (postelnik).
1
j
ili
knestva
70
shodove
sabore (synodus, congregatio). lupane zamjenjuju podzupani, a pod njima su satnici ili stotnici, najnizi upravni casnici. to je doba bila upravna, vojnicka i sudbena vlast u istim rukama^ a kralj vrsio ju je neposrcdno sam, u prisutnosti i u sporazumu.
ili
glavnim svojim savjetnicima, ili po svojim zamjenicima, narocito pobanu i zupanima. Svi su se prijepori obicno rjesavali u s m e n os
kratkim putem,
bi se
larija,
stranke,
a onda
dvorska kance-
u docnije doba na celu k a n c e 1 a r, tada biskup(hrvatski), dok su u starije doba te poslove vrsili dvorski kninski svecenici. Isprave izdavale su se ponajvise na latinskom jeziku, ali nije niposto nemoguce, da ih je bilo izdano i na hrvatskom. Prihodi vladarski i dace. Krunski prihod bila je u prvom reda daca (tributum), sto su je placali kmetovi na vladarskim dobrima (terra regalis, territorium regale), kojih je bilo veoma mnogo, narocito
te Spljeta
Omisa (u poljickom primorju), a za cijelo i oko Knina.^ U starije su doba ovi prihodi bili povjereni brizi zupana komornika,. a u kraljevsko kneza postelnika i tekli su u kraljevsku blagajnu
daca od svih zemalja, koje su. samostani i crkve drzali i uzivali gospodare zapravo (fiscale tributum), a placaU su je za svoje kmetovi ovih plemica ili korporacija. No od ove su dace kraljcvi oprastali pojedine plemice iU citave korporacije, samostane i crkve^ tako da je onda ona kmetska daca postala prihodom njihove gospode, Tomu nasuprot gospoda su se obavezala kralju sluziti u znak vjernosti s izvjesnim brojem konjanika u navalnom ratu. Obje ove dace
(regalis
f i
s c
s).
hrvatski
plemici
svecenstvo,
bile
su
zemljarina
(t
r r
a g
u m),
kojoj
se
korijeni
nalaze
jos
rimsko
doba, Od ove dace oslobodio je kralj Koloman, postavsi zakonitim h r v a t s k o - d a m a t n s kim kraljem, onih dvanaest hrvatskih piemcna izmedu Gvozda Neretve, ili bolje reci, Koloman im jc zapravo samo potvrdio oprost od zemljarine, sto su ga bez sumnje uzivala jos u doba narodnih
I
a d a
r a,
danak (solitus census), koji su od 890. do 996.) placaU Mlecani za bizantinski dalmatinski gradovi od vre-
mena
tfjv
cara Vasilija
avrCtv]
iUT'
od 882, dalje) mira radi" [elgrjviyi&g. za svoje posjede na hrvatskom zemljistu (..tributum
I.
(otprilike
71
pacis").
Novcani prihod sacinjavahu globe (mulctae), kojc su sc plaje koja stranka pogazi cale za razne krivice, a navlas onda, kad povrijedio medu zemljisnoga posjeda, utanaceni ugovor ili susjed brodova. Uzato onda carine (vectigal), osobito dohodak od stranih
i pocasni dar, koji bi obicno u naravi davali vladaru u kucu na svom njegovoj pratnji pojedini velikasi, kojima bi dolazio mogao ali i od ove teske i tcrctne dace putu (ius descensus regii)
poznat
je
je
plemice, bilo citave korporacijc. vladari kovali, jer se u drzavi trosio Svojih novaca nijesu hrvatski novae, narocito bizantinski (byzantii, romanati), tada svjetski
vladar
oprostiti
bilo
pojedine
Venecija,
Nemanjina Srbija, ni Simeunova i kovale svoga novca, naronijesu tada (sve do potkraj XII. vijeka) se trgovalo i dace placale jos i u cito zlatnoga i srebrnoga. Inace ovcama. prirodninama (zitu, vinu, ulju, soli, siru, kruhu. svinjama, marturinae, ill maru kunskim kozama (pelles
ni
kozama),
turina).
a narocito
mornai Vojska. Izdaci kraljevski poglavito su tekli na vojsku njczin zapovjednik, te je ricu. Vladar hrvatski bijase vazda vrhovni moru bila je i navjescivao rat i sklapao mir, Vojnicka sila na kopnu pokazuju veoma znatna vec za knezova Trpimira Domagoja, kako Barija, a docnijc za kralja Touspjesni rat s Bugarima i osvojenje zapovijedao je u kramislava bjese jos jaca. Mornaricom hrvatskom zamjenik nekadanjega Ijevsko doba od druge polovice XI. vijeka neretljanskog kneza (dux Marianorum).
i
cijelo Dalmatinski gradovi. Dalmatinski gradovi imali su kroz kasnijc bili su ovo vrijeme svoju samoupravu, a po njihovu uzoru
uredeni
sami podigli. tako Belgrad i gradskih plemica Sibenik. Na celu grada stajase prior, izabran od plemena (primjerice Pe(patricija), koji su se takodcr raspadali na ranije doba od trus de genere Cacauntorum"), a onda potvrden u kralja; stoga i jest cara bizantinskoga, a u docnije od hrvatskoga Zadarski bigradski prior zadarski ili spljetski velikas kraljevstva. Madijevaca znamo, da je bila u jase najugledniji, pace za porodicu vladara hrvatrodu s hrvatskom kraljevskom kucom, jer je jedan od Prior je glava gradskih X. vijeka imao za zenu jednu Madijevku.
i
oni
gradovi,
koje su Hrvati
skoga
se
od sudaca, tribuna
s
biljcznika. Inace
bi
redovito
sastajase
gradska
k u p
a,
na koju
dolazili
72
gradani.
sepo
nostl
rimskom zakonu.
gradovima sudilo
Gradovi su vazni i kao sredista prosvjete i umjetonoga vremena, jer se time u prvom redu zanimalo svecenstvo. U istoj je stvari od osobite vaznosti jos benediktinski red, buduci da je svaki samostan imao svoju knjiznicu, a rukopisi njegovi dijelili su se za posta redovnicima na citanje i prepisivanje, Uza to jos su se redovnici bavili odgojom i obucavanjem mladezi, ne samo
i
Prosvjeta.
one, koja se imala obrazovati za svecenike, nego i za svjetovnjake. IJ tim skolama bijase glavni predmet latinska gramatika. No u Hrvatskoj nasla je mjesta i domaca h r v a t s k a pisraenost na osnovi
(uglasti),
m.
Nema
a
knjiga,
Ovo je pismo dopa se stoga i zvalo h r v a tna njemu bilo napisano vise crkvenih
i
glagolske azbuke.
je
obicno
zvan Glagolita C o z i a n u s, iz XI. vijeka, nekoc vlasnistvo kneza Ivana Frankapana Krckoga (f 1482.), docnije grofa Cloza, po kojemu i dobi ime, a taj ga ostavi (1856) gradskom muzeju u Trentu (u juznom Tirolu). I graditeljstvo razvijalo se u Hrvatskoj prema uzoru u susjednoj Raveni i Akvileji; crkve bijahu ponajvise male okrugle zgrade s kubetom, a oltari i drugi dijelovi crkve
bijahu
znacajnom geometrickom ornamcntikom, simbolickim pticama drugim zivotinjama, koje se stereotipno vracaju na vrpcastim dekoracijama. Od ovih je zgrada najznatnija crkva sv. Donata u Zadru (iz pocetka IX. vijeka), podignuta na starijim temeljima, danas gradski muzej, onda sv. Nikole sv, Kriza kod Nina, sv. Barbare u Trogiru sv. Trojstva kod Spljeta. Sve su se ove crkve iz IX. i X. vijeka sacuvale do danas, samo su zapustene, a takvih bilo je veoma mnogo, narocito u okolici kninskoj i spljetskoj, gdje su poglavito u tursko doba propale. Konacno treba spomenuti, da je zlatarstvo,
i
iskiceni osobito
narocito u Spljetu,
u XI. vijeku bilo na visokom stupnju, a tako i umjetni obrt drugih kovina, narocito srebra, kako pokazuju nebrojeni nalazi po otkopanim grobovima iz ninske, kninske i vrlicke okolice.
Kad ogledamo
te ih
usporedimo
onima u
nutarnje prilike u Hrvatskoj do kraja XI. vijeka ostaloj Evropi, vidimo, da je stara drzava
hrvatska bila na visini uljudbe svoga vremena, stojeci narocito pod utjecajem susjedne Italije.
73
Hrvatska
Ostale zemlje
535.
555. Gotsko-bizantinski
Ugarskoj.
rat.
Sloveni
i
postaju
njihovi podanici
hranitelji.
Pad Salone
maciji.
biz.
vlasti
Dal-
pod
Carigradom.
se
Dalmatinski
Sloveni
oslobo-
Dalmatinski se
s
Sloveni izmirise
i
biz.
carstvom
priznase
vr-
796.
Pad avarske
Karlo
Veliki
vlasti
u Podu-
navlju.
800.
okrunjen
za
hovnu
Ljudevit
vlast franacku.
rimskoga cara.
814. 840,
Ludovik
Pobozni
Franackoj.
knez
Druzak sklopise
o. 840.
mir
Venecijom.
Knez
Vlastimir u Srbiji.
Ciril
i
863. Sveta
braca
Metod
odlaze u Moravsku.
871. Osvojenje Barija. 871.
prizna
894.
Svatopluk
sv.
knez mo-
ravski.
Poli-
885.
Umr'o
Metod, nadbiskup
ticka
crkvena
neodvisnost
moravski.
896.
dalm. Hrvatske.
Tomislav
kralj
najprije
knez,
onda
hrvatski.
Sjedinjenje pa-
Bugarskoj.
74
Godina
Hrvalska
Ostale zemlje
925.
Hrvatska
1
j
postaje
kra-
e V
n o m.
925.
I
930969.
I !
940. Caslav
knez
srpski.
Oslobo-
mir
Miroslav
denje Srbije.
hrvatske.
969.-995.
Stjepan Drzislav.
976.
1014.
995.-1000.
1000.
Svetoslav.
Duzd Petar
Kresimir
III.
II.
Orscolo
uzima
Gojslav
1001.
Utemeljenje
dalmatinske gradove.
ugarskoga.
i
Sv.
Stjepan
1000. 1030.
1019.
(Suronja)
1019.
Pad Bugarskc
Srbije
pod
hovnu
1030.-1058. 1058.-1073.
Stjepan
vlast bizantinsku.
I.
biz. vlast.
gradovi
Spljetski
Neretljanska oblast
Dvije
sabor.
i
stranke
latinska
hrvatska.
1074.-1075.
1076.
Slavic.
1
VII. papa,
1089.
Ladislav
I.
moru
1089. 1090.
1091. 1091.
1095.
za papinske interese,
II.
Stjepan
Kralj
Almos, hrvatski
Hrvatsku.
kralj.
1097.
1
Petar. Ladislav
prevail
1095.
Koloman
kralj ugarski.
1097.
1102.
Koloman
kraljem.
okrunjen
Krv.
dalm.
Drugo dob a,
Od A. Kraljevi
iz
1102. do 1526.
Koloman
(11021116).
je
Koloman
(1
zakoniti vladalac hrvatsko-dalmatinskoga kraljcvstva stecc dalmatinske gradove Zadar, Trogir i Spljet te otoke Rab,
i
Cres, Osor
Krk,
No vazno
se
bez krvava sukoba s bizantinskim carstvom, njihovim tadanjim vrhovnim gospodarom, a podjedno i s Venccijom, njihovom neposrednom zastitnicom". Kako se u prvoj polovici godine 1104, ozenio (Kalojoannes), sin Alekmladi bizantinski carevic Ivan
Kommen
ugarskom princesom Piroskom (u Carigradu prozvanom Irenom), kcerkom kralja Ladislava Svetoga, nastupise ubrzo dobri odnosi izmedu kralja Kolomana cara Alcksija, a jer je njezin otac tada vec tast. bio mrtav, vrijedio je Koloman u ocima Bizantinaca kao carski antiohijski i tarentski Boemund, Oko toga vrcmena zamisli herccg na bizantinsko sin Roberta Guiskarda, ponovnu navalu na Drac
sijev,
i
Svc je to dakle bilo razlogom, da su kralj Koloman, ili po bizantinskom shvacanju tast sada car Aleksije svekar, sklopili obrambeni navalni savez protiv Boemunda. Zbog ovako tijesnih rodbinskihipolitickih sveza izmcdu
protiv shizmatickoga" cara,
i i i
toga, sto je
zaokupljeno zivotnim interesima svojim po obliznjem maloazijeo, d a n skom Istoku, zgodi se, da je car Aleksije p r v o
1 j
gov prijatelj
76
dalmatinskegradove
iz
otoke. Kako
i
je
opet
Venec
i j
smatrala se carskom
saveznicom protiv
blika sv.
je,
njoj
Marka morala
odiukom
primiti
ma
vec se
S tim u svezi duzd Ordelafo Faledro od godine 1107, dalje ne kiti naslovom duzda Hrvatskc i
nerado, na znanje.
Dalmacije".
Podsada i predaja Zadra. Na proljece 1107. zaputi se kralj Koloman s vojskom svojom na primorje; u njegovoj pratnji bilo je
vise ugarskih biskupa i velikasa, a na celu im ostrogonski nadbiskup Lovro i palatin Ivan. Kralj se primace najprije pocetkom maja Z a d r u, kao najznatnijem i najratobornijem gradu dalmatiaskom, i pozove ga na predaju. Ali gradani, zacijelo zeljni potpune samostalnosti po uzoru mletackom, odluce se na otpor, Nato uze Koloman podsjedati Zadar opkolivsi ga s kopnene strane i bijuci tvrde mu zidine iz jakih podsadnih strojeva. U takim prilikama usao je s morske
strane
stade
branitelje
Malo potom poslje i Koloman poslanike svoje Zadranima s porukom, da mu se predadu i da se s njime nagode uz najbolje uvjete". Gradani privoljese, nasto Koloman ispravom zajamci Zadru i njegovoj crkvi stare privilegije, djekraljem.
nagovarati, da se nagode
lomicno
i
jos iz bizantinskih
vremena,
i
te ih potkrijepi
prisegom svojom
pratnje. Poslije
svojih ugarskih
crkvenih
svjetovnih odlicnika
iz
poloze Zadrani prisegu vjernosti novomu svom vladaru i svecano ga uvedu u grad, Ovaki se slicni prizori odigrase i po ostalim gradovima.
toga
Predaja Trogira i Spljeta. U pratnji biskupa Ivana pode Koloman preko Sibenika do Trogira, koji mu otvori vrata bez otpora, nasto mu kralj izdade 25. maja povelju slicnu zadarskoj, pa nagradivsi obilno trogirsku crkvu ode do susjednoga Spljeta. Dioklecijanov grad se u prvi kraj neckao da prizna Kolomana svojim gospodarom, no videci, gdje se kralj ozbiljno sprema na podsadu, predade se on posredovanjem svoga nadbiskupa Krescencija, nasto je dobio slicnu povelju kao Zadar Trogir. Predaja otoka. Iza toga vrati se Koloman pod Zadar, gdje je medutim hrvatski ban U g r a skupio trinaest lada i ukrcavsi u njih dosta kopnene vojske, preveze se do otoka R a b a, a taj se poslije neznatna otpora predade, a s njime zacijelo jos i C r e s, O s o r i
i
Krk.
77
(1107).
Poslije
predaje
gradova
otoka
polje ispred
i
Zadra
i
zadarski
i
polozi javno
vazda on
stivati
njegovi nasljednici
postivati
lozise
prisegu
svi
vojsci.
Nema
od svoje
strane
kralju
Po
svoj je prilici u z
t
nak
politickenezavisnosti kraljevstva h r v a s k o-d a 1matinskoga proglasen na ovom saboru posebnim h r V a s k o-d almatinskim kralj em Kolomanov jedidocniji nasljednik Stjepan, tada dijete od kakih nac
t
i
ga Zadrani oko toga vremena u svojim a 1 e m" uz Kolomana kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske."^ Dasto, vlast je zapravo bila u rukama hrvatupravnu vlast skoga bana Ugre, pod kojega su vojnu, sudbenu podvrgnuti bili pored Hrvatske (sa Slavonijom do Drave) jos i novosteceni gradovi i otoci. Vrativsi kopnu i moru mir, tako da je svatko mogao poci za svojim poslom", kako kaze u jednoj ispravi opatica Koloman se opet vrati zadarskoga samostana sv, Marije Vekenega
sest godina, jer vidimo, gdje
crkvama nazivlju n a
u Ugarsku
(Ijeti
1107.).
Dalmatinski
privilcgiji.
Privilegiji,
sto
ih
je
kralj
Koloman
podijelio dalmatinskim
gradskim opcinama za sebe, svoga sina i nasljednike uopce, bijahu veoma opsezni, Prije svega oslobodio ih je od placanja svakoga danka, a napose onoga (t ributum paci s"), sto su ga placali jos od vremena cara Vasilija I. (o. 882.) umjesto bizantinskom strategu hrvatskomu vladaru u gotovom novcu (dukatima) i u prirodninama za mirni uzitak svojih posjeda na teritoriju
hrvatskomu Koloman im je daklc dao taj kraljevski mir" bezuvjetno, Nadalje im je zajamcio drevnu rimsku autonomiju u svim mubiskupa, nicipalnim poslovima slobodnim izborom gradskoga kneza
;
'
et
Croatic
almifico
rcjji
vita
et
victoria-
Stcphano
nelli. Storia
zapis ucinjen u
di
Zadru Zara
regi nostro vita et victoria" (suvremcni autcnticni B r uZara christiana I. (Zadar 1887), 538 gl. B anch
i
i.
I.
78
suda, oslobodivsi ih tako upolrebom domacih autonomnih zakona od trazenja pravde na ikojem drugom mjestu, pa i na udaljenom dvoru a samo od prihoda gradske luke, sto je ulazio od stranih brodova, pridrzao je sebi dvije trecine prepustivsi treci dio gradskomu knezu, nakon sto je biskup dobio od citave svote desetinu. Napose
i
;
dalmatinske gradane
z a
a z
n e (ius des-
vasem
lj
e v
s t
a,'
nijedan gradanin
ne
ce
fee ce svakomu biti na volju, da primi koga hoce." Kad uporedimo ove privilegije s onima gradova po ostaloj Evropi, narocito u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, uvjerit cemo se, da su dalmatinski najlibenajopsezniji jedino oni grada Londona, a otprilike iz istoga ralniji vremena, mogu da se s njima takme, ali ipak zaostaju,
i
;
Boemundom
(1108).
Skoro
potom, krajem oktobra 1107,, navali feez znacajnijega uspjeha norna bizantinski Drac s 34 000 moraaka, manski herceg pace kad ga je car Aleksije opkolio, prisiljen bi u septembru 1108. da zamoli mir. Za vrijeme vojne pod Dracem ukrcase se cete Kolo-
Boemund
manove
Kod
hercega
s
Boemunda u Dracu
i
su
dva poslanika
Simon,
(1108),
Sukob
isto
se
njemacko-rimskim carem Henrikom V. Uspjeh naime Kolomanov u Hrvatskoj (1102) uznemirio je hercega Almosa toliko, da je posao u Njemacku i ondje trazio pomoci, ali ne dobivsi je morao se opet pokoriti. No kad je Koloman zauzeo dalmatinske gradove i otoke, pace sina Stjepana proglasio zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, Almos se i opet dize te najprije poljskom a onda njemackom pomoci zaprijeti bratu, U Njemackoj se naime vijest o zauzecu dalmatinskih gradova veoma neugodno dojmila cara Henrika V,, jer se ondje smatrahu Hrvatska i Dalmacija
s
i
Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum regni negocia tra|ctaturus advencro" (S m c k a s, Cod. dipl. II, 18); ove rijcci jasno po'
kazuju, da se kralj
krunisanje
Koloman obavezao vec prije na zasebno hrvatsko-dalmatinsko obdrzavanje zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga sabora, za sebe svoje
i
nasljednike.
79
jos
od vremena Karla Velikoga dijclom zapadnoga carstva rimskoga. provali Na molbu Almosevu car se odista licno stavi na celo vojskc i drzave na granice nase u Ugarsku s razloga, sto je Koloman napao Henrik V, podsjedne pocetkom oktobra 1108. grad primorju." Car natrag. I tako Pozun, no ne opravivsi nista morao se ubrzo vratiti pozunskim ne samo obranio od zidinama je Koloman pod tvrdim i otoka, nego Nijemaca svoj novosteceni posjed dalmatinskih gradova
i
trajno odbio njemacke navale na Ugarsku steznjom, da je ucine vazalnom pokrajinom rimskoga carstva, za cim su toliko tezili jos Henrik III.
konacno
Almosa
s
Koloman, slomljen teskom bolescu, a na glas, da mu Konacno niskih dusa, Almos i opet radi o nevjeri, odluci na nagovor nekih
se
opet izmirio
careva neuspjeha Almos bratom, no kao svaki put tek na kratko vrijeme.
i
Bclc. Poslije
sudbinu svoga cetrnaestgodisnjega sina Stjepana, dade iznenada pred smrt svoju na veoma okrutno djelo: godine 1115. ih obojicu i lisi Belu uhvatiti brata i njegova devetgodisnjega sina teznjom, da ih ukloni s prijestola, odnosno hercestva
ocito zabrinut za
ocinjega vida
hrvatskoga.
sin
Almoscv u Bizant. Poslije ovoga zlodjela budu otac i Vaca), gdjc zatvoreni u samostan Domos (na Dunavu nedaleko od
Bijeg
nasto Almos ostadose do skore smrti Kolomanove (3. februara 1116.), Bizant, gdje ga car uipace uz pomoc nekih njemu odanih velikasa u Piroske-Irene, srdacno Aleksije i sin mu Ivan, muz njegove rodake Pecvaradskom (Pecsvarad) primise. SUjepca sina Belu ostavi Almos u
povjerljivim redovmsamostanu nedaleko od Pecuha na brizi nekim Kolomanov nasljednik kralj cima, koji ga tako vjesto sakrise, da ni Stjepan nije sve do pod kraj zivota znao za nj. jedina porodicna Boris Kolomanovic. No brat Almos nije bio 1097. norzenio neprilika Kolomanova. Kralj se naime dva puta mu rodi Stjepana, a drugi put manskom princesom Buzilom, koja kneza Vladimira II. 1112. Ruskinjom Eufemijom, kcerkom velikoga
:
Monomahaiz
pravo
zbilo,
Kijeva.
Brak
taj
medutim
nije bio
srecan
sto
se za-
ne znamo, sigurno je jedino, da je kriveci je s nevjere. U godine dana otpravio kuci trudnu Eufemiju c a, a taj bjese potom Kijevu rodi ona sina B o r i s a K o 1 o m a n o V postade teskom brigom Koloodgojen potpuno po ruskom nacinu
i
i
manovih nasljednika.
80
mana u
kao
i
Vladanje Kolomanovo u Hrvatskoj. O djelovanju kralja Kolo'^ kraljevstvu hrvatskome poslije njegova krunisanja u Belgradu,
poslije
veoma malo,
je
i
ipak ne
da
je
Koloman
opct
sjedinio citav hrvatski teritorij od Drave do mora predao ga banu u upravu, koji odsada "unaprijed bjese
i
ako ne
jos prije
kao poimence k r i z e V a c k a,
sa sredistima u
vec sada u doba hrvatskih kraljeva, uredene z u p a n i c,* nam poznate zagrebacka, varazdinska i
j
zemlji. Zacijelo su
ali
tako da su
Moravcu
(sjeveroistocno
od Krizevaca) i Garesnici (na istocQom podnozju moslavackih brda). Preko Save, oko danasnje okicke sv. Jane, prostirala se mala ple-
menska zupanija P o d g o r e, preko Kupc Gorica iGora, oko Une zupanija D u b c a, a preko Une V o d i c a (Vodicevo) nadalje S a n s k a zupanija u porjecju Sane i V r b a s k a zupanija u porjecju donjega Vrbasa sa sredistem u Vrbaskom gradu (kod danasnje Banjaluke). Jos se u docnije doba pominje u kraju izmedu Koprivnice
j
man a"
s t
Colomani
regis),
vode most kralja Koloman a" (pons regis Colomani). Sada zapoce i sporadicko naseljavanje madzarskoga plemu tada gustim prasumama pokritu Slavoniju kako se je stala nazivati zemlja izmedu Drave i Gvozda u ispravama potkraj
V a
XII. vijeka
sam
i
je kralj
njoj
gobrojne sluzbenike
traga ne
kmetove.
ni u docnije sve
ni kraljevskim
kojega ugarskoga plemica. Inace imao je kralj i tude prostrana imanja, a u prvom se redu istice kraljevsko zemljiste"(1190: tcrritorium regain")
skih Trpimirovica.
Kao
izvjesno
znamo
toj
nadalje, da
Koloman uredio
p o
e z n e prilike u Slavoniji,
vremena
(bar
franackih),
placao porez
i
kunskim kozama,
narocito
kod
ostalih Slovena,
u Rusiji.
i
Koloman sada
'
odredi, da se on
novcu,
To
je
veoma
vjerojatno,
ma
da
za to potvrde u izvorima.
81
denara srebra (m a r t u r i n a). Za pobiranjc daca u Hrvatskoj smjestio je kralj u Spljetu u nekoj kuli tik gradskih zidina spram kopna stalnu vojnicku posadu, da bude u pomoci njegovu skupljacu kraljevskih daca" (exactor regalium tributorum), knezu Simonu.
to 12
II.
Borbe
Stjcpan
stupio
bi
III.
(II).
Vcnecijom
(1115-1180).
sin
Bizantom.
III.
(II)
Kolomanov
Stjepan
(1116-1131)
je u petaaestoj godini na prijestolje. Dakle nije vise bio dijete, ga trebalo staviti pod skrbnistvo, ali nije ni dospio do onoga stepena zrelosti, koji je jamstvo dobromu vladanju, pa tako se i zbilo,
da
da se
je
iz
je
raladi kralj
slasti, sto je
zivotnih
vec u ranoj mladosti bacio u preobilni uzitak dobrza unistilo njegov tjelesni organizam, Padao
mu se konacno nije poremetila i dusevna harmonija. Prorajena na prijestolu u Ugarskoj i Hrvatskoj doskora povuce za sobom ozbiljnih promjena u medunarodnom polozaju, jer svi su Stjepanovi susjedi pregli za tim, da iskoriste priliku, da sada drsto je krepkoga Koloraana naslijedio nestasan djecak, Hrvatske. No mladi Stjepan zave svoje prosire na racun Ugarske ipak se znao spretno odrzati, i to u jednu ruku diplomatskim sredstvima, a u drugu oruzjem. Ratovanje s Venccijom. Uklonivsi opasnosti, sto su mu zajedne bolesti u drugu, dok
i
i
prijetile iz Austrije
Ceske, Stjepan
i
je
kako
Venecija teskim srcem snosila gubitak dalmatinskih gradova i otoka, a znamo i to, da se do posjeda njihova dolazilo preko bizantinskoga carstva, gdje se tada vec na dvoru nalazila ugarska princesa Piroska-Irena, koja je odlucno zagovarala Almosa protiv Koloje
mana, pa tako se na glas o osljepljenju njegovu kao Bele car Aleksije I. uze opet priblizavati Veneciji, a
nastade
njegova sina
s
tim u svezi
i
dugotrajna borba za posjed Dalmacije Hrvatske izmcdu zakonitoga kralja njezina s jedne, Bizanta s druge strane. U sporazumu s carem a Venecije
i
Aleksijem zapoce mletacki duzd Ordelafo Faledro jos u augustu 1115. vojnu zaplovivsi s ratnim brodovljem i vojskom put Zadra tc ga i osvoji osim gradskoga kastela, u kojem se nalazila kraljevska hrvatska
vojska, zacijelo
pod vodstvom bana Kledina. Spljet, dok Trogir duzdu pored otoka jos
i i
U
je
toj
vojni
dopadose
6
navala na kraljevski
82
Belgrad ostala bezuspjcsna. Poslijc toga vrati se duzd kuci u Venedjelomicno osvojiti Dalmaciju samo ciju. Ovako lako mogao jc duzd i smetan razzato, sto je kralj Koloman, pritisnut teskom bolescu miricama s bralom Almosem, zanemario obranu svoga dragocjenog
primorskoga posjeda, jer osim u zadarskom gradskom kastelu i u Belgradu nigdje drugdje nije bilo kraljevske vojske, U maju 1116. zaplovi duzd i opet put Dalmacije (pomagan taj put od oba carstva, bizantinskoga i njemackoga). Na Petrovo (29. juna) doslo je pod Zadrom do velike bitke, u kojoj bjese hrvatski ban K 1 e d i n poosvoji gradski kastel, a potom i susjedni Belgrad. Sibenik te razrusivsi njegove utvrde, vrati se duzd Osvojivsi jos slavodobitno uVeneciju. Godinc 1116. dakle imala je rcpu-
tucen, nasto
duzd
i
blika
sv.
bi-
dva hrvatskagrada,
pak bjese u
taj
par zabavljen
poslovima, stoga dospje tek naredne 1117. goceskim i novom ratu dine, da se dade na obranu Dalmacije i Hrvatske. U ametice potucen, pace on je ubrzo bjese sada duzd Ordelafo Faledro
od zadobivcnih rana
Michieli umr'o, nasto novi duzd 1122) i dopusti zamoli petgodisnje primirje, koje mu Stjepan (1117 dovrsi spor sa Ceskom, No poslije izminuca prihtijuci da medutim predobije Belgrad, mirja zapoce kralj Stjepan rat nanovo (1124) i
i
Dominik
Sibenik, Trogir
dok otoka i Zadra ne uzmoze da osvoji. Stjepan u Hrvatskoj i Dalmaciji (1124). Tada je dosao kralj
i
Spljet,
Stjepan u Hrvatsku
Dalmaciju
bjese
taj
i
manov
privilegij,
mozda
u
okrunjen
par stim povoljnije po ugarsko-hrvatu skoga kralja, sto se glavna sila mletacka nalazila jos od 1122. Venecija zbog toga Svetoj Zemlji, gdje je podsjedala Tir, i sto je kralja Stjedosla u sukob s bizantinskim carem Ivanom. No uspjeh
kraljem',
Prilike bile su
duzd pana bjese ipak samo kratka vijeka, U maju 1125, vrati se istocne vojne te opet preotme Spljet, SiDominik Michieli natrag s razvali t i. benik i Trogir, dok je Belgrad dao do temelja stim vccma, sto je Tako propade vas proslogodisnji uspjeh, a to se nov i mnogo u isto vrijeme snagu kralja Stjepana privezao uza vrsni sin i nasljednik snaznoga Aleksija I., pogibeljniji dusmanin,
car
Ivan
I
Komnen
i
ili
Kalojoan
(11181143).
Izricita
kraljcvc u Hrvatskoj
prisutnosti dokaza nema za to u izvorima. ali se smije nagadati iz po potvrdama privilegija dalmatinskih gradova.
83
XII.
prva krscanska vclcvlast u Evropi, koja je osim u na Balkanskom poluotoku znala odrzati neke posjede Maloj Aziji i je iz starodrevnoga imucnoga gradani u Italiji. Snagu svoju crpala stva svoga, a iiterarni i umjctnicki zivot stalno je u njem cvao, dok su se vojnicke, financijalne i pravne institucije toliko usavrsile, da
evropski Zapad smatrao nedostizivim uzorom. Njegov obrt, a narocito amjetni, stajao je bez premca u svijetu, a trgovina mu se prosirila na sva tri za onda poznata dijela svijeta. Car Ivan naslijcdio
ih je
je dakle
cvatucu
ojacalu
drzavu
te
je
velikom revnoscu,
ali
i
jos
punu
riznicu
odlicnu
vojsku htjede da
i
ozivotvori drevne bizantinske preideje o svjetskom gospodstvu, Od toga doba tenzije bizantinsko je carstvo opet slijedilo politiku impcrijalizma,
i
tako zaprijetila Hrvatskoj, kao i u XI. vijeku slicno nastojanje cara Vasilija II. Bugaroubijca, Srecom su za prvih desetak godina zaokupili cara Ivana drugi poslovi, pa se tako nije mogao baciti svom snagom protiv kralja Stjepana, No zato je
koja
je
kroz decenije
isto
na osvojenje Dalmacije otescavao pogranicnu trgovinu ugarsko-bizantinsku uz Dunav, Tu je pogibao uvecavalo, sto je zena careva Irena (Piroska) stajala na strani oslijepprimila ga na dvor, gdje se je malo po Ijenoga hercega Almosa
stalno podstrekavao Veneciju
i i
malo okupila oko njega citava madzarska emigrantska kolonija. To su bill nezadovoljnici svake ruke, koji su se trsili, da bizantinski dvor
predobiju za nasilno uspostavljenje Almosevo u Ugarskoj i Hrvatskoj na stetu kralja Stjepana. U takim se prilikama car odlucio posluziti ovim bjeguncima u svoje imperijalisticke ciljeve, hrabrio ih i pomagao,
na drugom mjestu bio zaokupljen presnijim poslovima, nije oruzanom rukom protiv kralja Stjepana. raogao da Ratovanje s Bizantom. Kralj Stjepan nije omaljivao bizantinske Obnovivsi poslije prvih sukoba iza oceve smrti opet dobre pogibli. odnose s austrijskim markgrafom, ceskim knezom njemackim carem
ali
dok
je
istupi
Henrikom
dodira sa svim neprijateljima bizantinskoga cartakoder stva, narocito sa juzao-italskim Normanima i sa Srbima, koji su svoju nezavisnost. Kad se je kralj Stjepan vazda bili u borbama za
V., potrazi
pobrinuo
za
vojsku
s
ugarske bjegunce
da
Ivana, da protjera kad car toga ne htjede Almosem iz carstva a da ce prvi navaliti. Rat zapoce 1127. prijelazom
i
saveznike,
pozove
;
cara
zauzecem Beograda
Bram-
84
do Nisa i Sofije, ali kod Plovdiva dona uzmak. Medutim dade kralj Stjepan do temelja razvaliti Beograd, a kamenje njegovih zgrada prenijeti na ladama na drugu obalu, gdjc polozi na sastavcima Save i Dunava temelj danasnjemu Z c m u n u. Tek poslije dvogodisnjega ratovanja izmjenicnom srecom sklope (1129) oba vladara mir uz uvjet, da imadu
ie\a.
Onda prodre
i
kralj sve
prisili
Sava
Dunav
biti
vise nijc
bio u zivotu
granicom izmcdu obiju drzava, Kako herceg Almoi sina Belu uopcc nije (f 1127.), a za njegova se
ma
bilo
kaki pregovori.
Bcla Slijepi postajc prijestolonasljcdnik. Stjepan vratio se s ratista tesko bolestan, tako da se opcenito drzalo, e mu je smrt blizu. Kako nije imao djece, zaokupi ga teska briga oko uredenja nasljedstva, koju mu olaksa tek pouzdan glas, da jos zivi njegov sinovac slijepi herceg Bel a. Sada ga bolesni kralj uze k sebi na dvor, proglasi prijestolonasljednikom i ozeni (1130) kcerkom srpskoga velikoga zupana Urosa J e e n o m, zenom muzevne duse. Skoro potom umr'o je kralj Stjepan (1. marta 1131.) i bi pokopan u Veli1
kom
(1131
Varadinu.
Boris
Kolomanovic. Njegov nasljednik Bcla I. (II.) Slijepi 1141) nije zbog tjelesne mane mogao vrsiti vece uloge ni na
vojnickom, ni na politickom polju, vec je te poslove prepustio drugima narocito zeni Jeleni, a poglavita mu vaznost stoji u tom, sto je spasao dinastijuArpadovu od izumrca. Protiv njega
kao pretendent na prijestolje Boris Kolomanovic, kome nijesu na dvoru ostrogonskom priznavali arpadsko zakonito podrijetlo^ Boris pode najprije u Bizant caru Ivanu, koji ga casno primi i ozeni nekom svojom rodakinjom, a onda ode u Poljsku, otkuda provali (1132) preko Karpata s jakom poljskom vojskom u Ugarsku, ali bi
istupi
potucen
toliko,
da se vise
nije
Dalmacija i Bosna. Za Belina vladanja nije bilo sukoba Bizantom, no zato je srecni rat s Venecijom Hrvatima opet povratio s Dalmaciju osim Zadra i otoka (o. 1133,). Malo poslije stece Bela i B o s n u, koja se dobrovoljno pridruzi Ugarskoj kao saveznica; od toga vremena nosili su ugarsko-hrvatski kraljevi jos i naslov rcx
Ramae."'
Po rjecici Rami, pritoci Nerctvinoj, prozvala je ugarska dvorska kancelarija tim imenom svu Bosnu. Sve do srarti Konstanttna Bodina (1101) bjeSe Bosna sastavni dio Srbije. no tada postadc, po rasulu njegove drzavc (oko 1110,). samostalna i kao takova pridruzi se oko 1137. Ugarskoj.
*
85
Bela ostavi po smrti.
i
(13.
februara 1141.)
naslijedi
tri
sina
Gcjzu, Stjc-
Gcjza I. (11.) (1141 1162) Ladislava, od kojih ga pana kao kralj, S t e p a n kao herceg hrvatski, a L a d s a v kao herceg bosanski. Kako su sva trojica bili jos malodobni, preuze mjesto Gejze
i
j
Stjepana vladanje
i
u Ugarskoj
j
Hrvatskoj
njihov palatin
ban B
s,
a mjesto Ladislava
bosanski ban
Boric, Hrvat iz okolisa Grabarja, nedaleko od danasnjega Broda na Savi, U taj cas bile su prilike po Ugarsku i juznoslovenske zemljc veoma nepovoljne, jer se Njemacka i Bizant slozise na njihovu propast. Car Manuil Komncn. Novi car Manuil Komnen (1143 1180)
svc zemlje, sto su nekoc bile unutar granica rimskoga carstva, pripadaju njemu, Tu
naime uze
tvrditi,
da
juzno-
Normaniji.
Kod
sluziti
scnioratskim nai
u Ugarskoj,
a po kojemu ne nasljeduje
kraljevske
sin
porodice.
i
Da
se
oca na prijestolu, nego najstariji clan tome otme, obnovi ostrogonski dvor
i
obrambeni
Normanima.
ali joj
Njemacki
vojske
te pobije
Nijemce
Bizantinski rat 1150. Slijedece godine (1147), kad su prolazilc Ugarskom krizarske cete na istok, prokrade se s njima u Bizant i Boris Kolomanovic, gdje ga car Manuil usrdno primi, a kad se potom 1150. pobune Srbi, kojima pohrlise u pomoc |Ugri i Hrvati, 'zapoce potuce saveznike na rijeci T a r i. Za kazan provali Manuil car rat
i
naredne
Srijem,
godine u Ugarsku
a
Hrvatsku,
s
zauzme Zemun
opustosi
onda sklopi
1152.
Gejzom ponudeni
bijase
mu
mir.
No ved
taj
po Gejzu tim
povoljniji, sto
doskora
s
njemacko-bizantinski
savez raspao,
carem Fridrikom Barbarosom. Te 5.U se povoljne prilike iznenada promijenile, kad Gejzina braca, najprije S t e p a n, a poslijc njega L a d s a v, zavadivsi se s njime, pobjegnu u Bizant, gdje ih car Manuil radosno doceka kao zgodno orude, kojim ce zadavati
savez
j
i
Hrvatskoj.
Dinastickc smutnjc (11621163). I odista, kad umre (31. marta ostavi prijestolje sinu Stjcpanu IV. (III.) (1162), 1162.) Gejza I. (IT.) podize se Manuil Komnen s jakom vojskom na nj zahtijevajuci, da
i
86
se
po senioratskom nacelu na
prijestolje
Stjepan, najmladi brat Gejzin. vcc se vecina njih odluci za srednjega brata Ladislava I. (11.) (11621163), a kad on vec iza sestmjesecnoga vladanja umre ipak Stjepana V. (IV.) (1163^ (14. januara 1163.), priznase konacno narocito su H r v a t i podupirali njegovo pravo, svojim gospodarom
;
No
ocito jer su
bili
Medutim
nevaljalo
iz
mu
vla-
nasto
danje dobrza izazove opccnu se opet vrati na prijestolje Gejzin sin Stjepan IV. (III.) 1172). Poslije kratkoga rata s carem Manuilom doslo je do (1163 mira, u kojem car obeca, da ne ce vise podupirati raskralja, strica a Stjepan IV. (Ill) je opet sa svoje strane kraljeva, Stjepana V. (IV.)
drzave,
morao caru
da ce brata svoga B e I a poslati u Bizant na odgoju, predavsi podjedno caru u upravu B eb a s t i n u, naime Hrvatsku Velebitu na jug i Dalmaciju. 1 i n u Stjepan IV. (UL) u Hrvatskoj i Dalmaciji 1163. Stjepan IV. (III.) odista poslje Belu u Bizant, gdje ga car zaruci svojom kcerkom
ustupiti
obecati,
Marijom
proglasi prijestolonasljednikom, ne imajuci sam sina predade caru, pace ali bastine njegove ne htjede kralj Stjepan da na jesen 1163. dosao je u Hrvatsku i Dalmaciju, gdje je potvrdio privilegije svojih predhodnika dalmatinskim gradskim opcinama, a mozda se i napose jos okrunio za hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Stjepan bi priZbog toga doslo je 1164. do novoga rata s carem, Manuilu, Medutim mir siljen, da spomenute hrvatske zemlje prepusti
i
i
bjese kratkotrajan,
rat,
jer
raskralj
stric
(III.)
Stjepan V.
(IV,)
opet izazva
u kojem
kralj
Stjepan IV.
Ijeni
Srijem sa
Zemunom,
Bizantinska prevlast u Hrvatskoj. Za vrijeme podsade umre (1165) u torn gradu od otrova nesrecni Stjepan V. (IV,), nasto car Manuil izide glavom na celu snazne vojske na bojiste s jednom polovicom posao je sam u Srijem i zauzme Zemun na juris, dok drugu polovicu poslje na Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju, koje je zemlje carski vojvoda Ivan Dukas takoder brzo osvojio, Uplasen zamoli Stjepan IV, (III,) mir, kojim se obvezao, da ce caru ustupiti Belinu bastinu, ali kad nade u Veneciji, koja se zavadila s carem Manuilom, zapoce 1166, nov rat, U jakoga saveznika, prekine sklopljeni mir lako zauze ustupljene hrvatske zemlje, a gradu S i b e n k u njem Trogir jos od Kolomana podijeli privilegij, kakav su imali Spljet s doslovno istom sadrzinom. Ovo vjerolomstvo kraljevo potaknu cara
:
87
Manuila na posljednji odlucni rat, u kojem Bizantinci konacno zavladase 1167, Srijemom, Bosnom, Hrvatskom rijeci Krki na jug i Dalmacijom, osim Zadra i otoka, koji bijahu u mletackoj vlasti, Na celu uprave u bizantinskoj Hrvatskoj stajao je carev rodak Konstantin {..sebastos = princ), a postupao je veoma blago sa svojim podanicima, stedcci im imutak i vjeru katolicku. Medutim rodi se caru Manuilu sin Aleksije, nasto je car hercega Belu ne samo
skinuo
s
s
dostojanstva
prijestolonasljednika,
vec
razvrgao njegove
zaruke
Marijom, ozenivsi ga Agnezom, kcerkom antiohijskoga kneza. II. (Ill) (11721196), Kad malo zatim iznenada umre Stjepan IV. (III.), otpremi car hercega u Ugarsku, gdje kao Bcla II. (Ill,) (11721196) naslijedi krunu vladajuci u Ugarskoj i Hrvatskoj od
Bcla
Drave do Krke (bez Srijema), jer vlast bizantinska potrajala je u preostalim hrvatskim zemljama sve do godine 1180., kada je umr'o
(24,
septembra)
silni
car Manuil, a
njime utrnula
moc
Bizanta,
III,
Bela
Bcla
II.
(III.),
Emerik
Andrija
I.
(II.).
(1180-1235).
II.
(Ill,)
i
nije
samo
prestalo bizantinsko vladanje u Srijemu, juznoj Hrvatskoj i Dalmaciji, nego se tekar odsada unaprijed stalno i trajno utvrdi hrvatsko-ugarski
drzavni savez, kako je ureden 1102. za Kolomana. U svezi s time dade Bela II. (Ill) svoga starijega sina E m e r i k a jos za svoga ziuz ugarskoga napose josiza hrvatsko-dalpredavsi mu podjedno svu kraljevinu Hrdok se u Bosni do mora u samostalnu upravu' vatsku od Drave postavljeni ban K u li n (otprilike nadalje odrza jos od cara Manuila od 1170. do 1204.) kao vazal Belin, pace i srpski veliki zupan
vota o k
r
un
matinskoga kralja
u prvi kraj ugarskomu dvoru kao stari njegov politicki saveznik, Ali kad zavladase u bizantinskom carstvu poslije Manuilove smrti teski neredi, koji upropastise drzavu,
priblizi se
Stjepan Nemanja
Stofja
datiraju u
Zadru
5.
jula
1194.:
..regnantc
Bela ...
el
Henrico
1194.:
filio
9. jula
r e g n a n
Almerico
1
filius
o a
m" (oba
n a
u zadarskom
eius
et
a
s.
Cod.
88
stoljetne bizantinske hegemonije, pregne Bela da prenese bivsu ulogu Bizanta na Ugarsku, Time je doduse II. oznacio ugarskoj politic! pravac za vise vijekova, no zato se raskrsti sa Srbima i Bugarima. Taki su ncprijateljski odnosi i takove teznje ugarskih kraljeva potrajale sve do osmanlijske najczde, iduci nehotice carManuil slu^io poovoj na ruku rodicnim sporovima u pitanju nasljedstva u Ugar-
puno oslobodenje od
(III.)
Kaostosenckoc
tako uzese odsadaBcla njegovi nasljednici iskoristavati vjerske prilike na Balkanskom jfoluotoku u svoje politicke svrhe,
skoj,
i
Zadar. Radi Zadra, koji se vratio pod vlast kralja Bele jos 1180., je vec 1181. do rata. Mlecani su kroz desetak godina velikom silom golemim troskom neprestano udarali na nj, ali Zadar se ipak odrza, odbivsi hrabro sve jurise na kopnu i moru. To prinudi duzda Henrika Dandola, da sklopi primirje, koje se jednako produljivalo,
doslo
i
da do mira nijc doslo. Feudalizacija hrvatskog plemstva. Cini se, da se je u torn ratu odlikovao Bartol, sin prvoga nam poimence poznatoga Krckog kneza Dujma kralj ga obdarill93. modruskom zupanijomuz obvezu, da ce vrsiti on i njegovi bastinici vojnu sluzbu u kraljevoj vojsci unutar dra
;
cetiri,
a dolazit ce na
kad bude
pozvana."
a n k a-
p an
nekako oko istoga vremena kralj Bela potvrdio i bribirskomu zupanu M i r o s 1 a v u od plemena Subica posjed zupanije bribirske, a Stjepanu od plemena Babonica, zupanu vodickome njegovim potomcima, docnije prozvanima knezovi B ag a s k i, citavo zemljiste izmedu Une i Sane (u danasnjoj sjeverozapadnoj Bosni). Ovim darovnicama postadose ovi drevni hrvatski
i.
Po
svoj je prilici
plemici kraljevski v a z a
stvom
I tako se stao medu hrvatskim plem1 i. po zapadno-evropskom uzoru, a na stetu staroga plemenskoga uredenja, ili drugim rijecima: hrvatsko se
siriti
feudalizam
plemstvo pocelo od toga vremena unaprijed sve o j)^ i cw.^ C^ to vise izjednacivati s ugarskim.
iM-A-i^
Reformc Bclc
i
II.
(III.)
i
znacajno po Ugarsku
Vladanje Bele II. (III.) veoma je vazno Hrvatsku ne samo zbog spoljasnjih doga-
daja,
nego
Od Kolomana
89
!8voju u sredistu
je
velike i vrsno upravljane svjctske drzave, Uredio dakle dvor i dvorske obicaje, podavsi im vanjski sjaj. Sada zadobi krunisanje znacaj drzavopravnoga akta, to jest, ono postade stalnim preduvjetom vrsenju kraljevske vlasti, a uza to jos je Bela uveo i
se
savjesno brinuo
za
drzavni imutak
u financijalnoj upravi uveo je skoga iskustva strogi red, a narocito je uredio kraljevski prihod od kovnice novca (lucrum camera e), podigao metalurgiju i solane, ucinivsi za Ugarsku i Slavoniju kamenu sol drzavnim monopolom. Poradi toga raspolagao je ogromnim godisnjim prihodom od preko sedam milijuna kruna u gotovom novcu. Osim toga djelovao je na
:
na osnovi bizantin-
kancelar, au
parni-
cama
valjalo se sluziti p
men m
i
ukinuvsi zauvijek senioratsko dojakosnju uredbu, po kojoj dobivase kraljev nacelo, pace on ukloni brat u upravu kraljevstvo hrvatsko kao posebnu hercegovinu (ducatus). prenesavsi i to pravo jedino na prvorodena kraljeva sina prije
i
primogenituru,
nastupa na
prijesto.
Politiku svoga oca nastavi Emerik u torn ga uze prijeciti mladi mu brat A n d r i a, 1204), no (1196 dignuvsi se 1197, na nj, Andrija zahtijevase, sve protiv oceve od-
Emerik (11961204),
Dalmacijom kao svoju bastinu, Pobijedivsi brata postade Andrija hercegom (dux) hrvatskim i uze upravo kraljevskom sjajem samostalno vladati citavim kraljevstvom hrvatskim od moci
redbe, Hrvatsku
s
i
Drave do Neretve,
mjestavajuci
ratujuci
i
srecno u Humskoj
zemlji
Srbiji,
na-
biskupe
vlast
i
hovnu sudacku
kojoj se nalazio
bez sumnje on imenovao, U ponovbratom Emerikom, ipak konacno bi stavljen u gradu Kneod svojih privrzenika, podleze, ostavljen Medutim boljezljivi kralj Emerik, gincu (kod Varazdina) pod strazu.
ban, kojega
ih
je
nim ratovima,
sto
vodio
jos
za svoga zivota
o k
u n
i t i
e-
Bcrnardu zasebnim
1
j
e m, dok ga je ugarsko^a (1204), Zadar dolazi u mletackc rukc (1202). Za vrijeme ovih gradanskih ratova slozi se na zapadu cetvrta krizarska vojna, a posto ucesnici njeni nijesu mogli da plate Vcneciji pogodene prevozninc
90
na
duzd Henrik Dandolo, da mu pomognu u novembm birazvaliti Z a d a r, a onda buduce godine srusiti 1202. osvojiti podize slabo latinsko zantinsko carstvo, na kojega se razvalinama poglavito uz pomoc kneza c a r s t V o. Zadrani obnovc doduse grad. Domalda od plemcna Svacica, ali videci, da ne mogu dobiti pomoci opet se pocetkom 1205. ni od kralja Emerika ni od hercega Andrije,
Istok, prisili ih
i
i
teske uvjete.
(1201) naslov kralja Srbije i Bubugarske prilike i bogomilgarske, a onda obrati paznju na B o s n u, narocito na stvo (patarenstvo)- Bogomilstvo je istocnoga podrijetla, i to ncka bizantinski vojnici vrst gnosticko-manihejskoga nauka, sto ga donijese se onda rasiri medu B u g a r e u evropski dio carstva, a odavle ogomil, (oko 930.). Tu mu podade neki pop Jeremije, ili samozvani B slovensku spoljasnjost, uzevsi za osnovu slovenske crkvene knjigc. ne Bogomili vjerovali su u jednoga boga, pace i u trojstvo, ali ga
Oko uzme
drzahu tvorcem neba i zemlje, jer ucahu, da je bog stvorio samo dusu i sve nevidljivo, a svc ostalo vidljivo i materijalno nccastivi znacaj, zli bog). Bogomilstvo dakle imalo je dualisticki (ili onako kao vjera Zoroastrova. Za Hrista su naucali bogomili, da jc
bio
samo
najvisi
andeo
prividnim tijelom,
pa stoga su
muka
start smrt njegova tek prividne. Zabacivali su sve sakramente, vas jedini Ocenas". Razvijene hierarhijc zavjet, a od molitvi pridrzali su svenijesu poznavali, vec jedino d e d a (kao biskup), g o s t a (kao siriti nauk. cenik) i s t a r c a (kao dakon), dok su s t r o n i c i imali Crkve i oltare nijesu gradili, nego su se na sluzbu bozju, koja se
j j
sastojala
u pjevanju i lomljenju kruha, skupljali po sumama ili u. obicnoj kakvoj sobi. Oni, koji strogo ispunjavahu propise bogomilske, zvali su se s a v r s e n i, dok su ostali vjernici postajali takovima pred smrt, odrekavsi se svijeta i svega materijalnoga, a u prvom redu zene. Savrseni su bogomili veci dio zivota provodili kao samci
Bugarske uvuce se bogomilstvo najprije u Srmu je biju, a onda najkasnije sredinom XII. vijeka u Bosnu, gdje Latina protiv slovenske sluzbc mozda pogodna bila borba dalmatinskih daklc bozje i knjiga, jer je Bosna bar od sredinc XII. vijeka spljetpripala poslije svoga pridruzenja ugarsko-hrvatskomu kralju skoj nadbiskupiji. Poradi pristajanja uz ovu herezu pozove kralj Emerik na zahtjev pape Inocenta III. bana Kulina na odgovornost. Poslije posebne istrage odreknu se onda bosanski bogomili (1203)
u postu
i
molitvi.
Iz
91
krivovjerja
Odsada
su kroz
sve vrijeme do propasti bosanske drzave ugarskohrvatski kraljevi pod izlikom bogomilskihsmutnja oruzanom rukom provaljivali uBosnu, nastojeci, da je potpuno sjedine sa svojom drzavom.
Emerik umre u seplembru 1204. izmirivsi se prijc s braosam torn Andrijom, a kad se vec poslije kratkoga vladanja od prestavi malodobni mu sin Ladislav II. (III.) (12041205), mjeseci
Kralj
stupi
na prijesto Andrija I. (II.) (12051235). Andrija I. (II.) (1205-1235). Nastupom kralja Andrije I. (II.) prestale su doduse mnogogodisnje borbe izmedu pojedinih clanova
kraljevske kuce
za
dulje vremena,
ali
te
borbe,
i
cesto
svezi sa
spoljasnjim ratovima,
moc
kraljevsku,
nije
svjetovnih
velikasa.
No Andrija
bio
covjek, koji jc tome mogao pomoci, jer rasipan, lakomislen, nestalan i neodlucan, pogorsao je jadno stanje jos i time, sto je bio potpuno u vlasti svoje zene, Njemice Gertrude i njezina roda. Brat njezin
nesposoban po mladosti i bez teoloskih nauka, postadc nadbiskupom, a onda josihrvatskim banom. Zbog kalockim toga urote se neki velikasi protiv kraljice i proksenog joj brata te je u septembru 1213. u Piliskoj sumi kraj Budima poslije dovrsena
e r
d,
lova umore, dok Bertold srecno umace.' Kralj Andrija oplakivao je doduse Gertrudu, no dobrza se utjesio ozenivsi se (1215) Jolantom,
sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Da podigne svoj pali ugled, odluci se Andrija na vojnu u Galiciju, gdje dadc mladega sina Kolomana okruniti galickim kraljem, ali Rusi ga poslije cetiri
godinc zarobe
prisile
na povratak
(1121),
Krizarska voina Andrijina. Jos se Bela II. (III.) zavjetovao, da ce poci u krizarsku vojnu; na samrti prenese svoj zavjet na
sina Andriju, Poslije svih onih nesreca
i
da ce ispuniti ocu zadanu rijec. Nemajuci potrebnoga novca za prevozninu po moru, odrece se u korist Venecije svoga kraljevskoga prava na Zadar (1216). Fred polazak na Istok postavi u Hrvatskoj svojim namjesnikom templarskoga mestra Poncija de Cruce, a u Ugarskoj ostrogonskoga nadbiskupa Ivana, a onda pode Ijcti 1217. na put preko Zagreba, gdje je upravo tada u njegovoj prisutnosti
'
Bajka
je,
da
je
kraljicu
(ili
z.apravo
Bank od
plemena
Bor), jer
da
mu
je
92
posvecena
rije
nova
Od
stolna crkva,
mu se Babonici, a zacijelo i Hrvata jos neki drugi plemici, s kojima se krajem augusta ukrca u Spljctu u mletacke lade i preveze do palestinske obalc. Krizarska vojna kralja Andrije samo je neznatna epizoda u torn orijaskom krs<5anskomuslimanskom hrvanju, a svrsi se bez zamasnijih uspjeha u Evropu vrati se Andrija kopnenim putom preko Carigrada noscci sa sobom vise dragocjenih relikvija, sto ih je nabavio za svoga boravka u
privilegije.
pridruzili su
Svetoj Zemlji.'
svom nade Andrija drzavu u tako zbog pohlepe velikasa, da je sam pisao papi Honoriju III., kako ce trebati bar petnaest godina", da se svc popravi. Prije svega dade okruniti starijega sina B e 1 u mladim kraljem" ugarskim (rex Hungariae iunior) i ucini ga podjedno h e rcegom hrvatskim. Potom poce oduzimati nekim plemicima ona drzavna dobra, kojih se domogose u posljednje vrijeme na ncdopusten nacin, ali kad kralj uze kvariti novae, rasipavati drzavno
Zlatiia bula". Po povratku
stanju, a narocito
zalosnom
blago njega
savjetnika
brojno
nize plemstvo,
pace i sam mu rodeni sin Bela. Posredovanjem zagrebackoga biskupa Stjepana izmire se doduse otac i sin, no ogorceni ugarski i slavonski kraljevi sluzbenici prisile Andriju, da je izdao 1222, Zlatnu b u I u".^ Zlatna bula" zapravo je pokusaj, da se u jednu ruku skrsenjem preraoci velikasa a u drugu i ukinucem financijalnih nereda podigne moc kraljevska,
narocito njegovi vojni sluzbenici (servientes),
zajamce nizemu plemstvu prava i sloboda. Po formi svojoj bjese ona u pocetku samo p r i v i I e g i j, a tek d o c n i e postade najznatnijim drzavnim zakonom i osnovkom u s t a v a, pa zato jos i danas Zlatna krunisanja, kralj kod prisize na nju ugarsko - hrvatski bula" sastoji se od trideset i jednoga clanka; u uvodu istice se preobrazba kraljevstva" (reformatio regni), kojom kralj hoce da obnovi slobodu plemica, a onda se redom nizu pojedine ustanovc, odnosno kao zamjenik njegov palatin duzan je da svake Kralj godine na dan sv. Stjepana kralja (20. augusta) sazove u Stolni Biograd (Alba, Szekesfehervar) svecani sudski dan (solenniarc), na
j
* Tako danas crkva zagrebacka na zvano Crno Dijete", sto ga izlaze jos dan Neduzne djece (28. dec), dar je Andrijin s te vojne, * Ime potjece otuda, sto je na ispravu bio objesen kraljcvski pecat u zlatnoj
i
okrugloj
kutiji.
93
koji iraadu pristupa
iznesu svoje
(omnes servientes), da ondje nc moze nijednoga takova p sluzbenika zatvoriti ili mu oteti imutka za volju kojega v eplemica (favore alicuius potentis), ako ga nije sud prije proglasio 1 i k a s a krivira. Kralj ne moze od plemica svojevoljno uzimati niti poreza u novcu, niti protiv njihove volje zalaziti u njihova sela i kuce. Izvan granica drzave ratuje plemstvo samo na kraljev trosak, pace i velikasi (qui comitatus habent) polaze na kraljev trosak u n a v a 1 n i rat; all za slucaj obrane domovine moraju svi poci u vojnu. Samo
i
svi nizi
plcmici
a v d e
(causas),
Kralj
palatin,
kraljicin
a n c
noga vijeca nikakove. Desetina nema se biskupima placati u novcu, ncgo u prirodninama (vinu i zitu). Novokovani novae vrijedit ce samo kroz godinu dana (od Uskrsa do Uskrsa), Zidovi ne smiju da budu cinovnici kod kovnice novca, u solarama i kod carine, Marturina (kunovina) ima se placati (u S 1 a v o n i i) po onom obicaju, kako je to ustanovio kralj Koloman, to jest od kmetskoga selista po 12 friCitave zupanije ne mogu postati prizatika (= denara).' nasljednim vlasnistvom, Za jamstvo privoli konacno Andrija vatnim posljednjim (31.) clankom Zlatne bule", da sveukupno vise i nize plemstvo ima pravo u slucaju, ako bi on ili koji od njegovih nasljedj
oruzjem (resistendi et contradicendi facultatem habent), a da ne potpadnu pod kazan nevjere (nota infidelitatis). Znacajno je, da su kao svjedoci na ispravi polpisani sami b i s k u p i, a medu njima i zagrebacki Stjepan. Z 1 a t n a bula" vrijedila je jedino u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda (u Slavoniji), a ne jos i u Hrvatskoj od Gvozda do Neretve, Izdana bjese u sedam originalnih primjenajstariji je sacuvani prijepis od 1318. raka, a ipak su propali svi (u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu).
;
Kao
sto
se
i
Neretve, Tude su se pojedini rodovi natoliko poizmedu Gvozda digli, da su u svojim zupanijama postali tako reci nezavisni gospodari imajuci uza se citavu vojsku siromasnijih plemickih sluzbenika
*
To
je vrst
Hrratskoj; kovao
preilo je to
susjednoga austrijskoga novca, koji se u XII. vijeku Irosio i u se u koruskom mjcstu Friesachu, pa otalc mu i ime. Docnije
ime
(Slavoniji)
94
(familiares,
servientes).
To
je
pocetak
oligarhijskoga vla-
danja u Hrvatskoj, kojc je potrajalo sve do 1348,, kad jc tek kralju Ludoviku I. uspjelo, da slomi snagu hrvatskih velikasa, dok
u Ugarskoj vec prije proveo otac njegov Karlo I, Pored Krckih knezova (Frankapana), koji su 1225. dobili uz modrusku zupaniju plemena Subica, jos i V i n o d o 1, isticu se B r b i r s k i knezovi od onda S v a c i c i s knezom Domaldora, na celu im knez Gregorije, gospodari zupanije cetinske, i K a c i c i s knezom Malducom, gospoje
to
dari
Zrnovnice kod Spljcta do usca Neretve. Radi prvenstva u Spljetu doslo je do krvave borbe izmedu Gregorija i Domalda, u kojoj Domald konacno podleze, dok udaraca je opet Malduc sa svojim Omisanima zadavao tako Ijutih
Omisa
primorskim gradovima, a narocito Spljetu, da je papinski poslanik Akoncije morao posredovati mir (1221). Uto se herceg Bela opet zavadi s ocem i postade (1226) njegovim vladarom, dok ga mladi brat naslovni galicki kralj Koloman zamijeni 1226. u hrvatskom hercestvu. Kralj i herceg (rex et dux) Koloman nastojase da primiri Hrvate, no ipak ne postize mnogo, bar u prvi kraj, ma da je otac njegov Andrija jos pod konac Belina hercegovanja imenovao (1225) dva b a n a, jednoga za citavu Slavoniju" (totius Sclavoniae) do Gvozda, a drugoga za Hrvatsku i Dalmaciju (banus de marittmis partibus).' Hrvatskim nezadovoljnicima stade na celo knez Domald od plemena Svacica i zapocc na kopnu moru gradanski rat, u kojem konacno podleze (1229). Tek sada i mogao je Koloman da svrne paznju svoju na Bosnu, gdje je tada vladao ban Matcj Ninoslav (12301250). Koloman pozeli da izravno svojoj vlasti podvrgne i Bosnu pa stoga se uze mijesati u
olaksa ponovo procvalo bogomilstvo, pace i sam ban Ninoslav bjese gorljiv mu privrzenik. Toga radi prcpusti kralj Andrija vrhovnu pasku nad Bosnom sinu Kolomanu, a tu
njezine nutarnje prilike, sto
mu
odiuku potvrdi i papa Grgur IX., a onda uze herceg hrvatski u njoj djelovati krstom i macem. Kad provale vojske hercegove u Bosnu, ban Ninoslav i bogomili prigrle katoHcku vjeru, nasto se Koloman vrati natrag (1234). No tek sto je herceg s vojskom ostavio Bosnu,
i
ban
'
Od
je je
toga se vremena
an at
(rex)
us", kad
;
ili
.,d
u s", kad
jer
joj
je
sada
(kraljevina),
je
stajao
na celu
III.
kralj
369).
95
redovito ponavlja
ova slika dok su katolicke vojske u zemlji, svi se toboze priznaju katoliciraa, a tck sto su je ostavile, svi se opet vracaju bogomilstvu.
:
Posljednji dani Andrijini. Medutim se Zlatnom bulom" ne okrenuse na bolje prilike u Ugarskoj. Kralj Andrija ostao je i dalje vjeran svojem nacelu vladalacke darezljivosti", a Zidovi su opet
zakup drzavne prihode, Stoga se nanovo dize bura, ali taj visoko crkveno i svjetovno joj se put stavi na celo sporazumno plemstvo. Andrija bjese 1231, prisiljen, da izdade novu Zlatnu bulu", koja doduse u bitnosti od rijeci do rijeci preuzima ustanove prve od nekih promjena, od kojih je najznatnija, da je 1222., no ipak ima
dobili u
i
sada napusteno jamstvo oruzana otpora", jer kralj i njegovi sinovi izjavise, da se podvrgavaju u slucaju nepostivanja ustanova presudi ostrogonskoga nadbiskupa, koji moze da protiv njih izrece crkvenu kletvu (excommunicatio). I odista vec slijedece godine (1232) dosao izopcio njega i je Andrija u polozaj, da je nadbiskup Robert prisega i tvrdo obecanje, da ce Ugarsku iz crkve, a samo svecana postivati ustanove Zlatne bule", oprostise Andriju i drzavu tc strasne kazai. Jos pred smrt pocini na veliku srdzbu dvora sudbo-
nosnu nesmotrenost, kad se po Jolantinovoj smrti (1233) po treci put ozenio (u maju 1234.) mladom Beatricom, necakinjom markgrafa Azza od Este-Ferrare. Andrija I. (II,) umr'o je u septembru 1235. ostavivsi sasvira izmucenu i istrosenu drzavu sinu Beli.
IV.
Bcla
III.
(IV.).
(12351270.)
Poceci vladanja Bclc III. (IV.). Beli III. (IV.) bilo je vec oko bijase muz promisljen cetrdeset godina, kad je nastupio vladanje pali ugled kraljevskoga dostojanstva, energican. On naumi povratiti a slomiti premoc velikasa. Uz Kolomana i Belu II. (III.) on je bez sumnje najznatniji nas vladar iz kuce Arpadove. Vec prvih dana zgodi mu se neprilika, koja je docnije bila od zamasnih posljedica. Udovica je Andrije I. (II.), kraljica Bcatrica, da je stoga ide dolicno mjesto na da se osjeca majkom izjavila,
;
su ga inacc kraljice udovice bez djece morale ostaviti. Na tu izjavu stavi Bela Beatricu pod strazu, no ipak joj je uspjelo, da
dvoru,
jer
96
rodila sina S t e p a n a Postuma, oca. je umakla u Njemacku, gdje je Arpadovca Andrije II. (III.)- Iz Njemacke ode onda u posljednjega Veneciju, gdje stavi sebe i sina pod zastitu duzdevu, ali ni Bela ni
j
Koloman ne priznavahu Stjepana svojim bratom, vec ga razglasisc plodom materina grijeha s bivsim palatinom ocevim Dionizom. Treci tjedan po o(5evoj smrti dade se Bela ponovo okruniti u
Stolnom Biogradu jednom istom ceremonijom za ugarskoga skoga kralja (14. oktobra). Od toga je vremena (a mozda
Andrije
I.
i
hrvati
jos
za
(IL)
tome ustaljeni napo primogenituri, a uza nj bez sljedni red u kraljevskoj sumnje i drugi, za koji danas ne znamo.' Uspevsi se na prijestolje Bela uvede prije svega strogi red na dvoru. Da na vidljiv nacin pokaze svoju neogranicenu kraljevsku vlast i da ponizi gordo plemstvo, drzavnih ne naredi, da nitko osim biskupa i glavnih dostojanstvenika sjediti, a stolice njihove (koje su sobom smije u prisutnosti kraljevoj
dalmatinskoga kralja;
dade pobacati u vatru. Jos vise uvrijedi Bela (poradi tanajvisi dasnje opcene nepismenosti) gospodu uredbom, da nitko, pa i svoju i velikas, ne smije usmeno kralju podnositi tuzbu ili zelju rjesenje, vec da se imaju predavati napisane odmah zatraziti m o 1 b e n i c e kancelaru i c e k a t i na rjesenje. No najtezi udarac hercegom Kolomanom bjese, kad je Bela u sporazumu s bratom
donosili)
njihov odlucio da povrati kruni sva ona imanja i dobra, sto ih je otac lakoumno razdavao, ili ih se plemici domogose na nepravedan nacin,
Slavoniji,
mu
morali
su
povratiti
gradu
(castrum)
Krizevcima
ugrabljene posjede.
Djelovanje hcrcega Kolomana. Medutim se herceg Koloman spremi na ponovni rat protiv bogomila, a taj svrsi potpunom pobjedom njegovom, jer ne samo da je skucio Bosnu i prisilio bana Ninokojom je slava na pokornost, vec je provalio i u Humsku zemlju, Poslije ovih pobjeda pristupi Kotada vladao knez Toljen (1237).
loman uredenju bosanskih crkvenih prilika. Novoimenovanomu biskupif bosanskomu, dominikancu Pozi (Pousa), podigao je (1238) u zupi stolna Vrhbosni, u mjestu Brdu (danas Blazuj nedaleko od Sarajeva) obdari je suvise jos desctinom u Usori^ kaptolom crkvu sv. Petra s
i
i <5.
..Temelji
str.
120124
97
njegovom okolicom sve Donjim Krajima' te Dakovom do Save u vukovskoj zupaniji, Kako su bogomili dobrza opet stall biskupov polozaj ugrozavati, prcnese Poza svoje sijelo iz Broda u Dakovo, koje tako postade redovito srediste bosanske crkve (izmedu 1242. 1252.). Ali pored bosanskih crkvenih prilika zanimao se herceg Koloman hrvatskima. Buduci da je spljetska nadbiskupija u posljednje doba veoma osiromasila, zamisli herceg (oko 1240.) u sporazumu sa spljetskim nadbiskupom Guncelom sjediniti je sa z a g r eb a c k o m biskiipijom, dakle ovu iskinuti iz kalocke nadbiskupskc jurisdikcije i povratiti stanje, kakovo je bilo u Hrvatskoj u X[. vijeku prije osnutka zagrebacke biskupije.^ No do toga nije doslo, jedno sto se papa Grgur IX. skanjivao da odmah rijesi ovo pitanje, a Ugarskoj i Hrvatskoj drugo, sto su oko toga vremena zaprijetili
Solima
i
i i
i
i.
Tatarska najezda.
glavar
Pocetkom
X[ll.
vijeka
ujedini
mongolski
zvavsi se
doskora Kinu, srednju Aziju i Perziju. gdje su (oko 1224.) potukle na rijeci Kalki, nedai u istocnu Evropu, leko od Azovskoga mora, sjedinjene Kumane i Ruse, Po smrti Dzingiskanovoj (1227) naslijedi ga kao vrhovni kan Tatar a sin Ogotaj, dok je u evrops'<om istoku preuzeo vlast s teznjom, da prosiri osvajanja prema zapadu, Ogotajev necak Batu-kan, a pomagao mu je rodak K a d a n. Pred Tatarima uzmakne potom jedan dio Kumana (40.000 vojnika) s kanom svojim Kutenom (zapravo Kotony) dalje na zapad i zamoli (1239) kralja Belu, da ih primi u Ugarsku, sto on i ucini, kad su obecali, da ce se pokrstiti. Saznavsi Tatari za to, zatraze od Bele, da im vrati podanike" Kumane, a kad kralj toga ne htjede uciniti, odluce da ce provaliti u Ugarsku. Ovdje se opcenito omaljivala tatarska opasnost, pace na zboru ugarskoga plemstva, sto se sastao u februaru 1241. u Budimu, digose svi prisutni razne tuzbe
'
bill
dijelovi
u Donji Kraji"
ria
ill
dio Hrvatske.
Pod Bosnu
Kulina bana.
'
Ova
je
lira, svijest
nam
je
k a
1
s,
Madiar
7
98 na
Kumane, zahtijevajuci, da se oni uklone \z Ugarske, kuda posluziti na stetu samo zato dosli, da se kralj uzmogne s njima sumnjajuci da su Kumani plemstva. Medutim navali ogorcena svjetina, kucu njihova kana Kutena u Pesti i ubijc polajne uhode latarske, na pustoseci i harajuci. povrati zaga, a nato se znatan dio Kumana, Ugarskom, Slavonijom, Srijemom, Srbijom Bugarskom preko
su
padnom
donjega Dunava u staru domovinu. golemu vojsku Bitka na Saju. Uto skupi Batu-kan oko Kijeva sjevernu Ugarsku, dok od 150.000 Ijudi i spusti se preko Karpata u drugoga kraja u Erdelj. Sabravsi rodak njegov Kadan provalio s
je
teskom
mukom oko
60.000 momaka,
medu kojima
se narocito isticahu
neprijatelju
ususret, hrvatske cete hercega Kolomana, pode Bela doslo je o h i (nedaleko od Miskolca) Na rijeci Saju, kod mjesta krvava boja, u kojem bude kraljeva vojska ame11. aprila 1241. do Kralj srecno umace kroz tice potucena i na sve strane rasprsena. Austriju hercegu Fridriku 11. Karpate, pa preko Njitre i Pozuna u ranjen, Babenbergovcu, no brat mu herceg Koloman, u boju tesko
svakoga iscekivanja iskoristi da mu odstupi sada austrijski herceg kraljevu nevolju, prisilivsi ga, s porodicom svojom ode u Zagreb, susjedne zupanije, nasto Bela
tek sto stize u
Cazmu,
umrije.
Protiv
Iri
otkuda je od raznih vladara krscanskih moUo pomoci, citavu Tatari u Hrvatskoj. Za to vrijeme opustosise Tatari ruku, Ugarsku s lijeve obale Dunava, ubijajuci sve, sto im je dopalo pocetkom februara 1242, a kad se zimi cvrsto slede sve rijeke, prijedu jednu je vodio Kadan, dvije cete preko Dunava i razdijele se u pod vodstvom a posla je na jug za kraljem Belom, dok jc druga Vesprim, Dur i Batu-kanovim udarila na Ostrogon, Stolni Biograd,
all
:
uzalud,
sav kraj, druga ugarska mjesta. Presavsi Kadan Dravu i opustosivsi Zagreb, gdjc kojim je prolazio, na daleko i siroko, a narocito stolna crkva sv. Stjepana kralja, Ijuto postrada nedavno dovrsena porodica i mnogi uze se primicati primorju, jer su kralj Bela, njegova zaklonista u tvrdom ostavivsi Zagreb, potrazili izmjenice
velikasi,
ali su kralja pomaTrogir Bribirski knez S t knezovi. Na primorje sasao je i Kadan, gali i drugi narocito Krcki kralja, ostadose no svi mu napori, da osvoji tvrd6 gradove i uhvati Hrvatske bezuspjesni. iza raznih bojeva i sukoba po raznim stranama Aziji Kad krajem marta 1242. stize u tatarski tabor vijest, da je u svojim umr'o vrhovni kan Ogotaj, uzese se Tatari sa
j
taj
je
cas branio
(u
Karakorumu)
99
vrhovnoga kana, Ugarske Hrvatske, naglo vracati na Jedna ceta skrcne pustoseci i paleci kroz Bosnu, Srbiju i Bugarsku u juznu Rusiju, a druga opustosi okolis dubrovacki i popali Kotor le se konacno probije kroz Bugarsku do donjega Dunava, gdje se idruzi s Batu-kanom, koji je takoder sasao preko Erdelja u Moldavsku,' Obnova drzavc. Strahovita najezda tatarska unistila je u jednoj ^odini sloljetno kulturno nastojanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. Sva je zemlja bila opustosena, pucanstvo rastjerano u sume i planine, tako da nigdje nije bilo vidjeti na daleko i siroko covjeka, a drzavna or-
vodama, zabrinutima za
istok,
isto
vrijeme
iz
^anizacija
iz
temelja
pokolebana,
Kako zemlja
nije bila
obradena,
zavlada strasna glad, a s njome i kuga, koja pomori mnostvo svijeta, pace nevolju uvecase i cete drskih razbojnika i rulje gladnih vukova, koji su Ijude napadali ca i u njihovim stanovima, kako to pripovijeda spljetski arhidjakon Toma. Primivsi sigurnih vijesti o odlasku Tatara,
ostavi Bela
pratnji
Krckih knezova,
mu
najprije u Zagreb, a
mogao
uvjeriti,
da mu
Prije
se
svega opet je uskrisio upravu, a onda je uspostavio sigurnost iicnu i imutka, da ublazi nevolje pucanstva, koje je pocelo pomalo
ostavljati svoje zbjegove.
Potom
se bilo
je
najvecu brigu
paznju posvetio
o b
a n
i
z e
m
je
1 j
e,
jer
bojati,
da ce
ostade
provalu.
netom minula strasna godina pokazala, da su jedino tvrdi g r a d o V (castra) pruzali narodu dovoljno sigurno zakloniste, osnovao je sada kralj Bela na tom iskustvu svoj obrambeni sustav, Tada je bilo samo malo gradova u zemlji, a svakako vise njih u
i
i
Kako
je
i
Bela na
velikase,
zidati
gradove
potaknuo prelate
brace
Bitka na
i
Grobnickom
kao
i
K
i
r c s a,
i
K
I j
u-
pic
t
i
a k
a,
pomorski boj
iz
su
o-
n e, a nalaze se u
nekim ocevidno
falsificiranim
paskim
listi-
nama, kako se
<i
i
1.
ralica
(t
Sraiciklasova komentara ovim listinama u C o d. Kod tih je falsifikacija sudjclovao poznata vaPavao Skalic (iz XVf. vijeka). Suvremeni spljetski arhidjakon Toma
to vidi
IV, 222
zatajio 1268.), koji opsirno govori o tatarskoj najezdi, niposto nc bi prcsutio tako krupnih dogadaja, tada s v a k o m u citatelju poznatih. Prvi govori o bitki na Grobnickom polju tek fra Ivan Tomasid (t poslije 1562.), bez sumnje na osnovi
i
irankapanskih
falsifikata.
100
da
ih
stariji
popravljeni
pojacani.
to
doba
nedaleko Ostrodakle dade kralj sagraditi Budim, a kraljica Viscgrad Kalnik (kod Krizevaca), MedHrvatskoj podignuti gona, dok su u (kraj Samobora), vedg'rad (kraj Zagreba), Garic (u Moslavini), Lipovac
:
Okie (nedaleko od Samobora) i drugi. Postanak kraljevskih slobodnih gradova. Da napuci opustjelu Nijemcima, primamivsi zemlju, odluci je naseliti strancima, poglavito
ih velikim phvilegijima.
bill
i
Ti strand,
c
i,
obicno zvani
su
gosti
(hospites),
(varosi) i su upravo o b r t n kraljevski slobodni gratrgovista. Iz toga se dakle razvise rud o V i. kojih su gradani imali redovito gradsku upravu u svojim XIX. vikama, slobodno birajuci sebi suca (koji bjese sve do polovice
napucili
samo gradove
parbenim jeka kao danas nacelnik), njegove pomagace i zupnika, a u prizive slati ravno na kraljevski sud, Vazno je poslovima mogli su svojom imovinom jos i to, da su gosti" mogli slobodno raspolagati i mnoge nize pieu oporuci, Ove su povlastice privukle u gradove stvarali mice i slobodne seljake, koji su onda sa starijim ziteljstvom V a t s k i gradski elemenat- No gradani sudjelovali su i u obrani
h
r
uzdrzavali svoje gradove, utvrdene zidinama i tornjevima, a djelomicno kaa jakim i visokim kamenim iste godine vojnici, odnosno konjanici u kraljcvskoj ceti, Jos krajem c 1242, bi osnovana na brdu kraljcvska slobodna opcina Grade pod kojim se imetik Zagreba (Mons Graecensis iuxta Zagrabiam),
zemlje, djelomicno tako, sto su
nom u
to
doba razumijevao
samo
Kaptol
jelom donjega grada. Kasnije jos su postale slobodne opcine Samobor (1242), Krizevci (1252) i Jastrebarsko (1257), Mletacki rat. Ma da je zemlja bila tesko izmucena, ipak nije
Prvo
tri
mu
je
bilo,
da
je
jos
iste
godine 1242.
oruzanom rukom
povrati otete
se
jos
da
mu
odmah po dolasku kraljevu na i primorje, pobunio protiv republike. No vojska hrvatskoga hercega grad bana Dionizija bude Ijeti 1243. pod Zadrom potucena, nasto
Zadra, koji
pocetkom
Nin, opet pade u mletacke ruke, posto se vecina Zadrana odseHla u Ijutih nevolja Mlecanima, Videci Bela taj neuspjeh otkud je zadavala Borje sklopi Ijeti 1244. na slavonskom gradu Glazu, na podnozju repubUkom mletackoro planine (u danasnjoj bosanskoj Posavini), s
mir odrekavsi se Zadra, a duzd se opet obavezao, da ne ce poduAndrije", pirati nekoga Lombarda" Stjepana, toboznjega sina kralja
101
u Veneciji
za koga
je
mati
mu
kraljica Beatrica
Kolomanove smrti hercestvo hrvatsko, Sada ne preni Zadranima drugo, nego izmiriti se kako tako s Venecijom, ostade urade 1247,, razumije se, pod veoma tcskim uvjetima, jer sto oni su odsada imali primati gradskoga kneza, koga im duzd poslje, nijcsu se smjeli zeniti iz Hrvatske, a suvise jos preuzese Mlecani upravu stadose po volji raspolagati zadarskim brosvih gradskih prihoda
i
i
dovljera
razlog,
kojega
je
Bela
tako brzo i u tolikoj mjeri popustio Veneciji, ima se traziti u istovremenom gradanskom ratu u Hrvatskoj, jer je trebalo osujetiti, da se Venecija u nj ne uplete. Povod je dala slara prepirka izraedu
Trogira
i
Spljeta
to,
poradi sela
Ostroga, koje
su
Spljecani
smatrali
da su kralja Belu naje potvrdio posebnom ispravom, u kojoj su bila govorili, da im ga posjedi (16, maja 1242). Rat je medu obje izbrojena njihova prava opdne planuo odmah po kraljevu odlasku u Ugarsku, a dobrza okupe
svojim uza sve
sto je Trogiranima uspjelo,
i
se oko njih
ili
trogirska
ili
kraljevska (na celu joj Bribirski knez Stjepko) spljetska protukraljevska. Odmah se u pocetku pokazalo, da je trogirska stranka jaca, narocito na moru, pa stoga
Spljecani potraze
nadu saveznike u omiskih Kacica, Poljicana, humskoga kneza Andrijc bosanskoga bana Matije Ninoslava, koji odluci slabost Ugarske i najezdi iskoristiti sto bolje moze, Vojna boi Hrvatske po tatarskoj bana bjese najbolje svjedocanstvo o ozbiljnosti hrvatskih sanskoga <logadaja, pa stoga povjeri Bela jednu cetu hercegu i banu Dionizi ju (od plemena Tiirje), svomu drugu iz djetinjstva, da ukroti Spljet, dok je s drugom sam posao protiv bosanskoga bana Ninoslava. Kraljevske su vojske Ijeti 1244, postigle potpuni uspjeh na oba kraja, Herceg i ban Dionizije prisili oruzjem u ruci Spljet, da mu se predao i onda sklopio mir s Trogirom, odrekavsi se Ostroga. Osim toga Spljet se obveze, da ce birati gradskim knezom kraljevskoga covjeka, predati poloziti ponovo prisegu vjernosti. Kralj Bela opet nasest talaca sada potvrdio darovnicu Ijerao je bana Ninoslava na pokornost brata Kolomana bosanskoj crkvi na Dakovo desetinu u Usori, svoga Donjim Krajima, a za izvrsenje toga morao je jamciti baa Solima Ninoslav sa svojim velikasima. Od tada vladao je u Bosni do banove smrti (oko 1250.) mir, a medutim dade Bela na sudskom danu u
i
i i
Stolnom Biogradu
(20, aug,
1245.)
102
nizija palatinom.
ponovo zaplete u
Nedaleko od rat s austrijskim hercegom Fridrikom Babenbergovcem, kojem pogibe Fridrik kao p oWiener-Neustadta doslo je do boja, u sljednji muski potomak svoga rod a. Sva zemlja od
Ceske do hrvatske granice (to jest Austrija i Stajerska) ostadose bastinu bez zakonita vladara. Sada se uzmu otimati za babenbersku kralj Bela i ceski kralj Otokar Pfemysl II, Poslije pooba susjeda, iV,, duljega bezuspjesnoga ratovanja uplete se u borbu papa Inocent Pozunu (1254), po kojemu. a njegovim nastojanjem dode do mira u
dobije
svu Stajersku (od Seraeringa na jug). Potom poslje Bela u Stajersku svoga sina mladega kralja" S t e p a n a, a kao glavnoga mu savjetnika dodijeli bana i hercega hrvatskoga S t e p a n a (od plemena Gut-Keled). Noceski
kralj
Austriju,
ugarsko-hrvatski
Stajercima ubrzo otesca ugarsko gospodstvo, pa stoga plane u zcmlji buna. Buntovnici prisile mladoga Stjepana i njegova istoimena savjetceskoga. nika na odlazak iz Stajerske i proglase svojim gospodarom
kralja
Otokara Pfemysla (1259). Zbog toga doslo je do cesko-ugarskoga rata, u kojem ceske vojske pobijede ugarske kod Kroissenbrunna na rijeci Moravi (1260), nasto se Bela morao odreci Stajerske. Kao jamstvo za trajni mir bilo je uglavljeno, da ce se Belin mladi sto se docsin Bela ozeniti Otokarovom necakinjom Kunigundom, tako nastupise porodicne sveze izmedu Arpadovica nije i zbilo, pa nije bilo trajna mira, pace pod kraj i Pi'emyslovica. Uza sve to ipak
Belina zivota ceski
je
kralj
ovladavsi
bilo je
kako bi dobio u svoju vlast i u njegovim rukama u doba Beline smrti hrvatsko Zagorje i i posav kraj oko S a m o b o r a, gdje su privrzenici ceskoga kralja na obranu juznih meda Otokarovc digli cvrst grad nad trgovistem
gledao,
drzave (oko 1279). Ojacanje vclikasa. Tatarska je najezda odvrnula kralja Belu pocetku vladanja. Do toga vremena s onoga puta, kojim je posao u
naime
dalje
i
kralj je
sam
ih je
dakle uz obavezu vojne sluzbe svojim citave zuvjernim privrzenicima ne samo pojedina zemljista, nego i dobrima tvrde panije, a uza to bi ih ovlastio, da grade na svojim
svoje vojne snage. Darivao
gradove.
Na
taj
je
ali
jc
103
ujedno
drzali
porasla
moc
samo u kraljevoj sluzbi oruzane cete, cina obranu zemlje, nego su velikasima sluzile i u njihove licne da je nastojao, Ijeve. Da oslabi ovako poraslu moc velikasa, kralj
stalne
gradanski
stalez,
dok
je
(nobiles ... qui nike u kraljevskim gradovima podigao sve na plemice im u potpuno vlasnistvo onaj servientes regales dicuntur), davsi toga kralj kraljevski zemljisni posjed, koji su dotle obradivali. Pored druge posjede, gradove za je zamjenjivao s velikasima neke njihove dobije u svoje ruke kao kraljevske gradove" (castra zcleci da sve znatnije tocke u zemlji. Ali se vec dobrza pokazalo, da
regia)
da nijesu mogle sprivojna snaga, do koje jeciti presizanja velikasa, jer ona gospodarska i sve to jace sc oni uspese, ucinila ih je tako preuzetnima, da su stali posjeda zahtipotiskivati nize plemstvo u dohvatu svoga ogromnoga njihovih jevajuci od njih razne vazalne duznosti. Pace gdjekoji se od
sve ove kraljeve mjere nijesu bile dostatne
i
kojega je tvrdih gradova pretvorio u pravo razbojnicko gnijezdo, iz vlasti. Ovu preuovaj ili onaj velikas uspjesno prkosio i kraljevskoj
sina izmedu oca Bele mladi Stjepana, a svrsi (1265) konacno tako, da je Stjepan kao imala kralj" sebi izvojevao neogranicena kraljevska prava. Odsele dvijc centralne vlade, dok je u dvora je Ugarska dva kralja, dva Hrvatskoj preko Drave vladao kraljevskim sjajem i punom samostalnoscu mladi sin Bel a kao herceg hrvatski (od 1261. do smrti 1269.). Zlatna bula" je sasvim zaboravljena, a oba su se kralja jagmila, na njima natko cc sebi steci vise privrzenika darivanjem zemljista uz koga je listom prikralj Bela seljenih kmetova. Sada potvrdi zupanijc stajala sva Hrvatska medu ostalima Krckim knezovima
je
ojacala razmirica
Vinodol (1251), Bribirskim zupaniju Bribirsku (1251), a Babonicima Vodicevo (1256). Ovo jacanje velikasa nagna nize plemnjegove stvo (servientes regales), da su se obratili na kralja Belu i
Modrusku
sloboda im zajamce i potvrdc temeljna prava plemstva kojom im udovoljise sinovi izdadu potom 1267, ispravu, stinc. Otac Zlatna odnoseci se kao molbi u deset tocaka. Ova isprava do bula" (od 1222.) samo na Ugarsku i Slavoniju, ili na Hrvatsku
sinove,
i i
treca je promjena ..Zlatne bule", ali ojacanja velikasa i Gvozda, postepenoga padanja kraljevske moci nije ni ona mogla da sprijeci. Upravnc promicnc. U to doba (oko 1260.) ucini kralj Bela neke veoma zamasne promjene u upravi hrvatskih zemalja. Prije svega
104
uredi,
r c e
g od kraljev-
skoga roda (dux totius Sclavoniae, Croatiae et Dalmatiae), kojemu slavonskoga i hrvatsko-dalmatinskoga. Kad nije dodijeli d v a b a n a kraljevskoga roda (sto je obicno i bivalo), onda bilo hercega od vrsi vrhovnu upravu nad citavim kraljevstvom hrvatskim slavonski
njemu se imao pokoravati hrvatsko- dalmatinski ban, koji nosi kadikad i naslov primorskoga" bana (banus maritimus). Ovom je razdiobom polozena politickoga osnova razdiobi sve dotle jedinstvenoga upravnoga
ban
s
naslovom
cijele Slavonije"
(totius Sclavoniae);
kraljevstva hrvatskoga u
t
upravna
e r
i t
i j
a,
u kraljevinu Sla-
obrane ugarske i hrvatske granice od Srba osnova Bela pod kraj svoga vladanja banovinu Macvu (banatus de Machow), koja se prostirala u danasnjoj sjeverozapadnoj Srbiji, Savi na jugu izmedu donje Drine i Kolubare, a sa sredistem (castrum Machow) nedaleko od danasnjega mjesta Valjeva. Ovoj banovini bisc u docnija vremena, narocito u XIV. vijeku, pridruzene zbog vecega dohotka
Radi
u vojnicke svrhe srijemska i vukovska zupanija, pozeska u ime prihoda postala (od 1264. dalje) redovitim vlasnistvom kraljicinim.' Na taj sc nacin zgodi, da su pomenuti od
banova dok je
starine
hrvatski krajevi
a
bili
vremenom izuzeti
je
sasvim
to
opet
urodilo
posljedicom, da
i
hrvatsko tako je Bela rasdo mohacke bitke. cjepkao i B o s n u poslije smrti bana Mateja Ninoslava (oko 1250.), kad u njoj buknuse prijestolne borbe medu njegovim potomcima.
kraljevstvo
medu Kao
ugarske,
narocito
u XV.
XVI. vijeku
Bosnu na tri dijela: od porjecja gorVrbasa i Bosnc slozi banovinu Bosnu, u kojoj ostavi njega potomke Mateja Ninoslava da vladaju, dok od porjecja Usore (oko Tesnja) sklopi usorsku banovinu, aod predjela Doboja oko Soli (danas Tuzla) ucini banovinu Soli, u kojima je namjestao svoje pouzdane velikase. Tada je vladao kraljevstvom hrvatskim herceg Bela (1261 1269), a kako bjese jos malodoban, stajala je uprave sama kraljica mati Marija. Herceg Bela na celu hrvatske Kninu okruzen sjajnom pratnjom. stolovao je s majkom u Zagrebu
Oko
za svu zupaniju
se izrijekom
in
105
f*od
skrbnistvom materinim ostade herceg Bela do 1268,, kad zace samostalno vladati, no vec slijedece godine 1269. pokosi ga ncnadano smrt. Bas tada udao je mladi kralj" Stjepan kcer svoju Mariju za napuljskoga kraljevica Karla, dok je napuljska princesa
tim
Jelisaveta docnije
posla za
Stjepanova prvorodenca
prijestolona-
sljednika Ladislava, Ovim zenidbama nastupise najtjesnapuljnji rodbinski odnosi izmedu Arpadovica kih Anzuvinaca,
i
Kralj Bela
III.
(IV.)
umr'o
je
3.
maja 1270.
V.
Posljcdnji Arpadovici.
(12701301).
(12701272) bijase covjek zcstoke cudi i tvrda kraljem srca. Odmah u pocetku svoga vladanja zametne sa ceskim mirno gleda, kako Otokarom Pfemyslom II. rat, jer nije mogao da Kranjsku. Ratovalo se promjeniaj mocni vladalac osvaja Korusku Ijivom srecom sve do maja 1271,, kad je doslo do boja izmedu grada Mosona i rjecice Rapce (zapadno od Dura), u kojem bi Otokar doStjepan VI.
(V.)
i
duse
ne porazen. Nato sklope oba vladara mir kralj Stjepan odrece se svakoga zahtjeva na Austriju, Stajersku, Korusku Kranjsku, a Otokar opet obeca, da ce se okaniti svake sveze sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrije I. (II.), koji i malo potom umrc u Veneciji ostavivsi udovicu MIecanku Tomasinu Morosini i
suzbit,
ali
:
sina
A n d r u Mlecanina". Za Stjepanova vladanja stekose Krcki knezovi grad Senj (1271), 1272. a banovao je Joakim Pektar od plemena Gut-Keled. Ljeti odluci se Stjepan da ce poci u goste u Napulj preko Dalmacije. Na put povede desetogodisnjega starijega sina Ladislava, no dosavsi do cistercitske opatije u Topuskomu, ostavi ga ovdje, a sam pode s velikom pratnjom dalje na jug. Kad kralj stize u Bihac na Uni, dode mu glas, da je mladoga prijestolonasljednika Ladislava nekud iz toi
j
bilo, jer je mladica potajno puskoga samostana nestalo. Tako je ban Joakim Pektar, bez sumnje u sporazumu s kraljicom ugrabio
i
Jelisavetom,
rodenom Kumankom. Na
taj
sina. ali uzalud, jer jako uzrujao i odmah krenuo natrag, ga dobrza skrha teska bolest, koja ga prisili na povratak u Budim. da Kralj je morao trazenje prepustiti drugima, a ovi su i saznali,
da trazi
106
gradu Koprivnici, ali dok su grad podsjedali^ umre kralj Stjepan (6. augusta 1272.). Ladislav III. (IV.) (12721290). Smrcu kraljevom prestade podsada Koprivnice, a ban Joakim Pektar pozuri se s prijestolonasljednikom u Stolni Biograd, gdje ga doceka mati kraljica Jelisaveta nato bi okrunjen kao Ladislav III. (IV.) (1272-1290). Obicno mu
se kraljevic nalazi
;.
po materi. Do Stjepana VI. (V.) jos se nekako odrzao kraljevski ugled u Hrvatskoj, no poslije njegove smrti nastupi opceno rasulo, jer kako jc Ladislav proksen, uzdigose se isprva bio malodoban, a poslije lakomislen sebe za bansku cast i imanja. vise otimajuci se izmedu velikasi jos
se daje pridjev ..Kumanac", jer su ga tako zvali
i i
U G
doseljeni glavne velikaske porodice u Hrvatskoj i s n g o V c i (Nemetujvarijevci), koji su gospodovali na osnovi kraijevskih darovnica poglavito u krizevackoj zupaniji; onda G u ttaj
mah
bile su
takoder njemackoga podrijetla, kojih su posjedi bili u zagrebackoj i krizevackoj zupaniji oko Koprivnice, zatim domaci B ab o n i c i knezovi Vodicki (kasnije Blagajski), kojima su se imanja protezala od Kranjske mede do Vrbasa s gradovima Stenicnjakom blizu Kupe i Blagajem na Sani; pa knezovi Krcki u primorju od
Keledi,
Trsata do Senja
i
do pDdnozja Gvozda (Kapele), te knezovi B r ib i r s k od plemena Subica, gospcdari bribirske zupanije i knezovi po dalmatinskim gradovima osim u mletackom Zadru. Hrvatskc prilikc. Mjesto nedorasloga kralja Ladislava preuze
i
vladanje
mati
mu
Jelisaveta,
glavni
joj
ban Joakim Pektar, docnije kraljevski blagajnik. Joakima zamijeni a od plemena Caka Trencinskih, koji sazva na banskoj stolici M a t dne 20. aprila 1273. prvi nam poznati slavonski sabor (congregatio generalis regni Sclavoniae), na kojem se raspravljalo o porezima. U Hrvatskoj i sudenju, vojnim duznostima sudstvu Dalmaciji opet postade banom primorskim" Bribirski knez P a v a o, sin kneza Stjepka. No Matiju Caka zamijeni jos iste godine u Slai
j
k Gisingovac, a taj podize vec slijedece godine bunu protiv kralja Ladislava i njegove matere, za koje i pogibe. Sada bi imenovan mladi kraljev brat A n d r i a hercegom hrvatskim, a kako preuze vladanje mati mu Jelisaveta. Sve to ipak je bio jos dijete,
voniji
ne sprijeci velike bune hrvatske pod vodstvom knezova glavnog joj savjetnika Joakima Pektara, u Babonica protiv kraljice pogibe (1277), Njegovom smrcu dobrza. kojoj ovaj siloviti covjek
i i
iz
Slavonije.
107
Bitka na
u susjednoj
Moravskom
polju.
Medutim
izabran
hi njemackim kraljera pozove ceskoga kralja OtoRudolf Habsburski, a taj odmah Buduci da se kara, da povrati Njemackoj bastinu Babenbergovaca. rata, koji ceski kralj ne htjede odazvati torn pozivu, doslo je do
Austriji.
Godine
1273.
konacno svrsi bitkom na Moravskom polju (26. augusta 1278.), je sam u kojoj Rudolf pobijedi poglavito ugarskom pomoci, dok Ovora su bitkom HabsburOtokar poginuo kao junak na razbojistu. nepogovci postal! gospodari bivsih babenberskih zemalja, odnosno odsada hrvatskoga kraljevstva sredni susjedi ceskoga, ugarskoga oni se sve to vecma uplicu u poslove ovih drzava s jasnom unaprijed koteznjom, da ih skupe u jednu cjelinu u svojoj ruci, sto im je
i
;
nacno
uspjelo.
i
Hrvatskoj
Dalmaciji nije
poslije
smrti
Andrija
(Ijeti
1278.).
U
jer
taj
cas bijase
zakonom
dvor nikad ne htjede da takim uzme Andriju priznati Arpadovic, ..Mlecanina", sina Stjepana Postuma, Medutim bijahu Gisingovci i Babonici, kojima se pridruzise i Krcki knezovi, u neprekidnim svadama, a u Dalmaciji navalise Mlecani na omiske Kacice i potpuno sam grad ih uniste; ipak je ban Pavao Bribirski znao sebi sacuvati
takim dakle prilikama pregauo je Andrija Mlccanin, da ozivotvori svoje pravo na hrvatsko hercestvo, a kad se Gisingovci 1289. podignu na kralja Ladislava, pozovu Andriju u Hrvatsku. U pratnji svoga ujaka Alberta Morozinija iskrca se Andrija pocetkom
Omis
(1280).
murju, zarobi
pode na sjever no u Strigovu, u Medupotom predade na cuvanje austrijI., sinu Rudolfa Habsburskoga. Kad bi skom hercegu Albrehtu skoro potom kralj Ladislav ubijen od nekih Kumana, pozovu ugarska
1290. u
mletackom Zadru
ga neki velikas
Andrijc
II.
