Godina IV. broj 14 www.noviplamen.

org cijena 30 kn

nP
novi
Tomislav Jaki: Duan Semoli: Hrvatska vapi Rivalstvo izmeu za istinskom sindikata na je najvei hendikep ljevicom

380 DIN 6 KM 8 EUR 12 USD

PLAMEN

asopis demokratske ljevice za politika, drutvena i kulturna pitanja

Ismet Bajramovi: Treba mijenjati radniku svijest i metode sindikalne borbe

U krvi je gladna ovjeka da zbog ene i djece, zbog palainka ili peenog pileta i pokrpanih cipela, ili bilo kakvog malograanskog zanimanja proda svoje takozvano bolje (u ovom sluaju: proletersko) uvjerenje, a pogotovo je to iskuenje veliko, kada se prividno male i neznatne usluge nagrauju nesravnjivo veim, grandseigneurskim priznanjima, inovima i udobnostima, kao to se to dogaa s marksistikim biskupima i duebrinicima na civiliziranom zapadu. Kada takav neznatan nordijski ili zapadnjaki sindikalni inovnik postaje vlastodrcem, kada se na politikoj liniji kao predstavnik svog sindikata kree kao lutka u zatvorenoj, zagrijanoj, pojastuenoj kutiji limousine, on (pod uplivom svoga pogleda na svijet, to jest svoje line iluzije o kiu i o happy endu) pretpostavlja gospodski i preuzvieni standard sagova, plieva, zavjesa, gobelinsa, i livrirane posluge pred tapetiranim vratima, svom prijanjem standardu, kada je kao suiav sindikalni knjigovoa (prije tog happy enda) svrdlao glave blinjima nekim politikim emama, u koje sam (po svoj prilici) nikada nije intimno vjerovao. Iz takvih skupocjenih carrosserija sve se stvari promatraju letimino, sa ezdeset kilometrinom brzinom, pa i bijeda na plonicima javlja se na prolazu kao mrlja, kao kakva ispruena prosjaka ruka na koju se brzo zaboravlja, a kad je rije o politikom razilaenju s bijedom, lake je, nema sumnje, rastati se sa svojom prolou u Pacardu nego pred zelenim suknom, iza koga sjede kratkovidni paragrafi. Na svim zapadnoevropskim politikim raskrima pucaju ampanjski epovi, a gostiti se na meunarodnim gozbama lososovinom i ljukinim blatom udobnije je nego sjediti u kakvom koncentracionom logoru i prislukivati kako strae viu u tmini. Piti iz kositrenog vra pljesnivu vodu ili malagu nije isto, a avo, kao slika vjenoljudskih dilema, nije se javljao samo biblijskim prorocima: on uznemiruje i marksistike nadbiskupe, pa i nije tako crn kao to se to priinilo Lutheru. Ima cilindar, sjedi u Pacardu, vjeruje u Macha i Avenariusa, relativista je (prema tome sumnjiav u principu spram svake demagogije), a pod demagogijom razumijeva sve to ne spada pod pojam Pacarda, cilindra, portefeuillea i happy enda.

Petar Dobrovi, Redakcija asopisa "Danas"

ivimo pod prokletim i tekim teretom starinskih ema, otrcanih predodbi, krivotvorenih slika o stvarnosti, i teko je probiti se kroz te mrane prostore to ih zamiljamo u patetinom grimizu vjekova, oklopa, tradicije, odgoja i dresure, do neposredne i jasne istine, da bi ovjek zapravo trebao biti ovjeku ovjek, a ne poslodavac, i da je ljudsko izravnanje tog nedostojnog odnosa prvi preduvjet svakog daljnjeg ljudskog razvoja i napretka. (Miroslav Krlea, ulomak iz eseja Amsterdamske varijacije, Danas, 1. veljae 1934.)

IMPRESSUM

SAVJET NOVOG PLAMENA

INTERNACIONALNI Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i politiki pisac, najistaknutiji ivui javni intelektualac prema anketi britanskog asopisa Prospect, slobodarski socijalist Ken Coates - vodei svjetski strunjak za samoupravljanje, predsjednik Bertrand Russell Peace Foundation, 10 godina bio lan Evropskog parlamenta, a 5 godina predsjednik Komisije za ljudska prava Evropskog parlamenta David Graeber - vodei svjetski antropolog, slobodarski socijalist Michael Albert - vodei svjetski strunjak za participativnu demokraciju, urednik ZNeta Chris Ford - britanski humanistiko -socijalistiki filozof i sindikalni aktivist prof. dr. Bogdan Denitch - prof. emeritus sveuilista u New Yorku, predsjednik udruge Tranzicija u Demokraciju i su-predsjednik Demokratskih socijalista Amerike prof. dr. Michael Lwy - filozof i sociolog, predava na Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu John McDonnell MP - lijevo-laburistiki lan britanskog parlamenta. prof. dr. Dragan Plavsic - profesor prava u Oxfordu prof. dr. Catherine Samary - parika profesorica ekonomije i vodea strunjakinja za podruje bive Jugoslavije, suradnica francuskog izdanja Le Monde Diplomatique prof. dr. Jean Ziegler - profesor na parikoj Sorbonni, bivi specijalni UN-ov povjerenik za pravo na hranu SLOVENIJA dr. Sonja Lokar, politiarka, biva lanica predsjednitva SK Slovenije i slovenskog parlamenta prof.dr. Rastko Monik, sociolog i profesor sociologije kulture, lan Foruma za levico prof.dr. Slavoj iek, filozof i kulturni kritiar BiH prof. dr. Nerzuk urak, profesor na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, novinar doc. dr. Salmedin Mesihovi, predava na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Bratislav Napotnik, predsjednik sindikalne organizacije ROS ajavec, Banja Luka prof. dr. fra Marko Oroli, bivi BiH ministar za Multireligijska i multinacionalna pitanja Josip Pejakovi - glumac, predsjednik Alternativnog ministarskog vijea prof. dr. Dragoljub Stojanov - profesor ekonomije, bivi BiH ministar za vanjsku trgovinu prof. dr. Miodrag ivanovi - predsjednik Stalnog meunarodnog komiteta za humanizam i poredak, poasni predsjednik Evropskog pokreta BiH. HRVATSKA prof. dr. Inoslav Beker - novinar prof. dr. Nadeda ainovi - profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predsjednica Hrvatskog PEN kluba Kasum Cana - predsjednik Foruma Roma Hrvatske i lan Internacionalnog Roma parlamenta u Beu Ivan Grguri - diplomirani ekonomist, sociolog i filozof prof. dr. Maja Hribar - Oegovi - teatrolog dr. Ivan Jakopovi, politolog dr. sc. Hrvoje Juri, predava na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prof. dr. Svetozar Livada, sociolog Dorino Manzin, novinar prof. dr. Predrag Matvejevi - pisac, profesor na rimskoj Sapienzi i parikoj Sorbonni prof. dr. Milorad Pupovac - lingvist, saborski zastupnik Boo Rude - direktor izdavake kue Prometej dr. Guste Santini - financijski strunjak, poslovni konzultant i urednik znanstvenog asopisa Ekonomija/Economics Slobodan najder, pisac i kazalini redatelj prof. dr. Slobodan Uzelac - potpredsjednik Vlade RH mr. sc. Velimir Viskovi, predsjednik Drutva hrvatskih pisaca, leksikograf, urednik Knjievne republike i Sarajevskih biljenica dr. sc. Antun Vuji, filozof i leksikograf, saborski zastupnik SDP-a, bivi ministar kulture RH SRBIJA Duan Gojkov , beogradski pisac, reiser, te urednik Balkanskog knjievnog glasnika Ibrahim Huduti Rustemovi - ekonomist, predsjednik Muslimanskog kulturnog centra u Subotici prof. dr. Todor Kulji, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Biljana Kovaevi-Vuo, odvjetnica i predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava doc. dr. Vladimir Markovi - politiki pisac i predava na Fakultetu politikih nauka u Beograd Ivica Mladenovi - diplomirani sociolog Miroslav Samardi, politolog iz Zrenjanina Ratibor Trivunac - aktivist i politiki pisac Duan Vukadinovi - politiki pisac prof. dr. Vera Vratua profesorica sociologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu CRNA GORA doc. dr. Filip Kovaevi - profesor politike psihologije i psihoanalize na Univerzitetu Crne Gore u Podgorici

Novi Plamen
asopis za politika, drutvena i kulturna pitanja Izdava: Demokratska misao d.o.o. Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb www.noviplamen.org redakcija@noviplamen.org asopis izlazi kvartalno Glavni urednici: Filip Erceg Mladen Jakopovi Goran Markovi Redakcija: Goran ubrilo, Filip Erceg, Mladen Jakopovi, Goran Markovi, Jasna Tkalec, Marko Veligaj Urednik znanstvene sekcije: Neven Jakopovi Grafiki urednik: Nenad Pejukovi Grafem d.o.o. Tisak: GMG GRAF, Sesvete iro-raun: 2484008-1103959884 (Reiffeisen banka) Pretplate iz inozemstva mogu se vriti na: SWIFT RZBHH2X IBAN: HR25 2484008 - 2100111688

Treba vjerovati u mozak ovjeka, treba hodati, kretati se, misliti, boriti se, to je jedini ljudski nain, a sve ostalo je dim. Miroslav Krlea

3 4 8 12 17 21 23 24 28 32 34 36 36 37 37 38 40 43 47 51 53 54 56 61 65 70 72 76 79 83 91 100 101 110 115 118 120 125 131 135 137 140 147 148 154 155 157 161 165 172 176 177 177 178 180 183 184 185 181 187

SADRAJ UVODNIK HRVATSKA RAPSODIJA: Filip Erceg, Referendum za radniko dostojanstvo Pero Tambura, Perspektiva bez razvoja 15 GODINJICA DAYTONSKOG SPORAZUMA: Goran Markovi, Diskriminacija u Ustavu Nerzuk urak, Promjene Ustava Miodrag ivanovi, Kraljevi i kuriri SVIJET U 21. STOLJEU: Jean Ziegler, Glad u svijetu je apsurdan pokolj Peter Hallward, Kako je ameriki imperijalizam upropastio Haiti Michael Lebowitz, Samoupravljanje na venezuelanski nain Andr Maltais, Chavez u dalekozoru Obame Mark Weisbrot, Ekvador i Bolivija Hammond, Afganistan: Karzai ponovno imenovao Dostuma za zapovjednika vojske G.R., Siromana Hrvatska za skupi rat World Socialist Website, CIA proiruje operacije ubijanja bespilotnim letjelicama u Pakistanu Michel Mller, Najudoviniji vojni budet u povijesti SAD-a Steve McGiffen, Treba li vedska ui u NATO? INTERVIEW: Tomislav Jaki, Hrvatska vapi za istinskom ljevicom Duan Semoli, Rivalstvo izmeu sindikata na je najvei hendikep Ismet Bajramovi, Treba mijenjati radniku svijest i metode sindikalne borbe LJETNA KOLA ANTINEOLIBERALIZMA: Richard Seymour, Kapital je oruje masovnog unitenja Seeraj Mohamed, Stanje ekonomije Stavros Mavroudeas, Grki vanjski dug i imperijalistika rivalstva Jason Hackworth, Kritika neoliberalnog grada Carlos Oya, Ili milom ili silom: agrarni neoliberalizam u teoriji i praksi Joachim Becker, Istona i srednja Europa i financijska kriza - MMF kao spasilac OBRAZOVANJE: Sven Marceli, Iskljueni u drutvu znanja Michael D. Yates, Radnika klasa u akademskoj tvornici Jasna Tkalec, Proizvodnja intelektualnih invalida DAS KAPITAL: Ivan Grguri, Aneli i vragovi: ekonomisti koji su najvie doprinijeli financijskoj krizi... Vera Vratua, Da li zavriti ili zaustaviti privatizaciju javnih preduzea? Aleksa Milojevi, Pred ekonomskim sunovratom Michel Housson, Demokratska kontrola (P)OGLEDI: Zoran Vidojevi, Istorijski bilans i budunost demokratije Ivica Mladenovi, Levica, drutvo, demokratija: okvirna razmatranja Salmedin Mesihovi, Razumijevanje sadanjeg historijskog meaa Kevin Levie, Zato svaka stranka eli voditi kampanju kao Obama i zato u Nizozemskoj to moe samo Socijalistika partija Goran Markovi, Demistifikacija restitucije Radnika borba, Radniki otpor u Hrvatskoj Jasna Tkalec, Razmiljanje i prolost Stjepan aban, Otuivanje imovine: privatizacije i dioniarstvo Vinko Grgurev, Europa: kakva i ija Dubravka Ugrei, Knjievnost kakanijske provincije POEZIJA: Dobria Cesari, Truba sa Seine (P)OGLEDI: Boris Buden, Djeca postkomunizma Slavoj iek, Kranski socijalizam MEMENTO: Sonja Biserko, Titov duh Latinka Perovi i Tvrtko Jakovina, Titovo djelo 30 godina kasnije Todor Kulji, Tito izmeu amnezije i nostalgije Marin Jurjevi, Socijalni pokreti u Latinskoj Americi u drugoj polovini dvadesetog stoljea William Blum, Srp i eki utiskani na lice vaeg djeteta Svjetlana Diodato, Jose Saramago: 1922.-2010. ,,BiljenicaJosea Saramaga Jose Saramago, Ulomci iz ,,Biljenice RECENZIJE: Naomi Klein, ,,ok doktrina Mladen Jakopovi, ,,Dugo dvadeseto stoljee Svjetlana Diodato, ,,Subversive film festival IN MEMORIAM: Biljana Kovaevi Vuo Ken Coates PRAVA IVOTINJA: Zoran ia, Specizam Miroslav Krlea, Izrabljivanje ivotinja i razvoj civilizacije

Uvodnik

,,Sjedili mi na najviem tronu ovoga svijeta, svejedno sjedimo samo na svom repu, napisao je davno Mi chel Montaigne. ,,Glaveina je u ljudskoj povijesti bilo napretek, a iza sebe uglavnom nisu ostavljali puno vie od podsjetnika na svoju kulturnu i moralnu pusto. Njihovi su ivoti, Tolstojevim rijeima u romanu Smrt Ivana Iljia, bili ,,vrlo jednostavni, vrlo obini, i stoga vrlo uasni. Zato spomen na Spartaka traje ve 2000 godina... itava je povijest puna progresivnih ljudi koji su utkali svoje ivote u razvoj ljudske civilizacije, i iz te su perspektive ovih nekoliko mranih, ,,postmoderno nihilistikih desetljea samo trenutak. U ovome periodu ,,trulei, kada je postojei sistem iscrpio sav svoj progresivni povijesni potencijal i zasniva svoju snagu na kultu lai, novca, neslobode i masovnih ubojstava, a nove emancipatorske snage su tek u nastajanju, znaaj i odgovornost predane, sabrane i kreativne napredne manjine vei su nego ikad. mr.sc. Mladen Jakopovi

Tin Ujevi

Visoki jablani
Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi; od gromora njina glasa uma i more se budi, a kada rukom mahnu, obzori svijeta se ire i bune, i prodiru u vis, u etire. Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji, bijedi, suanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji. Oni imaju snagu vjere to ivi u smaku i vrelo svjetlosti to tinja u mraku i sunce u oblaku... Oni imaju polet orlova, sranih zranih ptica, oni poznaju pjesmu naih najdubljih ica, za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti, ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, roena u plau, sazrela u muku. Njina muka desna neprestano zida dvore ovjeanstva. Dom Prometeida ! I gdje tinja savjest, kao iskra sveta oko njih se kupi orijaka eta za slobodu prava. Ali u samoi njihova je glava ispravna i ista povrh mrane rulje gdje ih ne razumiju glupani i hulje, kao vrak divnih, zelenih jablana, reui do munje vedri obzor dana. Tako, uistinu, do njih vode puti, gdje se pojas rijeke u dolini sluti, gdje se sitno cvijee plavi, ruji, uti; nagnuti u ponor nebeskoga svoda dok crvena jesen drumovima hoda. Mi stupamo bijelim dolom u tiini, oni, sami, gordi, dru u visini, mue ednu zjenu ili revnu opnu; to ne mogu, to ne mogu da nas u vis popnu. Povrh njina vrka gdje se pjesme gnijezde samo vile lete, ili bure jezde; a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!

REFERENDUM

ZA
DOSTOJANSTVO RADA
Filip Erceg Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna drava, koja jami kulturnu autonomiju i sva graanska prava Srbima i pripadnicima ostalih nacionalnosti u Hrvatskoj, moe stupiti u savez suverenih drava s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rjeenje dravne krize SFRJ)? Tako je glasilo pitanje na referendumu o samostalnosti 1991. godine. Odgovor je, dakako, bio oekivan. Od 83 posto izalih biraa, njih ak 94 posto izjasnilo se za ovo rjeenje. Danas, skoro dva desetljea nakon proglaenja samostalnosti, graani Republike Hrvatske ponovno izlaze na referendum, ali ovog puta da se izjasne za ili protiv ouvanja radnikih prava. To bi trebao biti drugi referendum od samostalnosti Hrvatske. Ustvari, to je prvi pravi referendum u tzv. samostalnoj Hrvatskoj, jer onaj prvi referendum nije bio referendum u samostalnoj Hrvatskoj, ve referendum o eventualnoj samostalnosti te iste Hrvatske. Dodue, bilo je i prije pokuaja da se prikupe potpisi za raspisivanje referenduma, ali niti jedan od tih pokuaja nije uspio. Prikupiti 10 posto potpisa od ukupnog broja biraa u roku od 15 dana, kako je to propisao zakonodavac, inilo se nemoguom misijom. Prisjetimo se: zadnji kojima nije uspjelo prikupiti potpise za raspisivanje referenduma, bila je udruga More je kopno, iji je cilj bio raspisati referendum o Arbitranom sporazumu sa Slovenijom. Prije njih potpise za raspisivanje referenduma o ulasku Hrvatske u NATO pakt prikupljala je i Antiimperijalistika inicijativa, ali ni njima nije uspjelo prikupiti dovoljan broj potpisa. Istina, graane je teko motivirati za pitanja koja ih se neposredno ne tiu. NATO pakt? A kaj se to mene dotikavle, razmilja prosjeni hrvatski ovjek. Naravno da se ulazak Hrvatske u NATO pakt tie svih nas, ali je u ovom sluaju politika elita uspjela uvjeriti graane da je za njih NATO pakt dobra stvar. NATO e nas braniti od potencijalnih agresora, Hrvatskoj e po ulasku u NATO pakt porasti kreditni rejting, itd., itd. To da je NATO pakt u osnovi jedna

Hrvatska rapsodija

imperijalistika organizacija u slubi Krupnog Kapitaprvi referendum bio referendum optimizma, dok je la, to je za obinog hrvatskog ovjeka metafiziko piovaj drugi referendum - referendum oaja. Godine tanje. E, a kada bi se hrvatske mladie moralo regru1991. mnogi su radnici naivno povjerovali da e pretirati da ratuju u sastavu NATO pakta, e onda bi to ko noi postati kapitalisti, a onda su mnogi od njih ve bilo egzistencijalno pitanje za koje bi se zainterepreko noi baeni na ulicu. Onaj radnik koji je 91. sirali iroki slojevi. To je tako: ovjek je ipak u sutini glasao na referendumu za samostalnu Hrvatsku bio sebino bie, koje u sebi je pun ideala, vjere i narazmilja otprilike ovako: de, a taj isti radnik koji ti hrvatski vojnici koji e sada izlazi na radniki reSindikati su ovom akcijom dokaratovati i ginuti za tue ferendum pun je gorine, zali da mogu ostvariti puno toga interese, oni su za to dobunta i rezignacije. Te ako su jedinstveni, a graani da bro plaeni; oni su profeve davne 1991. godine, sionalni ratnici - njima je u predveerje rata, Hrvatznaju honorirati sindikalno jedinsvejedno za koga e giska je pucala od nacionastvo i dosljednost, kao to u pronuti, i to da mi tu sada listike euforije. Vezale tivnom znaju kazniti razjedinjedemonstriramo svoje nesu se hrvatske i njemake zadovoljstvo. Slino se zastave, pjevalo se Dannost i prevrtljivost sindikalnih elrazmiljalo i po pitanju ke Deutschland, obeanika. Ovo je prva akcija u kojoj su Arbitranog sporazuma vale su se plae od 1000 sindikati sudjelovali jedinstveni, i sa Slovenijom. To hoe li maraka. Svaki je dan bio Slovenija dobiti dimdravni praznik - tako se zato su i uspjeli. Mnogi dosadanjak u Piranskom zaljevu barem moglo zakljuiti nji prosvjedi propali su upravo za izlazak na otvoreno po izvjeenim zastavama, zbog sindikalnog nejedinstva. Prvi more, to za veinu hrvata danas malo tko i na skih graana nije neko sam praznik izvjesi dravput nakon hrvatskog osamostaljesupstancijalno pitanje. Ali nu zastavu. Neiivljena u nja sindikati su postali vrlo mona to hoe li nam ukinuti resvom domoljublju, Hrvatpolitika snaga - i to je dobro. gres i boinice, e to je ska se devedesetih iivjeve prvorazredno naciola poput nestanog djeteAko budu jedinstveni, graani bi nalno pitanje. Stoga je ta, da bi danas jedva preim mogli i vjerovati, a povjerenje sindikatima uspjelo ono o ivljavala. Ne samo te je temeljni kriterij legitimnosti. emu su drugi mogli sa91., ve i 71. govorilo mo matati. Na radnise: hrvatska lisnica u hrkom pitanju sindikati su vatskom depu i hrvatuspjeli prikupiti ne samo 450.000 potpisa, koliko je ska puka na hrvatskom ramenu! O hrvatskoj lisnici minimalno bilo potrebno, ve i znatno vie, oko 813 u hrvatskom depu najbolje govori injenica da je 90 tisua! Jedini kojima je prije njih uspjelo prikupiti veposto domaih banaka u stranom vlasnitvu, dok je liki broj potpisa za raspisivanje referenduma bio je hrvatski vanjski dug dostigao 98 posto BDP-a. to se Stoer za obranu digniteta Domovinskog rata. Oni pak tie pobjednike vojske iz Domovinskog rata, su 2001. prikupili oko 400.000 potpisa u cilju raspiod nje je ostala samo jedna vojnica u sastavu NAsivanja referenduma za suspendiranje ustavnog zaTO pakta, suvremeni Trenkovi panduri, i nita vie! kona o suradnji s Haagom, ali je tadanja Vlada na Od suverene, samostalne i meunarodno priznate elu s Ivicom Raanom odbila raspisati referendum iz Hrvatske ostalo je samo meunarodno priznanje straha da bi rezultat tog referenduma mogao odveskao lenta preko ramena pokojnog Franje Tumana. ti Hrvatsku u meunarodnu izolaciju. Imamo Hrvatsku, ali kakvu? Opljakanu, deindustrijaliziranu i demoraliziranu, kontaminiranu i euHrvatska lisnica u tuem depu tanaziranu. Imamo Hrvatsku s 320.000 nezaposlenih i 80.000 onih koji rade a ne primaju plau. ImaNo vratimo se mi na referendum o samostalnosti mo Hrvatsku s pola milijuna branitelja, od kojih je Hrvatske iz 1991. Izmeu tog referenduma i ovog pola lanih i jo polovica oboljelih od PTSP-a. Imaradnikog postoji neka tajna veza. U sluajnoj koinmo Hrvatsku u kojoj 60 posto zaposlenika prima iscidenciji, da su sindikati na konferenciji za tisak objapodprosjenu plau, i gdje jedan zaposleni uzdrava vili rezultate svoje petnaestodnevne aktivnosti samo jednog umirovljenika, Imamo Hrvatsku iji premijer dan prije Dana hrvatske dravnosti koji se slavi kao odlazi iz politike bez pozdrava, a njegov zamjenik u dan kada je Hrvatski Sabor na temelju prethodnog Remetinec - Hrvatsku malog i velikog Maestra, referenduma o raskidanju dravnopravnih veza sa Grutovnice, Indexa Kamiona i drugih afera. SFRJ donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suvereImamo Hrvatsku s milijun nerijeenih sudskih prednosti Republike Hrvatske, ima neke simbolike. Kao meta, u kojoj radni sporovi u prosjeku traju izmeu to je rekao Kreimir Sever: referendum iz 1991. bio 5 i 7 godina. Imamo Hrvatsku u kojoj su nezadoje praznik nezavisnosti, dok e ovaj referendum biti voljni i studenti i seljaci, Hrvatsku u kojoj radnici trajpraznik demokracije. Mi bismo jo dodali da je onaj kaju glau da bi dobili svoje krvavo zaraene plae.

Hrvatska rapsodija
Takvu mi imamo Hrvatsku, a protiv takve Hrvatske se valja boriti! Sindikati ovog puta nisu pozvali graane na ulicu, ve na referendum, da se na referendumu izbore za svoja temeljna prava. Ustvari, izmeu trajka i referenduma nema neke sadrajne razlike: i jedno i drugo je demonstracija nezadovoljstva razlika je samo u formi. Referendum na neki nain ima veu politiku snagu od trajka. Jednodnevni trajk moe okupiti najvie 200 do 300 tisua ljudi, a samo je peticiju za raspisivanje referenduma potpisalo 813.000, dok je za oekivati da e na referendum izai vie od milijun i pol glasaa. Osim toga, referendum je jedan od najdemokratskijih oblika izraavanje politike volje: on je oblik neposredne demokracije koja se ionako vrlo rijetko prakticira u Hrvatskoj. Samo usporedbe radi: Slovenija je od osamostaljenja imala ve est referenduma, a Hrvatska niti jedan. U socijalistikoj Jugoslaviji referendum se esto prakticirao u Organizacijama udruenog rada; on je bio jedna od bitnih formi samoupravnog sistema. No, zato sindikati u Hrvatskoj trae ba sada referendum, i to njime ele postii? Sindikati su pozvali graane na referendum nakon to su propali pregovori s Vladom, a s ciljem da se sprijei donoenje novog nakaradnog Zakona o radu. Naime, po tom novom prijedlogu Zakona o radu predvia se jednostrano raskidanje kolektivnih ugovora u javnim i dravnim poduzeima i uvoenje Poslovnika o radu kojima bi se faktiki sankcionirala samovolja poslodavaca. Kako je kolektivni ugovor u javnim i dravnim poduzeima standard po kojem se ravna i privatni sektor, ukidanjem tih kolektivnih ugovora dovela bi se u opasnost i prava radnika u privatnom sektoru. Ustvari, kolektivni ugovor je temeljni radniki dokument u Republici Hrvatskoj (biblija radnike klase); on je bitna nadopuna i nadogradnja Zakona o radu. Zakonom o radu propisana je tek minimalna plaa, a kolektivni ugovor utvruje materijalna prava svih radnika u Hrvatskoj. On ureuju boinice, regres, dar za djecu, naknadu za putne trokove, ali i plae za prekovremeni i noni rad, za rad nedjeljom i blagdanima itd. Meutim, Vlada tvrdi da su ti kolektivni ugovori stari ve deset godina, da su suvie rigidni (inae, ova je rije postala omiljena meu tzv. poduzetnikom populacijom!) i da bi ih stoga u ovoj krizi trebalo prilagoditi aktualnoj situaciji, a to znai raskinuti. Sindikati odgovaraju da su ti kolektivni ugovori potpisani u vrijeme rata, i ako su se mogli potivati u ratno doba, zato bi se raskinuli sada u miru. (Nije jasno, je li to Vlada eli rei da je dananja ekonomska situacija gora nego sam rat? Ako je tako, onda neka to otvoreno kae). Umjesto da uvede kaznene odredbe za poslodavce koji ne isplauju plae ili potakne donoenje Opeg kolektivnog ugovora za sve radnike, Vlada faktiki upuuje poziv na jednostrano raskidanje kolektivnih ugovora i time radnike izruuje na milost i nemilost poslodavcima, rei e predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijaevi. Raskidanje kolektivnih ugovora ima za cilj i slabljenje sindikata, jer je kolektivni ugovor raison d'tre sindikalne organizacije. Ovo s kolektivnim ugovorom je potkopavanje jedine organizirane snage koja postoji u obrani obinih ljudi, a to je potkopavanje poloaja sindikata, ovo je rasturanje sindikata. Sindikat bez kolektivnog ugovora apsolutno je nesvrhovita udruga, bio je rezolutan Vilim Ribi, predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Drava bez drutva Prikupljenih 813.000 potpisa za referendum velika je pobjeda sindikata. Dobro, bilo je za oekivati da e sindikati na pitanju kolektivnih ugovora moi motivirati veliki broj ljudi, i da e se akumulirano nezadovoljstvo irih slojeva pretoiti u potpise za referendum, ali se ipak nije oekivao tako veliki broj potpisa, tim vie to uope nije lako skupiti 450.000 potpisa u 15 dana. Tono je da su ovi potpisi za referendum bili ujedno i izraz protesta protiv vladine politike, ali se varaju oni koji misle da graani nisu znali to potpisuju. Moda graani ne znaju uvijek to je u njihovom interesu, ali najee znaju to je na nji-

Hrvatska rapsodija

hovu tetu. Sindikati su ovom akcijom dokazali da mogu ostvariti puno toga ako su jedinstveni, a graani da znaju honorirati sindikalno jedinstvo i dosljednost, kao to u protivnom znaju kazniti razjedinjenost i prevrtljivost sindikalnih elnika. Ovo je prva akcija u kojoj su sindikati sudjelovali jedinstveni, i zato su i uspjeli. Mnogi dosadanji prosvjedi propali su upravo zbog sindikalnog nejedinstva. Prvi put nakon hrvatskog osamostaljenja sindikati su postali vrlo mona politika snaga - i to je dobro. Ako budu jedinstveni, graani bi im mogli i vjerovati, a povjerenje je temeljni kriterij legitimnosti politikog sistema. Upravo u situaciji kada politike stranke gube povjerenje graana, vrlo je vano za budunost Hrvatske da to povjerenje zadobiju sindikati. Nije dobro za jednu sekularnu dravu da njezini graani najvie vjeruju Crkvi (kao to pokazuju neka istraivanja javnog mnijenja) - bilo bi dobro da vie vjeruju u sindikate kao one koji se zalau za ivot dostojan ovjeka na Ovom Svijetu. to se tie sindikalnog referenduma, valja primijetiti jo neto, a to je da je ovo prvi referendum koji izlazi iz okvira tzv. dravotvornih interesa. Onaj prvi referendum o samostalnosti bio je motiviran dravotvornim interesima; on je iao na stvaranje Drave, i to drave bez drutva to e se posebno pokazati u prvom desetljeu HDZ-ove vladavine. Za razliku od njega, ovaj drugi referendum motiviran je drutvenim, socijalnim interesima; on odozdo vri pritisak na dravu da uredi Zakon o radu po mjeri radnika. S izuzetkom peticije za raspisivanje referenduma protiv ulaska Hrvatske u NATO pakt, i peticija za referendum protiv ustavnog zakona o suradnji s Haagom i peticija za referendum protiv Arbitranog sporazuma sa Slovenijom, ne samo da su bile motivirane dravotvornim interesima, nego su ak bile nadahnute i retrogradnim nacional-ovinistikim idejama. Peticiju za radniki referendum svojim su potpisima podrale i neke javne osobe, kao na primjer Ma ni Gotovac i Severina. Sindikate su podrale i mnoge stranke: od krajnje ljevice do krajnje desnice. Dobro,

opozicione stranke su nastojale iskoristiti ovu situaciju oko referenduma za materijalizaciju svojih politikih interesa, ali to je normalno za opoziciju. Zoran Milanovi nije prvi dan potpisao peticiju, ali ju je ipak potpisao. SDP se nije snanije ukljuio u prikupljanje potpisa (elei valjda ostati konstruktivno suzdran), ali je to zato uinio Dragutin Lesar. Njegova je Stranka rada prikupila ak 80.000 potpisa za sindikate. (Inae, ta bi stranka mogla relativno dobro proi na sljedeim parlamentarnim izborima, s obzirom da e iza sebe imati sindikate kao svoje prirodne saveznike). Radimir ai je podrao referendum, ali s rezervom prema sindikalnim zahtjevima: ustvari, on je podrao referendum s figom u depu, vie kao protest protiv Vlade nego iz solidarnosti s radnicima; njega je kao poduzetnika srce vuklo vie u tabor HUP-a, ali mu je politiki instinkt govorio da potpie peticiju, a politiki instinkt, kao to znamo, nikada ne vara (sic!). Sindikalne zahtjeve podrao je, izmeu ostalih, i Franjevaki svjetovni red, i mnogi drugi, ali ne i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovi, koji je navodno morao ostati neutralan, to su mu sindikalci s pravom zamjerili. Josipovi koji je dobio izbore na paroli o socijalnoj pravdi nikako u ovom sluaju nije smio ostati neutralan. Bilo kako bilo, referendum se ne moe izbjei, mada je njegov rezultat predvidljiv, kao to je bilo predvidljiv i rezultat referenduma o samostalnosti. Treba ovom prilikom rei da Hrvatsku uskoro eka jo jedan referendum, a to je referendum o ulasku u EU, s tim da je rezultat tog referenduma ve tee predvidjeti. Naime, prema nekim istraivanjima javnog mnijenja, graani Hrvatske su podijeljeni po pitanju ulaska u EU, iako je za sada jo uvijek vie onih koji su za ulazak u EU. No, s obzirom na ekonomsku krizu i porast euroskepticizma, nije iskljueno da bi se taj omjer za godinu dana mogao preokrenuti u korist protivnika EU, to mi dakako ne prieljkujemo, jer znamo da bi od toga najvie koristi imala desnica. Ono pak to mi elimo i emu se nadamo, to je europska Hrvatska - radnike demokracije!

10

Hrvatska rapsodija

PERSPEKTIVA BEZ RAZVOJA:

mikroanaliza jedne velike hrvatske tvrtke

Pero Tambura

snovni obrazac napretka svake ozbiljne tvrtke u razvijenim zemljama je stalno i sve vee ulaganje u razvoj. Najvei dio devastirane industrije u Hrvatskoj nije 20 godina gotovo nita ulagao ni u razvoj proizvoda, ni u razvoj tehnologije, ni u znanje kadrova.

Uz asne izuzetke, velik dio industrije je devastiran, i onaj dio, koji je pukim sluajem preivio, nije 20 godina nita ulagao ni u razvoj, ni u opremu, ni u kadrove.

Imperativ razvoja Situacija u pogledu ulaganja u razvoj se u razvijenom svijetu tokom vremena stalno i intenzivno mijenja, ali uvijek s istim trendom sve veih ulaganja. Tko to nije u stanju stalno initi, ne moe preivjeti. Vrlo je dobro poznat obrazac napretka svake tvrtke, koji se sastoji od stalnih i sve veih ulaganja i to: u tehnologiju proizvodnje, u razvoj proizvoda i u kadrove (znanje). Ulaganja u razvoj (i proizvoda i tehnologije) postala su paradigmom opstanka u dananjem poslovnom svijetu, ali ulaganja u znanje sve vie preuzimaju kljunu ulogu napretka, a time i opstanka svake tvrtke. ISJECI IZ POSLOVNOG SVIJETA Mjesto dogaaja Mjesto dogaaja je jedna velika hrvatska tvrtka, koja je nekad bila simbolom napretka i razvoja u irim razmjerima. Organizacijska koncepcija krovne tvrtke je bila standardna, tj. takva da je unutar nje egzistiralo vie internih proizvodnih tvrtki prema asortimanu proizvoda, zatim jedna razvojna tvrtka, jedna tvrtka za marketing i inenjering, kao i jo neke tvrtke kao pratee slube. Interna razvojna tvrtka je za itav sustav krovne tvrtke osiguravala suvremeni razvoj proizvoda unutar sustava. Bez obzira na tadanji politiki sustav i svoju produktivnost, moe se sa sigurnou tvrditi da je razvojna tvrtka osiguravala cijelom sustavu razvoj proizvoda i tehnologije na razini koja je bila u zaostatku 3 - 5 godina iza najsuvremenijih i vrhunskih zapadnih proizvoda. Takav minimalan zaostatak za najrazvijenijim tvrtkama Zapada omoguavao je siguran plasman svojih proizvoda bilo gdje u svijetu pa je s time stekla zavidan renome. I interna tvrtka, koja je pokrivala marketing i inenjering, omoguavala je mnogim internim proizvodnim tvrt-

kama da plasiraju vrlo velik dio svojih proizvoda i kroz prodaju velikih sloenih sustava po principu `klju u ruke`, a koji su bili na vrhunskoj svjetskoj razini. Pria o poetku Predstavljena krovna tvrtka se krajem 80-tih i poetkom 90-tih godina prolog stoljea nala, kao i mnoge druge hrvatske tvrtke, u ozbiljnim financijskim potekoama, jer je svakog mjeseca nastajao gubitak od vie stotina tisua US$ bez izgleda za oporavak. Razlozi, koji su do toga doveli, kao i uvijek u takvim sluajevima, su mnogobrojni, a jedan od glavnih je bilo smanjivanje opsega novih ugovorenih poslova zbog potresnih politikih i gospodarstvenih poremeaja u Evropi i u svijetu. Takve situacije su se uvijek dogaale i danas se dogaaju gotovo svakodnevno u svijetu, pa to ne bi ni predstavljalo nita posebno, da se nastavak prie odvijao, kao svugdje u svijetu. Naime, u svijetu najee u takvim sluajevima, kao prvi potez vlasnik mijenja upravu tvrtke, a kao drugi privremeni potez je otputanje dijela radnika u proizvodnim pogonima, kod kojih je dolo do bitnog smanjenja opsega posla, ali uvajui jezgru najkvalitetnijih ljudi. Trei potez vlasnika je pojaano ulaganje u razvoj i opremu, radi inoviranja proizvoda ili razvoja novih proizvoda i tehnologije, koji bi u narednom periodu omoguili bolji plasman svojih proizvoda. etvrti potez vlasnika su dodatni napori i ulaganja u marketing i promociji novih ili inoviranih proizvoda, koji bi osigurali plasman. Mogui drukiji, ali isto est scenarij u svijetu kod takvih sluajeva je prodaja tvrtke novom vlasniku, koji provodi isti nain oporavka, kao to je navedeno u prethodnom sluaju.

Hrvatska rapsodija
No to to se dogaalo u naoj tvrtki, koju smo poeli analizirati, nema ba nikakve veze s uobiajenim scenarijima u svijetu, nego je bio ba obrnut od oekivanog, uobiajenog i u praksi utvrenog kao uspjenog, to je gotovo sigurno posljedica jednog politikog i mentalnog (ali nakaradnog) sklopa u drutvu. Radi zornije usporedbe uobiajenih scenarija u svijetu i scenarija, koji se odvijao kod analizirane tvrtke, prikazana je tablica, u kojoj je prvi stupac uobiajeni scenarij u svijetu, a drugi stupac scenarij razmatrane tvrtke. Svakom imalo obrazovanom ovjeku je bilo potpuno jasno, da takav scenarij znai rezanje grane na kojoj se sjedi. No ipak, rado bi se vremenski vratili na sam poetak ovog scenarija, kada je definitivno obznanjeno da je tvrtka u potekoama i to uprava krovne tvrtke namjerava poduzeti (likvidaciju razvojne i marketing-inenjering tvrtke). Mnogi razumni ljudi nisu mogli vjerovati u takav scenarij. Vlasnik tvrtke je bila drava, a nekompetentna i diletantska vlast u dravi nije niti znala to se dogaa, niti je znala to treba initi, niti je marila za bilo koga. Oni su igrali neke druge igre, za njih osobno mnogo vanije, ije e posljedice ovaj narod trpjeti jo desetke godina na dnu evropske civilizacije. U poetnoj fazi ovih dogaaja, neki inicijativni ljudi (ali politiki neutjecajni) htjeli su dobronamjerno upoznati aktualnu politiku vlast na mogue katastrofalne posljedice za tvrtku u cjelini zbog poteza uprave tvrtke, koju ista namjerava provesti. Zatraili su prijam kod ministra gospodarstva, koji je ak na njihovo ugodno iznenaenje pozitivno prihvaen i vrlo brzo je dogovoren sastanak. Na sastanku ih je primio njegov pomonik, kojemu je na jedan vrlo lijep i kulturan nain iznesena problematika tvtke i namjera uprave tvrtke, s jednim malim naglaskom da bi takvi potezi uprave mogli dovesti do vrlo teke situacije tvrtke u sljedeem razdoblju. Pomonik ministra za gospodarstvo bio je prilino zauen takvim namjerama uprave tvrtke za rjeenje krize tvrtke i obeao je obavijestiti ministra gospodarstva o tome i vidjeti to se moe uiniti po tom problemu. U daljnjem tijeku dogaaja, meutim, u tablici naveden scenarij, kao namjera rjeavanja problema tvrtke, od-

11 vijao se svojim tempom po planu bez ikakvih potekoa i proveden je uspjeno do kraja. Tako provedeni scenarij rjeavanja problema tvrtke poeo je donositi oekivane rezultate. Interne proizvodne tvrtke su se s vremenom poele redom nalaziti u sve teoj i teoj materijalnoj situaciji, pa su i one poele tada postupno otputati svoje radnike. Tako je kroz desetak godina smanjen broj zaposlenih za vie od 5 puta. U meuvremenu su vie puta promijenjene uprave svih internih tvrtki, a promijenjena je i uprava krovne tvrtke, to nimalo nije umanjilo devastaciju tvrtke, nego ju je samo ubrzavalo. U meuvremenu su formirane i nove tvrtke za razvoj i inenjering, ali u vrlo jadnom opsegu (dvadeset puta manjem od onih prije krize). Meutim, one nisu formirane s onom namjerom, koju su imale za cjelokupnu tvrtku u prethodnom razdoblju, nego da eventualno neto rade, ako znaju i mogu, i da se snalaze na otvorenom tritu, kako znaju. Jedan lan uprave krovne tvrtke bio je ak zaduen za razvoj cijele krovne tvrtke, ali nikome nije bilo jasno to taj ovjek zapravo godinama radi, kada u cijeloj tvrtki uope nije bilo nikakvog razvoja, niti se bilo to razvojnoga pokretalo na razini krovne tvrtke. Razvoj iznad svega Nastavak prie se sastoji od nekoliko zanimljivih crtica, koje se odnose na istu krovnu tvrtku odnosno o ovjeku koji je bio u upravi zaduen za razvoj. Prva crtica govori o onom lanu uprave krovne tvrtke, koji je bio zaduen za razvoj. Taj ovjek je prije tog svog zaduenja bio predsjednik uprave jedne od internih proizvodnih tvrtki, koja je bila u velikim potekoama, pa ju je isti ovjek trebao iz toga izvui novim proizvodnim programom. On je tako uspjeno odradio svoj posao, da je ta tvrtka ubrzo potpuno propala i likvidirana. Druga crtica govori o prii istog ovjeka, dok je bio u upravi krovne tvrtke. Naime, uprava krovne tvrtke je traila podrku aktualne politike vlasti za dobivanje nekih poslova. No, hrvatska im je vlast u vie navrata jednostavno i transparentno odgovarala da to ne mogu od njih dobiti, jer oni predstavljaju tvrtku `mastodont`, koja mora izumrijeti. Trea crtica, naalost, isto govori o spomenutom ovjeku. Naime, pri jednoj od promjena uprave krovne tvrtke, ovaj je ovjek maknut iz uprave krovne tvrtke i postavljen za predsjednika uprave interne razvojne tvrtke. Tom prilikom je sazvao ue rukovodstvo te interne tvrtke, da bi im objasnio svoj dolazak na elo tvrtke i svoje namjere u pogledu razvoja. Tada je izjavio kako je on i do sada zapravo bio zaduen za razvoj, ali se nije imao vremena time baviti, jer je osnovna strategija uprave krovne tvrtke bila da se svaka interna tvrtka snalazi na tritu kako zna, a tko ne posluje pozitivno neka smanjuje trokove poslovanja smanjenjem broja zaposlenih, uspostavljajui na takvoj osnovi sustav tko preivi - preivi. Uspjenost tvrtke Kao rezime stanja u tvrtki moemo samo konstatirati kako je krovna tvrtka postala u javnom ivotu vrlo uspjena. Ako pitate, kako je to mogue u tvrtki, koja posluje na ovako katastrofalnim osnovama, odgovor je potvr-

12

Hrvatska rapsodija

dan. Pojednostavljeno to izgleda ovako: krovna tvrtka ne prelijeva dobitak uspjenih internih tvrtki u gubitak neuspjenih, jer bi onda ukupan rezultat krovne tvrtke bio upitan, nego se svi gubici pokrivaju postupnom prodajom ogromne imovine, kojom tvrtka raspolae, a sav dobitak internih tvrtki postaje zapravo ukupan dobitak krovne tvrtke. Primjer poticaja razvoja Primjer iz prakse govori o razvojnoj situaciji u jednoj veoj hrvatskoj tvrtki, koja je nekad bila simbol napretka i razvoja industrije i o ovjeku, kojeg smo ve prije spomenuli, a koji je postao predsjednik uprave interne tvrtke za razvoj. Odmah po ustolienju je sazvao jedan vei skup zaposlenika u tvrtki i obavijestio o dogovoru s novom upravom krovne tvrtke, da e krovna tvrtka poticati svaki razvoj na trinim osnovama unutar sustava krovne tvrtke. To znai da e krovna tvrtka sufinancirati svaki razvoj, koji bude dogovoren i zajedniki financiran od strane neke interne proizvodne tvrtke i interne tvrtke za razvoj. Razvojni projekti bi trebali biti jedno- i dvogodinji i svake bi se godine u narednom razdoblju mogao poinjati novi razvojni projekt. To je predstavljalo nevjerojatan zaokret u odnosu na devastaciju tvrtke u proteklih desetak godina tekih promaaja. Da li je mogu takav zaokret? Pa nisu valjda na elu krovne tvrtke doli odgovorni i pametni ljudi? To je izgledalo nevjerojatno i nemogue. Ovakva nagla promjena u razvojnoj strategiji krovne tvrtke je ljude toliko potakla i oduevila, da su odmah poeli hvaliti novu upravu krovne tvrtke i otvoreno govoriti o proloj upravi, kako je bila loa i neuspjena i kako je upropastila cijelu tvrtku. U ovakvoj euforiji poticaja novog razvoja je to bio sasvim pogrean zakljuak, jer kako moe uprava krovne tvrtke, koja je provodila namjere vlasnika (drave) o `izumiranju tvrtke mastodonta`, biti loa, ako taj zahtjev realizira bez velikih potresa kroz jedno dulje razdoblje od desetak godina i smanji broj zaposlenih pet puta. To moe svatko uvidjeti, no treba ostaviti ljudima, da ive i u krivom uvjerenju, ako im je tako lake sve podnijeti. Pria o razvojnom projektu Novi predsjednik uprave interne tvrtke za razvoj odmah nakon postavljanja pokree u jednoj od internih pro-

izvodnih tvrtki razgovore o razvojnom ciklusu za proizvode njihovog asortimana. Nakon toga se odrava sastanak strunjaka proizvodne tvrtke sa strunjacima razvojne tvrtke, radi dogovora o elementima razvojnog projekta. Prijedlog razvojnog projekta su u stalnom dogovoru sa strunjacima proizvodne tvrtke napravili strunjaci razvojne tvrtke, a isti se odnosio na znaajno unapreenje razvoja proizvoda i njegove kvalitete, te utede u proizvodnji. Prijedlog projekta je bio vrhunski napravljen sa svim elementima koje takav projekt mora sadravati. Ocjena predsjednika uprave interne tvrtke za razvoj o samom prijedlogu projekta bila je vrhunska i istaknuo je kako je to zapravo pravi model za izradu drugih razvojnih projekata u kasnijoj fazi. Usuglaeni prijedlog razvojnog projekta potpisan je od strane obiju internih tvrtki i predan predsjedniku uprave krovne tvrtke na razmatranje. Ali nisu vani hvalospjevi o prijedlogu projekta, koliko injenica, da e se sam projekt financijski isplatiti utedama ve za 2-3 godine, a da e uz to izuzetno mnogo podignuti kvalitetu i razinu rada strunjaka, koja e se reflektirati na podizanje kvalitete proizvoda tvrtke na vrhunsku svjetsku razinu, te utede u tvrtki, ime se osigurava njena bolja konkurentnost na tritu. Globalna ocjena uprave krovne tvrtke o prijedlogu razvojnog projekta bila je povoljna, pa je razvojni projekt naelno prihvaen, uz ogradu da je jo potrebno porazgovarati o problemu sufinanciranja od strane krovne tvrtke, jer tu navodno ima potekoa. Mjesec dana poslije predaje prijedloga projekta predsjedniku uprave krovne tvrtke izvrena je smjena uprave interne proizvodne tvrtke, s kojom je potpisan prijedlog razvojnog projekta. Razlozi smjene ovdje nisu relevantni, ali se je s novom upravom interne proizvodne tvrtke morao ponovno pokrenuti razgovor o sudbini prijedloga projekta, a posebno obzirom na trenutne potekoe u sufinanciranju od strane krovne tvrtke. Uprava proizvodne tvrtke je s obzirom na znaaj ovog prijedloga razvojnog projekta za nju predloila da ona sama preuzme ak i dio financiranja, koji je bio predvien za krovnu tvrtku. Za tako dogovoren prijedlog projekta odlueno je da se napravi prezentacija prijedloga pred cijelom upravom krovne tvrtke i upravama obiju tvrtki supotpisnica u roku od mjesec dana. Sastavljen je dnevni red (uvod, predstavljanje projekta, izlaganja specijalista iz pojedinih strunih

Hrvatska rapsodija
podruja za detaljna objanjenja, diskusija o projektu). Kako bi prezentacija projekta pri izlaganju pojedinih specijalista iz obje tvrtke bila to kvalitejija, dogovoren je sastanak o usklaivanju izlaganja i nainu prezentacije projekta s razmjenom folija pripremljenih za prezentaciju. No, tada su se najednom pojavile podjele izmeu strunjaka iz razvojne tvrtke i strunjaka iz proizvodne tvrtke, jer strunjaci iz proizvodne tvrtke odjednom izlaze s novom tezom. Predloeni razvojni projekt koji se odnosi na cijelu paletu njihovih proizvoda je u redu, ali bi bilo potrebno napraviti jo neke nove razvojne projekte, a koji bi se odnosili na samu proizvodnju i njenu tehnologiju, jer je ista u vrlo loem stanju. To je objeruke prihvaeno od strane strunjaka razvojne tvrtke i predloeno da sada strunjaci proizvodne tvrtke naprave prijedlog novog razvojnog projekta, koji e se odnositi na tehnologiju i proizvodnju. Druga nesuglasica opet se iznenada pojavila u nainu prezentacije postojeeg stanja djelatnosti u proizvodnoj tvrtki, a na koje se odnosi prijedlog razvojnog projekta. Naime, strunjacima proizvodne tvrtke je bilo teko priznati loe stanje u djelatnostima koje sami obavljaju, pa je njihova prezentacija postojeeg stanja postavljena tako afirmativno, da se postavlja i pitanje same svrsishodnosti razvojnog projekta. Meutim, kako je bilo evidentno, da su razlozi za nesuglasice neminovno proizali iz promijenjenih stavova nove uprave proizvodne tvrtke, to je onda ipak sve tako ostavljeno za prezentaciju prijedloga projekta, koja je odrana u prostorima uprave krovne tvrtke. Nakon prezentacije prijedloga projekta razvila se diskusija. Diskusija lanova uprave krovne tvrtke i proizvodne tvrtke bila je na zaprepaujue niskoj razini. Jedina svjetla toka diskusije je bila od strane jednog lana uprave razvojne tvrtke, koji je rekao da je o tom prijedlogu razvojnog projekta govorio u jednoj drugoj velikoj hrvatskoj tvrtki, koja je vrlo znaajan kupac proizvoda ove proizvodne tvrtke i kako je to imalo izvanredan odjek u toj tvrtki i dobio za to nevjerojatne pohvale. Na kraju je zakljueno kako eventualne dopune prijedloga razvojnog projekta treba napraviti unutar mjesec dana te napraviti novu raspravu. Daljni dogovori izmeu razvojne i proizvodne tvrtke u vezi sudbine projekta vie nisu bili mogui, jer je predsjednik uprave proizvodne tvrtke izjavio da se ne slae s prijedlogom razvojnog projekta, pa su svi pokuaji u tom smislu propali, jer su se navodno predsjednik uprave krovne tvrtke i predsjednik uprave proizvodne tvrtke tako dogovorili. Tako je propala najbolja inicijativa i najbolji prijedlog razvojnog projekta, koji je ova tvrtka ikad imala. Neke kasnije informacije dobivene u etiri oka od predsjednika uprave krovne tvrtke pokazuju, da isti predsjednik nije uope zainteresiran ni za razvoj, ni za krovnu tvrtku, nego jedino za svoje velike vlasnike udjele u jednoj od internih tvrtki, koje on prodaje svojoj krovnoj tvrtki, u kojoj je predsjednik, uz peterostruku osobnu zaradu, kao i za ostale vrste meetarenja s dionicama. Pria o posljedicama intenzivnog ulaganja u razvoj Kao krunu ovih istinitih pria istaknut emo genijalnost uprave krovne tvrtke, koja nakon totalne devastacije znanja i sposobnosti u tvrtki u toku prolih 20-tak go-

13 dina, te bez ikakvih ulaganja u razvoj u tom razdoblju, zakljuuje kako vei dio proizvodnje tvrtke nije konkurentan na slobodnom tritu i da je treba naputati, a da treba prodavati znanje - tzv. know-how, i kako treba biti orijentiran na izvoz, a ne na domae trite. Moemo si samo misliti, kakvo e znanje prodavati tvrtka, koja je samo 1990. i 1991. godine otpustila preko 2000 ljudi s visokom spremom, a da o kasnijem tijeku dogaaja uope i ne govorimo, jer danas proizvodne interne tvrtke vie nisu u stanju raditi poslove koji su nekad bili rutina. Sposobnost opstanka i perspektiva Da li na osnovi iznesenih potresnih pria iz stvarnog ivota uope postoji realna ansa za izlazak iz tako teke situacije preivjelih tvrtki, tj. da li uope postoji realna sposobnost za pravi iskorak i oporavak u takvim okolnostima? Moramo, naalost, konstatirati, da realne sposobnosti za oporavak i opstanak takve i slinih tvrtki u danom spletu okolnosti ljudi u upravi, vlasti, politike i ivota vie uope nema. Naravno da je ponegdje mogu izuzetak, ali vie kao sluajan dogaaj, nego normalna praksa za velik dio osiromaene industrije u cjelini. Kakvo je stanje u naim preostalim tvrtkama u pogledu ulaganja u razvoj? Uz asne izuzetke, velik dio industrije je devastiran, i onaj dio, koji je pukim sluajem preivio, nije 20 godina nita ulagao ni u razvoj, ni u opremu, ni u kadrove. Na osnovi toga moemo i sami zakljuiti kakva je konkurentnost takvih tvrtki i kako to onda mora zavriti. Jedino je ostalo pitanje, kada e se to kome dogoditi, jer se to zapravo ve svakodnevno i dogaa. Kao ilustraciju postojeeg katastrofalnog stanja u razvoju i znanju moemo samo pogledati broj registriranih patenata u Dravnom zavodu za intelektualno vlasnitvo i usporediti ga s drugim razvijenim i tranzicijskim zemljama, pa emo uvidjeti da se nalazimo na samom dnu svih dijagrama i tablica. Naravno, da nije broj registriranih izuma ono to e nas pokrenuti ili to e osigurati opstanak ove jadne industrije, ali to je ipak ogledalo stanja i pokazatelj sve bijede u kojoj se nalazimo, te perspektive, koja nas eka. Tko je zabrinut? Analizom svih subjekata, koji bi eventualno mogli biti zabrinuti zbog takvog stanja razvoja u naim renomiranim tvrtkama, a koje su sluajno preivjele u sveopem pustoenju nae industrije i njihove besperspektivne situacije, moemo zakljuiti, da to apsolutno nikoga od odgovornih struktura vlasti i tvrtki ne zabrinjava, jer se to smatra dijelom poslovnog procesa, koji je fluidan, to znai promjenljiv, a istovremeno i unutarnji i autonoman. Da li su zabrinuti zaposlenici? Zapravo i nisu, jer iako to vide i znaju, mnogi nisu svjesni dugoronih posljedica. Pa kako je naizgled sve u redu, onda moe tako i ostati, a cijelo drutvo e jo i vie zaostati za onima koji idu naprijed.

Pero Tambura je pseudonim insidera tvrtke o kojoj se radi, a koja se ne moe imenovati zbog potrebe ouvanja autorove anonimnosti.

14

15 godinjica daytonskog sporazuma

Diskriminacija u Ustavu Bosne i Hercegovine

dr.sc. Goran Markovi stav Bosne i Hercegovine sadri oigledne protivrjenosti u svom normativnom dijelu, koje bitno ograniavaju demokratski kapacitet cjelokupnog ustavnog poretka i kvalifikuju ga kao suprotnog pojedinim vanim civilizacijskim dostignuima u sferi ljudskih prava i sloboda. Iz toga se izvode dva zakljuka: prvo, iz normativnog dijela Ustava Bosne i Hercegovine moraju biti otklonjene norme koje su suprotne odredbama Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali i meunarodnih konvencija o ljudskim pravima i slobodama navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine; drugo, institucionalni sistem Bosne i Hercegovine, normiran u lanovima IV i V Ustava, mora biti reformisan u smislu jednakosti politikih prava i sloboda svih graana Bosne i Hercegovine, nezavisno od njihove etnike (ne)pripadnosti.

Sadraj spornih ustavnih normi Protivrjenost ustavnih normi i negiranje pojedinih prava i sloboda sadranih u meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama imaju svoje uporite u drutveno-politikim procesima tokom 90-ih godina, naroito u ratu i u dominaciji istih politikih elita u poslijedejtonskom periodu. Stoga se problem protivrjenosti i protivpravnosti Ustava Bosne i Hercegovine moe posmatrati sa nekoliko aspekata: drutvenih inilaca koji su ih uslovili; interesa politikih elita da ih otklone; sadraja ustavne revizije koja treba da otkloni protivrjenosti i protivpravnost. Termin protivpravnost u ovom radu koristimo u prenosnom znaenju, kao oznaku neusklaenosti Ustava Bosne i Hercegovine sa pravnim i politikim principima o nunosti univerzalnosti ljudskih prava i sloboda. Iako je Ustav Bosne i Hercegovine najvii pravni akt koji kao takav predstavlja izvor i osnov pravnog poretka Bosne i Hercegovine, on je u suprotnosti sa izvjesnim meunarodnopravnim normama koje je sam inkorporirao u ustavnopravni sistem Bosne i Hercegovine, to znai da je u suprotnosti i sa vlastitim ustavnim normama.

U ovom radu emo se ograniiti samo na one nedostatke normativnog dijela Ustava Bosne i Hercegovine kojima se naruava ustavna norma o odsustvu i zabrani diskriminacije. Ti nedostaci se u prvom redu odnose na sastav i nain izbora najvanijih politikih institucija Bosne i Hercegovine - Parlamentarne skuptine (preciznije, Doma naroda) i Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Vidjeemo da su norme sadrane u lanovima IV i V Ustava, u suprotnosti ne samo sa meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama, nego i sa optim ustavnim normama o formalnoj jednakopravnosti graana Bosne i Hercegovine. Dobro je poznato da su sa stanovita ostvarivanja ljudskih prava i sloboda najproblematiniji lan IV 1 i lan V stav 1 Ustava Bosne i Hercegovine, jer se njima jami pasivno birako pravo na izborima za Dom naroda Parlamentarne skuptine i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine samo konstitutivnim narodima, a i njima ne u cijelosti, ve u zavisnosti od mjesta prebivalita. Pasivno birako pravo, dakle, Ostalima1 ne pripada uopte, a konstitutivnim narodima samo ako ga ostvaruju u jednom od entiteta (ono ne pripada Srbima u Federaciji Bosne i Hercegovine, a Bonjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj). Osim ovih ustavnih normi, u suprotnosti sa osnovnim ustavnim principima je i ustavna konvencija o sastavu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Uprkos tome to izriita ustavna norma ne postavlja bilo kakva ogranienja i uslove u pogledu nacionalne pripadnosti domaih sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ustavnom konvencijom je ustanovljeno da e u njegov sastav biti imenovano po dvoje sudija iz reda svakog konstitutivnog naroda, pri emu e Srbi biti iz Republike Srpske, a Bonjaci i Hrvati iz Federacije Bosne i Hercegovine. Nije sluajno i neobino to je jedna nepisana ustavna norma, u sistemu koji poiva na pisanom i krutom ustavu, u suprotnosti sa pisanom ustavnom normom. To proistie iz dvije injenice. Prva je nain tumaenja principa na kojima poiva ustavno ureenje Bosne i Hercegovine, a druga je nemar ustavotvorca za konzis-

15 godinjica daytonskog sporazuma

tentnost ustavnog teksta, zbog ega se moglo dogoditi da se ustavnom konvencijom kao neformalnom i nepisanom normom restriktivnije ureuje jedno pitanje nego to to doputa formalna i pisana norma. U vrijeme donoenja Ustava Bosne i Hercegovine se smatralo da se njena teritorija sastoji od nekoliko etniki istih teritorija, a njen ustavnopravni poredak treba da sankcionie injenicu dominacije jednog odnosno dva naroda u jednom odnosno drugom entitetu. Iz toga je slijedio sastav politikih institucija kakav je predvien lanovima IV i V Ustava. Drugo, ako je Ustav imperativno propisao da e najvanije politike institucije biti sastavljene po principu kojim e se kriti pasivno birako pravo pojedinih etnikih grupa, nema razloga da se ne povue analogija sa sastavom drugih institucija (poput Ustavnog suda), tim prije to ustavna norma ne propisuje nita u pogledu njihovog nacionalnog sastava. Kasnije emo pokazati da je ova logika neprihvatljiva po dva osnova. Diskriminacija Ostalih, a dijelom i konstitutivnih naroda, pri izboru Predsjednitva Bosne i Hercegovine je dovela do protivrjenosti prilikom odreenja subjekta kojeg zastupaju lanovi ove institucije, tako da se analizom normi iz lana V Ustava jednom moe zakljuiti da lanovi Predsjednitva predstavljaju entitete, drugi put da predstavljaju graane entiteta, a trei put da predstavljaju konstitutivne narode. lan V u stavu 1 predvia da e se Predsjednitvo sastojati od po jednog Hrvata, Srbina i Bonjaka, biranih na teritoriji jednog odnosno drugog entiteta. Iz ove norme logino slijedi da e lanovi Predsjednitva predstavljati ova tri konstitutivna naroda kao politiki organizovane i institucionalizovane etnike grupe. Iako Ustav u drugoj normi, sadranoj u lanu IX 3, predvia da e funkcioneri koji budu izabrani u institucije Bosne i Hercegovine generalno zastupati narode Bosne i Hercegovine, a ne samo svoj narod, ne moe se razumjeti zato je ustavotvorac odredio sastav Predsjednitva jednom diskriminatorskom normom ako nije elio da njegovi lanovi predstavljaju tano odreene narode, pri emu je logino da svaki lan Predsjednitva zastupa svoj narod. Iz naina izbora lanova Predsjednitva slijedi, naprotiv, da lanovi Predsjednitva predstavljaju sve narode ili, tanije, graane u svom entitetu, jer je aktivno birako pravo na izborima za kolektivnog efa drave opte, pa se pretpostavlja kako je izabrani lan Predsjednitva predstavnik svih graana, jer su svi uestvovali u izborima, a ne moe se dokazati da su za izabranog kandidata glasali birai iz reda samo jednog naroda. Kad se analizira nain odluivanja Predsjednitva i prava koja njegovim lanovima pripadaju u tom procesu, protivrjenosti dolaze do vrhunca. Prvo se moe zakljuiti da lanovi Predsjednitva predstavljaju entitete u kojima su birani, poto im pripada pravo suspenzivnog veta na odluku koju smatraju tetnom po vitalne interese entiteta u kome su birani (lan V 2d), dok se iz sljedee norme konano moe zakljuiti da oni ipak predstavljaju konstitutiv-

15

ne narode, poto e o spornoj odluci Predsjednitva i suspenzivnom vetu lana Predsjednitva konano odluivati Narodna skuptina Republike Srpske odnosno bonjaki ili hrvatski delegati u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a ne taj dom ili ak federalni parlament kao integralno tijelo. Diskriminacija u sastavu, nainu izbora i odluivanja Predsjednitva je, dakle, dvostruka. Ne samo da Ostali, kao i Srbi iz Federacije Bosne i Hercegovine i Hrvati i Bonjaci iz Republike Srpske, ne mogu biti birani u Predsjednitvo, nego ne mogu odluivati o ugroenosti vitalnog interesa entiteta iz lana V 2d Ustava. Da je u politikom reimu Bosne i Hercegovine do krajnjih granica, a moda i do apsurda, dovedena konsocijativna demokratija, koju pojedini autori nazivaju etnokratijom, svjedoi lan IX 3 Ustava, u kome stoji: Funkcioneri imenovani na poloaje u institucijama Bosne i Hercegovine generalno e predstavljati narode Bosne i Hercegovine.2 Zvaninici, dakle, nisu predstavnici graana nego narod Bosne i Hercegovine, to znai da generalno ne predstavljaju one graane koji ne pripadaju konstitutivnim narodima - nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljene. Time su ove kategorije graana diskriminisane, jer, iako mogu uestvovati na izborima i biti birane ili imenovane u pojedine institucije (Predstavniki dom, Savjet ministara, a formalnopravno i u Ustavni sud), ipak nisu predstavljene u njima, poto e izabrani ili imenovani zvaninici brinuti iskljuivo ili na prvom mjestu o interesima konstitutivnih naroda. Drutveno-politika uslovljenost diskriminacije Diskriminacija koju predvia normativni dio Ustava Bosne i Hercegovine ima korijene u prirodi bosanskohercegovakog drutva i ideologiji i interesima dominantnih domaih politikih subjekata - nacionalnih politikih elita. Ovim osnovnim razlozima moemo dodati neprevazienost tereta rata i interese politikih elita da stereotipe, strahove i drutvene rascjepe stvorene u njemu odravaju kako bi lake ouvale svoj legitimitet i drutvenu mo. Politike elite u Bosni i Hercegovini su opredijeljene za pristupanje Evropskoj uniji. One su prihvatile najvanije meunarodne konvencije o ljudskim pravima i slobodama, i to ne samo deklarativno, ve i kao sastavni dio najvieg pravnog akta u dravi. One bi sve to uradile i da nije bilo Dejtona i pritisaka OHR-a, kao to su postupile politike elite u svim dravama Istone i Centralne Evrope. Ako se ova opredjeljenja i potezi dovode u pitanje diskriminatorskim odredbama Ustava, koje vae i petnaest godina nakon njegovog stupanja na snagu, oigledno je da postoje ozbiljni, mada ne i opravdani, razlozi za to. Bosanskohercegovako drutvo je segmentirano (podijeljeno) na nain koji zahtijeva poseban model politikog reima - konsocijativnu demokratiju. Os-

16

15 godinjica daytonskog sporazuma

na javnost, su u poslijedejtonskom periodu imali nekoliko prioriteta: s jedne strane, da obezbijede smislene ustavne reforme koje e se kretati u okviru principa vaeeg ustavnog poretka, ali e ipak stvoriti uslove za funkcionalnu bosanskohercegovaku federaciju; s druge strane, da pronau rjeenja koja e predstavljati minimum prihvatljiv za tri nacionalne politike elite. Kako je politika mo u drutvu u cijelosti koncentrisana u rukama nacionalnih politikih elita, ako se za trenutak izuzme mo visokog predstavnika, a ove elite su zainteresovane za ostvarivanje onoga to su same definisale kao nacionalne interese, nije bilo nijednog relevantnog politikog subjekta koji bi postavio pitanje diskriminacije koju propisuje Ustav. Preostalo je da tu injenicu konstatuje i pravno uoblii Evropski sud za ljudska prava. Formalna i stvarna ravnopravnost Od trenutka stupanja na snagu svog ustava, Bosna i Hercegovina ima pravnu i politiku obavezu usklaivanja pojedinih ustavnih normi sa meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama, kako bi odgovorila svojim meunarodnim obavezama. Osim toga, ona ima obavezu izmjene Ustava kako bi njegov tekst postao konzistentan, logiki i politiki neprotivrjean i usklaen sa osnovnim principima na kojima poiva njen ustavnopravni poredak. Ti principi su izriito odreeni i u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine: ljudsko dostojanstvo, jednakost, demokratski organi vlasti, te oni principi i prava koji su sadrani u izriito navedenim meunarodnim aktima, meu kojima su i Povelja Ujedinjenih nacija i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Preambula je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine i sadri principe na kojima se zasniva ustavnopravni i politiki sistem drave. Iako, prema miljenju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ona nema normativni karakter, to ne znai da normativni dio Ustava moe sadrati norme koje su suprotne principima sadranim u njoj. Preambula ne sadri norme koje se mogu neposredno primjenjivati, ali je neosnovano miljenje po kome ustavne norme mogu biti suprotne principima sadranim u preambuli, jer ona u tom sluaju ne bi imala nikakav pravni i politiki znaaj. U tom smislu, na isti nain na koji je bilo mogue pozvati se na preambulu Ustava Bosne i Hercegovine prilikom donoenja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji drave, mogue je pozvati se na preambulu pri ukazivanju na neodrivost rjeenja sadranih u lanovima IV, V i IX Ustava. Norme sadrane u ovim lanovima se ne mogu neposredno mijenjati na osnovu preambule, jer one ne mogu imati manju pravnu snagu od principa sadranih u preambuli, ali se moe tvrditi da je Ustav Bosne i Hercegovine i u ovom segmentu protivrjean i da je ustavotvorac iznevjerio principe ustavnopravnog ureenja koje je proklamovao u preambuli. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, dakako, ne moe utvrditi protivustav-

nov podijeljenosti drutva je njegov vienacionalni karakter. To je nuan, ali ne i dovoljan uslov. Da je bosanskohercegovako drutvo samo vienacionalno, a da ne djeluju i drugi inioci, ono ne bi bilo podijeljeno, kao to nije bilo podijeljeno u periodu od 1945. do 1990. godine, iako je bilo vienacionalno u veoj mjeri nego to je sad. Drugi inioci, koji, u kombinaciji sa ovim prvim, ine bosanskohercegovako drutvo podijeljenim su: specifino ideolokopolitiko tumaenje politike istorije Bosne i Hercegovine i meunacionalnih odnosa u njoj, koje postaje dominantno tek sa osnivanjem nacionalnih politikih stranaka; dominacija nacionalnih ideologija i politika, iji temelj ini zalaganje za kontrolu zamiljenih nacionalnih teritorija; ratna deavanja, koja su, uslijed meunacionalnih oruanih sukoba, uzajamnog straha i manipulisanja predrasudama, dovela do meusobnog udaljavanja nacija i njihovog zatvaranja u vlastite podsisteme ili subkulture; potreba nacionalnih politikih elita da nacionalnom homogenizacijom olakaju proces klasno-socijalne diferencijacije i time ouvaju svoj legitimitet i privilegovane pozicije moi, i to ne samo u sferi politike. Segmentiranost bosanskohercegovakog drutva je zahtijevala konstitucionalizaciju politikog reima konsocijativne demokratije. Taj politiki reim, koji se kolokvijalno moe nazivati i etnokratija, ima za cilj da omogui institucionalnu dominaciju politiki organizovanih nacija (konstitutivnih naroda) i politiko susretanje tri subkulture (srpske, hrvatske i bonjake) u Bosni i Hercegovini. U Dejtonu je bilo oigledno da dravnost Bosne i Hercegovine ne moe biti obnovljena drugaije do ustavnim garancijama kroz institucije sprovedene ravnotee moi triju nacionalnih politikih elita. Isti zakljuak proizlazi iz politikih kretanja i odnosa u poslijedejtonskom periodu. Posljedica segmentiranosti drutva je zadravanje dominacije nacionalnih ideologija i nacionalnih politikih elita. Ravnotea izmeu principa graanskog i etnikog u ustavnom sistemu i procesu politikog odluivanja nije mogla biti uspostavljena, ne samo zbog tekog ratnog naslijea, ve i zbog toga to to nije politiki interes dominantnih politikih elita. U takvim uslovima, kada je u pitanju bilo postizanje mira, a potom odravanje drave, ni stranim ustavotvorcima, o domaim politikim elitama da ne govorimo, nije bilo stalo do ustavnopravnog i politikog poloaja onih graana Bosne i Hercegovine koji ne pripadaju jednom od konstitutivnih naroda. Razloge treba traiti u njihovoj malobrojnosti, injenici da se nisu formirali i nisu mogli formirati kao poseban podsistem ili subkultura, te u odsustvu vlastitog politikog predstavnitva u formi jedne ili vie politikih stranaka odnosno politikih elita, poto su se tzv. graanske stranke, koje po definiciji treba da predstavljaju i ovaj dio graana, pokazale kao slabo prikrivene nacionalne stranke koje su prvenstveno brinule o izbornoj podrci jednog od konstitutivnih naroda. Strani i domai politiki inioci, a za njima i stru-

15 godinjica daytonskog sporazuma

nost ustavnih normi o sastavu i nainu izbora Doma naroda i Predsjednitva, ali Parlamentarna skuptina u postupku revizije Ustava moe utvrditi da su te norme suprotne demokratskim principima i intenciji ustavotvorca da stvori demokratski poredak u Bosni i Hercegovini. Drugim rijeima, principi sadrani u preambuli ne predstavljaju pravni, ali predstavljaju moralno-politiki osnov za izmjenu spornih ustavnih normi. Kljuno pitanje je kakva e biti sadrina te revizije, odnosno na koji nain e se izvriti presuda Evropskog suda za ljudska prava. Politike elite u Bosni i Hercegovini se ovdje susreu s dodatnim problemom - otklanjanje diskriminacije u Ustavu otvara pitanje promjene ustavnog poloaja (organizacije i nadlenosti) pojedinih politikih institucija i mogue preraspodjele politike moi. Ovo posebno vai za instituciju Predsjednitva Bosne i Hercegovine, koje je nosilac znaajne politike moi, pa nije svejedno da li e i na koji nain biti garantovano Ostalima uee u njegovom radu. Drugo pitanje, o kome se dosad malo razmiljalo, je zloupotreba etnike pripadnosti od strane pojedinih pripadnika politike elite, pa se postavlja pitanje da li e Ostali, kad postanu lanovi Doma naroda i Predsjednitva, zastupati interese nacionalne politike stranke kojoj pripadaju, ime e implicitno postati delegati jednog konstitutivnog naroda (odnosno, lan Predsjednitva ispred jednog konstitutivnog naroda) ili e uspjeti odoljeti meusobnim sukobima nacionalnih politikih elita. Ovo drugo je teko oekivati, pogotovo to se radi o politikim funkcijama na koje su nacionalne politike elite dosad polagale ekskluzivno pravo. Naelno, mogua su dva rjeenja problema. Jedno je da diskriminacija bude formalno otklonjena, a da se njeno stvarno ukidanje odgodi na neodreeno vrijeme. Sutina ovog rjeenja je u tome da se izmijene norme sadrane u lanovima IV 1 i V stav 1, u kojima se izriito propisuje da e samo Srbi, Bonjaci i Hrvati biti birani u Dom naroda i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, ime bi se formalno garantovalo svim graanima Bosne i Hercegovine da ostvare pasivno birako pravo prilikom izbora ovih institucija. U praksi, meutim, teko da bi se ita promijenilo, poto je raspored stanovnitva i odnos snaga politikih elita takav da bi i dalje bili birani predstavnici onih elita koje su i dosad vrile vlast u ovim institucijama. Promjena bi mogla nastupiti samo onda kad bi za neko od ovih mjesta bio kandidovan neki pripadnik vladajue politike elite koji pripada Ostalima, a koji je vjeran ideologiji i politici nacionalne politike elite kojoj pripada, pa je svejedno to se u etnikom smislu ne izjanjava kao pripadnik jednog konstitutivnog naroda. Tri razloga navode na zakljuak da e ovo rjeenje najvjerovatnije biti prihvaeno. Prvi je da se za njega zalau neki znaajni nosioci politike moi, kojima formalno otklanjanje diskriminacije odgovara kako bi izbjegli otvaranje nove teme, a to su dublje reforme institucionalnog sistema. Drugi je da nacionalne politike elite ne

17

mogu postii konsenzus o sadraju ustavnih promjena, jer se ne mogu saglasiti o prethodnom pitanju, a to je da li sprovoenje presude Evropskog suda za ljudska prava treba da bude praeno dubljom reformom institucionalnog sistema na dravnom nivou. Trei je da Bosna i Hercegovina nema puno vremena za dugotrajan postupak postizanja kompromisnih rjeenja, pa e vjerovatno biti prihvaen minimum o kome se moe postii konsenzus, a koji je neophodan kako bi se zadovoljio Savjet Evrope. Drugo rjeenje problema bi podrazumijevalo osiguranje stvarne ravnopravnosti svih graana Bosne i Hercegovine, to znai da se Ostalima, ali i Srbima u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i Bonjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj, mora garantovati predstavljenost u politikim institucijama iji je sastav predmet spora. Kad je u pitanju Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, stvarna ravnopravnost moe biti obezbijeena ukoliko se izmjenama Ustava predvidi da e u njegovom sastavu biti garantovano uee Ostalih, tako to e oni imati svoj klub delegata. Budui da je Dom naroda politika institucija, delegate iz reda Ostalih bi birale odgovarajue politike institucije entiteta. To je jednostavno obezbijediti u Federaciji Bosne i Hercegovine, poto Dom naroda njenog parlamenta ve ima klub delegata iz reda Ostalih u svom sastavu. Izbor delegata iz reda Ostalih u Narodnoj skuptini Republike Srpske ve nije odgovarajue rjeenje, poto bi izbor vrili poslanici koji pripadaju konstitutivnim narodima, pa bi legitimitet i autentinost tako izabranih delegata bili krajnje upitni. Stoga bi bilo potrebno promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine tako da se obezbijedi izbor delegata iz reda Ostalih, a time i delegata iz reda konstitutivnih naroda, u Vijeu naroda Republike Srpske. Delegati iz reda Ostalih bi u Domu naroda Parlamentarne skuptine mogli uestvovati u odluivanju o svim pitanjima iz njegove nadlenosti, osim kad se odluuje o ugroenosti vitalnog interesa konstitutivnog naroda, to je i logino, poto Ostale ine pripadnici veeg broja etnikih grupa, kao i oni koji se ne izjanjavaju kao pripadnici neke etnike grupe, pa njihovi delegati i ne mogu definisati svoj nacionalni interesi, ve mogu imati nacionalne interese koji se ne moraju nuno podudarati. Uee Ostalih u Domu naroda Parlamentarne skuptine je neophodno radi ostvarivanja ravnopravnosti zato to je Dom naroda predstavnitvo etnikih grupa. Prema sadanjem ustavnom rjeenju, to je predstavnitvo konstitutivnih naroda, koji nisu nita drugo do politiki organizovane i predstavljene nacije kao etnike grupe. Ako nacionalne manjine ne bi bile predstavljene u Domu naroda, one bi bile diskriminisane, jer im kao etnikim grupama ne bi pripalo pravo na politiku predstavljenost. Na koncu, i nacionalne manjine su nacije, samo to ne ive u matinoj dravi, to ne znai da njihovi pripadnici nemaju ista politika prava kao i pripadnici konstitutivnih naroda. Ostale ine i nacionalno neopredijeljeni graani, odnosno oni koji ne ele ili ne mogu

18

15 godinjica daytonskog sporazuma

sjednik i potpredsjednici bi se rotirali na funkciji predsjednika. On bi imao uglavnom ceremonijalne nadlenosti, dok bi samo nekoliko politiki osjetljivih nadlenosti vrio zajedno i na temelju konsenzusa sa potpredsjednicima. Oba rjeenja, kako vidimo, zahtijevaju temeljniju reviziju ustavnopravnog poloaja institucije efa drave Bosne i Hercegovine, o emu teko moe biti postignuta saglasnost nacionalnih politikih elita. Usvajanje jednog od ovih rjeenja bi znailo zamjenu polupredsjednikog sistema vlasti parlamentarnim koji je, po naem miljenju, naelno demokratiniji. Stvarna ravnopravnost bi konano bila postignuta, jer bi svaki graanin mogao birati i biti biran na ove funkcije, a nacionalne politike elite bi bile prinuene da predlau kandidate koji su skloniji kompromisima a ne osobe sklone nacionalistikoj retorici u cilju obezbjeenja podrke nacionalnih birakih tijela. Zakljuak Nacionalnim politikim elitama nee predstavljati veliku tekou da obezbijede formalnu ravnopravnost u vrenju dravne vlasti onim kategorijama graana koje su dosad bile diskriminisane. Pritom je oigledno da e tako postupiti samo zato to su prinuene presudom Evropskog suda za ljudska prava, jer ni petnaest godina nemijeanja stranih institucija i organizacija u rjeavanje ovog problema nije bilo dovoljno da se domae politike elite dosjete potrebe otklanjanja diskriminacije. Kako nacionalne politike elite nisu sposobne da postignu iri konsenzus o ustavnoj reformi, nee pokuavati da obezbijede stvarnu ravnopravnost diskriminisanih kategorija graana, jer to zahtijeva i druge promjene u ustavnom poloaju pojedinih politikih institucija, u prvom redu institucije efa drave. Problem nije samo u tome to diskriminaciju treba otkloniti do odravanja optih izbora 2010. godine. On je znatno dublji i proizlazi iz krajnje nepovoljnog poloaja diskriminisanih kategorija graana u drutvu, koje nemaju svoje autentino politiko predstavnitvo u vidu svoje politike organizacije, a i njihova brojnost je mala pa su irelevantni kao birako tijelo koje moe u veoj mjeri uticati na ishod izbora. Stoga e provoenje presude Evropskog suda za ljudska prava, po svemu sudei, predstavljati samo prvu fazu ukidanja diskriminacije. Druga faza, koja e znaiti ostvarivanje stvarne ravnopravnosti, e trajati znatno due i zahtijevae krupne politike, socijalne i ideoloke preobraaje drutva.

da se izjasne o pripadnosti etnikoj grupi. Nepripadnost etnikoj grupi ili odbijanje izjanjavanja o toj pripadnosti je ustavno pravo graana. Ako bi oni, koristei to pravo, snosili posljedice tako to bi im bilo uskraeno pasivno birako pravo na izborima za Dom naroda Parlamentarne skuptine, bilo bi obesmiljeno njihovo pravo da odlue o tome da li e se izjanjavati o svojoj etnikoj pripadnosti ili da li e se uopte opredjeljivati o istoj. Ne treba zaboraviti da je znaaj predstavljenosti Ostalih u zakonodavnoj vlasti uoen prilikom donoenja amandmana na ustave entiteta, tako da oni imaju svoje klubove delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i u Vijeu naroda Republike Srpske. Sve naprijed navedeno vai i za Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. Problem obezbjeenja stvarne ravnopravnosti u njegovom sastavu je vei nego u sluaju Doma naroda, kako zbog znaaja nadlenosti ove institucije, tako i zbog njenog politikog, pa i simbolikog, znaaja kao institucije efa drave. Budui da se Predsjednitvo sastoji od samo tri lana, pri emu je toliki njihov broj upitan, posebno imajui u vidu velike nadlenosti i este probleme u komunikaciji i pri odluivanju, ne ini se prihvatljivom ideja da se ono proiri jo jednim lanom iz reda Ostalih. To pogotovo ne bi bilo prihvatljivo ako bi lanovi Predsjednitva bili birani neposredno, jer bi u tom sluaju teritorija Bosne i Hercegovine morala predstavljati jednu izbornu jedinicu kako bi se omoguilo Ostalima iz oba entiteta da biraju i budu birani. Neposredan izbor lanova Predsjednitva uvijek sadri opasnost da lan iz jednog naroda bude biran glasovima biraa iz drugog naroda, to se dogodilo na izborima 2006. godine. Ova opasnost bi bila jo realnija ukoliko bi kandidat iz reda Ostalih bio biran neposredno. Poto je mali broj graana koji se opredjeljuju kao Ostali, odnosno koji se ne opredjeljuju kao Bonjaci, Hrvati ili Srbi, vrlo vjerovatno je da bi njihovog predstavnika izabrali birai jednog od konstitutivnih naroda. Time bi jedan konstitutivni narod imao dva, a moda i tri, predstavnika u etvorolanom Predsjednitvu. Stvarna ravnopravnost Ostalih bi mogla biti obezbijeena na dva naina. Jedan je da kolektivni ef drave bude zamijenjen inokosnim, dakle Predsjednikom Bosne i Hercegovine. Njega bi, meutim, nuno morala birati Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, u oba svoja doma, a njegove nadlenosti bi bile znatno skromnije od sadanjih nadlenosti Predsjednitva, i u svakom sluaju ne bi bile vee od nadlenosti koje ef drave ima u dravi sa parlamentarnim sistemom vlasti. U tom sluaju bi kandidat za efa drave mogao biti i iz reda Ostalih. Druga mogunost je da Bosna i Hercegovina dobije kvazi-predsjednitvo, odnosno da institucija efa drave bude organizovana u formi predsjednika i tri potpredsjednika, koje bi birala Parlamentarna skuptina. Kandidate za ove funkcije bi predlagali klubovi delegata u Domu naroda Parlamentarne skuptine, to znai da bi u postupku kandidovanja uestvovao i klub delegata iz reda Ostalih. Pred-

1 Treba istai da je termin Ostali poniavajui i diskriminatorski, pa ga treba zamijeniti terminom nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljeni, koji precizno definie pripadnike ove kategorije stanovnitva, a ni po emu nije diskriminatorski. 2 U verziji Ustava Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku se koristi termin peoples za oznaavanje konstitutivnih naroda, a ne jasni termini citizens ili people, kojima se oznaavaju graani odnosno narod kao politiko tijelo.

15 godinjica daytonskog sporazuma

19

Politike pretpostavke ustavnih promjena

prof. dr. Nerzuk urak a svakodnevni ivot apsolutna je dominacija politikog. To je poeljan ambijent za elite na vlasti i nepoeljan za graane. Prvi dobijaju na vanosti i projiciraju se kao ljudi bez kojih se ne mogu donijeti odluke - a mogunost donoenja odluke jedan je od najvanijih momenata koji utie na volju za mo; drugi bivaju preputeni dominaciji hiperpolitikog poretka , to utie na degradaciju graanske akcije, zatomljavanje individualnih mogunosti, obeshrabrivanje poduzetnikog duha kao vornog vrijednosnog konstituenta koji prati uspjenu tranziciju. Naalost, za razliku od demokratskih nacija gdje

se susree malo dokonih ljudi i gdje je sve podreeno djelovanju pa se ima malo vremena za razmiljanje, i gdje ar to ga graani unose u poslove prijei (...) da se raspale za ideje1 u Bosni i Hercegovini stanovnitvo se lako raspali za ideje, naroito one ideje od kojih se ne ivi ve se produava agonija. Da bi se ta praksa nerada zaustavila, donoenje zakona i izgradnja institucija potrebnih za normativnu i socijalnu europeizaciju BiH najsmisleniji je meunarodni i dravni projekat koji podrazumijeva uporedo gaenje nepotrebnih struktura. No te strukture opiru se sopstvenoj suvinosti, branei dejtonski status quo kao pogonsko gorivo trajne opstrukcije.

20

15 godinjica daytonskog sporazuma

tor nije stvorio uvjete da ne bude moderator, pa su debata o ustavnim promjenama i same ustavne promjene najtei mogui poduhvat za domae politike aktere. No, politika je zbiljsko umijee mogueg pa odgovorni politiari, znajui da meunarodna zajednica nee djelovati holistiki, ve e prepustiti unutranjim politikama mogunost postepenog i minimalnog konsenzusa, uz sve nezadovoljstvo takvom kukavikom gestom, moraju, tovie, primorani su da sami sobom konstituiraju uvjete za moguu dravnu zajednicu. To vjerovatno najvie odgovara etnonacionalnim strankama iz RS-a, pa e njihov, de facto , artificijelni zahtjev za ustavnim amandmanima na tragu strasburke presude u sluaju Finci - Sejdi, biti retoriki i politiki honoriran od meunarodne zajednice koja se ne moe izdii iznad tehnicistikog pristupa u izgradnji Bosne i Hercegovine. U Federaciji stranke s hrvatskim etnikim predznakom i Stranka za Bosnu i Hercegovinu nastoje zainteresirati ino faktor za holistiki pristup i cjelovitu ustavnu prekompoziciju zemlje, to bi bilo mogue kada bi meunarodna zajednica djelovala po principu deus ex machina, to podrazumijeva da jedna (meunarodna) glava nametne Ustav. Evo ta o Ustavu pie u knjizi Dijalog u paklu izmeu Machiavellija i Montesquieua: A gdje ste i kada vidjeli da je neki ustav, dostojan tog imena i uistinu trajnije naravi, bio rezultat narodnog vijeanja? Ustav treba u cijelosti biti proizvodom jedne jedine glave, ili je u protivnom osuen na pro-

ta predstavlja taj famozni dejtonski status quo? To je ono stanje drutvenog aktiviteta koje je rezultat politikog djelovanja u okvirima bosanskohercegovake drave nastale na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Tu Bosnu i Hercegovinu kolokvijalno atribuiramo dejtonskom dravom , zato to sintagma dejtonska drava imenom upuuje na svoj osnovni politiki sadraj, a to je Mirovni ugovor iz amerike vojne baze Right Peterson, grad Dayton, drava Ohio, SAD. Oznaavajui Bosnu i Hercegovinu dejtonskom dravom insistiramo na stavu da dananju BiH, prije svega, odreuje Dejtonski mirovni sporazum i da je to krucijalna agenda pod kojom funkcionira drava. A pod tim oktroiranim okriljem drava ustvari ne moe funkcionirati, to zorno pokazuje i petnaest postdejtonskih godina (1995. - 2010.) u kojima su uspjesi meunarodne zajednice i domaih vlasti taktike, a nikako strateke prirode. Ti uspjesi prije su vezani za ljude negoli za autonomne institucije ija bi normativna vjerodostojnost ukazivala na strategijski pristup razvoju demokracije, no kako te vjerodostojnosti nema, demokratski pomaci su minimalni i operabilni tek uz podrku meunarodnih institucija. Zbog takvog pristupa politiki sistem koji se opire promjenama u prednosti je nad onim politikim sistemom koji se eli izgraditi kao ustavna osnova samoodrive zajednice, uz savjetodavnu a ne dominirajuu ulogu meunarodnog faktora, koji je i u pravnoj a ne samo politikoj ravni odluio umjesto aktera promjena biti samo moderator. To je porazna vijest, jer modera-

15 godinjica daytonskog sporazuma

past. Bez sklada i povezanosti meu svojim dijelovima, bez praktine snage, nosio bi nuno biljeg svih slabosti u gledanjima onih koji su sudjelovali u njegovu stvaranju. Ustav, jo jednom da kaem, moe biti djelo samo jednoga; nikada nije bilo drugaije, i kao dokaz podastirem povijest svih utemeljitelja carstava: primjer Solona, Likurga, Karla Velikog, Friedricha II, Petra I. 2 Ipak, ovaj holistiki pristup, u to vie nema nikakve sumnje, e izostati, jer, ak i ako zanemarimo unutranje otpore jo jednoj oktroizaciji, konceptu ustava jedne glave najvie se protivi sama glava, meunarodna zajednica njom samom. Naime, njeni vodei predstavnici svjesni su da u praksi holistika metoda ispada nemoguom; to se vee holistike promjene namjeravaju postii, to su vee njihove nenamjeravane i najveim dijelom neoekivane reperkusije, koje prisiljavaju holistikog ininjera na primjenu postupne improvizacije. 3 A u naem sluaju ta postupna improvizacija su ustavne promjene: da bi se amandmani realizirali, njihova realizacija ne smije se nametati! Moemo biti i ogoreni ovim pristupom, ali fakturu bola moemo ispostaviti onima koji su potpisali dejtonski mirovni sporazum, a za koje graani BiH i dalje uredno glasaju u nemjerljivim koliinama. Zato smo primorani nadu vidjeti u pravnopolitikom pristupu evropskih institucija i geopolitikom pristupu SAD-a, ako pravnopolitiki pristup evropskog institucionalizma ne urodi plodom. No, bilo bi bolje za sve nas da uspije jer geopolitiki, prijetei i moni pristup SAD-a skopan je tek sa obnovom nasilja koje ne treba nikom, ama ba nikom. Taj institucionalno - pravni pristup koji hoe pomoi izgradnju zemlje vidljiv je recimo kroz naputke Venecijanske komisije. Venecijanska komisija kao evropski uvar demokratije kroz pravo, na osnovu zahtjeva Parlamentarne skuptine Vijea Evrope, svojim miljenjem o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima Visokog predstavnika , pravno je uobliila politiki zahtjev za promjenom dejtonskog Ustava iznimno uravnoteenim zakljucima, te je na taj nain dodatno osnaila potrebu promjene bosanskohercegovakog ustavnog materijala i olabavila politike limite Dejtonskog sporazuma, smjetajui bit problema u ravan politike kao prava, za razliku od tumaenja politike kao geopolitike. U prvom tumaenju dominira poredak, u drugom diskurs. Dok drugo tumaenje forsira metafiziku ideju drave kao bonjake, srpske ili hrvatske a koja pokriva sve to se moe zamisliti, prvo tumaenje insistira na konstituciji politikog poretka kroz konsenzualni pravni okvir. U tom smislu, nalazi Venecijanske komisije su meunarodnopravna logistika onih politikih stranaka u Bosni i Hercegovini koje ideji drave pretpostavljaju dravu kao mogunost, ne strahujui (s razlogom ili bez razloga) da bi takvim pristupom drava mogla nestati: izgleda da je sazrelo vrijeme za proces preispitivanja sadanjih us-

21

tavnih aranmana u BiH i poticaj Parlamentarne skuptine u tom smislu je svakako dobrodoao. Ustavna reforma je neizostavna, jer sadanji aranmani nisu ni efikasni ni racionalni, i nemaju demokratski sadraj. Centralni element prve faze ustavne reforme mora biti prenos nadlenosti sa entiteta na BiH, putem amandmana na Ustav BiH. Ovo je neizostavan korak ako e se postii bilo kakav napredak u procesu evropskih integracija u BiH. Ovaj e korak biti teak jer e, kao i drugi ustavni amandmani u BiH, morati biti utemeljen na konsenzusu meu predstavnicima tri konstitutivna naroda. Ustavna reforma se ne moe nametnuti. To znai da ustavna reforma moe biti samo rezultat pregovora suprotstavljenih politika. No, u to nema nikakve sumnje, pregovori generiraju sukob nekoliko fundamentalnih opcija, dugotrajno onesposobljenih za kompromis. Unutranji politiki akteri nisu sposobni da proizvedu ni novi Ustav ni promjene bazirane na konsenzusu. U ovakvoj konstelaciji, konstelaciji mirovnog procesa demokratski poticaji iz nevladinog sektora, iz razliitih, demokratiji odanih udruenja iji lanovi imaju ta da kau, sa fakulteta i autsajderske intelektualne scene, suvini su. U koliziji su sa mirovnim procesom, jer su to demokratski poticaji. A mirovnom procesu ne trebaju demokratski poticaji, nego uvaeni simplifikatori realnosti , 4 kao to su to politike stranke. Za BiH je kontraproduktivno to su glavni nosioci ustavnih promjena politike stranke 5, jer od zavretka rata do danas emaniraju graansko nezadovoljstvo iji je radikalni izraz korupcija kao patologija politike 6. Iako kao glavni igrai politike scene upravo politike stranke trebaju biti te koje e kroz zakonodavni poredak, snagom svojih poslanika dovesti do mogunosti realizacije ustavnih promjena, bez ukljuivanja civilnog drutva, prekoentitetskog i multietnikog civilnog drutva u zonu donoenja politikih odluka, ustavni amandmani (ak i kada bi se postigao konsenzus svih relevantnih politikih stranaka oko nivoa ustavne transformacije) nee uticati na ivot pauperiziranog mnotva, jer predloena faza ustavnih promjena dominantno se tie izgradnje drave kao institucionalne osnove mogue drutvene transformacije a ne tie se izgradnje bosanskohercegovakog drutva. Ne bude li permanentnog pritiska razliitih aktera iz zone antipolitikog aktiviteta, 7 kapacitet ustavnih promjena mogao bi se odnositi samo na zonu svakodnevnog ivota ( everyday life ) a ne i na svakodnevicu ( daily life ). U teorijskom smislu, pojam svakodnevnog ivota treba razlikovati od puke svakodnevnice jer se drugi termin odnosi na rutinsko preivljavanje bijede, a svakodnevni ivot, za razliku od svakodnevnice, odigrava se u zoni izvrno-zakonodavnog politikog , u kojoj se rutinski zaboravlja bijeda nepolitike svakodnevnice osiromaenog graanstva. To graanstvo, nakon vie od etrnaest godina

22

15 godinjica daytonskog sporazuma

nih nadlenosti sa entiteta na BiH. Ako postoji i minimum anse za konsenzus, ne treba ga odbacivati. A ako ne postoji, sve se, bojim se, doima, kao ista suvinost. No mi moramo pretpostaviti da ak i one politike koje se opiru transferu nadlenosti u procesu pregovaranja mogu tu poziciju umekati. Naalost, to je jedini manevarski prostor koji se ima za izgradnju drave mirnim putem. Treba ga iriti razumnim, neostraenim politikama. Na principima dogovorene politike neprijateljstva izmeu suprotstavljenih politika BiH hrli u entropiju. Ako je to nekome cilj, ovu zemlju eka nova dionica pakla.

postdejtonske ustavne utnje, dobilo je i dobija ansu da kroz javne rasprave, odozdo prema gore, utie na materijalizaciju ustavnih promjena u smjeru izgradnje boljeg, socijalno osjetljivijeg drutva, sa veim stepenom interesnog zajednitva. Zato aktivisti civilnog drutva ne bi smjeli pokleknuti, jer samo krah svih pokuaja razvoja civilnog drutva moe pokazati nedostatak temelja zajednike kue. Ovakav izazov postavljen pred civilno drutvo odgovara njegovoj prirodi, jer ono samo, prema Walzerovim rijeima jeste eksperiment ili duga serija eksperimenata, u tom smislu da je sve u vezi s njim probno i podlono ispravci. 8 Kako je sve u vezi s civilnim drutvom podlono popravljanjima, a budui da je postdejtonska BiH svojevrsni politiko-pravni eksperiment meunarodne zajednice, pokroviteljskih politika susjednih zemalja i domaih etnopolitikih elita, ona, kao takva, jo uvijek kao takva, trpi radikalnu korekciju civilnog drutva u smjeru njegovog parlamentarnog pozicioniranja! Od kantonalnih, preko entitetskih, pa sve do dravnog parlamenta, skuptinske klupe je nuno obogatiti predstavnicima nacionalno nepodijeljenog civilnog drutva 9 koji dobijaju ansu da za parlamentarnom govornicom iskau svoju konkretnu zainteresiranost za postepenu promjenu bosanskohercegovake ustavne konstitucije. Ova faza izgradnje drave, dugotrajna tranzicija nedovrene drave u konstitucionalnu demokratiju, trpi, ak zahtijeva ovakav angaman predstavnika diseminirajueg civilnog drutva. Zato? Zato to je Bosni i Hercegovini potrebna redefinicija zajednikog kolektivnog identiteta 10 (kao neoktroirane sinkretizirane ume svih kolektivnih identiteta, a ne samo etnikih) kroz uspostavu ustavnog (bazinog) konsenzusa 11 kao anse za prevladavanje postkonfliktnih politikih memorija, koje, jo uvijek, budui da su predpolitike, a ne sutinski politike, blokiraju izgradnju politike zajednice kao javnog dobra svih kolektivnih identiteta koji moraju egzistirati u nekoj formi ravnotee... U normativnom smislu mo oblikovanja ustava izraava kapacitet politike zajednice da oblikuje politiki poredak ex nihilo ukljuujui istovremeno ideju legitimne moi i titulara politike volje koji je zadnje ishodite novouspostavljenog poretka. 12 To zadnje ishodite je Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine u kojoj valja stvarati uvjete za politiko miljenje koje je svjesno nezaustavljivosti ustavnih promjena. To miljenje mogue je postii politikama prijateljstva 13 uz novi kohezivni angaman meunarodne zajednice iji bi se radni postulat mogao saeti u ovaj: Ustavne promjene u BiH su mogue i imaju smisla samo na bazi konzensusa relevantnih politika, a ne na njihovom suprotstavljanju. No, da bi taj konsenzus, konsenzus o ustavnim promjenama bio mogu, valja stvoriti uvjete za mogunost konsenzusa. Ako se stvore uvjeti za mogunost konsenzusa, onda je mogua i izgradnja drave, onda je mogu i prenos potreb-

Prof. dr. Nerzuk urak predaje na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu i lan je Savjeta Novog Plamena.

1 Alexis de Tocqueville, O demokratiji u Americi (Zagreb: Fakultet politikih znanosti, 1995), 219-220. 2 Maurice Joly, Dijalog u paklu izmeu Machiavellija i Montesquieua (Split: Feral Tribune, 1997, 73-74). 3 Karl Popper, Bijeda historicizma (Zagreb: Kruzak, 1996, 77). 4 Istwan Bibo, Beda malih istonoevropskih drava (Sremski Karlovci - Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, 1996). 5 U postkonfliktnim tranzicijskim zemljama kao to je BiH, politike stranke srce su politikog sistema i jo uvijek veina njih eli politiku kontrolu nad javnom upravom i ekonomskim procesima, to moemo definirati kao apriornu korupciju pa je sa etikog stanovita majorizacija procesa ustavnih promjena od strane politikih stranaka izuzetno optereenje u vrijednosnom smislu. Detaljnije u: Nerzuk urak, Obnova bosanskih utopija (Zagreb-Sarajevo, Synopsis, 2006), 101-106. 6 Dieter Nohlen, Politoloki rjenik: Drava i politika (Osijek-Zagreb-Split: Pan Liber, 2001), 179. 7 Nenad Dimitrijevi, Sluaj Jugoslavija. Socijalizam, nacionalizam, posledice (Beograd: SamizdatB92, 2001). 8 Ugo Vlaisavljevi, Etnopolitika i graanstvo (Mostar: Status, 2006), 9 Tek su pred posljednje ope izbore u BiH koji su odrani prvog oktobra 2006., civilne politike dole do izraaja kao nacionalno nelimitirane politike koje u prvi plan svoje interesne akcije stavljaju neetnika pitanja. Eklatantan primjer takvog, veoma korisnog angamana je civilna inicijativa Grozd (Graansko Organizovanje Za Demokratiju) a koju je pokrenula nevladina organizacija Centar za promociju civilnog drutva iz Sarajeva u saradnji sa graanima i organizacijama civilnog drutva iz cijele Bosne i Hercegovine. Razumno je pretpostaviti da bi usvajanjem ustavnih amandmana kao rezultata rada i civilnog drutva, civilne inicijative napravile snaan iskorak u promociji zajednike bosanskohercegovake vrijednosne agende, ime bi se, u odreenoj mjeri, neutralizirale dosadanje etnike civilne politike koje su se predstavljale kao graanske, a to je, postignuto veoma uspjenim djelovanjem glavnih agenata civilnog drutva svake pojedine nacije: vjerske institucije, etno-kulturna udruenja, razliite sekcije tzv. nacionalnih partija, itd. U tom prostoru najsnanija udruenja zauzdavaju razvoj pluralizma interesa i gledita individua, eventualni asocijativno-institucionalni izraz tog pluralizma, u granicama koje nisu civilne nego su nacionalne. Vidi u: Ugo Vlaisavljevi, ibid, 10 Milan Podunavac, Poredak, konstitucionalizam, demokratija (Beograd: igoja tampa, 2006), 150. 11 Ibid. 12 Ibid. 13 Jacques Derrida, Politike prijateljstva (Beograd: Beogradski krug, 2001).

15 godinjica daytonskog sporazuma

23

Kraljevi i kuriri

prof. dr. Miodrag ivanovi vih dana navrava se deset godina kako vodim moju linu kampanju u kojoj ubjeujem nae ljude, tu u Bosni i Hercegovini - da ne izlaze na izbore. Koliko znam, efekti ove kampanje su relativno dobri: broj apstinenata se, iz godine u godinu - poveava. Kao to se, isto tako, poveava i jaa uvjerenje da izlazak na izbore u dejtonskoj nam dravi doista nema znaenje demokratskog ina, ve tendira neemu sasvim suprotnom: davanju legitimacije tribalistikom ustrojstvu drave, etnifikaciji, odnosno gotovo apsolutnoj nacifikaciji drutva, razliitim vidovima samoizolacije, te neprikosnovenosti i nedodirljivosti nacional-politikih elita i njihovih prije svega finansijskih interesa. A sa svoje strane, cijela legislativa (poev od Ustava BiH) daje puni legalitet prethodnom, titei, na razliite naine, one koji reprezentuju status quo. Ili, reeno razumljivije: nosiocima nacional-ideologija zagarantovana je pobjeda na izborima jer su pomenuti nosioci jedini autentini predstavnici etnike matrice na kojoj se temelji drutveni ivot i funkcionisanje institucija u Bosni i Hercegovini. Tako su, zapravo, izbori i poruke koje bi trebale biti poslate korisnicima - postali besmisleni. Prisjetih se otuda jednog znanog zapisa takoe nam znanog Franza Kafke : Dato im je da izaberu da budu kraljevi ili kuriri kraljeva. Kao djeca svi su htjeli da budu kuriri. S toga, ima iskrenih kurira. Oni jure svijetom i, kako nema kraljeva, jedan drugom dovikuju saoptenja koja su postala besmislena. Rado bi oni okonali sa svojim bijednim ivotom, no ne usuuju se zbog zakletve da e sluiti. Odsustvo smisla karakterie, naravno, i predizbornu kampanju i uopte ukupnu politiku situaciju u Bosni i Hercegovini. Po ne znam koji put svjedoci smo da se politiki lideri i oni koji se nalaze u vrhovima partija - zaklinju u narod. Sluimo narodu! - uzvikuju oni. A to sluenje e ovdanjim narodima biti najrazumljivije ako ih se ubijedi da su meusobno ugroeni. Opet se dogaa sijanje straha od onih Drugih. I propagiranje zatitniko-spasilako-mesijanske uloge partijskih vrhova. To je, dakako, ve vieno, ali kuriri to nose poruke za to i ne haju. K tome, oni su ak iskreno uvjereni da e upravo mesijanski sadraj poruka obezbijediti vei broj glasova ovoj ili onoj partiji, ovom ili onom kandidatu na predstojeim optim izborima. Praktino, kuriri nose istovjetne poruke. U bilo kojoj normalnoj zemlji, to bi, naravno, bio veliki hendikep. No, u naem sluaju to nije tako. Iz prostog razloga to na izbore ne izlaze graani, ve narodi: Bonjaci, Srbi, Hrvati i tzv. ostali. Sa svoje strane, oni ne glasaju za graane nego opet za Bonjake, Srbe, Hrvate i tzv. ostale. Jer, tako je propisano najviim pravnim aktima drave, a i samim vaeim Izbornim zakonom. Time se pomenuti hendikep kurira i poruka to ih nose pretvorio u njihovu prednost. Otuda je, u ideolokom i politikom smislu, na sceni apsolutna nivelacija: politike partije - uz tek poneki egzotini izuzetak - ne razlikuju se po tome da li su socijal-demokratske, nacionalistike, liberalne ili neke druge provenijencije, ve se dijele tek na bonjake, srpske i hrvatske. Koliko znam, ostali nisu politiki organizovani. Primjeri tome doista su brojni: Dodik i njegovi nezavisni socijaldemokrati nose poruke iji je sadraj isti kao i kod desnog krila SDS-a, HDZ BiH i HDZ 1990 su takoe u svemu saglasni osim tzv. neslaganja naravi sopstvenih elnika, politike partije iz bonjakog korpusa unisono ponavljaju stare teze o narodu bez rezervne domovine, o ekskluzivnom pravu Bonjaka na Bosnu i Hercegovinu, o samo jednoj jedinoj rtvi u ne tako davnim kataklizmatinim ratnim dogaanjima itd. Naravno da pritom i nema nikakvih sutinskih razlika izmeu partija koje predvode Sulejman Tihi , Haris Silajdi ili pak ovdanji biznismen Radoni . Naalost, zamku apsolutne nivelacije nije mogao izbjei ni SDP BiH, politika partija koja je, recimo, prije desetak godina imala respektabilan politiki kapital izgraen upravo na autentinim principima socijal-demokratije. Ali, danas stvari

24

15 godinjica daytonskog sporazuma

stoje drugaije: ova partija je, uprkos svojim deklaTree, poznato je da su jednopartijski sistemi, ve rativnim socijal-demokratskim promocijama, postala po svojoj definiciji, nedemokratski, pa i neljudski. U uronjena u etno-strukturu i u svijesti obinih ljudi bh sluaju, da bi se bar prividno udahnulo neto mauglavnom figurira kao partija sa bonjakim predlo due u ovo to nas okruuje, politike elite su naznakom. Ovdje moram dati jo jednu, nadam se bitpravile otvoreni pakt sa vjerskim zajednicama, pod nu napomenu: ne radi se o prokrinkom unoenja u sistem razlimjeni politike ili kursa kako itih religijskih vrijednosti kao esto znaju rei oni koji kritikuju ivog mesa kojim treba obloMeunarodna Zlatka Lagumdiju i njegove saiti skelete jednopartijskog svjetoradnike. ini mi se da je rije o nazora ili mumije onih koji taj zajednica u Bosni i neemu drugom, dakle, o possvjetonazor zastupaju. Dobili Hercegovini zagovara ljedicama dubokog strukturalsmo, dakako, klerikalizam kao izgradnju zapadnog linog poremeaja u kojem su sve teki, a moda i neizljeivi, kanpolitike partije - pa i ova - jedcer na ovdanjem drutvenom beralnog modela drunostavno primorane na onu istu tkivu. Etniko = konfesionalno = tvenog ivota, a instaetnifikaciju na kojoj je zasnovapolitiko. lira - i normativno i no i cijelo bh drutvo. Ili, sasvim etvrto, posebno je tragino pojednostavljeno, bosansko-herto ve decenijama traje gotovo stvarno - anahrono cegovaki socijal-demokrati se, bezrezervna, a moram rei i liceplemensko ureenje sa po logici pomenutog strukturalmjerna podrka institucija meusvim diskriminacijama nog poremeaja, po brutalnoj narodne zajednice ovakvom stalogici nunosti, ne mogu obranju u Bosni i Hercegovini. Jer, ta koje uz takvo ureenje ati graanima, jer graana u ista meunarodna zajednica zaidu. ovoj dravi nema. Oni ne postogovara ovdje izgradnju zapadje, niti u ovdanjim ustavima niti nog liberalnog modela drutveu izbornim zakonima, a takoe nog ivota, a instalira nam - i niti u realnom drutvenom ivotu. Kako rekoh, posnormativno i stvarno - anahrono plemensko ureetoje samo Bonjaci, Srbi, Hrvati i ostali. U toj i taknje sa svim diskriminacijama koje uz takvo ureenje voj pustari, nema ak ni kraljeva. idu. Politiki analitiari nam zbore da se radi o nePosljedice takvog stanja su koliko ozbiljne, toliko i dostatku strategije izlaza. Mogue, ali bliim mi se karikaturalne. Na njih bih elio upozoriti tek u jednoj ini zahtjev da konano iz nae zemlje odu ovi inepojednostavljenoj formi, dakako, uz sve opasnosti njeri ljudskih dua i da sami ponemo graditi nae koje pojednostavljenje sobom nosi. danas i sutra. Prvo, u posljednjih petnaestak godina, u Bosni i Peto, elio bih, u najkraem, rei jo samo to da je Hercegovini su profilirana i realno funkcioniu tri jedsve otvoreniji i jedan upravo duboki ljudski problem. nopartijska sistema zasnovana iskljuivo na etnikoj U pomenutom sticaju stvari, mi smo, zapravo, ponimatrici. One partije koje su protiv ova tri sistema eni kao ljudi. Dakle, kao ljudi smo manjina. I to je, moda su armantne ali bez nekih veih ansi da bi moda, krunski razlog, zbog koga ne treba izlaztiti dole u poziciju iz koje mogu promijeniti staus quo. na izbore i opetovano davati legalitet i legitimitet Jer, takve partije (poput Nae stranke ili liberala), sveoptem ponienju. Jer, kako Bonjaci, tako i Srbi igraju, izmeu ostalog, i na kartu jakih personaliteta, i Hrvati, pa i ostali, nisu nikada loije ivjeli, nisu nito nije saglasno prirodi jednopartijskih sistema. Jer, kada imali manje dostojanstva nego pod vlau sopovi sistemi sve depersonalizuju: ne vidim u emu je stvenih nacional-politikih elita. I jo neto: ako je to meusobna razlika Harisa Silajdia, Milorada Doditako, i ako ve neko i hoe izai na predstojee nam ka, Bakira Izetbegovia, Neboje Radmanovia, Mlaizbore, neka glasa za egzotiku, za Nau stranku ili lidena Ivania, Ognjena Tadia ili pak Bojane Krito, berale. A moda i za crnog avola. Jer, i to je bolje Martina Ragua i inih koji su obznanili svoje kandidaod postojeeg. ture za razliite dravne ili entitetske funkcije. Izgleda da ovo lii na poruku. Naravno drugaiju Drugo, to se tie aktuelnih politikih institucija, od one to je nose nareeni kuriri sa poetka ovog one su doivjele gotovo karikaturalne transformacije teksta. Pitau ih, ponaosob naravno, uz prethodno - naravno, pod uplivom tri jednopartijska sistema. Saitanje dokumenta, da li bi neko elio nositi ba mo jedan primjer: formalno-pravno, Parlamentarna ovakvu poruku. Vidjeu da li e neko pristati. skuptina BiH sastavljena je od dva doma, imenima Ako ne pristanu, onda doista nemaju odvanosti. Predstavniki dom i Dom naroda. U praksi, meutim, Ili su nepismeni. to nije tako, jer zapravo u ovom parlamentu imamo dva Doma naroda. Naime, zbog pravila tzv. entitetskog glasanja u Predstavnikom domu se nalaze reProf. dr. Miodrag ivanovi predaje filozofiju prezentanti entiteta a ne graani, a poto su entitetna Filozofskom fakultetu Univerziteta u Baske teritorije praktino etniki gotovo iste, onda se nja Luci. Poasni je predsjednik Evropskog realno opet radi o predstavnicima naroda. Po istoj lopokreta BiH i lan Savjeta Novog Plamena. gici, slino je stanje i na niim nivoima vlasti.

Svijet u 21. stoljeu

25

Jean Ziegler:

Glad u svijetu je apsurdan pokolj

Glavna figura filma Erwina Wagenhofera We feed the world - Trite gladi, Jean Ziegler, donedavni specijalni opunomoenik Ujedinjenih nacija za pravo na hranu, autor djela koja otkrivaju ubijaki poredak naeg svijeta (njegova posljednja knjiga je Imperij srama) otkriva skandal gladi u svijetu obilja kao i mehanizme ove planetarne tragedije. On odgovara na pitanja postavljena od strane francuskog ljeviarskog lista Humanit.
Desetine tisua osoba umiru svakodnevno od gladi i komplikacija izazvanih glau. To je najstraniji skandal naeg vremena u svijetu obilja. Za Vas to je jo gore, to je jednostavno zloin Prema brojkama kojima raspolae FAO od 2006. godine 850 milijuna ljudi na svijetu je neprekidno nedovoljno ishranjeno. To se stanje svake godine pogorava, dok se nae bogatstvo, odnosno naa proizvodnja, poveava iz godine u godinuUpravo prema podacima FAO-a dananji bi svijet mogao normalno prehraniti 12 milijardi ljudi, to znai gotovo dvostruki broj od onoga koliko ih danas ivi na svijetu. Svaki ovjek koji umre od gladi ili njezinih posljedica je naprosto ubijen. Dakle ta umorstva koja bi se dala izbjei doseu broj 100,000 (sto tisua) mrtvih dnevno, to predstavlja ne samo zloinaki in, potpuno nepotrebno ubijanje. To je apsurdan i beskoristan pokolj, kojeg bez prestanka obnavlja globalizirani financijski kapital. Vi optuujete to strano ubijanje naglaavajui odgovornost giganata agro-prehrambene industrije, (kao to je na primjer Nestl) . Da li je mogue nadati se da bi se 12 milijardi ljudi moglo prehraniti bez te i takve industrije i njezinih proizvodnih metoda? Danas 55% stanovnitva svijeta ivi u seoskom ambijentu. A upravo glad najee pogaa to stanovnitvo! Krivica zato pada na poredak koji su uspostavile krupne kompanije agro-prehrambene industrije, koje se oslanjaju na podrku drava sjeverne polutke svijeta, te na subvencije koje te drave odobravaju za poljoprivredu. Prole su godine industrijalizirane zemlje OECD-a dale oko 350 milijardi dolara subvencija svojim poljoprivrednicima (za proizvodnju i za izvoz). Rezultat: na tritima Treeg svijeta poljoprivredni proizvodi, koji dolaze iz zemalja Sjeverne polutke svijeta, prodaju se za treinu cijene u odnosu na lokalne poljoprivredne proizvode. Zemljoradnici iz siromanih zemalja, koji najee ive iskljuivo od poljoprivrede ( a to je sluaj s mnogim zemljama) prema tome nemaju ama ba nikakve anse. Oni se mogu ubiti od posla, ali se ne mogu takmiiti s tim cijenama proizvoda, tako estoko subvencioniranih. Privatne transkontinentalne kompanije agro-prehrambenog sektora i krupni proizvoai zemalja Juga svijeta mogu se, ukoliko imaju dovoljno sredstava, prilagoditi zahtjevima trita bogataa (voe i povre izvan sezone, itd.) te se i oni koriste tim sistemom. Seljaci, koji su uprkos svega odlini proizvoai, postaju rtve sistema. Od 52 afrike drave 37 su skoro iskljuivo poljoprivredne zemlje. U podsaharskoj Africi 203 milijuna ljudi konstantno pati od gladi. Godine 1977. bilo ih je svega 81 milijun. to treba uiniti kako bi zemlje u razvoju i njihovo seljatvo bili spaeni od toga? Kako nadvladati glad? Prvu stvar koju moraju uiniti zemlje Juga planete je voditi politiku prehrambenog suvereniteta.To znai da svaka zemlja treba postaviti kao vlastiti prioritet proizvodnju ivenih namirnica. Te zemlje trebaju investirati u vlastitu poljoprivredu. To danas ne ini veina njih. Seljaci su u njima preputeni samima sebi. Sada nas ele uvjeriti da genetski modificirani proizvodi (GMO) predstavljaju udesno rjeenje. Istina je da oni uope nisu potrebni. Danas 90% svjetske poljoprivredne proizvodnje ne predstavljaju genetski modificirani proizvodi, a svejedno bi ta proizvodnja mogla dva puta prehraniti cjelokupno svjetsko stanovnitvoGMO, katkad subvencionirani i od samih tih siromanih zemalja, stvaraju najgore oblike suvremenog ropstva, jer ti GMO, kad su jednom zasaeni ne mogu se vie posaditi ili, ukoliko mogu, tada e se velikim kompanijama morati platiti visoka cijena za prava na njihovo koritenje, koja e opet pasti na teret siromanih seljaka. Osim rizika, koji je jo nepoznat, po zdravlje ljudi, upotreba tog sjemena isporuuje seljake siromanih zemalja vezanih ruku i nogu privatnim transkontinentalnim kompanijama kao to su Monsanto, Nestl i Pioneer.

26

Svijet u 21. stoljeu

Kako je ameriki imperijalizam upropastio Haiti

prof. dr. Peter Hallward

otres na Haitiju je izazvao, i jo uvijek nastavlja izazivati, tako uasno razaranje i gubitke ivota zbog toga to je ta zemlja toliko siromana. Tri su glavna razloga tog siromatva. Kao prvo, Haiti su jedino mjesto na svijetu gdje su robovlasniki sistem (pod kontrolom francuskih kolonijalista) zbacili sami robovi. To je, meutim, podrazumijevalo rat koji je trajao 12 godina, tokom kojeg je treina stanovnitva ubijena, uniten praktino svaki grad i opustoene sve plantae. Drugi razlog siromatva Haitija je to to su Haiani platili cijenu otpora primitivnoj akumulaciji. irom Europe i u veini ostatka svijeta, ruralni i urbani proleterijat je stvoren tjeranjem seljaka sa njihove zemlje. To se na Haitiju nije dogodilo sve do 1970-ih, kada su agresivne neoliberalne mjere (koje su lokalne paramilitarne snage podravale) primorale veliki broj sitnih farmera da se povuku. Carine koje su haianskoj poljoprivredi omoguavale natjecanje s uvoznim dobrima ukinute su, javna potro-

nja se znatno smanjila, a javna dobra praktino su rasprodata. Haiani ovo zovu Amerikim planom - ili Planom smrti. Plan je osmiljen tako da odgovori ljude od zemljoradnike proizvodnje za vlastite potrebe i privoli ih profitabilnijim granama privrede, poput lake manufakture i proizvodnje odjee. Farmeri lieni imovine poeli su se masovno seliti u sirotinjske i sve pretrpanije getoe, poput Cite Soleil (Grad Sunca), koji se nalazi odmah uz industrijsku zonu. Nezaposlenost je osigurala najnii nivo plaa na sjevernoj hemisferi, negdje oko dva dolara dnevno (to je etvrtina nadnice u susjednoj Dominikanskoj Republici). Vojska i paravojna formacija Makuta su, za to vrijeme, poduzele sve potrebne korake da svaki pokuaj organiziranja u sindikate ili pokrete otpora unaprijed uine beznadenim. Ipak, tokom 1980-ih vojska je poela gubiti. Narodni bunt je postao isuvie snaan da bi ga vojska mogla kontrolirati. Haiani su 1990. izabrali

Svijet u 21. stoljeu

predsjednika Jean-Bertranda Aristida, koji se suprotstavljao vojsci i amerikom planu. Usporenje koje je ovaj otpor izazvao je trei razlog zato Haiti ostaje siromaan - sada i siromaniji nego prije 20 godina. Od 1990., haianska elita i njene meunarodne pristalice vode bespotednu kampanju da bi slomile ovaj narodni pokret i diskreditirale njegove voe. Ova borba izmeu naroda s jedne i elite i vojske s druge strane odreivala je politiki ivot Haitija posljednjih 20 godina - i to je borba koja se i dalje vodi. Jo od 1990., mala vladajua klasa Haitija tragala je za najboljim nainom da primora haianski narod da prihvati neoliberalni plan razvoja, i da doe do novih vojnih sredstava kojima e tititi stabilnost statusa quo. Isprva je djelovalo kao da bi narodni pokret mogao prevagnuti u ovoj borbi. Kasnih osamdesetih pokret je doivio brzi porast. Inspiraciju je crpio iz teologije osloboenja i antiimperijalistike tradicije Latinske Amerike. Aristid i oni oko njega, osim to su se zalagali za socijalnu pravdu, otvoreno su govorili o klasi i nejednakoj raspodjeli dobara. Priali su i o potrebi za narodnom samoobranom od vojske i Makuta. Elita je poela paniariti. Prvi put kada je Aristid izabran, sa 67 posto glasova, vojska je problem narodne prijetnje rijeila na ustaljen nain - nasilnim puom. Kada je vojska vratila direktnu kontrolu, u periodu od 1991. do 1994, na tisue ljudi je pobijeno. Aristid je bio primoran da ostane u egzilu u SAD, sve dok ga neumorno nasilje nije natjeralo da prihvati neke od neoliberalnih mjera kojima se tijekom svoje predizborne kampanje protivio. SAD i njeni lokalni haianski tienici prislonili su pitolj Aristidu na elo i rekli mu da ima izbor - ovo e se ili nastaviti do potpunog desetkovanja narodnog pokreta, ili e pristati na kompromisne varijante mjera koje hoemo da usvojite. Ameriki protektorat Aristid je dugo odolijevao prije konane odluke da mu nikakva realna alternativa vie nije preostala. Kada se konano uvjerio u to da Aristid vie ne predstavlja prijetnju, Bill Clinton je u rujnu 1994. poslao amerike trupe na humanitarnu misiju uspostavljanja demokracije na Haitiju. Amerike trupe su, zapravo, na Haitiju ostale est godina, u pokuaju da zemlju pretvore u posluni ameriki protektorat. Aristid je, meutim, uspio obaviti dvije bitne stvari. Jednom kad se vratio na Haiti, iskoristio je ameriku vojsku kao izgovor za rasputanje vojske Haitija. Na taj nain je eliminirao tradicionalni bastion vladajue klase. Ovo je bio veliki korak unapred. Za to vrijeme je pomogao stvaranje disciplinirane politike organizacije koja bi mogla osvojiti i zadrati politiku vlast i koja e postati poznata pod nazivom Fanmi Lavalas. Ona nastaje iz olupine unitenog narodnog pokreta iz perioda represije tokom prvog pua i, imajui u vidu ekstremni nivo siromatva na Haitiju, oportunisti je momentalno opsjedaju. To nije bila savrena organizacija, ali je bila itekako najprogresivniji eksperiment u parlamentarnoj demokraciji tijekom cijele povijesti Haitija. Aristid 2000. godi-

27 ne osvaja predsjednike, a Fanmi Lavalas velikom veinom zakonodavne izbore - sa 90 posto mjesta u parlamentu. Bilans stanja - na elu drave je narodni voa, vojska ne postoji i stvaraju se uvjeti za stvarnu drutvenu promjenu. Kako biste mogli i pretpostaviti, u tom trenutku vladajua klasa pokree kampanju sa ciljem diskreditiranja Aristida i ruenja njegove vlade. Pokuali su osporiti izbore iz 2000, koji su bili najkredibilniji zakonodavni izbori u povijesti Haitija. Pokuali su vladu dovesti do bankrota, obustavom cjelokupne meunarodne pomoi. SAD su ak blokirale zajmove Intra-amerike banke za razvoj koji su ve bili ugovoreni. Sve to je rezultiralo prepolovljenim budetom i sunovratom bruto domaeg proizvoda. Ekonomija je bila u potpunosti zakovana

Popularna pjevaica Annete Auguste, stara 65 godina, jedna je od visoko profiliranih podravatelja svrgnutog haianskog predsjednika Jean-Bertrand Aristidea koji su zatvoreni bez ikakvih dokaza nakon pua 2004. Prema Amnesty Internationalu, ona je oteta od strane amerikih marinaca u sklopu meunarodnih vojnih snaga na Haitiju, navodno zbog sumnje da posjeduje informacije koje bi mogle predstavljati prijetnju amerikim vojnim snagama. Nakon dvije godine putena je zbog nedostatka dokaza. Slinu je subinu doivjela i biva premijerka Yvonne Neptune.

28 udarcima sa svih strana i to je osnovni razlog zbog kojeg vlada ostaje toliko slaba. Jo od 1990-ih bilo je nemogue izvriti ikakvu smislenu investiciju u vladine institucije koja bi omoguila reguliranje ekonomije - ili intervenciju u sluaju prirodnih nepogoda. Veina pomoi koja nekako i dospije do Haitija u velikoj meri odlazi nevladinim organizacijama - koje imaju vlastite planove i programe. Njih ne zanima izgradnja jake haianske drave i veliki broj njih se bavi reakcionarnim religijskim programima. Kasnih sedamdesetih dolazi do procvata evangelistikih crkava koje izniu gotovo niotkuda, mahom kako bi uspostavile protuteu teologiji osloboenja. Upravo one u velikoj mjeri financiraju NVO sektor. Neke od njih se i bave korisnim stvarima, ali na veoma niskom nivou i bez ikakve koordinacije. Mnogo Haiana sa punim pravom smatra da su ove nevladine organizacije obini paraziti. Tamo su ve dovoljno dugo da vie ne mogu opravdati injenicu da do sada nisu izvrile nikakav primjetan uticaj na nivo siromatva ili razvoja zemlje. One se hrane problemima u kojima se Haiti nalazi. Haitiju su neophodne ogromne investicije na nacionalnom nivou i upoljavanje vlastitih ljudi i resursa. Pritisak koji je 2000. usmjeren protiv Aristida ubrzo se razvio u kampanju destabilizacije sa otvorenom meunarodnom podrkom. Paramilitarne snage su se prikljuile i digle pobunu. SAD su 28. veljae 2004. otele Aristida usred noi i prebacile ga u egzil. Tako su uspjele sruiti jednu od najpopularnijih vlada Latinske Amerike, na nain koji ne samo da se nije susreo sa irokom kritikom javnosti, ve nije ni bio prepoznat kao pu. Demokratska vlada zamijenjena je amerikom marionetom, Grardom Latortueom. Amerike trupe preko noi bivaju zamjenjene stabilizacijskim snagama Ujedinjenih nacija. Glavna uloga UN-a bila je primiriti narod i natjerati ih da prihvate pu. To je znailo i rat niskog intenziteta protiv Aristidovih simpatizera, posebno onih u siromanim naseljima. Narodni pokret je kriminaliziran - Aristidove pristalice se prikazuju kao kriminalci i lanovi bandi, ljudi koji predstavljaju prijetnju imovini, redu i zakonu. Politika nestaje sa horizonta. Mediji stalno izvjetavaju kako su Haiti nasilno mjesto,

Svijet u 21. stoljeu

Mercius Lubin nad tijelima svoje dvije keri nakon to su ubijene od strane UN-a dok su spavale u svojim krevetima. Sedmogodinja Stephanie Lubin i etverogodinja Alexandra Lubin samo su neke od brojnih nenaoruanih djejih rtava vojske UN-a u Cite Soleil.

to uope nije istina. Stopa kriminaliteta je, zapravo, vrlo niska. Vlasti Haitija tvrde da je zemlja na rubu gotovo permanentne sigurnosne krize, ime pravdaju svoje odluke o odlaganju izbora - govorei da bi to bio preveliki sigurnosni rizik. Njihove tvrdnje da je za uspostavljanje demokracije prvo neophodna sigurnost pravdaju okupaciju UN trupa i mijeanje SAD-a. Naravno, jasno je da u gradu siromanom poput Portau-Princea postoje bande i UN su neke od njih uspjeno i rasturile. UN se meutim do sada nisu pozabavile uzrocima nastanka takvih bandi. Umijeanost UN-a Postoje i zloini u koje su same UN umijeane, ukljuujui i veliki broj sluajeva silovanja. Kako bi umirile neka naselja, UN su posezale za veoma agresivnim metodama. 2005. i 2006. godine, trupe UN-a ule su u Cite SOleil, politizirano naselje u kojem Lavalas uiva jaku podrku. Stotine vojnika otvorile su vatru na gusto zbijeno naselje u kojem su kue sagraene od lima i kartona. Meci su letjeli sve dok ne bi udarili u neto. U oba sluaja ubili su izmeu 20 i 25 ljudi. UN takoer predsjedava procesom organiziranja izbora koji je onemoguio uee Lavalasa na zakonodavnim izborima, prvobitno planiranim za veljau. Ovo od demokratskog procesa pravi parodiju.

