143-Jugoslavija - Drzava Koja Je Odumrla - Uspo - Dejan Jovic PDF

Dejan Jovi
JUGOSLAVIJA
DRAVA KOJA JE ODUMRLA
Biblioteka
N O T A B E N E
Urednica
Neda Rude
Recenzenti
dr. Ivan Prpi
dr. Stevan K. Pavlowitch
Prometej (Zagreb) i Samizdat B92 (Beograd)

Dejan Jo vic
JUGOSLAVIJA
Uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije

( 1974 - 1990)
PROMETEJ
Zagreb, 2003.
SADRAJ
Zahvala........................................................................................... 7
Uvod................................................................................................. 9
Kritika analiza postojeih interpretacija................................ 23
Kardeljev koncept: stvaranje etvrte Jugoslavije
(1974-1990)............................................................................... 103
Zato je Srbija prihvatila U stav iz 1974?................................. 157
Ekonomska k r iz a ......................................................................... 207
Kriza politikog sistem a: ustavobranitelji protiv
ustavoreform atora (1974-1984)............................................ 255
N astanak alternativnih koncepata i uspon
Slobodana Miloevia............................................................. 329
Slovenija i Srbija: posljednje godine Jugoslavije
(1988-90)................................................................................... 419
Zakljuak........................................................................................ 487
Bibliografija................................................................................... 499
Indeks im e n a ................................................................................. 523
Biljeka o a u toru ........................................................................... 531
ZAHVALA
U vie od est godina, koliko je ova knjiga nastajala, mnogo je

osoba i institucija pomoglo da ona bude dovrena, najprije
kao doktorska dizertacija (1999), a potom i u ovom obliku.
Moja dva m entora na London School of Economics and Political
Science (LSE) - Chris Binns i Dominic Lieven, bili su izvrsni
pomagai u poduhvatu kojem se, na poetku, gotovo i nije vidjelo
kraja. Zahvalan sam im za strpljenje s kojim su podnosili moje
eksperimentiranje, i razum ijevanje za moj kritiki odnos prem a
politiki korektnim pristupim a, koji su duboko prodrli i u bri
tansko (kao i u nae) javno mnijenje i akadem sku zajednicu.
Vrlo sam zahvalan i dvojici ispitivaa pri obrani doktorata,
Stevanu Pavlowitchu i Wendy Bracewell. Njihov poticaj da se
doktorat preuredi u knjigu bili su od velike koristi u trenucim a
kad mi se inilo da se radi o oivljavanju m rtvaca. Nekoliko
mojih nekadanjih zagrebakih profesora, m eu kojima u prvom
redu Ivan Prpi i Jovan Miri, bili su ohrabrenje i podrka, i u
profesionalnim i u osobnim dilemama. Zahvalan sam im to su
me zainteresirali za studij politikih pojava; nadam se da ih
ovom knjigom nisam razoarao.
Pisanje knjige (a posebno doktorata) je st usamljeniki posao,
koji u mnogim trenucim a izgleda poput gubljenja vrem ena; prije
svega zato to je teko samom sebi objasniti zato bismo htjeli
podijeliti nae ideje s drugim a, jednom kad smo zadovoljili vla
stitu znatielju. U tim trenucim a dvojbi, mnogi moji kolege,
doktoranti ili istraivai na kolam a gdje sam studirao ili radio,
7
JUGOSLAVIJA - DRAVA KOJA JE ODUMRLA
priskoili su u pomo pokazujui da su zainteresirani za moj rad,

pomaui pitanjim a i sugestijama da on bude bolji. Meu njima
posebno zahvaljujem Jasni Dragovi Soso i Dejanu okiu, koji
su bili uvijek blizu kad je trebalo i uvijek spremni na inspira-
tivne diskusije. Vrlo sam zahvalan kolegama koji su itali i ko
m entirali pojedina poglavlja ove knjige: Aleksandru Pavkoviu,
Andrewu Wheatcroftu, Abbygail Innes, Veselinu Dimitrovu, Ericu
Ringm aru, Chun Lin, Predragu Markoviu, Josipu upanovu,
Maji Brkljai te mnogim drugim kolegama na LSE-u, Europ
skom sveuilinom institutu (EUI) u Firenci, te u Stirlingu. Nitko
od spomenutih, naravno, ne dijeli sa mnom odgovornost za bilo
koji argum ent u ovoj knjizi.
Neka poglavlja ove knjige prethodno su objavljena u strunim
asopisima, kao to su European Journal for Social Theory, Re
(prethodna verzija prvog poglavlja), i Ljetopis (prethodna verzija
treeg poglavlja). Zahvaljujem urednicim a tih asopisa na
doputenju da preraene verzije tih poglavlja objavim ovdje.
Tijekom rada na ovoj knjizi dobio sam vie stipendija bez kojih
bi cijeli projekt bio nemogu. Meu njima su Overseas Research
Support Grant koju dodjeluje Savjet rektora britanskih sveuili
ta; Postdiplom ska stipendija LSE-a; te viekratna financijska
potpora Soroseva In stitu ta Otvoreno drutvo u Hrvatskoj. Bez
ohrabrenja i potpore gospodina Vaneta Ivanovia, rad na ovoj knji
zi ne bi ni zapoeo. Europski sveuilini institut u Firenci (EUI),
koji mi je dao Jean M onnet Fellowship u 2000. godini, ljubazno
mi je omoguio da zaponem pretvaranje doktorata u knjigu, u
jednom od najljepih gradova na svijetu. Napokon, Odjel za poli
tike znanosti na Sveuilitu u Stirlingu, gdje sam od jeseni 2000.
zaposlen, dao mi je ne samo sigurnost i status sveuilinog na
stavnika i istraivaa, nego me poticao da dovrim ovu knjigu.
Svima njim a zahvaljujem to su imali toliko povjerenja u mene.
Mnogi moji prijatelji, kao i moja obitelj, prihvatili su inje
nicu da e me - bar za neko vrijeme, i barem u fizikom smislu
- izgubiti iz vidokruga. Zahvalan sam im to su mi dali tu slobodu.
N adam se da je ova knjiga barem m ala nadoknada.
ft
UVOD
Z ato se raspala socijalistika Jugoslavija? Je li taj raspad bio

neizbjean? Je li bio rezultat nekih objektivnih (nepersonal-
nih) razloga, kao to su ekonomska kriza, socijalna i nacionalna
struktura, promjene u meunarodnoj politici, sporost procesa
modernizacije, globalizacijski trendovi i slino? Ili je raspad
Jugoslavije u prvom redu rezultat akcija koje su poduzimale
politike elite unutar same zemlje, njihovih (subjektivnih) odluka,
nam jera i vjerovanja? Kako su te odluke nastajale, zato su bile
upravo takve? Konano, kako to da su dezintegracijski trendovi
prevagnuli nad integracijskim? Od svog poetka do kraja, ova je
knjiga pokuaj da se odgovori na ta pitanja.
Jugoslavija nije prva zemlja koja se raspala. U dvadesetom
stoljeu (u kome je Jugoslavija jedino i postojala) gotovo nijedna
europska zemlja nije bila poteena nekog traum atinog oblika
vlasti (diktatura), preokreta (kolapsa reima) i/ili secesije, odno
sno dezintegracije. B ritanija je izgubila Irsku, a potom i gotovo
cijelo B ritansko carstvo. Njemaka je preivjela diktature raznih
oblika, dezintegraciju (na Istonu i Zapadnu) a potom i reinte
graciju. F rancuska je bila okupirana. panjolska je pola stoljea
bila pod to talitarnim (ili barem strogim autoritarnim ) reimom.
Rusija je svoju dravnost utopila u Sovjetski Savez, osim u prve
22 i posljednjih 8 godina prolog stoljea. Italija je ivjela u
diktaturi vie od 30 godina. Pogleda li se povijesna m apa, na
poetku stoljea, prije samo stotinu godina, Europa je bila podi
jeljena na mona carstva: A ustro-Ugarsko, Njemako, Rusko,
9
JUGOSLAVIJA - DRAVA KOJA J E ODUMRLA
Otomansko. Nijedno od njih vie ne postoji. Prije pedeset godina

Sovjetski Savez izaao je iz rata kao mona svjetska velesila,
koja je im ala ambiciju da proiri plamen socijalizma na cijeli
kontinent, i izvan njega. Danas su na njegovu teritoriju obnov
ljene nekadanje ili stvorene nove drave. Moni i nemoni, jaki i
slabi, veliki i mali nestajali su s mape i na nju se vraali. Raspad
drava, prem a tome, vie je pravilo nego izuzetak, ak i u Europi,
i ak i u dvadesetom stoljeu.
P a ipak, raspad Jugoslavije iznenadio je mnoge, podjednako
u n u ta r te zemlje kao i izvan nje. On je po mnogoemu bio ano
m alija u vrem enu u kome se dogodio; loa vijest iz prolosti za
koju su mnogi pomislili da je iza nas; opomena da nema mjesta
pretjeranom optimizmu i iluzijama o kraju povijesti ili o samo
jednoj mogunosti. Iznenaenje je bilo jo vee zato to je u drugoj
polovici dvadesetog stoljea Jugoslavija izgledala kao uspjena
zemlja. Nije bila lanica nijednog vojnopolitikog bloka; uivala
je prilian ugled u svijetu; a unutarnjopolitika stabilnost bila je
gotovo udesna, s obzirom na tragine dogaaje iz Drugog svjet
skog rata, u kome je vie Jugoslavena stradalo u meusobnim
obraunima nego to ih je bilo rtvam a okupatora. Ideoloki i
politiki, Jugoslavija je (naroito u kasnijm ezdesetim i u prvoj
polovici sedam desetih) inspirirala zapadnoeuropske ljeviare i
istonoeuropske socijaldemokratske disidente. I pod utjecajem
p ritisaka koje je inspirirala jugoslavenska ideologija samouprav
ljanja, zapadnoeuropska liberalna demokracija prihvatila je neke
socijaldemokratske elemente; ba kao to je (nakon 1985) Gorba-
ovljeva perestrojka (kako je rekao i sam njen tvorac) uila na
jugoslavenskom primjeru. Krajem osamdesetih, dakle, inilo se
d a je Jugoslavija im ala sve izglede da bude moralni pobjednik
hladnog rata. Ruenje Berlinskog zida, kraj ideolokih neprija
teljstava, jaanje principa m ultikulturalizm a (u Europskoj uniji),
etika vanjska politika; sve je to bilo ispunjenje davnih elja
jugoslavenske politike nesvrstavanja i treeg puta.
Dogodilo se, meutim, da je Jugoslavija postala najtam nija
toka europske mape s kraja dvadesetog stoljea; jedino podruje
u Europi n a kojem su se razbuktala neprijateljstva, ukljuujui
potom i dugogodinje ratove izmeu nekadanjih susjeda, srodnih
naroda koji su u autoritarnom sistem u ivjeli u miru i solidar
10
UVOD
nosti, da bi s uvoenjem demokracije zaratili. Dok se Europa

ujedinjavala i gradila nove mostove razum ijevanja i suradnje,
Jugoslavija je buktila u plamenu destrukcije. Ne samo d aje takav
razvoj dogaaja iznenadio mnoge; on je zaprepastio svijet do te
mjere d a je intervencija postala neizbjena.
0 raspadu Jugoslavije, onome to mu je prethodilo i (naroito)
onome to mu je slijedilo, na engleskom jeziku napisano je dosad
gotovo stotinu knjiga, a broj akadem skih lanaka u ovih se dese
tak i vie godina popeo na tisuu, moda i vie. Naalost, na prste
jedne ruke mogu se nabrojati djela nastala o tom dogaaju na bilo
kojem od jezika nekadanje Jugoslavije. Ova knjiga eli preki
nuti tu zapanjujuu utnju nae akadem ske javnosti o razlozima
raspada jugoslavenske drave. Ve samim svojim pojavljivanjem
na jeziku koji se zove hrvatski, hrvatsko-srpski, srpsko-hrvatski
i bosansko-hrvatsko-srpski ona ispunjava svoj prvi cilj: da ublai
taj nedostatak i ohrabri raspravu o tem i o kojoj su svi drugi rekli
vie od samih (bivih) Jugoslavena. Ova knjiga eli tem u raspada
Jugoslavije vratiti kui, tamo gdje su se dogaaji kojima se bavi
dogodili. Uvjeren sam da nem a vanije tem e za nae akadem ske
zajednice od ove: u njoj se zrcali ne samo rasprava o prolosti
nego i o budunosti prostora koji su vei dio dvadesetog stoljea
bili u n u tar istog politikog okvira. Gotovo da i nem a discipline i
podruja koje ne bi moglo pomoi rasvjetljavanju ove teme. Knji
ga o raspadu Jugoslavije je st rasprava o povijesti i politici jugo
slavenske drave od njezina osnivanja (1918) do kraja (1992), o
j ugoslavenskoj ideji, o konceptim a dravnosti, o nacionalizmu, o
rjeavanju etnikih konflikata, o ideji nacionalne drave, o ideo
logiji i institucijam a, o dravljanstvu i zajednici, o m arksizm u i
liberalizmu, o politikim elitam a, o pravu n a intervenciju, o mo
ralnosti secesije, o pravednim ratovim a i pravdi u meunarodnim
odnosima, o identitetu, o vanosti percepcija, o odnosu izmeu
vjerovanja i politike akcije itd.
U svom prvom ivotu, ova je knjiga bila doktorska dizertacija
koju sam obranio n a London School of Economics 1999. godine.
Prem a standardim a londonskog sveuilita, svaka dizertacija
mora zadovoljiti b ar jedan od dva uvjeta (idealno bi bilo oba), da
bi bila uspjena: ona m ora ili prikazati nove izvore (nove inje
nice, dokum ente itd.), ili ponuditi novu interpretaciju postojeih
11
izvora. to, dakle, novo (u odnosu na postojeu debatu, na engles

kom jeziku) ova knjiga nudi? Po emu je drukija?
U smislu novih injenica, ona je nastala kao rezultat etvero
godinjeg preddoktorskog i gotovo trogodinjeg postdoktorskog
istraivanja obimne grae dostupne autoru u trenutku istra
ivanja. U prvom redu, knjiga se temelji na razgovorima koje
sam u tom razdoblju vodio sa samim politikim akterim a koji su
sudjelovali u dogaajima koje opisujem. S moguim izuzetkom
britanske knjige Sm rt Jugoslavije, ni u jednoj drugoj knjizi
nastaloj o raspadu Jugoslavije, do sada, nije intervjuirano toliko
politikih aktera kao u ovoj. Ona se oslanja i na memoare, dnev
nike i knjige, intervjue i napise koje su neki od sudionika dosad
objavili. Na ovom su mjestu te uspomene i konfrontirane jedne s
drugima, a potom i s dokumentima, govorima, novinskim izvjeta
jim a, zakljucima i deklaracijama iz vremena kojim se ova knjiga
bavi. Sudionicima dogaaja nije dana bezrezervna i unaprijed
osigurana vjera da govore istinu, punu istinu i nita osim istine.
Ali, nije ih se ni zanemarilo, sm atralo nevanima, a njihova svje
doanstva unaprijed sumnjivima. Metodoloko pitanje koje se
pritom postavlja jest: moemo li vjerovati samim sudionicima?
Nije li u njihovu interesu da danas prikau svoju ulogu u boljem
svjetlu nego to bi trebalo biti? Nije li, uostalom, prerano za
pisanje povijesti raspada? Na neka od tih pitanja, osvrem se u
prvom poglavlju ove knjige: u raspravi o metodologiji analize
politikih dogaaja. Ovdje ostaje samo da kaem kako je, istina,
prerano (i uvijek e ostati prerano) da se ponudi neka apso
lutna, dovrena, savrena teorija (ili pria) o tome to se i zato
dogodilo s Jugoslavijom. Ta e tema, nadam se, ostati zanimljiva
povjesniarima i politolozima (dakle, ljudima moje struke), soci
olozima, psiholozima, antropolozima, umjetnicima i drugima, i u
desetljeima koja dolaze. Ova knjiga nije, meutim, pokuaj da
se stvori neka dovrena povijest jugoslavenskog raspada, nego
da se prikau nove injenice i ponudi nova interpretacija. Istina
je: povijest raspada bit e obogaena (a moda u nekim elemen
tim a i ispravljena) jednoga dana kad nam budu dostupni svi
dokumenti iz arhiva. Ali tada, trideset godina od samog dogaaja,
bit e mnogo tee, ili ak gotovo nemogue, pitati same sudionike
za motive njihova djelovanja. To se mora uiniti sada; i to ne samo
12
UVOD
oslanjajui se na pisane izvore nego i na ono to ih je stvorilo

onakvima kakvim jesu. Vjerovanja, nade, strahovanja i oeki
vanja, iluzije i razoaranja, interpersonalne odnose i osobine
pojedinaca neemo moi rekonstruirati iz papira; njih moramo
rekonstruirati u direktnoj suradnji sa sudionicima dogaaja. I
naravno, kao to se povijest ne moe pisati bez dokum enata (ova
ih knjiga donosi gdje god je bilo mogue; a to je u vrlo velikom
broju sluajeva), tako se ne moe pisati ni samo na temelju doku
menata; nje nem a bez rekonstruiranja narativa koji su vodili one
koji su te dokumente pisali. U tom smislu, nadam se, ova knjiga
predstavlja originalni i novi doprinos raspravi o uzrocima raspada
Jugoslavije. Ona, pritom, vie otvara v rata novim pokuajim a
nego to pretendira da ih zatvori nekom apsolutnom istinom.
to se tie nove interpretacije dogaaja, ova je knjiga nudi i
u metodolokom i u sadrajnom smislu. U metodolokom sm islu,
temelji se na idejam a Q uentina S kinnera (opisanim u prvom po
glavlju) o analizi politikih dogaaja kroz interakciju te k sta i
konteksta. Skinnerova su metodoloka polazita vrlo korisna
za moju analizu upravo zato to se radi o povjesniaru politikih
ideja, nekome koga je (ba kao i mene samog) teko definirati u
apsolutnim kategorijam a povjesniara ili politologa. Takoer,
a to se ve odnosi i na sadrajnu novost ove knjige, ovdje se
naglaava vanost ideologije za stvaranje, ouvanje i raspadanje
Jugoslavije, pa je Skinnerov model analize povijesti politikih
ideja u njihovu kontekstu dodatno opravdan. Ideologija nije u
socijalizmu (a posebno u jugoslavenskom socijalizmu u razdoblju
koje ovdje analiziram o) bila ritual, niti prazna rije bez ikakva
znaenja za one koji su je form ulirali i one koji su je slijedili.
Rijei su u socijalizmu im ale golemu teinu: politike su se k a ri
jere (a ponekad i mnogo vie od toga) mogle izgubiti preko noi
radi pogrenih rijei i olako danih obeanja. Rijei su u socijaliz
mu vagane osjetljivim vagama, i mjerene preciznim m jeram a. One
se stoga ne mogu tre tira ti kao privjesak, dodatak, usputni
elem ent ili u kras nekih drugih, tzv. m a k ro stru k tu raln ih fak
tora. U ideokratskim porecima, ideologija (koju definiram kao
u n u tam je-koherentnu cjelinu vjerovanja koja im a ulogu motiva-
tora politike akcije) im a centralno, a ne periferno mjesto. U
odnosu na nju, sve ostalo: ekonom ska situacija, kriza politikog
13
sistema, nacionalno pitanje, uloga drave i dr. ima instrum en

talnu ili marginalnu poziciju. Ideokratski poreci vrte se oko sunca
ideologije; oni su ideocentrini. Taj se zakljuak ovdje primjenjuje
na sluaj raspada Jugoslavije. Iako ova knjiga nije prva koja tvdi
da su socijalistiki poreci bili ideocentrini, ona prva smjeta
ideologiju odumiranja drave u centar analize uzroka raspada
Jugoslavije. Njena je teza jednostavna, a opet u odnosu na sve
dosadanje interpretacije, drukija: Jugoslavija se nije uguila u
etnikoj mrnji njenih naroda, niti je propala pod teretom eko
nomske krize, niti je ubijena izvana, niti je bila laboratorij
pomahnitalih linosti koje su preuzele vlast u ovom ili onom
njezinu centru. Niti je tono d aje njen raspad bio neizbjean, niti
da se pojavio iznenada. Jugoslavija je, kao to kae naslov ove
knjige, bila drava koja je odumrla. Njena je elita, vjerujui u
koncept o odumiranju drave, decentralizirala i oslabila funkcije
drave do te mjere da je drava postala nemona da se odupre
unutarnjim i vanjskim izazovima; ideolokim alternativam a koje
su se pojavile u drugoj polovici osamdesetih godina dvadesetog
stoljea. Kao ni jedna druga drava na Zapadu ili na Istoku,
jugoslavenska se drava na kraju pretvorila u snimatelja filmova
0 ilegalnom uvozu oruja preko m aarsko-hrvatske granice, u
sveenika ideologije koja je izgubila kredibilnost. Decentralizacija
1 razvlaivanje drave (ili borba protiv etatizm a, prioritetnog
neprijatelja jugoslavenskog socijalistikog koncepta) nije bio
nikakav trik kojim bi vlast pokuavala ublaiti meunacional
ne probleme, a istodobno vrsto zadrati vlast u svojim rukama.
Ona je bila rezultat vjerovanja jugoslavenske politike elite da
upravo u Jugoslaviji postoji najbolji mogui tip socijalizma, te da
Jugoslavija primjerom mora pokazati da proces odumiranja dra
ve nije samo Marxova fantazija nego moe postati i stvarnost.
Etnika sloenost Jugoslavije pomogla je da taj koncept bude jo
popularniji. M arksizam je bio ideologija malih naroda, onih koji
su (kako K undera definira male narode) stalno strepili za svoj
opstanak. U Jugoslaviji, svi su narodi (pa i Srbi, koji su inili
samo 36,3 posto stanovnitva u 1981) bili manjina, nitko veina.
M arksistika doktrina im je svima, stoga, nudila zatitu pred
vanjskim neprijateljim a. Kriza marksizma i nestanak percep
cije o stvarnoj opasnosti izvana (tzv. ideje o Drugome; koja je u
14
UVOD
socijalistikoj Jugoslaviji bila vezana za opasnost od Sovjetskog^

Saveza) uznemirio je sam narativ na kome se temeljila skladnost
Jugoslavije. S trah svihjugoslavenskih naroda od liberalne demo
kracije (u kojoj postoje i veine i manjine; i u kojoj m anjine nemaju
jam stvo protiv eksploatacije) vodio je sve njih prem a pokuaju
da uspostave (manje) drave u kojima bi bili veine, radije nego da
sauvaju (veu) dravu u kojoj bi bili manjine. S trah od postajanja
manjinom, koji se_pojayio s krizom m arksistikog i promocijom
liberalno-demokratskog koncepta, rezultirao je identifikacijom
novih Drugih; ovog puta ne izvan zemlje (SSSR) nego u n u ta r nje
(za Slovence - Srbi; za Srbe - Bonjaci i Albanci itd.). Taj je strah
potom stvorio psihozu koja je rezultirala u agresiji; koja (ponovno)
nije bila lim itirana samo n a jednu grupu, nego se pojavila gdje
god se neka grupa bojala da e ostati nezatiena. Slabost drave
(stare, socijalistike koja je ve nestala; i novih, koje jo nisu
nastale) bila je glavni razlog da se ta agresija nije mogla zau
staviti n a vrijeme. Ne samo raspad Jugoslavije, nego i r a t koji
je slijedio tom raspadu, im a svoj najdublji korijen u ideologiji
odum iranja drave.
Takva je interpretacija raspada Jugoslavije novost u odnosu
na sve dosadanje, koji su prikazani u prvom poglavlju. Veina
drugih interpretacija orijentira se ili n a m akrostrukturalne i du
gorone uzroke (kao to su nacionalno pitanje, ekonom ska kriza,
geopolitiki poloaj Jugoslavije, njena pozicija u meunarodnoj
politici), ili se n a drugoj stran i - usm jerava prem a pojedincima
(najvie Slobodanu Miloeviu, poneto Franji T um anu i M ilanu
Kuanu; a potom i Josipu Brozu Titu) ije je djelovanje ili stvaralo
ili razaralo zajednicu. Neki su (i to uspjeniji) pokuaji bili foku-
sirani n a specifinosti jugoslavenske ku lture i identiteta, naroito
u socijalistikoj Jugoslaviji. Mnoga su od tih objanjenja vrlo
korisna, i gotovo sva pridonose naem razum ijevanju razloga zbog
kojih se Jugoslavija raspala. Ali, zanem arujui ideologiju, oni
opisuju posljedice, a ne uzroke. Oni takoer ne prodiru dovoljno
duboko u odnos izmeu teksta i konteksta; ideologije i stvarnosti;
vizije budunosti i njene (ne)realizacije. Ova knjiga ne negira
vanost ekonomskih trendova, m eunarodnih okolnosti i etnike
sloenosti jugoslavenske drave. Ali, nijedan od tih faktora ne
postoji po sebi, nego samo onda (i u onoj mjeri) u kojoj relevantni
15
politiki akteri (u ovom sluaju politike elite) dre da su znaajni.

Fokus analize, stoga, mora biti na politikoj eliti, njezinu razu
mijevanju vanosti pojedinih objektivnih faktora za Jugoslaviju,
te njenoj percepciji moguih izlazaka iz krize u kojoj je Jugo
slavija (mjerena standardim a konsolidirane demokracije) bila u
duem razdoblju. Ova knjiga to i ini, postavljajui, prije svega, tri
pitanja: prvo - zato je elita vjerovala d aje koncept koji je promo
viran Ustavom iz 1974. bio ne samo najbolji nego i jedini koji moe
realno ouvati i razvijati Jugoslaviju?; drugo - kako je pokua
vala pretvoriti to vjerovanje u politiku praksu i institucionalnu
stru k tu ru jugoslavenske drave?; i tree - zato je u jednom
trenutku dolo do kolebanja oko ovog prvog zakljuka; te na kraju
do raspada ideolokog konsenzusa oko Kardeljeva koncepta?
S tru k tu ra knjige slijedi tako definiran zadatak. U prvom po
glavlju utvruje se metodoloki temelj analize, pokazujui u kom
smislu je ova knjiga novost. U njemu se identificira osam grupa
odgovora na isto ono pitanje koje postavljamo u ovoj knjizi: zato
se raspala socijalistika Jugoslavija? Glavni dio ove knjige struk
tu riran je potom u tri dijela, s po dva poglavlja u svakom od njih.
U prvom dijelu (poglavlja dva i tri) objanjava se uspon, u drugom
(poglavlja etiri i pet) kriza, a u treem (poglavlja est i sedam)
pad etvrte (Kardeljeve) Jugoslavije.
Drugo poglavlje analizira taj etvrti ideoloki koncept na kome
se temeljila Jugoslavija; te historijski kontekst u kome se pojavila
Kardeljeva interpretacija marksizma. Ka.o glavni ideolog poretka
i ustavotvorac, Edvard Kardelj bio je kljuna linost ovog raz
doblja, moda u veoj mjeri nego sam Josip Broz Tito. etvrta je
Jugoslavija bila zapravo Kardeljeva, ne Titova Jugoslavija; u
njoj je Tito sveden n a toleriranu iznimku: on je ostao predsjed
nik Republike bez ogranienja mandata, ali je U stav zabranio da
se nakon njega pojavi bilo tko slian njemu. U tom se poglavlju
pokuavamo pribliiti to je vie mogue Kardeljevoj percepciji
prolosti, tadanjosti i budunosti Jugoslavije. Poglavlje takoer
nudi i novu periodizaciju povijesti jugoslavenskih konstitutivnih
koncepata, predlaui podjelu na etiri, a ne samo dva razdoblja
(predratno i poslijeratno). Temeljna je ideja da se u predratnom
razdoblju moe govoriti o dva konstitutivna koncepta: jedan je
poznatiji kao koncept narodnog jedinstva, a drugi kao spora-
16
UVOD
zum ski koncept. Ovaj drugi, za razliku od prvoga, priznaje poli

tiki subjektivitet hrvatskog naroda i tim e praktiki odustaje od
ideje o jedinstvenom jugoslavenskom narodu. U poslijeratnoj J u
goslaviji, takoer se moe govoriti o dva koncepta: jedan (poznatiji
kao bratstvo i jedinstvo) temelji novi jugoslavenski identitet
na dva elem enta - etnikoj srodnosti Junih Slavena i socijalis
tikom karak teru drutvenog ureenja; dok drugi (nakon 1966,
a posebno nakon 1974) ukida ovaj prvi element, postavljajui
cijelu jugoslavensku zgradu na stub ideologije.
Tree poglavlje objanjava razloge zbog kojih je Kardeljeva
interpretacija m arksizma bila prihvatljiva politikim elitam a u
svim jugoslavenskim republikama, ukljuujui i Srbiju. Veina
dosadanjih politikih analiza ovog razdoblja fokusira se na H r
vatsku (posebno u vezi s dogaajima u toj republici 1971) ili ostale
nesrpske krajeve Jugoslavije, koji su u tom razdoblju doivljavali
svoje zlatno doba: Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, primjerice. Ali,
dok je hrvatsko pitanje dominiralo (i slabilo) prvu Jugoslaviju (onu
narodnog jedinstva), srpsko je pitanje bilo ono koje je dominiralo
etvrtom (Kardeljevom) Jugoslavijom, ultim ativno je vodei pre
ma dubokoj krizi. Kasnije interpretacije tog razdoblja (naroito u
Srbiji) inzistiraju na odgovornosti drugih (Tita, Kardelja, ostalih
republika, Kosova, i dr.) za nam etanje ustavnog rjeenja iz 1974.
Srbiji, protiv njene volje. Neke od tih interpretacija govore i o
izdaji tadanjeg srpskog vodstva. U ovoj knjizi, meutim , poka
zujemo motive i razloge zbog kojih je tadanja srpska politika
elita podrala Kardeljev koncept, smatrajui ga ne samo prihvat
ljivim, nego i boljim od bilo kojeg ranijeg konstitutivnog koncepta.
etvrto i peto poglavlje analiziraju politike akcije koje su
poduzete da bi se Kardeljev koncept pretvorio u politiku realnost;
i njihove posljedice. U tim se poglavljima u detalje opisuje bit
politike u ideokratskim porecima, kroz analizu beskrajnih ra s
prava o pravom znaenju i sm islu U stava. Jugoslavenska se
politika aren a u tim poglavljima prikazuje kao jedan veliki
filoloko-filozofski sem inar, u kome sudionici raspravljaju o tome
to zapravo znae koncepti koje su dogovorno promovirali. to
znai da je pokrajina konstitutivni elem ent federacije; da su
republike nacionalne drave; da drava odum ire; da P artija
nije zapovjedna nego vodea snaga u drutvu? Za svog ivota,
17
Kardelj i Tito bili su vrhovni interpretatori koncepata i vrhovni

arbitri u sporovima izmeu razliitih interpretacija. Ali, s njiho
vom smru (1979, odnosno 1980) postaje mnogo tee definirati
partijsku liniju. To se najbolje pokazuje na primjeru kosovskih
nem ira (1981), unutar partijskih sukoba oko izbora Drae Mar-
kovia za lana Predsjednitva CK SKJ (1982), te rasprave o
ekonomskim reformama (1981-3) i politikom sistemu (1983-5).
Ne samo da sam tekst postaje predmet sporenja nego se mijenja
i kontekst u kome se jugoslavenska politika odvija. Alternative
Kardeljevom konceptu pojavljuju se unutar zemlje (i u krugovima
kritike inteligencije i u spontano ili poluspontano nastalim pokre
tim a u n u tar populacije), izvan zemlje (naroito s promjenama u
SSSR-u), te u nutar same Partije (i to s vie strana). Ekonomska
kriza dovodi do latentnog sukoba izmeu vlade (pragmatine
institucije drave) i Partije (ideologijske institucije). U svim tim
situacijam a pokazuje se da je kritika konstitutivnog koncepta
presnana da bi je se moglo ignorirati, ali i da su konzervativne
snage (zagovornici koncepta, ustavobranitelji) prejake da bi ih
se moglo poraziti. Rezultat je - blokada. Ve sredinom osamde
setih formiraju se dva bloka: konzervativne ustavobraniteljske
snage n a jednoj strani, i ustavoreformatori na drugoj. Iako se
Slovenija stavlja na elo prvog, a Srbija na elo drugog bloka,
izuzeci su brojni, a nijedan od tih blokova nije potpuno monoli
tan. Kao i ranije, ne radi se o meuetnikim sukobima, nego o
politikim i ideolokim razlikam a unutar same elite.
Konsolidacija ta dva bloka, njihova unutarnja homogenizacija,
otvaranje prem a nekadanjoj opoziciji unutar vlastitih republika,
te njihova m eusobna konfrontacija - to su glavne teme posljed
nja dva poglavlja knjige. U estom poglavlju fokus je na Srbiji, a
u sedmom na Sloveniji. N edostatak jasne hrvatske alternative
tim dvjema opcijama vodio je polarizaciji jugoslavenske politike
scene, u kojoj su naroito Bosna i Hercegovina te Makedonija
ostale na pola puta. Kardeljev koncept bilo je nemogue pomiriti
s tom novom situacijom, pa je on sad bio odbaen, najprije u
Srbiji (ve s antibirokratskom revolucijom, 1988), a potom i u
Sloveniji (iako u daleko sloenijem procesu, koji je doveo do toga
da su se neki elementi tog koncepta i danas zadrali u slovenskoj
institucionalnoj strukturi).
18
UVOD
U skladu sa svojom glavnom tezom, ova knjiga praktiki

zavrava s raspadom Saveza komunista Jugoslavije. Jugoslavija
je bila partijska, ideokratska drava; njen se slubeni identitet
(pa i onda k ad je to bilo suprotno stvarnim osjeajima veine
njenih graana) zasnivao na ideologiji. Bilo je zato iluzorno oe
kivati da e Jugoslavija, takva kakva je bila, preivjeti raspad
Saveza komunista. Pokuaji Armije, Savezne vlade i m euna
rodnih institucija d a je reform iraju i spase (svaka od njih na svoj
nain), bili su uzaludni. U ovoj knjizi o tim se pokuajim a zato
govori vie u formi epiloga, nego zakljuka.
Dok ova knjiga m arginalno dotie dogaaje nakon raspada
SKJ, ona se uope ne bavi onim to se dogodilo nakon raspada
Jugoslavije. Pitanja kao to su: zato se Jugoslavija raspala na
tako krvav i tragian nain; zato su ratovi bili tako brutalni; je
li se mogla raspasti n a m iran nain, m orat e biti predm et neke
druge knjige. P a ipak, neki tentativni odgovori n a ta pitanja
ponueni su u zakljuku. U jednoj reenici: kaos koji je nastao
nakon formalnog raspada Jugoslavije omoguio je da se povede
borba svih protiv sviju. to je drava slabija, to je nasilje izgled-
nije. Oslabljene antidravnom ideologijom, a potom i razorene
etnikim podjelama (koje su nam jerno stvorene, tj. nisu oduvijek
postojale) mir i stabilnost u postjugoslavenskim dravam a bili su
lak plijen privatnim vojskama, nasilnim pojedincima, m esijam a
i samoimenovanim egzekutorim a raznih vrsta. Odgovor na p ita
nja: zato se raspala Jugoslavija, i zato se raspala na tako krvav
nain, treba, dakle, traiti na istom mjestu: u analizi razloga za
slabost, neefikasnosti i nedovrenost (jugoslavenske) drave i
(postjugoslavenskih) drava.
Potpuno sam svjestan da e takav pristup podii koju obrvu
kod itatelja, kao to su i moje obrve esto podignute kad itam
druga objanjenja o raspadu Jugoslavije. Ova knjiga, prim jerice,
od prve do zadnje stranice pokuava pokazati koliko su pogrene
(i, to se tie autora, moralno neprihvatljive) tvrdnje da je raspad
Jugoslavije rezu ltat neke vjene m rnje izm eu Srba i H rvata,
ili bilo kojeg drugog para meu jugoslavenskim narodim a. Veina
sukoba u jugoslavenskoj politici u razdoblju koje ovdje pratim o
bili su m iutaretniki sukobi, i nisu se ticali nacionalnog pitanja
nego interpretacija ideologijskog narativa, ili pragm atikih poli
19
tikih pitanja (recimo: u kojoj mjeri tolerirati opoziciju). Druga

teza koju odbacujem u ovoj knjizi odnosi se na ideju o neiz
bjenosti raspada Jugoslavije. N ita u politici nije neizbjeno.
Raspad Jugoslavije (a posebno ra t koji je potom uslijedio) nije
nikakva bogomdana prirodna nepogoda: on je rezultat akcija koje
su bile izraz vjerovanja relevantnih politikih aktera. Ideju o
neizbjenosti (kao i tezu o vjeitoj etnikoj mrnji) analiziram u
prvom poglavlju. Trea ideja koja se ovdje odbacuje (i koja pogaa
samu bit drutvenih znanosti kao znanosti) jest ideja o mogu
nosti predvianja dogaaja i/ili pravljenja velikih generalizacija,
pouka za budunost. Komparativna politika je mogua samo kao
kom parativna povijest politikih dogaaja ili ideja; ne kao kom
paracija izmeu neeg to bi se tek trebalo dogoditi. Politolozi i
sociolozi, drutveni znanstvenici openito, nemaju nikakav mono
pol na vizionarstvo. Njihove spekulacije o tome to e se dogoditi
nisu nita bolje od spekulacija bilo kojeg drugog graanina.
Uostalom, nisu li se upravo na primjeru raspada Jugoslavije (a
u europskim i globalnim okvirima: i na primjeru pada socijalizma
1989) drutvene znanosti opekle: sve racionalne prognoze
govorile su kako je iracionalno da se Jugoslavija raspadne, i da
se to (ba zato to je iracionalno) nee dogoditi. Pa ipak, dogodilo
se. Ova knjiga nem a nikakvu nam jeru generalizacije, ali eli
posluiti kao graa za eventualne povijesne komparacije (prije
svega s ostalim socijalistikim dravama koje su se raspale gotovo
istodobno: SSSR-om i ehoslovakom, i onima koje se nisu raspale
a imale su vlastitu ideologiju: recimo Kinom, i - do neke mjere -
Albanijom). Takva komparacija je, meutim, izvan dosega ove
knjige: ona mora biti ostavljena za neki drugi pokuaj. Napokon,
ova je knjiga sumnjiava prem a ideji o nerazvijenom civilnom
drutvu kao razlogu raspada Jugoslavije. Taj je argument u nau
politologiju (i novinarstvo) preuzet iz Istone Europe, naroito
od poljskih i ekih autora, koji su opisivali svoje zemlje. U
Poljskoj i ehoslovakoj doista je bilo tako: tamo je drava bila
jak a (iako je pitanje jesu li same poljska ili ehoslovaka drava
bile jake, ili je tu jakost unosila sovjetska drava) a civilno drutvo
potisnuto. Ali, Jugoslavija se gradila na konceptu koji je bio
mirror image, obrnuta slika sovjetskog tipa socijalizma. Ona je
nam jerno slabila dravu, pokuavajui je podrutviti. U Jugosla
20
UVOD
viji su mediji bili u mnogo boljem stanju nego u Poljskoj i eho-

slovakoj (ili bilo gdje drugdje u Istonoj Europi, o SSSR-u da i
ne govorimo), ljudi su znali daleko vie o tome to je Zapad, a
institucije graanskog drutva bile su slobodnije. Drava je, na
drugoj strani, bila slabija, neefikasnija i kaotinija nego tamo.
Za razliku od eha, Slovaka i Poljaka, Jugoslaveni su htjeli vie
drave, ne vie graanskog drutva. Mnogi od njih sm atrali su da
je situacija kaotina upravo zato to nem a drave, to ne djeluje.
Ta elja za etatizmom, za dravnou, dovela je uostalom na vlast
Franju Tum ana i Slobodana Miloevia: obojica su obeala dra
vu svojim narodima. ehoslovaka ili poljska drava ne bi nikad
dopustile ono to je dopustila jugoslavenska: da se na kraju pre
tvori u (doslovce) noobdiju nad ilegalnim uvozom oruja, te da
ne reagira na pokuaje da se povede graanski rat. To je glavni
razlog zbog kojeg se ni Poljska ni ehoslovaka nisu raspale u
graanskom ra tu i etnikom nasilju. Nekritiko prenoenje za
kljuaka njihovih politikih analitiara na jugoslavenske prilike
sm atram izvorom mnogih nesporazum a.
Iako ova knjiga ima teite na analizi subjektivnog (vjerovanja
politike elite), ona odbacuje pojednostavljenja gledanja na ulogu
linosti u politici i povijesti. Mnoge analize raspada Jugoslavije
(kao to objanjavamo u prvom poglavlju) pripisuju gotovo nadna
ravna svojstva ovoj ili onoj politikoj linosti: najvie Josipu Brozu
Titu i Slobodanu Miloeviu, na razne naine. Novost pristupa
koji se ovdje razvija je st u tome to tu dvojicu politiara sm jeta u
kontekst njihova vremena, i demitologizira. N iti se Jugoslavija
odrala samo zbog Tita, niti se raspala samo zbog Miloevia. Ko
liko god bili moni, i Tito i Miloevi djelovali su iz svog te k sta
(ideologije) i konteksta (stvarnosti); oni su rezultat, koliko i
stvaratelji dinamike izmeu njihovih tekstova i konteksta.
Konano, knjiga odbacuje (danas vrlo popularne) ideje o raz
bijanju Jugoslavije izvana. R aspad Jugoslavije bio je protivan
elji (pa i interesim a) glavnih m eunarodnih faktora, i u neskladu
s trendovim a suradnje u Europi i otvaranja granica u svijetu. Za
njega nije bilo entuzijazm a ni u samoj jugoslavenskoj populaciji,
iako se u posljednjim godinama, u Sloveniji i donekle n a Kosovu,
razm iljalo o alternativam a. Jugoslavija je rastvorena iznutra, i
to s v rh a prem a dnu socijalne i politike hijerarhije.
21
Napokon, rije ili dvije treba rei o poziciji koju zauzimam s

obzirom n a pitanje krivnje, odnosno krivca za raspad i rat.
Smisao politike analize nije da sudi i prosuuje; niti da objasni
tko je bio dobar a tko zao lik, niti tko je kriv a tko zasluan.
Pravo na takve prosudbe im a svaki itatelj za sebe, i svaki graa
nin kao graanin. Politiki analitiar nema monopol na politika
gledanja, niti na shvaanje morala; posebno ne ako odbacuje
monizam, kao to ga ja odbacujem. Politika analiza ima samo
jedan cilj: objasniti to se i zato dogodilo, odnosno, nije dogodilo;
ni manje ni vie. To se moe samo ako autor pokua razumjeti
motive i akcije svih sudionika u politikoj borbi, i ako nastoji
poteno rekonstruirati te motive, a da ne sudi o tome je li moglo
biti drukije i je li taj politiar/politiarka imao ili nije imao pravo.
Instrum enti koje pritom analitiar ima su: dokumenti, sposobnost
selekcije, vjetina povezivanja, logika prosuivanja, profesionalno
potenje, osjetljivost za ljudske sudbine, bez obzira slagao se ili
ne s likovima iz svoje prie. Pritom autoru samo ostaje da se nada
da e i njegovi sugovornici, kritiari i itatelji postupati isto u
odnosu prem a njemu, bez obzira slagali se s njim ili ne. Ako netko
trai odgovor na pitanja kao to su: tko je kriv ili tko je zasluan
za raspad Jugoslavije; ili ak: tko je vie a tko manje kriv/
zasluan - nee ga nai u ovoj knjizi. Takve odgovore svatko
m ora za sebe pronai u sebi samom. Moja je iskrena nada da ova
knjiga nudi dovoljno elem enata na temelju kojih e onima koji je
proitaju biti lake odgovoriti (sebi) na ta pitanja.
22
P rvo poglavlje
KRITIKA ANALIZA DOSADANJIH

INTERPRETACIJA
totine lanaka u akademskim i poluakademskim asopisima

S i desetine knjiga objavljeno je do sada o razlozim a i posljedi
cama rasp ad a Socijalistike F ederativne Republike Jugoslavije,
koja je formalno p restala postojati s m eunarodnim priznanjem
Slovenije i H rvatske, u ja n u a ru 19921. Paljiva analiza tih dosa
danjih pokuaja pokazuje da je u njim a (u razliitoj mjeri i s
razliitim redoslijedom) navedeno ne vie od osam moguih odgo
vora na pitanje o uzrocima tog dogaaja. To su:
1. Ekonom ska kriza;

2. Tzv. drevna etnika m rnja meu jugoslavenskim narodima;
3. Nacionalizam;
4. K ulturalne razlike meu jugoslavenskim narodim a;
5. Promjene u meunarodnoj politici;
6. Uloga raznih linosti u stvaranju i razaran ju jugoslavenske
drave;
7. Predm odem i k a rak ter jugoslavenske drave, koji se esto
usporeuje s carstvim a, nasuprot nacionalnoj dravi, i
8. S trukturalno-institucionalni razlozi.
1 Pod pojmom Jugoslavija podrazumijeva se u ovoj knjizi uglavnom Socija

listika Federativna Republika Jugoslavija (1963-1992), odnosno Federativna
Narodna Republika Jugoslavija (1945-1963), a ne kasnija Savezna Republika
Jugoslavija (1992-). Kad se m isli na m eduratnu (ili predratnu, u sm islu
Drugog svjetskog rata) Jugoslaviju, to se eksplicitno kae.
23
S iznimkom drevne mrnje, svi su drugi pristupi pomogli da

se raspad Jugoslavije sagleda detaljnije i s vie strana. Osim
argum enta o drevnoj etnikoj mrnji, svi su ostali korisni i svaki
od njih daje svoj (manje ili vie znaajan) doprinos razumijevanju
samog dogaaja. Zato je onda potreban jo jedan pokuaj? Nije
li u svim tim tekstovima ve sve reeno? to novo moe donijeti
jo jedna analiza?
Ovo e poglavlje ukazati na neke metodoloke i sadrajne
probleme dosadanjih interpretacija, a potom i ponuditi izlaz iz
(bar nekih od) tih problema. Jednom kad se pokae da je novi
pokuaj interpretacije doista potreban, ponudit emo ga (u osta
lim poglavljima ove knjige). Dosadanje interpretacije raspada
Jugoslavije, naime, imaju dvije manjkavosti. Prvo, one su se esto
fokusirale na samo jedan (ili u najboljem sluaju mali broj) od
moguih razloga raspada Jugoslavije, zaboravljajui da se radi o
sloenom fenomenu, koji je imao vie od jednog uzroka. I drugo,
dosadanja su objanjenja preesto zanemarivala subjektivno, tj.
percepcije relevantnih politikih sudionika, a u prvom redu -
vanost ideologije. Raspad Jugoslavije rezultat je vie razloga, pa
ga je nemogue reducirati na bilo koji od gore navedenih, ili na
neki deveti. Svaka analiza tih razloga, eli li biti uspjena, mora
percepcijama politikih aktera (prije svega, onih koji su bili rele
vantni u danom razdoblju), njihovim vjerovanjima i interpre
tacijam a realnosti, prolosti i budunosti, dati centralno, a ne
periferno mjesto. Tek analizom tih percepcija moe se objasniti
zato su donoene odluke koje iz dananje perspektive (dakle,
post-factum) izgledaju pogrene, iracionalne ili besmislene, ali su
u tadanjem kontekstu relevantnim akterim a izgledale ne samo
smislene i opravdane nego i jedine mogue. Analiza percepcija
potom mora biti dopunjena detaljnom analizom interakcije raznih
percepcija (odnosno relevantnih politikih aktera) te konteksta
u kome se zbila politika akcija. Politiki analitiari grijee kad
zanem aruju kontekst u kome su se donosile odluke koje analizi
raju. Jo vie grijee kad pokuavaju objasniti dogaaje iz vlasti
tog ili, pak, nekog tzv. univerzalnog konteksta, a ne iz onog u
kome su politiki akteri sami donosili odluke. Zanemarivanje
percepcija relevantnih politikih aktera glavni je razlog ne samo
nedovoljno dobrih nego i potpuno pogrenih zakljuaka o tome
24
KRITIKA ANALIZA DOSADANJIH INTERPRETACIJA
zato se raspala jugoslavenska federacija. Glavni je cilj ove knjige

da ponudi novu interpretaciju razloga raspada Jugoslavije, koja
ne bi patila od te dvije metodoloke pogreke.
KRITIKA ANALIZA POSTOJEIH PRISTUPA
Ekonomski argument
Autori koji slijede liberalno-dem okratsku tradiciju2 esto n a
glaavaju vanost ekonomije za stabilnost i razvoj politikih
sistem a i drava. Stabilnost drava i njihov opstanak dovode se
u direktnu vezu s ekonomskim blagostanjem. Ako su ljudi (i
narodi) bogatiji, m anje je vjerojatno da e tra iti alternative
postojeoj vlasti, ili dravi u kojoj ive. Ako su nezadovoljni
ekonomskom situacijom, na drugoj strani, uinit e neto da
izmijene stanje u kome se nalaze. Iskazano u sloganu, esto ko
ritenom u am erikim predizbornim kam panjam a, politika je
samo (ili barem preteno) izraz ekonomije, ona je all about eco
nomics]I3 Ekonom ska je teorija dem okracije naglaeno p risu tn a
u amerikoj politikoj znanosti, ali se takoer proirila u drugim
liberalnim dem okracijama. N akon poraza socijalistike ideo
logije, koja je takoer dobrim dijelom i sam a bila ekonom ska
teorija demokracije, ekonom ski se argum ent proirio u poku
aju da se objasne dogaaji u postsocijalistikim zemljama. Ideja
o tranziciji (dvostrukoj, trostrukoj ili etverostrukoj), koja je
danas dom inantna paradigm a za objanjenje postsocijalistikih
drutava, povezuje ekonom ske i politike aspekte tzv. demo
2 Pod liberalno-dem okratskom tradicijom podrazumijevamo sve pristupe koji

zagovaraju liberalno-dem okratske poretke, kakvi su se do danas razvili u tzv.
zapadnom dijelu svijeta, u okvirim a razvijenog kapitalizm a. Liberalno-demo-
kratski, dakle, ne znai stranaku sklonost liberalno-demokratskim strankam a.
N asuprot liberalno-dem okratskoj tradiciji postoji m arksistika tradicija, koja
u svojoj biti negira vrijednost liberalno-dem okratskih poredaka. I neke druge
tradicije suprotstavljene su liberalnoj demokraciji, ali nisu relevantne za ovu
tem u, pa ih stoga ne navodimo.
3 Ta je pretpostavka, m eutim , pogrena ak i kao objanjenje izbornog pona
anja u sam im zapadnoeuropskim zem ljam a. Primjerice, konzervativci su u
Velikoj Britaniji izgubili izbore 1997, unato iznim no dobrom stanju ekonomije.
25
kratizacije.4 Njena je glavna pretpostavka da e ekonomski raz

voj nekad polusiromanih socijalistikih zemalja nuno voditi
njihovoj politikoj demokratizaciji. Veza izmeu ekonomskog i
politikog elem enta dri se gotovo aksiomatskom, gotovo kao da
se radi o spojenim posudama. To je glavni razlog zbog kojeg su
meunarodne ekonomske institucije, kao to su Meunarodni
monetarni fond (MMF) i Svjetska banka (SB) toliko vani u cijeloj
Istonoj Europi da iznimno utjeu na ekonomske i politike odluke
tih zemalja, ponekad i bez obzira na volju lokalnih vlada.
Primijenjen na objanjenje uzroka raspada Jugoslavije, eko
nomski se argum ent razvio u dva smjera; prvi je fokusiran na
problem razvoja, a drugi na problem pravednosti, odnosno jedna
kosti. Prvi od ta dva pristupa objanjava raspad Jugoslavije kao
krajnju posljedicu ekonomske krize, koja je ve u drugoj polovici
sedamdesetih zahvatila jugoslavensko drutvo, a Jugoslaviju ui
nila jednom od najzaduenijih europskih zemalja.5 U biti, radi se
o krizi modernizacijskih trendova; o nedovoljnoj modernizaciji i
ekonomskoj efikasnosti jugoslavenskog drutva. Drugi pristup
ne negira vanost ekonomskog zaduivanja i krize razvoja, ali
naglaava da je vaniji problem nejednakost (ili bar percepcija
nejednakosti) izmeu najbogatijih i najsiromanijih lanova jugo
slavenske federacije, prije svega Slovenije i Kosova. Iako je danas
teko klasificirati autore prem a ideolokim odrednicma, ipak se,
uopeno, moe rei da je prvi pristup ei kod autora koji zago
varaju liberalne i neoliberalne pozicije, dok je drugi popularniji
kod neom arksista i socijaldemokrata.
Razmotrimo najprije problem razvojne krize jugoslavenskog
drutva. Sve do poetka sedamdesetih inilo se d aje kapitalizam
u globalnoj krizi, podjednako u smislu sporijeg razvoja od socijalis
tikih zemalja kao i zbog vee nejednakosti unutar kapitalistikih
drutava. No, u Brenjevljevoj epohi i tzv. dravni socijalizam
uao je u krizu razvoja, u razdoblje stagnacije.6 Za razliku od toga,
4 Za kritiku teorija tranzicije (tzv. tranzitologije), vidi moj tekst objavljen u

Hrvatskoj ljevici, 11/1999.
5 Za odlinu analizu ekonomskog aspekta raspada Jugoslavije vidi Koroi (1988).
c M arksistiki utem eljena drutva bila su za radikalnu (revolucionarnu) pro
mjenu, pa je svaka stagnacija bila kontrarevolucionarna, gotovo podjednako
kao i regresija. Iako je naizgled (gledano izvana) socijalizam bio politiki
26
Jugoslavija je ostala primjer poluliberaliziranog i ekonomski us

pjenog modela socijalizma, otvorenijeg i stoga sposobnijeg da se
snae u trinim okolnostima od bilo kojeg drugog u Istonoj
Europi. Nije neobino, stoga, da je jugoslavenski model, samou
pravnog socijalizma, u drugoj polovici 60-ih i prvoj polovici 70-ih
godina, bio toliko popularan. Protesti na Zapadu i na Istoku7
(posebno oni iz 1968) istakli su jugoslavensko sam oupravljanje
kao trei put, za mnoge poeljan model koji umanjuje nedostat
ke zapadnog kapitalizm a i istonog socijalizma.8 Ekonomska je
kriza u Jugoslaviji znaajnim dijelom bila proizvod politikih i
ideolokih prilika (podjednako domaih kao i m eunarodnih), a
njeno je razbuktavanje svakako smanjilo privlanost jugoslaven
skog modela. Kriza razvoja, izazvana (i) megalom anskim am bi
cijama politike elite9 u zemlji, postavila je Jugoslaviju u duniki
odnos prem a (uglavnom zapadnim) posuivaima, a tim e je ugro-
statino drutvo, on je uvijek bio u reformama, a politiki su sukobi nepre

kidno tinjali ispod - na prvi pogled m onolitne - strukture poretka. To je
naroito bio sluaj u Jugoslaviji: protivei se stagnaciji, ona je neprekidno
reformirala politiki i ekonom ski sistem . U 4 5 godina socijalizma, promijenila
je tri U stava, jedan U stavni zakon, i na sve njih usvojila stotine amandm ana.
Sve to nije bio znak krize (dakle, neuspjeha) nego napretka (tj. uspjeha)
socijalistikog projekta.
7 P isani velikim poetnim slovom. Zapad i Istok oznaavaju politike, ne geo
grafske pojmove. N eki autori (zapravo, mnogo njih) ubrajaju Jugoslaviju u
zemlje Istone Europe, to je sam o djelomino tono. Jugoslavija nije bila
lanica vojno-politike strukture Istoka, ali je ipak bila socijalistika zemlja,
ija je k onstitutivna ideologija bila m arksistika, a ne liberalno-dem okratska.
U tom sm islu se povremeno uvrtavanje Jugoslavije u zemlje Istoka (posebno
prilikom usporedbe s ostalim zemljama Istoka) u ovom tek stu mora sh vatiti
kao nuno pojednostavljivanje. U istom se sm islu mora uzeti i nae koritenje
pojma Zapad. N akon kraja hladnog rata, ni Istok ni Zapad vie ne postoje u
onom sm islu u kom e su postojali prije 1989.
8 Pojam trei put danas se koristi kao sinonim za postsocijalistiku i postkapi-
talistiku poziciju Novih laburista, koju je u Britaniji u ideolokom sm islu
promovirao Anthony G iddens, a u politikom Tony Blair. Za G iddensove glavne
ideje, vidi moj intervju s njim , objavljen u Acque e Terre (te u Hrvatskoj ljevici,
januar 2000). Ideja sam oupravljanja kao treeg puta im a stanovitih slinosti
sa sadanjim G iddensovim /Blairovim projektom; pojam globalizacije bio je,
prim jerice, spom enut ve kod Kardelja. V ie o tom e u drugom poglavlju.
9 Pod elitom ovdje razum ijem o one koji su bili na vlasti u Jugoslaviji. To je
vrijednosno neutralan i labavo definiran pojam koji ukljuuje one koji su u
pojedinim trenucim a im ali mo da odluuju o politikim, ekonom skim , vojnim,
kulturalnim i drugim pitanjim a.
27
ila i unutarnju stabilnost i nezavisnost zemlje u meunarodnoj

politici. Meu njima je najznaajnije mjesto imao MMF, simbol
zapadne ideologije i sredstvo potencijalne ekspanzije liberalno-
demokratskih ideja u dotad nekapitalistiki prostor. Autori poput
Susan Woodward (1996) dre da je pritisak MMF-a znaajno
destabilizirao politiku situaciju u Jugoslaviji u prvim godinama
posttitovskog razdoblja. On je takoer utjecao da se postavi pita
nje o tome je li Jugoslavija doista (i dalje) nezavisna zemlja i je
li mogue da odri svoju politiku ekvidistance prema Istoku i
Zapadu. MMF, istie Woodward, ili nije razumio ili je namjerno
ignorirao delikatnost jugoslavenske unutarnjopolitike situacije.
Neomarksistiki autori10idu i korak dalje, objanjavajui raspad
Jugoslavije gotovo iskljuivo kao namjernu akciju liberalnih insti
tucija Zapada, ponajprije MMF-a.
Nisu rijetki autori i u nutar bive Jugoslavije (poput posljednjeg
jugoslavenskog sekretara za narodnu obranu, Veljka Kadijevia)
koji vjeruju daje Jugoslavija razbijena izvana, sa Zapada, posred
stvom MMF-a. Manje radikalni zagovornici ekonomskog argu
m enta tvrde da, iako niti MMF ni ekonomska kriza nisu po sebi
razbili Jugoslaviju, oni su ipak omoguili ekonomsku nestabilnost
koja je - kako ekonomske teorije uvijek vjeruju - nuno vodila
politikoj krizi. Ekonomska je kriza onemoguila posttitoistikim
vlastim a da podmire sve nezadovoljnike onako kako je to za svog
ivota radio Josip Broz Tito.11 Nedostatak novih meunarodnih
kredita, kaotino stanje ekonomije, neizvjesnost i nesigurnost,
uz istodobno promoviranje osnovnih trinih principa, uinilo je
mnoge nezadovoljnima. Najnezadovoljniji su bili oni najnerazvi-
jeniji, ali su i oni najrazvijeniji sada poeli osjeati posljedice eko
nomske krize. Tito je esto kupovao socijalnu stabilnost stranim
kreditim a, od kojih nije profitirala samo politika elita nego - na
ovaj ili onaj nain - i iri slojevi stanovnitva.12 Njegovi nasljed
nici morali su nai druge naine da zadovolje nezadovoljnike.
10 Vidi Chossudovsky (1999).

11 0 kupovanju socijalnog mira preutnim sporazumima izmeu vrha (Tita) i
dna jugoslavenske piramide (radnitva), vidi tekstove Josipa upanova (na
roito, 1983).
12 Za vanost meunarodne ekonomske pomoi Jugoslaviji, vidi Lees (1997) i
W arner N eal (1962).
28
KRI TI KA ANALI ZA D O S A D A N J I H I N T E R P R E T A C I J A
Koliko god bio koristan za objanjenje nastanka politike krize

u Jugoslaviji, ovaj argum ent im a nekoliko ozbiljnih nedostataka.
Prvo, veza izmeu ekonomske i politike sfere nije bila tako vrsta
kako se danas interpretira. Oni koji su krajem 70-ih i poetkom
80-ih ivjeli u Jugoslaviji p risjetit e se da nije bilo nikakvih soci
jalnih protesta zbog redukcija struje, uvoenja par-nepar sistem a
vonje, obaveznih depozita u bankam a prilikom odlaska u ino
zemstvo, ili visoke inflacije. Pojavili su se dodue trajkovi, ali oni
nisu bili ni izdaleka tako masivni kao, recimo, oni koji su u to
doba potresali Poljsku ili Veliku Britaniju.
Drugo, Jugoslavija se suoavala s veim politikim proble
mima i nestabilnou onda kad je bila ekonomski najuspjenija.
Njeno ekonomski najuspjenije razdoblje, ezdesete, bilo je njeno
politiki najburnije razdoblje: pad Rankovia (1966) protesti u
Beogradu i n a Kosovu (1968) a potom i u H rvatskoj (1971). Ako
su ekonomski razlozi im ali neku vanost za n asta n ak politike
krize u tom razdoblju onda se moe tvrditi da je upravo uspjenost
jugoslavenske privrede mnoge m otivirala da postave pitanje p ra
vednosti i nepravednosti raspodjele profita. G lavna se politika
rasprava u Jugoslaviji u to doba nije vodila oko toga zato jugosla
venska privreda ne proizvodi (ili ne prodaje) dovoljno, nego oko
toga kako se raspodjeljuje dobit. Protesti u Beogradu, Pritini,
Zagrebu i Ljubljani ee su bili motivirani pitanjem pravednosti
ijed n ak o sti, nego ekonomskom (i/ili politikom) neefikasnou.
Isti su zahtjevi bili u srcu kasnijih protesta u Jugoslaviji, kao to
su antibirokratska revolucija (1988) ili protesti kosovskih stude
nata i ru d ara u kasnim osamdesetim.
Zato je druga podgrupa ekonomskog argum enta, ona koja u
svom sreditu im a pitanje pravednosti i jednakosti, mnogo kori
snija od prve. A rgum ent se temelji n a ideji distributivne praved
nosti (distributive justice, kako je upravo poetkom sedam desetih,
u drugom kontekstu, svoju teoriju nazvao ameriki politiki filozof
John Rawls)13. Socijalizam je obeao jednakost, a ne samo eko
nomski napredak. Ideja jednakosti je tem eljna ideja socijalizma
Rawls se, naravno, nije bavio Jugoslavijom, ali je njegova teorija o distributivnoj
pravednosti nastala takoer kao rezu ltat krize kapitalizm a i dravnog socija
lizm a i kao izraz elje da se nade neki pravedniji trei put. Vidi: Rawls (1971).
29
i demokracije. Posebno se to odnosi na ekonomsku jednakost,

koja - prem a rijeima samih komunista - predstavlja conditio
sine qua non istinske politike jednakosti, pa time i istinske, tj.
socijalistike demokracije. Bez ekonomske jednakosti, socijalizam
je prazan slogan bez mnogo znaenja.14 Socijalizam je obeao da e
biti pravedniji, a ne samo ekonomski uspjeniji od kapitalizma.
Dok se ekonomski progres mogao jasno vidjeti u svim dije
lovima Jugoslavije, stvar je stajala drukije s jednakou i pra-
vednou. To se posebno odnosilo na ekonomsku sferu. Dok su
politike razlike izmeu (konstitutivnih) naroda i narodnosti, te
izmeu velikih i malih republika smanjene, ekonomske su se
razlike izmeu razvijenih i nerazvijenih poveavale. Pravednost
uvijek ukljuuje usporedbu s drugim, a usporedbe po kriteriju
ekonomske razvijenosti pojedinih grupa u Jugoslaviji bile su po-
raavajue. Upravo zato to ideje pravednosti i jednakosti uvijek
ukljuuju usporedbu s drugima, nije bilo toliko vano jesu li ili
ne te grupe u apsolutnom smislu popravljale svoj status. Vano
je bilo jesu li u svakom danom trenutku te grupe (bile) jednake.
Kosovo je dobar primjer: ono je u apsolutnom smislu napredovalo
vie od drugih i u politikoj i ekonomskoj sferi. Pa ipak, ni u poli
tikoj ni u ekonomskoj sferi Kosovo nije bilo jednako drugima. U
politikom sm islu bilo je skoro jednako, ali to skoro nije bilo
dovoljno. Sve dok su i fiziki manje nacije imale republiku, a
Albanci samo pokrajinu, malo je znailo to se apsolutna razlika
izmeu politikog statusa republika i pokrajina smanjila na jednu
ili dvije - uglavnom deklarativne - formulacije. Jednakost, tj.
statu s kakvog im aju drugi, status republike, bio je glavni motiv
kosovskog nezadovoljstva. Isti razlog, jednakost s drugima, s
republikam a koje nem aju pokrajine unutar sebe, motivirao je
Srbe sredinom osamdesetih.15
14 Za jugoslavensku interpretaciju teze da je prava demokracija samo ona koja

ukljuuje ekonomsku jednakost i pravednost, vidi Titov govor u Smederevskoj
Palanci, 16. decembra 1952. godine (1977:59)i njegov tekst objavljen u januaru
1954, (1977: 76). I u drugim je prilikama Tito inzistirao na jednakosti najpo
znatije u svom govoru u Splitu 1962.
15 Srbija ne trai nita vie od drugih republika, ali ne pristaje da ima (bude) manje
od njih, govorio je Slobodan Miloevi. Zahtjev da Srbija bude jednaka s drugima,
m eutim , podrazumijevao je (i) da ona praktiki nema pokrajine - budui da
30
Istina je, nigdje se ta nejednakost nije vidjela bolje nego u

ekonomskoj sferi. Razlike izmeu najrazvijenijeg i najnerazvije-
nijeg dijela Jugoslavije, Slovenije i Kosova, poveavale su se a ne
smanjivale. Kosovo je 1953. godine bilo tri i pol puta slabije
razvijeno od Slovenije. Nakon 35 godina socijalizma, 1989, razlika
je bila 1:8. Budui d a je socijalizam drutvo u kome su se razlike
morale sm anjivati, pitanje koje se postavilo bilo je logino: kako
je mogue postii politiku jednakost ako se ekonomska nejedna
kost poveava? Je li mogue da socijalizam opstane ako ne zado
volji u svom glavnom obeanju - da e sm anjiti nejednakost meu
ljudima, narodim a i dravama. ak ni liberalna dem okracija ne
bi dopustila da razlike postanu tako drastine u tako kratkom
razdoblju. I u njoj bi takvo poveavanje razlika dovelo do politike
(a u sluaju vienacionalnih drava) i etnike krize koju ne bi bilo
jednostavno svladati. A socijalizam se, ne zaboravimo, temeljio na
marksistikoj ideji o ekonomskoj demokraciji: politika jednakost
za njega nije mogua sve dok se ne postigne puna ekonom ska i
socijalna jednakost.
Pitanje nejednakosti i nepravde u ekonomskoj sferi (ili barem
percepcije o nejednakosti i nepravdi) potkopalo je socijalizam u
Jugoslaviji a to je znailo - iz razloga koji e biti objanjeni kasnije
u ovoj knjizi - i Jugoslaviju samu. Kosovo je doista bilo najslabija
toka jugoslavenskog socijalizma. Ne samo zato to je bilo i ostalo
najnerazvijeniji dio Jugoslavije nego prije svega zato to Jugo
slavija, unato svemu to je poduzela, nije uinila dovoljno da
razbije osjeaj rastue nejednakosti kod kosovskih Albanaca.
Bez obzira na golema poboljanja svog politikog, ekonomskog i
etnikog statu sa u socijalistikoj Jugoslaviji (koja je za njih im ala
ulogu zlatnog doba), Albanci su i nali razloga da se osjeaju
nejednaki drugim a, ne samo u ekonomskom, nego i u politikom,
kulturnom i nacionalnom smislu. Isto tako, i Srbi, H rvati, Bonja
ci (bosanski M uslimani), Makedonci i Slovenci, svi su nali nekog
razloga da se osjeaju nejednaki u odnosu s drugim a, susjednim a,
veima, razvijenijim a, brojnijim a. Taj je osjeaj nejednakosti bio
opravdavan pozicijom koje su im ali mali narodi i njihovi jezici u
nijedna druga republika nije im ala pokrajine. V ie o M iloevievu programu

i reakcijam a n a njega, b it e reeno u posljednja tri poglavlja ove knjige.
31
JUGOSLAVIJA DRAVA KOJA JE ODUMRLA
odnosu na vee; prisutnou u dravnim strukturam a (vojsci) i

politikom vrhu (Partiji); poloaju pri zapoljavanju, itd. Budui
d aje malo uinjeno da bi neke od tih razlika bile smanjene, nara-
tiv o nejednakosti je doista mogao izgledati uvjerljivo. No, ak i
tamo gdje nije bilo nikakva razloga da se govori o nejednakosti,
stvarne su injenice malo znaile. Politika akcija se temelji na
percepcijama, a percepcije su subjektivni doivljaji stvarnosti,
koji ponekad ne moraju biti utemeljeni ni na kakvim vrstim
injenicama. Percepcija da postoji nejednakost i nepravda bila je
dovoljna da se na njoj grade radikalne ideoloke opcije - sepa
ratizam i egalitarni revolucionarni komunizam.16 Te su se dvije
opcije, stoga, pojavile prije drugih, i to prije svega na Kosovu.
Osjeaj nejednakosti u odnosu na druge u Jugoslaviji vodio je
kosovske Albance prem a ideologiji radikalnog egalitarizma, ka
kvog je propagirao Enver Hoxha u susjednoj Albaniji. Kosovski
protesti iz 1981, nisu bili ni prozapadni ni antisocijalistiki. Oni
su bili, prije svega, protesti protiv nejednakosti u Jugoslaviji.
Povezujui socijalistike i nacionalistike elemente ujedan nara-
tiv, oni su bili prohodistiki i zbog toga to je Hoxha bio Albanac
i zato to je Albanija - b ar je tako mnogima na Kosovu izgledalo
- bila zemlja jednakosti i pravednosti.
Teorije razvoja i ekonomistiki determinizam ne mogu obja
sniti zato su Albanci s daleko razvijenijeg Kosova iskazali toliko
sim patija za zemlju sa samog dna ekonomske ljestvice u Europi.
To jednostavno nem a ekonomskog smisla. Nasuprot tome, argu
m ent koji se temelji na isticanju nejednakosti i nepravednosti,
nudi nam odgovor na taj paradoks. Ne samo Albancima, nego i
drugim a u Jugoslaviji, ideja jednakosti i pravednosti znaila je
mnogo vie od ekonomskog razvoja i blagostanja.
Ekonomska teorija dezintegracije takoer ne moe objasniti
injenicu da su na kraju osamdesetih najrazvijenija Slovenija i
najnerazvijenije Kosovo imali ako ne istu a onda vrlo slinu
politiku poziciju u odnosu na opstanak Jugoslavije. Ekonomska
10 Vie o vanosti percepcija o nejednakosti i nepravednosti kod Albanaca i Srba,

ali kasnije i kod Hrvata i Slovenaca, u mom tekstu objavljenom u Acque c
Terre 1/1999. 0 vanosti percepcije straha od nestajanja i/ili gubitka etnikog
statusa, vidi moj tekst u Balkanologie, 1/2001.
32
bi logika, naime, nalagala da oni koji u nekoj zemlji najvie pro

fitiraju, iji je ekonomski status najbolji, budu najmanje zaintere
sirani za nestabilnost i raspad politikog i ekonomskog sistema.
Slovenija je u Jugoslaviji poboljala ne samo svoju ekonomsku
poziciju (jer je njen stupanj razvijenosti sa 153 posto u odnosu
na jugoslavenski prosjek 1953. povean n a 210 posto 1989) nego
i politiki status. N ikad prije Slovenija nije im ala takav stupanj
samouprave i zatite, ekonomskog razvoja i ouvanja kulturnog
i nacionalnog identiteta kao u posljednje desetljee i pol prije
raspada Jugoslavije. U stav iz 1974, kojem je glavni tvorac bio
Slovenac Edvard Kardelj, a jedan od glavnih provoditelja drugi
Slovenac, Stane Dolanc, u tolikoj je mjeri bio u skladu sa sloven
skim nacionalnim interesim a (kako ih je ne samo definirala po
litika elita u tom trenutku, nego i znaajan segment tzv. kontra-
elite) d a je Slovenija (osim moda u ekonomskom aspektu) bila
nezainteresirana za neku bitniju promjenu tog U stava. P a ipak,
javno je mnijenje u Sloveniji 1987. prvi put iskazalo nadu da bi
slovenski interesi mogli biti bolje zatieni izvan Jugoslavije
nego to su bili zatieni u Jugoslaviji.17 U godinam a koje su
slijedile, Slovenci su rado prihvatili golemi rizik to g a je zaotra
vanje odnosa s drugim a u Jugoslaviji (a ponajprije sa saveznim
institucijam a) i neizvjesan pu t separatizm a nosio sa sobom. U
biti je svake ekonomske logike da se sm anje rizici i m inim izira
neizvjesnost. Ekonomska teorija demokracije definira izborni
postupak kao iskazivanje preferenci, koje ovise prije svega o
percepciji interesa. Osoba je racionalno bie, pa e prem a tome
njen izbor biti racionalan18: on e sm anjiti rizike a poveati anse
za dobitak. P a ipak, uzme li se ta definicija racionalnog izbora
ozbiljno, slovensko je politiko ponaanje (kojeg su kasnije slijedili
svi ostali, ukljuujui Srbiju) bilo potpuno iracionalno: ona je
bila voljna p rihvatiti gotovo bilo kakav rizik i ui u bilo kakvu
neizvjesnost ne bi li se odvojila od Jugoslavije, u kojoj je ekonom
ski, politiki i kulturalno prosperirala.
17 Ovdje treba ponovno istaknuti vanost usporedbi: Slovenija se sve vie uspo
reivala s Austrijom i Italijom, a sve manje sa Srbijom i Makedonijom.
18 O konceptu racionalnosti kao univerzalistikom konceptu, vie e biti reeno
pri kraju ovog poglavlja.
33
Odlian prim jer za relativno malu vrijednost ekonomskog

argum enta nudi nam jedan od svjedoka i sudionika politikih
dogaaja s poetka 1990-ih, tadanji makedonski predsjednik,
Kiro Gligorov. Neposredno pred poetak rata u Jugoslaviji, za
padnoeuropski i ameriki politiari ponudili su voama jugosla
venskih republika golemu financijsku pomo, ukoliko postignu
sporazum koji bi sprijeio rat. Kiro Gligorov, jedan od sudionika
tih razgovora, sjea se da se radilo o pet i pol milijardi dolara, a
takoer i obeanju da bi Jugoslavija mogla postati prva zemlja
koja e se pridruiti Europskoj uniji.19 N ijedan od trojice glavnih
lidera jugoslavenskih republika, Miloevi, Tuman i Kuan, nisu
pristali n a ponudu. Miloevi i Tuman su se razbjesnili. Ne
moete nas kupiti obeanjima. Ne trebamo va novac!, rekli su.,
navodi Gligorov. N ikakva koliina novca nije mogla odgovoriti
ne samo tu trojicu, nego i one koji su za njih glasali i koji su se
dobrovoljno izloili najveem poznatom riziku (da izgube vlastiti
ivot) ne bi li ostvarili slobodu i pravdu, kako su je vidjeli. Eko
nomski nas argum ent ostavlja bez objanjenja ovog paradoksa.
Da ekonomski argum ent moe objasniti tek vrlo malo, poka
zuje se i na prim jeru zapanjenosti Zapada nad rezultatima izbora
u svim postjugoslavenskim zemljama u devedesetim godinama.
Unato ekonomskoj katastrofi u koje su uveli svoje zemlje, ni
Tum an, ni Kuan, ni Miloevi nisu imali veih problema sa
svojim izbornim tijelom. Miloevi je dobio izbore za predsjednika
Srbije 1993, kad se inflacija pribliavala svjetskom rekordu, i to
pobijedivi Milana Pania, bogatog poslovnog ovjeka, koji je bio
personifikacija amerikog sna u njegovoj srpskoj varijanti. Pani
je nudio ekonomski utemeljenu politiku, argumentirajui da je
ekonomski razvoj lijek za sve balkanske probleme. Ali, to je im
presioniralo malo koga. Paniev poraz (kao ranije i poraz Ante
Markovia) tipian su prim jer d aje moda doista u Americi poli
tik a refleksija ekonomije, ali da je u postjugoslavenskim prili
kam a naivno i neopravdano misliti da je isto tako.
Zapad je skupo platio svoje oslanjanje na ekonomski determi
nizam i nerazumijevanje konteksta i percepcija koje su se razvile *20
19 U intervjuu koji je dao talijanskim novinama Corriere della Sera , vidi Vjesnik,
20. januara 1997.
34
u jugoslavenskom prostoru. Zato to nije vidio da je u tom geo

grafskom i vremenskom kontekstu vrijednost novca bila relativno
mala u odnosu n a druge vrijednosti, Zapad se predugo zanosio
iluzijom da e ekonomske sankcije s jedne stran e (u formi pri
jetnje) i ekonomska pomo s druge (u formi nagrade) pobijediti
nad silama zla i mraka. Problem je jednostavno u tome to mnogi
na Zapadu jednostavno nisu vidjeli da u liberalnoj demokraciji
novac im a daleko veu vrijednost nego u (post)socijalistikim
drutvim a.20 Glavni razlog tome je st u neshvaanju ideologije
ozbiljno: bez obzira radilo se o jugoslavenskom obliku socijalizma
ili o nacionalizmu (koji je podjednako malo bio vezan za mo
netarn u razm jenu i vrijednost novca) socijalizam je - to zbog
ideolokih, to zbog praktinih razloga - razvio nem onetarnu raz
mjenu dobara, a solidarnost je meu ljudima esto bila tolerirana
(ako je bila protuzakonita) ili poticana (ako je bila u skladu sa
zakonima) kao zam jena za novanu razm jenu. Kao to pokazuju
studije Josipa upanova, rairena je m rea tolerirane korupcije
na svim razinam a (a prije svega u puku) bila esto jedini nain
da se preivi nedostatak novca, a za politiki je vrh bila i odlian
nain da se izbjegnu i sprijee nem iri uzrokovani osjeajem nejed
nakosti i nepravde. Ljudi su navikli ivjeti bez (dovoljno) novca,
i u naelu znaju da mogu im ati daleko vie nego to im formalni
prihodi doputaju. Kad se to povee s m itovima i rom antiarskim 20
20 Temeljna pogreka teorija ekonom skog determ inizm a jest u onome to Q uentin
Skinner naziva mitom parohijalizma, i o em u e biti vie rijei u zavrnim
sekcijam a ovog poglavlja. Problem je u tom e to se hijerarhija vrijednosti koja
vrijedi u jednom kontekstu (na Zapadu) pokuava tretirati kao univerzalna,
pa se dogaaji iz drugog konteksta pokuavaju razumjeti kao da su se dogodili
u istom kontekstu. Naravno da su potom analitiari zbunjeni, jer vrijednost
novca nije ista na Zapadu i na (bivem ) Istoku. U socijalizm u se nedostatak
novca kompenzirao nenovanom razmjenom dobara i usluga, esto pod formalno
ilegalnim ili nelegalnim okolnostim a, koje su m eutim bile tolerirane od strane
vlasti, kako bi se sprijeila socijalna pobuna. U socijalizm u s e moglo dobiti vie
bez novca, nego to se u kapitalizm u esto moglo kupiti novcem (primjerice,
drutvene stanove, upis na fakultete, povlateni sta tu s u bolnicama, itd.). Ni
danas stranci koji dolaze sa Zapada ne razumiju kako to da Jugoslaveni troe
mjeseno 150 eura, ako zarauju 100, ili da uivaju dobra koja su skuplja od
njihovih primanja. To je zato to je ideja o razmjeni dobara i usluga bez plaanja
novcem potpuno nepoznata zapadnom nainu djelovanja/miljenja. Jednako je
tako Ju goslavenim a nepojmljivo da se za svaku sitnicu mora platiti novcem.
35
nacionalizmom, koji je tako snano promoviran u osamdesetima,

onda samo oni koji ignoriraju stvarno stanje (ili ga ne razumiju)
mogu vjerovati u udotvornu mo novca da zaustavi nasilje, ako
ga netko eli, ili da promijeni vjerovanja ljudi, ako oni to ne ele.
Stvari se, u tom smislu, nisu mnogo izmijenile u postsocija-
listikom razdoblju. Iako su rezultati rata i raspada potpuno
poraavajui s ekonomskog aspekta, golema veina stanovnitva
u svim krajevim a bive Jugoslavije i dalje opravdava ne samo
raspad nego i ono to je slijedilo. A u ekonomskom smislu, za sve
postjugoslavenske zemlje (osim moda za Sloveniju, iako je i to
upitno) - slijedilo je dugo razdoblje pada i gubitka.
Raspad Jugoslavije, da zakljuimo ovaj pregled glavnih eko
nomistikih argum enata i njihovih problema, nije bio nuna
posljedica ekonomske krize, a nije ak bio ni logian dogaaj sa
stajalita ekonomskog interesa bilo kojeg od njenih sastavnih
dijelova, ako pod logikom razumijemo jednostavnu ideju da su
(politike) odluke smislene ako smanje rizik od gubitka i poveaju
potencijalni profit. Povrh toga, kada se Jugoslavija raspadala,
ona je zapravo bila na izlasku iz ekonomske krize. Vlada Ante
Markovia uspjela je unititi inflaciju i poveati zarade. Kao to
naglaava Pletina (1992: 166), Markovieva je vlada smanjila
inflaciju s 56 posto mjeseno u decembru 1989, na 17,3 posto u
ja n u aru 1990, 8,4 posto u februaru i 2,4 posto u m artu te godine.
Devizne su rezerve poveane s 5,4 milijardi dolara u decembru
1989, na 8,5 milijardi u m artu 1990. Zarade su bile tako visoke
da ni do danas nisu dostignute u bilo kojoj od postjugoslavenskih
zemalja, osim u Sloveniji (i moda, nakon vie od 12 godina, u
Hrvatskoj)21. Vlada je uspjela pribliiti Jugoslaviju Europi i
svijetu, bez prevelikih ustupaka. Pa ipak, ne samo politiki voe,
nego i graani, odluili su se za rat, razaranje, ekonomski kolaps.
Ekonomska kriza je st pomogla padu socijalizma, prije svega
zato to je poveala osjeaj nejednakosti i nepravednosti. Te su
dvije kljune (a iznevjerene) ideje socijalizma postale sad glavni
zahtjevi novih protesta protiv onog tipa socijalizma koji se razvio
21 U Hrvatskoj je to, meutim, postignuto uz 13,6 milijardi amerikih dolara

vanjskog duga. To je tek neto manje od cjelokupnog duga Jugoslavije u doba
Ante Markovia, ili (po stanovniku) etiri puta vie.
36
u Jugoslaviji. Budui da alternativni tip socijalizma nije vie bio

privlaan (a po svemu sudei, ni mogu), ideja egalitarizm a, p ra
vednosti i jednakosti, udomila se u nacionalizmu - sveobuhvatnoj,
pretpolitikoj i ujedinjujuoj doktrini, koja je potpuno dominirala
antisocijalistikimpodzemljem. Ekonomski nam argum ent, istina
je, pomae da objasnimo kontekst u kome se Jugoslavija raspala,
ali kad se pretvori u ekonomski determinizam, moe postati kon-
traproduktivan i navesti nas na krivi trag.
Argument o drevnoj etnikoj mrnji

Tri sljedea argum enta, koja predstavljamo u ovom poglavlju,
imaju veze s nacionalizmom i njegovom vanou za proces ra-
stvaranja Jugoslavije. Prvi od njih je najradikalniji, ali, naalost,
i gotovo najrasprostranjeniji, posebno u novinskim analizam a i
u javnom m nijenju na Zapadu. On je, m eutim , najpogreniji i
jedini kojeg ovdje u potpunosti odbacujemo. To je argum ent da
se Jugoslavija raspala zbog drevne etnike m rnje meu njenim
narodima. Popularnost i proirenost tog argum enta, kojeg drimo
potpuno pogrenim i neutemeljenim, u velikoj je mjeri zasluna za
potpuno pogreno razum ijevanje razloga raspada Jugoslavije.
Teza o drevnoj etnikoj m rnji vrlo je popularna u novinskim
interpretacijam a dogaaja u Jugoslaviji, kod politiara i vojnih
predstavnika Zapada, koji su se na ovaj ili onaj nain nali u
poziciji da utjeu na dogaaje u Jugoslaviji.22 U nedostatku boljeg,
najjednostavniji odgovor n a pitanje zato se Jugoslavija rasp ala
bio je - zato to su se njeni narodi oduvijek mrzili. Jugoslavija je,
prem a toj interpretaciji, bila um jetna tvorevina, proizvod ver-
sailleskog poretka23, a ne izraz elje njenih ku ltu rn ih i politikih
22 Uzelo bi previe prostora da se navedu svi lanci i knjige, novinski tekstovi i

izjave u kojima se govori o etnikoj mrnji kao glavnom razlogu raspada Jugo
slavije. Stoga sam o dva naslova: Rose (1998) i Kaplan (1994). Mora se priznati,
meutim , da veina ozbiljnih analitiara (u akadem skim krugovima) odbacuje
ovaj argum ent. Tim je vee nae nezadovoljstvo zbog njegove popularnosti i
sveprisutnosti u medijim a i politikim i vojnim krugovima na Zapadu.
23 Pritom se, naravno, ne vodi rauna ni o najjednostavnijoj kronologiji, koja govo
ri, recimo, d a je Jugoslavija formirana 1918, dok je mirovna konferencija (koja
je formulirala tzv. versailleski poredak) zapoela 1919. N a tu neloginost
upozorava A leksa ilas (1993). Ju goslavenska je ideja proizvod 19. stoljea, a
37
elita, a posebno ne njezina naroda (ili njenih naroda, ovisno o

politikoj poziciji govomika/pisca). im su dobili prvu priliku,
narodi su iskazali tu - oduvijek postojeu - mrnju jednih prema
drugima, i - zaratili. Ako ve ne rat, a onda raspad Jugoslavije,
dakle, bio je gotovo neizbjean ishod demokratizacije. Demokra
tizacija, naime, uvijek stvara mogunost da narod iskae svoju
volju, a kako je volja naroda uvijek bila protivna bilo kakvom
ivotu s drugim a unutar iste zemlje, demokratizacija je vodila
ne samo u raspad nego i u rat. Gotovo se nita nije dalo uiniti,
je r je ta mrnja bila drevna, ona je oduvijek postojala i - vrlo vje
rojatno - postojat e i dalje. Argument koji se oslanja na drevnu
etniku mrnju, direktno je suprotstavljen nekim drugim argu
m entim a koje emo analizirati u nastavku ovog teksta; primjerice
kulturalnom , onom koji se temelji na ulozi politikih elita i osoba
i dr. On tre tira elitu kao gotovo nevaan element. Ono to se
dogodilo bilo je izraz tzv. objektivnih proturjeja izmeu jugosla
venskih naroda i duboke mrnje (dakle, subjektivnog) koja se
razvila meu njima. Odgovornost politike elite je, prema tome,
m inim alna24. Jest, elita je pomogla da se Jugoslavija raspadne,
ali bili ovi ili oni politiari na vlasti, mrnja bi postojala, a
Jugoslavija bi u svojoj biti bila nemogua zemlja.
Taj je argum ent veoma popularan i unutar same bive Jugo
slavije, posebno u Hrvatskoj, gdje ga je promovirao ultrakonzer-
vativni povjesniar, Franjo Tuman, prvi predsjednik samostalne
Republike Hrvatske. Danas je gotovo cijela hrvatska historiogra
fija pod utjecajem Tumanove interpretacije raspada Jugoslavije:
kao gotovo neizbjenog ishoda etnike mrnje i nepomirljivosti
Srba i H rvata. N a drugoj strani, teze o genocidnosti hrvatskog
naroda procvjetale su u srpskoj historiografiji u osamdesetim i
dogovori o njenoj realizaciji zapoeli su s poekom Prvog svjetskog rata. Kako

je, dakle, mogue da se Jugoslavija smatra tvorevinom neeg to se dogodilo
nakon njezina stvaranja?
24 Rije odgovornost ovdje se koristi vrijednosno-neutralno, a ne u smislu krivnja.
Kao to e biti objanjeno u kasnijim sekcijama teksta, autor dri da politiki
analitiari nemaju monopol na presuivanje o tome je li neka akcija bila dobra
ili loa, nego to moraju ostaviti samim graanima. Oni moraju objasniti to
se i zato se neto dogodilo, ili nije dogodilo. U tom smislu, pod odgovornou
elite ovdje m islim o samo na injenicu da su one bile odgovorne za odluke koje
su donosile.
38
devedestim godinama prolog (dvadesetog) stoljea. Poruka je bila

ista: ne moe se ivjeti, a posebno ne ivjeti u m iru, s narodom
koji nas mrzi.
No, ozbiljan povjesniar teko da bi mogao nai dovoljno
dokaza za fezu o drevnoj etnikoj m rnji, ak i kad se radi o
Srbima i H rvatim a, a kamoli ostalim parovima jugoslavenskih
naroda, recimo Slovencima i Srbima, Slovencima i Makedoncima,
Crnogorcima i H rvatim a, itd. Istraivanje o socijalnoj distanci
izmeu pripadnika jugoslavenskih naroda, koje jejproveo Dra-
gomir Panti meu radnikom populacijom u Jugoslaviji (1987)
pokazuje, primjerice, da je jedino u odnosu prem a Albancima ta
distanca bila znaajna. Od junoslavenskih naroda, Slovenci su
pokazivali najveu distancu prem a drugim a, posebno prem a
M uslimanima. U svim ostalim sluajevima (ak i kod Slovenaca
u odnosu na druge narode), vie od 50 posto ispitanika izjavilo
je kako ne bi bio nikakav problem da se vjenaju s osobom druge
nacionalnosti. Najznaajnije je, pritom, d a je postotak onih koji su
izraavali tak av stav kod H rvata i Srba u odnosu jednih prem a
drugim a bio iznimno visok. U tom uzorku je tada, samo tri go
dine prije izbora F ranje Tum ana, 72 posto H rvata/H rvatica
izjavilo da ne bi bio problem vjenati se sa Srpkinjom /Srbinom ,
a 74 posto S rba/S rpkinja ne bi im alo problem vjenati se s
Hrvaticom/Hrvatom. Takoer, 76 posto S rba izjavilo je isto za
Slovence/Slovenke, dok je kod Slovenaca postotak bio nii (ali
ipak visok, posebno kad se uzm e u obzir da se an k e ta provodila
samo godinu i pol dana prije prekida ekonom skih odnosa izmeu
dviju republika) - 59 posto. Slovenci nisu razlikovali u tom
sm islu Srbe i H rvate, s kojima bi se moglo vjenati 60 posto
Slovenaca/Slovenki. Pantievo je istraivanje sam o jedno od
mnogih provedenih u tom razdoblju, sa slinim ili istovjetnim
nalazim a. Treba naglasiti da se ono odnosi sam o na radniku
populaciju. Ali, moe se pretpostaviti da je socijalna distanca
bila ak i m anja u drugim slojevima, posebno m eu obrazova
nijim grupam a i studentim a.
Istraivanje pokazuje (a to se poklapa sa sjeanjim a svakoga
tko je tad a pratio politiku, i tko nije - nam jerno ili sluajno -
zaboravio to se stvarno dogaalo) da su od svih moguih kombi
nacija m eunacionalnih odnosa, jedine iznim ke bile one izmeu
39
Slovenaca i M uslimana25 (i to samo u tom smjeru, ne i obratno), te

u odnosu svih prem a Albancima. Meutim, bosanski Muslimani,
a posebno Albanci, nisu nikad bili kljuni faktor u Jugoslaviji,
pa se Jugoslavija ne bi mogla ni sastaviti ni rastaviti prema
njihovim eljama. Odnosi Srba i H rvata, da se zaustavimo na
najosjetljivijem i najvanijem primjeru, nisu ni izdaleka bili
odnosi mrnje, sve dok ta mrnja nije stvorena poetkom devede
setih godina. Srbi i Hrvati su na mnogim mjestima u Jugoslaviji
ivjeli kao susjedi, a stupanj akcija koje su poduzimali jedni
protiv drugih nije se bitno razlikovao u odnosu na akcije podu
zimane izmeu pripadnika istog naroda. To se naroito odnosilo na
etniki sloena podruja, kao to su Vojvodina, Bosna i Hrvatska,
gdje se razvijao odnos dobrosusjedstva. Osim u okviru globalnih
okolnosti u svjetskim ratovima, Srbi i Hrvati nisu ratovali jedni
protiv drugih. A i u ta dva sluaja, mnogi su Srbi i mnogi Hrvati
ratovali n a istoj strani, protiv drugih pripadnika svog vlastitog
naroda, koji su bili na drugoj strani. Kao i u politici, i u ratovanju
su najei obrauni bili u nutar iste nacionalne grupe (primje
rice, izmeu srpskih partizana i etnika; ili hrvatskih partizana
i ustaa) a ne izmeu pripadnika razliitih etnikih grupa. U
politikoj sferi, koalicije u predratnoj Jugoslaviji i saveznitva
u n u ta r politike elite u socijalistikoj Jugoslaviji, prelazile su
preko granica nacija. Srpske su politike partije esto sjedile u
vladama sa Slovencima i Bonjacima, dok su druge srpske partije
bile u opoziciji, sa Hrvatima. U poslijeratnoj Jugoslaviji, politiki
su obrauni takoer bili najee unutar iste nacije, ne izmeu
njih. Obraun s Rankoviem, s hrvatskim nacionalizmom, srp
skim liberalizmom, kosovskom kontrarevolucijom, sve su to bili
politiki obrauni u kojima su se nacionalne politike elite podije
lile i meusobno sukobile. Nijedan od tih sukoba nije bio u prvom
redu etniki konflikt ili konflikt izmeu dviju nacionalnih grupa.
H rvatsko je proljee (maspok, ovisno o politikoj poziciji govor-
nika/pisca), recimo, u prvom redu bio unutarhrvatski sukob
izmeu dviju frakcija u Savezu komunista Hrvatske, izazvan
25 U ovoj knjizi koristim o pojam M usliman kad se radi o razdoblju u kome je ta

nacija sebe tako zvala (prije sredine devedesetih). Naelo preuzimanja auten
tinih naziva u kontekstu u kome su koriteni, nastojali smo zadrati gdje je
god mogue.
40
razliitim pogledima na poluopoziciju socijalizmu, koja se tada

otvoreno m anifestirala u Hrvatskoj. Njegovi su glavni akteri -
Tito, Savka Dabevi-Kuar, Vladimir Bakari, Miko Tripalo i
Josip Vrhovec - svi bili H rvati. Etniki Srbi u hrvatskom vodstvu
(Duan Dragosavac, M ilutin Baltic', Sreko Bijeli) takoer su se
podijelili po politikoj liniji, ne etnikoj. O braun s Rankoviem,
osiem, srpskim liberalima, ba kao i obraun Miloevia sa
Stamboliem, bio je prije svega sukob u n u ta r srpskih politikih
elita, s (eksteritorijalnim) Titom kao gotovo jedinim sudionikom
izvan same Srbije (osim, naravno u posljednjem sluaju). Inter
pretirati politike sukobe u Jugoslaviji, bilo predratnoj ili poslije
ratnoj, samo (ili ak prim arno) kao meunacionalne sukobe, ili
jo vie - kao izraz i produkt etnike mrnje - to pokazuje totalno
nerazumijevanje prilika ili obino nepotivanje injenica.
Istina je da su pripadnici raznih jugoslavenskih naroda u
pojedinim situacijam a, iskazivali rezerviranost, a ponekad i ne
razum ijevanje za druge jugoslavenske narode. Odnos prem a
M uslimanima koji su se naselili u Sloveniji, ili Albancima koji bi
zapoeli obrt u bilo kojem dijelu Jugoslavije (ne samo u Srbiji!),
nije uvijek bio prijateljski, a ponekad je (ovisno o politikim pri
likama n a tzv. mega-razini) bilo i incidenata, uvreda i napada.
Pa ipak, Jugoslavija nije poznavala nita slino otvorenim su
kobima izmeu P alestinaca i idova u Izraelu, ili katolika i
p ro testan ata u Sjevernoj Irskoj, ili izmeu crnog i bijelog stanov
nitva u pojedinim saveznim dravam a u SAD. Etnike su tenzije
bile n a vrijeme spreavane, a elita je bila (pre)osjetljiva (ako se
moe biti preosjetljiv) n a svaki nacionalizam koji bi mogao pre
rasti u otvoreni konflikt m eu graanim a. To, naravno ne znai
da na dugi rok, elita sam a nije poticala nacionalizam sastavnih
dijelova, svojom politikom beskrajne decentralizacije i parcijali-
zacije politikog, kulturalnog i ekonomskog prostora. M eutim,
ta je parcijalizacija bila kontrolirana od strane elite, a m asam a
nije bilo doputeno da vode svoju politiku niti da se sukobljavaju.
Uloga elite i u stvaranju uvjeta za ra s t nacionalizm a i u sprea
vanju njegove otvorene m anifestacije je st sredinja. Stoga svaka
analiza prilika u Jugoslaviji u tom razdoblju m ora poi od analize
vjerovanja i ponaanja sam ih elita. Ideja o drevnoj etnikoj m rnji,
meutim , ini upravo obratno: ona zanem aruje elite, sm atrajui
41
ih gotovo nevanima, dok odgovornost prebacuje na narode, koji su

se - kao - uvijek i nepopravljivo mrzili. T aje pogreka u samoj biti
nesporazum a u brojnim interpretacijam a raspada Jugoslavije.
Jugoslavija, doista, nije bila demokracija (u liberalno-demo-
kratskom smislu), te se sada teko moe rei koliko je ljudi izra
avalo odanost jugoslavenskoj ideji zbog straha od posljedica,
koliko zbog inercije, a koliko je bilo iskrenih i odanih Jugoslavena.
Ispitivanja javnog mnijenja su bila rijetka i proturjena i, osim
u Sloveniji (recimo u longitudinalnom projektu Slovensko javno
mnijenje) malokad potpuno osloboena politike pristranosti. Neki
postojei indikatori, kao to su podaci o broju meunacionalnih
vjenanja, socijalnoj mobilnosti, poznavanju drugih jugoslaven
skih jezika, iskazivanju jugoslavenske nacionalne pripadnosti,
itd., doista pokazuju da se nije mnogo uinilo na stvaranju osje
aja jugoslavenske pripadnosti kod populacije. Kao to e biti
objanjeno kasnije u ovoj knjizi, jugoslavenski komunisti nisu
imali nikakvu nam jeru stvoriti jugoslavensku naciju, i to je -
sigurno - bio jedan od glavnih razloga zbog kojih se Jugoslavija
na kraju i raspala. Pa ipak, u cijelom je tom razdoblju, pa i kad
je komunistika ideja dola u krizu, poetkom osamdesetih, bilo
mnogo indikatora jugoslavenske opredijeljenosti stanovnitva,
posebno mlaeg i obrazovanijeg. Na popisu stanovnitva 1981,
5,6 posto ljudi se izjasnilo Jugoslavenima, pet puta vie nego
1971. Stvorila se generacija Jugoslavena u kulturi, predvoena
ljudima kao to su Goran Bregovi, Vlatko Stefanovski, Emir
K usturica, i mnogi drugi - ije je mijeanje elemenata razliitih
k u ltu ra u jedan zajedniki, jugoslavenski miks, izazivao odu
evljenje mnogih, i osude gotovo svih politiara u zemlji. Iskazi
jugoslavenstva nakon Titove smrti, pa i est ili sedam godina
nakon nje, bili su izraeniji nego ikad prije. Je li to sve bila gluma,
neistina, privid? J e li bilo iz straha od novih vladara? Ili je bilo
upravo obrnuto - protest protiv novih vladara, njihovih beskrajnih
parcijalizacija i zatvaranja jednih od drugih, protiv volje veine
i protiv bilo kakve politike, ekonomske i kulturalne logike?
Jugoslavenska je ideja moda doista nastala kao projekt
intelektualne i politike elite, ali se s vremenom proirila na
populaciju, koja je na kraju bila daleko vie privrena konceptu
jugoslavenstva od same politike elite. Izrazi jugoslavenstva bili
42
su protest protiv sistema koji je - kako su mnogi s pravom osjeali

- zemlju doveo do ruba raspada. Ako je doista jugoslavenska
ideja bila nam etana silom s vrha u prvim godinama zajednike
drave, pri njenom je kraju bilo obratno - ljudi su htjeli vie
Jugoslavije nego to su je politiki lideri bili spremni prihvatiti.
Stoga je daleko od istine tvrdnja d aje Jugoslavija odravana una
to volji naroda, samo diktaturom i prisilom. Teorije ledenice
(koje tvrde da je socijalizam bio jedan veliki zamrziva, u kome
su etniki konflikti samo zaleeni, ali ne i eliminirani) zanem a
ruju injenicu da je jugoslavenstvo bilo najpopularnije kad je
represije bilo najmanje. Uostalom, prve alternativne organizacije
u zemlji (primjerice, Udruenje za jugoslavensku dem okratsku
incijativu) imale su ja sn u jugoslavensku orijentaciju. Nakon
raspada Jugoslavije, pak, sila i prisila koritene su ne bi li se taj
osjeaj jugoslavenstva, solidarnosti i zajednitva bliskih naroda,
smanjio i na kraju potpuno unitio. Najvea je sila pritom kori
tena upravo tamo gdje je ideja jugoslavenstva bila najsnanija,
gdje su etniki nacionalisti morali uiniti norm alan ivot susjeda
razliitih nacija nemoguim. Sjetimo se Vukovara, M ostara i cijele
Bosne; gradova i podruja gdje su ljudi ivjeli zajedno i u miru.
Najvei su zloini u ratu koji je slijedio poinjeni upravo u kraje
vima gdje je bilo najvie Jugoslavena (kao etnike kategorije), i
gdje su zajedno ivjeli Srbi, H rvati i M uslimani (Bonjaci). M rnja
je tamo m orala biti stvorena - ona nije bila rezu ltat iskustava
lokalnog stanovnitva. Kao to pokazuje knjiga Tone Bringe
(1996), u najveem brojusTuajeva, ona je uvezena, n am etn u ta i
silom raspirivana.26 Velika je sila upotrebljena ne bi li se ljude
uvjerilo da se vie ne moe ivjeti s drugima. T a je sila bila usmje
rena protiv jugoslavenstva i Jugoslavena, koji su bili najvee
rtve ra ta kojeg su pokrenuli nasilni separatistiki nacionalizmi.
R at koji je slijedio rasp ad Jugoslavije bio je u najveoj mjeri
ra t srpskih i hrvatskih ekspanzionistikih nacionalista protiv
jugoslavenstva, ak i vie nego to je bio r a t izmeu ta dva tipa
28 Odlian prim jer kako se osjeaj zajednitva razbijao silom koja je dolazila
izvan zajednice, moe se nai u dokumentarnom filmu We are all neighbours
(1994), koji je snim ljen kao rezultat istraivanja noiêke antropologinje Tone
Bringe. U knjizi W arrena Zim erm anna, navodi se takoer primjer "Danijele
Hajnal koji ilustrira zakljuak koji ovdje iznosim o (1995/9: 157).
43
JUGOSLAVIJA - DRAVA KOJA J E ODUMRI. A
nacionalizma, ili izmeu svakog od njih i naroda koji se naao

nasuprot. M rnja je, kad se dogodila, bila rezultat njihovih akcija,
iako je oni danas prikazuju (da bi sebe oslobodili odgovornosti)
kao oduvijek prisutnu, prirodnu i neizbjenu. Oni analitiari (i
jo vie praktiari) koji prihvaaju njihove interpretacije povijesti,
stoga, ne samo da pokazuju iznimno neznanje, nego se dovode u
situaciju da ire propagandu onih koji su zapoeli rat. Ideja o
drevnoj etnikoj m rnji ne samo da je pogrena sa stajalita
hladne politike analize povijesnih injenica, ona je takoer mo
ralno nedopustiva, je r am nestira stvarne krivce za ra t i nasilje,
a okrivljuje njihove rtve.
Nacionalizam
Neki autori, doista, priznaju da se jugoslavenski narodi moda i
nisu mrzili, ali pritom istiu d a je nacionalizam uvijek bio jak u
svim jugoslavenskim narodima, i da je taj nacionalizam na kraju
razbio Jugoslaviju. Nacionalizam ne mora znaiti mrnju, iako
je jugoslavenski socijalistiki rjenik esto pod nacionalizmom
podrazumijevao ne samo mrnju nego i agresivnost prema
drugima. Nacionalizam je pretpolitika i/ili natpolitika (dravo
tvorna) doktrina kojoj je glavni cilj stvaranje i/ili ouvanje nacio
nalne drave. Da bi se nacionalna drava stvorila i/ili ouvala,
mora postojati osjeaj pripadnosti naciji-(i)dravi. Stvaranje,
jaanje i ouvanje nacionalnog identiteta jest prioritet naciona
listikih politika. Dok politike stranke (u zemljama liberalne
demokracije) mogu definirati identitet razliito, nacionalistike
snage (pokreti, organizacije, zajednice) ne vide sebe kao partiju
(dakle, kao dio cjeline, kao pars) nego kao cjelinu samu. Njihov
zadatak nije boriti se s ostalim politikim orijentacijama za sam
sadraj identiteta. Sadraj nacionalne drave, njena orijentacija
u politikom smislu, nacionalistima gotovo da nije relevantna.
Relevantno je jedino da se ouva ili stvori nacionalna drava, pa
m akar njen sadraj bio i nedemokratski, ak i zloinaki sa staja
lita konvencija prihvaenih u meunarodnoj zajednici.
P a ipak, pogreno bi bilo zakljuiti d aje nacionalizam (uvijek,
ili ak preteito) nasilna doktrina. Iako on jest doktrina homoge
nizacije i isticanja nacionalnog (dravnog) iznad svakog drugog
politikog interesa, on ne mora podrazumijevati nasilnu akciju
44
protiv drugih nacija. tovie, nacionalizam moe biti izolacio-

nistiki, odnosno separatistiki u odnosu na druge nacije. U oba
sluaja, on e odustati od agresije i ekspanzionizma, nastojei
im ati to manje veze s ostalima. Iako je gotovo nemogue genera
lizirati, nacionalizam m anjih nacija je ee izolacionistiki nego
ekspanzionistiki. Izolacionistiki tip nacionalizma je takoer
ponekad nasilan, prije svega prem a m anjinam a na svom tlu, a
potom i prem a institucijam a prethodne drave.
Iako nikad ne moe postati u punom sm islu politian, nego
ostaje na dravotvornoj razini, nacionalizam je u dem okratskim
porecima legitim na doktrina, pod uvjetom da nije nasilan. U
otvorenim je drutvim a doputeno promovirati separatizam , kao
to je doputeno zagovarati unitarizam . U trenucim a krize, naci
onalistike se doktrine esto pojavljuju kao alternative politikim
doktrinam a (liberalizam , socijalizam, konzervativizam , i dr.),
je r inzistiraju na jedinstvu, i u sebi ukljuuju mnoge elem ente
redovnih politikih doktrina. Snaga je nacionalizm a u njegovoj
unutarnjoj pluralnosti, u njegovoj sposobnosti da ukljui libe
ralne, socijalistike, konzervativne i druge vrijednosti, te da ih
povee i usm jeri u jednom cilju - stv aran ju i/ili ouvanju nacio
nalne drave.27 N acionalizam je doktrina izvanrednog stanja, u
kome je politiki prostor ogranien ili suspendiran. On se pojav
ljuje umjesto redovne politike, kao alternativa uobiajenoj podjeli
politikog spektra.
Zagovornici su argum enta kojeg ovdje analiziram o sprem ni
prihvatiti da moda u Jugoslaviji i nije bilo nacionalne mrnje,
ali istiu d a je nacionalizam bio snaan. Taj nacionalizam imao je
dva oblika: separatistiki i unitaristiki. Dok je prvi oblik inzi-
stirao na stvaranju novih drava (ili obnovi starih) n a tlu Jugo
slavije, drugi se zalagao za stvaranje i jaanje jugoslavenske
27 Doktrina nacionalnog pomirenja , koju je promovirao nacionalistiki pokret

Franje Tumana u Hrvatskoj, tipian je primjer povezivanja liberalnih, konzer
vativnih i socijalistikih vrijednosti, uz snanu prisutnost radikalnijih doktrina,
poput faizm a. Nacionalistiki pokreti, kao to je bio Tudmanov, izbjegavaju
rije stranka ili partija u svom nazivu i preferiraju zajednica ili unija. To nije
sluajno: rije partija ima izvor u pars (dio), a stranka u strana (takoer dio
cjeline). Nacionalistiki pokreti ne ele zastupati dio ili gtranu, nego cjelinu.
Tu cjelinu onda usm jeravaju k jednom - formirajui i predstavljajui zajednicu.
Za ideju nacionalnog pomirenja vidi Pavkovi (1999).
45
nacije i Jugoslavije kao nacionalne drave. Povijest Jugoslavije,

tvrde ti autori, jest povijest sukoba izmeu separatistikog i uni
taristikog nacionalizma. To je bio sukob oko toga kako definirati
naciju i dravu, a posebno - kako definirati odnos postojee drave
(Jugoslavije) i njene nacije (ili: nacija) u transformaciji. Taj je
sukob na kraju razbio Jugoslaviju. Je li na jugoslavenskom pro
storu postojao jedan narod ili vie naroda? To je bila osnova tzv.
nacionalnog pitanja, koje je potresalo Jugoslaviju od njezina
osnivanja. Oni koji su vjerovali d aje u Jugoslaviji bilo vie naro
da, te da se od vie naroda nije mogao (nije trebao) stvoriti jedan,
bili su na korak do zakljuka da upravo stoga opstanak Jugosla
vije kao drave ostaje otvoreno pitanje. Kad je povezana s idejom
samoopredjeljenja28, kao to je bio sluaj u socijalizmu, ideja
narodne drave je gotovo nespojiva s postojanjem multinacionalne
drave. Ako narodi doista im aju pravo na samoopredjeljenje, i
ako je to pravo iznad svakog drugog (politikog) prava (kako tvrde
nacionalisti), onda opstanak vienacionalnih drava nije mogu.
Iz toga, takoer, slijedi da je raspad Jugoslavije bio neizbjean:
iako se narodi moda i nisu mrzili, sama ideja da im nije bilo
doputeno da formiraju svoje samostalne drave, tvrde naciona
listi, bila je neprirodna i nedemokratska. Na drugoj strani, jugo
slavenski su nacionalisti vjerovali da u Jugoslaviji ivi jedan
narod, ili barem da bi razne postojee nacije jednog dana mogle
(trebale) stvoriti jedan zajedniki, jugoslavenski narod.
Meutim, jesu li nacionalizmi, ovako definirani, doista bili
snani u Jugoslaviji? Ili su, nasuprot, bili slabi, nedovoljno snani
da se izbore za svoje ciljeve sve dok Jugoslavija nije odumrla
kao drava, autohtonom akcijom unutarnjeg slabljenja, za kojeg
nacionalisti nisu imali velike zasluge? Nije nimalo jednostavno
odgovoriti na ova pitanja. Najblie istini bilo bi rei da je nacio
nalizam (prije svega unitaristiki) bio potiskivan i obeshrabrivan
akcijom politike elite. Nacionalizam oba tipa (i unitaristiki i
separatistiki) bio je tretiran kao antisocijalistika doktrina, te je
stoga potiskivan iz javne sfere u podzemlje. Ali upravo stoga to
28 Ideja samoopredjeljenja bila je konstitutivna ideja socijalizma, nakon to ju je