(III.)
Mlepori-
canina odmah
se podigose tri
mocna
protivnika, slozno
mu
uze Hrvatsku u zatvrditi, da je kralj Bela III. (IV.) pa stitu njemackomu caru Fridriku II. za tatarskc provale (1241), Alstoga predade oba kraljevstva sinu svomu austrijskom hercegu brehtu (u augustu 1290.). Papa Nikola IV. opet stade isticati, da
podrijetlo.
Rudolf Habsburski
i
predao Ugarsku
da
je
r
i
da njima raspolaze.
Napuljska kraljica
Ma
108
dislava
III.
(IV. )t izjavi,
da
je
njezin sin
Karlo Martel,
pridruzi
Stolnom Biogradu i imajuci na svojoj strani najveci dio Ugarske, brzo se snasao u torn nezgodnom polozaju. Prije svega obracuna s Albrehtom austrijskim
skoga
kralja. Ali Andrija, zakonito
On mu
navijesti
rat
pobijedi
ga,
napuljskim dvorom,
jer
mu
i
se pridruzila
isti
oruzanom rukom
preko Drave, ali vracajuci se poslije uspjesne vojne natrag bi od Ivana Gisingovca izdajnicki uhvacen i zatvoren. Plativsi golemu svotu ^otova novca dobavi se Andrija opet slobodc (krajem 1292.). Sada se pridruze kralju Babonici i dovedu srecno u Ugarsku kraljevu majku Tomasinu Morosini, koju sin imenova hercegicom hrvatskom. Bribirski knezovi. I napuljskomu dvoru i Andriji IL (III.) bilo je osobito stalo do Bribirskih knezova, narocito do baaa Pavla. Da ga predobije za sebe, darova mu napuljski kralj Karlo II. u ime svoga sina Karla Martela citavu Hrvatsku od Modrusa (to jest od
Gvozda) do Huma (to jest do Neretve) s nasljednim pravom i to tako, da su svi oni hrvatski plemici, koji su na tom zemljistu stanovali, bana Pavla i njegovih bastinika (u postali tom darovnicom v a z a
I i
augustu 1292.). Odmah slijedece godine ucini isto i kralj Andrija, darovavsi Pavlu i njegovu rodu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i
bansko dostojanstvo s nasljednim pravom (1293). Ovim darovnicama postadose knezovi Bribirski prvi velikasi u Hrvatskoj, a banska cast postade u njihovoj porodici nasljedna, prelazeci od oca na sina bez kraljevskoga utjecanja ili bar potvrde. U Slavoniji opet pokusase
Babonici, da se ucine
nasljednim banovima
(Radoslav
Stjepan), a
u Bosni Kotromanici (Prijezda i sin mu Stjepan Kotroman), bez sumnje potomci bana Borica. Konac Andrijina vladanja. Iza kratkoga mira doslo je 1295. opet do krvavih domacih borba, narocito je u Zagrebu poteklo mnogo krvi, gdje je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela.*
od toga vremcna ime zagrebackomu Krvavom mostu", to je bajka. do novijih vremcna zvao pisani", a po crvenoj boji, kojom je bio olicen, postade s vremenom toboze krvavi",a onda je fantazija brzo nasla povod.
'
Da
je
Most
se sve
109
No
sina
iste tc
godine
a prava
njegova prijedu na
primiri
napuljskoga kraljevica
jedno vrijerae Hrvatsku i Ugarsku ali kad Andrija naumi 1299. ujaka proglasiti svojim ne imajuci sam sina svoga Alberta Morosinija bukne opca buna protiv njega, a u korist Karla Ronasljednikom,
berta.
knez Juraj, brat bana Pavla, pode u Napulj te u augustu 1300. dovcde mladoga kraljevica u Hrvatsku. Posred ovih nemira umre ncnadano Andrija II. (III.) (14. januara 1301.); s njime izumre rod Arpadovica. Na glas o njegovoj smrti dovede ban Pavao kraljevica Karla Roberta u Zagreb, gdje ga doceka zupan Ugrin od plcmena Caka Ilockih i odvede u Ostrogon. Tude ga onda u martu 1301. prvi put okruni nadbiskup ostrogonski Grgur za ugarsko-hrBribirski
I.'
B. Kraljevi
Karlo
orba
s
I.
(13011342),
protukraljcvima. Karlo
I.'
(1301
1342)
bijasc jos
je
postao ugarsko-hrvat-
svi priznali,
no Ugarska
tri
u stranke. Po zenidbenim vezama s Arpadopretendenta pravo na prijestolje napuljski Karlo II., Veceslav II., sin nesrecnoga Otokara Pfemysla II.
:
III.
(IV.),
Oton Bavarski,
sin Belinc
kceri Jelisavete.
i
j
Vecina
a k Trencinski,
dovedu ga u Stolni
Biograd,
1304) gdje bi onda okrunjen kao Ladislav V. (1301 ugarskim kraljem. Sada plane krvav gradanski rat izmedu oba kralja,
'
Zajjrebackc krunidbe
i
od
kr.
1300.
nijc
bilo.
To
je
neosnovana kombinacija
i
potom
prihvatise
III.
Dokaze
*
(^ledaj
..Vjesniku
zem. arkiva"
(1901), br.
Kao
Karlom Robertora,
ali
ga
kryatskim
Karlo.
no
u koji se uplete papa Bonifacije VIII, tako odlucno, da je Ladislav V. 1304. sramotno ostavio Ugarsku, nasto ugarska gospoda proglase okrune kraljem Otona Bavarskoga (1304- 1308). Njegova je
;
Ijeti
i
stranka bila slaba najjaca potpora bio mu je Erdelj, pa stoga pode onamo k vojvodi Ladislavu Aporu, cijom se kcerkom mislio vjencati. All taj mu obijesni velikas otme krunu sv. Stjepana, koju je vazda
baci u tamnicu. Tek 1308. oslobodi se i svako pravo na Ugarsku i Hrvatsku. Sada se podize treci suparnik Karlov srpski raskralj Stjepan Dragutin, po zeni Katarini, kceri kralja Stjepana VI. (V.) rodak Arpadovica. On se slozi s erdeljskim vojvodom Ladislavom Aporom i utanaci s njime ugovor, prema kojemu ce sin njegov Vladislav uzeti vojvodinu kcer, primiti krunu sv, Stjepana i postati ugarskim kraljem.
sa
sobom
nosio,
a njega
No
srecna
vojna
Pavao Gorjanski',
Karlova u Srijemu, u kojoj se osobito odlikova ucini i toj epizodi ubrzo kraj.
Uplitanje papino. Medutim poslje papa kardinala Gentilisa u Hrvatsku i Ugarsku, da utre put miru i redu- Pocetkom noverabra 1308. stize u Budim i dobrza predobi mudrim postupanjem glavne dusmane Karlove, a onda sazove sabor u Budim, gdje uze razlagati pravo papinske stolice na ugarsko-hrvatski prijesto. AH kad ga kod ioga razlaganja uze prekidati glasno mrmljanje i klicanje, priznade konacno prisutnomu plemstvu pravo slobodnoga izbora, nasto bi Karlo opcenito priznat izabranim i nasljednim kraljem i prirodnim gospodarom", a o papinskom pravu vise nije bilo ni govora. Buduci da se kruna sv. Stjepana nalazila u rukama erdeljskoga vojvode Ladislava Apora, kardinal Gentilis posveti sada n o v u, proglasivsi prije staru nistetnom, i njome bi Karlo okrunjen po d r u g i put (15. juna 1309.) u Budimu od ostrogonskoga nadbiskupa Tome, Kod krunisanja zastupao je spljetski nadbiskup Petar bana Pavla Bribirskoga, a zastupnike svoje poslali su i slavonski ban Henrik Gisingovac te braca Stjepan, Ivan i Radoslav Babonici, Ali u ocima
naroda ipak
troje
:
nije
ovo krunisanje
prvo,
krunom
sv. Stjepana,
trece,
iz-
da ga
*
kad konacno
Porodica knezova Gorjanskih madzarskoga je podrijetla de genere Drusma; je mjesto jos i danas kod Segedina. Gorjan (Gara) kraj Dakova prvi je ilobio od kralja Bele III. (IV.) godine 1269. comes Ivan de gen. Drusma, a sin njegov Stjepan postade docnije banom macvanskim. Pavao je Stjcpanov sin.
:
Dorozma
HI
Tuci iza
poduzega cjenjkanja
t
krunu svetog
i
krunjen u Stolnom Biogradu ovom krunom Stjepana, od ostrogonskoga nadbiskupa Tome (27, augusta 1310.), Sada tek priznade Ugarska Karla I. svojim kraljeoi okanivsi se postavljanja pror
e c
put
iukraljeva.
a t a C a k Trencinski No mira ipak nijc bilo. Ponosni nikako ne htjede da se pokori mladomu kralju, prkoseci punih deset godina, Vojske, sto ih je Karlo protiv njega slao, ne opravise nista; tek smrt Matijina oprosti kralja toga silnika, koji umre nepobijeden (u martu 1321.), AH nemiri potrajali su jos i dalje, pace nekadasnji
i
j
ugarski
velikas
macem
kralja, sto
gospodar.
Zadar. Medutim se sasvim drukcije razvise stvari u Hrvatskoj, gdje Karlo I. nikad nije uzmogao da p o t p u n o utvrdi svoju vlast, Hrvatski su ga velikasi i plemstvo doduse priznavali
Ban Pavao
svojim kraljem, all su inace gotovo sasvim nezavisno vladali u svojim prostranim oblastima. Na celu im bijahu knezovi Bribirski, narocito
starjesina njihov
i
ban Hrvata (banus Chroatorum) Pavao, od 1299. gospodar Bosne" (dominus Bosnae), otkad mu se kao vrhovjos nomu gospodaru pokloni Stjepan Kotroman, ban bosanski. Vlast bana od Pavla sezala je pocetkom XIV. vijeka od Gvozda do Neretve blizu Drine, a jedini je mletacki Zadar bio izvan njegove mora do vlasti, Ali kad je papa Klement V, prokleo Mlecane, jer su mu oteli podjedno rijesio sve mletacke podanike njihove zakletve Ferraru, vjernosti, uspjelo je banu, da je nagovorio ovaj otporni grad na bunu Pavao (1311). Medutim posred rata, koji potraja tri godine, umre ban prostrano ostavivsi sinu Mladenu bansku cast (u maju 1312.), vladanje. Ban Pavao ide medu najznatnije muzcve hrvatske proslosti; mudar, odlucan, promisljen, on je tako reci obnovio doba naTodnih hrvatskih vladara, skupivsi u svojim snaznim rui
najveci dio drzavc hrvatske. Jos u XVI. vijeku drzali su njega Orbini) samostalnim i sina mu Mladena neki pisci (tako Dubrovcanin Smrcu Pavlovom pocinje se i postepeni pad hrvatskim vladarima. a d e n (13121322) bjesc knezova Bribirskih. Sin i nasljednik mu
kama
nepromisljen. Rat hrabar covjek, ali doduse obrazovan da se Zadar morao s Mlecanima iiije umio da uspjesno dovrsi, tako opet predati Veneciji, no ipak uz povoljnije uvjete od dojakosnjih (u septembru 1313.).
i
zestok
112
odlucr
na po ^ibeniku i Trogiru, koji pobunise oba grada protiv Mladena, tako da su se njoj predali u zastitu" (pocetkom 1322.). Onda oni zametnu neslogu medu hrvatskom gospodom, kojima stupi na celo vojvoda Nelipic od plemena Svacic, a njemu se pridruzi sam brat Mladenov Pavao, jer mu bjese obecana b a n s k a cast. i Sada se razbjesni po Hrvatskoj gradanski rat, a taj odluci kralj
zgodnih
Ijudi
njegovu
propast.
Ubrzo nade
republika
Karlo
I.
iskoristiti,
Poslavsi protivnicima
sam za njime u Hr-^ pode onda vatsku. U jesen 1322. doslo je kod Bliske nedaleko Trogira do boja, u kojem porazise Mladena njegovi protivnici, Kako je malo potont sam Karlo stigao u Knin i ondje sazvao s a b o r, na koji je dosao i Mladen, kad mu je kralj obecao svoju zastitu, potuze se na nj saskoga bana
Ivana Babonica,
brana hrvatska gospoda kao na silnika. Da povrati Hrvatskoj mir^ povede Karlo potom Mladena sa sobom u Ugarsku, a banom hrvatskodalmatinskim imenova dosadasnjega slavonskoga bana Ivana Babonica, dok je Stjepan Kotromanic postao izravnim kraljevin*
vazalom kao bosanski ban.^ Vojvoda Nelipic. Imenovavsi Karlo Ivana Babonica e d i n i banom u hrvatskoj zemlji, zapovjedi mu, da sada obnovi u njoj kraIjevsku vlast. Ali banu ne samo da to nije uspjelo, nego gospoda se hrvatska sloze u obrambeni savez protiv kraljevske premoci, spora-^ zumiju se s Venecijom i uzmu kraljevski grad Knin u svoje ruke, Voda bijase im bastinik Mladenove politicke moci vojvoda Nelipic, Premda je zbog neuspjeha Karlo skinuo Ivana Babonica s banske
j
casti,
Nikola Omodejev
(1323
1325)
iMikac Mihaljevic
od plemena Akos ne uzmogose takoder nista da ucine, pace na kraljevo pismo (od 1325.), kojim htjede da povrati pali sjaj i ugled banskoj casti time, da je hrvatske velikase, dotada izuzete od banskoga suda, opet njemu podvrgao, odgovori vojvoda Nelipic tako, da je sa svojim saveznicima ametice potukao bana Mikca, kad je usao s kraljevskom i banskom vojskom u Hrvatsku (1326). Posljedica toga poraza bijase, da je sva juzna hr-
Krbave dalje do Cetine vatska zemlja od Like a samo ostala izvan domasaja kraljevske vlast
i
i,
U Ugarskoj zivio jc Mladen kao Slobodan velikas god. 1326. udao je k<5cr Katarinu za vratislavskoga hercega Boljeslava. Umr'o je nesto prije 1343,, a nije nemoguce, da je vec on dobio od kralja Zrinj u Slavoniji.
'
;
113
Krcki knezovi, kojima Karlo potvrdi darovnice svojih predhodnika, a napose ih jos obdari zupanijom gatskom s Otoccem i Dreznickom sa Slunjem, Cetinom i Trscem (1323), pa Slavonija njezin ban Mikac pokoravahu se Karlu. No dalja posljedica bjese i to, da se tim smuti
njama znala
vorili Spljet
i
Nin, da
joj
se
predadu u
zastitu" (1327,
1329,).
Tako
i
zavlada rcpublika mlctacka citavom hrvatskom obalom od Zrmanje do usca Cetine; jedino Skradin
Omis ostadose u
vlasti
i
knczova Bribirskih, Istodobno otkinuo je bosanski ban Stjepan Kotromanic Hrvatskoj sav kraj izmedu Cetine Glamoc nacinivsi od ovih Neretve, onda Imotski, Dumno, Livno Zapadne strane" ili Zavrsje", hrvatskih zupanija oblast zvanu Nad preostalim dijelom Hrvatske vladao je potpuno samostalno vojvoda Nelipic stolujuci u tvrdom Kninu i ratujuci cas s dusmanima svojim, narocito knezovima Bribirskim, cas napastujuci dalmatinske gradove
i
I.
Za
to vrijeme
vladao
je
Karlo
u
I.
mirno
dvoro-
Zagrebu palacu.' U Slavoniji banovao je Mikac Mihaljevic (13251343) krepkom rukom, narocito otkad je slomio otpor snaznih Babonica
Visegradu,
pace
sagradi
sebi
oduzevsi im za kralja grad Stenicnjak (1327). Medutim je kralj Karlo pregnuo i za tim, da svome rodu stece nove krune, narocito napuljsku
i
poljsku,
odista,
kad
i
je
stric njegov,
napuljski
i
j
kralj
Ro-
bert, ostao
bez sina, bude Karlov mladi sin A n d r poslan u Napulj na odgoju kao buduci bertovom unukom Ivanom vladar; dok je stariji sin Ludovik imao osim ugarsko-hrvatskoga poljski, jer Karlova zena Jelisaveta bjese prijestola nastupiti jos
a zarucen Roi
sestra poljskoga kralja Kazimira, a taj ne imajuci sam djece predlozi njega poljskim stalezima za buducega vladara, sto oni i obecaSe uciniti (1339), I na jugu postize Karlo znatan uspjeh osvojenjem Beograda (1319), koji ostade odsada trajno u ugarskoj vlasti, Karlo umr'o
je
16,
jula
1342,
ostavivsi
tri
sina:
Ludovika, Andriju
Burati na
Stjepana.
Ondje, gdjc
je
Strossmaycrovu
ietaltStu.
114
VII.
Ludovik L
(1342-1382).
vclikasa. Pun poleta, odlucnosti i svijesti o svom sin Lukraljevskom dostojanstvu naslijedi Karla sedamnaestgodisnji ratova svojoj dovik L' (13421382), a taj pribavi poslije mnogih stoga ga nije nikad prijc imala drzavi opseg i znamenitost, kakove kralj odmah odluci urediti historic! obicno nazivlju Velikim. Mladi vojvodc hrvatske prilike, cim je saznao za smrt jakoga
Pad hrvatskih
od plemena GuNelipica (1344), koji ostavi udovicu Vladislavu Ivanu Nelipicu. I odista ban sica kao skrbnicu malodobnom sinu provali jos iste godine 1344. u Hrvatsku, od plemena Hahold
Nikola
zamrsenc
junacka Vladislava poput lane ce odrzati, upusti se vice" suzbije bana. Videci ipak, da se trajno ban ostavi Hrvatsku. Potom pode sam s njime u pregovore, nasto 30.000 vojske do Bihaca naUni, kralj Ludovik na jug, a kad stize s sinom Ivanom Nelipicem, pokloni mu se dode preda nj Vladislava sa nevjeru" predade grad Knin. Sada oprosti Ludovik dugotrajnu i pradjedovska imanja njenjezina muza i potvrdi Ivanu Nelipicu sva snaga Nelipica narocito Sinj s cetinskom zupanijom. Time bjese
dopre do Knina
uze ga
jurisati
ali
gova,
(1345). slomljena; oni su odsada vjerni vazali kraljevi ratovi. Na glas o kraljevu dolasku pobuni sc Zadar i napuljski zastitu i obeca Z a d a r protiv Mlecana, a kralj ga pun zanosa primi u sam doci gradu u pomoc odaslanstvu, koje mu se poklonilo, da ce
Zadar golemom vojskom. To on i izvrsi, jer Ijeti 1346. stize pred boju potucen, ostavi sa 100.000 momaka. Ali kad bude u neopreznom dvogodisnje junacke obrane vec saIjutit grad, a taj se onda poslije
s
predade Veneciji uz teske uvjete. Potom utanaci Ludovik s republikom osamgodisnje primirje (1348). je Medutim uspjelo je kralju za vrijeme borba pod Zadrom, da se Pavla, brata nagodio s Bribirskim knezovima (1347). Knez Juraj, sin r o v i c u bana Mladena, predade Ludoviku tvrdi i vazni grad O s t a on ga opet obdari gradom Z r i n e m u od Bribira),
i
bolesti
(nedaleko
1
kralja Ludovik. Suvremeni h r v a t s k m jezikom pisani spomenici zovu ispravi od 11. augusta 1366.: ..Kbda se podvize na me tako bosanski ban Tvrtko u Acta croatica I. 83). Tek su ..Iliri" u XIX. ugrbski kralb u ime L u d o vik-h" (Murrain. Ljudcvita. koje je prastaro narodno ime. a vijeku od Ludovika ili Ludviga ucinili habens" (Rad 81. 121.). dok je Ludwig ..eine Nebenznaci: ..ad homines sermonem Deutsche Vornamen str. 80.). form zu Chlodwig (= Ruhm-Kampfer). Bass.
i
115
"Slavoniji.
Zrinskih.
Knez Juraj praotac je cuvene hrvatske porodicc grofova Ovim cinom spade moc knezova Bribirskib, pafe ona grana,
dobrza izumre izgubivsi nekadasnji ugled
i
i
to
je
ostala u Hrvatskoj,
tiecijom osamgodisnje primirje, bjese umorstvo njegova brata Andrije u Aversi (kod Napulja). Kad je vidio, da pregovaranjem ne ce postici zatrazene zadovoljstine, pode sam s vojskom u Napulj te dobrza osvoji citavo kraljevstvo, osvetivsi se na grozan nacin krivcima bra-
tove smrti; jedina kraljica Ivana umace srecno (1348), Ali kad se Ludovik povratio u Ugarsku, pokazala se potreba nove vojne, a ta kralja doskora uvjeri, da ce morati istrositi svu snagu Ugarske i Hrvatske,
vojevanje ustupivsi kraljici Ivani osvojeno kraljevstvo (1352). Srbija i Bosna. Dok su se vodile borbe oko Zadra i u Napulju,
podize srpski
c a
r e
kralj
Stjepan Dusan
i i
drzavu
raditi
svoju, poglavito
na
Srbima
zemlju,
Grcima"
je
pa stao
oko
toga,
da
osvoji
Humsku
koju
vazal Ludovika L
Dok
je
drzao bosanski ban Stjepan Kotromanic, kralj boravio u Napulju, provali car Stjepan
Dusan u Bosnu, no ne
se kralj Ludovik
postigavsi konacna uspjeha zbog istupa bizantinskoga carstva, vrati se natrag (1350). Malo potom (1353) ozeni
Stjc-
pana Kotromanica.
taj
darovitom sinovcu petnaestgodisnjem Tvrtku godine pokosi smrt i cara Stjepana Dusana (20. decembra 1355). Sada uze naglo padati jaka srpska drzava, a time se Ludovik oslobodi opasna takmaca na jugu.
zadarski mir- Medutim istece osamgodisnje pridomogla grada mirje s Venecijom. koja se za to vrijeme prijevarom docepa Klisa Skradina a podjedno stala raditi, kako da se jos obracunati s reOmisa. To nagna Ludovika, da se je rijesio konacno naimc za otoke i publikom, zapoccvsi veliki rat za citavu Dalmaciju,
Mlctacki rat
Hrvatskoj, Dalmaciji gradove. Rat pak imao se voditi ne samo u gdje su kraljevske vo)ske nego i na njezinu talijanskom zemljistu, Stoga uze krab saimale zadacu, da sto jace pritisnu same Mletkc.
i
116
u Zagrebu veliku vojsku proglasivsi svagdje, da ide u rat protiv Srba, kad ali iznenada okrene na zapad navijestivsi republici rat (1356). Na taj nenadaai preokret Venecija se veoma uplasi i ponudi odmah mir uz uvjet, da ce Ludoviku predati sve gradove dalkupljati
No kralj ne htjede nista da zna o torn. Rat se vodio dvije godine, U Hrvatskoj i Dalmaciji vodio je vojsku hrvatskodalmatinski ban Ivan Cuz od Ludbrega; Spljet i Trogir predadu mu se skoro, a za njima se onda povedu i ostali gradovi osim Zadra, oko kojega je bilo krvavih borba. Kako je u isto vrijeme Ludovik srecno ratovao i u sjevernoj Italiji, pristade republika konacno na
matinske osim Zadra.
februara 1358.), po kojem se odrece svih dalotoka od polovice Kvarnera do medasa grada Draca", dakle i Dubrovnika i Kotora, a duzd naslova vojvoda Dals u. macije i Hrvatske", kojim se ponosio jos od godine 1000.'
mir
Zadru
(18.
i
matinskih gradova
Ovim
Balkanski poluotok. Pobijedivsi Veneciju i stekavsi dalmatinske gradove okrene Ludovik I. na jug s namjerom, da ostvari na Balkanskom poluotoku ciljeve Bele II, (HI). Na proljece 1359. zapoce rat na Srbe, koji se po smrti cara Stjepana Dusana ubrzo raspadose na vise
manjih
oblasti,
tako da
je sin
nasljednik njegov
Stjepan Uros
(13551371) bio samo po naslovu car Srba i Grka". Ovim ratom, za kojega Ludovik provali sve do Rudnika planine, osigura kralj banovinu macvansku no inace ne postize nikakih znatnijih uspjeha. Dobrza dosao je Ludovik u sukob s bosanskim banom Tvrtkom. Jos 1357. prisilio je kralj mladoga bana, da mu preda u ime miraza banovne Jelisavete svu sjevernu Humsku zemiju izmedu Neretve i Cetine. Zacijelo je Tvrtko tesko osjecao taj gubitak, pa zato se i odmetne od kralja (1363). Sada provali kralj Ludovik u Bosnu i dopre do Sokol-grada iznad izvora Plive (nedaleko od Jajca). No ban ga
;
druga kraljeva vojska, koja je na povratak, pace polazila na Srebrenik (nedaleko od Brckoga na Savi) pod vodstvom palatina Nikole Konta, bjese takoder ametice porazena. Ali kad potom
suzbije
i
prisili
bukne u Bosni buna protiv Tvrtka, a na celu joj brat mu Vuk, morao se Tvrtko konacno pokloniti kralju, priznavsi ga svojim vrhovnim gospodarom, a brata Vuka suvladarom (1366). Ovaj preokret u Bosni omoguci
'
117
Ludoviku navalu na Bugarsku, u kojoj su po smrti cara Aleksandra zavladala oba njegova sina SiSman i Sracimir, prvi s prijcstolnicom
u Trnovu, a drugi u Vidinu.
Kako
Ludoviku pokoriti vidinsku carevinu zarobivsi i samoga cara Sracimira (1365),' Nato osnova Ludovik bugarsku banovinu izmedu Dunava i Balkana na zapadu s Vidinom kao glavnim mjestom, ali izmirivsi sc poslijc cetiri godine sa Sracimirom, povrati mu drzavu kao svome v a z a 1 u (u drugoj polovici 1369.).
Uto umre ujak Ludovikov, poljski kralj Kazimir (1370), a Poljaci bez otpora prihvate Ludovika prema ugovoru od 1339. za svoga kralja okrunivsi ga svecano u Krakovu. Tako postade Ludovik gotovo najmocnijim vladarom u Evropi. Vlast njegova sezala je od donje Visle sve do Kotora na Jadranskom moru, a osim maloga Nijemaca svi su mu ostali podan'ci bill Slovcni, u broja Madzara Poljaci. Medutim dok prvom redu Hrvati, Srbi, Slovaci, Malorusi kralj Ludovik ovako sirio granicc svojoj vlasti, pojavi se na Balje kanskom poluotoku nova sila i postade ubrzo najopasnijim dusmaHrvatske. To su Osmanlije ili Turci. ninorn Ugarske
nato
siri
sc golemo nizozcmlje
zivjela
su
plemena prozvana jednim imenom Turci. Kad Dzingiskan (Temudzin) utemelji svoju prostranu mongolsku drzavu, ostavi pocetkom XIII. preseli se u Malu Aziju, vijeka jedan dio Turaka svoju domovinu a n uoci XIV, vijeka proglasi nezavisgdje se voda njihov O s m nim s u 1 1 a n o m, primivsi sa svojim narodom islam; po njemu sc onda oni prozvase Osmanlije. Sin Osmanov O r h a n ucini Brusu
i
prijcstolnicom
bili
su Osmanlije na glasu sa svoje hrabrosti, pa stoga ih jc bizantinski dvor cesto zvao u pomoc protiv cara Stjepana Dusana i domacih
suparnika. Godine 1352, prijede Orhanov sin Sulejman
s
malom cetom
Dardancle pa iznenada osvoji utvrdu Z i m p i nedaleko od Galipolja, prvo evropsko mjesto, sto su ga Turci dobili. Odsada ih vise nitko samo oni jos nije mogao odavle istjerati, pace 'doskora zauzmu c a r i, a n Galipolje (1354). Uredivsi stalnu pjcsacku vojsku, zvanu koja bjese u pocetku sastavljcna samo od zarobljene krscanskc djecc,
i
j
j
ostavi
Orhan
sinu
Muratu
I.
(1362
1389)
mocnu drzavu. U
taj je
118
pa stoga sultan Murat lako osvoji Drenopoljc (1363) i ucini ga prvom evropskom turskom prijestolnicom. Oviin se cinom Turci oglasise kaa nova drzava u Evropi, a podjedno je iznesena na vidik njihova namjera, da zele osvojiti ostatke bizantinskoga carstva i Balkanski poluotok. Kako su toj teznji najvise mogli smetati Srbi i Bugari kaosultan morao najprije jaci od Bizanlinaca, sasvim je prirodno, da je kad vidje srpski kralj V u k a s i n s njima doci u sukob. I odista, kolika mu pogibao prijeti suvladar cara Stjepana Urosa od 1366. od Turaka, digne se prvi na njih s teznjom, da ih istjera iz Tracije,. septembra 1371,] ametom ali bude kod Crnomena na Marici (26. s bratom despotom Ugljescm pogibe u boju. potucen, pace zajedno Bitkom na Marici zacinje se tursko gospodstvo nad Juzniro Slovenima. Sada padnu sve srpske zemlje juzno od Kosova polja pod vlast osmanlijsku, a sin Vukasinov Marko (Kraljevic Marko narodne
pjesme) postade turskim vazalom. Jos iste godine umre (4. decembra 1371.) car Stjepan Uros kao posljednji clan dinastije Nemanjica i go-
spodar sjevernoga
no najznatniji
(1371
onda preuzme vlast vise velikasa,. medu njima bjese knez Lazar Hrebeljanovic
dijela Srbije/ gdje
1389).
postajc kralj. Izumrce dinastije Nemanjica i rasulodojmi bosanjos nedavno tako mocnoga srpskoga carstva snazno se skoga bana Tvrtka. Djed njegov, ban Stjepan Kotroman (f 1313.), imao je za zenu Jelisavetu, kcerku srpskoga kralja Stjepana Dragu-
Ban Tvrtko
tina, sina
Stjepana Urosa, Prema tome dakle bjese Tvrtko u rodu po tankoj krvi s Nemanjicima, a on ne samo da je to stao isticati, nego se uze i otimati za posjede iste porodice. U slozi s knezom Lazarom Hrebeljanovicem osvoji godine 1374. svu Humsku zemlju i onu oko gornje Drine (Podrinje"), a sam zauze (oko 1376.) Travunju (Trebinjsku oblast), tako da mu je vlast tada sezala na jugu preko
Huma
Travunje do Kotora i Onogosta (danas Niksici), dok je na. istoku drzao u svojim rukama jedan dio Rase do Sjenice, gdje se takoder nalazilo Milesevo s grobom sv. Save Nemanjica. Osilivsi se tako odluci, da na osnovi bastinskoga prava obnovi kraljevstvo Nei
grobu
sv.
Buduci da je danas na osnovi posve pouzdanih suvrcmenih dubrovackih puna dva spomenika dokazano. da je car Stjepan Uros prezivio kralja Vukasina za izmisljena bajka. e je kralj Vukasia mjeseca. sasvim je prirodno. da je samo docnije a ne 2. decembra^ ubio cara Uroa u lovu. Smrtni dan carev je cetvrtak 4. decembra,
(kad
je
bio utorak).
119
znak vijencem", kako ga sam zove, to jest dvostrukom krunom u ..Stefan Tvrtko po milosti srpske i bosanske zemljc i prozva se Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim gospoda Boga kralj Tim Krajem, Zapadnim Stranama, Usori, Soli i Podrinju i k tomu."
:
priznali, a kralj su krunisanjem, koje su Dubrovcani i Mlecani odmah mu se Ludovik bar nije protivio, presla i sva prava Ncmanjica na
njega
njegove bastinikc,
rat.
Ponovni mlctacki
Medutim
se
zaplete
kralj
Ludovik po-
planula je novo urats republikom mletackom. God. 1378. interesa borba imedu Venecije i Genove zbog njihovih zajednickih Genove, da joj dode u pomoc, Ludovik se rado na istoku. Na poziv ugarsko-hrvatodazove, zeleci da sto vecma oslabi staru suparnicu se i opet poglavito na skih kraljeva na Jadranskom moru. Ratovalo ogranicilo na sjeveroitalskom kopnu, dok se mletacko brodovlje mira u pustosenje dalmatinske obale. Konacno je doslo 1381. do
Turinu,
priznade sve tocke zadarskoga mira obaveza svake godine placati ugarsko(od 1358.), a suvise jos se skucio hrvatskomu kralju danak od 7000 dukata. Sto Ludovik nije jace
u kojem republika
priznati opet su krive napuljske prilike. Ne htijuci Ivana Klementa rimskoga papu Urbana VL, nego avignonskoga protupapu prijestola. Kako VIL, Urban VL izopci kraljicu Ivanu iz crkve i lisi s vojskom svcga kraljica nije imala djece, otpremi Ludovik u Napulj hrvatskoga (izmedu 1369. i rodaka Karla Drackoga, hercega u svojoj otadzbini (1381). 1376.), a taj ukloni Ivanu i postade kraljem
Veneciju,
kralj
Ludovik
(11.
sept.
stariju
Mariju,
sina
vjerenicu
i
2igmunda Luksenburgovca,
cara
d vigu,
VIII.
L Marija (13821385). Odmah sjutradan poslije ukopa Ludovika za kralja, okrunise velikasi stariju mu kcer Mariju (1382-1385) onda bilo tek dvanaest godina, kao da bi mu bila sin.' Kako joj je
..iure gcniture... Marija sama kaze u vise isprava. da je stupila na prijesto Zadranin Pavao Pavlovi<5 pise, da filius masculinus". a i suvrcmeni
uti
Marija
17. sept.
120
to je vladanje preuzela
joj
Jelisaveta
KotromaGlavni
sklona spletkama,
savjetnik
bjese
ugarski
Prvo
kako
uz ugarsko-hrvatski jos i poljski velikasi tome odlucno oprijese, jer nijesu vise prijesto. No poljski se htjeli da njihov vladar stoluje u Ugarskoj i odavle vlada Poljskom. Poslije poduljih pregovora okrunise oni mladu kcer Ludovikovu, H e d V i g u, za poljsku kraljicu odruzivsi se tako od Ugarske, a
svojoj
starijoj
kceri pribavila
druge godine iza toga Hedviga udala za litvanskoga kneza Vladislava Jagela, osnovana bi poljska kraljevska dinastija
kad
se
Jagelovica
(1386).
Hrvatski zapletaji. Medutim uzese se spremati kud i kamo ozbiljnije promjene u Hrvatskoj, gdje je vladalo veliko nezadovoljstvo zbog centralizatorne politikc obaju kraljeva iz kuce Anzuvinskc, a i radi toga, sto je zena sjela na prijestolje. Ovo nezadovoljstvo i naumi iskoristiti bosanski kralj Stjepan Tvrtko pregnuvsi za tim, da prosiri granice svoje na Jadransko more i do Drave, tako da bi Zajedno s onim, sto je vec imao, u svoje ruke dobio vlast nad citavom zemljom, u kojoj stanuje narod hrvatski i srpski. Cim je dakle doznao za promjenu prijestolja u Ugarskoj, poslje u neke dalmatinske gradove i k nekim hrvatskim velikasima svoje vjeste Jjude mameci ugarske krune. Njemu se kao prvi odazva ih, da se odruze od
vranski prior
(iz krizevacke zupanije), ali dalvecina hrvatske gospode u taj mu se par ogluse. Kad su saznali u Budimu za namjere Stjepana Tvrtka, zamisli palatin Nikola Gorjanski, poglavito zbog obrane dalmatinskih gradova, no ona ga ne sklopiti obrambeni savez s republikom mletackom
Ivan od Palizne
i
matinski gradovi
prihvati,
i
Sada
ondje primiri nezadovoljnike. Na glas o njezinu dolasku podize Ivan od Palizne javno bunu u Vrani, ali kad obje kraljice, Marija i Jelisaveta, stigose u sjajnoj pratnji u Zadar, a bosanska pomoc izosta,
morala se Vrana predati, dok Ivan od Palizne umace jos za vremena u Bosnu. Sada se Hrvati opet na oko primire (krajem novembra Potom udesi palalin Nikola Gorjanski izmirenje s bosanskim 1383.). kraljem prepustivsi mu grad njegovih predaka" Kotor (1385). Buna brace Horvata. Ubrzo prouzroci cudljivo i nesigurno zensko vladanje veliko nezadovoljstvo ne samo medu velikasima u
Slavoniji,
nego
medu onima u
Ugarskoj,
Na
celo
ovim nezadovolj-
121
stane porodica Horvata (iz vukovske zupanije), poimencc braca P a v a o biskup zagrebacki, I v a n i s jos nedavno macvanski mnogi ugarski velikasi, a L a d i s a v.' Njima se pridruzise ban Nikola Szechy, nekoc ban hrvatski, i medu njima dvorski sudac dvorski blagajnik Nikola Zambo. Kad je dvor saznao za ligu" nezadovoljnih slavonskih i ugarskih velikasa, posegne u prvi kraj na
i 1 i
nicima
o neiskrenosti
kraljice
Jelisavete
palatina,
Karlu Drackorau,
je-
dinom muskom punoljetnom clanu dinastije anzuvinskc, koji je pouredbe Ugarske i Hrvatske. Bas u taj cas provali znavao zakone vjerenik kraljice Marije Luksenburgovac Z g m u n d oruzanom rukom u Ugarsku i prisili dvor, da ga vjenca s Marijora, a onda se opet povrati u Cesku, Medutim je biskup Pavao Horvat posao u Napulj i pozvao Karla Drackoga u Ugarsku i Hrvatsku, da tude preuzme vladanje. Karlo se odazva pozivu i kad ga je sabor u Budimu izabrao za kralja, a Marija se odrekla krune, bude na
i
i
statu godinu
Biogradu ugarsko-hrvatskim
je
Marija (13861395). Karlo II. vladao Karlo II. (1385 1386) samo malo dana, jer ga u februaru 1386. dadose kraljica Jelisai
veta
Nikola Gorjanski,
koji
bjese skinut
palatinske casti,
muckc
od ugarskoga velikasa Blaza Forgaca u jednoj i sobi u budimskom dvoru, kuda ga pozvase toboze na dogovor. Sada 1395), a braca Horvati i njipostade opet vladarom Marija (1386 hovi privrzenici zdruze se s Ivanom Paliznom i Stjepanom Tvrtkom Karlova te zacnu gradanski rat proglasivsi kraljem malodobnoga sina
izdajnicki pogubiti
Ladislava
Napuljskoga
palatinom
(1386
1409).
U takim
prilikama podu
Nikolom Gorjanskim, koji se dasto vratio obje kraljice s na svoje mjesto, Blazom Forgacem i drugim nekim odlicnicima na rano jutrora ali jug, da posjete palatina u njegovu gradu Gorjanu ih braca 25. jula 1386., kad vec ostavise susjedno Dakovo, napadnu Horvati sa cetom oruzanih Ijudi na otvorenoj cesti. U zestokom su;
kobu bise pogubljeni palatin Nikola Gorjanski, ubojica Karla II. Blaz nezadovoljnici jos neki drugi, dok obje kraljice proglasise Forgac
i
Horporodica bila podrijetlom iz Ugarske. a od plcmcna B a n d a koji jc nekoc stajao blizu danasnjih Mivati prozvali su se po gradu H o r v a I u. kanovaca (nedaleko od Vinkovaca).
'
Ova
jc
122
Potom otpreme obje kraljicc u Novigrad na moru (ncod Nina), Ovdje dade cuvar njihov Ivan od Palizne, jos odi daleko kralja Karla II, imenovani ban hrvatski, oko polovice januara 1387, kraljicu Jelisavetu naoci njezine kceri Marije udaviti, bez sumnjc
zarobljenima.
Mariji
saznao za dvoru odani gorjanske dogadaje, pohita u Ugarsku, gdje ga neki velikasi izaberu kraljem i odmah okrune u Stolnom Biogradu, Novi kralj Zigmund' (13871437) uze prije svega nastojati, kako bi oslobodio zenu kraljicu Mariju novigradske tamnice. U tu svrhu slozi seda s republikom mletackom, a ta mu poslje dosta lada u pomoc, udario Krcki knez s mora zatvore Novigrad, dok je s kopna na nj
Zigmund
(1387
1437).
Kad
je
muz
Ivan sa svojom
kraljevskom vojskom, Poslije podulje podsade prcdao je zbog oskudice hrane ban Ivan od Palizne kraljicu Mariju, alt uz uvjet, da sam moze sa svojim Ijudima poci kuda hoce (pocetkom
i
juna 1387.).
vrijeme ratovale su Zigmundove vojske, na celu im Nikola Gorjanski, sin poginula palatina, s tolikom srecom u juznoj Ugarskoj i Slavoniji, da su se braca Horvati, koje su pomagali bo-
isto
Sljepan Tvrtko i srpski knez Lazar, morali skloniti utom prigodom pogibe Ladislav Horvat. Bosnu, pace Bitka na Kosovu. Ove borbe prekide za neko vrijeme napredovanje tursko, jer kad sultan Murat I, godine 1389. povede golemu Stjepan Tvrtko knezu Lazaru pomoci. Na vojsku na Srbiju, poslje Kosovu polju doslo je na Vidov-dan 15. juna do krvava boja, u kojem doduse pogibe sultan Murat od noza srpskoga viteza M I o s aKob c a', ali Turci ipak ametom potuku pod vodstvom Muratova sam. sina nasljednika Bajazida I, (1389-1403) Srbe, pace Sada postadose Srbi na sjeveru od Kosova knez Lazar izgubi glavu.
sanski kralj
i
na celo sin Lazarov Stjepan Lazarevic kaodespot, a u krajevima oko Kosova vladao je surjak njegov V u k
joj
stade
Suvremcni hrvatskim jezikom pisani spomenici vazda zovu kralja Z i g(Surmin. Acta Croat, 113, 146, 281. 432). a tako se pise i knez Zigmund Frankapan izmedu 1444. i 1493. (ibidem). N e m a c k a je forma Sigismund ili Siglatinska. mund, a po njoj onda kako ga biljeze svi stariji izvori. Forma Ob ill 6 c, Pravo ime je K o b KHeay dolazi prvi put tek u knjizi Pavla Julinca (1765). Up. o tom PyBapau. O
'
muud
-'
Jlaaapy
str.
319.-327,
123
Brankovic.
Buduci da su oni bili u vjecnim zadjevicama, izmisli docnijc narod, da jc Vuk Brankovic izdao Srbc na Kosovu, u cerau nema ni zrna istine, Pobjedom Kosovskom bijase Turcima otvoren put u Bosnu, Bugarsku i Podunavlje, a sukob izmedu ugarsko-hrvatskoga kralja
i
proStjepan Tvrtko i Stjcpan Dabisa. Uspjesi Zigmundovi vala turska ne sprijeci bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka u srecnom u Dalmaciji, jer on okupi doskora oko napredovanju u Hrvatskoj Hrvatsku juzno od Velebita s gradom Kninom, Ostrovicom sebe svu stece gradove Omis, Spljet, Trogir i Sibenik pa se godinc i Klisom,
i
1390.
ravno
trista
kraljcm Hrvatske
Dalma-
rodne
bijase
i
dinastije,
ma da
nije
i
hrvatske
No
krvi
je vladar poslije izumrca hrvatske navladao citavim narodom hrvatskim, koji koji je okupio u svojoj ruci vecinu Hrvata
slavni kralj ne dospje da utvrdi svoje vlasti, jer vec u februaru 1391. umre u pedesetoj godini, a malo potom izmijeni svijetom i njegov vjerni privrzenik Ivan od Palizne,
Srba.'
Tvrtka naslijedi brat mu Stjepan Dabisa neodlucan i povodljiv, koji nije znao odrzati tecevine Tvrtkove. Sa Zigmundom sklopi u Dakovu mir (1393), kojim sc obaveza, da ce drzavu svoju po smrti njemu ostaviti, a onda se od Stjepana Tvrtka s njime slozi na propast brace Horvata otevsi im darovani grad Omis. Ivanis i Pavao Horvat pobjegnu sada u Dobor grad na donjoj Bosni, gdje ih Zigmund opkoli i uhvati. Nato povede Zigmund oba brata u Ugarsku i dade u Pecuhu Ivanisa kao izdajicu
Stjepana
(1391 1395), muz
domovine privezati konjma za repove, dok je biskup Pavao valjada u nekom samostanu dokrajcio svoje dane (1394). Tim dogadajem Stjesvrsio se hrvatski ustanak pod vodstvom brace Horvata, nasto pan Dabisa, zaplasen srecom Zigmundovom, povrati kralju onaj dio Dalmacije, sto ga je bastinio od Stjepana Tvrtka. odreHrvatske
i
kavsi
naslova kralja hrvatsko-dalmatinskoga. Iduce godine umru kraljica Marija i Stjepan Dabisa, no bosanska gospoda ipak ne uzmu 2igmundd za svoga kralja, vec poslije kratkovremena izaberu vladanja Dabisine udovice Jelene Grube (1395-1398)
se
podjedno
Savi. a od Kotromanici bili su podrijetlom iz okolice danasnjcga Broda na k (kako kroz cijeli zivot k a t o plemcna Borica bana. Kralj Stjepan Tvrtko bijase Ruvarac u ..Glasniku bos. here, muzeja" 1894. 619620). a mati dokazao
1 i
je
to
bila
mu
je
124
Stjepana Ostoju
(1398
za koga preuzesc vladanje bosanski velikasi Hrvoje Vukcic Hrvatinic', Sandal) Hranic i Pavao Radinovic.
Bitka kod Nikopolja. Oko toga vremena zanemario je Zigmund bosanske prilike zbog golemih priprava za turski rat, U tu jc svrhu zatrazio pomoc cijele zapadne Evrope, a dobi je najvise, pored NiPoljaka, od Francuza. S vojskom od kakih 9000 jemaca, Engleza momaka krene protiv sultana Bajazida (koji se tada upravo bavio oko priprava, da podsjedne Carigrad) s teznjom, da unisti tursko carstvo u Evropi. Presavsi kod Orsave Dunav dode pod Nikopolje na Dunavu tc ga stade podsjedati, ali uto doleti sultan s kakih 20.000 momaka i potuce ametom krscansku vojsku (25, sept, 1396,), Sam Zigmund nekako se srecno spasao na ladi otplovivsi Dunavom u Crno more, a onda se pocetkom slijedece godine preko Carigrada Pobjeda kod Nikopolja utvrdila i Dubrovnika vrati u svoju drzavu. je vlast osmanlijsku na Balkanskom poluotoku za sve daljc vijekove, a povrh toga izazvala je Turke na vojnu protiv Ugarske i Hrvatske. Stjepan Lackovic i vojvoda Hrvoje. Buduci da se poslije nikopoljske bitke nije kroz vise mjeseci nista znalo ni u Ugarskoj ni u Hrvatskoj, sto se je zbilo sa Zigmundom i da li je uopce jos ziv, slozi se doskora stranka, na celu joj bivsi ban, onda palatin Stjepan
i
ponovo istace Ladislava Napuljskoga, sina Karla IL, ugarskohrvatskim kraljem, Uto stize Zigmund saznavsi za to pozove Stjepana Lackovica u Dalmaciju i Hrvatsku i njegove drugove toboze izmirenja radi u Krizevcc na sabor, davsi im podjedno pismeno jamstvo, da im se ne ce nista zla dogoditi (,,salvus conductus"). Medjutim na saboru ubrzo je doslo do ostre kavge, u kojoj Zigmundovi privrzenici sasijeku Stjepana Lackovica i njegove drugove pobacavsi im tjelesa kroz prozor sabornice (u fca ta
i
Lackovic od Cakovca,
bruaru 1397.)
krizevackom saboru opet bukne u Hrvatodlucno pridruzi i Bosna, na celu joj vojvoda Hrvoje Vukcic, gospodar Donjih Kraja, to jest porjecja rijeke Vrbasa od Jajca do Banjaluke. Vojna, sto ju je Zigmund slijedece godine poveo na Bosnu, svrsi neuspjehom, pace Hrvoje pridruzi svojim Donjim Krajima sav kraj od Banjaluke do Une i Save.
glas o ..krvavom"
Na
skoj
opcena buna,
kojoj
se
'
posjede
(kao
i
Vojvoda Hrvoje Vukcic potomak je porodice Hrvatinica, koji su imali svoje u Donjim Krajima. Ova je porodica ogranak hrvatskoga plemena Svaci^ Nelipici). Ime Hrvoje jc hipokoristik od Hrvat, Hrvo.
125
Kako
je
Zigmund
jos
inace
bio raskalasea,
rasipan
lakomislen,
brzo je dodijao i vecini ugarske gospode, pa stoga ga (u aprilu 1401.) zatvore u juznougarskom uhvate u Visegradu, skinu s prijestola gradu ^iklosu. No posredovanjem hrvatskoga bana Nikole Gorjani
skoga ugarski se velikasi dobrza izmire s njime, ali ne su pristali s Hrvatima uz Ladislava Napuljskoga, koga
dodje
svi,
i
jer
mnogi
pozvase, da
da se kruni, Ladislav Napuljski uzdajuci se poglavito u vojvodu Hrvoja, odista dode Ijeti 1403. u Zadar, gdje bude (5. aug.) okrunjen od ostrogonskoga nadbiskupa ugarsko-hrvatskim kraljem, inace nepoznatom krunom' to je posljednja krunidba na hrvatskom zemljistu. Imajuci pred ocima sudbinu ocevu, Ladislav Napuljski nije da podc htio da se odazove pozivu ugarske prisutne gospode, vec treci mjesec vrati se u Napulj imenos njima u Ugarsku, pace spljetskim svojim vavsi prije vojvodu Hrvoja hercegom nadaljc namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Ladislavu ostade svi dalmatinski gradovi. vjerna sva Hrvatska na jugu Velebita Konac hrvatskoga ustanka. Herceg Hrvoje bjese sada na vrhuncu moci i slave. Zbog toga zamrzi na nj bosanski kralj Stjepan Ostoja, ali ga nato Hrvoje svrze i proglasi bosanskim kraljem zakonitoga sina Stjepana Tvrtka, mladoga Stjepana Tvrtka II. Tvrtkovica (1404 1408). Sada zaredase tri vojne 2igmundove protiv Bosne (1405., 1406., 1407.); ali sve tri ostadose bezuspjesne. Za tih vojna ozeni se (1405) 2igmund u Krapini Barbarom, kcerkom veci Celjskoga grofa Hermana, u cijoj je vlasti tada bio Varazdin otpornc dio Zagorja. Videci Zigmund, da ne moze sam svladati Hrvatske, pozove sav zapadni svijet uz pomoc pape Bosne
;
Grgura
provali
XII.
drugih
duboko u Bosnu, zarobi izdajom kralja Stjepana Tvrtka II. i do stotinu i sedamdeset bosanskih velikasa plemica, pa ih sve osim kralja dade na povratku pod Dobor gradom nesmiljeno
108.
i
pogubiti.
Na
glas
toj
nesreci
kralju
konacno poslije 25 godisnje borbe svladan hrvatski ustanak, a Zigmund opceno od svih Hrvata priznat kraljem. Videci Ladislav Napuljski, da se u takim prilikama ne cc moci
2igmundu, pa tako
bi
dislav nije
je
Buduci da je tada kruna sv. Stjepana bila u lukama Zigmundovim, a Lanikakove sobom donio iz Napulja. pa i sam cin obavljcn je naglo. vcoma vjerojatno, da je krunisanje izvrscno starom hrvatskom krunom. koja se tada jo*
'
126
na ugarsko-hrvatskom prijcstolu, odluci se na podlo djelo. pregovora i sramotnog cjenjkanja prodade u julu 1409. za 100.000 dukata grad Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava na citavu Dalmaciju republici mletackoj. I tako se eto Venecija, koja se za citave borbe tnudro drzala na strani, najvecma okoristi dugotrajnim gradanskim ratovima u Hrvatskoj i Ugarskoj, ugnijezdivsi se taj put stalno do svoje propasti (1797) u Dalmaciji.
odrzati
Poslije duljih
C. Kraljevi iz raznih
IX.
kuca (1409-1526).
i
Albert Habsburgovac,
(14091439).
Dalmacije. Prodaja Dalmacijc djelovase upravo porazno ne samo na budimski dvor, nego i na Zadar. U gradu sve se uzbunilo, napuljska posada bi protjerana, a uz urnebesno klicanje Zivio Sv. Marko" razapet na odredenom mjestu mletacki barjak. Zadrani su time htjeli da pokazu, su od svoje volje dosli pod vlast mletacku, a ne kao prodano roblje. Duzd potvrdi gradsku autonomiju, imenova sve plemice Za-
drane mletackim gradanima, a podjedno i naseli vise mletackih porodica u gradu (u septembru 1409,). Ovim dogadajem polozena je osnova potalijancenju nekoc hrvatstvu toliko odana Zadra. Za Zadrom povedu se svi sjeverni otoci, narocito Rab i Osor (ositn Frankapangrad Nin, dozvavsi s a m i Mlecane k sebi, da ih uzmu skoga Krka) pod svoju vlast, Sada se pojagmi duzd za Trogirom i Sibenikom, pozvavsi oba grada na dobrovoljnu predaju, jer da ih je toboze kupio
i
od zakonitoga
No
Gubitak Dalmacije
godine
1
najkriticniji
rije poslije
102.
crpao iz vremena prije 1102., a kojega se teziste sve pomicalo na sjever; jon se prometnuo u sokola polomljeto vecma nih krila.
svijest
svoju
127
1413), U isto vrijeme, kad su se dalPrvi mletacki rat (1411 matinskc opcine redom predavale Veneciji, otegnuse se prcgovori izmedu 2igmunda i duzda, kojega je kralj pozvao na odgovornost, Ali
prvi mletacki
1413). Vodio se u sjevernoj Italiji, gdje je bio kraljcv (1411 vojskovoda temesvarski zupan Pipo od Ozore', iu Dalmaciji, koju su branili najprije Ceh Petar z Myslina, a onda ban Petar Alben. 2igmundovo oruzje nije bilo srecno poslije bezuspjesna vojevanja u sjevernoj Italiji i gubitka Skradina, Ostrovice i Sibenika, koji se prcdade Veneciji krajem oktobra 1412., bjese konacno u Trstu sklopljeno
rat
petgodisnje
primirje,
sto je u taj
Bosanski
Poslije
zapletaji.
Medutim zgodise
poraza i zarobljenja kralja Stjepana Tvrtka II. (1408) ostadc bosansko prijestolje neko vrijeme nepopunjeno, jer je Zigmund naumio Bosnu sasvim pridruziti svojoj drzavi, pace nesto docnije bavio se mislju, da se zajedno sa zenom Barbarom dade okruniti za b o s a n s k o g a kralja.' No njegove ciljeve ometu neki bosanski veiikasi.kad su i opet uzdigli na prijestolje StjepanaOstoju (1408 1418), a dobrza ga priznadu i ostala bosanska gospoda osim hercega Hrvoja,
koji je
Omisem i citavom Krajinom izmedu Korculom, Bracem, Hvarom i bastinom Cetine i Neretve, pa otocima svojom Donjim Krajima. Ti dogadaji prisile (1410) Zigmunda na novu vojnu, nakon sto je proglasio, da Stjepan Ostoja nije zakoniti bosanski kralj. Rat, koji potraja gotovo citavu godinu, a u kojem jc ucestvovao na kraljevoj strani i herceg Hrvoje, svrsio se tako, da je
inace samostalno vladao Spljetom,
2igmund ipak konacno priznao Stjepana Ostoju bosanskim kraljem, okanivsi se misli o svome krunisanju, a taj opet Zigmunda svojira vrhovnim gospodarom. Zbog toga pobune se po kraljevu povratku u
Ugarsku ponovo neki bosanski velikasi, na celu im vojvoda Sandalj Hranic, Stoga nastavi 2igmund slijedece godine (1411) ratovanje
skrsi
'
konacno dugotrajni
Florcntinac
Filipo
zilavi
bosanski
otpor; ustupivsi
2igmundu
pjcsme.
de
Scolaribus.
Filip
Madzarin
narodne
Ozora, mjesto kraj Temisvara, bjese njegovo imanje. " Dne 20. 21. oktobra 1410. zakljucuje Dubrovacko vcliko vijcec ono umoscrenissimo (SigisIjenih" (rogati). da se na dar dade 1500 dukata ..domino nostro
i i
mundo)
et
domine rcgine
(donosi
(Barbarac)
in
ista sua
II.
coronationc rcgni
Paris 1899..
str.
Bossine"
Jorga. Notes
ct cxtrails vol,
126 nota 4)
128
Usoru
i
Soli,
Humska zemlja. Pad hcrcega Hb^oja. I tako na visini, Ali velika moc njegova
bill
tako
reci
vladarski
H mu
v o
polozaj.
zavidnim bosanskim velikasima, onda kralju Stjepanu Ostoji, a mozda najvise Spljecanima, koji ga nijesu voljeli ne samo sto je bio b o g o m i I, nego poglavito s toga,, sto im nije postivao autonomije. Svi su ga ti brojni dusmani svakosu
jako opadali pred kraljem Zigmundom, no ovaj ipak ne htjede da dira u svoga kuma" i starca" hercega. Ali kad je Hrvojc (Ijeti 1413.)
zeralju vojvode Sandalja Hranica, dok je taj u vojevao protiv Turaka na strani Zigmundovoj, onda se kralj toliko razgnjevi, da ga je zrtvovao zavisti i mrznji licnih protivnika: herceg Hrvoje bi proglasen buntovnikom i nevjernikom i lisen svega posjeda. Sada sc Hrvoje povuce u Donjc Kraje, narocito u grad Jajce,
mucke provalio u
Srbiji
uze se spremati na obranu, ali videci, da je preslab, pozove Turke u pomoc. U augustu 1415. doslo je u Usori, negdje oko Doboja, do krvava sukoba izmedu hercega Hrvoja i Turaka te ugarsko-slavonske vojske, koju je vodio ban Pavao
sto ga je
sam dao
sagraditi
Cupor Moslavacki. Ugarsko-slavoaska vojska bi ametom potucena, pace sam ban uz mnoge druge velikase uhvacen i pogubljen. Potom provale turske savezne cete Hrvojeve u Hrvatsku i Stajersku sve do
to je prva provala Turaka u Hrvatsku (1415). Usorskom pobjedom postade Hrvoje i opet neogranicen gospodar u ^apadnoj Bosni, dok je ostaU dio zemlje sve to vecma dolazio u podanstvo tursko, pak tako bi ugarski upliv potpuno istisnut iz Bosne i izgubljeno jednim udarcem za Zigmunda sve ono, sto je istom nedavno steceno posUje toliko godina uz gubitak tolike krvi, Od toga vremena kralj Zigmund nije vise prelazio Save. Vojvoda Hrvoje medutim ne prezivi dugo slave i pobjede svoje. U aprilu 1416. umrc
Celja
;
nasladom u srcu, da se citav svoj vijek odrzao u vlasti i ostao nepobijeden, Njega valja ubrajati medu najcuvenije Hcnosti sredovjecne hrvatske historije' u njegovoj su se ruci za punih dvadesetak godina sastajale sve niti bosanske spoljasnje i unutarnje politike, a po tome
s
:
'
isticc
madzarski historik
h a
6 c z
129.)
kazujuci
s
plemena Hrvatinica
horvat csaladokkal
da
.").
je
bio u rodu
da
potjece
alyafisagban
allot
129
u udesu susjedne Hrvatske DalPo smrti njegovoj rasturise mu se posjedi na svc strane bosanska mu imanja naslijedi sin Baosa Hercegovic, inace neznatan neugledan covjek Omis s Krajinom dobije knez Ivanis Nelipic, brat Hrvojeve zene Jelene, a otoke Korculu, Brae i Hvar uze kralj 2igmund sebi, ali samo za kratak cas, jer doskora prijedose oni u
bjese
i i
macije,
mletacku
jos
vlast.
1420),
i
Dok
zanimao
zapoce republika prva drugi mletacki rat (1418 1420) istodobno u Furlanskoj i u Dalmaciji te odrza konacno pobjedu na oba bojista, Tecajem godine 1420. predadose joj se poslije dugotrajne i junacke obrane Trogir i Spljet, a onda pored grada Kotora jos i otoci Korcula, Brae Hvar, Rat se svrsio bez ikakva mira ili primirja, i tako ostadose hrvatskorau kraljevstvu od citavoga jadranskoga primorja jedino frankapanski Sen) i Krk na sjevcru, a Omis s Krajinom i Poljieima na jugu. Tude je vladao mocni knez Ivanis Nelipic, drzeci u svojoj vlasti jos i citavu Hrvatsku Velebitu na jugu osim kraljevskih gradova Knina, Ostrovice
Venecijom.
Nato
Bribira.
Bosanske
pan
(1418
II,
kralj Stje-
Ostoja,
ostavivsi
sinu
Stjepanu Ostojicu
Stjepan Tvrtko
s
1421), no njega
Tvrtkovic (1421
1443), Sada
kneza Ivanisa Nelipica, nudeci mu sav posjed knezev osim grada Klisa; no upravo onda, kad se Stjepan Tvrtko II. spremao na rat protiv kneza Nelipica, provale Turei u Bosnu, a to ga prinudi, da se je priblizio Zigmundu, Provale turske isto tako prinudise srpskoga despota Stjepana Lazarevica, da se je utekao pod okrilje Zigmundovo, pace se obavezao, da ce mu po smrti ustupiti uz Beograd (koji je od 1403, imao u upravi kao v a z a 1 ugarsko-hrvatskoga kralja) jos i Golubac na Dunavu, Stjepan Lazarevic umr'o je 1427., a 1456), sin naslijedi ga necak njegov Dorde Brankovic (1427 kosovskoga Vuka Brankovica a taj odmah ispuni obavezu ujakovu,
izravnu vlast
pod kojom ostade sve do 1521. uga provali sultan Murat II. (1421 1451) No na glas o smrti despotovoj u Srbiju, osvoji Krusevac (tadanju srpsku prijeslolnieu) oruijem, a
9
130
podsjedne Golubac, ah rat Golubac izdajom. Nato zapocc 2igmund pobije 2igmunda, tako da sc )e kral) sultan pohrli gradu u pomoc i (1428). morao uz teske gubitke povratiti u Ugarsku Hrvatsku. Poslije toga ostavi Nchai Zigmundov za Ugarsku i ruke svoje zenc opet svoju drzavu, prcdavsi upravu u nemirni kralj surjaka palatma Nikolc Celjskoga Barbarc'. tasta bana Hermana Zigmund davnu svo,u zelju. Gorjaaskoga. Za to je vrijeme postigao u Rimu carskom krunom, da ga je papa Eugcn IV. (1433) okrunio koje je jos jednom pred smrt dok je s Mlecanima utanacio primirjc, nehajem krase konacno rijesilo nemarom
i i i
svoju produzio.
Ovako
za vise
vijekova. ,cr sc
ona otada
skim banom Nikola proslosti toliko proslavljeno ime. roda koji je uzeo ovo u hrvatskoj posjedovao je, kao jedini clan svoga Jos prije negoli je postao banom Senj. Gatsku i Liku u Hrvatskoj roda. Krcki otok, Vinodol. Modruse, Kad je postao banom, kral) Zigmund a Cetin, Slunj i Ozalj u Slavoniji. Knin, Lapac-grad, i Bihac na Uni, zalozio mu je za 28.000 dukata jos lucku zupani)U izmedu Skradin, Vrliku, Ostrovicu (kod Bribira), poje dakle ban Nikola Frankapan
Zrmanje knez
Krke
te Poljica.
Tako
banom
Cel,ski
je (14231435), tast kralja Zigmunda, u cijim obiteljskih razmirica doslo je sada bio velik dio Slavonije. Zbog nekih oko kojih se okupise i ostah do sukoba izmedu oba ova mocna roda, Sada su Celjski pregli za tim, plemici; tako su nastale dvije stranke. Frankapane no uto se vrati da ovladaju i u Hrvatskoj, a zatru rat. Skoro potom umr o Zigmund iz tudine i tako sprijeci gradanski juna 1432.) i ostavi devet sinova, ko,i je ban Nikola Frankapan (26. sto cc sve do druge pole osnovase one grane frankapanske porodice, hrvatskoj povijesti. XVII. vijeka igrati odlucnu ulogu u
Herman
rukama
pada Obrambcni sustav. Oko toga vremena (1433-1434) ugarskoga kraljevstva mundova osnova na obranu hrvatskoga i
protiv Mlecana,
Zigi
to
Turaka
Husita. Svaki je
i
imucniji
ici
plemic
velikas
je
u rat na kraljev poziv, opremiti. Hrvatska bude vise siromasnijih imalo po jednoga
sluzbenicima
;
otale
Zagorju) kao .,c r u hrvatskom narodu (oko Zagreba i u na to poznati boravila i na Medvedgradu. a spomcn
n a
jc
gradom.
131
razdijeljena na
tri
je
hrvatski prcma
ga
i
Jadran-
skome moru
;
ban hrvatski, grad Ducitavo hrvatsko malo brovnik, knezovi Krbavski, Cetinski, Senjski plemstvo drugi je slavonski prema rijeci Uni sa slavonskim banom, knezovima Blagajskim, priorom vranskim, biskupom zagrebackim susjedgradskim vlastelinom treci je usorski s velikasima juzne Ugarske. Po ovoj osnovi ne samo i pleraicima donje Slavonije da je odsad udesena obrana Hrvatske, nego je ona u neku ruku zametak docnije Vojne Krajine.
i
Dalmaciji,
sacinjavahu
Konac Zigmundova
sukobima.
Kad
je
Ijeti
muski clan svoje cuvene porodice, imala je naslijediti sve njegove prostrane posjede od Velebita do Cetine njegova kci jedinica Katarina, odnosno njezin muz knez Ivan (Anz) F r a n k a p a n, sin Nikole Frankapana i ban hrvatski po ocevoj smrti (1432 1436). No Zigmund uze se sada ma da je jos za zivota Nelipiceva privolio na to od Ivana Frankapana, da mu predade svu tome opirati zahtijevajuci ostavstinu kneza Ivanisa; a kad taj ne htjede da to ucini, proglasi ^a buntovnikom, lisi svih casti i posjeda te nalozi slavonskom banu Matku Talovcu (1435 1444)', da ga silom pokori. Tako planu 1436. u Hrvatskoj gradanski rat, a taj se svrsi nakon nenadane smrti bana Ivana Frankapana pobjedom kraljevskom. Imanja kneza njegovoj Ivanisa Nelipica darova sada Zigmund banu Matku Talovcu braci Petru, Franku i Ivanu, Malo poslije, dne 9. decembra 1437., umre kralj Zigmund u Znojmu (u Moravskoj), poslije vladanja od po stoljeca, koje nije bilo srecno ni po Ugarsku ni po Hrvatsku. Lako-
timan, rasipan
niti
je
nestalan, niti
je
iurskih.
zastiti
osjetiti
Po
zelji
Zigmundovoj
zeta
iza-
ugarski
hrvatski
veUkasi
njegovim
Korcule, no
nasljednikom
onda
mu
Ova
je
iz
joj
-dose gradani dubrovaaki. Kako se tada zvala, tLuccari) nije nam nicim zajamccno. Stupivsi u
imc
Lukarcvici
Topolovicu
ako ime d
e
izmedu Viroviticc
o
Grdevca u tadanjoj
po svoj
prilici
Thallowch. Tallocz;
h a
c z. Hrvati su
govorili Talovac
Talcvaeki,
132
Alberta' Habsburgovca (14381439), koji se jos 1422. vjencao njegovom jedinicom Jelisavetom. Kako Albert postade jo i kralj ceski i njemacki, to je on prvi Habsburgovac, koji jc okupio u svojoj ruci sve one zemlje, kojima su potomci njegovi kasnije stalno zavlaTurcima dali. Kralj Albert naslijedio je od tasta svoga jos i rat s
zbog srpskih
rata despot
prilika.
Tude
Mu-
Dorde Brankovic nalazio u ocajnom polozaju. Premda kcer Maru za zenu (u augustu 1436.), ipak ne uzmoie mu je dao i sprijeciti Murata, da ne navali krajem 1438. na njegovu zemlju Smederevo, koju i osvoji. Nepodsjedne novu mu prijestolnicu
Ugarsku i zamoli pomoci. Ovdjc se upravo sastao sabor u Budimu. Ovaj stvori takove zakljucke, kojima
srecni despot srpski pobjeze u
bi
vlast, a
da
svim daljim smutnjama u Ugarskoj. Zeleci sto prije pomoci despotu Dordu Brankovicu, kralj Albert pristade na sve i zapoce privolom sabora vojnu. No kralj ne dopre dalje od Slankamena i Titela zbog nemarnosti ugarskih velikasa, koji ga nijesu poduprli dovoljnim brojem vojskc, Medutim pade Smederevo u turske ruke (u augustu um.re i 1439.), a ugarsku vojsku uhvati neka kuzna bolest, od koje mjestancu Neszmelju nedasam kralj Albert na povratku u Bee (u
leko od
oktobra 1439.). Jedino znatnije mu je djelo, sto je obnovio Severinsku banovinu (u jugoistocnoj Ugarskoj oko Orsave) i u njoj postavio banom cuvenoga junaka podrijetlom Rumunja Janka Hunyadyja', ili Sibinjanin Janka nase narodne pjesme.
Dura
27.
prijestolonasljedne borbe
Hrvatskoj, koje oslabise oba kraljevstva u tolikoj mjeri,. da se vise nijesu mogla valjano braniti od turske premoci.
Svi suvremeni h
(lat.
'
rvatskim
jc
c r-
Albertus)
njemacka
forma Albrecht.
Janko
(nikad Ivan),
gdjekad
J a n k u 1, kako su ga i Turci zvali. sasvim sigurno utvrdeno, ali i to, da porodica bila jako poraadzarena. Sam
saboriraa govorio
djela stekao je
je
Rumunjsko
je
podrijetlo
njegovo
danas
je
nobilizirana
latinski,
j
Janko znao
je
samo
traljavo
a u
t
ponajvise
madzarskim
Tako
na srpskoj
te Hrvata.
zemlji.
Madzara
Srba
133
X.
Vladislav
I.
Ladislav IV.
(V.).
(14401457).
<dvije
Pitanje o nasljcdstvu. Albert Habsburgovac ostavi iza sebe kceri' i udovicu Jelisavetu u blagoslovenom stanju. U prvi cas preuze ona samovlasno po smrti muzevljevoj vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, isticuci sebc kao glavnu bastinicu kralja Zigmunda. U
cvrstoj nadi,
da ce
Stjepana.
je
ova
gdje
u svoje ruke krunu uz pomoc neke njemacke dvorkinje potajno otpremila svctu krunu iz Visegrada u Komarom,
To
joj
uspje
se
nalazila
kraljica
Jelisaveta,
Oko
Jelisavete
Celjski
okupili
i
su
sc
samo neki
neki
njezini rodaci,
narocito knezovi
Fridrik
Ulrik,
i
dok su vecina velikasa i rodak njezin macvanski ban Ladislav Gorjanski, sin palatina Nikole, zeljeli, da se u to pogibeljno doba izabere za kralja covjek podoban, da obrani Ugarsku Hrvatsku od spoljasnjih neprijatelja, a narocito od sultana Murata II. i Jedni su htjeli, da se izabere sin srpskoga despota Dorda Brankovica Lazar, no velika se vecina konacno odluci na saboru u Budimu
Frankapani i knez Nikola Ilocki^; plemstva ugarskoga i hrvatskoga, pace
(pocetkom januara
1440.)
za
sesnaestgodisnjega
je
viteskog
poljskog
upravo u taj cas mamio sultan No dok je sjajno poslanstvo ugarskih i hrvatskih velikasa, a medu njima i ban Matko Talovac, poslo u Krakov po novoodabranog kralja, rodi Jelisaveta sina Ladislav a Postuma (22, febr. 1440.), koga doskora dade okruniti u Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana po ostrogonskom nadbiskupu Dioniziju
Szechyju
stize s nesto Medutim ostavi Vladislav Poljsku svi velikasi, osim knezova Celjskih, vojske u Budim. Sada ostave
(15. maja),
i
koga sabor ponovo jednoglasno izabere kraljem ugarsko-hrvatskim, proglasivsi podjedno krunisanje djeteta Ladislava nistetnim. Potom ga okrum (17. Stolnom Biogradu, jula) isti ostrogonski nadbiskup Dionizije Szechy u
Jelisavetu
i
njezina
'
Anu
Jelisavetu; Jelisaveta
je
II.
i.
1490 1516).
nc Madiari.
'
su bez sumnje S
o v c n
Buduci da
<Illozchi
ill
suvrcmcni
talijanski
latinski
dubrovacki
spisi
nazivlju
Iloiki
Raguia
d c II o c h).
ThalUczy-Gelcich.
y.
^s Magyarorszag (Bdpst
t a
vidimo. da su ih Hrvat.
d a zvali
o c k
Madiari
a k
134
ali
vcte,
ne krunom sv, Stjepana, jer ta je bila u rukama kraljice Jelisanego nekom krunom iz grobnice sv. Stjepana, kao Vladislava I-
(1440-1444).
(1440)
gradanski
rat.
Te
veli-
kake borbe za prijestoljc upotrijebi sultan Murat II, pak podsjednc Beograd, koji je branio junacki prior vranski Ivan Talovac,
slavonskoga bana Matka i hrvatskoga bana Petra (ili Perka) (1438 1453), Sultan opkoli grad s kopna i sa savske i dunavske stranc te ga uze biti iz velikih podsadnih strojeva i t o p o v a (prvi
brat
okrugla k a
n a
taneta.
No
svi
mu
jurisi
kroz
Ivan
put)
oko
citavih sest mjeseci (od maja do oktobra 1440.) bijahu uzaludni: Talovac ravnao je obranom grada, posluzivsi se takoder (prvi ognjenim oruzjem, tolikom vjestinom, da se sultan, izgubivsi 17.000 Ijudi, konacno morao pred zimu sramotno povratiti u
Drenopolje,
Uzmak
sultanov pod
Beogradom omoguci
kralju Vladislavu
I,,
da rijesi pitanje nasljedstva na ugarsko-hrvatskom da obracuna s Jelisavetom i njezinom strankom, Na celu joj bijahu kapetan ceskih placenika Jan Jiskra od Brandisa, koji je imao u svojoj vlasti sjeverozapadnu Ugarsku, onda Fridrik i Ulrik Celjski, gospodari znatnoga dijela Slavonije, te neki Frankapani u Slavoniji, Sva ostala Hrvatska i Ugarska bila je uz Vladislava I, Osjccajuci se preslabom, da se sama bije s kraljem, pozove Jelisaveta u pomoc rodaka i skrbnika malodobnoga svoga sina Ladislava, njemackoga kralja Fridrika III, Habsburgovca. Taj se odsada kroz vise od p6 stoljeca jednako uplitao u poslove Ugarske i Hrvatske nastojeci, da svome rodu definitivno stece vladanje u oba kraljevstva, Jelisaveta predade mu (krajem augusta 1440. u Hainburgu) s krunom sv, Stjepana jos i sina Ladislava na odgajanje, nasto joj on uzajmi 5000 dukata, da uzmogne placati vojsku. Sada plane krvav gradanski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj, za kojega je narocito Zagreb Ijuto stradao od nasilja Ulrika Celjskoga i njegovih njemackih sluzbenika, kojima je zapovijedao Ceh Jan Vitovec. Konacno je ipak prevagnula stranka kralja Vladislava I., pa tako bude, poglavito nastojanjem papinskoga kardinala Julijana Cesarinija, sklopljen mir (16, decembra 1442. u Duru), Utanaceno bjese, da kralj Vladislav I, ima vladati do svoje smrti, a onda da ga ima naslijediti Ladislav Postumus. Mir bjese stim sigurniji za Vladislava, sto je vec treci dan poslije njegova proglasenja (19. dec.) iznenada umrla kraljica Jelisaveta, Za.
prijestolu, to jest
135
kraljcvstvu bosanski vrijemc toga gradanskoga rata ote hrvatskorau vojvode Sandalja vojvoda Stjepan Vukcic Kosaca, sinovac i bastinik zemlje, Krajinu izmedu Hranica, gospodara gotovo citave Humske Omisem i poljickom zupom no malo potom (poCetine i Neretve s Poljica ostavivsi cetkom 1444.) ugrabi mu mlctacka republika Omis i
;
mu same
bosanski
bi
joj
njegove vojvode.
nije mogao I. Veliki turski rat (14431444). Kralj Vladislav Turcima, Jos u godini da to sprijeci, jcr je u isto vrijeme ratovao s vojvoda, glavni kraljev sa1441. vojcvao je novoimenovani erdeljski Erdelju tolikom srecom, da vjetnik i vojskovoda Janko Hunyady u vojnu protiv Turaka a sa ciljem, da se je stalo pomisljati na opcu zastupali zivim rijecima u se oni izbace iz Evrope. To su misljenje Cesarini, pa bosanski prvom redu papinski poslanik kardinal Julijan despot srpski Dorde Brankovic. kralj Stjepan Tvrtko 11. i protjerani 1443. u Budimu) rat, u odista zakljuci ugarski sabor (u januaru I na celu vojske kojem prodre kralj s vojvodom Jankom Hunyadyjem podnozju Balkana (na Badnjak sve do Zlatice nedaleko SoBje na odlucnih bitaka Turke. Ali sada pr)sili 1443.), pobijedivsi u nekoliko Vladislava na povratak, za velika studen i oskudica hrane kralja od Nisa (pocetkom 1444.) kojega bjehu Turci kod Kunovice nedaleko bitke od njih odponovo tako snazno porazeni, da se jos za same vodom Dordem Skendermetnuse pokoreni Arbanasi sa svojim begom Kastrioticem. Nato ponudi sultan Murat 11. mir, koji
u Segcdinu na deset godina. Sada se Dorde Brankovic povrati u Srbija oslobodi turske vlasti, a despot
svoju zemlju.
uze kardinal Julijan Cesarini prisege dane ..nevjerninagovarati velikase na nov rat tvrdeci, da opet doslo do rata, sve protiv savjcta cima" ne vrijede. Tako je pridruzi Vladislavu despota Dorda Brankovica, koji se ne htjede da
Ali tek sto je mir
bio
potpisan,
tesko proSrbija na veliku srdzbu Janka Hunyadyja. Da se obide iz Evrope, opet s namjerom, da se Turci istjeraju hodni Balkan, a Janka Hunyadyia oko krenulo je pod vodstvom kralja Vladislava onda skrene do V a 16 000 vojske niz Dunav desnom obalom, pa 10. novembra 1444. zakrci dalje na Crnom moru. No oVdje joj dne ju je zatckao napredovanje sultan Murat s 40.000 momaka, a kako
i
i i
me
136
ametom. Sam kralj Vladislav pogibc u boju', crkvene dostojanstvenike i kardinal a s Julijan Cesarini, Samo vojvoda Janko i ban Franko Talovac spasu se s nesto vojske, Tom pobjedom turskom prestaju navalni ratovi ugarsko-hrvatskih kraljeva protiv Turaka; oni se odsada dalje nalaze sve do pod kraj XVII. vijeka u defenzivi,
nepripravnu, potucc
njime uz
je
mnogc svjetovne
Ladislav IV.
(1446
(V.)
(1445
1457)
1452), Kad
se
velikasi,
se
kr, slob, gradova koncem na kojem izaberu Ladislava IV. (V.) (1445 1457) ugarsko-hrvatskim kraljem. No kad skrbnik njegov, njemacki kralj Fridrik III,, ne htjede da gospodi izruci petgodisnje dijete s krunom sv. Stjepana, izaberu oni na novosazvanom saboru na polju Rakosu kod Peste (5. juna 1441,) najpopularnijega covjeka ovoga vremena vojvodu Janka Hunyadyja gubernatorom (1446 1452), predavsi mu svu vlast u ruke, Odmah potom pozove gubernator kralja Fridrika, da izruci kralja Ladislava zajedno s krunom sv, Stjepana, a kad on to odbije, zace Janko Hunyady rat no svrsi ga brzo, jer zeleci, da se sto duze odrzi u vlasti, nije mu bilo bas toliko stalo, da natjera Fridrika na ispunjenje zahtjeva. Potom okrene Hunyady na Turke, da osveti poraz kod Varne, jer mir sa sultanom jos nije bio obnovljen, Na polju K o s o v u doslo je do trodnevnoga boja (18,, 19, i 20. oktobra 1448,), ali se svrsi potpunim porazom ugarske i hrvatske vojske, U boju pogibose hrvatski ban Franko (Franjo) Talovac, suban brata Petra (Perka) i sestric gubernatorov slavonski ban Ivan Szekely.* Poslije boja dade srpski despot Dorde Brankovic uhvatiti Janka Hunyadyja i baci ga u Sraederevu u tamnicu, Razlog bjese, sto je gubernator prolazeci Srbijom u turski rat Ijuto opustosio despotovu zemlju, buduci da mu se despot ni taj put ne htjede da pridruzi, Istom poslije dvomjesecnoga tamnovanja domogne se Janko Hunyady nastojanjem ugarskih velikasa slobode, nasto sklopi s novim sultanom 11. (1451 1481), sinom Muratovim, primirje na tri godine, Ujedno utanaci gubernator s kraljem Fridrikom III. tajni ugovor, po kojemu mu bud* gubernatorstvo zajamceno sve do osamnaeste godine kralja Ladislava (to jest do 1458), No dobrza podignu austrijski stalezi bunu protiv Fridrika III, i prisile ga, da im
stanu
pleraici
zastupnici
Mehmedom
'
Varnencik".
BanovicSekula
narodne pjesme.
137
izruci dvanaestgodisnjcga Ladislava (1452), Ladislav nastani se
potom
u Becu
preuze vladanje u Austriji, Ceskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj, no tako, da je u Austriji umjesto njega vodio drzavne poslove kao upravitelj Ulrik Eizinger, u Ceskoj Duro Podjebradski, Hrvatskoj Janko Hunyady, dok je vlast Fria u Ugarskoj
i
i
drika
III.
stegnuta na
Stajersku,
Korusku
Kranjsku.
Odgojiteljem
Celjski. mladoga Sada se Janko Hunyady odrece casti gubernatora, a mladi ga kralj upraviteljem financija u imenova (1453) vrhovnim vojskovodom Ugarskoj i Hrvatskoj te podjedno ga obdari naslovom kneza Bistrickoga' (perpetuus comes Bistriciensis necnon regni Hungariae capii
mu
taneus generalis).
Hrvatske
daja, koji cine
priiike.
i
Za sve vrijeme
mnogo teskih dana. Po smrti Matka Talovca (pocetkom 1445.) ugrabe sebi slavonsko banstvo knezovi Fridrik i uzmu otiUlrik Celjski, zet srpskoga despota Dorda Brankovica, biskupiji zagrebackoj. Za tih domacih mati imanja braci Talovcima nekada junacki branitelj Beograda bojeva pogibe prior vranski ostalih (1440J Ivan Talovac. Nasiija knezova Celjskih izazvase srdzbu stoga nalozi stolno-biogradski sabor gubernatoru Janku velikasa Hunyadyju (1446), da ih silom pokori. Gubernator uzme Durdevac,
svojih granica propatiti
i i i
;
Medui
gramurja na Koprivnicu, Celjski knezovi predadu dove, no slavonska im banska cast ostade, ali ipak tako, da su se ban Petar Talovac imali pokoravati gui oni i hrvatsko-dalmatinski
bernatorovu scstricu Ivanu Szekelyju, koji bi imenovan uz upravitelja vranskoga priorata ne samo hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom, vicegubernatorom hrvatskim (vicegubernator in nego jos regno Sclavonic constitutus). Uza sve to imao je ban i viceguberi
Celjskima, dok
je
Petar Talovac,
ruke
posla
(1444 Stjepanom s Mlecanima, bosanskim kraljem Stjepanom Vukcicem Tvrtka II,, 1461), nasljednikom Stjepana K o s a c o m, koji se sam prozva kao gospodar Humske zcmlje (oko zemlji ime H e r1448.) hercegom sv. Save, a otale ma otada cegovina. U isto su vrijeme vladali knezovi Frankapani sjevernom
i
Tomom
Bistrica,
138
ni
za malodobna
izmedu sebe golemi zemljisni posjed svoga roda u o s a m dijelova, tako bi osnovano osam grana porodicc Frankapanske, od kojih Ceneke brzo izumrijese, a ostadose Trzacka', Ozaljska, Slunjska tinska. Uto umre ban Petar Talovac, a hrvatsko-dalmatinskim banom
i
postade
(1453). Ali gubernatorov Ladislav prepustivsi je domacim nemirima i on nikad ne vidje svoje banovine borbama, dok su u Slavoniji po pogibiji Ivana Szekelyja na Kosovu (1448) ostali kao banovi sami knezovi Celjski, Fridrik (do 1454.) i
stariji
sin
Hunyady
Druga podsada Bcograda (1456), Medutim osvoji sultan Mehmed II. C a r g r a d (otale mu pridjev F a t
i
29.
i
maja 1453^
osvojitelj).
h,
Tako pade posljcdnji ostatak tisucljetnoga bizantinskoga carstva. Dojam te katastrofe, koja nije dosla nenadano, bijase ipak ncobicno jak ne samo u Hrvatskoj i Ugarskoj, nego i po citavoj zapadnoj Evropi. Vec 1454. zametne Janko Hunyady rat s Turcima, ali s malo uspjehaStoga se odlucio povesti krizarsku" vojnu uz pomoc citave zapadnc: Evrope. Papa Nikola V. poslje cuvenoga redovnika Talijana I v a n eb.
Kapistrana,
sto vise krizara
da svojom neodoljivom besjedotn okupi oko sebe^ u Austriji, Ceskoj i Ugarskoj. I odista, kad sultan.Mehmed Fatih 1456, udari sa 150.000 momaka na Beograd, taj kljuc Ugarske", bude on od ceta Kapistranovih i Hunyadyjevih pod vodstvom Jankovim araetice porazen, naiprije na Savi i Dunavu, a ondai
na kopnu
Janka",
ali
(u
i
julu
1456.).
To
je
bilo
najslavnije
djelo
Sibinjanina
od kuge slavljeni junak u Zemunu (11. augusta), a dobrza za njirtt drug mu Ivan Kapistran u Iloku (23. oktobra), gdje bi i sahranjenV i
Celjskih. Za vrijeme
i
tih tur-
Janko Hunyady
vlasti bio
hrvatsko-dalmatinsku banovinu, pace se pojagmi i za imanjima Talovcevim pa ugrabi ubrzo i svu Hrvatsku osim Klisa i Frankapanskih. posjeda. Kod toga ga je izdasno pomagao herceg Stjepan Vukcic.
'
Trzac
je
danas
tik
hrvatske
granice
sjeverozapadnoj
Bosni
nedaleko
od Cetina. Janko Hunyady sahranjen je u erdeljskomu Gyulafehervaru gdje mu se grob saduvao do danas.
''
(u
stolnoj crkvi)^
139
AH
imenovan hrvatskim banom Ladislav Hudo teskoga sukoba medu njima. Ovaj se konacno svrSi nyady, doslo tako, da je Ladislav Hunyady dao pogubiti Ulrika Celjskoga (9. novembra 1456.) u Beogradu, kamo je stigao s kraljem Ladislavom poslije srecne obrane grada. Ulrik Celjski bijase posljednji clan svoga njegovoj nasilnoga roda, koji je Hrvalskoj, napose gradu Zagrebu uvreda. Nesto kasnije, na nanio mnogo teskih udaraca biskupiji, Badnjak iste godine, umre i tast njegov srpski despot Dorde Brankovi<5. odgojitelja dobrza osveti kralj LaPrijeku smrt svoga rodaka dislav, ma da se zakleo udovici Janka Hunyadyja, Jelisaveti Szilagyi, da to ne ce uciniti. Kralj je naime dao Ladislava Hunyadya nenadano u Budimu, kad ga je zajedno s mladim bratom Matijasem pogubiti (16. marta 1457.), Poslije toga pozvao na dogovor, uhvatiti povede sobom kao suznja mladega sina Janka zurno ostavi Buditn Hunyadyja Matijasa u Frag. Osam mjeseci docnije umre iznenada scdamnaestgodisnji Ladislav IV. (V.) u Pragu (23. novembra 1457.). Smrcu njegovom raspade se u cas personalna unija izmedu Austrije, Ugarske s Hrvatskom, a kako kralj nije ostavio potomka, Ceske
kako
je
imale su Ugarska
Poslije
poglavito pod
pritiskora
boru u Budimu pocetkom 1458. za mladega sina Jankova Matijasa', jos otac njegov koji se obicno zove K o r v n po gavranu, sto ga je
i
nosio u grbu.
XL
Matijas
Ucvrsccnjc
vlasti. Matijas
I.
Korvin.
(1458-1490).
kad je umr'o Ladislav IV. (V.), bodu ceski upravitelj, a malo potom
kralj
Duro Podjebradskt
Katarinora. (14581471), zarucivsi ga torn prilikom sa svojom kcerkom izabran kraljem. bilo Buduci da je Matijasu Korvinu tada, kad je
Szilajedva 15 godina, izaberu velikasi njegova ujaka Mihajla godina. No mladi Matijas pokaza odmah g y i a' gubernatorom na pet
j
S.
Uko
narodna pjesma
'
danas.
S V
e V
c starijc
narodne pjesme
(bugarstica).
140
u pocetku
toliko
i samosvijesti, da se je ubrzo rijesio ujapreuzeo vladu satn, bilo, da je povratio ugled kraljevskoj vlasti u Hrvat-
energije
kova skrbnistva
Prvo
mu
je
vec dulje vremena vladala prosta sila, narocito netom knezova Celjskih, i gdje su se bosanski kralj Stjepan Toma, izumrlih herceg Stjepan Vukcic i Venecija otimali za pojedine gradove. Sad
skoj, gdje je
imenova
kralj
hrvatsko-dalmatinskim
taj
banom Pavla
opirancica
No
istodobno
(14591463), a
janski,
Klis.
sam ujak njegov Mihajlo Szilagyi, i ponude Ugarsku i Hrvatsku njemackomu kralju Fridriku III, Kako mlitavac Fridrik ne poduze nista odlucno, da ostvari te ponude, uspje Matijasu doskora, da se izmirio s nezadovoljnicima, a konacno i s Fridrikom. Njemacki kralj povrati uz odstetu od 80,000 dukata krunu sv. zadovolji se naslovom ugarskoga i hrvatskoga kralja, a Stjepana Matijas primi obavezu u ime drzave, da ce ga u Ugarskoj i Hrvatskoj, ako ne ostavi zakonita sina, naslijediti Fridrik ili koji od njegovih
Nikola Ilocki
i
sinova
(24, jula
danja
marta 1464.) svecano okrunjen za kralja, povrativsi podjedno obadvjema kraljevstvima snagu i unutarnji mir, kakvog ona nijesu uzivala tamo od smrti Ludovika I, Pad Bosne. Medutim se zgodise znatne promjene na jugu. Ponajprije je propala sasvim poslije pada Smedcreva Srbija, postavsi turskim pasalukom (1459), a onda dode red na B o s n u, Ovdje je vladao po smrti Stjepana Tome njegov sin Stjepan Tomasevic (1461 1463) bez ugleda i potrebne snage, da se obrani od velike sile turske, pouzdavajuci se jedino u pomoc papinsku i kralja Matijasa, No dok je Matijas bio zabavljen pregovorima s njemackim kra(29,
Ijem Fridrikom
III,,
i
Mehmed
II,
sa 150,000
momaka
u Bosnu
pokori
iz
je
za
kralj
Stjepan
Bobovca, prijestolnice svoje, u Jajce, a odavle Tomasevic pobjeze u tvrdi Kljuc na Sani. Izdajom vojvode Radaka pade Bobovac Turcima u ruke, dok se Jajce predade bez borbe, a Kljuc iza ocajne obrane, nakon sto su Turci prisegom obrekli kralju stedjeti zivot. Ipak ga sultan dade pogubiti u svom taboru pred Jajcem, Take propade kraljevstvo bosansko. Jedino Hercegovina, gdje je nezavisno vladao Stjepan Vukcic, ostade slobodna, odbivsi u svojira krsnim planinama tursku vojsku, Kad je kralj Matijas saznao za
propast Bosne, odluci se
jos iste
141
zino oslobodenje.
Na sam Bozic uzme Jajce, a iducih godina jos i Bosnu te osnova dvije banovine J a a c k u u posvu sjevernu rjecju Vrbasa sa sredistem u Jajcu iSrebrenicku izmedu donjc Majevice planine, sa sredistem u gradu Bosne i Drine, pa Save
:
Srebrniku.
Od
ovih imala
i
je
a druga u Slavoniju
juznu Ugarsku.
austrijski rat. Uto
je
Ceski zapletaji
zaplete
kralj
Matijas
zbog zasticivanja Husila izopcio u ceske poslove. Duru Podjebradskoga, provali MatijaS lisio krune ceskoga kralja i kao papinski saveznik s vojskom svojom u Moravsku i Cesku, gdje ga katolici izaberu svojim kraljem (1469). Ali zemlje ne uzmoze uzdrzati, jer je vecina ceskih velikasa po smrti Dure Podjebradskoga izabrala i okrunila kraljem poijskoga kraljevica V a d i s a v a Jagelovica. Radi tih zalisnih ratova, a i prekomjerne strogosti Mati-
Kad
papa Pio
II.
buna
na-
mjerom, da ga skine
prijestola
da uzme
poijskoga kraljevica
Ka-
No
energicni Matijas
tesko njezine kolovode, a onda okrene ceskim zapletajima ali uvjerivsi se, da ne ce potOpel paznju svoju puno uspjeti, sklopi s kraljem Vladislavom mir u Olomucu (1479).
;
Matijas
priznade
Vladislava
naslov
ceskoga kralja
;
ravsku, Slesku
Luzicu po smrti Matijasevoj mogu Cesi iskupiti ove i 400.000 dukata. Jos prije izmirenja sa ceskim kraljem pokrajine za kojim navijestio je kralj Matijas rat njemackomu kralju Fridriku III., s Dvanaest godina (14771488) je vec dulje vremena bio u zavadi. udarahu Ugri na Austriju, pace 1485. osvoje i Bee, gdje kralj Matijas
uredi
sebi
dvor.
No dok
je
pala Bosna, Turci su jednako proLika s Krbavom valjivali u Hrvatsku, a narocito su Ijuto postradale doprli su danasnja sjeverna Dalmacija, pace pojedini odredi turski i natrag Turci gdjekad sve do Senja i juzne Kranjske. Vracajuci se roblja. koje bi ili su vazda sobom vodili mnogo hiljada krscanskoga posjedima kao ..raju". ili prodavali naseljavali po Bosni po svojim 1469. bijase nevolja vec toliko teska, da su
Hrvatskc
prilikc.
Otkako
daljc se
na
islok.
Godine
pojedini hrvatski
velikasi,
i
a narocito
knezovi Frankapani,
kralju Fridriku
III.,
stali
obracati za
pomoc
Veneciji
njemackomu
jer
142
Matijas
to
ne uzmoze nista
uciniti.
Kad
sazna kralj Matijas, uplasi se, da se ne bi Venecija, pomazuci toboze Frankapane, ugnijezdila u Senju, i stoga poslje u Hrvatsku kapetana Blaza Podmanickoga> s kraljevskom vojskom, a taj onda
otme Frankapanima Senj. Tako postadc Senj kraljcvskim gradom, a doskora bi u njem uredena na obranu njegovu od Mlecana Turaka
i
Gubitak Senja bijase tezak udarac za porodicu Frankapana, pa stoga i nastade neprijateljstvo izmedu nje i kralja Matijasa, a pogotovo otkad jpj kralj otc jos i citavo primorje od Trsata do Senja i Vinodol. Kako
kapetanija,
obuhvatajuci
docnije
citavo
primorje
Otocac.
su se Frankapani utjecali Veneciji u zastitu, navali Krcki knez Ivan na sucelne gradove Novi i Bribir; no time je izazvao kapetana Blaza
Podmanickoga, da je udario na Krcki otok. Ali jos prije negoli je otok mogao doci u vlast kraljevu, predade ga Ivan Frankapan Veneciji (1480). Time bi rod Frankapana sasvim potisnut od mora, a Hrvatska izgubi i posljednji svoj otok. U vrijeme ovih
smutnja podijeli
kralj Matijas (1477)
koji
ne mora da
Turnjimc
je
kralj
Matijas
ratovao
s s
Neretve osim primorja. Iduce godine uskrisi kralj Matijas dostojanstvo bosanskoga kralja, imenovavsi i okrunivsi bosanskim kraljem Nikolullockoga (1472 1477), a onda ga ucini jos i banom hrvatskim i slavonskim, pace i upraviteljem vranskoga priorata. Ovaj primjer, da su Hrvatska, Slavonija,
i
izmedu Cetine
Dalmacija
Bosna
cinile
ovo doba, sto je zacijelo veoma poucna cinjenica iz vremena najslavnijega ugarskoga kralja.- Zadaca Nikole Ilockoga bjese, da Turcima otme preostali dio Bosne no on je nije ispunio. Po njegovoj smrti odluci se sam kralj Matijas na provalu u Bosnu i odista dopre do Sarajeva (Vrhbosne) (1480) ali uspjch kraljev bjese ipak
nije osamljen u
; ;
'
Majer (=
Jos 1464.
ct Croatiae
i
Madzar)
Blaz
'
je
matiae
nccnon Sclavoniae banus", a tako isto njegovi nasljednici Ladislav 1466), Ivan Thuz od Laka (1466) i Blaz Podmanicki 1478), Prvi jajacki ban Petar D6czi spominje se tek 1480. (Gl. T h a 1(1470 1915.. str. 272 273.) 1 6 c z y, A Jajczai bansag tortenete, Budapest
Disznosi
143
cegovinu. Dalje mu vojevanje s Turcima prekine rat s njemackim kraljem Fridrikom III., za kojega umre kralj Matijas u Becu 6. aprila
1490., navrsivsi istom
47 godina.
Licnost kraljeva. Kralj Matijas bijasc nesumnjivo najznatniji vladar svoga vremena. Potpuno samostalan, energican, nepopustljiv prema svojim protivnicima, gospodar svakom oligarhijskom pokretu, a seljaku i gradaninu pravi zastitnik', to su kreposti, sto su ga resile. Osvajaaja njegova proslavise doduse ime njegovo, ali nanesose teskih
i
udaraca
rovit
narocito
rijetke
Hrvatskoj,
Inace
muz
naobrazbe, duhovit
i
iskren
prijatelj znanosti
Drzavu podigao je 330 ratnih lada, koje po moru, noge do 150,000 moraaka na kopau a koje po Dunavu, Dravi i Savi, Tada bjese srediste dunavskog brodovlja Petrovaradin, a zapovjednikom neko vrijeme Petar Doczy (Dojcin Petar narodne pjesme), nekoc ban jajacki. Za vladanja Ma;
umjetnosti, skupljajuci oko sebe pjesnike i pisce. do zamjerne snage i sjaja mogao je postavili na
i
tijaseva pojavile su se
pana
je
stamparije u Ugarskoj, a 1483. stamprva hrvatska knjiga (misal nepoznata redaktora, mozda u
i
prve
Veneciji).
mu
i
zcna nc
(roden
Matijas
s a"
1473. u Vratislavi u Sleskoj). svakojako nastojati, da mu osigura nasljedstvo, davsi mu ime Kormnogobrojna imanja, pace i cast kraljevskoga princa na dvoru. vin" Medutim kad umre kralj Matijas, sve je poslo drugim putem, ma da prisegu, da ce su velikasi i kr. slob, gradovi polozili kralju Matijasu
i
Potkraj
zivota
stao
je
kralj
po njegovoj smrti
sina
mu
XII.
Vladislav
II.
Ludovik
II.
(14901526).
]e
najvisc Izbor kralja Vladislava XL Nasljedstvu Ivanisa Korvina raspoloncprijateljsko smetalo, pored njegova nezakonitog poroda, jedmo velikasa protiv strogoga kralja Matijasa:
Matijas spi. nikakve pravicc ni." Otale drcvna hrvatska reCcnica ..Pokle kralj natpis glagolskim pismenima Hrvatski spomenici toga vremena, tako kamcni
:
'
nar. arh.
v a n
s.