Svijet u 21. stoljeu

29

UN na Haitiju imaju 9,000 vojnika biveg amerikog predsednika Billa i policajaca, izmeu 1,000 i 1,500 Clintona, od kada je imenovan za civilnih savjetnika i budet od 600 izaslanika UN, bilo je da istie pomiliijna dolara godinje, od ega se trebu za daljim investicijama u inveliki dio troi na vojne aktivnosti. dustriju odjee - to u sutini znai Oni veinu svog vremena provootvaranje novih tvornica u kojima de patrolirajui gradom u oklopnim e Haiani kao i do sada za bijednu vozilima kao da su na neprijateljplau raditi u katastrofalnim uvjetiskom teritoriju. Nisu gotovo nita ma. uinili da bi poboljali osnovnu in- Ren Prval, predsjednik Haitija instaliran od Pravi prioritet trebalo bi biti omofrastrukturu, osigurali tekuu vodu, strane SAD-a, vjerno je provodio privatizaciju i guavanje smislenog samoopredjeslijedio naputke MMF-a. investirali u bolnice, niti bilo to veljenja Haitija, to prije mogue. Prizano za sanitarije ili uklanjanje smeoritet bi trebao biti ponovno mobia. Nakon potresa bavili su se straarenjem ispred svog liziranje narodnog pokreta i ograniavanje, umjesto proglavnog taba i praktino su sjedeli na rukama. injenidubljivanja, trenutne zavisnosti Haitija od zemalja poput ca da nisu uspjeli razviti ni bazini vodovod sada e imaSAD-a i Francuske. Naalost, mislim da e proces obnoti katastrofalne posljedice. ve ipak vie nalikovati na ono to se dogodilo u Iraku. Naravno, neposredno nakon katastrofe poput ove, biNacionalni dravni budet Haitija je veoma mali. Prije lo kojoj zemlji bila bi potrebna sva pomo koju moe nekoliko godina je iznosio oko 300 milijuna dolara, a dobiti. Od SAD se oekivalo da e ponuditi svoje logisprole godine strana pomo ga je podigla na nivo od tike resurse koji su bez premca. Pomo je, meutim, oko 900 milijuna dolara. Ako je mogue prikupiti nekoubrzo poela poprimati oblik vojne invazije. liko milijardi dolara pomoi, to bi za Haiti bila ogromna Kada su SAD preuzele kontrolu nad aerodromom, svota. uzastopno su preusmjeravale humanitarne letove u koAli, da li e taj novac biti potroen u cilju osnaivanja rist vojnih. Ideja je bila prvo prikupiti vlastite vojnike na haianskog naroda, ili e otii u depove porodica i korjedno mjesto, pa tek onda prijei na poracija koje u savezu sa svojim finanoperacije traganja i spaavanja i districijskim pomagaima iz SAD-a i drugih buciju vode, hrane i lijekova. zemalja vladaju Haitijem? Mislim da je Dok je neopisiv broj ljudi umirao zaupravo to ono to e se dogoditi robljen u ruevinama, SAD su gradile osim ukoliko ne bude sprijeeno nekontingent od 10,000 vojnika. Nema kom vrstom popularne politike mobisumnje da je amerikoj vojsci, nakon lizacije. katastrofalnih ratova u Iraku i Afganistanu, dobro dolo da ovu priliku iskoMMF i Haiti risti za promjenu vlastitog imida, trudei se da se predstavi kao dobrotvor. Dva dana nakon potresa, MMF je Ogromno vojno prisustvo SAD-a dao sve od sebe da Haiti gurne u jo imat e veliki utjecaj na proces obnove vee duniko ropstvo. Pomo MMF-a Haitija. Naomi Klein je vjerojatno u Haitiju dola je u obliku zajma - a ne pravu kada kae da bi se Haiani tredonacije - od 62 milijuna funti. bali paziti krvoednih kapitalista koji Ovo se samo nadodaje na 101 milisu eksploatirali nesree i u drugim dijejun funti, koliko Haiti ve duguju lovima sveta. Pretpostavljam da e se MMF-u. privatizacija ubrzati i da e biti mnogo MMF zauzvrat zahtjeva da vlada ponatezanja oko vlasnitva nad zemljitem. Ve je dolo do vea cijenu struje, zamrzne plae i suzdrava inflaciju. jo veeg inzistiranja na sigurnosti i stabilnosti, tako Kriza je iskoritena za provoenje neoliberalnih reforda pretpostavljam da emo uskoro svedoiti jo veim mi u zemlji koja je ve na koljenima. pritiscima da se ponovo uspostavi vojska Haitija. NovinaUkupni dug Haitija iznosi 546 milijuna funti. Samo ri s najveim profesionalnim kredibilitetom istiu izuzetan 2003. godine, Haiti su potroili 35 milijuna funti na ime nivo smirenosti i solidarnosti usred ove katastrofe, dok servisiranja posuenih 24 milijuna - plaajui vie nego UN i SAD istiu opasnosti od pljake i nemira i govore o to su primili. potrebi da se izbjegne jo jedna Somalija. (Marks 21, 9.2. 2010.) Ovo je veoma brzo poelo sliiti na proroanstvo koProf. dr. Peter Hallward je filozof, urednik asoje samo sebe ispunjava. to situacija bude postajala pisa Radical Philosophy, i autor knjige Damoajnija, to je vjerojatnije e se cijela pria oko obnove ming the Flood: Haiti, Aristide, and the Politics prikazati u svom pravom svjetlu, kao vojna operacija of Containment, Verso Books, London, 2007. predvoena slubenicima UN-a i amerikim komandanNedavno je suspendiran zajedno s nekoliko drutima - umjesto haianskim narodom. Pretpostavljam da gih profesora s Middlesex University zbog sude tijekom procesa obnove doi do porasta pritiska za jelovanja u kampanji protiv zatvaranja katedre sve veim meunarodnim nadzorom, kao i do konsolifilozofije na tom sveuilitu. dacije vlasti oko industrijskih zona. Glavno zaduenje

30

Svijet u 21. stoljeu

Samoupravljanje na venezuelanski nain

Michael A. Lebowitz je profesor emeritus ekonomije na Sveuilitu Simon Fraser u Vancouveru, Kanada. Ve nekoliko godina ivi i djeluje u Venezueli, gdje je i aktivan u istraivakom centru Centro Internacional Miranda na temama transformativne prakse i drutvenog razvoja, ujedno je i osniva Centra. Autor je sada ve klasine klasine knjige Beyond Capital u kojoj se bavi implikacijama Marxovih nezavrenih radova. Fokusira se na pitanje nadniarskog rada i tvrdi da radnika pozicija nije dobro razvijena u Kapitalu, ve je trebala biti sredinja tema knjige o nadniarskom radu. Beyond Capital (Palgrave Macmillan 1992. prvo izdanje i 2003. drugo izdanje) kritizira jednostranost marksistike misli i argumentira da je Marxova politika ekonomija radnike klase i samoreprodukcija ljudskih bia kroz borbu centralna za prevazilaenje kapitala. Novije su mu knjige Build it now! - socijalizam za 21. stoljee (Monthly Review Press, 2006.) u kojoj se bavi idejom socijalizma za 21. stoljee i putom ostvarenja te ideje; The Socialist Alternative 2010. (Monthly Review Press, 2010.) izala je 1.7. i trebala bi biti prevedena na hrvatski. Lebowitz postavlja tezu o dobrom drutvu kao onom koje potpuno razvija ljudski potencijal. Kapitalizam ne ispunjava uvjete dobrog drutva. Najvanije u kapitalizmu nije ostvarenje ljudskih potencijala nego privatna akumulacija profita u rukama malog dijela populacije.

dije imaju isti ivotni standard kao zemlje sa Sjevera? U takvim okolnostima dolazi do borbe za resurse. Ve se nalazimo u toj borbi, vidimo na primjeru Kine koja prisvaja resurse Afrike i June Amerike za budue borbe. Stoga je prava kriza za koju se moramo pripremiti ekoloka kriza. Trenutno nema aktivnih subjekata koji bi mogli zaustaviti taj sustav. Moete li komentirati situaciju u Venezueli openito i s obzirom na period od 10 godina od poetka bolivarske revolucije? Ako elimo razgovarati o Venezueli, moramo to staviti u kontekst zemlje kojukarakterizira ovisnost o naftnoj renti to je proizvelo kulturu korupcije i klijentelizma koji proima cijelo drutvo. Ni sam Chvez nije imun na naftu. Chvezov pokret je orijentiran prema klijentelizmu. To znai da se ljudi ukljuuju u partiju kako bi dobili pristup naftnoj renti to vodi korupciji. To je problem bolivarskog procesa. Ne bih ba rekao 10 godina nakon. Socijalistika revolucija nije poela prije pua. Tonije bi bilo rei da poinje tek 2003. [nakon pua, op. A. M.] Chvez je u zatvoru [poetkom devedesetih, op. A. M.] itao Negrija, to ga je potaklo na promiljanje o konstituciji ljudi kao subjekata. Po izlasku iz zatvora pisao je kako suvereni ljudi moraju biti subjekti moi, ne objekti. Za revolucionare nema izbora, no Chvez je smatrao da je to mogue unutar kapitalizma, stoga je traio Trei put i nastavio je razmiljati u kategorijama Treeg puta sve dok nije postalo oito da venezuelanski kapitalisti i ljudi izvan Venezuele koji ih podravaju u SAD-u i dalje ele primat na rentu itd. Tek nakon pua dolazi do pomaka u orijentaciji. Godine 2003. drava preuzima kontrolu nad naftnom kompanijom i smjenjuju dotadanju. Iako postoji ministarstvo financijskog planiranja i ekonomskog razvoja, u Venezueli uope nema centralnog planiranja. Sluajevi radnikog samoupravljanja dosad su bili samo izolirani. Dobrim je dijelom i za te sluajeve zasluan osobno Chvez zbog svoje predanosti ideji radnikog samoupravljanja. Tada poinje irenje obrazovanja na neobrazovane mase. Svi programi, ukljuujui i zdravstvene

to mislite o razvoju trenutne krize kapitalizma? Koliko e trajati, koje e joj biti posljedice? Za razliku od mnogih ljudi ja ne mislim da se blii kraj kapitalizma. Kapitalizam je sustav koji konstantno trpi krize i konstantno izlazi iz kriza. Primjeri kriza su one iz tridesetih godina dvadesetog stoljea i dogaaji nakon Drugog svjetskog rata, nakon ega imamo uspostavu Bretton Woodsa, MMF-a i Svjetske banke, koji postaju novi naini funkcioniranja kapitalizma. Oito je da imamo novu krizu kapitalizma. Pitanje je da li je to kriza kapitalizma ili kriza u kapitalizmu; moje miljenje je da se uvijek radi o krizi u kapitalizmu osim ako postoje aktivni subjekti koji krizu u kapitalizmu pretvaraju u krizu kapitalizma. Trenutno nema takvih subjekata, osim moda u Grkoj, ali to nisu subjekti koji su spremni izazvati sam sustav. Kapitalizam se nalazi u fazi autorestrukturiranja; irenje s G7 na G20 uvoenjem novih kapitalistikih subjekata poput Kine, Brazila, Rusije i Kine je upravo to. No tu je i kontradikcija. Osnova za rjeavanje jedne krize uvijek je potencijalno otvaranje nove krize. irenje na Indiju, Kinu, Brazil takoer znai da te zemlje imaju pravo na razvoj do razine ostalih zemalja grupe, to otvara pitanje ekoloke krize. Moe li se zamisliti da svi stanovnici Kine i In-

Svijet u 21. stoljeu

- dovoenje kubanskih doktora - kao i uenje o kooperativnim principima, sve to zapoinje tek nakon to je drava preuzela kontrolu nad naftnom industrijom 2003. to se dogaa nakon 2003? Godine 2003. Chvez poinje napadati kapitalizam govorei o perverznom izvrnutom sustavu kojem nije stalo do ljudi i okolia. Poinje govoriti o socijalnoj ekonomiji kojoj je stalo do ljudskih bia i okolia. Tada sam radio kao savjetnik u ministarstvu za socijalnu ekonomiju. Poduavali smo marksizam unutar ministarstva. Ljude je zanimalo radniko upravljanje i jugoslavenska ekonomija, pa sam o tome poduavao. Moete li nam rei neto o jugoslavenskom samoupravljanju? Dolazio sam ovamo u Jugoslaviju sedamdesetih i osamdesetih godina. Uvjeren sam da se ne moe govoriti o socijalizmu bez radnikog upravljanja. Zanimao me taj proces. Postalo mi je jasno da je u jugoslavenskom samoupravljanju, koje je ukljuivalo drutveno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju i radnika vijea (nije isto to i radniko upravljanje) problem bio u orijentaciji sustava na individualni interes na radnom mjestu i na maksimizaciju prihoda po radniku. To je imalo odreene posljedice. Postojala je solidarnost na radnom mjestu. Ako je npr. pala prodaja, radnici kao lanovi kolektiva nisu dobivali otkaze, nego su nastavljali raditi. No nije bilo solidarnosti izmeu razliitih poduzea, ve kompeticija. Rijeima Che Guevare: kako moemo razgovarati o socijalistikom duhu u kojem se radnici natjeu jedni s drugima? Pravi problem bio je nedostatak solidarnosti u drutvu. Kako se nije radilo na obrazovanju radnika na radnom mjestu, oni nakon osamsatnog radnog vremena nisu imali snage razmiljati o pitanjima vezanima za upravljanje poduzeem, stoga su dio posla koji se ticao pitanja poput plasmana novog proizvoda, udruivanja s drugim poduzeima, jednostavno preputali upraviteljima. Radnika vijea najvie su se bavila pitanjima radnikih plaa ili godinjim odmorima. Kako je nastao venezuelanski princip suupravljanja? U travnju 2004. u Venezueli je odran sastanak solidarnosti na kojem sam govorio o jugoslavenskom samoupravljanju, o njegovoj povijesti, o pozitivnim i negativnim posljedicama. To je bilo dobro primljeno, zainteresiralo je i Chveza, te je od tih predavanja napravljen pamflet.

31 Godine 2004.-2005. poeo je rasti interes za radniko upravljanje. Mnogo tvornica je zatvoreno, a radnici su traili isplatu. Tako je dolazilo do okupacije tvornica - zahtjev je bio nacionalizacija po modelu 51 posto u vlasnitvu drave a 49 posto u vlasnitvu kooperative radnika koji su okupirali tvornicu. To je bio jedan od prvih modela radnikog samoupravljanja. Drugi model je nastao kao rezultat Chvezova interesa za radniko samoupravljanje. Vodei venezuelanski marksist Carlos Lanz doveden je u tvornicu aluminija. Do poetka 2005. svi su razmiljali o radnikom samoupravljanju koje se u Venezueli zove suupravljanje. To je znailo partnerstvo radnika i drave s ciljem upravljanja tvornicama. Dakle, razvilo se nekoliko modela suupravljanja? Godine 2005. odran je jo jedan sastanak solidarnosti na kojem sam iznio sedam glavnih problema jugoslavenskog samoupravljanja s kojima e se i Venezuela morati suoiti. Naglasio sam da je potreban oprez kako se ne bi napravile iste greke. Posvetio sam tome poglavlje u knjizi Build it now. Jedan od predstavnika jedne od okupiranih tvornica u kojoj je postojala podjela 51- 49 posto suvlasnitvo drave i radnika odrao je predavanje u kojem je traio 99 postotno vlasnitvo radnika, a 1 posto drave. Sljedea njegova poruka bila je kako bi svi trebali ui u kooperative jer kooperative ne plaaju poreze. Pria o toj tvornici papira ima i fusnotu: kolektiv koji je postao kooperativa je dio radnika koji su uspjeli izdrati dvogodinji prestanak rada i okupaciju, dok je dio radnika morao odustati i pronai drugi izvor prihoda kako bi prehranili obitelji. Kad je proizvodnja ponovno pokrenuta, kooperativa je ponovno zaposlila te radnike, no kao nadniare, nasuprot radnicima kooperative. Venezuelanski zakon o kooperativama kae da ako radi kao nadniar za kooperativu est mjeseci, nakon isteka roka postaje punopravni lan kooperative, stoga su nadniari u petom mjesecu rada dobijali otkaze, jer radnici kooperative nisu htjeli dijeliti prihod sa svojim bivim kolegama. Nisu sve prie horor prie. Jedno drugo poduzee koje je takoer imalo vlasniki udio 49-51 posto zatraio je sto posto vlasnitvo drave i sto posto radniko upravljanje i tako i danas funkcionira. Tvornica aluminija naila je na mnogo problema jer su ih sabotirali korumpirani birokrati tvornice u sprezi s lokalnom vlasti. Iz te je tvornice na kraju nestalo radniko upravljanje. Takve sabotae i korupcija su opi problem. Bez suupravljanja nema socijalizma. No karakteristino je za cijelu Venezuelu da se klasna borba nastavlja. Kad govorimo o buduim socijalistikim sustavima, kako rijeiti stari problem izmeu centralnog planiranja i radnikog samoupravljanja? U Venezueli uope nema centralnog planiranja. Iako postoji ministarstvo financijskog planiranja i ekonomskog razvoja, nema nikakvog planiranja. Sluajevi radnikog samoupravljanja dosad su bili samo izolirani. Dobrim je dijelom i za te sluajeve zasluan osobno Chvez zbog svoje predanosti ideji radnikog samoupravljanja. Prole je godine renacionalizirana tvornica elika koju je prola vlada bila privatizirala. U toj tvornici radnici su bili u sukobu s multinacionalkom (argentinski i brazilski kapital) ko-

32 ja je posjedovala tvornicu. Radnici su se borili za plae, kompanija ih je odbijala, stoga su radnici zatraili nacionalizaciju. Chvez je pristao na renacionalizaciju nakon velikog pritiska. Prva stvar koju smo napravili nakon nacionalizacije bila je da smo okupili radnike i razgovarali s njima o radnikom samoupravljanju. Okupili smo radnike iz tvornice elika i aluminija i razgovarali o koordinaciji aktivnosti. Bila je to dvodnevna radnika konferencija na kojoj su radnici radili u malim grupama i zatim davali izvjetaje svojih radnih grupa. Neki od ljudi koji su davali izvjetaje pohaali su seminar o radnikom samoupravljanju. Chvez je samo sjedio, sluao i zapisivao. Radnici su postajali sve militantniji i traili su nacionalizaciju raznih tvornica i kompanija. Sve je prenosila televizija. Kad su zavrili, Chvez je ustao i ponovio ono to su radnici rekli. Atmosfera je bila nabijena emocijama. Radnici su ustali i spontano zapjevali nacionalnu himnu. Chvez je rekao da eli od radnika plan za dva mjeseca. Radne grupe inili su radnici razliitih tvornica i razliitih dijelova proizvodnih procesa koji su sjedili zajedno i razgovarali o racionalizaciji proizvodnje. Sve te tvornice bile su u dravnom vlasnitvu, ali nisu funkcionirale koordinirano. Prolog srpnja donesen je plan i nita se nije dogodilo. Lokalni birokrati ponovno su stopirali stvar. Problem je doao do Chveza koji je sazvao sastanak kabineta vlade prenoen na javnoj televiziji i rekao da se plan mora provesti jer je to obeanje vlade narodu. Bez radnikog samoupravljanja to je dravni kapitalizam a ne socijalizam. Moete li u tom kontekstu komentirati probleme s nedostatkom elektrine energije? Taj proces se nastavlja, to je konstantna borba, posljednje dvije godine radnici upozoravaju na problem sa strujom. Slaba je distribucija, potranja raste, oprema je zastarjela itd. Ove godine imamo problem s nabavom elektrine energije iji je neposredni uzrok sua, ali pravi problem je u tome to se 70 posto venezuelanskih potreba za elektrinom energijom zadovoljava iz jedne jedine brane koja prenosi energiju s istoka zemlje na zapad i u tom prijenosu gubi se 30 posto energije. im se smanji koliina vode u brani, dolazi do nestaice struje, vode itd. Chvez je na upozorenja radnika osnovao novo ministarstvo i postavio novog ministra koji je okupio radnike i oni sada razvijaju plan za rjeavanje tog problema. Predsjednik nacionalne tvrtke za proizvodnju elektrine energije je ovjek kojeg su radnici sami izabrali. No, to su sve odvojeni problemi, a ne centralno planiranje. Ideja je da se moe planirati s radnicima i taj proces planiranja odozdo, iz zajednica, je najvaniji proces. Poelo je u malim zajednicama, ali ideja je da se proiri na vee. Ljudi u zajednici trebali bi biti ti koji planiraju. Moete li komentirati trenutnu venezuelansku gospodarsku situaciju, pogotovo s obzirom na trenutnu krizu? Kriza se u Venezueli oitovala padom dravnih prihoda od nafte. Najlaki nain borbe protiv toga bila je devalvacija. Prihodi od nafte raunaju se u dolarima, pa ako se devalvira bolivar za 50 posto, dobije se toliko vie bolivara u odnosu na dolare od izvoza. Dugo vremena vlada je

Svijet u 21. stoljeu

odgaala devalvaciju. Djelomino i zbog inflacije, no prorauni - i nacionalni i pokrajinski i gradski - znatno su opadali, ulo se u programe tednje, rasla je nezaposlenost koju su svi negirali, ali definitivno je rasla. Devalvacijom prije nekoliko mjeseci - rijeen je problem prorauna. Devalvacija je imala dva oblika - za osnovne potreptine bolivar je devalviran samo malo - npr. za hranu, a za ostalo 30 posto. Pokuava se i smanjiti utjecaj devalvacije na inflaciju. Postoji i kontrola cijena za osnovne potreptine, vodi se konstantna bitka protiv privatnog kapitala koji pokuava utjecati na cijenu osnovnih potreptina njihovim povlaenjem s trita. Drava nacionalizira sve firme koje na bilo koji nain kre zakon o kontroli cijena. Na primjeru proizvodnje rie: bijela obina ria regulirana je kontrolom cijena, no razliite druge vrste rie nisu, stoga tvornica za proizvodnju rie smanji udio obine bijele rie na tritu i povea udio drugih vrsta rie koje ne spadaju pod kontrolu cijena. U zadnje dvije godine tako je nacionalizirano 200 tvrtki jer kre cilj razvitka drutva. Spomenuli ste inflaciju. Mnogi smatraju da je visoka inflacija u Venezueli, gotovo 30 posto, problem, iako je prije Chveza bila jo i via. Je li to doista toliki problem? Jest, problem je, no nisam siguran da je inflacija doista 30 posto, uzme li se u obzir indeks cijena za pojedinu zemlju. Indeksi cijena se esto temelje na pretpostavci homogenosti drutva, pa se uzima isti indeks za sve. No kad imate drutvo u kojem postoje ogromne razlike u prihodima, njihove potroake koarice bitno se razlikuju, tj. razlikuje se ono to kupuju bogati od onoga to kupuju siromani. Moja je teza da moraju postojati razliiti indeksi cijena za razliite prihodovne klase, a to ne postoji. Ono to se mjeri su cijene robe u supermarketima, ali ne fiksne cije-

Svijet u 21. stoljeu

ne u dravnim duanima. Cijene rastu uvoznim stvarima, npr. televizorima, automobilima i drugim luksuznim stvarima, a rastu zbog inflacije, no pitanje je koliko te stvari kupuju siromani. Mislim da je potrebno napraviti diferencijaciju meu potroakim koaricama. Radnici trae povienje plaa s obzirom na indeks cijena. Sumnjiav sam prema indeksima cijena u zemljama s velikim dohodovnim razlikama. Mnogi na ljevici prigovaraju da se proces nacionalizacije i eksproprijacije u Venezueli dogaa presporo. Zato je to tako? Chvez nacionalizira tvrtke kad god postoji problem, ne nacionalizira ih kad tvrtke ne stvaraju probleme. ini se da bi se uskoro mogla privatizirati kompanija koja se bavi uvozom hrane jer se pojavljuju sve vei i vei problemi. Neki njeni dijelovi su ve preuzeti. Chvez je vojnik. On se bori na frontama na kojima se treba boriti, ne rasipa energiju. Uzmimo primjer mree dravnih banaka. Vlasnik Venezuelanske banke je planirao prodati banku. Drava ju je odluila nacionalizirati. Prvo je zabranjena prodaja banke jednog kapitalista drugome, to znai da je ostao samo jedan mogui kupac - drava. Zatim se razmiljalo hoe li banka biti kupljena ili eksproprirana, te je odlueno da se kupi zbog manjeg imperijalistikog pritiska. No, u nekim sluajevima dolazi do eksproprijacije tamo gdje je evidentno naruavanje javnog interesa. Npr. prologodinje nacionaliziranje zrakoplovne kompanije zbog sumnje u pranje novaca i povezanost s trgovinom droge. Treba li privatizirati sve banke? To zagovaraju ljudi izvana. to je banka? Ustanova koja pretae novac iz jednog sektora u drugi. U Venezueli tu ulogu ima naftna kompanija. Novac od prodaje nafte ulae u razliite sektore. Tu se krije mo. Naftna kompanija igra ulogu banke. Nitko ne zna to se tono dogaa u naftnoj kompaniji ni koliko korupcije ima, ona je svojevrsna crna kutija. Nitko ne zna stvarni prihod. Ona ima ulogu koju u drugim zemljama imaju banke. Rekli ste da je korupcija dravnog aparata i dalje problem? Da, neki dijelovi dravnog aparata su jo korumpirani, i to je problem koji se moe rijeiti samo transparentnou. Uzmimo primjer Industrijske banke - radnici su se organizirali i uspostavili su radniko samoupravljanje te su postavili zahtjev transparentnosti. Takoer se treba govoriti i o tome to se dogaa u lokalnim zajednicama gdje je transparentnost esencijalni uvjet - nemogue je donositi odluke odozdo ako ne znamo gdje lei novac i kako se troi. Pozitivni primjeri su radnici u elinoj i aluminijskoj industriji koji postavljaju model funkcioniranja prema naelu transparentnosti i socijalistiki plan za razvoj Guayane [pokrajina u Venezueli, op. A. M.] gdje se takoer razvija model transparentnosti, ali tek je u zaecima. Mediji u Venezueli su u privatnom vlasnitvu, je li to problem? Da. Problem nije samo u tome to su mediji u neijem vlasnitvu nego, u karakteru tih medija. Oni su takvi da je Fox News prema njima liberalan. To je fascinantno, veina tiskovnih i televizijskih medija je protiv vlasti, to je

33 bilo najoitije za vrijeme pua. Televizija Globotelevision vodi ratove protiv vlade 24 sata dnevno. Da se takvo neto dogaa u SAD-u, odavno bi izgubila licencu. Jedna televizija koja je najvie podupirala pu izgubila je licencu za TV-prijenos, ali i dalje postoji kao kabelska televizija. Najpopularnije novine trenutno su neutralne, u privatnom su vlasnitvu. Nedavno su ponovno pokrenute jedne dravne novine (Correro del Orinoco), a postoje i lokalne dravne novine u Caracasu. Kako funkcionira direktna demokracija u Venezueli? Venezuelanski ustav naglaava kao cilj puni razvoj ljudskih kvaliteta, a jedini nain da se to ostvari je kroz participaciju, protagonizam i slino. Bitno je da se to ostvaruje npr. kroz komunalna (lokalna) vijea koja su uvedena 2006. godine, na temelju ideje o 200-400 obitelji. Tijelo koje odluuje su zajednike skuptine, a one imaju glasnogovornike koji govore o pojedinim konkretnim pitanjima. Krenulo se od lokalnih potreba zajednice i identificiranja projekata koje mogu raditi skupa kao zajednica, nasuprot onim projektima za koje moraju traiti novac od drave. Stekli su iskustvo i poeli za vee projekte traiti novac. Gradonaelnik jednog grada uzeo je sav novac iz prorauna i podijelio ih lokalnim zajednicama da njime raspolau, a onda je, kad mu je zatrebao novac za izgradnju cesta, morao traiti novac od njih. Mnoge zajednice dobile su novac za izgradnju deset kua. Bilo je mnogo primjera da su rastegnuli novac na vie od deset. Svaka zajednica je imala drugaiji pristup. Npr. ako je negdje u nacrtu bilo predvieno dvije kupaonice, oni su napravili jednu, te su tako, skupivi novce, izgradili dvije ili etiri kue vie. Dakle, osim s radnicima na radnim mjestima, radilo se i s radnicima u lokalnim zajednicama. Ne postoji samo jedan model osnivanja lokalnih vijea. U zajednicama koje su imale aktivistikog iskustva i svijest o participaciji, npr. koje su radile okrugle stolove o vodi i sl., lokalna vijea su se razvila spontanije i prirodnije. U zajednicama koje nisu imale to iskustvo i svijest Ministarstvo participacije pokualo je nametnuti takva vijea kao uvjet za dobivanje novaca za projekte, no onda se shvatilo da to nametanje direktne demokracije odozgo zapravo i nije ba uspjeno, ve da do toga treba doi prirodnije, na zahtjev zajednice i prirodnim korakom zajednice. Postoji li netko to bi mogao zamijeniti Chveza kada on ode? Trenutno ne. Postoje ljudi koji s njim blisko rade, i dijele njegove ideje, ali im nedostaje karizma komunikacije sa siromanima i s masama. Chvez ima snano izraenu karizmu i sposobnost komunikacije s masama. On ima veliku ulogu, sebe naziva suberzivcem u Mirafloresu (predsjednikoj palai) i to zaista i jest. Kad god su neki izbori, ako se on natjee, nema problema, no kad su izbori za naelnike i gradonaelnike, vidi se da njegova karizma nije prijelazna na druge. to mislite o budunosti socijalistikog pokreta u Venezueli? Sve ovisi o klasnoj borbi, a u klasnoj borbi ludost je predviati ishode. Umjesto toga treba joj se pridruiti. Razgovor vodila Andrea Milat (H-alter)

34

Svijet u 21. stoljeu

Chavez u dalekozoru Obame

Andr Maltais

Pogoena svjetskom ekonomskom krizom i padom cijena nafte, iscrpljena suom koja prijeti elektrinoj opskrbi zemlje Venezuela prolazi, kao i mnogobrojne drave svijeta, kroz vrlo teko razdoblje. Desnica i Sjedinjene Drave trae pukotinu kako bi sruile C h a v e z a .
emlja je okruena vojnim bazama i pijunima CIA-e, stavljena pod lupu od strane monih lokalnih i meunarodnih medija u rukama korporacija i zapadnih vlada, a svi oni eljno ekaju na pogrean korak Chaveza. Kako bi izazvala taj pogrean korak, unutarnja opozicija (zaista u velikoj manjini, ali na visokoj cijeni izvan venezuelanskih granica) spremna je na sve, kako bi postigla da i najnevanija mjera Chavezove vlade dobije preuveliane dimenzije.

sua, koja je uzrokovala dramatian pad vodostaja u branama hidrocentrala, a najvie u hidrocentrali El Guri, koja sama napaja strujom 73% teritorije te zemlje. Stanje hitne potrebe za strujom proglaeno zadnjeg 8.veljae, izazvano je isto tako privremenim prekidom prodaje struje Venezueli od strane susjedne Kolumbije, koju je takoer jako pogodila sua. Trea mjera, koja bi uostalom prola neopaeno, ponovo je lansirala permanentnu medijsku agresiju protiv venezuelanske vlade, budui da se ovoga puta radilo o zaepljivanju ustiju medijima s kritikim informacijama i o napadu na slobodu izraavanja. Radi se o privremenom ukidanju pola tuceta televizijskih mrea odlukom vladine Komisije za telekomunikacije, odnosno o privremenoj zabrani emitiranja kanalima koji se nisu ponaali u skladu sa Zakonom o drutvenoj odgovornosti radio i televizijskih medija (RESORTE). Pokuaj dravnog udara

Chavez u dalekozoru Na primjer djelomina devalvacija novca, najavljena 8. sijenja, nakon koje je uslijedila nacionalizacija lanca supermarketa Exito, jer su se ovi tom devalvacijom okoristili kako bi pekulirali sa cijenama prehrambenih proizvoda i zelenaki pokupovali naveliko zalihe, izazvala je dreku medija da su na stotine trgovina neprekidno pod prijetnjom eksproprijacije. Ciljana devalvacija, uraena mudro i sasvim suvereno, izvrena je u svrhu smanjenja uvoza i lansiranja nacionalnih proizvoda na trite, te kako bi se postigao raznolikiji izvoz, budui da prodaja nafte za Venezuelu predstavlja 90% deviznog prihoda. Jo jedna pojava, za koju posvuda viu kako je dokaz neefikasnosti bolivarske revolucije, jeste drastian pad potronje elektrine energije, pad od 20%, koji od poetka ove godine pogaa i javni i privatni sektor. Nju je izazvala dugotrajna Kanal RCTV, koji je aktivno sudjelovao u promaenom dravnom udaru 2002. godine protiv Huga Chaveza, danas se nalazi meu prekriteljima, te namjerno ignorira zakon. I dok su se svi ostali suspendirani kanali brzo prestrojili i i nastavili s emitiranjem programa, RTCV ima sasvim drugi dnevni red: uznemiravati ulicu u nadi da e vlada, pod tako strogim nadzorom, sigurno poiniti greku koja bi ubrzala njen pad. Protiv navedenih mjera venezuelanski su mediji, kao i rektori nekih sveuilita, mobilizirali pokret studenata porijeklom iz bogatih klasa. Sukobi koji su trajali cijeli tjedan u sijenju rezultirali su s dvoje poginulih i 16 ranjenih. Sa svoje je strane to nasilje dalo hrane za novu medijsku kampanju koja je najavljivala skori pad Chaveza. Washington Post objavio je 25. sijenja uvodnik tvrdei da su Hugo Chavez i socijalizam 21-og stoljea poraeni i da se upravo rue. Zemlja, nastavlja uvodniar, je zaronila u recesi-

Svijet u 21. stoljeu

Panorama Caracasa

35 tembra 2001, Washngton je definitivno napustio velike vojne baze s golemim personalom i tekim naoruanjem, da bi ih nadomjestio instalacijama i postrojenjima s malim brojem ljudi, ali s vrlo sofisticiranim aparatima na podruju detekcije. Vojna baza u Manti sudjelovala je u neuspjelom udaru protiv H u g a C h a v e z a , travnja 2001, a 2005. Sjedinjene su Drave obnovile ugovor s Nizozemskom za Arubu i Curaao, gdje se brzo intenziviraju vojne djelatnosti. Iste je te godine pod C h a v e z o vim vodstvom nastala progresivna mrea za suradnju izmeu latinoamerikih zemalja ALBA ( Alianza Bolivariana para las Amricas ) i Hugo Chavez, izabran ponovo bez potekoa, poeo je govoriti o socijalizmu 21-og stoljea. Sjedinjene Drave na to reagiraju embargom na prodaju oruja i vojnog materijala Venezueli pod lanim izgovorom da zemlja dovoljno ne surauje u borbi protiv terorizma. Embargo prisiljava Chavezovu vladu da se obrati Rusiji, kako bi opremila bolivarsku armiju, iji avioni F-16 proizvedeni u Sjedinjenim Dravama vie nemaju rezervnih dijelova. Tada su Sjedinjene Drave dobile prilike de dignu poviku na kolosalno naoruavanje Venezuele, dok same mudro preuuju kako su upravo one kolosalno naoruale Kolumbiju i kako su budeti za naoruanje Brazila i ilea neusporedivo vei od budeta za naoruanja Venezuele. Godine 2008. Washington je ponovo aktivirao etvrtu flotu, koja je bila ukinuta 1948., iji je zadatak kontroliranje Atlantika i June Amerike. Zatim je ubrzano stvaranje obrua oko Venezuele. Baza u Manti, evakuirana 2009., nadomjetena je upotrebom vie vojnih baza u Kolumbiji, od kojih su neke blizu jugozapadne granice Venezuele. Zatim, zadnjeg oktobra, konzervativni je predsjednik Paname, R i c a r d o M a r t i n e l l i , dozvolio upotrebu jo etiriju vojnih baza u svojoj zemlji Sjeveroamerikancima. Ovome geopolitiki strunjak Mi c h e l C h o s s u d o v s k y pribraja jo i invaziju na Haiti, koja je, preruena u humanitarnu pomo, zapoeta nakon potresa 12. sijenja ove godine, to sve dozvoljava Washingtonu da ima na raspolaganju jednu cijelu armadu, koja je istovremeno blizu i Kube i Venezuele. Ne treba zaboraviti ni dravni udar u Hondurasu, izveden 28. srpnja prole godine, kojeg je O b a m i n a administracija velikoduno potpomogla kako bi mu zagarantirala uspjeh, otvoreno ohrabrujui puistike aspiracije venezuelanske desnice. Venezuela i bolivarska revolucija, zakljuuje Ig n a z i o R a m o n e t , nalaze se u obruu od najmanje 13 sjeverno-amerikihvojnih baza a okolo su naikani nosai aviona i brodovi etvrte flote. Predsjednik B a r a c k O b a m a ini se da je dao carte blanche Pentagonu. Izgleda da sve to najavljuje vojnu agresiju. Da li e narodi svijeta dozvoliti da budu uinjen jo jedan zloin protiv naroda Latinske Amerike? (LAutre Journal)

ju i dvoznamenkastu inflaciju te u mogunost raspada nacionalnog sistema elektrifikacije. etiri dana ranije, usred jednog televizijskog sueljavanja, predsjednik Saveza trgovinskih i proizvodnih komora Venezuele (FEDECAMARAS) Noel A l v a r e z , dobacio je veselom voditelju da je za izlaz iz Chavezovog reima neophodna intervencija vojske. Sjedinjene Drave na ratnoj nozi Sjedinjene Drave, podsjea donedavni pokreta asopisa Le monde diplomatique I g n a c i o R a monet , na internom portalu Uspomena iz borbe (Mmoire des luttes) , odmah su poele s akcijom, im je predsjednik Chavez stupio na tu dunost, ve 29. veljae 1999. godine. Primoran prema ugovoru T o r r i j o s - C a r t e r iz 1977. da evakuira vanu vojnu bazu Howard u Panami, Pentagon je odluio da svoja postrojenja i postrojbe smjesti u Manti (Ekvador) i u Comalapi (Salvador) te na otocima Aruba i Curaao, koji se nalaze na svega nekoliko kilometara od venezuelanske obale. Od samog poetka jedan je od njihovih ciljeva bilo je nadziranje Venezuele i pomaganje destabiliziranja bolivarske revolucije. Istovremeno, odmah nakon dogaaja 11. sep-

36

Svijet u 21. stoljeu

La Paz

Ekvador i Bolivija:
dokaz da i male zemlje u razvoju mogu voditi nezavisnu ekonomsku politiku, boriti se za svoja prava i pobijediti
dr.sc. Mark Weisbrot eu uobiajene mudrosti koje svakodnevno itamo u poslovnim tiskovinama spada i ona kako bi zemlje u razvoju trebale pasti niice kako bi stvorile prijateljsku klimu za inozemne korporacije, slijedile ortodoksne (neoliberalne) savjete o makroekonomskoj politici i teile postizanju kreditnog rejtinga najvieg stupnja kako bi privukle vie stranog kapitala. Pogodite za koju se zemlju oekuje postizanje najbreg ekonomskog rasta ove godine u Amerikama? Bolivija. Prvi predsjednik starosjedilakog porijekla, Evo Morales, izabran je 2005. i stupio je na dunost u sijenju 2006. Bolivija, kao najsiromanija zemlja June Amerike, tada funkcionira pod ugovorima MMF-a 20 godina u nizu, i njezin dohodak po glavi stanovnika bio je nii nego prije 27 godina. Evo je raspustio MMF aranman tri mjeseca nakon to je stupio na dunost i onda krenuo s renacionalizacijom ugljikovodine industrije (uglavnom prirodni plin). Ne treba posebno naglaavati da ta odluka nije dobro sjela meunarodnim korporacijama. A jo im je manje odgovarala odluka Bolivije, iz svibnja 2007.,

da se povue iz meunarodnog arbitracijskog panela Svjetske banke koji ima tendenciju rjeavanja sporova u korist meunarodnih korporacija, a protiv vlada. No, bolivijska renacionalizacija i poveane takse na ugljikovodike priskrbile su vladi milijarde dolara dodatnih prihoda (bolivijski BDP u cjelini iznosi 16,6 mlrd. dolara, uz 10 milijuna stanovnika). Ti su prihodi bili korisni za vladu koja eli promovirati razvoj te posebno

Rafael Correa

Svijet u 21. stoljeu

37 ra reprogramiranjem ugovora sa stranim naftnim kompanijama kako bi si priskrbila vei postotak prihoda sukladno rastu cijena nafte. Correa je odolio snanim pritiscima Chevrona te njegovih monih saveznika u Washingtonu kako bi uskratio potporu tubi protiv kompanije zbog navodnog zagaenja podzemnih voda, to bi moglo prouzroiti tetu veu od 27 milijardi dolara. Kako se Ekvador nosio s time? Rast se uprosjeio na zdravih 4,5% za prve dvije godine Correine vladavine. I vlada je osigurala da se sredstva preliju (trickle down) i na nie razine: ulaganja u zdravstvenu skrb u obliku postotka BDP-a udvostruila su se, a ulaganja u socijalni sektor openito znaajno su poveana za te dvije godine: od 5,4% na 8,3% BDP-a. To ukljuuje dvostruko poveanje programa transfera gotovine u siromana domainstva, poveanje od 474 milijuna dolara u ulaganjima u kuanstva te ostale programe za obitelji s niskim prihodima. Ekvador je snano pogoen 77%-tnim padom cijena nafte koju je izvozio od lipnja 2008. do veljae 2009., kao i padom novanih doznaka izvana. No oluja je uspjeno preivljena. Druge neortodoksne mjere, uz otpis duga, pomogle su Ekvadoru da stimulira vlastito gospodarstvo bez iscrpljivanja svojih rezervi. Ekvadorova valuta je ameriki dolar to iskljuuje koritenje mjere regulacije deviznog teaja te veinu mjera monetarne politike za protuciklike napore u recesiji, to je znaajan hendikep. Umjesto toga, Ekvador je uspio isposlovati ugovor s Kinom o plaanju nafte unaprijed u vrijednosti od milijardu dolara te jo milijardu dolara zajma. Vlada je poela i zahtijevati od ekvadorskih banaka da povrate sredstva iz rezervi pohranjenih u inozemstvu ime bi se vratilo dodatnih 1,2 milijarde dolara, te je pokrenula i repatrijaciju inozemnih rezervi centralne banke u vrijednosti od 2,5 milijarde dolara kako bi time financirala jo jedan veliki poticajni paket. Rast Ekvadora e se vjerojatno kretati oko 1% ove godine to je poprilino dobro u usporedbi s veinom zemalja iz okruenja. Npr., za Meksiko se, na drugom kraju spektra, predvia pad BDP-a od 7,5% u 2009. Standardno izvjetavanje te ak i kvazi-akademske analize Bolivije i Ekvadora kazuju kako su te zemlje rtve populistikih, socijalistikih, anti-amerikih vlada koje su, dakako, povezane s Hugom Chavezom i Kubom - te su time na putu u propast. Sigurno moemo zakljuiti kako obje zemlje imaju mnogo izazova pred sobom od kojih je najvanija implementacija ekonomskih strategija koje mogu diverzificirati i razviti njihove ekonomije na duge staze. Zasad su napravile dobre poetne korake izraavajui konvencionalnoj mudrosti ekonomskog i diplomatskog establimenta - europskog i washingtonskog - upravo onoliko potovanja koliko i zasluuje. Preveo Goran Pavli

Evo Morales i dobitnica Nobelove nagrade za mir Rigoberta Mench

odravati rast za vrijeme recesije. Javne investicije porasle su sa 6,3% BDP-a u 2005. na 10,5% u 2009. Bolivijski rast u vrijeme aktualne svjetske recesije jo je vie upeatljiv ukoliko uzmemo u obzir da je snano bio uzdrman padom cijena njezinih najvanijih izvoznih proizvoda - prirodnog plina i minerala - te gubitkom vanih izvoznih povlastica na sjevernoamerikom tritu. Busheva administracija ukinula je trgovinske povlastice zajamene Aktom o promociji andske trgovine i unitenju droge (Andean Trade Promotion and Drug Eradication Act), navodno kako bi kaznila Boliviju zbog nedovoljne suradnje u ratu protiv droga. Stvarno je stanje bilo mnogo kompliciranije: Bolivija je protjerala amerikog ambasadora zbog dokaza da je amerika vlada podupirala opoziciju Moralesovoj vladi, te je odmah potom slijedilo opozivanje APATUDa. U svakom sluaju, Obamina administracija nije jo promijenila mjere Busheve administracije prema Boliviji. A Bolivija je pokazala da moe sasvim dobro funkcionirati i bez suradnje s Washingtonom. Ekvadorov ljeviarski predsjednik Rafael Correa ekonomist je koji je, znatno prije svog izbora u prosincu 2006., shvaao i pisao o ogranienjima neoliberalne ekonomske dogme. Stupio je na dunost 2007. i uspostavio meunarodni tribunal za ispitivanje legitimiteta dravnog duga. U studenom 2008. komisija je utvrdila da dio duga nije legalno ugovoren i u prosincu Correa je najavio da vlada nee ispuniti dio ugovorenih obaveza u vrijednosti oko 3,2 milijarde dolara meunarodnog duga. Correa je ocrnjen u poslovnom tisku, ali to neispunjenje je bilo uspjeno. Ekvador se tim otpisom, te ponovnom kupnjom duga po cijeni od 35 centa za dolar, rijeio treine svog vanjskog duga. Meunarodni kreditni rejting zemlje ostaje nizak, ali ne nii nego to je bio prije Correinog izbora, te je ak trunicu i povien nakon to je ponovna kupnja zgotovljena. Correina si je vlada priskrbila i bijes stranih investito-

Dr. Mark Weisbrot je direktor instituta Center for Economic and Policy Research u Washingtonu.

38

Svijet u 21. stoljeu

jedno od onih koje Karzai nije elio opet vidjeti u vladi, iako mu je on mogao osigurati uzbekistanske glasove.

Jeremy R. Hammond je neovisni politiki analitiar i urednik Foreign Policy Journala.

CIA proiruje operacije ubijanja bespilotnim letjelicama u Pakistanu AFGANISTAN: Karzai ponovno imenovao Dostuma za zapovjednika vojske
Jeremy R. Hammond redsjednik Afganistana Hamid Karzai ponovno je imenovao uzbekog ratnog vou Abdula Rashid Dostuma za zapovjednika vojske. Za one koji ne znaju, General Dostum je jedan od najnemilosrdnijih ratnih voa u Afganistanu, i kao lan Sjevernog saveza bio je ameriki saveznik i vjerojatno na platnoj listi amerike agencije C.I.A.-e u ratu protiv Talibana koji je slijedio nakon teroristikih napada 11.09. Dostum je takoer bio odgovoran za masakr u Dasht-i-Laili, gdje je izgleda 2000 amerikih vojnih zarobljenika ugueno u kontejnerima za prijevoz. Bivi britanski ambasador u Uzbekistanu Craig Mur ray, kao i ameriki vojni dosjei, tvrdi da je Dostum takoer kljuni igra u Afganistanskim krugovima trgovine drogom. Dok je Obamina administracija ekala kraj izbora u Afganistanu kako bi objavili odluku o slanju dodatnih 30.000 vojnika u Afganistan, prialo se o pritiscima na Karzaia da uini neto po pitanju korupcije u svojoj vladi. Dostumovo se ime spominjalo kao ashington je nedavno otkrio kako je CIA primila odobrenje za napad na vei broj ciljeva u pakistanskim plemenskim podrujima, ukljuujui i neprofesionalne borce nepoznatog identiteta. Proireni su napadi uslijedili za vrijeme biveg predsjednika Georga Busha i poveali su se pod predsjednitvom Baracka Obame - unato rastuem nezadovoljstvu zbog broja civilnih rtava, za koji se vjeruje da premauje 1000 ljudi. Podupiratelji bombardiranja opravdavaju ovaj prikriveni program ubojstava kao oblik nanoenja udaraca voama islamistike gerile koji podupiru snage otpora u susjednom Afganistanu. No, UN i grupe za ljudska prava u SAD-u su istaknuli kako su daljinski upravljani zrani napadi bespilotnim letjelicama gotovo sigurno nezakoniti. Postoji sve vie znakova kako je osumnjieni za nedavni pokuaj napada automobilom bombom na Times Squareu bio povezan s islamistima koji su se zakleli kako e osvetiti one ubijene u CIA-nim napadima u Pakistanu. Obama se nedavno ak i naalio u vezi ubijanja bespilotnim letjelicama serije Predator na godinjoj veeri Washington Correspondents Association. ala je uglavnom bila namijenjena pop grupi Jonas Brothers, koji su bili dio velikog broja zvijezda pozvanih na ovoj glamurozni susret. Predsjednik je zapoeo primjedbom kako su njegove dvije mlade keri fanovi ovoga boy banda i nastavio je upozorenjem : Ali deki, nemojte si neto umisliti. Dvije rijei za vas: Predator drones (igra rijei koja aludira na tzv. seksualne predatore). Nikako to neete preivjeti. Mislite li da se alim? Prema jednoj nedavnoj procjeni pakistanskih vlasti oko 700 civila, veinom ena i djece, ubijeno je projektilima tipa Hellfire ispaljenima s bespilotnih letjelica u napadima nareenima od strane Bijele kue tokom prve godine mandata predsjednika Obame.

(World Socialist Website)

Svijet u 21. stoljeu

39

Siromana Hrvatska za skupi RAT

ktivan dio svjetske ratno-imperijalistike mainerije zadnjih godina sve vie postaju i zemlje u regiji, ukljuujui Sloveniju, BiH, Crnu Goru i Hrvatsku. Cijena sudjelovanja hrvatske vojske u misijama UN-a, EU i - pogotovo - NATO-a hrvatske porezne obveznike prole i ove godine stajat e oko 650 milijuna kuna! Hrvatska je vojska prisutna u deset misija u svijetu, s 320 vojnika u Afganistanu, to je najvei vojni angaman hrvatske drave. Prole godine je u operaciji ISAF-a u Afganistanu ukupno bilo 588 vojnika, za to je izdvojeno 266.5 milijuna kuna, odnosno oko 450.000 kuna po vojniku. I sve to u krizom pogoenoj zemlji gdje vladajua klasa uz pomo struktura EU i MMF-a ucjenjuje argumentima o tednji, nemilosrdno kreui socijalna prava! Nedavno je otkriveno (uslijed kvara jednog hrvatskog oklopnog vozila tijekom bitke s pobunjenicima), unato prikrivanju politiara i vladajuih medija, da hrvatska vojska izravno sudjeluje u nekim vojnim sukobima (a ak je i Jutarnji list pisao o nepotpunim izvjetajima MUP-a Saboru vezano za afganistanske incidente u kojima je bila ukljuena hrvatska vojska). Stvarna narav svake proklamirane opozicije statusu quo odlino se moe indicirati kroz preuivanje ili suprotstavljanje hrvatskom sudjelovanju u skupim ratovima za interese vladajue oligarhije. Kako su u Afganistanu otkrivena golema nalazita bakra, litija i drugih minerala, a i s obzirom na neutaivost anglo-amerikog vojno-industrijskog kompleksa, kolonijalno iskoritavanje i represija nad progresivnijim snagama u zemlji vjerojatno e se nastaviti jo mnogo godina. Te altruistine demokrate naravno ne zabrinjava previe da nasilje u zemlji samo raste, te da je na elu domaih kvislinga osvjedoeni kriminalac Ha-

mid Karzai, pod kojima cvate korupcija, vlast lokalnih monika, konc-logori, vjeanja i sline djelatnosti, uz pomo SAD-a. Rijeima F.D. Roosevelta (o nikaragvanskom diktatoru Somozi), he may be a son of a bitch, but hes our son of a bitch. Sebina politika i ekonomska raunica navodi amerike vlasti da podravaju i brojne druge tlaiteljske reime, poput onog u Saudijskoj Arabiji ili Hondurasu, gdje je nedavno puem svrgnut Chavezov saveznik Jos Manuel Zelaya. Hrvatski graani, koji se u preko 90% sluajeva izjanjavaju kao krani, izgleda da su (uz pomo svojih vlastodraca) temeljito zaboravili onaj bezuvjetan biblijski aksiom - ne ubij! Suradnja u militaristikim, eksploatatorskim projektima ostat e zauvijek zapisana kao ljaga u povijesti nae zemlje. G.R

Najudoviniji vojni budet u povijesti SAD-a

Svaka napravljena puka, svaki porinuti ratni brod, svaka ispaljena raketa, znae u krajnjoj instanci krau onih koji gladuju i nisu nahranjeni, onih kojima je hladno i nisu ugrijani. Ovaj naoruani svijet ne plaa samo u novcu, nego plaa i u znoju svojih radnika, u geniju svojih znanstvenika, u nadama svoje djece.
Dwight Eisenhower, oprotajni predsjedniki govor 1953. koji upozorava na jaanje vojno-industrijskog kompleksa

meriki budet za 2011. godinu posvetio je rubrici vojnih trokova kulminantnu brojku od 1.650 milijardi dolara (bilijun i 650 milijardi dolara). Pravi rekord. U svim ostalim rubrikama budet za sljedeu godinu obazrivo je oskudan.

40

Svijet u 21. stoljeu

svih postojeih drava na planeti. Ovome jo treba dodati trokove za vojsku svih tradicionalnih saveznika Sjedinjenih Drava. Samo usporedbe radi, Kina troi na vojni sektor 130 milijardi dolara godinje, a Rusija 80 milijardi. Michel Mller (LHumanit)

Treba li vedska ui u NATO?

Steve McGiffen trunjaci CIA-e irokog iskustva, vedska vojska i kanadski diplomatski korpus odluno savjetuju vedskoj da ostane izvan ovog vojnog saveza. Preko trideset vodeih strunjaka iz osam drava formiralo je savjetodavni odbor za vedski projekt pod imenom Stop skrivenom ulasku u NATO! , iji je cilj istraiti i rasvijetliti tiraniju malih koraka kojom vedska biva sve dublje i dublje uvuena u savez. Trideset i tri lana odbora svojim e znanjem i savjetima - koji se temelje na irokom iskustvu koje ukljuuje i slubu u CIA-i, vedskoj vojsci, Kanadskom diplomatskom korpusu, istraivakim institucijama, vedskom i europskom parlamentu itd. - pomagati ovaj projekt. Meunarodni sastav odbora odraava injenicu kako pitanje lanstva u NATO-u nije samo od prvenstvenog znaaja za vedsku, ve ima puno vanije implikacije unutar ireg geopolitikog konteksta. Meusobno nezavisni savjetnici sagledavaju problem iz mnotva perspektiva, ali u jednom se dobro slau: vedska ne treba ui u NATO. Definitivno ne!, kae James Bisset, bivi kanadski diplomat sa 36 godina staa u vladinoj slubi u svojstvu ambasadora, direktor Imigracijske slube i vritelj ostalih dunosti. Nema razloga da se uope raspravlja o vedskom ulasku, rezimira ambasador Bisset osim u sluaju da NATO ponovo dokae svoju odanost prvom lanku povelje, koji u rezoluciji o meunarodnim sukobima zabranjuje upotrebu i prijetnju silom, te pone zahtijevati da Savez uvijek djeluje u skladu sa principima UN-ove povelje. Kako stvari sada stoje, NATO je postao instrument vanjske politike SAD-a te je napustio temeljne principe sadrane u lanku 1. Prema Davidu MacMichaelu, bivem CIA-inom analitiaru i lanu osnivau udruenja veterana profesionalnih obavjetavaca - SANITY, NATO vie ne bi trebao niti postojati. Zavretkom Hladnog rata i ukida-

Barack Obama je obeao, a predsjednik Obama odrao rije: obeanje koje je Bijela kua preuzela na sebe 2009. da nee smanjivati vojne trokove bit e ispotovano. Nikada dosad budet za obranu nije bio toliko visok. On je vei od svih ratnih trokova Sjedinjenih Drava odobrenih od II. svjetskog rata naovamo. Federalni budet za 2011. godinu bit e stavljen na glasanje Kongresa sljedeeg listopada i bit e povean na 3.000 milijarde dolara (2.300 milijarde eura), a da u to nisu uraunati iznosi koji e biti sakupljeni za dodjelu minimalnih mirovina. Dok su iznosi namijenjeni sudjelovanju federalnih organa u obrazovanju svedeni na svega 2% od ukupnih trokova, 53% od ukupnih prihoda dobijenih od saveznih poreza, to jest otprilike 1.600 milijardi dolara (1.250 milijardi eura) bit e upotrijebljeni za vojne trokove, zakljuuje sjevernoameriki progresistiki website Information Clearing House. U tu je svotu uraunato 717 milijardi koje je zahtijevao Penmtagon, a tome treba dodati jo i kredit od 200 milijardi dolara za ono to se drvenim jezikom Bijele kue naziva prekomorskim saveznicima - da bude jasno - radi se o ratovima u Iraku i u Afganistanu. Osim toga, 40 je milijardi namijenjeno financiranju pijunskih agencija zvanih jo i crna kutija, te je jo dodatnih 94 milijarde odobreno je za vojne aktivnosti NASE-e (svemirska agencija) vezane uz odjeljenje Dravne sigurnosti. 123 milijarde dobit e veterani (bivi borci), a isti e iznos posluiti i za trokove vojnog zdravstva. Osim toga, 400 milijardi bit e upotrijebljeno za plaenje dugova koji su posluili za financiranje prijanjih ratova. Radi se, u dolarskim vrijednostima, o najudovinijem vojnom budetu za koji se u Sjedinjenim Dravama ulo ikada dosad. Prema podacima Stop the War Coalition u 2009. godini ameriki vojni trokovi iznosili su 47% od ukupne svote predviene za obranu

Svijet u 21. stoljeu

njem Varavskog pakta, temelj za postojanje NATO-a je nestao, on rezimira. Bio sam meu onima u Sjedinjenim Dravama koji su osjeali da je interes svih strana - SAD-a, zapadne i istone Europe, te Rusije - da se organizacija raspusti. To bi znailo da SAD mogu izbjei uplitanje u sukobe koji su zapravo europski, kao to su na primjer Kosovo i Cipar. Jednako tako, europske nacije mogu izbjei uplitanje u amerike vojne akcije koje mogu biti nevane ili ak suprotne njihovim interesima - kao to je naalost ilustrirano u trenutnoj afganistanskoj tragediji. Upravo zato da se omogui sudjelovanje u amerikim/NATO vojnim akcijama, vedska nacionalna obrana preoblikovana je u drastino smanjenu profesionalnu vojsku koja je upravljana izvana. To se dogodilo bez ikakve javne diskusije koja bi zasluila taj naziv, te je takav razvoj stvari ono to brine savjetnika Pera Blomquista, lana Kraljevske vedske akademije vojne znanosti i biveg pukovnika u vedskoj vojsci, ije su obveze ukljuivale i komandu nad zapadnom vojnom regijom vedske. ini mi se da su vedski politiki i vojni voe poli pogrenim putem u korist SAD -ovog/NATO-vog vojnog razmiljanja koje se bazira na strategiji zadovoljenja globalnih interesa SAD-a (i do odreene mjere i njegovih savjetnika) sa sredstvima nadmonog napada i napredne tehnologije, kae Per Blomquist. Ve tijekom Hladnog rata, osjeao sam da bi bilo i pogreno i opasno za vedsku da se vee uz SAD-ove /NATO-ove koncepcije napada temeljene na rapidno razvijajuim snagama, jer bi to vodilo onome to se danas dogaa - razbijanju vedske stajae vojske koja je temeljni preduvjet za efektnu i ekonominu nacionalnu obranu, objanjava. ovjek ne treba biti pacifist da bi bio duboko zabrinut u vezi s obrambenom politikom koja je upravljana od strane SAD-a/NATO- a i koja sve ulae u rapidni razvoj snaga koje nisu sposobne braniti nau vlastitu zemlju. Trenutni potajni pristup SAD-a/NA-

41 TO-a izlae vedski narod velikoj opasnosti i ja za to ne nalazim dobar razlog. Nadalje, vidno je povean rizik da emo postati suuesnici u tekim zloinima protiv ovjeanstva i internacionalnog prava. Prema savjetniku Ricku Rozoffu iz Chicaga, koji je preko dva desetljea pratio, analizirao i izvjetavao o ovom vojnom savezu kao moderator Stop NATO informacijske slube koju je osnovao - nesumnjivo je da se ovdje radi o doprinosu i pripadanju globalnoj hegemoniji. NATO paktom dominira SAD i na dobrom je putu prema uspostavljanju globalne vojne strukture. Poveano sudjelovanje vedske i poveanje njezinih aktivnosti prijetnja je za nacionalnu suverenost i doprinosi stvaranju meunarodnih tenzija, objanjava Rick Rozoff. Ako vedska i Finska postanu lanice, to e zatvoriti posljednje dvije otvorene karike u lancu koji pritie rusku granicu od Arktika to Kavkaza i dovrit e militarizaciju Europe pod komandom SADa/NATO-a. Ove i sline teme pruaju okvir za projekt Stop potajnom pristupanju NATO-u! Sada je vrijeme je za pokretanje graanske istrage u suradnji sa savjetodavnim odborom - istrage koju pouruje originalni prijedlog projekta. U tu svrhu najprije je pokuano skicirati nasilje koje je u malim koracima izvreno od kraja Drugog svjetskog rata naovamo. Dokument koji je nastao kao rezultat toga nazvan je Od neutralnosti do NATOa i odreuje inicijalni okvir referenci za istraivaki rad. To je izuzetno hitno pitanje za vedskog autora i povjesniara intelektualca, Svena-Erica Liedmana. Dugo smo ve bili zavedeni vedskom politikom vezanom uz neutralnost, primjeuje. Vlada nas sada opet vodi u pogrenom smjeru, ovaj put u zagrljaj NATO-a. Zato je vano podii svijest o trenutnom potajnom pristupanju koje moe zavriti tako da nas se natjera na sudjelovanje u ratovima koji su kako neeljeni tako i mrski. h (http://www.stoppanato.se/english/english.htm)

42

Interview

TOMISLAV JAKI

Hrvatska vapi za istinskom ljevicom

Razgovor vodili mr.sc. Mladen Jakopovi i Filip Erceg

Tomislav Jaki (roen 1943.) bio je glavni savjetnik predsjednika Mesia za vanjsku politiku. U svojoj bogatoj profesionalnoj karijeri radio je na brojnim pozicijama, kao novinar, komentator u vanjsko-politikoj redakciji Televizije Zagreb i urednik na HTV-u, voditelj Dnevnika, urednik vijesti i vanjsko-politiki analitiar Radija Slobodna Europa, glavni urednik nezavisne novinske agencije CINA Press, politiki tajnik Akcije socijaldemokrata Hrvatske, v.d. gl. urednika Kanala Ri itd. Kao jedan od rijetkih ozbiljnih i intelektualnih aktera na hrvatskoj vanjskopolitikoj sceni, etablirao se kao trn u oku klijentelistikim politiarima i rigidnoj desnici. U intervjuu za Novi Plamen govori prvenstveno o hrvatskoj vanjskoj politici i meunarodnim odnosima.

Gospodine Jaki, kakva je dananja hrvatska vanjska politika? Ima li uope Hrvatska svoju osmiljenu vanjsku politiku, ili joj se cjelokupna vanjska politika svodi na ulazak u EU, kao i do juer na ulazak u NATO pakt? Ovo to u Vam sada rei, ve sam rekao u jednom razgovoru za novine. Radio sam sedam i po godina kao savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Republike Hrvatske. Sva moja saznanja i sva moja iskustva iz tih godina govore u prilog tezi da Hrvatska nema cjelovit i dugoroan koncept vanjske politike, odnosno takav je koncept zasnovan na tri elementa: regionalnom, evropskom i globalnom

pokuao provoditi samo i jedino predsjednik Mesi. Na razini Vlade, odnosno Ministarstva sve se svodilo, izuzmemo li rijetke izlete u druga podruja, na euro-atlantske integracije. Jedan od motiva koji se esto manifestira u naoj vanjskopolitikoj i ekonomskoj praksi kompradorska je zaluenost atlanticizmom, pa i s EU kao toboe post- ili nad-nacionalnom formacijom (umjesto kao popritem meunacio nalnog odmjeravanja snaga, pri emu ne zane marujemo ni odreenu nadnacionalnu EU dina miku). Primjeujete li u Hrvatskoj neke kredibilne nemazohistike snage koje bi se mogle suprotstaviti daljnjem gubitku suvereniteta, naravno bez meunarodne izolacije? Moda ste malo preotri u Vaoj inicijalnoj ocjeni. Ja svakako ne bih govorio o zaluenosti atlanticizmom, mada sam jednom - na oevidan uas naega efa diplomacije - upotrijebio izraz euroopsesivnost. Od toga izraza ne bih ni danas odustao, jer on savreno oslikava ponaanje Hrvatske na meunarodnoj sceni. Evropska unija za nas je neizbjenost, ne zato to bi bila savrena ili to u njoj tee med i mlijeko, nego naprosto zato to si Hrvatska, kao mala zemlja, ne moe priutiti da ostane izvan struktura u kojima je praktino cijela Evropa. Da Evropska unija i danas, moda pogotovo danas, trai svoju duu, to je valjda svakome jasno. Dakle, znamo koji su temelji EU, znamo kako je poelo i kako se razvijalo, ali kako e zavriti - to je otvoreno pitanje. Ne mislim tu na mogunost kraha cijeloga projekta, nego naprosto na injenicu da konaan oblik EU jo nije definiran - usprkos svim dokumentima koji to, navodno, osiguravaju. to se pak suvereniteta tie, daleko je iza nas 19. stoljee i tada poznati pojam nacionalnog suvereniteta. Naravno, da se dio suvereniteta prenosi (ne bih rekao: gubi - kao to Vi kaete) na integraciju u koju drava ulazi. Sve se svodi na to da se nae prihvatljiv omjer izmeu nadlenosti EU i mogunosti zastupanja i obrane vitalnih nacionalnih interesa. Kao primjer navest u Vam naa brodogradilita. Moje je duboko uvjere-

Interview

43

nje da je neporeciv nacionalni interes Hrvatske da ih saret postoji i danas, njegove lanice meusobno surauuva i da ostane zemlja brodograditelja i pomoraca. Taj ju i bilo bi krajnje glupo, da ne kaem kriminalno tetno, je nacionalni interes oito u koliziji s interesima EU (motu injenicu zanemariti. Hrvatska, kao jedna od zemalja da i eljom da se iskljui konkusljednica bive Jugoslavije, ima u rencija?) i tu sada dolazimo do nesvrstanim zemljama neporeciv i uspostavljanja toga balansa o neponovljiv potencijal ugleda i utZato bismo prihvatili kojemu govorim. Poljska je svojejecaja i to svakako treba iskoristiti. dobno npr. znala postii to da je Svakako, i u sferi gospodarskih odstanovite da je neolibeula u EU sa slobodnim zonama, nosa, jer je notorno da emo lake ralni kapitalizam kraj i mada ih EU ne dozvoljava, i zaosvajati pozicije na tritima nesvrda se dalje ne moe? I drati ih do isteka koncesija. Nastanih, odnosno zemalja u razvoma se govori da ih moramo ugaju, nego visoko razvijenih zemalja moe se i mora se. siti u trenutku ulaska u EU. O toZapada. Dananji Pokret nesvrstame govorim. nih okuplja veinu lanica UN i vr Smatrate li da je realna i poelo je arolika skupina zemalja, tako ljna opcija repozicioniranja hrvatske vanjske politike u da je teko govoriti o njegovoj usmjerenosti - ovakvoj ili Europi blie naprednijim zemljama s manje militaristionakvoj. Mislim pri tome na ono to Vi nazivate antimikim vanjskim politikama? Govorim npr. o skandinavlitaristikim i progresivnim vrijednostima Nesvrstanih. skim zemljama (pogotovo vedskoj), Austriji (koja je Ukratko: na je interes suraivati s tim zemljama, ne sadosad, kao i vedska, uspjeno odbijala i lanstvo u mo zbog onoga to Vi nazivate parohijalnim i uskogrudNATO-u), zatim Nizozemskoj (koja je nedavno - uvelinim ekonomskim i politikim interesima, nego u prvoke zbog strahova uslijed rasta popularnosti nizozemme redu zato to nam takva suradnja otvara, u doslovske Socijalistike partije - povukla svoje vojne snage iz nom smislu rijei, vrata svijeta. Otvara nam mogunost Afganistana) itd. da ostvarimo suradnju sa svim zemljama koje ele suraNikada nisam ulazak Hrvatske u EU, niti u Atlantski ivati s nama - na osnovi pune ravnopravnosti i zadovopakt shvaao kao trenutak kada e Hrvatska prestati ljavanja uzajamnih interesa. Samo 2006. je u svijetu od gladi i neuhranjenosti ummisliti svojom glavom i kada e poeti samo i iskljuivo rlo oko 36 milijuna ljudi. Prema FAO-u, bilo bi dovoljsluati naputke iz Bruxellesa. Dakle, i kao lanica EU, odno samo 30 milijardi dolara godinje da se iskorijeni nosno NATO, Hrvatska ima legitimno pravo voditi svoju glad u svijetu. Istovremeno, npr., SAD i EU unitavaju politiku, odnosno starati se o svojim interesima i zastugoleme vikove ita radi kontrole cijena na svjetskim pati te interese u integracijama iji je lan. Tek kada te burzama, a SAD-ov vojni budet ove je godine najveintegracije veinom glasova svojih lanica donesu neku i u povijesti, preko 700 milijardi dolara. Da li bi se ove odluku, i mi emo - kao zemlja lanica - biti obvezni priinjenice mogle tumaiti kao dokaz zloinake naravi dravati se takve odluke. Ako se tako postavimo, onda postojeeg socio-ekonomskog poretka, ne u smislu emo znati koje su nam evropske zemlje najblie i u kopostojeih nacionalnih i meunarodnih zakona, nego jim zemljama moemo traiti i nai prijatelje i saveznike. u smislu etikog naela izraenog u 1. toki UN-ove Drugim rijeima: plediram protiv poslunikog mentaliOpe deklaracije o ljudskim pravima, da se ljudi trebateta bilo gdje i bilo kada. Da se to moe, pokazao je ju odnositi jedni prema drugima u duhu bratstva? predsjednik Mesi kada se odupro pritisku da Hrvatska poalje svoje vojnike u Irak. Moda je zloinaka narav malo teak izraz, ali ako Sadanji mainstream diskurs medu politikom i medijse uzmu u obzir injenice koje ste naveli, on je prilino skom elitom tolerira hrvatsku interakciju s Pokretom blizu istini. Moje je uvjerenje da sve to ste naveli govonesvrstanih samo radi parohijalnih i uskogrudnih ekori u prilog tezi da se neoliberalni, ako hoete i kapitalisnomskih i politikih interesa (poput dobijanja mantiki model drutvenih i gospodarskih odnosa iscrpio, da data Hrvatske u Vijeu sigurnosti). Ta je tolerancija je doao do kraja. Sada treba ii dalje. Kako? Nemojte preutna, ili pokuava legitimizirati suradnju s Nesvrto mene pitati. Ali, ono to znam to je da se ljudsko drustanima kroz isticanje ovih uskih interesa. Kakav je Va tvo stalno razvijalo - ponekada kroz evoluciju, ponekastav prema lijevoj kritici ovog stanja, koja tradicionalda kroz revoluciju. Smjenjivali su se modeli drutvenono naglaava antimilitaristike i progresivne vrijednosekonomskih odnosa i svaki je - u odnosu na prethodni ti Nesvrstanih, ali i veu mogunost hrvatske konkubio bolji i znaio je korak naprijed. Zato bismo prihvatirentnosti meu Nesvrstanima nego u drutvu zapadli stanovite da je neoliberalni kapitalizam kraj i da se danih sila? Imaju li Nesvrstani potencijal da opet postalje ne moe? I moe se i mora se. Odnosno, morat e nu relevantna i korisna protutea svjetskim centrima se. Drutveni stupovi sadanjeg sustava to jo ne shvamoi, i moe li neku principijelnu ulogu u tome nai i aju i grevito ga brane, pokuavajui ublaiti, odnosno Hrvatska? ukloniti simptome krize koja je nesavladiva. Sustav je postao sam sebi svrhom, a ljudi se zakidaju u svojim osPokret nesvrstanih, u ijem je stvaranju biva jugoslanovnim pravima, kako bi sustav mogao preivjeti. Ponovenska federacija na elu s Josipom Brozom Titom odivit u: rtvuju se ljudi i njihova prava, da bi se odrao susgrala kljunu ulogu, doivio je svoje zvjezdane trenutke tav. Ako se ne shvati kamo to vodi, u ne tako dalekoj u vremenu hladnoga rata. To je vrijeme iza nas i ono se budunosti bit emo svjedoci globalne godine 1917., nee vratiti ni za koga, pa ni za nesvrstane. No, taj Pokodnosno socijalne revolucije na globalnoj osnovi s posve

44 neizvjesnim ishodom. Da se razumijemo: ja ne zagovaram povratak na socijalizam, kakvoga smo poznavali bilo u Jugoslaviji, bilo u istonoj Evropi. I taj je model dotrajao i nije se mogao odrati. No, ono to apsolutno zagovaram, to je socijalna drava. I nitko me nee uvjeriti da ona nije mogua. Nije - u okovima neoliberalnoga modela, to je istina. Ali - mogua je i potrebna je. Hoemo li do nje doi evolucijom, ili revolucijom, to je veliko pitanje. I koje emo meufaze na putu do nje morati prijei, i to je veliko pitanje. Asimetrino ratovanje, i pogotovo fenomen nedravnog fundamentalizma, dovode u veliko pitanje mogunost konvencionalno shvaene pobjede SAD-a i njegovih saveznika u ratu protiv terorizma, to sve vie priznaju i anglo-amerike elite (vidi npr. lanak Davida Milibanda, How to End the War in Afghanistan, New York Review of Books, april 2010). Rat u Iraku produbio je i eskalirao lokalne podjele koje su uvelike bile tek latentne ili u nekim sluajevima ak samo potencijalne, a ni netalibanski dijelovi Afganistana nemaju neke veze s iole kredibilnim demokratskim institucijama i liberalnim vrijednostima... Oruani sukobi proirili su se ve i na Pakistan, Jemen i drugdje, a ne ini se pretjeranim zakljuiti da je motivacija islamskih fundamentalista za nabavljanje oruja za masovno unitenje - ukljuujui nuklearno oruje - uslijed ovih dogaaja samo porasla...Nije li, u svjetlu upravo navedenog, euro-atlantska strategija za Bliski istok bila promaaj (sa sigurnosnog aspekta - za neke u vojno-industrijskom kompleksu, poput tvrtke Halliburton koja je samo za obnovu Iraka dobila 7 milijardi dolara, ova je strategija bila odlina)? Ne bi li trilijuni dolara dosad utroeni na ratovanje bili bolje utroeni na reparacije pogoenim zemljama zbog preko 100 godina zapadnog kolonijalizma, imperijalizma i tlaenja, te pametnu potporu zdravim demokratskim snagama u tim zemljama, to bi materijalno i edukacijski uzdiglo stanovnitvo tih zemalja i vjerojatno puno efektnije isuilo izvore potpore fundamentalizmu, a moda unitilo i same korijene fundamentalizma? Vi ste dobro detektirali problem. Stvar je u tome da se nitko, ni jedna drava, ni savez drava, ne moe oduprijeti globalnome terorizmu iskljuivo vojnim metodama, dakle: silom. Da su nai mediji pametnije i iscrpnije informirali o vanjsko-politikim potezima predsjednika Mesia, naa bi javnost bila svjesna da smo imali predsjednika koji je kao jedan od prvih, ako ne i prvi, upozorio na to da se borba s terorizmom moe dobiti samo ako se prie razrjeavanju njegovih dubljih korijena i uzroka, a to su neravnopravni meunarodni odnosi, nerazvijenost, nedostupnost osnovnog obrazovanje i zdravstvene zatite i - nerijeene lokalne krize. Predsjednik Mesi to je rekao jo u prvoj polovici svojega prvoga mandata, i to u najmnogoljudnijoj islamskoj zemlji - Indoneziji. I pobrao je aplauz za to. A ponovio je to i pod kraj svojega drugoga mandata u Ujedinjenim narodima, to je navelo jednu ameriku novinarku da mu pristupi nakon govora i kae. Pa jeste li vi svjesni toga, to ste rekli? Nitko ovdje o tome problemu jo nije tako govorio kao Vi. Dakle, da izravno odgovo-

Interview
rim na Vae pitanje: da, primijenjeni model borbe protiv terorizma pokazao se promaenim - za sve, osim za one koji su od njega profitirali i koji su ga zato i forsirali. Bili ste neko vrijeme politiki tajnik ASH, stranke pokojnog Mike Tripala. Ta je stranka danas gotovo iezla s politike scene. to se po Vaem miljenju dogodilo s ljevicom u Hrvatskoj (mislimo pri tom na ljevicu lijeviju od SDP-a). Ima li autentina ljevica ikakve anse u sadanjoj politikoj konstelaciji snaga? Dananja politika konstelacija u Hrvatskoj upravo vapi za istinskom ljevicom, ali nje u Hrvatskoj jednostavno nema. SDP je u najboljem sluaju vrlo blagi i umiveni lijevi centar. No, nije to samo hrvatski fenomen. Pogledajte Njemaku. I tamonji su se socijaldemokrati uljuljali u udobnu poziciju vlasti, odnosno etablirane graanske stranke i zaboravili socijalnu komponentu. Zato stalno, dodue polako - ali i sigurno - raste popularnost i utjecaj nove stranke, Ljevice, jedne prilino udne kombinacije nezadovoljnika iz SDP i ostataka vladajue stranke nekadanje Istone Njemake. No, ljudi trae ljevicu, jer u prirodi je ljevice da vodi prema napretku. Ne vjerujem da je i ljudi u Hrvatskoj ne trae. No, na politikoj sceni nema nikoga tko bi ponio plamen borbe za prava radnika. A ASH je bio jedan pokuaj koji je mogao uspjeti, da u samome vrhu stranke nije bilo i previe pogreaka, pa i spremnosti na koketiranje s nacionalizmom koji pravoj ljevici mora biti stran. Miko Tripalo doao je u tu stranku prekasno, ve teko bolestan i nije mogao mnogo uiniti. A nakon njega stvari su definitivno otile nizbrdo. Predsjednik Mesi i Vi ste zajedno otili u mirovinu. U Uredu predsjednika Republike danas sjede neki novi, ali i neki stari ljudi. Kako komentirate dosadanji mandat predsjednika Josipovia, napose njegovu regionalnu i uope vanjsku politiku? Suzdrat u se od odgovora na ovo pitanje. Nikada nije pametno komentirati ljude koji rade Va dojueranji posao. Htjeli ili ne ostavljate dojam angrizavca koji prigovara zato to sve nije kao u njegovo vrijeme. Pripremate li memoare o Pantovaku iza kulisa? S obzirom na Vau poziciju u Uredu predsjednika RH, sigurno bi imali tota za rei to bi moglo zanimati hrvatsku i iru javnost? Da, pripremam neto, ali to nee biti memoari o Pantovaku iza kulisa. U vremenu kada se bezono lae o svemu to je bilo, pogotovo o onome prije 1990., ali i o mnogo toga to se dogaalo u samostalnoj Hrvatskoj, smatram svojim dugom prema onima koji e doi da ostavim zapise o tome kako je doista bilo. Da bih bio vjerodostojan, ja to moram uiniti kroz priu o svojemu ivotu, ali to definitivno nee biti knjiga o meni, nego o mojem vremenu - o drugoj polovici 20. stoljea i o prvoj dekadi 21. stoljea. Nadam se da bi nekoga i to moglo zanimati - bez traeva i senzacija, ali s dosta - tako barem mislim - zanimljivih pojedinosti. Naravno, godine provedene na Pantovaku neu izostaviti, ali - to odmah mogu rei - nemam namjeru odavati bilo kakve dravne tajne, ili pikanterije.

Interview

45

mr. sc. DUAN SEMOLI

Rivalstvo izmeu sindikata na je najvei hendikep

Mr.sc. Duan Semoli, dugogodinji predsjednik Zveze svobodnih sindikatov Slovenije, najvanije sindikalne organizacije u Sloveniji koja okuplja vie od 300.000 lanova, za Novi Plamen je progovorio o historijskim okolnostima nastanka, razvoja i prilika u kojima djeluje njegova organizacija, i o sadanjim i buduim izazovima koji su pred slovenskim i europskim radnicima.

To je bio i as uvoenja viestranakog sistema, koji je u nae prostore donio neke nove dimenzije odluivanja. ZSSS se suoava i sa sindikalnim suputnicima, koji su za razliku od ZSSS bili na novo osnovani u devedesetim godinama prolog stoljea i kas nije. Moete li nam opisati te sindikate, kakve su razlike izmeu ZSSS i tih sindikata? U tom vremenu nastalo je vie sindikalnih centrala, njihov nastanak so uvjetovali razliiti razlozi - nemalo puta takoer izrazito osobni razlozi sindikalnih lidera, koji nisu nali oekivanu poziciju u novonastaloj Zvezi svobodnih sindikatov Slovenije, te su stoga poli svojim putem. Nekolicina ih je nastala iz interesnih razloga, razliitih pogleda na razvoj sindikalizma, a nae se pokoja centrala, koja je od poetka zauzela izrazito politian smjer, dovezala se na nove politike stranke i unijela ne elemente meusindikalnog suraivanja, nego elemente, metode i sredstva rivalstva, kakve su poznavale politike stranke. Ali taj smo period relativno brzo proli i prevladao je stav da sindikalni pluralizam ne smije iskljuiti povezivanja, suradnju, osobito ne kod veih projekata, za iji uspeh je nuna suradnja svih sindikalnih centrala. Taj proces se jo nije zavrio. Nedavno smo do bili jo jednu sindikalnu centralu Kod nas na alost jo nije prevladalo uvjerenje, da vie sindikalnih centrala jo ne znai vie zatite radnikih prava, prije suprotno. To drobljenje gura u prvi plan sindikalne lidere, koji su medijski vie izloeni - cijena koju plaamo na makrorazini, kad se borimo za ouvanje sistemskih rjeenja ili pridobivanje novih prava, objektivno je visoka. Tom rivalstvu ne moemo izbjei i to je jedan najveih sadanjih hendikepa slovenskog sindikalnog pokreta.

Zveza svobodnih sindikatov Slovenije (ZSSS) je 6. aprila proslavila 20-godinjicu svojeg postojanja. Moete li nam na kratko opisata vreme i okolnosti, u kojim je ZSSS osnivana? Naa organizacija je osnovana u vrlo burnom vremenu, vremenu velikih promjena, koje je bilo vrlo teko za radnike, koji su gubili posao - do tog vremena nezaposlenost praktino nismo poznavali - i proli kroz pravi ok. To je bilo vrijeme propadanja mnogih tvornica, koje su bile povezane s jugoslavenskim tritima i tritima istonoevropskih zemalja. Dalje, to je bio peeiod velikih promjena na podruju vlasnitva, denacionalizacije, to je takoer dovelo do gubljenja radnih mjesta. Pored promjena na ekonomskom podruju, to je bilo vreme kraja ere jednog sindikata, vrijeme novog formiranja sindikata. Mi smo se kao savez sindikata Slovenije brzo prilagodili novim uvjetima i ouvali, uvrstili i pojaali svoju kredibilnost kod veine slovenskog radnitva. Svoje povjerenje su nam izrazili sa dobrovoljnim ulanjivanjima u nau organizaciju.

46 Unato drugim sindikatima ZSSS je uspio ouvati poloaj najvanije sindikalne organizacije u Sloveniji. Moete li tu injenicu objasniti naim itateljima? U ire vodstvo nae organizacije uspjeli smo pridobiti aktiv, tim, ekipu vrlo sposobnih sindikalnih kolega, koji su u pravom trenutku osjetili prave probleme, a s druge strane su bili sposobni za zajednike dogovore i jedinstvo u tome kakva sredstva upotrebiti za ostvarenje ciljeva. Ta organizacija je, uz sve razlike meu nama, koje prozilaze iz vrlo strukturiranoga poloaja radnitva, djelatnosti i sindikata, uspjela ouvati dovoljno kvalitetan najmanji zajedniki nazivnik, koji je organizaciju kroz godine jaao. Koliki dio nekadanje drutvene imovine slovenskog gospodarstva su u procesima privatizacije dobili rad nici i penzioneri, koji su to gospodarstvo u vrijeme socijalizma izgradili? S tim se u Sloveniji ne moemo pohvaliti. Privatizacija s certifikatima otila je svojim putem, mnogo toga se dogodilo, moda se nisu dogaala takva krenja kao u nekim drugim novonastalim zemljama. Najbolje su proli oni koji su certifikate uloili neposredno u poduzea, koja su i sad uspjena, a to je prije iznimka nego pravilo. Kad smo se odluili da idemo u kapitalizam, imali smo radnike, a kapitalizam bez kapitalista na alost ne prolazi, tako da smo morali dobiti i slojeve vlasnika. Poslije postavljanja pravila mnogo toga se dogodilo, mnogi su postali bogati kapitalisti zbog manjka primjerenog morala, ne zbog znanja i sposobnosti. Kakav je stav slovenskih sindikata o radnikom vlas nitvu i suupravljanju radnika u poduzeima? Mi imamo pozitivan odnos prema tome i zalaemo se za njegovo poticanje. Uvjereni smo da Slovenija, kao i druge drave nekadanje Jugoslavije, ima dobro iskustvo radnikog samoupravljanja na relativno razvijenom stupnju. Dolazilo je do slabosti, koje poznajemo, ali bilo je puno prednosti: identificiranje s tvornicom, lojalnost, pridobivanje znanja Taj potencijal nije bio dovoljno iskoriten. Sredninje dvije metode sindikalne borbe za prava i interese svog lanstva su prego vori i razliiti oblici tzv. industrijskih akcija (peticije, pro testi, okupacije, trajkovi). Kako na temelju iskustava prolih desetljea ocjenjujete sposobnost slovenskih sindikalnih voa i ireg lanstva za voenje uspjenih prego vora i drugih oblika sindikal nog pritiska? Kod nas je prevladala spoznaja, koju dokazuju i rezultati,

Interview
da treba ponajprije probati s mirnijim sredstvima iz konteksta socijalnog partnerstva i dijaloga. S tim smo socijalnim partnerima u Sloveniji dokazano postigli dosta uspjeha. Istodobno ne moemo porei da smo najvanije rezultate za radnitvo postigli s radikalizacijom, s upotrebom drugih sredstava, bilo s velikim demonstracijama, sa trajkovima Iako to nisu naa prva sredstva, toga se ne moemo odrei, jer ona dopunjuju ideju socijalnog partnerstva, koje nije nikad lako, romantino, nego je interesni i vrlo konfliktan odnos. Ta sredstva selektivno i nerijetko upotrebljavamo, a kad ih upotrebimo, za postignue svojih ciljeva upotrebljavamo ih vrlo uspjeno. Godine 2007. sindikati su pod vodstvom ZSSS protiv reformskih planova tadanje vlade desnog centra Janeza Jane u Ljubljani organizirali velik protest. Moete li nam predstaviti te planove i kakve bi posljedice ostvarenje tih planova imalo za slovenske radnike? Problem u Sloveniji je uvijek - na koga se politiari na vlasti oslanjaju, na koga se uzdaju na strunom podruju, na podruju ideja i nuenja promjena. U Sloveniji politiari ve due vrijeme trae pomo od nosioca neoliberalnih ideja, stajalita i vrijednosti. Ideja jedinstvenog poreznog stupnja, koje je dominirala u programu prole vlade, bila je za radnike i sindikate izvanredno opasan projekat, koji bi poruio ve razdrmane temelje socijalne drave. Tad nije bilo lako lanstvu i javnosti objasniti, to je u igri. Samo rijetkima je bila ta ideja blizu, iako je mnogo ljudi na prvi pogled bilo sklono jedinstvu impliciranom u jedinstvenom poreznom stupnju. Uspjelo nam je objasniti da je to vrlo opasan projekt, s mobilizacijom javnog mnijenja i s velikim radnikim demonstracijama uspjelo nam je uvjeriti prolu vladu da taj projekt povue. Do tog uzmaka odnosi sa vladom bili su vrlo teki i konfliktni, nakon te korekcije su se odnosi relativno normalizirali. Tadanja vlada je s ciljem onemoguavanja sindikalnog pritiska upotrijebila nekoliko trikova, pokuaj line diskreditacije i diskreditacije sindikalnih organizacija i slovenskog sindikalizma uope. Bez obzira na to sindikati su okupili preko 40,000 prosvjednika, to je za dvomilijunsko drutvo velik us pjeh. to mislite o tim trikovima i zato su Vas po vaem milje nju pokuavali lino diskreditirati? Ovdje moramo biti realni. Kad stupi u ring, u sredite dogaanja, kad postane opasan interesima kapitala, onda taj kapital za doseg svojih ciljeva i

Interview
obranu svojih interesa upotrebljava doslovno sve to ima. A ima veliku mo i to mi sindikati osjeamo, kad doe do zaotravanja. Mi smo mnogo toga proli - prvi najgori pritisci su bili 1992. uz prvi veliki generalni trajk, kad smo bili oznaeni za one koji rue demokraciju, koji ele restauraciju komunistinog reima. Line diskvalifikacije na alost su sastavni dio tog prostora i te kulture, pokazuju neki nivo stanja duha nosioca tih ideja kod nas. to je ostalo od tadanjih reformskih namjera? Neke programske toke je tadanja vlada dostigla. Dostigla je snienje dohotka najbogatijih s 50 na 41 postotak. Tom poklonu bogatim slojevima smo se protivili, zbog toga Slovenija nije bila na boljem, konkurentnost nije bila bolja, samo najbogatiji sloj je dobio vie neto plae i veu kupovnu mo. Mogli bi nabrojati jo neke, meu njima permanentne pritiske za snienje bolesnike nadoknade, tednju kod socijalnih prava, u javnom sektoru Novembra 2007. ste zbog niskih plaa pripremili jo jedan velik protest. Velik uspjeh je bilo, da ste okupili 70,000 ljudi. Moete li nam rei neto vie o tadanjem protestu i rezultatima zahtjeva, da se pove aju najnie plae? Naglasio bih prividan paradoks. I u periodu konjunkture smo zahtijevali vie plae, ali nam i s velikim pritiscima nije uspjelo ostvariti vea podignua za pregovarakim stolom. Prividan paradoks je u tome, da nam je to uspjelo u vrijeme krize, kad su pritisci za tednju i sniavanje standarda bili najvei. Uspjelo nam je, jer smo donekle promijenili svoj odnos prema toj problematici: rije radikalizacija vjerojatno je prava. Radikalizirali smo na sukob za cilj, koji je bio prividno paradoksalan. Rast minimalne plae za 102 eura - prethodne godine nam je jedva uspjelo dostii rast za 20 eura - je u vrijeme krize uspio zbog velikog nezadovoljstva radnika. To nezadovoljstvo je bio na argument i nae sredstvo ne samo za demonstracije i generalni trajk, koje smo najavljivali. Ujedno smo politiarima nedvosmisleno poruivali: ili e se minimalna plaa poveati, ili e tvornice sa svim nepredvidivim posljedicama stajati. Uza se smo imali lanstvo, jo tonije, lanstvo je to od nas zahtjevalo. Bili smo na elu toga nezadovoljstva i uspjeli. Ali ipak je sadanja minimalna plaa od 560 eura neto u evropskom kontekstu relativno niska. Da li se slaete s tezom da upravo relativno niske plae slo venskih radnika u usporedbi s plaama njemakih, francuskih ili belgijskih radnika odravaju nerazvijenost slovenskog gospodarstva i njegovu podlonu

47 [subcontractor] ulogu za razvi jenija gospodarstva, kakvo je npr. njemako? Niske plae su velik alibi za nesposobne menadere, niske plae ne stimuliraju sposobne menadere da kod nas uvedu proizvode s viom dodanom vrijednou, viom zaradom za nae radnike i veim razvojem za nae drutvo. S ustrajanjem na niskim plaama se je slovenski menadment (naravno, da su meu njima iznimke) u sutini uspavao. Visoki profiti iz vremena konjunkture otili su na burzovna trita, u pekulativne svrhe, u preuzimanja, a ne u pridobivanje novih tehnologija. Radnike plae za to su vrijeme omoguavale samo preivljavanje. Zar nije kriza pravo vrijeme za prestrukturiranje gos podarstva i ne samo socijalne drave, kakav je prvi refleks politike? Zar ne bi bilo smisleno slovensko gospodarstvo i drutvo usmjeriti u trajnije djelatnos ti i veu energetsku efikasnost, smanjivanje potro nje, u tzv. zeleno gospodarstvo i sektor usluga i po moi onim dravljanima koji trebaju pomo? To su izazovi koji bi morali biti u prvom planu. To nisu samo izazovi za menadment, nego zajedniki izazov sindikata, poslodavaca i politiara: s primjerenima poticajima i zakonima treba ostvariti prostor za te promjene. Ali na alost u Sloveniji u veini primjera odgovorni do takvog razmiljanja jo nisu stigli. To jo uvijek vidim kao proputenu priliku. Posredno oporezivanje (npr. porez na dodanu vri jednost sa 20-postotnim stupnjem na veinu robe i usluga) je za veinu stanovnitva vrlo optereuju. Zar ne bi bilo primjerenije podignuti neposredno oporezivanje, npr. porez na nasljeivanje ili line pri hode, s im bi mogli odjednom evidentirati imovinu odnosno bogatstvo pojedinaca? Zalaemo se za vee oporezivanje prihoda, zbog toga bi morali poveati porez na dohodak za one s najviim prihodima. S tim bi rasteretili srednji sloj, koji je u Sloveniji vaan i koji je bio sa zadnjim promjenama optereen. Zalaemo se jo da se nekretnine koje prevazilaze neke razumne veliine vie oporezuju. Kada bi one vie doprinosile, tada bi bio pritisak na proraun i na sniavanje financiranja socijalne drave bio manji. Ocjenjuje se da treina slovenskog gospodarstva djeluje na tzv. sivom tritu. To je neizbjean nain preivljavljanja za sve s niskim plaama, a ujedno i zabrinjavajui gubitak poreznih izvora i sredstava socijalne zatite. Kako mislite da bi mogli prevazii taj tjesnac, naroito imajui u vidu situaciju s kojo ma se suoava skoro bankrotirana Grka?

48 Dogaaji u Grkoj nisu povezani samo sa sivom i crnom ekonomijom, tamo su uzroci vjerojatno dublji. U Sloveniji je to problem poslodavaca, sindikata i drave. Organi progona morali bi biti jai, drava bi morala stimulirati uredno zapoljavanje, a prije svega ne bi smjeli uvijek napadati onoga koji kod rada na crno dri u ruci lopatu ili kramp. To je esta recepcija rada na crno, a imamo slojeve i vrste rada na crno, koji su ugraeni u sistem. To su slojevi ljudi koji su se osigurali da ih sistem ne progoni, iako izigravaju propise ili ih ak prilagoavaju dodatnoj zaradi uz redovna zapoljavanja. Kako ocjenjujete uspjenosti pregovora i drugih sin dikalnih akcija zadnjih godina, naroito poslije raz maha meunarodne gospodarske krize? Neu idealizirati, ali u zadnje vrijeme se ne pitamo kako ouvati prava, nego kako ih poveati. To je prividno paradoksalno, ali kod minimalne plae smo uspjeli. Za mene je ilustrativan primjer amerikog predsjednika Obame: Amerika je u najgoroj krizi s veim pravima zatitila vie ljudi. Zato ne bi te krize, umjesto da se pokuavamo sakriti, izbjei i smanjiti se, iskoristili za agresivniji pristup. To kapital uvijek radi, zato ne bi to radili i sindikati? Javno mnijenje je na naoj strani, drugih sredstava nemamo, ali javno mnijenje imamo kod veine projekata na svojoj strani. To je velik kapital i to ne iskoristiti bio bi grijeh. Neto o tome ste nam ve rekli, ali zar promijenjeni drutveni odnosi ne zahtijevaju promjene metoda i naina sindikalnih aktivnosti ZSSS? Da li u ZSSS teku kakvi procesi prilagoivanja sindikalnih aktivnos ti novome drutveno-ekonomskomu kontekstu, moda s uzorima sa Zapada? Mi imamo s kolegam iz zapadnih sindikata dobre odnose, mi smo dobri uenici i jo se uvijek uimo. Generalno nema velikih razlika, moda je jedna da nemamo tako duge tradicije. Mi smo se, s obzirom da postojimo tek dvadeset godina, dobro prilagodili. Mislim da ono to nam manjka nije u metodama i sredstvima, jer svoje djelovanje prilagoavamo naoj vladi i naim poslodavcima. Poboljati bi morali sticanje lanstva, doi do inovacije kod mladih i pridobijanja radnika iz manjih poduzea. To radnitvo je sve tee sindikalno organizirati, a ima ga sve vie. Moramo nai odgovore kako u sindikate udruiti te skupine ljudi. Ujedno dolaze i novi pozivi sa svojim specifinostima, zbog kojih se je teko udruivati u klasine sindikate djelatnosti, kakve imamo. Mi se moramo pribliiti tim ljudima, a ne ekati da oni pokucaju na naa vrata. ZSSS je u zadnje vrijeme aktivnije stupila u obranu radnika migranata, koje su neki beskrupulozni po duzetnici besramno iskoritavali. Imate li nekakve odnose s politiarima koji bi mogli predlagati zakon ska rijeenja za spreavanje takvih postupanja s imi grantima i sa slovenskim radnicima?

Interview

Iz razloga to je ta problematika u Sloveniji loe ureena, jer su radnici migranti ropski ovisni od poslodavaca, svog vlasnika, dali smo razne inicijative i zahtjeve za promjenu pravnog ureenja tih pitanja. Ujedno smo se povezali s naim kolegama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine da bismo zajedno pritisnuli svoje drave, jer su neki problemi povezani s njihovom neaktivnou. Dio problema proizlazi iz sporazuma izmeu drava, npr. radnici imigranti iz Bosne u Sloveniji unato plaanju doprinosa za zapoljavanje nemaju tih prava. To treba urediti i u tom pravcu dajemo podsticaje. Da li su po Vaem miljenju evropski sindikati uradili dovoljno i nali odgovarajue strateke odgovore da ujedinjena Evropa ne bi bude samo Evropa trans nacionalnog kapitala i eurobirokrata u njegovoj slubi, nego u dovoljnoj i pravednoj mjeri i Evropa radnika, zasnivana na istinskoj ekonomskoj i drut venoj demokraciji? Ne, nismo uradili dovoljno. Naa odgovornost je iskoristiti veliku mo koju imaju nai sindikati s brojnim lanstvom u Evropi. A poeti treba u svakoj dravi posebice, neke bitke treba izboriti na tom terenu. ivot ne bismo smjeli ocjenjivati samo s porastom profita, konkurentnosti, burzovnih indeksa. To ne smije biti na ideal i cilj, ivot je suvie kompliciran da bismo ga mjerili s tim indeksima. Taj pokret u promijeni vrijednosti se mora kasnije dogoditi i na razini Evrope. To nam jo nije uspjelo i to je velika odgovornost evropskih sindikata, da i na razini Evropske unije upravo u vrijeme krize uradimo nune korake. U stilu krilatice misli globalno, djeluj lokalno? Da, to je dio odgovora. U Sloveniji i Evropi morali bismo jaati svijest o naoj ovisnosti o dogaajima na drugim kontinentima, u Aziji, Africi Ako se sindikati, slino kao esto i politiari, okrue s kineskim zidom i vide samo probleme koji se dogaaju u Sloveniji ili Evropi, a ne i ire probleme koje donosi globalizacija i dotie se radnitva irom svjeta, neemo postignuti svoje ciljeve. Potrebno je vidjeti i razumjeti cijeli svet, drugaije ne moe daleko stii.

Razgovor su vodili Lucien Perpette i Mirsad Begi

Interview
predsjednik Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine

49

ISMET BAJRAMOVI

Treba mijenjati radniku svijest i metode sindikalne borbe

Nedavno je odran kongres Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, sindikalne centrale koja okuplja najvei broj radnika u Federaciji Bosne i Hercegovine. Osim to su delegati izabrali novog predsjednika ove sindikalne organizacije, dosadanjeg predsjednika Sindikata metalaca Bosne i Hercegovine, panju su privukle nove ideje koje je na kongresu i nakon njega iznio novi predsjednik sindikata.
loe, ali je u naem Savezu izvrena organizacija po granama, po uzoru na evropske sindikate. Problem je to demokratizacija ponekad dovodi anarhije, samovolje, nepotovanja principa i dogovora. Zato su potrebne izmjene Statuta, kako bi se unutranji odnosi preciznije uredili, pogotovo u smislu odgovornosti nosilaca funkcija. Demokratinost je tolika da predsjednici granskih sindikata ponekad uzimaju za sebe vie ovlatenja nego to im pripada. Sve to treba objektivno razmotriti i nadograditi u cilju poboljanja organizacione efikasnosti i funkcionisanja sindikata na svim nivoima. Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine i Savez sindikata Republike Srpske su formirali Konfederaciju sindikata Bosne i Hercegovine. Kako ocjenjujete dosadanje aktivnosti i perspektive ove konfederacije? Da li je ona, po Vaem miljenju, uspjela poveati stepen jedinstva i solidarnosti radnike klase Bosne i Hercegovine? Poto je Bosna i Hercegovina jedna drava, treba da postoji i jedan sindikat na nivou drave. Saradnja sa Savezom sindikata Republike Srpske se odvija posredstvom Konfederacije sindikata Bosne i Hercegovine organizovanjem zajednikih akcija, a posebno na planu meunarodne saradnje, koja se odvija preko Konfederacije kao lanice Meunarodne konfederacije sindikata. Po drugim pitanjima saradnja nije razvijena. Aktivnosti dva sindikata i sindikata Brko Distrikta mogu biti objedinjene u oblastima u kojima postoji zakonodavstvo na nivou drave, mada one nisu razvijene ni u tim oblastima. Protivnici sindikalnog jedinstva se pozivaju na Dejton, na postojanje entiteta, vlada, razliitih zakonodavstava. esto nam se spoitava da nemamo ministarstva rada ili privrede na nivou drave. Meutim, zakonodavstvo se objedinjuje i u Evropi, to kod nas nije dovoljno razvijeno, pa miljenje o ogranienjima zajednikog nastupa sindikata treba stavljati ad acta sindikalnom politikom. Negativni primjeri iz politike ne treba da

Nedavno je dolo do promjena na elu Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine. Vi ste na kongresu ove organizacije izabrani za predsjednika umjesto Edhema Bibera koji je dosad obavljao tu funkciju. Da li je rije samo o personalnoj promjeni ili je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine usvojio novu i drugaiju sindikalnu politiku? Kongres je usvojio nova programska opredjeljenja u pogledu sindikalne politike, koja su razraena na sjednici Glavnog odbora Saveza samostalnih sindikata. Na osnovu programa je sainjen operativni plan za 2010. godinu, kojim su precizno odreeni nosioci poslova i utvreni rokovi za njihovo izvrenje. Na Kongresu je izvren zaokret u sindikalnoj politici, koja je definisana i u Statutu Saveza. Jedan od glavnih programskih zadataka su promjene Statuta, koje su nune u pravcu vee decentralizacije sindikata i odreivanju nadlenosti pojedinih organa. Statut je dijelom raen i po inerciji, odnosno navikama iz starog sistema, to ne znai neto

50 vae za sindikate. Problemi postoje i u Federaciji, pogotovo to se i kolektivni ugovori potpisuju na nivou kantona. Granski sindikati koji djeluju u entitetima meusobno sarauju. esti su zajedniki edukativni projekti seminari i konferencije. Formalno, predsjednici entitetskih sindikata se svake godine smjenjuju na mjestu predsjednika Konfederacije sindikata Bosne i Hercegovine. Konfederaciju treba izvui iz sjene. Predsjednitvo Konfederacije treba da donese program rada sa konkretnim rokovima i izvriocima. Bilo je poziva od strane Saveza samostalnih sindikata da Konfederacija sindikata Bosne i Hercegovine bude pokrovitelj obiljeavanja Prvog maja ove godine. U poetku se na tome radilo zajedno, ali se na kraju nije uspjelo. Bilo bi dobro i da su samo dva autobusa ljudi dola iz Republike Srpske, barem simbolino, pa da smo zajedno otili na Marijin Dvor, pred institucije BiH. Postoje telegrami podrke jednog sindikata drugom kad se organizuju trajkovi i protesti. Predsjednitvo Konfederacije sindikata treba da bude nadleno za te aktivnosti u narednom periodu.

Interview
Ona imaju jake nadlenosti, ak i u odnosu na sindikat, pogotovo to poslodavac mora informisati ova vijea o poslovanju preduzea, to je vano za egzistenciju radnika. Sindikat vri ulogu vijea zaposlenika tamo gdje oni nisu formirani. Takoe, zakon predvia da radnici iznad odreene starosne dobi ne mogu dobiti otkaz bez saglasnosti vijea zaposlenika, to nije nadlenost savjeta radnika u Republici Srpskoj. Ako je vijee zaposlenika dobronamjerno, odnosno ako nije pod kontrolom poslodavaca, ono moe biti zamjena za situaciju kad u preduzeu ne postoji sindikalna organizacija. Ali, u nekim preduzeima, gdje nema sindikata, postoje tenje poslodavaca da se formiraju vijea zaposlenika. Tada je to opasno, jer e postojati zakonski osnov da poslodavci imaju svoja vijea zaposlenika i da time blokiraju rad sindikata. Ako je sindikat slab, nee moi imati svoju listu na izborima za vijee zaposlenika. Ljudi bi se u tom sluaju otuili i okrenuli lea sindikatu.

Izjavili ste, a to proistie i iz dokumenata Saveza sa U Bosni i Hercegovini postoje posebni organi radnimostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, da sindikat ke participacije - vijea zaposlenika u Federaciji Bosne mora stvoriti ekspertske timove pravnika, ekonomisi Hercegovine i savjeti radnika u Republici Srpskoj. U ta i sociologa koji e pratiti ekonomska i socijalna krejavnosti se, meutim, nita ne uje o njihovom radu. tanja u Bosni i Hercegovini i biti u stanju da prue zaKakvo je Vae miljenje o potrebi razvoja radnike titu radnicima u sluaju ugroenosti njihovih prava. participacije u upravljanju preduzeima i da li posjeKako konkretno Savez samostalnih sindikata pomae dujete informacije o tome u kojoj mjeri su zaivjela vipojedinim radnicima ili grupama radnika ija zakonijea zaposlenika u Federaciji Bosne i Hercegovine? ta prava su ugroena? Vijea zaposlenika su u razliitom stepenu razvijena u Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine Federaciji Bosne i Hercegovine, to zavisi od privredne prua besplatnu pravnu pomo, i to ne samo svojim grane. Ima ih neto vie u tekstilnoj industriji, dok su u lanovima, ve i radnicima koji nisu u naem lanstvu. ostalim industrijama vrlo slabo razvijeni ili ih nema. OsTo je opravdano poto neki radnici godinama ne prinivanje vijea zaposlenika je preferirao sindikat zaposlemaju plate, njihova osnovna prava su ugroena, a prenih u poljoprivredi, vodoprivredi i umarstvu, koji nije u duzea unitena, pa im je vrlo teko da budu lanovi sastavu naeg saveza. U tome je postigao odreene resindikata i plaaju lanarinu, a niko osim sindikata im zultate, ali i kod njih ima dosta ne moe pomoi. Savezu samostalproblema. Postoje argumenti za i nih sindikata su naroito potrebni protiv osnivanja vijea zaposlenika. pravnici, kako bi mogao organizoBio bi najbolji Tamo gdje je sindikat jak i aktivan, vati slubu za pruanje pravne pone postoji opasnost od paralelizma moi. Trenutno na nivou Saveza ravedski model politii dualizma pri formiranju vijea zade samo tri pravnika, mada kantoke borbe, pa bi sindiposlenika. Nama je poznato kako nalni sindikati imaju odreen broj kati mogli lobirati u je participacija nastala u Njemapravnika angaovanih u svojim slukoj. Razlog je bio da se neutralie bama. Pravna pomo radnicima se politikim partijama. paralelno djelovanje odreenih sastoji u davanju pravnih savjeta, piNa Zapadu su i sindigrupa. Sindikalci u Danskoj i nekim sanju albi i tubi do zastupanja u kalne centrale formiradrugim zemljama ne preferiraju radnim sporovima. Sredstva su ovakve organe. to se tie lanstva skromna, ali se nastoji pruiti pone po politikoj liniji. u upravnim odborima, sindikalci mo. Osim kolektivnih zahtjeva za mogu biti lanovi upravnih odbopravnu zatitu, esti su sluajevi da ra, pogotovo u javnim preduzeiradnici i pojedinano dolaze po poma. Bilo bi jako dobro da ih ima, na primjer, u Telekomo u Savez samostalnih sindikata BiH. Posebna je mu. Sindikalci treba da budu i u upravnim odborima vana pomo aktivnom lanstvu u preduzeima - dobijavnih fondova zdravstva, zapoljavanja i penzijsko-invali smo dosta tubi, a sindikat zastupa odnosno obezlidskog osiguranja. Sindikalac nije izdajnik ako je lan bjeuje zastupanje. Operativni plan predvia angaupravnog odbora ukoliko je pod kontrolom sindikalnog man advokata u regijama koji e zastupati radnike, to izvrnog odbora. Ako ga informie i nalazi se pod njeje vano, jer poslodavci, pogotovo privatni, pokuavagovom kontrolom, nema razloga da ne bude lan ju varati radnike na razne naine. Pomo radnicima se upravnog ili nadzornog odbora. Vijea zaposlenika treogleda i u praenju primjene kolektivnih ugovora i ba da budu formirana u skladu sa vaeim zakonom. ugovora o radu. Kod nas se sindikalna aktivnost esto

Interview
svodi na socijalnu pomo. Situacija je teka, ali se jednom mora promijeniti ovakav nain rada. Sindikat nema sredstava za svoje eksperte, a bie sve tee boriti se protiv kapitalista bez strunih znanja i analiza. Sindikat e dugo morati da objanjava radnikoj klasi da se mora mijenjati dosadanja uloga sindikata. Izgleda da se radnici u organima uprave najbolje bune. Nije problem dobiti spor zbog neisplaenih plata i u pogledu drugih pitanja koja proistiu iz Zakona o radu. esto su milionske vrijednosti tubi, pa postoji sukob interesa radnika - onih koji trae da se ostvare njihova prava, od kojih su neki ispunili uslove za odlazak u penziju pa ih ne zanimaju toliko problemi preduzea i onih koji ostaju da rade u preduzeu. Sindikati u zapadnim drutvima se ne ograniavaju na kritiku ekonomske i socijalne politike svojih vlada i ne istupaju samo kao organizacije koje neto zahtijevaju a da pritom ne predlau konkretna rjeenja. Drugim rijeima, oni imaju vrlo konkretne i kompleksne programe ekonomske i socijalne politike. Da li Savez samostalnih sindikata ima razraen program ekonomskih i socijalnih mjera koje treba preduzeti u interesu radnike klase i koje su njegove osnovne take? Ni sindikati na Zapadu nemaju tako razraene programe. Kao odgovor na politike kapitalista i vlada, sindikat treba da ima svoje programe ekonomske i socijalne politike, pogotovo to je vladina socijalna politika rigidna. Da bismo im mogli odgovoriti, moramo imati svoje eksperte i svoje ekonomske i socijalne politike. Sindikati u Titovo vrijeme su imali jae ekspertne timove nego izvrna vijea, pa su mogli praviti analize kojima vlade nisu mogle parirati. Sada se potrebne reforme u raznim oblastima (socijalno, penzijsko-invalidsko, zapoljavanje, itd.), ali sindikat tome ne moe odgovoriti jer nema ekspertne timove. Danas ima mladih ljudi koji su spremni da rade, ali sindikat nema dovoljno sredstava da ih angauje. Moda je to neko namjerno uradio da sindikat nema novca. Vei problem je u tome to ni vlade nemaju takve timove, pa preduzimaju palijativne mjere. Ministarstva kontriraju jedna drugima, a vlade i parlamenti ne mogu da se usaglase. Nastojimo da stvorimo materijalnu bazu i da pridobijemo mlade kadrove, da prevaziemo situaciju u kojoj samo kritikujemo, ve i da nudimo konkretna rjeenja. Sindikat treba da napravi svoj pravni sektor, ekonomski sektor itd. Bilo bi dobro i da takvi timovi postoje na nivou Konfederacije sindikata Bosne i Hercegovine. To to ni vlade nemaju ekspertne timove e predstavljati problem naroito onda kad postane aktuelno pitanje pristupanja Evropskoj uniji, kada e i sindikati imati pravo i obavezu da participiraju u jedanaest komisija. Izjavili ste da sindikat treba da se ukljui u politiku borbu tako to e imati svoje kandidate na posebnoj izbornoj listi. ini se da je ova ideja novina u naem sindikalnom pokretu i da je na tragu iskustava nekih zapadnoevropskih sindikata, koji su takoe uestvovali u izborima na jedan ili drugi nain. Kako i kada mislite da ova ideja moe biti ostvarena?

51 Bio bi najbolji vedski model politike borbe, pa bi sindikati mogli lobirati u politikim partijama. Na Zapadu su i sindikalne centrale formirane po politikoj liniji. I to je bolje nego da budu formirane po nacionalnoj osnovi. Budui da smo svjesni da imamo nacionalne stranke, sindikat se ne smije svrstavati iza nacionalnih stranaka. Dosad smo bili u poziciji da moramo biti apolitini, ali se na kraju ispostavilo da je sindikat bezbojan, pa da mora izai iz sjene politikog djelovanja, makar po cijenu da se napravi jedan dokument koji e biti ponuen politikim strankama, poto one dosta obeavaju. U tom sporazumu emo traiti rokove u kojima politike stranke treba da ispune preuzete obaveze. Svi koji to potpiu e biti obavezni da izloe ta su uradili, a sindikat e vriti pritisak da se preuzete obaveze ispune. Ukoliko politike stranke ne ispune preuzete obaveze, sindikat e pozvati lanstvo da izae na proteste i izdejstvuje vanredne izbore. Sindikat e se postarati da javnost bude upoznata sa takvim sporazumom. Sindikati su i dosad pozivali stranke da izloe svoje politike programe. Sve su dobro priale, ali programi nisu bili ostvareni. Stoga sindikat vie nee postavljati zahtjeve. Oni su ve postavljeni, samo ih treba sprovesti. Time bi bilo ostvareno najmanje 60% boljitka za radniku klasu. Prole godine je formirana Graanska koordinacija, koja je okupljala organizacije sa 800.000 lanova. Ja sam tu bio aktivan, ta inicijativa je dosta obeavala. Raspala se zato to smo dobronamjerno htjeli da u njen sastav uu neke borake strukture, neka penzionerska udruenja, zatim uglaene nevladine organizacije, sa dosta novca, pa je itava akcija otila u drugom pravcu. U Graanskoj koordinaciji je ostao jedan dio nas, tako da nije iskljueno da obnovimo ovu inicijativu. Savez samostalnih sindikata je spreman za saradnju u svim aktivnostima koje vode poboljanju ivotnog standarda i zapoljavanju.

Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine se zalae za brzo i zakonito provoenje procesa privatizacije na to transparentniji i praviniji nain. Imajui u vidu iskustva svih zemalja Istone i Centralne Evrope, kao i odnos klasnih snaga u Bosni i Hercegovini, smatrate li da je realno oekivati da privatizacija bude ostvarena u skladu sa ovim principima? Da li je Savez samostalnih sindikata razmatrao ideju radnikih kooperativa zasnovanih na radnikom vlasnitvu i radnikom odluivanju kao jednom od svojih programskih ciljeva? Odredba Statuta SSSBiH koja definie kompetencije Glavnog odbora Saveza samostalnih sindikata BiH o privatizaciji je prevaziena. Ona je usvojena u trenutku kad je zakon o privatizaciji tek razmatran. Privatizacija nije bila ni transparentna, ni efikasna, ni u interesu radnike klase. Nije bilo zapoljavanja, a radnika klasa je skoro unitena, pa se sad moramo baviti posljedicama privatizacije. Uzeu za primjer dvije firme: Granit i TAT. One su dobar pokazatelj do ega je privatizacija dovela. Vlade su prevarile radniku klasu. Narod po inerciji, ne znajui ta je privatizacija, je shvatio da je to isto to i privatizacija Ante Markovia. Na kraju se ispos-

52 tavilo da je javni upis dionica najvea prevara, jer nije definisano ko je vlasnik, ko je obavezan da radnicima rjeava probleme, plati dugove, povezuje sta. U itavom lancu ima pogrenih koraka i radnji, a to se deava pred oima i agencija za privatizaciju i sudova, koji smatraju da je sve po zakonu, pa u svemu ne vide nikakav problem. Zakoni o privatizaciji su doveli do ove situacije, jer je sve privatizovano po zakonu. Pogrean korak je bilo i podravljenje drutvene imovine. Lino preferiram Markovievu privatizaciju. to se tie pitanja o radnikim kooperativama i radnikom upravljanju, elim ukazati na primjer firme OVI u paniji, nedaleko od Barselone. To je tvornica autobusa koju je sindikat spasio i kojom upravljaju radnici. Na alost, kod nas nema takvih primjera. To bi bilo izuzetno dobro kad bismo imali svijest radnike klase koja itavu ideju ne bi izrodila u svoju suprotnost. esto su i radnici bili dioniari, pa su se ponaali samo kao direktori. Dakle, treba i raditi a ne samo upravljati. Sindikati u Bosni i Hercegovini dosad nisu bili u stanju da organizuju vee trajkove i protestne aktivnosti, pa je radnika borba uglavnom ograniena na lokalni nivo. Koje mjere treba da preduzme Savez samostalnih sindikata da bi postao akciono sposobniji i u stanju da organizuje masovnije trajkove i proteste? Svjedoci smo vrlo malobrojnih sindikalnih skupova 1. maja. Kako se to moglo desiti i ta je uzrok nesuglasica izmeu Vae sindikalne centrale i jednog broja nevladinih organizacija koje su takoe organizovale protest 1. maja? Glavni odbor Saveza samostalnih sindikata je analizirao aktivnosti povodom Prvog maja. Po prvi put smo krenuli sa globalnom akcijom sindikata iako se donekle moglo pretpostaviti ta e se desiti. Meni su govorili da je dolo malo ljudi i da moda treba otkazati obiljeavanje. Nismo pristali da to uradimo, jer bi to bio na poraz i vie niko ne bi htio organizovati takve akcije. Mi moramo na njima istrajati. Obiao sam pet-est dana pred Prvi maj sve kantone. Prvo smo mislili organizovati centralni skup u Sarajevu, ali tu vjerovatno ne bi dolo vie od 100 ljudi. Toga smo bili svjesni. Osim toga, i u kantonima postoje sindikati, vlasti i poslodavci. I tamo, dakle, djeluju ta tri socijalna partnera i tamo se odvija ivot. I tamo se mora raditi i organizovati aktivnosti. Bitno je dii svijest ljudi i promijeniti je u pogledu akcije. Nae kolege u kantonima su govorile da e svi biti na tradicionalnim okupljalitima jer se Prvi maj smatra porodinim praznikom. Takva tradicija se mora prekinuti u trenutku kad imamo ovakvu socijalnu situaciju. Prvog maja treba protestovati i iskazivati nezadovoljstvo. On se moe koristiti kao praznik rada i slaviti ako je situacija dobra, ako smo puno radili i zaradili, pa ima smisla da slavimo. Ovakve aktivnosti treba ponavljati dok se svijest radnike klase ne promijeni. Zato nismo organizovali proteste s nekim nevladinim organizacijama? etnja gradom je organizovana prije par godina, bilo je prisutno 400-500 ljudi, to nije bilo uspjeno, zavrili smo ispred Marijin Dvora i razili se. Sad smo htjeli organizovati skup pred naom zgradom i poslati poruku. Mnogi u

Interview
rukovodstvu Saveza samostalnih sindikata su sumnjali u opravdanost tog zajednikog protesta, jer se ne bi nita uradilo. Predsjednik sindikata je ogranien u pogledu mogunosti donoenja formalnih odluka, tu su predstavnici granskih sindikata, postoje razliiti stavovi, politiki i drugi interesi i pripadnosti, o emu takoe treba voditi rauna. Kakva su iskustva i rezultati Saveza samostalnih sindikata u radu u Ekonomsko-socijalnom vijeu Federacije Bosne i Hercegovine? Kakva su iskustva Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine u saradnji u zakonodavnom postupku? Da li su federalna vlada i parlament imali sluha za prijedloge sindikata da se izmijene postojei ili donesu novi zakoni i u kojim sluajevima? Nema sinhronizacije aktivnosti sa Parlamentom Federacije. Nai prijedlozi se ne prihvataju u parlamentu. Dobar primjer je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trajku, nakon to doe u parlamentarnu proceduru i lobiramo da bude usvojen, Predstavniki dom ga usvoji, a Dom naroda vrati u formu nacrta bez obrazloenja. U radu Ekonomsko-socijalnog vijea najvie inicijative je imao sindikat, a tek u posljednje vrijeme u manjoj mjeri i poslodavci. Vlada esto pokazuje inertnost Ministri ne prisustvuju sjednicama, ve alju svoje zamjenike. Zato smo zahtijevali da nadoknadu za rad u Vijeu dobiju samo oni koji prisustvuju sjednicama, a ne lanovi bez obzira na to da li dolaze na sjednice. Htjeli smo da ih na taj nain primoramo da vie uestvuju u radu Vijea. Ekonomsko-socijalno vijee je savjetodavno tijelo, to se ponekad i meni spoitava, ali takva njegova uloga proistie iz njegove zakonske definicije. Postojanje ovog vijea ima odreenu teinu, jer Parlament nee razmatrati neki prijedlog zakona ako se o njemu prethodno nije izjasnilo Vijee. Nedavno je Vijee zakljuilo da se Zakon o radu, Zakon o zatiti na radu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zapoljavanju usvoje u Parlamentu Federacije po hitnom postupku, prije izbora. Ekonomsko-socijalna vijea postoje i u kantonima, ali je, po nama, njihovo postojanje samo troenje novca ukoliko nedovoljno rade, odnosno moraju biti mnogo efikasniji u svom radu. Zalaemo se za donoenje zakona o Ekonomsko-socijalnom vijeu koji bi ih odredio kao samostalne pravne subjekte, sa nadlenostima u domenu ekonomske i socijalne politike i sa pravom predlaganja zakona. to se tie odnosa sa poslodavcima, pristali smo da se vode aktivnosti o izmjenama opteg kolektivnog ugovora. Jo uvijek nismo pristali na njegove izmjene. Ekonomsko-socijalno vijee prua okvir za nae djelovanje. Vlada zaostaje. Ljut sam i na poslodavce jer su inertni, znatno vie od sindikata. Oni treba da djeluju i na vlade preko svojih asocijacija, da postavljaju uslove, kao to i mi inimo. Bitno je formirati Ekonomsko-socijalno vijee na nivou drave. Vlada je zainteresovana za Ekonomsko-socijalno vijee kad nastanu problemi sa Parlamentom oko usvajanja nekog zakonskog akta. Razgovor vodili Goran Markovi i Damir Berilo

Ljetna kola antineoliberalizma

Kapital je oruje masovnog unitenja

dr.sc. Richard Seymour azmotrite ovo. U privredi postoji zapanjujua koliina vika kapaciteta. Postojei proizvodni resursi lee neupotrijebljeni, dok su drutvene potrebe nenamirene, jer nema profitabilnih naina na koje bi se ti resursi mogli upotrijebiti. Poduzea ne ulau, i ne zapoljavaju. Banke jo uvijek ne posuuju, preferirajui gomilanje sredstava kako bi se zatitile od buduih okova, jer njihovi menaderi vjeruju da nema dovoljno profitabilnih prilika za ulaganje u privredi. Ova je situacija zapravo apsurdna. Posjedujemo, kolektivno, sva sredstva koja su nam potrebna da damo krov nad glavom, nahranimo, obrazujemo i zaposlimo ljude ali ih ne moemo upotrijebiti jer to nije profitabilno. Vlade su ovome isprva pristupile branei financijski sektor pod svaku cijenu - ili tonije po cijenu od jednog bilijuna dolara u novcu za spas banaka (bailout) i poticaje, te 5 bilijuna dolara novostvorenog novca. Ovo je prokazivano kao socijalizam, no meu osnovama neoliberalne ideologije jest da je bankarski sustav toliko centralan za sposobnost sistema da se reproducira da drava ne smije tedjeti sredstva kako bi ga zatitila. Nije ni iznenaujue - posljednjih je godina financijski sektor bio zasebno najvei izvor korporativnih profita u gospodarstvima kako SAD-a tako i Velike Britanije. U 2006. godini, Wall Street je bio zasluan za 40% svih korporativnih profita u gospodarstvu SAD-a. Obama je stoga vjerno prionuo uz neoliberalnu doktrinu, ne samo s programom TARP i njegovim nastavcima, nego orkestrirajui sistem posuivanja bankama koji zapravo rezultira dodatnom eksproprijacijom dravne blagajne u iznosu od 33 milijarde dolara godinje. Rezultat je masivni prijenos bogatstva veine u ruke najveih vlasnika dionica i imovine. Lijevo-kejnzijansko rjeenje takvih apsurdnosti bilo bi socijalizirati taj viak kapaciteta, iskoristiti deficitarno financiranje kako bi se financirala radna mjesta, poveali prihodi i stimulirala potranja, te podii pregovaraku mo radne snage kako bi potronja bila potkrijepljena prihvatljivim nadnicama prije nego dugovima - to bi sve bio dobar poetak. Meutim, koliko su se vlade angairale u stvaranju radnih mjesta, poveavanju prihoda i stimulaciji, toliko su bojaljive i

U ovoj rubrici donosimo prijevode nekoliko tekstova koji problematiziraju razne socijalne i ekonomske aspekte neoliberalnog poretka. Prijevode je napravila organizacija Slobodni Filozofski (www.slobodnifilozofski.com), jedno od arita progresivne drutvene kritike i inicijative u Hrvatskoj. Ovom prilikom pozivamo nae itaoce da podupru ovaj znaajan centar za osmiljavanje alternativnih politikih kretanja.

pune obzira kad se radi o postojeim imovinskim aranmanima. ak i umjereni pokuaji da se ogranii visina bonusa na plae nailaze na otpor od strane vlade Velike Britanije na sastancima G-20, a strogo su kritizirali i FSA-inog1 predsjednika odbora Adaira Turnera jer je nazvao banke napuhanima i drutveno beskorisnima te se zalagao za Tobinov porez. (Treba imati na umu da je Turner bivi voditelj CBI-ja2 a ne radikalni reformator.) Ovo odbijanje da se socijalizira imovina i uloi znaajan trud kako bi se redistribuiralo bogatstvo jedan je razlog zato nezaposlenost nastavlja rasti a potranja ostaje slaba - i ovo je veliki dio razloga zato Nouriel Roubini nije optimistian u vezi oporavka. Ovim e se tempom utjecaji stimulacije potroiti do idue godine, ali teko da e se potranja privatnog sektora do tada oporaviti. Jo je jedan razlog za manjak optimizma ono to je David Harvey nazvao problemom apsorpcije vika kapitala. I u najboljim vremenima, kako je istaknuo, sus-

54 tav e uvijek dosegnuti granice svoje sposobnosti da pronae isplative investicijske prilike za bilijune dolara istaknuo je da svake godine treba pronai novih investicija u vrijednosti od otprilike 1,5 bilijun dolara kako bi se odrao prosjean rast od cca 3%. Zdrava stopa rasta mora biti odravana; u suprotnom kapitalizam ne radi ono to bi trebao. On je inherentno ekspanzionistiki sustav, i ako se ne proiruje to znai da se kapitalisti ne natjeu za udio na tritu, ne ulau, i ne pokoravaju se temeljnoj nunosti akumulacije kapitala: drugim rijeima, ne ponaaju se kao kapitalisti. Meutim, pronalaenje takvih investicijskih prilika postaje sve tei zadatak - bez obzira na ekoloku katastrofu koja nam predstoji ukoliko ne budemo mogli pronai novu paradigmu gospodarskog blagostanja, injenica je da ukupna suma potrebnih novih investicija raste svake godine, i do 2029. godine ta e suma biti dvostruko vea od dananje. Sposobnost kapitala da nadvlada ova ogranienja ovisi o lihvarskom kapitalu, odnosno onome to bi se danas nazvalo financijskim kapitalom. Meutim, jedan od rezultata financijalizacije je dugoroni problem vika likvidnosti do kojeg dolazi kad je bankarski sustav toliko prepun novca da e financirati bilo koji projekt koji kapitalistu padne na pamet. To je ono to se obino naziva rizinim kapitalizmom (venture capitalism). Nova financijska orua za rasporeivanje dugova i imovine moraju biti izumljena. To se naziva inovacijom. Pojavljuju se novi trini mjehuri (bubbles), bilo da se radi o internetskom sektoru ili tritu nekretnina. To se naziva tritem s izrazitom tendencijom rasta (bull market). Ovo je obino razrijeeno, privremeno, kroz financijski krah. U 2001. godini, sustav je izgubio 7 bilijuna dolara na vrijednosti trita dionica. Prole godine je uniteno 55 bilijuna dolara vrijednosti imovine, to je ekvivalent ukupnom BDP-u itavog planeta - jednogodinji rad nekoliko milijardi ljudi, potpuno izbrisan. (Znate onaj osjeaj koji dobijete kad ste izgradili toranj od karata i tek to ste dodali zadnju kartu, itava se stvar srui? Pa, ovo je 55 bilijuna puta gore). Putem takvog masovnog unitenja sustav se resetira, no temeljni problem pronalaenja profitabilnih naina za spekulaciju itd. ostaje. Ovo je dakle dilema koju kapital postavlja pred nas. Postoji viak kapaciteta, postoji obilje radne snage, a tu je i novac spreman da ue u cirkulaciju kao kapital. A postoje i stvarne, neodlone drutvene potrebe za namirenje kojih bi se ovi resursi teoretski mogli upotrijebiti. No u tome nema puno profitabilnih investicijskih prilika. Nadalje, ukoliko se kljuni izvor naeg trenutnog mizernog stanja ne obnovi i zatiti (financijski sustav), u sustavu nee biti dovoljno profita ak ni za odravanje stope rasta ispod nominalne vrijednosti. Jedan od naina izlaska iz ove situacije je putem onoga to je Harvey nazvao akumulacijom putem izvlatenja (za detalje vidi The New Imperialism, Oxford University Press, 2003, str. 152-169). To je razrada Marxova objanjenja primitivne akumulacije kapitala koja se odnosila na nasilan proces eksproprijacije i ograivanja zemlje koji je bio nuan kako bi se uspostavili kapitalistiki imovinski odnosi izmeu nove kapitalistike vlasnike klase i novog nevlasnikog (uglavnom ruralnog) proletarijata. Nastavljajui se na Luxemburgovu, Har-

Ljetna kola antineoliberalizma

vey tvrdi da takav nain akumulacije ostaje sredinjim i danas. Kapitalizam mora uvijek imati neto izvan sebe, kako to Harvey kae (str. 140), da bi se mogao stabilizirati. Ovo izvanjsko moe preuzeti oblik javnog sektora, javnog vlasnitva, onoga dosad nekomodificiranoga, gdje god ono postojalo. Preuzimanje odreene javne imovine oito je u planu, a prijenos javnog bogatstva ve se doista i dogaa, kako je ukazano gore. Financijskom je kapitalu sustav socijalne zatite nesumnjivo privlana lovina i Obama bi mogao imati vie uspjeha u njegovom izruivanju privatnom kapitalu, nego u donoenju smislene reforme zdravstvenog sustava. Meutim, prave prilike za takva preuzimanja mogle bi leati u inozemstvu. Manjak domaih investicijskih prilika potie autoritarni imperijalizam i nedvojbeno je faktor koji je - vie nego bilo to drugo - pokretao avanturizam i ekstremizam u eri Busheve administracije. Ukoliko ameriki kapitalizam ne moe biti uspjeno reproduciran i proiren na temelju postojeih odnosa, onda je novi val nasilne ekspanzije - pod Obaminom vlasti moda pametnije, ali svejedno veoma brutalne - realistian scenarij. Prevela Milena Radovi

Dr.sc. Richard Seymour je politiki pisac i vodei britanski blogger.

1 Financial Services Authority, nadzorno tijelo za financijska poslovanja u Velikoj Britaniji. 2 CBI je lobistika tvrtka za interese kapitala u Velikoj Britaniji. O sebi kau da njihove specijalistike usluge i jedinstveni utjecaj na vladu, stvaratelje politika, zakonodavce i sindikate znai da [CBI moe] omoguiti najbolje pogodbe za poslovanje u zemlji ili inozemstvu.

rodna Meuna Politika - 60 godina izlaenja

Ljetna kola antineoliberalizma

55

Stanje ekonomije

dr.sc. Seeraj Mohamed pravo smo proivjeli najgoru financijsku krizu od Velike depresije, a sve to smo mogli uti od ekonomskih komentara o stanju globalne ekonomije je povrno blebetanje. Ekonomska struka je u tako alosnom stanju da ne bi bilo udno da se uskoro dogodi jo jedna recesija. Bila je potrebna globalna kriza da bi se ukazalo na katastrofalno stanje te katastrofalne znanosti. Heroji mainstream ekonomske struke, zagovaratelji slobodnog trita i financijske deregulacije bili su prisiljeni priznati pogreke. Bailout-i i programi oporavka su lekcije vrijedne vie milijardi dolara koje nam pokazuju da mainstream ekonomija nije realistina. Da bi se pokuala objasniti kriza, u prednji su plan opet isplivali ekonomisti kao Keynes i Minsky. Vrijeme je da se d prilika i nesrednjostrujakom pogledu na ekonomiju. Naalost, jedna je od glavnih zadaa mainstream ekonomista u posljednjih tridesetak godina bila ienje akademskih krugova od neortodoksnih ekonomista. Studiji ekonomije su se pretvorili u ispovijedanje neoklasine vjere poduprte beskonanim drilom matematikih jednadbi i repetitivnim ekonometrijskim vjebama. Programi studija ekonomije su ukidali kolegije o povijesti ekonomske misli i ekonomskoj povijesti kako bi proizvodili strunjake vjerne slobodnom tritu. U razvijenim zemljama, kao i u previe zemalja u razvoju, razvojna se ekonomija uope ne pouava. Financijska kriza nam je pokazala da nam treba aktivna Drava i vie regulacije umjesto slobodnog trita, kao i to da nam je potreban uvid u financijska trita, a ne slijepa odanost prema njima. U vrijeme potrebe za njima uviamo da su ortodoksni ekonomisti stvorili globalni manjak heterodoksnih ekonomista. Veina studenata ekonomije jo uvijek studira nerealistinu neoklasinu ekonomiju. Ue ih o hipotezi efikasnog trita i pouzdavanju u sposobnost financijskih trita da e uinkovito funkcionirati i korektno uspostavljati cijene. Ue ih o savrenim tritima i ekonomijama u stanju ekvilibrija te o izvanjskim faktorima i dogaajima kao uzrocima nestabilnosti. Obino im se ne predstavljaju ideje ljudi kao to su Keynes ili Minsky, koji govore o inherentnoj nestabilnosti kapitalistikih ekonomija. Oni su pokazali da poveanje dereguliranosti financijskog sektora i nje-

gov rast vode u gospodarsku nestabilnost. Drugim rijeima, normalno funkcioniranje financijskih trita vodi do ciklusa procvata i propasti (booms and busts) te nestabilnosti u ekonomijama. ak i u zemljama kao to je Juna Afrika, gdje je nezaposlenost uasan problem, studenti na predavanjima iz mainstream ekonomije ue o ekonomskoj znanosti u kojoj ekonomije nemaju nehotimine nezaposlenosti. Mnogi od ekonomskih modela mainstream ekonomije pretpostavljaju punu zaposlenost. To je ekonomska znanost u kojoj studente ue vjerovati da je nezaposlenost stvar izbora pojedinca. Na mainstream studijima ekonomije deregulacija financijskih trita i nedovoljna regulacija novih financijskih instrumenata se predstavlja kao neproblematina. tovie, takav se razvoj financijskih trita predstavlja kao pozitivan. Studente se poduava da je loe regulirati financijska trita. Ignorira se makroekonomska nestabilnost i drugi rizici povezani s nekontroliranim tijekom kapitala u ekonomije i iz njih. Opasnost irenja takvih problema se takoer ignorira. Ustvari, krivnja bi za financijsku krizu vjerojatno pala na lou ekonomsku politiku. Takva teorija, oarana financijskim institucijama, ne doputa mogunost da namjerno neprimjereno ponaanje financijaa i financijskih institucija moe dovesti do krize. Pretpostavlja se da financijski instrumenti kao to su derivativi, promiu efikasnost financijskih trita. Ne uvia se injenica da se mnotvo ugovora o derivativima upotrebljava kako bi se izbjegli propisi i regulacija, te da bi se moglo spekulirati. Danas smo svjesni pouka proisteklih iz krize, no studenti ekonomije i dalje ue istu onu ekonomiju koja se pouavala i prije krize. Stvara se itava nova generacija ekonomista koja e opet biti okirana kada neka nova financijska kriza prouzroi rasap ekonomije. Preveo: Drago Markia (Economic News, travanj 2010.)