Lenjin promovirao u svojim tekstovim a. Problem je bio i u tome to se to naelo
isticalo kao pravo, ali nije nikada regulirano nekim pravnim aktom, tj. zakonom.
Vie o samoj ideji i njenom odnosu prema odcjepljenju u Moore (1998).
46
je sm atran jednom od glavnih opasnosti za socijalizam, naciona

lizam je (u svoje obje varijante) jaao kao jedina ozbiljna i najsna
nija alternativa socijalizmu. Paradoksalno je da je elita svojim
potiskivanjem nacionalizma iz javne sfere zapravo promovirala
nacionalizam kao glavnu alternativu sebi samoj.29
Nacionalizam nije potkopao socijalizam, ali se pojavio kao
glavna alternativa socijalizmu u trenutku kad se vlast (da para
fraziramo Lenjina) valjala po ulici, pa ju je samo trebalo prigrabiti.
Bitka se potom vodila izmeu dva tipa nacionalizma (unitaris
tikog i separatistikog) oko definicije nacije i drave. Ali, to se
dogodilo nakon pada socijalizma, a u nekim sluajevima i nakon
raspada Jugoslavije.
D anas e se gotovo bez izuzetka tvrditi da je nacionalizam u
svim krajevima Jugoslavije bio iznimno snaan. No, je li ba tako?
Ako je doista glavni cilj nacionalizma da se stvori nacionalna
drava, onda ni jugoslavenski (unitaristiki) ni separatistiki
nacionalizmi nisu uspjeli u tome, sve dok se zemlja nije rastvo
rila iznutra, padom socijalizma. Socijalizam je bio protivnik
nacionalizma, prije svega je r je bio protivnik nacionalne drave.
Kad se tome dodaju razlozi koji izviru iz politikih tradicija (prije
svega u onim krajevim a koji su bili u Otomanskom carstvu), onda
ne iznenauje da su srpski, makedonski, bosanski, crnogorski i
albanski zahtjevi za svojom vlastitom dravom bili nedovoljno
jaki da bi postigli cilj. Unato tome to e rijetko tko danas tvrditi
da je srpski nacionalizam zapravo slab, Srbi ipak ni danas nisu
sigurni ele li ili ne im ati svoju (srpsku) nacionalnu dravu, ili
preferiraju ostati u vienacionalnoj jugoslavenskoj zajednici s
29 Jo je paradoksalnije da se upravo to isto dogodilo s komunistikom elitom,

odnosno doktrinom kom unizm a u predratnom razdoblju. Gurnuta u ilegalu
ve u prvim godinam a nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
Komunistika partija Jugoslavije postupno je jaala kao jedna od glavnih
alternativa postojeem poretku. Njeno djelovanje u podzemlju, pomoglo joj je u
kasnijoj gerilskoj borbi protiv sistem a, ba kao s to je i podzemni statu s naciona
lizm a kasnije pomogao nacionalistim a da budu uspjeniji u vojno-politikim
akcijama protiv predstavnika poretka. Slinost metoda koje su kom unisti kori
stili nakon pada monarhijskog poretka, i onih kojima su nacionalisti spremno
doekali kraj socijalistikog, nije sluajna. Takoer: niti su kom unisti potkopali
m euratnu Jugoslaviju, niti su nacionalisti sruili socijalistiku Jugoslaviju.
Oni su sam o bili tu kad se v la st kotrljala ulicam a, najspremniji d a je prihvate.
47
drugim a (Crnogorcima i Albancima). Drugi je primjer makedon

ski nacionalizam, koji je bio tako slab da je Makedonija postala
drava ponajmanje zahvaljujui njemu, a daleko vie zahvaljujui
slabljenju jugoslavenskog nacionalizma u vrhovima JNA i poli
tikom vrhu Srbije (koji je na vojni vrh imao sve vie utjecaja).
Trei prim jer je albanski nacionalizam, koji se takoer pokazuje
nedovoljno jakim da definira svoj nacionalni teritorij. Albanci,
dodue, znaju s kim ne ele ivjeti u istoj dravi ali su daleko
manje sigurni ele li da se Kosovo ujedini s Albanijom ili ne.
Napokon, crnogorski se nacionalizam i danas pokazuje preslabim
da ostvari crnogorsku dravu. Nacionalizam je bio neto snaniji
u zapadnim krajevima Jugoslavije, u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje je
i ideja drave (u liberalno-demokratskom smislu) bila jaa. Sve
je to gotovo potpuno izostavljeno iz brojnih interpretacija raspada
Jugoslavije koje se fokusiraju na problem nacionalizma.
Drugo, u socijalistikoj je Jugoslaviji unitaristiki nacionalizam
bio oslabljen i zbog ideolokog narativa samoupravljanja, koji ga
je proglaavao glavnom opasnou. Takvu je poziciju eksplicitno
formulirao Vladimir Bakari, u svom govoru na Desetoj sjednici
CK SK H rvatske (1970), kad je rekao da nacionalisti (tj. separa
tisti) ne mogu formirati vladu (u Hrvatskoj), a unitaristi mogu:
Govorio bih o unitarizm u, ili da budem precizniji, o unita

rizmu kod Hrvata. Da li on kao konkretna, veoma jaka tenden
cija u naem drutvu sada postoji? Mislim da treba sasvim
vrsto odgovoriti: da, postoji... Moe li se ona pretvoriti u
jednu vladu ili bar u ozbiljniji politiki pokret? Odgovaram:
da! Dalje, da li bi se takva tendencija mogla ostvariti? Nali
bi oni jedan program, nali bi saveznike u Jugoslaviji, nali
bi izvan Jugoslavije... Naravno, glavni oslonac bi bio biro
kratsk i centralizam i kominformizam (Bakari, citiran u:
Tripalo, 1990: 7).
Osim to ovom izjavom Bakari potvruje da je osjeaj jugo

slavenstva bio snaniji u populaciji nego to je elita eljela, on
tvrdi i da separatizam ne bi bio niti podran u narodu, niti dopu
ten izvan zemlje. Jugoslavija se ne moe raspasti, vjerovao je
ne samo Bakari nego i drugi jugoslavenski komunisti. Njeni
48
su temelji dovoljno solidni, a raspad bi bio protivan modernom

trendu globalizacije i integracije. Stoga pravo pitanje nije hoe li
Jugoslavija opstati, nego hoe li opstati kao socijalistika i samo
upravna zemlja, ili centralizirana drava poput Sovjetskog Saveza
i/ili bive Kraljevine Jugoslavije. Kako se cijeli jugoslavenski
identitet, nakon sukoba sa SSSR-om (1948) razvijao na ideji razli
itosti u odnosu na p redratnu Jugoslaviju i sovjetski socijalizam,
identitet bi zemlje, njena nezavisnost i opstanak, bili ugroeni
daljnjom centralizacijom. Pravo je pitanje, dakle, bilo - koji e se
tip socijalizma i Jugoslavije razviti, a ne hoe li ili ne Jugoslavija
opstati, vjerovao je Bakari. Ako je on tvrdio da unitarizam moe
pobijediti separatizam i sam oupravni socijalizam u Hrvatskoj,
moe se samo zamisliti koliko je bio siguran da se to moe dogoditi
u drugim republikam a, posebno u Srbiji.
Retrospektivno gledano, izgleda kao da je Bakari promaio
u svojoj ocjeni da unitarizam predstavlja veu opasnost za Jugo
slaviju od separatizm a, ali je vjerojatno bio u pravu kad se radilo
o opasnostim a koje separatizam i unitarizam predstavljaju za
jugoslavenski model socijalizma. Moe se zam isliti da bi i neza
visna H rvatska, Slovenija ili Bosna mogle ostati socijalistike
zemlje (ideja sovjetske H rvatske bila je prilino popularna meu
hrvatskim kom unistim a, i nije nestala s Andrijom Hebrangom),
ali je teko zam isliti da bi unitaristika Jugoslavija mogla ostati
nezavisna od SSSR-a ili dovoljno razliita od Kraljevine, da bi
opravdala svoj identitet, a time i opstanak. Demokratizacija Jugo
slavije sasvim sigurno vodila bi u raspad sam oupravne ideologije,
jer bi znaila promociju ideje o jugoslavenskom politikom narodu
(naciji). Zato su se kom unisti, a posebno u H rvatskoj i Sloveniji,
tako estoko odupirali dem okratizaciji Jugoslavije, prem a libe-
ralno-demokratskom modelu. Stoga je glavni sukob u Jugoslaviji,
krajem osamdesetih, bio izmeu bakarievaca (ustavobranitelja,
kako su se nazivali hrvatski i slovenski kom unisti), koji nisu
htjeli znaajnije promjene U stava iz 1974, i antibakarievaca
(ustavoreformatora), koji su htjeli promjene koje bi ili dovele do
stv aran ja jugoslavenske nacije po liberalno-dem okratskom
modelu, ili bi obnovile neku vrstu sovjetskog poretka u njoj. Za
bakarievce je, pritom, bilo malo razlike izmeu ustavorefor
m atora i nacionalista. Kako su ve od prije drali unitaristike
49
nacionaliste glavnom opasnou za socijalizam, neki su od njih

potom odluili ui u savez sa separatistikim nacionalistima, koji
su vieni kao manje zlo. Dravotvorni (tj. nacionalistiki) savez
izmeu M ilana Kuana i slovenskih separatistikih nacionalista,
te izmeu Franje Tum ana i Ivice Raana, izraz je Kuanove i
Raanove odanosti Kardeljevim i Bakarievim upozorenjima da
je glavna opasnost za socijalizam unitaristiki nacionalizam. Na
drugoj strani, i ustavoreformatori raznih orijentacija, sredinom
osamdesetih (a posebno u Beogradu), poeli su suraivati. Iako su
i prije srpski politiari odravali privatne i polujavne veze s nekim
od pripadnika disidentskog kruga, sada su te veze pojaane. S
dolaskom Slobodans Miloevia na vlast (1986), veze izmeu
politike elite u Srbiji i srpskih liberalno-demokratskih i nacio
nalistikih intelektualaca pretvaraju se u antibakarievski blok.
Teko je, stoga, nai kratku i jednostavnu formulaciju kojom
bi se objasnili odnosi izmeu nacionalizma i kraja Jugoslavije.
Te se razlike i ti konflikti ne mogu jednostavno svesti na sukob
izmeu socijalizma i nacionalizma, ili (jo manje) izmeu demo
kracije i socijalizma, kako to pokuavaju mnogi zapadni ana
litiari. Radilo se o vieslojnom sukobu s vie dimenzija, od
kojih su najznaajnije: a) sukob izmeu raznih tipova socijalizma
(dravnog protiv antidravnog); b) sukob izmeu raznih tipova
nacionalizam a (unitaristikog protiv separatistikog); c) sukob
izmeu dravnog socijalizma i separatistikog nacionalizma itd.
Uz sve to, sukob je imao i dimenziju protivljenja demokratskim
prom jenam a n a jugoslavenskoj razini (ne samo kod Slovenaca i
drugih malih jugoslavenskih naroda nego i kod Srba) iz straha
od stvaranja jugoslavenskog naroda. Suprotno mnogim popu
larnim interpretacijam a, mali narodi u Jugoslaviji (a to su, iako
ne u istoj mjeri, bili svi njeni narodi, budui da su Srbi kao najvei
narod inili samo 36,9 posto stanovnika 1981. godine, pa su
dakle i oni bili m anjina u odnosu na cjelokupno stanovnitvo)
nisu htjeli prihvatiti punu, nego samo limitiranu demokratizaciju
Jugoslavije, tj. demokraciju u okviru svojih vlastitih nacionalnih
drava, ne na jugoslavenskoj razini. Njihovi su pokreti bili kontro-
verzni, ba kao to je to bio i pokret za jugoslavenski nacionali
zam. Slovenska je elita, primjerice, inzistirala na demokratizaciji
samo u okviru Slovenije, ali ne na jugoslavenskoj razini. Ona je
50
htjela vie drave, ali samo u Sloveniji, ne u Jugoslaviji. Tako

er, suraivala je sa separatistikim nacionalizmom, ali ne s
unitaristikim . Srpska je opcija takoer bila sloena: htjela je
demokratizaciju u Srbiji, a u Jugoslaviji samo pod uvjetom da je
kontrolira (to nije mogla); htjela je ouvanje socijalizma, ali i
jaanje drave; napokon, suraivala je s unitaristikim naci
onalizmom, ali je takoer poticala i nastanak separatistikog
(srpskog) nacionalizma. Razvoj antisocijalistikih pokreta, koji
su nagovijestiti promjenu politikih naela s konsenzualnog na
veinsko odluivanje, te posebno popularnost jugoslavenske ideje,
uplaila je m ale jugoslavenske narode. Oni su se plaili (ili bolje
reeno - bili su zaplaeni, podjednako od stran e svojih elita kao
i elita u drugim republikam a) da e se stvoriti jugoslavenska
nacija, koja e ih progutati. Srbi su takoer, gdje su bili m anjina,
odbacivali ideju o hrvatskoj i bosanskoj naciji (koja bi uklju
ivala i njih, svodei dakle Srbe u H rvatskoj ili Bosni sa razine
konstitutivnog naroda n a kulturalni narod koji je dio hrvatskog
odnosno bosanskog politikog naroda) tam o gdje su bili u manjini.
Kako u Jugoslaviji nitko nije bio veina, logika stvaranja novih
politikih naroda (kao tem eljna logika demokratizacije) svakoga
je inila uplaenim za vlastitu budunost. Taj stra h od n estanka
bio je glavni razlog odbacivanja demokratizacije, odnosno stva
ranja novih politikih nacija.
Ovu smo sloenu skicu ovdje predstavili samo zato da bismo
naglasili d aje prejednostavno (a u kronolokom smislu i pogreno)
sm atrati d aje nacionalizam razbio Jugoslaviju. Nacionalizam je st
bio vaan faktor, prije svega kao glavna alternativa socijalizmu,
a potom i kao ideologija koja je stvorila i uvrstila postjugosla-
venske drave. Njegovo je pojavljivanje kao glavne alternative,
takoer, bilo izraz izvanrednog stanja u kome su se nalazili svi
segmenti Jugoslavije - a u izvanrednom stanju (kako smo ranije
objasnili) norm alne politike doktrine ustupaju pred pretpoli-
tikom doktrinom koja ih je u stanju ujediniti i usm jeriti. Stoga
su, naravno, grijeili oni koji su vjerovali da e padom komunizma
nastupiti norm alno stanje, odnosno da e ga zam ijeniti libera
lizam, glavni takm ac socijalizmu u globalnim okvirima. Mnogi su
u to vjerovali iz dobre nam jere, mislei da su se stvari izmijenile
i d a je Jugoslavija dovoljno prom ijenjena da se zlo nasilja (kako
51
su oni, preusko, definirali nacionalizam) ne moe ponoviti.30 No,

koliko god se moe simpatizirati s takvim idealizmom, teko je
negirati da je ta naivna i idealizirana slika stvarnosti stvorila
iluzije u puku, koji je potom bio potpuno iznenaen ishodom svoje
akcije i nesprem an da se suoi s njenim posljedicama.
Problem je ovog pristupa, takoer, da on esto zvui gotovo
fatalistiki; kao da se nacionalizam morao pojaviti, i kao da nije
bilo mogunosti da ga se zaustavi. Kao daje nacionalizam gotovo
prirodno stanje, neka neizbjena stihija, kojoj se ne moe odupri
jeti. Istina je da u izvanrednim situacijama nacionalizam, zbog
razloga koji su ve objanjeni, ima dobre izglede da prevagne nad
politikim doktrinama. Meutim, bilo bi pogreno tvrditi da je
itko drugi, osim politike elite, bio odgovoran za stanje u Jugosla
viji sve do samog trenutka njena raspada. Pristup koji naglaava
vanost nacionalizma esto zanemaruje da je nasilni naciona
lizam mogao uspjeti samo zato to su komunistike elite, polazei
od ideologije o odumiranju drave, oslabile dravu do stupnja u
kojem je ona postala nesposobna da reagira i na najmanje podra
aje. U tom slabljenju drave treba traiti glavne razloge njezina
raspada. Svaka liberalno-demokratska drava, koliko god bila
m inim alna, uspijeva zatiti sebe i svoje dravljane od nasilnog
nacionalizma, a posebno od graanskog rata. Smisao je drave
da titi dravljane od nasilja, dolazilo ono izvan zemlje ili unutar
nje. ak e i najminimalnija liberalna drava ipak ostati dovoljno
snana da ispuni tu temeljnu funkciju drave. Za razliku od
liberalne drave, drava utemeljena na marksistikoj doktrini
im a za cilj da samu sebe ukine u procesu odumiranja. Problem
jugoslavenske drave je st bio u tome to su jugoslavenski komu
nisti shvatili marksistiku doktrinu veoma ozbiljno, te su doista
vjerovali da dravu treba ukinuti. S te pozicije spreavali su
30 Kao primjer takve naivnosti, Stipe uvar je u intervjuu koji je dao autoru
naveo reakciju Ante Markovia na spominanje mogunosti pobjede Hrvatske
dem okratske zajednice na prvim hrvatskim izborima. Markovi je, navodi
uvar, 31. decembra 1989. rekao d aje strah od Tumana potpuno neopravdan
jer je on potpuno nebitan po svojoj snazi. Prava opasnost, rekao je Markovi,
dolazi od dogmatskih snaga unutar SKH. uvar dalje kae daje Markovi la
i mnogi drugi okupljeni na neformalnom ruku u sjeditu hrvatske Vlade)
pritom pogledao u njega, tj. uvara.
52
nastanak bilo kakvog jugoslavenskog nacionalizma, vjerujui da

bi i uspostava jugoslavenske drave i jugoslavenske nacije bila
protivna glavnom cilju socijalizma. U rjeniku jugoslavenskog
socijalizma, napad na etatizam bio je zapravo napad na dravu
kao takvu. A ntidravna retorika im ala je ozbiljne posljedice po
jedinstvo Jugoslavije, toliko ozbiljne da je na kraju bila moda
presudan faktor koji je dugorono utjecao na taj raspad. Taj para
doks: da se drava trebala uspostaviti n a antidravnom konceptu,
bila je u samom srcu dugoronih razloga za raspad Jugoslavije.
To se naroito odnosi na razdoblje nakon 1974, kad je Jugo
slavija prestala biti (barem ideoloki gledano) zajednica Junih
Slavena, i postala samo ideologijski projekt, gotovo bez ikakve
etnike osnove svog jedinstva. Jugoslavija je u sedam desetak
godina svog postojanja, naim e (kako objanjavamo u drugom
poglavlju) vie pu ta m ijenjala, da bi n a kraju potpuno izmijenila
osnovu svog identiteta. Dok je form irana kao zajednica Junih
Slavena, koji su stvarali jednu, jugoslavensku naciju, u posljed
njoj je fazi pred svoj raspad (od 1974. nadalje) bila ideoloki
projekt, u kome etnika srodnost nije im ala vanu ulogu - tovie,
trebala je biti potisnuta kao drugorazredna, nevana k arak te
ristika. Raspad ideologije ba zbog toga pogodio je Jugoslaviju
vie nego druge socijalistike zemlje. Ono to je dugo sm atrano
glavnom prednou Jugoslavije nad zemljama dravnog socija
lizma, pokazalo se n a k raju kao nedostatak, je r je dravni socija
lizam ipak osigurao da drava funkcionira, ak i kad se ispraznila
od ideologije. Samo je u Jugoslaviji drava doista izgubila mnoge
kljune funkcije u procesu podrutvljavanja. Svugdje drugdje,
iako oslabljena, drava je ipak uspjela ostati neka rezervna
0back-up) institucija, koja je sprijeila nasilje jednom kad se
glavna snaga (Partija) raspadala.
U postojanju antidravne ideologije tre b a tra iti i razloge
da se s njenim padom pojavilo vie snanih dravotvornih (naci
onalistikih) pokreta, koji su promovirali dravotvornost kao
alternativu socijalistikoj ideji o odum iranju drave. D anas e
mnogi autori objanjavati pojavu nacionalizma nakon socijalizma
kao rezu ltat kolektivistikog trenda, koji se razvio zbog slabosti
civilnog d rutva i jakosti drave. Istin a je da su kolektivistike
ideje bile snane posvuda u socijalistikim zemljama, iako je i
53
anarhizam , kako objanjava Tikholaz (1996) ostavio traga. Pa

ipak, suprotno tim rairenim interpretacijama, ovdje zagova
ram o zakljuak da je snana i autohtona drava nastala kao
antipod socijalizmu, ne njegov nastavak drugim sredstvima. Sla
bost samoupravne drave promovirala je potrebu za potpunom
alternativom: jakom, autoritarnom , i potpuno nesamoupravnom
dravom nakon pada samoupravljanja. Postkomunizam je u
jugoslavenskim prilikam a (kao antikomunizam, odnosno antisa-
moupravljanje) obiljeen idejom stvaranja drave tamo gdje ona
nije postojala ili je bila preslaba, a ne ouvanjem drave koja je
bila jaka. U stanovitom smislu, iako ne s jednakim intenzitetom,
to se moe rei i za druge socijalistike drave bive Istone
Europe - one su sve stvarale sebe same kao (snane) drave, nakon
to su se oslobodile poludravnog i polukolonijalnog statusa (u
odnosu h a SSSR). Nacionalizam kao tendencija stvaranja nacio
nalne drave, prem a tome, nije samo posljednja faza socijalizma,
da parafraziram o Lenjina, niti je nastavak socijalizma drugim
sredstvim a, da to kaemo na Clausewitzev nain. Nacionalizam
je, paradoksalno, i (neeljeni) proizvod i negacija socijalizma. Dok
je cilj socijalizma rastvaranje drave kao instrum enta klasne
vladavine, cilj nacionalizma je stvaranje i/ili jaanje nacionalne
drave. Pad socijalizma pomaknuo je klatno s jedne ekstremne
toke na drugu; ne sasvim precizno reeno - s lijeve na desnu.
Postsocijalizam je, takoer, u mnogo emu unitio drutvo, ne bi
li ojaao dravu. Uobiajeno je, ali pogreno, naime, tvrditi d aje
u socijalizmu tzv. civilno drutvo bilo slabo, a drava jaka.31
Moda je tako bilo u dravam a tzv. dravnog socijalizma (iako
je i tamo drava odumirala, prem a tome ni tamo nije uspjela
biti efikasna u ispunjavanju osnovnih funkcija drave, kako ih
definira liberalna demokracija), ali je u samoupravnom (jugosla
venskom) socijalizmu drutvo bilo sigurno snanije od drave u
odumiranju. Postojanje radnikih savjeta, tzv. drutvenih orga
31 Civilno drutvo je koncept iz poljske drutvene kritike stigao u nae krajeve

preko Slovenije. Temeljio se na Hegelovim tekstovima, te na Toennisovoj
razlici izm eu Gemeinschaft i Gesselschafi. Pukim prenoenjem kritike istono
europskog socijalizma u jugoslavenske prilike, meutim, poinjena je pogreka
koju Skinner (1988) naziva myth of parochialism. Za teorije o civilnom drutvu,
vidi Krian (1989).
54
nizacija, raznih graanskih drutava i saveza bio je ipak (koliko

god ogranien) iskaz postojanja prilino znaajne mree kojima
je bilo isprepleteno drutvo u Jugoslaviji. Ali u Jugoslaviji je
ve sredinom osamdesetih, ne samo veina novina nego i veina
kulturnih institucija, medija i izdavaa, a posebno akademije
znanosti, drutva knjievnika i sline institucije, bilo osvojeno, u
rukam a nekomunistikih ili antikom unistikih grupa i pojedi
naca.32 Crkve, kao najsnanije institucije civilnog drutva, bile su
prilino slobodne i samostalne. Nogometni klubovi i klubovi navi-
aa, koji po utjecaju u alternativnoj politikoj sferi dolaze odmah
iza crkava, bili su takoer poluslobodni. ak i ona podruja koja
u liberalnoj demokraciji pripadaju iskljuivo, ili barem preteno
dravi (kao to su obrana, obrazovanje, porezi, financijske transak
cije) bila su u Jugoslaviji organizirana na poluureen nain, esto
neformalan, bez prisutnosti drave. Ideja poreza, tem eljna za
postojanje liberalno-demokratske drave, jedva da je postojala.
Obrana je bila u rukam a raznih kom iteta za openarodnu obranu
i drutvenu sanjozatitu, esto izuzetu iz sfere profesionalne ad
ministracije i vojnog aparata. Partijski funkcionari, a ne drava,
imali su (institucionalno i stvarno) glavnu rije u tim komitetima,
koji bi u sluaju izvanrednih okolnosti preuzeli sve operativne
funkcije vlasti. P artija je bila stvarno sredite politike moi; a
ona sam a postajala je debatni klub, ne kvazidrava u bilo kojem
liberalno-demokratskom znaenju koncepta. Za razliku od toga,
drava je sve vie slabila. Sve je to dovelo do situacije u kojoj su
graanski protesti (kad su se pojavili) bili voeni zahtjevom za
vie reda, m anje anarhije, vie jednakosti i vie drave. Ti protesti
nisu bili za smanjivanje nego za poveavanje prisutnosti drave
- za lim itiranje onoga to su mnogi vidjeli kao anarhiju. To su bili
zahtjevi za uspostavom drave, nasuprot drutvu.
N ita takvo nije se dogodilo u zemljama dravnog socijalizma,
niti ranije n iti 1989. P rotesti su u tim zem ljam a bili kombinacija
zahtjeva za vie vlastite drave (tj. m anje utjecaja strane drave,
32 Ivan Stam boli navodi naslove k azalinih predstava u Beogradu u trenutku

kad je Slobodan M ilosevic doao na vlast, 1987, da bi ilustrirao kako je gotovo
cijela beogradska kultura stajala u opoziciji tadanjoj vlasti, promovirajui
tem e koje ona nije htjela raspravljati i pristupe koje nije podravala. Vidi
Stam boli (1995).
55
i antidravne ideologije), i vie drutva (tj. za legalizaciju sin

dikata kao to je bila poljska Solidarnost, ili novina i asopisa
opozicije). Ali zahtjev za manje strane drave bio bi - da se pojavio
u Jugoslaviji - bespredm etan i paradoksalan: Jugoslavija nije
bila pod kontrolom nijedne strane zemlje, a posebno ne SSSR-a,
nasuprot kome je gradila svoj projekt alternativnog socijalizma.
Istodobno, za razliku od ehoslovake ili Poljske, gdje su mno
gi vlast identificirali sa vrstom rukom i stranim utjecajem, u
Jugoslaviji je veina graana drala da se zemlja nalazi pred
raspadom, u opasnosti od anarhije. Smjer protesta protiv reima,
primjerice u ehoslovakoj i Srbiji, bio je potpuno drukiji, pa su
Havel i Miloevi postali antipodi u svemu. Dok je jedan vodio
liberalno-demokratsku revoluciju protiv drave, drugi je vodio
antibirokratsku revoluciju protiv antidravne ideologije i anar
hije, za uspostavu drave. Dok je jedan bio fasciniran Zapadom
kao antipodom Istoka, drugi je nastojao odrati ekvidistancu
prem a jednim a i drugima, ak i onda kad je postalo oigledno da
izbora vie nem a i da se ne moe ouvati ekvidistanca izmeu
neega ega im a i neega ega nema.
U jo jednom, kljunom smislu, dogaaji u Jugoslaviji razliko
vali su se od onih u drugim istonoeuropskim zemljama. Budui
da su druge zemlje bile pod utjecajem SSSR-a, zahtjev za uspo
stavom drave bio je tamo zahtjev za uspostavom domae drave,
tj. osloboenjem od strane vlasti. Sovjetski je Savez bio idealan
krivac za sve. Pad komunizma mogao se stoga vezati za jaanje
nacionalizma u domaoj naciji, i prema tome nije morao dovesti
do raspada te nacije i njene drave. Antisocijalistika retorika,
kao i antisovjetski stav, stvorili su odlian kontekst za obranu
suvereniteta domae drave i jaanje poljskog, ehoslovakog,
bugarskog (...) identiteta. Na antisovjetskoj i antisocijalistikoj
platformi mogla se utemeljiti dem okratska Bugarska, i obnoviti
dem okratska Poljska. Situacija je u Jugoslaviji bila drukija po
oba bitna kriterija. Kako su sami gospodarili svojom zemljom,
Jugoslaveni nisu mogli kriviti nikog drugog, ni za socijalizam ni
za antidravlje, nego sebe same. Nije se moglo kriviti SSSR, pa
uspostaviti jugoslavenski nacionalizam na antisovjetizmu; je r je
antisovjetizam ve bio sastavni dio samoupravnog socijalizma.
U nedostatku neprijatelja (ili barem prijetnje) sa strane (funkciju
56
kojeg je SSSR odigrao u sluaju ostalih drava Istoka), Jugo

slavija je m orala - ako je eljela - nai unutranje izvore svojeg
jedinstva. A to je bilo mnogo tee, gotovo nemogue; posebno u
okolnostima u kojima su i krivci morali biti pronaeni u n u tar
zemlje, a ne izvan nje. Ljubljana, Zagreb i P ritina, a u manjoj
mjeri i Skopje i Sarajevo, nali su tog krivca u Beogradu, ili kao
glavnom gradu i simbolu Srbije ili Jugoslavije. Beograd, m eu
tim, nije imao koga kriviti (osim K ardeljevu Ljubljanu), a nije
mogao (i nije htio) prihvatiti krivnju koju su mu nam etali drugi.
Nedostatak vanjskog neprijatelja i patrona u novim okolnostima,
bila je, dakle, nepovoljna okolnost za daljnji opstanak Jugosla
vije.33 Budui da je cijeli identitet Jugoslavije (nakon 1974)
definiran oko sredinje ideje, a ne etnike srodnosti, odbacivanje
socijalizma ispraznilo je identitet Jugoslavije od bilo kakvog
sadraja. Tako je odjednom postalo nemogue ouvati Jugoslaviju
(an ti dravnu, antisovjetsku) a istodobno odbaciti ideoloki na-
rativ na kome se ona temeljila. Ako se eljelo uspostaviti novo
jedinstvo, trebalo je ponuditi novi narativ, novi raison d etre koji
bi objasnio opstanak Jugoslavije. Da bi se to, pak, uinilo, trebalo
je najprije definirati kljune pojmove: Jugoslavija, narod i drava.
Uiniti to, m eutim , znailo je ponovno postaviti nacionalno
pitanje kao sredinje pitanje. No, postavljanje nacionalnog pitanja
bilo je posljedica raspada ideolokog konsenzusa n a kome se
temeljilo jugoslavensko jedinstvo, a ne uzrok.
Da zakljuimo ovaj dug i sloen osvrt na argum ent koji vidi
nacionalizam kao glavni uzrok raspada Jugoslavije: nacionalizam
nije razbio ni socijalizam ni Jugoslaviju, nego se pojavio kao
alternativa socijalizmu, u tre n u tk u kad se on rastvorio iznutra.
Jednom kad se nacionalno pitanje pojavilo, ono je sprijeilo nor
malnu politiku, postavljajui pretpolitiko, tj. dravno pitanje
ispred svega. Ali da je nacionalizam dobio ansu, za to nije
zasluna snaga samog nacionalizma, nego prije svega slabost
33 0 tom e kako je nedostatak neprijatelja na granicam a nepovoljno utjecao na

prilike u Makedoniji u 2001, vidi moj tek st u Transitions Online, 14. aprila 2001.
Stabilnost M akedonije, ba kao i nekadanje Jugoslavije, bila je m nogo vea u
doba dok su postojali neprijatelji na granicam a. Pad M iloevia i promjene u
Albaniji, Grkoj i Bugarskoj, znaile su kraj hladnog rata na makedonskim
granicam a. To je potom destabiliziralo unutarnje prilike u zemlji.
57
socijalizma. Socijalizam je rastvoren iznutra, svojom vlastitom

samorazarajuom ideologijom, koja je slijedila ideale o odumi
ranju drave. On je poinio samoubojstvo, povlaei za sobom i
Jugoslaviju, koju je prethodno sveo na ideoloki projekt. Jugo
slavija je bila (anti)drava koja je odumrla.
Kulturalni argument
K ulturalne i intelektualne elite imale su, ako ne najznaajniju,
onda svakako vrlo znaajnu ulogu i u stvaranju i u rastvaranju
jugoslavenske drave. K ulturalni argum ent tvrdi da je neatrak-
tivnost jugoslavenske ideje (kako su je u 19. stoljeu formulirale
k ulturalne elite) bio glavni razlog raspada Jugoslavije. Jugosla
venska je ideja, tvrde zagovornici tog koncepta, bila u svom
tem elju nacionalistiki projekt, koji je polazio od pretpostavke
da su Ju n i Slaveni (Jugoslaveni) isti narod, te bi stoga bilo
poeljno i logino da ive u jednoj dravi. Ta se ideja oslanjala na
panslavistike i druge rasne teorije (tada vrlo popularne) koje su
isticale vanost zajednikog podrijetla za stvaranje politikih
jedinica kao to su drave. Jugoslavenstvo, koje je zapoelo kao
nacionalistiki projekt stvaranja nacionalne drave34, pretvorilo
se u socijalizmu (koji je odbacivao ideju o stvaranju jedne jugo
slavenske nacije) u projekt multikulturalizma, tj. antinacionalis-
tiku ideju suradnje slinih (ali ipak odvojenih) naroda - najprije
Srba, H rvata i Slovenaca, a potom (nakon 1945) i Crnogoraca,
Makedonaca (te od 1960-ih) Muslimana (tj. Bonjaka). Jednom
kad je naputena ideja o stvaranju jedne, jugoslavenske nacije,
tvrde zagovornici ovog pristupa, zajednika je drava postala
trajno upitna. K ulturalne i intelektualne elite, koje su stvorile i
promovirale jugoslavensku ideju, i iste te elite koje su kasnije
razvijale druge ideje i negirale postojanje kulturalne srodnosti,
najvaniji su faktor tog procesa.
U mnogoemu, kulturalni se argum ent poklapa s nacionalis
tikim argumentom. Nacija nije samo politika, nego je (posebno
na nain na koji je bila definirana u socijalizmu) i kulturalna
M D anas mnogi zaboravljaju da je jugoslavenska ideja bila u svojoj bili nacionalis

tika. Ona je svoju atraktivnost dugovala (i) svom nacionalizmu, a popularnost
joj je padala kad je prestala biti nacionalistiki projekt.
58
zajednica, stvorena najee na temeljima zajednikog jezika i/ili

religije. Meutim, zagovornici kulturalnog argum enta veu nasta
nak i nestanak nacije gotovo potpuno za kulturalnu sferu, za ideje
i njihovu realizaciju. Nacija e tako biti prije svega njen identitet,
ono po emu ona postoji kao unutarnje jedinstvo meu svojim la
novima i po emu se razlikuje od drugih, prije svega susjednih i
slinih nacija. Nacija je interpretacija, ona je narativ kojeg dijele
lanovi zajednice. Zajednica {community) je prije svega komunika
tivno jedinstvo u n u tar sebe same (<communicative unity). Ona je
potpuno fleksibilna i u velikoj mjeri proizvedena u procesu koji
zapoinje idejom (zamiljanjem)35, koja se kasnije pretvara u nacrt,
pa i u konkretan institucijski, politiki, i kulturalni oblik (ustav).
Kulturalni argum ent, prilino rairen u postmodernistikim inter
pretacijama politikih dogaaja, naglaava vanost intelektualne
elite (veoma labavo definirane) za opstanak ili nestanak nacije.
Jugoslaveni su bili Jugoslaveni samo onda i dok su dijelili narativ
o jugoslavenstvu, jugoslavensku ideju. O nda kad su prestali sebe
vidjeti kao dio tog narativa, kad su prestali u njega vjerovati, kad
im je on prestao biti uvjerljiv, jugoslavenska je nacija nestala. N a
cije nastaju i nestaju - one nisu jednom zauvijek fiksirane grupe,
odreene nekim vrstim kriterijim a, poput genetske stru k tu re
svojih lanova (krvnog srodstva), teritorija koji zaposjedaju, karak
ternih osobina koje su odreene prije svega klimatskim razlozima
ili neim petim. K ulturalne definicije nacije, razumljivo, oponiraju
veini glavnih sociolokih teorija, koje pokuavaju pronai sve
obuhvatnu kombinaciju faktora kojima bi se mogle objasniti,
klasificirati i definirati nacije. Nacije nisu tu oduvijek, niti im a
ikakva jam stva da e opstati zauvijek. One su stvar srca i uma, ne
biologije, geografije i meteorologije. One su subjektivna, ne objek
tivna pojava. U okolnostima slobode, svatko od nas moe odabrati
kojoj e naciji pripadati, kao to moe odabrati da ne pripada ni
jednoj. Jugoslavenska je nacija nestala, kao i primjerice istono
njemaka, sovjetska ili ehoslovaka, je r ideja jugoslavenstva
vie nije grijala srca ljudi koji su bili Jugoslaveni.36
35 Za ideju o naciji kao zam iljenoj zajednici, vidi Andreson (1983), a za njenu
primjenu na balkanskim sluajevim a, Todorova (1997).
36 Mnoge se nacije danas nalaze pred izazovom takvih promjena. Ozbiljne se pro
mjene, prim jerice, mogu uoiti u razum ijevanju pojma britanska nacija, i u
59
U ovoj knjizi emo takoer prihvatiti da je nacija prije svega

ideja, narativ, interpretacija. Ako je ijedna europska zemlja esto
i radikalno mijenjala ideju koja joj je bila u temelju, onda je to
bila Jugoslavija. Ona je nastala na ideji etnike istosti (ili vrlo
bliske slinosti) izmeu raznih komponenata koje su se ujedinja
vale u novu, jugoslavensku naciju, da bi potom potpuno odbacila
koncept narodnog jedinstva i utemeljila se na ideologiji socijalis
tikog samoupravljanja. No, i ta je ideologija (iako antidravna, i
stoga paradoksalna kao temeljna ideologija drave) bila dovoljna
da ujedini sastavne dijelove - sve dok je bila uvjerljiva. Jednom
kad se u nju prestalo vjerovati (prije svega u okviru elite, a potom
i ire od toga - meu populacijom koja je postajala relevantan
akter, u procesu demokratizacije) nestalo je jugoslavenske drave
i s njom jugoslavenske nacije.37
Dobar je prim jer primjene kulturalnih teorija na jugosla
venski sluaj knjiga Andrewa Wachtela, Making and Breaking a
Nation (1998). Wachtelova analiza vrlo dobro pokazuje vanost
intelektualnih krugova za stvaranje Jugoslavije. On detaljno
analizira pokuaje jugoslavenskih nacionalista, kao to su Ivan
Metrovi, Ivo Andri i drugi, da promoviraju jugoslavensko jedin
stvo, spajajui elemente razliitih kultura i tradicija u jedno.
Wachtel zakljuuje da se Jugoslavija nije raspala ni zbog ekonom-
njezinu odnosu prema engleskoj (dominantnoj) i prema kotskoj naciji. Za te

promjene, vidi Langlands (1999). U jugoslavenskom sluaju, vidi odlian tekst
A leksandra Pavkovia o srpskom identitetu izmeu srpstva i jugoslavenstva
(Pavkovi, 1998).
37 N edostatak jedinstvenog narativa, ideje koja bi bila prihvaena od strane
relevantnih aktera, danas predstavlja opasnost za opstanak SR Jugoslavije,
Bosne i Hercegovine i Makedonije. Problem opstanka sadanje Jugoslavije je,
prije svega, u nevoljnosti njene politike i intelektualne elite da promovira
ideju o jugoslavenskom narodu. Sadanja Jugoslavija i dalje inzistira na
socijalistikom narativu o tetnosti unitarizma, te i dalje sumnjiavo gleda na
isticanje jugoslavenstva. (To se samo povealo nakon pada Miloevia, koga su
porazile snage koje su mnogo vie zainteresirane za srpsku dravu od njega.
Ilustracija te promjene se moe nai u prvom govoru Vojislava Kotunice nakon
pada M iloevia - taj je govor zapoeo reenicom: Dobro vee, Srbijo!. Jugo
slavija nije ni spomenuta.) Isto se to odnosi i na bosanski i makedonski narod
u njihovim dravama. To vie ne predstavlja problem za Sloveniju, i po svoj
prilici - za Hrvatsku, koje su na pragu stabilnog razdoblja u kojem bi se mogao
formirati slovenski i hrvatski narod, ne samo (ni primamo) kao kulturalna
nego (i) kao politika kategorija.
KRI TI KA ANALI ZA DOS A D A N J I H I N T E R P R E T A C I J A
skih ni zbog institucionalnih razloga, nego zato stoje uniten kon

cept jugoslavenstva, tj. jugoslavenskog naroda. D aje taj koncept
ouvan, Jugoslavija bi se obnovila na nekim drugim temeljima,
onako kako se uspjela obnoviti nakon Drugog svjetskog rata.
Wachtelova se analiza fokusira na intelektualne elite i njihov udio
i u stvaranju i u rastvaranju Jugoslavije.38
Meutim, ipak ostaje pitanje: jesu li doista kulturalne elite
stvorile i jesu li rastvorile Jugoslaviju? Jesu li one u bilo kojem od
ta dva procesa imale najznaajniju ulogu? Ili su ipak politike
elite bile znaajnije? Ovdje se zalaemo za b alansiran odgovor na
to pitanje. Istina je da je i jugoslavenska ideja i ideja separatnih
nacionalizama nastala najprije u okviru intelektualnih elita, da
bi potom bila preuzeta u politiki diskurs. Pa ipak, kulturalne su
elite u jugoslavenskim zemljama esto samo izraavale ono to su
politike elite mislile, ali se nisu usudile javno izrei. One su samo
djelomino bile opozicija reimu, kao to su bile i djelomino slo
bodne. Istina je, bile su esto opozicija politikoj eliti u drugoj repu
blici ili na federativnoj razini - ali su se rijetko kada usuivale
direktno sukobiti s elitom u n u tar vlastite republike/nacije. Njihova
se relativna sloboda izraavanja mogla zahvaliti polupodrci koju
su imale za takvu ulogu kod svojih politikih elita. Disidenti su bili
tolerirani, a ponekad i zatieni zbog osobnih poznanstava s poli
tikim liderima, generacijske pripadnosti, ili svog statusa nekada
njih lanova politike elite. U tom se smislu, kao to tvrdi Mihajlov
(1998), samo uvjetno moe govoriti o disidentstvu u Jugoslaviji.
Drugi problem koji se moe postaviti pred ku ltu raln e teorije
je st u njihovoj iskljuivosti kad se radi o definiranju nacije. Istina
je da su nacije prije svega grupe koje dijele razum ijevanje i pri
hvaaju (sada stvorene ili naslijeene) iste narative. No, je li to
dovoljno da grupa postane nacija? J e li nacija doista nepolitiki
pojam? Moe li se ona stvoriti ab ovo, iz ideje koju dijeli pet-est,
38 K ulturalnim elitam a bavi se i knjiga J asn e Dragovi Soso Saviours of the

Nation, knjiga V esne Goldsworthy Inventing Ruritania, te (iako na drugi
nain) knjiga Erica Gordya The Culture of Power in Serbia. Gordyeva knjiga
naglaava vezu izm eu politike i kulturalne elite, te na neki nain kontrira
W achtelovu pristupu, koji tretira kulturalnu elitu gotovo kao sam ostalni i
sredinji faktor. Sve su te knjige iznim nno vrijedne jer znaajno obogauju
literaturu o raspadu Jugoslavije.
61
J U G O S L A V I J A - DRAVA KOJ A J E O D U MR L A
pa i pedeset-ezdeset sanjara i istomiljenika? Je li jugoslavenska

ideja doista proizvod polutrijeznih rasprava u prakim pivnicama,
nekoliko pjesama ojunoslavenstvu i tuceta skulptura, pa makar
one bile i Metrovieve? N a drugoj strani - takoer - je li grupa
knjievnika okupljenih u Francuskoj 7, ili onih na Trgu Repu
blike (danas Bana Jelaia) u Zagrebu mogla ponititi postojanje
jugoslavenske nacije, ak i da su imale (i kad bi imale) takvu
namjeru? Jesu li akademici Srpske Akademije Nauka i Umetnosti
(SANU) doista imali takvu mo nad srcima i umovima (mnogih)
Srba (i ponekih drugih) da su ih preusmjerili od jugoslavenstva
prem a srpstvu, i to poludovrenim dokumentom (tzv. Memo
randumom ) koji je u njenoj nakladi bio objavljen tek kad se
Jugoslavija formalno raspala? Ili prave uzroke neatraktivnosti
jugoslavenske ideje treba ipak traiti negdje drugdje?
Ne negirajui, dakle, iznimnu vanost ideja i njihovih tvoraca
u procesu formuliranja nacionalnog identiteta, mora se ipak pri
hvatiti da se puni odgovor na pitanje o raspadu drava ne moe
traiti samo meu idejama, niti samo kod njihovih tvoraca. Ideje
su proizvod konteksta u kome nastaju. One su odgovor na
situaciju koju su njihovi tvorci zatekli. Ta situacija ne mora biti
stvorena nekom namjerom. Ljudi esto ne znaju zato ine to to
ine, i u velikom broju sluajeva ne mogu definirati svoju namje
ru. Ako i mogu, namjere su rijetko istovjetne s ishodom akcija, jer
rijetko kad akter ima punu kontrolu nad akcijom i okolnostima
u kojima se ona provodi. S uvrem enije svijet suvie sloen da bi
njime vladali diktatori. Ni najmoniji meu njima ne mogu uvijek
kontrolirati ishod svojih akcija, posebno ne u politici, koja je
sam a po sebi interakcija subjektivnih djelovanja. Diktatori su
stoga esto potpuno zapanjeni ishodom akcija, jer ne mogu razum
jeti da njihove nam jere nisu dovoljne da bi stvorile eljeni ishod.
Razoarani ishodom, oni ili tvrde da nemaju apsolutno nita s
njim (jer ga nisu htjeli; oni su htjeli neto drugo) ili krive druge
za unitenje svojih dobrih namjera. Koliko smo puta uli da je
ideja dobra, ali realizacija ne valja, da je zakon dobar, ali se ne
provodi? Ili: da je narod nezahvalan jer ne razumije namjere
koje su oni imali; ili da oni nemaju nita s ratom, jer su htjeli
neto drugo. Oni u to iskreno vjeruju, i iz tog vjerovanja proizlazi
njihovo djelovanje/nedjelovanje/uenje.
62
Ideje su mone, ali u suvremenom je svijetu njihova mo ogra

niena. One su samo dio prie, ne cijela pria: vaan i nuan dio,
ali nedovoljan. Da bi se objasnila cijela pria, potrebno je biti
daleko suptilniji - poi od subjektivnog, od ideja, ali nikada ne
zanemariti kontekst u kome one nastaju, niti interakciju s drugim
idejama i njihovim akterim a. Samo e tako biti mogue pribliiti
se relevantnom odgovoru na pitanje kojim se ovdje bavimo. Vie
e o tome biti reeno pri kraju ovog poglavlja.
Prije nego to razm otrim o sljedeu grupu argum enta, moramo
se zadrati n a jednoj specifinoj podgrupi kulturalnog argum enta,
koja je stekla prilinu popularnost i u n u ta r bive Jugoslavije i
izvan nje. Radi se o tezi o sukobu civilizacija, koju je promovirao
Samuel Huntington, a u postjugoslavenskim joj je prilikam a glav
ni zagovornik bio Franjo Tuman. Iako se Huntingtonova knjiga
fokusira na prilike u meunarodnoj politici nakon kraja hladnog
rata, ona je, u Tumanovoj interpretaciji, postala gotovo oprav
danjem teze o nemogunosti opstanka ne samo Jugoslavije nego i
Bosne i Hercegovine kao podjednako sloene m ultietnike zemlje.
Tum an je koristio H untingtonov argum ent (posebno dio o suko
bu kranstva i islama) ne samo da legitim ira svoj separatizam
nego i da opravda konflikte izmeu H rvata (katolika) i Bonjaka
(muslimana) u Bosni i Hercegovini. Pritom je potpuno ignorirao
Huntingtonovu zabrinutost zbog mogunosti da posthladnoratov-
ski svjetski poredak bude obiljeen povratkom n a polureligijske
ratove, u kojima e fanatizam ponovno im ati vano mjesto.
Huntingtonov argum ent, a jo vie njegovo koritenje u do
maoj debati, m eutim , im aju ozbiljne nedostatke. P rije svega,
upravo se na prim jeru Jugoslavije pokazalo da savez izmeu
kranskog Zapada i islam a nije nemogu. Podrka Zapada
Bonjacima i Albancima (dakle, m uslim anim a) ne uklapa se u
shemu o religijski-kulturalno determ iniranoj politici. N edostatak
podrke Srbiji od stran e ne samo Grke (lanice NATO saveza,
dakle, zemlje napadaa n a Jugoslaviju u bom bardiranju 1999),
nego i Rusije, Rum unjske, pa ak i B ugarske (ne samo pravo
slavne, nego i junoslavenske zemlje) ilu striraju isti zakljuak.
Suvie vrsto vjerovanje u tradicionalna, religijsko-kulturalna
saveznitva izmeu Rusije (ak i Grke) i Srbije, stajala su Milo-
evievu Srbiju veoma mnogo. Isto je i s Tum anovom H rvat
63
J U G O S L A V I J A - DR AVA K O J A J E O D U MR L A
skom, koja nije doekala da svijet prihvati argum ent o njenoj

civilizacijskoj ulozi predzia kranstva, koji Europu i sada, kao
i uvijek ranije, brani od islama.
No, ak ako i prihvatimo da suvremeni svijet doista nije
podijeljen tradicionalnim religijsko-kulturalnim linijama, ostaje
pitanje - mogu li vienacionalne drave opstati ili ne. To nas pi
tanje ponovno vodi k ideologiji i njenoj golemoj vanosti u procesu
raspada Jugoslavije. Istina je, naime, da su se sve tri socijalistike
federacije n a istoku Europe, rastvorile padom komunistike ide
ologije: Jugoslavija, Sovjetski Savez i ehoslovaka. Meutim,
druge vienacionalne (viejezine i viereligijske) zemlje nisu
slijedile taj model. K anada i Belgija su, primjerice, ostale ujedi
njene, iako su razlike u identitetu izmeu frankofona i anglofona
u K anadi vee nego one izmeu eha i Slovaka u bivoj eho-
slovakoj. vicarska je takoer ostala ujedinjena. Uostalom, i
Velika je B ritanija, u kojoj razlike izmeu Engleza i kota (da ne
govorimo o onima izmeu katolika i protestanata u Sjevernoj
Irskoj) nisu zanemarive, takoer opstala, iako je njena budunost
postala neizvjesna nakon to je najprije izgubila carstvo, a nakon
k raja hladnog ra ta i znaajan dio nekadanje vojnopolitike va
nosti. Zato su se samo socijalistike federacije raspale, dok su
one utemeljene na idejama liberalne demokracije opstale?
N aravno da je ideologija odumiranja drave, tako kljuna za
m arksistiko razum ijevanja drave, iznimno relevantna kad se
raspravlja o ovom pitanju. Liberalno-demokratske drave nisu
nikad doputale da se nekanjeno dignu pobune protiv njih, niti
da se organizira graanski ra t u nutar njih. Britanska je reakcija
na separatizam u Sjevernoj Irskoj tipian primjer liberalne (mini
malne) drave, koja se nije suzdravala da zavede ratno stanje i
upotrijebi tenkove ne bi li graanski ra t zaustavila prije nego to
je poeo. N asuprot tome, u dravi u odumiranju, socijalistikoj
Jugoslaviji, Jugoslavenska narodna arm ija pretvorila se u film
skog snim atelja ilegalnog uvoza oruja na granici (s Maarskom)
koju je bila duna tititi upravo od takve vrste ilegalne aktivnosti.
Samoupravni je koncept, kome je u sreditu bila ideja decentra
lizacije i podrutvljavanja (i) obrane, glavni razlog neefikasnosti
jugoslavenske armije i policije u spreavanju graanskog rata.
Kao to s pravom istie Veljko Kadijevi (1993), JNA je ostala
64
vojska bez drave, ali je isto tako i sam a bila nesposobna rijeiti
se ideologije koja ju je uinila zarobljenikom.
Dakako, nije samo nedostatak efikasne vojske i policije razlog
tome to su istonoeuropske vienacionalne federacije nestale,
a liberalno-demokratske opstale. Vojska i policija propustile su
zaustaviti raspad i graanski r a t kad se on pojavio kao realna
opasnost, ali razlozi zbog kojih se takva opasnost uope pojavila,
dublji su. Drava u odum iranju propustila je uspostaviti jedin
stveni obrazovni sistem , osnovati jugoslavensku televiziju (treba
se samo sjetiti problema koje je imao YUTEL kad je poeo em iti
rati program, u zadnjim godinama Jugoslavije), potai studente
da studiraju u drugim republikam a Jugoslavije39, pomoi ljudima
da se zaposle tamo gdje im a posla umjesto da prim aju socijalnu
pomo tamo gdje ga nema; ponuditi stipendije onima koji bi htjeli
uiti slovenski, m akedonski i albanski jezik; narediti oficirima
da moraju teno govoriti bar tri osnovna jezika jugoslavenskih
naroda, ako ne ve i albanski; itd. Sve se to radi(lo) u Belgiji,
Kanadi i vicarskoj, zemljama koje se nisu bojale jedinstva, niti
su ga proglaavale unitarizmom. Razlog zbog kojeg su te drave
opstale, a Jugoslavija nije, dakle, nije bio u tome to je u principu
nemogue da vienacionalne drave opstanu, nego u tome to je
socijalistiki koncept bio antidravni, i to je proglasio unitarizam
glavnom opasnou.
S eparatistiki nacionalisti, poput T um ana40, osjeali su da
je dem okratska Jugoslavija sm rtn a opasnost za separatistiki
39 Vie o tom e u Katunari (1988) i Panti (1987).

40 Razlog zbog kojeg u ovoj sekciji teksta spominjemo najee Franju Tumana
nije sam o u tome to je on najee govorio o sukobu civilizacija. Tuman je
bio prvi iskreni separatistiki nacionalist koji je doao na vlast u Jugoslaviji.
Ni Miloevi ni Kuan to nisu bili. Oni su - da se posluimo slikovitom uspored
bom koju je dao David (Lord) Owen o M iloeviu (ali se odnosi i na Kuana)
jahali na tigru nacionalizm a u nadi da e ga uspjeti kontrolirati, jer su se
bojali da ih taj tigar inae ne proguta (1995: 128-9). U M iloevievu je sluaju
posebno dvojbeno je li on bio nacionalist ili nije. U svojoj je prvoj fazi, M iloevi
vjerojatno bio jugoslavenski nacionalist, ali on nikada nije postao srpski nacio
nalist, kako ga danas mnogi nazivaju. N ikada, naim e, nije htio da se formira
srpska nacionalna drava. N jegova je vezanost za Jugoslaviju, pa m akar i do
trenutka kad je Jugoslavija postala sam o im e i nita vie, bila glavni razlog
zbog kojeg je na kraju izgubio popularnost i izbore (2000). Vie o tome u mom
tek stu u Liberal Debati (2000). N asuprot tom e, Tuman je bio uvjereni sepa-
65
J U G O S L A V I J A - DRAVA K OJ A J E O D U MR L A
nacionalizam. Demokratska bi Jugoslavija stvorila jugoslavensku

politiku naciju i ne bi dopustila postojanje vie politikih nacija
na istom prostoru gdje ona postoji. H rvatska nacija bila bi kultu
raln a kategorija, koja bi opstala kao lingvistika, religijska,
moda i ekonomska zajednica, ali bi izgubila status kojeg je im ala
u socijalistikoj Jugoslaviji. Ne samo hrvatska, nego sve jugosla
venske nacije (ukljuujui srpsku) postale bi u demokratskoj
Jugoslaviji ono to jesu - m anjina stanovnitva. Nacionalizam bi
bio doputen, ali bi nasilje bilo zaustavljeno. Nacionalistima bi bilo
ponueno da se demokratskim sredstvim a bore za odcjepljenje
(kao to to mogu separatistike partije u liberalnim demokra
cijama), ali bi svaki pokuaj organiziranja graanskog rata bio
sprijeen efikasnom akcijom policije i vojske. Zato bi, meutim,
ijedna jugoslavenska nacija (ukljuujui i Srbe) pristala na to da
od konstitutivnog naroda postane manjina? Zato bi pristale na
redukciju svog statusa, ako su osjetile da mogu iskoristiti zadnje
dane poluanarhije i postati veina u svojim novim nacionalnim
dravama. Njihovo je pitanje bilo logino i glasilo je, da parafra
ziramo V ladimira Gligorova, zato bismo bili manjina u velikoj
dravi, kad moemo biti veina u maloj? To je pitanje razbilo
Jugoslaviju, a potom bi - da nije bilo meunarodne intervencije
- razbilo i Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju, te SR
Jugoslaviju (posebno Srbiju).
Tumanov strah od nastanka jugoslavenskog naroda rasplam
sao se pred mogunou da Jugoslavija postane lanica Europske
zajednice (sada: Europska unija). Po svojoj sloenoj strukturi,
Europska je unija (bila) Jugoslavija u velikom, multietnika
konfederacija drava, ali je u ideolokom smislu bila drukija -
liberalna demokracija. Ta je kombinacija znaila da je po obje
osnove - i kao nadnacionalna zajednica koja sve vie poprima
osobine drave, i kao konsolidirana liberalna demokracija koja
titi dravljane od nasilja, EU bila neprihvatljiva nasilnom naci
onalizmu. Da je Jugoslavija ula u Europsku uniju, kakve bi
anse bile Hrvatskoj i Sloveniji da ikad postanu nezavisne dra-
ratistiki nacionalist. Iako je glavni sukob u posljednjim godinama Jugoslavije

bio izmeu Slovenije i Srbije, tek s dolaskom Tumana na vlast, Jugoslavija
je postala nemogua.
66
ve? tovie, one bi dobile drugi poklopac n a vlastiti separatistiki

nacionalizam - ne samo jugoslavenski (kojeg su separatistiki
nacionalisti ve po sebi teko podnosili) nego i europski. S tom
razlikom, to bi njihov pokuaj nasilja nad drugim a bio sprijeen
prije nego to bi se pojavio. H rvatski su i slovenski separatizam
bili reakcija u posljednji tren, u pet prije ponoi, na proces globa-
Iizacije i europeizacije. Ni hrvatski ni slovenski nacionalizam,
ba kao ni albanski i srpski, nisu bili proeuropski, ni u jednom
razumnom sm islu u kome se taj pojam moe koristiti. Nepomir
ljivo je tvrditi da est prilino slinih naroda ne moe ivjeti u
Jugoslaviji, zemlji potpuno konfederaliziranoj i s 80-godinjim
iskustvom zajednikog ivota, a istodobno navodno zagovarati
lanstvo u Europskoj uniji, u kojoj 12 (danas 15) potpuno razli
itih zemalja formira tijela koja su vie obvezujua za zemlje
lanice nego to su bile odluke jugoslavenskog politikog vrha u
zadnjim godinama Jugoslavije.
Separatizam nije nuna ni neizbjena opcija ostavljena
narodima koji ive u vienacionalnim dravam a, iako ga je lake
promovirati u takvim , nego u dravam a sa znaajnom homoge-
nou populacije. Iako se predstavljao kao proeuropski i prode-
mokratski, separatizam je malih jugoslavenskih naroda krajem
1980-ih, kae Anthony Giddens, bio izraz antiglobalizacijskih
trendova, protivan suvrem enim tendencijam a u Europi i moder
noj liberalnoj demokraciji.41 One su uspjele samo zato to je
nasuprot njim a stajala oslabljena drava u odum iranju, kompro
m itirana kao kom unistika i stoga bez izgleda da bude podrana
na Zapadu u bilo kakvoj akciji da ih sprijei. No, da su se sa
svojim akcijam a tvrdoglavog odbijanja bilo kakvog komprom isa,
preuzim anja graninih prijelaza i okruivanja vojnika u k a s a r
nama, uvoenja oruja po mrklom m raku s nam jerom da zaponu
graanski rat, pojavili na Zapadu - ne samo da ne bi uspjeli,
nego bi njihovi tvorci danas bili tek n a poetku dugotrajnih
zatvorskih kazni. R aspad Jugoslavije stoga nije bio izraz nune
Raspad Jugoslavije je rezultat pobjede antikozm opolitanskih snaga, i prema

tome je st potpuno protivan duhu vremena", rekao je Giddens u intervjuu koji
je autor ove knjige imao s njim . Za Giddensovo razum ijevanje odnosa izmeu
globalizacije i fundam entalistikog nacionalizm a, vidi njegova predavanja na
London School o f Econom ics 1999/2000, na w eb-stranici LSE: w w w .lse.ac.uk.
67
nemogunosti postojanja vienacionalnih drava, niti sukoba

civilizacija u n u ta r jedne zemlje: on je bio rezultat uspjeha ideo
logije antidravlja, te okolnosti u kojima je separatistiki nacio
nalizam iskoristio ansu da se predstavi kao ono to nije i da u
kljunom trenutku sakrije svoju antieuropsku, antiglobaliza-
cijsku i nasilnu prirodu.
Argument meunarodne politike

A rgum ent koji inzistira na vanosti jednog ili vie faktora iz
meunarodne politike za stvaranje i rastvaranje Jugoslavije, u
ovom poglavlju nazivamo argumentom meunarodne politike.
Znaajan broj autora tvrdi da je Jugoslavija stvorena (1918) i
obnovljena (1945), zahvaljujui prije svega jednoj ili nekoliko
svjetskih sila, te da je tijekom njena postojanja meunarodni
faktor imao presudnu ulogu u osiguranju njene stabilnosti. Jugo
slavija se odravala zahvaljujui ravnotei izmeu dva vojno-
politika bloka. N jena (nesvrstana) politika ekvidistance prema
tim blokovima, te geografska pozicija izmeu njih, bila je, ako ne
glavni, a onda sigurno vrlo znaajan razlog za opstanak Jugosla
vije kao ujedinjene zemlje. Hladni rat, a posebno helsinki dogo
vor o zamrzavanju granica i garantiranju teritorijalne cjelovitosti
postojeih zemalja (sredinom sedamdesetih) uinio je praktiki
nemoguim i radikalne ideoloke promjene (koje bi, recimo, rezul
tirale pribliavanjem Jugoslavije jednom ili drugom savezu) i bilo
kakav separatizam (odnosno stvaranje novih drava u Europi). S
obzirom na vanost tog treeg puta za novi jugoslavenski identitet,
postojanje dvaju ideoloko-vojnih blokova na granicama bio je
glavni razlog stabilnosti i opstanka te zemlje.
Ve je iz toga jasno d aje kraj hladnog rata destabilizirao Jugo
slaviju. Prije svega, zemlja vie nije imala vanjske neprijatelje
(ideoloke, ako ne i vojnopolitike) koji bi pomogli da se unutarnje
razlike m arginaliziraju i uine drugorazrednima. Trebalo je,
dakle, pronai unutarnje izvore stabilnosti i jedinstva, a to je
(bilo) daleko tee. Drugo, Jugoslavija je izgubila vanost koju je
im ala za vrijeme hladnog rata. To se marginaliziranje Jugo
slavije dogaalo postupno (najprije zbog ekonomske vezanosti za
Zapad, potom zbog Titove smrti, a onda takoer zbog razvoja
nuklearnog i dalekometnog naoruanja, posebno otkako je Ronald
Reagan postao ameriki predsjednik, 1981), ali je kulm iniralo

padom socijalizma u (nekadanjoj) Istonoj Europi. Dok je prije
Jugoslavija bila idealan partner Zapadu u njegovu pokuaju raz
bijanja monolitnosti socijalistikog bloka, sad je cijela Istona
Europa postajala liberalno-demokratska. Promjene su se u Isto
noj Europi takoer dogodile iznenada i bile su radikalnije od onih
koje su se dogaale u Jugoslaviji. Zato bi Zapad preferirao zemlju
koja je zagovarala sporu i postupnu transform aciju, uz zadrava
nje mnogih elem enata socijalizma, kad su Poljska, ehoslovaka
(posebno eka) ili Baltike zemlje zagovarale radikalnu tra n s
formaciju u puni liberalni kapitalizam ? Takoer, geografska je
vanost Jugoslavije sm anjena s globalne na regionalnu (europ
sku). Pozornost Zapada selila se na tek liberalizirane zemlje neka
danje Istone Europe, i na izvaneuropska podruja (posebno u
doba rata s Irakom). Nova je Rusija im ala sve m anje interesa i
snage za ekspanziju na Jad ran , a niti je mogla niti eljela inspi
rirati neke nove socijalistike revolucije u zemljama kao to su,
primjerice, Italija i Francuska. Jugoslavija je, stoga, izgledala
kao najm anji problem i najm anje znaajan problem.
Ignoriranje jugoslavenskog problem a kasnije se, doista,
vratilo Zapadu poput bum eranga. A utori koji zagovaraju ovaj
pristup, k ritiziraju Zapad zbog goleme pogreke u procjeni, igno
riranja i - kao posljedice - nerazum ijevanja vanosti i uzroka
jugoslavenskog problema. Jugoslavija je, kau oni, bila rtva
pada Berlinskog zida, i zapadnog nerazum ijevanja problema. Ta
se neadekvatnost vidi, navode Woodward (1995) i Zim m erm ann
(1996/9), u nevoljkosti Zapada da podre ekonomske reforme
Ante M arkovia (1988-1991) bilo ime, osim beskrajnim verbal
nim notam a i praznim gestam a. Jo i gore, ekonomski pritisak na
Jugoslaviju ve od prve polovice osamdesetih, uinio je jugoslaven
sku elitu (ponajprije jugoslavenske vlade, uvijek pragm atinije
od partijskog vrha) neefikasnim u svojim osnovnim funkcijam a,
prije svega u suprotstavljanju neredim a u pojedinim dijelovima
zemlje. Ujedinjen s ekonomskim pristupom (o kome smo vie rekli
u prvoj sekciji ovog poglavlja), pristup koji inzistira n a m eu
narodnim faktorim a tvrdi da je taj vanjski pritisak (od strane
MMF-a) samo poveao ekonom sku krizu, koja je potom proizvela
ustavnu krizu, to je n a kraju pomoglo separatistikim naciona
69
listim a da potkopaju ono to je - i po zapadnim standardim a -

mogao biti uspjean prim jer reformi. Kao to tvrdi Susan Wood
ward, Jugoslavija se nije raspala ni zbog mrnje meu njenim
narodima, ni zbog sloma neke politike diktature, nego zato to je
dolo do raspada meunarodnog poretka, koji je snano utjecao
n a jedinstvo te zemlje.
Kljuno za taj raspad bila je promjena izvana, u stranom

ekonomskom i strategijskom okruenju o kome je ovisila sta
bilnost te zemlje. Suprotno m itu koji se formirao nakon pada
Jugoslavije, pukotine u sistemu nisu bile granice meu civili
zacijama koje su se zajedniki nastanile na Balkanu, nego one
koje su definirale unutarnji poredak te zemlje i njenu politiku
za vrijeme socijalistikog razdoblja. (Woodward, 1995: 22)
Sa sasvim druge strane, ali ipak slian argum ent o vanosti

meunarodnih faktora, ponudili su i neki sudionici politikih
dogaaja u Jugoslaviji. Primjerice, posljednji jugoslavenski mini
s ta r obrane, general Kadijevi, u svojoj analizi razloga raspada
Jugoslavije (1993) tvrdi da je kolaps Sovjetskog Saveza uinio
Jugoslaviju osjetljivom na pritisak sa Zapada, te da je takoer
ohrabrio antikomunistike i separatistike snage unutar zemlje
(posebno u tradicionalno prozapadnim krajevima) da poveaju
svoje zahtjeve. U toj sprezi antisocijalistikih snaga unutar zemlje
i Zapada, general Kadijevi (ali ne samo on) vidi glavni razlog
rasp ad a i r a ta koji mu je slijedio. Kadijevi vjeruje d aje tzv. novi
svjetski poredak bio iznimna opasnost za nezavisnost i opstanak
Jugoslavije, koja je bila razbijena, a nije se raspala sam a od
sebe. Tko je itao iznimno vane zapise Borisava Jovia (1995),
mogao je nai mnogo izvora o tome kako je Kadijevieva strateka
procjena pretvarana u politiki pritisak na (prije svega srpski)
politiki vrh da poduzme akcije u skladu s njom. Potom se, narav
no, moe razum jeti i zbog ega je vojska s takvim razoaranjem
doekala propast pokuaja vojnog udara u SSSR-u, u augustu
1991. Faktor Gorbaov je, vjerovali su, upropastio ne samo SSSR
nego i cijeli projekt socijalizma, a na kraju i Jugoslaviju. Ili -
barem - Gorbaov i MMF su (zajedniki?) upropastili Jugosla
viju. Takoer, moe se razumjeti zato i danas neki oekuju da
70
se stvari izmijene u Rusiji, ili openito u Istonoj Europi. Komu

nistike snage u dananjoj postsocijalistikoj Europi, naime, jo
uvijek vjeruju da je 1989. bila godina kontrarevolucije. No, kon
trarevolucija ne moe dugorono uspjeti zato sto je povijest u biti
linearan proces, u kome nakon kapitalizm a uvijek dolazi socija
lizam kao prijelazna faza prem a komunizmu. Mi emo se vratiti,
to nije samo parola neokomunista, nego i iskreno vjerovanje d aje
sve ovo to se dogaa nakon 1989. samo privrem ena i (historijski
gledano) k ratk a faza izmeu socijalizma i (novog) socijalizma.42
Uvjerenost da e uskoro doi do povratka socijalizma u Rusiji, da
e se narodi u zemljama koje su se odvojile od Jugoslavije, osvije
stiti (jer e prevagnuti klasno nad nacionalnim), da e se pokazati
da su kom unisti bili u pravu kad su upozoravali n a opasnosti
nacionalizma i klasne eksploatacije, bila je i ostala snana kod
onih koji su vjerovali u ideologiju socijalizma. Povratak socija
lizma, ra s t antizapadnog raspoloenja u nekadanjoj Istonoj
Europi, i ra s t popularnosti jugoslavenskih i socijalistikih te n
dencija, znaili bi istodobno i poveane anse obnove Jugosla
vije. Kao to neki od sudionika u politikim zbivanjim a koja su
vodila u raspad Jugoslavije okrivljuju stran e faktore (i tzv. strane
plaenike, suradnike tih stranih faktora) za razbijanje federacije,
tako i od eventualnih prom jena m eunarodnih okolnosti oekuju
obnovu Jugoslavije i socijalizma u njoj.
Iako su m eunarodni faktori uvijek im ali znaajnu ulogu u
jugoslavenskoj politici, ipak se ne smije pretjerivati u naglaa
vanju njihove vanosti u posljednjem razdoblju pred rastv aran je
Jugoslavije. Ni M M F ni faktor Gorbaov nisu bili od odluujueg
utjecaja na dogaaje u Jugoslaviji. Jugoslavija nije bila lanica
nijednog od dva vojnopolitika saveza. O na je vidjela perestrojku
i glasnost kao neku vrstu pobjede svog modela sam oupravljanja
nad dravnim socijalizmom, kojemu se suprotstavila 40 godina
ranije.43 Jugoslavenski politiari nisu bili ni najm anje zabrinuti
zbog dolaska Gorbaova n a vlast u Sovjetskom Savezu, a podr
<2 Za ovakav zakljuak treba vidjeti knjigu M irjane Markovi (1996).

43 Takav je sta v gotovo eksplicitno izreen u zdravici Slobodana M iloevia
M ihailu Gorbaovu, prilikom njegova posjeta Beogradu 1988, a takoer ga je
dijelio i R a if Dizdarevi, tadanji predsjednik Predsjednitva SFRJ. Vidi,
M iloevi (1989) i D izdarevi (1999).
71
J U G O S L A V I J A - DR AVA KO J A J E O D U MR L A
ali su d etant i kraj otvorenog neprijateljstva u hladnom ratu,

koje su vidjeli kao pobjedu svoje nesvrstane politike. Promjene u
Istonoj Europi, takoer, nisu viene kao prijetnja, nego prije
svega kao jo jedno (i definitivno) sovjetsko priznanje da su
Jugoslaveni (tj. Tito) bili u pravu kad su odluili krenuti drugim
putem. Pad Brenjevljeve doktrine bio je pozdravljen kao vaan
preduvjet dodatne sigurnosti Jugoslavije. Posljedica je bila - brzo
i znaajno smanjenje vojnog budeta, te poetak kritike JNA u
najotvorenijim dijelovima zemlje, prije svega u Sloveniji. Uosta
lom, ne treba zaboraviti da mnogi inspiratori promjena na Istoku
(poput onih koji su imali vano mjesto u poljskoj Solidarnosti)
nisu - barem isprva - zagovarali prijelaz na otvoreni kapitalizam,
nego su jo uvijek vidjeli neku mogunost treeg puta, kompro
misa izmeu dviju mogunosti.44 Kako Jugoslavija nije pripadala
Varavskom paktu, situacija u Sovjetskom Savezu nije, dakle,
direktno utjecala na prilike u njoj na nain na koji je utjecala na
zemlje lanice. Njen je utjecaj bio posredan, i ponajprije se osjetio
na krizi jugoslavenske ideologije - koja nakon prestanka blokov
ske podjele svijeta vie nije mogla ostati samo samoupravna (tj.
antisovjetska), niti je u vanjskoj politici bilo dovoljno da ostane
nesvrstana. N esvrstanost i samoupravljanje, naime, imali su
sm isla samo u svijetu koji je bio blokovski podijeljen.
Jo je manje uvjerljiva interpretacija jugoslavenskog raspada
kao posljedice diktata MMF-a, u prvoj polovici osamdesetih.
Jugoslavenska je politika elita (prije svega njen partijski dio)
uporno odbijao slijediti upute MMF-a. Partijski je vrh uspjeno
blokirao etiri posljednje vlade (koje su vodili Veselin uranovi,
M ilka Planine, Branko Mikuli i Ante Markovi) upravo kad su
pokuali provesti ozbiljnije ekonomske reforme, odnosno zausta
viti decentralizaciju ekonomskog sistema, jer je smatrao da vlada
previe slijedi MMF i njegove instrukcije. Premijeri, a ne partijski
lideri, bili su prim orani povui se - dvoje je bilo potpuno margi
nalizirano n a kraju m andata (uranovi45 i Planine), a dvoje
prisiljeno n a ostavku (Mikuli i Markovi). Svi su jugoslavenski
44 0 tome je govorio Adam Michnik u svom predavanju na London School of

Economics, 1. decembra 1999.
45 0 pritiscim a na svoju vladu i razlozima njena relativnog neuspjeha, Veselin
uranovi napisao je tekst, objavljen u asopisu Socijalizam, 1985.
72
prem ijeri vidjeli MMF kao neku vrstu dobrodolog saveznika u

njihovoj politikoj borbi s partijskim vrhom (odnosno: s ideolo
gijom i dogmatskim protivljenjem prom jenam a politikog siste
ma, kakav je bio odreen Ustavom iz 1974), a ne kao d ik tata
izvana.46 Prem a tome, niti uloga MMF-a nije bila presudna u
procesu raspada.
Iako svi dokumenti o tome jo nisu dostupni, s prilino se
sigurnosti moe rei da ni Zapad ni Istok nisu eljeli da se
Jugoslavija raspadne, a jo su m anje radili na tome d a je razbiju.
Nikome izvana nije odgovarala nestabilnost u regiji, niti je itko
imao priprem ljen scenarij za sluaj da se to dogodi.47 Jugoslavija
gotovo da nije im ala neprijatelja izvan svojih granica - njeni
neprijatelji bili su u n u ta r granica. N edostatak vanjskih nepri
jatelja, meutim , bila je iznimno nepovoljna okolnost u tre n u tk u
u kome se morao oblikovati novi jugoslavenski identitet. Stvorena
kao obrambeni savez m alih naroda pred svojim velikim susje
dima, Jugoslavija je od samog poetka bila ovisna o postojanju
vanjskog neprijatelja. U nutarnje su se razlike potiskivale upravo
zato to je zemlja bila okruena BRIGAM A, kako je anegdota
sugerirala. Bez briga n a granicam a, Jugoslavija se m orala okre
nuti svojim domaim brigam a - koje su se sad poveavale u
nedostatku onih vanjskih.
Iako su promjene u okruenju i u globalnim politikim odno
sima utjecale n a zbivanja u Jugoslaviji, taj je utjecaj bio indirek
46 M ilka Planine je to izravno potvrdila u razgovoru kojeg sam imao s njom 19.
aprila 1998. Ona je tada rekla da je glavni problem bio dogm atizam u SKJ, a
da je ona koristila pritisak MMF-a da razbije otpore ekonomskim reformama.
No, na kraju je poraena, ba kao to je prije nje bio poraen uranovi, a
nakon nje M ikuli i Markovi. M ilka Planine dri da je MMF bio dobrodoao
saveznik reformskih pokuaja vlade, ali da je problem bio u nerealnim roko
vima koje je postavljao pred vladu.
47 Vie na razini anegdote, ali ipak ilustrativan, jest podatak kojeg u svojoj knjizi
navodi Richard Tom linson, obavjetajac britanskog MI6, koji je 1992. poeo
raditi na jugoslavenskim poslovima. Tom linson navodi d a je u cijelom MI6 bilo
zaposleno sam o troje ljudi koji su govorili srpsko-hrvatski, od kojih su dvojica
radila u Beogradu, dok je trei bio rasporeen na poslove vezane uz Finsku
(Tomlinson, 2001:131). Slina je bila zbunjenost i neadekvatna pripremljenost
i ostalih koji su bili involvirani u jugoslavensku krizu, kao to svjedoe memoari
vojnika koji su bili poslani u post-jugoslavenske zemlje. U svom predavanju na
Sveuilitu u Stirlingu (21. februara 2001), to je potvrdio i britanski brigadir
Jonathan Bailey.
73
tan i iskazao se ponajprije kao pritisak na ideoloki narativ koji je

ujedinjavao zemlju. Neodgovarajue je stoga tvrditi da je raspad
Jugoslavije rezultat akcija poduzetih protiv njenog jedinstva
izvan njenih granica. Istina je da su, kad su se ukljuile u jugo
slavensku krizu, strane sile pokazale golemu neinformiranost i
neznanje, pa je njihova akcija esto dolijevala ulje na vatru,
umjesto d aje gasi.48 Pa ipak, meunarodna je zajednica interveni
rala tek kad je Jugoslavija ula u zavrnu fazu svog rastvaranja:
ne prije proglaenja deklaracija o nezavisnosti u Sloveniji i H rvat
skoj (25. ju n a 1991), a i tada je ta intervencija bila minimalna,
ad hoc i - uglavnom uspjena. Paradoks je da se meunarodna
zajednica pokazala uspjenijom u prvoj fazi ratovanja meu
postjugoslavenskim dravama (u Sloveniji i Hrvatskoj) nego u
kasnijim (u Bosni i Hercegovini, na primjeru Kosova i sada Make
donije). Njena je intervencija tada (u ljeto 1991) pokazala, kako je
rekao Jam es Gow (1997), nedostatak volje, nikako neki unaprijed
stvoreni plan kojeg je samo trebalo izvesti. Kao to tvrde Perovi
(1993), Lukic i Lynch (1996: 113), te ilas (1993: 109), Jugosla
vija je poraena iznutra, a ne izvana.
Argument o ulozi linosti

Mnogi autori, podjednako u nutar akademske zajednice kao i
izvan nje, naglaavaju ulogu pojedinih linosti u procesu raspada
Jugoslavije. Dvije su osobe esto spominjane u tom kontekstu:
Josip Broz Tito i Slobodan Miloevi. Povremeno - iako manje
uestalo - takav se argum ent uje i u vezi s Franjom Tumanom
i Alijom Izetbegoviem.49
48 D anas je uobiajeno kritizirati meunarodnu zajednicu za njenu politiku

prema Jugoslaviji. Svakako, ima dovoljno dokaza da je ona ignorirala vane
injenice i pokazala zavidno neznanje. No, ipak se mora biti fair prema
meunarodnim snagam a ukljuenim u jugoslavenski problem. Ona je ipak
uspjela u mnogoemu. Primjerice, njeno je posredovanje doista pomoglo
zaustavljanju rata u Sloveniji (august 1991), a takoer i u Hrvatskoj (Vanceov
plan i priznanje Hrvatske u januaru 1992). Pozitivne rezultate (bar za sada)
pokazuje i u posredovanju izmeu sukobljenih grupa u Makedoniji.
49 Ta se trojica lidera, primjerice, smatraju glavnim sudionicima jugoslavenske
krize u knjizi Gospodari rata i mira (Matvejevic i dr, 1999). Uloga drugih
aktera, koji su bili vaniji od Izetbegovia - kao to su Milan Kuan, Ante
74
Autori koji naglaavaju vanost Titove linosti tvrde da je

njegova mo bila golema, i d aje on bio jedini stvarni tvorac odluka
(decision-maker) i stvarni suveren Jugoslavije. S uverenitet je bio
vezan za osobu, a drava je tre tiran a gotovo kao njegovo osobno
vlasnitvo. Simboliki, ali i u stvarnom politikom smislu, gotovo
da nije bilo razlike izmeu T ita i Jugoslavije. Jugoslavija je bila
Titova Jugoslavija, ili - da upotrijebimo jednu od glorificirajuih
pjesama iz njegova razdoblja - ona se cijela savila oko druga
naega, Tita Marala. Bez obzira na njenu form alnu i ustavnu
decentralizaciju, Jugoslavija je ostala centralizirana i ujedinjena
pod Titom. On je bio izvan i iznad zakona, predsjednik s mogu
nou reizbora bez ogranienja trajanja m andata, kako je zapi
sano u U stavu SFR J iz 1974. On stoga nije vie bio politiar,
podloan politikoj interakciji, nego, kako kae Mirko Tepavac
(1997) - drava sam a. S to je onda prirodnije nego da njegovom
smru nestane i drava kojoj je on bio suveren? Posebno stoga
to je U stav sprijeio da se pojavi novi Tito, ukidajui funkciju
Predsjednika Republike, te uvodei institucionalne pretpostavke
da se nikad vie ne pojavi slian izuzetak. Detitoizacija Jugo
slavije poela je Ustavom iz 1974, dok je Tito jo bio iv, da bi se
nastavila punom snagom nakon njegove sm rti. Dok je n a simbo
likoj razini vlast m ijenjala nita ili vrlo malo (tafeta m ladosti
odrala se do 1988, JN A je i dalje govorila o Titu kao svom Vrhov
nom kom andantu, itd.) - n a ustavnoj i institucijskoj razini sve
se izmijenilo. I ta posljednja in stitucija savezne drave, simbol
jugoslavenskog jedinstva i vrhovni a rb itar u politikim sukobi
ma, nestao je 1980, godinu dana nakon sm rti E dvarda K ardelja,
vrhovnog a rb itra u ideolokim sukobim a. N ita vie nije ostalo
da povee pokidane veze m eu republikam a i pokrajinam a.
Jugoslavija nakon T ita samo je govorila da slijedi Titov p u t - u
stvarnosti je glavna briga jugoslavenskih politiara bila da
sprijee pojavljivanje novog Tita. N akon T ita, ukratko, nije bio
Tito, nego je Jugoslavija sve vie sliila n a T itanik, iji su
Markovi, i dr. ponekad neopravdano izm ie panji analitiara. S pozicije

koju ovdje zastupam o - d a je ideologija bila iznim no vana - paradoksalno je
i neopravdano da nem a ozbiljne studije o ulozi ljudi poput Edvarda Kardelja
i V ladim ira Bakaria, ili (na drugi nain) S tipe uvara, u novijoj jugo
slavenskoj povijesti.
75
kormilari (da se prisjetimo jedne zaboravljene metafore50) mislili

da su sante leda koje su pred njima - pingvini.
U tom kontekstu treba razum jeti pojavljivanje Slobodana
Miloevia (1984-1987) i reakciju odanih titoista i odanih karde-
ljista na njegovu retoriku. Miloevi je mnogima izgledao kao
novi Tito - ne samo svojoj supruzi (uki, 1992) i suradnicima,
nego i populaciji koja ga je podravala.51 I odani kardeljisti,
ustavobranitelji, zagovornici Ustava iz 1974, takoer su ga vidjeli
kao novog Tita, dakle - kao opasnost za sam poredak. Miloevi
je stoga podijelio socijalistike snage na titoiste (ustavoreforma-
tore) i kardeljiste (ustavobranitelje), postajui sredinja refe
ren tn a toka prem a kojoj su se oblikovali njihovi narativi. Ono
to je zapoelo kao ideoloki konflikt oko interpretacije Ustava,
nastavljeno je kao zahtjev za njegovom promjenom, da bi zavrilo
kao polarizacija Jugoslavije na tzv. srpsku i tzv. slovensku opciju.
Miloevi je u tom sukobu, koji je na kraju i razbio Jugoslaviju,
imao sredinju ulogu.
Autori poput Ivana Vejvode (1993) s pravom vide Miloevia
kao osobu koja je htjela zamijeniti Tita, osvajajui polje vlasti/
moi (power) koju je on ispraznio svojom smru. inei to, Milo
evi se razlikovao od drugih posttitoistikih voa, koji nisu imali
nikakva interesa da se ponovno pojavi netko tko bi ih mogao
postaviti u sendvi izmeu svoje volje i volje puka, i stalno pri
tiskati opasnou od neke antibirokratske revolucije. Njihovo je
razm iljanje bilo pragmatino, iako je i nacionalni element imao
ulogu u tome. Tito je bio nadnacionalna i natpolitika figura, koja
nije bila identificirana ni s jednom jugoslavenskom etnikom
50 Autor ove metafore je Goran Babi.

51 Kao ilustraciju ovog zakljuka, dovoljno bi bilo pogledati samo parole koje su
noene na mitinzima istine i u antibirokratskoj revoluciji. Pjesme su pjevane
o Slobi koji e da zameni Tita (Kerov, 1989). U tom smislu, pogrijeili su oni
komentatori koji su u pojavi Miloevia vidjeli drugu smrt Josipa Broza".
Miloevievim podravateljima i protivnicima, on je sliio vie na drugo pojav
ljivanje Josipa Broza medu Jugoslavenima. Miloevieva podrka u unutar-
partijskom sukobu s Ivanom Stamboliem (1987), bila je osigurana njegovom
obranom titoizma (npr. u sluaju Student). Protitoistika retorika Iuz istodobno
ignoriranje Kardelja, i preutnu rehabilitaciju Rankovia) osigurala mu je
podrku i u JNA, te kod starije generacije partizanskih boraca (primjerice, kod
Svetozara Vukmanovia Tempa i Jakova Blaevia).
76
zajednicom.52 Bio je (po roenju) Hrvat/Slovenac, ali nikada nije

bio identificiran s hrvatskom/slovenskom politikom, niti je na
vrh Jugoslavije doao kao predstavnik Hrvatske/Slovenije. Za
razliku od njega, Miloevi je bio identificiran kao srpski politiar,
i prem a tome - percipiran kao potencijalno pristran, kad se radilo
0 glavnim politikim i ideolokim sukobima. Autori koji nagla
avaju njegovu vanost, istiu da je Miloevi uznemirio, ako ne
1 unitio, krhku ravnoteu koju je uspostavio U stav iz 1974,
svojim kompleksnim sistemom m eusobnih kontrolnih m ehani
zama. Takoer, on je prekrio osnovno pravilo socijalizma - da
mase ne trebaju (ne smiju) biti ukljuene u politiku, sve dok
nisu svjesne povijesnih ciljeva radnike klase. Socijalizam, kako
je rekao Edvard Kardelj (1967) nije drutvo u kome vlada im-
pulsivni in stinkt veine. P artija nije organizacija koja nuno
predstavlja veinu - ona predstavlja viziju budunosti u kojoj e
nestati i veina i manjina, i koja e se tem eljiti n a historijskim
interesim a (bive) veine. Samo je Titu bilo doputeno da koristi
mase u obraunima s drugim lanovima elite. I zbog svog pro
gram a recentralizacije Jugoslavije, i zbog otvorenosti kojom je
kritizirao postojee ustavno stanje, i zbog tehnike vladanja koju
je promovirao uvoenjem puka kao saveznika u obraunim a
u n u tar elite, Miloevi je predstavljao vrlo ozbiljnu prijetnju
generaciji posttitoistikih voa. Njegova priroda, koju je k arak te
rizirala istodobno iznim na nefleksibilnost i neoekivana totalna
fleksibilnost, glavni je razlog raspada Jugoslavije, tvrde mnogi,
a nitko direktnije od Lukica i Lyncha koji kau:
Da se Slobodan Miloevi nije pojavio kao Duce u Srbiji, Jugo

slavija bi moda nakon k raja geopolitike podjele Europe n a
Istok i Zapad evoluirala u asim etrinu federaciju ili konfe
deraciju (1996: 14).
52 Po tom e se on razlikovao od svog prethodnika, A leksandra Karaordevia, i

svog potencijalnog nasljednika, Slobodana M iloevia. Nepripadnost ijednoj
etnikoj grupi (u sm islu njena predstavljanja u Jugoslaviji) razlikovala je Tita
i od drugih u politikom vodstvu Jugoslavije. Ustavom iz 1974. praktiki je
onem ogueno da se pojavi ijedna druga osoba koja ne bi bila predstavnik neke
republike/etnike grupe.
77
I Josip Broz i Slobodan Milosevic sigurno su imali sredinje

znaenje u raznim fazama jugoslavenske povijesti. Temeljna je
metodoloka pozicija ove knjige da svaka analiza razloga raspada
socijalistike Jugoslavije mora poi od uloge elita, a u raznim
razdobljima su Broz i Miloevi bili najistaknitiji pripadnici poli
tike elite. Nain na koji su oni razumjeli politike prilike u Jugo
slaviji, i - jo vie - vizije koje su slijedili - moraju biti sredite
nae analize, elimo li razum jeti njihove akcije. No, i uz sve to,
valja biti oprezan da se ne zavri u drugoj krajnosti, tj. da se ne
zanem ari kontekst u kome su te (i druge) osobe djelovale, uklju
ujui i interakciju (odnosno otpor) s kojim su bile suoene, i
zbog koje njihove nam jere vrlo esto nisu mogle biti realizirale
ili su rezultirale drukijim ishodom od eljenog. Jugoslavija nije
stvorena, niti se raspala zbog jedne osobe. Ni Broz ni Miloevi
nisu bili puki diktatori, koji su vladali bez ikakve prilagodbe s
drugim lanovima elite, ili bez ikakva razumijevanja za volju
znaajnog segm enta (ako ne i veine) populacije. Oni nisu doli
na vlast niotkuda, nego kao rezultat trendova u jugoslavenskom
(srpskom) drutvu. Njihovi uspjesi i neuspjesi nisu samo rezultat
njihovih sposobnosti i nesposobnosti, nego dobrim dijelom i okol
nosti u kojima su djelovali. I Tito i Miloevi bili su (i) proizvod,
a ne samo stvaratelji politikih trendova. Koliko god danas i
jednog i drugog mnogi sm atrali diktatorima ili barem autokra
tim a, ve je dosad dostupno dovoljno izvora koji ukazuju da su i
Tito i Miloevi morali uzimati u obzir znaajne otpore njihovim
vlastitim gledanjima, i da su konane odluke ponekad (posebno
u Titovu sluaju, u razdoblju tzv. etvrte Jugoslavije) bile pro
tivne njihovim eljama.53
Usporedbe Miloevia s Hitlerom (ili Saddamom Husseinom),
takoer, proputaju uzeti ozbiljno vrlo vaan element: d aje Milo
evi bio izabrani lider, koji se redovito podvrgavao izborima, te
ih je redovito dobivao u cijelom desetljeu izmeu 1990. i 2000.
M 0 otporima Titu govore sam i sudionici politikih zbivanja: Tripalo (1991),

Markovi (1987/1988), Perovi (1991). Kao to oni svjedoe, Titova je odluka
da se ukloni hrvatsko rukovodstvo 1971. bila - ako ne potpuno iznuena - a
onda sigurno znaajno potaknuta jasnim stavom neimenovanih lanova
vojnog i politikog vodstva: ili ti ili oni. 0 sukobima izmeu Tita i srpskog
vodstva, vie u treem poglavlju.
78
Ti izbori (posebno u posljednjim godinama njegove vlasti) nisu

uvijek bili fair. Pa ipak, kritika vlasti (i sa stran e opozicijskih
politikih stranaka i u medijima) bila je dovoljno snana da se
mogla vidjeti i uti i druga strana. U tom smislu, on se nikako
ne moe tre tirati kao diktator. D iktatura je poredak u kome
politiki voa ili nikad ne izae na izbore, ili izae samo jednom i
nikad vie. Povrh toga, u diktaturi se svaki otpor lomi brutalnom
akcijom, iako je jasno da u suvremenom svijetu nikakva bru
taln a akcija ne moe zaustaviti otpor, ako je on dovoljno snaan.
Nikakvog snanijeg otpora Titovoj vladavini nije bilo za svih
njenih 35 godina. N ajsnaniji i najozbiljniji protesti dogodili su
se 1968.54, ali su oni zavrili podrkom Titu, a ne zahtjevom da
ga se smijeni. U tre n u tk u Titove sm rti, 1980, nezadovoljstvo
njegovom vladavinom bilo je tako m arginalno (ak i u Srbiji, i
moda ak prije svega u Srbiji), d aje Dobrica osi u svoj dnevnik
zapisao da je sa svojim antititoistikim osjeajima u Beogradu
ostao potpuno sam. Evo to osi (tada ve nedvojbeno otar
kritiar poretka) pie tri dana poslije sm rti toga - kako ga on
kasnije naziva - najveeg neprijatelja mog naroda u poslednjem
stoleu (1992: 19):
J a sam sa svojim antititovskim oseanjima ovde sam... Osetio

sam jezu idui suprotnom stranom od naroda; osetio sam se
sam, sasvim odvojen, prvi put sam osetio tu samou, tu odvo
jenost od naroda, od ljudi moje zemlje (1992: 22-3).
Ili, 13. m aja 1980:
Svi su antititovci zbunjeni odnosom naroda prem a m rtvom

Titu. Toliko aljenje, naroito m ladog sveta, zbunjuje
(1992: 39).
I ne samo to - Jugoslaveni (a posebno Srbi) poeli su odmah traiti

novog Tita. J e li, prem a tome, Titova vladavina doista bila dik ta
54 U intervjuu koji sam s njom imao 1986, Pepca Kardelj identificirala je

studentske proteste iz 1968. kao najveu opasnost za reim u svih 35 godina
Titova vladanja. Glas omladine, 16. i 23. aprila 1986.
79
tura, a njegova uloga tako beskrajno znaajna da opravdava

gotovo bezrezervno fokusiranje analize raspada Jugoslavije na
njegovu linost?
Isto se odnosi na Miloevia. Danas je politiki korektno i
prem a tome popularno, pripisati krivnju za sve to se dogodilo
Jugoslaviji i (naroito) Srbiji Miloeviu, ili (u najboljem slu
aju) grupi njegovih najbliih suradnika. Za taj se pristup
odluila i tzv. m eunarodna zajednica, koja je najprije uvela
tzv. personalne sankcije, a sada dri da je suenje Miloeviu,
i petorici-estorici drugih u H aagu apsolutni sine qua non demi-
loeviizacije Srbije i Jugoslavije. Pa ipak, koliko god politiki
korektno (i moda, sa stajalita osobne odgovornosti, opravda
no), takav bi finale jugoslavenske dram e mogao stvoriti lanu
sliku stvarnog stanja u Jugoslaviji pred njen raspad. Elite su
doista bile najvaniji faktor i presudno su utjecale na prilike u
Jugoslaviji (posebno prije 1990, u razdoblju kojim se ova knjiga
bavi) - ali njihove su akcije bile rezultat interakcije izmeu
ideolokog narativa kojeg su slijedile i povijesnog konteksta u
kome su se nale. I Tito i Miloevi bili su izraz volje, ako ne
(uvijek) veine, a onda sigurno vrlo znaajnog dijela populacije
kojom su vladali. Rei da su ih ljudi podravali zato to nisu
znali kakva je bila njihova vladavina, ili zato to su to morali
(posebno u Miloevievu sluaju) nije opravdano. Podcjenjiva
nje bilo ideolokog narativa (uvjerenja), bilo konteksta u kome
se ta podrka odravala, kljuna je pogreka. Kasnije u ovom
poglavlju v ra tit emo se toj pogreki, ne bismo li ponudili meto
doloke in strum ente koje predlaemo za analiziranje politike
akcije, uzimajui u obzir ideoloki i historijski kontekst u kome
ona nastaje.
Argument o padu carstava

Pad Sovjetskog Saveza i (donekle) Jugoslavije, neki autori uspo
reuju s propau velikih carstava, koja su dominirala svijetom
prije nego su formirane nacionalne drave. Takva se interpreta
cija posebno odnosi na Sovjetski Savez, ija se pozicija u Istonoj
Europi te u odnosu na druge socijalistike zemlje, mogla uspore
diti s pozicijom kolonijalnih sila (metropola) u odnosu na njihove
80
kolonije.55 Sovjetski Savez bio je ideoloki im perij za Zapad ,56

(kako ga je nazvao Ronald Reagan) - Carstvo Zla. Kao i u slu
ajevima drugih kolonijalnih sistem a (posebno u nepomorskim
carstvima, kao to su bile Austro-Ugarsko i Otomansko), neza
dovoljstvo u kolonijama utjecalo je na metropolu, kao to je i
promjena ideolokog n arativa u metropoli (dolaskom Gorbaova)
im ala znaajne posljedice za stabilnost carstva. Oslobaanje od
sovjetskog utjecaja za Poljsku, ehoslovaku, Rumunjsku, M a
arsku i ostale, bio je zapravo proces pretvaranja tih drava iz
kolonija u nacionalne drave. Prom jena ideologije (dem okrati
zacija, tranzicija) znaila je istodobno i uspostavu drave i to
nacionalne drave.
U jugoslavenskom sluaju, m eutim , nije se moglo govoriti o
kolonijalnom statu su u odnosu n a Sovjetski Savez. No, kako
navodi Eric Hobsbawm,5758ovaj se argum ent ipak moe prim ijeniti
na Jugoslaviju iz dva razloga. Prvo, Jugoslavija je st bila neka
vrsta paralelnog socijalistikog ideolokog imperija. Ona je - prije
svega preko pokreta nesvrstanih - ipak im ala ambiciju zavla
dati socijalistikim svijetom, ako ne n a nain n a koji je to uinio
Sovjetski Savez, onda sigurno u podruju ideja. U socijalistikim
zemljama ideje nisu nevaan element. B itka za prevlast u n u ta r
takvih zemalja, ali i u m eunarodnom socijalistikom pokretu, u
prvom redu bila je bitka za statu s vrhovnog arbitra u ideolokim
sporovima. Titovo odbacivanje Staljinova au to riteta i promovi
ranje sebe samoga kao vrhovnog arbitra u ideolokoj sferi u Jugo
slaviji je st tre n u tak kad je Jugoslavija p restala biti sovjetska
kolonija. Drugi vaan razlog zbog kojeg se argum ent o padu
55 Ve i kratko istraivanje naslova u veim europskim bibliotekam a ukazuje na

popularnost usporedbe Sovjetskog S aveza s carstvim a. Pedesetak knjiga ima
u svom naslovu rijei Sovjetsko carstvo.
56 Ideja o svjetskoj revoluciji, kojoj je centar u M oskvi, odgovarala je ideji o
irenju carstava u daleke krajeve. Struktura politikog vrha SSSR -a takoer
je podsjeala na im perijalnu strukturu.
57 Za Hobsbawm ovu poziciju, vidi intervju koji sam s njim imao 1996. i koji je
objavljen u Arkzinu.
58 Dobra ilustracija veze izm eu novog ideolokog narativa i sukoba sa
Staljinom , odnosno SSSR-om , moe se nai u T itovu govoru u Skuptini FNRJ
prilikom donoenja O snovnog zakona o upravljanju dravnim privrednim
poduzeima i viim privrednim udruenjim a od strane radnih kolektiva, 26
81
J U G O S L A V I J A - DRAVA KO J A J E O D U MR L A
carstva moe primijeniti na Jugoslaviju jest u strukturi te ne-

drave. Za razliku od nacionalnih drava, carstva nisu etniki
homogena i nem aju nam jeru postati etniki (ni politiki)
homogena. Carstvo se ne temelji na ideji etniciteta, nego rasne,
ekonomske, civilizacijske, ili ideoloke superiornosti metropole u
odnosu n a kolonije. Carstva ne mogu (i ne ele) izbjei etniku
pluralnost. Etnike se razlike ne samo doputaju nego esto i
razvijaju, pod uvjetom da sve grupe priznaju metropolu (odnosno
C ara, Kralja, Vrhovnog Vou) kao vrhovnog arbitra u sukobima.
Otomansko carstvo i Austro-Ugarska, ije su ostavtine imale
golemog utjecaja ne samo na politike prilike u Jugoslaviji nego
i na neke lidere komunistike revolucije, bile su dobar primjer
kako se potencijalni etniki konflikti mogu regulirati arbitraom
(koja ukljuuje i prisilu ako je nuno) s vrha, iz metropole. A.J.P.
Taylor e stoga proglasiti Josipa Broza Tita posljednjim Habs-
burgom (1948/1990: 281), ne samo po carskom stilu ivljenja kojeg
je preferirao nego i po ideji o tome kako urediti Jugoslaviju.
U svijetu nacionalnih drava, meutim, carstva su postala
nem oderna i nemogua. Trend demokratizacije, koji je u moder
nom smislu zapoeo Francuskom revolucijom (barem za konti
nentalnu Europu, bez Britanije), ruio je carstva i uspostavljao
nacionalne drave. Ideje jednakosti, slobode i bratstva bile su
protivne nejednakosti i odnosu superiornosti-inferiornosti na
kome su se temeljila carstva.59 Taj isti trend - stvaranja nacional
nih drava demokratizacijom - razbio je takoer i Jugoslaviju.
Kao to se dogaalo u novim nacionalnim dravama koje su stekle
sam ostalnost u odnosu na prijanje metropole, tako se i u Jugo
slaviji odmah postavilo pitanje etnike homogenosti, jednakosti/
nejednakosti i novog odnosa snaga izmeu temeljnog naroda i
m anjina. Problemi u meunacionalnim odnosima logina su
jula 1950. Tito u tom govoru interpretira Lenjina i Marxa. Sukob sa Staljinom
bio je sukob oko interpretacije marksizma, u kome su obje strane proglasile
drugu revizionistikom. Vidi: Tito (1950/1977: 39).
59 U sluaju socijalistikog imperija, ta se superiornost iskazivala u pojmovima
kao to su avangarda, predvodnik socijalistikog pokreta, a isticala se i razlika
izmeu Sovjetskog Saveza koji je bio socijalistika zemlja i drugih koji su bili
narodne demokracije. Takoer, pravila se razlika izmeu vie i nie faze socija
lizm a. U svim je varijantama Sovjetski Savez sebt predstavljao kao vodeu, tj.
najnapredniju zemlju socijalizma, pa prema tome i kao prirodnog predvodnika.
82
K R I T I K A ANALI ZA D O S A D A N J I H I N T E R P R E T A C I J A
posljedica raspada carstva i stvaranja nacionalnih drava. U