144
slavonski velikasi,
narocito knez Lovro Ilocki,
sin
sanskoga
kralja,
bili
Albert te
Jagelovica
kandidata za ispraznjeni ugarsko-hrvatski prijesto i mladi mu brat poljski kraljevic Ivan. njemacki kralj Maksimilijan, sin Fridrika III. Dok su oba
temeljila svoje pravo na rodbinskim vezama s bivsim ugarsko-hrvatskim kraljevima, pozivao se Maksimilijan Habsburgovac na ugovor izmedu kralja Matijasa i Fridrika III. od 1463. Ali nasto-
sepeskoga (Zips) kneza Stjepana Zapoljskoga' bi konacno izabran na saboru u Pesti (15. jula 1490.) dobrocudni i slabi ceski kralj Vladislav II. Jagelovic (14901516). Ivanis Korvin
janjem
zadovolji se cascu
a onda
nasljednoga
i bosanskim kraljem; no do toga na ugarsko-moravskoj granici novoizabrani kralj polozio prisegu na krunidbenu zavjernicu (izbornu kapitulaciju"), kojom postade sasvim odvisan od velikasa, stono se po smrti kralja Matijasa opet domogose predasnje prevlasti u drzavi, ude svecano docekan u Budim, a malo poslije i u Stolni Biograd, gdje
Kad
je
ga
je
(18.
sept.
bilo
kralju Vladislavu
i
II.,
da
kralja
Maksimilijana.
S Ivanom Albertom bjese lak posao, Kosica okani se svojih teznja. Teze
ravsi ugarske posade
milijan sve
kod
Istje-
Maksimilijanom,
iz Austrije, narocito iz Beca, provali Maksido Stolnoga Biograda Budima te se onda samovlasna prozva kraljem Ugarske i Hrvatske. Od hrvatskih i slavonskih velikasa bili su uza nj knez Lovro Ilocki, Ivan Frankapan Cetinski, Nikola Frankapan Trzacki, potomci banova Talovaca, pace zagrebacka opcina Gradec, dok je Kaptol bio uz Vladislava II. Kako su herceg Ivanis Korvin knez Bernardin Frankapan Ozaljski ostali vjerni
i i
i
kralju Vladislavu,
ksimilijana.
nije
Medutim
Mauzmak
u Austriju, nasto Ugri opet uzmu osvojene gradove. Kad Maksimilijan vidje, da ne moze uspjeti, sklopi s kraljem Vladislavom mir u
*
je
podrijetla
a p o
i
e
j
God
145
nov. 1491,), po kojemu bjese Habsburgovcima (7. zajamcen po drugi put ugarsko-hrvatski prijesto poslije izumrca muske loze kralja Vladislav a.
Pozunu
se Ugri
Beca
i
donje Austrije,
hrvatskim
bi
Maksimilijanovim
i
zajamcena amnestija,
da
ugarski
hrvatski velikasi
ustanovu o buducem nasljedstvu Habsburgovaca, pa stoga sazva kralj Vladislav II. sabor u Budim (za 2. februara 1492.). Na taj su vazni sabor dosli, uz mnostvo nizega plemstva, jos i svi velikasi, svjetovni i crkveni, iz Ugarske i Hrvatske, Odmah se pokazalo, da medu stalezima vlada veliko ogorcenjc protiv pozunskoga mira i
narocito
da njegove ustanove ne ce
su to zeljeli Maksimilijan
biti
i
uzakonjene
(inartikulirane),
kako
Vladislav.
Zadovoljise
se
dakle poslije
burnoga saborskoga raspravljanja od preko mjesec dana time, da su neki plemici (banapose ugarski, a napose hrvatski velikasi rones, proceres et nobiles regnorum Croacie et Sclavonie) ispravom zajamcili Maksimilijanu pravo nasljedstva za slucaj, ako kralj Vladislav II, ne ostavi zakonita sina nasljednika (7, marta 1492,).' Siabost Vladislava II. Tako bijase Vladislav doduse opcenito
i
ugarsko-hrvatskim kraljem, ali siabost njegova vladanja i nazadak drzave doskora se pokazase. Prvi znak jesu zakonski clanci,
priznat
sto ih stvorio
isti
ih
vojske
poreza
i
dokinute
pace vraceno ono stanje, kako je bilo u ofenzivni kralju je oduzeto pravo, da sam po svojoj volji polazi (navalni) rat. Napose jos se kralj zakonskim clankom obavezao, da ce uzdrzati u starim pravima kraljevinu Ugarsku s drugim kraljevinama, naime Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom", a slavonskim
za 2igmunda
Alberta,
plemicima uzakonjena
regni
su
jedanaest
i
clanaka
(articuli
nobilium
je obicaji stara prava daje najznatnije, da Slavonija placa od poreza, sto ga Ugarska, samo polovicu. Glede palatina je uredeno, da ga baruna, a s privolom ima odabrati kralj po savjetu prelata
Sclavoniae)
kraljevine, od kojih
plemica kraljevstva". Nato postade palatinom onaj, koji je Vladislavu pribavio krunu sv, Stjepana, sepcski (Zips) knez Stjepan Za
Egcrvar* 63 velikasa i plemica. na Cclu im hrv. dalm. slav, ban Ladislav od knjizi (ncdaleko od Kanize). a ovjerovljena je njihovim visccim pefatima (Gl. sliku u
Klaid.
Povj. Hrvata IV. 185).
10
Ovu
ispravu. koja sc u
originalu
146
poljski.
Posljedice
oslabljenja
kraljevskc
vlasti
financijalnoj
treba traziti glavni uzrok opcemu rasulu. knezovi FranSlabost nove vladavine odmah odluce iskoristiti Matijasa oteta im prikapani tako, da se opet domognu od kralja odrece se herceg Ivanis morja, a narocito Senja. Zbog ovih smutnja Novi Korvin svoje casti, a banom hrvatskim postade Emerik Derencin^
ban
knez Bernardin Frankapan povedose Ijutu borbu za Senj, ali uto Hrvatsku, a odavlc provali bosanski pasa Jakub s jakom vojskom u se s banom Frankapani, u Kranjsku i Korusku. Na taj glas izmire na Krbavskom okanivsi se borbe za Senj, te svi slozno docekaju Turke, kad se vracahu. polju pod gradom Krbavom (danas Udbina) 1493. doslo je do uzasna boja, u kojem bude Dne 9. septembra i najhrvatska plemicka vojska krivnjom banovom ametice potucena Sam ban Derencin bi vecim dijelom ili pogubljena ili zarobljena. uhvacen i odveden u Tursku, gdjc je i umr'o poslije nekoga vremena.
i
se onaj dugi kojih se hrvatski narod nalazio u niz godina, za ocajnom boju.s Turcima braneci neprekidnom
iz prekoo t a d z b i n u s v o u.' Sada se pocelo pomicanje Hrvata time se ujedno gvozdanskih strana u Slavoniju i dalje u Ugarsku, a do Drave, dok ga je stalo i geografsko ime hrvatsko siriti na sjever vise nestajalo iz porjecja Vrbasa, Sane i Une. u isto vrijeme sve to Odmah poslije Krbavskoga boja uzmu se Hrvati ogledati za na pomoc. Znajuci, da im kralj Vladislav ne moze pomoci, obrate se
j
kralja Maksimilijana
papu Aleksandra VI. Maksimilijan im odista poslje im novcane stavi na raspolaganje neke kranjske cete, a papa sve to bjese i suvise malo spram jake zaire. No pomoci, hrane provaljivati u turske silc, jer kad opet uzese bosanski muslimani
i
i
Slavoniju, obavezase im se neki hrvatski velikasi i pleHrvatsku propustanje ceta mici na placanje godisnjega danka i nesmetano
i
od grada 1 Ban Imre Dercncscnyi bijase Madzar od plemena Balog. Ime mu je ga zvali D eDerencscnyi (slovenski Drjencane) u gomorskoj zupaniji. Hrvati su hrvatskim jezikom pisani izvori, r c n c i n. kako to dokazuju suvremeni a r t i n a c upisa u svoj molitvenik poslije boja glagolas Suvremeni pop proci ini. i bist skrb velija ovo: I tagda nacese cviliti rodivsije i vdovi mnoge vremena Tatarov i Gotov i Ateljc na vsch zivucih v stranah sih, jakoze nc bist od Stenicnjaku. (= Atile) necastivih". Sabor hrvatski. koji se je sastao 17. jula 1558. u polje in vulgari Kerkralju Ferdinandu. da sc zbog teskih bojcva Krbavsko kaze
wawo polye
nominator" (
c,
Sab. spisi
III,
22).
147
Icroz
svoje
zemljiste,
kao
uzvrat
za licnu
imovinsku sigurnost.
jc
Na
kad
kralju
11.
Vladislavu
1512)
uspjelo,
da
je
kod
novoga
sultana
Bajazida
(1481
teskom
mukom
Prilike
u Ugarskoj. Medutim
joj
i
ostrogonski nadbiskup
s
kancelar
tezeci
Erdody',
druga opozicionalna
Lovrom Ilockim
zbaciti
Vladislava s prijestola. Zbog toga povede Vladislav vojnu na hercega Lovru Ilockoga, tada gospodara citavoga Srijema i gotovo cijele vukovske zupanije, te ga konacno prisili na pokornost. Poslije te vojne
sastane se sabor ugarski u
za sva dalja
Budimu stvori zakljucak, kojim bjese vremena zajamcena vecina nizemu plemstvu, jer je odi
sada mogao svaki plemic doci na sabor- Taj je zakljucak djelo palatina Stjepana Zapoljskoga, koji zamisli svoga sina Ivana uciniti kraIjem poslije Vladislava,
i
to bas s
koje
j
je
vodom,
nom Verboczyjem
na celu. 1499., nasto preuze sve oceve casti, osim palatinske, stariji mu sin Ivan. Nastojanjem Ivana Zapoljskoga stvori onda sabor na Rakoskom polju (12. okt. 1505.) zamasni zakljucak, koji postade poslije kraljeve sankcije i zakonom, da odsada pod prijetnjom kazni
radi veleizdaje nitko vise ne smije predlagati tudinca na ugarsko-hrvatski prijesto. Taj je zakljucak
ocito
naperen bio protiv kuce Habsburske, pa stoga se uze kralj je za nj saznao, spremati, da makar oruzanom
svoje pravo. Uto se rodi kralju Vladislavu sin L ud o V i k, i time postade svaka raspra o torn pitanju izlisna. No za vecu sigurnost obnove oba vladara ugovor, po kojem bi kuci Habsburskoj po treci put zajamceno pravo nasljedstva poslije izumrca Jagelovica u Ugarskoj i Hrvatskoj (19, jula 1506. u Becu). Ivanis Korvin i zadnje godine Vladislava II. Za vrijeme tih nereda u Ugarskoj opet se vrati u Hrvatsku kao herceg Ivanis Korvin, On se ozeni Beatricom, kcerkom kneza Bernardina Fran-
rukom sacuva
kapana,
te stolovase
ili
u Krapini u hrvat-
zadaca
hrvatsku od
s
Tu
tj
je
'
banovinom. pod zadacu veoma savjesno vrsio pobivsi Turke oko Knina
Jajce
i
Sin kolara
Ugarskoj.
a k o
c a (otale
hrvatsko Bakac)
iz
sela
ErdOda
kraj
Szatmara
sjcv.
148
Jajcem, nasto sultan sklopi s Vladislavom II. sedmogodisnje primirjc. No odmah potora (12. okt. 1504.) umre herceg Ivanis Korvin u Krapini na tesku zalost citave hrvatske zemlje. Prema njegovoj narocitoj zelji bi pokopan u crkvi pavlinskoga samostana u Lepoglavi^
se jos i danas vidi nadgrobna ploca. Udovica njegova BcaFrankapanka preudala se doskora za Jurja Brandenburskoga Irica od danasnje carske njemacke porodice HohenzoUern, Domala uplete se Vladislav u rat s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana, a za nagradu imao je dobiti davno vec otetu Dalmaciju. No buduci da je nadbiskup i kancelar Toma Erdody bio potajai privrzenik mletacki, znao je vazda vjesto osujctiti sve udarcc
gdje
mu
tako ostadc Dalmacija i dalje u mletackoj vlasti (1512). Potom bjese imenovan hrvatskim banom vesprimski biskup Trogiranin Petar Berislavic, koji uze hrabro odbijati
turske navale; osobito se ban proslavio slavnom pobjedom kod Dubicc na Uni (15. aug. 1513.). U isto se vrijeme spremi i Ugarska na
Turaka, no vojska, vecim dijelom seljaci, ujedared okrenu pod vodstvom Jurja Doze mjesto na Turke na velikase i plemstvo. Od te nevolje spase Ugarsku erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski porarat protiv
zivsi
Jurja
ugled jos
Dozu kod Temisvara (1514), nasto mu vecma poskoci. Te prilike prisilise slabica
onako
veliki
Vladislava,
da
Oba
u Pozunu i Becu i ponovo sklope (22. jula) nasljedni ugovor: kuci Habsburskoj bipo cetvrti put zajamceno pravo nasljedstva na ugarsko-hrvatskom prijestolu u slucaju izumrca Vladislavljeva koljena^ a za vece jamstvo zaruci se Ludovik s Marijom Habsburskom, unukom Maksimilijanovom, a Ana, kci Vladislava IL, s Marijinim bratom
(13.
marta
a naslijedi ga u Ceskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj jedinac sin Ludovik II. (15161526), okrunjen jos 1508. Kako mu je bilo tek daset go-
budu mu odredeni skrbnici i odgojitelji, ali nazalost sami nevaljali i moralno iskvareni Ijudi. Zbog toga spade drzava na jos nize
dina,
grane;
lozi,
niti
na-
a
'
stajao
na celu
palatin
dogadaja treba istaknuti, da svi ovi p o r o d i c n i ugovori nijcsu nikad bili uzakonjeni na saboriraa, dok je saborski zakljucak od sankcijom kralja. 1505.. kojim su stranci iskljuceni od ugarsko-hrvatskoga prijestola, Vladislava II. postao zakonom.
Za razumijevanjc
149
Stjepan Bathory,
narodne s vodom Ivanom Zapoljskini bjesDrzavni su se prihodi gubili u rukama lakomih velikasa, a financijalnu nevolju poveca jos kvarenje novca. Opreka izmedu rasipnoga zivota velikasa nevjerojatnc bijede seIjaka i gradana, pace i oskudice dvorske, bila je svakomu zazoma no pomoci joj nitko nije znao ni mo^ao, niti onda, kad kralj Ludovik 11. postade punoljetnim te se ozeni Marijom Austrijskom (1522), Ban Petar Bcrislavic. Te su nevoljne prilike iskoristili Turci odlucne navale na Hrvatsku i Ugarsku. Ban Petar Berislavid suza zbijao je neprekidno njihove nadmocne navale i to poglavito novcem, sto su ga Hrvati sami na svom saboru dozvolili u tu svrhu. Ali uza sve to ban je Turcima samo tesko odolijevao, narocito otkad oni osvojise sav kraj do blizu Une, tako da je jedino Jajce s obliznjira okolisem ostalo slobodno kao kakova oaza u turskom vladanju. Stoga je u Jajce vazda trebalo s i 1 o m unositi hrane i oruzja, da
i
uzmognc
Pocetkom
prilikom Turke
negdje
blizu
grada.
Pc^ed svega primirja provale Turci nanovo 1520. kroz Hrvatsku do Istre. Ban Petar Berislavic pode im ususret. U planini Pljesivici izmedu Korenice i Bihaca na Uni doslo je (20. maja) do zestokoga boja, u kojem ban pogibe, Tijelo banovo bi odneseno u Vesprim i ondje svecano sahraajeno, dok opca zalost zavlada za njim ne samo u Hrvatskoj, nego i na dvoru pape Lava X,, kralja Ludovika II.
i
cara Karla V,
Sultan Sulejman II. Upravo iste godine sjede na prijesto sultan Sulejman II. (1520 1566), za kojega se tursko carstvo uspelo na vrhunac slave i moci. Odmah u pocetku svoga vladanja zauze otok Kod, a onda (29, aug. 1521.) vazni Beograd, ..zlatni kljuc" Ugarske na koji su dosada tolike turske vojske bezuspjesoo udai Slavonije, rale, Poslije pada Beograda bijase ocito, da ce doskora dod do odTurske, a Hrvatskoj zaprijeti teSka lucnog sukoba izmedu Ugarske pogibao, jer unatoc hrabrosti novoga bana Ivana Karlovicaod
Skradin (1522), plemena Gusica (1521 1524) osvoje Turci Knin a onda Ostrovicu (1523); jedino Klis obrani slijedece godine Petar K r u z c. U toj se nevolji Hrvati potpuno priklone Habsburgovcu
i i
Ferdinandu, koji
Stajerskc zbog sigurnosti Koruske, Kranjske Hrvatsku od pomagao i novcem vojskom, brineci se tako vie za kralja Ludovika. Uto nade se Jajce u krajnjoj nevolji ne imajuci hrane dovoljno vojske, Hrabri Krsto Frankapan, sin kneza
ih je
i
i i
150
Bernardina, odluci da mu pomogne. Na udivljenje cijeloga krscanskoga svijeta izvede Krsto (Ijeti 1525.) svoju nakanu tolikom vjeStinom, da je uz neprekidne bojeve kroz vise dana izgubio samo
tridesetak
Ijudi,
dok
je
stotina.
junackim djclom nije bilo Hrvatima pomozeno. Stoga gdje su neki se oni pocetkom 1526. sastanu u Krizevcima na sabor, se Hrvelikasi, na celu im Krsto Frankapan, odlucno zahtijevali, da vatska odcijepi od kralja Ludovika, dakle od Ugarske, i da scbi po-
No
ni tim
trazi
drugoga gospodara
je
(trovarsi altro
signore), koji ce je
Ferdinand Habsburski, Tom se prilikom braniti i stititi, a to da da ce se izjavi Krsto Frankapan spremnim osvojiti B o s n u, a onda Bosna priFerdinand proglasiti i kraljem Bosne, buduci da pada Hrvatskoj" (appartenendo la Bossina a la Croatia).' Neki drugi velikasi bill su opet za pokroviteljstvo Venecije, i tako se sabor
razide ne stvorivsi pravoga zakljucka glede novoga gospodara.
vrijeme nalazila Ugarska na pragu gradanskoga rata. Plemstvu je uspjelo zbaciti Stjepana Bathoryja, a nato bi palatinoni izabran popularni Stjepan V e r b 6 c z y, no vec za kratko vrijeme
isto se
opet ga zamijeni Stjepan Bathory. U taj cas, Ijeti 1526., spremi se sultan Sulejman s 200,000 momaka na odlucan boj protiv Ugarske, u kojoj nije bilo na okupu ni vojske ni novaca. U zadnji cas preuze kalocki nadbiskup Pavao Tomory vrhovno zapovjednistvo nad vojskom
od kakih 30.000 momaka, u kojoj se nalazilo i nesto Hrvata s banom Franjom Batthyanyjem (15251531). Ne cekajuci glavne hrvatske vojske pod Krstom Frankapanom niti erdeljske pod Ivanom Zapoljskim, zametnu Ugri 29, augusta 1526, kod Mohaca bitku buda poslije kratkoga boja ametom potuceni. Najveei dio vojske, do 22.000'j boraca, medu njima mnogo biskupa i velikasa, pa i sam Pavao Tomory, pokrise bojno polje, dok se mladi kralj Ludovik II. na bijegu utopi u nabujalom potoku Celeju. Na Mohackom bi polju zakopana
i
ispraznjen ugarsko-
Tc podatke daje u svojim sasvim pouzdanim izvjestajima tadanji papinski Vaticana, poslanik na budimskom dvoru barun Burgio (Gl. Monumenta Hungariae
*
ser.
II.
torn.
1.
str.
324.)
151
XIII.
regIme. Diplomatsko ime kraljevstva hrvatskoga ostade i dalje koje vazda i stalno oznacuje polinum Croatiae et Dalmatiae\ uz rex tick! teritorij od Drave do mora, a i sam se vladar naziva ovoga imena zivi Hungariae'^ jos i Croatiae et Dalmatiae". No pored
rado nazivala ono S 1 a V o n i e, kojim se od kraja XII. vijeka dalje sva hrvatska ne samo u Ugarskoj, nego i u dalmatinskim gradovima Drave. U ovom znacenju poznaju tada zemlja od Neretve i mora do Rimu. Medutim ime Slavonije (Sclavonia) takoder u Veneciji, Napulju i
i
j
naslova
Slavonije" (rex Sclavoniae) nijesu kraljevi u sve vribani redovito jeme do 1526, nikad uzimali, dok su ga hercezi i 1215. banus Sclavoniae"). nosili (prvi put 1184. dux Sclavoniae", a vjerni naslovu, kako ga je primio kralj KoOcito su kraljevi ostali zacijelo su loman poslije svoga krunisanja u Belgradu, a osim toga Slavonije vec sau kraljevskoj kancelariji dobro znali, da je pojam znatnije, sto se drzan u naslovu Croatia et Dalmatia. To je stim pa i takovih zeznade, da su se Arpadovici voljeli kititi naslovima cesto ni toliko.' malja, od kojih su imali tek mali komad, a U to se doba nekoc jedinTeritorij alnc promjcnc i granicc.
..kralja
Hrvatsku
posebna teritorija: na stveno kraljevstvo hrvatsko raspade u dva Slavoniju. D a 1 m a c i u cinili su u poi na
s
Dalmacijom
cetku poznati
nam
otoci
primorski gradovi,
Hrvatsku
i
j
sva
Kupe i mora pozemlja izmedu Neretve, Vrbasa, Gvozda (Kapele), o m opet poceo pod S 1 a v o n cevsi od Trsata do usca Neretve samo onaj dio hrvatske se od prve polovice XIII. vijeka razumijevati porjecja nalazio izmedu Gvozda (Kapele), Drave,
;
zemlje,
koji
se
banovinom
1240.) kraljevinaslovnoga galickoga kralja Kolomana sve dotle jedinstvenoga (regnum). Teritorijalnu rascjepkanost (prvi put
onda
hercegovinom
konacno od vremena
nom
.
Ne
regna
tek 1359.. dakle poslije ovako: ' Veliki se ugarski kraljevski naslov razvio
javlja prvi put Croatiae et Dalmatiae"; ovaj se pluralni oblik Dalmacju. mira. kad je Ludovik I. stekao citavu zadarskoga
najprije
rex
Pannomorutn
;
Raniae 1 102.) (do 1102.); Dalmatiae el Croatiae (od ili Hungarorum. onda Hungariae Cumaniae (od Galliciae et Lodomeriac (od 1206); (od 1137.); Serviae (od 1201.);
1236.); Bulgariac (od
1271.)
152
hrvatskoga proveo je konacno Bela III, {IV. ), kad je (oko 1260,) predao Slavoniju u upravu jednomu, a Hrvatsku drugomu banu. I tako se od druge polovice XIIL vijeka i Dalmaciju stao razumijevati posebni geografsko-politicki teritorij pod svakim od ona tri imena, a ta su nekoc znacila zapravo jedno isto, naimc
politickoga
teritorija
drzavu hrvatsku. Podjedno uzeli su se Dalmaciji pribrajati stari cisto hrvatski gradovi Sibenik (od 1166.) i Nin (od 1205.), kad su dobili od ugarsko-hrvatskih kraljeva Stjepana IV. (III.) i Andrije I. (II.) privilegije slicne onima, sto ih je 1107. dao Koloman tadasnjim dalmatinskim gradovima Zadru,
Trogiru
Spljetu.
Isto
su se
tako uzeli
Brae i Hvar, otkad dodose pod vlast racunati kao Dalmacija mletacku (1278), a ojacanjem ove uopce se siri i ime Dalmacije na stetu Hrvatske. Ali jacanje mletacke, bosansko-humske, a narocito turske vlasti na juznim granicama Hrvatske, dalo je povoda, da sc uporedo s doseljenjem mnogobrojnoga hrvatskoga plemstva i puka uzelo siriti i hrvatsko geografsko-politicko ime na
otoci
sjevcr
donjoj
Uni.
drugoj polovici
XV,
Hrvatskom (Croatia) i pocetkom XVI. vec se nazivlje zagrebacke zupanije, koji se sterao na jugu Kupe i Save izmedu danasnjega Karlovca, Siska i Jasenovca. Sada su gradovi i mjesta Bihac, Krupa (na Uni), Kostajnica, Zrinj, Topusko, Stenicnjak krajem istoga i Dubica, jos u prvoj polovini XV. vijeka u Slavoniji,
vijeka
dio
onaj
vijeka u Hrvatskoj.
teritorija hrvatskoga mijenjale su se, kako Tecajem XV. vijeka izgubi Hrvatska u korist Venecije citavo primorje osim onoga dijela, sto se pruza od Trsata do Baga, a tako isto i sve otoke, Na kopnu opet otese Turci do Mohackoga boja sav Srijem ravnu Slavoniju do Dakova i Osijeka, juznu Hrvatsku gotovo do Gvozda osim Klisa i Obrovca te Pounja. Jajacka je banovina bila dakle kao otok u turskom moru, koji sc najblize primicao hrvatskoj zemlji kod Gradiske na Savi, nedaleko od usca Vrbasova. Sada se vec i sastajemo prvi put (1525) s nazivom za nekoc prostranu Hrvatsku: Knezovi i ostaci plemica
Granice politickoga
vidjesmo,
veoma
cesto.
(comites
et
reliquiae
nobilium regni
zemlji od
Drave do mora
se
v a
(Croatae, Sclavi).
Uz
njih zivjeli
su od starine
mani),
koji
153
pod mletacku
vlast.
i
grebu, Virovitici
vijeka
naseljavati
mc
Madzari
uz desnu obalu Dunava pod Fruskom gorom, a S r b i (Rasciani, Traces) od kraja XIV, vijeka dalje u juznom Srijemu, kamo su uzmakli ispred Turaka. U a n a (Italici), pace i Ta nekim slavonskim gradovima bilo je
(Hungari) sjedili poglavito uz donju
Dravu
Francuza
kriljuju
(Gallici),
ponajvise trgovaca
narocito u XV.
i
Ijekara.
Mnozinom
I
nat-
sve
strane
ili
zitelje,
vijeku,
(Valachi,
Vlachi, Olahi)
Maurovlachi, odnosno Morovlachi {Morlachi ili Mrtvovlasi i Nigri Latini), a u nekim predjclima, tako u srednjem Pounju, C i c i, Nema sumnje, da su oni podrijellom bili Romani, i to kojc izravni potomci rimskih naseljenika, koje poromanjeni
po nosnji zvani
Tracani,
da su
i
negdje juzno planini Balkanu u danasnjim tesalskim planinama, Otale su se sve vise sirili
postali
tako
usli
i
u cisto slovenske
slovenski, a
oblasti,
gdje su najprijc
onda su se vremenom u XIV. vijeku - sasvim poslovenili, i to neke skupine prije, a neke docXV, i Arbanasa nije. Car Dusan jasno ih razlikuje u Zakoniku" od Srba, prvi put u prvoj polovici XIV, vii Grka, a u Hrvatskoj pominju se jeka (upravo 1322,). Vlasi su se bavili poglavito prenosenjem robe na konjima i mazgama (turma i turmari, u dubrovackim spomenicima planin..ponosnici") te stocarstvom provodeci nestalan zivot, Ijeti na
oba
jezika, svoj
skim pasistima po katunima, a zimi blize prisojnoj obali morskoj. Proovcju vunu, izvodili su sir u pogacama (caseus vlachescus), maslac u prvom redu znacilo Stoga je ime VI ah od XIV. do XVI. vijeka dakle je ono obiljezavalo u prvom redu zanimanjc ili s t o c a r a bjese puna Vlaha socijalni polozaj, a ne tudu narodnost. Hrvatska Gvozda, narocito oko Cetine, Zrmanje i Like, a vjerc od Neretve do
i
,
grckoistocne (Vlachi bijahu najvecim dijelom katolicke,' a tek iznimno v Hrvatih", kako se sami ..Hrvatski Vlasi" ili ..Vlasi schismatici). kako govorili su, otkad se pohrvatise, cakavskim narjecjem,
nazivlju,
takoder poprimise to dokazuju njihove sacuvane isprave, a imena im (universitas hrvatske oblike,' Gdje ih je vise bilo, stvaraH su opcine njihovi zovu u hrvatskim ispravama: knezi, Valachorum), a glavari se
u Lici. Godinc 1433. daruju franjevaeku crkvu sv. Ivana iznad Metka Blaz Kopeid. MiTako: Viganj Dubravcic, Toma RoScvid. Matijas Vukid, Ima viie Franko Danilovid. klouS Dobojcvic. Antun Tukovic. Ivan Hcrcndid,
'
vlaskoga
podrijella.
154
vladiki
(to
nijesu biskupi),
vojvode,
suci
pristavi;
stola",
oni su u prvonii
redu
dijelili
naime suda, a
onda bijahu Drustvo se u ovo doba raspadalo na slobodne i ncslobodnc Ijude, naime na vclikase crkvene (prelati) i svjetovne (barones, magnates), nizc plemstvo (najprije servientes, onda nobiles), gradanc (cives), slobodne seljake (liberi), slobodnjake (libertini), kmetove (corobove (servi, hrv. sebri, mancipia). Prema prije za doba naloni)
i i
rodnih vladara samo je ta razlika, sto je u Slavoniji preoteo maha zapadnoevropski feudalizam i njegove uredbe, a sve se vecma gubilo plemensko slovensko uredenje, S tim u svezi naselise se sada u Slavoniji brojne plemicke porodice iz Ugarske, koje su mnogo pri-
srednjem vijeku na oko pokazivala toboze ugarski" znacaj, da se naime drzalo, e je u tjesnjoj svezi od Gvozda do Ncs Ugarskom, nego li s Hrvatskom. U Hrvatskoj retve vladala su i dalje citavim zemljistem jedino hrvatska plemena,
donijele,
da
je
ta zemlja
primjera, da bi ikoji ugarski plemic dobio posjeda u njoj. Glavni rodovi velikasa i plemica u Slavoniji vec su
i
nema
ma
igdje
nam po-
ne cemo ovdje ponavljati. Isto su nam tako poznati gradani i njihovi privilegiji, dok su od podanika u d v o r n i c i sjei dili na kraljevskim posjedima, predijalisti na biskupskim i crkveznati,
pa
ih stoga
nim, a k
me
o v
na plemickim
robovi
ili
sebri
nijesu toliko
obradivali zemlju svojih gospodara, koliko su im bili radnici i obrtnici; oslobodeni kmetovi, koje bi gospodari oslobodili s kakvih god zasluga, zvali su se s I o b o d n a c i. Crkva hrvatska. Kao u politickom tako je i u crkvenom obziru
j
kraljevstvo
Hrvatska je citava pripadala u kojoj su se nalazile ove biskupije nadbiskupiji spljetskoj, kninska, dopiruci do Bihaca na Uni, trogirska, ninska sa zapadnom polovicom Like, Krbavska (od 1185.) s istocnom polovicom Like i sijelom u gradu Krbavi (danas Udbina'), skradinska, sibenicka (od 1298.), senjska (od 1185,), makarska (od 1330.), duvanjska
hrvatsko
bilo
rastrojeno.
hvarska (od 1185.) s juznim otocjem. Godine 1154. podigli su Mlecani nadbiskupiju u svome Zadru sa
(od 1330.) sa sijelom u Lijevnu
i
'
Te Vlahe
i
valja razlikovati
od grckoistocnih
Srba-Vlaha
sijelo
za turskoga vla-
danja od XVI.
Iz Krbave (Udbine) prcneseno bi 1460. biskupsko zbog Turaka 1493. u Novi na moru. Oko 1461. bijase i ali to je pravo brzo utrnulo.
Otocac
155
sufraganim
biskupima
krckim,
tri
rapskim
:
bijase podiieljena
medu
biskupijc
osorskim.
je na istok sve do Slabnc, kaptolom u Cazmi (od 1232.), a sezala koja je obuhvatala najveci dio Vocina i Pakraca, onda p e c u s k u, povucena od Iloka (ah bez njega) danasnje Slavonije sve do pravca kaptolom sv. Petra u Pozeg., i na usee Bosuta u Savu s drugim Dunava i srijemsku (od 1229.) sa sijelom u Banostoru izmedu Izuzetak cini jos i D a k o v o Save, a pecujskoj biskupiji na istok. slavonske biskupije, a onda kao sijelo bosanskoga biskupa. Sve tri nadbiskupiju kalocku. (od 1264.) pripadale su pod i bosanska u arhidjakonate, a Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene su zivot u srednjem vijeku od osobite ovi opet u zupe. Za kulturni svega dusevnoga zivota, a naposc vaznosti k a p t o I i kao sredista podmlatka. Uza to bijahu kaptoli skola za obrazovanje svecenickoga vjerodostojnosti (locus Xlll. vijeka tako zvana mjesta
j
od pocetka
credibilis), vrseci
Om
su cuvali
izdavali
vjerodostojne
i
prijepise
vrsili
sud,elovali
kod
uvadanja u posjed.
su takove poslove u Slavoniji u Zagrebu, Senju, a kaptoli u Spljetu, Ninu, Kninu i imali su biDakovu. Osim prihoda od svojih imanja i Cazmi, Pozegi morao svatko desetine, koju je skupi i kaptoli dohodak od crkvene Ud to u prirodninama i zivotmjama i neplemic,
Hrvatskoj
Dalmaciji
placati.
tih
biskupom svoje skole. U stolice i u ovo doba ponajvisc Dalmaciji su se popunjavale biskupske no u XIV. vijeku veoma sc laika doticnoga grada izborom klera imenovah biskupe. narocito u slacesto zbivalo, da su pape izravno stekose kraljevi pravo povonskim biskupijama. Tek u XV. vijeku onda potvrdivah. Pored punjavanja biskupskih stohca. a pape bi ih glagohce ona se slovenske sluzbe bozje
s
i
;
sve borbe
Latina
protiv
mnogo glai krbavskoj. pace ipak odrza u biskupiji senjskoj, krckoj nadb.skup.)e. podrucju spljetske golasa nalazimo ne samo po citavom XV. vijeka dalje i po zagrebackoj. Medut.m polovice
nego od druge
poglavito bjegunci iz Hrvatske ovi su glagolasi u zagrebackoj biskupiji u je slovenska sluzba bozja ispred Turaka. Iz Hrvatske presadena
Poljskoj.
hrvatskom i mnogo pocetkom Xlll. samo St an a. Poslije starih Bcnediktinaca uze se herceg Andnja kojemu sagradi siriti po Hrvatskoj red Cistercita.
Uz
je
u kraljcvstvu
vijeka
156
oko 1200. krasnu gotsku crkvu sv. Marije sa samostanom ti Topuskom, Iza njih nastanise se Dominikanci i Franjevci, narocito u juznoj Bosni, gdje im je glavna zadaca bilo suzbijanje bogoHrvatskoj milstva. Onda dodose Templari (Bozjaci) i Pavlini, Templarima darova papa svoj posjed u Vrani, ali su dobrza i sami stekli golema imanja. Kad bi taj red dokinut (1312), zapade sav imutak njegov Ivanovce Krizare (Cruciferi), pa stoga se i njihov prior prozva priorom ili vranskim. Pavlini bili su rasireni u Hrvatskoj i Slavoniji, a narocito bijahu im na glasu samostani Remete kod Zagreba i Lcpoglava u Zagorju (osnovan oko 1400.).
i
Pripadnika grckoistocne vjeroispovijesti bjese sve do 1526. veoma malo u Hrvatskoj, jos najvise u Srijemu, gdje su to bili doseljeni Srbi
po imanjima porodice Brankovica, a onda u Huraskoj zemlji. Bogomili u juznu Hrvatsku, pace i u vukovsku i su se prosirili mjestimice pozesku zupaniju, dok je kroz neko vrijeme bilo u XV. vijeku u
i
Srijemu
Husita.
i
bijase ugarski kralj podHrvatska nijesu stoga cinile jedinstvenu drzavu u nutarnjoj upravi, vec je svako kraljevstvo ostalo za sebe politicka, teritorijalna i narodna jedinica. Jedino spoi dalje Ijasnja politika, kojom je ravnao samo kralj, bijase im zajednicka, a to je bio i razlog, zasto stranci nijesu vazda marili za nutarnju razliku. Krunisanje za zasebnoga hrvatsko-dalmatinskoga kralja obavljalo se sve do Andrije I. (II.), odnosno Bele III, (IV,), no otada bjese vazda zajednicko, samo sto su kraljevi bez sumnje izdavali zasebne zavjernice hrvatskim, a zasebne ugarskim stalezima.
Ustav
i
sudbenost.
Od
godine 1102,
jedno
hrvatsko-dalmatinski,
ali
Ugarska
Kralja
je
i
samostalan
kraljevske
u Hrvatskoj zamjenjivao, kad god je to bilo mozno, kralju jednakopravan herceg (dux), redovito clan
(sin
ili
porodice
(dei
brat kraljev).
a
Stoga se
on
pise bo-
zjom miloscu"
(ducalis
gratia),
njega
zovu
hercesko
velicanstvo"
Herceg stolovao je obicno u Zagrebu, Kninu i na Uni, Godine svoga vladanja brojio je kao kralj, a imao je na svom sjajnom dvoru zasebnu dvorsku kancelariju s kancelarom na celu, Herceg vrsio je nadalje vazna kraljevska prava u Hrvatskoj, namjestavajuci banove, sazivajuci sabore, dijeleci plemstvo za zasluge hrabromu vojniku, vodeci vojsku u rat, potvrdujuci stare kraljevske privilegije pojedinim gradovima i plemicima i kujuci svoje zasebne novce.
maiestas).
i
Zadru, a docnije
u Bihacu
157
hercega, onda su kraljevstvom upravljali bani U prvo vrijeme bio je samo jedan ban, no od
ih stalno
Kad
Bele
III
nijc
bilo
vlasti.
gotovo istom
(IV, )
napose za Hrvatsku i je vec s juznom Hrvatskom, ima ili samo jedan bila izgubljena Dalmacija hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban, ili dva ista. Taj je naslov onda su redovito bili ili ostao u stalnoj upotrebi sve do danas. Banovi ban sebi domaci plcmici, ili su imali posjeda u Slavoniji. Svaki je plemstva banovca na saboru sam imenovao izmedu domacega banovac bijase redovito zupan zagrebacki ili (vicebanus); slavonski banovca javlja se i krizevacki, a hrvatski zupan kninski, Uz bana izabran na saboru od plemstva, samo u Slavoniji jos i pro to no tar, cuvao pecat kraljevstva, kao sto je to cinio kancelar u Ugarnalazimo
po dva,
to
Od
koji je
skoj, a
u docnije doba bio i banov zamjenik kod sudovanja. BuHerceg ili ban sazivali su po kraljevu nalogu sab ore. druge polovice XIII. vijeka bilo razdijeduci da je kraljevstvo od su se napose slavonski, a Ijeno na dvije upravne jedinice, sastajali regni Sclavoniae ili napose hrvatski sabori (generalis congregatio Dalmatiae et Croatiae), i to prvi ponajvise u Krizevcima,
Bihacu na Uni, a
Sabori su
trajali
i
a dolazili
i
su na
nj
svi
crkveni
i
svjetovni
(na
plemstvo
zastupnici
gradova, pa
dalmatinskih
vijecala
hrvatski
sabor).
Samo u
i
osobito
vaznim priUkama
Predsjedao
(tako
su oba
redovito
1397.
sabora,
hrvatski
ili
slavonski,
zajedno.
im
je
herceg
sam
kralj
2igmund
u Krizevcima a 1481. u Zagrebu je predsjedao 1495. u Virovitici). Na ove sabore, kojima II. i Vladislav prigodama po vaznim ban siljao je kralj pocetkom XVI. vijeka u stalezima svoja poslanika (oratores). da priopce jediioga ili po dva regiae), o kojima se tada njegove predloge i zelje (propositiones Na ovim se saborima v,)ecalo o zakljucak.
raspravljalo
i
stvarao
ticalo
svemu,
vo)nickih uprave, poreza. obrane kraljevstva. Slavoni)e; no ipak odnosno posala i unutarnje politike Hrvatske, bilo ovih sabora, narocito u starije vnieme. najodlicnija je strana
sto
se
rjesavanje
ili
dakle sudovanje. U XV. vijeku (od redovito siljati svoje zastupn.ke 1442. dal.e) poceo je slavonski sabor ili oratores na ugarske sabore (nuncii regni Sclavoniae
zapletenih
parnica,
pouzdanike
samo da toga
nijesu cmili.
158
nego nijesu
sabore,
povlasti
ni
na kraljev poziv
u
torn,
htjeli polaziti
stall
zastupnici
redovito
bijase
i
sto
su
drzali,
da ce ondje
za sebe
steci
prava ugarskih
vidimo,
staleza,
uz njih obraaiti
svoja
kod
z a-
da su oni ondje
sudjelovali
naj-
Slavonija i Hrvatska su se raspadalc na zupanije (comitatus). nastadose u zupanijskom uredenju vazne promjene, jer je starih Sada plemenskih zupa sve to vise nestajalo, sjedinjujuci se u zupanije po ugarskom kalupu, a zupane nije vise birao narod, nego ih je imenovao sam kralj po svojoj volji. Ovaj proces razvijao se u Slavoniji mnogo brze negoli u Hrvatskoj, gdje su se stare hrvatske plemenske
zupe djelomicno sacuvale do XIV, vijeka. U Slavoniji bile su prije dolaska Turaka ove zupanije: glaska s obiju obala savske pritoke Ukrine pa izmedu donje Bosne, Save i Borje planine s gradom Glazom sanska s obiju obala srednje i donje Sane s gradom Kljucem; dubicka na jugu donje Une s gradom i trgom Dubicom (danasnja Bosanska Dubica); vrbaska s obiju obala donjega Vrbasa s Vrbaskim gradom (nedaleko od danasnje Banjaluke). Do XV, vijeka dosle su ove zupanije u vlast bosansku, ali su se ipak jos i pocetkom XVI, vijeka nalazile u crkvenim poslovima u biskupiji zagrebackoj (dubicki arhidjakonat), Dalje na zapadu sterala se izmedu srednje Une i
zupanija
psetska
zapocinje
gradom Psetom
s lijeve
obale
Une
se
zagrebacka
uz nju
vijeka
sirila
zagorska
i
bi
do-
kinuta
sjedinjena poglavito sa
varazdinskom,
a djelomicno sa
zagrebackom; najznatnija sredovjecna slavonska zupanija bila je kriz e V a c k a, takoder sjedinjena od vise manjih plemenskih zupa*, a prostirala se u XV. i pocetkom XVI, vijeka duboko u danasnju SlaKlokocem; gajska s Gaj ^Tosu:goricka s gradom Goricom, Cetinom gradom (danas Mala Kladusa u sjev, zap. Bosni); novigradska s Novigradom (danas Todorovo) gorska sa Stenicnjakom, Topuskom i .Zrinjem; podgorska okicka s gradom Okis gradom Podgorjcm nad Jastrebarskira (danas sv. Jana) cem Samoborom; sisacka; turopoljska (Campus Zagrabiensis) s Lukavcem; zagrebacka s Gracem (gornji grad Zagreb); ivanicka s gradom Ivanicem; moravedka s gradom Moravde (kraj Zagreba). Sve su ove zupe, osim Turopolja, do XV. vijeka bile sasvim ujedinjene u zagrebacku zupaniju.
i
; ;
To
su:
cazmanska, garicka,
garesnicka,
grdevacka,
kalnicka,
moslavacka
roviScanska.
159
do Orahovice i Donjega Miholjca. Krizcvacka zupanija opkoljavala je sa zapadne, istocne i juzne strane zupaniju v i r o v iiicku, u XV, i XVI. vijeku samo okolis danasnjega mjesta Virovoniju, sve
viticc
gradom Pozegom i mjestima rale su se zupanija Zapoljem, onda vukovska sa sredistem Kutjevom, Brodom u Vukovu ili u danasnjem Vukovaru, a s mjestima: Gorjan, Das
i
pozeska
kovo,
Horvat-grad, Berkasovo, Morovic (Marot) i Ilok (Ujlak), pa konacno srijemska sa sredistem u Banostoru (Ko ili Bani monasterium) i mjestima Mitrovicom i Zemunom, Treba jos napomenuti,
u Pecuhu) do Papuka, jos u XV. vijeku prclazeci Dravu dopirala da su u njoj bila mjesta Valpovo, Nasice, a gdjekad i Osijek. tako zupanije, tako morska XJ Hrvatskoj opet su bile mnogobrojne zupe i
da
je
baranjska
zupanija (kojoj
inace bijase
srediste
sve
(Maronia) izmedu usca Neretve i Cetine, sa Omisem i Makarskom, Kacica, pa duvanja inace postojbina snaznoga hrvatskoga plemena dospjese oko 1325, u vlast ska, hlijevanjska i dlamocka ove zupanije bosansku. Dalje su zupanije bile: imotska, poljicka (od XIV. stoljeca
;
Krke), najveca
glavna sredovjecna
zupanija
Belgradom, ninska, licka s gradom Pociteljem, buska s Bocae gradom (kod danasnjega Kosinja), gatska s Otoccem, krbavska s Krbavskim gradom ili danasnjom Udbinom, unska s mjeLapactom Srb (od sebar), unacka s gradom Uncem, lapacka s pnlici na danasnjem brdu Obljaju kod Donjega ^radom (po svoj Ripcem, nebljuska s Nebljusima, humska s Hum-gradom
bita',
sidraska
Lapca),
primorju. onda brinjska, modruska, dreznicka, senjska i vinodolska u krajevi na jugu Medutim vec u pocetku XV, vijeka racunali su se Kupe u Hrvatsku, a ne u Slavoniju, i tako zace postepeno stapanjc obiju upravnih jedinica u jednu, utvrden Srediste svake zupanije hrvatske i slavonske bijase citava zupanija; njime ;c i kojem se obicno prozvala
grad, po
tipravljao najprije
zupan a uza
nastajali su
nj
kaslelan
ili
sluzbenika
docnije
(castrenses,
sevientes).
Uz
gra-
vremenom na
razvise
kr.
njihovu
slob,
podnozju vas
gradovi
dijeliti
nckim
lucka. pa sidraJka. ninska XIV. vijeku sjedinile su se u luckoj zupaniji stara srediste bijaJc Ostrovica kod Bribira. bribirska;
160
velikasima citave zupanije (tako Krckim knezovima Modrus, Vinodol gatsku zupaniju, Bribirskima bribirsku, Nelipicima cetinsku), koje i tako postadose njihove gospostije (dominium, (v)ladanje), a oni njihovi
:
zupanijom upravljaoz u p a n, a zamjenjivao ga je p o d z u p a n, ali od XIV, vijeka daljc bill su kraljevski gradovi u upravi kastelana (gradscika), kojima su
ili
grofovi.
Inace
je
se morali pokoravati svi plemeniti i neplemeniti sluzbenici ili podanici ovih gradova. Oni, koji su bili oprosteni od te sluzbe, dakle koji su
bili
koji se
predsjedao zupan, a cesto i ban. One su se upravnim poslovima, utjeravanjem poreza i vojnih odjeljenja u smislu kraljevskih zapovijedi, a i suuvodenjem
skupstinc,
bavile svim zupanijskim
dovanjem. Sudbenost bijasc u glavnom ista u Hrvatskoj i u Slavoniji. Vrhovni sudac bjese herceg ili ban, kojega je zamjenjivao banovac, a u Slavoniji docnije jos i protonotar, U Slavoniji bili su za redoviti
banski sud
odredeni stanoviti rokovi, najprije dva puta, onda i cetiri puta u godini, i to vazda osmi dan poslije ovih blagdana: Bogojavljenja (6. Jan.), Durdeva (24. apr.), Jakovljeva (25, Jul.) i Mihajlova (29. sept.); otale su se ovi redoviti banski sudovi i zvali oktaV a 1 n i (indicia octavalia). Ovim je banskim sudovima predsjedao ban
na saboru izabrani vazda pismena odluka prisjednici (assessores), O pod banskim pecatom, koji jc cuvao protonotar. Od banskoga suda moglo se i u Hrvatskoj i u Slavoniji prizivati na kraljevski sud, odnosno na suca na kraljevskom dvoru (iudex curiae regiae). Banski se sud u Hrvatskoj redovito sastajao u Kninu, a u Slavoniji u Krizevcima ili u Zagrebu, no nijesu rijetki primjeri, da su sam ban ili
(ili
njegov zamjenik),
a uza nj
su
bili
prisutni
odluci se izdavala
bili su uprava zupanijski sudbeni stolovi, jeruto doba bijase u najtjesnjoj svezi sa sudovanjem. Zupanijskomu sudu stajao je na celu zupan (ili podzupan), a uza nj bili su kao prisjednici po cetiri (gdjekad i po vise ili manje) plemicka suca (indices nobilium), odabrani iz poiedinih kotara zupanije, dok su odluke zupanijskoga suda izvrsavala dva pristava (pristaldi). Jos nizi sudovi bili su u Hrvatskoj plemenski stolovi za pojedina plemena (tako za Mogorovice, Subice i druge), koja su zivjela unutar novostvorenih zupanija, s posve
i
dijelili
pravdu,
Nizi
sudovi
sto
su
kralj.
161
slobodnim gradovima sudio je u prvoj molbi sam gradski sudac (iudex) sa svojim izabranim gradanskim prisjednicima, a visa im molba bijasc tavernikalni stol na kraljevskom dvoru/ Banovi nijesu nikad sudili u
gradovima, osim ako ih je kralj za to izrijekom odredio. Podanicima su opet sudila bez priziva njihova gospoda, U Hrvatskoj se sudilo redovito po obicajnom pravu (iuxta consuetudinem regni Croatiae,
ili
hrvatski
i
pravda
zakon
po ugarskim
to
zakonima
uvoditi
Spljet
pisane statute,
oko
1240.,
Dubrovnik
isto
privatne gospostije
tako na-
stade
Vinodolski zakonik
I
od
spomenik.
kaptoli
su
sastavljali
svojc
statute
zbornik
tako
je
i
do danas sacuvao u
originalu,
Hercezi ili banovi kovali su i svoje n o V c e. Prvi je to ucinio herceg Andrija (1197 1203), a odrzalo sc to pravo sve do vladanja kraljice Marije potkraj XIV, vijeka. Novae se obicno zvao moneta banalis (banovac, banica),' a kovala ga herceska ili banska kovnica, zvana camera. Najstarija kovnica bila je u Pakracu, a onda sve do konca opstanka njezina (potkraj XIV, vijeka) u Zagrcbu (odatle denarii Zagrabienses). Kovnica davala hercegu (ili banu) velike prihode. Vrsti novca bijahu dinari, je bagatin (najsitniji novae); novci bili su kovani oboli (ili po dinara) jedino od srebra pomijesana s bakrom. Dvjesta dinara cinilo je jednu marku; cetvrtina marke zvala se ferto (odatle jos i danas fertalj), petina pensa, a osmina libra. Na nalicju banskoga novca nalazila se
i
Novcarstvo
grbovi.
kuna u bijegu izmedu dviju sestokrakih zvijezda, to jest g r b stare Slavonije, docnije od Vladislava II. (1496) napose dopusten kraljevini polumjesec nasuprot Slavoniji. Ujedno se nalazi na nalicju jos
i
Ugarskoj
Slavoniji
potpadali
su
pod dvorskojja
meSlra blagajnika (magister tavcrnicus). .,Dc iure el consuctudine regni Hungariae et per conscquens regni Sclavoniac, quod eisdem iuribus et consuetudinibus. quibus rcgnum Hungariae utitur, gaudere ban olet", kaic u jcdnoj sudbenoj ispravi izdanoj u Krizevcima 13. januara 1517.
Juridica Petar Berislavid (Original u nadbiskupskora arhivu u Zagrebu 173.). regcstu tampao ga Mesid u Starinama" vol. V,. str. 172
;
143, 2.
Jos
u Dalmaciji sitan
srebrni
novae banovac.
Danica.
11
162
zvijezdi, a to je zacijelo drcvni grb
Dalmacije
glave,
ili
Hrvatske.
kralj
Na
i
oblicju
novca
ili
nalaze
i
se
dvije
okrunjene
:
mozda
kraljica,
kralj
njegov sin/
herceski
te natpis
niam"
Ijcvski
ili
ili
Moneta due is
novae za Hrvatsku. Tek u drugoj poloviei XV. vijeku na kolajni kralja vijeka na nekim slikama, a onda u XVI. prvi put grb Hrvatske naimc u pet redova Ludovikall. javlja se (1525) grb Dalmaeije, po pet izmjenicnih srebrnih i crvenih koeaka, dok se jednom pecatu jos 1406. to jest tri leopardskc glave, prvi put javlja na
:
Porczi.
i
Slavonije.
placanju poreza bijase velika razlika izmedu Hrvatske Buduci da je kralj Koloman 1102. oslobodio hrvatsko
ili
kunovin
e (marturina)-, bijase
ona
Od
jedino slavonski porez, a iznosio je najprije 12 dinara njega su kraljevi oslobodili tecajem stoljeca mnoge
na godinu.
velikase
i
kaptol zagrebacki citave korporacije (tako kralj Andrija I. {II.) je Slavonija porez zvan ..lucrum camerae" Uz kunovinu placala
1217.).
naime doba kovao novi novae svake je vlasnik dobio godine, kojim je valjalo izmijeniti stari, ali tako. da Za Bele III. (IV,) za tri stara dva nova komada doticnoga novea. sedam dinara pretvoren bi taj neizravni porez u stalni u iznosu od godisnji Ludovik I. pokusao je da ga dokine (1351) i da uvede
(dobit kovnice).
starije
se
ali
koja mogu proci porez od 18 dinara od svakih vrata (porta), kroz placati u kraljevsku blagajnu. a ne natovarena kola zetve, a imali su ga kralj nije mogao provesti vise u bansku, svi plemici bez izuzetka. No placala u Slavoniji i svoje volje, jer se marturina i ..dobit komore" slavonska kovnica novca. pa dalje sve doklegod je postojala zasebna Matijas Korvin nije mogao uspjeti sa svojim toga. Ni kralj
jos
i
poslije
mohacke poreznim reformama, pa tako je Slavonija placala sve do selista, ili po dukat bitke kunovinu, naime po 20 dinara od kmetskoga
od pet kmetskih ognjista (dimnjaka). Medutim su sobom donijeli znatnu poreznu pres Turcima u XV. vijeku ipak ratne dace (hrv. riz. lat. taxa, contributio, inaku uvcdenjem izvanredne rasporezovati ni pobirati bez posebne dica). Ali ova se daca nije mogla to samo onda, kad privole sabora ugarskoga ili slavonskoga, i
i
neprekidni
teski bojevi
kolika
Objc
tc glave se nalaze
na
cisto
Znaccnje
'
Glcdaj gore
64.
70.
163
ce ona
u pojedinim prigodama, Ovu je izvanrednu dacu prinosila uz Slavoniju i Hrvatska, dok je nije kralj Vladislav II, od toga sasvim
biti
da placa u one ratne dace, koja se pla^ala u Ugarskoj, to jest samo p o 1 od svakoga kmetskoga selista (porta, fumus) samo pel dukata, ako se je u Ugarskoj imao placati citav dukat. Ovu je ratnu dacu vazda samo slavonski sabor dozvoljavao, a ubirao ju je ban po zupanijskira organima (dikatorima). No dobrza bise od te dace oprostcni ne samo svi crkveni posjedi (biskupa, kaptola, samostana i zupnika), nego pleoni glavne svjetovne gospode (hercega, bana, banovca, zupana i Tako je sav teret pao na mickih sudaca), pace i pojedinih velikasa.
oV
i
manje posjednike
je
ili
njihove kmetove,
sve manji,
i
Uz ove
su
se
glavne
dace
Hrvatskoj
neke druge, tako trgovina u lukama, a tridesetina od sostrane robe na granici, Jos su vazan prihod davale mitnice ..pocasni dar". Kad su naime lane. Osim poreza morao se davati herceg bili na putu, trebalo je kralj ill zamjenici njegovi ban
Slavoniji jos
i
plerastvo
gradanstvo da ih doceka i pogosti; to se zvalo z a 1 a zn i n a (descensus), a bio je jedan od najncugodnijih poreza, jer su pravo kraljevi i banovi, a narocito njihovi cinovnici, na koje se to Razumije se, kraljevi su mogli takoder proteglo, vazda bili na putu,
i
od toga oprastati ne samo pojedine velikase i plemice, nego i crkvene korporacije i kr, slob, gradove, i to budi sasvim, budi djelomicno, hranu. n. pr. ograniciti samo na konak (stan) ili samo na
i
mornarica. U hrvatskoj vojsci (exercitus chroaticus) nastadose u to doba znatne promjene, Dok je ona za prvih Kolomanovih nasljednika bila plemenska kao za narodne dinastije. stali su Tako zakraljevi iz kuce Anzuvinske uvoditi strogo feudalno uredenje, ban mijenise stare plemenske cete nove velikaske ili banderiji, a
Vojska
duzai podrzavati, I crkveni dostojanstvenici koropatije) biU su takoder kao vlasnici prostranih poracije (kaptoli kr. a tako iraanja duzni podrzavati konjanickih i pjesackih ceta,
plemstvo
bili
su
ih
i
ratova postavljaju slob, gradovi; stoga i vidimo, gdje se u doba turskih se kasnije biskupi i opati na celo vojske. Pored banderija javljaju vojsci cete, koje su takoder podrzavali stalezi. Hrvatskoj i placenicke
na celu ban kao vrhovni vojvoda (capitaneus), izabran kralja napose za to od sabora, ali stalezi mogli su po privilegiju su za nj znali, da je Matijasa (1477) izabrati i koga drugoga, ako Morsposobniji, a narocito, ako je banska stolica bila ispraznjena.
bijase redovito
164
narica
najjaca
je
je
ruke;
imenovao posebnoga regnorum Dalmatiae et Croatiae). Radi obrane od Turaka, narocito u doba Matijasa I, Korvina, podize se jos i brodarstvo na rijekama (sajkasi, nasadi), kod kojega su sluzili poglavito doseljeni Srbi. Srediste bio im je Petrovaradin.
bila
za
kralja
Ludovika
koji je
hrvatskoga admirala
(admiratus
Gradovi
zivjeli
uprave.
Dalmatinski su gradovi
mletackom, dok i nadalje starim autonomnim zivotom po uzoru slavonski gradovi Varazdin (1209), Zagreb (1242), Krizevci (1252) su uzoru njeraackora kao kr. slob, gradovi. Na i drugi bili uredeni po
celu uprave bijase sudac, a uza nj izabrano gradsko vijecc, koje je sebi slobodno biralo suca i zupnika i budno pazilo na gradske interesc,
narocito obrtnicke
trgovacke.
bila je nutarnja i vanjska, Slavonija je trgovala s UgarStajerskom, Kranjskora, Hrvatskom i Bosnom, a Hrvatska i skom, Dalmacija s Bosnom i Srbijom na kopnu, a s Italijom, narocito Vcnecijom po moru. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovacka
Trgovina
mornarica dalmatinskih gradova, dok su kopnenu trgovinu pomagali rijecni putovi i ceste. Najvaznija cesta, koja je spajala Slavoniju
kod Vaske na Dravi, napreko Virovitice, Varazdina, dovezujuci se na ugarsku cestu, Zagorja do Zagreba, a onda preko Turopolja na Kupu, Topusko, Bihac, Knin i dalje na more. Kod Topuskoga odvajala se druga cesta na
s
Hrvatskom,
Obrt unapredivali su cehovi, u koje se slozise majstori istih zanata, a kraljevi znali su im davati i raznih povlastica, samu pak trgovinu opet sajmovi, koje su kraljevi posebnim privilcgijima
dopustali gradovima.
Graditcljstvo takoder se sada podize opcim blagostanjem i napretkom kulture, U Dalmaciji prevladao je vise romanski slog, a kasnije sama renesansa, a u Slavoniji gotski. Tako je u Zadru izgradena u i romanskom slogu stolna crkva sv, Stosije (u Xlll, vijeku), a u Sibeniku stolna crkva sv, Jakova u slogu rane renesanse (u XV. vijeku), dok su zagrebacka i topuska crkva (iz XIII. vijeka) bili uzori gotike. Isto se tako gojilo, a narocito u Dalmaciji, zlatarstvo, kiparstvo L
slikarstvo.
165
Hrratska
Ostale zemlje
1102.
Ugar.
kralj
Koloman
okrunjen
Aleksije
hrv.-dalm. kraljem.
1107.
1115. 1117.
1124.
Ivan
Komnen
1118.-1143.
u Dalmaciji.
oko 1137.
1150.
1167.
I
Emanuel Komnen
1143.
1180.
1180.1
vatskoj
1193.
Dalmaciji,
Bartol,
1197. 1203.
1202.
pomodu
(II.).
1202.
1222.
I.
Magna
1215.
charta"
Engleskoj
1242. 1247.
Tatari u Hrvatskoj.
benbergovca 1246.
oko 1260.
(IV.)
razdvojio kraljev-
stvo hrvatsko.
1278.
Knezovi
sljedni
Bribirski
postaju
na-
1301.
Andrijom
rod
Arpadovida.
1311.
Vedeslavom
Vc1310.
III.
myslovida 1306.
1313.
'
Ban Pavao
Bribirski ratuje s
Luksemburgovci u Ceikoj.
prestaje 1346.
srpski.
1346.
1347.
1348.
liste
osniva sveudi-
u Pragu.
1355.
1358.
Ludovik I. s Hrvatskom.
sjedinio
Dalmaciju
1370.
poljski.
166
Godina
Hrvatska
Ostale lemlje
1377.
1371, Bitka
Srbije.
1383.
Buna Ivana od
Pogibija Karla
Palizne.
II.
1386.
Drackoga.
Jelisavete,
1386,
1389.
1394.
2igmund
privremeno uspostavlja
okrunjen
za
lju.
1396. Bitka
Ladislav Napuljski
1409,
1415.
Bosne,
1427,
1440.
1444.
1448.
1444. Bitka
kod Varne.
1453,
1456.
Pad Carigrada.
Druga podsada Beograda.
nasljedni
Save,
1463,
1463. Prvi
ugovor
i
iz-
c V s
a.
medu
drika
MalijaSa Korvina
III,
Fri-
1464. 1469.
1480.
1482.
Osnutak jajacke banovine. Osnutak senjske kapetanije. Gubitak Krka, Pad Hercegovine,
mcdu
Vladislava
II,
ugovor izMaksii
iskljucuje
1493,
milijana.
1505. Ugarski
sabor
1506. Treci
medu
Vladislava
a
1515.
Maksina-
milijana,
cetvrti
sljedni ugovor.
II.
osvojio
Beo-
gog vladara.
1526.
(29. kol.
Bitka na
Mohackom
polju,
1526.
Bitkom na Mohackom
i
polju vika
II.
Ceska
Trece doba
od 1526. do 1790.
Kraljevi
iz
kucc Habsburske
Lotarinskc.
I.
Habsbursko-
Dva
kralja: Ferdinand
I.
Ivan Zapoljski.
(1527-1564).
polju bjcsc zbor dvaiu kraljcva. Katastrofa na Mohackom krvava od tosama o sebi tek izgubljena bitka, manje kralja ali prijeka smrt mladoga prije i poslije nje
likih
;
prestala stranacka trvenja, osobito pogibeljnom. Uza sve to nijesu u zajedmci spas svof i pace stranke umjesto da su potrazile u slozi prosudujuci kobni ogorcenjcm svojc domovine, jos su vecim i stale jedna stranackih interesa
^^^
Ludovika
II.,
koji
jc
mohacki dan sa stajalista svojih sa svojim vodama Ivanora na drugu udarati. Narodna stranka, koja je dijelom izb)egla moZapoljskim i Stjepanom Verboczyjem najvecim samo poraz dvorske hackomu pokolju, gledala je naime u njemu inozemstvo, pa se sada svom stranke i njezine politike naslanjanja na od 1505., po ko,em snagom zalozila, da provede saborski zakljucak ugarsko-hrvatskoga pn,estoia. bjese svaki stranac iskljucen od pogibeljna dusmanina, pa Dvorska je stranka opet gledala u Turcinu ne sto tjesnje veze sa Zapadom, jc stoga jos krepcije uzela traziti uspjesnu obranu dovoljnom za smatrajuci narodnu snagu Ugra i Hrvata pob,edom carevine, koja se mohackom borbu protiv otomanske i ova je dakle, da ce oba podize do velevlasti prvoga reda. Jasno u pitan,u izbora preloma stranacka stajalista nuzno dovesti do
i
novoga
kralja.
168
Kad
glasovi o
stigli
mohackoj
je
katastrofi,
u prvi kraj sve pomisljalo na bijeg. U taj je kobni cas narodu hrvatskomu bio pravi voda knez Krsto Frankapan, koji upravo tada stize sa svojom vojskom u Zagreb. Zivom rijeci i javnim proglasima primiri prije svega narod, a onda poslje cetu konjanika preko Drave, da pazi na kretanje Turaka, ali podjedno sazva i sabor u Koprivnicu za 23. septembra. Medutim usao je sultan Sulejman u Budira i popalivsi ga krene pocetkom oktobra preko Baca (otale Backa) i Petrovaradina lijevom obalom dunavskom natrag u Beograd i Carigrad, Uto se sastao sabor slavonskih staleza u Koprivnici, a taj jednodusno isklica Krstu Frankapana skrbnikom i braniteljem" kraljevstva (tutor tako da
je
imalo
nekih potreba"
njihovih
kraljcvine.
Tada
nadvojvoda, krepko
pomagan od
stece
sestre
Ugarsku i stupe u dodir s ce ga kruna sv. Stjepana zapasti na osnovi starih ugovora (od 1491., 1506. i 1515.) bez ikakih poteskoca, pace i bez izbornoga sabora; no dobrza se uvjerio, da nije tako. Cesi su ga doduse iza nekih poteskoca konacno ipak jednoglasno izabrali svojim kraljem (23. okt.), ali u Ugarskoj i Hrvatskoj sa Slavonijom posle su stvari drugim putem.
Jer kad se saznalo, da su Turci ostavili Ugarsku, sastade se vecina ugarskih staleza, privrzenika narodne stranke", na sabor u Stolni
Biograd, gdje izabra
j
udovice kraljice Marije, vec zivo pregnuo, da Hrvatsku, pa je i odredio neke svoje pouzdanike, da ugarskim i hrvatskim plemstvom. On se nadao, da
(11. novembra) kraljem Ivan a Z akod toga na zakonski clanak stvoren na po1 skog dok je samo mali broj staleza dvorske Rakoskom saboru 1505. stranke" izabrao 16. decembra u Pozunu kraljem Ferdinanda
i
okruni
a,
pozivajuci se
;
Habsburgovca.
Po primjeru ugarskom razdvoji se i kraljevstvo hrvatsko. Jos u oktobru sastao se hrvatski sabor, na koji su dosli Ferdinandovi pouzdanici Nikola Jurisic i Ivan Pichler, da vijeca o popunjenju ispraznjenja prijestola; ali su hrvatski stalezi odmah izjavih, da ce svoj
izbor vezati uz ispunjenje nekih uvjeta. Stoga otpreme u Bee svojc poslanike, a kad Ferdinand prihvati njihove uvjete, sastade se ponovo
hrvatski sabor u franjevackom samostanu u Cetinu na staru godinu naslovni 1526. Prisutni biU su mnogi velikasi i plemici, uz druge
:
biskup kninski
169
Krbavski, knez Nikola Zrinski (otac sigetskoga junaka), braca Krsto i Vuk knezovi Frankapani Slunjski i Cetinski, knez Stjcpan Blagajski pa Bartol Draskovic, S Ferdinandove pak strane stigli su na sabor
kao njegovi pouzdanici (komisari) kapetani Nikola Jurisic, Ivan Pichler i Ivan Katzianer te becki prepost Pavao Oberstein. Prvo je bilo, da su oni pozvali hrvatske staleze, da se poklone Ferdinandu kao svome zakonitomu gospodaru na osnovi bastinskoga mu prava po zeni Ani Nato se stalezi odvoje od njih i uzmu sami ispii starih ugovora. raspravljati o pravu Ferdinandovu na krunu sv. Stjepana." tivati Tek kasno uvece poslase komisarima neke drugove s porukom, da su pronasli, da Ferdinand i zena mu Ana odista imadu potrebno pravo na ugarsku krunu. Sjutradan na novu godinu (1, januara 1527.) sastade se druga sjednica, u kojoj su se pretresivali uvjeti sabranih hrvatskih staleza. Do cetiri sata popodne trajale su rasprave poglavito o torn, kakovu ce pomoc Ferdinand davati Hrvatima. Konacno se sporazumjese stalezi s opunomocenim komisarima tako, da se jc Ferdinand obavezao uzdrzavati na obranu Hrvatske 1000 konjanika i
i
200 pjesaka, od kojih ce 800 konjanika biti razdijeljeno medu prisutnu gospodu. Osim toga se Ferdinand obavezao, da ce uzdrzavati ovecu potvrditi sva stara prava vojsku u Kranjskoj na obranu Hrvatske privilegije kraljevstva. Zadovoljivsi se ovim uvjetima i z a b e r u i
i
hrvatski stalezi
Ferdinanda
skoga"
vjernosti
I.
potom polozise prisegu beckomu prepostu Pavlu Obersteinu, dok se glasnici na ruke
da jave radosnu vijcst, Iz dvorane izidosc u tamosnju samostansku crkvu sv, Marije, gdje je odsluzen Tedeum" uz zvonjavu zvona i gruvanje prangija, Izborni sabor cetinski ide u red onih krupnih dogadaja u proslosti hrvatskoga naroda, kojim se
razletjese na sve strane,
hrvatski
izrijekom
et
kazu
.,F c r
naturalem
tiec
.
nostrum
.
.
et
dominum,
tocius regni Croacie rcginam... felicc Annam in veram non ..."( is c, Hrv. sabor. spisi I. 51 II. 460). Ma da jc Ferdinand jos ominc clegimus staleii nc 16. dcccmbra izabran u Pozunu za ugarskoga kralja, ipak mu hrvatski
.
nigdje
naslov,
sedmi dan poslije izbora rex". To dini jo vei samo ..Bohemic et naslov. ali -cetinskoga knez Nikola Zrinski, dajuci Ferdinandu citav veliki spisi I.. 68.). Hrvatski stalezi inaie samo: ..Bohemie et Croacie regi" (isic. Sab. ugarskoga. Oiito hoce, da sto jade istaknu svoj slobodni izbor, nezavisan od
Croatie
170
obziru snazam svrsava stara, a pocinje nova epoha. On je u politickom prigodama mjerodavno odizrazaj, kako je narod hrvatski u bitnim drzavopravnim pitanjima, smatrajuci scbe i u najznatnijim
lucivao
narodom
posebnim politickim
nezavisnim od Ugarske. Istodobno posle su u Slavoniji stvari sasvim drugim putem. Glavni biskup Simun njezini velikasi knez Krsto Frankapan i zagrebacki izbora i krunisanja Ivana Zapoljskoga FerdiErdody ostavise poslije
nanda
poklone se novomu narodnom" kralju. Taj onda imenova mjesto Krstu Frankapana hrvatskim banom, a biskupu Erdodyju obeca povede se drzavnoga kancelara. Za primjerom ove dvojice uglednika
i
koji najveci dio ostaloga slavonskoga plemstva, pa tako je sabor, 1527. u biskupskom gradu Dubravi nedaleko od se sastao 6. januara
i
primio svojim zakonitim i vec okrunjenim kraljem Cazme, izabrao Ivana (15271540), pozvavsi se kod toga takoder na zakonski clanak stalezi, od 1505. No bojeci se gradanskoga rata zakljuce slavonski da ban Krsto Frankapan uznastoji sto uspjesnije oko izmirenja obaju
protukraljeva
i
njihovih stranaka.
i
Gradanski rat
stvari
pad
Jajca,
prvi su kraj
sto ga
svakako bolje
je
stajale
i po kralja Ivana, ne samo zato, vladarom Hrvata drzala svojim kraljem, nego i s toga, sto ga priznase kao Franjo I., papa, Francuska, Poljska i Venecija, pace neki mu, Uza je to slabila kralj francuski, obecase i pomoc protiv Ferdinanda. gotova novca ne dopustajuci Ferdinandov polozaj i velika oskudica gospodi, ma da mu, da ispuni zadanih obecanja ugarskoj i hrvatskoj zemlje uz zapadnu nije imao u svojoj vlasti vise od uzanoga komada citavu ugarsku granicu s gradovima Sopronom i Pozunom te gotovo da Hrvatsku od kranjske mede do Klisa. Sasvim je dakle prirodno, Ferdinanda poceli ostavljati mnogi su u takim nepovoljnim prilikama gubernator dotadasnji ugarski i slavonski privrzenici, tako
vecina Madzara
njegovi
je odrzati vranskoga priorata Ivan Tahi, a samo uz teske zrtve uspjelo nanovo imenova u vjernosti Franju Batthyanyja, koga kralj Ferdinand protiv Ivanova bana Krste Fran(9, marta 1527.) hrvatskim banom Ivana prinuka Ferdinanda na odlucan kapana. Napredovanje kralja provali iznenada korak. Znajuci za nespremnost i nemarnost Ivanovu 1527. u Ugarsku. u augustu s jakom njemackom i ceskom vojskom osvojeni, a gradovi Buditn i Stolni Biograd budu lako i brzo Glavni
sam
na uzmak najprije Poljsku. U istou Erdelj. a onda poslije ponovnih poraza na bijeg u
kralj
To ga
prisili
171
je
ali
to
Slavoniji, vrijeme vojevao ban Krsto Frankapan za svoga kralja u onoga dana, kad je Ivan bio potuccn kod Tokaja, umre od ranc, septembra). Poraz ju je zadobio podsjedajuci varazdinski grad (27,
i
tokajski
smrt bana Krste Frankapana znatno oslabise Ivanovu stranku oktobra) u Slavoniji i Ugarskoj. Slavonsko plemstvo prizna nato (vec 6, ga Ugarska na saboru u Krizevcima Ferdinanda svojim kraljem, a sama okruni 3, novembra na saboru u Stolnom Biogradu.
Ovim
od one u Cetinu kod izbora obecane pomocne vojske Ferdinandu Ferdinandove. Hrvati odmah uocise pogibao pa stoga poruce sabora u Cetinu (28. aprila 1527.), neka bi isponovnoga
sto nije bilo nista
sa svoga
kupio svoju
ostavili:
i
rijec,
i
papa
im Mlecani
jer
je
i
on jedina nada, buduci da su ih svi braca u Slavoniji. Neka znade vase vejer
m r t n asega posljednjega kralja srecne uspomene, Zvonimira, slobodne se volje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva ugarskoga, a poslije toga vascmu velicanstv u."' No poruka cstade bezuspjesna, pa tako
zavladao Hrvatskom,
p o
s
i
Turci zauzese
aprilu),
koncem marta) Obrovac na Zrmanji, Udbinu (u konacno krajem 1527. ili odmah pocetkom 1528. Jajce
(jos
druge do Klisa. Banjaluku te provalise s jedne strane do Senja, a s primorja) u vlast tursku, pade Lika s Krbavom (bez podgorskoga
Sada
prekinuta. cime bi sveza izmedu sjeverne i juzne Hrvatske Klis na jugu, koji je branio Petar Kruzic, kapetan senjski, glavne straze. na sjeveru i Bihac na istoku odrzase se kao
Samo
Senj
FerdiSavez kralja Ivana sa sultanom Sulcjmanom. Uspjcsi ostavljcn Onako nandovi i gubitak prijestola porazise kralja Ivana. drzave nije sam mogao nista uciniti, da prognan iz sredisla svoje
i
bojati, da povrati izgubljeni prijesto, a pored toga bilo se svoju korist. upotrijebiti ove prilike jos u vecoj mjeri u
ce Turci
Na
porti
bavili su se
'
cijelu
Ugarsku, a samo
cuva se u Becu u driavnom Original ove saborske adrcse kralju Ferdinandu cctinskoga izbornoga Sabor. spisi I. 99). Gornje rijeci tumac su
i
u dodir
ili
bastinikom krune
1526.)
s v.
slobodno po svojoj volp (kao nekoc 1102.) uz Ugarsku e pa n a. a nijesu inace vezam
j
da uz madzarski narod.
Prema tome
njih.
oni
drie.
16.
decembra
kao
izljev
i
slobodne volje
172
na posredovanje Venecije i Francuske sultan je odgodio provedenjc svojc osnove na bolja vremena. Te su drzave doduse Sulejmana poticale, da napadne na Ferdinanda, ali nijesu htjele da Ugarska sasvim padne pod tursku vlast. Stoga jc posao tajni poslanik velikoga vezira Ibrahima k Ivanu Zapoljskomu i nagovori ga, da izmoli tursku pomoc. Odluka se kralja bjegunca doduse protivila tradicijama, no da sebi spase prijesto, ucinio je taj sudbonosni korak, Kad je dakle njegov poslanik Poljak Jerolim Laski dosao (krajem 1527.) u Carigrad predlozio misao o savezu, nasao je tlo vec pripravno. Krajem i januara 1528. izjavi potom sultan Sulejman u svecanoj audienciji Jerolimu Laskomu, da ce pomoci kralju Ivanu i prepustiti mu Ugarsku bez ikake protuusluge. Savez sa sultanom odista je brzo oteo Ferdinandu plodove njegovih uspjeha, jer protiv golemih ratnih priprava sultanovih jedva je mogao da naoruza nekoliko tisuca momaka. Tako su i ugarski i slavonski privrzenici Ferdinandovi izgubili vjeru u njcgovu srecu. Sada se dakle prijatelji Ivanovi uzese opet smjelo prikupIjati, a narocito otkad je sultan, predavsi Budim s krunom sv. Stjepana kralju Ivanu (u septembru 1529.)f posao pod Bee i podsjeo ga. No jurisi se turski izjalovise na hrabrom otporu beckoga gradanstva i posade pa tako se sultan morao vratiti natrag (u oktobru 1529,). Istodobno bjesnio je gradanski rat i u Slavoniji, gdje je po smrti Krste Frankapana postao vodom Ivanove stranke zagrebacki biskup oimun Erdody, Na proljece 1529. ovladala je stranka Ivana Zapoljskoga gotovo citavom Slavonijom, pa stoga je Ferdinand poslao u pomoc svojim privrzenicima ovecu cetu kranjskih konjanika i spanjolskih
;
pjesaka.
Od
i
njih je Ijuto
postradao Zagreb,
sv,
to Kaptol,
biskupski
grad
sama
stolna crkva
ill
Ivanove
njemacke"
nadjaca Ivanova stranka, nasto kralj Ivan imenova biskupa Simuna Erdodyja hrvatskim banom, a takim ga priznade i slavonski sabor, kad se (pocetkom 1530.) sastao u Krizevcima. Iza ponovnih krvavih
sukoba slavonsko plemstvo utanaci (u oktobru 1530,) slogu i savez" i ucini tako samo po svojoj odluci kraj gradanskom ratu. Novi yojni pohod sultanov. Nikola Jurisic. Pozega i Klis. Medutim su kusali izmiriti oba kralja, no vijecanja ne dovedose do rezultata, jer se nijedan od njih ne htjede da odrece krune. Nato povede Sulejman (Ijeti 1532.) trecu vojnu na Ugarsku s namjerora, da dopre do Beca i da ga zauzme, Ali naum njegov sprijeci hrabri Hrvat Nikola Jurisic, zadrzavsi golemu tursku vojsku
173
pod Kisegom (nedalcko od Szombathelya u zapadnoj Ugarskoj). Podsadu zapoceo je (u augustu) veliki vezir Ibrahim, jer se Jurisic nc htjede predati sa svojom malom posadom (oko 700 momaka). Kad se poslije 25 dana pokazase svi turski jurisi uzaludni, upusti se
veliki
u sultanovo ime u pregovore s Jurisicem, Na licnom sastanku u Ibrahimovu cadoru javi mu veliki vezir, da mu sultan poklanja" grad Kiseg, a nato bi smjesteno pred gradskim zidom
vezir
na zidovima istaknuta turska zastava. Kad su da mu se grad toboze predao, zapovjedi krene natrag (30. aug.) Za nagradu dobio je Jurisic od vojsci da Ferdinanda grad Kiseg i podjedno bi podignut na cast baruna.' Ali sultan nije krenuo natrag istim putom, kojim je dosao, vec upadc preko istocne Stajerske u Slavoniju kod Vinice nedaleko od Drave.
nekoliko Turaka
i
potom
dojavili
sultanu,
Odavle posao je pored Varazdina do Rasinje, gdje se turska vojska podijelila u dva dijela: sultan pode preko Koprivnice i Virovitice Podravinom, a veliki vezir preko Krizevaca i Cazme Posavinom; kod Beograda sastadose se oba odreda puna plijena i roblja. To sultan na celu vojske prosao je je jedini put, sto
hrvatskom zemljom,
koje
istocne slavonske
Gorjana na istok racunale kao strane, Uto skupi Ferdinand uz pomoc brata cara turska carska zemlja". Karla V. kod Beca oko 100.000 vojske; ali po odlasku sultanovu ne poduze s njome nista, vec i opet pokusa, da kako tako utanaci sa
su
se
vec
sada
od
sultanom
No
1533.)
Turcima
duljega prego-
varanja s kraljem Ivanom opet razbise, nasto Turci provale s jedne strane u danasnju Slavoniju i zauzmu (15. jan. 1537.) Pozegu, a
druge u Hrvatsku, gdje su osvojili Klis (12. marta 1537.) Tom prigodom pogibe hrabri mu branitelj Petar Kruzic. SKlisom pade ubrzo citava juzna Hrvatska (danas Dalmacija do Nes
retve)
r
turske
u k
c.
Katziancrova vojna
je bilo se bolno dojmi Hrvatske i Slavonije. Stoga i nije cudo, sto koje je javno govorilo, da mu je svejedno. dosta nizega plemstva, pokloniti tko mu jc gospodar, da li Ivan ili Ferdinand, jer ce se
Tu
u Kisegu sahranjen
je
(t
1543.).
174
Da pridigne tima u pomoc bojeci se agitacije Ivanovc medu njima. vojskoklonule duhove, a narocito u Slavoniji, imenova vrhovnim vodom protiv Turaka svoga generala Ivana Katzianera i nalozi mu,
da
kao cilj od Tuistaknuto osvojenjc Osijeka i jer se vojska stala zbog raka. No ova se vojna svrsila nesrecno, ono, oskudice hrane razbjegavati, a konacno su Turci kod Gorjana jos uoci katasto je ostalo, ametice porazili, dok je sam Katzianer G o r9, na 10. oktobra 1537.) sramotno pobjegao. strofe (nocu od utvrdila turska vlast u danasjanskim se porazom njoj Slavoniji. Neuspjela Katzianerova vojna osobito uzbuni Hrvatsku i Slavoniju, pa stoga bjese Ferdinandu prvi posao, da je imenovao vrhovnim zapovjednikom u Slavoniji Nikolu Jurisica, dok Katzianera, kad je preda nj dosao, da se opravda, bacio u tamsto prije s
kojoj
je
Slavonije
je
nicu.
Pored toga jos je imenovao dva bana, Petra Keglevica (15371542) i Tomu Nadasdyja (15371540), koji sazovu sabor zabau Krizevce (6. Jan. 1538.), gdje se sabrano plemstvo ozbiljno uspjelo je zatvorenom genevilo pitanjem zemaljske obrane. Medutim umaci iz becke tamnice i pobjeci u Susjedgrad. Kad ralu Katzianeru njim tjeralicu i obeca veliku novje to Ferdinand saznao, izdade za Katzianer canu nagradu onomu, tko bi ga ili ziva ili mrtva uhvatio. No primljen, narocito od ne samo da se nije trebao bojati, vec bi dobro Gvozhrvatskoga plemstva, s kojim je obdrzavao tajne sastanke u ga, da prede k Ivanu. Rovarenje njegovo danskom nagovarajuci
postalo
doskora veoma ozbiljno, a narocito otkad je stao traziti se nikako ne veze s Turcima. Premda su banovi upeli sve sile, ipak ne dade smaknuti uzmogose docepati Katzianera, dok ga konacno
je
Nikola Zrinski u Kostajnici (u oktobru 1539.) Medutim je Ferdinand pod dojmom Katzianerove nesrecne vojne takoder zazelio pregnuo, da se sto prije nagodi s Ivanom, koji se kcerkom poljskoga kralja mira. On se naime odlucio ozeniti Izabelom Zigmunda I., a taj mu je ne htjede da dade, dok ga Ferdinand ne Karla V. sklopprizna kraljem. I tako bi konacno posredovanjem cara kojim Ferdinand priIjen u Velikora Varadinu mir (24. febr. 1538.), naslov i samostalno vladanje u onom znade Ivanu kraljevski rukama, dok se lyan dijelu Ugarske, koji je tada bio u njegovim Ivanovoj je odrece citave Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom. Po
175
smrti opet imao njegov dio Ugarske pripasti Ferdinandu, a osim toga imao je ovaj mir ostati stroga tajna. Brzo potom (18. jula 1540.) umre
Ivana Zigmunda, koji se rodio malo dana pred tim. Na samrti prencsc sada Ivan sva svoja kraljevska prava na malodobnoga sina, komu stavi skrbnikom uz zenu Izabelu Hrvata
kralj Ivan ostavivsi sina
Jurja Utisenica,
biskupa velikovaradinskoga."
kralja
doduse jedinim okrunjenim ugarsko-hrvatskim kraljem, no vlasti svoje Juraj Utisenic dao je odmah nije mogao prosiriti kako se bio nadao. no svecanom ukopu kralja Ivana na Rakoskom polju po sabranom
plemstvu proglasiti kraljem mladoga Ivana 2igmunda, stavivsi budimski dvor dao ga podjedno pod tursku zastitu. Ovim je cinom Ferdinandu, kad je ovaj zatrazio od udovice kranajjasniji odgovor velikovaradinski mir. Sada ne preostade Ijice Izabele, da se ispuni sulFerdinandu, nego da silom ostvari svoje pravo, ali time je izazvao
tana Sulejmana na
cetvrtu ugarsku
da na
Ugarska njegova, jer da ju je na Mohacu 1526.). Stigavsi dakle u Budim sablji osvojio (naime pa od Budima do proglasi svu zemlju izmedu Blatnoga jezera i Tise sa Srijemom, turskim paSave, to jest i danasnju istocnu Slavoniju Ivanu Zigmundu u salukom, dok je Zatisje i Erdelj predao mladom Pozunom upravu; Ferdinandu pak ostade samo zapadna Ugarska s te ostaci Hrvatske i sredovjecne Slavonije. kao glavnim gradom,
ostvari
davnu svoju
tvrdnju, da je
Tako
L udo
v ik a
II.
morala sa sinom Budim, koji postade glavnim savjetnikom Jurjem Utisenicem ostaviti i povuce u Erdelj, srediste pase od tri tuga" (= konjska repa), te se
je
koji
odsada postade zasebnim politickim teritorijem. zivot kroz vise njem se odsada odigravao nezavisni ugarski narodni protektoratom turskim (sve do 1690.). decenija, ali ipak pod vrhovnim Sulejman na petu Poslije dvije godine (1543) posao je sultan danasnjih hrvatskih ugarsku vojnu, za koje padose u njegove rukc od
Pecuh, Stolni mjesta Valpovo, Orahovica, Pakrac, a od ugarskih sandzakatc Biograd i Ostrogon. Razdijelivsi svu osvojenu zemlju u Carigrad. Ne mogud se odrzati (vojna okruzja) vrati se natrag u
Krki (blizu Sibenika). Docnije Jural Utisenic rodio se 1482. u Kamiecu na biskup. Kral)u Ivanu Zau pavlinski red te postade 1534. velikovaradinski
i
Na
'
iao
je
odan.
176
protiv goleme turske
sile,
nastojati,
da sa sulta-
nom
sklopi
mir
ili
petgodisnjega
sve
ono,
sto
je
bar podulje primirje, Tako je doslo (1547) do primirja, kojim se Ferdinand obavezao na plau
njegovoj
bilo
neposrednoj
Hrvatskoj.
Ovim
sandzakat.
bojeva bijase banom hrvatskim (15421556), koji primi od Ferdinanda u ime odstete za zaostalu placu za vojsku kao i za viteska djela citavo Medumurje (12, marta 1546,), pa tako se sada premjesti teziste ove porodice iz Zrinja u Cakovac. Kad se odrece banstva, povjeri
doba
tih
posljednjih turskih
Nikola Zrinski
mu
kralj poslije
nekoga vremena
si g e
t s
k u kapetaniju, dok
za
je
banom
po-
postao
Petar Erdody
da
je
(1557
1567),
kojega se
sastade
Ferdinand dobro znao, da su Ceska, Ugarska i Hrvatska s austrijskim nasljednim zemljama njegovim stupile jedino u personalnu uniju, ipak je jednako tezio, kako bi sve te zemlje centralizirao i tako s vremenom od personalne unije ucinio realnu, Koristeci se jadnim prilikama za neprekidnih turskih ratova pokusa ponajprije parlamentarizmom, Ferdinand naime zatrazi od svake kraIjevine
i
Ma
zemlje,
da
mu
poslje
neke zastupnike,
interesa.
koji ce raspravljati
o poslovima
izvan
svoje
zajednickoga
No
ta
mu
se namisao ipak
izjalovi, jer ni
Ugri ni Hrvati ne htjedose vijecati o svojim poslovima zemlje, Opazivsi to uvede Ferdinand uspjesno neke
dvorsko ratno vijece (Hofkriegsrath), tajno vijece (Geheimrath), dvorska kancelarija (Hofkanzlei) i dvorska komora (Hofkammer). Ovi su uredi,
urede na svom beckora
dvoru.
centralne
To
bijahu
sastavljeni poglavito
od Nijemaca,
stavljali kralju
predloge,
narocito
glede vojnickih
financijalnih posala,
te
su
vremenom
dobivali
sve
177
to
vece znamenovanje
vlast
Hrvata.
Ferdinand I. umr'o je 25. jula 1564. Po njegovoj smrti razdijele mu sinovi u smislu oporuke drzavu izmedu sebe. Najstariji sin Hrvati okrunise svojim kraljem aks imil jan, koga Madzari jos za zivota Ferdinandova (8, sept. 1563.), dobije Cesku, Ugarsku,
Hrvatsku
obje
Austrije
Becom
Ferdinand
i
Tirol,
Karlo
Istru s Rijekom.
II.
Maksimilijan
(15641576).
Maksimilijan stupio
trideset
i
je
I
sedam
godina.
Hrvati
velikim veseljem i puni pouzdanja, da ce udovoljiti njihovim zeljama. njegova Ali dobrza se pokazalo, da je pravi nasljednik svoga oca. Za izmedu becke se naime vladanja zapoce borba za zastitu ustava centralne vlade s jedne, a staleza hrvatskih i ugarskih s druge strane.
Nikola Zrinski i podsada Sigcta. Cim je Maksimilijan sjeo na prijesto, pokusa da se nagodi s Ivanom Zigmundom Zapoljskim. No buduci da se erdeljski knez nikako ne htjede da odrece ugarskohrvatskoga kraljevskoga naslova, brzo se pregovori razbise, pace oni onobijahu povodom novomu turskomu ratu. Taj je samo olaksalo
dobno tursko shvacanje, da je smrcu Ferdinandovom utrnulo tek nedavno (1562) utanaceno pfimirje. I tako se odluci Sulejman u 75. godini ga na sestu svoju ugarsku vojnu s namjerom, da osvoji Bee. Na tu Sokolovic. veliki vezir je vojnu najvise podstrekavao i Uoci toga velikoga rata Turci su provalill (Ijeti 1565.) u Hrvatsku
Mehmed
osvojili
Krupu na Uni, koju je s malom sakom Hrvata branio M aje tija Bakic; no kod Obreske (nedaleko od Ivanica) potukao ih Maksimilijan ban Petar Erdody do nogu. Zbog toga uzvisi ga kralj porodica. na nasljednu grofovsku cast. To je prva hrvatska ugarska
i
koja
je
dobila
taj
naslov
(11.
oktobra 1565).
(1566)
pode sam sultan Sulejman s mnostvom topova. Presavsi Sokolovicem na vojnu sa 150.000 Ijudi 300 sredinom jula kod Osijeka preko Drave, skrene s 90.000 Ijudi Pecuha), gdje je kao kapetan zatopova na S g e t (izmedu Barca iz Sigeta povijedao bivsi ban Nikola Zrinski. On se cesce
i i i
12
178
inace bjese u u turske strane oko Blatnoga jczera, a i stoga ga sultan dusmanin njezin; citavoj Turskoj poznat kao krvni kazniti. Medutim je Nikola Zrinski saznao jos taj put tesko
zalijetao
naumi
prije
i
dok mu ne stigne nakani, da ce pod gradom zabaviti sultana, odmah pocetkom pomoc'od kralja Maksimilijana, da ga oslobodi. Sultan uze vanjski grad biti iz i augusta 1566. opkoli Siget sa svih strana se Zrinski morao vec za nekoliko dana topova tolikom zcstinom, da
obecana
koji jc vodio opepovuci u nutarnji grad. Sada ponudi veliki vezir, k u, ako mu predade v u H r v a t s racije pod Sigetom, Nikoli c i t a Turci jurisati Zrinski to s prezirom odbije. Potom uzese grad; no provalama nanese im znatnih grad, ali ih Zrinski suzbije, pace smjelim Turci, da ce gradske zidine potkopati Zbog toga odluce se
steta.
Hrvata
opskrbi Siget hranom dolaska Sulejmanova sto ga ceka, pa zato sebe hrabru cetu ponajvise saraih oruzjem, a onda sakupi oko u tvrdoj nesto malo Madzara (ukupno oko 2.500 momaka)
uz'
lagumom
odista,
kad im
je
uspjelo razvaliti
preostade, nego birati izmedu glavni dio gradskih zidina, Zrinskomu ne provali on na kukavne predaje i junacke smrti. Dne 7. septembra kao novi Leonida". Ali celu preostale posade iz grada i pogibe nije vise docekao, jer radosne vijesti o padu Sigeta sultan Sulejman umr'o, Smrt njegovu znao jc je jos 4. septembra u svom cadoru Mehmed Sokolovic vjesto zatajiti, bojeci se s pravom, da
veliki vezir
cinom spase Mehmed ce se sva turska vojska razbjezati. Tim lukavim brzoga tatarina Sokolovic slavu i snagu carstva poslavsi podjedno tastu, da ga prvi pozdravi kao novoga pau, svome sultanicu S e I i Nikole Zrinskoga zadivi svu Evropu; no uza sve to,
disaha. Junastvo
kazati, da tim casom pocinje sto su Turci zauzeli Siget, ipak se smije njihova sve dotle golema najprije lagano, a onda sve to brze padati Odmah poslije odsnaga: oni su dosli do zenita svoje srece i mod. Maksimilijan pregovore o primirju, no ono bjese Turaka zapoce
laska
godina uz utanaceno tek 17, februara 1568. u Drenopolju na osam Zigmunda Zapoljskoga, Ivana tivjete jos od godine 1547. To prinudi odrece (1570) stao ugovarati s Maksimilijanom, On se da je i on erdeljskoga", a kraljevskoga naslova zadrzavsi samo onaj vojvode
Erdeljcima dopustiti, Maksimilijan se obaveza, da ce po njegovoj smrti vojvodu. Mladi Zapoljski umre vec da sebi slobodno izaberu novoga njegov. slijedece godine (1571), a s njime izumre i rod ErMaksimilijan i hrvatski stalezi. PosUje smrti bana Pctra
dodyja
imenova
kralj Maksimilijan
179
zagrebackoga
JurjaDraskovica
koje
zajednicki
i
Franju Frankapana
(21.
Slunjskoga,
iembra
1567.)
hrvatsko-slavonski sabor
sep-
radosno pozdravi. Ali nove su banovc s neznatna slavonske dace ugarska je komora (sa sijelom u Pozunu) prihoda od svjetovala kralja, da dokine neke dosadasnje privjlegije hrvatskoga plemstva, to jest, da i krajevi preko Kupe (tada zvani Hrvatska)
veoma svecano
i
ma da ih je od toga oslobodio jos kralj da unatoc starim pravima i obicajima placaju plemicki suci, kao <liku u Slavoniji banovac, protonotar, podzupani i od 1544. upotrebljavao oprosteni porez 1 kaptol zagrebacki, koji je krizeza gradnju i utvrdenje nove utvrde Siska a tako i preostaci povjerenici pred vacke zupanije. Medutim kad stupise Maksimilijanovi hrvatsko-slavonski sabor s ovim kraljevim predlozima, stalezi ih odplacaju ratnu dacu (dica),
II.
;
Vladislav
a isto tako
bise
privilegije
kljucke
molbom, da
i
ih
opet ugarska komora kralja, da tih zakljupotvrdi. Sada svjetova e n caka ne potvrdi. pace da ih prema njezinu predlogu p r o m potajnim poslje u Zagreb. Zbog toga zavlada i ovako promijenjene ugarske komore napetost izmedu kralja hrvatskih staleza, djelovanjem udovoljc koja potraja vise godina, ali konacno stalezi ipak djelomicno je banove zaokupila obrana zemlje, kraljevim predlozima. Pored toga jos kraljevina (Hrvatske kojoj se posvetise toHkim marom, da su granice kako kaze o njima sabor hrvatski Slavonije) sacuvaH netaknute i
i
j
banovanja nijedan kastel niti ma koju nei da nijesu za svoga odrzali." znatnu tvrdinju dopustili osvojiti Turcima, vec su sve najbolje ban Draskovic u upravu grad T r aZa nagradu i priznanje dobi koscan (1569), koji je docnije kralj Rudolf zauvijek darovao ovoj nenadano umr'o (1585). No mladi je Frankapan Slunjski
1572.
porodici
(2.
decembra 1572. u Varazdinu) na najvecu tugu kraljevslva hrvatOdsada baskoga; s njime je izumrlo koljeno Slunjskih Frankapana.
novao je biskup Juraj Draskovic sam kroz dvije godine. nova, Seljacka buna. Starim se nevoljama na Krajini pridruzi buna u krajevima oko kadno bukne pocetkom 1573. seljacka
Taj su kobni dogadaj izazvali u prvom redu lakom, a i susjedgradski vlasteHn Franjo T a h i, covjek silovit, ohol nadbiskup onda bijedni zivot seljaka, o kojima izvijesti ostrogonski Maksimilijana, da ,.s njima u Hrvatskoj gore
Susjedgrada
Stubice.
Antun Vrancic
kralja
li
marvom". No ustanak
nije
naglo buknuo,
180
da im tuzbe ne pomazu, a nasiljima izdahrvatski ih je sabor proglasio zbog opiranja Tahovim se latise oruzja. Prema njihovim iskazima na domovine", oni
jer tek
kad su potlaceni
scljaci
vidjeli,
jicania
sudu
poslije
ugusene bune
i
seljaci
su se
stalesku
jednakost", dakle
placanje poreza
tc
za
snodokinuce carina i mitnica u korist trgovine i prometa", koji su more. Geslo im je bilo Za staru pravicu", Taka vali navrnuti na Da smo gorecc u istrazi jedan od voda (Ivan Svrac iz Pusce) c a r s k u vladu u Zagrebu spodu pobijedili, osnovali bismo posebnu brinuli za cuovdje bismo sami pobirali poreze i dace, pa se i sami ostadose vanje granica (od provala turskih)". Kralju Maksimilijanu
: :
ne htjedose nikomu drugomu sluziti. Srediste seljacke Stubicanin vlade" bjcse Stubica, gdje je sjedio kao vrhovni sudac zapovijedao Brdovcanin 1 1 i a Matija Gubec, dok je cetama G r e g o r i c, covjek vjest vojnickim poslovima onoga vremena. GreErdodyjeve goric zamisli najprije pobuniti i pridruziti svojim cetama
j
kmetove u Jastrebarskom i Cesargradu (na Sutli), onda zumberacke Uskoke le susjednc kranjske i stajerske seljake, pa konacno s tom cijelom silom udariti na Zagreb i ondje gospodi diktirati mir. Stoga je najali ga plemprije upao (pocetkom februara 1573.) u juznu Stajersku, mnogi stajerski stvo poslije nekoliko dana, ma da mu se pridruzise
seljaci,
ametom potuce
je
rasprsi
cetu
(8.
februara).