Dr. Seeraj Mohamed je direktor Corporate Strategy and Industrial Development Research Programmea u School of Economic and Business Sciences na Sveuilitu u Witwatersrandu.

56

Ljetna kola antineoliberalizma

Grki vanjski dug i imperijalistika rivalstva: Jedan lopov potkrada drugog lopova
prof. dr. Stavros Mavroudeas konomska kriza u Grkoj podsjea na antiku tragediju (za grki narod) pomijeanu s loom kazalinom farsom (postavljenom u ime europske i grke buroazije). Prvo dolazi farsa. Donedavno su dvije stranke politikog establimenta (lijevo-centristiki PASOK i desno-centristiki ND) propovijedale da su upravo njihove ekonomske politike vodile Grku od uspjeha do uspjeha. Njihovi su se lajtmotivi pomalo razlikovali i naravno da su se ponaale kao stalni sparing-partneri, no obje su strane ustvari slale jednu te istu poruku. Europska Unija podravala je njihovo hvalisanje. Dobro se znalo i u Ateni i u Bruxellesu da su grki podaci - kao i talijanski i podaci jo nekih lanica EU - bili falsificirani prilikom ulaska u eurozonu. Nedavno raskrinkavanje (zapoeto u New York Timesu) o pomoi Goldman Sachsa PASOK-ovoj vladi da sakrije dio javnog duga preko deviznog swapa ravno je javnom priznanju. (Usto je otkriveno da se je iz Goldman Sachsa na slian nain nudila pomo i nekim drugim europskim vladama.) Naravno da se u EU (i u njezinim dominantnim silama Njemakoj i Francuskoj) dobro znalo to se dogaa i svejedno je donesena politika odluka da se takve slabije ekonomije pripoje eurozoni. Takav izbor nije nainjen iz dobrih namjera, ve iz iste pohlepe. Njihove ekonomije i njihove tvrtke itekako su profitirale tim pripajanjem. Njihovi paketi pomoi, kojima se toliko die, samo su mali postotak profita zaraena na raun malih ekonomija. Primjerice, Grka je imala trgovinski suficit prema drugim europskim zemljama prije ulaska u Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ). Od prikljuenja EU, odnosno od uvoenja eura, ima trgovinski deficit. To je bio prvi in farse: Grka, lanica EU, plovi prema prosperitetu. Drugi je in mnogo gori. Od posljednjih izbora, politika i medijska propaganda sustava promijenila je priu. Odjednom se otkrilo da se ekonomija rui i da su i javni deficit i vanjski dug mnogo vei nego to se mislilo. Naravno da je opet bilo neto prepucavanja izmeu PASOK-a i ND-a, pa su prvi krivili druge za ovaj neuspjeh, ak ih optuujui da su falsificirali statistike podatke. To je dj vu. Prije est godina, kad je ND preuzeo vlast od PASOK-a, oni su njih optuivali za krivotvorenje podataka i traili reviziju od EU. tovie, sadanji ministar financija iz PASOK-a (koji optuuje ND za predaju lairanih podataka) bio je tajnik u istome ministarstvu i lan Vijea ekonomskih savjetnika kad su se sklapali spomenuti ugovori s Goldman Sachsom. Sada je, prema novoj predstavi - koju izvode i PASOK i ND unato svojim sitniavim prepucavanjima - nacionalna dunost svakoga dravljana da stegne pojas i prihvati dosad nezamislivo rezanje plaa, smanjenja u zdravstvenom sustavu, pogoranje uvjeta rada i povienje dobi za odlazak u mirovinu. A onda tragedija. Prema stranim i grkim strunjacima, Grci moraju proi kroz unutarnju devalvaciju. Ovo je vrlo simpatian termin, jer dokazuje da kapitalistike korporacije mogu biti vrlo matovite. Kao to bilo tko zdravorazumski moe pretpostaviti, unutarnja devalvacija ustvari je kontradiktoran termin: ne moe se devalvirati novi u lijevom depu u odnosu na isti novi u desnom. No, kako se cinino ipak priznaje, taj je termin maska za radikalne mjere tednje: kad ve ne moete devalvirati svoju valutu, morate si smanjiti plae i penzije. I tako se razotkriva zaplet u tragediji. Grki narod, a pogotovo radnika klasa, mora platiti za spasenje grkoga kapitalizma. Ovdje postoji jo nekoliko finih detalja. Grka ekonomska politika sada je otvoreno pod kontrolom Bruxellesa; odbaeni su ak i izgovori o nacionalnoj suverenosti. Realno gledano, zemlja je ogranieno suverena. I kao to je do prije nekoliko dana PASOK jo uvijek tvrdio da se trudi obraniti pravo naroda da se brine o sebi, tako se sada otvoreno priznaje da Bruxelles ima nadlenost nad ekonomijom i da su Grci duni izvravati

Ljetna kola antineoliberalizma

naredbe EU. Nedavno je jedan komentator poprilino precizno opisao situaciju: ovo je jo jedna okupacija poput one nacistike za vrijeme Drugog svjetskog rata - samo to je ova ekonomska. Kakva se istina krije iza ovakve fasade? Grka kapitalistika ekonomija zaista je u krizi ne samo zbog trenutne globalne ekonomske krize, ve i zbog nekih grkih problema. Na poetku krize sve buroaske stranke tvrdile su da je posrijedi samo financijski problem koji nee zahvatiti grku ekonomiju jer njezin financijski sektor nije bio izloen toksinim ulaganjima. Taj se mit brzo rasplinuo jer se pokazalo da kriza nije samo financijska, ve vue korijene iz stvarne ekonomije. tovie, ti korijeni postoje upravo u grkoj ekonomiji. Osim openitih kriznih tendencija kakvih ima i u grkoj ekonomiji, postoje strukturni problemi koji su ih pojaali. Najozbiljniji od ovih problema jest sudjelovanje Grke u europskim integracijama. Kad je odlueno da grki kapitalizam - srednje razvijen kapitalistiki sustav s odgovarajuim imperijalistikim aktivnostima - sudjeluje u ovoj imperijalistikoj integraciji, istodobno se teilo tome da se pobolja njegov poloaj u imperijalistikom lancu. Meutim, ubrzo je postalo oito da to sudjelovanje kao rezultat donosi gubitak kompetitivnosti Grke u odnosu na hegemonijske europske ekonomije. Najjasniji je dokaz spomenuta transformacija trgovinske bilance iz suficita u deficit. Otvaranje grke ekonomije dovelo je do raspada njezine proizvodne strukture koja je postojala 20 slavnih godina (1950.-1970.) grkoga kapitalizma. Uslune djelatnosti postale su dominantne, a multinacionalno poduzetnitvo dobilo je kontrolu nad veinom njih. To ne znai da je grka ekonomija postala deindustrijalizirana, kako se esto misli. Industrija postoji i poneki su sektori poprilino produktivni. Ipak, to nije ni vrsta ni konkurentna proizvodna struktura. Grki kapitalizam pokuao je zaustaviti takvo nazadovanje svojim brutalnim imperijalistikim iskoritavanjem drugih balkanskih ekonomija. Nakon kolapsa sovjetskog bloka, grke su se tvrtke agresivno irile po Balkanu i ostvarivale znaajan profit. Tako je od devedesetih do dananje gospodarske krize grki kapitalizam ostvarivao znaajan profit svojim vanjskim aktivnostima. One su pak nadopunjene poveanim izrabljivanjem radnika u Grkoj. Grka je meu vodeim zemaljama u Europi prema preoptereenosti radnika, najveim dijelom zbog neplaenog rada. tovie, velika crna ekonomija i praktiki neregulirani radni odnosi bili su temelj znaajnom porastu stupnja eksploatacije u grkoj ekonomiji. Pojava krize okonala je tu zabavu. Krhkost i unutarnje kontradikcije grkog kapitalizma izale su na vidjelo. Istovremeno je globalna kriza snano pogodila i balkanske ekonomije (pogotovo rumunjsku), to je pootrilo natjecanje stranoga kapitala unutar dotinih ekonomija; vei igrai - pogotovo oni dominantni u EU i SAD-u - izbacili su grki kapital iz igre i tako presjekli tu vanu ekonomsku arteriju. U meuvremenu, grka buroaska drava aktivno pridonosi kapitalistikim profitima kroz izravne i neizravne subvencije. Ironino je da je, pod slavnim zako-

57 nom izglasanim od PASOK-ove prijanje vlade, Grka subvencionirala tvrtke da se mogu preseliti u druge balkanske ekonomije. To je oznailo kraj tekstilne industrije u sjevernoj Grkoj jer su grki kapitalisti uzeli zajmove, zatvorili tvornice i preselili se u inozemstvo gdje je radna snaga jeftinija. Kad su se stvari poele pogoravati, dravni vrh bacio je pojas za spasavanje. Organizirali su skupe Olimpijske igre 2004. to je bilo prijeko potrebno za oivljavanje kapitalistikih aktivnosti i mogunosti profitiranja. S druge strane, sve ove mjere poveavale su javni dug. Nisu samo grki kapitalisti profitirali ovim porastom potronje. Strani kapital, a najvie onaj iz EU, omrsio se velikim dijelom kolaa. Ve su bili prodrli duboko u grku ekonomiju i tako igrali veliku ulogu u sastavljanju infrastrukture i, naravno, golemog dijela ugovora vezanih za Olimpijadu. Prema tome, vika europskih velesila da su razmetni Grci spiskali njemake i francuske novce u najmanju je ruku licemjerna. Njima se ve vratilo mnogo vie od onoga to su svih ovih godina uloili u pakete javne pomoi. Ipak, pitanje je emu sva ova drama oko globalne prijetnje grkoga bankrota. Na kraju krajeva, Grka nije jedina drava koja funkcionira uz javni deficit i dugove. Takve su i mnoge druge, pa i razvijenije kapitalistike zemlje. ak i danas ima zemalja s veim postotkom duga u odnosu na BDP (npr. 170% Japan, 114% Italija). I SAD ima slian problem: procjenjuje se da e im dug dosei 90% BDP-a i da e im trebati desetak godina da ga vrate na razinu s kojom e se moi nositi. Osim toga, Grka je ekonomija mala, dok su mnoge druge zemlje sa slinim postotkom duga u odnosu na BDP mnogo vee, a samim time predstavljaju veu prijetnju globalnom sustavu. Ono to se ovdje stvarno dogaa je meuin u imperijalistikim rivalstvima i prikrivenim igricama kojima snaniji imperijalisti prebacuju dio svog tereta na slabije, kao i na nerazvijenije ekonomije. Moderni kapitalizam nauio je lekciju prijanjih globalnih kapitalistikih kriza. Prema tome, od poetka trenutne krize priprema se teka artiljerija. Odustajui od neoliberalnih mantri, dolo je do oputene monetarne politike, a ak su i fiskalni paketi vrijedni razmatranja. ini se da su aktivistike monetarne i fiskalne politike naznaile mogui oporavak i izlazak iz krize. Meutim, taj je oporavak daleko od sigurnog, pogotovo zato to se mjere poticaja povlae ili se prebrzo potroe. Ovo je veoma ozbiljan problem. Potreban je brz oporavak ako se ele nadoknaditi trokovi financiranja paketa poticaja (inae e rezultat biti ili inflacija u spoju s ponovnim potonuem ekonomije ili stagnacija). Prema tome, ekonomska se kriza trenutno odraava kao fiskalna kriza. Imperijalistika rivalstva ulaze u kontekst EU. Dobro se zna da EU ne predstavlja optimalno podruje za zajedniku valutu, zbog velikih razlika izmeu gospodarstava njenih drava lanica, to ih ini podlonima asimetrinim okovima. Zbog ovoga trenutna kriza ozbiljno prijeti cjelovitosti eurozone. Hegemonijske europske sile unaprijed su odluile disciplinirati nazadnije ekonomije euro-zone i usput profitirati povea-

58 njem iznuenih kamatnih rata. Prema tome, dug se svjesno poveava da bi se: a) na silu smanjila cijena rada (ime i njihove vlastite aktivnosti postaju profitabilnije), b) nametnule vee kamatne rate (ime njihove financijske institucije i voe tih institucija dobijaju zavidne bonuse), c) smanjila suma novca koju moraju platiti ako bude potrebno isplatiti pakete za spaavanje. Irska je bila prva koja je posrnula pod pritiskom nametanja unutarnje devalvacije. Grka je druga, iako je ovdje politika i socijalna situacija mnogo zamrenija jer je ljevica mnogo jaa. Druge zemlje eka ista nevolja. Grki kapitalizam igra igru i pokuava pretvoriti svoje mane u prednosti. Pruio je samo slabaan otpor spomenutom pritisku (iako je itekako svjestan da je sr problema bivanje u eurozoni) zbog svojih unutarnjih neuravnoteenosti, ali i zbog geopolitikih strahova (tj. konflikta s Turskom). Tako je gotovo u potpunosti prepustio svoju ekonomsku politiku Bruxellesu i prihvatio platiti masnu premiju protiv rizika stranim pozajmiteljima. U skladu s time, gura dubinske prokapitalistike strukturne promjene tako to iri bauk nemogunosti vraanja duga tuei se da ga na to prisiljava EU. Tako plaa premiju snanijim europskim imperijalistima istovremeno pokuavajui prebaciti teret na lea grkog naroda. Rije je o jednom lopovu (hegemonijskim europskim silama) koji krade od drugoga (grke buroazije), dok drugi prebacuje teret na grke radnike. To je najtraginiji dio drame. Nasuprot ironinom i sarkastinom kritiziranju grkih i meunarodnih medija o rastronim Grcima, politike tednje imaju gotovo trideset godina iskustva u Grkoj (od 1985.), a ivotni standardi radnika su rapidno opali, posebice nakon uvoenja eura (inflacija za robu iroke potronje je notorno visoka u Grkoj). Moe li ovaj narod izdrati dodatno pogoranje situacije? U antikoj tragediji obino postoji deus ex machina. Jedini mogui deus ex machina ovdje jest snani radniki pokret koji e pokazati to se krije iza te rune fasade.

Ljetna kola antineoliberalizma

Kritika neoliberaln
prof. dr. Jason Hackworth Za vrijeme mog boravka u Jugoslaviji, izraunao sam da je razlika izmeu stupnja socijalizma u Jugoslaviji i u SAD-u tada bila, ako me pamenje ne vara, etrnaest posto. U SAD-u je porez na dohodak poduzea tada bio 52 posto, to znai da je vlada posjedovala 52 posto svih poduzea. U Jugoslaviji vlast je uzimala otprilike 66 posto profita od radnikih poduzea (Milton Friedman, 1984., str. 16) Odluio sam poeti tekst s ovim maglovitim citatom jednog od utemeljitelja modernog neoliberalizma, Miltona Friedmana, podjednako u ironinom pokuaju da sebe (kao autora koji istrauje amerike gradove) predstavim grupi ljudi koju prije svega zanima post-socijalistika tranzicija, kao i u ozbiljnijoj namjeri da naglasim izostanak geografskih razlika unutar neoliberalnog svjetonazora. Za Friedmana, kao i za mnoge druge njegove ideoloke istomiljenike, nije postojala neka velika razlika izmeu socijalizma u Istonoj Europi i visokih poreza u SAD-u tijekom 1960-tih i 70-tih godina. Svi oblici kolektivizacije (bilo da se radi o postupnom oporezivanju, radnikim sindikatima, javnom prostoru, stambenim poticajima, socijalistikom drutvu ili naprosto razvojnim planovima) bili su i ostali podvrgnuti kritici i ismijavanju od strane neoliberalnih ideologa kao onome to predstavlja neprijatelja slobode. Gotovo da i nije vano jesu li se ti oblici pojavili u Jugoslaviji 1965. godine ili u SAD-u 2008. godine - za neoliberalni svjetonazor, svi oblici kolektivizacije predstavljaju put u ropstvo, da se posluim poznatim Hayekovim naslovom (1944.). S jedne strane, takvu apsurdnu pretpostavku da se svi oblici kolektivizacije mogu tretirati na isti nain, neki napredni autori mogli bi primiti s neprimjerenom radou, s obzirom da se nju moe odbaciti jednostavnim istraivanjem i djelovanjem. No, injenica da smo se okupili na ovoj konferenciji kako bismo zdvajali nad usponom urbanog neoliberalizma i promiljali naine kojima ga moemo promijeniti, sugerira nam da, ako nita drugo, unato njegovim naoigled lanim tvrdnjama, neoliberalizam i njegovi zagovornici predstavljaju snagu s kojom treba raunati, te da puko razotkrivanje istine koje ine teoretiari i aktivisti naprosto nije dovoljno. Kako kae Perry Anderson (2000.), neoliberalizam je, osim toga, najuspjenija ideologija u svjetskoj povijesti. On je izmijenio i razvijeni svijet kao i svijet koji se jo uvijek razvija. On je utjecao na trine odnose izmeu zemalja, izmijenio lokalnu politiku u brojnim i raznolikim drutvima i transformirao osnovnu zamisao o zdravom

Prof. dr. Stavros Mavroudeas predaje politiku ekonomiju na Sveuilitu Makedonije. (Monthly Review Zine, veljaa 2010.) Prevela Dijana urkovi

Design & Grafika p r i p r e m a 098 47 33 63

Ljetna kola antineoliberalizma

59

nog grada
razumu koju je teko promijeniti. Njegova logika usredotoena na velianje uloge pojedinca i trita te klevetanje svega onog to je drutveno i kolektivno proela je drutva i razliite kontekste diljem svijeta. Kao to je to sluaj s mnogim drutvenim snagama, njegovi uinci napose su vidljivi u gradovima. Diljem svjetskih gradova neoliberalizam je koriten da bi se prodavala javna dobra, da bi se privatizirao javni prostor, da bi se energinim akcijama i otrim mjerama udarilo na sindikate, da bi se unitila dravna stambena skrb. On se prodaje biraima kao rjeenje, ali rijetko se uope i priblii tom navodnom cilju. Mnogo ee on na ironian nain dovodi do poveanja dravne moi - osim to umjesto poticajne stanogradnje i blagostanja drava gradi zatvorske elije, takoer zapoljava sve vie policajaca i primjenjuje nova pravila da bi otrim mjerama uguila nepoeljne. Zbog ega je tako teko boriti se protiv neoliberalizma? S obzirom da je rije o apstraktnom nizu principa, on rijetko uiva iroku podrku u javnosti, a nije uspio postii ni proklamirane ciljeve diljem svijeta, od Zagreba do Washingtona i Toronta. Na ovo pitanje ne postoji jednoznaan odgovor, no smatram da se najvei teret kojeg snosimo mi teoretiari i aktivisti sastoji u neprestanom ponavljanju da, unato njegovom uspjehu na polju politike, neoliberalizam nije neizbjean ili prirodan kakvim ga esto opisuju njegovi pristalice. Neoliberalizam je neopisivo moan, ali nije neizbjean, prirodan, pa ak ni poeljan. To je politika filozofija koja donosi dobit jednoj maloj grupi ljudi. Iako on predstavlja zavidnu politiku snagu, smatram da ga se moe dovesti u pitanje. Ono to slijedi u tekstu predstavlja niz refleksija o nekim stratekim pozicijama koje napredni teoretiari mogu uiniti jaim u borbi protiv neoliberalizma. Ovaj popis je neizbjeno parcijalan i predstavlja poetnu toku razgovora, a ne njegov definitivan kraj. Izazov neoliberalizmu Dopustite mi da zaponem s jednim pojanjenjem koje nee biti dobro primljeno ovdje u publici, ali koje neizostavno treba kazati. Mislim da teoretiari igraju samo jednu malu ulogu u borbi protiv neoliberalizma ili bilo koje druge drutvene snage o kojoj se radi. Mi moemo, a uvjeren sam da i moramo dovesti u pitanje besmislice kojima neoliberalni politiki ekonomisti hrane zainteresiranu, nezainteresiranu i ignorantsku tampu, i nasuprot toga podrati jasan stav kojeg iznose napredni ekonomisti i napredni novinari. Meu-

tim, to nipoto nije dovoljno. Upravo one institucije koje su Friedman i njegovi istomiljenici toliko proklinjali (radnike sindikate, naprednu dravnu politiku, socijalizam, kolektive) i same su bile rezultat dugogodinjih borbi razliitih stranaka. Teoretiari su imali udjela u mnogim takvim priama, ali oni su se pojavljivali tek kad se velik broj radnika, graana ili studenata ve ukljuio u izravnu akciju ili izaao na biralita da bi potaknuo promjene. Napredni teoretiari imaju svoju ulogu, ali jedino ako se ona bavi sa stvarnou koju treba potaknuti i inspirirati aktivizam s ulice. U emu bi se, dakle, sastojala takva uloga? Ne mislim da imam odgovor na sva ova pitanja, ali smatram da je od kljunog znaaja prepoznavanje ovog procesa kao dugotrajne borbe ideja umjesto neeg to se naprosto moe objasniti u jednoj jedinoj studiji. U posljednjih deset godina prouavanja neoliberalizma u amerikim gradovima zapanjilo me da su napredni teoretiari ve unaprijed razvili uvjerljivu pripovijest koja ovaj pokret vezuje za uobiajene sumnjivce: Reagana i Thatcher, Meunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetsku banku, kao i desniarske trustove mozgova u Washingtonu i Londonu. Iako ni na koji nain ne elim umanjiti vanost ovih pripovijesti, elio bih rei da glavnina politikog uspjeha neoliberalizma ne proizlazi iz pomne usporedbe s ostalim alternativama, kao da ga je izabralo svjetsko birako tijelo, ili suci na nekom procesu. Mislim da se glavnina njegova uspjeha na ironian nain sastoji u tome to se on oblikuje i prilagoava drugim politikim pokretima koji mogu ali i ne moraju imati nekakve veze s neoliberalizmom u idejnom smislu. Smatram da je kljuno usredotoiti nau panju na razotkrivanje neoliberalizma koji se skriva iza vlada lijevoga centra, religije i sloenih financijskih institucija. Da bih objasnio to zapravo mislim, saeo sam sadraj tri odvojena istraivaka projekta na kojima trenutno radim i preoblikovao ih u tri strategije izazova neoliberalizmu.

60 Neoliberalni rascjep Smatram da neoliberalizam velik dio svoje trenutne moi moe zahvaliti sposobnosti njegovih zagovornika da iskoriste druge pokrete i ideologije kao politiku krinku. Da se o podrci neoliberalizmu treba izjasniti na izborima, malo je vjerojatno da bi dobio veinsku potporu. Meutim, kao to to esto biva, on je povezan s drugaijom logikom, onom koja u samoj sebi nalazi izvor vlastite legitimacije, pa uvjeti i oblici takve politike odluke postaju sve sloeniji. Mislim da je vano da progresivni teoretiari porade na razdvajanju neoliberalizma od raznih drugih pokreta kojima se njegovi zagovornici slue da bi zbunili, izobliili i legitimirali njegove pojavnosti. Terminom razdvajanje elim rei da bismo trebali razotkriti i razdvojiti neoliberalizam od ostalih pokreta kojima je on prikrpan i od kojih crpi iroki legitimitet. Uzmimo za primjer evangeliko kranstvo u Sjedinjenim Dravama. Evangeliki krani predstavljaju veoma snano glasako tijelo u SAD-u za koje se pretpostavlja da dosee i do 41 posto odraslog stanovnitva (Lindsay, 2007.). Iako u SAD-u ne postoji zajednika platforma evangelike zajednice, postoje stotine monih grupacija koje svoje politike interese organiziraju tako da njihov uinak nadmauje njihov stvarni postotak u stanovnitvu (Wilcox i Larsen, 2006.). esto puta, iako ne i uvijek, struktura takvih politikih organizacija koristi se za promoviranje neoliberalnih ciljeva. Ovo je zanimljivo barem u tom smislu da je religija tijekom povijesti bila iskoritena za legitimiranje posve ne-neoliberalnih ideja poput teologije osloboenja (Beaumont, 2008; Jamoul i Wills, 2008) i organiziranja sindikata (Sziarto, 2008.). Za mobiliziranje posve suprotnih i opasnih ciljeva upotrijebljeni su proturjeni nizovi principa. Meutim, posao aktivista mnogo je vei od pukog ukazivanja na ove proturjenosti. Radikalni konzervativci ne samo da su uspjeno mobilizirali institucije religijske desnice u neoliberalne svrhe poput smanjivanja poreza ili deregulacije (ukidanja ogranienja uvjetovanog monopolom); oni su takoer uspjeli neoliberalizmu priskrbiti izvjesnu dozu duhovnog kredibiliteta doslovno prizivajui boansku inspiraciju. U sklopu evangelikog kranskog pokreta koritene su barem tri razliite logike da bi se opravdala takva pozicija: 1) dominionizam, 2) kransko liberterstvo i 3) teologija prosperiteta. Dominionizam je termin kojeg je skovala sociologinja Sara Diamond (1995.) upuujui na nastojanje meu konzervativnim evangelicima da sekularne zakone i institucije moraju biti zamijenjene onima zasnovanim na religiji, napose onima koje su bile potaknute idealima kolektivizma. Njegovi zagovornici inspiraciju su pronali u knjizi Postanka (1:26, 1:28) gdje je potvreno ljudsko gospodarenje nad zemljom. Oni su takvu logiku proirili i na stav da bi krani trebali preuzeti kontrolu nad institucijama sekularne vlasti za ostvarenje svojih ciljeva. Na slian nain i kransko liberterstvo poziva se na Bibliju da bi opravdalo anti-socijalistiki svjetonazor. Ona smatra da Biblija potvruje desno-liberterske (ili neoliberalne) principe, pozivajui se konkretno na Ivana 8:36 koji govori o jeziku ljudskog osloboenja. Njega je vrlo sna-

Ljetna kola antineoliberalizma

no artikulirao glavni savjetnik predsjednika Busha, Marvin Olasky, a zagovarali su ga strunjaci iz Acton instituta. Naposljetku, teologija prosperiteta je pokret koji daje krila stjecanju bogatstva smatrajui da se zbog toga ovjek ne treba osjeati kriv. On se oslanja na razne citate iz Biblije i predstavlja organizacijsko naelo mnogih utjecajnih televizijskih evanelista u SAD-u, ukljuujui Joela Osteena i TD Jakesa. Iako su im namjere razliite, svi ovi pokreti pridaju kredibilitet neoliberalizmu osnaujui njegovu ideologiju. Dominionizam se poziva na boansku inspiraciju da bi doveo u pitanje sekularnu dravu. Kransko liberterstvo poziva se na boansku inspiraciju da bi se okrenulo protiv socijalizma i drave blagostanja. Teologija prosperiteta koristi boanski oprost da bi opravdala akumulaciju kapitala. Svaki od njih inspiraciju crpi iz Biblije i stoga svoj legitimitet zasniva na vjeri. Ovo je vrlo teko dovesti u pitanje racionalnim argumentima, ali je vrijedno pokuati izdvojiti takve stavove od neoliberalizma, s obzirom da je on u stanju legitimitet priskrbiti na temelju pozivanja na religiju. Stoga nije dovoljno da napredni teoretiari samo ukazuju na ove oigledne proturjenosti, nego i da kopaju dublje da bi doveli u pitanje izvore legitimiteta koji neoliberalizmu priskrbljuju dio njegove moi. Kad se jednom razdvoji od pokreta koji mu daju legitimitet ili politiku krinku, moi e ga se kritizirati i ak moda uspjenije dovesti u pitanje s obzirom na njegove temelje. Meutim, kao to nam pokazuje sluaj s evangelikim kranstvom, to moe znaiti da bi napredni teoretiari trebali svoju usredotoenost na uobiajene sumnjivce (MMF, Svjetska banka, Thatcher, Reagan) nadopuniti takoer i s kritikom uloge onih koji toboe ne pruaju legitimitet neoliberalizmu. Destabiliziranje neoliberalizma Neoliberalizam velik dio svoje moi takoer moe zahvaliti pretpostavci da nema alternative, kako bi to rekla Margaret Thatcher. Politiari skloni neoliberalizmu desetljeima su neoliberalizam predstavljali kao nunost. Trite e se uruiti, radna mjesta bit e izgubljena, a ivoti ljudi uniteni ukoliko ne uvedemo privatizaciju, nie poreze i deregulaciju. Ljevica je bila spora, plaha ili se nevoljko prihvaala zadae suprotstavljanja ovakvoj logici vlastitim uvjerljivim alternativama. Dakako, to je uvelike rezultat i sloenosti problema o kojima je ovdje rije, tako da nijedan razuman kritiar ne bi mogao rei da ljevica naprosto mora doi s nekom vlastitom alternativom - ovdje se ne radi o raspravi koja se boduje i u kojoj pobjeuju racionalni argumenti. No, dok se na vidjelo iznose napredna i sveobuhvatna rjeenja za razliite probleme koje neoliberalizam ne moe rijeiti, ta rjeenja ne moraju nuno biti neizvediva ako kaemo da ljevici nedostaju think-tankovi i ideolozi kakvima je opremljena desnica; s druge strane, za ljevicu ima smisla dovesti u pitanje pojedine premise na kojima se zasnivaju neoliberalna rjeenja. Naalost, napredni teoretiari pokazali su malo zanimanja za ulazak u takve okraje. Uzmimo za primjer akademsku literaturu o vladinim neuspjesima. Tijekom proteklih trideset godina grupa desniarskih autora potajno je razvijala koncept vladi-

Ljetna kola antineoliberalizma

61 da bi takve organizacije trebale zamijeniti dravu blagostanja, do mnogo suptilnijih podbadanja kako bi vlada trebala deregulirati sektor da bi se takve organizacije mogle nesmetano razvijati; u svakom sluaju, vladu se karakterizira kao neuspjenu, a privatne nevladine organizacije predstavljene su kao rjeenje. Takva pretpostavka proima novine lijevog centra poput New York Timesa, ali i desniarske poput Wall Street Journala, kanadske novine poput Globe and Mail i amerike kao to je Washington Times. Dakako, postoje razlike u pristupu, ali sve navedene tiskovine svoje su novinarstvo beskrupulozno temeljile na premisi da su stambeni objekti koje je ustupala drava bili promaaj te da je pravo rjeenje Habitat for Humanity. Nemogue je ukazati na izravnu vezu izmeu aktivnosti desniarski orijentiranih ekonomista i onoga to se novinarima ini kao zdrav razum, ali posve je jasno da su ideje novinara postale dominantne te da ih napredni teoretiari nisu dovodili u pitanje. Pretpostavka o neizbjenosti neoliberalizma zasniva se na odreenom broju manjih pretpostavki koje napredni teoretiari ne problematiziraju. Desnica veoma uspjeno koristi legitimacijski okvir znanstvenih istraivanja kako bi potkrijepila te tvrdnje. Akademska literatura i pripadajue dominantno prisvajanje ideje o vladinim neuspjesima jedna je od takvih pretpostavki. Takve stvari preesto prolaze bez propitivanja - mnogi od nas ih uskogrudno odbacuju kao oiglednu ideologiju ili kao neto na to ne postoji spreman odgovor. Neoliberalizam nije mogue destabilizirati sve dok se takve pretpostavke odluno ne dovedu u pitanje. Denaturaliziranje neoliberalizma Neoliberalizam se obino ne predstavlja samo kao nuan, ve i kao prirodan, ili pak apolitian. esto puta se takav oblik neoliberalizma pripisuje velikim institucijama ija je svrha mnogo ira od pukog javnog proklamiranja neoliberalizma. Uzmite za primjer agencije za rangiranje obveznica i njihov uinak na gradove i suverenu vlast diljem svijeta. Takve agencije su zatvorene organizacije ije se lanstvo ne bira; one dre u rukama nevjerojatnu koliinu moi nad financijskim tritem i u svakodnevnom upravljanju gradovima, dravama i nacionalnim vladama. One nad njima imaju mo zato jer uistinu postavljaju uvjete vladi pod kojima ona posuuje novac nuan za infrastrukturu, isplatu plaa i sline trokove. Ukoliko se vlada ponaa previe socijalistiki (primjerice, gradei previe stanova u sklopu poticajne stanogradnje), takva agencija moe donijeti odluku o tome da je njihov kreditni rejting ugroen i taj stav prenijeti investitorima koji e gradu naplatiti mnogo vee kamate ukoliko mu bude potreban kapital za kojeg e se kreditno zaduiti. One to ine skrivajui se iza diskursa o prirodnom stanju; one nameu takve uvjete zato jer je za investitore prirodno oekivati takve uvjete. Oni smatraju da ne rade nita prijeporno ili politiki - oni uzimaju neoliberalizam zdravo za gotovo. U Americi, a u sve veoj mjeri i irom svijeta, trgovci obveznicama redovito se sastaju s gradskim dunosnicima da bi donijeli budue dotacijske planove. Njihova je ulo-

nih neuspjeha kao protuteu trinim neuspjesima. Shvaanje trinih neuspjeha povezano je sa socijalistikim i Keynesovskim skepticizmom spram toga da trite ima svoje zakone koji spreavaju omoguavanje pruanja dobara i usluga na uinkovit ili prikladan nain. Sredinom dvadesetog stoljea pojavilo se mnogo literature o studijama sluajeva, teorijski radovi i analize ija je nakana bila pokazati i razmotriti ovu injenicu. Takva su istraivanja koritena da bi se opravdalo vladino interveniranje u svrhu ispravljanja trinih neuspjeha. Desniarski politiki ekonomisti i obini ekonomisti jo od sredine 1970-tih pokuali su skrenuti fokus od trinih neuspjeha na sukladne vladine neuspjehe. Pojavila se golema koliina literature, uglavnom objavljene u konzervativnim asopisima i strunim publikacijama ija je svrha bila potkrijepiti tvrdnju kako su vlade financijski inferiorne tritu kad je rije o pruanju itavog niza dobara i usluga. Takvi ekonomisti svoje radove namjerno oblikuju kao opravdanje teze o tritu koje rjeava probleme, napose kad je rije o privatizaciji javnih dobara. Proirujui ovu logiku, ta skupina teoretiara koristi vladine neuspjehe da bi opravdala trina rjeenja. Ovo je kljuna premisa u sklopu jednog ireg neoliberalnog argumenta, ali mali broj naprednih ekonomista, geografa ili politikih ekonomista uloilo je stvarni trud u suprotstavljanju ovoj zamisli, ili svim ostalima na temelju kojih ovaj pokret i postoji. Naalost, takve ideje postaju dominantnima bez prethodnog propitivanja. Takva logika na razliite naine proima dominantne novinske medije. Primjerice, upravo sam dovrio studiju u kojoj govorim o nainu na koji je humanitarna organizacija Habitat for Humanity, svjetski prisutna nevladina organizacija u dominantnim medijima u Sjevernoj Americi zadobila upravo takav okvir (Hackworth, 2008.). Rezultati te studije su zbunjujui, naime Habitat for Humanity se postepeno pozicionirao kao zamjena za dravu blagostanja, kao rjeenje za vladine neuspjehe. To se dogodilo na nekoliko naina - od izravnog prijedloga

Fernand Lger, The Constructors, 1950.

62 ga postala jo snanija u posljednja tri desetljea zbog razliitih razloga (Hackworth 2007.; Hackworth, 2002.). Prvo, posljednjih je godina ubrzan proces odustajanja od dravne kontrole nad javnom potronjom u SAD-u. Gradovi sada dobivaju manje dolara po glavi stanovnika nego ranije, ali njihova odgovornost esto puta je i dalje velika. Opinsko davanje u najam djelomice je pokrilo postojee stambene objekte, standard i openitu potranju za podrkom, kao i sve vee pritiske u zadnje vrijeme koji se odnose na izgradnju zatvora i ouvanje reda. Gradovi su stoga prirodno postali mnogo ugroeniji i podloniji odlukama onih koji dre kljueve trita kapitala. Drugo, zbog demografskih promjena i openitog prijelaza prema postizanju blagostanja financijskim kapitalom, institucije poput mirovinskih fondova, investicijskih fondova i osiguravajuih tvrtki sada tvore vei udio u osiguravajuem pogonu nego prije. Nekoliko novih i postojeih federalnih zakona u SAD-u i inozemstvu ograniavaju koliinu spekulativne razine duga institucija koje se zaduuju. S obzirom na sve veu prisutnost fondova koji imaju takva ogranienja, prosudbe agencija za kreditni rejting postale su po sebi jo vanije stoga to ima sve manje novih dioniara koji su spremni svjesno i legalno zanemariti njihovu procjenu. Tree, smanjivanje opinskog najma dogaa se uz posredovanje tradicionalnih bankarskih institucija vie nego to je to bio sluaj ranije. Relativna sigurnost takvog oblika najma i ulaganja zamijenjena je mnogo nestabilnijim sustavom izravnog najma. Preostali investitori (kuanstva i fondovi) sve se vie oslanjaju na profesionalne procjene nego prije zato jer banke vie nemaju ulogu posrednika. U takvom nizu zbivanja nije zanimljiva samo injenica kako se mo institucija koja proviruje iz sjene poveala tijekom posljednjih trideset godina, nego i injenica da se to dogodilo bez ljeviarske kritike. Odnosno, to znai da je velik dio kritike upuene neoliberalizmu usmjeren R na uobiajene sumnjivce (Reagan, Thatcher, MMF), dok istodobno veinu prljavog posla ovog pokreta iza kulisa obavljaju organizacije kao to su agencije za procjenu kreditnog rejtinga. Njihovo djelovanje kritiari neoliberalizma odbacuju kao zbrkano ili nevano, a zagovornici neoliberalizma kao prirodno i nuno. Napredno istraivanje ne treba samo nastaviti kritizirati uobiajene sumnjivce, nego i razviti kritian diskurs prema neoliberalnim snagama u sjeni kao to su agencije za procjenu kreditnog rejtinga. Prvi korak prema tome je denaturalizacija njihova djelovanja. One funkcioniraju pod pretpostavkom kako njihovo djelovanje nije kontroverzno niti implicitno politiko, a ono je nedvojbeno i jedno i drugo. Raskrinkavanje takve stvarnosti predstavlja prvi korak prema njenoj promjeni. Jesmo li sada svi neoliberali? Teoretiar David Harvey 2005. godine napisao je knjigu Kratka povijest neoliberalizma u kojoj je na struan nain prikazao razvoj te ideologije od rasprava u Mont Pelerin drutvu do implementacije politike koje su potaknuli Reagan i Thatcher. Osvrui se na zbivanja 1990-tih, Harvey je postavio pitanje jesmo li sada svi neoliberali, prizivajui u sjeanje alopojku amerikog predsjednika

Ljetna kola antineoliberalizma

Richarda Nixona kako smo sada svi keynesijanci. Nixon je elio ostvariti neoliberalnu politiku, ali u tome nije uspio jer je prevladavajua doktrina keynesijanizma suvie dominirala politikom. Harvey se pozvao na ovu reenicu ne zato jer je elio rei kako svi potajno udimo postati neoliberali, nego da bi ukazao kako se politiki etos u velikoj mjeri promijenio, kako su neoliberalne pretpostavke postale hegemonijske, te da bi njihova promjena iziskivala mnogo vie od pukog zagovaranja povrnih alternativa. Iako smatram da Harvey u velikoj mjeri ima pravo kad postavlja to pitanje, jo uvijek je vrlo teko izbjei sveproimajui nihilizam - ukoliko su neoliberalne pretpostavke toliko duboko ukorijenjene, onda pesimistino pitanje glasi: ima li uope smisla pokuati ih promijeniti? Slobodno me nazovite naivnom osobom, ali ja ipak mislim da jo uvijek ima prostora za promjene. U ovom eseju pokuao sam ocrtati neke od tih ideja. Smatram da napredni teoretiari mogu izvriti utjecaj razdvajanjem, destabiliziranjem i denaturaliziranjem neoliberalizma. Potrebno je razdvojiti ga od ostalih diskursa koji mu priskrbljuju legitimitet, destabilizirati ga sve vie dovodei u pitanje razliite mikro-pretpostavke na kojima se zasniva meta-teorija neoliberalizma, te denaturalizirati ga dovodei u pitanje oblike provoenja politika i praksi koje su imenovane normalnima, prirodnima, ili pak sastavnim dijelom poslovanja. No, najvie od svega, napredno istraivanje ovog fenomena moralo bi podrati tezu da taj posao predstavlja samo jedan mali djeli u cjelini mi bismo kao teoretiari trebali podrati, a ne zamijeniti drutvene pokrete koji za cilj imaju osporiti neoliberalizam. Jedino u tom sluaju mogli bi doista zamisliti sliku svijeta u kojem neoliberalizam predstavlja svrenu doktrinu o kojoj se govori samo u povijesnim udbenicima.

Prof. dr. Jason Hackworth predaje geografiju i planiranje na University of Toronto. Preveo Toni Valenti
Literatura:
Anderson, P. 2000. Renewals. New Left Review. 1: 17. Beaumont, J. 2008. Faith action on urban social issues. Urban Studies. 45(10): 2019-2034. Diamond, S. 1995. Roads to Dominion: Right-winged movements and political power in the United States. New York: Guilford. Friedman, M. 1984. Market or Plan? An exposition of the case for the market. London: The Centre for Research into Communist Economies. Hackworth, J. 2008. Normalizing solutions to government failure: Media representations of Habitat for Humanity, manuskript Hackworth, J. 2007. The Neoliberal City: Governance, ideology and development in American urbanism. Ithaca NY: Cornell University Press. Hackworth, J. 2002. Local autonomy, bond-rating agencies and neoliberal urbanism in the US. International Journal of Urban and Regional Research. 26(4): 707-725. Harvey, D. 2005. A Brief History of Neoliberalism. Oxford: Oxford University Press. Hayek, F. 1944. Road to Serfdom. Chicago: University of Chicago Press. [usp. hrv. izdanje Put u ropstvo. Zagreb: Kruzak, 2001]. Jamoul, L. and Wills, J. 2008. Faith in politics. Urban Studies. 45(10): 2035-2056. Lindsay, D.M. 2007. Faith in the Halls of Power: How evangelicals joined the American elite. Oxford University Press. Sziarto, K. 2008. Placing legitimacy: Organizing religious support in a hospital workers contract campaign. Tijdschrift voor economische en sociale geografie. 99(4): 406-425. Wilcox, C. and Larson, C. 2006. Onward Christian Soldiers: The religious right in American Politics. Boulder, CO: Westview Press.

Ljetna kola antineoliberalizma

63

Ili milom ili silom:

Agrarni neoliberalizam u teoriji i praksi

prof. dr. Carlos Oya revlast neoliberalnih ideja - u akademskom svijetu i nekim krugovima koji se bave razvojnom politikom, ponajprije u Svjetskoj banci, MMF-u, regionalnim bankama za razvoj i, suptilnije, u nekim institucijama UNa (FAO, IFAD) - uzela je zamah u ranim osamdesetima, u isto vrijeme kada se dogodio obrat u ekonomskom i politikom modelu dominantnom u SAD-u, Velikoj Britaniji i nekim europskim zemljama. tovie, utjecaj vlade SAD-a na kljune multilateralne institucije i druge vlade zemalja OECD-a bio je temelj za nastanak i irenje neoliberalnih ideja po svijetu. Postavke neoliberalizma primijenjene su na poljoprivredu: dihotomija drava-trite, gdje se drava i trite gledaju kao razdvojene i meusobno iskljuive institucije; uinkovitost mehanizma trita suprotstavljena inherentnoj neuinkovitosti dravnih institucija; razorni uinci dravne intervencije u pogledu traenja zajmova, tehnoloke nazadnosti i loe raspodjele resursa. Ove su premise jasno vidljive u nekima od najcitiranijih radova o dravnim intervencijama u poljoprivredi afrikih zemalja, npr. Bergov izvjetaj Svjetske banke iz 1981. i Batesova studija (1981.), koji su ponudili temelj za ostvarivu primjenu neoliberalnih poljoprivrednih reformi od ranih osamdesetih do danas. U Junoj Americi neoliberalni programi za poljoprivredu poeli su se provoditi ve u sedamdesetima, posebice u zemljama poput ilea, gdje je diktatorski reim prigrlio neoliberalne politike reforme (Kay 2002). Stav neoliberalne politike prema poljoprivredi ukorijenjen je u najpopularnijem neoklasicistikom djelovanju, utemeljenom na modelima idealiziranih poljoprivrednih kuanstava. U ovim teoretskim apstrakcijama pretpostavlja se da su poljoprivredni procesi racionalni maksimizatori profita, koji se istovremeno tretiraju i kao kompetitivne tvrtke i kao potroai. Poljoprivrednici bi trebali donositi racionalne odluke o svojem izdanom resursu - radu - a usto bi trebali i reagirati na subvencionirane cijene te biti podloni ogranienjima i okovima (vremenske prilike, vode, ceste, napasti). Upotreba neoklasinih modela kuanstava i uvjerenost u njihove postavke dovele su do zavaravajueg koncepta prosjenog reprezentativnog poljoprivrednika to ignorira vane povijesne razlike u agrarnim strukturama, tehnolokim uvjetima i znaajnim stupnjevima nejednakosti i stratifikacije ruralnih podruja siromanih zemalja i

onih sa srednjim primanjima. Zamislite samo kolika je razlika u agrarnim strukturama bivih kolonijalnih ekonomija u Africi (Zimbabve, JAR, Kenija), saharskih drava (Senegal, Mali, Niger), Nigerije, Obale Bjelokosti, velikih srednje razvijenih zemalja June Amerike (Brazil, Meksiko, Kolumbija, Argentina) i tranzicijskih drava u Africi (Etiopija, Mozambik, Angola) i Aziji (Kina, Vijetnam, Laos, Kamboda). Postavke o univerzalnom seljaku-poljoprivredniku ili homogenom ratarstvu u ovim razliitim kontekstima jednostavno su nezamislive. Odnos prema seljacima-poljoprivrednicima kao prema reprezentativnim tvrtkama od kojih se sastoji fiktivni poljoprivredni sektor u siromanim zemljama tako je stvorio iluziju homogene mase atomiziranih seljaka-poljoprivrednika koji bi se, u odsustvu politikih iskrivljenja, trebali ponaati kao kompetitivne tvrtke na gotovo savreno kompetitivnim tritima. S gledita ovakve teorijske podloge ostaje nam da se usredotoimo na ogranienja s kojima se susree idealni reprezentativni poljoprivrednik te na njegove ili njezine reakcije na poticaje. Ogranienjima se pristupa odvojeno pa se treba usredotoiti na ona koja vlade toboe kontroliraju. Ne iznenauje da su proizvodne cijene, koje su odreene dravnom regulacijom trita, jedna od opsesija tipinih neoliberalnih kutova gledanja (Schiff i Valds 1992.). Prema tome, odreivanje pravih cijena postalo je kamen temeljac neoliberalnih programa za zemlje u razvoju (Sender i Smith 1984.). Neoliberali oekuju da e ukidanje deformiranih cijena pokrenuti produkcijski potencijal inae izrabljivanih i porezom preoptereenih ratara. Njihov neopravdani cjenistiki fokus i dvojbena pravovaljanost analize djelominog ekvilibrija, kao i indikatori koje koriste da bi opravdali neoliberalne argumente, podloni su kritici iz mnogo uglova. Esencijalno, teorijski i empirijski, mnogi radovi na kojima su utemeljene neoliberalne reforme pogreni su i zavaravajui. WASHINGTONSKI KONSENZUS I POLJOPRIVREDA U ZEMLJAMA U RAZVOJU: PRAKSA U stvaranju konsenzusa utjecaj Svjetske banke i MMFa, pogotovo za siromane afrike zemlje, postavio je i transformirao politike debate i utemeljio i razvio pro-

64 gram kojemu su se posvetile mnoge vlade, ali i istraivai. Veina analiza, a pogotovo one koje podrava Svjetska banka, pokuavaju prikazati potrebu za reformom i oekivane ishode kao veu uinkovitost raspodjele, vii stupanj proizvodnje i nie fiskalne deficite. Poetna toka procjene politika to su prethodile neoliberalnim reformama ukljuila je dva osnovna elementa za afrike drave (Sender i Smith 1984.: 12): (1) pretpostavku da su predreformne politike prouzroene pogrekama - povezanima s neznanjem, nesposobnom dravom ili izvlaenjem rente - koje bi se mogle ispraviti informiranijim tehnokratskim strunjacima uz podrku multilateralnih institucija; i (2) pretjerani pesimizam u ocjeni poljoprivrednog djelovanja ezdesetih i sedamdesetih, da bi se pokazalo da su krive politike dovele do poljoprivredne stagnacije. U irim se okvirima na poljoprivrednu prilagodbu gledalo kao na nadopunu makroekonomskoj prilagodbi da bi se stvorio pozitivan odgovor na ponudu. Glavne mete politike primjenjivane u osamdesetima i devedesetima bile su, prvo, ukidanje subvencija na poljoprivredni repromaterijal i cijenu hrane za potroae, tj. slom politik jeftine hrane koje navodno favoriziraju privilegiranu klasu gradskih potroaa. Drugo, eliminacija precijenjenih valuta mega-devalvacijama, da bi se stvorili poticaji za ratarsku izvoznu poljoprivredu. Tree, eliminacija ili drastina reforma paradravnih agencija za marketing i procesuiranje, da bi se omoguila kompetitivna trita i ohrabrili privatnici, a koje navodno favoriziraju seljake-poljoprivrednike, i da bi se umanjili fiskalni deficiti povezani s paradravnim agencijama. etvrto, deregulacija i liberalizacija poljoprivrednih cijena (ili usklaivanje s cijenama svjetskog trita), koje bi mogle poveati cijene proizvodnje i ohrabriti pozitivnu reakciju ponude. I posljednje, zamjena potpor u vidu poljoprivrednih kredita alternativnim mjerama kojima bi se ustanovile odrive financijske institucije, stabilizirala financijska trita/burze i umanjili veliki dugovi i fiskalni deficiti.1 U ovim okvirima, dravi (navodno) ostaje komplet nejasno definiranih temeljnih funkcija, npr. osposobiti trite ili osigurati sredinu pogodnu za privatna ulaganja. Formulacije koje se trenutno mogu nai u dokumentima o poljoprivrednim politikama poprilino su neodreene i ne izraavaju jasno na koji bi nain specifine intervencije mogle unaprijediti novu ulogu drave: npr. pruanje informacija o tritu i cijenama poljoprivrednicima i trgovci-

Ljetna kola antineoliberalizma

ma; promicanje privatnih i kooperativnih aktivnosti; stvaranje trine infrastrukture; osiguranje pravilne upotrebe mjernoga sustava; nadzor kvalitete i izvoza; odreivanje pravnih okvira za produbljivanje kompetitivnog marketinga; smanjivanje zapreka regionalnoj trgovini. U praksi, neoliberalni program ukljuuje dvostruki, meusobno nedosljedan paket mjera: jedan prema liberalizaciji i deregulaciji trita, a drugi prema povlaenju direktnih dravnih poticaja poljoprivrednicima. Kontradiktorni uinci ovih reformi na razliite slojeve poljoprivrednika rijetko su naglaeni u mainstream analizama iako se ulae golem trud u procjenu utjecaja neoliberalnih reformi na poljoprivredu (vidi Gibbon et al. 1993 i Kherallah et al. 2002). Postoje vana metodoloka ogranienja u takvim procjenama te ozbiljni tehniki problemi u ekonometrijskim radovima utemeljenim na loim podacima. Obino, iako je paket poljoprivrednih politika univerzalan, stvarne reformne mjere variraju od drave do drave. Prema tome, sekvenciranje i mjerenje opsega reforme ne mogu se valjano napraviti ako se ne uzmu u obzir razlike u broju i kvaliteti predloenih mjera. Nakon objavljivanja standardnih neoliberalnih djela kao to je ono Schiffa i Valdsa (1992.), ini se da je neoliberalni program za poljoprivredu malo oslabio pojavom post-washingtonskog konsenzusa (PWK), za koji se tvrdi da iri obzor razvoja i poljoprivredne politike devedesetih nadilazei slogane o uspostavi realnih cijena i makroekonomske prilagodbe te da nije iskluivo fokusiran na neuspjeh vlada i politika. U PWK-u, uravnoteeniji pogled na drave i trita te uloge koje im odgovaraju, opseg trinih neuspjeha, pohvale stvaranju institucija i dobrog vodstva dodali su nov aspekt poljoprivrednoj politici Svjetske banke. Meutim, zadrani su argumenti protiv intervencija drave u poljoprivredu kao i konvencionalna rjeenja washingtonskog konsenzusa (WK) za poticanje trita; a vei naglasak stavljen je na faktore nevezane uz cijene, iako bez priznanja tetnih uinaka i kontradikcija liberalizacije trita. Pokraj ovih metodolokih primjedbi, opseno se kritizira i ogranienost studija WK-a i neoliberalnih poljoprivrednih politika u zemljama u razvoju. Na primjer: Politike SAP-a [strukturnih prilagodbi] uvelike su rastavile afrike marketinke odbore i paradravne institucije to su zadovoljavale nabavne zahtjeve ratara, kontrolirale robne standarde i osiguravale jednosmjerne trine

Ljetna kola antineoliberalizma

olakice i kontrolirane cijene. Privatni trgovci, koji su ih zamijenili, razlikovali su se u uinkovitosti, kako gdje i kako kad, no sve vie dokaza upuuje na injenicu da nisu ispunili oekivanja koja su pred njih postavile meunarodne financijske insitutcije (Bryceson 1999.: 7). Neoliberalna literatura ustrajala je u svojim pretjerano optimistinim oekivanjima od vrtoglave pojave rastueg privatnog sektora u trgovini, uslugama, financijama, ratarstvu i ratarskom ponudom kao odgovorom. Meutim, privatni trgovci esto su se ograniili na trita uroda i sjemena, ostavljajui druga nabavna trita gotovo netaknutima, zbog niske mogunosti zarade, visokih cijena marketinga i oskudnog radnog kapitala - a to je stvarnost koja se esto ignorira u neoliberalnim analizama (Kherallah et al. 2002.). Konkurencija jo nije onoliko snana koliko se oekivalo, a barijere prema proizvodima, ak ni na tritima uroda, nisu znaajne. Ovo je, zajedno s opadajuim razinama javnih ulaganja u poljoprivredu, esto rezultiralo porastom nedovoljne kapitalizicije ratara, veim zaduenjima i padom produktivnosti, ime su propali ratari prisiljeni traiti alternativne ne-ratarske izvore prihoda (Bryceson 1999.; Kay 2002.; Oya 2001.; Ponte 2002.). Openito, utjecaj na cijene bio je nejednak i zahvatio je razliite slojeve ratara na razliite naine: cijene repromaterijala beziznimno su porasle, dovodei do manje intenzivne upotrebe produktivnijih sredstava, dok su izvozne cijene, sve usklaenije sa svjetskim cijenama, slijedile uvjete meunarodnih trita koji su se pogorali u osamdesetima i krajem devedesetih; cijene uvezene hrane snizile su se ili povisile ovisno o ukupnim efektima devalvacije, ali su se povisile za domau hranu nakon ukidanja kontrole cijena (Kherallah et al. 2002.); ukidanje kontrole esto je pogoravalo sezonske i regionalne fluktuacije cijena pa je nepostojanost cijena openito narasla, pogodivi proizvoae smjetene u udaljenim regijama te su siromaniji ratari bili prisiljeni prodavati proizvode po niim cijenama nakon etve. Sve u svemu, ti su efekti tetno utjecali na najsiromanije nedovoljno kapitalizirane ratare, koji si nisu mogli priutiti skuplji repromaterijal i orue, zatim radnike bez zemlje, kupce hrane u ruralnim predjelima i siromanije gradske potroae, pogoene porastom cijena hrane i veim fluktuacijama, dok su bogatiji ratari i lokalni trgovci mogli poeti povlastice viih cijena i vee varijabilnosti cijena (Gibbon et al. 1993.; Kay 2002.; Ponte 2002.). Agrarna reforma bila je kamen temeljac za brak neoliberalnih i neopopulistikih ideja o poljoprivredi, uklopljenih u tradiciju favoriziranja malih seljakih farmi. tovie, kritian je i utjecaj institucionalistikih pristupa u naglaavanju vanosti prikladnih institucionalnih okvira, a osobito fokus na sigurnosti privatnog vlasnitva te strogo provoenje uvjeta ugovora kao sredstava za maksimizaciju poljoprivrednih ulaganja i jednakost u ruralnim podrujima. Neoliberalni autori razvijaju program reforme voene tritem (voljni prodavai, voljni kupci), voeni formalizacijom prava na privatno vlasnitvo i razvojem trita zemlje, oekujui da e ovo gotovo u isto vrijeme dovesti do uinkovitosti i pravednosti. I u ovom diskursu ima vanih mana. Prvo, navodna nadmonost malih farmi (prema etvenom urodu po hektaru) ostaje nedokazana

65 za razliite tehnoloke razine, urode i agroekoloke regije (Dyer 2000.). Drugo, uinak zemljinog vlasnitva na pristup kreditima, a samim time i na privatna poljoprivredna ulaganja, nije jo poduprt uvjerljivim dokazima u kontekstu siromanih zemalja s nedovoljno razvijenim ruralnim financijskim tritima (El-Ghonemy 2003.: 237). Tree, rijetka iskustva konzistentnih trino voenih agrarnih reformi, primijenjenih u kontekstu siromanih zemalja s rastuom deregulacijom i smanjenim dravnim potporama, pokazala su znaajnu tendenciju ka koncentraciji zemljinoga vlasnitva, iskljuenju najsiromanijih i rastuoj proleterizaciji. U sutini su trini pristupi agrarnoj reformi naivni, apolitini i zavaravajui (El-Ghonemy 2003.; Kay 2002.). Sve skupa se ini da iz razliitih procjena neoliberalnog eksperimenta u zemljama u razvoju, ukljuujui srednje razvijene zemlje, proizlazi da neoliberalne politike imaju razliite uinke na ruralnu populaciju pa jedni dobijaju a drugi gube. Dokazana je injenica da se procesi socijalnog raslojavanja i rastue nejednakosti pojaavaju za vrijeme i nakon provoenja neoliberalnih reformi. Obino su pobjednici rijetki kapitalisti i bogati ratari, i to oni koji ive blie gradskim podrujima, a koji su ekonomski i politiki sposobni prilagoditi se novim uvjetima trita, tj. ekonomski i politiki odrivi ratari; dok su gubitnici siromaniji seljaci-ratari s malim kompetititvnim potencijalom koji se bore za opstanak i oni koji ovise o ruralnim plaama, a iji su uvjeti rada postali neizvjesniji (Bryceson 1999.; Gibbon et al. 1993.; Kay 2002.; Oya 2001.). ANTI-NEOLIBERALIZAM U PRAKSI U RAZVIJENIM KAPITALISTIKIM ZEMLJAMA: PARADOKS Unato dominantnosti poljoprivrednog neoliberalizma u akademskim i meunarodnim politikim sferama, stvarnost poljoprivredne politike ekonomije u razvijenim kapitalistikim zemljama vrlo je razliita. Poljoprivredna trita Europe, SAD-a i Japana karakterizirana su svojim istaknutim protekcionistikim mjerama, npr. sistematskim dumpingom kod izvoza (sputanjem cijena ispod domaih trokova proizvodnje), umjetnim poticajima za stvaranje sve veih farmerskih suficita te ogranienjima uvoza poljoprivrednih proizvoda (Berthelot 2001.).2 Kritiari strukturalne prilagodbe i liberalizacije u siromanim zemljama istiu injenicu da ni EU ni SAD nisu promijenili svoje protekcionistike poljoprivredne politike. Tek se od nedavno ova injenica spominje i otvorenije kritizira u Svjetskoj banci (Schiff i Valds 1998.: 26-30). Zato ne bi zastupnici neoliberalizma primijenili politiku koja ide s poljoprivrednim zajmovima za prilagodbu i u svojim domovinama? Zato ne bi vrlo uinkoviti i tehnoloki napredni ratari iz EU i SAD-a bili izloeni disciplini meunarodnih trita? Odgovor moda lei u tradicionalnoj vanosti ratarskog sektora kao bojita politikih sukoba, lobiranja i mobilizacije izborne podrke na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, i u SAD-u i u nekim utjecajnijim lanicama EU. Gradski birai skupa s udrugama ratara i velikim poljoprivrednim kompanijama vre velik pritisak na odluke o poljoprivrednim politikama, radi navodne obrane nacionalne i regionalne prehrambene sigurnosti, kvalitete i suvereniteta (Berthelot 2001.). Poljoprivredni sek-

66 tor nekako postaje kulturalno i politiki izgraen tako to utjee na politike odluke iznad diktata tehnokratskih razmatranja o uinkovitosti. U stvarnosti je veina primjera uspjenog poljoprivrednog razvoja i transformacije, ak i kada su nejednaki ili diskriminirajui, utemeljena na nekom obliku dravne potpore ili prisilnih mjera, ili jeftinim subvencioniranim unosima, kreditima, potporama primanjima, potporama cijenama proizvoda, shemama stabilizacije cijena ili agrarnom reformom (Byres 2003.: 69-73). U Africi, gdje je poljoprivreda procijenjena kao slabo kompetitivna, sluajevi uspjeha ovisili su o razliitim oblicima dravne intervencije, bilo u marketingu i distribuciji materijala, bilo u istraivanju i javnoj infrastrukturi navodnjavanja. Kapitalistiko ratarstvo u povijesti je ovisilo o raznim nainima izravne i neizravne dravne potpore, raznim dravnim subvencioniranjima i pritiscima drave, i u kolonijalnim ekonomijama s kapitalistikim ratarstvom i u dravama s razliitim agrarnim strukturama (Byres 2003.). U isto vrijeme, veina primjera uspjene industrijalizacije utemeljena je na izdanim priljevima uvoza hrane, esto financiranima iz priljeva stranog kapitala, zajedno s dugoronim strukturnim promjenama (Sender i Smith 1984). Prema tome, ideja da se neoliberalnom programu moe suprotstaviti naginjanjem romantinim konceptima nezavisnosti i suvereniteta nad hranom ili dobronamjerne drave naklonjene siromanim seljacima naivna je i politiki kratkovidna. ZAKLJUAK Poljoprivreda je riskantan posao, pogotovo u zemljama u razvoju s nesofisticiranom tehnologijom i ranjivou zbog loih vremenskih prilika, epidemija i loe ruralne infrastrukture. Zbog visokih rizika povezanih s potencijalnim dobicima pod ovim uvjetima, seljake-ratare konvencionalno se smatra nesklonima riziku. Doputajui trinim silama da djeluju pod ovim stvarnim uvjetima, skupa s promjenjivim cijenama i uvozom ispod trine cijene, mnogi seljaci ratari i (kvazi-)bezemljai mogli bi biti osueni na trajno stanje ranjivosti i neizvjesnosti. S vremenom bi se velik dio seljaka-ratara mogao prestati baviti ratarstvom, a njihovi uvjeti rada postati jo nesigurniji. Tako ekspanzija poljoprivredne proizvodnje, kao i ulaganje u tehnoloka poboljanja i primjenu novih tehnika bez izravnih poticaja drave ili neke druge legitimne agencije, ostaju puke elje. Ako je poboljanje pristupa tritu automatski interpretirano kao liberalizacija poljoprivrednih trita, odnosno izlaganje ratara na Sjeveru i Jugu neizvjesnosti i nepostojanosti meunarodnih trita ili odlukama divovskih maloprodajnih agrokompanija koje kontroliraju razne slojeve proizvodnog lanca, treba oekivati otpor obiju sastavnica poljoprivrednih procesa, tj. malih ratara sa Sjevera i ratara to izvoze hranu s Juga. Na kraju, ostaju nam oblici pristupa tritu i preferencijalni sporazumi sklopljeni unutar reguliranih okvira koji ciljaju na zatitu interesa pojedinih birakih tijela u bogatim i siromanim zemljama. To je realna politika. Naizmjenice bi vlade zemalja u razvoju trebale ponovno imati pravo zatititi svoje ratare i primijeniti selektivne politike (na domae cijene i uvoze) da bi povisile kompetitivnost svojih ruralnih

Ljetna kola antineoliberalizma

sektora, i to bez kanjavanja kupaca hrane i u ruralnim i u urbanim podrujima. Ovo pokazuje vanost zatitnih i selektivnih politika za odrivo ratarstvo i druge forme poljoprivrednog razvoja. One bi trebale maksimizirati razvojni potencijal zemalja i omoguiti relativnu stabilnost zarada za poljoprivrednike i njihove radnike i u razvijenim zemljama i u onima u razvoju. Ovo je osobito vano u potonjima, koje disproporcionalno nose teret loe osmiljenih neoliberalnih poljoprivrednih eksperimenata. (poglavlje iz knjige Saad-Filho, A. i Johnston, D. (eds.), Neoliberalism: A Critical Reader, Pluto Press, London, 2005.)

Prof. dr. Carlos Oya predaje politiku ekonomiju razvoja na School of Oriental and African Studies u Londonu. Prevela Dijana urkovi
1 Osim promicanja mikro-financijskih programa pod vodstvom NGO-a, alternativni mehanizmi za ruralne kredite uope se ne nude, ime se pojaava kreditni pritisak reformi paradravnih agencija. 2 EU obino troi 40 milijardi eura godinje na poljoprivredne potpore i potpore dohotka, to obuhvaa velik dio budeta EU. Reforme CAPa bit e blage i ciljat e na neke od najveih ratarskih poduzea, najvie u Ujedinjenom Kraljevstvu (Berthelot 2001.). U svibnju 2002. predsjednik Bush najavio je paket potpora od 190 milijardi amerikih dolara za sljedee desetljee (BBC, 13. svibnja 2002.). Svi ovi noviji razvoji najavljuju malo promjena u protekcionistikom stavu lanica EU i SAD-a, unato retorici slobodnog trita koritenoj u pregovorima s WTO-om. LITERATURA Bates, R. (1981) Markets and States in Tropical Africa: The Political Basis of Agricultural Policies. Berkeley: University of California Press. Berthelot, J. (2001) The Reform of the European Unions Farm Policy, Le Monde Diplomatique, April. Bryceson, D. (1999) Sub-Saharan Africa Betwixt and Between: Rural Livelihood Practices and Policies, ASC Working Paper 43/1999, Leiden: African Studies Centre. Byres, T. (2003) Paths of Capitalist Agrarian Transition in the Past and in the Contemporary World, u: V.K. Ramachandran i M. Swaminathan (ur.) Agrarian Studies: Essays on Agrarian Relations in Less-Developed Countries. London: Zed Books. Dyer, G. (2000) Output per Hectare and Size of Holding: A Critique of Berry and Cline on the Inverse Relationship, Working Paper 101, Department of Economics, SOAS, University of London. El-Ghonemy, R. (2003) The Land Market Approach to Rural Development, u: V.K. Ramachandran i M. Swaminathan (ur.) Agrarian Studies: Essays on Agrarian Relations in Less-Developed Countries. London: Zed Books. Gibbon P., Havnevik, K.J. and Hermele, K. (1993) A Blighted Harvest: The World Bank and African Agriculture in the Eighties. London: James Currey. Kay, C. (2002) Chiles Neoliberal Agrarian Transformation and the Peasantry, Journal of Agrarian Change 2 (4): 464-501. Kherallah, M., Delgado, C., Gabre-Madhin, E., Minot, N. i Johnson, M. (2002) Reforming Agricultural Markets in Africa. Baltimore: Johns Hopkins University Press. Oya, C. (2001) Large- and Middle-Scale Farmers in the Groundnut Sector in Senegal in the Context of Liberalisation and Structural Adjustment, Journal of Agrarian Change 1 (1): 123-62. Ponte, S. (2002) Farmers and Traders in Tanzania. James Currey: London. Sender, J. i Smith, S. (1984) What is Right with the Berg Report and Whats Left of its Critics?, IDS Discussion Paper 192, University of Sussex. Schiff, M. i Valds, A. (1992) The Political Economy of Agricultural Pricing Policy, vol. 4: A Synthesis of the Economics in Developing Countries. London: Johns Hopkins University Press. Schiff, M. i Valds, A. (1998) Agriculture and the Macroeconomy. Policy Research Working Paper no. 1967. Washington, D.C.: World Bank.

Ljetna kola antineoliberalizma

67

Istona i Srednja Europa i financijska kriza - MMF kao spasilac

prof. dr. Joachim Becker inancijske turbulencije u Maarskoj i Ukrajini sredinom listopada 2008. u vidno polje su uvele istonu Europu kao potencijalno krizno podruje. Iako ulagai regiju esto promatraju kao jedinstvenu cjelinu, postoje osjetne razlike po pitanju osjetljivosti drava u regiji na financijsku krizu. Posebno su ranjive one drave koje su vodile izrazito ortodoksnu monetarnu i gospodarsku politiku, odnosno koje se nalaze u perifernoj poziciji unutar europske podjele rada. To vrijedi za baltike zemlje, Bugarsku, Rumunjsku, ali i za Hrvatsku i Srbiju. U povoljnijem poloaju nalaze se drave CEFTA-e: Poljska, Slovaka, eka Republika i Slovenija, kao zemlje Eurozone. Meutim, kao spasitelj u muci ne pojavljuje se Europska Unija, nego prije svega MMF, koji ponovno namee iste neoliberalne mjere strukturne prilagodbe i liberalizacije kapitalnih tokova, ije dosadanje posljedice bi, u skladu s pregovorima zemalja lanica G20 o novoj globalnoj financijskoj arhitekturi, istovremeno trebao sanirati.

Prvi krizni sluajevi: Maarska i Ukrajina Maarska se ve godinama broji meu kandidate za izbijanje financijske krize: zbog proraunskog deficita od skoro 10% BDP-a i trgovinskog deficita od 4,8% BDP-a (IMF 2008a, 28) unato gospodarskoj stagnaciji u 2008. godini. Petnaestog listopada teaj forinte pao je za 7% u jednome danu. Trgovanje dravnim obveznicama privremeno je moralo biti obustavljeno, a uruile su se i vrijednosti na burzi. Maarski

bankarski sustav izrazito je ovisan o dotoku deviza. 60% kredita kuanstvima i poduzeima denotirano je u devizama, najee eurima (FAZ 18.10.2008.,10), dok devize ine samo vrlo mali dio ukupnih tednih depozita. Krediti koje su plasirale maarske banke s vremenom su se sve vie financirali sredstvima iz inozemstva. Udio tednih uloga u proljee 2008. samo je neznatno nadmaio udio sredstava iz inozemstva, koja iznose 35% (Magyar Nemzeti Bank 2008a, 27). Meunarodni monetarni fond (MMF) vrlo se brzo izrazio spremnim osigurati kredit. EU se isprva pokazala manje spremnom. Onda je Europska sredinja banka (ESB) ipak otvorila kreditnu liniju od poetnih 5 milijardi eura za Maarsku, ne bi li se osigurala opskrbljenost maarskog bankarskog sustava eurima. Na koncu ugovoreni paket pomoi predvodi MMF, koji s iznosom od 12,5 milijardi eura osigurava najvei dio paketa (naspram 6,5 milijardi eura od strane EU-a i manjeg kredita Svjetske banke). MMF postavlja uvjete koji su ve poznati iz mnogih prethodnih kriza: zahtijeva restriktivnu fiskalnu politiku, koja obuhvaa zamrzavanje plaa i otpadanje 13. mjesene plae za zaposlene u javnom sektoru, ograniavanje iznosa 13. mjesene isplate umirovljenicima kao i druga rezanja u socijalnom sektoru (Magyar Nemzeti Bank 2008b). Na taj nain Maarska bi ponovno trebala stei povjerenje investitora. Banke bi sredstva trebale koristiti za jaanje vlastitog kapitala i stvaranje jamstvenog fonda za meubankarske kredite (ibid.). Time se MMF-ov program, koji vjerojatno moemo smatrati uz-

68 orom za sve budue intervencije u regiji, kree vrsto unutar okvira dosadanje logike restriktivne neoliberalne fiskalne i novane politike. Stabilizacijske mjere za banke krojene su prema specifinostima aktualne financijske krize i primarno idu u korist inozemnih institucija. Ove mjere ne dolaze uz striktne uvjete; naglasak, meutim, lei na restrukturiranju dugovanja privatnih dunika koji otplauju devizne kredite. MMF-ov program se ni na koji nain ne bavi strukturnim problemom maarskog visokog stupnja ovisnosti o uvozu kapitala. Indikator za i dalje nestabilnu situaciju jest i dizanje osnovne kamatne stope od strane maarske sredinje banke za 3%. Svrha politike izrazito visoke kamatne stope oito je spreavanje odljeva kapitala. Meutim, krajem studenog i poetkom prosinca kamatna stopa u dva je koraka od po 0,5% ponovno djelomino sniena (FAZ 26.11.2008., 20). Meu graanima vlada velika nesigurnost. Financijska kriza velika je tema svih razgovora. Deviznim kreditima optereeni srednji slojevi strepe za svoje kredite, zaposleni za svoja radna mjesta. U Ukrajini je situacija jo dramatinija. Trgovinski deficit za 2008. u Global Financial Stability Report-u (IMF 2008a, 28, tab.1.5) procjenjuje se na 9,1% BDP-a, to je skoro dvostruko vie od kritine veliine. Zaduenost u inozemstvu velikim dijelom je kratkoronog karaktera, pa je time i ranjivost u sluaju prekida dotoka stranoga kapitala vrlo velika. Snaan pad meunarodne konjunkture uslijed financijske krize ve je sustigao ukrajinsku elinu industriju, koja predstavlja kljuni izvozni sektor drave. Ukrajina je istovremeno suoena s rastom cijene plina, to je dovelo do osjetnog pogoranja trgovinske bilanse. Sukobljavanje s Rusijom situaciju ini samo jo eksplozivnijom. Sukladno tome, valuta je odgovarajuom brzinom slabila. U Ukrajini se bude sjeanja na financijske krize devedesetih. tedie su tako u jesen 2008. u roku od tri tjedna povukle oko 3 milijarde amerikih dolara. Banke su na to uvele isplatni limit na automatima, a sredinja banka je zabranila prijevremenu isplatu tednih uloga kao i davanje deviznih kredita strankama koje nemaju prihode u devizama (Zasun 2008a). Financijska kriza u Ukrajini poprimila je oblik poodmakle krize nacionalne valute i krize bankarskog sustava. Prati ju i dalekosena administrativna paraliza, poto je konkurentska borba izmeu predsjednika i premijerke, eskaliravi u otvoreni sukob, dovela dravu do politike pat pozicije. To je otealo ak i parlamentarno donoenje kratkoronih stabilizacijskih mjera kao to su podizanje dravnog jamstva za tedne uloge na iznos od 150.000 hrivnji (oko 20.000 eura) ili stvaranje stabilizacijskog fonda za banke. Trajnoj politikoj krizi unato, ekonomskopolitike mjere koje su bile uvjet za dobivanje kredita od strane MMF-a na koncu su ipak donesene relativno brzo. Politike stranke su - s djelominim izuzetkom Komunistike partije - politiki klubovi poslovnih ljudi. Kao takvima itekako im je stalo do gospodarske stabilizacije. MMF se aktivirao kreditom od 16,4 milijardi amerikih dolara. Situacija je meutim

Ljetna kola antineoliberalizma

i dalje ostala krajnje labilna. Bruto domai proizvod u studenom 2008. pao je za 14,4% (Zasun 2008b). Valuta je ostala izrazito nestabilna. Daljni pad teaja doveo bi ukrajinske devizne dunike u vrlo ozbiljne probleme. Kao i u Maarskoj, stabilizacija banaka predstavlja sredinje nastojanje MMF-ova paketa. I ovdje su fiskalna i novana politika restriktivno usmjerene: minimalne plae i primanja u javnom sektoru bit e realno zamrznuti, ali je, obzirom na razvidno zaotravanje socijalne krize, predvien lagan realni porast socijalnih davanja od oko 0,8% BDP-a (IMF 2008b, Schuller 2008.). Liberalnom temeljnom usmjerenju politike odgovara i zahtjev za to skorijim ukidanjem kontrola tokova kapitala. Ovo potonje je u interesu kako ukrajinskog, tako i meunarodnog krupnog kapitala, ali e ranjivost Ukrajine u krizama samo dodatno zaotriti. Kao to je pokazala ve azijska kriza s kraja devedesetih, tako i kriza koja traje od 2008. pokazuje da su drave koje kontroliraju tokove kapitala u tendenciji manje izloene financijskim krizama. Krediti MMF-a u svojoj jezgri pokazuju kontinuitet s politikom MMF-a u prolosti - s aktualnim dodatkom nastojanja oko neposredne stabilizacije banaka. Krajem 2008., nakon Ukrajine, i Bjelorusija je zatraila kredit od MMF-a u iznosu od oko 2,5 milijarde dolara. Bjelorusko gospodarstvo obiljeeno je snanim dravnim kontrolama, ali i osjetnim trgovinskim deficitom. Oito u anticipaciji tog kredita, bjeloruska nacionalna valuta poetkom sijenja 2009. devaluirana je za 20,5% (usp. IMF 2008e, Poczobut 2009.). Mjere predviene MMF-ovim programom - kao to su restriktivna javna investicijska politika, restriktivna politika plaa i restriktivna kreditna politika - vode u suprotnom smjeru od dosadanje legitimacijske strategije Lukaenkove vlade, prema kojoj je Zapad neprijateljski raspoloen. Ta legitimacijska strategija poiva na gospodarskom rastu utemeljenom na industrijskoj proizvodnji i elementima socijalne zatite. Za oekivati je da e njihovo smanjenje oslabiti socijalnu bazu Lukaenkova autoritarnog reima. Naroito zaotravanje situacije u Maarskoj, koja je drava lanica EU-a, dovelo je do kritinijeg pogleda na regiju u cjelini. Financijski ulagai ne razlikuju Budimpetu od Praga i Varave, sa aljenjem je na prvoj stranici dnevnika Gazeta wyborzca ustanovio Tomasz Prusek (2008.). I doista, meu istonoeuropskim zemljama unutar i izvan EU-a postoje velike razlike po pitanju osjetljivosti na krizu, iako regiju u cjelini karakterizira visok stupanj ovisnosti o inozemstvu i strukturna ovisnost o uvozu kapitala. Financijalizacija u ovisnosti o inozemstvu i ekstremna izloenost krizama Meu dravama lanicama EU-a najranjivije su one koje zauzimaju periferni poloaj unutar europske podjele rada i/ili vode vrlo rigidnu valutnu politiku. To vrijedi za baltike zemlje, Bugarsku i Rumunjsku. Estonija, Litva i Bugarska ve godinama imaju Currency Board slian argentinskom iz devedesetih, gdje

Ljetna kola antineoliberalizma

je koliina novca u dravi vezana uz koliinu deviznih rezervi (vgl. Becker 2007., 263 ff.). Latvija je vodila rigidnu teajnu politiku, a u Rumunjskoj je leu zadnjih godina zbog visokih kamata i dotoka kapitala realno osjetno porastao. Gospodarski model baltikih zemalja i Bugarske moe se opisati kao ovisna financijalizacija (Becker 2008.). Precijenjene valute i politika visokih kamatnih stopa dovele su do snanih dotoka kapitala, koji su onda prvenstveno hranili boom na tritu nekretnina. U Estoniji npr. cijene nekretnina su u nekim razdobljima rasle i do 70% godinje (Workie i dr. 2008., 264, Tab. 3.5). Gospodarski boom zadnjih godina poivao je dakle na potronji financiranoj kreditima i nastanku mjehura na tritu nekretnina. S druge strane, industrijski razvoj je stagnirao, jer su zbog precijenjene valute uvozni proizvodi bili jeftini. Trgovinski deficiti su odgovarajue visoki. Trgovinski deficiti za 2008. za Bugarsku se procjenjuju na 22,5% BDP-a, za Rumunjsku na 14,4%, za Litvu na 12,1%, a - tekom gospodarskom padu unato - za Latviju na 14,5%, a za Estoniju na 9,2% BDP-a (IMF 2008a, 28, Tab. 1.5). Odgovarajuom brzinom rasla je i vanjska zaduenost tih zemalja. Kreditni rejting baltikih zemalja ve je snien, a dotoci kapitala ve su prije nekoliko mjeseci poeli presuivati. Kao posljedica toga, gospodarski razvoj Estonije i Latvije uruio se. U Latviji je jedina velika banka koja nije u stranome vlasnitvu, Parex Bank, 8. studenog 2008. s 51% prela u veinski dravno vlasnitvo. Poetkom prosinca, u dogovoru s nadlenim dravnim instancama, i Parex Bank je ograniila visinu tednih uloga koje graani mogu povui sa svojih rauna. U baltikim zemljama vrlo aktivne vedske banke u vrlo su nezgodnom poloaju. U sluaju da zbog izostanka dotoka kapitala iz inozemstva (ili odljeva kapitala) u kombinaciji s uruavanjem izvoza doe do znaajnog pada valuta, kriza nacionalne valute u svim bi ovim zemljama vjerojatno dovela i do bankarske krize. Veliki dio potroakih kredita denotiran je u devizama, dok dunici primaju plae u domaim valutama. Slabljenje domaih valuta time bi dovelo do snanog porasta deviznih dugovanja. Mnogi privatni dunici tada vie ne bi bili u mogunosti otplaivati svoje kredite. Latvija je bila prva baltika zemlja koja je traila stabilizacijski kredit od MMF-a i EU-a. Bez podrke, Latvija nee biti u stanju isplaivati plae i mirovine. Dravi bi prijetila platena nesposobnost, izjavio je latvijski ministar financija Atis Slakteris u parlamentu (cit. po Baj 2008b). Krajem prosinca MMF je odobrio stand-by kredit od 1,68 milijardu eura. Svjetska banka preuzela je dio od 400

69 milijuna eura stabilizacijskog paketa. Glavninu financijskog tereta preuzeli su meutim EU (3,1 milijarde eura), nordijske zemlje s kreditima od 1,8 milijardu eura, pojedinane istonoeuropske zemlje poput eke (200 milijuna eura), Poljske i Estonije (po 100 milijuna eura), i Europske banke za obnovu i razvoj (100 milijuna eura; IMF 2008c, IMF 2008d, Baj 2008d). Sredinji cilj MMF-ova stabilizacijskog programa, koji je definiran u suradnji s komisijom Europske unije, predstavnicima Europske sredinje banke, vedske i drugih nordijskih zemalja, zadravanje je teajnog pariteta (IMF 2008d). S obzirom na dugogodinje dvoznamenkaste trgovinske deficite, postizanje tog cilja se meutim ne ini realistinim. Sline oajne pokuaje zadravanja pariteta poduzele su prije financijske krize iz 2001/2002. i Argentina i Urugvaj - bez uspjeha. Da se paritet nee moi odrati na dui rok uvia, ini se, i MMF. Kao izlazna strategija percipira se brzo prikljuenje Eurozoni. Zato je program prilagodbe pored stabilizacije financijskog sektora usmjeren i na potivanje fiskalnih kriterija za ulazak u Eurozonu (IMF 2008d). Tome odgovara i drastinost planiranih proraunskih rezanja, npr. rezanje plaa zaposlenih u javnome sektoru za 15% (Baj 2008d). MMF (2008d) oekuje realni pad BDP-a u 2009. od 5%. Meutim, i pad od 10% BDP-a financijski strunjaci procjenjuju moguim (Baj 2008d). Izlazna strategija preuzimanja eura namee i odreena pitanja: S jedne strane ostaje upitno hoe li Latviji, s obzirom na razmjere vanjskotrgovinskog deficita, taj prijelaz uope uspjeti. S druge je vrlo izgledno da bi proizvodnim sektorima po ulasku u Eurozonu po trenutanom teaju prijetila dugorona stagnacija, ako ne i regresija. Ve sada snana polarizacija na zemlje s visokim trgovinskim suficitom (izmeu ostalog Njemaka, Nizozemska) i zemlje s deficitom (Grka, Portugal, panjolska) dovodi do jakih internih napetosti i opasnosti od strukturne krize u Eurozoni (Grahl 2008., 95). Katastrofalni gospodarski poloaj Latvije doveo je i do otvorene represije nad kritiarima dravne politike. Svjedoanstvo o tome daje u oujku 2007. donesena odredba koja za irenje lanih informacija o stanju latvijskog financijskog sustava prijeti i s do dvije godine zatvora. Kao prva rtva odredbe, na 48 sata pritvoren je docent Ventspils University Collegea, koji je javno savjetovao protiv tednje u domaoj valuti (Baj 2008a). U Estoniji, koja se takoer ve nalazi u recesiji, nadaju se da im kredit MMF-a nee biti potreban. Za to se navode dva razloga: u prolosti usmjerena politika prema proraunskim suficitima i navodno stabilna pozicija

70 vedskih banaka, koje zauzimaju centralan poloaj u estonskom bankarskom sustavu (Baj 2008c). Time se, meutim, previa da je glavni problem baltikih zemalja prevelika privatna zaduenost, a ne javna dugovanja. Osim toga se zanemaruje da nabavka deviza za ove drave predstavlja kljuni problem. Upitno je i u kojoj mjeri bi vedska drava podmirila gubitke vedskih banaka na Baltiku. Vrlo je vjerojatno da bi vedske banke oekivale potporu baltikih vlada. U EU-u nije jasno regulirano koje bi drave bile dune preuzeti obveze pomoi bankama. Sve te zemlje - baltike drave, Bugarska i Rumunjska - ekstremno su ovisne o uvozu kapitala, a bile bi kandidati za valutnu i bankarsku krizu slinu onima kakve su pretrpjele Argentina i Urugvaj 2001/2002. i bez financijske krize u zemljama sredita. Meutim, trgovinski deficit i vanjski dug ovdje su bre rasli nego u Latinskoj Americi devedesetih, jer financijski investitori oito raunaju na zatitni kiobran EUa (usp. Onaran 2007.). Baltike zemlje (meutim ne i Bugarska i Rumunjska) kao zemlje lanice sustava ERM II, koji predstavlja predkorak do preuzimanja eura, doista imaju pravo na potporu Europske sredinje banke. To bi meutim u najboljem sluaju ublailo uinke krize. Devalvacija i teka recesija ine se neizbjenima. Trenutani model rasta, koji poiva na ekstremnom uvozu roba i kapitala nije odriv. Kandidati za krizu izvan EU-a: Srbija i Hrvatska Slina situacija kao u ovoj skupini istonoeuropskih zemalja lanica EU-a vlada i u dravama nasljednicama Jugoslavije, pri emu bi trgovinski deficit u 2008. za Hrvatsku trebao iznositi 10%, a za Srbiju 17,4% (MMF 2008a, 28, Tab. 1.5.). I Hrvatska i Srbija i Crna Gora jo uvijek pate od dugoronih posljedica ekonomske dezintegracije Jugoslavije i uinaka rata. Ovdje bi socijalne posljedice financijske krize bile posebno teke. U dravama nasljednicama Jugoslavije teke financijske krize ranih devedesetih jo nisu zaboravljene. tedie su odgovarajue nervozni. Drave regije uruavanje povjerenja pokuavaju sprijeiti dravnim garancijama za tedne uloge. Strukturni problemi poput ektremnog trgovinskog deficita i visoke zaduenosti u inozemstvu oituju se, meutim, prije svega kao devaluacijski pritisak na nacionalne valute. Hrvatska je u 2009. suoena s iznimno visokim obvezama otplate inozemnih kredita, pa tjednik Nacional ve nazire dolazak dravnog bankrota (imatovi 2008.). Dvanaestog studenog 2008. predstavljeni krizni program i po usmjerenju i po retorici odgovara protukriznim mjerama Argentine zadnjih mjeseci prije njezina financijskog kolapsa. S obzirom na visoku zaduenost u stranim valutama i kuanstava i poduzea najvii cilj predstavlja branjenje teaja kune. To se eli postii izrazito deflacijskom gospodarskom politikom - izmeu ostalog zamrzavanjem plaa u javnom sektoru i ekstremno restriktivnom fiskalnom politikom (Lipovac 2008.). U Hrvatskoj taj paket mjera nadogra-

Ljetna kola antineoliberalizma

en je zahtjevom za socijalnim paktom koji bi trebao obuhvaati i sindikate. Poto protuusluge nisu razvidne, sindikati su suzdrani i odbijaju pristanak na rezanje plaa. Srpski dinar ve je popustio, a srpska vlada je u pregovorima s MMF-om. U Srbiji su poveanje penzija i proraunski deficit predstavljale teme oko kojih su se vodile politike bitke (usp. Miloevi 2008.). I protukrizna politika drava nasljednica Jugoslavije usmjerena je dakle na ouvanje valutnog pariteta i slijedi klasine restriktivne recepte MMF-a. Prijetea izvozna kriza u Poljskoj, Slovakoj i ekoj Osim u Sloveniji, koja je takoer lanica EU-a, osjetljivost na krizu u Poljskoj, ekoj i Slovakoj znaajno je manja od izloenosti baltikih zemalja, Rumunjske, Bugarske i Maarske. Ova skupina zemalja slijedila je politiku ovisne izvozno orijentirane industrijalizacije (Becker 2008). U Poljskoj, ekoj i Slovakoj vanjskotrgovinski deficit je nii, pa bi se za 2008. trebao kretati izmeu 2,9% (eka) i 4,6% (Poljska) (MMF 2008a, 28, Tab. 1.5). U ovim zemljama razlog deficita nije negativan omjer izvoza u odnosu na uvoz, nego visoke repatrijacije profita u inozemstvo (kao i niske kamatne stope). Ovisnost o uvozu kapitala nije toliko ekstremna kao kod zemalja ovisne financijalizacije. S druge strane, u ovim zemljama sve su osjetniji zastoji u meubankarskom kreditiranju. Privatni dunici preteito su zadueni u domaoj valuti, tako da bi devalvacija imala manje dalekosene posljedice za bankarski sektor. U ovoj skupini zemalja pod dosad najsnanijim pritiskom bio je poljski zloti, dok je slovaka kruna, u oekivanju skorog ulaska Slovake u Eurozonu 1. sijenja 2009., zasad stabilna. I ove tri zemlje, meutim, moraju raunati s jakim slabljenjem izvozne konjunkture. Na to upuuju i prvi podaci iz jeseni 2008. godine. Tako je eka trgovinska bilansa u listopadu doivjela najgore pogoranje od 1994. godine. Na godinjoj razini izvoz je oslabio za 10,7%, emu je posebno pridonio pad izvoza automobila (Prochzka 2008.). Posebno ranjiva na pad potranje za automobilima je Slovaka, 40% ijeg izvoza ine automobili (Okli i dr. 2008., 42). S opadanjem izvoza i vanjskotrgovinska bilanca i gospodarski razvoj Poljske, Slovake i eke bit e izloeni rastuim pritiscima. Masivna otputanja ve su zapoela. Dosad su prvenstveno zahvatila radnu snagu na odreeno vrijeme - privremene radnike i radnike iz inozemstva. Poljska vlada je najavila mjere koje bi trebale pomoi odravanju konjunkture. S obzirom na relativno veliko unutarnje trite, kejnzijanski orijentirane mjere trebale bi biti uinkovitije nego u sluaju izrazito izvozno orijentiranih ekonomija Slovake i eke. U usporedbi sa zemljama s izrazito visokim vanjskotrgovinskim deficitom i visokim stupnjem neformalne vezanosti za euro, Poljska, Slovaka, Slovenija i eka raspolau sa sveukupno znatno veim ekonomsko-politikim prostorom za djelovanje.

Ljetna kola antineoliberalizma

Perspektive Posebno izraenu ranjivost, odnosno zahvaenost krizom, pokazuju one zemlje istone Europe koje su vodile politiku ovisne financijalizacije na temelju precjenjenog teaja domae valute. U njihovom sluaju visoki vanjskotrgovinski deficit i izrazita ovisnost o uvozu kapitala imaju dalekosene negativne posljedice. Suoen s globalnom financijskom krizom, takav gospodarski model otkriva svoje granice, ali bi neminovno doveo do teke krize i bez nje. Neto bolje stoje zemlje s ovisnom izvoznom industrijom. Njihova ovisnost o uvozu kapitala je manja. Njihov razvojni model ih, meutim, ini osjetljive u sluaju pada izvoza roba. Financijskim sustavom istone Europe - sa Slovenijom kao kljunom iznimkom - u izrazito visokoj mjeri dominiraju strane banke. U nekim dravama poput Estonije, Litve, Slovake ili eke, strane banke dre gotovo 100% bankarske aktive (Raviv 2008., 303, slika 1). U regiji su posebno aktivne austrijske, grke, vedske i talijanske banke. Pritom su austrijske banke gotovo u cijeloj regiji - s izuzetkom baltikih zemalja i Poljske - vrlo jako zastupljene. Velike austrijske banke prethodnih godina velik dio svojih profita izvlaile su iz istone Europe. Tako je 61,4% neto profita Erste Bank u 2005. godini dolazilo iz srednjoistone Europe, dok postotak za RZB grupe iznosi oko 40% (ibid., 307). Uz to je inozemni dug razliitih istonoeuropskih drava u vrlo velikoj mjeri koncentriran kod austrijskih banaka. Aktivnosti grkih i vedskih banaka geografski su ogranienije, ali su zato koncentrirane u posebno problematinim regijama: jugoistonoj Europi i baltikim zemljama. Inozemne banke i vlade koje iza njih stoje nastoje stabilizirati bankarski sustav istone Europe. Stoga ne udi da je direktna potpora bankama jedan od centralnih stubova dosadanjih paketa mjera potpore istonoj Europi. Pored toga se - sukladno tradiciji programa strukturne prilagodbe MMF-a i Svjetske banke - prvenstveno odlikuju vrlo restriktivnom, dijelom ak deflacijski usmjerenom, gospodarskom politikom. Time se gospodarska politika istonoeuropske periferije u veini sluajeva razlikuje od zapadnoeuropskih zemalja, gdje sredinje banke i vlade gospodarstvu osiguravaju gotovo neogranienu likvidnost, a pored toga sprovode kejnzijanski orijentirane, iako dosta slabe kontraciklike mjere. Odgovornost za programe potpore istonoj Europi zasad ne lei kod Europske unije, nego kod MMF-a. Tu se jo jednom jasno oituje podjela Europske unije na dva nejednaka dijela, ali i upitnost namjera MMF-a da doista sprovede stvaran zaokret u regulaciji globalnih financijskih trita.

71 (Tekst je izvorno objavljen u veljai 2009. u: Mario Candeias, Rainer Rilling (Izd.), Krise. Neues vom Finanzkapitalismus und seinem Staat, Texte / RosaLuxemburg-Stiftung; Bd. 55, Berlin: Karl Dietz Verlag 2009.)

Literatura
Baj, Leszek, Pierwszy aresztowany za mwenie o kryzysie, u: Gazeta wyborcza, 8.12.2008a, www.gospodarska.gazeta.pl/gospodarska/2029020,33181,6040788.html Baj, Leszek, Upadek bal tckiego tygrysa, u: Gazeta wyborcza, 10.12.2008b, www.wyborcza.pl/2029020,82244,6045363.html Baj, Leszek, Estoncy uchronia sie przed powaznym kryzysem?, u: Gazeta wyborcza, 14.12.2008c, www.wyborcza.pl/2029020,8244,6062003.html Baj, Leszek, UE poratuje L otwe , u: Gazeta wyborcza, 21.12.2008d, www.wyorcza.pl/2029020,82244,6089112.html Becker, Joachim, Dollarisation in Latin America, Euroisation in Eastern Europe: Parallels and Differences, u: J. Becker u. R.Weissenbacher (Izd.), Dollarization, Euroization and Financial Instability. Central and Eastern European Countries between Stagnation and Financial Crisis?, Marburg 2007, 223-78 Becker, Joachim, Der Drang nach Osten: wirtschaftliche Interessen und geopolitische Strategien, in: Kurswechsel, Nr. 4, 2008 Grahl, John, The EU and the Credit Crisis, u: Kurswechsel, Nr. 4, 2008, 94-98 IMF, Global Financial Stability Report. Financial Stress and Deleveraging. Macro-Financial Implications and Policy,Washington D.C. 2008a IMF, IMF Approves US-Dollar 16.4 Billion Stand-By Agreement for Ukraine, Washington D.C. 2008b, www.imf.org/external/np/sec/pr/2008/pr08271.htm IMF, IMF Statement on Latvia, Washington D.C. 2008c, www.imf.org/external/np/sec/pr/2008/pr08310.htm IMF, IMF Executive Board Approves 1.68 Billion (US$ 2.35 Billion) Stand-By Agreement for Latvia, Washington D.C. 2008d, www.imf.org/external/np/sec/pr/2008/pr08345.htm IMF, IMF Set to Lend $ 2.5 Billion to Belarus, Washington D.C. 2008e, www.imf.org/external/pubs/ft/survey/so/2008/CAR123198A.htm Lipovac, Marijan, U 2009. zamrzavanje rasta plaa?, u: Vjesnik, 13.11.2008, 3. Magyar Nemzeti Bank, Report on Financial Stability. Update October 2008, Budapest 2008a. Magyar Nemzeti Bank, Stand-by Agreement, Budapest 2008b, www.english.mnb.hu/engine.aspx?page:mnben_stand-by_agreement Miloevi, Milan, Tee je upravljati nego obeanja davati, u: Vreme, 13.11.2008, www.vreme.com/cms/view.php?print=yes&id=743694 Okli, Ivan, i. dr., Hospodarsky vyvoj Slovenska v roku 2007, Bratislava 2008. Onaran, zlem, International financial markets and fragility in Eastern Europe: Can it happen here?, u: J. Becker u. R.Weissenbacher (Izd.): Dollarization, Euroization and Financial Instability. Central and Eastern European Countries between Stagnation and Financial Crisis?, Marburg 2007, 129-48. Poczobut, Andrzej, Najwieksza dewaluacja bial oruskiej waluty od 14 lat, u: Gazeta wyborcza, 2.1.2009, www.gospodarska.gazeta.pl/gospodarska/2029020,33181,6117168.html Prochzka, Martin, Krize sthla obchod s cizinou do deficitu, u: Pravo, 9.12.2008, www.pravo.novinky.cz/p288a18a.php Prusek, Tomasz, Wegierski syndrom, u: Gazeta wyborcza, 18.19.10.2008, 1. Raviv, Or, Chasing the dragon east: exploring the frontiers of Western European finance, u: Contemporary Politics, 14. god., 2008, H. 3, 297-314. Schuller, Konrad, Schlaflose Nchte, u: FAZ, 15.12.2008, 12. imatovi, Mislav, Bez pomoi MMF-a drava u bankrotu, u: Nacional, 11.11.2008, 10-13. Workie, Menbere T., i. dr., Vyvoj a perspektvy svetovej ekonomiky, Bratislava 2008. Zasun, Rafal , Czy Ukrainie grozi katastrofa, u: Gazeta wyborza, 16.10.2008, www.gospodarska.gazeta.pl/gospodarsak/2029020,69866,5820674.html Zasun, Rafal., Brankrut Ukraina?, u: Gazeta wyborcza, 20.21.12.2008b.

Preveo Stipe urkovi Prof. dr. Joachim Becker predaje na Vienna University of Economics and Business Administration, te je zaposlen u Institute for International Economics and Development.

72

Obrazovanje

Iskljueni u drutvu znanja

mr.sc. Sven Marceli evedesete su godine po pitanju visokog obrazovanja i znanosti ostale u sjeanju po emblematskoj izjavi kilo mozga, dvije marke. Sljedee je desetljee predstavljalo suprotnost, pa tako i u retorici, jer je upravo taj segment drutva doivio turbulentne promjene: od Bolonjskog procesa, osnivanja tri nova sveuilita i itavog niza drugih visokoobrazovnih ustanova, poveanja broja studenata do, na koncu, studentske blokade koja je sve te promjene dovela u kritiki kontekst i poela postavljati pitanja o komercijalizaciji visokog obrazovanja. Retoriki zaokret bio je odraz donoenja novih javnih politika vezanih uz obrazovanje te potrebe da ih se legitimira, pri emu je kao mobilizirajua metafora najee figurirao pojam drutvo znanja. Antropologija javnih politika1 ukazuje na naine na koji se formiraju i perpetuiraju takve metafore, pokuavajui istovremeno rekonstruirati odnose moi i politike tendencije koji se kroz njih reflektiraju. Na tome u tragu pokuati sagledati javne politike visokog obrazovanja u Hrvatskoj u proteklom desetljeu.

Epoha tranzicije prema izvrsnosti i ljudskom kapitalu: primjer Njemake Dva vana momenta retorike koja je dolazila iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta (dakle, osobito za vladavine HDZ) bila su poveanje broja visokoobrazovanih i postizanje znanstvene izvrsnosti. Ta dva cilja meusobno su komplementarna, meutim, pitanje je koliko je mogue, i ako da na koji nain, postii ih istovremeno. Njemaki sociolog Richard Mnch u 2007. je izdao knjigu Die akademische Elite2 u kojoj komentira njemaku Exzellenzinitiative, tj. program ciljanog jaanja izvrsnosti njemake znanosti putem dravnog financiranja najboljih projekata, sveuilita i istraivakih mrea. Iako je knjiga izvrstan uvid u probleme znanosti osobito u kontekstu van Sjedinjenih Amerikih Drava, za potrebe ovog lanka zaustavit u se samo na poglavlju koje se tie izvrsnosti u kontekstu njenog ciljanog razvijanja (Mnch, 2007: 297-316). Masovnost visokog obrazovanja u socijaldemokrat-

skoj epohi oitovala se u izgradnji velikog broja novih visokoobrazovnih ustanova u Njemakoj s posebnom brigom o regionalnom razvitku. Mnch govori o tri epohe njemakih sveuilita i znanosti - humboldtovskoj (1810-1965)3, dahrendorfskoj (1966-1982)4 i beckerovskoj (1982. do danas)5. Posljednje dvije epohe predstavljaju prijelaz s emancipatorskog naela obrazovanje je graansko pravo koje su propagirali njemaki socijaldemokrati prema shvaanju obrazovanja kao izvora ljudskog kapitala. (Mnch, 2007: 301). Masovnost visokog obrazovanja u socijaldemokratskoj epohi oitovala se u izgradnji velikog broja novih visokoobrazovnih ustanova u Njemakoj s posebnom brigom o regionalnom razvitku. No, porast kompetitivnosti i rangiranja u svjetskom obrazovnom prostoru fokus je promijenio s obrazovne baze na probleme izvrsnosti u meunarodnom kontekstu, a meunarodne rang liste njemaka sveuilita nisu prepoznavale kao pripadnike kruga najboljih svjetskih ustanova. Reakcija na ovu situaciju bila je Exzellenzinitiative (inicijativa za izvrsnost) iz 2004. godine, pomno osmiljen program jaanja znanosti u svrhu postizanja izvrsnosti njemakih sveuilita, kao i mogunosti usporedbe njihovog rada. Slini procesi odvijali su se i u drugim europskim zemljama. Hrvatsko obrazovanje u procjepu: problemi izvrsnosti i socijalnog ukljuivanja Hrvatsko obrazovanje trenutno se nalazi u situaciji da je razapeto izmeu dahrendorfskog emancipatorskog ideala i beckerovskog neoliberalnog ideala. Velik broj slubenih dokumenata MZO-a ukazuje na potrebu poveanja broja visokoobrazovanih, a jedan od programskih ciljeva je i decentralizacija visokog obrazovanja. Politika koju provodi MZO iza sebe ima iste ciljeve kakve je imala njemaka obrazovna ekspanzija dahrendorfovske epohe, a jedna od glavnih misli je upravo ispravljanje stanja koje je dovelo do zaostajanja Hrvatske - smanjenje duine studiranja, efikasniji pristup obrazovanju, poveanje vrlo niskog stupnja zavrnosti, jaanje infrastrukture, regionalni razvoj i, openito gledano, poveanje masovnosti studiranja.

Obrazovanje

73

Ove tenje, proizale iz dahrendorfskog ideala, nivieslojan fenomen i pogaa drutvo na vie razina, a su novost u Hrvatskoj, jer su se jo u sedamdesetima veina njih je opisana u tekstovima koji su navedeni u vodile sline rasprave (upanov6, Vranicki7) o odnosu fusnoti 9. Ono to bih dodatno elio uvesti u raspravu je izostanak detaljnijeg problematiziranja regionalne masovnosti i elitizma. Ideoloki su razlozi tada naglaeno masovnost stavljali ispred elitizma, ali se ve ondimenzije, odnosno distribucije visokoobrazovanih u da uvidjelo da se treba snaiti i razvoj znanosti putem hrvatskim regijama. kvalitetnije infrastrukture. No, promijenjeni kontekst Masovnost studiranja svakako je poeljan cilj, ali dananjeg politikog trenutka Hrvatsku uvodi u razako nije praena odreenim programima koji uzimaju doblje potpuno promijenjene retorike, gdje na snazi u obzir nejednakosti koje postoje u drutvu, one e bidobivaju pojmovi kao to su konkurentnost, komti reproducirane kroz sustav. Konkretno, u regionalpetitivnost, izvrsnost, kreativnost... Okvir unutar nom smislu to znai sljedee - 2001. godine u Hrvatkojeg Hrvatska eli funkcionirati je okrenut poveanju skoj su postojale velike regionalne razlike u podruju obrazovnog postignua, pri emu su najslabije rezulvlastite kompetitivnosti na svjetskom nivou i da bi se tate imale one upanije u kojima je socijalna iskljueuklopila, ona mora pratiti trendove koje diktiraju ponost bila najvea 11. Konkretno, ne raunajui Zagreb najprije SAD i Europska unija, kako po pitanju funkcioniranja znanosti, tako i pratee infrastrukture, ali i stukao posebnu upaniju, najslabije je plasirana Krapindentske mobilnosti i mnogih drugih imbenika. To posko-zagorska upanija sa 7,84% stanovnitva izmeu drazumijeva i inzistiranje na kvaliteti studiranja i znan25 i 64 godine sa zavrenim visokim obrazovanjem, a stvenog rada, snaenje istraivakog potencijala i njenajbolje Primorsko-goranska s 19,81%. U Hrvatskoj je govo povezivanje s ekonomijom, ukratko sve ono to tada postojalo osam upanija s ispod 10% visokoobraEuropska unija namjerava poticati programima kao zovanih u reenoj populaciji. to su FP7 ili Eureka8. Masovnost i izvrsnost nose sa sobom, dakle, dva odZakljuak: socijalno ukljuivanje vojena cilja utemeljena na razliitim pretpostavkama, kao pretpostavka drutva znanja a ono to im je zajedniko je da zahtijevaju specifine javne politike. U tom je smislu hrvatsko obrazovanje u Socijalne implikacije cijelog problema su dvostruko procjepu, s jedne strane nameui potrebu da se upiograniavajue. Ukoliko obrazovanje shvatimo kao suje sve vei broj ljudi na visokoobrazovne ustanove, osobni resurs, u skladu s beckerovskom paradigmom, meutim bez dovoljno razraenog socijalnog progravidjet emo da su neki slojevi sustavno u situaciji slama ukljuivanja 9, a s druge da bude konkurentno s bijeg pristupa. Ukoliko pak uzmemo u obzir emancieuropskim zemljama, meutim bez dovoljno snanih pacijsku i modernizacijsku dimenziju dahrendorfskog programa razvijanja izvrsnosti (na tragu njemake Exprincipa i nunost izbjegavanja obrazovne katastrozellenzinitiative)10. Na taj se nain hrvatsko visoko kolfe 12, vidjet emo da slabije zahvaa te iste slojeve. stvo nalo u situaciji da mora Naravno, shvaanje obrazovanja dostizati dosege europskog i kao resursa ili kao emancipacijsvjetskog standarda u dva odvoskog mehanizma nije meusobMasovnost studiranja jena polja, istovremeno pazei da no iskljuivo - poanta je da su nene zapostavi niti jedno od njih. ke skupine iskljuene iz oba konsvakako je poeljan cilj, Idealna situacija bila bi predstavteksta. ali ako nije praena ljena drutvom koje istovremeno U tom je smislu rasprava o saodreenim programima ima i mehanizme ukljuivanja i draju visokog kolstva u zadnjih najugroenijih skupina u svoju igodinu dana (s time da je, dakakoji uzimaju u obzir neroku mreu sveuilita, nudei ko, studentska blokada bila katajednakosti koje postoje pritom vrhunske uvjete onim najlizator) bila i osporavanje slubeu drutvu, one e biti boljima, iz ega proizlaze meune retorike i mobilizirajue metanarodno konkurentni i relevantni fore drutva znanja, uz uvoereproducirane kroz rezultati. Naalost, realnost je da nje novih tema kao to su komersustav. Hrvatska ima sustav visokog cijalizacija i socijalna dimenzija i obrazovanja koji favorizira neke odmak od tehnikih indikatora i segmente unutar drutva, a znanstveni rezultati su u rasta u svrhu dostizanja raznih benchmarka, to je meunarodnom kontekstu marginalni, pri emu nije bio primarni legitimizacijski diskurs vezan uz politiku pomogla ni financijska kriza posljednjih godina, kao ni obrazovanja13. Socijalna iskljuenost sa svim svojim dineadekvatno provoenje Bolonjske reforme. menzijama konstitutivan je dio okvira u kojem se razvija drutvo znanja, dapae, njegova pretpostavka, i Socijalna iskljuenost i njezina regionalna tek s tim na umu moe se razviti kvalitetne programe dimenzija ukljuivanja u masovno obrazovanje. Obrazovni programi ne mogu polaziti od stanovita da svi imaju iste No, s obzirom da je tematika ovog niza kolumni prili pribline poetne pozicije, jer drutvo znanja je i davenstveno socijalna dimenzija studiranja, zanemarit u lje drutvo, sa svim nejednakostima, preprekama i poproblem izvrsnosti i posvetiti zadnji dio teksta probletekoama koje neke pogaaju vie, a neke manje, i mima socijalnog ukljuivanja. Socijalna je iskljuenost upravo je tu vanost dimenzije socijalnog ukljuivanja.

74 Odnosno, za kraj bi valjalo parafrazirati Margaret Thatcher - there IS such thing as society. A drutvena iskljuenost reflektirat e se i u drutvu znanja, ukoliko se taj problem ne uzme u obzir. (H-alter, oujak 2010.)

Obrazovanje

Radnika klasa u
Deset pria iz akademske zajednice na kraju
prof. dr. Michael D. Yates

Mr.sc. Sven Marceli je asistent na Odjelu za sociologiju Sveuilita u Zadru.

1 Prema Shoreu i Wright (str. 9), javne su politike antropoloki fenomen koji se moe iitavati na razne naine: kao kulturni tekst, sredstvo klasifikacije razliitih znaenja, narativi koji opravdavaju ili osuuju postojee stanje ili kao retorika sredstva i diskurzivne formacije koje slue tome da bi ojaale mo nekih skupina, a oslabile druge - Shore, Chris i Wright, Susan (1997): Policy - A new field in anthropology, u: Anthropology of Policy: Critical Perspectives on Governance and Power. London: Routledge, str. 3-39. 2 Mnch , Richard (2006): Die akademische Elite. Zur sozialen Konstruktion wissenschaftlicher Exzellenz. Frankfurt a.M.: Suhrkamp 3 Alexander von Humboldt (1767-1835) - njemaki jezikoslovac, reformator modernog sveuilita 4 Ralf Dahrendorf (1929-2009) - njemaki sociolog, autor knjige Bildung ist Brgerrecht; Pldoyer fr eine aktive Bildungspolitik 5 Gary S. Becker (1930) - ameriki ekonomist, razvijao koncept ljudskog kapitala, posebno vezano uz obrazovanje 6 upanov, Josip (1977): Koncepcija sveuilita - jedno preispitivanje i socijalistiki program, u: Sociologija i samoupravljanje. Zagreb, kolska knjiga, str. 117-124. 7 Vranicki, Predrag (1982): Sveuilite i kultura, u: Socijalistika alternativa. Zagreb, kolska knjiga, str 277-349. 8 FP7, odnosno Seventh Framework Programme for Research and Technological Development glavni je instrument financiranja znanosti unutar EU, sa estogodinjim proraunom od 51 milijarde eura u periodu 2007-2013, dok je EUREKA program za povezivanje znanosti i gospodarstva. 9 O tome vie u dokumentu Policy preporuke za poveanje jednakog pristupa visokom obrazovanju u Hrvatskoj, IRO 2009. (http://www.iro.hr/userdocs/File/IRO_Policy_preporuke_2008.pdf) te u Puzi, 10 Doolan, Dolenec (2006) Socijalna dimenzija Bolonjskog procesa i (ne)jednakost ansi za visoko obrazovanje: neka hrvatska iskustva (http://www.idi.hr/images/Sociologija%20sela%202006-2-3.pdf), Milievi, Dolenec (2009). Razvoj socijalne dimenzije u obrazovanju: izvjetaj za Hrvatsku (www.fes.ba/publikacije/200906Analiza_Hrvatska.pdf) i Matkovi (2009) Pregled statistikih pokazatelja participacije, prolaznosti i reima plaanja studija u Republici Hrvatskoj 1991.-2007., u: Revija za socijalnu politiku, 16 (2): str. 239-250 10 to se oituje i u tome da hrvatska sveuilita redovito izostaju s relevantnih svjetskih i europskih lista, politika financiranja projekata je problematina i esto je naginjala uravnilovci, a centri izvrsnosti, koji su najavljivani, zasad ne postoje. Takoer, tek je ove godine donesen Zakon o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju. 11 O tome vie u Saetak izvjea o drutvenom razvoju Hrvatska 2006. Neumreeni: Lica socijalne iskljuenosti u Hrvatskoj, Revija za socijalnu politiku, 8 (3) 2001: str. 65-84., posebno str. 67. 12 Pojam obrazovne katastrofe, die Bildunsgkatastrophe, u Njemakoj otprilike u isto vrijeme kad i Dahrendorf govori o obrazovanju kao graanskom pravu, uvodi Georg Picht, koji ukazuje na vanost obrazovanja u demokratskom drutvu. 13 Uvoenje objektivnih kvantitativnih kriterija kao legitimizacijska strategija esta je kod javnih politika, no esto iskljuuje kvalitativne dimenzije, to moe otvoriti prostor otpora kod skupina kojima su namijenjene. Vie o tome u Shore, 1997: 23-24.

Razmotrimo nekoliko crtica prikupljenih iz asopisa, novina i e-mail grupa na koje sam pretplaen: 1. Administratori Sveuilita York u Torontu nudili su svoje programe nastave preko interneta tvrtkama kao prostor za logotipe, i to za deset tisua dolara po programu. 2. Gradsko sveuilite u New Yorku otkazalo je veinu dopunske nastave za loije studente, dok je Sveuilite u Pittsburghu ukinulo posebne programe za nedovoljno pripremljene (uglavnom siromane i crne) studente, istovremeno osnovavi honors college - poseban koled1 za najuspjenije studente. 3. Sveuilite u Pittsburghu, preplavljeno novcem tvrtki i Ministarstva obrane, otkazalo je slobodne studijske godine na naem kampusu bez konzultiranja profesora. Potpredsjednik za akademska pitanja, nekada poznat samo kao dekan, samovoljno je krenuo drastino mijenjati uvjete za redovnu profesuru.2 4. Niz sveuilita sklopilo je s kartinim tvrtkama unosne ugovore o monopolu na kreditne usluge unutar kampusa. U jednom od kampusa kartina tvrtka plaa studentske radijske i televizijske emisije. 5. Takozvano Sveuilite u Phoenixu - privatno, profitno, virtualno uilite - ima u ovom trenutku devedeset osam kampusa u trideset i jednoj dravi te vie od 55 tisua studenata. U pohodu na sve dijelove zemlje agresivno primjenjuje poslovne strategije poput pogodnosti, korisnikih usluga, masovne proizvodnje i sklapanja partnerstva s tvrtkama. Phoenix ima mone korporativne klijente, meu kojima su i Kodak, IBM i General Electric, i agresivno e se boriti za pripremu milijuna odraslih studenata za viestruke promjene posla tijekom njihova radnog vijeka to ih je za predstojee razdoblje najavio bivi ministar rada Robert Reich. 6. Sustav Kalifornijskog dravnog sveuilita spremao se predati raunalni i telekomunikacijski sustav svog kampusa privatnom konzorciju pod upravom Microsofta i njegovih partnera koji proizvode hardver, GTE-a, Hughesa, i Fujitsua. Ovu su privatizaciju javnog obrazovanja (koju je na sreu zaustavila dobro organizirana politika opozicija) potakle iste snage koje su dovele do privatizacije svih vrsta javnih slubi, od skupljanja smea preko zatvora do studentske prehrane i policije na kampusima. 7. Povjesniar David Noble kae nam da je akademsko-korporativni konzorcij Educom nedavno donio Inicijativu o infrastrukturi uenja (Learning Infrastructure Initiative) koja sadri detaljne studije o radu profesora, te u klasinoj tayloristikoj maniri svodi akademski posao na odvojene zadatke, te odreuje one koji mogu biti automati-

Obrazovanje

75

akademskoj tvornici
20. stoljea
zirani ili povjereni vanjskim suradnicima. Educom vjeruje da oblikovanje programa i predavanja pa ak i evaluacija mogu biti standardizirani, mehanizirani i povjereni vanjskim dobavljaima. Danas imate vrlo osobnu, ljudima posredovanu okolinu, primijetio je Robert Heterich, predsjednik Educoma. Mogunosti da se ljudsko posredovanje u nekim podrujima ukloni i zamijeni automatizacijom - inteligentnim sustavima utemeljenima na raunalima i mreama - izvanredne su. To se mora dogoditi(Digital Diploma Mills, Monthly Review, sv. 49, br. 9, veljaa 1998.). 8. Tijekom prvog tjedna sijenja 2001., u manhattanskom je hotelu Millennium Broadway, gdje noenje kota 229 dolara (po posebnoj cijeni!) odrana konferencija pod nazivom Trino usmjereno visoko obrazovanje. Ova se konferencija najavljuje ovako: To nije samo posao, to je vaa budunost: je li visoko obrazovanje na prodaju? Normalno da je. I svi - korporacije, neprofitne organizacije, vladine agencije, ele komad kolaa. Kako iskoristiti prednosti trino usmjerenog obrazovanja? Na ovoj se konferenciji moglo posluati takve luonoe kao to je Benno Schmidt (bivi predsjednik Yalea i savjetnik Gradskog sveuilita za njujorkog Mussolinija, Rudolpha Giulianija) kako razglabaju o temama poput to trite hoe ili Sveuilina alatnica (govorilo se o stvaranju komercijalnih podrunica, pronalasku temeljnog kapitala, financijskom strukturiranju, rjeavanju problema s intelektualnim vlasnitvom i dr.) Na divno udo, organizatori konferencije govore polaznicima da e nauiti nove naine poslovanja, istraiti inovativne ugovore i zdruene poslovne poduhvate, otkriti to investitori ele zauzvrat i kako se nositi s otporom na domaem terenu a da pritom nee napustiti svoje temeljne vrijednosti. 9. U Silikonskoj dolini, u Cambridgeu u Massachusettsu, u Dallasu u Teksasu i diljem Amerike, napredne visokotehnoloke tvrtke sve se vie integriraju s oblinjim sveuilitima zahvaljujui profesorima i upravama koje koriste javno financirana istraivanja za osnivanje spin-off tvrtki3 te tvrtkama koje besramno koriste sveuilita kao lansirne rampe za putanje novih proizvoda i tehnologija u prodaju. 10. Prema Amerikoj udruzi sveuilinih profesora (American Association of University Professors, AAUP), vie od pola profesora na amerikim fakultetima nije u sustavu redovne profesure. Oko 38% je honorarno zaposleno. AAUP dalje navodi da ovaj udio dosee 52% na javnim fakultetima... Opstanak nekih javnih fakulteta ovisi o potplaenim predavaima koji nisu u mogunosti postati redovni profesori. Mnoge od ovih institucija uope nemaju sustav stalnog zaposlenja i na neodreeno zapoljavaju samo nekolicinu profesora iji je zadatak organizirati i nadzirati velik broj honorarno zaposlenih. Brao i sestre, bolje nam je da se probudimo Na posljednjoj stranici Komunistikog manifesta Marx i Engels kau: Proleteri svih zemalja, ujedinite se. Sad, znam da bi danas, da ih se natjera da ovo komentiraju, mnogi od - pa ak veina - sveuilinih profesora rekli da Marx i Engels nisu govorili o njima. Mogli bi priznati da poslovni interesi prevladaju u njihovim donatorskim odborima; naposljetku, Veblen je o ovom pisao 1918. godine. I mogli bi se sloiti da izmeu njih i uprave postoji znaajna razlika u plaama i moi. U svakom sluaju, ne bi se smatrali neim tako obinim kao to su radnici. Neki se moda tako osjeaju jer u potpunosti dijele poslovne vrijednosti lanova odbora i velikog dijela uprave, ili barem smatraju ove vrijednosti nunima za uinkovit rad sveuilita. Nemali broj tei jednog dana postati lanovima uprave. Drugi moda misle da su, vrijednostima lanova odbora unato, visoka uilita ipak nekako drukija od ostalih radnih mjesta. Mjesta su to na kojima su uprava i profesori kolege pa ove dvije skupine razmirice rjeavaju mirno i bez gnjeva. Mnogi profesori sebe doivljavaju kao strunjake, izolirane od stupidnosti trita i gungule vanjskog svijeta rada. Oni su ekonomisti ili kemiari ili matematiari, ne zaposlenici, ponajmanje radnici. lanovi uprave jednostavno su ljudi iji je posao olakati profesorsku potragu za istinom; oni nisu efovi. Sindikati su moda u redu za radnike u eljezarama i rudare, kao to je rektor naeg sveuilita jednom ustvrdio u antisindikalnom dopisu profesorima za vrijeme organiziranja kampanje, ali ne i za ove strunjake. Moram priznati da postoji niz koleda ili sveuilita na

76 kojima je ova akademska matarija barem dijelom istinita. Redovni profesori na Odsjeku za ekonomiju na Harvardu, primjerice, teko bi se mogli opisati kao radnici. Oni uistinu jesu strunjaci, usko povezani s onima koji tresu i drmaju drutvo (poput lanova upravnog odbora Harvarda), ba kao i uprava Harvarda. Ali za veinu nas ostalih, trudbenika u donjim krugovima akademskog svijeta, ovo ostaje samo matarijom, zabludom koju odravamo na svoju tetu. Ne mislim da je u njoj ikad bilo istine, ali danas, ona nema ba nikakve veze sa stvarnosti. Jer jedna se stvar razjasnila: nai koledi i sveuilita sve vie i vie nalikuju akademskim tvornicama, radnim mjestima koja se po nainu na koji operiraju vrlo malo razlikuju od tvornice stakla u kojoj je teko radio moj otac ili vrtia u kojem su mi nekad radile ena i ki. U akademskom svijetu dogaaju se radikalne promjene, i predviam da e unutar nekoliko desetljea veina koleda i sveuilita biti neprepoznatljiva onima koji danas rade na njima; naravno, ako nismo spremni uiniti neto po tom pitanju. U visokom obrazovanju dananjice primarna logika kapitalistike ekonomije napokon nas je pogodila punom snagom. Ne djelujemo li, rezultat e biti nita manje no devolucija akademske zajednice u akademsku tvornicu. Na ekonomski sustav pogoni akumulacija kapitala, odnosno pokuaj male manjine ljudi koja posjeduje produktivno bogatstvo drutva da to je mogue vie uvea profit i rast svojih poduzea. Ovaj je nagon neprestano na djelu i postupno preplavljuje ne samo itavi planet nego gotovo svaki aspekt ivota u svakoj dravi na Zemlji. Prije 2. svjetskog rata nai su koledi i sveuilita u osnovi sluili obuci ekonomske elite koju su pripremali i za voenje tvrtki i za upravljanje dravom mainerijom, koja je oduvijek sluila kao suuesnik procesa akumulacije. Nakon rata, kad je industrijska radnika klasa bila u stanju radikalno promijeniti gospodarski krajolik zemlje, visoko je obrazovanje po prvi put otvoreno mnogobrojnim ne-elitnim masama koje su nakon diplomiranja popunjavale rastui broj upravljakih i tehnikih radnih mjesta stvorenih uslijed golemog poslijeratnog rasta amerikog gospodarstva. Meutim, kako su tvrtke primjenjivale itavu garnituru tehnika kontrole upravljanja, poput detaljne podjele rada i mehanizacije, smanjivao se broj diplomanata potrebnih za obavljanje visoko kvalificiranih poslova. U isto je vrijeme porastao broj pripadnika radnike klase koji su zahtijevali pristup visokom obrazovanju (primjerice, pripadnika manjinskih naroda i ena), to je bilo potaknuto i pokretom za graanska prava 1960-ih. Proturjenost je dosegla zabrinjavajue razine uslijed kulturne revolucije tih godina. Uprave koled, pod utjecajem interesa poslovne zajednice i njenih politikih saveznika, reagirale su tako da su gurnule uilita dalje od humanistikih znanosti i njihova potencijalno radikalnog utjecaja prema uem, karijerama usmjerenom tehnikom kurikulumu. U vrijeme kad se zapoinjalo s ovim promjenama zavrio je i dugotrajni gospodarski rast, uslijed ojaane globalne konkurencije i posljedine hiperprodukcije. Profit je naglo pao i tvrtke su se pretrgle da ga vrate na dotadanje razine. Strategija im je prvenstveno bila otvoren napad na radnike i restrukturiranje organizacije rada koje je postalo

Obrazovanje
poznato pod nazivom vitka proizvodnja op. prev. metoda proizvodnje s malim brojem radnika. Ovaj sustav upravljanja oznaava intenzifikaciju rada (ubrzanje), ukidanje stalnih radnih mjesta i koritenje niza privremenih radnika, unajmljivanje drugih tvrtki za obavljanje to veeg dijela indirektnog rada, uvoenje timova za rad kojima poslodavac daje privid moi odluivanja, i koritenje elektronikih tehnologija (usput budi reeno, razvijenih o javnom troku) koje umanjuju potrebe za visoko kvalificiranom radnom snagom i omoguavaju upravi poboljan nadzor i kontrolu nad svakim aspektom radnog procesa. Osim toga, korporacije su poele agresivno traiti nova podruja akumulacije kapitala. Primjerice, rast novih industrija temeljenih na znanju (poput telekomunikacija, raunalne industrije, biotehnologije i elektronike) doveo je do komodifikacije ideja, koje su uskoro postale intelektualno vlasnitvo zatieno zakonima i trgovinskim sporazumima. Tree, poslovna je zajednica vrila snaan pritisak na sve razine vlasti da drastino sreu sve javne trokove koji nisu izravno vezani uz akumulaciju kapitala (shvaenih iroko kako bi ukljuivali trokove obrane i policije). Ovo je razdoblje ekonomske krize duboko utjecalo na nae kolede i sveuilita, s uincima koji su u veini aspekata slini onome to se dogaalo u proizvodnji svjetovnijih dobara i usluga, od automobila do avionskih karata. Suoeni s krizama prorauna, uprave su sve vie pazile na trokove. Ozbiljno se poelo rezati trokove, uglavnom kroz zapoljavanje honorarnih profesora i onih u pola radnog vremena, te profesora u punom radnom vremenu, ali bez mogunosti stalnog zaposlenja. Poslovni mentalitet poeo je preplavljivati uilita, a jedan od rezultata bilo je zapoljavanje upravitelja izvan akademske zajednice. (Da je poslovni mentalitet osvojio akademsku zajednicu vidljivo je u dananjim korporativnim titulama upravitelja.) Koledi su se takoer poeli snanije aktivirati u pridobivanju sredstava od tvrtki, kako bi nadomjestili smanjenje javnog financiranja. Ua suradnja poslovnog svijeta i visokog obrazovanja otvorila je poslovnom svijetu oi za nove prilike za zaradu. Trokove se moe eksternalizirati ako se istraivanje i razvoj mogu obaviti na sveuilitima i zatim prenijeti na korporacije. Ovo je znailo prebacivanje naglaska s fundamentalnih znanstvenih istraivanja na istraivanja koja bi urodila trenutnim povratom sredstava. (Ponekad je potrebna kreativnost da bi se istraivanje za odreenu tvrtku prikrilo kao apstraktnije openito istraivanje.) Veliki proboj nastupio je kad je sveuilitima dano pravo da patentiraju svoja istraivanja. Uilita su ovo doivjela kao potencijalno velik izvor novca a tvrtke kao jeftin kapital. Sveuilita i tvrtke sklopile su svakakve vrste poslova, osnovane su spin-off tvrtke, neki profesori i lanovi uprava su se obogatili. Posljedice su po veinu nas, ipak, bile vrtoglav porast kolarina, jer su uilita troila ogromne svote novca na kapitalne investicije (na primjer laboratorije i opremu) nune za istraivanja koja proizvode patente; sve vei broj studenata na nastavi; pad realnih primanja profesora te daljnje zapoljavanje honorarnih predavaa. Jednom kad prostor proizvodnje postane mjestom akumulacije kapitala, proces postaje neumoljiv. Kao to istie Noble, komodifikaciji akademskog istraivanja usli-

Obrazovanje
jedila je komodifikacija same nastave; tovie, tvrdi on, druga komodifikacija zagovara se kao rjeenje krize u obrazovanju uzrokovane prvom. Tvrtke i njihovi akademski saveznici ure se proizvesti i prodati softver i hardver. Kao to sam ve rekao drugdje: Elektronika revolucija suoila nas je s iznimno snanim napadom na nae tradicionalne uzorke rada. Znakovi su jasni. U budunosti nas oekuje sve vie i vie nastave na daljinu, kloniranje predavanja snimljenih videom i poslanih internetom, prisiljavanje profesora da objave svoja predavanja na internetu, povean elektroniki nadzor profesorskog rada, i druge sline metode nadomjetanja rada kapitalom. Kao to je jasno svakoj razumnoj osobi, ovi su trendovi u visokom obrazovanju apsolutno nespojivi s tradicionalnim akademskim ureenjem rada. Korporativno-administrativna neman ne moe raditi to joj padne na pamet dok god mi kontroliramo konceptualizaciju i obavljanje rada, imamo stalna zaposlenja, i vrimo stvaran pritisak na odluke upravitelja. Stoga svjedoimo provedbi vitke proizvodnje unutar naih brljanom obraslih zidova. Zaposlenje na neodreeno je na tankom ledu, blago reeno, rtva rata koji uprava vodi zamrzavanjem zapoljavanja i propagandne kampanje koja nas prikazuje kao nazadne, lijene i privilegirane. Suoavamo se sa stalnim ubrzanjem i ukidanjem tradicionalnih profesorskih prava kao to su slobodne studijske godine, sredstva za studijska putovanja, i pravo da nas uprava konzultira prije donoenja vanih odluka. tovie, obezvreenje naeg rada podudara se s obezvrjeenjem obrazovanja. Uprava nam govori da su nai studenti konzumenti proizvoda, zapravo istovjetni konzumentima CD playera ili tenisica. Moramo se brinuti samo za kvalitetu naeg proizvoda, ali jasna je implikacija da obrazovanje mora biti stavljeno na istu razinu kao CD player, ako e se ve kvaliteta obrazovanja mjeriti isto kao kvaliteta CD playera. Mjerljive kompetencije zauzimaju mjesto cjelovite naobrazbe, neeg to (po samoj svojoj prirodi) ne moe biti mjereno niti mu kvaliteta moe biti kontrolirana. A kako studenti usvajaju ovo vienje sebe kao konzumenata proizvoda koji je mjerljiv, obrazovanje poinju shvaati kao kupovinu. Ba kao to je nerazumno da dobavlja CD playera od kupca iziskuje ikakav trud osim kupnje same, tako je i nerazumno da mi oekujemo ita od naih studenata. Zapravo, na novim trino usmjerenim koledima, mi vie ili manje nestajemo, kao dio proizvoda kojeg kupuju studenti-konzumenti. Ono to se dogaa u velikom dijelu visokog obrazovanja pojavljuje se posvuda u industriji SAD-a. Neizreeni je razlog za napad na profesore nevoljkost korporativnog kapitala da tolerira lo primjer koji na tradicionalni nain rada prua drugim radnicima. Ni jednoj se skupini radnika ne moe dozvoliti stvarna kontrola nad radom; to je carstvo uprave. Ali kako se na rad svakim danom podcjenjuje i obezvrjeuje, postajemo isti kao svi ostali radnici. Nemamo nikakvog temelja smatrati se superiornijima od drugih radnika, niti nas oni mogu drati potpuno razliitima od sebe. Imamo vie toga zajednikog s radnicima u autoindustriji, tvornicama mesa i slubenicima nego s naim poslodavcima. I ovo nam daje nekakvu nadu. Neki od nas su stupili u sindikate i koriste sindikate za borbu. Ovo je jako dobra stvar i trebali

77 bi je prigrliti milijuni ostalih profesora irom zemlje. Najizrabljivaniji radnici (doktorandi novaci, vanjski suradnici i zaposleni na pola radnog vremena) ve se organiziraju, i trebali bismo ohrabriti i podrati njihove napore. Meutim, trebat emo pomo, a najbolji je izvor pomoi ostatak radnike klase. Moramo privui podrku drugih radnika, ukljuujui i mnoge od naih studenata. Moramo se udruiti s drugim radnicima na naim kampusima, podrati njihovo organiziranje, pregovore i trajkove, kao i njihove neformalne borbe izvan okrilja sindikata. Moramo aktivno sudjelovati u sindikalnim sredinjicama naih gradova i okruga, inzistirati na podrci naih borbi i nuditi podrku borbama drugih sindikata. Isto se moe rei i za progresivne skupine u naim zajednicama i njihove borbe. Kao profesori, mogli bismo ponuditi neformalna predavanja za druge skupine radnika. I moemo, kad god je to mogue, donositi perspektivu radnike klase u vlastite uionice i raspravljati ne samo o povijesti radnitva i kulturi radnike klase nego i o prirodi samog rada, openito i na vlastitim radnim mjestima. Studenti moraju znati to ih oekuje ako se i oni ne usprotive; moraju znati da smo im naklonjeni i da emo se boriti za njih i za sebe. Sve ove stvari puno znae. Naravno, sindikalno organiziranje koristi nam kad je rije o naknadama, beneficijama i uvjetima rada i zaposlenja. Daje nam glas na naim radnim mjestima, i tjera poslodavce da se prema nama odnose s neto potovanja. Ali izgradnja mostova, izgradnja pokreta, takoer se isplati, kao to pokazuje velika radnika kampanja 1930-ih. Snana radnika klasa mijenja sve politike parametre i omoguuje ono to su inae samo snovi. elimo li zaustaviti ono to nam se dogaa, moramo sudjelovati ne samo u vlastitim borbama nego i u iroj borbi za izgradnju egalitarnog i demokratskog drutva - u kojem se kritiko obrazovanje shvaa kao drutveno dobro, i u kojem je pripremanje studenata za puke timske igrae, prilagodljive svakom vjetru promjene koji zapue u njihovom smjeru, shvaeno kao oblik drutvenog ludila. Dopustite mi da zakljuim parafrazom slavnog poklika Marxa i Engelsa: Profesori svijeta, i vi ste proleteri. Ujedinite se.