Jugoslaviji je stvar bila dodatno komplicirana je r je ona bila
jedina socijalistika federacija u kojoj nijedan narod nije imao
veinu, nego je i najvei narod - Srbi - inio samo 36,9 posto
stanovnitva. Za razliku od Sovjetskog Saveza i ehoslovake,
Srbi nisu mogli uspostaviti hegemoniju glede uvjeta raspada. U
okolnostima ve uznapredovale poluanarhije (uvjetovane samo
upravnom tradicijom i njenim brzim raspadom), stvorene su sve
okolnosti za kaotian i nekontroliran proces raspada. Za razliku
od raspada Austro-Ugarske ili Otomanskog im perija, nije bilo
volje meunarodnih faktora da popune prazan prostor vrhovnog
arbitra, a ni jedna od domaih sudionica nije to mogla uiniti
sama. (I) zato je raspad Jugoslavije bio tako krvav i kaotian, dok
je raspad Sovjetskog Saveza, ehoslovake i nestanak Istone
Njemake bio kontroliran.
Hobsbawmov argum ent o raspadu carstva pomae da se bolje
razumije raspad Jugoslavije. No, problem s tim argum entom
jest da se Jugoslavija, doista, i uz najfleksibilniju interpretaciju
pojma carstvo vrlo teko moe usporeivati s A ustro-Ugarskim i
Otomanskim imperijem, te sa Sovjetskim Savezom, da ne govo
rimo o pomorskim carstvim a (britanskom, panjolskom, portugal
skom, belgijskom i dr.). Ta su carstva odravala svoju stabilnost
esto i na raun kolonija. Jedinstvo Britanije, prim jerice, ali isto
tako i SSSR-a, odravalo se dobrim dijelom zahvaljujui mogu
nosti da se m anjim grupam a u tim zem ljam a ponude prednosti
koje su te dvije kolonijalne sile imale u odnosu na druge, susjedne,
male i nezavisne drave: sigurnost i/ili ekonomski prosperitet.
Jednom kad je kolonijalni sistem nestao i metropole su osjetile
krizu identiteta. Jugoslavenski nacionalizam bio je vie izolacio-
nistiki nego ekspanzionistiki - upravo kakvi su i nacionalizm i
tzv. m alih nacija60 Istina je d a je Tito doista imao goleme ambicije
60 Pod malim narodima ovdje podrazum ijevam o narode koji perm anentno dvoje
jesu li dovoljno veliki da m ogu opstati kao sam ostalni narodi (nacionalne
drave) u svom meunarodnom okruenju. Takvu je definiciju, koja se ne
tem elji na tzv. objektivnim kriterijim a (brojnost i veliina teritorija) nego na
subjektivnim (osjeaj n esig u m o sti/sig u m o sti), prvi dao M ilan Kundera. Kad
je Jugoslavija nastajala, sm atralo se da su i Srbi m ali narod, koji ne moe
opstati u Europi u kojoj su gotovo sve nacije bile daleko vee (osim belgijske,
83
i d a je sebe vidio kao predvodnika malih naroda koji se - ba kao

i Jugoslavija - bore protiv velikih sila. Vidio je Jugoslaviju (i sebe)
kao savjest ovjeanstva. Nastojao je svoju ideologiju samou
pravljanja proiriti na druge male socijalistike zemlje, posebno
one koje su se oslobodile kolonijalizma. No, bit je te ideologije
bila ideja autohtonog modela socijalizma, to je ve samo po sebi
znailo nenam etanje nekog posebnog modela. Uostalom, Jugo
slavija nije ni bila u poziciji da nam etne bilo to bilo kome. Stoga
je usporedba s carstvima, koliko god originalna i u mnogoemu
zanimljiva, ipak nepotpuna i ne sasvim precizna.
Institucionalni argument
Posljednji argum ent kojeg ovdje predstavljamo je st instituci
onalni argument. Njegova je glavna ideja da se Jugoslavija
rasp ala zbog ovog ili onog seta institucionalnih i konstitucional-
nih pravila, koja su onemoguavala uspostavu i funkcioniranje
jedinstvene drave. Dva su najea p ristupa u okviru tog argu
m enta; prvi sm atra da je U stav iz 1974, svojim kompliciranim i
sa stajalita liberalno-demokratske analize potpuno neracio
nalnim odredbama, glavni razlog raspada Jugoslavije61, a drugi
fokusiraju svoju panju na izbore 1990. Ustav je onemoguio
funkcioniranje saveznih organa i pomogao dezintegracijske tren
dove. Svojim nejasnim i dvosmislenim formulacijama, omoguio
koja je - kao i srpska - stradala u Prvom svjetskom ratu, dijelom i zato to je

bila mala). Hrvati i Slovenci su jo manje vjerovali da mogu opstati u takvom
svijetu, traei zatitu u veoj dravi. Austrijanci su imali slinu dilemu - iako
su uspjeno kontrolirali snano carstvo prije Prvog svjetskog rata, u
tridesetim je godinama dvadesetog stoljea, znaajan broj njih vjerovao da su
premali, te se moraju ujediniti s Nijemcima, dok su drugi smatrali da su
dovoljno veliki da ostanu sam ostalni. U dananjem svijetu, sa stvaranjem
m alih drava, promijenilo se razumijevanje pojma mali narod. Paradoksalno,
mnogi Srbi i danas, meutim, m isle da ne mogu samostalno opstati kao drava,
nego d a je Jugoslavija (makar i samo sa Crnom Gorom) zemlja koja im prua
veu sigurnost nego njihova vlastita nacionalna drava. Dileme Crne Gore
tipine su dilem e m ale nacije.
61 Taj je argum ent vrlo rairen u Srbiji, podjednako medu bivim ustavorefonna-
torima, kao i meu antisocijalistikim, nacionalistikim i liberalno-demokrat-
skim snagam a. Za kritiku U stava s akademskih pozicija, vidi: Kotunica
(1987/8), Dim itrijevi (1996). Za akadem sku analizu U stava i njegove
vanosti, nastalu izvan Jugoslavije, vidi Hayden (2000) i Vukovi (1997).
84
je da se i separatistike snage pozivaju n a njegove odredbe, prije

svega one o samoodreenju naroda, dravnosti (suverenosti)
republika i federalnom statusu pokrajina. I drugi pravni propisi
- poput, primjerice, Zakona o udruenom radu (1976) - slijedili
su ustavnu logiku, te su prem a tome pridonijeli dezintegracij-
skim tendencijama.
Drugi kljuan institucionalni faktor bili su izbori 1990. Linz
i Stepan (1992) inzistiraju da je jedan od glavnih razloga raspada
Jugoslavije bila odluka da se prvo organiziraju republiki izbori,
a da se savezni ostave ili za kraj ili da se uope ne dogode. Ante
Markovi, koji je inzistirao na obratnom poretku, ostao je ne
samo u m anjini nego potpuno osamljen. Da su se prvo organi
zirali savezni izbori, a tek potom republiki, savezna bi drava
dobila dem okratski legitim itet (prije republika i pokrajina), te bi
separatistike snage u republikam a izgubile svoj glavni argum ent
- da se bore protiv kom unizm a i nelegitimne, nedemokratske
savezne drave. Takoer, anse da se pojave opejugoslavenske
partije (kao to se inilo da bi moglo biti U druenje za jugo
slavensku dem okratsku inicijativu - U JD I, ili Savez reform is
tikih snaga) bile bi vee. Dok opejugoslavenske stran k e nisu
mogle dobiti veinu ni u jednoj republici ili pokrajini, vrlo je
vjerojatno (posebno imajui u vidu popularnost A nte Markovia,
ali i nekih lidera opozicije, na cijelom jugoslavenskom prostoru)
da bi one prole bolje n a saveznim izborima. Linz i S tepan an a
liziraju razloge zbog kojih se Jugoslavija raspala na samom
poetku tzv. tranzicije, dok se panjolska u slinoj (tj. postauto-
ritam oj) situaciji nije raspala, unato snanom separatizm u u
Kataloniji i Baskiji. Glavni je razlog, kau oni, u organiziranju
saveznih izbora prije regionalnih.
Ono to i kritiari U stava i kritiari redoslijeda izbora (1990)
zaboravljaju je st da institucionalni i konstitucionalni faktori nisu
autohtoni, nego su rezu ltat politikih prilika, volje i raznih kom
promisa koji su bili mogui u tre n u tk u kad su se form ulirali.
U stav je bio rezu ltat komprom isa izm eu T ita i republikih/
pokrajinskih elita, te izraz vjerovanja koje je izrazio prije svega
Kardelj, ali dijelili su ga i drugi lanovi elite. U drugom i treem
poglavlju ove knjige objanjava se kako je dolo do toga da
Jugoslavija im a ba takav, a ne neki jednostavniji i s liberalno-
85
demokratskog stanovita loginiji Ustav. Takoer, objanjava se i

zato su lanovi politike elite vjerovali ne samo da taj Ustav nee
razbiti jedinstvo Jugoslavije nego i da je on (moda najvanija)
garancija da e ono biti sauvano. Ustav, stoga, nije faktor sam po
sebi i za sebe, nego je prije svega proizvod politike, koja je inter
akcija izmeu raznih subjektivnih pozicija u kontekstu u kome se
dogaa. Svatko tko istie Ustav kao faktor raspada Jugoslavije,
mora stoga adresirati svoju kritiku onima koji su pisali Ustav -
a to nas vraa na druge argum ente, o kojima je ve bilo rijei.
Isto vrijedi i za prigovor o redoslijedu izbora. Da je postojala
politika volja da se savezni izbori odre prije republikih, to bi
se doista i dogodilo. Razlog to se to nije dogodilo treba traiti
negdje drugdje - u istoj onoj kombinaciji subjektivnih i objek
tivnih faktora koja je dovela i do U stava iz 1974. i svih drugih
politikih odluka.
Politiko je djelovanje suoavanje subjektivnog (vjerovanja,
ideologija, narativa) s kontekstom u kome se djeluje. Taj kontekst
proizvode druga vjerovanja, ideologije i narativi (subjektivnost
drugih politikih aktera) i tzv. objektivni faktori (dugotrajne i
teko promjenjive okolnosti, poput ekonomske situacije, kultu
ralnih razlika, povijesnog naslijea, meunarodne politike, itd.).
Politike odluke nisu izraz stalnih, fiksnih objektivnih faktora,
niti samo rezultat nam jera, vjerovanja i akcija onih koji djeluju.
One su rezultat komunikacije izmeu aktera u kontekstu u kome
se ta interakcija dogaa. Svaka politika analiza koja bi zane
m arila subjektivitet, pokazala bi se nedovoljnom i pogrenom.
Problem nekih od argum enata koje smo predstavili u ovom
poglavlju, je st u tome to zanemaruju subjektivno, a drugih to
zanem aruju interakciju izmeu vie subjekata i/ili izmeu su
bjektivnog i objektivnog faktora. Ekonomski argument, argument
o meunarodnim odnosima, o padu carstava i o kulturnim razli
kam a veoma esto zanemaruju subjektivno. Oni ponekad zabo
ravljaju da ljudi ne djeluju kao puki predstavnici nacije, klase,
jezine skupine ili klimatskog podruja u kome ive. Ljudi djeluju
kao predstavnici svojih ideja i vjerovanja, a istodobno su (do neke
mjere) i sami tvorci tih ideja i vjerovanja. Iza socijalnih grupa i
tzv. nacionalnih interesa, oni takoer ne vide ovjeka s njegovim
vjerovanjima i idejama. Jugoslavenski sluaj, meutim, pokazuje
86
da nema nikakvih fiksnih i zauvijek danih socijalnih grupa i naci

onalnih interesa, nego su i identiteti socijalnih grupa i definicije
nacionalnih interesa podloni promjenama u vrem enu i prostoru,
ovisno o vjerovanjima onih koji ih formuliraju i okolnostima u
kojima se socijalne grupe, nacije i drave nalaze. Drave, nacije,
identiteti, kulture, jezici, ekonomske prilike, ak i klim atske
prilike, nisu nikakve fiksne i jednom zauvijek dane tvorevine.
Iluzija je misliti da brojne promjene u svijetu nisu utjecale na
vjerovanja ljudi niti promijenile njihove percepcije o njihovim
osobnim i nacionalnim interesim a.
Neki od pristupa analiziranih u prvom dijelu ovog poglavlja
(npr. argum ent o vanosti osoba u politici, a donekle i kulturalni
argum ent) zanem aruju vanost konteksta i dugotrajnih (tzv.
objektivnih) faktora u politici. To je druga krajnost koje se treba
osloboditi elimo li razum jeti politike prilike.
Ovo je poglavlje do sada kritiki ocijenilo vanost i prihvatlji
vost postojeih objanjenja o razlozim a raspada Jugoslavije.
Samo jedna od osam grupacija koje smo analizirali (ona o etnikoj
mrnji) odbaena je u potpunosti, dok sve ostale - iako nepotpune
- pomau da se dogaaji s k raja osam desetih i poetka devede
setih godina dvadesetog stoljea bolje razum iju. U nastavku e
biti rijei o glavnim metodolokim pogrekam a koje ine neki od
tih pristupa.
METODOLOKI PROBLEMI
ANALIZE RASPADA JUGOSLAVIJE
R aspad Jugoslavije posluio je kao povod raspravi o samoj biti

drutvenih znanosti, njenoj metodologiji, kao i metodologiji povi
jesnog istraivanja. On je, takoer, ubrzo postao je d n a od naje
ih tem a u n u ta r mnogih drugih akadem skih disciplina, posebno
politike teorije i filozofije (s obzirom n a debatu o pravednosti, te
o pravednom i nepravednom ratu). Ovdje emo predstaviti samo
neka od glavnih pitanja i neke dileme koje su se pojavile u po
vodu tog dogaaja, prije svega u raspravi o metodologiji politi
kog istraivanja. etiri tem e su posebno vane: 1) rasp rav a o
neizbjenosti dogaaja u politici/povijesti; 2) rasp rav a o odnosu
87
subjektivnog i objektivnog u politici; 3) rasprava o odnosu izmeu

namjera politikih aktera i rezultata njihovih akcija (kao i ras
prava o otkrivanju i opisivanju namjera); 4) rasprava o cilju povi
jesne i politike analize, te o tome koja od te dvije discipline ima
vee izglede rei nam vie o samom dogaaju. Budui da su ove
etiri teme isprepletene, i da su u mnogim tekstovima dotaknute
gotovo sve (ili svakako vie od jedne), raspravu o njima neemo
razdvojiti u podsekcije.
Kao to je ve reeno: iako svi navedeni argumenti (osim onog
0 etnikoj mrnji) dodaju neke vrlo vrijedne aspekte cjelovitom
odgovoru o razlozima raspada Jugoslavije, oni ponekad zanema
ruju vezu izmeu tzv. objektivnih faktora i percepcije tih faktora
(tj. ekonomske krize, kulturalnih podjela, meunarodne politike
1 dr.) kakvu su imali politiki akteri sami. Takoer, nedovoljno
se analizirala veza izmeu namjera lanova politike elite i
rezultata. U nekim se pristupim a sm atra kao da je namjera
dovoljna da osigura eljeni rezultat, i/ili tovie: da rezultat
uvijek otkriva namjeru. Takvi su pristupi deterministiki, jer
vide vrstu (uzrono-posljedinu) vezu izmeu namjere i rezul
tata. Meutim, tko god je razgovarao s - danas umirovljenim -
lanovima politike elite u razdoblju kad su donesene kljune
odluke koje analiziramo ovdje, mogao je od njih uti da su oni
eljeli neto sasvim drugo od onog to se na kraju dogodilo. to
vie, oni su bili sigurni da e spasiti Jugoslaviju, a na kraju je
ispalo da su njihove akcije, bez njihove volje, vodile u sasvim
drugom smjeru.62 Izmeu namjera i rezultata, stoga nije bilo
mnogo veze, a jo manje kauzalnosti. Zato je to (bilo) tako? Ne
samo zato to su u politici stvari gotovo nikad ne daju predvidjeti,
je r ovise o subjektivnom (i interakciji subjektivnog s drugim su
bjektivnim), nego (i) zato to je kontekst u kome se ideja morala
realizirati zanemarivan. Komunistiki su politiari doista sm a
62 Ovaj se zakljuak temelji na seriji intervjua koje je autor teksta imao s nekim
kljunim akterima u jugoslavenskoj politici analiziranog razdoblja. Meu
intervjuiranim a bili su Jure Bili, Milka Planine, Stipe uvar, Draa Markovi,
Kiro Gligorov, Sergej Kraigher, Duan Dragosavac i Josip Vrhovec. Isti se
zakljuak moe izvesti iz memoara i dnevnika glavnih sudionika, primjerice
onih koje su objavili Dragoslav Markovi (1987/1988), Borisav Jovi (1995),
Ivan Stamboli (1995), Veljko Kadijevi <1993) i drugi.
88
trali da su filozofi prethodno svijet samo interpretirali, ali da je

sa socijalistikom revolucijom dolo vrijeme da ga se izmijeni.
Oni su mijenjali svijet (realitet) iz svoje vlastite vizije. I ako se
realitet nije slagao s njihovom vizijom - tim gore po realitet.
R ealitet je imao malo, premalo, vanosti za same aktere. Ali,
njihove su ideje same po sebi, ak i kad su pomognute in stru
m entim a prisile, bile preslabe da bi promijenile realitet, ili ga
ak ignorirale bez posljedica. Politika je akcija esto bila ne
samo blokirana realitetom nego i poraena konzervativizmom,
tj. nastavkom starog. Komunistiki su politiari ta d a govorili da
su zakoni dobri, ali se ne prim jenjuju i da je stvar doista samo u
osvjetavanju m asa, tako da one postanu idejnopolitiki osvje-
tene kako bi razumjele viziju.63 Cijela ideja komunistike partije,
posebno u Jugoslaviji, postala je ideja avangarde koja zna i vidi
budunost. P artija je bila predstavnik te vizije, budunosti, ideal
nog svijeta koji tek treba stvoriti u realitetu, i nasuprot realitetu.
Jedino je u Partiji postojala idealna jednakost, bratstvo i sloboda.
Jedino su se u P artiji lanovi oslovljavali prijateljskim ti (ak i
Tita), jedino su tam o ve ivjeli u budunosti. Iskljuivanje iz
Partije je, stoga, bilo zapravo iskljuivanje iz budunosti. K ada
su bili prisiljeni da se suoe s realitetom , kad ga vie nisu mogli
ignorirati, komunisti su (ba kao i drugi idealisti) postali sm eteni
i razoarani, nesposobni da shvate kako to da je njihov projekt
bio tako drastino pogreno (ne)shvaen. Kako je bilo mogue da
su se oni toliko rtvovali za budunost a d a je na k raju od svega
toga ostalo tako malo? Kako je bilo mogue da su se jugoslavenski
narodi nakon 40 godina socijalizma vratili u najbarbarskija raz
doblja svoje prolosti, u strahote Drugog svjetskog rata; ne samo
u narativim a, nego i u stvarnosti?
Ako su, m eutim , politiki akteri zanem arivali kontekst u
kome su djelovali (ili ga barem ignorirali), nem a nikakva razloga
da to ine politiki analitiari. K ontekst u kome se dogaala akcija
jugoslavenskih kom unista, iako su ga oni donekle zanem arivali,
M SKJ je, kako kae S tipe uvar (u razgovoru s autorom , 1998) bio zam iljen
kao neki veliki ideoloki in stitu t, koji e uvjeravati ljude da je socijalistiki
koncept ispravan. V ladim ir Bakari razvijao je takav koncept SK J po uzoru
na talijanske kom uniste.
89
bio je glavni razlog zbog kojeg su se njihove namjere pretvorile

u neuspjeh. N ita od onog to se zapravo dogodilo ne moe se
razum ijeti a da se ne uzmu u obzir i namjere (dakle, subjektivno)
i okolnosti u kojima se ona nalazila jednom kad je formulirana u
politiku (dakle, konteksta). A to je iznimno esto sluaj s ana
litiarim a jugoslavenskog kolapsa. Mnogi od njih spremni su
potpuno zanemariti same aktere, smatrajui da su oni bili gotovo
nebitni. Kao da svaki H rvat na vlasti mora biti separatist, jer su
Srbi i H rvati fiksne kategorije, koje su zbog objektivnih razloga
toliko razliite da se moraju (dakle, neizbjeno) mrziti, te prema
tome to to pojedini H rvati na vlasti misle nije drukije (i ne
moe biti drukije) od onog to bi mislio bilo koji H rvat da je u
slinoj poziciji. Ili, kao da nem a nikakve razlike izmeu Alek
sandra Karaorevia, kneza Pavla, Drae Mihailovia, Petra
Stambolia, Ivana Stambolia, Slobodana Miloevia i Vojislava
Kotunice - jer, oni su svi Srbi, a Srbi su po definiciji, bez obzira
kako se zovu, uvijek protiv Albanaca, H rvata i drugih, i uvijek
ele dominirati jugoslavenskim prostorom.64 To je tako zbog
objektivnih razloga, a politiari su tu nebitni, oni samo slijede
nacionalne interese koji se ne mijenjaju. Koliko smo puta uli i/ili
itali takve interpretacije raspada Jugoslavije? One, meutim,
potpuno zanemaruju subjektivno - to da niti politiari Srbi/Hrvati
ni interesi (srpski/hrvatski itd.) nisu isti, a posebno njihove akcije
nisu iste u vrem enu i prostoru u kome djeluju. Iako politika vje
rovanja nikad nisu bez ikakva utjecaja povijesnih, ekonomskih,
k ulturalnih i drugih objektivnih faktora, ono to ljude razlikuje
je st percepcija vanosti svakog od tih faktora i definicija interesa
M N a takav stav prema srpskim politiarima upozorava Petar Stamboli u

intervjuu koji je s njim imao Slavoljub uki (uki, 1992). Stamboli kae
d a je uvijek osjeao kako su svi gledali u njega kad se poelo govoriti o veliko-
dravnim i centralistikim tendencijama, jer - velikodravlje to su Srbi.
Srpski politiari osjeali su teko breme takvih percepcija, pa je to bio i jedan
od glavnih razloga da su pristali na decentralizaciju. Novi primjer takvog gle
danja na srpske politiare ukljuuje pisanje nekih hrvatskih medija o novim
vlastim a u Beogradu, koje - navodno - slijede Miloevievu politiku, kao to
je on slijedio Stam bolievu, a ovaj Rankovievu itd. Na drugoj strani, inilo
se da su nekim Srbima svi Hrvati bili isti: od Ante Pavelia i Josipa Broza do
Stipe uvara i Franje Tumana. Primjera za takve percepcije o nacijama i
nacionalnim interesim a kao fiksnim kategorijama, te za sline predrasude,
im a na svim stranama.
90
grupe koju zastupaju. Percepcije i definicije, vjerovanja i vienja

subjektivne su kategorije, koje su podlone promjenam a u vre
menu i prostoru. Stoga su i akcije razliite, nimalo statine i teko
predvidljive. Poimo od sebe samih. Pokuajmo se sjetiti jesu li
nam u privatnom ivotu neke stvari (neki ljudi) bili(e) jednako
vane prije deset godina kao sada? I pokuajmo onda zamisliti
hoe li nam za deset godina te iste stvari biti jednako vane?
Malo je iskrenih koji bi na ova pitanja odgovorili potvrdno. Isto
je i s politikim vjerovanjima, posebno na podruju kao to je
Jugoslavija, gdje se subjektivno suoava s dram atinim promje
nam a u okruenju (kontekstu) i kod drugog subjektivnog. Koliko
se ljudi u Jugoslaviji osjealo kom unistim a prije dvadeset godi
na? Koliko ih je bilo iskreno alosno kad je um ro Tito? Koliko
ih je moglo bez problema jugoslavenstvo uskladiti sa srpstvom,
hrvatstvom, slovenstvom? A danas? D anas e mnogi tvrditi da
nikad nisu bili komunisti, i da su uvijek znali i osjeali da je
jugoslavenstvo bilo nam etnuto i neprirodno. Ne radi se tu samo
o zaboravu, nego o namjernom neprihvaanju vlastite prolosti, o
nesposobnosti i nevoljkosti da sami sebe prihvatim o kao subjekte,
one koji se m ijenjaju u vrem enu i prostoru i u tom e ne vide nik a
kav poseban problem. Radi se o bijegu od sam ih sebe, od vlastitog
identiteta koji nije (bio) statian, nego se razvijao pod utjecajem
naih vjerovanja i u kontekstu u kome smo ivjeli svoj ivot. Pro
mijenjene biografije i identiteti samo su izraz tog bijega od nas
samih. Umjesto toga, naravno, bilo bi loginije (i vjerojatno -
barem dugorono gledano - jednostavnije) priznati (barem sebi)
da su se stvari izmijenile i da smo se mi sami izmijenili s njima. I
da nitko ne moe rei kako e se izmijeniti u budunosti. Problem
mnogih od postojeih interpretacija dogaaja u politici je st da
zanem aruju subjektivnost, a tim e i dinaminost.
S tim je povezana i tvrdnja da se Jugoslavija jednostavno
morala rasp asti je r nikad nije bila mogua. D anas mnogi uvjer
ljivo tvrde da su faktori a, b, c, d, jednostavno morali dovesti do
dezintegracije. tovie, oni generaliziraju, pa tvrde da se svaka
vienacionalna zajednica mora raspasti, prije ili kasnije. Ali ne
mogu objasniti zato se recimo K anada i Belgija nisu raspale.
Dobro, kau oni - ali rasp ast e se sigurno. Moda doista i hoe,
ali ta izvjesnost nem a nikakva tem elja ni u kakvoj znanstvenoj
91
analizi, kako oni uporno pokuavaju rei. Predvianja su u politici

nemogua, jer je politika prije svega subjektivna, sloena i inter
aktivna djelatnost. Onaj tko eli osporiti ovu tvrdnju, neka nam
kae hoe li se Makedonija raspasti ili nee? Hoe li se Crnogorci
odluiti za nezavisnost ili nee? Hoe li Bosna opstati ili ne?
Hoe li biti nuklearnog rata? Hoe li kotska postati nezavisna?
Malo bi se odvanih danas usudilo staviti svoju cijelu imovinu
odgovarajui na bilo koje od ovih pitanja. Pa ipak, moemo biti
sigurni da e jednom, kad se stvari dogode, biti mnogo onih koji
e nas uvjeravati da se ono to se dogodilo jednostavno moralo
dogoditi Tako danas mnogi objanjavaju i pad komunizma i
raspad Jugoslavije kao neizbjene dogaaje, iako su oni potpuno
iznenadili i same politike aktere koji su ih prieljkivali i gotovo
sve politike analitiare.65
U povijesti se n ita nije moralo dogoditi. Za razliku od (nekih)
prirodnih pojava, drutvene akcije nisu neizbjene. Zbog svoje
opsjednutosti objektivnim, drutveni znanstvenici esto su se
pokazali manje uspjenim od povjesniara, novinara i samih svje
doka zbivanja koja nastoje objasniti. Njihov pokuaj da oprav
daju postojanje drutvenih znanosti kao znanosti, preesto ih je
vodilo u zanemarivanje subjektivnog i prognoziranje. Jo je uvijek
sluaj da su najbolje tekstove i knjige o raspadu Jugoslavije i
pojedinim njenim aspektima napisali povjesniari (Lampe, 2001),
politiki filozofi (Pavkovi, 1997/2001), antropolozi (Duijzings,
2000) i novinari (Judah, 1999). Takoer, ne moe se negirati da
su bolje prognoze dali knjievnici ili drugi ne-znanstvenici (Goran
Babi i Bogdan Bogdanovi u svojim knjigama i esejima, kao to
su Osjeaj za oluju i Mrtvouzice) od sociologa, politologa i ekono
mista. Njihovo oslanjanje na instinkt, i poznavanje naina raz
miljanja politike elite, kao i pozicija insider-outsidera, pomogla
ss Za elem en t iznenaenja u dogaajim a s kraja 80-ih, vidi Kuran (1991).

Anthony G iddens prisjea se svog razgovora s Ernestom Gellnerom u Pragu,
u trenutku ruenja Berlinskog zida. Obojica su bili potpuno iznenaeni. Od
35 vodeih hrvatskih sociologa, pravnika, politologa i ekonomista, anketiranih
u oktobru 1989, samo je jedan rekao da e se Jugoslavija raspasti (vidi anketu
Slavena Letice u Danasu, 17. oktobra 1989). Danas e, naravno, svi tvrditi da
su znali da e se to dogoditi, i da se zapravo moralo dogoditi. Toliko o mogu
nosti da se predvide dogaaji; ili - barem - o kvalificiranosti drutvenih
znanosti da ih predvide.
92
im je daleko vie no to je sociolozima pomogao instrum entarij

drutvenih znanosti, razvijen u drugim prilikam a i drugim zem
ljama, kojeg su nastojali prim ijeniti na jugoslavenskom sluaju.
Jugoslavenski je sluaj dao povoda za jo jedan krug (sada
ve gotovo stoljee duge) debate izmeu povjesniara i drutvenih
znanstvenika o vrijednosti metoda i moguim dosezima obje te
profesije. Openito gledano, povjesniari su dosad (bili) moda
malo uspjeniji, prije svega zato to su njihova istraivanja oslo
boena nam jere da prognoziraju ishode buduih akcija, te su
usm jerena na pojedine sluajeve, a ne n a razvijanje mega-teorija
koje pretendiraju na univerzalnost. Politiki se dogaaji mogu
in terpretirati samo onda kad su se dogodili (jer se ne mogu pred
vidjeti), i u tom je smislu politika analiza uvijek analiza povijesti.
ak i kad se radi o bliskoj prolosti, ak i o onoj koja se dogodila
juer, to je ipak prolost66 i stoga je prikladno koristiti metodolo
giju razvijenu u povijesnim pristupim a.
Pa ipak, n a mjestu je upozorenje na opasnosti koje sobom nosi
takav pristup. Povjesniari, naim e, esto grijee kad in terp re
tiraju dogaaje sa stajalita njihova poznatog ishoda. Povijesna
distanca moe biti opasan instrum ent analize ukoliko ne uspi
jemo spustiti veo neznanja (da se posluimo Rawlsovim pojmom,
ovdje prenesenom u potpuno drugi kontekst) nad dogaajim a
koji su se dogodili. Povjesniari im aju teak zadatak - da budu
novinari koji n a mjesto dogaaja dolaze s 10, 20 ili 30 godina
zakanjenja, potiskujui ikakvo znanje o tom e kako je zavrila
akcija iji rationale pokuavaju razum jeti. Ne uine li to, uvijek
e biti u opasnosti da ih povijesna distanca gurne u pristranost,
da zbog nje trae kauzalni odnos izm eu nam jere onoga kome je
konani rezu ltat bio najpovoljniji, i samog rezultata. Oni su u
opasnosti da zaborave da su se mnogi dogaaji u povijesti dogo
66 Iako mi uvijek ivim o u sadanjosti, s analitikog stajalita sadanjost ne

postoji. N eto se ili dogodilo ili e se dogoditi u odnosu na trenutak kad
govorim o/m islim o/piem o o tom e. Povjesniari grijee kad inzistiraju da
dogaaji koji su se dogodili prije 10 godina n isu predm et njihove analize, jer
su e dogodili nedavno. N e sam o d a je to nem oderno (jer su m etode skupljanja
grae danas toliko napredovale da su arhivi izgubili mnogo od prijanjeg
znaenja) nego je i protivno logici. Zato bism o bili uspjeniji u analizi davnih
dogaaja o kojim a nem am o vlastita iskustva, od dogaaja kojima smo svjedoili
i iji su nam sudionici dostupni?
93
dili, a da ih nitko nije elio, ni planirao, ni organizirao. Mnogi su

se dogodili protivno nam jeri najvanijih aktera. Mnogi su pot
puno iznenadili. Mnoge su namjere bile iskrivljene djelovanjem
drugih aktera ili tzv. objektivnih okolnosti. Interpretirati raspad
Jugoslavije, stoga, bilo kao rezultat namjere glavnih aktera ili kao
neto to se dogodilo potpuno neovisno o njima, kao iskaz objek
tivnih okolnosti, bilo bi (i jedno i drugo) potpuno pogreno.
N a metodoloku pogreku interpretacije dogaaja s pozicije
poznatog ishoda, upozorava Quentin Skinner, povjesniar ideja
iji nam metodoloki prijedlozi mogu iznimno mnogo pomoi u
analizi razloga raspada Jugoslavije, upravo zato to je komunis
tiki poredak bio tako mnogo povezan s idejama i ideologijama.
S kinner naziva tu pogreku - m yth o f prolepsis. Ta se pogreka
ini uvijek kad se oslanja na traenje kauzalnog odnosa izmeu
nam jere, akcije i posljedica, pa se pretpostavlja d aje rezultat bio
izraz namjere. Budui da postoji veza izmeu namjere i rezul
ta ta, onda su mnogi skloni povjerovati da nam tek kad znamo
rezultat, namjere mogu postati jasnije. Ali ne samo da mogu, nego
i moraju, je r se svaka nam jera moe objasniti pomou analize
rezultata koje je akcija proizvela. Ako je raspad Jugoslavije bila
posljedica, onda je to moralo biti rezultat namjere politikih
aktera, odnosno njihovih nam jernih akcija. Ili, da se posluimo
primjerom koji navodi Skinner, ako totalitarne ideologije dvade
setog stoljea tvrde da je njihov uzor Rousseau, onda je sigurno
d a je Rousseau na neki nain odgovoran za totalitarizam. Jer da
je njegova nam jera bila drukija, onda bi ga se i drukije razum
jelo. Intencionalisti tvrde da se vrlo malo dogaaja u povijesti,
ako i jedan uope, dogaaju sluajno, bez neije jasne namjere.
Oni u biti vjeruju u razum i racionalnost kao univerzalnu kate
goriju, koja omoguuje da ono to je reeno i uinjeno s jednom
namjerom, bude prepoznato kroz djelo izvedeno u toj istoj namje
ri. P eter Winch (1958) i Erik Voegelin (1952) pokazuju, meutim,
d a je takvo oslanjanje n a univerzalni racionalizam pogreno i da
moe voditi ozbiljnom nerazumijevanju.
Tko je god paljivo itao govore i pratio akcije jugoslavenskih
politiara u posljednjih petnaestak godina prije stvarnog raspada,
i pokuao ih razumjeti, ne s pozicije poznatog ishoda (tj. onoga to
se dogodilo) nego u kontekstu u kome su se oni stvarno dogodili,
94
znat e da nitko u politikoj eliti nije doista elio da se taj raspad

dogodi. U stvari, ne samo da nitko nije elio raspad, nego su
mnogi bili potpuno iznenaeni onim to se dogodilo. Ako bi se,
meutim, danas pokualo uvjeriti intencionaliste da grijee kad
intepretiraju prole akcije s pozicije onih koje su se dogodile ka
snije, oni bi rekli da su politiki akteri skrivali svoje namjere, i da
su to bili samo javni iskazi, dok su privatno mislili neto drukije.
Pa ipak, to politiar misli privatno nije ni od kakve relevantnosti
ako se ne iskazuje u njegovu javnom djelovanju. N aravno da
analitiari ne dre kljueve ljudskog uma, niti mogu prodrijeti u
mrane (i samim akterim a esto nejasne) kutke ljudskog miljenja.
Meutim, ono to Skinner podrazum ijeva pod nam jeram a doista
nije ono to oni privatno misle, je r to privatno - ako nije javno
iskazano ili ne utjee na javno - jednostavno nije relevantno.
Kad tvrdimo da smo otkrili nam jere iskazane u nekom tekstu,

onda zapravo ne radimo nita misteriozno, nita drugo nego
to ih smjetamo u kontekst u kome te k st im a smisla. Mi ne
pokuavamo prodrijeti u nedostupne m entalne uzroke koji su
se smjestili u privatnosti um a, nego samo elimo objasniti
razloge zbog kojih se netko ponaa i djeluje kako se ponaa i
djeluje (Skinner, 1988: 280).
N aravno da neke nam jere mogu biti nejasne, ne samo analitia

rima, nego i onim a koje analiziram o. Ljudi esto ne znaju zato
su uinili ovo, a nisu neto drugo. M eutim, povjesniari se bave
otkrivanjem sm isla nekih akcija, s pozicije onih koji su ih
proizveli. Akcije jugoslavenskih politiara nem aju mnogo sm isla
izvan k onteksta u kome su se dogodile, a potpuno su iracionalne,
nelogine za one koji ne znaju n arativ iz koga izviru i kontekst u
kome su se dogodile. Pom ijeati sadanji i na s tadanjim i
njihovim kontekstom , znai da je analitiar na dobrom p utu da
pogreno razum ije ili uope ne razum ije smisao akcija.
Politolozi, povjesniari i drugi analitiari politike esto postav
ljaju sebe u poziciju (m oralnih) sudaca, sm atrajui da je njihov
zadatak da osude ili pohvale aktere i akcije koje su se dogodile u
prolosti. A rgum ent o ulozi linosti, prim jerice, istie se idejom
da je svo zlo koje se dogodilo poelo zbog ove ili one osobe; ili -
95
J U G O S L A V I J A - DR AVA K OJ A J E O D U MR L A
obratno - da je zlo bilo potisnuto dok je ova ili ona osoba to

spreavala. Ne samo da je taj argum ent manjkav, jer pridodaje
gotovo natprirodna svojstva osobama u politici, nego je takoer
i neakademski. On, naime, ne pokuava objasniti to se i zato
dogodilo, nego sudi i prosuuje. Prosudba i ocjena dogaaja, me
utim, pripada svim graanim a podjednako, a ne samo povjesni
arima, politolozima ili sociolozima. U prosudbi je li Tito bio
pozitivna ili negativna linost jugoslavenske povijesti, je li Milo-
evi bio vie ili manje zasluan od Tumana, svatko ima pravo
rei svoje. Kako se radi o osobnim prosudbama koje ovise o vri
jednostim a koje osobe posjeduju, nem a objektivnog kriterija po
kome bismo mogli donijeti neki univerzalni sud. Ono to razlikuje
savjesne analitiare od drugih, onih koji ne poznaju metodologiju
povijesnog istraivanja, meutim, je st definicija cilja njihove
analize: dobra e (i akademski vrijedna) analiza objasniti to se
zapravo dogodilo i zato. I nita vie! Pritom, naravno, nije bitno
to povjesniar ili analitiar misli bilo o akterim a ili o rezul
tatim a njihovih akcija. Jedino to on/ona eli je st spoznati zato
su djelovali kako su djelovali. Iako zvui vrlo jednostavno, taj je
cilj analize raspada Jugoslavije i dalje gotovo potpuno drugo
razredan u odnosu na razne prosudbe i vrijednosno uvjetovana
retuiranja onoga to se zapravo dogodilo. Neka od tih retuiranja
izraz su potpunog nerazumijevanja smisla i zadatka analize, a
druga su plod politikog optereenja autora - posebno politiara,
novinara, vojnika, sudionika zbivanja ili zagovornika raznih
sociolokih i politolokih mega-teorija, koji su se upleli u jugosla
venski sluaj bez namjere da ga razumiju, s jedinom namjerom
da ga iskoriste za svoje ve unaprijed konstruirane modele ili da
ga iskoriste za osude linosti, a ponekad i itavih naroda.
Jed n u od metodolokih pogreaka koje mnogi takvi autori
ine, Skinner naziva parohijalni m it (myth o f parochialism).
Parohijalni m it je nainjen kad analitiari pokuaju primijeniti
kriterije iz vlastite kulture na neku drugu kulturu, bez namjere
da razum iju tu drugu kulturu kao ozbiljan kontekst. To je vjero
jatn o najea, i po politikim posljedicama najgrublja pogreka
poinjena u analizi raspada Jugoslavije. Prosudbe o tome to e
jugoslavenski politiari uiniti polazile su preesto od toga to bi
tzv. racionalan ovjek uinio u njihovu sluaju. Racionalan ovjek
96
K R I T I K A ANALI ZA D O S A D A N J I H I N T E R P R E T A C I J A
bi, primjerice, uvidio da je u njegovu interesu da ne bude rata,

da trite bude vee, da zemlja ne bude izolirana, da mu/joj ne
treba viza za ulazak u Europsku uniju, da sistem postane efika
san itd. Problem je, meutim, to racionalnost, unato vjerovanju
nastalom u prosvjetiteljstvu, nije univerzalan koncept, ak ni
u nutar iste lingvistike i nacionalne grupe, a jo manje globalno.
to je racionalno za Maju, nije za M arka. to je racionalno u
jednim okolnostima, nije racionalno u drugim. to je Maji bilo
racionalno prije deset godina, nije joj racionalno danas. Pretpo
stavka da se Jugoslavija nee raspasti zato to nije racionalno
da se raspadne, temeljila se na pukom protezanju naeg razum i
jevanja racionalnosti na druge okolnosti, drugi kontekst i druge
ljude. Uvijek je pogreno zanem ariti kontekst u kome se akcije
doista dogaaju. Jo je vea pogreka pretpostaviti da su kon
teksti isti i da ono to e funkcionirati u jednom, mora takoer
funkcionirati u drugom.
Trea metodoloka pogreka n a koju upozorava Skinner je st
m it o idealnom tipu. Idealni je tip (pojam kojeg je u m odernu
drutvenu znanost uveo Max Weber) kategorija koja doputa
generaliziranje, budui da svodi gotovo beskrajnu raznolikost
na nekoliko tem eljnih kategorija. Kategoriziranje je st glavni
metodoloki in strum entarij drutvenih znanosti. One dokazuju
svoju znanstvenost sposobnou generaliziranja. G eneralizacija
je potrebna ne bi li se objasnilo to se dogodilo, to se dogaa i jo
vie - to e se dogoditi. Znanost je okrenuta prem a budunosti,
ona nastoji poopiti, da bi nam rekla s kojim e se stupnjem
vjerojatnosti neto dogoditi. Ona se takoer tem elji n a uzrono-
posljedinosti: pokuava nas uvjeriti da e se dogoditi A ako se
ispune kriteriji X i Y. Ako se ne ispune ti kriteriji, anse da se
dogodi A manje su. Predvianje dogaaja nigdje nije toliko izra
eno kao u raznim teorijama demokratizacije67 i tranzicijskim
teorijama. One se tem elje n a ideji povezivanja akcija i rezu ltata,
odnosno razn ih faktora dem okratizacije s ishodom.
U ovom smo poglavlju ve odbacili mogunost predvianja poli
tikih dogaaja, budui da su oni prije svega subjektivni, i ovise
o kontekstu koji nam je ne-pred-vidljiv. D rutvene znanosti su
57 Kao ilustraciju ovog zakljuka, vidi V anhanen (1997).
97
propustile predvidjeti pad komunizma i raspad Jugoslavije, i u

tom su se smislu diskreditirale u odnosu prema zadatku kojeg
su sebi same postavile. Meutim, ovdje idemo i korak dalje -
pokazujui da kategorije koje su smislili sociolozi i politolozi
mogu biti beskorisne ili tetne kad se analiziraju proli doga
aji. Skinner upozorava na tu tetnost u m itu o idealnom tipu,
kad kae da kategorije koje su izmislili drutveni znanstvenici
esto stvaraju oekivanja o znaenju onoga to su rekli ili uinili
sami akteri, a ta oekivanja se ne poklapaju s onim to su ti
akteri doista mislili da su rekli ili s onim kako su bili shvaeni
u danom kontekstu. Primjerice, cijeli se vokabular drutvenih
znanosti sastoji od kategorija kao to su kom unisti, naciona
listi, liberali, demokrati itd. One ne samo da nastoje cijeli svijet
sm jestiti u neki od tih idealnih tipova, nego nas nastoje uvjeriti
i da oni mogu - relativno kratkim reenicama - definirati stvarno
znaenje (the meaning) svake od tih kategorija. Naravno, ve sa
mim tim oni koji to rade zapravo ine antidem okratsku pogreku
- je r nemaju nikakvo ekskluzivno pravo da svoje razumijevanje
tih kategorija proglaavaju univerzalnim. Takoer, kao to je ve
reeno, to kako oni definiraju svaki od tih idealnih tipova, nije
relevatno kao objanjenje onog to se dogodilo i zato se dogodilo,
jer oni sami nisu bili akteri. Za ono to se dogodilo i zato se dogo
dilo relevantno je prije svega kako su sami akteri definirali sebe
i svijet oko sebe. Potom, relevantno je kako su i zato bili shvaeni
na nain na koji su bili shvaeni, u kontekstu u kome su djelovali.
Analitiari bi, dakle, trebali biti involvirani u proces dekodiranja
intencija i znaenja poruka, reducirajui svoju osobnu ulogu na
minimalnu mjeru. Nasuprot tome, oni su preesto podrazumije
vali da njihove kategorije mogu ne samo objasniti namjere nego i
prodrijeti iza namjera, u ono to govornik nije rekao, ali je mislio.
Samo po sebi, ta ambicija ne bi bila problematina da mnogi
analitiari pritom nisu potpuno zanemarili aktere same. Prednost
drutvenih znanosti jest, kako je definirao Durkheim, upravo u
tome to se ne oslanjaju na aktere same, nego razvijaju objektivni
instrum entarij kojim mogu prodrijeti dublje nego da se oslanjaju
n a subjektivno. U tome je temeljna pogreka mnogih analiza
politike. Temeljita kritika tih pristupa m orat e, takoer, biti
ostavljena za drugu priliku.
98
Problem na koji elimo ovdje ukazati, sljedei je: kad drutveni

znanstvenici jednom smjeste nekog u kategoriju A, a ne B, onda
nastoje objasniti znaenje onoga to je ona/on rekla/rekao ili
uinila/uinio s pozicije idealnog tipa, tj. onoga kako bi netko
(tzv. tipian predstavnik) u kategoriji A to rekao ili uinio. P ri
mjerice, ako osobu A proglasimo nacionalistom , onda joj odmah
pridajemo misaoni okvir kojeg im aju oni koji po naoj definiciji
jesu nacionalisti. Ako dakle, osoba A, kae da nitko ne smije tui
narod, onda emo mi - znajui da se radi o nacionalistu - razu
mjeti znaenje te reenice otprilike ovako: Nitko vas ne smije
tui, zato to ste Srbi. ak i ako stavimo to u kontekst sam ou
pravnog vokabulara, reenica e biti proitana: Za razliku od
naroda, svatko moe tui narodnosti. Ako, m eutim , smjestimo
govornika u grupu demokrata (u znaenju: liberalni demokrat),
onda e ta ista reenica znaiti: Nitko ne smije tui graane koji
se organiziraju u demos, a posebno ne nedem okratska policija.
Razlika je, naravno, drastina.68 Takva je i mogunost pogreke.
Etikete i kategorije mogu dati potpuno krivu sliku onoga to se
dogodilo. Ta kriva slika, nerazum ijevanje, bila je glavni razlog
nesporazum a izmeu Zapada i Srbije (ali i izmeu Zapada i
drugih postjugoslavenskih zemalja) u proteklom desetljeu. Dok
su Srbi vjerovali da su glasali za Miloevia zato to je on bio
Jugoslaven (pa su stoga poraavali V uka D rakovia, za koga su
mislili da je srpski nacionalist) i da su H rvati bili separatisti;
svijet je tvrdio da je to zato to su Srbi, gotovo ve po definiciji,
nacionalisti, koji e uvijek izabrati najradikalniju srpsku opiciju.
Dok su H rvati vjerovali (i vjeruju) da je njihov r a t protiv JNA,
69 Da budemo politiki korektni, n avest emo jo dva druga primjera. Jedan je

- kad osoba X kae da se zalae za konfederaciju, protiv unitarizm a, i da nije
za odcjepljenje. Ta poruka moe biti proitana vrlo razliito, ovisno o tome
kako smo unaprijed klasificirali govornika, i jesm o li skloni vjerovati da on/ona
im a skriveni program iza svojih izjava ili ne. Ili, recimo, kad osoba Y kae da
ne eli da se Kosovo prikljui Albaniji, ali eli Republiku Kosovo. Ako unapri
jed vjerujemo da je osoba separatistiki nacionalist, sm atrat emo da ona ne
govori istinu, nego pod republikom zapravo podrazumijeva odcjepljenje. Po
sljedica toga e biti da e pojmovi dobiti sasvim drugo znaenje, ovisno o
govorniku koji ih izrie. Jugoslavenski je vokabular znaajno promijenio zna
enje pojmovim a, te je stoga sve tee kom unicirao s drugima. Klasificiranje
osoba u idealne tipove moe ozbiljno ugroziti nae razum ijevanje poruke.
99
Bonjaka i Srba bio samoobrambeni rat, Srbi vjeruju d aje to bio

agresivan i secesionistiki rat. Nije uope vano, pritom, to o
tome misle povjesniari ili drugi analitiari. Akcije koje je svijet
poduzimao protiv Srbije, i srpsko odbijanje da ih vidi kao oprav
dane, kao i one koje su Hrvati, Srbi i drugi poduzimali jedni
protiv drugih, rezultat su uvjerenja koja imaju sami akteri, ne
toga to je objektivno istina ili to e su tra o tome misliti analiti
ari. Ako ih elimo razumjeti, moramo te aktere shvatiti ozbiljno,
a ne osuivati i presuivati (im). Ako netko eli objasniti akcije
jugoslavenskih komunista, mora ih uzeti ozbiljno, a ne tretirati
kao iracionalne aktere, voene nekim mranim scenarijem zavjere,
ija je avolja namjera bila da iza sebe ostavi pusto i ruevine.
Konano, posljednja meu ozbiljnim metodolokim pogre
kam a n a koju upozorava Skinner je st m it o koherentnosti. On je
takoer povezan s idealnim tipovima i pristupim a koje je razvila
sociologija. Kategorije pretpostavljaju ne samo generalizaciju
nego n a neki nain i koherentnost s obzirom na vrijeme. Dok m it
o idealnom tipu gotovo da ne priznaje mogunost da je netko
zbunjen ili podvojen izmeu nacionalizma, liberalizma i komu
nizma, ili da jednostavno nem a nikakva koherentna gledanja,
m it o koherentnosti gotovo da ne doputa mogunost da se netko
promijeni tako da od svoje dananje podrke nacionalizmu, sutra
odlui da podri kom unizam ili obratno. Ako se to i dogodilo (a
ne samo da se dogodilo, nego je malo tko od Jugoslavena ostao
n etak n u t promjenom konteksta, a samo tvrdi dogmatici nisu ni
za m ilim etar odstupili od svojih nekadanjih vjerovanja), onda
se uvijek pokuava nai neka koherentnost u toj promjeni.
Primjerice, pokuava se objasniti da su korijeni novih uvjerenja
bili ve davno puteni, kad je osoba jo bila ono prvo. Mnogi su
analitiari opsjednuti traganjem za korijenima promjene identi
teta: da se osoba X iz kom unista pretvori u nacionalista. Je li on
ve kao general u Jugoslavenskoj narodnoj armiji bio skriveni
nacionalisti J e li kasnije, kao predsjednik Hrvatske i dalje bio
pritajeni kom unisti Je li svaki komunist samo rotkvica - izvana
crven, a iznutra bijel? Meutim, zato odgovor ne bi mogao biti
jednostavniji: ljudi se mijenjaju. Uvjerenja nisu neto objektivno,
izvana dano, a jo su manje nepromjenjiva. Uostalom, zato netko
ne bi mogao pripadati jednoj i drugoj kategoriji, ili imati osobine
100
koje pripadaju jednom ili drugom idealnom tipu? Mit o kohe

rentnosti zanem aruje te promjene i te sloenosti, kao to m it o
idealnim tipovima podcjenjuje sloenost socijalnih grupa. Oni
time ozbiljno grijee u interpretaciji dogaaja. Te pogreke treba
izbjei u novom pokuaju objanjenja raspada Jugoslavije.
ZAKLJUAK: PREMA MULTIFAKTORSKOJ

SUBJEKTIVNOJ ANALIZI
Ovo je poglavlje ponudilo opiran kritiki pregled dosad postoje

ih objanjenja razloga raspada socijalistike Jugoslavije. N aa
lost, dok je izvan granica nekadanje Jugoslavije tem a raspada te
zemlje jed n a od najprisutnijih u akademskoj debati (i to ne samo
meu politolozima i povjesniarima, nego i filozofima politike,
strunjacim a za medije i ekonomistima), u zem ljam a nasljedni
cama gotovo da i nem a knjige koja bi pokuala dati svoj odgovor
na ovo vano pitanje.
Ova knjiga nastoji pridonijeti promjeni tog stanja, i ohrabriti
raspravu o uzrocima pada socijalistike Jugoslavije u samoj J u
goslaviji. eli li se pribliiti odgovoru i ukljuiti u raspravu koja
se vodi izvan granica bive Jugoslavije, rasprava o tom pitanju
mora izbjei metodoloke probleme koje smo naveli u ovom po
glavlju. Takoer, mora napustiti ideju da postoji jedan, presudan,
dom inantan faktor koji je doveo do tog raspada. R astvaranje
Jugoslavije, koliko god bilo neoekivano i iznenadno, im a svoju
pretpovijest, svoj kontekst, koji nije nastao preko noi. Ono nije
bilo neizbjeno, je r se nita u politici ne moe sm atrati neizbje
nim. Na drugoj strani, nije bio ni nelogino ni iracionalno, ako
se pod loginou i racionalnou razum ije ono to su relevantni
akteri sm atrali loginim i racionalnim, a ne ono to m i, u drugom
kontekstu i s poznatim ishodom iza nas, mislimo da je bilo
logino i racionalno.
U procesu raspada Jugoslavije politike su elite bile glavni
akteri, pa se svaka analiza tog procesa m ora fokusirati na njih,
njihova vjerovanja, njihove akcije i kontekst u kome su djelovale.
Cilj kojeg imamo nije da presuujem o o vrijednosti tih akcija,
nego da ih razum ijemo i objasnimo. Politika analiza ne smije
101
monopolizirati graansko pravo, koje pripada svakome graa

ninu, da prosuuje uspjenost i prihvatljivost neke politike. Ona,
meutim, mora objasniti to se i zato se neto dogodilo ili nije
dogodilo. N ita manje, ali i nita vie.
Da bi se to objasnilo, politiki se akteri moraju tretirati s
punom ozbiljnou. Njihova su vjerovanja direktno utjecala na
njihove akcije, i stoga moraju biti u samom sreditu naeg inte
resa. Intervjui s lanovima politike elite, kao i potena analiza
dostupne grae, nuan su i prvi korak k tom cilju. Ideologija se
ne smije zanem ariti, jer ona nije bila samo prazna rije i gesta,
nego je odreivala djelovanje politikih aktera. Meutim, namjere
koje su imali relevantni akteri nisu se uvijek ostvarile, niti ih je
uvijek mogue vidjeti u konanom rezultatu njihovih akcija. Poli
tika je interaktivna subjektivna djelatnost, u kojoj su uspjene
d iktature gotovo potpuno nemogue. Izmeu nam jera i rezultata
dogodio se proces akcije i interakcije, koji je nuno utjecao na
sam u nam jeru i n a rezultat. Jedini nain, stoga, da razumijemo
rezu ltat (raspad Jugoslavije) je st da analiziramo i namjere (ide
ologiju, vjerovanja) i akciju (politiko djelovanje) u kontekstu u
kome su se dogodile (meunarodnom, domaem, i u svim njego
vim aspektim a - kulturalnom , ekonomskom, vojnom itd.)
Sada, kad smo identificirali probleme u postojeim pokuajima
da se objasne razlozi raspada Jugoslavije, i uspostavili meto
doloke temelje naoj analizi, ostaje da ponudimo i vlastitu priu
o tome to se dogodilo i zbog ega. 0 tome govorimo u nastavku
ove knjige.
102
Drugo poglavlje
KARDELJEV KONCEPT
Stvaranje etvrte Jugoslavije (1974-1990)
U prvom poglavlju ove knjige objasnili smo vanost ideologije

za definiranje jugoslavenskog politikog sistem a i jugosla
venskog id en titeta u cijelom razdoblju poslijeratne Jugoslavije
(1945-1991). Kao i druge socijalistike zemlje, Jugoslavija je bila
ideokratska. tvorevina, u kojoj su ideje im ale sredinje, a ne peri
ferno mjesto. Politiki sistem zamiljen je kao in stru m en t p ri
jelaznog razdoblja (tranzicije), pa se od njega nije oekivalo da
predstavlja realitet, nego da ga mijenja. M arksistiki okvir u
kome se konstruirao politiki sistem davao je prednost viziji
budunosti nad opisom sadanjosti.1 K omunistika p artija (u ju
goslavenskom sluaju - Savez kom unista Jugoslavije) bila je
avangarda, organizacija koja se nije legitim irala izborima, tj.
predstavljanjem realnosti, nego sposobnou da vidi dalje, da
bude avangarda i in terp retato r vizije drutvenog razvoja. T a je
1 Socijalizam je sebe esto opisivao kao putovanje u svijetlu budunost. Dobra

ilustracija za to moe se pronai u izvjetaju kojeg je stanoviti Lincoln Steffens
podnio o svom posjetu Rusiji 1918, (citirano prema Sw eezy i B ettelheim , 1971:
80). Kom unist StefTens kae: Bio sam preko, u budunosti, i ona funkcionira.
Pogled u budunost kao vodilja svakodnevne politike akcije, m eutim , nije
sam o karakteristina za kom uniste, nego za sve revolucionare. Liberali su
takoer, nakon Francuske revolucije, gradili drutvo budunosti. Ideja o
postojanju nekog drugog, budueg svijeta, koji je idealan (za razliku od sad a
njosti) ima religijske izvore. Patnje u sadanjosti nune su za one koji ele
dosei to idealno stanje, negdje u dalekoj budunosti drugog ivota. Za rtvo
vanja u staljinistikoj sadanjosti zbog uvjerenosti da e budunost biti bolja,
vidi Fitzpatrick (1999).
103
vizija, zbog toga, bila kljuni element drutvene konstrukcije.

Socijalizam je bio prijelazno razdoblje izmeu vladavine posto
jeeg i uspostavljanja novog. U tom je prijelaznom razdoblju
avangarda (kao subjektivna snaga preobraaja iz sadanjosti u
budunost) djelovala ne samo kao interpretator sadanjosti nego
i kao subjekt njene promjene. Filozofi su, da podsjetimo na
Marxovu izreku, svijet samo interpretirali - sada se (tj. u soci
jalizmu) radi o tome da ga se izmijeni. Da bi ga se izmijenilo,
meutim, moralo ga se prije svega interpretirati. Interpretacija
realnosti i jo vie vizije budunosti, bio je glavni zadatak svjesnih
snaga. Glavni politiki sukobi u socijalizmu bili su sukobi izmeu
raznih interpretacija realnosti i vizija budunosti. Politika je u
socijalizmu esto sliila na filoloke seminare, a plenumi Central
nih komiteta, njihovih predsjednitava i komisija bila su mjesta
gdje se raspravljalo o tome to je netko mislio kad je rekao i - jo
vie - to je Marx mislio kad je neto napisao.2
Sredinja vanost ideologije glavni je razlog zbog kojeg vjeru
jemo da nijedno objanjenje razvoja i raspada Jugoslavije u soci
jalistikom razdoblju ne moe biti uspjeno ako zanemari ili ne
razumije ideologiju. U ovom poglavlju prikazujemo, stoga, glavne
elemente jugoslavenske interpretacije m arksizma i utjecaj te
interpretacije na stvaranje, razvoj, krizu i raspad jugoslavenskog
politikog sistem a. Dva su glavna argum enta istaknuta u ovom
poglavlju: prvo, da su politiki konflikti u Jugoslaviji bili uglav
nom ideoloki (a ne etniki) sukobi. To su bili konflikti izmeu
raznih interpretacija stvarnosti i vizija budunosti. Kao to e
biti jasnije iz sljedeeg poglavlja, glavni politiki konflikti unutar
jugoslavenske poltike elite nisu bili oko nacionalnog pitanja,
niti je linija razdora dijelila ideoloke tabore po nacionalnoj
osnovi. Drugo; raspad Jugoslavije moe se objasniti kao rezultat
2 Ilustracija se moe pronai u Titovu govoru Narodnoj skuptini, u povodu pro

glaenja Zakona o radnikom samoupravljanju (1950), kao i u Kardeljevu
govoru na Treem plenum u CK SKJ u povodu sluaja Milovana ilasa (1953).
Bogdan Bogdanovi, u svojoj knjizi Mrtvouzice, ponudio je odlinu analizu
odnosa izmeu diskursa i politike akcije na primjeru Osme sjednice CK SK
Srbije (septem bar 1987): verbalne zamke staljinizma (1988). Osma sjednica je
takoer dobar primjer filoloko-politikog seminara. Vie o tome u petom
poglavlju ove knjige.
104
KARDELJEV KONCEPT
istodobnog uspjeha i neuspjeha ideologije koju su promovirali

jugoslavenski komunisti. Vie nego u bilo kojoj drugoj europskoj
socijalistikoj zemlji, jugoslavenski su komunisti vjerovali u ideju
(ôdum iranju drave. Ta tem eljna ideja m arksizm a bila im je
glavna vodilja u odlukama da decentraliziraju politiku strukturu
Jugoslavije. Ta decentralizacija nije bila samo posljedica vje
rovanja da socijalizam moe rijeiti nacionalno pitanje, nego i
vjerovanja da e socijalizam dovesti do komunizma, stanja u kome
e kraj klasnih razlika (i klasnog sukoba) unititi potrebu za
dravom. Slabljenje drave, njeno decentraliziranje i dem ontira
nje, bilo je u prvom redu (Iako ne iskljuivo) posljedica vjerovanja
jugoslavenske politike elite da se moe i mora napraviti daljnji
korak u razvoju socijalizma prem a komunizmu. Slabljenje drave
bio je dokaz uspjeha, a ne neuspjeha socijalistikog projekta.
Bivajui sve uspjenija, odnosno sve vie podrutvljena a sve
manje birokratizirana, drava je oslabila do mjere u kojoj se vie
nije mogla obraniti pred izazovima antisocijalistikih koncepata/1
Jugoslavija je, stoga, bila moda jedina drava koja je odumrla.
Taj proces odum iranja njenih osnovnih funkcija (kao to su
obrana, vanjska politika, unutarnja sigurnost, cjelovit ekonomski
sistem) takoer je i glavni razlog zbog kojeg je raspad Jugosla
vije bio tako kaotian i nasilan. Samo je u Jugoslaviji drava bila
toliko oslabljena da je propustila uiniti ono to svaka drava
mora uiniti - sprijeiti graanski rat. D rave u kojima je vladao
dravni socijalizam (recimo SSSR ili ehoslovaka), iako takoer
nestabilne i suoene s raspadom , ipak su bile dovoljno snane da
zaustave nasilje pojedinih grupa ili pojedinaca u n u ta r drave.
Jugoslavenska je ideologija, dakle, bila ne samo glavni razlog
raspada, nego i naina na koji se taj raspad dogodio, odnosno
graanskog r a ta koji m u je slijedio.3
3 U tom sm islu, slaem se sa zakljukom kojeg izvodi Warren Zimmermann

(1999:49), koji se pitao zbog ega su reforme u spjele u ostalim socijalistikim
zem ljam a (nakon 1989) dok su u Jugoslaviji propale, te na to pitanje odgovara:
Kljuni je razlog da su te druge drave im ale snane centralne vlade; Jugo
slavija nije. D oista, kao to e biti pokazano u etvrtom poglavlju ove knjige,
to e biti glavni razlog za neuspjeh ekonom skih i politikih reformi u Jugo
slaviji u osam desetim godinam a.
105
KONTEKST U KOME JE NASTAO

KARDELJEV KONCEPT
Razdoblje kojim se bavi ova knjiga moe se nazvati Kardeljevom

Jugoslavijom. Kardeljeva Jugoslavija bila je utemeljena na etvr
tom konstitutivnom konceptu na kome se gradila jugoslavenska
drava. Iako je povijest jugoslavenske drave najee analitiki
podijeljena u dva razdoblja (prva i druga Jugoslavija, pri emu je
prva m euratna, a druga poslijeratna, tj. socijalistika), povijest
konstitutivnih koncepata na kojima se gradila jugoslavenska
drava doputa nam detaljnije klasificiranje. Podjela jugosla
venske povijesti na samo dva razdoblja, ono prije i ono nakon
uspostave socijalistikog poretka, ne kazuje mnogo. Takva po
jednostavljena klasifikacija, naime, ne respektira dovoljno vezu
izmeu ideja i njihove realizacije, izmeu konstitutivnog koncepta
i politikog sistem a kojeg je taj koncept proizveo.
Nijedan konstitutivni koncept, da se prisjetimo Skinnerove
preporuke objanjene u prvom poglavlju, ne moe se razumjeti
izvan konteksta u kome je nastao. Svaki od njih je odgovor na
probleme koji su nastali u okviru prethodnog koncepta, i svaki
je rezu ltat dijaloga s onim to je autorim a bilo dostupno. Nema
nekontekstualnog miljenja, pa ni politike ideje i koncepti nikad
ne nastaju izvan svog konteksta. Svakoje miljenje izraz dijaloga
s drugim, prethodnim, i autoru dostupnim miljenjem. Kardeljev
koncept, naravno, nije izuzetak u tom smislu. On je dijaloki odgo
vor n a probleme postavljene u tri njemu prethodna koncepta, s
kojima je bio suoen sam Edvard Kardelj i ljudi koji su dijelili
njegovu sliku prolosti, opis sadanjosti i viziju budunosti. Zato
je nemogue rekonstruirati Kardeljev koncept, bez predstavljanja
ta tri prethodna konstitutivna koncepta u odnosu na koje je Kar
deljev koncept nastao. To e biti uinjeno u nastavku ovog poglav
lja, koji e potom prijei na samo objanjenje Kardeljeva koncepta
i njegova odnosa prem a prethodnim i drugim suvremenim kon
tekstim a dostupnim Kardelju. Budui da je Edvard Kardelj bio
kljuni autor konstitutivnog koncepta to ga je jugoslavenska poli
tika elita pretvorila u politike i pravne institucije u razdoblju
kojim se bavi ova knjiga, njegova djela, govori i akcije bit e glavni
izvor za rekonstrukciju tog koncepta. Sva tri prethodna koncepta
106
KARDELJEV KONCEPT
utjecala su na Kardelja, koji se zapravo osvrtao na ista pitanja na

koja su njegovi prethodnici pokuavali dati odgovor, ali ti odgovori
nisu zadovoljili Kardelja ni jugoslavenske komuniste. Ta tri pret
hodna koncepta bili su: 1) koncept narodnog jedinstva', 2) koncept
sporazumskog jugoslavenstva i 3) koncept bratstva i jedinstva u
socijalistikoj Jugoslaviji. Dok su prva dva konstitutivna kon
cepta bila razvijena u predratnoj Jugoslaviji, trei je bio razvijen
u prva dva desetljea socijalistike Jugoslavije, a sredinom ez
desetih godina 20. stoljea bio je polako ali temeljito zamijenjen
Kardeljevim konceptom. U daljnjem emo tekstu prvo ukratko
objasniti glavne elemente prva dva koncepta (razvijena u pred
ratnoj Jugoslaviji), da bismo potom vie rekli o odnosu izmeu
glavnih elem enata treeg i etvrtog (ili - kako ih ovdje ponekad
nazivamo, Titova i Kardeljeva) konstutituvnog koncepta.
Koncept narodnog jedinstva

Koncept n arodnog jedinstva bio je prvi konstitutivni koncept
jugoslavenske drave, i dominirao je jugoslavenskom politikom
od 1918. do 1939. G lavna ideja tog koncepta bila je da je Jugo
slavija (bila ona zvana Kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca, kao
do 1929. ili K raljevina Jugoslavija, kao od 1929), drava u kojoj
ako ve ne postoji samo jedan narod (tj. jugoslavenski), a onda
siTbarem tr i plem ena od kojih je drava sastavljena, n a putu
da postanu jedan jedini, jugoslavenski narod. Iako se Srbi, H rvati
i Slovenci doista razlikuju po prolosti i nekim kulturalnim ele
m entim a, svi su oni.Juni Slaveni, i kao takvi su braa. Jugosla
venska je drava bila shvaena kao prirodna injenica i kao
izraz elje jugoslavenskog naroda (u nastajanju) da im a svoju
dravu. Form iranje Jugoslavije kao drave bio je re z u lta t jugo
slavenskog nacionalizma, koji se temeljio n a ideji etnikog (prije
svega jezikog) jedinstva Srba, H rvata i Slovenaca. Taj je nacio-
nalizam bio dravotvoran, kao to je i drava (jednom kad je
nastala) bila naciotvom a.4 Jugoslavenska drava, ako ve nije
* Odnos izm eu ideje/koncepta i institucija bio je sloen i dvostran. Ideja

jugoslavenstva n astala je prije sam e ju goslavenske drave, ali je ju goslaven
ska drava u inila m nogo da bi se ta ideja do kraja form ulirala i promovirala.
Postojanje jugoslaven sk e ideje bio je glavni razlog formiranja jugoslavenske
107
stvarala novu - jugoslavensku - naciju, a onda je barem pomagala

njen nastanak. Nacija i drava shvaeni su kao.gotovo identini
pojmovi: u jugoslavenskoj dravi, da bi bila ne samo stabilna
nego i legitimna, mora postojati jedna nacija, jugoslavenska. Kon
cept jugoslavenske nacije nije, meutim, bio antipluralistiki: on
je priznavao ne samo kulturalne razlike izmeu pojedinih dijelova
tog budueg jugoslavenskog naroda, nego i politiku pluralnost
iskazanu (barem do 1929. godine) kroz prilino demokratski poli
tiki sistem ..Kulturalni pluralizam, meutim, ne treba mijeati
s politikim (ili - narodnim) jedinstvom. Narod je prije svega
politika, ne toliko kulturalna jedinica. Iako je sama ideja jugo
slavenstva im ala etnike (pa i rasne) korijene (jer se temeljila na
ideji da postoji neka v rsta jedinstva meu Slavenima, a posebno
Junim Slavenima, koja vodi prem a njihovu stapanju u jedan
narod, jugoslavenski), ona je - stvaranjem drave - postala prije
svega politiki projekt. Dvojnost etnikog i politikog razumije
vanja nacije u ideji narodnog jedinstva, smjestila je taj projekt u
okvir tada suvremenih ideja o naciji/dravi. Tendencija stvaranja
jednog naroda gdje su postojale razliite religijske, kulturalne,
pa i jezike grupe, isprobana je - uspjeno - u Njemakoj nakon
ujedinjenja 1871. i u Italiji nakon 1870. Takoer, ameriki i
francuski utjecaj bio je snaan - obje su te zemlje uspjeno pre
vladale razlike i (s)tvorile jednu naciju, bez obzira na meusobno
(a i u odnosu na Jugoslaviju) razliit tip politikog sistema (u
Americi federalizam, u obje te zemlje republikanizam, za razliku
od Jugoslavije). Liberalne ideje o slobodi, bratstvu i jednakosti,
proimale su i jugoslavenski dravotvorni koncept. Jugoslavija
je stvorena - i u prvom razdoblju - voena kao (liberalna) demo
kracija. K onstitutivni koncept koji je vladao u njenom prvom
razdoblju inzistirao je n a tome da je ona potvrda i jam ac slo
bode Ju n ih Slavena u odnosu na druge, prije svega, susjedne
identitete. Takoer, potpuno u skladu s tradicijom, koncept je
inzistirao na tome da je jugoslavenska drava izraz bratstva i
jednakosti meu glavnim grupam a koje konstituiraju budui
drave. Ali, jednom formirana, jugoslavenska je drava bila glavni oblikovatelj

slubene interpretacije jugoslavenstva. Jugoslavenska je ideja, u nekom smi
slu, preivjela raspad jugoslavenske drave; u formi jugonostalgije", kao ideja
kulturalnog jedinstva i bliskih politikih interesa postjugoslavenskih drava.
108
KARDELJEV KONCEPT
jugoslavenski narod: Slovencima, H rvatim a i Srbima. Ideja o

isticanju zajednikog (onog to ujedinjuje), iznad pojedinanog i
posebnog (onog to razdvaja), bila je potpuno u skladu s tadanjim
geopolitikim prilikam a, u kojima su jedino drave koje nisu bile
male (ne samo u teritorijalnom smislu, nego i u smislu percepcije
0 sebi samima) mogle opstati. Bojazan da male drave ne mogu
opstati, bila je u biti logian rezultat iskustva kojeg su manje
europske drave (recimo, Belgija i Srbija) imale u Prvom svjet
skom ratu , suoene s velikim i monim susjednim carstvim a. Pa
ipak, Jugoslavija nije bila ujedinjena samo iz osjeaja strah a
prema alternativam a - iako je taj osjeaj imao iznimno znaajno
mjesto pri odluivanju, prije svega u zapadnim dijelovima Jugo
slavije. Jugoslavija je bila (i) rezultat pozitivnog, nacionalistikog
1 liberalno-demokratskog program a, kojeg su - od sredine 19.
stoljea - promovirale intelektualne elite u sva tri njena glavna
sastavna dijela, a potom su ih (to iz pragm atinih, to iz prin
cipijelnih razloga) prihvatile politike elite za vrijeme Prvog
svjetskog ra ta i nakon njega. Ona je takoer bila izraz liberalno-
demokratske doktrine koju je oTmdunosti Europe iznio am eriki
predsjednik Woodrow Wilson u svom govoru pred Kongresom
SAD, u ja n u aru 1918, a koja je poznatija kao doktrina 14 toaka,
ili doktrina samoodreenja. Iako u samom tek stu tog govora ni
jednom rijeju nije spom enuta Jugoslavija, nego se tovie inzi-
stira na opstanku A ustro-Ugarske, dok se Srbiji jam i izlaz na
more, koncept narodnog jedinstva pozivao se n a princip sam o
odreenja. Jugoslavija nije n asta la kao rezu ltat pukog h ira
svjetskih sila, niti je proizvod Versaillesa, kako danas tvrde
antijugoslavenski politiari u narodim a, koji su se od nje odvojili
1991. Ali, ona nije n asta la ni protiv elje velikih sila tadanjega
svijeta. Ona nije bila nedovreni projekt Prvog svjetskog rata,
problem koji nije razrijeen je r nije bilo volje, snage ili interesa
- bilo u n u ta r sam e Jugoslavije ili u tadanjoj m eunarodnoj
zajednici. Da su H rvati ili Srbi htjeli svoju sam ostalnu dravu,
tadanji bi ih svijet vjerojatno priznao, iako nevoljko. Takvo
parcijaliziranje nekadanjih carstava n a m ale i - pokazat e se
u m euratnom razdoblju: rijetko kada dovoljno mone i rijetko
kada dem okratske - drave, sm atralo se protivno suvrem enim
trendovima otvaranja prem a drugim a, koji u mnogo emu pod
109
J U G O S L A V I J A - DRAVA K O J A J E O D U MR L A
sjeaju na dananju ideju globalizacije. Pojai^cU kanizacm , imao

je peorativno znaenje i oznaavao je upravo to: stvaranje malih,
meusobno ne suvie prijateljskih i interno nedovoljno demokrat
skih nacija, koje nisu u stanju same preuzeti u ruke obranu svojih
granica u odnosu na mone (i takoer ne suvie prijateljske) su
sjede. N asuprot tome, stvaranje Jugoslavije, po broju stanovnika
i snazi srednje velike europske zemlje, bio je potpuno u skladu s
liberalno-demokratskim trendom dana. Jugoslavija je bila milje
nica i eksperiment tih doktrina. Istodobno, ona je po mnogoemu
vidjela Njemaku i Italiju kao uzor. Ujedinjenje Italije 1870, kao
to je rekao Cavour, bio je samo prvi korak prema stvaranju tali
janske nacije. Pa ipak, to je ujedinjenje uspjelo, prije svega zahva
ljujui sredinjoj ulozi koju je u procesu stvaranja talijanske nacije
im ala talijanska drava. Italija kao susjedna zemlja i Njemaka,
kao uvijek snaan faktor u kontinentalnoj Europi, utjecale su
direktno na glavne ideologe koncepta narodnog jedinstva.
Ta dvojnost uzora - sjedne strane liberalne demokracije poput
Francuske i Sjedinjenih Drava, a s druge Njemaka i Italija -
uz evidentne probritanske struje u tadanjem politikom ivotu
(i posebno na Dvoru), stvorile su prilino snanu mreu poten
cijalnih saveznika, na koje se nova drava oslanjala. U stvari,
malo je koja drava im ala u meuratnom razdoblju toliko mo
gunosti da uspostavi ravnoteu izmeu - s vremenom - sve
kontroverznijih pozicija velikih sila u Europi, kao to je bio sluaj
s Jugoslavijom. Stabilnost predratne Jugoslavije, bez obzira na
unutarnje probleme koje je imala, ovisila je o odranju balansa
izmeu njemakog / talijanskog i francuskog I britanskog utjecaja,
ne samo u smislu realpolitike, nego i u ideolokoj sferi. Jugosla
vija se, naime, ve od 1920. suoila s tzv. hrvatskim pitanjem ,
koje je u svojoj biti bilo pitanje razum ijevanja pojma narod na
drukiji nain nego to je on tada bio razumijevan u liberalno-
demokratskoj tradiciji. Organsko razumijevanje naroda, kao
kulturalne kategorije koja je ujedno i politika, nije bila potpuna
novost u odnosu na sam jugoslavenski koncept. Jugoslavenski je
koncept, da podsjetimo, takoer bio utemeljen na ideji da Jujii
Slaveni moraju stvoriti Jugoslaviju zato to su Juni Slaveni, tj.
- zato to su braa po krvi. H rvatski je koncept sada izazivao
Jugoslaviju na isti nain na koji je jugoslavenski nacionalizam
110
KARDELJEV KONCEPT
ranije izazivao Austro-Ugarsku. U biti tog sukoba bilo je pitanje:

to je nacija? Tko je u njoj, a tko izvan nje? Po kojim se kriteriji
ma nacija uspostavlja? Oba su koncepta - hrvatski i jugoslavenski
- imali u sebi ideju da je n a c ija j kulturalna i politika pojava.
Oba su vjerovala da je najbolje ako se granice nacije i drave
poklapaju. Oba su bila netolerantna prem a m anjinam a koje se
nisu mogle (ili nisu htjele) uklopiti u naciju. Napokon, oba su se
nala raspoluena izmeu dviju ideolokih metapozicija ta d a
njeg suvremenog svijeta: liberalno-demokratske (utemeljene na
Wilsonovu program u samoopredjeljenja) i faistiko/nacistike,
koja je nudila alternativni odgovor n a dileme koje su potresale
unutamjopolitike prilike u Jugoslaviji (kao i u drugim zemljama)
u tridesetim godinama dvadesetog stoljea. Ta je raspoluenost
stvorila situaciju koja e karakterizirati cijelu politiku povijest
Jugoslavije: da su podjele u n u ta r nje bile prije svega ideoloke,
tj. oko konstitutivnog koncepta, a tek onda etnike. Definicija
nacije i znaaj tzv. hrvatskog pitanja, dijelili su politike stranke
na vlasti od onih u opoziciji; iako su i vlast i opozicija u sebi
imale politiare i stranke iz razliitih krajeva i etnikih grupa u
Jugoslaviji. T a je linija podjele bila izmeu onih koji su vjerovali
da je koncept narodnog jedinstva i dalje najbolji odgovor na izra
ene razlike, i onih koji su tvrdili d a je taj koncept puka utopija,
koja ne samo da je neostvariva zbog postojeih razlika izmeu
H rvata i ostalih (Slovenaca i Srba) nego je i opasna, je r onemo
guava ideale liberalnog svijeta: prije svega slobodu (hrvatskog
naroda) i jednakost izmeu hrvatskog, srpskog i slovenskog
naroda. U konanici, koncept narodnog jedinstva, tvrdili su zago
vornici hrvatskog naroda, onemoguava i bratstvo meu Jugosla
venima. Tri velika ideala Francuske revolucije i ta d a suvremenog
liberalizma bilo je teko uskladiti na ovom konkretnom sluaju.
H rvatsko pitanje u n u ta r zemlje, te prom jena m eunarodnih
prilika - kojom je liberalno-dem okratsko razum ijevanje pojma
narod postajalo sve slabije u odnosu n a organsko i antiliberalno
razum ijevanje promovirano u nacizm u i faizm u, oslabili su
kohezivnu mo koncepta narodnog jedinstva do razine u kojoj je
ono bilo prim orano odstupiti. Zam jena ideolokog koncepta na
kome se tem eljila jugoslavenska drava dogodila se-sa-Sporazu
mom Cvetkovi-Maek 1939.
111
Prije nego nastavimo s analizom tog drugog konstitutivnog

koncepta (kojeg ovdje nazivamo sporazumskim), da zakljuimo
ovaj k ratki osvrt na koncept narodnog jedinstva, istiui one
njegove glavne elemente koji su kasnije bili predm et kritike pri
stvaranju treeg i - posebno - etvrtog konstitucijskog koncepta,
kojim se u ovoj knjizi prvenstveno bavimo. Istaknut emo etiri:
1) koncept narodnog jedinstva sm atrao je da drava mora biti
dovoljno ja k a da promovira stvaranje jugoslavenskog naroda,
dakle, da bude narodotvorna; 2) on se temeljio na tada suvre
menim liberalno-demokratskim trendovima, pa je bio ne samo
podran od strane monih liberalnih demokracija nego i smatran
nekom vrstom uzora i brane procesu balkanizacije i klein-
staatereia\ 3) stabilnost Jugoslavije ovisila je o balansu izmeu
liberalno-demokratskog i faistiko-nacistikog razum ijevanja
nacije. Razlike nisu bile samo u vanjskopolitikoj orijentaciji
zemlje nego i u definiranju nacije u n u ta r zemlje. Oba su kon
cepta mogla biti bliska jugoslavenskom modelu, je r su u pret
hodnim historijskim razdobljima sluili kao uzor za stvaranje
jugoslavenskog naroda. Konano (4) koncept narodnog jedinstva
nije poraen samo zbog razlika u n u ta r zemlje - prije svega
ideolokih, tj. oko razum ijevanja pojma nacija izmeu H rvata i
ostalih - nego i zbog toga to je liberalno-demokratski koncept
gubio bitku s faistiko-nacistikim u europskim okvirima.
Politiki sukobi u Jugoslaviji bili su prije svega sukobi izmeu
zagovornika raznih konstitutivnih koncepata, a koalicije su (osim
u sluaju H rvata, iako ni tu ne u potpunosti) prelazile etnike
granice. Nacionalno pitanje (tj. pitanje: to/tko je nacija) ostalo
je, m eutim , u prvom planu, pa su sve ideoloke grupe morale
odrediti svoju politiku prem a tom pitanju. Ideoloko i naci
onalno su se stoga isprepleli do te mjere da je ponekad bilo
teko definirati koji od ta dva elem enta je st glavni, a koji
sporedni. Homogenizacija H rvata oko koncepta dualizm a ili
trijalizm a u Jugoslaviji, bila je ideoloka kao i nacionalna
injenica. Veza ideolokog (tj. klasnog) i nacionalnog pitanja,
kasnije e biti jedan od glavnih elem enata narativa kojeg je
Komunistika partija Jugoslavije (a naroito Komunistike par
tije Slovenije i H rvatske, koje su osnovane u n u ta r KPJ 1936. i
1937) razvile o sebi.
112
KARDELJEV KONCEPT
Koncept sporazumske Jugoslavije

Bojazan da bi unutarnje podjele oko hrvatskog pitanja, povezane
s utjecajem vanjskih sila (faistike Italije u prvom redu) mogle
postati nesavladiva prijetnja opstanku i sigurnosti jugoslavenske
drave, potakle su kneza Pavla i politiku elitu na kraju tridese
tih da modificiraju konstitutivni koncept narodnog jedinstva, i
izau ususret hrvatskom konceptu nacije, odnosno priznaju hrvat
sku posebnost. Ta je promjena toliko vana, da se zapravo moe
govoriti o naputanju prethodnog i stvaranju novog konstitu
tivnog koncepta. Glavna odrednica koncepta narodnog jedinstva
- da jugoslavenska drava stvara jednu, jugoslavensku naciju,
koja e zamijeniti postojea plem ena (slovensko, hrvatsko i
srpsko) naputena je Sporazumom izmeu K rune i hrvatskih
politiara predvoenih Vladkom Maekom. Sporazum iz augusta
1939. doista je smanjio tenzije izmeu H rvata i ostalih, te je
praktiki znaio stavljanje hrvatskog pitanja ad acta. On je, tako
er,eliminirao (barem potencijalno i zakratko) dvije radikalne
opcije za budunost Jugoslavije: doktrinu radikalnog jugosla
venskog integralizm a i doktrinu hrvatskog separatizm a. Njegov
je uspjeh, takoer, i u tome to je dao novu nadu za budunost
hrvatsko-srpskih odnosa u n u ta r Jugoslavije tim e to je smanjio
prisutnost radikalnih antijugoslavenskih, antisrpskih i antihr-
vatskih retorika u javnosti, pa stoga i pomogao reduciranju
napetosti izmeu H rvata i Srba u podrujima gdje su ivjeli
izmijeani i zajedno.
Na drugoj strani, m eutim , Sporazum je promovirao koncept
koji vie nije mogao biti spojiv sa zamiljenim identitetom jugosla
venske drave i nacije. Ideja da bi se nakon priznanja posebnosti
hrvatskog korp usa u n u ta r Jugoslavije (te institucionalizacije tog
priznanja u formi Banovine H rvatske) mogla istodobno promo
virati i ideja o stvaranju jednog jedinstvenog jugoslavenskog
naroda, bila je utopijska i nestvarna. Ime nove Banovine, te
ovlasti koje su joj dane, svjedoile su d a je K runa priznala da su
Hrvati ako ne ve dravotvorni narod, a onda svakako autonom na
jednica ije sepostojanje ne moe ignorirati, i koji se nee stopiti
s drugim plem enim a u novu jugoslavensku naciju. I dok je ideja
narodnog jed instva predviala da e razlike izm eu pojedinih
plemena slabiti, a jugoslavenski id en titet jaati, 1939. postalo je
113
jasno da se dogaa obrnut proces. Devolucijski proces u odnosu

na H rvatsku navijetao je da su trendovi decentralizacije sna
niji od trendova centralizacije. Smjer od centralizma prema
decentralizaciji bio je upravo obratan smjeru kojim je put vodio
Njemaku i Italiju krajem 19. stoljea. To je priznanje destabi
liziralo ne samo postojei institucionalni okvir (jer je, striktno
govorei, bilo neustavno) nego i identitet jugoslavenske drave.
to je sad Jugoslavija, ako nije drava koja stvara jugoslavenski
narod? Kakva je njena budunost, ako dopusti da paralelno
postoji i hrvatski narod kao politika (ne samo kulturalna)
injenica? Ako svaki narod im a pravo na samoopredjeljenje, a
h rvatski je narod sad priznat i institucionaliziran kao politika
injenica, moe li se oekivati da e i hrvatski narod traiti za
sebe to pravo? J e li priznanje hrvatske posebnosti samo prvi
korak prem a njegovoj separaciji od Jugoslavije? I je li Jugosla
vija uope mogua bez H rvata, odnosno (jo vie) bez teritorija
Banovine H rvatske? Je li mogua drava nakon secesije njezina
sredinjeg dijela?
Ta pitanja (fundam entalna za identitet i opstanak Jugosla
vije) postavljena su u godini i pol izmeu sklapanja Sporazuma
i okupacije (te podjele) Jugoslavije, u aprilu 1941. Iako je, dakle,
na jednoj strani smanjio tenzije izmeu Srba i H rvata, Spora
zum je istodobno via facti destabilizirao Jugoslaviju ta k u to je
unio konfuziju u njen temelj, a taj je temelj bila vizija a stvaranju
i promoviranju jednog, jugoslavenskog naroda- On je, istina je,
ojaao zajednike institucije i osigurao da H rvati ponovno parti
cipiraju u njima, m akar (kako je ocijenio Aleksa ilas) kao u
podruju svoje vanjske politike (1991: 134). Pa ipak, on je isto
dobno i oslabio te institucije je r je doveo u pitanje relativno
jednostavan i s meunarodnom praksom usklaen, raison d etre
jugoslavenske drave. On je od Jugoslavije napravio jednu vrstu
eksperim enta, koji je ponovno iao ispred vremena. Tip autono
mije koja je institucionalizirana za H rvatsku 1939, primjerice,
kotska je m orala ekati jo gotovo 60 godina, dok su prve asi
metrine federacije-monarhije uvedene (recimo u panjolskoj) tek
u osamdesetim godinama dvadesetog stoljea. Taj eksperiment,
naalost, nije imao vrem ena ni prilike da se razvije do nekih
vidljivijih rezultata.
114
KARDELJEV KONCEPT
Promjena konstitutivnog koncepta nije se dogodila niti refe

rendumom niti na striktno ustavan nain. Ona je izvedena uz
snanuopoiciju,~koja je bila dovoljno ja k a da zaustavi njegovu
implementaciju gdje god je to bilo mogue. P et grupa posebno se
isticalo u protivljenju drugom po redu konstitutivnom konceptu
jugoslavenske drave. U prvom redu, jugoslavenski-integralisti
(sa snanom podrkom u vojsci, ali i meu jugoslavenskim idea
listima), koji su prigovarali da je Sporazum naruio jedinstvo
Jugoslavije i da je odustao od temeljne ideje na kojoj je ona
osnovana 1918. Integralisti su sm atrali d a je Sporazum korak u
pogrenom pravcu, je r ne vodi daljnjem jaanju jugoslavenske
drave, nego ohrabruje separatizam . To je ohrabrenje posebno
opasno je r dolazi u tre n u tk u kad se Jugoslavija nala pod inten
zivnim pritiskom potencijalno neprijateljskih zemalja, kao to
su Njemaka (sada susjedna zemlja, nakon pripojenja A ustrije
1938.) i Italija (koja je poveala svoju granicu s Jugoslavijom
nakon invazije Albanije, 1938). Priznanje hrvatske posebnosti,
takoer, otvarilo je problem statu sa ostale dvije grupe - Srba i
Slovenaca. Dok su Slovenci koliko-toliko zadovoljeni postojanjem
Dravske Banovine, u okviru koje su se nali gotovo svi Slovenci
u tadanjoj Jugoslaviji, problem ostaje sa Srbim a i njihovom
politiko-teritorijalnom jedinicom. Bi li i Srbi trebali im ati svoju
Banovinu? N a kojem teritoriju? S kakvom politikom stru k tu
rom? Hoe li se Jugoslavija pretvoriti u federaciju? Hoe li ta
federacija biti asim etrina? K akav je odnos Srba prem a Jugo
slaviji i jugoslavenstvu u novim okolnostima? J e li postojanje
Jugoslavije (i dalje?) u srpskom nacionalnom interesu? Sva su se
ta p itanja otvorila nakon Sporazum a, u situaciji izvanrednog
stanja, u kojoj je bilo iznimno osjetljivo d ebatirati tako znaajne
kontroverze to su se ticale samog tem elja jugoslavenske drave,
njena id en titeta i politike strukture. Sporazum je stoga moda
doista (barem privremeno) potisnuo hrvatsko, ali je otvorio srpsko
pitanje u Jugoslaviji.
On je, takoer, otvorio i pitanje Bosne i id e n titeta ljudi koji
ive U Bosni. Bosna nije pristojala kan politiki subjekt, n jugnsla-
venskoj dravi, ali su povijesne okolnosti stvorile prilino snaan^
kulturni, teritorijalni i politiki id e n titet i pojedinih etniko-
religijskih grupa u Bosni, i Bosne kao geografsko-politiko-kultu-
115
ralne cjeline. Sporazum je, meutim, podijelio Bosnu, praktiki

pripajajui neke njezine dijelove (uglavnom s katolikom, tj.
hrvatskom , veinom) novostvorenoj Banovini Hrvatskoj. Musli
mansko stanovnitvo, ija je partija - Jugoslavenska musliman
ska organizacija - bila koalicijski partner u veini vlada u
meuratnom razdoblju, bilo je zabrinuto zbog naruavanja cjeline
Bosne i Hercegovine.
Trea gnipa nezadovoljnih Sporazumom bili su - ili su barem
mogli biti Srî_u Banovini Hrvatskoj.)Uspostavljanje Banovine
H rvatske stavilo ih j e u poseban poloaj u odnosu na druge Srbe,
ali im nije donijelo nikakve posebne garancije unutar nove gra
nice Banovine Hrvatske. Iako su hrvatski Srbi imali neku prolost
formiranja politikih institucija s H rvatim a unutar Hrvatske,
zategnutost odnosa izmeu Zagreba i Beograda u gotovo cijelom
m euratnom razdoblju, ostavila je traga na odnosima izmeu
H rvata i Srba u samoj Hrvatskoj. Politiki identitet Srba u H r
vatskoj dodatno je uznemiren zbog promjene politike glavnih
srpskih politikih stranaka koje su ih predstavljale: one su
najprije zagovarale integralistiko jugoslavenstvo, da bi kasnije
promovirale bliu suradnju s Hrvatim a i Hrvatskom seljakom
strankom . Pri kraju m euratnog razdoblja, Srbi u Hrvatskoj
postaju gotovo m arginalan politiki faktor, to e se osjetiti u
prvim danim a nakon formiranja Nezavisne Drave Hrvatske, u
aprilu 1941. Razoaranje hrvatskih Srba politikom Beograda, te
nedostatak snanih politikih partija i jasne politike orijen
tacije, bili su glavni razlozi (uz ustaki teror) za relativnu popu
larnost komunista u tim krajevima tijekom Drugog svjetskog
rata, ali i nakon njega - u cijelom socijalistikom razdoblju.
Sporazumom su b ilin ez ado voljni i opozicijski- politiari, koji
su 1938. bili udrueni s Vladkom Maekom i njegovom Hrvat
skom seljakom strankom u Udruenu opoziciju. Oni su smatrali
d a je sporazumom s vladom Dragie Cvetkovia, Maek zapravo
izdao svoje koalicijske partnere, s kojima je postigao iznimno
dobre rezultate na izborima 1938. Sporazum je razbio Udruenu
opoziciju, koja je sumnjiila Maeka d aje tajio svoje razgovore s
vladom od koalicijskih partnera. Postavilo se pitanje: je li Hrva
tim a (a posebno Maeku) uope stalo do promjene vlasti u Jugo
slaviji, tj. do ruenja prevlasti postradikala ili im je stalo samo
116
KARDELJEV KONCEPT
do nagodbe s bilo kojom vlau koja je voljna uiniti ustupke glede

hrvatskog nacionalnog pitanja. J e li H rvatim a, drugim rijeima,
vanija nacija ili demokracija. Maekov je izbor, tvrdili su opozi
cijski politiari, bio izbor nacije ispred demokracije. Hrvatsko
pitanje nije nuno demokratsko pitanje, nego ga je - svojim
aktom je pokazao Maek - mogue rijeiti i izvan okvira demo
kratizacije cijele zemlje, pukim priznanjem hrvatske posebnosti.
Dilemaf nacija iliêm oEraij^ ostat e jedno od temeljnih pitanja
hrvatske politike rkasnije. 'u socijalistikoj Jugoslaviji, a posebno
pri njenom kraju, u osamdesetim godinama dvadesetog stoljea.
N edostatak jake dem okratske opozicije u Hrvatskoj, slabost
opejugoslavenskih dem okratskih snaga na jednoj strani, i otpor
demokratizaciji zemlje koja bi bila izvedena bez priznanja h rv at
ske posebnosti (na temelju naela graanske jednakosti na jugo
slavenskoj razini), bila je jedna od glavnih osobina hrvatske
politike pri kraju socijalistikog razdoblja i u onih nekoliko mje
seci koliko su 1990. i 1991. trajali pregovori Tumanove H rvatske
s ostatkom Jugoslavije. U mnogoemu je hrvatska politika ostala
onakva kakvom ju je oblikovao Maek: ne samo da je Tum an
ostao fasciniran teritorijalnim opsegom Banovine H rvatske (veim
od opsega socijalistike H rvatske), nego je - ba poput M aeka -
doivljavao Jugoslaviju kao podruje hrvatske vanjske politike.
Bilo bi, m eutim , nepravedno ne vidjeti i ne priznati i veliku
razliku izmeu Tum ana i M aeka - koju su i sam i tum anisti
kasnije isticali, ne bi li uveali svoje, a smanjili Maekove zasluge.
Nagodba s Krunom bila je, naim e, M aeku dovoljna. On nije bio
separatist, nego je - jednom kad je nagodba ostvarena - pomo
gao jaanje jugoslavenske drave skidanjem hrvatskog pitanja s
dnevnog reda. Sporazum je, inilo se, bio kljuni razlog za opti
mizam u vezi s budunou jugoslavenske drave. H rvatsko je
pitanje potresalo Jugoslaviju od njenog osnivanja pa sve do augu
sta 1939, da bi potom ono bilo rijeeno. M aek se, za razliku od
Tum ana, nije elio osloniti n a meunarodne faktore da bi unitio
Jugoslaviju. Upravo suprotno, on je drao d a je agresivnost Italije
i Njemake (iskazana u kom adanju ehoslovake, te u pripojenju
Austrije i okupaciji Albanije 1938.) razlog da se nagodi sa Srbima,
tj. ostalim Jugoslavenim a, ne bi li se ouvala Jugoslavija. P risu t
nost direktne prijetnje izvana bila je ta d a - kao i nakon Drugog
117
svjetskog rata - vaan element unutarnjeg povezivanja, a ne

razdvajanja. Tum an je, nasuprot tome, djelovao u situaciji u
kojoj se inilo kao da nema te prijetnje izvana, ali se ipak oslanjao
na separatizm u sklone meunarodne faktore (prije svega Nje
maku i Austriju) ne bi li ih koristio kao saveznika u rastvaranju
Jugoslavije. On je vjeto spojio zahtjeve za nacijom i demokra
cijom, te tvrdio da eli oboje. U biti, i njemu je nacija bila vanija
od demokracije, ne samo na jugoslavenskoj-razini (gdje se protivio
saveznim izborima) nego i u samoj Hrvatskoj.
Napokon, peta grupa protivnika Sporazuma bili su Jugoslav
venski komunisti, koji su ga pozdravili zbog njegova odbacivanja
starog koncepta, ali su drali da je ne samo nedovoljan nego i
uzaludan, budui da buroazija ne moerijeiti nacionalno pita
nje, nego da to pitanje - kao u svojoj biti klasno pitanje - moe
biti rijeeno samo klasnom revolucijom. Radnicima je svejedno
eksploatira li ih srpski ili hrvatski buruj, i hapsi li ih hrvatski
ili srpski andar, sm atrali su komunisti. Decentralizacija vlasti u
okviru kapitalistikog sistem a samo je druga forma za isti sadr
aj. Nacionalna i klasna emancipacija su nerazdvojive: Hrvatska,
tako, ne moe biti slobodna kao nacija, dok hrvatsko radnitvo
(tj. veinu hrvatskog naroda) eksploatira buroaska klasa. Ta
je eksploatacija i klasna i nacionalna, i nju se moe ukinuti samo
istodobnim oslobaanjem u nacionalnom i klasnom smislu.
Sporazum dviju politikih elita, hrvatske i srpske, samo je poka
zao - tvrdili su komunisti - da se vladajua klasa moe lako
dogovoriti da djeluje protiv radnitva, bez obzira na nacionalnu
pripadnost lanova te elite. Banovina H rvatska, jednom uspo
stavljena, nije bila nimalo blaa prem a hrvatskim radnicima i
komunistima, nego to je centralizirana drava. Sudovi i zatvori
i dalje su bili puni komunista, a poloaj radnitva nije se znaajno
popravio. Komunisti su stoga sm atrali da je Sporazum bio u
prvom redu znak slabosti i priznanje neuspjeha jugoslavenskog
projekta kakvim ga je zamislila i vodila buroazija, a ne rjeenje
samog problema.
Konfuzija oko pravog znaenja i prirode novog ureenja Jugo
slavije, meutim, dalo je nekog prostora i komunistima da razviju
svoju djelatnost, prije svega u Hrvatskoj. Kao i svaka promjena
stru k tu re nacionalno sloenih drava, tako je i decentralizacija u
118
KARDELJEV KONCEPT
ovom sluaju proizvela oekivanja daje Banovina samo prvi korak

prema daljnjoj autonomiji Hrvatske, pa moda i prem a njenoj
punoj nezavisnosti. Integralistiki elementi tvrdili su da je to
korak prem a razbijanju Jugoslavije, a i mnogi su H rvati (to iz
elje da bude tako, to iz bojazni da bi tako moglo biti) to tumaili
na isti nain. Pritisci u prilog proirenju ovlasti Banovine na jed
noj, i njenog punog onemoguavanja na drugoj strani, meusobno
su se ponitavali, te su rezultirali u blokadi promjena i ouvanju
status quo. Status quo je, meutim, bilo ono to su svi najmanje
eljeli. U okolnostima iznimne opasnosti za opstanak Jugoslavije,
stoga, nije neobino da se pojavila i bojazan za stabilnost zemlje
i njenu sposobnost da se ouva pred moguim napadim a izvana i
iznutra. U tih godinu i pol svoga postojanja, sporazum ska je
Jugoslavija bila zemlja kontroverznih osjeaja, gdje je nada bila
pomijeana s bojazni, a optimizam d aje hrvatsko pitanje rijeeno,
sa strahom da je zemlja oslabila toliko da e postati lak plijen
unutarnjih protivnika nagodbe i stran ih napadaa. Ta je m jea
vina osjeaja takoer kasnije ponovljena u posljednjim godinama
socijalistike Jugoslavije: u godinama Ante Markovia.
Vojni pu kojeg su izveli jugoslavenski integralisti 27. m a rta
1941, nastao je upravo u tom kontekstu bojazni s jedne i opti
mizma s druge strane. On je bio izraz konfuznosti i pritisk a sa
svih stran a, situacije u kojoj su integralistiki elem enti u vojnoj
eliti sm atrali da im je dunost sprijeiti raspad zemlje i izdaju,
koja je samo kulm inirala jugoslavenskim pristupanjem Trojnom
paktu, ali je ve otprije bila vidljiva n a unutarnjopolitikom
planu. Naalost, iako pun dobrih nam jera i inspiriran patriotskim
razlozima, rezu ltat pua bio je upravo suprotan eljam a onih
koji su ga izveli. I to e se ponoviti kasnije, u kasnim osam de
setim. Vojni pu od 27. m a rta 1941. nee biti znaajan samo po
mitu o prkosu monima kojeg je stvorio (Bolje r a t nego pakt!,
Bolje grob nego rob!), nego i zato to je njegov neuspjeh sruio
m it o svemoi vojnih u d ara u stabiliziranju politike situacije.
Mnogo godina kasnije (krajem osam desetih godina dvadesetog
stoljea), v rh JN A je oklijevao izvesti vojni u d ar (iako je za to bio
pripremljen, kako potvruje adm iral M am ula u svojim memo
arim a iz 2000. godine) izmeu ostalog i zato to je u njihovu
sjeanju (posredovanom ideologijskom interpretacijom tog doga
119
aja) vojni udar iz 1941. otvorio irom vrata stranoj intervenciji,

razbijanju Jugoslavije, pa onda i graanskom ratu unutar zemlje.
Protivnici Sporazuma - a naroito integralisti, hrvatski sepa
ratisti i komunisti - doekat e okupaciju i razbijanje Jugoslavije
(u aprilu 1941) s vrlo razliitim vizijama o tome treba li (i ako
treba: kako) uspostaviti novu Jugoslaviju. Uskoro e postati
jasno da bi svaka nova Jugoslavija morala ujedno znaiti i novi
konstitucijski koncept o odnosu izmeu njenih glavnih naroda/
politikih grupa. Iako se predratna Jugoslavija nije raspala zbog
unutarnjopolitikih ili meunacionalnih razlika (kako danas
esto tvrde separatistim a skloni povjesniari) bilo je teko zami
sliti da bi poslijeratna Jugoslavija (ako bi se obnovila) mogla
jednostavno nastaviti s istim konstitutivnim konceptom kao da
se n ita nije dogodilo. To je, prije svega, bilo nemogue jer je bilo
nejasno to zapravo znai, i kako izgleda taj konstitutivni kon
cept. Potom, bilo je nemogue je r je ra t u okupiranoj Jugoslaviji
bio i graanski ra t - u kome je vie ljudi stradalo od svojih sudr-
avljana nego od okupatora - te je sam po sebi uinio nemoguim
neke ranije moda i izvedive politike mogunosti. Primjerice,
ideja o Jugoslavenim a kao o jednom narodu, ili kao o tri plemena
koja su toliko slina da e nuno postati jedan narod, postala je
potpuno ûtopijskom nakon ustakih zloina nad Srbima. Tamo
gdje ranije nije postojala m rnja ili nepovjerenje, zloini su pro
izveli i nepovjerenje i mrnju. R at je imao svoju vlastitu logiku, a
stvorio je i novi kontekst (dotad nepoznat, budui da Srbi i Hrvati
nikada prije nisu ratovali) kojeg se vie nije moglo ignorirati. I
dok nam zamjena posljedice (nepovjerenje, bojazan, pa i mrnja)
za uzrok (zloini poinjeni od strane nasilnih nacionalista) nee
pomoi da objasnimo kako se moglo dogoditi to se dogodilo,
ignoriranje te injenice bila bi podjednako opasna pogreka. G ra
anski je rat, stoga, uspio unititi ideju da se Jugoslavija moe
obnoviti u formi u kojoj je uspostavljena i zamiljena: kao u svojoj
biti liberalna politika zajednica u kojoj postoji samo jedan poli
tiki narod, i kao nacionalni projekt uspostave tog naroda uz
pomo centralizirane drave. On je, stoga, bio pomaga onima koji
su eljeli radikalno drukiju Jugoslaviju. To su bili jugoslavenski
komunisti. Oni e koristiti uspomenu na graanski ra t (kasnije
pretvorenu u jedan od glavnih konstitutivnih mitova socijalistike
120
KARDELJEV KONCEPT
Jugoslavije) da bi opravdali svoju historijsku misiju, i da bi

eliminirali alternative svojoj vlasti. tovie, oni e oivljavati tu
uspomenu, ne bi li potisnuli prethodne konstitucijske koncepte,
a sebe prikazali jedinim stvarnim spasiteljim a Jugoslavije i
uvarima njene stabilnosti. AR at stoga nikad nije mogao biti
zaboravljen, pa stoga ni raspravljen u m iru^Poticanje uspomene
na r a t na svakom m jestu i u svakoj prilici, pokazat e se kasnije
samo kao uvertira u nove ratove, u kojima su drugi akteri (sada
antikomunisti) nastojali ponoviti isto: stvoriti novu situaciju u
kojoj bi (zamjenom uzroka za posljedice i obratno) legitim irali
svoju vlast kao jedinu moguu. Poueni prim jerom jugoslaven
skih kom unista, graanski je ra t bio prilika za stvaranje novih
irava na isti onaj nain n a kojeg ga je Tito iskoristio za stva
ranje svoje drave - prvo (od 1945) narodne, a potom (od 1963)
socijalistike Jugoslavije.
Trei konstitutivni koncept: bratstvo i jedinstvo

'lova Jugoslavija form irana je na obeanju da e biti potpuno, tj.
evolucionarno drukija od prethodne - i u socijalnom i u nacio-
lalom pitanju. Po mnogoemu, ona je trebala biti m irror image
moga to je bila predratna Jugoslavija. Ako je p red ratn a Jugo
slavija favorizirala Srbe n a raun ostalih jugoslavenskih naroda,
mda nova Jugoslavija mora unaprijediti etniki statu s malih
laroda, kako bi postali jednaki Srbima. Podizanje etnikog sta-
;usa dogodilo se na dvije razine: neki narodi priznati su prvi put
odmah su postali jednakopravni drugim , od ranije priznatim ,
larodima. P rim jer za to su Makedonci, koji ne samo da su u
socijalistikoj Jugoslaviji dobili priznanje kao nacija (tj. kao
jolitiki subjekt) nego je to priznanje bilo u formi republike
dakle, kvazidrave), pa je stoga preskoilo druge oblike terito-
ijalno-politike autonomije (npr. pokrajine, autonom ne oblasti
td.). Ta je republika tre tira n a kao jed n ak a drugim a. Od svih
ugoslavenskih naroda, M akedonci su stvaranjem socijalistike
Jugoslavije dobili najvie.5 Crnogorci su u novoj Jugoslaviji obno
To je svakako paradoksalno s obzirom da je sudjelovanje M akedonaca u parti

zanskoj borbi bilo ispodprosjeno.
121
vili svoj politiki subjektivitet, a stvaranjem crnogorske republike,

jednake Srbiji, otvorene su mogunosti za stabiliziranje (pa i
kreiranje, tamo gdje ga nije bilo ili je bio slab) crnogorskog nacio
nalnog identiteta. Njima ie socijalistika Jugoslavija vratila ono
sto je p redratna Jugoslavija n e g ira l^ p e t^ n je crnogorstva kao
politike injenice. Kao najmanji jugoslavenski narod, Crnogorci
su u veoj mjeri od drugih malih naroda, uivali povlasticu
natprosjene zastupljenosti: iako 15 puta manji narod od Srba (i
unato tome to se velik broj Crnogoraca smatrao Srbima), u
saveznim su institucijam a bili predstavljeni (gotovo) jednakim
brojem glasova kao i Srbi. Nova jugoslavenska drava odbacivala
je jib e raln u demokraciju, pa je umjesto glasova graana brojala
glasove republika. To je pogodovalo ne samo Crnoj Gori, nego i
Sloveniji. Slovenci su u predratnoj Jugoslaviji bili priznati kao
ravnopravni konstitutivni element Jugoslavije sa Srbima i Hrva
tima, ali im je tek poslijeratna Jugoslavija priznala dravotvorni
status, podiui slovenstvo s kulturalne na politiku razinu.
Iako su esto bili dio vladajue koalicije i u meuratnoj Jugosla
viji, Slovenci nisu nikada prije imali toliki utjecaj na jugosla
vensku politiku: Kardelj i Kidri (a donekle moda i Tito kao
polu-Slovenac) bili su garancija da slovenski interesi nee biti
marginalizirani. Slovenski je utjecaj na jugoslavenski vrh, u cije
lom razdoblju socijalistike Jugoslavije, ostao gotovo netaknut.6
Bosna i Hercegovina je u socijalistikoj Jugoslaviji takoer dobila
priznanje svoje dravnosti, a od sredine 1960-ih i bosanski Musli
m ani (sada Bonjaci) priznati su kao konstitutivni narod. To je
priznanje bilo u direktnom konfliktu s tretm anom Bosne i Herce
govine prije rata, ukljuujui i u drugom konstitutivnom konceptu
- sporazumskoj Jugoslaviji. T retirana kao Jugoslavija u malom
Bosna je uskoro postala jezgra novog, socijalistikog jugosla
venstva. Kao i u sluaju makedonskog, i bosansko-hercegovaki
6 Sredinom sedam desetih u inozemnim medijima esto se spominjala tzv

slovenska opcija za posttitovsku Jugoslaviju. Dralo se da je Stane Dolanr
najznaajniji kandidat da zamijeni Tita kao e f Jugoslavije. Ta su oekivanja
sm anjena kad je Tito 1978. potisnuo Dolanca, te kad je Kardelj umro (februar
1979). Pa ipak, slovenska je vezanost za Titovu (i posebno Kardeljevu) Jugo
slaviju bila glavni razlog njihova konflikta sa Srbijom krajem 1980-ih. 0 tome
vie u sedmom poglavlju ove knjige.
122
KARDELJEV KONCEPT
se identitet (u veoj mjeri nego to je bio sluaj s identitetim a veih,

starijih nacionalnih i politikih identiteta) oblikovao pod snanim
utjecajem nove socijalistike ideologije. U mnogoemu je upravo
socijalistika Jugoslavija postala zatitnica tih dviju novih i malih
nacija, pa je za njih to razdoblje doista bilo njihovo zlatno doba.*1
Socijalistika Jugoslavija, meutim , nije obeala da e biti
drukija od one predratne samo po nainu rjeavanja nacionalnog
pitanja nego i po obliku politikog ureenja kojeg e stvoriti. Prije-
ratn a je Jugoslavija bila utem eljena na liberalnom konceptu.
Nova, socijalistika Jugoslavija, nije htjela, niti mogla (ako je
eljela ostati vjerna svom vlastitom obeanju da e biti revolu
cionarno drukija) nastaviti niti obnoviti taj liberalni koncept.
Upravo obratno, liberalna se dem okracija sada - u novim okol
nostim a - smatralajiEfijd.adanom ideologijom. Novi svijet bit e
iz tem elja drukiji: bit e socijalistikih P rava dem okracija nije
tek politika (kako propagira liberalizam ) nego ekonomska.
Liberalna je dem okracija inferiorna socijalistikoj, ekonomskoj
demokraciji. U stvari, m arksistika ideologija je zakljuila, libe
ralna dem okracija (ili kapitalizam - pojmovi su se koristili kao
istoznanice) je st u odnosu n a socijalistiku dem okraciju (ili
socijalizam) isto ono to je feudalizam bio u odnosu na liberalizam
prilikom buroaske revolucije. Kao to je nezam isliv povratak iz
kapitalizm a u feudalizam , tako je isto nezam islivo da se socija
listika revolucija pomiri s povratkom n a k apitalizam i njegove
institucije. N ema povratka na staro! Mogue su kontrarevolucije,
dodue, ali takve su pojave rijetke i dugorono bezuspjene.
Novi se svijet gradi n a ruevinam a starog, pa prem a tom e i
7 Na simbolikoj se razini utjecaj nove ideologije na razvoj bosanskog i m ake

donskog identiteta moe ilustrirati izgledom zastava tih dviju republika. Obje
su zastave bile crvene (sadravajui ne nacionalni, nego ideoloki elem ent)
bosanska je u kutu im ala jugoslavensku zastavicu, a m akedonska petokraku
zvijezdu. Sve ostale republike zadrale su na svojim zastavam a svoje narodne
povijesne boje, dodajui im sam o crvenu petokraku zvijezdu. Dok je ideoloki
elem ent kod drugih bio sam o jedan od dva elem enta identiteta, u bosanskom
i makedonskom sluaju bio ie jedini elem e n t iskazan na zastavi. Ta razlika
izmeu tzv. starih i tzv. novih identiteta u Jugoslaviji bila je glavni razlog zbog
kojeg su Bosna i M akedonija uloile najvie napora da se postigne kompromis
izmeu predstavnika republika izm eu 1990. i 1991. One su se bojale za vlastiti
identitet, a to znai i opstanak, ako se raspadnu Jugoslavija i socijalizam.
123
institucije (a posebno narativi) koje su drale taj stari svijet

zasluuju da ih se potpuno porui.
Zna li se koliku je vanost imao narativ za stvaranje i ouvanje
socijalistike drave, onda je jasno d aje u stvarnosti sve uinjeno
da se preokrene trend koji je prevladavao u liberalnoj demokra
ciji, u svemu i potpuno. Jugoslavija vie nije bila zamiljena kao
nacionalnadrava, a posebno nije vie Imala- cilj stvaranje nove
nacije. tovie, svaki pokuaj da se stvara nova nacija mogao se
shvatiti kao pokuaj promoviranja starog poretka. Novije-koncept
zagovarao poredak koji je nacionalan u obliku, a socijalistiki u
svojoj biti. On je favorizirao male nacije, ne toliko zbog toga to
se zalagao za prava manjina (brojnost nekog naroda nije imala
ni pozitivnog ni negativnog efekta u odnosu na politiku koja se
vodila prem a tom narodu), nego zato to se protivio eksploataciji
(nacionalnoj, kao i klasnoj) malih od strane velikih. Za razliku
od liberalno-demokratskog razum ijevanja drave kao centralne
institucije demokracije, socijalistiki je poredak inzistirao na
Marxovoj ideji o odum iranju drava. Smisao je socijalizma da
dravu podrutvi (sijalizira: pojam socijalizam dolazi od rijei
za drutvo), da je razvlasti i oslabi do mjere u kojoj e njene
funkcije biti preuzete od strane asocijacije slobodnih proizvoaa.
Socijalizam je samo prijelazna faza u kojoj ovlasti drave prelaze
n a drutvo.8 Glavni smisao drave u socijalizmu je st da bude
instrum ent procesa vlastitog odumiranja. Subjektivne snage soci
jalizm a (a prije svega komunistika partija kao avangarda) imaju
smisao samo ako vode dravu prem a njezinu odumiranju. Krajnji
8 U svom govoru u Chatham House u Londonu (1955: 69), Kardelj je rekao:

Vrijeme u kojem ivim o je s t tipini prijelazni period izmeu dviju povijesnih
epoha. E lem enti obiju tih epoha postoje i djeluju unutar okvira svake pojedine
zemlje. V ie od dvadeset godina kasnije, u svojoj posljednjoj studiji (1977:18),
ponovio je da je Jugoslavija zemlja koja ivi u tipinom prijelaznom raz
doblju. Tranzicija ima revolucionarni karakter, jer znai postupno osvajanje
pozicija u drutvu od strane radnike klase" (1977:104), i razaranje posljednjih
ostataka buroaskog sistem a. Tranzicijski karakter jugoslavenskog drutva
je s t bio glavni razlog zbog kojeg je Jugoslavija bila u stalnim politikim i eko
nomskim reformama. Ona je u 28 godina, izmeu 1946. i 1974, promijenila etiri
U stava (ukljuujui u to i U stavni zakon iz 1953). Od 1963. do 1974. ustavne
promjene bile su glavna politika aktivnost. Tu sklonost stalnim promjenama
nije mogue razumjeti izvan ideolokog konteksta tranzicijskog razdoblja.
124
KARDELJEV KONCEPT
smisao tog procesa je stvaranje drutvenog poretka bez drave.

Kao to je formulirao Program Saveza kom unista Jugoslavije
(1958: 266), povijesni zadatak jugoslavenskih kom unista je st da
transform iraju suvrem enu drutvenu scenu, koja nosi sve znake
prijelaznog razdoblja, u scenu u kojoj klase i svi oblici eksploa
tacije i izrabljivanja ovjeka od strane drugog ovjeka nestaju, te
da stvori drutvo bez drave, bez klasa ili partija (1958: 267).
Ako je odumiranje drave povijesna nunost koja se ne moe (i

ne treba) izbjei nakon socijalistike revolucije, onda se to isto
odnosi i n a jugoslavensku dravu. Jugoslavenska drava nije
nikakav in stru m ent za stvaranje jugoslavenske nacije. Ona je -
iako u nekim svojim segm entim a (jo uvijek) nuna - ipak objekt
povijesnog procesa v lastita odumiranja. Borba protiv birokracije
(tj. dravnog-aparata) je st stalan zadatak jugoslavenskih komu
nista. P red ratna drava bila je - kao liberalna tvorevina - biro
kratizirana i centralizirana do nepodnoljivosti. Socijalistika
revolucija je toka-prekretnica u tom procesu: od te toke nadalje,
jugoslavenska drava mora biti decentralizirana i debirokrati-
zirana - ona m ora polako ali sigurno odum irati u svim svojim
znaajnijim funkcijama. Jugoslavenstvo predratne Jugoslavije/
(utemeljeno n a ideji nacionalne i lib eralno-dem okratske draveb
mora biti zamijenjeno novim konceptom u kome e posebnost
svih jugoslavenskih naroda (ne jednog jugoslavenskog naroda),
ak i onih koji u ranijem razdoblju nisu priznati kao sam ostalni
subjekti (ni u tako lim itiranom obliku kao to je - nakon Spora
zuma - p rizn ata posebnost hrvatskog naroda) biti sad priznati
bezuvjetno i potpuno. Taj proces priznavapja m alih naroda.
nazivao se procesom oslobaanja iljem ancipacije naroda u socjja-
lizmu. Socijalna i nacionalna em ancipacija m alih, i spreavanje
dominacije jaih i veih, dogaali su se istodobno. Ispravljanje
socijalne i nacionalne nepravde i nejednakosti meu narodim a u
Jugoslaviji, bio je povijesni zadatak kojeg je socijalizam postavio
pred sebe. Jugoslavija im a sm isla samo ako ona slui kao in stru
ment za ispravljanje, a ne za stvaranje nove nepravde. Kardeljeva
knjiga Razvoj slovenakog nacionalnog pitanja (1939) i Titov
lanak u Proleteru iz 1942, jasno govore da opstojnost Jugo
slavije ovisi o tome hoe li se ona ikada rek o n stru irati kao in
125
stru m en t socijalizma, tj. instrum ent ispravljanja nepravde koje

su prem a malim narodima i eksploatiranim klasam a uinili vei
i snaniji narodi i vee i snanije (dominantne) klase.
U Drugom svjetskom ratu, meutim, izgledalo je da su jugo
slavenski komunisti isticali princip nacionalne emancipacije
daleko vie nego ideju socijalne pravde i socijalistike revolucije.
To nije bila samo posljedica vlastitog pragmatizma, nego i izraz
lojalnosti prem a glavnim saveznicima, Londonu i Moskvi, koji
su preporuivali da se ne otvaraju politika pitanja (a posebno
ne u formi graanskog rata) usred ra ta za osloboenje zemlje od
okupatora. Nakon inicijalnog dramatinog poraza, dugo je tre
balo da vrh partizanskog pokreta otvoreno prizna d a jja vodi
komunistika ideja. Umjesto toga, partizani su isticali patriotski
k arak ter svoje borbe, govorei o bratstvu i jedinstvu, idealu koji
se lako mogao identificirati s bratstvo, jednakost, sloboda, dakle
- s temeljnim liberalno-demokratskim zahtjevom. Tek je krajem
1943. postalo jasnije da nova Jugoslavija nee biti samo kozme
tiki drukija od stare, ali ni tada se socijalizam nije naao u pro
gram u nastupajue vlasti, a ni monarhija nije zabranjena jednom
i zauvijek. P artizanska je retorika vjeto ujedinjavala patriotske
(jugoslavenske) elemente (koji su bili popularni, ne samo meu
Srbima) s obeanjem radikalnih (ali ne specificiranih) promjena
(koji su privukli mnoge druge, ali i mnoge Srbe). Po mnogoemu
je partizanski pokret bio iroka crkva, u koju su mogle stati razne
struje i grupe. Ideja noue Jugoslavije bila je neka sveobuhvatna
(catch-all) parola, koja je mnogima ponudila poneto, a nikome
sve. Svatko je mogao stavljati svoje naglaske: neki su to uinili
na prvu, a neki na drugu rije tog obeanja.
Razlika izmeu dviju moguih interpretacija parole nova
Jugoslavija, postojala je kroz cijelo razdoblje jugoslavenskog
socijalizma. Dok su jedni inzistirali na njenom novom, tj. socija
listikom k arakteru, drugi su naglaavali da se ipak radi o dravi
i to jugoslavenskoj dravi. Socijalistika (tj. antietatistika) i eta
tistika (tj. antisocijalistika) interpretacija odijelile su ne samo
zagovornike novog poretka u odnosu na zagovornike starog nego
i u n u tar samog partizanskog pokreta one koji su eljeli radikalno
drukiji novi poredak od onih koji su - iako prihvaajui socija
lizam - ipak htjeli da se on uskladi s opstankom i jaanjem jugo
126
KARDELJ EV KONCEPT
slavenske drave. Temeljni politiki sukobi, u Jugoslaviji, u cije

lom njenom socijalistikom'razdoblju, bili su izmeu ovih dvijji
grupa. To su bili sukobi oko znaenja pojma nova Jugoslavija, i
oko pitanja: je li socijalizam mogue pomiriti s postojanjem dra
ve. Je li Jugoslavija kao drava u nedvojbenoj fazi odumiranja,
ili je mogue izgraditi socijalizam u n u ta r Jugoslavije, a d a je se
ne prisili na nestanak? J e li socijalizam vaniji od Jugoslavije
kao drave? J e li jugoslavenska drava (i svaka druga drava)
neprijatelj socijalizma? Ili socijalizam nem a nikakve ozbiljne
anse ako se razbije Jugoslavija, koja jam i ispravljanje klasne
nepravde i nacionalne prevlasti veih nad m anjim a? Svi politiki
sukobi u Jugoslaviji, nakon Drugog svjetskog rata, vodili su se oko
tih pitanja. Iako je nacionalna pripadnost sudionika tih sukoba
imala znaajnu ulogu (jer su pripadnici m anjih jugoslavenskih
naroda inzistirali na socijalistikoj, tj. antietatistikoj opciji vie
od onih koji dolaze iz velikih naroda, a posebno vie od Srba),
ipak je linija podjele bila ja k a u n u ta r svake jugoslavenske nacije,
ukljuujui (i to moda vie nego bilo koga drugoga) - Srbe.9
Politiki sukobi u socijalistikoj Jugoslaviji nisu bili prim arno
etniki, nego prim arno ideoloki.
U prvim godinama nakon zavretka ra ta - slijedei patriotsku
retoriku jugoslavenskih partizana - etatistiki je koncept bio
dominantan. Kao to je Tito formulirao u jednom od svojih prvih
govora, nakon uspostavljanja pune vlasti u Jugoslaviji, granice
izmeu republika u novoj federaciji, bile su zam iljene kao g ra
nice spajanja, ne razdvajanja; poput linija n a m ram ornoj ploi,
ne vie od toga. Jugoslavija je tre b ala ostati sn an a i ujedinjena
zemlja. Ideja o odum iranju drave spom injala se sam o n a unu-
tarstranakim skupovima, i im ala je m alo uinka n a politike
odluke. Takoer, jugoslavenski politiki vrh koristio je ideju
junoslavenskog (dakle, etniki utemeljenog) k a ra k te ra Jugo
slavije. Iako nova Jugoslavija m ora biti drukija od sta re (i to
radikalno drukija), Tito je - kako svjedoi M ilovan ilas
(Dedijer, 1981: 76) - vjerovao da Ju n i Slaveni m oraju ostati
ujedinjeni u jednoj zemlji, je r su oni (ako ne kako se tvrdilo
9 0 politikim podjelama o tom pitanju, u nutar srpske politike i intelektualne

elite, vidi sljedee poglavlje ove knjige.
127
ranije: jedan narod, a ono bar) etniki slini, bratski narodi.