Sam
Gregoric
uhvacen
na bijegu
onda u Zagrebu
Medulim pozove ban Juraj Draskovic cjelokupno plemstvo drugi na oruzje, koje pod vodstvom banovca Gaspara Alapica potuce Toplica (9. fedio seljaka pod Matijom Gubcem nedaleko Stubickih budi uhvabruara). U tim je bojevima mnogo seljaka budi poginulo
pogubljen.
docnije smaknuto. Matiju Gubca, koga obijedise, da se toboze poslije proglasio ..seljackim kraljem", stize sada strasna sudbina
ceno
razbijeodsude bjese na Markovu trgu u Zagrebu najprije mucen zeljeznom kruIjenim kljestima, a onda ga krvnik okruni uzarenom kralja, da nom". Odmah poslije svladane bune zamoli ban Draskovic podudara s mojim ga rijesi sluzbe, jer vidim, da se ta sluzba ne pace on se zauzimao za uhvacenc sezvanjem" (t. j. biskupskim),
ljake,
ali
samo
iste
Franjo Tahi, koga je citava Slavonija bune (tota Sclavonia maledicit Tahio). da su Bitka kod Budackoga. Seljacka je buna navela Turke,
proklinjala"
183
sve zesce provaljivati u Hrvatsku, a narocito susjedni hanjalucki Ferhad-pasa. I sabor hrvatski i sam ban Draskovic, koga Maksimilijan cinili ne htjede da rijesi banske casti ni na ponovne njegove molbe,
stali
na obranu domovinc. No teski se polozai ne je Maksimilijan imenovao kao drugoga bana promiient ni Gaspara Alapica (krajem 1574.). jer je Ferhat-pasa udario jos navala kao na Bihac na Uni, koji se iednako drzao protiv nebroienih nekoc Jajce. kao otok, sasvim odiieljen od Hrvatske, dakle onako,
su sve sto su
mogli
onda, kad
gradu, krene mu carski general Herb art u pnmoc. Ali mu pasa pode ususret i potuce ga kod Auersperg Budackoga nedaleko od sastavaka Radonje i Korane, pace sam general nemilo kosnu zaglavi u torn boju (22. septembra 1575.). Ovai se poraz
Da pomogne ugrozenom
nego
li
je
stogod
mogao da
uradi,
umre
sin Rudolf, jos za zivota (12. oktobra 1576.). a naslijedi ga najstariji okrunjen za ugarsko-hrvatskoga kralja. t25. septembra 1572.)
m.
Rudolf
(15761608).
poccci vladanja. Kad je sjco na prijestolje, je osam imao je Rudolf vec pune 24 godine. Kao mladic boravio Filipa 11, u Spaniji. gdje je godina na dvoru svoga rodaka kralja Znacaj kraljcv
i
smisla i razumipostao ne samo gorljiv katolik, vec i stekao mnogo onovremenu astrologiju jevania za znanost i umjetnost, a najpace za ali Inace bjese mucaljiv, pun spanjolske dostojanstvenosti, i alkemiju. mclankolican, sto se vremenom preobrazi u tesku dui
uza to plah dan nepoevnu bolest. S tim u svezi Rudolf postajase od dana u kobnih posljedica po smjer i vjerljiviji i neodlucniji, sto je sve imalo povukao na razvitak njegova vladanja. Odmah u pocetku sasvim se
starina i umjetpraski dvor Hradcanc. koji pretvori u rijedak muzej Hrvatskoj politicke poslove u Ugarskoj nina. prepustivsi upravne
i i
Tako se zgodi. da "bratu Ernstu, a vojnicke stricu Karlu Stajerskomu. gospodara: kralja Rudolfa u Pragu, le Hrvatska tada imala zapravo tri Hadvojvodu Ernsta u Becu i nadvojvodu Karla u Gracu. Juraj DrasJos pod kraj Maksimilijanova vladanja zatraze banovi
kovic
i
Caspar Alapic
svoj
otpust,
poglavito
razloga,
Sto
nijesu
troskova oko obranc imali dovoljnih novcanih sredstava za pokrice daljc i domovinc; no Rudolf ih pozva, da do konacnoga rjcscnja
182
vode banske poslove. Kraj takih je prilika razumljivo, da su turska Slavonijc. napredovanja sve to vecma umanjivala teritorij Hrvatske Rudolfovo spao na najnize grane, obuhvaTako je ovaj bas u doba tajuci mali kus zcmljc izmedu mora, kranjsko-stajerske granice, Dravc Durdevca, pa Cazme i Save nesto nize Siska, onda Kupe Kapele planine. Da se zaustavi tursko napredovanje, uredena bi sada nastoi i i
janjem nadvojvode Karla Vojna Krajina. Postanak Vojne Krajinc. Neprekidne i nenadane najezde Turaka iz bosanskoga pasaluka ne samo u Hrvatsku i Slavoniju, nego u nasljedne austrijske zemlje, kao Istru, Korusku, Stajersku i duboko
i
stalnu vojsku, smjestenu po raznim kraljevskim vima. Tu su vojsku osim kralja imali o svom
gospodskim gradotrosku
uzdrzavati
vlasnici pojedinih gradova (tako knezovi Blagajski, Krbavski, Zrinski no zbog propasti i nesigurnosti imanja njihovih te i Frankapani) pace sc s time skopcane oskudice novca oni toga nijesu mogli ciniti, nevolja jos povecala, otkad je narod hrvatski stao jatomice bjezati i seliti iz krajeva bib Turcima pokorenih, bilo pogranicnih, Znamo, da se Ferdinand jos kao austrijski nadvojvoda, a za zivota kralja Ludovika 11. starao oko obrane hrvatske Krajine, jer je dobro znao, da
;
tako brani
svoje zemlje; pace kranjski su stalezi izrijekom izjavili, i da je bolje braniti se od Turaka u tudoj zemlji, nego li u svojoj. Skrb se Ferdinandova uvecala izborom njegovim za hrvatskoga kralja, jer se tom prigodom obavezao, da ce uzdrzavati ovecu vojsku za obranu kraljevine Hrvatske. Iz kraljeve obvezc i brige nutarnjo-
mah
samo
zaseban
teritorij,
likaskih
ceta,
onda placenika
Ta su
se vojnicka
odjeljenja dijelila
kapetanije,
zavali poglavito stajerski, koruski, kranjski i istarski stalezi, a zapovijedao im je nutarnjo-austrijski general, Oko polovice XVI, vijeka
vec se razlikuju dvije Krajine: slavonska izmedu Drave i Kupe, sastavljena od kapetanija koprivnicke, krizevacke i ivanicke, pa hrvatska izmedu Kupe i mora, koju su sacinjavale kapetanije
hrastovicka, ogulinska, bihacka
i
senjska, Ali
u neposrednu upravu
mu
Rudolf (25. februara 1578.) predao stajerskomu nadvojvodi Karlu podvrgavsi sabor hrvatski morali su mu se sve zapovjednike; pace i ban
je kralj
stricu,
183
rjescnje kralja Rudolfa nijc pokoravati u vojnickim poslovima. No ipak ali s obzirom na veliku nevolju bilo po cudi hrvatskim stalezima, na jula 1578. u Zagrebu), da ga prima izjavi hrvatski sabor (15.
znanje,
(Karlo) mora s gouz dodatak, da prejasni nadvojvoda takav sporazum go)iti, da se Slavonije spodinom banom Hrvatske protivno", ler se stogod ncpodobno i slobodi kraljevstva ne dogodi kojemu kapetanu podvrci drugomu nas gospodin ban nc ce nikako nase vjekovite slobode." Odmah potom i protiv ugleda banskoga vojnu protiv bosanskih Turaka ah odluci sc nadvojvoda Karlo na zcmaljski kapetan Juraj Khcvcnhuller voisku koju su vodili koruski n n a do m (1578-1583), porazi Ferhadali
i
;
snovimbanomKrstom U
pasa. Posljedica te
nesrecne vojne
bijase,
niia trajno
B.hac ,os rukama kao osamljen otok u turskom je i dalje ostao u hrvatskim da se ima na obranu preostale moru. Sada odredi nadvojvoda Karlo, su stalezi hijeh, da se ona Hrvatske sagraditi jaka tvrdava. Hrvatski nadvojvodini su savjetmci podigne bhze Sisku na donjoj Kupi; no Korane i Mreznice uz zgodnije mjesto kut izmedu usca
pomakla od Une na
da se o b K u p u, a
mbe
n a
11
jedini
izabraU kao
je zemljiste. koje )e pnpadalo Kupu. Od knezova Zrinskih otkupljeno 1579. zapocelo zidanje grada gradu Dubovcu. a onda se 13. jula devet stotma Karlovca'; znacajno je. da je u temelje stavljeno hrvatska Kra,ma stalno dobila je turskih lubanja. Izgradnjom Karlovca za sladok je Varazdin bio sijelo generala sijelo za svoga generala. stvarati na kraj XVI. vi,eka vonsku Krajinu. Tako se dakle uze pod nov p o 1 t c k t e r t o r ,,. ^ uzemljistu
sabor
;
a.
napadati hrvatsku
Erdody. Izgradnja Karlovca u prvi opet stanu turskim provalama no dobrza Turci Turopolja. Tome pak ban zemlju do Pokuplja
Tomo
Krsto Ungnad
njegov poloza) posta,ao iz u zestoku opreku ne samo dana u dan sve tezi. buduci da je dosao gradom Zagrebom. kojega je gradamma i s s nekim veHkasima, nego kral]. nego i kapetan, znao dobaciti, da on ,.nije samo njihov ban casnicima i vojs nekim krajiskim Doskora je dosao ban u sukob tako da mu je sav ugled pao. U lakim
nije
mogao pomoci.
jer je
vodama
svoje banske vojske. casti. a nato imenova kral) prilikama konacno zahvali na.banskoj se
.
cast
Hrvati io
lat. Carlostadium. nadvoivodinu prozvan je grad Karlsladt. Karlovcem. tada (potkraj XVI. vijcka) nazivahu
ali
ga
184
Rudolf
banom njegova
zeta
26
godisnjega
Tomu Erdodyja
(15831595) na veliku radost hrvatskih staleza. Glavna briga bjesc njemu obrana domovine, jer uza sve to, sto je kralj Rudolf od roka do roka produzivao primirje s Turcima, bojcvi na hrvatskoj i slavonskoj Krajini nijesu nikad prestali. Vec u oktobru 1584, potukao je mladi ban ovecu cetu kod Slunja, a onda kod Ivanica (6. decembra 1586.). Koliko su te pobjede ohrabrile klonule Hrvate, toliko su im zadavali brige karlovacki general i njemacke krajiske ccte. General naime ne htjede da se pokorava ni banu ni saboru, pace je sebi
i
da smije suditi hrvatskim plemicima, zatvarajuci im imanja, dok su njemacki vojnici takoder narod Sabor globili i mucili, jer nijesu dobivali redovito place iz Graca. se hrvatski tuzio zbog toga kralju i nadvojvodi u Gracu, ali sve to nije nista pomagalo. Skoro potom umre (10. jula 1590.) nadvojvoda Karlo, nasto je uprava Krajine presla na njegova sina Ferdinanda (docnijega kralja). Kako je nadvojvoda bio jos malodoban, zamjenjivali su ga prvih godina kao regenti nadvojvoda Ernst (do 1593.) i nadvojvoda Maksimilijan (do 1596.), braca kralja Rudolfa. Bojcvi oko Siska. Upravo tada dosao je na celo bosanskomu pasaluku (osnovanu u septembru 1580.) ratoborni Hasan Pridouzeo
i
prisvajati pravo,
ih
otimajuci
e V
c,
licni
prijatelj
je
upinjao sve
sile,
da se prekine
zelji
Mozda po
Siska,
njegovoj
no vec iza cetiri dana vrati se suzbijen natrag. Odmah potom krene za njim ban Toma Erdody te torn prilikom zauze svoj djedovski grad Moslavinu pase ipak vise nije mogao stici. Za osvetu popali Hasan jos iste godine sav kraj oko Bozjakovine i Vrbovca, a onda zauzme grad Ripac na Uni nedaleko od Bihaca. Uto se sastade hrvatski sabor (5. januara 1592.), na kojem je stvoren zamasan zakljucak o sveopcem zemaljskom ustanku (insurekcija) na obranu do;
movine
Hasana sigurno
ocekivali
na
proljece. I odista, pasa se dize u aprilu s namjerom, da negdje u blizini Siska, koji je grad svakako htio da osvoji, uhvati neku cvrstu tocku za podlogu svojih daljih ratnih pothvata u Hrvatskoj. Take nastade utvrda P e t r i n a nedaleko Kupe na istoimenom potoku. Odmah poslije toga vrati se natrag i podsjedne B i h a c, koji mu se deveti dan predade (9, juna 1592), a s njime i posljednji bedem Hrvatske na jugu. Odsada tekla je obrambena linija od Ogulina kroz Karlovac uz Kupu do Siska. PosHje pada Bihaca Hasan-pasa podsjedne
j
185
po drugi put Sisak, koji je branio s malom posadom Hrvata zagrebacki kanonik Mikac s dva druga. No pretrpivsi goleme gubitke pasa opet morao ostaviti Sisak, ali je na povratku dao poharati jc dobrza Okica (u julu 1592,), Tako se primace zemlju do Turopolja svu sabor kojc su opet ocekivali pasu, pa zato se ban godina 1593., pomoci od kralja nadvojspremise na sto jaci otpor, zatrazivsi jos vode Ernsta. U junu dosao je Hasan s jakom vojskom pod Sisak, a sa zeljora, da nakon pada toga grada udari na Zagreb tako konacno osvoji preostatke Slavonije, Ali gradu dohrle u pomoc ban Toma stajerski pukovnik Erdody, karlovacki general Andrija Auerspcrg nadvojvode Ernsta) s nckih 5000 koRupreht Eggenberg (poslan od njanika i pjcsaka i potuku 22, juna 1593, ametom tursku vojsku na poljani izmedu rijeke Kupe i Odre, Sam Hasan-pasa s dva sultanova rodaka i vise turskih odlicnika zaglavi, Sav krscanski svijet uzradova iljuci banu glas o toj slavnoj pobjedi, izdajuci o njoj prigodne spise sisacka znamenit je dogadaj ne samo u cestitke i darove, Bitka u opcoj povijesti: pod zidinama tvrdoga sisackoga hrvatskoj, nego grada nasao je islam svoju krajnju sjeverozapadnu granicu prema doba koje nikad nije prekoracio. Njome prestaje pomalo Italiji, hrvatske stoljetne defenzive (od 1493.), a pocinje malo po malo ofenziva.
i i
i
Veliki turski rat (15931606). Kad je stigao u Carigrad glas o sisackom porazu, uzbuni se sav narod, podjarivan ponajvise od velikoga vezira Sinan-pase, pa tako navijesti sultan Murat III. kralju Rudolfu rat, Taj cetrnaestgodisnji rat, koji je za Hrvate zapravo trajao
sesnacst godina (jos od 1591.), vodio se u Ugarskoj i Hrvatskoj; no ipak bjese Ugarska glavno bojiste, a Hrvatska sporedno. premda su
se
i
Od
tih
septembra 1595.), oslobodena od turskih provala; ali je zato porazom karlovackoga generala Jurja Lenkovica pod Klisom (krajem maja 1596.) isceznula svaka nada, da bi se dalo s uspjehom provaliti
pobjedu kod Petrinje
sjeveru
Kupe
zauvijek
boka u bosanski pasaluk. Medutim odrece se banske casti Toma Erdody s razloga, sto nije uredno dobivao banske place za uzdrzavanjc vojske
i
Hrvatskoj
vojskovode.
Kad
hrvatskom je ban iznio ove razloge pred skupljenim stalezima na saboru (15. maja 1595,), obrate se oni na nadvojvodu Maksimilijana imenovao s molbom, da bi poradio kod kralja Rudolfa, e bi sto prije sinova", vjesta ratovanju; novog bana izmedu ..domacih (hrvatskih) kao )er ako stalezi ne budu imali bana, neka znade vaa jasnost
186
pokoravati ni stvar najizvjesniju, da se oni ne ce izlaziti u rat, pa tude narodnosti, niti ce s njime
s
domovinom
poginuli
oni ce
najskrajnije poduzeti,
nego im
Nato imenova
kralj
zagrebackoga biskupa Gaspara Stankovackoga i godine umr'o, ostao je sam Ivan ali kako je bolesni biskup jos iste Draskovic (15961607). Za njegova je banovanja konacno poslije na uscu rijeke Zitve u dugih pregovaranja uglavljen s Turcima mir novembra 1606. Isprava se Dunav (nedaleko od Komaroma) dne 11. svaka clanaka, kojima se utanacuje. da ce
sastoji
od
sedamnaest
nadalje imala su prestranka zadrzati ono, sto u taj cas posjeduje zemljiste, a obje ce stranke kazniti stati pljackanja i provale na tude tome pokorile koone dobrovoljne i hajducke cete, koje se ne bi godisnjega danka, vec placati vise car ili kralj ne ce
;
;
nacno Mir na uscu Zitve jednom zauvijek darovati sultanu 200.000 dukata. sultan ravnopravni. i prvi je mir, u kojem su kralj ugarsko-hrvatski godme (od pukose lanci tributarne podloznosti, sto su ih svake
Sada
kad su sultanu
donosili tako
s turske zvane ..darove" sada je prvi put izdana poslamci s poRudollovi strane, a ne nametnuta, jer nakon sto su
dolicna isprava
mocu tumaca
proucili
turski original,
Jos pod kraj velikoga turskoga rata ugarskoga buknu u Ugarskoj opasna buna. Uzroci bili su krsenje toga jos se zemljom razmaustava i postupak njemackih ceta, no pored sto torn, hase i vjerske raspre. Krsenje se ustava odrazavalo u da se na becka centralna vlada nikako nije dopustala (jos od 1531.),
saboru izborom popuni palatinsko mjesto, a onda je Ugre poslove, narocito uplitanje njemackih kraljevih savjetnika u ugarske i opet raspre nastale u meduu vojnicke i financijalne. Vjerske su od yremena sobnoj nesnosljivosti izmedu katolika i protestanata. Jos pripadnika Ferdinanda I. naime naslo se u sjevernoj Ugarskoj dosta medu plemreformacije, a njihov je broj neprestano rastao, poglavito
izazivalo
'
Original u
c.
kr.
nam
si
status
banum non
alterius extcrnac natihabucrint. pro re certissima sua sercnitas credat. illos nullius
onis
patria nequc ad publicum bellum. etiam si omnes cum parte extrema quaevis. antequam libcrtatc ipsorum hac in pcribunt, priventur, tentaturos." Si sic, Sab. spisi IV (u Stampi]).
general!
parituros.
ct
cxituros,
187
stvom
Dobrza je protestantizam stao znaciti ncsto narodno, u opreci spram katolicizma, toboze kao nesto manje patriotskoga, Buduci da je Rudolf jos od mladosti bio gorljiv protivnik
i
u gradovima.
protcstantizma, nije ga bilo tesko nagovoriti na razne odredbc protiv ugarskih pripadnika ove vjere a taj je postupak dosao do vrhunca, kad je kralj svojevoljno (motu proprio deque regiae suae po;
testatis plcnitudine")
dodao ugarskim saborskim clancima od februara 1604. jos i XXIL, kojim je ne samo odbio sve molbe ugarskih protestanata, a potvrdio sve odredbe izdane u prilog kalolickoj crkvi od odredio, da se oni, koji bi na saboru sv. Stjepana kralja, nego imadu kao pokretaci nemira novotarija kaziznijeli vjerska pitanja, buna pod vods^vom niti, Nato plane u Ugarskoj i u Erdelju otvorena protestantskoga plemica Stjepana Bocskaya, koga privrzenici
i i
njegovi,
inace clanovi ugarskoga sabora, izaberu knezom Ugarske. Bocskay stupi umah u svezu s Turcima, pa tako se odsada imao dvor borili na dvije strane. Podjedno pozove novoizabrani knez Hrvate, da ga priznadu svojim vladarom, ali ga oni odbise, pace hrvatski je sabor odusevljeno primio (u Zagrebu 5. jula 1604.) kraljcv clanak XXII. na znanje, zakljucivsi, da se iz Hrvatske imadu izbaciti je svi krivovjerci (universi haeretici). Skrb oko toga pak povjerio biskupu Simunu Bratulicu. Zbog toga pode Bocskayev zagrebackomu
i
vojskovoda Grgur Nemeth prema Hrvatskoj, no ban Ivan Draskovic stalezi odluce mu se na Dravi oprijeti; a kad se Nemeth okani nai padaja na Hrvatsku, presao je ban Dravu i kod Kormenda zajedno pokazivao s kraljevskim cetama razbije Bocskayevu vojsku, Medutim Rudolf potpuni nehaj spram ove opasne bune. Stoga je bolesni kralj
su dosla braca njegova u Prag i prinude ga, da je vojnicke i civilne poslove ugarske i hrvatske prepustio bratu nadvojvodi Matiji. Taj
pak znajuci, da se ne moze uspjesno oprijeti obadvjema dusmanima, Bocskayu Turcima, odmah se upusti s Bocskayem u pregovore utanaci u Becu mir (23. juna 1606.), kojim bise uredeni ugarski vjerski i poslovi sve do 1848. Beckim mirom bjese odredeno, da plemstvo regni Hungariae solum) gradani u Ugarskoj samoj (infra ambitum
i
mogu slobodno
ispovijedati
vjeru
koju hoce, to
jest
obje
konfesije
postadose ravnopravne, dok je clanak XXII. od 1604. brisan. Nadalje ugarski saje podijeljena opcena amnestija i obecano, da ce buduci kojim ce onda nadvojvoda Matija raspravijati i ber birati palatina, s
odlucivati o ugarskim poslovima
i
;
Hrvatskoj smiju
mogu da budu
188
jedino domaci plemici bez
obzira na vjeru, Konacno hi utanaceno, Bocskay pridrzaje kao knez Erdclj i neke susjedne ugarske zuda panije. Tek poslije dugoga neckanja potpisao je konacno i kralj Rudolf ovaj mir. Jos prije negoli je
i
je
nacrt njegov
hrvatskim stalezima. Sabor hrvatski (u Zagrebu od 10. aprila 1606.) u glavnom je prihvatio njegove tocke, jedino se strogo ogradio protiv slobodc vjeroispovijedanja, pace izrazio zelju, da ostane u kreposti Rudolfov clanak XXII. od 1604. Pored toga jos je izrijekom naglasio, neka bi kralj udesio, da odsada u buduce podjeljuje sluzbe i vrhovne
kapetanije
(= generalate)
u Slavoniji
a
i
Hrvatskoj
dobro zasluznim
banu da
se povrati stara
puna
stoji na celu kraljevstvu i Krajinama". hrvatskoga sabora u toliko uvazen, da Kako smo samo je sloboda vjeroispovijedanja ostala beckim mirom ogranicena kralj Rudolf zakljucak na Ugarsku. Nesto kasnije sankcionirao je hrvatskoga sabora o iskljucivom priznanju katolicke vjere unutar
od Drave do mora
vidjeli,
da
zahtjev
je
Slavonije (16, Jan. 1608.), nasto bi on proglasen i k o n o m. Tako je kraljevstvo hrvatsko dobilo svoj zana saboru sebni vjerski zakon, skroz oprecan ugarskomu.
granica Hrvatske
z a
IV.
Matijas
II.,
Ferdinand
II.
Ferdinand
III,
(16081657).
Rudolf i Matijas II. U doba, kad je nadvojvoda Matija pregovarao s Bocskajem i Turcima o miru, bijase dusevno stanje njegova brata Rudolfa vec veoma nepovoljno. Zivuci samotno i odijeljen od
svijeta
u Pragu na Hradcanima i zanimajuci se jedino astroloskim gatanjem i alkemistickiro pokusima ne samo da je potpuno zanemanjima rivao drzavne poslove, nego nije ni dopustao, da mu itko s kad mu dode preda nj, pace ni braca njegova. Tako se zgodi, da Rudolf, potvrdu, donijese spise o sklopljenom miru s Bocskajem Turcima na ne htjede potpisati, Zbog toga plane zestoka svada dulje vremena
i
njih
medu oba
hrvatske staleze prikad se Matiji uz ugarske s vojskom u Cesku i prisili druzise i ceski i austrijski, ude Matija da mu brata ugovorom u praskom predgradu Libenu (24. juna 1608.), Nato bi preda vladanje u Austriji, Moravskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj. kao Matijas IL (1608-1619) u Pozunu okrunjen (19. novembra)
brata, a
i
189
ugarsko-hrvatskim kraljem, Vec poslije tri godine prisili kralj Matijas brata, da se je odrekao ceske krunc, a kad Rudolf umre (20. januara 1612,), postade Matijas jos i njemacko-rimskim carem.
Borba hrvatskih staleza za Krajinu. Mirom na uscu 2itve u Dunav, drzali su hrvatski stalezi, da je hrvatsko-slavonska Krajina postala izlisnom, ili, ako bi se bas morala uzdrzati, da se povrati materi zemlji i pod vrhovnu vlast bansku. Ali nadvojvoda Ferdinand u Gracu o tome ne samo da nije nista htio da cuje, vec je uzeo nastojati, kako bi i preostalu gradansku Hrvatsku i Slavoniju, a narocito poslije najavljena odstupa bana Ivana Draskovica na hrvatskom
saboru (u Zagrebu 10. aprila 1606.), podvrgao svojim krajiskim generalima i kapetanima. Protiv toga dignu se hrvatski stalezi. Jos prije krunisanja Matijaseva na pozunskom saboru sastade se hrvatski sabor (u Zagrebu pocetkom septembra 1608.), da izabere svoje poslanike,
koji ce poci
traziti
od novoga
iz
imadu
da im dade upute (instructiones), sto imadu U tim uputama trazi hrvatski sabor, da se hrvatskih gradova, a narocito iz Varazdina, kao sijela svih
u Pozun
i
kralja.
zupanijskoga, uklooiti
svi
inostrani
vojnicki zapovjedaici
ino-
strane cete, a banu da se opet povrati starodrevna potpuna vlast od Drave do mora. No buduci da su neke nutarnjo-austrijske pokrajine novcanim sredstvima podupirale Krajinu, radi cega bjese nadvojvodama podijeljena neka vlast u krajiskoj vojnickoj upravi, drzao je sabor hrvatski, da se u tom pitanju kralj Matijas ima sporazumjeti casnicka mjesta imadu s nadvojvodom Ferdinandom, Ispraznjena pak
se bezuvjetno popuaiti
jer hrvatski
su
nego da bi unapredak njima gosponajmanju sluzbu kod njih izvrsavali na stetu dovali tudinci njihove slobode." Kralj Matijas II. prihvatio je zelje hrvatskoga sabora, pace imenovao banom omiljeloga Tomu Erdodyja (1608 1614), ali uza sve obecanje ipak ostade na Krajini sve pri starom na veliko nezadovoljstvo hrvatskoga plemstva. Razlog tomu bjese uporno opiranje nadvojvode Ferdinaada, pa tako ostadosc bezuspjesna sva poslanstva hrvatskoga sabora i u Grac i u Pozun; pace nasao se i
ma
kod toga igrao vaznu ulogu. S tim u svezi izjavise hrvatski stalezi na saboru (u Zagrebu 20. aprila 1610.), da doduse znadu, da bi kralj (Matijas II.) htio da ispuni njihovu zelju, ali ima osujetio netko, tko pravi zapreka, odgovarajuci kralja od toga, pa je aU ako se taki uspjehe hrvatskih poslanstava u Pozunu i Gracu"
netko,
tko
je
rusitelj
dici ce se
190
kraljcvstva na
nj
redova".'
Tko
je to bio,
ne zna
se pouzdano, no
veoma
vjerojatno
tadanji slavonski
general barun
Matijas obra-
Sigismund Trautmansdorf. Medutim kolikogod je kralj ih je ozlodovao Hrvate imenovanjem Tome Erdodyja banom, toliko instalirati poradi svecano na saboru voljilo, sto bana nije nikako dao djelovanja krajiskih njemack^h casnika. Stoga se sabor tuzio potajn'oga bezuspjesno. u vise navrata i siljao mu poslanstva, ali vazda
kralju
novembra Nato se Toma Erdody odrcce na saboru (u Zagrebu 27. pridrza upravu zemlje do ime1614.) po drugi put banske casti, a se zgodi pocetkom novanja novoga bana samo na molbe staleza. To Benedikt Thuroczy Lud1615., kad dodje na bansku stolicu koji bjese doduse odmah instaliran, ali bez banbreski (1615-1616), cetu. Novi ban umre vec derlja- i place za bansku (kraljevsku) a nato imeaova kralj Nikolu slijedece godine (9. novembra 1616.), FrankopanaTrzackoga (1616-1622), koji bi uveden u doje banovanja konacno stojanstvo bansko 6. decembra 1616. Za njegova
rijeseno
Hercegovine (1482) potrazi zakona), koji ne htjede da onaj dio pucanstva (poglavito katolickoga u susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji, Ti bjese pokori Turcinu, utocista pribegi, prebegi", a u gunci zovu se u slavonskim stranama obicno Vlasi, Martolozi i Morlaki. juznohrvatskim uskoci" (od uskociti), ali i najpoznatija je ona, koja se iz Bilo je vise uskockih skupina, no tvrdave Klisa kod Bosne i Hercegovine stala oko 1530. skupljati oko primio tamosnji senjski kapetan Petar Kruzic - pod gdje ih jc
i
Spljeta,
ciju je
u sluzbu kao vojnike. Iz Klisa zalijeupravu pripadao Klis cesce u susjedne turske krajeve, pa tali su se potom Uskoci sve se je i zbilo (12. marta zato Turci i pregnuse, da osvoje grad, sto naimc u srediste one kape1537.). Sada se Uskoci presele u Senj, vrcmenom prosiri ime uskocko tanije, pod koju su pripadali, i tako se kapetanije od Rjecine do usca Zrmanje na na sve vojnike senjske Polozaj Senja s goroprimorju i do Brinja i Otocca u unutrasnjosti.
vitim zaledem
1
otocnim proceljem
te
sa
cuvenom burom
jest takav,
Original u kr.
..Ideo
si
talis
communium
t
libertatum
comperta
rei
eluxerit
in
publicis
regni comitiis.
t
manusomniumstatuumctordinuminipsumimmit
e n
r."
znak
je
kod imenovania
kral)
i-
u banu u
191
da ga
morske ni s kopnene strane nije lako osvojiti. U taj par (1537) bjese Senj pod zapovjednistvom Ijubljanskoga ratnoga vijeca, sijelo istoimene kapctanije a docnije (od 1564.) gradackoga dvora, u hrvatskoj Krajini. Prema tome dakle postadose Uskoci vojnici na hrvatskoj Krajini te su sa svojim potomcima sacinjavali kroz vise od osamdeset godina gradsku posadu. Ova se dijelila na cetiri kumpauskocke. No malo po malo nije, kojima stajahu na celu v o v o d e
ni
s
i
j
pridruzilo se
macije,
koji
ovim Uskocima i mnostvo bjegunaca iz mletacke Dalcesto umakose kazni. Stoga Uskoci nijesu jedna jedin-
stvena etnicka skupina, jer je u njoj bilo pored preteznoga broja Hrvata katolika, onda pravoslavnih Srba jos i nesto Talijana (zvani venturini).
Uskoci bijahu veoma smiona celjad, oboruzana puskom i sjekirom, svakojake oskudice a kadikad i handzarom. Bili su podobni podnositi im bijase znan svaki kutic kako u Velemuke. Pored toga dobro i mjesecnu placu, ali ta je bitu, tako" i po otocju. Imali su dobivati
obicno izostajala.
Tako
su se
senjska ne rodi bas nicim. Buduci da se na hrvatskoj Krajini neprekidno ratovalo s Turcima, Uskoci su ponajrakopnom u turskoj dije sebi trazili hrane kod njih, i to na dva puta
mac
Lici
tada bila najvecim dijelom vjecnoga sve do gradskih zidina u vlasti turskoj. Razumije se, zbog rata na Krajini nikomu nije ni na urn padalo, da u torn maloga"
i
morem u
je
prijeci
Venccija, kadgod pace pomagala ih je im, da preko njezina zemljista je bila u ratu s Turcima, dopustajuci prelaze na tursko. Ali kad je Venecija s Turskom ucinila mir (1540), Uskoka, porta je uzela energicno traziti od republike, da ne pomaze moru. Da izbjegnu koji su redovito plijenili turske lade na Jadranskom potom Mlecani voziti tursku robu na svojim prikorima porte, uzese njih ladama ali Uskoci nato zaustavljahu Mlecane, zahtijevajuci od
Uskoke,
i
;
Sulejman Veneciji, da ce on, jer Mlecani nijesu podobni da odrze red u Jadranskom moru, onamo
tursko vlasnistvo.
otpremiti
Sada
javi sultan
jaku
mornaricu,
koja ce Senj
osvojiti
Uskoke
da
u
s
istrijebiti.
dopustiti,
je
bi turska
mor-
doslo
do
k o c k o
e-
tackih sukoba.
kad je mletacka moropet narica prvi put blokirala senjsku luku. No kad se Venecija svoje obnovi zarati s Turskom (..Ciparski rat" od 1570. do 1573.).
Prvi sukobi padaju vec u
godinu
1557.,
192
prijateljske sveze s
prekide poslije utanacena mira s Turcima. Medutim pravi ogorceni sukobi uskocko-mletacki nastadose poslije bitke kod Klisa (1596), u kojoj su Mlecani pomagali Turcima. Kao nekoc u doba narodnih vladara hrabri Neretljani, tako
Uskocima,
ali
ih
odmah
Veneciji po su sada Uskoci smetali i sprecavali slobodnu plovidbu lade i robeci ih s tolikim usJadranskom moru napadajuci njezine
pjehom, da sva sila mletacka nije dostajala, da ih ukroti. Ovi se mnogogodisnji sukobi raspadaju u dva odsjeka: prvi ide do ubijstva u generala Josipa Rabate (31, decembra 1601.), koji je bio poslan
svojom okrutnoscu izazvao bunu, u i Madridskoga kojoj zaglavi a drugi do takozvanoga Uskockoga rata pregovarala s gradackim nadmira (1617). Venecija je naime jednako vojvodom Ferdinandom i kraljevima Rudolfom i Matijasem 11. ali
Senj,
da ucini mir
;
red,
ali je
zbog financijalne bijedc nijcsa stalno placati, I tako je konacno doslo do mogli Uskoka redovito i Uskockoga rata (16151617), u kojem doprijese uskocke lade do Gradiske Venecije, a inace se poglavito vodio oko slovenske Gorice i
mogao da
ucini,
jer
na Soci. Poslije dvogodisnjega ratovanja doslo je onda posredovanjem Francuske i Spanije do mira u Madridu nadvojvoda Ferdinand se lade obaveza Uskoke krenuti iz Senja nekud daleko u unutrasnjost, njemacku posadu. Uskoci bise potom njihove spaliti, a u grad smjestiti izgubise naseljeni po Otockom kraju i Zumberku, gdje se vremenom
:
medu
ostalim pucanstvom.'
Izbor i krunisanje Fcrdinanda 11. U doba, kad je boljezljivi vec ga je Matijas imenovao Nikolu Frankopana Trzackoga banom, buduci da sam nije imao djece dulje vremena zaokupljala briga, kako da osigura svome stricevicu stajerskomu nadvojvodi Ferdije nandu nasljedstvo u svim svojim kraljevinama i zemljama. U tu izabere svrhu sazvao krajem 1617. sabor u Pozun sa zadacom, da izabrana i okruni ugarsko-hrvatskim kraljem nadvojvodu, tada vec
Uoci toga trebao se sastati da je sabor, da izabere svoje poslanike. Tako se zgodi, i hrvatski punom vojban Nikola Frankopan svecano uveden u svoju cast s Medutim ponickom vlasti i kraljevskim banderijem (6. decembra). martu 1618., a zunski se sabor zbog kraljeve bolesti sastao tek u
okrunjena kralja ceskoga (od juna
1617.).
nadvojvodu
kraljem
'
(16.
Ferdinanda izabra samo poslije duljega raspravljanja dana i po, maja). No do krunisanja proteklo je jos mjesec
je
ucinili
trideset godina suvremcnik zabiljezio. da su Uskoci u posljednjih koje kao ratni trosak. Veneciji stcte 20 milijuna dukata kojc u plijenu,
Jedan
193
jer je
sabor najprije htio da raspravi svoje tegobe (gravamina) i da od novoga kralja zadobije obecanje, da ce ih ukloniti. Hrvatski su poslanici sada ponovili svoje tuzbe zbog obnovc banskc vlasti i pohrvacenja Krajine, pace kako se bas tada isprazailo mjesto karlovackoga generala,' zamole oni kralja Matijasa, da sada imenuje bana Nikolu Frankopana Trzackoga generalom i da se tako hrvatska Krajina opet podvrgne banskoj vlasti. Konacno je izabrani kralj Ferdinand
zajamcio kraljevstvu
prijestolje (17. juna).
mu
ispuniti zelje,
je
(1.
kad dodje na
okrunjen
jula
1618.)
ugarsko- hrvatskim
kraljem,
zgodom ban Nikola Frankopan nosio kraljevsko zezlo, mladi grof Krsto Erdody zastavu Slavonije, a grof Juraj Zrinski zastavu Srbije, Skoro potom umre kralj Matijas (28. marta 1619 ostavi svomu stricevicu s prijestolom tridesetgodisnji rat, sto je buknuo upravo u doba pozunskoga izbornoga sabora zbog vjerskih
torn
je
)
smutnja u Ceskoj.
je
Ferdinand II. (1619 1637). Vladanje Ferdinanda II. ispunjcno neprekidnim ratovanjem ne samo u Ceskoj i Njemackoj, nego i u
s
Ligarskoj
erdeljskim vojvodom
Gavrora Betlenoni,
kojega su
Madzari proglasili svojim kraljem, a Turci pomagali. Hrvati su sudjelovali u oba rata kao laki konjanici, obicno zvani arkebuziri, koji bi sa svojim malim, ali brzim konjima, vazda boj zapoceli i dovrsili. U Wallensteinovoj vojsci vodio je Hrvate ban Juraj Zrinski (16221626). otac brace Nikole i Petra. On umre iznenada za vojne protiv Mansfelda u Pozunu (18. decembra 1626.) u 28. godini. Vec su suvremenici saputali, da je otrovan rotkvom", ali za to nema nikakih dokaza. Poslije njega vodili su Hrvate razni carski generali Walter Leslie), a odlikovali su se u (grof Ivan Isolano, Ivan Werth pace se kaze, da je kod Liitzena (16. nosvim znatnijim bojevima, vembra 1632.) svedski kralj Gustav Adolf poginuo bas od njihove ruke, dok je znamenitoj pobjedi carskoj kod Nordlingena (7. septembra 1634.) mnogo pridonijcla njihova hrabrost. Pod kraj tridesetgodisnjega rata (a za vladanja Ferdinandova sina Ferdinanda III.) sudjeoba brata Nikola i Petar Zrinski, lovala su u mnogim bojevima
i i
isticuci se
zasluga,
sto
su
ih
Hrvati
stekli
zelje,
'
u ovim dugotrajnim ratoviraa, ipak im centralna vlada nc uvazi pace bas za da se Vojna Krajina podvrgne banu i saboru
;
Dne
7.
juna 1617.
umro
jc
general grof
Adam
Trautmansdorf.
13
194
Ferdinanda II. bi njezino unutarnje uredenje prvi put provedeno. Ona se sada razdvoji na dva generalata karlovacki (ili hrvatska da su ti krajevi Krajina) i varazdinski (ili slavonska Krajina), Buduci uzeli su Nijemci mamiti raznim privilegibill vcoma slabo napuceni, S r b e (Vlahe), brajima u turskom susjedstvu naseljene pravoslavne trazili na saboru, da neci ih od zahtjeva hrvatske gospode, koji su posjedima, i da im oni budu kmelovi, jer su se smjestili na njihovim doslo do ostroga placaju katolickim biskupima desetinu. Zbog toga je
:
sukoba izmedu hrvatskih staleza i centralne vlade, a svrsili su kodoseljenicima nacno time, da je Ferdinand II. izdao (5, oktobra 1630.) vojnici, a ne kmetovi povelju, po kojoj ce oni biti samo krajiski biraju hrvatske gospode nadaljc bi im dopusteno, da sebi slobodno
;
Ovim cinompozaseban teritorij izuzet sasvimisstade Krajina podbanske saborske vlasti. To cjepkanje onako maseoske knezove, koji su opet namjestali suce,
i i
lene hrvatske
tjesnje prislanjati uz
navede hrvatske staleze, Ugre na zajednicku obranu. Ferdinand III. (1637 1657). Ali pitanju teritorijalne cjelokupnosti fehrvatskoga kraljevstva pridruzi se po smrti Ferdinanda 11, (15.
zemljc
da su se staH sve
III. i bruara 1637.) za njegova sina i nasljednika Ferdinanda mira (1648) stalo se u oao o opstanku ustava. Poslije westfalenskoga Becu odlucno pomisljati, kako da se Ugarska i Hrvatska izjednace Stoga austrijskim zemljama, to jest, da se pretvore u provincije/
(16471664) morao odlucno boriti za je uzalud bila sva borba, da stece karsvoju da su lovacki generalat. Pace u Becu nije se ni to dobro gledalo, pored najezde braca Nikola i Petar Zrinjski hrabro suzbijaU turske na svoje svega mira na uscu Zitve, koji se vazda produzivao
se ban
posjede, narocito kod Kostajnice (u augustu 1651 -), napeto stanje izmedu hrvatskih staleza i njemackih
islicahu jos
(2.
i
tako nastupi
III.
casnika, koji se
aprila
1657.)
vremenom do sudbonosne
V.
katastrofe.
Vladanje Leopolda
rat.
I.
Buduci da je stariji sin Fcrdinandov FerdiPrvi turski nand IV., okrunjen jos za oceva zivota ugarsko-hrvatskim kraljem
1
To
se zbilo sa
CeSkom
195
(16.
oca (9, jula 1654.), naslijedi ga mladi Mladi kralj bijase slabasna tijela, musin Leopold neodlucan; no inace resila ga je iskrena naboznost skroman caljiv zivot. Samostalnosti u njega ne bijase, jer je u svemu slusao svoje savjetnike, potvrdujuci vazda njihove prijedloge. Razumije se, to nije katnista rdavo; no na nesrecu bijase Leopold I. okruzen slabim nevaljalim Ijudima. od kojih su neki bili i pod stranim uljecajem, kada navlas francuskoga kralja Ludovika XIV., toga velikoga protivnika kuce Habsburske. Ali kao za naknadu obdari ga Promisao nizom slavnih vojskovoda, a ti su mu proslavili ime i prosirili drzavu.
juna 1647.),
I.
umro
jos prije
(1657
1705).
Zbog zamrsenih erdeljskih posala, gdje izabra austrijska stranka knezom Ivana Kemenyija, a turska Mihajla Apafija, zaplete se Leopold skoro po svom nastupu u prvi turski rat (1663 1664) sve protiv
U Ugarskoj bijase glavni vojskovoda carski general R a Montecuccoli, a u Hrvatskoj jugozapadnoj Ugarskoj mund brat mu P e t a r. Braca pozdravise s veban Nikola Zrinski
svoje volje.
ji
likim veseljem
rat,
jer
nje-
Jos 1660. htjede Nikola Zrinski navaliti na tursku dvorsko ratno vijece to zabrani. On se doduse pokori Drave toj zapovijedi, no slijedece godine sagradi na sastavcima Mure v i Z r i n j. Za velikoga rata slavno jak grad, komu dade ime N o potuce na Muri sa trista hrvatskih konjanika dvije hiljade Tatara, kad htjedosc provaliti u ^tajersku (u novembru 1663.), dok mu brat Petar pobije gotovo istodobno nedaleko od Otocca sa 2,500 Ijudi Ali-pasu Cengica sa 10.000 momaka, spremnih da provale u Kranjsku
zino prosirenje,
ali
Kanizu,
mu
januara do 15, februara) upade Nikola Zrinski u juznougarsku Podravinu, zauze Bobovisce (Babocsa) i Pecuh i dopre do Osijeka, gdje popali slavni Sulejmanov most preko Drave'. Sva se Evropa divila ratnoj slavi brace Zrinskih. Zbog toga okrcne
Istru.
13.
Koproli (Cuprilic) s golemom i osvoji ga vec 30, juna protivnika Nikole Zrinskoga, krivnjom generala Montecuccolija, licnog koji ne htjede gradu pomoci, ma da se je nalazio u njegovoj blizini. Poslije pada i razorenja Novoga Zrinja okrene veUki vezir na sjever
slijedecega Ijeta
veliki
vezir
Ahmed
Most gradilo je pocevsi od 1529. sest godina 30.000 radnika, a vodio jc ne samo preko Drave na pontoniraa, nego zbog cestih poplava sve do Dardc na stupovima. Dugacak bjese 8565 koracaja (oko 6 km), a Sirok 17 koracaja. Opremljen drugim utvrdama. Pozar od 31. januara 1664. pospjcsio je jak bijase jos kulama sjcverni vjetar. koji je vatru sirio od Dardc dalje. no ipak most nije s a v izgorio.
'
196
prema Becu. Ali dne 1. augusta 1664. bude od Montecuccolija i francuskih pomocnih ceta kod Sv. Gottharda na rijeci Rabi ametom pocetak potucen. To je jedna od najsjajnijih pobjeda krscanskih i
onoga niza srecnih vojna, koje oslabise osmanlijsko carstvo. proneodlucno dvorsko ratno vijece ne htjede da se neprijatelj dalje vec brze bolje ponudi i uglavi 10. augusta u oblizgoni i unistava, ostalo njem V a s v a r u mir na dvadeset godina, po kojem je Turcima drzali, nego im se Leopold jos ne samo sve ono, sto su u taj cas
Ipak
obavezao platiti 200.000 talira ratne odstete. Propast roda Zrinsko - Frankopanskoga. Kad su ugarski i glasno zahrvatski stalezi doculi za taj nagli mir, uzavrese listom oslobodenje potlacene im domovine nastavi, htijevajuci, da se rat za da mira ne mogu priznati, buduci da nijesu u smislu i dodavajuci,
hrvatski za-
kad se ratajna klauzula, kojom car sirila glasina, da ima u Vasvarskom miru reci na Leopold dopusta Turcima Slobodan prolaz u Italiju, bolje u taj par bila s Turcima u ratu mletacki teritorij, jer je Venecija povoda otoka Kandije (Krete). Dasto, pored ovoga izravnoga
Uzrujanost
i
nezadovoljstvo jos
vecma
poraste,
poradi
nezadovoljstvu bilo
je
razlogom
jos
prvom
redu valja cenucini austrijske provincije, podvrgavajuci ih svojim i Hrvatske uredima. Hrvate i Madzare nadalje je tralnim njemackim dvorskim nebrojene njeosobito vrijedalo, sto sa se u njihovoj zemlji nalazile Krajini i po svim macke cete s njemackim casnicima, a narocito na u zemlji ugarskim tvrdavama. Opcenito se drzalo, da je ta vojska njemackih ceta na stetu slobode Ugra i Hrvata. Kako vlada nije ovih otimati od plemstva i puka, a pored uredno placala, stale su one zivot. Svima tim toga jos su (narocito casnici) provodili nemoralan ali ih vlada nikako nije porocima mogli su pomoci jedino s a b o r i, Konacno treba i htjela da redovito saziva odgadajuci ih neprestano. protiv samosvijesnih Ugra to spomenuti, da je vlada u svojem otporu velikase Hrvata budno pazila na svaku priliku, da im ponizi glavnc i
u korist svojih
politickih ciljeva,
da se vlada se dakle nezadovoljni Ugri i Hrvati uvjerise, pomoci na drugi nacin. ne misli odreci Vasvarskog mira, odluce sebi a uza nj Nezadovoljnicima stade na celo ban hrvatski Nikola Zrinski, nadbiskup ostrobijahu glavne kolovode palatin Franjo Wesselenyi, (index curiae) Franjo gonski Duro Lippay, a docnije i drzavni sudac
Kad
197
Nadasdy,
sa
bratom joj Franom Krstom zenom Katarinom Frankopankom Frankopanom Trzackim, Odmah u pocetku zakljuce nezadovoljnici,
da ce polraziti pomoci u francuskoga kralja Ludovika XIV, Stoga zace ban Nikola Zrinski pregovore s francuskim poslanikom u Veneciji. Medutim vec 18, novembra 1664, pogibe ban u lovu nedaleko od Cakovca, smrtno ozlijeden od nastrijeljena vepra.' Smrt Nikole Zrinskoga bjese mozda najtezi udarac po nezadovoljnike, jer im jc
oduzcla
ga brat
jos
Na
Petar Zrinski
koji
odmah potom
nastavi
pregovore
s francuskim kraljem Ludovikom XIV, preko njegova beckoga poslanika Gremonville-a. Podjedno sklopi poslije udaje svoje kceri Jelene za kneza Franju Rakoczyja u Stubnickim toplicama u sjevernoj Ugarskoj pismeni ugovor (5, aprila 1666,) na spas Ugarske iHrvatskena kaki mu drago zakonima i ustavom dopusteni nacin-." Upiruci se na clanak 31- Zlatne bule" kralja Andrije I, (II.) od 1222. oba su velikasa drzala, da rade ispravno, ako prije svega pozovu kralja Leopolda na postivanje ustava, a tek onda, ako to ne bi koristilo.
da ce se latiti oruzja, Ali prije, negoli je do icega doslo, umre palatin Wesselenyi (27, marta 1667.), pa tako zadesi nezadovoljnike
drugi teski udarac,
Po smrti palatinovoj nezadovoljnici se rascjepkase, jer Petar Zrinski odsada radi sam za sebe u Hrvatskoj, ne mareci mnogo za Ugre. Kako je Stajerska granicila s Hrvatskom, Petar je Nadasdyja stekao jakog pomagaca, kad mu se pridruzio bogati juznostajerski onovremeni stajerski upravitelj Erazmo Tat(celjski) vlastelin t e n b a c h (9. septembra 1667,). Ali zato snade bana osjetljiv udarac, kad mu poslije dugotrajna saranja javi Ludovik XIV., koji se bas
i i
Ved
ali
su
suvremenici
pricali,
da
je
lovca;
to je izmisljotina. jer
ranogobrojni
ban zapravo mudkc ubijen od nekoga pouzdani spisi njegova brata Pctra i
udovice Sofije Loblove jasno dokazuju pravi tecaj stvari. Petar Zrinski zaklinje se Franji Wesselenyju: quod considerato ct bene et eidem pensitalo pracsenti istius regni Hungariae, patriae nostrae charissimac. ultimumque excidium caannexonim regnorum (= Hrvatska), periculosissimo statu,
lamitosissimum minante, pro avertendis istiusniodi malis
lnii
.
.
cum
exc. d,
c.
Fran. Wesse-
paiatino
contulimus.
r
quibusnam viisctmediis
i
constitutiones
arhivu u
Becu;
conditionesquc diplomatum palatin banu. Oba originala u drzavnom objelodanio ih jc R a c k i. Ispravc o uroti bana Pctra Zrinskoga,
c g n
i.
Zagreb
1873.. str.
1516.
198
tada tajno nagodio s Leopoldom zbog diobe spanjolske bastine. da mu ne moze pomoci i da ga ostavlja zauvijek" (pour toujours). Jedina mu utjeha bjese u taj cas, da ga je dvor iza dugoga oklijevanja dao (5. novembra 1668.) svecano ustoliciti za bana na hrvatskom za saboru, ali casti karlovackoga generala, koju je takoder trazio
sebe, nije dobio.
Ostavljen na cjedilu od Francuske, Petar Zrinski obrati se na obePoljsku, ali bez uspjeha, dok ga Venecija iza mnogogodisnjih Turskom canja takoder konacno odbije, buduci da se tada izmirila s predavsi joj Kandiju. Sada svrati paznju na Tursku, poslavsi (u no-
vembru
na portu kao poslanika svoga kapctana Franju Bukovackoga s uputom, da ondje sklopi povoljan ugovor. Buduci da becke vlade dopisivao je ban vec prije toga sa znanjem i odobrenjem to se sada nadao, da s Turcinom, nc bi li stogod od njega ispipao,
1669.) potajno
mu
korak, ako ne uspije, ne ce za zlo upisati, jer se mislio uhodu. Buizgovoriti, da je kapetana poslao u Tursku zapravo kao sultana Mehmeda IV. i njegova vijeca kovacki bjese u Solunu od cobro primljen (24. decembra 1669.), tako da je drzao, e je savez,
se
taj
Turcinom uz veoma povoljne uvjete, gotova stvar. Uvjeti sultanovo bijahu ovi Ugarska i Hrvatska dolaze pod pokroviteljstvo danak od 12.000 talira, koji se nikad ne moze poi placaju godisnji staru slobodu i vecati. Sultan ima da ocuva Ugarskoj i Hrvatskoj Hrvatskom Petar Zrinski ustav. U ime sultanovo vladat ce Ugarskom Hrvatska po izumrcu njegova koljena Ugarska njegovi potomci Zrmizabrat ce sebi same novu dinastiju, sto ima sultan potvrditi, skoga pomagat ce budimski pasa sa 30.000 momaka, a ako ustrcba
utanacen
s
:
bi
cima, prcdat ce Turci Ugrima i Hrvatima, Medutim veliki vezir Ahmed Koproli, koji bjese tada glavna lichtjedc nost u turskom carstvu, a nalazio se u to doba na Kandiji, ne pristane na taj ugovor, jer nije htio da se radi Petra Zrinskoga,
da
komu nekako
pravo vjerovao, zarati s Leopoldom, No veliki vezir je iz nazalost nije to otvoreno izjavio Franji Bukovackomu, kad rece, da ce njegov Soluna dosao k njemu na Kandiju, vec mu samo gospodar odgovor dobiti preko bosanskoga pase. Bas u tome lezi Jer razlog potpune katastrofe Petra Zrinskoga i njegovih drugova. Bukovacki, vjerujuci da mu je uspjelo sa sultanom utanaciti povoljan sa ugovor, dojavi to banu, pa tako se Petar Zrinski uzc sprcmati
nije
199
kmetovima na primorju
njih
u Gorskom kotaru
oslobodenje, ako se za
je
dignu na
bccka vlada
rezi-
su placi
bili
portini sluzbeni
Janikije Panajotti,
rodom
Tako
se uze
ona spremati,
da odbije udarac.
Savez svoj s Turcinom odmah javi Petar Zrinski svom zetu Franji Rakoczyju u sjevernu Ugarsku; tu stojimo svi pripravni samo cekamo cas, kad ce oganj da plane," Medutim ucini pise mu Frano Krsto Frankopan ozbiljne pripreme za ustanak. Vec 9. marta 1670. obznanio je kapetanu Gasparu Colnicu u pokupsko Sredicko, da su nasi Ijudi (naime Bukovacki i njegovi drugovi) s dobrim opravkom dosli", pa stoga komaj cekam, da nase kape s calmami Boga, da krilaki (naime (lo jest s Turcima) pomesamo, a tako mi a ako potribno bude, njemackih vojnika) budu frkati po zraku",
hocu i sam do pase bosanskoga pojti za bolje govorit i utvrdit duna govanje nasemu pocetku (naime buni). Ufam se u Boga, da nam od prvice po glavi udarimo nasim dobro hoce izajti, listor da taki suprotivnikom ni casa ne damo da se plundrasi sprave." Potom je na posao u Zagreb s 30 konjanika i pozove (20. marta) gradane Markovu trgu s izvucenom sabljom u ruci na pokornost i prikljucak da banu Zrinskomu. Gradani odmah pristanu uz bana, jer hoce ali Kaptol izjavio je protivno unatoc ucine ono, sto i ostala zemlja", svemu nagovaranju Frankopanovu. Iz Zagreba ode u Brezovicu preko kojemu Save, gdje sakupi oko sebe naokolno plemstvo (24. marta),
;
domovini, Zrinski sve dosada uzalud kusao, da pomogne bas stoga, jer joj kojoj prijeti sigurna propast od Turcina, pa da je Turcinom upusti u posten savez" binema pomoci, bolje, da se s rece dva zla manje. Zrinski je dakle bio prisiljen
rece,
da
je
izmedu sporazumio, da poslje Bukovackoga k Turcinu, a taj se s njime tako zemlje." Kad ustav da ce vazda ostaviti netaknutu vjeru, slobodu plemstvo obecalo vjernost Zrinskomu, pode Franje potom prisutno kopan u Cakovac.
rajuci
i
'
Bukovacki
Hrvatsku. vec
javi
je
banu svoga druga kapctana Poglcdida. da mu pasti banove Bukovacki je posao u Drenopolje. gdje te nije potureio. 5to jc veoma znacajno. buduci da
bana. da sklopi savez
s
po
umro.
ali
bas on
najvisc
nagovarao
Turcinom.
200
Ali dobrza opazio je Petar Zrinski, da ga Turcin vara,
zazeli,
da se izmiri
uvrijedenim Leopoldom
tu
svrhu poslao u Bee zagrebackoga biskupa Martina Borkovica, a nesto kasnije i jedinca sina Ivana Antuna; no jos prije negoli mu je stiglo zamoljeno oprostenje, provali ujedared carska vojska u Meje
dumurje pod generalom Spankauom. Na taj glas ostave Petar Zrinski Frano Krsto Frankopan Cakovac i podu u Bee (12, aprila 1670,), i da od kralja licno izmole milost. Kad stigose onamo, budu uhiceni i utamniceni, najprije u Becu, a onda u Wiener-Neustadtu. Poslije visemjesecne istrage stavise ih pred narocito u tu svrhu sastavljeno sudiste (iudicium delegatum), a ovo ih odsudi na smrt radi veleizdaje. Za Petra Zrinskoga kaze odsuda, da je sagrijesio vise od ostalih, jer je htio da bude ono, sto je Njegovo Velicanstvo, to jest nezavisni kralj hrvatski, te je stoga odista vrijedan, da dobije na glavu umjesto krune krvnicki mac," Dne 30, aprila 1671. izgubise oba velikasa glave u Wiener-Neustadtu, a isti dan u Becu i njihov drug Franjo Nadasdy,
koji je
ista
takoder bio uhvacen i odsuden, Iza nekoliko mjeseci zadesi sudbina i Stajerca Erazma Tattenbacha. Jedini je zet Petra Zrinskoga Franjo Rakoczy dobio pomilovanje, no doskora umre (1676) i ostavi tromjesecna sincica Franju, Jos onda, kad je Spankau provalio u Medumurje (u aprilu 1670.), uhvacena je i Katarina Frankopanka,
a onda utamnicena u Gracu (na Schlossbergu), gdje
i
je
onda poludila
je
(16.
i
novembra
1673.),
Podjedno
sav imutak
razgrabljen.'
Nikola Erdody.
Ovom
drevne hrvatske porodice, uspe se prevlast njemacka u Hrvatskoj do svoga vrska, a becka je vlada obustavila u prvi kraj bansku cast, dignuvsi Petra Zrinjskoga s banske casti" jos prije njegova odlaska iz
*
bijase
posljednji
na slobodi, umr'o je konacno u Gracu na Schlossbergu u tamnici 11. novembra 1703. kao p o s 1 e d n i Zrinski. sina Adama, koji pogibe kao casnik u bitki kod I ban Nikola Zrinjski ostavio je
j
Slankamena
-
19. augusta 1691. javnom, hrvatskim jezikom pisanom proglasu na hrvatski narod, kaze kralj Leopold, da je grof Peter Zrinski nevernik postal nase korune, proti njoj puntarskim zakonom podignul se, pod svoju oblast kraljevstva nasa hrvatsko i slovensko dalmatinsko i bliznje nase orsage podegnati kanil, verne nase pod svoje calarne i i ..njegovu personu nevcrne ruke obernuti skusal." Zato ga skida s banske casti
bantisamo
umori
ali
uhiti,
ili
koteri njega
k tomu vscmu obecajemo onomu cesarski-kraljevski dar, zivoga ili mrtvoga nam da vu ruke." (Gl. Racki, Izprave 118119.)
da
jos
201
^akovca,
Nato povjeri
(3.
sluzbu" grofu Nikoli Erdodyju, koji bjese licni protivnik Petra Zrinskoga, za vojnicke poslove, a biskupu Martinu Borkovicu za sudbene. AH kad se 17, aprila 1670. sastao sabor u Zagrebu, za-
mole stalezi
kralja,
plemstvo, da se odcijepi od Ugarske i zatrazi sjedinjenje s austrijskim nasljednim zemljama; no velika ga vecina odbije. Medutim odgovori Leopold hrvatskom saboru, da je podjeljenje banske casti jos za
neko vrijeme obustavio, a tek 1674. imenovao je Nikolu Erdodyja banske casti namjesnikom s punom vlasti, Uza sve to stalezi se ponovo obracahu na kralja, da bi obnovio bansku cast i vlast u punom opsegu. Tek 10. aprila 1680. bi konacno Nikola Erdody imenovan pravim banom i na hrvatskom saboru svecano instaliran, Za njegova
banovanja buknuo je drugi veliki turski rat, kojim zace oslobodenjc hrvatskih zemalja od turskoga gospodstva.
VL
Tursko vladanjc
Dok
ih je
je
rat za oslobodenje.
(16831699.)
Prije
manji die Hrvata dospio pod prcvlast njemacku, najveci jarmom. broj vec vise od podrug vijeka stenjao pod osmanlijskim velikom ratu, za kojega se Hrvati negoli stanemo govoriti o
da se upoznamo
je,
vladanjem turskim
turski ustav mjesa-
Opca
karaktcristika. Poznato
da
je stari
najstrasi vina neke cudne drustvene jednakosti, dakle demokracije, naime jednaki po vjeri, pred zakonom nijega despotizma. Svi su Turci veliki vezir. obicajima. I najsiromasniji covjek mogao je postati
i
ne odlucuje porod (kao u onovremenoj zapadnoj Evropi), spretnost pojedinca, pace u XVL i XVIL nego sreca, sposobnost bi se mogla vijcku nije kod njih bilo jos ni porodicnih imena, uz koja tradicija. Svagdje, kud je Turcin dosao kao nadovezati obiteljska
Kod
njih
obaveze. Bivsi
kmet. Same velikas postao je bas tako podanik, kao i njegov nedavni bogomilsko plemstvo, Bosna cini u tom izuzetak, jer je njezino bivse
a od cesti
i
katolicko,
i
prijelazom na islam
Na
ili
pridrzalo svoje
se nacin daklc
zivot,
posjede. a time
zgodi,
taj
da se
je
u Bosni
202
dok
je
naprotiv plemstvo
iz
pobjeglo u ..ostatke" hrvatskoga kraljevstva ili u habsbursku Ugarsku. Poslije vijekova u Bosni nestaje nesloge, jer su prestale sve svade i
razmirice,
i
njegovih interesa.
vrijeme najsirega svoga prostranstva obuhvatase Razdjeljcnjc. tursko carstvo u Evropi sav Balkanski poluotok i svu zemlju njemu na sjcver do Budima i Jegra (Eger, Erlau), Pocetkom XVIL vijeka
raspadalo
u Evropi, Aziji i Africi na dvadeset i dva beglerbegata (pasaluka ili vilajeta), od kojih je svaki prilican jednom kraljevstvu po evropskim pojmovima, Svaki beglerbeg ima svoju i vojsku, a trojica, jer neprekidno ratuju s pogranicaom Hrvatskom
se
carstvo
to
bosanski.
reis-effendi
Svaki
je
beglerbeg
tri
(ili
celu uprave,
sudac),
glavna sluzbenika
i
drzavni tajnik)
tefterdar
blagajnik), Svaki se beglerbegat dijelio na sandzakate (vojna okruzja), kojima stajase na celu sandzak (ili obicno takoder zvan pasa) sa svojim
vijecem. Stogod su naroda hrvatskoga Turci pokorili do pocetka XVIL vijeka, osim jedinoga Srijema, skupise u jednu administrativnu cjelinu,
(osnovan u septembru 1580.), dok je Budim, Bosanski beglerbeg (prvi bjese banjalucki Srijem potpadao pod Ferhad-pasa) imao je pod sobom osam sandzakata to su bili HerMic e g o V i n a (turski Hersek) s mjestima Makarskom, Mostarom i Kninom lesevom K 1 i s s Klisom, Sinjem i Livnom L k a s Udbinom, Skradinom B i h a c s Biscem i Pounjem C e r n i k s Cernikom i i
; : ; ;
beglerbegat Bosnu
Bijelom Stijenom;
Pozegom, Viroviticom, Osijekom, Vukovarom, Dakovom i Brodom Z v o r n i k sa Zvornikom i Tuzlom osmi sandzakat bijase prava B o s n a pod neposrednom beglerbegovom upravom sa Sarajevom, Banjalukom, Travnikom, Jajcem i Visegradom. U Srijemu bilo je glavno mjesto Ilok, u kojem je redovito sjedio sandzak (pasa), a samo ga iznimice nalazimo u Mitrovici.
Pozega
posve na vojnicku uredena, Svakom samoga je sandzakatu stajao na celu sandzak (ili pasa) imenovan od bajrak), sultana, a cinio je u ratu zasebno odjeljenje ili zastavu (turski Sandzak nije primao place (kao uopce ni svi ostali turski zvanicnici), vec je imao prihode od svojih posjeda, koji su nepromije-
Uprava. Uprava
bijase
njeno prelazili od jednoga sandzaka na drugoga, Za pozeskoga se pasu racunalo u Carigradu, da prima godisnjih 10.000 dukata, Uz sandzaka (ili pasu) bijase kao njegov zamjenik kiaja (cehaja). Sve-
203
zemljiste drzalo se drzavnim dobrom, koje je tek starim posjednicima ostavljeno na upotrebu. Glavna razlika izmedu istocnoga zapadnoga lena jest u tome, sto je na Zapadu predmet lena p oi e d nekretnina bez obzira na svotu gotova novca, koju nosi vlass niku dok se na Istoku najvise pazi na p r i h o d (dirlik). Pored toga
ukupno
moze na Istoku svaki muslim steci takovo leno, dok ga na Zapadu neplemenit covjek ne moze, Vlastela turska zovu se spahije,
e imali a m e 1 timarioti. Z i davahu godisnjega prihoda n a jsu zijamete, to m a n e kakih 400 dukata, ali nijesu prelazili od oca na sina.' Zijametlije su dakle u neku ruku ono, sto su u zapadnoj Evropi baruni posjedovali timare, naime spahiluke, koji i grofovi, Timarioti su su nosili najvise do blizu 400 dukata godisnjega prihoda, a sultani davaii bi ih hrabrom vojniku za nagradu, ali i uz obavezu, da dajc a bilo ih je dvije vrsti
jest
:
zijametlije
koji
i j
posjede,
svoga prihoda neki stalni broj konjanika u carsku sluzbu. Ovi su posjedi prelazili od oca na sina samo dopustenjem sultanovim, no cesto i prevarom. Sveukupnoj vojsci jednoga beglerbegata ili
prema
visini
pasaluka bjese na celu aga janjicarski, glavni pasin savjetnik, dok se oko a 1 a b e g a (kao pukovnik) skupljahu spahije jednoga sandzakata u alaje (odrede). Janjicarima opet zapovijedaju pojedini d z d a r i ili kapetani. Kod sviju vaznijih pitanja sazivao je beglerbeg
j
divan
(vijece),
koje
je
brojilo 12 Hca.
i
j
e, od kojega Sudbcnost. Sva sudbenost bila je u rukama k a d nema apelata, jer sudi na osnovi korana. On je sjedio u zasebnoj
zgradi
uredujc citavi dan. Place nije primao, vec sto mu se daje pravo, tko vise otale velika podmitljivost kadija, koji daju onomu dobiti parnice protiv musliplati. Krscanin uopce nikad nije mogao
i
mana, pa otale jos i danas u narodu rijec Kadija tuzi, kadija sudi." Turske kazne bijahu redovito globe u korist kadijinu, a rjede sijesu sluzbu cenje ruku, jezika, nosa i nabijanje na kolac. Redarstvenu
:
vrsiU
muse
bili
su tako
izvrsavahu ono, sto je kadija presudio. Isto redarstveni organi s u b a s e, koji su zivjeli po selima.
1
i,
koji
Ni muselimi ni subase nijesu imali place, pa zato su i oni mita, a gdjekad su znali i silom iznuditi novaca. Krscani i njihov zivot. Kad Turci osvojisc hrvatske
primise mnogi plemici
islam,
primali
zemlje.
se
narocito u Bosni.
Na
su
taj
nacin
i
stadose
'
zitelji
dijeliti
Tek
posjedi
postali
fl
turskom carstvu n a
e d n
i,
kao na Zapadu.
204
u nevjernike
jeziku
i
(raja
stado).
Kako
Turci ne
cine
razlike
narodnosti uopce, vec jedino po vjeri, uze se stvarati narodu slicno misljenje, koje jos i danas postoji, naime i d e n t i f iciranje vjere i narodnosti. Ma da Hrvati muslimi nijesu na znali turski, ipak su se drzali Turcima bijesno progoneci i mrzeci
heretik) svoju krscansku bracu. Krscani (dzauri, od arap. cafir = se u imali su stoga samo duznosti, a gotovo nikakih prava. Oni su razlikovati od muslima gospodara niti su smjeli nositi sv?mu morali
;
po krvi, u nasem
odijela
konje jahati, vec po vrijednosti toboze kao nevjernici" ne mule i magarce, niti oruzja nositi, jer se bijahu podobni da brane carstvo. Zanatima i trgovinom mogli su ostali zanimati samo oni, sto su stanovali po varosima, dok su svi
ni
ni
po
boji
kao
oni,
niti
morali stanovati po selima na spahilucima i obradivati zemlju svojih gospodara, Istom poturcena im djeca postaju ravnopravna s ostalim muslimima. Pri dolasku svomu Turci su dasto porusili crkve i samotopove. stane, ili ih pretvorili u dzamije i staje, dok od zvona salise
se Docnije Turci nesto popustise, no ipak nijesu rado dopustali, da crkve grade ili popravljaju crkve. Stoga i jesu one rijetke krscanske Krscani su se ipak sastajali ili slupane od dasaka. bile ili rusevne svu na sluzbu bozju, ponajvise u privatnim kucama ili na groblju, a a kod pravoslavnih pastvu vrsili su kod katolika franjevci (ujaci),
po turskim stranama uopce nije bilo. tako u Katolicki se svecenicki podmladak uzgajao po samostanima, bosanski Sutjesci, Kresevu, Fojnici, a zaredio bi ga, kad ga je bilo, franjevackoga reda sa sjedistem u kojem sabiskup, redovito clan mostanu. Samo su iznimno polazili neki darovitiji mladici na nauke
u
Italiju,
turske pre-
vlasti
zadrugu i selo, Zadruzni se zivot dva glavna ognjista volio da u to tesko doba jos bujnije razvio, jer je narod obrane radi zbog laksega placanja poreza, buduci da se taj zivi u vecim skupinama, a i odmjerivao po ognjistu, to jest po kuci, bez obzira na broj ukucana. U tim su se zadrugama, narocito za dugih zimskih noci, pjevale uz budnu gusle pjesme o narodnim junacima, a te su u njemu odrzale
narodnu svijest ralo kneza kao
i
nijetile
nadu u oslobodenje.
Selo
je
samo
sebi bi-
pred turskim oblastima se sudenje Turci obicno nikad nijesu sudio seljanima; u njegovo
starjesinu, koji ga je zastupao
mijesali.
D e s ePorczi. Krscanski podanici placali su desetinu i harac. u gon a je isla spahiji od plodina, a harac sultanu za vojsku
205
tovom novcu, i to od svakoga ognjista po dukat, a cetiri aspre (kao jcdna kruna ukupno) na trosak oko skupljanja haraca. Harac nije doduse bio velik, ali je zato nacin, kojim se utjerivao, bio grozan. s najvecom okrutHaraclije su u pratnji pisara polazile u narod za sebe, prikupljale harac, i to ne samo za sultana, nego noscu obavljenom poslu nerijetko vracali kuci kao bogati tako da su se po
i i
Ijudi.
Pred haraclijama cesto su opustjela citava sela, jer Turci stanuju poglavito u gradovima; stoga i jesu gradovi i varosi pod neposrednoni upravom sultanovom, a ne beglerbegovom ili sandzakovom. Ali najtezi teret bijase danak u djeci. U izvjesnim rokovima, kadikad i svake pete godine, razaslao bi sultan po cijeloj carevini
haraclije, koji su odvajali tjelesno
niju
i
dusevno najzdraviju
najrazvije-
pa ih onda obrazovase odvodili u Carigrad, gdje ih ponajprije poturcise, a otkidali za vojnike i druge carske sluzbenike. Mlade opet djevojke
krscansku musku
djecu od desete do
sesnaestc godine
su
materina grcevita zagrljaja i vodili u sultanski iU drugi gospodski harem. Haraclije, koje su kupile ovu djecu, isle bi od sela do sela i od varosi do varosi. Svaki je domacin krscanski morao pokazati, koliko ima djece, a strasne su kazne cekale oca, koji bi sakrio svoje dijete. Imucniji otkupljivaU su svoju djecu od podmitiz
Ijivih
haraclija velikim
i
gom
cemerom
gleda,
svotama zlata, ali sirotinja morala je da kako joj Turcin odvodi nadu i potporu,
tu-
sve te nevolje nije htio ili nije mogao da podnosi, odmetnuo bi se u hajduke. Hajduci su oni odvazni Ijudi, vrijeme teskoga koji su u hrvatskom i srpskom narodu kroz citavo turskoga ropstva podrzavali misao na slobodu i oslobodenje. Sjeverna
Hajduci.
Onaj,
koji
Dalmacija,
Lika
Slavonija
bile
su pune
ove smione
Franjo
llic,
celjadi,
pred
gradova.
braca Mato i Marko Lapsanovici, Franjo Kolakovic, sve sami Hrvati katolici. Rat za oslobodcnic. Uto se primace kraju dvadesetgodisnji Vasvarski mir s Turcinom,
Mato Delimanic,
Dvor
bi
ga najvolio bio
kako je u Carigradu prevladala ratoborna stranka, navijesti sultan Mehmed IV. Leopoldu rat u punoj nadi, da ce tursku moc opet popode na celu dici do stare visine i slave. Veliki vezir Kara Mustafa
goleme vojske od 250,000 momaka i trista topova ravno na Bee uze ga podsjedati. No dne 12. septembra 1683. bude pod gradom od Lcopoldova surjaka vojvode Karla Lotarinskoga i poljskoga kralja
i
206
koji Ivana Sobieskoga tucen, a s njime skrsena
ametice pogradu dohrlio u pomoc snaga osmanlijskoga carstva sva moc i i zauvijek. Taj poraz bjese znak za opceni ustanak i vojevanje na Turke. Leopold I. sklopi jos i savcz s Venecijom, pa tako nasta rat, koji se protegao od Dunava do Crnc Gore, Rat se vodio (16831699) na tri bojista. U Ugarskoj vojevala je carska vojska u Hrvatskoj i
je
;
Slavoniji banska pod banom Nikolom Erdodyjem, a izdasno su je pomagali hajduci; konacno u Dalmaciji mletacka vojska, sastavljena samo od domacih hrvatskih i srpskih ceta. U Slavoniji istaknuo se osobitim junastvom fraLuka Ibrisimovic Pozezanin, a u Dalmaciji hajducke cetovode Stojan Jankovic i Ilija SmiSlavonije i a n c. Do godine 1687, vec je najveci dio Ugarske, 1 Osijek, Udbina i Hrvatske bio ociscen od Turaka pala je Pozega i
j
do Beograda osvojivsi jos prije vojske i jaki dojam oslo(2. sept, 1686.) Budim, Sjajne pobjede svoje Hrvatske upotrijebi becka vlada u svoju korist. bodenja Ugarske Na drzavnom saboru u Pozunu (18, okt. 1687,) bude svecano izreceno nasljedstvo kuce Habsburske u muskoj lozi po primogeKnin,
a
carske
su vojske
doprle
nituri
u Ugarskoj
Hrvatskoj,'
a dokinut 31,
od 1222., koji je plemstvo tumacilo, da mu dopusta podizati bune na obranu ustava. Medutim svrgose Turci Mehmeda IV, i ucine sultanom njegova brata Sulejmana III. (16871691). To ipak ne sprijeci carske Sada vojske, da ne ude u Srbiju, pace ona prodre sve do Kosova. narode na pozovu carski generali Srbe, Bugare i druge krscanske Balkanskom poluotoku na ustanak protiv Turaka pod njihovom zaA r s estitom, Srbi se jedini doista podignu pod patrijarhom svojim u taj cas moradose carske cete nijem Crnojevicem, No kad uzmaci, jer je francuski kralj Ludovik XIV, iznenada navalio na Leopoldove zemlje na Rajni, pode za njima i patrijarh (kazu s 36.000 porodica) bojeci se turske osvete, Srbi se nato nasele u juznoj Ugarskoj Srijemu (1690), Vec slijedece godine bi sam sultan Sulejman do i nogu potucen kod Slankamena (19. aug. 1691,), a konacno kad carski vojskovoda, mladi princ Eugen Savojski, pobije 11, septembra 1697. Tisi, tursku vojsku pod novim sultanom Mustafom III. kod Zente na
zapocese se pregovori o miru.
1
Mir
je
domom
doduse dinastiju Habsbursku svojim vladalackim tada nije utanaceno, kojim ce redom nasljedivati njegovi na sai r a t i clanovi ispraznjeno prijestolje. Stoga su se svi vladari morali dati b boru sve do 1687.. kad je stariji Leopoldov sin Josip I. okrunjen bez izbora.
I
Hrvati
Madzari
izabrali su
(1526.
1527.). ali
207
Srijemskim Karlovcima,
s
Venecijc ito izmedu Lcopolda Turske s druge strane, Leopold stece njime svu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i juznoga Velebita te Slavoniju osim
i
jedne, a
jugoistocnoga Srijema sa
Zemunom
i
Mitrovicora.
bi
s
Erdelj
presta
biti
nezavisnom
Venecija
je
i
knezevinom
zdruzen
sto je
u geografskom smislu Vrgorac, Sada se na ove nekoc cisto hrvatske predjele protegne ime Dalmacija.
Knin, Sinj
Karlovackim mirom imao je poceti nov zivot po naiod hrvatski, buduci da je velik dio njegove zemlje bio osloboden od jarma turskoga, a onoga neprekidnoga vojevanja, narocito na Krasve je vise nestajalo. Jos prije utanacena mira Hrvati su se jini, nadali, da ce se s materom zemljom opet sjediniti ne samo Pounje zapadna Bosna s Bihacem, nego i sjeverna Dalmacija s Kninom
Poslije mira.
i
Karlovacki mir osujetio ove nade, ipak se stalo pomisljati na srecniju buducnost, i to prvi put na osnovi ne samo historijskoga prava, nego i narodnoga. Ovaj prvi hrvatski politicki
s
Jajcem.
Premda
je
program izradio
t 1713).
je
Senjania
spisu,
(*
1652,,
U malom
mu
sinu
1700.
Ozivjela Hrvatska",'
posvecenom Leopoldu
L,
njenom
Josipu
Croatiae regibus), Vitezovic dokazuje, da je Hrvatska nekoc bila kud i kamo prostranija od njezinih tadanjih (1700) ostataka. Kod toga identificira on Hire i Slovene (Slovence, Slovince), a buduci da neki
dalmatinski pisci zovu svoj jezik uz
slovinski
jos
hrvatskim,
i
da su nazivi ilirski, slovinski hrvatski samo sinonimi za jcdno isto. Prema tome dakle Vitezovicu bijase Hrvatska sve ono, sto su nekoc Rimljani razumijevali pod Ilirijom, pa stoga razUkovase Bijelu Hrvatsku i Crvenu. Bijela Hrvatska obuhvalala mu je Primorje (od Rase do Bara), Zagorje (Bosnu HerDrave) i Pianinsku Hrvatsku ccgovinu), Medurjecje (izmedu Save
i
rece,
Kranjsku), danasnju Korusku, Stajersku dok je pod Crvenom Hrvatskom razumijevao Srbiju, Bugarsku, Makedoniju i Traciju. Inace bila su mu razna narjecja u ovim zemljama
(Croatia Alpestris,
to jest
i
samo
dijelovi
jednoga
hrvatskoga
jezika.
Medutim
je
za
ovom
slikom Vitezovicevom daleko zaostajalo pravo stanje stvari. Jcr i ono zcmljiste, sto su ga osvojiU Hrvati i carevci, bijase tek po historijCroatia rediviva regnantc Leopoldo
Magno
caesare. Zagrabiae
1700.
208
skom imenu
buduci ponajvise opustoseno i naseljeno najvecim dijelom novim ziteljima, u prvom redu Srbima. Osim toga ne matcrora zemljom, htjede becka vlada da sjedini osvojenih zemalja s komori, to jest vrhovnoj vcc podvrze Liku i Slavoniju dvorskoj
hrvatsko,
austrijskoj financijalnoj oblasti
kao carskomu fisku, Konacno ni VcLeopoldu osvojene necija nije nista htjela da cuje o torn, da izruci na sjeveru Neretve. Pace u onim su dijelovc danasnje Dalmacije
komorskim krajevima, narocito u Slavoniji, njezini njemacki zvanicnici u Bosnu, dakle tako necovjecno postupali, da jc narod stao bjezati Istom kad je natrag pod Turke, ili se opet odmetnuo u hajduke.
voivoda podigao bunu, a u Becu se pobojase za Franjo Rakoczy sabora u tovjernost Hrvata, zadovolji Leopold zeljama hrvatskoga varazdinsku Krajinu, dok liko, da je posebnim dekretom dokinuo predao vlasti i upravi bana je bansku (prosirenu do Une) odista Adama Batthyanyja (1703). Medutim dokinuce varazdinske Krajine
sia njegove kceri Jelene', erdeljski
11.
nije
provedeno, jer je zbog istodobnoga rata za spanjolsku bastinu XIV. (od 1700. do 1714.) trebalo s francuskim kraljem Ludovikom mnogo vojske, pa je stoga odgodeno. Tako se zgodi, da je zapravo
i
kako
je
bilo.
VII.
Josip L
Karlo
III-
(17051740.)
Buna kncza Franje Rakoczyja. Uto umre Leopold I. (17051711), muz 1705.), a naslijedi ga stariji sin Josip L
zivahan,
(5,
maja
i
darovit
mnogo
energicniji
kad je na vladanja uspe se buna kneza Franje Rakoczyja do vrska, privrzenika u Onodu njegov prijedlog sabor njegovih madzarskih lisenom ugarske krune. (14. juna 1707.) proglasio kucu Habsbursku
No dobrza
ugovaranjc
prisilc
s
nesloga
porazi privrzenike
ali
kneza Rakoczyja
na,
kraljem Josipom,
ban
(17.
Ivan PaHfy
aprila 1711.).
(17041732), buduci
pisala
ga
je
Njimc
>
Mir bi sklopljen 1. udovica Eleonora, mati brace Josipa i Karla. proglasena opcena amnestija i ponovo zajamcena protestarje
carica
kojim je posla poJelena Zrinska udala se drugi put za Imbru Thokolyja. s pokopana bi u turskoga rata u progonstvo i umrla u Maloj Aziji slije velikoga crkvi sv. Benedikta u Galati kod Carigrada (18. febr. 1703.).
;
209
tima
u Ugarskoj
sloboda vjeroispovijedanja.
Ovim mirom
po-
Fosljedice Szatmarskoga
sezu sve do danasnjega dana, a nijesu ogranicene samo na Ugarsku, vec se protegose na Hrvalsku, ma da ova nije bila upletena u Rakoczyjevu bunu. Szatmarskim se naime
i
:
poslije dvje-
interesi
i
naroda
stalezi
i
dinastije
prvi se put
Bune
ali
zapremise teznje za
iskoristiti
r e
i
m a m a.
Te reforme
od
za sebe,
stalezi su se nadali
koristi,
do 1790, bjese volja vlade jaca. S tim u svezi postali su i odnosi izmedu Hrvatske i Ugarske opet tjesnji, jer ove su vladine reforme vazda duboko dirale i u hrvatski narodni i politicki zivot. Narocitu koja sada prvi put izbija pak paznju zasluzuje teznja Madzara,
dasto jace svezu kraljevinu Hrvatskuuzoslobodcnu prosirenu Ugarsku, a navlas da podrede zakoi
Vec su
na saboru u Pozunu, da stvore zakljucak, da kralj unapredak potvrduje samo takove clanke hrvatskoga sabora, koji se ne kose s pozitivnim zakonima Ugarske" (in quantum positivis regni Hungariae legibus non sunt contraria). No odlucni otpor hrvatskih saborskih poslanika i nenadani razlaz sabora zbog kuge sprijecise zakljucak i uzakonjenje ovoga predloga o suglasju" (concordantia) hrvatskih zakona s ugarskima. Poradi toga pocinje se medu Hrvatima buditi
i
teinja,
da se sto vise emancipiraju od Ugarske, a to se jasno razbira iz rada zagrebackoga biskupa Senjanina Martina Brajkovica (17031708), da bi zagrebacku biskupiju uzvisio na samostainu nadbiskupiju. Brajkovic je naime poslao u tu svrhu (1708) u Rim papi
Troikom ujjarskc vlade su kosti Jclene Zrinske, Franjc Rakoczyja Thokolyja godine 1906, prcnescnc u Ugarsku u Kosice.
' i
Imra
14
210
Klementu
ucini kanonika Nikolu Gotala, ali rana smrt biskupova pregnucu. kraj ovomu toliko znacainom sankcija. Josipa L naslijedi III. i hrvatska Pragmaticka Karlo godini zivota, Karlo III. (1711 1740), u dvadeset i sedmoj
XI.
brat
mu
kralja. Na glas o bratovoj smrti prije toga odredcn za spanjolskoga svecano docekan u Bee (25. januara vrati se iz Spanije natrag i ude aprila krunidbeni sabor u Pozun. U taj 1712.), a onda sazove za 3. Habsburske. Poe d i n i muski clan porodice cas bijase Karlo III. napunjala je strahom svamisao na uzasni rat za spanjolsku bastinu
j
je zakonom od 1687. iznjekom izumrcu m u s k e loze Habsburske i Hrvati mogu po uredi mozda vec i slobodno birati kralja. Pitanje, kako da se sebi vladara samoga, ili od skora buducnost, moralo je stoga izici ill od odmah po smrti Josipa I., podanika. Ne moze biti sumnje, da se je na bastinstvo po ostavio dvije kceri, na dvoru pomisljalo
ali
i
vladara,
jer
koji
je
s
dostojanstvenici. u sto su bill upuceni razni visoki na poziv zagrebackoga Tako se dakle zgodi, da su Hrvati, kad se zamjenika odsutnoga biskupa grofa Emerika Eszterhazyja, poUtickim poslovima bana grofa IvanaPalffyja (1704-1732) u 1712. u biskupskom dvoru u Zagrebu 9. marta
z e
ko
lozi,
kraljevstva, skupise
uzeli
na sabor,
bilo
u raspravu
pitanje
buducem
izabrati
nasljedstvu.
To
)e
sto je taj sabor imao redovito izlazili sa sabor pozunski, kojom su prilikom stalezi nidbeni svojim zeljama i tegobama. zakljuci sabor hrvatski na Iza duljega zivahnoga raspravljanja onakovoj zenskoj lozi roda 11. marta, da ce se povjeriti onoj i
stim vaznije,
poslamke na kru-
Austriju, nego i Stajersku. austrijskoga, koja ce posjedovati ne samo koja ce kao zaKorusku i Kranjsku, a stolovati u Austriji," to jest, zemlje, koje su se drzale koniti nasljednik bastiniti austrijske nasljedne
p o
e d o
porodice
Habsburske.
Taj
je
zakljucak stvoren
na
ga grof Ivan Draskovic predlog biskupa Eszterhazyja, a podupirali su protonotar Juraj Plemic Otocki grof Franjo Ks. Delisimunovic i sabora objasnili su njegovi (de Otok). Ovaj zakljucak hrvatskoga marta) ovim rijecima: odaslanici u adresi na samoga kralja Karla (15. zastrasiti, sto smo dio Ugarske. .,Kod primanja nase koristi ne ce nas Ugarskoj, ah Mi smo doduse, kako zakoni kazu, zemlje pridruzene imah smo svoje rodene, a ne ugarske joj nijesmo podanici. Nekada
kraljeve.
i 1
Nije nas Ugrima podvrgla nijedna s a, pokojedno ropstvo, vec se sami od svoje volje
n
i-
211
rismo ne kraljevstvu, nego kralju njihovu. Njihova kralja takoder priznajemo, dok bude gospodar Austrije,
a ako se zgodi, da to ne
slusati
zamamljivi
1687.),
im ga daje zakon od
da smo duzni nerazresivo slijediti Ugarsku; slobodni smo, a ne robov i.'" Ovim je saborskim zakljuckom (clanak VIL), obicno s pravom zvanim hrvatska Pragmaticka sankcija, jasno izrazeno, da drzavna zajednica izmedu
poruku,
kao
Hrvatske Ugarske stoji u licnosti vladarovoj dok oba kraljevstva imadu jednoga istoga vladara, opstoji drzavna zajednica medu njima, cim nestane toga uvjeta, tada o njoj vise ne moze da bude govora.
i
:
potom sabor razisao, podose kao zasebni odaslanici u Bee biskup grof Emerik Eszterhazy, grof Ivan Draskovic protonotar Juraj Plemic Otocki te predadu u audijenciji {24. ili 25, aprila) kralju Karlu saborski zakljucak (clanak VIL). Vec
se
Kad
hrvatskih staleza
i
drugi
ili
treci
dan
poslije toga
(27,
aprila)
sastala
se
tajna
konfepo-
kraljevih
austrijskih
po Karlovu nalogu raspravu. Konferencija prihvatila je hrvatski saborski zakljucak i izrazila zelju, da se njime pokusa djelovati na ugarske staleze, da i oni nesto slicno stvore. Nato bi izraden koncept, kojim kralj Karlo odobrava, prihvaca i potvrduje" (probamus, acceptamus et confirmamus) hrvatski dekret", a pored toga zajamcuje Karlo kraljevstvu hrvatskomu u ime svoje i
uzdanika,
da povedu o
torn
svojih nasljednika
No
a n k
j
postivanje
s c i e konceptu ovoga hrvatskoga saborskoga zakljucka' nije Karlo III, potpisao, jer se malo po torn na dvoru odustalo od toga iz obzira spram ugarskih staleza, koji su tada na saboru u Pozunu
'
Becu
(citavu
adresu donosi
u k u
e v
c.
Jura
Tcgni
II.
105
107):
;
simus Hungariae. Partes quidem sumus, uli leges loquuntur, annexae Hungariae, non autem subditi ct natives olim habebamus. non Hungaros, reges nullaquc vis. nulla
:
addixit,
sed spontanea
nostra
quidem regno, vcrum corundem regi nosmct subiecimus; ipsorum omnino etiamnum profitemur regem quamdiu Austriacus fuerit. In contrario autem eventu ne audiamus seducentem libertatis electionem aut electionis libertatem, ncque necessitatcm nostri atque indissolubilem post Hungariam sequellam. Liberi sumus non mancipia."
To
i
Seilern
'
knez Trautsohn kao predsjednik, grof Wratislav, kancelar, barun Ivan Buol kao perovoda. Koncept nalazi se u drzavnom arhivu u Bedu objelodanio ga je K u k usu bill
:
II..
109
111.
212
glasno bucili protiv
sankcije dakle kralj
plomu, kojom im je i slobostinc". kuciHabsburskoj zajamcio sva njihova ..prava, privilegijc diplomu za Karla HI. Medutim je sabor pozunski sastavio inauguralnu maja). Sabor pozunski ostao je i te ga onda svecano okrunio (22. Hrvata veoma rdavo rasposlije toga na okupu pokazujuci spram stavili su ugarski stalezi prijedlog, da se polozenje.' S tim u svezi kralja (odnosno ponovo uzakoni s 1 o b o d a izbora novoga da kralj Habsburgovaca dinastije) poslije izumrca muskoga roda
i
i
njihova saborskog zakljucka. Mjesta Hrvata Becu 16. maja) dije onda Hrvatima izdao (u djedovsku odanost" prema c i t a v o ) pohvalio
[i
otkinuca kojega ugarske staleze dovoljno osigura od svakoga Hrvati, iznijese u svoje d i e 1 a od kraljcvstva ugarskoga. Videci to pravovaljanost svih zakona stvorenih na ime pri)edlog, da se uzakoni na to, da li se hrvatskom saboru, dojakosnjih i buducih, bez obzira
j
podudaraju
kuge, koja
ne podudaraju. No prije negoli je doslo raspusti sabor zbog do sankcije kraljeve svih tih prijedloga, Karlo
s
ugarskima
ili
je
tada harala.
kucni Karlo u svecanoj sjednici svojih tajnih savjetnika kako jos nije imao djece, pa o redu nasljedstva u porodici Austrijskoj, Karlo onda jos racunalo s kcerima Josipa I., premda je to se za
odmah
torn prilikom
zakon
istaknuo
pravo primogeniture,
to
jest
potomcadi. Taj se zakon time sacuvao nasljedstvo svojoj eventualnoj iU zakon, koji izvire iz moci zove ..Pragmaticka sankcija", (lex vladara, pa stoga ima da vrijedi zauvijek
i
sankcija
sadrzi
tri
tocke
prvo,
:
da
Habsburskoga ne smiju nikad da biraju zasebnoga kralja to jest da pojedine cesti ne smiju sebi drugo, da u tim zemljama i izmedu bastinika Habsburske kuce sina, dodu na kraijevinama po smrti Karla III., ako ne bi ostavio
se zemlje
i
kraljevine roda
dijeliti,
1724.) izrijekom bizagrebacki kanooik T o m a K o v a c c v i c (t krivim okom biskupa Emenka hsztcrMadzari narocito gledali lieii kako su tada ..Unde Esterhasii nomen ubique od.osum. hazyja (koji bijase i sam rodcni Madzar): commota denique tanta indignaho a sacra is honor a delractoribus dire laceratus. poterant volucrint. nisi quod fccisse non aeque ac laics viris. ut ill. nihil partum Objeakademije (Catalogus praesulum Zagrab.ens.um). Rukopis u arhivu Jugoslav, 67. zem. arkiva" XIV. (1912). lodanio Klaic u ..Vjesniku kr.
T^meni
213
prijestolie
njegove kceri
ture,
trece,
I.
izumre
i
li
ta loza,
da imadu krunu
bastiniti kceri
brata
mu
Josipa
njihovi potomci,
1715. Poslije proglasenja Pragmatickc Karlo III. opet sazva (za 8, septembra 1714.) u Pozun ugarski sankcije sabor, da nastavi vijecanjc prekinuto pred dvije godine. Na taj je hrvatski svoje poslanike s izricnom uputom, sabor po obicaju poslao da nastoje oko ostvarenja predjasiijih zelja hrvatskih (za sabora od 1708. 1712.). to jest u prvom redu prihvat zenskoga nasljedi i
V a u porodici Habsburskoj
e-
u pitanjima nutarnjega zakonodavstva kraljevine Hrvatske. AH ugarski stalezi jos uvijek nijesu htjeli da prihvate Pragmaticku sankciju, vec zajamcise sebi tzak. cl. III.) pravo slobodnoga izbora po izumrcu muske loze Habsburske.' No drugu zelju Hrvata prihvatise ugarski stalezi bez otpora, pa tako je ona usla medu zakone kao clanak CXX. od god. 1715. Ovaj je clanak odsada dalje jedan od najznatnijih prava kraljevstva hrvatskoga i jasan dokaz njegove politickoteritorijalnc samostalnosti.
razlaza ugarskoga Turskom. Da nadoknade sabora zapleo se Karlo III. u veliki rat s gubitak, sto ih je stigao Karlovackim mirom, Turci stanu udarati na mletacke posjede u juznoj Grckoj i Dalmaciji. U torn nezgodnom polozaju sklopi Venecija savez s Austrijom, i tako udu zajedno u rat. Vrhovni carski vojvoda bijase princ Eugcn Savojski. koji ametom Beograda pobije Turke kod Petrovaradina (13. augusta 1716.)
1718).
Skoro
poslije
tl6.
augusta 1717.).
i
Istodobno ratovala
i
je
Venecija u Dalmaciji tc
je
osvoji Imotski
prodre u Bosnu
Hercegovinu, dok
banski na-
'Ivan
Draskovic
i
provalio sa svojom
vojskom preko Dubice u porjecje Sane Vrbasa. Poslije beogradskoga poraza zatraze Turci mir, a taj bi onda sklopljen u Pozarevcu na Dunavu u Srbiji (21. jula 1718.). To je najsjajniji mir. Sto ga je ikad sklopila kuca Habsburska. Osim zapadne
vecega dijela sjeverne Vlaska do Alute, onda Banata, Beograda Srbije dopade Karlu i sva desna obala Save i Une u Bosni sve do
i
'
c c, rijeci
i
pridruicnih
na Hrvatsku. da se to izborno pravo odnosi ved se s a in o spominjc Ugarska. To je odito ucinjeno na zahtjev Hrvata. koji nijesu nipoSto htjeli da odustanu od svoga saborskoga dlanka VII. od 1712.
214
Imotski i onaku podnozja planina. Venecija opet stece tim mirom ima danas prema granicu svoga posjeda, kakovu Dalmacija
Bosni i Hercegovini. energijom Upiruci se na ovaj slavni rat Karlo uze sada velikom MarijiTcreziji (koja se rodila 13. maja da svojoj kceri
nastojati,
prihvatile su
:
redom
Austrija, Pragmaticku sankciju sve njegove nasljedne zemlje Donja Trst, Rijeka, a onda Koruska, Stajerska, Kranjska, Gorica i Gradiska, Sleska i Tirol slijedece pak godine Gornja Austrija i Ceska. Moravska, evropskih drzava Salzburg. AH Karlo je gledao da i kod ostalih i prihvatom Pragmaticke sankcije. Prva osigura nasljedstvo svojoj kceri onda Engleska, Danska, Holandija, ju je priznala Rusija (1727), a jedina Saska i Pruska i stalezi njemackoga carstva (1731. i 1732);
;
Bavarska se
Konacno je priznade i Francuska (1738). Pragmaticka sankcija (1722). U isto je vrijeme Karla Ugarska
oprijese.
Ugarskoj. pregnuo, da konacno provede prihvat Pragmaticke sankcije i u 20. juna 1722, U oci toga sastao U tu je svrhu sazvao sabor u Pozun za banhrvatski sabor u Varazdinu (1. juna) pod predsjedanjem
se
i
poslanike skoga namjesnika grofa Ivana Draskovica, da bira svoje stititi da im dade potrebnu uputu, U ovoj im se kaze, da imadu
braniti hrvatska prava,
pa
hrvat-
skoga kraljevstva,
od hrvatskoga saborskoga zakljucka (od 11. marta 1712.) o zenskom nasljedstvu kuce Habsburske. Medutim ugarski sabor primi odmah u prvoj sjednici (30. juna) bez ikake debate i jos prije nego su iznesenc kraljevske propozicije Pragmaticku sankciju i u donjoj i u gomjoj kuci. U deputaciji, koja je potom posla kralju Karlu, da ga
Ivana Palffyja jos o torn obavijesti, bili su uz hrvatskoga bana grofa Adam Malenic i hrvatski saborski poslanik i grof Ivan Draskovic, barun Tek docnije stihziran je zakljucak ugarskoga sabora Juraj Czindery.
od 1723.), a onda od kralja potvrden. U njima stalezi kraljevine Ugarskc i njoj pridruzenih strana" (to jest Hrvatske) prije svega zahvaljuju kralju, sto im je potvrdio prava jos prihvatio njihov prije negoU ga oni za to zamolise i sto je ne samo
(I.
i
II.
zakljucak, da
Tako
ce bastinica
ili
bastinik
Godine
mjeseci.
Uz Mariju
Tereziju jos
je
iza
nekoliko
215
u svim buducim kuce prema tome redu u sadasnjcm Ugarske slucajevima biti okrunjena (ili okrunjen) kao nesumnjivi kralj kraljevina i zemalja, koji se takoder imadu pridijeljenih dijelova,
i i
austrijske
njoj
sraatrati
kao
nerazdruzivi.
da
n e
a z-
rcsivu svczu
njima
pravo,
zemljama, a kralj s Karlovim austrijskim nasljednim zenske loze Ugarska i poslije izumrca muskc
birati
novoga
kralja,
Hrvatske
austrijskim zemljama,
i
drugi turski rat (17361739). Popotaknu becko ratno vijece, treba stalne vojske, ali i zasebnu carsku zemlju, ma da da uredi Vojnu Krajinu kao se ona dokine ili bar stavi su hrvatski stalezi jednako zahtijevali, da Krajini princu pod bansku vlast. Uredenje bi povjereno u hrvatskoj Hildburghausenu, a u slavonskoj grofu Ferdinandu Kheven-
cesti
nemiri,
Josipu
hiilleru (1734),
a sa glavnom svrhom, da se
iz
nuzde sto vise vojske. Medutim vremeno. Turskom Pod kraj vladanja uplete se Karlo ponovo u rat s Eugena vise nije bilo na zivotu 1739). Ali kako princa (1736 poraz za porazom. Dne 18. 21. aprila 1736.), stize njegove vojske (.t po kojemu decembra 1739. doslo je onda do mira u Beogradu, sve, sto je stekao Pozarevackim Vlaskoj, Srbiji i Bosni
i
ovo
je
izgubi Karlo u
medom izmedu
Hrvatske
Turske.
umr'o
je
20.
Vlll.
Marija Terczija
(17401780).