Prof. dr. Michael D. Yates je sindikalni edukator i profesor ekonomije na Sveuilitu Pittsburgh u Johnstownu. Prevela Rua Luki (Monthly Review, January 2001.)

1 U amerikom sustavu visokog obrazovanja, college je naziv za dodiplomski studij, bila to zasebna institucija koja prua samo dodiplomsko obrazovanje, poput visokih kola u Hrvatskoj, ili samo segment sveuilita, a esto se koristi i kao openit naziv za visoko uilite. 2 Tenure je ugovor o radu na neodreeno, tj. o redovnoj profesuri na amerikim visokim uilitima koji se ne moe otkazati bez opravdanog i znaajnog razloga; samo najuspjeniji profesori ulaze u konkurenciju za ovakav ugovor, dok svi ostali, makar stalno zaposleni, rade u tzv. non-tenure track i mogu biti otputeni kao i bilo koji drugi radnik. 3 Spin-off oznaava dio neeg koji je postao zasebna cjelina; sveuilita imaju mogunost osnivanja tvrtki ija djelatnost proizlazi iz znanstvenog rada na sveuilitu, iz kojeg onda one mogu izvlaiti profit.

78

Obrazovanje

Stvaranje intelektualnih invalida

Jasna Tkalec ulturna dekadencija, iji su najznaajniji faktori TV i kompjuterski programi te poplava izdavakog smea na cijeloj zapadnoj hemisferi i u evropskim zemljama, ne moe se promatrati odvojeno od dramatinog sukoba s promjenjljivim rezultatima, odnosno od borbe koju vode ljeviari u tvornicama znanja, na univerzitetima svih zemalja svijeta. Ta je borba, kao groznica koja potresa organizam, zahvatila cijeli obrazovni sistem od predkolskih ustanova do osnovnih, viih i visokih kola, akademija, konzervatorija te istraivakih i znanstvenih ustanova mnogih zemalja. Borba se vodi za pravo na znanje odnosno uenje i studiranje, koje je jo ne tako davno bilo gotovo besplatno, a danas je postalo veoma skupo pravo odnosno privilegij dostupan manjini. Udar nije samo na depove studenata, odnosno njihovih roditelja. Bolonjska je reforma otvoreni udar na sadraje znanja, koje visokokolske ustanove daju, odnosno na tip visokobrazovanih strunjaka, koje kane proizvesti.

Studij za elitu Jasno je da se reformama vezanim za visoku cijenu studija eljelo stvoriti od sveuilita i njegovih pitomaca klasnu strukturu, u kojoj e visoko obrazovanje biti rezervirano samo za usku drutvenu elitu. Zadnje reforme nadovezale su se na prevaziene stavove u obrazovnom sistemu, koje je proli dravni sistem kod nas bio bar djelomino razorio i razobliio. To je stanovite da je toboe neutralna kultura rezervirana samo za povlatene slojeve, dok iroki slojevi, narod, odnosno siromasi, imaju strune kole - nekadanji UP-ove, kole uenika u privredi koje su davale prvenstveno struno zanatsko znanje, dok je ope obrazovanje i znanja s podruja kulture u njima bilo svedeno na minimum. U to su vrijeme postojale srednje

kole humanistikog i prirodnoznanstvenog smjera te najambicioznija klasina gimnazija: one su pripremale budue studente sveuilita. Ve su nakon 1968., a kod nas i neto ranije, sveuilia otvorena svima koji su zavrili srednju kolu bilo kojeg usmjerenja. Do ezdesetih godina ni u nas ni drugdje nije postojao numerus clausus za upis na sveuilite, ali poslije Sturm und Dranga krajem ezdesetih koji se oborio na fakultete, ovaj je uveden i u bivoj zemlji, mada ustvari predstavlja nepopularnu i u krajnjoj konzekvenci protuustavnu mjeru (pravo na znanje odnosno informiranje - to je u sutini isto - ustavom je zagarantirano svakom graaninu!). Ta je mjera donedavno bila potpuno nepoznata u Italiji i sasvim ogranieno koritena u Francuskoj, ak i na fakultetima kao to su medicinski ili arhitektonski. Na pravne studije se primjerice u Rimu upie toliko studenata da se predavanja za prvu godinu odravaju ak u kino dvoranama. Tokom daljnjeg studiranja broj studenata drastino opada te u viim semestrima biva sveden na razumnu mjeru: mnogi studenti zaostaju i otpadnu iz objektivnih ili subjektivnih razloga: bilo to im daljnje studiranje ne dozvoljava materijalni status ili jer im nedostaje ambicije i volje da ozbiljno ue. Dramatine su devedesete godine s poetkom promjena u sistemu studija koje su bile odraz dubokih preobraaja u drutvima i Istoka i Zapada, te najezdom privatizacija svega i svaega, izazvale pravu groznicu na evropskim sveuilitima, koja se pretvorila u dvadeset i prvom mileniju u opasnu bolest. Klasni napad Klasni napad na znanje i obrazovanje, jer ga vode klase koje imaju hegemoniju u drutvu, nadaleko nadilazi granice kola i univerziteta; tavie on nadilazi ak i dravne granice. Napadnuta su ne samo mjesta proizvodnje

Obrazovanje

79

visokoobrazovanih strunjaka, tj. sveuilita, ve i znane, koje ne slue niemu, odnosno nemaju nikakvu prostvene ustanove, kojima se sistematski uskrauju sredu na suvremenom tritu. Znanje je roba, misle ideostva budetskom politikom. Nije samo u pitanju budetlozi vjenog kapitalizma, dok osporavatelji to bijesno primjenjuje se i tako zvani spoil poriu. Ne, znanje je mnogo visistem, ije je cilj da zauzda e od robe. Ono je alat neophoznanstveni rad, da ga devalvira i dan da se shvati, promijeni pa Bolonjska je reforma da oko njega stvori pusto. ak i srui postojei drutveni otvoreni udar na sadraje Znanstveni se radnici upoljavaporedak. A ba te alate treba znanja, koje visokokolske ju u institutima po projektu i sakriti od mlade generacije, kao kad je projekt koji netko financivreteno od Trnoruice. Zato se ustanove daju, odnosno na ra zavren, najee se nau na mora na brzinu stvarati rentatip visokobrazovanih cesti. Doktorati i objavljeni radobilne kadrove, koje e privreda strunjaka, koje kane proizvi tu nita ne pomau - jednosmjesta apsorbirati; strunjake stavno oni su nezaposleni kao i koji e odmah proizvoditi i troivesti. Jasno je da se reforsvi drugi i plutaju u moru deti zaraeno, te kojima nee pamama vezanim za visoku peratera, sve dok ne nalete kroz dati na pamet bilo kakav oblik cijenu studija eljelo stvoriti koji mjesec ili godinu na neki kontestacije. Eto to je prava sudrugi znanstveni projekt. tina Bolonjske reforme, a ne lijeobrazovanje koje e biti reZa vrijeme odravanja sastanpe prie o sadanjem brzom zervirano samo za usku ka u Copenhagenu o ambijentu zavravanju studija i o nekadadrutvenu elitu. i klimatskim promjenama, pranjem neracionalnom gubljenju enog neizbjenim protestima, vremena i sredstava, odnosno o pokazalo se u kolikoj su mjeri studentima koji optereuju faupravljaki timovi kapitalistikih zemalja nezainteresirakultete studirajui dugi niz godina da na kraju nikada ni za ovu ozbiljnu globalnu problematiku. ne zavre. Studij nije ni uenje neke vjetine ni ograniNo ukoliko je takva nezainteresiranost pokazana preenog znanja, koje je samo po sebi neogranieno - on ma tematikama, ustanovama i strunjacima koji se bamora biti otvoren permanentnoj spoznaji. Studij je prije ve pitanjima od vitalne vanosti za zdravlje planete, za svega studiranje, to znai uenje i prouavanje, a ujedzrak koji udiemo, vodu koju pijemo i klimu, kojoj smo no i sticanje intelektualne prtljage, koja e mladom ovizloeni svi bez izuzetka, i bogati i siromani, kakav je jeku biti poputbina kroz cijeli ivot. Pa ako se nekad ratek odnos vladajuih struktura prema drutvenim znadilo o vrlo tekom koferu, danas to nije vie ni suvremenostima i prema kulturi? Odnosno prema cijelom komni ruksak, koji se nosi na leima, ve lagana putna torpleksu naunih disciplina i ustanova, koji bi mladima ba, u koju je ugurano vrlo limitirano znanje, odnosno mogao otvoriti oi, nauiti ih kritiki misliti i dati im poznavanje vjetina, koje vrlo brzo mogu biti tehnoloznanstvene instrumente za borbu protiv postojeeg ki prevaziene i pokazati se nepotrebnima na tom isglobalnog sistema, ija se nepravednost i skandaloztom sveodluujuem tritu. nost sve tee mogu prikriti? Kulturu, koja je najznaajniji element u strukturiranju Jasno je da se nastojalo uiniti sve mogue kako bi mlade linosti, u mnogim zemljama u kolama su duobrazovanje postalo krnje i kako mladi narataj ne bi manski okljatrili, a njeno financiranje sveli na karitativovladao kritikim miljenjem, kako mu ne bi pala u rune priloge. Istovremeno je, na primjer u Italiji, Darwinova teorija izbaena iz kolskih udbenika, da bi u naske sredstva garantirana znanjem, koja bi mogla biti potavne programe bile uvedene modernije discipline gubna po postojei kapitalistiki poredak. Zato su svukao astrologija i new age. Nastavnici povijesti dobili su da skresani - od srednjih do visokih kola - humanistiki posebne upute kako da obrade foibe. O ostalim povipredmeti. Sociologija i filozofija, pa ak i knjievnost, jesnim falsifikatima da se i ne govori, kao to je preupostale su Pepeljuge meu kerima almae mater studiorum, programi su se srezali, kriteriji snizili, a neka ivanje partizanske borbe u svim zemljama, gdje se ona jo donedavno notorna znanja i spoznaje, zamaglila i bila razbuktala i jo podmuklije, namjerno zatajivanje zaboravila. Naroito se trude da ih ne steknu mlai naogromnog doprinosa i rtava u oslobaanju Evrope od rataji, dok historiari revno revidiraju povijest ad nacifaizma, to ih je podnijela Crvena armija. Danas usum delfini, te su povijesni falsifikati na velika vrata mladi Evrope vjeruju da su Evropu oslobodili Sjevernoasvuda uli u kolske ubenike, kako izmeu kola i pobmerikanci. Isto vrijedi za mnoge povijesne dogaaje i jedonosne ideologije ne bi postojala disonanca. Nije pokrete, od akerija i vjerskih ratova, do Garibaldija, za vano to se radi o skrnavljenju istine: najvanije je biti ije se pravo mjesto u povijesti Italije, nakon 150 godipolitiki korektan. na ujedinjena te zemlje, ponovo treba boriti.

emu reforma? Za sve to, naravno, nalazi se opravdanje u rentabilnosti studija, proizvodnji strunjaka potrebnih suvremenom svijetu i privredi, jer je ivot isuvie skup i brz da bi mogao proizvoditi nekadanje anime belle - divne du-

Vladajua kultura je kultura vladajue klase Tako stoje stvari u drutvenim znanostima, dok u prirodnim znanostima poplava pseudoznanstvenih teorija provaljuje ak u kolske ustanove. Sva ta dekadencija govori o dekadenciji vodee klase

80 svijeta, odnosno buroazije. Kultura vladajue klase uvijek je kultura koja prevladava u drutvu - odavno je zakljuio Marx. Kroz cijelu jednu dugu historijsku epohu, u kojoj se graanska klasa borila za afirmaciju, konano je potvrdila i dola na vlast, ona je proizvela vrlo mnogo kulture i to kulture vrhunske kvalitete. I ne samo kulture ve i znanja i saznanja i svijesti i osvjeivanja. Sada, kad je buroaska klasa u oitoj dekadenciji, ona uniava i unitava ak i samo znanje. Slino se ponaa i prema kulturi. Poznato je da kapitalizam u raznim svojim fazama mora unitavati vlastite proizvodne snage, pa i one koje je sam iznjedrio. A upravo se u toj fazi nalazi dananji svijet. Njegova je karakteristika hiperprodukcija roba i hiperprodukcija kapitala. Zato je kriza obrazovanja strukturalna kriza kapitalizma u sadanjoj kasnoj fazi njegovog razvoja, pa su tako strukturalne antiobrazovne i antikulturne politike koje vidimo na djelu u svim evropskim zemljama. Sve je to suprotno dobrim namjerama i lijepim formulacijama Lisabonskog ugovora, unesenog u dokumente i povelju Evropske Unije. Ta je Povelja uglavnom skup lijepih elja, koje ne mogu biti ostvarene na nizu podruja, od kojih znanje i obrazovanje nipoto nije posljednje. Provjereni podaci pokazuju kako razvijene kapitalistike zemlje Evropske Unije od 1995. godine nisu u znanost i istraivaku djelatnost ulagale nigdje vie od 2% nacionalnog bruto proizvoda. Za napredak i razvoj znanosti neophodna su daleko vea sredstva. Negodovanje Jasno da su ove politike izazvale proteste studenata irom globusa. Godine 2009. u SAD bilo je okupirano vie sveuilita pa i famozni Berkeley, odakle je 1968. krenula studentska pobuna. Tukli su se studenti u Grkoj, gdje je 2008. bilo i smrtnih sluajeva, a novinari su pisali da se u Velikoj Britaniji probudio duh 1968. godine. Francuska je i ovog puta bila najbolji primjer zajednike borbe studenata i radnika. Kao i onih koji stvaraju javno mnijenje: ljudi iz novinskih i iz izdavakih kua. U Francuskoj ljeviari napadaju nove srednjokolske programe i govore kako cijelu jednu generaciju ele liiti intelektualnih instrumenata za njihovu emancipaciju. Optuuju ih i tvrde kako su u kolskim programima drutvene znanosti gotovo izostavljene. Tako se mladi-

Obrazovanje
ma ele oduzeti orua pomou kojih bi mogli promiljati drutvo u kojem ive i rade. Istovremeno, izbacivanje niza drutvenih predmeta i znanja iz kulture iz kolskih programa dovest e do jo vee nezaposlenosti predavaa i nastavnog osoblja. Uporedo s tim se znanja iz prirodnih predmeta, iz tehnike i informatike smiljeno liavaju kontrole javnosti i usmjeravaju na specijalizirane kolske ustanove. Sve to izaziva krize i drutvene konflikte, jer su gazde zainteresirane jedino za profit i na interese privatnih korporacija. Ukoliko drutvo ne bude klasno strukturirano, nee biti privatnog profita. A da ta jednostavna injenica ne bi postalo jasna irokim slojevima, izbaeni su iz opticaja svi udbenici ekonomije, koji se bar djelimino pozivaju na marksizam, pa ak i oni koji imaju pluralistiki pristup toj znanosti. Cilj je stvaranje intelektualnih invalida, odnosno zrelih ljudi koji nee imati pluralnih znanja koja bi im mogla staviti na raspolaganje sredstva kako bi mogli djelovati kao prosvijeeni ljudi. Tako brdo saznanja treba ostati neosvojivo za cijelu jednu generaciju intelektualnih bogalja, koji se svojim oskudnim i ogranienim obrazovanjem i vjetinama cijeli ivot komeaju samo na podnoju gore a da uope ne budu u stanju sagledati njene vrhunce. Neminovno je da su ovakve tendencije izazvale reakcije, kako estoke onih mladih, uenika i studenata, tako i negodovanja udruenja profesora, sveuilinih nastavnika i znanstvenih radnika. Cilj im je postii upravo obrnuto od onog to se namee. Demokratizirati i proiriti znanja, dobiti vie sredstava za obrazovni sistem i vie drutvene panje za nauni i nastavni rad, pokazati da nisu vane obrazovne titule, ve obrazovni proces kao takav i sticanje i ovladavanje spoznajama i znanjima, koja su danas toliko iroka da briu uobiajene podjele na humanistike i prirodne nauke. Trai se sloboda pouavanja i znanstvenog rada, uz neophodnu racionalizaciju u objedinjavanju znanja, umjesto divljake autonomije pojedinih fakultetskih (najee privatnih) ustanova. Samo na taj nain mogue je sprijeiti proizvodnju intelektualnih invalida za jednokratnu upotrebu na tritu rada. Svima koji poznaju odgoj i obrazovanje jasno je da njegova izvitoperena primjena moe dovesti do sakaenju umjesto do razvijanja i rascvjetavanja mlade linosti i njenih sposobnosti. alosni su primjeri takoer pred oima javnosti. Odgoj i obrazovanje nipoto nisu neozbiljna i drugorazredna drutvena problematika. Danas se radi o irokom pokretu, koji obuhvaa kolsku i studentsku populaciju, njihove nastavnike i roditelje, kao direktno zainteresirane i koji se, na ovaj ili onaj nain, odraava u cijelom svijetu, pa ak i u ovom gradu i zemlji. Ostaje kao uvijek otvoreno pitanje, da li e taj prilino masovan i prilino univerzalan pokret imati dovoljno snage da srui ili onemogui strukturalne reforme koje namee i gura suvremeni kapitalistiki sistem i elite koje vladaju u njegovo ime? Boriti se i usprotiviti se nije samo asno nego i neophodno. Nisu nam potrebne generacije neznalica i i intelektualno sakatih pseudostrunjaka. Da li emo i kad emo tu borbu dobiti, otvoreno je pitanje, kao i sva ostala drutvena pitanja dananje epohe.

Das kapital

81

Aneli i vragovi: ekonomisti koji su najvie doprinijeli financijskoj krizi i oni koji su nas na nju najjasnije upozorili

Ivan Grguri nternet site Real-World Economics Review, koji okuplja heterodoksne ekonomiste, je nedavno objavio dobitnike Reverove nagrade za ekonomiste koji su najjasnije upozorili na krizu koja prijeti svjetskoj ekonomiji. Tree mjesto otilo je Deanu Bakeru , osnivau Center for Economic and Policy Research, bliska progresivnim ekonomskim strujama. Drugo mjesto pripalo je Nourielu Roubiniju s New York University-ja, dok je uvjerljivo prvo mjesto pripalo australskom ekonomistu Stevu Keenu s University of Western Sydney. Isti site je prije nekoliko mjeseci proglasio dobitnike Dynamite nagrade za ekonomiste koji su najvie doprinijeli trenutnoj ekonomskoj krizi. Na treem mjestu se naao Law rence Summers , koji je u 90-ima obavljao dunost glavnog ekonomista Svjetske banke i amerikog ministra financija u Clintonovoj administraciji, a trenutno je predsjednik Vijea ekonomskih savjetnika Predsjednika Obame . Drugo mjesto zauzeo je nobelovac Milton Friedman , a neprikosnoveno prvo mjesto pripalo je Alanu Greenspanu , ovjeku koji je vodio ameriku centralnu banku - Federalne rezerve, u rekordnih pet mandata i kojeg su mnogi samo nekoliko godina ranije smatrali za jednog od najveih centralnih bankara. Brzi pogled na dobitnike obje nagrade jasno otkriva jednu stvar, - za glavne krivce su proglaeni neki od najuglednijih ekonomista dananjice, dok su upozorenja o nadolazeoj krizi stizala od poprilinih marginalaca. Mnogi smatraju da ova kriza oznaava kraj do tada vladajue neoliberalne ili neoklasine ekonomske kole i dobitnici ovih nagrada svakako idu u prilog ovoj tezi. Naime, ono to je zapanjujue nije to da ekonomski mainstream nije uspio predvidjeti krizu ovakvih razmjera, ve da dobar dio mainstreama nije smatrao da je tako to uope mogue. Sam Alan Greenspan , svjedoei pred odborom amerikog Kongresa, na pitanje zato nije sprijeio ekonomsku i financijsku krizu odgovara da je ova kriza pokazala da njegova ideologija bila pogrena, odnosno da se trita ne ponaaju onako kako je on to mislio. U nastavku u izloiti osnovne ideje done-

davno vladajue neoklasine teorije, kao i razloge njezinog pada. Neoklasina ili neoliberalna ekonomska kola smatra da trita znaju najbolje. Kenneth Arrow i Gerard Debreu su razvili matematiki dokaz koji potvruje postojanje nevidljive ruke Adama Smit ha - teoriju ope ravnotee. Jednu od najboljih nematematikih obrana ove teze je iznio Friedrich August von Hayek , inae mentor Miltona Friedma na . Hayek je smatrao da je znanje fragmetirano meu pojedincima, koji svoja znanja komuniciraju preko cijena. Drava moe imati najvee znanje, ali ne moe imati cjelokupno znanje, a svako uplitanje drave u ekonomiju dovodi do ograniavanja znanja. U financijskoj teoriji, podvarijanta neoklasine teorije se naziva teorija efikasnih trita. Zaeci ove teorije su u opaanju da je kretanje cijena dionica na burzi nepredvidljivo. Jednostavno reeno, trite je teko pobijediti jer trite zna najbolje. Kada bi se na tritu pojavili bilo kakvi predvidljivi elementi, racionalni ulagai bi odmah iskoristili priliku, zaradiAlan Greenspan

82 li novac i vratili financijska trita u stanje nepredvidljivosti. Meutim, tvrditi da trite zna najbolje i trite je uvijek u pravu nije isto. Ovaj skok je u 60ima napravio Eugene Fama . Fama je svoju tvrdnju temeljio na rezultatima empirijskih istraivanja. Prvo, neka istraivanja su pokazala da se 85-90 posto vijesti iz godinjih poslovnih izvjetaja kompanija prenese u cijenu dionica prije objavljivanja (preko znanstvenog predvianja, pekulacija, informacija od insidera i sl.), to pokazuje da trite jako dobro formira nove cijene temeljene na novim informacijama. On sam je proveo istraivanje o uspjenosti dominantne pro-trine teorije cijena u objanjavanju izbora izmeu prinosa i rizika. Iako je njegovo istraivanje pokazalo da je taj izbor sloeniji od onoga to je tvrdila teorija, zakljuio je da su rezultati ipak bili dovoljno blizu. Teorija efikasnih trita, kao dio neoklasine ekonomske kole, je zavladala ekonomskom scenom nakon 70-ih. U 70-ima se do tada vladajua keynezijanska kola nije uspjela nositi s problemom inflacije, kojeg su izazvali naftni okovi. Dapae, keynezijanske politike su samo pogoravale stvari. Nobelovac Robert Lucas je 1980. ustvrdio da ne postoji niti jedan dobar ekonomist mlai od 40 godina koji je jo uvijek keynezijanac. Iako je moda ova tvrdnja pretjerana, sigurno je da su veina mlaih ekonomista tog doba bili neoliberali. Prve neoliberalne politike poeli su provoditi Pinochet u ileu sredinom sedamdesetih, a potom Margaret Thatcher i Ronald Reagan u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Amerikim Dravama u 80-ima. Ove politike su se prvenstveno odnosile na deregulaciju ekonomije i privatizaciju kompanija u vlasnitvu drave. Alan Green span i Lawrence Summers su nagradu za svoj veliko doprinos financijskoj krizi dobili upravo zbog svojih uloga u deregulaciji i neregulaciji financijskih trita. Lawrence Summers je bio jedan od glavnih zagovornika ukidanja Glass-Steagallovog zakona iz 1933., kojim se odvajaju banke koje skupljaju depozite (obine banke) i one koje igraju ruski rulet (investicijske banke). Summers i Greenspan podjednako su se protivili reguliranju novih financijskih institucija poput hedge fondova, ali i novih financijskih proizvoda, poput trita nie-razrednih hipotekarnih kredita (engl. sub-prime mortgages), koji e imati veliku ulogu u financijskoj krizi iz 2007. Ilustrativan primjer je Greenspan , koji je 1996. javno izrazio svoju zabrinutost da je veliki rast cijena dionica nerealna, u nadi da e trite samo sebe dovesti u red. Meutim, kada ga je trite ignoriralo, Greenspan je zakljuio da trite zna bolje od njega i da je ipak sve u najboljem redu. S druge strane, Summers je u 80-ima kao profesor na Harvardu bio gorljivi kritiar teorije efikasnog trita. U provokativnom lanku There are idiots. Look around, Summers tvrdi da idioti (oni koji ne sluaju profesore financija) postoje i to je jo vanije esto zarauju vie nego ulagai koji sluaju svoje profesore. Meutim, kada dolazi na vlast, Summers mijenja plou.

Das kapital
No, uza sve dokaze da trite najbolje zna, zato je bila potrebna dotad neviena dravna intervencija kako bi se trite spasilo od sebe samog? Sam George Bush je nacionalizaciju velikog dijela financijskog sektora opravdavao naglaavajui da njezin cilj nije da oslabi slobodno trite, ve da ga ouva. Teorija efikasnog trita je imala monu matematiku iza sebe, pa zato je onda zakazala? Odgovor je jednostavan, zakazala je u svojim pretpostavkama. Naime, teorija efikasnih trita temeljila se na pojednostavljenim pretpostavkama o racionalnim pojedincima i lako dostupnim informacijama. Jednostavno reeno, pojedinci su pretvoreni u raunala koji samo raunaju korist koji im donose odreene odluke. Ekonomist koji se osobito istaknuo u obrani ovakvih pojednostavljenih pretpostavki je bio Mil ton Friedman , to je vjerojatno jedan od razloga zato je dobio nagradu za svoj doprinos financijskoj krizi. Friedman je tvrdio da nije bitno jesu li pretpostavke nekog modela realne ili ne. Dapae, svake pretpostavke su pojednostavljenje stvarnosti. Ono to je bitno je da li je model izgraen na nerealnim pretpostavkama dobar u objanjavanju stvarnosti. Prvo, pojedinci nisu u potpunosti racionalni, ve se u donoenju odluka oslanjaju i na druge principe, poput navike. Istodobno su pojedinci podloni euforiji i panici. Drugo, informacije nisu svima dostupne. Kenneth Arrow , nakon uspostavljanja stanja ope ravnotee, koja matematiki dokazuje da Smithova nevidljiva ruka postoji, ustvruje da takvo stanje u realnosti ne postoji, a razlog tomu vidi u asimetrinoj raspodjeli informacija. Jednostavno, neki znaju neto to ja ne znam. Jedan od vodeih ekonomista koji je trite analizirao u uvjetima neravnomjerne distribucije informacija je Joseph Sti glitz , koji je za svoj rad dobio i Nobelovu nagradu. Osim toga, Stiglitzu je malo nedostajalo da ue meu tri ekonomista koji su predvidjeli financijsku krizu. Neravnomjerna raspodjela informacija dovodi

Das kapital

83

do svakojakih neracionalnih ishoda, od kojih je najmoe sprijeiti samo dravna intervencija i to kroz vaniji efekt krda. Efekt krda se svodi na onu naograniavanje euforije u dobrim vremenima i rodnu kud svi Turci tu i mali Mujo. Ja znam da ublaavanjem depresije u loim vremenima. Iako je George Soros zna bolje od mene, stoga umjesto da svoj rad objavio jo 1995., Keen je sve do financijsam donosim odluke, ja u samo kopirati poteze ske krize bio potpuni marginalac. Komitet za dodjeSorosa. Sada zamislimo ovu situaciju. George Soros lu Nobelove nagrade je bio vie nego spreman namisli da je cijena dionice Podravke previsoka, odgraditi Stiglitzove tvrdnje da je trite uglavnom nosno da ne odraava dobro stvarno stanje kvalitestabilno, ali tu i tamo doe do nekih nestabilnih te tvrtke Podravka, i pone prodavati njezine dionirazdoblja, ali Keenova tvrdnja da je trite samo po ce. Za njim odmah ponu prodavati i oni neuki insebi nestabilno je sasvim druga pria. Moda e Keenu biti mala utjeha da iako vjerojatno nikada vestitori koji svoje odluke temelje na odlukama bolje informiranih. Kao rezultat svega toga cijena Ponee dobiti Nobelovu nagradu, ipak je pobijedio Sti glitza u natjeaju za Reverovu dravke poinje stvarno padati, a ono to je u svemu tome nagradu. vano je da nije bitno je li ciDrugoplasirani u natjeaju Velika gospodarska jena Podravke stvarno bilo za Reverovu nagradu, Nouriel kriza, koja je zapoela Roubini je dugo upozoravao precijenjena, ve je bitno to slomom Wall Streeta, navemisli George Soros . Svijet je da samoregulativa trita bio upozoren na opasnosti znai nepostojanje regulatila je sve razvijene drave efekta krda 1987. godine, kave, a ova kriza je pokazala da da ponu intenzivno da su tri financijska mokljasu i najsofisticiraniji financijski regulirati financijska trita. na poeli naglo prodavati sustavi - poput onih u SAD-u i dionice i izazvali najvei dnevVelikoj Britaniji, zapravo vrlo Steve Keen je zaslueno ni pad indeksa burze u New krhki i nestabilni. Osim toga, dobio Reverovu nagradu Yorku u njenoj povijesti. Burpoetkom 2008., kada je jo jer je ukazao da e bez ze su bile spaene brzom inuvijek veina ekonomista tervencijom tada tek imenosmatrala da e kriza biti bladravne intervencije trita vanog guvernera centralne ga, Roubini je u jednom lansamo ii iz faze euforije u banke A l a n a G r e e n s p a n a . ku iznio 12 koraka do potpufazu depresije i onda opet Meutim, Greenspan nije done katastrofe, od kojih su se nio nikakve mjere kako se mnogi i dogodili, a oni koji ninatrag u euforiju. ovaj sluaj ne bi ponovio. su, nisu samo zbog dotad neOno to Stiglitz i njegovi isviene dravne intervencije tomiljenici tvrde je da trite kako bi se ekonomija spasila moe biti u krivu, i to dugo vremena. ovjek koji u od kolapsa. Dean Baker je svoje tree mjesto zaspraksi to najbolje potvruje je udotvorac iz Omaluio upozoravanjem na prenapuhano trite nehe - Warren Buffett . Teorija efikasnog trita tvrdi kretnina. Baker smatra da je financijska kriza samo da se trite ne moe pobijediti jer trite najbolje nuspojava krize na tritu nekretnina. Rastue cijeodreuje cijene. Meutim, Warren Buffett svake ne nekretnina su jednostavno pomutile pamet godine zarauje goleme koliine novca upravo na bankarima, koji su poeli davati kredite pojedinciinjenici da trite ne odreuje cijene najbolje. Bufma koji ih nisu mogli vraati. Rije je o uvenim NIfett je inae izdanak disidentske Columbijske kole NJA kreditima (no income, no job, no asset) za kupfinancija i uenik Benjamina Grahama , koji je svoje nju nekretnina. Iako su znali da ovi pojedinci vjerostudente uio da trite grijei i da pravi investitori jatno nee moi vraati kredit, dokle god su cijene trebaju traiti kompanije koje je trite podcijenilo i nekretnina ile gore, banka e biti u plusu nakon ulagati u njih. to zaplijeni nekretnine za koje su izdale kredite. Meutim, dok Stiglitz i Buffett smatraju da finanMeutim, kada su cijene nekretnina poele padati, cijskim tritima treba vremena da postave ispravne pljenidba tih istih nekretnina je banku dovodila u cijene i vrate se u ravnoteu, Steve Keen ide puno gubitke. Baker smatra da je glavni krivac za ovu kridalje. Prema njemu su trita inherentno nestabilzu amerika centralna banka i njezin guverner Alan Greenspan , koji su dozvolili da u ime slobodnog na. Razlog tomu je pretpostavka da ekonomski uspon mijenja preferencije ulagaa. U dobrim vremetrita banke ulaze u najmanju ruku neodgovorne nima ulagai ulau u riskantnije projekte i lake se poslove, poput davanja kredita osobama bez dozaduuju. Drugim rijeima, ekonomski rast stvara hotka, posla i imovine, odnosno bez ikakve nade da euforiju meu ulagaima, koja traje sve dok riskante biti u stanju otplatiti kredit. na ulaganja polako ne ponu prelaziti u loa ulagaNa kraju dana, financijska kriza je uzdrmala temenja, a dug postane prevelik. Kada stvari krenu po lje neoliberalne ekonomske teorije i njene financijzlu, ulagai postaju pretjerano oprezni i zbog straske podrunice, teorije efikasnog trita. Liberalizaha od gubitka ne ulau i u neke dobre projekte. cija financijskih trita, koja je prethodila financijStoga euforiju nuno slijedi depresija, ekonomski skoj krizi, je samo poveala nestabilnost trita. Israst nuno slijedi ekonomska kriza. Ovaj ciklus tina, i drava je doprinijela krizi, ponajprije central-

84 ne banke, koje su predugo drale niske kamatne stope i na taj nain poticale prekomjerno zaduivanje. Meutim, ono to je vanije u cijeloj prii je da nakon to je kriza nastupila, ulagai gube svaki oblik racionalnosti i upadaju u stanje potpune panike. Ovime se pokazalo da se trita u nekim situacijama ne moe samo oporaviti, ve mu je potrebna pomo drave. Steve Keen je zaslueno dobio Reverovu nagradu jer je ukazao da bez dravne intervencije trita e samo ii iz faze euforije u fazu depresije i onda opet natrag u euforiju. Velika gospodarska kriza, koja je takoer zapoela slomom Wall Streeta, je navela sve razvijene drave da ponu intenzivno regulirati financijska trita. Meutim, kako je sjeanje na tu krizu bljedilo, poloaj zagovornika slobodnog trita je jaao, financijska trita su se poela deregulirati i na kraju dana imamo novu krizu. Ako nas je ekonomska povijest ita nauila, onda je to da regulacija financijskih trita donosi stabilnost. Kako bi izbjegli novu krizu, drava treba djelovati u dva smjera. Prvo, treba poveati nadzor financijskih trita i ograniiti riskantno ponaanje. Veina razvijenih zemalja krenula je u tom smjeru. SAD je uveo zakonska ogranienja o koliini rizika kojima se banke mogu izloiti, dok je centralna banka je dobila mogunost da lake preuzme upravljanje posrnulim financijskim kompanijama. Velika Britanija je oformila komisiju koja treba istraiti mogunosti razdvajanja investicijskih od depozitnih banaka, kako bi se smanjio rizik posrtanja cjelokupnog financijskog sustava. Europska Unija uvodi ogranienja na rad hedge fondova, koji su imali veliku ulogu u stvaranju panike nakon izbijanja krize (i zaraivanju na njoj). Meutim, ono to je potrebno a jo nije uspostavljeno je meunarodna regulacija financijskih trita. Dosad su pokuaji regulacije bili uglavnom na razini nacionalnih drava i EU-a. Pregovori na meunarodnoj razini za sada nisu urodili plodom. Meutim, osim regulacije, jo jedan element je vaan kako se financijska kriza ne bi opet ponovila, a to je sprjeavanje moralnog hazarda. Jednostavno reeno, drava je spasila bankare ovaj puta, pa zato ne bi bankari i dalje nastavili sa starim i neozbiljnim poslovnim ponaanjem ako e ih drava uvijek spaavati. Stoga bankari moraju biti kanjeni. Drava ih je spasila od bia trita iz jednostavnog razloga to bi bi trita, odnosno kolaps cjelokupnog financijskog sistema, sa sobom pokosio cjelokupnu ekonomiju. Meutim, to ne znai da drava bi trita ne moe zamijeniti biem drave. Stoga je svakako za pohvalu odluka amerike vlade pa procesuira i dobije spor od preko 48 milijuna dolara protiv jedne od najveih banaka, JP Morgan Chase, jer ova nije zatitila novac svojih klijenata. Velika Britanija je, pak, nagovorila Jonnyja Camerona , direktora investicijskog dijela posrnule Royal Bank of Scotland, da pristane da vie nikad nee raditi u financijskoj industriji. Ovi primjeri trebaju poslati jasnu poruku bankarima da e oni sami plaati za svoje po-

Das kapital
greke, a ne porezni obveznici. I dok dravna administracija rui projekt slobodnog nereguliranog trita i vraa nas na miks drave i trita, na poslovnim kolama ini se da ide sve po starom, barem ako je vjerovati Paulu Krug manu , nobelovcu i jednom od vodeih keynezijanaca, koji je jednom prilikom politike Ronalda Reaga na i Margaret Thatcher nazvao nazadnim idejama 80-ih. Ono po emu se barem za sada razlikuje trenutna financijska kriza od krize iz 30-ih godina prolog stoljea je u tome to ova kriza, barem za sada, nije proizvela svog Johna Maynarda Keynesa . Za sada, iako je ideologija slobodnog trita u velikom uzmaku u praksi, u teoriji njezin uzmak nije tako jasno vidljiv. No, nadajmo se da e Reverova nagrada doprinijeti prodoru ideja Keena , Roubinija i Bakera u ekonomski mainstream.

Ivan Grguri je diplomirani ekonomist, sociolog i filozof. Trenutno je na magisteriju iz ekonomske i socijalne povijesti na Sveuilitu Oxford, te je lan Savjeta Novog Plamena.

Das kapital

85

Da li zavriti ili zaustaviti privatizaciju javnih preduzea?

prof. dr. Vera Vratua oslednja godina prve decenije dvadeset prvog veka je u Srbiji zapoela izmeu ostaloga najavom direktora Agencije za privatizaciju da bi 2010. godina trebalo da bude u znaku zavretka privatizacije drutvenog kapitala, podele besplatnih akcija i poetka privatizacije javnih komunalnih preduzea (B92, 2010.). Ovakva nastojanja dravne Agencije su u suprotnosti kako sa nalazima domaih istraivanja o protivljenju apsolutne veine ispitanih graana privatizaciji elektrodistribucije, vodovoda i drugih javnih slubi (Vratua, 2004., 2008.) tako i s praksom vlasti u dravama centra svetskog kapitalistikog sistema koje reaguju na aktualnu akutnu krizu depresije neokenzijanskim merama podravljenja. Da bi se bolje razumela dilema da li zavriti ili zaustaviti proces privatizacije javnog sektora, neophodno je da se podsetimo osnovnih elemenata drutveno istorijskog konteksta u kojem se ova dilema pojavljuje. Pre svega podsetimo da pojaana dravna intervencija u privredne tokove i uspostavljanje zamanog javnog sektora privrede predstavljaju ili sredstvo ubrzane industrijalizacije (kao to je to bio sluaj u Nemakoj, Japanu, brojnim bivim kolonijama i zemljama realnog socijalizma) ili sredstvo spasavanja kapitalistikog naina proizvodnje kada zapadne u sistemsku krizu akumulacije kapitala (New Deal u SAD nakon izbijanja Velike krize Depresije 1929., neokejnzijanske mere nacionalizacije finansijskih i privrednih korporacija i upumpavanja stimulativnih budetskih sredstava u posustale privrede irom sveta od oktobra 2008. godine). Vano je da se takoe podsetimo da su tek masovna razaranja tokom Drugog svetskog rata zavrila eliminisanje kapitala i rada koji su bili suvini sa stanovita profita jo od 1929. godine, omoguavajui time ponovno zahuktavanje privrednog rasta u periodu obnove i izgradnje nakon Drugog svetskog rata. Meutim, krajem hiljadu devetsto ezdesetih godina, u okviru celovitog sistema svetske kapitalistike privrede dolo je do iscrpljivanja uinaka ratnog razaranja i kejnzijanskih dravnih mera regulisanja privrednih tokova na ekonomski rast. Tzv. drave blagostanja u zemljama realnog kapitalizma su zapale u stagflaciju i finansijsku krizu budeta usled dostizanja unutranjih sistemskih gra-

nica profitabilnosti. U isto vreme su zemlje SEV-a, Jugoslavija i druge po samoimenovanju socijalistike zemlje, zapale u stagnaciju poto su i u njima iscrpljene mogunosti ekstenzivnog industrijskog rasta i destimulativnog birokratizovanog centralnog planiranja, u stalno preteem okruenju mogueg prerastanja takozvanog hladnog rata (u stvarnosti svakodnevno veoma vrueg rata u zemljama u kojima su se u datom trenutku sueljavala preko domaih posrednika dva vojna i ekonomska bloka zemalja) u nuklearni rat. U uslovima globalne stagnacije od kraja ezdesetih godina dvadesetog veka, dolo je do teorijske i praktike preorijentacije sa kejnzijanske dravne regulacije privrednih tokova na neoliberalnu privatnu inicijativu, privatizaciju i trinu regulaciju. Najsnaniji impuls za sprovoenje deregulacije i privatizacije irom sveta pruile su Federalne rezerve SAD-a pod privatnom kontrolom pregrt bankarskih porodica. Ova bankarska oligarhija je 1971. Godine ukinula zlatni standard da bi tampanjem bez pokria sve bezvrednijeg papirnatog dolara finansirala rat u Vijetnamu i potonje svoje ratove. Bankarska oligarhija je uspela da nametne ovakav ameriki dolar kao privilegovano sredstvo plaanja u svetskoj trgovini i finansijskim transakcijama, posredstvom Svetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda u kojima poseduje kontrolni paket deonica. irenju amerikog dolara kao rezervne valute doprinele su i vladajue klase u zemljama OPEC-a koje su narasle prihode od poskupljenja nafte, takozvane petro-dolare, uloile u banke pod kontrolom transnacionalne bankovne oligerahije. Ve 1980. Godine bankarska oligarhija je dovoljno ojaala da preko meunarodnih finansijskih i trgovinskih organizacija pod svojom kontrolom nanese jo razorniji udar javnom sektoru privrede irom sveta. Nametnula je smenjivanje dugoronih javnih razvojnih kredita s niskim kamatnim stopama otplate, kratkoronim privatnim i veoma skupim kreditima. Pri tome je bankarska oligarhija uslovila odobravanje novih kredita, sprovoenjem deregulacije, liberalizacije i privatizacije javnog sektora privrede. Novi krediti su zapravo morali (i jo uvek moraju) da budu utroeni na otplatu starih dugova. U zaaranom krugu neokolonijalnog dunikog ropstva, samo isplate kama-

86 ta su uskoro premaile po nekoliko puta izvorno pozajmljenu sumu, bez da je dolo do smanjenja glavnice. Kritika teorijsko-metodolokih i praktikopolitikih pretpostavki preporuke/zahteva bankovne oligarhije da se javni sektor privrede privatizuje Za potrebe idejnog opravdavanja preporuke odnosno zahteva bankovne oligarhije da se kao uslov odobravanja novih kredita sprovede strukturalno reformisanje odnosno privatizacija javnog sektora privrede, njeni ideoloki predstavnici su promovisali novu modu u oblasti ekonomske teorije poznatu pod nazivom Nova institucionalna ekonomija (NIE) i Nova politika ekonomija (NPE). Iskazivanjem ove nove teorijske mode terminologijom neo-liberalne austrijske ekonomske kole, nastala je sintetika teorija privatizacije (Vickers, Yarrow, 1988., Cook, Kirkpatrick, 1988.). Sintetiku teoriju privatizacije su u Izvetajima Svetske Banke primenili ideoloki predstavnici bankovne oligarhije nastojei da zaustave ve od kraja osamdestih godina primeeno usporavanje i slabljenje sprovoenja neoliberalne strategije prestrukturisanja odnosno privatizacije javnog sektora privrede prvenstveno u bivim kolonijama i polukolonijama (Fontaine, Geronimi, 1995.). Autori izvetaja East Asian Miracle (1993.) i Adjustment in Africa (1994.), na pojednostavljujui nain su dihotomno suprotstavili trite i privatnu inicijativu dravnoj regulaciji. Bili su spremni da priznaju pozitivne uinke dravne industrijske politike (npr. obezbeivanje infrastrukture) samo ukoliko su bili usklaeni sa nalozima navodno slobodnog delovanja trinih zakonitosti. Sredinom devedesetih godina transnacionalni bankovni i korporativni kapital organizovan u Meunarodni monetarni fond, Svetsku banku i Svetsku trgovinsku organizaciju, ponovo je poveao pritisak na vlade zemalja na periferiji svetskog kapitalistikog sistema, naroito na vlade zemalja biveg Drugog sveta u Istonoj Evropi, da nastave i ak ubrzaju proces privatizacije. U cilju teorijskog i empirijskog utemeljenja ovog pritiska, ideoloki predstavnici bankarske oligarhije su proizveli 1995. jo jedan izvetaj Svetske banke Birokrate u poslovima (Bureaucrats in Business, u daljem tekstu BB). Domai zagovornici privatizacije i trine regulacije su ovim izvetajem dobili spreman paradigmatski neoliberalni obrazac za primenu u domaem okruenju u cilju legitimizacije trinog regulisanja privrednih tokova i preobraavanja dravnog i drutvenog vlasnitva u privatno vlasnitvo. U nastavku ovog rada e biti sistematizovani osnovni teorijsko-metodoloki i praktiko-politiki pri-

Das kapital
govori koje su inostrani kritiari uputili BB-u i drugim izvetajima Svetske Banke. Motiv sastavljanja ovog kritikog rezimea jeste nada da e on da podstakne preispitivanje tipinih domaih idejnih derivata i varijacija na zadatu temu promovisanja neoliberalne strategije deregulacije, liberalizacije i privatizacije. Osnovni teorijsko-metodoloki prigovor autorima BB, drugih izvetaja Svetske banke i njihovih lokalnih ideolokih derivata se moe rezimirati na sledei nain: konstruisali su jednostrani analitiki okvir istraivanja uporedne uspenosti preduzea u dravnom i privatnom reimu vlasnitva, koji podstie selektivno prikupljanje i obradu iskustvenih podataka, tako da oni potkrepljuju unapred odabrani praktiko-politiki zakljuak da javni sektor privrede treba trino reformisati i privatizovati (Harris et al, 1995., Vogel, 1996.). Autori BB su najdalje otili u konstruisanju ideoloke slike o privatizaciji kao leku za sve ekonomske i politike probleme birokratizovanog javnog sektora privrede i u preporuivanju trinih reformi i privatizacije dravnih preduzea (Cook, 1997.; Fine, 1998.). Ovoj apriornoj i apstraktnoj konstrukciji privatizacije kao panaceje nedostaje analiza konkretnih drutvenih inioca i okolnosti i njihovog uzajamnog delovanja u kojima se artikuliu i primenjuju meusobno suprotstavljene neokejnzijanske i neoliberalne strategije organizovanja drutvenih odnosa i regulisanja privrednih tokova. Autori BB izvetaja zasnivaju svoje zakljuke na analizi ogranienog skupa varijabli, inioca i podataka o iskustvima reformi i privatizacije preduzea u dravnom vlasnitvu (State Owned Enterprises, SOE), prvenstveno u infrastrukturi (telekomunikacije 60%, struja 27%, gas 10%, str.151) u ileu, Kini, ekoj, Egiptu, Gani, Indiji, (Junoj) Koreji, Meksiku, Filipinima, Poljskoj, Senegalu i Turskoj. Izvetaj prati pokazatelje profitabilnosti, produktivnosti i odnosa tednje i investicija u dravnim i privatnim preduzeima (pp. 57-64). Vidno je da su autori BB odabrali za pokazatelje efikasnosti privreivanja i kriterijum uporeivanja uspenosti privatnog i javnog sektora privrede one pokazatelje koji unapred favorizuju privatni sektor. Pri tome su propustili da naglase da privatni sektor naprosto prebacuje drutvene trokove profitabilnog trinog poslovanja kao to je to zbrinjavanje nezaposlenih upravo na javni sektor. Pristrasnim odabirom pokazatelja se prikriva da se javni sektor ne rukovodi prvenstveno profitnim ciljevima poslovanja i da stvara infrastrukturne i drutveno integrativne pretpostavke privreivanja koje privatni sektor nije u stanju odnosno nije materijalno zainteresovan da stvori zbog odsustva kratkorone dobiti. Poetnu pristras-

Das kapital
nost u odabiru opteg kriterijuma efikasnosti poslovanja koji odgovara samoj logici delovanja privatnog sektora, autori BB i slinih izvetaja produbljuju kroz iskljuivanje iz uzorka neuspenih preduzea privatnog sektora. S druge strane, uspena seoska i komunalna preduzea u Kini su predstavljena kao da ne spadaju u javni sektor, a zapostavljeno je iskustvo vrlo efikasnih dravnih preduzea u novo-industrijalizovanim zemljama. Prenaglaavanje problema birokratizacije javnog sektora takoe zanemaruje injenicu da i privatna preduzea poseduju razvijene birokratije (Chang, Singh, 1997., 872). Autori BB mere dostignuti stepen reformisanja dravnog sektora privrede u ispitivanim zemljama pratei podatke o razmerama prodaje dravnih preduzea (divestiture), intenzitetu trine konkurencije, vrstini budetskih ogranienja, razmerama reformi finansijskog sektora i sadraju institucionalnih aranmana izmeu vlade i preduzea koja ostaju u dravnom vlasnitvu. Izvetaj razmatra tri tipa ugovornih aranmana izmeu vlada i javnih preduzea: ugovore o isporukama (izvrenju, ispunjenju) usluga (performance contracts), ugovore o upravljanju (management contracts) i ugovore o regulisanju monopola (regulation), sa stanovita njihovog uticaja na profitabilnost i produktivnost, posredstvom inioca za koje se smatra da utiu na njihovo uspeno sprovoenje (informisanost, podsticajnost nagrada i kazni, obaveznost (commitment) sprovoenja ugovora putem monitorisanja, str.109). Autori BB i ovde polaze od neutemeljene pretpostavke da unapreivanju obavetenosti koja je neophodna za postizanje optimalnog ugovora drave sa javnim preduzeem doprinosi jedino trina konkurencija, pa zakljuuju da je najmanje uspean prvi pomenuti tip aranmana izmeu drave i javnih preduzea poto ne posreduje odnose javnih preduzea i drave tritem i stoga ne dovodi do poveavanja profitabilnosti. Kao primer informacione asimetrije prilikom sklapanja ugovora o izvrenju, autori BB navode primer inferiornog znanja niskog dravnog slubenika u odnosu na predstavnika odgovarajueg preduzea vieg ranga (str. 121). Autori BB, meutim, zanemaruju da ovaj problem nejednakih predznanja jo vie optereuje regulisanje monopola u privatnom sektoru. Uprkos detaljnoj kritici ugovora o isporuci (izvrenju, ispunjenju) usluga zbog informacione asimetrije i stoga njihove neadekvatne specifikacije, autori BB nisu pruili empirijske dokaze da ovakvi ugovori po sebi dovode do loijih rezultata prema svim kriterijumima uporeivanja nego ugovori o upravljanju ili ugovori o regulisanju monopola. Usredsreivanje autora BB na pristrasno merenje razlika u efikasnosti izmeu preduzea u razliitim sistemima vlasnitva (67-96), onemoguuje zagovornicima privatizacije i trine regulacije da istrae koji zajedniki inioci i uslovi privreivanja privatnog i javnog sektora u okviru pojedinih zemalja utiu na pojavu velikih razlika u prosenoj efikasnosti oba sektora privreivanja izmeu pojedinih zemalja. Autori BB objanjavaju pojavu da su i privatni i javni sektor prema svim odabranim pokazateljima najuspeniji u Koreji, ileu i Meksiku, odmaklim stadijumom us-

87 penog reformisanja i privatizacije javnog sektora. Ovakav njihov zakljuak demantuje podatak iz tabele 2.2 na str. 69 da je u uspenoj Koreji na primer privatizovano samo malo dravnih preduzea, dok je u neuspenoj Turskoj dravni sektor privatizovan u daleko viem procentu. Koristei podatke samog BB Jalilian i Weiss (1997.) su pokazali da iskustvena provera ne potvruje osnovnu hipotezu da zemlje u kojima postoji zamaan dravni sektor privrede imaju ispodprosene ekonomske pokazatelje. Verovanje u superiornost privatnog u odnosu na javni sektor, kao i amorfnog trita u odnosu na dravnu regulaciju, ostalo je empirijski neutemeljeno. ak ima sluajeva da su i prema pristrasnim kriterijumima efikasnosti privatnih preduzea, dravna preduzea ponekada efikasnija od privatnih (Rowthorn, Chang, 1992.). Zakljuivanje u zatvorenom krugu poetnih pristrasnih pretpostavki i pokazatelja zamagljuje injenicu koju obelodanjuju podaci samog BB da eventualno postizanje potpunog izjednaavanja efikasnosti privreivanja dravnih i privatnih preduzea u zemljama s niskom prosenom efikasnou privreivanja ne bi znaajno smanjilo njihovo zaostajanje u odnosu na zemlje sa viom prosenom efikasnou privreivanja, bez obzira na dostignuti stepen reformisanja i privatizacije javnog sektora u njima. Drugim reima, nema empirijskih dokaza da privatizacija javnog sektora ve sama po sebi proizvodi kao posledicu poveanje prosene efikasnosti poslovanja u jednoj zemlji. Apologeti privatizacije, meutim, ne prezaju od toga da citiraju neku studiju u prilog potvrivanja korisnih posledica privatizacije dravnih monopola, uprkos injenici da sami autori tih studija izriito upozoravaju protiv ekstrapolacije nalaza o pozitivnim efektima privatizacije delova javnog sektora u industrijski razvijenim zemljama sa snanim institucijama meovite privrede, na siromane zemlje i bive socijalistike zemlje u kojima takvih institucija nema (Galal et al., 1992., 563) Podaci samog BB izvetaja, dakle, daju puno povoda za zakljuak da trina reforma i privatizacija javnog sektora mogu da budu u jednom odreenom periodu uspeni samo u onim zemljama u kojima javni sektor ve uspeno obavlja svoje funkcije i u kojima su ve razvijene finansijske i trine institucije meovitih privreda (str. 89). Kada se ovo ima u vidu, onda pravilno postavljeno pitanje glasi od kuda dolaze i zato pritisci da se pozitivni rezultati javnog sektora privatizuju i da se pri tome troe znaajna javna sredstva iz budeta za sprovoenje privatizacije drutveno proizvedenog bogatstva? Rezime osnovnog praktiko politikog prigovora autorima BB, drugih izvetaja Svetske banke i njihovih lokalnih ideolokih derivata, sadran je kao to smo ve uoili u rezimeu glavnog teorijsko-metodolokog prigovora: svoje predloge mera u oblasti industrijske politike i oblika regulacije privrednih tokova ne utemeljuju na svestranoj, temeljitoj i sistematskoj analizi svih relevantnih podataka, nego na poetnom apstraktnom, apriornom, selektivnom i pristrasnom analitikom okviru is-

88 traivanja. Teren diskusije o industrijskoj politici je sveden na zagovaranje privatizacije i zamene dravne regulacije trinom, u cilju postizanja navodno vee efikasnosti i izbegavanja distorzije cena svugde i svagda. Zakljuci i preporuke o prednostima i potrebi privatizacije se stoga neprimereno uoptavaju i primenjuju na veoma razliite konkretne okolnosti pojedinih zemalja nejednakog nivoa drutvenog razvoja, mesta u svetskoj privredi, osobenosti unutranje ekonomske i politike dinamike te stanja uzajamne povezanosti, kvalifikovanosti radne snage i potencijalnog trita pojedinih sektora privrede. U petom poglavlju BB-a se tako nudi drvo odluivanja (Figure 1, A decision tree for state-owned enterprises reform, str. 232) koje zanemaruje ove osobenosti i sadri na svojim granama iskljuivo savete kako treba prevazii prepreke trinim reformama i privatizaciji (divestiture), preporuujui uvek minimum ulaganja u javna preduzea predviena za privatizaciju, potpuno naputajui iskustvo industrijalizacije svih zemalja u kojima su dravne investicije odigrale kljunu ulogu. U zavrnom poglavlju Izvetaj otvoreno preporuuje davaocima finansijske pomoi (meu donatorske agencije BB implicinto ukljuuje i Svetsku banku) da prave razliku izmeu zemalja koje su odane ili nisu odane (uncommitted) reformama javnog sektora na osnovu tri politika kriterijuma spremnosti za reforme (politika poeljnost (desirability), ostvarivost (feasibility) i verodostojnost (credibility) (p.177). U izvetaju se implicitno sugerie da se kriterijum politike poeljnosti ili vladine podrke reformama moe da ostvari putem promene politikog reima bilo kojim sredstvima ili putem izbijanja krize koja menja stav postojeih vlasti prema trokovima i koristima reformi. Time BB naputa raniji oprezniji stav Svetske Banke da u periodima krize reforme javnog sektora nisu odrive (Cook, 1997., p.893). BB takoe indirektno preporuuje da se kriterijum politike ostvarivosti postigne autoritarnim poraavanjem onih koji gube sprovoenjem reformi, pa na strani 191 izvetaja neposredno navodi autoritarnu formu vlasti kao vaan pokazatelj ostvarivosti (Busumtwi-Sam, 1996.). BB istina ne ostaje kod preporuivanja primene puke sile, dodajui da treba nastojati da se pridobiju protivnici reformi odreenim nadoknadama ukoliko su dovoljno snani da spreavaju reforme. Trei kriterijum, verodostojnost vladinog paketa nameravanih reformi u oima svih zainteresovanih strana izvan vlade da e vlada odrati re i doista sprovesti najavljene reforme, prema BB moe da se postigne kroz postavljanje domaih i meunarodnih prepreka promeni politike reformi. Time se zapravo nastoje vezati ruke buduim vladama da ne bi mogle da ponite privatizaciju. Setimo se samo kako patetino govore o potrebi ouvanja kredibiliteta vlade u oima Meunarodnog monetarnog fonda domai ideoloki predstavnici upravo interesa bankovne i korporativne oligarhije ekonomski organizovane u MMF-u i vojno organizovane u NATO, potpuno ravnoduni na pogubne posledice po ivotni standard i kvalitet ivota ogromne veine graana, ukoliko se u ime verodostojnosti sprovedu obeanja Centralna banka Srbije

Das kapital

o ubrzanoj privatizaciji preostalih dravnih preduzea i javnih usluga. Autori BB drugim reima vie od autora prethodnih izvetaja zagovaraju aktivno vrenje uticaja potencijalnih investitora na politike procese i ishode u zemljama primaocima kredita, posredstvom uslovljavanja odobravanja kredita ispunjavanjem kriterijuma politike poeljnosti, ostvarljivosti i verodostojnosti vladinih programa privatizacije. Pomo donatora za projekte unapreivanja upravljanja javnim sektorom je ovim putem svedena na unapreivanje interesa onih koji najvie profitiraju od privatizacije (Kumssa, 1996., Hemming, Unnithan, 1996.). Posledice primene preporuke/zahteva bankovne i korporativne oligarhije da se javni sektor privrede privatizuje Bezrezervno i pojednostavljeno zagovaranje privatizacije u BB-u je sasvim prenebreglo dugorone negativne posledice privatizacije na ispunjavanje funkcija javnog sektora koje privatni sektor ne moe i ne eli da ispuni (Haque, 1996., Kumssa, 1996., Baer, 1996.). ak i autori BB su morali da konstatuju negativne posledice privatizacije. U pokuaju da opravdaju i objasne ove neuspehe i loe posledice kao na primer u Turskoj, zagovornici privatizacije i trine regulacije su primorani da modifikuju polaznu pretpostavku o privatizaciji kao leku za sve. Ad hok nude obrazloenje da je u zemljama u kojima privatizacija javnog sektora nije uspela ona bila preuranjena. Navodno se jo uvek nisu stekli svi potrebni politiki uslovi (poeljnost, ostvarljivost, verodostojnost). Valja uoiti da ima elemenata samokritinosti u BB, kada autori meu potencijalne krivce za neuspene reforme ukljuuju dobronamerne strunjake Svetske banke koji su pokuali da podstaknu zemlje u razvoju da reformiu javni sektor privrede mada nisu bile politiki spremne za reforme (p. 231). Detalja o ovoj priznatoj krivici nema, niti se izvode logiki zakljuci o merama koje treba preduzeti, na primer o ponitenju preuranjenih privatizacija niti o (re)nacionalizaciji neuspenih privatnih preduzea u stratekim sektorima privrede. Elemenata samokritike ima i na onim mestima BB

Das kapital
gde se priznaje injenica da trite ne deluje uvek na najbolji nain, pa se stoga predlae odlaganje privatizacije dok se ne ispune potrebni ekonomski i politiki preduslovi. Ovde samokritinost prestaje poto BB preporuuje da se u periodu odloene privatizacije sprovode mere stabilizacije i strukturalnog prilagoavanja koje doprinose porastu regulativne uloge trinih sila (p. 237), uprkos podacima o loem ishodu primene ovih mera u brojnim zemljama s niskim dohotkom po glavi stanovnika, za koje se u izvetaju tvrdi da bi navodno najvie dobile od sprovoenja reformi. Umesto prednosti, privatizacija je naroito u industrijski nerazvijenim zemljama dovela do dalje koncentracije ekonomske moi i korporativnog vlasnitva ak i tamo gde je bio postavljen cilj da se rasprostrani vlasnitvo deonica meu zaposlene (Haque, 1996.). Iskustvo poslednje decenije XX. veka i prve decenije XXI. veka pokazalo je da privatizacija dravnih preduzea i sistema javnih usluga imala samo parcijalan i ogranien uspeh (Gilbert, R. Kahn, E., 1996., 21) ili je dovela do negativnih posledica ne samo u siromanim zemljama nego i u zemljama sa visokim dohotkom po glavi stanovnika. Ogranien uspeh i negativne posledice privatizacije javnih slubi se najbolje mogu uoiti kroz uporednu analizu argumenata i obeanja koje su izricali zagovornici privatizacije dravno regulisanih prirodnih monopola pre njenog sprovoenja i stvarnih posledica privatizacije prema preporukama neoliberalne teorije Hayeka i Friedmana i taeristike i reganomske prakse deregulacije, liberalizacije i privatizacije. Ovu uporednu analizu emo izvesti na primeru privatizacije proizvodnje i distribucije elektrine energije, u nameri da nalazi ove analize, prikazani u Tabeli 1, doprinesu zaustavljanju i spreavanju njenog sprovoenja u Srbiji. Razloge za nepovoljne rezultate privatizacije proizvodnje i distribucije struje ne samo na periferiji nego i u centru svetske kapitalistike privrede valja traiti u injenici da kapitalistika privatna svojina kao takva ima unutranju tendenciju da izaziva krize hiperakumulacije kapitala. Ova kriza se manifestuje kao viak proizvodnje odnosno nedovoljne potronje usled stalnog smanjivanja nadnica u cilju maksimalizacije profita. Ove krize samo privremeno odlae sve vee preusmeravanje ulaganja novanog kapitala iz proizvodnje roba i usluga, u kreditiranje potronje i finansijske spekulacije. Vlasnici kontrolnih paketa deonica i menaderi transnacionalnih kompanija osloboeni svake kontrole u skladu sa neoliberalnom dogmom o samoregulativnim sposobnostima nevidljive ruke konkurencije privatnih interesa na slobodnom tritu, izveli su na kraju multimilijardersku proneveru i pljaku preko lairanih izvetaja o prihodu i rashodu kao na primer transnacionalna energetska kompanija Enron (Dharan, Bufkins, 2004.). Sistemski proizvedena pohlepa za profitom po svaku cenu bez ikakvih javnih racionalnih i moralnih zadrki krajem 2008. je dovela do pucanja prenaduvanog balona trita nekretninama i hartija od vrednosti to jest derivata novca bez pokria, izazivajui gubitak zaposlenja i ivotnih uteevina. Lananom reakcijom irom sveta osiromaenju i gladi su izloene milijarde ljudi. Iskustveni statistiki podaci o kljunim pokazateljima

89 stanja privrede u celini krajem prve decenije sprovoenja preporuka Svetske banke o strukturalnim reformama i privatizaciji u Srbiji su poraavajui: oko milion nezaposlenih i zaposlenih koji ne primaju plate, gotovo tripliranje duga i prepolovljavanje pokrivenosti uvoza izvozom u odnosu na stanje pre deset godina, smanjenje zaposlenosti u industriji i graevinarstvu na samo 6% ukupno zaposlenih. Ovakav katastrofalan stepen deindustrijalizacije ne bi bio mogu bez sprege dravne agencije za privatizaciju s novopeenim privatnicima bez proizvodnog iskustva, koji su umesto ispunjavanja kupoprodajnih ugovornih obaveza otplaivali kupljena preduzea zaduivanjem nekretnina, rasprodajom zaliha i opreme samih preduzea koje su kupili. Umesto efikasnije proizvodnje, novi privatni vlasnici su gasili proizvodnju, otputali radnike, menjali namenu privatizovana preduzea i pekulisali zemljitem. Preispitati dosadanju privatizaciju i zabraniti dalju privatizaciju javnog sektora to se vie produbljuje sistemska kriza akumulacije kapitala u svetskim razmerama, vlade u centru svetske kapitalistike privrede grozniavo nastoje da spasu kapitalizam od kapitalista. Treba imati u vidu da je intervencija drave od kraja 2008. samo masovnija i oiglednija. Ni u vreme vrhunca sprovoenja neoliberalne politike deregulacije, liberalizacije i privatizacije osamdesetih i devedesetih, drave centra nikada nisu prestajale da subvencioniraju krupne privatne korporacije, obezbeuju im narudbine i proiruju strana trita pretnjom upotrebe sile i stvarnim ratnim osvajanjima. Proces irenja trita i jaanja ekonomskog i politikog uticaja transnacionalnih kompanija pod nuklearnim kiobranom hegemonistike sile, kojem su ideoloki predstavnici kapitala nadenuli pomodno ime globalizacije u poslednjoj etvrtini XX. veka, predstavlja samo reprizu kolonijalnog i neokolonijalnog osvajanja sveta pred Prvi svetski rat. Aktualna masovna dravna intervencija u privredne tokove kao i sprovoenje mera zatite nacionalne industrije i trita zbog nejednakog mesta pojedinih drava u meunarodnoj podeli rada, takoe predstavlja ve vieno deavanje. Nakon izbijanja Velike krize krajem 1929. godine protekcionistike mere u obliku New Deala u SAD, nacizma u Nemakoj i faizma u Italiji, razotkrile su ispod privida slobodne i jednake trine razmene asimetrine odnose moi u borbi za preraspodelu kolonija i udela u svetskom tritu. Nakon izbijanja krize 2008., SAD su prve prekrile NAFTA ugovor o slobodnoj trgovini sa Meksikom, kao da taj ugovor ve od poetka nije favorizovao moniju privredu SAD, zabranjujui meksikim kamiondijama da isporuuju robu na teritoriji SAD. Usled razliitog mesta zemalja lanica Evropske unije u meunarodnoj podeli rada, tokom zaotravanja aktualne krize sve vidniji postaju znaci dezintegracije EU na stare lanice izvoznice kapitalno i informatiki intenzivne tehnologije, mediteranske lanice izvoznice radno intenzivne turistike industrije i nove lanice istone Evrope svedene prevashodno na izvoznice sirovina, nasuprot najavljivanom prerastanju zajedni-

90 Tabela 1

Das kapital

Das kapital
kog trita u politiku uniju. Nejednak stepen dostignutog industrijskog razvoja i zaduenosti onemoguava donoenje jedinstvene politike stimulisanja plateno sposobne potranje, a jedinstvena valuta smanjuje manevarski prostor za voenje monetarne i fiskalne politike prilagoene lokalnim uslovima. Uprkos ovim dezintegracionim tendencijama od izbijanja krize 2008., zajednika odlika reakcije vlasti na krizu u centru svetske kapitalistike privrede je ubacivanje stotine milijardi dolara i evra poreskih obveznika u privredne tokove ne bi li podstakli potranju. U SAD sredstva su usmerena prvenstveno na spasavanje finansijskog sektora privrede koji je poslednje decenije spekulativnim plasmanom kredita najvie doprineo da se manifestuje repriza krize jo veih razmera nego ona iz prve polovine dvadesetog veka. Ovakvo podrutvljavanje gubitaka krupnog privatnog kapitala nije spreilo vrhunske menadere i vlasnike kontrolnih paketa akcija da izmeu sebe podele visoke bonuse. Prijavili su fiktivne profite nastale ubrizgavanjem sredstava iz budeta, istovremeno otputajui hiljade zaposlenih. Najkrupnije banke poput LP Morgan, Chase, Bank of America, upotrebile su deo dobijenih sredstava za kupovinu manjih banaka i otvaranje filijala u inostranstvu. Istovremeno su prepustile bankrotu i plenidbi imovine milione kuevlasnika i sitnih preduzetnika koje su pretodno navele da se hipotekarno prezadue. Zbog ogorenja javnosti nekontrolisanom upotrebom javnih sredstava, dolo je do nacionalizacije nekih banaka i proizvodnih kompanija. Ve sada ideoloki predstavnici krupnog kapitala meutim nagovetavaju da se radi o privremenoj meri dok se ne izae iz krize. Oligopolska koncentracija ekonomske moi ima za posledicu koncentraciju i politike moi, to uslovljava da e reformistike mere dravne regulacije privrede ostati u okvirima ouvanja kapitalistikih odnosa izrabljivanja koji su i doveli do krize akumulacije kapitala. Nasuprot masovne restauracije teorije i prakse kejnzijanizma u centru svetske kapitalistike privrede i ekonomskog nacionalizma, u Srbiji i drugim zemljama polukolonijalno zavisne periferije svetskog kapitalistikog sistema, domae vlade pod veim ili manjim spoljanjim pritiskom Svetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda odnosno vie ili manje podmiene donacijama raznih fondova za razvoj demokratije i otvorenog drutva, planiraju da nastave sprovoenje neoliberalne strategije deregulacije, liberalizacije i privatizacije. Uurbano nastoje da to pre zavre sprovoenje privatizacije prema zakonu iz 2001. godine uprkos saznanjima o razornim posledicama dosadanje privatizacije. Vlade neokolonijalne i kolonijalne periferije su i do sada bile vei katolici od pape. Sprovodile su, naime, privatizaciju daleko veih razmera nego to su to radile vlade u zemljama centra. U bankarskom sektoru koji je kljuan za voenje iole samostalnije politike ekonomskog i ukupnog drutvenog razvoja, na primer, udeo inostranih banaka u zemljama centra retko prelazi desetak procenata. Na periferiji su inostrane banke uspele da obezbede kontrolu esto preko 90% lokalne tednje. Ovo im omoguava da pretvaraju lokal-

91 nu tednju u skupe kratkorone kredite i izvoze iz zemalja periferije visoke ekstra profite koje ne mogu da ostvare u centru, tako da neto priliv kapitala u zemlje koje posuuju novac vrlo brzo se pretvara u nekoliko puta vei odliv kapitala (Small, Denis, 2004.). Transnacionalne korporacije sa seditem u zemljama centra uz pomo korumpiranih lokalnih vlada takoe nastoje da obezbede potpunu kontrolu nad domaim rudnim, energetskim i vodenim izvorima, infrastrukturom, te trgovinskim i hotelijerskim lancima koje su izgradile uz velike rtve itave generacije ljudi u bivim drutvima realnog socijalizma. Pod velom strune objektivnosti ideoloki predstavnici krupnog kapitala neumorno ponavljaju da potpuna liberalizacija i privatizacija nemaju alternative, slepi i gluvi za injenicu da su ak i strunjaci Svetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda poslednjih godina priznali greku svoje dotadanje politike ultimativnog promovisanja privatizacije javnog sektora privrede (Estache, Antonio, 2006.). Da bi sprovela svoju nameru i nameru svojih finansijera o zavravanju privatizacije, lanovi vlade nudi sindikatima i graanima lilihip u vidu bezplatnih akcija javnih preduzea pre nego to se privatizuju, kao i mogunost brzog unovivanja tih akcija. Time vlada nastoji da pokoleba snano protivljenje javnosti privatizaciji elektrodistribucije i drugih javnih preduzea i slubi te navede osiromaene i u visokom procentu nezaposlene graane da to pre prodaju svoje akcije krupnim igraima i pekulantima na tritu kapitala. Anketno istraivanje Instituta za socioloka istraivanja Filozofskog fakulteta u Beogradu sprovedeno 2003. godine je pokazalo da je apsolutna veina ispitanika u celini odbacivala privatizaciju struje (71%), institucija zdravstvene zatite (68%), sistema vodovoda i kanalizacije (67%), a 17, 18, 19% ispitanika je predlagalo da privatizacija u ovim sektorima privrede ostane u granicama 49% vrednosti kapitala odgovarajuih sektora (Vratua, 2004.). Istraivanje istog instituta sprovedeno 2007. godine je pokazalo da je sama najava predloga Vlade da radnicima javnih preduzea bude besplatno podeljeno izmeu 10 i 15 odsto deonica na osnovu ve postojeeg zakona (Dinki, Mlaen, 2005.) kao i donoenje novog zakona u decembru 2006. o podeli besplatnih deonica est javnih preduzea zaposlenima i svim punoletnim graanima bez obzira na godine radnog staa do 15% procenjene vrednosti kapitala, koje e moi da prodaju od decembra 2010., doprinelo je opadanju protivljenja privatizaciji javnih slubi, naroito meu aktivnim lanovima sindikata. Najvee opadanje protivljenja je zabeleeno meu aktivnim lanovima sindikata u sluaju struje (61%, Vratua, 2008.). Potpuno protivljenje privatizaciji javnih slubi, meutim, zagovara i dalje apsolutna veina ispitanika. Imajui u vidu u ovom radu izloenu teorijsko-metodoloku i ideoloko-praktiku kritiku dosadanjeg procesa privatizacije u svetu i Srbiji, neophodno je da se izvede jedino logian zakljuak iz kritike analize sadraja i negativnih posledica praktike primene sintetike teorije privatizacije: preispitati dosadanju privatizaciju i zabraniti privatizaciju jo ne privatizovanih sistema

92 javnih usluga. Donoenjem zakona o zabrani privatizacije prirodnih bogatstava i sistema javnih usluga poput voda i proizvodnje struje, spreilo bi se pogoravanje uslova ivota irokih slojeva stanovnitva usled masovnih otputanja i ukidanja subvencioniranih cena infrastrukturnih usluga, i dalja kolonizacija zemlje. U cilju spreavanja ovih negativnih posledica sindikalisti i aktivisti Holandije i Urugvaja su se izborili da bude donet zakon koji zabranjuje privatizaciju vodovoda (Hall, De la Motte, 2004.). Radnici Srbije ija su preduzea unitena pljakakom, nelegitimnom i esto nelegalnom privatizacijom su poeli da primoravaju Agenciju za privatizaciju da poniti najeklatantnije primere neispunjavanja ugovornih obaveza, smanjivanja ili eliminisanja prethodne proizvodnje, otputanja radnika i pekulativne preprodaje preduzea kupljenih zateenim sredstvima samih preduzea. Borba za vlastita radna mesta i nastavljanje proizvodnje u cilju obezbeivanja gole egzistencije sebe, svojih porodica i komija, pokazala je radnicima i graanima da e biti utoliko uspeniji u toj borbi to vie udrue i koordiniu svoje snage protiv profiterskih interesa parazitske bankovne i korporativne oligarhije. Svedoci smo da do istovetnog saznanja dolaze kroz uee u masovnim trajkovima protiv privatizacije javnih preduzea i smanjivanja izdataka iz budeta na javno obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zatitu radnici i graani u Francuskoj, Italiji, Grkoj, Turskoj Samo masovni i solidarni otpor nastojanju kapitala da u celini prebaci na rad trokove izlaska iz krize koju je kapital izazvao, moe da nametne ogranienja kapitalu u obliku uslovljavanja dodele pomoi iz budetskih sredstava privatnim korporacijama ouvanjem proizvodnje i radnih mesta i progresivno oporezivanje. Ujedinjeni otpor je pogotovo preduslov (re)nacionalizacije i podrutvljavanja sredstava za proizvodnju odnosno ukidanja kapitalistikih odnosa proizvodnje koji ciklino proizvode krize. Ukoliko izostanu kreativni oblici samo-organizovanja i meunarodnog ujedinjavanja radnika i graana raznih etniko-kulturnih, rodnih i profesionalnih identiteta bez obzira na razlike u nadnicama i taktikama borbe, transnacionalni kapital e nastaviti da nas sve fragmentie i diferencirano izrabljuje i tlai koristei drevni imperijalni princip zavadi da bi vladao, odnosno da bi parazitirao na privatnom prisvajanju drutveno proizvedenog bogatstva. (Nova srpska politika misao, oujak 2010.)

Das kapital
tions of the public sector in Latin American economies, Public Choice, 88, 365-379. Busumtwi-Sam, J. (1996). Models of economic development in Africa: lessons from the experiences of Ghana, 1975-95, Journal of Commonwealth and Comparative Politics, 34, 174-198. Cook, P. (1997). Privatization, public enterprise reform and the World Bank: has Bureaucrats in Business got it right?, Journal of International Development, 9, 887-897. Chang, H. and Singh A. (1993). Public Enterprises in Developing Countries and Economic Efficiency: A Critical Examination of Analytical, Empirical and Policy Issues, UNCTAD Review, no 4, Geneva. Chang, H., Singh A. (1997). Can large firms be run efficiently without being bureaucratic?, Journal of International Development, No.9, 865-875. Cook, P. and Kirkpatrick, C. (eds) (1988). Privatization in Less Developed Countries. Brighton: Wheatsheaf Dinki, Mlaan, 2005: Konferenciji za novinare. Blic, 10.03.2005; Strana: 8, http://82.117.206.29/Develop/ vesti.nsf/feaee540dc011162c1256e7d0032cb98/ 35b82fda05ed6b4fc1256fbf007b3229?OpenDocument Dharan, Baalla, Bufkins, Williams (2004) Enron: Corporate Fiascos and Their Implications. Foundation Press. ISBN 1-58778-578-1. http://www.ruf.rice.edu/~bala/files/dharan-bufkins_enron_red_flags.pdf. Fontaine, J.-M. and Geronimi, V. (1995). Private investment and privatization in sub-Saharan Africa, in Cook, P. and Kirkpatrick, C. (eds) (1995). Galal, A. et al. (1992). Welfare Consequences of Selling Public Enterprises: Case Studies from Chile, Malaysia, Mexico, and the UK. Washington: World Bank. Gilbert, R. J, Kahn, E. P. (1996) International comparisons of electricity regulation, Cambridge University Press Haque, M. (1996). The public service under the challenge in the age of privatization, Governance, 9, 186-216. Hall, David (2003) Evaluating the impact of liberalisation on public services. March 2005. http://www.psiru.org/reports/2005-03-EUU-horizeval.doc Hall, David, Lobina, Emanuele, de la Motte, Robin, 2004: Making water privatisation illegal: - new laws in Netherlands and Uruguay, http://www.psiru.org/reports/2004-11-W-crim.doc Harriss, J. et al. (eds) (1995). The New Institutional Economics and Third World Development. London: Routledge. Hemming, E. i Unnithan, N. (1996). Determinants of privatization levels in developing countries, Social Science Quarterly, 77, 434-444. Hoefle, John, 2001: Bushs Energy Pirates Are in Global Power Grab, Executive Intelligence Review, no. 30, August) Jalilian, H. i Weiss, J. (1997). Bureaucrats, business and economic growth, Journal of International Development, 9, 877-885 Kumssa, A. (1996). The political economy of privatization in Sub-Saharan Africa, International Review of Administrative Sciences, 62, 75-87. Raghavan, Chakravarthi (1999), FDI Is No Panacea for Souths Economic Woes. Third World Resurgence October/November Rowthorn, B. and Chang, H. (1992). The political economy of privatization, The Economic and Labour Relations Review, 3, 1-17. Sharon Beder (2003) Power Play: The Fight to Control the Worlds Electricity. Melbourne and New York: Scribe Publications and the New Press. Small, Denis ( 2004) Empire Strikes Back: Spanish Banks Recolonize Ibero-America, Economic Intelligence Review, July 2 Vickers, J. and Yarrow, G. (1988). Privatization: An Economic Analysis. Cambridge, The MIT Press. Vogel, S. (1996). Freer Markets; More Rules: Regulatory Reform in Advanced Industrial Countries. Ithaca: Cornell University Press. Vratua, Vera (2004) Stavovi o privatizaciji u Srbiji krajem XX i poetkom XXI veka, A. Mili, ur. Drutvena transformacija i strategije drutvenih grupa: svakodnevica Srbije na poetku treeg milenijuma, Beograd, ISIFF, ISSBN 86-80269-73-5, 71-110 Vratua, Vera (2008) Raskorak izmeu elja i stvarnosti u procesu i projektu privatizacije i participacije u Srbiji poetkom XX veka u uporednoj i longitudinalnoj perspektivi, u S. Vujovi, ur., Drutvo rizika : promene, nejednakosti i socijalni problemi, ISI FF, Beograd, 135-180, 527-528 World Bank (1993). The East Asian Miracle: Economic Growth and Public Policy, A World Bank Policy Research Report. Oxford: Oxford University Press. World Bank (1994). Adjustment in Africa: Reforms, Results and the Road Ahead, Policy Research Report. Washington, DC: World Bank. World Bank (1995). Bureaucrats in Business: The Economics and Politics of Government Ownership. Oxford: Oxford University Press.

Prof. dr. Vera Vratua predaje sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. lanica je Savjeta Novog Plamena.

Literatura:
Adams, Chris (2001) Privatising Infrastructure in the South. Focus on Trade, May B92 (2010) Zavriti privatizaciju u 2010, 9. januar, izvor Tanjug, http://www.b92.net/biz/vesti/ srbija.php?yyyy=2010&mm=01&dd=09&nav_id=402981 Baer, W. (1996). Changing paradigms and changing interpreta-

Das kapital

93

Pred ekonomskim sunovratom

prof. dr. Aleksa Milojevi Slobodno trite Samo to je sa istorijske scene siao jedan prosvetiteljski projekat (komunizam) ve se pojavio drugi prosvetiteljski1 zvani globalizam. Prema Vaingtonskom sporazumu koji je temelj globalizma (amerika vlada, Svjetska banka i MMF, 1980.) kroz liberalizaciju trita u meunarodnim razmerama ostvaruje se novi polet u ekonomskom razvoju. Uklanjanje graninih prepreka kretanju roba, ljudi i kapitala treba da doprinese sveoptem napretku. Uska nacionalna trita su neefikasna. Efikasnost je u rasprostranjenim tritima koja svima donose dobrobit. Prije svega to se odnosi na mogunost ispoljavanja raznovrsnih komparativnih prednosti, koje su do sada bile guene carinskim i drugim zaprekama. Privatizacija, liberalizacija i makrostabilnost treba da stvore klimu za privlaenje investicija, ukljuujui i one iz inostranstva (tiglic., 2002.; 80). Naglasak je na ovom poslednjem, na uveanju obima investicija razvijenih na podrujima manje razvijenih zemalja. To je potpuni ekonomski zaokret, do tada neviena radikalna izmena sveta. Dotadanji model ekonomskog razvoja, po kojem su se sredstva drala u mjestu, a robe i radna snaga kretale u suprotnim pravcima (i na toj osnovi su nastajale tolike razlike u razvijenosti), sada se iz temelja rui. Poveava se pokretljivost kapitala. Nie nadnice i kvalitetna radna snaga privui e masovne investicije iz pravca razvijenih u nerazvijene. Ukidanjem graninih prepreka kretanju roba proizvoai e moi da svojim jeftinijim proizvodima osvajaju rasprostranjena trita Evrope. Slino je i sa kretanjem radne snage. Globalno evropsko kretanje i zapoljavanje vodie izjednaavanju nadnica i ivotnog standarda. Ujedinjena Evropa (Evropska unija) e na osnovi globalizma postati zemlja izuzetnog ukupnog bogatstva i izravnanja u bogatstvu pojedinaca ali i naroda. Za sve to potrebno je zahvaliti slobodi trita, kojeg je nuno to prije i to doslednije ostvariti. Otvaranjem granica postii e se opti ekonomski napredak, socijalno i regionalno uravnoteenje. Nakon ovolikog i ovakvog civilizacijskog napretka koji se oekuje, i koji je na pomolu, protivljenje slobodi trita postaje krajnje nerazumno, neprihvatljivo i za svaku osudu. Evropsko ujedinjenje izrasta u veoma snanu ideologiju kojoj se do sada kod nas skoro niko nije usprotivio, i koja, po svojoj odanosti, nadvisuje prethodnu komunistiku. Predsednici drava i vlada u svojim pristupnim govorima redovno izgovaraju rei odanosti evropskom putu vlastite zemlje i naroda. Na toj osnovi bespogovorno se izvravaju svi savjeti i preporuke koji dolaze iz centra putem raznih komesara, konsultanata, savetnika, misija, agencija, ne pitajui se za posledice. U ime evropske budunosti rue se vlastite privrede (putem privatizacije), zapada se u nepodnoljive dugove, rastu deficiti, raste nezaposlenost. ! Ali, evropski put nema alternativu! Ovo su prolazne tekoe do svetle dugorone evropske budunosti. Evropa trai rtve. Put u Evropu je trnovit. Kako neodoljivo sve ovo podsea na ideologiju komunizma. to je horizont udaljeniji time je svetlost vea. Oivljavaju i podseanja o trnovitosti puta i rtvama. Naravno, ovo je sasvim drugaiji sistem i ideologija pa je i pojam trnovitosti puta i rtava razliit. Ovdje nema gulaga, Golih otoka, zatvaranja, prisilnih radova, to je bila ideologija internacionalnog komunizma. Ovo je ideologija internacionalnog kapitala koji ubija siromatvom. I suvie lepo da bi bilo mogue. Nekada zlatna kaika, danas slobodno trite. Nekada od svakoga prema sposobnostima svakome prema potrebama, danas izravnanje na slobodnom tritu. Nekada ko je dole bie gore, ko je nita bie sve, danas bogatstvo za sve. Bivi Sovjetski Savez predstavljao je protivniku varijantu prosvjetiteljske utopije univerzalne civilizacije u kojoj su trita bila zamenjena centralnim planiranjem... Utopija globalnog slobodnog trita nije izazvala tolike ljudske rtve na nain kao to je to izazvao komunizam. A ipak s vremenom ona e se moda uporeivati s njim po patnji koju izaziva. (Gray J., 2002.; 23)

94 Na delu je ponovo sukob ideologije i stvarnosti. Nesklad izmeu trenutka i venosti. Budunost nije u sadanjosti. Kako je mogue da ta izuzetna ekonomska racionalnost koja donosi takvu svetlu ekonomsku budunost tako temeljito rui manje razvijene privrede, upravo u mjeri njihovog otvaranja prema razvijenim? Kako je mogue da e to otvoreno trite u budunosti graditi, ako na svom poetku tako nemilosrdno rui? Zar postoji razlika izmeu otvorenosti trita u poetnoj i nekoj kasnijoj fazi? Ili je po srijedi gorka istina da ono to otvoreno trite srui u svojoj poetnoj fazi nikada nee biti izgraeno. Ili e se morati napustiti ideologija otvorenog trita da bi se sve nanovo izgradilo. Oslanjajui se na 500-godinju istoriju ekonomije, deindustrijalizacija koja se ostvaruje pod uticajem Vaingtonskog sporazuma od 1980-e, ini taj sporazum veoma sumarnim. Potujui dosadanju ekonomsku istoriju to bi bilo mogue i potrebno izbe i . U sluaju da se ove ideje prihvate i ostvare, oko polovica svjetske populacije bie izloena neizmernim patnjama, kae Dozef tiglic , ameriki nobelovac. (The Origins, 2006.;XV) Sliku svetle evropske ekonomske budunosti najsnanije muti upravo ono na emu je ta budunost zasnovana - slobodno trite. Osloncem na otvoreno trite kao nosioca ekonomskog i socijalnog napretka Evrope, izvren je izbor onoga to nema ni svoju praktinu ni teorijsku potvrdu. Razvoj razvijenih nije se ostvarivao na osnovi slobodnog nego na osnovi neslobodnog, ogranienog, regulisanog zatienog trita. Ekonomska istorija evropskih drava je istorija veoma otrih carinskih i drugih zatita manje razvijenih u odnosu na razvijenije zemlje. Postepeno, odgajajui svoje privrede na otrim carinskim zatitama, sa smanjenjem razlika u razvijenosti, te zatite su se postepeno smanjivale, irei prostore slobodnijeg meusobnog trinog delovanja. Ali potpuno slobodno, otvoreno, harmonizovano trite nikada nije ostvareno, do dananjih dana. U XIX. vijeku, kontinentalni dio Evrope nije se dao prevariti pokuajima Engleske da ostane jedina industrijalizovana nacija na svetu i njenim vizijama o globalnoj ekonomskoj harmoniji u kome bi ostatak sveta proizvodio sirovine za englesku industriju, a za uzvrat kupovao gotovu robu. Ostatak Evrope i prekookeanske drave sprovodile su istu politiku koju je Engleska provodila od kraja 1800-tih, relativno visoku carinsku zatitu da bi razvila industriju. Uprkos prirodnoj zatiti zbog visokih transportnih trokova SAD su izgradile svoju industriju elika titei je carinama koje su ile i do 100 %. Predsjednik Abraham Linkoln je odbio pokuaje Engleske da se uvede meusobna slobodna trgovina sledeim reima: Slobod-

Das kapital
na trgovina je dobra stvar. teta samo to jo uvijek nemamo novaca za nju. (Reinert E., 2006.; 32)
Stajui u odbranu svoje manje razvijene privrede u odnosu na razvijeniju Englesku i njeno nastojanje da se uvede slobodno trite, da bi je podsetili na njene visoke carinske zatite u njenoj istoriji, mladi ameriki ekonomisti su iskovali krilaticu: Nemoj sluati ta Englez pria, nego gledaj ta radi. Podseajui Ameriku na njenu ekonomsku prolost, danas bi se moglo rei: Nemoj sluati ta ti Amerikanac govori, nego gledaj ta je radio (Reinert E., 2005.; 15). Ono protiv ega se tako estoko borila, dok je bila manje razvijena, shvatajui slobodno trite kao osnovnu pretnju svom razvoju, sada upravo to preporuuje manje razvijenim, kao osnovni lek njihovog ekonomskog ozdravljenja i napredovanja. Pored ovih i brojnih drugih dokaza koji govore da praksa ekonomskog razvoja nije na strani slobodnog trita, tu su i vredni teoretski dokazi. Ekonomskog izravnanja nema na tritu. Ono je u proizvodnji. U trinom susretu vie i nie produktivnosti, odnosno jeftinijih i skupljih roba, prevaga je na jeftinijim robama. Prema zakonu konkurencije ne dolazi do trinog ujednaavanja (izravnanja) cena nego do odstranjivanja proizvoaa skupljih roba sa trita, do njegovog ekonomskog unitenja. Izravnanja su u proizvodnji. Tek je na osnovi ujednaavanja produktivnosti mogue ostvarivati priblian nivo cena na tritu. S obzirom na izuzetno visoke razlike u razvijenosti (produktivnosti) izmeu razvijenih zapadnih i ostalih evropskih zemalja, slobodno trite nije osnova opteg ekonomskog napretka. Sasvim suprotno. Slobodno trite je veoma uspean mehanizam zarobljavanja i skoro potpunog ekonomskog unitenja manje razvijenih. Razvijenima nije potreban razvoj manje razvijenih koji bi im svojom snagom oduzimali dio trita i bogatstva. Potreban im je njihov to potpuniji nerazvoj. A da je slobodno trite moan mehanizam ekonomskog unitenja manje razvijenih, vidi se i po obimu zalaganja i materijalnih ulaganja (pomoi) da se ono ostvari. I ponovo paradoks, nedoslednost. Po svom konanom rezultatu iza slobodnog trita, na strani manje razvijenih, ostaje ekonomska pusto, golet, sprena zemlja. Slobodno trite deluje bez ostatka. Konkurencija deluje do unitenja slabijeg. Takva zemlja i takva podruja za razvijene su beskorisna. Samo od podruja na kojima se odvija odreena ekonomska aktivnost razvijeni mogu imati koristi, bilo kada se radi o mogunostima kupovina ili odreenim proizvodnjama sirovina i slino. Zbog toga razvijeni se suprostavljaju delovanju slobodnog trita

Das kapital
do krajnjih granica. Oni ga koriguju. Slobodno trite postaje neslobodno bilo pod uticajem humanitarnih i drugih pomoi, kredita i slino. Upravo na osnovi tih korekcija slobodnog trita odrava se odreeni minimalan nivo razvoja nerazvijenih, onoliko koliko je potrebno razvijenim. Slobodno trite je predmet kritikog promiljanja brojnih slobodnih umova dananjice. Da navedemo samo neke. Kada je postalo jasno da e saveznici pobijediti u ratu, isplivalo je pitanje ta uraditi sa Nemakom koja je za samo 30 godina zapoela dva svjetska rata. Henri Morgentau, ministar finansija SAD od 1934. do 1945. godine imao je plan koji je trebao da onemogui Nemaku da jo jednom ugrozi svetski mir. Nemaku je trebalo deindustrijalizovati i pretvoriti u poljoprivrednu dravu. Sve industrijske maine trebalo je ukloniti, a rudnike potopiti vodom i cementom. Taj plan koji je dobio ime Morgentaunov plan, saveznici su prihvatili na sastanku u Kanadi 1943. i on je pokrenut im je Nemaka kapitulirala. Tokom 1946. i 1947. godine postalo je jasno da je Morgentauov plan stvorio velike ekonomske probleme Nemakoj. Izmeu ostalog produktivnost u poljoprivredi je drastino opala. Delimino, uzrok tome je bio to to su se mnogi koji su postali nezaposleni u industriji vratili poljoprivredi. Bivi predsjednik Herbert Huver poslat je u Nemaku da bi izvestio Vaington u emu je problem. Kada su istraivanja poela da pristiu poetkom 1947. godine, Huver je napisao tri izvetaja. U poslednjem 18. marta 1947. godine napisao je svoj zakljuak o tome ta nije u redu: Iluzija je da se Nova Nemaka...moe svesti na poljoprivrednu dravu. To se ne moe uraditi a da ne istrebimo ili negde ne iselimo 25 miliona ljudi...Manje od tri mjeseca poto je Huver poslao svoj izvetaj dolazi do potpunog zaokreta. Uplaena da bi to moglo da krene prema komunizmu dolazi do zaustavljanja Morgentauovog plana deindustrijalizacije i kree se na reindustrijalizaciju Nemake. Dolazi do smene Morgentaua a na njegovo mjesto se postavlja Maral koji prua ogromnu finansijsku pomo Nemakoj i ostalim 12 zemalja. Za uzvrat one se ukljuuju u NATO savez. Globalizacija je de facto dananji Morgentauov plan za Trei svet. To je ekonomski genocid nad malim narodima. Iako e dananja ekstremna ideologija naposletku morati da popusti pred ugroenou zbog ekonomskih zloina koji su poinjeni u ime globalizacije u delovima svetske periferije, okretanje tog procesa bie veoma bolno. (Reinert E., 2006., 99-123) I Dozef tiglic, ameriki nobelovac, ne predvia dugoronu perspektivu globalizma. Globalni kapitalizam razdiru takve unutranje protivrenosti koje mu uskrauju bilo kakvu dugoroniju perspektivu. To je u celini potpuno neefikasan sistem koji optereuje razvoj nerazvijenih ali i onih koji su ga stvorili, razvijenih. (tiglic D., 2002, 206) Navodi da je globalizam trini boljevizam i ho-

95 lokaust nad malim narodima (Globalization, 2007., 190). U pogledu trajanja globalizma John Gray je jo odreeniji. Slobodno trite ne moe biti trajno u doba u kojem je svetsko gospodarstvo smanjilo ekonomsku sigurnost veine naroda. Sadanji reim globalnog slobodnog trita bit e krai ak i od belle epoque izmeu 1870. i 1914. godine, koja je zavrila u rovovima Velikog rata. (Gray J., 2002., 24) Skoro potpuna odreenost o nunosti skore propasti globalizma kao i naina kako e se to ostvariti dolazi od Dorda Soroa. Kapitalistiki sistem se moe uporediti sa imperijom koja pokriva vee podruje od bilo koje imperije u prolosti. On upravlja celom jednom civilizacijom i kao i kod drugih imperija, svi koji su izvan njenih zidina smatraju se bankarima... Analogija sa imperijom je opravdana jer globalni kapitalistiki sistem doista upravlja onima koji mu pripadaju i ini da je teko iz njega istupiti. Pored toga, kao i svaka imperija i on ima centar i periferiju, gdje centar profitira na raun periferije. Najvanije od svega je da globalni kapitalistiki sistem pokazuje odreene imperijalistike tendencije i on ne tei ravnotei, ve bezobzirno stremi ekspanziji i ne moe se smiriti sve dok postoji i jedno trite ili ikakvi resursi koji jo nisu u njega ukljueni. U tom pogledu nimalo se ne razlikuje od imperije Aleksandra Velikog ili Atile Bi a Boijeg . Ali jednako kao i kod svih poznatih imperija u prolosti, njegova ekspanzionistika stremljenja mogu ga lako dovesti do propasti... Ve mogu nazrijeti nastajanje konane krize. Ona e po svom karakteru biti politika. Vrlo je verovatno da e se pojaviti lokalni politiki pokreti, koji e eleti izvriti eksproprijaciju multinacionalnih kompanija i povratiti nacionalno bogatstvo. Neki od njih mogu uspeti na nain na koji je uspeo Bokserski ustanak ili Zapatistika revolucija...Slom globalnog trita bi bio traumatski dogaaj s nezamislivim posledicama. Ipak, ini mi se lake to zamisliti nego nastavak sadanjeg reima. (Soro D., 1999., 117, 144, 194) Zato Soro toliko strahuje od propasti globalizma i zato misli da bi to moglo da zavri u haosu kao opti dar-mar. Komunizam je pao skoro neujno preko noi. Jednostavno nestali su komiteti a pojavile se druge partije. Svaki narod je ostao u posedu vlastite imovine i resursa. Kod globalizma je sve drugaije. Ovde je teite na imovini i resursima. Prodaje, privatizacije, koncesije, hipoteke prete da pojedine narode skoro potpuno razvlaste od vlasti nad imovinom i resursima, da postanu stranci i suvini u vlastitoj zemlji. Kada se tome dodaju ogromni platni deficiti i dugovi koji tako brzo napreduju i koji guraju narod u potpuno siromatvo neugodno je i pomisliti koju to silnu gorinu, bes, srdbu i osvetu moe da proizvede.

96 Izvozni proizvodi Niste shvatili stvar

Das kapital
ni rata ni mira, krhkog mira i stalne neposredne pretnje ratom. A tada, ko e tada misliti o ekonomiji. Upravo tada, razvijeni iza lea meaju karte. Rizinost die kamatne stope, to stranim bankama donosi izuzetne profite (poto su prethodno preuzeli ili unitili domae). Ostvaruju potpunu finansijsku kontrolu kao osnovu ukupne ekonomske okupacije. Domaa privreda propada a narod naglo siromai. Tranja za kreditima raste na sve strane od graana, privrede do drave. Dravama se uglavnom oduzima monetarni suverenitet ili je on pod strogom kontrolom MMF-a. To je upravo ono to se podrazumeva pod pojmom slobodnog trita. Kao to se vidi, slobodno trite nije slobodno samo od sebe i samo po sebi, ne pojavljuje se samostalno, spontano. Do njega se dolazi. Ono se proizvodi. Za zarobljavanje se danas uglavnom ne koriste vojske, vojne strategije. Ako se i koriste, onda su to tzv. mirovne misije i snage koje odreenom podruju treba da donesu trajan mir i napredak. Na primeru ratnog iskustva Engleske u Indiji ratovanje se veoma usavrilo. Umesto vojnika, podoficira, oficira, generala, danas su postrojene nevladine organizacije, savjetnici, konsultanti, sudije, agencije za razvoj, humanitarne pomoi, krediti i slino. Umesto municije, granata, mina, artiljerije i slino, danas demokratija, ljudska prava, slobodno trite, evropski standardi, licence, certifikati i slino. Od posebnog znaaja je tehnologija ratovanja. Kakav je unutranji sadraj svih ovih pojmova? Jesu li to isti proizvodi i za domae i za inostrano trite? I tu je sredite problema. Moglo bi se rei da ovde vlada obrnut princip. U vlastitoj zemlji: to bolje to bolje u inostranstvu to gore to bolje. Lord Lionel Robbins je izrekao uvenu misao koja otkriva svu sutinu oruja za ekonomsko zarobljavanje manje razvijenih. Jako emo pogreiti ako svetu preporuujemo savete engleskih ekonomista. Ono to oni preporuuju svetu upravo je ono to je tetno primeniti u vlastitoj zemlji. (Robbins L., 1952., 11-12) Kasnije je to u engleskoj praksi ekonomskog zarobljavanja manje razvijenih dobilo svoj odreeniji izraz: ini drugome tetu da bi tebi bilo dobro. Na toj osnovi stvorena je iroka skala pojmova kao izvoznih proizvoda kojima se osvaja inostrano, posebno intelektualno trite, i ekonomski zarobljavaju manje razvijeni. Bitno je da to bude sve ono to nije poeljno da se primeni u vlastitoj zemlji. Norveki ekonomista Erik Reinert je ceo svoj ivot posvetio traenju odgovora na pitanje uzroka siromatva. Zato su neki narodi bogati a drugi siromani, i zato bogati postaju sve bogatiji a siromani sve siromaniji? Doao je do odgovora da siromatvo potie iz pogrenih odluka. Tri su izvora donoenja pogrenih odluka: vlastita nemogunost donoenja ispravnih odluka, neko drugi Vas navodi na pogrene odluke i neko drugi Vas prisiljava na pogrene odluke. Meu onima koji navode i prisiljavaju na pogrene

Jo davne 1946. godine Martin Pakard, komadant Kraljevske mornarice stie u mirovnu misiju na Kipar, sa jo jednim Grkom, Turinom i dva Britanca. Uporno je radio na pomirenju i ve za est meseci dobio je sve potrebne saglasnosti i sa grke i sa turske strane. Radostan i ponosan na svoj rezultat predao je papir D efu (Dord Bil). Kada je sutradan doao reeno mu je: Otputeni ste. Niste shvatili stvar. Zar Vam nisu rekli da nije stvar da se pomire nego da se nikada ne pomire. (The Guardian, 16.02.2009.) Ve vie od 36 godina vode se pregovori o miru na Kipru, a mira ni na pomolu. Kakvo neodoljivo podseanje na na Dejton i neprolazno odravanje napetosti. Sve poinje od poimanja rata i mira. U klasinom poimanju rat su vojske, rovovi, bitke, pobjednik i pobijeeni. Na kraju RATA, mirovni sporazum. Zavretak rata i mir. Veliki u svom sporazumu odmere pravdu i stave taku. Mirovni sporazumi su nepovredivi i trajni. Istorijske i druge nauke kasnije istrauju uzroke i posledice rata. Zaraene zemlje uglavnom u poetku ive u zategnutosti da bi se kroz vreme ti odnosi popravljali do ak novih i produbljenih prijateljstava. Vreme rata je donosilo vreme mira. Sada je sve drugaije. Mirovni sporazum vie ne donosi mir!. On donosi ni rat ni mir. Donosi skoro beskrajne i beskonane nove zategnutosti i zavade. A sve na osnovi popravki od onih koji su ga potpisali. Potpisali ga da bi isticali potrebu za njegovim promenama pruajui podrku sad jednoj sad drugoj ili nekoj treoj strani. Pri tome, podrka se uglavnom prua slabijem. Onda kada zbog podrke neplanirano jaa jedna strana podrka se prua drugoj strani. I tako u nedogled. Od kada su Englezi zauzeli, takorei bez metka, itav jedan potkontinent (Indiju) i tako ga dugo drali u pokornosti ova vrsta ratovanja se pokazala veoma efikasnom. Proizvodnja zavade je osnovno oruje. A estina ovog oruja se posebno ispoljava u pruanju podrke slabijem. Slabiji je spremniji na ustupke koji se od njega zahtevaju (uglavnom prirodni resursi, zaduivanje i slino), to nije beznaajno. Uz to slabiji, kada mu se prui podrka, uglavnom nema granica u svojim zahtevima i nastojanjima, to je od izuzetnog znaaja za veliinu zavade. To poveava obim reagovanja do jue jaeg. Kada se poniti snaga jaeg onda se podrka as jednom as drugom rivalu prua do u nedogled. Ne radi se samo o meunacionalnim zavadama, mada su one najpogodnije. Na irokim jednonacionalnim prostorima Indije Englezi su uspevali da izazovu ogroman nemir i svae tako to su pruali podrku slabijim kneevinama. Sve poinje od podmetnutog sporenja i rata. Potrebno je, i u tome se uspeva, u svetu stvoriti to vei broj malih nezavisnih ali ekonomski veoma zavisnih drava i podruja.2 Pri tome stalno izazivati meusobna sporenja i trvenja bilo tako to e se neprekidno usavravati mirovni sporazum ili to e se kopati po ranama prolosti. Potrebno je stalno drati stanje

Das kapital
odluke glavni su Svjetska banka i Meunarodni monetarni fond, kae Reinert. Navoenje se uglavnom ostvaruje putem konsultanata dok se prisiljavanja vre diktiranjem kreditnih uslova. to je greka vea, uslovi kredita su povoljniji. Znaajan izvor donoenja pogrenih odluka je u obimnim istraivanjima koje ove dvije finansijske institucije ostvaruju, a odnose se na tzv. zemlje u tranziciji. Osnovna odrednica sadraja pojma tranzicije je: manje razvijene zemlje su poseban ekonomski kvalitet i sa aspekta ekonomije za njih je korisno sve ono to bi razvijenima inilo tetu. I tu je zapravo dosledna realizacija engleske krilatice: ini drugome tetu da bi tebi bilo dobro. Ili drugaije reeno, istrauj, saoptavaj to putem interneta, navodi na pogrene odluke. To je intelektualni kolonijalizam. Skoro sve to se odnosi na razvoj manje razvijenih zemalja istraili su Svjetska banka i MMF. I svi zakljuci su usmereni u pravcu ostvarenja razvojne strategije manje razvijenih koja je bitno razliita od strategije razvoja razvijenih. Razvijenim zemljama krupna preduzea a manje razvijenim, tranzicijskim zemljama, mala i srednja. Razvijenim vlastita akcionarska finansiranja a tranzicijskim zemljama krediti. Razvojni izlazi koje preporuuju su: razvoj sela, infrastruktura, poljoprivreda itd. Tu su i preporuke o privatizacijama putem prodaja i slino. Dakle, sve ono ega nema kod razvijenih. Najgore je to je to na strani manje razvijenih tako iroko prihvaeno to ima znaenje pristajanja na intelektualni a onda i na svaki drugi kolonijalizam. Danas djeluje veoma uevno citirati radove eksperata Svjetske banke i MMF-a u ije nalaze se ne sumnja. Oni ne podleu strunom kritikom propitivanju. Jednostavno, to ulazi u nastavne programe, diplomske, magistarske i doktorske radove, a potom u ekonomske i razvojne politike. Ukupna misao o razvoju tako je dobila pogrean tok. Koliki je stepen rairenosti intelektualnog kolonijalizma kod nas (okupacija duha) vidi se i po veoma rairenom stanovitu da ono to je kod razvijenih dobro nama ne odgovara, ovde ne moe da nikne. Nismo mi Nemci, vajcarci, veani, Austrijanci, ne moe to kod nas, rei su koje se redovno uju kada predlaete da se u donoenju odluka ugledamo na razvijene. Upravo suprotno od onoga to se dogaalo u eko, nomskoj istoriji Evrope. Manje razvijene zemlje su se, , u evropskoj istoriji, ugledale na tada najrazvijenije zemlje (prvo Holandiju a onda Englesku) i tako ubrzavale svoj razvoj. Mi danas sluamo ta nam se pria a ne da se ugledamo na razvijene. Objanjenje za ovu pojavu je u nedostatku vlastitih naunih instituta koji bi istraivali problematiku vlastitog razvoja, pratili iskustva razvijenih i ta rjeenja prilagoavali naoj upotrebi. Drugi znaajan razlog je odsustvo potrebnog demokratskog pritiska kojim bi opstanak vlade zavisio od razvojnog rezultata. Nedostatak vlastitih znanja usmerenih na ispitivanje mogunosti sopstvenog razvoja predstavlja na veliki razvojni problem. Nerazvoj vlastite ekonomske naune misli doveo je do politizacije ekonomije. Ekonomija je skoro u celini u rukama politiara to je izvor izu-

97 zetnih opasnosti. Problem je odnosa dugog i kratkog roka, odnosno ekonomske logike i logike odranja i zadobijanja novog mandata. Sutina ekonomije je u dugom roku. Za bilo koji znaajniji projekat potrebne su i desetine godina. To je u potpunom sukobu sa politikom logikom mandata. Sutina vlasti je u posedovanju novca. Nestane li novca, otvorena je pretnja da se vlast izgubi. Zbog toga logika su nastojanja Vlade da u svom mandatu prikupi to vie novca. Odatle tolika opredeljenost na prodaje, poveanje poreza i slino. Troiti novac za dugoronije razvojne projekte je krajnje neprihvatljivo. Posebno ako se procenjuje silazak s vlasti i da bi to politikom nasledniku donelo korist. Politika logika mandata je da se (drugome) svom nasledniku pravi teta. Potrebno je, u vremenu svog mandata, ostvariti to vie loeg koje e ekonomski opteretiti budui mandat. Mogunosti uspenog opozicionog delovanja su tada u porastu. Zbog toga u svom mandatu korisno je to vie zaduiti se, uveati platni deficit, prodati, uveati porez da to ne bi uinili sledei u vlasti i slino. ini drugome (svom nasledniku u vlasti) tetu, da bi ti od toga imao koristi. To je logika naeg unutranjeg (politikog) kolonijalizma koji je na delu. Inae kako objasniti toliko tetnih odluka koje uine Vlade u svom mandatu. Jedan od naina da se to prevlada je u osnivanju nezavisnih ekonomskih instituta koji bi iznosili svoje razvojne strategije parlamentu. Mera uspenosti Vlade onda bi bila u doprinosu ostvarenju tih strategija. Drugi nain je svakako u razvijanju demokratije odnosno razvijanju pritiska na Vladu - na obaveznost rezultata. O stepenu politizacije nae ekonomije govori i podatak o nepriznavanju realnog ekonomskog stanja. Uporno se odbija priznavanje kriznog stanja u privredi. A samo je priznavanje krize osnov za otpoinjanje njenog savlaivanja. Politizacija ekonomije je jedan od izuzetno vrednih izvoznih proizvoda razvijenih. Pruanjem podrke i dovoenjem na vlast onih koji su spremniji na ustupke, odnosno na ispunjenje zahteva koji im se postavljaju, mogue je u kratkom roku prosto samleti domau privredu, unititi je do temelja. Kada nikako nisu uspevali da privole na promenu koncepta privatizacije, pokuajem dovoenja konsultanata, krenuli su drugim putem. Pronali su onoga koji je spreman, radi dolaska na vlast, da promenom koncepta privatizacije skoro u potpunosti uniti vlastitu privredu. Budui prvi ovek vlasti na nekoliko meseci pre nego to e to postati (1997.) uporno je izjavljivao kako e prvi zakon kojeg e ukinuti biti Zakon o privatizaciji. Donesen je novi Zakon koji je do temelja unitio vlastitu privredu. I niko nije kriv. Fenomen globalistikog ekonomskog zarobljavanja je u javnosti djelovanja. Sve se radi javno a odrauje domaa vlast. Kod nas nije sankcionisano delo nanoenje drutvene tete ili drutveno tetan posao. teta! Moda bi se time mogle spreiti mnoge tetne odluke. Kako sada stvari stoje, Vlada i skuptinska veina su u stanju da svojim pogrenim odlukama prosto ekonomski unite vlastiti narod, da ga gurnu u ko-

98 lonijalno ropstvo a da za to niko ne bude kriv. Kao da se ne zna ko je predlagao a ko dizao ruke. Jer opozicija nije u stanju da kontrolie poziciju. Potrebno je razviti mehanizam pravne i strune zatite. Kada bi delo drutvene tete bilo sankcionisano sigurno je da bi to doprinelo dizanju ugleda i udela struke u donoenju vanih odluka. Prekratilo bi se sa rairenom i opasnom praksom potkupljivanja struke kod donoenja poeljnih a tetnih vladinih odluka. A tete i nedela koja su kod nas ostvarena su ogromna i koja seu do masovnih ekonomskih ubistava kakav je sluaj s privatizacijom. Jer, siromatvo i nezaposlenost koje je izazvala privatizacija doveli su do prevremene smrti hiljada ljudi. A koje e silne posledice biti ukoliko se ova privatizacija ne zameni novom. Privatizacija se dogaa samo jednom u istoriji jednog naroda. Od toga kako e ona biti izvedena zavisi ukupna razvojna sudbina naroda. to se tie naeg privatizacionog koncepta, on nas je povukao u istorijsku prolost daleku 200 godina, u vreme privatne sitnosopstvenike svojine devetnaestog veka. Dok se ta svojina ne promeni, odnosno dok se ne izvri reprivatizacija, nije mogue raunati na pozitivan razvojni rezultat. Promenom koncepta privatizacije uraen je glavni posao ruenja domae privrede. Ostalo to se dogaalo spada u red zavrnih radova. Podrka se prua svemu onome to se nikada ne bi uradilo u zemljama Zapada. Iako nijedna zapadna zemlja nije uradila privatizaciju Telekoma na nain kako je to kod nas uraeno, takva privatizacija je dobila sve pohvale. Greke na strani manje razvijenih donose koristi razvijenim. Slino je sa koncesijama nad rekama, banjama, poljoprivrednim zemljitem i slino. Tu je i zastarela dravna svojina nad umom za ta nema strane inicijative da se to promeni kako bi se razvila drvna industrija. Navoenje i prisiljavanje na pogrene odluke po svemu sudei nije teak posao. Izgleda da ima dovoljno onih koji su spremni da radi dolaska i odranja na vlasti prave izuzetne tete vlastitom narodu. U okolnostima globalizma vlade su vie okrenute prema inostranom faktoru, prema ispunjenju obaveza i zahteva koji dolaze sa te strane. Odgovornost za sudbinu vlastitog naroda je veoma smanjena. Nakon to je sruena domaa privreda putem privatizacije i posebno nakon unitenja krupnih preduzea, ispostavljen je zahtev za ukidanjem carina, odnosno otvaranjem trita, to je bespogovorno uinjeno. Umesto realne ekonomske istine da je to pretnja novog dodatnog unitenja privrede prueno je sasvim drugo, krajnje nerealno objanjenje. Nai mali ekonomski liliputanci e na prostranom evropskom tritu konkurentski prevladavati ekonomske dinove do nivoa izravnanja, to e im doneti ogromna bogatstva. Rasprostranjeno slobodno trite je efikasno. Ono donosi bogatstvo svima. U to se veruje i zbog takve ekonomske utopije radi navodnog prikljuenja Evropi rui se i unitava domaa privreda. Izlae se nemilosrdnoj inostranoj konkurenciji do potpunog unitenja. Ekonomski sunovrat

Das kapital

Osnova naeg ekonomskog sunovrata je u ostvarenoj privatizaciji i otvorenosti trita. Pored toga zdrueno deluju jo tri veoma snana faktora: prekomerno zaduivanje pogreno raunanje drutvenog proizvoda i precenjena valuta. Zaduivanje je najbolji nain globalistikog zarobljavanja manje razvijenih privreda. Sa tim se kod nas otpoelo odmah nakon zavretka rata. U poetku mali jeftini krediti sa dugim rokom otplate i dugim rokovima odgode, kako bi pritisak otplate bio to manji. To je ujedno i nain privikavanja na kredite i odvraanja od vlastite proizvodnje. Privreda ne radi, ne proizvodi se ali se sasvim pristojno ivi. Buja uvoz i trgovina. Domae loe vlade, koje skoro nita ne proizvode, pokazuju se uspenim. To je veoma vano. Mogue je pruiti podrku loijem a da bude uspean. Neprekidno dopremanje kredita i odvraanja od domae proizvodnje dobra je priprema za preduzimanje aktivnosti na privatizaciji kao odluujueg projekta ruenja domae privrede. Domau privredu je mogue sruiti a da se te posledice bitnije ne osete. Krediti su uspean amortizer domaih ekonomskih pogoranja. Pored kredita, dio novca e se dobiti i od prodaja, to e stvarati lanu sliku uspeha. Na povrini uspeh, a u dubini ekonomska pusto. Za svo posleratno vreme priblino 2,5 puta vie troimo nego to zaraujemo. Instrumenti unitenja domae privrede veoma pouzdano deluju. Krediti koji pristiu uglavnom ne idu u proizvodnju. Struktura njihove potronje je tipina za kolonijalne zemlje: infrastruktura, potronja drave, socijalne pomoi. Koristi od kredita ostvaruje samo uska grupa dok narod ubrzano siromai. Buja potronja koja svojim inflatornim pritiscima gui proizvodnju i sniava standard ljudi. Otplate rastu a privreda je sve nemonija. Problem se irom otvorio ve 2009. godine. Godinja otplata od oko 100 miliona KM bila je ve prevelika. Potrebno je zaduivati se da bi se dug vratio. Po ve utvrenom scenariju globalistikog ekonomskog zarobljavanja u pomo pritie MMF. Njegov kredit je potpuno razliit od drugih. Po svom ekonomskom sadraju to nosi sva obiljeja zavrnog udarca. Drugi krediti su iznosi sa dugim rokom otplate. Kredit MMF-a je drugaiji. On je veliki sa kratkim rokom otplate. Uz to kredit MMF je uglavnom kredit za likvidnost kao podrka i pomo odranja slabe i nemone vlade. Tu je i stand-by aranman, to skupa s namjenom kredita ima znaenje dodatnog iscrpljivanja privrede. Insistira se na smanjenju javne potronje bez obimnijih drutvenih i privrednih reformi usmerenih na razvoj. Bez toga, smanjenje potronje znai dodatno iscrpljivanje privrede. Otputaju se ljudi sa posla i smanjuje se potronja, to dovodi do smanjenja privredne aktivnosti. Potpuni je nesrazmer izmeu vremena odgode i otplate. Kod nas zavodljivo vreme odgode je veoma dugo i iznosi tri godine. Vreme otplate je meutim svega dve godine. Zbog pristizanja obaveza po kreditu MMF-a iznos godi-

Das kapital
nje otplate sa sadanjih 100 miliona KM se die na 300-400 miliona KM u vremenu od 2012. do 2016. godine. Naravno da to dodatno iscrpljena privreda nee moi da vrati. Kredit se die a da nema dokaza o mogunostima njegove otplate. To je jedan pravac iz kojeg stiemo pred vrata naeg ekonomskog pakla, odnosno pretnji propadanja u kolonijalno ropstvo. Verovatno je da e se i kod nas dogoditi ono to se prethodno dogaalo irom sveta, svugde gde je MMF pruao svoju pomo. Prema iskustvima, samo su zemlje koje su otkazale pomo MMF uspele da izbegnu svoje kolonijalno ropstvo. Kao i kod mnogih zemalja u svetu, onda kada ne budemo mogli da otplaujemo kredit MMF-u reenja e se traiti u reprogramiranju, preuzimanju naih prirodnih resursa (ume, vode, elektroprivreda i slino) pod koncesiju. Tada smo ve u kolonijalnom ropstvu. Pogreno raunanje bruto drutvenog proizvoda poseban je uticajni inilac koji podstie unitenje privrede. Bruto drutveni proizvod, kao mera godinjeg prirasta bogatstva, odnosi se samo na aktivnosti rezidenata. Sve drugo to nije vlastitih ruku delo potrebno je iskljuiti. U naem statistikom raunanju bruto drutvenog proizvoda nije tako. Uraunate su i vrednosti koje su stvorili drugi i koje su uraunate u bruto drutvene proizvode zemalja kojima te vrednosti pripadaju. Prema statistikom iskazu za 2008. godinu bruto drutveni proizvod ima vrednost od 8,4 milijardi KM. U toj godini na platni deficit je iznosio 2,2 mrd KM, iznos utroenih a neotplaenih inostranih kredita je 1,6 mrd KM, doznake iz inostranstva su iznosile 1 mrd KM i oko 0,1 mrd KM odnosi se na vrednosti humanitarnih i drugih pomoi, inostranog finansiranja nevladinog sektora, naih graana koji rade kod stranaca, potronja stranaca i slino. Sve to kada se sabere (4,9 mrd KM) i oduzme od statistike vrednosti (8,4 mrd KM) izlazi da vrednost naeg domaeg bruto drutvenog proizvoda naih ruku delo u tekuim cenama (2008.) iznosi svega 3,5 mrd KM to je 42% statistiki iskazane vrednosti. Naduvavanje tuim vrednostima iznosi ak 58 %. U ovoj vrednosti (3,5 mrd KM) merenom tekuim cenama je i troak inflacije kojeg je potrebno oduzeti. Tek se tada dolazi do realnog iznosa koji je uporediv sa inostranim vrednostima i koji pokazuje pravu sliku naeg materijalnog bogatstva. Kada se od iznosa naeg BDP iskazanog u tekuim cenama (3,5 mrd KM) oduzme inflacija i svede na cene iz 1997. godine, izlazi da na realni bruto drutveni proizvod u 2008. godini iznosi svega 1,7 mlrd. KM. Mereno po stanovniku, to je iznos od 585 KM, to je svega 24 % iznosa iz 1990. godine. Vremenski, po nivou razvijenosti nalazimo se negde u ranim pedesetima godinama prolog veka. Svojim pogrenim odlukama uspeli smo da unitimo bogatstvo

99 stvarano preko 50 godina. Sa tim nivoom dohotka po stanovniku (424$) na samoj smo ivici najsiromanijih naroda sveta. Mera krajnjeg siromatva, u koju grupu spadaju najsiromaniji narodi, je jedan dolar dnevno. Kod nas to iznosi 1,2 dolara dnevno. Ili, pre rata podruje koje zauzima Republika Srpska, bilo je tri puta manje razvijeno od Slovenije. Danas je na bruto drutveni proizvod 28 puta manji od slovenakog.3 To je cena naih pogrenih odluka u privredi, cena pogrene privatizacije i zaduivanja. Ovoliko pogreno raunanje drutvenog proizvoda, gde se 58% tuih vrednosti prikazuje kao svoje, veoma je zavodljivo i opasno. To je lana predstava o svojim materijalnim dostignuima i mogunostima. Realne materijalne vrednosti i odnosi se ne mogu promeniti nainom raunanja. Ekonomija - to su realne materijalne vrednosti gde prevare nisu mogue. to je tue, morae se platiti. Rauni za naplatu uvek na kraju stignu. Tua sredstva u iznosu od 1,6 mlrd. KM inostranih kredita i 2,2 mlrd. KM platnog deficita morae se platiti bez obzira to su ona uraunata u vrednost naeg bruto drutvenog proizvoda. To to su pogreno uraunate ne moe da promeni njihovu ekonomsku sutinu, ne znai da su naa i da se dugovi nee platiti. Opasnost pogrenog raunanja je u prikrivanju stvarnog ekonomskog stanja, odnosno prikrivanju obaveza koje su stvorene i koje nadolaze. Prema statistikom iskazu, na bruto drutveni proizvod po stanovniku (2008.) je iznosio oko 6.000 KM, odnosno oko 4.300 $. Pre rata (1990.) iznos dohotka po stanovniku na podruju Republike Srpske je iznosio 1.756 $. Izlazi da smo sada bogatiji skoro 2,5 puta nego pre rata. Svako i golim okom vidi da to nije istina. Nismo bogatiji nego mnogo, mnogo siromaniji. Posebna opasnost pogrenog raunanja drutvenog proizvoda je u pruanju podrke pogoranjima u privredi. Kako dugovi i deficiti ulaze u raun drutvenog proizvoda, to je stanje u ekonomiji gore, u pogrenom raunanju, ono se pokazuje boljim. to vie dugova, inostranih kredita, to vei platni deficit, time je drutveni proizvod vei. Pravi ekonomski apsurd. Ali, upravo je to realna osnova donoenja pogrenih odluka, podrka slabim vladama. Vlada koja se zaduuje i uveava platni deficit pokazuje se uspenom. to gore to bolje. Dugovi i deficiti uveavaju drutveni proizvod. I to vodi do potpunog ekonomskog ambisa. Niko se ne usuuje da prizna realno ekonomsko stanje, da proglasi krizu. Iako smo u dubokoj ekonomskoj krizi, ona se ne prikazuje, ne obznanjuje. To je samo put u jo dublje propadanje. Dobra vlada nema izgleda za uspeh. Ukoliko bi neko pokuao da sve ovo svede na realno ekonomsko

100 stanje, morao bi da zahteva veoma jako stezanje kaia. Strah je da bi mnogi od toga izdahnuli odnosno pali u toliko siromatvo koje teko da bi preiveli. Zbog troenja tueg (deficiti 2,2 mlrd KM i dugovi 1,6 mlrd KM) troimo skoro dva puta vie nego to zaraujemo. Krenuti na ozdravljenje privrede, na dovoenje potronje u realne okvire, znailo bi stezanje kaia na duplo manji obim. Teko je raunati da bi takva vlada imala izgleda za opstanak. I tu je upravo sva opasnost pogrenog raunanja drutvenog proizvoda. Umesto da se na osnovi ispravnog raunanja stvaraju mogunosti za pravovremena reagovanja i popravljanja, pogreno raunanje nas vodi u potpuni ekonomski glib do zaglavljivanja u kolonijalnom ropstvu. Niko se ne usuuje da se upusti u reavanje problema pre tog gliba. Narod u bedu, siromatvo, kolonijalno ropstvo i niko nee biti kriv. Precenjena valuta je posebna opasnost koja preti naglim survavanjem u duboko siromatvo i duniko kolonijalno ropstvo. To je izuzetno efikasan instrument ekonomskog zarobljavanja manje razvijenih. Njegova efikasnost je u trenutnom djelovanju po modelu velikog praska. Sve lii na dobru pripremu za veliki ekonomski sunovrat. Domaa vlast je slaba i nee moi da obezbedi stabilnost valute. Odatle potreba i opravdanje uvoenja Valutnog odbora sa odluujuom ulogom stranaca kao garancijom uspeha. Monetarna restrikcija je izuzetna. Uveanje novane mase je mogue samo na osnovi pozitivnog salda, putem zamene za stranu valutu. Nema emisije novca. Ono to se zove centralnom bankom zapravo je menjanica. Na tim osnovama inflacija nije mogua, niti je mogu platni deficit. Uspostavlja se vrst devizni kurs od oko 2 KM za 1 Euro. I ponovo razlika izmeu rijei i dela. Jednostavno se zanemari ono to se govorilo i to je temelj odluke. Doznake, krediti, prodaje, pomoi, finansiranja stranaca uveavaju novanu masu. Ovoliki priliv stranog novca prirodno je da bi oborio vrednost domaeg. Bujala bi inflacija i monetarna vlast bi prirodno preduzimala mere da se to sprei. U okolnostima Valutnog odbora o tome se uti. I pored znaajnih ekonomskih pomeranja kurs ostaje vrst. Monetarno se ne menja. Raste precenjenost domae valute, to ostavlja teke socijalne i ekonomske posledice. Inostrane valute su sve jeftinije, a domaa sve skuplja. Sve je isplativije u inostranstvu jeftino kupovati i ovde skupo prodavati. Oni koji imaju novac ostvaruju izuzetne zarade od uvoza, a narod sve vie siromai. Zbog navale jeftinih roba iz inostranstva domaa proizvodnja sve je manja, postaje nemogua. Ne isplati se proizvoditi. Samo se isplati uvoziti. Privreda je ostala bez svoje monetarne zatite. Sa rastom priliva novca (krediti, prodaje) domaa valuta je sve jaa a inostrane sve slabije. Mogunosti izvoza se smanjuju a platni deficit vrtoglavo raste. I u svemu tome kurs ostaje vrst. Ne poputa se. ak se o tome ne vodi bilo kakva rasprava. Kao da problema uopte nema. Naprotiv, istie se monetarna stabilnost kao visoka zasluga Valutnog odbora. Inflacija je minimalna i iznosi oko 7-8 % godinje to je u odnosu na realna

Das kapital
ekonomska pogoranja beznaajno. I ponovo privid i stvarnost. Na povrini relativna stabilnost, a u dubini tektonska ekonomska pomeranja. Skroman iznos inflacije ini vladu uspenom. Zadovoljstvo je i kod graana. Cene ogranieno rastu. Sve je relativno mirno i nema razloga da se taj mir naruava. I ne sluti se da je to zatije pre buru, da je to zapravo priprema velikog ekonomskog sloma. Ukoliko se nastavi sa znaajnim rastom platnog deficita i ne ostvare nova znaajnija kreditna zaduenja nae inostrane obaveze e u naredne dve godine porasti na oko 5,5 mrd KM (2,2 mrd KM platnog deficita, 1,6 mrd KM dosadanjeg spoljnog duga, 0,8 mrd KM kredit MMF i oko 0,9 mrd KM kamata). Ako se zna da je na realan bruto drutveni proizvod (2008.) oko 1,7 mrd KM (cene 1997.), onda izlazi da su nae inostrane obaveze 3,2 puta vee od bruto drutvenog proizvoda. A kada inostrane obaveze dostignu 30% BDP, to se smatra stanjem ulaska u ekonomsku krizu. Kod nas zvaninici ipak izjavljuju da je stanje stabilno i da krize nema. I pored ovakvog zastraujueg odnosa inostranih obaveza i domaeg BDP devizni kurs ostaje vrst. Ni pomisli da se tu neto menja. Da bi se inostrane obaveze podmirile potrebno je proizvesti robe i usluge, prodati ih u inostranstvu i tim ostvarenim devizama vratiti dugove. U ovolikoj precenjenosti domae valute to je nemogue. Domaa proizvodnja je zbog jeftinijeg uvoza skoro uguena. Izvoz je nemogu jer je skup. Skupa je domaa valuta. Strancima se ne isplati kupovati je da bi kupili robu kod nas. Skupa domaa valuta, skupa roba. To su okolnosti nesmirenog narastanja inostranih obaveza, bez ikakvih mogunosti da se pristupi reenju problema. Gledajui ta se dogaalo drugima, vjerovatno je da se nee nita ni preduzimati na ovom podruju. Stranci za to nisu zainteresovani. Svako popravljanje monetarne situacije na osnovi korekcija kursa umanjilo bi dobit koja se oekuje. Svugde gde je bio uveden Valutni odbor vladala je priblino slina situacija. Dugo dranje vrstog kursa ne gledajui na realna ekonomska pogoranja. A onda ukidanje Valutnog odbora i preputanje valute tritu. Njena vrednost vrtoglavo pada, u kojoj proporciji raste vrednost inostranih obaveza. Poverioci profitiraju. Scenario u naem sluaju je priblino sledei. S obzirom da su inostrane obaveze za 3,2 puta vee od BDP inflatorno izravnanje je na nivou 300400%. Sa sadanjih 2 KM za 1 Euro vrednost bi pala na 6 do 8 KM za Euro. Realna (inostrana) vrednost naeg BDP bi pala sa sadanjih oko 1,7 mrd KM na mizernih 500-600 miliona. Vrednost inostranih dugova bi sa sadanjih 5,5 mrd KM porasla na 15 do 20 mrd KM. pekulativna dobit inostranih poverilaca (preko 11 mrd KM) je izuzetna i uveliko prevazilazi sve pomoi koje su pruane. Trud se isplatio. Da bi otplatili inostrane dugove moraemo da izvezemo 3-4 puta vie robe u odnosu na postojee stanje. ivotni standard bi se smanjio za 3-4 puta za koliko bi priblino porasla i nezaposlenost. Pravi ekonomski pakao.