Ideja junoslavenskog jedinstva motivirala je Tita da predloi
blie odnose s Bugarskom, jedinom junoslavenskom zemljom
koja je ostala izvan granica Jugoslavije. U svom govoru na Osni
vakom kongresu Komunistike partije Srbije (KPS) 11. maja
1945, Tito kae:
Sa Bugarima pokuavamo, a i oni takoe pokuavaju, da

uinimo nae odnose bratstva i jedinstva snanima. Mi imamo
dublje ambicije sa Bugarima i htjeli smo ih ostvariti, ali
Englezi i Amerikanci to nisu dozvolili. U redu, onda neemo
sada. Ali, nitko nas ne moe zaustaviti. Mi smo Slaveni, oni
su isto Slaveni, i uvijek su bili u rukam a reakcije. N aa je
stvar, nas jugoslavenskih komunista, da razvijemo svijest koju
trebamo da bismo sa Bugarima ivjeli u najbliim odnosima,
tako da izmeu nas i Bugara nema nikakvih veih kontroverzi
nego to ih ima izmeu Srba, H rvata i Slovenaca. Mi emo
djelovati tako da bugarski narod bude sretan, kao to emo i
mi biti, kad se ujedinimo u zemlju Junih Slavena. (Tito,
1945: 214).
Ne samo, dakle, da je ita . vjerovao da Jugoslavija im a smisla

(i tovie, da mora jaati) kao zemlja Junih Slavena, nego je
predlagao njeno jiroirenje na temelju etnike slinosti. Etniki
element, kljuan za identitet Jugoslavije u predratnom razdoblju,
nije nestao, nego se nastavio u prvim godinama poslijeratne Jugo
slavije. Meutim, dok je etniki element bio jedina poveznica
Jugoslavije u njenom prvom i drugom konstitutivnom razdoblju,
socijalistiki je projekt (dakle, ideologija) sad dodan etnikom
kao druga poveznica nove Jugoslavije. Jugoslaviju i Bugarsku
nije zbliavalo samo junoslavensko podrijetlo nego i projekt
socijalizma koji se promovirao u obje zemlje. Ta dva kohezivna
elementa: etniki i ideoloki, bili su sada dva stuba na kojima se
gradila nova jugoslavenska kua. U prvom poratnom razdoblju
oni su imali jednaku vanost. Kasnije, nakon sukoba sa Stalji
nom, etniki je element postupno slabio, dok je ideoloki jaao.
Povijest je jugoslavenskog socijalizma bila povijest istiskivanja
elem enta etnike kohezivnosti na raun ideologije.
128
KARDELJEV KONCEPT
Taj je proces zapoeo odmah nakon Staljinove kritike jugo

slavenskog socijalizma. Ta se kritika temeljila na Staljinovu
protivljenju jugoslavenskom nacionalizmu, tj. zadravanju (i ak
poticanju) elem enata stare, predratne retorike, koja je Jugosla
viju vidjela prije svega kao rezultat etnike srodnosti. Staljinova
kritika nacionalizma u Jugoslaviji bila je - s revolucionarne toke
gledano - opravdana, je r je Tito doista oklijevao da napusti etniki
stub jugoslavenskog jedinstva. Titova ideja o tome da e jednoga
dana svi u Jugoslaviji biti Jugoslaveni zato to je socijalistiki
k arakter jugoslavenstva drukiji od buroaskog, zvuale su ne
uvjerljivo ak i njegovim bliskim prijateljim a, kao sto je bio Milo
van ilas. Pribliavanje Bugarskoj nije Staljinu smetalo samo
zato to se radi o potencijalnom stvaranju alternativnog centra
moi u n u ta r socijalistikog bloka (na to je posebno ukazivala
Dimitrovljeva izjava iz 1947. o stvaranju neke istonoeuropske
federacije u budunosti), nego prije svega zato to je ujedinjenje
na etnikim tem eljim a doista bio znak etnikog nacionalizm a,
te stoga u neskladu s idejom socijalistikog internacionalizm a.
Sukob Staljina i T ita bio je, dakle, ne samo sukob oko realne
politike moi, nego prije svega ideoloki sukob oko istog onog
pitanja o kome su se un u ta r samog jugoslavenskog komunistikog
pokreta desetljeima ranije i desetljeima kasnije sukobljavale
razne frakcije: pitanje odnosa socijalizma i drave.
Iz dananje perspektive izgleda paradoksalno da je Titova
emancipacija od S taljina potakla novi val ideologizacije jugosla
venskog drutva. Komunistiki k arak ter Jugoslavije (ukljuujui
i to talitarne trendove u n u ta r nje) ojaao je zahvaljujui tom
sukobu, prije svega zato to su jugoslavenski kom unisti bili doista
komunisti, a ne revizionisti ili prikriveni liberalni dem okrati.10
10 Ideoloki sukob izm eu jugoslavenskih i sovjetskih m arksista bio je primjer

konflikta izm eu dvije gnostike pozicije, u kojoj su obje vjerovale u monopol
istine i promovirale ideju o samo jednoj pravoj interpretaciji marksizma. Plura
lizam m iljenja i djelovanja nije bio sastavni dio tih interpretacija, jer je
sm isao interpretacije bio da vodi politiku akciju. Priznanje pluralnosti inter
pretacija vodilo bi u priznanje pluralnosti institucija (frakcija, a moda i
posebnih socijalistikih partija, kako je predlagao ilas). Za politiku kao borbu
oko istine, vidi V oegelin (1952). Za vezu izm eu koncepta jedne istine i totali
tarnih poredaka, vidi Talm onovu knjigu Origins of Totalitarian Democracy.
129
Ta ideologizacija jugoslavenskog drutva kasnije se nastavila

sve do k raja socijalizma u njoj. Iako nedvojbeno ugodnija zemlja
za ivot od SSSR-a i bilo koje druge istonoeuropske zemlje,
Jugoslavija je bila vie a ne manje ideologizirana od njih.
Nastojanje da se odgovori Staljinu, i da se SSSR-u pokae da je
mogue promovirati socijalizam na drugi, neetatistiki nain,
vodila je jugoslavensku politiku i intelektualnu elitu u novo
itanje Marxa, Engelsa i Lenjina i novo interpretiranje njihovih
tekstova. Jugoslavija je postupno postajala ideoloki eksperiment,
u kome se stvarao novi - nedravni (uskoro nazvan: samou
pravni) tip socijalizma. Ekstrem na ideologizacija jugoslavenskog
politikog ivota bila je glavni razlog zbog kojeg e Jugoslavija
nakon socijalizma i bez njega biti teko zamisliva. Staljinova
kritika jugoslavenskog nacionalizma imala je tako duboke poslje
dice d aje odredila ne samo jugoslavenski identitet u sljedeih 35
godina nego je i bitno pridonijela raspadu Jugoslavije. Cijela je
jugoslavenska politika struktura, naime, nakon 1948. bila
voena idejom da Sovjetima treba pokazati kako je Staljin pogri
jeio. Jugoslavenski eksperim ent trebao je pokazati d aje mogu
socijalizam koji je potpuno razliit od dravnog, tj. sovjetskog
socijalizma. On je bio istodobno i antisovjetski (jer je promovirao
drukiji tip socijalizma), i sovjetocentrian (jer je sebe gradio kao
mirror image u odnosu n a SSSR). Bez SSSR-a kao antipoda,
jugoslavenski socijalizam nije imao mnogo smisla. SSSR je bio
nuan Drugi {.Other) prem a kome se oblikovao novi jugoslavenski
id entitet.11 Jugoslavenska e se kriza, stoga, rasplam sati onda
kad je sistem dravnog socijalizma naputen u samom SSSR-u,
s reform am a koje je uveo Mihail Gorbaov. Ona e zavriti
traginije u Jugoslaviji nego u SSSR-u zato to je za Jugoslaviju
SSSR bio neizbjena referentna toka, dok za SSSR Jugoslavija to
nije bila. Da bi drave opstale, one moraju im ati dobre prijatelje
i dobre neprijatelje. Jugoslavija je padom dravnog socijalizma
Bitka za pravu interpretaciju m arksizma vodila se ne samo na meunarodno-

politikom planu, nego i unutar zemalja. Primjerice, u Jugoslaviji je taj sukob
bio vrlo snaan s tzv. radikalnom ljevicom, to je bio termin kojeg je Kardelj
koristio da opie poziciju filozofa i sociologa oko Praxisa.
11 0 tome vie u mom tekstu Communist Yugoslavia and Its Others, uskoro u
tisku u knjizi Johna Lampea i Marka Mazowera (CEU Press).
130
KARDELJEV KONCEPT
ostala bez dobrih neprijatelja: SSSR (odnosno Rusija) nikad nee

im ati tu nesreu da ostane bez neprijatelja.
Staljinova kritika jugoslavenskih kom unista bila je od odlu
ujue vanosti za stvaranje ne samo novog jugoslavenskog
identiteta nego i za oblikovanje politikih institucija jugosla-
enske drave. To novo oblikovanje zapoelo je ve 1950, kad je
promovirana ideja sam oupravljanja. R eferat kojeg je tom prili
kom Tito proitao u Narodnoj skuptini FN RJ pokazuje koliku
je vanost im ala ideologija za jugoslavenske kom uniste: to je
zapravo predavanje o m arksizm u, a ne analiza postojeih tre n
dova u jugoslavenskom drutvu. Iz istog, ideolokog razloga,
KPJ je 1952. prom ijenila ime u Savez kom unista Jugoslavije,
da bi naglasila svoju vezanost za M arxa a ne Staljina. U kasnim
pedesetim i ranim ezdesetim, Jugoslavija je ideologizirala svoju
vanjsku politiku - dok se ranije vodila idejom ujedinjavanja po
etnikom principu (s Bugarskom) - sada se okrenula ideji voenja
potlaenih i slabih naroda postkolonijalnog svijeta (prim arno u
Aziji i Africi). Ideja je bila potpuno u skladu s internaciona
listikim pozivom proleterim a svih zem alja da se ujedine, a
dala je T itu ista k n u tu ulogu n a svjetskoj politikoj pozornici.
Jugoslavija se i u tom sm islu natjecala sa Sovjetskim Savezom:
sada je ona, a ne on, postala predvodnica globalne borbe protiv
sile i nepravde.
Prave promjene, m eutim , n astale su u unutarnjoj politici,
koja je postupno evoluirala prem a novom konstitutivnom kon
ceptu. Ideja bratstva Ljedinstva postupno je potiskivana, da bi
najprije u stupila mjesto socijalistikom jugoslavenstvu (u ranim
ezdesetima), a potom (u sedam desetim a) konceptu zajednitva
jugoslavenskih naroda i narodnosti. Junoslavenska dim enzija
jugoslavenskog id en titeta istiskivana je u korist socijalizma. Ta
se promjena opravdavala ne samo nastojanjem da se odbaci sta ra
definicija id en titeta (ona koju je razvila prva, tj. m euratna
Jugoslavija), nego i poveanom sigurnou Jugoslavije u m eu
narodnim okolnostima. Dok je Jugoslavija kao zemlja bila u
opasnosti, im alo je sm isla isticati junoslavenstvo kao tem elj
eventualnog otpora tuinu. S ada, k ad su granice zajam ene
hladnoratovskom podjelom svijeta, bilo je sve m anje razloga za
to. Sa sigurnim granicam a i poveanim ugledom u svijetu, Jugo
131
slavija se sredinom ezdesetih mogla okrenuti sebi samoj. Da bi

ouvala svoj status u svijetu (i u odnosu na ostale socijalistike
zemlje, i u odnosu na druge), Jugoslavija je morala primjerom
pokazati da je njen politiki sistem bolji od drugih. Dolo ie vri-
jeme za promoviranje novog socijalistikog koncepta: drukijeg
Politike promjene koje e rezultirati zamjenom treeg kon

stitutivnog koncepta (bratstva i jedinstva) etvrtim, nisu bile
posljedice krize jugoslavenskog socijalizma, niti je Jugoslavija
na njih bila prim orana iz vanjskopolitikih, unutarnjopolitikih
ili ekonomskih razloga. One su rezultat svjesne odluke iugosla-
venske politike elite da uini korak naprijed u stvaranju-novog
socijalistikog drutva. Jugoslavija nije morala napustiti centra
listiki sistem. Taj je sistem funkcionirao razmjerno dobro - u
njemu su zaboravljene strahote Drugog svjetskog rata (odnosno
graanskog ra ta u n u tar same Jugoslavije, koji se vodio pod okri
ljem velikog svjetskog sukoba), a ono to je jo 1945. izgledalo
nemogue: da narodi koji su bili strahovito pogoeni masovnim
ubojstvima i genocidnom politikom (prije svega u Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj) ikad ive ponovno zajedno i u miru, postalo je
mogue. Trea Jugoslavija (koja je bila oblikovana po Titovoj
mjeri, pa je stoga s razlogom moemo zvati i Titovom Jugosla
vijom), bila je ekonomski uspjena. U stvari, kao to e pokazati
etvrto poglavlje ove knjige, to je bilo najuspjenije razdoblje u
povijesti jugoslavenske ekonomije. U meunarodnoj politikoj
areni, Jugoslavija je takoer postigla nemogue. Imala je vie
prijatelja nego ikad prije i vie nego se moglo zamisliti u 1945.
Pozicionirala se izmeu dva vojnopolitika bloka, a njena je
politika bila cijenjena s obje strane. Unutarnjopolitika represija
i dalje je bila prisutna, ali je oslabila u odnosu na prve poratne
godine. Osim toga, politiki sistem bio je sve manje centrali
ziran. On je bio kompromis izmeu ideje nacionalne nezavisnosti
(dravnosti) i opstanka Jugoslavije. Kao kompromis, imao je
dobre izglede da zadovolji sve, odnosno da ne zadovolji nikoga.
Ni po emu se ne moe zakljuiti da je Jugoslavija morala
napustiti takav federirani centralizam. Odluka da se to ipak
uini, bila je izraz ideoloke pozicije jugoslavenske politike
elite, koja je eljela iskoristiti povoljne ekonomske, politike i
132
KARDELJEV KONCEPT
meunarodne trendove da unaprijedi projekt socijalizma, kako

ga je formulirala u vlastitoj viziji.
inei to, elita je ponovno otvorila pitanja za koja je veina
Jugoslavena (ukljuujui i velik broj lanova same elite) vjerovala
da su ad acta, ili da bi barem trebala biti ad acta. Pokrenuta je
ekonomska reforma^-U situaciji u kojoj je jugoslavenska ekono
mija bila meu onima koje su se razvijale najbrim tempom na
svijetu. Otvoreno je pitanje ustavne i politike reforme, a tim e
i nacionalno pitanje. Koliko je iznenaenje izazvalo ponovno
otvaranje nacionalnog pitanja, svjedoe rijei Milke Planine (tada
politiarke sa srednjeg dijela politike hijerarhije, a kasnije
predsjednice Saveznog izvrnog vijea). U polu-formalnom raz
govoru kojeg je im ala s autorom ove knjige, u aprilu 1998, ona
se prisjea:
Svi smo mi, pa i ja osobno, bili Jugoslaveni i nije nam bilo ni

u prim isli da bi se Jugoslavija mogla raspasti. Sjeam se
kakav sam ok doivjela kad je V ladim ir Bakari, iskusan
politiar, rekao u Belgiji negdje sredinom ezdesetih da fede
racija nije vjena i da mi sad preureujem o Jugoslaviju, a da
emo vidjeti dokle e ona izdrati kao zajednika drava. Meni
je ta izjava bila veliki ok. P itala sam se: Kako to Vlado
govori? Zar on stvarno misli da bi moglo biti i neto drugo,
osim Jugoslavije?. Mi smo mislili da je nacionalno pitanje u
biti rijeeno, i da e se nesuglasice koje su postojale rijeiti
ekonomskim razvojem.12
Ono to M ilka Planine, m eutim , nije vidjela (ili nije uzela

ozbiljno u obzir), bila je injenica da je jugoslavenski politiki
vrh bio istinski pn^reaadeologijijiedravnog (samoupravnog)
socijahzma.-Ta ideologija nije bila samo puka fraza, pokriva za
neke druge, m anje vane motivatore (primjerice, za puku borbu
za vlast). Ideologija je za njih bila od sredinjeg, ne perifernog
znaenja. Vizija budunosti, a ne predstavljanje sadanosti, vodila
je jugoslavenske kom uniste prem a akcijam a koje su bile tu ne da
12 Isto je autoru rekao i D uan Dragosavac, u intervjuu vodenom u aprilu 1998.

Politiari se u tom sm islu n isu razlikovali po etnikoj ili republikoj pripadnosti.
133
interp retiraju postojee, nego da ga mijenjaju.13 Kao i drugi

ideoloki poredci, i jugoslavenski je bio ideokratski14 - moda
vie nakon sukoba sa Staljinom nego prije njega. Ideokratski
poredci nisu tu da predstavljaju stvarnost onakvom kakva ona
jest, nego da stvaraju novi svijet, da ga oblikuju prema viziji
(ideologiji) budunosti. Politiki lideri ideokracija nisu izabrani
kao predstavnici onoga to postoji, nego su legitimirani kao
avangarda, kao grupa koja vidi dalje i zna put kako do nove
budunosti doi. Oni su legitimni (po vlastitim standardima)
ak i onda ako veina u nekom trenutku ne podrava njihovu
politiku, je r veina ne mora uvijek biti svjesna svojih povijesnih
interesa. Socijalizam je prijelazno razdoblje iz kapitalizm a pre
m a komunizmu: komunizam kao budue drutvo vodi akcije
elite. Smisao tranzicijskog drutva nije da ga se konzervira pred
stavljanjem , nego da ga se mijenja prem a viziji budunosti. Ne
samo prolost nego i sadanjost je st protivnik komunizma.
Sadanjost je protivnik je r vodi konzerviranju postojeeg, tj.
stagnaciji. Stagnacija je neprijatelj, je r je revolucija sveobu
h v atna i dugotrajna promjena svega postojeeg, ne bi li se na
ruevinam a starog stvorio novi svijet. Budunost, a ne sada
njost, vodila je jugoslavenske komuniste kad su odluili mijenjati
ono to je drugim a (i u n u ta r zemlje i izvan nje) izgledalo kao
prilino funkcionalna zemlja. Njihova vjerovanja, percepcije koje
su izgradili o sadanjosti i vizije koje su razvili o budunosti, stoga
u svakoj analizi onoga to se dogodilo u tom kljunom razdoblju
13 Kardelj je u mnogim svojim tekstovim a isticao Titovu vizionarsku ulogu, a od

kom unista je traio da grade drutvo u skladu s budunou (1977: 185).
Vizija je bila utem eljena na znanosti. Socijalizam kojeg su jugoslavenski komu
nisti slijedili bio je znanstveni socijalizam. Kardeljeva (a jo vie Bakarieva)
vizija SKJ bila je slina nekom znanstvenom institutu, partijskoj koli koja bi
morala poveati klasnu svijest graana, tako da oni postanu svjesni svojih
stvarnih interesa. Reforma kolstva, zapoeta 1974. u Hrvatskoj (pod Bakari-
evim nadzorom) im ala je sm isao satno kao daljnje nastojanje da se ostvari ta
vizija. Za znanstveni karakter SKJ vidi Titov govor na XI. kongresu SKJ
(1978: 65). Takoer, vidi Kardeljevu studiju iz 1977. Za znanstveni karakter
socijalizma openito, vidi W aller (1972: 29), Graham (1966/73: 65), Marxove
tekstove u Ekonomsko-politikim rukopisima i Engelsov Anti-Diihring. Znan
stveni karakter marksizm a ima izvore u znanstvenosti prosvjetiteljstva.
M Za koncept ideokracije i njegovu primjenu na jugoslavenski sluaj, vidi radove
arka Puhovskog.
134
KARDELJEV KONCEPT
poslijeratne jugoslavenske povijest m oraju biti tre tiran i kao

sredinji element, ne kao nevaan i m arginalan dodatak.
Prevlast ideologa nad etatistim a dogodio se nakon gotovo de
setljee duge (za javnost uglavnom skrivene) bitke u n u ta r ueg
kruga jugoslavenske politike elite. Kljuni dogaaj u tom sukobu
bio je poraz A leksandra Rankovia i pobjeda Edvarda Kardelja
u 1966, iji je rezultat bila tem eljita ustavna rekonstrukcija
izvedena izmeu 1967. i 1974. Pobjeda K ardelja (ideologa) nad
Rankoviem (realistom) oznaila je kraj procesa koji je zapoeo
ve 1950. i koji je znaio uspostavljanje Jugoslavije na ideolokim
temeljima. On je oznaio faktino (iako jo ne i ritualno) odusta
janje od koncepta bratstva i jedinstva i od etnikog koncepta
jugoslavenskog identiteta. Ovaj prvi koncept je ostao ivjeti jo
jedino u pojedinim Titovim govorima. Tito, koji je dugo dvojio
izmeu jednog i drugog koncepta, n a kraju je prihvatio Kardeljev
koncept, ne toliko iz vlastitog uvjerenja koliko zbog ouvanja
vlastite politike pozicije. Ta e pozicija - kao to emo pokazati
u sljedeem poglavlju ove knjige - biti dovedena u pitanje nakon
pada Rankovia, a posebno 1970. i 1971. Poraz Rankovia bio je
u velikoj mjeri takoer pobjeda nad Titom, nad njegovim vie
njem da nova Jugoslavija moe postii ono to nije uspjela K ara-
orevieva Jugoslavija - stvoriti ako ne jugoslavensku naciju, a
onda jugoslavensko socijalistiko zajednitvo u kome nacionalne
posebnosti nee biti vane, i u kome e one postupno (kako soci
jalizam napreduje) nestajati. Tito nikad nije napustio ideju o
Jugoslaviji kao ne samo socijalistikoj zemlji (element koji je i kod
njega imao prioritet nad svim ostalim) nego i kao zemlji Junih
Slavena. Za razliku od toga, Kardelj je potpuno napustio ovaj
drugi, etniki element, postavljajui cijelu s tru k tu ru jugoslaven
ske drave i id entiteta u njoj na samo jedan stup - ideoloki.
Pobjeda K ardeljeva koncepta oznaila je kraj tree i poetak
etvrte Jugoslavije, koja e tra jati od 1974. do raspada Saveza
kom unista Jugoslavije u ja n u a ru 1990. Kardeljev je koncept
glavna tem a nastavka ovog poglavlja, a potom i ostatka ove
knjige. N ajprije emo objasniti glavne elem ente tog koncepta,
analizirajui percepcije koje je Kardelj razvio o prolosti, tadanjo-
sti i budunosti Jugoslavije. Potom emo (u sljedeem poglavlju)
odgovoriti n a pitanje zato je veina u politikom vrhu (uklju
135
ujui i u Srbiji) prihvatila taj koncept, odbacivi realistiniji i

manje ideoloki koncept kojeg je simbolizirao Rankovi, ali gaje
u stvarnosti formulirao i promovirao Tito. U tom emo poglavlju
objasniti odnos izmeu Tita i mladih republikih vodstava, koja
su podravala Kardelja. Taj je odnos bio daleko od idilinog i
nekonfliktnog, a u njemu je Tito bio prisiljen na kompromis (na
to je i sam bio spreman, ne samo zbog svog karaktera, nego i
zbog politikih realnosti). U etvrtom i petom poglavlju ove knjige
an alizirat emo posljedice prihvaanja Kardeljeva koncepta za
jugoslavensku ekonomiju i politiku. U posljednja dva poglavlja
bit e raspravljeni razlozi krize i pada tog koncepta. Koncept
utemeljen n a ideji odumiranja drave, tvrdimo ovdje, oslabio je
dravu iznutra do te mjere da je ona postala nesposobna da se
obrani od izazova koji su joj se postavljali iznutra (od strane
liberalno-demokratskog i nasilno-nacionalistikog protukoncepta)
i izvana (padom sovjetskog socijalizma, koji je sluio kao nuan
Drugi za sam jugoslavenski koncept).
KARDELJEV KONCEPT
Glavni je cilj Kardeljeva koncepta bio: produbljavanje razlika

izmeu socijalistike Jugoslavije i one predratne, buroaske, te
izmeu jugoslavenskog samoupravnog modela socijalizma i mode
la dravnog socijalizma razvijenog u Sovjetskom Savezu. Ideja
bratstv a i jedinstva suvie je podsjeala na narodno jedin
stvo, prije svega jer je u svom temelju im ala ideju o etnikom
(junoslavenskom) razlogu postojanja Jugoslavije. U oba norma
tivna koncepta jedinstvo je temeljeno prije svega na bratstvu. Pa
iako je socijalistiki karakter poslijeratne vlasti bio korektiv
tom junoslavizmu, zbog injenice da se legitimitet vlasti stvarao
na manje-vie autohtonom nacionalnom pokretu za osloboenje
zemlje, element junoslavenskog bratstva i jedinstva posebno je
naglaavan. Jugoslavenski politiari dugo nisu znali to da
ponude kao zam jenu za ideju junoslavenstva, koja im je povre
meno stv arala politike probleme s jedinim Junim Slavenima
izvan Jugoslavije (Bugarima), te s najveom neslavenskom etni
kom grupom u Jugoslaviji (Albancima). Takoer, vee inzisti-
136
KARDELJEV KONCEPT
ranje na b ratstvu nego n a (socijalistikom) jedinstvu bio je

jedan od glavnih Staljinovih prigovora Jugoslaviji, koja je upravo
stoga 1948. i optuena za nacionalizam i prevelike slinosti s
m euratnom politikom.
Jugoslavenski su komunisti, meutim, iza sebe imali dugo
trajno iskustvo naglaavanja nacionalnog pitanja u vlastitom
interesu. Nacionalno je pitanje, vjerovalo se, uglavnom rijeeno
nakon revolucije. U prvim poratnim godinama, o nacijam a se jo
uvijek govorilo u staljinskim kategorijam a, kao o ostacim a pret
hodne, buroaske epohe, koji e razvojem socijalizma nestati.
Tim je vee iznenaenje bilo kad je Kardelj, u predgovoru drugom
izdanju svoje knjige Razvoj slovenskog nacionalnog pitanja
(1957), te u nizu politikih intervencija poetkom ezdesetih,
poeo upozoravati n a opasnost od u n itarizm a15 i inzistirati da su
jugoslavenske nacije dovrene nacije, koje - kao i sve druge
nacije - tee priznanju svoje dravnosti. Jugoslavija za K ardelja
nije kreator nove, jugoslavenske nacije, nego okvir u kome e se
dravnosti jugoslavenskih nacija potpuno razviti. Ako bi socija
listika Jugoslavija pokuala stvarati novu jugoslavensku naciju,
ne bi se razlikovala od stare, buroaske Jugoslavije. Sam socija
lizam, kae Kardelj u tom vanom te k stu ,16 ne moe ni stvoriti ni
ponititi naciju. U svom govoru Saveznoj skuptini 20. septem bra
1962, Kardelj je bio eksplicitan:
Federacija jugoslavenskih republika nije okvir za stvaranje

nove jugoslavenske nacije, niti okvir za provoenje onog tipa
nacionalne integracije koja je svojedobno bila san raznih pro
tagonista hegemonije i denacionalizacije terorom. O na je za
jednica slobodnih, jednakih i nezavisnih nacija i radnih ljudi,
ujedinjenih njihovim zajednikim interesim a i progresivnim
15 Na opasnost od unitarizm a posebno su upozoravali hrvatski politiari, medu

kojima osobito V ladim ir Bakari. Kampanja protiv u nitarista vodila se poseb
nim intenzitetom 1974, pa opet 1977. godine.
16 Taj je sta v Kardelj unio u drugo izdanje svoje knjige, a nije ga bilo u prvom.
Dok je 1939. Kardelj dijelio Staljinovu definiciju nacije kao proizvoda buro
aske epohe, koja e n esta ti u socijalizm u, drugo izdanje vie ne sadri takvu
definiciju. Kardelj priznaje da je u drugom izdanju odbacio mnoge Staljinove
utjecaje. Za van ost te promjene vidi Filipovi (1979:157).
137
drutveno-ekonomskim, politikim, kulturnim i drugim aspi

racijam a i tendencijama radnih ljudi u epohi socijalizma.17
Za razliku od predratne i prve poslijeratne Jugoslavije, u Karde-

ljevu konceptu srodnost rTiinih_Slayena nema sredinje miesto
meu razlozima za stvaranje i odranje Jugoslavije.18Jugoslavija
nije ujedinjena zbog junoslavenstva jugoslavenskih naroda, nego
zato to su njeni narodi premali da bi izvan njenpntnli lrno intimlri
nezavisni i slobonr narodi. Juguslavfja je interesna zajednica,
koju povezuju prije svega tri interesa: a) zajednika obrana; b)
voenje zajednike ekonomske politike i drugi ekonomski interesi
i c) izgradnja socijalizma na isti nain.19 Kardelj je u razgovorima
oko promjene U stava eksplicitno izjavio:
J a se nisam borio za Jugoslaviju, nego za socijalizam. Radije

u podrati est socijalistikih republika-drava, nego jednu
nesocijalistiku Jugoslaviju, koja bi bila slina predratnoj
Jugoslaviji ili bi bila staljinistika po svojoj sutini20.
Kardelj je vjerovao da je socijalizam, a ne sam a Jugoslavija

kljuno pitanje, jer je oblik i sadraj vlasti vaniji od same drave
kao takve. U tome se nije razlikovao od ostalih marksista: m ark
sizam je internacionalistika doktrina, koja nacionalnu dravu
sm atra proizvodom liberalno-demokratske (kapitalistike) epohe,
17 Prevedeno s engleskog iz Kardeljeve knjige The Nations and Socialism (1981).

18 Kardelj (1975: 141). Srpsko vodstvo u to doba, meutim, nije lako prihvatilo
takav Kardeljev stav. O tome Dragoslav Markovi pie u svom dnevniku 1.
decembra 1970: Teza o tome da junoslovensko poreklo nema nikakvog znaaja
za karakter jugoslovenske zajednice je vrlo sumnjiva, u stvari netana i nepri
hvatljiva; injenica da u Jugoslaviji ive i nacionalne manjine ne menja nita
na stvari. U socijalistikoj zajednici jugoslovenskih ravnopravnih naroda vrlo
je znaajno da i brojne nacionalne manjine imaju punu ravnopravnosti i sve
uslove za sam ostalan i slobodan razvoj. Ali, zajednica je - zajednica junoslo-
venskih naroda, to nesumnjivo govori o tome da junoslovensko poreklo pred
stavlja injenicu koja se ne bi sm ela prenebregavati i potcenjivati (1987: 237).
Takav Markoviev stav u biti pripada konceptu tree Jugoslavije, u kome je
bratstvo i jedinstvo bila glavna parola.
19 U istom govoru, 4. oktobra 1970.
20 Jure Bili, u intervjuu s autorom ovog teksta, u januaru 1998. Taj se stav, iako
ne tako eksplicitno izraen, moe nai i u Kardeljevim pisanim tekstovima.
138
KARDELJEV KONCEPT
pa je prem a tome tre tira kao korisnu ili nekorisnu, s obzirom na

njen socijalistiki ili nesocijalistiki karakter. G ranice nacional
nih drava, kao to je M arx izrazio u svom pozivu radnicim a svih
zemalja da se ujedine, ne smiju biti prepreka globalnom trendu
napredovanja socijalizma. Kardelj je, nedvojbeno, vjerovao - i
tako govorio i djelovao - da je Jugoslavija u interesu svim jugo
slavenskim narodim a, te da je treba sauvati i razvijati. Ali,
gledajui n a drave (s pozicije historijskog i dijalektikog m ate
rijalizma) kao n a pojave koje pripadaju epohi klasnog drutva,
Kardelj doputa mogunost da Jugoslavija jednog dana postane
neto drugo, ili da potpuno nestane. To neto drugo, on je 1970.
godine definirao kao jezgru jedne mogue ire integracije meu
narodima ovog prostora, dakle - ne samo Junim Slavenima.
Jugoslavija je istorijski privrem ena tvorevina, biljei Dobrica
osi Kardeljeve rijei iz 1957. Sa razvojem svetskih integra
cionih procesa i prevazilaenjem im perijalistike epohe, njeni
narodi poi e u nove asocijacije i integracije po civilizacijskim i
duhovnim afinitetim a i ona e neminovno biti prekom ponovana
kao drava.21 Ili e se, jednostavno, kako je K ardelj rekao 1970,
pravi smisao jugoslavenskog kooperiranja pokazati onda kad
blokovi nestanu, a zemlje B alkana i Srednje Europe prepoznaju
u Jugoslaviji model kako se moe ivjeti pod istim krovom bez
konflikata i uz zadovoljenje zajednikih interesa. U svom govoru
1970, Kardelj govori o Jugoslaviji kao oJednom obliku m euna
cionalne integracijeHcoji dananje itatelje moe podsjetiti na
Europsku "zajednicu n a istoku Europe.22 Mi moramo im ati
21 osi (1992: 281). osi pie d a je bio zapanjen Kardeljevim stavom i da g a je

pitao: Pa dobro, znai li to da je za tebe Jugoslavija, jednostavno, jedan
istorijski tranzit? Kardelj je na to m im o odgovorio: Da, dobro reeno. osi
upozorava da njegova (Kardeljeva) shvatanja u tim raspravama nisu bila
uvek identina i sa njegovim objavljenim tekstovim a i govorima. Meutim,
Kardelj je slian stav, dodue ne tako eksplicitno, i javno izrekao 1970.
Ponovio g a je u drastinoj formi i prilikom razgovora s Duanom Bilandiem
1971, o emu je autoru ovog tek sta priao sam Bilandi.
22 Ta Kardeljeva ideja presudno utjee i na jugoslavensku vanjsku politiku. Ne
negirajui d a j e nesvrstana zemlja, Jugoslavija (posebno sredinom sedam de
setih) n aglaava europsku dim enziju svoje vanjske politike (o em u je autoru
govorio Josip Vrhovec, tadanji savezni sekretar za vanjske poslove). Pod
utjecajem te ocjene dolazi do novog vala otvaranja prema susjednim zemljama
u sedam desetim godinama: potpisuju se O sim ski sporazumi, razvijaju zajed
139
pred oima i dugoroniju perspektivu otvaranja jugoslavenske

zajednice prem a drugim narodim a sa kojima nas takoer pove
zuje sve vei obim zajednikih interesa, kae Kardelj, koristei
taj argum ent kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se vie ne
govori o jugoslavenskoj naciji i jugoslavenstvu kao vezivnom
tkivu nove drave.23
Analiza Kardeljevih stavova o budunosti Jugoslavije otkriva
zanimljivu dinam iku izmeu pragm atizm a u odnosu na samu
ideju drave s jedne strane, i idealizma kad se radi o razvoju
socijalizma. Drava je realnost - ona je u ovom trenutku inje
nica koju se ne moe ignorirati. Meutim, komunisti nisu ovdje
da predstavljaju ono to jest, nego ono to bi trebalo biti. Socijali
zam nije razdoblje konzerviranja postojeeg nego njegove radikal
ne i postupne zamjene novim. U tom razdoblju, institucije starog
ustupaju pred novim. Drava nije nikakva sveta institucija, koja
je tu oduvijek i ostaje zauvijek: ona je jedna od institucija liberal
ne demokracije (kapitalizma), koja nema budunosti. Komunizam
je st ne samo besklasno nego i bezdravno drutvo: drava (kao
realnost u sadanjosti) dakle, ne samo da ne smije imati nikakvu
prednost pred vizijom besklasnog i bezdravnog drutva - ona
mora postupno odumrijeti. Odumiranje drave ne moe se dogo
diti dekretom, niti je realistino oekivati u ovom trenutku:
m arksisti nisu anarhisti da bi traili ukidanje drave. Meutim,
socijalizam ne bi imao smisla ako ne bi pomagao proces zamjene
drave drutvom. Podrustvliayanje drave bio ie izraz kojim se
opisivao smisao socijalizma kao prijelaznog razdoblja (tranzicije)
izmeu drave i bezdravnog poretka.24
nike inicijative s Austrijom i drugim europskim neutralnim dravama, poku

ava se srediti stanje s Bugarskom, a Jugoslavija postaje otvorenija prema
Albaniji, irei kulturnu i obrazovnu suradnju, prije svega izmeu Kosova (ali
i Crne Gore i Makedonije) i Albanije.
23 Ova je teza objanjena u Kardeljevu referatu na 12. sjednici Predsjednitva
SKJ, 4. oktobra 1970. (Kardelj, 1970/1979: 259-83)
24 O podrutvljavanju drave, vidi Kardelj (1977: 140). Smisao socijalizma nije
da stvori demokraciju koju bi sponzorirala drava, nego da podrutvi funkcije
drave i da promovira samoupravnu demokraciju. Kad se to postigne, dravni
e se aparat pretvoriti u specijaliziranu javnu slubu samoupravnog drutva.
U skladu s tom vizijom, pojam dravno vlasnitvo zamijenjen je drutvenim
vlasnitvom , a adm inistrativne jedinice sistem a proglaene su drutveno-
140
KARDELJEV KONCEPT
Iz tog se konteksta - ideolokog a ne nacionalistikog (kako

se kasnije tvrdilo kad se analiziralo K ardelja, naroito u Srbiji)
- mora razum jeti Kardeljeva k ritik a velikodravnih koncepata i
centralistikih tendencija. Kardelj je drao da je ideja snane,
centralizirane drave u potpunoj suprotnosti projektu socijaliz
ma. Takva drava bila bi u neskladu s idejom podrutvljavanja
drave. Njegov napad na velikodravne tendencije - podjednako u
Sovjetskom Savezu (kroz dravni socijalizam, za koga je sm atrao
da je proturjeje u pojm ovim a) i u n u ta r sam e Jugoslavije (kroz
kritiku predratnog jugoslavenskog kapitalizm a, ali i moguih
centralizirajuih tendencija u budunosti) bio je izraz njegove
odanosti marksizmu. Kardelj je istinski vjerovao d a je socijalizam
odgovor n a nacionalno pitanje; upravo je u njemu unitarizam
postao najvea opasnost. Jugoslavija nije mogla opstati kao libe
ralna demokracija, niti bi mogla opstati kao zemlja dravnog
socijalizma, ako bi pokuala stvarati jugoslavensku naciju tamo
gdje postoje - kako se Kardelj izrazio ve poetkom ezdesetih -
dovrene nacije. N egiranje injenice da u Jugoslaviji postoje Srbi,
Hrvati, Slovenci i ostali i da oni nee p rista ti da postanu Jugo
slaveni (u etnikom, pa ni u dravljanskom smislu) - Kardelj je
vjerovao - moglo bi sruiti Jugoslaviju jednako onako^kako je -
u njegovoj interpretaciji - sruilo A ustro-U garsku.25 ak i ako
realnost pokazuje da je jugoslavensko opredjeljenje meu jugo
politikim zajednicama. Kardeljev koncept je iskljuivao pojam drava i iz

Ustava, koristei um jesto njega dravna zajednica. Za podrutvljavanje obrane,
vidi Gow (1992). Za razliku izm eu sovjetskog i jugoslavenskog sistem a, vidi
Lapenna (1964).
25 Mnogo toga se moe zam jeriti Kardeljevoj interpretaciji povijesti A ustro
ugarske i Kraljevine Jugoslavije. Suprotno njegovoj determ inistikoj inter
pretaciji, ni jedna od tih dviju drava nije se morala raspasti. Kao to je
pokazano prethodno u ovom poglavlju, predratna se jugoslavenska drava prila
godila zahtjevim a Hrvata za interno priznanje njihove politike posebnosti, a
Sporazum je uinio H rvate prilino zadovoljnima novom zajednicom. Onaj tko
tvrdi da se Jugoslavija m orala raspasti 1941. zbog etnikih tenzija, morao bi
objasniti kako je onda bilo m ogue da su odmah po okupaciji n astala dva
snana projugoslavenska pokreta otpora (M ihailoviev i Titov), te kako je bilo
mogue da se ak i nakon onog to se dogodilo u ratu, zemlja ponovno obnovi
kao zajednika drava, te u relativnom m iru preivi m noge krize od 1945. do
1990. Isto je i s Austro-Ugarskom : da nije bilo promjene globalnih okolnosti
(Prvog svjetskog rata, pobjede liberalno-dem okratskog i republikanskog kon
cepta, popularnosti i vanosti SAD u svjetskoj politici nakon rata itd.), m alo je
141
slavenskim narodim a snano, ta realnost ne smije uspjeti u

skretanju s p uta kojeg je zacrtala vizija. A ta vizija jest vizija glo
balnog socijalizma, u kome e forma biti nacionalna, ali sadraj
socijalistiki. Liberalna demokracija nije uspjela stvoriti jugo
slavensku naciju, pa prem a tome socijalizam nem a razloga da
preuzme taj zadatak od svog protivnika. Nasuprot tome, on mora
pokazati da je sprem an ponuditi postojeim nacijama vie nego
to je prije bila voljna ponuditi liberalna demokracija. To vie -
je st (paradoksalno) - njihova drava: nacionalna po formi, a
socijalistika po karakteru.
Preimenovanje Federativne Narodne Republike Jugoslavije u
trenda. Simboliki, socijalizam (ideologija) je doao na mjesto

ispred federalizma (tipa drave). Nacionalne drave stvorene su
pod uvjetom da su socijalistike. Kompromis izmeu nacional
nog i socijalistikog mogao je biti postignut samo pod uvjetom da
je socijalizam priznat kao dominantan i odreujui sadraj za
k arak ter nacionalnog.
Kardeljeva je interepretacija povijesti i budunosti jugosla
venskog socijalizma bila temeljna ideja-vodilja ustavnih promjena
sredinom ezdesetih. Ona objanjava zato se Jugoslavija decen-
tralizirala. To nije uinjeno zato to su separatistike tendencije
bile presnane pa im se popustilo. Upravo suprotno, Jugoslavija
nikad nije izgledala ujedinjenija i stabilnija nego u tim godinama.
Decentralizacija nije bila izraz nunosti na koju je jugoslavenske
kom uniste natjerala postojea stvarnost. Ona je bila izraz vizije
koja se protivila realnosti. Decentralizacija je bila rezultat Karde-
socijalistikih
ljeve dijagnozerepublika
(a ona je kao
bilanacionalnih drava
izraz njegove bio je korektne
uglavnom izraz tog
analize postojeih trendova) da bi centralizam mogae-ojaeati,
vjerojatno da bi unutarnje tenzije sam e po sebi razbile Austro-Ugarsku. Meto

doloki gledano: ideja o neizbjenosti povijesnih dogaaja (iako razumljiva u
okviru ideoloki utem eljnih politikih poredaka) nije prihvatljiva. Povijest je,
kako smo objasnili u prvom poglavlju, proizvod ljudskog djelovanja u postojeim
okolnostima - u njoj nita nije nuno. Marksisti, meutim, samo dijelom prihva
aju ovu interpretaciju: za njih je povijest ipak u svojoj biti uvjetovana opim
zakonitostima koje se, m eutim, ne mogu iskazati bez subjektivnog djelovanja.
7.a kritiku teorija spontanosti kod Lenjina vidi njegov pamflet to da se radii
~ 1 jstro-m arksista na Kardelja, vidi iNecan u a91).
14Z
KARDELJEV KONCEPT
naroito nakon Titove i njegove smrti. Sve je trebalo uiniti da se

to sprijei na vrijeme. Kardeljeva je Jugoslavija bila inspirirana
tom idejom: ona je trebala stvoriti ta k v u politiku st.riikt.nrn
koja bi onemoguilagqi>rafg&./z_a staro: na liberalno-demokratski
i/ili dravno-socijalistiki model. Ta su dva modela im ala jedan
jedini zajedniki element: centraliziranu i snanu dravu. Kar-
deljev je koncept, meutim , favorizirao upravo suprotno: jslabuj
decentraliz k aau dravu: dravu koia odumire Pritom je opasnost
od dravnog socijalizma bila snanija i vea od opasnosti od
liberalne demokracije predratnog tipa, i to stoga to se liberalna
demokracija (kao stara forma politikog poretka) jednostavno ne
moe v ratiti jednom kad je poraena. Kao to je Kardelj objasnio
u svojem tekstu Beleke o drutvenoj kritici (1965): Onaj tko bi
danas pokuao da napravi zlato pokuavajui da koristi recepte
srednjevekovnih alhemiara, bio bi sm atran arlatanom ili sme-
nim neznalicom. (1965: 64) Tako bi isto i onaj tko bi, nakon pada
liberalne demokracije, pokuao ponovno obnoviti ono to je histo
rijski poraeno, bio odbaen kao arla tan .26 Stvaranje idealnog
drutva pomou alhemijskog m eanja apstraktnih, venih istina
0 hum anizm u i slobodi, uz zanem arivanje objektivnih zakona
koji upravljaju drutveni ivot i reguliu odnose izmeu oveka
1 prirode, jednostavno vie ne bi imao smisla. N asuprot tome,
drugi tip socijalizma - onaj sovjetskog tip a - imao bi anse.
Oslanjajui se n a objektivne zakone povijesti, K ardelj je vjerovao
da je povratak kapitalizm a jednom kad je poraen toliko nevje
rojatan, koliko je bio nevjerojatan povratak feudalizm a nakon
njegova poraza u buroaskim revolucijama. L iberalna demo
kracija, kako je K ardelj rekao 1973, nem a apsolutno nikakve
izglede za uspjeh, pa prem a tome danas se moe tvrditi d a je izbor
izmeu sam oupravljanja... i sistem a birokratsko-tehnokratskog
etatizm a (1973: 286).
Zbog toga je, kako sam ovde i rekao, altern ativ a ne u tome da
li e Jugoslavija preiveti ili ne, nego da li e se dalje razvijati
26 To sto je naglasak bio na kritici alternativnih oblika socijalizm a, m eutim , ne

znai da Kardelj nije kritizirao liberalne demokracije. Za tu kritiku, vidi
naroito njegovo posljednje djelo (1977: 109).
143
kao socijalistika, samoupravna i demokratska zajednica rav

nopravnih naroda ili e pasti u ruke hegemonistikih snaga
pod bilo kojom politikom ili ideolokom maskom (Kardelj,
1977/1981: 228).
Pod hegemonistikim je snagam a Kardelj mislio na sovjetski

socijalizam, ili neki drugi oblik velikodravne ideologije, koja bi se
- nekako prirodno - mogla oslanjati na najjau naciju, tj Srbe.27
Njegov je koncept bio dosljedno antisovjetski, poklapajui se stoga
s generalnim trendom razvijenim nakon sukoba sa Staljinom.
Nije udno, stoga, da su Sovjeti bojkotirali njegov sprovol979; i
da su ga smatrali jednim od najznaajnijih revizionista na ljevici.
N a drugoj strani, ne iznenauje takoer ni kritika koju Kardelju
upuuju srpski nacionalisti te jugoslavenski nacionalisti - njegov
je eksperim ent doista bio sav usmjeren protiv njih.
Da bi se takva drava mogla postii, junoslavenski je karak
ter drave (koji je bio ne samo vrlo jasan njenim graanima, nego
i razum no popularan i prihvatljiv) morao biti potisnut iz slube
nog diskursa. N aputajui ideju o svojoj junoslavenskoj biti,
Jugoslavija je bila na putu da rijei svoj najvei unutarnjopolitiki
problem - odnos prem a neslavenskim Albancima na Kosovu. I
doista, Kardeljeva je Jugoslavija (kako to e biti pokazano u
kasnijim poglavljima ove knjige) bila zlatno doba {golden age)
jugoslavenskih Albanaca. Meutim, slavenskim je narodima (koji
su inili 80 posto jugoslavenskog stanovnitva) novi koncept bio
nejasan, a tim e i prilino neprivlaan. Izloen prilino birokra
tiziranim rjenikom, kao jo jedan mega-eksperiment, mnogi su
27 Iako ne nuno na Srbe. Jugoslavenska je tajna policija redovito eliminirala

Hrvate iz emigracije koji su pokazivali neke znakove oslanjanja na Sovjetski
Savez. N eki sugovornici za ovu knjigu (koji su eljeli ostati anonimni, ali za
koje je autor uvjeren da su dobro obavijeteni o zbivanjima u to doba) tvrde da
se i ubojstvo Brune Buia, zagovornika pomirenja izmeu komunista i ustaa,
kao i aten tat na Nikolu tedula (nakon to je osnovao Socijalistiku stranku
H rvatske u inozem stvu), moda moe sm jestiti u taj kontekst. Obnova libe
ralne demokracije nikad nije bila toliko opasna koliko obnova dravnog socija
lizm a. Hapenje sudionika Barskog kongresa (1974) te raniji odnos prema
staljinistima na Golom otoku, ilustracija su toga. Reim se posebno bojao ideje
o sovjetskoj Hrvatskoj, koja bi - recimo - mogla zadovoljiti separatistike tenje
nekih H rvata uz istodobno izlaenje Sovjetskog Saveza na toplo, tj. istono
Jadransko more.
144
KARDELJEV KONCEPT
ga sm atrali suvie kompliciranim i gotovo osuenim na propast.

Neki su ga prihvaali samo u jednom aspektu: nacionalnom,
podravajui isticanje prava m alih naroda, te podizanje etnikog
statusa malih naroda na razinu dravotvornih naroda. Umjesto
jasnog koncepta jugoslavenstva, Kardelj je ponudio ideju naci
onalnih drava socijalistikog karaktera. Takoer, Kardeljev je
koncept ponudio dodatnu argum entaciju u prilog nesvrstanoj
vanjskoj politici (suradnja sa svima; oekivanje da e blokovi
nestati), a obnovio je i - u komunistikom i socijalistikom pokre
tu na europskom jugoistoku odavno prisutnu - ideju o balkanskoj
suradnji naroda i drava, ovog puta, dodue, uz puno priznanje
postojeih granica.
Kao i veina vizija, i K ardeljeva je bila u mnogoemu kontro-
verzna. S jedne strane, Kardelj je vjerovao da drava sama-oo
sebi nije presudna, da historijski odumire i da e je zam ijeniti
asocijacija slobodnihproizvoaa. To odum iranje, nestajanje
drave kao takve, ni za K ardelja ni za druge m arksiste nije bio
razlog za paniku, nego upravo obratno - dokaz uspjeha jugo
slavenskog socijalizma. M eutim, n a drugoj strani, on je isto tako
tvrdio da nacije prirodno tendiraju svojim dravam a, pa prem a
tome da Jugoslavija im a historijskog sm isla jedino ako omogui
ostvarenje tog historijskog cilja svim jugoslavenskim dovrenim
nacijama. Stoga izgleda paradoksalno da se cijeli koncept etvrte
Jugoslavije, s jedne strane, temeljio na ideji o odum iranju drave
(koju zamjenjuju bezbrojni OOUR-i, SIZ-ovi, drutveno-politike
organizacije, institucije openarodne obrane, itd.) a na drugoj je
promovirao r epublike kao drave u kojim a nacije ostvaruju svoju
suverenost. Taj je paradoks K ardelj nastojao razrijeiti snanim
napadom n a etatizam i birokratizam n a svim razinam a: od
opine do federacije. Smisao republike dravnosti nije da obnovi
dravu buroaskog tipa, nego da bude instrum ent vlasti radnike
klase u n u ta r svake nacije. Kardelj je vre i dosljednije od drugih
zagovarao ideju da kom unisti moraju ovladati nacijom kojoj
pripadaju, te da drava m ora biti nacionalna po fo rm i, a socija
listika po sadraju.2* Takav je stav K ardelja nuno vodio u
stvaranje doktrine koja je bila spoj nacionalistikog i komu- 28
28 U tom je sm islu Kardelj bio dosljedni lenjinist.
145
nistikog. P a ipak, u diskursu koji je razvijen, nacionalizam je

tre tiran kao protivnik29 protiv kojeg se komunisti moraju stalno
boriti. Nadalje, kako u marksistikom konceptu (a posebno u
njegovoj kardeljistikoj interpretaciji) drava odumire, jugosla
venski su komunisti poeli izbjegavati govoriti o njenim funkci
jam a, kao da e tim e pomoi da ona - zaboravljena - izdahne
brzo i u miru. To je pomoglo stvaranju kaotine i polu-anarhine
situacije u drutvu, u kojoj je drava postajala sve nemonija da
reagira na razne izazove.30 Tako je Jugoslavija, vie nego ijedna
druga zemlja na svijetu, promovirala koncept antidrave, koji se
teko mogao opisati postojeim vokabularom iz diskursa liberalne
demokracije i dravnog socijalizma. Novi rjenik politikog govora
pratio je novi diskurs. Unato tome to je rije federacija ostala
u njezinu nazivu, Jugoslavija nije hila ni fpHprarija ai.konfe
deracija31, nijedna etnika grupa nije mogla biti m anjina (a u
stvarnosti su sve bile manjine), tvornice su postale sloene orga
nizacije udruenog rad a, s inokosnim poslovodnim organima
u velikim direktorskim kabinetim a itd. Promjena term ina nije
bila puka formalnost, nego je im ala bitno znaenje za konstitu
iranje nove zajednice. Moda se ni u jednom drugom sluaju nije
tako direktno pokazala veza izmeu zajednice (community) i
komunikativnog jedinstva (communicative unity) kao u jugosla
venskom sluaju. Novi pojmovi bili su tu da oznae novu realnost.
29 Onaj tko bi bio oznaen kao nacionalist, bio je potpuno iskljuen iz javnog
ivota. Pojam nacionalizam je takoer koriten i u mnogim sluajevima gdje
se radilo o neovinistikim i ak antiovinistikim stavovima. Takva upotreba
pojma pomogla je da se kasnije - kad se ovinizam stvarno pojavio - vie nitko
nije osvrtao na kom unistike kritike nacionalizma.
30 Odline primjere za tu anarhinost jugoslavenskog drutva u sedamdesetima
daje Doder (1978). Jugoslavenska je drava takoer bila prejaka tamo gdje je
trebala biti slaba (u odnosu prema opoziciji, itd.), a preslaba tamo gdje je
trebala biti jaka (u primjeni zakona, itd.).
31 I federacija i konfederacija... su kategorije koje predstavljaju vienacionalnu
dravu, koja je oblik buroaskog politikog drutva kapitalistikog razdoblja...
Ukratko, dananja Jugoslavija nije vie klasina federacija, niti moe biti kla
sina federacija, nego je bitno nova kategorija u odnosima izmeu narodnosti"
(Kardelj, 1969: 246 i 248). Ona zapravo nije vie ni klasina drava, nego vie
inicijator, izvritelj i agent prilagoavanja, nego onaj tko autonomno odluuje
(1974: 292). Mo federacije nije autonomna, nogo izvire iz republika, ne
obratno (1973: 279).
146
KARDELJEV KONCEPT
Kardeljev je koncept bio sveobuhvatan i djelatan - izmijenio

je cijelu stru k tu ru vlasti u Jugoslaviji, postajui bit novog jugo
slavenskog politikog identiteta. Takoer, dok je Jugoslavija
bila daleko otvorenija od drugih socijalistikih zemalja, ona je
istodobno u daleko veoj mjeri od njih bila utem eljena na ideolo
gijskom, a ne na pragmatinom naelu. U tom je smislu pogreno
Jugoslaviju sm atrati manje dogmatinom od drugih socijalisti
kih zemalja tog vrem ena, kao to je pogreno Kardelja sm atrati
nedogmatinim. Upravo obratno, nastojei realnost prilagoditi
ideologijskom konceptu kojeg je osmislio, Kardelj je u stvarnosti
provodio Marxovu preporuku iz jedanaeste teze o Feuerbachu: za
njega nije bilo dovoljno samo interpretirati svijet na novi nain,
nego je sve uinjeno da se svijet izmijeni kako bi se realnost
pribliila toj interpretaciji.
Interesi radnike klase bili su okvir u n u ta r kojeg je ideja o
odumiranju drave predstavljena Titu poetkom ezdesetih. Tito
je dvojio izmeu Rankovieva realistinijeg koncepta ouvanja
dravnog ap arata i poretka, i Kardeljeva utopistinijeg (ali vie
marksistikog) inzistiranja n a odum iranju drave, razvoju samo
upravljanja i ostvarenju nacionalnih tenji u socijalizmu. Da bi
uvjerio Tita u svoj argum ent, Kardelj je morao pokazati da postoji
neraskidiva veza izmeu klasnog i nacionalnog pitanja. Tito je
razumio vanost i potencijalnu snagu nacionalnog pitanja za podi
zanje i izvoenje socijalistike revolucije, ali je (kao i veina drugih
jugoslavenskih kom unista) sm atrao da su oba pitanja u biti rije
ena nakon socijalistikog p revrata 1945. Za T ita je, stoga, naci
onalno pitanje jo uvijek bilo ostatak starog, buroaskog poretka,
pa ga se moglo rijeiti elim iniranjem tragova tog poretka. Kardelj
je meutim vidio da opasnost prijeti ne toliko od starog i porae
nog poretka, koliko od dravnog centralizm a i alternativnog tipa
socijalizma, koji onemoguuju stvarnu radniku samoupravu.
Njegov je glavni argum ent bio da radnici ne mogu upravljati, ako
drava upravlja u njihovo ime i za njih. Tek kad se dravu razvla
sti, samoupravljanje se moe iskazati u svojoj punoj vrijednosti.
Kardelj je tvrdio da unitarizam n egira mogunost stvarnog samo
upravnog socijalizma, u kome radnika klasa odluuje. Tito je
iako ne entuzijastiki) prihvatio novu politiku stru k tu ru , uvje
ren da ona (iako n etran sp aren tn a) ipak znai neki napredak u
147
ostvarenju vlasti radnike klase u drutvu. Na drugoj strani, on

je znao da stupanj stvarnog ostvarenja koncepta dobrim dijelom
ovisi o njemu samom. On je pristao na promjene jer je verovao da
ima dovoljno m aterijalne snage, u prvom redu Armiju, da ih fak
tiki obesnai, kae Latinka Perovi, jedan od kljunih aktera u
samoj ustavnoj debati (1991: 194). Ali, Tito je takoer djelovao iz
svoje vlastite vizije socijalizma. Za njega je decentralizacija Jugo
slavije - pod uvjetom da ne ugrozi stabilnost zemlje - bila daljnji
korak prema ostvarenju samoupravljanja, koje je Jugoslaviju razli
kovalo i od Istoka i od Zapada. Koncept samoupravljanja je za ju
goslavenske komuniste (otkako je promoviran 1950. godine) znaio
isto stoje za zapadnoeuropske liberalne demokrate znaio koncept
demokracije. Za njih je prava demokracija bila tek samoupravna
demokracija - stanje u kome ovjek sam odluuje o rezultatim a
svoga rada. Za sve je marksiste demokracija bez tog ekonomskog
elementa bila nepotpuna i lana. Kardeljev je koncept, meutim,
nudio jasnu vezu izmeu decentralizacije i samoupravljanja:
decentralizacija vodi samoupravljanju, samoupravljanje je demo
kracija, dakle - decentralizacija je st demokratizacija.
Koncept kojeg je Kardelj promovirao poetkom ezdesetih bio
je upravo obratan od koncepta narodnog jedinstva, na kome se
temeljila buroaska Jugoslavija. On je Titu omoguio da s
punim pravom ponovi ono to je Jugoslavenima obeao neposred
no nakon osloboenja zemlje - da nee biti povratka na staro,
i d a je buroaska Jugoslavija otila u ropotarnicu povijesti, jed
nom i zauvijek. M arksistiko razumijevanje povijesti kao u biti
pravocrtnog razvoja, koje se temeljilo na hegelovskoj ideji napre
dovanja u svijesti o slobodi, jugoslavenski su komunisti ovako
pretvorili u dominantni diskurs vremena:
Onima koji jo priaju da ovo to je ostvareno moe da se

izmijeni, onima koji se jo nadaju da e se tota izmijeniti,
odgovaram: tu se vie nita ne da izmijeniti!32.
I doista, Kardeljev koncept je ponudio radikalno drukiji sistem

od onog predratnog. Bio je to drugi korak dalje od njega: dok
32 Vidi Titov prvi poslijeratni govor u Zagrebu, 21. maja 1945. (Tito, 1978: 78-84).
148
KARDELJEV KONCEPT
je prva poratna Jugoslavija (1945-1964) uspostavila republike,

ali je i dalje inzistirala na junoslavenskom vezivnom tkivu,
Kardeljev je koncept sad jednom zauvijek onemoguio ikakav
povratak n a staro - na ideju da jugoslavenski narodi postaju
jedna - jugoslavenska nacija.33 Ali on je bio neto drugo - i po
mnogoemu bitno drukije od starog Titova koncepta bratstva i
jedinstva. Ne samo da je ideja etnike slinosti naputena, nego
je novi koncept bio daleko vie antisovjetski nego to je Tito elio.
On je ignorirao stvarnost u veoj mjeri nego to je Tito (a s njim
i mnogi partizani, vojnici i uvjereni Jugoslaveni) bio sprem an
prihvatiti. O tvaranje pitanja opstanka Jugoslavije moralo je biti
uinjeno uz kombinaciju pritisaka na T ita (i Armiju) i obzirnog
uvjeravanja da je ta budunost neupitna, je r se Jugoslavija (to
zbog meunarodnih okolnosti, to zbog snage jugoslavenske ideje)
zapravo u realnosti ne moe raspasti. Tito nije nikada bio do kraja
uvjeren u to, ali (kao to e biti pokazano u sljedeem poglavlju)
njegova pozicija nije bila neovisna o podrci koju je dobivao od
republikih lidera.34 Tito ne samo da je morao prihvatiti kom
promise s njim a nego je i bio sklon komprom isima vie nego
otvorenim sukobima. Kardeljev je koncept prihvatio takoer kao
kompromis, i nikad m u nije bio privren svim srcem .35
Dok je Tito 1945. govorio da nova federalna Jugoslavija nije
splet malih drava nego federacija im a vie karak ter adm inistra
13 Imajui u vidu i ovu promjenu diskursa, Stevan Pavlowitch je 1970. duhovito

komentirao: U svjetlu nekih nedavnih izjava, moe se pitati zato se jo uvijek
koristi u slubenoj upotrebi im e Jugoslavija, koje je dao kralj A leksandar da
oznai ono to je zapoelo ivot kao Kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca (iako
ve neslubeno i opepoznato kao Jugoslavija), a to se sad (iako jo uvijek
slubeno i opepoznato kao Jugoslavija) u stvari pretvorilo u Socijalistiku
Republiku Srba, Hrvata, Slovenaca, M akedonaca, Crnogoraca, etnikih M usli
mana, Albanaca, Maara, Turaka, Slovaka, R um una, Bugara, Talijana, eha,
Rutena, Cigana, G erm ana, V laha, Rusa, Poljaka, idova, Grka, Austrijanaca,
neopredijeljenih, raznih i nepoznatih ". (1970: 764)
14 U knjizi koju je o Titovu ivotu napisao Jasp er Ridley (1995), citira se Titov
razgovor sa Svetozarem V ukm anoviem Tempom, jednim od ratnih heroja, u
kome Tito navodno kae da vie nem a Jugoslavije". U razgovoru za ovu knjigu,
Dara Janekovi, novinarka koja je triput intervjuirala i jo vie puta razgovarala
s Titom u tim godinama, svjedoila je o Titovoj zabrinutosti za budunost zemlje,
te o utjecaju kojeg je im ao poluform alni krug oko njega na Titove odluke.
15 Vie o tome, u mom tek stu o ju goslaven stvu od Tita do Kardelja, objavljenom
u knjizi Dejana okia (2002).
149
tivni, k arak ter slobodnog upravljanja sobom, te da je ona ipak

"zajednika kua, jedna cjelina, ali u n u tra im a svaki da gospo
dari n a svome, Kardelj je sad govorio o dovrenim narodima i
njihovim suverenim dravama. To vie nije bila, niti je mogla
biti, Jugoslavija koju je Tito u svom govoru u Beloj Crkvi 7. jula
1945. opisao ovim rijeima:
Mi u Jugoslaviji ne stvaramo granice koje bi razdvajale i

znaile stvaranje novih drava36, nego vrimo podjelu samo
zato da bi se rijeilo nacionalno pitanje, koje nije bilo rijeeno
u staroj Jugoslaviji, i da bi narodi mogli da se potpuno razviju
i kulturno i politiki izjednae. I to tako da niko na drugog ne
vri pritisak, a da u isto vrijeme njegov razvitak i njegov pro
gres im a pozitivan utjecaj na ostale narode, na narode ostalih
federalnih jedinica. A svi mi zajedno smo Jugosloveni. Svaki
onaj koji misli da e biti nekog paretanja - neka to izbije iz
glave. Mi radimo da jedanput budemo ponosni graani nove
Jugoslavije koja se stvara. To mi hoemo, a ne da stvorimo
mnogo m alih dravica...37
ak su i mnogo noviji Titovi stavovi, kao onaj iz 1960, da u

Jugoslaviji vie nitko ne istie je li netko Srbin ili H rvat, ili pri
padnik nekog drugog naroda38 sada naglo zastarjeli.39 Kad je na
36 Promjenom diskursa bratstva i jedinstva" Kardeljevim konceptom moe se

razjasniti konfuzija nastala o karakteru medurepublikih (internih) granica u
Jugoslaviji. Istina je da su granice meu republikama bile administrativne
kad su odreivane (1945). Ali su promjenom diskursa republike postale drave,
a sam im tim e i granice - m eudravne, dakle ne samo administrativne. Zato
u stanovitom sm islu im aju pravo i oni koji tvrde jedno i oni koji tvrde drugo.
Badinterova je komisija (1991) u tom sm islu djelovala brzopleto i bez dovoljnog
poznavanja ovog historijskog konteksta.
37 Tito (1945/1978: 85-7).
39 Kotunica (1987/8: 386) citira ovaj dio Titova govora predstavnicima Hrvatske
bratske zajednice 1960.
39 U ovom je kontekstu zanimljivo rei i d a je osobni odnos izmeu Tita i Kardelja
u tim godinama bio pun tenzija, o emu su autoru govorili Pepca Kardelj, Josip
Vrhovec, Jure Bilic, Stipe uvar i Duan Bilandi. 0 pritubama Pepce Kardelj
kako je njenom suprugu teko raditi sa sujetnim starcem pie i Tripalo
(1990: 84). U intervjuu koji je autor s njom vodio u aprilu 1986, Pepca Kardelj
je rekla: Kardeljev odnos prema Titu je bio odnos prema starijem ovjeku, i
150
KARDELJEV KONCEPT
Osmom kongresu SKJ 1964. uz Titovo ime n a glasakom listiu

po prvi p u t pisalo H rvat, a ne Jugoslaven, to je bio simbolian
znak nove faze. Sukob izmeu njenih zagovornika, i onih koji su
ostali lojalni prethodnoj Jugoslaviji (i njenom konceptu socija
listikog jugoslavenstva) obiljeit e, m eutim , ne samo cijelu
ustavnu debatu nego zapravo cijelo razdoblje do raspada SKJ u
januaru 1990.
Titova pozicija u Kardeljevoj Jugoslaviji bila je pozicija toleri
rane iznimke. Ono to je Tito mogao rei, nitko drugi nije smio
ponoviti a da se ne izloi riziku da ga se etiketira kao unitarista.40
Titova ustavna pozicija bile je oslabljena stvaranjem Predsjed
nitva SFR J i Predsjednitva CK SKJ, te poluizolacijom u kojoj
se naao nakon to je oko njega stvoren neform alni ui kabinet,
kojim su rukovodili Nikola Ljubii, S tane Dolanc i nekoliko
sefova kabineta u sedam desetim godinama prolog stoljea. Na
anegdotalnoj razini: Titova se oslabljena pozicija oitovala i u
tome to je bio prisiljen razvesti se od svoje supruge, i to je sve
rie tre tiran kao ikona, a sve m anje kao stv arn a politika osoba.
[ dalje je ostao Predsjednik Jugoslavije, ali U stav je garantirao da
se nakon njega vie nee pojaviti nitko sa slinim ovlastima. Dok
ie javnost bila obasipana parolam a da e nakon Tita (biti) Tito,
po autoritetu i po godinam a i po znaaju. Moj Edo nije nikad zaboravio da je

drug Tito prvi ovjek revolucije kojoj je pripadao. Drug Tito nije nikad podcje
njivao Kardelja zato to je bio mnogo mladi. Oni su potovali miljenje jedan
drugoga, a po nainu razm iljanja su bili vrlo slini. Iz svega toga proizlazi da
je Tito prihvatio Kardeljev koncept prije svega iz pragmatikih razloga, i da
ostaje otvoreno pitanje koliko je sam u njega vjerovao. Njegovo nezadovoljstvo
stanjem u zemlji nakon 1971. ukazuje d a je bio prilino skeptian prema rezul
tatima. Tito je takoer, sve do kraja ivota, nastavio govoriti o bratstvu i
jedinstvu, pojmu kojeg je Kardelj izbjegavao. U tom kontekstu treba itati Milo-
evieve pohvale Titu (ali ne i Kardelju) u 1987-1988. Miloevi je tada traio
povrat na treu (Titovu), i naputanje etvrte (Kardeljeve) Jugoslavije.
0 Mirko Tepavac, nekad jugoslavenski m inistar vanjskih poslova, u svojim
sjeanjim a (1998: 154) kae d a je Tito bio Jugosloven u pozitivnom sm islu te
rijei, pa ak i unitarist. Njem u je ak i Jugoslavija, kakva je bila, bila nekako
prem ala. Titov napad na hrvatski nacionalizam (1971) sadri i eksplicitno
izjanjavanje za jugoslavenstvo: ne ju goslavenstvo starog tipa (tj. jugosla
venstvo predratne Jugoslavije), nego novo socijalistiko jugoslavenstvo. Slini
politiki stavovi izreeni od strane M iloa anka 1970. bili su predmet osude
na Desetom plenum u CK SK Hrvatske.
151
U stav je zabranio da se to dogodi. Svjedoci, poput Dare Jane-

kovi, tvrde da Tito nije mogao niti dati intervju kad je i kome
poelio, te d a je u privatnim razgovorima govorio o svom razoa
ranju time to se postiglo i dokle se dolo. I u javnim obraanjima
je ponekad izraavao zahtjeve za vie jedinstva i vie jugosla
venstva. Ti su zahtjevi bili potom cenzurirani (ako se moglo) ili
ignorirani (ako se nije moglo zaustaviti njegov javni nastup).
Titove posljednje godine bile su pune luksuza, ponekad iznimno
kompromitirajueg za njega samog: kao da ga je elita koja ga je
okruila nam jerno pokuavala prikazati kao boanstvo, a ne kao
politiara. Titova Jugoslavija nije nestala nakon njega: on je
svjedoio njenom kraju. Tranzicija koja se dogodila nakon njego
ve sm rti, u m aju 1980, bila je jednostavna i bezbolna: upravo
zato to je Tito ve bio do te mjere razvlaen da je malo toga
ostalo da se prenese na njegove nasljednike. Oni su, uostalom, i
podrali Kardeljev koncept s nadom da e im omoguiti slobodne
ruke i daleko vee ovlasti jednom kad Tita ne bude. Njihov je
glavni motiv - kao to pokazuje sljedee poglavlje ove knjige -
bio da se vie nikada ne ponovi vladavina nad njima, na nain
na koji je Tito vladao u vrijeme svog (treeg konstitutivnog) raz
doblja. U jedinjeni oko K ardelja, oni su projektirali netitovsku
Jugoslaviju, u kojoj e oni sami biti svoji na svome. Jugoslavija
je pritom bila jedna od mogunosti: ni jedina niti bezuvjetna.
Ostalo je da se vidi, kako je najavljivao Bakari, hoe li ona pre
ivjeti kao ujedinjena zemlja.
ZAKLJUAK
Jugoslavenski je politiki sistem proao kroz revolucionarne

politike promjene sredinom ezdesetih godina. Te su promjene
znaile naputanje treeg (Titovog) i stvaranje etvrtog (Karde-
ljeva) konstutituvnog koncepta. Oba su koncepta bila temeljena
na m arksizm u i oba su u svojoj biti htjela sauvati Jugoslaviju i
unaprijediti socijalizam u njoj. Pa ipak, Kardeljev j e koncept bio
rezu ltat njegove interpretacije marksizma, koja je bila origi
nalna, ne samo u jugoslavenskom kontekstu, nego i globalno.
O riginalnost te interpretacije bila je temelj za originalnu, od oba
152
KARDELJEV KONCEPT
bloka nezavisnu vanjsku politiku.41 Ona je takoer izdvajala

Jugoslaviju iz bloka drugih socijalistikih zemalja, inei je daleko
ugodnijom zemljom za njene vlastite dravljane. Jugoslavija je
sredinom ezdesetih uinila korak naprijed na putu podrutvlja-
vanja drave. Podrutvljujui dravu, ona je postala uzor mno
gima i na Istoku (recimo, ehoslovacima 1968) i na Zapadu (stu
dentskim protestim a i mnogim m arksistim a oko 1968). Izgledalo
je doista da je jugoslavenski eksperim ent iznimno uspjean, i da
e jednoga dana, kad se blokovi uklone a polarizacija zamijeni
idejom treeg puta, Kardeljev model biti prihvatljiv mnogima.
Kardeljeva ideja d a je Jugoslavija potencijalni zaetak neke nove
integracije naroda preko postojeih granica, ali uz njihovo puno
prihvaanje, zvuala je kao obeanje novog i boljeg svijeta, ne
samo na B alkanu i u Srednjoj Europi (gdje je kardeljizam pomo
gao da se otvore granice prem a A ustriji i Italiji), nego i u Europi
openito. Kao to je objasnio u svom govoru na 12. sjednici Pred
sjednitva SKJ u aprilu 1970, on vie nije o Jugoslaviji mislio
prim arno kao o dravi, nego kao o multinacionalnoj korporaciji,
koja Je odlian prim jer svima kako je mogue da razni narodi,
razliiti po povijesti i etnikom podrijetlu (ukljuujui i Albance)
ive pod istim krovom i u m iru. Jednog dana, kad se ideoloke
Isti razlog zbog kojeg je prevlast federacije nad republikam a u Jugoslaviji

potiskivana, koriten je kao razlog zbog kojeg Jugoslavija nije mogla pristati
na Brenjevljevu doktrinu ogranienog suvereniteta. Budui da su jugosla
venski narodi dovreni narodi, oni ne m ogu pristati na diktat izvana (iz nekog
ideolokog ili politiko-vojnog centra). Ako bi Hrvati, recimo, pristali na takav
diktat, onda bi se postavilo pitanje: zato ne bi pristali i na diktat M oskve, kad
ve pristaju na diktat iz Beograda? Ako su d oista dovrena nacija onda je njihov
odnos prema svim nadnacionalnim centrim a moi morao biti isti: posebno
stoga to je socijalizam (kao internacionalna doktrina) bio vaniji od naciona
lizma (jugoslavenskog). N akon 1974, republike su elite vidjele Jugoslaviju
kao konglom erat nacija-drava, slian nekom vojno-politikom savezu. Stoga i
ne iznenauje da su u 1990. i 1991. usporedbe Beograda s Moskvom zvuale
uvjerljivo. U Hrvatskoj i Sloveniji n ezavisnost od nadnacionalnog centra
usporeivala se s istovjetnim pokuajim a u Istonoj Europi (bivim zemljama
Varavskog pakta): sam o to je Beograd im ao ulogu Moskve. Za Srbiju,
naravno, takva usporedba nije bila mogua, jer ona svakako nije sebe vidjela
kao Sovjete u jugoslavenskom bloku. Upravo obratno, m nogi su Srbi vjerovali
da su politike i ekonom ske uvjete u tom bloku diktirali drugi (Slovenci i
Hrvati), te da je Srbija bila ekonom ski, politiki i kulturalno podreena. 0
tome vie u estom poglavlju.
15 3
razlike smanje, a hladni ra t postane prolost, Jugoslavija e biti

prim jer svima drugim a. Jugoslavenski model e tada prevladati
i u susjedstvu, ne samo u dalekoj Aziji i Africi (gdje je nesvrsta
nost pomogla jugoslavenskom ugledu na meunarodnoj sceni).
U toj novoj, etvrtoj Jugoslaviji, mali su narodi prvi put dobili
priznanje svojih socijalistikih nacionalnih drava, s dobrim
izgledima da nakon T ita uivaju poveani stupanj samostalnosti
u svojoj unutarnjoj politici, te da vie ne budu ovisni o savez
nom vrhu ili bilo kome izvan njih samih. Jugoslavija je, izgleda
lo je, uspjela u onome to je naum ila - ona je iskoristila povoljan
tre n u ta k u m eunarodnim odnosima (krizu kapitalizm a koja
je uzdrm ala Europu i Ameriku 1968, a potom ponovno, zbog
vijetnam skog ra ta u ranim sedam desetim , i krizu dravnog
socijalizma koja je zatresla cijeli Istoni blok nakon invazije
ehoslovake) da bi promovirala svoj originalni, trei put - put
samoupravnog socijalizma.
Kardeljev je koncept, meutim, bio ovisan o sudbini socija
lizma. Ideja o stvaranju socijalistikih republika kaanacionalnih
drava nije bila neka apstraktna politika ideja, koja bi se mogla
zam isliti u okviru drugog politikog i ideologijskog koncepta.
Socijalizam je bio preduvjet postojanja nacionalnih drava kakve
je Kardelj elio. Kao to se protivio ouvanju Jugoslavije koja ne bi
bila socijalistika, tako se protivio i stvaranju nacionalnih drava
koje ne bi bile socijalistike. Komunizam je bio cilj, socijalizam
prijelazno razdoblje, a nacionalne drave sredstvo za njegovo
ostvarenje; ne obratno. U tome je smisao njegova inzistiranja da
sredinje pitanje nije hoe li Jugoslaveni nai dovoljno snage
da se odupru tendencijam a raspadanja (1969: 228), nego hoe li
uspjeti sauvati samoupravni socijalizam od nasrtaja s desna (sa
stran e liberalne demokracije) ili lijeva (dravnog socijalizma
sovjetskog tipa). Raspad Jugoslavije, vjerovao je, nije bio mogu,
ne samo zato to je H elsinka povelja utvrdila nepromjenjivost
granica u Europi, nego i zato to bi bio protivan interesim a malih
jugoslavenskih naroda, koje je upozoravao da bi ta nezavisnost
nalikovala nezavisnosti Vijetnama. Nacionalno pisanje, upozo
ravao je Kardelj, moglo bi biti koriteno da se srui koncept
socijalizma (1975a: 268), na isti nain na kojeg su ga komunisti
koristili da podriju liberalno-deniokratsku Jugoslaviju u pred
154
KARDELJEV KONCEPT
ratnom razdoblju. Kljuno je pitanje, m eutim , ne toliko hoe li

nacionalistike snage biti dovoljno snane da srue socijalizam,
nego hoe li socijalistike snage (a prije svega Savez komunista)
biti dovoljno ja k da se odupre tom nasrtaju. Klju budunosti
Jugoslavije i socijalizma u njoj - kao i uvijek - nalazio se u
rukam a njene avangarde.42
Sposobnost avangarde da vodi zemlju u pravcu komunizma,
meutim, ovisila je o jasnoi vizije. K ardeljeva je vizija - iako u
poneemu kontroverzna i kontradiktorna - bila jasna: socijalizam
je razdoblje podrutvljavanja drave. Ona se mogla izraziti u
jednoj reenici, u jednostavnom sloganu. Taj slogan je potom po
stao platforma, partijska linija koju su slijedili svi jugoslavenski
komunisti.43 Kao i ostali kom unisti, Kardelj je vjerovao da je
jedinstvo nacije nemogue ako ne postoji ja sn a platform a, ja sa n
program za budui razvoj drutva (1977: 263). Bez jasne vizije
i misije, politika socijalistikih (i drugih ideokratskih) drava je
izgubljena; u gnostikim drutvim a, kako ih naziva E rik Voegelin
(1952: 167), interpretacija realnosti i vizija budunosti predstav
ljaju svijet snova koji je drutvena snaga po sebi, je r m otivira
stavove i akcije. U njim a je prijelazno razdoblje nemogue ako
nema jasne slike nove stvarnosti, je r se svakodnevna politika
akcija moe voditi samo prem a toj slici. Smisao socijalizma nije da
izraava postojee, nego da ga mijenja prem a slici budunosti.
Temeljni razlog krize jugoslavenskog socijalizma moe se
izraziti u jednoj reenici: vizija koju je predloio K ardelj svakog
je dana nakon njegove sm rti postajala udaljenija od stvarnosti, a
politika elita koja g a je naslijedila ostala joj je toliko privrena
Iz dananje perspektive, ove Kardeljeve rijei doista izgledaju kao proroan

stvo. Sudbina Jugoslavije, istin a je, ovisila je o sudbini SKJ upravo zato sto je
identitet jugoslavenske drave bio toliko uvjetovan socijalistikim (ideolokim)
narativom na kojem je graena. U nato optim istikom kom entaru tadanjeg
jugoslavenskog premijera A nte Markovia da Jugoslavija m oe preivjeti
raspad SKJ (a to je uvjerenje dijelio i veliki broj zapadnih analitiara, uklju
ujui i slubeni W ashington), to se nije dogodilo. Kardeljevo je proroanstvo
bilo samoispunjavajue (self-fulfilling prophecy).
Kardeljeva posljednja knjiga, Pravci razvoja politikog sistema socijalistikog
samoupravljanja (1977), postala je slubena platforma za pripremu Jedanaestog
kongresa SKJ. Odluka je donesena na 13. sjednici Predsjednitva CK SKJ. 0
tome vidi Dolanc (1978: 13).
155
da nije htjela oblikovati novu viziju, niti je htjela napustiti viziju

i predstavljati realnost. Vjernost Kardeljevu konceptu blokirala
je njegove i Titove nasljednike do mjere u kojoj su postali nespo
sobni promijeniti paradigm u - bilo prem a novoj viziji socijalizma
(petom konceptu Jugoslavije) bilo prem a povratku na neki od
prethodnih. Tek je Slobodan Miloevi uzdrmao kardeljizam,
ruei element za elementom tog koncepta, i ugraujui elemente
koji izvorno pripadaju nekom od dva prethodna koncepta (treem,
rankovievsko-titovskom; i prvom, onom liberalno-demokratske
jugoslavenske drave). Antietatistikom kardeljizmu on je suprot
stavio ideju uspostavljanja Jugoslavije kao nacionalne drave
koja se od liberalno-demokratske drave, meutim, razlikovala
je r je ostala socijalistika i, tovie, vratila se revolucionarnim
m etodam a i retorici. Ruei etvrtu Jugoslaviju*. Miloevi je
odbacio Kardelja, ali ne i Tita.44 Otpore su mu pruali kardeljisti,
ustavobranitelji, oni koji nisu htjeli naputanje Kardeljeva kon
cepta, je r su u njemu vidjeli ono to je Kardelj sam obrazlagao:
najbolju zatitu socijalizma i nacionalnih interesa svih jugosla
venskih naroda. Ti otpori nisu dolazili samo iz Slovenije i Hrvat
ske, nego i iz same Srbije, u kojoj je kardeljistika politika elita
1966. podrala (Slovenca) Kardelja nasuprot (Srbinu) Rankoviu.
U sljedeem poglavlju ove knjige pojasnit emo zato je karde-
ljistiki koncept bio prihvatljiv srpskoj politikoj eliti, da bismo se
kasnijim poglavljima vratili Miloevievu izazovu kardeljizmu.
Linija podjele - ne samo u posljednjim godinama Jugoslavije nego
ve od samog uvoenja Kardeljeva koncepta - nije bila prven
stveno nacionalna; niti je sukob bio izmeu lanova politike
elite iz razliitih nacionalnih grupa. Sukobi koji su razbili Jugo
slaviju bili su prvenstveno ideoloki, a ne etniki. Jednom kad je
ideologija postala nesposobna da formulira jasnu viziju, Jugosla
vija - najideolokija meu europskim socijalistikim zemljama
- platila je najveu cijenu te krize.
Dapae, M iloevi je sebe predstavljao kao novog Tita. Vie o tome u kasnijim
poglavljim a ove knjige.
156
Tree poglavlje
ZATO JE SRBIJA PRIHVATILA

USTAV IZ 1974?
U prethodnom poglavlju prikazali smo glavne elemente nara-

tiva na kome se tem eljila K ardeljeva Jugoslavija. Da bi taj
narativ postao politiki relevantan, meutim , nije bilo dovoljno
da ga Kardelj predstavi, pa ak ni da ga Tito (m akar i nevoljko)
odobri. Da bi postao konstitutivni koncept, relevantni politiki
akteri morali su prihvatiti taj narativ kao vlastiti politiki pro
gram. Ovo poglavlje objanjava zato je Kardeljev narativ bio pri
hvatljiv ostalim lanovima jugoslavenske politike elite, posebno
onima u republikam a i pokrajinam a. Kao i drugi politiki sistemi
ideokracija, i jugoslavenski je socijalizam bio elitistiki voen
projekt. Ne predstavljajui stvarnost (tadanjost) nego viziju,
on nije bio dem okratski na nain n a koji se pojam demokracija
definira u okvirima liberalno-dem okratske tradicije. Stoga je
drugorazredno (iako ne i nevano) pitanje je li stanovnitvo podr
avalo taj koncept ili nije. Iako emo se baviti i podrkom koju je
Kardeljev koncept uivao ili nije uivao u populaciji openito, ipak
e sredinje pitanje ovog poglavlja biti: razlozi tog prihvaanja
(ili neprihvaanja) u n u ta r politike elite.*1
1 U ovom se poglavlju ne bavimo grupam a koje su - koliko god bile prisutne u

javnom mnijenju - ipak u krajnjem sluaju bile irelevantne za politiko odlu
ivanje. Mnoge su od njih (kao, recim o, pojedini utjecajni lanovi intelektualne
elite) bile protiv nekih ili ak svih naela U stava, ali to nije im alo gotovo
nikakva utjecaja na politiku elitu, jer su oponentske grupe bile m arginalizirane
i deprivirane stvarnog utjecaja. Isto se dogodilo s onim pripadnicima politike
elite koji nisu pristali ili za koje se dralo da nee pristati na promjenu: recimo
s Aleksandrom Rankoviem i njegovim istom iljenicim a.
157
Da bismo odgovorili na njega, razm otrit emo raspravu koja

se u n u tar jugoslavenskog politikog vrha (u irem smislu) vodila
od sredine ezdesetih (tj. od pada A leksandra Rankovia) do
samog prihvaanja posljednjeg U stava SFRJ (u februaru 1974).
Ta je ustav n a debata im ala sva obiljeja sredinjeg politikog
dogaaja: ona je u sebi sadravala i elemente teorijske rasprave
0 in terp retaciji m arksizm a i elem ente pragm atinog politi
kog m iljenja koje se zasnivalo na razum ijevanju nacionalnih,
klasnih, ekonomskih i politikih interesa pojedinih republika,
pokrajina i saveznog vrha.
Dosadanje rasprave o ustavnoj debati uglavnom su se bavile
Hrvatskom, odnosno tzv. hrvatskim proljeem. Hrvatsko je pro
ljee (ili maspok, ovisno o poziciji autora) bilo vjerojatno najozbilj
niji izazov stabilnosti jugoslavenske drave. U ovom poglavlju,
mi emo meutim pristupiti tom razdoblju na drukiji nain:
postavljanjem pitanja: zato je srpski politiki vrh prihvatio
Kardeljev koncept? To je pitanje od sredinje vanosti zato to je
naknadna interpretacija tog razdoblja (ona razvijena u drugom
vremenskom i ideolokom kontekstu, s pozicije poznatog ishoda,
1 povijesne distance od dva ili tri desetljea) ponudila odgovore
koji su s jedne strane bili politiki iznimno utjecajni, a s druge -
potpuno pogreni. Dok se pitanje o razlozima prihvaanja Karde-
ljeva koncepta u Sloveniji i Hrvatskoj, te u malim i novopriznatim
jugoslavenskim republikam a (Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i
Makedoniji) te pokrajinam a (prije svega Kosovu) gotovo i ne
postavlja (jer se sm atra samorazumljivim), rasprava o razlozima
koji su naveli Srbiju da prihvati taj koncept pokazuje sve meto
doloke pogreke na koje smo upozorili (koristei Skinnerovu
metodologiju) u prvom poglavlju ove knjige.
Odgovor na to pitanje jest: Srbija2 je pristala na ustavne
odredbe ne zato to je n a to bila prisiljena nekom vanjskom silom*i
U ovom se poglavlju izraz Srbija upotrebljava kao istoznanica za srpsku

politiku elitu (rukovodstvo), osim kad se eksplicitno govori o srpskom puku.
Pojam srpski koristi se i kad oznaava srpski narod i kad govori o srpskoj
(srbijanskoj) dravi. Iako u engleskom jeziku ima razloga da se upotrebljavaju
dva pojma za ta dva znaenja (Serb i Serbian ), ti razlozi ne postoje u hrvatskom
i srpskom jeziku, jer se nisu udomaili u drugim sluajevima (nema, recimo.
Hrvaana i Hrvata, niti Slovenijanaca i Slovenaca, ni Jugoslavijanaca i Jugo-
158
Z A T O J E S R B I J A P R I H V A T I L A U S T A V IZ 1 9 7 4 ?
(bilo od samog federalnog vrha, ili od drugih republika) nego zato

to je njena tadanja politika elita - polazei od kardeljistike
interpretacije politike stvarnosti - u novom ustavnom kompro
misu vidjela ostvarenje srpskih interesa u onoj mjeri u kojoj je
to bilo mogue s obzirom na interese drugih aktera u ustavnoj
raspravi. Suprotno danas proirenom vjerovanju daje Srbiji Ustav
bio nam etnut s neke strane (od neprincipijelne koalicije drugih
republika, ili od federalnog vrha) ili d a je bio rezultat izdajstva
njenog politikog vrha, ovdje tvrdimo da je Srbija prihvatila taj
Ustav jer je bio u skladu s percepcijom srpskih nacionalnih inte
resa, onako kako ih je vidjela tadanja srpska politika elita. Isti
argum ent vrijedi i za druge jugoslavenske republike. Bez razu
mijevanja ideolokog diskursa kojeg su tadanje elite prihvaale,
ne mogu se razum jeti razlozi njihovih politikih odluka. Zamjena
kardeljistikog diskursa dvam a drugim a u zadnjim godinama
osamdesetih - jednog od njih personificira Slobodan Miloevi, a
drugog Dobrica osi - znaio je raspad institucija na kojima se
temeljila etvrta (Kardeljeva) Jugoslavija. Blokada i raspad insti
tucija jugoslavenske federacije moe se u prvom redu objasniti
sudarom institucionalnog okvira nastalog na diskursu Karde-
ljeve Jugoslavije i novog diskursa, koji je nastojao prom ijeniti
taj i stvoriti novi institucionalni okvir. Takoer, nemogunost
nove jugoslavenske federacije (tj. Savezne Republike Jugoslavije,
odnosno Srbije i Crne Gore) da dovri svoje konstituiranje, rezul
ta t je neuspjeha srpske i crnogorske politike elite da form ulira
dominantni diskurs i da za njega postigne suglasnost, u najm anju
ruku n a onaj nain n a koji je K ardeljev koncept osigurao suglas-
slavena, itd.). Pojmovi Srbijanac, srbijanski, srbijanstvo, povrh toga, dobili su

u politikom vokabularu (posebno u tekstovim a Dobrice Cosia) sasvim drugo
znaenje od engleskog - neutralnog - Serbian. Dobrica osi o srbijanstvu kae:
To je jedan u su tin i prim itivan i anahron politiki m entalitet; to je vienje
Srbije od Uzica do Zemuna; to je kom pleks jedne nacionalne i dravotvorne
ideologije; to je nepoznavanje i podcenjivanje Preana; to je nerazum evanje
Srba koji ne ive u Republici Srbiji; to je od susutnost sluha za razlike i nepo
tovanje razliitosti u srpskom narodu, koji je trajao i razvijao se pod razliitim
drutvenim, dravnim i kulturnim okolnostim a... (1968: 105-6). Pojam narod
upotrebljava se u sm islu demosa, etnika grupa u sm islu ethnos, a puk se
koristi i za populus i za plebs, dakle, u irem sm islu, za stanovnitvo koje nije
dokraja politiki konstituirano kao demos.
159
nost za Ustav iz 1974. To je, naravno, danas mnogo tee i zato to

u liberalno-demokratskom poretku suglasnost elite nije dovoljna:
trai se i suglasnost populacije.
U irem smislu, ovo poglavlje ponovno pokazuje ono to je
ve izreeno u prvom i prethodnom poglavlju: da se promjene u
Jugoslaviji ezdesetih godina nisu dogodile prvenstveno ni zbog
ekonomskih, ni zbog meunacionalnih, ni zbog meunarodnih
problema u kojima se Jugoslavija nala, iako su i ekonomski i
m eunacionani i meunarodni poticaji im ali vanog utjecaja na
odluke politike elite da pokrene te promjene. Promjene su se
dogodile prvenstveno zato to je politika elita drala d aje pravi
tre n u tak za daljnje prilagoavanje realnosti konceptu iz kojeg
su djelovale. Bez analize tog koncepta, dakle, nije mogue razum
jeti rationale sam ih promjena.
U jo irem kontekstu: ovo poglavlje pokazuje da ljudi u poli
tici djeluju subjektivno, iz sebe sam ih i iz svojih vjerovanja, a
ne kao puki predstavnici nekih objektivnih faktora, kao to su
klase, nacije, itd. U svakom drutvu, u svakoj politici, vjerovanja
oblikovana u manje ili vie cjelovite politike diskurse odreuju
djelovanje. Ako je taj diskurs marksistiki, kao to je bio u Jugo
slaviji, vanost samog koncepta jo je vea, je r politika elita
sebe ne vidi kao predstavnika realnosti nego kao predstavnika
onog budueg, to tek treba stvoriti. Usklaivanje stvarnosti s
tom vizijom budunosti je st bit politike aktivnosti u prijelaz
nom razdoblju. U socijalistikim zemljama stvarnost je per defi-
nitionem bila oblikovana prem a idejam a, veina od kojih su bile
m anje ili vie originalne interpretacije Marxove teorije. Stva
ranje koncepata, njihova interpretacija i ostvarivanje u praksi
bila je glavna politika aktivnost. Politika je bitka i u Jugoslaviji
stoga bila u prvom redu bitka za ispravnu interpretaciju Mar-
xovih ideja. Kardeljev koncept je sredinom ezdesetih dobio
statu s slubene interpretacije. Ustav iz 1974. bio je u tom smislu
samo utjelovljenje K ardeljeva koncepta, pa ga se stoga i ne
moe razum jeti neovisno od njega. Isto tako, srpsko prihvaanje
K ardeljeva koncepta (ba kao to je sluaj i s drugim republi
kam a) ne moe se razum jeti ako se vjerovanja, stavovi i ideologija
koju su srpski kom unisti dijelili s Kardeljem ne tretiraju s
potrebnom ozbiljnou.
160
Nije cilj ovog poglavlja (kao ni knjige) da opravda, nego da

objasni sam u odluku srpskog politikog vrha da prihvati Karde-
ljev koncept i U stav iz 1974. Pokuavajui, meutim , objasniti
logiku samog prihvaanja, nastojat emo ui u sam e motive onih
sudionika u ustavnoj debati koji su presudno utjecali na odluku.
Smisao politike analize je st samo da pokae zato je neka poli
tika odluka im ala sm isla za one koji su je donijeli. Da bi se to
postiglo, ovo je istraivanje temeljeno na intervjuiran) u ivih sudi
onika politikih procesa u analiziranom razdoblju, te na analizi
drugih dostupnih izvora (memoara, korespondencije, objavljenih
dnevnika, knjiga, itd.).
U drutvenim je znanostim a uobiajeno traiti racionalnost
i/ili neracionalnost u odlukam a koje su donijeli politiki akteri.
Ovo poglavlje, moda vie od drugih u ovoj knjizi, pokazuje da
je koncept neke apstraktne, univerzalne racionalnosti potpuno
neadekvatan da objasni zato se i kako neto dogodilo. Politiki
akteri djeluju subjektivno, iz sebe sam ih i iz svoje vizije svijeta
s kojim se suoavaju, a ne po nekim izvanjskim , objektivnim (i
stoga za sve obvezujuim) pravilim a. Ono to je za jedne racio
nalno, za druge je iracionalno. Ono to je prije trideset godina
izgledalo potpuno racionalno, prije deset godina se inilo potpuno
iracionalnim, da bi se danas ponovno uinilo racionalnim. Ustavna
debata u n u ta r srpske politike elite - izmeu zagovornika tree
i etvrte Jugoslavije koju analiziram o u posljednjem dijelu ovog
poglavlja (tonije, Dobrice osia i Jovana M aijanovia na jednoj,
te veine Centralnog kom iteta SK Srbije na drugoj strani) odlian
je prim jer za to.
R asprava izmeu zagovornika dvaju koncepata obnovljena je
dvadeset godina kasnije, 1988, s novim akterim a i s promijenje
nim pozicijama nekih starih aktera, pa je im ala i drukiji ishod
nego ona iz 1968. Ni pribliavanje ni kasnije razilaenje Slobo-
dana Miloevia i Dobrice osia (a to znai - srpske opozicije3 i
-1 Pojam opozicija ovdje se koristi iz dva razloga: 1) jer je politika elita, ijim se
stavovima ovdje bavimo, zvala svoje aktivne kritiare opozicijom-, i 2) jer nema
adekvatnijeg pojma da se im enuju aktivni kritiari nestranakog/jednostra-
nakog poretka u Jugoslaviji. Iako opozicija u pravom sm islu doista postoji samo
u parlam entarnim demokracijama, pojmovi kao to su disidenti, pobunjenici,
ili samo kritiari pokazuju se jo m anje adekvatni u ovom sluaju. Zanimljivo,
161
vlasti; jugoslavenske i srpske struje u srpskoj politici; srbijan-

sko-crnogorske i kosovsko-preanske linije u njoj) u tim kljunim
trenucim a srpske novije povijesti ne da se razum jeti bez tog
historijskog konteksta.
JE LI SRBIJA PRIHVATILA KARDELJEV

KONCEPT, ILI JOJ JE BIO NAMETNUT?
Zato je, dakle, Srbija prihvatila Ustav iz 1974? To pitanje u

dosadanjim pokuajima objanjenja jugoslavenske novije povi
jesti gotovo da nije ni postavljano.
D anas malo tko pita zato su, recimo, Hrvati, Slovenci, bosan
ski M uslimani i Makedonci, ak i Albanci i Crnogorci, prihvatili
taj Ustav. Sm atra se (pogreno) da su politike elite u drugim
republikam a (osim Srbije) vodili primarno nacionalni motivi kad
su tako odluili. Ali, i njih su vodili slini - prim amo ideoloki -
motivi kao i srpsko rukovodstvo. Nacionalna pripadnost sama po
sebi, kao to je ve reeno, nije bila glavni kriterij politikog
djelovanja u poslijeratnoj Jugoslaviji. Bilo je i H rvata i Srba koji
su bili za i protiv Kardeljeva koncepta. Meu H rvatima je, pri
mjerice, bilo dosta onih koji su ga odbacili - poput Miloa anka,
M aksa Bace, mnogih hrvatskih partizana itd. Meu Srbima je
isto tako dolo do podjela, koje pratimo u ovom poglavlju. U tom
smislu Srbiju uzimamo kao prim jer koji iz dananje perspektive
najvie iznenauje, ali na temelju kojeg moemo generalizirati i
ostala vodstva u Jugoslaviji u tom vremenu, jer izmeu Srbije i
drugih u tom razdoblju nije bilo velikih razlika. Dakle: pitajui se
zato je Srbija prihvatila Ustav iz 1974, pitamo i zato su dota
danji zagovornici tree Jugoslavije u drugim republikama (mnogi
partizani, recimo) takoer prihvatili Jugoslaviju koja je bila bitno
drukija od one stvorene neposredno nakon 1945.
Prije nego to odgovorimo na to pitanje, moramo raspraviti
tri teze koje su danas veoma rairene u javnom mnijenju, ali i u
u socijalizm u su konstruirani mnogi novi pojmovi da objasne nove koncepte,

ali nije stvoren novi pojam za opoziciju. Vjerojatno zato to je vlast m islila da
opozicija zagovara stari poredak, pa joj pripada i naziv iz rjenika tog poretka.
162
akademskim i politikim krugovima. Prvou-- da su sve republike

(a posebno Srbija) morale pristati, bez obzira na vlastite interese,
na ono to su diktirali Tito i Kardelj, je r je sistem bio izrazito
autoritaran, a svatko tko bi se suprotstavio toj dvojici (a posebno
Titu) bio bi marginaliziran.? Drugo - da su srpski politiari tog
razdoblja bili potpuno nezainteresirani za stvarne nacionalne (i
narodne) interese, je r niti je nacionalno pitanje bilo u sreditu
njihova interesa, niti su oni brinuli o bilo emu drugome osim o
vlastitim privilegijam a.45 1 tree - da je srpski puk imao znatno
drukije miljenje o U stavu od politikog vrha, ali da nije bilo
mogunosti da se bilo kakav protest protiv odluke elite orga
nizira ili izrazi.
Dosad dostupna graa o tom razdoblju, teko da moe potvrditi
ijedan od ta tri zakljuka. Ovdje emo razm otriti te tri tvrdnje,
da bismo ih kontekstualizirali ili potpuno odbacili.
Prvo; istraivanje odnosa u n u ta r jugoslavenskog politikog
vrha (knjige, izjave i intervjui vodeih srpskih politiara, kao i
politiara iz drugih krajeva tadanje Jugoslavije) daje tem elja
zakljuku da Tito doista j e s t bio a u to ritaran , i d a je njegova rije
u vanim p itanjim a bila presudna, ali da su m u se drugi poli
tiari veoma esto suprotstavljali, otvoreno ga kritizirajui za
izjave i postupke. Te su kritike nerijetko znaajno utjecale n a
Titovu konanu odluku. To se posebno odnosi n a ustavnu debatu,
i u prvom red u n a srpsko politiko vodstvo. D ragoslav Markovi
biljei vie tak vih veoma otrih razgovora s Titom 6*8,u kojim a su
mu srpski politiari zam jerali: a) nejednak odnos prem a H rv at
4 Dobar primjer za taj sta v je govor tadanjeg predsjednika Skuptine Srbije

Borisava Jovia prilikom proglaenja am andm ana na U stav Srbije u m artu
1989. On govori o nam etnutom U stavu. M emorandum SA N U (1986) takoer
govori o oktroiranom U sta v u i zakljuuje: Srbija mora otvoreno rei da joj je
to ureenje nam etnuto (Vidi: Jovi, 1989. i Kresti, 1995: 145).
3 Primjer za tu v rstu prigovora je izjava A ntonija Isakovia, da su akadem ici
SANU sm atrali Ivana Stam bolia izdajnikom naroda (intervju s autorom,
april 1996).
8 Markovi navodi detalje iz razgovora od 15. maja 1971, (1987: 284); 26. juna
1971, (1987: 288); 4. ju la 1971,(1987: 289); 30. novembra 1971, (1987: 317); 14.
maja 1972, (1987: 357); 5. novembra 1972, (1987: 399); 14. aprila 1973, (1987:
433-4); 10. juna 1973, (1987:446); te dosta razgovora nakon donoenja U stava,
ime se ovdje ne bavimo. Perovi takoer prepriava razgovore tokom 1971.
163
skoj i Srbiji u doba masovnog pokreta7, b) preveliku kritinost

prem a srpskim intelektualcima, politiarima i institucijama (kao
to su beogradski U niverzitet, Student, itd.), c) popustljivost
prem a zahtjevima pokrajina, d) preveliku sklonost presjecanju
politikih procesa, prije svega pomou Armije, e) krenje pro-
ceduralnih pravila i unutarpartijskih obiaja pri predlaganju
k an d id ata za funkcije u Srbiji i iz Srbije, f) doputanje da krug
politiara oko njega m anipulira njegovim autoritetom, itd. Tito
je zbog slinih razloga bio kritiziran i u drugim republikama,
ali ni u jednoj tako otro i direktno kao u Srbiji. Primjer za to je
razgovor izmeu srpskog vodstva i Tita 15. m aja 1971. Srpsko
se rukovodstvo alilo Titu zbog stalnog nepovjerenja koje javno
iskazuje Beogradu i institucijam a glavnog grada. Srpski vrh mu
je rekao da ih se sve donedavno optuivalo da su baza konzer
vativizm a, a da ih se sad optuuje da su izvor tehnokratske
deformacije. Biljeka u dnevniku Dragoslava Markovia opisuje
atm osferu s tog sastanka:
U nitarizam i centralizam se identifikuju sa nam a - iako je

na stav u tom pogledu ja sa n i dosledan; mi se oznaavamo
kao nosioci otpora promenama (ustavni am andmani) - mada
danas svi drugi im aju vee rezerve nego mi, itd. Razgovor je
ponekad bio otar, neprijatan. Nekoliko puta je Tito rekao:
P a vi ste doli da mene napadate. Mi smo to osporavali i
isticali da mi nikoga ne elimo da napadamo, da mi elimo da
informiemo, da neka pitanja razjasnimo. I to je uvaeno i*4
7 ini se da su srpske kritike im ale utjecaja na Tita i da su potakle njegovu

odluku da nastupi otrije prema hrvatskom rukovodstvu. Naime, desetak dana
nakon sastanka s vodstvom Beograda, Tito je veoma otro kritizirao hrvatske
politiare, na sastanku u Zagrebu i Breicama 4. jula 1971. Traio je od njih
da otro djeluju protiv hrvatskog nacionalizma. N a dan svog odlaska u Zagreb,
4. jula 1971, Tito je pozvao Drau Markovia. Markovi o tom susretu pie:
"Bio je jako zabrinut situacijom. Govorio je o napadima koji se vre na njega:
govorio je o sebi, svojoj prolosti; isticao d a je ceo ivot posvetio stvari radnike
klase, revolucionarnoj borbi; vrlo kritiki govorio o stanju u SR Hrvatskoj i SK
Hrvatske. Kae da d anas putuje za Zagreb i da e iz Beograda biti odsutan dva
m eseca. Interesovao se za ocenu situacije u Srbiji i Beogradu; skoro direktno
postavio pitanje garancije za stabilnost i bezbednost u tom periodu (04.07.
1971; 1987: 289).
164
primljeno... N a kraju smo i zavrili tako to smo kazali da

treba staviti taku na sve i okrenuti se zajedniki ozbiljnim
poslovima, okrenuti se budunosti. (Markovi, 1987: 284)8
Meutim, kad su takvi razgovori postali redovita praksa, Tito je

inzistirao da se tu ve radi o drugom konceptu, drugoj poziciji
(Markovi, 1987: 357) traei da se smijene glavni ljudi u SK
Srbije. Nije li, dakle, to bio dokaz da republike nisu mogle voditi
samostalnu politiku u odnosu na Tita, i da (posebno) Srbija za
pravo nije pristala na novi ustavni koncept, nego je bila prisiljena
prihvatiti ga Titovom intervencijom? Da bi se odgovorilo n a ovo
pitanje, moraju se znati sljedee injenice:
a) Koliko god je istina da su u Srbiji izmeu 1966. i 1974.
smjene politiara bile ee nego drugdje (najprije Rankovi 1966,
pa osi i Marjanovi 1968, pa liberali 1972, s tihim ukla
njanjem M ijalka Todorovia 1974. i protestnim povlaenjem
Koe Popovia iz politike 1972), smjene su se dogaale i u svim
drugim republikam a, osim u Crnoj Gori.
b) injenica da je mnogo srpskih politiara bilo prisiljeno
povui se iz politike jo uvijek ne znai da Tito nije u svakom
trenutku imao podrku veine u n u ta r same politike elite i iroku
podrku m asa u svakoj od republika. Sukob s liberalim a 1972,
kao i s hrvatskim nacionalistim a 1971, nije bio samo (ak ni u
prvom redu) sukob izmeu T ita i republikih vodstava u Srbiji i
Hrvatskoj, nego prije svega sukob u n u ta r politikih elita u te
dvije republike. Tito se ukljuio u te sukobe, podravajui jednu
ili drugu stran u. On se pri provoenju svoje politike uvijek osla
njao na ve postojee kadrove9, a nije dovodio neke zdrave
8 Latinka Perovi biljei da je Tito nakon sa stanka rekao Veljku Vlahoviu:

Bili su kod m ene drugovi iz Srbije. U poetku su me naljutili. Niko sa mnom
nije tako razgovarao trid eset godina. Ali, dobro je da u naoj Partiji im a takvih
ljudi. Ona takoer citira reenicu koju je Petar Stam boli rekao Titu za
vrijeme razgovora: D rue Stari, poznaje m e etrdeset godina. Uveravam te,
osim ovih ljudi, sv i ostali u Srbiji su birokratske krpe." Tito je popustio pred
jedinstvenim srpskim rukovodstvom , ali, kako Latinka Perovi kae, nije
oprostio takvu sam ostalnost. (1991: 263)
9 Pri obraunu s vodeim srbijanskim politiarim a u oktobru 1972, Tito je u
jednom trenutku rekao anadanoviu, koji je najavio da eli polem izirati s
Draom Markoviem: M oe polem isati, ali e polem isati i sa mnom, poto
165
snage iz federalnog vrha u nemirne republike,10 Oslanjanje na

veinu u n u tar same elite bio je - uz oslanjanje na podrku masa
- glavni razlog za Titovu nezavisnu poziciju i uspjene obraune
s vrhovima pojedinih republika.
c) Kad se radilo o bitnim pitanjim a ureenja odnosa u J u
goslaviji, izmeu sukobljenih grupa u hrvatskom i srpskom
rukovodstvu nije bilo velikih razlika. Razlike su u oba sluaja
nastale prije svega na pitanju odnosa prem a ne-komunistikim
politikim akterim a, koji su tih godina - kao rezultat smanjene
represije - postali aktivni. H rvatsko je vodstvo, kad su bile u
pitanju hrvatske pozicije prem a Jugoslaviji, ostalo ujedinjeno.11
Savka Dabevi-Kuar, pa ak ni studenti zagrebakog Sve
uilita nisu bili an tititoisti i nisu dovodili u pitanje jednopar
tijski sistem vlasti, niti avangardnu ulogu SKJ. Dapae, zdravica
koju je Savka Dabevi-Kuar odrala Titu u ast u zagreba
kom hotelu Esplanade, u septem bru 1971, prim jer je lojalnog
titoizm a.12 Ideja masovnog pokreta nije bila da izazove Titovu
s e ja sa Draom slaem . (Markovi, 21. oktobra 1972,1987:392) To je openito

bio Titov stil. Jedino je u ilasovu i Rankovievu sluaju Tito uzeo direktnog
udjela, ali su ova dvojica bili savezni funkcionari iz njegova najblieg kruga.
Svi su republiki lideri 1971. i 1972. smijenjeni na sjednicama Centralnog
kom iteta ili drugih odgovarajuih tijela u republikama, a ne u federaciji.
10 O mogunosti dovoenja zdravih snaga iz federacije govorilo se posebno u
hrvatskom sluaju nakon 21. sjednice Predsjednitva SKJ (1. decembra 1971),
kad se inilo da e Tito poslati iz Beograda Miku piljaka, Marijana Cvetko-
via i moda ak Ivana Gonjaka da pomognu konsolidaciju njegove struje u
hrvatskom rukovodstvu (svu trojicu se sm atralo unitaristima", koje Bakari
nije htio na vanim pozicijama u Hrvatskoj). Za to nije bilo razloga, jer se Tito
mogao osloniti na Bakaria i izrazitu veinu u CK SK Hrvatske. Zahvalan sam
Stipi uvaru na ovoj informaciji, koju je dao prilikom intervjua voenog u
oktobru 1997.
11 Tripalo (1990: 117-26 i 163-9). Tripalo kae da su razlike bile oko ocjene
politike situacije u Hrvatskoj, o znaaju sluajeva i mjerama protiv antiso-
cijalistikih snaga, te o tom e to je opasnije: nacionalizam ili unitarizam.
12 Zdravica i Titov odgovor na nju su citirani in extenso u Perovi, 1991:296-302.
Ilustrativna je zavrna reenica u zdravici Savke Dabevi-Kuar: Diem ovu
au za ovjeka u ijoj se linosti najreljefnije izraavaju slava, jedinstvo i
uspjesi nae prolosti, revolucionarna socijalistika snaga nae sadanjosti i
svijetla perspektiva nae sutranosti, za velikog revolucionara, mislioca i
dravnika, za istinskog borca za radnika, nacionalna i ljudska prava i slobode,
za najveeg sin a u povijesti hrvatskog i svih naih naroda i narodnosti, za
dragog nam druga Tita i drugaricu Jovanku.
166
vlast13, nego da se prikae kao jedina snaga koja razum ije i

slijedi Titovu ideju o ravnopravnosti naroda i sam oupravljanju
klase. Savez kom unista H rvatske sm atrao je sebe progresivnom
snagom, i razvijao je onaj stil vlasti kojeg su neki nazivali avan-
gardizm om 14. I kad je dolo do sukoba - nije hrvatsko vodstvo
reklo Titu historijsko N E , nego je Tito to N E rekao njim a.15
Tito je relativno dugo (vie od tri godine) pristajao biti glavni
zatitnik i pokrovitelj tog avangardizm a.16 A kad je bio prisiljen
napustiti hrvatsko proljee - svjedoi jedan od najistaknutijih
jugoslavenskih i hrvatskih funkcionara iz tog razdoblja - vie
nego ikad ranije isticao je d a je H rvat.17 Prem a tome, promjena
vlasti u H rvatskoj 1971, (koja je, opet, bila samo djelomina - je r
je Vladimir Bakari i prije i poslije bio kljuna figura, a bitni
13 Tita su izazivale jedino najradikalnije snage unutar hrvatskog proljea, ali

nitko unutar tadanjeg vodstva. ak su i te najradikalnije snage pokazivale
stanovite sim patije prema Titu, kad su m u pjevale: Drue Tito / ljubim te u
elo / daj obuci / ustako odijelo.
u Paradoksalno, avangardizam je pojam s negativnom konotacijom, iako je SKJ
sam inzistirao na svojoj avangardnoj ulozi.
15 Zanimljiva se paralela moe povui izm eu dananje interpretacije glavnih
lidera hrvatskog proljea da su se oni oduprli Titu, i svojedobne Titove inter
pretacije d a je on prekinuo svoje odnose sa Staljinom . Istina je upravo obratna
- da je Staljin prekinuo svoje odnose s Titom, kao i da je Tito bio taj koji je
prekinuo odnose s hrvatskim liderim a 1971. To, naravno, ne znai da do tih
prekida nije dolazilo i zbog vee autonomije koje su uzeli Tito/hrvatsko vodstvo
bez suglasnosti Staljina/Tita.
16 0 tome se pregrt indikatora moe nai u Tripalovoj knjizi Hrvatsko proljee.
Tripalo navodi da je Tito bio potpuno suglasan, i da je ak sam pomogao
formuliranju zakljuaka D esete sjednice CK SK H rvatske (1990: 112). Isto
potvruje i Latinka Perovi, koja kae da su Hrvati oklijevali ui u bilo kakve
razgovore s drugima, jer su im ali Titovu podrku na svojoj strani. (1990: 141)
Srpsko vodstvo je zbog toga bilo veoma nezadovoljno. (Markovi, 30. novembra
1971) Stipe uvar (u razgovoru s autorom 11. oktobra 1997) takoer potvruje
da je Tito podravao hrvatsko rukovodstvo.
17 Jure Bili, u razgovoru vodenom 9. januara 1998. kae: Ne bih rekao da je
(Tito) bio posebno pristran, ali m islim da je tono da se u Hrvatskoj osjeao
bolje nego drugdje... N ekako se stalno osjealo u tim godinam a da Beograd
teko podnosi da je jedan Hrvat e f Jugoslavije. Mogu ak rei da je Tito bio
vei Hrvat nakon 1971. nego prije nje. Recimo, sjeam se kad mi je rekao da
je za m inistra unutranjih poslova predloio Franju Herljevia iz Bosne i
Hercegovine... Rekao m ije: Zna, on je Hrvat'. Ba tako! Moda je nakon 1971.
osjeao da mora vie tititi hrvatske interese nego prije. Tripalo u svojoj knjizi
(1990) prepriava svoj razgovor s Titom iz maja 1970. Tito je tad kritizirao
167
kreatori politike s Desete sjednice dobili su i odgovornije dunosti

- primjerice, Josip Vrhovec, Milka Planine, Duan Dragosavac,
Ju re Bili i dr.) nije dovela do bitne promjene odnosa prema Tito
voj politici, niti je u bitnom izmijenila hrvatski stav o dravnosti
Hrvatske u jugoslavenskoj federaciji.18 Isto bi se moglo argumen
tirati za Srbiju, s jo vie dokaza.19 Iz iskaza dvoje glavnih aktera
na razliitim stranam a - Drae Markovia i Latinke Perovi -
moe se zakljuiti da su se dvije grupe unutar srpskog vodstva
malo razlikovale kad se radilo o poloaju Srbije u Jugoslaviji, a
vie kad se radilo o odnosima prem a onima koji su bili unutar-
ili van-sistem ska opozicija.20 ak i u onim sluajevima kad su se
srpski politiari meusobno razlikovali u odnosu na poziciju u
Jugoslaviji, to je isto bio rezultat mekog odnosno tvrdog pri
stupa onima koji su mislili drukije od njih.
Draa Markovi pie da se s Latinkom Perovi, Markom Nike-
ziem, Mirkom Tepavcem i ostalima razlikovao u odnosu prema
tam pi, smjeni jedne generacije rukovodilaca drugom, zahtjevu
da visoki rukovodioci im aju zavren fakultet (Markovi, 17. juna
1972,1987: 368), u odnosu prem a opoziciji u n u tar Srbije i prema
dogmatskim snagam a u n u ta r politike elite, u kontroli pojedi
nih institucija (ponajprije S ekretarijata za unutranje poslove)
hrvatsko vodstvo, ali je rekao i ovo: Ja m islim da vi shvaate moju poziciju.