Kad
je
dvadeset
cetiri
godine.
Premda
i ce nju nitko razborit nije vec davno sumnjao, da dusevne spopremda nikomu nijesu bile nepoznate njezine odlicne da se ona uputi u nesobnosti. ipak se zacudo nista nije poradilo, preuze tesko breme kao pravi savanje drzavnih posala. Tako ona poslije udaje (12. februara novajlija. Tjelesna joj se krasota, narocito Lotarinskoga, sjajno razvila, tako da su le
zapasti prijesto.
1736) za vojvodu Franju se pridruzila zivahsuvremenici drzali uzorom zenske Ijepote. Tome srecna obdarenost, da nost duha, ostra pronicavost, vjerno pamcenjc,
216
razgovoru, budi u drzavnom javnom uvjerenjem iznositi, pa toplo cuvstvo za slavu svoje porodice, skrb za dobrobit podanika, osjecaj za pravo i zakon te konacno ziva vjera u Gospoda. Nasljedni rat i Trcnkovi panduri. Tek sto je Marija Terezija
raoze svoje misli u privatnom
sjela
na
prijesto,
podize
se
protiv
i
nje
pruski kralj
i
II.,
Bavarska
nasljedni rat
(1741
1748),
u kojemu su
jiska vojska,
nego
u dobrovoljackim cetama.
se isticu
Trenkovi panduri,
okupio oko sebe slavonski vlastelin Franjo Trenk.' Vise godina vojevali su oni u Sleskoj, Ceskoj, Bavarskoj i Francuskoj istaknuvsi se kao osobito hrabri i smioni Ijudi. Trenkovi panduri nijesu bili svi jednako odjeveni, no ipak im je glavno obiljezje nosnje bilo tursko
u namjeri, da izazove sto vise straha.
turski",
Da
vecma
Trenk
joj
je
dodao
od 12 glazbara,
razvise
mahom
frulasa
bubnjara,
iz
koje
se
i
vremenom
obijesnim
protivnika,
Junackim,
ali
cesto
Franjo Trenk
mnogo
ga ocrnise pred kraljicom, tako da ga stavise pred sud. Taj ga odsudi zbog nasilja na dozivotnu tamnicu u Spielbergu (kod Brna), gdje vec poslije kratkoga tamnovanja umre (4. oktobra 1749,), Kako nije imao djece, bise mu imanja zaplijenjena i docnije razdijeljena
licnosti.
i
vojevali
bojistima, zgodile su se u Slavoniji znatne promjene, Jos na pozunskom krunidbenom saboru (14, maja 1741.) obeca kraljica hrvatskim
svoju odista
i
iskupi 1745.
Ob-
srijemska, to jest d a-
nasnja Slavonija,
pa onda sjedinjene s Hrvatskom, dok je slavonska Posavina preuredena u Vojnu Krajinu. Obnovljenje i preuredenje proveo je ban Karlo Batthyany (1742 1756) na
naroda,
prvi
veliki
zupani obnovljenih
Kalabriji, gdje
i
januara 1711. u Reggiu u 1. je pruska. Franjo se rodio otac tada bio u austrijskoj sluibi. Kasnije prijede u Slavoniju Plelernicu, kupi od becke komore imanja Pakrac, Brestovac
Porodica
Trenk
je
mu
217
zupanija bijahu: grof Ludovik Patacic od Zajezde (viroviticki), barun Marko Pejacevic (srijemski) i barun Ladislav Vayay (pozeski).
Prosirenje Vojne Krajine na slavonsku Posavinu prouzroci
i
ponovno
Hildburghausen,
bi podijeljena
to
posao izvrsio 1746. princ jedino prema novim vojnickim potrebama. Ona
je
na regimente, i to: licku, otocku, ogulinsku, slunjsku, dvije banske (petrinjsku i glinsku), krizevacku, durdevacku, grapetrovaradinsku. Uprava jc bila samo u vojnickim disku, brodsku Kao sto su se zupanije dijelile na okruzja, kotare i opcine, rukama. tako su i regimente imale svoje bataljune, kumpanije i opcine. Odnosni casnici (pukovnik, major, kapetan i porucnik) vodili su sve
i
poslove, pace
se
a prizivati
i
moglo na regimentski sud, onda na generalni auditorijat konacno na dvorsko ratno vijece. Sluzbeni pak jezik bio je njemacki, a tako zakonici. Isto su tako bile i skole njemacke. Potrebe svoje podmii
svaka regimenta iz svoje blagajne te bila financijalno necijelosti. Svaki je covjek u Krajini bio vojnik od 16. do 60. godine. Stoga je i mogla Krajina sama podici na noge do 50.000
rivala je
zavisna od
mora svaki granicar" (kako se ziteljstvo nazivalo) poci onamo, kuda mu se zapovijedalo. U mirno se doba hrani
momaka. Za
rata
odijeva svaki sam, a u ratu zivi na carski trosak. Vojna Krajina bila je u glavnom velika kasarna stalne vojske, uzdrzavana malim troskom.
Preuredenjc Slavonije. Medutim se zgodi znatna promjena nedavno sjedinjenom Slavonijom. Madzari su naime stali tvrdos korno tvrditi, da su one tri obnovljene slavonske zupanije od Arpadskih
vremena sastavni
i
dio Ugarske,
niposto Hrvatske,
pa da
ih
vratiti.
Kad
i
roviticki podzupan Antun Spisic Japranski prijedlog, da bi unapredak sve tri novouredene slavonske zupanije s t a n o siljale svaka po dva zastupnika na ugarski sabor, kako su to cinile sve ugarske zupanije. Prijedlog je obrazlozio time, sto su slavonske zupanije onako uredene one, sto placaju po istom nacinu porez kao po ugarskom nacinu
1 i i i
pa da
je
stoga
zgodnije,
rijecima,
da se broje kao
ugarske,
ne kao
sta-
hrvatske.
Drugim
podzupan
i
je
Spisic
predlozio, neka se
sjedini s
Ugarskom, Ugarski su
(zak.
cl.
tako bude on
uzakonjen
XXIII.
od da
1751.).
je
Uzalud
poslanici dokazujuci,
ban
218
vazda u upravnoj zajednici s Hrvatskom i Dalmacijom. Teskom nuikom ipak izradise, da im se to pravo priznalo, pa tako sve tri sudbedalje pod banskom upravom slavonske zupanije ostadose svojc zastupnike, dok su na hrvatski sabor nosti, siljuci uz to jos
bila
i i i
velikasi,
zupani
biskupi
i
(dakovacki,
srijemski
pecujski)
imali
mjesto. njemu virilni glas Scdmogodisnji rat (17561763). Uto zapoce Marija Terezija nov rat, koji se obicno zove sedmos pruskim kraljem Fridrikom II, banska vojska. Istom krajiska godisnji. I u njemu je ucestvovala svrsetkom toga rata povrati se mir, a Pragmaticka sankcija bjese Tepotpuno osigurana: unatoc brojnim dusmanima odrza se Marija narod toga stece rezija na prijestolu svojih predhodnika. Kod
i i i
hrvatski
priznala,
mu
je kraljica
otvoreno
javno
centralizacija. Otkad nastupise mirne godine, Marija prilikama svojc se Terezija uze sve to vecma zanimati unutarnjim predhodnici njezini pocevsi od Ferdinanda I. pomisdrzave. Vec su i hrvatskih zemalja to, kako bi iz austrijskih, ceskih, ugarskih
Rcforme;
Ijali
na
ucinili
jednu
torn
samo
djelo-
micno uspjeli, jer i ako je onaj stari pojam pune nezavisnosti vec i davno izblijedio, u s t a v hrvatski i ugarski jos je postojao, makar okmjen i slabo uvazen. Istom od vremena Marije Terezije stalo se Izjednacenje ceskih zemalja o tome sustavno i odlucno raditi. s uspjehom, dok je ugarski i s austrijskima brzo je i lako provela Godine 1764, hrvatski ustav sapinjala samo veoma lagano i oprezno.
dusazove ona sabor u Pozun (za 17. juna), da vijeca o drzavnim sedmogodisnjega rata. Tom je prigodom govima nastalim tecajem zestoko napadala ugarski i izisla neka anonimna knjizica, koja je volje podvrgne hrvatski ustav zahtijevajuci, da se plemstvo dobre mozc placanju poreza, da se uredi stalna vojska, i tvrdeci, da vladar nastade velika bez privole sabora izdavati zakone.' Zbog te knjizice opcenito drzalo, da kazuje ono, sto se u Becu uzbudenost, jer se
stalezi na tom sahoce, pa tako se zgodi, da su ugarski i hrvatski poreza u zatrazenoj visini, boru u s k r a t i 1 i Mariji Tereziji povisenje nc sazivasc dopustivsi joj samo trecinu. Ozlovoljena time kraljica vise
sabora,
preko
da
ju
je
vec dojavljivase pojedinim zupanijama ugarskim pat en at a (naredaba) svoju volju onako, kako
joj
hrvatskim
to cinila
je
Pisac
bijase Franjo
Adam K
o 11 a
r.
219
austrijskim i ceskim zemljama. Znajuci, da u svim politickim poslovima odlucuje visoko plemstvo, kraljica uze naslojati, da ga predobije za sebe. U tu svrhu utemelji red sv. Stjepana (1764), kojira odlikova neke ugarske i hrvatske velikase, osnova u Becu Theres
sianum" kao odgojiliste za mladc plemice, pace ona uredi ugarsku tjelesnu gardu, sastavljenu jedino od mladih ugarskih i hrvatskih piemica. Roditelje pak njihove pozivala je na dvor, gdje ih uze opsipavati castima i naslovima. To je pocetak germanizacijc hrvatskoga plemstva i otudenja njihova narodnim interesima. Sada ostavljaju gospoda svoje tvrde gradove i sele u varosi, zeljni zabave i uzitka. Tudi jezik, narocito njemacki i francuski, preuzima sve to vise maha, crkvene a tako i tudi obicaji, nacin zivota i odijevanja. Da predobije i
dostojanstvenike,
uze
sebi
XIII.
naslov
crkvene
dostojanstvenike,
Imenovani nadbiskup ili biskup odmah je primao prihode svojih imanja, a crkvene funkcije preuzeo potvrdio papa. Od godine bi tek onda, kad je njegovo imenovanje (okrunjen 1765. postade kraljicinim suvladarom sin joj car Josip muz osobito zabrinut za velicinu i napredak buduce carem 1765.), idejama svoje bastine, no odgojen u aristokratskim slobodoumnim predade u samostalnu upravu prosvjete svoga vijeka. Mati mu sada
pace
i
kanonike.
vojnicke
financijalne poslove,
i
dok
je
zazirala
od njegovih reforma-
politickim poslovima.
Sada
bise opravljenc
i
bolje
izgradene
tvrdave
Gradiska (na
Savi),
Osijek
Petrova-
radin (1766).
Hrvatsko kraljevsko vijcce. U ovo vrijeme pada znatna promjena u Hrvatskoj, kad je kraljica protiv volje staleza, ali u sporazumu s banom grofom Franjom Nadasdyjem (1756 1783) osnovala (7. jula 1767.) kraljevsko vijece (consilium regium) za politicko-ekonomske
vojnicke poslove hrvatske sa sjedistem u Varazvijece dinu, otkuda bi docnije (u julu 1776.) preneseno u Zagreb. Ovo 1723. osnovanomu bijase po svom sastavu i djelovanju slicno jos ugarskom namjesnickom vijecu (consilium locumtenentiale). Na celu
i
mu
i
je
uza
nj sest savjetnika,
dva tajnika
Vijece
iz
1
je
jcdi (primajuci
bilo
cesto
Bcca)
j
s k a prva hrvatska z e m a upravne poslove ban s banovcem i hrvatskim saborom. Razumije se, manje sada postade hrvatski sabor ako ne izlisan, a ono ipak mnogo
izravno izdavalo naloge i zapovipojedinim zupanijama. pa je tako v 1 a d a, jer do tada vodio je sve
220
vazan organ u zemaljskoj upravi, Zbog toga su Hrvati vazda s nekim nepovjerenjem gledali u ovo kraljevsko vijece, ma da ih je kraljica posebnim dopisom uvjeravala, da je ono ravnopravno ugarskomu i da njime niposto ne misli okrnjiti prava hrvatskoga sabora. Uporedo s nepovjerenjem Hrvata isla je potajna radnja Madzara za
da se hrvatsko kraljevsko vijece podvrgne njihovu namjesnickom vijecu. I tako se odista zgodi, da ga je Marija Terezija konacno dokinula (30. jula 1779.), ali ne tako, da bi opet svu vlast prenijela na hrvatski sabor, kako su Hrvati zeljeli, vec je ona poslove ukinutoga kraljevskoga vijeca predala ugarskom namjesnickom vijecu, u koje bijase slobodno doci banu, da dade glas i mnijenje u hrvattim,
skim poslovima.
Tako je dakle Hrvatska prvi put podvrgnuta Ugarskoj njezinoj vladi, Posljedice ove proi
mjene najjasnije se ocitovase kod Rijeke. Pripojenjc Rijckc Hrvatskoj. Onaj teritorij, na kojem se spominje u kasnije vrijeme Rijeka, bio je u X. vijeku nesumnjivo sastavni dio drzave hrvatske, buduci da se ona tada sterala sve do usca istarske rjecice Rase. Dokle je tako bilo, ne zna se, no stoji, da je godine 1139. danasnji rijecki teritorij pripadao knezovima Duinskim
(Duino
je kraj Trsta),
dakle je onda bio sastavni dio vojvodine Kosve do 1776. ne povrati se vise rijecki teritorij dalje
i
1365.),
1
kad
je
o z n
pra-
vom- Medutim vec 1467. dolazi ona oporukom posljednjih joj gospodara grofova Wallsee u posjed kralja Fridrika III., ili u posjed porodice Habsburske, pa joj ostade sve do 1776. U doba Habsburskoga gospodstva postade Rijeka zasebnom politicko.Ti oblascu, u kojoj je u ime vladarevo upravljao kapetan, a kad su zaplijcnjena (1670) primorska zrinsko-frankopanska imanja, uredi becki dvor od svega primorja, od Gradeza i Trsta do Senja i Baga posebnu oblast zvanu Austrijsko primorje, u kojoj je Rijeka bila od 1712. dalje slobodna luka (poput Trsta), to jest grad s posve autonomnom
gradskom upravom.
kad se Marija Terezija da vrati" u interesu Vojne Krajine Hrvatskoj primorje, ali tako, da joj istodobno uzme bansku Glinom). Dvor je dakle imao pred ocima zaKrajinu (s Petrinjom mjenu zemljista on uzima (ekskorporira) Hrvatskoj bansku Krajinu, a daje ili vraca joj (inkorporira) Primorje. Ovu je svoju misao kraljica
Ovako
je
ostalo sve
do godine
1776.,
II,,
221
1776. javi ona Rijcci i hrvatskoj rucnim pismom, da je odlucila, n e k a
9,
augusta
(kraljevskomu vijecu)
i
luka rijecka opet neposredno utjelovi grad kraljevini Hrvatskoj" (immediate regno Croatiae reincorpose
septembra 1777. pak sjedini ona s Hrvatskom jos i Bag ostali u Bakar, Bakarac i Kraljevicu, tako da su samo Senj Vojnoj Krajini. Od citavoga ovoga teritorija uredena je podjedno jos zupanija Scverinska sa sijelom u Mrkoplju, gdjc i nova hrvatska jos iste godine odrzana prva zupanijska skupstina, na kojoj sudjeje lovahu i dva rijecka zastupnika pace naredne je godine odrzana na
rentur), a
5.
i
;
samoj Rijeci skupstina severinske zupanije. Jos prije toga utjelovljena je Rijeka pred poscbnim povjerenstvom Hrvatskoj, i to tako, da je u politickim i skolskim poslovima podvrgnuta hrvatskoj vladi, a u sudbenim u visoj molbi banskomu stolu u Zagrebu. Nato je rijecko gradsko vijcce poslalo (4. novembra 1776.) hrvatskoj vladi dopis. u kojem
izrazi svoju radost, sto je
.,u
pravoga oca
briznoga savjetnika."
je
Marija Terezija vracajuci Rijeku Hrvatskoj zazcljela, nadalje uzdrzi njezin zasebni polozaj kao slobodne luke u da se interesu pomorske trgovine. Stoga se ona obrati na Rijeku samu i
Medutim
i
hrvatsku vladu, da
joj
stave
prijedlog.
Nato predlozi
hrvatska
via da' u
tarom
krunikraljevincUgarske pridruzeno
o (sepa-
ratum sacrae regni Hungariae coronae adnexum corpus)." Poslije toga izdala je kraljica gradu Rijeci diplomu dne 23. aprila 1779., kojom d ose ureduje ona zamisljena rijecka autonomija, a u kojoj je ona
rijeci iz
je
takoder isao za tim, da se Rijeka odlikuje polozajem. Prema tomu dakle imala se Rijeka smatrati
obzirom na njezinu autonomiju, a u skladu s onim kraljicinim rijecima, samo zasebnim dijelom zajednicke ugarsko-hrvatske krune, a da kraj toga nijc
bila jos
i
maio potom kraljica dokinula hrvatsku vladu, Na tome bude Rijeka podredena ugarskom namjesnickom vijecu. Terezija su Madzari docnije zasnovali mnijenje, kao da je Marija
skoga. AH kad
'
Prijedlog
je
izradio njezin
clan Nikola
i
Jo-
222
Rijeku 1779. utjelovila neposredno Ugarskoj, nakon sto ju izlucila iz teritorija kraljevstva hrvatskoga.
je
toboze
je
29,
novembra
1780., ostavivsi
dva sina
Josipa
Leopolda.
IX.
Car Josip
(17801790).
11.
vladanja.
Kad
je
Marija Terezija
Lotarinske
hrvatsko prijestolje primise svi potisteni drustveni slojevi novim nadama, ali vladajuci razred sa zabrinutoscu i nepovjerenjem. Josip II. nije bio nov covjek jos kao prijestolonasljednik jasno je pokazao, da u njemu zivi drugi
duh, negoli u njegovoj majci. Javno je mnijeaje da promjena na prijestolju taj put znaci i
dakle moglo
slutiti,
promjenu sistcma,
pace novi je vladar reskriptom od 30. novembra 1780. uvjeravao ugarske i hrvatske staleze, da ce njihova prava postivati. Sta vise, nekc su se ugarske oblasti uzele spremati za sabor i krunisanje, koje su toboze occkivali za 25. juna 1781.; ali vec u najskorije vrijemc sve je poslo drugim putem. Jo-
ma
da se tada
sip
c a
r
II.
htjede
s
Ugarskoj
mu
Hrvatskoj da ostanc
je
Kad
je
40 godina,
premda
je
na
njegov odgoj otac njegov, prosvijetljeni car Franjo, imao snazna utjei caja, dusevno je Josip ipak vise slicio materi, na koju je sjecao
svojom spoljasnjoscu. Bjese pristao muz, zdrav i dobrih manira, ma da nije bio tako snazne tjelesne grade, da bi bio mogao stalno podnositi tegobe prekomjerna rada. Pa ipak htjede car tako reci vjecno umorraditi, provodeci osam do deset sati u ozbiljnom, teskom i pribjegao u drustvo obrazovane nom radu, iz kojega bi onda rado gospode i gospoda. I sam bio je duhovit, saljiv i satirican, pace zbog
nesmiljene njegove iskrenosti i volje za zabadanje drzala ga je mati covjekom bez srca". Inace bjese mu uzorom prakticki pruski kralj Fridrik II., za kojim se povodio u svemu, I Josip II. kazivao je za
sebe, da je
onaj, koji je
dobar vladar samo pravi pravcati upravni cinovnik, sto ne daje samo upute
i
da
je
223
smjerove, nego se
nastoji
se mijesa
II.
svemu
je
j
da bude licno
prvi
stupio u
neposredni
licni dodir
postao vojskovodom, ali spoljasnjoscu s k o m. Nije doduse s V o postade vojnik: zbacio je spanjolsku nosnju svojih predaka i stalno uzeo oblaciti vojnicko odijelo. Od tudih i novih ideja uzeo je, kao i
njegovim vlastitim ciljevima i modernizirao oblik, ali neostecarskomu sistemu, kojemu je doduse ceno sacuvao jezgru. Iz ideje carske neogranicene vlasti, koja stoji nad svim zakonima, kao i iz iskrene skrbi za dobrobit podanika,
mati njegova, samo ono, sto
je
sluzilo
borbe
je
crkvom
sa sta-
ali
premoc
na
aristokracije u drustvu,
19.
Jos u
godini porodi
pribaviti
mu
se u
prijesto, sebi
od
svojih
Kad
je
sjeo
raditi
poceo
korisna, valjana
htio
blagotvorna, te
prvi habsburski
vladar, koji
i
je
ucijepi
apsolutizmu podade pojam duznosti spram podanika. On htjede da ucini svoje kulturnima, doduse ne toliko poradi njih samih, narode bogatima osvakoliko za to, da otvori obilnija vreJa prihoda svojoj spoljasnjoj pak svrha njegovih djela bijase u e d ijalackoj politici, Konacna
da
plemenitiji
moralni sadrzaj
da
mu
stopljenje svih habsburskih zemalja u njenje jednu zasebnu njemacku drzavu, paje stoga sve svoje
i
prosudivao prema tome, koliko odgovaraju ovoj konacnoj sredstva. svrsi i koliko mu povecavaju financijalna i vojnicka pomocna Hrvatske, car Josip je kao prijestolonasljednik Sto se tice Ugarske i suvladar po vise puta proputovao obje zemlje (tako Slavoi majcin 1776.)', proucio njihove prilike i uponiju 1768., a Hrvatsku 1775. potrebama puka i raznih drustvenih slojeva. znao se sa zeljaraa
reforme
i
Uostalom odgojiteljem bjese mu u mladosti hrvatski ban grof Karlo Batthyany (17421756), koji ga je uputio ne samo u razne vojprilike. nicke poslove, nego napose jos u hrvatske i ugarske politicke mladid rekavsi, da Dobru volju za ove zemlje pokazao je jos kao to tako, da trcba unapredivati pucanstvo, obrt, trgovinu i nastavu,
i i
'
U Zagrcbu
bio
je
car Josip
II.
doao
jc 24.
juna 1786.
224
kao da ih hocc lisiti privilegija. Pace on je katkada govorio, kako zeli da pode stopama kralja Matijasa I. Korvina, e bi stekao pridjev pravednoga". Da su mu namjere bile plemenite i da od vremena Matijasa 1. nije bilo na prijestolju vladara, koji bi dobrobit svojih podanika nosio na srcu s vise mara i ozbiljnosti, o torn ne moze da bude sumnje. Samo je sve ono, sto je stvorio ili htio da stvori, imalo da sluzi tudinskoj svrsi, to jest stopljenju Ugarske i Hrvatske s austrijskim zemljama, a time je dosao u najzescu opreku
se ukloni bojazan,
najsvetijim osjecajima onih, koji su u tim pofrancuzenim, ponijemcenim i polatinjenim zemljama jos ostali dobri rodoljubi. Josip naimc
s
htjede da
u zamjenu da im oduzme sve ideale to je tragika njegova zivota. Dosao je u sukob s takovom silom, koja je za vladanja njegove matere bila jos slaba, ali mu se sada vec opirala, pa ga konacno uz pomoc medunarodnih prilika i oborila. Ta sila bjese narodna svijest, a ne stalestvo, koje je jos Marija Terezija sapela, a Josip drzao vec mrtvim, Kako znamo, Marija Terezija nije vise poslije 1764. sazivala pozunskih
ali
sabora, a sve je reforme provodila bez sudjelovanja staleza. Sada su se javljali pisci, koji su u raznim varijacijama raspravljali teoriju no-
puka ceremonija, da da je sabor stetan po drzavu, kraljevska zavjernica kralja ne veze, privilegiji i prava plemstva da ne vrijede, a vladarova je duznost, da ih ukine, Ovakim naucima bjese zasicen zrak, u kojem se kretao
voga apsolutizma.
Pisali
su,
da
je
krunisanje
car Josip.
Sirili
nije
samo ve-
nego
je
a kad imao krunisati je dosao na prijestolje, ubrzo je zaboravio, da bi se zakletvu na zakone Ugarske i Hrvatske. Njegova ga okolina i poloziti uvjeravase, da kao n a s 1 e d n i kralj ne treba da se kruni. Sama jc on u ovom pitanju postenije misho od svojih savjetnika, koji su dokazivali, da krunidbena zavjernica kralja ne veze, pa bas zato, sto je svetost zakletve uzimao ozbiljno, nije se dao krunisati. No dobrza je predvidao, da ce mu zbog toga najbolje njegove namjere naici na zestok otpor. Ipak se nadao uspjehu, imajuci pred ocima
prijestolonasljednik Josip,
j
tri
okolnosti
prvo,
a z
c e
i
izmedu katolika
nizega plemstva
i
protestanata u
u Ugarskoj
Hrvatskoj; drugo, b u n u, koja je imala da bukne medu kmetovima protiv plemstva; trece, vojsku pod oruzjem, Ohrabren ovim nadama zapoce Josip odmah po nastupu na prijestolje da izvodi svoje
225
d a V n o promozgane osnove. Mogao je racunati na velik broj ugarhrvatskih velikasa, pa mu stoga nije bilo potrebno, da se poskih
i
sluzi tudincima,
hi bio po njenaimc na polju crkvene politike. Kod toga bila mu je glavna svrha, da podvrgne katolicku crkvu drzavnoj vlasti i da zblizi pojedine konfesije. Odmah poslije nastupa upozori ugarsku dvorsku kancelariju, da u vjerskim stvarima postupa liberalnije. Vec je onda bio doduse odlucio, da ce protestante uciniti ravnopravne s katolicima, ali ipak tako, da time katolicka crkva nc trpi stete. Plod toga bijase 25. oktobra 1781. izdani patent o vjerskoj toleranciji, kojim objavi svim oblastima, da prosiruje siobodu vjeroispovijedanja i jednakost prava na clanove sviju konfesija. Ova im naredba daje pravo, da obnasaju svc javne sluzbe, pace da dolaze na sveucilisne i druge velikoskolske katedre, omogucuje im osnivanje crkvenih opcina i dopusta prijelaz na protestantizam. Car sam rece, da tim patentom zeli postici bratsku slogu medu pucanstvom drzave razlicitih vjera", Njime su sada stekli i Zidovi punu ravnopravnost. Sada su osnovane njihove crkvene opcine i podignute skole pod nadzorom oblasti dopusteno im bjese, da se bave obrtom, da se oblace kao i drugi, ali im je car nametnuo njemacki jezik, zabranivsi hebrejski, i njemacka prezimena.' I grcko-istocni Srbi i Grci osnovase sada (1786) u Zagrebu svoju vjersku opcinu i parohiju, vodeci vec od 1788. dalje svoje matice crkveno-slavenskim jezikom, a 1793, otkupise od gradske opcine crkvu sv, Margarete, koju slijedece godine posvetise kao svoju crkvu sv. Preobrazenja, Uporedo s naredbom o toleranciji proveo je car Josip i u katolickoj crkvi dalekosezne promjene, kad ju je na osnovi patronatskoga prava stavio pod utjecaj drzave naredbom zvanom ius placeti" (30. marta 1781.) odredivsi, da se spisi papini upravljeni na ugarsku i hrvatsku crkvu smiju proglasiti samo onda, ako su prije toga stekli vladarovo odobrenje. Pored toga zapoceo je mnogo vecih i manjih reforama, stavljajuci sve vise u sluzbu drzave katolicki kler, Zasebnim je naime naredbama normirao crkvene obrede, blagdane, ophode i
Crkvene reforme.
govu misljenju
najnuzniji,
'
Pravnik
Irabro
tja
Domin
kaze za 2idove
II.
vu horvatske
ilavonske zemlje
i
Izraelicani
podignuta
je
slobodno"; up. B r e sz t y e n s zk i, vrscnje patronatskoga prava. Zagreb 1890.. str. 6. Prva zidovska opdina u Varazdinu oko 1785., a u Zagrebu tek 1806. Prije toga dolazili tu
do Jozefa
ni ira bilo
amo
226
mijesati i u porodicnc i privatne prilike'. postove, pa se konacno stao razdrobio njcgov siroki vidokrug i protako se u torn sitnom radu I sebe ogorcenje pobozne mase. a ,zmisljeni sud, pobudujuci protiv pretjeranosti. Sam Fndnk II pruski rugivanje s protivne strane zbog sakristanom". Ove reforme bile su porugljivo ga je nazivao ..fratrom VI.. ne 1782. posao u Bee sam papa Pio
No ma da
je
ovaj
pos)et izazvao u
ier ie
nije Evropi ogromnu senzaciju, ipak se isao svojim putem. Raskrstio Josip i dalje
je
postupkom
clanovima
dijelila
kako sam rece, samo ..prema njihovih v,erizmedu biskupa sposobnostima i cistom moralu." Da da koji biskup uziya vise nije trpio. nika nastane intimniji saobracaj, dohotke visokoga klera i je dao (1784) popisati beneficija. Stoga svjetovnoga i redovnickoga svecenstva. Uz
i
ostale
crkvenc imovine
svaki biskup
je
visoki kler
bijase
jos
i
i
bezbroj
veliki
javnih
cash;
dotovo
u Ugarskoj
zupan, a kod
i
banskoga suda
kod vlade (ugarske hrvatske). ili vise clanova drugih mjesta takoder vazda po jedan
barem
jedan,
sluzbe dobivali placu. To je sada visokoga klera, koji su svi za te imade ostati samo ono, sto jest, dokinuto s motivacijom, da svecenik siromasno nize svecenstvo nitko naime svecenik. Buduci da se za
nije
je da ce mu posvetiti posebnu paznju. Dao da se podignu istraziti, gdje treba dakle popisati dohodak zupnika i Kad je taj popis iznio znatne brojeve a nove zupe i kapelanije. odredi bar minimum dohotka, dusobriznici poslase molbenice, da im se korak. Za provedbu te osnovc car se odlucio na veoma sudbonosan je ih je odlucio tako namaknuti, da trebalo je mnogo novaca, a car muske i zenske dokinuo sve po primjeru Isusovackog reda (1773) nastavom, a bavili njegovanjem bolesnika ili nijesu
brinuo,
car odluci
redove, koji se
pavlinski
zaplijenio (1782).
Sada
bise
dokinuti
cuvem
samostani u Lepoglavi i Slavonije. Golemu toliki drugi sirom Hrvatske i i Zagrebu vijece i upotrebi je u imovinu njihovu preuze ugarsko namjesnicko parochorum) i naukovnoga (fundus svrhe fonda vjerozakonskoga (cassa
1
Remetama
(1784),
pa Klarisa u
On
je,
kojom
se zabranjuje
zenama
nositi steznik
''
'^
^Vo
Za Ugarsku
zagrebackoga biskupa lada iznosio 20.000 forinti. kapelamia. Hrvatsku racunalo se da treba 950 novih zupa 559
i
227
studiorum).
odgoj svecenstva takoder stavi car pod drzavni nadzor takovo bi osnovano za osnovavsi u tu svrhu generalno sjemeniste Hrvatsku u Zagrebu (1784), no dobrza ga dokine i odredi, da peI
;
Hrvatsku. i reforma car je najprije pokusao, to samo u Erdelju, ali odgovor bjese otvorena da dokine kmetstvo, buna onamosnjih Rumunia. To iskustvo navedc cara na misao, da se
Politicke rcformci
Od
politickih
kmetstvo moze dokinuti tek poslije reorganizacije uprave, koja mu je veoma smetala vec kod prvih crkvenih reforama, Ustavnim putem, naime uz suradnju sabora, toga ne htjede da ucini, ne toliko sto se plasio otpora staleza, koliko zato, sto je u njemu prevladalo misljenje, da
staro zakonodavstvo citav staleski sistem ima dokinuti. Osobito je mrzio zupanije, jer su one njegove
se
i
naredbe ucinile predmetom ekspedicije", a ne egzekucije", to jest primale, a ne proglasivale i provodile. Stoga odluci (1783), da hrvatske javne casti podijeliti Nijemcima i drugim tuce ugarske dincima, a domace cinovnistvo premjestiti u austrijske zemlje, pa ca u Bclgiju. U torn raspolozenju obarao je sve, sto mu je stajalo na
samo
putu, jer
je
to razaranje
ideji
je
konacnom
poli-
tickom
cilju,
u Becu,
dok
vrhovne
vlade.
oblasti,
vladu usredotocio u pojedinim zemljama htio da ima tek zemaljske koje su imale da rade pod vodstvom centralne becke
jedinstvene monarhije. Stoga
premjestiti
krunu
je
sv.
Stjepana u
Bee, smatrajuci
mjesto u muzeju.
Stoga je i smjesti (1784) u carsku riznicu medu ostale krune, sto su se ondje cuvale. Na taj glas nasta siino uzbudenje u Ugarskoj Hrvatskoj, ali car ne mareci za sve to pode dalje svojim putem. Prije svega naredi (26, aprila 1784.), da ce ubuduce njemacki biti sluzbenim u citavoj drzavi, a dvorska kancelarija, komora j e z i k
i
ugarsko namjesnicko vijece imadu vec od 1. novembra njime uredovati; od 1786. pocevsi postaje on uredovnim u svim zupanijama, ugarskim i hrvatskim, a poslije dalje tri godine vise nitko ne moze
i
da bude
5vjed.
ni cinovnik
ni
svecenik, koji
i
ga ne
zna,
i
Na
tu
naredbu
hrvatske zupanije
njih, a
Sada
je
dosao red na
i
zamislio ih
tako preudesiti, da
nivsi
njime
Potom
razdijeli (1785)
vrhovnu Ugarsku
financijalnu oblast,
i
228
zupanija. Tom prilikom budu od kojih se svako sastojalo od nekoliko Slavonija potpala pod Pecuh, Hrvatska i Slavonija raskinute, jer je Zagrebu zasebno okruzje, dok je Hrvatska sacinjavala sa sijelom u
Na
celu
je
imenovao
skupstina,
mijeniti
stajao kraljevski povjerenik (director), a taj je podzupane, dok je ostale cinovnike i dalje birala zupanijska kraljevski ih je povjerenik mogao svrgnuti ili za-
svakomu
no
drugima, kadgod
jer
je
htio.
Sada
je
banska
cast
postojala
samo po imenu,
grof
zapravo carev povjerenik vladajuci nasilno bez (17851790) upravu, dokine car Josip sabora. Kad je ovako iz temelja preudesio u Ugarskoj i Hrvatskoj. Zauvijek je (25. augusta 1785.) kmetstvo seliti i zeniti se bez sada izbrisano ime kmet, koji mogase slobodno birati zvanje i slobodno vlastelina, uciti zanat, polaziti skolu,
bijase
privole
raspolagati
svojom pokretnom imovinom. Nitko ga vise nije mogao je doduse velik napredak otjerati sa zemljista ili siliti na rabotu. To ali ipak jos ne ucini bivsega kmeta v 1 a s n ispram dotadanjega stanja, uprave bijase, k o m zemljista, Drugi znatni momenat u preustrojstvu slobodni gradovi da su da je sudstvo odijeljeno od uprave, a kr. u novi sudstveni sistem. Nadalje je car dokinuo smrtnu
uvrsteni
kazan
popravio i ubrzao sudski postupak. Prepravosuda htjede car da dovrsi poreznom ustrojstvo uprave i opce porezne duznosti. U tu r e f o r m o m, to jest ozivotvorenjem i tocno izmjeri zemlja (1788), je svrhu odredio, da se popise pucanstvo i Hrvatskoj, i samo je brasto je izazvalo velike nemire u Ugarskoj Hrvatsku jos je od hijalnom silom uspjelo obaviti posao/ Medutim za
i
torturu te uopce
je
1786.) severinsku
(to jest
Gorski kotar)
uredio zascbnu pridijelio zupaniji zagrebackoj, a od svega primorja primorje (littorale Hungaricum), koje zvanu
oblast
Ugarsko
tri
se sastojalo
od
kotara
rijeckoga,
bakarskoga
vinodolskoga,
bile dvije upravljao je njime rijecki gubernator, Sada su na Rijeci zdravstvene poslove i gradsko vijecc oblasti: gubernij za trgovinu i
za
s
upravne.
jos je u d b e nim okruzni stol, koji g r e b a c k i kinuti banski stol (do 1790.).
bile
jedino
molbe z ai sada vrijedio kao sud vise je zamijenio od cara Josipa 1787. doje
Turski rat
tih
1
uspjeha,
to
zbog
229
pruskih zanesrecne spoljasnje politike careve. Pored holandijskih 1791), u koji sc pletaja najkobniji je svakako turski rat (1787 Josip upustio kao saveznik ruske carice Katarine II., koia naumi
i
Turke
Srbija,
protjerati iz
Evrope,
Tom
prilikom imale su
to, sto je
i
Josipa zapasti
sto su
Bosna
Hercegovina.'
Uza sve
Bosni
i
vojsku
900 topova)
i
mu
se pridruzile ustase
po
Srbiji,
Hercegovini, pace
Crna Gora,
a carski general
nije
uspjela.
dalji rat,
i
Laud on zauzeo Beograd (8. oktobra 1789.), vojna ziveza za Zbog toga trebalo je namaknuti novaka prinudenim, da napusti uredenje okruzja /nasto se car nade
i
sazove stare ugarske i hrvatske zupanije u skupstine. Na tim se skupstinama stalo bucno zahtijevati saziv sabora, pace carski cinovnici bise otjerani, a njemacki jezik dokinut. Zemlja je stajala na pragu potpune bune, Kad to vidje car, koga je slomila teska bolest, sto ju je zadobio na srijemskom mocvarnom taboristu, izdade najprije (18, decembra 1789.) naredbu, kojom obeca saziv
sabora,
onaj cas,
a deset
dana kasnije
stupio
i
(28.
decembra) vrati
posebnom
naredbomUgrima iHrvatima
kad
je
;
patent o toleranciji
je zatekao u izuzeti bise od toga samo na prijestoljc dokinuce kmetstva. Osim toga car jos obeca,
ustav,
kaki
da ce diljem godine 1790. sazvati krunidbeni sabor i izdati krunidbenu zavjernicu. Da se vidi ozbiljnost njegove nakane, dade odmah otpremiti krunu sv, Stjepana u Ugarsku, gdje je velikim veseIjem slavljem docekana. I u Hrvatskoj bijase radost s vracena ustava opcena, a uveca ju jos i bijeg bana Balasse iz Zagreba, ispred bijesa mladezi", kako kazc suvremeni grof Adam Orsic. Medutim dan prije,
i
Stjepana
stigla
II.
(20.
februara 1790.).
:x.
Sve do druge polovice XVI, stoljeca jos su sc razlikovala oba upravna teritorija: r e gnum Dalmatiae et Croatiae regnum Sclavoniae. No potkraj istoga vijeka stopise se oni u i
i
Imc
grb.
jednu
politicko-upravnu cjelinu kao regnum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, a taj se diplomatski naziv odrza sve do na citavu sredodanas. Sada je ime Hrvatska prencseno jos
i
230
nije nekoc vladao Turcin, vjecnu Slavoniju do Drave, u koliko njome razumijevati sav ostali teritorij daljc a pod Slavonijom stao se (u XVI. i XVII. vijeku). na istok sve do Zemuna. U isto vrijeme (uskocka) kapetanija, naime nosila je ime Dalmacija senjska Bakra, pa Vinodol, Prozor, hrvatsko primorje od usca Zrmanje sve do Ocito se islo za tim, da bi se opravOtocac i Brinj u unutrasnjosli.' Slavonija." U ovo doba nasta i dao naziv Dalmacija, Hrvatska i u toliko, sto je Ferdinand I. u kraljevskom naslovu vazna promjena (Hungariae, Dalmaoko godine 1529. uvrstio u nj jos i Slavoniju Sclavoniae rex), a tako osta stalno do danas.
tiae,
Croatiae,
Ferdinand L
bez sumnje
htjede
kraljem
Ivanom Zapoljskim,
koji je bas
u Slavoniji
pravo i vlast, jaku stranku, vidljivo pokaze svoje zakonito septerabra Kao grb uze sjedinjeni hrvatsko-slavonski sabor (od kralj Vladislav II. jos 1496. po1558.) upotrebljavati onaj, sto ga je bijegu izmedu dviju rijeka (Drave i tvrdio Slavoniji, naime kunu u Ovim se grbom kao Save) sa zvijezdom (Marsom) u znak hrabrosti. godine 1847., zemaljskim (sigillum regni) sabor hrvatski sluzio sve do hrvatsko-dalmatinski sabor do jula 1558. (kad se po-
dok
je
zasebni
sljednji
put sastao u Stenicnjaku) upotrebljavao kao sigillum da su hrvatski stahrvatski. to jest srebrne i crvene kocke. Buduci sasvim je razumljivo, da su lezi dosh u Slavoniju k slavonskima,
regni"
onda
nijesu
prihvatih
njihov
ni
dojakosnji
grb
zaboravljeni
sva
Matijasa II. hrvatskoga nijesu ni u to doba bile stalne. Granicc kraljevstva su se uz Najuze bijahu pocetkom XVII. vijeka, a odoada stale Najvece prostranstvo srecne ratove s Turcima sve to vecma siriti.
tri
zajedno
na
stigose obnovljenjem
sjedinjenjem
triju
slavonskih
zupanija (1745)
od mora pa uredenjem scverinske (1776). Sada se Hrvatska sirila zapadni do Iloka, dijeleci se na sedam zupanija: severinsku (danas zagrebacku, varazdinsku, krizedio modrusko-rijecke bez Senja), otprilike vacku, pozesku, viroviticku i srijemsku, kojima su granice
su pripali odgovaralc danasnjima, izuzevsi dasto juzne dijelove, koji
'
cl.
II.
regni.
III.
43).
Lopasid
344
v a
r,
Ehre IV.
79.
"
iz
saborskih zapis-
nika poslije
Karlovackoga mira.
231
licko-krbavska zupado Petrovaradina, saDunavom
(danasnja
Krajini.
nija),
cinjavao
je
Vojnu Krajinu,
I
koja u
upravnom obziru
nije
pripa-
dala Hrvatskoj.
nastale su u to doba znatnc mnostvo Hrvata tijekom XVI. stoljeca promjene. Ma da je golemo sjevernu Dalostavilo ugrozenu svoju domovinu, narocito danasnju u zapadnu Ugarsku maciju, Liku, Krbavu i Pounje, odselivsi se u
Narod.
u narodnosnom pogledu
Austriju,
neki ca u Moravsku i u juznu Italiju, sada glavni elemenat u zemlji, i to ne samo u slobodnoj, Hrvati i sjedili nego znatnim dijelom i u pokorenoj turskoj Hrvatskoj. Uz njih doseljcnici, koje iz turskoga su u XVII, i XVIII. vijeku mnogobrojni redu S r b i doba, koje iz doba njemacke prevlasti. U prvom su to naselise vecim Valachi, Rasciani sive Servian!, Sirfen), koji
a
(Vlasi,
ipak
bijahu
dijelom
i
Srijem (narocito onda Slavoniju gdje Krajine 1737.). U onim stranama, gdje nije bilo Vojne 1690. stranama podalje od turskoga nikad nijesu Turci vladali, a tako i u do Kupe), susjedstva (kao u hrvatskom Zagorju i juzno od Zagreba
svu
hrvatsku
Krajinu,
Nadalje napucise gradove narocito u Slavoniji N ijemci, sluzbenici. Ti su se Nijemci i ili kao obrtnici i trgovci, ili kao casnici tako iz ponajvise doselili iz juzno-njemackih (ili svapskih) krajeva, Neki gradovi kao Osijek gornje Austrije, Moravske i Wiirttemberga.
i
Petrovaradin
Slavoniji
bill
su u
drugoj
polovici
XVIII.
vijeka
Madzari
u tur-
Dunav, a sko doba) samo po nekim slavonskim selima uz Dravu ban a si (Klimente) samo u dva sela Nikincima Hrtkovcima
Ar
u Srijemu (1737).
sada raspadalo na slobodne i ncslobodne Ijude, kao gradani i u vrijeme prije 1526. Slobodni bill su plemici, svccenstvo (magnate) i po kr. slob, gradovima. Plemstvo se dijelilo u velikasc vecinom nize plemstvo. Staro prekogvozdansko hrvatsko plemstvo
Drustvo
se
je
Austriju. u Ugarsku (cognomine Chrovatus), U Ugarskoj dobise iznajprije pridjev Horvath docnije ga pridrzavsi pravo svoje ime (tako Horvath-Petricevic), no
za turskih ratova
ili
izumrlo
ili
se
iselilo
zanemarise, pa
je
ponajvise ostalo
samo
Horvath.
Isto su
tako
Austriji
'
zvali
hrvatske
proSao
iseljenike
je
Krabat
I.
(genannt
Krabatli),
on kaze u
63); .,Zu
Ncito
djclu
prije 1777.
Taubc;
1777.
str.
svom
Slavoniji
(Bcschreibung Slavoniens
fast nichts als
deutsch".
232
samo
sto
se ovdje
brzo zaboravio
taj
dodatak,
ostalo je pravo
ime, obicno pravopisno izobliceno (tako Kollonitsch). No pored iseIjenika isticu se u Hrvatskoj novoga vijcka i neki doseljenici, Jos u pocetku XVI. vijeka razgrani se u Slavoniji madzarska porodica
Erdody, kad
(t 1521.)
ostavio
imanja, narocito
noszlo). Ovaj
a vec istoimeni
nadbiskup Toma Erdody sinu brala Nikole Petru golema svoja slavonska oMoslavinu (odatle pridjev d c Jastrebarsko Petar praotac hrvatske grane ove porodice, je sin njegov, docniji ban Petar Erdody, stece jos Ceje
kardinal
ostrogoaski
sargrad
(1607)
je
Toma Erdody
postao
je
cast
potom
U XVIL
iz
vijeku
doseli se u Slavoniju
obitelj
Ranch,
podrijetlom
Erdelja/
Me-
dutim poslije Karlovackoga mira dvor je obdario golemim imanjima u oslobodenoj Slavoniji mnogc stranc plemice, a neki su ih stekli kcmore. Sada dode u posjed kneza Livija i kupnjom od austrijske Odeschalchija ilocko vlastelinstvo (1697), i to kao zasebno (ducatus Sirmii), unatoc zivomu prosvjedu .,hercestvo srijemsko"
hrvatskoga sabora. Viroviticko vlastelinstvo dobio
je grof
Cor dona,
Valpovacko ali ga docnije (1745) prodade barunu Marku Pejacevicu, d oy e r nasicko grof stekao je barun P r a n d a u i petrijevacko barunu Josipu Pejacevicu), (ali ga njegova udovica prodade (1732) Pejacevic (ali ga 1742. prodade Dimiorahovacko barun Marko
;
triju
Mihajlovicu); siracko (docnije daruvarsko) grof Jankovic,' a XVIII. vijeku doselise se u vukovarsko grof Eltz iz Mainza.
Hrvatsku i iz Francuske
su mogli
baruni
(iz
Ku me
1
iz
Stajerske pa grofovi
ti
S c
mage
Besan(;on-a).
Svi su
strani
rodovi,
prije
negoU
vrsiti plemicka prava na to jest, da da steku od hrvatskoga sabora indigenat i inkolat, pleraicima. ih sabor proglasi i prizna urodenim Ijudi i sada isti kao u doba prijc Inace bijase zivot neplemenitih
tlu kraljevstva
hrvatskoga, trebaU
1526.,
ali
a tako
je
ostalo sve do
urbara
Marije
Terezije
Josipa IL,
to bjese
Kralj
krajiski
2
28.
Blaza plemicima sibinjske gradane Levina. Jurja maja 1557. Barunom postade 6. apr. 1763. Pavao Rauch,
i
Kroz sav
srednji vijek
z d r a 1 u. sto tude sagradi grof Jankovic kastel. dade mu po Daruvar (daru madz. zdral). a po njemu se onda tako nazva ime
mjesto.
233
Katolicka crkva.
to doba
U crkvenom
i
obzirii
preturila je Hrvatska u
mnoge
uz
nevolje
silovite
i
zivotarila
more,
podudarao i opseg ostataka" Hrvatske. ipak ostali vjerni vjeri svojih otaca, koja im bijase stit i najuzvisenija obrana i nada u borbi za opstanak. Poslije oslobodenja Like i
Krbave, Pounja
staroga
stanja,
i
obnovu
pet
Lici,
Tako
Hrvatska
XVIII.
vijeku obuhvatala
biskupija.
Senjska
po do Une
i
svem primorju,
Krbavi
Pozcge.
citavoj zemlji
prosirila se
obuhvatase Dakovo i okolicu zapremase najveci dio Slavonije od Do(Dakovstinu). njega Miholjca, Valpova, Cepina i Vinkovaca sve do Vukovara, 2upanje i Morovica. Sri em ska okupila je oko sebe ostatak sa Zcmunom i llokom, a s Petrovaradinom kao sredistem. Nu pod kraj XVIII. vijeka prosiri se dakovacka biskupija gotovo po citavoj Slavoniji na racun pecujske, koja bi ogranicena na jedan dio Podravine izmedu Valpova i Cepina (kao danas), a 1773. primi u se jos srijemsku poslije njezina dokinuca. Otada nosi njezin i biskupiju biskup naslov bosansko-dakovacko-srijemskoga. Od redova najvise
Bosansko-dakovacka
Pecujska
a odrzase se samo Franjevci, dugo vremena (a od cesti jos danas) narocito u po imali zupe u svojim rukama kao u tursko doba, pa Isusovci Osijeku do Varazdinu, Pozegi nekim gradovima, tako u Zagrebu,
ih je
propalo
za turske
prevlasti,
Slavoniji,
gdje
su
dokinuca reda
Drugi neki preostali redovi, narocito za hrvatsku prosvjetu toliko zasluzni Pavlini i Dominikanci od muskih, II. a Kl arise od zenskih, bili su dokinuti za vladanja Josipa Grgura XIII. uveden je u Hrvatskoj nalogom Novi kalendar pape
(1773).
kralja
Rudolfa u februaru 1584., ali s provedbom islo je veoma o tesko. Stoga kad je pozunski sabor 1587. stvorio zakonski clanak upotrebi novoga kalendara u Ugarskoj (zak. cl. XXVIII 1587), ucini hrvatski (u Zagrebu 24. jula 1588.) zaprijetivsi se globom od to
:
onima, koji bi se jos i dalje drzali staroga kalendara. U katolike tek turskoj Slavoniji i Bosni uveden je novi kalendar medu ali samo poslije u prvoj polovici XVII. vijeka nastojanjem Franjevaca,
200
for.
'
Naslov se
odrzao
sve
do
(gl.
danas.
U
str.
prvi kraj
168.)
bio
je
kninski
biskup opat
gore
!34
da toboze
sire
grcko-istocni
Srbi u narodu
plemstva Protcstantizam. Pored sve paznje hrvatskoga klera i protcstantizam. U prvoj polovici ipak se i po Hrvatskoj stade siriti polovici nalazimo pnvrXVI. vijeka nema niu traga, istom u drugoj medu Hrvatima, poglavito medu plemicima i gradazenika njegovih
je
nima. S tim
pokretom u svezi stajerski barun Ivan Ungnad, hrvatskc i slavonske Krajine. koji je dulje vremena bio zapovjednik u Urachu kraj TubinPod starost preseli se u Wiirttemberg i osaova cirilovskim pismenima, izdagena stampariju s latinskim, glagolskim i hrvatskom jeziku crkvene knjige po nauku vajuci na slovenackom
i
protestantskom.
Uza
nj
pristade
osnivac
slovenacke
knjizevnosti
i
Primoz Trubar, Istranin Stjepan na tim knjigama radili. Matija Frankovic (Flacius lUyricus), koji su samoga kraljevica No glavna pomoc i potpora dolazila im je od novoj vjeri. Misao im Maksimilijana, jer on bijase tada veoma sklon cijelom Balkanskom pcluotoku, je bila prosiriti protestantizam po da se hrvatskim jezikom govori svc pace i medu Turcima. buduci se knjiga veoma do Carigrada", kazivahu oni.' I odista, protestantskih vjeri odazvali i neki mnogo rasirilo medu Hrvatima, Novoj su se junak Nikola Zrinski, a navelikasi, kao ban Petar Erdody, sigetski
rocito sin njegov Juraj, koji
pariju,
Konzul,
Antun Dalmatm
umni
pa
je
Nova
vjera
osnova u medumurskom Nedeliscu stam..heretik". susjedgradski silnik Franjo Tahi umr'o je kao gradanima, narocito u Zanasla i privrzenika medu
i
Varazdinu. Glavni razlog toj pojavi valja ipak hrvatskim umjesto latintraziti u torn, sto se protestantizam sluzio kler, a narocito skim jezikom. Protiv njega dobrza ustade katolicki Isusovce u Hrvatsku. zagrebacki biskup Simun Bratulic, dozvavsi se i sabor digao protiv hereKleru se pridruzise i stalezi, a onda
grebu, Koprivnici
tika"
velikom zestinom
ogorcenjem
(1604), isposlovavsi
konacno za
priznata kao Hrvatsku zakon, kojim bjese jedino crkva katolicka kad uzese dopustena na hrvatskom tlu.^ Stoga su ugarski stalezi, naprotestantizmu pribave i u Hrvatskoj ravnopravnost,
nastojati
'^
da
2. Urkundliche Beitrage (15591565) Bee 1874.. str. und befundcn. dass die durch ganz Dieselb (sc. Crobatisch sprach) ist ersehen durch Krobaten. Wossner ibalmatien nach dem Adrianischen meer, dergleichen verstandig (- Srbija) und derselben ort pis auf Constantinopel
Gl.
o s
r e
n c
(-
Bosna).
Sirffey
und genugsam
^
sei".
235
isli
otpor,
rece
Toma Erdody, izvukavsi mac: Ovim macem iskorijenit Savu, cemo-tu kugu, ako nam stupi na vrata jos imamo tri rijekc,
;
odista Dravu i Kupu; jednu cemo tim novim gostima dati da piju". I dozvanih Isusovaca brzo je energicnoj akciji hrvatskoga sabora vjeru. Ipak ostavi ona nesto korisno iza uspjelo unistiti u klici novu
i
na
njezinoj
se
razvijati kaj-
Grcko-istocna crkva.
hovu doseljenju u hrvatskc
starije
vrijeme
ili
(u
XVI.
XVII. vijeku)
dolaze jedni
iz
bosanskoga
pasaluka,
ostadosc u njemu poslije izgona Turaka, a doveli su ih amo Turci iz juzne Srbije i sjcverne Makedonije kao raju, da im su seljaci i obradjuju zemlju i sluze kao pljackasi (martolozi'), jer radosno primili Turke kao drugi nizi slojevi u sredovjecnoj Srbiji Ti drugih tereta. osloboditelje svoje od teskih gospodskih poreza i napucili sjeu spomenicima ponajvise zvani Vlasi, su Srbi,
'
^ grjesnik, lupez. na Krajini. a drugi (s manje uspjeha) od ditaptwXoc upozorili srpski historici Mijatovic. Stanojevic Na tu su vaznu cinjenicu
palikuca.
'
(ip|xapxa>X6 --
Vukicevic.
to
(u
nesumnjivo
danas dokazuje njihov bujni i cisti jezik (bez ikakih vlaskih ne moie snazni dokaz ne da [rumunjskih] rijeci). a onda i' znacajni tip. Ovaj sc n o uzeti. da je upravo obici. a jos se manje raoze o z b nikakim doskocicama tip, posljedica doscljenja u hrvatske zcmljc. ova g a V n a p o a v a. naimc jezik sredovjecnim hrvatskim -Vlasiraa Mijcsati Srbe-Vlahe (od XVI. do XVIII. vijeka) sa pogrjcsno je, jer osim sto su i oni Vlasi bez sumnje po prirodi str. 153.)
joi
i
i i 1
j
Srbima bez sumnje bilo i takih. koji su podrijetlom bill Vlasi. razlicite druge balkanske raje. Ali tad a jest Rumunji, a uz to jos i potomcadi c n i. kako to vijeku) svi su oni vec odavna bili p o s r b XVII. XVI.
'
Medu
i
tim
je
(gl.
gore
same
ili
to jest
ili
su izginuli
1 i
za
bojeva,
su sc
oni
nam
Tome
spom.
(..die
nasuprot
sive
historijski
c a k a v c i. c javljaju u spomenicima kao k a t o spomenici vec sredinom XVI. vijeka zovu ovc Srbe
i
i
..Rasciani
II,
Serviani
409.
411;
atque Valachi", njemacki ..Sirfen" (L a s z o w s k i, Habs. Sab. spisi III. 163); a Slovenac KuripcSic (1532) i c.
prolazeci
Bosnom
kaze. da
(..die
alten
sie
..SurHen
(=
Srbi), die
nennen
dem ort Smedravo ncnncns Zisttzn (= Ciei) oder Marthalosea. Die khamen von Khriechisch Weissenburg (- Beograd) und habcn Sanndt Pauls (= Smcderevo) und Lamberg-Schwarzenbcrg. glauben (= grc. ist.)" (gl. Itinerarium, izdanjc grofice
Innsbruck 1910..
lovici
str.
3435). Kako
zagrebacki
se dakle
su tck u po-
XVII.
vijeka
svccenici
toboze
identificirati
Vlahc sa
236
vernu Dalmaciju, danasnju zapadnu Hrvatsku i Bosnu, Pounje i Slavoniju do Dakovstine i Osijeka. Drugoga su znacaja seobe Srba pod u XVIII. vijeku pod vodstvom dvojice patrijarha, Arsekraj XVII. jer se nija Crnojevica (1690) i Arsenija Joanovica Sakabente (1737), carskc vojske, a cilj im bijase juzna Ugarska, one zbisc pod zastitom
i
Srijem
istocna Slavonija.
Prvo crkveno uredenje doseljenih Srba unutar granica turskoga carstva bijase vezano jedino uz manastire. Najvise ih je bilo po Fruskoj gori u Srijemu, kao Hopovo i Krusedol, podignuti jos pocetkom XVI. vijeka od posljednjih srpskih despota, pa Ravanica i Grgetek onda u Hrvatskoj Rmanj na Uni, u Dalmaciji Savina (Herceg Novi) i Arhandelovac na Krki, dok se u Bosni pominje Papraca ne;
daleko od Zvornika. Prema tome bijase kler u to doba jedino kaluderski. Godine 1557. uskrisena je jos oko 1460. propala srpska pecka pagrckotrijarsija, a torn su joj prilikom podvrgnuti svi pripadnici sjeverozapadnoga dijela Balkanskoga istocne crkve po svim zemljama poluotoka, gdjegod je vladao Turcin, Prvi patrijarh obnovljene pecke
patrijarsije bjese
rodeni brat velikoga vezira Mehmeda pozesko-cernicku u manaSokolovica. On osnova dvije episkopije Sarajevu za ostali i dabro-bosansku u stiru Orahovici za Slavoniju Hercegovinu i Bosnu, pa za dio bosanskoga pasaluka, naime za
Makar
e,
u koliko su te zemlje bile u turskoj vlasti. Turci pomagahu vladike, pace oni su kadikad u sporazumu s njima nagonili i katolike, da ih priznadu svojim glavarima, narocito u doba, dok ie katolicki Bee bio voda u turskim ratovima.'
Hrvatsku
Dalmaciju,
razumijem. Istina je, da (gl, ..Hrv. Prosvjcta" 1916., str. 6768). toga ja ne u izvprima od XVI. do XVIII. vijeka naziv V 1 a s i obicajniji, ali i oni pomenuti je podaci (a takovih ima jos vise za XVI. vijek) dovoljni su, da se vidi, da su Hrvati u Habsburskoj Hrvatskoj vec u XVI. vijeku dobro znali za pravopodrijetlo
Srbima
tih
..Vlaha", i da oni nijesu isto, sto i sredovjecni hrvatski Vlasi. Cesca upotreba imena Vlah dakle znaci samo upotrebu o b c n i e g a naziva. Bas to i jest razlog, tako zvali, kad su se obracali na one, kojima su bili pod tim oni s a m da su se imenom bolje poznati, dok stil i sastav pisama njihovih takoder pokazuje sve forme onoga nacina pisanja, kako su onda pisali oni, kojima salju svoje molbe. Jesu li Srbi tada imali jacu ili slabiju n a r o d n u svijest (u modernom smislu), to je sasvim sporedno. a nimalo podobno, da igra ma kaku ulogu. kad treba odgovoriti, tko govoriti o su ti ..Vlasi" historijskih spomenika. U to se doba uopce jos ne moie a narocito kod nizih slojeva. narodnoj svijesti ni kod drugih naroda.
i
j
Gl. o torn PyBapau,, ..0 nehkH.M naxpHJapciiMa" (Zadar 1888.) str. 79.:
TaKaB
ce nocxynaK
237
Oko
govoru s gradackim nadvojvodom Perdinandom vladika Vasilije iz utemelji manastir Marcu kod Orahovice u varazdinski generalat rezidencija. To je prva episkopija Cazme, da bude episkopska grcko-istocne crkve u krscanskoj (slobodnoj)
i
Hrvatskoj. Desetak
vladika Vratanja, na u n
godina poslije toga prijede Vasilijev nasljednik, i u priznavsi zagrebackoga biskupa svojim
j
je
proglasio nadvojvoda
Ferdinand vladikom za sve grcko-istocne vjernike u opsegu tadanje hrvatske i slavonske Krajine no vecina Srba slabo se odazvala toj odredbi, ostavsi i dalje u tijesnoj svezi s peckim patrijarhom. Tako
;
je
sve do velike seobe peckoga patrijarha Arsenija Crnojevica kojom se prekinuse sveze izmedu onih Srba, koji su ostali (1690), onih u vladanju Habsburgovaca, pace Turci dokinu turski podanici, 1766, srpsku pecku patrijarsiju i podvrgnu je grckoj carigradskoj Patrijarh Arsenije Crnojevic provede odmah prvu (vasiljenskoj). Ugarcrkvenu organizaciju doseljenih Srba u krscanskoj Hrvatskoj Sada bude za hrvatsku Krajinu osnovana gornjo-karlovacka skoj, episkopija, koja bi doskora (1713) podijeljena na dvije na karlovacku kostajnicku, Prvoj bijase rezidencija iznajprije manastir Gomirje (kod Ogulina), a od 1721, Plaski, dok su vladike druge episkopije najprije sjedili u manastiru Komogovini (nedaleko od Kostajnice), a
bilo
i
bi kostajnicka episkopija
do-
kinuta i za cijelu hrvatsku Krajinu (karlovacki generalat) uredena kao jedina karlovacka, kako je i danas, sa sijelom u Plaskom, dok su varazdinski generalat i banska (civilna) Hrvatska pripale episkopiji,
Pakracu
jos
od 1705.,
a tako ostade
sve do danas. Metropolitu (patrijarhu) bi dodijeljena srijemska episkopija s prvim sijelom u manastiru Krusedolu, a od 1719. dalje u Srijemskim Karlovcima, kako je i danas, Godine 1751, dobio je karlo-
srpskoga patrijarha
veoma
podjedno
bi
crkvenom glavom nad cijelim klerom i narodom grckozakona i srpske narodnosti u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugaristocnoga
skoj. Prihodi patrijarhovi bili su
mu
je
srpski crkvcni
sabor sastavljen od 25 svecenika, 25 vojnika i 25 gradana. Izbor bijase Slobodan i nije trebao vladarove potvrde. Svecenstvo obrazovalo se u manastirima, a samo neki vrsniji mladici poiazili su bogoslovne nauke u Rusiji.
238
pripadnicima vidjesmo, pocetkom XVII. vijcka uze se medu narocito radom zagrcgrcko-istocne crkve siriti u n i a s Rimom, Vratanja s mnogo biskupa. Tada je presao marcanski vladika
Kako
backih
nijesu tome pridruzili. naokolna naroda na uniju, no ostali sc krajevi 2umberak. Iz Marce preTek oko 1770. prosirila se unija jos i na u Krizevce, gdje je i nesena je kasnije (1777) unijatska biskupija
danas-
dakle stozer ustava i Ban. Na celu uprave, sudstva i vojske, u to doba ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, samostalnosti, bjese jedan, a prije toga gdjekad od godine 1596. dalje redovito samo ban ne bijase nikomu drupo dva. Sve do pod kraj XVIIL stoljeca zovu jos i propodlozan, vec ravno kralju, pa otale ga cesto
i
gomu
je je
spisak od nekoliko uglednijih licnoda jednoga od njih imenuje. Jos 1756. kaze sti i onda zamolio kralja, to prastari obicaj, koji hrvatski sabor za ovo preporucivanje, da je
sada de iure" kao i Vec je za Maksimilijana prestalo prije, ali su se sve vise umanjivala. sabor, kad je on to smatrao za (1567) pravo banovo, da saziva ciniti jedino na potrebno (ex edicto bani), vec je to otada mogao ex (ad mandatum caes. et regiae maiestatis
se doslije
odrzao".'
Prava banska
bila
su
izravni
nalog
kraljev
1756) glasi
:Antiquissimoatquchacf f i
o d c
n a quoque o
i i
b a n a
1 i
per
suae exc.
d.
comiti mareschalli
status
Caroli
c
vacantia n d am 1 1 e
gratitudmis
ut
aliqualem
Uteris ita
detulerunt,
quem
nomine dominorum statuum et ordisua excellentia dedignetur". num suae maiestati sacratissimae demisse commendarc non
eum
;
Stalezi se hrvatski dakle ne zem. arhivu u Zagrebu Prot. congr. IX. 320). vec ga samo s osoput svoga prava. da kralju preporuce novoga bana. odricu ni ovaj po smrti cara Josipa II. sastala Kad se bitih razloga prenose na bana. koji odstupa. zahtijevala je. da se ban grof zagrcbacka zupanijska skupstina 2. marta 1790., Franciscus utpote comes a ..quod praenominatus regni huius banus Balassa svrgne - quod tamen moris antehac r e g n o Balassa non proponente d en o m n at u s spisa) compertum est fuisse ex regnicolaribus actis (t. j. saborskih
(U kr
eundem
fuerit.
Balassu nezakonitim banom. zupanije Zagreb.); dakle je skupstina smatrala grofa kraljevstva (sabora). Gl. o tom Klaic. Kandidacija jer je imenovan bez preporuke saboru od 1527-1848. u ..Vjesniku kr. zem.
adeoque
illegalis
banus
sit"
(original
arhivu
239
Znaci banske
casti bijahu
delicto bani).
zastava
(banderium) kao
inslalacije
vrhovne vojnicke vlasti u Hrvatskoj, a dobivao ju je kod od kralja po njegovim komisarima, onda z t z o kao simbol sudackc i upravne vlasti,' Samim imenovanjem kraljevim hrvatski stalezi jos nijesu drzali da imadu bana, jer za njih bijase glavni cin svecana instalacija pred saborom, Drzeci u desnici zezlo, a u Ijevici zastavu i stojeci na uzvisenijem mjestu, ponajvise u crkvi sv. Marka u Zagrebu, novi je ban pred sabranim stalezima izgovarao prisegu, koju mu je citao kraljev povjerenik. Sve do 1756. bijase obicaj, da su stalezi poslije toga banu votirali u ime zemlje dar, obicno u novcu, ali odonda to prestade, Ovaki dar
simbol
I
votirali
su
inace
novomu
vladaru. Poslije
instalacije
je
ban bi sebi sam odabrao b a n o v c a' (vicebanus), a taj onda na saboru polozio prisegu. Banovac mogao je da bude samo plemic, a niposto stranac, makar i imao posjeda u domaci sin Slavoniji. Redovito je to bio zupan zagrebacki ili krizeHrvatskoj ili vacki, no otkad su zupanije 1756. preudesene po ugarskom uzoru, stalo se to napustati. Banovac bjese zavisan jedino od bana te se poslije banova odstupa ili smrti takoder morao odreci svoje casti. Cesto se zgadalo, a narocito u XVIII. vijeku, da nije bilo bana, vec samo od kralja imenovani z a m e n k banske casti (locumtenens), ali hrvatski su se stalazi vazda opirali takovoj neustavnoj novotariji.
i
j
Saber. Jos u pocetku ovoga doba sastajala su se po dva sazaseban hrvatski i zaseban slavonski. Medutim teritorijalno seljenje hrvatskoga plemstva u Slavoniju ucini opadanje Hrvatske se stalezi hrvatski slavonski uzeli sastajati na zajednuznim, da su nicko raspravljanje (prvi put u Zagrebu u junu 1533.) pod predsjedanjem zajednickog bana, a doskora se sasvim stopise oba sabora u jedan hrvatsko-dalmatinsko-slavonski (od 1558. dalje). Saboru je
bora,
i i
vazda predsjedao ban ili njegov zamjenik, obicno biskup zagrebacki, primjera, da je saboru predsjedao banovac. Na sabor ali nema velikasi, kojc treba ban da zasebnim dolaze u to doba svi prelati pozivnicama pozove (per littcras banales), dok se nize plemstvo pozivalo po zupanijama, koje su tada izabrale svoje zastupnike, take
i
simbola (zastava
(t
zezlo) jos se
u jan. 1624.)
u lijevoj ladi
stolne
s glavnoga zrtvcnika).
^
Rijcc
podban
novoga
je
postanja.
240 na sabor dosle velike skupine maOdsutni velikasi i njihovc udovice loga plemstva. narocito seljackoga. kao sto je bilo i u Ugarskoj dali su se zastupati po zamjenicima, ali ne i glas. Nadalje su zamjenici imali na saboru samo mjesto,
da se nikad
nije
zgodilo,
da
bi
ovi
slali
kr. slobodni gradovi, a su na sabor svoje zastupnike kaptoli i na hrvatski sabor i rijecki od 1776, dolazio je rcdovito sve do 1847. ponajvise u Zagrebu, no gdjekad i gubernator. Sabor se sastajao pace 1737. i u taboru na rijeci drugdje, tako u Varazdinu, Krapini, hrvatskim spomenicima toga doba obicno se nazivlje Glini.
i
U spravisce, au latinskim sluzbenim spisima r e g n stanak generalis congregatio, dakle bas conventus, dieta
i
i
sabor c o m i t i a, onako kao i ugarski, Docnije prozvase Ugri svoj naziva. Svi su clanovi sabora redovito no Hrvati ostadose kod svojih po nekom stalnom redu, koji je sjedili Zajedno za stolovima, i to
uzimao obzira na
vijecaU su velikasi
ali
visi
i
ili
prelati
za sebe,
odijeljeni
to je
ske,
to se bavio i novacenjem za doraspravljao o porezu, koji je isao kralja (dica) i Josipa nuzno za obranu potrebe (pecuniae fumales), i odredivao sve
a uza
II.,
mace
kraljevstva.
redovito kralj siljao svoje komisare, po dva staleprije svega iznijeli kraljevske prijedloge ili vise njih, koji bi nije rijetko bilo, da su stalezi koji zima na raspravu i prihvat; no prema svojim prilikama. od ovih prijedloga ili otklonili, ili preinacili komisare svoje zelje i tegobe, Poslije toga stalezi iznose pred kraljcve (articuli) podastrti su moleci kralja, da ih uvazi. Zakljucci sabora a to je onda kralj ucinio poslije toga kralju na potvrdu (sankciju), sabora. Najprije naime obznana isti nacin kao i s onima ugarskoga primio (u svecanoj formi izdana spisa), da je
Na
sabor
je
njuje kralj
u uvodu onda hrvatskoga sabora s molbom staleza, da ih potvrdi, zakljucke ucku konacno u z a k 1 se donosi doslovni t e k s t zakljucaka, a zakljucke potvrduje (authoritate nostra regia kaze kralj, da sve ove
j
et
confirmamus),'
budu sankcionirani. velika Tvrdnja. da hrv. saborski clanci nijesu trebali da tijclo, kao sto sabor hrvatski bio snizcn na obicno upravno je zabluda. jer bi tako kojih n c m a bcz kramogle stvarati zakona. su iupanijske skupstine. koje nijesu mnostvo ovako sankcioniranih hrvatskih saborskih za-^
ljcve sankcije.
Sacuvalo se
kljucaka
ili
zakona.
Samo
domacih
neznatnifih.
241
bez njegove privole mnogo je toga u to vijeku, uvedeno u Hrvatskoj, tako urbar Marije Terezije, razne preiaake u Krajini i sve reforme Josipa II. Slabljenju saborske kompetencije bijahu katkada krivi stalezi sami, Godine 1685., za velikoga turskoga rata za oslobodenje, preinacisc stari nacin hrvatske uprave time, sto su zakijuciii, da u slucaju, ako
Ali
i i
mimo sabora
u
doba,
narocito
XVIIl.
se sabor
ne
bi
bojnom
polju,
mogao sastati, buduci da se plemstvo nalazilo na moze ban, ili njegov zakoniti zamjenik biskup zagresvjetovnjaka
i
backi, sa sestoricom
potrebnim,
Tu
i
sestoricu
imao
je
nastadose
vlast,
ali
banske konferecije,
ne
koje su imale jedino upravnu zakonodavnu. Medutim vec 1701. bise dokinute,
Za obavljanje nuznih i presnih posala kod kralja drzali su hrBecu stalnoga dvorskoga agenta (agens aulicus), koji je imao nastojati oko uspjesnoga rjesavanja saborskih zakljucaka, sto ih je kralj imao potvrditi i odobriti, a oko drugih vaznih posala po Hrvatsku. Osim toga sluzio se sabor i svecanim
vatski stalezi u
i
iz
III,
saborski zakljucak
Uz bana
je
je
dakle bio povjerenik staleza, dok banovac samo povjerenik banov. Protonotarova je duznost bila, da cuva pecat kraljevstva banov, odatle su ga zvali cuvarom pecata" (sigillorum conservator), te kljuceve zemaljskoga arhiva, u kojem su se
On
je
starije
zagrebackoga ili u crkvi pana u Zagrebu, Tek 1643. nabavio je protonotar Ivan
kaptola
redovito kod
Stjc-
Szakspisa.
mard
Kao
hrvatski zemaljski
se
XIX. vijeka.
Kad
bi
ban umr'o
odrekao
protonotar
jc
imao javno prelomiti njegov pecat, da nitko ne uzmogne krivotvoriti sluzbenih isprava. Pored toga bijase protonotar na saboru biljeznik, a nijedan saborski zapisnik nije bio ovjerovljen bez njegova potpisa (s obicnom formulom lecta per me prothonotarium regni). Konacno bjese protonotar vazna sudska licnost, jer je u odsutnosti banovoj predsjedao banskomu sudu, od kojega se moglo prizivati na kralja
:
16
242
ili
od sabora izabrani v i c ena dvorski sud. Protonotara zamjenjuje po dva. protonotarius, obicno jedan, rjede to nekako od prvc Vec je receno. da je u vrijcme prije 1526. (i slala svoje poslanike na ugarski polovice XV. vijeka) samo Slavonija Sclavoniae), ali Hrvatska sabor (nuncii ili oratores rcgni vijeka oba sabora stopise u jedan, nikad.' Kad se polovicom XVI. poslamkc sjedinjeni sabor redovito siljao svoje
i
taj onda je dasto zovu se 1577.). Koliko ih je na ugarski sabor (solemnes oratores spisa vidjeti, no bez sumnje je hru starije doba bilo. ne moze se iz slati na ugarski poslanika, koliko je vatski sabor u to doba mogao na zemaljski trosak. U XVIII. vijeku htio jer su oni onamo polazili samo tri poslanika u donju ili stalesku kucu
pokzila su redovito kao stalna pratnja i protonotar (dva na saboru birana poslanika izabran na hrvatskom saboru velikasku, njihova), a jedan u gornju ili slobodnu 1625.). Ovi hrvatski poslanici, zastupajuci
oko stolova sabornice s ostalim ugarskim desno uz predsjednika. zupanijskim zastupnicima, nego u procelju na 1848. Zastupnici triju slavonskih zupanija a tako je ostalo sve do
nijesu sjedili
zupanijskim drugovima, Ti su po(od 1751.) sjedili su medu ostalim tocne upute (instructiones), sto slanici dobivali od hrvatskih staleza sto da traze na obranu imadu kazati u ime kraljevstva hrvatskoga i zovu se 1715.) Ovih su hrvatskih prava (statuta municipalia tako da na svoju ruku nijesu msta se uputa morali strogo drzati, su na ugarski sabor, posmjeU poduzeti. Uz ove poslanike dolaziU hrvat(1608.), u donju kucu i zastupnici
slije
njegove trajne reforme velikasa iz gornje kuce, a skih kr. slob, gradova, kaptola i odsutnih biskupi i velikasi hrvatski. tako i njihovih udovica, a u gornju ban, kralja i m e n o v a n i personal, a gorDonjoj kuci predsjedao je od saboru raspravljalo istim redom kao njoj p a 1 a t i n. Na ugarskom se tocku po tocku krana hrvatskom. Najprije bi se iznesH i raspravljaU prihvatih iU otkloniU. Poslije toga Ijevski prijedlozi, a stalezi su ih (gravamina), koje je su ugarski stalezi svoje zelje i tuzbe
iznijeli
onda
poslanici uvazio ili otklonio. Konacno su staviU hrvatski prijedloge i zelje, kojih ugarski stana usta svoga protonotara svoje
kralj
lezi nijesu
mogh
zabaciti,
nego samo
kralj.
Ako
se
koji
prijedlog
dali kraljev ih ugarskih staleza ticao Hrvatske, drzeci se kod toga strogo svojih instrukcija; poslanici svoje mnijenje,
su o njemu hrvatski
'
GL
gore
str.
157.
243
XL
slucaju,
da
ko
ih
Tia
saboru
z a
nista
n,
obvezatno moglo
zakljuciti
za Hrvatsku,
Samo
je
i
onaj
s u privoljeli
bi
bili
za
sto
Hrvatsku. No kod
ih
sabor
obazirao na mnijenja,
zupanijskom uredenju nastade u to doba znatna ono 1756- preudeseno prema ugarskom uzoru, Na <elu svakoj zupaniji stajase veliki zupan (supremus comes), imenovan od kralja, a pripadase po cinu medu velikase kraljevstva. Poslove zupanijske rukovodio je podzupan (docnije redovito po dva) s ostaHm cinovnistvom, koje je bilo b i r a n o na tri godine u restauracija sve do 1848, I taj se cin zvao veUkoj skupstini cinovnistvo mogU su biti izabrani samo od plempodzupani i ostalo stva doticne zupanije. Zupanija se dijelila na okruzja, a ova na kotare prvima stajahu na celu veliki suci, a drugima maU suci, u
Zupanije.
promjena, kad
je
;
isti
mah upravni
sudbeni cinovnici.
Na
njihov se pravorijek
mogao
na zupanijski sud, a od ovoga na banski. Zupanijske u veHkima su se obavljali osim su skupstine bile velike ili male najvazniji upravni i sudbeni poslovi izbora novoga cinovnistva jos i lupanijski, a birali su se i zastupnici (obicno po dva, medu njima redovito prvi podzupan] za hrvatski sabor. I zupanijsko plemstvo davalo svojim zastupnicima obvezatne instrukcije za TJe lirvatski sabor, pa tako je politicki zivot u zupanijama bio u malom
uloziti priziv
;
onaj
Sve do
1848.
nosti
ustava,
a to tim vise,
lupravnom, poreznom
sastajati
sto su one bile ona egzekutivna unutar svojih granica saborske zakljucke u vojnickom pogledu, Osim toga ove su se mogle
po volji na skupstine, pace u njima i kralju uskratiti posluh, ako je od njih trazio stogod, sto je bilo na stetu njihovu ili zemlje. To se narocito pokazalo za cara Josipa 11, Politicka snaga zupanija lezala je i u tom, sto su bile u medusobnom zivahnom saobracaju, siljuci jedna drugoj poslanice i bodreci se na zajednicki istup na
saboru ili na zajednicki otpor, Vremenom se ovaj saobracaj rasirio zupanije, a upravo na njihovoj sloznoj tvrdokornosti i na ugarske
|vis inertiae) slomilo se sve nastojanje cara Josipa
II.
Sudbenost
bijase
to
doba
jos
uvijek
veoma
primitivna sve
244
vrhovnim sucem bio sabor ili protonotar, jer kako u XVIIL protonotar obicno josvijeku cesto nije ban boravio u Hrvatskoj, a moralo je sve zapinjati. Stoga su staobavljao i sluzbu pbdzupana, jos i koju drugu sluzbu, a lezi uzeli kratiti protonotaru, da obavlja godine na onda odredise, da se banski sud ima sastajati svake trece III. godine dvadeset dana. Sve je to bilo razlogom, da je kralj Karlo Hrvatskoj uredi za1723. predlozio na pozunskom saboru, da se u
dok
je
sebni
banski sudsa
opseg kraljevstva. Hrvatski su stalezi na to pristali, suda, kojega su se clanovi a onda su odredili sudbeni postupak toga nastala raspra izmedu imali birati u saboru na tri godine. Ali sada je konacno sabor hrvatskoga sabora i kralja, tko da imenuje suce, dok 1725. imenova clanove banskoga stola ne popusti, nasto kralj Predsjednikom imenovan je (tabula banalis), kako se taj sud zvao.
risdikciju za citav
slucaju, kad bana tada zagrebacki biskup Juraj Branjug, da se u je predsjednikom ne bi bilo u Hrvatskoj, moze suditi.' Kasnije bio a uza nj bilo je osam prisjedili njegov zamjenik, vazda samo ban
Porczi i dace bijahu i u ovo doba iste kao pocetkom XVI. vi^ regia, koja jeka, naime u prvom redu dica ili contributio plemstvo nije placalo, se samo kralju davala u pomoc, pa je stoga
buduci da
stalno jos
je
ono
licno polazilo u rat. Kontribuciju votirao je kralju do Josipa II. samo hrvatski sabor, a iznosila je
II.
od vremena Vladislava
(od 1492.)
porezne jedinice (porta), koja se imala placati zakljuckom ugarskoga sazagrebora u Ugarskoj (media dica). Kontribuciju ubirali su po zupanijama varazdinskoj napose izabrani ubiraci (dicatores), backoj, krizevackoj i blagajnika (exactor koji su radili pod nadzorom vrhovnoga zemaljskoga plemstva. Sabrani regni), imenovana od kralja, ali izmedu domacega
je
novae onda odaslan u Pozun ugarskoj komori. Kako su se njime Hrvatskoj, imale podmiriti vojnicke i druge obrambene potrebe u neka svota predana po kraljevskom nalogu cesto se zgadalo, da je poput izravno banu. Tri slavonske zupanije placale su (od 1751.) u torn bile pod citavu svotu, dakle ne polovicu, te su
ugarskih
ugarske vlade. Porez za domace potrebe bjese d i m n i c a (pecuniae fumales), koju je hrvatski svoga sabor po svojoj uvidavnosti i potrebi odredivao izabravsi za to
i
'
Ban
(17041732)
nije
245
je
plemici
;
kmetovi od sesijc"
cetiri sesije cije
24 jutra oranice
8 jutara livade)
obicno su
blagajnik
saboru, dok se onaj o ubranoj kontribuciji podastirao ugarskoj komori, Kr, slob, gradovi placali su mjesto kontribucije taksu, koju im
je
no cesto ju izravno odrcdivao kralj po savjetu ugarske komore Dalji krasnizio, ako se pokazalo, da je prcvisoko odmjerena, Ijevski prihod bila je tridesetnica (tricesima, madz. harminczad,
je
;
sla-
vonski tridesetnicarski uredi bijahu u Nedeliscu u Medumurju i u Zagrebu. I tridesetnica cesto se upotrebljavala za podmirenje vojnickih potreba u Hrvatskoj, a onda je imao o torn poloziti zemaljski
blagajnik racun hrvatskomu saboru.
poreza, jer su
jeku,
i
svi vrsili
i
U Vojnoj Krajini nije nitko placao vojnu sluzbu, a bas u tome se u srednjem vi-
sastojala bitnost oprosta od placanja poreza. docnije, pa Vojska. Uza sve uredenje Vojne Krajine, kojom bise znatno u to doba u vojnickim poslovima okrnjena hrvatska prava, ipak je banskc Hrvatske ostao glavni faktor hrvatski sabor s banom. Vec 1537. i 1538. stvorise slavonski sabori u Krizevcima vaznih zakljucaka o obrani domovinc odredivsi, da velikasi i plemici imadu na noge
i
Godine
1558. stavio
Ferdinand
(17. jula u Stenicnjaku) prijedlog, da stalezi neke manje utvrde oko Zrinja, ne bi li se tako pristedilo na vojnickoj posadi. Ali hrvatski stalezi nijesu htjcli da na to pristanu trazeci
saboru
uporno od
kralja,
da
te
jer bi se
padom
bana oko
hrvatske banske vojske trajala je i dalje, kako jasno pokazuje zakonski clanak stvoren 1659. na pozunskom saboru, kojim se odreduje, Slavonija imadu u obrani domovine i da se kraljevina Hrvatska zakonskih clanaka stvorenih na hrvatskom saboru, dalje drzati raznih
i
a narocito onih, koji odreduju, kad neprijatelj provali u zemlju vecom silom, da moraju svi velikasi, plemici i drugi drzavljani na zapovijed
bansku.
izvjesni
skupiti se pod zastavu kraljevsku banovu listom ustati na oruzje Pored toga jos su oni duzni da prema imutku oboruzaju
i
broj
svojih
kmetova,
u velikoj
nuzdi
trecinu
njih.
Od
246
opce insurekcije nije nitko osloboden^ ove duznosti sporapace u velikoj cc potrebi njima u pomoc doci, nakon generala i bana, i krajiske cete. U ovako zuma izmedu krajiskih i popunoj samostalnosti u vojnickim poslovima ostadc Hrvatska uvedena zakonskini kad je na pozunskom saboru 1715., slije Hrvatclankom stalna vojska, podijeljena u regimente, jer jc u nadalje ostao na snazi sistem insurekcije, to jest b a n s k a i
skoj
vojska.
Pace Marija Terezija napose je (16. januara 1750.) ponovozemaljskoga. potvrdila davno pravo, da Hrvatska sebi bira na saboru ceta, samo je izrazila kapetana i potkapetana kao vojvode domacih u bitnosti i poslije zelju, da se za kapetana bira ban. Tako je ostalo
pozunski sabor 1808. stvorio zakon, kojim je potvrdeno ovo drevno pravo, a ban je ostao sve do 1867. podjedno je vrhovni zapovjednik hrvatskih ceta. No pored insurekcije davala vojsku, Te je novake: Hrvatska kralju i novake za stalnu kraljevsku vazda votirao samo hrvatski sabor, pace kad je Marija Terezija od puta sabora zatrazila novih momaka (1758. i 1759.), on joj je oba od onoga, koji je trazila, I u banskoj Krajini (pevotirao manji broj jos i onda,. trinjska i glinska regimenta) vrsio je ban vrhovnu upravu
Josipa
II.,
jer
je
kad
ona utjelovljena ostaloj Krajini, Marija Terezija je naime izjaupravlja ban, koji ce vila (1750), da torn Krajinom ima i nadalje da imenovati sve casnike osim pukovnika, a toga ce ona imenovati samo repo banovu prijedlogu, I u doba cara Josipa provcdene su neke naime vremena bila u Zagrebu smjesforme u Hrvatskoj. Do toga je vrhovno tena samo uprava banske Krajine, no 1783. prenio je Josip H.
je
zapovjednistvo slavonske Krajine iz Koprivnice, kuda se ono preses vrhovnom komandom lilo iz Varazdina, u Zagreb te ga je zdruzio Tri godine iza toga, u augustu 1786., preselio je car banske Krajine,
jos
vrhovno zapovjednistvo hrvatskc Krajine iz Karlovca u Zagreb,, bivsem. sjedinivsi na taj nacin u jednu generalkomandu (u u hrvatskoj isusovackom samostanu) sva tri krajiska generalata nije bia zemlji. Buduci da tadanji ban-komisar, grof Franjo Balassa, feldmarsallajtnanta vojnik, povjereno je vodenje ove generalkomande Vins (t 1798,). S njime je doslo dakako a barunu Josipu NikoU de
i
mnostvo nizih casnika, a ti su potom sa svojim obiteljima uhvatio. najvise pridonijeU, da je njemacki jezik u drustvu zagrebackom
Zagreb
i
cvrsta korijena.
Gradovi. Kroz sve vrijeme sve do pod kraj XVI. vijeka zivjeli vijeka. Vz. su kr. slob, gradovi u duhu svojih privilegija iz XIII,
247
civitatis, hrv.
gradskoga starjesinu ili suca (maior viUae, iudex sebe jos osam rihtar) birali su gradani izmedu
naest (u Varazdinu) priseznika (iurati, Taj vrsili sudacke i upravne poslove.
se
vesnik,
ili
(u Zagrebu)
dva-
izbor
redovito
ponavljao
(3. febr.),
u Varazdinu prve nedjelje iza Martinja gradanstvo biralo svake godme na Durdevo (24. apr-). Konacno je zastupnike (consiliarii, viri communes) njih po 20
jo
i
a drugdjc obicno
vijecnike
ili
ili
varoskim sucem" Ovi zastupnici zajedno s priseznicima i vodilo svu koje je davalo odredbe cinili su varosko" vijece, vijeka nastade u gradskoi gradsku upravu. Medutim pocetkom XVII. bitna prom)ena. Tako upravi i u Ugarskoj i u Hrvatskoj (Slavoniji) Erdoprihvatio pobudom bivsega bana Tome je grad Zagreb 1609. je bila r n i k a, novi statut, kojemu dyja. a onda kraljevskoga t a v e odsada bira mjesto priseznika dvanaest poglavita ustanova. da se gradana, koji ce svoju cast vrsiti dos e n a t o r a izmedu odlicnijih opcina i dalje, ali samo jedzivotno ili bar dok mogu. Suca birat ce uzese stvarati neke granoga od onih 12 senatora. Na taj se nacin kojih jc ruke dospiela danske privilegirane i odlicnije porodice, u se kraj protiv ovoga uprava cesto prelazeci od oca na sina. U prvi pa je doslo i do krvavih novoga reda podizc zagrebacko gradanstvo, snazi, vec je ubrzo nekim sukoba, no statut ne samo da je ostao na godine 1850., kad reformama dopunjen i poostren. Trajao je sve do zdruzen sav grad, naimc Gradec je patentom cara Franje Josipa I. kojemu u e d n o upravno tijelo grad Zagreb, i Kaptol s predgradem, svake trece godine gradsko stade na celo .n a c e I n i k, kojega bira
24.
i
j
zastupstvo.
slabi, a obrt bijahu u doba turske prevlasti veoma potrebe. Trgovalo prirod zita i stoke jcdva je dotjecao za domace i s habsburskom Ugarskom. sc s austrijskim nasljednim zemljama procvatu trgovine kralj Poslije izgona Turaka obrati veliku paznju izgradena (1726) po Karlo III. u svim svojim zemljama. Sada bjese Bakra i Rijeke. a njemu prozvana Karolinska cesta od Karlovca do Docnije je izgradena uz cestu su naseljcni Hrvati, Kranjci i Cesisavjelu cara Josipa II., pa otalc cesta iz Karlovca u Senj (1770) po Tako postade Karlovac jedan od prvih trgojoj i ime Jozefinska. izmedu pnmorja i vackih gradova u Hrvatskoj posredujuci promet nije moglo Sve do Karlovackoga i Pozarevackoga mira
Trgovina
unutrasnjosti.
ni
dracem obrasla,
248
tek tamo
muna-
se od Lonje do Zekraj
mnogo pomoci,
i
a najvecu
su
ceste
oko
gospodarstvo na
pa se pocelo trgovati zitom, koje se izvozilo, ponajvise po ca u Italiju preko Siska i Karlovca, i u Njemacku Dunavom. Znatan prihod imali su slavonski vlastelini od krzna mnogobrojne divljaci, a Osijek bijase za to glavno trziste. Nadalje su i guste sume i prasume davale izobilje gradevnoga drva, sav koje se nadaleko izvozilo. Obrt bijase uz domaci seljacki usredotocen po gradovima u Hrvatskoj i Slavoniji, a bavili su se njime ponajvise doseljeni Nijemci, narocito u Slavoniji, Oko 1761. zapocelo se gojiti i svilarstvo, all je ono bilo ograniceno najvise na
rijekama (u dereglijama),
ncke velikaske spahiluke. Skolstvo. Sve do Marije Terezije bilo je skolstvo veoma slabo, a jedino neki samostani i biskupska sjcmenista vodili su brigu oko naobrazbe mladezi, u prvom redu svecenickoga podmlatka. Prvi visi zavod, gimnaziju, osnovali su za sebe P a v 1 i n i u Lepoglavi (oko
1503,),
vlini
svjetovnjacima.
u Lepoglavi svoju filozofiju (1656), a doskora i teologiju (1683), pace oni su podjeljivali cast doktora (tako 1674. prvi doktor filozofijc,
a 1715. teologije).
Teologiju
polazili
i
ucili
dok su
filozofiju
sinovi susjednih
zagorskih plemica.
Za
Isusovci,
koji su
sv, Katarine i u susjednom samostanu Dominikanaca javnu gimnaziju za svjetovnjake, koja je vec 1609,
Kao nastavak
tri
razreda) otvorena
i
(1662) filozofija s
Tako
vila
(23.
i
akademija znanosti,
sept,
kojoj je kralj
sveucilista,
1669,) privilegije
(3.
beckoga
hrvatski sabor
stupio na snagu.
menom
davati
podignut
najprije
kanonsko pravo (1727), a onda u tri tecaja citava teologija (1746). Po raspustu reda (1773) dospjese gimnazija i akademija u driavne ruke, a onda bi teoloski fakultet sjedinjen s biskup-
249
-skim sjemenistem zagrebackim.
digli
Osim u Zagrebu Isusovci su jos pogimnazije u Pozegi (16981773), Varazdinu (1678 1773) i Osijeku (1766 1773). Sva ta ucilista tadanje Hrvatske bila su podignuta po-
i legatima mnogobrojne duhovne i svjetovne hrvatske Isusovaca preuzese gimnazije neko vrijeme Pavlini, a onda po raspustu reda (1783) F r a n e v ci. Pucke skole, rastresene po zemlji, bile su takoder pod okriljem svecenstva, navlas zupnika.
glavito
potporom
gospode.
Od
One
Zagrebu
grane.
Varazdinu. Skolstvo
i
Isusovaca
Pavlina,
ali
najboije cvalo,
pravni nauci.
bi
kameralne nauke" (studium politicum camerale) sa sjedistem u Varazdinu, jer su tada ondje stolovali ban hrvatska vlada, a s njemackim nastavnim jezikom (1770 i 1773). Medutim preseli se ova skola 1773. u Zagreb, gdje joj je u isusovackoj akademiji odredena posebna dvorana. Kad je Marija Terezija 1776. osnovala zagrebacko skolsko okruzje (districtus studiorum Zagrabiensis), pod koje je podvrgla citavo skolstvo u gradanskoj Hrvatskoj Slavoniji s vrhovnim ravnateljem na celu (superior regius studiorum i et scholarum director), onda je osnovana i kraljevska akadem i a Zajedno s glavnom gimnazijom u Zagrebu. Ova akademija Slavoniji bjese od sada do 1850. jedini visi zavod u Hrvatskoj obuhvatajuci tri fakulteta bogoslovni (koji i dalje ostade pod krovom biskupskoga sjemenista), pravoslovni i mudroslovni. Kad je onda 1850. dokinut mudroslovni fakultet, jer su njegovi nauci preneseni u
javna skola za politicke
VII.
VIII.
slovni
onda
u
to
Da
poznato
siti,
je
literatura
u Dalmaciji
je
banskoj Hrvatskoj
Slavoniji
pa
iz povijesti hrvatske knjizevnosti, a ovdje cemo samo naglada bas u tomu imamo jasan znak vecega kulturnoga stepena, ali
'
Teoloski
je
fakultet
dokinuo
jo
car
Josip
II.,
poslije je
ogranien
na
biskupsko sjemeniste.
250
i
matcrijalne kulture pokasve to jace narodne svijesti. Visi stepen su sve grane imale i zuje i procvat znanosti i umjetnosti, kojih narocito graditeljstvo^ odlicnih svojih zastupnika u narodu hrvatskom,
kiparstvo
slikarstvo.
Mletacka Dalmacija
(14201797).
Dalmacije u najTcritorijalnc promjcnc. Ime i pojam danasnje kakogod se ono sirilo na. jer tjesnoj jc svezi s mletackim vladanjem, mora i po unutrasnjosti (Zagorju), take se prosiriobali Jadranskoga Izuzetak od toga cini teritorij republikc
valo
ime Dalmacija. i koja se zvala mledubrovacke od Stona do ulaza u Boku Kotorsku, Bas za to, da Mleci i Dubrovnilc tacka Albaniia (Albania Veneta). sklapanja Pozarene budu susjedi, izradi republika dubrovacka kod ustupljen uzan vackoga mira (1718), da je Turskoj tom prigodom
komad
juznu granicu njezinu, a to su Klek Hercegovina pruzila na na sjeveru, a S u t o r i n a na jugu. Time se sve do danas. Godine 1420. dva mjesta do mora, a tako onda ostade primorskc gradove i otoke imala je Venecija u svojoj vlasti sve Karlovackim (acquisto (acquisto vecchio), a docnije stekla je mirom zemlju danasnjega nuovo) i Pozarevackim (acquisto nuovissimo) svu Dinare do rijeke Neretve (ili Kleka), i opsega Dalmacije od Velebita ziteljstvo bilt Boku Kotorsku. U toj su zemlji. i sada najbrojnije i primorske gradove H r V a t i, navlas na otocima i po kopnu izuzevsi Osor, Starigrad, gdjc Zadar, Trogir i Spljet i one po otocima Rab, naselise pomnogo T a I i a n a plemica i gradana, koji' se tude
zemljista uz sjevernu
i
ima
Talijane mletackoga mnogovjekog vladanja. Uz Hrvate i porjecju Krke od Kmnaisticu se jos i S r b i, naseljeni poglavito u doselise sedo Skradina u doba turskoga gospodstva, Godine 1726. Arbanas^ neke arbanaske porodice iz skadarske okolice u mjesto
najvise za
Uprava.
strazu
tali,
odijelo nalik
iz
na duzdevo. Kad
padali bi
251
neogranicena, a podjedno bijase on i posljednja molba za sud, finanhrvatski zvao duzda mlecijc, vojsku, pace i crkvu. Kako je narod tackoga p r i n c i p o m, rado je nazivao mletacku Dalmaciju izmedu
Velebita, Dinare, Neretve
i
mora
Principovinom.
Dalmacija bijase podijeljena na okruzja (distretto), kojima stajase na celu od providura imenovani k n e z (conte), Knezu
Mletacka
uz bok poslove
stoje
i
dva cinovnika,
za
i
kancelar
financijalne,
(cancelliere)
za sudbene
camerlingo
i
Inace
bjese
mletacko
prisiljeno
cinovnisto
od
tako
drugih
tacke
sio je
4000
for.
da je bilo daca uzimati na stetu mlekancelar imao na godinu 60 for,, a troslabo placeno,
javnih
nijesu
bill
preveliki,
jer
republika
gospodarica nije htjela da raspirujc nezadovoljstva u tesko stecenoj ovdje Dalmaciji. Placali su ih jedino seljaci, jer su plemici i gradani i Svaka i od svih daca. bill oprosteni ne samo od svakoga poreza, nego
gradska opcina imala je i posebni svoj statut, tako da u torn nema jedinstvenosti u Dalmaciji. Isto su se tako razilazili utezi i mjere od mjesta do mjesta. Upravu opcinsku podijelise plemici i o gradani, koji su se skupljali na skupstine, gdje se raspravljalo
i
opcinskim poslovima. U nekim su se opcinama sastajali samo plemici skupstine. na skupstine, a u nekim imali su i gradani svoje zasebne poslove vodio je gradski (opcinski) knez, a poCivilne i kriminalne r a t o vlicajne vrsili su veliki i mali suci. Seljaci su se sastajali u b svojim potrebama. s t i n a m a u skupove, na kojima su raspravljali o
Inace bio
glavar
je
svakomu
selu na
celu za civilne
vojnicke
poslove
Za vrijeme mira cinili su seljaci neke Duznost im je bila paziti na kretanje cete, pogranicnih bosanskih Turaka, a kod kuce bdjeti nad sigurnoscu. Svako je okruzje imalo tada svoga pukovnika, a uza nj kao
zvan
harambasa,
a zvali su se panduri.
nizc
casnike
serdare
harambase.