Das kapital
Najvei problem je to se nita ne preduzima da se ovo nadolazee zlo sprei. Saetak i predlozi U osvajanju tuih teritorija nekada se kretalo vojskom, vodili se kolonijalni ratovi. To je postalo skupo i, zbog neprekidnog otpora, neefikasno za odravanje. Danas je to sve jednostavnije i jeftinije. A otpora skoro da i nema. Naprotiv. Saradnja je potpuna. Umesto zarobljavanja, razvija se zastava mira i slobode. Oni koji dolaze donose mir, pravdu, demokratiju, ljudska, manjinska i nacionalna prava, opti ekonomski napredak do izravnanja. U centar se stavi utopija ekonomskog izravnanja na osnovi slobodnog trita kao osnove izgradnje Evropske Unije. Pridruiti se monima da bi i sami postali moni. Da bi se pridruili monima potrebno je da ispunite i neprekidno ispunjavate uslove koji vam se postavljaju. Jer prii monima nije lako i ne moe bez uslova. Uglavnom se to odnosi na ruenje vlastite privrede. Nain da se to uradi dosta je jednostavan. U meusobnoj borbi za vlast samo je potrebno dati podrku onom koji je spremniji za vea ruilaka dela. Nije teko pronai i one koji su, u svojoj pohlepi za vlau, spremni da ostvare takvo nevieno unitenje vlastite privrede kako se dogodilo u naoj privatizaciji i njenom doslednom ostvarenju. Da ne bi bilo otpora bira se put kojim se lake ide. Cilj je da se prikriju tekoe koje bi mogle da se pojave usled unitenja vlastite privrede. Zbog toga obilno slanje pomoi i kredita kako bi umesto domaih stigle robe iz uvoza. Privreda ne radi, a novca i robe ima. Sve je jednostavno i ugodno. Ne radi se, skoro se nita ne proizvodi, a sasvim lepo se ivi. Tu je jo ekanje na prikljuenje Evropi. Onda kada se prikljui bie jo bolje. Biemo Evropa. Svi zaposleni i skoro svi podjednako bogati. Zaista novi poredak kakav se nije mogao ni zamisliti. Iza lea postepeno rastu dugovi, deficiti. Posla i novca sve je manje. Raste siromatvo. Poetna slast poinje da dobiva ukus gorine. Poinje da se uoava da put kojim se lake ide ne vodi daleko. Siromatvo se naglo uveava a vlast to ne priznaje. Uporno se tvrdi da je stanje stabilno i da se ostvaruje dinamian razvoj. Da bi se stanje pokazalo boljim nego to je, ak se vri i pogreno raunanje drutvenog bogatstva (proizvoda). Dugovi i deficiti uveavaju bogatstvo (raun). Odolevanje krizi koja napreduje nije jednostavno. Da bi se opstalo na vlasti trae se inostrani krediti ne pitajui za cenu. Samo da se izdri u mandatu. Stranci trljaju ruke. Za nita dobie se neto. Za bezvredni novac bez pokria koji se posuuje dobie se realne materijalne vrednosti-robe i usluge. Zadravanjem nerealne vrednosti valute (precenjenosti) sve e se to jednom umnoiti za nekoliko puta. pekulativna dobit koja se oekuje je izuzetna. Zarobljavanje putem dugova, deficita, precenjene valute vrlo je efikasno i jednostavno. Razvijene evropske zemlje su uspele da za kratko vreme stvore od ev-

101 ropske periferije svoje rasprostranjeno kolonijalno carstvo. U ime pridruivanja i zemlje koje su se pridruile i one koje su na tom putu dobrovoljno su unitile vlastite privrede, zapale u neizmerne dugove i deficite. Predstava je skoro zavrena. Pridruivanje, slobodno trite, Evropska unija pokazuju svoje pravo lice. Bez obzira ta se dogodilo dugovi i deficiti se moraju vratiti - platiti. U pokuaju da se to kod nas sprei ili da se bar ne ode do kraja potrebno je napustiti dosadanji i stati na put kojim se tee ali sigurnije ide. Zabraniti daljnje zaduivanje. To e nas prisiliti da se okrenemo vlastitim resursima, radu i proizvodnji to je jedini put razvoja i izlaz iz sadanjeg siromatva. Posebno, otkazati kredit MMF-u. Ali nije dovoljno samo zaustaviti zaduivanje. Potrebno je da se ono smanjuje. Smanjenje dugova, deficita. U svom pristupnom govoru predsednik vlade treba da navede za koliko procenata e godinje smanjivati dugove, budetski i platni deficit. Da mesto predsednika vlade dobije kandidat sa ubedljivijom ponudom. Sankcionisati drutvenu tetu. Opozicija nije u stanju da kontrolie poziciju. Potrebno je pronai nain da se sprei mogunost ostvarenja izuzetnih drutvenih teta od strane vlade. To je mogue uiniti sankcioniui pojam drutvene tete, odnosno pruajui mogunost pojedincima i pravnim licima da ustanu u drutvenu zatitu. Da je ovo postojalo, za verovati je da se kod nas ne bi dogodila takva zlodela kao to je ova privatizacija, ili prodaja Telekoma i slino. Izuzeti ekonomiju iz ruku politike. To je mogue uiniti osnivanjem Fonda za nauku koji bi svoje prihode ostvarivao nezavisno od budeta-doprinos za nauku. Ekonomija bi tada bila predmet naunog a ne politikog bavljenja, to bi doprinelo ostvarenju najpovoljnijih dugoronih razvojnih strategija.

Prof. dr. Aleksa Milojevi je direktor Ekonomskog instituta Bijeljina.

Litratura i izvori
Dozef tiglic, Protivrenosti globalizacije, SBM-h, Beograd, 2002. Erik S. Reinert, Globalna ekonomija - kako su bogati postali bogati i zato siromani postaju siromaniji, Cigoja, Beograd, 2006. Globalization, Economic Development and Inequality, An Alternative Perspective, Edward Edgar Publishing Inc. William Prat Hause, 9 Dewey Court Northampton Massachusetts, 01060 USA , 2007. John Gray, Lana zora, Masmedia, Zagreb, 2002. Lionel Robbins, The Theory of Economics Policy in English Classical Political Economy, Macmillan, London, 1952. The Origins of Development Economics, How Schools of Economic Thaught Have Holdresced Development, Talking Books 35A/1 (third floors) Shaphur Jat New Delhi, 110 049 India, 2005.

1 John Gray, 2002.; 36. 2 Kraj socijalizma je doekalo sedam drava, a danas ih je na tom tlu 28 i uglavnom su meusobno zavaene. 3 O svemu ovome opirnije u Prof. dr Aleksa Milojevi, Zaustaviti samounitenje, Ekonomski institut, Bijeljina, 2009., Kulina Bana br. 28 ili e-mail: ekonomskiinstitutbn@teol.net

102

Das kapital

Za demokratsku kontrolu

dr.sc. Michel Husson

red licem krize, ljevica oscilira izmeu dva meusobno proturjena projekta: povratak na slavne tridesete godine i prevazilaenje kapitalizma. Postoji istovremeno paradoksalna dvosmislenost, u injenici to su svi, ili skoro svi, (na ljevici) keynesijanci: ponovo lansiranje potranje izgleda im kao neposredni odgovor na krizu, dok je poveanje plaa i minimum socijalne zatite postao neka vrsta zajednikog nazivnika. Povratak na kapitalizam u stezniku regula i pravila danas je nerealno oekivati, i to u prvom redu iz ekonomskih razloga: nepostojanja koordinacije u planovima ponovog lansiranja potranje na europskoj razini pokazuje da e svatko raditi za sebe. Kriza e posluiti kao izgovor za jako naglaeno blokiranje rasta plaa, sve u nadi da se potakne ivost pojaane kompetitivnosti. Sve uroene mane neoliberalne Europe sada su razgoliene: ne postoji politika mijenjanja novca, ne postoji budet, dok je Sredinjoj europskoj banci zabranjeno posuivati novac. Dosezi aktualne krize i budetski deficiti, koji e se tek pokazati, postavit e problem financiranja drava i iskopati duboke jarke diferencijacija u kamatnoj stopi meu dravama. U sutini, pitanje je politike prirode: trebalo bi ponovno podvri kapitalizam regulaciji, a taj i takav stupanj i nain suoavanja s problemima ponovni regulatori kapitalizma nisu uope spremni zamisliti. Uzmimo konkretan primjer koji se nalazi u protuprijedlogu i alternativnom planu francuske Socijalistike partije, koja predlae da se istovremeno povea Smic (najmanja garantirana plaa) i snizi TVA (porez na dodatnu vrijednost). Kako ne vidjeti da je kombinacija ovih dviju mjera ustvari poticanje na porok? Poduzea e se smjesta pozvati na poveanje cijene rada, kako ne bi dolo do reperkusije u smislu snienja TVA (poreza na dodanu vrijednost) u njihovim cijenama, odnosno kako bi oni sebi osigurali istu visinu mare. Jedini nain da se to sprijei zahtijevao bi uvoenje kontrole ponaanja poduzea. Isto vrijedi i za dogovorenu pomo bankama, te, opoenito uzevi, i za sam plan ponovnog lansiranja potranje. ini se da ovo posljednje nee uspjeti, ali jedno je sigurno: u svakom sluaju nijedna vrsta takvih planova ne moe spontano nametnuti kapitalizmu nove regule funkcioniranja. Ni pedeset milijardi

Socijalistike partije ni sto milijardi Partije ljevice ne bi bile dovoljne da se zaobie prepreka. Svi ili gotovo svi se slau tvrdei kako je podjela bogatstva sredinje pitanje. Neki pak tu lozinku i taj pojam podcjenjuju i dre kako bi on bio u protivurjeju s ovladavanjem uvjetima robne proizvodnje. Francois Chesnais se poziva na Kritiku Gotskog programa u kojoj Marx tumai da je greka navoditi tolike sluajeve raspodjele jer je podjela proizvoda ustvari posljedica uvjeta same proizvodnje Radi se o stvarnoj potekoi: kako promovirati neposredne odgovore na krizu otvarajui alternativnu perspektivu? Cijela se teina pitanja sastoji u tome kako pronai posredovanje izmeu ta dva cilja, umjesto da jedan bude suprotstavljen drugome? Upravo kroz perspektivu demokratske kontrole treba ubaciti most izmeu hitnih mjera i alternativnog projekta. Ba demokratska kontrola predstavlja jasnu crtu podjele izmeu ponovnog utakanja u kapitalizam i prevazilaenja kapitalizma kao takvog. To prije svega znai kontrolu koritenja javnog novca ubrizganog u banke i kontrolu kretanja kapitala. Zatim, to znai kontrolu upoljavanja u poduzeima: zabranu otputanja i raspodjelu rada. Na kraju, to znai i kontrolu raspodjele bogatstava: socijalne nadnice i budet, nasuprot dividendama i renti drave. Stvari su tim jasnije to je ovdje rije o stazama kojima liberali na vlasti odbijaju da se upute, kao to je oito, a to takoer ine i socijalni liberali. To dozvoljava, isto tako, da se bolje i potpunije definiraju zahtjevi koje treba istai, kao to je, na primjer, pravo veta na otputanja, pravo veta na dividende i na javnu pomo. Radi se o nacrtu strategije zasnovane na sljedeoj pretpostavci: ukoliko se kontrola radnika uspostavi nad podjelom bogatstava, ona se nee zaustaviti na tome i neizbjeno e se postaviti pitanje uvjeta same proizvodnje. Ukoliko se razbukta drutveni pokret, on e znati dijalektiki kombinirati ove dvije mete. Prevela J.T. (Politis, veljaa 2009.)

Dr.sc. Michel Husson je ekonomist koji radi na Institut de recherches conomiques et sociales u Parizu. lan je Copernicus Foundation i Znanstvenog savjeta ATTAC-a. Njegova osobna web stranica je http://hussonet.free.fr .

(p)ogledi

103

Istorijski bilans i budunost demokratije

prof. dr. Zoran Vidojevi emokratija u svom liberalnom, danas dominantnom vidu, uprkos svom irenju, inklinira istorijskom zalasku, pre svega zbog svoje potinjenosti profitu. Usled toga nastaje nezadriva redukcija njenog sadraja na proceduru. Njene socijalne i moralne sastavnice u najveem broju sluajeva ili se marginalizuju, ili ponitavaju. Zapostavlja se kljuno pitanje njene svrhe i njenog smisla. Svetska politika kretanja i naini organizacije javnog ivota nisu u znaku opte prihvaenosti, nunog rasta i neizbene istorijske pobede liberalne demokratije. Ipak, i pored svih svojih velikih ogranienja, ona je doprinela nestanku, ili, bar, smanjenju tiranskih reima. Usled duboke i trajne krize neoliberalnog kapitalizma i njenih posledica, koje bitno utiu i na stanje liberalne demokratije, jaaju mogunosti nastanka novog talasa maskiranih i otvorenih autoritarnih, ak i (neo)totalitarnih sistema, ali i radikalne demokratije. Epohalna zbivanja, pre svega nova istorijska neizvesnost, kriza ivljenja i rizici globalnog karaktera - otvaraju pitanje potrebe i realnih izgleda demokratsko-liberalnog socijalizma.1

Kljune rei: demokratija, istorijski bilans, demokratsko-liberalni socijalizam. Zalazak demokratije, tanije, involucija i regresija uticaja, privlanosti i delotvornosti njenog liberalnog oblika, epohalno dominantnog, kao i zakrljalost drugih vidova demokratije, moe se uporediti sa zalaskom svetog. Oba ta zalaska manje su uslovljena procesom raaravanja (post)modernog sveta i demitologizacijom njegovih noseih ideja nego strukturalnom krizom kapitalizma bez koga liberalna demokratija nije mogua, njegovom nesposobnou da demokratiji ulije novu ivotnu snagu i da onemogui prevlast profita nad njome. Zalazak svetog je posledica modernizacije, pre svega sekularizacije, premetanja svetog na antropoloki, tehniki, potroaki i hedonistiki plan. Zalazak demokratije je posledica pretvaranja profita u ovozemaljskog boga, gubitka poverenja u njenu oslobodilaku snagu, duboke krize ivljenja i ruiniranja osnovnih ljudskih vrednosti bez ijeg ostvarivanja ona biva svedena na mehanizam institucija. Teza o zalasku demokratije u dubinskim slojevima svetsko- istorijskih zbivanja mora se zaotriti posredstvom sledeih pitanja. Je li demokratija danas zaista od univerzalne vanosti za celokupno oveanstvo? Sadri li principe koje prihvataju svi narodi, sve rase i kulture sveta, kao ono to je primarno za njihov politiki ivot? U svojim razliitim oblicima, posebno u danas dominantnom liberalnom vidu, moderna demokratija jeste

vrednost prvenstveno za narode i drave severnoamerikog i evropskog politiko- kulturnog kruga koji ini jezgro zapadne civilizacije. Druge civilizacije preuzimaju poneto od tog oblika demokratije i prilagoavaju ga sebi. Meutim, to ne znai da svi narodi sveta smatraju da je liberalna demokratija (ili neka druga) vrhunsko politiko dobro. Ovo pogotovo kada su u pitanju narodi koji su pod neokolonijalnom vladavinom monih zapadnih drava, kao i oni kod kojih je religija istovremeno politika, i obrnuto, a religiozne vrednosti gotovo u potpunosti odreuju svakodnevni ivot, kako je to, recimo, u islamu. Te vrednosti su osnova onoga to se naziva religioznom demokratijom, bitno razliitom od liberalne. Sem toga, postoje kulture u kojima pojedinac i njegov ivot uopte nemaju onakav znaaj kakav imaju u zapadnoj civilizaciji. Za njih demokratija nema takvu privlanost. Najzad, u samim zapadnim zemljama demokratija u drutvenoj praksi i masovnom doivljavanju njenih vrednosti, mnogo je manje privlana nego to se to prikazuje u ideologizovanoj, strukturom moi determinisanoj i samim tim neistinitoj slici onoga to ona zaista jeste. Ozbiljna i kontinuirana kriza demokratije, pre svega njena potinjenost profitu, pad objedinjujuih sposobnosti u drutvima sastavljenim od vie nacija, vera i rasa, porast spoljanjeg i unutranjeg nasilja u ime njenih vrednosti, nizak nivo legitimnosti ustanova koje nose njen predznak, provalija u pogledu politike moi izmeu onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada, rasprostranjeni politiki apsentizam - spadaju meu bitna obeleja njenog sadanjeg stanja. Istina demokratije ne moe da se probije kroz mrani sjaj modernog doba.2 Mrani sjaj je i lani sjaj. Ako se ne prepozna kao takav, istina sutinskih granica tog doba, te stoga i demokratije, je nedostupna. Unutar hiper-optimistike teorije demokratije smeten je u celosti sledei stav . Sartorija. On pie: Vetar istorije duva samo u jednom pravcu - ka demokratiji.3 Nikada vetar istorije nije duvao samo u jednom pravcu. Ona nije linearni proces koji u sebi sadri nunost kretanja ka demokratiji kao jednom jedinom modelu politike i ire organizacije drutva, niti je liberalna demokratija jedini oblik demokratije, mada jeste najrasprostranjeniji u svetu. Sem toga, demokratija nije ireverzibilni proces. Ona moe biti slomljena i zamenjena nekim oblikom diktature, pre svega demokrature. Ozbiljne ekonomsko-socijalne krize ne idu u prilog demokratiji. Iz njih se mnogo vie i ee raaju autoritarni obrasci politike i opte organizacije drutva nego demokratski. ak ih moe podrati veina stanovnitva. Biti graanin u Kantovom smislu kritike upotrebe uma u javnim stvarima nije jednom za uvek osvojeno. Graanin se moe srozati na nivo podanika, a demokratska drava na plebiscitarnu diktaturu. Stvar-

104 nost demokratije u velikom delu sveta je, zapravo, stvarnost fasadne demokratije. U situaciji ozbiljne svetske i domae krize ona moe prerasti u otvorenu ili prikrivenu diktaturu stranog i domaeg kapitala, koruptivnih elita, posebno u zemljama bez demokratske tradicije i politike kulture u znaku razboritosti i tolerancije, ali i otpora novoj despotiji pod velom demokratije. Teze o istorijskoj nunosti napretka liberalne demokratije u svetskim razmerama, Sartorijeva, Hantingtonova, kao i Fukujamina, ne stoje iz jo jednog razloga. Mogu li se drave koje u svojim okvirima uglavnom vode rauna o demokratskim procedurama, ali napolju ubijaju neke narode i razaraju njihovu zemlju radi svojih stratekih interesa - okarakterisati kao dosledno demokratske? Tu je na delu globalizacija nasilja i zastraivanja u ime liberalne demokratije, pa takva politika dobija svojstva (neo)liberalnog totalitarizma koji iza sebe ostavlja stotine hiljada mrtvih, pusto i bedu. I najzad, po emu bi liberalna demokratija, ali i demokratija uopte, morale biti poslednja re politike istorije oveanstva? Otkud znamo kako e pojedinana drutva i celokupno oveanstvo organizovati svoj poredak i javni ivot u neto daljoj budunosti? Stavovi poput navedenog Sartorijevog (inae, jednog od najpoznatijih autora koji se bavi problematikom demokratije) ne mogu izdrati ozbiljnu teorijsku i empirijsku proveru jer su u osnovi plod ideoloke slike poeljnog sveta (za njihove zastupnike) i jedna od varijanti koncepcije kraja istorije . Budunost demokratije je u najmanju ruku neizvesna. Nasuprot preovlaujuim prognozama u teorijama demokratije da ona u svom liberalnom obliku postaje glavni proces - moe se postaviti verodostojna hipoteza da e dominantni svetski politiki trend biti sve vie u znaku novog ekspertskog elitizma, diktature otuenog znanja, autoritarizma i novih vidova totalitarizma. Jer paljivo itanje znakova vremena govori o tome da svet kao celina ulazi u epohu sve dubljeg ekonomskog pada, ak i kolapsa,4 krize meunarodnog poretka, regionalnih, a moda i planetarnih sukoba razliitih vrsta, kao i istorijske neizvesnosti. Demokratija postaje ispranjena od viih svrha, gubi duu i privlanost, te stoga i legitimitet. Demokratskom panoptimizmu nema mesta. Iako je liberalna demokratija, i pored svih uroenih slabosti znaajan korak napred u odnosu na diktature i totalitarne sisteme, ona, s obzirom na neprekidno suavanje svoga sadraja, nije u stanju da reava pitanja socijalnih pretpostavki politikog subjektiviteta graana, niti se u njenim okvirima dovoljno problematizuje pitanje njenog smisla i njene svrhe. Prosto irenje njenih oblika nije dokaz njene stvarne ukorenjenosti kao naina politikog poretka i ivota, niti etike zasnovanosti. Tragae se i za demokratijom socijalno i humanistiki usmerenom, samoupravnom, kosmopolitskom, konsonciacionom, kao i drugim njenim vidovima.5 Moda i za nekim zasnovanim na religioznoj etici. S kakvim uspehom - ne zna se unapred. Oni nisu, niti bi trebalo da budu, negacija onog to jeste vrednost u liberalnoj demokratiji.

(p)ogledi
Obnova demokratije jeste hitna potreba epohe. Meutim, teie se i za neim jo nepoznatim, to nadilazi dosadanje vidove demokratije i kree se ka nekom novom politikom i transpolitikom obliku. Jer su ljudi u velikom delu dananjeg sveta zasieni postojeom demokratijom, mada su onde gde jo postoji skrivena ili otvorena diktatura, eljni, naravno, ne nuno, i osiromaene demokratije. Logikom savremenog kapitalizma, zapravo profita kao samosvrhe, liberalna demokratija nezadrivo klizi ka pretvaranju u privide i maske koje prikrivaju neformalnu mo, partijsku oligarhiju i pseudo- javnost. Doivljava neku vrstu svetsko- istorijskog udesa i kvarenja koji se prikazuju kao njen trijumf. Objektivno, u svom suenom, proceduralnom vidu, naginje istorijskom zalasku, ako se njena stvarnost uporeuje s njenim normativnim pojmom. U odnosu na zlatno doba , vreme istorijskog kompromisa rada i kapitala u Evropi sredinom prologa veka, kvalitet demokratije, pre svega njene socijalne dimenzije, danas je u nesumnjivom padu. Postoji realna mogunost novog talasa autoritarnih i prototalitarnih sistema, maskiranih fasadnom i paradnom demokratijom, sa snanim udelom sinergije otuenog znanja, ekonomske i politike moi, kao i koncentracije vlasti u rukama korporativno- dravnih elita. Novi oblici totalitarizma mogu imati podrku u zemljama u kojima se uspostave, nita manju od podrke koju su imali nacizam, faizam i staljinizam. U tom kontekstu totalitarna demokratija je daleko od marginalnih trendova u budunosti. Svi ti procesi su izgledniji, kako stvari danas stoje, od njima suprotnih koji bi vodili obnovi demokratije. Kljuna pretpostavka za to su nadilaenje kapitalizma, svetski mir i oduhovljenje naina ivota. Neophodno je da poetna taka problematizacije odnosa sadanje svetske krize i demokratije bude uvid da se ne radi samo, niti prvenstveno, o finansijskoj ili iroj ekonomskoj krizi nego upravo o strukturalnoj krizi svetskog sistema kapitalizma. Taj sistem bi morao biti glavno polje analize, a ne neki pojedinano uzeti njegovi delovi, monetarni ili drugi. Mogu se postaviti dve hipoteze, kada je re o uticaju te krize na razvoj demokratije u globalnim razmerama. Prva je da e kapital reagovati na vlastitu krizu svetske reprodukcije daljim suavanjem demokratije koje e dovesti u pitanje i onu njenu proceduralnu dimenziju na koju je demokratija u najveem broju sluajeva ve svedena. Drava e svojim pojaanim intervencionizmom u korist kapitala objektivno sve vie ograniavati te, ve veoma osiromaene sadraje demokratije, pre svega tekovine socijalne i participativne demokratije, preuzimati na sebe izvesnu naredbodavno- starateljsku ulogu radi obezbeivanja bar donjeg praga socijalnog mira, pravila igre podreivati tom svom intervencionizmu, te na taj nain delovati u smeru jaanja autoritarnog modela celokupnog drutvenog sistema. Druga hipoteza je da bi se u delu zemalja u svetu gde se ve zaeo otpor novom kolonijalizmu mogla pojaviti nastojanja da se rehabilituje samoupravni i par-

(p)ogledi
ticipativni model demokratije, a moda i potrae neki njeni novi vidovi. U tim zemljama liberalni oblik demokratije ve nema veinsku podrku. Ali, nezadovoljstvo uvoznom, liberalnom demokratijom, moe rezultovati i veinskom podrkom diktaturi, a u nekima od njih i teokratijom, odnosno, njenim spojem s diktaturom. Neoliberalni model kapitalizma, a time i njemu svojstvene demokratije, oigledno doivljava strategijski neuspeh. To se, pored ostalog vidi iz injenice da Amerika danas ima dug oko 40 triliona (40 hiljada milijardi) dolara. To je oko etiri puta vie nego ukupan godinji ameriki nacionalni proizvod6 Sem toga, u svim razvijenim privredama u prethodnih 25 godina profit je rastao po stopi 8 do 10 odsto BDP. Ali, plate i socijalna davanja umanjeni su za taj iznos. Kao rezultat tih promena privredni rast je ostao bez temelja, radna mesta su postala nesigurna, a siromatvo je ponovo oivelo.7 ak i u Nemakoj, jednoj od najbogatijih drava u svetu i istoriji, svako peto dete odrasta u uslovima siromatva.8 Iz navedenih podataka moe se sagledati i to da su razaranje i unitavanje socijalne drave doveli do masovnog osiromaenja u bogatim drutvima, nezadrivog smanjenja kupovne moi glavnine stanovnitva. Sve se to sabralo u svetskoj ekonomsko- socijalnoj krizi, iji je koren u krizi zapadne civilizacije koja jo dominira u planetarnim razmerama, premda pokazuje silazni trend u pogledu svetskog znaaja i uticaja, kao i njen proizvod - liberalna demokratija. Ne moe se zasigurno znati ime e to zavriti. Nije verovatno da e usled tih procesa doi do obnove real- socijalizma velikih razmera, odnosno, do te vrste radikalnog revana istorije. Neto od te obnove ipak je mogue, posebno u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju u kojima vlada brutalni kapitalizam. Dugoronije gledano, u nekima od zemalja najvie zahvaenih krizom, ukljuujui i one razvijene, moglo bi doi do pojave autoritarnih i totalitarnih sistema, moda i gorih po socijalnim posledicama u odnosu na ono to je nastalo u sistemu real- socijalizma posle njegove najdue faze koja je bila u znaku strahovlade. Istorija nije zatvorena za takvu mogunost. Demokratija moe opstati kao jedinstvo emancipatorskog pokreta i poretka, onoga to je kree napred i to joj daje stabilnost, sinteza delotvornosti i participacije graana u donoenju vanih politikih odluka, slobode i socijalne pravde, znanja i morala. Ona je uvek nedovren proces, ali s jasnim ciljem. Nijedan vid demokratije ne moe biti svugde opte prihvaen. Ona mora biti pluralistika, i po sadraju i po oblicima. Valjan politiki poredak demokratije jeste poredak u kome se ona pribliava svome pojmu, ili se, bar, ne udaljava od njega. Ali, demokratija nije samo to. Mora imati mesta i za inovativne elite. U takvom poretku su i graani i elite stvaraoci politike, svako u svom domenu, ali uvek u odnosima bliske saradnje, gde izmeu njih nema jaza u drutvenom statusu. Bez takvih elita, nije mogua kopa s informatikom erom i njoj primerenom demokratijom, niti nadilaenje granica epohe velike istorijske neizvesnosti.

105 Politiki poredak te vrste mora sadrati socijalnu dimenziju, biti inilac koji doprinosi smanjenju (s tendencijom iezavanja) siromatva i bede, kao i prevelikih socijalnih nejednakosti. Ujedno, on bi morao biti i moralni poredak u kome politika stremi realizaciji opteg dobra. Jer bez pitanja o optem dobru ...zamire politiki ivot i odumire politika zajednica.9 Demokratija je takoe reim vlasti, a svaka vlast - kako je davno primetio lord Ekton - kvari, dok apsolutna vlast kvari apsolutno. No, nije sigurno da svaka demokratija kvari manje nego drugi sistemi politiko-ekonomske i kulturne organizacije drutva. Slabe i koruptivne demokratije, s viepartizmom iji je glavni cilj podela plena, kvarnije su od asketskih, nekrvavih autoritarnih reima, bar kada je re o pohlepi za materijalnim dobrima. Svakako, glavno merilo prirode vlasti jeste odnos prema pravu na ivot i slobodu. U tom smislu, totalitarna vlast je najiskvarenija. Pojmovno i praktiki, savremena liberalna demokratija vezuje se za viepartijski sistem. Taj sistem u naelu ima prednost u odnosu na jednopartijski. Jer omoguuje, opet naelno govorei, slobodu izbora izmeu razliitih politikih i vrednosnih opredeljenja. Meutim, samo uspostavljanje viepartizma, bez drugih vanih elemenata, pre svega boljih uslova ivota za sve, daleko od toga da je dovoljno za demokratiju. Jednopartijski monopol esto se zamenjuje faktikom monopolskom raspodelom vlasti i privilegija izmeu nekoliko partija, pri emu je nebitno jesu li one trenutno vladajue ili opozicione. One se smenjuju na vlasti i formiraju posebnu politiku klasu koja u simbiozi s posednicima bogatstva, sainjava jedinstveno telo, kada se radi o njihovim stratekim interesima. To je posebno karakteristino za zemlje post-realsocijalistike tranzicije. U najveem delu tih zemalja vie nema strahovlade. Ali, to nije prvenstveno rezultat uspostavljanja viepartizma, koji je esto skrivalica za nastavak autoritarnih obrazaca vladavine, nego pre svega iskustva represivnosti prethodnog sistema i straha postojeih vlasti od masovne pobune ako bi se ponitile makar i skromne tekovine njegovog ukidanja. U starim liberalnim demokratijama, poput amerike i britanske, ve decenijama funkcionie neka vrsta dvopartijskog jednopartizma, to je na prvi pogled paradoksalno. Meutim, paradoks iezava ako se paljivije razmotri sutina tog fenomena. Naime, nema nikakvih bitnih razlika izmeu dveju dominantnih i konkurentskih partija. One se voljom politikog tela smenjuju na vlasti, ali onemoguuju izbor stvarne alternative postojeem sistemu. Vodei predstavnici obe partije dre sva kljuna politika mesta i raspolau velikim novcem, neophodnim za izborne kampanje i odranje na vlasti. Partije drugaijih orijentacija niim od toga ne raspolau, te su sistemski marginalizovane. Jednopartijski sistemi u izvesnim istorijskim okolnostima, i pod uslovom da ne uspostavljaju strahovladu, mogu biti pogodniji od viepartijskih - kada treba osigurati jedinstvo zemlje, sloene u nacionalnom, religioznom i socijalnom smislu, opustoene i traumatizovane ratom i/ili okupacijom, kao i kolonijalizmom, kada je neophodno izvriti primarnu modernizaciju, i slino. U takvim okolnostima otvaraju se izgledi za pobolj-

106 anje ivotnog poloaja donjih klasa i slojeva, jaaju institucije dravnog i optedrutvenog jedinstva i privrenost kolektivnim vrednostima, obezbeuje se koncentracija volje, politike energije i raspoloivih oskudnih sredstava, zemlja se izvlai iz teke zaostalosti i siromatva, relativno se smanjuju unutranje napetosti i sukobi. Vano je da se, nakon te, obnoviteljske faze drutvenog razvitka, omogui prelaz ka kvalitativno novoj, u kojoj se postepeno gradi racionalni, a ne atomizovani, istorijski neproduktivni, partijski i iri politiki pluralizam. Dakle, ne moe se nezavisno od istorijskog, socijalnog, politikog i kulturnog konteksta jedne zemlje favorizovati viepartijski u odnosu na jednopartijski sistem. Podrobnija analiza fenomenologije partijskog organizovanja i grupisanja pokazuje da ne postoji samo neka vrsta jednopartijskog viepartizma nego i, dubinski posmatrano, svojevrsnog viepartijskog jednopartizma (prilikom formiranja partijskih kartela), ako se dopire do logike njihovog ponaanja i interesne pozadine tog ponaanja. Javljaju se i zameci republikanskih dinastija, i to ne samo u pojedinim kavkaskim dravama koje odskora imaju neku vrstu para- demokratije, nego i u Sjedinjenim Dravama, visokorazvijenoj zemlji, koja se uvruje u klub starih demokratija. Nije li i to simptom stalne redukcije ciljeva i sadraja demokratije i njenog maskiranja neim to ona nije? Sutinska je veza izmeu demokratije i ljudskih prava. Tamo gde tih prava nema, ili su ugroena, nema ni demokratskog poretka. No, to su spoznaje opteg tipa koje se moraju konkretizovati. Ako se zalaganje za ljudska prava pretvori u sredstvo globalnog pokoravanja, pogotovo agresije, ekonomske, politike i ideoloke dominacije, onda se ponitava sam princip demokratije i tih prava. U njihovo ime ini se nasilje i uvodi bespravlje. Osnovno ljudsko pravo jeste pravo na ivot. ta je s tim pravom, kada u humanitarnim i preventivnim intervencijama stradaju desetine hiljada ljudi? Kakva je to demokratija koja se gradi na grobovima nevinih?10 Moe li biti slobode (sem one stoike, unutranje) u uslovima okupacije i novog ropstva? Po emu je takav poredak bolji od neke prethodne despotije ili tiranije? Ne moe se osporiti da u zapadnim zemljama postoje ustavima garantovana lina prava graana i da su ona, verovatno, najznaajniji sastojak demokratije koji, u celosti gledano, nije podlegao takvoj degeneraciji kakva se dogaa njenim drugim elementima. To se posebno odnosi na spreavanje samovolje vlasti. Naravno, to ne znai da uopte nema krenja ljudskih prava u tim zemljama. Ali se to deava mnogo ree nego u preostalim diktaturama i apsolutistikim monarhijama u svetu. No, garantovanje i ivljenje tih prava jeste privilegija graana tih zemalja. Sasvim je drukija situacija u ponaanju vlasti najmonijih zemalja Zapada prema onim, nepokornim, a vojno slabim dravama i narodima izvan njihovog kruga. Ubijanje u ime ljudskih prava najvei je zloin i cinizam. Stoga se pitanje tih prava mora posmatrati u globalnim razmerama. Demokratija (sa svim svojim manama, ali i tekovinama) na doma-

(p)ogledi
em terenu monih zapadnih zemalja, moe biti praena, a tako esto i biva, despotizmom i tiranijom prema spolja. Pravo na slobodu je temeljno ljudsko pravo i jedno od kljunih merila demokratije. Ali, politika sloboda, ija je bitna sastavnica nepostojanje straha od dravne vlasti, mora biti praena slobodom od gladi, nezaposlenosti i socijalne besperspektivnosti. Ako tih drugih sloboda nema, onda politika sloboda malo ta znai, ako ita znai, onima koji ive u uslovima trajne i teke bede. Stoga se demokratija i ljudska prava moraju sagledavati u najirem egzistencijalnom i epohalnom kontekstu. Niko nema prava da monopolski odreuje ta su ljudska prava i kakvi su kriterijumi demokratije i slobode. Koren ljudskih prava je u prirodnim pravima oveka kao oveka.11 U uslovima pljakake privatizacije, koja je sutinski povezana sa pljakakom globalizacijom (P. Burdje), prljave borbe za vlast, vladavine vazalnih i potkupljivih elita, velikih i dehumanizujuih socijalnih nejednakosti, diktature kapitala, a ne samo diktature u ime proletarijata - nema demokratije. Nju ne unitavaju samo tiranija i totalitarni sistemi nego i ogromna nezaposlenost, nepostojanje izgleda da se oni na dnu, ili pri dnu drutvene piramide, odmaknu od takvog svog poloaja. Unitavaju je i patologizacija drutvenih tokova, kao i ponitavanje normi i vrednosti koje omoguuju bar minimum nenametnute drutvene kohezije. Apstrahovanje od tih okolnosti i insistiranje iskljuivo na proceduri (koju preteno odreuju moni i bogati, kad god se radi o njihovim stratekim interesima) jeste stavljanje u zagrade sutinskih socijalnih pretpostavki i sadraja demokratije. Da bi zaista bila demokratska, sama procedura mora iz njih izrastati. Bez toga ona postaje obmana. Demokratija pretpostavlja potrebu za njome, osmiljeno, stalno i organizovano zalaganje za njeno ostvarivanje. Valjane institucije nisu same po sebi demokratija. One trae ivog subjekta i njegov aktivitet. Ne tvore je ljudi posebnog kova, pogotovo ne sveci i aneli. Ali nema demokratije ako u njenim institucijama ne preovlauju poteni ljudi koji nee zloupotrebljavati vlast. Normativno visoko vredne ustanove postaju prazan ram ako im takvi ljudi ne daju peat. Moraju se navesti i jo neka vana unutranja ogranienja demokratije. Nije re samo o muci usklaivanja mnogobrojnih interesa, poznatoj bolesti stranarstva u njenom liberalnom obliku, sukobima partikulariteta, fenomenima demokratskog elitizma, oligarhizacije vlasti i sl. Radi se o tome da se od demokratije esto oekuje vie nego to ona objektivno moe dati. S jedne strane, bitno se suavaju njeni sadraji, ona se podreuje logici profita, trae se oblici zatite od nemogunosti vladanja u veoma sloenom postindustrijskom drutvu, kao i zatite od otrovnih plodova same demokratije (Keane). S druge strane, ona se shvata, bar u fazi izlaska iz autokratskog ili totalitarnog reima, kao neka vrsta spasonosne formule. To je bilo posebno karakteristino za evropske zemlje tranzicije krajem devedesetih godina prologa i poetkom ovoga veka. Doivljava mitologizaciju kako usled njenog pretvaranja u specifinu robu koja se, zapakovana

(p)ogledi
u lano- sjajni ideoloki omot, prodaje na svetskom tritu, tako i zbog njenog shvatanja kao politikog boga koji moe sve. Antiki pojam mere neophodan je kao usmeravajue naelo njenog razvoja i njene moi. Ozbiljan ispit demokratije u dananjim (post)modernim drutvima jeste u tome kako ona moe funkcionisati kada vreme nije lepo, tojest u uslovima produbljivanja ekonomske krize i antagonizacije tih drutava, poveanja nezaposlenosti i siromatva, kao i nepoverenja u institucionalne aranmane. Postoji i jedna vrsta samoredukcije i samoukidanja demokratije posredstvom rave beskonanosti aktivizma njenih protagonista, a da se sve ostalo, posebno privredni razvoj i njegov kvalitet, zapostavlja. Pretvorena u neprestano mitingovanje, raspravljanje i donoenje odluka koje imaju masovnu podrku, usmerenost gotovo iskljuivo na etiku preraspodele skromnog drutvenog proizvoda, pri emu dolazi do njegovog stalnog smanjivanja - demokratija produbljuje drutvenu krizu, umesto da bude put izlaska iz nje, poveava siromatvo, i na kraju doivljava poraz. Iskustva samoupravne demokratije u fazi njene degeneracije u drugoj po redu Jugoslaviji, kao i iskustvo pokreta Solidarnost u Poljskoj, ubedljivi su dokazi za to, a moe ih se jo nai. Stoga se u institucionalizaciji demokratije mora voditi rauna o tome da e sfera materijalne proizvodnje zadugo ostati sfera nunosti. Ta se nunost moe samo ublaiti, uiniti humanijom, ali se ne mogu otkloniti njena tegoba i neophodnost pokoravanja tehnolokim imperativima. U identifikaciji postojeih i predvianju buduih magistralnih tokova na starom kontinentu pogrean je pristup: ili Evropa diktature, tehnokratskih i scijentokratskih elita, ili Evropa demokratije. Postoje razliiti sadraji i oblici demokratije, ali i diktature. Ne moe se uvek povui jasna granica izmeu njih, pogotovo ne u vreme globalizacije. Diktatura ima surove, ali i prefinjene vidove u kojima se prvenstveno ovladava duom, i to prividno nenasilnim sredstvima. Ona se ne svodi na surovu i beskrupuloznu politiku vlast. Sjedinjuju se diktatura znanja i ekonomsko- socijalna diktatura kapitala, posebno onog korporativnog, s odreenim oblicima politike demokratije. Stoga je pogrean prilaz stvarnom odnosu demokratije i diktature kao meusobno nedodirivih entiteta. Ali pogrena je i pozicija u kojoj se izjednauje mo objektivne diktature kapitala i snaga politike demokratije. Prva je jaa. Tako e najverovatnije i ostati u budunosti Evropske unije, kao i u globalnim razmerama. No, treba imati u vidu da e diktatura kapitala biti znatno izraenija u perifernim zemljama te Unije nego u njenom sreditu. Problematizacija odnosa demokratije i diktature namee potrebu dubljeg sagledavanja odnosa demokratije i nasilja. Otkud to da se u procesu koji otvara izvestan prostor za slobodno izraavanje politikih uverenja i politiko organizovanje, neometano samovoljom vlasti - javlja prava provala nasilja, posebno u mnogim nacionalno, verski i rasno heterogenim zemljama tranzicije? Zar ne bi trebalo da bude obrnuto? Nije re o legalnoj i legitimnoj upotrebi sile, koja mora biti svojstvena demokratskoj dravi. Re je o patolo-

107 kom, zloinakom nasilju. Potisnute mrnje buknule su svom snagom uporedo sa otvaranjem sistema za vee politike slobode, ak i njegovim posredstvom. Uspostavlja se izopaena i opasna demokratija u znaku progona i satiranja pripadnika drugih naroda i vera, svih koji nisu Mi, ili kao Mi, po principu ili se pokloni, ili se ukloni (S. Vrcan). Teza da je to nuna faza u prelazu ka nekoj pravoj demokratiji, nije odriva. Jer se na takvim osnovama ne zasniva slobodna nego totalitarna demokratija. Zbivanja na jugoslovenskom prostoru poslednjih decenija to potvruju. Meutim, to nije specifinost samo tog prostora ve je pojava ireg opsega. Ona se ne moe objasniti iskljuivo sistemskim i istorijskim iniocima, kao i meunarodnim sklopom moi, ve se mora ii i do problematizacije psihikih predispozicija za agresiju, sadranih u moguem ponaanju znatnog broja ljudi, do antropolokih korena zla. Na istorijskom vidiku sada nema dovoljno materijala ni subjekata za bitnu obnovu demokratije i za sintezu, ili bar meusobno proimanje i nadopunjavanje njenih razliitih vidova. To je granica globalne istorijske situacije. Takoe nema nieg to bi u doglednom vremenu moglo, bar u onom evropskom i severno- amerikom politiko- kulturnom krugu, zameniti demokratiju, sa svim njenim znaajnim manama, i doneti neki, kvalitativno vii oblik naina ivota. Ali, ako njena bitna obnova i uzdignue spadaju u poslove koji su i hitni i dugoroni, pri emu je njihov ishod neizvestan, postoje potreba i odreene realne mogunosti da se sadanji krupni nedostaci demokratije smanje, poto se ne mogu sasvim otkloniti. Otpor njenom suavanju, degeneraciji i manipulaciji njome, premda veoma neizvestan, ipak, nije bezizgledan. On podrazumeva emancipatorsko znanje, razbijanje fatalistike svesti da se ba nita ne moe promeniti, osmiljeno delanje, rizik i odgovarajua sredstva. Demokratija nema smisla ako u onom bitnom ne omoguuje da svet bude bolji. To bitno se sastoji u smanjivanju onih oblika ljudske patnje i nesree koji proizlaze iz duboko dehumanizujue socijalne nepravde i ovekovog ponienja, a pre svega u progresivnom smanjivanju meuljudskog istrebljenja. Sve mora proi kroz to merilo. Svakako, pokreti za demokratiju i ona kao poredak, i pored svojih velikih nedostataka, uinili su krupan istorijski korak napred time to su, njihovim posredstvom, u najveem delu sveta iezli institucionalizovano politiko ropstvo i dugotrajna tiranija. Ograniena i nestabilna sloboda ipak je neka sloboda. Ali se moraju sagledati i neke krajnje opominjue injenice koje svedoe da je bilans stanja dananjeg sveta u pogledu socijalnih pretpostavki slobode i boljeg ivota veine oveanstva - izrazito nepovoljan, u nekim vidovim i porazan. Ima procena da u sadanjem svetu gladuje 950 miliona, a u siromatvu ivi 4,7 milijardi ljudi. Bez pitke vode je 45% stanovnitva planete, a bez sanitacije 50 odsto.12 Regresivni istorijski trendovi najvie pogaaju zemlje treeg i etvrtog sveta. Povrinska demokratizacija nije zaustavila takva kretanja i preokrenula ih ka makar malom boljitku masovnih uslova egzistencije. Meutim, regresivni trendovi zahvataju i razvijeni deo sveta. E. Mandel istie da se u imperijalistikim

108 zemljama nezaposlenost poveala s 10 na 50 milijuna, a u zemljama Treeg svijeta dosegnula je razinu od 500 milijuna nezaposlenih. Kod mnogih potonjih zemalja to znai da je 50% stanovnitva bez posla.. Isti autor navodi podatke da u zemljama Treeg svijeta od gladi i izljeivih bolesti godinje umire 16 milijuna djece. Ta brojka ini 25% poginulih u Drugom svjetskom ratu, ukljuujui i Hiroshimu i Auschwitz. Nastavljajui analizu socijalnog stanja u dananjem svetu Mandel istie da se razvojem kapitalizama u zemljama Istone Evrope i biveg SSSR-a, ponovo budi sve ono barbarsko, ono to socijalno unazauje drutvo. Privatizacija velikih preduzea moe dovesti do otputanja 35 do 40 milijuna zaposlenih, te pada radnikih plaa za 40%. On zakljuuje da je stanje u svijetu danas dramatino: doslovno se radi o pitanju fizikog preivljavanja ovjeanstva13 Svakako, takvo stanje sveta nije uzrokovano samo ekonomskim, politikim i vojnim potinjavanjem njegove veine putem globalizacije, koja ima peat vesternizacije, pre svega amerikanizacije (premda ga postepeno gubi), kao i vazalne demokratije u njenom kvazi- liberalnom obliku. Ali je sigurno da je velikim delom time uzrokovano. Te i sline podatke odgovorna teorijska misao mora uzeti za osnovu dijagnoze sadanjeg sveta, kao i mogunosti, subjekata i naina njegove eventualne promene koja bar zaustavlja regresivne tokove. DEMOKRATSKO-LIBERALNI SOCIJALIZAM? Obnova demokratije, njeno pribliavanje vlastitom pojmu, mogua je kao samodeterminacija pojedinca i samouprava demosa.14 Ali ta obnova nije mogua bez spoja sa njenim ovovremenim pretpostavkama. Ovde pre svega imamo u vidu informatiku revoluciju koja, pored ostalog, prua ansu za veoma brzo saznanje stavova gotovo celokupnog graanstva povodom znaajnih politikih pitanja. (Istina, ona se moe izroditi u tehnoloku osnovu totalne kontrole graana, zavisno od toga ko i u ime ega upravlja drutvom). Ali, nema obnove demokratije bez socijalne pravednosti na temelju snane privrede. Nema je bez pluralistikog istorijskog subjektiviteta, ali i bez novog politikog senzibiliteta, koji sadri i sposobnost za istorijsku imaginaciju. Napokon, nema je bez moralnog uzdignua ovekovog - u smislu uvanja ivota i dostojanstva svakog ljudskog bia, bez suzbijanja tekog nasilja, bez sutinskog ograniavanja pohlepe i grabei bilo koje vrste. To nije samo stvar unutranje revolucije u pojedincu nego i dubokih izmena vladajue civilizacije ija su glavna obeleja stvari, novac i nasilje.15 Svi ti uslovi morali bi sainjavati celinu. Nema nijednog argumenta protiv teze da socijalizam i liberalna demokratija nisu nespojivi, ako socijalizam sadri trinu privredu (koja ne iskljuuje koordinativno planiranje), svojinski i politiki pluralizam, oba u korist radne veine drutva, kao i vladavinu pravinog prava. U vezi s ovom problematikom vredi navesti nekoliko karakteristinih gledita. Najpre ono F. Kaningama. On istie da, ako je razvojna demokratija kompati-

(p)ogledi
bilna s liberalnom demokratijom, a pozitivna sloboda (koja ide zajedno sa razvojnom demokratijom) sa pluralizmom, onda sasvim sigurno ima dovoljno srodnosti izmeu ideala demokratskog socijalizma i vrednosti i politikih opcija ire liberalne demokratije koja nam ukazuje na to da je pojam liberalno- demokratskog socijalizma koherentan.16 Izvesna anticipacija dodira liberalizma i socijalizma moe se nai i u davnanjem zalaganju D. Hjuma da se u svakoj slobodnoj dravi sa krajnjom revnou sauvaju oni oblici i ustanove koji osiguravaju slobodu, savetuju javno dobro i ograniavaju i kanjavaju gramzivost i ambiciju pojedinca.17 Prirodno je da se na temelju dodira i uzajamne dopune humanistikih sadraja liberalizma i nerepresivnog socijalizma javi ideja liberalnog socijalizma. N. Bobio se zalagao za novi drutveni ugovor ...koji u svoje klauzule ukljuuje princip distributivne pravde (dakle, projekat koji je kompatibilan sa praktinom i teorijskom tradicijom socijalizma) i naglaavao da je to jedini nain da se o liberalnom socijalizmu govori, a da to ne bude apstraktno ili pak protivreno.18 Liberalni socijalizam, s njemu svojstvenom demokratijom, iako ne pod tim imenom, opredmetio se u modelu drave blagostanja, najvie razvijenom u Skandinaviji. Ma koliko on bio kao praksa ogranien s obzirom na treba da pojam socijalizma, injenica je da je nadiveo boljeviki socijalizam i pokazao da se moe spajati liberalizam kao filozofija slobode s principima i praksom socijalne pravde i demokratije. Meutim, ako se ima na umu neophodnost saglasnosti teorije s onim to je progresivno u duhu savremene epohe i njenim sutinskim potrebama, kao i genezom liberalizma, onda je bolje upotrebljavati sintagmu demokratsko-liberalni socijalizam nego liberalni socijalizam. Demokratija je tu temeljna odrednica, jer se liberalizam esto svodi na slobodu sticanja privatnog vlasnitva i uveanje bogatstva. Zalaganje za demokratsko-liberalni socijalizam na ravni opredeljenja odreenog pokreta, partije, ili na onoj individualnoj, podrazumeva ne samo politiko i idejno nego i mnogo ire egzistencijalno opredeljenje, nain ivota i odgovarajui sistem vrednosti. Izrasta iz linog i kolektivnog etosa ije su uporine take celovita sloboda, socijalna pravednost, realni humanizam, ravnopravnost svih ljudskih bia, razvijena duhovna dimenzija drutvenog bivstvovanja i mirotvorstvo. To jeste projekt socijalizma s ljudskim likom u kome je ovek i neto vie i neto manje od onog to sada jeste, jer nastoji da nadilazi sebe i smanjuje ono to ga vue nanie. Biti programski i literarno za takav socijalizam, iveti, pre svega delati suprotno tim naelima, vie je od pocepane savesti i nadilazi sferu uvek vanog moraliteta u iole humanizovanoj politici. To je praksa koja unitava svaki izgled za bolju alternativu postojeem stanju sveta. Danas takvo opredeljenje pretpostavlja pre svega suprotstavljanje surovosti neoliberalnog kapitalizma, pljakakoj privatizaciji i masovnom ljudskom ponienju posredstvom sistemskog, sistematskog i progresivnog osiromaenja i bede koji proizlaze iz takve privati-

(p)ogledi
zacije, novim oblicima prisvajanja vlasti pod maskom demokratije, globalizaciji nasilja i straha i tenjama za podinjavanjem sveta u ime slobode i ljudskih prava. Ta veoma vana faza gradnje pretpostavki za demokratsko- liberalni socijalizam koja je znaku borbe protiv, morala bi biti sjedinjena s traganjem za civilizacijom koja ne pada ispod nivoa razvijenog kapitalizma, ali je s one strane naina proizvodnje gde je gotovo sve potinjeno profitu. J. Krasin istie neophodnost uzajamnog dejstva i korigovanja metoda socijalizma i liberalizma, potrebu da se koncepcija socijalizma prilagoava polimorfnoj strukturi sveta, svetu svetova, ideja i vrednosti raznih socijalizama. Ne veruje da je povratak socijalizma mogu u Rusiji koja je danas zahvaena ekonomsko- socijalnom i duhovnom krizom. Pita se da li e XXI vek biti vreme novog pristupa socijalizmu. Njegov je odgovor da za to postoje mogunosti. A da li e se one ostvariti zavisi od toga koliko e socijalizam biti u stanju da se kardinalno obnovi i modernizuje.19 Treba naglasiti da nije istorijski produktivan savez izmeu svakog liberalizma i svakog socijalizma. Postoje primitivni, divlji i agresivni liberalizam, zapravo, pseudo- liberalizam, i isti takav socijalizam. Oni su dve strane jedne iste medalje - politike iskljuivosti i mrnje. Jedan bez drugog ne mogu. Ali ta njihova meusobna zavisnost je istorijski destruktivna. Obrazac njihovih odnosa je u znaku uvenog pitanja: Ko e koga? Politika praksa zasnovana na unitenju protivnika vodi u zatiranje demokratije. Poznat je stav A. Smita da mi ne oekujemo ruak od naklonosti mesara, pivara i pekara, ve od njihovog uvanja vlastitog interesa. Mi se ne obraamo njihovoj ovenosti, ve njihovoj sebinosti, i ne govorimo im o svojim potrebama ve o njihovim koristima.20 Meutim, to nije jedino njegovo teorijsko stanovite, iako je osnovno, kada je re o prirodi ekonomije i organizaciji drutva. On istie i sledee: Drutvo bez dobroinstva moe opstati, dodue ne u najudobnijem stanju, ali prevladavanje nepravde ga mora potpuno razoriti.21 Dakle, A. Smit govori o potrebi drutvene pravde. Ona je uslov i inilac humanizovane demokratije. U neoliberalizmu drutvenoj pravdi nema mesta. Sve to svedoi da izmeu izvornog liberalizma i demokratskog socijalizma postoje dodirne take, jer je takav socijalizam neodvojiv od drutvene pravde. Liberali i socijalisti bie prinueni da u traenju izlaza iz sve dublje krize zapadne civilizacije otkrivaju takve take i ugrauju ih u zajedniku strategiju drutvenih preobraaja. U atmosferi koju obeleava neoliberalni duh i ideoloki pogrom usmeren protiv socijalistike ideje kao takve, a kamoli prakse, namerno se zatura u duboku pozadinu teorijske i istorijske memorije misao Roze Luksemburg: Nema socijalizma bez demokratije, ali nema ni demokratije bez socijalizma. Jo jedna njena misao, zapravo pregnantno formulisana drama istorijskog raskra, doivljava istu sudbinu: Socijalizam ili varvarstvo. Naravno, re je o demokratskom i humanom socijalizmu.22 L. Kolakovski, istina dosta davno, nakon nabrajanja

109 onoga ta socijalizam nije, na kraju svog spisa ba pod tim naslovom, objavljenim krajem pedesetih godina prolog veka, na vlastito pitanje ta socijalizam jeste, odgovara: Socijalizam jeste neto dobro.23 Teko je poverovati da je autor kakav je Kolakovski tim svojim reima vrednovao postojeu praksu koja se podvodila pod pojam socijalizma. On je, najverovatnije, imao na umu normativni pojam socijalizma. Meutim, izgledi socijalizma, poznatih tipova, ili nekog novog, moraju se smestiti u postojei kontekst svetske moi. Koliina bilo kojeg socijalizma i njemu svojstvene demokratije u ovom istorijskom trenutku bie strogo kontrolisana od svetskog policajca - Sjedinjenih Drava. im on oceni da je ta koliina postala vea od one koja se unapred podrazumeva, upotrebie sva sredstva, od ekonomskih sankcija do vojnih intervencija, protiv zemlje ija se vlada usudila da pree preko dozvoljenih granica. Moe, za sada, proi, eventualno, samo jedna veoma blaga socijal- demokratska varijanta koja sadri izrazito proameriku i pronatovsku orijentaciju, ili, pak, neki vid u osnovi deklarativnog, u najboljem sluaju socijalizma drugorazrednog znaaja unutar bezuslovne dominacije korporativnog kapitalizma. To su okolnosti u kojima se danas, bez veih rizika, moe ii ka socijalizmu koji je u krajnjoj liniji samo retuiran, manje divlji neoliberalni kapitalizam, nadgledan i struktuiran od Amerike. Za spoznaju tog svetsko- istorijskog konteksta moi znaajna je jo jedna injenica. Naime, ni u jednoj velikoj zemlji ne samo da nema nekog celovitog sistema socijalizma nego u svima postoji, u veoj ili manjoj meri, korporativni i neoliberalni kapitalizam kao osnova njihovog celokupnog poretka. Hoe li, kada i pod kojim uslovima doi do istorijski relevantne obnove socijalizma i razvitka demokratije koja bi mu bila u osnovi, ne moe se sa izvesnou znati. Ali je verovatno da e se taj proces zaeti usled duboko nehumane prirode globalnog neoliberalnog kapitalizma. No, na duu stazu gledano, matricu socijalne, duhovne i najire egzistencijalne renesanse, ako do nje uopte doe, mogu initi transkapitalistike i transocijalistike ideje, vrednosti i prakse u sada nepoznatom vidu. To bi sobom moglo doneti nove sadraje i oblike demokratije. Sve je to sada smeteno u horizont neizvesne budunosti. Jedno je sigurno: ta renesansa, ako bi i postala jaka istorijska mogunost, pretpostavlja primat novog praktikog uma, delanje usmeravano prvenstveno sudbinom oveanstva u celosti. Ma koliko izgledalo da je to posao nekih dalekih generacija budunosti - paljivo osmatranje i sabiranje upozoravajuih znakova sadanjosti govori da je takvo usmerenje hitno, te da duhovna, pre svega moralna revolucija stie drutveno- ontoloki status. Nakon sloma real- socijalizma kao sistema i kao vojnog bloka nastala je ideologija bezalternativnosti koju je nametao najvei deo politikih i intelektualnih elita Zapada. Kapitalizam u njegovom neoliberalnom obliku monumentalizovan je i tretiran ne samo kao

110 ono istorijski najbolje, nego i ljudska sudbina. Nije teko prozreti koliko je to plitka teorija istorije. Ali se odatle ne bi smelo upasti u drugu vrstu plitkosti: da sadanja ozbiljna kriza neoliberalnog kapitalizma nuno vodi ka smrti kapitalizma kao takvog, da poraz tog njegovog oblika nuno raa nadmonu istorijsku alternativu i kvalitativan skok u razvitku demokratije. Nikad poraz jednog sistema ne stvara sam po sebi bolju istorijsku alternativu. Ona mora iznii iz starog sistema, biti oformljena u idejnom, strategijsko- politikom i socijalnom smislu da bi mogla postati bolja stvarnost. Danas u svetu, u najboljem sluaju, ima samo zaetaka te alternative u globalnim pokretima za drukiju civilizaciju, odreenim tekovinama socijalne drave, nekim revolucionarnim kretanjima, pre svega u Junoj Americi, kretanjima koja su u znaku otpora novom talasu kolonijalizma, nezadovoljstvu svetskih razmera uincima neoliberalnog modela kapitalizma, oivljavanju ideje demokratskog socijalizma i zalaganju nekih partija levice u zapadnoj Evropi za ukidanje (u Hegelovom smislu) kapitalizma kao sistema, delu teorijske misli leviarsko-demokratskog usmerenja, segmentima velikih religija u kojima je sadrano zalaganje za socijalnu pravdu i ljudsko dostojanstvo. O tome da bezalternativnost nije opte stanje svesti ponajpre svedoi tendencija povratka prosocijalistikih vrednosnih orijentacija. Jer istraivanje vreno 2007. godine u Nemakoj pokazuje da 45 odsto zapadnih Nemaca i 57 odsto istonih smatra da je socijalizam dobra ideja . Sem toga, Socijalistika partija u Holandiji je gotovo utrostruila broj poslanika na poslednjim optim izborima 2006., a na provincijskim izborima 2007. ostvarila je veliki uspeh... Crveno- zelena koalicija u Norvekoj, koja je na vlasti ve tri godine, zaustavila je privatizaciju dravnih kompanija, pojaala ulaganja u socijalu, a javno zdravlje i brigu o starijima proglasila svojim prioritetima . U paniji vladajua Socijalistika partija ...sauvala je iroku bazu levice i obezbedila nov etvorogodinji mandat u kome e njena politika biti usredsreena na potrebe radnika i sirotinje.24 U istraivanju Fondacije Fridrih Nauman, realizovanom 2009. godine na uzorku od tri hiljade graana Nemake, pokazalo se da svaki drugi ispitanik na nivou celokupne te drave smatra da je bilo neophodno sauvati neke tekovine bive Nemake Demokratske Republike. Posebno kada je re o zdravstvu i obrazovanju, za ta se opredelilo 40 odsto zapadnjaka i 84 odsto istonjaka te zemlje. Znatan deo (28%) zapadnih Nemaca i 39 odsto istonih uveren je da bi socijalizmu trebalo pruiti jo jednu ansu. Treba imati na umu da se takvo uverenje javlja u najrazvijenijoj kapitalistikoj zemlji Evrope. Ti nalazi demantuju povrnu politiku priu o definitivnoj smrti socijalizma kao takvoga. Ali, sve je to jo daleko od razvijene istorijske alternative savremenom kapitalizmu u njegovim razliitim vidovima, bez ijeg nadilaenja, nema ni uzdizanja demokratije na istorijski vii nivo i zaustavljanja njenog posrnua. Ta alternativa moe uspeti samo ako se formira kao ubedljivo bolji nain proizvodnje celokupnog drutvenog ivota i sadri demokratiju superiorniju od

(p)ogledi
liberalne, ije tekovine ne ponitava nego ih ukljuuje u vii istorijski oblik. Ipak, ovde se mora iskazati i jedna opreznost. Levica na vlasti, tanije, ono to sebe razume i proglaava kao levicu, ne garantuje preobraaj drutva ka boljem. Mnoge partije na vlasti koje imaju formalna obeleja levice pokazuju se nesposobnim za novu istorijsku inicijativu i bivaju usisane u logiku kapitalizma, ak i onog divljeg, kao njegovi politiki subjekti. Srbija ima gorko iskustvo i sa svojom doskoranjom, i sa evropskom nominalnom levicom. Upravo su socijaldemokratske vlade u Evropi bile meu glavnim braniteljima i akterima agresije NATO-a na nju. Time se ne daje oprotaj desnici (posebno onoj radikalno- ovinistikoj), ili aneminom centru, za sve to se dogaalo, i to se dogaa u Srbiji, na prostoru nekadanje cele Jugoslavije, u evropskim i opte- svetskim razmerama. Na mnogim takama strategije i taktike partije sva ta tri politika usmerenja su blisko saraivale i sarauju, polazei od svojih vlastodrakih interesa, tako da je nestaje svaka ozbiljnija razlika izmeu njih, iako surovost neoliberalizma i globalna politika nasilja i straha nameu hitnu potrebu novog identiteta levice, ali i partija demokratskog centra i demokratske desnice. Bitna je stvarna politika praksa, a ne naziv i samorazumevanje svake politike partije i svakog pokreta.25 Globalna kriza demokratije i kriza partija levice (kao i partija u celosti), nerazdvojne su. Pravi ispit prirode partija koje sebe smatraju leviarskim jeste odnos prema vlasti, posebno kada su u njoj dominantne, kao i prema socijalnim nejednakostima, to je u bivim socijalistikim zemljama sutinski povezano s privatizacijom. Partije levice koje uestvuju u vlasti ija je sutina kapitalo-parlamentarni sistem (A. Badju), 26 a da pri tome nita ne ine na promeni takvog sistema, posebno na smanjenju dubokih, u osnovi klasnih nejednakosti - zapravo su puka imitacija levice. One su prvenstveno zainteresovane za zadobijanje to veih komada vlasti i materijalnih privilegija koje idu skupa s njom. One daju legitimitet takvom poretku uz povremenu glumu njegove kritike. To je posebno karakteristino za drutva post-realsocijalistike tranzicije. Kvazi- leve i pseudo- leve partije su ak dobrodole sistemu, jer se stvara utisak da i neprivilegovane drutvene skupine, ukljuujui sirotinjske klase i slojeve, posredstvom etablirane levice imaju svoje reprezentante u vlasti, te se stoga vlast moe pozivati na gotovo optenarodnu podrku. Takvu poziciju tih partija Badju opisuje time to kae da u sluaju partija levice, sutina negiranja je prihvatanje. Mesto gde je reeno ne istovremeno je samo mesto prihvatanja.27 Umesto opozicije koju od funkcionera vlasti deli samo politiko protivnitvo u borbi za tu istu vlast, neophodno je dovesti u pitanje same temelje sistema (ali ne putem krvoprolia) u kome vlada totalitarizam kapitala i privatne svojine, ili, kako kae Badju, suprotstaviti se postojeem redu .28 Za takav poduhvat neophodan je novi emancipatorski, sveevropski, a u perspektivi i planetarni pokret, kao ono primarno u odnosu na ve okotale partije levice i sindikate. Bolja civilizacija ne

(p)ogledi
moe nastajati iskljuivo kao plod ma koliko osavremenjenih partija levice nego prvenstveno posredstvom inovativnih pokreta globalnog karaktera. Danas je levica u najveem delu sveta bezidejna, troma, nesposobna da bude na nivou epohalnih izazova, da nae svoj odgovor na svetsku krizu kapitalistikog sistema i da inicira oporavak demokratije. Ona je uvuena u tu krizu, ak je jedan od njenih proizvoaa. I sve dok je tako, kapital, i pored svih svojih kriza, bie istorijski hegemon. Oituju se nesposobnost nominalne levice u zemljama post- realsocijalistike tranzicije da demokratiji da svoj peat, njeno pristajanje na gotovo sveobuhvatnu privatizaciju u korist vrlo uske grupe novih bogataa, velikim delom poreklom iz bive nomenklature , njena potpuna nemo da se suprotstavi divljem kapitalizmu, pored ostalog i zato to deo njenih pripadnika, posebno u rukovodstvima, spada u krupne dobitnike sistemskih promena, a neki od njih ulaze u iri krug kapitalistike klase. Sve to dovodi do toga da su partije koje sebe definiu kao leviarske - faktiki najveim delom istorijski mrtve. Nije iskljueno da usled dubine krize u tim zemljama partije tradicionalne levice u veoj ili manjoj meri oive. Ali, da bi bile nosilac istorijske inicijative morale bi najpre sebe bitno da promene, da znaju ne samo protiv ega su i za ta su nego i da to za ta su bude uveliko bolje od postojeeg, kao i da imaju jasnu strategiju drutvenih promena u kojoj se ne ponavljaju velike greke iz prolosti. Sve to podrazumeva sveu misao, delanje unutar irokog i modernog socijalnog i politikog saveznitva u domaim, regionalnim i globalnim razmerama. (Srpska politika misao, broj 3/2009.) LITERATURA(29)
Alba Rico, S.,Nadmo kapitalizma, Novi plamen, Zagreb, mart, 2009. Badju, A., ivot sa idejom naspram niega, NIN, 28 decembar, 2008. Bobio, N., Budunost demokratije, odbrana pravila igre, Filip Vinji, Beograd, 1990. Flajner, S. T., Ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, Gutenbergova galaksija, Beograd- Valjevo, 1996. Cvetianin, N., Kritika ideolokog puritanstva - dekonstrukcija pojmova levice i desnice, zbornik Pomeramo granice, Institut drutvenih nauka u Beogradu, Beograd, 2007. Kangrga, M., Nacionalizam ili demokratija, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci - Novi Sad, 2002. Kaningam, M., Teorije demokratije, kritiki uvod, Filip Vinji, Beograd, 2003. Kozomara, M., etiri predavanja o umu, Plato, Beograd, 2006. Krasin, Ju., Sacijaljizm v transformirujuemsja obestve, Svabodnaja mislj, no. 7. Maskva, 2008. La, K., Pobuna elita i izdaja demokratije, Svetovi, Novi Sad, 1996. Mandel, E., Socijalizam i budunost, Novi plamen, Zagreb, 2009. Maldenbaum, M., Ideje koje su osvojile svet, Filip Vinji, Beograd, 2004. Sartori, ., Demokratija - ta je to, CID, Podgorica, 2001. Vasovi, V., Savremene demokratije, Slubeni glasnik, Beograd, 2006. Vujai, I., Adam Smit, zbornik Teoretiari liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd, 2007. Vujai, I., Dejvid Hjum, zbornik Teoretiari liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd, 2007.

111
alternative i implikacije (ev. br. 149020), koji realizuje Institut drutvenih nauka u Beogradu , a finansira ga Ministarstvo za nauku i razvoj Republike Srbije. Ujedno, on je deo rukopisa knjige Demokratija na zalasku - autoritarno-totalitarna pretnja. Knjiga je u pripremi za objavljivanje. 2 M. Kozomara, etiri predavanja o umu, Plato, Beograd, 2006, str. 160. 3 . Sartori, Demokratija - ta je to?, CID; Podgorica, 2001, str. 273. 4 Ekonomski kolaps irokih meunarodnih razmera mogao bi da nametne pitanje kako u dvadeset prvom veku sprovoditi globalnu ekonomiju (M. Maldenbaum, Ideje koje su osvojile svet, Filip Vinji, Beograd, 2004, str. 300). 5 Opirnije u V. Vasovi, Savremene demokratije, Slubeni glasnik, Beograd, 2006, str. 59-63. SPM broj 3/2009, godina XVI, sveska 25. str. 11-34. 16 6 M. Markovi u dijalogu s N. omskim, objavljeno pod naslovom Razgovor na prelomu epohe, Peat, br. 67, 12 jun 2009, str. 13. 7 D. Miljani, Svetska ekonomska kriza i Kina, rad u pripremi za objavljivanje, str. 17. ) 8 Prema: T. Kulji, Neoliberalizam i levica: evropski centar i srpska periferija, rukopis u pripremi za objavljivanje, str. 8. 9 M. Kozomara, etiri predavanja o umu, Plato, Beograd, 2006, str 45 10 Prema istraivanju Svetske zdravstvene organizacije u Iraku je u protekle tri godine ubijena sto pedeset jedna hiljada civila te zemlje od okupatorske vojne sile i usled unutranjih krvavih obrauna (S. St., Ubijena 151000 Iraana, Politika, 11. januar 2008, str. 3). 11 T. Flajner naglaava da demokratija predstavlja bezuslovnu pretpostavku za ostvarivanje ljudskih prava, a uvenu maksimu Ne ini drugome ono to ne bi eleo da drugi tebi ini smatra temeljnim naelom ljudskih prava. (T. Flajner, LJudska prava i ljudsko dostojanstvo, Gutembergova galaksija, Beograd- Valjevo, 1996, str. 51, 55). ) 12 S. Alba Rico, Nadmo kapitalizma, Novi plamen, Zagreb, mart 2009, str. 42. 13 E. Mandel, Socijalizam i budunost, Novi plamen, Zagreb, mart 2009, str. 58, 60. 14 Samoupravne zajednice, ne individualne, predstavljaju osnovne jedinice demokratskog drutva (K. La, op. cit. str. 13). 15 Treba se prisetiti Berajevljeve misli da e drutvena revolucija biti etika ili je nee biti (prema: M. orevi, Sloboda i spas, Republika, Beograd, 1999, str. 37). 16 F. Kaningam, Teorije demokratije, kritiki uvod, Filip Vinji, Beograd, 2003, str. 92-93. 17 ire o tome: I. Vujai, Dejvid Hjum, zbornik Teoretiari liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd, 2007, str. 69. Naravno, ne treba zaboraviti da Hjum, sledei svoj skepticizam i inspiraciju Makijavelijem, smatra da u politici za svakog oveka treba pretpostaviti da je nitkov (isto, str. 69). 18 N. Bobio, Budunost demokratije, odbrana pravila igre, str. 135. 19 Ju. Krasin, Sacijaljizm v transformirujuemsja obestve , Svabodnaja mislj, No 7. Maskva, 2008, str. 93-94-98. 20 I. Vujai, Adam Smit, zbornik Teoretiari liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd, 2007. str. 90. 21 Isto, str. 95. 22 Kapitalistiki nas stroj neminovno vodi u katastrofu i barbarstvo. Zato mislim da je Rosa Luksemburg jo poetkom 20. stolea imala pravo kada je izbacila devizu: ili socijalizam ili barbarstvo (M. Kangrga, Nacionalizam ili demokratija, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci - Novi Sad, 2002. str. 201) 23 Prema: M. Kangrga, isto, str. 203. 24 Prema: B. Jaki, Kraj Fukujame, Politika, 28 decembra 2008, str 06. 25 O pojmovim levice, centra i desnice, opirnije u: N. Cvetianin, Kritika ideolokog puritanstva - dekonstrukcija pojmova levice i desnice, zbornik Pomeramo granice, Institut drutvenih nauka u Beogradu, Beograd, 2007, str. 58-59. 26 A. Badju, op. cit. str. 116. 27 Isto, str. 118. 28 Isto, str. 118. 29 Ovde je navedena literatura samo za deo zavrnog poglavlja moje monografije Demokratija na zalasku - autoritarno-totalitarna pretnja, koja je u pripremi za objavljivanje. U radu na njoj korieno je 290 knjiga i lanaka iz naunih asopisa, kao i 57 intervjua i lanaka u tampanim medijima. Neke ideje iz dela te literature, posredstvom njihove (re)afirmacije ili kritike, koriene su i prilikom pisanja ovog rada, a izvori gde su one sadrane nalaze se u drugim poglavljima moje knjige.

Biljeke:
1 Ovaj rad je nastao u okviru istraivakog projekta Razvoj srpskog drutva u savremenim svetskim integracionoim procesima,

112

(p)ogledi

Levica, drutvo, demokratija: sluaj Srbije

Demokratija u Evropi nije rezultat prirodne evolucije ili ekonomskog prosperiteta. Ona se izvesno nije pojavila ni kao neminovan nusproizvod individualizma ili trita... ve se razvila zahvaljujui tome to su se za nju borile kolektivno organizovane grupe ljudi.
Ivica Mladenovi er Marku je kritikujui etablirani real-socijalistiki poredak i neostaljinistike reime u Srednjoj i Istonoj Evropi krajem 1980-ih godina prolog veka upozoravao da kapitalizam u ovom delu sveta ne moe da se restaurie na demokratski nain. Prema tome, nalazio je on tada, svi oni kojima je pravi cilj demokratija moraju da tee demokratskom socijalizmu koji bi, u isto vreme, prevladao nedostatke pervertiranog totalitarnog socijalizma i bio sutinska alternativa kapitalizmu. Ipak, koncept demokratskog socijalizma u atmosferi zahuktalog drugog talasa globalizacije, neodrivosti drave socijalnog staranja u tim novim uslovima i sloma SSSR-a naputen je ak i od onih kojima je on bio ideja vodilja u decenijama nakon Drugog svetskog rata. Naravno, u pitanju su relevantnije socijaldemokratske tj. socijalistike organizacije i pokreti u Zapadnoj Evropi. Legitimacijska osnova rei socijalizam je prvo diskreditovana pobedom sovjetskog socijalizma da bi zatim doivela potpuni brodolom njegovim uruavanjem. Nova epohalna svest je prouzrokovala da ovaj pojam izbledi u okviru socijaldemokratije, ali uporedo sa tim procesom je nestajala i svaka ozbiljnija demokratska sistemska kritika postojeeg tj. svaki ideal i svetovna nada u stvaranje kvalitativno boljeg drutva. S druge strane, ovi globalni poremeaji su na naim prostorima izazvali, za veliki broj drutvenih mislilaca nenadano, izuzetno brz i radikalan zaokret udesno i procese transformacije ka najogoljenijem neoliberalnom modelu kapitalizma koji je ponitio i najpoeljnija dostignua socijalne drave iz vremena realno-postojeeg-istorijskog-komunizma. Logika novog poetka i ubrzavanja modernizacije i istorije je po ko zna koji put u istorijskoj vertikali razvoja moderne Srbije dobila svoju potvrdu. Kao to je komunistika avangarda verovala da prihvatanje boljevistike hegemone formule komunizma znai krai put u dostizanju nivoa razvijenosti kapitalistikih drava, na isti nain su se nacionalistike i liberalne elite nakon kraha komunistikog projekta stihijno predale dominantnom neoliberalnom - u biti neokonzervativnom - talasu modernizacije koga odreuje misao da elja za

Geoff Eley
profitom i strah od gladi ine nuan preduslov drutvenog napretka. Levu ortodoksiju neupitne sveopte nacionalizacije i podrutvljavljanja je samo zamenila desna teleologija privatizacije svega postojeeg kao uslov svih uslova. U tom kontekstu, delanje razliitih intelektualnih elita i politikih aktera, iako inspirisano drugaijim motivima i protivno njihovoj volji za novi poetak i stvarni diskontinuitet, ipak, u velikoj meri, pokazuje jedan dublji kontinuitet. Ova naizgled paradoksalna injenica postaje jasnija ukoliko se u promatranju drutvenoekonomskih formacija kroz koje (je) nae drutvo prolazi(lo) - nerazvijeni feudalizam, protokapitalizam, real-socijalizam, divlji kapitalizam - pored sinhrone perspektive dominantnih ideolokih i politikih koordinati vremena u kome su postojali ukljui i dijahrona analiza koja podrazumeva neke procese dugog trajanja F (Fernan Brodel) nezavisne od specifinog konkretnoistorijskog okvira. Neke od karakteristinih struktura koje se sporije menjaju jesu izrazita dominacija drave nad drutvom, ali i razliiti postojani kulturni modeli poput: autoritarne i monistike politike kulture, neproduktivnog odnosa prema radu, netolerancije za razliitost, konformizma, militarizma, megalomanstva, patrijarhalnih sadraja tradicije, legitimizovanog nasilja u politici i drutvenim odnosima itd. U ovakvom okruenju prostor za istinsku demokratiju je radikalno suen s obzirom da pomenuti istorijsko nasleivani lokalni obrasci, lieni stabilnih demokratskih sadraja, znaajno utiu na oblikovanje preovlaujuih organizacionih principa drutva i vladajue ideologije. Meutim, to je ujedno i ambijent koji je odreivao direktne oblike delovanja i strategije same levice... pa i njenu radikalnost na ovim prostorima. Represivna drava, progoni, policijska maltretiranja, ograniavanje politikog delovanja i politiki procesi, onemoguavanje leviarima da se zapoljavaju u dravnim slubama, njihovo demonizovanje kao anacionalnih izdajnika srpskih interesa itd. su uvrstili odanost ovdanje levice revolucionarnom marksizmu. S druge strane, na Zapadu, gde se gradila tradicija parlamentarizma i vladavine prava, gde je drava dozvoljavala

(p)ogledi
izvesne graanske slobode i gde je u manjoj ili veoj meri postojao neki minimalni kompromis izmeu drave, kapitala i radnitva- to je u najveem bila zasluga pritisaka organizovanog radnikog pokreta i socijaldemokrata- levica je sve vie bila sklona postepenosti promena i reformizmu. Dakle, u takvoj atmosferi, kada je dola u priliku da se domogne dravnih struktura vlasti, balkansku levicu su na identian nain istorijski ograniavale, i uslovljavale njene domete, iste ove konstante. Iako verovatno samo ideoloki ostraenici mogu da negiraju injenicu da je komunistika levica uinila za modernizaciju Srbije vie nego bilo koja politika garanitura pre toga, teko je ne primetiti da ni ona nije uspela da u znaajnijoj meri izae iz kalupa politike kulture protiv koje se pre toga borila. Politike istke neistomiljenika, ograniavanje slobode u kulturi, kult voe, autoritarna politika organizacija itd. su samo neke od crnih mrlja boljevike levice kod nas. Ipak, verovatno jedan od najveih propusta te levice, koji je izmeu ostalog i doprineo kasnijoj degradaciji svih njenih pozitivnih rezultata i sledstveni pad u divlji kapitalizam, jeste konstantno guenje drutva. To je naravno posledica i komunistike logike usresreene na jaku centralizovanu i birokratizovanu dravu - kao instrument najpre drutvene promene a onda i pravine distribucije drutvenog blagostanja - ali moda mnogo vie te karakteristine tradicije primata drave nad drutvom i shvatanja drave kao upravljaa a ne servisa drutva. Naravno, u ovom kontekstu se pod dravom ne podrazumeva nikakva nadmaterijalna i apstraktna teritorija ve, pre svega, jedan konglomerat dravno-ideolokih aparata vlasti pod sutinskom kontrolom onih elitnih delova drutva koji imaju stvarnu mo nad upravljanjem i usmeravanjem drutvenih procesa. Iako je i socijaldemokratska levica na Zapadu znaajno zakazala na tom polju, ukoliko za kriterij uzmemo njene idealno-tipske postavljene ciljeve, sasvim je sigurno da je jako drutvo trenutno, u dravama sa du-

113 gom socijaldemokratskom i uopte dominantnom levo-reformistikom tradicijom, najsnanija brana ve steenih socijalnih prava pred udarom neoliberalizma. Naime, upravo su ove drave danas primer sistema u kojima postoje izgraene snane drutvene veze koje produkuju kolektivna i javna delanja drutvenih grupa u cilju reprezentacije pluraliteta njihovih interesa i vrednosti. Takoe, ba u ovim drutvima postoji najvee aktivno uee graana/ki na parlamentarnim izborima, najobimnija prisutnost i najaktivnija participacija u sindikatima, drutvenim pokretima, nevladinim organizacijama, studentskim pokretima i organizacijama, umetnikim udruenjima itd., najvea osetljivost na ukidanje socijalnih i graanskih prava ali i najvei potencijal za direktan angaman u zatiti tih prava. Poto se kao primer jakih socijalnih drava najee uzimaju skandinavske zemlje (Norveka, vedska, Danska...), na ovom mestu bismo, za promenu, mogli da pomenemo Francusku. Naime, to je drutvo u kome obino preko 70% graana/ki redovno izlazi na parlamentarne, lokalne i predsednike izbore - to je jedan od pokazatelja da postoji razvijena svest o tome da su drutveni procesi podloni uticaju, kontroli i najzad promeni - i gde vlada najee ne moe da donese ni jednu vaniju odluku bez saglasnosti civilnog drutva. Jako drutvo, ili ono to se u nestrunom govoru obino pojednostavljujue naziva javnost, u Francuskoj je, takoe, glavna baza u borbi protiv liberalne politike pretvaranja javnih ustanova od drutvenog i kulturnog znaaja u preduzea, tj. pokuaja da se trite, profit i sebiluk tronizuju kao regulatori odnosa ne samo u ekonomiji nego i u svim drutvenim sferama. Kada doe do trajkova pojedinih granskih sindikata obino im se iz solidarnosti pridruuju ne samo ostali - na parcijalnim interesima organizovani - sindikati ve i radnici/ce koji nisu lanovi/ce sindikata, studenti/kinje, nepolitike organizacije, nastavno osoblje, srednjokolci/ke i drugi/e. Iako takvi protesti ponekad paralizuju cele gradove i oteavaju normalno

114

(p)ogledi

razne struje na levici u svetu su i danas nosioci demofunkcionisanje ivota ostalih graana/ki ispitivanja javkratskih parola za veom ukljuenou svih drutvenih nog mnjenja pokazuju da pomenute direktne akcije grupa u drutveni ivot i proirenjem definicije gragotovo uvek imaju veinsku podrku upravo tih graaanskog prava i socijalne drave. Sa slabljenjem polina/ki. To je samo jedan od konkretnih indikatora ukotike delotvornosti i snage levice demokratija se obirenjenosti kulture solidarnosti u francuskom drutvu no danas redukuje na formalni viepartijski parlamenkao jedne od najgrandioznijih zaostavtina levice. Natarni sistem u kome se graanima priznaje mogunost ravno, ne treba nekritiki idealizovati ovakve prilike jer bavljenja politikom samo u vreme izbora dok se u pese s vremena na vreme dogaa da solidarnost i sloboriodu izmeu njih oni pretvaraju u objekte politike. de budu predmet raznih vrsti zloupotreba ali, en general, to je vie izuzetak nego stalna karakteristika soPosledino, ovakva demokratija bez jakog samoscijalnih buntova. U svakom sluaju, bez obzira da li su vesnog drutva sutinski postaje partitokratija tj. vlana dravnim funkcijama koalidavina profesionalne politike cije okupljene oko socijalista kaste bez znaajnije kontrole i (koji nastoje da zateena sociogranienja. Hegemonija partijske jalna prava ouvaju i proire) ili Naravno, nedemokratska drave nad ostalim institucione pod kiobranom konzerpolitika kultura i njen produkt vativnih desnih liberala degopartijska drava su kao supjama drutva ostaje aktuellista (koji uvek plediraju da isstrati, u jo izotrenijoj formi, na s jedinom razlikom to u ta sue) postoji jedan opti karakteristika od nastanka novim okolnostima imamo konsenzus oko nekih osnovnih moderne Srbije do danas. Iako leviarskih dostignua iji je njen politiki razvoj nije pravodemokratsku (vie)straneposredni uvar francusko linijski, socijalni sadraji tog naku podelu javnih slubi graansko drutvo. Iako je razvoja su, u znaajnoj meri, rukovodeih poloaja francuska levica danas u povlaisti i kontinuirani. To je, pojedenju, kao i na globalnom planostavljeno reeno, kontinuiu irem smislu. nu uostalom, njen najvaniji tet sistema koji reprodukuje uspeh je upravo taj to je uspepostojee odnose moi odrala da organizuje jako drutvo vanjem drutva u stanju atomikoje ostaje tvrava iz koje se brane ve osvojene tekozovane mase poslunika. Legitimisanju tog procesa je vine ali i postavljaju novi demokratski zahtevi. U tom i levica - tj. oni koji su taj termin upotrebljavali i zlousmislu nije pretenciozno ako ustvrdimo da za razliku potrebljavali - dala svoj nezanemarljivi doprinos. Ovaj od nekih drugih zapadnoevropskih drava gde se sopodatak nas upozorava na opasnosti od razliitih intecijaldemokratija u novim okolnostima dominacije glolektualistikih fetiizacija o podrazumevajuoj aneosbalizovanog kapitalizma skoro utopila u desnicu a rakoj istoti levice bez ozbiljnih analiza pravog sadraja dikalna levica gotovo nestala, u Francuskoj je snano ove kvalifikacije u svakom konkretnom sluaju. Fordrutvo sauvalo politiku levicu da i dalje ostane levimalno, levica je strukturno deo vladajueg poretka ca - uprkos taktikom pomeranju ka centru. u Srbiji punih est poslednjih decenija, sa jednim maNaravno, jasno je da je sve to jo uvek dosta daleko lim diskontinuitetom Kotuniine desniarske vlade. od maksimalistikih leviarskih zahteva za ukidanjem Kakvi su njeni rezultati na polju demokratizacije i orsvih oblika eksploatacija, iskljuivanja i diskriminacija i ganizacije drutva? obezbeivanjem to pravednije raspodele drutvenog U jednopartijskom sistemu graani/ke kao politika bogatstva, ali svakako jeste jedan od pozitivnih primekategorija nisu postojali jer je politika, budui monora u epohi koju obeleavaju opte uruavanje steenih polisana od strane komunistike partijske avangarsocijalnih prava i umnoavanje nepravdi. Ovakav i slide, bila gotovo ukinuta. I pored pozitivnih rezultata ni primeri nam nameu uverenje da je u samom jezna pitanjima industrijalizacije, reavanja meuetnikih gru istinske demokratije, a onda i levice, jako politiki odnosa, obrazovanja i pismenosti, poveanja drutvezrelo drutvo i da se oni meusobno neposredovano ne pokretljivosti, prava ena, sekularizacije, neposredproimaju i jaaju, odnosno da mogu postojati samo nih oblika demokratije na niim nivoima u fabrikama i kao jedno u drugom i jedno kroz drugo. Jer ukoliruenja otrih drutvenih i ekonomskih nejednakostiko elimo da je razumemo kao stvarnu, demokratija veina slobodnih i nezavisnih graanskih inicijativa su se sastoji od tri podjednako vane komponente: ona u tom periodu kvalifikovane i dezavuisane kao moralukljuuje drutveno-ekonomsku, pravnu i politiku jedno-politiki nepodobne i proglaavane zaverom stranakost. To znai da, pored ostalog, demokratija ne nih agentura, te gotovo u startu spreavane. Komupodrazumeva samo donoenje dobrih odluka u ime nistika levica, u tom smislu, nije uspela da ostvari stamase, ve i uestvovanje graana/ki u donoenju tih ri leviarski ideal i pronae balans izmeu oblasti odluka. Za razliku od liberala koji su bili ljuti protivnici privrede koja trai planiranje i kontrolu i oblasti kultuK graanskog prava glasa u XIX veku - to je ujedno bire koja trai slobodu (Karl Polanji). Na ovom mestu la i jedna od taki sukoba sa levicom i odvajanja socije dovoljno pomenuti samo studentske proteste jaldemokrata iz liberalnog krila - i koji jo uvek imaju 1968, gaenje Korulanske letnje kole, guenje crtaj elitistiki elemenat doslednog nipodatavanja granog talasa na filmu, proterivanje osam profesora/ki anskih kapaciteta onih koji nisu obrazovani/bogati, sa Filozofskog fakulteta i proces protiv uesnika Slo-

(p)ogledi
bodnog univerziteta. Najvei paradoks lei u injenici da je veina ovih akata bila delo okotale komunistike birokratije uperene protiv nezavisne levice, i kritike postojeeg poretka sleva, u periodu kada su u samom komunistikom pokretu poeli da klijaju i jaaju desniarski elementi. Pandorina kutija nacionalizma je otvorena a na tom talasu se pojavljuje i Slobodan Miloevi koji je Savez komunista Srbije, u prethodnim periodima oien od nepodobnih, preimenovao u Socijalistiku partiju Srbije. Ova kvazi-levica nikada nije primljena u Socijalistiku internacionalu niti bilo koju drugu internacionalnu leviarsku organizaciju, to dovoljno govori o tome da nije ni imala meunarodni leviarski legitimitet. Nije potrebno podseati da je nacionalistika politika ove partije unitila ne samo zajedniku dravu ve i, verovatno na dui vremenski period, jugoslovenstvo kao pokret i ideju koja ini vertikalu u istorijskoj perspektivi zalaganja balkanske levice. Politika ubistva, krae na izborima, ratnohukaka i izolacionistika politika, ekstremno socijalno raslojavanje i osiromaenje graana/ki, radikalno suavanje radnikih prava (nakon ega su npr. kapitalistike vedska i Francuska oliavale pravi socijalistiki raj u odnosu na tzv. socijalistiku Srbiju), proizvodnja novobogatakog sloja kao dela politike leviarske tajkunske oligarhije itd. su samo neke od trajnih zasluga ove partije u instaH liranju politikog kapitalizma divljih zveri (Helmut mit) u Srbiju. Nominalno proklamovani viestranaje i demokratizacija u praksi su se svodili na autoritarni partijski pluralizam sa partijom hegemonom. Bez obzira na aktuelno pacifikovanje i novo lice (pa i relativno pozitivne pomake u savremenoj politikoj praksi), radikalno desniarsko delanje Socijalistike partije Srbije tokom 1990-ih ostae neizbrisiv istorijski pokazatelj opte drutvene i moralne dekadencije toga vremena. Rascepljeno drutvo pretvoreno u amorfnu masu jo iz prethodnih perioda predstavljalo je lak plen ovoj politikoj eliti u raznim ovinistikim mobilizacijama i suspendovanju graanskih i socijalnih prava. Meutim, u estokom protivstavu prema vladajuem establimentu i njegovoj politici, u okvirima nametnute marginalizacije, polako se javljao nagovetaj civilnog drutva u Srbiji. Graanske i studentske demonstracije, autonomni mediji, mirovni i antireimski pokreti, nezavisni sindikati, NVO za suoavanje sa zloinima itd. su samo neki od svetlih primera samoorganizovanja drutva kao protivtee neogranienoj politikoj vlasti. Iako su u tom periodu i na globalnom planu leviarske ideje izgubile legitimacijski potencijal, u naim okvirima je takva tendencija dobila svoju najizraeniju formu. Posle iskustva SPS-a i JUL-a nijedna relevantnija progresivna politika i drutvena snaga vie nije elela da uz sebe vezuje leviarsku odrednicu. Ubrzo nakon petooktobarskih promena tadanji premijer Srbije i presednik Demokratske stranke, koja

115 je inila okosnicu iroke koalicije, Zoran ini preuzima inicijativu za socijaldemokratizovanje ove partije odozgo i njeno pribliavanje grupaciji evropskih socijalista. Demokratska stranka, koja je nastala kao partija liberalne nacionalne desnice, danas je punopravna lanica Socijalistike internacionale (SI) i pridruena lanica Partije evropskih socijalista (PES). Meutim, kako pokazuju socioloka istraivanja graani/ke Srbije ali i njeni simpatizeri/ke i lanovi/ce ne prepoznaju ovu stranku u tom kljuu. Isto tako, indikativan je veoma jasan stav dananjeg predsednika Demokratske stranke, izreen u jednom od prvih intervjua nakon to je izabran za predsednika Srbije, da uprkos takvom stranakom kursu on sebe ipak samodentifikuje kao liberala a ne kao socijaldemokratu ili leviara u irem smislu. Osim poboljanja standarda viih slojeva srednje klase, boljeg meunarodnog poloaja zemlje, veeg stepena politikih sloboda, relativne stabilizacije i delimine demokratizacije Srbije, period od 2000. godine do danas obeleava - na drugaijim osnovama postavljena i ubrzana ali neuspena i neosmiljena - drutvena transformacija koja je dovrila tajkunsku privatizaciju drutvenog kapitala od strane privilegovane manjine. U izmenjenom kontekstu koji je ustoliio profit i naciju kao vrhovne kriterije postalo je normalizovano lamentiranje nad oduzetom i nacionalizovanom privatnom imovinom od strane komunista nakon Drugog svetskog rata, ali retko ko postavlja pitanje legitimnosti privatizacije i oduzimanja drutvene imovine i kapitala radnicima koju su iste godinama unazad stvarali. F Politika elita je postala rob trenutka (Fridrih Nie) u kome je prestino biti vei neoliberal od izvornih neoliberala. Privatizacija svega onoga to se moe prodati je postala cilj po sebi bez obzira na, u velikom broju sluajeva, razorne drutvene efekte. Kao da je jedina smiljena strategija u celom tom procesu bila dodatno uruavanje radnikih prava, privrede i realnog sektora tj. stvaranje egzistencijalne zavisnosti od meunarodnih finansijskih institucija i priliva stranog kapitala. Naravno, hegemonija partijske drave nad ostalim institucijama drutva ostaje aktuelna sa jedinom razlikom to u novim okolnostima imamo demokratsku (vie)stranaku podelu javnih slubi i rukovodeih poloaja u irem smislu. Kao sjajan okvir za razumevanje konteksta u kome graani/ke dobijaju dravne i drutvene privilegije na osnovu partijske pripadnosti moemo da konsultujemo Ve berovu analizu politike situacije u SAD-u krajem XIX veka. Ipak, u poslednje vreme, pogotovo sa vladom koja je pod punom kontrolom Demokratske stranke, primetan je proces osnaivanja civilnog drutva na javnoj sceni Srbije - ali na njenoj margini i ogranienog na aktivnu participaciju NVO u kreiranju pojedinih Zakona. Ostali delovi graanskog drutva su, meutim, fragmentirani i pasivizirani jer preovladava opteprihvae-

116 na svest da je postojee stanje nemogue izmeniti i da obini graani/ke svojim ueem u drutvenom ivotu nemaju snage da reprezentuju stvarnog kontrolora i ogranienje dravi i uhodanim partijskim mainama. Na taj nain jedno ogromno demokratsko jezgro i potencijal za efektivnu demokratizaciju ostaju neiskorieni. Na partijskom nivou, u Demokratskoj stranci postoji jedna slabana socijaldemokratska struja meu istaknutim intelektualcima i omladinom ali stranka generalno ima jako malo dodirnih taaka - ne samo na idejno-ideolokom ve i na polju unutarpartijskog organizovanja - sa nekim dananjim zapadnoevropskim, sutinski levoliberalnim, partijama koje samo nose socijaldemokratska imena. Predsednik Tadi krajem ove godine, nakon uea na kongresu Partije evropskih socijalista (PES), ponosno izjavljuje da je Demokratska stranka potroila dvadeset godina kako bi legitimisala nacionalnu politiku a ne samo takozvanu graansku. Na Balkanu se nacija i etnicitet izjednaavaju, a etniko-srpska politika nikada nije bila legitimacijska osnova levice, ve desnice u Srbiji. Oito je da je u centru levica dezorjentisana a na naim prosT torima potpuno izgubljena (Todor Kulji). U okolnostima zaotravanja globalne ekonomske krize, levica se danas nalazi u jednoj paradoksalnoj situaciji. S jedne strane, potpuno se potvruje leviarska kritika neoliberalizma i kapitalizma formulisana prethodnih godina ali, sa druge strane, levica nema nikakve koristi od toga. Mainstream socijalE demokratija - ta levica bez seanja i nade (Edgar Morin ) - uprkos pribliavanju desnici i veoma izraenom oportunizmu i vulgarnom konformizmu gubi veinu poslednjih izbora u skoro svim veim zemljama Evrope, dok radikalnije leviarske partije koje su uglavnom na liniji stare socijaldemokratije, i pored oiglednog buenja u poslednje vreme, ipak ostaju daleko od obezbeivanja znaajnije podrke i mogunosti da snanije utiu na drutvene procese. Komunistike, trockistike i maoistike revolucionarne avanturistike sekte su, uz retke izuzetke, ograniene na intelektualne i studentske krugove a politiki nemone, i izolovane od drutva, grupice anarhista/kinja svoje aktivnosti usmeravaju na Nove socijalne pokrete i alarmiranje javnosti za pomo najdepriviranijim drutvenim grupama. Meutim, da sve ove tendencije na levici nisu - u skladu sa sopstvenim kapacitetima i specifinostima - kao naslee ostavile relativno samosvesna politika drutva, danas bi posledice neoliberalizma na Zapadu bile daleko razornije. U svakom pogledu, sa sigurnou se moe utvrditi: 1. da nijedna leviarska struja danas nema uverljivu alternativu trenutno dominantnom poretku; 2. da bi do bilo kakvih naznaka za sistemske drutvene promene dolo moraju postojati artikulisani, promiljeni, razraeni i ostvarivi programi koji imaju irok mobilizacijski potencijal. Ve sada je jasno da su kontinuirani neuspesi i aktuelna ekonomska kriza na irem planu pokrenuli izuzetno ivu debatu na levici o njenom identitetu i buduim strategijama, dok je na ovoj naoj lokalnoj razini napredak vidljiv time to je bar, u

(p)ogledi
odreenoj meri, dekriminalizovan sam pojam levice. Naime, od kada smo moja koleginica Milena Ti motijevi i ja pre vie od dve godine - ljuti i nezadovoljni zbog drutvenih nepravdi iji smo svedoci kao studenti sociologije poeli intenzivnije da razmiljamo i diskutujemo o alternativama, stvari su se dosta promenile. U tom periodu je svako pominjanje levice u naem kontekstu asociralo neki magloviti utopizam ili povratak sovjetskom komunizmu tj. jo gore Miri Markovi i njenom JUL-u. Meutim, svako vreme nam namee svoje vlastite vizije poeljnog modela drutveno-ekonomskog organizovanja. Sa globalnom ekonomskom krizom koja je ogolila posledice skoro dvadesetogodinje neoliberalne nacionalne strategije razaranja privrede i drutva, novi duh vremena je uslovio da ne samo mladi ljudi i nekonformistiki intelektualci ve i obino pragmatini politiari poinju sve vie da odriva reenja pronalaze u idejama koje evropska levica dri za fundamentalna drutvena pitanja. Socijalna pravda, solidarnost kao institucionalni prioritet, javno dobro, faktika jednakost prilika, istinska demokratija u politici, drutvu i ekonomiji, tolerancija, ravnopravnost bez obzira na etniku, klasnu ili seksualnu pripadnost itd. su samo neki od leviarskih koncepata koji se sve otvorenije i snanije drutveno zagovaraju. Meutim, da bi oni postali deo ireg drutvenog konsenzusa potrebno je ulaganje velikih zajednikih napora u njihovom javnom postuliranju i irenju od strane malobrojne akademske i politike levice koja deluje kroz institucije graanskog drutva. To meuzavisno komplementarno delanje koje, za poetak, oliava borba protiv svih loih tendencija u tradiciji, politikoj kulturi i savremenom kapitalizmu je klju jaanja levice kao ideje, pokreta, organizacije...naina ivota. Krajnje je vreme da se leviari u Srbiji usresrede na emancipaciju i organizovanje drutva kao autonomne sfere u odnosu na dravu. Stvaranje politiki zrelog drutva i prihvatanje ovih ideja od strane to veeg broja graana/ki, kako pokazuje zapadnoevropsko iskustvo, jedini je garant obezbeivanja stabilnog i trajnijeg legitimiteta i same levice. Ovaj proces bi trebalo da pokrenu svi odvani, umni i delatni pojedinci/ke - nevezano za obrazovni nivo, identitetske, klasne ili profesionalne posebnosti - koji/e veruju da je kvalitativno bolji poredak na ovim vrednostima mogu i koji/e su spremni da u operacionalizaciji istoga predano rade, rizikuju i podnose rtve. Oigledno je da je ovo vreme velikih reformistikih nadanja, ali kako e se stvari dalje odvijati i gde e se zaustaviti tek emo videti. U svakom sluaju, ini se da smo jo uvek daleko od svake izvesnosti u tom pogledu. (Tekst je dio zbornika Ivica Mladenovi i Milena Timotijevi (pr.), Probuditi san: Razgovori o levici u Srbiji, FES, Beograd 2009.)

Ivica Mladenovi je diplomirani sociolog iz Vranja i lan Savjeta Novog Plamena.

(p)ogledi

117

Razumijevanje sadanjeg historijskog meaa

doc.dr.sc. Salmedin Mesihovi jelokupni historijski proces se zasniva i na odreenim meaima preko kojih se usmjerava i ubrzava dalji politiki, drutveno - ekonomski i socijalni razvitak. Nastanak historijskog meaa se uzrokuje itavim nizom razloga (ekonomski, politiki, drutveni, socijalni i kulturni procesi; znanstveni progres; vrijednosni i moralni razvitak; stanje resursa; klimatske i ekoloke promjene). Kada se odreena zajednica suoi sa historijskim meaem, ona e se nai u velikom iskuenju. Posebno e se to reflektirati u zajednicama koje funkcioniraju po destrukturalnom sustavu, jer je pojava tog historijskog meaa prva vidljiva posljedica njegove defunkcionalnosti. Historijski mea tako moemo definirati i kao podsjetnik o neophodnim potrebama strukturalnih i sistemskih reformi. Trenutna politika, drutveno - ekonomska, socijalna i kulturoloka deavanja, i procesi iz kojih su se oni razvili, jasno oslikavaju da se nalazimo u prijelomnom momentu, na stazi koja nepovratno vodi prema jed-

Philip Taaffe, Four Quad Cinema, 1986.

nom novom historijskom meau, koji e predodrediti na razvitak u budunosti. Kako bi se uspjelo suoiti sa iskuenjima, koje donosi dostizanje historijskog meaa potrebno je imati odlino razumijevanje i shvatanje trenutka, odnosno historijskog meaa (u njegovoj cjelosti, ukljuujui i uzroke, povode, deavanja, manifestacije, eventualne posljedice) kako bi se moglo u datim okolnostima djelotvorno i uspjeno djelovati. U ovakvim vremenima uvijek postoje slojevi, interesne grupacije, pokreti koje bi (na osnovi svojih idejnih baza ili deklarativnih vokacija) trebale da budu nosilac promjena i rukovoenja procesom prevazilaenja historijskog meaa. Meutim, historijske injenice govore da se u nekim sluajevima te snage i ne snalaze ba najbolje, jer ih ograniava pasivizacija, pretjerani oportunizam ili pretjerano sektatvo, loa procjena, uhljebljenost u malograansko shvatanje procesa, zakovanost u dogmatsko - ideoloke postavke... itd. Dobar primjer pruaju upavo ruski menjevici ili Ebertov SPD u Njemakoj koji jednostavno nisu shvatili aktuelnost i potrebe koje iz njega proistiu. Posebno lo primjer pruaju socijaldemokratske stranke neposredno pred I. svjetski rat, koje su u velikoj veini podrale ratni pokli svojih ratnohukaih vlada i generaltabova. Tako su ta rukovodstva tadanjih radnikih partija izdala radniku klasu i svoje ideale, odabravi put socijalpatriotizma ili socijalovinizma. Radi toga i ta rukovodstva snose odgovornost za tadanju tragediju Evrope. Svjetli izuzetak ine samo muenik an ores, te neke druge manje radnike i socijaldemokratske partije (npr. Dimitrije Tucovi). Bez obzira ta se sve moe zamjeriti Vladimiru Iljiu Lenjinu (i njegovom boljevikom pokretu), on je u datoj situaciji, posebno za 1917. god., bio potpuno u pravu. On je shvatio kako se situacija razvija, razumio je u potpunosti kontekst pojave historijskog meaa, i to je savreno iskoristio za razliku od svoje socijaldemokratske - menjevike sabrae, socijalrevolucionara (esera), austromarksista... itd. Slino menjevizmu nerazumijevanje historijskog meaa pokazali su staljinisti, koji su u svojoj krutosti najodgovorniji za pad panske Republike, za razliku od lijevih republikanaca,

118 socijalista, trockista (POUM) i anarhista (koji su shvatili nunost Narodnog fronta). Inae, staljistiko neshvatanje historijskog momenta i njegova paranoidna izofrenija su doprinijeli velikim gubicima na ljevici (masovne istke komunistikih kadrova, razbijanje koncepcije Narodnog fronta zbog potpisivanja pakta Mo lotov - Ribentrop... itd). Politika Third way koja je danas najprisutnija u evropskoj (ne i svjetskoj) socijaldemokratiji isto pokazuje totalno nerazumijevanje sadanjih historijskih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih procesa. Dogmatsko zatupljivanje uslijed provoenja politika Third way (koji je samo minka socijalizma na licu neoliberalizma) nesumnjivo je kao posljedicu imalo nerazumijevanje trenutnog historijskog meaa. Nerazumljivo je zato se socijaldemokratija Third way toliko arogantno odnosi prema novoj ljevici (koja batini i sprovodi jo uvijek temeljne tekovine), koja danas npr. dominira u Latinskoj Americi. Dobar primjer izbjegavanja saradnje prua i SPD koji uporno odbija bilo kakvu vezu sa DIE LINKE, to je i rezultat posvemanjeg poraza SPD-a (sa njegovim Third Way i centralistikim, dogmatskim naelima) na nedavnim njemakim izborima, a uspjehu opcije koju zastupa DIE LINKE (demokratski socijalizam i pluralna ljevica sa federaliziranom partijom). Gotovo je sigurno da e slinu sudbinu doivjeti i britanski laburisti. Sve silnice historijskog razvitka na svjetskoj razini se ogledaju i u domaim prilikama, gdje je injenica da jedan dio struktura onih koji bi trebali da budu predvodnici sistemskih promjena i reformi ima menjeviko razumijevanje aktuelnog historijskog momenta...a to je shvatanje potpuno pogreno i neodgovarajue, pa i neodgovorno jer je suprotno silnicima historijskog progresa. A stanje u BIH je kritino i to ne u nekom parcijalnom aspektu, nego u smislu konanog i totalnog dekadensa destrukturalnog sustava. Dovoljno je obratiti panju na samo neke primjere kao to je to destruiranje domae industrije i proizvodnje, rasturanje poljoprivrednje proizvodnje, slom saobraajnog ureenja (vidjeti pod eljeznice), i umjesto toga pretjerano koncentriranje samo na uslune i zabavljake djelatnosti. O loem stanju u zdravstvu i obrazovanju (stubovima funkcioniranja neke zajednice) bespredmetno je uope troiti rijei. Uz to provode se tzv. reforme (vidjeti pod Bolonjski proces) i donose zakoni koji su neprovedivi. A zakoni koje je nemogue provoditi ili koji se ne provode su najgori zakoni, jer samo produciraju kaos. Posebna pria su porezi, jer sadanji porezi i nameti na graane su ubjedljivo vei nego u vrijeme socijalistikog samoupravljanja, a to je apsurd jer kapitalizam u svome temeljnom naelu promovira smanjivanje poreznih optereenja. A to to gdje odlazi (bolje rei gdje nestaje) javni novac skupljen iz tih velikih poreznih obaveza je posebno, otvoreno (jo uvijek neodgovoreno) poglavlje i pitanje naeg drutva. Javni novac je na novac i to treba znati i uvijek isticati. Svoje mjesto u naoj zemlji zauzima i sve vea (sutinski nepotrebna) birokratizacija i papirologija koja poprima dimenzije orvelovske -1984 ili prie ispriane u kultnom filmu -Brasil. Golemi porezi i prevelika biro-

(p)ogledi
kratizacija (daleko od potreba uinkovite i potrebne administracije) imaju samo oteavajui efekt po bilo kakav pokuaj poduzetnitva i proizvodno - razvojne djelatnosti, jer im oduzimaju dovoljnu koliinu kapitala koji bi im omoguio proizvodnju i poduzetniki duh. Posebno veliki razaralaki udar na nae zajednice imaju korupcija i kriminal (ta dva glavna pratioca -geneze zla), koji su naalost postali prirodno stanje naih ivota. Domae firme - giganti (kombinati, proizvodni sistemi, kompanije) i domai kapital (koji upravo najveim dijelom produciraju velike korporacije) su prosto isparili u dimnoj zavjesi tzv. -tranzicije. Zato nas ne treba uditi da je kompletan bankarsko-financijski sustav u stranim rukama, i samim tim akumulacija naeg rada (oliena u profitu) se ustvari prelijeva u centre van prostora na kojima se ostvaruje ta akumulacija. Logino je onda oekivati da se naa ostvarena zarada, izraena u vrijednosti vika naeg rada, ne troi i ne usmjerava u domai razvitak i progres. Tako na financijski, proizvodni i resursni dohodak (bolje rei dobit) koristi neko drugi, za zadovoljavanje svojih (po zakonitostima neoliberalnog trita) potreba, daleko od matine teritorije i ljudi koji su ostvarili tu dobit. Svjesno se i proizvodno-razvojne mogunosti tih zajednica dre na niskom nivou (sa jasno postavljenim ogranienjima), a ako su te proizvodno-razvojne mogunosti i postojale, one se rasturaju. Cilj je jasan: stvaranje i odravanje obinog trita za svoju robu, a koje je samo od sebe nesposobno da postane konkurencija. Zato mi i imamo veliki broj trnih centara, neshvatljivo velik za jednu relativno malobrojnu zajednicu koja slabo proizvodi. Ne ulazei u porijeklo osnivakog kapitala tih trnih centara (da li je produkt -sivog tranzicijskog poslovanja, strani kapital ili regularni domai kapital), injenica je da se u njima uglavnom nudi (istina u velikom asortimanu) roba koja nije rezultat domae proizvodno-razvojne djelatnosti. Za primjer je dovoljno otii u BBI, Merkatore, Visu, Interrex... itd. i samo prebrojati radnje gdje se prodaje tzv. -markirana roba iz uvoza, i uvidjeti da je rije o apsolutnoj nadmoi uvoza. Da bi se ovakvo trite (a bez razvijanja domae proizvodnje i razvoja) odralo potrebno je da ono sa svoje strane, uz dobit koju ostvaruje na rad, ponudi i svoje resurse i sirovine (u naem sluaju ume i energiju, to nam je priroda velikoduno podarila). A kao idejnu osnovu odranja stalne nae trine aktivnosti (odnosno kupovanja robe koja dolazi na nae trite) oblikuje se posebni potroaki mentalitet (u pretjeranom i nepotrebnom obimu), stanje uma koje nije racionalistiko, nii moralni i vrijednosti sustav, a promovira se malograanska kultura i pokondirenost. Odranje na nivou neproizvodnog trita, resursno-sirovinske baze, sa zaostalijim stupnjem razvitka moe imati samo katastrofalne posljedice po jednu zajednicu (osim ako ona sama ne eli da se -zamara svojim progresom). Ne treba zaboraviti da je glavni razlog staljinistikog pritiska za vrijeme Informbiroa bila injenica da je tadanje jugoslavensko rukovodstvo odabralo put brze industrijalizacije i urbanizacije, protiv volje sovjetskog rukovodstva koje je smatralo da treba os-

(p)ogledi

119 ma ili pretjeranim ovinizmom i nacionalizmom, nego samo svojim sopstvenim razvitkom, dostizanjem viih nivoa spoznaje, sticanjem novih znanja, odlunou, predanou, marljivou, visokim moralom i boljim vrijednosnim odnosima, promoviranjem suradnje (na svim poljima od ekonomije do kulture i znanosti) i zajednitva, i naravno zatitom svojih interesa u smislu da tue neemo - ali ni svoje ne damo. Ali sve navedeno se ne moe ostvariti ako se ne razvije proizvodno-razvojni sustav koji bi mogao parirati stranim razvojno-proizvodnim sustavima na ravnopravnim odnosima u istinskoj trinoj utakmici (a ne u smislu neoliberalne kapitalistike prakse potinjenosti i iskoritavanja). To podrazumijeva i da je svako pretjerivanje u nastupu loe i kontraproduktivno, ali i da je svaki kompromis sa korumpiranim i kriminaliziranim eksponentima sadanjeg -destrukturalnog sustava (makar i u najmanjem segmentu) nepojmljiv jer bi se tako kompromitirala i ideja i borba za izgradnju strukturalnog sustava. Novi sustav bi morao biti temeljen na sljedeih pet naela : Progresivizam, socijalizam, demokratija, odgovornost, Republika. I. PROGRESIVIZAM: Osnovna historijska zakonitost jeste da se ona zajednica i onaj pojedinac koji se progresivno ne razvijaju u kontinuitetu prvo izlau unutarnjoj dekadenciji, a zatim i nestanku. Progres se mora i propagirati i manifestirati u svim aspektima ljudskog razvitka, posebno u znanosti. II. SOCIJALIZAM: Neoliberalni kapitalizam je bio posljednja faza razvitka kapitalizma i normalno je oekivati da je socijalizam taj koji e ga zamijeniti. I to onaj socijalizam u izvornom smislu rijei, bez zastranjivanja i netanih tumaenja. Socijalizam koji e nuditi rad i dostojanstven ivot, a ne biti krinka za milostinju ili nepotrebna socijalna davanja koja vode ka svoenju radnog ovjeka na parazita. Socijalizam u kojem e akumulacija i dobit biti koriteni za potrebe radnih zajednica i onih koji su stvorili taj profit, a ne da se slijevaju u - epove samo onih koji nemaju nikakve veze sa procesom stjecanja dobiti i akumulacije. III. DEMOKRATIJA: Lenjinova verzija tumaenja marksizma je napravila jednu veliku greku, a to je da nije shvatila znaenje demokratije u izgradnji socijalizma (posebno u zemlji sa tradicijom brutalnog i neprosvjeenog autokratizma). Ali ta demokratija u socijalizmu nije puka simbolika i prevara izvornog smisla demokratije izraena u kvazi viestranaju. IV. ODGOVORNOST: Da bi neki sustav bio funkcionalan, on se mora temeljiti ne samo na pravima, nego i na naelu odgovornosti graanina prema javnom interesu, ali i javnih institucija prema graaninu. V. REPUBLIKA: Svaki sustav mora imati i politiki i institucionalni okvir kako bi mogao funkcionirati. Republika u njenom izvornom znaenju kao - javna stvar je najbolje rjeenje za politiki, dravni okvir.

Bridget Riley, Crest, 1964.

tati na nivou ekstenzivnog ruralnog drutva i ekonomike (koje je dominiralo u tadanjim YU-republikama) kako bi bilo pogodno trite za robu sa industrijaliziranog Urala (vidjeti pod Bugarska). Naravno, takva zatucana neproizvoaka zajednica (to je ideal koji nam se sada namee ne sa staljinistikog Istoka, nego sa neoliberalnog Zapada) moe odravati svoje postojanje jako dugo, jer cilj onih koji njom posredno gospodare nije da je ugue, nego da je mogu kontinuirano iskoritavati, cijediti i koristiti za svoje potrebe... ukratko da je tretiraju kao stado stoke ili jato kokoki. Naravno tu se postavlje pitanje da li je nama cilj da budemo racionalni, svjesni, savjesni i odgovorni graani i radni ljudi ili neki -minkeri koji pod gelom na frizuri, markiranom majicom, osobnom kvazi i bezrazlonom ufuranou i sa mlaenjem -prazne slame kriju injenicu da su mali vijci u maineriji iskoritavanja. Ovakav sustav je nemogue krpiti, a nai moderni -menjevici misle da je to jedino rjeenje, jer -destrukturalni sustav nema na sebi rupe (koje se mogu zakrpiti) iz jednostavnog razloga to je on sam po sebi jedna velika rupa. Samo je jedno rjeenje u ovim uvjetima, a to je zamijeniti itav sustav. Isto tako je potpuno kontraproduktivno boriti se protiv defunkcionalnosti sustava demagokim mjerama i verbalnom akrobatikom. Isto kao to je neprihvatljivo da mi budemo zaostalo trite, isto je tako loe zatvaranje u sebe, u neku autarkinu zajednicu dovoljnu samu sebi ili zabranjivanje uvoza i komunikacije sa svijetom (vidjeti pod ideologija Envera Hode, ili radikalni oblici maoizma), Novi sustav mora biti otvoren prema vanjskim utjecajima, prema vanjskoj trgovini (ali na ravnopravnim i potenim naelima), prema drugim zajednicama jer mi svi, zajedno sa drugim ljudima, inimo ujedinjeni humanitet (svijet povezan i biolokim i socijalnim vezama koje je nemogue raskinuti). Protiv vanjske dominacije se ne moe uspjeno boriti zabrana-

Doc. dr.sc. Salmedin Mesihovi predaje povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. lan je Savjeta Novog Plamena.

120

(p)ogledi

Zato svaka stranka eli voditi kampanju kao Obama i zato u Nizozemskoj to moe samo Socijalistika partija
Kevine Levine 16. sijenja 2007. godine Barack Obama, relativno neiskusan lan amerikog senata, preko videa na You Tube-u objavio je da razmilja o kanditaturi za predsjednika. Obama i njegov novoosnovani tim u tom trenutku nisu ni sanjali da imaju realne anse za pobjedu. Meutim, samo dvije godine kasnije Obama je postao predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava. Razlog? Jedinstveni kandidat s jedinstvenom kampanjom u jedinstvenom politikom razdoblju. Kao relativni autsajder Obama se, nakon osam godina Busha, s lakoom uklopio u potrebe naroda. Zalagao se za promjene, te je sa sloganom Promjene u koje moemo vjerovati bio vien kao alternativa politikim krugovima u Washingtonu. Voditelj kampanje, David Plouffe, opisao je u svojoj knjizi Audacity to win (1) kako je Obama prvenstveno morao pobijediti na stranakim izborima i na predizborima u dravama kao to je Iowa, te kako su iz tih razloga razvili masovnu kampanju. Vanu ulogu igrao je prijanji Obamin rad kao drutvenog djelatnika u Chicagu koji je uvjerio ljude koji su radili na kampanji da vjeruju u mogunost uspjeha kampanje u kojoj su glavnu ulogu imali direktan kontakt s glasaima i izgradnja pokreta. Preko interneta je ljudima dana mogunost da se sami lokalno organiziraju u svih 50 drava. Uglavnom su to bili mladi ljudi i oni koji inae nisu bili politiki aktivni, te su doprinijeli kampanji u svom susjedstvu i gradovima. Internet je od samog poetka bio jedan od glavnih stupova kampanje. Osnovan je snani novi medijski tim u koji su bili ukljueni bivi zaposlenici Googla i Facebooka. S vremenom je Obamina kampanja okupila e-mail listu od 13 miliona ljudi, od kojih je svaki u zadnjim mjesecima kampanje primio preko 80 poruka. Poslani su milijuni poruka sa vanim dogaajima u kampanji: na primjer, prva poslana SMS poruka bila je ona u kojoj se objavilo da je Joe Biden izabran da bude potpredsjednik. U meuvremenu, na Facebooku je Obama okupio 7 milijuna oboavatelja, a na Twitteru 3 milijuna sljedbenika. Baza simpatizera i glasaa je strukturirana, odravana i koritena za analize i procjene rezultata o tome koliko ljudi je doniralo novce nakon odreenog sastanka, ponudilo pomo ili glasalo na stranakim izborima. (2) Sama kampanja je proizvela vie od dvije tisue videa - esto sa izuzetno osobnim i dirljivim porukama dok se na internetu pojavilo vie od 100,000 u kojima su ljudi izraavali svoju potporu Obami. Slubena stranica kampanje MyBarackObama.com postala je centralno mjesto gdje su se volonteri mogli organizirati, sastajati sa istomiljenicima ili susjedima, ili organizirati vlastite kampanje za prikupljanje novca ili telefonske kampanje. Jasan pregled postojeih aktivnosti u kampanji u kojima su ljudi mogli sudjelovati objavljivao se na Internetu: od donacija ili kontaktiranja ljudi telefonom, do odlazaka vrata-do-vrata kako bi se osobno poprialo s ljudima. Obamina kampanja prikupila je vie od 665 milijuna dolara, od kojih je 500 milijuna prikupljeno preko Interneta - primarno zahvaljujui osobnim e-mailovima. Europski imitatori Takva dinamina kampanja, na Internetu i izvan njega, je neto to bi svaki politiar volio vidjeti. Politike stranke diljem Europe pitaju se - to moemo nauiti od Obame? Kako moemo organizirati slinu oduevljenu zajednicu oko ideja i aktivnosti, i kako u tome moemo iskoristiti potencijal Interneta. Kao primjer, ove se godine odravaju parlamentarni izbori u Velikoj Britaniji. The Observer predvia da e pobjedu na ovim izborima donijeti blogovi i twitteri. Konzervativci su, slijedei primjer Baracka Obame, postavili stranicu MyConservatives.com, dok laburisti na svojoj web stranici imaju program preko kojeg ljudi, pomou telefonske skripte na ekranu, mogu nazvati neodlune glasae. Norveki socijaldemokrati ve neko vrijeme koriste MittArbeiderparti za organizaciju aktivnosti od-kue-do-kue. ini se da u Nizozemskoj politike stranke nisu dole tako daleko, ali u kampanji za Europske izbore opseno je iskoriten Twitter, i premijer Jan-Peter Balkenende je pozvao svakog od svojih 190,000 prijatelja na nizozemskoj drutvenoj mrei Hyves da ga posjete na radnom mjestu.

(p)ogledi
Jedinstveni trenutak Obamine kampanje u opasnosti je da bude sveden na nekoliko tehnikih novotarija, koje mogu biti slobodno rasporeene u nastojanju da se osvoji to vie glasaa i aktivista za svoju stvar. Ono to mnogi europski politiari ne razumiju je da je nain voenja kampanje usko povezan sa porukom same kampanje. Obamino obeanje o obnovi i promjenama donijelo je jedinstven entuzijazam za rad na njegovoj kampanji. Meutim, nemogue je za oekivati da e ljudi pokazati takav entuzijazam za masovne kampanje stranaka kao to su PvdA (Radnika stranka) ili CDA (Kranski demokrati). Preuzmite odgovornost i objasnite teke odluke definitivno nije isto to i nada i promjena. Najtuniji primjer takve proturjenosti izmeu sadraja i sredstva je najvjerojatnije podcast kranskog demokratskog ministra Piet Hein Donnera od prije nekoliko godina, koji je na Internetu opisan kao najbolja tableta za spavanje koju moete dobiti bez recepta. Mnogi pokuaji afirmiranih stranaka u kopiranju Obamine kampanje i iskoritavanje drutvenih mrea su samo oajan pokuaj vraanja legitimiteta i ponovna izgradnja kontakata s ljudima, a ne jaanje njihovih poruka. SP (Socijalistika stranka) je jedna od nekoliko stranaka na nizozemskoj politikoj sceni - uz Lijeve zelene i centristike liberale D66 - ija je poruka zaista logiki povezana s novom dinamikom kampanje koja se dijelom odvija preko Interneta. U tom smo smislu u zadnjih nekoliko godina postigli odreeni napredak: dugo vremena bili smo najcjenjenija politika web stranica: nae virusne filmove kao to je helpjanff.nl, pogledalo je 1.7 milijuna ljudi u Nizozemskoj, to je oko desetina populacije; a 2006. godine Jan Marijnissen proglaen je najboljim politikim web blogerom. Mnoge politike stranke kopirale su neke nae inicijative. S masovnom kampanjom kakvu je provodio Obama nije povezana samo poruka SP-a ve i nain rada stranke. Ve nekoliko godina Laburistika stranka u Nizozemskoj agitira, to oni predstavljaju kao neto to su posudili iz Obamine kampanje. Meutim, SP je s agitiranjem poeo ve 1972. godine, to se uglavnom odnosi na obilazak od vrata do vrata. Mi smo jedina politika stranka s tradicijom obilazaka susjedstva, sluanja ljudi, postiui da ljudi postanu svjesni i vjeruju u mogunost promjene, kao i rad s njima. Aktivnosti na Internetu koje su usmjerene na mobiliziranje ljudi i aktivizam mogu se vidjeti kao logian produetak metoda ulinog rada. To naravno zahtjeva da shvatimo da Internet nije samo klasini jednosmjerni masovni medij koristan samo za irenje vlastite poruke, ve moe biti i nain sluanja miljenja ljudi, kao i nain za organiziranje. Budunost demokracije Tehnologija vodi k mogunostima kontakta meu ljudima, ali i k promjenama u komunikaciji izmeu pojedinaca. Politiki i demokratski sistem u Nizozemskoj nije u tome iznimka. Tehnologija e dovesti do temeljnih promjena u nainu kako se ljudi organiziraju i ukljuuju u rad drutva - iako jo nitko ne zna kako e ta

121 promjena izgledati i ljudi se razilaze u miljenjima kojim tempom e se ta promjena odvijati. injenica da nisu svi politiki aktivni na Internetu nema puno veze s nepoznavanjem Interneta ve sa istim mehanizmima koji su bitni u stvarnom svijetu: nedostatkom vremena, nebrigom, nepovjerenjem, i idejom da politiari uvijek rade samo ono to oni hoe. SP ima tradiciju probijanja kroz te mehanizme i moe igrati ulogu u probijanju tih mehanizama na Internetu. Uiti od Obame Kritiziranje Obame u Americi je u porastu. To nije samo zbog sadraja njegove politike, ve i zbog nedovoljnog koritenja drutvenog pokreta koji je nastao u njegovoj kampanji kao osnove za provoenje temeljnih promjena u zemlji. Istina, Demokratska stranka je sa kampanjom Organiziranje za Ameriku pokuala ohrabriti ljude da se bore za bolju zdravstvenu zatitu; ali u stvarnosti je premalo panje posveeno davanju moi i sredstava u ruke ljudi. Uvijek sam mislio da je ideja Obame kao prvaka masovne kampanje vie mit nego stvarnost... ali sam takoer mislio da je to koristan mit zato to je izazvao poveana oekivanja... ne samo to se tie onoga to Obama moe uiniti ako bude izabran, ve i onoga to bilo tko moe danas uiniti koristei svoju poveanu mo za komunikaciju i suradnju oko opih stvari, napisao je demokratski ekspert Micah Sifry. Ali kad je Obama izabran, ispostavilo se da volonteri vie nisu potrebni. Sifry tvrdi da voditelj kampanje Plouffe nije u stvari bio zainteresiran za unapreivanje masovnosti, ve je pred kraj kampanje bio vie zainteresiran za izgradnju glasake potpore. (3) Amerika politika situacija ne moe se usporeivati s onom u Nizozemskoj. Nizozemska politika ne vrti se oko polarizacije izmeu dvije velike stranke, ve je u puno manjoj mjeri okarakterizirana ciklusom u kojem se svake etiri godine velika grupa ljudi kratkorono obavezuje na rad na kampanji za pojedinog kandidata ili odreeni cilj. Meutim, mogue je dobiti inspiraciju iz mnogo stvari koje je napravio Obama u svojoj kampanji. Ali ne smijemo nepromiljeno kopirati njegove internetske novotarije. Iako su mu tehnike mogunosti omoguile pobjedu 2008. godine, u 2010. one su ve zastarjele. SP je jedna od rijetkih stranaka koja, u izborno vrijeme i izvan njega, stvarno vjeruje u masovno organiziranje ljudi. I to je ono to emo nastaviti raditi - online i offline. (Spectrezine, svibanj 2010.)

Kevine Levine je organizacijski tajnik za Socijalistiku stranku podrunice u Rotterdamu i sebe opisuje kao novog medijskog mokljana nacionalnog SP-a.
(1) David Plouffe, The Audacity to Win 2009 (2) Izvjetaji Online taktike za uspjeh www.rivernetwork.ort/resource-library/online-tactics-and-success i Uiti od Obame www.epolitics.com/learning-from-obama daju vie detalja o tim stvarima (3) Micah L. Sifry, The Obama Disconnect: to se dogaa kada mit susretne stvarnost 31. prosinac 2009, http://techpresident.com/blog-entry/the-obama-disconnect

122

(p)ogledi

Demistifikacija restitucije

dr.sc. Goran Markovi estitucija ulazi u krug dogmi kapitalistike restauracije. Smatra se neophodnim preduslovom izgradnje pravne drave, potovanja ljudskih prava i sloboda i ostvarenja demokratije. Ekonomski efikasnije, pravinije i demokratsko drutvo su nemogui ako se ne izvri restitucija. Bez nje nema ni pristupanja Evropskoj uniji. Stoga izgleda kako su svi argumenti na strani izvrenja restitucije. ta se podrazumijeva pod restitucijom i ta se njome eli postii? Najjednostavnije, eli se vratiti privatna imovina oduzeta poslije Drugog svjetskog rata, a ako je to nemogue, njena vrijednost treba biti nadoknaena bivim vlasnicima u novcu, naturi ili obveznicama. Privatna imovina je u svim dravama Istone i Centralne Evrope oduzimana bivim vlasnicima po vie pravnih osnova - konfiskacijom, nacionalizacijom, eksproprijacijom, agrarnom reformom ili sekvestracijom. U svim sluajevima se radilo o oduzimanju kapitalistike ili veleposjednike privatne imovine, iznad maksimuma koji su tadanje vlasti utvrdile zakonom. Ciljevi su bili viestruki: ekonomski, socijalni, klasni, politiki. Poelo se oduzimanjem privatne imovine onih koji su saraivali sa okupatorima i kvislinkim reimima. Prvih mjeseci ili godina poslije Drugog svjetskog rata (zavisno od toga koliko su staljinizirane komunistike partije u pojedinim zemljama bile snane), uglavnom je vrena konfiskacija privatne imovine saradnika okupatora i kvislinga, jer nisu postojali pravni osnov i povoljan odnos politikih snaga da se pristupi sveobuhvatnoj nacionalizaciji. Kad bi komunisti dovoljno ojaali, samostalno ili zahvaljujui predominantnom uticaju Sovjetskog Saveza (to se opet razlikovalo od zemlje do zemlje), oni su donosili odgovarajue zakone o nacionalizaciji kojima su pravno ureivali proces ukidanja kapitalistike privatne svojine.