Vi znate da sam ja Zagorac, iz Zagorja, a to je kolijevka Hrvatske. Ali, kad
bude trebalo, ja u vam dati podrku (1990: 117) I na samom sastanku u
Karaorevu 1. decembra 1971, Tito je ponovio d a je i sam Hrvat.
18 Ovaj zakljuak nam ujedno pomae da odgovorimo na estu tvrdnju da je
U stav iz 1974. pisan pod utjecajem hrvatskih nacionalista, koji su smijenjeni
1971. Konana verzija U stava sigurno nije bila pisana pod utjecajem Savke
Dabevi-Kuar ili Mike Tripala, ali je st uz sudjelovanje njihovih nasljednika,
koji se glede odnosa u Jugoslaviji nisu znaajno razlikovali od njih dvoje.
19 D uan Dragosavac, meutim , m isli da je prva grupa (liberali) vie nastupala
na liniji koju je formulirao Svetozar Markovi, pa je to u Hrvatskoj bilo
primano bolje od te tvrde linije koju su zastupali Markovi i Stamboli. Ipak,
i Dragosavac priznaje da su se ova zadnja dvojica vrlo dobro pokazali u odnosu
prema Miloeviu, te da nisu bili ni nacionalisti ni etnici, iako ih se esto
percipiralo kao srpske nacionaliste. Ali, u pitanju autonomije, a posebno
Kosova, im ali su tvrde stavove koje drugi u Jugoslaviji nisu mogli prihvatiti.
(Iz intervjua, 10. aprila 1998).
20 O tom e govori i Dobrica osi (uki, 1989: 225), koji kritizira liberale zbog
njihova pristajanja na ustavne promjene 1967-1972. i zbog olakog prihvaanja
odluka Brionskog plenuma.
168
Z A T O J E S R B I J A P R I H V A T I L A U S T A V IZ 197
(15. ju la 1972, 1987: 372), i u tezi da u srpskom rukovodstvu

postoje progresivne i dogmatske snage. Markovi objanjava
evoluciju odnosa izmeu njega i te druge struje u svom dnevniku
22. jula 1972: zajedno su se borili protiv dogmatizma, a Latinka
i on slagali (su) se u svemu (1987: 376). M eutim, s vremenom
je ta druga struja postala najtipinija neform alna grupa, koja
se razlikovala po nezainteresiranosti da sudjeluje u raspravi o
ustavnim promjenama, po estim ustupcim a i dodvoravanju po
krajinam a, posebno Kosovu, po monopolu u tam pi i sredstvim a
informisanja, po ignorisanju odnosa prem a jugoslavenskom
centru, po iskljuivanju adm inistrativnih m jera protiv nepri
jateljskih grupa u svim situacijam a. Krajem ju la 1972, dakle,
Markoviu je postalo jasnije da se radi o pitanju - socijalizam
ili ne, dakle, o najvanijem pitanju za jednog kom unista (23.
jula 1972,1987: 378). Iz Markovievih se dnevnika, ali i iz knjige
Latinke Perovi moe zakljuiti da su razlike meu njim a bile
prije svega u k arak teru koritenja vlasti, a ne u odnosu prem a
ustavnim promjenam a. Prem a tome, ni smjenjivanje liberala
nije znailo da su poraeni protivnici K ardeljeva koncepta, kao
to ni puna vlast D rae M arkovia i P etra Stambolia u Srbiji
nije sm anjila kritike Tita u toj republici.
Drugo^pitanje koje treba razjasniti je st - jesu li srpski politi
ari bili uope zainteresirani za srpske nacionalne interese ili su
samo vodili rauna o vlastitim interesim a (ouvanju vlasti), bez
namjere da stvarno predstavljaju svoju republiku ili srpsku naciju
u cjelini. Jesu li oni, kako je to u svom govoru na Gazim estanu 28.
juna 1989. rekao Slobodan Milosevic, pristajali na takve ustupke,
koje ne bi mogao da podnese n ijed an narod? Na to je pitanje dije
lom ve odgovoreno kad smo prikazali estinu s kojom su srpski
politiari branili svoje stavove pred Titom, i kako su ga kritizirali
zbog onog to su vidjeli kao nepovoljni tretm an Srbije. Odgovor na
to pitanje bit e jo jasniji nakon analize diskursa koji je promovi
ran na 14. sjednici CK SK Srbije u maju 1968. Ovdje, stoga, ostaje
samo da se objasni glavni princip u okviru kojeg su svi jugoslaven
ski komunisti djelovali u odnosu n a interese vlastite nacije. Taj je
okvir vrlo vaan, je r se upravo o njemu sporilo meu zagovorni
cima tree i etvrte Jugoslavije. Sredinje je pitanje bilo - je li
spojivo biti zagovornik slovenskih, srpskih, hrvatskih interesa i
169
istodobno biti komunist. Sve ostale razlike po strani, ali zagovor

nici tree Jugoslavije tvrdili su da je to nespojivo i da komuni
stiko uvjerenje uvijek treba im ati prednost pred nacionalnom
pripadnou. Kao to e biti jasno iz posljednjeg dijela ovog teksta,
obje frakcije srpskih komunista koje su izale kao pobjednice iz
rasprave sa zagovornicima tree Jugoslavije, drale su da se naci
onalno i komunistiko ne iskljuuju, nego se ak i podrazumije
vaju. Dobar primjer te retorike je govor Milojka Drulovia, koji
je koristio prim jer iz francuskih dem onstracija21 toga ljeta:
Pobunjene mase, i komunisti s njima, nose crvene zastave i

trikolore, a mase sa komunistima pevaju i Marseljezu i Inter-
nacionalu. Pitam se, ta smeta francuskim komunistima kada
idu na demonstracije... da se istovremeno oseaju i Francu
zima i kom unistim a (1968: 195).
U kontekstu te dihotomije - izmeu zagovornika tree i etvrte

Jugoslavije - upravo bi se moglo rei da su oni srpski komunisti
koji su zagovarali Kardeljev koncept bili vie svjesni da treba vodi
ti rauna o naciji i nacionalnom interesu od onih koji su ostajali na
pozicijama socijalistikog internacionalizma i jugoslavenstva. Nji
hova je pobjeda nad zagovornicima tree Jugoslavije tako stvorila
novi spoj republikog (a ne etnikog) socijalistikog patriotizma
i nove interpretacije marksizma u kardeljevskoj doktrini. Kao
rezultat tog pomaka, nova je - Kardeljeva - Jugoslavija bila vie
nacionalna i vie komunistika nego prethodna, trea (Titova).
Odnosi se na demonstracije parikih studenata u proljee i ljeto 1968. Pariki

i praki dogaaji pomogli su jugoslavenskim komunistima da s optimizmom
gledaju na svoj sistem kao na loginu alternativu objema tipovima poredaka.
Jugoslavenski primjer je i u ehoslovakoj i u Francuskoj inspirirao mnoge
dem onstrante. Tri dana nakon sjednice CK SK Srbije dolo je, meutim, do
demonstracija meu beogradskim studentima, koje je Kardelj ocijenio najveom
potencijalnom opasnou s kojom se reim u Jugoslaviji uope suoio (o tome
vidi autorov intervju s Pepcom Kardelj, Glas Omladine, 16. aprila 1986). U prvi
tren, proirio se glas da je osi jedan od glavnih organizatora demonstracija.
O tom e Draa Markovi pie u svom dnevniku 16. juna 1968: Nema nikakvog
dokaza za to, no ja sam ubeden da postoji neposredna veza izmeu Gedinog
(osievog, op. aut.) istupanja na Plenum u i ove akcije (1968/1987: 74). osi
negira bilo kakvu vezu izmeu ta dva politika dogaaja (uki: 1989: 204).
170
Meutim, istodobno s prihvaanjem republikog (dravnog)

identiteta, etniki je nacionalizam ostao glavni protivnik jugo
slavenskih komunista. tovie, napadi na njega su poveani,
kako bi se postigao balans izmeu poveanja nacionalnih prava
i spreavanja etnikih nacionalista u njihovim nam jeram a da
iskoriste novi institucionalni okvir za promociju svog diskursa.
Pravilo da se komunisti moraju suprotstaviti nacionalizmu u vla
stitoj, a tek onda (u praksi vrlo rijetko) u drugoj naciji (o emu
e biti rijei u posljednjoj sekciji ovog poglavlja) sad je isticano
jo vie nego prije. To je srpske komuniste jednostavno vodilo u
stanje u kome su zanem arivali albanski, hrvatski, slovenski i
druge nacionalizme, a izrazito esto govorili o srpskom. Naravno,
pritom su od drugih oekivali da isto rade u svojoj naciji. I ko
nano, srpski su kom unisti imali posebno delikatnu poziciju u
odnosu na druge u Jugoslaviji, jer su prihvaali da pripadaju
najveoj naciji, jedinoj koja - kako je rekao Nikezi - realno
moe biti hegemonistika (1968:142).22 Ovdje se moe istaknuti
stanovita paralela s ekim i ruskim komunistima, koji su kao
pripadnici najvee nacije osjeali posebnu odgovornost za razvoj
manjih nacija. Meutim, dok su Rusi i esi doista bili veina u
svojim dravama, Srbi su (iako najvea etnika grupa) inili manje
od 40 posto jugoslavenskog stanovnitva. Takoer, dok je i sovjet
ski i ehoslovaki sistem bio centraliziran, jugoslavenski je sada
postajao veoma federaliziran, pa je i tim institucionalnim okvirom
relativiziran utjecaj veih nacija. Svejedno, srpski su kom unisti
bili svjesni da se njihove akcije ve per se tretiraju drukije nego
akcije drugih, i da su drugi posebno osjetljivi na ono to su vidjeli
kao realnu opasnost od nove centralizacije i eventualne srpske
dominacije.23 Ali, srpski kom unisti nisu optuivali druge za takav
22 Taj se stav m ijenja tek s dolaskom M iloevia. M ilosevic 1984. izjavljuje:

Srpskim se kom unistim a neopravdano, a dugo, nam ee kom pleks unitarizm a
i oseanja krivice za ponaanje srpske buroazije u prolosti... Srpski su komu
nisti stalno u situaciji da sa sebe skidaju ljagu koja im ne pripada i da se
usteu kad su u pitanju jedinstvo i jugoslovenska drava, kako im se ne bi
prebacila sklonost unitarizm u... Mi nem am o razloga ni pred kim da povijamo
glavu. (1984/1989: 34)
23 Kardelj je bio veom a oprezan da ne koristi pojam velikosrpska hegemonija,
osim u kontekstu predratne Jugoslavije. On je preferirao pojam velikodravni
centralizam, koji se m eutim najee itao kao velikosrpski centralizam.
171
stav o Srbiji, je r su i sami vjerovali isto: da Srbija i srpski nacio

nalizam jesu velika, najvea opasnost za Jugoslaviju.
Konano, trei se prigovor odnosi na legitimnost srpske poli
tike elite da govori u ime srpskog puka. Taj se prigovor odnosi
na sve republike elite, ukljuujui i one kojima vie nitko ne
postavlja pitanje je li njihov pristanak ujedno znaio i pristanak
puka u tim republikama na Ustav iz 1974. Meutim, nema dvojbe
da puk ni u jednoj od jugoslavenskih republika (osim moda, s
dananje pozicije gledano nelogino, na Kosovu) nije organizirao
ni iskazao ikakav protest protiv Kardeljeva koncepta. Nain na
koji je puk percipirao Tita, posebno u Srbiji24, dobar je indikator
temeljnog suglasja izmeu njega i puka, ak i onda (i posebno
onda) kad je Tito djelovao protiv republikih lidera, birokrata.
Tito je imao sposobnost i sredstva da mobilizira narod protiv
birokracije, kako je nazivao republike lidere koji su predugo
vodili svoju samostalnu politiku.25
Napokon, u Srbiji je uklonjeno nekoliko generacija lidera koji
su pokazivali izrazitu samostalnost u odnosu na Tita, a da u puku
(s izuzetkom studentskih protesta u ljeto 1968) nije bilo nijednog
ozbiljnijeg politikog trajka, nijedne ozbiljnije pobune, ak ni
graanske neposlunosti26 u odnosu na Titovu vlast. ak ni
studentski nem iri iz 1968. nisu uspjeli smanjiti, nego su upravo
24 0 odnosu srbijanskog puka prema Titu vidi dnevnik Dragoslava Markovia,

30. oktobra 1969. i 14. maja 1972, (Markovi, 1987: 148 i 358). Iz Marko-
vicevih je zapisa i iz drugih izvora vidljivo da su srpski politiari bili prema
T itu daleko kritiniji nego to je bio puk. Isto se dogaalo u drugim republi
kama. Kad bi puk i kritizirao Tita, to bi bilo zbog birokratizma, i na tem e
ljima zahtjeva za radikalnim egalitarizm om (vidi Markovi, 30. marta 1973,
1987: 429), a ne zbog zahtjeva za vie demokracije ili vie nacionalnih prava.
Onima koji to n isu osobno doivjeli, dobar izvor za opis reakcije Srba na
Titovu sm rt je dnevnik Dobrice osia (1992). Evo to osi pie tri dana
poslije sm rti toga - kako ga on zove - najveeg neprijatelja mog naroda u
poslednjem stoleu (1992: 19): J a sam sa svojim antititovskim oseanjima
ovde sam ... Osetio sam jezu idui suprotnom stranom od naroda; osetio sam se
sam , sasvim odvojen, prvi put sam osetio tu samou, tu odvojenost od naroda,
od ljudi moje zemlje (1992:22-3). Ili, 13. maja 1980: "Svi su antititovci zbunjeni
odnosom naroda prema mrtvom Titu. Toliko aljenje, naroito mladog sveta,
zbunjuje. (1992: 39)
25 Teorija o radikalnom egalitarizmu Josipa upanova objanjava taj odnos.
26 Za koncept graanske neposlunosti (civil disobedience), vidi Rawls (1971) i
golem u literaturu koja slijedi ili raspravlja Rawlsov koncept.
172
poveali Titovu kontrolu nad saveznom administracijom, slabei

Titove oponente.27 A nakon demonstracija iz 1968. godine, prvi se
incident dogodio tek na sprovodu Aleksandra Rankovia 198328,
ali je to ve bilo posttitovsko razdoblje i samo na neki nain potvr
uje zakljuak: da je Tito doista bio podran u Srbiji, ako ne od
politiara, a onda od naroda. U prethodnom smo poglavlju, naime,
objasnili d aje Rankoviev poraz bio zapravo (bar donekle) i Titov
poraz; dolazei na sprovod Rankoviu, mnogi su zapravo iskazali
al za treom, Titovom Jugoslavijom. Slino se, naravno, odnosi
i na H rvatsku, i na druge republike. ak ni smjenjivanje Savke
Dabevi-Kuar i Mike Tripala, nedvojbeno popularnih politiara,
nije izazvalo nikakve ozbiljnije potrese u H rvatskoj.29 tovie,
moglo bi se rei da je njihova popularnost bila dobrim dijelom
zasluga podrke koju im je Tito iskazivao tako javno da su srpski
politiari protestirali na tako otvoren nain.30
27 Studentski nemiri u Beogradu im ali su negativne posljedice na zapoeti proces

liberalizacije, a rukovodiocim a su poslali jasni signal da njihova vlast i stabil
nost zemlje ovisi iskljuivo o Titu. Preko glava svih dravnih i partijskih
institucija, Tito je direktno komunicirao sa studentskom omladinom. (Pero-
vi, 1991:57) U tom su sm islu, i beogradski nemiri 1968. i zagrebaki 1971. samo
pomogli Titu da konsolidira svoju vlast, do neke mjere oslabljenu pritiskom
aparata i republikih elita. Tripalo kae da se i inae neodluno rukovodstvo
nakon tih demonstracija dodatno uplailo, pa nije predloilo nikakve radikalnije
reforme (1990: 89). Latinka Perovi pie o Titovoj poziciji nakon smirivanja
studentskih dem onstracija 1968: Tito je opet mogao rei da jedino on izraava
autentine interese m asa i, jo jednom , optuio svoje saradnike za neposlu
nost. Takvu, to bi on rekao plebiscitarnu podrku, Tito nije dobio od oslobo
enja zemlje. Nije bilo stvari koju on tada nije mogao da uini. Zaista, on je
ekonom isao svojom moi. Bio je oprezniji od onih koji su ga pozivali da je
upotrebi. (Perovi, 1991: 59)
O tome u uki (1992) i Stam boli (1995).
29 Kao primjer ozbiljnijih politikih potresa m ogu se uzeti oni koje je 9. marta
1991, ili u zim u 1996/1997, organizirala srpska opozicija u Beogradu. Pa ipak,
ni tako snani izrazi nezadovoljstva reim om nisu uspjeli promijeniti karakter
vlasti. N ita slino tom e nije vieno nakon sjednice u Karaorevu. Istina je
da se ta dva perioda ne m ogu potpuno usporeivati, ali je takoer tono da u
drugim socijalistikim zemljama (Maarskoj 1956, ehoslovakoj 1968, Poljskoj
1980, etc.) nikakav reim nije mogao obuzdati proteste, kad su ih graani
pokrenuli. N ita se slino nije dogodilo u Jugoslaviji.
30 O tim protestim a kod T ita bit e vie rijei u n astavku teksta, a dobri izvori su
knjiga Latinke Perovi (1992) i dnevnici Dragoslava Markovia (vidi zapise od
6. marta 19 7 1 ,1 5 . m aja 1 9 7 1 ,2 6 . ju n a 1971, 30. novembra 1971. 10. decembra
1971, 15. novembra 1972, etc.).
173
Da zakljuimo ovaj dio poglavlja. Srpski politiari nisu bili po

pustljivi prema Titu, nego su ga kritizirali, uspijevali primorati na
stanovite poteze, i od njega dobiti neke garancije i ustupke. Oni
su, meutim, i kad su poputali i kad su tvrdo branili svoje pozicije
iskreno vjerovali da tite srpske nacionalne interese, onako kako
su ih razumjeli u kontekstu u kome su djelovali. Taj je kontekst,
meutim, bio ideoloki: komunistiki, a ne nacionalistiki. Ono to
izgleda kao najbolja obrana nacionalnog interesa u jednom kon
tekstu, nije tako doivljeno u drugom. Srpski puk nije iskazivao
protivljenje takvoj politici, nego je zapravo podravao prije svega
Tita. Stoga je opravdano rei da je srpska elita prihvatila Ustav
dobrovoljno, iz vlastite percepcije interesa Srbije i uz razumnu su
glasnost puka u Srbiji. Ostaje da se odgovori zato je to bilo tako.
ZATO JE SRBIJA PRIHVATILA SMJENJIVANJE

RANKOVIA I KRITIZIRALA OSIA?
Da bi se odgovorilo na to pitanje, treba uiniti dva koraka. Prvo,

pokazati kako je srpska politika elita doekala i prihvatila smje
njivanje Aleksandra Rankovia (1966), najistaknutijeg Srbina u
Titovom vojnom i politikom vodstvu i zato je prihvatila Kardelja
i njegov koncept. I drugo, zato je odbacila kritiku skretanja s
osnovnih pozicija tree Jugoslavije, koju su na 14. sjednici CK
SK Srbije (maj 1968) iznijela dvojica lanova tog komiteta -
Dobrica osi i Jovan Marjanovi.
Razloge za prihvaanje smjenjivanja Rankovia objanjavaju
sami politiki akteri iz tog vremena. Evo kako to 25 godina nakon
to se dogodilo (kad vie nije bilo nimalo popularno napadati
Rankovia) objanjava P etar Stamboli, koji je u doba Rankovi-
eva smjenjivanja bio predsjednik Saveznog izvrnog vijea:
ela Rankovieva linija je bila konzervativna. Mi smo ga u

Srbiji oseali kao teak pritisak. Seam se mog razgovora sa
M ilentijem Popoviem, 1963. Obojica smo zakljuili da bi
velika nesrea bila da Rankovi zameni Tita. Sve se, u to
vreme, m ora povezivati s Rusima, kada smo strahovali da e
nas ponovno uvui u lager... Jedno vTeme sam mislio da emo
174
ui u lager. Tada se dosta govori i o Titovom nasledniku. U tim

okvirima je i sluaj Rankovia. Tito je drao spoljnu politiku
i vojsku, a Rankovi P artiju i policiju. To smo hteli da razbi
jemo (uki, 1992: 212-4).31
Rankoviev je pad u Srbiji doekan kao otvaranje nove mogu

nosti za modemu, dem okratsku32 Srbiju, koja e se osloboditi
stalnog sumnjienja da eli biti tutor drugim a u Jugoslaviji. Nova
i mlaa generacija srpskih vodeih politiara prihvatila je poetak
ustavne debate, nadajui se da e se Srbija osloboditi federalnog
tutorstva (Perovi, 1991: 42). Oni su vjerovali da e decentralizi-
rana Jugoslavija biti svima dokaz da Srbija nije i ne eli biti tutor
drugima u zemlji. Srpski su komunisti, ba kao i drugi, dijelili
ideoloku-percepciju o predratnoj Jugoslaviji, u kojoj su Srbi
bili nadzastupljeni, pa prem a tome i s njom identificirani vie od
drugih jugoslavenskih naroda. Svjesni povijesnog optereenja
(prije svega u prvoj Jugoslaviji), ta je grupa politiara sm atrala
daje svaka centralizacija protivna srpskom interesu, ba zato to
drugi identificiraju centralizam sa srpskom dominacijom. Budui
da Srbija u stvarnosti ne dom inira nad Jugoslavijom, optube su
nepravedne i netone. M eutim, jedini nain da ih se suzbije je st
da se Jugoslavija decentralizira. .U stavne su promjene prihvat
ljive je r uvruju i poloaj Srbije kao jednake m eu ravnim a,
dakle, odbijaju i mogunost svakog pritiska na nju, a u isto vreme
presecaju mogunost obnavljanja hegemonistikih tendencija na
politikom, ekonomskom i kulturnom planu u njoj prem a dru
gima (Perovi, 1991: 268). Srbija koju se ne bi sumnjiilo za hege
moniju im ala bi snage postati centrom modeme, dem okratizirane
Jugoslavije, i buduim motor-pokretaem dem okratskih reformi u
posttitovskoj Jugoslaviji (ne treba zaboraviti da je Tito ta d a imao
ve 80 godina, i da se ve neko vrijeme razm iljalo o njegovom
odlasku kao skoroj injenici). Srbija m ora prom ijeniti svoj image
- od zaostale i potencijalno opasne sile (kako su je mnogi per
31 Slino govori i Ivan Stam boli u svojoj knjizi Put u bespue (1995).
32 Pojam demokratski ovdje se koristi u znaenju u kome je izreen: dakle, kao
sam oupravna, a ne liberalna demokracija. L iberalizam je, kao to se vidjelo
upravo u Srbiji 1972, bio proskribirana doktrina, skoro u jednakoj mjeri kao
i nacionalizam .
175
cipirali, posebno u doba Rankovia), ona mora postati sredite

demokratskog preobraaja zemlje, moderna i tehnoloki razvijena
republika. Srpski su politiari, kae Draa Markovi, gradili
Srbiju drugog lika i kvaliteta!, onu koja e biti blia Srbiji od
sutra, nego onoj od jue (1. m arta 1970, 1987: 180-1). Ta ideja
izgradnje nove Srbije potpuno se uklapala u komunistiki projekt
promjene stvarnosti prem a slici vizije. N asuprot nepovoljnoj me
unarodnoj percepciji o H rvatim a (iji nacionalizam nije mogao
uspjeti ni u zemlji, je r su bili izolirani i ni od koga podrani, ni u
inozemstvu je r raspad Jugoslavije u to doba nije dolazio u obzir,
i je r se hrvatski nacionalizam preesto povezivao s terorizmom
zbog brojnih teroristikih akcija koje su organizirali hrvatski ek
strem ni emigranti), Srbiju se sada doista poelo percipirati kao
potencijalno uporite neke nove Jugoslavije. To je bila dovoljna
garancija da e u svakoj posttitovskoj Jugoslaviji, Srbija biti naj
vaniji politiki faktor, onaj koji se nee moi zaobii. Ako je danas
demokratizacija zemlje nemogua, pie Draa Markovi 17. janu
ara 1971, je r se u sutini nee prava demokratinost u drutvu,
svejedno se trend demokratizacije ne moe vie zaustaviti.
Mislim da upravo Srbija ima najvie mogunosti da takvom

razvoju da i najvei podstrek. Na toj orijentaciji treba istra-
jati. Tu je naa snaga. I Srbije i zajednice u celini (1987: 253).
To su bili glavni motivi srpskim politiarima da prihvate i smje

njivanje Rankovia i Kardeljev koncept. Odbijajui bilo kakvu
tvrdnju o Kardeljevu slovenskom nacionalizmu i antisrpskoj po
litici (toliko popularnu u Srbiji dvadeset godina kasnije), Petar
Stamboli je u ljeto 1991. izjavio d a je bio i ostao Kardeljev pri
stalica, rekavi: njegove (su) greke i moje greke. On je tom
prilikom otkrio jo jedan vaan motiv srpske podrke Kardelju:
Sve to je Kardelj unosio u politiki sistem, izdvajalo nas je od

Istoka i bilo je garancija da se neemo vratiti nazad. U osnovi,
on je bio reformist i Jugosloven.33
33 Poslije svega to je ve citirano o Kardeljevim gledanjima na Jugoslaviju kao

privremenu zajednicu, izgleda nelogino da Stamboli vjeruje da je on bio
176
Uzimajui u obzir da je tem eljna ideja etvrte Jugoslavije bila

privlana i srpskom vodstvu, ne iznenauje da su srpski politiari
iskazivali vie simpatija prem a Kardelju nego prema samom Titu,
za koga se sm atralo da u praksi ini prevelike ustupke drugim
republikam a34 i posebno pokrajinama. Kad se radilo o pokraji
nama, Stamboli kae, Kardelj je podravao glavne srpske pri
mjedbe sabrane u Plavoj knjizi35 (uki, 1992: 240-1).
Markovi u svojim dnevnicima otkriva da je njegov odnos
prema Kardelju evoluirao u pozitivnom sm jeru tokom ustavne
debate. Dok je na samom poetku Markovi drao d a je Kardelj
bio presklon poputanjim a i komprom isima (19. oktobra 1971;
1987: 311 i 21. ja n u a ra 1971; 1987: 255), d a je bio netolerantan,
dogmatian, em atian (10. oktobra 1970; 1987: 217-8) i tvrdo
glav, kako je vrijeme odmicalo vidio je da on nije zatvoren ni a
priori odbojan prem a srpskim prijedlozima.36 M arkovieve su
ocjene o K ardelju postale jo pozitivnije kad je pitanje pokrajina
dolo na dnevni red.37 K ardeljeva podrka Srbiji ponekad je bila
Jugoslaven, osim ako se ne uzm e u obzir da obojica govore o etvrtoj Jugosla

viji, te da i Kardelj vjeruje da sam ostalnost jugoslavenskih republika - koliko
god moda jednog dana postane poeljna - u trenutku pisanja U stava nije bila
ni mogua ni poeljna. On je vjerovao da jugoslavenski narodi imaju razloga
sauvati Jugoslaviju zbog svojih interesa, a ne zbog podrijetla ili doktrina. Za
osia, to vie nije bila Jugoslavija, pa i Kardelj nije bio Jugoslaven. Za
Stambolia jest.
34 Takva kritika se prije svega odnosi na poputanje Hrvatskoj za vrijeme
maspoka i Kosovu prilikom rasprave o Plavoj knjizi 1977-8. Za Hrvatsku
vidi Markoviev dnevnik 6. m arta 1971. (1987: 265), pa 15. maja 1971, 26. juna
1971, 15. septem bra 1971. i 19. septem bra 1971), a za odnos prema Kosovu
vidi intervju Petra Stam bolia Slavoljubu ukiu (uki, 1992: 212-4) i Ivana
Stambolia Slobodanu Iniu (Stam boli, 1995).
35 Plava knjiga je uobiajeni naziv za dokum ent o odnosu Srbije i njenih pokra
jina, kojeg je srpsko vodstvo sastavilo krajem 1976. i predstavilo saveznom
rukovodstvu poetkom 1977.
38 U razgovoru kojeg sam s njim imao u augustu 2001, Dragoslav Markovi
objasnio je da su kritike koje je u svom dnevniku upuivao Kardelju bile vie
reakcija na svakodnevne situacije nego neslaganje s njegovom politikom.
Kardelj je bio uvek veom a dobro pripremljen za sve sastanke, i esto detaljan
preko svake m ere. To je nam a ostalim a ponekada sm etalo, jer bi sastanci znali
trajati veom a dugo i bili bi zamarajui. Moja kritika nije znaila da se ne
slaem sa njime, nego da m e je, recimo, iznervirao takvim stilom .
37 Kardelj je potpuno podravao srbijansku poziciju u odnosu na pokrajine, to e
kasnije potvrditi svi relevantni srpski rukovodioci. Dokaze nalazim o kod
Markovia u biljekam a od 13. novembra 1975, 24. januara 1976, 12. i 28.
177
u potpunom neskladu s politikom ostalih republika, koje su ili

ignorirale problem (sm atrajui ga srpskim unutarnjim pita
njem) ili su otvoreno oponirale srpskim prijedlozima. Kardelj je
ponekad lomio takve otpore, pa Dragoslav Markovi (24. ja n u
a ra 1976) pie da se ponekad ovek pita - a ta da nije njega.
Ne moe sistem biti zasnovan na autoritetu i intervenciji jednog
oveka. Za sada je to tako. Mora se, meutim, iveti i posle
njega i bez njega. Ne vidim kako.38 Pred kraj Kardeljeva ivota
njihov e odnos postati toliko blizak da e Markovi u svoj
dnevnik zapisati:
J a sam njega zavoleo. On je pravi ovek, kompletna linost.

Pam etan, irok, demokrata. Tolerantan u raspravi, irok u
pogledima (6. ja n u ara 1978: 1987: 426).39
februara 1977, te 29. maja 1977. i kod Ivana Stambolia, koji ovako prenosi
glavni Kardeljev komentar na Plavu knjigu iz 1977: Samo su republike izvor
suvereniteta, one odluuju koji e deo tog suvereniteta biti prenet na federaciju,
a koji opet na ue drutveno-politike zajednice kao to su pokrajine (1995:
70). Petar Stam boli sm atra Kardelja principijelnijim od Tita, kad se radilo o
pokrajinama (uki, 1992: 241).
38 Ova formulacija potvruje na zakljuak da je etvrta Jugoslavija bila
Kardeljeva, v ie nego Titova. Markovi tretira Kardelja, a ne Tita kao kljunu
osobu politikog sistem a. Naravno, izjave koje su jugoslavenski politiari
davali u javnosti bile su potpuno suprotne - pune optimizma da se nakon Tita
nee nita promijeniti.
39 Zanim ljivo je da Vidoje arkovi, tada istaknuti savezni politiar iz Crne Gore
tvrdi da je Kardelj, ve u bolesnikom krevetu, izraavao jednako pozitivne
ocjene o Markoviu. Smatrao je - kae Stipe uvar prepriavajui taj razgovor
- da je Markovi od svih srpskih politiara najodaniji ideji socijalizma, da je
osobno najpoteniji i najotvoreniji, a to se tie nacionalizma, da se ne razlikuje
mnogo od drugih srpskih politiara (intervju sa uvarom, 11. oktobra 1997:
autor, naalost, nije im ao mogunosti provjeriti ovu interpretaciju kod samog
Zarkovia, ali m u je Markovi potvrdio d a je uo za taj dijalog od njega samog).
Pozicija koju je Markovi zauzeo u odnosu na Miloevia i njegovu vlast
potvruje ovo Kardeljevo predvianje. Markovi je bio najodluniji oponent
im enovanja Miloevia na poziciju predsjednika CK SK Srbije. Kad nije uspio
zaustaviti to im enovanje, podnio je ostavku i otiao u mirovinu. Ivan Stam
boli opisuje to Markovievo oponiranje: Odmah posle izbora novog pred-
sednika, Draa mi je rekao da m eni istorija nikada nee oprostiti taj izbor,
kako mi srpski narod nikada nee oprostiti to to sam Miloevia progurao, da
e M iloevi sve unititi... Iskreno govorei, danas bih vie voleo da je
(Miloevi) i Drau opinio. Bilo bi mi lake. Ali, stari lisac se nije dao
(Stamboli, 1995: 149, 148).
178
Napokon, nije li upravo Kardeljeva pozicija omoguavala Srbiji

da u punoj mjeri pomiri svoja dva glavna nacionalna cilja: da
ivi u istoj dravi sa Srbim a iz drugih republika, te da ostvari
u najveoj moguoj mjeri vlastitu sam ostalnost u okviru takve
zajednice. Dok je prvi cilj ostvaren samim ujedinjenjem u Jugo
slaviju 1918, u n u ta r sam e Jugoslavije Srbija nikad prije 1974.
nije im ala takvu sam ostalnost kakva joj je sad obeana. Kardelj
je, naime, zagovarao poziciju prem a kojoj su republike, pa i S r
bija, drave; one nisu nikakve privrem ene tvorevine, nego izraz
dravnosti i suverenosti svakog j ugoslavenskog n a ro d a ; njim a
p renijeti federaciji i pokrajinam a, a e tv rta e Jugoslavija biti

kreirana tako da nee biti doputeno m ijeanje u unutranje
stvari pojedinih republika.40 Kao to je stvorio dravnost Slo
venije, Bosne i Hercegovine te Makedonije, i kao to je m ateri
jalizirao dravnost H rvatske, tako je novi koncept u norm ativ
nom sm islu (a do neke mjere i u stvarnosti) obnovio dravnost
Crne Gore i Srbije.
Da zakljuimo: M arkovi i Stam boli nisu bili ni m eki ni
previe pomirljivi prem a zahtjevim a drugih, ili prem a zahtje
vima samog K ardelja, nego su sa svoje pozicije sm atrali da su
predloene reforme u interesu Srbije. Takvim rjeenjem nisu
bile zadovoljne tri grupe njihovih kritiara: etniki naciona
listi, ije je jedino pitanje n a sve ovo bilo - hoe li se granice
drava poklapati s etnikim granicam a; dem okratski Jugosla
40 Ovdje se postavlja pitanje - to je sa Srbima izvan Srbije u okviru tog kon

cepta. Politika nem ijeanja u unutranje stvari republika je oigledno mogla
biti protivna proirivanju veza Srbije i Srba izvan Srbije. Srbija je, meutim,
potpuno prihvatila princip da hrvatski Srbi moraju svoje probleme rijeiti u
Zagrebu (o tome je najbolje svjedoanstvo esto spominjani razgovor pred
stavnika nekoliko opina iz H rvatske i Marka N ikezia, u kome je Nikezic
svoje goste uputio na razgovor Savki Dabevi-Kuar). Malo je tee bilo pri
hvatiti isti princip za Bosnu i Hercegovinu, iako je i tamo prihvaen. Draa
Markovi se i tu pokazuje vie nacionalnim od drugih srpskih lidera. On 26.
oktobra 1974, nakon razgovora s nezadovoljnim bosanskim Srbinom pie: Sve
sam vie ubeden da je tu neto defektno, slabo. I u ime kojih principa se treba
zalagati za takve odnose. Zato bi meni, na primer, bilo svejedno kakav je
poloaj Srba u Hrvatskoj, Albanaca u M akedoniji, kada mi - kao kom unisti i
graaninu - nije svejedno kakav je poloaj Turaka na Kipru i Iraca u Velikoj
Britaniji (Markovi, 1988: 58).
179
veni41, koji ideju nacionalnih drava nisu vrednovali vie od ideje

dem okratske jugoslavenske zajednice s punim pravima naroda
i narodnosti; te pro-sovjetske grupacije meu komunistima (po
sebno u vojsci, ali i drugdje) koji su u njemu vidjeli daljnji revi
zionizam u odnosu na pravu i jedinu validnu interpretaciju
m arksizma. Srpski politiari krajem ezdesetih i poetkom
sedam destih nisu, meutim, pripadali ni jednoj od te tri grupe,
iako su se neki kasnije (a posebno oni koji su izgubili unutar-
partijske bitke) prikljuili nekoj od njih. osi je tako postao
etniki nacionalist, dok se veina liberala pridruila demokrat
skim Jugoslavenim a ostajui na lijevim - socijaldemokratskim
- pozicijama. Prosovjetska je grupacija, meutim, ostala stalna
unu tarp artijska opasnost za sve budue reformatore sistema.
M eutim, u razdoblju koje analiziramo, i etniki nacionalisti i
dem okratski Jugoslaveni i otvorene prosovjetske grupacije bile
su u opoziciji reim u42, relativno neutjecajne i marginalne u jav
41 M eutim, treba reci i da su neki demokratski Jugoslaveni koji su bili politiki

aktivni u inozem stvu, takoer predlagali reorganizaciju Jugoslavije na nain
prilino slian onome kojeg je na kraju prihvatio Ustav iz 1974, barem kad se
radi o rjeenju nacionalnog pitanja. Primjerice, Demokratska alternativa, orga
nizacija koju je vodio Vane Ivanovi predloila je stvaranje saveza drava lanica
i relativno labavu saveznu strukturu u svom Nacrtu demokratske alternative
jo 1967. (vidi Ivanovi, 1996: 84-93). Kompetencije Saveza bile bi sline onima
koje su kasnije formulirane u U stavu iz 1974, s dvije znaajne razlike: punom
i stvarnom mogunou odcjepljenja pojedinih naroda, te demokratskim izbo
rima kao temeljem legitim nosti vlasti. To je bio rezultat saznanja do kojeg su
politiari u emigraciji doli teka srca - da su, kako je rekao Ivanovi, Jugo-
sloveni danas m ala m anjina u naoj zemlji (1970/1996: 95). U tom svjetlu
treba cum grano salis gledati na tvrdnje da je konfederalizacija Jugoslavije bila
uglavnom (ili sasvim ) Kardeljeva izmiljotina, rezultat njegova slovenskog
nacionalizm a (Koa Popovi u Nenadovi, 1988). Ona je bila i izraz interesa
ostalih jugoslavenskih naroda u situaciji u kojoj su se nali, onako kako su ih
interpretirale ne sam o politike elite, nego i neki drugi politiki akteri. Za
srpsku poziciju o tome, vidi diskusiju Dragoslava Markovia i Petra Stam-
bolia na 14. sjednici CK SK Srbije u maju 1968. Dok Markovi kae da i 50
godina posle Oktobarske revolucije nacionalni problem nije nikakvim jedin
stvom mogao biti skinut sa dnevnog reda" (1968: 158), Stamboli dodaje: Kod
n as postoje nacije i narodnosti i svakome onom koji je pokuao da to prene-
bregne na neki nain se to osvetilo (1968: 305).
42 ak i sam i jugoslavenski politiari priznavali su da se bez obzira na sve dekla
racije, u su tin i nee prava demokratinost u drutvu. Nosioci toga otpora su,
pre svega, ljudi koji trideset godina sede na kormilu drave i drutva i koji su
se identifikovali s njim, srasli s odreenim odnosima, sebe stavili u centar svih
180
nom mnijenju. Povrh toga, one su bile toliko meusobno razliite

po svojim idejam a da nikakvo stvaranje eventualne ujedinjene
fronte, opozicije reimu, nije dolazilo u obzir. ak su i u nutar poje
dinih od tih grupa (a posebno kod etnikih nacionalista) razlike
bile toliko velike da - kao to svjedoi vie neuspjelih pokuaja
Dobrice osia da uspostavi suradnju s hrvatskim nacionalisti
ma oko Franje Tum ana - ni najjednostavnije zajednike akcije
nisu mogle biti organizirane. Tijekom cijelog svog trajanja, e
tvrta je Jugoslavija u politikom smislu ostala Jugoslavija elite.
Ali, budui d a je bilo kakva izvansistem ska akcija bila nemogua
zbog razloga koji su upravo objanjeni, sve tri opozicijske grupe
traile su saveznike u n u ta r same elite. I doista, to je saveznitvo
izmeu pojedinih dijelova politike elite i pojedinih frakcija opo
zicije sjed n e strane am ortiziralo sukob izmeu dva nehomogena
bloka, ali je s druge u sam u elitu postupno uvozilo elemente
tuih koncepata. Takoer, to je razlog zbog kojeg je sukob unu
ta r elite postupno dobivao vanost koja je prem aivala samo elitu,
i ticala se cijelog drutva. Bivajui Jugoslavijom, elita je takoer
preuzela odgovornost za cjelinu drutva: sukobi u njoj stvarali
su sukobe i izmeu drugih segm enata izvan nje. To je razlog zbog
kojeg se svaka studija raspada Jugoslavije m ora jconcentrirati
na analizu ponaanja elite.
U posljednjem dijelu ovog poglavlja to i inimo, nastojei
rekonstruirati (koliko je god to uope mogue) onu unutarnju logi
ku koja je srpske komuniste vodila da Kardeljev koncept obrane
pred zagovornicima tree Jugoslavije, osiem i M arjanoviem.
Polemika koja se razvila u n u ta r samog srpskog politikog vrha
zanimljiva je iz dananje perspektive posebno stoga to se vodila
meu pripadnicima iste nacije, pa pokazuje da se politiki kon
flikti u Jugoslaviji nisu strukturirali u prvom redu po nacionalnim
linijama. R ekonstruirajui glavne argum ente veine u srpskom
Centralnom komitetu, u polemici s osiem i M arjanoviem, mi
zapravo nastojimo pokazati kako je bilo mogue neto to danas
mnogi analitiari jednostavno zaboravljaju: da je srpskoj poli
zbivanja i svih kretanja. To se odnosi i na plejadu novih kojima prava demo

kratska rasprava ne odgovara ili kojima razvoj sopstvenog drutva to ne
omoguava (Markovi, 17. januara 1971; 1987: 253).
181
tikoj eliti cijelo to vrijeme bio blii Slovenac Kardelj, nego Srbin
osi; da joj je - tovie - bio blii Kardelj, zagovornik suverenosti
republika i labave strukture meu njima, od osia, zagovornika
socijalistikog jugoslavenstva i ideje o srpskoj etnikoj ugroenosti
posvuda u Jugoslaviji.43 Kako je i zato bilo mogue da se to
dogodi? Odgovor kojeg je ponudio sam Dobrica osi (i koji je u
Srbiji dominirao poput nekog aksioma u devedesetim godinama
dvadesetog stoljea) bio je jednostavan, i u ovom tekstu ve ospo
ren: da su srpski rukovodioci u tom razdoblju bili nepromiljeni
i/ili nezainteresirani za srpske nacionalne interese, tovie - da
su bili Titove pokorne sluge44, koje nisu vodile rauna o nacio
nalnom interesu, nego o vlastitim pozicijama. Meutim, ak i
kad bi to bilo tono, ostalo bi pitanje - kako to da narod koji je u
prolosti tako esto i tako burno iskazivao nezadovoljstvo svojim
brojnim politikim elitama, sada nije pokazao mnogo znakova
nezadovoljstva ni Kardeljom, ni Titom, ni srpskim politiarima,
u vie od dvadeset godina nakon to su vrsto uzeli vlast u ruke
(1968-1988). Kako to da je dolo do takvog suglasja izmeu
srpskog naroda i njegova (kako pie osi) najveeg neprijatelja
u poslednjem stoleu45, da je i sam osi bio iznenaen gledajui
Titov sprovod u m aju 1980. u Beogradu?
43 Ovdje se ve uje prigovor d a je upravo to dokaz izdajstva" srpskih politiara.

M eutim , u okviru diskursa kojeg su oni im ali (ali i u okviru mnogih drugih,
ne-nacionalistikih diskursa) nacionalnost nije bila primaran, pa ak ni vaan
kriterij za sklapanje politikih saveznitava. Posebno ne za one koji su - osim
kom unistim a - sebe sm atrali i Jugoslavenim a.
44 osi (1982/1992: 58). U razgovoru s autorom ovog teksta, Antonije Isakovi,
u aprilu 1996, rekao je za srpsko rukovodstvo iz 1986. da su bili oportunisti
najgore vrste i izdajnici svoje zemlje, pa su s takvom politikom morali
propasti i brzo su propali. Taj stav predstavlja dominantno miljenje o srpskim
politiarima u opozicijskim intelektualnim krugovima tog vremena.
45 osi ovako opisuje T ita u svom dnevniku 4. maja 1980. Njegova je knjiga
Promene (izvadci iz dnevnika izm eu 1980. i 1991) - koliko je ovom autoru
poznato - dosad najkritikija knjiga o Titu, koja je ikad objavljena na cijelom
podruju bive Jugoslavije. Skoro paranoidna opsjednutost Titom, moe nam,
m eutim , pomoi da razumijemo zato je osi podrao Miloevia, o kome
1991. pie d aje najuspeniji ruilac Titovog dravnog poretka, taj najzasluniji
ovek za izlazak Srbije iz poluvekovne potinjenosti antisrpskoj koaliciji, taj
kom unist koji je uspostavio srpsku dravu koju su srpski komunisti ponitili,
politiar koji je probudio istorijsku svest miliona Srba i uspostavio Srbiju kao
politiki subjekt... (1991/1992: 168).
182
Z A T O J E S R B I J A P R I H V A T I L A US T A V IZ 1 9 7 4 ?
Ako se ideoloki kontekst uzme ozbiljno u obzir (a jugoslaven

ski komunisti su ga uzimali ozbiljno), onda se odgovor kojeg na
svoje vlastito pitanje nudi Dobrica osi ini potpuno neadek
vatnim. osiev je zakljuak da uzroci (tome) nisu prevashodno
politiki i objektivni, nego su u antropolokom jezgru naeg
nacionalnog bia! Postoji u naem etosu, kae on u svojoj Bud-
uanskoj besedi (9. ju n a 1989), i neka egzistencijalna nemo za
racionalnost prem a sebi i svetu, neka vlastita samodestrukcija,
jedan im anentni tragizam u istorijskom bivstvovanju. Zbog tog
tragizm a, Srbi jednostavno nem aju mo da prepoznaju nepri
jatelja, a priznajemo za neprijatelje jedino one koji nam stave no
pod grlo i kad nam ga stave (1989/1992: 246). Takvo objanjenje
ne samo da Srbima pripisuje osobine koje ne postoje kod drugih
naroda, nego njime autor samog sebe izdvaja iz svog naroda, tv r
dei da je jedino on (i Jovan Maijanovi) prepoznao opasnost prije
nego je bilo prekasno. Na je odgovor na osievo pitanje mnogo
jednostavniji. Srpski su komunisti, prihvaajui ustavni kom
promis 1974. vjerovali da djeluju u skladu sa srpskim nacional
nim interesim a. Te nacionalne interese definirali su polazei od
marksistikog koncepta, kojeg je u jugoslavenskim prilikam a
formulirao Edvard Kardelj. Oni su, takoer, vjerovali da je raz
bijanje saveznog monopola (ukljuujui i smanjivanje Titove moi
te dokidanje funkcija koje je drao) u srpskom interesu. Srbija je
postala socijalistika drava, a Srbi su ostali ujedinjeni s ostalim
Srbima u jednoj dravi: Jugoslaviji. Njihova odluka, koja za osia
(i mnoge njihove kasnije kritiare) nije im ala smisla, izgledala je
njima sam im a kao savreno racionalna. U kontekstu u kome se
dogodila, ona nije bila ni nesvjesna ni servilna, nego logina
posljedica njihova razum ijevanja srpskih interesa. Svaka poli
tika analiza koja eli objasniti zato je Srbija prihvatila U stav
mora polaziti od politikih aktera sam ih, ne od naih sadanjih
(post-factum) interpretacija o tome to bi bilo bolje ili loije, s
pozicije poznatog ishoda. Tu unutarnju logiku koja je vodila veinu
lanova srpskog vodstva da prihvate Kardeljev koncept objasnit
emo u nastavku ovog poglavlja, kroz analizu sukoba izmeu
dviju struja: jedne koja je zagovarala etvrtu Jugoslaviju i druge,
koja je ostala vjerna treoj. Taj se sukob dogodio n a 14. sjednici
C entralnog kom iteta SK Srbije, 29. i 30. m aja 1968. N a toj
183
sjednici je voena rasprava o zadacima Saveza komunista Srbije

u ostvarivanju politike nacionalne ravnopravnosti u SR Srbiji,
koju je dominantno obiljeila polemika izmeu dvojice zagovor
nika koncepta tree Jugoslavije (Dobrice osia i Jovana Marja-
novia) te veine u Centralnom komitetu, koji su objanjavali
zato u danim okolnostima preferiraju Kardeljev koncept etvrte
Jugoslavije. Ta rasprava, nakon koje je Centralni komitet odbacio
osieve i Marjanovieve stavove, nee nikad sii s dnevnog reda
u srpskim politikim krugovima, sve do pada Slobodana Milo-
evia, u oktobru 2000.
DVIJE VIZIJE JUGOSLAVIJE:

OSI PROTIV STAMBOLIA 1968.
Rasprava na 14. sjednici im ala je sva obiljeja komunistikih

debata o kljunim politikim pitanjima: ona je istodobno bila i
teorijski sem inar i politiki sastanak. Politika borba vodila se
izmeu dviju interpretacija realnosti i dviju sukobljenih vizija
budunosti. Form uliranje jedne (partijske) linije bilo je vano,
je r - da podsjetimo - u partiji nije mogue razviti dvije istodobne
(i sukobljene) vizije, budui d a je princip pluraliteta vizija nepri
hvatljiv u ideokratskim poredcima. Budui da vizija trai akciju
(i im a smisla jedino ako vodi akciju), dvije bi vizije nuno vodile u
rascjep u n u tar avangarde. I dalje: budui da socijalistiki projekt
ovisi o sposobnosti avangarde (SKJ) da ga osmisli i vodi, rascjep
u n u ta r SKJ na dvije vizije (i dvije akcije) vodio bi blokadi tog
procesa. Zato je kompromis izmeu dviju vizija bio nemogu. Pro
mjene koje su nastupile padom Rankovia bile su revolucionarne,
a revolucija ne poznaje kompromis prem a ostacima starog.
Polemiku je izazvao dokument to ga je srpsko rukovodstvo
sastavilo za tu sjednicu, i koji je jasno sugerirao da se radi o novoj
fazi u politici prem a nacionalnom pitanju, u kojoj e se i pitanje
ravnopravnosti naroda i narodnosti moi postaviti na novi nain.
U ranijoj su fazi birokratske46 snage u praksi naruavale naela
Socijalizam je bio veliki protivnik birokracije, jer je birokracija instrument

drave, a drava (kao i etatizam ) moraju odumrijeti. Za vezu birokracije i libe-
184
nacionalne politike u SKJ, a posebno su unosile podozrenje

prema narodnostim a i oteavale sprovoenje politike nacionalne
ravnopravnosti. To se naroito vidjelo u odnosu na albansku
narodnost na Kosovu i Metohiji, to je sada srpsko rukovodstvo
osudilo kao d rastian vid antisocijalistike ovinistike prakse.
(1968*47: 18)
U skladu s tim, Centralnom je kom itetu SK Srbije predloeno
da prihvati mjere kojima e se sm anjiti razlike u razvijenosti
izmeu Kosova i ostatka Srbije, te da podri brzo kolovanje ljudi
na nerazvijenim podrujima, a posebno A lbanaca, kako bi oni
preuzeli odgovornost za v lastiti razvoj (1968: 25). U novoj fa z i,
pisalo je, treba snanije istaknuti da su narodnosti ravnopravne
s narodima, a kom unisti moraju prije svega u svojim redovima
da iskorene svaku pojavu nacionalistikih i ovinistikih eleme
nata. Pritom je jasno da nacionalizam kod svakog naroda i n a
rodnosti im a pre svega sopstveni izvor (1968: 44), kojeg upravo
komunisti u tom narodu trebaju iskorijeniti.
Takav je kritiki odnos prem a treoj Jugoslaviji doista potvr
ivao da se radi o novoj politici.48 Dobrica osi, m eutim , nije
prihvatio takve ocjene, tvrdei da su od stvaranja Republike
Srbije do dananjih dana rukovodei politiki forumi Republike
Srbije, prem a nacionalnim m anjinam a i etnikim grupam a na
svom podruju, u celini i istorijski gledano, vodili dem okratsku i
internacionalistiku politiku (1968:105). N asuprot tome, rekao je
osi, ljudi su zabrinuti onim to se dogaa u posljednje vrijeme.
Jedinstvo radnike klase i jugoslovenskih naroda u tem eljim a
(se) podriva snanom socijalnom i nacionalnom diferencijacijom,
rastuom ekonomskom neravnopravnou i nejednakou, to
je sve izraz birokratskog nacionalizma koji potiskuje m arksis
ralne demokracije vidi djela M axa Webera - naroito dijelove o birokratskoj

legitimaciji poretka. Ideja antibirokratske revolucije, koju je kasnije promo
virao Slobodan M ilosevic, bila je savreno u skladu s njegovim nastojanjem
da obnovi treu Jugoslaviju. Za antibirokratsku retoriku u staljinizm u vidi
Fitzpatrick (1999).
47 Citati pod oznakom (1968:) u ovom poglavlju preneseni su iz autoriziranog
zapisnika sa 14. sjednice CK SKS, kojeg je objavio Komunist, Beograd.
4S Takav pristup ponovno n aglaava opravdanost n ae klasifikacije povijesti
konstitutivnih koncepata, koja dijeli Jugoslaviju od prije 1966. od one nakon
nje. 0 tome je v ie reeno u prva dva poglavlja ove knjige.
185
tiki internacionalizam i univerzalnost te ideologije koja soci

jalistiku samoupravu poistoveuje sa nacionalnim i dravnim
suverenitetom (1968:102). Taj trend je toliko zabrinuo ljude, da
su oni potraili izlaz u alternativnim politikim opcijama, prije
svega u nacionalizmu. Nacionalizam je stoga proizveden i treba
mu se suprotstaviti.
osiu se pridruio povjesniar Jovan Maijanovi, kritizirajui
naputanje ideje socijalistikog jugoslavenstva i jugoslavenstva
openito i protivei se brojnim inovacijama u etnikoj strukturi
Jugoslavije (priznavanje posebnosti muslimanske nacije, poseb
nosti crnogorskog kulturalnog identiteta, itd.). I osi i Mar-
janovi upozorili su da se izbjegava ozbiljan razgovor o stanju
srpske nacije, koja je suoena sa zabrinjavajuim antisrpskim
raspoloenjem koje se iroko, u najrazliitijim oblicima, ispoljava
u izvesnim sredinam a, naroito u H rvatskoj i Sloveniji, gdje
se tvrdi i vjeruje da Srbi samo ele da potinjavaju, vladaju,
andarm uju (osi, 168: 103). Obojica su se usprotivili praksi
izbjegavanja kritike drugih republika, a posebno pokrajinskih
vodstava. osi je upozorio na vojvoansko birokratsko autono-
matvo i maarski segregacionizam, a Maijanovi je pitao - zato
su slovenski kom unisti svoju organizaciju u statu tu definirali
kao nacionalnu organizaciju (1968: 91). Marjanovi je otiao i
korak dalje, ocjenjujui da je priznavanje posebne muslimanske
nacije besmisleno, i da e dovesti do novih nacionalnih konflikata
u Jugoslaviji. Isto je tako i s idejom o postojanju posebne crno
gorske nacionalne k ulture, koje se odriu i sami Crnogorci. U te
dvije odluke, M arjanovi je vidio tipine prim jere birokratskog
nacionalizma, koji se suprotstavlja slobodnom razvoju jugoslo-
vensko-socijalistike svesti i oseanja pripadnosti jugoslovenskoj
socijalistikoj zajednici (1968:98). Te su birokratske snage, rekao
je on, nasilno spreavale razvijanje procesa punog zbliavanja i
ujedinjavanja naroda ili njihovih delova, pa je Jugoslavija dola
u apsurdnu i kominu situaciju, da uporedo sa proklamovanom
slobodom samoopredelenja, ovek nije mogao da se opredeli kao
Jugosloven, te su mnogi iskreni i asni borci za socijalizam poni
avajue tretirani kao ljudi bez narodnosti, jo malo kao nekakva
raseljena lica. Sve se to nije dogodilo zato to ljudi u Jugosla
viji ne bi htjeli biti Jugoslaveni, nego zato to je politika elita
186
obraala mnogo vie panje onim elementima prem a kojima se

razlikujemo i odvajamo u nacionalnom pogledu, nego onima koji
nas zbliavaju i spajaju (1968: 97).
Meutim, kosovsko je pitanje bilo ona konana toka koja je
najvie razdvajala Marjanovia, a posebno osia od veine la
nova srpskog rukovodstva. Pozivajui svoje kolege u partijskom
rukovodstvu da kosovskoj istini zagledaju u srce i da je svesno
i javno misle (1968: 113), osi je rekao da se odnosi izmeu
Albanaca i Srba zaotravaju, te da se Srbi i Crnogorci potiskuju
s vodeih m jesta i iseljavaju iz pokrajine. Dok srpski komunisti
s razlogom vide opasnost od srpskog nacionalizma, Pokrajinski
komitet kosovskih kom unista nije pridao odgovarajui znaaj
borbi protiv albanskog ovinizma i iredentizm a, ili ju je esto
svodio na politiku frazeologiju verbalne simetrije prem a srpskom
ovinizmu (1968: 107). N a Kosovu se nacionalno favorizira na
raun klasnog stajalita, na raun opih vrijednosti, rad a i m ora
la. Uoljiva je tenja da se samoupravna prava nacionalnosti
realizuju kao prava na uspostavljanje dravnosti i kosovskog
suvereniteta, rekao je osi.
Meutim, na Kosovu je mogu ili jugoslavenski ili albanski
oblik dravnosti. Kombinacija oba, bar u dananjim prilikam a,
nije mogua sa pozitivnim ishodim a (1968: 108).
Ako u Jugoslaviji potraju i pobede tradicionalne, odnosno

nacionalistiko-etatistike politike i partikularistike orijen
tacije, ako dem okratske snage socijalizma ne odnesu konanu
pobedu nad birokratskim i malograanskim silama i stihijam a,
mogao bi se i u srpskom narodu razgoreti stari istorijski cilj i
nacionalni ideal - ujedinjenje srpskog naroda u jedinstvenu
dravu (1968: 111).
Srpski nacionalizam, upozoravao je osi, iako bi bio reaktivan,

imao bi nesagledive negativne posljedice.49
49 Ovaj osiev stav, kao i cijela intonacija njegova govora, pokazuje da u tom
trenutku (1968) on nije bio srpski nacionalist, nego zagovornik tree Jugosla
vije. (Tim je njegova kritika vladajue politike bila opasnija za sam u politiku
elitu, jer ga nije bilo lako p roglasiti srnskim nacionalistom; a posebno stoga to
se tu zapravo radilo o alternativnom tipu socijalizma; upravo onom, dakle,
na to je Kardelj upozoravao kao glavnu opasnost.) Nije bio ni integralistiki
187
osi je vidio rjeenje u ideji koju jugoslavenski komunisti

nikad nisu do kraja zaboravili50: balkanskoj federaciji socijalis
tikih zemalja. Nacionalni se konflikti mogu sprijeiti jedino istin
ski internacionalistikom politikom, koja bi vodila stvaranju
internacionalistike zajednice naroda... udruenih na osnovu
zajednikih klasnih, ekonomskih, socijalnih ciljeva i interesa, bez
obzira na nacionalnu pripadnost i granice...
To je p ut stvaranja drutvenih odnosa u kojima je svagda

klasni, optedrutveni i individualni interes... prim amiji od
nacionalno-dravnog pripadnitva. To je put postepenog stva
ranja drutvenih mogunosti za nastajanje socijalistike fede
racije balkanskih naroda, kao organskog dela i oblika svetskog
integracijskog procesa. Taj put se ne zavrava na savezu nacija
i drava, nego tei savezu slobodnih ljudi i radnih asocijacija,
tei epohi slobode, kulture, humanizovanog drutva, drutva
koje ne ini nikakva nadnacija nego slobodni ljudi.51
Jugoslaven, u sm islu doktrine o narodnom jedinstvu koja je stvorila prvu

Jugoslaviju (1918-1929/1939). Ocjenu da osi nije srpski nacionalist, nego da
se upravo podigao protiv njega, dao je recimo poetkom 1980-ih zagrebaki
praksisovski profesor Predrag Vranicki, recenzent osieve kontroverzne knjige
Stvarno i mogue. M eutim, odnos prema kosovskom pitanju, te razoaranje
Jugoslavijom nakon 1966. vodi osia prema srpskom etnikom nacionalizmu,
iji je patrijarh s vremenom postao. osieva evolucija od rankovievca do
glavnog pokrovitelja ideje o Velikoj Srbiji paradigmatska je za velik broj
intelektualaca i dobar dio puka u Srbiji, i zato zasluuje posebnu raspravu na
drugom mjestu. Detaljno objanjenje tog procesa moe se nai u knjizi Jasne
Dragovi Soso: Saviours of a Nation?
50 Kao to smo ve pokazali, ak i Kardelj jo 1970. govori o Jugoslaviji kao jezgri
mogue budue kooperacije u ovoj regiji. Tito je nesumnjivo bio sredinja
figura balkanske politike u cijelom poratnom razdoblju. U svojim memoarima
(1999), svojedobni savezni sekretar za vanjske poslove, Raif Dizdarevi (1986-
1988) opisuje jugoslavenske inicijative na Balkanu u to doba. Ideja balkanske
suradnje je, m eutim, starija od Tita (vidi ideje srpskih socijalista Svetozara
Markovia i Dimitrija Tucovia), a i nadivjela ga je (vidi, recimo, prijedlog
Branka Horvata za stvaranje balkanskog saveza kao jedinog rjeenja za sva
nacionalna pitanja u regiji, iz aprila 1998, i mnoge druge prijedloge koji su
n astali povodom novog zaotravanja krize na Kosovu 1998). Balkanski savez,
m eutim ,nije znaio i promjenu granica: jugoslavenski su komunisti (unato
povremenom protivljenju slovenskih i makedonskih komunista) od kraja
sedam desetih eksplicitno potvrivali da ne ele takvu promjenu.
51 Koliko je osi bio uvjeren u mogunost stvaranja takve asocijacije, vidi se iz
zavrnih reenica njegova govora: Ako je taj put neostvarljiv i fikcija, onda je
188
Od svih aspekata tog pitanja, kae osi, albanski i makedonski

najsloeniji su, je r su ta dva naroda razdijeljeni dravnim grani
cama balkanskih zemalja. Zbog toga, pod odreenim okolno
stima, ideja o ujedinjenju u jednu dravu moe meu Albancima
dobiti karak ter istorijske avangarde, moe im ati i izvesnu soci
jalistiku platformu i revolucionarne parole (1968: 113). Ta se
ideja nee iriti samo pod uvjetom da ekonomski napredak, de-
mokratija i drutveni odnosi u Jugoslaviji bivaju uvek i u svemu
nadmoniji nad albanskom stvarnou (1968: 113). Sa naelnog
stanovita, mi nemamo prava da tenju za nacionalnim jedin
stvom u iptarskom narodu nipodatavamo, d aje krijemo od sebe
samih... nego je treba videti u korelaciji sa prolou i budu
nou srpsko-iptarskih odnosa i u duhu socijalistikog internaci
onalizma. N a kraju svog izlaganja, osi je pozvao da se otvoreno
govori o kosovskom pitanju:
Srpski narod im a svest, snagu i volju da dem okratski razum e

nacionalna oseanja iptara Kosova i Metohije, i da podri
sve njihove tenje ako su dem okratske po sadraju i obliku,
ako ne ugroavaju m ir na Balkanu i nezavisnost jugosloven-
ske zajednice, jednom reju ako svoj nacionalni suverenitet ne
ostvaruju u nacionalistikim oblicima i ugroavanjem opstan
ka, slobode i integriteta samog srpskog naroda na Kosovu i
Metohiji... (1968: 113-4)52.
Ali, istodobno, ne treba zanem ariti da tristo tisua Srba i Crno

goraca, sigurno ne mogu i nee da pristanu da idu u nerazvi-
jeniji drutveno-politiki i civilizacijski oblik od zajednice kojoj po
i socijalizam samo fikcija i neostvarljiv ideal. Ako se tenje ka ostvarivanju tog

cilja odlau za neka bolja i pogodnija vrem ena, onda je i revoluciju trebalo
izvoditi u pogodnijim i boljim vrem enim a. Ja ne m islim da je ova drutvena
orijentacija neostvarljiva i d a je treba odloiti. Naprotiv. (1968: 115).
r2 Ovaj se osiev zakljuak danas moe itati i kao prva najava njegove kasnije
politike koja je zagovarala podjelu Kosova na albanski i srpski dio, i
doputanje ujedinjenja albanskog dijela Kosova s Albanijom. osi je takoer
(bio) zagovornik ujedinjenja (etnikih) Srba u savez srpskih drava (Srbije,
Crne Gore, Republike Srpske i - do augusta 1995. - Republike Srpske Kra
jine). Za to je uvjerljiv izvor biljeka od 11. septem bra 1990. u dnevniku
Borisava Jovia (1995: 191-4)
svemu pripadaju (1968:114). Stoga je svako naputanje stvarno

internacionalistike politike, koja bi vodila socijalistikoj fede
raciji balkanskih naroda, kao organskom dijelu svjetskog inte
gracijskog procesa, velika i fatalna pogreka.
Maijanoviev i osiev govor bili su otvoreni napad na osnovne
ideje nove faze jugoslavenskog socijalizma, protiv kojih su
ponudile relativno cjelovitu alternativu. Ta je alternativna kon
cepcija, meutim , bila sastavljena od heterogenih elemenata. S
jedne strane, obojica su bili zagovornici socijalistikog jugosla
venstva, temeljne ideoloke koncepcije tree Jugoslavije. to
vie, oni su u svom internacionalizmu ili ak i dalje u prolost i
ire u teritoriju: prem a ideji balkanskog jedinstva i globalnog
saveza socijalistikih zemalja. N a drugoj strani, suprotstavljajui
se konfederaliziranju Jugoslavije, osi i Marjanovi prihvatili
su neke elemente koji im aju izvor u diskursu srpskog naciona
lizma, za koga je priznanje bosanskih M uslimana, Makedonaca
i Crnogoraca, a posebno Albanaca kao samostalnih politikih
faktora, bilo apsolutno neprihvatljivo. Te su dvije rasprave, stoga,
ujedinjavale neke elem ente iz razliitih diskursa: retorike prve
i tree Jugoslavije, te retorike srpskog nacionalizma. Dok je
zbog svog socijalistikog internacionalizm a, osieva i (posebno
Marjanovieva) pozicija bila tipian prim jer retorike iz 1945-
1966, u nacionalnom pitanju Marjanovi (a posebno osi) pri
bliili su se idejam a kulturne (a ne istinski politike) federacije
kojoj je glavni cilj da stvori jednu - jugoslavensku - naciju. Pa i
pored te kontroverznosti, mnogo toga to su njih dvojica izrekli
bilo je teko negirati, kao to je teko osporiti odvanost toj
dvojici lanova Centralnog kom iteta, koji su se suprotstavili
tad a vladajuim trendovim a i veini u partijskom vrhu. Kritika
postojeeg stanja bila je utem eljena u injenicama, koje nisu
negirali ni zagovornici etvrte Jugoslavije. Uostalom, oni su
takoer tvrdili da je razlog promjenama u stagnaciji, nedovoljno
brzoj promjeni sadanjosti zbog koje bi jugoslavenski socija
lizam mogao zapasti u duboku krizu ako se neto radikalno ne
poduzme. R azlika u viziji, meutim , bila je vanija od slinosti
u opisivanju stanja kakvo jest. Komunisti nisu samo inter
pretatori stvarnosti: smisao kritike stvarnosti je u tome da se
ona izmijeni.
190
Z AT O J E S R B I J A P R I H V A T I L A U S T A V IZ 1 9 7 4 ?
Ne udi, stoga, d aje rasprava koja je uslijedila nakon njihovih

diskusija na 14. sjednici CK SK Srbije im ala strateki znaaj za
odreivanje srpske politike pozicije prem a predloenim promje
nama. Gotovo svi dijelovi ova dva govora osporeni su u toj ras
pravi. Mirko Tepavac rekao je da osieva teza kako Albanci
nemaju drugog izbora nego biti ili u Jugoslaviji ili u Albaniji, pri
emu se Kosovo sm atra kolijevkom srpstva, ne ostavlja nikakav
izbor toj etnikoj zajednici nego da se oseaju kao podstanari u
srpskoj nacionalnoj dravi, da prim e na znanje da su graani
drugog reda, da razum eju da se samo pod uslovom priznavanja
srpske majorizacije mogu zadrati n a m estu gde su, u regionima
u kojima danas ive (1968:141). On je u biti kritizirao ideju suve
reniteta kao apsolutnosti. Samo ako su drave, naime, liberalne
demokracije, one su iznad svega drugog. Socijalizam je, meutim,
svjetski proces: za njega drave nisu kraj povijesti, pa prem a
tome - ni ideja suverenosti vie ne moe ostati n etak n u ta u
odnosu n a ono to je bila u liberalnoj demokraciji. Socijalizam je
prijelazno razdoblje izmeu drave i nedravnog stanja: kako se
onda moe govoriti o ili-ili suverenitetu?53
Na istoj strani (ali iz drugog kuta), Dragoslav M arkovi rekao
je da teza o jedinstvu i o podreivanju svega, pa prem a tome
i nacionalnog oseanja viim interesim a socijalizma nije nova
stvar, ve Staljinova ideja. No, i pedeset godina posle Okto
barske revolucije nacionalni problem nije nikakvim jedinstvom
mogao da bude skinut s dnevnog reda, kao to pokazuje ehoslo-
vaki sluaj54. Taj je sluaj iskoristio i Milojko Drulovi, da se
upita, kako to da su dvadeset godina nakon revolucije esi i
Slovaci tek sad doli do zakljuka da treba iz temelja, n a drugi
nain da organizuju odnose... u svojoj zemlji? (1968: 195). To je
53 Iako je Leonid Brenjev, tadanji generalni sekretar K omunistike partije

Sovjetskog Saveza uao u politiku teoriju i teoriju meunarodnih odnosa po
svom zagovaranju doktrine ograniena suvereniteta, on nije bio originalan
mislilac. Ideja o ogranienoj suverenosti sastavni je dio m arksistikog gledanja
na dravu, koja je sekundam a (u odnosu na partiju) i koja odumire. Naravno
da u tom kontekstu ona ne moe biti istinski suverena. U socijalizmu je suveren
partija, ne drava.
M Reference o ehoslovakoj odnose se na Prako proljee, koje je u doba odra
vanja sam og plenum a CK SK Srbije bilo u punom zamahu. Prako proljee
donijelo je federalizaciju ehoslovake, o emu je dobar izvor Dubek (1993).
191
zbog staljinistike tradicije gledanja na meunacionalne proble

me, koja je podcjenjivala sloenost tog pitanja u vienacionalnoj
i socijalistikoj zemlji.55 Njihove su intervencije ponovile znaaj
staljinizm a kao antipoda u izgradnji jugoslavenskog modela. Taj
je model bio ne samo neuspjean (kao to pokazuje ehoslovaki
primjer) nego i historijski prevladan. Povratak na staljinizam bio
bi definitivni poraz ne samo nove koncepcije, nego i one razvijene
u treoj Jugoslaviji.
Milo Mini je, govorei gotovo puna dva sata, iao i korak
dalje od glavne grupe srpskih politiara56, kad je predloio da se
prihvate sporni zahtjevi kosovskih rukovodilaca u ustavnoj de
bati. Mini je prihvatio da se pokrajina preimenuje u Kosovo (bez
spominjanja M etohije)57, da se nazove Socijalistika Autonomna
Pokrajina,58 i da se dopusti upotreba zastava albanske narod
nosti.59 N a drugoj strani, Mini je zamjerio Marjanoviu spomi
55 U literaturi o tim godinama dosta se govorilo o jugoslavenskom utjecaju na

ehoslovaku i Prako proljee. Meutim , iz memoara tadanjih politikih
aktera vidi se da su i dogaaji u ehoslovakoj znatno utjecali na prilike u
Jugoslaviji, jer su ohrabrili reformatore (koji e kasnije postati konzervativne
snage, tj. ustavobranitelji).
sM ini je ovim svojim istupom naljutio Drau Markovia, koji je smatrao da je
M ini veom a popustljiv prema pokrajinama (vidi Markovi, 2. juna 1968,
1987: 68). Tim govorom poinju ozbiljni nesporazumi izmeu Minia sjed n e i
Markovia i Stambolia s druge strane. Ti e nesporazumi kulminirati u drugoj
polovici 1982, kad je M ini praktiki potpuno marginaliziran u srpskom poli
tikom ivotu. On je bio prvi meu tako bliskim Titovim suradnicima, koji je
osjetio na svojem sluaju promjenu raspoloenja (ne samo) srpskog vodstva
nakon Titove sm rti. Sukob Minia s Markoviem i Stamboliem samo je jedan
od mnogih sukoba unutar srpskog rukovodstva, koji potvruje nau tezu da
etniki elem en t nije igrao primarnu ulogu u politici etvrte Jugoslavije.
57 0 znaaju te promjene, kao i o razlici izm eu Kosova i Metohije, vidi Simi
1998: 201.
58 Srpski su se politiari u to doba protivili kosovskom prijedlogu da se rije
socijalistika ukljui u naziv pokrajine (vidi Markovi, 20. oktobra 1968,
1987: 92). Kompromisno rjeenje pronaeno je 4. novembra 1968. (vidi Marko
vi, 6. oktobra 1968; 1987: 98). Meutim , Mini je ve u maju 1968. zakljuio
da bi bilo dobro prihvatiti rije socijalistika" u nazivu pokrajine i tako se
distancirati od klasinih politikih autonomija buroasko-parlamentamih i
nekih drugih politikih sistem a gde postoje autonomije... ali im nije drutveno-
ekonomski sadraj socijalistiki demokratizam (1968: 272).
59 Mnogo polemike bilo je oko upotrebe simbola na Kosovu. Mini je tvrdio da je
upotreba zastava narodnosti - graansko pravo, te da zastave kao takve nee
stvoriti probleme, ako oni ve ne postoje (1968: 272). Rasprava je nastavljena i
192
njanje ustakih zloina prem a Srbim a u Drugom svjetskom

ratu .60 Srbi nem aju razloga da se plae irokih autonomija u Sr
biji, osobito s obzirom n a ekonomske i druge razlike koje postoje
izmeu razvijenih (Vojvodina) i nerazvijenih krajeva u Srbiji
(Kosovo). Autonomija u tim okolnostima moe im ati samo pozi
tivnu ulogu, je r e m obilizirati ljude za bri razvoj. Kada ne bi
bilo autonomije, trebalo bi sada da je stvorimo. I to vrlo iroku
autonomiju da stvorimo, je r ne bismo bili u stanju da reavam o
tako raznolike probleme a da ne ojaamo birokratski centrali
zam, zakljuio je Mini.61
Meutim, trojica najistaknutijih srpskih politiara - bivi,
tadanji i budui predsjednici Centralnog kom iteta SK Srbije
Dobrivoje Radosavljevi62, P etar Stamboli63 i Marko Nikezi64 -
nakon donoenja U stava, a posebno u osam desetim godinama. Autor je zahva

lan Duanu Dragosavcu to mu je omoguio uvid u vrlo zanimljivu debatu o tom
pitanju na sjednici Predsjednitva CK SKJ u julu 1984. (predsjedavao Drago-
slav Markovi). N aalost, detaljnija analiza stavova jugoslavenskih politiara
o simbolima (zastavam a) narodnosti odvela bi n as daleko od fokusa ove knjige.
60 Napominjui da govori kao bivi tuilac u procesu Drai Mihailoviu, Mini je
rekao: Svi su mi pokolji bili jezivi, jer je to bila jedna ivotinjska podivljalost,
ali najjeziviji mi je bio pokolj oko pet hiljada M uslim ana na m ostu u Foi...
tada su istrebljena itava m uslim anska naselja od strane srpskih etnika.
(Prema tome) vie bih voleo d a je Joca (Marjanovi) uzeo neki od mnogih slua
jeva klanja od strane srpskih etnika, a d a je pustio drugovima u Hrvatskoj da
govore o klanju koje su u stae vrili (1968: 275). Miniev je stav ilustrativan
za vjerovanje veine kom unista - da je dunost svakog kom unista da se
suprotstavi nacionalizm u u vlastitoj a ne u tuoj naciji. To je jedan od razloga
zato jugoslavenski kom unisti n isu prihvatili ideju o bratskoj pomoi, ni
Brenjevljevu doktrinu.
61 Mini je otiao i korak dalje, rekavi da - kao tadanji predsjednik srpske
vlade - i dan danas lupa glavu m islim a kako emo i sa uim podrujem
Republike Srbije da izaem o na kraj, bez nekih m eduoptinskih udruenja, a
da nam ne ojaa republiki birokratski centralizam (1968: 274).
62 Radosavljevi je bio predsjednik CK SK Srbije izm eu jula 1966. i marta
1968. Latinka Perovi o njem u pie: O seala sam duboku saglasnost sa njim
u dva pitanja - u pitanju razvoja socijalistike demokratije i u stvarno
internacionalistikoj politici u nacionalnom pitanju... On je jedina linost za
kojom sam iskreno alila kada su m e okolnosti odvojile od ljudi sa kojima sam
zajedno radila (1991: 51).
63 Petar Stamboli bio je predsjednik CK SK Srbije od marta do novembra 1968.
M Marko N ikezi je u doba 14. sjednice bio savezni sekretar za vanjske poslove.
Za predsjednika CK SK Srbije izabran je u novembru 1968. Ostao je pred
sjednik do oktobra 1972.
193
svojim govorima doista su uobliili novi narativ srpskih komu

nista o nacionalnom pitanju, koji je ostao gotovo nepromijenjen
sljedea dva desetljea - sve do Osme sjednice CK SK Srbije, u
septem bru 1987. Taj je narativ bio sastavljen od sljedeih ideja:
Prvo, nacije treba prestati tretirati kao zlo koje je nuno su-
protstavljeno socijalizmu. Komunistika se partija, rekao je Rado-
savljevi, odavno oslobodila dogmatskog stava prema nacijama,
posebno u Drugom svjetskom ratu. Jugoslavija je vienacionalna
zajednica... i nikakve politike snage stare Jugoslavije nisu mogle
da razree nacionalno pitanje. Nikakav revolucionarni pokret,
nikakav socijalizam koji ne bi reavao nacionalno pitanje, nikakvi
kom unisti koji ne bi reavali nacionalno pitanje ne bi mogli nita
da u rade (1968: 237). Obratno, ba je isticanje nacionalnog pita
nja pribliilo komuniste svim jugoslavenskim nacijama. Politika
P artije postala je popularna onda kad se vidjelo da Partija nije
neto ubaeno u naciju izvana, nego je dio nacije. Njen je smisao
da osigura slobodan razvoj nacija n a socijalistikim principima,
a ne da negira ili zanem aruje nacionalno pitanje, posebno u tako
sloenoj vienacionalnoj zajednici kao to je jugoslavenska. U
tom su kontekstu, osieve i Marjanovieve ocjene da se nagla
avaju razlike meu nacijama, a zanemaruju slinosti, ocijenjene
kao puko zanem arivanje realiteta.
Drugo, nacionalno se pitanje ne moe, ak i kad bi se htjelo,
rijeiti nikakvim unitaristikim formulama, niti pritiscim a na
nacije. Dva su iskustva u tom smislu instruktivna: iskustvo
stare {prve) Jugoslavije i staljinistiko iskustvo u istonoeurop
skim dravam a, prije svega u ehoslovakoj. ak i kad se u
Jugoslaviji, neposredno poslije rata, povjerovalo d a je nacionalno
pitanje rijeeno, ono se ponovno pojavilo svom snagom (Stam-
boli, 1968: 303; Radosavljevi, 1968: 242). Politika diktata i
p ritisak a na nacije s vrha drave, rekao je Marko Nikezi, nije
vie nikome prihvatljiva. Novi su odnosi postali potrebni svima,
pa su ba zato i mogli biti prihvaeni. D iktirati u vreme kada
to vie nije istorijski neophodno, znai ni opravdano, postaje
teko prihvatljivo, a posebno za razvijenije sredine (1968: 212).
N acijam a je u tom sm islu, zakljuili su srpski politiari, bolje
dati vie nego manje: bolje je presoliti na stranu popustljivosti
i mekoe prem a nacionalnim m anjinam a, nego ne dosoliti
194
ZA T O J E S R B I J A P R I H V A T I L A U S T A V IZ 1 9 7 4 ?
(1968: 242).65 Zanimljivo je, svakako, da argum ent kojeg su srpski

komunisti ovdje izrekli ne izvire iz ideje konstrukcije budu
nosti (ak i n asuprot stvarnosti), nego se poziva n a faktiku
nemogunost da se neto uini. Takva zarobljenost stvarnou
ne odnosi se na sve elem ente komunistikog program a - ostaje
stoga nejasno zato su se odluili da u nacionalnom pitanju ko
riste taj argum ent.66
Tree, za unitaristiki koncept, ak i kad bi ga zagovarala,
Srbija ne bi im ala saveznika u Jugoslaviji.67 U nitarizam su svi
odbacili, pa je stavljanje n a njegovu stran u unaprijed izgubljena
bitka. N asuprot tome, unitaristiki koncept Jugoslavije mogao
bi nai saveznike izvan zemlje, a to znai da bi se m orala prihva
titi i hegemonija onih snaga koje bi podrale takvu koncepciju.
Nikezi je dovoljno jasno, iako bez spominjanja, aludirao na
Sovjetski Savez.66 Objanjavajui tu tezu, Nikezi je rekao da je
Da bi objasnili taj stav, jugoslavenski su politiari esto koristili sljedee

Lenjinove rijei: N ita toliko ne zadrava razvitak i uvrenje proleterske
klasne solidarnosti koliko nacionalna nepravda i ni na to n isu tako osjetljivi i
povrijeeni pripadnici m ale nacije kao na osjeanje nejednakosti i naruavanje
te jednakosti, m akar ak iz nem arnosti, m akar ak u obliku ale, na narua
vanje te jednakosti od strane svojih drugova proletera. Eto zato je u danom
sluaju bolje presoliti nego n e dosoliti. Eto zato u danom sluaju osnovni
interes proleterske solidarnosti, a prema tome i proleterske klasne borbe zahti
jeva, da se nikada prema nacionalnom pitanju ne odnosi formalno. Taj je
paragraf na 14. sjednici citirao Dobrivoje Radosavljevi (1968: 242), a kasnije
ga je u svojoj diskusiji o zastavam a narodnosti na sjednici Predsjednitva CK
SKJ, u julu 1984, upotrijebio i D uan Dragosavac, argumentirajui u prilog
irokoj upotrebi tih zastava.
66 To je takoer u skladu s Kardeljevim konzervativizmom kad se radi o naciji,
koji je u potpunom neskladu u odnosu na njegova gledanja na druge socijalne
konstrukte. Kardelj nikad nije objasnio zato su sam o nacije dovrene, a sve
ostalo odumire: drava, partija i klasa, prim jerice.
67 Nikezi je zamjerio osiu i M arjanoviu da ni ne raunaju na saveznitva, te
da njihov nastup ni nije bio sraunat na dijalog i saveznitva. To je jedan
monolog, teak, na m om ente uvredljiv. M eutim, vreme monologa prolazi
svuda, a kod n as je prolo. M onolog je vezan za politiki monopol, koji je za
nam a. (1968: 220)
66 Ovdje treba podsjetiti na kontekst, kojeg izrazito obiljeava strah od sovjetske
intervencije u ehoslovakoj, a onda - eventualno - i u Jugoslaviji, ija je
podrka Dubekovim reformama bila evidentna. Taj je strah bio konstantno
prisutan meu Jugoslavenim a i meu politikom elitom , ali je 1968. bio na
vrhuncu (vidi Tripalo, 1990). Iako Brenjevljeva doktrina jo nije bila formalno
proglaena, svatko je osjeao da prava opasnost prijeti s Istoka. Za to je
195
kriza zapadnih demokracija tolika, da su praktiki samo socija

listike ideje ostale u areni. Dogaaji u Parizu, vijetnamski rat,
demonstracije u Sjedinjenim Dravama, bile su kontekst za tu
tvrdnju. Tako da mi izgleda da nije pitanje: da li socijalizam ili
ne, nego - kakav socijalizam.* 69 Ni ovdje se ne radi o antisocija-
listikim idejama (kod osia i Maijanovia) nego o jednom odre
enom tipu dravnog socijalizma.
Izgleda mi da je to prava opasnost, da socijalistika budu

nost bude ispunjena ostacima starih odnosa. Jer, to je ve
vieno, da se posle revolucije organizuje jedno drutvo u kome
zajedno sa eksproprijacijom bogatih klasa, sa industrijskim
napretkom nije ilo osloboenje oveka. Moram rei da smo i
mi to probali, da smo i mi tu vodu pili, ali, sreom, nunost
nas je poterala dalje i ne elimo da nas iko vraa na te izvore
(1968: 214-5).70
ilustrativan podatak kojeg navodi Tripalo (1990:97-9), prepriavajui sastanak

jugoslavenskog politikog i vojnog vrha od 2. septembra 1968. (sedam dana
nakon intervencije armija VU). Vrh JN A je tada rekao da Jugoslavija ima arti
ljerijsko oruje za sam o tri dana otpora SSSR-u, te da su sve vanije jedinice
stacionirane na zapadnim , a ne na istonim granicama. Koa Popovi (Srbin)
zbog toga je optuio Ivana Gonjaka (Hrvata) za ideoloki dogmatizam, koji je
doveo vojsku i zemlju u takvu situaciju. (Popovi je smatrao smjenjivanje
Gonjaka jednim od svoja tri cilja kad je prihvatio funkciju potpredsjednika
Republike nakon pada Rankovia 1966. U tom je uskoro i uspio.) Situacija je
bila takva da je hrvatski lider Bakari rekao da bi sovjetska vojska za 48 sati
bila u Rijeci. Razvoj koncepta openarodne obrane je dobrim dijelom nepo
sredna posljedica te rasprave (vidi izvjetaj Daily Telegrapha o pripremama
Jugoslavena za partizanski rat protiv eventualne sovjetske agresije; 5. septem
bra 1968). Dram atinost situacije je samo poveana kad je rumunjski pred
sjednik C eausescu tri dana nakon invazije (24. augusta 1968) zamolio Tita
za doputenje da njegova vojska pree u Jugoslaviju ako Rumunjska bude
napadnuta od SSSR-a. Tito je to dopustio, ali samo ako Rumunji ostave oruje
na granicam a (Tripalo, 1990: 104).
69 Ovaj je zakljuak potpuno u skladu s Kardeljevim gledanjima: on je takoer
bio uvjeren da jedina stvarna opasnost - alternativni tip socijalizma, tj. stalji-
nizam . U porite tog zakljuka je u linearnom razumijevanju povijesti. Vie o
tome je reeno u prethodnom poglavlju.
70 Znaajno je da ovdje N ikezi priznaje da je nunost, a ne vlastita volja, primo
rala jugoslavenske kom uniste da napuste stari (staljinistiki) i osmisle novi
(samoupravni) koncept. Takav stav bio je revizionistiki u odnosu na slubenu
interpretaciju sukoba izm eu Tita i Staljina, prema kojoj je Tito bio taj koji je
ve i prije sukoba htio provoditi drukiju koncepciju, pa je sukob doao kao
196
Po Nikeziu, osi i Marjanovi su predstavnici socijalistikog

konzervativizma, koji nikad nisu prihvatili samoupravljanje,
nego su ostali vjerni etatistikim koncepcijama (1968: 212). Ako
bi se prihvatio njihov model odnosa meu nacijama, Jugoslavija
bi se vratila tamo odakle druge socijalistike zemlje (kao recimo
ehoslovaka) svim silam a ele da odu. Takoer, njihov koncept
bi u krajnjoj liniji mogao da poslui kao osnov jednom zahtevu
da smo svi mi komunisti, da imamo internacionalistike obaveze
i da se moramo podrediti odreenim stavovima koji bi se doneli na
nekom zajednikom svetskom savetovanju kom unista (Stambo-
li, 1968: 303). N asuprot tome, jugoslavenski su komunisti 1948.
odbacili takav stav, s argum entom da odgovaraju svojoj zemlji,
radnikoj klasi i narodu kome su stajali na elu u revoluciji.
etvrto, osi i M arjanovi krivo su interpretirali ideju jugo
slavenstva. Jugoslavenstvo se pojavilo kao doktrina kojom su
junoslavenski narodi izraavali borbu za svoju nacionalnu indi
vidualnost u Austro-Ugarskoj. I kad oni sami nisu im ali snage
da se za nju izbore pojedinano, onda su se oslonili n a sve June
Slovene, kao takvi predstavljali odreenu snagu i bili u mogu
nosti da izvojuju nezavisnost, rekao je P eta r Stamboli (1968:
303). Prem a tome, nije nitko htio biti Jugoslaven da bi negirao
svoju nacionalnu pripadnost, nego upravo obratno - da bi je raz
vio i ostvario. Takoer, jugoslavenski se narodi nisu u Drugom
svjetskom ra tu tukli za parolu jedinstva, nego su se ujedinili
radi slobode (Nikezi, 1968:214). To znai da jedinstvo u Jugosla
viji moe biti postignuto samo n a bazi ravnopravnosti jednakih,
ravnopravnih subjekata, svih naroda i narodnosti Jugoslavije.
Nikakvo jedinstvo koje bi ugrozilo slobodu jugoslavenskih naroda
zato ne bi moglo biti prihvaeno. Iz razloga naeg odnosa prem a
drugim narodim a, mi u Srbiji treba da budemo vrlo jasni u tom
pogledu, sa tim izrazim a o jugoslovenstvu treba da budemo n a
isto i to predstavlja u nas politiki problem, rekao je Stamboli.71
posljedica Titove odluke, a n e Staljinova nezadovoljstva. Citat, kao i cijeli ovaj

argument, snano potvruje nau tezu o iznimnoj vanosti staljinizm a kao
Neprijateljskog Drugog (Hostile Other) za jugoslavenski model socijalizma.
0 tom specifinom poloaju Srbije, Petar Stamboli e govoriti i kasnije; posebno
recimo nakon kosovskih demonstracija 1981, kad e protestirati protiv te
197
Peto, glavni protivnik srpskih nacionalnih interesa je srpski

nacionalizam , protiv kojeg se srpski kom unisti moraju boriti
svom snagom. Nacionalizam je protivan socijalizmu i kad mu je
izvor u liberalno-demokratskoj politikoj doktrini (kao ideja
nacionalne drave) i kad dolazi iz etatistikog socijalistikog
koncepta. Srpski se nacionalizam izraava u netrpeljivosti pre
m a A lbancima i M uslim anim a, a potom H rvatim a i ostalima.
Elem enti M arjanovieva i osieva govora u kojima su se oni
dotakli prije svega Albanaca i M uslim ana (te Crnogoraca), iz
viru iz nacionalistikog diskursa. Srpski su komunisti - kao
internacionalisti - sm atrali da je njihova sveta dunost da se
suprotstave srpskom nacionalizmu, pa su to i inili. Nema re-
akcionam ije sile u drutvu, nego to je nacionalizam i ovini-
zam , rekao je Milo Mini, nastavljajui da je odnos srpskih
kom unista prem a Kosovu i Metohiji glavni indikator stanja
nacionalizm a u srpskom narodu. udno je kad komunisti Sr
bije u 1968. godini u raspravljanju nacionalnih pitanja gledaju
ko se gde pre naselio, kom entirao je P eta r Stamboli osievu
ocjenu o iseljavanju s Kosova. Odgovarajui n a Marjanovievu
k ritik u priznavanja m uslim anske i crnogorske nacije, on je
rekao da je K PJ u svojim ratnim proglasim a tre tirala Musli
m ane kao posebnu cjelinu, te da su M uslimani dali 45 narod
nih heroja.*72 to se tie Crnogoraca, oni su odavno im ali dravu
i razvijali svoju ku ltu ru , a to se samo nastavilo u novoj Jugo
slaviji. Openito, srpski kom unisti sm atrali su da onaj ko u
sadanjem m om entu, u ovom vrem enu naeg pravog razazna-
vanja u politici nacionalne ravnopravnosti hoe da upropasti
Srbiju, samo treba da propoveda srpski nacionalizam. To je naj
srpske iznimke. Ovdje je priznaje kao dovoljan, ako ve ne opravdan razlog za

posebnu osjetljivost srpskog vodstva. Srpski su politiari razumjeli da centra
lizam i staljinizam doista mogu nai saveznika prije svega unutar Srbije:
pitanje je, m eutim, koliko je to strahovanje imalo temelja u stvarnosti, budui
da su i u Srbiji i liberalno-dem okratske snage bile prilino aktivne.
72 A rgum ent o aktivnosti pojedinih etnikih grupa u ratu je koriten bilo kao
razlog za ili protiv statu sa kojeg su traili. Recimo, jedan od glavnih argu
m enata protiv stvaranja Republike Kosovo 1945. bilo je slabo sudjelovanje
kosovskih Albanaca u partizanima (Horvat, 1998). Na drugoj strani, Stamboli
koristi sudjelovanje bosanskih M uslimana (Bonjaka) u partizanima kao razlog
za promjenu njihova statu sa u novoj strukturi Jugoslavije.
198
ZA T O J E S R B I J A P R I H V A T I L A U S T AV IZ 1 9 7 4 ?
sigurniji p ut da se nanese tra jn a teta Srbiji i srpskom narodu

(Tepavac, 1968: 141 ).73
esto, otvaranje svih tih pitanja moe biti ozbiljna prepreka
srpskom strategijskom cilju - da srpski narod ivi u Jugoslaviji
zajedno i ravnopravno s drugima. Srbija ne eli da je se stalno
sumnjii i okrivljuje za dominaciju nad drugima. Ona je prihvatila
smjenjivanje Rankovia kao jo jedan dokaz da s drugim a eli
ivjeti u ravnopravnosti. Ako je ikome u interesu da Jugoslavija
opstane, to je svakako srpskom narodu. Svaa s drugim a, kao i
postavljanje pitanja o smislu Jugoslavije, moe samo ugroziti bu
dunost zajednike zemlje.74 O tome je govorio P eta r Stamboli:
Pre svega, moe li neko da kae danas da je interes srpskog

naroda u tome da budu neravnopravne narodnosti ili da drugi
narodi budu u neravnopravnom poloaju sa nama?... To niko
ne eli i ne moe. Drugo, da li smo ugroeni od narodnosti?
Ne znam kada je neko mogao biti ugroen od narodnosti.75
73 Takav su stav srpski kom unisti zadrali ak i u prvim godinama pod Miloe-
viem (do poetka 1989), napadajui druge kom uniste da nisu dovoljno aktivni
prema svojim nacionalistim a. Milosevic' i njegovi suradnici nisu negirali da
postoji srpski nacionalizam i da se protiv njega treba boriti, nego su tvrdili da
se jedino srpski komunisti bore protiv svog nacionalizma, koji je samo reakcija
na druge - prije svega na albanski i hrvatski. U tom je sm islu ilustrativna
izjava Slobodana M iloevia na kraju Osme sjednice CK SK Srbije (septembar
1987): Mi smo esto proputali da reagujemo u potrebnoj meri na druge
oblike idejnog i politikog pritiska na socijalistiko samoupravljanje, koji su
dolazili od strane graanskih ili etatistikih ideja ili njihovih protagonista, ali
svoje nacionaliste smo uvek tretirali kao neprijatelje prve kategorije. I to zaista
nije bez razloga. Srpski nacionalizam danas, to nije samo netrpeljivost i mrnja
prema drugom narodu ili drugim narodima, ve je sam a zmija u nedrima
srpskog naroda (M iloevi, 1987/1989: 171-2).
'<* Ova je kritika osia i M aijanovia poneto kontroverzna. Naim e, Kardelj je
takoer relativizirao znaaj opstanka Jugoslavije, podreujui ga tipu poretka
koji se u toj Jugoslaviji razvija i uvjetujui razvojem socijalizma. Stamboli
ovdje, m eutim, kao da stavlja Jugoslaviju iznad svega.
75 Ovdje je oigledno da je Stam boli namjerno izbjegao rije manjina, iako bi
ona najbolje objasnila ono to je htio rei. No, u to je doba ve postalo politiki
korektno zam ijeniti pojam manjina pojmom narodnost. Stam boli e kasnije
revidirati svoju poziciju, pa e u svojoj prepisci s D uanom Dragosavcem iz 1983.
traiti da se pojam manjine vrati u upotrebu onako kako se u svetu govori
(pismo Petra Stam bolia D uanu Dragosavcu od 20. juna 1983. i Dragosavev
odgovor od 27. ju n a 1983. Autor zahvaljuje D uanu Dragosavcu za doputenje
uvida u ovu korespondenciju.)
199
Moe samo veina da majorizira manjinu i u tome, kako je

reeno - problem manjine nije problem manjine, nego je
problem veine.761 mi se odreujemo prema Kosovu i Metohiji
u naem sopstvenom interesu, u interesu vrstine i politike
stabilnosti u Srbiji.
I konano, sedmo, Srbija je vjerovala da novi ustavni sistem ne

samo da ne vodi dezintegraciji, nego da je jedini nain da se ta
dezintegracija izbjegne. U nitarna (predratna) Jugoslavija se,
tvrdili su srpski komunisti, raspala ne samo zbog vojnog napada
n a nju nego i zbog unutarnjih tenzija, koje su oslabile njenu
obram benu mo. Jugoslavija bratstva i jedinstva nije uspjela
ni elim inirati, ni rijeiti nacionalno pitanje na zadovoljstvo
svih. Taj model, vie nije mogao da obezbedi napredak i po-
sledica toga je bila ta da smo, sagledavi nunosti, preduzeli
svesnu akciju da idemo dalje, rekao je Nikezi. Ostalo je jo
samo da se proba postii integracija na drugim tem eljim a77 -
pomakom prem a veoj samostalnosti nacija i njihovih republika-
drava. To nije dezintegracija, to je integracija, je r integracija
moe da bude samo n a dobrovoljnoj osnovi, zakljuio je P etar
Stamboli (1968: 309).
76 Slino govori i Marko Nikezi: N ikada i nigde se nije preteralo u davanju

prava, mogunosti i irine razvitku malih naroda i narodnostima. Istorija ne
belei da je nainjena ikada pogreka te vrste prema narodnostima i
nacionalnim manjinama (1968: 143). Dragoslav Markovi imao je o tome,
meutim , neto drukije miljenje. U svom govoru na sjednici CK SK Srbije
neposredno nakon kosovskih demonstracija, 6. maja 1981. godine, Markovi
kae kako politika da pokrajinama treba dati vie nego im Ustav propisuje
vodi u oduzim anje prava Srbiji i da se mora prevazii shvatanje da je
ustavnije ono to je vie od U stava, jer protivustavno je sve to nije u skladu
sa U stavom i kad je manje i kad je vie od U stava (1981: 103).
77 D uan Bilandi je autoru ovog teksta, u decembru 1995, ispriao detalj iz
svog razgovora s Kardeljem 1971. godine. Kardelj je tad rekao Bilandiu: Mi
smo dosad sve mogue pokuali da se Jugoslavija odri: prvo je bila unitarna
drava, onda je postala federacija, a sad idemo prema konfederaciji. Ako ni to
ne uspije, ostaje samo da priznamo da je Kominterna imala pravo kad je
tvrdila da je Jugoslavija um jetna tvorevina, a da smo mi - jugoslavenski
kom unisti - pogrijeili.
200
ZA K LJU A K
Srpsko je politiko vodstvo prihvatilo ustavne promjene svojom

voljom, je r je u njima vidjelo ostvarenje glavnih ciljeva Srbije: da
Jugoslavija opstane, da opstane kao socijalistika zemlja u kojoj
Srbija nye pod stalnom-optubom da dominira nad drugima, nego
je ravnopravna s drugim republikam a i narodima; te da u njoj
manjine/narodnosti budu tretirane kao ravnopravni politiki su
bjekti. Sva ta tri cilja bila su u skladu s ideolokom vizijom svijeta
koju su dijelili s Kardeljem i svojim drugovima u drugim republi-
kama/pokrajinama. Ravnopravnost velikih i malih bila je glavni
smisao socijalizma, prijelaznog razdoblja iz drutva eksploatacije
prema drutvu u kome je eksploatacija dokinuta. Kao to u meu
narodnim odnosima mali narodi i drave moraju biti jednako
pravni s velikima, tako i u n u tar Jugoslavije - vjerovali su - vei
narodi ne smiju im ati vie prava od onih manjih. Kao najbrojniji
narod (iako ne i veina) u Jugoslaviji, srpski narod im a historijsku
obavezu da ne bude eksploatator, nego da pomogne proces em an
cipacije manjih i slabijih naroda. U tome mora krenuti od svoje vla
stite republike (u odnosu na Albance na Kosovu), a potom i tamo
gdje ivi s drugim narodim a (tj. u Bosni i Hercegovini; prizna
njem pune ravnopravnosti M uslimana/Bonjaka), te u H rvatskoj
(pristajanjem na novi status republike kao nacionalne drave,
tovie - u praktinom smislu: kao hrvatske nacionalne drave).
D ecentralizacija Jugoslavije ne samo da je trebala pokazati
da Srbi nisu eksploatatori drugih, nego je znaila veu sam ostal
nost (i) Srbije, to je tadanje vodstvo htjelo iskoristiti za m oder
nizaciju privrednog ivota, liberalizaciju politike i poveanje
utjecaja Srbije na politika zbivanja u zemlji. Srpski su komunisti
vjerovali d a je njihov glavni zadatak borba protiv srpskog nacio
nalizm a, dok e se kom unisti u drugim narodim a (ukljuujui
one u narodnostim a) boriti protiv nacionalizm a u tim naro
dima. U tom okviru, izgleda potpuno razum ljivo da se pitanje
albanskog nacionalizm a prije svega preputalo kom unistim a -
Albancima, dok je srpski nacionalizam nailazio n a veliki otpor
srpskog rukovodstva.
Ubrzo nakon donoenja U stava, m eutim , srpsko je ruko
vodstvo zakljuilo da se drugi kom unisti ne ponaaju uvijek u
201
skladu s istim naelima, nego ponekad kritiziraju srpski naci

onalizam, ne kritizirajui nacionalizam u vlastitim narodima.
Takoer, zakljueno je da Srbija ni u novim okolnostima nije
poveala svoju samostalnost, nego ju je ak na neki nain i sma
njila, zbog pozicije pokrajina i federalnog vrha u odnosu na nju.
Iznevjerena oekivanja bila su glavni razlog srpskog nezadovolj
stva, koje je najprije bilo nezadovoljstvo primjenom Ustava, da
bi tek kasnije postalo nezadovoljstvo samim Ustavom. Srbija je
od 1977. do 1983. etiri puta inicirala promjenu prakse u tom
smislu: s Plavom knjigom (1977), raspravom o Kosovu (1981),
prijedlogom N ajdana Paia da se napravi kritika analiza funk
cioniranja politikog sistem a (1982) i prijedlogom Miloa Minia
da se raspravi stanje u P artiji (1983). Sve su te inicijative, meu
tim, nailazile na otpor drugih republika i onih (u federalnom vrhu)
koji su Kardeljev koncept drukije shvaali. Podjele ponovno nisu
bile ni etnike, a esto ni republike, nego prije svega politike.78
Jugoslavenska je politika poslije U stava 1974. vie nego ikad
ranije postala bitka izmeu raznih interpretacija Kardeljeva
koncepta. ^Dok su Tito i JCardelj bili ivi, njima je priznavana
nlogaprhovnih interpretatorajstvarnih nam jera i samog smisla
koncepta. T je ffijestormeutim, ostalo prazno nakon 1980, ali
se bitka za poziciju vrhovnog interpretatora nastavila punom
snagom. U tom intermezzu izmeu nestanka starih i oekivanja
novih vrhovnih interpretatora stvarnosti, razvile su se brojne
institucije utemeljene na drugim diskursim a - podjednako na
nacionalistikim, kao i n a liberalno-demokratskim. Ojaale su i
prosovjetske snage, nadajui se da e se pokazati potrebnima - i
stoga podranima - u trenutku predstojee velike anarhije.
Politika elita meutim sad je bila izgubljena, i nesposobna da
ponudi jednog vrhovnog interpretatora. ^
P etnaestak godina nakon njegova donoenja, razoarana ne
mogunou da svoju poziciju ojaa pravom interpretacijom sa
saveznog vrha, Srbija je odluila napustiti Ustav i traiti novi
78 Recimo, jedan od najveih kritiara sistem a uspostavljenog 1974. bio je hrvatski

ekonom ist Marijan Koroi (vidi njegovu knjigu Jugoslavenska kriza, 1988).
Takoer, M ilka Planine je (iako Hrvatica) osjetila iste otpore kao predsjednica
Saveznog izvrnog vijea (o emu je autoru govorila u intervjuu, u aprilu 1998).
202
Z A T O J E S R B I J A P R I H V A T I L A U S T A V IZ 197
ustavni kompromis s ostalim jugoslavenskim republikam a, nu

dei im povratak na glavne ideje tree Jugoslavije. Sredinom
osamdesetih, istodobno s kolapsom institucija etvrte Jugosla
vije, simboli, retorika i politiki koncept tree Jugoslavije postaju
dominantni diskurs u Srbiji. U okviru tog novog diskursa, Ran-
kovi i osi su postali heroji, a Kardelj i Stamboli(i) izdajnici.
Ustavna rjeenja iz 1974. ocijenjena su kao pravno nelogina,
nepravedna i iznad svega drutveno tetn a, je r su razdrobila
Srbiju n a tri odvojena dela, direktno podsticala njihovo m eu
sobno suprostavljanje i razorno delovala n a skladan razvoj repu
blike i n a stabilnost i integritet ele zemlje (Borisav Jovi, 1989:
10). Dok se srpska politika elita pom aknula na osieve pozicije
od prije dvadeset godina, osi je evoluirao s pozicija socijalis
tikog jugoslavenstva do uvjerenja da vie nikakva Jugoslavija
nije mogua, tovie, da nije u interesu srpskog naroda.79 Iako se
Miloevi s tim stavom nije slagao, on je podrao i iskoristio
osievu k ritik u U stava, te njegove poglede n a kosovsko pitanje.
Savez izmeu Miloevia i osia otvarao je perspektivu za even
tualno ujedinjenje preanskih i kosovskih Srba (iji je za titn ik,
jo od 1968. bio osi) i srbijansko-crnogorske tradicije (koju je
simbolizirao Miloevi). On je takoer, omoguio pribliavanje
izmeu nekadanje opozicije i sam e (reformirane) politike elite.
Kad se taj savez stvorio, formulacije u govorima dravnih funk
cionara postale su vrlo sline osievima.80 N ekad nepomirljive
grupe - predstavnici vlasti i oni koje je nekadanja vlast sm atrala
glavnim protivnicima - sad su zajedniki tvrdili da se negativni
obrat dogodio sredinom ezdesetih godina81: to je glavni zaklju
79 U tom uvjerenju, osi naravno nije bio jedini, nego su mu se pridruili mnogi
srpski intelektualci. Borislav M ihajlovi M ihiz je rekao da su sve nevolje Srba
posledica Jugoslavije (Danas, 30. oktobra 1991); Brana C m evi da je Jugo
slavija ozbiljan srpski porok (NIN, 25. februara 1990), itd.
80 Parafrazirajui poznatu osievu izreku da su Srbi dobitnici u ratu, a gubit
nici u m iru, Borisav Jovi je rekao d a je srpski narod izgubio usred mira svoju
jedinstvenu Republiku, pa je pravedno da m u se ona u miru, dem okratskim
putem , vrati... (1988/1989: 25).
81 osi kae: Kad je rije o Jugoslaviji, m islim da postoji jedan period koji bi se
mogao oznaiti stabilnim , a on bi se situirao u rasponu izm eu 1945. i 1962.
godine. Ve 1962. godine poinje drutvena i ideoloka kriza koja je vodila
dananjem ishodu (1988/1992: 278).
203
ak i M emoranduma SANU (1995:108) i knjige generala Kadije-

via (1993) i tekstova Mire Markovi (1996). Promjena Ustava
(ije su pogubne i besmislene odredbe... omoguile separatistima
da izvre gotovo nezamislivu zloupotrebu i naruavanje prava
naroda, kako je rekao Borisav Jovi) za sve grupe u Srbiji - osim
za nacionalne m anjine i zagovornike etvrte Jugoslavije postala
je conditio sine qua non napretka. Bez promene tog Ustava i na
njemu izgraenog politiko-ekonomskog sistem a nemogue je re-
iti nijedan sutinski dananji problem naeg drutva, nemogue
je zaustaviti sadanji proces dezintegracije i pada u sve dublju
krizu (Memorandum, 1986/1995:123). S ustavnim promjenama
koje je - ujedinjujui opoziciju i vlast - uinila u m artu 1989.
Srbija (je) skinula sa svojih lea jedno teko breme koje joj nije
dozvoljavalo da se punom snagom okrene drutvenoj reformi u
svim njenim vidovima - onome to nam u najblioj i daljoj budu
nosti predstoji kao najvaniji zadatak (Jovi, 1989: 14).
P a ipak, stanje u kojem bi oni koji su tvrdili da su svi jugo
slavenski narodi zapravo pripadnici jedne, budue jugoslavenske
nacije82 bili dugorono na istoj strani kao i oni koji su vjerovali
da je srpski narod u Jugoslavijama bio dvaput obmanut, jer su
Srbi i u Kraljevini i u Titovini izgubili sve to su u oslobodi
lakim ratovim a stekli, izgubili su i balkanske i svetske ratove
(osi, 1982/1992: 65) nije bilo dugorono odrivo. Upravo zbog
razlika u odnosu na ideju jugoslavenstva te na odnos prema
opoziciji, savez Miloevia i osia je bio krhak.83 Drugi je vaan
razlog u tome to su obojica lidera ostali relativno tvrdi zagovor
nici svojih dviju struja (osi kosovskih i preanskih, posebno
bosanskih i hrvatskih Srba, opozicije i srpskih nacionalista i se
paratista; a Miloevi srbijanske matice, interesa politike elite
i predstavnika tree Jugoslavije) bez ikakva pokuaja da se
pomaknu na neku centristiku poziciju.
Srpska je politika javnost dvadeset godina nakon 14. sjednice
CK SK Srbije bila gotovo ujedinjena u vjerovanju da je Dobrica
82 O vakav zakljuak M ira Markovi izvodi 1990. godine (M. Markovi,