Otocani
sluzili
su jedino
u mletackoj mornarici. Vojnici dalmatinski zvali su se u Veneciji Schiavoni, a znalo ih je biti do 60.000 momaka, mahom dodajuci brovoljaca. Talijanski jezik gospodovao je samo u gradovima
im sasvim
talijanski tip, a inace je sve bilo hrvatsko. o V i n a bila je sva u rukama mletackim, tako da se osim g vina sva roba, sto se izvozila iz Dalmacije, morala najprije dovazati u Veneciju, a tek onda dalje isto tako morala je Dalmacija sve cijesvoje potrcbe dobavljati iz Venecije. Valjanih cesta nije bilo za
log
mletackog
vladanja,
isto
tako
nije
mletacka
vlada
nikakih
252
skola podizala,
htio
da pomogne
samomu
kleru,
kad
je
Crkvcnc prilikc. Katolicki kler bijase u to doba u Dalmaciji veoma brojan, a pripadao je dvjema nadbiskupijama zadarskoj i spljetskoj, podijeljen na deset biskupija, od kojih su neke bile veoma
:
malene, kao osorska, pod kojom su bile cetiri zupe s 6-000 dusa. Pored svjetskoga se klera isticu jos pozrtvovni i u narodu osobito ugledni Franjevci s brojnim samostanima, narocito na otocicu Visovcu
rijeci
Krki, pa u
i
Kninu
Sinju.
u Dalmaciji
grcko-istocnih
Srba,
dabro-bosanskomu metropoliti
Za turskoga vladanja naselilo se koji bjehu u to doba podvrgnuti u Sarajevu. All kad Mlecani prosirise
svoju vlast u zemlji, podlozise pripadnike grcko-istocne crkve onamosnjim katolickim biskupima, koji su i njihove parohije sluzbeno
pregledavali, svecenike
njihove redili
namjestavali.
to
doba
pri-
padnici grcko-istocne crkve polaze katolicke crkve, a i katolicki ih svecenici sahranjivahu, Tek polovicom XVIII. vijeka bi im dopusteno sagraditi koju crkvu po svomu obredu. Pored svega toga ipak se odrza nekako manastir Arhandelovac na Krki, sredistc Srba u sjcvernoj Dalmaciji,
blike
i
Na
teritoriju
repugrcko-
dubrovacke uopce
jer ih njezina
nestade
sasvim
htjela
pripadnika
trpjeti,
crkve
je
istocne,
vlada nije
Tako
ostalo
sve
i
(1797).
odnosi pripadnika
253
Cetvrto doba
od 1790. do danas.
Kraljevi
iz
kuce Habsbursko-Lotarinske,
I.
Leopold IL
(17901792).
II., zamasnc ladanjc Marije Terezije, a jos vise cara Josipa odvaja od feudalne moderna Habssu epohe, u kojima se
nom
burska monarkija. Teorije o prosvijctljenom apsolutizmu", gorljivim apostolom, bile su ^^,_^.^,^ kojima bjese car Josip tako osnovuzrokom onom politickom i narodnom pokretu, koji postade dalje zanosila sve zemlje i narode od odsada
idejom,
sto
je
i
Krkonosa do Save
Karpata.
Leopold
prijestolju
II.
Cara Josipa
mladi brat
Leopold
IL
(1790-1792),
jos
na od godine
na dobru glasu kao vladar mudar Premda je i on bio racionalist i sloi zauzet za dobrobit narodnu. znatne bodoumnik (otale opceno zvan filozof") i provodio u Toskani ipak se kod toga nije masao one silovicrkvene reforme, drzavne
1765. veliki vojvoda Toskanski, a
i
tosti,
samovolje kao Josip II. u svojoj drzavi, vec je sve to glavnim im predstavmcinio u sporazumu sa svojim podanicima i preuze u vrlo teskim cima. Vladanje samo u Habsburskoj monarkiji nedogledan rat prilikama bastinio je od brata Josipa u jednu ruku narocito a u drugu tesko ogorcenje novih podanika, s Turskom, bila prije svega poglavita briga, da Madzara i Hrvata, Stoga mu je drzavu svoju spase od sudbonosnih kriza,
brzine
i
:
Saziv sabora u Budim. Jos iz Firence porucio je Madzarima i krunisaHrvatima, da ce svoje vladanje zapoceti sazivom sabora
i
255
cjem, a tek sto stize u Bee, odmah treci dan (14, marta 1790.) izdadc na njih proglas, u kojem im objavi, da je po smrti bratovoj primio prijesto ugarsko-hrvatski na osnovi zak. cl. I, i II. od 1723, (naimc
Pragmaticke sankcije) i da ce staleze ostaviti u njihovim pravima i slobostinama, sto im daju ustav i zakoni; poradi toga potvrduje Josipov proglas (od 28. januara 1790.) uz dodatak,
ugarsko-hrvatske
<la
ce o onim
i
toleranciji
koji
onaj
reformama, kojih car nije povukao (a to su edikt o o dokinucu kmetstva), saslusati mnijenje sabora,
sazva nekoliko dana docnije (29. marta) za 6. juna u Budim sa zadatkom, da izabere palatina, sastavi kraljevsku inauguralnu diplomu, primi kraljevsku prisegu i ovrsi svecano krunisanje. Uporedo s nastojanjem oko primirenja Ugarske i Hrvatske tece i diplomatsko
da dode do mira s Turskom, jer unatoc Smedereva nije bilo osvojenju Beograda Laudonovim pobjedama takmica Pruska ponudila sulnade u trajni uspjeh, buduci da je
djelovanje Leopoldovo,
i i
ianu Selimu
vojska
tik
III.
granice. To drzanje snazne Pruske prisili Leopolda na prihvat konvencije utanacene u Reichenbachu (u pruLeopold se obavezao, da ce odmah s Turskom skloskoj Sleskoj) prekinuti savez s Rusijom, a Friedrich Wilhelm II. piti primirje
austrijske
:
Poruka Leopoldova primirila je doduse Madzare i Hrvate, no uza sve to ogorccnosti protiv netom minuloga samovoljnog vladanja Josipova nije nestalo, pace vijest o carevoj smrti pozdravljena bi velikim ushitom, jer se u prvi kraj opcenito drzalo, kao da je sada
nestalo svake pogibli po ugarski
i
je
u tom obziru izjava hrvatskoga velikasa baruna Ignjata Magdalen c a, koji rece, da je neustavnim vladanjem Josipovim utrnula zakonska moc Pragmaticke sankcije od 1722, i time prekinuta veza izmedu dinastije i narodji (filum interruptum successionis), pa tako da su Ugri i Hrvati u pravu, da sebi biraju novu dinastiju' ili
i
U lorn je obziru veoma znadajna brosira, sto ju je napisao pod svojim imenom tadanji pestanski sveucilisni profesor Karlo Koppi: Jus eleclionis quondam ab Hungaris exercitum. Historia stirpis Arpadianae. Viennae (s. d.)". Na
'
je
ovim rijecima
Scribebam Pestini
in ipso
comitiorum
sollemni aditu
6.
juni
1790.".
toj
vojvoda
o uy
(familia
to toboze od kralja
256
novu inauguralnu diplomu, u prava staleza jasnije kojoj ce biti ustav i izrazitije istaknuta negoli dosada. No mnogo je znatnija od ovoga pojedinackoga drzavnopravnog domisljanja nenadana casovitoga kod krepka provala narodnoga osjecaja i kod Madzara (i hrvatsko) plemstvo obuze ujedared neka paHrvata. Madzarsko kaze sutriotska vrtoglavica, pa su svi htjeli da budu patriot!,
da utvrde
s
vremeni Hrvat grof po staromadzarskom nacinu, a i zene uzese oblaciti odijela madzarskoga kroja s krznom, a na glavu stavise cako nitko ne htjede da inace govori negoli madzarski, a u Hrvatskoj hrvat ski". Oni su dakle protiv carevih politickih novotarija potrazili oslona u starim uspomenama ugarsko-hrvatske drzavne nezavisnosti, a protiv germa;
Adam Orsic
nizacije
u preporodu narodnosti i narodnoga jezika. Medutim Madzari su isli mnogo dalje od Hrvata: vec sada su smatrali najjacim stitom protiv eventualnih ponovnih pokusaja germanizacijc samostalnu madzarsku drzavu sa cistim madzarskim narodnim obiljezjem. Kao da bude sto ima samo jedan Bog i jedan kralj, govorahu, tako treba sama jedna drzava, jedan narod i jedan jezik od Karpata do Adrije,
Madiara u
su
pravo u bitnosti
ideju cara
sve
;
do danas,
oni
Josipa U.
samo
zamijenili jedinstvenu
Austriju
jedinstvenom
opet
Madzarskom, a njemacki doduse misao o samostalnoj ugarsko-hrvatskoj su stoljecima ali ono trazeno jamstvo nalazili su u drzavnoj zajednici, jezik u, koji im je i jednima i drugima posvccenom" latinskom vec odavna bio drugim materinjim. Hrvatski saber od 1790. Pod utjecajem ovakih politickih poprihvacali
gleda sastade
se
iza
petgodisnje
stanke
predzagrebacke (2. marta) i upravi na ugarsko namjesnicko vijece hrvatski sabor, koji ce izabrati stavku s molbom, da se sazove preporucila protonotara, onda da se imenuje ban, za koju je cast aprila, dosao je i grofa Ivana Erdodyja. Na shjedecu skupstinu, 15. se iz Ugarske. veliki zupan zagrebacki Nikola Skrlec vrativsi znacajan Obavivsi restauraciju zupanijskoga cinovnistva izrece vrlo nemilih dogadaja proslih godina, govor. Ponajprije sjeti plemstvo bili zakoni, naime, kako je ukinuta cast velikozupanska, pogazeni podjedno istaknu, uvedene tudinske uredbe i ..egzotican jezik" no vec odda se zapravo takove teznje egzekutivne vlasti pokazase
;
257
vremena Karla
III.,
ili
tako da se
sabora.
stvorio
pravi
sistem
vlasti legistativne
Zato treba
rece
mimoilazenja
da
e n e-
razresivom vczom sjedinimo s Ugarskom; onda nc ce vise vlast egzekutivna moci prelaziti svojih grakad se malo zatim 12. maja sastao u Zagrebu hrvatpredsjcdanjem novoga bana grofa Ivana Erdodyja ski sabor pod (1790 1806), nakon slo je Josipov komisar grof Franjo Balassa dao
n
i
c a."
odista,
je, da se ima za Ugarsku Hrvatsku obrazovati vlada, koja ce pomnjivo paziti bdjeti, da se nista zakonima Ugarske ne zgodi, sto bi bilo u protimbi s ustavom Hrvatske a takav odnosaj izmedu Ugarske i Hrvatske ima potrajati sve dotle, dok se nalrag ne osvoje oni dijelovi Hrvatske, sto ih sada Mlecani,' tako da se uzmogne naci na okupu dovoljan drze Turci broj zupanija za uredenje posebnoga politickoga dikasterija (vlade) sve dotle pak neka ovo sest zupanija' prima naloge od ugarske vlade". Time su dakle Hrvati onaj neustavni cin M arije Terezije od 1779. sami na svom saboru sankcito, da se daca za Pored toga zakljuci hrvatski sabor jos o n r a uzdrzavanje vojske (contributio, dica), koja se ravno daje kralju, mora prihvatiti, ali odjelito od ugarske ratne dace, ubuduce raspraviti nigdje drugdje. ugarskom saboru jedino na
ostavku', zakljucio
zajednicka
;
i-
Budimski sabor. S ovakvim zakljuccima posli su potom hrvatbili su to Nikola Skrlec za ski poslanici na sabor u Budim Fragornju (velikasku) kucu, a Adam Skrlec (sinovac Nikolin) njo Bedekovic za donju (zastupnicku). U uputi, koju im dade
;
hrvatski
sabor,
jos
im
je
nalozeno,
da se imadu u opcenojavnim
u svojim
'
Suvremeni grof
iz
Adam
Orsic
:
zabiljezio
je
memoarima
o odla-
Uber den Commissarius und Banus Balassa schrie man auch stark. Hatten nicht cinige bescheidene Manner die Jugend von Excessen abgchalten, so wiirden sic selben gemisshandelt haben; darauf ging er auch davon, legtc seine Charge nieder und kam nicht mehr" (K usku grofa Balasse
Hrvatske ovako
k u
e V
c,
Arkiv X.
262).
t a d a razumijevali zapadni dio danaSnje Bosne od Vrbasa s Jajcem ili tada zvanu Tursku Hrvatsku, zapadnu Herccgovinu s Ljubuskim ili Tursku Dalmaciju, mletacku Dalmaciju do Neretve. Dubrovnik postojaSe jos kao samostalna rcpublika, a Boka Kotorska zvala sc mlctacka Albanija. Tek
'
Pod
na
njih.
Zagrebacka (koja
je
scvcrinske (1787)
i
Gorski kotar),
krizcvacka, varazdinska,
pozcska
srijemska,
dakako
258
poslovima pokorovati ne budu povrijedena
s
vecini
o v
a,
ali
ipak tako,
da time
prava protcstanata k e, dok su se u pitanju stjecanja gradanskoga zakona, koji toga ne u Hrvatskoj imali strogo drzati starih hrvatskih
dopustahu.
Medutim budimski
je
sabor
Vec u
odmah
kao
cinili),
vec da
bi
original,
dok
latinsko
tek
neautenticni
pri-
oba hrvatska zastupnika, pace jevod. Protiv toga podignu Bedckovic izjavi privatno istoga dana, da ne moze pristati korjenit kao i uz madzarski- jezik, jer je narod hrvatski isto tako izgubivsi svoj madzarski, a bila bi velika sramota, da vremenom postane slugom i (hrvatski) jezik prestane biti zasebnim narodom rasprave sjutradan donja kuca konacno zaMadzara"/ Iza ponovne saborskoga dnevnika napose kljuci, da se ima uz madzarski tekst latinski kao autentican prijevod, a oni, koji ne znadu i
svoj glas
izdavati
glavno madzarski, neka govore latinski, Poslije toga doslo je na red krunisanje novoga kralja, a s time podjedno pitanje ovoga sabora prije rasprava o inauguralnoj diplomi, koju je trebalo sastaviti i
:
krunlsanja.
sabora htjela zavjernicu imati tako, da se u neodvisnost Ugarske, nju stavi sve ono, sto bi moglo posve zajamciti Rasprivilegijima. a reforme da se provedu u skladu sa staleskim nedjelja, a da sabor jos uvijek nije pozvao prava se otegla punih sest Leopolda u svoju sredinu. No kralj je to naumice sve dosada do-
Vecina
je
pustao,
na odlucan istup. Dne 20. jula javi im preko ugarskoga kancelara, da nikako nije voljan prihvatiti n o v e diplome, vec iH onu Karla IIL, svom p i s m e n o m odgovoru poili onu Marije Terezije, a to je u onoj saborskoj d e p u t a c i i, sto je dosla preda nj, da novio jos ima ga pozove na krunisanje (2. augusta). Nato sabor odluci, da posebni odbor sastaviti kombiniranu diplomu od one Karla III. i one juznoMarije Terezije, ali Leopold, da smeksa stalezc, dopusti sada krajiskim Srbima crkveni saugarskim i hrvatsko-slavonskim
zeleci
da se
stalezi
najprije
primire,
onda
se rijesi
Bedekovic kazao Madzaru Josipu Keresztesiju, koji e s i. Magyarorszag polgari es egyih je i zabiljezio u svom dnevniku (K e r e s z t szazad vegcn. Bdpst 1882, 255). hazi kozcletebai a XVIlI-dik ^
'Ove
je
rijeci
259
bor,
koji
se
sastao
Temisvaru
(1.
septembra),
Na
torn
j
saboru
i
^akljuce sakupljeni
licnosti,
c k i h da se Leopold zamoli, da im dade posebni srpski teritorij (Banat) kao vojvodinu a s despotom na celu, posebnu srpsku dvorsku kancelariju u Becu, posebne srpske urede za rjesavanje
v o
civilnih
crkvenih posala posebni srpski sabor. Vec 17. septembra i odgovori Leopold Srbima, da je rado pripravan ispuniti im zelje da se raduje, sto srpski sabor tako razborito vijeca svakako
i i
;
Medutim
jedlog,
je
donio pri-
dase madzarski jezik postepeno uvede kao sluzbeni u sve urede. Tomu se prijedlogu oprijese Hrvati,
i
i
clanovi gornje kuce, na celu to ne samo oni u donjoj kuci, vec zagrebacki biskup Maksimilijan Vrhovac. im ban grof Ivan Erdody Ban izjavi, da ce se na taj nacin oba kraljevstva zavaditi, jer jedno hoce da drugome nametne zakon,-' dok biskup Vrhovac naglasi, da neje u jednoj drzavi, gdje imade vise naroda, upravo nedostojno pravedno, kad jedan narod hoce da nametne drugomu svoj jezik; kad Madzari tako rade, onda im je pred ocima jedino to, kako bi Hrvate uklonili od zajednickih drzavnih posala, tako da uzmognu ostati sami. Paralelno s debatom o madzarskom jeziku uze pitanje o gradanskom pravu protestanata. Vecina sabor u pretres velikasa bila je za to, da im se ovo dade madzarskih zastupnika i u Hrvatskoj, no ban se tome usprotivi rekavsi, da protestantima Slavoniji na osnovi starih hrvatskih zanema mjesta u Hrvatskoj kraljevskih potvrda (pocevsi od 1608.), Sada uzese Madzari kona vec samo S a von e, tvrditi, da se ove potvrde ne ticu
i
i i i
i i
Hrvatske.
bise
gdje toboze
vlasti; ali ih
Hrvati od-
pod banom. Energicki madzarski jezik i gradansko pravo ]e istup Hrvata bio uspjesan protestanata ostadose ograniceni na Ugarsku, Uto je saborski odbor
dokazujuci,
da
je
'
Leopold
je
osnovao
..ilirsku
dvorsku kancelariju"
i
20.
februara 1791.
ali
stavio
joj
je
nasljed-
nik njegov
Poznato
je,
I. dokine vec 1792. zak. cl. X. stvorenim na saboru u Pozunu. da su na dvoru u Becu doseljcnc Srbe od 1690. dalje ^azivaii u sluzbe-
le-
c s"
Samo
Tomi Erdodyju
1584
1595
1608
1614 t 1624.).
260
podastre izjavu, da ali kralj jc vrati uz ponovnu (20. septembra) Leopoldu, onu Karla III. iU onu Marije Terene prima druge diplome, vcc ili kraljevu, a saznavsi suvise jos i za zije. Videci sabor postojanost koji ga osupnuse, popusti zakljucke srpskoga temisvarskoga sabora, je kralj zestoke rasprave kraljevu odluku. I tako
jc
prihvati
nakon
krunisanje i zakazao Leopold svladao otporni duh budimskoga sabora kuda je potom i sabor premjestio svoja za 15. novembra u Pozunu,
vijecanja.
ceremonije
propozicije. Vec predade mu ne otvorivsi krai jednodusno, treci dan (12. novembra) sabor je izabrao palatinom koji je sadrzavao imena kandidata, Ijevski otpis, k s a n d r a/ a onda je cetvrtoga Leopoldova sina nadvojvodu A 1 e diplomu onu Marije Teprihvatio po kraljevoj zelji kao inauguralnu novembra 1790. Leopolda krunom sv. rezije i svecano okrunio 15. toga sabor se zabavio temeljnim drzavopravnim
10.
novembra
svoje
kraljevske
Stjepana.
Poslije
pitanjima,
tegobama svojim. Kod duh novoga vremcna toga je Leopold odlucno zastupao napredni blagotvorni utjecaji po mogucnosti htijuci, da se reforme i njihovi Hrvatskoj. Ali stalezi protegnu na cijelo pucanstvo u Ugarskoj i pitanjima velikoga interesa su pokazali samo u drzavopravnim zasukano misljenje, kao paznje, dok su u pitanju reforama zastupali dobar i da se u njemu kn]u da je toboze stari feudalni ustav sasvim provedeni. mudri zakoni za sve, samo sto oni jos nijesu pozunskoga sabora od Prvi se drzavopravni zakonski clanci
modernim reformama
zeljama
njei bastinsko pravo 1790/91. odnosahu na Leopoldovo krunisanje sankcije od 1722., onda govih nasljednika na temelju Pragmaticke odredeni rok od sest mjena kraljevsku zavjernicu, prisegu i stalno predhodnika, na izbor palaseci za novoga kralja po smrti njegova BuAleksandra, na cuvanje krune sv. Stjepana u
tina
nadvojvode
iz
zemlje odnositi.
i
No
najvazniji
i
de'seti clanak,
u kojem
kralj,
kralj priznaje
obvezuje se
Ugarsku
da Ugarskoj
'
Kralj
Leopold imao
jc
juce dinastije.
261
s a b o r u, pa se stoga obvezuje da se vise nikad ne ce Ugarskom Hrvatskom vladati dvorskim naredbama ili patentima, pace ovakove spise nijesu oblasti (ugarske i hrvatske) duzne primati. Sabor se ima sastajati barcm svake trece godinc, no moze se i prijc, ako to opce dobro zahtijeva, Clankom se XIV, odreduje, da u Ugarskoj ima da bude vrhovna politicka obiast ugarsko namjesnicko vijece, koje je posve nezavisno od beckih oblasti i izravno podlozeno kralju. Tudinski se nikaki jezik ne smije uvoditi kao sluzbeni, dok se z as a d a odmah uvodi madzarski jezik u gimnazije, akademije (pravne Hlozofske) i na sveuciliste kod oblasti ugarskih neka se z a s a d a jos ureduje u latinskom jeziku, Isto tako ne moze kralj samovlasno traziti novaka za vojsku, ni hrane ni novaca, vec se sve to ima
svoje
nasljednike,
sporazumu sa stalezima na s a b o r u, a narocito ima se od sabora do sabora tocno odrediti, ratna daca bjese po misljenju na saboru prisutnih veOvim zamasnim clancima plemica ustav osiguran, pa se onda preslo na pitanje refolikasa rama. No poslije odulje rasprave stalezi zakljuce, da se ono skine zasada s dnevnoga reda i da posebno izabrani odbor ima najprije
izvrsiti
jedino u
(ili
kontribucija)
izraditi o
podastrijeti b u d u c e m saboru, tome opsezan izvjestaj raspravu; jedino clanak, kojim se dopusta koji ce ga onda uzeti u seljacima slobodno seljenje, bio je iza burne rasprave kmetovima
i
i
prihvacen.
tegobe", dosli su na red potom preslo na zelje decembra procita hrvatski saborski protonotar 3. H r V a t i. onu, da Donat Lukavski u donjoj kuci zelje Hrvata, a medu njima
Kad
se
Dne
varazdinska
nadalje ostanu
v
i j
e c e m,
to odredila jos
samo mole, da
a tako
i
u vijece
uzmu razmjerno
i
sinovi
i
kraljevine Hrvatske,
glas, ali
autonomni poslovi
i
raspravljati
rjesavati
jedino
na
Hrvata
ticala
hrvatske ratne
za koju hrvatski stalezi mole, ,.buduci da je vec uredena po nacinu ugarske manipulacije", da se ni unaprijed ne moze nigdje drugdje raspraviti ni povisiti, osim na zajednickom saboru, ali ipak zasebno od ugarske ratne dace. Sabor prihvati poslije znacajne rasprave oba prijedloga, a kralj ih onda potvrdi. To su zakonski clanci
dace,
LVIII.
LIX.
Stvorivsi tako
74 zakonska clanka
sabor se konacno
262
razisao.
Dne
13.
sve
zakonske clanke
marta 1791. dosao je Leopold u Pozun, sankcioniraozajedno, a onda sabor zakljucio uz obicajne
ceremonije.
sazove sabor za
7.
Slavoniji
uciti
madzarski jezik
to jest
da ce od toga imati koristi. Prvi ucitelj slijedece godine bilo skoli dosao je vec u oktobru 1791. u Zagreb, a gimnazijama ucio se po dva ih je jos i u Varazdinu i u Pozegi. Na jezika sata u tjednu, a ujedno je izdana i gramatika madzarskoga
napisana kajkavskim narjecjem.
^
I tako se konacno od 1790,/91. Sabor budimsko-pozunski pokazao je prije svega Hrvat^ kao zavisne od madzarske saborske vecine u takozvanim zajednickim
I oko saboraj
poslovima.
No kud
kamo
znatniji
bijahu
hrvatski LIX., kojih dalekosezne posljedice bez sumnje tadasnji stalezi su ih mnoge bistrije glave naslucinijesu jos mogli dokuciti, premda zadan osobito vale. Skora ce buducnost pokazati, da je njima bio
i tezak udarac hrvatskoj samostalnosti kao posebnomu kraljevstvu, to nestalo ravnopravnosti s toga, sto je ubrzo po shvacanju Madzara Hrvatska uzela se malo po Hrvatske izmedu Ugarske i
;
politickom
Udarac bjese to kojemu je od tezi, sto je ugarsko kraljevsko namjesnicko vijece, 1790. sve do 1848. stajao na celu vazda jedan nadvojvoda, hrvatski sebi prisvojilo svu poUticku vlast, pored koje su ban i sabor
posve iscezavaU. I odista, odsada unaprijed sastajao bi se politickom sabor samo uoci zajednickoga na nekoliko dana s jedinom zadacom, da izabere poslanike za gornju i donju kucu i da im dade da primi upute, a poslije zajednickoga sabora opet bi se sastajao, na znanje i da proglasi na ugarskom saizvjestaj svojih poslanika unaprijed boru stvorene zakonske clanke. Drugim rijecima: odsada
bitnosti do 1848. za povijest naroda hrvatskoga od vece je vaznosti negoU ono, saborima, ono, sto se dogada na dugotrajnim pozunskim dva stvorilo u ogranicenoj kompetenciji hrvatskoga sasto se u dan sabora spala bora. Razumije se, da je padom kompetencije hrvatskoga
i
hrvatski
263
vlast njegova predsjednika, bana hrvatskoga, na stepen egzckutivnog organa ugarskoga namjesnickog vijeca. Kralj Leopold nije se dugo. nauzivao plodova svoje diplomatske vjestine. Uglavivsi s Turskom mir 4. augusta 1791, u Svistovu (na Dunavu u Bugarskoj), kojim vrati sultanu Selimu III. sva osvojcnja u Srbiji, a pridrza same Staru Orsavu na Dunavu, Dvor na Uni, Dreznik, Pei
te sklopivsi s
Pruskom
Francuske na spas kralja Ludovika XVL, umrijc nenadano na kozicama u svoga surjaka Becu 1. marta 1792.
savez
(u
februaru
protiv
revolucionarne
II.
na prijestolu najstariji kao mladica stric car Josip II., ne imajuci sam djece, pozvao na becki dvor, da ga valjano odgoji za buducega vladara. Kad je nastupio vladanje, bile su mu dvadeset Kao da nije bio sin liberalnoga Leopolda II., vec cetiri godine. konzervativnoga Leopolda I., Franjo bjese vazda za svoga dugog vladanja u ostroj protimbi ne samo s naprednim duhom svoga vremena, nego sa modernim pravcem ocevim, Ideja carskoga apsolutizma svega ga je prozimala kao nekoc njegove habsburske pradjedove, dok je od strica cara Josipa naucio jos nenavidjeti politicki utjecaj staleza, Taj se pak osjecaj pod dojmom krvavih dogadaja francuske revolucije razvio u krajnju ogorcenost spram svake
sin
I.
Leopolda
II.
naslijedi
1835), koga
jc
jos
svakoga modernoga nastojanja; politiku njegovu vodila je dosljedno tome samovolja. Inace bjese gorljiv katolik i uzoran muz i otac u svojoj porodici, sutljiv ozbiljan, gvozdene ustrajnosti i volje, neumorne marljivosti i savjesnosti u drzavnim poslovima. Dugotrajno, cetrdesetitrogodisnje vladanje njegovo dijeli se na dva razlicita doba. U prvo je doba (1792 1815) Franjo I, u neprekidnom ratu s* frandok u drugo doba cuskom revolucijom s Napoleonovim carstvom, (1815 1835) vlada doduse mir na granicama njegove drzave, ali je on zato u sporu sa svojim podanicima potiskujuci slobodoumne njihove teznje. Pocetak Franjina vladanja. Tek sto je Franjo I. sjeo na prijestolje, navijesti mu Francuska rat, Stoga je bilo nuzno, da se dade
novotarije
i
i
261
da se obrati na ugarske i hrvatske staleze, da mu dadu novaka i izvanrednu ratnu dacu. Krunisanje je obavljeno potom uobicajenim sjajem (6. juna 1792. u Budimu), nasto je sabor
sto prije
krunisati
udovoljio kraljevim zeljama glede ratnih potreba, a Franjo je za uzvrat sankcionirao zakon, kojim se uvodi u ugarske skole madzarski je jezik kao obligatni predmet, a u hrvatske kao neobligatni/ sto
hrvatski sabor
(11.
augusta).
Slijedece su
Stoga godine ispunjene teskim ratovima s francuskom su u to vrijeme u javnom zivotu prevladavale vojnicke potrebe, a pitanje o unutarnjim reformama bilo je potisnuto u pozadinu, te su
revolucijom.
Hrvatska opet dosle pod neograniceni utjecaj Beca. Tomu ideja, koje je najvise pridonio strah od francuskih revolucionarnih ugarsko i hrvatsu ispunile uzasom i kralja Franju i konzervativno sko plemstvo. Buduci da je ognjiste tih ideja bila literatura, zace
Ugarska
sada u citavoj drzavi hajka protiv knjizevnika i svih onih, za koje duha se drzalo, da su natrunjeni modernim idejama. Zrtva ovoga koji se u Pesti s nekim vremena bijase opat Ignjat Martinovic,' drustvu ali inacc bezazlenom i neopasnom drugovima u tajnom
zagrijavao
za demokratske
kraljevsko
francuske
sudiste
je
ideje
pravima
je
covjeka".
Budimsko
vrhovno
ipak ga
s
odsudilo na smrt
nekoliko drugova prepatio odobravanje gotovo citave na budimskoj poljani (20. maja 1795.) uz Ugarske i Hrvatske, a narocito plemstva i svecenstva. Taj se konzerv^tivni duh snazno odrazavao i na novom saboru, sto ga je kralj
radi uvrede velicanstva", koju
onda
sazvao u Pozun (za 6. nov. 1796.), a na kojem su stalezi kralju vokraljeva mlatirali dopunjenje vojnickih potreba i izabrali palatinom jer mu je brat palatin dega brata nadvojvodu Josipa (17961847),
Aleksandar Leopold nenadano umr'o, Francuski ratovi i propast Venccijc. Vec u vrijeme ovoga
sabora francuske
su
se
cete
pogibeljno
je
priblizavale
Becu
poslije
visegodisnjega ratovanja.
poznato, stoljetne nepravde i besprimjerni drzavni dugovi uzrocise u Francuskoj krvav pokret poznat
Kako
annuente sua maicstate regia decernunt status et ordieiusdem dcinceps sit nes, ut studium linguae Hungaricae intra fines regni
'
Zak.
cl.
VII: 1792.:
in
partibus
autem
adnexis
maneat stuporodice,
Martinovic,
1690.
doseljene
srpske
komu se je tad a
On
265
pod imenom revolucije", a jer se becki dvor zauzimao za kralja Ludovika XVL, muza Marije Antoanete, kceri Marije Terezije, navijeste
kolovode francuske revolucije kralju Franji rat (20. apr, 1792,). U ovom prvom petgodisnjem ratu (17921797) sudjelovali su Hrvati vojevali su na raznim bojistima u Srbi krajisnici u znatnom broju i sjevernoj Italiji, Nizozemskoj i Njemackoj, a napose iskazasc se 1796. rijetkim junastvom. Tada je imao na sjeveroitalskom bojistu vrhovnu
;
komandu na
Izrijekom
Napoleon Bonaparte.
treba
Vukasovica na Dego sku obranu mosta preko rjecice Alpone kod sela A r k o 1 e (jugoistocno od Verone). Konacno su se ipak morale austrijske vojske povuci ispred Francuza, koji prodrijese sve do Ljubna (Leoben) u sjevernoj Stajerskoj. Sada se skloni kralj Franjo na mir, pa tako
generalom Napoleonom Bonapartom u Ljubnu osnovne tocke buducemu miru (18, apr. 1797.). Napisane potpisane bjehu dvije isprave, jedna za javnost i jedna tajna, U zamjenu za Lombardiju tajnoj se ispravi kaze, da Austrija dobiva u ostalim zemljama jos i Istru, Dalmaciju, Kvarod Venccije medu nersko otocje i Boku Kotorsku. Buduci da se Napoleon obavezao, da
uglavise njegovi opunomocenici
s
i
hrabru navalu lickoga pukovnika Josipa i trodnevnu (15., 16. i 17. nov.) heroj-
ce na to
mletacku republiku, izazva pod raznim izlikama padom starodrevne svrsi dokinucem s njome ostar spor, a taj se repu..vjerenice Jadranskoga mora" (12, maja 1797.). Padom
prisiliti
i
njezino vla-
Dalmacija dolazi u vlast kralja Franjc i trazi sjedinjcnjc Hrvatskom. Glas o nenadanom padu mletacke republike, kojom da
se bolno dojmi su toboze zavladali jakovljevci i cifuti iliti zudije", tako podanika u Dalmaciji, da su u tili cas po cijeloj njezinih bijednih sredinom juna bukzemlji, a narocito u Sibeniku, Trogiru i Spljetu, neredi slojevima nemiri nuli medu seljastvom i nizim gradanskim cas sva briga ruke. Sasvim je dakle prirodno, da se u taj
i
svake dalmatinske
oko pitanja, kako da se sto brze ovakim krizama vazda prcuzimlju ucini kraj anarhiji u narodne tendencije odlucnu ulogu vodilju, pa historijske tradicije sveplemstvom tako se razbudi sama od sebe medu obrazovanim historijskoj zajednici kod ostaloga puka svijest o censtvom, a onda Hrvatskom: bivsa se mletacka Dalmacija s Dalmacije
inteligencije
kretala
zemlji.
e-
266
nje
Hrvatskom. Na
i
bili
Spljecani conte
nadbiskup Cippico, makarski biskup Blaskovic, Draganic-Vrancic Franjevac Andrija Dorotic i pravoslavni generalni vikar Geraonda sim Zelic. Vec oko 17. jula posla je svecana deputacija Dalmatinaca put Beca, da se pokloni u ime zemlje Franji I, s molbom, da kao
ugarsko-hrvatski kralj
primi Dalmaciju natrag pod svoju vlast.
Kad
ova deputacija stize u Senj, sastane se s krajiskim pukovnikom Kazimirom, koji je uze uvjeravati, da joj nije potrebno da pode do Beca, buduci da ce vec do koji dan stici u Dalmaciju carska vojska tc joj vratiti mir i red. Uza to se pukovnik Kazimir obavezao depuda ce otpremiti u Zagreb grofu Ivanu Erdodyju kao banu taciji,
njezinu adresu za sjedinjenje Sporazumjevsi se tako s pukovs nikom, deputacija polozi na njegove ruke prisegu vjernosti kralju Franji i vrati se natrag sireci Dalmacijom glas o skorom dolasku carske vojske. I odista, 5, jula 1797. prispje u Zadar carski general Mato Rukavina (iz Trnovca u Lici) sa 4.000 momaka, Hrvata krajisnika, i vise topova na 72 broda, pa bi docekan urnebesnim klicanjem naroda. Jos istoga dana izdao je Rukavina proglas na
Hrvatske,
Slavonije
Dalmacije
narod, u kojem
a
mu
je
slobostine zemlje,
Ovako zanosno manja mjesta uz obalu i po otocima, dok je unutrasnju Dalmaciju od Knina do Imotskoga obasao s istim uspjehom pukovnik Kazimir. I Rukavina i Kazimir naidose svagdje u zemlji ne samo na zanos narodni, nego i na snazni pokret za sjedinjenje s Hrvatskom, o cem je general i obavijestio ministra spoljnih posala na beckom dvoru Franju Thuguta poslije svoga povratka u Zadar. Ali ovaj pokret za sjedinjenje ne nade kod njega odziva, jer da poradi sadasnjega stanja stvari ne moze da
onda
je
skinut mletacki
i
razapet carski.
i
docekase Rukavinu
ostali
gradovi
bude
ni
govora o sjedinjenju
ili
slicnim rjesenjima".
Medutim sve
je
to bilo
samo povodom, da
se ministar
Thugut pozurio, da
sto prije
imenuje za Dalmaciju zasebnoga carskoga komisara, a zemlju podvrgne izravno beckoj centralnoj vladi, jer mu se general Rukavina kao prijatelj ideje sjedinjenja s Hrvatskom nije cinio zgodnim za
gradansku upravu. Uto je Rukavina dovrsio i okupaciju Boke Kotorske (mletacke Albanije), u kojoj je takoder bilo nemira poslije pada mletacke vlasti, a kad se onda vratio u Zadar, predani su mu vojnicki poslovi Dalmacije, Gradansku pak upravu preuzeo je carski komisar grof Raimund Thurn, dobivsi uputu od ministra Thuguta, da
267
iina
nezgodnoj zclji Dalmatinaca", da se sjedine s Hrvatskom, slati na put. Grof Thurn uze odista odmah djelovati u torn smislu on poce podupirati i jacati talijanski elemenat na stetu hrvatskoga, jer taj se nije odusevljavao za sjedinjenje. Skoro potom sklopi kralj FraDJo (nocu od 17. na s Francuskom definitivni mir u Campoformiju
:
oktobra 1797,), kojim mu je Dalmacija potpuno predana u vlast. No prvo austrijsko vladanje u Dalmaciji (od 1797. do kraja 1805.) pridrzavsi sve nije se u bitnosti mnogo razlikovalo od mletackoga, uredbe, sto ih je zateklo, a izuzetak cine tek neke reforme u skol18.
stvu
u sudovanju. Postanak austrijskc carcvinc i pozunski sabor od 1805. Mir poslije dvije godine doslo s Francuzima nije dugo potrajao, jer vec trecega (1805), ali je do drugoga rata (17991801), a dobrza i do oba rata, narocito ovaj od 1805., svrsise nepovoljno po carsko oruzje, koji je medutim proglasen nasljednim carem jer je Napoleon,
i
Francuza
2.
(20.
maja
vojsku
1804.),
potukao
u trocarskoj"
bitki sjedinjenu
austro-rusku
kod Slavkova
(njem. Austerlitz,
u Moravskoj,
mirom dec. 1805.). Posljedica bijase, daje Franjo morao Dalmaciju. P o z u n u (26. dec.) odstupiti Napoleonu
na Jos poslije prvoga rata sastao se u Pozunu sabor (u maju 1802,), kojem su sabrani stalezi, nakon sto su kralju votirali nove ratne da potrebe, iznijeli na prijedlog hrvatskih poslanika pred kralja zelju, no ona ostade neuse novostecena Dalmacija sjedini s Hrvatskom;
vazenom. Skoro potom nastupila je vazna promjena u kraljevu naslovu. uze Videci, da Njemacka sve vise dolazi pod francuski utjecaj, Franjo nasljedni carski naslov a u s t r i s k i (10. aug.
j
1804,), a poslije dvije godine naslova rimskoga cara, cim je zauvijek dokinut taj drevni naslov. Vaznu ovu promjenu javio je Franjo (17. aug. 1804.) Ugarskoj i Hrvatskoj dostojanstva rijecima, da novi naslov sluzi samo za uvecanje sjaja i da ne dira u integritet, prava, zakone i ustav i citave monarkije
(16. aug. 1806.)
odrece se izbornoga
Ugarske i Hrvatske. Uistinu nastala je novim naslovom znamenita promjena; njime je postala nova drzavopravna tvorba, carevina A u s t r i a, koja je odsada nastojala, da ozivotvori novom i svjezom snagom stare teznje centralizma. Drugi put sastao se sabor u Pozunu posred rata s carem Napoleonora (u oktobru 1805.). Votiravsi kralju gledah, da sve, sto je bilo nuzno za ratovanje, ugarski su stalezi
j
dadu sto vise maha madzarskomu jeziku malo ne u sve ugarske urede, a onda
zakljucivsi,
zazelise,
268
hrvatske skole kao obligatni predmet, jer su imali pred ocima, da ga onda zakonom uvedu i u hrvatske urede. AH kod toga prijedloga naidose Madzari na jak otpor hrvatskih poslanika, pace zagrebacki
biskup
u gornjoj kuci, da ce se za primjerom Madzara i uvesti u svoje urede svoj i Hrvati povesti e z i k", naime stokavsko narjecje. Stoga je zakonski clanak i 1 i r s k i (IV: 1805) ostao ogranicen samo na Ugarsku (infra limites regni Hungariae). Kad se poslije toga sastao hrvatski sabor u Varazdinu (28,
izjavi
j
Maksimilijan Vrhovac
nov.), primi s
pohvalom do znanja drzanje svojih poslanika stvorivsi zakljucak, da u ovim kraljevinama u njihovim poslovima juridickim politickim nikad ni u jedno doba nema biti madzarski jezik, niti ikaki drugi, sluzbenim, nego samo latinski", Francuska uprava u Dalmaciji; Visko Dandolo. Car je Nai i
poleon trazio kod sklapanja mira u Pozunu Dalmaciju za sebe najvise strateskim polozajem u evens toga, sto se mislio okoristiti njezinim tualnom ratu s Rusijom, racunajuci, da bi mu vojske, prolazeci preko
turskoga kao
gledali,
prijateljskoga
cuzi,
da Francuze maknu iz kad su u februaru 1806. pod vodstvom generala Molitora zaposjeli sjevernu Dalmaciju do Neretve, nasli u martu Boku Kotorsku u rukama Rusa i njihovih savcznika Crnogoraca. Iz Boke zauzmu Rusi otok Korculu, a nastojahu, da i dubrovacku republiku privuku
saveznickoga zemljista, lako moglc i Napoleonove osnove, pa su stoga Dalmacije. Tako se zgodi, da su Fran-
na svoju stranu, jer se za nju otimahu i Francuzi, Senat dubrovacki odluci se konacno poslije dugoga oklijevanja za Francuze i dopusti im prolaz kroz svoje zemljiste u Boku, jer Francuzi nijesu raspolagali nikakim ratnim brodovljem. Dne 26. maja 1806, pojavi se pred Dubrovnikom general Lauriston s 1500 Ijudi i zamoli senat, e bi dopustio, da mu se cete u gradu odmore. Cim mu Dubrovcani otvorise gradska vrata, zauzme Lauriston po Napoleonovoj uputi gradske kule
i
ucvrsti se u njima, Tako svrsi republika dubrovacka poslije tisucljetne slobode, a samo kratko vrijeme iza
svoje
vjekovne suparnice u lagunama, Dubrovnik ostade odsada francuski unatoc svemu naprezanju Rusa i Crnogoraca, kojima ostade u vlasti samo Boka i Korcula, Nato predade Napoleon vojnicko zapovjednistvo u Dalmaciji vjestomu generalu Augustu Marmontu, a civilnu upravu umnomu ali tastomu Mlecaninu Visku Dandolu, koji stece za kulturni napredak Dalmacije u razmjerno kratko vrijeme
neprolaznih zasluga.
269
izdade Dandolo (10. jula) na pucanstvo na talijanskom i hrvatskom jeziku, u kojem mu javni pravedno objavi, da ga medu njih vodc ciste i postene misli", Brzo uprava na osnovi zakona i dobrohotnosti, sudovanje, valjana i dobra
Tek
proglas
podupiranie
stvari
pridizanje
poljodjelstva,
obrta
trgovine,
sve
su
to
jc
oglasi
on
Dandolo
Prvo sredovjecnoga mrtvila na bujan pomladeli modern! zivot. Dalmacije bjese tjednik I I r e g i o obiljezje preporoda zanemarene Kraljski D a I m a t i n", prve hrvatske novine, Dalmata
od kojih
Iju,
je
arvackom"
da se
upozna
njezinim potrebama.
talijanskim kao sluzbenim jezikom
sijelom u Zadru,
zvana
ditore generale).
proveditura generale), kojoj stajase na celu Medutim Dandolo nije bio samostalan upravitelj, vec
podvrzen talijanskomu potkralju Eagenu Beauharnaisu kao svome neposrednom glavaru', dakle je odsada D a 1 m a c i a bila sastavni dio kraljevine Italije. Providurija raspadala se na sest odjela (divisioni), kojima su bili vrhovne glave odjelni
j
predstojnici,
unutarnju upravu, financije, vojne racunovodstvo. Pored ovih jos su imenovana i dva poslove, nastavu nadzornika, policajni i vojni. Svima je ovima neposredni sef bio
i
to
za pravosude,
glavni tajnik
j
desna ruka providurova njegov zamjenik u potrebi. Zemlja je razdijeljena na cetiri o k r uspljetsko i makarsko, z a (distretti), i to na zadarsko, sibenicko, d e e g a t i. Okruzja raspadala su se na k okojima su upravljali celu, a kotari na opcine, kojima t a r e (cantoni) s vicedelegatima na (podesta) u graje upravljala opcinska uprava i vijece s nacelaicima
(segretario generale),
i
po selima. Kod izbora pojedinih ^lanova uprave i vijeca nije se kao nekoc pazilo na drustvene razposlijc mira privilegije, vec jedino na sposobnost. Kad je 1807. like Tilzi (7. jula) Francuskoj predana jos Rusije u izmedu Napoleona
dovima,
a
starjesinama
(anziani)
Boka Kotorska,
p6
godine
ukinuta
su
republika dubrovacka
sebnoga glavnoga providura,
'
Jan.
1803),
dobile
one za-
Dominika Garagnina,
kojemu
Napoleon sam.
270
bise
podredena cetiri okruzja ili delegata (Cavtat, dva kotara ili vicedelegata (Erceg-Novi Kotor)
Ston,
i
Lopud
Budva) s vise i vijece, ane kao sabor, seoskih opcina, Kao savjctujuce ma da ima s njime neke slicnosti, stajalo jc providuru o bok glavQo vijece dalmatinsko (consiglio generale della Dalmazia), sastavljeno od 48 clanova. Prve je clanove toga vijeca imenovala vlada sama izmedu i to iz svakoga kotara po jednoga ili imucnih Ijudi inteligentnih vise njih, vec prema broju zitelja, a docnije bi svake godine, nakon
i
;
dvanaest njih istupalo, preostalo vijece predlozilo vladi spisak izmedu ovih za koje je drzalo, da treba da u nj udu izabrala one, koje je htjela. Vijecu je predsjedao vlada bi onda providur, a raspravljalo je o zemaljskim i narodnim potrebama zakljucci bi stekli valjanost tek poslije potvrde providurove.
sto bi
onih
Ijudi,
ili pomirbeni sudovi (iudici locali o ne samo po svim sijelima pojedinih okruzja i di pace, 22 njih), kotara, nego i po svim vaznijim omanjim mjestima, U Zadru i u Spljetu bjehu uredeni sudbcni stolovi (tribunali) kao prizivni za mjesne i kao prva molba za sve civilne i kriminalne parnice, a tako docnije i u Dubrovniku. Nadalje je osnovano u Zadru p r izivno sudiste (corte d' appello) za sudbene poslove, dok je kao vrhovno prizivno i kasaciono (ukidno) sudiste odredeno ono
to
u Milanu (tribunale di cassazione), U prvi se kraj pomisljalo kod svih sudova potpuno uvesti francuske zakone (Code Napoleon" i druge), no ubrzo se pokazalo, da bi to bilo upravo neprovedivo zbog narodnoga shvacanja i obicaja, narocito u posjedovnim, bastinskim zenidbenim poslovima. Stoga bise pored francuskih pridrzani i neki austrijski i mletacki zakoni s uputom, da se prilagode, gdjegod je to bilo mozno, francuskima, aH vazda da vrijedi kao pravilo, da
i
pred sudom sve stranke i svi stalezi jednaki. Sada bi ukinuta tortura i batinanje, a smrtna se kazan izvrsivala samo sijecenjem glave (gilotiniranjem), pace i tamnice se preobrazise u mjesta dolicna covjeka. Uvedeni bjehu i branitelji u kriminalnim i odvjetnici u civilsu
nim parnicama.
Kad
je
vlast, vrijedio je
njoj
zakon
u dalma(lege Grimani od 1756.), mletacke republike Karlovackim (1699) tinskom Zagorju, stecenom od Pozarevackim mirom (1718), vlasnici onoga zemljista, na kojem su i zivjeli te ga obradivali, vec samo dozivotni pravouzitnici u izravnom
prema kojemu
nijesu
bili
seljaci
271
Tnuskom
od prihoda.
Ovom
Sada
setina ostade
davan u prirodu. Da se narod u obrt, odluci se Dandolo podizati zasebne skole podjeljujuci za tu svrhu novcane nagrade dobrim ucenicima. Podjedno dozva iz Italije gospodarske vjestake, da putui
nadalje kao
p o
e z
vocarstvu. po zemlji narod poucavaju u ratarstvu, vrtljarstvu pod prijetnjom ieskih globa i kazni zapaljivanje ili krcenje njihovo te izvozenje goriva kao i gradevnoga drva bez oblasnoga dopustenja, dok su pojedine opcinc morale svojc dubrave" ograditi zidom za obranu od koza i tatova. Nadalje isposlova kod vlade u Milanu slobodno sadenje duhana svih vrsti, raspisa novcane nagrade do 500 i 800 franaka za one, koji bi ovecu kolicinu krumpira nasadili ili uzgojili mladu sumu. Groznicavom je zurbom stao isusivati nebrojene mocvare, dao kopati fcrunare pitke vode i graditi u pojedinim mjestima krusne peci, Svim je sredstvima pomagao u zemlji konjogojstvo i stocarstvo te u mjesta okuzena od zivotinjskih bolesti, narocito uz bosansku granicu, slao vjestake veterinare, da pomognu narodu. Sto vise, u svom je organu Kraljskom Dalmatinu" upozoravao na bogatstvo Dalmacije rudama, izrijekom na
juci
i
Da
mramor
sapuna no sve je to ostalo bez praktickih rezultata uza sve to, sto je obecao znatnu drzavnu pripomoc. Da podigne trgovinu, osnova trgovacku komoru u Spljetu, uredi redovitu postu ne samo po Dalmaciji, vec s ostalim svijetom, Makarskoj, otvori redovite sajmove po Zadru, Spljetu, Sibeniku
i
i
snizi
i
znatno carinu na
a
tri
ulje,
vino
uza to jos se vino smjelo slobodno izvazati ne samo iz jednoga mjesta u drugo, nego i u Italiju. Osim sto je izdao stroge naredbe protiv lihvarstva, uvede providur uredbe korisne po javno
ribu,
zdravstvo,
bolnica,
i
kao
izda
kod
djece,
otvorenje javnih
da se mrtvaci smiju zakapati jedino u javnim grobljima izvan mjesta, dok su se stranci morali, prije nego se iskrcaju iz lada, podvrci lijecnickom prctrazivanju. Ovo blastrogu
zapovijed,
gostanje,
a
narocito trgovacki
u unutrasnjosti.
Od
rimskih
272
vremena
cesta u Dalmaciji,
nx
slojeva naroda. tolikoga opcena blagostanja kod svih sama mogla snoRazumije se, da sve te troskove nije Dalmacija su mu kroz tri pa stoga se Dandolo i obracao na Italiju, gdje siti. jedne je godine odusevgodine dali preko tri milijuna franaka. pace dao o d s v o g a do 10 000 Ijeni Dandolo u korist svoje pokrajine izvjestaje o dalmatinskom franaka. Inace je providur podnosio godisnje Prihode su slvarali: proracunu u Milan, gdje su mu davali sankciju. u prirodu nakon sto su oblasni organi 1. d e s e t i n a, koja se davala svezi dao je Dandolo sagraprocijenili prihod posjednikov; s tim u druge plodine, jer utrzak njihov i diti velike javne hambare za zito za 2. t r a v a r i n a (erbatico) glavni dio zemaljskoga prihoda bjese gorovite Dalmacije u pasu stoke po inace neobradenim predjelima
;
novca; 3. solane unutrasnjosti, a davala je znatan prihod gotova koje bise usavrsene i kao monopol, a narocito one na otoku Pagu, negoli davale preko cnilijun litara soli vise
povecane, tako
prije
i
4.
carina
da su od robe,
sto se donosila
na
trg,
a narocito sa
strane. Inace je
talijanski,
po
dubrovacki, pace
turski novae,
na
stetu
trgovine.
dosavsi paznju Dandolo posvetio skolstvu, jer osim amo tamo po graDalmaciju nije zatekao gotovo nijedne skole, (objelodanjena dovima i po vecim mjestima. Skolska njegova osnova u Dalmaciji ce se podici uz licej sveuci5. maja 1807.) bijase ova: a (i to u Zadru i m n a z i lisnoga karaktera u Zadru jos s e d a m g a onda 19i Krku), Sibeniku, Trogiru, Spljetu, Makarskoj, Hvaru i 14 njih za djepuckih skola po svim vaznijim mjestima za djecake n i h za kovace i stovojcice. Ovim se skolama pridruzuje 8 o b r t onda i u unutrasnjosti, lare po nekim vecim mjestima na primorju sveceseminara za odgoju dvije akademije" u Zadru i Spljetu, i 4 ce od ovih skola. nika u Makarskoj, Spljetu, Zadru i Osoru. Jedne U liceju zadaruzdrzavati vlada. a druge opcine gradske i seoske. crtanje, logika r skom, kao najvisem ucevnom zavodu, ucit ce se kemija i farmaceutika, mctafizika, naucno ratarstvo, prirodopis, pravo, rimske prirodno pravo (diritto di natura) i medunarodno Napoleon", kriminalno institucije, civilno pravo na osnovi ..Code kirurgija, pak i pravo i postupnik (procedura criminale), anatomija polozenih (ranarstvo). Poslije dovrsenih nauka i
Narocitu
je
patologija
klinika
273
Ijekarnike,
odvjetnike,
javne biljeznike,
latinski,
graditelje
zemljomjere,
gimnazijama ucit ce se talijanski, matematike. stvari iz povijesti se citati, pisati, cetiri osnovne
i
retorika, geografija,
osnovne
ucit ce
U muskim
puckim skolama
vrsti racuna i tumacit ce se nauk cudoredni" (catechismo morale), Svaki glavar porodice duzan je slati bar jednoga od svojih sinova, necaka ili sirocadi u osnovnu skolu pod prijetnjom globe od 6 franaka mjesecno u korist skola. U puckim su skolama za djevojcice poucavale uciteljice u citanju, pisanju, obicnom racunanju i u prvim zenskim radnjama". Vecina je ovih
tako narocito
licej
u Zadru,
dokinutom samostanu sv, Krsevana (otvoren 16. nov, 1807.), a djelovalo je u njemu sedam profesora s rektorom na celu, ponajvise domaci uceni redovnici, Gimnazije nijesu bile sve u jedan mah otvorene, vec prema prilikama neke prije, a neke poali jos prije 1810. svih je sedam gimnazija privedeno u zivot. slije
bjese smjesten u
;
1807.
iz liceja,
izlazilo
rodnom kraju
i
uredio jos
smio
sluziti.
Napoleon
s
sept. 1808.) potvrdio episkopa, konsistorij i seminar godisnjom dotacijom od 15.000 franaka za sve i dopustio uredenje od 40 zupa bogostovlja grckoga". Prvi episkop bijase Benedikt K r a e V i c sa sijelom u Sibeniku. No kruna svega Dandolova rada bijase ukinuce mnogobrojnih dalmatinskih pri(19.
1
j
v i 1 e g i a pojedinih opcina i korporacija, pa tako je zapravo stvorio od sredovjecne Dalmacije modernu. Calmacija je uopce prva zemlja u a u s t r o - u g a r s k o m o n a r k i i, koja se upoznala s modernim socijalnim i u n u t a r n o - p olitickim
j
su Dalmatinci, a narocito puk i nize svecenstvo s Franjevcima na celu, zestoko mrzili na Francuze i njihovu upravu, gledajuci vazda u njima bezvjerce i jakobince", a kad su
z
i
V o
o m.
Uza sve
to ipak
bili
ukinuti oni
i
sredovjecni
privilegiji,
oni se,
i
a poglavito
Poljicani,
poduprti Rusima, na vise mjesta pobune (u junu 1807 ), nahuskani Srecom po Francuze sklopi u taj par Napoleon s Rusijom u Tilzi tako se Dalmacija, Dubrovnik i Boka Kotorska poslije odlaska mir, Rusa primirise pod snaznim pandzama francuskoga orla. Budimski saber od 1807. Zbog vojnickih potreba kralj Franjo sazvao je vec u aprilu 1807. sabor u Budim, na kojem je opet izbila na povrsinu, poslije prihvata kraljevskih propozicija, briga Madzara
i
18
274
u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tada oko polilickoga ojacanja njihova jezika jasne pojmove o nacionalizmu i su ugarski stalezi vec imali posve
o
vaznosti
gospodujucega jezika, pace jedan je zastupnik (Pavao misao, da je ..materinji Nagy od Felso-Bukk-a) izrekao na saboru stalestva", jer se podjarmljeni narod od ustava i
jezik vazniji faktor
moze
propascu jezika propao je i narod. S time je u ugarske regimente uvede masvezi stavio onda prijedlog, da se u cemu se madzarski zastupdzarski jezik kao sluzbeni i komandovni, Ali konzervativna i dvoru odana nici u donjoj kuci listom odazvase. obje kuce usprotivise se tomu prijedgornja kuca, a onda Hrvati u
osloboditi, ali
logu,
pa
stoga
propade,
Hrvati
su
se
narocito
i
grcevito
drzali
latin'skoga
njemu mogucnost kod zajednickih posala; jer valja imati na umu, da se sudjelovanja podvrzenosti hrvatske tada nije radilo jedino o domacim, nego zbog
gledajuci jedino u
jamstvo hrvatskoga
zajednickim poslovima uprave ugarskoj vladi (od 1779. ili 1790.) i o ne sudbina zemlje, a ono svaako s Ugarskom, od kojih je zavisila se nikako s uspjesistem u njezinoj upravi. Bas zbog toga nije kako hrvatski hom dao staviti prijedlog o uvedenju hrvatskoga jezika u dokine onaj zakonski clanak javni zivot, a da se prije svega ne Hrvatske podvrzena ugarskoj vladi. (LVIIL: 1791.), kojim bjese uprava medunarodnih priBuduci da su Hrvati dobro znali, da se zbog tadanjih zakonskoga clanka u njihovu lika nije moglo pomisljati na dokinuce toga
jezik, e bi tako spasli svoj korist, oni su se morali boriti za latinski dosli su na ovaj ugrozeni tisucljetiii politicki individualitet.^ No Hrvati
j
e n e R iv sabor sa uputom svoga, da zatraze, da sc u t e 1 o 1 rjesenja Marije Terezije od jeke kraljevini" (naime u smislu ugarski stalezi, 1776.) uzakoni. Taj su prijedlog prihvatili
j
j
9.
sept.
Franjo o torn potvrdio zakonski clanak (IV 1807), Privolom Njeg. Velicanstva, koje ne ce da dalje zateze ocituje se ovim, da grad s ispunjenjem vruce zelje k r a 1 e v i n e, Terezije osoRijeka s lukom, vec od prejasne carice i kraljice Marije kraljevini. bitom diplomom kraljevini utjelovljena, pripada istoj glas u Ujedno dat ce se gubernatoru rijeckom slobodno mjesto i
kralj
: :
velikaskoj,
Ali ovaj a zastupnicima grada Rijeke u staleskoj kuci," hrvatskoga sabora, kad ga je u februzakonski clanak nije zadovoljio zasebni zakljucak aru 1808. proglasio. Stoga hrvatski sabor stvori
s
je
jezika. mjesto Prigovarati Hrvalima ovoga vrcmena. sto su se drzali latinskoga nerazumijevati ovo doba. da su se zauzeli za hrvatski. znaci
275
Terezija
kraljevini Hrvatskoj, smatraju stalezi (hrvatski) Rijeku sastavnim dijelomove kraljevine, pa stoga podijelise na hrvatskom sagrada boru mjesto glas g u b e r n a t o r u p o s a n c m a sankcionirao Rijeke." Ovaj je hrvatski saborski zakljucak potom
neposredno
utjelovila
i
i
1
kralj
Franjo
sumnja. koja
ubuduce
istaknuvsi izhjekom, da se ukloni svaka mogla nastati zbog krivoga tumacenja za-
kona
cl.
nam
se.
da
buduci da
je
Rijeka zak.
IV
1807.
milo-
stivo
primorja, dopustimo, da se gubernatoru Rijeke i Ugarskoga podijeli mjesto i glas na hrvatskom poslaniciina grada Rijeke kao da je bila zastupana saboru". Tako je eto Rijeka dospjela u polozaj, ugarskom i na hrvatskom saboru i da je smatrana kao sastavni
i
na
dio
Ugarske
Hrvatske.
Ovako
je
onda
Francuska
Ilirija.
se kralj Franjo
opet
ma da je francuski u rat s Napoleonom, ah taj se svrsi nepovoljno, maja kod Asperna car tada prvi put porazen u vehkoj bitki (21. i 22. nedaleko od Beca). Mirom u Schonbrunnu (14. okt. 1809.) i Esslingena
koju morao je Franjo ustupiti Napoleonu ne samo svu Dalmaciju Dalmatinaca zauzele neke hrvatske su medutim uz pomoc pobunjenih nego jos krajiske cete pod vodstvom gcnerala Petra Knezevica Bjelaka Villach), Kranjsku HrvatIstru. zapadni dio Koruske (oko Save do usca Une kod Jasenovca. Ove je zemlje sku s desne obale DalmaNapoleon zahtijevao, da zadobije izravnu kopnenu svezu s
cijom, a
onda
ih je
zasebnu nuzemlju
provinfrancuskoga carstva s nazivom Ilirske provincije (les cjehnu sa sreces lUyriennes), ih krace Ilirija, u jednu pohticku Ujedno ih preda u upravu kao guverneru s neogradistem u Ljubljani.
nicenom koga je
marsalu francuske vojske Augustu Alarmontu, naslovom jos nedavno (1. marta 1808.) odlikovao nasijednim ostavio ..vojvode dubrovackoga" (due de Raguse). Sada je Dandolo (u januaru 1810.) usrdno ispracen u Zadru od blagosvoje mjesto
vlasti
darne dalmatinske inteligencije. Prvo bjese Marmontu, da je najvecom strogoscu uveo red i fransigurnost u Ihriji, u kojoj bijahu tada smjestene dvijc divizije cuske vojske. Veoma je znacajno. da je Napoleon pridrzao uredcnje Vojne Krajine, jer je ovo odgovaralo njegovim intencijama, tako da
i
se
sva promjena
ogranicila
na
to,
da su hrvatski
krajisnici
imali
276
jos je znacajnije, odsada vjezbati po francuskom regulamentu. No uvesti u Iliriji uz francuski jos i hrvatski da je Marmont namjeravao u vaniskoj sluzbi, naime u saobras 1 u z b e n i (ilirski) jezik kao dok je francuski trebao caju sa strankama i u domacem djelokrugu, dopisivanju s cenda bude uveden samo u glavne urede, narocito u podvrgnuta samo u tralnom vladom u Parizu, kojoj bjese Ilirija poslovima. Marmont je poznavao hrvatski vojnickim i financijalnim
od svoga trogodisnjega boravka u Dalmaciji, a narocito je zafrancuskih vojnickih casnika. volio dubri)vacki govor, pace za pouku u Ljubljana u hrvatskom jeziku pozove Marmont iz Dubrovnika hrvatski jezik mladoga opata Antu Sivrica. Namjera marsalova, da
jezik
i
pokazalo
citavoj
jedino uz pomoc domacih stece znacaj sluzbenoga, dala se ostvariti jezicima. Stoga se u prvom redu sin ova, dasto vjestih objema potrebnim sto prije organizirati u tom pravcu skolstvo u.
Iliriji,
koje
Marmont
razUkovao tri vrsti skola osnovne, gimnazije i liceje, te cendjecake treba da ima tralne skole. Osnovnih ili puckih skola za glavno mjesto u kotaru. Uza to svaka opcina, a za djevojke samo stolare, i to u otvorene su i dvije obrtne skole, naime za kovace i
da
je
Ljubljani
u Zadru. Nadalje je uredeno 25 nizih gimnazija (u Hrvatna Rijeci, u Senju, Karlovcu, Skradinu, Trogiru, skoj i Dalmaciji Makarskoj, Dubrovniku i Sibeniku, Spljetu, Krku, Zadru, Hvaru, gimnazija (na Rijeci, u Karlovcu, Zadru Kotoru), devet liceja ili visih u Ljubljani Dubrovniku). Centralne ili visoke skole bile su otvorene
i
:
i
i
seminari senjski i u Zadru, i to za apsolvente Hcejske, dok su podmlatka. U osnovnim jc spljetski odredeni za odgoj svecenickoga materinjem jeziku, a tako od cesti i u skolama bila obuka samo na
liceji
francuski iU talijanski.
a tako i skola u glavnom se podudarao s onim Dandolovim, Skolstvo je vecim dijelom bljenje onih, koji su dovrsili centralne skole. novembru 1810., kad je i mjesto Dandolova djelovati vec u
osposo-
zapocelo
lista Kraljski
Dalmatin" Marmont uzeo izdavati u Ljubljani svoje sluzIllybene'novine T e e g r a p h e officiel des provinces hrvatskom njemackom i r i e n n e s" na francuskom, talijanskom, Medutim prava i konacna organizacija Ilirije ure(ilirskom) jeziku. Napoleonovim dekretom tek 15. aprila 1811. (decret sur
1
dena
je
r organisation
de
1'
IHyrie)
bruaru
1811.).
277
dekretom Ilirija razdijeljena na scst civilnih provincija Kranjsku, Korusku, Istru, civilnu Hrvatsku, Dalmaciju i Dubrovnik ie Vojnicku Hrvatsku. Civilnc su se provincije raspadale na 20 okruzja a kotari opet na gradskc i ^districts),' ova na kotare (cantons), seoske opcinc. Od ovih provincija sacinjavao je civilnu Hrvatsku sav prostor nekadasnje austrijske Istre s Pazinom, primorje od Moscenica do Senja i otoci Krk, Rab, Cres i Losinj uz svu ostalu zemlju do Save. Vojnicka se Hrvatska (la Croatie militaire) raspadala kao i
je
Ovim
obje banskc. na regimente licku, otocku, ogulinsku, slunjsku ilirskoj (Ie gouvernement general des provinces de 1' Illyrie) sa sredistem u Ljubljani stajali su na celu uz generalnoga guprije
:
Vladi
gencralni intendant financija bernatora jos povjercnik za pravosude (Ie commissaire de justice), Gui
bernatoru bijase podcinjena sva vojska u Iliriji, kao stvo (zandarmerija), pa cjelokupna uprava; nadalje
utvrdenje gradova
i
mu
Glavne poslove same uprave, a narocito zemaljski proracun, imao je u rukama generalni intendant financija, dok povjereniku za pravosude, podcinjenomu jedino gubernatoru, bjehu predani svi pravosudni poslovi. Ova trojica pa jos dva
gradnja cesta.
(petit conseil) ilirskih pokrajina,
suca prizivnoga sudista Ijubljanskoga sacinjavali su malo vijece kojemu je predsjedao gubernator, a
upravne poslove. Uz ovu centralnu ilirsku vladu stajao je svakoj od provincija na celu posebni intendant, a okruzjima i kotarima podintendanti (subdelegue), gradskim opcinama n a c e 1 n i c i (maire), a seoskim starjesine. Kompetencija svakoga od ovih glavara bijase u malom ista kao i ona glavnoga intendanta, komu su bili podredeni provincijalni intendanti, ovima podintendanti, a ovima opet nacelnici
koje
je
okupljalo u svojim
Uz svakoga od ovih glavara nalazilo se vijece, sastavod poglavitih upravnih cinovnika, a u opcinama od gradana i seljana. Izuzetak cini Vojnicka Hrvatska, u kojoj je ostala nepromijenjena bivsa krajiska uprava, tck joj je na celo stavljen visi casnik s naslovom vojnickoga intendanta sa sjedistem u Karlovcu, ali podvrzen gubernatoru. S u d s t v o bilo je u Iliriji uredeno slicno dali
starjesine.
Ijeno
matinskomu u doba Dandolovo. U svakom kotaru smjesten je p omirbeni sud s jednim sucem (juge de paix), dok su u vedm ^radovima (za hrvatske zemlje na Rijcci, u Karlovcu, Zadru, Spljctu,
'
Karlovac, Rijcka
i
Senj
Zadar. Spljet.
Sibenik. Makarska
Hvar
Dubrovnik. Kotor
Korcula.
278
sudbeni s t o 1 o v i prvoga steDubrovniku i Kotoru) osnovani za sve civilne knmmalne parpena (tribunal de premiere instance) (tribunal jos i t r g o v a c k i s u d o v i nice a na Rijeci i Dubrovniku i s t a bila su tri p r z i v n a s u d de commerce). Vrhovna instancija Dubrovniku Pod Prvo PotpaZadru i (cours d' appel) u Ljubljani. do Neretve, Hrvatska uz Istru, pod drugo Dalmacija civilna
i i
dala
dubrovacke republikc i mletacke Albanije a pod trece teritorij bivse ostali dakako i dalje na snazi stan (Boke). U Vojnickoj su Hrvatskoj se moglo prizvati na vrhovm kapetanski i regimentski sudovi. od kojih use, sada su s v i s 1 o ) e v i p vojni sud u Karlovcu. Razumije a ti su svi bih pred z a k o n i a.
je
canstva izjednaceni
U carstvu (Code Napoleon i drugi istovetni s onima u francuskom Ualmaprva )e bila divizije voinickom obziru uredene su sada tri Hrvatska s ^arlovcem a treca druga cija sa sredistem u Zadru.
. ;
ostale
18000 Ljubljanom. Ove su zemlje imale davati financijalnom pogledu U momaka, a Vojna Krajina drugih 16.000. od svo,ih jer je Napoleon zelio. da se sama bjese Ilirija samostalna. dva cmovmka poddohodaka uzdrzaje. Tim su poslovima upravljala prvi je upravljao zemal)skim cinjena generalnom intendantu financija isplate. Prihode sacmjavala )e prihodima, a drugi je upravljao sve priroda, no docnije su uvedem u prvo vrijeme samo desetina od koji su narodu postali konacno brojni porezi izravni i neizravni. gospodstvo. Skolstvo )e ostalo upravo nesnosni, a time i francusko
provincije
s
;
isto,
sto ga je uredio
promjena,
brovnik,
da
je
gdje je
Najvazmja je Zadra u Dunajvisa centralna skola prenesena Znasmjestena u bivsem isusovackom samostanu.
Marmont na Dandolovoj
osnovi.
iz
cajno
je,
da se u
njoj
ucio
uz
a
latinski,
francuski
talijanski )0S
hr vat ski
(ilirski)
jezik,
predavao
ga
je
uceni
Dubrovcamn
pad Napoleonov. kralj Pad francuske prevlasti. Poslije nesrecnoga rata od 1809. Dugotrajni ratovi nanijeli su hrvatskom je Franjo mirovao neko vrijeme. mogli lako preboljeti. narodu toliko teskih udaraca, da se nijesu sve te jade nadvisi jos novcu, no Neizmjeran bjese porez u krvi preobilnoga papirnadrzavni bankrot. jer se kralj Franjo zbog 1811. nasao prisiljenim, da snizi toga novca, sto je kolao u njegovoj drzavi, je svaki drzavnaredbom vrijednost novca na jednu petinu, cime
prilikama zadesi
Iliriju
i
obrtnik
trgovac.
imutka u gotovom novel), a najvise ratar, biti od Kralj se nadao, da ce mu u toj neprilici
279
pomoci pozunski sabor (sazvan za 25. aug. 1811.), ali taj jc pokazao Uto stizc toliko ogorcenje, da ga je kralj konacno morao raspustiti. u Rusiji, a to bjese na proljece 1813. znak, Napoleona potpuni poraz francuske na koji je citava Evropa skocila na oruzje, da se oslobodi opet dodose pod vlast prevlasti. Sada je Ilirija iscezla, a njene zemlje
kralja Franje.
Hrvatsku
barun Franjo Milutinovic. dok je Dubrovnik i Boku zaposjeo general Todor a na svu zemlju od Zrmanje do Budve, Sada se prosiri ime D a 1 m a c i Krajina opet prokoja bi opet ravno podredena Becu, dok je Vojna kongres (1815). duzila stari zivot. Sve je to onda potvrdio Becki Medutim becka vlada ne htjede da sada povrati Hrvatskoj Napoleopodnovu civilnu Hrvatsku", vec je ostavi u vezi s Kranjskom Ljubljani. Od ovih zemalja obrazova vlada vrgne njemackoj upravi u srdzbu i brigu aug. 1816.) kraljevinu Iliriju na veliku
j
Dalmaciju zauzeo je u jesen 1813. general Tomasicuz izdasnu potporu pobunjena naroda,
i
(3,
hrvatskih
staleza.
Tek
poslije
kralj
opet
nc Hrvatskoj ovaj dio njezine zemlje (1822), ali kvarnerske otoke kralj Ilirije" povrati Hrvatskoj, vec ih priklopi Istri, dok se naslov
I.
Obnovljcni apsolutizam. Postupak becke vlade spram zelja Hrvata poslije 1813. u svezi je s obnovljenim apsolutizmom po padu Napoleonovu. Dusa tomu apsolutizmu bijase prvi ministar knez
Metternich
(od
1809.
do
1848.),
1811. predlagao je kralju suspenradin, ali silovit i ne htjede da ga slusa ziju ugarskoga i hrvatskoga ustava, no Franjo
samovoljan.
Vec
poslusa zbog tadanjih medunarodnih zapletaja. Sada, poslije 1815., za Ugarsku Franjo Metternicha, pa tako se obnovise teska vremena pace Hrvatsku. I opet procvate cenzura do nevidjcne strogosti i filozofijom, historijom ili prirodnim naukama, svijet se nije smio baviti predmevec jedino glazbom, istocnim jezicima i slicnim ..neopasnim" jer je vlada isla za tima. Skole su zbog toga bile na pola prazne, drzavljane. tim, da dobije pokorno cinovnistvo, a ne prosvijetljene U takim prilikama Hrvati Madzari opet se uteku zupanijskim skupvlada po Stinama. gdje su iznosili glasne prosvjede. Nato imenova
;
zupanijama
komisare
te
je
vojnickom
silom
provodila
kraljevske
280
opca zastraZbog toga nastupi pravo politicko mrtvilo posto je buknula revolucija scnost. No kad je kralj Franjo pokusao, Spaniji, da naredbenim putem sakupi 30.000 novaka po u Italiji Hrvatskoj, skoce sve zupanije na otpor, uskrativsi suUgarskoj uputivsi kralja, da sazove s a b o r. Kad konacno vidje radnju Franjo, da mu nema drugoga puta, sazva sabor u Pozun za 11. septembra 1825., a to je znacilo s nacelnoga gledista, koliko pad
narcdbe.
i
i i
apsolutistickoga sistema.
Pozunski sabor od
sastao se (22. aug1825.)
1825.
na kojem bise kao Ozegovic i Antun Kukuljevic u donju, a poslanici izabrani Stjepan Alojzije Buzan u gornju kucu. Uputa, sto je primise od hrvatskoga sabora, trazi sjedinjenje Dalmacije i Vojne Krajine s Hrvatskom i da ubuduce slavonske tri zupanije placaju porez onako kao hrvatskc,
hrvatski u Zagrebu,
pripadaju banskoj upravi, Inace provijava ovaj sabor, poslije ponovnoga austrijskoga apsolutizma, za kojega vladase bojazan, da ce
jer
ustav ugarski
sasvim slican duh onomu od godine 1790., naime teznja za sto tjesnjim pridruzenjem Ugarskoj njezinim stalezima. Iza vijecanja od gotovo pune dvije godine poi
i
hrvatski naprosto
biti ukinuti,
sabor opet obnovio one zakonske clanke od 1791., kojim se imao ucvrstiti drevni ustavni zivot, narocito onaj o sazivu sazunski
je
koji jedini
moze da
votira kralju
potrebni ratni porez. No onda novake za vojsku reformama. Tom su prilikom Madzari zatrazili', da i nekim modernim urede po svim zemljama se madzarski jezik uvede u sve skole dakle i u Hrvatskoj. No otpor hrvatskih poslakrune sv. Stjepana, nika bijase tolik, da je latinski jezik ostao i nadalje uredovnim u Hrvatskoj, a glede skola izjavise, da ce ciniti sve, da mladez hrvatska nauci madzarski", Kad se poslije pozunskoga sabora opet sastao hrvatski (u Zagrebu 10, sept. 1827.), zakljuci on na prijedlog svojih poslanika, da mladez hrvatska ima u svim visim skolama o b lise stalezi zabavisc
i
g a
no
uciti
madzarski.
Pozunski sabor od 1830. Jos vise posli su Hrvati ususret zeIjama Madzara poslije tri godine, kad je starac kralj Franjo sazvao nov sabor (za 8. sept. 1830.) u Pozun, da mu jos za zivota okruni ugarsko-hrvatskim kraljem sina Ferdinand a. Cim se proculo, da
je
5.
aug. 1830,),
da bira svoje
poslanike za pozunski, sastadose se tri hrvatske zupanije (zagrebacka, krizevacka i varazdinska) u skupstine, da biraju svoje zastupnike za
281
hrvatski sabor,
Tom
su prilikom sve
tri
kojim su
da se na pozunskom saboru stvori zakon o obligatnom ucenju madzarskoga jczika u hrvatskim skolama. U svezi Stjepan Ozegovic s time dobili su potom hrvatski saborski poslanici te Alojzije Buzan za gornju kucu uputu, Nikola Zdencaj za donju i u kojoj se kaze: Stalezi i redovi uvidaju potrebu, da se u ovim kraljevinama rasiri madzarski jezik i to zato, sto zele, da se Hrvatska
trazile,
i
vezom uzmognu
svezati sa
saveznom
kra-
Stoga nalazu gospodi poslanicima, neka nastoje oko toga, da se zakonom uredi pitanje o ucenju madzarskoga jezika kao obligatnoga predmeta u ovim kraljevinama". No sluzbeni jezik ostaje i dalje latinski. Da se tim zakljuckom ipak ne oslabi hrvatskoIjevinom Ugarskom.
ugarski drzavopravni odnos, knjizicu s natpisom I u r a
izdade protonotar
Josip Kusevic
m u n i c i p a 1 i a", u kojoj dokazuje na Hrvatska imala vazda svoj zasebni drzavoosnovi isprava, kako je pravni polozaj. Kusevic pocinje od vremena doseljenja hrvatskoga, prikazuje doba hrvatskih narodnih vladara, pa narocito tumaci ugovor izmedu Hrvata i kralja Kolomana (1102), a onda redom crta razvitak hrvatskoga javnoga prava i zakljucuje jos na osnovi od kraljeva sankcioniranih zakona do u najnovije doba, da je Hrvatska vazda imala osebujni svoj polozaj, nezavisan od Ugarske.^ Ali sabor
pozunski dobrza
je
njime
pocinje ona borba izmedu Hrvata Madzara, koja je godinom 1848. dosla do svoga
se
vrska.
Okrunivsi mladoga nadvojvodu ugarsko- hrvatskim kraljem dva kao F e r d i n a n d a V. (28. sept. 1830.), sabor svrati paznju na ugarske urede madzarski pitanja. Prvo mu je bilo, da je uveo u sve gradansko sluzbeni, a onda htjede da protestantima dade
jezik
kao
i
hrvatski u Hrvatskoj, to jest da se tako dokine zasebni vjerski pravo uzese zakon od 1608.' Rasprave su tekle veoma uzbudeno, za kojih Ugarske, koja mora da slusa Madzari tvrditi, da je Hrvatska dio kraljevina". Dok svoju mater-zemlju", i da nije nikakova savezna pobijedilo hrvatsko je konacno glede sluzbenoga jezika u Hrvatskoj zakljucka, vec je stanoviste, u protestantskom pitanju nije doslo do zgodi, da preneseno na buduci sabor. Medutim se u takim prilikama bi se zakonom e a, zakljucak hrvatskoga sabor uredilo uvodenje madzarskoga jezika u hrvatske
1
ih
nika-
kovo ..mracnjastvo"
..intolerancija",
kako su
govorili Madzari.
282
(u januaru 1831.) o raspravama na pozunskom Madzari navalise na municipalna prava Hrvatske saboru, rekose velikom zeslinom; za ovaj put obranismo jos nasc zakone, no ozbiljno ce biti mozno". Da se se bojimo, da to na biiducem saboru vise ne
hrvatski sabor
:
nije ispunila,
razlog
je
hrvatski narodni
svijesti
novijega
je
naucnoga rada XIX. vijeka. Najpostanja, naime plod narodnom jedinjasnije se ona javlja u glavnoj svojoj teznji, u to jest u drustvenoj jednas t v u, a onda u ideji demokracije, preporod dobio kosti svih slojeva narodnih. No hrvatski je narodni u razbudjeloj slovenskoj ideji, kojoj bijahu jake potpore jos i vaznosti glavni apostoU Cehoslovaci Safafik i Kollar, ali je od prcsudne koji je izdanjem Narodnih rad Srbina Vuka Stefanovica Karadzica,
i
pjesama",
Male gramatike"
Evrope za hrvatski (srpski) jezik. Sasvim je prirodno, da su se za na ove nove ideje prvi zagrijah oni hrvatski mladici, sto su bili Narocito je vazno omladinsko srediste naucima u stranom svijetu. daci tada bio Stajerski Gradac, gdje su se oko 1827, nalaziU kao Mojo Baltic'. Ljudevit G a j,' Fran Kurelac, Dimitrije Demeter i
pokazujc Raspolozcnje Hrvata. narocito inteligencije, u to doba, najjasnije ili pocetkom svecenika Pavla Stoosa Kip domovine". spjcvana krajem 1830. pjesma kao u crno odjevena zena. 1831., u kojoj se ..majka domovina" Hrvatska prikazuje krasnom krunom i biserom, te joj se u usta ostavljena od svih, a nekoc uresena A z menom sinko moj se drugi sebi raduje (t. j. Madzari).
'
mecu
rijeci:
se sramuje,
Hote, ter drugi narod postati". Vre i svoj jezik zabif Hrvati u Hrvatskoj od 1. okt. 1833. kao ordiMadzarski jezik uveden je u sve gimnazije Franjc od 11. apr. narium studium" za sve ucenike bez izuzetka n a r e d b o m kralja ugarsko namjcsnicko juna kr. 1833.. koju je onda jos i u ime svoje proglasilo 18. vijece, naime tada i za Hrvatsku vrhovna vlada.
-
..Narod
8.
mu
je
Ije-
Pozuna
(1783).
Er d
e Ij a.
je
na doktora
filozofije u
prvi otkri nutarnju vrijednost cistoga nasega narodnoga jeTrudom zika. koji je jedini dostojan opcenoga imena ilirskoga (stokavstine).
se njegovim ja
Mojo
Za
nj
,.0n
mem
izgovarati
po Vuku
kano rodeni Zagorac naucih poznavati azbuku i valjanim izgovorom srpskc cist jezik. S njim prvim citah narodne pjesme osjetih neprocjenost njihovu." na svijet izdane. te dokucih
i
283
Slovenaca zatitrase prvi snovi Ljudevit Gaj dobio je u n,emu ne o narodnom preporodu, a i sam nego se i zameci njcgovih samo svoje prvo pravo narodno obrazovanje, imadu tude da trazc.' Iz Graca posao jc Ga)
torn drustvu
uPestu na
da uci pravo
(1829). gdje se
upozna
Kollarom,
svecenikom, a po njemu onda i tadanjim pestanskim protestantskim odusevljavao i prije toga poznanstva sa Safafikom. I ako se Gaj vec ideje slovenske postade pravim svecenikom
za Slovenstvo, odsada knjizevno-kulturnoga zbhzenja i uzajamnosti s konkretnim oblikom a to je veoma znacajno zgodi, vjerske tolerancije. Tako se dakle preporoda vrcnula iz da je prva iskra hrvatskoga narodnoga sluzbena Hrvatska na svom saboru Pestc i to bas onda, kad se ne predala u ruke Madzanma. kao i' u svojim zupanijama malo da natpisom Kratka osnova Godine 1830. naime izdao je Gaj knjizicu s uz ortografske refornie horvatsko-slavenskoga pravopisanja", u kojoj istace jos i temeljne misli na osnovi onovremene ceske ortografije zajednici s ostalim Slovenima, all u prvom
je dosada hrvatska omladma redu izmedu Hrvata i Slovenaca. Vec osobitu agitaciono-govori znala za Gajevo rodoljubno nastojanje pnznati poslije 1830., postade joj on nicku vjestinu, ali odsada dalje, poslije dovrsemh prav1831. voda. a narocito otkad se je u jesen je prva briga bila, stalno nastanio u Zagrebu. Sada mu nickih nauka onda uze nasto)ati, kako bi da okupi oko sebe sve bolje talente, a politicke i beletridobio dopustenje, da smije izdavati najsnaznije sticke no vine, u cem je punim pravom gledao najuspjesnije orude protiv sredstvo za budenje narodne svijesti i
knjizevnoj
Dok
je
odusevljeni
Gaj
ovako
radio,
izdao
je
(u
maju
1832.)
mladi zagrebacki pravnik Ivan super dormientibus filiis suis"), Ijubav za h r V a t s k u domovinu,
(Hungarije). a uza to je
milim mojim zeml,akom i ..Prijateljstvo. koje me jc vezalo s Gaj sam kaze veoma utjccasc u buducnost kn,.zcvna nasega suucenikom Dimitrijem Dcmctrom. Demeter bijahu od naSinaca prvi. koji su sa mnom bas razvica. Baltic
>
:
preporodene nam narodnosti. Ookano kroza san u buducnost gledali bajnu sliku dosad (t. kad je Gaj to napisao. na.me oko tovo nista povcce nijc ucinjeno cem se mi ne bismo vec tad a (naime 1851.) u poslu narodnoga preporodenja. o u Gracu 1827. 1829.) bili dogo v arali"
j.
284
rjecja u Hrvatskoj, Slavoniji
i
Dalmaciji sloze u
jedanjezik
ne
knjizevni, kojim bi se pisala znanost, periodicni spisi na kojem bi se pjesnistvo gojilo". Ovu misao ujedinjenja narodnoga unutar Hrvatske, Slavonije i Dalmacijc i to na politickom i jezicnom polju izrece jos iste godine i Gaj (u jednoj prigodnoj pjesmi); ali pravi
pucki vec
i
osnivac hrvatskoga narodnoga politickoga programa bjesc grof Janko Draskovic,' izdavsi krajem iste godine 1832. u Karlovcu prvi
hrvatski,
:
to
stokavskim
a c
i j
pisom D i s e r t hrvatskoga politickoga zivota. U njemu su iznesene prvi put politicke ideje na modcrnoj narodnoj osnovi i ostadose zapravo sve do danas hrvatskim narodnim idealom. Buduci da je Disertacija" u svezi sa sazivom hrvatskoga sabora, koji je imao birati poslanike svoje za pozunski, grof Draskovic svjetuje buduce poslanike, kako treba da traze, da se u jednu politicku cjelinu kao Velika 1 1 irija skupe ove zemlje: Hrvatske, Slavonija, Dalmacija, Vojna Kraa",
koji
jina,
Bosna, a onda da im se miloscu kraljevom jos pridruze slovenacki krajevi Kranjske, Stajerske i Koruske. U toj jedinstvenoj
Rijeka
i
drzavnoj
da bude sluzbeni jezik jedino iliricki" da vrsi (t. j, stokavski govor), a vrhovnu vlast u ime kraljevo treba koji ima da i ban, cija se vlast ima da obnovi, kako je nekoc bila, bude po narodnoj volji i povjerenju.
organizaciji
itna
ovakovom
11.
Zagrebu
iskren
prijatelj
Odmah
poslije otvorenja
potkapetanom kraljevine generala Jurja Rukavinu Vidovgradskoga, a taj se nato zahvali u saboru hrvatskim jezikom uz burno
klicanje sabranih staleza.
To
je
na raspravu o uputi za pozunske poslanike, sabor je pokazao jednodusno veliko ogorcenje protiv postupka Madzara, a narocito na nedavnom saboru od 1830, U toj se raspravi narocito istaknu clan banskoga stola grof Karlo Sermage, koji konacao obiljezi poHI odista, ako ne cemo da sami scbe ticku situaciju ovim rijecima
:
zavaravamo, moramo
'
priznati,
tim,
Rodio
se u
Zagrebu
i
20. okt.
1770.
se pridruzio
Jan.
narodnom pokretu,
bile
su
mu
vec sczdeset
dvije godine.
Umr'o
14.
1856.
285
privizakonito stccena prava da sve nase pradjedovske obicaje sacuvamo, da kroz vijekove utvrdimo legije, sto smo ih nastojali svojom nama dusmanskom premoci na saboru dokinu, kraljevstvo da mu ostave samo nase mnogo starije negoli je Ugarska razvale, prazno ime". Pod dojmom ovoga govora izradena je uputa za
i i i
hrvatske
gornju, a
poslanike.
Izabrani
su
i
Herman Buzan
kod dojakosnjega stanovista, nadalje dozvati ugarskim stalezima u pamet, da su se oni svoje volje podvrgli ugarskoj vladi dotle, dok Hrvatska ne bude prostranija, da uzmogne sama svoju samoslalnu vladu podrzavati, Stoga traze hrvatski stalezi od svojih poslanika, da izrade moci kod kralja, da se banska vlast opet obnovi u starom ugledu sjedinjenjem Vojne Krajine, Rijeke i Dalmacije. Glede ubiranja polovice ratne dace (kontribucije) nalaze instrukcija poslanicima, da imadu
kucu,
pitanju protestantskom
imadu nepokolebivo
da ce Hrvati natrag povuci zak. cl, na staro, naime da se o njoj opet LIX. od god, 1791. i raspravlja jedino na hrvatskom saboru, ako bi Madzari kusali, da I u jezicnom pitanju nalaze uputa diraju u ovo pravo Hrvata. poslanicima, da cuvaju pravo latinskoga jezika na hrvatskom tena pozunskom saboru
izjaviti,
povratiti se
ritoriju.
tecaj saborske rasprave plemstva poslije 1830. znatno pokazuje, da se misljenje hrvatskoga promijenilo. Straha ujedared nestade, a zamijeni ga narodna svigeneracije, vec e s t ojacana ne toliko knjizevnim istupom mlade
j
poglavito
vidjelo
i
cembra. vec potpunu vecinu privrzenika napretka i narodne madzarske misli, madzarskom trazeci, da se moderne reforme provedu u liberalnom
i
sudjelovanjem hrvatskoga visokoga plemstva. To se jasno na pozunskom saboru, koji je kralj Franjo otvorio 20. deOvaj je sabor pokazivao medu madzarskim zastupnicima
duhu. Ovim je zastupnicima bio na celu Franjo Deak, zaladski zupanijski poslanik, odlican govornik i zagovarac liberalnih nacela. Odmah u pocetku uze sabor u raspravu pitanje u r b a r a, naime o odnosu izmedu gospodara i kmetova. No donja se kuca sada velikom
u demokratskom duhu za potpuno dokinuce kmetova, naime da puk dobije pravo vlasnistva gradanstva". pa da se tako stvori narod". Ovom su se prijedlogu protivili Hrvati svom zestinom, izjavljujuci, da hrvatsko plemstvo mora propasti, ako se oslobode kmetovi i dokine robota, jer niti ima u zemlji radnika,
vecinom
izjavi
286
niti
i
ih
gornja
da ju kao
zakonska osnova prihvacena, a samo cmjenici, Mctternichovu ne htjede pnhvatiti kralj Franjo po savjetu demokratsku", ima sc pripisati, da je konacno revolucionarnu
pa tako
bi
i
placati.
No
poprimila
selienje
i
veoma
blagu
formu,
gotovim novcem. Uz urbarsko pitan,e no hrvatski su poslanici nepokosabor se zabavi i protestantskim. zakon. ne dopustajuci, da im se to lebivo branili svoj drevni vjerski nato ma da su u stvari bili odista ..nesuvremem Ah
otkup od robote
pravo otme.
uzmu Madzari
oduvijek
cisto
tvrditi,
da su
tri
slavonske
a
zupanije
isto
(ih
i
Slavoni,a)
i
ugarska
zemlja,
onda
i
to
ugarsko" primorjc cara Josipa. Konacno sam ban Vlasic u gorn,o, pomogao im je tai put svoje pravo, a primorjem ne samo po historMskom kuci rekavsi, da je Rijeka s vec i po zdravom razumu pravu i geografskom polozaju hrvatska, preko Hrvata bi Madzari mogli imati ondje
i
.
jer
nije
mozno,
,.da
ikakih prava". umre 2. marta 1835. starac Posred ovih zestokih rasprava i borba pnjcstolu cetrdesetitrogodisnjega vladanja. Na kralj Franjo I. iza
naslijedi ga sin
Ferdinand V,
IV.
Ferdinand V.
(18351848).
Pozunski sabor od
Ferdinand V.
diti
1832. do
1836.
Buduci da
je
novi vladar
jos
dalje,
izuzevsi
nesmetano 1830. bio krunjen,' mogao je sabor Bee, da brigu oko svecanoga poslanstva u
kralja.
ra-
pri-
sustvuje
Kad
)e
su vec 42 godine. Resila ga stupio na prijestolje, Ferdinandu bile pripravnost, da neogranicena dobrota, neiscrpiva blagost i vjecna tako boljezljiv i slab, dc nesto dobro ucini, ali u drugu ruku bjese nekim odlicnim licnostima, d< se pokazalo nuznim okruziti vladara stajao je mu budu prvi savjetnici. Toj ..drzavnoj konferenciji"
braca nadvojvode Ludovil celu knez Metternich, a uza nj i kraljeva zapocela je na po Franjo Karlo. Odmah po nastupu Ferdinandovu i
'
Ferdinand
IV.. sin
Fcrdinanda
gl.
III.,
umro
str.
je
pa tako
nije usa.
u red
samostalnih
vladara;
gore
194195.
287
o madzarskom jeziku. U njoj Madzari da ga imadu uvesti u svoje skole od petoga zatrazise od razreda gimnazije dalje kao n a s I a v n i jezik, a poslije deset godina da ga imadu nauciti svi, koji hoce da stupe u javnu sluzbu. Tom sc prijedlogu hrvatski poslanici odlucno oprijese; ali kad ih obje kuce donja) nadglasase stvorivsi zakljucak, da se u Hrvatsku (gornja Slavoniju uvodi madzarski jezik kao sluzbeni, obratise se oni zasebnom predstavkom na kralja Ferdinanda, a taj im uvazi ocajni glas uskrativsi sankciju saborskomu zakljucku (28, apr. 1836.). Jos prije negoli je stigao kraljev otpis na sabor, dali su Hrvati na usta svoga poslanika Hermana Buzana (9. marta) svecanu izjavu, da se ne ce odroditi od svojih otaca, vec narodnost svoju cuvati svim dopustenim sredstvima, a municipalna prava njihova da na osnovi zakona (zak. 1715') nikad ne mogu da budu predmetom rasprave u ugarcl. CXX skom saboru, koji nema prava, da se mijesa u unutarnju upravu Hrvatske". Konacno izjavi Buzan, da se Hrvati ne bore za mrtvi latinski jezik, nego za svoje p r a v o, jer oni sami mogu sebi odrediti sluzbeni jezik kojigod hoce, pace i hrvatski, a taj je bas u posljednje doba veoma napredovao". Kad je skoro potom kralj Ferdinand zakljucio sabor (2. maja 1836.), razisli su se Hrvati
protivnici.
Medu
njima pukao
je
poslije
sedam punih
od dana do dana postajao sve dublji i siri, Izvjestaj svojih saborskih poslanika primio je potom hrvatski sabor (5. aug, 1836.) na znanje, a onda izrece napose zahvalu kralju za potvrdu hrvatskih municipalnih prava,
stoljeca
jaz,
koji je
Hrvatski narodni preporod; Ljudevit Gaj. Kad je Buzan u pozunskom saboru izjavio, da je hrvatski jezik u posljednje doba veoma napredovao", imao je pred ocima rad hrvatske omladine uklonjenja s Ljudevitom Gajem na celu. PosHje dugoga cekanja raznih poteskoca dobio je Gaj konacno dozvolu od kralja Franje, da
i
moze Kako
njihov
1
donijela
r
je
tek
i
h o
v a
k e"
prilog
k a". Novine" izlazile su utorkom i subotom, a Da<i a njegovi drugovi nica" samo subotom, U prvi se kraj posluzise Gaj kajkavskim narjecjem, jer su htjeli da prije svega osvoje za svoje
n
s
'
ma
288
januara 1836. ucini osnove kajkavski Zagreb i okolicu. No vec od on ..narodnoga preporoda" Gaj radikalnu promjenu i pravi korak Hrvata i Srba kao opci knjizevni jezik, novi prihvati stokavski govor narodnoga jedinstva. pravopis i ime i 1 r s k o kao oznaku najvece svoje djclo, Tim odvaznira i presudnim cinom Gaj je izveo posljednu zagradu, sto je dijelila Hrvata od Hrvata,
:
uklonivsi njimc
a
najvelicajnijih. onda Hrvata od Srbina. To je bez sumnje jedan od naroda, jer je stoljetnomu provincidogadaja u historiji hrvatskoga drobljenju zadan smrtan udarac, a time udahnuta jalnom cjepkanju svijest danasnjega hrvatskog. sve dotle nesvijesnim narodnim slojevima njeGajeva narodnog i politickog zivota. Bez ovoga slavnoga cina zamisliti sav se nikako govih odusevljenih mladih drugova ne da rad, a navlas onaj oko narodnoga ujedinjenja. buduci hrvatski politicki
i
i
a
t
smjelom istupu hrvatske omladine isla tada na ruku i zabrinuti zbog svc opca politicka situacija. U Becu bili su vec dosta stoga povladivali hrvatskomu otporu vecih zahtjeva Madzara pa su juna 1837.) i dopusdavsi Gaju dozvolu za uredenje stamparije (7. No mnogo je znatnije, sto su tivsi mu nesmetano ..ilirsku" promjenu. 1832.-1836., bih ogorceni na hrvatski stalezi tada, poslije sabora od namjere njihove, Madzare, poglavito s dva razloga: plemstvo zbog svecenstvo zbog protestantskoga pitanja, da se seljak ucini slobodnim, a sjedinise s omlaTako se dakle zgodi, da se oba ova glavna faktora municipalnih prava i ojadinom u jaku falangu na obranu hrvatskih preporoda. Prve se posljedice canje jezicnoga i literarnoga narodnoga zemlji, od odmah pokazase: otvorene su brojne citaonicc po zagrebacka s grofom Jankom Draskovicem kojih je najvaznija bila mogU nesmetano kao predsjednikom na celu, a u kojima su clanovi narodni jezik. Nadaljc se izmjenjivati svoje politicke misH i njegovati poglavito trudom Dizapocelo raditi za hrvatsko kazaliste, stalezi i prihvatih njegovu mitrija Demetra, dok je Gaj zamislio, a drustvo za proucavanje narodnoga misao, da se osnuje uceno u malo godina. toliko jezika i za napredak naucnoga rada. Sve je to prava na pozunskoro preporodilo hrvatski narod, da je obrana njegovih
saboru poprimila
stanke kralj
jos krepciji oblik.
Pozunski saber od
1839.
1840.