Ideoloka osporavanja Danas se osporavaju svi oblici oduzimanja ili ograniavanja prava svojine bez obzira na njihov pravni osnov i legitimnost vlasti koje su preduzimale te mjere. Ne smatra se bitnim to je vlast koja je sprovodila na-

cionalizaciju ili agrarnu reformu bila legitimna, niti se ove mjere posmatraju kao temelj novog drutvenoekonomskog sistema koji je, uprkos svom slomu nakon pedeset godina postojanja, ipak doprinio ekonomskom, socijalnom i kulturnom napretku nepoznatom u dosadanjoj istoriji drutava u kojima su preduzimane. Polazi se od toga da su nacionalizaciju i druge mjere oduzimanja ili ograniavanja prava (privatne) svojine preduzele nelegitimne vlasti, da su tim mjerama krena ljudska prava, te da su predstavljale ekonomski osnov uvrivanja partijske drave i totalitarnih reima. ak se na indirektan nain povlai paralela izmeu komunizma i faizma, tvrdnjom da su komunisti nastavili praksu koncentracionih logora, te da je, na primjer u Jugoslaviji, jedan totalitarni poredak, kakav je bio nacistiki od 1941. do 1944. odnosno 1945, zamijenjen drugim - komunistikim. Ovim tvrdnjama se eli delegitimisati vlast staljinizirane komunistike partije, a time i sve mjere koje je ona preduzimala, ukljuujui i nacionalizaciju. Ako je vlast stvorila partijsku dravu, osnovala koncentracione logore i krila ljudska prava, ona je nedemokratska, necivilizacijska i zloinaka, pa su takve i mjere koje predstavljaju materijalni osnov njenog monopola fizike sile, a nacionalizacija je jedna od prvih, jer ta vlast, dok nije stvorila svoju ekonomiju, morala se osloniti na onu koju je zatekla odmah poslije Drugog svjetskog rata. Moramo poi od neukusnog, mada indirektnog, povlaenja paralele izmeu komunizma i faizma. U eri antikomunizma i neoliberalizma to je postalo moda, ak su i pojedine evropske institucije svojim rezolucijama dale ton toj neukusnoj hajci na komunizam. Da u tzv. komunizmu (mi bismo ga nazvali etatizmom ili birokratskim kolektivizmom) nije bilo politikih sloboda, nije sporno. Da je u nekim dravama due ili krae bilo logora, takoe je poznato. Poistovjeivati zbog toga komunizam i faizam, stvar je neukusa i ideoloke zaslijepljenosti, ali i krajnjeg nepotovanja rtava faizma, od kojih su mnoge bili komunisti. Mnogi autoritarni reimi u kapitalistikim dravama, pogotovo u Latinskoj Americi, su decenijama poivali na zatvorima, logorima, ubistvima i drugim oblicima krenja

(p)ogledi
ljudskih prava, ali nikad nisu bili poistovjeivani s faizmom, niti ih danas spominju apologeti neoliberalizma. Ako bismo htjeli i dalje povlaiti kojekakve paralele, mogli bismo rei ovako: autoritarni kapitalizam (na primjer Pinoeov u ileu) je dramatino i temeljno krio ljudska prava koja je do kraja potovala socijalistiko-komunistika vlada Narodnog fronta predsjednika Salvadora Aljendea. Kako je taj autoritarni kapitalizam poivao na vojnoj hunti, ubistvima i logorima, a istovremeno je u svom temelju imao privatnu kapitalistiku svojinu i privatizaciju onoga to je ljeviarska vlada nacionalizovala, istovremeno sa ruenjem Pinoeovog zloinakog reima treba izvriti ponovnu nacionalizaciju, pa ak razmisliti i o totalnoj nacionalizaciji. Jasno je da niko nije razmiljao tako, pa novoroena ileanska demokratija nastala nakon pada Pinoea poiva na onoj istoj privatnoj svojini (ukljuujui i privatizovanu dravnu imovinu za vrijeme Pinoea) na kojoj je poivala vojna hunta prije nje. Kad govorimo o Jugoslaviji, u kojoj je nacionalizacija izvrena poslije Drugog svjetskog rata, to se sad stavlja kao veliki grijeh na duu komunista, takoe se moe povlaiti paralela. Kraljevina Jugoslavija nije bila nikakva uzorna demokratija. Naprotiv, ona je od samog svog osnivanja progonila radniki pokret, trajno zabranjujui jednu veliku partiju (Komunistika partija Jugoslavije je na izborima 1920. godine osvojila skoro 200.000 ili 12% glasova i postala trea po snazi partija) i povremeno zabranjujui sindikate (prvi put 1921. a zatim 1940). Kralj Aleksandar Karaorevi je u praksi anulirao ustavnu definiciju Kraljevine SHS kao parlamentarne monarhije, odluujue utiui na obrazovanje vlada, koje su bile nestabilne i kratkog vijeka. Na koncu tog nestabilnog stanja, on uvodi diktaturu i pretvara Kraljevinu Jugoslaviju u apsolutnu monarhiju. Ograniena liberalizacija od 1935. godine, uz javno glasanje na izborima i progon opozicije, nikad nije dovela do uspostavljanja demokratskog politikog reima. Zatvori su bili puni komunista, a u periodu estojanuarske diktature su bili zatvarani ili internirani i pojedini buroaski politiari, ukljuujui i takvog konzervativca kakav je bio voa HSS-a Vladko Maek. Na koncu, pred Drugi svjetski rat se osnivaju logori u Bilei i Viegradu u koje kraljevska vlada zatvara komuniste, pogotovo studente. Ako bismo eljeli biti vrlo blagi prema politikom reimu Kraljevine Jugoslavije, rekli bismo da je u njoj nedostajalo demokratije. U stvari je ona poivala na reimu lanog parlamentarizma ili otvorenog apsolutizma, uz stalni progon, pa i fiziku likvidaciju politikih protivnika, u prvom redu komunista. Vidimo da ni logora nije nedostajalo. Ako je nacionalizacija izvrena poslije Drugog svjetskog rata sporna sa stanovita uvoenja partijske drave, osnivanja logora i krenja ljudskih prava, onda je ona bila opravdana sa stanovita pokuaja da se raskrsti sa reimom kraljevske Jugoslavije koji je takoe krio ljudska prava, osnivao logore i jedno vrijeme poivao na istom kraljevom apsolutizmu. Da li ovakva argumentacija za ili protiv nacionalizacije ima ikakvu vrijednost, ostavljamo itaocu da prosudi.

123 (De)nacionalizacija i pravo svojine kao ljudsko pravo Zagovornici restitucije tvrde da e njenim ostvarenjem biti ispravljena nepravda uinjena privatnim vlasnicima i da e privatna svojina biti obnovljena odnosno zatiena, to je neophodno za stvaranje demokratskog drutva i pravne drave. Ovaj stav je ispravan ako se demokratski poredak i pravna drava nuno povezuju s privatnom svojinom, odnosno ukoliko se tvrdi da demokratska i pravna drava ne moe sutinski ograniiti privatnu svojinu a da samu sebe ne dovede u pitanje. Druga tvrdnja od koje polaze zagovornici restitucije je da je pravo svojine apsolutno, osnovno i civilizacijsko pravo koje drava ne moe ograniavati i oduzimati nacionalizacijom, konfiskacijom, agrarnom reformom i slinim mjerama, a da time ne ugrozi prirodna ljudska prava. ovjeku samim tim to je roen kao ovjek pripada pravo svojine. Ono bi moda moglo biti ogranieno ako je to u optem interesu, pri emu se taj interes usko tumai i ograniava na sluajeve kao to su, na primjer, oduzimanje prava svojine na zemljitu radi izgradnje puteva, pruga i sl., pri emu vlasniku pripada pravo na pravinu naknadu. Mimo tih sluajeva, pravo svojine se mora posmatrati kao sveto, neotuivo i nepovredivo i svako njegovo ogranienje, a pogotovo oduzimanje, se moe smatrati povredom prirodnih prava ovjeka. Pravo svojine, ako se posmatra u kontekstu privatne svojine, je ogranieno na vrlo mali broj pripadnika drutva. Ono moe postojati upravo zato to i samo dotle dok je koncentrisano kod malog broja ljudi. Kako istie poznati britanski sociolog Entoni Gidens, 1% najbogatije populacije u Velikoj Britaniji posjeduje 75% akcionarskog kapitala, a ukupno 25% stanovnitva posjeduje akcije, ija vrijednost u najveem broju sluajeva ne prelazi 1.000 funti. U SAD samo 12% stanovnitva posjeduje akcije (Gidens, 1998: 297). Prema Dalu, prosjena osoba iz najbogatijeg dijela stanovnitva SAD posjeduje 144 puta vie ekonomskih sredstava od prosjenog graanina (Dal, 1994: 205). Pravo svojine, dakle, nije univerzalno ljudsko pravo, nego je pravo koje pripada ekonomski dominantnoj klasi, a ona uvijek ini neznatnu manjinu stanovnitva. Ako se restitucija posmatra u kontekstu ljudskih prava, onda je oigledno da ona nema veze sa ispravljanjem stare nepravde koja se sastojala u krenju univerzalnih ljudskih prava, ve samo sa vraanjem jednog prava koje pripada i moe pripadati neznatnoj manjini stanovnitva. Kako privatna svojina po svojoj prirodi tei ovjekovjeenju socijalnih razlika i vlastitoj koncentraciji u rukama malog broja ljudi, izlazi da restitucija kao oblik vraanja prava privatne svojine onima kojima je oduzeto doprinosi socijalnoj diferencijaciji i koncentraciji privatne svojine, a ne zatiti ljudskih prava. Jer, o kakvom ostvarenju i zatiti ljudskih prava se moe govoriti ako drutveni sistem, uprkos formalnim garancijama, stvarno onemoguava oko 80% stanovnitva da posjeduje privatnu imovinu? Drugo pitanje je da li restitucija doprinosi izgradnji demokratske drave, zasnovane na slobodi i jednakosti. Kae se da doprinosi, jer je demokratija, barem u

124 modernom drutvu, nerazdvojno povezana sa idejama slobode i jednakosti, a njih nema bez ekonomske slobode, odnosno bez jednakog prava svih da stiu ekonomske resurse i uivaju u njima. Nacionalizacija znai ograniavanje ove slobode, dok je restitucija pokuaj da se ta nepravda ispravi i time poloe temelji slobodnog i demokratskog drutva. Pokuajmo ovo razmotriti. U modernom drutvu zasnovanom na privatnoj svojini, koja se eli povratiti i osnaiti restitucijom, formalno svako ima jednako pravo da stie ekonomske resurse i koristi ih po sopstvenoj volji, naravno u zakonskim okvirima. U praksi, meutim, ovo pravo za najvei broj pripadnika drutva ostaje samo formalna mogunost koju oni nikad ne mogu ostvariti, jer im priroda produkcionih odnosa to ne doputa. Ekonomska sloboda ostaje sloboda samo za mali broj posjednika, kojima hegemonija u drutvu doputa da steknu, odravaju i uveavaju ekonomske resurse u svom vlasnitvu. Koncentracija imovine, koju smo ve spominjali, to najbolje potvruje. Produkcioni odnosi, koji su hijerarhijski, poivaju na podjeli rada na izvrilake i upravljake funkcije, i, na koncu, na podjeli na vlasnike i nevlasnike, formalnu ekonomsku slobodu velike veine pripadnika drutva pretvaraju u njihovu faktiku ekonomsku neslobodu, iji krajnji oblik je ekonomska zavisnost od njihovih poslodavaca, odnosno od vlasnika kapitala. To onemoguava efikasno korienje politikih prava, jer ekonomski zavisan ovjek ne moe bez straha od odmazde, odnosno gubitka sredstava za egzistenciju, potpuno slobodno koristiti svoja politika prava. U tom smislu, kad se tvrdi da je nacionalizacija znaila ogranienje ili oduzimanje ekonomske slobode, onda se misli na uskraenost te slobode za onaj mali broj pripadnika drutva koji su je posjedovali i koji su je mogli posjedovati ba zato to je ona bila uskraena velikoj veini. Restitucija i pravna drava Kae se da je restitucija preduslov stvaranja pravne drave, poto su pravo svojine i slobodno privreivanje nuni elementi pravne drave. Ovdje se zaboravlja dodati da su to nuni elementi samo liberalne pravne drave. A da li pravna drava nuno mora biti liberalna? Moe li ona, recimo, biti socijalno-reformistika (drava blagostanja) ili socijalistika? Ako se ona moe javiti i u ovim formama, a to znai i sa drugaijim sadrajima, to je na stav, onda je osnovano povezivati restituciju sa pravnom dravom samo ako se pod ovom drugom misli na liberalnu dravu. Pravna drava poiva, izmeu ostalog, na principima zakonitosti, ljudskih prava, jednakosti i slobode. Nacionalizacija (i njoj srodne mjere, poput konfiskacije, agrarne reforme i drugih) ograniava ove principe jer liava pojedinca jednog od njegovih prava, prava svojine, koje mu putem restitucije treba vratiti. Da li se argument moe postaviti drugaije? Moe li se, na primjer, tvrditi kako nacionalizacija i njoj srodne mjere oduzimanja ili ograniavanja prava svojine slue uspostavljanju vee jednakosti i punije slobode, ime se drava ini pravnijom? U liberalnoj pravnoj dravi prav-

(p)ogledi
ni poredak priznaje jednaka prava onima koji posjeduju i onima koji ne posjeduju nita. Tanije, on im naelno jami mogunost da steknu ista prava. Da bi se to zaista dogodilo, oni se moraju nai u istom drutvenom poloaju (npr. moraju biti poslodavci), a upravo to je nemogue, jer drutvo poiva na antagonistikim interesima drutvenih grupa od kojih su jedne, na temelju ekonomske, politike ili ideoloke moi, nadreene drugima. Drugim rijeima, onaj koji ne posjeduje nita osim svoje fizike ili umne radne snage i zavisi od onoga ko posjeduje kapital ne moe raunati da e njegova formalnopravna jednakost biti realizovana u praksi, ili e barem to biti mogue samo u onoj mjeri u kojoj to ne vrijea interes onog od koga zavisi njegova egzistencija, a to je vlasnik kapitala. Slino je i sa mogunou ostvarivanja ljudskih prava i sloboda. Pravo svojine je pretpostavka ostvarivanja ostalih ljudskih prava i slobode samo za one koji ovo pravo posjeduju i u mjeri u kojoj ga posjeduju. to pravo svojine nekog pojedinca ili drutvene grupe ima vei drutveni znaaj, to je ono u veoj mjeri osnov i preduslov ostvarivanja ostalih prava, u prvom redu politikih. To je naroito vidljivo u naim tzv. tranzicionim drutvima, u kojima oni koji ne posjeduju bilo kakvu drutveno relevantnu privatnu imovinu teko mogu raunati da e biti politiki relevantni inioci, ne samo u smislu pripadnosti politikoj eliti, ve i kao obini pripadnici drutva - birai ili subjekti koji su van elite a vre pritisak i uticaj na nju. Zato je vlasnicima kapitala utoliko sigurnije da e ostvarivati svoj ekonomski interes i vriti politiki uticaj na politiku elitu, samo na osnovu injenice da im drutveno relevantna vrijednost privatne imovine omoguava kompletiranje drutvene moi. Ljudi koji su ekonomski zavisni, s druge strane, ne mogu raunati na ostvarivanje svojih politikih prava na nain koji e ih uiniti drutveno relevantnim faktorom. Drugim rijeima, onaj ko je ekonomski zavisan, u prvom redu od svog poslodavca, teko moe oekivati da e biti politiki nezavisan. Zapravo, to zavisi od dobre volje i irine shvatanja njegovog poslodavca. Restitucija samo pojaava takvo stanje jer vodi veoj koncentraciji privatne imovine shvaene kao kapital. Drutvene posljedice restitucije O drutvenim posljedicama restitucije se moe raspravljati sa nekoliko aspekata: klasno-socijalnog, ekonomskog i politikog. Sa klasno-socijalnog stanovita, restitucija ima jasan cilj - njome se pojaavaju postojee klasno-socijalne podjele u drutvu i osnauje drutveni poloaj one klase koja se ve formirala kao vlasnik sredstava za proizvodnju. Potrebno je da se u tu klasu nove buroazije ukljue oni koji polau pravo na svetu i neprikosnovenu imovinu koja je nekad oduzeta njihovim precima, a koju oni sami nisu stvarali, niti ima ikakvih garancija da e je koristiti na ekonomski racionalan i drutveno koristan nain. Prosto, restitucija treba da bude izvrena kako bi pravo svojine pripalo onima koji ga nisu imali i nemaju ga, ali se ideoloki pretpostavlja da treba da ga imaju. Ako se poe od ideje o neprikosnovenosti prava svo-

(p)ogledi
jine i potrebe da se isprave navodne nepravde poinjene onima kojima je to pravo uskraeno, postavlja se pitanje koliko daleko ii u prolost u pravnom normiranju restitucije. Privatna imovina nije oduzimana samo poslije 1944. odnosno 1945. godine, ve i znatno ranije. ta uraditi sa onima kojima je oduzeta zemlja krnjom agrarnom reformom poslije Prvog svjetskog rata? Posebno pitanje je argument (ne)pravde. Linija argumentacije je sljedea: im je neko nosilac prava, a ono mu bude oduzeto ili ogranieno, uinjena mu je nepravda. Ovaj argument bi bio opravdan ukoliko bi se dvije poetne pretpostavke smatrale neupitnim. Prva je da se oduzimanje prava posmatra iskljuivo sa stanovita nosioca tog prava. Druga je da se pravo ima smatrati svetim i nepovredivim. Obje pretpostavke, meutim, su pogrene i slue iskljuivo kao ideoloko opravdanje restitucije. Jasno je da je uskraivanje prava svojine, u formi nacionalizacije, konfiskacije i dr., uvijek nepravedno sa stanovita onoga kome to pravo pripada. Ali, kako u drutvu ive i oni kojima to pravo ne pripada, i to ba zato to pripada onima kojima se oduzima ili ograniava, uvijek moemo postaviti pitanje sa stanovita ijeg interesa treba posmatrati nacionalizaciju - sa stanovita nosilaca prava svojine ili onih kojima to pravo ne pripada? Kako su interesi nosilaca i nenosilaca ovog prava suprotni i subjektivni, teko da ovaj argument ita vrijedi. Svaki politiki reim e, u zavisnosti od socijalno-klasne osnove, isticati u prvi plan parcijalne interese jedne od ove dvije drutvene grupe. Kako su komunisti, oduzimajui ili ograniavajui pravo svojine, isticali u prvi plan interese deprivilegovanih drutvenih grupa koje nisu posjedovale privatni kapital, tako i sadanji antikomunisti, vrei restituciju, istiu u prvi plan interese klase vlasnika privatnog kapitala. Stoga izgleda da je vredniji drugi argument - emu objektivno, sa ekonomskog, politikog i klasno-socijalnog stanovita, vodi restitucija. Da li ona doprinosi veoj drutvenoj jednakosti, pravdi i slobodi, da li daje bolje ekonomske rezultate i da li doprinosi smanjivanju neopravdanih drutvenih razlika. Na koncu, mada je to jedno od najvanijih pitanja, koliko e dravu i graane kotati restitucija. Kako je sigurno da e se nacionalizacija samo jednim dijelom izvriti vraanjem dobara koja su oduzeta, oigledno je da e biti potrebna znaajna finansijska sredstva, u obliku gotovine (manjim dijelom) ili hartija od vrijednosti, koja e pripasti buduim privatnim vlasnicima (nacrt zakona Srbije o restituciji predvia da e restitucija biti izvrena putem dravnih obveznica). Kako su nae drave vrlo siromane, opravdano je pitanje odakle e se obezbijediti ta sredstva. Restitucija, prije svega, poveava dug drave. Strunjaci Meunarodnog monetarnog fonda tvrde da bi naknada za imovinu oduzetu od privatnih vlasnika poslije Drugog svjetskog rata uveala domani javni dug Srbije za 5 milijardi eura (Restitucija poveava dug drave, web portal Capital, http://www.capital.ba/restitucija-povecava-dug-drzave/). Ovo je pogotovo pitanje za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, u kojima restitucija jo nije sprovedena, pa ak nema ni zakona, sa izuzetkom restitucije imovine

125 vjerskim zajednicama u Srbiji, koja je pravno ureena prije nekoliko godina (ostale bive jugoslovenske republike su znatno ranije pravno uredile ovu oblast). Koliki treba da bude obim restitucije u jugoslovenskim zemljama, govore podaci o tome koliko je privatne imovine oduzeto poslije Drugog svjetskog rata. Agrarni fond stvoren sprovoenjem agrarne reforme i kolonizacije je iznosio 1.647.305 hektara (Todorovi, 2009: 226). Rije je o zemlji koja nije pripadala samo krupnim zemljoposjednicima, ve i vjerskim zajednicama, bankama, preduzeima i drugim subjektima. Vjerskim zajednicama, na primjer, je oduzeto 172.022 hektara zemlje (Todorovi, 2009: 226). Kako je prije Drugog svjetskog rata, u Kraljevini Jugoslaviji, postojala otra klasno-socijalna polarizacija i imovinska diferencijacija, na selu kao i u gradu, zemlja koja je oduzeta onima koji je sami nisu obraivali je podijeljena siromanim seljacima (180.000), bezemljaima (7.000) i kolonistima (66.000). Ovo je jedan vid socijalne pravde, jer su zemlju dobili oni koji su je i prije obraivali, samo za raun drugoga, koji su ivotno zainteresovani za posjedovanje i obradu zemlje, ali svoje, i koji su decenijama prije Drugog svjetskog rata, za vrijeme raznih polufeudalnih i primitivno-kapitalistikih monarhija, radei pod vrlo tekim uslovima, stvarali bogatstvo drugima. Komunistiki reim je poslije 1945. godine samo izvrio eksproprijaciju eksproprijatora. Osim toga, nacionalizacijom i drugim mjerama je oduzeta privatna imovina i u drugim privrednim granama, kao to su industrija, zanatstvo ili trgovina. Prvom nacionalizacijom iz decembra 1946. godine je obuhvaeno 709 preduzea u Jugoslaviji, a nacionalizovan je i strani kapital, koji je prije Drugog svjetskog rata dominirao jugoslovenskom industrijom (Cvetkovi, 2009: 210). Jednom rijeju, oduzeta je privatna imovina onima koji su pripadali ekonomski dominantnoj klasi, koji su bili nosioci kapitalistikog naina proizvodnje. Danas se tvrdi da je to uinjeno u ideolokom obraunu komunista sa svojim protivnicima, ak neprijateljima. Poto se tvrdi da je Jugoslavija bila sovjetski satelit broj 1, a da je jedan totalitarizam (nacistiki) zamijenjen drugim (staljinistikim, mada se ee kae komunistikim), izvodi se zakljuak kako je nacionalizacija, uz druge mjere oduzimanja privatne imovine, bila sastavni dio tog totalitarizma. A kako se moderno drutvo bori protiv totalitarizma i njegovih posljedica, nema nieg loginijeg i pravednijeg od restitucije. Tako doosmo do jednostavne argumentacije u prilog restitucije. Ideoloke, dakako. Vanije je odgonetnuti da li su postojali neki ekonomski i socijalni razlozi za ogranienje ili oduzimanje prava privatne (kapitalistike) svojine. Ako je jugoslovensko drutvo, zasnovano na privatnoj svojini, ekonomski napredovalo i poivalo na socijalnoj pravdi, onda je nacionalizacija, uz druge sline mjere, mogla predstavljati samo ideoloku mjeru, pa je restitucija, makar bila i vrlo skupa, opravdana. Jugoslovensko drutvo u vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije, meutim, nije bilo ekonomski prosperitetno ni socijalno pravedno. Agrarna reforma koju je sprovodio Aleksandar Karaorevi nije rijeila problem dramatinih imovinskih i socijalnih

126 razlika na selu, niti je dosljedno sprovedena. Crkvama i bankama nije oduzeta zemlja iznad utvrenog zemljinog maksimuma, a od oko 1.277.000 ha veleposjednike zemlje agrarni interesenti su dobili svega 550.000 ha. Zanimljivo je da danas niko ne osporava ovu agrarnu reformu, vjerovatno iz ideolokih razloga, a moda i zato to je dobrim dijelom obuhvatila veleposjede bive feudalne vlastele. Kad je rije o industriji i zapoljavanju, znaajni podaci su da je od industrije i zanatstva ivjelo svega oko 11% stanovnitva, a da je obim zapoljavanja u ovim sektorima u periodu 1921-1931. bio deset puta manji od prosjenog prirataja stanovnitva (Istorija SKJ, 1985: 83). Samo za deset godina, od 1921. do 1929. godine, 150.000 ljudi se iselilo u potrazi za zaposlenjem i boljim ivotom. Radno zakonodavstvo doneseno odmah po stvaranju zajednike jugoslovenske drave, pod snanim pritiskom sindikata i mone Komunistike partije Jugoslavije, je grubo kreno odmah nakon zabrane sindikata i partije 1921. godine. Jugoslovenska ekonomija je bila na samom zaelju evropskih ekonomija, s pojedinim granama pod kontrolom stranog kapitala, to se prvenstveno odnosi na industriju, u kojoj je 49,51% kapitala bilo u stranim rukama. U takvom drutvu, privatno-kapitalistika svojina nije sluila bilo kakvom napretku. Ona je omoguavala samo ouvanje postojeih drutvenih odnosa i ekonomsko tavorenje drutva u cjelini. Ideoloke floskule o ekonomskoj efikasnosti privatne svojine u jugoslovenskom sluaju se nisu pokazale istinitim i primjenjivim. Nije bilo iskustvene osnove za vrsto zagovaranje dotad postojeeg sistema zasnovanog na privatnoj svojini. Uz stagnantnu ekonomiju, dominacija privatne svojine je vodila odravanju siromanog drutva, uz ogromne socijalne razlike. Imajui u vidu dramatino ekonomsko-socijalno stanje u Kraljevini Jugoslaviji, nova vlast bi, po okonanju Drugog svjetskog rata, ak i da nije bila komunistiki ideoloki orijentisana, morala preduzeti znatne mjere dravnog intervencionizma, koje bi ukljuivale i nacionalizaciju privatnog sektora, kao to se dogaalo irom Zapadne Evrope. Jednostavno, privatna svojina, shvaena kao privatno posjedovanje kapitala, se pokazala ekonomski neefikasnom i socijalno neodgovornom. Stoga ak ni konzervativne politike snage na Zapadu, ak i u jednoj tradicionalistikoj i nimalo revolucionarnoj Britaniji, nisu smjele dovesti u pitanje relativno znaajne nacionalizacije kojima je drava uvodila red u funkcionisanje kapitalizma. Danas se na Zapadu ne dovodi u pitanje opravdanost mjera koje su preduzimane u to vrijeme. One se moda vie ne smatraju opravdanim ili poeljnim, ali se ne osporava njihova nunost u vrijeme kad su preduzete. Razlog je jednostavan - u trenutku kada je izvrena i u narednih nekoliko decenija, nacionalizacija privatne imovine na Zapadu je pokazala pozitivne rezultate. Kada je sistem dravnog kapitalizma poeo pokazivati slabije rezultate, konzervativci su to iskoristili da ga dokraje i uvedu goru verziju sistema - neoliberalizam. Ali, ni oni nisu moralisali o tome kako se nije trebalo laati nacionalizacija. Kod nas je drugaije. Ideoloki pobornici neoliberalizma i potomci bivih privatnih vlasnika uporno rone

(p)ogledi
suze nad nacionalizovanom privatnom imovinom poslije Drugog svjetskog rata, odbijajui da razmisle o tome da li je u tom ogranienju privatnog kapitala bilo ieg dobrog i korisnog. Po njima, dakako, nije. Ako se, meutim, pogledaju ekonomska i socijalna dostignua jugoslovenskog drutva u drugoj polovini XX. vijeka, vidjee se da stvari stoje drugaije. Jasno je da se ta pozitivna dostignua ne mogu jednostavno pripisati samo nacionalizaciji, konfiskaciji, agrarnoj reformi i drugim mjerama ogranienja privatne imovine, ali se mogu pripisati i njima, jer su one stajale u temelju jednog novog ekonomskog sistema koji se skoro etiri decenije razvijao vrlo dinamino i uspjeno. Evo nekih pokazatelja. Uoi Drugog svjetskog rata, Jugoslavija je bila jedna od najnerazvijenijih evropskih zemalja, sa nacionalnim dohotkom od 112 dolara po glavi stanovnika (1939. godine), da bi 1980. godine iznosio 2.620 dolara po stanovniku, to je Jugoslaviju svrstavalo u red srednje razvijenih industrijskih zemalja. Tempo rasta u poslijeratnom periodu je bio jedan od najbrih u svijetu - prosjena godinja stopa rasta drutvenog proizvoda u periodu 1947-1980. je iznosila 5,9%. Razlika u stepenu razvijenosti izmeu Jugoslavije i zemalja Zapada je znatno smanjena - razlika u prosjeku drutvenog proizvoda po stanovniku u odnosu na zemlje Evropske ekonomske zajednice je smanjena sa 5,2 puta u 1960. na 3,6 puta u 1979. godini (Istorija SKJ, 1985: 480). Industrijska proizvodnja je poveana 18 puta od 1947. do 1981. godine. Stanovnitvo Jugoslavije je poraslo sa 15,7 miliona u 1948. godini na 22,4 miliona 1981. godine. Udio seoskog stanovnitva je smanjen sa 67 na 20 posto. Za razvoj obrazovanja se izdvajalo 5% narodnog dohotka, broj visokih kola, ukljuujui fakultete, je povean sa 39 u 1947. godini na 231 u 1980. godini, dok se broj ljekara u periodu 1952-1980. poveao est puta. Lina potronja se u istom periodu realno poveala vie od pet puta. To su bili najvaniji rezultati drutvenog sistema koji je poivao na ogranienju privatne svojine i eliminaciji kapitalistike svojine. Sistem se na koncu jeste uguio u vlastitim protivrjenostima i nemogunosti reforme. Bez obzira na to, znatno smanjenje socijalnih razlika, razvoj obrazovanja, kulture i socijalne zatite, kao i ekonomski uspjesi bez premca u istoriji ovih prostora, pokazuju da li su izvrene mjere nacionalizacije, agrarne reforme i dr. bile opravdane. Neka svako sudi prema svojim kriterijima.

Literatura:
Cvetkovi, Sran: Oblici oduzimanja privatne svojine u Srbiji i Jugoslaviji 1944-1958, u Rehabilitacija i restitucija u Srbiji (zbornik radova), priredili Jovica Trkulja i Olga Danilovic, CUPS, Kongres srpskog ujedinjenja i Zadubina Studenica, Beograd, 2009.; Dal, Robert: Dileme pluralistike demokratije, BIGZ, Beograd, 1994. Gidens, Entoni: Sociologija, Ekonomski fakultet, Beograd, 2003. Istorija Saveza komunista Jugoslavije, Komunista, Beograd, 1985.; Restitucija poveava dug drave, web portal Capital, http://www.capital.ba/restitucija-povecava-dug-drzave/ Todorovi, Vladimir: Restitucija imovine crkvama i verskim zajednicama u Republici Srbiji, u Rehabilitacija i restitucija u Srbiji (zbornik radova), priredili Jovica Trkulja i Olga Danilovic, CUPS, Kongres srpskog ujedinjenja i Zadubina Studenica, Beograd, 2009.

(p)ogledi

127

Radniki otpor u Hrvatskoj

relativno kratkom vremenskom roku dolo je do naglog razbuktavanja radnikog otpora irom zemlje: radnici eljezare Split zapoeli su svoj peti trajk glau zbog odvoza tisuu i pol tona eljezne ice bez njihovog znanja i protivno postignutim dogovorima; radnici osjeke Pivovare stupili su u trajk zbog prijetnje sniavanja plae za 1500 kn i otputanja dijela radnika; zbog neizvjesne budunosti Jadranske pivovare radnici su se pobunili i zauzeli tvornicu uz zabranu ulaska direktoru; uslijed nezadovoljstva pregovorima oko steaja s upravom tvrtke u okviru koje posluju radnici graevinskog poduzea Dubrovnik blokirali su pristup kamenolomu Dubac; radi neisplate plaa zapoeo je trajk u Tehnodrvu d.o.o u Slatini; radnici KIO Keramike Orahovica odrali su prosvjed ispred tvornice i u centru grada; takoer zbog neisplate plaa nastupio je trajk radnika Uljanika Tesu; u Slavonskom su brodu trajkali radnici Suionice voa i povra iz Vrpolja koji est mjeseci nisu primili plau; radnici H-a odrali su krai trajk upozorenja; radnici Poljoprerade iz Hrvatskog Leskovca uli su u trajk i blokirali tvornicu.Nipoto ne treba zaboraviti niti velike pobune seljaka uz blokiranje prometnica i sukobe s policijom, a bitno je skrenuti pozornost i na znaajnu inicijativu radnika rijekog Treeg maja koji su u cilju zatite ne samo svoji radnih mjesta, ve i opstanka same brodograevinarske industrije u Rijeci razradili plan B prema kojemu bi od drave sami radnici dobili na upravljanje brodogradilite u roku od pet godina. Otpor radnika prirodno poinje na njihovim radnim mjestima, te je usmjeren na ispunjavanje zahtjeva koji su u pravilu vezani uz specifine probleme odreenog poduzea - kao to su neisplata plaa, otputanja, zakulisne igre i neizvjesna budunost radnika itd. Meutim, kroz specifine probleme svakog pojedinog poduzea izraava se opa logika razvoja cjelokupne ekonomije. Zajedniki temelj svih specifinih problema odreen je obiljejima postojee faze kapitalizma u Hrvatskoj. Teina postojee situacije, koja radnike pogaa prvenstveno putem poskupljenja, otputanja i smanjivanja plaa, proizlazi iz dvije usko povezane stvari: grabeljivosti kapitalista koji, ostvarujui profit radom drugih, u cilju ouva-

nja i poveanja svojih profita nastoje koliko kod je mogue smanjiti radnika prava, plae i broj zaposlenih, te politike Vlade u interesu kapitalista, ija je orijentacija na potpunu privatizaciju i unitavanje industrije, kombinirana s imperijalistikom politikom krupnog svjetskog i europskog kapitala i anarhijom kapitalistike proizvodnje, dovela do ove situacije na makroekonomskoj razini, te koja kao odgovor na krizu predlae mjere utemeljene na dodatnim olakicama za kapitaliste i dodatnim optereenjima za radnike. Dosljedna borba za rjeavanjem problema koji se pojavljuju na nivou pojedinog poduzea prerasta njegove okvire i pretvara se, stoga, u borbu na razini cjelokupnog politikog i ekonomskog sustava. Pred radnicima se u isto vrijeme otvara nekoliko povezanih frontova borbe i nekoliko vrsto povezanih skupina neprijatelja, od kojih se niti jedan ne smije zanemariti. Ispravan vid strategije mora krenuti od te injenice, kao i od jasno postavljenih ciljeva. Prije svega, smatramo da se je potrebno izboriti za zatitu radnika u okviru svakog pojedinog poduzea i ostvariti specifine i neposredne zahtjeve koji su svakom poduzeu od kljunog interesa - posebno naglaavajui potrebu koritenja metoda kao to su okupacije tvornica i trajkovi. Zatim je potrebno povezati i koordinirati otpore i borbe svih radnika na nacionalnoj razini, te ih zajedno sa saveznikim skupinama, kao to su studenti i siromani seljaci, usmjeriti s jedne strane protiv interesa cjelokupne kapitalistike klase, a s druge strane protiv ekonomske i socijalne politike Vlade. U tome posebno vano pitanje predstavlja i formiranje saveznitva izmeu radnika iz proizvodnih i neproizvodnih sektora, manualnih i intelektualnih radnika itd. Temelj radnike ofenzive treba initi val blokada tvornica zajedno sa generalnim trajkovima i masovnim prosvjedima. Osnovu koju predstavljaju akcije industrijske radnike klase potrebno je kombinirati s paraliziranjem uslunih djelatnosti, prometa, te dravnih slubi. Ekonomsku dimenziju borbe je, konano, potrebno nadopuniti politikom usmjerenom na ruenje postojee politike elite, stvaranjem istinske radnike partije, te uspostavom radnike vlasti. Na svakome emo se od ovih koraka zadrati detaljnije, to vie to je neki aktualniji u ovome trenutku, proa-

128 nalizirati dosadanja iskustva i pouke koje iz njih proizlaze, te jasno zacrtati nae stavove. 1. Borbe na radnim mjestima i njihove dosadanje pouke a) Uloga sindikata Iako je Radnika borba u nizu tekstova jasno istaknula ogromnu ulogu pojavljivanja studentskih plenuma, te injenicu kako neposredno-demokratski nain organiziranja iz niza veoma bitnih razloga predstavlja model uspjenog organiziranja radnika, posebno u tvornicama u trajku, nikada nismo zapali u krajnost ultralijevo - romantiarskog poricanja vanosti sindikata i konstatiranja kako je sindikalno organiziranje zastarjelo, te kako e u najkraem roku radnici munjevitom brzinom poeti s osnivanjem radnikih plenuma u tvornicama, ime e se stare sindikate poslati u povijest. Dogaaji koje smo na poetku teksta ukratko spomenuli samo su potvrdili ono to smo neprestano isticali: suoeni s krizom i potrebom organiziranja radnici e se prvenstveno okrenuti svojim tradicionalnim organizacijama - sindikatima. Cjelokupna tradicija radnikog pokreta, kao i analiza realnog stanja stvari, nije ostavljala ni najmanje sumnje da e se to i u ovome sluaju potvrditi. Nedvosmisleno se pokazalo da su oni koji su tvrdili suprotno zamijenili objektivnu analizu stvarnosti svojim eljama, emotivnim impulsima i ideolokim dogmama. Svi na poetku navedeni oblici radnikog otpora provedeni su prvenstveno putem SSSH-ovih i HUS-ovih sindikata, a sindikalni povjerenici su u njima nedvojbeno imali veliku vanost. Sektai svih profila su - a sektatvo smo ve jednom prilikom definirali kao praksu bavljenja socijalnim i politikim pitanjima kod koje se pojedinac ili grupa svojim stavovima i strategijom nastoje suprotstaviti (esto i prikazati kao alternativa) masovnim radnikim organizacijama - svoje tvrdnje bazirali na jednostranim kritikama sindikata. Sektai e uvijek ukazivati na veliku birokratiziranost postojeih sindikata, velike plae rukovodstva i njihovu estu otuenost od samih radnika, sklonost povezivanju viih slojeva sindikata s dravom i kapitalistima, njihovu pretjeranu popustljivost, nedemokratinost njihovog unutarnjeg ustroja itd. Niti jedna od ovih kritika se ne moe dovesti u pitanje - problem nije njezina faktika netonost, ve jednostrano naglaavanje jednih tendencija uz zanemarivanje drugih. Pretpostavka je svake takve kritike tretiranje sindikata kao nedjeljive cjeline i poistovjeivanje sindikata s njegovim rukovodstvom - a time i politike sindikata s politikom rukovodstva. No, niti je HUS Ozren Matijaevi, niti je SSSH Ana Kneevi - a isto tako ni skup njihovih tajnika, blagajnika, organizatora itd. Sindikat je radnika organizacija, osnovana od strane radnika za zatitu njihovih neposrednih interesa; organizacija koja posjeduje odreenu strukturu i sloenost, koja u sebi sadrava razliite, suprotstavljene tendencije i stavove: organizacija koja u sluaju SSSH-a i HUS-a obuhvaa 211 000, odnosno 50 000 radnika (Petar Pavlovi u Dosta je sektaenja elimo jedinstvo! Prema vrstom radniko-studentskom savezu!Novi Plamen br. 13). U svakoj je analizi potrebno krenuti od dva osnovna i razliita sastavna elementa sindikata : mase obinog radnikog lanstva i sindikalne birokracije. Sindikat obinom radniku predstavlja jedinu organizaciju koja na bazi soli-

(p)ogledi
darnosti i meusobne pomoi titi njegove interese, jami odreenu razinu neophodnih prava, te po potrebi prua besplatnu pravnu pomo. U okvirima djelatnosti sindikata odvija se neprekidna borba stotina tisua radnika. Oni koji okreu lea sindikatima okreu lea i ogromnoj masi sindikalno organiziranih radnika, te svakodnevnoj borbi na radnim mjestima. U kontekstu sadanjeg stanja stvari odbacivanje sindikalnog organiziranja u okviru masovnih sindikata moe znaiti samo razbijanje radnike borbe, te put prema neorganiziranosti, beznau, te potpunom trijumfu diktature kapitala ne samo na razini drutva, ve i pojedinog radnog mjesta. Birokracija se u velikom broju sluajeva, no naravno ne i automatski, moe poistovjetiti sa sredinjim rukovodstvima sindikata. Ono to karakterizira birokraciju jest injenica da u svojim rukama koncentrira procese donoenja odluka od interesa za sve radnike, da odrava nedemokratinost sindikalne strukture i pasivnost veine radnika koji bi trebali pasivno ekati i dopustiti da ih birokracija predstavlja, da njezini pripadnici imaju oigledno povlatenu razinu plaa, te da esto sami niti ne pripadaju radnikoj klasi, to znai da kod njih niti da ne postoji pretjeran interes da ju se dosljedno zastupa. Iz navedenoga proizlazi sklonost poputanjima, kompromiserstvu, te povezivanju s kapitalistima i politikom elitom, odnosno dravom. Vidimo da birokratinost u prvom redu podrazumijeva odnos moi i privilegija i taj se odnos uvijek manifestira i u stavovima koji se zauzimaju o nizu konkretnih pitanja. Posebno je bitno birokratske elemente odreivati na temelju konkretnih i specifinih okolnosti, a ne pasivnom primjenom nekih mehanikih shema. Potrebno izbjegavati svake povrne, vulgarne i jednostrane ocjene prema kojima se na temelju nekoliko podataka cijeli sindikat proglaava loim i birokratiziranim ili se birokracija automatski poistovjeuje samo s jednom skupinom unutar sindikata itd. Nedavni primjeri nas jasno ue tome koliko treba biti oprezan : sindikalni povjerenik PPDiV-a u osjekoj Pivovari pristaje na najgori vid izdaje radnikih interesa u interesu kapitalista Komaka nasuprot interesa i volje veine radnika; u isto vrijeme sindikalni povjerenik PPDiV-a u Jadranskoj pivovari predvodi radnike u zauzimanju tvornice i blokiranju ulaza direktoru, te poziva dalmatinske radnike na zauzimanje tvornica koje jesu njihove. Postojanje za hrvatske prilike velikog broja razliitih sindikalnih sredinjica i njihova razjedinjenost, koja oigledno predstavlja veliku prepreku razvoju radnikog pokreta, usko je povezana s politikom birokracije. Nasuprot razliitim destruktivnim, sektakim i birokratskim tendencijama koje razjedinjuju radnike - bilo na osnovi pripadnosti razliitim sindikatima, bilo na osnovi razlike struka - potrebno je snano istaknuti slogan radnikog jedinstva. Radniko jedinstvo nije isprazna fraza ili puka elja ve nunost koja proizlazi iz istovjetnosti pozicije svih radnika u odnosu spram drave i kapitala, te potrebe zajednikog nastupanja u borbi za ostvarivanje zajednikih interesa. U skladu s onime to smo do sada rekli nain djelovanja u domeni sindikalnog organiziranja trebao bi ukljuivati nekoliko kljunih segmenata : potrebno je raditi na reformiranju sindikata djelovanjem iznutra, boriti se da rukovodee pozicije preuzme najborbenija struja snano

(p)ogledi
vezana uz radnike iz baze, slabiti pozicije konzervativno - birokratskog krila, raditi na demokratizaciji odnosa i procesa odluivanja u sindikatima, te se odluno suprotstaviti svemu to razjedinjuje radnike po bilo kojoj osnovi - sektatvo, ovinizam, seksizam, homofobija itd. Borba protiv birokratskog krila sindikata se, naravno, ne moe svesti na napadanja i prozivanja odreenih pojedinaca, ve se mora temeljiti na formiranju jasne borbene politike linije i odnosu spram niza konkretnih pitanja. Upravo e se na sasvim konkretnim primjerima - trajk, okupacija, organiziranje prosvjeda, pregovori u ime radnika - najbolje pokazati dosljedni ili izdajniki karakter povjerenika, predstavnika i rukovodstava i upravo e oni pruiti najsnaniji impuls nunim promjenama - ne samo u sastavima rukovodstava i odnosima moi unutar sindikata, ve i u nainu sindikalnog rada. b) Dvovlae u okviru tvornice i neposredno - demokratski karakter radnikog upravljanja Ako su dosadanja iskustva naglasila veliku ulogu sindikata, ona su s druge strane istaknula i vanost radnikog neposrednog samoorganiziranja i direktnog djelovanja, odnosno naina rada koji u svojoj logici prelaze uobiajene oblike sindikalne strukture. Dobar primjer za to su akcije poput samoinicijativne blokade kamenoloma na Dubcu. Sasvim drugaiji oblik djelovanja imali smo prilike vidjeti kod borbe radnika splitske eljezare, gdje je koritena herojska, no po naem miljenju potpuno pogrena, metoda trajka glau. Pristajanjem na metodu trajka glau radnikom otporu se oduzima njegov masovni karakter i borba se prenosi na lea nekolicine krajnje samoportvovnih radnika. Takoer, radniki otpor se time u potpunosti pasivizira - umjesto u aktivnu borbu za svoja prava uz koritenje nunih metoda prisile i pritiska usmjerenih prema kapitalu i Vladi, radniki otpor se pretvara u mueniko odricanje u kojemu se odnos prema kapitalu ili Vladi pokazuje slinim odnosu nekog asketa prema boanstvu. Nasuprot tome, ne smatramo da se rjeenje nalazi u moljenju milosti od kapitalista ili Vlade i pasivnom iekivanju, nego u otvorenoj borbi za svoja prava. Kao to smo jednom prilikom rekli u priopenju vezanom za sluaj eljezare: radnici, oni od kojih traite milost vai su najvei neprijatelji, te vam je stoga nee ni dati!. Ve sam trajk predstavlja oblik pojavljivanja jasnih proturjenosti - kapitalistiki nain proizvodnje, proces u funkciji proizvodnje profita, biva prekinut od strane sastavnog i neizostavnog dijela koji ulazi u kapitalistiki proizvodni odnos - radne snage, prilikom ega se radnici u svojim zahtjevima suprotstavljaju temeljnoj logici njegovog funkcioniranja. Preuzimanje tvornica predstavlja znaajan korak dalje u istom smjeru - ono na otvoren nain propitkuje ne samo normalno odvijanje proizvodnog procesa, ve i temeljne principe kapitalistikog vlasnitva i na dnevni red postavlja pitanje o tome tko zapravo ima kontrolu nad tvornicom - kapitalist ili radnici. U trenutku

129 preuzimanja tvornice od strane radnika oito dolazi do pojave dvovlaa. Vlast kapitala poiva na principima privatnog vlasnitva, na sredstvima za proizvodnju i ekonomskoj moi, te u odreenom broju sluajeva postoji tendencija da se ona u materijalnom obliku ispolji kroz odrede zatitara. Radnika vlast u sebi sadrava princip upravljanja nad proizvodnim procesom od strane samih proizvoaa, a ne onih koji parazitiraju na radu drugih, a zasniva se jedino na masi samih radnika i njihovoj organiziranosti, te se u materijalnom vidu ispoljava kroz radnike strae i oblicima radnike kontrole. Kao to vlast kapitala poprima svoj organizirani oblik u vidu uprave, potrebno je i formiranje organiziranog izraza radnike vlasti. Sindikalno organiziranje se za taj zadatak prirodno pokazuje nedostatnim - potrebno je organizirati radnike iz razliitih sindikata, te u borbu ukljuiti i one koji nisu sindikalno organizirani, kao i na adekvatan nain izraziti volju veine radnika uslijed stalno promjenjivih okolnosti. Za razliku od dosadanjih oblika organiziranja trajkakih odbora, bilo bi potrebno staviti vei naglasak upravo na sudjelovanje svih neposredno zainteresiranih radnika, uz pravo na iznoenje miljenja i odluivanja, kao obavezujui aspekt radnikog upravljanja. Veoma znaajan primjer neposredno - demokratskog odluivanja pruaju studentski plenumi prilikom blokada fakulteta, koji bi trebali postati efikasan model organiziranja radnika u trajku i prilikom preuzimanja tvornica. Sastajui se svakodnevno te razmatrajui sva aktualna pitanja i donosei odluke, radniki savjeti bi na adekvatan nain mogli izraziti volju veine radnika i onemoguiti izdaju i nedopustive kompromise na koje bi u njihovo ime mogla pristati sindikalna birokracija. Na taj nain svaki radnik punopravno sudjeluje u kreiranju odluka, te ujedno za njih snosi i odgovornost. Prirodno je da e u znatnom broju sluajeva borbeni sindikalni povjerenici imati najvei utjecaj, no oni nipoto ne bi smjeli imati bilo kakva posebna prava u odnosu na ostale lanove radnikih savjeta. Upravo bi od njih trebala krenuti incijativa za formiranjem neposrednih demokratskih tijela na radnim mjestima. Takoer je prirodno da e se u svim sluajevima veih poduzea, pogotovo zbog potrebe veoma brzog reagiranja, trebati formirati i posebno ue tijelo sastavljeno od manjeg broja ljudi radnikih delegata, prvenstveno zadueno za predstavljanje i rjeavanje tehnikih pitanja - odgovorno radnikom savjetu i smjenjivo od strane radnikog savjeta, te kratkog mandata. Funkcije tog tijela bi se, dakle, uglavnom poklapale sa uobiajenim funkcijama trajkakih odbora. Smatramo da je posebno bitno inzistirati na tome da to tijelo bude izabrano od svih radnika i u svakom trenutku odgovorno radnikom savjetu, da su odluke savjeta za njega obvezujue, te da je prilikom svakog bitnog pitanja potrebno sazivanje savjeta svih radnika.

130

(p)ogledi

ih ima Kutina. Nedavni primjer predstavlja borba radniDvovlae u okviru tvornice u sebi obuhvaa dva neka osjeke Pivovare unutar koje se posegnulo za orgapomirljiva i proturjena principa, te u skladu s time ne niziranjem javnog prosvjeda pred tvornicom, solidarizimoe predstavljati neku stabilnu i dugotrajnu tvorbu. ranjem radnika uslunih djelatnosti, te koritenjem moJedino o konkretnim okolnostima i nizu specifinosti gunosti koje nudi internet. Meutim, ini se da potenodreene situacije ovisi u kojoj e se mjeri ovo proturcijali koje otvara ovaj aspekt djelovanja nisu nipoto jeje jasno manifestirati i hoe li dovesti i do fizikog iscrpljeni - u odreenom broju slusukoba zatitnika interesa kapitaajeva bilo bi potrebno razmisliti i la s jedne strane i radnika s druo formiranju odbora za provoege strane. Meutim, sukob koji Radnika borba je u nje kampanje solidarnosti koje bi se cijelo vrijeme vie ili manje odpotpunosti otvorena uz radnike inili i predstavnici solivija izmeu klasnih neprijatelja darnih studenata, ostalih skupina ne zbiva se van svakodnevne druprema ideji formiranja graana, te za to zainteresiranih tvene stvarnosti - u odnose izjedinstvene zajednike organizacija, uz izbjegavanje polimeu dvije suprotstavljene straorganizacije. tikantskog uplitanja buroaskih ne uplie se i drava pomou politikih stranaka. sudstva i represivnog aparata, Ma koliko borba na radnim koji djeluju titei interese kapitamjestima predstavljala najneposredniji i temeljni oblik la. Prilikom dugotrajnog preuzimanja tvornice sudstvo radnikog otpora, odgovori na sutinska pitanja i due u pravilu uvijek stati u zatitu principa kapitalistigorono ostvarivanje osnovnih interesa proletarijata nikog privatnog vlasnitva, te ako je potrebno i ovlastiti su mogui u njihovom okviru. Svaki pojedinani trajk policijske snage za razbijanje radnikog upravljanja i ili preuzimanje tvornice moe zavriti na dva naina: uspostavljanje reda. Klasian primjer navedenoga porazom radnike borbe i potpunim ili djelominim isimali smo prilike gledati prije nekoliko godina prilikom punjavanjem zahtjeva. U sluaju drugog - pozitivnog isprekidanja okupacije tvornice TDZ. Na ovom je mjestu hoda radi se samo o tome da su privremeno rijeeni bitno istaknuti da Radnika borba ne polazi od princineki specifini problemi. No, kako nije uklonjen osnovpa pasivnog ili nenasilnog otpora, ve smatra kako se ni uzrok koji probleme stvara, a koji proizlazi iz globalza ostvarivanje cilja, u ovom sluaju radnikih zahtjeva, nih drutveno - ekonomskih odnosa, vrijeme sa sobom trebaju upotrijebiti sva nuna sredstava, pod uvjetom mora donijeti ponovno javljanje starih ili formiranje noda ona logikom svoje upotrebe ne dovode u pitanje vih specifinih problema. Temeljna proturjeja koja se cilj koji nastoje ostvariti. Takav je pristup, koji u sebi prijavljaju na ovoj razini radnike borbe ne mogu se na rodno ukljuuje i tenju za minimaliziranjem nasilja na njoj razrijeiti. neophodnu razinu, suprotan kako neprihvatljivom glo2. Naredni koraci u organiziranju radnikog otpora rificiranju nasilja, tako i smijenom bjeanju od eih metoda onda kada su one nune. Prilikom svakog poa) irenje radnikog otpora i povezivanje posebnih tencijalnog sukoba naroda i policije svaki bi policajac isradnikih borbi kreno odan principima drutvenih interesa trebao insOsnovnu logiku narednih koraka za koje se zalaemo tinktivno prijei na stranu naroda i u sluaju potrebe u veoma su jasnom obliku istaknuli borbeni sindikalni staviti svoje sposobnosti u slubu sukoba s vladajuom povjerenici u osjekoj Pivovari i Jadranskoj pivovari. klasom i politikom elitom. Dobar primjer ispravnog Darko Andreek, predsjednik radnikog vijea u osjeponaanja nedavno su nam pruili policajci iz susjedne koj Pivovari, je u razgovoru za Radniku borbu istakSrbije koji su odbili nalog da interveniraju uz obrazlonuo: S nae strane mogu poruiti da emo ustrajati u enje da ne ele tui gladne radnike. S druge strane, u borbi za radnika prava, te bih poruio svim radnicima sluaju suprotnog ponaanja, vidljivog u nedavnoj upou Hrvatskoj da samo jedinstvom i odlunom borbom trebi nasilja prema seljacima, policajac otvoreno daje mogu izboriti i poboljati svoj status, te da ne ekaju kado znanja da predstavlja batinaa u interesu vladajue da ve bude prekasno. A na drugom kraju zemlje, u klase i politike elite. Dalmaciji, Goran Domljanovi, povjerenik Sindikata Objektivna teina radnike borbe na radnim mjestiPPDIV za Pivovaru, je rekao : Pozivamo radnike svih ma, pojaana uplitanjem dravnog aparata koji titi kadalmatinskih tvornica koje jo uvijek na jedvite jade rapitalistike odnose, jasno istie potrebu irenja borbe de, Mljekara, Dalmacija vino, eljezara, da urade isto izvan okvira poduzea u vidu solidariziranja ostalih radto i mi, preuzmu vlast u tvornicama koje jesu njihove. nika, te studenata, nezaposlenih i umirovljenika s njeOve dvije izjave se ne smiju shvatiti kao neki verbalni zinim ciljevima. Stoga je potrebno veliku pozornost usukras, ve ih treba uzeti u obzir s punom ozbiljnou mjeriti na organiziranje kampanja solidarnosti i pridobiiako se ove dvije izjave na prvi pogled prikazuju kao jedvanje u najmanju ruku to ireg stanovnitva istog granostavne one u sebi sadre jezgru programa narednih da za zahtjeve radnika. Pri tome je neophodno koritekoraka koje treba poduzeti, a time ujedno i polazinu nje internetske tehnologije i izdvajanje znatne koliine toku od koje u svojim razmatranjima kreemo. Svijest vremena samo za taj oblik djelatnosti. Moda je najbokoja se u njima izraava jest ona o dubokoj povezanoslji uspjeni primjer takvog naina djelovanja, ne tako ti svih posebnih borbi radnika u razliitim poduzeima, kao i o potrebi zajednikog organiziranja i borbenog nedavna, mobilizacija cijele Kutine oko interesa radninastupanja. Iako se to eksplicitno ne spominje, jasno je ka Petrokemije koja je kulminirala u prosvjedu u kojeda ta borba naprosto mora biti usmjerena protiv nekomu je sudjelovalo oko 10 000 ljudi, od 15 000 koliko

(p)ogledi
ga, odnosno protiv onih snaga kojima je odravanje postojeeg stanja stvari u interesu i koji provode politiku koja predstavlja zajedniki uzrok svih specifinih problema - poslodavaca i Vlade. Ovi su pozivi ujedno povezani i sa shvaanjem jedne veoma bitne injenice da jae irenje radnikog otpora u regiji i na nivou cijele zemlje prua jedino sigurno jamstvo pobjede u okviru svakog pojedinog poduzea. Oni dakle ne predstavljaju neku umjetnu, ve najprirodniju tenju koja proizlazi iz itave logike razvoja radnikog otpora. Ostvarivanje ovih nunih ciljeva znailo bi stvaranje masovnog i snanog radnikog pokreta; kidanje lanaca maloduja i pasivnosti koje je do sada sapinjalo radnitvo, te uzdizanje ovoga do sada umrtvljenog diva ija bi sjena izazvala valove panike kako u upravnim i nadzornim odborima, tako i u Saboru. U trenucima u kojima se borbe u pojedinim poduzeima povezuju i niz tokova parcijalnih borbi i zahtjeva prelazi u bujicu zajednike borbe i formiranih zajednikih zahtjeva, dosegnuta je sasvim nova kvalitativna razina radnike borbe nakon koje vie nita ne moe biti isto. Ne treba zatvarati oi pred svom teinom problema koji se ispreuju prilikom pokuaja ostvarivanja navedenog cilja. Glavne opasnosti prijete od svih oblika sektatva putem kojih se zanemaruje znaaj i snaga masovnih sindikata; djelovanja sindikalne birokracije koja e s jedne strane nastojati postii smirivanje radnikog pokreta i svim snagama pokuati uvjeriti radnike u nunost prihvaanja nekih kompromiserskih i izdajnikih rjeenja, a s druge strane e djelovati tako da razjedinjuje radnike razliitih sindikata i struka; propagande kapitalista i Vlade putem dravnih, a jo vie privatnih medija (naroito EPH-a) koji e nastojati to je mogue vie diskreditirati radniki pokret, pokazati nerazumnost i neopravdanost zahtjeva, kao i ukazati na lijenost hrvatskih radnika, zatim meusobno razjediniti razliite skupine radnika, te radnike od ostalih saveznikih skupina. Borba za daljnji razvoj radnikog pokreta je stoga nerazdvojna od ozbiljnog definiranja odnosa prema sindikatima, ozbiljnog rada na reformiranju postojeih sindikata i sukoba sa sindikalnom birokracijom; od napora usmjerenih prema stvaranju alternativne radnike mree za informiranje nasuprot kapitalistikim medijima. Malograanskim optubama za nerazumnost zahtjeva najbolje e se odgovoriti pozivanjem na ogromnu razinu socijalnih razlika, te neumjerene i ni po emu razumne privilegije kapitalista i politike elite, dok e se pokuajima razbijanja radnitva na argumentativnoj razini najbolje uzvratiti ukazivanjem na istovjetan poloaj svih radnika u podinjenom i eksploatiranom odnosu naspram kapitala i drave, kao i usku povezanost razliitih grana u sklopu ekonomske cjeline - koja onda povlai i usku povezanost interesa radnika tih grana. Naa regija kao prostor perifernog kapitalizma predstavlja jedinstvenu cjelinu u strukturi europskih i svjetskih drutveno - ekonomskih odnosa. Dinamika ekonomskih kretanja, a time i proturjenosti koje ona izaziva, stoga nipoto ne potuju nacionalne granice. Radniki otpor se ne moe zaustaviti unutar granica jedne zemlje, ve se mora razviti u zajedniki pokret svih radnika u regiji. Njegovu osnovu ini istovremeni obra-

131 un kako s domaim, tako i sa europskim kapitalom. Prirodni korak dalje predstavlja zajedniko nastupanja radnika iz regije s ostalim radnicima Europe u borbi koja svoj potpuni politiki i ekonomski izraz zadobiva u borbi protiv Europske unije kao imperijalistike tvorbe krupnog kapitala. Jednako kao to preuzimanja tvornica predstavljaju pripremu i kolu za budue radniko upravljanje itavom proizvodnjom, meunarodna radnika solidarnost predstavlja pripremu za puno ostvarivanje proleterskog internacionalizma i uspostavu internacionalne radnike vlasti na europskom i svjetskom nivou, bez koje je nemogua izgradnja socijalizma na nacionalnom nivou. b) Formuliranje prijelaznih zahtjeva Povezivanje razliitih borbi dovodi do potrebe formuliranja zajednikih neposrednih zahtjeva openitog karaktera, uz ve postojee specifine zahtjeve vezane uz problematiku svakog pojedinog poduzea. Ti zahtjevi moraju poi jedino od interesa i potreba radnika, bez ikakvog obaziranja na kapitalistike interese, pravilnike Europske unije, te odredbe Vlade - ukoliko se oni nalaze u opreci s radnikim interesima treba ih odbaciti i ukinuti. Iz tog razloga mjere koje su do sada predlagale sindikalne sredinjice nisu zadovoljavajue. One su uglavnom predstavljale pro- radnike modifikacije u vrsto zadanom postojeem neoliberalnom okviru, te se u skladu s time ak niti njihovo ispunjavanje ne moe shvatiti kao sigurna garancija zatite radnikih interesa. Neposredni opi zahtjevi za ije se prihvaanje od strane sindikata, te konano i ostvarenje, zalae Radnika borba mogu se nai u posebnom dokumentu pod nazivom Hitne mjere za zatitu radnika i borbu protiv nezaposlenosti i siromatva. Prijelazni zahtjevi predstavljaju sustav socijalnih zahtjeva koji se logino razvija iz potrebe zatite poloaja radnika i poboljanja radnih i ivotnih uvjeta; zahtijevajui otar i nedvosmislen sukob s politikom i interesima kapitala i time predstavljajui jasnu probu za iskrenost i dosljednost svih onih organizacija i skupina koje se nazivaju radnikima i tvrde da predstavljaju interese radnika. Uslijed svoje logike koja polazi iskljuivo od potreba radnika ispunjavanje takvih zahtjeva ujedno sa sobom povlai i potrebu radikalne promjene postojeeg drutveno - ekonomskog sustava koji funkcionira u interesu kapitala. c) povezivanje radnike klase sa saveznikim skupinama Radnici u svojoj borbi nisu sami, ve se njihovi interesi u velikoj mjeri poklapaju s interesima u prvom redu studenata i siromanih seljaka, ali i umirovljenika i jednog dijela sitnih obrtnika. Kako bi se uvelike olakala borba koja se mora voditi, potrebno je da radnici za svoje zahtjeve i pod svojim vodstvom pridobiju sve skupine koje su takoer rtve krize i diktature kapitala, a koje predstavljaju veliki rezervoar, dodue kaotine, revolucionarne energije. Kapitalisti, politika elita i mediji e nastojati onemoguiti stvaranje ovog zajednikog socijalnog fronta pod svaku cijenu - pokuat e dokazati kako se da bi se dalo nekome od ovih skupina drugome mora oduzeti. Na je odgovor veoma jasan: neka se oduzme kapitalistima i politiarima, a ne siromanim slojevima. Uvoenje vrlo progresivnog oporezivanja predstavlja prvu jasnu mjeru u tom smjeru. Najbolji na-

132 in jaanja suradnje radnika s ostalim skupinama predstavlja formulacija zajednikih zahtjeva i zajedniko nastupanje u borbi za njihovo ostvarivanje borbe protiv svih oblika poskupljenja, za kvalitetno i potpuno besplatno zdravstvo i kolstvo itd. Prijelazne zahtjeve koji izraavaju radnike interese potrebno je stoga nadopuniti s jedne strane ovim temeljnim zajednikim zahtjevima usmjerenima na zatitu siromanih i poveanje kvalitete ivota, a s druge strane specifinim zahtjevima pojedinih skupina - kao npr. promjena mirovinske politike, promjena politike prema poljoprivredi, promjena obrazovnog sustava itd. Stavovi o saveznitvu radnika i studenata opirnije su prezentirani u lanku Petra Pavlovia pod nazivom Iskustva i pouke studentskih blokada.(Novi Plamen br. 12) 3. Politiko organiziranje radnitva Vladajua kapitalistika klasa ostvaruje svoje politike interese putem parlamentarnih stranaka, dok parlamentarne politike stranke duguju svoj utjecaj i svoju mo krupnom kapitalu. Ekonomska i politika elita zahvaljujui simbiozi u kojoj se nalaze odravaju svoje povlatene poloaje koji se u osnovi temelje s jedne strane na eksploataciji radnika, a s druge strane na politikoj podinjenosti veine stanovnitva i postojanju prikrivene politike oligarhije. Postojei dravni aparat predstavlja kapitalistiki mehanizam za potlaivanje radnika i omoguivanje svakodnevne kapitalistike eksploatacije - pritom ne treba smesti s uma da politika elita, iako ima funkciju predstavnika vladajue klase, zadrava odreeni, premda veoma maleni, stupanj nezavisnosti u odnosu na kapitaliste. Ono to je oito jest sljedee: da bi ostvarila svoje neposredne zahtjeve i omoguila potpunu promjenu makroekonomske politike, kao i prebacivanje teine krize na kapitalistiku klasu, radnika klasa se treba otvoreno sukobiti ne samo sa kapitalistima, ve i sa politikom elitom - odnosno svim parlamentarnim strankama i politikom koju one zastupaju, a koja je otvoreno protu-radnika. To znai da radnika borba ne moe biti samo ekonomska, ve da mora biti i politika - veoma vano pitanje koje dolazi na dnevni red jest ono politikog organiziranja radnitva. Temelj politikog djelovanja radnika proizlazi neposredno iz samog radnikog pokreta : iz direktno - demokratskih tijela formiranih prilikom okupacija tvornica i fakulteta, masovnih skupova itd. koja se trebaju shvatiti ne samo kao tehnika/sindikalna/studentska itd., ve i kao politika tijela. U isto je vrijeme za ostvarivanje radnikih interesa potrebno iskoristiti i mogunosti koje prua parlamentarno djelovanje, kako bi se zajednikom ofenzivom s jedne strane trajkovima, blokadama i izrazima nezadovoljstva na ulicama, a s druge strane pobjedama radnike parlamentarne platforme svrgnula politika elita, te nanijeli duboki porazi i udarci vladajuoj klasi. Oito je da je za punu artikulaciju politikog organiziranja radnitva potrebna organizacija - radnika partija - koja e povezivati sve navedene frontove borbe, okupljati radnike bez obzira na sindikate kojima pripadaju, te koja e borbu za ispunjavanje neposrednih zahtjeva, kao i borbu protiv ekonomskog i politikog potlaivanja, povezati s borbom protiv svakog potlaivanja - nacionalnog, ras-

(p)ogledi
nog, rodnog, seksualnog itd. Da bi neka partija bila uistinu radnika potrebno je da zadovoljava sve navedene uvjete i da u sukobu kapitala i rada uvijek bezrezervno stoji na strani radnika i svih njihovih interesa. Nipoto ne moemo priznati neku partiju kao radniku samo na temelju toga to se takvom (najee iz jeftino - populistikih razloga) naziva - jedino sigurno mjerilo predstavlja odnos prema prijelaznim zahtjevima, te nizu konkretnih pitanja (privatizacija, pristupanje imperijalistikom NATO paktu, odnos prema EU). Konani cilj politikog organiziranja radnitva jest obaranje politike elite putem koje se provodi vlast kapitala i uspostava radnike vlasti koja proizlazi iz neposredno - demokratskih oblika upravljanja, ije je formiranje zapoelo ve u toku ekonomske razine borbe. Cijeli je niz neposrednih ekonomskih i socijalnih zahtjeva, kao i nunih politikih mjera koje su od posebnog interesa za radniku klasu, direktno usmjeren ne samo protiv neoliberalne politike, ve i protiv samih temelja kapitalistikog naina proizvodnje - budui da je princip maksimalizacije profita dugorono nespojiv s mjerama koje oito dovode do njegovog znatnog smanjivanja u korist poveanja ekonomske i politike moi radnika. Stoga njihovo ispunjavanje na dnevni red neumoljivo postavlja pitanje revolucionarne socijalistike transformacije drutva. Radnika partija koja se nalazi na razini zadatka potpunog ostvarivanja interesa radnika mora biti revolucionarna partija. Stoga je temeljni srednjoroni cilj Radnike borbe : stvaranje revolucionarne partije, iji je dugoroni cilj pridobivanje, organiziranje i mobiliziranje hrvatske radnike klase, kao i svih pripadnika ostalih klasa s kojima dijeli isti cilj ukidanja kapitalizma i stvaranja socijalistikog drutva za ostvarenje politikog projekta socijalistike Hrvatske u socijalistikoj Europi i svijetu (Programske osnove Radnike borbe). No, izgradnja revolucionarne partije nipoto nije jednosmjeran i linearan proces, posebno ne u kontekstu okolnosti prisutnih u Hrvatskoj. Izmeu srednjoronog cilja i postojeeg stanja mogui su i razliiti oblici prijelaznih rjeenja. To posebno vrijedi za okolnosti u kojima se sada nalazimo, kada se neprestano javlja nunost mobilizacije najirih slojeva protiv napada kapitala i nunost politike artikulacije interesa radnitva, dok se u stvarnosti ove stvari pojavljuju, u najboljem sluaju, tek u svojim poetnim oblicima. Takvo stanje stvari zahtjeva prevazilaenje svih oblika politikog sektatva, te ozbiljan i solidaran rad svih progresivnih snaga na ostvarivanju zajednikih ciljeva. Radnika borba stoga na dijalog i suradnju poziva sve pojedince i organizacije koje stoje na naelima potrebe organiziranja radnikog i studentskog otpora, posebno uz koritenje metoda trajkova i blokada uz neposredno - demokratsko organiziranje, odbacivanja neoliberalnog modela i ostvarivanja programa zacrtanih u dokumentu Hitne mjere za zatitu radnika i borbu protiv nezaposlenosti i siromatva, obaranja politike elite, te naelima anti-imperijalizma i antifaizma. Radnika borba je, takoer, u potpunosti otvorena prema ideji formiranja jedinstvene zajednike organizacije koja poiva na navedenim principima. Rezolucija organizacije Radnika borba

(p)ogledi

133

Razmiljanje i prolost

Konano, to je sve to? ala? Sve zavjetno, sve to smo ljubili, k emu smo teili, emu smo prinosili rtve, ivot je obmanuo, historija je obmanula, obmanula u svoju korist; ona treba ljude kao kvasac, a sasvim joj je svejedno, to e biti s njima kad dou k sebi, ona ih je iskoristila - neka dokraje svoj ivot u domu za invalide. Sramotno, odvratno!
Aleksandar Hercen1, Prolost i razmiljanja

Jasna Tkalec

vremenu supremacije tehnike i tehnologije i njihovih dostignua, koja su zapanjila i promijenila svijet jueranjice, svijet prolosti, ljudi, navikli na igranje elektronskim aparatima i zurenje u ekrane kao da sve vie zaziru od razmiljanja, kao da su zaboravili ak i nedavnu prolost, opsjednuti jedino sadanjou i najbliom sutranjicom. Kontinuitet u razliitosti A ipak, sve se u posljednjih est do sedam decenija toliko izmijenilo, da se danas ini gotovo nevjerojatnim, da je mogao jo juer postojati i takav svijet. Sve se promijenilo, samo ne ljudsko srce, ljudske strasti, osjeanja i tenje, koje su najdublje usaene ljudima svih pokoljenja. Pa ma koliko bili razliiti ivoti ljudi, uvjetovani proizvodnjom, koja je ujedno i proizvodnja ivota, kako bi neki ustvrdili po Marxu, jer ona uvjetuje njihovo drutveno bie, ipak, ono duboko ljudsko uvijek ostaje isto, iako u sasvim izmjenjenim uslovima. Promijenio se nain ivota ljudi, uasno ubrzala komunikacija, ljudi putuju i mijeaju se po svim kontinentima, seoski ivot propada, a gradovi su narasli do nesluenih razmjera i jo e rasti. No ono sutinsko ostaje uvijek isto. Ljudi tragaju za istinom i za pravdom. Bore se za slobodu. Najbolji se esto uputaju u opasnu bitku za to manje robovanja, za vlastitu, ali i za sreu sviju, ele se dovinuti do umjetnosti ili u njoj uivaju, u neprekidnoj su potrazi za ljubavlju, prisnou, drugarstvom. Imaju kolektivne politike, drutvene ili vjerske rituale. I jo uvijek -od doba brae Grakho - vodi se ista borba protiv tlaenja i tlaitelja, a one iste ideje, koje su inspirirale Francusku revoluciju: sloboda, bratstvo, jednakost, ostaju vrlo daleko od ostvarenja. Teko je i zamisliti da je prije sedamdesetak godina Evropa plamtjela u jednom uasnom ratu, koji je odnio mnoge milione ivota, a da su danas sve zemlje protagonisti tog sukoba u Evropi najblii suradnici, partneri i prijatelji. tovie, veina bi evropskih zemalja trebala initi jednu jedinu dravu sa gotovo pola milijarde stanovnika. Nije to tako lako ostvariti, kao to je bilo lako stvoriti Sjedinjene Drave Amerike, koje jedva da imaju neto vie od dvije stotine godina postojanja, iako su momentalno upravo one gospodari globusa, mada na izmaku tog stoljetnog primata. Evropa se upropas-

tila u dva svjetska rata tokom dvadesetog stoljea te joj bez sjevernoamerikih pozajmica ne bi bilo ivota ni poslije Prvog kao ni poslije Drugog Svjetskog rata, to je pak od SADa uinilo najbogatiju zemlju svijeta. Mo ide tamo kamo se kree novac, stara je i neporeciva istina. No mo i vlast troe, pa se nekada mlada zemlja u koju su ulagane ogromne nade, nakon velikih pobjeda i bezgranine slobode (kapitala) pretvorila u vlastitu suprotnost. Nauila je vladati svijetom, ali ne irei istinu i pravdu, ve la i nasilje. Zapanjujuem tehnikom napretku u SAD bila je upravo razmjerna glupost, koju je ta civilizacija namjerno irila, zaglupljujui i anestetizirajui sve koji bi pali pod njen utjecaj. To je inila novcem, loom primjenom empirijskog promiljanja, loom, odnosno lanom ivotnom filozofijom, loim i lanim filmskim priama Hoollywooda, loom literaturom, nakaradnim ukusom i neprirodnim nainom ivota u neboderima ili montanim kuama, ogromnim i stalno rastuim veim prometom, brzo gutanom (loom) hranom, brzim seksom, jednom rijei apologijom brzine, brzih promjena i tehnikih dostignua, te sve veim porastom zarada i neprekidnim ubrzanim razvojem, za kojeg se odjednom pokazalo da uope nije istinski progres. Tim basnoslovnim tehnolokim napretkom, koji je, istini za volju, stubokom promijenio ivote mukaraca i ena prije svega zapadne, pa i june hemisfere i omoguio u godinama nakon Drugog svjetskog rata stalan ekonomski i drutveni rast, osujeena je socijalna revolucija. Zadnja treperenja i revolucionarne turbulencije i koprcanja donijela je 1968. te tzv. olovne godine, uslijedile u nekim zemljama nakon 1968. - godine politikog nasilja, atentata i urbane gerile - koje nisu dovele ni do ega. Expo I dok se u angaju odrava prva kineska izloba svjetskih dostignua - Expo- koja ima da dokae kako je Kina dostigla i prestigla Ameriku, javlja se parola o odrivom razvoju, jer je planet bre i i tee ugroen toliko prenaglim industrijskim i tehnolokim napretkom (i zagaenjem atmosfere) nego drutvenim revolucijama, koje su sve do jedne doivjele bankrot. Kau da su se u angaju na Svjetskoj izlobi domaini naljutili na nizozemski pavoiljon, koji je prikazao male kuice

134 i zelene poljanice s ovicama ispred njih, dakle nastambe po mjeri ovjeka, jer dananja Kina - kao i dananji bogati arapski svijet - najvei su apologeti megalomanije i suvremenih tehnologija na svim podrujima. Oni, uostalom, i ive i bogate se od njihove primjene. Kinezi ele pokazati da oni mogu graditi bolje i vie od Amerikanaca i ta ih megalomanija tjera da poine iste greke koje su ve uinjene u Evropi, a dijelom i u SAD-u: da razore stare gradske etvrti, da otmu livade prirodi i da se sve vie vinu prema nebu u zgradurinama, koje su same za sebe itava naselja sa svim potrebnim modernom ovjeku (ured, stan, bazen, teretana, plesna i kockarska dvorana, shopping i wellness centri) zaboravljajui da ta manija za ogromnim kao i za zapanjujuim tehnolokim rjeenjima moda i nije po mjeri ovjeka ili, drugaije reeno, moda ne oplemenjuje ve osiromauje njegovu ljudsku i misaonu sutinu. No takva razmiljanja nisu u modi. S druge strane pred zemljama i kontinentima koje se uzdiu i koje e prema procjeni nekih nobelovaca godine 2050., poput Kine, dostii 40 % svjetskog bruto proizvoda, dok e SAD spasti na 15%, a matora Evropa na svega 4%, evropski kontinent nema druge budunosti nego da se ujedinjuje. To nije vie samo stari napoleonovski san, to je zahtjev vremena i razvoja, ako ona - od koje je sve krenulo - eli uope jo neto da znai. Evropu u kojoj su nastale moderne nacije, ali i nakazni i opasni nacionalizmi, toliko bogatu historijom, kulturom, stvaranjem, ali i unitavanjem, ratovima, revolucijama i restauracijama te politikim i socijalnim zbivanjima, velikim idejama i jo veim zabludama i pogrekama, nije lako ujediniti. Mnogo je bilo lake ujediniti sjevernoamerike dravice, iako su i one vodile jedan veoma krvav graanski rat protiv secesije Juga, a uzrok mu je kao i uvijek bio ekonomske prirode: tobonje osloboenje robova ustvari je bio zahtjev za slobodnom cirkulacijom radne snage potreban za dotad nevien industrijski zamah. Ujedinjenje Evrope S Evropom je sve mnogo kompliciranije, mada se u jednom drugom vremenu, zasad stvari odvijaju daleko civiliziranije. Meutim uvijek se iza ekonomske i politike neophodnosti, iza slatkorjeivosti i velikih ideja, krije velika pohlepa i bezduno tlaenje slabijih i slabih te neunitiva volja za supremacijom. Balkan docet. Sebina je i uska Evropa malograana, koji su uvijek bili supstrat najcrnje reakcije, jo je gora Evropa velikih bogatstava, koja nita ne vide i ne ele da vide pred sobom osim mogunosti vlastitog umnaanja i potvruju staru poslovicu kako apetiti s jelom rastu, dok Evropa radnika - ili reeno rjenikom bivih - Evropa radnih ljudi, Evropa proletarijata, mada u istoj zajednici, ostaje vrlo razjedinjena i teko nalazi zajedniki jezik, iako bi joj interesi u krajnjoj konsekvenci morali biti, a i jesu, zajedniki. Evropa prosvjetitelja, Evropa iluminista, koji su zapalili baklju to e planuti revolucijom , Evropa umjetnika, mislilaca, pjesnika, boraca i stradalnika, Evropa genijalnih vizionara i izumitelja danas je prilino pusto i nijemo mjesto. Generacija heroja prokuanih u ratu sila je s pozornice, generacija kapetana industrije koji su bili veliki gazde, ali i veliki stvaraoci i tegljai industrijskog razvitka kako vlastite zemlje tako i okolnih zemalja, takoer je otila u historiju. Ostarjela Evropa prihvaa sve poroke to joj nude gospodari imperija i pos-

(p)ogledi
Eric Hobsbawm

luno se daje lobotomirati od svog vambranog eda - Sjeverne Amerike - i od kontinenta velikana postala je kontinentom kramara. Uveavi vlastite domove, vlastite ulice i autostrade, ona kao da je smanjila svoje duhovne kapacitete, osiromaila interese, zaokupljena glupim, prizemnim zanimacijama skuila vlastita poimanja, uinila trivijalnim aspiracije, plitkima tenje i snove te omoguila kolosalni trijumf vulgarnosti. A sve to u asu kad je komunikacija postala munjevitom, brza i ugodna putovanja u daleke krajeve i zanimljive zemlje dostupna svima, kad je stvorena nova arhitektura, i graevinski materijali -sve do prozirnog cementa- automobili i kuanski aparati pretvoreni u dio domaeg pejzaa, domovi postali toplim ili ugodno ohlaenim uz muziku kulisu i permanentnu TV razonodu, roditelji osloboeni strepnje za ivot djece, dok je istovremeno prilino produen ivot starih pokoljenja. No za sve nabrojeno neophodan je novac i zaraditi ga postao je jedini interes Evropljana, jedini imperativ suvremenog ivota, a na sve ostalo i na ostale dijelove svijeta, gleda se kao na ive slike plazma televizora u dnevnom boravku. One pruaju nove uitke i nove mogunosti rada i zarada, a da se pri tom i ne pomilja na udubljivanje u sutinsku zbilju zemalja i svijeta kroz koje se juri i protrava kao u maratonskoj trci. Najvaniji je iskljuivo maraton zarade, sve drugo je nevano, drugorazredno, nije vrijedno produbljivanja i uostalom nije in baviti se takvom vrstom razmiljanja, jer su interesi i ivot usmjereni drugaije. Jueranjica je smetnuta s uma, a historija se deformira prema momentalnoj politikoj svrsi. I realni predmeti i apstraktni pojmovi slue samo za jednokratnu upotrebu. Zatim se odbace, kako bi se proizveli novi, stvarni ili virtualni - potpuno svejedno, da bi i ti ubrzo zavrili na smetlitu. Ipak, ne samo zato to je historije uiteljica ivota (od koje nitko naalost nikada nita ne naui, kako je gorko primijetio Gramsci i Hegel prije njega) prolost se ne moe zanemariti; ona je neophodna da bi se shvatila sadanjost, jer ona ivi s nama, ona je urasla u nas i iz nje su izrasle i izrastaju nove, budue generacije. Evo ta o tome kae jedan od rijetko mudrih Evropljana, marksistiki profesor historije obrazovan na Cambridgeu, lan Britanske akademije i po mnogima najvei ivui povjesniar - Eric Hobsbawm2: Za nekoga moje starosti iveti u dvadesetom veku bila je jedna apsolutno jedinstvena lekcija o uticaju istinskih istorijskih sila. Za trideset godina posle drugog svetskog rata svet i to kako je izgledalo iveti u njemu promenilo se bre i temeljitije nego u bilo kom periodu srazmerne duine u ljudskoj istoriji. Oni stari kao ja su prva generacija ljudi koji su stvarno iveli kao odrasli ljudi pre neobinog lansiranja sve-

(p)ogledi
mirskog broda kolektivnog oveanstva u orbite nezapamenih drutvenih i kulturnih prevrata, koje svet danas doivljava. Mi smo prva generacija koja je doivela istorijski trenutak kad su pravila i konvencije, koje su povezivale ljudska bia u porodice, zajednice i drutva, prestala da deluju. Ako elite da znate kako je to izgledalo, samo mi moemo to da vam kaemo. Ako mislite da moete da se vratite nazad, mi moemo da vam kaemo da to ne moe da se uradi Poto je identitet definisan protiv nekog drugog , on podrazumeva da se ne identifikuje s drugim. To vodi u katastrofu. To je razlog zato interna historija neke grupe napisana samo za neku grupu -crnaka historija za crnce, gay za homoseksualce, feministika samo za ene, ili bilo koja etnika ili nacionalistika istorija ne moe zadovoljiti, ak kada je vie od politiki pristrane verzije jedne ideoloke podsekcije ili ire identitetske grupe. Nijedna identitetska grupa, koliko god bila velika, nije sama na svetu; svet se ne moe izmeniti kako se njoj dopada, niti se to moe uiniti s prolou. To je posebno nuno istai na poetku novog veka, u doba posledica kratkog dvadesetog veka. Dok se stari reimi raspadaju, dok stari politiki oblici iezavaju i nove se drave umnoavaju, manufaktura novih istorija, koje treba da odgovaraju novim reimima, dravama, etnikim pokretima i identitetskim grupama, postaje globalna industrija. Dok ljudska glad za prolou raste u jednoj eri planiranoj kao trajni prekid sa prolou, medijsko je drutvo hrani izmiljanjem verzija prolosti za bioskop, nasleem i tematskim zabavnim parkovima u pomodnim drvenim kostimima. ak u demokratijama, gde autoritarna vlast vie ne kontrolie ta se moe, a ta se ne moe kazati o prolosti i o sadanjosti, ujedinjene snage grupa za pritisak, ili pretnje naslovnicama, nepovoljnim publicitetom ili ak javnom histerijom, nameu izbegavanje, utanje, ili javnu autocenzuru zbog politiki korektnog. Spreman sam da priznam, sa aljenjem, da Lenjinova Kominterna nije bila tako dobra ideja, niti je - ovaj put bez tekoa, jer nikada nisam bio cionista - to bio projekt jevrejske nacionalne drave Teodora Herzla. Bolje bi bilo da je Herzl ostao uvodniarska zvezda Neue Freie Presse. Ali ako me pitate da se nosim sa tezom kako poraz nacionalsocijalizma nije vredeo 50 miliona mrtvih i bezbrojnih uasa Drugog svetskog rata jednostavno to ne bih mogao. Gledam unapred na ameriko svetsko carstvo, ije su dugorone anse slabe, sa vie straha i manje entuzijazma nego to gledam unazad, na rezultate Britanske imperije, kojom je upravljala zemlja, ija ju je skromna veliina titila od megalomanije... Ipak nemojmo se razoarati u vremenima nezadovoljstva. Jo je potrebno osuivati drutvenu nepravdu i boriti se protiv nje. Svet nee sam od sebe postati bolje mesto.
Uzaludne rtve Tako historiar. No ne treba zaboraviti da su historiari u neemu slini lijenicima-patolozima: oni seciraju minule dogaaje kao patolozi mrtvo tijelo, traei uzroke bolesti i smrti. No tijelo je hladno, prolost se dogodila, le je beivotan on vie ne osjea bol. Bol, patnju, znoj i suze, osjeali su protagonisti dogaaja, kao to je fiziko stradanje protresalo ivo tijelo, mrvilo duu, oduzimalo joj senzibilitet, gotovo za

135 sve drugo, osim za vlastite muke. Protagonisti historijskih dogaaja lili su vlastitu krv, gubili vlastite i tue ivote, patili i nanosili patnje svojim idejama i postupcima, kao i svojim zabludama i grekama. Nanosili su bol i patnju i onda kad su radili pravo i bili u pravu, jer kako je rekao Lenjin: Revolucija nije etnja Azurnom obalom, pa ak je i evolucija tegobna i puna suprotnosti kao i svako odrastanje. Ljudski je ivot kratak, u mladosti ljudi bivaju poneseni idealima i idejama svoga vremana: uslovljeni sredinom, dogaajima, sticajem okolnosti, oni se opredjeljuju ili hrle i hrupe u borbu, u okraj, najee duboko vjerujui, nesebino se rtvujui i spremno podnosei iskuenja. Naravno, veliki broj ostaje po strani, najee ne zbog sumnje, ve iz mlakosti i fizike ili umne inertnosti, ili jednostavno iz straha, ali zar su to ljudi? I dok ovi drugi ivotare i mijenjaju se po inerciji, oni prvi ili ginu, propadaju, ili to je katkada jo tee, kako je s gorinom primjetio Krlea doivljavaju ostvarenje vlastitih ideala, to je najee veoma razoaravajue. Krlea je aludirao na izjalovljene nade, koje su uvijek daleko vee od onog to pokae i prui realni ivot, kad cilj bude dostignut. No jo je gore, kad se nade slome, kad sve propadne, kad se rtve ine uzaludne, sve postignuto bude srueno, a budunost izgleda jedino kao razoaranje i tama. O takvom je vremenu pisao Aleksandar Hercen nakon revolucionarne 1848. godine u Evropi, koja je urodila opim porazom revolucija i restauracijom nakaradnih reakcionarnih ili diktatorskih reima, u kojima je sloboda tampe, govora i udruivanja bila dokinuta, mnogo ljudi pogubljeno, jo vie otjerano u tamnice i prekomorske zemlje, da ih smakne suha giljotina. Mnoge je nade pobudila februarska revolucija u Parizu 1848, da bi sve potonulo u junskom pokolju na parikim ulicama, nakon kojega su revolucionarni pokreti skreni u svim evropskim zemljama. Mnotvo se politikih izbjeglica kovitlalo Evropom, Sardinskom kraljevinom i Belgijom da bi konano nalo utoite u Engleskoj ili Americi. Teko je bilo razoaranje revolucionara i naprednih umova Evrope nakon te burne i krvave godine. Mazzini, Garibaldi, Orsini te Pianori i Pisacane3, veliko mnotvo Nijemaca (i Marx i Engels) i Rusa vrzmalo se Evropom slomljena srca i propalih nada. Ipak, nije sve bilo uzalud. Iz tih se burnih dana rodio Komunistiki manifest, Garibaldi i Mazzini ponovo se zbliili, to e uroditi slavnom ekspedicijom hiljadu crvenih koulja, koja je oslobodila Siciliju i Napulj burbonske dinastije i ujedinila Italiju (naalost pod Savojcima). Aleksandar II. e ipak morati (dvanaest godina kasnije) ukinuti kmetstvo, dok su Habsburgovci kao kompenzaciju za Windischgraetzove i Jelaieve pokolje po Beu, Milanu i Peti (i krvavo guenje seljakih nemira, ukljuujui od strane velikana Jelaia u Hrvatskoj) morali to uiniti odmah. Nikad se mnogo ne izgubi, a da se bar neto ne dobije i nikad se ne dobije mnogo, a da se bar neto ne izgubi. To su kruti zakoni historije i s nunom distancom oni su vidljivi u svim historijskim dogaanjima. A dogaaji su uvijek dramatini, katkad tragini, najee krvavi i ostavljaju dubok trag na svojim protagonistima. O tome pie Hercen u tri toma knjige Prolost i razmiljanja. Taj davni tekst - napisan prije vie od sto i pedeset godina - esto se ini kao da je pisan danas i o dananjim ljudima. Sve se promijenilo, svijet je neusporedivo drukiji, samo su karakteri, ponaanja i reagiranja ljudi na nadu, na radost i na uspjeh kao i na poraz, na slom, na bol, na gubitak iluzija i nadanja, na restauraciju i na-

136 zadovanje, ostali isti i dan danas. O tome svjedoe Hercenove rijei. Samo historija se ne vraa; ivot je bogat tkanjem, nikada mu ne treba staro ruho. Sve su obnove, sve restauracije uvijek bile maskerade. Vidjeli smo dvije: niti su se legitimisti vratili vremenu Luja XVI., ni republikanci Thermidoru: to se jednom zbilo, jae je od pisma - ne moe se izbrisati. Pomirbe su, uope, mogue samo onda, kad su nepotrebne , tj. kad je prola lina ozlojeenost ili kad su se zbliila miljenja i ljudi sami uvidjeli da nema razloga za svau.4 itav je moral sveden na to da onaj koji nema, mora svim sredstvima sticati, a onaj koji ima - uvati i poveavati svoj imutak; zastava koja se die na trnici, kad poinje trgovanje postala je bojni stijeg drutva. ovjek je de facto postao pripadnost vlasnitvu; ivot se svodi na stalnu borbu za novac.5 Politiko pitanje postaje od 1830. iskljuivo pitanje graansko, a vjekovnu borbu izriu strasti sloja na vlasti. ivot je postao burzovna igra, sve se pretvorilo u mjenjanicu i u trnice; novinske redakcije, izborne skuptine, komoreEnglezi su toliko navikli sve svoditi na svoje kramarsko nazivlje da nazivaju svoju staru anglikansku crkvu - Old Shop. Sve su se stranke i frakcije razdijelile u graanskom svijetu na dva tabora: na jednoj su strani graani vlasnici, koji uporno odbijaju da napuste svoj monopolni poloaj, a na drugoj neimuni graani, koji im hoe da istrgnu iz ruku njihov imetak, ali nemaju snage, pa je tako na jednoj strani skupnost, a na drugoj ovisnost. Parlamentarna vladavina nije ono to proizlazi iz volje narodnih osnova anglosaksonskog Common lawa- ona je najkolosalnije vjeverije kolo na svijetuNa itavoj evropskoj suvremenosti duboko lee dvije crte, koje vidljivo proizlaze iz kramarske tezge: s jedne strane licemjerstvo i neiskrenost, s druge isticanje i talge. Pokazati ljepu stranu robe, kupiti u pola cijene, smee proglasiti remek-djelom, formu bivstvom, izdavati se za neto, mjesto biti neto, ponaati se pristojno, mjesto ponaati se dobro, uvati vanjsku respektabilnost mjesto unutarnjeg dostojanstva. Uvjereni u pobjedu, oni su proglasili temeljem novoga dravnog poretka ope pravo glasa. Ta im je aritmetika zastava bila simpatina, istinu je odreivalo zbrajanjeRepubliku su Francuzi pretvorili u puku rije, jer je nisu voljeli. Tko potuje istinu, da li e taj pitati za miljenje sluajnog prolaznika? to bi se dogodilo da su Kolumbo ili Kopernik stavili na glasanje Ameriku ili okretanje zemlje?6. Da li je ovome potrebno dodati neto? 1848. Od vremena Sokratovih ljudi nisu postali pametniji, nisu postali pametniji ni od vremena Galilejevih, postali su samo sitniji. Graanstvo se okoristilo radom (genija) i oslobodilo ne samo careva, ropstva, nego i svih drutvenih stega, osim uloga, potrebna da unajmi vladu, koji e ga braniti. Od protestantizma ono je uinilo svoju religiju - religiju koja izmiruje svijest kranina s zanatom lihvara. Borba Na drugoj strani rijeke na svim su se prilazima i ulicama gradile barikade. Jo su mi pred oima ti namrteni ljudi ka-

(p)ogledi
ko dovlae kamenje, pomagala su im djeca, ene. Na jednu barikadu, zacijelo dovrenu, uspeo se mlad politehniar, zasadio u nju barjak i zapjevao tihim, bolno-velianstvenim glasom marseljezu; svi na radu su je prihvatili, i zbor te velike pjesme, orei se iza kamene barikade, osvajao je duuJo uvijek je zvonilo na uzbunuMeutim je preko mosta prodrndala artiljerija. Jo je u to vrijeme bilom mogue sve sprijeiti, tad je jo bilo mogue spasiti revoluciju, slobodu itave Evrope, tad je jo bilo mogue pomirenje. Tupa i nesposobna vlada nije to znala izvesti, reakcija je traila krv, odmazdu za 24 februara, i u nacionalnoj gardi nala izvrioce Uveer 26 juna 1848. zauli smo nakon pobjede reakcije nad Parizom pravilne plotune u kratkim razmacima. Pa to strijeljaju - rekli smo u jedan glas i okrenuli se jedan od drugoga. Pritisnuo sam elo na staklo prozora. Za takve minute ovjek zamrzi desetak godina, osveuje se itav ivot. Teko onima koji oprataju takve minute!7. Vrijeme koje ivimo zaista malo ta ima dodati Hercenovim rijeima
1 Aleksandar Ivanovi Hercen, (1812. -1879.). Pisac i revolucionar.Vanbrani sin imunog ruskog plemia Jakovljeva i njemake guvernante, odgojen je u kui oca vlastelina i strica senatora kao posvoje. Nastojanja i rtva dekabrista duboko se usjekla u duu Hercena jo u djetinjoj dobi i inspirirala itav njegov ivot. Rano zavrivi univerzitet pripadao je krugu mladih obrazovanih Petrograana, koji su bili zaneseni idejama socijalista-utopista, Francuske revolucije i ustavne republike. Prognan u dvadeset drugoj godini u Perm i Vjatku, vratio se ponovo u Petrogad, no ponovno je izgnan u Ninji Novgorod. Tajno dolazi u Petrograd da bi oteo Nataliju Aleksandrovnu, kojom se eni usprkos zabrane vlasti. Godine 1847. naputa Rusiju i boravi u Rimu, gdje s Mazzinijem i Orsinijem sudjeluje u neuspjelom pokuaju osloboenja Rima 1848., koji je predvodio Garibaldi. Za vrijeme njegovog boravka u Rimu revolucija je pobjeivala. Na glas o februarskoj revoluciji odlazi u Pariz i prisustvuje njenom slomu. Na poraz revolucionarnih nada nadovezuje se i Hercenova lina tragedija: U nesrei na moru gubi majku i sina Kolju, a enu mu pokuava zavesti Wagnerov prijatelj, badenski kvazi pjesnik i lani revolucionar Herwegh, kojem je Hercen velikoduno ustupio stan u vlastitoj kui i posudio golem novac. Skandal je sprijeen, ali je dopro do Mazzinija, Garibaldija, i ostalih karbonara te njemakih i ruskih emigranata, koji su se umijeali u dogaanja. Sve je to, nakon poroda djeteta, koje nije poivjelo, dotuklo Hercenovu enu Nataliju. Ona umire u Nici, a ispraaju je u grob osirotjela te iste 1848. Godine, Garibaldijeva djeca. Hercen je pored romana i opsenog djela Prolost i razmiljanja izdavao i revolucionarni asopis Polarna zvijezda, iji je simbol bio pentagram-odnosno zvijezda petokraka: Svaki je krak simbolizirao po jednog od pet objeenih dekabrista. 2 Eric Hobsbawm, Interesantna vremena, CID, Podgorica, 2005. str. 377-379. 3 Karbonari, suradnici Mazzinija i Garibaldija, poginuli stranom smru. Pisacane se pokuao iskrcati u Napulju s talijanskom zastavom i revolucionarnim idejama, ali ga je, kao i njegovu posadu mladih ljudi, pobila vojska burbonskog kralja. Orsini, neobino lijep potomak uvene plemike porodice, bacio je pakleni stroj pod koiju Napoleona III, ali ga nije usmrtio. Giljotiniran je u Parizu, a Napoleon je III naredio da se njegova glava rastopi u kiselini, kako bi sprijeio stvaranje kulta rtve. Ipak se Napoleon III prestraio te je u treem ratu za ujedinjenje Italije nastupio protiv Austrougarske, a na strani Savojaca i Garibaldija. Pianori je poginuo uz Garibaldija. U Hercenovom opisu tih ljudi, njihovog obrazovanja i ponaanja, kao i izvjesnog fanatizma i spremnosti na rtvu, nemogue je ne vidjeti izvjesne sline crte s nekim crvenim brigadistima tipa Curcio, Morucci ili Moretti. Moda je neminovno da se u zemlji u kojoj je utjecaj pape tako ogroman javljaju u raznim generacijama i revolucionari oaja takvog tipa. 4 Aleksandar Herzen Prolost i razmiljanja str. 143. 5 Ibidem, str.330-331. 6 Ibidim, str. 331. 7 Ibidem, str. 409.

(p)ogledi

137

OTUIVANJE IMOVINE

Privatizacije i dioniarstvo

Stjepan aban rivatizacije, koje su se odvijale u Hrvatskoj u poslijednjih 20-tak godina prema donesenim zakonima, uzrokovale su brojne nepravde uinjene ovom narodu. A ak ni brojne povrede zakona u toj sferi nisu uope sankcionirane. U nekim sredinama se kod nas pokuava progurati jedna vrsta radnikog dioniarstva prema modelu ESOPa, dok je u nekima to ve i realizirano. to nam ta vrsta dioniarstva esto ustvari donosi?

tupke nekih socijalistikih zemalja Istonog bloka, gdje su tvrtke stvarno i bile dravne, iako su neke od tih zemalja usvojile pravedniji sustav razdiobe dionica unutar drutva). Takvim postupkom je dravna vlast zapravo izvrila nacionalizaciju radnikih tvrtki, i to upravo ona vlast koja je najvie kritizirala opu nacionalizaciju socijalistike drave nakon II svjetskog rata. Obmane u nizu Kada politike strukture vlasti postaju vlasnici tako ogromnog nacionalnog bogatstva, koje mogu prelaskom na kapitalistiki sustav privatizirati, tada je svakome jasno kakve zakone moe vlast donijeti i kakva privatizacija dravnih tvtki moe uslijediti. to se sve dogaalo u procesima privatizacije u posljednjih dvadesetak godina svi znamo kroz brojne afere i unitavanja tvrtki za raun bogaenja pojedinaca. Ljudi okrivljuju neposredne sudionike tih afera, to je potpuno neprimjereno, jer je zapravo pogrena procjena dogaaja. Naime, ti ljudi rade samo ono to im zakoni omoguuju. Glavni krivci za veinu negativnosti u gospodarstvu su politike strukture vlasti koje su donijele zakone, te uspostavljaju i omoguuju takav sustav, u kojem svatko na vlasti i oko njih moe raditi to hoe, bez ikakvih posljedica. Vladajue pak strukture putem javnih medija trajno manipuliraju ljudima, bombastino iznosei u javnost periferne dogaaje, a prikrivajui sutinu djelovanja vlasti i trajno obmanjujui ovaj narod. Afere u nizu Nije uope potrebno nabrajati krupne afere u privatizacijskom ciklusu u posljednjih dvadesetak godina, jer ih je bilo bezbroj. No, postoji itav niz dogaaja za koje javnost uope ne zna, jer se odvijaju u tiini i bez prisustva javnih medija. Ilegalni vlasnici Iako je kod nas sve ureeno zakonima, kao i u svim drugim ureenim zemljama, mnogo smo puta suoeni s namjernim ili sluajnim nedoreenostima zakona, ali i s krenjima zakona, a da za to nitko ne odgovara, jer ne funkcionira pravna drava (sluajno ili namjerno?

Dioniarstvo - tekovina kapitalistikog sustava Zamjenom socijalistikog sustava s kapitalistikim, naa je zemlja izmeu ostalog usvojila i sustav vlasnitva veih tvrtki na principima jedne od najveih tekovina kapitalizma, dioniarstva. Postoji i burza, gdje se slobodno prodaju i kupuju dionice raznih tvrtki, itd. No, to se krije u pozadini svega? Obmana prva U nekadanjem - socijalistikom sustavu, tvrtke koje nisu bile privatne nazivale su se drutvenim, pri emu su zapravo zaposlenici bili zakonski vlasnici tvrtki, koji su iz svojeg dohotka izdvajali i ulagali u tvrtku i tako ostvarivali rast, razvoj, napredak i opstanak tvrtke. Iako su zaposleni radnici bili pravi vlasnici tvrtke, socijalistiki politiki sustav svojom politikom regulativom im nije dao apsolutno pravo upravljanja tvrtkom, nego je ono bilo prilino ogranieno, a ponekad i dosta formalno, dok su stvarni upravljai bile politike strukture preko podobnih pojedinaca delegeranih iz svojih politikih redova. Promjenom politikog sustava u zemlji 1990. godine dravna vlast vie nije pravno mogla utjecati na mnogobrojne tzv. drutvene tvrtke u zemlji, jer su one bile neovisni gospodarski subjekti u vlasnitvu zaposlenika, pa je ista namjerno zamijenila teze: umjesto nedoreenih i nejasnih upravljakih prava vlasnika tvrtki u bivem politikom sustavu, proglasila je da su nedoreena i nejasna vlasnika prava zaposlenih u tvrtkama. Ovakvom zamjenom teza (najobinijom obmanom ljudi) su sve drutvene tvrtke (tj. tvrtke u vlasnitvu zaposlenika) donesenim zakonima proglaene dravnim, to zapravo znai u vlasnitvu politike elite na vlasti (kopirajui pri tom pos-

138 Prema zakonu o vrijednosnim papirima tvrtka moe vriti spajanje vlastitih dionica, tako da njihova nominalna vrijednost bude jednaka onoj, od kojih je nastala spajanjem. No, dogaa se i to da neka tvrtka spoji dionice, ija je nova nominalna vrijednost spojenih dionica manja od onih koje su spajane. To se normalnim jezikom naziva kraa, ali nikakvih posljedica za takvu krau nemaju poinitelji takve krae. Pravna je mogunost, da tuite poinitelja sudu privatnom tubom. Vlasnici tue imovine Svi, koji rade u dravnim tvrtkama znaju o neogranienoj vlasti i moi uprava tih tvrtki, ali znamo i to da su one ovisne o politikoj promjeni vlasti u dravi, a i o moguoj privatizaciji putem burze ili javnog natjeaja. To njima nikako ne odgovara, pa se trude svim silama, da nakon preuzimanja upravljake pozicije u tvrtki osiguraju sebi neovisnost o politikoj vlasti drave, a time i svoju trajnu poziciju u upravi. Za neovisnost o politikoj vlasti i zaobilaenje prave privatizacije tvrtke, koja im zbog nekompetentnosti sigurno oduzima upravljaku poziciju u tvrtki, oni se slue raznim smicalicama, toboe titei dravnu imovinu. Kao primjer moemo navesti jednu takvu tvrtku, koju je vlast eljela privatizirati putem burze, za to ju je prethodno trebalo restrukturirati, tj. dovesti je u pozitivno poslovanje u cjelini i onda plasirati dionice na burzu. Za ozbiljan posao restrukturiranja angairana je jedna vrlo ugledna inozemna konzultantska tvrtka, koja je izvrila detaljnu analizu svake njene interne tvrtke u pogledu trokova i perspektive trita, s osnovnim ciljem, da svaka interna tvrtka mora realizirati dobit u najmanjem iznosu od 10%. One interne tvrtke, za koje se to ne moe u narednom razdoblju osigurati, treba likvidirati. Uprava krovne tvrtke je u takvom pristupu uvidjela ozbiljnu opasnost da se restrukturiranjem tvrtka moe stvarno dovesti u vrlo dobru poziciju i putem burze brzo privatizirati, to znai da bi oni sami sebi dali otkaz zbog svoje nekompetentnosti. Radi toga je hitno otkazan vanjski konzultant, zbog navodno nerealnih ciljeva u restrukturiranju, kako bi ostavili tvrtku u dravnom vlasnitvu, da baulja to dulje vrijeme, te kako bi uprava i dalje vedrila i oblaila tuom imovinom i traila brojne druge mogunosti svog opstanka. Za to im se ukazala jedna izvanredna prilika, koja je i kod nas u jedno vrijeme postala popularna, a to je tzv. radniko dioniarstvo prema modelu ESOP-a (Employee Stock Ownership Plan). Model privatizacije putem radnikog dioniarstva izgleda za uprave takvih tvrtki prilino povoljan. Naime, prodajom dionica internih tvrtki radnicima tih tvrtki, skupio bi se novac na razini krovne tvrtke, kojim bi se mogla promijeniti vlasnika struktura krovne tvrtke otkupom njenih dionica od drave, a drava bi izgubila upravljaka prava nad krovnom tvrtkom ve sa 25% + 1 dionicom u radnikim rukama. Time prestaje tutorstvo drave nad upravom tvrtke, jer ona postaje privatna, ime uprava postaje neovisna o politikoj vlasti, i time osigurava svoj trajan poloaj. To bi se realiziralo osnivanjem posebne interne tvrtke ESOP, gdje bi se prikupile potrebne radnike dionice otkupljene od drave. No ima

(p)ogledi
li tu opasnosti od stvarnog upravljanja radnika, koje bi moglo ugroziti upravu? Sigurno da nema, jer bi veinski vlasnik internih tvrtki i dalje bila sada privatna krovna tvrtka zadravi veinski udio, tako da bi uprave internih tvrtki i dalje postavljala uprava krovne tvrtke kao veinski vlasnik. Sve bi bilo neovisno o dravi, a ovisno o upravi krovne tvrtke. Uprava bi postavljala sama sebe i upravljala sa svime. Ovakva privatizacija s radnikim dioniarstvom ima jo itav niz prednosti iz perspektive kapitalista pred ostalim nainima privatizacije: Kao prvo, za ovakvu privatizaciju nema rezervacije financijskih sredstava. Kao drugo, uprava krovne tvrtke odmah dolazi do ogromnog novca kako za otkup dravnih dionica krovne tvrtke, tako i za ciljane dokapitalizacije u internim tvrtkama. Tree, krovna tvrtka kredit za otkup dravnih dionica otplauje dividendom svojih elitnih internih tvrtki, a veina radnika e svoje kredite za kupovinu dionica otplaivati bankama, kao i svaki drugi kredit zbog slabe dividende. etvrto, sindikat, koji u sutini podrava radniko dioniarstvo, time zapravo podrava upravu. Peto, za loe poslovanje internog dionikog drutva krivi su si sami radnici i sami snose posljedice loeg stanja. Za dobro poslovanje ode im dividenda na otplatu dionica. esto, ako bi radnici internog dionikog drutva eljeli daljnim otkupom dionica preuzeti upravljanje svojom tvrtkom, krovna bi tvrtka jednostavnom dokapitalizacijom opet osigurala veinska upravljaka prava. Jo jedna obmana? Radniko dioniarstvo svakako je mnogo bolje nego to je dosadanji sustav dravnog vlasnitva bez pravog vlasnika, a da li e i naa stvarnost biti takva, to je neizvjesno, jer osnovni cilj ovakve privatizacije nije osiguranje egzistencije i napretka tvrtke, nego iskljuivo odranje uprave krovne tvrtke na vlasti za realizaciju svojih osobnih ciljeva. Kao to znamo, ovo bi bila ve trea po redu privatizacija imovine u dravnim tvrtkama, prodajom dionica istim onim vlasnicima kojima je svojevremeno jednostavno oduzeta. Da li je na pomolu samo nova obmana, ili je to moda ipak napredak prema demokratskom upravljanju ekonomijom, to e se vidjeti u praksi. A dotle e sve biti prema tezi naih bossova: tko preivi - preivi. Postoji li zabrinutost? Za navedene pojave u privatizaciji i manipulacije s dionicama zabrinuti su samo pojedinci koji su shvatili svu sutinu obmana, bilo od strane politikih struktura vlasti, bilo pak onih kojih se to samo osobno tie (uprava tvrtki), iz bilo kojih razloga. Drugi subjekti naeg drutva u cjelini ne mogu ni biti zabrinuti, jer nisu ni zainteresirani baviti se nekima drugima, jer su okupirani svojim osobnim interesima. Obini ljudi nisu ni svjesni zato se sve to dogodilo, jer su gotovo uvjereni (ili su ih uvjerili) da vjerojatno niti nije moglo biti drukije.

(p)ogledi

139

Europa kakva i ija?

Vinko Grgurev gledni hrvatski filozof Milan Kangrga (1923. 2008.) je istaknuo: to se pak same Europe tie, postoji i druga strana medalje. Ni ta Europa - daleko od toga da bi je trebalo glorificirati! - nije, naime, svagda bila, niti uvijek jest na nivou onoga to smo ovdje nastojali ocrtati i to smo nazvali europskim duhom. Ili drugaije reeno: ni ona nije uvijek dosljedno na nivou svog vlastitog principa! esto upravo suprotno! Ni naa arka elja da se pribliimo Europi nema neke aureole svetosti. No, valja naglasiti da ta Europa, sa svojim graansko-kapitalistikim ustrojstvom, u kojemu je (super) profit osnovna drutveno-ekonomska kategorija, dobro zna svoje vlastite - prije svega, dakako, materijalne - interese, kojima e u danom asu podrediti i neukusno podvrgnuti sve mogue lijepe i visoke demokratsko-humanistike principe, na koje se inae javno esto poziva i zaklinje. Tako e npr. vrlo mirno i posve ravnoduno, posve demokratski nezainteresirano promatrati brutalno unitavanje Vukovara, pucanje topovima po Dubrovniku, masovna ubojstva stanovnika Srebrenice, ili diluvijalno srpsko iivljavanje u pucanju na Sarajevo, kao i ameriko bombardiranje Beograda, odnosno Srbijeda ne nabrajamo sve druge zloine. S druge, pak, strane, naa e demokratska vlast () kad doe as - koji je takorei pred vratima - rasprodavati nau jadransku obalu i tota drugo to je ve u toku, u bescjenje, svim moguim interesentima iz Europe, a za puko pokrivanje godinjih prorauna (kao to je panjolska Nijemcima rasprodala glavninu svoje obale, pa je to sad - njemaka obala). A takav ulazak u Europu bit e ili bi mogao biti najgore to nam se moe dogoditi. Logika je ova: ako je nekadanji hrvatski plemenski poglavica, tj. poglavnik za vrijeme NDH () mogao Italiji tada - pokloniti itavu Dalmaciju i teritorij sve do Karlovca, kako ne bi danas njegovi zakoniti nasljednici i poklonici, koji imaju apsolutnu vlast u svojim rukama, i pljakaju zemlju nemilice na sve strane, kako oni ne bi mogli prodati (ipak se to vie isplati!) jadransku obalu tim istim Europljanima! Za ove novopeene, beskrupulozne biznismene zaista novog tipa, koji tr-

guju Hrvatskom na veliko i malo, to e biti doista unosan posao: prodaje tuu (a ipak ovu nau dragu i lijepu) obalu kao svoje vlasnitvo! Odlino! Samo to e rezultat te mafijake prodaje biti nepopravljiv: ta e naa prekrasna obala postati zaista europska, naime neotuivo privatno vlasnitvo Europljana, te e na svakom koraku pisati: Private! Ne prilazi! Ba europski! (M. K. Nacionalizam ili demokracija, Razlog, Zagreb, 2002. str. 58 - 59.) Pejorativno doivljavanje euroskepticizma u hrvatskoj javnosti pokazatelj je da za primanje u Europsku uniju njezina birokracija Hrvatskoj namee poniavajue uvjete. Euroskepticizam je sasvim suprotan uobiajenoj tvrdnji da on podrazumijeva odbojnost prema europskim vrijednostima i nakanama Europske unije. Euroskepticizam, kao doseg skepticizma na europske vrijednosti, nastoji na istraivanju njihova podrijetla, svrhe i smisla. Meutim, pri usklaivanju sa steevinama Europske unije ne postavljaju se pitanja ni o njihovu podrijetlu, ni o svrsi, ni o smislu, tovie, ni o iskuenjima njihova domaaja na hrvatsku zbiljnost. Zbog toga se zahtjevi Europske unije u Hrvatskoj prihvaaju kao neprijeporne vrijednosti koje je nuno imitirati i reproducirati. Euroskepticizam je europska vrijednost par exellence, jer skepticizam, kao konstanta europskog filozofskog miljenja, ui da svaki problem treba sagledavati u alternativi izmeu onoga to jest i onoga to nije. To izraavanje sumnje u nunost postojeega pokree razmiljanje o mogunosti onoga to bi trebalo biti. Euroskepticizam tumai da europske vrijednosti nisu zauvijek dane i da bi bilo pogubno prihvatiti ih kao najvee dobro, jer bi se ono moglo poistovjetiti s imperativima meunarodnih vojnopolitikih i ekonomskih institucija. Naalost, u Hrvatskoj se one prihvaaju kao najvee dobro zbog ega spomenuti imperativi dolaze do izraaja i zbog ega se narod pritom liava svijesti o toj injenici. Euroskepticizam je bitan uvjet raskrivanja promiljenoga puta u Europsku uniju budui da kritikom, kao plauzibilnom metodom, postavlja osnovu samosvjesne odluke na raskriju izmeu onoga u emu bi se Hr-

140 vatska mogla potvrditi kao subjekt vlastite opstojnosti i iskuenja da bude objekt bilo ijih interesa. Prihvaanjem politike Europske unije kao najveega dobra mogue je biti samo njezin objekt, meutim, euroskepticizam ne tumai ni da je ona najvee zlo, jer bi se u biti ostalo na istome zaokretom u drugu krajnost. Euroskepticizam nadilazi krajnosti pretpostavljajui da su europske vrijednosti prihvatljive njihovim rekonstituiranjem snagom vlastita uma. Euroskeptik moe s distancije uoiti mnogo toga to se u centru ne vidi i ne bi se htjelo vidjeti zbog egoistinih interesa povlatenih krugova. Europske vrijednosti su bitno s onu stranu politoekonomske pragmatike Europske unije, koja, stoga, ne bi smjela imati monopol na njih. Euroskeptik nije puki recipijent koji ispunjava domae zadae europskih mentora, nego potencira svoj um u oblikovanju (europske) budunosti. Euroskepticizam ne pretpostavlja izolaciju Hrvatske, naprotiv, nego zahtijeva to da se u odnose s drugima S ne ide kao guske u maglu (Stjepan Radi). Pokroviteljstvo svjetskih politikih monika nad svim podrujima (hrvatskoga) politikog ivota svjedoi o tome da je, naalost, takav sadanji hrvatski historijski put. Poslovina frazeologija o priljevu stranoga kapitala i dostupu europskim razvojnim fondovima govori o nerazumijevanju kljunih pojmova znaajnih za profiliranje mjesta Hrvatske u svijetu. Kako je profit svrha kapitala, onda bi se Hrvatska trebala priupitati o svojem mjestu u svjetskim odnosima s obzirom na otuivanje vlastita rada (svojih radnika) rasprodajom banaka, telekomunikacija, naftne industrije, farmaceutske industrije, hotelskih naselja, u perspektivi, po neijim zahtjevima, elektroprivrede, vodoprivrede, pa zatvaranjem poduzea koja nemaju trita? Nije li po tome Hrvatska zahvalan objekt neokolonijalizma kojemu je i Europska unija u funkciji? Ako drugi, stoga, postaju vlasnici hrvatske i prolosti i budunosti, po emu onda Hrvati mogu biti povijestan narod? Nije li euroskepticizam osnova shvaanja mogunosti nadilaenja iskuenja da se bude puki objekt europskoga kapitala odnosno subjekt vlastite povijesne egzistencije? Nijedna geografska karta Hrvatske nije mogua bez ucrta Bosne i Hercegovine, pa, ipak, u toj zemlji, u kojoj su Hrvati konstitutivni unato padu njihova udjela u njezinu stanovnitvu, promptno se prihvaa u Hrvatskoj podizanje strogo kontrolirane (engenske) granice. Bre-bolje su graevinski profiteri isposlovali da se gradi Peljeki most, ali, zato se ne bi razmiljalo i istraivalo u Hrvatskoj kakve demografske, politike, socijalne, ekonomske, kulturne, reperkusije moe izazvati ta granica, odnosno, nije li ona budui razlog (potpunog) iezavanja Hrvata u Bosni i Hercegovini? Razmilja li se o tome ne bi li ta privremena granica izmeu slobodnoga svijeta i onoga s

(p)ogledi
onu stranu europske kulture imala uinak granice izmeu dvije Koreje, ili, prije, dvije Njemake, odnosno famoznoga Berlinskog zida? Ne bi li trebalo ozbiljno razmiljati o toj hipotezi potvrujui je ili opovrgavajui argumentima? Zato bi Hrvatska trebala iskazivati vjerodostojnost institucijama Europske unije ako je Slovenija njezina lanica usprkos dugovima Ljubljanske banke? Nije li neisplaivanje uloga (hrvatskim) tediama gori postupak Ljubljanske banke od onoga to je u Hrvatskoj potanskoj banci zbog kojeg se gone njezini elnici? To to je slovenska politika birokracija krila elementarnu logiku, od blokade spomenutih rauna do oduzimanja prava izbrisanima koji su desetljetnim radom zaduili Sloveniju, nije smetalo Europskoj uniji u primanju Slovenije u svoj sastav radi povlaenja crte od Italije do Maarske. Ni rjeenje pograninog spora izmeu Hrvatske i Slovenije ne bi smio biti niiji problem nego samo njihov koji nikada nije ni bio jer izmeu njih nikada nije ni bilo granice? Eventualni izljev nafte iz tankera u Transkom zaljevu ili slina nesrea indikacija je ogranienosti tradicionalnoga poimanja pomorske suverenosti. Zbog cjelokupnosti akvatorija najpoeljnije bi bilo radi njegove ekoloke zatite uspostaviti kondominij Italije, Slovenije i Hrvatske nad njime. Ima li razloga za bilo koji sukob ako je logino da bi zajedniko tijelo tih triju drava trebalo koordinirano upravljati tim podrujem? Po tome bi Hrvatska graniila (i) s Italijom, a izlaz Slovenije na otvoreno more ne bi bio upitan. Zbog ega hrvatska diplomacija ne bi htjela biti autonomna u svojim nastojanjima i kritina prema zahtjevima meunarodnih zatitnika? Umjesto odlunosti u svojim nastojanjima, Hrvatska se prema Europskoj uniji, kojoj smeta hrvatsko proglaenje ZERP-a, postavlja podaniki njegovim ukidanjem. Prije vie desetljea bih po zastavi drugaijeg rasporeda boja na putu iz Zagreba u Ljubljanu zakljuio da sam uao u Sloveniju. Nije li suverenost Hrvata tada bila vea nego li danas kada moraju trpjeti poniavanja na granici izmeu slobodnoga svijeta i onoga u njegovu predvorju? Poruka je takve granice da Hrvati i Slovenci nisu ni sposobni ni

(p)ogledi
mjerodavni sami razrjeavati meusobne probleme mimo tutelacije viih initelja. Prokazivanje malverzacija u hrvatskim poduzeima i policijsko-sudsko procesuiranje njihovih protagonista jedan je od razloga sputanosti Hrvatske da promie u svijetu svoje legitimne interese. Premda valja stvari dovesti u red, u tome, ipak, hrvatska drava pokazuje svoju nedosljednost i moralnu upitnost. Ako je sposobna provoditi istragu i suditi uglednim i politiki utjecajnim menaderima, zato onda nije bila sposobna uspostaviti mehanizme po kojima ne bi ni bile mogue kriminalne radnje? Nije li drava objektivno pripomogla njihovu nastanku koncentriranjem vlasnitva u uzak krug izvan kojega je ostavljena obespravljena veina liena ak i uvjeta za puki opstanak? Bez radnike demokracije (radnikoga upravljanja rezultatima vlastita rada) politika demokracija je privid demokracije! Mimo toga je mogu samo zaarani krug u kojem se nastoje prevladati nepravilnosti potvrdom svega onoga to dovodi do njih. Uostalom, u emu se oituje autonomija Hrvatske ako hajku protiv menadera, uz prethodne koncesije njihovu inu, nije povela sama, nego pod zapovijeu Europske unije radi primanja u njezin sklop? To to je Hrvatska izvan Europske unije nije u uvjetima njezine krize i krize njezina amerikoga pokrovitelja nikakav nedostatak, nego prilika da se ta pojava sagleda sa distance i trai izlaz iz nje suradnjom i s drugim svjetskim initeljima (Rusija, Kina, Indija, arapski svijet, junoameriki svijet,). Meutim, u naoj malograanskoj politici prevladava atavistiki prijezir prema svemu izvan europskoga sjeverozapada i amerikoga svijeta izraavanjem ak podanike adoracije prema njima. Euroskepticizam je princip i metoda nadilaenja takve diskriminacije i omoguivanja da se odnosi u svijetu i mjesto Hrvatske u njemu utvruju prema najimpozantnijim dosezima europske duhovnosti. ___ Fama o topnikim dnevnicima u vezi sa suenjem generalu Anti Gotovini rjeito svjedoi o ucjeni onoga koji je duan podnijeti obrednu rtvu monima da bi bio primljen u njihovo bratstvo. Topniki dnevnici se vode na planiranim i osmiljenim vojnim vjebama. Tada je nuno evidentirati uporabu svakog eksploziva da od neuklonjenih ne bi stradavali ljudi. Rat je kaotina i shizofrena situacija pa bi smijeno bilo oekivati da e netko hitnuti onoliko granata koliko je propisano nekom konvencijom. Kome je do toga da u ratnom meteu broji ispaljene granate?! Neka hrvatska politika elita, koja se do besvijesti hvali primanjem u NATO, pokae svoju dosljednost i punopravnost Hrvatske u njegovu sustavu sigurnosti traenjem i njegovih topnikih dnevnika. Naime, objavljena je hipoteza kako je uzrok poara na Kornatu 30. kolovoza 2007. godine, u kojem je poginulo dvanaest vatrogasaca, a jedan je teko ozlijeen, eksplozija projektila koji su piloti NATO-a odbacili prilikom vojne kampanje protiv Srbije i Crne Gore u proljee 1999. godine. Na elu te meunarodne militaristike korporacije bio je potonji ugledni dunos-

141 nik Europske unije Javier Solana. Snaga te pretpostavke je u injenici to je izbio skandal kada je neki od tih neupotrebljenih projektila baen u jezero Garda kraj Verone, blizu koje je baza Aviano. Najvjerojatnije ima i u hrvatskom podmorju, pa i na kopnu, tih projektila budui da su ih Talijani nalazili u svojem vodnom podruju. Moglo bi se metodom ostatka zakljuiti ili barem ozbiljno posumnjati da je rije o posebnom eksplozivu. Konfiguracija kamenjarskoga tla i kalorini potencijal niskoga raslinja pretpostavlja to da je poar mogao gasiti onako kako je obiavao i jae poare gasiti svaki amater u ljetnoj odjei. A meu propisno opremljenim vatrogascima bilo je iskusnih profesionalaca. Takvu katastrofalnu vatru nije moglo izazvati izlijevanje ionako male koliine goriva iz helikoptera koji nakon toga ne bi mogao letjeti. Dakle, budui da se nije mogao razviti takav poar sagorijevanjem suhe trave na kamenjaru niti se iriti zrakom punim vlage (vodenih estica) zbog jakoga juga na otoku, onda je zacijelo bilo neega neobjanjivoga, ali ne onoga po miljenju nekih eksperata da je to bila elementarna nepogoda kakva se pojavi jednom u sto godina (jer da jest kakve logike ima policijsko-sudsko zlostavljanje odgovornih?). Sudei po nalascima odbaenih projektila diljem Italije najmonija svjetska vojnopolitika korporacija (NATO) trebala bi Hrvatskoj pokazati odgovornost u istraivanju hipoteze da je rije o nekoj posebnoj eksplozivnoj tvari najvjerojatnije iz njezina arsenala. Nema niega iz tihe molitve u rano prijepodne premijerke Jadranke Kosor na grobljima u Tisnom, Vodicama, ibeniku i Boraji, nego moe biti samo u njezinu zauzimanju i u zauzimanju predsjednika drave Ive Josipovia da se provjeri spomenuta pretpostavka radi toga da istina o traginom dogaaju na Kornatu izbije na vidjelo i da se dekontaminiraju ugroena podruja kako se ne bi dogodila slina tragedija. Neka to Hrvatskoj bude motiv da se pobrine za vlastitu sigurnost i potvrdi svoju suverenost. ___ Euroskepticizam je Hrvatskoj nuan radi nacionalne samosvijesti. Naime, Hrvatska bi trebala promisliti o mogunosti nadilaenja iskuenja u koje je dospjela neodgovornom politikom, da goleme dugove, kamate i profite alimentira privatizacijom otoka na koje bi njezini graani mogli pristupiti samo ako budu u slubi njihovih vlasnika obavljajui i po ivot opasne poslove. Uzak sloj nacionalne birokracije bogatio bi se u tom posredovanju opravdavajui svoj poloaj upuivanjem optuaba na krive adrese i frazama o povratku Hrvatske tamo gdje je uvijek pripadala (da bude na usluzi od Kornata do Afganistana). Ako Hrvatska energino ne bi nastojala na tome da se provjere odreene hipoteze i ako to ne bi prihvatile meunarodne institucije, onda nema smisla ni da Hrvatska bude u njima.

Vinko Grgurev je profesor filozofije iz Bjelovara.