1990/1996: 32).
83 0 tim razlikama, vidi dnevnike biljeke Borisava Jovia, 23. juna 1989, 21.
marta 1990, 25. marta 1990,11. septembra 1990. i 21. februara 1991, na stra
nicam a 28, 125, 130, 191-4 i 275 njegove knjige iz 1995).
204
osi bio prorok i vizionar, a da je pobjednika struja s te sjednice

zanemarivala srpske nacionalne interese. Bili zagovornici Milo-
evieve tree Jugoslavije ili Cosieva Saveza srpskih zemalja,
mnogi su Srbi mahom povjerovali d aje oktroisani Ustav iz 1974.
godine ugrozio istorijski i etniki integritet i identitet srpskog
naroda, stavljajui ga u potinjeni poloaj u jugoslovenskoj fede
raciji - konfederaciji, a Republiku Srbiju pod politiko tutorstvo
svojih pokrajina - Vojvodine i Kosova, a to znai i albanske naci
onalne m anjine (osi, 1991/1992: 305). Ruenjem tog ustavnog
kompromisa, slomom etvrte Jugoslavije i opom detitoizacijom
sistema, povjerovalo se, nastupit e sloboda, koja e razneti
titovinu isto onako kako je pregazila kraljevinu, a titovsku
anarhiju i titovski raskol u srpskom drutvu smenie poredak
slobode i civilizacijske kohezije i reda (osi, 1987/1992: 127).
Ali to vjerovanje, meutim , bilo je samo jo jedna u nizu epizoda
u kojima su Srbi traili viziju bolje budunosti, i u kojoj su mnogi
misionari tvrdili da znaju pu t do nje. U stvarnosti, m eutim ,
ruenje etvrte Jugoslavije uinjeno je bez pokuaja da se razu
mije logika koja je vodila jugoslavenske (a posebno srpske) ko
m uniste da prihvate Kardeljev koncept. tovie, ono je uinjeno
protiv logike srpskih interesa, kako su ih definirali srpski kom u
nisti. Ali, interesi, logike, srpstvo - to su sve pojmovi podloni
unutarnjoj dinamici, ovisni o kontekstu u kome se definiraju i
vjerovanjima onih koji ih definiraju u tom kontekstu. Vie o tim
vjerovanjima, tom kontekstu i toj dinamici, te o tome kakva je bila
veza izmeu svega toga i politike akcije koja je vodila raspadu
Jugoslavije, bit e rijei u posljednja dva poglavlja ove knjige.
205
etv rto poglavlje
EKONOMSKA KRIZA
rihvaanje Kardeljeva koncepta, kao stoje objanjeno u pret

P hodnim poglavljima, bilo je rezultat vjernosti jugoslavenskih
(ukljuivo i srpskih) kom unista m arksistikoj ideologiji. Ono je,
takoer, bilo rezu ltat percepcija o stvarnim interesim a jugosla
venskih n aroda u postojeem kontekstu. U ovom emo poglavlju
pokazati da su isti razlozi: vjernost m arksistikoj ideologiji i per
cepcija in teresa pojedinih segm enata jugoslavenskog drutva -
motivirali akcije (ili nedostatak akcije) jugoslavenskih kom unista
u odnosu na prve znake drutvene krize. Kao to je objanjeno u
Kardeljevu konceptu, ideologija i interesi nisu bile dvije suprot
stavljene kategorije. N aprotiv: lanovi politike elite vjerovali
su da je m arksistika koncepcija drave i drutva u najboljem
interesu jugoslavenskih naroda: velikih i m alih podjednako.
Ekonomska kriza, koja je zapoela u drugoj polovici sedam
desetih godina, da bi se nastavila nakon Titove sm rti (1980), bila
je ozbiljan izazov toj vezi izmeu ideologije i interesa. Uskoro se
pokazalo da se politiki vrh ponovno poeo dijeliti (ba kao i 1954.
u ilasovu sluaju, 1966. u Rankovievom, i 1971-72, u sukobima
u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji) n a one koji su ideologiju uzimali
ozbiljnije i one koji su sm atrali d a je ponekad u interesu jugosla
venskih naroda (i Jugoslavije kao drave) da se prihvate i elementi
drugih ideologija (liberalno-dem okratske ili dravno-socijalis-
tike). Podjela politike elite n a konzervativnu grupaciju, odanu
Kardeljevu konceptu; i um jereno-reform istiku grupu koja je
zagovarala reinterpretaciju ili promjene U stava iz 1974, zapo
207
ela je s ekonomskom krizom da bi se nastavila i produbila u

osamdesetim godinama. U ovom poglavlju analizirat emo poli
tike konflikte koji su nastali u povodu ekonomske krize, a u
sljedeem one koji su motivirani drugim pitanjim a (politiki si
stem, nacionalni odnosi i m eunarodna politika), ali su u biti
izraz iste linije podjele. U sluaju ekonomske krize, dvije su grupe
nale svoja uporita u partijskom vodstvu Jugoslavije (ideolozi)
i u dravnom vrhu, tj. Saveznom izvrnom vijeu (pragmatiari).
Linija podjele nije bila ni etnika ni republiko-pokrajinska. U
drugom sluaju, kad su se otvorila temeljna politika pitanja
opstanka i razvoja Jugoslavije, linija podjele je postajala sve vie
republiko-pokrajinska i sve vie nacionalna. U oba sluaja, pre
vladali su kardeljisti. Njihova je prevlast bila rezultat uvjerenosti
veine u partijskom vrhu da Kardeljevu viziju ne treba mijenjati
nego samo dosljedno ostvarivati. Kardeljisti su najprije negirali
da se radi o krizi, a kad su napokon prihvatili taj pojam, obja
njavali su d a je kriza rezultat nedosljednog ostvarivanja Karde-
ljeve vizije. Vizija je bila dobra, samo se nije ostvarivala. Taj je
zakljuak bio potpuno u skladu s logikom ideokratskog drutva,
kojeg predvodi avangarda. Kao to smo objasnili u prethodnim
poglavljima, u takvim drutvim a vizija uvijek ima prednost pred
stvarnou. P artija je predstavnik vizije, dok je vlada samo in
stru m en t drave koja odumire. Pobjeda Partije nad dravom ne
samo da nije upitna nego je i uvjet daljnjeg razvoja socijalizma.
Razvoj socijalizma u interesu je svih naroda: stoga je, u kraj
njem sluaju, pobjeda nad konzervativnom dravom takoer u
njihovu interesu. Paradoks jugoslavenske situacije, meutim,
bio je u tome to je drava postala reformistika, a P artija kon
zervativna. Umjesto da revolucionira drutvo stalnim promje
nam a, P artija je prvi put sebe postavila u poziciju branitelja
(gotovo) svega postojeeg. Ta se anom alija nije mogla objasniti
m arksistikim konceptom, a nakon sm rti Kardelja (1979) i Baka-
ria (1983) nije ni bilo izraslih autoriteta koji bi mogli pokuati
stvoriti novu interpretaciju marksizm a ili osmisliti novu viziju
budunosti. P artija je bila prisiljena na paradoksalnu poziciju:
s jedne stran e moralo je izgledati kako se nastavlja revoluci-
oniranje drutva kroz stalne promjene, a na drugoj - nisu se
eljele bitne promjene. Godine koje analiziramo u nastavku ove
208
E K O N O M S K A KRI Z A
knjige bile su godine stagnacije, u kojima se stalno reformiralo;

ali kao da su mnogi govorili o reform am a a istodobno inili sve
da se n ita ne mijenja. To naputanje revolucionarnog program a
bio je prvi znak krize vizije u koju su upali jugoslavenski komu
nisti: a ta je kriza bila najopasnija. Ta kriza vizije proizvela je
krizu akcije. Ekonom ska i politika kriza rasle su, a P artija nije
poduzimala gotovo nita.
Za prom atrae koji ne prepoznaju vanost ideolokog kontek
sta u kome se vodi politika akcija, takva je pasivnost potpuno
neobjanjiva. P rioritet ideologije nad interesim a neobjanjiv je
za mnoge koji nikad nisu ivjeli u ideokratskom drutvu. Kako
je bilo mogue da nisu vidjeli kamo vodi odbacivanje promjena?
Zato nisu prihvatili promjene, ak i ako su u interesu svih?
Nije li politika, u krajnjem sluaju, all about economicsl Koja
vlast bi mogla raunati n a opstanak, ako ne bi rijeila ekonomske
probleme zemlje. ak i u okviru m arksistikog razum ijevanja
stvarnosti, ekonomski odnosi im aju prim arno, ne sekundarno
znaenje. Zato, dakle, nisu reagirali?
Odgovori n a ta pitanja ne mogu se pronai u okviru drugog
ideolokog konteksta, tj. u pristupim a politici razvijenim u liberal
noj demokraciji. Istina je da su ekonomski odnosi od prim arnog
znaenja u politici, ali glavno pitanje i dalje ostaje: tko upravlja
dohotkom. Ako bi se napustio socijalizam, tvrdili su kardeljisti (i
drugi marksisti), napustili bi se tem eljni interesi radnike klase,
a s njim a i tem eljni interesi jugoslavenskih nacija (u kojima je
ta klasa bila veina). K apitalizam bi znaio ne samo klasnu,
nego i obnovu nacionalne nejednakosti i eksploatacije. Pod tim
okolnostima, Jugoslavija ne bi mogla opstati kao ujedinjena zem
lja. Jugoslavenski narodi kao dovrene nacije potraili bi druga
rjeenja. Istin a je da njih ujedinjuju interesi, a ne nacionalna
srodnost: ali uvoenje liberalne demokracije ili povratak na
dravni socijalizam, ugrozio bi njihove temeljne interese - ravno
pravnost velikih i m alih, razvijenih i nerazvijenih. Samoupravni
je socijalizam jedini put naprijed, sve ostalo vodilo bi u razbijanje
Jugoslavije, i - potencijalno - u graanski rat. To je bio ideoloki
okvir iz kojeg se veina u jugoslavenskom vrhu odupirala pro
mjenam a, koje su sm atrali ili suvie liberalno-dem okratskim ili
suvie dravno-socijalistikim.
209
Paradoksalno: obje grupacije unutar elite smatrale su da se

Jugoslavija nalazi pred stvarnom opasnou da se raspadne i to
ne n a m iran nain nego kroz graanski rat. Obje su vjerovale da
je ono to predlau jedina (a ne samo najbolja) opcija za sprea
vanje takvog raspleta. One su obje spaavale Jugoslaviju: jedna
tako to e voditi rauna ne o tome je li maka crna ili bijela,
nego lovi li mieve; a druga tako to e ostati vjerna kardeljisti-
kom konceptu samoupravljanja, bez kojeg nem a Jugoslavije. U
ovom i sljedeem poglavlju pokazujemo dinamiku tog sukoba,
koji je imao ishod kojeg su obje grupe eljele sprijeiti.
OOURIZACIJA: UDRUENI ILI RAZDRUENI RAD?
Jugoslavenski se ekonomski sistem rekonstruirao po obrascu

kojeg je predloio Kardeljev koncept. Taj koncept nije bio samo
politiki, nego je u sebi sadravao i projekt radikalne reforme
ekonomskog sistema. Zakon o udruenom radu (1976) tre tiran je
kao radniki ustav, u skladu s idejom o odumiranju drave u
korist asocijacije slobodnih proizvoaa. Smisao socijalizma bilo
je podrutvljavanje drave, pa je i smisao U stava (kao dravnog
akta) bio promijenjen. Ustav, naime, takoer gubi znaaj s odu
m iranjem drave. Na njegovo mjesto nastupaju drugi akti, koji
su sve m anje zakoni, a sve vie samoupravni sporazumi. Zakon
je ak t drave, koji osigurava provoenje volje klase n a vlasti. On
nije n eu traln a i klasno-nepristrana tvorevina. Kako u socijaliz
mu odumiru i drava i klase, zakoni (ba kao i sudovi, policija i
dravna adm inistracija) ustupaju svoje mjesto novom tipu regu
lacije odnosa izmeu ljudi.
Zakon o udruenom radu (ZUR) definirao je glavne ciljeve
ekonomskog sistem a etvrte Jugoslavije: 1) omoguiti radnicima
direktno upravljanje u procesu odluivanja, podjednako u malim
i velikim poduzeima (odnosno: kako ih je samoupravni vokabu-
la r nazivao - organizacijama udruenog rada); 2) omoguiti im
kontrolu, ne samo u poduzeima, nego nad cijelom drutvenom
reprodukcijom (tj. nad nadstrukturom takoer; nad politikom
i kulturalnom sferom); i 3) omoguiti razvlaivanje drave kroz
smanjenje njene kontrole nad ekonomijom; i to tako to e najvei
210
E K O N O M S K A K RI Z A
dio njenih funkcija u privredi (a s vremenom i sve funkcije ne

samo u privredi nego i u drutvu) preuzeti radniki savjeti i ostale
alternativne institucije drutva. Sva su tri cilja bila u skladu s
koncepcijom samoupravljanja, koja je (iako formalno promovi
rana 1950), tek u etvrtoj Jugoslaviji postala dominantni princip
organiziranja privrede i drutva. Tako definirani ciljevi bili su
na tragu Kardeljeve interpretacije M arxa, posebno njegove vi
zije o asocijaciji slobodnih proizvoaa koja preuzim a dravne
funkcije. Rijei klasa i proletarijat sada se gube, a slobodni
proizvoai i njihove asocijacije postaju temeljni pojmovi novog
socijalistikog vokabulara. Takva asocijacija ne samo d a je bitno
drukija od sovjetskog dravnog socijalizma, nego je osnivanje
OOUR-a bio znak da je jugoslavenski socijalizam napravio klju
an iskorak iz puke teorije (interpretacije svijeta) prem a njenoj
primjeni (promjeni). Budui da je privreda baza politikog poret
ka, promjene u privredi im aju temeljno znaenje za tip poretka
koji se na njoj gradi. Promjene u sferi proizvodnje osigurat e,
vjerovao je Kardelj, da jugoslavenski sistem bude drukiji, pot
puno drukiji od sovjetskog.1
Da bi se osiguralo da radnici doista odluuju - prije svega u
samim tvornicam a-jugoslavenski je privredni sistem razdijeljen
u mnogo m alih jedinica, osnovnih organizacija udruenog rada
(OOUR-a). Iako su OOUR-i mogli ostati sam ostalne jedinice, u
najveem broju sluajeva bili su prem aleni da bi ostali nezavisni.
Kao posljedica, barem u teoriji, vie OOUR-a udruivalo se u
jednu radnu organizaciju (RO). Tipina RO im ala je tri ili etiri
OOUR-a i jednu radnu zajednicu (RZ, adm inistrativnu jedinicu).
Konani oblik asocijacije bile su sloene organizacije udruenog
rada (SOUR-i), koje su ponekad im ale i vie od stotine OOUR-a.
Iako je u teoriji cijeli proces sm atran udruivanjem m alih
jedinica u vee, u praksi je takva s tru k tu ra zapravo znaila dije
ljenje nekadanjih velikih tvornica u vie m alih jedinica. etiri
1 Govorei o projektu sam oupravljanja, Ivan Stam boli je 1995. rekao da je

sam a ideja (koliko god bila ideoloka) bila izraz orijentacije koja nije bila
pogrena: da pre partije, drave i pre politike uopte, postoji svet rada... Za
nas, (politike funkcionare, op. aut.) to je znailo pre svega da se moramo
ukoreniti u svetu rada, a ne da svoju v la st ukorenimo u moi i autoritetu jedne
politike partije (Stam boli, 1995: 45).
211
godine nakon donoenja Zakona o udruenom radu (1980) u Jugo

slaviji je bilo 94.415 OOUR-a.2 Da bi se ilustrirala sloenost cijele
stru k tu re, moe se navesti primjer (Jugoslavenske)3 Pote, tele
fona i telegrafa (PTT), u kojoj je bilo ne manje od 291 OOUR-a,
dvije rad n e organizacije bez OOUR-a, 26 radnih organizacija
sa OOUR-ima, etiri radne zajednice koje su imale OOUR-e i 22
druge radne zajednice. ak je i kontrola zranog prometa na sa
veznoj razini bila organizirana u 52 razliite jedinice, od kojih su
21 bile OOUR-i.
Prom atraim a sa strane nije trebalo dugo da vide, meutim,
d a je - nasuprot nam jeram a vizionara i zakonodavaca - umjesto
udruivanja, takav sistem poticao razdruivanje. Istina je bila
d aje daleko vei broj radnika sada sudjelovao u raznim upravnim
tijelim a u njihovim OOUR-ima i SOUR-ima. Meutim, umjesto
da vladaju tvornicam a i cijelim procesom drutvene reproduk
cije, oni su sudjelovali u odluivanju samo o svojoj maloj jedinici,
bez stvarnog utjecaja na cjelinu tvornice, a jo manje na ono to se
dogaa izvan nje. A OOUR-i su, koliko god bili u teoriji temeljne
jedinice privrednog sistem a, u stvarnosti bili nemoni da mije
njaju uvjete proizvodnje. Bili su jednostavno premali da bi se
njihov utjecaj protegnuo izvan njih samih. Mogli su, dodue,
zakoiti odluku koja im nije bila prihvatljiva, ali su rijetko kada
mogli uspjeno inicirati ozbiljne promjene. ak i kad bi radnici
doista ozbiljno shvatili svoju ulogu samoupravljaa (a mnogi su je
tako i shvaali, pokuavajui koristiti ansu da odluuju), esto
bi se osjeali nekom petentnim a da odluuju o sloenim ekonom
skim i politikim pitanjim a; o kojima nisu imali odgovarajuih
obavijesti, nego su ovisili o onome to bi im priredio admini
strativni aparat. Osjeaj da adm inistracija moe m anipulirati
odlukama, vodio je brzom razoaranju samim sistemom. Obeana
je revolucionarna promjena, u kojoj e radnici biti gospodari svog
2 U Bosni i Hercegovini 16.207; u Crnoj Gori 1.813; u Hrvatskoj 20.038; u Make

doniji 6.002; u Sloveniji 10.835; u Srbiji 35.519, od kojih je 12.846 u Vojvodini
i 3.356 na Kosovu. Statistiki bilten, 1286, SZS, Beograd, 1980.
3 Taj SOUR nije se zvao JPTT, nego samo PTT - valjda da bi se izbjegao prizvuk
unitarizma". Jugoslavenske eljeznice i Jugoslavenski Aerotransport (JAT)
ostavile su ime Jugoslavija u svom nazivu. Podaci o strukturi PTT-a preuzeti
su iz Statistikog biltena, 1286, SZS, Beograd, 1980.
212
rada i rezultata tog rada, ali je adm inistracija i dalje ostala glavni
odluitelj, ako ne formalno, onda u stvarnosti. Umjesto debiro-
kratizacije drutva, golem broj novih radnih jedinica proizveo je
novu, brojniju i kompliciraniju administraciju. More novih pravila
i direktiva, zakljuaka i odluka preplavilo je radnike savjete i
samoupravljae.4
N ovije sistem bio utem eljen u ideji d a je radnika k lasa plu-
ralistina u n u ta r sam e sebe, ali da je ipak ujedinjuje povijesna
uloga koju mora ostvariti u socijalizmu. Posebnosti bilo koje pri
rode bit e prevladane, budui da nijedna od tih posebnosti nije
snanija od tog historijskog interesa. Ako se, uostalom, proleteri
svih zemalja mogu ujediniti da ostvare taj historijski interes,
onda to sigurno mogu i jugoslavenski radnici (tj. radni ljudi).
Polazei od tog ideolokog postulata, politika elita nije vidjela
preveliku opasnost od priznavanja radnofunkcionalnih, pa i naci
onalnih specifinosti. One mogu biti ak i znaajne, ali u krajnjoj
liniji, radnici u raznim OOUR-ima, republikam a i pokrajina
ma, uspjet e se dogovoriti i udruiti je r ih udruuje zajedniki
historijski interes.
To je vjerovanje, meutim , stvoreno (u Marxovim tekstovima)
u doba dok je radnitvo bilo u podreenom poloaju, pa je imalo
jasnog Neprijateljskog Drugog protiv kojeg se udruilo, iako ni
tada to nije ilo bez unutarnjih podjela. Ali, u novim okolnosti
ma, u kojima je taj Drugi ne samo povijesno poraen, nego i ne
postoji (kapitalista u socijalistikoj Jugoslaviji gotovo da nije ni
bilo, osim u malom obrtu, turizm u i neto u trgovini), razlozi za
ujedinjavanje nisu bili ni izdaleka tako jasni kao u Marxovo doba.
Ubrzo nakon stvaranja kompleksne oourske stru k tu re postalo je
jasno da se te m ale jedinice preesto sukobljavaju jedna s dru
gom, umjesto da se udruuju. Svaka je branila svoje parcijalne
Izmeu 1,25 i 1,5 m ilijuna direktiva, odredbi, ugovora i drugih obvezujuih

akata doneseno je unutar novog sistem a sam o u prvim godinam a nakon u sva
janja U stava (Bilandi, 1986: 39). H rvatski sociolog Slaven Letica izraunao
je d a je na novu birokraciju potroeno toliko novca koliko bi bilo dovoljno da se
otvori 150.000 novih radnih m jesta. Beogradski politolog V ladim ir Goati kae
da se do 1988. (kad je n astupila antibirokratska revolucija), jugoslavenski
politiki i ekonom ski ivot upravljao prem a osam m ilijuna odredbi, zakona i
zakonskih akata. Broj zaposlenih u adm inistraciji poveao se 44,3 posto izmeu
1972. i 1978. (Goati, 1989: 43).
213
interese, ne vodei pritom mnogo rauna o interesima drugih rad

nika, u drugim OOUR-ima. A i zato bi? One su i bile osnovane da
zastupaju interese konkretnih, a ne nekih apstraktnih radnika.
Prigovor kojeg je marksizam upuivao liberalnoj demokraciji (da
zastupa apstraktne graane kad sve svodi na politiku demokra
ciju), sada se vratio kao bumerang jugoslavenskim komunistima:
njihov je sistem eliminirao ideju apstraktnog graanina, a oeki
vao je od radnika da zastupaju interese apstraktnog radnitva.
U nekim tvornicama, situacija je postala toliko paradoksalna
da su podizane fizike barijere da bi odvojile radnike koji su
pripadali zaraenim OOUR-ima.5 U drugima je sloeni sistem
odluivanja, samoupravnog sporazumijevanja i dogovaranja,
doveo do potpune blokade. Sistem je, naime, inzistirao na kon
senzusu, a ne na preglasavanju (brojenju glasova, odluivanju
veinom). Brojanje glasova bila je buroaska tekovina - radnitvo
se dogovara. Dok taj dogovor u teoriji nije smio biti nemogu (jer
radnitvo povezuju isti historijski interesi), u praksi je sam proces
sluio za vjebanje nepopustljivosti i izraavanje nezadovoljstva
i onim stvarim a koje su sa samom odlukom imale i onih koje s
njom nisu imale nikakve veze. Uostalom - odluivanje i o manje
vanim stvarim a (kao s to je ono u OOUR-ima) bilo je ipak jedino
odluivanje koje je doista bilo mogue za veinu ljudi. Nemajui
mogunosti izbora izmeu alternativa na nacionalnoj politikoj
razini, mnogi su iskoristili onu ansu koju su imali da izraze
razliitost i/ili nezadovoljstvo. U nekim je tvornicama takva
nepopustljivost dovela do paradoksalne situacije (koju navodi,
primjerice, Ivan Stamboli, tadanji predsjednik srpske vlade,
1995: 44): sedam tisua radnika glasalo je na referendumu za
neku odluku, ali je u OOUR-u prehrane 31 glasao protiv i 29 za;
zbog ta dva glasa, sedam tisua radnika nije moglo ostvariti svoju
samoupravljaku volju.
Zato, meutim, drava nije intervenirala, ako se radnici nisu
mogli dogovoriti? Ona je to ponekad i inila, ali je takva inter
vencija uvijek bila podlona optubi za nelegitimnost. U smislu
legitimnosti, drava je bila nemona u sudaru s radnitvom. Dra
5 0 tome govore Ivan Stam boli (1995: 46) i Duan krebi, u Politici od 31.
decembra 1985.
214
va je trebala odumrijeti, a udrueni rad ju je trebao zamijeniti.

Drava, stoga, nije im ala nikakav legitim itet da presuuje u
sporovima u n u ta r radnitva. tovie, esto je upravo ona bila
tretiran a kao glavni krivac neefikasnosti i kaotinosti, dok je
etatizam i dalje vien kao glavna opasnost. Uloga drave u suko
bima u n u tar radnitva bila je - da bude deurni krivac. P artija
je mogla intervenirati (pa je to i inila) ali samo do neke granice.
Niti se P artija htjela staviti na jednu stran u protiv druge, niti je
htjela produbljivati razlike u n u ta r radnitva. Ona je, takoer,
bila samo avangarda radnitva, ne i zam jena za njega. Dok je
socijalizam razvlastio dravu, sam oupravljanje je razvlaivalo
Partiju; prije svega u privrednom sistem u, a potom u cijelom
drutvu. A narhija i kaos, blokada i neefikasnost, ekonomska
kriza i politiki udari na sistem - to su bile neke od posljedica.
Drava i P artija postajale su - dan za danom - dobrovoljni zato
enici vlastitog ideolokog koncepta.
Cijeli je sistem uskoro pokazivao znakove krize. Bio je jedan
od najskupljih privrednih sistem a u svijetu. Umjesto d aje poticao
integraciju, doveo je do fragmentacije n a svim razinam a: najprije
na ekonomskoj, potom na politikoj, da bi - tek na kraju, nikako
na poetku - zavrilo na nacionalnoj. Ono to je ideoloki kon
cept najvie pogodilo, meutim , bilo je to to je sistem podijelio
radnitvo tam o gdje je ono bilo relativno ujedinjeno i uspjeno u
godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do
sredine ezdesetih. Dok se ranije govorilo o ujedinjenoj radnikoj
klasi (ideja koju je Tito promovirao do kraja svog ivota), h rv at
ski ideoloko-politiki voa V ladimir Bakari branio je tezu o
nacionalnim radnikim klasam a, odnosno - kako bi Kardelj rekao
- radnikim klasam a dovrenih nacija. Kongres jugoslavenskih
samoupravljaa sazvan je samo jednom, i to u tre n u tk u kad je
Tito priprem ao udar protiv nacionalistikih tendencija (1971).
Ideja da se formira Vijee udruenog rad a i u Saveznoj skuptini,
kao to je bio sluaj u republikim i pokrajinskim , nikad nije
dobila dovoljnu podrku zagovornika K ardeljeva koncepta. P ri
jedlozi su odbacivani kao unitaristiki: budui da nem a jugo
slavenske (tj. nadnacionalne) radnike klase, ne moe biti ni
jugoslavenskog skuptinskog vijea koje bi (bar simboliki)
zastupalo tu klasu. Tendencije fragm entacije, m eutim , nisu
215
se zaustavile samo na republikoj razini - one su se nastavljale

prem a opinama, mjesnim zajednicama, i u tvornicama. Pred
stavljati drutvo u tom trenutku znailo je: unijeti elemente
fragm entacije u sam politiki vrh.
Iako se proces dezintegracije nije zaustavio na republikoj
razini, ipak su republike bile u daleko boljoj poziciji da mu se
suprotstave, nego to je to mogao savezni vrh. Republike su imale
svoje ekonomske planove, pa prema tome i konanu rije u pita
njima investiranja (sve osim Srbije). Imale su takoer i dodatni
motiv da zaustave dezintegraciju u nutar sebe samih. Taj se motiv
moe objasniti analizom Titove politike vjetine, koja je ugroa
vala politike lidere na srednjim i niim ljestvicama hijerarhije.
Tito je naime vladao tehnikom sendvia u kome je gornja strana
bio on sam, a donja - puk. Puk je podravao Titovu politiku,
posebno kad je osjeao da se on suprotstavlja dezintegracijskim
trendovim a i da nije bespogovorni zagovornik etvrte Jugosla
vije. Kad bi traio vie reda i kritizirao fragmentizaciju, bio bi
podran od strane puka. U sendviu bi se, naravno, nali politiki
funkcionari na opinskim i republikim razinam a vlasti. Taj
drutveni ugovor izmeu Tita i puka (poznat i u drugim zem
ljama, primjerice, u SSSR-u za vrijeme Staljina) ugroavao je
poziciju republika i pokrajina. Da bi ga sprijeile, republike su
nastojale homogenizirati puk iza sebe (uvodei elemente re
publikog nacionalizma) ili barem otupiti potencijalne otrice
(povlaivanjem lokalnom radnitvu, prije svega kroz enormno
poveanje investicija i poveanje plaa). Republiki lideri, posebno
u posljednjim godinama Titova ivota, kad su za to imali institu
cionalno uporite, nastojali su sebe zatititi i legitimirati nekom
vrstom masovnog podmiivanja radnitva i puka, bez obzira na
stvarne mogunosti domae privrede.
To je dovelo do novog paradoksa: na jednoj strani republike su
se zalagale protiv centralizm a i za daljnju decentralizaciju vlasti
prem a najniim jedinicama - mjesnim zajednicama i OOUR-ima.
N a drugoj, one su se centralizirale unutar sebe. Dok su se via
(jugoslavenska) i nie (lokalne) razine decentralizirale i fragmen-
tizirale, republike su zaostajale u tom procesu. One su sada poele
itati samo dijelove ustavnih odredbi u kojima se govorilo o
republici kao nacionalnoj dravi, preskaui one o daljnjoj decen
216
tralizaciji republika samih. To su inile u elji (ili barem pod

izgovorom) da sprijee daljnju fragmentizaciju, ali i daljnju cen
tralizaciju. Jake republike bile su neka vrsta treeg puta, pozicije
izmeu totalnog raspada sistem a i daljnjeg centraliziranja na
jugoslavenskoj razini.
Takva je pozicija republika bila samo djelomino u skladu s
Kardeljevim intencijama, pa je on u posljednjim godinama upo
zoravao da trend decentralizacije ne smije stati na republikam a.
Ali, on je tad a ve bio teko bolestan (od 1974. bio je toga svje
stan), a i kao tvorac sistem a morao je osjeati odgovornost za
njegove posljedice, ak i ako nisu bile nam jeravane.6 Tko e,
dakle, zaustaviti paradoks? To je pitanje otvoreno odmah nakon
usvajanja U stava i ZUR-a - ne tek 1987. kad je Slobodan Milo-
evi postao glavni srpski politiar. Vie e o tome biti rijei u
sljedeim poglavljima.
Trend fragm entacije jugoslavenske drave vidio se i u poda
cima o meusobnom trgovanju jugoslavenskih republika. Jugo
slavensko trite nije nikada - ni u doba tree Jugoslavije bilo
integrirano koliko trita ostalih europskih zemalja, ali se trend
dezintegracije poveavao. Dok je 1970. godine 59,6 posto ukupne
koliine dobara i servisa proizvedenih u okviru republike ostajao
un u tar te republike, u 1980. taj je postotak povean n a 70 posto.
Samo 21,7 posto dobara i servisa razmjenjivalo se izmeu jugosla
venskih republika, dok je 9,3 posto izvoeno izvan zemlje. Cesto
se dogaalo da je jedna republika uvozila dobra koja je druga
republika izvozila, plaajui pritom vie n a inozemnom tr itu
nego kod kue (Koroi, 1988: 72). To se, primjerice, dogaalo s
elektrinom energijom: etiri federalne jedinice (Bosna i Herce
govina, Slovenija, Srbija i Kosovo) izvozile su je, a ostale etiri
(Crna Gora, H rvatska, M akedonija i Vojvodina) uvozile su je iz
susjednih zemalja. Pritom je cijena elektrine energije bila razli
ita, i nije ovisila o poziciji federalne jedinice s obzirom n a uvoz
ili izvoz: u 1983. je u Bosni i Hercegovini dosegla 89 posto u
6 Nekoliko mojih sugovornika, ukljuujui i K ardeljevu suprugu Pepcu, govorilo

mi je o njegovu razoaranju onim to je postignuto. Istodobno, Pepca Kardelj
bila je nezadovoljna tretm anom kojeg je im ao njegov sprovod - sm atrala je da
je Kardelj zasluio bolji sta tu s od prisutnosti samo jednog od osam lanova
Predsjednitva SFRJ.
217
odnosu na jugoslavenski prosjek, dok je na Kosovu bila 121 posto.

Obje su je federalne jedinice izvozile.7 Isto se dogaalo s ostalim
cijenama, koje su varirale 20-30 posto od jedne do druge repu
blike. To je uzrokovalo da (ionako znaajne) razlike u ivotnom
stan d ard u stanovnitva sad budu dodatno poveane. Prosjena
je plaa (u rjeniku jugoslavenskog socijalizma: osobni dohodak)
bila 1986. u Sloveniji 40 posto via od jugoslavenskog prosjeka,
dok je u Makedoniji bila 30,6 posto nia od tog prosjeka. Odnos
je, dakle, bio 1:2. S tanarina u dravnim stanovima bila je 1985.
u Bosni i Hercegovini 39,5 posto nia, a u Sloveniji 76,8 posto via
nego recimo u Hrvatskoj.8
Takve razlike, naravno, ne bi bile problem u liberalnoj demo
kraciji, iako bi i tamo izazivale ekonomske i socijalne posljedice,
kao to su u nutranje migracije i potrebu da se raspravi smisao
savezne drave. Meutim, Jugoslavija je bila socijalistika zemlja,
u kojoj je socijalizam trebao smanjivati, a ne poveavati razlike
izmeu razvijenih i nerazvijenih. Socijalizam je obeao da e
sm anjiti politiku i ekonomsku nejednakost izmeu onih koji su
bogatiji, vei i moniji na jednoj, i onih koji su mali, nerazvijeni
i slabiji n a drugoj strani. No, te su se razlike poveavale, a ne
sm anjivale otkako je promoviran koncept samoupravljanja. Kao
to pokazuje sljedea tablica, one su se naroito poveavale u
etvrtoj Jugoslaviji, tj. od 1966. nadalje.
Kao to tablica pokazuje, i najvei dobitnici i najvei gubitnici
u ekonomskom smislu, nalazili su se u Srbiji, u njene dvije po
krajine. Vojvodina je jedina jugoslavenska federalna jedinica koja
se uspjeno prebacila preko crte jugoslavenskog prosjeka. Kosovo
je, nasuprot tome, jo vie potonulo u odnosu na taj prosjek. No,
za legitim nost jugoslavenskog socijalizma posebno je negativno
znaenje im ala injenica d a je razlika izmeu najrazvijenije fede
ralne jedinice (Slovenije) i najnerazvijenije (Kosova) poveana
izmeu 1952. i 1989. s 1:3,9 na 1:7,9. To se dogodilo unato veli
kim investicijama u Kosovo, i protivno namjeri poretka da unutar
Jugoslavije povea jednakost, a ne nejednakost.9
7 Ekonomska politika, 1691, 27. augusta 1984.

* Danas, 30. jula 1985.
9 O razlozima kosovskog zaostajanja bit e vie rijei u sljedeim poglavljima.
Koritenje ekonom skih pokazatelja u konstruiranju alternativnih narativa u
218
GDP u republikam a i pokrajinam a 1952-1989.

(indeks 100 = jugoslavenski prosjek)
1952 1962 1972 1982 1989 1989:1952

Slovenija 182 189 194 193 196 +14
Hrvatska 121 121 126 125 126 +5
Srbija (ukupno) 93 92 90 91 92 -1
Vojvodina 90 107 112 119 119 +29
Crna Gora 88 70 74 76 74 -14
Bosna-Hercegovina 86 71 67 68 68 -18
Makedonija 71 61 69 67 65 -6
Kosovo 47 34 32 28 26 -19
Jugoslavija 100 100 100 100 100
Izvor: Vojni (1994: 263)
Ideoloki problem kojeg je otvaralo poveanje razlika izmeu

Slovenije i Kosova, meutim , nije bio izazvan samo neravnom jer
nim ekonomskim razvojem. Ono se jo vie temeljilo n a osjeaju
(dakle, percepciji) nepravde i nejednakosti u Jugoslaviji; koji se
sad pojavio ne samo kod Slovenaca i A lbanaca, nego i kod mno
gih drugih. U stvari, taj osjeaj nepravde i nejednakosti, koji se
razvio i kod onih koji jesu i kod onih koji nisu im ali tzv. objek
tivne razloge za to (primjerice, i kod Slovenaca koji su svoju pozi
ciju unaprijedili u odnosu na jugoslavenski prosjek i kod Kosovara
koji su je unazadili), pomoi e da oni n a Jugoslaviju sve vie
gledaju na slian nain: kao n a zemlju koja je iznevjerila svoju
vlastitu misiju. I najrazvijeniji i najnerazvijeniji, poeli su se p ita
ti o korisnosti daljnjeg ostanka u takvoj zajednici. Ekonomske su
razlike pritom im ale samo ulogu inicijatora tog vala percepcija o
nepravednom drutvu.
Nejednakost u ekonomskom sm islu, kao i sve izraenije ten
dencije partikularizm a u svim dijelovima Jugoslavije, uzrokovali
su politiku protekcionizma i daljnjeg zatvaranja u razvijenijim
drugoj polovici osam desetih, prije svega u Srbiji i Sloveniji, bit e analizirano
u posljednja dva poglavlja knjige.
219
federalnim jedinicama, prije svega u Sloveniji. Iako nije bilo

zakona koji bi branili zapoljavanje ljudi iz bilo koje druge regije
u Sloveniji ili Hrvatskoj, u praksi je sve manji broj junjaka tamo
stvarno mogao nai posao. Pod pritiskom ekonomske krize i voe
no logikom samodovoljnosti, slovensko je trite rada sada postale
sve nedostupnije za Bosance, tj. za sve one koji su dolazili s juga."
Isto se dogaalo kosovskim Albancima posvuda po Jugoslaviji,
ne samo u Sloveniji ili Srbiji. U uvjetima ekonomske krize, ograni
enih resursa te daljnje partikularizacije jugoslavenskog trita
dotadanji junjaci postajali su stranci. Dan za danom, i ne bez
utjecaja medija (sada sve manje pod kontrolom sistem a koji se
polako raspadao), Slovenci su poeli prepoznavati da su drugi
razliiti, da su Drugi, da ne pripadaju u njihovo drutvo. Ekonom
ske su razlike sada postajale kulturalne, politike i drutvene.
Osjeaj da bi moda bilo bolje bez Jugoslavije, kad bi granice bile
zatvorene za one koji dolaze u Sloveniju, poveavao se i teko ga
je bilo zaustaviti. N a drugoj strani, osjeaj eksploatacije i ne
pravde, nejednakosti i neispunjenih obeanja, poveao se meu
onima koji su bili na drugoj strani linije jugoslavenskog ekonom
skog prosjeka, naroito meu Albancima, kulturalno, politiki i
drutveno udaljenima od ostalih Jugoslavena. Kao i u drugim po
drujima (ekonomskom, primjerice), sada je i politika nacionalne
ravnopravnosti izgledala kao promaaj, kao isprazno obeanje.
U posljednjim godinama Titova ivota, pokretljivost stanov
nitva bila je vrlo metla. U godini u kojoj je usvojen ZUR (1976),
samo 2,1 posto svih tvornica imale su jedan ili vie svojih
OOUR-a u nekoj drugoj republici. Pet godina kasnije (1981), taj
se (ionako enormno mali) postotak smanjio na 1,5 posto (Koroi,
1988: 76). Ve je gotovo anegdotalno spomenuti da su republike
gradile svaka svoju aluminijsku tvornicu, d aje Jugoslavija imala
desetke tvornica duhana ili elektrinih ureaja, ak i gdje nije
bilo uvjeta da te grane industrije opstanu. Mnoge novostvorene
tvornice bile su politike investicije, izraz pukog nepovjerenja 10
10 Kao to pokazuje S ilva M enari, pojam Bosanac koristio se za sve junjake,

bez obzira dolazili iz Bosne ili ne, ako su radili m anualne i teke fizike
poslove. Za socijalnu distancu Slovenaca prema M uslim anim a i Albancima,
vidi K uzm ani (1989).
220
u jugoslavensko trite, i bojazni da e drugi zatvoriti granice ili

nee dopustiti da se njihova roba izveze unutar Jugoslavije. Ta
bojazan, meutim, nije bila potpuno bezrazlona: zatvaranje pri
vrede u republike granice bila je injenica, ne fikcija. A ako to
rade drugi, govorila je logika, onda moramo i mi. Ta zatvorenika
dilema, prem a kojoj svi znaju d a je najbolje suraivati, ali nitko
nije siguran da e p artner suraivati, pa prem a tome mnogi odlu
uju da jednostavno idu svojim putem (iako riskirajui daleko vie
nego da surauju), bio je glavni princip ponaanja ve u kasnim
sedamdesetim. Kasnije e se taj princip proiriti na politike, i
konano (ne prije poetka devedesetih) i na meuetnike odnose.
Namjere su bile dobre, ali je stupanj nepovjerenja bio sad ve
dovoljno velik da su se mnogi odluivali za sam ostalnu politiku,
samo zato to nisu vjerovali da e drugi biti vjerni i poteni p a rt
neri. Bez nam jere da razbiju bilo jugoslavensko trite ili sam u
Jugoslaviju, akcije privredne i politike elite n a kraju su vodile
upravo u tom smjeru.
Jugoslavenska je industrija u tim godinama esto nalazila da
je jednostavnije suraivati sa stranim partnerim a, nego sa dru
gima iz same zemlje. N a to ju je tjerala i logika ekonomske krize,
u kojoj je bilo vano poveati izvoz, ak i kad je to bilo (privre
meno, nadali su se) nepovoljnije. Trend otvaranja jugoslavenske
privrede prem a svijetu, svakako, nije bio lo. M eutim, on esto
nije odmakao mnogo dalje od oslanjanja na strane banke i njihove
kredite, budui da je zapadnoeuropsko trite u to doba takoer
bilo u krizi, a jugoslavenski proizvodi nisu bili posebno konku
rentni, ni po cijeni, ni po kvaliteti.
Trend partikularizacije jugoslavenskog tr ita usmjerio je
mnoge mlae ljude da potrae posao na Zapadu, radije nego u
drugim krajevim a Jugoslavije.11 To je, izmeu ostalog, bila i po-
U oktobru 1979, 1,185.000 Jugoslavena ivjelo je u zapadnoeuropskim zem

ljama. Od toga je 695.000 im alo posao u tim zemljama, a 490.000 bilo bez zapo
slenja (uglavnom kao lanovi obitelji zaposlenika, ukljuujui i 250.000 djece u
kolskoj dobi). U izvaneuropskim zemljama, uglavnom u SAD, Australiji i Kana
di, te Latinskoj Americi, bilo je oko 300.000 ljudi s jugoslavenskim pasoima.
62 posto Jugoslavena koji su ivjeli u Europi bili su izmeu 18 i 35 godina
starosti. Najvei dio tih (oko 240.000) dolazio je iz Hrvatske. Velika veina (70
posto ukupnog broja em igranata) nije imao nikakve radne kvalifikacije. Medu
221
sljedica trenda partikularizacije obrazovnog sistema: u Zagrebu i

je, primjerice, bilo daleko jednostavnije nai kolu stranih jezika i
u kojoj bi se uio njemaki ili engleski, nego nai kolu domaih j
jezika, gdje bi se uili albanski, slovenski ili makedonski. Bilo je
jednostavnije dobiti stipendiju za studij u Britaniji, nego u Skopju,
vjerojatno i zato to nije bilo saveznog m inistarstva obrazovanja,
a razlike u kolskim programima izmeu republika i pokrajina
poveavale su se ba kao i ekonomske razlike meu njima.*12 ak
ni zaposlenici u saveznoj adm inistraciji, oficiri i carinski slube
nici, savezni politiari i diplomati, najee nisu govorili druge
jezike jugoslavenskih naroda, ako je njihov m aterinji jezik bio
srpski ili hrvatski. To je stvaralo osjeaj nejednakosti u tretm a
nu jezika i ku ltura openito; jo jedan od paradoksa u uvjetima
decentralizacije koja je im ala potpuno drukiju namjeru. Ekonom
ska je kriza sada pomogla da se svi ti osjeaji pojave u politikoj
areni. Ona je stoga doista bila katalizator novog grupiranja
u n u ta r jugoslavenske politike elite, a kasnije (sredinom osam
desetih) i u n u ta r drutva u cjelini.
RASPRAVA O UZROCIMA KRIZE
Prvi koji su govorili o krizi jugoslavenske privreda i drutva bili

su ekonom sti i sociolozi. Sredinom sedam desetih, oni su upo
zorili jugoslavenske politiare da se tri problema pojavljuju
europskim zemljama, Njemaka je im ala najvei broj Jugoslavena na privre

menom radu (gastarbajtera) - u 1977. bilo ih je 405.000 (RFE/RL , 18. oktobra
1979). U osam desetim godinama su jugoslavenski radnici drali oko 21 milijar
du U S dolara u zapadnim bankama, a samo 1,2 milijarde u jugoslavenskim.
12 Projekt pribliavanja kolskih programa, poznat kao politika zajednikih
obrazovnih jezgri, nije dobila dovoljnu podrku republikih vodstava i nikad
nije bila provedena. N e iznenauje, stoga, d a je broj studenata koji su iz svoje
republike odlazili na studij u drugu republiku bio gotovo posvuda ispod 10
posto. U Sloveniji (tada ve najzatvorenijoj jugoslavenskoj republici) ak je 96,8
posto ukupnog broja mladih Slovenaca studiralo na slovenskim sveuilitima
(Ljubljana i Maribor); u Makedoniji 96,3 posto, u Hrvatskoj 91,5 posto, Srbiji
91,4 posto, Crnoj Gori 91 posto i Bosni i Hercegovini 88,4 posto. injenica da
je najmanja m obilnost zabiljeena u dvije republike u kojima se nije govorio
srpski/hrvatski jezik, pokazuje da se radi o obrazovnom problemu koji je direkt
na posljedica zatvaranja u vlastite kulturalne i politike granice.
222
punom snagom: 1) niska produktivnost jugoslavenske privrede; 2)

visoka stopa inflacije i 3) visoki inozemni dugovi (Koroi, 1988:
55). Ve su u prvim raspravam a o uzrocima tih problema, mnogi
ekonomisti (neovisno o njihovu etnikom podrijetlu ili repub
likoj pripadnosti) zakljuili da su politiki sistem i ideologija
meu glavnima. Promjene e, upozorili su, biti gotovo nemogue
bez zaustavljanja trenda p artikularizacije, koji je procvjetao
nakon 1974.
Jugoslavenski su ekonomski eksperti identificirali dva tipa
potencijalnih uzroka krize: objektivne i subjektivne. Meu objek
tivnim uzrocima krize navodili su globalne (i od Jugoslavije uglav
nom neovisne) ekonomske probleme s poetka sedam desetih.
Izmeu 1973. (kad je poela svjetska naftna kriza) i 1981, Jugo
slavija je posudila u stranim bankam a i institucijam a oko 16,5
milijardi amerikih dolara. Njen je inozemni dug, dakle, povean
sa 4,662 milijardi n a 21,096 m ilijardi dolara. Kada je ono sto je
Jugoslavija posudila drugim a oduzeto od ove svote, ostalo je jo
uvijek 19,511 milijardi amerikih dolara istog duga (u 1981). Dok
je takvo zaduivanje bilo uglavnom motivirano unutarnjopoliti-
kim razlozima (dakle imalo je izvor u subjektivnim odlukama)
nepovoljna je objektivna okolnost bila da su mnogi kratkoroni
krediti (u ukupnoj visini od vie od 11 milijardi dolara) bili po
dignuti izmeu 1977. i 1980, kad je k am atn a stopa (za kredite
podignute u Sjedinjenim D ravama) skoila sa 5,5% na 16,8 posto.
Ti kratkoroni (petogodinji) krediti doli su na naplatu izmeu
1982. i 1985. M eunarodna naftna kriza i poveanje kam atne
stope za kredite u SAD (koja je bila odgovor n a tu krizu), kao i
poveanje cijene tehnologije koja je dolazila iz zapadnoeuropskih
zemalja, im ala je iznimno nepovoljne posljedice za zemlju koja
nije bila bogata ni u nafti, ni u tehnologiji, a nije bila ni sredite
financijskog kapitala. Ti su objektivni razlozi stavili Jugoslaviju
pred gotovo nemoguu situaciju: da bi vratila stare kredite i
odrala kakvu-takvu razinu proizvodnje, m orala je uzim ati nove.
Tako je ula u spiralu iz koje se teko mogao vidjeti k raj.13
13 Tadanji predsjednik Saveznog izvrnog vijea V eselin uranovi objavio je

1985. tekst u asopisu Socijalizam u kome je u detalje objasnio situaciju u kojoj
se nala ju goslavenska ekonom ija i njegova vlada u tom trenutku.
223
J U G O S L A V I J A - DR AVA K O J A J E O D U M R L A
Meu subjektivnim uzrocima krize, na prvom je mjestu bila

ideologija koja je vodila decentralizaciji i favorizirala partikula-
riziranje jugoslavenskog trita. Jugoslavenski su ekonomisti i
sociolozi ve krajem sedam desetih isticali d a je ta parcijalizacija
rezu ltat ideoloke vladavine nad ekonomskim interesima. Do
1961. samo je federalna vlada bila ovlatena podii kredite u
inozemstvu. Nakon te godine, meutim, tzv. pravo podizanja
kredita pripalo je najprije specijaliziranim bankama, a nakon
1967. (kao posljedica uvoenja Kardeljeva koncepta) i republi
kam a, pokrajinam a i radnim organizacijama. Do 1975. savezne
institucije izgubile su gotovo svu kontrolu nad procesom posu
ivanja. Nakon 1971, takoer, republike im aju punu kontrolu
nad svojim ekonomskim planovima, a planirale su nerealno. Ideja
o nacionalnim ekonomijama, koju je snano promovirao Vladimir
Bakari, znaila je da su republike elite sad bile odgovorne za
investicije u svojim republikam a. Nijedna od njih nije htjela zao
stajati za drugim a, a mnoge su (naroito H rvatska nakon 1971)
htjele pokazati da vie od svojih prethodnika (tzv. hrvatskih
nacionalista i proljeara) vode rauna o nacionalnoj ekonomiji.
H rvatska se posebno istakla u novim investicijama: htjela je
pokazati da je centralizam doista bio glavni (moda ak i jedini)
problem zbog kojeg H rvatska nije bila toliko ekonomski uspjena
koliko je mogla biti.14 Jugoslavenska je vlada ve u 1975. upozo
ravala na trend prevelikog zaduivanja, ali uzalud (Kraigher,
1985: 201). Kardelj je ak spominjao i ileanski scenarij, aludira
jui na dravni udar i vojnu diktaturu, ako bi se nastavio kaotian
trend u kome nikakvo rjeenje ne bi bilo mogue kao rezultat
visoke inflacije, niskog ivotnog standarda i anarhine situacije
u zemlji. Bila bi potrebna vrsta ruka da zaustavi te tendencije.
Pa ipak, duh je ve pobjegao iz boce, pa ga je bilo nemogue
uhvatiti, ak i da se to doista htjelo. Interesi republika i pokrajina,
sada konano legitim iranih kao sredite politikog sistema, bili
14 U Hrvatskoj je to bilo posebno vano jer je glavna osoba smijenjenog politikog

vrha bila profesorica ekonomije, Savka Dabevi-Kuar. No, i u Srbiji i Sloveniji
sm ijenjene su politike elite imale interesa za modernizaciju i brz ekonomski
razvoj. Nova vodstva htjela su pokazati da mogu ostvariti vie od onoga to su
stara (smijenjena) obeavala.
224
E K O N O MS K A KRI ZA
su tako snani da je drutveni plan za 1976-1980. samo sankci

onirao megalomanske investicije u svim republikam a. Tito je jo
uvijek bio iv, ali je oklijevao da zaustavi proces koji je mnogima
(moda i njemu?) izgledao kao novi ekonomski boom nakon una-
prijeenja sam oupravljanja novim ustavnim rjeenjima. Dok je
bio vidljivo zabrinut za politike trendove u zemlji i posebno u
Partiji, Tito je ponosno izjavljivao (na posljednjem kongresu
SKJ kome je prisustvovao, 1978) da je jugoslavenska ekonomija
postigla velike uspjehe.15 Stvarnost je bila drukija: u 1965. je,
primjerice, 73,8 posto jugoslavenskog izvoza bilo pokriveno uvo
zom; u 1979. taj je postotak pao na 55,9 (uranovi, 1985: 214).
Ovisnost o uvozu elektrine energije poveala se sa 30 posto u
1970. na 42 posto u 1979. (uranovi, 1985: 215). Istodobno, poja
vio se izraeni konzumerizam, ne samo u javnoj nego i osobnoj
potronji. Ljudi su troili osam posto vie novca nego to su ga
zaradili. Javne investicije su se gomilale: izmeu 1974. i 1978.
prosjena se godinja investicijska stopa poveala 12,7 posto, a
udio investicija u ukupnom drutvenom proizvodu povean je s
29 posto u 1974. na 40 posto u 1978. Budui da su odluke o inve
sticijama donosila politika vodstva, ili (kako kae uranovi,
1985: 220) bliska veza izmeu unutranjih centara moi u ruko
vodstvima i komercijalnih banaka, ak su i neefikasna poduzea
ulazila u investicije. U 1978. bilo je ak 40.000 novih projekata
koji su financirani iz tog investicijskog vala.16 Te su investicije
trebale biti simbol prosperiteta koji je pratio politike promjene.
Simboli decentralizirane Jugoslavije, kao to su nacionalne bibli
oteke, televizijski centri, novi hoteli i regionalni putevi, bili su
doista n a ponos republikam a i pokrajinam a, a takoer i zemlji
kao cjelini. Ali, malo tko je pitao: odakle dolazi novac? I kad e se
,s Kao to su napisali Tepavac (1997) i Perovic (1991), i kao to je objanjeno u

treem poglavlju ove knjige, Tito je pokuavao izbjei konflikte s ostalim politi
arim a, esto im povlaujui - pod uvjetom, naravno, da to ne ugroava njegovu
osobnu poziciju. Za ekonomiju nije im ao interesa niti ju je razumio: prema tome,
tu je mogao prihvatiti najvei broj kom prom isa bez gotovo ikakve opasnosti
po svoju vlast. U godinam a o kojima govorim o, m eutim , on je bio vie simbol
nego stvarna mo.
14 XI. kongres SKJ: dokum enti. Tek je 1984. Savezna skuptina uspjela suspen
dirati investicijske projekte koji su zacrtani planom za 1981-1986.
225
morati vratiti? Nitko nije htio pokvariti tu svearsku atmosferu.

Ekonomisti i sociolozi koji su upozoravali na problem, proglaeni
su krizolozima. B ura e tek slijediti.
VLADA I EKONOMISTI PROTIV PARTIJE

I REPUBLIKIH VODSTAVA
Koliko god, meutim , u javnosti govorili o uspjesima, pojedini

segmenti politike elite bili su svjesni problema. Ne samo da je
Kardelj upozoravao na ileanski scenarij, nego je u novembru
1979. partijski i dravni vrh (Predsjednitva SKJ i SFRJ) odrao
zajedniku sjednicu s predsjednicima Predsjednitava republika
i pokrajina, na kojoj je upozoreno da bi se moglo dogoditi daljnje
nazadovanje.17 U tom upozorenju posebno je glasna bila Savezna
vlada, koju je (od 1977. do 1982) vodio Crnogorac Veselin ura-
novi. uranovi je ve krajem sedam desetih upozoravao da tzv.
objektivni razlozi krize ne ostavljaju Jugoslaviji mnogo izbora
nego da uzima nove kredite. U kasnijim je tekstovima, meutim,
uranovi naglaavao vanost subjektivnih razloga, smatrajui
ih ak i prim arnim uzrocima krize. Jugoslavenska je ekonomija,
1985. retrospektivno je analizirao uranovi, bila autarkina,
neefikasna i nefleksibilna, sa dugoronom orijentacijom na do
mae trite, a ne n a izvoz, i sa sada jo i rastuom ovisnou o
uvozu, te sa perm anentnim i znaajnim trgovinskim deficitom
(1985: 207). Bivi je prem ijer stoga zakljuio da takva privreda
jednostavno ne moe odgovoriti izazovima koje je pred nju posta
vila m eunarodna naftna kriza. Pa ipak, SIV nije bacio koplje u
trnje, nego je pokuao promijeniti stanje, bar za malo i bar tamo
gdje se moglo. To je bila politika m alih koraka, koji e se kasnije
pokazati kao nedovoljni i neodluni. Pa ipak, njihova je vanost
bila u promoviranju svijesti o tome da kriza doista postoji, da se ne
moe jednostavno ignorirati ili tre tirati kao propaganda antiso-
cijalistikih snaga. uranovieva je vlada, primjerice, predloila
mnogo realistiniji pristup investicijam a u Drutvenom planu
(1980-1985). Pa iako je prijedlog imao punu Titovu podrku
17 RFE/RL, 30. novembra 1979.
226
(1979), vlada nije uspjela uvjeriti lanove Savezne skuptine da

uvedu mjere tednje i smanjene potronje.10 Savezna vlada nije
imala drugog izbora nego ili da podnese ostavku (to u uvjetima
'ritova ve vidljivo n aruena zdravlja1819 nije bilo mogue) ili da se
povue pred suverenim republikim elitam a i njihovim nereal
nim idejama. uranovi se potom potuio samom Titu, pokua
vajui od njega dobiti suglasnost da devalvira dinar, u nadi da
e to imati ne samo psiholoki efekt, nego i povoljan efekt za izvoz
nike, te potai izvoz n a konvertibilna podruja. Tito je, meutim,
odbacio taj prijedlog: uvijek je bio osjetljiv n a vrijednost nacio
nalne valute, sm atrajui je simbolom nacionalne nezavisnosti, a
njenu devalvaciju znakom slabosti i potencijalne ekonomske pro
pasti. uranovi stoga nije imao drugog izbora, nego da tiska novi
novac ne bi li zadovoljio investicijske planove kod kue i vratio
dugove u inozemstvu. U etiri godine izmeu 1977. i 1981, kae
Ivo Periin, tadanji predsjednik Saveznog savjeta za ekonomski
razvoj, umjetno je stvoreno 350 m ilijuna dinara.20
Ekonomska kriza, meutim , nije mogla ostati dugo skrivena
od obinog puka. U kasnim sedam desetim , vlada je uvela reduk
cije struje domainstvima. Ulice su se dijelile n a parne i neparne
adrese, od kojih jedne nisu im ala struje u utorak, a druge u etvr
tak popodne. S vremenom su neki dijelovi gradova iskljuivani
ak i vikendima - svakog drugog jedna stra n a ulice. T a je praksa
donekle ponovno zbliila rodbinu i poznanike, koji su se posjei
vali kako bi izbjegli sjedenje u mraku. Ali, n a tim su sjedeljkama
vie nego ikad ranije kom entirali politike prilike, ukljuujui i
scenarij za Jugoslaviju nakon Tita: simptomi krize u doba k ad je
on bio pred smru nikome nisu izgledali kao dobar znak. Uvoz
tropskog voa, kave, praka za pranje odjee i okolade bio je
18 RFE/RL, 28. decembra 1979.

19 Tito je u decembru 1979. ve vidljivo trpio bolest, a u bolnicu je primljen 4.
januara 1980. Umro je tono etiri m jeseca kasnije. O sjednici dravnog vrha
na kojoj se raspravljalo o ekonom skim pitanjima, i koja je skraena zbog Titova
umora i bolesti, u svojim m em oarim a p iu M amula (2000) i Dizdarevi (1999).
20 Periin je to izjavio u domaim novinam a, kako prenosi RFE/RL, 30. juna
1981. Periin je bio na ideolokom planu protivnik obnove unitarizm a i bilo
kakve recentralizacije, ali je istodobno bio zagovornik jedinstvenog jugo
slavenskog trita.
227
ogranien, pa su se na ulicama jugoslavenskih gradova i mjesta

prvi p uta uope pojavili dugi redovi onih koji su ekali da roba
doe u duane. Ne samo d a je to mnogima nalikovalo na ono to
su gledali samo u vijestima (kad se izvjetavalo o Poljskoj ili So
vjetskom Savezu), nego se poveala korupcija (veze i mito) i na
najniim razinam a drutva. U maju 1979, uranovieva je vlada
uvela par-nepar sistem doputene vonje, ne bi li reducirala
upotrebu automobila u privatne svrhe; istodobno je podigla cijenu
benzina u cijeloj zemlji.21 Obian je graanin sada ve na svakom
koraku osjeao da se neto dogaa - mnogi su poeli koristiti rije
kriza, unato njenoj nepopularnosti meu ideolozima i politia
rima. Ne samo redukcije, nego i ta debata, postale su (postupno)
ozbiljan izazov poretku koji je godinama kupovao popularnost
i podrku stim ulirajui konzumerizam (potroako drutvo).
Jugoslaveni su dugo vjerovali d aje njihov bolji standard rezultat
boljeg i slobodnijeg politikog sistem a, samoupravljanja i bolje
produktivnosti od one u zemljama Istone Europe. Ali sada su se
redovi pred duanima, redukcije vonje i nedostatak proizvoda
(m akar i onih doista bizarnih, kao to je bio recimo ananas ili
b akalar - kojeg ni danas nem a ba u svakom zapadnoeuropskom
duanu, ali ga je tad a bilo u Jugoslaviji) poeli usporeivati s
istonoeuropskima. Kao reakcija n a nestaice, poveao se broj
ljudi koji su odlazili u shopping u inozemstvo; najee u Italiju
i A ustriju. U 1979. svaki je drugi jugoslavenski dravljanin puto
vao u inozemstvo bar jednom, dok su ukupno Jugoslaveni preli
granicu 24 milijuna puta. Oko dvije milijarde dolara potroene
su u shopping turizm u te godine.22 Ta putovanja nisu, meutim,
znaila samo odljev novca u inozemstvo; ona su ozbiljno naru
avala ugled jugoslavenskog socijalizma i sliku koju je on htio
em itirati o sebi. Dok je vie od milijun jugoslavenskih radnika
21 RFE/RL, 30. aprila 1979.

22 Reim je liberalizirao sistem putovanja u inozemstvo od sredine ezdesetih
nadalje. U 1979. od 2,4 milijuna molbi za izdavanje pasoa, samo je 26.000
molbi odbijeno, dok je 1.644 dravljana zamoljeno da vrate svoje pasoe. Uglav
nom se radilo o odbijenicama ili naredbama onima koji nisu odsluili vojni rok,
ili onim a protiv kojih je voden sudski postupak. S poetkom ekonomske krize,
i politiki protivnici su esto dobivali pasoe, ak i kad im se nisu nadali: vlast
je tako zapravo slala poruku - da eli da emigriraju, a ne da djeluju u zemlji.
Za ove podatke, vidi RFE/RL, 26. septembra 1980.
228
radilo na Zapadu, dodatnih 12 milijuna onih koji su u Austriji i

Italiji kupovali praak za pranje, okolade i kavu, doista nije
moglo stvoriti pozitivan image o jugoslavenskoj privredi i politici.
Pa ipak, otvorenost granica omoguila je dravi da raspri (bar
privremeno) potencijalni revolt u nutar same zemlje. Bilo je jedno
stavnije otii u T rst nego organizirati politiku akciju, trajk ili
pobunu da bi se stvari izmijenile.23
Kad je Tito umro, uranovi je poduzeo i mjeru kojoj se sam
Tito protivio do posljednjih dana svog ivota. Samo 32 dana nakon
njegove smrti, 6. ju n a 1980, vlada je devalvirala dinar za 30
posto.24 Sljedeeg mjeseca, u svom izvjetaju Saveznoj skuptini,
vlada je priznala da se zemlja nalazi u ozbiljnim ekonomskim
tekoama, koje prijete da oslabe stabilnost Jugoslavije. Takva
je otvorenost o problemima, dva mjeseca nakon Titove sm rti, u
zapadnim medijima kom entirana kao potpuno jedinstvena u od
nosu na druge komunistike zemlje, kao neto to je nadm ailo
bilo to dosad vieno.25 U tom je govoru uranovi zvonio na uz
bunu, identificirajui nedovoljnu motiviranost i nezasitno domae
trite, koje je obeshrabrivalo izvoz i ohrabrivalo uvoz; nerealne
razvojne ambicije, koje nisu mogle biti zadovoljene bez podizanja
kredita u inozemstvu; te nedosljednu i neodgovarajuu prim jenu
nekih sistem skih rjeenja u ovoj sferi, kao glavne razloge ta d a
23 To se promijenilo s uvoenjem Zakona o depozitima, u oktobru 1982, kad ura

novi vie nije bio predsjednik vlade. Taj je zakon propisivao da nitko ne moe
prijei granicu bez dokaza d a je novac kojeg iznosi drao (makar i na deset m i
nuta) u jednoj od jugoslavenskih banaka, i da na tom raunu ima depozit od naj
manje 5.000 dinara. Sm isao mjere je bio dvostruk - ona je poticala da se devize
steene na crno (po vercu) legaliziraju i stave u banke; istodobno inei pritisak
na graane da ne putuju toliko u inozemstvo. Ukupan broj putovanja smanjio
se drastino - u prvom m jesecu nakon proglaenja zakona ak za 69 posto:
putovanja u Italiju pala su za 93 posto, u Grku 94 posto, a u Austriju 42 posto.
Vidi RFE/RL, 11. m arta 1983. Kao i svim drugim slinim mjerama, meutim,
i ovoj su graani uskoro doskoili, pa je nakon kraeg vremena ukinuta.
24 To je bila etvrta devalvacija dinara od 1945: u 1961. dinar je izgubio 20 posto
svoje vrijednosti, u 1 9 6 5.15 posto; te u 1971. - 26,5 posto. Pozitivni efekti deval
vacije u 1980. bili su u poveanju izvoza (za 32 posto) i uvoza (sam o za 7 posto)
u toj godini u odnosu n a prethodnu. Kao rezultat, trgovinski je deficit sm anjen
za 5 posto. No, koliko god bila poeljna, sam a devalvacija bez drugih radikalnijih
mjera nije mogla preokrenuti trend. Za te radikalnije mjere vlada nije imala
volje ili nije im ala su glasn ost Partije.
25 RFE/RL, 7. ju li 1980.
229
njih ekonomskih problema. Radikalne mjere, rekao je uranovi,

nune su da bi se stvari izmijenile.
U svom iznenaujue otvorenom govoru (koji su mnogi doivje
li okantnim, posebno stoga to se pojavio tako brzo nakon Titova
sprovoda), uranovi, naravno nije govorio o Titovoj osobnoj odgo
vornosti za tu nedosljednu primjenu. Ali, u svom sljedeem go
voru, u novembru 1980, gotovo se potpuno pribliio tome. Rekao
je, naime, da su i ranije postojale dileme i oklijevanja, a upravo
su ta oklijevanja bila jedan od glavnih razloga problema koji su
nas, evo, uveli u ovu nepovoljnu ekonomsku situaciju.26 ura-
novievi stavovi bili su ne samo dokaz onoga to je u prolom
poglavlju ove knjige reeno o Titu - d a je politika elita nastojala
uiniti radikalan prekid s njegovom politikom, te da je bio vie
simbol nego stvarna politika snaga - nego i najava potencijalno
nove politike, koja se pojavila tako brzo nakon Titova odlaska.
No - kao to smo rekli ranije u ovoj knjizi - politiki su lideri
sada nastojali sprijeiti da se pojavi novi Tito. Nije im padalo na
pam et da se boje saveznog prem ijera niti da ga uzimaju ozbiljno
kako su prije uzimali Tita. tovie, mnogi od njih doista su odah
nuli u m aju 1980. Premijerova su upozorenja stoga nailazila na
zatvorene, ili ak otvoreno neprijateljske ui. I uranovi je elio
prekid s Titovom politikom, posebno ekonomskom. U junu 1980.
dogodila se i tiha rehabilitacija Kire Gligorova, nekadanjeg
glavnog k reatora ekonomske reforme iz 1965, sada jednog od
glavnih ekonomskih savjetnika lana Predsjednitva SFRJ Ser-
geja Kraighera. Gligorov je nestao iz javnosti 1978, nakon to je
njegov m andat predsjednika Savezne skuptine okonan. Dvije
godine kasnije, on se ponovno pojavio kao jedan od najsnanijih
kritiara subjektivnih razloga jugoslavenskih ekonomskih
tekoa. Postojei problemi, govorio je on, samo su djelomino
uzrokovani m eunarodnom ekonomskom krizom; daleko vie
su rezu ltat naih domaih tekoa i kontroverzi. U intervjuu
N IN -u, u ju n u 1980, Gligorov je rekao da su u prolosti, neki
ljudi tvrdili da emo probleme rijeiti na relativno jednostavan
nain, i da nee biti potrebne velike rtve, koje bi demoralizirale
ili natetile naim radnicim a. To se pokazalo netonim, rekao je
26 RFE/RL, 2. decembra 1980.
230
on, potiui daleko radikalnije mjere, one koje bi u sebi imale

i reviziju svih tokova naeg ekonomskog ivota i to po svim
znaajnim pitanjima.27 Gligorovljeva se kritika dodatno zaotrila
do novembra iste godine. Postojee tekoe (rije kriza jo je
uvijek bila paljivo izbjegavana da ne nasrdi politiki vrh) di
rektna su posljedica potiskivanja trinih zakona i funkcioniranja
na subjektivistiki nain u kome su drutveni i ekonomski ciljevi
i planovi bili donoeni ne na temelju naih stvarnih mogunosti,
nego prije svega na temelju onoga to je nae socijalistiko dru
tvo htjelo postii. Glavni uzrok ekonomske krize, dakle, bio je
u zaboravljanju realnosti u Jugoslaviji, rekao je Gligorov.28
Njegova je ocjena bila snana kritika ideokracije, pogodak u samu
bit cijele stru k ture politikog sistem a.
Mnogi istaknuti ekonomisti podrali su Gligorova i urano-
via. Ve u ju n u 1980, Koroi je zahtijevao uvoenje energinih
mjera, pa ak i ok terapije, koja bi dovela do radikalne promje
ne ekonomske politike.29 togod pod tim mislio, Koroi svakako
nije pozivao n a konzerviranje stanja, nego n a odvane i odlune
korake kojima bi se moda promijenio i sam sm jer drutvenog
razvoja. A on - kao ni uranovi ili Gligorov - nije bio neki otvo
reni protivnik samoupravnog sistem a, disident ili antikom unist.
Naprotiv, radilo se o ljudima u vlasti (ili ak, formalno, na samom
vrhu vlasti) koji su traili veu efikasnost i promjene koje bi bile
utem eljene u razum ijevanju onoga to jest (reprezentaciji stv ar
nosti) a ne onoga to bi moralo biti (predstavljanju vizije). Ako i
nisu im ali ja sn u viziju o tome kako bi izgledala nova jugoslaven
ska ekonomija (a moda i drutvo), svakako su razum jeli da se
bez odbacivanja prioriteta ideoloke vizije jednostavno ne moe
odgovoriti n a izazove trenutka.
Upozorenja koja su ljudi poput uranovia, Koroia, Gligo
rova i drugih ta d a ve javno izricali, meutim , nisu porem etili
san republikih voa, niti su uznem irili odane kardeljiste. U no
vem bru 1980, oni su jednostavno proglasili novi drutveni plan
(1981-1985), kao da se gotovo nita oko njih nije dogaalo. U ju lu
27 Gligorovljev intervju iz NIN -a citiran je prema RFE/RL, 7. jula 1980.

29 RFE/RL, 7. ju la 1980.
231
1981. praktiki su ignorirali pismo saveznog Predsjednitva Skup

tini SFRJ, u kome je Predsjednitvo inzistiralo da se strani
krediti uzimaju samo da bi omoguili izvoz.30 U septembru 1981.
ignorirali su upozorenje Dobroslava ulafia (Crna Gora), tada
lana jugoslavenskog partijskog Predsjednitva, da najvei dio
ljudi u vodstvu, u organizacijama pa i lanstva SKJ, sve do danas
nisu bili u stanju da razum iju i da prihvate injenicu da se naa
zemlja nalazi u velikim ekonomskim tekoama31.
Ono to iznenauje, meutim, je st da su savezni funkcionari
upozoravali na prilino jasan nain, dok su njihovi pozivi na radi
kalne promjene ostali gotovo bez ikakvih rezultata, bojkotirani
od stran e republikih vodstava. Nisu li savezni funkcionari pred
stavljali svoje republike? N a to se pitanje ne moe odgovoriti bez
isticanja da su ve od 1974. republike esto slale u federaciju
upravo one koji su u njima bili u manjini, a nije ih se moglo ili
htjelo potpuno elim inirati iz politikog ivota. Savezne funkcije
bile su Pirova pobjeda onima koji su na njih imenovani. Glavne
pozicije u zemlji bile su u Partiji, i to na republikom nivou, ne
n a saveznom. Savezni je vrh - u skladu s novim konceptom de
centralizacije - bio vie debatni klub, nego izvrno rukovodstvo.
Od tog tren d a se moda jedino izdvajala Savezna vlada, ije su
ovlasti poveane zahvaljujui tome to je sada postajala jedini
garantor u odnosu prem a inozemstvu. Ali, njen je utjecaj imao
granice; te granice odreivale su republike i pokrajine same.
Povrh toga, jedan broj saveznih funkcionara bio je Titov direktan
izbor (ak i kad je taj izbor napravljen protiv volje republika iz
kojih su dolazili). Oni su sad ostali bez zatitnika, manje ili vie
nemoni da pokrenu promjene. Prvom moguom prilikom (u Par
tiji 1982, a u saveznom Predsjednitvu 1984) bit e zamijenjeni.
Samo je tako mogue objasniti, na prvi pogled (i iz drugog kon
teksta) teko objanjiv paradoks: da je politiki vrh Jugoslavije
stalno kritizirao neimenovane druge i pozivao na promjene, a da
ni od kritike ni od poziva nije bilo gotovo nikakva efekta. Kritika
politike od strane politiara koji su (naizgled) bili na vlasti, samo
je jedan od paradoksa koje je razvio jugoslavenski sistem u krizi.
30 RFE/RL, 6. jula 1980.

31 RFE/RL, 15. oktobra 1980.
232
Drugo je pitanje: zato nisu bili otriji i vie inzistirali na

svojim odlukama? Koga su se bojali? Zato nisu bili odluniji?
Odgovor n a to pitanje je: zato to su se bojali Partije, koja je -
kako je Trocki formulirao jednom zauvijek - uvijek u pravu.
P artija je bila glavna prepreka; ideoloki centar modi koji se
pretvorio u konzervativni m uzej revolucije. M ilka Planine, koja
je 1982. naslijedila Veselina uranovia kao predsjednica vlade,
objasnila je problem u intervjuu koji je autor ove knjige s njom
vodio u aprilu 1998:
P artija je bila glavna prepreka. Oni su se bavili beskrajnim

lam entacijam a o ideolokoj i politikoj situaciji, o neprijatelji
ma socijalizma, itd. Uvijek su nastojali nadi neki razlog protiv
radikalnih ekonomskih promjena, je r su bili skeptini prem a
tritu. Na drugoj strani, ja sam bila odgovorna za ekonomsku
situaciju i s te sam pozicije pokuavala nadi neki brz i efikasan
nain da je popravim. Partijsko je Predsjednitvo bilo velik
problem, ali sam istodobno znala da bez njihove podrke neu
modi funkcionirati. Oni su kontrolirali glasove u Saveznoj
skuptini, i u svim republikam a i pokrajinam a. Da bih osigu
rala njihovu podrku, m orala sam ih uvjeriti da trite nije
protivno sam oupravljanju. Tvrdili smo da je trite zapravo
ograniavanje drave, ba kao to je to i sam oupravljanje. I
da, prem a tome, trite i samoupravljanje mogu idi zajedno,
budui da su i jedan i drugi suprotstavljeni etatizm u. D ebata
se vodila opet i opet i opet, za sve etiri godine mog m andata.
Ocjena koju je Milka Planine retrospektivno dala pogaa u bit pro

blema. Konflikt n a koji ona upozorava nije bio etniki, niti je ak,
bar ne u ovoj prvoj fazi, bio striktno izmeu republika; iako - kako
sam a M ilka Planine priznaje - izmeu razvijenijih i slabije razvi
jenih podruja uvijek su postojale podjele. Glavni je konflikt onaj
izmeu ideologa i pragm atista, izmeu onih koji su ostali vjerni
ideologiji kardeljizm a i onih koje je ekonomska realnost natjerala
da ponu m isliti o alternativam a. Sva su etiri jugoslavenska
prem ijera u osam desetim (uranovi 1977-82; Planine 1982-6;
Mikulid 1986-8, i M arkovi 1988-91) bili u toj istoj bici, protiv
partijskog (ideolokog) monopola. I svo etvoro je tu bitku izgubilo.
233
Partija je trebala biti ujedinjujua snaga, ali je ve tada (1982)

postala upravo obratno: glavni izvor konflikta i konzervati
vizma u jugoslavenskom drutvu. U Titovo doba, promjene su
bile jo uvijek mogue, pod uvjetom da je Tito bio uvjeren da
su bile nune. Nakon njega, sve je postalo mnogo tee. Nije
vie bilo novca da se zadovolje interesi svih. Savezna vlada
vie nije im ala kontrolu nad vlastitom politikom; nego se
m orala oslanjati na republike, na savezno Predsjednitvo i na
partijsko Predsjednitvo. Kad su lanovi partijskog Predsjed
nitva postali glavni zastupnici interesa vlastitih republika,
jugoslavensko je jedinstvo postalo gotovo nemogue, kae
Milka Planine.
Paradoksalno, upravo je glavni zagovornik politike nacionalnih

ekonomija, Vladimir Bakari, predloio Milku Planine za premi
je ra 1982, kako bi zaustavio uranoviev pokuaj centralizi
r a l a jugoslavenske ekonomije. Milka Planine je izgledala kao
idealan izbor: izmeu 1972. i 1982. bila je predsjednica Cen
tralnog kom iteta Saveza komunista H rvatske - dakle, lojalan
partijski kadar. I sam a odgovorna za golemi val zaduivanja i
investiranja (posebno u Hrvatskoj), Milka Planine trebala je biti
jam stvo kontinuiteta kardeljizma. P a ipak, ubrzo nakon imeno
vanja, ona se pretvorila u promotora veeg jedinstva jugosla
venskog trita, odvajajui se od ideoloke matrice, koliko je to
njoj samoj bilo mogue.
Kad se osoba nae na toj poziciji, mnogo toga izgleda druk

ije. To se dogodilo i meni, ali takoer i mom nasljedniku
B ranku Mikuliu. Dok je bio lan Predsjednitva SFRJ, on je
bio moj najei kritiar. Tijekom 1984-6, nije bilo sjednice
saveznog Predsjednitva na kojoj on ne bi kritizirao moju
ekonomsku politiku, traei vie socijalizma, vie adm inistra
tivne kontrole, dravne intervencije i suspendiranja trita.
Ali, kad je sam postao premijer, 1986, nije mu trebalo niti
godinu dana da promijeni poziciju i da postane ak i radi
kalniji od mene. Tek kad se suoio s tako golemim pritiskom
sa svih s tran a - od republika, izvana, od svojih drugova u
234
E K O N O MS K A KRI ZA
Partiji - tek onda je mogao u potpunosti razum jeti teinu

situacije u kojoj smo se nali.32
Drugim rijeima, ono to M ilka Planine poruuje jest: ideologija

je jedno, a praksa drugo. Kao savezna prem ijerka, ona je ubrzo
shvatila da ideoloke formule ne mogu biti odgovor na stvarnu
ekonomsku krizu, niti mogu biti dobar recept za ozdravljenje jugo
slavenske privrede. Partijsko vodstvo, m eutim , ostalo je vjerno
Kardeljevu konceptu. Iako su nastojali reform irati sistem iznutra
(jer socijalizam je i u Kardeljevoj interpretaciji razdoblje stalne
reforme sistem a, na putu od kapitalizm a prem a komunizmu),
partijski vrh nije bio sprem an odbaciti ideologiju sam ouprav
ljanja. U stvari, ni oni koji su (poput Milke Planine) vidjeli u emu
je problem, nisu mogli u sebi prelomiti vjeru u ideoloki projekt.
Oni su moda doista i bili u stanju priznati gdje je problem, ali
nisu imali dovoljno snage da se otvoreno konfrontiraju s Partijom
kojoj su cijeli ivot pripadali i kojoj su im ali zahvaliti na svemu
to su postigli. Takva bi se konfrontacija teko moglo oekivati i
u liberalno-demokratskim politikim poredcima: u socijalizmu bi
to potkopalo same temelje sistem a.
U tim okolnostima, dakako, nije neobino da je vlada ostala
neefikasna i da je bila u neprekidnim krizam a tijekom osamde
setih. Tenzije izmeu P artije (koja nije eljela znaajne promjene)
32 U intervjuu koji sam vodio za ovu knjigu, Jure Bili, tada hrvatski predstav
nik u Predsjednitvu SKJ (1982-1986) rekao je d a je Milku Planine promovirao
Vladim ir Bakari, ali d a je ona doista uskoro poela igrati svoju vlastitu igru,
uglavnom zato to je Bakari umro u februaru 1983. Ona je zavrila na potpuno
drugoj strani od onog to je Bakari oekivao. Sjeam se susreta s Marijom
Bakari, Vladimirovom udovicom, u ljeto 1986. na Hvaru. Stipe Orekovi,
tada istaknuti om ladinski funkcinar, pokuao ju je uvjeriti d a je M ilka Planine
napustila Bakaricv program. Marija Bakari u to nije vjerovala, govorei da
je u nju V ladim ir im ao puno povjerenje, prije svega zato to je vodila politiku
u Hrvatskoj kako je on zam islio. Moj je dojam, m eutim , bio da M arija Bakari
nije bila najbolje obavijetena o politici nakon sm rti svog supruga. U ostalom ,
hrvatsko rukovodstvo u tom trenutku bilo je pod kontrolom M ike piljaka, koji
Bakaria nije podnosio. U referatu kojeg je podnio na Prvom kongresu SKH
nakon B akarieve sm rti (1986), piljak je Bakaria spom enuo sam o uzgredno
i nevoljko. G lavnog B akarieva ideolokog nasljednika u Hrvatskoj, Stipu u-
vara, htio je poto-poto elim inirati iz politike, ili barem prebaciti na federalnu
razinu, to m u je i uspjelo 1986.
235
i vlade (koja je eljela neke, ali jo uvijek u okviru ideolokog

program a kojeg je odreivala Partija) blokirale su saveznu eko
nomsku politiku ve 1984. Kao to e biti jasnije iz nastavka ovog
poglavlja, programi ekonomske stabilizacije (a ne razvoja!) bili
su samo blagi kompromis izmeu tih dviju opcija; izmeu elje da
se mijenja ali da se ne promijeni. Kao to je rekao Josip upanov,
politika koja se vodila pod parolom ekonomske promjene da, ali
politike ne, jednostavno nije mogla poluiti nikakav ozbiljan re
zultat, je r se bavila posljedicama, a ne uzrocima krize33. A uzrok
je bio sam politiki sistem. Taj je sistem moda najbolje opisao
hrvatski ekonomist M arijan Koroi (1988: 68):
Stvorene su samo one promjene koje su mogle zadovoljiti sve

politike interese. Kao rezultat, nikakve istinske promjene
nisu bile mogue. Svaka grupa interesa bila je u stanju blo
k irati reformu. To je bilo zato to ekonomski rezultati nisu
bili doista vani: njih se samo sporadino uzimalo u obzir, kao
izgovor za promjene kada i ako bi se politiari ve dogovorili
da mijenjaju. Drugim rijeima, politiki je sistem dominirao
nad ekonomskom logikom: njegovi su ciljevi bili primarni, dok
je ekonomija ostala nevana i podreena. Budui da je otpor
politikim promjenama bio sve vei, ekonomski je sistem ekao
da n a njega doe red. Istodobno, ostatak svijeta je koraao
brzim koracima u novo stoljee.
Ne samo da su ideoloke prepreke sprijeile radikalne promjene,

nego su se aktivno suprotstavile vladama. uranovieva je pozi
cija, primjerice, ve u julu 1981. postala tako slaba, da su meu
narodni kom entatori pisali: Da je bilo mogue da lanovi oba
doma jugoslavenske Savezne skuptine glasaju o povjerenju,
uranovi bi bio potuen do nogu i to odmah. Njegov je m andat
zavrio u ju n u 1982, a on je postao nepopularan i marginaliziran.
33 U jednom intervjuu koji je dao 1985, upanov je rekao da bi svako produ

avanje krize moglo voditi raspadu ekonomskog i politikog sistem a u zemlji',
te da nitko na svijetu nije spreman da se odrekne monopola moi sve dok nije
prisiljen da to uini (RFE/RL, 22. aprila 1985). To je praktiki bio poziv na
odbacivanje monistikog i uvoenje pluralistikog politikog sistema, kao pred
uvjet daljnjeg opstanka Jugoslavije.
236
Njegovi nasljednici na funkciji, m eutim , uskoro e im ati sve

razloge da m u zavide. M ilka Planine bila je prvi prem ijer koji je
javno kritiziran i faktiki suspendiran (1985), njen nasljednik
Branko Mikuli 1988. bio je prisiljen podnijeti ostavku (kao prvi
premijer u poslijeratnoj jugoslavenskoj povijesti), a posljednji
jugoslavenski prem ijer A nte M arkovi bio je ak i loije sree:
njega su jednostavno ignorirali i ukinuli, a zamalo i fiziki
eliminirali 1991.
MEUNARODNI FAKTORI
U svojoj knjizi Balkanska tragedija, Susan Woodward istie da

je strani utjecaj na ono to se dogodilo u Jugoslaviji bio golem i
da je poeo s intervencijom M eunarodnog monetarnog fonda
(MMF) 1982-3. U svojoj analizi, Woodward tvrdi d a je taj zapadni
financijski p ritisak na Jugoslaviju imao pogubne posljedice po
stabilnost zemlje. Umjesto da pokae razum ijevanje za refor
mistike trendove u samom jugoslavenskom drutvu, svojim je
pritiskom na reform atore da isporue rezultate (i to brzo), MMF
zapravo bio neka vrsta slona u staklani, tj. sluio je kao idealan
alibi protivnicima prom jena u njihovu nastojanju da blokiraju
reformatore. P ercipiran kao jedna od najdirektnijih institucija
eksploatatorskog kapitalizm a, MMF je bio olienje opasnosti na
koju su upozoravali kardeljisti: da Jugoslaviji doista prijeti kon-
trarevolucionam i u d ar (poput onog u ileu), ne zaustave li se
nepovoljni trendovi u ekonomiji, i ne povea li se klasna svijest
i solidarnost radnitva.
Uloga MMF-a u jugoslavenskoj ekonomskoj krizi, m eutim ,
nije bila ni jednoznana ni tako negativna kako su vjerovali
ideolozi sam oupravljanja. MMF je, uostalom , u svom pritisku
inzistirao n a ujedinjavanju, a ne razjedinjavanju jugoslavenske
privrede i drutva. U tom je sm islu, MMF zapravo bio na stran i
onih u n u ta r jugoslavenske elite (prije svega u jugoslavenskim
vladam a, i m eu ekonom istim a i sociolozima, ije smo pozicije
opisali ranije u ovom poglavlju), koji su htjeli ozbiljnije reforme
- ne zato da razbiju Jugoslaviju, nego da je uine ekonom ski i
politiki moguom zemljom.
237
Direktno ukljuenje MMF-a u jugoslavensku krizu poelo je

1982, kad se pribliavao rok za otplatu kratkoronih kredita
podignutih 1977, tada ve u nepovoljnim okolnostima na meu
narodnom financijskom tritu. Imajui u vidu sve to smo prije
rekli o valu investicija u Hrvatskoj, ne iznenauje da je upravo
H rvatska sad postala republika s najveim direktnim tekoama
u otplati tih kredita. U stvari, H rvatska je u ljeto 1982. bila pred
bankrotom. Situacija je bila posebno neugodna za Milku Planine,
ta d a sasvim novu predsjednicu vlade, koja je deset godina uprav
ljala hrvatskom Partijom. Direktnom intervencijom iz saveznog
budeta (dakle, poticanjem inflacije), hrvatski su dugovi plaeni,
ali je problem ostao. Ne samo da je to bila samo najava slinih
situacija posvuda u zemlji, nego je ponizila H rvatsku u oima
drugih, naroito u oima onih koji su ve tada traili daljnju cen
tralizaciju politikog i ekonomskog sistema. Hrvatska, protivnik
centralizacije, sada je ovisila o federalnoj kasi - bez pomoi drugih,
kako je eksplicitno rekao J u re Bili, u oktobru 1982, ona jedno
stavno ne bi mogla izai iz sadanje ekonomske krize.34 Bez
takve pomoi, rekao je on, Hrvatska bi morala uzeti nove kredite,
ili bi joj prijetila kompletna obustava cijele ekonomije.
Ekonomska kriza u Hrvatskoj, kombinirana s prelaskom Milke
Planine iz konzervativnog u reformistiki blok, te smru Vladi
m ira B akaria bila je nova ansa za reformiranje (tj. centralizi-
ranje) jugoslavenskog ekonomskog sistema. Prelazak Hrvatske
na stranu reformista bio bi kljuni dogaaj, koji bi sobom povukao
vjerojatno i ostale konzervativne snage; ponajprije u Bosni i Her
cegovini i Makedoniji. Te su se dvije republike uvijek orijentirale
34 Bili je ovo rekao na sjednici CK SK Jugoslavije u oktobru 1982. (RFE/RL, 12.

oktobra 1982). Za podatke o investicijam a i zaduenosti Hrvatske u tim godi
nama, vidi Informativni Pregled CK SK Hrvatske, 1/1986:13-5). Hrvatska je u
1983. trebala platiti tri milijarde amerikih dolara na raun duga. Kao direktna
posljedica restrikcija koje su hrvatska i jugoslavenska vlada uvele te godine,
bruto nacionalni proizvod je u 1983. pao 3,7 posto, u usporedbi s 1981. Uvoz je
bio 30,4 posto manji, a izvoz 5,6 posto manji nego u 1981. Investicije su se
sm anjile za 27 posto. Prihodi u stranoj (konvertibilnoj) valuti smanjeni su 28,1
posto. Napokon, u etiri godine (1981-1985) nezaposlenost se poveala za 24,9
posto (sa 96.000 u 1981. na 124.000 u 1985, ili sa 4,5 na 5,8 posto ukupnog
radno sposobnog stanovnitva). Istodobno su cijene u dvije godine od 1981-3.
poveane 82,9 posto. Svi podaci iz IP CKSKH 1/1986: 13-5.
238
prema opem balansu politikih snaga u zemlji; ako bi Srbija i

Hrvatska bile na strani reformi, teko bi bilo oduprijeti se refor
mistikom valu. Meutim, H rvatska se jednostavno nije eljela,
niti mogla odluiti za takav otvoreni prijelaz. Ona se suvie bojala
centralizma (a njena elita prigovora da je izdajnika prem a
nacionalnim interesim a) da bi lako odbacila garancije koje joj
je dala kardeljistika decentralizacija. U nemogunosti da igra
glavnu ulogu u bloku antireform istikih snaga (prije svega zbog
ekonomskog bankrota, a potom i zbog stalnog sumnjienja za
obnovu hrvatskog proljea, odnosno hrvatskog nacionalizma),
hrvatski se politiki vrh odluio za politiku hrvatske utnje. Od
1983. nadalje, a posebno od 1986, H rvatska je prestala biti kljuni
partner Srbiji u Jugoslaviji; i povukla se u pasivnost iz koje je
tek povremeno izlazila, da bi priopila potpuno nejasne stavove,
esto kontroverzne i kontradiktorne. Ekonom ska je kriza u u t
kala H rvatsku, a tim e otvorila i vee mogunosti drugim dvjema
tradicionalnim p artnerim a u jugoslavenskom trokutu: Sloveniji
(sada na elu konzervativnih snaga) i Srbiji (na elu reform isti
kih). U drugoj polovici osam desetih, kao to e biti prikazano u
sljedeem poglavlju) jugoslavenska politika postaje bipolarna na
potpuno nov nain: ona se prvi puta u povijesti ne vodi na relaciji
Beograd - Zagreb, nego Beograd - Ljubljana. Pasivnost H rvatske
im at e katastrofalno negativne posljedice, ne samo po tome to
je u nedostatku treeg faktora kompromis izmeu dviju opcija bio
sve manje izgledan nego i zato to je nezadovoljstvo hrvatskom
utnjom praktiki proizvelo obnovu hrvatskog separatistikog
nacionalizma. H rvatska e stoga postati prva zemlja u kojoj je na
vlast dola potpuno nova politika grupacija, ne iz same Partije,
nego iz opozicije.
H rvatska je u tn ja, takoer, sm anjila kredibilnost Milke
Planine i njene vlade. Pod pritiskom MMF-ovih zahtjeva da fede
ralna vlada g aran tira za sve stran e kredite i plaanja, ona je
uvela nove mjere tednje i racionalizacije, te poela daljnju cen
tralizaciju privrede. U maju 1982, predloila je zakon kojim bi se
devizna sredstva centralizirala na federalnoj razini. Zakon je bio
upravo suprotan stalnim hrvatskim nastojanjim a da se federacija
razvlasti kontrole nad devizama, vei dio kojih je proizveden u
hrvatskoj turistikoj industriji, ili su ga u zemlju donosili (uglav
239
nom hrvatski) gastarbajteri. Zakon je trebao smanjiti do tada

gotovo neograniene ovlasti OOUR-a i radnih organizacija, u nji
hovom raspolaganju devizama. No, slovensko je vodstvo reagiralo
iznimno otro. Andrej Marine, novoizabrani predsjednik sloven
skog partijskog Centralnog komiteta, rekao je da prijedlog tog
zakona proturjei nekim od samih temelja sistema socijalistikog
sam oupravljanja, i protiv je pozicije radnika u udruenom radu,
te protivan ustavnom sistem u. Vojvodina je takoer odbacila
zakon, budui da sobom nosi ideoloki i politiki neprihvatljivu
centralizaciju35. Te su regije (najbogatije u Jugoslaviji, a ujedno i
najodanije Kardeljevu konceptu) na kraju prisilile Saveznu vladu
na kompromis: zakon je povuen, ali je djelomina centralizacija
ipak uvedena preko vladinih uredbi sa zakonskom snagom za
razdoblje od samo jedne godine.
Tek je pod direktnim utjecajem MMF-a vlada uspjela slomiti
taj otpor, i to samo do neke mjere. Prijelomnica se dogodila na
sjednici Savezne skuptine, koja je potrajala duboko u no izmeu
2. i 3. ju la 1983. Milka Planine je na toj sjednici zahtijevala odo
brenje saveznog parlam enta za nekoliko zakona koji su napisani u
suradnji s MMF-om, i koji su trebali uiniti jugoslavensku dra
vu, njenu centralnu banku i vladu jedinim jamcem svih kredita
koje su u inozemstvu podigle (i sada trebale otplatiti) razne jugo
slavenske institucije. N a ok prisutnih delegata (potpuno nena
viklih n a okove), savezna je prem ijerka jednostavno rekla da
Jugoslavija nee biti u stanju, ak ni s najveim naporima, da
v rati dugove koje mora vratiti u 1983, te da ukoliko ne naemo
druga sredstva, nai emo se u situaciji u kojoj emo morati pro
glasiti moratorij i krenuti u ope reprogram iranje naih dugova
u stranim zemljama. Ta druga mogua sredstva predstavljena
su kroz vladin prijedlog zakona, za koje je MMF dao punu suglas
nost. Moramo prihvatiti ove zakone, rekla je Milka Planine, zbog
naeg ranijeg ponaanja, ak i u ovoj godini, zbog nedostatka
discipline u plaanju stranih dugova, zbog ega je naa prego
varaka pozicija vrlo slaba.36 Jednom rijeju, Milka Planine je
35 RFE/RL, 26. maja 1982.

36 RFE/RL, 13. i 21. jula 1983. Radio Slobodna Europa je zakljuila daje sjednica
svakako bila prekretnica u modernoj povijesti zemlje, te poetak pravog
posttitovog razdoblja.
240
E K O N O M S K A KRI ZA
delegatima Savezne skuptine i jugoslavenskoj javnosti jasno

rekla da se zemlja nalazi pred katastrofom, i da jednostavno nema
alternative. tovie, zaprijetila im je ostavkom.
G urnuti u ku t takvim postupkom Savezne vlade, i prijetnjom
da e moratorij zapravo znaiti trenutanu konfiskaciju sve jugo
slavenske imovine u inozemstvu, delegati su prihvatili predloene
zakone. Ali, protivljenje radikalnim reformama bilo je snanije
nego ikad. Ne samo da su republike i pokrajine (sada do neke
mjere razvlaene, bar u voenju vanjske trgovine i kreditno-
monetame politike) bile skeptine prem a Saveznoj vladi, nego su
se i organizacije partizana u cijeloj zemlji protivile tom ultim a
tumu, kojeg su vidjeli kao ozbiljnu prijetnju nezavisnosti zemlje.
Partizani, kao i znaajan segm ent arm ijskog korpusa, vidjeli su
MMF kao p redstavnika zapadnog kapitalizm a - dakle, kao ideo
lokog protivnika. I u tome, naravno, nisu grijeili. Posljedica je
bila daje Savezna vlada, koja je sada radila u suradnji s MMF-om,
sve vie percipirana kao popustljiva, ako ne ak i izdajnika",
kad se rad i o interesim a i id e n titetu zemlje. M ilka Planine je
sad bila n a probi, pred udarom sum nje njenih partijskih kolega.
Koliko je ozbiljna bila ta situacija, svjedoi i govor lana savez
nog dravnog P redsjednitva (iz Slovenije) Sergeja K raighera
pred lanovima vojnog generaltaba, 29. ju la 1983. K raigher,
koji je u Predsjednitvu bio zaduen za ekonomske reforme, a
podupirao je vladu M ilke Planine, morao je upotrijebiti veoma
otar ton ne bi li opravdao poputanje stranom utjecaju. On je
generalim a i adm iralim a ponovio da taj program jednostavno
nem a alternative:
Analiza je pokazala da ako bi M eunarodni m onetarni fond

nam a odbio dati financijska sredstva, i bez novih kredita iz
stranih banaka, proizvodnja bi pala za dodatnih 15 do 20
posto. To znai da vie ne bismo bili u stanju da odrimo razinu
zaposlenosti kakva jest, i posebno - da stvaram o nova radna
mjesta (Kraigher, 1983/1985: 192).
Da podsjetimo: sve se to dogaalo te k tri godine nakon Titove

smrti, u doba etnikih problema n a Kosovu, te u vrijeme kad je
Poljska (druga socijalistika zemlja koja je patila od vanjske zadu
241
enosti) bila svakodnevno u vijestima.37 Sovjetski je Savez ratovao

u Afganistanu, ali je izgledao slab, oslabljen smru Leonida Bre-
njeva (u novembru 1982), a potom i Ju rija Andropova (1983).
Izgledalo je da socijalizam gubi dah posvuda oko Jugoslavije, pa
i u samoj Jugoslaviji. Kapitalizam je sada nastupao punom sna
gom, ne samo preko proizvoda (dakle, koristei konzumerizam
nego i kao politiki program - preko same vlade i uz njenu pomo.
I - to je bilo najgore - jugoslavensko je vodstvo izgledalo prvi put
nemono, podijeljeno i bez vizije. Kardelj, Tito i Bakari umrli su
izmeu 1979. i 1983: zemlja je sada to osjeala vie nego ikad
prije. Od novih se lidera traila odlunost, otpor stranom utjecaju
i vie jedinstva. Traio se novi Tito. Ali, ustavni je koncept (a i
volja politike elite) spreavao svaku mogunost da se novi Tito
pojavi. Jugoslavija je sada postajala talac vlastitog konstitutivnog
koncepta, ideolokih vjerovanja, neodlunosti i megalomanskih
ambicija, posebno na regionalnoj i lokalnoj razini. Neodlunost,
kriza i regresija sada su stajali u otroj suprotnosti svemu onome
to je simbolizirala Titova Jugoslavija. Uskoro e se pojaviti
lideri koji e - ruei temelje kardeljizma - dobiti podrku masa,
ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj.
Nakon desetljea brzog razvoja, u kojima je rast drutvenog
proizvoda bio meu najviima u Europi, Jugoslavija je ula u
razdoblje stagnacije. U cijelom desetljeu (1981-89) ra st je bio 0,9
posto, znatno nii nego u pet godina ranije (1976-80; 5,6 posto) i
prethodnih pet (1971-75; 5,9 posto).38 Svaka politika analiza
koja dri da je ekonomija u samom sreditu politike, te da se
politiari nuno orijentiraju tako da m aksimaliziraju ekonomski
uspjeh, sm atrala bi da je u tim okolnostima neizbjeno neto
37 Centralni kom itet SKJ raspravljao je poljske dogaaje na sjednici u julu 1983.
Glavna poruka koju je tada formulirao D uan Dragosavac, predsjednik Pred
sjednitva CK SKJ bila je da na politiki sistem direktne socijalistike demo
kracije treba biti konzistentno razvijen, budui da je poljska kriza rezultat
birokratsko-tehnokratskog sistem a, koji je istisnuo poljsku radniku klasu na
periferiju. Dakle, poljska je kriza prikazana kao dokaz prednosti jugoslaven
skog socijalizma u odnosu na sovjetski. Meutim, jugoslavenski su komunisti
jasno rekli da mogu podrati sam o socijalistiku Poljsku, a ne buroasko-
klerikalnu i katoliko-nacionalistiku. Vie o Dragosavevoj poziciji s obzirom
na Poljsku, vidi u petom poglavlju ove knjige.
38 N ajvii rast drutvenog proizvoda bio je izmeu 1957. i 1960: 11,3 posto.
242
E K O N O M S K A KRI ZA
Uiniti. Pa ipak, blokada i neodlunost bila je jedini odgovor. Jugo

slavenski m inistar financija, Joe Florijani, dao je ostavku iz
protesta protiv te blokade. Florijanieva je ostavka bila motivi
rana kaotinom situacijom na tritu deviza, na kome je 700
milijuna dolara izgubljeno samo u 1983.39 Iako Slovenac, Flori
jani nije htio initi ustupke na tim pitanjim a nego je bio sklon
veoj centralizaciji i kontroli poslovanja. P ritisak kojeg je doivio
od svoje vlastite republike, bio je toliko snaan da se povukao iz
politike i okrenuo businessu.
Iz istog je razloga i M ilka Planine ponudila ostavku saveznom
partijskom Predsjednitvu:
Oni su na mene gledali sumnjiavo, mnogi uvjereni da sam

pijun MMF-a u njihovim redovima. Javno sam rekla da je
inicijativa MMF-a dobrodola, je r su mnogi ljudi u zemlji bili
protivnici reformi. Im ala sam n a um u rukovodstvo SKJ, iako
- naravno - nisam to rekla eksplicitno. Ali, oni su znali koga
kritiziram. Drugi je incident nastao onda kad sam rekla
predstavnicim a MMF-a da cijenim njihove napore, je r idu
upravo u istom sm jeru u kojem i sam a vlada predlae reforme.
Partijsko je Predsjednitvo bilo toliko ljutito, da su zamalo
formirali posebnu partijsku komisiju koja bi trebala rasp ra
viti te moje izjave. Kad sam ponudila ostavku, 1983, pred
sjednik partijskog P redsjednitva Ali Shukrija rekao je da
nema potrebe ni da je diskutiraju, budui da sam bila samo
lan C entralnog kom iteta, pa je prem a tome mogu diskutirati
lanovi CK, a ne i lanovi Predsjednitva. O nda su odluili da
je ne prihvate samo zato da bi izbjegli javni skandal. Meutim,
kad sam podnijela ostavku u 1985, sloili su se, s tim to su
traili da ostanem neka vrsta vritelja dunosti do kraja
m andata sljedee godine.40
39 RFE/RL izvjetaj od 29. decembra 1983, opisao je kaos sljedeim rijeima:

Mnoga poduzea prodavala su proizvode u inozem stvu po smanjenim cijenama
da bi dobila neke devize, dok su druga poduzea uvozila te iste proizvode po
viim cijenama.
10 U intervjuu autoru, 1998.
243
Neodgovarajua reakcija jugoslavenskog partijskog vrha na inici

jative Milke Planine i njene vlade, potakle su M arijana Koroia
da jo 1983. zakljui:
Birokrati su preuzeli program stabilizacije u svoje ruke, inter

pretirajui ga na svoj nain... U julu sam bio optimistian, kad
je vlada najavila radikalne promjene, ali sada vie nisam. Sada
sve izgleda kao da e ostati na kozmetikim promjenama...
Zato to postoji ideoloko nejedinstvo u pripremi promjena u
ekonomskom sistem u... sve je rezultiralo u nedostatku bilo
kakvih promjena.41
Suprotno, dakle, zakljuku Susan Woodward, inicijativa MMF-a

nije bila u neskladu s reformistikim nam jeram a same jugosla
venske politike elite. tovie, u nekom je trenutku izgledalo
kao da je MMF bio najvaniji saveznik reformista u samom vrhu.
Istin a je da je ta reformistika grupacija unutar elite takoer
k ritizirala neke aspekte MMF-ove politike, prije svega u vezi s
rokovima koje je MMF postavljao pred vladu:
Ono to je bilo realistino napraviti u deset godina bez proble

ma, oni su traili da napravimo za tri. Inzistirali su na kratkim
rokovima - to je bio veliki problem.
Ali, vlada je vjerovala d a je u biti n a istom reformistikom pravcu

n a koji je upuuje i sam MMF. Intervencija MMF-a, dakle, moe
biti samo djelomice odgovorna kao faktor raspada jugoslavenske
drave. P ritisak na Jugoslaviju rezultat je politike koju su vodile
same jugoslavenske elite, temeljene na ideolokom konceptu koji
je takoer bio autohton. Preporuke i pritisci MMF-a nisu doveli do
rezu ltata koje je MMF elio, nego su bili blokirani od strane kon
zervativnih frakcija u samom politikom vrhu. Glavni zagovor
nici suradnje s MMF-om bili su poraeni u unutarnjopolitikim
konfliktima. Prem a tome, uloga MMF-a u rastvaranju Jugoslavije
nije ni izdaleka onako znaajna kako danas neki prikazuju. Ide
oloka odanost Kardeljevu konceptu glavni je razlog tome.
41 NIN, 27. novembra 1983.
244
ODGOVOR ELITE: KRAIGHEROV

PROGRAM EKONOMSKE STABILIZACIJE
Nepostojanje volje da se prihvate znaajna odstupanja od Kar-

deljeva koncepta, ak i pod pritiskom ekonomske krize, moda je
najvidljivije kad se analizira 1.500 stranica Programa ekonomske
stabilizacije, kojeg je - nakon dvogodinje javne debate - prihva
tilo savezno vodstvo.42 Kraigherov je program (kako je uskoro
nazvan po glavnom koordinatoru te debate, slovenskom pred
stavniku u jugoslavenskom dravnom Predsjednitvu, Sergeju
Kraigheru) slika i prilika mogueg kompromisa, koji je ostavio -
upravo kao i Kardeljev koncept - mnogo mogunosti za separatne
interpretacije samog znaenja napisanog. U posljednjem dijelu
ovog poglavlja navodimo glavne elem ente tog narativa, kojeg
smo rekonstruirali itajui Kraigherove javne nastupe izmeu
1980. i 1985, te koristei dva intervjua koja je autor ove knjige
imao s njim u ja n u a ru 1986. i februaru 1988.43 Budui da je
sam Program prihvaen kao slubeni dokument D vanaestog kon
gresa SKJ (1982), te kasnije potvren u raznim prilikam a preko
rezolucija Centralnog kom inteta, dravnog Predsjednitva i Skup
tina, moe se opravdano zakljuiti da on predstavlja prim jer
tada dominantnog diskursa razvijenog u okviru jugoslavenske
politike elite, s obzirom n a uzroke i posljedice ekonomske krize
u ranim osamdesetim .
Prije svega, Program polazi od stava da Jugoslavija mora osta
ti vjerna samoupravljanju, kome nem a stvarne alternative,
budui da su i liberalizam i dravni socijalizam potpuno nepri
42 Savezni je drutveni savjet u 1981. formirao Komisiju za pitanja ekonomske

stabilizacije, koju je vodio Sergej Kraigher. U sljedee dvije godine, Kraighe-
rova je komisija konzultirala oko 350 vodeih politiara, ekonom ista i ostalih
eksperata. Proizveli su dokum ent od 1.500 stranica, s policy-preporukama u
15 podruja (kao to su, primjerice, antiinflacijski program, kojem su slijedili
posebni programi o nezaposlenosti, politici stanovanja, vanjskotrgovinskim
odnosim a, poljoprivredi itd.).
43 Ti su intervjui objavljeni u Poletu, 31. januara i 14. februara 1986. (prvi), te u
Mladosti, u februaru 1988. (drugi). Ovdje se citira iz autorizirane verzije tih
razgovora. O stali citati su dani prem a govorima sabranim u Kraigherovoj
knjizi (1985).
245
hvatljivi (Kraigher, 1982/1985: 104 i 1983/5: 209)44. Kraigher se

protivio kejnezijanstvu i monetarizmu (1983/5:180, 211), dvjema
ekonomskim doktrinam a koje su se pokazale nesposobnima da
rijee ekonomske probleme suvremenog kapitalizma (1981/5:66,
1983/5: 260-1). Koristei retoriku koja je bila iznenaujue ideo
loka za te godine, K raigher je tvrdio da je opa kriza kapita
lizma dublja nego ikad, i nem a nikakve realne izglede da bude
prevladana (1981/5: 66). Iako je bilo gotovo ope mjesto jugosla
venske retorike da je samoupravljanje bilo reakcija na sukob sa
Staljinom (1948), njegovu renesansu nakon 1971. K raigher je
objasnio kao odgovor na rastue liberalne tendencije u jugosla
venskom drutvu. P rem a tome, ne samo da je samoupravljanje
alternativa dravnom socijalizmu, nego i tehnomenaderskim i
liberalnim tendencijama, posebno u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji
(1983/5: 194). No, snage protivne samoupravljanju (tj. tehnome-
naderi i liberali) jo nisu potpuno poraeni (1983/5: 204 i 245), i
tu je zapravo K raigher vidio fokus budue akcije. Glavni problem,
dakle, nije ni U stav ni Zakon o udruenom radu, nego njihova
nepotpuna i nedovoljna prim jena. Snage protivne samouprav
ljanju ine sve da se ono ne bi ostvarilo, govorio je Kraigher. Kad
bi OOUR-i bili doista onakvi kakvima su zamiljeni (ne samo
pismom, nego i duhom konstitutivnog koncepta), oni ne bi prido
nosili atomizaciji zemlje nego njenoj integraciji (1983/5:180). Ali,
budui da tehnomenaderi i liberali dre i dalje kljune pozicije
u drutvu i privredi (1982/5: 87-9), oni su glavni krivci za parcija-
lizaciju. Kraigherova interpretacija bila je iznenaujue otra i
pravovjerno-socijalistika45: on je za gotovo sve krivio neprijatelje
samoupravljanja i potpuno odbacio mogunost d a je samo samo
upravljanje krivac za dezintegraciju i neefikasnost. tovie, tvrdio
je da i nakon 30 godina od uvoenja samoupravljanja, proces
odluivanja nije odmakao daleko: i dalje se glavne odluke donose
44 Za n as nem a drugih oblika, mogunosti ili puteva da razrijeimo sadanje

probleme razvoja, rekao je Kraigher u oktobru 1982. (1985: 105). On je
odbacivao svaku m ogunost da se Jugoslavija vrati nekim oblicima starog
buroaskog parlam entarizm a (1983/5: 209).
45 A naliza Kraigherova narativa potvruje nau tezu o snanoj ideologizira-
nosti ju goslavenskog socijalizm a, posebno meu ustavobraniteljim a (u Slo
veniji i Hrvatskoj).
246
u uskim krugovima (1983/5:196), u kojima se povezuju politika

i ekonomska mo (1982/5:111,1983/5:160). Unato svemu tome,
meutim, K raigher se protivio lovu na vjetice, pozivajui na
jedinstvo u primjeni Stabilizacijskog program a, a ne diferencija
ciju u nutar politike elite (1983/5: 240-1). To je bio samo jedan
od kompromisa koje je bilo teko objasniti, a nemogue pretvoriti
u stvarnost: ako su doista za neuspjeh sam oupravljanja krivi
njegovi modni protivnici, onda je dunost revolucionarnog drutva
da se s njima obrauna, a ne da poziva na jedinstvo (izmeu
ostalih i s njima).
Drugo, Kraigher je priznao da je jugoslavensko trite ozbiljno
zahvatio val fragm entacije, ali je odmah upozorio da ne treba
pretjerivati pri naglaavanju te injenice (1983/5: 211 i 1984/5:
326 i 363). C entralizirana federacija nije rjeenje: ona, tvrdio je
Kraigher, nije bila manje konfliktna kad se radilo o distribuciji
gospodarskih dobara posredstvom saveznih institucija (1983/5:
211). Istina je da autarkine tendencije m oraju biti poraene, ali
ne tako da se Jugoslavija ponovno centralizira. Kako onda?
Kraigher nije ponudio neki originalni odgovor, nego se zadrao
na ponavljanju K ardeljeva stava da je sam oupravljanje ujedno
ijeenje i za nacionalno pitanje i za pitanja socijalne praved
nosti. Ponovna centralizacija ugrozila bi oboje: jednakost naroda
i prava rad n ik a (1981/5: 37). Istin a je d a je proces pregovaranja,
dogovaranja i usklaivanja meu republikam a i pokrajinam a
iznimno spor. Ali, n a drugoj stran i, nije li to zapravo dokaz da
u Jugoslaviji postoji i da se razvija pluralizam samoupravnih in
teresa, onako kako g a je u svom posljednjem djelu opisao Edvard
Kardelj (1977). K raigher se protivio i onim kritikam a Savezne
vlade koje su je krivile za neodlunost. Vie odlunosti je nuno,
ali je istodobno i opasno, je r bi to moglo - na m ala v ra ta - uvesti
etatizam (1983/5:166). E tatizam je, kao to je jasno iz Kardelje-
vih tekstova, glavni protivnik i glavna opasnost za Jugoslaviju,
naroito sada kad su K ardelj i Tito napustili scenu. Pravac
razvoja, dakle, m ora biti upravo suprotan - daljnja decentrali
zacija, potpuna realizacija program skih ciljeva, a ne njihovo
naputanje (1983/5: 177).
Tree, radnici nisu prirodno skloni samoupravnoj orijentaciji,
upozoravao je K raigher, dijelom i reagirajui na sve ee pozive
247
radnitva da se uspostavi red, i stvori novi Tito (1983/5: 253).