Kad
je
poslije
trogodisnje
(21. i
289
22,
maja 1839.) hrvatski sabor u Zagrebu i izabrao kao svoje poslavelikoga zupana pozeskoga Andriju Markovica nike banovca za gornju pa Aleksandra Dominica i Hermana Buzana za donju kucu, U uputi, koju im je dao sabor, izrijekom je istaknuto, da imadu zatraziti, da se u kraljev naslov uz Ugarsku a po..Dalmacija, Hrvatska i Slavonija". slije Ceske vazda unosi jos
i i
Time su
htjeli ukloniti
annexae), koja nije Hrvatske, kako su ga nosili hrvatski stalezi u svojoj svijesti, Nadalje su se imali nepokolebivo opirati gradanskomu pravu protestanata i
svojski zauzimati za latinski jezik protiv uvedenja madzarskoga jezika u hrvatske urede, a tako i za izravno sjedinjenje Dalmacije i Vojne
Krajine
Hrvatskom, po cemu
je
bi se
znatno podigao
ugled
bana
hrvatskoga,
sabor otvorio sam kralj Ferdinand (6. juna), a madzarski su stalezi ubrzo nasH povoda, da opet navale na hrvatska prava. Prije svega i opet iznijese prijedlog o uvodenju madzarskoga jezika u sve hrvatske urede i skole (kao nastavnoga], pace
Pozunski
u Vojnoj Krajini, a isto tako da se i zakoni i okruznice ugarskc vlade izdaju jedino na madzarskom jeziku, kako za Ugarsku, tako Buzan (16, jula za Hrvatsku. I opet se tomu opr'o ne idu toliko 1839.) izjavivsi, da stalezi i redovi hrvatski i slavonski taj jezik, koHko ono p r a v o, po kojemu za tim, da sebi sacuvaju samisebi da odreduju svoj sluzbeni jezik, pa
i
Herman
mogu
stoga pronadu H
svojim,
mozda jednom za zgodno, zamijenit ce latinski jezik narodnim", Ove rijeci, a navlas izjava, da Hrvati pomisljaju,
izazva
kako bi svoj jezik uciniH diplomatickim u Hrvatskoj i Slavoniji, vehko uzbudenje kod Madzara, Svi su oni sada uzeH Hrvatima posluzbeni u svojoj ricati pravo, da mogu uvesti hrvatski jezik kao
domovini,
desetgodisnji Slavoniji u Hrvatskoj rok, do kojega se ima zapoceti madzarski uredovati. Na glas o ovoj raspravi
i
stvorise
zakljucak,
kojim
odredise
odaslale uzbuni se sva Hrvatska Slavonija. Zupanijske su skupstine s molbom, da bi Njeg. Vekralju Ferdinandu krepke" predstavke saborskim zalicanstvo uskratilo svoje odobrenje svim (pozunskim) pravima kraljevina kljuccima, koji se protive' narodnosti municipalnim Hrvatske i Slavonije, a narocito onomu o uvedenju mai i
Dalmacije,
prijedlog dzarskoga jezika". Pace zagrebacka zupanija jos zakljuci na kralja opet izmoli posebna grofa Janka Draskovica, da se u
19
290
kao u doba Marije Terezije, dosljedno da se protiv uvoHrvatska odruzi u upravi od Ugarske, Konacno ustade i c upravivsi na kralja (21. denja madzarskoga jezika i sam ban V 1 a s
kojoj ga zamoli, 1840 ), malo dana prijc svoje smrti, predstavku, u jezik, Kralj Ferdinand da od Hrvata ukloni posve strani" madzarski molbi Hrvata, pa je otpisom na sabor (od 5. udovoljio odista je madzarskoga jezika maja 1840.) otklonio potvrdu zakljucka o uvodenju
Jan.
i
(to jest
od 1850-
dalje),
sabor pozunski kusao da zada nove rane hrvatskim isle za tim, da unapravima, jer su sve njegove moderne reforme madzarski jezik ili madzarsku drzavnu ideju. Zbog toga su
Medutim
je
prijede
za konzervativno stajaliste. se nasli Hrvati prinudeni, da se bore Tako su se oni digli protiv potpuna otkupa seljaka, bojeci se, da ce koje ce zapasti u lihvarske to biti na propast i plemstvu i seljastvu, gradanskoga prava protestanruke", a stalno se opirahu podjeljenju
tima u Hrvatskoj.
S druge su pak strane morali braniti pravo Hrracunati kao teritorij, vatske na Slavoniju, koju su Madzari uzeli vec konacno i stoljetno pravo, da Hrkoji izravno pripada Ugarskoj, a poreza (media dica), sto ga placa i c u vojnoga vatska placa p o 1 o V su madzarski stalezi isli za tim, da i Ugarska od jedne porte," jer hrvatskih u tomu izjednace Hrvatsku s Ugarskom. Ali snazni istup jedino u pitanju poslanika osujeti i taj put sva nastojanja Madzara;
oslobodenja seljaka (naime u pitanju njihova otkupa) nijesu buduci da je saborski zakljucak dobio kraljevu sankciju.
(u
uspjeli,
Kad
se
Zagrebu 10. aug. 1840.) pod predpotom sastao hrvatski sabor sjedanjem banova zamjenika' zagrebackoga biskupa Haulika, primi punim zadovoljstvom na znanje izvjestaj svojih poslanika, a onda zagrebackoj zakljuci (cl, XXIV.), neka se zamoli kralj, da se u kr,
po svim gimnazijama urede katedre cistoga narodnoga jezika (stokavstine)", jer stalezi sma-
akademiji
traju
duznoscu svojom,
tip
iako istakne
kljucak od
nas jezik sto vecma uzgojimo, da se saborski zanase narodnosti". vijekova stvoren u korist procvata
da
Ovojeprvi
hrvatskoga jezika,
je ideja narodnoga preporoda da je uhvatila cvrsta korijena u saboru vec toliko uznapredovala, medu hrvatskim stalezima, Duh, koji je provijavao hrvatski sabor,
a svjedoci, e
'
Ban Franjo
Vlasic
umro
je
16.
je
291
osokolio
pa je 1841. osnovano Gospodarsko drustvo" za unapredivanje poljodjelstva u Hrvatskoj, a 1842, u krilu zagrebacke citaonice M a t c a I li r s k a"
je
na
daiji
rad
siroku
javnost,
za unapredivanje knjizevnosti,
Postanak madzaronskc i ilirskc stranke. Tako je hrvatski narod zanosnim radom u nekoliko godina sebi izgradio temelje svoga modernoga kulturnoga zivota. Sada je trebalo i organizirati obranu ovih stecevina, a to je moglo da bude zadaca samo jake politicke stranke.
Sve do 1840. uopce nije bilo u Hrvatskoj izrazitih politickih stranaka, naime slozenih na nacelnoj osnovi s istaknutim programom
organizacijom
;
bile su
samo
politicke
skupine,
je
koje
su se stvarale
kod pojedinih
ali
pitanja.
Hrvatskoj bilo
bez medusobne jace sveze. Medutim napredak ilirske ideje navede Madzare na misao, da organiziraju svoje privrzenike u stranku sa zadacom, da pobija ilirstvo. Tako se dakle pocctkom 1841, obrazova h o r v at s k o - u g a r s k a s t r a n k a" s bracom
su ovi
bill
barunima Levinom i Jurjem Rauchom te turopoljskim komesom Antunom Danijelom Josipovicem na celu, a ta osnova u Zagrebu svoju kazinu" kao protutabor ilirskoj ..citaonici". Ovu stranku i njezine privrzenike prozvase Ilirci madzaromanskom" ili madzaromanima", od cega postade pucki izraz madzaronska" ili ,,madzaroni", Politicki program njezin bijase, da se ukine madzarskim teznjama toliko proonda tivno ime ilirsko", kao toboze u korist i spas ..horvatskoga", da se makne novi pravopis zajedno s vlaskom" stokavstinom u
korist kajkavstine,
i
konacno da
se ..Horvati"
sto
tjesnje
prislone
drzavu, pridruze Madzarima u jednu jedinstvenu madzarsku politicku vec kao nastavni da poprime madzarski jezik ne samo kao sluzbeni, hrvatskih zuu skolama, a na pozunski sabor da svaka od triju z r a v n o salje po panija (varazdinska, zagrebacka i krizevacka) ugarske, Pre.na tome to cine slavonske dva zastupnika, onako kako
i i i
konsekvencidakle ova skupina plemica zapravo isla u krajnim hrvatske munijama svojih politickih ciljeva za potpunim ukinucem ovim samostalnosti i za madzarizacijom svoga naroda. S
je
cipalne
stranke,'; agitirati
medu
seljackim plcmstvom,
njih, a naropa su doskora s uspjehom predobili za sebe mnoge od pregli za tim, da u svoje ruke cito Turopoljce, Sada su ..madzaroni" hrvatskom saboru, dobiju zupanije, a onda preko ovih i vecinu u madzarona zdruze se gdjc su misUli ozivotvoriti svoje teznje. Protiv hrvatskim proprotivnici njihovi u ,.i 1 i r s k u stranku" s izrazito
292
gramom,
Hrvatske
koji jc isao
i
za tim, da se
da se sjedinjenjem hrvatskih zeRijeke obrai malja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne Krajine politicko-teritorijalna cjelina s banom na zuje od Ugarske nezavisna sluzbenim. U literarnom je celu, a s hrvatskim narodnim jezikom kao kulturnu zajednicu jos i sa opet obziru imala stranka pred ocima Hrvatima u Bosni, pa Slovencima i Srbima s jcdnim knjizcvnim jezi-
kom
ilirskim".
Obrazovanje obiju stranaka odmah je dovelo do sudara medu (restauracije) u njima kod prvih izbora zupanijskoga cinovnistva u krizevackoj i varazHrvatskoj. No dok su se pokusaji madzarona stranke dinskoj zupaniji odmah pokazali kao bezuspjesni, vodstvo
upe potom.sve sile, da uz pomoc brojnih Turopoljaca plemica izborrestauracija nika dobije u svoje ruke zagrebacku zupaniju. Medutim Zagrebu svrsi se konacno tako, da su obavljena 30. maja 1842, u madzaroni bili na biralistu izigrani, a ilirska stranka pobijedila, Za i kod osvetu uzese potom madzaroni sustavno crniti ilirsku stranku (kod ugarske vlade (kod palatina nadvojvode Josipa) i na dvoru rusofilsku", tako da je Ferdinanda) kao veleizdajnicku"
kralja
i
nato imenovan
banom
Erdeljac
grof
1842.) sa zadacom, da uredi hrvatske predlozi cano docekaU, kad je ulazio u Zagreb, ipak grof Haller z advoru kao najzgodnije sredstvo za umirenje Hrvatske, neka se brani ime ilirsko. Buduci da se oko toga vremena na ilirsku carigradska i agitaciju medju bosanskim katolicima potuzila u Becu
(16.
juna
lUri sve-
porta,
kralj
Ferdinand
izda naredbu
zvijezda),
(11.
Jan.
1843.),
i
kojom bjese
da
kralj
zabranjeno ime
(narocito grb
zeli,
:
polumjesec
ah uz dodatak,
ne
podupirati da se razvijanje narodnoga jezika sprecava, i da ce protiv svih navala". Sada uzmu Gajeve municipalna prava Hrvatske ilirska stranka llirske novine" ime N a r o d n e no vine", dok se uvedena stroga cenprozove narodnom". Podjedno je u Hrvatskoj
profesor pravozura za sve vrsti tiskopisa, koju je vrsio Madzar a t s i k, zamijenivsi dotadanjega odusevljenoga slovne akademije Slovaka. Zabrana prijatelja lliraca profesora Stjepana Moyzesa, rodom hrvatske narodne preporodiUirskoga imena bjese tezak udarac za bez svoje krivnjc odsada telje, a najvise za Ljudevita Gaja, koji
igra tek
je
No ovom
trpjela
Hterarna
strana pokreta.
293
dok
a
s
je
politicka
zapravo
ojacala u borbi
Poslije izmakla trogodista sazvao pozunski sabor za 14. maja 1843, U oci toga sastao se hrvatski sabor 22, aprila u Zagrebu, ali na nj je doslo pod vodstvom madzarona golemo mnostvo seljackoga plemstva, da prvi put sto se znade, dakle protiv dosadanjega obicaja' kod odluci u korist svojih gospodara kod izbora poslanika u Pozun i sastavljanja vaznih uputa, Kad to vidje ban Haller, odgodi otvorenje
kralj
tako
prisili
madzaronsko vodstvo,
da
(24.
je
Tek
ne obaziruci se na Josipovicev prosvjed izabra u gornju kucu HermanaBuzana, au donju Karla Klobucarica Metela Ozegovica svojim poslanicima davsi im iste upute i
apr.)
kao dosada, naime da imadu braniti hrvatska prava, ali uz dodatak, da se na pozunskom saboru sluze jedino latinskim jezikom. Na ovom je hrvatskom saboru izrekao (2, maja 1843.) Ivan K u k uIjevic prvi zastupnicki govor hrvatskim jezikom, zagovarajuci, da se hrvatski jezik uvede kao diplomaticki" u Hrvatskoj i Slavoniji, latinskoga". to jest kao saborski, uredovni i nastavni umjesto mrtvoga pozdravljen od svega plemstva velikim zanosom, no stalezi Govor je
su o Kukuljevicevu prijedlogu ipak izjavili, da je preuranjen. Borbe, sto su ih imali ovaj put da izdrze hrvatski poslanici na pozunskom saboru, nadilazile su sve, sto se je dosada zbivalo. U kao virilni clan donje kuce prvom je redu komes Josipovic
iznio
odmah
poslije
zakonito
izabrani",
otvorenja sabora protiv njih tuzbu, da su nejer je toboze od izbornoga cina odstranjeno
Josipoviceva se nakana izjatraziti od hrvatskih lovila, ali su zato ugarski stalezi stall uporno sluzposlanika u donjoj kuci, da govore madzarskim jezikom, tada benim u ugarskom saboru, Kad su Ozegovic i Klobucaric vidjeli, da
im
stalezi
ne dopustaju govoriti
i
njih
ostave sabornicu
da hrvatski
'
zalraze
konferencije, kojoj
je
predsjedao
zakljucak, ban Haller, uputu od hrvatskih zupanija, Ove stvore nato ujedno se poslanici imadu ostati kod svoga prava, a
obratc na
Tada
kralja.
jos
nije
Medutim su ugarski
bilo
stalezi
na saboru, dasto
zakonom odredcno.
8 pravora glasa.
294
odsutnosti hrvatskih
poslanika, zakljucili, da
i
ubuduce ima
cijeloj
e d
no
Ugarskoi madzarski jezik bill sluzbenim deset godina (to jest Primorjem, a poslije Hrvatskoj sa Slavonijom od 1853, dalje) ne moze vise nitko biti u Hrvatskoj namjesten ni kao
nastavnim u
javni
nije vjest
madzarskomu
jeziku.
No zakljucci se ugarskih staleza dobrza izjalovise, jer na sabor stize kraljevo rjesenje (od 12. okt. 1843 ), koje odredivase, da se hrvatskim poslanicima ima ostaviti na volju, da mnijenja svoja izricu bilo
latinskim bilo
jesu dali smesti
slanike,
madzarskim jezikom". Ali ugarski se stalezi ipak niovom kraljevom porukom, nego su na hrvatske popokusase da govore latinski potom vratise u sabor kad se
i
im onemogucili isto kazati, (1. dec), navalili tolikom zestinom, da su i dalje kod svoga zakljucka Ujedno izjavise Madzari, da o s t a j u
od
20. juna.
Sada popusti
kralj
Ferdinand
utoliko,
da
je
na nagovor
kojim
1850.)
novo rjesenje
od
sluziti
kljucaka ugarskih staleza, jezika u sve urede i skole u Hrvatskoj, Slavoniji i Primorju nije potvrdio. Pace kralj je sabor raspustio vec 13. novembra 1844,,
obavio svoj posao, a 3. januara 1845. opet dopusti Hrvatima rucmm pismom upotrebu i 1 i r s k o g a i m e n a, ali samo u literaturi. Pored toga Ferdinand izdade jos i rjesenje, kojim bjese osnovana na akademiji katedra za ilirski jezik i knjizevnost", a
prije negoli
je
sa sluzbe,
1845.
koja
bi
povjerena Hrvatu
bili
Pavlu
Muhicu,
po kodvoru skloni jima je narodna stranka mogla zakljucivati, da su na njezinim politickim ciljevima. No svu tu radost dobrza zagrci s mnogo kapi stranacke zuci najznatnije pitanje tadanje hrvatske politike, naimc
Ustavna borba od
do
1848. Sve su to
znaci,
pitanje restauracije zupanije zagrebacke, koje jos od maja 1842. nije silazilo s dnevnoga reda. Rjesenje njegovo povjeri kralj banu Halleru
imenovavsi ga jos i velikim zupanom zagrebackim, a on uze nato naciniti sve potrebno za izbor. Upravo zato nije po Ferdinandovu logu sazvao hrvatski sabor, da po razlazu pozunskoga proglasi od kralja sankcionirane zakone i da primi do znanja izvjestaj svojih madzaronska, bijahu takoder poslanika. Ali i obje stranke, narodna
i
zaokupljene novim izborom, kod kojega se poglavito radilo o torn, kako ce biti sastavljene listine plemica izbornika. Kad je konacno
295
poslije
da mnogih bucnih zupanijskih skupstina uspjclo madzaronima, zupan Haller proglasio njihovu listinu pravovaljanom, je ban restauracije. Dne 28. i onda bjese njima i zajamcen rezultal same izbora madzaroni uz pomoc kod 29. jula 1845. pobijedili su dakle
i
turopoljskih glasova
zupanom svoga
315 glasova (1289:974) izabravsi prvim podkandidata Josipa Zuvica protiv narodn)aka
s
BenkaLentuIaja.
Izbor se obavljao pod svodom, koji je spajao prezidijalne vladiae zgrade, oba dvorista danasnje banske palace i Poslije toga izisli su narodnjaci a dovrsio se oko sedam sati uvece. prezidijalnoj zgradi) na Markov trg i iz svoga dvorista (u danasnjoj grad. Dok su jos posljednji silaziti Kamenitom ulicom u donji
stali
iznenada s redovi narodnjaka ostavljali trg, puce vesel)a Ferica' jak hitac, bez sumnje u znak kuce madzarona Tadije prouzroci jer ranio nije nikoga. Taj hitac s madzaronske pobjede,
tavanskoga prozora
medu
nekim drugim radoznalim gledaocima Haller vojsci, koja je kroz sve veliko ogorcenje. Nato dade ban Markovu trgu, nalog. da trg vrijcme izbora bila postavljena na Uza sve to ipak ,e zatvori sve ulice, sto vode do njega. isprazni narodnjaka i na pocetku Gospodskc ulice nekoliko ostalo na trgu Mirko Bogovic izvukao svoju mirnih gledalaca, a kad je mladi Ilirac napao osornim njome se oborio na jednoga casnika, jer ga je sablju vojsci, da puca. glasnu zapovijed rijecima, dade potpukovnik Sartori a jos pola osam uvece vise Ijudi mrtvih, Tako pade 29. jula oko
preostalim narodnjacima
i
i i i
ili
lako ranjeno.
prekide u prvi kraj sve odnose izmedu nanjemu gledala ..krvnika rodne strankc i bana Hallera, jer je ona u nastavljene restauracije zupanija svoje brace". Na taj je nacin kod odrzase 5. augusta dosla sasvim u ruke madzarona, koji
Uzasni
taj
dogadaj
zagrebacka
je
veliku
podzupana Zuvica, jer skupstinu pod predsjedanjem prvoga zatrazio od kralja svoj Haller odmah po obavljenoj restauraciji pcnajvise inicijativom Josipovicevom isli su
Gaju uzme tiskara, da i za tim. da se obustave ..Narodne Novine" kajkavstinom, dok su stokavsc vrati u Hrvatsku stari pravopis s ,.buduci da zajednicki hrvatskostinu ogranicili na Pozegu i Osijek. plemstvu ..potvrdi slavonski jezik ne postoji", i da se seljackom sabor s pravom mjesta pravo", da licno (viritim) dolazi na hrvatski skupstina izabrala za hrvatski glasa. Svojim zastupnicima, sto ih je i
'
trg br.
3..
gdjc
je
nekoc
296
sabor,
da se
Kolomanu Bedekovicu i Josipu Briglevicu, dadose opet uputu, imadu protiviti svim prijedlozima, sto bi smjerali na oslabljenje
Ugarskom, a narocito obnovi hrvatske samostalne vlade. Ali najtezi grijeh pocini ova skupstina, kad je proglasila na proslom pozunskom saboru stvorene zakone, i to najprije na m adzarskom, a onda na latiaskom jeziku time je povrijedila bitno
sto tjesnje sveze s
;
hrvatsko pravo, jer to bijase jedino kompetencija hrvatskoga sabora. Uto se uze ban Haller spremati, da sazove hrvatski sabor. Narodna stranka, uvjerivsi se niedutim, da ban nije kriv nesreci od 29. jula, stupi sada s njime opet u doticaj. Pobjedom madzarona u zupaniji zagrebackoj postala je pogibao od seljackoga turopoljskoga plemstva za hrvatski sabor jos opasnija, pa stoga je narodna
stranka
svega za tim, da sazna, sto ban o tome misli. Kad a to su tada bili grof Janko ban uvjerio njezino vodstvo, je Draskovic, grof Jurica Orsic i barun Franjo Kulmer od velikasa, biskup zagrebacki Juraj Haulik od prelata, a Ivan Kukuljevic od da seljacko plemstvo ne ce sudjelovati na saboru plemstva'
isla prije
narodna stranka mogla s pose sastade u Zagrebu 23, septembra 1845, I odista, na sabor dovelo je madzaronsko vodstvo mnostvo seljackoga plemstva, no kad je procitano kraljevo rjesenje (od 14, sept.), kojim je dano pravo glasa na hrvatskom saboru samo banskim pozvanicima zastupnicima oblasti (zupanija, gradova i kaptola), onda
se
je
seljacko
plemstvo
zajedno
je
madzaronima
sastav
ostavilo
dvoranu, a
kojim
i
programa narodne
sabora,
je
stranke, seljacko
Prije
svega ureden
hrvatskoga
a
dobili
plemstvo u
masama
iskljuceno,
su mjesto
glas
da se zamoli kralj, da bi Hrvatskoj povratio samostalnu vladu, kako ju je imala za Marije Terezije (17671779), da se akademija podigne na potpuno sveuciliste, a zagrebacka biskupija uzvisi na samostalnu
onda
zakljucise,
od Ugarske nezavisnu
nadbiskupiju, Tek
sto
se
posHje toga
sabor razisao (14. okt,), odstupi ban Haller sa svoga mjesta, a poslove
banske preuze po starom obicaju zagrebacki biskup Juraj Haulik, Kad se primaklo vrijeme, da se poslije izminula trogodista opet
*
to
doba
nije
Gaj igrao
nikakove
narodne stranke u neku je ruku od njega zaziralo, ma da Gaj voga povoda. Kako Gaj nije bio plemic. nije sudjelovao
u saborskim sjednicama.
u zupanijskim ni
297
sastane pozunski sabor, sastao se prije toga hrvatski u Zagrcbu 18. oktobra 1847. U to je doba vec sva Ugarska bila uzavrcla bujnim
je
demokrat-
demokratske a ne staleske
potpunu samostalnost vladom odgovornom saboru narodnih zastupnika, a s Austrijom svezane samo cisto personalnom unijom, Ovu je Ugarsku opet pomisljao kao jedinpolistvenu drzavu od Karpata do Adrije, u kojoj ima samo jedan situaciju politicku ticki madzarski narod. Imajuci pred ocima ovakovu
koji
Ludovik Kossuth,
trazio
Ugarske,
Haulika u Ugarskoj, hrvatski je sabor pod predsjedanjem biskupa zakljucke, koji su isli za oslobodenjem od takoder pregnuo, da stvori madzarskoga gospodstva, aU inace nije htio da se savez s ugarskom krunom raskine. Prije svega izabra sabor u Pozun Hermana Buzana u gornju, a Metela Ozegovica i Josipa Bunjika (vehkoga prijedbiljeznika zupanije pozeske) u donju kucu, a onda zakljuci na hrvatski e z i k ima ..uzvisiti na log saborskoga odbora, da se onu cast vrijednost i valjanost, koju je dosada uzivao latinski jezik"
j
zakljucak (od 1845.) o stvaranju Dalmacije samostalne hrvatske nadbiskupije u Zagrebu, o sjedinjenju pozunske Rijeke s Hrvatskom, a konacno je sastavljena uputa za i da imadu braniti hrvatska prava kao i poslanike, koja im nalaze,
(23. okt. 1847,).
Jos
je
obnovljen
janiji
a onda se u njoj kaze Primorja Hrvatskoj maovo; Saborski poslanici ne ce niposto dopustiti uvedenje jos akademiju ovih dzarskoga jezika kao obukovnoga u gimnazije i
pripadnost
i
Slavonije
da se u Hrvatskoj uvede kao Ijubavi spram obukovni jezik nas narodni jezik", i: U dokaz bratske vec sada madzarskim jeugarske brace sluzit ce se poslanici
kraljevina,
jer
stalezi
redovi zele,
zikom
kljucen
(na
(27.
ostaviH
su
stalezi
modernoj
Hrvatskoj.
Sabor od
1847.
posljednji
je
kralj Pozunski sabor 1847. i 1848. Pozunski je sabor otvorio prilikom madzarskim Ferdinand 12. novembra izrekavsi torn
staleze i redovc jezikom ovo: ..Radujem se. da ovdje vidim sabrane kraljevske propokraljevine Ugarske. Moje ocinske namjere pokazuju da je kralj poslije vijekova zicije; primite ih s povjerenjem". Cinjenica, madzarskim jezikom, izazvala progovorio na saboru prvi put otvorio ali i ojacala njihove daje meda Madzarima neopisivo odusevljenje, izabrao palatmom lekosezne nade. Prije svega sabor je jednoglasno
i
298
nadvojvodu S t e p a n a, sina palatina Josipa (t 13. Jan. 1847,), a na prionda je zapoceo vijecanje uzevsi doskora (18. nov.) u raspravu zupanije, da su hrvatski poslanici jcdlog Josipovicev tuzbu zagrebacke od nezakoniti", jer su toboze izabrani s iskljucenjem plemstva"
j
nekakove ..skupstine od 60 Ijudi". Ma da su hrvatski poslanici u toj na osnovi zakona stvari poricali ugarskomu saboru kompetenciju ipak saber prihvati tuzbu i prcdade je na (CXX 1715, LVIII- 1791), hrvatski h smutnja," izvjestaj zasebnom odboru za ispitivanje
:
kojemu bjese predsjednik voda Madzara na torn saboru, Ludovik Kossuth. Taj pozva nato hrvatske poslanike.preda se, da im sudi. No Hrvati odbise poziv porekavsi ugarskomu saboru pravo, da protako bjese namjera Kossuduje pravovaljanost njihova mandata
;
prava, suthova, da torn prilikom lisi Hrvatsku njezinih najbitnijih u raspravu zakonsku izigrana. Iz osvete uzme sabor (7. Jan. 1848.) prije osnovu o madzarskom jeziku i narodnosti". Ta je osnova i cisvega odredivala za ugarsko primorje", da svi njegovi uredi sluzbenom saobracaju s ugarskim oblastima i cinovnovnici imadu u sc nistvom dopisivati jedino u madzarskom jeziku, a u domacim
poslovima mogu uz madzarski jezik sluziti samo jos t a li a nskim". Zupanijama pozeskoj, virovitickoj i srijemskoj" ostavlja se racuu domacoj upotrebi jos samo sest godina latinski jezik Onda trazi osnova, da svi ugarski najuci od razlaza ovoga sabora".
j
novci imadu
provideni ugarskim grbom i madzarskim natpisima, kod svih gradanskih, financijalnih (komorskih) i vojnickih javnih zai voda, onda u ugarskim lukama, na brodovima ugarskih trgovaca drugim ugarskim brodovima" ima se upotrebljavati jedino drzavni
biti
na
narodne ugarske boje (zastava), a tako dobivaju i svi sluzbeni pecati madzarske natpise. Sve se ovo tice i Hrvatske (uze), koje oblasti i sudista imadu odmah dopisivati sa svim
(ugarski) grb
i
ugarskim oblastima
upotrebu
sudistima jedino madzarski, a samo za domacu time se ocito htio iziostavlja im se latinski jezik
i
;
jeziku. grati zakljucak hrvatskoga sabora o hrvatskom sluzbenom madzarski jezik uciti obHgatno Konacno je trazila osnova, da se ima pnu s V i m hrvatskim skolama, dakle i u puckim. Potom je sabor
prohvalio ovu zakonsku osnovu; donja kuca bez preinake, unatoc svjedu hrvatskih poslanika, a gornja tek uz neke neznatne promjene. hrvatskim poslanicima nije preostalo, nego obratiti se
toj
situaciji
s
na kralja
cila
molbom, da
koja
je
zna-
propast Hrvatske.
299
buna (februarska revoproglasi otjera s prijestola kralja Ludovika Filipa lucija), koja opci pokret gotovo drugu republiku". Ova je buna bila znak za Evropi. Taj zgodni cas dakle iskoristc srednjoj po cijeloj zapadnoj marta zakljucili u Madzari tako, da su na prijedlog Kossuthov 3. Ugarskoj dao odgoneka bi donjoj kuci, da se kralju posljc adresa, i odobrio citav niz reforama s obzirom na upravu vornu vladu bilo kratila da primi adresu, nije poliliku. Ali jer se gornja kuca toga bukne u samom Becu buna protiv dana poslije
Uto bukne
24. februara
1848. u Parizu
nista.
Deset
Metternicha
njegova
policajnoga
reakcionarnoga
sistcma
(13.
Ferdinand Metternicha, proglasi marta). Nato otpusti sjutradan kralj narodima u s t a v na slobodu stampe i obeca (15. marta) austrijskim
osnovi odgovorne
rijesio to
parlamentarne
i
vlade.
Ovim
jer
pitanje
za Ugarsku
Hrvatsku,
Austriji, nije se
moglo
uskratiti njima.
Na
i
glas
prihvati
sabor
sabor dokinuce putem svecane deputacije od kralja jos (domonarodnu vojsku sastavljen od izabranih narodnih zastupnika, austrijske vlade nezavisno ministarstvo, od branstvo), odgovorno placanjem poreza ukinuce cenzure, izjednacenje svih staleza opcenim
stalestva
i i
Kralj Ferdipotpuno ukinuce kmetstva, urbara i crkvene desetine, pod vodstvom nand primio je 16. marta u Becu deputaciju Madzara
reskript, koiim bi palatina Stjepana, a drugi dan izisao je kraljevski nalogu grof obecano odgovorno ministarstvo. Nato je po palatinovu sastavio popis ministara i iznio ga 23. Becu velike pomarta pred staleze donje kuce. Medutim nastadose u vladi. kad sankcioniranja zakonske osnove o minislarskoj
Ludovik Batthyany
teskoce kod
iu je
madzarski a najvise su radili protiv nje neki U tom je smislu konzervativni velikasi, na celu im barun Samuil Josika. procitan 29. marta, ah kralj novi reskript na sabor, koji je
sabor podastr'o,
odaslao
jc
privolio na sankmalo potom na nagovor palatina Stjepana kralj odgovorno minii 7. aprila imenovao prvo ugarsko neodvisno ciju predsjednikom. U starstvo s grofom Ludovikom Batthyanyjem kao ministar hnanovo ministarstvo ush su uz druge jos i Kossuth kao ministar na kraljevu dvoru (a cija, herceg Pavao Eszterhazy kao docnije Deak kao ministar pravosuda. Tri dana
i
latere),
a Franjo
brata nadvoiu Pozun na sabor kralj Ferdinand u pratnji dosao pa je njegova sina nadvojvode Franje Josipa, vode Franje Karla na saboru 1848. sjutradan 11. aprila saakcionirao zakone stvorcnc
je
i
300
Od
ovili
je
V.,
da ce odsada zastupati na
s t
i,
,,zupaniju viro-
pozesku s kr, slob, gradom Pozegom Hrvatsku 18, hrvatsku Krajinu 8, a 2, Rijecki kotar (s Bakrom) 1, slavonsku Krajinu 3". Ona zakonska osnova o ,,madzarskom jeziku narodnosti" nije dobila sankcije, samo je cl, XXI, odredivao, da i ugarske narodne boje i drzavni grb imadu upotrebljavati svi ugarski brodovi", dok se ..pridruzenim stranama" (a kapcsolt reszeknek) dopusta, ,,da se mogu uz boje i grb zemlje (t. j. Ugarske) sluziti i svojim bojama grbom", Jos istoga je dana 11. aprila kralj zakljucio posljednji ugarski staleski sabor i opet kratkim madzarskim govorom, nasto su hrvatski poslanici posli kuci s uvjerenjem, da njihovu doi
movinu cekaju burni dani. Ban Jelacic. Medutim se i u Hrvatskoj zgodise krupni dogadaji. Jos 16. marta dosao je u Bee barun Franjo Kulmer i svjetova nado cemu se vojvodu Ivana (brata kraljeva), da se imenuje banom pukovnik prve upravo tada radilo, jos prije njegova dolaska banske regimente, popularni barun Josip Jelacic. Jos je istoga dana zakljuceno ovo imenovanje, ali dekret datiran je 23. marta, kojim je Jelacic podjedno imenovan i generalom te zapovjednikom obiju banskih regimenata, Za sve to nije se jos znalo u Zagrebu,
kad su Gaj
:
kojoj zakljucise pred kralja iznijeti po svecanoj deputaciji ove narodne zelje" da se Jelacic imenuje banom, da se hrvatske zemlje (Hrvatska,
Slavonija,
Rijeka)
ujcdine, da
se
narodu
dade
i
odgovorna
nezavisna
zastupnicki
stalestva.
sabor
Imenovanje Jelacicevo banom oznacuje krizu madzarsko-hrvatskih odnosa posljednjih decenija. Buduci da u novo ugarsko ministarstvo nije usao ni jedan Hrvat, znah su Hrvati, da se sada radi o opstanku k r a 1 e V i n e Hrvatske, Stoga je ponovno odlikovanje bana Jelacica podmarsalom i zapovijedajucim generalom u Hrvatskoj i u Vojnoj Krajini izazvalo opcenu radost i velike nade, Te se nade
j
jos ojacase,
kad je ban 19, aprila izdao na sve hrvatske oblasti cirkular, da dok se ne sastane hrvatski sabor ima svako poglavarstvo ni opcina djelovati pod Hcnom odgovornosti u svom djelokrugu,
i
(naime
vec se
mogu samo na
bana
obracati,
kao na
301
kralja,
Ovim
je cir-
svoje
u Hrvatskoj, Slavoniji i Vojnoj Krajini za 191 zastupnika, dok su virilisti napose pozvani banskim pismom. Sabor se sastao u Zagrebu 5. juna te je odmah instalirao Jelacica kod toga je fungirao kao instalator srpski patrijarh Josif Rajacic, u znak sloge Hrvata i Srba, Potom je sabor prije svega primio na
je
;
je
ban naredbu
(18. maja),
znanje
izvjestaj
svojih
pozunskih poslanika,
placanje
ali
z a
k o n a
skoga sabora od
ukinuce
f
1848.
je
sam
u g a rzakljucio
kmetstva
1
opce
prestanak
Glede buducega odnosa Hrvatske na federalisticko prema monarkija uredi po uzoru Svicarske stanoviste, izrazivsi zelju, da se sa nezavisnim narodnim vladama, ali s centralnim parlamentom
e u d a
i
ma
Ugarskoj
politiku
(diplomaciju),
voj-
ima obnoviti od Drave do mora", a Krajina i Dalmacija sjediniti s Hrvatskom, Za posrednika izmedu Hrvatske i dvora izabran je na saboru barun Franjo Kulmer. Medutim razvise Madzari jaku agitaciju u Slavoniji. Stoga se zaputi ban onamo te je opet cvrsto sveze s materom zemljom; jedini Osijek drzao je s Madzarima. Nato ode Jelacic u Bee, gdje su Madzari mislili posredovanjem nadvojvode Ivana postici izmirenje s Hrvatima.
Na
konferenciji
pomirbe, da
se ugarska ministarstva
financija
sjedine
cen-
tralnom vladom u Becu, dok ce preostala ministarstva Hrvati priznati samo onda, ako im se zajamci potpuna unutarnja nezavisnost s opcenom upotrebom hrvatskoga jezika, pa i na ugarskom saboru. Ali Madzari ne htjcdose prihvatiti ovih uvjeta, a Jelacic se nato
u Zagreb s uvjerenjem, da ce dobrza doci do oruzana sukoba Velikom zurbom stao je kupiti i opremati krajiske s Madzarima, zaposjede vojnickom silom. Od sada dalje Riieie, a Rijeku
vrati
jcka
sve
je
sve do
bile
1867.
priprave
gotove,
hocemo jednakost narodnosti, sto zivu pod ugarskom ravnopravnost svih naroda krunom. Buduci da ugarsko ministarstvo drzi, da ne moze pristati duznost, da pokusamo zadnje da na ove uvjete, nalaze nam cast
skom ministarstvu
rijecima
,.Mi
302
se latimo oruzja".
Prije odlaska osnova ban u Zagrebu odsjeka: za pravosude, unutarnju upravu, bogostovlje V ladu sa pet i za financije, kuda su potpadali jos s nastavom, bojne poslove
i
bansku
trgovacki
Mirka
gospodarski poslovi. Banskim je namjesnikom ucinio Lentulaja, a onda krene u Varazdin, gdje se sabralo
i
oko 40.000 vojnika, vecim dijelom krajisnikai odmah Jelacic presao je Dravu 11. septembra, usao u Cakovac dijelom Hrvatske. Potom je krenuo proglasio Medumurje sastavnim je minipreko Kanize i Stolnoga Biograda prema Budimu, Medutim
zbog istupa Jelaciceva podnijelo kralju priFerdinandu molbu za demisiju, nasto madzarski sabor povjeri vremeno vodenje drzavnih posala Ludoviku Kossuthu(sjos za dva ministra), a 16- septembra izabra ga i predsjednikom odbora dogadajem zacinje tako zemaljsku obranu", Ovim se posljednjim groznicavom zvana madzarska revolucija od 18481849. Kossuth je intelibrzinom stao organizirati narodni otpor nasavsi u madzarskoj
starstvo
grofa Batthyanyja
genciji
zgodne
suradnike,
vrelo snage.
Medutim
nepresusivo
vojske
sam
Jelacica, ali mu palatin nadvojvoda Stjepan u zelji, da krene protiv je palatin predao vrhovno iz Beca nalozise, da ne dira u bana, Nato palazapovjednistvo generalu Mogi i pozurio se u Bee odrekavsi se posljednji casti (25. sept.), Nadvojvoda Stjepan bjese
tinske
je
nato general
Moga
i
Jelacicu
Vclenceja
doslo
septembra do bitke, koja ostade neodlucna, ma da je pona desnom krilu i u sredistu hrvatska vojska odrzala potpunu Sjutradan zaiste Jelacic primirje od tri dana, ali vec drugi bjedu,
je
28,
dan
okrene prema Becu, gdje su se medutim opet uzeli buna, spremati ozbiljni dogadaji, a 6. oktobra planula je u gradu je grad sasvim koja prisili dvor, da se je preselio u Olomuc. Tako dosao u ruke ustasa, koji se u njemu utvrde i spreme na otpor. Uto. carskom vojskom, je stigao i Jelacic pod Bee' te ga uze zajedno s knez Windischgratz, podsjedati, Ali gradu pohrli kojom je zapovijedao u pomoc madzarski general Moga, no Jelacic ga kod Schwechata
(30,
sept.)
ametice potuce
nicima,
'
(30. okt,),
dok
je
poPobjedu pripisivale su sebi jos onda obje stranke Hrvati su je prozvali kod Pakozda. vec prema mjestima bjcdom kod Velenceja, a Madzari pobjedom
svojih uspjeha.
303
gcneralom
se
Arturom Gorgeyem.
i
prisiliti
Ferdinand
2.
V.
nije
smatrao
doraslim
novoj
politickoj
i
situaciji,
odrece se
a jer
je
i
carske krunc,
brat njegov Franjo Karlo ucinio isto, prijedu obje krune u smislu nasljednoga zakona na njegova 18-godisnjega sina nadvojvodu
Franju Josipa.
V.
Franjo Josip
(1848.
I.
do danas).
a^Revolucija
apsolutizam
(18481860).
je
Josip I. primio vladanje, izda proglas (2. dec), kojim izjavi, da zeli da vlada na osnovi ravnopravnosti svih narodnosti monarhije, jednakosti svih drzavljana pred zakonom i sudjelovanjem narodnih zastupnika kod zakonodavslva". Jos istoga dana (2, dec. 1848.) ime-
gubernatorom Rijeke,
uspjelo,
jer
njegovu krepkom
i
zgodnom postupku
Tako Medumurjem, je Jelacic ujedinio u svojoj ruci sve hrvatske zemlje s koje su tada bile unutar granica monarhije izuzetak cini samo Istra Konacno je mladi vladar jos istoga dana s Kvarnerskim otocjem,
civilnim
i
vojnickim
gubernatorom Dalmacije.
;
(2.
dec.)
imenovao baruna
mi-
ni s t r o m ,,bez lisnice. ali sa mjestom i glasom u ministarskom vivlade. jecu", da bude zakoniti posrednik izmedu dvora i hrvatske Ovom ministarstvu s knezom Schvvarzenbergom na celu bjese odredeno, da bude zajednicko cijeloj monarhiji. Dok su sva ova
iraenovanja izazvala
madzarski je novi na kojem dasto nije bilo Hrvata sabor u Pesti (od 5. jula dalje) saznavsi za promjenu na prijestolju, izjavio (9. dec), da ,,bez obaveliku
radost kod
Hrvata,
vijesli,
moze jednostrano raspolagati kraljevskoga prijestolja". Stoga je sabor pozvao posjedom ugarskoga '. zemlju, da ne slusa nikoga, koga ne priznaje ,,zakon, ustav i sabor
znanja
i
Nato
dvor odgovorio tako, da je dao knezu Windischgratzu i banu Jelacicu zapovijed, da oruz)em slome otpor Madzara. U prvi je kraj carska vojska posligla u napornoj ,,zimskoj vojni" znatne uspjehc priblizavajuci se zurnim koracima Budimu. Napose treba istaknuti
je
304
koja je pobijedila kod Mosona (18. djcla Jelaciceve krajiske vojske. porazila madzarskoga generala Perczela dec), zauzela Dur (27. dec.) i nedaleko od Stolnoga Biograda (30. dec), a samoga
kod Moora, januara s JelaGorgeya kod Tetenya (3. Jan. 1849.) usavsi onda 5. Windischgratzom na celu u Budim i Pestu. Jos prije toga cicem ugrozeni glavni grad te se preostavi madzarski sabor s Kossuthom Tom je 9, januara odrzana prva sjednica. seli u Debrecin, gdje je Budima krunu sv. Stjepana ostalc prilikora Kossuth ponio sobom iz on na dalju organizaciju kraljevske insignije. Iz Debrecina dao se
i i
Dem-
dobrza stvori opet citavu vojsku, AH Windischgratz krvavoj bitki pode joj ususret i potuce Dembiriskoga u dvodnevnoj 27, februara), tako da se i kod Kapolne nedaleko od Jegra (26, javi WindischMadzari povukose na lijevu obalu Tise. Poslije bitke uze ovaj izvjestaj dvoru, da je unistio buntovne horde". Car
iBem,
gratz
kao
istinit
4.
smatrajuci otpor
Madzara
slomljenim,
a rat dovrsenim,
a
v,
objavi
nov
s t
obicno zvan
oktroirani",
lovanja parlamenta-
na osnovi germanizacije za
reich).
monarhija (Erbmonarchie)"
od pojedinih krunovina (Kronjedna od druge, ali sve zajcdno lander), koje su medusobno nezavisne ovim redom cine jednu qelinu. Medu njima se navode ( 1.)
sastoji
Ova
..kraljevine Dalmacija,
Hrvatska
;
Slavonija
kraljevina Ugarska
i
lina). Glavni je grad Bee, koji je i svaka ima neoskvrsve su narodnosti (Volkstamme) jednakopravne narodnosti i jezika". njivo pravo na ocuvanje i njegovanje svoje
drzavnim poslovima vrsi car s drzav(krunim (centralnim) s a b o r o m (Reichsrath), a u zemaljskim (Landtag), Drnovinskim) car sa zemaljskim saborima
Zakonodavstvo u
zavni se
od gornje i donje kuce, zemaljskim saborima Gornju kucu sacinjavaju zastupnici izabrani na ravno od naroda svake krunovine, a donju zastupnici izabrani
sabor sastaje u Becu, a sastoji
;
traje
(
10,
drugih 5 godina.
toliko
71.),
da ce u
305
njegove ustanove ne kose
ovim drzavnim ustavom", dakle se dokidaju zakoni od 1848., a onda se nastavlja, da ce odsada biti u Ugarskoj ,,zajamcena zgodnim uslanovama ravnopravnost svih narodjezika u svim prilikama javnoga i gradanskoga zivota", Poslije nosti toga osniva se ( 72.) zasebna srpska vojvodina (Woiwodschaft Serbien) i otkida od Ugarske (a dio Srijema od Hrvatske). Onda dolazi
s
i
govor o Hrvatskoj
i
Hrvatske
t
a V o n
gradom Rijekom
p u n o
iz
j
Zastupnici
Dal-
macije raspravit ce sa hrvatsko-slavonskim saborom, posredovanjem izvrsujuce drzavne vlasti, o uvjetima zdruzenja Dalmacije s kralje-
Slavonijom, pa ce onda rezultat podastrijeti vinama Hrvatskom caru na sankciju". Kad se u Hrvatskoj saznalo za oktroirani ustav, nasta velika zlovolja, jer su svi iz dana u dan ocekivali sankciju hrvatskih saborskih zakljucaka od juna 1848. Stoga se bansko vijece kratilo, da na Jelacicev nalog proglasi novi ustav, javivsi banu. da toga uciniti ne ce, jer ,,nikada nije izjavio nas narod, da ce stai
i
rinski
te
zakonom
njega se poIjeva potvrdeni zemaljski ustav odbaciti bansko vijece sastavi u torn sve odrec i". Da izbjegne prigovorima,
smislu
predstavku,
koju
potom predade
Ivan Kukuljevic
nekim
drugovima caru Franji Josipu (7, maja). Ali carevi savjetnici nikako nijesu htjeli da popuste, pace oni su dali Hrvatima do znanja, ako ne prihvate taj ustav, da ce ih smatrati isto takim buntovnicima kao
i
M,adzare'.
'
je
:
u svezi pisao
Jelacicu
i
9.
aug.
1849.
iz
Da
ja
Svjetlosti.
nc bi
stanje sadasnjc
nezado voljn
jcmc ovo. Nc
OS
ti
narodu mome
ja
ovdje pod narodom mojim neukc mase. koje fanamoie. vcc ja razumijevam pod tizam, ushicenje i zasljepljenje simo ili tamo nagnuti narodnoga sve do Ijude. stare i mlade. koji su od pocelka gibanja narodom one
razumijevam
poduiavali. tjesili i danas u svih krizah nasega politickoga zivota narod ravnali. porodio je nacin. kojim sc nama od vladc Najvece nezadovoljstvo odusevljavali stoljeca naucen bio svaku novi ustav narinuti zeli. Nas narod. koji je od stoljeca u buducnost zasijecase. samo na saboru prelresivati naredbu. koja u zivot
. .
primati.
vidi najcdankrat
sada.
poslije
kako
je
sve
moguce
fizicne.
matcrijalnc
20
306
Konac madzarskc
rcvolucijc,
Medutim
je
oktroirani
ustav
ne samo natjerao Madzare u radikalnu struju, jer im je unistio ugarskoga zaustav i zakone od 1848., nego i sve stoljetne tvorbe Groznicavom su se brzinom stale skupljati cete na sve konodavstva.
Gorgey na proljece poceo ofenzivu manje pobjede, koje su velikini uspjehom. Redom su slijedile vece i na svim linijama potisnulc austrijske cete, dok je Poljak Bern istisnuo
stranc, a s tima je
onda
daroviti
carsku vojsku iz Erdelja, a general Perczel skrsio srpski ustanak u maja iuznoj Ugarskoj. No kruna svega bijase, kad je Gorgey 21. prije toga ucini Kossuth sudbonosan zauzeo na juris Budim. Jos
korak, kad
maja odgovoriti proklamacijom madzarske nezavisnosti. Dne 14. aprila naime usao je magdje je dzarski sabor u veliku protestantsku crkvu u Debrecinu,
je odlucio,
da ce na ustav od
4.
procitan
bez prigovora prihvacea tako zvani ..manifest neodvisnosti", prijestola, kojim se proglasuje porodica Habsburska lisenom ugarskoga kuca. koja je zasebno zaa tomu se manifestu pridruzi i velikaska
i
sjedala;
no zajednicki zakljucak stvorile su obje kuce tek 19. aprila, Sada izabra sabor Kossutha predsjednikom-gubernatorom
dusevnc
povecanje svoje slobodc prinjeo, da mu se ista starinpreda njegovih silnom nogom pogaziti hoce. Ako bi nas narod dakoristan sebi patent ili reskript, nas primio nezakonitim putem kakavgod. makar sebe dobar, da ne ce sutra istim nacinom i nekorisnu i najopasniju za tko mu stoji potanko pretrcnaredbu prirniti morati? ... No ako i nacela oktroiranoga ustava slavjanskoj naravi semo, vidimo s jedne strane. da su ponajvise na njemackom. duhu i znacaju osnovana; a s druge strane, da nam ona svu nasu posve protivnom krasnim ideam slavjanskohistoricku i politicku prosasnost zabacivaju, a svim nasim zatvaraju. Ako smo danas nacela oktroiranog orientalske buducnosti zauvijek vrata
sile
za uzdrzanje
ska sloboda
njemacke idealne veustava posve primili, otvorili smo istinabog vrata tezenju zajedno i odrekli p o 1 i t i c k c licine i uplivu tudinskoga duha i tlacenja, ali smo se koju smo sile nasega sabora; odrekli smo se starinske one vlasti, pravom za nase b a n o v e kao podkraljeve zahtijevali odrekli smo uvijek sa svim koja je ipak nasa krv i koja jese krcpkog saveza s nasom G r a n i c o m (Krajinom). moze odrekli smo se nasega neposrednog dina nase ideje, prije ili poslije, realizirati sjedinjenjem nasih upliva u Bosnu i Srbiju; odrekli smo se iste teznje za koji su jedino zato slavjanskih susjeda u Dalmaciji, Istri, Kranlskoj itd., nama vidili. Pod buducimi hlepili za nasim savezom, jer su njenu jakost i silu u
; ;
carskimi nenarodnimi
Statthalteri. na buducem
ogranicenom sabor u,
prestati sve pod buducim jakim ncophodnim uplivom tudinskoga duha. moraju prekinuti ona nit. koja nas je s prosasnoscu narodne namjere. mora se slobodne slobodno narodno nasom vezala. mora se presjeci ona staza. po kojoj smo krepko. domorodaca". (D eputovati u buducnost. To su misli svih nasih postojanih
i i
htjeli
zelic-Mirkovic,
str.
5153.)
307
U g a r s k e,
zasebno ministarstvo pod njcgovini nadzorom. No s ovim korakom Kossuthovim ne samo da nijesu sam general Gorgey bili zadovoljni mnogi konzervativni krugovi, vec izjavi u ime citave vojske, da Ferdinanda V. priznaje zakonitim kraljem zemlje i da se bije samo za uspostavu zakona od 1848. Ovo glavnoga vojskovode, je doduse pomutilo odnos izmedu gubernatora Ugarske nije vise ovisila o licnom snosaju ove dvojice ali sudbina
uz koga
je
poslovalo
voda, vec o
medunarodnom
polozaju.
Jos poslije prvih poraza u aprilu 1849, dvor je opozvao kneza Windischgratza s bojista i povjerio svoje cete generalu Weldenu.
da se ne ce odrzati protiv Gorgeya, novi se vojskovoda povuce sasvim na austrijsku granicu, a Jelacica poslje u Slavoniju, da otme onamosnjim madzarskim cetama neka mjesta. Ban je potom zauzeo Osijek (26, apr.), a onda skupivsi novih hrvatskih ceta upade u juznu Ugarsku s velikim uspjehom no kod Hedesa (Hegyes) zaustavi ga u napredovanju madzarski general Vetter i prisili na uzmak u
Videci,
;
Srijem.
Medutim
ruskomu caru
Nikoli
I,
za
pomoc, a taj mu je odmah veoma pripravno i poslje pod vodstvom generala kneza Paskijevica Erivanskoga, Rusi su upali u Ugarsku u junu s dvije strane iz Galicije (preko Dukle) i iz Vlaske u Erdelj
s
200.000 momaka,
isto
vrijeme
novc austrijske vojske (70.000 mom.) general Haynau krecuci sa zapada uz Dunav prema Duru, Protiv zdruzene austro-ruske vojske od 270.000 momaka stajase 152.000 Madzara, Sada stize Madzare kuda se iz poraz za porazom, a vlada s Kossuthom ostavi Pestu i premjesti svoje sijelo Budima Debrecina preselila poslije zauzeca Gorgey. najprije u Segedin, a onda u Arad, kamo je doskora dosao vrhovnu augusta Videci, da vise nema izlaza, Kossuth predade 1. gradansku vlast Gorgeyu, a taj vec nije mogao imati druge vojnicku i
oruzje,
je
i
topa nato u Vilagosu (32,314 vojnika, 11 generala, 64 zastave, 144 oruzje, dok su mnostvo municije) i polozi 13, augusta pred Rusima i Kossuth i ostali madzarski prvaci pobjegli preko Orsave u Vidin prije toga Kossuth daljc u Tursku (17, aug.). U blizini Orsave dade jos zemlju. Primjer Gorgeyev slijedili su zakopati krunu sv, Stjepana u posljednji predao se u Komoranu i drugi neki madzarski general!, a Klapka (27. sept). Tim je dogadajem konacno skrsena madzarska platili glavom svoj revolucija, kojc su vode, u koliko su bili uhvaceni, Dne 6, oktobra ustrijeljen je u Pesti grof Ludovik Batthyany,
korak.
308
dok je istoga dana vjesano u Aradu 13 generala. Jedini Gorgey pomilovan je na zelju ruskoga cara Nikole.' Apsolutizam. Poslije skrsene madzarske revolucije konacno je bansko vijece proglasilo (6. sept.) oktroirani ustav od 4. marta 1849. kao temeljni drzavni zakon, Odsada dalje dakle, sve do kraja apsolutizma,
vladalo
je
i
u Hrvatskoj, kao u
s
i
cijeloj
austrijsko ministarstvo.
vojvodina
zdruzen
jos
Pod kraj godine (18. nov.) uredena Temisvarom kao glavnim gradom, a
srijemske zupanije (naime ilocki
i
dio
Medumurje (13. zato je predbjezno" utjelovljeno ali decembra), dok se o torn ne stvori konacna odluka putem drzavHrvatskoj
1850.
je
noga zakonodavstva".
monarhiji vojnicki
Odmah pocetkom
uvedeno u
cijeloj
organizirano
oruznistvo
(zandarmerija),
od
kojega je na Hrvatsku dosla citava regimenta (1000 Ijudi). Onda su uvedeni u Hrvatskoj monopol duhana, biljezi, austrijska zemljarina
:
nacinu, kod kojega su se razlikovali koi sudstvo po austrijskom sudovi i zupanijski sudovi te zemaljsko sudiste (banski stol) tarski u Zagrebu, dok je sud najvise molbe bilo vrhovno sudiste u Becu.
gradanski i kazneni doduse vrsna djela, ali zakonik te postupnik sve su to bila po sebi nijesu pristajala tadanjim hrvatskim prilikama, pa stoga su prouzro1850. konacno je car cila strankama stotinu jada. Dne 7. aprila sankcionirao zakljucke hrvatskoga sabora od juna 1848., Franjo Josip no ipak tako, da ih je sankcija preudesila prema oktroiranom ustavu od 4. marta 1849,, a narocito sto se tice sabora i vlade, jer ova je sankcija proglasila sabor od 1848. raspustenim, a bansku je vladu podvrgla centralnoj beckoj. Samo za uredovni jczik kaze ona, da i nadalje valja n a r o d n i jezik u Hrvatskoj i Slavoniji kao poslovni jezik kod tamosnjih oblasti". U junu 1850. pak dobila je Hrvatska
jos
austrijski
novu
politicku
upravu
zemlja razdijeljena dinsku, krizevacku, pozesku i osjecku, kojima stajahu na celu c. kr, vrhovni zupani, Zupanije raspadale su se na kotare, kojima upravIjahu c. kr. podzupani. U skolstvu povisena je sada gimnazija
banom na celu banske vlade". Sada je na sest zupanija: rijecku, zagrebacku, varazs
nastavnim jezikom za dva razreda (VII. i VIII.), dok filozofije u pravoje zagrebacka akademija pretvorena dokinucem slovnu akademiju" s tri umjesto dva tecaja. No sve je ovo bilo samo
s
hrvatskim
1848.
1849.
rat
za
oslobodenjc"
(sza-
badsagharc).
309
apsolutizam, koji se zapoce dokinucem oktroiranoga
1851.
prijelaz
na
cisti
ustava 31.
sljednjih sto
decembra
Glavni reprezentanti
trecega
(1780- 1790) bijahu ministri Aleksandar Bach (18151825) I. i kraija Franje (unutarnjih posala), Antun Schmerling (pravosuda) i grof Leon Thun (bogostovlja i nastave), Medutim najizrazitiji bjese sam Bach, po
cara Josipa
II.
kojemu
sva zlovolja, ne samo dobio cijeli sistem ime, nego se habsburskim zemljama. konsto ju je apsolutizam izazvao po svim centrirala u njegovoj licnosti. Ban Jelacic ostade doduse i dalje na celu zemlje, no banska vlada preobrazila se u c. k r, n a m e sje
i j
Statthalterei),
trgo-
drzavnoga graditeljstva". Zemlja se odsada (do predstoj1861.) sastojala od p e t okruzja (Kreis) sa c. kr. okruznim nicima (k. k. Kreisvorsteher) na celu, a razdijeljenih u kotare s c, kr.
kotarskim predstojnicima (k. k. Bezirksvorsteher). Ova okruzja bijahu e c k o s primorjem od Rijeke do bHzu Senja, Vinodolom i Gorr i skim kotarom, zagrebacko, u koji je usao mali dio bivse krizevacke zupanije (vrbovecki kotar), varazdinsko sa citavom pre:
ostalom
zupanijom krizevackom,
(kotari viroviticki,
pozesko
slatinski
i i
dijelom
i
viroviticke
bivse zupanije
s
vocinski)
e c
k o
preostalim
dijelom srijemske
(vuko-
varskim kotarom), jer je ostaU dio pripao srpskoj vojvodini. Sluzbeni jezik u svim uredima bez razHke bijase jedino njemacki (od 1854. dalje). Sada je becka vlada opet ozivila ideju cara Josipa II., popuni da javna mjesta cinovnicka narocito vaznija i bolja
tudincima. Na taj su nacin u Hrvatsku dosH mnogi Nijemci, pa Cesi Slovenci, jer cinovnikom mogao je postati ne samo onaj, koji je i znao njemacki, nego u vecoj mjeri onaj, koji je sluzbenom svje-
dodzbom mogao
da nije politicki sumnjiv", a takovih Ovi stranci ne poznavajuci obicno mjesuih prilika uzese nove zakone provoditi velikom strogoscu, sto je stanjc naroda ucinilo jos nesnosnijim. Ipak se domaci hrvatski elemenat apsolutizma nije mogao posve mimoici, pa stoga je medu cinovnislvom
dokazati,
bio
i
velik
i
broj
gra-
danskih
nuzde, drugi
iz
ambicije primise
sluzbe novoga sistema kod policije, financijalne oblasti, uprave, sudstva i skolstva; tako bjese dakle Bachovo doba doduse njemacko,
310 u Hrvatskoj jedva na pola tudinsko. Sada su i skole sasvim ponijemcene, a pomalo i drustvo narocito u cinovnickim krugovima, Godine se 1853, zapoce zemljorasterecivanje, koje je dobrza upropastilo malo plemstvo, jer je odstelu dobilo u obrocima, a i to ne u gotovom novcu, nego u drzavnim papirima, koje je zbog neuredenih vjeresijskih prilika moglo unovciti samo uz ogromni gubitak. Posljedica bjese, da je osiromaseno plemstvo jatomice trazilo sluzbe, taj ,,sigurni kruh", i da su skole pomalostale dobivati drugi znacaj negoli su ga imale prije, Uz ovc se neall
cinovnistvo
sredstvo njegovo
bilo je
svakako najteze osjecalo neograniceno policajsko gospodstvouhodarstvo, koje je drustvo rastrovalo, pa tuzakanje i ocrnjivanje i iz sebicnih razloga, onda prisilne putnice, potpuno ukinuce prava
prilike
stampa. Becka
je
vlada prekupila
postadose
sluzbenim organom, a
Gaj njihov urednik sa stalnom placom. Ovo je Gaju konacno umanjilo ugled pored svih velikih zasluga njegovih, tako da su ga zaboravili, pace mnogi odlicni Ijudi i krivo gledali. Djelovanje policije narocito je tesko osjecala literatura, a kad su neki knjizevnici dopali zatvora
(kao Ivan Filipovic
volja
zloMirko Bogovic), zavlada silna potistenost kod ovih predstavnika javnoga mnijenja, Ipak je uza sve ove nedace apsolutizam Hrvatskoj donio i nekih
i i
dobrih
plodova.
crkve
To
je
nadbiskupiju
njoj
papa Pio IX. uzvisio zagrebacku biskupiju na podredio kao sufragane biskupe senjskoga, krize-
vackoga (unijatskoga) i dakovackoga (11, dec. 1852,). Bez ovoga krupnoga dogadaja ne da se ni pomisljati sve ono, sto se zgodilo od sezdesetih godina dalje u narodu hrvatskom ne samo na kulturnom, nego i na politickom polju, Kao vidljiva posljedica ove neodvisnosti dize se gorostasni lik biskupa dakovackoga Josipa Jurja Strossmayera, koji je takoder imenovan biskupom na prijedlog bana Jelacica (18, nov, 1849,), Dalje dobro bjese potpuno ukinuce kmetstva,
jer
sada
se
je
slobodni vlasnik
svoga zemljista,
pa
mogao' punim marom posvetiti briznom obradivanju svoje zemlje on nije vise radio za svoga vlastelina, nego je plod svoga rada sav imao za sebe. Poradi toga je porasla i ekonomska snaga
;
zemlje
Tome
jedna-
pridolazi jos
kosti pred
moralni moment zbog opcega placanja poreza i i zakonom. Sada se uzelo radati uvjerenje poslije to-
311
likih
da pravosude ne odvisi o samovolji gospodc i da svakoga. Sada je parnicka stranka moze svoje pravo istjerati protiv u javnom zivotu i u stekao hrvatski zivot svoju modernu osnovu
vijekova
privatnom. a staleski
privilegiji
postadose predmelom
hislorijc.
Konacno
no oproslila u upravi. valjaito istaknuti, da se sada Hrvatska t raj sudstvu i skolstvu vrhovnistva ugarskoga. stampe, Samo politicki je zivot sasvim mirovao. Ne samo slobodu nacinom. samovoljnim nego i djelovanje drustava sprecavala je policija sabora, i prestala je i autonomija zupanija, Zatvorene su bile dveri carem Josipom, koji nije buduci da se Bachov sistem nije poveo za je bio cvrsto sapeo. Apsoludirnuo u zupanijske skupstine, premda ih nijedan organ, njih zbrisao, a narodu ne preostade tizam je sada svojim zeljama i oduska preko kojega bi mogao otkad dokad dati naroda nije utrnula polilicka svijest i smisao patnjama. Ali zato ipak uskrisiti na nov zivot jednim poza ustavnu slobodu, koja se mogla prvaka prije ispunise nego tezom pera. I odista, nade se narodnih teklo financijalno gospodaren)e su i sami slutili. U prvom je redu bezglavoscu. Premda su se becke apsolutisticke vlade nevjerojatnom mjen, ipak su se javni prihodi u monarhiji u ogromnoj
i
povecavali
njihova svota 1858. narasla je dio ove svote upotnjebljen na 2439 milijuna forinti. Istina, znatan mnogo je toga na nedopusten u korisne investicije i za vojsku, no barun Bruck pod teretom nacin otislo; sam je ministar financija je financ.)alnom polosumnje pocinio samoubistvo (1860). Ovomu obiljezena krimskim ratom zaju odgovarala i spoljasnja politika. zapadne vlasti, narocito (18541856), koji otudi Austriji i Rusiju i radi talijanskih zapleta)a Francusku cara Napoleona III. Tako je doslo bitkom kod Solferina do rata s Francuskom, a taj svrsi nepovoljno Lombardije. Sada je car Franjo Josip (24 juna 1859.) i gubitkom a kad se pokazase u otpustio ministra Bacha (22. aug. 1859.). je kraj i apsolutizmu drzavnim financijama velike poteskoce, dosao
da
je
ban Jclacic (20. ma)a 1859.). konacno nije razum sasvim Vec je dulje vremena pobolijevao, dok mu licnosti hrvatske prospomrcao. Ban Jelacic jedna je od najizrazitijih najpopularnija XIX. vijeka. Posl.,e vi,elosti. a napose najsnaznija stajalo citavo hrvatstvo kova nasao se u njemu opet ban, za kojim je Save u Dunav do mora, pace od Drave do Boke Kotorske i od usca
Jos za francuskoga rata umr'o
je
i
turska
Bosna pominjala
je
sa
On
ic
sam
bio
izrekao. dok
je )OS
312
kod
torn
storiji
premda vec porusena zdravlja Moje ime pripada hiona ce o meni pricati, ali o onom, sto sam na srcu nosio, o ne ce ona nista moci kazati",
svijesti,
;
:
upravio
jc
obeca suvremeno poboljsanje u postigne bolja uprava i vece blagostanje svih naroda u monarhiji no rijeci ustav" nije bilo u njemu. Medutim tek poslije vise mjeseci, kad su se pokazale financijalne poteskoce kao najvaznija briga, sazove car (5. marta 1860.) u Bee tako zvano pojacano drzavno vijece" (verstarkter Reichsrath), to jest pored stalniii carevih glavnih savjetnika (od 1851.) pozvao je car jos 38 odlicnika iz svih zemalja monarhije. Iz Hrvatske bi pozvan Ambroz Vraniczany, iz Slavonijc biskup Strossmayer, a iz Dalmacije conte Frano Borelli, Vijece se sastalo pod predsjedanjem nadvojvode Rajnera 31, maja, a zakljuceno
;
je
28.
septembra,
Kad
se raspravljalo
dvije struje
(34
: :
,,o
u njemu na povrsinu
federalisticka
i
centralisticka
ali
i
16)
stvori
zakljucak,
da
,,ojacanje
razne
narodnosti
i
primjereno
razvijaju
napreduju,
ali
sa-
vezu s potrebama interesima cjelokupne monarhije"; to jest drzavno se vijece izjavi za neke vrsti federalizam s centralnim parlamentom,
Za ove rasprave zatrazi biskup Strossmayer, da se u Hrvatskoj vrali hrvatski jezik u sve urede i skole, a napose jos naglasi, da se nada, e ce se Dalmacija opet sjediniti s Hrvatskom, kako je to negda bilo, sto je onda ponovio jos i Ambroz Vraniczany. Sjutradan (26. sept.) osvrne se na to conte Borelli i rece, da doduse priznaje, da Dalmacija broji kud i kamo vise Slovena negoli Talijana, no za sjedinjenje s Hrvatskom da zasada jos nije vrijeme. Nato se uze historickim podacima dokazivati, da je Daldize Strossmayer macija dio ,,kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije", a sjedinjenju
i
protivi se u Dalmaciji
samo
talijanska
inteligencija.
Ovim govorom
u
ke
a s
udario
je
biskup osnovu
Dalmaciji,
dok
je
talijanske stranke,
banske
stolicc
neposredni na-
313
sljednik Jelacicev general grof
Ivan Coronini,
banom
i
bi
ime-
novan na Strossmayerovu preporuku general barun J o s p S o kcevic (19. juna I860.). Cim stize u Zagreb (12, jula), izjavi, da ga odmah uvede u urede hrvatski je car opunovlastio, da e z k, Sada su brojni tudinski ,,Bahovi husari" ostavili Hrvatsku, a njihova mjesta zapremise oni domaci sinovi, koji su dosad vrijedili kao ,,nepouzdani''. Ovim dogadajem opet ozivje politicki zivot u Hrvatskoj, sapet kroz citav decenij, pa zato nije cudo, sto je u prvi kraj cesto pokazao veoma bucnih znakova. Sa zagrebacke su pozornice protjerani njemacki glumci (25. novembra I860.), nasto se pocelo glumiti samo hrvatskim jezikom, Prvo je bilo, kad su uklonjeni svi znaci njemackoga gospodstva, da se uzelo pomisljati na stranacki zivot. Buduci da ,,Narodne Novine" nijesu vise zadovoljavale hrvatskih rodoljuba zbog svoje nedavne uloge u doba apsolutizma, osnovase ovi neodvisno glasilo ,,P o z o r", kojega je prvi broj izisao 1. oktobra. All obnovljeni politicki zivot dobi pravoga maha tek nekoliko dana docnije, kad je objelodanjen carev proglas ,,o uredenju unutarnjih drzavopravnih prilika monarhije", obicno zvan o k t obarska diploma (datiran 20. oktobra), a koji se mora smatrati odgovorom na zakljucke nedavnoga ,,pojacanoga drzavnoga vijeca". Isticuci svoje vladarsko pravo na osnovi Pragmaticke sankcije od 19. aprila 1713. i nerazdjeljivost pojedinih dijelova monarhije, car vraca Ugarskoj i Hrvatskoj ustav, a obecava ga ostalim zemljama, Iza toga pravi razliku izmedu posala zajednickih svim monarhijskim zemljama, koje ima raspravljati drzavno vijece
j
zemaljskih sabora.
jedino
Od
zajednickih posala
mogu
se
raspisivati
noga vijeca, a ostali njegovom. Uz ovu diplomu izislo je istoga dana kripata, medu njima i na bana Sokcevica, kojim
vise
carskih res-
mu
car nalaze, da
i
mu
o podastre prijedloge o sastavu hrvatskoga sabora tom, kako da se uredi odnos izmedu Hrvatske i Ugarske, dok je drugim reskriptom na austrijskoga ministra predsjednika obnovljena
sto
prije
ovim carskim reskriptom sa.zove ban Sokcevic za 26, novembra u Zagreb bansku konferericiju najvidenijih hrvatskih politicara (njih 55), koja ostadc na
s
okupu do
17.
januara 1861.
Odmah
314
rencija,
da se
cam
da se hrvatski
javne poslovej^Ma se osnuje hrvatsko-slavonska jezik dvorska kancelarija po uzoru obnovljene ugarske r^da se imenuju veliki zupani pojedinih zupanija da se sjedine s Hrvatskom Krajina, Dal-
uvede u sve
tri
Istre
(Vo-
a njihovi zastupnici dodu vec na buduci Car Franjo Josip primio je deputaciju 2. decembra hrvatski sabor. veoma milostivo, a vec 5. dade joj pismeni odgovor: jezik se hrvatski uvodi kao sluzbeni, a osniva se u Becu privremeni hrvatski dvorski dikasterij; ban ima iz konferencije predloziti uredenje zupanija i velike zupane. Glede sjedinjenja Dalmacije izjavio je car, da je voljan zadovoljiti zelji Hrvata, pa stoga nalaze, da se u tu svrhu pozovu izaslanici Dalmacije u bansku konferenciju o Istri i Kvarnerskim otocima nije bilo u rjesenju ni rijeci. Carev odgovor procitan primljen je velikom radoscu na znanje, je u sjednici 10, decembra kad dodu a onda se clanovi konferencije razidose, da se opet skupe,
Labin
Novigrad),
dalmatinski izaslanici. Ali ovi nijesu dosli. Cinovnistvo dalmatinsko, u 1 a, potajno a na celu mu sam carski namjesnik general barun Zagreb, a one, koji su svaje odgovaralo Dalmatince, da ne idu u kako htjeli da podu, zadrzavalo je pod izlikom, kako treba da prije
M m
docekaju
Nato se razisia banska (17. konferencija, jer je saznala, da uzalud ceka bracu iz Dalmacije snazna utjecaja na dalmatinske Hrvate Jan. 1861.). Ipak je i to imalo Mihe Klaica oni se zdruze u narodnu stranku" pod vodstvom dra. Ivana Mazudon Miho Vila Pavlinovica; Medutim je car imenovao i
sluzbeni poziv
od
oblasti.
ranica predsjednikom hrvatskoga dvorskoga dikasterija velikih zupana, medu njima Ivana Kukuljevica zagrebackim,
sedam
a biskupa
uredenje, Strossraayera virovitickim, a zupanijama samim vraceno je vrijeme pregli i Madzari, da kako su ga imale 1848, No u isto su srpska povrate stanje prije 1848. Sada im je uspjelo, da je dokinuta vojvodina, a Medumurje vraceno zaladskoj zupaniji, na veliko
zbog toga zatrazio svoju na Rijeci, gdje su demisiju. Ali mnogo imajuci pred ocima velike onamosnji Talijanasi stali glasno traziti, ekonomske probitke, koje su im obecavali Madzari, da se Rijeka neposredno sjedini s Ugarskom. U torn ih je dasto bezodvlacno otvarati podupirala citava madzarska javnost. I tako se eto opet uze
ogorcenje Hrvata,
pace Mazuranic
je
jaz
izmedu Hrvata
Madzara,
koji su
315
Februarski patent. Premda se ne moze kazati, da je Hrvatska odusevljenjem primila oktobarsku diplomu, ipak je ona u glavnom izazvala velike nade u bolja vremena, Ali u Ugarskoj naisla je oktos
jer joj je
federalisticko-cen-
tendencija
bila
suvise
ocita,
Kad
su to vidjeli u Becu,
odluce se na nov korak. Jos u decembru 1860, postao je glavnim ministrom centralist S c h m e r 1 i n g, a taj je caru predlozio nov
manifest, kao
tumac
je
obje-
lodanjen
26,
februara
tako
zvani
februarski patent^
odredeno, da ima u Becu i nadalje ostati za citavu monar(drzavno vijece) s veli"hiju centralna vlada i centralni parlamenat kaskom (gornjom) i zastupnickom (donjom) kucom, Velikasku kucu od cara imenovani clanovi, a donju sastavljaju nadvojvode. biskupi
kojim
je
i
odreden broj zastupnika, biranih na pojedinim zemaljskim saborima'. Car ce imenovati predsjednike i podpredsjednike obiju kuca od njihovih clanova, Samo ona zakonska osnova, koju prihvate obje kuce, ,,Buduci da jos nijesmo debit ce sankciju, O Dalmaciji kaze patent odnosu nase kraljevine izrekli koaacne odluke o drzavopravnom Dalmacije spram kraljevina Hrvatske i Slavonije, ne moze zasada jos
:
da potpuno stupi u krepost onaj po nama izdani zemaljski red (Landesordnung) za nasu kraljevinu Dalmaciju". Sabori od 1861. Upcredo s februarskim patentom sazvani su i 14. februara ugarski u Budim za 2. aprila, 26. sabori na vijecanje hrvatski u Zagreb, a 21, februara dalmatinski u Zadar. U otpisu odreduje car hrvatskomu saboru, da ima najprije instalirati bana
:
Sokcevica, izabrati protonotara i vrhovnoga kapetana, a onda uzeti u pretres pitanje o odnosaju nasih kraljevina Hrvatske i Slavonije prema nasoj kraljevini Ugarskoj". Podjedno pozva car hrvatski sabor, da izasalje svoje zastupnike ,,na buduce pomazanje i svecano krunisanje
za kralja ugarskoga
dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoga,
je
koje
Dal-
se obavlja
glede sjedinjenja
macijom car nalozio i hrvatskomu dalmatinskomu saboru, da izaberu prije svega izaslanike, koji ce raspraviti to pitanje. Prvi se sastao ugarski sabor sa zadacom, da krunise kralja, izabere palatina
da u drzavni sabor becki odasalje zastupnike u smislu februarskoga patenta. Kad su se zapoceli izbori, izabrani su uz Franju Deaka, vodu ovoga sabora, malim izuzetkom same pristalice zakona
i
'
Ukupno
treba da ih bude
i
26.
na Hrvatsku
Slavoniju
9, a
343, od toga otpada na Uj^arsku 85. na Erdelj na Dalmaciju 5, dakle svega 125 spram ostalih 218.
316
od 1848. Stoga je vec kod otvorenja 6, aprila doslo do nacelne protivstine s carskim povjerenikom grofom Durom Aponyijem, jer je u smislu zakona od 1848. sjedisle sabora bila Pesta, a ne Budim, koji je onda jos bio zasebni municipij. Poteskoca je konacno prebrodena tako, da je samo svecano otvorenje odrzano u Budimu u kraljevskom
dvoru, a vijecanje nastavljeno u Pesti u bivsoj sabornici. Najvaznije adresom ili jednostavnitn zau kakovoj formi je pitanje bilo
:
kljuckom
loga
da zastupnicka kuca odgovori na prijestolnu besjedu i Deak preporucivase iz taktickih razadresu, ali ga u torn pitanju malo ne vecina zastupnika nije
slijedila okupivsi se oko KolomanaTisze s programom, da se na prijestolnu besjedu odgovori jednostavnim saborskim z a k 1 u ck o m. Deak je ipak 13. maja predlozio svoju adresu, kojom je zatrazio uspostavu zakona od 1848, i cjelokupnost sabora, naime zastupanje Erdelja, Hrvatske i Slavonije, Vojne Krajine i Rijeke, kojih zastupnika nije bilo na saboru\ a odlucno odbio prisustvovanje ugarskih zastupnika na beckom drzavnom vijecu, jer je Ugarska svezana s ostalim zemljama monarhije samo personalnom unijom, a niposto realnom. No uza sve to adresa je samo teskom mukom stekla u generalnoj debati neznatnu tako reci ,,umjetnu" vecinu (155 152, a 12 zastupnika nije glasalo), a u specijalnoj debati bjese podvrzena nekim promjenama, od kojih je najznacajnija sam naslov, naime i
j
:
kralju"
stavljeno
je
,,Uzviseni
gospodaru".
je
Upravo ovo
je
najvise
posluzilo
ministru
Schmerlingu, da
nago-
vorio cara, da adresu ne primi. Kad je ovu carevu odluku javio predsjednik donje kuce Koloman Giczy u saboru (1. jula), zastupnici
'
Hrvatske,
mi ne zahtijevamo, da nasa brojcana premoc nika ima da odlucuje u onim zahtjevima i uvjetima,
Hrvatska
i
nikad
s
nama
bila
v e z
i
i,
ne-
Ako
dakle sada Hrvatska hoce, da kao zemlja sudjeluje u nasem zakonos nama sporazumije o uvjetima. uz koje je spremna,
da svoj kozjogi
drzavopravni
allasat
polozaj dovede u svezu s Ugarskom (mink Magyarorszaggal kesz osszektttni); ako hoce da u tome
mellett
s
nama
stupi u dodir
onda mi ove kao narod s narodom (mint nemzet nemzettel). vec jedino trazimo, da Hrvatska ne bude sprijecena, da ponude odbiti ne cemo. dade tako i nama i njima prilike, da zapocposlje svoje zastupnikc na nas sabor nemo djelo sporazuma na dr za v o pra v no osnovi (ko zj o gi alapon). (Up, Deak Ferencz beszedei, izdao ih Konyi M., vol. Ill, Bdpst 1889, str. 2627.)
i
j
317
sc
slozno
je
vrate
kralju".
Sada
(21.
car doduse
je
citav
sadrzaj
otklonio
Nato sastavi Deak drugu adresu, u kojoj je poglavito isao za tim, da oprovrgne prigovore becke vlade, dok su protivnici i opet zahtijevali jednostavni saborski zakljucak, Drugu je adresu podnio Deak saboru 8, augusta, i obje je kuce prihvatise velikom vecinom glasova. Za odgovor bi potom sabor raspusten u posljednjem casu (21, aug.) podize sabor jednoglasno od Franje Deaka predlozeni prosvjed protiv raspusta i izjavi, da ostaje kod sankcioniranih zakona od 1848., a svaki postupak, koji se ne osniva na ovim zakonima, da smatra protuustavnim i nastavkom dosadanjega apsolutizma, Ovaj zakljucak usvoji i gornja kuca, nasto je drugi dan (22. aug.) sabor
jula).
;
dalmatinski
je nastojanjem ministra Schmerlinga i namjesnika Mamule usio od 43 zastupnika 31 Talijan i 12 Hrvata i Srba. Razumije se, ova vecina zabaci po torn 18. aprila carski prijedlog, da se izaberu izaslanici
na hrvatski sabor u Zagreb, a naprotiv izabere petoricu zastupnika Srbi zau becko drzavno vijece, Nato odasalju dalmatinski Hrvati sebnu deputaciju pod vodstvom grofa Nike Pucica u Bee caru u pitanju sjedinjenja s Hrvatskom, ali sve se razbi na otporu centralista
i
Schmerlinga,
Mcdutim se sastao i hrvatski sabor u Zagrebu, Izbori provedeni su na osnovi Jeleciceva izbornoga reda od 1848., a poroslase u sabor najumnije tadanje Hrvate politicare, knjizevnike bijase na okupu 135 zastupnika i doljube.' Kod otvorenja 15. aprila
i
virilista,
bez zastupnika Vojne Krajine, Srijema (osim dvojice mjesto 15 redovitih) i Rijeke, gdje nije nitko izabran, ma da su izbori bili raspisani, Odmah u prvoj sjednici instaliran je ban Sokcevic, a krahrvatskomu Ijevski povjercnik bijase nadbiskup Haulik. Potom bjese pa stoga odasla caru svesaboru prva misao njegova cjelokupnost,
i
canu deputaciju s adresom, koju je sabor prihvatio 1, maja, u kojoj n a jos na ovaj sabor ga zamoli, da odredi, e bi V o n a K r a poslala svoje zastupnike na osnovi izbornoga reda od 1848., a grad ucini kr. da se bezodvlacno odcijepi od vojnicke oblasti S e n zdruze Dalmacija, Duslob, gradom; nadalje da se s Hrvatskom
j j
Kvarnerski
otoci.
Car
318
je
primio deputaciju
bjese
odmah sjutradan izade otpis, naredeno, da Vojna Krajina odmah odasalje na sabor
8.
maja,
kojim
svoje
zastupnike.
ali
oni da se
imadu opet
povratiti kuci,
drzavopravnim pitanjima, O
je
Dalmaciji
ostalim mol-
sabor stim vise razocaralo, bama nije bilo u otpisu ni rijeci, sto sto su medutim vec sjedili na prijedlog biskupa Strossmayera na
Stjepan casnom mjestu uz predsjednika Dalmatinci grof Medo Pucic a drugi prisustvovali sjednicama kao gosti (Vinko Milic, MiIvicevic, Miho Klaic), dok su dvojica bili hovil Pavlinovic, Vicko Tripkovic Niko Pucic u Krizevcima, a Luka izabrani zastupnici (naime grof
i i
Botic u Dakovu).
Sabor od 1861. stvorio je inace zamasne zakljucke o uredenju zupanija, kr. slob, gradova i seoskih opcina, onda naucne osnoye za sve srednje i pucke skole pa zakon o gospodarsko-sumarskom ucio uvedenju hrvatskoga jezika kao sluzbenoga u listu u Krizevcima,
citavom javnom zivotu, o narodnom muzeju, o protektoratu Jugoslavenskc akademije, kojoj je osnovu polozio biskup Strossmayer na banskoj konferenciji, darovavsi u svrhu njezina osnutka 50.000 for, 1860.) i o mnogim drugim narodnim potrebama. Me(10, dec, dutim su ovrseni izbori u Srijemu i u Vojnoj Krajini, i tako dodose
sada prvi put na hrvatski sabor kao nov politicki faktor S r b i. sabora, Poslije toga moglo se pristupiti najznatnijemu pitanju ovoga
naime o drzavopravnom polozaju Hrvatske spram bcckoga drzavnoga vijeca (Reichsrath), gdje joj je februarski patent vec odredio mjesto, i spram ugarskoga sabora, kuda su je pozivali ne toliko carski reskripti (od 20. okt. 1860, i 26, febr. 1861.), koliko Deakova adresa, Sabor je uzeo najprije u raspravu u smislu carevih reskripata odnosaj prema Ugarskoj pa iza odulje debate (od 17. juna do 23, jula) stvori zakljucak, kojim izjavi, da je uslijed dogadaja od
godine 1848. p r a v n o posve prestala svaka (zakonotvorna, administrativna i sudska) sveza izmedu Hrvatske i Ugarske, a samo licnost zajednickoga vladara i krunisanja, dakle krune, ostala je jos dalje kao ona kopca, koja ih veze, Uza sve to ipak je Hrvatska voljna
stupiti s
Ugarskom u
i
r e
n u uniju,
ali
Ugarska
am o s t alno s t
c
j
ne od visnost
1
kraljevina Dalmacija,
Hrvatska i Slavonija u danasnjem (t. j, 1861.) svom teritorijalnom opsegu brojeci ovamo zupanije rijecku s gradom
319
Rijekom, njegovim kotarom i ostalim Primorjem, zagrebacku, varazdinsku, krizevacku, pozesku, viroviticku i srijemsku te sadasnju Voj-
nicku Krajiau, to jest osam hrvatskih i tri slavonske regimente', tako isto razumijevajuci ovamo pravo na Medumurje i ostala virtualna i teritorijalna prava ove kraljevine". Pod neodvisnoscu razumijevao je sabor drzavnu ravnopravnost" Hrvatske u svim zajednickim poslovima, koji ce se potanje opredijeliti s a v e z n i m ugovorom", dok
vrhovna uprava u politickim, nastavnim, vjerozazakonodavstvo pravosudnim poslovima, kao i sudbenost u svim instancikonskim jama, ne mogu da budu predmetom uze veze izmedu trojedne kraljevine i kraljevine Ugarske, te u pitanju medusobnoga odnosaja ovih kraljevina i ne dolaze u pretres". Protiv ovoga prijedloga vecine,
i
koju su stvarali poglavito nekadanji privrzenici ilirske stranke, iznesena su dva protuprijedloga. Jedan je u cijelosti prihvacao prijedlog
vecine, da se iznese princip realne unije
Ugarskom, ali bez ikanegoli se Hrvatska pregovore, trebala da ispuni, Ovaj su prijedlog s njome upusti u iznijeli unionist! ili madzaroni, na celu im grof Julije Jankovic Daruvarski, medu kojima su se sada nalazili ne samo madzaroni iz vremena prije 1848., nego i neki Ilirci, koje je apsolutizam
s
kovih uvjeta,
koje
bi
Ugarska
jos
prije,
zatjerao u tu struju.
1
je
Eugen KvaAnte
Star-
c r
(a
podupirala
ga
jos
dva
zastupnika,
cevic i Petar Vrdoljak) trazeci za teritorijalno cjelokupnu Hrvatsku putem izravnih pregovora s vladarom potpunu samostalnost, ne htijuci znati ni za kakovu izravnu svezu ni s Austrijom ni s Ugar-
skom, vec priznavajuci jedino, da Hrvatska ima s njima nekih zajednickih posala. Ovo je pocetak hrvatske stranke prava.
uze sabor u raspravu ,,odnosaj prema Austriji", ili bolje reci iznese stanoviste svoje spram februarskoga patenta, koji je pozivao Hrvate u becko drzavno vijece kao u centralni parlamenat.
Poslije toga
Kratka debata konacno je svrsila 3, augusta jednoglasnim zakljuckom, da Hrvatska i Slavonija ne udionictvuju na drzavnom v i e c u", a 5, augusta vecinom glasova (69:46),
j
Austrijom".
Buduci da se u Becu najvise cekalo, da se Hrvatska izjavi za cenhrvatski sabor sudbina ugarskoga. tralni parlamenat, stize ubrzo On je bio 8. novembra raspusten, ali ipak tako, da je zakljucak
'
prva
petrovaradinska.
320
vecine o odnosaju izmedu
:
Hrvatske
niran kao clanak XLII 1861. Taj clanak bijase odsada onim temeljem, na kojem su politicki djclovali biskup Strossmayjer, Racki, Mrazovic,
barun
Kuslan i Perkovac, slozivsi se u narodnu stranku, ..Pozorasi". po njihovu organu zvali ali su sabor od 1865.-1866. Istoga dana, kad jc Prelazno doba i car Franjo Josip raspustio hrvatski sabor i sankcionirao njegov clanak XLII.. obecao je, da ce privremeni hrvatski kraljevski dvorski dikasterij definitivno pretvoriti u kraljevsku hrvatske- slavonsku kanceza sudbene poslove postaviti za Hrvatsku zasebnu vrhovnu lariju" sudbenu instanciju", Jos prije toga (14. marta 1861.) osnovana je samostalna hrvatska zemaljska vlada pod imenom kraljevskoga n aih
i
mjesnickoga vijeca,
na osnovi zakona
i
koja ima pod banovim predsjedanjem, a naredaba rukovoditi i obavljati upravu zemaljskih politicko-ekonomskih posala. Potom je dakle 20, novembra osnovana hrvatska dvorska kancelarija i Mazuranic imenovan hrvatskim kancelarom i tajnim savjetnikom, a 30. juna 1862. osnovan je u Zagrebu stol sedmoricc s banom kao predsjednikom. Ali
koHgod su ovi uspjesi obradovali Hrvate, toliko ih je ozlovoljilo, sto je Schmerlingova vlada opet skrenula na put apsolutisticke prakse progoneci one, koji su biU protiv zastupanja Hrvatske u beckom drzavnom vijecu. Taj se progon prosirio i na Dalmaciju, gdje su
List),
onamosnji narodnjaci pokrenuli svoj organ Il Nazionale" (Narodni a uredivao ga je veUkom spremom i vjestinom Natko Nodilo^ ma da je zbog toga imao da prepati mnogo teskih casova, a tako i
njegov drug Miho Klaic. Pod teretom ovih priUka obrazovala se u Hrvatskoj s a m ostalna stranka" s programom, da Hrvatska ude u realnu uniju
bijahu Mazuranic, nadbiskup Haulik, KuTemeljna je misao ovih poHticara bila, da kuljevic i Makso ucini je bolje, ako se Hrvatska nagodi s Austrijom prije negoli to ce na taj nacin Ugarska, a pored toga jos su imali pred ocima, da lakse uspjeti tohko nuzno sjedinjenje Vojne Krajine i Dalmacije, kojim ce Hrvatska tek steci jaku osnovu za trajnu i sigurnu obnovu
s
Austrijom, a na celu
joj
Prica.
svoga politickoga zivota. No vecina clanova narodne stranke, tako Strossmayer, Racki i Mrazovic, ostadose vjerni svomu programu da unije s Ugarskom na osnovi cl. XLII. Kad je Schmerling vidio, izbornim ima u Hrvatskoj svoju stranku, pregnuo je, da joj novim
redom
je
stoga isao za
tim,.
321
sabora.
iz
predsjedanjem U tu se svrhu dakle sastade banska konferencija pod novi izborni red Sokcevicevim (od 4. do 11. febr. 1865.) i sastavi 24 velikasa virilista (dosada 79), tako, da je dala u saboru mjesta za (prije 120), a Vojnoj i Slavonije 10 prelata, 74 zastupnika iz Hrvatske maja sankciju, bise dobio 24. Krajini 55. Kad je ovaj izborni red jula. Prva je birala izbori za sabor, koji se imao sastati 17. raspisani a privrzemke becke Vojna Krajina izabravsi gotovo same casnike, narodnjaci i Hrvatskoj i Slavoniji pobijedise koalirani ali u vlade osvojivsi dvije trecine mandata. unioni'sti samostalnu stranku potpuno sa sest mandata (Ante Stranka prava pak dobila je pet zastupnika Vrbovskom) no vazno )e to, sto Starcevic izabran bi u Zagrebu i u poslala 4 zastupnika. je na ovaj sabor Rijeka Schmersaborskih izbora bjese tezak udarac za Rezultat hrvatskih njegov istodobni poraz u Ugarsko) i linga, a uveca ga podjedno i
; ;
kod Ceha
kamo
Austriju zbog njemackih zapletaja njegove spoljasnje politike, koja je politicku situaci)u, a tako dovela u veoma nesigurnu medunarodnu Stoga je Schmerling zatrazio otpust. isto i u financijalne poteskoce.
a
2?^ l"!^ glavnim ministrom postade grof Rikard Mazuraniceva (10. jula), bijahu 1865) Ove promjene, kao i demisija sabora odgodeno P^vi put na razlogom, da je otvorenje hrvatskoga
Belcredi
28
na 12. novembra. augusta, onda na 9. oktobra i konacno 1865. manifest, kojim poyuce izda car Franjo Josip 20. septembra beckoga drzavnoga vijeca februarski patent" i obustavi djelovanje dio carevine usteze od zajedmcuz dodatak: ..Buduci da se velik na stazu s p ozakonotvornoga rada, odlucio sam da stupim koga
Medutim
razuma
i
zemalja carevme snagu zakona o Ugarske i Hrvatske). Zbog toga obustavljam (t patenta), da prije saslusam zastupstvu carevine (naime februarskoga eventualnih promjena zakona mnijenje sabora istocnih zemalja glede Mazuranicevu, a kance arom imePoslije toga prihvati car demisiju opet s e v i c a. U Dalmacm nova unionista generala Emila K u o r ir an imenovan general f umirovljcn je namjesnik Mamula, a progone protiv onamosn)ih privrobustavi
sa zakonitim predstavnicima
istocnih
lipovic
Kad
(16.
okt.),
koji
sabor,
saslusao
)e
pr.)t
se izjavi o
322
krunisanje na ugarski sabor. Na to je hrvatski sabor odgovorio adresom, o kojoj je vijecao sve do 10, februara 1866, U pogledu t e r itorijalne cjelokupnosti Hrvatske u smislu clanka XLII.
bijase c
i
a v sabor slozan,
i
spram Ugarske
protiv unionista
Austrije,
pravasa)
uz
zahtjev sjedinjenja
Krajine
Dalmacije
da hrvatski sabor
u zajednici
s
zeli
lokupne monarhije
rijesiti
kraljevinom Ugarskom",
s
ravnopravan
faktor
ugarskim
saborom. Kad
ova adresa prihvacena, ostavise krajiski zastupnici sabornicu, da se u nju vise ne povrate. Na tu adresu pozove car (iz Budima 27, febr. 1866.) sabor, da bezodvlacno izabere regnikolarnu deputaciju, koja ce stupiti u dogovor s isto takovom ugarskoga sabora ,,kako glede medusobnoga drzavopravnoga odnosa, tako i glede odnosa prema cjelokupnoj monarhiji". Za Krajinu pak prizna car, da je ,,cjeloviti sastavni dio" Hrvatske, ali obziri na obrambenu snagu
cjelokupne monarhije ne dopustaju, da se postojeci u Vojnoj Krajini sustav ukine spojenjem Krajine s materom zemljom pod jednu istu provincijalnu upravu". No glede Dalmacije odgovori car, da se njezino sjedinjenje
s
,,
prije
negoU se urede
drzavopravni odnosi Hrvatske skoj, a s druge prema cjelokupnoj monarhiji", Nato je sabor podastr'o novu adresu (10, marta) zamolivsi i opet cjelokupnost Hrvatske, ali jc podjedno uzeo u raspravu pitanje o uredenju odnosa Hrvatske spram Ugarske, Izabran bi odbor od
Slavonije
s
ma da ugarski
sabor jos uvijek nije izjavio, da priznaje teritonjezinu neodvisrijalnu cjelokupnost Hrvatske nost u smislu cl, XLII 1861, Deputacija je izabrana jedino
;
samostalne,
dok su
unionisti
otkloniU
aktivno
pasivno
izbora
clanova
(11,
marta),
Potom
deputacija
posla
u Pestu
biskupom Strossmayerom kao predsjednikom, gdje se sastala s jednakobrojnom ugarskoga sabora pod predsjedanjem grofa Antuna Majlatha. AH rasprave, koje se otegosc kroz puna dva mjeseca (od 16. aprila do 16. juna 1866.) ubrzo pokazase, da ne ce uspjeti, Jer dok su se Hrvati postaviH na clanak XLII: 1861,, Madzari ponudise godinom 1848, ove uvjete kao jedino prihvative s njihove strane Hrvatske, vec samo nije p r a V n o prekinuta veza izmedu Ugarske
:
323
hrvatsko-ugarski pregovori ne
ftakticki
mogu
posala
vec se mogu kretati jedino oko zajednickih Ugarskom, koja Hrvatskoj priznaje potpunu autonomiju samo u upravi, pravosudu te bogostovlju nastavi; k teritoriju hrvatskom ne pripada ni R i e k a ni Medumurje. Buduci da Hrvati tih uvjeta ne
citave monarhije,
s
ihtjedose
regnikolarne su se deputacije razisle bez ikakva rezultata (16. juna). Tom prilikom rece predsjednik hrvatske depuMadzari nas ne zele tacije, biskup Strossmayer, da je opazio, kako u z a s e kao ravnopravan narod, vec pod s o b o m kao da imadu
prihvatiti,
podlozan", Oni se oslanjaju na svoje prijatelje u Hrvatskoj (unioniste), to jest na izlazak austroa ujedno cekaju i na spoljasnje dogadaje,
pruskoga
Tako
je
odistaibilo.
c)
a g o
d b
a,
Poslije raspusta
ugarskoga
prakse, sabora od 1861. obnovilo se i u Ugarskoj doba apsolutisticke cinovnistvora, sto ga je namjestila u zemlji, pa je becka vlada s onim Schmermogla raditi sve, sto je htjela. Uza sve to ipak nije ni tude u becko drzavno svoje svrhe, naime da Ugarsku dovede
ling postigao
vijece (Reichsrath),
ma da mu
je
uspjelo,
da se
je
medu madzarskim
izmoreni dugotrajnom odlicnijim politicarima naslo vise njih, koji su u drzavno vijece, dakle proces i uci htjeli ostaviti Deaka borbom Najveci dio naroda slican onomu u Hrvatskoj sa samostalcima". povukao postojano je slijedio Deaka, koji se poslije raspusta sabora
poprista;
medutim kakogod
bi
se prilike pogorsale,
smo se borili. pustao od svoga stanovista ni za dlaku. ..Stvar, za koju tlo, na kojemu stojimo, jest sveta je stvar domovine rece priblizavanjem beckoj zakonitost". Znao je, da se ne da nista postici prilike ne prisile vladi, koja ce sve otklanjati, dok je medunarodne politike bila na popustanje". Stoga je glavna misao njegove tadanje novi sistem ne izazove protiv sebe
strpljivo
cekati,
spoljasnje
madzarski narod u pouzdanje u ovo tesko doba kusnje usredotocio sve svoje nade staroga" Deaka, rijec e d n o m umnom i postenom covjeku, slusajuci hotelske sobe'. vrijeme vodio svoj narod iz jednostavne koji je u to
neprijatelje.
dok Tako
se eto zgodi, da je
'
Deak
biiase neienja. a
hotela ..Kraljici
t(az
je
sobi
Orog).