142

(p)ogledi

Duh kakanijske provincije

1

Dubravka Ugrei

1. Unutranja mapa Nisu samo provincijske eljeznike stanine zgrade sa utim fasadama i pelargonijama u prozorima, arhitektura (bolnice, upravne zgrade, kole, kazalita), gastronomski obiaji (saherica, flekice sa zeljem, marn, Tafelspitz, knedli i rezanci s makom), gradski parkovi i eka prezimena porazbacana po bekom telefonskom imeniku (kao zrnca maka po bekoj kajzerici!) to po emu se prepoznaje kakanijski pejza. Nisam strunjak za povijesno razdoblje Austro-Ugarske monarhije, nisam ak ni amater, ali slutim da je monarhija u due svojih podanika utisnula vodeni ig, unutranji pejza, koordinate periferije i centra. Centar je osvijestio svoju poziciju zahvaljujui postojanju periferije, periferija je osvijestila svoju, zahvaljujui postojanju centra. U Be se iz provincija ilo u operu, a u Budimpeti su se kupovali najnoviji modni eiri. Uostalom, nije li dijete periferije, sin potara iz Sarajeva, ispalio Kakaniji metak u elo, i otada stvari u Evropi nisu vie bile iste. 2. Hrvatski kakanijski roman Iz povijesti hrvatske knjievnosti zapamtila sam da su glavni junaci hrvatskih romana na prijelazu iz 19. u 20. stoljee studirali u Beu, Pragu ili Budimpeti, i, osim hrvatskoga, znali njemaki, maarski i eki. Detalj da netko studira u Beu djelovao je otmjeno i uzbuivao je moju mladenaku matu, iako su, istini za volju, svi ti likovi romana jedva sastavljali kraj s krajem. A ukoliko su romaneskni junaci bili i pisci, a neki jesu, njihove pjesme su se, na zavist okoline, znale pojaviti u prakim, budimpetanskim ili bekim novinama. I to je zvualo otmjeno. Kakanijske metropole odavno su izgubile privlanost i sjaj, a i centar se u meuvremenu odselio. Sve u svemu, pretpostavljam da dananji praki, budimpetanski i beki pisci zavide onim svojim rijetkim zemljacima ije se autorsko ime ponekad pojavi u - New Yorkeru. Dok sam prelistavala stranice nekolicine hrvatskih kakanijskih romana (a njih sam zadnji put listala u gimnazijskim danima) imala sam osjeaj da se bavim genima,

a ne knjievnim tekstovima. Bilo je to poput otkria neega to sam oduvijek znala, ali sam proputala da tomu pridajem vanost. Istodobno, knjievni kritiar u meni gunao je itajui nastavke te provincijske knjievne soap-opere koja traje ve stotinjak godina. A moda sam gunala jer je ponovni susret sa starim knjigama u pravilu razoaravajui. Knjievni primjeri koji slijede spadaju u hrvatski knjievni kanon, i srednjokolsku obaveznu lektiru, i ini se da o njima mogu govoriti samo u primjerenom stilu u stilu kratkih sadraja nastavaka kakve TV-sapunice. Tako sada mislim, u gimnazijskim danima mislila sam drukije. U centru tih romana, dakle, uvijek stoji glavni muki lik, a njegova ivotna sudbina ispripovijedana je u prvom ili treem licu. Kompozicija romana je tipska, poput pelargonija na prozorima austrougarskih eljeznikih stanica. Ti hrvatski knjievni junaci daleki su potomci Werthera i Child Harolda, bliski roaci ruskih knjievnih junaka, tih koji e u knjievnoj kritici, a prema Turgenjevljevim Zapisima suvinoga ovjeka, dobiti ime suvini ljudi. Tip nervoznog, preosjetljivog, obrazovanog, neuklopljenog ili iskljuenog iz sredine junaka poput Gribojedovljeva atskog, Pukinova Jevgenija Onjegina, Ljermontovljeva Peorina, Turgenjevljevih junaka (Rudina, Lavreckog, Kirsanovih i Bazarova), Gonarovljeva Oblomova i drugih - rairen je u slavenskim knjievnostima i iskljuivo je muka knjievna loza. enama tim romanima pripadaju tri tipske uloge: a) uloge mladih, lijepih, plemenitih i rodoljubivih djevojaka, koje glavni junaci u pravilu ostavljaju; b) uloge fatalnih ena (esto strankinja), koje se s junacima poigravaju; c) uloge nevoljenih, tihih muenica, koje vjerno prate junake do kraja ivota. 3. Prvo samoubojstvo Roman Ksavera andora Gjalskoga Janko Borislavi objavljen je 1887 (ve smo dvadeset godina u AustroUgarskoj, dakle). Roman je zakanjelo romantiarsko djelo o faustovskim problemima due, kako je tvrdila hrvatska knjievna kritika toga vremena. Janko Borislavi je hrvatski vlastelin, koji se studirajui u inozemstvu,

(p)ogledi
rastrzan sumnjama u predmet svog studija (teologija), vraa na svoje imanje u Hrvatsko zagorje. Tu se zaljubljuje u ljupku Doricu, iako je ljubav, misli Borislavi, varka prirode, koja od iste, svete djevice ini tek prosti organ za nastavljanje rodova. Obuzet intelektualistikim nemirima tadanjeg vremena, zadojen Schopenhauerovom filozofijom, i, dakako, strahom od ena, Borislavi u svojim dugim unutranjim monolozima gorljivo polemizira s proitanom lektirom. Ostavlja Doricu i odlazi u svijet, gdje izbiva est godina, tonui u sve dublje razoaranje. Ljudska je glupost, vjena i apsolutna, i nalazi se svugdje. Ha, ha, za to si, moj Diderote, Rousseau i vi drugi ljudskim duhom osobito nadareni nesretnici, za to ste napisali folijante umnih izreka! Uzalud vam trud, jalov vam posao. Ah, glup je, glup je taj svijet. Tjeran faustovskom svojom naravi, svojim unutarnjim ognjem, da ue u trag svim onim tisukratnim nitima koje sainjavaju tajnoviti izvor ivota Borislavi putuje. Razoaran naputa Pariz (Zato ste pred osamdeset godina toliko krvi prolili, oj Francuzi moji!); zaustavlja se nakratko u Engleskoj, gdje ne moe podnijeti ukoenost ljudskog drutva koja neumolno vreba na sav napredak da ga sputa i onda ljudskom duhu mir priredi. Iz Engleske odlazi za Ameriku, ali ga tamo odbija mjeavina naslijeenih predrasuda, jagma i borba pojedinih volja i elja. U povratku iz Amerike iskrcava se u Njemakoj, koja slii na ogromnu kasarnu filistarskih falangi. Borislavi se vraa u rodno Hrvatsko zagorje, ali i tu zloa ljudska i glupost ljudska svoje orgije slavi. Ponovno kree na put, ponovo se vraa, doivljava duevni slom, ree ile na rukama i umire. 4. Druga smrt I neto kasniji roman Ksavera andora Gjalskog Radmilovi (1894) ima slinu priu. Ovdje junaka Radmilovia ne unitava svjetska bol nego zagrebaka sredina, kamo Radimilovi stie iz hrvatske provincije. Radmilovi objavljuje svoje pjesme i novelete na ekom, poljskom, ruskom i drugim slavenskim jezicima, o njemu poneto znaju ak i u Parizu, ali je u Zagrebu nepoznat i nepriznat. alosno, alosno da se takav pisac zapravo ne poznaje!(...). Da je roen u Francuskoj, Rusiji ili Njemakoj, vjerujte mi, sav svijet bi ga poznavao. Ali, kako je tek hrvatski knjievnik, radi na pragu Orijenta, na izmaku Evrope (...). Dato, lako bi se to dogodilo ovdje i sa kakvim Bourgetom, ili jo kojim slavnijim celebritetom. Nema te evropske, svjetske slave, koja bi tako lako preskoila na visoki zid, visoki zid sveopeg neitanja. Radmilovia vrijeaju kanibalski progoni njegovih kolega, sredina koja dri da knjievniki posao nije vrijedan potovanja i nepostojanje knjievno obrazovane italake publike. Ta kaem vam, neka bi kojom sreom propali svi nai knjievni zavodi, izginuli svi nai knjievnici, to ova ondje gospoda ni askom ne bi poutjela i nala, da im to fali! Ali ne dao Bog, da prestane njemaka lajpcika naklada sa svojim Familienblatterima, sa svojim Buch fr Alle, ili sa svojim funtromanima kalibra Sibiriens

143 Holle; ah, ta zapali bi u oaj!(....) Koliko je ovdje krasnih Hrvatica, koje bi vie nego po imenu poznavale jednoga Gundulia, Maurania, Preradovia i koje e se postidjeti, ako ih ulovi, da ne poznaju ni Osmana ni engia?(...)Ah ne dao Bog, da koju zatee, te da ne poznaje kakovu njemaku Elise Polko ili Marlitt! Pa za to se trudimo, za to rtvujemo i dane i noi i mir i sigurni opstanak i zdravlje ama sve! Oh, Boe, gdje da naemo jo volje da radimo dalje? Kruha nam ne daje taj rad, ne daje nam nikakve moralne i etike zadovoljtine, ne daje slave, ne daje ni narodu koristi, emu dakle da jote radimo! Radmilovi iznajmljuje sobicu u skromnoj kui u kojoj ive djevojka Stanka i njezina bolesna majka. Radmilovi u Stanki nalazi srodnu duu, ali se zaljubljuje u bogatu, lakomislenu i lijepu Olgu. Kada se Olga zaruuje za profitabilnijeg ivotnog partnera, Radmilovi pada u oajanje. Uz Stankinu pomo ipak uspijeva zavriti roman Muenici. Radmilovi i Stanka vjenavaju se, naputaju Zagreb i odlaze u provincijsko mjesto. Iako je odvjetnik po zanimanju, Radmilovi se zapoljava u mjesnoj odvjetnikoj kancelariji kao obian perovoa. Kada nakladna kua odbija njegov novi roman, Radmilovi ga objavljuje u vlastitoj nakladi, ali knjievni kritiari doekuju roman sa zlovoljom. Radmilovi u nastupu bijesa spaljuje svoju knjigu, doivljava ivani slom i ubrzo umire, u ludnici. Isti pisac, dva ista tipska kraja - duevno rastrojstvo, ludilo i smrt. Krenimo dalje, i pogledajmo nude li kakanijski hrvatski pisci neko veselije romaneskno razrjeenje nakon povratka glavnog junaka iz metropole u rodnu mu provinciju. 5. Dva svijeta Junak romana Vjenceslava Novaka Dva svijeta (1901.) Amadej Zlatani (hrvatski Mozart!), ostavi rano bez roditelja, nalazi roditeljsku brigu i podrku u mjesnom kapelniku Janu Jahodi (ehu, dakako). Jahoda otkriva u djeaku nesvakidanji glazbeni talent i pokuava kod mjesnih vlasti isposlovati za djeaka stipendiju za praki konzervatorij. U malenih naroda - a to ste i vi Hrvati propadaju esto takovi roeni talenti i poradi siromatva i poradi nerazumijevanja onih koji bi se imali za njihovu naobrazbu brinuti). Mjesne vlasti odbijaju Jahodinu molbu (Pane Jahoda, nijesu vam naa djeca za to. To mi ostavljamo vama esima. Kada Jahoda umire, Amadej prodaje u bescjenje svoju roditeljsku kuu i putuje u Prag, gdje polae prijemni ispit i upisuje konzervatorij. Amadej zavrava konzervatorij s uspjehom, a njegovu kompoziciju pod naslovom Adelka (ime djevojke koja ga eka kod kue) izvode na zavrnoj priredbi. S odlinim recenzijama u prakim novinama i diplomom u depu Amadej se vraa u domovinu. Dobiva skromno plaen posao mjesnog kapelnika i eni se Adelkom. Svoju kompoziciju alje u Zagreb, ali je njezina izvedba doekana s loim kritikama (kolska-kako ujemo-radnjica, u kojoj su obraeni veinom poznati motivi ). Amadej tone u razoaranje, a jedinu utjehu donosi mu pojava Irme Leschetizky, supru-

144 ge namjernika budue eljeznike pruge (eto, ovdje i austrougarske pruge i strankinje pune razumijevanja!). Amadej sve vie vremena provodi kod Irme. A kada se Adelka teko razbolijeva, Amadej shvati da je jedinoj istinski odanoj osobi nanio nepravdu. S namjerom da potisnu u sjenu sve umiljene talente u mjestu, vlasti dovode tamburaa Rakovia. Rakovieve tamburice svima se sviaju vie od Amadejeve ozbiljne glazbe. Kapelnik gosp. Z. odsvirao je na glasoviru jednu Chopinovu kompoziciju koja nije mogla ugrijati opinstvo. Moda je to izvrsno za hladni sjever, ali na toplom jugu sve je bujnije i srdanije, pa i glazba. Amadeja otputaju s posla, a na njegovo mjesto dolazi tambura Rakovi. Muen oskudicom, Amadej daje privatne satove. Zauzimanjem Irme Leschetizky Amadej dobiva ponudu da proda svoje kompozicije berlinskom izdavau, ali pod uvjetom da se odrekne autorstva. Amadej pristaje (Ja idem po svijetu bez imena, i zato me nitko ne moe vidjeti.). Adelka umire, Amadej pada u duevno rastrojstvo i mjesne vlasti ga trpaju u ludnicu, gdje ubrzo i umire. Vjenceslav Novak jo jednom razvija slinu temu, ali ovoga puta iz perspektive u to vrijeme popularne teorije hereditarnosti. U romanu Tito Dori (1906) opisuje se nesretna sudbina ribareva sina, Tita Doria. Iako su svi u Dorievoj obitelji bili ribari, otac nasilno tjera Tita na posve drugi ivotni put. alje ga na kolovanje u Be (opet Be!), gdje Tito tavori dane, posve nezainteresiran za okolinu i za studij prava. Uz oevo mito nekako zavrava studij, vraa se kui i zapoljava kao mjesni sudac. Posao ga ne zanima. Oevi napori konano se slamaju u trenutku kada Tito zbog nesposobnosti i nemarnosti osuuje na smrt nevinog ovjeka. Tito Dori poludi i na kraju se utapa u moru, vraajui se onamo gdje pripada. Dodajmo ovdje da e vrijeme zbiljskih masovnih samoubojstava u Evropi doi koje desetljee kasnije, potaknuto opom recesijom i lagerom Rezso Seressa Szomoru Vasarnap. Pria se da je Seress uspio srednjoevropskom melankolijom zaraziti ne samo srednjoevropljane nego i Amerikance. Odsluavi Seressov pretuni lager u New Yorku su se ljudi navodno bacali s Bruklinskog mosta. 6. Jo jedno samoubojstvo Roman Milutina Cihlara Nehajeva Bijeg (1909) hrvatska kritika smatra najboljim romanom hrvatskog modernizma. uro Andrijaevi, glavni junak romana, gubi dvije godine studirajui pravo u Beu (opet Be!), vraa se u Zagreb, gdje nastavlja studij. Stric, koji ga novano pomae umire i ne ostavlja iza sebe oekivano nasljedstvo. Andrijaevi ima zarunicu Veru Hrabarovu, ali strepi da e je zbog neoekivanih novanih nedaa izgubiti. Povijest Andrijaevieva pada zapoinje u trenutku kada se zapoljava kao nastavnik u senjskoj gimnaziji. U malom primorskom mjestu Andrijaeviu je sve dosadno i tue. Nisu ti ljudi zli, nisu odvratni. Ali prazni su, uasno prazni. I jednaki-jedan kao i drugi. Imaju gotovo jednake navike, pae i piju isti broj aa piva.

(p)ogledi
kola Andrijaevia ne zanima, a pisanje disertacije ne polazi mu za rukom. Vera ga nakon nekoliko godina strpljivog ekanja naputa i zaruuje se za drugoga. Andrijaevi se sve vie zaduuje, sve vie vremena provodi opijajui se, i na kraju dobija otkaz. U posljednjem pismu, koje upuuje jedinom preostalom prijatelju, nagovjetava svoje samoubojstvo. Samo utim: valja svriti. Valja pobjei dokraja-utei iz toga ivota gadnoga, sramotnoga(...)Vidi, ini mi se da sam ja uvijek bjeao od ivota i od ljudi. Nikad se nisam opro-uvijek sam se maknuo na stranu. A kad sam doao u dodir s ovim ivotom naih ljudi, ivotom u bijedi i sitnim prilikama, bjeao sam od njih. Bjeao sam i od sebe, ne hotei vidjeti kako propadam; opijajui se, samo ekajui konac. Andrijaevi, koji nosi nesreu sebi i drugima, zavrava ivot na identian nain kao njegov knjievni prethodnik Tito Dori: jedne noi utapa se u moru. Naivni italac bi nakon ove male statistike mogao zakljuiti da su Hrvati krajem devetnaestoga i poetkom dvadesetog stoljea koristili more samo zato da bi se u njemu utopili. Na svu sreu, u meuvremenu se razvio turizam, koji je u zbilji iskupio smrt ovih nekoliko fikcionalnih rtava, i preokrenuo destruktivnu opoziciju metropola-provincija, barem u ljetnim mjesecima, u korist provincije. To se, dakako, dogodilo u zbilji, ne u knjievnosti. 2 7. Provincija metropola Zato skidam prainu sa starih knjiga, koje ba nikome nita ne znae, osim srednjokolskim profesorima hrvatske knjievnosti? Knjievnost nije pouzdana pomonica u detektiranju svakidanjice nekog povijesnog segmenta, niti je to njezin posao. Knjievnost se zabavlja unutar svojih koordinata, svojih tema, svojih anrova, svoga jezika, a ako u njoj itaoci i prepoznaju neku istinu to jo uvijek nee promovirati knjievnost u arbitra u pitanjima istine i lai. Pa ipak, svi navedeni prozni primjeri gotovo napadno proizvode isti ton, isti splet motiva o iaenosti inteligentnog pojedinca iz sredine i njegovu stalnu rastrzanost izmeu provincije i metropole. Junakov izbor uvijek pada na povratak u domovinu, na periferiju, u provinciju. Uporno permutiranje teme periferije koja dere svoju djecu, jo se vie uslonjava ukoliko uzmemo u obzir stvarni povijesni kontekst, rastrzanost Hrvatske izmeu Austro-Ugarske monarhije, snova o nezavisnosti i mogueg saveza sa junim Slavenima. Danas zaboravljeni roman Ksavera andora Gjalskoga U noi (1886.) zapanjujue slii na suvremenu hrvatsku politiku svakidanjicu u posljednjih dvadesetak godina. italac se pita nije li se 1991., u trenutku kada je Hrvatska postala nezavisna drava, hrvatski politiki ivot zaista vratio unazad, ili se naprosto nikamo nije ni micao? Taj samosaaljevajui ton provincije zvoni sve do danas. Moda su se junoslavenske drave s raspadom Jugoslavije, ba kao na regresijskoj psihoterapijskoj seansi, vratile stotinjak godina unazad. Moda se naprosto nikamo nisu ni micale. One su jednako rastrzane izmeu razliitih opcija, od onih pro-evropskih do onih antiev-

(p)ogledi
ropskih, od pro-rojalistikih do demokratskih, od priklanjanja jaim savezima do vie nego evidentnog priklanjanja crkvi: katolikoj, pravoslavnoj ili muslimanskoj. Kolonizirana mentalnost oito traje due od kolonijalnog statusa. Ponekad se ini da u graanima bivih kakanijskih provincija trajno ui sjenka kolonizatora-Boogeymana, koja se jednom objavljuje u liku Turina s fesom na glavi i sabljom u ruci, drugi put Maara, zatim Austrijanca, pa Talijana, zatim Nijemca, pa Bugarina, faiste i komuniste, Rusa, Srbina, Hrvata, strane banke, stranog kapitala, domaeg kapitala, Kineza, korumpiranog politiara, geografskog poloaja, gubitka na geopolitikoj lutriji, sudbine ili konstelacije zvijezda na nebu. ini se da imaginarne akupunkturne toke na imaginarnom nacionalnom tijelu uvijek reagiraju na isti nain. Stalno buncanje o nezavisnosti i slobodi, ulijetanje iz jedne klopke u drugu, infantilizam, nedoraslost, agresivnost, pasivnost i submisivnost (dok se izmeu konfrontacije i konformizma najee bira konformizam) stavlja periferiju u poziciju historijske rtve. S takvim psihogramom rijetko tko ostaje normalan, samo se trudi da odri privid normalnosti. Ostaje pitanje je li socijalistika Jugoslavija uspjela emancipirati i deprovincijalizirati mentalitet svojih graana? ini se da jest. Rat je bio zavren. Jugoslavija je izala iz rata na pravoj strani, kao pobjednica, to je ve samo po sebi bilo dovoljno da veini graana popravi vlastitu sliku o sebi. Tito je rekao svoje historijsko NE Staljinu. Jugoslaveni su, za razliku od komunistikih susjeda, ve u ezdesetima imali paso, daleko bolji standard i otvorene granice. Besplatno kolovanje, obrazovanje i samoobrazovanje kao temeljne vrijednosti, komunistika vjera da je znanje mo, samoupravljanje, pokret nesvrstanosti, turizam, meunarodni kazalini i filmski festivali, bujna izdavaka industrija, postojanje vie kulturnih centara (Beograd - Zagreb - Sarajevo -Ljubljanja) i opi osjeaj da je ivot iz godine u godinu sve bolji - sve je

145 to bila praksa deprovincijalizacije. Pa ipak, tekstovi koji razvijaju temu boljih i loijih svjetova, periferije i centra, tiho niu i u jugoslavenskim knjievnostima. Dodajmo ovdje detalj: paso. Da bi mogao uvjerljivo kontemplirati na temu periferije i centra, autor mora imati paso kojim e nesmetano sjei granice. Jugoslaveni su imali taj paso. 8. Narod koji voli da spava Roman-esej srpskog Milovana Danojlia Dragi moj, Petroviu (1986.) sastoji se od deset kronoloki poredanih pisama koje Mihailo Putnik, umirovljeni povratnik iz Amerike, upuuje svome prijatelju, Steveu Petrovichu, u Cleveland. Putnik ispisuje svoja pisma u namjeri da pomogne Petrovichu, koji se pita da li da se i on vrati u stari kraj. Poiljalac pisama svakodnevno sjedi u kavani Domovina, a ime mjesta je Kopanja. . Kopanja je drveno korito iz kojeg jedu svinje. Opijen nepotrebnou, u mjestu gdje na jedna vrata ulazi pusto, na druga se iskrada dosada, Mihajlo Putnik reflektira o razliitim civilizacijama, o zabaenosti, nepokretnosti, amotinji i bezvoljnosti srpske provincije, tvrdei da se i zemlja u rodnom kraju sporije okree, te da postoji posebna slast umrtvljivanja, bolest spavanja, uivanje u zaputenosti i ogluvelosti, trenuci kada zaboravi kud si poao, ta si hteo, i ne eli da te iko na to podsea. Putnik poruuje prijatelju da se nikako ne vraa, tvrdei da se to to ga vue prema domovini ponajbolje u seanju neguje i uva. A pravog ivota, za mene i za tebe, nema nigde. Teko je tamo, teko je ovde, najtee je sa samim sobom. Sva je mudrost - izabrati tegobu koja ti, trenutno, odgovara. to se mene tie, najbolje bi bilo kad bih mogao, istovremeno, stajati na mnogim mestima, biti ovde i tamo, na rodnom tlu i u tuini, u obilju i siromatvu, slobodi i stezi, kroz sve to, u istom asu, prolaziti, i iskuavajui jedno, procenjivati ono to mu je suprotno; biti u svom narodu (jer ga voli) i opet vrlo daleko od njega (jer ti je muan), sluiti i biti sluen, imati i nemati, nikad samo na jednom mestu, s jednim, konanim izborom. Putnik je nemilosrdan prema emigantskim iluzijama o domovini. Opisuje zemljake, koji kao da uivaju u odravanju svoje nevolje: krepe je svojom lenou i strahom, idu joj na ruku odviknutou od ozbiljnog miljenja; koji su navikli da spavaju po pedeset ili sto godina, u snu koraaju, u snu se mnoe i hrane. Putnik se grozi njihove gluposti, ravnodunosti i tvrdoglavosti (Vii, ne uju, napii, nee proitati. Imaju vanija posla. Trude se da dostignu ono to su, na poetku, prevazili); njihove poniznosti i privrenosti vlasti (A obian ovek je uvek uz onog s batinom u ruci.), njihove grubosti i zlovolje. Putnik nadalje ralanjuje zablude naih ljudi o sebi samima, i jetko opisuje njihove osobine, poput bahatosti, koja dolazi od potisnutog osjeaja nevanosti. On opisuje njihovu opsjednutost smru (sprovodi traju po tri dana kao i svadbe); njihovo siromatvo, kako se od neimatine, muke i neznanja razvila itava siromaka filozo-

Gerhard Marcks, Sova, drvorez, 1921.

146 fija i sirotinjske vetine. Sirotinjske vjetine su akrobatika pljuckanja u vetar (Protera pljuvaku izmeu dva prednja zuba, izbaci je potiskom jezika u dva pravca, pa ono to mu ode ulevo doeka na petu desne noge); vjetina ubijanja muva ; vjetina krae soljenki, akalica, salveta iz kavana i toalet papira iz javnih zahoda; vjetina psovanja. Zemljaci su sumnjiavi prema svima i svemu (Skapae od gladi a nee okusiti ono to dotle nije jeo); zimomorni (Sirotinja je zimomorna); zaziru od istog vazduha (Promaja je za njih demonska pojava); boje se eksploatacije (I to ti je izrazito sirotinjska ideja: misliti da je moguno iveti ne troei ivot); rasipni su i oblaporni. O praznicima, razvale se od praseeg i jagnjeeg peenja, sarmi i kuvanih svinjskih nogu. Programi radija i televizije tih dana lie na prenose iz provincijske krme. Grme oferske pesme, odjekuje tucanje i podrigivanje, a uveni satiriari daju uputstva za leenje od mamurluka. Umesto Alka Seltzera, preporuuju rasol. Kad se najedu i napiju, povedu kolo. Skakuu postolja na kojima stoje radijski i televizijski aparati, drhte kredenci sa aama koje se nikada ne iznose na sto! Kad se ira oenijo, abar masti potroijo.Vekovima misle na abar masti, mast im tee niz brkove, sliva im se u san. Putnik nadalje raspreda o sluganskoj prirodi zemljaka i njihovoj zastraujuoj sposobnosti prilagoavanja stvarima (Nema, sa ime se nee saiveti). On osjea oko sebe energiju mrnje (Zloba im se skupila u gru oko usana, uvreila se u zenicama, odomaila se u govoru), zgroen je njezinom silinom (Nita te nee spasti. Nijedan javni uspeh, nikakva poast, ni bogatstvo ni slava, nee ti dati siguran zaklon.); njezinom dugovjenou (Dugo pamte, ekaju da vrate milo za drago, po sto godina love priliku. Svete se i nedunima, samo da bi zlo iz sebe izbili.); i neiskorjenjivou. Mrzeti je prejak glagol. Na je ovek izmislio jedan ljupkiji, srdaniji: mrzaniti se. Pretpostavljam da za njega nisi uo, a ne verujem da e mu u engleskom nai ekvivalent. Mrzaniti se, znai disati sa mrnjom, mrzeti tiho, dugo i uporno, po tradiciji, bez konkretnog razloga. Opis umalosti i nepokretnosti Kopanjaca, Putnik zakljuuje reenicom, koja e se pokazati pogubno prorokom: Ko bi hteo da nas probudi morao bi nam objaviti rat. 9. Metafizika palanka Danojliev roman u potpunosti se rimuje s jednom drugom, ranijom knjigom, s etristotinjak stranica dugim filozofskim esejom Filosofija palanke (1969.) srpskog filozofa Radomira Konstantinovia. Dok je Danojliev roman danas pomalo zaboravljen, Filosofija

(p)ogledi
palanke bila je i ostala kultna knjiga. Konstantinovi je promovirao novi pojam, staroj rijei palanka dao je novo, sloenije znaenje. Palanka, dakle, nije ni selo niti grad, ona postoji negdje izmeu. Palanka je deteritorijalizirano i dekonstektualizirano mjesto, koje se nalazi svugdje i nigdje. Palanka je stanje duha, koji pluta izmeu plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svetskog duha, kao idealno-otvorenog. Palanka samu sebe doivljava kao zabaeno, zaboravljeno, izuzeto iz povijesnog vremena mjesto, i tada se ali na svoju zlu sudbinu, ali istodobno tu ukletu sudbinu pretvara u svoju privilegiju. Zatvorenost i zaboravljenost znae sigurnost, dok vani, izvan kruga palanke, vlada opasan kaos otvorenog svijeta. Krutost, okamenjenost, stalna pripravnost na obranu, jaka plemenska svijest, infantilizam, formulainost u miljenju, strah od nepoznatog, strah od promjene, apologija istoe, nevinosti i jednostavnosti, zatvorenost, kult mrtvih, sigurnost, normativnost, konzervativizam, statinost, antihistoricizam - samo su neke od oznaka palanakog svijeta. Korijen srpskog faizma, na primjer, Konstantinovi ne vidi u oponaanju njemakog faistikog modela, ili bilo kojeg drugog, nego u palanci. Palanka je obrazac ur-faizma.
10. Periferijska zabava

Jedan od ishoda raspada Jugoslavije, rata i novih nacionalistikih dravnih projekata je unitenje zajednikog jugoslavenskog kulturnog prostora, materijalna destrukcija kulture (kole, spomenici kulture, biblioteke, paljevine knjiga, i sl.), vandalizam (ruenje pojedinih spomenika) i brisanje pojedinih kulturnih segmenata (razdoblja jugoslavenske kulture, na primjer). Svaka drava koja se iilila iz bive Jugoslavije remodelirala je svoju nacionalnu kulturu. U burnom procesu remodeliranja otpali su neki stvaraoci, neka djela, neki opusi, neki su zaboravljeni, neki brutalno izbaeni, neki degradirani, neki detronizirani, neki prevrednovani prema trenutnoj nacionalnoj ideologiji i interesima. Neki loi pisci i umjetnici u tom vremenu prevrednovanja nacionalne kulture postavljeni su na pijedestal estetskih vrijednosti, samo zato to su bili hrvatski, srpski ili bosanski rodoljubi. U nepunih dvadeset godina od postojanja novih drava nastalih na tlu bive Jugoslavije kulturni pejza posivio je, suzio se i provincijalizirao. Zavisni domai mediji bavili su se proizvodnjom politikih klieja izvuenih iz pranih devetnaestostoljetnih politikih ropotarnica, koje su ostrvljene mase upijale kao boju istinu. Domai mediji i domai politiari buncali su o nacionalnoj dravi, o etniki isOskar Schlemmer, Plesaica, 1922.-1923. tim i neistim narodima, o rodol-

(p)ogledi
jublju, o herojstvu, obrani domovine i domovinske asti, o neprijatelju, o njegovim zloinima nad nama, o odvajkada represiranom nacionalnom identitetu. U isto to vrijeme mnogi strani mediji egzercirali su svoj gotovo prirodan kolonijalizam, bavili se proizvodnjom kolonijalnih klieja koji su njihovim itaocima djelovali objektivno i uvjerljivo. Pisali su o stranom, divljem, zaputenom, neciviliziranom Balkanu, o komunistikoj represiji ija je konzekvenca borba malih naroda za nacionalni identitet i nezavisnost i istodobno uvrivali stare mentalne podjele Europe na njezin civilizirani zapadni dio i na njezin divlji necivilizirani istoni dio. Tu je, dakako, bilo i primitivno, egzotino i krvoedno dijete Balkan. Tako se stvaraju kulturni tekstovi. Kulturni tekst je konstrukt koji pretpostavlja ne samo materijalnu faktinu kulturu nego i gomile ispisanih stranica i kilometre filmske trake. Kulturni tekst je tako neka vrsta nad-teksta. Metropole stvaraju velike i produktivne kulturne tekstove. Be je jedan takav kulturni tekst. Balkan je kulturni tekst. Kakanija je kulturni tekst. Provincija je kulturni tekst. Centar je inkluzivan, periferija je ekskluzivna, centar je komunikativan, periferija je ekskomunikativna, centar je multinacionalan, periferija je mononacionalna, centar je spuva, periferija je kamen. Bilo kako bilo, provincija je neodvojivi dio prie o metropoli, kao to je centar neodvojivi dio prie o periferiji. Samo u paru proizvode smisao. 11. Fluorescentni ribii Prije nekih desetak godina, godinu ne pamtim, za vrijeme posjete Beu, proetala sam Donauinsel-om. Vrijeme je bilo toplo, obala naikana desetinama restorania i Beanima koji su plesali salsu. Topla ljetna no, rasplesana tijela i zvuk junoamerike salse bili su inkompatibilni imageu Bea na lijepom, plavom Dunavu. Na obali sam ugledala i neobinu sliku: tri spodobe s kacigama na glavama i upaljenim baterijama na kacigama drale su u rukama pecake tapove i bacale u vodu fluorescentne udice. Slika svjetleih spodoba sa svijetleim ribarskim tapovima urezala se moje pamenje tim vie to sam ubrzo otkrila da su spodobe moji zemljaci, i ba kao u kakvom etno-vicu - Hrvat, Srbin i Bosanac. Ispostavilo se da moji zemljaci ive u Beu i da svaki vikend provode pecajui na Dunavu. Probala sam pitu sa sirom, gucnula sam malko rakije iz boce (domaa, prava, ljiva). Oko nas su odjekivali senzualni zvuci salse. Zar buka ne smeta ribama? - pitala sam. Nimalo... potvrdili su ribii. Be je najednom zasjao sjajem metropole. Da, zbog salse, zbog imigranata koji su zajedno s Beanima plesali salsu, zbog mojih zadovoljnih zemljaka, fluorescentnih ribia. Zbog tolerantnih dunavskih riba kojima zvuk salse nimalo ne smeta. Prisjetila sam se da je Zagreb jedini meni poznati grad koji boluje od teke hidrofobije. Dok svi drugi gradovi koje poznajem tee prema obalama svojih rijeka, Zagreb bjei od svoje Save prema podnoju Sljemena, oblinjeg brda koje se u

147 novim hrvatskim udbenicima barem se tako nadam, ne zove planinom. Jer, doavi na vlast, Franjo Tuman odmah je proglasio Zagreb metropolom. Istina, i sebe je proglasio hrvatskim Georgeom Washingtonom. Sa slubenog mjesta, iz usta prvog hrvatskog predsjednika, prokuljao je jezik provincije s tekim kompleksom manje vrijednosti. To je na mali Pariz, na mali Be, to je na hrvatski George Washington tako govori provincija. S tom retorikom figurom, lijepei se za ope poznate reference poput ika, provincija se trudi da se i ona ukrca u vlak povijesti i upie na mapu. 12. Kultura kao utopija Dobar dio evropske kulture proizaao je iz vorteksa ovih temeljnih opozicija, iz dinamike izmeu centra i periferije, metropole i provincije, palanke i svijeta. U dananjem trenutku, u asu kada su veliki utopijski sistemi srueni, kada je iscrpljena politika i socijalna imaginacija, kada je ideja demokracije iscrpila svoje znaenje, kada je na mjesto svega zasjeo siv i hladan mehanizam novca, u vremenu gaenja petostoljetne Gutenbergove galaksije, i pojave nove, mlade, sveproimajue Digitalne galaksije, u vremenu visokotehnoloke barbarizacije, najednom se kao spasonosna slamka pojavljuje Kultura. Kultura je najednom postala jezik, razlog i cilj. Kultura nadomjetava nemutost evropskog politikog jezika i sadraja, i, gle, glavni sadraj evropskog ujedinjenja najednom postaje kultura. Kultura je ideoloki Euro, sredstvo komunikacije. Kultura je diplomatski jezik i jezik diplomacije. Kultura je polje borbe, istjerivanja nadmoi. Kultura je legalni rasadnik ovinizma, rasizma, nacionalizma, drugosti i supremacije. Kultura je transportno sredstvo (Samo s kulturom moemo krenuti u svijet) i eksportna vrijednost. Kultura je brand, kultura je nosilac nacionalnog identiteta (Da nema Ive Pogorelia nitko ne bi znao za nas!), kultura je turistika industrija. Kultura to su drave. Irska je zemlja Jamesa Joycea, Francuska zemlja Marcela Prousta, Austrija zemlja Roberta Musila, kao to i mali Klagenfurt mjesto Musilova roenja. Ovo je narod Ive Andria, Miloa Crnjanskog, urlao je Emir Kusturica na beogradskom skupu, osuujui proglaenje nezavisnosti kosovskih Albanaca. A kosovski Albanci odvojili su se, dakako, samo zato da bi mogli ukrasti kulturu, svete srpske manastire. James Joyce, koji je pobjegao iz Irske, dovuen je onamo nakon svoje smrti i postavljen na tron irske knjievnosti i irskog turizma. Danas se njegovo ime i lik koi na suvenirnim alicama za kavu. ak i mali Galway profitira na muzeju, kuici u kojoj je roena Nora, Joyceova ena. to je, dakle, kultura? Kultura je fenomen koji slui za sve i svata, od pranja novca do pranja kolektivne nacionalne savjesti, i moda ga najjasnije objanjava nedavna zgoda. Poznati violinist Joshua Bell, koji je samo dva dana nakon koncerta u Bostonu, gdje su ljudi izdvajali visoke svote novca da bi ga sluali, odsvirao isti repertoar na metro stanici, samo to se nitko nije zaustavio da ga slua, a u njegovu eiru naao se bijedni utrak od jedva trideset dolara.

148 13. Projekt Kakanija , Projekt Kakanija republika pisaca, u okviru kojega i drim ovo slovo, prazan je papir, poziv na igru u kojoj sudjeluju odrasli knjievnici. Mogao bi to biti i poziv na gradnju nove knjievne prakse, ili moda i novog knjievnog utopistikog konstrukta. Ako se poigramo s posljednjim, s knjievnom utopijom, republiku pisaca automatski zamiljamo kao prostor slobode. Pokuajmo taj prostor Kakaniju - zamislit naas kao prostor restrikcije, kao prostor dekontaminacije ili deprivacije, zavisi, naravno, o tome kako tko gleda. Zamislimo, dakle, da na granici knjievne republike Kakanije carinski slubenici zahtijevaju od knjievnika da ostave svoj paso i potpiu da e potovati kakanijska pravila ponaanja. Jer Kakanija je knjievna republika, zar ne? Knjievnicima je u toj republici zabranjeno da se epure kao predstavnici svoje nacije, svoje drave ( jer nisu knjievnici nogometai), svoga etniciteta, svoga religijskog i politikog uvjerenja, to vie, strogo je zabranjeno da se o takvim stvarima govori. Jedina viza za ulazak u republiku knjievnosti je knjievno djelo. Pokuajmo sada zamisliti razgovor izmeu dvojice Kakanijaca, jednog koji potuje pravila, i drugog koji ih naruava. Hm, i vi ste pisac? Da. Zar to nismo svi? Jesmo, jesmo, svi mi vrljamo po papiru, nita drugo i ne radimo. Samo to neki to ine uspjenije od drugih. Nije svejedno jeste li Englez ili Makedonac. Usput reeno, odakle ste vi? Iz Kakanije. Zar to nije evidentno? Zato bi bilo evidentno?!Sigurno ste Litvanac, hajde, priznajte. Ne, ja sam Kakanac. Moda ste idov, zato toliko i inzistirate na tome da ste Kakanac? Ja sam Kakanac. OK. Kakanac. Nemam nita protiv. Ja sam eh, mama mi je Maarica, i nije me stid da to priznam. S kulturno-povijesne toke gledita ja imam vie prava da sebe zovem Kakancem od vas. Ali neemo biti maliciozni, zar ne. A na kojem jeziku piete? Na knjievnom. Pa svi smo pismeni, da nismo ne bismo bili ovdje. Ipak, nije svejedno piete li na jeziku jednog Shakespearea ili tamo nekog Koste Kostolopulusa. Hajde, priznajte, neu nikome rei. Na knjievnom. E, vi ste ga ba zapeli, kao da ste nekrteni! Usput reeno, valjda vjerujete u nekog boga? Vjerujem u Muze. Isuse, koji ste vi dogmatik! I jo ste se lijepo zakamuflirali u feminista. Razumijem, to je sada politiki korektno. Muze su bile enske, pa morali smo i njima u tom naem poslu dati neku ulogu. Nego, recite vi meni, moj Kakane, gdje vi meni stojite politiki? Vjerujem u humanizam. Humanizam?! Bla-bla-blaVeeg dosadnjakovia od vas nisam ve davno sreo! Bojim se da bi takva utopijska Kakanija ubrzo ostala bez

(p)ogledi
svojih graana. Evropski pisci isuvie su navikli da nose sa sobom prtljagu svojih drava, da budu njezini predstavnici, da budu predstavnici svoje povijesti, svojih politikih, nacionalnih, religijskih uvjerenja, svojih sredina i domovina. Suvie su navikli na to da Druge, ma tko oni bili, ne smatraju svojima. Kada bi gore opisana knjievna republika sa svojim pravilima zaista postojala, bila bi opasan test za Evropu, za njezine vrste temelje i njezinu budunost. Veina pisaca cvjeta unutar svojih dravnih, vjerskih, politikih, etnikih, nacionalnih zajednica, unutar svojih klanova, svojih institucija, svojih izdavakih kua, svojih italaca, svojih akademija, svojih poasti, i rijetki su ti koji odbacuju sve domovinske medalje i upuuju se u svijet kao prosjaci, oslonjeni samo na goli talent. A kako umjetnost zavrava kada se lii svoga konteksta, najbolje pokazuje primjer Joshue Bella. Svi e pljunuti na tebe, ili, to je jo stranije, nee ni primijetiti. eir e ti u svakom sluaju ostati prazan. Sve u svemu, knjievnici su samo ljudi, sama knjievnost sloena je, vieznana stvar, kao to su sloeni odnosi utjecaja i moi, meusobni odnosi izmeu periferije i centra, izmeu metropole i provincije, izmeu palanke i vanjskoga svijeta. Dobrohotni tvorci evropske kulturne politike i njezini realizatori zamiljaju, ini se, taj odnos kao u bajci. Konvencionalno razrjeenje u bajci izgleda otprilike ovako: Princ sretne abu. Poljubi me, kae aba, i pretvorit u se u princezu. I princ je poljubi i aba se pretvori u princezu. Odnosi bi, meutim, mogli krenuti i ovako: Poljubi me, kae aba, i pretvorit u se u princezu. Ne, zasada mi vie odgovara kao aba, odgovora princ. Najmanje oekivani oblik odnosa izmeu metropole i provincije mogao bi izgledati ovako: Poljubit u te, i pretvorit e se u princezu! - kae princ abi. Ne, hvala, kae aba, zasada mi vie odgovara da ostanem aba. Veljaa 2010.

Dubravka Ugrei je jedna od meunarodno najistaknutijih hrvatskih knjievnica, kao i istraivaica i povremena predavateljica na podruju humanistike.
1 Ovaj tekst pisan je za projekt Kakanien Neue Republik der Dichter Burgtheatra u Beu 2010. 2 Romani Povratak Filipa Latinovia (1932.) i Na rubu pameti (1937.) Miroslava Krlee apsolutna su knjievna kruna hrvatske kakanijske knjievne loze. Glavni junak romana Povratak Filipa Latinovia ponavlja putanju svojih prethodnika: on je slikar, etrdesetgodinjak, koji se iz Pariza, nakon dvadeset i tri godine izbivanja, vraa u rodni kraj, u Panoniju. Junak romana Na rubu pameti opisuje kako ga, ba kao i njegove knjievne prethodnike, postupno unitava zagrebaka malograanska sredina. Krleini romani dostupni su na svim kakanijskim jezicima, i samo je to razlog zbog kojeg se naao u fusnoti. Miroslav Krlea deprovincijalizirao je hrvatsku knjievnost, nametnuvi joj visoke knjievne standarde. Ove standarde su Krleini knjievni nasljednici rijetko kada dosizali, to je jedan od odgovora na pitanje zato je kanonski Krlea u Hrvatskoj i danas omraeni pisac. U idealnoj knjievnoj republici svi drugi hrvatski pisci, ukljuujui i gore spomenute, bili bi tek fusnota - Miroslavu Krlei.

Poezija

149

Dobria Cesari

Truba sa Seine
(Mato u Parizu)
Moja je soba tako jadno mala, Ja ne bih u njoj izdrati mogo Da mi oi ne sanjaju budne. Al ne ropem. Sudbni velim: Hvala; Jer mojoj bijedi udan sjaj je dala, I moje patnje nisu uzaludne. Danas sam opet ruo samo aj. Al vlana blagost sja u mome oku: Ja opet mislim na svoj rodni kraj. I enja preobraava mi javu: Sa Quaija mjesto Seine ujem Savu, I Tukanac mi umi iz aleja. Na domovini dvostruka je sjena: Baca je Peta, i baca je Be. Ona je sva u crno zavijena Ne uje, Majko, niko tvoju rije! umri, die more, tee Drava, A izmeu njih jedna zemlja spava. Pod vedrim nebom slobodnog Pariza Koliko puta tuga me je srela U vrevi Etoilea, Saint-Michelea! O boe moj, tu treba biti jak! U tome svjetlu jo me vie boli Roene moje grude gluhi mrak. Udiem Pariz. Smjelim bijegom spasih Slobodnu duu, ali ja sam sin, A mojoj majci sve su sjee vlasi. Ja ene nemam, a ni druga nemam. to jo imadem? Samo jezik svoj U koji ivot svoga srca spremam. Zanosi, misli, ritmovi i rime! Ja bezimen u bezimenu mnotvu Daleko negdje stiem sebi ime. I muku muim samca dezertera, to zabranjenu domovinu sanja Na hartiji, u potezima pera. Pero ... ta mala, ta obina stvar, A kako iva, kako puna snage! Kad iz njeg tee novih rijei ar, Omamljuju me kao govor drage. Sva utjeha je u tom malom peru: to pod njim nie, smije se i plae, I sja, i grije, i vraa mi vjeru. O Hrvatska, o moja domovino, Ti moja bajko, ti moja davnino! Ti porobljeni, oteti mi kraju! Gle, jadni dezertr ti daje dar, Bogatiji no kraljevi ga daju, I sav je ljubav, pobuna i ar. Ja, skoro prosjak, duh slobode irim, Pa ma i nem na svom grobu svijeu, Ja neu, neu, neu da se smirim. Ko svjei vjetar u sparinu pirim, A kada umor svlada due lijene, Na otpor trubim ja truba sa Seine! ta mi je plaa? Mrnja gmizavaca to svoje blato lijepe o moj glas. Al ja pred licem roda stojim vedar. Za hljeb slobode prilaem svoj klas; Zar nije zlatan, i bogat, i jedar?

150

(p)ogledi

Djeca postkomunizma

dr.sc. Boris Buden jenik postkomunistike tranzicije pun je udnih metafora: demokratsko obrazovanje, kola demokracije, ispit demokracije, demokracija koja raste i razvija se, ali koja ipak moe biti u povoju ili initi prve korake ili, naravno, bolovati od djejih bolesti.1 Ovaj postkomunistiki rjenik otkriva paradoks koji ukazuje na vjerojatno najvei skandal suvremene historije: oni koji su tokom takozvanih demokratskih revolucija 1989.-1990. dokazali svoju politiku zrelost, preko noi su postali djeca! Jo juer, oni su ruili totalitarne reime u iju je postojanost i monolitnost itav slobodni i demokratski svijet do samog kraja vrsto vjerovao, i ije se snage plaio kao nekog udovita. U borbi protiv komunistike napasti, taj svijet je mobilizirao sve svoje politike, ideoloke i vojne snage, svoje najvee dravnike i generale, filozofe i naunike, propagandiste i pijune, a da nikad nije zaista uplaio ovu totalitarnu zvijer. Ali usprkos tome, one koji su tu zvijer pobijedili golim rukama, taj svijet naziva djecom. Ti ljudi su nedavno ponovo pokrenuli historiju koja je leala na samrtnom odru, i pomogli joj da se uspravi i ponovo prohoda. A danas i sami moraju da uiti hodati. Jo juer su itavom svijetu pokazali to je to hrabrost, politika nezavisnost i historijska zrelost, a danas moraju svojim samozvanim gospodarima dokazivati da su posluni uenici. Do juer bili su spasonosni lijek za smrtno oboljelo drutvo, a danas i sami boluju od djejih bolesti, koje moraju preboljeti kako bi opstali. Kakvo se to udo desilo preko noi? Koji arobnjak je od ovih ljudi napravio djecu? Naravno, to je politika. Dijete, koje je najednom prepoznato u ovim zrelim ljudima, nije rezultat rane faze psiholokog razvoja iz koje oni nisu izali, niti se radi o psihopatolokom fenomenu infantilne regresije. To dijete je politiko bie, zoon politikon par excellence.

Ideologija zvana tranzitologija Ljudsko bie u obliku politikog djeteta predstavlja skoro savreni poligon za novi politiki poetak. Neoptereeno prolou i u potpunosti okrenuto budunosti, dijete je puno energije i mate, posluno je i spremno uiti. Iz njega zrai sloboda, ali ono uope nije slobodno. Dijete je zavisno; odrasli ga moraju usmjeravati i obrazovati. Meutim, samim tim je pogodnije za sluenje drutvu, to je savrena nova polazna toka. Tako se neutraliziraju sve suprotnosti ogoljene iznenadnom erupcijom slobode u jednom drutvu, a prije svega suprotnosti izmeu vladara i podanika. Nema prirodnijeg i loginijeg odnosa dominacije od onog izmeu djeteta i njegovog staratelja, nema nevinijeg i opravdanijeg gospodarskog odnosa od onog nad djecom. Djeci se sloboda ne oduzima, ve se privremeno suspendira, takorei - odlae na odreeno vrijeme. Dijete, dok ga odgajamo, uiva odreenu vrstu odloene slobode. A ukoliko se jednog dana ispostavi da je sloboda samo varka, uvijek moete rei da je to bila samo bajka za djecu. Represivna infantilizacija drutava koja su se nedavno oslobodila komunizma, osnovna je odlika takozvanog postkomunistikog stanja. Ona dolazi do izraaja u ideologiji postkomunistike tranzicije, neobine teorije koja objanjava postkomunistiku tranziciju u demokraciju. Tu se cinizam pretvara u (politiku) nauku. Iz perspektive ove politike nauke, postkomunizam se shvaa, prije svega, kao tranziciona faza - to jest, kao proces prelaska iz realsocijalistikog drutva u kapitalistiko-demokratsko drutvo.2 Politikologija nema razloga da ovu tranzi-

(p)ogledi
ciju tumai kao odreenu historijsku epohu. Tranzicija nema specifine karakteristike, recimo - jedinstveni postkomunistiki politiki sistem, jedinstveni postkomunistiki nain proizvodnje ili oblik vlasnitva. Zapravo, za politikologiju je koncept postkomunizma suvian. ee se primjenjuje ve spomenuti koncept tranzicije u demokraciju, pa se tako ak i uvodi nova disciplina koja prouava ovaj proces: tranzitologija. Ona se zasniva na cininoj pretpostavci da ljudi koji su se sami izborili za slobodu sada moraju nauiti kako da u njoj uivaju. Ovaj paradoks see mnogo dalje u prolost od one historijske situacije u kojoj su se nala istonoevropska postkomunistika drutva nakon 1989. Koncept tranzicije uveli su tradicionalni politikolozi krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina, kako bi objasnili razliite promjene reima, prije svega u Junoj Americi i Junoj Evropi. Pod pojmom tranzicije prvobitno se podrazumijevao samo vremenski interval izmeu dva politika reima, to je minimalistika definicija iz 1984.3 Ova tranzicija je uvijek predstavljala tranziciju iz autoritarnog reima, kao u naslovu knjige ODonnella, Whiteheada i Schmittera. U to vrijeme, politika nauka je promjenu reima prouavala retrospektivno. Pokuavala je izvui pouke iz historijskog iskustva ex post. Politiku nauku nije toliko interesirala budunost, jer je ishod ovakve tranzicije bio manje-vie neizvjestan. Rezultat nije uvijek bila demokracija; jedan autoritarni reim mogao je biti zamijenjen drugom vrstom autoritarne vladavine. U to vrijeme, jo uvijek je bilo zamislivo da e neku junoameriku vojnu diktaturu zamijeniti marksistika, pa ak i maoistika diktatura. Na primjer, ileanci su demokratskim putem izabrali da sa Allendeom krenu u svojevrsnu socijalistiku demokraciju, ali ih je vojna hunta usmjerila u potpuno drugom pravcu. U to vrijeme, za politiku nauku svijet je i dalje bio prilino sloen: nisu postojala samo dva sukobljena ideoloko-politika sistema i vojna bloka, ve i niz antikolonijalnih pokreta u tzv. treem svijetu, to je u politici otvaralo mogunost za neku vrstu neizvjesnosti. U to vrijeme, izgledalo je kao da jo uvijek postoji izbor, kao da historija ima nerazrijeen kraj. Krajem osamdesetih neto se promijenilo i tranzitologija je poela drugaije shvaati predmet svog istraivanja. Proces politike transformacije od tada je unaprijed odreen. Cilj je ve bio poznat - ukljuivanje u globalni kapitalistiki sistem zapadne liberalne demokracije. Od tada, tranzicijski koncept je skoro uvijek primjenjivan na takozvana postkomunistika drutva i oznaavao je prelazak u demokraciju, koji je otpoeo historijskom preokretom 1989-1990. i koji se, sa vie ili manje uspjeha, jo uvijek sprovodi, uglavnom u Istonoj Evropi. Ovo stanje je poznato djeci komunizma. Oni su odrastali uz logiku histo-

151 rijskog determinizma. Meutim, tada je pokretaka snaga klasne borbe usmjeravala drutvo ka boljoj, besklasnoj budunosti. U to vrijeme, biti slobodan znailo je prepoznati nepromjenjive zakone historije i prihvatiti ih. Put ka boljoj komunistikoj budunosti nije bio samo dobro utaban, ve i nezaobilazan. Sada im se govori da moraju proi kroz slinu stvar, ali da ovog puta moraju bezuvjetno prihvatiti Opi zakon historije. Cilj je odreen, a njegovo dostizanje zagarantirano. Prema novoj tranzicionoj ideologiji, nema prevelikih prepreka na putu do demokracije, ukoliko strogo potujete objektivne, vanjske faktore - ekonomske, kulturne, institucionalne itd. Ponekad se spominje i geografski poloaj. Geografija je jedini razlog koji daje nadu da e istonoevropske drave slijediti put ka demokraciji i prosperitetu, pie jedan tranzitolog, koji politiku shvaa samo kao borbu za kontrolu nad vanjskim faktorima: ako zaista budemo kontrolirali ekonomski rast i institucionalno okruenje, vrlo je vjerojatno da e do demokracije doi.4 Drugi idu jo dalje. Na put ka demokraciji je odredila sama priroda. To je prirodna tendencija, to znai da je prilino lako dostina5 ak je i sama politika zasnovana na Darwinovoj teoriji prirodnog odabira.6 Tvorac ove darvinistike teorije demokracije, Tutu Vanhanen , uveren je da je demokracija univerzalno mjerljiva, pa je tako kreirao takozvani Indeks demokratizacije (ID) koji prikazuje stupanj demokratizacije drutva. Slijedei tu ideju, napravio je i rang-listu demokratskih drutava. Na ovom spisku, sastavljenom neto prije sloma komunizma, ezdeset jedna drava je klasificirana kao demokratska, pet drava su takozvane poludemokratske i osamdeset jedna je nedemokratska. Samo drave koje su osvojile vie od pet ID poena svrstane su u demokratske. One sa manje poena su autoritarne. Dvije krajnje toke, autoritarna vladavina i realizirana sloboda (tj. liberalna demokracija) odreuju pravu liniju historijskog razvoja: od autoritarnog reima do demokracije. Tranzicija je sada teleoloki odreena to jest, osmiljena iz perspektive planiranog rezultata - i sastoji se u uspinjanju uz ljestvicu demokratizacije, dok se ne dostigne vrh, koji predstavlja realiziranu slobodu u sistemu liberalne demokracije. Treba samo potovati zakon prirode. Autoritarnost s jedne strane i sloboda (tj. samostalnost) sa druge. Ova dva pola takoer predstavljaju ideal prosvijeenog, suvremenog obrazovanja: razvoj nezrelog djeteta, jo uvijek zavisnog od autoritarne figure, u samostalnog, zrelog graanina jednog slobodnog drutva. Prema Vanhanenu, najvaniji faktori koji utjeu na Indeks demokratizacije jesu konkurencija i participacija. Njegova formula je jednostavna: to je jedan sistem demokratiniji, utoliko je vii nivo participacije i konkurencije. Ovo drugo oznaava postojanje

152 politikih uvjeta za pluralizam interesa - tj. za politike i ideoloke opcije. Pod participacijom podrazumijeva se dobrovoljno uee graana u politikom ivotu i donoenju politikih odluka. Za potpuno zrelu demokraciju potrebni su zreli demokrati, sposobni da samostalno razmiljaju i djeluju. U ovakvom konceptu, proces postkomunistike tranzicije prikazuje se kao obrazovni proces i proizlazi iz ideje o obrazovanju kao pripremi za zrelost i odgovornost. Meutim, otkrivaju se i sve kontradikcije ovakvog starog prosvjetiteljskog koncepta. Obrazovna nezrelost i neodgovornost Analogija izmeu historijskog razvoja ovjeanstva i odrastanja djeteta (njegovog kontroliranog obrazovanja), kao to je dobro poznato, nastala je u periodu prosvjetiteljstva. Prosvjeenje nije nita drugo, nego prelazak iz nezrelosti u zrelost, ili, kako itamo u prvoj reenici uvenog Kantovog eseja iz 1784., izlazak ovjeka iz samonametnute nezrelosti, koju on definira kao nesposobnost koritenja vlastitog razuma bez tueg usmjeravanja.7 U istom smislu u kojem je nezrelost samonametnuta, zrelost bi trebalo dostii vlastitim djelovanjem. ovjek se ne moe jednostavno proglasiti zrelim to jest, osloboditi tutorstva, pa bila taj tutor priroda, bog ili neki gospodar, i to je prvobitno znaenje ideje emancipacije kao osloboenja, putanja na slobodu iz oinskog kaveza, skidanja okova. Prosvjetiteljska ideja o prelasku u zrelost je refleksivna, tie se samostalne emancipacije. Naravno, ovakvu tranziciju nikad ne bi trebalo mijeati sa revolucijom. Kantov koncept prosvjetiteljstva podrazumijeva onu vrstu emancipacije koja se ne ostvaruje u revolucionarnim skokovima, ve kao reforma miljenja (Denkungsart), kao trajno napredovanje.8 Poslije Kanta , prosvjetiteljski ideal zrelosti - a s njim i razumijevanje emancipacije kao dugotrajnog procesa s neizvjesnim ishodom - sve vie se potiskuje. Na njegovo mjesto dolazi druga vrsta emancipacije. Sada se emancipacija shvaa kao in oslobaanja od nepravedno nametnute dominacije. Cilj emancipacije nije vie zreli pojedinac, ve drutvo osloboeno dominacije. U ovom raskoraku, pojam zrelostigubi znaenje emancipacije. Zanimljivo je da se interes za ovaj koncept ponovo javlja tek 1945. godine. Naravno, to je bilo vrijeme historijske tranzicije: prelaska iz faistike diktature u demokraciju. Traumatino historijsko iskustvo masa, koje su slijepo slijedile svoje fire-

(p)ogledi
re u katastrofu, ponovo je probudilo interes za ideju o samostalnim i odgovornim ljudima. Zrelost je sada prepoznata kao preduvjet za demokraciju.9 Nakon duge historijske razdvojenosti, zrelost i emancipacija ponovo se spajaju. Ovo je utjecalo i na posljeratnu filozofiju. Na primjer, Habermas je povezivao emancipatorski interes za znanje s interesom za zrelost. Istovremeno, u pedagogiji je otkriven koncept zrelosti; ona je postala cilj obrazovanja, sam princip emancipatorske obrazovne nauke. U postfaistikoj tranziciji, ideal zrelih i odgovornih graana smatran je krajnjim ciljem stvaranja novog, demokratskog drutva. Nije ni udo da proces postkomunistike tranzicije tei istom idealu. Na kraju, ovo novo ureenje sebe doivljava kao post-totalitarno - osloboeno, u ideolokom i historijskom smislu, oba totalitarizma, faistikog i komunistikog. Ta takozvana dvostruka okupacija predstavlja retroaktivno izjednaavanje dvije ideologije i dva politika sistema, koja su se kroz historiju nemilosrdno sukobljavala. Postkomunistiki ideal zrelog i odgovornog graanstva najvie je primjenjivan u razvoju takozvanog graanskog drutva, koje je, kako se tvrdi, pravi nosei stup demokratskog ivota, drutvena podloga svih demokratskih vrijednosti, pravde i funkcionalnih graanskih i ljudskih prava. Ovo graansko drutvo je navodno veoma slabo u istonoevropskim dravama, osloboenim od komunizma. Ono je jo uvijek takorei u povoju, i zato se mora prvo obrazovati, trenirati, razvijati i podsticati.10 Iznenaujue je da tada nitko nije postavio pitanje: tko su, ako ne istonoevropska graanska drutva, ruila te propale reime? to je bila Solidarnost u Poljskoj, ako ne paradigmatina institucija jednog borbenog graanskog drutva par excellence? Kako to da je sada graansko drutvo odjednom toliko oslabilo, ako je nedavno uspjelo svrgnuti komuniste? Tko je uvio u pelene poljske radnike, sve one hrabre ljude koji su pokrenuli demokratsku revoluciju, izdrali brutalnu represiju kontrarevolucije i na svojim pleima iznijeli teret demokratske borbe do konane pobjede? Tko im je - i u ijem interesu obuo djeje cipele, rekao da boluju od djejih bolesti i poslao u kolu da polau ispite? To su cinini ideolozi tranzicije, tvorci postkomunistike transformacije, da ih tako nazovemo. Meutim, njihov cinizam prati logiku dominacije. Ako se uenje zrelosti i odgovornosti propagira da bi se postigla dominacija i to se pretvara u beskrajni proces, iji rezultat odreuju uitelji, onda

(p)ogledi
zahtijevanjezrelosti i odgovornosti vie ne slui, kako kae Robert Spaemann , proirenju kruga zrelih, ve proirenju kruga onih koji su sada proglaeni nezrelima.11 Tako se ispostavlja da su te djeje metafore, toliko tipine za rjenik postkomunistike tranzicije, simptom novog odnosa moi. One jasno ukazuju na represivno sputavanje ili prisilno stavljanje pod tutorstvo pravih protagonista demokratskog preokreta i njihovu retroaktivnu desubjektivizaciju. Govorimo o odnosu za koji i dalje vae Adornove rijei izgovorene na radiju na temu Obrazovanje za zrelost i odgovornost, pri emu se pozivanje na zrelost i odgovornost u dananjem svijetu moe ispostaviti kao kamuflaa za prisilno dranje ljudi u nezrelom stanju.12 Ponovo pitam, u ijem se interesu to radi? Tko stavlja protagonist historijske promjene pod tutorstvo, tko ih liava statusa nosilaca tih promjena? To pitanje je staro koliko i prosvjetiteljski koncept zrelosti. Hamann ga je direktno postavio Kantu: Tko je... sporni uvar [der leidige Vormund]?13 On je u toj ulozi vidio samog Kanta, ili tonije, uvara je vidio u prosvjetitelju. Danas su to zapadni promatrai koji nisu sudjelovali u revolucijama 1989-1990. Budui da u tim dogaajima nisu poletno eljeli sudjelovati14, kako Kant opisuje stanje svoje publike u vrijeme Francuske revolucije, oni su na svrgavanje komunizma reagirali cininom eljom za vlau i dominacijom. Zapravo, prepoznali su u tom historijskom dogaaju, kao i Kantovi promatrai propasti feudalnog apsolutizma 1789., napredak ka savrenstvu u okviru tenje itavog ljudskog roda, ali su istovremeno smatrali da je ta tenja odavno ispunjena u njihovoj stvarnosti, i da je tako, hegelovski reeno, ve historijski izlina. elite bolji svijet, ali bolji svijet - to smo mi glasio je odgovor zapadnih promatraa istonoevropskih revolucija. U ovom smislu, oni se potpuno razlikuju od ljudi koji su 1789. sa toliko entuzijazma doekali vijesti iz Pariza. Dok su ovi drugi prepoznali svoje snove u revolucionarnoj realnosti drugih, prvi su u revolucionarnim snovima drugih vidjeli samo svoju realnost. Posljedica ove razlike bila je ogromna. Oni koji su svoju borbu za slobodu krunisali pobjedom u Istonoj Evropi, preko noi su postali gubitnici. Za to nije kriva crna magija, nego hegemonija. Hegemonija je zapadne promatrae pretvorila u pobjednike, ne samo nad komunizmom, ve i nad protagonistima revolucije koja je sruila komunizam. Ovako zvui hegemonija koja proglaava svoju pobjedu: Istina, pobjednika vojska nije okupirala teritoriju gubitnika. Meutim, imajui u vidu prirodu sukoba i njegov ishod, bilo je logino da e gubitnici prihvatiti institucije i uvjerenja pobednika. To je bi-

153

lo logino, naroito zato jer je ishod predstavljao pobjedu zapadnih metoda politike i ekonomske organizacije, a ne pobjedu zapadnjakog oruja.15 Nije sluajno da Michel Mandelbaum , autor ovih rijei, i njegov kolega, politolog John Miller , govore o oponaanju kao najboljem putu za dostizanje demokracije.16 Nije moglo biti gore: ne samo da je protagonistima demokratskih revolucija oteta njihova pobjeda i da su prozvani gubitnicima, nego su istovremeno stavljeni pod tutorstvo i osueni da slijepo imitiraju svoje staratelje, naivno se nadajui da e ih to pripremiti za samostalnost. U tome se ne otkriva samo arbitrarnost novih vladara, ve i udna logika njihove vladavine.
Obrazovno zaglupljivanje Izraz djeca komunizma, stoga, nije metafora. On oznaava nain podreivanja novom obliku historijske nunosti koji pokree i kontrolira proces postkomunistike tranzicije. Pod ovim pretpostavkama, prelazak u demokraciju otpoinje kao radikalna rekonstrukcija ni iz ega. Prema tome, Istona Evropa je poslije 1989. liila na hrpu historijskih ruevina, meu kojima ive iskljuivo djeca, nezreli ljudi koji ne mogu bez tue pomoi da demokratski organiziraju svoj ivot. Sebe ne doivljavaju ni kao protagoniste ni kao tvorce demokratije, za koju su se sami izborili i koju su sami stvorili. Ta dostignua su im oduzeta kroz ideju i praksu postkomunistike tranzicije, da bi im sada bila vraena kao strano tijelo koje moraju ponovo usvojiti kroz dug, teak i bolan proces. U udnom svijetu postkomunizma, demokracija se istovremeno javlja i kao cilj do kojeg valja stii i kao izgubljeni objekt. Tako je za djecu komunizma bolja budunost dostina samo iz melankoline perspektive. Nije ni udo kada ih postkomunistika sadanjost toliko podsjea na komunistiku prolost. Ne prua im slobodu izbora. Djeca komunizma ostaju ono to su nekad bila: marionete u historijskom procesu koji se odvija nezavisno od njihove volje i vue ih sa sobom u bolju budunost. Ovaj neobini oblik drutvenog ivota koji nazivamo tranzicijom dobro im je poznat. Kao to svi oni znaju, takozvani realni socijalizam predstavljao je, u vlastitom ideolokom tumaenju, neku vrstu prelazne faze izmeu kapitalizma i komunizma. Tako je jedna vrsta tranzicije zamijenjena drugom. Meutim, i apsolutna sigurnost i unaprijed data nunost historijskog razvoja ostaju tranzicijske konstante. Iz toga slijedi da se pitanje budunosti u postkomunizmu ve smatra rijeenim, a pitanje prolosti besmislenim. Od djece komunizma se ne oekuje da se kritiki sjeaju komunistike prolosti. Upra-

154 vo iz tog razloga su i proglaeni djecom, kako se ove prolosti ne bi sjeali. Kao djeca, nemaju nikakvu prolost. Paradoksalno je da se samo u postkomunizmu stie utisak da komunizma nikad nije ni bilo. Jo je 1991. Jean-Luc Nancy govorio o bijesu koji ga obuzima kad slua te prazne prie o kraju komunizma.17 Tvrdio je da je apsurdno vjerovati da je historija konano raskrstila sa marksizmom i komunizmom: Kao da historija, naa historija, moe biti tako nekonzistentna, tako bajkovita, tako prozrana da nas je 150 godina nosila na oblacima koji se mogu raspriti u sekundi. Kao da se jedna greka, ista, prosta i glupa greka moe tako ispraviti, regulirati, ukloniti. Kao da su hiljade takozvanih intelektualaca bili obine budale, a posebno kao da su milioni drugih bili jo gluplji i dozvolili da ih obuzme delirijum ovih prvih.18 Nancy nije toliko ozlojeen i zabrinut zbog potiskivanja komunizma kao historijske injenice, ni zbog brisanja komunistike prolosti uz svu njenu intelektualnu i politiku kompleksnost. Njega vie uznemirava ogromno neznanje, zbog kojeg postkomunistiki svijet odbija razmiljati o prolosti i njenim tragovima, ili da se zapita zato se sve to dogaalo? Nancy u tome vidi pravu, skoro epohalnu glupost postkomunistikog preokreta. Naravno, djeca nisu glupa. Meutim, ljudi iz mogu zaglupiti, ili, preciznije reeno, mogu ih nauiti da budu glupi. Tako je prije sto godina Freud pisao o intelektualnim inhibicijama koje kultura kroz obrazovanje namee uenicima kako bi ih uinila to poslunijim. Definirao je tri tipa takve blokade misli - autoritarnu, seksualnu i vjersku - koje proizvode tri odgovarajua produkta obrazovanja: dobre podanike, seksualno inhibirane i religiozne ljude. On je tumaio ova tri oblika intelektualne atrofije (Verkmmerung), kako ih je takoe nazivao, kao efekte Denkverbota, zabrane koja se ljudima namee u djetinjstvu, zabrane da misle o onome to im je najzanimljivije. U Freudovo vrijeme, to je prije svega bila seksualnost, i njeno potiskivanje bilo je oigledni cilj obrazovanja. Kada se Denkverbot uspjeno provede na polju seksualnosti, seksualnost se prelijeva u druge sfere ivota, postajui tako najvanija karakteristika cijele linosti. Ono to je tada bila seksualnost, u postkomunistikom svijetu je politika. Iako djecu komunizma njihovi uitelji potiu da se seksualno oslobode, da to je glasnije mogue izraze svoj, do tada potisnuti seksualni identitet, da bezrezervno usvoje sve sekularne vrijednosti i da postanu (od dobrih podanika totalitarne drave) samosvjesni, slobodni pripadnici demokratskog graanskog drutva, njihovi osloboeni umovi nemaju to traiti u politikom domenu. Kao da tu nema niega za razmiljanje. Kao da su

(p)ogledi
na sva politika pitanja jo davno dati toni odgovori; kao da jedino preostaje da smislimo kako da te odgovore najbolje sprovedemo, kako da oponaamo, to je vjernije mogue, zadate uzore i kako da posluno sijledimo mudre savjete svojih staratelja. Kao da je dobro poznata dijalektika prosvjetiteljstva sada dosjpela u postkomunistiki svijet. Od obrazovanja za zrelost i odgovornost, uvedenog da bi se bolje sluilo novim vlastima, dolo se do obrazovanja za politiku glupost. Kantov ideal je izvrnut naglavake, i nade se polau upravo u one ljude koji nisu sposobni misliti bez tue pomoi. Tako je glupost koju Nancy pripisuje postkomunistikom preokretu zapravo rezultat ovog Denkverbota, nametnutog politikom razumu postkomunizma. U politikom smislu, ljudi su u postkomunizmu stavljeni pod tutorstvo, proglaeni djecom, a na kraju pretvoreni u politike budale. Zbog ovoga ne treba biti ozlojeen, ve bi to trebalo uzeti kao motivaciju za sazrijevanje. Dijete, kao najvaniji politiki inilac u postkomunizmu, predstavlja mnogo vie od prostog orua nove hegemonije. Ono je od velike vanosti za zamisao novog drutvenog poetka koji tako odluno oblikuje svijet postkomunizma. Kao svojevrsni biopolitiki koncept tranzicionog drutva, ono preuzima ulogu subjekta osloboenog svih zloina komunistike prolosti, koji, kao moralno ist, moe stupiti u bilo kakve nove drutvene odnose (ukljuujui i odnos dominacije). tovie, kao dijete on ne mora preuzeti odgovornost za zloine samog postkomunizma: za zloinaku privatizaciju u kojoj je bogatstvo itavih naroda preko noi prelo u vlasnitvo nekolicine ljudi; za novu, postkomunistiku pauperizaciju masa, uz sve drutvene i individualne posljedice koje to za sobom povlai; za historijsku regresiju koja je u pojedinim sluajevima srozala postkomunistika drutva - ekonomski, kulturno i moralno - daleko ispod nivoa koji su ta drutva dostigla pod komunizmom; i na kraju, za sve nacionalizme, rasizme, faizme, krvave graanske ratove, pa ak i genocide. Sve se te stvari danas javljaju kao neizbjene djeje bolesti, ili jednostavnije reeno, kao neugodna ali bezopasna prljavtina na pelenama novoroenih liberalno-demokratskih drutava. Ne zaboravite: suprotstavljanje i otpor Dijete je u postkomunizmu svojevrsna drutvena nulta toka, na kojoj se svaka katastrofa, bila ona naslijeena iz prolosti ili nova, tek stvorena, moe ispraviti. Ono je primjer drutvene nevinosti koja omoguava da se sve to se desi, ukljuujui i ono nedopustivo i ono to se ne moe tolerirati, integrira u novu herojsku robinzonijadu, koja se prepriava kao univerzalno prepoznatljiva pria o no-

(p)ogledi
vom nevinom poetku. Kroz ideoloki lik nevinog djeteta, liberalno-demokratsko kapitalistiko drutvo ulazi u doba bezuvjetne ideoloke reproduktivnosti. Kolijevka tom djetetu moe biti i najzabaeniji otok, bez obzira na cijenu. Na kraju, infantilna nevinost ima konstruktivan efekat na itavu individualistiku buroasku ideologiju u doba globalizacije. Pomou nje se antagonistika, politika istina o historiji ovjeanstva moe svesti na jedan pravni odnos, na odnos izmeu poinilaca i nevinih rtava. Na historiju se gleda samo sa forenzikog aspekta, kao na le koji moe pruiti korisne podatke za sudski proces. Hegel je znao da je samo kamen, kao metafora neinjenja, nevin.19 U ovom smislu, fantazija postkomunistikog drutva o nevinom poetku mogua je samo iz perspektive zaustavljenog historijskog razvoja. Sada, u trenutku historijske tranzicije, nesloboda se zamjenjuje slobodom kojoj su potrebna djeca, ali toj djeci e sloboda biti uskraena. Stoga nije ni udo to, kako tvrdi Nancy , ovjek bijesno reagira na cinizam ovog vremena. U bijesu izazvanom postkomunistikim trijumfalizmom, on prepoznaje politiki sentiment par excellence. Konkretno, reakciju na ono nedopustivo i ono to se ne moe tolerirati20 To je izraz odbijanja, otpora koji nadilazi granice razuma. Bijes o kojem Nancy govori je politiki, i rezultat je svoenja politike na trgovinu utjecajem i postavljenjima, koja u postkomunizmu odreuje okvir onoga to je historijski mogue. Taj bijes otvara dimenziju politike koja se ukazuje samo izlaskom iz tog okvira. Bijes je, dakle, pravi glasnik nastupajue zrelosti koja jedino moe stati na kraj postkomunistikom tutorstvu. Prema Adornu , jedina prava konkretizacija zrelosti lei u obrazovanju za protest i pobunu.21 Svoj govor o obrazovanju zavrio je upozorenjem - i to su bile njegove posljednje javno izgovorene rijei, jer je umro nekoliko tjedana kasnije - upozorenjem koje bi moglo posluiti kao postskriptum ideologiji i praksi postkomunistike tranzicije. Upravo se u elji za promjenom, koju toliko potiskujemo, nai pokuaji da promijenimo svijet susreu sa razornom silom postojeeg i bivaju osueni na propast. Tako svatko tko eli neto mijenjati, to vjerojatno moe uiniti samo ako vlastitu nemo pretvori u aktivni dio svog miljenja, a moda i svog djelovanja.22 Represivno infantilizirano dijete u nama je isto utjelovljenje nae politike i historijske nemoi u idealnom svijetu postkomunizma, koji u napadu epohalne megalomanije sebe pogreno doivljava kao ostvarenje svih snova o slobodi. Jedini mogui izlaz iz ove samonametnute nezrelosti je bunt i otpor.

155
1 Ove djeje metafore dugujem Dejanu Joviu, i njegovom predavanju pod nazivom Problemi anticipativne tranzicione teorije: Od tranzicije do tranzicije ka, odranom na skupu Koncept tranzicije, Zagreb, 22-23 april 2000. 2 Ovde se opet pozivam na predavanje Dejana Jovia. Zahvaljujem autoru to mi je dostavio cijeli tekst. 3 Guillermo ODonnell, Laurence Whitehead and Philippe Schmitter, eds, Transitions from Authoritarian Rule: Tentative Conclusions about Uncertain Democracies, Johns Hopkins University Press, Baltimore MD, 1986,. 4 Adam Przeworski, Democracy and the Market: Political and Economic Reforms in Eastern Europe and Latin America, Cambridge University Press, Cambridge, 1991. 5 John Mueller, Democracy, Capitalism, and the End of Transition, u Michael Mandelbaum, ed., Postcommunism: Four Perspectives, Council on Foreign Relations, New York, 1996. 6 Tutu Vanhanen, The Process of Democratization: A Comparative Study of 147 States, 1980-88, Crane Russak, New York, 1990. 7 Immanuel Kant, An Answer to the Question: What is Enlightenment?, u Practical Philosophy, Cambridge University Press, Cambridge, 1996. 8 Manfred Sommer, Identitt im bergang: Kant, Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1988. 9 Ibid. 10 Oni demokratski aktivisti u Istonoj Evropi koji su devedesetih pokuavali da dobiju finansijsku podrku Zapada za svoje projekte, jednostavno nisu mogli da u svojim aplikacijama izbjegnu frazu razvoj civilnog drutva. Kao da je ova fraza bila neki univerzalni klju koji je otvarao sefove slobodnog i demokratskog svijeta. 11 Robert Spaemann, Autonomie, Mndigkeit, Emanzipation. Zur Ideologisierung von Rechtsbegriffen, Kontexte 7, 1971 citirano u Sommer, Identitt im bergang 12 T.W. Adorno, Erziehung zur Mndigkeit, Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1970; T.W. Adorno, Hellmut Becker, Education for Maturity and Responsibility, History of the Human Sciences, vol. 12, no. 3, 1999. 13 Johan Georg Hamann, Briefwechsel, vol. V, ed. V.W. Ziesemer and A. Henkel, Wiesbaden, 1955. Vidi Sommer, Identitt im bergang. 14 Immanuel Kant, The Conflict of the Faculties [1798], trans. Mary G. Gregor, Abaris, New York, 1979. 15 Michel Mandelbaum, Introduction, in Mandelbaum, ed, Postcommunism. 16 Mandelbaum: Tamo gjde vlada otra konkurencija, [imitacija] je najbolja taktika za opstanak; ibid. Komentirajui proces istonoevropske tranzicije, Miler pie: Imitacija i konkurencija nam u tome mogu pomoi. Mueller, Democracy, Capitalism, and the End of Transition. 17 Jean-Luc Nancy, La Comparution/The Compearance: From the Existence of Communism to the Community of Existence, trans. Tracy B. Strong, Political Theory, vol. 20, no. 3, avgust 1992. 18 Ibid. 19 Nevinost je, stoga, prosto neinjenje, sama egzistencija kamena, ali ne ak ni djeteta , G.W.F. Hegel, Phenomenology of Spirit, trans. A.V. Miller, Oxford University Press, Oxford, 1977. Ako ovo upozorenje nije dovoljno, treba se prisjetiti Roselinijevog filma iz 1948. Njemaka, godine nulte. 20 Jean-Luc Nancy, La Comparution. 21 Adorno and Becker, Education for Maturity and Responsibility. 22 Ibid.

Dr. Boris Buden je pisac i kulturni kritiar. Preveo Ivica Pavlovi.

156

(p)ogledi

Kranski socijalizam
prof. dr. Slavoj iek ato se teologija iznova pojavljuje kao referentna toka radikalne politike? Ona se ne pojavljuje da bi osigurala boansko Veliko Drugo, koje garantira konani uspjeh naih nastojanja nego, upravo suprotno, kao zalog nae radikalne slobode, bez Velikog Drugog na koje bi se mogli osloniti. Fjodor Dostojevski je bio svjestan da nam je Bog dao slobodu i odgovornost - on nije benevolentni gospodar koji nas vodi ka sigurnosti, nego onaj koji nas podsjea da smo preputeni sebi. Bog o kojem govorimo je najprije nalik Bogu iz stare boljevike ale o komunistikom propagandistu koji se, nakon smrti, nae u Paklu, gdje ubrzo uvjeri uvare da ga puste da ode u Raj. Kada Vrag primijeti njegovo odsustvo, ode do Boga, zahtijevajui da On u pakao vrati ono to pripada Satani. Meutim: im se Bogu obratio s Moj Gospodaru, Bog ga je prekinuo: Prvo i prvo, nisam ja Gospodar, nego drug. Drugo, kakve to ludosti pria? Ja ne postojim! I tree, budi kratak: zbog tebe u zakasniti na partijski sastanak. Ovo je vrsta Boga koju autentina ljevica treba: Bog koji postaje ovjek - drug, jedan od nas, raspet zajedno s drutvenim otpadnicima - onaj koji ne samo da ne postoji, nego i sam to zna, koji prihvaa da bude izbrisan tako to prelazi na ovu stranu, u ljubav koja povezuje lanove zajednice Svetog Duha (Partiju, emancipatorski kolektiv). Katolicizam esto opisuju kao kompromis izmeu istog kranstva i paganizma - ali to je onda kranstvo u samoj svojoj ideji? Protestantizam? Ovdje bi trebalo otii jo dalje: jedino kranstvo vjerno osnovnoj ideji, ono koje povlai sve konsekvence iz svog centralnog dogaaja - smrti Boga - je ateizam. panjolski anarhista Buenaventura Durutti rekao je: Jedina crkva koja iri svjetlost je crkva koja gori. Bio je u pravu, premda ne u anti-klerikalnom smislu u kojem je njegova misao izreena. Religija do svoje istine stie samo kroz samo-otkazivanje. U Intelektualna zvijer je opasna, Brecht tvrdi: Zvijer je neto snano, uasno, razorno: rije emitira barbarski zvuk. Iznenaujue, on pie: Kljuno pitanje, zapravo, glasi: kako moemo postati zvijeri pred kojima e se faisti uplaiti za svoju dominaciju? Jasno je da, za Brechta, ovo pitanje postavlja pozitivan zadatak, ne uobiajeni lament o tome kako su se Nijemci, tako kulturni ljudi, mogli pretvoriti u nacistike zvijeri. Moramo razumjeti da dobrota, takoe, mora biti sposobna da povrijedi - da povrijedi divljatvo. Samo na ovoj osnovi moemo formulirati jaz koji razdvaja istonjaku mudrost od kranske emancipatorske logike. Istonjaka logika prihvaa primordijalnu prazninu i kaos kao ultimativnu realnost i, paradoksalno, ba iz tog razloga preferira organski drutveni

poredak u kojem je svaki element na odgovarajuem mjestu. U samoj sri kranstva stoji potpuno drugaiji projekt: onaj destruktivnog negativiteta, koji ne zavrava u kaotinoj praznini, nego se vraa (i organizira) u novi poredak, i tako utie na realnost. Iz tog razloga, kranstvo je anti-mudrost: mudrost nam kae da su nai pokuaji uzaludni, da sve ionako zavrava u kaosu, dok kranstvo inzistira na nemoguem. Ljubav, posebno ona kranska, definitivno nije mudra. Zato Pavao kae: Unitit u mudrost mudrih (Sapientiam sapientum perdam, kako njegove rijei glase na latinskom). Pojam mudrost ovdje bismo trebali uzeti doslovno: Pavao osporava mudrost (u smislu realistikog prihvaanja stvari kakve jesu), ne znanje kao takvo. Primijenjeno na drutveni poredak, ovo znai da autentino kranstvo odbacuje mudrost po kojoj je hijararhijski poredak naa sudbina, mudrost po kojoj svaki pokuaj da stvorimo drugaiji, egalitaran poredak, nuno zavrava u destruktivnom uasu. Agape kao politika ljubav znai da bezuslovna, egalitarna ljubav prema blinjem moe posluiti kao temelj novog poretka. Forma u kojoj se ova ljubav pojavljuje je ono to bismo mogli nazvati komunizmom: napor da se ostvari egalitarni drutveni poredak solidarnosti. Ljubav je ona univerzalna sila koja, u emancipatorskom kolektivu, direktno povezuje ljude u njihovoj singularnosti, i premouje njihove partikularne pozicije u drutvenoj hijerarhiji. Uistinu, Dostojevski je bio u pravu kada je napisao: socijalista koji je kranin treba se bojati vie nego socijalista koji je ateist - da, trebaju ga se bojati njegovi ili njeni neprijatelji. Sveti Pavao nam je ostavio iznenaujue relevantnu definiciju borbe za emancipaciju: Naa borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv voa, protiv vlasti, protiv vladara tame ovoga svijeta - kosmokratoras - protiv duhovne pokvarenosti ispod neba (Efescima, 6:12). Ili, prevedeno na dananji jezik: Naa borba nije protiv konkretnih, korumpiranih individua, nego generalno protiv monika, protiv njihove vlasti, protiv globalnog poretka i ideolokih mistifikacija koje ga odravaju. Moramo rezolutno odbiti liberalno-viktimistiku ideologiju koja reducira politiku na izbjegavanje najgoreg, na odbijanje svih pozitivnih projekata i prihvaanje najmanje loe opcije. Kako je gorko primijetio Arthur Feldmann, idovsko-beki pisac, cijena koju obino platimo za opstanak je - na ivot. (New Statesman, travanj 2010.) Preveo Andrej Nikolaidis

Prof. dr. Slavoj iek jedan je od najistaknutijih suvremenih filozofa. lan je Savjeta Novog Plamena.

Memeno

157

Titov duh

dr.sc. Sonja Biserko rolo je 30 godina od smrti Josipa Broza Tita, ija se uloga i znaaj za istorijski iskorak jugoslovenskih naroda, kako vreme odmie, sve vie potvruje. Iz dananje perspektive, nakon raspada Jugoslavije, zloina, masovnog izmetanja stanovnitva i materijalne destrukcije, Tito se pomalja kao linost svetskog formata, koji je razumeo mo koju je imao i koju je znao da primeni i na unutranjem i na spoljnom planu. Bio je majstor, kako istie Nora Belof, politikog public relationa, odnosno marketinga, kada to jo nije bila posebna disciplina. Uinak aktuelne politike elite na ovim prostorima, posebno u Srbiji, vie je nego sporan. Region se vraa u evropski civilizacijski krug uz pomo meunarodnih faktora, prevashodno SAD, EU i NATO. U Srbiji je, svakako, najvee osporavanje Titovog naslea, jer je upravo ona ruila Titovu ili, kako kau, Brozovu Jugoslaviju. Njegova opozicija je sada na vlasti. Ona se nije dokazala kao demokratska opozicija, jer se pokazala antikomunistikom, nacionalistikom i retrogradnom. Nije nadahnula nove demokratske vrednosti niti je negovala toleranciju i koegzistenciju. Dobrica osi i njegov krug, koji simbolie dominirajuu politiku ideologiju Srbije kroz itav XX vek, ratovima iji je inspirator samo je pokazao svoje pravo lice. Svi su oni bili deo Titovog reima i njemu odani sve dok Jugoslavija nije krenula putem decentralizacije i trine privrede. Upravo su oni zaustavili prvu privrednu reformu 1965. godine, ime su se kasnije neki, poput Mihajla Markovia, i hvalili. Nije sluajno da su se svi oni nali u glavnim odborima stranaka koje su bili nosioci njihovog nacionalnog programa. Ve 20 godina taj krug pokuava da ospori glavnu tekovinu Titove Jugoslavije, a to su republike granice definisane jo na Drugom zasedanju AVNOJ-a, 1943., i ponovo

potvrene ustavom iz 1974. godine. Pretenzije Srbije na rekompoziciju Balkana jo nisu iezle i glavni su razlog regresije Balkana. I danas je isti taj krug glavna prepreka evropeizacije Srbije, najpre inievoj vladi, a sada Tadievoj. Josip Broz Tito danas moe da poslui kao model politiara i dravnika koji je jednu relativno malu zemlju uzdigao na svetsku pozornicu i pribavio joj takav status koji jo uvek ima rezonancu u svim krajevima sveta. Malo je verovatno da e iko vie na Balkanu ponoviti takav podvig i takvo umee. Uspeo je da Jugoslaviju svrsta meu veoma mali broj drava koje su imale autentini antifaistiki pokret, a potom joj namenio ulogu zemlje koja je uspela da se suprotstavi Staljinovim aspiracijama. Tito je bio prvi disident, odnosno prvi otpadnik od socijalistikog bloka. Profesor beogradskog Filozofskog fakulteta Todor Kulji tvrdi da je Zapad na njega gledao kao na aktivni virus kadar da zarazi drave lagera tenjom za nezavisnou od Moskve. Tito je bio prvi koji je uneo taj virus raskola u lager, jer je 1948. godina bila prva pukotina u Zidu koji je pao 1989. Kulji navodi da je Tito odbacivao lagerski model socijalizma, ali je ostao komunista (ni komunistiki disidenti manjeg kalibra nisu bili borci za vladavinu prava i viepartijski reim, nego za istinski socijalizam). Kulji dalje tvrdi da ako za sutinski uinak disidentstva uzmemo nagrizanje evropskog socijalizma iznutra, a ne izvana, onda je Tito kao svetski ugledni dravnik bio disident bez premca. Na Zapadu su ga zvali komunistiki Martin Luter. Lako i bez prave analize druge Jugoslavije, poelo se sa njenim osporavanjem. Malo ko e se danas setiti Hake konferencije o Jugoslaviji (1991.), koja je nove drave priznavala upravo prema ustavu iz 1974. Srbija nije prihvatila jugoslovenski dravni okvir koji je tada po-

158 nuen svim njenim republikama. Taj dokument je najvie iao u prilog upravo srpskim intersima. Sada, dvadeset godina kasnije, Srbija je napravila ceo krug da bi ponovo bila na svojim republikim granicama, minus Kosovo. Sve novostvorene drave su svoju dravnost i postojee granice dobile zahvaljujui ustavu iz 1974. godine, ukljuujui i Kosovo. Druga Jugoslavija je nala optimum za jugoslovenske narode za kojim se tragalo tokom celog XX. veka. Druga Jugoslavija je imala znaajnu meunarodnu ulogu. Zajedno sa Nehruom i Naserom, Tito je stvorio Pokret nesvrstanih, kao odgovor na pretenzije dva dominirajua planetarna bloka. Tito je posebnu imao ulogu i u dranju Pokreta dalje od Moskve, koja se smatrala prirodnim saveznikom Nesvrstanih. Gotovo neposredno pre smrti putovao je na samit Pokreta na Kubi (1978.) da bi spreio ruski monopol. Za takvo dranje imao je podrku Zapada, posebno SAD-a. U evropskim forumima, poput Ekonomske komisije UN za Evropu sa seditem u enevi, Jugoslavija je imala znaajnu ulogu u posredovanju izmeu dva bloka, a njeni V predstavnici (Vladimir Velebit i Janez Stanovnik) su 21 godinu drali funkciju generalnog sekretara te komisije. U dokumente KEBS-a jugoslovenski predstavnici su uveli pitanje manjina, a Jugoslavija je slovila kao zemlja koja je imala reenja za manjine koja se i sada spominju i primenjuju. Imala je vanu ulogu u svim UN forumima (UNCTAD, GATT, ECOSOC), a njena novinska agencija TANJUG bila je jedna od vodeih u svetu. Na kulturnom planu Jugoslavija je takoe obezbedila znaajno mesto na meunarodnoj sceni. Ne samo da je bila poznata po sopstvenim umetnikim dostignuima, ve i kao domain brojnih prestinih meunarodnih kulturnih manifestacija poput FEST-a, Dubrovakih letnjih igara, BITEF-a i mnogih drugih. To je naslee koje se jo uvek pamti u svetu, ali i u svim bivim jugoslovenskim republikama. Ugled Jugoslavije u nesvrstanim zemljama jo uvek ima rezoTito s Nehruom, premijerom Indije

Memento

Tito s Kurtom Waldheimom, generalnim sekretarom UN-a nancu, to Vuk Jeremi veto koristi. On se lano predstavlja kao naslednik Tita, lano batini nesvrstanu politiku samo zato da bi spreio dalje priznavanje Kosova. Jednom dravniku je na poklon odneo maralovu uniformu. Nedavno je na Kubi odrao govor veliajui Nesvrstane, za ta je dobio ovacije. Gle simbolike - upravo tamo gde je Tito poslednji put imao priliku da brani Nesvrstane od uticaja Rusije. Miloevi se do kraja krio iza Jugoslavije, tako se branio i pred Hakim sudom. Srbija je, polaui pravo na Jugoslaviju, pokuala da ostvari svoje teritorijalne pretenzije, da bi na kraju potroila sve to je Jugoslavija predstavljala. Povodom 30-godinjice Titove smrti, u svetu (Velika Britanija, Francuska, Nemaka i dr.) je pripremljeno vie prigodnih emisija koje evociraju seanja na njegovu linost i ulogu. ini se da njegovo delo u svetu ima mnogo vie potovalaca nego u bivoj Jugoslaviji. I Zagreb i Beograd su pripremili dve serije u kojima se banalizuje njegova linost, a gotovo se nita ne govori o njegovom znaaju za Balkan. Kako stoji u jednom od komentara povodom paralelnog prikazivanja u Beogradu i Zagrebu, zajednika crta dokumentarnih serija je oigledan antititoizam, ali jo vanije - antikomunizam, koji je, kako kae autor Dragan Ili, postao paravan za tranzicionu pljaku. Ceo svet je sada u potrazi za novom paradigmom, a u opticaju su svi koncepti, ukljuujui i Mark sov. Svako vreme trai preispitivanje onoga to je bilo. Zato bi bilo uputno vratititi se na jugoslovensko iskustvo koje se u nedostatku perspektive sve ee pominje. Ne zato da bi se ponovila Jugoslavija (jer to nije mogue), ve da bi se napravio uvid u to iskustvo, koje oigledno ima svoje istorijsko utemeljenje, i moe posluiti kao orijentir. (Helsinka povelja, mart-april 2010.)

Dr. Sonja Biserko je predsjednica Helsinkog odbora Srbije.

Memento

159

Sine ira et studio:

Titovo djelo 30 godina kasnije

Donosimo zanimljiv razgovor povjesniara dr. Latinke Perovi i dr. Tvrtka Jakovine u Mostu radija Slobodna Evropa (svibanj 2010.). Razgovor je vodio Omer Karabeg.
Omer Karabeg: Da li su se nakon 30 godina od Titove smrti stekli uslovi za objektivan sud o njegovoj istorijskoj ulozi? Latinka Perovi: Trideset godina od smrti Josipa Broza Tita due je vreme nego to je trajala prva Jugoslavija i vie od polovine vremena koliko je trajala druga Jugoslavija. To bi podrazumevalo mogunost distance. Ona je, meutim, jo uvek vie hronoloka nego istorijska, jer se u interpretacijama Titove uloge mnogo vie ogleda nae nego njegovo vreme. Razlozi za to su brojni i ja u za ovu priliku pomenuti samo jedan. Mislim da je u svim istoriografijama naroda bive Jugoslavije izvreno svojevrsno nasilje nad prolou. Mi ne moemo govoriti o Josipu Brozu tako to emo ga liiti istorijskog konteksta. Na sreu, takav trend u jugoslavenskim istoriografijama nije pratila istoriografija u svetu. Do sada je o Titu objavljeno vie od hiljadu knjiga, snimljeno je nekoliko desetina dokumentarnih filmova, za njega u svetu postoji konstantno interesovanje. Poetkom maja u Beogradu e se odrati nauni skup posveen tridesetogodinjici Titove smrti. Prijavilo se 80 uesnika, od toga 37 istoriara iz inostranstva. Htela bih da se nadam da je to poetak kritikog, naunog pristupa Titovoj linosti i uvod u toliko neophodni dijalog. Tvrtko Jakovina: Rekao bih da se, na alost, nisu stekli uvjeti, to je paradoksalno ne samo zbog toga to je prolo toliko godina nego su se u tom vremenu dogodile i velike promjene, sruili su se svjetovi - pao je Berlinski zid, nestala je Jugoslavija. Stvari bi se, ini se, mogle lake istraivati, meutim, to uope nije rezultiralo, sigurno mogu rei sa hrvatske strane, vanijim prinosima, kad govorimo ne samo o Titu nego i o Titovoj Jugoslaviji. Ta istraivanje su ne samo malobrojna nego i manjkava. Omer Karabeg: Kako se Tito ponaao u trenucima velikih istorijskih lomova? Latinka Perovi: Istorijska linost ne bira okolnosti u kojima e delovati, vrlo esto okolnosti nju nalaze. Mislim da Tito spada u takve istorijske linosti koje je istorija uoi Drugog svetskog rata, tokom Drugog svetskog rata i 1948. godine na izvestan nain nala. U dananjim interpretacijama Titove uloge, naroito u kritikama, naglaava se njegov hedonizam. Meutim, vrlo malo se govori o tekoama vladanja sa kojima se on suoavao, naroito 1948. godine. To je bio veliki iskorak s obzirom da je on bio ovek koji je pripadao tom ideolokom svetu i koji je iziao iz tog okvira. Proboj, koji je on uinio, u ideolokom i vojno-politikom monolitu, koji je nastao nakon blokovske podele sveta, bio je izuzetno vaan trenutak koji je celu Jugoslaviju deprovincijalizovao, otvorio je prema svetu i na neki nain je humanizovao u realsocijalistikom svetu. Tito je ovek balansa u jednoj zemlji ekonomskih i socijalnih protivrenosti, nacionalno heterogenoj, multireligijskoj, u zemlji izmeu dva bloka i uz to ovek jakog instinkta vlasti. Sve je to kondenzovano u njegovoj linosti i zato se on otima svakoj banalizaciji. Zbog svega toga Tito je za istraivae vrlo intrigantna linost, ne samo za one u bivoj Jugoslaviji nego i u svetu. Omer Karabeg: Da li se nain Titove vladavine moe smatrati diktaturom? Tvrtko Jakovina: Svakako, u odreenim elementima apsolutno. S druge strane, on je bio na elu svega, pa je onda na kraju, vjerojatno potpuno nepotrebno, i imenovan doivotnim efom drave, to mislim da mu nije koristilo i da uope nije koristilo imidu Jugoslavije. On je, meutim, imao instinkt za vlast, instinkt za prepoznati kakva je bila atmosfera u drutvu, kakva je bila atmosfera u krugu suradnika oko njega. U tom je smislu on bio gotovo maestralan. Naravno da se moe S Anthony Edenom, britanskim premijerom

160

Memento

rei da je bio diktator, ali u to vrijenas bio ukorenjen. Ja sad neu gome je i Evropa, postratna Evropa, u voriti o svim junoslavenskim narodiProboj, koji je mnogo emu funkcionirala prilino ma, ja govorim o srpskom narodu nedemokratski. Sjetimo se panjolliberalna demokratija ovde nikad niTito uinio, u ideoloske, Portugala, Grke, Italije, koja je imala tradiciju. To je bila jedna nakom i vojno-politije bila nestabilna demokracija, darodna demokratija. Princip samoukom monolitu, koji je kle itavo okruje nije ba bilo poprave nisu izmislili ni Josip Broz Tito, sebice demokratsko. Takav je bio ni Edvard Kardelj. To je jedan od nastao nakon blokovsvijet, pa naravno da se jedna neprincipa pomou koga su se Srbi ske podele sveta, bio razvijena Jugoslavija nije mogla poodrali pod Turcima, na osnovu koje izuzetno vaan naati bitno drukije. ga je nastala prva politika stranka, Latinka Perovi: To je po samoj princip koji je funkcionisao u Kraljetrenutak koji je celu definiciji bila diktatura. U svim provini Srbiji. Jugoslaviju deprovinOmer Karabeg: Kako se Tito odgramskim dokumentima partija na cijalizovao, otvorio je vlasti je sebe definisala kao diktatunosio prema pojedinim nacijama u ru proletarijata. Naravno da je to bivoj Jugoslaviji? Recimo, neki kruprema svetu i na vlast bez konkurencije, bez provere govi u Srbiji ga optuuju da je forsineki nain je humanina izborama. U tom smislu to je rao Hrvate na raun Srba. zovao u realsocijalisLatinka Perovi: Nacionalisti ni u bio poseban tip meke diktature. A to se tie institucije doivotnog jednom od naroda bive Jugoslavije tikom svetu. predsednika, o kojoj je govorio konisu mogli prihvatiti Tita jer je nudio lega Jakovina, to je bio dokaz da mogunost suivota tih naroda. esJugoslavija nije nala reenje, to je bila odbrana jednog to se govori o njegovim antisrpskim interesima, meusistema koji se nije dao odbraniti. tim, vrlo je teko zamisliti da bi neko mogao da upravOmer Karabeg: A da li je, s obzirom na istorijske lja zemljom gotovo pola veka, a da bude u sukobu sa okolnosti, u to vreme uopte bila mogua demokrativeinskim narodom. Gubi se iz vida da su Srbi na neki zacija jugoslavenskoga drutva? nain istorijski korespondirali sa Titom. Prvo, u njegoTvrtko Jakovina: U hladnoratovskom kontekstu kavoj ideologiji nije bilo ni kapitalizma ni liberalne demokav je tada bio, pogotovo kada je postalo jasno da nikratije, a u Srbiji to nikada nije bila dominantna ideoloti jedna strana nije eljela intervenirati, da niti jedna gija. Drugo, Tito je obnovio Jugoslaviju u kojoj se srpstrana nije eljela ulaziti u rat, kao to nisu ule u rat ski narod naao u jednoj dravi. Tree, on je bio ovek niti zbog Berlina, niti zbog Maarske, niti zbog ehosideoloki oslonjen na Rusiju. etvrto, stvorio je tip parlovake, nisam siguran da je prava demokratizacija Jutije hegemona koji je znala politika istorija Srbije. Ona goslavije uope bila poeljna, jer bi to izazvalo napene zna za pluralnu demokratiju, opozicija je uvek bila tosti. To su bila nekakva vanjska ogranienja. Je li se marginalna. Taj tip dosta centralizovane, unitarne drmoglo vie i bolje, naroito u kasnijim godinama kada ave kakvu je on balansirajui bio sklon da zagovara, je opasnost od izravne intervencije slabila, vjerojatno bio je osnov za njegov sporazum sa srpskim narodom. se moglo. Meutim, mnoge stvari su se mogle dogoMislim da bi teko bilo dokazati njegovu vezanost za diti, pa se nisu dogaale. A i tada je bilo ogranienja. Hrvate, Srbe ili bilo koji drugi narod. Pre bi se moglo Spomenuo bih primjerice razgovor Brenjeva i Tita, kagovoriti da je on na neki nain bio ovek sveta. On je da se Tito 1977. godine zaustavlja u Moskvi na putu u bio stalno u dijalogu sa svetom. I zbog toga nije bio Kinu s kojom Sovjetski Savez ima vrlo loe odnose. Breprovincijalan. Omer Karabeg: Gledano sa dananje distance, kaknjev kae Titu da on zna da Tito u Kini nee govoriti protiv sovjetskih interesa. Meutim, jedno etiri puta ve je bila Titova uloga u svetu u drugoj polovini 20. mu istie gdje se to i u kojima jugoslavenskim novinaveka? Latinka Perovi: Svet je sam o tome neto rekao. On ma objavilo to je bilo kritika Sovjetskog Saveza i navodi primjere iz Vjesnika i Politike. Dubinska demokratizaje njega video kao vanog partnera u antifaistikoj kociju u Jugoslaviji Moskvi bi sigurno jako smetala, tako aliciji. Video ga je kao vanog generatora procesa razda ja mislim da je vrlo teko bilo oekivati klasinu delaganju ideolokog i vojno-politikog monolita kakav je mokratizaciju. bio Sovjetski Savez. Video ga je kao relativno uravnoLatinka Perovi: Ja mislim da istoriar ne moe svoje teenu linost, mekog diktatora u jednom prostoru kosadanje vreme da projektuje u prolost. Mora voditi ji je bio turbulentan, istorijski optereen etnikim sukorauna o okvirima u kojima je funkcionisala Jugoslavija bima. Video ga je kao modernizatora koji je centrali u kojima je delovao Josip Broz Tito koji je bio na njenom vlau omoguio da Jugoslavija od zaostale, nom elu. Te okvire nije odreivala Jugoslavija, niti je agrarne zemlje postane srednjerazvijena zemlja. Tvrtko Jakovina: Gledano iz perspektive onoga to ona bila bitan inilac u njihovom odreivanju u blokovski podeljenom svetu. Meutim, ne treba zaboraviti da nam se danas dogaa sa provincijalizacijom i uope je period Druge Jugoslavije bio najdue razdoblje mira nemanjem nikakve vizije koja, barem iz hrvatske persna Balkanu - pola veka bez ratova. To je vreme najdipektive, ne prelazi istone obale Sjedinjenih Drava i naminijeg privrednog razvoja i modernizacije zemlje. Bruxelles, impresivna je bila ta politika koja je gledala Drugo, esto se gubi iz vida koji je tip demokratije kod svijet u cjelini i koja je bila u stanju pratiti i problemati-

Memento

161

zirati odnose izmeu Vijetnama i Kamboe, ili Kine i to, na izvestan nain, ostavio konfederalnu formulu. Sovjetskog Saveza. Ono to je meni ao je da se dijeDa li se na njoj jugoslavenska zajednica mogla dalje lovi tih iskustava, barem to se tie Hrvatske, a mislim razvijati? Latinka Perovi: Ja lino mislim da je Tito ideoloki i nekih drugih sredina, nisu do kraja sauvali, preradili i onda se od njih krenulo dalje. Kad je rije o politici nebio blii formuli unitarne i centralizovane Jugoslavije. svrstavanja, ona je esto bila kritizirana kao odvajanje Ali tu je pobedio njegov instinkt i odgovornost dravJugoslavije iz europskog konteksta i orijentacija na nika. On je bio na elu vienacionalne zemlje i znao je zemlje Treega svijeta. Meni se ini da je ta kritika mada mora traiti nekakvu ravnoteu i nekakav balans, lo presnana jer je Jugoslavija zagovarala globalni kapa je pristao na konfederalnu formulu drave. Meurakter Pokreta nesvrstanih i inzistirala da to vie eutim, u deceniji koja je nastala nakon njegove smrti, ta ropskih zemalja ue u taj pokret kako bi on dobio na formula se potroila i osloboeni su krajnje ekstremni globalnoj razini. S druge strane, nakon izlaska iz klasipolitiki pravci koji su doveli do raspada Jugoslavije na noga hladnoga rata, kada se krenulo prema detantu, jedan uasno brutalan i krvav nain. etiri miliona ljua pogotovo kad je dolo do rjeavanja europskoga pidi je promenilo mesto boravka. Pitanje je da li smo to tanja usvajanjem Helsinkog dokumenta o sigurnosti i mogli izbei. Ne moemo svojim prethodnicima stavljasuradnji u Europi, Pokret nesvstanih je bio jedino prati na duu odgovornosti koje su, zapravo, nae vlastivo vanjskopolitiko oruje koje je Jugoslaviji davalo te. vanost na meunarodnoj sceni. Ta politika sigurno niNaslednici - najvea odgovornost je bila antizapadna, niti je u Sjedinjenim Dravama bilo kritizirano ono to se u tom pokOmer Karabeg: Da li bi sudbina retu dogaalo. Mislim da je ta politika inila Tita puno vanijim i vidljiJugoslavije bila drukija da se Tito vijim od onoga njegovog tradicioranije povukao i odredio nasledninalnog vienja kao borca u antifaka? Latinka Perovi: To ve spada u istikoj borbi i komunistikog lidera koji je prekinuo sa Staljinom. Dakle, neke pogodbene analize. injenica to se tie utjecaja, to se tie vidljije da se on nije povukao. injenica vosti na meunarodnoj sceni lidera je da je na inicijative - to mogu sa simale zemlje, mislim da je to neto gurnou da kaem i o tome sam to se davno nije na taj nain vidjepisala - koje je dobijao iz Srbije da lo. bar ide na to razdvajanje funkcija Latinka Perovi: Vrlo je teko odpredsednika Republike i predsednivojiti njegovu ulogu na meunarodka SKJ outao. injenica je da je On je simbolizonoj sceni od napora u unutranjoj doiveo duboku starost dok se iza vao tenje intelektupolitici. Teko je sve to objasniti sanjegovih lea vodila borba za vlast alne komunistike elimo njegovom linou. On je simkoja se legitimisala nacionalnim asbolizovao tenje intelektualne kopiracijama i tenjama. Ali smatram te u Jugoslaviji. Imao munistike elite u Jugoslaviji. On je da on, kao ovek jednog vremena, je odline ministre imao odline ministre spoljnih posnije ni mogao izii iz svoje koe. spoljnih poslova, sjalova, on je imao sjajne diplomate, Ono to je verovatno na nekim vrlo to su bili ljudi koji su proli jednu vrpreciznim istorijskim terazijama njejne diplomate, ljude lo dugu, ozbiljnu ivotnu i profesiogova najvea odgovornost - to su koji su proli jednu nalnu kolu i koji su dobro poznavanjegovi naslednici u svim bivim juvrlo dugu, ozbiljnu ili i Istok i Zapad. To je bio maksigoslovenskim republikama koji su mum koji se mogao iscediti iz jedne bili vrsto ukotvljeni u vlasti, imali votnu i profesionalnu male, siromane zemlje koja je zaisvrlo slabu osetljivost na brze prokolu i koji su dobro ta dobila neverovatnu ulogu i imala mene koje su se deavale, i bavili se poznavali i Istok i Zaogroman meunarodni kredibilitet malim, provincijalnim temama, a u svetu. To je jako teko simulirati. ne svetom koji se brzo menjao. Zapad. To je bio maksiTo je neto to je bilo autentino. A hvaljui njima Jugoslavija je izgubila mum koji se mogao to se tie tumaenja da je Pokret kondiciju za racionalno reenje svoiscediti iz jedne male, nesvrstavanja bio iskakanje iz Evroga pitanja - ja neu da kaem svog pe, rekla bih da je nesvrstanost bila opstanka - ali u svakom sluaju missiromane zemlje kodeo projekta zapadne politike u polim da se moe govoriti pod kojim ja je zaista dobila nedeljenom svetu. I mislim da je ba uslovima se moglo izbei ono to verovatnu ulogu i to znailo deprovincijalizaciju Jugonam se dogodilo. Tvrtko Jakovina: to znai da nije slavije najpre kroz spoljnu, pa onda imala ogroman mei unutranju politiku - to je bio iskoodredio nasljednika? Kada je taj unarodni kredibilitet rak u svet. I na kraju, to je rezultiratrenutak bio? Znam da se 70-ih gou svetu. lo i otvorenou granica. dina govorilo o povlaenju - barem Omer Karabeg: Rekli ste da je Tije to zagrebaka pria - gradila se

162 vila Zagorje ne bi li se on vratio u Zagreb, pa na taj nain naglasio federiranje zemlje. Ja ne mislim da bi bilo bitno drugaije i da je odredio nasljednika. Mislim da bi se procesi nastavili kretati u istome pravcu. Latinka Perovi: Slaem se sa kolegom Jakovinom. Mislim da je ideja o traenju naslednika Titu na neki nain aistorijska. Tito nije bio nikakav monarh, on je svoju harizmu stekao u Drugom svetskom ratu i nakon njega. U vienacionalnoj Jugoslaviji njega vie nije mogao da zameni pojedinac. Balkanska tradicija nasilja Omer Karabeg: Kritiari Titove vladavine, kada govore o njegovim tamnim stranama, na prvo mesto stavljaju surovi obraun sa informbirovcima. Da li je taj obraun morao biti tako surov? Tvrtko Jakovina: Na ovakvo pitanje naravno da je odgovor - ne, nije trebao biti tako surov. Vjerojatno su postojali i drugi modeli. Meutim, pokuajmo sebi predstaviti tu 1948. godinu. Moemo samo zamisliti to se dogaalo u glavama etiri ili pet vodeih politiara u Beogradu kada su se nali pre izazovom ne da preu Rubikon, nego da preu ponore koji su postojali u njihovima glavama i da prihvate novu situaciju. Mi to, zapravo, jo nismo do kraja osvijetlili. Naravno da nije trebao Goli otok. Problem je bio to Goli otok nije bio samo mjesto izolacije ili logor za one koji su bili na Staljinovoj strani, nego se tamo dogaalo svata i sa onima drugima. Meutim, mi govorimo o jednom sasvim drugom vremenu i sasvim drugaijoj zemlji. Ne mislim nikoga braniti na bilo koji nain, nego naprosto mi se ini da parametre iz 21. stoljea teko moemo primjenivati na ono to se dogaalo 60 ili 50 godina ranije. Latinka Perovi: 1948. godina je, kao i svaki istorijski dogaaj, vieslojna, ima vie perspektiva. Ako posmatrate istorijat bavljenja 1948. godinom, najpre imate utanje o tome, pa aputanje, pa poetkom 70-ih godina prologa veka prve doktorske disertacije, pa onda dolaze knjievna dela o Golom otoku i o Informbirou, a zatim i vrlo obimna literatura samih Golootoana, njihova seanja i njihovi memoari. Sada je teite na metodu koji je vladao na Golom otoku. Mi, kao istoriari, nikada pred sobom nemamo istovremeno sve perspektive. Kako proces sazreva, tako otkrivate razliite dimenzije dogaaja. Tako je to i sa 1948. godinom. Meni se ini da je Milovan ilas u svojim memoarima to vrlo dobro opisao. On govori o lepezi motiva ljudi koji se izjasnili za rezoluciju Informbiroa. Tu su, pre svega, bili ljudi jakih uverenja, jake dogme, ljudi koji su ceo ivot proveli u tom uverenju. Drugo, tu su bili, kako on kae, ljudi koji su kalkulisali raunajui da e bez sumnje pobediti Staljin. A onda, tu su bili i razliiti karijeristi. A kad je re o metodatama, ilas ih tumai du-

Memento
gom balkanskom tradicijom nasilja, naime injenicom da su se svi konflikti, i politiki i etniki, reavali silom. I mislim da je to vrlo bitno za tumaenje Golog otoka. To je ona kultura nasilja koja je bila modus operandi i u ratovima 90-tih godina. Naravno da postoji Goli otok, da postoji teror, ali postoje i drugi logori iji smo mi savremenici. To je Keraterm, to je Omarska, to je Manjaa. Mi tek dobijamo seanja tih stradalnika, njihove ispovesti. Hou da kaem da je taj metod nasilja neto to odreuje politiku kulturu 19. i 20. veka na Balkanu. Linost i bez kulta Omer Karabeg: Da li je Tito bio harizmatska linost? Tvrtko Jakovina: Apsolutno, a s obzirom da je bio lo govornik na javnim skupovima, posebno kad je itao, onda je to tim fascinantnije. Naveu vam dva primjera. Kada je John Foster Dulles, ameriki dravni tajnik, 1955. godine doao na Brijune, on javlja predsjedniku SAD-a Eisenhoweru da je dan proveden na Brijunima bio jedan od najugodnijih kojega je imao u ivotu, a John Foster sigurno nije bio osoba koja se mogla lako zavesti atmosferom s obzirom da su i njegov ujak i djed bili dravni tajnici. Neto slino kasnije je govorio i George Kennan koji je takoer bio vano ime. To je utoliko interesantnije s obzirom da on nije bio ovjek osobitoga obrazovanja, a nije bio niti sklon prevelikom, sad u namjerno peorativno rei, filozofiranju. Dakle, moj odgovor na vae pitanje je - da, on je bio jako karizmatian, a ta karizma nije bila marketinki stvorena, kao to je to sluaj sa mnogim dananjim liderima, nego je bila izvorno njegova. Latinka Perovi: On je imao harizmu, to je nesporno. Mislim da je to vano imati u vidu jer se danas mnogo pria o dve stvari - o njegovom kultu i o njegovoj vlasti kao autoritarnoj. to se tie kulta, koji je bio stvaran od rata, taj kult je bio inilac kohezije, nekakve ravnotee, nekakvog balansa. Meutim, teko je stvoriti kult koji e nadiveti vlastitu linost. Hruov je posle 20. kongresa govorio: Nema kulta linosti, ali nema ni linosti. To ne vai za Tita. Danas nema kulta, ali je ostala linost koja intrigira, polarizuje, zahteva istraivanje. to se tie autoritarnosti njegove vlasti, naa su drutva autoritarna - ja, naravno, govorim o srpskom dutvu. To je seljako drutvo koje je poznavalo taj tip vladanja koji je bilo vrlo teko eliminisati. Mislim da je on kao linost posedovao veliku zrelost, veliku ravnoteu. Imao je ogromnu mo koja mu je delegirana i on je uvek, i u tome vidim njegovu najveu odgovornost, mogao da korespondira direktno sa masama preko glava stvarnih ili fiktivnih institucija, ali on je, s obirom na mo kojom je raspolagao, njome dosta ekonomisao i nije preao to to je predstavljalo granicu za opstanak jedne civilizovane zajednice kakva je bila druga Jugoslavija.

Memento

163

Tito izmeu amnezije i nostalgije

prof. dr. Todor Kulji rolost jeste objektivna, ali slika prolosti nije statina jer nema samo saznajnu nego i drutvenointegrativnu i identitetsku ulogu. Seanje je zahvat u prolo uvek iz nove sadanjice, a ovu perspektivu nameu najmonije grupe. Grubo reeno interesi organizuju zaborav. Zaboravlja se ono to je za vladajue grupe nekorisno. Nove generacije takoe trae novu sliku prolosti jer je novoj budunosti potrebna nova prolost. Reju, prolost nije nepomina i otuda to pojedinci i grupe stalno koriguju svoje nade. Kljuno je pitanje ko ta pamti i zato pamti? Asimetrija opaanja poiva na asimetriji interesa, ali i na asimetriji seanja. Ovde to bi trebalo pokazati na primeru Tita. Slika Tita zavisi od postuliranja autentinog poetka. Prolost se uvek centrira oko osnovnog dogaaja i nultog asa koji treba prepoznati. Da li je to u Srbiji bila 1945., 1990. ili 2000. godina? Oko razliitih poetaka zgunjavaju se razliita seanja. Svaki datum skopan je s drugaijim iskustvom, ali i drugaijim nadama. Da bi se upadljivije markirao, po pravilu se svaki osnovni dogaaj i personalizuje, tj. vezuje za kljunu linost (Tito, Miloevi, ini). Ipak je samo od Tita izveden eponim (naziv nastao prema imenu neke osobe), pa je titoizam ostao oznaka za jugoslovensku verziju socijalizma. Nakon personalizovanja istorijski sadraji se reorganizuju i prilagoavaju izmenjenim potrebama grupa i pojedinaca i njihovim nivoima razumevanja. Ali uspeh u nametanju eljene prolosti ne zavisi samo od ponude nego i od tranje, tj. od spremnosti drutva da prihvati objektivno znanje. Tako u krizi hladna istorija uzmie pred mitskom snagom pamenja koje se lake emocionalizuje. Kod nestabilnih drutava vidljiviji su diskontinuiteti u pamenju (nakon ratova i revolucija), kod stabilnijih manje, iako se i ovde menja potreba koju kolektivno pamenje ima. Ako se ima na umu dravna nestabilnost zapadnog Balkana, ne bi trebalo da nas ude mene slubenog seanja. Ali zaokreti istoriara su manje prirodni. Ako je u slubenom pamenju i donekle razumljiva konverzija, u nauci nije. Bar kada je u pita-

nju Tito, utisak je da je kod domae istoriografije ovaj deo prolosti manje ono to je bilo, a vie je osmiljavanje onog to je danas korisno. Nove nacionalne drave u sklopu vlastitog normalizovanog etnocentrizma gledaju na Tita novim naoarima. Tito se vie ne procenjuje sa stanovita doprinosa Jugoslaviji nego novoj nacionalnoj dravi. Novi antitoistiki okvir seanja nije manje emocionalizovan od starog apologetskog titoizma. Ve dvadeset godina je ritualno kultivisanje nedunosti vlastite nacije i njenog statusa rtve glavni okvir kulture seanja. Skoro da se halucinantno ponavlja prigovor o kolektivnoj krivici Drugih i slika prolosti u ijem je sreditu mit o kolektivnoj nedunosti sunarodnika. Zato je to vano? Zato to arm statusa rtve jaa oseajni etnocentrizam koji uglavnom kroji negativni kontekst seanja na titoizam, jer su nacionalni heroji po pravilu rtve zavere internacionalistikih delata - komunista. Pa ipak, nije samo etnocentrizam izmenio okvir seanja na Tita. Prolost je postala sloenija i zbog sloma socijalistikog partijskog monizma. Slom hladnog rata jeste oslobodio neophodni prostor za razliito javno seanje, ali su, kako izgleda, vie odmrznuti mitovi i samoviktimizacije nego istina. Jo vie od toga, mitovi o prolosti bili su oruje meuetnikog rata, koji je nakon Dejtona preao u hladni rat seanja izmeu novih balkanskih drava, a delom i u graanski rat seanja unutar novih drava. Osim toga, pluralizam je otvorio i nelagodnu nepreglednost. Da bi prolost postala preglednija trebalo je istu personalizovati, pa je u sklopu ovog redukcionalistikog napora vano emotivno sredite postalo seanje na Titovu aktivnost. Razbijanje Jugoslavije bilo je nezamislivo bez kastriranja Titove harizme, ali je i nakon toga na novi nain Tito bio potreban. Tito je sada kao negativni junak postao mehanizam za redukciju sloenosti. Kao to se ranije karijera gradila velianjem Tita kao heroja, tako je sada salonski postalo pisati o njemu kao o antiheroju i upropastitelju. Gnoseoloka nepravda zbog velianja najveeg sina naih naroda sada je namirivana provalom

164

Memento

osvete Titovih bivih lakeja. U novoj kulturi seanja turi seanja. Slika Tita jo uvek je politiki simbol, arne moe se slepi patriotizam zamisliti bez antititoiztefakt masovne kulture i deo svakodnevnog diskurma. sa i prakse. Premda se nostalgini diskurs o Titu koSamorazumljiva detabuizacija i demitologizacija leba izmeu melanholije, melodrame i kia, ipak tiTita verovatno nije ni mogla izbei njegovu novu intostalgija slavei prolost kritikuje sadanjicu i vie strumentalizaciju. Iako su rat i tranzicija brutalno nam govori ta je danas loe, nego ta je bilo bolje obelodanili razliku izmeu stabilnog autoritarnog u prolosti (Velikonja 2008:28). Tito-simbol je danas socijalizma i demokratskog haosa, ipak je organizoreferentni okvir smisla, koji osmiljava ili obesmiljavana selektivna prolost prilino uspeno preusmeriva iskustvo. Pamenje Tita je simboliki okvir koji isla nedae savremenosti na komunistiku vlast. Uz kazuje potrebe odreenih grupa. Tito je simbol sikritiku Tita ila je i paualna demonizacija SFRJ to gurnosti kod sirotinje ili totalitarizma kod elita. Dok su neke grupe oseale kao demonizaciju titoizma planpovredu vlastitog ukusa i ski kanaliu moni, titostalseanja. Orkestrirani pritigija se spontano budi kod sak liberalizma, nacionalizpodvlaenih. ma i klerikalizma je povre2. enost ove vrste uglavnom Da se ne bi ostalo samo uspeno potisnuo ili pretna gornjem utisku, treba izvorio u neodreeni oseaj neti neke konkretne nalaze gubitka sigurnosti u noraznih istraivanja. Opti je vom rizinom drutvu. Pa zakljuak da danas Broza ipak, kao da u poslednjih kao pozitivnu figuru opaa nekoliko godina postaju veina sredovenih i starijih sve jasnije razlike izmeu graana, a to naroito vai realnosti titoizma i novih isna Kosovu (Velikonja 2008: konstruisanih slika prolos39). U privatnom seanju ti koje su proputene kroz filtere pomnogih Albanaca na Kosovu 2005. tiskivanja, uproavanja i tumaenja Tito je slovio kao dobri otac u smisraznovrsnih ideolokih aparata sealu pater patriae i garancije sigurnosti, a njegovo doba kao period relativnja. Dok su ratnih 1990-ih godina nog obilja (Schwandner-Sievers, ukazivanja na ove razlike vaila kao Strhle 2007: 224-225). Slini nalazi neoboljevika i jugonostalgiarska, dobijeni su u istraivanju u Srbiji iz danas se odnos prema titoizmu do2002. (Spasi 2003: 100) i u Vojvodinekle menja. Ali u novom smeru. Iani iste godine (Ili 2002: 87-89). Tito, ko radnici na trajkovima katkad nomeutim, vie nije opasan jer se se i Titovu sliku, minula je opasnost organizovana seanja na njega reakod povratka socijalizma. Tito je poscentuju. Kako? Reit primer reaktao brend bezopasnog neslaganja i centovanja je hrvatska praksa seapostmoderni simbol neodreene alnja. U Kumrovcu je Ulica Josipa Broternative. za Tita preimenovana u Ulicu Josipa Da li kod seanja na titoizam vai Spomenik u Mexico Cityju Kunderina opaska da je borba protiv Broza, dok je osnovna kola Maral Tito preimenovana u kolu Josip Broz (Velikonja vlasti uvek borba pamenja protiv zaborava? Bar za 2008:50). Joa je u Hrvatskoj deak sa Sutle, a nije sada to tako ne izgleda. ak ni otvorena titostalgija Tito - heroj sa Sutjeske, Broz nije Jugosloven nego je nije danas borbena niti je opasna po kapitalizam, jer Hrvat. A to to jo uvek postoje brojna mesta seanema organizovane levice koja bi iskoristila ovaj renja na Tita (Memorijalni park i muzej u Kumrovcu, santiman. Vie je re o neodreenoj enji obeKua cvea u Beogradu, muzej u Drvaru, spomen spravljenih nego o smiljenom protestu levice koja zbirke na Brionima i na Visu) vie svedoi o turistibi se pozvala na neke tekovine titoizma. Tito je sakom nego o alternativnom Titu. Jer svaki proseni draj turistike ponude, a ne oruje antikapitalizma. buroaski um intuitivno osea da se imalo markantPremda neravnomerno, nostalgino seanje na titona prolost na tritu brendova moe na razliite naizam prisutno je u svim novim balkanskim dravaine reklamno iskoristiti. ma. Titostalgija je deo opte jugonostalgije, a ovo Poto je minula opasnost od obnove socijalizma, usmeno seanje jeste oblik otpora slubenom antitisavremenom kapitalizmu nimalo ne kode nazivi ulitoizmu. Ljubljanski sociolog kulture Mitja Velikonja ca i trgova s Titovim imenom. Nazivi ili nisu brisani pokuao je da objasni kako se i zato danas seamo ili su ponovo uvedeni u mnogim gradovima i mestiTita (Velikonja 2008). Tito se irom bive Jugoslavima bivih jugoslovenskih republika: Zagrebu, Ljubje iskazuje u masovnoj kulturnoj produkciji i njegovo ljani, Rijeci, Sisku, ibeniku, Podgorici, Baru, Karlovime jo uvek se dobro prodaje. Tito je prisutan u trcu, Jajcu, Zenici, Mostaru, Herceg Novom, Umagu, govinama suvenira, a proslave Titovog roenda Mariboru, Jesenicama, Kopru, Ulcinju, Sarajevu, Zesvedoe o neuzdrmanom mestu Tita u domaoj kul-

Memento
nici, Tuzli, Subotici, Ljubljani, Skopju, Tetovu, Ohridu itd, zatim na teritoriji grada Beograda u elezniku, Meljaku, Boleu, Brestoviku, Letanima, Umarima, Zaklopai, Vinjici, Slancima, Boljevcima i Surinu (Toovi,I.,Dikovi,J.: 2009). Titove ulice jo uvek postoje u Nju Delhiju, Moskvi, Sao Paolu, Akri, na Kipru (Kako ti se danas zove ulica? 2009.) i u 12 optina u Italiji (Maknite ime zloinca Tita s ulica u Italiji: 2009.), Adis Abebi, Lusaki, Susu, Aliru, Kairu, Omsku i Meksiko Sitiju (Park prijateljstva 2004.). Tito ne samo to dobija nove ulice nego se njegovo ime koristi kao zatita manjina, kao npr. u Plakom u Hrvatskoj gde je marta 2005. nova srpska vlast preimenovala ulicu 143. domobranske pukovnije u ulicu Marala Tita (Preimenovanje ulica ogorilo Hrvate u Plakom 2005.). Dok Srbi koriste Tita da bi neutralizovali znaaj Oluje, za Hrvate je seanje na Domovinski rat nenadmaivo, to ih ne spreava da Tita svojataju i instrumentalizuju na drugi nain. Simbolizacija Tita je arolika. Ve sami nazivi Tito, Broz ili Maral nagovetavaju razliite smislove kojima se prolost domilja. Drugim reima, nije na delu toliko negovanje autentinog seanja na Tita nego udovoljavanje potrebama novog medijskog drutva ije je naelo konstrukcija mita ili brenda. Reditelji V.Brean i G. Mar kovi su Tita karikirali, ironizirali i demonizovali u filmovima Maral i Tito i ja. Postoje i drugaija mesta seanja. Tako su ugledna mesta okupljanja mladih kafe Tito u Sarajevu, luksuzni restoran Maral u Podgorici, bar Tito u centru Umaga, Broz kafe u Skopju, kafe Tito i Nostalgija bar u Ljubljani, bar 29 novembar u Mariboru, Tito kafe u Beogradu i sl. U Skopju je metalski zavod Tito zadrao ime, a u Labinu je 2005. otkriven novi spomenik Brozu (Velikonja 2008: 75). Tito je idealizovan kao simbol prijateljstva, solidarnosti, napretka i sigurnosti, ali i kao simbol patnje i propasti drutva kao npr. kod etiara S. Stojanovia koji koristi ironinu metaforu Titonik. Lako je pojmljivo da je nostalgija jaa to je stvarnost crnja (Velikonja 2008: 95; Golubovi 2003: 50). Na neki nain nostalgija jeste i al za dobom koje je bilo ispunjeno na-

165 dom. Da li se Tito danas pamti samo zbog toga to nam je nudio lepu budunost, za razliku od savremenog oporog neoliberalizma koji realistino nudi samo rizino drutvo? Moda, ali razlika izmeu titoizma i tranzicije jeste sloenija od razlike izmeu iluzije i realizma. Zato? Zato to je titostalgija i rezultat egzaktnog poreenja konkretnih aspekata drutvene sigurnosti u tranziciji i u socijalizmu: rata i mira, progona i meuetnike trpeljivosti, uposlenosti i nezaposlenosti, besplatne i skupe zdravstvene zatite i kolovanja, zatvorenih i otvorenih granica, umerene i visoke stope kriminala i sl. Dakle, treba razlikovati toplu jugostalgiju od hladnog i realistinog poreenja titoizma sa sadanjicom. Premda je u osnovi mutna enja, nostalgija privlai jer je disidentska, ali i zato to se protivi hegemonoj demonizaciji prolosti (Velikonja 2008: 127; Spasi 2003: 104). Upravo zato to je re o romantinom okviru protesta protiv tegoba u svetu koji se brzo menja, nostalgija ne moe biti subverzivna kritika sadanjice, odnosno ne moe jasno problematizovati teleologiju tranzicije i njenu neistorinu dogmu da ivimo u konano osloboenom svetu. Kao to nijedna nostalgija nije operativna ni programska, nego je vie matovita, elegina i nesvesna, tako ni titostalgija nema mnogo zajednikog sa realnom ocenom titoizma. Prihvatanje ili odbacivanje jugonostalgije ve jasno pokazuje stupanj i usmerenost nezadovoljstva postojeim. Nostalgija je, dakle, vanija kao pokazatelj nezadovoljstva sa postojeim nego kao osnova kritike postojeeg. Prosto reeno kritika je hladna i konkretna analiza, a nostalgija je topla i mutna enja. 3. Kakva je budunost titoizma? Kod seanja na titoizam bar za sada je upadljiv raskorak izmeu mnogo iskustva i malo tumaenja. Sloeno poluvekovno skoro nepregledno iskustvo jugoslovenskog socijalizma redukovano je na nedopustivo malo obrazaca tumaenja. Kao da se sve redukcije sloenosti mogu svesti na u osnovi dva obrasca. S jedne strane je hegemona demonizacija titoizma u slubenom poretku seanja i kod razbuene nacionalne istoriografije, a s druge strane je vidljiva manje ili vie romantizovana titostalgija kod obinog oveka. Iako ni u ovom pogledu nije ista situacija u svim bivim republikama, u celini uzev, mnotvo raznovrsnog iskustva ne prati dovoljno razliitih tumaenja. Pogotovo nedostaju vieslojna tumaenja koja uoavaju ambivalentnosti i uvaju se od izglaanih zakljuaka. Istini za volju ni ova situacija ne bi trebalo mnogo da udi. Nije re samo o enormnoj politizaciji domae inteligencije, nego o optijem stanju drutva. Premda skoro pola veka mira na zapadnom Balkanu zasluuje sloeniju i diferenciraniju teorijsku i pojmovnu mreu objanjenja nego to to nude hegemoni prilino jednostrani i preteno

166 antitotalitarni pristupi, ipak bi od raspale drave i od drutva u krizi bilo nerealno oekivati da vlastitu poluvekovnu jugoslovensku i socijalistiku prolost tumai irokim spektrom hladnih objanjenja. Traumatina kriza raa ekstremna tumaenja i emotivna seanja: demonizaciju jednako koliko i nostalgiju. Da li e moda kultura seanja EU u budunosti uravnoteiti sliku titoizma? Ova slika verovatno nee ostati statina, ali ne samo zato to e restauracija kapitalizma pojaavati zaborav i kritiku socijalizma, nego i otuda to e nove generacije sa novim iskustvima drugaije gledati na prolost. Ukoliko se kultura seanja bude i dalje doterivala u briselski korak, bie i vienje titoizma evropeizovano. Kako? U novoj globalizaciji EU verovatno e najpre izbledeti iz seanja jugoslovenstvo. Ono to je pre dvadesetak godina bila normalnost, sada je skoro smeno. EU integrie nacionalno, a ne jugoslovensko, zato to ne ulazi Jugoslavija u EU nego nove nacionalne drave. Dalje, EU ne povezuje socijalistike nego samo kapitalistike drave. Ovaj proces osigurava i Rezolucija 1481. Parlamentarne Skuptine Saveta Evrope od 26. januara 2006. o meunarodnoj osudi zloina totalitarnih komunistikih poredaka (Rezolucija 2006.) kao politiki korektni okvir nacionalistikog i liberalnog demonizovanja socijalizma. Iako u rezoluciji nema govora o faizmu, sam atribut totalitaran ve dovoljno nagovetava njegovu srodnost sa socijalizmom. Dodue u Rezoluciji se titoizam izriito ne pominje, ali nije ni izuzet iz kategorije totalitarnih komunistikih reima u Srednjoj i Istonoj Europi. Tri godine kasnije je Parlamentarna skuptina OEBS-a u Viljnjusu, i pored protivljenja Rusije, usvojila rezoluciju u kojoj se osuuju zloini nacizma i staljinizma. U rezoluciji se poziva da se 23. avgust (datum kada su 1939. godine SSSR i Nemaka potpisali Ugovor o nenapadanju sa tajnim protokolom) proglasi za Dan seanja na rtve nacizma i staljinizma u Evropi (OEBS osudio zloine nacizma i staljinizma uprkos ruskom bojkotu 2009.). Antitotalitarne rezolucije evropskog parlamenta koje sugeriraju istororodnost komunizma i nacizma ve samim tim briselizuju i titoizam. S obzirom na paralelnu postupnu sinhronizaciju seanja u udbenicima istorije unutar EU, da li treba oekivati samo pamenje titoistikog antistaljinizma (kao prvog virusa unutar socijalistikog bloka), a ne i njegovih socijalnih uinaka? Verovatno, jer ako se nastavi dananji antitotalitarni kurs tokom vremena e samoupravni titoizam biti trivijalizovan kao obini boljevizam, istovetan sa brenjevizmom i kadarizmom. Tranzicijsku pravdu prate tranzicijski imperativi seanja. Uz podrku domaih konzervativaca i liberala treba oekivati da slubeni poredak seanja EU dodatno banalizuje titoizam, demonizujui ga ne kao samoupravni socijalizam nego kao totalitarni komunizam. Osnovano je pretpostaviti da to je drava vazalnija, to e se morati revnosnije dokazivati i u briselizaciji prolosti. Ali ni ovaj proces nije izvesan. Ukoliko EU ostane pre svega interesna zajednica, tj. zona slobodne trgovine, Brisel e biti manje zain-

Memento
teresovan za glajhaltovanje prolosti. to bude vie jaalo politiko jedinstvo EU, to e usklaivanje prolosti biti vanije. Grubo reeno, slika prolosti e se bre ili sporije menjati u zavisnosti od toga da li e prevladati ekonomska ili politika komponenta jedinstva EU. Bilo kako bilo, teko je oekivati da e samo naizgled demokratska pluralizacija prolosti, iza koje se skriva neravnomerna, ali uporna standardizacija i ablonizacija kulture seanja EU, podstai objektivnije i celovitije sagledavanje prirode titoizma. Nee biti smetnja doterivanju u korak seanja ak ni to ako Tito ostane u Kui cvea. Verovatno vladajui krugovi u Srbiji nee morati izmetati Tita kao to su to uinili Bugari kada su uklonili G.Dimitrova iz istoimenog mauzoleja 1990. Ali ne zbog toga to ga vie potuju, nego zato to se Tito bolje moe instrumentalizovati nego Dimitrov. Moda e ta prilika biti ve 2011. ako Beograd postane domain Samita nesvrstanih. Kao to ruski kapitalizam ne izmeta Lenjina iz mauzoleja, jer je ovaj prokrio Rusiji put ka super sili, tako su i srpski i hrvatski politiari svesni da je rizino odrei se Tita, jer je bio brend svetski ugledne Jugoslavije iji smo delovi nekada bili. Da li onda treba oekivati progresivnu demonizaciju i trivijalizaciju jugoslovenskog socijalizma, ali moda ne i Tita, jer e on verovatno biti pamen kao disident socijalizma i kao svetski ugledni dravnik? Teko je rei. Upotreba Tita nepredvidiva je u istoj meri u kojoj je seanje na njega danas ambivalentno.

Prof. dr. Todor Kulji predaje sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. lan je Savjeta Novog Plamena.