Ba kao i Kardelj, i K raigher je vjerovao da dravni socijalizam
mnogima predstavlja daleko atraktivniju alternativu samou
pravljanju, od liberalne demokracije (1983/5: 260). Ponavljajui
retoriku koja je iznimno podsjeala n a Kardeljeve kritike teorije
spontanosti (1983/5:167 i 1984/5:324), Kraigher je upozoravao d<
je klju socijalizma i dalje u rukam a subjektivnih snaga (dakle
partije). P artija je, govorio je Kraigher, premalo na strani samo
upravljanja, a jo uvijek previe vezana uz dravu (1983/5: 230)
To se mora izmijeniti.
etvrto, Kraigher je priznao da treba uiniti neke manjt
modifikacije u politikom sistem u. Te modifikacije moraju biti
ispravke nae prakse, i vjerojatno nekih elem enata u samoir.
sistem u u smislu daljnjeg pojanjavanja, ali ne izmjene sistema
kao takvog (1983/5: 209). K raigher je bio eksplicitan: nikakve
fundam entalne promjene politikog sistem a nisu nune i ne mogu
se oekivati. Najdalje dokle je bio sprem an ii bila je kritika
nekih konzervativnih partizanskih krugova, koji su se protivili
ak i manjim poduzeima u privatnom vlasnitvu. M ala pri
vreda (obrti, mali i srednji privatni businessi) ne mogu ugroziti
socijalizam (1983/5: 224 i 270), pa ih prem a tome treba dopustiti
i ak potai. Kraigherova kritika sistem a nije ila mnogo dalje
od priznanja da se socijalizam m ora vie pobrinuti za siromane,
i da veu opasnost za socijalizam predstavljaju privilegije eko
nomske i politike elite, nego privatne investicije u obrte i mala
poduzea. Njegova se kritika ograniila na kritiku nekih oklije
vanja i prim jene dobrih ideja politikog vrha. U intervjuu koji
sam s njim imao, u ja n u a ru 1986, rekao je:
Mi smo oklijevali (u reformama 1965) da razvijemo odgova

rajui ekonomski sistem i da primijenimo odgovarajuu eko
nomsku politiku. Sve se to dogaalo presporo. Sada, mi jo
uvijek nemamo konzistentne i usklaene mjere koje bi vodile
prim jeni tog program a. Glavni je problem uvijek bio da smo
bili prespori i da smo stizali kasno. Svi ostali problemi samo
su rezultati te neodlunosti. Potroili smo golemu energiju i
mnogo sati da postignemo sporazum, umjesto da ih provedemo
u stvaranju i prim jeni naeg program a.
248
Kraigher je upozoravao politike lidere, dakle, da klju izlaska

iz krize stoji u njihovim rukam a, ali nije bio pristaa nikakvih
radikalnih promjena, kojima bi se stara generacija m aknula i
ustupila mjesto nekim novim, koji bi mogli biti odluniji. Nije
uope jasno kako je on zamiljao (a s njim i ostatak tadanje elite)
da se bilo kakve promjene mogu izvesti bez promjene politike i
bez promjene ljudi koji izvode tu politiku.
U stvarnosti, Kraigherov je program i bio prihvatljiv svima
ba zato to je bio tako nekonzistentan i nejasan.46 On jedno
stavno nije ugroavao nikoga - a pedagoke proklamacije koje je
promovirao bile su samo jedna u nizu lekcija koje je elita dijelila
samoj sebi, bez ikakvih posljedica. Stoga ne iznenauje da je ve
u 1984, Kraigherov program bio na putu propasti. Umjesto pla
niranog ra sta od 10 posto, inflacija je u 1985. dosegla 75 posto.
ivotni je stan dard populacije pao 34 posto izmeu 1979. i 1984.
Oko 40-45 posto dom ainstava zaraivalo je m anje nego to je
bilo dovoljno da se napusti granica sirom atva. U radni je odnos
primljeno 850.000 novih zaposlenih (izmeu 1979. i 1984), ali su
oni uspjeli poveati proizvodnju za samo 0,8 posto u tom razdob
lju. To je znailo da je produktivnost rad a drastino padala, to
je za posljedicu imalo i pad plaa. Dok je u 1979, radnik radio pro
sjeno 14 m inuta da bi kupio kilogram kruha, pet je godina kasnije
bilo potrebno dvostruko vie: 29 m inuta (Bilandi, 1986: 116-9).
Vanjskotrgovinski deficit je doista smanjen i elim iniran u 1984,
ali uglavnom zato to je uvoz smanjen, a ne zato to je izvoz pove
an. Takoer, suprotno ideolokoj retorici o opasnosti od dravnog
socijalizma, izvoz u istonoeuropske zemlje poveanje, dok je onaj
u zapadnoeuropske zemlje smanjen. Dakle, Jugoslavija se udalja
vala od svjetskog trita, umjesto da se u njega integrirala. Ideo
loke barijere uinile su da su ak i tako razvodnjene preporuke
Kraighereva program a sada bile odbaene u stvarnosti. Suvie je
bilo raznih konzervativnih aparatika, suvie lokalnih monika,
kojima je ak i ogranieno otvaranje trita izgledalo kao opasno
U intervjuu koji je autor s njom im ao u aprilu 1998, Milka Planine je rekla da

je Kraigherov proram bio najbolji mogui u tom trenutku. To znai - nije bio
otvoreno neprijateljski prema tritu, ali je bio pun kompromisa, koje je svatko
mogao interpretirati kako je htio.
249
J U G O S L A V I J A - D R AVA K O J A J E O D U M R L A
uvoenje kapitalizm a na m ala vrata. Taj paradoks, da se zemlja

u stvarnosti pribliavala Istoku, dok su mnogi tvrdili da ide na
Zapad, teko je objasniti bilo kakvim uvidom u stvarno stanje. Pa
ipak, u politici (kao i u ivotu) rijetko je kada vano ono to jest -
vanije je ono to ljudi vide ili misle da vide.
IZVOR STABILNOSTI: SINDROM

RADIKALNOG EGALITARIZMA
Tradicionalni ekonomski pristup politikoj analizi naglaava

vanost ekonomske situacije za stabilnost poretka. Svi parametri
koje smo prikazali u ovom poglavlju ukazivali su da se ekonomski
poloaj rad n itva i ostalih u Jugoslaviji dram atino pogoravao
u ranim osamdesetim godinama. Zato, onda, nije bilo revolta i
otvorenih pobuna protiv sistema? Gdje je bila granica izdrljivo
sti, na koju su tih godina esto upozoravali sociolozi, ekonomisti
i politiari? Bi li se sistem mogao odrati i dalje, bez obzira na
dubinu ekonomske krize?
Odgovor na to pitanje treba pronai u percepcijama koje su o
d rutvu razvijene, prije svega uz pomo ideologije. Radnitvo je
godinama bilo uvjeravano da je novo drutvo, socijalistiko samo
upravljanje, njihov povijesni interes. Oni su, napokon, mogli i
sam i vidjeti da su postali utjecajniji u procesu odluivanja o radu
nego to su bili ikad prije. Sistem ih je privilegirao institucio
nalno, a kaotinost im je omoguavala da izbjegnu radne i druge
obveze prem a sistemu. Kad su protestirali, inili su to u uvjerenju
da sistem treba natjerati da isporui ono to je obeao, ne nuno
da ga se zamijeni s nekim drugim sistemom. O liberalnoj demo
kraciji nisu im ali mnogo direktnog iskustva, pa su o njoj razvili
nerealistinu sliku; ili sasvim pozitivnu ili sasvim negativnu.
Dravni socijalizam sa svojim egalitaristikim obeanjima bio im
je blii, iako su i o njemu percepcije bile razliite. Za jedne, on je
bio uspomena na dobra s tara vrem ena njihove mladosti, za
druge (posebno u krajevim a gdje je nacionalno pitanje bilo otvo
reno gotovo neprekidno od samog osnivanja Jugoslavije), i ta se
altern ativ a inila preskupom. Radnitvo, kljuna snaga koja je
mogla potkopati ideoloki obrazac poretka (kao to je to, uostalom.
250
uinila u Poljskoj) nije im ala isti motiv u Jugoslaviji. Dok je u

Poljskoj ona im ala razloga protiviti se dravnom socijalizmu, koji
je vien kao sovjetski uvozni proizvod, u Jugoslaviji je radnitvo
(ve i tako atomizirano i parcijalizirano na nacionalne radnike
klase) bilo pred izazovom: zamijeniti ili ne drutveno samouprav
ljanje, koje je ipak omoguilo neki stupanj nacionalne autonom
nosti svim narodima. Trebalo je, dakle, daleko vie nezadovoljstva
da bi se ono pretvorilo u akciju protiv sistem a.
Smjer radnikog nezadovoljstva, takoer, bio bi drukiji -
zapravo potpuno suprotan onome to je bilo u Poljskoj ili drugim
zemljama dravnog socijalizma. Jugoslavensko je radnitvo (a i
znaajan segment ostalog stanovnitva) protestiralo protiv soci
jalnih i drugih razlika, zagovarajui veu jednakost. Jednakost
je bila obeanje koje socijalizam u Jugoslaviji nije ispunio; razlike
izmeu republika i pokrajina, pa ak i izmeu raznih OOUR-a i
grana proizvodnje, poveavale su se, a ne smanjivale. Dok su
istonoeuropski radnici traili vee mogunosti da izraze razli
itost (pa im je prim arna vrijednost bila pluralizam), jugosla
venski su radnici traili vie jednakosti (a m anje pluralizma).
Hrvatski sociolog Josip upanov, nazvao je to sindromom radi
kalnog egalitarizma:
Za nae radnike nije katastrofa to to ive loe; tragedija je ako

netko drugi ivi bolje. To je prilino drukiji sistem vrijednosti
od onoga n a Zapadu: u naem drutvu katastrofa je to to je
netko bogat a ne to je netko sirom aan. Ne moe se oekivati
da e se oni koji tako gledaju n a stvari odluiti za trajk... Bu
dui da konflikti postoje, m eutim , oni e se izraziti n a drugi
nain, na prim jer, u obliku velikog broja bolovanja, koji -
ekonomski govorei - im aju gore posljedice nego trajkovi.47
I doista, umjesto politike akcije za promjenom stanja, nezado

voljnici su se odluili za tih i bojkot. D rava je - na drugoj strani
- taj bojkot tolerirala, je r je on bio bolji od aktivnog protivljenja
sistemu. Siva ekonomija se tolerirala, dok su bolovanja i drugi
oblici izostanka s posla postali masovni. P rem a jugoslavenskoj
47 Danas, 2. augu sta 1983.
251
slubenoj statistici iz 1983, ak 700.000 ljudi bilo je svakodnevno

odsutno zbog bolovanja; 600.000 je bilo svakodnevno na nekom
obliku dopusta; a 400.000 je svakodnevno odlazilo n a razne kon
ferencije i samoupravljake sastanke, a ne na posao. Posljedica je
bila d a je (kad su se svi ovi razlozi za izostanak oduzeli) umjesto
osam sati dnevno prosjean jugoslavenski radnik radio samo tri
sata i est m inuta dnevno.
Problem je bio i u tome to su radnici sad sm atrali daje svatko
tko bi uveo reda u privredu (a to je u prvom redu nastojala vlada,
uz podrku MMF-a) njihov potencijalni neprijatelj. Reforme su
bile shvaene kao opasnost, posebno zbog toga to nisu bile usmje
rene prem a vie jednakosti, nego prem a vie pluralizma. Samo
one mjere koje su poticale jednakost, bile su prihvatljive; i to
samo do tre n u tk a do kojeg se nisu pojavile iznimke od pravila.
Ponovno, Josip upanov:
Kad je uveden par-nepar sistem za vonju automobilom, ljudi

su vidjeli da se mjere prim jenjuju jednako na sve, bez obzira
tko imao koliko novca n a raunu. Prem a tome, to su podrali.
Evo, da dam vlastiti primjer: ja bih bez problema mogao pro
vesti cijelu no bez struje u svom stanu svakog utorka i etvrt
ka, sve dok sam uvjeren da susjedi u zgradi nasuprot moje
ostaju u m raku u ponedjeljak i srijedu. Ali, da sam vidio daje
neija arulja upaljena onda kad je bio njegov red na reduk
ciju, bio bih sprem an da se pobunim protiv drave.
Samo korupcija i nejednakost na strani elite mogli su izazvati

socijalno nezadovoljstvo. No, jugoslavenski je problem bio u tome
to su elite poticale korupciju masa, a same ostale relativno ne
korum pirane (ili se to bar javno nije vidjelo). Partijski i dravni
funkcionari nisu ivjeli u pretjeranom luksuzu, nego u drutve
nim stanovima (na malo boljim lokacijama). Kad je Tito umro,
njegovi su se nasljednici godinama sporili s dravom (i danas se
spore) je r nije bilo oporuke, a gotovo nita od onog to je koristio
nije bilo njegovo privatno vlasnitvo, nego drutveno. Na drugoj
strani, drava je tolerirala masovno otuivanje drutvene imovine
(posebno u graevinskim i slinim poduzeima) i rad na crno (u
fuu), kojima su mnogi - u najniim slojevima stanovnitva -
252
stjecali m aterijalnu korist. Problem je, dakle, bio u tome to je

drutvo bilo zasnovano na korupciji. itava je mrea privatnih
veza prekrivala zemlju: svatko je imao nekoga tko je bio lijenik,
ili automehaniar, m esar ili sudac. Lijenik bi pomogao m esaru
da doe na pregled u bolnicu ranije nego to bi po redu trebao, a
mesar njemu da dobije najbolje meso za sebe i svoje roake. Ti
roaci bi potom za uzvrat znali nekog m ehaniara koji bi m esaru
popravio automobil bez naplate. I tako dalje, i tako dalje... Ta
mrea privatnih interesa posebno se rairila u situaciji ekonom
ske (i financijske) krize, kad nije bilo dovoljno novca da se plati
za usluge i robe, i kad su neke robe nestajale iz trgovine, a usluge
postajale sve loije. D a je drava i htjela zaustaviti taj lanac (a
nije, je r je on ljudim a ipak omoguavao ono to im oslabljena
drava u krizi vie nije mogla osigurati), pitanje je bi li to mogla
uiniti. Samoupravljanje je, naime, uvijek davalo za pravo radni
cima, nikad dravi. N itko nije mogao biti ni prim ljen ni otputen
iz poduzea bez znanja i suglasnosti radnikog savjeta. Ako bi
neki direktor htio uvesti reda u firm u i sprijeiti otuivanje imo
vine ili zaustaviti tolika bolovanja, daleko je vjerojatnije da bi
radniki savjet smijenio njega, nego to bi on uveo nova pravila
ili obiaje u poduzee. Radnici su mogli otpustiti direktore, a ne
obratno. A radnici su se rukovodili krilaticom: Nitko nas ne moe
toliko malo platiti, koliko malo mi moemo rad iti.
Potpuno suprotno situaciji u zemljama dravnog socijalizma,
u Jugoslaviji je drava slabila, dodatno preputajui drutvu neke
od svojih osnovnih funkcija, a drutvo je postajalo prekriveno
mreom p rivatnih interesa, veza i poznanstava (koje su uvelike
sliile n a ono to bi n a Zapadu nazivali korupcijom). Zakoni su
znaili sve manje, i sve je manje bilo snage da se oni provedu. Poli
tika je elita k ritizirala ljude, a ljudi su pritom esto i sami vidjeli
da ta k ritik a zapravo im a sm isla - prepoznali su elem ente neza
konitosti i korum piranosti u sebi sam im a, ne drugdje. P a ipak,
sve su m anje razum jeli zato drava i dalje inzistira n a podrut-
vljavanju, a ne n a vrstoj ruci. Ta im je situacija odgovarala
kratkorono (i moda srednjerono), ali ljudi su se sad pitali: to
e biti u budunosti? Moe li sve to potrajati u nedogled?
Ve sredinom osam desetih stvorila se, dakle, pod pritiskom
ekonomske krize, situacija iekivanja i napetosti. N a jednoj
253
strani, ljudi su htjeli promjene koje bi dovele do vie reda i jed

nakosti, a na drugoj te promjene nisu smjele ugroziti njihove
interese. N a jednoj, htjeli su radikalne promjene, na drugoj povra
tak u stanje prije ovog kaosa. Ta se situacija nije mogla odrati
takvom zauvijek. Jedan od rijetkih koji je to vidio bio je Josip
upanov. P ak t izmeu elite i naroda, u kome e narod zauvijek
biti zadovoljan pronalaenjem veza i poznanstava, bolovanja i
dopusta, a elita zauvijek ostati na vlasti, jednostavno ne moe
tra jati zauvijek. Konflikt e se pojaviti negdje drugdje, u nekom
drugom podruju, zakljuio je u januaru 1985.
I doista - pojavio se u politikoj sferi. Slobodan Miloevi bio
je odgovor na elju da se sve mijenja radikalno, a nita ne pro
mijeni stvarno. Njegova prodravna retorika bila je u otroj su
protnosti s Kardeljem, ne s Titom. Egalitarizam, antibirokratska
revolucija i odanost socijalizmu i Jugoslaviji, uinili su se kao
pravi odgovor mnogima, ne samo u Srbiji. Oni koji, meutim, nisu
mogli prihvatiti srpski etatizam , ubrzo su smislili svoj vlastiti.
Pomak s antietatistike prem a etatistikoj koncepciji bio je me
utim univerzalan. O tome e biti rijei u sljedeim poglavljima.
254
P eto poglavlje
KRIZA POLITIKOG SISTEMA

U stavobranitelji protiv
ustavoreform atora (1974-1984)
U prolom smo poglavlju analizirali (nedostatak) reakcije

jugoslavenske politike elite na ekonomsku krizu koja je
zapoela sredinom sedam desetih, da bi se - i zbog blokade u poli
tikom vrhu - nastavila (gotovo neometano) i u osamdesetim go
dinama dvadesetog stoljea. Taj konflikt, da ponovimo, nije bio
etniki konflikt. U njem u m ase nisu sudjelovale ni u kojem zna
ajnijem obliku. On nije, sam po sebi, destabilizirao jugoslaven
sko jedinstvo, iako je - tek e se kasnije pokazati - prije svega
zbog njegove dugotrajnosti i neodlunosti elite da ga prekine -
potaknuo cijeli niz drugih konflikata, koji su kasnije ukljuivali
i nacionalno pitanje. Glavni razlog zbog kojeg je ekonomska kriza
nastala, kao i zbog kojeg se toliko produila, bio je u vjernosti
jugoslavenske politike elite kardeljistikom konceptu. T a je
odanost sprijeila promjene, ak i onda kad je drugim a (ekonomi
stim a, sociolozima i inozemnim analitiarim a) ve bilo bjelodano
da su promjene poeljne.
Ista je ta odanost Kardeljevu konceptu, sprijeila da se r a
spravlja o krizi politikog sistem a. Koliko god pitanja politikog
sistem a bila potiskivana iz debate o ekonomskoj krizi, ona se
jednostavno n isu mogla dugo izbjei. Inicijativa je ponovno dola
iz redova izvan sam e politike elite: od strane nezavisnih intelek
tualaca i poludisidenata, koji su bili posebno ohrabreni retorikom
o ljudskim pravim a, to ju je promovirao am eriki predsjednik
Jim m y C arter (1977-1981), te jaanjem disidentstva u Istonoj
Europi (posebno u Poljskoj i ehoslovakoj nakon 1977). No, k ri
tika sistem a u tim krugovim a ne bi mnogo promijenila, niti bi
255
vjerojatno uspjela prisiliti samu elitu da je uzme ozbiljno, da se

ona nije pojavila (na drugi nain) i unutar same politike elite.
Kao i s debatom o uzrocima ekonomske krize, tako je i rasprava
0 politikoj situaciji u zemlji podijelila elitu na dva velika bloka:
one koji su drali da je ustavno rjeenje iz 1974. dobro i da ga
samo treba primijeniti, i one druge, koji su u biti vjerovali da
sistem treba ozbiljno reformirati. Jugoslavenski mediji uskoro
su te dvije grupe nazvali: ustavobranitelji i ustavoreformatori.
Podjela na ustavobranitelje (koji su dominirali u Sloveniji i Hrvat
skoj) i ustavoreform atore (koji su bili snaniji u Srbiji) pojavila
se punom snagom ve 1983-4, iako su razlike postojale i od ranije,
praktiki ve od 1975, prve godine nakon donoenja posljednjeg
jugoslavenskog Ustava. Ta podjela, takoer, nije bila u prvom
redu etnika, nego prije svega politika, odnosno ideoloka. Kao
1 u ranijim sukobima u jugoslavenskoj politici (primjerice: izmeu
ilasa i ostalih; Rankovia i veine; pa u Hrvatskoj 1971. i Srbiji
1972), elite su se podijelile oko pitanja kao to su: koji oblik soci
jalizm a je najbolji u postojeim okolnostima; treba li odbaciti stari
(tj. kardeljistiki) model, ili ga samo primijeniti, itd. Meutim,
kao i prije, i u ovom su se sluaju elementi nacionalnog pitanja
ispreplitali s ideolokim temama. Dok je ranije (zapravo, u cijeloj
povijesti Jugoslavije, sve do 1974) na neki nain dominiralo hr
vatsko nacionalno pitanje, u raspravam a koje pratimo u ovom
poglavlju sredinje mjesto ima srpsko pitanje, prije svega kao
pitanje srpske drave, odnosno Republike Srbije. Srpsko pitanje,
koje se pojavilo ve 1975, podijelilo je politiku elitu do te mjere
da je ona uskoro postala blokirana, ba kao to je prethodno bila
n a ekonomskim temam a. To je pitanje omoguilo pojavu alterna
tivnih koncepata, ukljuujui i obnovu kritike koju je srpskim
politiarima 1968. uputio Dobrica osi. U ovom poglavlju pratimo
razvoj srpskog pitanja , i podjele unutar jugoslavenske politike
elite u odnosu na to i druga kljuna pitanja politikog sistema.
PLAVA KNJIGA (1977)

Srpsko pitanje bilo je posebno osjetljivo iz vie razloga. Prvo,
S rbija je bila najvea jugoslavenska republika, a Srbi najvei
narod u zemlji. Iako su u Jugoslaviji svi bili formalno gledano
256
K RI Z A P O L I T I K O G S I S T E M A
ravnopravni, ipak su Srbi, Hrvati i Slovenci u stvarnom smislu bili

sm atrani nositeljima jugoslavenskog projekta. Drugo, otvaranje
srpskog pitanja sobom je uvijek nosilo potencijal uspomena na
predratnu Jugoslaviju (posebno onu prvu, Jugoslaviju narodnog
jedinstva), to je moglo biti vrlo nepopularno za druge narode.
Tree, i za ovu analizu najvanije, narativ etvrte (Kardeljeve)
Jugoslavije temelji se na spreavanju opasnosti od hegemonije
tzv. veliko-dravnih tendencija; to su mnogi (a vjerojatno i sam
Kardelj) razumijevali kao istoznanicu s obnovom srpske domina
cije u jugoslavenskoj politici. Decentralizacija i samoupravljanje,
kao i ostali glavni elementi Kardeljeva koncepta, bili su in stru
menti spreavanja tog trenda, koga su jugoslavenski politiari
(ukljuujui i srpsku politiku elitu) vidjeli kao veliku opasnost za
jugoslavenski socijalizam. etvrto, iz historijskih razloga, te zbog
same injenice da se radi o najveem narodu, otvaranje srpskog
pitanja moglo je ugroziti nezavisnost i jedinstvo Jugoslavije, ako
bi se zagovornici velikodravnih tendencija povezali sa Sovjet
skim Savezom, koji je preferira" êentralizaciju. Jugoslavije i
povratak dravnog socijalizma. I konano (peto), u politikom je
smislu Srbija bila Jugoslavija u malom: jedina jugoslavenska
republika s pokrajinam a.1 O na je stoga bila neka v rsta lakm usa
za sam u Jugoslaviju. Ako se odnosi izmeu srpskog v rha i onog
u pokrajinam a nisu mogli uskladiti, onda se moralo oekivati
da e biti jo i tee (ako ne i nemogue) uskladiti odnose izmeu
republika i pokrajina n a federalnoj razini, i izmeu federalnog
vrha te republika i pokrajina.2
1 Te dvije pokrajine bile su Vojvodina (na sjeveru) i Kosovo (na jugu). Prema
popisu stanovnitva iz 1981, u Vojvodini su etniki Srbi inili 50 posto sta
novnitva, a ostalo su bili pripadnici 22 druga naroda (manjina ili maarske
narodnosti, najbrojnije m eu njima s oko 500.000 ljudi). Na Kosovu je 1981.
bilo 1,226.736 etnikih Albanaca, koji su inili 77,5 posto od ukupno 1,584.441
stanovnika. E tnikih Srba bilo je 209.498 (13,2 posto), M uslim ana 58,562 (3,7
posto), a Crnogoraca 27.028 (1,7 posto).
2 Republika koja je najee nazivana Jugoslavija u malom bila je Bosna i
Hercegovina. M eutim , to je tono sam o u sm islu sloene etnike strukture
BiH. Kako se jugoslavenska politika tada nije vodila na etnikom principu,
niti je etniko pitanje dom iniralo, Bosna i H ercegovina nije bila kljuni pro
blem. Prebacivanje fokusa sa Srbije (politiki sloene) na Bosnu i Hercegovinu
(etniki sloenu) bio je znak da je n astupila nova faza u jugoslavenskoj krizi:
257
Sve su jugoslavenske republike patile od trenda dezintegra

cije i parcijalizacije. Ali, zbog svoje politike sloenosti, kao i zbog
toga sto je ta politika sloenost ukljuivala i etniki element, tj.
zato to je u svom sastavu im ala Albance (dakle, veliku nesla
vensku populaciju koja je u jednoj od federalnih jedinica bila u
veini, a bila je iznim ka u odnosu na druge tijekom cijelog posto
ja n ja Jugoslavije) Srbija je patila od tih tendencija vie nego
druge republike. Sve ono to se dogaalo u drugim republikama
(autarkinost, zatvaranje trita, nered, kaotinost), u Srbiji se
pojavljivalo u jo dramatinijem izrazu. Sukobi oko kompetencija
izmeu federacije i republika zrcalili su se u unutarnjem sukobu
izmeu republike i pokrajina u Srbiji. Val investicija koje fede
racija nije mogla kontrolirati, pojavio se u istoj formi u Srbiji - u
kojoj republiki vrh nije imao gotovo nikakva utjecaja na razvojnu
politiku pokrajina. Dravotvorne tendencije koje su se pojavile u
samoj Srbiji (i zbog kojih je ona vidjela i neke koristi od decen
tralizacije, ba kao to je bio sluaj u ostalim republikama),
pojavile su se i u pokrajinama. Srbija, koja je oekivala da e
svojim pristankom na Kardeljev koncept presjei sve razloge za
sumnjienja da je jugoslavenski hegemon, sada se nala pod
pritiskom i sa strane saveznog vrha i sa strane svojih pokrajina,
od kojih su obje - ovog puta u okviru dominantnog diskursa - bile
prem a njoj kritine. Te su kritike esto bile proturjene: dok bi
federalni vrh (posebno vlada) poticale centralizaciju (pa i u Srbi
ji), pokrajine bi traile daljnju decentralizaciju. Srbija se nala
stjenjena izmeu kontroverznih ideja o tome kojim putem dalje.
Od ranije nezadovoljna stalnim sumnjienjem za centralizam,
srpska je politika elita sada postajala sve vie frustrirana takvom
pozicijom. Sve su ostale republike konsolidirale svoje unutarnje
odnose, i sve su bile na putu da postanu poludrave. Srbija je
jedina, izgledalo je ve u prvim godinama nakon donoenja U sta
va, ila u suprotnom smjeru: prem a raspadu. Srpska politika
elita osjeala se prevaranom, a u odnosu na druge nejednakom.
Sve ono to su ranije o Jugoslaviji govorili (ili barem mislili)
ona u kojoj se vie nije radilo o primarno politikim i ideolokim, nego o pri
m am o etnikim sukobima. No, do toga e doi tek s raspadom Jugoslavije, u
razdoblju koji stoga nije predm et interesa ove knjige.
258
KRI Z A P O L I T I K O G S I S T E M A
drugi, ponajprije H rvati - da su ekonomski eksploatirani i poli

tiki zanemareni - sada su poeli koristiti u svojoj retorici Srbi,
odnosno njihova politika elita. Dok su H rvati i Slovenci sm atrali
da im je novi koncept donio ono to je obeao - veu slobodu i
ekonomsku nezavisnost - u Srbiji se stvorio osjeaj gubitka, ne
jednakosti i nepravde. Ta se situacija nije mogla dugo odrati,
niti ju je politika elita mogla ignorirati, ak i da je htjela.
Prvi odgovor na osjeaj nepravde i nejednakosti dogodio se ve
1975, tek godinu dana nakon usvajanja U stava. Niz incidenata
simbolike prirode (primjerice, naglaavanja kvazidravnih ka
rakteristika pokrajina; ignoriranje postojanja Srbije kao in sti
tucije izmeu pokrajina i federacije; naglaavanje da je Srbija
susjedna teritorija svojim pokrajinam a, itd.) iritirao je srpske
politiare.3 M eutim, stvari nisu ostale samo na simbolikoj
razini nego su se proirile i na razinu realne politike, ukljuu
jui i ekonomski, obrazovni i kulturalni sistem , pa ak i pitanja
vanjske politike i obrane. Sum irajui tu situaciju s distance od
20 godina, Ivan Stamboli (tada predsjednik Izvrnog vijea
Srbije) rekao je:
Bilo je prirodno, ak i obavezno, da pokrajine uestvuju

kad se formulisao program posete srpskog prem ijera drugoj
zemlji, i uvek sam morao da ih inform iem o tim posetam a
naknadno. M eutim, njim a je izgledalo savreno prirodno da
predsednik vlade Srbije sazna iz novina za neku posetu
3 U m emoarima srpskih politiara moe se nai niz primjera za ovo. Primjerice,

Draa Markovi pie 13. aprila 1975. u svom dnevniku da je kosovsko vodstvo
iznimno naglaavalo elem ente dravnosti prilikom Titova posjeta pokrajini.
Njihova je opsjednutost dravnou apsolutna. Naglaavajui jugoslovenstvo
preko svake m ere, povezivanjem direktno sa Jugoslavijom , Titom i SKJ, oni
nastoje da zam agle injenicu da su autonom ne pokrajine unutar Srbije (1988:
104). Markovievo je zapaanje zanim ljivo jer pokazuje kako je jugoslavenstvo
kod nekih postalo alternativa srpstvu. Ranije je bilo obratno: mnogi su ga
razumjeli sam o kao drugu vrstu srpstva, tj. izraz srpske dominacije Jugosla
vijom. Od drugih primjera, M arkovi navodi sluaj vojvoanskog politiara
Radovana Vlajkovia, tada predsjednika Vojvodine, koji prilikom Titova posjeta
Novom Sadu nijednom rijei nije spom enuo Republiku Srbiju. Komandant
jedinica Teritorijalne obrane Vojvodine, jednom je prilikom rekao za svog
kolegu g enerala iz Srbije d a je gost iz susjedne republike, ne pravei razliku
izm eu njega i generala iz H rvatske, koja doista je st bila susjedna.
259
prem ijera jedne od pokrajina nekoj stranoj zemlji; iako je taj

prem ijer recimo u toj stranoj dravi zatraio milijun dolara
k red ita (1995: 78).
Srpsko je vodstvo najprije protestiralo u direktnim razgovorima

s pokrajinskim elitama. Ali, pokrajine su odbijale bilo kakvu pro
mjenu politike, ak i najm anju (Stamboli, 1981/1988: 57). One
su odbacile, primjerice, ideju da Srbija im a svoj drutveni plan,
koji bi se odnosio na cijeli teritorij (dakle, i njih), kao to imaju
druge jugoslavenske republike. Umjesto toga, predlagale su da
postoje tri plana, pri emu se onaj srpski praktiki ne bi primje
njivao na teritoriju pokrajina. Stamboli primjeuje da se na tisu
ama stranica, koliko su ti pokrajinski drutveni planovi imali,
Republika Srbija nije niti spomenula. Kosovo je takoer negiralo
pravo Srbiji da vodi svoju politiku dodjele dravljanstva auto
nomno od pokrajina (1995:78). ak ni zakon o zajednikoj obrani
nije bilo mogue prihvatiti, je r su pokrajine opstruirale suradnju.
M inistarstva obrazovanja danim a su raspravljala o tome koji su
pisci srpski a koji vojvoanski (Galovi, 1981/1989:133). U Partiji,
dem okratski se centralizam prihvaao na saveznoj razini, ali ne
i u n u ta r republike organizacije, ponajprije zbog otpora iz Vojvo
dine (Galovi, 1981/1989:133). Nekoliko godina kasnije, Vojvodina
je otila tako daleko da se protivila ak i prikupljanju i iskazi
vanju statistikih podataka za pokrajinu kao dijela podataka za
Srbiju kao takvu (Stamboli, 1981/1988: 25). Pojam Ua Srbija
(u politikim vicevima tog vrem ena esto skraivana na UaS)
ili Srbija bez pokrajina uao je u politiki i statistiki vokabular.
Srbija se pitala: zato? Zato je Srbija jedina iznimka, i to je to
novi koncept donio Srbiji? Sve je to bilo tim provokativnije, to
se neto sasvim drugo dogaalo u drugim jugoslavenskim repu
blikam a, koje su se (barem na prvi pogled) sve vie centralizirale
i u kojima je ideja dravnosti promovirana kao konano rjeenje
njihova nacionalnog pitanja.
To je nezadovoljstvo uskoro potaklo srpsko vodstvo da trai
intervenciju saveznog vrha, prije svega Kardelja, a potom i Tita.
Ve 1975, grupa srpskih funkcionara (meu kojima su Draa
Markovi, P etar Stamboli i Ivan Stamboli imali najvanije
mjesto) razgovarala je s Kardeljem i od njega zatraila da bude
260
arbitar u sporovima koje Srbija ima s pokrajinama. Srbi su tvrdili

da pokrajine nisu drave, niti ih je Ustav htio uiniti dravama.
Njihovo dravotvorno ponaanje, stoga, bilo je protivno duhu (a i
slovu) Ustava. Ne radi se o tome da Srbija eli promjenu Ustava,
na koga je prije samo godinu dana i sam a pristala. Ona i dalje
dri da je taj U stav progresivan i prihvatljiv. M eutim, kao i s
drugim zakonima u Jugoslaviji, problem je u primjeni. Ta pri
mjena bila je neustavna, pa su Srbi zatraili od Kardelja da to
javno kae i da upozori pokrajine da su krivo razum jele sam
smisao novog konstitutivnog sistem a.4
Kardelj se sloio sa veinom srpskih zahtjeva i podrao ih u
seriji razgovora koje je srpski politiki vrh s njim imao izmeu
1975. i 1977. On je ponovio da su samo republike drave; i da
prema tome njima (kao institucijam a dovrenih naroda) pripada
suverenost. Koliki dio te suverenosti e one dati niim ili viim
razinama vlasti u Jugoslaviji, to ovisi potpuno o njim a i ni o kome
drugome. Prem a tome, koliko e vlasti Srbija dati pokrajinam a
ili federaciji; ili druge republike svojim opinama ili federaciji; o
tome Srbija moe odluiti sama. Kardeljeva je pozicija bila vrlo
pozitivna po Srbiju, kako sva trojica tadanjih sudionika u tim raz
govorima potvruju u svojim kasnije objavljenim uspomenama.5
On je eksplicitno odbacio ideju o federalizaciji Srbije (koja je bila
presjeena im se pojavila u nekim diskusijam a prilikom ustavne
debate), je r je sm atrao da bi mogla rezultirati (u) negativnim
reakcijama u n u ta r srpskog naroda. Kako se sjea Ivan Stam-
boli, Kardelj je bio vrlo jasno protiv dezintegracije u Srbiji...
Sm atrao je da Srbija mora ostati u n itarn a drava sa odreenim
stepenom autonomije za svoje pokrajine (1995: 72).
* injenica da je srpsko rukovodstvo ilo Kardelju, a ne Titu (bar ne u prvoj

fazi), potvruju zakljuak da se radilo o Kardeljevoj Jugoslaviji, a ne vie T ito
voj (ili barem ne u prvom redu). Kardelj je tada bio vrhovni arbitar pravog
znaenja sam og ideolokog i politikog koncepta.
5 Za poziciju P etra Stam bolica, vidi uki (1992: 241). Za Drau M arkovia, vidi
njegove dnevnike zapise od 12. februara 1976. (1988: 328); a za Ivana Stambo-
lia stranicu 72 u njegovoj knjizi (1995). Kako je Markovi zapisao, srpski su
politiari tada bili izuzetno zadovoljni onim to su uli od Kardelja, naroito
njegovim stavom da republike budui da su suverene drave, imaju puno
pravo da odlue koji e deo su veren iteta prebaciti na federaciju, a koji na nie
drutveno-politike zajednice, kao to su pokrajine (1988: 328).
261
Kardelj je, meutim, bio svjestan realnosti, a posebno osjet

ljivosti pitanja koja su srpski politiari postavili. On je posebno
znao da Tito nikad nije podrao njegov koncept svim srcem, i da
se od T ita ne moe oekivati tako jasan stav, koji bi bio u potpu
nom skladu s koncepcijom koja je ipak bila Kardeljeva, ne Titova.
On je stoga upozorio Drau Markovia da pokua rijeiti problem
u n u ta r sam e Srbije, i da ne oekuje previe od federacije, Tita ili
drugih republika. Drugi, rekao mu je, nisu zainteresirani da ulaze
u problem koji u svojoj biti predstavlja srpsko unutarnje pitanje
i koji je (povrh toga) svima vrui krumpir. Tito e, takoer, rekao
je Kardelj biti rezerviran na poetku (Markovi, 28. februara
1976; 1987: 333). Treba stoga biti strpljiv, preporuio je Kardelj,
i moda saekati da ekonomska integracija rijei problem. Kardelj
je vjerovao, naime, da e udrueni rad im ati blagotvorni uinak
n a Jugoslavene, je r e ih integrirati u ekonomskoj sferi, a bez
negiranja prava na dravnost.
No, kako je ve objanjeno u prethodnom poglavlju ove knjige,
ve u danim a kad su srpski politiari razgovarali s Kardeljem,
udrueni rad pokazivao je razjedinjujue a ne ujedinjujue ten
dencije. P a ipak, oni su prihvatili Kardeljeve prijedloge; bolje
reeno, prvi (da razgovaraju s pokrajinam a u n u tar Srbije, bez
podizanja debate na saveznu razinu); ne toliko drugi (da budu
strpljivi i ekaju da ekonomska integracija uini svoje). Krajem
ju n a 1977, odrana je duga sjednica svih vanih srpskih poli
tiara (ukljuujui one iz Kosova i Vojvodine), ali bez ikakvog
rezu ltata. N a toj sjednici, srpski je vrh izaao s materijalom
(odmah nazvanim , zbog boje korica, Plavom knjigom), u kome
je naveo sve prim jere koje je sm atrao problematinim u odno
sim a izmeu pokrajina i Srbije. Plava knjiga, reagirali su
kosovski politiari, nije n ita drugo nego Biblija srpskog naci
onalizm a. Oni su optuili M arkovia i dvojicu Stambolia da
pokrajinam a ele oduzeti s tatus kojeg su dobile ustavnim promje
nam a, i v ratiti ih u rankovievsko doba. Kosovari su ponavljali
da Kosovo nije samo dio Srbije nego je takoer i konstitutivni
elem ent jugoslavenskog federalizma. Promjene tog s tatu sa nisu
mogue, prem a tome, bez ustavnih promjena na jugoslaven
skoj razini; a da bi to pak bilo mogue, samo Kosovo se mora
262
KRI ZA P O L I T I K O G S I S T E MA
suglasiti.6 Kosovo, prem a tome, samo odluuje o stupnju svoje

autonomije; nitko drugi - ni u Srbiji ni u Jugoslaviji ih u tome
ne moe ograniiti niti sprijeiti.
Na istoj stran i s Kosovom, bila je i druga srpska pokrajina,
Vojvodina, iji su politiari predloili kompromis: da se cijela
stvar stavi ad acta u formalnom smislu, ali da se u praksi vodi
vie rauna o svima, ukljuujui i o Republici Srbiji. Ono stoje,
meutim, iznenadilo i obeshrabrilo Drau Markovia i dvojicu
Stambolia (P etra i Ivana) nije bio toliko nedostatak jasne po
drke vojvoanskih politiara (koji su u etnikom smislu veinom
bili Srbi), koliko protivljenje Plavoj knjizi, koje je dolazilo iz same
Ue Srbije, od njihova velikog rivala u Srbiji, Miloa Minia. Mini
je tada bio jugoslavenski savezni sekretar za vanjske poslove
(1972-1978), gdje je postavljen zahvaljujui iznimnim sim pa
tijam a koje je Tito imao za njega jo od partizanskih dana.7
Svatko je znao d a je M ini Titov ovjek u Srbiji. Podrka koju je
srpsko vodstvo dobilo od K ardelja tako je bila u opasnosti da se
potpuno anulira - ni Tito ni Kardelj ne bi riskirali totalni sukob
u toj fazi (u kojoj su obojica bili svjesni bolesti; Kardelj s neizlje
ivim tumorom od 1974) zbog, ipak, ne toliko vanih politiara iz
Srbije i pokrajina; posebno ako u samoj Srbiji nem a pune suglas
nosti. M inieva izdaja srpskog vrha shvaena je kao stra n a ,
kako je Markovi zapisao u svoj dnevnik 30. ju n a 1977. Srbi su
ponovno, zapisao je, izgubili je r su razjedinjeni. Poast razjedi-
njavanja, koja je zahvatila Jugoslaviju openito, sad je zaprijetila
6 Takva je interpretacija (kao i mnogo toga to se govorilo na svim stranam a)

bila sporna, ali su kosovski politiari sm atrali da je omoguuje amandman 18
(decembar 1968) na prethodni U sta v (1963), kojim su zam ijenjeni tadanji
lan 111 i 112. Pokrajine su prvi put opisane kao konstitutivni element fede
racije 1968, am andm anom 7, koji je zam ijenio lanak 2 U stava iz 1953. (vidi
Petranovi i trbac, 1977: III: 95).
' Mini je bio vojni tuilac u procesu protiv generala Drae M ihailovia, voe
Jugoslavenske vojske u otadbini (etnika), 1946. Ta je injenica iznimno
oteala poziciju D rae M arkovia, koji je sad bio pod optubom iz Vojvodine
(dakle, od drugih Srba) d a je m oda doista i sam srpski nacionalist. Ako bi ga
Mini, provjereni borac protiv srpskog nacionalizm a, napao u javnosti, njegova
(Markovieva) karijera bila bi u velikoj opasnosti. Sukob izmeu Drae Marko
via i Miloa M inia imao je duge korijene; zapoeo je prilikom studentskih
demonstracija 1968, o em u je ve poneto reeno u treem poglavlju. Vidi
takoer M arkoviev dnevnik od 5. i 15. juna 1968.
263
da razjedini Srbiju. Srbija je bila u opasnosti da bude prva i naj

vea rtva dezintegracijskih procesa u zemlji.
Zbog Minieve pozicije (za koju nitko zapravo ne zna je li bila
njegova v lastita inicijativa, ili je unaprijed dogovorena s Titom,
ve potpuno iscrpljenim stalnim promjenama Ustava) srpski su
politiari pristali na status quo. Na sastanku kod Tita 1978. dogo
voreno je da e Kosovo povui optube da su srpski politiari naci
onalisti, a da e zauzvrat Plava knjiga biti zaboravljena, kao da
nikada nije ni postojala. Tito nije imao ni volje ni snage da u svojoj
86. godini ulazi u jo jednu diferencijaciju: i sam ovjek kompro
misa a ne sukoba, drao je d aje ovaj kompromis najbolje rjeenje.
Ali, ni Srbi, ni Kosovari, ni Vojvoani, nisu dijelili to miljenje.
Nitko nije bio zadovoljan postignutim. Srbija je sm atrala da je
problem samo sakriven ispod tepiha; a ponienje kojeg je doivjela
nije bilo lako istrpjeti. Stanje je ostalo isto, ili jo i gore u sljedee
dvije - tri godine. Kosovari su shvatili da u Titu imaju zatitnika;
ali da nakon njegove sm rti Srbija nee mirovati, nego e nastojati
ostvariti sve ono to je htjela s Plavom knjigom za njegova ivota.
Vojvodina je dijelila to strahovanje. Kompromis kojeg je predlo
io, nije Tita uinio popularnim meu srpskim politiarima. Oni
su i ranije im ali sukobe s njim (kao to se sjeamo iz prijanjih
poglavlja), a sada su ostali razoarani zbog nedostatka njegova
razum ijevanja za njihovu poziciju: oni nisu htjeli nita drugo
nego da Srbija postane ravnopravna sa svim drugim republi
kam a. Ako ve nisu direktno mrzili Tita zbog te intervencije (jer
su mu dio otpisivali na starost), onda su svakako krivili Miloa
Minia, jedva ekajui mom ent da ga se rijee u politikom smi
slu. Iako se cijela debata vodila iza strogo zatvorenih vrata (pa se
za Plavu knjigu nije ni ulo sve do sredine osamdesetih), srpski
su politiari sada i u javnim nastupim a sve ee govorili o Srbiji
koja zaostaje politiki i ekonomski, kako se u julu 1979. izrazio
Ivan Stamboli (1978/1988: 9).
Sva tri faktora u Srbiji: srpska republika vlast, Kosovo i Voj
vodina, doekali su tren u tak Titove sm rti sa strepnjam a o tome
to bi se moglo dogoditi nakon njega, ali i s oekivanjima (posebno
u Srbiji) da e se stvari promijeniti na bolje. Retorika o tome da e
nakon Tita biti Tito, i da se nee skrenuti s njegova puta, bila je
jedna stvar. Ali Ustav je ve uinio sve da se sprijei pojavljivanje
264
nekog novog Tita. Sad su srpski politiari takoer shvatili da

dolazi tren u tak kad kompromisi pod svaku cijenu nisu ni nuni
ni poeljni. Titovu su sm rt doekali ne samo kao kraj jedne epohe,
nego moda i kao poetak nove: u kojoj je zaustavljanje dezinte
gracije Srbije i Jugoslavije bio apsolutni prioritet.
KOSOVSKA KRIZA
Pozadina kosovske krize (1981)

Kardeljeva sm rt (u februaru 1979) i Titova sm rt (u maju 1980),
pomaknule su fokus srpske politike sa zahtjeva da se Ustav
ispravno in terp retira, prem a zahtjevu da se unesu neke manje
izmjene u njega. Interpretacija je im ala sm isla samo dok su
vrhovni arbitri znaenja bili ivi. Ali sada, s kolektivnim Pred
sjednitvom u dravi i Partiji, bilo je sve tee (gotovo nemogue)
uskladiti razliitosti i form ulirati zajedniku partijsku liniju.
Zahtjev za prom jenam a doao je (formalno gledano) iz sfere
poluelite, kao to je to bilo uobiajeno kad se radilo o jugoslaven
skoj politici. Politika elita, naime, im ala je uvijek svoju inteli
genciju, koja je esto govorila za njih, a da se sam a elita ne izlae
riziku. est mjeseci nakon Titove sm rti, predsjednik Ustavnog
suda Srbije, N ajdan Pai, poslao je jugoslavenskom partijskom
vrhu otvoreno pismo u kojem je traio otvaranje rasprave o poli
tikom sistem u. Paievo pismo bio je zapravo prvi (indirektni)
zahtjev srpske politike elite da se s interpretacije U stava krene
u njegovu izmjenu. O stali su ga jednostavno odluili ignorirati.
Razlozi tog ignoriranja bili su isti kao i prije same Titove smrti.
Prvo, sve su ostale republike bile okrenute same sebi. Dok su jo
i marile za ono to se dogaa u federaciji (jer je federacija bila
polje m eusobnih neslaganja; za mnoge od njih zapravo podruje
neke vrste vanjske politike)', za ono to se dogaa u drugim repu
blikam a nisu im ale mnogo interesa. Budui da nisu htjele da se
drugi mijeaju u njihove unutarnje poslove, ni same nisu htjele
to initi u drugim republikam a, da ne bi izazvale reakciju. Drugo,
prijedlozi da se m ijenjaju detalji u politikom sistem u samo est
mjeseci nakon Titove sm rti bili su neprihvatljivi konzervativnim
265
snagam a u zemlji. Javni je diskurs inzistirao da nakon T ita nee

biti znaajnih promjena, nego e se nastaviti s njegovom politi
kom. Tree, politike promjene nisu odgovarale drugim republi
kam a. Sve su one bile u biti zadovoljne s Kardeljevim modelom,
je r nijedna nije im ala problem kakvog je im ala Srbija (zbog svoje
politike sloenosti). Konano, neto otrija retorika iz srpskog
vodstva (o tome da Srbija zaostaje), iritirala je ostale, a neke je
i podsjetila na Titova i Kardeljeva upozorenja da bi nakon njihova
odlaska najvea opasnost mogla biti centralizacija, pokrenuta
od stran e najvee republike i najveeg naroda. Nije li se to sad
dogaalo, upitali su se.
F ederalni vrh i druge republike vjerojatno bi i dalje ignorirali
srpske zahtjeve da se u proljee 1981. nisu dogodili studentski
(a kasnije i iri) protesti na Kosovu, i da zahtjev za promjenom
U stava nije bio sastavni dio tih protesta. Iz dananje perspek
tive, iz drugog vremenskog i ideolokog konteksta, nezadovoljstvo
kosovskih A lbanaca Ustavom iz 1974. izgleda moda nerazumno
i potpuno paradoksalno. Kardeljev je koncept Kosovu omoguio
golemu autonom iju u n u ta r Srbije i Jugoslavije. Jugoslavija vie
nije bila definirana kao zemlja Junih Slavena, a Albanci su bili
predstavljeni u svim institucijam a poretka; ukljuujui i Pred
sjednitvo SFRJ (gdje je Fadil Hoxha 1977-8. bio potpred
sjednik) i Predsjednitvo CK SKJ. Bez obzira na sve probleme
koje su Albanci imali u Jugoslaviji (vie na neslubenoj razini
nego na slubenoj), doista bi se teko moglo rei da su manjinska
prava A lbanaca bila zanem arivana. Kako se onda moe obja
sn iti to nezadovoljstvo?
Razlog treba traiti na istom m jestu gdje je izviralo i nezado
voljstvo srpske politike elite: u osjeaju nejednakosti i nepravde.
Ba kao to su srpski voe vjerovali da Srbija nije jednaka drugi
m a u Jugoslaviji i da zaostaje u ekonomskom i politikom smislu,
mnogi Albanci na Kosovu osjeali su isto kad se radilo o Albanci
m a i o Kosovu u odnosu na druge u Jugoslaviji. Kao to je Srbija
osjeala da ne moe ostvariti svoj status republike-drave kojeg
joj je formalno garantirao jugoslavenski Ustav, tako su i Albanci
osjeali da sve dok Kosovo ne postane republika, formalne garan
cije o jednakosti Albanaca sa ostalima u Jugoslaviji nee biti
mogue ostvariti. Kao to su srpski politiari sada traili male
266
KRI ZA P O L I T I K O G S I S T E M A
promjene u okviru istog (socijalistikog) sistem a, tako su i alban

ski dem onstranti traili jednu promjenu - da Kosovo postane
republika - bez diranja ideolokih tem elja sistem a, ili principa
unutar federacije. Osjeaj nejednakosti i nepravde bili su moti-
vatori i kosovskih protesta u proljee 1981, i srpskih reakcija na
njih.8 Ta dva osjeaja nepravde bili su jednim dijelom uvjetovani
jedan drugim: Srbija je sm atrala da je ponaanje Kosova jedan
od prim jera (ako ne i razloga) statu sa u kome se nala; dok su
Albanci drali d a je njihov ostanak u Srbiji takoer uzrok nejed
nakosti i nepravde koju su osjeali. Srpski i albanski problem
postajali su tako blizanci, oni su rasli istom brzinom, pod istim
krovom, i po mnogo emu su sliili jedan na drugog.
Osjeaj nejednakosti imao je kod Albanaca tri dimenzije: eko
nomsku, politiku i nacionalnu.
Ekonomski gledano, Kosovo je bilo najnerazvijenije podruje
u Jugoslaviji. Iako se razvijalo bre od drugih, zbog iznimno veli
kog porasta stanovnitva (najveeg u Europi tog vremena), bruto
drutveni proizvod po glavi stanovnika nije to pokazivao. U stvari,
razlika izmeu najrazvijenijeg dijela Jugoslavije (Slovenije) i
najnerazvijenijeg (Kosova) poveavala se, a ne smanjivala: 1952.
je Slovenija im ala 4,1 p u ta vei prihod po stanovniku od Kosova;
dok je 1981. omjer bio 5,4:1. Sad kad je dolo do daljnjeg zatva
ranja republika u n u ta r sam ih sebe i u uvjetim a ekonomske krize
(kad je pomo nerazvijenim a postala osjetljivo politiko pitanje),
taj se trend mogao samo n astaviti ili ak ubrzati. To se, zapravo,
i dogodilo: 1984. je razlika ve bila 6,1:1 u korist Slovenije. Ostali
ekonomski pokazatelji daju jo drastiniju sliku: neki od njih
pribliavaju se omjeru 8:1 izmeu Slovenije i Kosova. Razmjere
tih razlika zagrebaki ekonom ist Branko H orvat usporedio je s
onima izmeu Engleske i Sjeverne Afrike (1988:136). Kosovo nije
zaostajalo samo u odnosu n a Sloveniju, nego i na ostala jugosla
venska podruja. Dok je 1955. kosovski bruto drutveni proizvod
po stanovniku bio 47 posto u odnosu n a jugoslavenski prosjek,6
6 Teorija o radikalnom egalitarizm u, koju sm o koristili u prethodnom poglavlju

da bismo objasnili razloge za stab iln ost sistem a u trenucim a ekonom ske krize,
sada nam takoer m oe posluiti za objanjenje razloga za njegovu n esta
bilnost. Socijalizam je razvio prilino snanu egalitaristiku retoriku - ali je
realnost pola drugim putem , posebno na Kosovu.
267
1984. spustio se na samo 26 posto (Statistiki godinjak Jugosla

vije, 1986:417). Horvat je zakljuio da bi ak i s godinjom stopom
ra s ta od 2 posto (to je u uvjetima ekonomske krize izgledalo kao
optimistika procjena), Kosovu trebala 91 godina da stigne razinu
n a kojoj je Slovenija bila 1981. Postotak nezaposlenih na Kosovu
je bio najvei u Jugoslaviji: 1985. bilo je 3,33 puta vie nezaposle
nih n a Kosovu (razmjerno broju stanovnika) nego u Jugoslaviji
openito (Statistiki godinjak Jugoslavije, 1986: 421). Na jedno
novostvoreno radno mjesto, prijavljivalo se prosjeno 43 kandi
data. U tim okolnostima, nacionalna struktura onih koji su zapo
sleni ili koji se zapoljavaju postala je vana. Albanci su inili
74 posto, a Srbi 17 posto radno aktivnog stanovnitva, a meu
zaposlenim a je Albanaca bilo 65 posto a Srba 26 posto (Horvat,
1988: 137). Iako sam a po sebi razlika nije bila drastina, u okol
nostim a kad je svaki natjeaj za posao bio potencijalno bojno
polje, nacionalna stru k tu ra postala je stvar za raspravu.
U 1948. godini 62,2 posto kosovske populacije nije znalo pisati
ili itati. U 1981, Kosovo je imalo tree po veliini sveuilite u
Jugoslaviji, s gotovo 50.000 studenata. S otprilike 30 studenata
n a tisuu stanovnika, Kosovo je bilo podruje s najveom koncen
tracijom stu d enata u Jugoslaviji. U pokrajini je 61 posto stanov
nitva bilo mlae od 25 godina (Stamboli, 1988: 32), a podaci za
1978. govore da je svaki trei stanovnik bio u procesu obrazova
nja (Izvjetaj, 1981).9 S jedne strane, to je sve bio golem uspjeh
jugoslavenske politike modernizacije, naroito na Kosovu. Ali,
bilo bi mnogo bolje d a je bilo mogunosti da se svi ti mladi ljudi,
puni nade (naroito nakon 1974) i oekivanja, zaposle; ako ve
ne n a Kosovu, onda barem drugdje u Jugoslaviji No, ekonomska
kriza i zatvorenost drugih republika za radnike s Kosova (i drugih
krajeva), znaili su da e veina tih ljudi postati nezaposleni. Na
drugoj strani, ak i kad je bilo poslova drugdje, Albanci su ipak
preferirali ostati na Kosovu, gdje se govorio njihov jezik i gdje su
bili sastavni dio drutva koje je amortiziralo mnoge probleme
9 Ovaj podatak, kao i neki drugi ovdje navedeni, preuzet je iz izvjetaja koji je
nakon dem onstracija na Kosovu objavila novinska kua Politika , pod
naslovom: ta se dogaalo na Kosovu. N a taj izvjetaj ovdje emo se pozivati
sam o kao na Izvjetaj, 1981.
268
nastale neimatinom. Oni nisu bili izuzetak u tom smislu; popis

stanovnitva iz 1981. otkrio je d a je (samo?) 1,760.333 osoba (od
oko 23 milijuna Jugoslavena) b ar jednom tijekom svog ivota
preselilo iz jedne republike u drugu. Iako bi se moglo oekivati
da e oni iz slabije razvijenih krajeva biti skloniji preseljenju u
razvijenija podruja, to se u stvarnosti nije dogaalo: ekonomska
logika doista je vodila ljude u emigracije (iseljavanja iz zemlje,
na privremeni rad u inozemstvo) ali ne i u unutranje migracije.
Albanci su bili 7,7 posto jugoslavenskog stanovnitva, a samo
3,4 posto svih unutranjih m igranata (59,754).10 Te su migracije
bile uglavnom u sm jeru Kosova, a ne iz njega prem a drugim
krajevima. O tkako je ustanovljen U niverzitet u Pritini, on je
postao jedino mjesto gdje se u Jugoslaviji moglo studirati na
albanskom jeziku. To je znailo da su mnogi Albanci iz drugih
krajeva (ponajprije iz M akedonije i rubnih podruja Ue Srbije
i Kosova) odlazili n a studij n a Kosovo. Nacionalni interes i mega
lomanske ambicije lokalnog politikog vrha takoer su pomogle
da se sveuilite koje je prvobitno planiralo im ati samo 15.000
studenata uskoro razvije u golemi projekt, s 50.000 studenata.
Pritom je u studentskim domovima bilo samo 4.000 kreveta. Siro
mani studenti, ponos svojih obitelji (u kojima su najee bili
prva generacija visokoobrazovanih ljudi) suoili su se s gotovo
nepodnoljivim uvjetim a studiranja; nita od onog to su zam i
ljali nije se ostvarilo.
Jugoslavija je bila svjesna kosovskih ekonom skih problem a
i priznala je da je razvoj Kosova jedan od njenih ekonomskih
prioriteta. Kosovo je (zajedno s Bosnom i Hercegovinom, Crnom
Gorom i Makedonijom) imalo statu s nedovoljno razvijene regije
u Jugoslaviji, pa je novac iz drugih krajeva (ukljuujui i iz same
Ue Srbije, koja je takoer bila razvijena ispod prosjeka ili oko
10 Za podatke o migracijama, vidi uvar (1995) i Bilandi (1986). uvar pokazuje

da se izm eu 1971. i 1981. oko 450.000 ljudi preselilo iz jedne republike u
drugu, od kojih su polovica bili Bosanci koji su s e p reselili u H rvatsku i Srbiju,
uglavnom prema nacionalnom kriteriju. Obojica autora pokazuju da je pravac
preseljavanja bio uvjetovan daleko v ie nacionalnim i religijskim osobinama
m igranata, nego ekonom skom logikom. Ekonom ska logika vodila je tih godina
ljude na rad u inozem stvo; ako se pak radilo o unutarjugoslavenskim m igra
cijama tu su ve dom inirali drugi razlozi.
269
samog prosjeka) upuivan na Kosovo s namjerom da se razvoj

ubrza. Analiza raspodjele novca za nerazvijene pokazuje da je
Kosovo dobivalo sve vei dio tog novca: izmeu 1966. i 1970, 30
posto ukupnog novca za nerazvijene odlazilo je na Kosovo. Taj se
postotak kasnije poveavao: od 1971. do 1975. dosegao je 33,3
posto, od 1976. do 1980. - 37 posto, a od 1981. do 1985. bio je ak
42,8 posto (Izvjetaj, 1981:156)11. Zbog toga je planirano da e se
u razdoblju od 1981. do 1986. Kosovo razvijati ak 60 posto bre
od jugoslavenskog prosjeka (Stamboli, 1988: 31). Mo kosovske
industrije poveala se 12 puta od zavretka Drugog svjetskog
rata, dvostruko vie od jugoslavenskog prosjeka (Stamboli, 1988:
32). Istodobno, Kosovo je potpuno ovisilo od jugoslavenske pomo
i: od 136 milijardi dinara, koliko ih je Jugoslavija planirala
potroiti na investicije u pokrajini izmeu 1981. i 1986. samo 8,7
milijardi dolazilo je iz samog Kosova, sve ostalo bile su investi
cije iz drugih krajeva Jugoslavije (Stamboli, 1988: 31). Izmeu
1952. i 1978. ukupne investicije n a Kosovu poveale su se 19,1
puta, dok je u Srbiji bez pokrajina to poveanje bilo 6,6 puta, u
Vojvodini 2,6 puta, a u Jugoslaviji openito 7,7 puta. Meutim,
kao i u drugim krajevim a Jugoslavije, investicije nisu uvijek
rezultirale poveanjem produktivnosti ili proizvodnje: one su
esto bile usm jerene u potronju ili u simbole dravnosti, kao to
su sveuilina biblioteka, zgrada radiotelevizije ili vladini uredi.
Efikasnost investicija bila je na Kosovu 33 posto nia nego za
jugoslavenski prosjek (Stamboli, 1988: 33).
Iako u apsolutnom smislu, dakle, Kosovo nije imalo posebnih
razloga za nezadovoljstvo ili za osjeaj nejednakosti i nepra
vednosti, u relativnom smislu (efikasnost investicija, efekt kojeg
te investicije im aju n a svakodnevni ivot ljudi) moglo se nai
dovoljno elem enata za takav narativ. Kosovari, ba kao i drugi
Jugoslaveni, nisu se usporeivali (samo) sa prethodnim genera
cijama Kosovara, nego i s drugim Jugoslavenima, kao i s drugima
u svijetu - naroito u susjedstvu. U odnosu na druge u Jugoslaviji,
11 Do 1970. savezna je pomo bila raspodjeljivana posredstvom bespovratnih

kredita. N akon toga, uvedeni su povoljni 14-godinji krediti s kamatom od 4,5
posto. Kosovu je doputeno, m eutim , da uzme kredite sa 17-godinjim rokom
otplate i s niom kamatnom stopom: od 4,16 posto (Izvjetaj, 1981: 159).
270
osjeali su da ive loije; a u odnosu na Albaniju - da uivaju

manje jednakosti nego sto je sluaj u reimu radikalnog egalita
rizma s druge strane granice.
Poseban razlog da se tolike investicije i donacije Kosovu nisu
vidjele u svakom domu, bila je iznimno visoka stopa porasta sta
novnitva. U Jugoslaviji je godinji rast stanovnitva bio 0,7 posto;
a na Kosovu 2,5 posto - tri puta vei (Horvat, 1988:181). Na Koso
vu je, u prosjeku, ena u dobi za raanje im ala skoro sedmoro djece
(prema popisu iz 1971); u Srbiji izvan pokrajina - troje. Albansko
se stanovnitvo u Jugoslaviji udvostruilo u 20 godina, izmeu
1961. i 1981. - sa 646.000 na 1,227.000. N aravno da je uz takav
trend bilo teko poveati prihode po stanovniku, iako se proizvod
poveavao u apsolutnom smislu. D aje isti trend postojao kod osta
lih jugoslavenskih naroda, Jugoslavija bi 1981. im ala oko 50, a ne
23 milijuna stanovnika.12 Istodobno, broj Srba i Crnogoraca na
samom Kosovu, smanjio se s 227 na 209 tisua u istom razdoblju.
To je znailo da se udio Srba u kosovskom stanovnitvu gotovo
prepolovio: s 23,6 posto u 1961. na 13,2 posto u 1981, dok je alban
sko stanovnitvo povealo svoj udio sa 67,1 posto na 77,5 posto.13
Ne samo da je taj trend izmijenio etniku stru k tu ru Kosova,
nego je takoer imao utjecaja i na demografsku sliku Jugoslavije
i Srbije. Da se trend ra sta nastavio, kosovsko bi stanovnitvo po
raslo s 1,76 m ilijuna u 1985. na 2,53 m ilijuna u 2000. (Statistiki
godinjak Jugoslavije, 1986; Horvat, 1988: 181). Ne samo da bi
udio Albanaca u Srbiji u tom sluaju dosegao gotovo 25 posto, nego
bi na Kosovu ivjelo vie stanovnika nego, recimo, u Sloveniji,
Makedoniji i Crnoj Gori, te u Vojvodini. Izmeu 1961. i 1981. udio
Albanaca u Jugoslaviji poveao se sa 4,9 posto n a 7,7 posto; dok
se udio svih drugih (osim M uslim ana i Makedonaca) smanjivao:
Srba sa 42,1 posto n a 36,3 posto, a H rvata s 23,2 posto na 19,7
12 Taj je podatak predstavio S tipe uvar u NIN-u, 30. augusta 1981. (RFEIRL,
17. septem bra 1981).
13 RFE/RL, 18. maj 1981. Struktura stanovnitva se, zanimljivo, nije promijenila
izmeu 1948. i 1961. U 1948. Albanci su bili 68,5 posto, a Srbi 23,6 posto sta
novnitva na Kosovu, dok su 1961. Albanci bili 67,2 posto, a Srbi 23,6 posto.
Mnogi Srbi su zbog toga vidjeli pad Rankovia i pobjedu Kardeljeva koncepta
kao poetak svog egzodusa s Kosova. Ta e interpretacija kasnije im ati vrlo
znaajno m jesto u diskursu koji je razvio Slobodan Miloevi.
271
posto. Dok su ta dva jugoslavenska naroda osjeala da postoji

opasnost da ih proguta trend jugoslavenizacije (broj Jugoslavena je
povean s 1,7 posto na 5,4 posto), Albanci su osjeali da sa svakim
novim Albancem/Albankom argum ent za statusom jednakim dru
gim a, tj. za pretvaranjem Kosova u republiku, dobivaju na snazi.
Kad je postojanje ekonomske krize napokon priznato, jugo
slavenski su ekonomisti i politiari predlagali razne mjere za
Kosovo, kao to su kontrola raanja, smanjenje investicija u
neprofitabilne sektore, kontrola posuivanja i raspodjele novca
koji je dolazio u pokrajinu iz drugih republika, smanjenje broja
stu d en ata, poveanje efikasnosti i dr. Sve su te mjere viene,
meutim , kao pritisak na kosovsko vodstvo i na novosteenu i
p rizn atu autonom iju pokrajine. Budui da je Kosovo postajalo
sve vie albansko po svom etnikom sastavu, te mjere (koje bi u
neka bolja vrem ena moda bile i tre tiran e benevolentno), sada
su shvaene kao napad na Albance. im se to dogodilo, ekonom
ska i politika debata o uzrocima krize poela se pretvarati u
meunacionalni problem, s Albancima na jednoj i Slavenima
(Srbim a i Crnogorcima) n a drugoj strani.
Osjeaj da Kosovo zaostaje u ekonomskom smislu tada je dopu
njen osjeajem da je Kosovo politiki neravnopravno s drugima
u Jugoslaviji. Jedini nain da ono postane ravnopravno je st - da
postane republika, ba kao i drugi. Sve dok je Kosovo samo po
krajina, ono ne moe biti ravnopravno, sve se ee moglo uti
meu lokalnim albanskim stanovnitvom. Uostalom, pitali su se
mnogi, zato Kosovo ne bi moglo postati republikom? Albanci su
sve vea veina u pokrajini, a ima ih sve vie; Jugoslavija nije
definirana kao zemlja Junih Slavena, a i da jest, Albanci su bili
brojniji od Makedonaca i Crnogoraca, s tendencijom da uskoro
budu brojniji i od Slovenaca. Zato, dakle, Kosovo ne bi moglo
biti republika? Ako je Kosovo ve mijenjalo status: od autonomne
oblasti u pokrajinu, a potom iz pokrajine u socijalistiku pokra
jin u kao konstitutivni element federacije, zato ne bi moglo jo
jednom promijeniti status?
Zahtjev za kosovskom republikom pojavio se najprije unutar
intelektualne i nekih dijelova politike elite na samom Kosovu
jo 1968, na samom poetku ustavne debate, ali samo u zatvo
renom krugu, bez irenja u medijima. Ba kao to je bio sluaj s
272
Plavom knjigom , javnost je neto o tome doznala tek sredinom

osamdesetih. Prem a dosad dostupnim dokumentim a i izjavama
svjedoka, rasprava o kosovskoj republici bila je burna. Intelek
tualna elita (uglavnom s pritinskog sveuilita) traila je status
republike, sm atrajui da je to logian korak nakon pada Ranko-
via, samo dvije godine ranije. Oni su koristili povijesne i etnike
argumente u prilog tome. Povijesno, jugoslavenski su komunisti
prihvatili interpretaciju po kojoj su Kosovari sami (dakle, dobro
voljno) odluili da se prikljue Srbiji i Jugoslaviji pridruivanjem
jugoslavenskom partizanskom pokretu. Ta je odluka bila ute
meljena n a njihovoj slobodnoj volji i n a pravu naroda na
samoodreenje. To je pravo neotuivo, tvrdili su oni. Kao to se
Kosovo pridruilo Srbiji, tako se od nje moe i razdruiti. N a
ravno, malo je vrijedilo to takva interpretacija u biti nije bila
istinita, posebno ne na Kosovu. Ni ostali narodi nisu nikad imali
referendum o prikljuenju drugim a u Jugoslaviji; n a Kosovu je
partizanski pokret bio vrlo slab, a nakon ra ta uvedena je vojna
uprava. Etniki je elem ent inzistirao na demografskim injeni
cama, prem a kojima je Kosovo doista postalo etniki gotovo pot
puno albansko. Protuargum ent, da nem a potrebe za postojanjem
dviju albanskih drava (Albanije i Kosova, koje bi dobivanjem
statu sa republike bilo priznato kao nacionalna drava, barem
formalno, tj. ustavno) odbaen je. Postoje dvije korejske drave,
i dvije njemake drave; pa zato bi bilo nemogue da postoje i
dvije albanske?, pitali su (vidi Miovi, 1987: 133).
Politika je elita, m eutim , bila opreznija i realistinija glede
zahtjeva za republikom. Oni su znali za Titovu nesklonost prem a
eventualnim novim ustavnim promjenam a, i za njegovo ekspli-
citno protivljenje stvaranju kosovske republike. P artijski je vrh
(tada predvoen mlaim politiarem M ahmutom Bakallijem, koji
je i sam dolazio sa sveuilita) stoga traio kompromis koji bi se
temeljio na formuli u praksi republika, formalno pokrajina. Pod
zahtjevom za jednakou republika i pokrajina i ravnopravnou
naroda i narodnosti, kosovski su politiari zapravo promovirali
simbole i institucije dravnosti, potpuno nalik onima koje su
postojale u republikam a. Traili su ustav (a ne samo statu t) za
Kosovo, posebne dravne praznike, zastavu (istu kao i dravna
zastava Albanije, sa dodatkom petokrake zvijezde), promjenu
273
im ena iz Kosovo i Metohija u Kosovo; te jednako predstavljanje

u saveznim institucijam a. Konano, traili su da se Jugoslavija
redefinira na nain koji e praktiki izjednaiti konstitutivne (sla
venske) narode i (neslavenske) narodnosti. Kad je intelektualna
elita traila da se ak i rije narodnost odbaci i zamijeni pojmom
narodi, stvorenje kompromis: da se u Jugoslaviji govori uvijek o
ravnopravnim narodima i narodnostima.
Kao i u drugim krajevim a Jugoslavije, politika je elita kori
stila svoje veze s inteligencijom da bi preko nje testirala politike
reakcije u ostalim krajevim a i kod kue. Gotovo po pravilu, zna
ajan segment politike elite govorio je u dogovoru s politiarima,
ali bez mogunosti da se politiare optui za njihove prijedloge.
No, kao i u sluaju Dobrice osia (koji je i sam sve do 1968. bio
glasnogovornik srpske politike, recimo u njegovoj polemici s Pir-
jevcem u ranim ezdesetim), intelektualna je elita esto prela
granicu koju su joj politiari postavili i koju su bili spremni
tolerirati. O na je st bila (i) glasnogovornik politiara, ali nije bila
samo to. No, drugim a je bilo teko odrediti kad neki akademik,
knjievnik ili profesor govori za ovu ili onu politiku grupaciju, a
kad n astu p a kao slobodan strijelac. Konfuzija oko toga nije bila
samo kosovska specifinost. Mnogi stavovi s kojima se vodstvo u
naelu nije slagalo, ali su ih izgovorili ljudi za koje se znalo da
su bliski partijskom vrhu, pripisivani su slubenoj politici. To je
stvaralo nervozu kod drugih, a ponekad i pogrene procjene o
stvarnim nam jeram a kosovskih politiara.
Kao i u drugim krajevim a Jugoslavije, i na Kosovu su se poli
tiari podijelili; i to ne prvenstveno prem a etnikim osobinama,
nego prem a politikim. N a jednoj su strani bili oni koji su drali
da zahtjev za republikom moda nije predstavljen na dobar nain
i/ili da moda nije vrijeme da ga se promovira, ali da je u naelu
prihvatljiv i da e to vrijeme doi, kad-tad. N a drugoj su bili oni
koji su ga odbacivali iz iskrenog uvjerenja, drei da je naciona
listiki i kontrarevolucionaran. U prvoj skupini nisu bili samo Al
banci; istak n uta politiarka s Kosova, K atarina Patm ogi Ima,
takoer je vjerovala da zahtjev za pokrajinom nije potpuno nemo
gu, je r da pitanje pokrajine ili republike ne smije biti primamo,
pa ni toliko vano, kao to je pitanje socijalizma (dakle, klasno
pitanje). Nju su srpski politiari iz Beograda (primjerice, Draa
274
Markovi) doivljavali kao promotora zahtjeva za kosovskom

republikom (vidi njegov dnevniki zapis od 20. ju la 1968; 187: 79).
Kad albanski intelektualci nisu uspjeli dobiti podrku za zah
tjev za republikom u partijskom vrhu, zatraili su referendum i
organizirali studentske dem onstracije (1968). Te demonstracije
bilo je teko zaustaviti, budui da su se slini protesti dogaali
ne samo drugdje u Jugoslaviji (u Beogradu), nego i u svijetu (pri
mjerice, u Parizu). Politiki je vrh bio podijeljen oko toga kako
na njih reagirati. ak i oni koji su odbacivali ideju o republici
(primjerice, mladi M ahm ut Bakalli i doajen kosovske politike
Fadil Hoxha) protivili su se upotrebi prevelike sile, budui da bi
ona mogla razoriti m ladu kosovsku inteligenciju, i povratiti uspo
mene na dane prije smjene A leksandra Rankovia. Samo dvije
godine nakon te smjene, bilo bi teko opravdati upotrebu sile na
Kosovu, koje je s entuzijazmom doekalo njegov pad.
Jedan od razloga zbog kojih se u naelu nije znalo kako odgo
voriti na zahtjeve Kosovara, bila je i podjela u srpskom vodstvu.
Milo Mini, u vrijeme studentskih dem onstracija predsjednik
Skuptine Srbije (dakle, formalno na najvioj dravnoj funkciji u
Srbiji u to vrijeme) bio je sklon kompromisu. On je drao da u
sistemu sam oupravljanja, svaka drutveno-politika zajednica
ima neke elemente suvereniteta; dakle i pokrajine ih im aju tako
er, zbog ega bih ja mogao zamisliti da Kosovo postane repu
blika (Markovi, 2. ju n 1968; 1988: 68). Dobrivoje Radosavljevi,
vodei srpski komunist, bio je takoer m ekan na kosovskom pita
nju. Bio je, kae D raa Markovi, opsjednut istorijskom ansom
da se Srbija pokae kao prijateljica Albanaca, a ne kao tlaite-
ljica. U svojim dnevnicima, objavljenim 1988, Markovi tvrdi da
je Radosavljevi moda ak bio sprem an na kompromis i na pri
znavanje Republike Kosovo (11. maj 1968; 1988: 66). No, veina
u srpskom vodstvu odbacila je takvu mogunost. U tome su imali
Titovu podrku14, a takoer i preutnu podrku ostalih republika,
14 Draa Markovi je T itovu poziciju u tom sporu opisao u biljeci sa svog sa stan
ka s Titom, 27. januara 1971: Republika ne dolazi u obzir, kao ni bilo kakvo
reenje koje moe vui prema republici, kad se radi o pokrajinama, a naroito
o Kosovu. Takoe ne dolazi u obzir da predsednik Predsednitva dolazi iz pokra
jine (osim ako ga se izabere kao predstavnika Srbije), moda potpredsednik.
(1987:2561. Taj stav svjedoi o tome da je Tito i tada drao d aje Jugoslavija u biti
275
koje su htjele ne samo da se pitanje pokrajina raspravlja striktno

u n u ta r Srbije, nego su se i same bojale da bi promjena statusa
Kosova mogla voditi zahtjevu za formiranjem pokrajina drugdje,
primjerice u Hrvatskoj (Istra, Dalmacija, Krajina, Slavonija),
Makedoniji (Zapadna Makedonija) i Bosni i Hercegovini.
Kompromis koji je postignut u samoj ustavnoj debati oko sta
tu sa Kosova nikoga nije do kraja zadovoljio, a otvorio je vrata
raznim moguim interpretacijama. Kosovo i Vojvodina postali su
konstitutivni element federacije, te su u saveznim institucijama
bili predstavljeni direktno, s neto manjim brojem predstavnika
od republika, ali s pravom da njihovi predstavnici predsjedavaju.
Pokrajina je promijenila naziv u Kosovo, smanjujui znaaj srp
ske tradicije (predstavljene u rijei Metohija) i na taj simboliki
nain. Kosovo nije postalo republika, ali su mnogi smatrali da je
naziv pokrajina samo formalnost, koju se nije moglo izbjei sve
dok je Tito iv. Kao to je u ustavnoj raspravi, u kosovskom mjestu
Draga, rekao jedan sudionik (1968): Nee biti republike dok je
Tito iv! (Miovi, 1987: 162). Ali, svatko je znao da to nee biti
zauvijek; tovie, da uskoro dolazi trenutak u kome to vie nee
biti tako. I, kao to je srpsko vodstvo ekalo pravi trenutak da na
stol ponovno postavi pitanja jednom s njega sklonjena (nakon
kompromisa oko Plave knjige), tako su i mnogi na Kosovu ekali
pravi tre n u tak da ponovno postave pitanje republike. U oba je
sluaja Tito (glavni tvorac kompromisa) vien kao glavna konica
- kad je otiao, mnogi su drali da je doao njihov trenutak.
Protesti na Kosovu (1981) i poetak

jugoslavenske dravne krize
Mnogi analitiari danas sm atraju da su studentski protesti na
Kosovu 1981. bili poetak kraja Jugoslavije. Iako su oni moda
doista oznaili poetak nove faze - u kojoj politiki konflikti vie
nisu bili ogranieni samo na sukobe u n u ta r elite; i u kojoj su se
(i) junoslavenska zemlja, s to je bilo razliito od Kardeljeva koncepta. Unato

Titovu protivljenju, kosovski je predstavnik dobio pravo postati predsjednik
Predsjednitva SFRJ, to se i dogodilo izborom Sinana Hasanija, 1985-6. Tito
je i kasnije (1977) rekao kosovskim voama da nemaju njegovu podrku za repu
bliku (Markovi, 1988: 259; 30. januara 1977), ali - kako kae Petar Stambolic
(uki, 1992: 242), uinio je na kraju mnoge ustupke kosovskim Albancima
276
sva tri aspekta (ekonomski, politiki i etniki) spojili u jedan -

oni su, kako je pokazano u prethodnom dijelu ovog poglavlja bili
daleko od toga da budu poetak bilo ega. Kosovski su protesti bili
jedan u nizu dogaaja, i samo su iz naknadne perspektive dobili
znaaj koji im se danas pripisuje. Njih nije mogue razum jeti
izvan konteksta razoaranja krizom Jugoslavije; u ekonomskom,
politikom i etnikom smislu. To razoaranje, kao to smo vidjeli,
nije se pojavilo samo na Kosovu. N a Kosovu, koje je bilo najslabija
karika u jugoslavenskom lancu, moda je po samoj logici stvari
moralo prvo izai n a povrinu. Zato je preciznije rei da nisu
(samo) kosovski nem iri razbili Jugoslaviju - slabljenje Jugosla
vije iznutra je takoer stvorilo kosovske nemire.
Druga korekcija koju treba unijeti u sadanje interpretacije
kosovskih nem ira (iz sigurne perspektive poznatog ishoda) odnosi
se na reduciranje njihova karak tera na jednu jedinu dimenziju,
tj. albanski nacionalizam. Pritom se zanem aruju druge dimenzije;
primjerice, socijalna i ideoloka. D anas je popularno tvrditi d aje
kosovsko nezadovoljstvo bilo inspirirano separatizmom i/ili barem
albanskim nacionalizmom. U tome im a mnogo istine. Pa ipak,
slika ne bi bila potpuna ako bi se zanem arila injenica da su
mnogi ljudi n a Kosovu bili pokrenuti prije svega ideolokim ra
zlozima, odnosno inspirirani drukijim modelom socijalizma od
samoupravnog (ne-dravnog). Taj drugi model socijalizma bio je
model radikalnog egalitarizm a u njegovoj dravno-socijalistikoj
varijanti, kako ga je promovirao albanski voa Enver Hoxha.
Mnogi studenti (i ostali koji su im se pridruili) bili su podjednako
(ako ne i vie) inspirirani tom vizijom egalitarnosti i dravnog
socijalizma u kome postoji apsolutna pravednost i jednakost, kao
i nacionalistikim separatizmom. Albanski radikalni egalitarizam
ujedinjavao je sve tri dimenzije osjeaja nepravde i nejednakosti,
koji se razvio kod kosovskih Albanaca. Ekonomski gledano, on je
zagovarao punu jednakost (m akar i u siromatvu); kao odgovor
na poveanje razlika izmeu Kosovara i ostalih Jugoslavena.
Politiki, radikalni je egalitarizam bio ideoloki temelj narativa
o kosovskoj republici. Konano, albanska je retorika egalita
rizma mnogima izgledala kao odgovor n a problem nacionalne
nejednakosti. Nacionalizam i kom unizam u hodistikoj in ter
pretaciji ili su ru k u pod ruku.
277
To vjenanje egalitarizm a i nacionalizma bilo je opasno za

jugoslavenski socijalizam, ne zato to je Kosovo samo po sebi
vaan dio Jugoslavije, bez kojeg ona ne bi mogla opstati ekonom
ski ili politiki. Ono je bilo opasno kao olienje onoga na to je
Kardelj upozoravao da bi se moglo dogoditi nakon njegove i Titove
sm rti. Prodor dravnog socijalizma u Jugoslaviju, a time i poten
cijalnog sovjetskog utjecaja, sada se odjednom moglo dogoditi ne
(samo) preko najjae nacije u zemlji nego i preko najslabijeg ele
m enta federalizma (Kosova). Egalitarni zahtjevi iz Beograda
sada su duplirani (ali na drugi nain) u Pritini: i jedni i drugi
traili su vie socijalizma, jednakosti i pravednosti. Samo se u
tom kontekstu moe razum jeti zato je jugoslavensko vodstvo
proteste oznailo kao kontrarevolucionarne, a ne kao separatis
tike ili secesionistike. Oni su prijetili destabilizacijom ideolokog
n arativ a u okolnostima u kojima je egalitarizam i dravni socija
lizam mogao postati ozbiljna alternativa, ne samo u Kosovu ili
Srbiji, nego i u drugim dijelovima Jugoslavije, s izuzetkom Slove
nije i (moda) H rvatske. Zato je vlast odluila da ovog puta (za
razliku od ranijih dem onstracija studenata u Beogradu 1968. i
Zagrebu, 1971) upotrijebi svu raspoloivu silu da ih suzbije.
Protesti su poeli u studentskom restoranu 11. m arta 1981, a
nastavili su se na ulicam a te noi.15 Izgledalo je da su motivirani
prije svega socijalnim zahtjevima (ne nacionalistikim); o tome
svjedoe i parole koje su dem onstranti isticali: Hoemo djela, ne
rijei; Neki u foteljama, drugi bez kruha, i dr. (Izvjetaj, 1981: 5).
N acionalistikih parola gotovo da nije bilo. U 2.30 ujutro policija
je intervenirala, zaustavila demonstracije i uhapsila stotinjak
studenata. Politiko vodstvo Pritine koje se sastalo sutradan,
osudilo je dem onstracije i reklo da su se one dogodile spontano,
tj. da nije bilo indikacija da bi se mogle dogoditi (Izvjetaj,
1981: 7). Iako su priznali da su glavni zahtjevi bili usmjereni na
p itan ja socijalne pravednosti, proteste su ocijenili kao politiki
tetn e, budui da bi mogli biti koriteni od strane neprijatelja.
15 O pis dogaaja sastavljen je prema novinskim izvjetajima objavljenim u ta

se dogaalo na Kosovu (1981), kao i prema knjigama S inana H asanija (1986).
Branka Horvata (1988) i Julie M ertus (1999). RFE/RL izvjetaji i analize su
takoer koriteni (naroito oni od 7. aprila i 28. aprila 1981).
278
Nije se jasno reklo koga se sm atralo neprijateljima koji bi mogli

koristiti te demonstracije, ali je iz konteksta koji je opisan prije u
ovom poglavlju jasno da se moglo misliti n a Albaniju i/ili Sovjetski
Savez - na dravni socijalizam, svakako.
U prvi tren, nije izgledalo da bi demonstracije od 11. m arta
1981. mogle izazvati tako dalekosene posljedice. No, kritika
policijskih izvora (koji su propustili obavijestiti politiare o p ri
premi nereda) uinila je policiju posebno osjetljivom. Masovna
istraga o tome jesu li neredi bili organizirani ili spontani proirila
se pokrajinom. Nakon dva tjedna (koliko je veina uhapenih
oekivala da e provesti u zatvoru, zbog prekrajnih prijava za
remeenje javnog reda i mira), dogodilo se da ih policija nije oslo
bodila je r nije daleko odmakla u istrazi. To je izazvalo nove de
monstracije, ovog pu ta mnogo snanije. Te druge demonstracije
(26. m arta 1981) dogodile su se istog dana kad je tafeta mladosti
(simbol titoistikog razdoblja, koji je nastavljen i u godini nakon
Titove sm rti)16 dolazila u P ritinu. Sa svim televizijskim kam era
ma u zemlji, u glavnom gradu pokrajine, dem onstranti su raunali
da se publicitet njihovim zahtjevim a nee moi izbjei. Politiki
vrh pokrajine, kao ni policija, jednostavno nisu mogli dopustiti
da demonstracije prekinu sveanost. Oni su pojaali sredstva
kontrole i preventivne prisile; to je dodatno zaotrilo napetosti.
Ovaj put, zahtjevi su bili prije svega politiki, a potom socijalni:
Mi smo Albanci, ne Jugoslaveni; Kosova17; Republika; J e
dinstvo; Jedinstvo s Albanijom; Trepa radi, Beograd se gradi
i drugo. Meu parolam a bilo je mnogo onih s direktnom mark-
sistiko-lenjinistikim (kako je doktrinu zvao slubeni albanski
16 tafeta m ladosti bila je u stvarnom sm islu izdubljena palica u kojoj je putovalo

pismo, koje bi se (zajedno s palicom) predalo Titu na njegov slubeni roendan
(25. maja) svake godine, na kraju stadionske priredbe (sleta) u Beogradu.
Sim boliki, radilo se o ritualu ponavljanja vjernosti Titu i onome sto je on sim
bolizirao. Ritual je nastavljen i nakon Titove sm rti, sve dok nije poeo izazivati
vie tete nego koristi za sam poredak; nakon to je kritiziran u Sloveniji
(1987). Tek je 1988. odlueno da ga se prekine.
17 Kosova je albanska rije za Kosovo. U ovoj knjizi koristi se rije Kosovo, u
skladu sa srpsko-hrvatskim jezikim standardim a. Kosova se koristi samo kad
se radi o prijevodu s albanskog. Pojam Kosovo i Metohija se ne koristi, osim
kad se radi o autentinim dokum entim a.
279
J U G O S L A V I J A - DR AVA KOJ A J E O D U MR L A
diskurs)18 porukom: N eka ivi marksizam-lenjinizam, dolje s

revizionizmom. Kombinacija ekonomskih, ideolokih, politi
kih i nacionalistikih zahtjeva, uinila je te demonstracije vrlo
ozbiljnom prijetnjom; pa je policija (primajui panine zahtjeve
politiara) reagirala brutalno. U sukobima su ozlijeena 32 de
m onstranta i nekoliko policajaca (Izvjetaj, 1981: 11). Dva dana
nakon demonstracija, 28. m arta 1981, predsjednik partijske orga
nizacije u Pritini, Aslan Fazliu, rekao je da je njihov karakter
bio kontrarevolucionaran i nacionalistiki. Taj je Albanac tvorac
zakljuka da se radilo o kontrarevoluciji - jo jedan primjer da
se (ak i tada) radilo o prvenstveno unutaretnikom sukobu, a ne
meuetnikom. Fazliu (tada po funkciji predsjednik Komiteta za
openarodnu obranu Pritine; koji je komandirao snagam a reda
u kriznim situacijam a) najavio je otre mjere protiv demonstra
nata. Val hapenja prelio se cijelom pokrajinom. To, meutim,
nije sprijeilo nove proteste. Dva dana kasnije, 30. m arta 1981,
studenti tri najvea pritinska fakulteta (pravnog, ekonomskog
i prirodoslovno-matematikog) objavili su bojkot nastave. Nove
dem onstracije odrane su 1. aprila, ovog puta u cijeloj pokrajini,
s novim i radikalnijim zahtjevima. Sada su se dem onstrantima
pridruili i radnici; opasan dogaaj, s ideoloke pozicije gledano.
Kad se doznalo da je 17 policajaca ozlijeeno, i da policija ne
moe uvesti red (ili ne eli, budui d a je najvei broj policajaca u
pokrajini bio albanskog podrijetla), Pokrajinski komitet za ope
narodnu obranu (pod predsjedanjem M ahm uta Bakallija) naredio
je da vojska izae iz kasarni s tenkovima. Istodobno, policijska
pojaanja iz sredinje Srbije (dakle, izvan pokrajine) zaustavljena
su na b arikadam a koje su dem onstranti podignuli kod Podujeva.
Nastojei prisiliti ta pojaanja na povlaenje u Uu Srbiju, de
m onstranti su oteli 34 taoca iz kua kosovskih Srba i Crnogoraca.
Tek kad je dodatna policijska jedinica stigla iz Pritine (i okruila
otmiare) oni su osloboeni. U cijelom su Kosovu automobili,
prozori, izlozi mnogih kola, trafika i kua bili razbijeni. U Beo
gradu, savezno partijsko i dravno Predsjednitvo zasjedalo je na
18 Za razliku od toga, u Jugoslaviji se doktrina nazivala samo marksizam. Iako

su meu klasike m arksizm a ubrajani Marx, Engels i Lenjin, smatrao se da
je Lenjin ipak m arksist, a ne tvorac nove teorije.
280
izvanrednoj sjednici. Oni su se sloili da proglase krizno stanje

na Kosovu i izvanredno stanje u Pritini, nareujui da se stupanj
bojne spremnosti povea u svim vojnim jedinicam a u zemlji; te
da se mobiliziraju rezervisti za vojsku i policiju. Od svih je repu
blika zatraeno da poalju svoje policijske jedinice na Kosovo.
Kosovski je sekretar za unutarnje poslove zabranio javne skupo
ve u pokrajini, a Izvrno je vijee naredilo svim kolam a i sveui
litu (ukljuujui i studentske domove i restorane) da ostanu
zatvoreni do daljnjeg.
Pa ipak, nove su dem onstracije izbile 3. aprila u Vuitrnu,
Uroevcu i Kosovskoj Mitrovici, s novim sloganima i zahtjevima:
Ne elimo da nau djecu tue policija koja nije s Kosova; Repu
blika, Ustav, milom ili silom!. D odatna policija, sada s punom
politikom zatitom saveznog, republikog i pokrajinskog vrha,
reagirala je odmah i odluno. Situacija je napokon bila pod poli
cijskom kontrolom i relativno m irna. Ali, to je bio samo poetak
nove i - pokazat e se - dugotrajne faze sukoba na Kosovu, koji
e voditi raspadu Jugoslavije, a nastavit e se dugo nakon toga;
sve do dananjeg dana. Kosovo vie nikada nee biti mirno; bar
ne onako kako je bilo u razdoblju Kardeljeve Jugoslavije, koje je
po svemu bilo njegovo zlatno doba.
Reakcija politike elite

Prema vlastitom priznanju, jugoslavenski su politiari bili vrlo
iznenaeni dogaajima n a Kosovu. Savezne su se institucije goto
vo potpuno oslanjale n a izvjetaje pokrajinskih vlasti (i lokalne
policije), u kojima nije bilo ni tra g a ocjeni o napetostim a ili poten
cijalnim nem irim a u pokrajini.19 P okrajinski su organi vlasti bili
i sami iznenaeni demonstracijama; dijelom zato to su one doista
moda bile spontane i neplanirane; a dijelom i zato to je nakon
pada Rankovia 1966. i k ritike policijske p rakse n a Kosovu, poli
cijska budnost oslabila, a nadziranje politikih protivnika sm a
19 U intervjuu koji sam s njim vodio za Polet u januaru 1986, Sergej Kraigher
(Slovenija), koji je u doba kosovskih nem ira bio potpredsjednik jugoslavenskog
dravnog Predsjednitva, rekao je da je vodstvo bilo iznenaeno jer nikakvi
prethodni izvjetaji n isu najavljivali da postoji tako dubok problem koji nije
bio samo ekonom ski. Ovaj dio m og intervjua citira se u Miovi (1987: 445).
281
njeno je. Srpska i savezna policija, na drugoj strani, ustvrdili su

da ve u to doba nisu bili u situaciji da vode sam ostalnu istragu
ili da izvjetavaju o stanju na terenu bez lokalnih organa, ili
paralelno s njima. Panina reakcija jugoslavenskog vrha (s uvo
enjem izvanrednog stanja u pokrajini i slanjem vojnih snaga da
svladaju dem onstrante, te irokom akcijom hapenja i osuiva-
nja sudionika demonstracija) barem je jednim dijelom bila poslje
dica tog iznenaenja.20
Da savezni vrh doista nije oekivao nikakve velike nemire na
Kosovu, pokazuje svjedoenje Duana Dragosavca, koji je (kao
sek retar Centralnog kom iteta SKJ) 1979. pratio Tita u njegovu
posljednjem posjetu Kosovu. U intervjuu koji sam s njim imao za
ovu knjigu, Dragosavac se prisjea:
Putovao sam u istom autu s Titom, pa sam mogao vidjeti

izbliza njegove reakcije. Bio je fasciniran onim to smo vidjeli.
Bile su tisue i tisue zastava svih vrsta na ulicama: albanske,
srpske, jugoslavenske, partijske, ak i turske i druge. Najvie
su ga im presionirali narodni obiaji, foklor, dobro graene
mlade seljanke u trapericama. U jednom m ije momentu rekao:
Vidi, ovdje - tu je bilo apsolutno nemogue vidjeti mladu
djevojku bez ara neposredno nakon rata; a sada - sad nose
traperice! Onda, vidjeli smo mladi brani par, upravo vjen
ane; donijeli su cvijee na spomenik Bori i Ramizu.21 Sve ga se
to jako dojmilo. Bio je takoer vrlo zadovoljan kad je uo jed
noga Albanca, partijskog sekretara u Pritini, da mu se obratio
n a vrlo dobrom, potpuno tenom srpskom jeziku.22
20 U intervjuu koji sam s njim vodio u februaru 1998, jedan od vodeih beogradskih
disidenata tog vremena, Lazar Stojanovi, prisjetio se daje reim tolerirao mnoge
peticije koje su tada disidenti potpisivali, ali ne i one o Kosovu. Unato policijskoj
prismotri, ipak je tada 113 studenata iz Ljubljane, Zagreba i Beograda potpisalo
peticiju protiv policijske represije na Kosovu - solidarnost izmeu studenata
raznih nacionalnih pripadnosti prijetila je podrivanjem retorike reima koji je
tvrdio da se radilo o nacionalistikim demonstracijama. 0 opasnostima vezanim
za te akcije, autoru je govorio i Petar Laevi, jedan od organizatora peticije.
21 Boro Vukmirovi i Ramiz Sadiku, jedan (etniki) srpski a drugi (etniki) alban
ski partizan, bili su ratni heroji koje su Talijani strijeljali 1942. U poslijeratnom
Kosovu sim bolizirali su bratstvo i jedinstvo izmeu Srba i Albanaca.
22 Draa Markovi u svojim je dnevnicima opisao prijanji posjet Tita Kosovu
(1975) kao provokaciju usmjerenu prema srpskom vodstvu; budui da su Koso-
282
No, prije tog gotovo idilinog putovanja na Kosovo, Tito je dobio

informaciju koju je sastavila posebna partijska komisija za nacio
nalna pitanja, kojoj je predsjedavao sam Duan Dragosavac. Ko
misija je formirana 1978, a ve 1979. predstavila je svoj izvjetaj:
Glavni je zakljuak bio da nema veih meunacionalnih pro

blema u Jugoslaviji, osim kad se radi o dvije grupe: o Romima
i Albancima... Zakljuili smo da su se Albanci razvili do razine
na kojoj su njihove aspiracije vie od stvarnih mogunosti koje
im se mogu ponuditi. To je stvorilo ekonomske, i potencijalno
politike probleme, s kojima nismo znali kako da postupamo.
Tito je bio iznenaen (kae Dragosavac) tim zakljukom, i htio je

i sam posjetiti Kosovo da vidi kakvo je stanje. Putem je stalno
ponavljao d a je glavni z adatak kosovskih kom unista da sauvaju
dobre odnose, bratstvo i jedinstvo izmeu Srba i Albanaca, a repu
blike je pozvao da pomognu ekonomskom razvoju Kosova.23
Kosovski dogaaji, godinu dana nakon Titove sm rti, bili su
ozbiljno upozorenje generaciji njegovih nasljednika, koji su morali
donijeti odluke u tekim okolnostima, i jo uvijek neiskusni u
upravljanju dravom bez T ita i Kardelja.24 Oni su, meutim, tako
er dali priliku pojedinim frakcijam a da pokrenu ili obnove kam
vari namjerno pokuavali pokazati direktnu vezu izmeu njih i Tita (tj. Kosova
i Jugoslavije), ne bi li naglasili da Srbija nije faktor u tom odnosu. Zbog toga
se iznimno n aglaavala forma u tim odnosim a; posebno dravni i kvazidravni
elem enti (kao to su zastave, formalni govori i dr.). Sve je to samo poveano
nakon 1977, tj. nakon Titova posjeta Kini i Sjevernoj Koreji, gdje su ga grandi
ozno doekali. N akon toga je svaka jugoslavenska republika (a posebno pokra
jina) bila obavezna (kako su sam i vidjeli) da ne padnu ispod kineske razine, tj.
da organizira sline grandiozne doeke. Tito, koji je ve bio u 87. godini, te
namjerno sveden na sim boliku ulogu, uglavnom je uivao u takvim ceremo
nijama. Iako, Dragosavac kae (u intervjuu s autorom) d a je prilikom posjeta
Kosovu bio umoran od svega toga. No, politiki su ga razlozi prisilili da ne
odbije gostoprimstvo Kosovarima, kad nije odbio drugima.
Republike su to i posluale. Zahvaljujui poveanoj pomoi iz federacije, Ko
sovo je 1981. doseglo 38,9 posto ju goslaven skog bruto drutvenog proizvoda
po stanovniku (s 33,8 posto u 1963); da bi palo na 28,2 posto u 1982, godini
nakon dem onstracija.
Dobar pregled i analiza vanosti kosovskih demonstracija (posebno s obzirom
na mogui strani utjecaj), mogu se pronai u RFE/RL Reports and Analyses,
7. i 28. aprila 1981.
283
panju za strukturalne promjene u jugoslavenskom politikom

sistem u. U tom kontekstu treba razum jeti zato pojedini dijelovi
politike elite zapravo nisu imali mnogo interesa da se kosovski
problem rijei i zato su neki htjeli da se dogodi upravo obratno:
da ga se napue preko svake mjere i predstavi kao daleko vei
problem nego to je on zapravo bio.
Kosovska kriza bila je ozbiljan izazov posttitovskoj eliti. Ali,
njena je vanost prije svega u onome to je izazvala, i za to je
posluila, vie nego u samim dogaajima. Na jednoj strani, dakle,
elita je naglaavala i dram atizirala opasnost od kosovske pobune;
a n a drugoj - u stvarnosti - nije mnogo inila da se ta kriza rijei
i ukloni s dnevnog reda. P et skupina u jugoslavenskoj politici
(slubenoj i disidentskoj) bilo je zainteresirano da se tem pera
tu ra koju je u jugoslavensku politiku unijela kosovska eravica
odri: 1) srpsko politiko vodstvo, koje je tvrdilo da su kosovski
nem iri posljedica dezintegracijskih tendencija u cijeloj zemlji, te
odbacivanja Plave knjige, dokumenta koji je na vrijeme upozorio
na sam problem; 2) jugoslavensko politiko vodstvo, koje je tvrdilo
d a je Jugoslavija doista ugroena od strane unutarnjih i vanjskih
neprijatelja, i da postoji stvarna opasnost od (kako ih je Kardelj
nazvao) dogmatskih i dravno-socijalistikih snaga; 3) novo
vodstvo n a Kosovu25, koje je manipuliralo kosovskim nemirima
iz dva razloga: da bi pokazalo d aje prethodno vodstvo bilo nespo
sobno, i da bi pokazalo kako je iroka autonomija Kosova neiz
bjena, eli li se sprijeiti prevaga najradikalnijih elem enata u
kosovskoj javnosti; 4) beogradska kritika inteligencija, disi
dentski k rug intelektualaca, od kojih su mnogi eljeli obnoviti
osiev (a neki i Rankoviev) diskurs i politiku prem a Kosovu; i
5) albanski nacionalisti i secesionisti, koji su htjeli pokazati da
im aju daleko veu podrku nego to se mislilo. Tih pet grupa
stvorilo je pentagonalni odnos meusobne interakcije, koji e obi
ljeiti jugoslavensku politiku (bar n a Kosovu i u vezi s Kosovom)
u osamdesetim godinama prolog stoljea. U nastavku ovog po
glavlja, p rikazat emo diskurse koje su razvile prve tri grupe: u
25 Odmah nakon demonstracija, predsjednici partijskog i pokrajinskog Predsjed

nitva - M ahm ut Bakalli i Xhavid N im ani, podnijeli su ostavke. U 1990-im
Bakalli je ponovno postao politiki aktivan, kao jedan od voa umjerenog, tj.
titoistikog krila albanskog nacionalistikog pokreta na Kosovu.
284
jugoslavenskom, srpskom i kosovskom politikom vrhu (dakle,

unutar postojee politike elite). U sljedeem poglavlju emo se
baviti disidentim a i albanskim nacionalistim a. Tvrdit emo daje
ista ona odanost ideolokom konceptu kardeljizma, koji je spri
jeio elitu da reagira na ekonomsku krizu, sada blokirala zahtjeve
za politikom reformom, a posebno za reformom politike prem a
Kosovu i na Kosovu. Odanost ideologiji blokirala je Jugoslaviju i
u politikom, ne samo u ekonomskom smislu.
Diskurs savezne politike elite o Kosovu (1981)

Nije bilo jednostavno form ulirati saveznu politiku u odnosu na
kosovski problem.26 P a ipak, neki je kompromis bio mogu; on se
fokusirao na etiri elementa, koji su formulirali slubenu jugosla
vensku politiku prem a Kosovu sve do dolaska Slobodana Miloe-
via na vlast u srpskoj P artiji (1987). To su:
Prvo, dem onstracije su bile izraz klasne borbe (Bakalli, 1981:
45) i djelo kontrarevolucionarnih snaga (Vlakali, 1981: 90,
Kruni, 1981: 130). T a je kontrarevolucija usm jerena protiv svih
naroda i narodnosti n a Kosovu, ne samo protiv S rba i/ili Crno
goraca (Vlakali, 1981: 90); mogue ju je poraziti samo ako svi
narodi podjednako sudjeluju u akciji protiv nje. Ne radi se o
konfliktu A lbanaca sa Srbim a, nego o m anjini nezadovoljnih n a
cionalista koji rad e protiv in teresa (i bez podrke) veine Alba
naca.27 tovie, neprijatelji i njihove dem onstracije nisu uspjeli
oslabiti jedinstvo, bratstvo, zajednitvo i uzajam no potivanje
izmeu naroda i narodnosti n a Kosovu, za to se m ora zahvaliti
zrelosti i svijesti albanske narodnosti i njenim aktivnostim a
protiv albanskog nacionalizm a u n u ta r v lastite nacije (Nimani,
1981: 22).28 To se samo potvrdilo injenicom da su svi albanski
26 Podjela ponovno nije bila etnika nego politika; pokuavajui objasniti razloge
tih nemira, neki su (naroito u Sloveniji i Hrvatskoj) inzistirali vie na nerazvi
jenosti sam oupravljanja, dok su drugi govorili o nereguliranim odnosima
izmeu Srbije i njenih pokrajina.
27 Zajedniko saopenje Predsjednitva SFRJ i Predsjednitva CKSKJ u povodu
demonstracija zakljuuje da dem onstracije nemaju nita zajednikog sa
stavovim a velike veine radnih ljudi i graana na Kosovu (Izvjetaj 1981: 20).
28 Taj su stav mnogi kasnije vidjeli kao dokaz da je jugoslavenska politika elita
(a posebno kosovska) zatvarala oi pred dubinom problema. Ako se, meutim,
zanemari ideoloka pristranost, stavovi albanskih voa nisu bili daleko od
285
voe s Kosova osudili demonstracije, zagovarajui jugoslavensko

jedinstvo. U tom smislu, ne samo da se nisu razlikovali od svojih
srpskih kolega nego su se istaknuli u akciji protiv nacionalizma.
Gotovo prem a pravilu, od komunista se, naime, oekivalo da se
bore protiv nacionalizm a u vlastitoj naciji, pa su tako postupali
i albanski komunisti.
Drugo, glavni razlog nem ira n a Kosovu je st birokratski etati
zam; koji je bio snaniji na Kosovu nego drugdje. Govorei o tome,
predsjednik Centralnog kom iteta SK Srbije, Tihomir Vlakali,
rekao je d a je drutveno-politiki razvoj na Kosovu bio u velikoj
mjeri povezan s politikim faktorom... to je stvorilo uvjete u
kojima su etatizam i birokratska svijest rasli, dok je samoupravna
praksa ostala nerazvijena (1981:91,94-5). Objanjavajui razloge
kosovskih nem ira na vrlo ideoloki nain, Vlakali je rekao da
su se radnici (i ljudi openito) osjeali nemonima da odluuju o
rezu ltatim a svog rada. Razvijanje samoupravljanja, dakle, bio je
jedini nain da se problem rijei (Vlakali, 1981: 94).
Tree, kosovsko nezadovoljstvo ima uzroke i u ekonomskoj
krizi. Taj su zakljuak promovirali naroito politiari izvan Srbije.
M akedonski predstavnik u saveznom Predsjednitvu, Lazar Koli-
evski, rekao je da su nerealna oekivanja kosovskog politikog
vrha, kao i nerealistina obeanja koja su davali graanima, jedan
od glavnih razloga nezadovoljstva (1981: 67)29. To je posebno bio
sluaj kad se radilo o sveuilitu, koje se razvilo mimo stvarnih
istine: demonstracije doista nisu bile dovoljno masovne da bi ih se smatralo

oruanom pobunom, a nije ni bilo potpuno jasno to im je krajnji cilj (poele su
kao socijalne, a nastavile kao nacionalne). Takoer, kosovsko se vodstvo nije
podijelilo po nacionalnim grupama kad su se protivili stvaranju Republike.
Albanski politiari (s vrlo malim brojem iznimaka) bili su vrsto protiv demon
stranata. U stvari, sve do kraja Jugoslavije, albanski su politiari s Kosova
opisivali demonstracije iz 1981. kao kontrarevolucionarne: naroito Azem Vllasi,
Remzi Kolgeci, Kaua Jashari, Ali Shukriu i drugi.
29 Predsjednik saveznog partijskog Predsjednitva, Makedonac Lazar Mojsov,
rekao je da postoji tendencija da se dramatiziraju injenice o nerazvijenosti
Kosova. Kosovo je doista bilo najslabije razvijeni dio Jugoslavije, ali stanje
nije bilo tako loe kako je kosovski vrh stalno naglaavao, ne bi li dobio novi
novac i osigurao nove investicije. Pozitivni ekonomski rezultati na Kosovu,
rekao je Mojsov (1981: 118) bili su zanemareni. lanica CK SKJ, Vaska Duga-
nova, rekla je da se ne moe postidi europski razvoj s azijskim prirodnim
prirastom (1981: 137).
286
potreba kosovske industrije (Shukriu, 1981: 72; Kolievski, 1981:

68). Predsjednik slovenskog partijskog Centralnog komiteta,
France Popit, zakljuio je da je ekonomski nacionalizam glavni
razlog dem onstracija (1981:126). Boko iljegovi (Srbija) tvrdio
je da je ekonomski nacionalizam daleko tee svladati od ideolo
kog nacionalizma (1981:133), rekavi da g aje elita sam a stvorila.
Lazar Kolievski dijelio je to miljenje; ekonomsko zatvaranje
jugoslavenskih republika i pokrajina ne samo d a je vodilo k eko
nomskom nacionalizmu, nego je spreavalo razvoj jedinstvene
jugoslavenske radnike klase (1981:66). Svi su ti trendovi, tvrdili
su oni, bili protivni originalnoj Kardeljevoj zamisli o Jugoslaviji
kao udruenju slobodnih proizvoaa. Nitko, meutim, nije rekao
da je upravo u tom konceptu problem.
etvrto, inozemni je faktor bio um ijean u pobunu; ako ne
direktno, onda svakako kao indirektna podrka i inspiracija. To
se prije svega odnosilo n a Albaniju Envera Hoxhe. Jugoslavenski
su politiari u poetku oklijevali optuiti Hoxhu za organiziranje
demonstracija na Kosovu (Dolanc, 1981: 35), nastojei izbjei di
rektan konflikt, dijelom i zato to se nije moglo procijeniti je li
jo netko umijean. Ali, kad je 8. aprila 1981. albanski slubeni
dnevnik Zeri i Popullit objavio kom entar o kosovskim dogaaji
ma, u kome je kritizirao Jugoslaviju zbog upotrebe policije protiv
dem onstranata, stvar se izmijenila. U nepotpisanom kom entaru
albanski je dnevnik tvrdio da je ta intervencija oivjela stari
duh K araorevia i sjenku Rankovia, te je upozorio Beograd
da se nije smjelo dogoditi da srpska milicija, naoruana do zuba,
okrui kosovske gradove (1981: 40-1). Zeri i Popullit nazvao je
kosovske studente hrabrim a, te je podsjetio Jugoslaviju da se
albansko stanovnitvo, koje ivi kao jedna jedinstvena cjelina
na kompaktnoj teritoriji, nalo podijeljeno izmeu tri republike
jugoslavenske federacije; a da su u Bosni i Hercegovini, na Ko
sovu i gdje god Albanci ive, stvoreni M uslim ani kao nacija, to
je svakako bila jugoslavenska specifinost. M uslim anska je
nacija, aludirao je Zeri i Popullit, bila izmiljena ne bi li se sm a
njio broj A lbanaca koji ive u te tri republike. lanak je pozvao
Jugoslaviju da potuje dem okratske slobode i politika prava.
Beogradski dnevnik Politika odgovorio je ve sutradan: Reim
poznat kao bunker ultrastaljinistikog dogmatizma i despotizma,
287
poznat po policijskom teroru protiv svojih graana, u kome reim

nije uspio postii ni priblian nivo razvoja od onog na Kosovu,
pokuao se predstaviti kao branilac ljudskih prava, demokracije
i slobode. P ritinski dnevnik na albanskom jeziku, Rilindja,
takoer je kritizirao Tiranu (1981:42-4). Polemika je nastavljena
17. aprila 1981, kad je Zeri i Popullit objavio dugi nepotpisani
lanak pod naslovom: S tatus republike za Kosovo je pravedan
zahtjev.30 Kosovo, pisao je tada vodei albanski dnevnik, trai
statu s republike u n u tar jugoslavenske federacije. Taj status
predstavlja tenje jednog velikog naroda, koji s pravom zahtijeva
suvereni status a ne status nacionalne manjine, koji mu je nepra
vedno dodijeljen u Jajcu31. Taj status mu negiraju nepopravljivi
velikosrbi kao to je recimo P etar Stamboli (spomenut imenom
u tekstu). Oni zaboravljaju da su Albanci jedna etnika cjelina,
jedan narod. Ponavljajui retoriku albanskih intelektualaca iz
1968, Zeri i Popullit je pisao:
Postoje dvije Njemake, jedna istona i druga zapadna; kao

to postoje dvije Koreje, jedna sjeverna, druga juna. Meutim,
nem a dvojbe da je njemaki narod jedan, i da postoji samo
jed n a korejska nacija (ZP, 1981: 52).
Prirodno, takva je podrka demonstracijama, navela potom vode

e srpske politiare da promijene neutralni stav prem a susjednoj
dravi i d aje otvoreno napadnu. N a sjednici Centralnog komiteta
SKJ, 6. m aja 1981, predsjednik P redsjednitva Srbije, Dobrivoje
Vidi, optuio je Envera Hoxhu za poticanje pobune, navodei
pritom Hoxhin govor od 8. novembra 1978. Hoxha je tada rekao:
Albanci su u Jugoslaviji narod brojniji od dviju drugih jugosla
venskih republika zajedno, oni su jedan narod, koji je namjerno
podijeljen na dvije republike i jednu pokrajinu, tako da ne bi
dobili ustavna prava (1981:125). Makedonski predstavnik Lazar
30 lanak je uskoro objavljen i u obliku knjiice (pamfleta) pod istim naslovom.