324
pada Schmerlingova car povukao centralisticki februMadzare vec mnogo povoljnije, pokazao tecaj ugarskoga sabora od 1865. 1866., kako je jasno koji je otvorio sam car. Tada bijase Deak u zastupnickoj kuci neonaime od 315 zastupnika 188 graniceni gospodar saborske vecine ih se slozilo u Deakovu stranku", dok se ostalih 127 zastupnika razdijeli na tri stranke, I na torn je saboru Deak izradio adresu (prihvacenu 26, febr. 1866.), a onda je stavio prijedlog, da se izabere odbor od 67 clanova sabora, koji ima sastaviti prijedlog ili osnovu
Kad
je
poslije
,,o
uvjete
na
god
be. Deak
je
taj
madzarski narod mora tocno odrediti nagodbenoga programa jos p r i e, negoli rat bude odlucen, potankosti da se dvor ne uzmogne docnije u slucaju poraza pozivati na to, da se Madzari hoce da okoriste teskim polozajem njegovim, a u drugu ruku opet da dvor u slucaju pobjede zna, sto Madzari hoce. I odista nagodbeni prijedlog ovoga odbora 67-morice bjese gotov i javnosti predan 25. juna. Trebalo se zuriti, jer je dan prijc austrijska vojska pobijedila Talijane kod Custozze, Tek sto je o torn stigao brzojav u Bee, potpisa car jos isti dan rjesenje, kojim se ugarski sabor odgada
racunajuci kao politicar ovako
j
,,na
neizvjesno vrijeme".
zastupnickoj
kuci procitan
jc
reskript
26, juna, a
prihvacen Deakov prijedlog i stvoren zakljucak. zastupnicka kuca nepromijenjeno drzati nacela oznacenih da ce se u svojim adresama, a nada se, ,,da ce se ustav zemlje u potpunom
onda
bi
Rat
Ijicina
njezinom pobjedom kod Kras Pruskom svrsio se doskora Gradca (ili Sadove) u Ceskoj (3, jula 1866.), Car Franjo Josip
je
morao
(23. aug.), kojim je izgubio u da se odrece svakoga uplitanja korist Italije Veneciju i bio prinuden, utjecanja u poslove Njemacke, koje je vodstvo preslo na Prusku i na dinastiju Hohenzollern, U metezu, sto ga je prouzrocio poraz kod Kraljicina Gradca, obrati se car Franjo Josip izravno na Deaka porucivsi mu po jednoj privatnoj licnosti (17. juna), da zeli s njime govoriti. Deak je odmah drugi dan posao u Bee i bi primljen od cara u audijenciju 19, jula, Tom prilikom rece Deak caru, da je madzarski narod vec oznacio uvjete nagodbe, pa ni sada ne trazi vise;
nato
sklopiti
Pragu mir
i.
ujedno
vladu,
je
izjavio, e je
nuzno,
da se odmah da ne
ce,
i
poslije
li
sklopljena mira
Na
pitanje carevo, bi
odgovori
Deak
odlucno,
325
Andrassyja. koga car potom pozove k sebi. Tom se prilikom i Andrassy o uvjetima nagodbe izjavio kao Deak, ma da nije znao, da jc voda stranke jos prije njega bio na istom mjestu. Kad su potom madzarski konzervativni krugovi saznali za ove krupne dogadaje,
uzese Zajedno s nekim veoma uplivnim beckim krugovima raditi oko toga, da osujete nagodbu s liberalnom madzarskom strankom, a zbila vazna bill bi moida i uspjeli, da se nije bas oko toga vremena
promjena kod becke vlade, kad je car povjerio poslove spoljasnje poNovi litike Saksoncu grofu Fridriku Beustu (30. okt. 1866.). stoljetnim tradicijama beckih ministar nije naime imao korijena u centralistickih vlada, pa je stoga i bio veoma sklon, da provede austro-ugarsku nagodbu, Stupio je dakle u doticaj s grofom Andrassyjem i Deakom, nasto je onda sazvan za 19. novembra 1866. ugarski sabor, da nastavi vijecanje. Otpisom, kojim je sabor otvoren (od 17. da nov), obeca car, da ce Ugarska dobiti odgovorno ministarstvo od 1848. Sada ce joj biti vracen stari ustav, ako promijeni zakone
i
sa obje ugarske stranke izrekle svoje stanoviste Deak je predlozio, da se carev otpis uzme u raspravu, cim Ugarska dobije natrag svoj glasova stari ustav, a taj je prijedlog sabor i prihvatio vecinom
:
nasuprot predlozi, da car ima prije svega poPoslije toga glatvrditi zakone od 1848., no njegov je prijedlog pao. sovanja stajao jc dvor pred dilemom, hoce li se odluciti za dualizam,
Koloman Tisza
to jest za
Madzarima, ili ce se prihvatiti federalistickoga krepko centralizma. Dualizam zagovarao je ministar B e u s t, a federalisticki cenJelisaveta ga je podupirala u tom i sama carica
nagodbu
tralizam opet
No
stiti
caru ministar predsjednik B e c r e d i'. nego protiv Belcredijeve osnove digli su se ne samo Madzari,
je
predlagao
Madzarima
se nato
podijeliti vlast.
nego
je
jos i Slovenima. Kad priBelcredi ostavku, a Beust bi imenovan ministrom predsjednikom Istoga dana drzavsi uza to jos i spoljasnje poslove (7. febr. 1867.). zajeddosao je u Bee Deak ponesavsi sa sobom osnovu o uredenju 67-morice. odbor nickih posala s Austrijom, kako ju je izradio onaj
car odlucio
za
dualizam,
dopudadc
'
Belcredi
je
monarhije.
On
je
madzarskih ielja preudesi saslav cijelc sastojati od pet predlagao. da se inaCe iedinstvcna monarhija ima
htio da se udovoljenjem
i i
i
Bukovina). 3. Sleska). 2. poljske (Galicija ceske (Ceska. Moravska ErSrhi), 4 ugarske (Ugarska c t a v a s (Slovenci. Hrvati juznoslovenske spoljasnje poslove vodit de i deljem) i 5. austrijskc (ostale sve zemljc). Zajednicke
driava;
1.
car
jest
apsolutisticki.
326
Sada
Juliju Andrassyju sastav ministarstva (17, februara). Dne 20. februara imenovan je Andrassyjev kabinet, u kojem konzervativci nijesu dobili
mjesta,
konacno nestalo ove stranke iz madzarskoga polisamo dvije glavne ,,Deakova" liberalna ,,48-maska" radikalna, koja ostade dalje kod zakona godine 1848.
I
tako
je
Ugarsko-austrijska
nagodba,
ili
zak.
cl,
(ili
XII
1867.
razlikuje zemlje
krune sv. Stjepana i zemlje austrijske svaka skupina cini samostalnu (Jrzavu sa zasebnim parlamentom,. zasebnim ministarstvom i zasebnim zakonodavstvom i upravom, Zajednicki su objema drzavama samo licnost vladarova, onda spoljni poslovi s diplomatskim i trgovackim zastupanjem u stranim drzavama, V o s k a s mornaricom i votiranje n o v c a n i h sredstava za pokrice zajednickih posala, koji su podvrgnuti kontroli zasebnih o d b o r a
j
ugarskoga parlamenta (obicno zvanih delegacije), a sasvaki odbor za sebe izmjenicno u Becu i u Pesti. Ovim odborima, i to svakomu napose, odgovorni su ministar spoljnih posala, rata i zajednickih financija. Rat navijesta i mir sklapa
austrijskoga
staju
i
se na
vijecanje
bez ikakvoga parlamentarnoga ogranicenja sama kruna, a isto tako upravlja ona i vojskom, kao njezina vrhovna glava. U teritorijalnom obziru Austrija je sebi pridrzala Dalmaciju, a Ugarskoj izrucila uz.
Erdelj
i
Hrvatsku, da se
1867. Hrvatski sabor sastao se opet Hrvatski saber od 19. novembra 1866., to jest isti dan s ugarskim, a kad su pregovori Andrassyja te ministra Beusta vec bili u tecaju. U izmedu Deaka opet je trazio od sabora rjesenje otpisu na sabor car Franjo Josip Na to je zasebni odbor donio pred sabor 12, drzavopravnih pitanja, decembra tri prijedloga p r v i je predlagao Neka sabor izvoli iz1866.
i i
;
da mu clanak XLII 1861, sveudilj ostaje nepromjenljivim temeIjem i ravnalom u pitanju o drzavopravnom odnosu trojedne kraljevine naprama kraljevini Ugarskoj"; drugi predlagase s obzirom na ugarske zakone od 1848,, koji nijesu bili u Hrvatskoj proglaseni, neka sabor zakljuci, da trojedna kraljevina nema ni prava ni duznosti, a ni zakonitoga nacina, da stupi u sabor kraljevine Ugarske" ^ neka sabor samostalno sa t r e c i prijedlog konacno preporucivase, svojim kraljem rijesi odnos Hrvatske prema Austriji". Imajuci pred
javiti,
:
ocima neuspjeli rezultat regnikolarnih deputacija (od 1866.), a znajuci za federalisticku misao ministra Belcredija, sabor je poslije iscrpive rasprave zakljucio, da se ima napustiti ideja unije s U^arskom i po-
327
Auslrijom, jer to je bio smisao odborova prijedloga. Od 130 zastupnika njih je 86 glasovalo za prijedlog odborov, a 44 (naime unionisti) protiv njega, doU se cetiri zastupnika, medu njima i Ante Starcevic, ustegose od glasovanja (18. dec). Ovaj svoj zakljucak obrazlozio je onda sabor u zasebnoj adresi, koju ponese
kusati
nagodba
biskupom Strossmayerom na celu u Bee, gdje je predade caru (23, dec). Skoro potom odstupi ministar Belcredi, a Beust provede ugarsko-austrijsku nagodbu. Sada pozove car sabor hrvatski, da bude zastupan na ugarskom saboru i kod krunisanja, Na taj reskript odgovori sabor caru 18. maja 1867., da na ugarski sabor ne moze popitanje odnosa izmedu slati svojih poslanika, jer da jos nije uredeno
deputacija
s
Hrvatske
Ugarske,
Na
to je sabor
raspusten
(25. maja),
a krunije
(8.
Postanak ugarsko-hrvatskc nagodbc, Zbog ovakova razvoja (27. dogadaja zatrazio je ban Sokcevic otpust, a onda je imenovan
juna
1867.)
banske casti namjesnikom barun Levin Rauchsa nacelima, zadacom, da provede hrvatsko-ugarsku nagodbu na onim ugarska regnikolarna deputacija 1866. Sada su opet sto ih je istaknula narodne u Hrvatskoj progoni svih onih, koji su bili privrzenici
zaredali
stranke
ili
protivnici
unije
Hrvatskoj
novi izborni
biranih
znatno uvecan broj virilnih clanova, a onaj ogranicen na 66. Ovim izbornim redom pa uz pritisak
izmedu
(52
19.
zastupnika),
kad
se je sastao
januara
ta
unionisti
od 12 clanova sabora," koja je s jednakobrojnom hrvatskougarskoga sabora^ utanacila i redigirala do kraja jula tekst istice zakonska ugarske drzavopravne nagodbe. Odmah u uvodu
'
To
su
bili
grof Julije
Jankovic. grof
Suhaj. Ignjat
Ladislav
Brlic.
i
kovic.
Somsich.
Antun Szccsen. Ladislav SzogycnyiTo su bili: grof Antun Ludovik Horvath Pavao Ladislav Jankovich (iz gornje kuce): Franjo Deak. Marich. Dozsa. Antun Cscngcry Ludovik Teodor Botka. Koloman Ghyczy. Danijel
Majlath. grof
i
Vadnay
(iz
328
osnova, da nagodbu sklapaju kao ravnopravni faktori kraIjevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem i kraljevine Hrvatska i Slavonije za izravnanjc postojavsih
izmedu
njih
drzavopravnih
pitanja".
Nadalje polazi ona sa stanovista Pragmaticke sankcije od 1722, (zak. 1723), naime sa stanovista nerazdruzivosti zemalja krunc cl, I. II
:
da su kraljevine Hrvatska i Slavonija tecajem stoljeca koli p r a v n o toli f a k t i c n o spadale kruni sv. Stjepana", dakle sa stanovista sasvim protivna cl. XLII 1861, U smislu nagodbe ,,sacinjavaju kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija jednu istu d r z a v n u i
sv.
Stjepana/
ali
toga,
tako napram ostalim pod vladom Njeg, Velicanstva stojccim zemljama, kao sto i napram inim drzavama", to jest u internacijonalnim stvarima Ugarska i Hrvatska istupaju kao jedno drzavno
z a
j
dn
c u'
tijelo,
ali
cini
politicku jedinicu,
i
torn smislu se
Slavonija
politicki narod
Buduci da su drzavna zajednica", Hrvatska i Ugarska imadu zajednicko krunisanje vladarovo jednom istom krunom i jednim istim krunidbenim cinom", kao i kraljevsku krunidbenu zavjernicu, no ipak jeziku satako, da se njezin original ima osim na madzarskom
hrvatskim jezikom i kraljevinam Dalmaciji, Hrvatskoj istih kraSlavoniji izdati i u njemu cjelokupnost i zemaljski ustav kralja Franje Ijeva za"jamciti". Zbog toga je krunidbena zavjernica
staviti
jos
Josipa
tek sada sastavljena na hrvatskom jeziku i odaslana hrvatskom saboru.' Nadalje ustanovljuje nagodba, da Hrvatska naknadno pripoznaje ugarsko-austrijsku nagodbu (zak. cl. XII 1867.) kao gotov
I,
:
da se u pa stoga se dodaje toj ustanovi zakonitim sudjelovabuduce slicni temeljni zakoni i nagodbe samo njem kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije stvarati mogu". Inace upravi, u svim je Hrvatska potpuno autonomna u zakonodavstvu i bogostovlja, nastave i pravosuda", to jest u poslovima unutarnjim, svim onim javnim granama zivota, koje su bile u hrvatskim rukama
cin,
narocita ograda",
allami kozosseg.
jest
Ugarske
slo ce
posestrimih
joj
kraljevina,
biti
Sve one strane i pokrajine one. vec natrag stecene. pa cemo u smislu natrag pribavljene, pripojit
3.,
koji glasi
sto
su
reccnoj zemlji
posestrimim
joj
kralje-
329
ostali poslovi proglaseni su
ios
od
1848..
zajed-
nickima,
pozajednicka obrane (domobranstva). kod kojih se Ijodjelstva, trgovine i narodne hrvatski odsjcci. O tim zajednickim posloimadu osnovati zasebni svih kraljevina ugarske krune"/ na vima raspravlja zajednicki sabor poslanike. 29 njih u donju kucu, a 2 u gorn]u. koji salju Hrvati svoje od svojih clanova.^ Zajednicki sabor koje ce izabrati hrvatski sabor izmedu Hrvata poslanika na zaopet bira u delegacije pet clanova zajednickim saborima (u don)0) i iednickom saboru. Na svim ovim hrvatski se poslanici mogu sluziti i gornjoj kuci pa u delegacijama) zajednickoga saborovanja i na sahrvatskim jezikom, dok ce se za barjak razviti i hrvatski. U borima i na delegacijama uz ugarski barjak i sjedinjeni grb Dalmaautonomnim poslovima sluzi hrvatski no providen krunom sv. btjepana, dok se cije Hrvatske i Slavonije, zajednicki grb ugarski i dalm. u zajednickim poslovima upotrebljava unatoc sav,etovan)u ustanovljeno je hrv slavonski. Glede financija poslove (u koliko ni|esu financijalne Franje Deaka, da Hrvatska uzme monarhiji) u svoju autonomiju -/^^ "^-^ zajednicki cjelokupnoj autonomnih troskova 2 200.000 tor. ima primati za pokrice svojih
a
ministarstva financija,
(pausalno) za deset
godina,
jer
se
financijalna
Slavoni)i teritorija pripada Hrvatsko, i desete godine obnavljati. Od a ugarski sabor preVojna Krajina i danasnja" Dalmacija, njihovo sjedinjen,e s Hrvatskom. uzima obvezu, da ce podupirati uz protupotpis za,edmckoga Bana imenovat ce kralj ..na prijedlog i saboru ah je ipak ..odgovoran kr. ugar. ministra-predsjednika", dvorska kancelan,a, .,ima hrvatskomu. Buduci da se ukida hrvatska posebni dalm. hrv. slavonski mmistar se za iste kraljevine imenovati Budimpesti", ah ..odgovoran zaiedbez hsnice kod sredisnje vlade u da ban vise ne moze da nickom saboru". Nadalje je ustanovljeno. u r e d a u Hrvatsko, (kod i h bude vojnikida kod z a e d n i c k ima drzavnoga sumarstva i zeljezmca) financija, poste i brzojava, domaci sinovi, ,.u kohko sluzbeni jezik hrvatski, a namjestavani
j
biti
to
da ova nagodba ..ne moze samo moguce bude". Konacno se kaze. pojedimh nagada,ucih se kraljevina biti predmetom zakonodavstva
T^^e,
horvat
^
XLIV
1868. o narodnost.ma.
..zaiedn.eki
u ga rs k o
zakon. dakle cislo ugarski autonomni sabor" ,k5zos .agyar- hrv a tski
nika.
URTii na 34 povecao se ova, bro, 118731-34 Dokinucem iednoga dijela Kra.ine gorn,u. na 40 u d.n,u kudu, a 3 u (1881) a kad ie sva kraiina ukinuta
p^s Dosla-
330
da promjcna iste uslijediti moze samo onim putem, kojim je udjelotvorena, pristupom naime svih onih cinbenika, koji ju sklopise", Jedino u pitanju Rijeke nije doslo do sporazuma izmedu obiju regnikolarnih deputacija, jer su i unionisti stajali nepomicno na
hrvatskom dojakosnjem stanovistu, da je Rijeka dio hrvatskoga teritorija, Bojeci se, da se nagodbeni pregovori ne razbiju, pristade hrvatska delegacija konacno na Deakov prijedlog, koji je glasio, da se z a s a d a utanaci nagodba bez rjesenja rijeckoga pita n a, prepustivsi u torn poslu u docniji zgodni cas inicijativu samomu kralju, Zbog toga glasila je zakonska osnova u toj tocki da Rijeka ne pripada k teritoriju kraljevine Hrvatske, buduci da
j
glede nje
medu oba
jest
osnovu, koju prihvati ugarska regnikolarna deputacija jednoglasno, a hrvatska vecinom glasova/ uzme potom u raspravu hrvatski sabor 21, septembra 1868. te je primi vecinom gla-
Ovu zakonsku
Ugarski sabor opet je takoder prihvati uzeo je nagodbu u raspravu dodatak, da grad bez specijalne debate, no ipak uz jednoglasni Rijeka s kotarom pripada neposredno kraljevini Ugars k o j, pa da se prema tome ima odmah njoj i utjeloviti", Isto je tako hrvatski sabor zamolio kralja za26. septembra dva dana prije dosudi Hrvatskoj, kojoj i pripada po nesebnom adresom, neka Rijeku oborivom pravu", Sada je trebalo da kralj sankcionira zakonski clanak; no ministar predsjednik izjavi, da ugarski sabor ne ce da novim zasebnim clankom inartikulira (uzakoni) ovaj clanak, ako mu prije ne
sova
(24.
sept,).
septembra pa
bude zajamceno, da je Rijeka sastavni dio Ugarske. Podjedno stavi Andrassy kralju u tom smislu prijedlog, pa je istoga dana 8. novembra, kad je sankcionirao hrvatski original zakonske osnove o hrvatsko-ugarskoj nagodbi, izdao kralj na ugarski i hrvatski sabor jednakc
izrekao svoje stanoviste u rijeckom pitanju. nesporazum, kaze reskript: Buduci da nam da se i ta jedina prepona (naime je veoma mnogo stalo do toga, rijecko pitanje) ukloni, i to na umirenje obiju stranaka, drzimo za nasu osobitu vladalacku zadacu, da izmedu obiju stranaka mi pokureskripte,
kojima
je
Konstatiravsi najprije
financijalnu
Jankovic i Zivkovic, predlazuci za Hrvatsku ponude, a bana da kralj imenuje na preporuku hrvatskoga sabora. a ne na prijedlog i protupotpis ugarskoga ministra
'
Protiv
nje
bill
su
Brlic,
grof
predsjednika.
331j
samo put
prijateljske
Ijevskim
teljskoga
nagodbe. Toga radi pozivamo ovim nasim kraprijedlogom i ugarski i hrvatski sabor, da uvaze
mora da nastane
iz
medusobnoga
je
:
prija-
da uzmu u obzir, da 1807., koji 1773.') pa i u zak. cl. IV Marije ustanovljeno, da se ..trgovacki grad se na toj diplomi temelji, jasno kruni spadajuce lijelo Rijeka i nadalje imade smatrati kao zasebno adnexum corpus) i da se prema (separatum sacrae regni coronae stoga dakle pozivamo oba sabora, Rijeka imade iupravljati;
sporazuma,
te
u diplomi kraljice
Terezije
tomu da s
p o
s
pa da sjedinivsi se u kao istinitoj i neprijepornoj. meljnoj misli, priznatoj sacinjava zasebno tijelo, koje potpada kruni naime ,.da grad Rijeka s t u ppristanu na to, da se uz s u d e 1 o v a n e z a ugarskoj",
1
j
c e,
koje
otuda
sa
izviru,
ovoj te-
svih strana
medusobnim
prijateljskim
sporazumom
uta-
pravedni obziri doticnika (to naci sve ono. sto u tom poslu iziskuju svih zemalja nase krune ugarskc". jest Rijecana), kao i interesi znatna promjena u inace na oba sabora Sada je ucinjena hrvatsko-ugarskoj nagodbi, vec prihvacenom tekstu zakonske osnove o da ticala Rijeke ( 66. tocka 1), to jest, jer je ona stavka, koja se regnikolarnoj depuu glede Rijeke nije uspjelo doci do sporazuma da Rijeka ne spada na teritorij hrvatski, ovako taciji, izmijenjena
:
krunom spojeno tijelo (sebuduci da sacinjava posebno s ugarskom corpus), glede kojega kao paratum sacrae regni coronae adnexum rijecke autonomije. kao takova, a tako i glede uredenja posebne odnosaja, imat ce se na nju protezucih se zakonodavnih i upravnih i hrvatskoga odborskih rasprava izmedu sabora ugarskoga
i
putem
Ovako grada Rijeke opce sporazumljenje postici". tako, da je citav tekst nanovo usao je u madzarski original Medutim )e kral) )OS prepisan i onda kralju podastrt na sankciju. k i o r i g n a 1, ah sa starim prije toga sankcionirao (8. nov.) h r v a t s oba sabora. Razumije se, tekstom, kako je raspravljen i prihvacen u bude u skladu s masada je trebalo preudesiti i hrvatski tekst, da dvorskoj kancelanji dzarskim. Kod toga postupalo se u hrvatskoj naprosto obh)epili ceduljom. tako. da su stari tekst u 66. tocki 1. otpremljen je hrvatski na kojoj bjese ispisan novi tekst. PosHje toga novembra naknadno rasoriginal u Zagreb, gdje je sabor 17.
i
'
izmijenjeni tekst
274-275.
332 uzeo do znanja kraljevski reskript od 8. novembra, a time ovu bitnu promjenu u tekstu zakona, koji je vec sank17. novembra c o n r a n lezao na stolu. Istoga dana sankcionirao je kralj madzarski original ugarsko-hrvatske nagodbe, koja tako postade zajednicki temeljni zakon kraljevina Ugarske, te HrDalmacije", i to za Hrvatsku kao zak. cl. I 1868., vatske, Slavonije a za Ugarsku kao zak. cl. XXX 1868.' Rijecki provizorij. U smislu kraljevskoga rjeseaja novoga nagodbenoga teksta u rijeckom pitanju hrvatski je sabor poslije dva
pravio
i
prihvatio
i
dana birao regnikolarnu deputaciju za definitivno rjesenje rijeckoga pitanja. Tada su opce politicke prilike na Rijeci bile veoma nepovoljne po hrvatsko stanoviste, jer gradarti bijahu najvecim dijelom privrzenici Madzara pa su neprestanim uzbunama jos 1867. uspjeli, imenovan (na da je na Rijeci ucinjen kraj vlasti bana Sokcevica prijedlog hrvatskoga kancelara Kusevica) kao komisar Madzar Eduard C s e h, Tim imenovanjem dobili su Madzari doista Rijeku u svoje ruke, pa stoga su je sada i unijeli kao nov faktor u raspravu s Hrvatima. Buduci da su se regnikolarne deputacije imale sastojati od 4 Hrvata, 4 Rijecana i 4 Madzara, izabra hrvatski sabor 19. novembra grofa Ladislava Pejacevica, Stjepana Vukovica, Aleksandra Fodroczyja Josipa Zuvica, dok su Rijecani izaslali Lodovika AdaAntuna Randica, a ugarski mica, Antuna Gjacica, Josipa Mayera sabor grofa Antuna Majlatha, Franju Deaka, Antuna Csengeryja i Mihajla Horvatha. Poslije toga imenovan je Levin Rauch banom (8. dec. 1868.), a Koloman Bedekovic prvim hrvatskim ministrom, nasto
i i
i
je 31.
Jos prije negoli se sastadose regnikolarne deputacije, da rijese rijecko pitanje, prihvati hrvatski sabor clanak o ustrojstvu kr, hrv. slav,
dahn.
zemaljske
10.
vlade
(sankcioniran
20.
aprila
:
1869.),
nasto kralj
imenova
'
Roberta Zlatarovica za
Inartikulacija hrvatsko-ugarske
je
Posto
sklopljena zajednickim
nagodbe glasi (uvodne rijeci madzar. teksta): sporazumom nagodba s jedne strane izmedu saa
s
bora
vatske,
Ugarske (Magyarorszag
Slavonije
i
orszaggyiilese),
druge strane
sabora
Hr-
Dalmacije (Horvat
Szlavon
es
Dalmatorszagok
orszagpitanja
drzavopravnih
i
o g
sankcionirana po
(kozos
Njeg. car.
kao
Hrvatskc, Slavonije
slijedi".
Oba
su
sabora
333
nastavu, a Dragutina Pogledica za bogostovljc Josipa 2uvica za pravosudc. Tek 7. septembra 1869. dao sc Rauch bansku u hrvatskom saboru svecano instalirati za bana, polozivsi komisaru, senjskom biskupu Vjenceprisegu na ruke kraljevskomu
poslove,
i
unutarnje
slavu Soicu
primivsi
zezlo.
Prva sjednica regnikolarne deputacije odrzana je u Budimpesti predsjednikom grofa 15, maja 1869., u kojoj se konstituirala izabravsi Antuna Majlatha i biljeznikom Mihajla Horvatha, a onda zakljuci na izaslanici prijedlog Franje Deaka, da ce najzgodnije biti, ako rijecki nijesu dosada jos imali prilike, da se prvi iznesu prijedlog, jer da maja, da oni izjave. Na to izjave Rijecani u narednoj sjednici 23. kompetentnim, jer da hrvatski sabor u rijeckom pitanju ne smatraju sloga citava Rijeka nema nista zajednicko s Hrvatskom, pa da je
stvar
samo
pitanje
izmedu Ugarske
izaslanici
Rijeke.
Tome
se
odmah
opri-
izjavivsi,
da traze, da
rijecki gu-
zupanije, bernator bude podjedno i veliki zupan rijecko-modruske ali da je podda Rijeka ima svoju unutarnju gradsku autonomiju, poslovima vrgnuta kao visoj instanciji hrvatskoj vladi u Zagrebu u
politickim,
sudbenim i skolskim. Osim toga Rijeka ima da salje dva ugarsko-hrvatski zastupnika na hrvatski sabor, a jednoga na zajednicki kako oni izviru iz nagodbe. Pozbog zajednickih posala onako, Rijeka stavi pod shje Hrvata izjave se Madzari i to tako, da se da vrhovnu upravu zajednickoga sabora i zajednickoga ministarstva, predsjednika zasebni se za nju ima imenovati na prijedlog ministra posljednja sudbena instancija ugarsko gubernator, da za Rijeku bude zastupnika vrhovno sudiste u Budimpesti i da Rijeka salje jednoga
na ugarski sabor, dok
(gornje)
je
gubernator
njezin
virilni
clan
velikaske
ovoga prijedloga ugarskih izaslanika izjave ugarskomu. Rijecani, da oni povlace svoj prijedlog i da se pridruzuju ugarskomu stanovistu zabacivsi ga kao dok se Hrvati odlucno oprijese
kuce.
Poslije
neprihvatljivo.
Vidjevsi
taj
regnikolarnoj
posredujuci prijed-
upravi pod log, u smislu kojega bi Rijeka pripadala u politickoj bi da za nju zajednicku vladu, a najvisa sudbena instancija imao skolstva R-jeka bude stol sedmorice u Zagrebu, dok bi se glede Andrassy je u neku ruku imala napose nagoditi s Hrvatskom dakle Ali Hrvati ne ponudio kondominij ugarsko-hrvatski na Ri)eci. izvjestitelj Aleksandar htjedose ni na to da pristanu, pace njihov
;
334
Fodroczy
da se ne smatra pozvanim, da u ime hrvatskoga sabora pristane na Andrassyjev prijedlog, pa stoga predlozi u hrvatskom odboru, da se o Andrassyjevu prijedlogu ima da izvijesti hrvatski sabor i njemu prepusti odluka. Iza toga bise odgodene sjednice regnikolarnih deputacija, koje se opet sastadose u decembru 1869. Dne 18. dec. stavise Hrvati ovaj kako ga nazivahu ultimatum:
izjavi,
Da
se odsjek unutarnjih
pridrzi
Rijeci,
hrvatskoj
posala odstupi Rijeci samoj, a bogostovlje isto tako i pravosude da ostane na autonomiji
;
kakovo
je
dosada
bilo,
to jest u drugoj
trecoj
i
molbi u Zaprijedlog:
grebu".
Ali uz ovaj
..ultimatum"
,
stavise
oni
jos
ovaj
,,ako se ovaj prijedl^og (to jest .ultimatum") prihvatiti ne moze, onda neka se regnikolarne deputacije odgode do zgodna vremena, a d o tl e
(naime ugar.ultimatum"
zajednicka) v
ovom
alternativom, sasvim
,
prirodno, da su Madzari
odmah
Kad
15.
se regnikolarne deputacije
.
marta 1870- ministarstvo, rijese, ono ustanovi p r o v ida dok se -zorij tako, da imenovavsi gubernatora na Rijeci, podjedno preuzme upravu grada Rijeke", Iza toga primi hrvatski sabor 5, maja 1870. na znanje izvjestaj svojih izaslanika, koji naglasivase, da time ,,nijesu ni u cemu vezane ruke buducemu hrvatskomu odboru, koji se ima iznova sastati", Dne 20, jula konacno bi s 55 glasova protiv 10 prihvacen rijecki provizorij uz dodatak, da se ,,u svoje
razidose. ovlasti
e"
opet
imadu
kraju.
sastqti
regnikolarne
deputacije
pitanje
konacno
privesti
dosavsi do provizorne uprave na Ristali stvar drugacije shvacati jeci i uklonivsi malo po malo sve ono, sto je jos podsjecalo na Rijeci na zajednicu s Hrvatskom, oni su rijecko pitanje staH uzimati i provizorij
tumaciti kao
d e
f i
v n o
rjesenje,
ne
htijuci
se
oda-
zvati
se nastavi vijecanje
banom
predlozi kralju.
Revizija nagodbe. Protiv nagodbenoga zakona diglo se u zemlji, cim je bio poznat po izvjestaju regnikolarne deputacije, veHko nezadovoljstvo, jer je daleko zaostajao ne samo za zeljama hrvatskoga
naroda. nego
ijavnom
za onim stecevinama, na koje je on obiknuo bio u svom zivotu poshje 1848, Ovo se nezadovoljstvo nije ublazilo ni
i
335
Franjo Josip s kraljicom Jelisavetom pohodio na Hrvatsku, navlas gradove Zagreb (od 8. do ll.marta), proljece 1869. nastade ostra pa Karlovac, Petrinju, Bjelovar, Senj i Rijeku. Zbog toga protivnika, kojima jc unioniborba izmedu bana Raucha i njegovih
onda, kad
je kralj
sabor mislio tako doci na kraj, da je zak. clankom XIV 1870. roira", proglasio svako pobijanje nagodbe zlocinom smetanja javnoga Sada opet ozivi apsolutisticka praksa, zaredase pace i veleizdajom". uzese bana progoni stampe i unistavanje egzistencija, nasto protivnici prisilise, da ih je pozvao pred sud. licno napadati i iako
sticki
:
Raucha Kako su
ti
napadaji
izisli
listu
petrinjskim Vojne Krajine u Vojnom Sisku, doslo je do parnice pred Vonregimentskim sudom, a taj je Rauchove protivnike (Mrazovica, optuzbe (7. Jan. 1871.). Nato zatrazi Rauch cinu i Miskatovica) rijesio
imenova banom dotadanjega ministra K o o m a n a Bedekovica (26. Jan.). Buduci da je Rauchovu saboru od 1868. ban izbore, a ovi se svrsise isteklo zakonito trogodiste, raspisa novi od 65 mandata narodna je stranka potpunim porazom unionista
otpust
i
kralj
(Krapinu). Odmah poslije dobila 51, unionisti 13, a Ante Starcevic 1 8, juna durdevacko-krizevacku Kratoga dokine kralj reskriptom od privrzenika narodne stranke. jinu, koja posla u sabor jos novih 9
Svi su
ti
dogadaji u svezi
1870.
promijenjenim medunarodnim
prili-
kama. Jos
do francusko-pruskoga rata, koji se njemackoga carstva svrsi teskim porazom Francuza i proglasenjem nagnalo je austrijske drzavnike (u Jan. 1871.). Ovo ojacanje Pruske udesiti, da se na misao, da treba unutarnje prilike u monarhiji tako
Ijeti
doslo
je
Slovene! cai zadovolje Sloveni. Upravo tada ostavise Cesi, Poljaci su u Dalrevinsko vijece, koje ostade na taj nacin nepotpuno, do^ vecinu nad Talijanima. maciji Hrvati i Srbi zadobili u saboru jaku
Novi
Karlo
Hohenwart
bi
(od
5. febr.
1871.)
sazvao ceski sabor. dakle stavi kralju Franji Josipu prijediog, da obecao, da ce se dati a u reskriptu priznao cesko drzavno pravo i je ceskoga kralja i poloziti krunidbenu prisegu, na sto
okruniti
kralj
i
za
Na
18
zumno
Hohenwartom
takozvanih
fundamcntalnihclaCeska,
naka,
Moravska
Sleska
Madzari dobili 1867. u zasebno drzavno tijelo s pravima, kakova su duaNo protiv ovakove vaznc promjene, koja je znacila pad podigose se austrijski lizma, a pocetak federalizma u monarhiji, Madzari s ministrom predBeust iNijemci, ministar spoljnih posala
i
336
sjcdnikom Andrassyjem na celu. Tako se zgodi, da se hrvatski sabor nikako nije sastajao, vec je od prvoga saziva za 1. juna redom tri na 13, septembra, na 20. septembra i konacno na puta odgoden 1872. Ovo odgadanje veoma je uzrujalo narodnu stranku 15, januara
:
pobjednicu, pa zato izdade ona 20. septembra (na dan ponovne odgode sabora) na narod proglas (manifest), u kojem naglasi, da se nagodba (od 1868,) ne moze smatrati pravovaljanom", jer je sklopljena
bez sudjelovanja vecega dijela nasega naroda", narocito Vojne Krakod rasprava jine, koja je jos na saboru od 1865. 1866. sudjelovala polozaju Hrvatske. Nadalje, da je po nagodbi autoo drzavopravnom nomna hrvatska vlada podvrgnuta uplivu ugarske vlade, pa i nije bude drugo, nego samo refleks ugarskoga ministarstva, jer doklegod
ban odvisan od ugarskoga ministra predsjednika, dotle ne moze da bude govora o hrvatskoj autonomnoj vladi". Medutim nekoliko dana Bachom na poslije toga dade se Eugen Kvaternik s Vjekoslavom korak, kad je pokusao, da u jednom dijelu sudbonosan i nepromisljen proglaogulinske regimente (oko Plaskoga i Rakovice) digne uzbunu vec treci dan all sivsi Hrvatsku nezavisnom drzavom (S. okt, 1871,);
bise
obojica
jos
nekoliko
drugova
ubijeni,
time
je
stvar
legla.
Ovaj inace neznatni dogadaj iskoriste sada kod kralja s uspjehom Beust i Andrassy protiv monarhijskih Slovena uopce, pa tako ceski fundamentalni clanci nijesu dobili sankcije, a hrvatski su poslovi
prepusteni ugarskoj
vladi,
da
ih
po
volji
uredi,
dok
je
ministar
(30. okt,
1871,),'
sastao se 15, januara 1872, hrvatski sabor i 19. izabravsi Ivana Mazuranica predsjednikom, Poslije obav-
ban Bedekovic
jer
se sabor
'
raspusta,
izjava
veciae narodnih
zastupnika od
20.
Tadahji
Andrassyja,
Imre Halasz,
1911,
127)
pripovijeda u svo-
jim
Kad je krajiski meraoarima (Egy letunt ncmzedek. Zagreba poslao izvjestaj o Kvaternikovoj uzbuni, nije bilo Angeneral Molinari iz iza njegova dolaska govorio drassyja u Budimu, a kad se vratio. ..nekoliko casaka nije tajio, da ocekuje od te sam s njime. Bio je dobre volje
Bdpst.
ovo:
obzirom na
kad
je
Hohenwartove osnove.
narocito zbog toga, sto
je
Kvaternik,
od taneta vojnika, pokusao da utekne na kolima prema bosanskoj granici. pogoden svojoj zalosti, pucali. pao s kola na zcmlju i umr'o. dao je izrazaja koji su za njim Kvaternik nije ziv pao u ruke vojnika. jer je on po njegovu
misljcnju bio kolovoda uzbune. te bi se
337
septembra 1871, pobudila je kaze kralj u nama zalosno uvjerenje, da se od toga sabora nije nadati uspjesnomu djelovanju". Buduci da je ugarska vlada znala, da Bedekovic nije podesna licnost za provodenje njezinih ciljeva, prihvati kralj njegovu molbu za otpusl i imenova banske casti namjesnikom Antuna Vakanovica sa zadacom, da provede nove izbore. Ma da su se ponovila vremena Rauchova s izbornom praksom i licnim progonima, ipak je narod izabrao 47 narodnjaka, a samo 28 unionista no Vakanovic popravi poraz time, da je u sabor pozvao 47 virilista, mahom unionista, pa tako ostade narodna stranka, premda je na biralistu pobijedila, u manjini, Polozaj narodne stranke bijase veoma nezgodan, Povratak beckih mjerodavnih krugova na dualizam, a narocito ucvrscenje njegovo imenovanjem grofa Julija Andrassyja ministrom spoljnih posala (14. nov. 1871.), koga je u Budimpesti zamijenio grof Menhart Lonyay, bijase za nju jasan znak, da ce prije ili kasnije i na biralistu dijeliti sudbinu svojih drugova za Rauchovih izbora 1868. U takovu raspolozenju narodna se stranka odazva pozivu novoga ministra predsjednika Lonyaya, da stupi u pregovore s jedne strane s unionistima, a s druge s ugarskom vladom. Narodna stranka pristade uz uvjet, da se provede revizija nagodbeidase imenuje banom covjek, u koga ce ona imati povjerenja. Sada se sloze narodnjaci unionisti pa izaberu regnikolarnu deputaciju (9. jula), u koju je uslo polovica jednih polovica drugih od dvanaestorice clanova.' Dne 6.
;
novembra predlozise oni ugarskoj jednakobrojnoj deputaciji nuncij, u kojem zatrazise hrvatski ce poslanici na zajednickom saboru sami izmedu sebe birati pet clanova u delegacije, a ne ce ih birati citav
:
ministra
protupotpisa bana imenuje kralj bez prijedloga ban nosi naslov ,,ban - ministar zemaljski Slavonije", da se time jace istakne kraljevinc Dalmacije, Hrvatske njegova odgovornost hrvatskom saboru; Hrvatska ce ,,sama svojim
zajednicki sabor;
i
predsjednika
financijama
doprinositi
uplivati
redovite svote,
hrvatski
za skupne poslove"
ministar u Pesti ne
moze
prijedloge iza
su
:
Unionisti
bili
Makso
i
Prica.
Kraljcvia.
Sve-
tozar
KuJevic, barun
Prandau
Petar Horvat
narodnjaci:
i
Ivan
Mazuranic. Ante
Mato Mrazovic
Ivan Voncina.
22
338
ugarska deputacija, nasto hrvatski izaslanici uzese
nije ostala stara
:
popustati,'
dok
nagodba (od 1868.), kako je bila, osim prekonacno mjesto pausala od inake u dotadanjim financijalnim ustanovama tangenta od 45"/o njezinih 2,200.000 for. uvedena bi za Hrvatsku Osim toga prihoda, kako ce ih iskazati zajednicki ministar financija. se hrvatski sabor, ako bi Hrvatskoj zajamcen ustav odredbom, da sazvati za tri mjeseca racunajuci od njegova bude raspusten, ima
raspusta",
hrvatskoga ministra jasnije opredijeljen, kao posrednika izmedu bana i kralja te ugarske vlade, ali bez prava, da samostalno utjece na banske prijedloge ili zakljucke hrvatskoga sabor 5. sabora. Ovako revidiranu nagodbu primio je onda hrvatski
a
i
djelokrug
je
glasa,
a 30.
Dalmacija
slije
Istra.
Vec smo
vidjeli,
kako
je
u Dalmaciji po-
narodna misao protiv Talijanasa, koje su voBajamonti. Ova borba nadilazi zesdili Lapenna i spljetski nacelnik izmedu narodnjaka i madzarona u Hrvatskoj, jer tinom daleko onu Klaic, Miho PavHnovic, nerijetko bijase tude narodnim vodama (Miho od nahuskane svjetine. Gajo Bulat, Kosta Vojnovic) ugrozcn zivot Kao sto je Gaj poceo svoje djelo kajkavstinom, a grof Janko Drasu narodno kolo, kovic obracao se na ilirske kceri", da ih privuce Dalmanjemackom knjizicom, tako su i prvaci narodnoga pokreta u bude tahjanskim jezikom u svom za probitacno, da svijest
1860. stala jacati
ciji
nasli
odista bila zgodna, organu I1 Nazionate" (od 1862.]. Da je ta misao urednik ..Nazionala", pokazala je slavna polemika, sto ju je vodio cuvenim Nikolom obrazovani Natko Nodilo, velikim uspjehom sa zemljaTommaseom, kad je pritekao u pomoc svojim talijanaskim narodna stranka sve bolje, unatoc cima. Od tada napredovala je mogla u saboru zateskim progonima vlade, pa je vec 1865. narodna je stranka kosjedinjenje s Hrvatskom. U julu 1870.
traziti
pobjedu, stekavsi 25 nacno i trajno iznijela na izborima potpunu oslabljen je mandata protiv 16 taHjanaskih. Medutim pravi uspjeh tako da malo prije utanacenim duaUzmom u monarhiji (1867, 1868), Hrvatskom ostade bez vazadresa saborske vecine za sjedinjenje s da je narodni preporod u Dalnijih posljedica. Valja ipak priznati,
negativnoga odgovora Madzara Biskup Strosmayer oslavio je odmah poslije na hrvatski ni na ugarski sabor (u vehnije vise nikad dolaaio ni Budimpestu
1
i
kasku kucu).
339
vrimaciji dosao nazalost bar za citav decenij prekasno. U isto se svijest i u I s t r i, narocito zaslugom icme stala lagano buditi narodna
biskupa Jurja Dobrile i Krcanina Dinka Vitezica, koji osnovase 1870. u Trstu list Nasa Sloga". Vec 1871. odrzali su probudeni Istrani ..narodni sabor" kod Kastva (nedaleko od Rijeke), koji polozi osnovu hrvatskomu p o i t i c k o m zivotu u Istri po kvarnerskim otocima iduci za tim, da otme iz talijanskih ruku jednu opcinu
I i
silovitoga za drugom, a osnivanjem skola da uscuva hrvatski zivalj od talijanskoga jezika. U torn narodnom i prosvjetnom poslu
sirenja
Metoda za
Istru".
Kratak
Ijetopis
su
hrvatska
uciteljskih skola
slavonska Krajina.
sept. 20.
za pucko uciteljstvo".
je
imenovan
Ivan Mazuranic
okt.
19.
banom.
1874. Jan.
5.
sankcioniran
je
zakon o
I.
Franje Josipa
nov. 29.
u Zagrebu.
u Matica Hrvatska". 1875. Jan. 14. sankcioniran pravu sakupljati sc". febr. 18. sankcioniran
ustroju
i
zakon o zakon o
kojim Jan. 10. sankcioniran je zakon, sabor bana odnosno njegova moze namjcsnika pozvati na odgovornost,
doticno optuziti ga
za svaki njegov
cin ili propust, kojira bude hotimicc tcsko povrijedcn koji temeljni drzavni
je
slobodi stampc
zakon, a tako i za svaki njegov cin drzavopravnoj ili propust, kojim bude
samostalnosti
Slavonije
ustrb
ili
tiskovnih parnica.
1878. okt. 6. hrvatski sabor upravio
kraljevine
Hrvatskc
adresu
na
kralja
sa
zeljom.
da sc
hotimice
nancsen
tezak
i
teska pogibelj".
Banu
odjel-
Hercegovina.
nim predstojnicima sudit ce kraIjcvinski sud", izabran na hrvatskom saboru od uglcdnih licnosti u
zemlji.
febr.
28.
sankcioniran
stola
biti
je
zakon o
kojim
preurcdenju
je
sedmorice,
ban prestao
saborska adresa Ante StarPreporod stranke prava". 1880. febr. 21. prihvac^ena molba bana Mazuranica za odstup. Jos prijc toga podnio je spomenicu. u kojoj je naglasio svoju zelju, da se Krajina sjcokt.
14.
cevica.
isle
nezavisno".
14.
dini
je
okt.
sankcioniran
zakon o
jalne
340
skoga stanovista (od 1878. dalje
vije-
kova,
dok
je
nasuprot protunagod-
bena
stranka
jacati.
prava"
stala
sve
to
febr. 21.
imenovan
je
banom
grof
vecma
Ladislav Pejaccvic.
sept. 4. kralj
imenuje
generala bakr.
juna
1.
komiu
u Zagrebu,
tecaj,
time
ustav
Hrvatskoj.
Dne
i
6.
sept,
preuze
7. sept,
Ramdade
voj-
nici
uciti
(Davidova
sa
berg vladu
dvojezicne
sjutradan
skola").
grbove
uspostaviti
sept.
3.
Mato Mrazovic
nickom asistencijom.
stranka, a
i
Protiv
imeno-
22 zastupnika
skolc"
iz
povodom Davidove narodnc stranke te osnova nezavisnu narodnu stranku", koja pridrza kao glasilo Obzor"bjcse vcliki potrcs u Zagrebu. nov. 27. uglavljena nova hrvat.-ugar. financijalna nagodba na deset godina.
nezavisna"
Obzoru"
glas
nov.
9.
Slobodi"
(na
Susaku)
protiv
neustavnoga komisarijata.
je
Uvedenje
komisarijata
pokazalo, da nagod-
po zakljucku.
1882. okt.
posvecena
je
stolna crkva
u Dakovu.
1883. aug. 15. skinuse Zagrepcani
s
fi-
nancijalnih
(Gundulicevoj
(Opatickoj
s
je
dec. 1. kralj imenuje banom grofa Dragutina Khuen-Hedervaryja, tadasnjega velikoga zupana u Duru. Istoga je dana rijesen general Ramberg ko-
misarstva
se
aug.
sa cinovnistvom
gorju
u bivsoj banskoj
Krajini po15.
Duru,
rece
Khuen-Hedervary
postat
ce
Moj
drugi,
sluzbeni a
ja
djelokrug
zelim
da
dalje
sluzim
lezi
ostavku bana
domovini.
Moje rodno
mjesto
ondje
(to jest
je
moja
d o
moV
n a".
Da
su Ugarska
Hr-
vatska
domovina, ponovio Khuen-Hedervary u hrvatskom je grof saboru 17. dec. 1883. I tako je on
prvi
jedna
protimbi
hrv.-ugar.
nestaje
iz
nagodbom.
hrvatskoga
hrvatski ban,
koji je izrekao u
Ovim dogadajem
politickoga
zivota
unionista staroga
ugarske drzave.
341
pocetkom decembra
upravu.
stigao je u Zai
Fran-
preuzeo
kopana.
Ovi
spisi
bijahu do 1790. u
arhivu,
Narodnoj stranci stavio je do znanja, ako mu ne stvori u saboru vecinu, da ce biti imenovan komisarom. Nato se narodna stranka podvrze vodstvu novoga bana.
1884. aug. 27.
Becu
a
komorskom
onda su
Davida Starcevica,
prije
isklju-
cena
dan
od
iz
sest
saborskih
12
u septembru
Josip
I.
sjednica,
odstrani
sabornice
su
je
oruznika.
vjezba u Pozegu.
opravljeni
izbori.
septembru
110
okt. 3. stavila
je
stranka prava, na
Od
mandata dobila
13,
3.
okt.
24.
predsjednik sabora
Mirko
protiv
arhivalija.
Hrvat
iskljucuje
samostalno
15
okt.
5.
da
je
ustanova
jiraa
poslovnika
zastupnika
Hrvatska
posjedu ovih
li
spisa 35 godina,
da
je
to bio
oruznici sjutradan
sprijccili
posten posjed,
p o d V o
j
o torn
bih ja
o".
podnio
je
zastupnik
o
Marko Lonzastupnici
buka
nicu.
u sabornici
caric
prijedlog
poostrenju sabor-
ostavi sa
skoga poslovnika,
mogii
iskljuciti
da
se
Kad
nastavljena
sjednica,
sest za-
do 60 sjednica. Osim toga predlozio je klotiru, to jest zakljucak debate poslije tri dana na prijedlog desetorice zastupnika, o
sve
iskljuceno
na 60 sjednica
medu njima
David Starcevic
Josip Grzanic.
kojem
se
vecina
blago-
ilirske
nov.
9.
biskup
Strossmayer
su od
zagrebac-
slovio fc
koga sudbenoga
akademije
dec.
2.
sankcioniran
zakon, kojim
David Starcevic Josip Grzanic zbog saborskih dogadaja od 5. okt. na tri mjescca
stola
je
se djelatnost
tamnice. Banski
stol
onda povisio
promijenivSi
meno
tacije
obustavlja".
odstranjcnje
povreda.
odsuden
je
u junu dao
(na
ban Khuen-Hedervary
zem.
dvije
godine tamnice
gubitak gra-
arhiva Julija Paulcra putem ugarske vlade) otpremiti iz kr. hrv. zem. arhiva
je
zakon o
kotara.
je
nekoc zaplijenjenc
zakon o
nadzoru srednjih
puckih skola.
342
1888. u scptcmbru dosao
je kralj
Franjo
apr.
11.
prvi
krvavi
sukob
zbog
Josip
I.
prigodom
velikih
vojnickih
jc
zakon o
jc
(prihvacen u
snizen
madzarske zastave u Zapresicu. juna 27. ban Khuen-Hcdervary imenovan ugarskim ministrom predsjednikom (prvi put). Njegov odlazak iz
Zagreba.'
jula 4.
kojim
broj izbornih
i
imenovan banom
grof
Teodor
zbog^^
povisen census kod izborjekc 88) umanjen broj virilista (na 45), nika, a dano pravo glasa zajednickim ci-
Pejacevic.
zakon
,.o
pre-
stranka
omoguceno
podizanje
Sla-
1905. apr.
8.
voniji
madzarskih puckih
skola.
Rijecka rezo-
produzena
je
financijalna
u c
a od
3.
okt.
nagoda hrv.-ugar., uzsnizenje tangente na 447o, na deset godina. 1890. aug. 4. umr'o je bivsi ban Ivan
Mazuranic u Zagrebu.
1891.
Hrvatske, Slavonije
;
Dalmacije u
Zadru
z o
1
uc
od
15.
aug.
do
15.
okt. gospo-
umr'o
je
1906, maja
3.-5. pala
je
kod
izbora-
narodna stranka, a hrv.-srp. koalicija,s osnovana na Rijeckoj rezoluciji, dobila je relativnu vecinu.
1907, marta
sankcioniran
je
zakoik
apr.
29.
sankcioniran
i
je
zakon c
od
sveucilisnih daka, za
boravka
Zagrebu,
nazivlju opcina
prebivalista u Hrvat-
kralja
Franje
Josipa
I.
madzarska zastava. 18%. febr. 28. umr'o je Ante Starcevic. 1897. marta 6. sklopljena izborna koalicija
i
skoj
Slavoniji".
maja 14. sankcioniran je zakon 0' promjeni tiskovnih zakona", kojim je uvedena sloboda stampe. u maju predlozio je ministar Franja
Kossuth
konsku
1903.
od marta do juna u
i
Zagrebu,
nemiri
u zajednickom saboru zaosnovu o zeljeznicarskcj pragmatici", koja uvodi madzarski na hrvatskim jezik kao sluzbeni
i
Podravini
Primorju
veliki
prugama. Borba hrvatskih zastupnika na zajednickom saboru protiv ove osnove taktikom opstrukcije. juna 26. odstupio ban grof Teodoi
343
dana imenovan
iz
Pejacevic
istoga
je
Njime
prije)
je
broj
izbornika
znatno po50.000 od
vecan (na
190.000 prema
snizenjem censusa.
koalicijc.
je
12.
hrvalski sabor,
u kojem
sc
je
vecina
stavila prijedlog,
da
sabor, u kojima
je
hrv.-srp. koalicija
ban Rakodczay
stavi
pod optuzbu.
1908. Jan.
raspusten
16.
i
je
hrv. sabor.
dec.
15..
18.
opravljeni izbori;
hrv.-srp.
koalicija
dobila
apsolutnu
fcbr.
28.
opravljeni
su
izbori,
ni
za
vecinu.
1912. Jan. 19.
kojih ban
Ranch
nije
dobio
jcdan
mandat. a hrv.-srp. koalicija 57. marta 12. otvoren hrvatski sabor, no vec 14. odgoden kraljevskim otpisom od 3. marta na neizvjesno vrijeme, a da se nije ni konstituirao.
odstupio je ban Nikola Tomasic. a imenovan Slavko Cuvaj. Jan. 25. raspusten je hrvatski sabor. apr. 5. Slavko Cuvaj imenovan ko-
misarom.
1913. sa
jula
21.
dignut
a
je
Slavko Cuva)
1909. Jan. 15. drzavni odvjetnik zagrebackoga sudbenoga stola dize optuzbu
sluzbe,
komisarom
imenovan
Skerlecz ime-
od
3.
marta do
parnica
dajnicka
sudbenim stolom.
od 9. do 22. dec. tako zvani Friedjungov proces pred porotom u Becu. Povod bjese clanak Friedjungov u
beckoj Ncue Freie Presse" od 25. marta 1909., kojim je obijedio hrv.-srp. nedopustenih sveza sa s koaliciju
Srbijom.
novan banom. dec. 2. ban Skerlecz izdao je provedbenu naredbu o nazivlju mjcsta u Hrvatskoj (na osnovi zakona od 29.
apr.
1907.).
podnijela
novu, u kojoj
je
izostala
jezicna odredba.
dec. 16. izbori opravljeni
skoj;
u
Hrvatzadobila
1910. febr.
5.
odstupio
je
ban Rauch, a
je
hrv.-srp.
koalicija
apsolutnu vecinu.
sankcioniran
zakon o
je
cetvrti
odjel
zcm. vlade
.,za
narodno gospo-
darstvo".
VI.
Bosna
carstva
Ojacanjc bosanskih velikasa. Stalno opadanje osmanlijskoga u XVIII. vijek imalo je za posljedicu, da je XVII.
kroz
i
Bosni
Hercegovini (kao u nekim drugim pokrajinama) tada se Bosna I rasla moc onamosnjega muslimanskoga plemstva.
i
'
sve to vise
II.
die (17391878).
Sarajevo (1916).
344
dijelila
(kao
XVI,
vijeku)
na
i
sandzakate
nahije
ili
i
(kao
zupanije
ili
okruzja), a ovi na
upravljali
kadiluke
ili
(kao kotari),
1
kadije
k a p e
;
a n
s e
i,
najmocnijih
sina.
je
porodica
ili
cast
ta
je
sve
bilo,
cesce
prelazila
od
oca
Sandzaka
stajao
pasa vise
nije
a tako ni beglerbega/
na vec
na celu carski namjesnik obicno zvan v e z i r, a od druge polovice XVII. vijeka u Travniku.* Na taj je nacin Bosna stekla u upravi neki iznimni polozaj u carstvu, a taj su carski namjesnici morali ne samo postivati nego podupirati, ako su htjeli da u miru provedu svoje namjesnikovanje. Vec u drugoj polovici XVIII. vijeka hoce svaki bosanski velikas (ajan), da se u zemlji vlada po njegovoj volji, koju su vodili licni interesi, a ne politicke ideje, pa tako se opet u bitnosti obnovise one prilike, s kojima smo se sretali u XIV. i XV, vijeku, samo mjesto bana i kralja sjedio je sada u zemlji vezir, a mjesto hercega, vojvoda i knezova okruzuju ga kapetani, age i begovi. Dok je Carigrad trpio ove prizemlji
stolovao je staino
bjese u zemlji mir, no kad su sultani poceli da provode u drzavi razne reforme (narocito vojnicke), ne bi li opet povratili carstvu izgubljenu moc i slavu, onda su protiv sebe podigli bosanske velikase
like,
i
njihove
pomagace
je
base. Ove
II.
reforme uzeo
(1808
a
ozbiljno
1839),
i
Mahmud
Bosnu
napose jos odluci skrsiti moc bosanskih velikasa, Hercegovinu potpuno izjednaciti u administrativno-polia
s
tickom obziru
dene ruke
veoma
darovita.
Bosnu Ali Dzelaluddin pasu, covjeka gvozCim stize u Bosnu (u martu 1820,), poce
i mir, prijececi ziteljima Slobodan prolaz iz jednoga mjesta u drugo bez putnoga lista kadijina (teskere) i kaznjavajuci svaku kradu i zulum, pocinjen i na krscaninu, najokrutnije.
Kad je predobio za sebe neke odlicnije bosanske rodove, onda uze njihovom potporom progoniti ostale vec 1821, dao je pogubiti mnogo kapetana i uglednih Sarajlija, dok je na juris zauzeo otporni Mostar i Srebrenicu (nedaleko od Drine). Medutim 1822, umre, valjada otrovan,
;
a onda
'
se opet vrati
str.
nereda.
Gl. gore
202203,
(od 1580.) u Banjaluci zbog neprekidnoga
bi vezir
Sarajevo dolazio
samo iznimno,
kao p
r
vise na
iz
njega.
Vremenom
su Sarajlije to smatra'.i
a v o svoje.
345
Skoro potom dade se sultan Mahmud II, na presudan korak, kad je svecenika), 29. maja 1826. uveo privolom sejhul-islama (vrhovnoga izvjezbanu glavnih casnika redovito unovacenu velikoga vezira zapadnom uzoru, s uniformom jednakim oruzjem, zvanu vojsku po iskendz (izvjezbana ruka), a onda 16. juna dokinuo uzbunu, da se janjicarske cete ugusivsi prije toga krvavo njihovu Kad se za te krupne dopovuce naredba o novoj redovitoj vojsci.
i
i
muaUem
zavlada veliko
je
ogorcenje,
jer
i
su
bosanski
dobro
carski
znali,
da
njihova.
Kad
pro-
dakle
vezir
glasio u
Travniku carski ferman o ukinucu janjicara, uzbuni se sva su bili rastrkani Bosna, a napose onamosnji janjicari (base), koji aga Kara po citavoj zemlji. Buntovnicima stade na ceio sredistu neSarajevu u s c u k 1 i a, koga prijatelji proglase u
AH
sajanjicarskim agom, a onda na skupstini (u sept, 1826.) j^ira ferman odbija, Tu je izjavu poslije potpistave izjavu, da se carski muslimanskoga plemstva, drzeci da sala malo ne vecina bosanskoga ne samo njihovi privilegiji, su sultanovim rcformama dosli u pogibao Mustafa pasa Bosnu, a na nego i vjera. PreJ ovom uzbunom ostavi pasa, dosada njegovo mjesto dode za vezira Abdurrahman doduse slaba tijela, ali lukav i odvazan. beogradski valija, covjek pode potom najprije u Zvornik, gdje su onamosnji ve-
Abdurrahman
i
sprijatelji
se s
kapetanom Vidajicem.
i
protiv njih, Medutim se Sarajlije razdijele u dva tabora, za janjicare prilikama poslje u Sarajevo nasto Abdurrahman koristeci se takim
neke svoje
uhvate glavne kolovode buntovnika, medu u Zvorniku pogubiti. Nalo njima i AH agu RuscukUju, pa ih dade razrijedi janjicare tude i krene sam u Sarajevo i dobrza veoma do rata s Rusijom (1828), po svoj Bosni, No kad je malo potom doslo Bosne izvede na bojiste ovecu cetu, a Abdurrahman Irebao da iz Bosnjaci mu se naime onda je sav njcgov krvavi uspjeh propao bez vojske, Zbog toga bi ne oprijcse, nasto morade ostaviti zemlju smaknut, Sada samo skinut s vezirstva. vec na putu u Carigrad
cete,
koje
dode u
negoli
Bosnu
ali
kao
vezir
blagi
(18281831),
Abdurrahmanova
-
pace izazvao
samo
prezir ohra-
Husein
Bosnjaci
kapctan
od
ocekivaH
346
porezne reforme, sastadose su se odlucili na odresit se prvaci pocetkom otpor izabravsi vodom kapetana Huseina iz Gradacca (nedaleko od Brckoga na Savi) i stupivsi u svczu s otpornim skadarskim
da
u Bosni provede
svoje
vojnicke
1831. u Tuzli,
gdje
Mustafa pasom Busatlijom (Skodra pasa) no hercegovacki velikasi, na celu im AH aga Rizvanbegovic Stocevic i Smail-aga Cengic, muselim (kapetan) gatacki, nijesu pristali uz njih, Tako se sada odijeli
;
Hercegovina od Bosne. Medutim udarise bosanski velikasi sa svojim cetama pod Huseinovim vodstvom na Travnik, potuku carske privrzenikc, a samoga vezira Namik pasu prisile na predaju, Kad im se uzeo pretvarati kao protivnik carskih reforama, odrede mu, da im porta ima opozvati vojne isposluje mir kod sultana uz ove uvjete
:
reforme; Bosnjaci birat ce sami sebi zemaljskoga glavara porta ima da se odrece svake kontrole i mijesanja u unutrasnje poslove bosanskoga vilajeta Bosna pak daje sultanu samo godisnji danak od
; ;
drugovi
sne,
trazili su
Iz Travnika krene potom Husein-kapetan s 25.000 vojske prema Kosovu, da se sjedini sa Skodra pasom, u koga je bilo 40.000 momaka, Bojeci se veliki vezir Resid pasa, da ce zdruzeni Bosnjaci Arnauti udariti na Carigrad, iskoristi brze bolje sporo kretanje Huseinovo pozuri napadaj na Skodra-pasu s kakih 40,000 dobre vojske, nc bi li osujetio njegovo zdruzenje s Huseinom, I odista, u visinama oko Prilepa bjese Skodra pasa razbijen i prisiljen na povrafak u Skadar. Uza sve to Husein kapetan, sasavsi na Kosovo, razbije oko polovice
i i
jula
Skoplje,
dok
je
Vidajic Zvornicki zauzeo Feci, da iskoriste svoje pobjede, jer kad su Resid-pasini Ijudi dosli medu njih, odmah se s njime upuste u pregovore, pace se i zavade izmedu sebe, Bosnjaci su trazili, da se reforme nemaju protegnuti na Bosnu, vezirom ima da bude samo domaci sin, a sada da se odmah imenuje Husein-kapetan, Kad im je veHki vezir obecao ispunjenje svih uvjeta, Bosnjaci i ne cekaju^i na sultanovu potvrdu krenu kuci i time proigrase sve svoje uspjehe, pace medu njima nastupise mrznje, zaglozenja, tako da je uspjeh velikoga vezira bio potpun, Ali vist Husein-kapetan vrativsi se u Bosnu (u jesen 1831.) nastani se u vezirskoj palaci u Travniku, proglasi sebe vezirom bosanskim' i uze vlaAli pasa
No
je
prozvao
(a
tako
pamti jos
347
poslje vojsku na nepokorne kao nezavisan gospodar Bosne Medutim nije nikako dolazio Hercegovce; no ona ne opravi nista. zato ga uzesc Huseinovu za vezira sultanov ferman o imenovanju Uto imenova sultan protiviti. mnogi ostavljati, pace mu se i p a s u, a ta, podc bosanskim vczirom Hamdi Mahmud vilajet. Pobivsi neke oman)e bona proljece 1832. s vojskom u svoj potucc samoga Huseina na,pn|e sanske cetc, Mahmud pasa konacno a onda pred sara)evsk.m kod Hana Buloga (sredinom maja), Tude su njega i n,cgovu zidinama i prisili na bijeg preko Save. razoruzali, a onda otpremih u Osi,ek. pratnju krajiski casnici najprije se za neko je skrsen ustanak, a Bosna
dati
i
;
Mahmud
ddje
bio interniran. Tako carske reforme. Posl,edica b,ese, vrijeme primirila. primivsi na znanje Bosne i ucin,ena zasebsada (1832) Hercegovina otkinuta od
je
da je nim vilajetom
to
Iz Osijeka bi kasm,e sarajevskim zidinama protiv Husein-kapetana. gdje su ga odsudih na izgon Vitez od Bosne" otpremljen u Carigrad. Cangradu je tamo posao, umre u u Trapezunt; no jos prije negoli pasa mirno vezirovao u Bosni (krajem 1832.). Medutim je Mahmud u Sarajevo, gdje su^^^^^^.^"; prenijevsi stalno sjediste iz Travnika stalnu posadu turskih redov^.h posebni vezirski dvori i vojarne za P ^ ^ ^ l^^-^-^ Ovako je ostalo i za njegova nasljednika
mu
je
bila
vez.rom AH pasom Rizvanbegovicem Stocevicem kao Mahmud pas, u bitki pred nagrada. sto je pomogao
ceta.
Davud
-1835)
(183bnasljedne kapetanije, razdijelivsi Bosnu u musena celu. opet planuse po,edmacne limluke s imenovanim muselimima ugusio snaznom rukom. mjesni nemiri, ah ih je pasa dobrza bune u turskom carNovc reforme; ukinuce ieudalnoga sustava pase umre sultan Mahmud II. stvu. Pod kraj vezirovanja Vedzihi
no kad i'dokinuo 1840)
je
dosao
(30.
le-godisnji sin juna 1839.), a naslijedi ga drzave velik, vez.r K e s d (1839-1861). za koga preuze upravu u red napredmh evroppasa. Taj se odluci, da ce Tursku uvesti G u 1djelo bio hatti serif od skih drzava. Njegovo je dakle
,
Abdul-Medz,d
hane
(poc.
novembra
1839.).
koji
obeca
sigurnost
i
z.vota.
cast,
imanja
vjere. bez razlike narodnosti porte. Pored toga uvedeno privolu ogranici smrtnu kazan jedino na prema pos,edu kod vojske i opce placanje poreza je novacenje zakona zvan.h i niz organickih imutku. S hattiserifom u svczi izdan je Medutim ma da ,e bio e (spasonosne uredbe). r r t e n z i m a t i h a u Bosni nikakve prakt.cke posliejavno proglasen. hatiserif nije imao
svim
podanicima
a uz to
348
dice, jer je sve ostalo pri starom jos dobar niz godina. Sve su se osnove velikoga vezira razbile ne samo na otporu Bosnjaka i Hercegovaca, nego na potpunom pomanjkanju sposobna i valjana cinovnistva, pocev od istoga vezira nize, jer samo njime mogle se provesti ustanove tenzimata, kojim bjese uopce dokinut feudalni sistem u carstvu. Pace sada nastadose sukobi izraedu aga i kmetova, koji ce se konacno pretvoriti u otvorene bunc krscana protiv muslimana. Pogibija Smail-age Cengica. Kao u Bosni tako je bilo i u Hercegovini smutnja okapanja s provodenjem ustanova tenzimata, pace tude je upravo tiranski pasovao Ali pasa Rizvanbegovic kao
i
samostalni hercegovacki vezir, Za njim su se povodili i njegovi drumedu kojima se navlas istice gatacki muselim S mail -.aga C e n g i c, potomak osmanlijske porodice, doseljene iz Male Azije pocetkom XV. vijeka u hercegovacko Zagorje. Jos 1836. kad su se podigli neki krscanski kmetovi uz crnogorsku granicu (Grahovgovi,
Ijani,
Drobnjaci
II.
drugi)
Petar
Petrovic Njegos,
pjesnik
Medutim Smail-aga
nego
i
Grahovu polju ne samo Grahovljane, one crnogorske cete, koje im je poslao u pomoc vladika (u aug. 1836,). Buduci da je tom prilikom poginulo vise clanova vladicine kuce, zudio je od toga vremena crnogorski gospodar za osvetom.
pobije na
njegov savjet dakle domame konacno Drobnjaci Smail-agu k sebi, da pokupi zaostali harac, Kad Smail-aga dode, navale na nj nocu 5. oktobra kod Mleticka udruzeni Drobnjaci i Crnogorci te m.u ametom pobiju cetu, a i njega samoga ubise. Ovaj je dogadaj, ma da su Hercegovci vec u januaru 1841. Ijuto osvetili pogibiju Smailaginu na Drobnjacima, izazvao opcu radost medu krscanima i ojacao kod njih ugled Crne Gore. Glas o njemu rasirio se daleko i podade konacno gradu za klasicno hrvatsko pjesnicko djelo Mazuranicevo ^,Smrt Smail-age Cengica", spjevano u Karlovcu 1844. Tahir-pasa i Omer-pasa. Poslije dulje stanke zace opet u Bosni
energicki provoditi tenzimat novi vezir
Na
Tahir-pasa
(1846
1850);
on narocito upokori Sarajlije, ali kad je okrenuo na Krajinu, bjese prisiljen na povratak u Travnik, gdje i kod Bihaca sustavljen umre od kolere. Za njegova vezirovanja proglasen je sultanov ferman, kojim bi ukinuta kmetska robota (1848), no sada zatraze muslimanski posjednici, da im kmetovi daju trecinu s njiva polovinu s livada. Kad su se kmetovi potuzili protiv ove samovoljne odredbe svojih gospodara, poslje porta u Bosnu Omer pasu Latasa, da konacno
i i
349'
obracuna s otpornicima.' Ljeti 1850. dosao je Omer pasa u Sarajevo skrsi otpornike, najprije u Pos jakom turskom vojskom, pa redom sa casti hercegovackoga vezira Ali pasu Rizvansavini, onda svrze oka bcgovica i dade baciti u tamnicu (1851) i konacno satre Krajinu bilo carske vlasti jos od 1832. Bihaca, gdje nije pravo Banjaluke u Krajinu dovedose Omer pasi hercegovackoga Ali pasu, Ovamo
i
nasto ga dade
aprila
1851.
a.
starca od 80 godina ubiti, Tako je krajem konacno skrsen otpor bosanskih feuse
da lac
Kad
Omer pasa
Bosnu na sesf okruzja, a ova na mudirluke je na celu kajmekam, podjedno upraili kaze; okruzjima stajao kadije kao sudac, a mudirlucima mudiri kao upravitelji, a vitelj
i
suci.
Sarajevu sjedio
i
spahijski sistem
Inace jos
ali
je
ukinut
tanje
strijski
utjecaj
i ostade netaknuto. Sada (1850) osnovan je vrsio sve to snazniji generalni konzulat, a taj je na pucanstvo muslimani vise su ga se bojali od svoje vlade, a krscani
n o p iauu Sarajevu
a g r a r
Okupacija Bosnc
laca ojacase po prirodi
senja
za koje su oni dasto znali, all pitanja i teskih poreznih tereta, jos vise zbog nerijesena agrarnoga mah bili su glavni buntovoni se sve to cesce i zesce bune. U prvi Hrvati mirovali. Narocito se nici pravoslavni Srbi, dok su katolicki Gorom, tako da su dizala juzna Hercegovina, podupirana Crnom izbijali sada veci sada ondje od pedesetih godina dalje redovito
ustanova
sultanskih
ni manji pogranicni sukobi. Tomu nijesu pomogle sudjelovali zani one mjesovite, kod kojih su slala porta sama, a Francuske, Engleske i Pruske stupnici vanjskih vlasti, Austrije, Rusije. posljednjega odlicnijega vezira u Bosni a ni vrsno vladanje (1861) pase (1860-1869), koji se mnogo brigao Topal Serif
komisije, sto ih je
Osman
Srbija napredak zemlje. Sada se stala Obrenovic je knez Mihajlo uplitati u bosanske poslove, pace njezin predade u carskq ime admimstraa)U Bosne trazio od sultana, da mu istodobno posvecivao naj(au nom et pour S. M. le Sultan), dok je
za
materijalni
kulturni
Gora opcine Plaski kao sin Potom svrsio je u Gospicu vojnicku skolu. natporucnika. Zvao se Mihajlo Latas ubrzo je odb,egao u Tnrsku, no dodijeljen stozeru (stopu) kao ..kadet feljbaba".
Omer
pasa
Latas roden
je
je
poturcio sc
350
vecu paznju Hercegovini novi crnogorski vladar knez Nikola. Razumije sc, da je sve to izazivalo i budnu paznju austro-ugarske monarhije, koja se u takim prilikama odlucila, da ce obje zemlje uzeti u svoju upravu. U takim ako ih vec mora Turska da izgubi je dakle prilikama buknuo u julu 1875. ustanak u Hercegovini, izazvan nemilosrdnim pobiranjem poreza. Malo prije dosao je u Dalmaciju kralj Franjo Josip L, a njegova je prisutnost u blizini Hercegovine znatno utjecala na katolike u toj zemlji, pa su se i oni pridruzili ustanku pod vodstvom zupnika don Ivana Music a. Malo kasnije pobune se krscani i u bosanskoj Krajini (u augustu), kojom je priSlavoniju. Buduci da likom sva sila naroda prebjegla u Hrvatsku su svi pokusaji evropske diplomacije, da se putem komisija ucini ustanku kraj, ostali bez rezultata, doslo je konacno do rata izmedu 1876), a onda do rusko-turSrbije i Crne Gore s Turskom (1875
skoga rata (18771878). Kad se u Berlinu na kongresu uredivalo pitanje Balkanskoga poluotoka poslije rata, ovlastile su velevlasti na prijedlog Engleske
austro-ugarsku monarhiju, da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu i da u njoj primi upravu, Ovoj su zadaci potom udovoljili generali Josip
Filipovic
Stjepan Jovanovic. Prvi usao je u Bosnu preko i Save kod Broda i zauzeo 19. augusta 1878. Sarajevo, a drugi jos 5. augusta Mostar preko Dalmacije, U okupiranom stanju ostale su obje zemlje sve do 5, oktobra 1908., kad je car i kralj Franjo Josip I, proglasio manifestom njihovu
aneksiju
austro-ugarskoj monarhiji,
a 20, februara
1910. dobise
Razdioba. Povijest
(bizantinsko)
v o
ide
Gl.
Jirecek.
351
njegovoj dubrovacke, dok konacno Francuzi ne ucinise kraj
slave
stoljetnoj slobodi.
grada Dubrovnika Epidaurum danas Cavtat). po imenu sude^i (Epidavar dubrovackih spomenika, navoc^i prvi put istom go grad grckoga postanja, ali se u izvorima Pompeja sa Cezara 47. pr. Hr. za gradanskoga rata izmcdu
Postanak
polozaj. Kolijevka
je
dine
Grad
je
opskrbljivao
iz
susjednih gorskih
izvora pitkom
vodom dugacak vodovod, po kojem je onaj kraj, Canalis, rom. vodovod prolazio, docnije prozvan Konavle (lat.
i
kojim
je
Canale).
Kad su pocetkom
oni
zitelji,
Epidaurum, odsehse se
^ovo bilo je susjedni Sloveni (Hrvati u njem isticati vremenom doseljeni gradu slovensko obiljezje. koji vec u XV. vijeku podadose
ropstvu, kakvih desetak kilometara poluotocicu (ako ne otocicu jos u na sjcver i utemelje na kamenom Sveti Srd, nov grad to doba], podno brda zvana b r o v n i k.^ Ziteljstvo nje(rom Ragusa), docnije hrvatski zvan D u dalje pocmju se isprva romansko, a istom od XII. vijeka
sto
su umakli nozu
Ragusium
Srbi),
utjecao na njegovu Geografski polozaj Dubrovnika odlucno je gdje prestaje dalmatinsko otoqe buducnost, jer se on nalazio ondje, sjevera na jug. prvi put otvorena. gdje je morska pucina, iduci od u njegovu susjedstvu razPored toga jos je znatno, sto je sva obala Gruzem zatonima i prirodnim lukama. u prvom redu
i
vedena dubokim
(Gravosa).
Ali
kopnene su
prilike
bile
veoma
povoljne, jer su se
zaleda, narocito iz Trebinja i dasvi putovi, sto su vodili iz gorovitoga Neretve sastajali, pace i podrucje rijeke
usca svoje pravo i pnrodno imalo zbog mocvarnoga i nezdravoga Dolinom su Neretve opet vodih glavni stjeciste bas u Dubrovniku. sve do Cangrada. i dalje prometni putovi u Bosnu, Srbiju, Bugarsku
Buduci da
zemljista u Dubrovnik u pocetku imao veoma malo neznatne kolicme zita ovo je samo rodilo pored svojoj vlasti, a da se sluz, vinom, to je on bio od iskona prinuden, poglavito uljem
je
i i
ribarenjem i trgovinom. K.od svojim geografskim polozajem baveci se materijalnu konst udesavajuci toga je imao pred ocima jedino svoju zgodan cas znao politicki rad. tako da se vazda u
prema
'
njoj
svoj
Na
Od
dnhrb
[= dub) nastadc
gaj).
kao
352
kao ,,vrhovnome gospodaru", cime pocetka XIX. vijeka sacuvao svoju nezavisnost. do
pokloniti jacemu, toboze
jest sve-
1205,).
U prvom
je
i maslinike izvan gradskih zidina godicnji danak od po 36 zlatnika susjednim knezovima slovenskim, zahumskom i travunjskom, na kojih su se zemljistu
taj se danak zvao mogoris (lat, magarisium). Izrijekom Dubrovnik prvi put pominje 867,, kad su ga Arapi (Saraceni) kroz dulje vremena uzalud podsjedali i konacno morali uzmaci ispred bizantinske pomoci. Za ratovanja izmedu careva Vasilija II, i Samuila bugarskoga koncem X. i pocetkom XI. vijeka prepusti bizantinski car zastitu nad Dubrovnikom mletackomu duzdu Petru II, Orseolu, koji
oni nalazili
se
1000.
Ali vec
za cara
Romana
III.
(1028
1034)
sa svojim
ladama pomazu bizantinskoj mornarici u ratu s Arapima, Nekako XL vijeka postade dubrovacka biskupija (nasljednica epidavarske) nadbiskupijom, pa tako se gtad oslobodi svakog stranog utjecaja na svoje crkvene poslove, Kad se u juznoj Italiji namjestise Normani, prizna Dubrovnik njihovu vrhovnu vlast, jer u ratu, sto se vodio izmedu cara Aleksija I, Komnena i hercega Roberta Guiskarda, Dubrovnik se opet povrati pod bizantinsku vlast pa se pod njezinom zastitom znatno podize, tako da ga arapski geograf I d r i s (okogodine 1135.) opisuje kao velik grad, a njegovi radini i hrabri zitelji imaju ovecu mornaricu, kojom se daju na daleka putovanja.^ Za rata izmedu cara Manuila Komnena Venecije osvojise 1171. Mlecani Dubrovnik, no odmah ga i ostavise. Kad su poslije smrti Manuila Komnena u bizantinskom carstvu nastali veliki metezi, priznavao je on od 1185, do 1190, ponovo vrhovnu vlast normanskih vladara, a onda se opet vrati pod bizantinsku do godine 1205, U to je doba Dubrovnik vec toliko prosirio svoje trgovacke sveze sa zaledem i okolisem, da se pokazala potreba za sklapanje posebnih ugovora s tamosnjim
krajem
i i
vladarima
i glavarima, tako s Kotoranima, sa srpskim velikim zupanom Stjepanom Nemanjom, s bosanskim banom Kulinom (1189), s omiskim Kacicima i humskim knezom Miroslavom, bratom velikoga zupana Stjepana Nemanje, Podjedno su ugovarali Dubrovcani s istarskim gradom Rovinjem talijanskim gradovima Pizom i Ankonom.
i
na
Siciliji)
je
najjuznijt^
353
francusko-lombardskih vitezova za tako zvane cetvrte krizarske vojnc sasvim je promijenilo politicke odnose na istoku. Bizantinsko
carstvo osim neznatna dijela bilo unisteno,
a Venecija postade u
taj
par prva pomorska vlast na Sredozemnom moru, U to se doba duzda vrhovnim (1205) Dubrovnik podlozi republic! mletackoj priznavsi
gospodarom, Po tradiciji tlacio je knez Damjan Juda dubrovacke gradane i vlastelu tako jako, da su oni toboze sami pozvali Veneciju, da ih spase, Odsada je stolovao u Dubrovniku mletacki knez (comes), (vicecomes) pocevsi od 1237. imenovan na dvije godine, no podknez
i
ostalo
cinovnistvo bila su
domaca
vlastela
s
isto
utjecaja, jer je on najvece moci bila je prosirio zemljiste i udario sigurne u to vrijeme uredio svoju upravu,
po Dubrovnik od znatnoga
osnove svojoj istocnoj trgovini, Istodobno Unutarnja uprava uredena bi posebnim statutom (1272), Lastovo, dok su Dubrovse od svoje volje podlozi Dubrovniku otok
cani grad Ston
i
Peljesac) godine
i
1333. kupili
od bosanskoga bana Stjepana Kotromanica su po moru Dusana za gotove novce. Trgovinu pak svoju prosirili ugovore uglavise do Tunisa, Egipta, Sirije i Crnoga mora, a trgovackc I s Italijom obnovise s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom.
ili
bio
Ankonom, Dubrovnik u to doba u zivahnom prometu, narocito s Najglavniji dio trgovine dubrovacke Sicilijom. Firencom, Napuljem na zapad, a uvozenje bjese u jednu ruku prevozenje istocnih sirovina slobodno trgovanje zapadnih industrijalnih produkata na istok. Za vladanma danak po Srbiji placali su Dubrovcani od 1240. srpskim koji je vremenom dona dan sv. Dimitrija zvan ..srpski dohodak", su se Dubrovcam u to segao visinu od danasnjih 10.000 kruna. Jos Bosm, Srbiji Budoba uzeli zivo zanimati procvalim rudarstvom u zitelja porastao, grad sam se znatno povecao i brojem garskoj, a izgubila Trecc doba (13581808). Zadarskim mirom od 1358. gradove na istocnoj obali sve otoke je Venecija za po stoljeca na osnovi zasebnoga Jadranskoga mora. I tako priznade Dubrovnik kralja Ludovika 1. Kral| ugovora 1358. protektorat ugarsko-hrvatskoga godisnji danak od pet ugarskb-hrvatski primao je od Dubrovcana na moru dok se u dukata, a u ratu imali su ga pomagati
je
i i i i
stotina
mijesao. U pol.tickim poslonjihove unutarnje poslove nije nimalo b r o v n i k doduse podvima opcega drzavnoga interesa bio je D u
354
ali
samo
pri-
vidno, jer zapravo bijase sasvim slobodna republika, ravna svojim talijanskim druzicama. U to se doba zgodise znatnc promjene u dubrovackom u s t a v u. U pocctku bilo je vladanje u Dubrovniku u glavnom demokratsko,
jer je
skupstina (concilium generale), na koju se sastajao sav narod, bila glavno zakonodavno tijelo. Tekar poslije sve je vise ojacavalo plemstvo, a puk (plebs) bi konacno uklonjea od drzavne uprave uki-
preuze
vele
i-
e c e, pa tako poprimi Dubrovnik znacaj patricijske republike. Odsada se sastajao sav drzavni zivot dubrovacki u knezevskom dvoru, sagradenom koncem XIV. vijeka, Ovdje se skupljalo vele vijece (consilium maius) sastavljeno od svih neporocnih gradskih plc-
mica, starijih od dvadeset godina, Vele vijece stvaralo je zakone i biralo opcinsko cinovnistvo, poglavito clanove vijeca umoljenih
(consilium
rogatorum),
u pocetku
njih
sest,
docnije dvadeset
cetiri,
konacno cetrdeset i pet plemica, i po dva puta na nedjelju, vijecalo je o zakonima, sto ce ih predloziti velom vijecu, i opravljalo sudacke poslove. Kao izvrsujucu vlast biralo je ovo vijece umoljenih m a I o vijece (consilium minus), izabiralo sastavljeno od sedam clanova, koje bi sudilo cinovnistvu (rector) birao se od 1358. dalje samo izmedu sebe kneza. K n e z na m e s e c dana, a bijase vise reprezentant negoU pravi vlastodrzac. Oblacio je na sebe mantiju od crvenog damasta (toga), crvene
sastajalo
i
j
carape i crvene cipele, Samo u zvanicnim poslovima smio je za vrijeme svoga kratkoga knezevanja ostaviti dvor, a i onda jedino u sve pratnji maloga vijeca i zasebne glazbe. Knezevska cast, kao i sluzbe, Stalne v o s k e u ostale bile su besplatne, dakle pocasne
j
Dubrovniku
s
nije
bilo;
tek
su
kastelani
paziU na pojedine
utvrde
odredenom cetom strazara. Dasto, u potrebi Dubrovnik se ispomagao placenicima, Za protektorata ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji su svi redom,
obicno pri nastupu na prijesto, potvrdili ugovor, sto ga je sklopio najvisega stepena kralj Ludovik I, s Dubrovnikom, podize se on do
*snage
sjaja,
narocito
vijeka.
to je
doba
najvecma razgranjenu i oko 40,000 stanovnika, a trgovinu i industriju. i imao je do trista trgovackih brodova, koji su ploviU do Spanije na putovanjima Koje Engleske, pace dubrovackih mornara bilo
republika dubrovacka imala najsiri
Grad sam
brojio
355
tvornice gradu su bile podignute drzavnom polporom su sc zvona i topovi. Na glasu bisukna, boja i sapuna, a lijevala (..dubrovacke brave"), pa od starine ,os jahu joste radnje od gvozda su se gojile, a prvi cuvccuveno zlatarstvo i kozarstvo. I znanosti koji bijase Filip de Diversis iz talijanske Luke, niji ucitelj u gradu teritorij njemu, Istodobno prosiri se opisa 1440. Dubrovnik i zivot u stecevinama s jedne strane potpuno do Stona dubrovacki novim po Konavlima do blizu Erceg-Novoga na (1399), a s druge strane Konavala doslo je do rata s herulazu'u Boku Kotorsku (1427). Radi svrsi se konacno srecno po cegom Stjepanom Vukcicem Kosacom, a jos i otok Mljet, na kojem Dubrovnik. U to su doba stekli Dubrovcani samostan. se nalazio cuveni benediktinski po Balkanskom poluotoku, stadose im siriti
lumbovim.
Kad
se Turci uzeli
vjesto priblizavati. Prvi se Dubrovcani veoma oprezno i bitke (1396), a kad propade daju odmah u doba poslije nikopoljske sultanu na godisnji danak od Srbija (1459), Dubrovnik se obaveze Turci jedini susjedi dubro500 dukata. Skoro potom (1482) postadose na 12.500 dukata, a tako ostade vacki, nasto bi godisnji danak povisen Dubrovcani su i nadalje slodo pada republike. Za sve to vrijeme imajuci svojih trgovackih bodno trgovali po Balkanskom poluotoku u Srbiji i Albaniji, nego kolonija ne samo po Bosni, Hercegovini, ,e pnlikama U takim i Carigradu. Sofiii, Trnovu, Plovdivu, Drinopolju kralja nad republikom dubrovackom protektorat ugarsko-hrvatskog prestao, pace m mohacka krajem vladanja Matijasa I. Korvina upravo ona je samo izmi)emla pnkatastrofa nimalo se ne kosnu republike;
i
ugovori pa-
vidnoga svoga vrhovnoga 'gospodara". doba veoma vjesto, all i Valja priznati, da su Dubrovcani u to Stjepanom Kosacom slobodu. Od rata s hercegom
.
^idmama Dubrovnik ne vidje pod svojim bijase republika sv. Vlaha dusmana. U doba velikih ratova s Turcima siroko n,)e na daleko oaza mira. slobode i licne zastite. kakove ponos Dubrovcana vazda i bijase bilo na Balkanskom poluotoku. To
i
predala pred Mleca(Gundulic u Dubravci"). Jedino je republika susjedstvu u ratu s lurcima nima, jer su oni cesto bili u njihovu ipak Dubrovnik srecno mmc sired svoje gospodstvo po Dalmaciji no zivjeli su Dubrovcam svaka neprilika. Sa spanjolskom monarhijom svojim takoder u dobroj slozi. pace oni su joj, unatoc ^^J^^"^^ ^/!J'(1535) ladama, kad je car Karlo V. udano cima, pomogli brojnim
;
na Tunis.
356
doba Dubrovnik brojio oko 8000 kuca, a na citavom oko 50.000 zitelja. Boljitak, sto ga pokrenusc zivahni trgovacki poslovi, pa trajni mir, probudise u Dubrovcana po uzoru talijanskom veliko zanimanje za knjizevnost, narocito hrvatskom jeziku. No od XVI. vijeka za pjesnistvo na latinskom
to
je
dalje pocese sve to jace padati trgovacki poslovi, a razlog je toj poisti, kao i kod Venecije i ostalih talijanskih primorskih gradova. pomorskoga puta u Indiju preneseno bi teziste Otkricem Amerike evropske trgovine na Atlantski ocean. Ovo polako propadanje uvelikc pospjesi iznenada uzasni potres od 6. aprila 1667,, za kojega pogibe u gradskim rusevinama oko 4000 Ijudi. Poslije te katastrofe grad se doduse opet pridignu, no nikad vise do staroga sjaja ni u trgovini ni u knjizevnosti. U takovim prilikama zadesi ga pad republike mle-
javi
tacke,
okupacija austrijska
francuska.
Francuzi primili
;
su
mirom
Pozunskim (1805) svu Dalmaciju i Boku Kotorsku jedini teritorij republike dubrovacke prekidao je kopnenu svezu medu njima. Stoga
nalozi Napoleon svojim generalima, da bez pitanja
I
zauzmu Dubrovnik. maja 1806. ude general Lauriston u grad i podize na gradskim zidinama francusku zastavu, a 31. januara 1808. proglasi car republiku dubrovacku ukinutom. Tim cinom prestade mnogovjeka sloboda republike dubrovacke. U francuskoj vlasti ostade Dubrovnik do 1814., kad ude u grad austrijski general Milutinovic. Od toga je casa Dubrovnik sastavni dio kraljevine Dalmacije.
odista
25,
Dodatak.
I.
Viseslav oko 800. Borna oko 810.. t 821. Vladislav 821 -o. 835. Mislav oko 835845. Trpimir oko 845864.
876.
2,
861.
Kocclj 861876.
Kraljcvi hrvatski.
Gojslav 10001019.
Kraljcvi ugarsko-hrvatski.
a)
Arpadovici.
Bcla II. (III.) 1172-1196. Emerik 11961204. Ladislav II. (III.) 1204-1205. Andrija I. (II.) 1205-1235. Bela III. (IV.) 1235-1270. Stjepan VI. (V.) 1270-1272. Ladislav III. (IV.) 1272-1290. Andrija II. (III.) 1290-1301.
Koloman 1102-1116.
Stjepan
III.
(II.)
I.
Bcla
I.
Gejza
(II.)
1141-1162.
(III.)
Stjepan IV.
Lad.slav
I.
1162.
(11.)
1162-1163.
1163.
Stjepan V.
Stjepan
(IV.)
(III.)
W.
1163-1172.
b\
Anzuvinci.
Karlo
Karb
II.
Dracki 13851386.
Marija 1386-1395.
Marija 13821385
1386-1409
358
c]
Iz raznih kuca.
2igmund 13871437. Albert Habsburgovac 14381439. Vladislav I. 14401444. Ladislav IV. (V.) 14441457.
d)
Matijas
Vladislav
Ludovik
14901516. 15161526,
Habsburgovci.
Ferdinand III. 16371657. Leopold I. 16571705. Josip I. 17051711. Karlo III. 17111740. Marija Terezija 17401780.
Ferdinand
Nuzkralj:
I.
15271564.
Zapoljski
Ivan
15271540.
Maksimilijan 1564
Matijas
1576.
Rudolf 15761608.
II.
Ferdinand
II.
16081619. 16191637.
e)
Habsburg-Lotaringovci.
Ferdinand V. 18351848. Franjo Josip I. 1848. do danas.
Bosanski vladari.
1.
Baiiovi.
Prijezda IL 1267-1290.
Boric 1154-1168.
Kulin 11701204.
Stjepan 12041232.
Stjepan
Kotroman
1290..
oko 1314.
12331255.
f o.
Vuk 13571370.
2.
Kraljevi.
Stjepan Ostoja 1409-1418. Stjepan Ostojic 14191421.
Stjepan Tvrtko
II.
1395.
14211443.
Stjepan
Toma
1444
1461.
1463.
Hercezi hrvatski.
Stjepan 1066.
Andrija
(sin
1283.
Koloman 12261241.
Stjepan Belin 12461247. Bela Belin 12601269.
Ladislav
Kumanac
1270.
Tomasina Morosini 1292 1296. Albertin Morosini 12971301. Stjepan (sin Karla I.) 13501354. Margareta 13541356. Ivan 13561360. Karlo Dracki 13691376. Ivanis Korvin 14901493.
359
III
Banovi hrvatski.
1,
Jcdinstvcne Hrvatskc.
Andrija 1198. Nikola 11991200. (Benedikt 11991200.)
1020.
Gojko 10591069.
Zvonimir 10701073.
Pctar 1074.
Merkurije 12051206.
Stjcpan 12061207. Bank (= Benedikt) 12081209.
Bertold Andechs-Meranski 1209-1211. Mihajlo 1212.
Ugra
1107.
Apa
1158.
Belos 1163.
Poza
1216.
Ampud
Bank
(drugi put)
12171218.
Suban 11831185.
Kalan 11901193. Dorainik 11941195.
2.
Salamon 12221224.
Mihajlo 1224.
Aladar 1225.
1245.
1322.
Mo)s 1272.
Cak 12721273. Pccz od plem. Dionizova 12741275. Ivan Gisingovac 1275. Toma od plem. Hontpazman 12751276.
Matija
Mikac Mihaljevic 13251343. Nikola Banffy 13431345. Leustahije Ratold 13561361. Stjepan Kaniski 1362-1366. Nikola Szcchy 13661368. Petar Cudar 13681380.
1385. Stjepan i Ivan Banffy 1381 Ladislav od Lucenca 1387 1389.
Detrik
Detrik
Bubck 1389-1392.
360
Dionizije Marcali 1419 -1421.
1463.
3.
Hrvatsko-dalmatinski banovi.
Dionizij
Vojink 1225.
Valegin 1226.
Stjcpan 1243-1251. Butko 1259. Pavao Bribirski 12731312. Mladen Bribirski 13121322.
Ivan 13891392.
Butko Kurjakovic
1394.
1411.
Emcrik Lackovic 1368. Simun Mauricijev 1369 1371. Karlo Dracki 1371-1376. Nikola Szechy 13771380. Emerik Bubek 13801383.
Albert de Ungh 14191426. Nikola Frankapan 1426 1432. Ivan i Stjepan Frankapani 1434
Stjepan Frankapan 1437.
1436*
Hunyady
1453.
4,
Hrvatsko-dalmatinsko-slavonski banovi.
Blaz Podmanicki 1482. Matija Gereb 14831489.
Ladislav.
Pavao Ugal
1350.
1352.
Pavao Bessenyo 1404. Pavao Pecz 14041406. Herman Celjski 14061408. Emerik Zapoljski 14641465. Ivan Thuz od Laka 14661467. Blaz Podmanicki 14701472. Damjan Horvat 1472-1473. Andrija Banffy 14761477. Ladislav od Egervara 14771481.
od Egervara 14891493. Emerik Derencin i Ivan Bot 1493. Ladislav Kaniski 14931495, Ivanis Korvin 14951498. Juraj Kaniski 14981499. Ivanis Korvin 1499-1504. Franjo Balassa de Gyarmath 1505. Andrija Bot 1505-1507, I Marko Misljenovic 15061507. Juraj Kaniski i Ivan Ernust Cakovacki
/ '
1508-1509.
Andrija Bot 15101511.
Emerik Perenyi 1512-1513. Petar Berislavic 15131520. Ivan Karlovic 15211524. Ivan Tahi 15241525.
361
Josip Eszterhazy 1733-1741. Karlo Batthyany 17421756.
/
\
17851790.)
Ivan Erdody 17901806.
Ignjat
<
Cyulay 18061831.
Caspar Alapic 15751577. Krsto Ungnad 15781583. Tomo Erdody 1584-1595. Caspar Stankovacki 15951596.
f
Franjo Vlasic 18321840.Franjo Haller 18421845. Josip Jelacic 1848-1859. Ivan Coronini 1859 1860.
Josip Sokcevic 1860
1867.
1622.
Levin Rauch 18681871. Koloman Bcdekovic 1871 1872.^ Ivan Mazuranic 18731880. Ladislav Pejacevic 18801883.*
Dragutin Khucn Hedervary 18831903. Teodor Pejacevic 1903-1907.
Adam
Batthyany 16931703.
Aleksandar Rakodczay 19071908. Pavao Rauch 19081910. Nikola Tomasic 19101912. Slavko Cuvaj 1912-1913.
Ivan Skerlecz 1913. do danas.
Po njegovoj
smrti
(9.
aug. 1531.)
biskup
1
Andrija Tuskanic
bijase banske casti namjesnikom kninski (1531-1533). a onda Petar Keglevic (1533-1535)
(1536).
erdeljski biskup
'
Nikola Cercndy
Kao banske casti namjesnik upravljao je biskup Juraj od 1840. do 1842.. a drugi put od 1845. do 1848. Vakanovic. 3 Od 1872. do 1873. bijase banske casti namjesnikom An tun komisarom general Herman Kam* Poslije Pejaceviceva odstupa bijase kr. berg 1883. (od 4. sept, do 1. dec).
prvi put
Haulik
ISPRAVI!
Pored sve paznjc. sto je posvecena korektuil ove knjige, ipak su ostale neke stamparske pogrjeskc, koje treba da ispravis prije, negoli se knjigom posluzis.
Str.
14. 18.
redak
19.
4. 3.
40. 40.
55. 71.
Stojimir
citaj
citaj
Strojimir.
istocnoj.
14,
15.
2.
zapadnoj
odozdo,
odozgo,
na putu
pogazil
citaj citaj
citaj
na put.
pogazila.
80.
84.
12.
odozdo,
Grozda
Gvozda.
citaj
13.
6.
14.
stricevic.
159. 170.
171.
citaj
servientes,
23.
12.
12.
odozdo,
odozgo.
Uza je Onako
to
slahila citaj
Uza
citaj
to je slabila.
citaj
Ovako.
197.
Podjedno sklopi
200.
213. 218.
22.
6. 8.
odozgo.
odozdo,
odozgo,
Vlaska
citaj
Vlaske.
Gyarmdth
citaj
Gyarmath.
SADRZAJ.
Strana
Uvod. Glavni
izvori
II.
III.
^J^
23
IX.
A Knezovi
I.
v a
t s
(d o
kraja
a)
Juzni Sloveni u staroj postojbini prva dva vijcka u novoj domovini II. Doscljenje i Hrvatska u IX. vi,eku "^ HI. Franci i panonska v.,eka) Hrvatska i Neretljani (do potkraj IX.
23
;.;.
. :
^^
'
37
IV. Dalmatinska
B.
XI.
a)
nasljednici (910969) V. Tomislav i njegovi 1058) Krcsimirovici (969 VI. Prvi (1058-1089) Obnovljenjc kraljevstva hrvatskoga VII (1089-1102) II.. Petar i Koloman VIII Kralievi Stjepan VII. do kraja XI. vijeka) stanje driave hrvatske (od Nuta'nje
46
46
52
56 60
IX
73
Drugo doba
(o d
1102.
do
1526.)
'
'
(1102-1301)
^^
^_
gj
Vcnecijom i Bizantom (1115-1180) Andrija I. (H.) (1180-1235) Bela II. (III.). Emerik i Ill (1235-1270) IV. Bela III. (IV.) (12701301) Posljednji Arpadovici
Borbc
8^
^^^
B.
V Kraljevi
I.
iz
kuce Anzuvir^ske
. -
(1301.
do
1395..
odnosno
14o9.,
109
109
VI. Karlo
VII.
(1382-14UV) u porod.ci Anzuvmskoi VIII. Dinasticki zapletaji r Kralievi iz raznih k u c a (1409-1526) (1409-1439, sa. i Albert Habsburgovac ,X 2i Ind Luksenburgovac .... Lad.slav IV. (V.) (1440-1457) i I.
.
...
;
,,4
j,^
^^^
26
.
X. Vladislav
^^^
XI. Matijas
XII. XIII.
Korvin (14581490) Ludovik II. H^^^-/"^' Vladislav II. .n, do 1526.) 1526 (od 1102. A stanje kraljevstva hrvatskoga
I.
i
'
'
j43
51
.
Nutarnje
165
Trecc doba od
1526.
do
1790
i
....
Habsbursko-Lotarinske
.
167
167
Kraljcvi
I.
iz
kucc Habsburske
:
II.
Dva
1564) 1683)
167
177
181
III.
Rudolf (15761608)
II..
IV. Matijas
Ferdinand
I.
V. Vladanje Leopolda
VI.
188
.
194
201
Tursko vladanje
I.
i
rat za
oslobodenje (1683
1699)
(17051740) VIII. Marija Terezija (17401780) IX. Car Josip II. (1780-1790) X. Nutarnje stanje kraljevstva hrvatskoga (od 1526. do Kronoloski pregled dogadaja trecega doba
VII. Josip
Karlo
III.
229
253
254
254
Cetvrto doba o d
1790.
d o
d a n a
Kraljevi
I.
iz
kuce Habsbursko-Lotarinske
Leopold II. (17901792) Prvo doba vladanja Franje I. (17921815) III. Drugo doba vladanja Franje I. (18151835) IV. Ferdinand V. (1835-1848) V. Franjo Josip I. (1848 do danas) apsolutizam (18481860) a) Revolucija
II.
i
254
263
27^
286303-
303 312
b)
c)
Provizorij
(18601867)
Nagodba (18671873)
1873.
323
do
1914.
338
343
350^
Dodatak
I.
357
357
II.
Hercezi hrvatski
35&
359-
III.
Banovi hrvatski
u^:
5S8
TORONTO LIBRARY
1^