Izvori i literatura:
Golubovi, Z, Spasi,I, Pavievi,. 2003: Politika i svakodnevni ivot - Srbija 1999-2002, Beograd, IFDT. Golubovi, Z. 2003: Promene u Srbiji 2000.godine: uzroci oekivanja, postignua, u Golubovi Z., Spasi,I.,Pavievi,., Politika i svakodnevni ivot: 25-55. Ili, V. 2002: Prevladavanje prolosti u Vojvodini, Zrenjanin, Gradska bibl. .Zrenjanin. Kako ti se danas zove ulica? 2009: Press Online 4.10.2009. Maknite ime zloinca Tita s ulica u Italiji 2009: Livno Online 10.10.2009. OEBS osudio zloine nacizma i staljinizma uprkos ruskom bojkotu 2009: Danas 4. 07. 2009. Park prijateljstva 2004: u Lexikon Yu mitologije, http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=5712 Preimenovanje ulica ogorilo Hrvate u Plakom 2005: Vjesnik 23 oujka 2005. Rezolucija 1481. Parlamentarne Skuptine Saveta Evrope od 26. januara, 2006 o meunarodnoj osudi zloina totalitarnih komunistikih poredaka http://www.facebook.com/topic.php?uid=8582788315&topic=3919 Spasi, Ivana 2003: Seanje na nedavnu prolost, u Golubovi,Z., Spasi,I.,Pavievi,., Politika i svakodnevni ivot 99-141. Schwandner- Sievers, Stephanie/Strhle, Isabel 2007: Der Nachhall des Sozialismus in der albanischen Erinnerungskultur im Nachkriegskosovo, in Brunbauer, U.,Troebst,S. hg. Zwischen Amnesie und Nostalgie: Die Erinnerinung an den Kommunismus in Sdosteuropa, Kln, Bhlau 217-237. Toovi I., Dikovi. J. 2009: Desetak beogradskih naselja s Titovom ulicom 2009: Danas 22.4.2009. Velikonja, M. 2008: Titostalgia - A Study of Nostalgia for Josip Broz, Ljubljana, Mirovni intitut.

Memento

167

Socijalni pokreti u Latinskoj Americi u drugoj polovini dvadesetog stoljea

mr.sc. Marin Jurjevi OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVIH SOCIJALNIH POKRETA U LATINSKOJ AMERICI Ukoliko situaciju socijalnih pokreta unutar Latinske Amerike druge polovine dvadesetog stoljea odredimo, prije svega, odnosima zavisnosti - vidjet emo da se ta zavisnost reflektira i na strukturu onih snaga koje se suprostavljaju svakoj revolucionarnoj promjeni. Stvaranje domae dominantne klase unutar jednog ireg odnosa zavisnosti o vanjskoj metropoli, unutar odnosa gdje je i sama vladajua klasa zavisna - izaziva specifine oblike strukturiranja onih slojeva koji spadaju u kategoriju ugnjetenih. Poto dominirajue klase u zavisnim drutvima podravaju oblike vlastite zavisnosti (o vanjskoj metropoli), kao jedini garant zadravanja svoje vladajue pozicije unutar nacionalnih razmjera, tada je i akcija na ruenju njihove dominirajue uloge nuno upuena na ire podruje sukoba s vanjskim faktorom. A to dovodi do internacionalizacije klasnih (socijalnih) konflikata na ovom podruju.Nas ovdje, prije svega, zanimaju neki suvremeni oblici socijalnih pokreta u Latinskoj Americi. Kada govorimo o socijalnim pokretima u Latinskoj Americi, tada moramo poi od injenice da su se tijekom druge polovine dvadesetog stoljea (iji miris i dalje estoko osjeamo) uvjeti socijalnih konflikata u Latinskoj Americi bitno izmijenili. Na taj nain, umnogome je odreen i sam karakter tih pokreta. Povezanost represivnih aparata na ovom podruju s transnacionalnim financijskim grupama, iji je pritisak poprimio radikalne forme, otro je utjecala na strukturiranje tradicionalnih kanala artikulacije (uobliavanja) politikih interesa - kao to su sindikati i klasine politike stranke, podreujui ih najee svojim interesima. Kao posljedica tih procesa javile su se i nove forme (novi oblici) izraavanja socijalnog otpora (oponiranja). Radi se o sadrajnim i pojavnim promjenama unutar tih socijalnih gibanja, odnosno o novim formama svakodnevne borbe i otpora. irina tih formi karakterizira sutinu otpora kao odgovor na sustavno ugroavanje osnovnih interesa gotovo svih socijalnih skupina (osim privilegirane manjine odabranih). Povlatena manjina izvlai korist i svoje interese najee ostvaruje i titi kroz razliite oblike otvorenih ili prikrivenih diktatura (ili autokratskih modela vladanja). Ono to je za nas interesantno jest injenica da je karakter otpora takvoj (nepodnoljivoj) stvarnosti veoma razliit unutar pojedinih podruja Latinske Amerike. Gradski socijalni pokreti su u svakom sluaju novijeg datuma (povijesno gledajui) u Latinskoj Americi. Za nas je, moda, ovdje najinteresantnije povezati ih s dosadanjim iskustvima socijalnih pokreta unutar Latinske Amerike - koji, inae, nisu bili oslonjeni na Grad (nisu nosili urbani predznak). Upravo je ile bio onaj primjer koji je donio iskustvo jedne nove komponente revolucionarnog pokreta u Latinskoj Americi. Prije svega se radi o pojavi znaajne mase (graana) organiziranih

168 unutar tzv. divljih naselja. Dakle, na odreen nain, ilegalno u odnosu na vaeu strukturu i propisanu nomenklaturu. Formira se specifian pokret nazvan pokret naseljenika (movimiento de los pobladores). GRADSKI SOCIJALNI POKRETI ISKUSTVO ILEA Unutar ovog pokreta koegzistirale su razliite politike tendencije korespodentne najznaajnim politikim strujanjima u ileu - od demokrana, preko Pokreta revolucionarne ljevice (Movimiento de Izquierda Revolucionaria - MIR) pa do Allendeovog Narodnog jedinstva (Unidad Popular). Na rubu tzv. upostavljenog reda formiraju se narodni logori (campamentos populares). U stvari, radilo se o gradskom teritoriju koji je bio ilegalno zauzet (okupiran) od strane naroda te se, na odreen nain, moe govoriti o raanju ili uspostavjanju novih naselja koja imaju karakter narodnih etvrti (ili narodnih predgraa - poto se uvijek radilo o zonama koje su opkoljavale centralnu jezgu grada). Ta naselja ne javljaju se samo na otrom rubu uspostavljenog reda nego i protiv uspostavljenog reda (traei njegovu radikalnu izmjenu). Okupacija gradskih terena javlja se u ileu od 1964. godine - kada na izborima trijumfira Kranska demokracija (Democracia Cristiana). Demokrani, koji su bili nesposobni da apsorbiraju rastue socijalne zahtjeve - odgovaraju policijskom represijom s direktnim ciljem da se pokret zaustavi, zakoi. Dodue, demokrani su pokuali realizirati jedan svoj program kao alternativu postojeem pokretu - odnosno, trebalo je realizirati plan stvaranja tzv. hitnih nastambi. Taj plan bio je poznat pod imenom Operation sitio - ali je veoma brzo propao. U tim narodnim kvartovima (barrios populares) uspostavljaju se razliiti oblici samoorganiziranosti s ciljem samostalnog rjeavanja pitanja sigurnosti, discipline i pravde. Izmeu ostalog, formiraju se nadzorni komiteti (comites de vigilancia), oblici Narodne milicije (Milicias Populares), radnike brigade (Brigadas de Trabajadores), komiteti nezaposlenih (Comites de Parados), zdravstvene brigade (brigadas de sanidad) itd. Dolazi do pojave svojevrsnog samoupravljanja u kolama unutar tih naselja. Uspostavljaju se institucije narodne pravde (justicia popular)...koje

Memento
imaju vano znaenje u oblikovanju svakodnevnog ivota u tim naseljima. Tako je npr. alkohol, u veini naselja, bio strogo zabranjen, a alkoholizam strogo kanjavan uz obvezatnu reedukaciju prekritelja uspostavljenih pravila i normi. Osim ove problematike, unutar naselja se postavlja i pitanje borbe protiv kulturnog konzervatizma koji je bio na djelu izvan naselja - odnosno, instaliran u drutvu od strane programera postojeeg racionaliteta. Kulturna revolucija je ipak bila svedena na politike oblike osmiljavanja ivota u ovim naseljima - a ne na stvaranje novih koncepata kulture u irem smislu. Iako su tu pomaci (u stvarnosti) bili slabani zanimljiv je bio pokuaj animiranja ena putem Centara domaica (Centros de Amas de Casa)...s obzirom na tradicionalno podreen poloaj ena u latinskoamerikom (maistikom) drutvu. Stranke politike ljevice ne reagiraju na jednak nain u odnosu na ovaj pokret. Komunistika partija (Partido Comunista) i Socijalistika partija (Partido Socialista) baziraju svoje djelovanje i svoje akcije unutar onih okvira koji odreuju i politiku akciju Demokrana (na vlasti)...dok, s druge strane, Pokret revolucionarne ljevice (MIR) prihvaa koncept oruane borbe (nasilje). Naime, Pokret revolucionarne ljevice smatra da se nasuprot represivnog buroaskog (autokratsko-diktatorskog) aparata treba inicirati masovni otpor (koji ne iskljuuje ni primjenu nasilnih metoda). Pod impulsom (i u rascjepu dihotomije) - izmeu ove dvije razliite orijentacije (potivanja demokratskih pravila politike igre i zahtjeva za direktnom akcijom mimo uspostavljenih legalnih kanala i institucija - kao jedinog puta izraavanja politikog aktivizma i politike volje) odvijat e se i pokret okupiranja terena i formiranja narodnih naselja. Neposredno uoi izbora 1970. godine - urbano pitanje tako postaje jedno od temeljnih pitanja socijalne borbe u ileu. Karakter nasilja kojeg poraa tadanja situacija otvorit e revolucionarnoj ljevici (MIR) mogunost jaeg utjecaja na one pokrete koji su inae bili karakterizirani specifinim nejasnim oblikom organiziranosti (i ba tada revolucionarna ljevica postavlja pitanje stranake organiziranosti na prvo mjesto). Prvi valovi okupacije od strane naroda izazvali su estoku reakciju institucija vlasti tijekom 1969. i 1970. godine. Uglavnom se radilo o sukobu specijalnih policijskih postrojbi s tzv. revolucionar-

Memento
nim borcima (militantes revolucionarios) - koji se organiziraju unutar samog pokreta. Demokrani, suoeni s nemogunou zaustavljanja tog pokreta (naroda sa socijalne margine) - a kako u potpunosti ne bi izgubili svoju socijalnu bazu - i sami se pokuavaju ukljuiti u pokret. Kada na vlast dolazi Allendeova Vlada narodnog jedinstva - oko 10% stanovnika Santiaga (tada je on imao oko 300,000 itelja) bilo je organizirano u okviru takvih okupiranih naselja. Zanimljivo je da nova, Allendeova vlada, koi daljnju okupaciju - i izrauje program tzv. socijalnih nastambi. Iako logori nisu postali jezgro istinske kulturne transformacije - oni su, ipak, sa svim onim to su novog donijeli, predstavljali znaajan izvor socijalnih (i kulturolokih) promjena, naravno, u odreenim (limitiranim) aspektima, sluajevima i dometima. Ta socijalno-inovatorska praksa u logorima, a vezano za institucije narodne pravde itd. - zamire nakon pobjede Allendeove ljevice, poto nova vlast razara tu strukturalnu logiku okupiranih naselja - obuhvaajui je svojim socijalnim programima i institucijama. Tamo gdje Drava nema dovoljno utjecaja ili dovoljno moi - zadrava se stara struktura. Pokret naseljenika se sada, objektivno, artikulira na taj nain da, s jedne strane, postaje dio politike nove vlasti (i uklapa se u nju - ona ga upija) koja namjerava zadovoljiti postojee kolektivne potrebe - a s druge strane, sam pokret postaje, u novim uvjetima, izrazit faktor socijalne mobilizacije koja je neophodna da bi se osvojili i oni centri moi koji su bili bliski dravi (i njenoj administraciji) - a suprostavljali su se ovakvoj politici. Ipak, generalno gledajui, osim kod onih naselja koja su pod direktnim utjecajem Pokreta revolucionarne ljevice (MIR) - veza pokreta naseljenika s organiziranom radnikom borbom bila je veoma slaba. Praksa ivljenja u naseljima koja su bila pod utjecajem Pokreta revolucionarne ljevice bila je usko vezana uz revolucionarnu akciju tog pokreta, tako da je dolazilo i do nasilnih zauzimanja tvornica, formiranja tzv. Komiteta koordinacije izmeu naseljenika i radnika i slino. Zanimljiva je bila i pojava Cordonesa, narodnih organizacija radnika u industrijskim zonama Santiaga - koji su povezivali radnike svih tvornica u odreenim djelovima grada sa svrhom organiziranja proizvodnje i preuzimanja tvornica u svoje ruke. Prvi cordon se pojavio (za vrijeme Allendeove vladavine) u srpnju 1972., ali je trajao vrlo kratko. U vroj formi obnavljaju se u svibnju i lipnju 1973. s primarnim ciljem organiziranja obrane (pred naletom puistike desnice), distribucije i na dosta niskoj razini - politike organizacije. Politika je akcija, ukoliko je i postojala, na podruju okupiranih zona bila u direktnoj sprezi s aktivnou ve formiranih i organiziranih (stranakih) politikih snaga. Iako su dugo tzv. marginalni sa rubova drutva bili proglaavani novim revolucionarnim subjektom Latinske Amerike - praksa je pokazala da oni, sami po sebi, izvan vezanosti za odreene etablirane (organizirane) politike snage - nisu bili sposobni odigrati neku veu politiku ulogu, iako su njihov sponta-

169 nitet, autohtonost i direktna akcija oplemenili mnoge sterilne i okotale politike pokrete i stranke Latinske Amerike. OD POKRETA PREDGRAA DO URBANE GERILE Represija, na koju su ovi pokreti okupacije gradskih teritorija, ili tzv. pokreti predgraa, bili pokuaj odgovora (ali, najee, ne i artikuliranog do razine politikog osvjeivanja samog pokreta), pokuala je pronai nove modalitete proteiranja one stvarnosti koja je reproducirala postojee stanje. Sam periferijski tip latinskoamerikog kapitalizma, odreen specifinom socijalnom strukturom, uvelike je odreivao i bit pokreta koji mu se postavljaju nasuprot. Uvjeti ivota koji su individuu sveli na razinu golog preivljavanja postavili su imperativ organizirane socijalne borbe, organiziranog otpora protiv takve vrste redukcije koja dokida elementarne uvjete ljudskog (dostojanstvenog) ivljenja. Utoliko e se i ovi pokreti javiti kao pokuaj (ma koliko heterogen) artikulacije interesa ugroenih slojeva drutva koji e se suprostaviti postojeem racionalitetu represije. Periferijska industrijalizacija izazvala je ogromne migracije sa sela prema gradu, stvarajui od centralnih nacionalnih gradova Latinske Amerike specifine zone politikog naboja kao direktnu posljedicu koncentracije totalno osiromaenih dijelova stanovnitva. Iz te injenice proizii e i fenomen predgraa. U predgraima Bogote, poetkom osamdesetih godina prolog stoljea, ivi 30% stanovnitva, predgraima Lime 60% stanovnitva, predgraima Caracasa 70%, a neki gradovi, sami po sebi, gotovo u potpunosti poprimaju karakter predgraa. U gradu Buenaventuri npr., na zapadu Kolumbije, u predgraima ivi ak 80% stanovnitva. Kakva je socijalna struktura stanovnika tih predgraa? Ona je arolika, ali sve stanovnike povezuje injenica da su nezaposleni ili poluzaposleni. Tako je 1977. godine 50% latinskoamerikog gradskog stanovnitva zaraivalo manje od minimalno potrebne nadnice za osiguranje gole reprodukcije ivota. Prosjeno 3,5 osobe iz jednog domainstva trebale su raditi kako bi domainstvu bio osiguran egzistencijalni minimum. Stanovnici predgraa su esto po individualnim interesima razjedinjeni, jer se bave poslovima koji su izvan postojeih organiziranih formi rada. Njihov konflikt, kao cjelini, s dominirajuim sustavom zajedniki je samo aspekt teritorijalne povezanosti. (Naime, ta je struktura specifina i ponajee tipina samo za Latinsku Ameriku, jer se radi o skupinama npr. ulinih glazbenika, zabavljaa, istaa cipela, volontera na ogromnim smetitima itd., tako da je izvan Latinske Amerike teko nai slinu strukturu onih koji nastanjuju ta predgraa - samo u uvjetnom smislu pojma predgraa, poto su to nerijetko samo pokretni obrui koji steu grad bez osnovnih popratnih oblika i sadraja koji karakteriziraju neku nastambu). Unutar ovakve situacije javit e se i teorije o nunosti terora odozdo kao odgovora na teror odozgo.

170 Na tu direktnu akciju mase raunaju mnoge politike snage i tu esto nastaje problem. Povezivanje gradova u Latinskoj Americi s revolucionarnom borbom nalo je svoj poseban izraz u teoriji i praksi urbane gerile. Teorijska osnova te gerile po prvi put je sistematski izloena u djelu Abrahama Guillena Strategije urbane gerile (La estrategia de la guerrilla urbana, Montevideo 1966.) i usko je povezana uz pojavu Pokreta za nacionalno osloboenje (Movimiento de liberacion nacional) - Tupamaro. Inae, to je vano, to je bilo doba neposredno nakon unitenja pokreta Che Guevare u Boliviji (Nacionalno-oslobodilaka vojska - Ejercito nacional de liberacion - ENL) 1967., kada i otpoinje dekada gerilskih urbanih borbi koja se nadovezala na dekadu ruralnih gerilskih borbi. Sve te urbane akcije uglavnom su naile na otru reakciju represivnog aparata koji ih je vrlo brzo guio, poevi od tupamarosa, pa do akcija MIR-a u ileu, preko Revolucionarne narodne vojske (Ejercito revolucionario del pueblo - Montenerosi, peronisti itd.) pa do suvremenih gerilskih pokreta. U tom svjetlu zanimljiva je kasnija otra antiurbana orijentacija (koja se protee i do dananjih dana) nekih pokreta poput Sendero luminoso (Svjetla putanja - pokreta koji svoju teoriju i praksu bazira na kombinaciji promaoizma i stavova jednog od najznaajnijih marksista Latinske Amerike, peruanca Jose Carlosa Mariateguija, 1894-1930.) u Peruu. Iako je gradska gerila, donekle, bila reakcija na teoriju i praksu fokizma (koncepta uspostavljanja revolucionarnih arita iz koji se onda revolt trebao iriti i prenositi na iroke slojeve - a to je bilo u sreditu Cheove teorije revolucionarne akcije u Latinskoj Americi) sama je, najee, zavravala u neostvarivanju ambicija odigravanja upravo identine uloge revolucionarne jezgre ili arita. Oito je, kao to smo ve napomenuli, nova situacija zahtijevala i primjenu novih metoda negiranja postojeeg stanja. Tako se u ileu situacija mijenja. Vie nema lijeve opozicije kao jednog samostalnog oblika oponiranja postojeem-ve najmanje tri znaajne struje nastoje artikulirati svoju akciju nasuprot tada vladajuoj hunti, i to s bitno razliitih pozicija i s bitno razliitim ciljevima. To su bili: 1) Dio tzv. stare ili tradicionalne desnice koja nije bila zadovoljna. Naime, ovaj je sektor doivio krupne promjene na politikom planu i transformacije kojima je bio podloan bile su direktna posljedica agresivnog prodora nove desmice koja se bitno razlikovala od tradicionalne (gospodske) desnice. Naime, nova desnica u svom programu i djelovanju nosi anticrkveno i antikransko usmjerenje s bitnim karakteristikama nacistike ideologije (antisemitizam i sl.) i pozivanjem na paganizam. U uvjetima krize koja izbija u svoj estini 1983. dolo je, transformacijom ekonomskog sloma, do razbijanja i raspadanja socijalnog bloka koji je podravao diktaturu na vie dijelova. Tako je dolo do sukoba stare liberalne desnice i nove desnice koja je bila u ekspanziji. Tako se i stara desnica nala u opoziciji.

Memento
2) Blok poznat kao Demokratski savez (Alianza Democratica) u kojem su glavnu rije imali demokrani. Ovaj blok okuplja najznaajnije kadrove iz starog politikog sustava koji je prethodio dolasku Allendea na vlast (bili su na vlasti izmeu 1964. i 1970.). Kada je Allendeovo Narodno jedinstvo (Unidad Popular) osvojilo vlast - integrirali su se u opozicioni blok desnice. eljeli su eliminirati ljevicu zadravajui stari politiki model, bez pribjegavanja diktaturi. Nova desnica, koja se dijelom javila unutar ovih snaga i koja je zahtijevala ne samo eliminiranje vlade Narodnog jedinstva ve i eliminiranje postojeeg politikog sustava, nikada nije uspjela doi do jaeg izraaja. Pino chetov dravni udar su shvatili samo kao eliminiranje ljevice s vlasti - pa su se poslije i oni nali u opoziciji diktaturi vojne hunte, pokuavajui zauzeti pozicije sline nekim europskim slinim politikim (demokratskim) snagama (na neki nain koketirajui ak i sa socijaldemokratskim politikim tendencijama) - ali izriito odbijajui bilo kakvu suradnju s politikim snagama koje su unutar opozicije predvodili komunisti. 3) Blok Demokratski narodni pokret (Movimiento Democratico Popular - MDP) u kojem je glavnu snagu predstavljala Komunistika partija ilea. Ovaj se politiki blok formirao krajem 1983., a u javnosti je prisutan od poetka 1984. godine. Osim Komunistike partije tu su jo: Socijalistika partija (Partido Socialista - frakcija Almeyde), elementi nove ljevice iz ezdesetih godina, Pokret revolucionarne ljevice (Movimiento de Izquierda Revolucionaria - MIR), neke druge frakcije socijalista i politike grupe kranskog podrijetla koje su nekada participirale u Narodnom jedinstvu. Iako je ovaj blok dosta heterogen, moe se rei da on okuplja grupe i snage koje su politiki i vojno poraene 1973. godine - ali koje ne prihvaaju ideologijski poraz i pretendiraju povratku na stare pozicije (vlasti). Njih e u daljem tijeku razvoja situacije u ileu odbacivati kako snage diktature tako i demokrani, zatim tradicionalna desnica, ali i onaj dio koji e aspirirati na socijaldemokratske politike pozicije. Problem je, naime, bio u centralnoj ulozi komunistike opcije u tom bloku. Pitanje nasilja, inae, centralno je pitanje unutar ovog bloka, poto su u njemu dominirale snage koje su smatrale kako je nenasilan put osvajanja vlasti (Allende) kao koncept (i praksa) doivio svoj krah i doao do objektivnih granica 1973. godine - te su se ogranienja tog modela i iskusta Narodnog jedinstva, po njima, trebala kritiki preispitati. Tako e pozivanje na nasilje kao metodu dobrim dijelom odreivati pozicije unutar ovog opozicionog bloka to e dovesti do mnogih neprevladivih prijepora na ljevici - koja se sve vie unutar sebe dijeli na demokratsku i na radikalnu varijantu. ISKUSTVO NIKARAGVE Centralna je Amerika u drugoj polovini dvadesetog stoljea bila u sreditu interesa, i to prije svega zbog zbivanja u Nikaragvi i Salvadoru, ali i ire. Nikaragvanska je revolucija u svom politikom vidu (osvajanju vlasti) iznesena, to je interesantno, s ve-

Memento
inskim ueem studenata i neproleterskih radnika u njoj. Iako se revolucionarni procesi ne oslanjaju toliko na gradove koliko na prostore izvan njih, odaziv je bio daleko vei meu gradskim strukturama stanovnitva nego meu seljacima. Tabela uea u nikaragvanskoj revoluciji (socijalna struktura sudionika) izgleda ovako: Studenata....................................................... 29% Zanatlija............................................................. 22% Radnika,nadniara.............................................. 16% Slubenika......................................................... 16% Tehniara,strunjaka,profesora,uitelja..................7% Sitnih trgovaca......................................................5% Seljaka............................................................... 4,5% Ostalih............................................................... 0,5% 100,0% Odaziv je, oito, najvei bio meu slojevima koji su, najee, bili izloeni obaranju svoga socijalnog statusa i ope razine ivljenja. Dakle, meu onim strukturama stanovnitva, unutar zavisnog i periferijskog kapitalizma, koje su najee bile izloene traginoj perspektivi poluproletarizacije. U revoluciji, to se dobne strukture tie, sudjelovalo je izrazito mlado stanovnitvo. Meu sudionicima revolucije ak je 30% bilo mlaih od 20 godina. U trenutku politikog trijumfa ak 72% sandinistikih snaga nije bilo napunilo niti 25 godina. to se tie poginulih (u prvom dijelu izvoenja revolucije, odnosno u periodu do osvajanja vlasti), mladi su takoer u veini. U trenutku smrti ak 71% sandinista bilo je staro izmeu 15 i 24 godine. To je, inae, tri puta vie od uea ove dobne skupine u demografskoj strukturi Nikaragve (tog vremena) - u kojoj je ta dobna skupina tada inila jedva 20% stanovnitva. Naravno, specifinost ove revolucije odreena je i osobenou centralnoamerikog podruja i procesa koji su se odvijali unutar njega. Zato odnos prema nikaragvanskoj revoluciji ne moe biti uspostavljen, s obzirom na dosadanja europska revolucionarna iskustva, a naroito ne ukoliko se ve izgraene sheme pokuavaju prosto prenijeti u ovo (politiko) podneblje. Tako su trockistike snage (organizirane u vie manjih stranaka razasutih po zemljama Latinske Amerike), pozivajui se na strane modele, prigovarale sandinistima kako nemaju pravog socijalnog programa i da se nedovoljno jasno i odluno izjanjavaju za socijalizam. Posebno se pokuavaju izvesti teze o A vezi izmeu Sadinonova (Augusto Cesar) koncepta i pogleda na svijet i sadanjeg stanja u Nikaragvi - gdje se posebna teina stavlja na domorodako pitanje (pitanje Indiosa). KOZMIKI INDIOSI I RAZLIKE IZMEU SANDINISTA I FRONTA FARABUNDO MARTI Sve znaajnija uloga indiosa, kao autohtonog latinskoamerikog stanovnitva, u socijalnim pokretima tog podneblja - neupitna je injenica. to se Nikarag-

171 ve tie, polazi se od toga kako je na Kongresu Indiosa Latinske Amerike 1982. godine prevladala tzv. struja indiosa kozmiara nad marksistikom strujom i tu se, onda, pokuava uspostaviti kontinuitet izmeu Sandinova koncepta i te struje. U Latinskoj Americi su, inae, bile izraene struje unutar revolucionarnih gibanja koje su zagovarale takav koncept revolucije na ovom podruju unutar kojeg bi Indiosi (neki ih nazivaju i indijancima) predstavljali osnovni revolucionarni subjekt, a sama ta teorija je poprimila specifinu rasno-klasnu komponentu. Te teorije (koje imaju veze i s konceptom revolucije jednog od najznaajnijih marksistikih teoretiara Latinske Amerike - J.C.Mariategui ja) danas ponovno oivljavaju, a ponegdje, kao u Gvatemali, imamo i pokuaja njihove primjene u revolucionarnoj praksi. Ti tzv. Kozmiki Indiosi nisu pobornici klasne borbe, ve koncepcije koja priznaje velike planetarne sile kao odreujuu snagu u Svemiru. Tom je konceptu, navodno, bio blizak i Sandino koji je svoju borbu, prije svega, odreivao boanskim poticajem. Sandino je zaista bio teozof koji svoju akciju smjeta unutar djelovanja velikih duhovnih sila u Univerzumu. No, teko je izvoditi vezu izmeu suvremenog politikog trenutka u Nikaragvi i takvog Sandinovog gledita. Iako se Sandino uistinu izjanjavao protiv socijalnog karaktera njegova pokreta, i makar se u tom pogledu otro raziao s Farabundom Martijem (salvadorski revolucionar marksistike orijentacije i nekad bliski suradnik Sandina) - teko je ne priznati duboku socijalnu dimenziju njegove borbe, a jo je tee odricati danas sandinistima socijalni karakter njihove akcije i svih onih promjena koje su na djelu u Nikaragvi. Na temelju ovog pokuava se izvriti i komparacija izmeu sandinistikog pokreta danas i revolucionarnog pokreta u Salvadoru kojeg predvodi Front Farabundo Marti (Frente Farabundo Marti para la Liberacion Nacional). Najee, tu se radi o dogmatskom pristupu nikaragvanskim revolucionarnim zbivanjima i njihovom karakteru, i to ba s pozicija provjerenih modela revolucije koji ne doputaju otklone. esto se nastoji konfrontirati radikalnost salvadorskih revolucionara reformizmu nikaragvanskih voa revolucije (sredine osamdesetih godina prolog stoljea), pri emu se zanemaruju bitne razlike koje postoje unutar samih salvadorskih revolucionarnih snaga koje tvore Frente Farabundo Marti (sastavljen od vie razliitih politikih opcija). Te su razlike na drastian i tragian nain dole do izraaja u dogaajima oko ubojstva komandantice Ane Marije i samoubojstva komandanta Marciala (Marcial je bio prvi ovjek, a Ana Marija drugi ovjek Fuerzas Populares de Liberacion - Farabundo Marti - jedne od organizacija unutar Fronta. Radilo se o sukobu izmeu tvrde i meke struje unutar pokreta, nepomirljivih i pregovaraa. Marcial je bio blizak maoizmu i vezivao se uz tvrdu liniju, a Ana Maria je izjednaavana s umjerenima). Uostalom, socijalni sadraj promjena u Nikaragvi i smjer revolucionarnih preobraaja najbolje se moe testirati u odnosu na snage koje se takvom tijeku stvari stavljaju nasuprot.

172 ANTISOMOSIZAM Nakon trijumfa sandinista, nikaragvanska buroazija doivljava duboku krizu. Ta se kriza mogla uoiti jo za vrijeme sukoba sandinizma i somozisma. Od trenutka kada je Sandinistiki front za nacionalno osloboenje (Frente Sandinista de Liberacion Nacional), osamdesetih godina prolog stoljea, osvojio kontrolu nad polugama dravne vlasti - ta je kriza poprimila drastine razmjere. U periodu antisomozistike borbe o dobar dio buroazije bio je u opoziciji naspram Somo ze. Godine 1974. formiran je Demokratski savez osloboenja (Union Democratica de Liberacion - UDEL) na elu s Pedrom J. Chamorrom. Kada je Chamorro ubijen, buroazija jo intenzivnije staje u opoziciju naspram somozizma. Godine 1976. osniva se iroki opozicioni front (Frente Amplio de Oposicion - FAO). Jedna i druga organizacija imale su reformistike platforme. Trai se pacifistiki izlaz iz krize i oslonac na Sjedinjene Amerike Drave i Organizaciju amerikih drava (Organizacion de Estados Americanos - OEA). Ovaj buroaski opozicioni blok bio je bez ire podrke podreenih i potlaenih slojeva (klasa), koji su listom bili uz FSLN (sandiniste). Taj problem nedostatka narodne baze doi e jo vie do izraaja nakon trijumfa sandinista - naspram kojih buroazija takoer odlazi u opoziciju. Kao znaajna snaga koja bi nikaragvanskoj buroaziji trebala osigurati narodnu bazu - u tom trenutku u prvi plan izbija Crkva. Konflikt buroazije i sandinistikog pokreta (uz sva ogranienja rabljenja ovakvih tradicionalnih pojmova) bio je, u stvari, konflikt oko projekta novog drutva. Ono to se za buroaski blok realiziralo ili se tek trebalo realizirati - jest demokratska revolucija protiv (Somozine) diktature s ciljem uspostavljanja liberalnog kapitalizma baziranog na slobodnom poduzetnitvu. Nasuprot tome, za narodni blok - ono to se realiziralo ili se tek trebalo realizirati - bila je autentina narodna ili klasna revolucija orijentirana duboko antiimperijalistiki i antikapitalistiki, iji bi cilj bio uspostavljanje drutva baziranog na vlasti i interesima naroda. Nakon dolaska sandinista na vlast djeluju dva bazina bloka opo-

Memento
zicije sandinistikoj vlasti: 1) prvi, buroasko-reformistikog tipa i 2) drugi, onaj koji je direktno predstavljao somozistike snage. Obje ove grupe svoju unutarnju politiku slabost (koja je izraenija kod druge grupe) nadomjetaju internacionalizacijom svojih aktivnosti, tako da u to vrijeme vanjski faktor (Sjedinjene Amerike Drave) postaju za njih kljuan faktor. Somozistike grupe imaju svoj vlastiti politiki izraz preko organizacije La Fuerza Democratica Nicaraguense - FDN (Nikaragvanska demokratska snaga) koja je formirana 1981. Ovu organizaciju predvodi Steadman Fagoth - a okuplja Miskito Indiose iz frakcije Misurasata (Misurasata je organizacija s atlantske obale Nikaragve, formirana 1979. godine uz pomo FSLN - a koja se kasnije, jednim svojim dijelom, okrenula prema kontrarevolucionarnim pozicijama). Oni se nastoje u javnosti odrei somozistikog predznaka tvrdei kako se u stvari bore protiv komunistikog totalitarizma sandinista koji vode Nikaragvu u sovjetsku orbitu - to je ipak bilo nedovoljno da prekrije njihovo jasno prosomozistiko usmjerenje. Samom sukobu sa sandinistima ele dati unutarnji karakter prikrivajui veze s inozemstvom i ovisnost o inozemstvu (to je vrijeme estokih ideologijskih sueljavanja Reaganove administracije i sovjetskih interesa na tim prostorima). Istovremeno se sukobu eli dati iskljuivi karakter graanskog rata. Inae, somozistike snage uglavnom djeluju iz baza u Hondurasu, a jednim dijelom i iz Kostarike. FDN odbacuje bilo kakvu mogunost pregovaranja ili politikog sporazuma s FSLN - inzistirajui na vojnom rjeenju sukoba. S druge strane stoji reformistiki buroaski blok. Ovaj blok ukljuuje dva osnovna sektora koji se razlikuju po tome da li djeluju unutar ili izvan nikaragvanskog teritorija. Prvi objedinjuje buroaske frakcije okupljene u Vrhovnom savjetu privatnih poduzetnika (Consejo Superior de la Empresa Privada - COSEP) i u Demokratskom koordinativu (Ramiro Sacasa Guerrero). Drugi sektor (vanjski) sastoji se, u osnovi, od Demokratsko-revolucionarnog saveza (La Alianza Revolucionaria Democratica - ARDE) koji je oslonjen na vojne snage (manje od somozisti-

Memento
kih). Djeluju iz Kostarike, a na elu mu je Eden Pastora (uveni i legendarni Comandante Zero - nekadanji pripadnik najueg vrha sandinistikog vodstva koji se odmetnuo od sandinista i preao u neprijateljski tabor). ARDE se sastojala od nekoliko grupacija: Revolucionarnog fronta sandino (FRS - Frente Revolucionario Sandino - na elu s Edenom Pastorom), Nikaragvanskog demokratskog pokreta (MDN - Movimiento Democratico Nicaraguense - na elu s Alfonsom Robe lom) i jedne frakcije Misurasata predvoene Brookly nom Riverom (od ARDE se odvojila Nikaragvanska demokratska unija - La Union Democratica Nicaraguense na elu s Fernandom Chamorrom koji je, osim toga, predvodio Nikaragvanske revolucionarne oruane snage - FARN - Las Fuerzas Armadas Revolucionarias Nicaraguensas, prisajedinivi ih kasnije FDN-u, ija su snaga izvorno i bili). Antisandinistika opozicija je, dakle, bila veoma kompleksna, sloena i jedinstvena (bar to se ovih snaga tie) samo u jednome: u odbacivanju bilo kakve mogunosti pregovaranja sa sandinistima (FSLN). Oni su veliku nadu polagali u djelovanje Katolike crkve u Nikaragvi, koja je u najveem dijelu imala podudarne stavove s njihovim stavovima - i koja je sebe takoer smatrala opozicijom u odnosu na sandinistiku vlast prigovarajui joj totalitarizam. militarizam, prokomunizam, ugroavanje indiosa na atlantskoj obali itd. Stoga se i oni pozivaju na unutarnju pobunu, graanski rat itd. U to vrijeme je povezivanje sandinistike vlasti s tadanjim SSSR-om bila jedna od kljunih karika ideologijske borbe. Tako je Robelov Nikaragvanski demoratski pokret - MDN tada javno priopavao: ruski imperijalizam ima jednu vojarnu u Centralnoj Americi; glavni grad - centar terora: Managvu i 138,000 kilometara kvadratnih zemlje preko kojih rasprostire svoje pipke na Salvador, uznemirava i sije sjeme terora u Hondurasu i Kostariki. Dunost je svakog Nikaragvanca, svakog Centralnoamerikanca, svakog Amerikanca, svakog ljudskog bia koji i dalje eli biti zbilja slobodan da upregne sve snage kako bi sprijeio napredak porobljavanja marksistiko-lenjinistike diktature. KATOLIKA CRKVA I REVOLUCIONARNA GIBANJA U NIKARAGVI Reformistiki buroaski blok, u to vrijeme, ukljuuje, na unutarnjoj razini, iznad svega odreene djelove katolike hijerarhije predvoene nadbiskupom Managve Miguelom Obandom y Riverom - ujedno i predsjednikom Episkopalne konferencije (Conferencia Episcopal). Naravna stvar, i u Katolikoj crkvi u Nikaragvi postoje unutarnja strujanja i, uostalom, ono to se naziva narodnom crkvom. Crkva je veoma znaajan element zbog toga jer buroazija nema baze u narodu - te ona preuzima ulogu okupljanja naroda na opozicionim programima. Ta nunost stvaranja hegemonije nad masom je veoma bitna. Nju preuzima Crkva u Nikaragvi zajedno s funkcijom predvodnika opozicije. Akcija ovog dijela Katolike crkve u Nikaragvi izrazito

173 je politika, budui da joj je cilj promijeniti odnos snaga izmeu buroaskog bloka (njegovog reformistikog krila) i narodnog bloka. Cilj je, dakle, tada (osamdesete godine prolog stoljea) bio - odvojiti sandinizam od podrka masa. Naravno, to je prikriveno zahtjevom za demokracijom, punim pluralizmom itd. Utoliko se Crkva u Nikaragvi, u tom burnom razdoblju nadolazeih revolucionarnih promjena, otvoreno stavila na stranu onih koji su bili kontra relativno radikalnih zahtjeva koja su ta gibanja, kao svoju politiku i socijalnu platformu, sadravala u konkretnom djelovanju sandinista. U isto vrijeme, Crkva se unutar sebe obraunava sa svojim tzv. lijevim, narodnim krilom, tako da ta hijerarhija istovremeno predvodi borbu prema vani (usmjerenu prema sandinistikom FSLN) i prema unutra (usmjerenu prema vlastitim redovima - unutar kojih su se, po njima, odreene crkvene snage previe pribliile socijalnom konceptu marksizma). O ulozi Crkve u to vrijeme - u Nikaragvi, govori i Izvjetaj organizacije Pax Christi Internacional: Crkva politike opozicije nam izgleda iskljuivo vezana za politiku Socijal-kranske stranke (Partido Social Cristiano) i Udruenja poduzetnika (COSEP).Crkva takoer igra vanu ulogu u amerikoj strategiji koja cilja destabilizaciji i ruenju sandinistike revolucije. Na opoziciji se pretendira, ili se neprestano inzistira, kako je FSLN odabrao Katoliku crkvu kao privremenog saveznika da bi poslije, u budunosti, provodio antiklerikalnu politiku. Svejedno; u svjetlu najnovije evolucije moemo se zapitati nije li sve to upravo obratno od onoga kakvim se eli prikazati. Naime, ini nam se da se dio Crkve koji je sada u opoziciji u poetku bio pridruio FSLN-u i to iz taktikih razloga, s ciljem da naknadno provede svoj kransko-demokratski projekt... (PAX CHRISTI INTERNACIONAL, Derechos Humanos. Informe de la Mision Nicaragua, Octubre de 1981.) UMJESTO ZAKLJUKA Zbog svega navedenog teko je govoriti o Nikaragvi i uope problemu revolucionarnih promjena na tlu Latinske Amerike ablonski, bez iscrpnijeg uvida u specifinost svake latinskoamerike zemlje ponaosob. Ukoliko govorimo o urbanom i ruralnom aspektu socijalnih pokreta na ovom podruju, teko je napraviti otru podjelu meu njima. Najee se radi o dva aspekta istog procesa koji u odreenim momentima vie akcentira ovu ili onu svoju dimenziju unutar svojeg cjelovitog kretanja i razvoja. Tek promatrajui ove procese iz latinskoamerikog, a ne iz nekog drugog (recimo europskog) rakursa, moi emo, eventualno, doi i do sagledavanja sutine tih gibanja. Optika naeg gledanja, dakle, ne moe biti podeena samo na osnovu unaprijed zadanih ideologijskih parametara, koji su gotovo uvijek rezultat nekih revolucionarnih iskustava iz tue prolosti i koja su se uglavnom odvijala u sasvim drugim povijesnim okolnostima, u sasvim drugim geografskim ambijentima i tradicijama.

Mr.sc. Marin Jurjevi je sociolog i saborski zastupnik SDP-a.

174

Memento

Srp i eki utisnuti na elu vaeg djeteta

SALVADOR ALLENDE GOSSENS 1908.-1973.
Prije 40 godina postao je predsjednik ilea i zapoeo demokratske socijalistike reforme, a 11. rujna 1973. svrgnut je u puu koji je reirala amerika CIA.

Ulomak iz knjige Ubijanje nade (Killing Hope) Williama Bluma

ada je predani marksist Salvador Allende doao na tri posto od pobjede na ileanskim predsjednikim izborima 1958, Sjedinjene Drave su odluile da se sljedei izbori 1964. ne mogu prepustiti sudbini, ili demokraciji. Washington je to shvatio vrlo ozbiljno. Na poetku rada administracije predsjednika Kennedya 1961. ustanovljeno je izborno povjerenstvo, sastavljeno od najviih dunosnika Ministarstva vanjskih poslova, CIA-e i Bijele kue. U Santiagu je uspostavljeno paralelno povjerenstvo sastavljeno od ljudi iz ambasade i CIA-e. Intervencija vlade SAD-a u ileu 1964. je bila napadna i gotovo besramna, rekao je jedan obavjetajni asnik strateki postavljen u to vrijeme. Slali smo ljude na sve strane, veinom iz Ministarstva vanjskih poslova, ali takoer i CIA-e, i to pod svakakvim krinkama. Sveukupno, do 100 amerikih tajnih agenata je bilo posveeno operaciji. Poeli su postavljati temelje za godinama udaljene izbore, otkrilo je istrano povjerenstvo Senata, uspostavljanjem operativnih odnosa sa kljunim politikim strankama i stvaranjem propagandnih i organizacijskih mehanizama sposobnih za utjecanje na kljune dijelove stanovnitva. Poduzimani su projekti za pomo obuavanju i organiziranju anti-komunista meu seljacima, stanovnicima slumova, sindikalno organiziranim radnicima, studentima, medijima, itd. Nakon usmjeravanja sredstava prema nekolicini ne-ljeviarskih stranaka, izborni tim se naposljetku odluio za ovjeka centra, Eduarda Freia, kandidata Kranske demokratske stranke, kao najizglednijeg da sprijei dolazak Allendea na vlast. CIA je financirala vie od pola ukupnih trokova kampanje stranke, to je jedan od razloga zato je Agencijina cjelokupna izborna operacija prema procjenama otetila ameriku dravnu riznicu za 20 miliona $ - mnogo vie po birau nego kampanje Johnsona i Goldwatera zajedno te iste godine u Sjedinjenim Dravama. Veina potronje je bila usmjerena na propagandu.

***** Operacija je uspjela. Uspjela je iznad oekivanja. Frei je dobio 56 posto glasova prema Allendeovih 39 posto. CIA je smatrala kampanju anti-komunistikog zastraivanja najuinkovitijom akcijom, zabiljeilo je povjerenstvo Senata. To je bila taktika usmjerena prvenstveno prema ileankama. Stvari su se odvile tako da je Allende pobijedio Freia za 67,000 glasova kod mukaraca (u ileu mukarci i ene glasaju odvojeno), ali je kod ena Frei ostvario prednost od 469,000 glasova... dokazujui, jo jednom, s kakvom izuzetnom lakoom se moe manipulirati miljenjem masa, u svim drutvima. to je to u vezi Salvadora Allendea zahtijevalo svu tu grozniavu aktivnost? Kakvu prijetnju je predstavljao ovaj ovjek protiv koga su primijenjeni veliki tehniki i ekonomski resursi najjae svjetske nacije? Allende je bio ovjek iji je politiki program, kako ga opisuje izvjetaj povjerenstva Senata, bio preraspodjela dohotka [dva posto populacije je dobivalo 46 posto dohotka] i preoblikovanje ileanske ekonomije, poevi s nacionalizacijom glavnih industrija, posebno kompanija bakra, znaajno proirenje agrarne reforme i poboljanje odnosa sa socijalistikim i komunistikim zemljama. Kreatori amerike politike su mogli od ovjeka predana takvom programu oekivati da e povesti svoju zemlju na put neovisan od prioriteta vanjske politike SAD-a i multinacionalnih kompanija. (Kao to je njegov kasniji predsjedniki mandat potvrdio, isto tako je bio neovisan i od bilo koje druge zemlje.) ***** Ne vidim zato trebamo stajati sa strane i gledati kako zemlja postaje komunistika zbog neodgovornosti vlastitog naroda. Tako je govorio Henry Kissinger, glavni savjetnik predsjednika SAD-a za pitanja nacionalne sigurnosti. Bilo je to 27. lipnja 1970, na sastanku Odbora Vijea za nacionalnu sigurnost (odbor za tajne operacije - nap. prev). Narod koji je Kissinger sumnjiio za skoranju neodgovornost bili su ileanci, za koje se bojao da bi konano mogli izabrati Salvadora Allendea za svog predsjednika. Sjedinjene Drave nisu stajale prekrienih ruku. Na

Memento
ovom sastanku dan je pristanak za poveanje sredstava za anti-Allende operaciju kvarenja, koja je ve bila u tijeku, u iznosu od 300.000 $. CIA je uvjebavala svoju dezinformacijsku teku artiljeriju na ileanskom izbornom tijelu, ispaljujui projektile na kojima je bilo ispisano : Pobjeda Allendea znai nasilje i staljinistiku represiju.

175

orijentirane inercije ileanske vojske.) Zajamena im je puna podrka Sjedinjenih Drava, osim izravne vojne intervencije. Neposredna zapreka s kojom su se asnici suoili je bilo odluno protivljenje vrhovnog zapovjednika vojske, Renea Schneidera, koji je zahtijevao da se potuje ustavni proces. Morao je biti uklonjen. U rano jutro 22. listopada CIA je dala sterilizirane strojnice i streljivo pojedinim urotnicima. (Ranije su dali suzavac.) Tog istog dana Schneider je smrtno ranjen u pokuaju otmice (ili otmice) na putu na posao. Baza CIA-e u Santiagu je brzojavila u sredinjicu da je general ustrijeljen istom vrstom oruja koju je dostavila vojnim urotnicima, iako je Agencija kasnije pred Senatom tvrdila da stvarni atentatori nisu bili oni isti kojima je dala oruje. Atentat nije pomogao namjeri urotnika. Samo je posluio okupljanju vojske oko ideje ustavnosti, a vrijeme je istjecalo. Dva dana kasnije ileanski Kongres je potvrdio Salvadora Allendea. 3. studenog je stupio na dunost Crna propaganda je bila primijenjena kako bi oslabila Alpredsjednika. lendeovu koaliciju i potporu irei razdor izmeu KomuSve je bilo spremno za sukob dvaju eksperimenata. Jenistike partije i Socijalistike partije, glavnih lanova kodan je bio Allendeov socijalistiki eksperiment usmjealicije, te izmeu Komunistike partije i [dominantno koren na podizanje ilea iz gliba nerazvijenosti i ovisnosti, munistike] CUTCh. te bijede zbog oskudice. Drugi je bio, kako ga je ravnaIpak, 4. rujna Allende je osvojio veinu glasova. 24. listelj CIA-e William Colby kasnije oznaio, prototip ili labotopada, ileanski Kongres se trebao sastati kako bi izaratorijski eksperiment za isprobavanje tehnika velikih fibrao izmeu njega i drugoplasiranog, Jorgea Alessandria nancijskih ulaganja u nastojanju da se diskreditira i srui iz Konzervativne nacionalne stranke. Po tradiciji, bilo je sivlada. gurno da e Allende postati predsjednik. Iako je bilo nekoliko znaajki ovog eksperimenta koje Sjedinjene Drave su imale sedam tjedana da sprijee su bile specifine za CIA-u, u cjelosti je to bila moda i najnjegovo stupanje na dunost. 15. rujna predsjednik Niraznovrsnija intervencija koju su Sjedinjene Drave ikada xon se sastao s Kissingerom, ravnateljem CIA-e Richarpoduzele. Usput je uvedena nova rije u jezik: destabilidom Helmsom i dranim tuiteljem Johnom Mitchellom. zacija. Helmsove vlastorune zabiljeke sa sastanka su postale Niti matica, niti vijak nee stii do ilea pod Allendeslavne: 10 posto ansi, moda, ali spasimo ile! ... bez om, upozoravao je ameriki veleposlanik Edward Korry zabrinutosti za povezane rizke ... raspoloivo 10,000,000 prije potvrde. ileansko gospodarstvo, izvanredno ovis$, i vie ako bude potrebno... neka gospodarstvo vriti. no o Sjedinjenim Dravama, bilo je slaba toka zemlje na Odbor 40 je odobrio sredstva za koju je bilo lako udarati. Tijekom sljepodmiivanje lanova ileanskog dee tri godine novi programi vlade Doktrina, pomno Kongresa kako bi glasali za AlessanSAD-a za pomo ileu su se vrlo brzo dria, no od toga se uskoro odustalo i iznenadno smanjili i gotovo nestali; uzgajana desetljeizbog neizvedivosti. Pod snanim prislino se dogodilo i sa zajmovima Izma, dakomunisti tiskom Richarda Nixona, ameriki vozno-uvozne banke SAD-a i Meuamogu doi na vlast napori su usmjereni na poticanje imerike razvojne banke, u kojoj su leanske vojske da izvri dravni udar SAD praktiki imale pravo veta; Svjetsamo putem snage i i otkae glasovanje u Kongresu. U isska banka nije uope odobravala noobmane, da oni moto vrijeme, Nixon i Kissinger su CIA-i ve zajmove ileu u razdoblju 1971gu povratiti tu mo jasno dali do znanja da atentat na 73. Financijske potpore i jamstva vlaAllendea ne bi bio nepoeljan. Jede SAD-a za amerika privatna ulagasamo kroz teroriziradan dokument Bijele Kue je rasnja u ileu su naglo smanjeni i amerinje i ispiranje mozgopravljao o raznim nainima kako bi ka poduzea su obavijetena kako va narodu, pa je, preto moglo biti izvedeno. trebaju stegnuti ekonomsku omu. Ono u to se ovaj bojkot pretvorio ma tome, samo jed***** bilo je, na primjer, mnotvo autobusa na stvar gora od U meuvremenu, Agencija je bila i taksija koji su ostali izvan upotrebe marksista na vlasti, a u aktivnim konzultacijama sa vie izbog nedostatka rezervnih dijelova, leanskih vojnih asnika kojima je prikao i sline tekoe u industriji bakra, to je marksist na vlasjedlog dravnog udara bio prihvatelika, elektrine energije i nafte. ti koji je doao do ljiv. (Tekou pronalaenja takvih Ameriki dobavljai su odbijali prodati nje putem izbora. asnika CIA je opisivala kao problem potrebne dijelove unato ponudi savladavanja apolitine, ustavno ilea da unaprijed plati u gotovini.

176

Memento

Multinacionalna kompanija ITT, kojoj nije trebalo rei to da ini, navodi u memorandumu iz 1970. : Realistinija nada za one koji ele opstruirati Allendea je ta, da e brzo pogoranje gospodarstva potaknuti val nasilja koji e dovesti do vojnog pua. Usred skorog nestanka ekonomske pomoi, i suprotno vlastitom upozorenju, Sjedinjene Drave su poveale svoju vojnu pomo ileu tijekom 1972. i 1973. kao i obuavanje ileanskog vojnog osoblja u Sjedinjenim Dravama i Panami. Allendeova vlada, uhvaena izmeu dva zla, je bila nesklona odbiti ovu pomo iz straha od izazivanja nezadovoljstva kod svojih vojnih voa. Vjerojatno nita nije prouzroilo vie nezadovoljstva meu stanovnitvom od nestaica, malih dnevnih neprilika kad ovjek nije mogao dobiti omiljenu hranu, ili brano ili ulje za kuhanje, ili toiletni papir, plahte ili sapun, ili jedini dio potreban za pokretanje auta ili TV-a; ili, najgore od svega, kada nikotinski ovisnik nije mogao dobiti cigaretu. Dio nestaica je proizlazio iz toga to je ile bio drutvo u tranziciji: razne pretvorbe u draveno vlasnitvo, eksperimenti s radnikom kontrolom, itd. No, to je bilo neznatano u usporedbi s uinkom smanjenja pomoi i postupanjem sveprisutnih amerikih korporacija. Jednako efektni su bili dugotrajni trajkovi u ileu, koji su se uvelike oslanjali na financijsku potporu CIA-e za njihovo produavanje. U listopadu 1972, na primjer, udruga privatnih vlasnika kamiona je zapoela obustavu rada usmjerenu na prekidanje toka hrane i drugih vanih roba, ukljuujui u svoj embargo ak i novine koje su podravale vladu (suptilnost nije bila uobiajena u ovoj ultra-polariziranoj zemlji). Na krilima navedenoga dolo je do zatvaranja trgovina, bezbrojnih sitnoburoaskih doprinosa pogoranju situacije u smislu javnog nezadovoljstva - kada su trgovine bile otvorene mnogi su kupovali odreene robe, npr. cigarete, kako bi ih kasnije mogli prodati na crnom tritu onima koji su si mogli priutiti vie cijene. Tada je veina privatnih autobusnih poduzea prestala voziti, te su kao dodatak tome, mnogi profesionalni radnici i bijeli ovratnici, veinom neskloni vladi, napustili poslove, sa ili bez CIA-ine pomoi. Cilj velikog dijela ove kampanje bio je iscrpljivanje strpljenja javnosti uvjeravajui je da socijalizam ne moe funkcionirati u ileu. Bilo je i gorih nestaica za veinu

populacije prije vlade Allendea, npr. nestaica hrane, stanova, zdravstvene njege i obrazovanja. Najmanje polovica populacije je trpjela od pothranjenosti. Allende, koji je bio doktor medicine, objasnio je svoj program besplatnog mlijeka naglaavajui da Danas u ileu postoji vie od 600,000 djece koja su mentalno bolesna jer nisu bila adekvatno hranjena za vrijeme prvih osam mjeseci svog ivota, budui da nisu primala dovoljno potrebnih proteina. Financijska pomo nije bila jedini CIA-in doprinos trajkakoj sceni. Vie od 100 lanova ileanskih profesionalnih asocijacija i cehova zaposlenika bili su diplomanti kole koja je voena od strane Amerikog instituta za slobodni razvoj rada u Front Royalu, Virginiji - Mala anticrvena kolska zgrada. AIFLD, CIA-ina glavna organizacija rada u Latinskoj Americi, takoer je asistirala u oblikovanju nove profesionalne asocijacije u svibnju 1971.: Konfederacije ileanskih profesionalaca. Specijalisti za rad iz AIFLD imali su vie od desetgodinjeg iskustva u poticanju ekonomskih nemira (ili dranja radnika mirnima kad je prilika bila za to pogodna). CIA-ini strunjaci za propagandu imali su odluujuu ulogu u izazivanju nereda i nestaica, koje su pogorane zbog poticanja na histerino kupovanje. Sva tehnika, sva medijska zasienost, raspoloive organizacije stvorene za razliite prilike, tako efikasno uposlene 1964. i 1970., uivale su neogranienu potporu od strane medija : naslovnice i prie koje su irile glasine o svemu - od nacionalizacija do loeg mesa i nepitke vode...Ekonomski kaos! ile na rubu propasti! najee se moglo proitati u novinama...podizanje duha graanskog rata, kada se zapravo ne prieljkuje taj rat... doslovno

Memento

177

alarmantne prie, koje bi svuda u svijetu bile oznaene kao ustanike...u usporedbi sa ovim ileanskim tabloidima, najgori od londonskih dnevnih tabloida ili National Enquirer iz SAD-a po ozbiljnosti su bili na razini asopisa za stomatologiju. *** Vladini planovi za nepredviene situacije vjerojatno su bili dostupni CIA-i kroz njezinu infiltraciju u razne stranke koje su tvorile Allendeovu Ujedinjenu Narodnu koaliciju (UP). CIA-ini agenti na viim poloajima Allendeove Socijalistike partije su bili plaeni da prave pogreke u svojim poslovima. Za Washington, provala je bila taktiki potez agencije da se domogne dokumenata. Papiri su uzeti iz domova nekoliko zaposlenika ileanske ambasade; sama ambasada, koja je neko vrijeme bila ozvuena, opljakana je u svibnju 1972. od strane nekoliko osoba koje su u sljedeim mjesecima bile umijeane u aferu Watergate. U oujku 1973. Ujedinjena narodna koalicija je pobijedila sa oko 44 posto glasova na kongresnim izborima u usporedbi sa 36 posto tri godine ranije. Bio je to najvei rast koji je ta partija ostvarila ikad u ileu nakon to je bila na vlasti vie od dvije godine. Opozicijske stranke su ranije javno izrazile svoj optimizam u vezi s ostvarenjem dvije treine kongresnih mjesta jer su tako bile u mogunosti opozvati s dunosti Allendea. Sada su suoene sa jo tri godine njegove vlasti uz nepostojanje perspektive, unato njihovim najveim i potajnim naporima, da sprijee porast popularnosti. Tijekom proljea i ljeta destabilizacijski proces je eskalirao. Zbio se itav niz trajkova i demonstracija, s jednim duim - onim od strane vozaa kamiona. Magazin Time je prenosio: Dok je veina zemlje preivljavala na kratkim obrocima, vozai kamiona su, izgleda, dobro oprem-

ljeni za dulji period. Reporter je upitao grupu vozaa kamiona koja je kampirala i veerala obilno zajedniko jelo od mesnih odrezaka, povra, vina i empanada odakle im novac. Od CIA-e, odgovorili su kroz smijeh. Bilo je takoer i dnevnih sabotaa i nasilja, ukljuujui atentate. U lipnju, neuspjeli napad na predsjedniku palau izveden je od strane vojske i organizacije Patria y Libertad. U rujnu je vojska pobijedila. isto je, rekao je Senatov istrani odbor, CIA je primila istrana izvjea o planovima grupe koja je izvela uspjeni napad 11. rujna kroz mjesec lipanj, kolovoz i rujan 1973. Amerika uloga tog kobnog dana bila je kljuna i u sjeni. Udar je poeo na pacifikoj obali u luci Valparaiso sa slanjem ileanskih mornarikih trupa u Santiago, dok su brodovi amerike mornarice bili prisutni u podmorju, toboe da sudjeluju u zajednikim manevrima sa ilanskom mornaricom. Ameriki brodovi bili su izvan ileanskih voda, ali su bili spremni na znak. Ameriki WB-575 avionzrani komunikacijski sustav kontrole, upravljan od strane amerikih asnika zranih snaga, kruio je zrakom. U isto vrijeme, ameriki izvidniki i borbeni zrakoplovi spustili su se u ameriku bazu u Mendozi, u Argentini, nedaleko od ileanske granice. Washington ne poznaje veu herezu u Treem svijetu od nezavisnosti. U sluaju Salvadora Allendea nezavisnost je dola u posebno provokativnom kostimu- marksist koji je ustavno izabran, nastavio je potivati ustav. To nije ilo. Uzdrmalo je same temelje na kojima je anti-komunistiki toranj izgraen: doktrina, pomno uzgajana desetljeima, dakomunisti mogu doi na vlast samo putem snage i obmane, da oni mogu povratiti tu mo samo kroz teroriziranje i ispiranje mozgova narodu, pa je, prema tome, samo jedna stvar gora od marksista na vlasti, a to je marksist na vlasti koji je doao do nje putem izbora.

178

Recenzije

Jos Saramago
Svjetlana Diodato osamdeset sedmoj godini ivota u vlastitoj kui u Tiasu kraj Lanzarotea, na Kanarskim otocima, 18 juna 2010. preminuo je Jos Saramago, portugalski nobelovac. Saramago je najvei predstavnik suvremene portugalske knjievnosti. Nakon to mu je dodijeljena Nobelova nagrada 1998., meunarodna se javnost upoznala i s drugim zanimljivim portugalskim autorima, kao to su Lobo Antunes i Cardoso Pires, te je tako i ova knjievnost male zemlje s velikom historijom dobila zaslueno mjesto na meunarodnoj literarnoj sceni. Korijeni Saramagovih romana nalaze se u onoj kulturi Pirinejskog poluotoka koja se uvijek kretala po otrom bridu izmeu historije i sna, izmeu stvarnosti i fantazije i koja je produbljivala istinu izgraujui ujedno vlastite oblike vizionarstva poput baroknih arkada. Knjievni stil Saramaga sasvim je poseban, jer mu je proza neprekidan unutarnji dijalog s dugim periodima bez interpunkcija i vlastitim reeninim ritmom sloenog literarnog zdanja. Ono to karakterizira ovog nobelovca je njegovo nepotovanje priznatih autoriteta, koje ga je u godinama najveih literarnih uspjeha natjeralo na svojevoljno izgnanstvo iz Portugala na Kanarske otoke (inae je bio pobornik iberizma - pokreta ujedinjenja panjolske i Portugala), dovelo do svae s dravom i izazvalo bjesomune napade Vatikana zbog mnogih djela, a najvie zbog Drugog ivota Sv. Franje, te zbog Memoriala. Trebalo bi rije nada izbaciti iz rjenika, tvrdio je vjeni bundija Saramago. Treba nam realizam, neophodno je mijenjati stvari, a ne nadati se. Jo je manje potrebno vjerovati. Koliko bi samo ratova ovjeanstvo sebi pritedjelo da nije bilo religija i vjere! I zavrio je alom:I ja bih ve odavno umro bez moje supruge Pilar, a ne bez vjere.

(1922.-2010.)

ivot i djelo Saramaga Saramago je sin seljaka, koji se 1924. preselio u Lisabon i zaposlio kao policajac, bjeei od oskudice. I u Lisabonu porodica nije imala sree, drugi sin umro je jo u djejem uzrastu, a sam Jos Saramago bio je prisiljen prekinuti studije na Tehnikom fakultetu zbog siromatva. Da zaradi i preivi bavio se najrazliitijim poslovima, radei kao kurir, agent osiguravajuih drutava, novinar, neprekidno mijenjajui zanimanja, dok konano nije naao stalno mjesto u izdavalatvu. Godine 1944. oenio se Idom Reis, a 1947. dobio ker. Brak nije dugo potrajao. Te je iste godine napisao i svoj prvi roman Zemlja grijeha, kojeg se kasnije odrekao kao razmetnog sina. Njegova su djela bila podlona kasapljenju cenzure u Salazarovom Portugalu, prema kojem je od samog poetka ispoljavao otro neprijateljstvo, kao i prema guenju slobode misli i izraavanja openito. Zbog toga je

njegova knjievna utnja potrajala gotovo trideset godina. Od 1959. tajni je lan Komunistike partije Portugala, i uprkos progona nikad nije pao u krvave ruke Pide, politike policije Salazarovog reima. lan Komunistike partije ostao je do kraja ivota (za sebe je govorio da je slobodarski komunist), a od 1989. do 2009. bio je kontinuirano i kandidat crveno-zelene Demokratske koalicije jedinstva na izborima za Evropski parlament. ezdesetih je godina stekao slavu kao knjievni kritiar u novinama Saera Nova. Godine 1965. objavio je prvu zbirku pjesama pod naslovom Mogui stihovi. Od 1971. radi u izdavakoj kui, a zatim postaje urednik novina Diario de Lisboa. U tim godinama objavljuje pjesme, kronike, kazaline komade, romane i pripovijetke. Od 1974, kad je uvena Revolucija karanfila bez rtava sruila Salazarovu diktaturu, Saramago postaje knjievnik u pravom smislu rijei. Njegovo osnovno zanimanje je pisanje te uzima udjela u stvaranju novog knjievnog post-revolucionarnog stila. Ubrzo dolazi u sukob s Katolikom crkvom Portugala zbog djela Evanelje po Isusu i Sljepoa. Ovo posljenje djelo donijet e mu Nobelovu nagradu godinu dana nakon to je nobelovcem postao Dario Fo (koji se, inae, ba ove godine ulanio u Partito della Rifondazione Comunista), s kojim ga je vezivalo istinsko prijateljstvo. Vatikan mu nije nikad oprostio, te je i smrt velikog pisca popraena u vatikanskoj tampi otunim komentarima o njegovom nepopravljivom (i neoprostivom) ateizmu. Izloen bjesomunim napadima, u polemici s portugalskom dravom, definitivno se dobrovoljno povlai na Kanarske otoke. No, nakon izjave kako ponaanje Izraela prema Palestincima podsjea na Holokaust, estoko je napadan od svjetskih jevrejskih organizacija te se Noam Chomsky, Gore Vidal, Harold Pinter i drugi istaknuti intelektualci i pisci obraaju otvorenim pismom svjetskoj javnosti u obranu Saramaga. Meu njegova poznatija djela ubrajaju se Udbenik slikarstva i krasopisa (1980), Zemlja nazvana Alantejo, Uspomene iz manastira (1982) te Godina smrti Riccarda Reisa, Opsada Lisabona i Splav od kamena. Biljenice, koje Einaudi nije elio objaviti zbog uvrede Berlusconija, u Italiji je publicirao Bollati Berlinghieri, a mogu se proitati i na Saramagovom blogu. Moda bi trebalo zauvijek zapamtiti njegove nedavne rijei o demokraciji: Na ovom se svijetu stavlja na diskusiju i dovodi u pitanje sve osim demokracije. Previe smo licemjerni da prevrnemo i taj oltar! A dovoljne bi bile tri kapi istinske demokracije dnevno, pa da ivimo sretno! Tako je ovog neumjerenog juna 2010. zauvijek otiao sa svog otoka u ocean vjenosti jo jedan stvaralac i borac protiv sljepila i zabluda ljudskog bivstvovanja, jo jedan svjedok surovog dvadesetog vijeka, neumoran u razobliavanju zla, ije je jedino oruje bila rije. ovjek je nestao, ostala je rije. itajte ga!

Recenzije

179

Jos Saramago: Biljenica

Biljenica sadri razmatranja koja je Saramago napisao u svom prebivalitu u Lanzaroteu na Kanarskim otocima u razdoblju od rujna 2008. do kraja oujka 2009. To nije ni roman, ni kazalino djelo, ni zbirka pjesama: ovim posljednjim anrom Saramago se, prema vlastitim rijeima, vrlo malo bavio. Ipak, onaj tko e se prihvatiti itanja stranica Biljenice posumnjat e u to, jer - u tim munjevitim i britkim redovima, koji nam ocrtavaju nemilosrdnu povijest bolesti i daju dijagnozu naeg vremena - ima ipak tako mnogo poetinog! Ako ovoj kronici mjere vrijeme i odreuju brzi tok suvremena zbivanja u svijetu (od posljednjih poteza za predsjednikovanja G.W. Busha do neobuzdanosti predsjednika talijanske vlade, od financijske krize koja je potresla trita na Zapadu do polemika o Guantanamu, od ogranienja slobode koja podnosi talijanski anti-mafijaki pisac i novinar Roberto Saviano sve do posljednjeg bombardiranja Gaze), na nju se nadovezuju isto tako trenuci iste nepatvorene poezije neobine ljepote na stranicama koje opisuju no u kojoj je Obama pobijedio na amerikim izborima, ili na stranicama posveenim sjeanju na Fernanda Pessou, ili pak u napisu u ast Lisabona, ili pak u epizodi povratka u Kulu Belm sa statuom slona po kojem je njegov posljednji roman dobio ime (Put slona, Einaudi, Torino 2009.). Stalno se mijenja ton kao nebo nad Lanzaroteom, neukroen i nepredvidiv: od znalake gramatike lirske proze, u kojoj je svaka rije briljivo izvagana i stavljena na pravo mjesto kako bi razmiljanje zadralo svoj ritam, do naglih provala negodovanja, bijesa i psovki upuenih najnovijim udarcima na demokraciju, na vjersku slobodu ili na ljudska prava, koje smo doivjeli i stalno doivljavamo kako u Evropi tako i preko oceana, a naroito ga izazivaju prijetnje slobodi izraavanja, koju portugalski nobelovac brani pun estine i bijesa pisca, jer mu je, jo od Salazarovog reima, gdje ju je dobro upoznao, znana sva pogubnost cenzure. Ovo je ivotno djelo, definicija je Pilar del Rio, koja ga prevodi na panjolski jezik i ivotna mu je drugarica bila vie od petnaest godina. To je poziv i upozorenje da ne treba mijeati utopije s najslabijim nadama.

Odlomci iz Biljenice Josea Saramaga

Gubitak iluzija Svakog dana nestaju ivotinjske i biljne vrste, jezici, zanati. Bogati su sve bogatiji, a siromani sve siromaniji. Svaki dan jedna manjina zna vie, dok druga zna manje. Neznanje se iri na zastrauju nain. Znanstveno istraivanje dolo je do avolskih vrhunaca. Multinacionalne kompanije vladaju svijetom. Ne znam da li sjene ili slike sakrivaju realnost. O toj se temi moe raspravljati u beskonanost, ali jasno je da smo izgubili kritiku sposobnost analize onoga to se dogaa na svijetu. Zato se ini kako smo zatvoreni u Platonovoj pilji. Napustili smo vlastitu odgovornost za miljenje i za djelovanje. Postali smo inertna stvorenja bez sposobnosti gnuanja, bez volje za antikonformizam i za protestiranje, to je toliko godina bila naa karakteristika. Pribliavamo se kraju jedne civilizacije i ne svia mi se ona to se nazire. Neoliberalizam je po mom mnijenju novi totalitarizam preobuen u demokraciju, od koje nije ostalo nita drugo do li privid. Trgovaki centri su simboli tog novog svijeta. A za to vrijeme nestaje jedan drugi mali svijet. Svijet malih tvornica i svijet zanatstva. Jasno je da sve sudbinom mora umrijeti, ali postoje ljudi koji, dok su ivi, nastoje stvoriti vlastitu sreu, a ti ljudi bivaju eliminirani. Gube bitku za preivljavanje, ne podnose da ive po zakonima ovog sistema. Oni odlaze kao pobijeeni, ali je njihovo dostojanstvo netaknuto, jednostavno oni se povlae, jer nee ovakav svijet. Ne nezaposlenosti Teka ekonomska i financijska kriza koja potresa svijet ispunjava nas tjeskobnim osjeajem da smo doli do kraja epohe, i da se ne vidi kakva e biti epoha koja je pred nama. to inimo mi, koji nemoni prisustvujemo tlaiteljskom napredovanju velikih ekonomskih i financijskih carstava, nezasitnih u svojoj poudi da se dokopaju to vie novca i to vie moi svim legalnim i ilegalnim sredstvima koja im stoje na raspolaganju, bilo da su ta sredstva prljava, potena ili pak kriminalna? Moemo li ostaviti krizu u rukama strunjaka? Nisu li ba oni, bankari, globalni politiari, direktori velikih multinacionalnih kompanija, pekulanti uz sudjelovanje sredstava masovnog informiranja, s bezobrazlukom onog koji misli da vlada svim znanjima, upravo ti koji su nam posljednjih trideset godina nareivali da utimo kad smo blago protestirali, tvrdei kako ne znamo sve, i kad smo zbog toga bili izvrgnuti poruzi? To je bilo razdoblje apsolutne moi Trita, tog entiteta koji se arogantno smatrao samoprilagodljivim i samoregulativnim, predodreenim od neumitne Sudbine da pripremi i zauvijek brani u prvom redu nau linu i kolektivnu sreu, iako se stvarnost pobrinula da to negira u svakom satu, koji je prolazio. A ta emo sad kad broj nezaposlenih svakog asa raste? Da li e konano doi kraj poreznih rajeva i ifriranih rauna? Da li e se istraivati bez okolianja ogromni bankarski depoziti ili prekontrolirati financijski ininjering, oito nezakonit, kao i mutni transferi novanih sredstava, koji su u najveem broju sluajeva samo grandiozno recikliranje prljavog novca, poteklog od trgovine drogom ili drugih ilegalnih aktivnosti? I kakva se rjeenja krize predlau, koja su vjeto pripremljena na korist upravnih odbora, a uvijek na tetu radnika? Tko e rijeiti problem nezaposlenih, problem milijuna rtava takozvane krize, koji zbog krtosti, zloudnosti ili gluposti monika i dalje ostaju nezaposleni, i koji zasad preivljavaju zahvaljujui bijednoj pomoi drave, dok veliki rukovodioci i administratori poduzea namjer-

180 no gurnutih u steaj uivaju u milijunima, koji su garantirani njihovim bankovnim ugovorima? Ono to se svaki dan obistinjuje je u svakom pogledu zloin protiv ovjenosti, i iz te perspektive to treba promatrati u javnim raspravama, kao i u svijesti ljudi. To nipoto nije pretjerivanje. Naime, zloini protiv ovjenosti nisu samo genocidi, etnocidi, logori smrti, torture, kolektivna ubojstva, namjerno izazvana glad ili masovne zaraze, ili poniavanje kroz sistem represivan po identitet rtava. Zloin protiv ovjeanstva je i ono to ekonomska i financijska mo, uz otvoreno ili prikriveno sudjelovanje vlada, hladno priprema na tetu milijuna ljudi cijeloga svijeta, koji riskiraju da izgube sve to im je jo ostalo, kuu kao i uteevinu, poto su ve izgubili svoju mravu mogunost privreivanja, odnosno svoj posao. Kazati ne nezaposlenosti je etiki imperativ i moralna dunost. Kao to je istina da tu situaciju nisu stvorili radnici, jednako tako radnici ne trebaju plaati glupost i greke sistema. .Kazati ne nezaposlenosti znai zaustaviti spori ali neumoljivi genocid na koji sistem osuuje milijune ljudi. Znamo da se moe izii iz ove krize i da to ne znai triti mjesec. Znamo da imamo glas i da ga moemo upotrijebiti. Pred arogancijom sistema zahtijevamo svoje pravo na kritiku i na protest. Oni ne znaju sve. Prevarili su se. Pogrijeili su. Neemo trpjeti da budemo njihove rtve. Razaranje ili civilizacija (iz grupnog pisma) Ne: sada smo mi, mi graani, ti koji trebaju biti spaeni, i trebali bismo s brzinom i smjelou zagovarati tranziciju s ekonomije rata na ekonomiju globalnog razvoja, u kojoj bi kolektivna sramota od tri tisue milijuna dolara, koji se dnevno ulau u oruje dok vie od ezdeset tisua ljudi umire od gladi, bila prevladana. (...) Novi kapitalizam? Ne! Dolo je vrijeme za promjenu na kolektivnoj i individualnoj razini. Dolo je vrijeme za pravednost. Revolucija mira Kulturoloki, mnogo je lake navesti ljude na rat nego na mir. Tokom historije, ovjeanstvo je uvijek bilo sklono smatrati rat najefikasnijim sredstvom za rjeavanje sukoba, i oduvijek su oni koji vladaju koristili kratka razdoblja mira za pripremanje buduih ratova... Govorio sam o kulturi. Mozda bi bilo jasnije da sam govorio o kulturnoj revoluciji, iako je poznato da se radi o otrcanoj rijei, mnogo puta upotrebljenoj u projektima koji su joj promaili sutinu, istroili je u kontradikcijama i izvitoperili joj smisao, koristei je u poduhvatima iji su joj ciljevi bili radikalno suprotni. U meuvremenu, ti nemiri nisu uvijek bili jalovi. Otvorili su se prostori, proirili se vidici, mada mi se ini da je ve odavna vrijeme da se shvati i proglasi kako je jedina revolucija istinski dostojna tog imena revolucija mira, ona koja bi preobrazila ovjeka sklonog ratu u ovjeka podizanog za mir, jer bi za mir bio odgajan i obrazovan. To bi zaista bila velika mentalna, pa prema tome i kulturna, revolucija cijelog ovjeanstva. Na kraju krajeva, bio bi to toliko puta navijetan, zaista novi ovjek.

Recenzije

Naomi Klein, The Shock Doctrine:

The Rise of Disas

Lasse Horne Kjaeldgaard iberalizam je izaao iz krvavog 20. stoljea_kao najmanje kompromitirana ideologija. Zato je u posljednjih nepunih dvadesetak godina, koliko je prolo od pada komunistikih reima, ideja o vrstoj i gotovo neizbjenoj vezi izmeu ekonomske i politike slobode, tj. da slobodno trite oslobaa i ljude i drutvo, ideologija liberalizma izborila izuzetno dobru poziciju na svjetskom politikom nebu i u svijesti irokih slojeva ljudi. Meutim, svojom knjigom Doktrina oka: Uzlet katastrofinog kapitalizma (originalni naslov The Shock Doctrine: The Rise of Disaster Capitalism), kanadska novinarka Naomi Klein razornim argumentima razbija tu idilinu sliku. Svima onima koji vjeruju da liberalizam nema okrvavljene ruke, ta knjiga se moe preporuiti kao sredstvo otrenjenja. U stilu najboljeg trilera, Klein ocrtava zastraujui mozaik novije povijesti - cinino iskoritavanje politikih kriza u raznim dijelovima svijeta za provedbu ekonomskih ok-terapija koje su otvorile put fundamentalnim drutvenim promjenama bez istinske demokratske podrke - jednom rijeju, metoda nazvana ok terapija. ok terapija zapravo ukazuje na jednu tezu koju je jo 1982. formulirao liberalni ekonomist i dobitnik Nobelove nagrade Milton Friedman (umro 2006.), sa ikakog sveuilita (University of Chicago), koja je ve tada naveliko provoena u djelo od samoga Friedmana i njegovih sljedbenika, tzv. Chicago Boys, kao savjetnika razliitih uzurpatora vlasti, puista i diktatora. Ta teza bila je odgovor na problem koji je stajao na putu da se Friedmanove ekonomske teorije mogu provesti u praksi, a to je vladavina naroda. Friedmanova osnovna misao je bila da trite treba biti to slobodnije a utjecaj drave to manji. Drava se, po Friedmanu, ne smije mijeati kao to je to preporuivao John Maynard Keynes . I upravo su Keynesova regulirana mjeovita ekonomija i New Deal politika bile veliki grijesi ekonomije 20. stoljea, koje treba suzbijati radikalnim reformama kako bi se trite oslobodilo i vratilo u prirodno stanje.

Recenzije

181 kati. Oblik korporatizma koji je iz toga nastao bio je uzajamno podravanje policijske drave i velikih kompanija, koji su stajali zajedno u nemilosrdnoj borbi protiv treeg faktora moi - radnika. Rezultat je bio drastina preraspodjela nacionalnog bogatstva - naravno na tetu radnika. Iznenaujue, Naomi Klein identificira slian proces u Kini, gdje je Deng Xiaopeng jo 1980. pozvao Friedmana da doe i iznese svoje trino-fundamentalistike teorije. Neoliberalna ortodoksija kasnije je stvorila teoretsku kimu ekonomskog programa Washingtonski koncenzus, koji su Svjetska Banka (WB) i Meunarodni monetarni fond (IMF) koristili kao smjernice za njihovo djelovanje u krizom pogoenim ekonomijama. Program je u velikom stilu koriten u propalom Sovjetskom Savezu i njegovim satelitima, gdje je postojao itav niz nacionalnih ekonomija koje je trebalo reformirati u jednom dahu. Problem je bio to tada, nasuprot bogatoj literaturi o prelasku iz kapitalizma u socijalizam, nije postojala nikakva vjerodostojna literatura o obrnutom procesu. U sluaju Poljske, plan su sainili ameriki ekonomist Jeffrey Sachs i njegov kolega David Lipton iz IMF-a, za samo jednu no: program je bio natipkan na 15 stranica, i bio je, prema Sachsovim rijeima, prvi kompletan plan u povijesti za prelazak jedne socijalistike ekonomije na trinu ekonomiju. Terapija je zapravo bila jedan veliki ekperiment s elementima oka. Rezultat je bio da je vizija sindikata Solidarnost o radnikom suvlasnitvu poduzea preteknuta, i zamijenjena valom privatizacija koji je, dodue, naiao na demokratski otpor, ali nije zaustavljen. Loije je krenulo u Rusiji u kojoj je Gorbaovljeva ideja da se ugleda u skandinavski model ismijana. Umjesto toga, primjenilo se ok terapiju, u kojoj je od drave opljakano sve to je vrijedilo, dravna poduzea su prodana za djeli njihove stvarne vrijednosti, a stvorene su, s jedne strane, nevjerojatno imuna nad-klasa korumpiranih oligarha, a s druge permanentna klasa obespravljenih. Ponovljena je korporativno-policijska metoda iz ilea. I tako bi se moglo nastaviti s nabrajanjem primjera, a najinteresantnije bi bilo osvrnuti se na primjenu doktrine oka i njenim stvarnim protagonistima u naem vlastitom dvoritu, pod okriljem rata. U specifinom se je obliku, nakon 11. rujna, doktrina oka i njena ideja da se ostvaruje korist na strahu i kaosu - vratila u svoju kolijevku, u SAD. Prema Klein, rat protiv terora nije neki sluajan rat u kojem se moda moe i pobijediti, nego permanentan dio nove globalno-ekonomske arhitekture. To njeno upozorenje usporeuje se s upozorenjem koje je ameriki predsjednik Dwight D. Eisenhower svojevremeno formulirao u vezi s vojnoindustrijskim kompleksom u Americi. A tome generalu s pet zvjezdica nipoto se ne moe prigovoriti naivni pacifizam. Analogno, ne treba biti antikapitalist ili antiglobalist da bi se takva upozorenja poslualo. (Politiken, 1. lipnja)

ter Capitalism

Problem je bio u tome to je rijetko ili nikada dolazilo do demokratskog odobravanja takvih radikalnih reformi. I to se onda inilo? Pa, ekala se kriza jer, kao to sam Friedman pie: Samo kriza, aktualna ili dolazea, omoguuje stvarne promjene. Kada takva kriza nastupi, ono to e se desiti ovisi o tome koje su ideje na raspolaganju. Naa je osnovna dunost razvijati takve ideje i odravati ih u ivotu dok politiki nemogue ne postane neizbjenim. U sjeni gubitka orijentacije, panike i desperacije koji dominiraju u kriznim situacijama, dolazi se s obeanjima o gotovo arobnoj terapiji i reformama koje bi u normalnim okolnostima bile potpuno neprobavljive. Radi se o tome da se izvue korist iz kaosa. U knjizi Doktrina oka, Klein prikazuje kako je taj taktiki recept primijenjen uzastopno u zemljama kao to su ile, Argentina, Urugvaj, Brazil, Poljska, Kina, Rusija, Irak... Ona tvrdi da je koritenje doktrine oka s ciljem liberalizacije, deregulacije, prisilne privatizacije i uvoenja neutaivog slobodnog trita, najartikuliraniji i najsnaniji trend u posljednjih trideset godina. Klein nalazi poetak toga trenda u ileu, koji je posluio kao neka vrsta laboratorija, u kojem su Friedman i njegivi sljedbenici mogli u praksi iskuati svoje teorije na narodu koji to nije mogao odbiti. Odmah nakon dravnog udara 11. rujna 1973., koji su Amerikanci velikoduno podrali, Chichago Boys, a kasnije i sam Friedman, radili su kao ekonomski savjetnici generala Pinocheta . Gorka terapija koju su oni predloili provoena je uz upotrebu sile, hapenjima, patrolama smrti i torturom, a s jednim od osnovnih ciljeva da se oslabe radniki sindi-

182

Memento

Podsjeanje na klasik - Giovanni Arrighi:

Dugo dvadeseto stoljee

(povodom nedavne autorove smrti) mr.sc. Mladen Jakopovi

George Arnald, Unitenje L'Orienta u bitci kod Aboukira

knjizi Dugo dvadeseto stoljee: novac, mo i ishodita naega vremena (The Long Twentieth Century: Money, Power, and the Origins of Our Times, 1994.), Arrighi usredotouje svoju pozornost na ispitivanje sistemskih kapitalistikih ciklusa akumulacije: njihovu imanentnu logiku, uzajamni odnos novih i starih sila (elemenata sistemskog kontinuiteta i diskontinuiteta), te faktore hegemonijske konsolidacije. Arrighi identificira roenje modernog meudravnog sistema u talijanskom kasnosrednjovjekovnom podsistemu drava, kao preteeg etiri glavne karakteristike suvremenog, kapitalistikog svijeta: impulsa za stjecanje profita ili akumulaciju kapitala, funkcioniranja ravnotee snaga, obrambeno-proizvodne industrije (ratovanje i dravno funkcioniranje, samoperpetuirajui sistem vojnog kejnezijanizma ili komercijalizirano nasilje), te razvijene mree diplomacije (u poetnoj fazi najee angairane za prikupljanje informacija povezanih s robnom razmjenom i upravljanjem ravnoteom snaga, poduprtom diplomacijom batine). Kroz cijelu knjigu Arrighi ispreplie analizu dvaju glavnih oblika irenja moi - teritorijalizma (koji teritorijalno irenje promatra kao centralni politiki zadatak) i kapitalizma (koji teritorijalno irenje prvenstveno promatra kao potencijalni instrument za akumulaciju kapitala). Talijanski gradovi-drave bili su prva ilustracija te nove kapitalistike logike, te su temeljili svoju mo na dominaciji nad trgovinskim tokovima, ili konkretno na svojem evropskom monopolu nad trgovinskom razmjenom s Indijom i Kinom (uz posredovanje islamskog svijeta). Ujedinjene nizozemske provincije, s teitem na jaanju svoje trgovake pozicije umjesto na irenju kolonijalnih teritorija, drugi su jasan primjer te neteritorijalne kapitalistike logike (rani moderni merkantilizam). Arrighi takoer odmah pojanjava da te razlike nemaju a priori utjecaja na intenzitet prisile, kako to suvie jasno pokazuje povijest kapitalistikog nasilja. Nadalje, kapitalistika i teritorijalistika logika moi nisu djelovale izolirano jedna od druge nego meusobno povezano () Uslijed toga stvarni ishodi znatno odstupaju, ak dijametralno suprotno, od onoga to bi implicirala pojedina od tih logika uzeta apstraktno. On to, nadalje, potvruje is-

tiui da se najekspanzionistikijim drutvom pokazala kapitalistika Europa, a ne, primjerice, teritorijalistika Kina. Meutim, vano je napomenuti da su se nova teritorijalna otkria i kolonijalna osvajanja zapadnoevropskih sila odvijala slijedom trgovakih putova i u skladu s novonastalom logikom profita. Za uzvrat, ta osvajanja ojaala su i generalizirala samu logiku koja ih je potakla. Od svojega zaetka, kapitalizam je gazio preko kostiju i dua milijuna niih (tj. slabijih) ljudi. I samo moderno ropstvo bilo je proizvod iste kapitalistike logike koja je kasnije univerzalno kodificirala najamni radni odnos. Iako je ropstvo postojalo mnogo prije klasine antike, punu irinu i intenzitet doivjelo je u ranoj fazi kapitalizma koji je ropstvo u cijelosti integrirao u svoje procese akumulacije kapitala (npr. kroz triangularnu trgovinu robljem), u prvome redu kao nain za nadoknaivanje pomanjkanja odgovarajue radne snage u kolonijama. Arrighi istie da se najraniji poeci pokreta za slobodnu trgovinu iz devetnaestoga stoljea mogu povezati s atlantskom trgovinom robljem (str. 244). On tvrdi da je to to Habsburgovci nisu prigrlili novi post-srednjovjekovni modernizam dovelo do relativno brzog odlaska panjolske sa scene kao dominantne sile. Druga polovica 16. i prva polovica 17. stoljea bili su obiljeeni naglim porastom militarizacije i nasilnim odmjeravanjem snaga. Taj sistemski kaos doveo je do klasnih buna, kao i do vjerskih (ideolokih) trvenja, itavoga niza vjerskih reformacija i restauracija. Westfalijskim mirom iz 1648. konano je inaugurirana ureena meunarodna anarhija zasnovana na meudravnom pravu, relativnom dravnom suverenitetu i ravnotei snaga. Takoer su uspostavljene znatne trgovinske slobode mimo politi-

Memento
kih granica. Upravo ta reorganizacija politikog prostora u interesu akumulacije kapitala po Arrighiju oznaava roenje kapitalizma kao svjetskog sistema. Za razliku

183 secesije, kao i Francuske revolucije. Podsjeajui na Machiavellijeve i Gramscijeve koncepte, Arrighi istie koalicijsku narav meunarodne hegemonije koja se temelji kako na prisili tako i na pristanku, te na sustavu drava. Osim voenja svijeta u svome smjeru, dominacija neke sile moe se manifestirati u njezinoj sposobnosti da povue druge drave na njezin put razvitka (str. 29). Upravo je to po njemu uvelike karakteriziralo britansku strategiju (npr. s njezinim jednostranim, samovoljnim uvoenjem neregulirane, slobodne trgovine). Pogotovo nakon gaenja otvoreno reakcionarne Svete M alijanse (Metternichovog doba), evropski savez kojim je dirigirala Britanija stupio je u prvi plan kao novi sustav meunarodnoga upravljanja. Arrighi tvrdi da je britanska dominacija nad novim transkontinentalnim ekonomskim tritima poduprla razvitak i izvoz liberalne kapitalistike ideologije u kojoj je koncepcija bogatstva nacija sluila za legitimaciju svjetskog sistema u nastajanju koji je potkopavao stare nacionalne granice nevidljivim instrumentima vladavine nad drugim suverenim dravama (str. 56). Revolucionarna previranja dovela su u prvi plan obnovljeni interes za ouvanje zajednikih interesa vladajuih. Meutim, stvaranje dijelom teritorijalistike a dijelom kapitalistike imperijalne strukture u devetnaestome stoljeu () pokazuje da kreiranje i irenje kapitalistike svjetske ekonomije nije toliko ukljuivalo smjenu predmodernih imperijalnih tenji koliko njihov nastavak drugim, uinkovitijim sredstvima. (str. 58) U kombinaciji sa sazrijevanjem Njemake kao velike sile, koje je zapoelo 70-tih godina devetnaestoga stoljea, pojava Sjedinjenih Drava - superiornih po veliini, resursima i potencijalima - snano je destabilizirala postojei Pax Britannica. Uglavnom su ta dva kontrahegemonijska izazova gurnula svijet u novu fazu sistemskog kaosa. Osobito je nova eksterno ekspanzionistika narav njemakog imperijalizma dovela do krvavih ishoda u 20. stoljeu. Njemaka je zakasnila s ekspanzionistikim kolonijalnim apetitima, koje je u ranijim razdobljima ve bila brutalno utaila Britanija (preteno) u prekomorskim podrujima, te Sjedinjene Drave na kontinentu. Roenje Sjedinjenih Drava kao novoga hegemona ne moe se odvojiti od stranoga genocida na autohtonim amerikim stanovnitvom. Sjedinjene Drave dugo su drale vrata svojeg domaeg trita zatvorena za strane proizvode, usredotoivi se na endogenu, autocentrinu razvojnu strategiju. U potpunosti su se ukljuile u meunarodna zbivanja tek u Drugome svjetskom ratu (makar oprezno i nedosljedno), predvodei meudravni sistem prema obnovi naela, normi i pravila vestfalijskog sistema, da bi potom nastavile upravljati i preureivati sistem koji su obnovile (str. 65), zgrnuvi usput goleme ratne kredite. Slino kao i u sluaju postnapoleonske Britanije, hegemonistika sila postala je utjelovljenje opeg interesa. Ta objedinjujua vizija dovela je do izgradnje institucija Bretton Woodsa, Opega sporazuma o trgovini i carinama (GATT), kao i meunarodnog dolarskog sistema. Osim tih inovacija (ukljuujui i kolosalan uspon i irenje golemih, vertikalno integriranih transnacionalnih korporacija), naelo apsolutnog dravnog suvereniteta bilo je neformalno ograni-

Prikaz potpalublja britanskog broda s robljem

od talijanskog sistema gradova-drava koje su dobro funkcionirale kao regionalni podsistem u sklopu ireg srednjovjekovnog sistema, sistemska borba 16. i 17. stoljea (osobito Tridesetogodinji rat) prisilila je evropske sile da racionaliziraju svoje odnose radi ouvanja zajednikih klasnih interesa. Budui da su kolonijalni kasni pridolice morali radikalno restrukturirati politiku geografiju svjetske trgovine (str. 49), oni su usvojili novu strateku sintezu teritorijalistikog i kapitalistikog pristupa. Britanija, geografski zatiena of autodestruktivnih kontinentalnih sukoba, kanalizirala je svoje resurse prema prekomorskim kolonijalnim osvajanjima i trgovini, te je relativno brzo ostvarila svjetsku premo i uspostavila novi meudravni sistem koji e postati poznat kao slobodnotrgovinski imperijalizam. Jedna od bitnih posljedica tog novog sistema bila je da su u uvjetima slobodne trgovine i razmjene stradali milijuni Indijaca, kako to usput napominje Arrighi (citirajui Polanyja). Jedno od najveih krenja uspostavljenih vestfalijskih meudravnih principa dogodilo se za vrijeme uspona ekspanzionistike napoleonske Francuske, kako izravnim napadom na dravni suverenitet tako i ogranienjem trgovinskih i imovinskih prava. Arrighi opisuje kako je britansko predvodnitvo pobjednikog protunapoleonskoga saveza, te kasnija obnova i nadogradnja vestfalijskoga sistema (formalizirana na Bekom kongresu 1815. i kongresu u Aix-la-Chapelle 1818.), potvrdilo i produbilo britansku hegemoniju nakon destabilizirajue amerike

184 eno tijekom hladnoratovskog razdoblja, to je bio glavni izvor amerike politike legitimnosti u poslijeratnom razdoblju (osobito zato to su Sjedinjene Drave bile jedina sila sposobna poraziti Sovjetski Savez), ali esto i izgovor za globalno nasilno uvoenje kapitalistikih odnosa, to je dovelo do velikih sukoba i krize amerike legitimnosti (pogotovo u 60-tim i 70-tim godinama dvadesetoga stoljea). Nadalje, SAD su pokrenule regulatorni trend (uvelike kao odgovor na razdoblje britanske deregulacije), dok je Marshallov plan stvorio novu priliku za proirenje globalnih trita i preureenje razvijenog svijeta na njihovu vlastitu sliku i priliku, pri emu je nastanak vojnoindustrijskog kompleksa predstavljao novo sredstvo za odravanje i internalizaciju ekonomske potranje. Vojnoindustrijski kompleks je za uzvrat pruao snaan poticaj za agresivnu ameriku vanjsku politiku. U zadnjem dijelu knjige Arrighi se takoer bavi novim globalnim razvitkom - usponom neoliberalizma, premda mu moda ne posveuje onu panju koju zasluuje. Specifinost amerikog sistema globalnog upravljanja je u tome to su SAD predvodile i regulatorni trend nakon Drugog svjetskog rata i neoliberalnu preobrazbu koja je proizila iz sistemske krize 70-tih godina dvadesetoga stoljea. Nadalje, moglo bi se teoretizirati (kao to to, ini se, potvruje uveni argument Davida Harveya o akumulaciji putem otimanja u The New Imperialism) da smo svjedoci povratka na izraenije teritorijalistiku politiku vodee svjetske sile, to je djelomini obrat prouzroen ratovima za resurse i usponom novih nekooperativnih reima. Arrighi zakljuuje svoj pregled sistemskih ciklusa akumulacije i svjetskog upravljanja, njihovih tendencija i protutendencija, analizom i spekulativnim prikazom uspona Japana i azijskih tigrova (ali ne i Kine). On razmatra mogunost razvitka Japana u hegemonistiku silu (popularna predodba u ranim 90-tim godinama dvadesetoga stoljea) koja se nije ostvarila. Meutim, pripadnost Japana dominantnoj trijadi (zajedno s SAD i EU) ukazuje na na kontinuiranu ekonomsku snagu Japana, kao i na njegovu duboku integraciju u glavne svjetske politike i kulturne trendove (kao poasni lan Zapada - str. 353), to ga stavlja u povoljan poloaj prema politiki i drutveno manje integriranoj Kine, koja je jo u procesu izgradnje snanog i sveobuhvatnog sistema meunarodnih saveza (te se stoga ponekad ini nepristrana u tom kontekstu). Arrighijev prikaz kapitalistikog razvitka upeatljiv je ne samo zbog njegovog odlinog oslikavanja golemih i brzih sistemskih inovacija i promjena; on takoer oslikava temeljni kontinuitet njegova osnovnog poriva za ostvarivanje profita, te osnovne naine i pravila djelovanja. Meutim, Arrighi opetovano propituje granice njegova rasta, oito evocirajui Marxovu vjeru u promjenu i potencijal za prevladavanje postojeeg sistema. Arrighi upozorava: nema razloga pretpostaviti da u sadanjim, jednako kao i u prolim hegemonskim tranzicijama, ono to se u jednome trenutku ini malo vjerojatnim ili ak nezamislivim ne bi moglo postati vjerojatnim i vrlo realnim u nekom kasnijem trenutku, pod utjecajem eskalirajuega sistemskog kaosa (str. 76). To je, u najmanju ruku, poziv na otvorenost i razmatranje, ako ne na akciju. (Meunarodna politika, br. 1137, sijeanj-veljaa 2010.)

Recenzije

Subversive film festival

Svjetlana Diodato

oeo je u Zagrebu 2.V. ove 2010 godine i trajao do 25. maja - a filmski se program odvijao gotovo cijelog mjeseca. Ovogodinja tema festivala bio je socijalizam i u okviru te tematike dovedeni su mnogi zanimljivi i svjetski uveni predavai, pobornici socijalizma i marksistiki mislioci. Uporedo s tim dogaanjima odvijao se i filmski program autorskih filmova iz bive zemlje, kao i iz nekih drugih podruja, zanimljivih za navedenu tematiku. Tako je specifian i festival latinoamerikog filma, a filmski festival prate i manifestacije poput izlobe koja je otvorena u staroj zgradi Muzeja suvremene umjetnosti na Katarinskom trgu s porukom: Umjetnost uvijek ima posljedice Ono to je jo prije nekoliko godina izgledalo nemogue u jednoj konzervativnoj i zatvorenoj sredini, u kojoj se koalicija klimave ljevice mogla odrati na vlasti vrlo kratko vrijeme nakon desetogodinjeg razdoblja otrog nacionalistikog reima, koji se lano predstavljao za demokraciju, ovih je godina postalo mogue i stvarno. Oni koji su tako rei bili jo u povojima ili veoma mladi kad se raspala biva zemlja i nestale ideje koje su je inspirirale, danas su protagonisti novih zbivanja na ljevici, razumiju njen obnovljen jezik, prate razvoj dogaaja u svijetu usklaeni su s novim ponaanjima i oblicima kontestacija kapitalizma. Kad bi se eljelo biti zloban, moglo bi se primijetiti da sve to potvruje davnu Pasolinijevu misao da je i kontestacija i subverzija postala dio sistema, i da na kraju slui mladima da budu moderni i ostalima da na njihovom osjeaju da su suvremeni i borbeni zarauju novce. Ma koliko se jedna takva konstatacija moe initi umjesnom s obzirom na svjetsku situaciju, ipak treba kazati da progovoriti danas, u dananjem Zagrebu, o socijalizmu, na koga je koliko juer ovdje pucano iz svih oruja (u stilu Goebbelsove izjave Kad ujem rije kultura, hvatam se za pitolj!), dovesti sve te ugledne ljude i svjetski poznate mislioce i marksiste ovamo, uti ih i pokuati s njima voditi dijalog, predstavlja zaista ogroman iskorak, za koji je ak premalo kazati da je pohvalan. Moda bi ga trebalo nazvati epohalnim, jer obiljeava kraj razdoblja mraka, te dokazuje da se misao i ideja ne mogu ubiti ak ni poto doive najvei debakl i blamau u jednoj generaciji. Tema socijalizam svakako najavljuje nastupanje jednog novog vremena i jedne nove generacije mladih, obrazovanih

Recenzije
osporavatelja, iji je nain shvaanja drutvene stvarnosti u oitoj kontradikciji sa sredinom, popritem jo uvijek neimenovane tragedije i poraza velikih misli protekle epohe, koje naalost ovdje nisu uspjele zaivjeti. Poraena generacija, kao i jugoslavenski samoupravni socijalizam, koji je nesumnjivo izgubio bitku s kapitalom na sramotan i poniavajui nain, definitivno silazi s pozornice, na koju se penje mladi narataj, odluan da slua i razmilja o socijalizmu odnosno marksizmu XXI. stoljea i da uje i one koji mu u danima krize najavljuju jo teu sutranju, ali i otvaraju zaboravljene perspektive i velike nade. Pa ako i novog Pinocchia, kako govori cvak, oekuju teka iskuenja, kada su to ljudi lako postizali neto to je vrijedno? Kapitalizmu je da se afirmira bilo potrebno gotovo pet stoljea - u tome su se sloili u svojim izlaganjima i Samir Amin i Tarik Ali. Put u socijalizam XXI. stoljea bit e dug i tegoban, a prethodit e mu decenije krize, ratova, pa moda i ratnog sukoba zastraujuih razmjera. Po rijeima Samira Amina, revolucije se dogaaju na periferijama, ali ovoga puta bit e na potezu juna polutka svijeta, u kojoj e se neminovno dogoditi i ve se dogaaju (Venezuela, Bolivija, Brazil) veoma vane drutvene promjene. U diskusijama su sudjelovali i Slavoj iek, Michael Lebowitz, G.M. Tamas i dr., a u Profilu je predstavljena i nova knjiga Tarika Alija. On sam govorio je o suvremenim sukobima u svijetu, krizi kapitalizma, ulozi Evropske Unije i MMF-a, iji svi potezi idu u korist buroaskih klasa, a osiromauju radne mase, o dogaajima u Grkoj, finacijskoj krizi koja je opustoila SAD i dovela do agonije automobilske industrije, oblicima kontestacije u Evropi, jer EU nije demokratska zajednica naroda ve kapitalista, koji su eksponent politike SAD-a, o dogaanjima u Junoj Americi kao i u Aziji i specifinim situacijama, kao to je ona u Kini. Kina je momentalno vlasnik amerikih dugova i stoga ona moe pritiskati SAD, a ne obrnuto. S druge strane, vrtoglavi industrijski rast Kine doveo je u toj zemlji do pojava koje imaju malo ili nita sa socijalizmom te se KP Kine odluila okrenuti ne samo izvozu, koji je ogroman, nego i unutarnjem rastu i pozabaviti se podizanjem standarda zdravstvenog i socijalnog osiguranja, povratkom na besplatno kolstvo itd. Jasno je da se po tom pitanju stavovi razlikuju, kao i stavovi o parlamentarnoj demokraciji, koju Samir Amin nimalo ne cijeni. No moda sve te varijante u diskursu gledanja udaljuju od zadane teme: socijalizma, koji i Samir Amin i svi drugi izlagai vide kao cilj stremljenja i borbe, kao vii stupanj ljudske civilizacije. Naglaavajui kako su faze najeeg drutvenog mraka, uoi sudbonosnih dogaanja - porodile udovita poput etnikih i religioznih ratova i drava zasnovanih na tim principima, postaje jasna s jedne strane prekarnost sadanjeg momenta i kriza kapitalizma, koja nije izuzetak, ve njegova katakteristika, a s druge strane jo je oitija neophodnost borbe i stalnog napora da se nadie kapitalizam i stvore zaeci drutva po mjeri ovjeka. To je neophodno za milione eksploatiranih i iz milion drugih razloga, kao to su nezaposlenost i prekarnost rada mladih, rastua financijska kriza, klimatske promjene, ekoloki postulati, manjak energije i potreba za drugim energetskim izvorima, na to ukazuju i prljavi imperijalistiki ratovi, koji se odvijaju u kontinuitetu, iako se predstav-

185
ljaju kao mirovne misije i borba za demokraciju. Sve to dokazuje da se ovjeanstvo nalazi pred epohalnom dilemom, ili e doi do neminovnih promjena ili mu prijeti katastrofa, kao to je kazala Rosa Luxemburg: Socijalizam - ili barbarstvo. Imati priliku sluati ovakva miljenja i razmiljanja danas i ovdje zaista je iskorak iz vremena i mjesta i za to treba odati priznanje organizatorima Festivala subverzije. Ujedno je filmski pokazao da je umjetnost u rahmetli Jugoslaviji imala vano mjesto i ostavila tragove i na fimskom platnu. Tu su filmovi Duana Makavejeva, ivojina Pavlovia, Purie orevia, Branka Bauera, Ante Babaje, Vatroslava Mimice, Emira Kusturice, kao i retrospektive crtanog filma Duana Vukotia i Borivoja Dovnikovia itd. Ova je obimna fimska produkcija, koja obuhvaa razdoblje due od dvije decenije, vie-manje poznata starom pokoljenju, dok je za mlade generacije ona otkrie bogatog filmskog opusa, koji na izvjestan nain govori i o slobodi stvaralatva u zemlji, stvalatva za koje tvrde da je bilo strogo kontrolirano i osporavano... U tom smislu, izloba u okviru Festivala subverzije u prostorijama biveg muzeja suvremene pokazala je kako jedna od najslavnijih epizoda gerilskih umjetnikih protestnih akcija Guerilla Art Action Group, koja je djelovala od 1969. do 1971. u New Yorku i pronosila ideju kako se umjetnici osjetljivi na drutvena pitanja moraju udruiti i djelovati izvan fetiiziranih granica, imala odjeke i sljedbenike i na ovim prostorima. Umjetnici su ve od kraja pedesetih ne samo slijedili ve i stvarali u sinergiji s dogaanjima na svjetskom planu. Tako su rijei Mladena Stiljinovia u Tekstu nogom: Pitanje je kako manipulirati onim to te manipulira, tako oigledno, tako drsko, ali ja nisam neduan - ne postoji umjetnost bez posljedica uzete za svojevrsni motto izlobe, koja multimedijalno pokazuje oblike umjetnike subverzije na tlu bive Jugoslavije i ire. Ukljuila je vrlo mnogo imena i radova starih i mladih umjetnika kao to su na primjer Andreja Kuluni ili Sanja Ivekovi te radovi Davida Maljkovia, Dimitrija Baievia Mangelosa, i drugih. Veoma zanimljivu postavu anti-filma, s nepoznatim ali vrlo upeatljivim kratkim filmom Makavejeva i jo nekoliko mladih reisera, predstavila je kustosica Ana Janevski, ukljuujui radove sa zagrebakog Geff-a (Genre film festivala) s poetka ezdesetih godina, pod naslovom im ujutro otvorim oi, vidim film. Eksperiment u jugoslavenskoj umjetnosti ezdesetih i sedamdesetih. Taj je bijenalni filmski festival okupljao filmske entuzijaste, od kojih e kasnije postati poznati filmski reditelji te kino klubovi iz cijele Jugoslavije. Ova postava ve prikazana u Beogradu, Splitu i Varavi, svjedoi o ne malom prostoru umjetnikog istraivanja, iskaza vremena na koje se odnosi. Sve je to prilog diskusiji voenoj ne samo rijeima uvenih mislilaca, ve i umjetnika-stvaralca s raznim umjetnikim jezicima o socijalizmu, juer, danas, sutra. Moe se dometom smatrati to je ve i iz provokativnih priloga izlobe na Gornjem gradu jasno da je revolucija na ovim prostorima poraena, kao to je jasno kroz usta Samira Amina i Tarika Alija sluateljstvu bilo reeno kako je revolucija u Jugoslaviji, pored one Oktobarske, Kineske i Vijetnamske, bila jedan od najznaajnijih dogaaja proteklog stoljea, i da nove snage novog milenija kreu putevima koje je ona otvarala.

186

In memoriam

BILJANA KOVAEVI-VUO
prof. dr. arko Kora Ponekada nas smrt jedne osobe suoi sa svim istinama vremena u kome ivimo. Natera nas da se ozbiljno zapitamo koliko smo ljudskosti sauvali u vremenima ratova, zloina i neopisivih lai, koje su postale zvanian govor velikog dela Srbije. I tek onda da shvatimo, koliko malo ljudi na javnoj sceni Srbije su poslednjih dvadeset godina, ostali dosledni sebi i svojim ljudskim naelima onda, kada su ona bila podvrgnuta najteim proverama. Biljana Kovaevi-Vuo, bila je jedan od malobrojnih beskompromisnih boraca za istinu u Miloevievoj Srbiji, koja tu istinu nije elela. Ona je svoju veru u princip ljudskosti branila po svaku cenu, ak i onda, kada je bilo vie nego oigledno da je u toj borbi prilino usamljena. Sa nepokolebivom strau, ona je u svim javnim nastupima elela da pokae, da su ljudska prava vanija od pseudoistorijskih argumenata kojima se ona ograniavaju, a da nacionalisti kriju svoju bezobzirnost prema ljudskom ivotu, iza velikih politikih fraza bez smisla. Kao odlian pravnik, ona je prihvatala sve prilike da brani ugroena ljudska prava, na sudu ili van njega, javno ili privatno. Nikada nije odustajala. Bilo joj je potpuno jasno da je potovanje ljudskih prava, a pre svega osnovnog, prava na ivot, sr borbe protiv nacionalistike politike. Nije bilo ozbiljnije kritike javne rasprave u Srbiji ili na prostoru bive Jugoslavije o ratu i ratnoj politici Srbije, da je nisu pozivali da Biljana Kovaevi-Vuuestvuje. Ona bi uvek, sa karakteristinom estinom, iznosila svoo bila je istaknuta ja uverenja, koja e jednom biti osnova nekoj buduoj generaciji demokratska aktivistpravnika u Srbiji, da je bilo i ozbiljnih pokuaja da se demaskira nacionalistiki populizam pravnim argumentima. Njena lina hrakinja i intelektualka, brost bila je egzemplarna. Nikada nije pravila ustupke. U vremeniodvjetnica, osniva i ma kada se tako mnogo njenih kolega udovino angaovalo da predsjednica Komitestvori jednu pseudo pravnu nauku, da bi opravdali zloine, ona je branila ne samo pravnu nauku, ve i samu mogunost da se ospota pravnika za ljudri ta pseudo nauka. ska prava, kao i laniPlatila je visoku cenu te borbe. Postala je omiljena meta tabloica Savjeta Novog da, za koje je ubica Ulemek Legija bio heroj a la istina. Neprekidno je napadana, da bi sve to uini ili kae, bilo unapred diskrediPlamena. tovano. Oni koji su se doslovno obogatili na krvi svoga naroda, napadali su enu koja nita nije stekla materijalno. Bila je siromana u doslovnom smislu te rei i svojim sinovima, ostavila je samo svoj astan ivot. Ali to nije spreilo svakog pretencioznog kolumnistu, da je kritikuje kao ekstremnu. Nikada nisu ni mogli da slute, da je njena svakodnevna borba za svoja uverenja, iscrpla njene bioloke snage. Umrla je u bolnici, zbog teke infekcije posle operacije. Kada sam je poslednji put video u bolnici, bila je utuena i svesna da joj se smrt pribliava. Ali jo uvek je bilo vatre u njenim oima. Da sam mogao ili eleo tada da razgovaram o politici, siguran sam da bi sa jednakom estinom kao i ranije, branila sve u ta je verovala. Ona je bila jedan od najveih boraca koje sam upoznao u ivotu. Nedostajae mi njena estina i istinoljubivost. Svaala se, ponekada vikala na sve nas, ali nije odstupala. U vremenu smrti i lai, ona je bila princip ivota. I zato e najvie nedostajati onima na koje su se njene rei i odnosile. Ova visoka, mrava ena, bila je prirodni zatitnik rtava rata i obespravljenih. Nije uspela da zatiti sebe, ali mnoge jeste. I previe za jedan ivot. Zbogom estoka Biljo, najzad si nala spokoj, koji si svojom borbom toliko zasluila. (Peanik, 20.4.2010.)

In memoriam

187

KEN COATES

1930. - 2010.

Marko Veligaj U svojoj 79. godini umro je Ken Coates, utjecajan lijevi mislioc, vodei svjetski strunjak za samoupravljanje, i lan Savjeta Novog Plamena. Taj britanski laburist bio je ak deset godina lan Europskog parlamenta (1989-1999.), a pet je godina bio predsjednik Savjeta za ljudska prava Europskog parlamenta. No puno je zanimljiviji njegov ivotni put i zalaganje za lijeve ideje za koje se borio cijeli ivot, pa se tako nakon zavretka 2. svjetskog rata pridruuje Komunistikoj partiji Velike Britanije, koju naputa 1948. godine nakon sukoba Staljin - Tito u kojem staje na pozicije jugoslavenskih komunista. Prije toga Coates je odbio novaenje u britansku vojsku i slanje u borbu protiv antikolonijalnih pokreta koji se javljaju diljem Britanskog Imperija. Umjesto toga morao je pet godina raditi kao rudar u rudnicima Nottinghama i Derbya, pa tamo i razvija interes za sindikalni pokret i radniko samoupravljanje, koje e biti predmet njegova interesa cijeli ivot. Definitivno razoaranje u sovjetski socijalizam doivljava 1956. godine nakon intervencije sovjetskih trupa u Maarskoj. Kao uvjereni marksist okree se nakon toga trockizmu, pokretu dosta utjecajnom meu lijevom britanskom inteligencijom toga vremena. Poinje takoer i intenzivnije bavljenje idejama samoupravljanja, zbog ega je i kritiziran od dogmatskih marksista. Tako pokree Institut za radniku kontrolu (Institute for Workers Control), u kojem se bavi istraivanjima kako poveati ulogu radnika u upravljanju poduzeima. U tome dobiva i potporu nekih utjecajnih britanskih sindikata, a krae vrijeme i dijela politike elite u formi Bullock Reporta o uvoenju industrijske demokracije. Tijekom esdesetih godina prolog stoljea Coates je jedan od voa kampanje protiv rata u Vijetnamu, i tu dolazi u kontakt s Bertrandom Russelom i njegovom mirovnom zakladom, na ijem e elu Coates biti do kraja ivota. Tih godina studira i sociologiju na Sveuilitu u Nottinghamu i ureuje internacionalni socijalistiki asopis u okvir angamana u trockistikoj etvrtoj Internacionali. Paralelno je i lan Britanske laburistike stranke, to dovoljno govori o tadanjem profilu laburista, koji su od svoga osnivanja uvoenje drutvenog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju imali za jedan od ciljeva inkorporiranih i u stranake dokumente i statute. Upravo kao laburistiki lan Europskog parlamenta u razdoblju 1989.-1999. god. Coates je doivio vrhu-

nac svoje politike karijere, posebno se angairajui na problematici nezaposlenosti, pa je tako snano i podupirao politiku pune zaposlenosti u Europi. U svom je radu nastojao ukljuiti sindikate i civilno drutvo u rjeavanje problema nezaposlenosti i suradnju s odgovarajuim institucijama. Bio je i veliki zagovornik europskih integracija, ali ne Europe kapitala, nego Europe rada. Ostao je i zapamen kao jedan od ljudi koji su odigrali kljunu ulogu u uspostavljanju prvih kontakata izmeu Europskog parlamenta i vlasti tadanjeg SSSR predvoene Mihajlom Gorbaovom poetkom 90-tih godina. Iz Laburistike stranke istupa 1998. godine dolaskom Tonya Blaira na elo laburista, nezadovoljan ideolokim zaokretom tzv. Treeg puta i naputanjem tradicionalnih naela Laburistike stranke, odnosno prihvaanjem neoliberalnih ideja. Zadnje godine svog ivota proveo je radei kao direktor zaklade Bertrand Russell Peace Foundation, gdje je ureivao i njezin slubeni asopis The Spokesman (koji je pokrenuo sam Bertrand Russell), te objavljujui lanke i publikacije o politikim i ekonomskim temama. U Spokesmanu je, unato raskrivanju s Treim putem, nastavio suraivati i s principijelnijim, misleim laburistima, ukljuujui i laburistike parlamentarne zastupnike. Ken Coates bio je i autor vie knjiga i publikacija iz podruja politike psihologije, demokratskog i humanistikog socijalizma, ljudskih prava i povijesti sindikalnog pokreta (npr. Essays on Industrial Democracy; Workers Control: A Book of Readings and Witnesses for Workers Control; Empire no more; Workers Control: Another World Is Possible itd.). Do kraja ivota ostao je snaan pobornik radnikog samoupravljanja, kao modela koji moe biti alternativa nehumanom neoliberalizmu. Kao nekadanji posjetioc Korulanske ljetne kole i prijatelj vodeim praksisovcima, takoer je bio zagovornik demokratske ljevice na podruju istone Europe, i u tom je smislu pozdravio i poetak izlaenja Novog Plamena kao vjesnika boljih vremena za istinsku ljevicu. Svojim ivotnim putem i dosljednou pokazao je da se i unutar institucija vladajueg sistema - ali uvijek u bliskom dodiru sa socijalnim pokretima - moe voditi borba za radnike i njihova prava i drukije drutvo. U dananjim vremenima ekonomske krize, ideje za koje se Ken Coates zalagao doivljavaju svoju renesansu i njegov gubitak veliki je udarac za intelektualnu ljevicu od koje se trai smislena alternativa postojeem vladajuem poretku.

188

Prava ivotinja

Specizam

mr.sc. Zoran ia
Kad god vidite pticu u kavezu, ribu u posudi ili ne-ljudskog sisavca na lancu, gledate specizam. Ako vjerujete da pela ili aba imaju manje prava na ivot i slobodu negoli impanza ili ovjek, ili smatrate da su ljudi superiorni drugim ivotinjama, potpisujete specizam. Ako posjeujete vodene zatvore i zooloke vrtove, idete u cirkuse gdje se izvode toke sa ivotinjama, nosite ne-ljudsku kou ili dlaku, ili jedete meso, jaja ili proizvode od kravljeg mlijeka, vi prakticirate specizam. Zagovarate li humanije klanje pilia ili manje okrutno zatoivanje svinja, vi odravate specizam. pie u svojoj knjizi Specizam (2004.) amerika spisateljica, urednica i zagovornica prava ivotinja Joan Dunayer. Premda postoji ve gotovo etrdeset godina (skovao ga je Richard D. Ryder 1970. godine), sam pojam specizam iroj je javnosti jo prilino nepoznat. Poput nekih drugih civilizacijski proskribiranih -izama i specizam upuuje na izvjesnu zadrtost: dok, primjerice, seksizam diskriminira ene u odnosu na mukarce u njihovim pravima ili vrijednosti samo na osnovi njihova roda, a rasizam to isto ini prema ostalim rasama u odnosu na vlastitu, specizam predstavlja propust da se, s obzirom na pripadnost vrsti ili karakteristike tipine za neku vrstu, bilo kojem svjesnom biu prida jednak obzir i potovanje (J. Dunayer). Drugim rijeima, specizam je diskriminacija na osnovi vrste. to to praktino znai? Izdizanjem vlastitih, pristranih vrsnih preferencija na razinu ideologije odnosno naela, raa se specizam. Svatko ima pravo na stav da, primjerice, ne voli ovu ili onu vrstu ivotinja (recimo, zmije ili pauke), a oboava neku drugu (npr. make, pse ili delfine), ili da ga ne-ljudske ivotinje openito ne zanimaju. No, pretvaranje toga vlastitog pristranog stava u racionalizaciju kojom se nekim ili svim vrstama ivotinja, ukljuujui i ljudskoj, pridaju vrjednija svojstva i samim tim posebna prava i poloaj u odnosu na ostale, predstavlja izraz specizma. U skladu s time, i svaki pokuaj da se temeljem nalaenja uporita u religijskim spisima ili neijim filozofskim domiljajima mislee i osjeajne individue (to sve ivotinje sposobne doivljavati i jesu), a ovisno o njihovoj vrsti ili karakteristikama tipinim za neku vrstu, rangiraju na nekakvoj vrijednosnoj ljestvici prema vlastitim pristranim kriterijima, u svojoj sri jest in negativne diskriminacije i samim time predstavlja specizam. Poloaj u kojem se u veini drutava dananjice nalaze ne-ljudske ivotinje izraz je specistikog stava da su ljudi superiorna vrsta kojoj pripada povlateni status u odnosu na sve ostale ivotinjske vrste. Otud proizlazi i praksa da se ne-ljude gleda samo u svjetlu njihove iskoristivosti za ljudske svrhe - oni su suvremeno roblje ljudskog drutva. Ne-ljude se nevine zatvara. Ne-ljude je doputeno prisilno razmnoavati i uzgajati. Ne-ljude se smije nekanjeno ubijati (osim kad predstavljaju neije vlasnitvo pa se time ljudima nanosi materijalna ili emocionalna teta). Ne-ljude je doputeno loviti. Ne-ljude se smije primoravati na izvoenje zabavnih toaka za ljudsku razonodu. Ne-ljude se smije uprezati u teak rad ili koristiti kao pomagalo invalidnim ljudima. Ne-ljude se smije muiti, rezati, injektirati kemikalijama, bakterijama i virusima da bi se zadovoljila ljudska radoznalost. I to sve na milijardama napaenih misleih i osjeajnih individua. Bez specistikog stava da je sve ovo doputeno samo zato to je rije o pripadnicima drugih vrsta, to ne bi bilo mogue. Ovakav stav i praksu prate i podupiru zakoni i propisi koji samo naizgled, formalno i u naslovu, iskazuju namjeru tititi ne-ljude od ljudskog zlostavljanja. U stvarnosti, zakoni o zatiti ili dobrobiti ivotinja samo ozakonjuju specizam i specistiko zlostavljanje u industriji hrane, odjee, zabave i znanosti, dok tek periferno i prividno iskazuju skrb za patnju ivotinja. Nasuprot tome, nespecistiki bi stav i praksa podrazumijevali davanje svih onih temeljnih i primjenjivih prava ne-ljudskim ivotinjama koja ljudi zahtijevaju i sami za sebe: prvenstveno prava na ivot i slobodu. Takoer, sve ono to ne-ljudi proizvode (mlijeko, jaja, med, perje, dlaka...) njihovo je vlasnitvo i moralo bi postati neotuivo, kao i kad je rije o ljudskom vlasnitvu. Isto vrijedi i za ne-ljudske nastambe. Kao i svaki -izam koji iskazuje zadrtost, i specizam proizlazi iz skuenog, neintegralnog pogleda na svijet te kao takav ne uvia suptilne poveznice fine tapiserije ivota i prirode. On stoga stvara praksu koja naposljetku ugroava i samu opstojnost ljudske vrste te uravnoteenog okolia. Odustanak od specistikog svjetonazora ne predstavlja tek in benevolentnog iskazivanja skrbi prema ne-ljudskim ivotinjama, ve ukazuje na moralnu zrelost stava koji spoznaje neprocjenjivu vanost cjelovitog pristupa ivljenju i preuzima vlastitu odgovornost za dobrobit trenutno zasunjenih ne-ljudi, za sebe i vlastito zdravlje, za boljitak drutva u kojemu ivimo te za planetarni eko-sustav koji dijelimo sa svim ostalim vrstama na Zemlji.

Mr. sc. Zoran ia je etnolog i povjesniar, suradnik Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Vie o specizmu i pravima ivotinja proitajte na www.prijatelji-zivotinja.hr

Prava ivotinja

189

Miroslav Krlea o izrabljivanju ivotinja i razvoju civilizacije

KRV IVOTINJA ovjek ivi od krvi ivotinja, iju krv pije bez obzira na to da li su etvoronone ili dvonone. Ovo, kako dvonoci lou krv svog vlastitog opora, to je vuje od vujeg. (1919.) MESODERI U mesoderu javlja se suut nad krvavom pasjom strvinom samo zato, jer nije apetitlih, jer se ne da pojesti, kao isto tako odvratno razmesareno prasence, na primjer. (1917.-1919.) KROPOTKINSKO OVJEKOLJUBLJE Pokraj sve romantine i savreno mutne i neodreene gluposti rodoljubnog osjeaja, u njemu ima i dobronamjerne pozitivnosti, maglene i njene, koja se javlja u srcu, a kada se izgovori, izgovara se sa tremolom: to su u naim najiskrenijim srcima osjeaji socijalne, Kropotkinove prirode jednoga lana Drutva za zatitu ivotinja, koji ali konja kada ga koija bije bialom do krvi. (1926.) MESODERSKA CIVILIZACIJA Prolaze ljudi i nose u svojim mranim crijevima skuhane kokoje glave, alosne ptije oi, kravlje butove, konjska stegna, a sino jo te su ivotinje veselo mahale repom i kokoi kvocale su u predveerje svoje smrti u kokoinjcima, a sada se sve svrilo u ljudskim crijevima, i to se micanje i deranje u jednu rije zove: ivot po zapadnim evropskim gradovima u sutonu jedne stare civilizacije. (1932.) STRAH l TREPET IVOTINJA Od religioznog straha pred takozvanim velianstvom prirode do dekadentne, ateistike slike o svijetu ovjek se giba jo uvijek kao strah i trepet ivotinja slabijih od sebe, i, piui danas lirske pjesme o tihim ivotima, ovjek jo uvijek jede ribe, krave, svinje, srne, kokoi i razne druge ivotinje, a ti su animalni motivi jo uvijek neobino draga tema naeg suvremenog slikarstva. Od altamirske pilje do svojih poznatih junatava izmeu etrnaeste i osamnaeste, ovjek je jo uvijek lovac i ratnik, a umjetnost koju pronosi sobom kroz ove mrane vjekove neprekidno je krvavo i alosno ogledalo bitaka, rasparanih utroba, odsjeenih glava i mesarskih klaonica: od Homera do Stendhala patos gologa noa stoji u prvom planu knjievne i likovne historije. To ljudsko u nama jo je uvijek krvavo od utrobe naih blinjih, koje ubijamo po svom ivotinjskom nagonu, i od toplih crijeva slabijih ivotinja kojima se hranimo kao pravi ljudoderi i lovci: Cromagnardi i Zapadnjaci, Kanibali i civilizirani Evropljani, gospodari strojeva i oklopnjaa i otrovnih plinova, koji u glavi nose gitare Pabla Picassa. (1933.) JAKA IVOTINJA ovjek je nevjerojatno jaka ivotinja: pojeo je sve druge ivotinje oko sebe, i samoga sebe dere, i spava u blatu i u vodi, a gavrani mu kljucaju oi. (1934.) RAT I NASILJE KAO INERCIJA DAVNIH MRANIH SNAGA S nama kao ljudima stvar stoji tako, da se vie ne kreemo etvernoke, ve smo dvonoci kroz nekoliko geolokih naslaga. Dugo, ve neshvatljivo dugo, hodamo na stranjim nogama, i knjige piemo ve mnogo hiljada godina, i vatru smo izmislili, i krov smo nad glavom izmislili: da je ovo ljudodersko deranje zapravo stvar jo iz onog vremena, dok smo se hranili ljudskim mesom, a danas ve mnogo hiljada godina jedemo druge ivotinje, i to meusobno deranje zapravo je inercija nekih davnih snaga u naoj krvi, a to bi trebalo ve jedamput zaustaviti, te mrane snage u nama! (1934.) GASTRONOMSKI IDEALI U tom naem blatu, kroz koje pretjeu vode masne i guste kao krvava juha, gdje se sve davi u svojim vlastitim izmetinama, sve nae ideje prilagodie se sitoj, malograanskoj stvarnosti: peeni piceki, prasetina na ranju, srnetina na lovaku s vrhnjem i brusnicama, ljuke, fazani, jarebice, janjci, purani, rizling, rojika, gemit, napsl, pe.-ve.-veltanaung. (1938.)

190 UBOJSTVO Zato, na primjer, prepolovljene govee ili prasee strvine po mesarskim izlozima ne djeluju s podraajem na bljuvanje ili s pobunom crijeva? One krvave, ranjave krpetine ivotinjskog mesa nesumnjiv su dokaz odvratnog, upravo podlog ubojstva, ali taj kriminalni prerez svinjske utrobe u kobasiarskom izlogu ima svoj kakav-takav, vie-manje danas jo ipak relativno stvaran i mesoderskim prilikama uslovljen smisao: pravom, nepatvorenom, mesoderu takav je prerez masne i raskrvarene svinje lijep jer se prije svega moe pojesti. (1938.) OD BILJODERA DO MESODERA l NATRAG ovjek se hrani mesom (danas), da bi iz mesa izjeo sve one vegetativne supstancije, to su ih krave ili ptice izjele iz trave. Da bi se poeo hraniti izravno biljnom hranom, za to ovjeku, kao roenom biljoderu, oito jo uvijek nedostaje dovoljno mudrosti i snalaljivosti. Ako je historijska istina da se je ovjek jednoga dana odvojio od svoje majmunske obitelji, zaputivi se vlastitom stazom (ljudskom), to je bila nesumnjivo velika, individualno smiona, da, upravo junaka odluka, kao to se kasnije nesumnjivo pokazalo, od historijskog znaenja. Pitamo se zato je ovjek, kao tipian biljoder (majmun), postao karnivor? Naao se iz tropske u nordijskoj klimi, i to po svoj prilici ne tako iznenada, ali to je bilo jo na poetku njegove ovozemaljske egzistencije, kada mu memorija kao ni pticama nije bila naroito jaka strana, te tako u vrtlogu vremenskih protjecanja nije odmah ni primijetio da su minula stoljea i da se sunce polagano gasilo i da su njegove tropske ume uslijed izmjene klime prerasle u crnogoricu. ta se dogodilo s njim? Bez njegove vlastite krivnje, u novonastalim klimatskim, nordijskim relacijama, njegova se tropska majmunska narav prilagodila kanibalskim prilikama iz klimatskih imperativa, i on je iz nude poeo da pee meso na aru i tako postao ovo to je i danas: lovac, strijelac, ratnik, vojskovoa, politiar, u jednu rije: ovjek brbljavac, ovjek majstor, ovjek glupan i u posljednjoj konzekvenciji natovjek Drugog svjetskog rata. U dilemi da li da

Prava ivotinja
krepa od gladi ili da se hrani svojim blinjima, on se priklonio kanibalizmu, a to je, po svoj prilici, bila jedna od prvih, ljudski praktinih primjena razuma i logike. Kao razumno bie ovaj kanibal zapravo je izumio mesoderstvo, jer mu je njegova zdrava ljudska pamet objasnila da e prezimiti samo u onom sluaju bude li izjeo nekoliko svojih spiljskih sustanara, to je kasnije kao miles gloriosus primijenio i na sve svoje susjede. Isto tako kao to mu danas njegova zdrava ljudska pamet imperativno nalae, da mu kao ovjeku nije vie u interesu da se uzajamno prodire, on e po zakonu tromosti svoga duha na razmiljanje o toj dilemi, naalost, po svoj prilici, izgubiti jo nekoliko sljedeih stoljea. No ipak e jednoga dana doi vrijeme kada e ga njegova ljudska pamet vratiti u predstanje u kome se ve nalazio dok jo nije bio mesoder i tako mu osigurati njegove majmunski bezazlene i naravne ivotne uslove. I onaj zvjezdani put, u svakom sluaju progresivan i antiprogresivan istodobno, put je blijedog majmuna od biljoderstva do kanibalizma i opet natrag, od kanibalizma do vegetarijanstva, kada e umjesto u bekim niclima uivati u pudingu od trave. Na taj nain vjerojatno je da e se ovaj progresivno zaarani krug jednoga dana po svoj prilici ipak zatvoriti u obliku harmonine sinteze. Iz retrospektive od nekoliko sljedeih desetaka milenija pokazat e se da je ovjeku pod zvijezdama bilo sueno samo to da se u tropskim klimatskim relacijama kao majmun hrani bananama i smokvama, da bi se u jednom prelaznom periodu, kada je u glacijalnim prilikama zapeo u ledu na nekoliko milijuna godina, pretvorio u mesodera, i tako rezigniravi ponovno naao svoju stazu do vegetarijanstva u jednom boljem ili najboljem leibnizovskom raju zemaljskom. (1940.) MEU ZVIJERIMA Meu zvijerima koje nas sile da i sami budemo zvijeri, da bismo mogli ostati siti, tu je koeficijent svega to je ljudski dostojno ovjeka sveden na minimum! (1958.)

PRETPLATITE SE elim se pretplatiti na Novi Plamen na godinu dana (80 kuna, 20 eura, 30 USA$) Ime i prezime Adresa
Svima koji poalju ispunjeni pretplatniki listi, urednitvo e poslati ispunjenu uplatnicu. (Adresu i iro-raun pogledajte u impresumu, str.1)

Posjetite nau internet stranicu www.rifin.com

artportal

Pierre Bonnard Velika dnevna soba s pogledom na vrt

Treba uskliknuti, u vremenu kada neki imaju smionosti neo-evangelizirati u ime ideala liberalne demokracije koja se konano finalizirala kao ideal ljudske povijesti: nikada se dosad u povijesti Zemlje i ovjeanstva nisu nasilje, nejednakost, iskljuivanje, glad, tj. ekonomsko tlaenje, doticali toliko ljudskih bia. Umjesto da slavimo advent ideala liberalne demokracije i kapitalistikog trita u euforiji kraja povijesti, umjesto da slavimo kraj ideologija i kraj velikih emancipatornih diskursa, nemojmo nikada zanemariti ovu oitu makroskopsku injenicu, sastavljenu od bezbrojnih singularnih toki patnje: nikakva razina napretka ne doputa nam da ignoriramo kako nikada prije, u apsolutnim brojkama, nije toliko mukaraca, ena i djece bilo podjarmljeno, izgladnjelo ili istrijebljivano na planeti. Jacques Derrida

U svijetu od gladi godinje umire oko 40 milijuna ljudi.

U ratovima u Iraku i Afganistanu do sada je izgubilo ivot preko milijun ljudi.