Vjeruje se da ga je napisao albanski premijer M ehmet Shehu; koji je nekoliko
godina kasnije naen mrtav; smrt je nastupila pod nerazjanjenim okolnostima.
31 Pod Jajcem se misli na Drugo zasjedanje Antifaistikog vijea narodnog oslobo
enja Jugoslavije (AVNOJ), u Jajcu 29-30. novembra 1943. Jajce je bilo simbol
socijalistike Jugoslavije; datum zasjedanja bio je upisan u njen grb.
288
Mojsov spomenuo je tajne aktivnosti albanskih pijuna i progla

sio ih glavnim uzrokom nem ira (1981:121). Neki su ostali lano
vi Centralnog kom iteta priznali da su iznenaeni time to jedna
tako rigidna ideologija, kakva je bila hodistika, uope moe
privui toliki broj mladih Albanaca, kad je Kosovo ne samo daleko
razvijenije (u ekonomskom smislu) nego uiva i vee graanske
slobode od Albanije. Za Miloa Minia, meutim , dogaaji na
Kosovu bili su prije svega potvrda d aje Kardelj imao pravo kad je
upozoravao na opasnost od staljinizma, koja je daleko vea od one
koja dolazi od liberala (Mini, 1981: 140; Kolievski, 1981: 66). I
drugi su jugoslavenski politiari potom koristili kosovske doga
aje ne bi li istakli da je Jugoslavija doista u opasnosti i s lijeva
i s desna; i od strane staljinista i od strane nacionalista. Kosovski
nemiri pretvoreni su u prim jer veze izmeu svih neprijatelja
samoupravne Jugoslavije, koji su se ujedinili u njihovoj antijugo-
slavenskoj akciji. Sinan H asani (1981: 75) bio je najeksplicitniji
u promoviranju takve interpretacije. Ne samo da su na samom
Kosovu staljinisti i nacionalisti nali zajedniki jezik, nego to
ine i albanski em igranti izvan zemlje. Suradnja balista (alban
skih kvislinga u Drugom svjetskom ratu) i kominformovaca (po
slijeratnih staljinista) jedan je od glavnih razloga nestabilnosti,
rekao je i S tane Dolanc, tadanji savezni sekretar za unutarnje
poslove (1981: 31). Paradoksalno, dakle, jugoslavenski su poli
tiari uspjeli pretvoriti jednu od najveih kriza s kojima su se
suoili u dokaz da su bili dalekovidni.32
Diskurs srpske politike elite o kosovskim protestim a (1981)

Veina jugoslavenskih politiara, dakle, mogla se sloiti s tri glav
ne toke analize uzroka kosovskih protesta: djelatnou klasnog
neprijatelja, birokratskim etatizmom i ekonomskom krizom. Oko
etvrtog elem enta, odnosa u n u ta r sam e Srbije, postojale su, me
utim, nepremostive razlike. Srpski politiari koristili su kosovske
proteste da bi na politiki stol vratili debatu o Plavoj knjizi, koja 12
12 Izuzetak u odnosu na to jednoglasje bio je slovenski lan CK SKJ, Joe Smole.

On se nije slagao s drugima, tvrdei d a je m eunarodna dimenzija prenaglae
na. ak i d a je postojala, tvrdio je Sm ole (koji se i kasnije pokazao kao sam osta
lan i prilino nedogm atian politiar), m eunarodna zavjera protiv Jugoslavije
ne bi m ogla uspjeti bez podrke dom aih faktora (Smole, 1981: 143).
289
je zavrila kompromisom kojim nitko nije bio zadovoljan (1978).

Oni su sad tvrdili d aje zanemarivanje i podcjenjivanje ozbiljnosti
problema (na kojeg su, dakle, na vrijeme upozorili) bio glavni
razlog to su stvari u pokrajini izale izvan kontrole. Srpska je
pozicija form ulirana na sjednici Centralnog komiteta Saveza ko
m unista Srbije, odranoj 6. m aja 1981, da bi bila dodatno ekspli
cirana n a sljedee dvije sjednice koje su raspravljale o Kosovu: u
novembru 1981. i decembru 1984.
N ajistaknutiji kritiar politike zatvaranja oiju i neprincipi
jelnog kompromisa bio je Draa Markovi, jedan od trojice vodeih
au to ra Plave knjige. On je sada tvrdio da je Kosovo samo jedan
od simptoma trenda dezintegracije; taj se trend dogaa i u Vojvo
dini, te u Jugoslaviji openito (1981: 99). Podsjetio je d aje posto
jee stanje u kome se pokrajine tretiraju kao u svemu jednake sa
republikam a (dakle, i sa Srbijom), potpuno neustavno. Glavni
razlog kosovskog nezadovoljstva, tvrdio je on, treba traiti u iluziji
da je takva jednakost mogua; a tu su iluziju razvijali sami ko
sovski politiari. Govorei o Kosovu, ali mislei i na Vojvodinu,
Markovi je zakljuio da Kosovo ve im a svoju republiku; ta
republika je Srbija.
Raspad Srbije bio bi samo prvi korak prem a raspadu Jugosla

vije... Nereeno pitanje ustavnog strukturiranja Srbije danas
je jedini stvarni drutveni, jedini drutveno-ekonomski i dru-
tveno-politiki koren postojanja srpskog nacionalizma, koji
jo nismo uspeli da poseemo (1982: 103).
Po prvi p u t nakon debate sa osiem (u m aju 1968) otvarajui

pitanje seoba kosovskih Srba iz pokrajine, Markovi je upozorio
lanove srpskog Centralnog kom iteta da ne bi trebali prihvatiti
nam etani im osjeaj krivnje, posebno ne kad govore o ljudskim
tragedijama. Nije prirodna stvar d aje nacionalni sastav onih koji
naputaju Kosovo takav da veinu njih ine Srbi i Crnogorci,
rekao je on. Potom je podsjetio na Titov govor u Zagrebu, u maju
1945, citirajui iz njega:
Mnogi jo ne vide to znai federativna Jugoslavija... To ne

znai crtanje granica izmeu ove ili one federalne jedinice,
290
tako da oni iza te granica mogu raditi to hoe, a ja u na ovoj

strani raditi ta ja hou. Ne! Te granice, da se tako izrazim,
trebale bi da budu kao one bijele crte n a mramornoj podlozi.
Granice federalnih republika u federativnoj Jugoslaviji nisu
granice razdvajanja, nego granice spajanja (Tito, citiran pre
ma Markoviu, 1981: 101).
Markoviev je govor na toj sjednici naiao na veliku podrku

trojice vodeih srpskih politiara u tom trenutku: pire Galovia,
Petra Stambolia i Ivana Stambolia.33 Ta etvorica; od kojih su
dvojica (Petar Stamboli i Markovi) bila iz stare, a druga dvojica
(Ivan Stamboli i Galovi) iz mlade generacije; formulirala su srp
ski diskurs prem a kosovskoj krizi u 1981. Taj je diskurs dominirao
srpskom politikom sve do 1987.34 inili su ga sljedei elementi:
Prvo, ekonomska kriza, kosovski problem i odnosi u Srbiji
samo su simptomi jednog dubljeg problema: trenda dezintegracije
(raspadanja) Jugoslavije. M ora ih se tre tira ti kao simptome, ali
se pravi uspjeh moe postii samo ako se politika akcija usmjeri
na njihov uzrok.
Drugo, taj je trend rezu ltat pogrene interpretacije U stava
iz 1974, (Stamboli, 1981/8: 61), i njegove opstrukcije od stran e
birokratizirane strukture. Nacionalizam treba shvatiti kao anti-
33 Markovi je 1981. bio predsjednik Skuptine Jugoslavije. Godinu dana kasnije,

izabran je za lana jugoslavenskog partijskog Predsjednitva, u kome je 1983-4.
bio i predsjednik. N apustio je aktivnu politiku 1986, protestirajui protiv izbora
Slobodana M iloevia za predsjednika partijske organizacije u Srbiji. Petar
Stamboli bio je srpski predstavnik u saveznom dravnom Predsjednitvu od
1974. do 1984, gdje je u tom trenutku (1981-2) bio potpredsjednik, a sljedee
godine (1982-3) i predsjednik. Ivan Stamboli, njegov neak, bio je 1981. pred
sjednik srpske vlade (1978-82), potom predsjednik partijske organizacije
Beograda (1982-4), predsjednik CK SK Srbije (1984-6), te predsjednik Pred
sjednitva Srbije (1986-7), sve dok nije bio prisiljen napustiti taj poloaj, kad
je doao u sukob sa Slobodanom M iloeviem . piro Galovi bio je u trenutku
ove sjednice lan Predsjednitva CK SK Srbije zaduen za ideologiju (1978-
82), a potom i sekretar tog P redsjednitva (1982-4). Sva etvorica politiara, ba
kao i veina ostalih politiara njihovih generacija, bili su kasnije otri kritiari
Slobodana M iloevia, naroito nakon 1988.
34 Do 1984, Ivan Stam boli se uspio izdignuti iznad ostale trojice i sm anjiti njihov
utjecaj u srpskoj politici. Njegov pokuaj da stabilizira svoju vodeu poziciju,
meutim , zavrio je neuspjehom , prije svega jer se oslanjao na vjerolomnog
Slobodana M iloevia.
291
sam oupravnu politiku koju (naalost) ponekad toleriraju ili ak

potiu neki dijelovi birokratske strukture, naroito u pokrajina
ma. B irokrati stalno napadaju druge, ali ne govore o svojoj vla
stitoj odgovornosti za problem (Galovi, 1989: 80).
Tree, samoupravljanje ostaje glavni element jugoslavenskog
sistem a, i to ne treba izmijeniti. tovie, treba ga uiniti djelat
nim; to je jedini nain da se nae demokratsko rjeenje za naci
onalno pitanje (Galovi, 1981/9:130), i da se izae iz ekonomske
krize (Stamboli, 1981/8: 50). Drutvo budunosti bit e doista
in teg riran a samoupravna zajednica ljudi i naroda (Stamboli,
1983/8:63). Meutim: iako samoupravljanje doista mora postupno
zamjenjivati elemente etatizm a (tj. drave), ipak je pogreno
tvrditi da je drava kao takva neprijatelj samoupravljanja, a
posebno d a je uvijek tetna je r je po logici stvari sklona etatizmu
(Stamboli, 1984/8: 90). Problem Jugoslavije je st to su autono-
m ai zapravo jaali dravne funkcije gdje to nije bilo potrebno,
a istodobno su se protivili dravnim funkcijama tamo gdje ih je
bilo nuno zadrati.
etvrto, kao to se dravu ne moe poistovjetiti s etatizmom,
tako se ni jedinstvo ne moe izjednaiti s centralizmom ili unita
rizmom. Postoji samo jedna radnika klasa u Jugoslaviji, i ona
mora biti jedinstvena. Bakarieva je ideja o nacionalnim ekono
m ijam a prihvaena, tvrdili su srpski komunisti, bez dovoljno
razm iljanja o posljedicama. Ona je vodila u nacionalizam (Stam
boli, 1981/8: 23).
Peto, srpski su kom unisti nastavili biti protivnici ponovne
centralizacije (Galovi, 1981/9: 130), ali centralizam, tvrdili su,
nije bio ni najvea ni realna opasnost u danim okolnostima. Sa
vezna je drava ve bila slaba; pa prem a tome nije mogla (ak i
d aje htjela) potai novu centralizaciju Jugoslavije (Galovi, 1981/
9: 81). N a drugoj strani, decentralizirani etatizam u republikama
i pokrajinam a bio je realno jak, te je predstavljao daleko veu
opasnost od etatizm a savezne drave. To je bilo, treba naglasiti,
ipak znaajno odstupanje od kardeljistike dijagnoze pravih opas
nosti u posttitoistikom razdoblju.
esto, partikularizam i autarkinost nisu se razvili samo na
Kosovu, nego u cijeloj Jugoslaviji. Bez partikularizm a u Jugo
slaviji, ne bi bilo kosovskog partikularizm a, govorio je piro
292
Galovi (1981/9: 36). Dvije su srpske pokrajine (Vojvodina i Koso

vo) dijelile iste ili gotovo iste stavove po pitanjim a autonomije i
odnosa sa Srbijom (Stamboli, 1981/8:57). Partikularizam je doveo
zemlju na rub raspadanja. I u tome su prednjaile politike elite
same. Subjektivne snage (govorio je Galovi, 1981/9: 38) izraa
vale su svoju brigu za interese sopstvene nacije do te mere i na
takav nain da je postalo nemogue razlikovati ih u odnosu na
nacionalistiku retoriku. Ta tendencija mora biti zaustavljena.
Akcija koja bi bila poduzeta samo protiv kosovskog partikula
rizma, a ne protiv samog jugoslavenskog trenda, ne bi mogla biti
uspjena. Akcija mora biti opejugoslavenska.
Sedmo, u odnosu n a srpski nacionalizam, nem a promjene
politike. Ne moe se pogrijeiti ako se bori protiv srpskog nacio
nalizma, ak i ako se u toj borbi pretjera (Stamboli, 1981/8: 22).
No, nacionalizam moe biti poraen samo ako mu se odsijeku
korijeni, a to znai (kako je definirao D raa Markovi), ako se
onemogui m anipulacija nedefinisanim odnosima izmeu pokra
jina i Srbije. Ako bi problemi n a Kosovu ostali nesvladani, rekao
je Petar Stamboli, srpski kom unisti suoili bi se s ozbiljnim za
datkom borbe protiv srpskog nacionalizma (Izvjetaj, 1981:128).
Verbalna opozicija nacionalizmu u knjigama, kazalinim djelima
i pamfletima m ora se nastaviti, ali to moe biti samo borba protiv
simptoma; ne protiv uzroka nacionalizma. Kao takva, verbalna
borba protiv nacionalizm a mora im ati sekundarno znaenje u
odnosu na ono stoje najvanije, a to je ijeavanje problema ustav
nog ureenja Srbije. N aglaavanje te verbalne strane, zakljuili
su srpski kom unisti, dovelo bi do troenja prevelike energije na
neefikasan nain. Umjesto da budu socijalistiki apostoli, komu
nisti moraju u stvarnosti elim inirati ono to stvara nacionalizam.
Ili, kako je rekao piro Galovi (1981/9: 59), k ritik a autarkije bi
promaila cilj ako ne bi ciljala n a ono to legitim ira autarkiju.
Osmo, istin a je d a je svaki nacionalizam opasan i da se protiv
svakog treba boriti (Galovi, 1981/9:132). To se ponajprije odnosi
na nacionalizam u svojoj vlastitoj naciji, protiv kojeg su se komu
nisti duni boriti. No, nije svaki nacionalizam jednako opasan u
svakom trenutku. O pasnost svakog pojedinog nacionalizma m ora
se ocijeniti u k ontekstu u kome se pojavljuje. U ovom trenutku,
najopasniji je albanski nacionalizam , budui da je najaktivniji.
293
O pasnost od tog nacionalizma s jedne, a naglaavanje srpskog s

druge stran e (ili ak i njihovo izjednaavanje u tom smislu) jest
opasna pogreka.
Deveto, nitko u Jugoslaviji nem a razloga da strahuje od jake
i ujedinjene Srbije. J a k a i ujedinjena Srbija je preduvjet posto
ja n ja jak e i ujedinjene Jugoslavije; a ne prepreka za taj cilj. Ideja
da Jugoslavija moe biti ja k a samo ako je Srbija slaba je st vrlo
opasna, kao to je upozorio Lazar Kolievski (Izvjetaj, 1981: 67).
Deseto, svatko dobronamjeran m ora priznati da su u prolosti
uinjene neke pogreke, a meu njima - i ona kojom je Srbija
bila prisiljena staviti svoju analizu situacije u Srbiji ad acta
(1978).35 Ignoriranje injenica i ranih upozorenja rezultiralo je
silnim iznenaenjem dogaajima na Kosovu, koji - da se upo
zorenje uzelo ozbiljno - ne bi iznenadili nikoga. Srbija ne trai
odtetu za tu pogreku, ali ne doputa da se ovog puta problem
ponovno ignorira.
Jedanaesto, kom unisti ne bi smjeli biti taoci svojih vlastitih
propisa i zakona. Kao prijelazno razdoblje izmeu kapitalizma i
komunizma, socijalizam mora biti u stalnim promjenama; to je
bit revolucije. Dekardeljizacija nee nastupiti kao rezultat pro
m jena koje bi vodile rjeavanju problema, nego upravo obratno:
ako bi se dogmatski ostalo pri starim rjeenjim a koja nisu dala
rezutate. Srpski komunisti ponavljali su da Tito nije bio dogmatik;
obeanje dano njemu (da e se nastaviti njegov put) nee se moi
ispuniti bez novih promjena. Prvi zakon kojeg treba izmijeniti
bio je Zakon o udruenom radu (1976). Istina je, rekao je piro
Galovi (1981/9: 134) da taj zakon nije primijenjen kako treba;
ali - dodao je - treba se pitati zato je to tako. U normativnom
smislu, bili smo preoptimistini... Kad se radi o nekim odredba
ma, moramo poeti iz poetka, tvrdio je 1983. Ivan Stamboli
(1988: 72). Istina je da su interesi radnike klase i dalje glavni
35 Zanimljivo je da je Joe Smole, slovenski lan CK SKJ, ponovno istupio iz

okvira tada dom inantnog slovenskog diskursa; rekavi da Srbi imaju pravo
kad upozoravaju da su problemi bili pom eteni pod tepih 1977. i 1978. Je li
m oda htio n aglasiti d a je Kardelj zapravo bio za to da se problemi rijee, ali
je Tito bio za kompromis? S obzirom na to istupanje, paradoksalno je da je
nakon 1989. Joe Sm ole postao jedna od glavnih m eta kritika antibirokratske
revolucije u Srbiji.
294
cilj aktivnosti srpskih komunista. Ali, neefikasnost i nejedinstvo

(bez obzira s kakvim nam jeram a nastali) nisu u interesu radnika.
Konano (dvanaesto), ekonomski program stabilizacije (Kraig-
herov program) je st dobar prvi korak prem a ekonomskim refor
mama. Podran je iz etiri razloga: a) je r je bio primjer zajednikog
djelovanja politiara i eksperata; b) je r je pokazao d a je suradnja
na saveznoj razini mogua, prije svega meu ekspertim a, vie
nego politiarima; c) je r je traio da se trend raspadanja zaustavi,
prije svega u ekonomiji i d) je r je priznao da Srbija ekonomski
zaostaje za drugim a (Stamboli, 1984/9: 89). Naalost, tvrdili su
srpski politiari, otpori Kraigherovu program u su vrlo snani,
prije svega u drugim republikam a i u pokrajinam a. Ekonomsko
je stanje, takoer, posljedica nedostatka politike volje za promje
nama. Fokus politike akcije, dakle, treba biti n a politikim, a
ne samo ekonomskim reform am a (Galovi, 1984/9: 60). Politike
su reforme preduvjet ne samo za rjeenje kosovskog problema,
nego i za ekonomsku krizu.
Sada ve otvoreno zagovarajui reforme u politikom sistem u
(ili - kako je ostalo sporno u jednom tren u tk u - reforme politikog
sistema), te promjenu politike prakse, srpski su kom unisti sada
postali vodei reform atori u n u ta r jugoslavenske politike elite.36
Njihovi zahtjevi za reformom (zbog kojih su ih protivnici uskoro
nazvali ustavoreformatorima, a ovi su im uzvratili tako to su ih
prozvali ustavobraniteljim a)37 gurnuli su ih u sukob s najlojalni
jim kardeljistim a u zemlji - prije svega u ostalim republikam a
(Sloveniji i Hrvatskoj), a potom i u obje pokrajine (Kosovu i Voj
vodini). Sukob u tom tre n u tk u jo uvijek nije bio nacionalni; bio
36 Pod reformama se sm atraju promjene kojima je glavni cilj da unaprijede efikas

nost sistem a i sprijee njegovu krizu; a ne one koje su usm jerene na zamjenu
postojeeg sistem a za drugi. Kolaps reima (regime collapse) je pojam koji
oznaava akciju kojoj je cilj dovrenje jednog i zapoinjanje drugog politikog
sistem a. Politike promjene koje su traili srpski kom unisti bile su reformske.
37 Oba pojma: i ustavobranitelji i ustavoreform atori, bila su koritena u peora-
tivnom znaenju. Pojam ustavobranitelj im ao je povijesnu dim enziju, ali u
potpuno drugom sm islu. U stavobraniteljim a su se, naim e, nazvali progresivni
(proustavni, liberalni) elem enti u srpskoj politici sredinom 19. stoljea. U suvre
menom kontekstu, m eutim , pojam ustavobranitelj se poeo koristiti kao poli
tika uvreda, iako se zapravo radilo o obrani ustava na koji je i sam a Srbija
pristala. Pojmove su promovirali mediji i oni dijelovi intelektualne elite koji
su, kao to smo ranije rekli, govorili kao poluglasnogovom ici politike elite.
295
je ideoloki i politiki. Kao, uostalom, i prijanji sukobi u jugo

slavenskom vrhu. Ipak, u odnosu na prethodne konflikte bile su
tri znaajne razlike: prvo, ovaj sukob nije mogao ostati iza zatvo
renih vrata (bar ne u potpunosti), jer je kosovski problem bio
javno raspravljan i ukljuivao je i znaajan segment populacije;
drugo, sve se to dogaalo u uvjetima duboke legitimacijske (eko
nomske i politike) krize; i tree, nije vie bilo vrhovnih arbitara
u ideolokim i politikim sporovima: Tita, Kardelja i Bakaria.
Bez arb itara ni eliminacija jedne od pozicija, ni kompromis koji
bi potisnuo obje, nije vie bio mogu. Razliiti su se diskursi sada
razvijali prem a razliitim politikama.
Diskurs pokrajinskih politikih elita o Kosovu

S kosovskim nem irim a, druga srpska pokrajina (Vojvodina) pre
uzela je vodstvo u ustavobraniteljstvu. Dok je Kosovo bilo diskre
ditirano, a njegova politika elita oslabljena stalnim smjenama i
sumnjienjima, vojvoanska je elita (etniki uglavnom srpska i
m aarska) mogla nastaviti obranu autonomistikih pozicija bez
optubi za secesionizam. U ekonomskom i sigurnosnom smislu,
Vojvodina je bila radikalno drukija od Kosova: najrazvijeniji dio
Srbije, sve vie m ultikulturalan (za razliku od Kosova), te poli
tiki i etniki skladan. Zahtjev za smanjenjem autonomije za
pokrajine, m eutim , ticao ih se direktno. Vojvodina je isticala
da nije stv ar u s tatu su pokrajina, niti u nereguliranim odnosima
izmeu pokrajina i Srbije; je r je ona sam a prim jer ekonomskog
i politikog uspjeha (iako je takoer pokrajina, kao i Kosovo).
N apadi n a pokrajine kao takve (dakle na sistem u kome su
postojale), stoga, prom auje pravi uzrok problema. A njega su
vojvoanski politiari (tiho podrani od strane novog kosovskog
vodstva) definirali u sljedee etiri toke:
Prvo, bit problema je u nerazvijenom samoupravljanju, a ne u
odnosima izmeu raznih drutveno-politikih zajednica. Integra
cija Jugoslavije moe biti uspjena, citirali su Kardelja, samo kroz
udruivanje slobodnih proizvoaa, a ne posredstvom etatistikog
ujedinjavanja. Nacionalno pitanje i samoupravljanje bili su ne
razdvojivi procesi. Svaki pokuaj da se to negira bio bi napad na
prava radnika da odluuju o viku vrijednosti (Popovi, 1982:
88); tj. ne samo o onome to direktno stvaraju nego o cjelini drut
296
venih odnosa. Pokuaj nekih republikih vodstava u Savezu ko

munista da nacionalno pitanje vrate na predustavnu situaciju,
rekao je tadanji ideolog vojvoanskih kom unista Duan Popovi,
rezultirao bi sukobom sa sadanjim nivoom razvoja samouprav
ljanja (1982: 89). To bi bio pomak u neistorijskom sm eru.
Drugo, samoupravljanje i decentralizacija drave glavna su
dostignua jugoslavenskog socijalizma i ne smiju biti ponitena
ni pod koju cijenu (Popovi, 1982: 86). Pokrajine nisu nikakav
dar Tita i K ardelja Vojvodini i Kosovu, nego su izraz stalnih
nastojanja K PJ/SK J da rijei nacionalno pitanje u Jugoslaviji.
Osim etnikih, postojali su i povijesni razlozi za njihovo osnivanje.
Vojvodina i Kosovo su - tvrdila je vojvoanska elita - samostalno
odluili da se pridrue Srbiji kao posebne jedinice 1945.38 U slu
aju Vojvodine, njen je statu s 1945. bio isti kao i statu s Srbije.
Autonomija im je jam ena odmah nakon Drugog svjetskog rata,
a ne tek Ustavom iz 1974. U stav je samo proirio tu autonomiju,
i to uz suglasnost sam e Srbije. P rem a tome, svako ukidanje auto
nomnih pokrajina bio bi zapravo povratak ne u predustavno sta
nje (dakle u treu Jugoslaviju), nego dalje u prolost - u razdoblje
prije socijalizma. Autonomija pokrajina tako se, n a neki nain,
vezala uz socijalistiki k arak ter Jugoslavije; sm anjiti ili ukinuti
jedno znai unititi drugo.
Tree, dogaaji na Kosovu koriste se za pokuaj recentrali-
zacije Jugoslavije. Srpski nacionalizam postaje sve snaniji, po
sebno u m edijima i k u lturnim institucijam a. Pojava albanskog
nacionalizma n a Kosovu oivjela je sve ostale nacionalizme u
Jugoslaviji, a posebno velikosrpski nacionalizam, rekao je Duan
Popovi.39 Glavni zahtjev srpskog nacionalizm a je st da se ukinu
pokrajine. Srpsko vodstvo moda ni samo nije svjesno kakve
posljedice moe izazvati njihova sadanja retorika za porast
srpskog nacionalizma.
38 Vodei vojvoanski kom unist, Boko Kruni, rekao je na sjednici CK SKJ od

7. maja 1981. da su pokrajine ule u Socijalistiku Republiku Srbiju dobro
voljno. Autonomija im nije dana, nego je bila rezultat nae ispravne politike
prema nacionalnom pitanju (1981: 130-1). Takva je interpretacija bila vrlo
sporna: nikad nije bilo referendum a o prikljuenju, a i legitim itet politike
elite bio je upitan, bar s liberalno-dem okratskog stajalita.
39 Glavni ustavobranitelji u Vojvodini bili su Srbi - ideolog partijskog Predsjed
nitva D uan Popovi i predsjednik Pokrajinskog kom iteta SK Boko Kruni.
297
etvrto, otvaranjem ustavne debate u ovom obliku, srpski

kom unisti zapravo ne pomau stvarnu borbu protiv albanskog
nacionalizma. Upravo obratno, nemogue je poraziti taj nacio
nalizam ako se sm anje prava pokrajina. Albanski nacionalizam
bit e reakcija na srpski, a srpski na albanski - a to e nepoprav
ljivo n ate titi i Kosovu i Srbiji i Jugoslaviji.
Pokrajine (a posebno Vojvodina) inzistirale su na tome da ne
ma potrebe za znaajnijim promjenama Ustava, te su se protivile
povratku na etatizam. Tvrdile su da srpsko vodstvo zanemaruje
klasnu dimenziju samog problema (Kruni, 1981: 130). Vojvo
anski su politiari Beogradu zamjerali blag pristup prema
liberalnim i nacionalistikim poludisidentima u Srbiji, tvrdei
da su oni u stvari srpski nacionalisti.40 Odbacivali su ideju da je
srpski nacionalizam slabiji od albanskog, ak i u tom trenutku
(dakle, u 1981). I sami veinom Srbi, i dalje su drali d aje njihov
glavni zadatak borba protiv nacionalizma u svojoj naciji, posebno
zato to su ocijenili d a je taj nacionalizam u porastu i da moe (u
kombinaciji s drugim nacionalizmima, prije svega s albanskim)
ugroziti Srbiju i Jugoslaviju. Ako bi srpski komunisti odbacili
Kardeljevu koncepciju rjeenja nacionalnog pitanja, opasno bi se
pribliili srpskim nacionalistima. U ranim su osamdesetim vojvo
anski komunisti postali jedan od najkonzervativnijih dijelova
Saveza kom unista Jugoslavije, ali ijed an od njegovih najaktivni
jih antinacionalistikih dijelova. Njihovo povezivanje antinacio-
nalistike i ustavobraniteljske (konzervativne) retorike oblikovalo
je crtu izmeu nas i njih. Ti drugi bili su (u njihovoj inter
pretaciji) podjednako ustavoreformatori i nacionalisti. Tako je
vojvoansko vodstvo, zapravo, poluilo neeljene posljedice: ono
je po a contrario logici guralo srpsko vodstvo (reformatore) i
nacionaliste zajedno, ako ni u emu drugome, a onda svakako u
njihovom zajednikom protivljenju pokrajinskom autonoma-
tvu. U irem smislu, linija razgranienja koju su tada odredili
To ponovno pokazuje da sukob u tom trenutku nije bio primamo etniki, odno
sno izm eu pripadnika razliitih naroda; nego jo uvijek prije svega politiki
i ideoloki. Za Popovievu diskusiju na 22. sjednici CK SKJ, vidi RFE/RL, 17.
novembra 1981.
40 Dobar primjer za tu vrstu argum enta je st intervju koji je Duan Popovi dao
hrvatskom omladinskom tjedniku Polet, 15. marta 1985.
298
vojvoanski ustavobranitelji, uinila je teko moguim da netko

istodobno bude reformator a ne i nacionalist ili unitarist. Pove
zivanje reformi s nacionalizmom imalo je fatalne posljedice za
sam jugoslavenski socijalistiki projekt, a i za jugoslavensku
dravu openito.41
Slovenski i hrvatski diskurs o Kosovu (1981):

Ustavobraniteljstvo
Pozicija ostalih jugoslavenskih republika prem a kosovskoj krizi
bila je am bivalentna. S jedne strane, oni su osjeali d a je Kosovo
doista jugoslavenski problem, i da se pitanje odnosa u Jugosla
viji, koje je Srbija sada postavila, i te kako tie i njih. N a drugoj,
one su vjerovale da bi mijeanjem u to pitanje legitimirale kom
petentnost saveznih institucija u tom sporu; to bi autom atski
favoriziralo Srbiju i njen zahtjev za jaanjem savezne drave.
Postavljene izmeu te dvije vatre, ostale republike zapravo su
nastojale izbjei direktno izjanjavanje, gdje je god to bilo mogue.
Izraz tog izbjegavanja moe se vidjeti u injenici da je savezni
partijski vrh raspravljao o Kosovu samo u 1981, i potom tek 1985.
U etiri godine, dakle, u kojima se kosovski problem eksploatirao
na sve strane u samoj Srbiji, ukljuujui i medije, disidentske
krugove i iru javnost (naroito na Kosovu), savezna je elita bila
blokirana; na slian nain na koji je to postajala s obzirom na
ekonomsku krizu u zemlji.
U unutarsrpskim debatam a, meutim , Vojvodina je znala da
moe raunati na tihu (ali znaajnu) podrku u Sloveniji, i moda
u Hrvatskoj. Njeno protivljenje centralizaciji, te vjernost karde-
ljizmu (kojega je sad prom ovirala vie od drugih), uinili su
vojvoansko rukovodstvo popularnim m eu ustavobraniteljima.
Vojvodini se (za razliku od Kosova, ili ak od Slovenije i Hrvatske)
nije moglo prigovoriti n a antisrpskoj pristranosti kad je k riti
Ovdje bi moda bilo uputno podsjetiti da mnogi neopravdano izjednaavaju de

centralizaciju s demokratizacijom. N a to upozorava i posljednji ameriki amba
sador u Jugoslaviji prije raspada, Warren Zim mermann, kad pie: U jednom od
mojih prvih telegram a W ashingtonu, upozorio sam ih da ne izjednaavaju de
centralizaciju s demokracijom ili centralizam s autoritarizmom. Znaci jednakosti
izmeu tih pojava m oda m ogu objasniti Sovjetski Savez, koji je bio beskrupu
lozna diktatura iz centra. Ali, oni ne mogu opisati Jugoslaviju (1996/9: 17).
299
zirala srpsku politiku42. A kritika centralizirajuih trendova bila

je upravo ono to su i slovenska i hrvatska elita htjele uti. Slo
venci su (a i mnogi drugi) vjerovali da srpsko vodstvo koristi ko
sovske dogaaje ne bi li uspjelo pritisnuti ostale prema ozbiljnijim
reformama, te da stoga zapravo namjerno pretjeruje kad govori
o razm jerim a te krize. Vodei hrvatski kardeljist, Stipe uvar,
upozorio je takoer srpske kolege da ih prekrut odnos prema
kosovskim Albancima nee daleko odvesti, i da nee uspjeti rijeiti
problem. N asuprot tome, rekao je on, politika koja proglaava
vrlo velik broj ljudi izdajnicima, mogla bi ih napraviti protivni
cima i neopravdanim nacionalnim herojima za cijeli ivot. uvar
je vjerojatno govorio u ime veine jugoslavenskih politiara kad
je rekao da i ostale jugoslavenske nacije im aju takoer svoje
velikodravne nacionalizme, a ne samo Albanci.43 Rjeenje nije
u tome da se Jugoslaviju sm atra samo zbrojem drava, nego prije
svega kao broj sam oupravnih asocijacija ljudi, radnih ljudi i
g raana. Slovenski politiar M itja Ribii (koji e 1982-3. biti
predsjednik Predsjednitva CK SK Jugoslavije) takoer je kritizi
rao drakonski pristup, koji se oitovao dugotrajnim zatvorskim
kaznam a za kosovske maloljetnike koji su traili Republiku Ko
sovo. U intervjuu zagrebakom dnevniku Vjesnik (19. septembra
1981), Ribii je rekao d a je Kosovo ekonomski, politiki i samo-
upravljaki problem, a ne samo (i ne prvenstveno) problem s
kojim bi se morali pozabaviti sudovi i tuitelji.44 Za njega, pro
blem je bio u funkcioniranju samoupravljanja u Srbiji, to jest u
stvarim a koje su se dogaale izvan tog sistem a. On je iskoristio
priliku da kae da im a ljudi (meu politiarima) koji bi htjeli
uskoiti n a ispranjeno mjesto prvog teoretiara sistem a, zamje
42 Isto je tako bilo i s onim hrvatskim i bosanskim politiarima koji su bili Srbi
(etniki). N eki od njih, poput Duana Dragosavca iz Hrvatske, isticali su se u
kritici srpskog nacionalizma; upravo kao to su to inili i Boko Kruni i Duan
Popovi. Etniki Hrvati i Slovenci, te drugi, bili bi u mnogo nezgodnijoj poziciji
kad bi u tome prednjaili. U mnogoemu, hrvatski i bosanski Srbi su u tom tre
nutku bili vjerniji glasnogovornici hrvatske i bosanske politike od samih Hrvata
(u Hrvatskoj) i Bonjaka (u Bosni). To je nerviralo srpske politiare iz Srbije i
znatno doprinijelo osjeaju nacionalne podijeljenosti i izdaje srpskih interesa od
strane sam ih Srba. Miloevi nije stvorio taj osjeaj, nego ga samo eksploatirao.
43 Vidi uvarov tek st u NIN-u, 30. augusta 1981, citiran prema RFEIRL, 17.
septem bra 1981.
44 Citirano prema RFEIRL, 29. septem bra 1981.
300
njujui Kardelja. M eutim, poruio je Ribii, nitko ne moe

ispuniti njegovo mjesto. Jugoslavenski problemi ne mogu se rije
iti protivno Kardeljevim naputcim a.
Kardeljisti su se razlikovali od reformista i po tome kako su
objanjavali uzroke kosovske krize: daleko su vie naglaavali
ekonomsku stran u problema, koju je, pak, srpski predsjednik
Dobrivoje Vidi direktno odbacivao. Za Vidia, glavni uzrok treba
lo je traiti u nacionalistikim nam jeram a stvarnih organizatora
protesta, autarkinim trendovim a u drutvu i u stranoj (alban
skoj) intervenciji u jugoslavenske domae stvari.45 Polemike iz
meu zagovornika ekonomistikog i nacionalistikog (politikog)
objanjenja uzroka problema na Kosovu, tra ja t e sve do samog
kraja Jugoslavije, a nastav it e se i nakon njega. Isto se odnosi i
na razlike izmeu kardeljista i ustavoreformatora. Prvi e sve do
1988. inzistirati na konzervativno-revolucionamom programu,
u kome e se tekovine revolucije (a posebno ustavnog ureenja)
uvati a ne podrivati ili m ijenjati iznutra. Drugi e govoriti o
dravi i njenim izgubljenim funkcijama. Razdoblje izmeu 1982.
i 1986. bilo je razdoblje konsolidacije tih dviju interpretacija. S
dolaskom na elne pozicije u svojim republikim partijskim orga
nizacijama, s jedne stran e ustavobranitelja M ilana Kuana (u
Sloveniji), a s druge ustavoreformatora Slobodana Miloevia (u
Srbiji), taj e proces biti zavren. Poet e nova faza; u kojoj su
oba programa provela unutarnju diferencijaciju, eliminirajui one
koji se nisu slagali sa novom interpretacijom. Zadnje etiri godine
Jugoslavije bit e razdoblje pune konsolidacije ta dva suprot
stavljena bloka; koji su n a k raju i podijelili Jugoslaviju.
PRVI IZRAVNI KONFLIKT:

SLUAJ DRAE MARKOVIA (1982)
Dva su dogaaja n a D vanaestom kongresu SK J (od 26. do 29.

juna 1982. u Beogradu) pokazala koliko su znaajne bile razlike
izmeu branitelja i reformatora U stava ve u tom trenutku. Prvo,
delegat iz Srbije, Rade Konar, predloio je (samoinicijativno)
45 RFE/RL, 18. maja 1981.
301
am andm an n a S tatu t SKJ, koji bi - da je prihvaen - pojaao

horizontalne veze u n u tar Partije, odnosno interesno-utemeljenu
integraciju lanstva (naroito radnika), te bi prema tome bio
ravnotea tad a ve ekskluzivno teritorijalnom principu na kome
se temeljila partijska organizacija. Na svim razinama, naime,
P artija je slijedila teritorijalnu strukturu drave: postojali su u
njoj Opinski komiteti, Centralni komiteti republika i Pokrajinski
komiteti, te C entralni komitet u federaciji. Jedino je Komitet SKJ
u JNA bio izuzetak. U radno funkcionalnom smislu, postojali su
samo aktivi, koji nisu imali snagu osnovnih ili teritorijalnih orga
nizacija. Konar je sad predlagao da se odbaci dominantna ideja
u sedam desetim a, koju je opisao kao politiku neka se sve naj
prije dezintegrie, da bismo se mogli integrirati na bolji nain.
Jed in a posljedica te politike bila je da se sve doista dezintegri
ralo, bez ikakva pokuaja da se ponovno integrira.
Konarov je prijedlog iznenadio sve, a mnogi su vjerovali da
iza njega stoji srpsko politiko vodstvo. No, nije bilo tako. Srbiji
je prijedlog bio suvie ideologiziran; uostalom - i Srbija sama je
inzistirala da je centralno pitanje ipak pitanje drave, a ne neko
ideoloko pitanje samoupravljanja i asocijacije slobodnih proizvo
aa. Na drugoj strani, ustavobranitelji su ga drali preopasnim,
je r je podrazumijevao slabljenje postignutih republikih autono
mija. Branko Mikuli (iz Bosne i Hercegovine), tadanji predsjed
nik Komisije za S tatu t SKJ, odmah je odbacio Konarov prijedlog;
tvrdei da bi takva promjena zapravo vodila likvidaciji republi
kih p artijskih organizacija, to bi bilo protivno trendu razvoja u
poslijeratnoj jugoslavenskoj povijesti. Mikuliev su prijedlog dele
gati pozdravili ovacijama, pa je Konarov prijedlog odbaen. Ta
je epizoda, meutim , pokazala da postoji dublje nezadovoljstvo
postojeim stanjem u n u ta r lanstva SKJ, i da ponekad prijedlozi
koji dolaze iz vrha ne korespondiraju s miljenjem tog lanstva.
N a stvarni konflikt izmeu dviju frakcija u n u ta r Partije nije
trebalo dugo ekati. N a prvoj (konstituirajuoj) sjednici novog
Centralnog kom iteta, srpski kandidat za lana (a kasnije i pred
sjednika) Predsjednitva CK SKJ, D raa Markovi, nije dobio
dovoljno glasova, budui da je za njega glasalo m anje od dvije
treine ukupnog broja lanova CK SKJ. P rem a partijskom sta
tu tu , lanove P redsjednitva predlagali su republiki i pokra
302
jinski komiteti na zatvorenim listam a (s brojem kandidata koli

ko ih je i trebalo biti izabrano); ali je svaki kandidat morao potom
proi verifikaciju u n u ta r CK SKJ, gdje je morao dobiti najmanje
dvije treine glasova. Uvijek prije to je bila puka formalnost.
No, ne i tog puta.
Srbija je predloila dvojicu svojih iskusnih politiara: Dobri-
voja Vidia i Drau Markovia. Budui d a je (prem a naelu o roti-
rajuem predsjedniku) bio red na Srbiji da im a i predsjednika
Predsjednitva u m andatu 1983-4, te d aje Markovi bio unaprijed
poznat kao kandidat za to mjesto, Markovieva je kandidatura
bila iznimno znaajna. Vojvodina se protivila njegovu izboru jo
u kandidacijskom postupku. Bilo je takoer i nekih u Hrvatskoj
i Sloveniji koji bi radije vidjeli Miloa Minia, vodeeg srpskog
kardeljevca i jednog od rijetkih ustavobranitelja meu srpskim
politiarima. U intervjuu koji je dao autoru ove knjige, Duan
Dragosavac objanjava i zato:
Milo Mini, kao i Milentije Popovi i Mijalko Todorovi bili su

daleko iri u pitanju autonom ija od M arkovia i P etra Stam-
bolia... Kad se radilo o autonom nim pokrajinam a, a posebno
Kosovu, onda su M arkovi i Stamboli im ali tvrde stavove
koje drugi u Jugoslaviji nisu mogli lako prihvatiti... Takoer,
Milo Mini je imao najvei ugled kod Tita i u drugim republi
kama. Tito je odluivao o kadrovima, a Milo Mini je bio mini
star vanjskih poslova. To bi bilo potpuno nemogue da Tito u
njega nije imao povjerenja. I Kardelj je o njemu dobro mislio...
Glavni razlog anim oziteta prem a M arkoviu bila je ipak Plava

knjiga, te njegovo nastojanje (nakon 1981) da se pokrenu reforme
u okviru SKJ. Ta odbojnost postojala je, kae Dragosavac, jo i za
vrijeme Titova ivota, kad su Branko Mikuli, Stevan Doronjski
i on (Dragosavac) razgovarali s Titom (1979) o kandidatim a za
predsjedavajueg u Predsjednitvu CK SK J u tri ili etiri godine
nakon sljedeeg kongresa.
Branko (Mikuli) je rekao T itu da je s nam a razgovarao

P etar Stamboli i d a je predloio da predsjedavajui iz Srbije
- u etvrtoj godini (1981/2) bude Milo Mini. D raa je u to
303
vrijeme bio predsjednik Skuptine SFRJ, pa nije ni mogao biti

u partijskom Predsjednitvu, a postojala je i neka odbojnost
prem a njemu u odnosu na najviu partijsku funkciju. Smatralo
se da on ne bi ba mogao biti na samom vrhu, kao predsjeda
vajui u Partiji, je r nije bio najistiji u odnosu na Albance i
Muslimane. Tito se sloio s prijedlogom da predsjedavajui
budu Stevan Doronjski (Vojvodina), Lazar Mojsov (Makedo
nija), pa Milo Mini (Srbija). Meutim, Tito je umro ni godinu
d an a kasnije, kad je predsjedavajui bio Doronjski. Potom je
doao Mojsov, ali kad je doao red na Miloa Minia, Srbija je
odbila da on bude njen kandidat za predsjednika Predsjed
nitva, iako je to ve ranije bilo dogovoreno s Titom, a i svi
drugi su bili za njega. Draa i Pera (Stamboli) bili su protiv
njega. To je stvorilo problem, je r je Srbija bila na redu te godi
ne (1981/2). Mini je rekao: Drugovi, situacija je teka, eko
nomska i politika kriza su tu, Kosovo je buknulo, i ja se ne
mogu prim iti te dunosti ako nisu svi za mene, a posebno ako
moja republika, Srbija, nije za mene. Onda je dogovoreno da to
mjesto popuni H rvatska, da bi se problem nekako prevladao, a
da mi prepustimo Srbiji drugu godinu nakon kongresa (1983/4),
kad bi bio red n a H rvatsku da predsjedava Predsjednitvom.
Srbiji je to odgovaralo je r su znali da D raa sad ne moe biti
predsjednik, a nakon kongresa, kad mu istekne m andat pred
sjednika Skuptine, da bi onda mogao. Tako sam ja postao
predsjednik Predsjednitva CK SKJ. Bilo je nekih ideja da to
bude Bakari, ali on je to odbio je r je ve bio dosta bolestan.46
kom prom is koji je ta d a postignut47, bio je jo uvijek svje i neza

boravljen u tre n u tk u odravanja 12. kongresa. D odatni razlog
nezadovoljstva ostalih srpskom odlukom da poto-poto kandidira
D rau Markovia, bio je u injenici da je istodobno Milo Mini
46 Autorizirani intervju autora ove knjige s Duanom Dragosavcem, 10. aprila 1998.
47 U stvari, H rvatska se sloila s tom promjenom iz tri razloga: 1) da se izbjegne
javni skandal; 2) poziciju bi zauzeo hrvatski Srbin Dragosavac, koji bi srpskom
vodstvu proturjeio jo vie nego Milo Mini; i 3) Hrvatska bi dobila vei utjecaj
na pripremu predstojeeg 12. kongresa SKJ (1982). Ostali su takoer to pri
hvatili, tako d a je D ragosavac neoekivano postao predsjednik Predsjednitva,
nakon to je prethodne dvije godine bio njegov sekretar.
304
(ostalima najprihvatljiviji srpski politiar) izguran sa svih lista

za izvrne pozicije u dravi i Partiji, te je ostao kandidat samo
za lana Centralnog kom iteta SKJ. To je bila vie ceremonijalna
funkcija; daleko ispod razine koju je mogao oekivati netko tko
je prethodno bio predsjednik vlade i parlam enta u Srbiji, jugo
slavenski m inistar vanjskih poslova (1972-8), te lan Predsjed
nitva CK SKJ (1978-82).
Ostale republike nisu htjele prista ti na takvu ucjenu. U
seriji polutajnih razgovora, koje je koordinirao bosanski H rvat
(ijedan od Titovih omiljenih politiara mlae generacije) Branko
Mikuli, dogovoreno je da ustavobranitelji ne glasaju za Marko-
via u C entralnom kom itetu.48 Motive tog glasanja, Dragosavac
ovako obrazlae:
J a sam bio protiv njegova izbora, je r mi se nije svidjela ta

manipulacija s Miniem. N isam samo ja bio protiv, bilo je i
dosta drugih. Ovaj krug oko Drae je nekako pretpostavljao
da bi moglo doi do problema. Sjeam se d a je (Duan) krebi
rekao neposredno nakon kongresa da je dobro da smo postigli
jedinstvo, i da bi sad to jedinstvo trebalo postii i u izboru
lanova Predsjednitva. I u Armiji, gdje je predsjedavajui bio
Dane Cui, bili su protiv Drae. Vojvodina je bila protiv. Kosovo
isto, jer je D raa traio da se revidira pitanje zastave A lbana
ca na Kosovu. J a sam reagirao na taj njegov zahtjev, rekavi
da su Srbi imali u Austro-Ugarskoj svoju zastavu koja je bila
istovjetna zastavi Srbije i da to nije predstavljalo nikakav pro
blem. Prem a tome, da mi ne moemo ii ispod razine toga. Isti
je problem bio openito u vezi s Kosovom nakon 1981. godine.
Pozicija veine u partijskom vrhu bila je da se nikome ne smiju
ograniavati steena prava. Neke inicijative iz Srbije, tamo
od 1977. nadalje, ile su za tim da ogranie ta prava, i nam a
to nije bilo prihvatljivo. Mi takoer nismo mogli prihvatiti
razloge za ogranienje prava pokrajina, ili ak za njihovo
Potvrdu d a je M ikuli bio glavni organizator dao je Jure Bilic u intervjuu autoru
u januaru 1998. On je rekao da su srpski politiari im ali dugotrajno neslaganje
s bosanskim vodstvom, o em u takoer im a tragova i u dnevnikim biljekama
Drae M arkovia (1987, 1988). M ikuli je bio jedan od vodeih konzervativaca
i antinacionalista u jugoslavenskom vodstvu.
305
ukidanje. Kosovo je postalo pokrajina je r su Albanci tamo bili

veina, a u Vojvodini je bilo toliko M aara koliko je bilo Crno
goraca u Jugoslaviji, a Srbi su inili malu veinu od 51 posto.
U nekim dijelovima, kao stoje Baka, M aari su bili u veini.
Osim toga, niti je za Albance bila privlana Albanija, ni za
M aare M aarska. Njima je na sistem bio daleko privlaniji
i mi smo morali uiniti sve da sauvamo da tako i ostane.
Takoer, mi smo znali da reim Envera Hoxhe nee tamo biti
vjeno, i da jednog dana moe doi do vrlo bliskih odnosa, ak
moda i ujedinjenja s Albanijom ili do nekih odnosa koji bi
bili skandinavizirani. Mi smo htjeli pokazati da smo otvoreni
za to i da odnosi meu raznim narodim a mogu biti dobri, bez
obzira n a njihove razliitosti. To je bilo mogue jedino ako su
narodi jednaki i dravotvorni. M eutim, kad kaem ovo
dravotvorni, onda moram rei i da za nas drava nije bila
najhitnija, nego je glavno pitanje bilo tko vlada dravom.
N am a je bio bitan sadraj drave, a ne drava kao takva. Mi
smo vie inzistirali na tome da radnici vladaju, nego da se
drava kao takva u to mijea. Mi smo onda u tom smislu
priznavali i pravo na samoodreenje, koje je nekako bilo i
izraz prava naroda na samoupravljanje.
N a tajnom je glasanju, Draa Markovi dobio 95 glasova, 12

m anje od potrebnog broja (bilo je ukupno 159 lanova CK SKJ)
(uki, 1992: 34). Takva ja sn a poruka upuena Markoviu, izne
n adila je ak i organizatore opozicijske struje. Srbija je moda i
oekivala, kako napominje Dragosavac, da bi moglo biti nekih
problema; te da bi 30 lanova iz pokrajina (po 15 iz svake) mogli
biti protiv. Ali, ak i da su svi iz pokrajina glasali protiv, jo
uvijek bi trebalo objasniti kako to d a je protiv Markovia glasalo
jo 34 lana Centralnog komiteta. Poraz je bio dramatian, barem
za Srbiju. Za druge - rezultat nije bio nikakav poseban problem;
glasanje ne mora zavriti onako kako se oekuje, ak ni u socija
lizmu. M edu onima koji su sm atrali da Srbija jednostavno sada
kad je Markovi pao treba predloiti nekog drugog kandidata,
bio je i predsjedavajui sjednice, Duan Dragosavac.49 Meutim,
49 Dragosavac i Markovi n isu voljeli jedan drugoga, kako napominje Slavoljub

uki (1992: 35). Za ovu knjigu je taj odnos vrlo vaan jer potvruje da
306
taj je prijedlog izazvao okantnu reakciju P etra Stambolia, ta

danjeg predsjednika jugoslavenskog dravnog Predsjednitva.
U govoru punom emocija, Stamboli je optuio druge za ovu
veliku zaveru protiv Srbije, koja je samo izraz ire antisrpske
akcije koja traje jo od Plave knjige. Od ta d a nadalje, ostali se
stalno upliu u srpske unutarnje poslove. On je sad direktno
optuio i Miloa Minia, za koga je rekao da ga Srbija nije htjela
ni 1978, kad je u Predsjednitvo CK SKJ uao kao Titov izbor.
Ovoga puta takvo m eanje neemo prihvatiti, nego emo raz
motriti daljnje akcije. Mnogi su to razum jeli kao najavu njegove
ostavke, a moda i kolektivnog izlaska srpske delegacije iz Cen
tralnog komiteta. To bi bio dogaaj bez presedana, budui da bi
Stamboli morao javno objasniti razloge takvog ina. Bilo bi ne
mogue sakriti da se Savez kom unista zapravo podijelio, da je
jedna od njegovih lanica (Srbija) praktiki istupila; i da se sve
to dogodilo ni dvije godine nakon Titove sm rti, n a prvom kongre
su odranom bez njega. D aje doista postojala mogunost srpskog
povlaenja iz Centralnog komiteta, pokazuje i Markovieva ostav
ka na lanstvo u CK, koju je podnio uz obrazloenje da ne moe
ostati lan tog organa sve dok postoje pogledi n a Srbiju koji su
doveli do takvog ishoda glasanja protiv njega. Ako je Markovi
smatrao nemoguim da dalje sudjeluje u Centralnom komitetu,
ostanak bilo koga drugog iz Srbije bio bi neprincipijelan. Jugosla
venska se P artija sad nalazila pred raspadom. Sukob koji se dogo
dio samo pola sata nakon zavretka kongresa (kojeg su delegati
zavrili ritualno, pjesmom Drue Tito mi ti se kunemo, da sa
Tvoga puta ne skreemo), bio je prava sram ota za ovu zemlju,
rekao je novi predsjednik Predsjednitva CK SKJ, Slovenac Mitja
Ribii. Ako se ovako nastavi, ne samo da emo dovesti zemlju
u politiku krizu, nego u totalni kaos (uki, 1992: 38).
Mogunost da se srpska delagacija izdvoji iz novog Centralnog
komiteta, uplaila je organizatore Markovieva pada. Istina je da
su oni htjeli upozoriti Srbiju da mora voditi rauna o politikim
pozicijama drugih u Jugoslaviji, naroito zato to i sam a inzistira
da eli vie Jugoslavije. M eutim, ta je poruka ve poslana (i
politiki konflikti n isu bili p rim am o etniki. Obojica su bili Srbi; ba kao i
Milo Mini i D ane ui.
307
prim ljena) onim to se ve dogodilo. Iako moda nisu bili u veini

u jugoslavenskom Centralnom komitetu, ustavobranitelji su bili
dovoljno snani da zaustave reformatore; i da ih upozore da bez
kompromisa nije mogue voditi politiku. Ali, njima nije odgovarao
raspad Partije. U pauzi sjednice, hrvatski politiari, Milka Pla
nine (tada jugoslavenski premijer) i Ju re Bili (tada predsjednik
Centralnog komiteta SK Hrvatske) predloili su kompromis: novo
glasanje, u kome e se Markovia izglasati kao da se nita nije
dogodilo. Markovi je pristao da pod tim okolnostima povue svoju
ostavku iz Centralnog komiteta, a srpski politiari da ne naprave
prevelik javni skandal.50Taj je pristanak dan pod jednim uvjetom:
da se politika karijera Miloa Minia praktiki zavri. Srpski
su politiari sm atrali da e sve dok Mini predstavlja neku poli
tiku snagu u Srbiji, ostale republike pokuavati podijeliti srpsku
Partiju; a tim e dodatno dezintegrirati ve i tako rasklim ane od
nose u n u ta r Srbije. Mini nije razumio kosovsko pitanje, rekao
je M arkovi51; a to pitanje vie nije bilo samo akademsko, nego
sredinje pitanje jugoslavenske politike. injenica da je Mini
sada morao otii da bi osigurao jedinstvo srpske politike elite
nije bila (kasnije e se pokazati) ni prva ni zadnja takva akcija.
Ranije (1968) je s istim motivima politiki m arginaliziran Dobri-
ca osi, koji je (kako smo prikazali u treem poglavlju) bio protiv
nik politikih promjena nakon pada Rankovia. Sada se inilo da
je uklanjanje Minia, korak s istim motivom ali u potpuno suprot
nom smjeru. M inia se takoer vidjelo kao protivnika promjena
50 Bilo je nemogue, meutim , sakriti dogaaj od javnosti. Ograniene informa

cije o tom e da se neto dogodilo na prvoj sjednici CK SKJ, te da je to neto
vezano za Drau Markovia, pojavile su se u novinama. Srpsko vodstvo nije ni
htjelo da se cijeli dogaaj zaboravi; on je sluio kao primjer (antisrpskog?)
oportunizma kod ostalih, naroito kad se radi o politici prema Kosovu.
51 Optuujui ostale za opstrukciju akcije na Kosovu (to se dogodilo po prvi put
u javnom govoru), Markovi je na neki nain svoju politiku sudbinu vezao za
sudbinu Kosova. N ereeni odnosi u Srbiji predstavljaju izvor manipulacije i
objektivno omoguuju dobru priliku da se prave razne alijanse. Treba postaviti
pitanje odgovornosti za Kosovo. Treba postaviti i mnoga druga pitanja takoer.
Onda emo videti ta je bila n aa pozicija u odnosu na Albaniju i ko je glasao
protiv dokum enata o albanskoj politici prema naoj zemlji. Ko je opstruirao
jedinstvo S aveza kom unista Srbije, i prema tome i Saveza komunita Jugosla
vije", pitao je Markovi retoriki. Odgovor je bio samorazumljiv: bivi ministar
vanjskih poslova, M ilo Mini; te ostale republike.
308
(ovog puta u pravcu centralizacije), i kao politiku opciju koja bi

Srbiju mogla razjediniti iznutra. Iako je ovog p uta sve obavljeno
mnogo elegantnije (bez javne sjednice Centralnog komiteta), po
ruka je bila jasna: srpska politika mijenja smjer, naputajui
kardeljizam, a moda i titoizam. Ali, ime ih zamjenjuje? Da bi se
odgovorilo na to pitanje m orat e se ekati jo nekoliko godina.
Diferencijacije na one koji razum iju i one koji ne razumiju kosov
sko pitanje, na one koji se protive i one koji zagovaraju promjene,
na one koji ele vie i one koji ele manje jedinstva Jugoslavije,
bit e tada sredinje tem e politike Slobodana Miloevia.
U ponovljenom glasanju, Markovi je izabran u Predsjed
nitvo, gdje je kasnije (1983-4) postao i predsjednik, ba kako se
i planiralo. Meutim, taj je sluaj ostavio ozbiljne posljedice na
odnose izmeu Srbije i ostalih u Jugoslaviji. Srbija se sada nala
zila pod pritiskom ne samo iznutra (tj. od svojih pokrajina) nego
i izvana, od drugih u Jugoslaviji. Glasanje u Centralnom komitetu
pokazalo je da taj pritisak dolazi i odozgo, tj. iz saveznog vrha.
U sljedee etiri godine, pritisak n a elitu poveat e se i s jo tri
strane: a) od strane disidentskih krugova u Srbiji; b) javnosti
(medija) i c) kosovskih Srba, koji su sada sve vie preuzim ali vla
stitu sudbinu u svoje ruke, ne ekajui da se P artija i drava uje
dine. Pritisnuto sa svih strana, srpsko je vodstvo poelo reagirati
neprincipijelno. Kad je razgovaralo s pokrajinam a, trailo je vie
jedinstva; ali kad se radilo o saveznom vrhu (kao to pokazuje
sluaj Markovi) nije htjelo prihvatiti odluku saveznih organa,
do koje se dolo glasanjem . S jedne strane, zagovaralo se vee
jedinstvo u Jugoslaviji. Ali, kad je to jedinstvo poelo ugroavati
srpske interese, principijelni je zahtjev ustuknuo pred pragm a
tikim (interesnim ) pristupom . Prilikom sluaja M arkovi, S r
bija je koristila tipian konfederalistiki argum ent o m ijeanju
u unutranje stvari. Federalizam i demokracija bili su dopustivi
samo dok su donosili prednost Srbiji; ali kad su sluili njenom
m arginaliziranju (tj. kad se nala u manjini), trebalo ih se zami
jeniti konfederalizmom.52 S rbija se u tom e nije razlikovala od
Ta se praksa kasnije ponovila u sluaju D uana krebia, koji kao M iloeviev

bliski suradnik nije uspio dobiti dovoljno glasova na glasanju o povjerenju
lanovima Predsjednitva CK SKJ (1989). Tada je m akedonski politiar Vasil
Tupurkovski rekao da je krebi postao rtva neprincipijelne koalicije.
309
drugih*53 - jedina je razlika bila u tome to su drugi manje-vie

otvoreno odustajali od same mogunosti da se Jugoslavija centra
lizira, dok je Srbija i dalje vjerovala da je to poeljno i mogue.
Sluaj Markovi pokazao je da jugoslavenski vrh (ak i u Par
tiji) nije imao principijelnih i institucionalnih mehanizma za
rjeavanje konflikata.54 On je bio iznenaen i paraliziran onim
to se dogodilo; pa je sve ovisilo o ad hoc politikom kompromisu.
Problem Jugoslavije sad je bio ovaj: na jednoj strani, konsenzus
je vodio kompromisima a ne rjeenjim a problema; na drugoj -
demokratsko je glasanje moglo rezultirati raspadom institucija i
novim (jo gorim) politikim sukobom. Ni konzervativna ni refor
mistika opcija nisu mogle dati rezultate; situacija je postajala sve
bezizlaznija. Ve 1982, dakle, sa sluajem Markovi, pojavili su
se svi oni elementi koji e kasnije voditi raspadu Partije (1990) i
Jugoslavije (1991). Ve je tada moglo biti jasno da kojim god putem
krene, jugoslavenska P artija nailazi na nepremostive barikade.
Svi e ti elementi biti u igri kasnije, u drugoj polovici osamdesetih.
KONSTRUKTIVNA KRITIKA I KRITIKA

ANALIZA POLITIKOG SISTEMA
to pod utjecajem kosovske krize, a to zbog drugih razloga, do

1983. mnogim a je postalo jasno da se jugoslavenski problem ne
moe rijeiti samo ekonomskom stabilizacijom, niti represijom
M iloevi je koristio u biti isti argum ent kao (1982) Petar Stamboli u sluaju
Markovi. I rezultat je bio isti: krebi je dao ostavku pa je povukao. Glasanje
je proglaeno neobaveznim , i samo moralno obvezujuim, tako da ak nije
ni ponovljeno, a krebi je ostao srpski predstavnik u Predsjednitvu.
53 Kao to smo objasnili u treem poglavlju, kad je odluila prihvatiti Ustav iz
1974. Srbija je vjerovala da e biti jednaka drugima, a to je znailo i jednako
autonom na u odnosu na savezni vrh kao i druge republike. Sluaj Markovi
(koji je bio iznim ka; jer se nita slino nije dogodilo nijednoj drugoj jugoslaven
skoj republici) pokazivao je da Srbija nije ni iz daleka jednaka drugima; jedino
kad se radi o njoj savezni vrh doputa intervenciju u njena unutranja pitanja"
(prije svega kadrovska). M eutim, i ta je ocjena im ala i svoju drugu stranu.
Druge republike, naim e, najee nisu bile tako neosjetljive na stavove drugih
republika/pokrajina o njihovim politiarim a, pa bi ve u kadrovskom postupku
elim inirale one kandidate koji bi mogli iritirati druge.
54 Taj e problem kulm inirati s (ne)izborom Stjepana Mesia, hrvatskog pred
stavnika u Predsjednitvu SFRJ za predsjednika tog Predsjednitva, u maju
310
protiv dem onstranata na Kosovu.55 Iako su mnogi odbacivali

potrebu da se raspravi o budunosti politikog sistem a, ta je
rasprava poela (zapravo jo s Plavom knjigom ) i nije vie bilo
mogue zaustaviti je. Politiki sistem i njegovo funkcioniranje
nije vie bilo samo pod lupom u politikom vrhu, nego i u aka
demskoj zajednici, novinama, i graanstvu openito. Kao i u
sluaju rasprave o ekonomskoj krizi, sada su te grupe, koje su
ponekad govorile u im e svojih republikih elita, a ponekad su
bile kritine prem a njima, praktiki prisilile elitu da i sam a
razmotri problem.
Iz krugova partijske inteligencije doao je i prvi formalni
zahtjev da se rasprave p itanja politikog sistem a. Ve je u m artu
1980. Jovan orevi, profesor ustavnog prava i Kardeljev savjet
nik u pripremi sva etiri poslijeratna U stava, kritizirao birokrat
ske koncepte koji su se pojavili nakon 1974.56 Drugi je ustavni
pravnik, predsjednik U stavnog suda Srbije, N ajdan Pai, meu
tim, otiao i korak dalje; pozvao je CK SKJ da raspravi pitanja
politikog sistem a. Pai je to uinio najprije u novembru 198057,
a potom u septem bru 1982, kao novoizabrani lan CK SKJ. U
svom otvorenom pism u Predsjednitvu CK SKJ, predloio je for
miranje komisije, sline Kraigherovoj komisiji, koja bi raspravila
etiri teme: 1) razloge jo uvijek snane kontrole ekonomskog
sistema od strane politike elite; 2) promjene u izbornom sistemu,
koje bi poveale odgovornost politiara; 3) nekontrolirani porast
birokratskog (adm inistrativnog) ap a ra ta u zemlji; i 4) pitanja
demokratizacije, tj. (kako je izrekao) probleme vezane za pretje
ranu upotrebu dravne pravosudne moi u svim podrujima.58
1991. No, tada vie nee biti mogue postii kompromis bez posredovanja
vanjskog arbitra. Ulogu tog arbitra (koju je nekad imao Tito) preuzela je u tom
sluaju delegacija ( trojka ) Europske zajednice (od 1992: Europska unija, EU).
55 Kao to je rekao Josip upanov, "program ekonom ske stabilizacije koji se vodi
pod parolom ekonomske reforme da, politike ne, ne moe dati nikakvih ozbilj
nih rezultata, jer pokuava elim inirati posljedice a ne uzroke krize (RFE/RL,
22. april 1985). upanov je razvio taj argum ent u svojoj knjizi Marginalije o
drutvenoj krizi (1983). K ardeljisti (koji su tada tvrdili da krize nema) tom
prilikom nazvali su ga krizologom.
56 NIN, 30. marta 1980, RFE/RL, 3. aprila 1980.
57 Politika, 6. novembra 1980.
58 Politika, 29. novem bra 1982.
311
Pai je tvrdio da uzrok krize samoupravljanja, te politike krize

openito, treba traiti u ta etiri elementa.59
Paiev je prijedlog potakao val slinih inicijativa iz krugova
beogradske inteligencije; i one koja je bila bliska politikoj eliti,
i one koja je prem a njoj im ala kritiku distancu. U maju 1983,
sociolog Svetozar Stojanovi predloio je demokratizaciju sistema
u etiri faze. Istinska reforma sistem a trebala bi zapoeti, pred
lagao je on, unutarnjom demokratizacijom SKJ, ukljuujui slo
bodne, dem okratske i tajne izbore s vie od jednog kandidata za
svaku poziciju. SKJ bi morao dopustiti frakcije i grupe unutar
Partije, te njihovo slobodno natjecanje. Drugo, trebalo bi istinski
dem okratizirati Socijalistiki savez radnog naroda60, kako bi on
doista ukljuio socijalistike grupacije, koje nisu nuno i komu
nistike. Uostalom, tako je bilo zamiljeno u samom statutu te
organizacije. SKJ bi mogao ostati neka vrsta avangarde u okviru
SSRN, ali samo ako je on sam dem okratiziran. Tree, sindikati
se takoer moraju potpuno dem okratizirati i postati nezavisni
od drave i Partije. Samo tad a e biti mogua istinska radnika
demokracija u zemlji. Konano, savezna s truktura jugoslavenske
drave m ora biti sauvana, ali reformirana. Savezna adm inistra
cija mogla bi se dodatno decentralizirati (a neka m inistarstva
preseliti izvan Beograda u druge republike), ali bi jugoslavenska
ekonomija trebala biti ojaana i sve vie integrirana.61 Stoja-
noviev je prijedlog u slubeni politiki prostor uveo nekadanji
sek retar Izvrnog biroa jugoslavenske partije te predsjednik
59 RFE/RL, 22. aprila 1983.

60 Socijalistiki savez bio je krovna (i po statutu pluralistika) organizacija, s
etiri glavne kolektivne lanice: Savezom komunista, Savezom sindikata, Save
zom socijalistike om ladine i Savezom udruenja boraca Narodnooslobodila-
kog rata koje su bile u statu su drutveno-politikih organizacija; te brojnim
drugim drutvenim organizacijama (Savez pionira, udruenja graana itd).
SSR N je (formalno) bio organizator izbornih procesa. Po statutu, trebao je biti
forum u kome kom unisti uvjeravaju ostale graane (socijalistiki orijentirane >
u ispravnost njihove politike, i osiguravaju formalno prihvaanje te politike. U
praksi, m eutim , SSR N J bio je transmisija Partije (da upotrijebimo tu tada
popularnu rije iz partijskog vokabulara). SSRN je, meutim, imao znaajniju
ulogu u zadnjim danim a socijalizma; jer je posluio kao forum za razgovore
izm eu bive i budue politike elite. Nove stranke su 1989. i 1990. mogle biti
registrirane sam o ako bi obeale da e postati lanice SSRN.
61 RFE/RL, 1. juna 1983.
312
Skuptine Jugoslavije Mijalko Todorovi.62 Todorovi je u biti

podravao srpske liberale, te je tiho uklonjen iz politikog ivo
ta kad mu je istekao m andat u Saveznoj skuptini, 1974. Kao
lan Savjeta federacije (u kome su sjedili bivi funkcionari, na
vremenski neograniene m andate), Todorovi je, meutim , bio
zanimljiv samo medijima, ne i tadanjoj politikoj eliti.
Paieva je inicijativa, meutim , bila neto drugo; ne samo
zato to je on bio lan Centralnog komiteta (dakle, imao je aktivnu
politiku ulogu, iako ne operativnu), nego i zato to je govorio u
ime Srbije i drugih reformatora. Znaajno je bilo i to to je ona
nastala u doba najveeg pritiska MMF-a prem a jugoslavenskoj
vladi, kad je i sam a vlada vidjela da mora doi do politikih refor
mi. Budui d a je M ilka Planine, predsjednica vlade, tad ve pre
lazila na stran u reformatora, a istobodno ostala lojalna glavnim
elementima kardeljizma (te stoga pred nemoguom dilemom, zbog
koje se na kraju i povukla iz politike), H rvatska (u kojoj je ona
bila predsjednica Centralnog kom iteta od 1972. do 1982) nije
mogla biti direktno protiv politikih reformi. Istodobno, nije htjela
prihvatiti ni ono to je predlagala Srbija. Ta pozicija izmeu,
uinila je H rvatsku idealnom republikom za voenje komisije za
reformu politikog sistem a. Da se ne bi dalo preveliko znaenje
samoj inicijativi, a i da se ne bi potakla prevelika oekivanja, ko
misija za politiku reformu form irana je kao radna grupa (dakle,
u niem statu su od komisije) u okviru Saveznog savjeta za pitanja
drutvenog poretka; dakle, ne u okviru Partije, gdje su se odluke
stvarno i donosile. Tom je radnom grupom predsjedavao Josip
Vrhovec, ta d a predsjednik Predsjednitva CK SK H rvatske; koji
je ranije bio savezni sek retar za vanjske poslove (1978-82). Vrho
vec sigurno nije mogao biti potpuno po volji Srbiji; ne zato to je
tada bio ak tu alni predsjednik CK SK H rvatske (dakle u tom tre
nutku nije bio federalni funkcionar63), nego i zato to je naslijedio
Miloa Minia kao m inistar vanjskih poslova te je o njemu uvijek
govorio s potovanjem. Vrhovec se, takoer, istaknuo u svojim
napadim a na unitarizam i srpski nacionalizam n a poetku osam
62 RFE/RL, 7. novem bra 1983.

93 Vrhovec e se vratiti u savezn u politiku 1984, kad e postati hrvatski pred
stavnik u P redsjednitvu SFR J (do 1989).
313
desetih. Krajem 1983, radna je grupa pozvala javnost na otvo

renu i dem okratsku raspravu o problemima politikog sistema.
R asprava (koja je prerasla u najiru javnu raspravu ikad odranu
u socijalistikoj Jugoslaviji) trajala je gotovo godinu i pol, do pro
ljea 1985, kad je Vrhoveva komisija ponudila Kritiku analizu
funkcioniranja politikog sistem a.
Sam a rasprava (prva takve vrste u Jugoslaviji) bila je daleko
zanimljivija od konanog teksta Analize. U njoj je najznaajniji
doprinos dao zagrebaki profesor politologije, Jovan Miri. Miri
je Vrhovev poziv na raspravu shvatio ozbiljno, toliko ozbiljno da
je napisao knjigu i objavio seriju lanaka u Borbi (12-25. oktobra
1984) pod naslovom Sistem i kriza (1985). U svojim javnim n astu
pim a i u knjizi tvrdio je da je problem u samom Ustavu iz 1974,
ne u njegovoj interpretaciji ili provedbi. U stav je, rekao je Miri,
odstupio od tem eljnih naela jugoslavenskog federalizma, kako
su form ulirani na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Dekla
racija s tog zasjedanja spominjala je pet jugoslavenskih naroda
(narodnosti nisu ni spomenute), a Jugoslaviju je jasno definirala
kao federativnu dravu republikanskog tipa. Teza da Jugosla
vija nije ni federacija ni konfederacija, koju je promovirao Kar-
delj, jest, dakle, u suprotnosti s AVNOJ-em. Pokrajine, koje su
sada postale konstitutivni element federalizma, na AVNOJ-u nisu
ni spomenute. Iz toga slijedi da su razlike toliko velike, da se
moe zakljuiti da najnovije ureenje nije direktni izraz parti
zanske borbe; nego je u mnogoemu suprotno temeljnim idejama
koje su pokretale Titove partizane u toj borbi.64 To se posebno
odnosi n a poziciju Srbije. Uvoenjem principa konsenzusa za go
tovo sve politike odluke, rekao je Miri, negira se temeljni princip
politike: da postoje veine i m anjine, i da nitko ne moe legitimno
blokirati odluke veine samo zato to se s njima ne slae. Naj
novija Jugoslavija (ona formulirana Ustavom iz 1974), ne temelji
se ni n a demokratskom ni n a klasnom principu - nego na naci
onalnom. Ni graani ni radnici nisu predstavljeni u saveznim 04
04 I sam nekadanji stu d en t (a potom, od 1991. do 1994. i asistent) profesora

M iria, autor ove knjige odatle, zapravo, preuzima ideju o klasifikaciji posli
jeratn e jugoslavenske povijesti konstitutivnih koncepata na razdoblje prije
1974. i poslije 1974.
314
institucijama direktno, nego samo kao stanovnici (a sada formal

no i dravljani) svojih republika i pokrajina.65 Miri je zakljuio
da, iako je ideoloki jo uvijek zasnovana na ideji udruenog
rada i samoupravnog drutva, u praksi je Jugoslavija pala ispod
razine buroaskih drutava - u feudalizirani sistem u kome
parcijaliziranost im a prioritet nad graanskom jednakou i
dravnom cjelinom.
Miri je bio moda prva osoba iz kruga intelektualaca bliskih
tadanjoj vlasti (dakle, ne iz kruga disidenata), koji je otvoreno
kritizirao K ardelja i njegov zakljuak da je federacija kao forma
drave zastarjela kategorija buroaske pravne teorije. Ako je fede
racija zastarjeli oblik, konfederacija je to jo vie, rekao je Miri.
Kardelj nije imao pravo, je r je pomijeao oblik dravne stru k tu re
(tj. podjelu n a un itarn u i federalnu dravu, federaciju i konfede
raciju itd.) s tipom reim a koji se u njoj razvija (buroaska demo
kracija; adm inistrativni socijalizam; samoupravljanje). Kad se
radilo o Titu, Miri je zakljuio d aje on prilikom donoenje Ustava
moda prvi p ut propustio vidjeti kamo te promjene vode. Baka-
ria je kritizirao otvoreno; njegov koncept nacionalnih ekonomija
proglasio je glavnim izvorom nacionalizma. Sam a ideja nacio
nalnih ekonomija ilustracija je da mnogima nije odgovaralo da
Jugoslavija postane zajednica sui generis. N asuprot takvoj ideo
logiji, tvrdio je Miri, broj onih koji su se n a posljednjem popisu
stanovnitva (1981) izjasnili kao Jugoslaveni, poveavao se. Jugo
slaveni nisu bili nikakvi zavedeni ili zbunjeni ljudi; niti su se
tako izjasnili samo oni roeni u nacionalno nehomogenim brako
vima. P a ipak, n a samo spominjanje jugoslavenstva, politiari su
poeli paniiti, tretirajui ga kao obnovu unitarizm a. Zbog svega
toga, rekao je Miri ta d a (1985), Jugoslavija se nalazi praktiki
na rubu raspada.
Mirieva britka analiza zbunila je i podijelila partijske redove,
a posebno p artijsku (ili propartijsku) inteligenciju. M iri je bio
jedan od najistaknutijih m arksistikih analitiara u zemlji, ali
nije pripadao nijednoj od postojeih intelektualnih grupa u okviru
jugoslavenskog m arksizm a. Njegova je pozicija po mnogoemu
bila jedinstvena; Srbin iz H rvatske, sa stavovim a razliitim od
65 Ovaj je argum ent takoer razvijen i u Goati (1989).
315
tadanjeg hrvatskog vrha; m arksist koji nije ni lan partijskih

foruma ni praksisovac (dakle, u poluopoziciji sistemu); ljeviar
koji prognozira propast sistem a i to sve ini na poziv dravne
radne grupe za reformu sistema. Politika elita je u prvi tren pre
pustila da se rasprava vodi u intelektualnim krugovima. Miriev
kolega sa zagrebakog F akulteta politikih znanosti, Zdravko
Tomac, bio je njegov najotriji kritiar.
Tomac je tvrdio da problem nije u U stavu, nego u njegovoj
sporoj i selektivnoj primjeni. Ne radi se o ustavnim, nego o iz-
vanustavnim i neustavnim praksam a, koje generiraju krizu
Jugoslavije.
Pripadnici tog paralelnog, neformalnog sistema u poduzeima,

izvrnim organima, adm inistraciji i politikim strukturam a,
zloupotrijebili su svoja prava sa ciljem da onemogue primje
nu ustavnog sistema... Umjesto kritiziranja U stava za nae
sadanje tekoe, treba analizirati razloge postojanja tog
paralelnog sistem a; i zato ne moemo provesti ono to smo
dogovorili... i suprotstaviti se odluno starom sistem u.66
Tomac, koji je i sam sudjelovao u priprem anju hrvatskog Ustava

1974, a jedno je vrijeme bio i ef kabineta predsjednika Pred
sjednitva H rvatske Jakova Blaevia, govorio je kardeljistikim
rjenikom. On je stalno upozoravao na dogmatske i dravne ten
dencije koje su dominirale Jugoslavijom prije 1966, te rekao:
Ravnotea moi bila je objektivno takva da su se forme pro

mijenile, ali ne i stvarna situacija. Negativne tendencije... koje
znamo iz razdoblja prije dononje ZUR-a (1976), nastavljene
su. To je jednostavno moralo rezultirati raspadom jedinstve
nog trita, pa prem a tome i jaanjem autarkinih tendencija,
nerazum nim investicijama... i stagnacijom.
Tomac se slagao da je tehnobirokratizam kao politiki izraz

etatizm a postao glavni izvor nacionalizma, ali je njegova pre-
66 Kardelj je takoer tvrdio da postoje izvanparlamentarne snage, ali samo na

Zapadu. Sada je Tomac proirio taj argum ent i na Jugoslaviju.
316
poruka bila potpuno suprotna od Mirieve. On je tvrdio da pro

blemi ne mogu biti rijeeni promjenom U stava, nego samo od
lunom akcijom za primjenom U stava.67 Sline je poglede imao
i Ciril Ribii, profesor ustavnog prava iz Slovenije, koji je (pet
godina kasnije) naslijedio M ilana Kuana kao predsjednik slo
venskog reformiranog Saveza komunista (tada ve SKS, Stranke
dem okratskih promjena).68 Tomeve i Ribiieve stavove dijelili
su i vodei hrvatski, slovenski i vojvoanski politiari, kao to
su Ju re Bili, France Popit i D uan Popovi. N a drugoj strani,
srpski mediji, M akedonac A leksandar Grlikov i bosanski poli
tiar H am dija Pozderac, pozdravili su M irievu analizu, i njegov
poziv za promjene. M irievu su knjigu takoer podravali p ar
tizanski prvoborci, bez obzira n a nacionalnost69, te nekoliko
slobodnih strijelaca u Sloveniji (recimo, M itja Ribii70) i u H r
67 Danas, 13. decembra 1983. Za Tomeve stavove u tom razdoblju, vidi: Tomac
(1984). On je 1990. postao potpredsjednik reformiranog Saveza kom unista
(Stranke dem okratskih promjena, SDP). Kao predstavnik te stranke, 1991.
uao je u vladu velike koalicije u Hrvatskoj, u kojoj je bio potpredsjednik. Na
predsjednikim izborim a 1997. dobio je 21 posto glasova. Sebe definira kao
potovatelja djela Franje Tumana.
68 Zbog slinih reakcija koje su im ali na M irievu knjigu, Tomac i Ribii postali
su bliski suradnici, pa su 1988. zajedniki napisali knjigu Federalizam po mjeri
budunosti, kojoj je M ilan Kuan pisao predgovor. Miri je, na drugoj strani,
bio recenzent za knjigu Ivana Stam bolia (1988): Debate o SR Srbiji. Podjela
u intelektualnim krugovim a (i to onima bliskim politikoj eliti) ilustrira poziciju
hrvatske politike elite openito. Za razliku od slovenske i srpske intelektu
alne elite koja se ujedinjavala iza politiara u svojim republikama, u Hrvatskoj
je bilo gotovo nem ogue nai kompromis.
69 Iako je Jure Bili (Hrvat), primjerice, bio jasni protivnik Mirieve analize,
Pero Car (lan hrvatskog Predsjednitva, takoer Hrvat) gledao je pozitivno
na nju. U intervjuu Danasu (10. januara 1984), Car je rekao: Strah od unita
rizma, po mom dubokom uvjerenju, je tvorevina i orue onih ljudi koji nam je
ravaju razoriti jugoslavensko zajednitvo. Vrijeme kad se moglo uspjeno
koristiti unitarizam kao vjeticu za plaenje, davno je zavreno. Nem a nikakve
opasnosti da zajednitvo ikad postane unitarizam. Ali, ima mnogo toga to
ljudi koji danas ive zajedno trebaju dijeliti. Ako neko zove unitarizm om to to
ljudi koji ive zajedno ele da podijele odgovornost za to kako e ivjeti u svojoj
zemlji, onda je to pozitivan unitarizam. Onda treba biti za takav unitarizam.
Car nije bio predstavnik veine u hrvatskom vodstvu (iako jedne godine ak i
predsjednik Predsjednitva H rvatske), ali su ipak mnogi dijelili njegove stavo
ve. Ista podjela, na one koji su podravali M irieve stavove i one koji su im se
protivili, dogodila se u Sloveniji (Mitja Ribii vs France Popit) i Srbiji (repub
liko vodstvo vs. vojvoanski ideolog D uan Popovi).
70 Zanimljivo, Mitja Ribii otac je Cirila Ribiia.
317
vatskoj71. Zapravo, podrka Mirievim stavovima dolazila je go

tovo iz svih republika, dok su je konzervativni krugovi unutar
partijskog vodstva tretirali kao najgori napad na jugoslavenski
socijalizam nakon lanaka koje je Milovan ilas objavio 195372.
Mirieva knjiga, meutim, nije inspirirala Vrhovca. Tvrdili
smo, kae Vrhovec danas, da republike trebaju nastaviti imati,
i to u jo veem opsegu, punu odgovornost za same sebe:
Konfederativni principi trebaju biti potpuno razvijeni. Po tom

pitanju sam se razlikovao ne samo u odnosu na Miria, nego i
u odnosu na slubenu hrvatsku poziciju. Jer, i u Sloveniji i u
Hrvatskoj, bilo je mnogo onih koji su bili spremni na kompro
mise sa Srbima u vezi s Kosovom. Napokon, te dvije republike
su prihvatile novi srpski Ustav 1989. i togod je Srbija tada
radila na Kosovu. One su vjerovale da mogu zadovoljiti srpske
frustracije tako to e ponuditi velike ustupke na tom pitanju.
M eutim, ako je Josip Vrhovec i mogao ignorirati poruke Miri-

eve knjige, nije mogao zanem ariti slubenu poziciju Srbije, koja
je form ulirana na 18. sjednici Centralnog komiteta SK Srbije,
23. i 24. novembra 1984. Glavna je poruka sjednice najbolje saeta
u naslovu izvjetaja u Politici: Promene su uslov izlaska iz krize.
Ovog puta, glavni je govornik (Bogdan Trifunovi) odluno rekao
da se republika m ora odluiti kako rijeiti glavni problem, a to
je kako prim eniti ustavni princip da su pokrajine deo Srbije.
Ranije se radilo, rekao je on, o razliitim interpretacijam a i povre
menim nesporazumima. Sada je, meutim, rije o razlikam a koje
zahvaaju gotovo svaku pojedinanu stvar o kojoj raspravljamo.
Trifunovi je rekao da principi U stava iz 1974. trebaju biti bolje
prim enjeni, razvijani i odbranjeni, ali da to ne znai da je bilo
koji od njegovih lanova zadnja i poslednja re u formiranju naih
odnosa, ako se u praksi pokae da trebamo nai bolja reenja,
0 tome vie u RFE/RL Situation Report Yugoslavia, 30. novembra 1984.

To je rekao Milan Rakas, koji je u Predsjednitvu saveznog Socijalistikog save
za bio zaduen za medije, a posebno za Borbu kao savezni dnevni list. Mirievi
su lanci objavljeni u Borbi, pa se R akas osjetio posebno pozvanim da reagira.
Gotovo je nepotrebno redi d aje Rakas takoer bio hrvatski Srbin - bilo je potpu
no politiki korektno da upravo on napadne drugog hrvatskog Srbina, Miria.
318
koja nam vie odgovaraju u datim okolnostima. To se posebno

odnosi na Zakon o udruenom radu, kojeg treba temeljito razmo
triti jo jednom.73
Srpska je politika prem a reformama politikog sistem a, for
m ulirana u 38 teza, koje je prihvatio Centralni komitet SK Srbije.
Ukratko, ta se politika sada temeljila na etiri zahtjeva: 1) okrup
njavanje ekonomskih jedinica spajanjem i proirivanjem vie
OOUR-a u vea i funkcionalnija poduzea; 2) jaanje izvrne
grane vlasti, ukljuujui i Saveznu vladu, te ostale savezne insti
tucije; 3) dem okratizacija izbornog sistem a (uvoenjem vie od
jednog kandidata za svaku poziciju); i 4) ujedinjenje Srbije i to
tako to e se poveati ovlasti republike u odnosu na pokrajine.
Dokument je ovoj posljednjoj toki dao posebno mjesto. Srbija je
predloila da savezna drava prestane biti posrednik ekonomske
i financijske pomoi koju Kosovu daje Srbija, nego da ta pomo,
budui da se radi o unutarrepublikom financiranju, bude di
rektna. Time bi Srbija mogla preuzeti i veu odgovornost za razvoj
Kosova, posebno onda kad sam a financira neke projekte. Takoer,
srpski je prijedlog eksplicitno zatraio od kosovskih politiara da
zaustave i unaprijed sprijee daljnja iseljavanja Srba i Crnogora
ca s Kosova te da osiguraju punu ravnopravnost Srba i Albanaca
na Kosovu.74 Sve je to bilo praeno snanom verbalnom kritikom
autonom atva,75 pojma kojeg je u novem bru 1981. u srpski poli
tiki ijenik uveo piro Galovi, kao specifinu oznaku za politiku
zatvaranja i izolacije pokrajina u odnosu na Srbiju.76
73 Politika , 24. novembra 1984.

76 Pojam e se kasnije pojaviti u estoj upotrebi za vrijeme M iloevieve
antibirokratske revolucije (1988). Tada je (kao uostalom i u Galovievom
originalnom spominjanju) im ao negativno znaenje.
76 Nije trebalo ekati ni tri dana da srpski prijedlozi dozive prvu kritiku od
strane ustavobranitelja. Govorei na javnom skupu u Jesenicam a, 1. decembra
1984, Stane Dolanc, jedem od vodeih kardeljista u politikom vrhu Jugoslavije
(tada slovenski predstavnik u saveznom P redsjednitvu i predsjednik Savjeta
za zatitu ustavnog poretka), kritizirao je one u Jugoslaviji koji bi htjeli
mijenjati ustavn e odredbe koje se tiu radnikih prava da kontroliraju plodove
svog rada, kao i odredbe koje jam e nacionalnu ravnopravnost i prava repu
blika i autonom nih pokrajina da odluuju n ezavisno o svom vlastitom razvoju
i o razvoju federacije kao cjeline. Ponavljajui retoriku ostalih slovenskih poli
tiara, D olanc (koji je u doba kosovskih nem ira bio m inistar unutarnjih poslo
319
O sam naesta sjednica CK SK Srbije bila je znaajna jo po

jednom dogaaju. N a njoj je, naime, dolo do prvog ozbiljnog
javnog sukoba (jer je sjednica bila otvorena za medije) izmeu
dvoje lanova Centralnog komiteta. To dvoje bili su Marija Mi-
kolci Zveki (iz Vojvodine) i tadanji predsjednik beogradskog
partijskog komiteta, Slobodan Miloevi. Mikolci Zveki bila je
protiv 38 teza, rekavi d aje te teze podsjeaju na Miriev koncept
reforme Jugoslavije, i da e one (ako ih se prihvati) voditi daljnjim
podjelama u SKJ. N a to je Miloevi odgovorio:
Ako se nam a preti da emo pokretanjem ovih pitanja ui u

politiku krizu - onda neka uemo, je r to je razlaz na pitanju:
jedinstvo ili separatizam . U toj krizi separatizam nee proi,
je r se ceo narod izjasnio za jedinstvo. Rukovodstvo koje nije u
stanju da to vidi, gubi poverenje naroda - i treba da ga izgubi.
Ako politika dezintegracije i separatizm a ne sie sa scene,
ovo drutvo nem a perspektivu, ono mora da se raspadne.
Taj je govor bio prvi znaajniji n astup nove zvijezde srpske poli
tike, Slobodans Miloevia. On je tada rekao da srpski ko
m unisti n isu nikada bili pristalice unitaristikih ideja, te da
bi ostali morali jednom zauvijek prestati sumnjiiti srpske po
litiare za politiku nekadanje m euratne srpske buroazije.
Srbi su umorni od stalnih optubi da tlae druge, i od stalnog
opravdavanja da nisu takvi, i da ele ujedinjenu Jugoslaviju.
Mi nemamo razloga ni pred kime da povijamo glavu, rekao je
Miloevi. Razliit po stilu (mnogo artikuliraniji i jasniji od
drugih) i po godinama (nova generacija ak i u odnosu na Ivana
Stam bolia koji je, iako samo pet godina stariji, ve dugo bio u
srpskoj politici), Miloevi se (u tom trenutku) nije znaajno
razlikovao od ostalih politiara iz Ue Srbije. tovie, samo je
jasnije, glasnije i odlunije izrekao ono to su i oni mislili. Poli
tik a izolacije u pokrajinam a, ukljuujui i Vojvodinu, vodi u
ekonom sku i politiku izolaciju od Europe i razvijenog svijeta,
va) rekao je da suprotstavljanje U stavu moe na kraju dovesti do pokuaja

buroasko-reakcionarnih snaga da obnove sistem koji bi bio neprijateljski
prema socijalistikom samoupravljanju (RFE/RL , 20. decembra 1984).
320
rekao je tada. Doba onih koji oklijevaju da poduzmu odlune

korake dolazi svome kraju (Miloevi, 1984/9: 30-8).
U tim okolnostima, naravno, Vrhoveva analiza politikog
sistema nije mogla biti mnogo vie od jo jednog blagog i razvod
njenog dokumenta, o kojem je samo vrlo m inim alan konsenzus
mogao biti prihvaen od svih. Veina u saveznom vodstvu, uklju
ujui i samog Vrhovca, bila je jo uvijek odana kardeljizmu, pa
je htjela ili m inim alne ili nikakve promjene u sistem u77, iako ih
se predstavilo kao izgradnju sistem a na istim temeljima. Samo
one odluke o kojima je postojao puni konsenzus republika i po
krajina bile su prihvaene - a do ta d a je to bilo toliko malo d a je
sam tek st n a kraju bio potpuno beznaajan.78
Iz perspektive od gotovo 15 godina nakon zapoinjanja same
rasprave, Josip Vrhovec je u intervjuu za ovu knjigu ovako obja
snio glavni konflikt:
Za Srbiju je pitanje unutranjih odnosa u republici bez sumnje

bilo centralno, ali su za H rvatsku globalni odnosi u Jugoslaviji
bili na prvom m jestu. Mi smo se sve vie razlikovali od Srbije
u pitanju - kakvu Jugoslaviju. Oni su polazili od toga da Jugo
slavija mora svakako opstati, a onda se moemo natezati oko
toga kakva, je r je to drugorazredno pitanje. Mi smo sm atrali da
je najvanije pitanje kakva Jugoslavija, je r nismo bili sprem
ni ivjeti u bilo kakvoj Jugoslaviji i pod svaku cijenu. Mi smo
sm atrali d a je neki povratak na predratnu u nitarnu Jugosla
viju, m akar i u formi tree Jugoslavije potpuno neprihvat
ljiv... N astupile su nove okolnosti u svijetu i u zemlji. U svijetu
je nastala nova Europa nakon H elsinkija i P arike povelje.
A ktualizirano je pitanje ljudskih prava kao prim arni politiki
77 Ivan Stam boli se sjea kakvom je pritisku bio izloen kad je objavljeno da se
zalae za promjene sistem a , a ne promjene u sistem u . ak i 1995. tvrdio je
da se radilo o pogreki pri tipkanju, za koju je odgovorna njegova sekretarica;
ali je partijsko vodstvo bilo sum njiavo prema tom obrazloenju, pa je sam
Stamboli ponovno postao iznim no nepopularan i praktiki izoliran. Kad je
1986. bio kandidat za predsjednika Savezne vlade, izgubio je sa 7:1 na glasanju
u saveznom Predsjednitvu. Ta izoliranost pomoi e kasnije njegovu protiv
niku, Slobodanu M iloeviu da konsolidira svoju pobjedu u unutarpartijskom
sukobu 1987. Za to vidi Stam boli (1995) i Goati (1989).
78 Vrhovec je to priznao u 6vom intervjuu NIN-u, 24. februara 1985.
321
koncept, a opsesiju dravom zamjenjuje ideja razvoja civilnog

drutva. Nove okolnosti su znaile da se Jugoslavija mogla
organizirati i opstati samo na konceptu koji bi bio drukiji od
unitaristikog i koji b ije uvodio u Europu. Kritika analiza je
polazila od te pretpostavke - da se novi model treba zasnivati
na principu konfederacije, a nikako ne na povratku na unita
rizam , koji se skrivao iza naela jedan ovjek, jedan glas. Tu
smo se razili ne samo s Miriem nego i s onom, uvjetno govo
rei, prohrvatskom oficijelnom tezom sklonom da prihvati to
naelo, koje je u sebi nosilo opasnost majorizacije. Smatrao
sam da bi prihvaanje tog principa bilo pogubno za Hrvatsku.
To bi ruilo poloaj federalnih jedinica, koje nikako ne bi mogle
biti ravnopravne pod tim okolnostima. Taj je princip mogue
apsolutno potovati samo tamo gdje ne postoji nacionalno pi
tan je i gdje je drava jednonacionalna i gdje ravnopravnost
etnikih zajednica nije uope u pitanju. J a sam mislio da je
opstanak Jugoslavije niogu samo bez hegemonije bilo kojeg
naroda, i da se Jugoslavija, povijesno gledano, moe evolu-
tivno razgraditi tako da postupno postaje dio nove Europe.
Ono to se nije moglo vidjeti je da e se Jugoslavija raspasti u
plam enu novog ratnog poara, pa se tim e udaljiti od Europe,
a ne postati dio novog europskog koncepta.
Vrhovec priznaje da je veina u njegovoj komisiji htjela zadrati

Kardeljev koncept odnosa s obzirom na nacionalno pitanje, te
njegove ideje o odnosima izmeu federalnih jedinica.
Mi iz H rvatske smo tvrdili da je klju odnosa u Jugoslaviji,

a ne u Srbiji. Ali su se odnosi u Srbiji, odnosno pitanje Kosova,
stalno aktualizirali, da se kae kako je srpsko pitanje neza
dovoljavajue rijeeno. Komunistika je partija Jugoslavije
uspjela potisnuti, ali nije svladala srpski hegemonizam, kao
uostalom i druge nacionalizme. Nije ga ni mogla svladati, jer
ideje i na njima zasnovani politiki programi ne nestaju tako
lako. Srpski se hegemonizam ponovno pojavio u obliku teze
d a je Tiitka za Kosovo - bitka za Jugoslaviju. to bi to u praksi
znailo? Srpsku vladavinu nad Kosovom i srpsku hegemoniju
u Jugoslaviji. Ili, kao alternativa: Veliku Srbiju. Stvari su
322
zapravo i krenule tim putem. Sm atrao sam ve tada da je to

najopasnija teza. U Jugoslaviji je bilo nemogue pronai kon
senzus na takvoj politici. Ona bi bila antiavnojska i tim e bi
izazvala otpor kod drugih naroda. To bi bilo naputanje glav
nih steevina Narodnooslobodilake borbe. Samo je koncept
NOB-a, naime, nudio punu zatitu od genocida. Da nije bilo te
opcije, Drugi svjetski ra t bi zavrio obnovom Kraljevine J u
goslavije, a to bi dovelo do genocida nad nesrpskim narodima.
Moljeviev koncept usvojen na kongresu u selu Ba, ili Memo
randum Fotia distribuiran po Washingtonu nakon sporazuma
Tito-ubai pokazuju kako bi ta Jugoslavija izgledala. Meu
tim, prem da su partizani porazili, a SKJ nastavio potiskivati
ideologije nacionalnog ovinizma, one nisu iupane s korije
nom. Dosta se rano moglo zamijetiti da se one ponovno javljaju
i nastoje reafirm irati u svijesti svojih nacionalnih populacija.
Vrhovec, kao mnogi drugi iz tadanjeg vodstva Jugoslavije, vje

rovali su da je srpsko vodstvo ve tad a bilo inficirano virusom
nacionalizma. U stav iz 1974. trebalo je zadrati, je r je bio naj
monije sredstvo otpora protiv srpskog nacionalizma.
Naravno d a je takav stav uzrokovao daljnje podjele u javnosti
i u politikoj eliti. Te su se podjele sada prelile u medije, koji su
(budui da su bili republiki) bili pod djelominom kontrolom
lokalnih elita. Polemike meu novinarim a i novinam a iz razlii
tih republika moda su drugim a doista izgledale kao znak libe
ralizacije jugoslavenskog politikog prostora. No, radilo se o vrlo
kontroliranoj liberalizaciji; o polem ikam a potaknutim i kontro
liranim od strane republikih/pokrajinskih elita. Mediji se nikad
nisu usuivali napasti svoje vodstvo. M edijske slobode bile su u
funkciji sukoba izm eu ustavobranitelja i ustavoreformatora,
to je (nakon procesa konsolidacije dviju blokova, izmeu 1982.
i 1986.) sve vie znailo - izm eu jugoslavenskih republika i/ili
pokrajina.79 Isto se odnosilo i n a novoprobuenu ivost u n u ta r
79 Samo neki mediji (uglavnom om ladinski, poput Poleta u Hrvatskoj i Naih

dana u Bosni i H ercegovini) uspjeli su - bar za trenutak - izmai toj kontroli;
iako sam o zahvaljujui savezn itvu i pokroviteljstvu koje su uivali kod nekih
lokalnih politiara koji su u svojim republikama bili u unutarpartijskoj opoziciji
(recimo, Stipe uvara u Hrvatskoj). Polem ika izmeu Poleta i Danasa iz 1985,
323
intelektualne elite. Kongres knjievnika Jugoslavije u Novom

Sadu 1985. bio je samo primjer te navodne ivosti, koja je vjerno
izraavala (i produbljivala) sukobe kontrolirane i poticane od
stran e republikih elita.
Vrhoveva je mega-debata tako zavrila bez rezultata, ali je
znaajno utjecala na daljnje politike tokove u zemlji. Ona je bila
moda kljuan dogaaj za dva vana trenda: prvo, konsolidirala
je dva bloka (ustavobranitelje i us tavorefor matore), koji su sada
sve vie sliili na dvije politike partije u n u tar istog Saveza ko
munista. Konsolidacija partijskih organizacija unutar svake od
republika/pokrajina oko jedne ili druge pozicije promijenila je
paradigm u politikih sukoba u Jugoslaviji, vezujui ideoloke
pozicije s republikom pripadnou daleko vre nego prije. I
drugo, ona je otvorila vrata za izvanpartijske sudionike u politici.
Vrhovev poziv na javnu diskusiju prihvatili su najprije rubni
dijelovi politike elite (ustavni suci, nekadanji funkcionar, bo
rake i omladinske organizacije), potom intelektualci koji nisu bili
u opoziciji poretku, da bi se taj krug s vremenom proirio i na
medije te na kritiare sistem a izvan njega samog.
Kardeljisti su i dalje bili jai od reformatora. Ali, konfedera-
listiki princip kojeg su sam i zagovarali doputao je opstanak i
njihovim protivnicima, ustavoreformatorima. Paradoksalno, da
je primijenjen ustavoreformatorski princip odnosa unutar Partije
(po kome bi se vodilo rauna o glasanju n a demokratskom naelu
jedan lan jedan glas), i uz kombinaciju s principom demokrat-
bila je, primjerice, polemika izmeu uvarove i piljkove struje u partijskom

vodstvu Hrvatske. No, to su bili izuzeci i nisu dugo trajali - Poletje u novembru
1985. bio prisiljen zaustaviti svoje kritiki inspirirane interpretacije hrvatske
i jugoslavenske zbilje, a njegova redakcija (u kojoj je bio i autor ove knjige)
politiki je diskreditirana za pokuaj stvaranja paralelnog politikog ruko
vodstva" unutar om ladinske organizacije Hrvatske. Novini je (valjda prvi put
u povijesti novinarstva) njen izdava ograniio nakladu, iako je tada Polet bio
najprodavaniji politiki tjednik u Hrvatskoj, i imao je znaajan utjecaj izvan
republike. Nakon toga, dolo je do politike homogenizacije medija i u Hrvatskoj
i drugdje (iako su ti mediji i dalje napadali politiare iz drugih republika). Ne
iznenauje stoga d a je D uan Dragosavac, u pismu Raifu Dizdareviu, tada
njem predsjedniku Predsjednitva SFRJ, rekao da mediji guraju zemlju prema
raspadu i graanskom ratu. E lite, m eutim, nisu vidjele da su mediji samo
orue njihovih konflikata, i da su postajali nezavisniji samo zato to je sama
elita oslabila; pa su se povremeno okretali protiv nje same.
324
skog centralizma, sami reformatori ostali bi u manjini i bili elimi

nirani na nain na koji je iskusio Draa Markovi kad je taj princip
primijenjen. Ravnotea snaga izmeu kardeljista i reformista
omoguavala je kakav-takav kompromis. Ali, taj je kompromis
mogao biti sve tanji, a alternative njemu sve opasnije. Ve 1982.
pojavila se mogunost da jedan dio SKJ (Srbija) bojkotira ili se ak
i potpuno povue iz odluivanja u Partiji. Cijena pobjede jednog
ili drugog krila Partije bila je jednostavno previsoka. Paradoks
jugoslavenske politike u tom razdoblju bio je u tome to se bloka
da inila ne samo kao jedini mogui nego vjerojatno i kao najbolji
mogui izlaz; barem kratkorono.
Dok je u sluaju ekonomske reforme ta blokada izmeu refor
matora i kardeljista povremeno probijana direktnim pritiskom
ekonomskih zakonitosti i/ili vanjskim pritiskom (MMF), poli
tiki je sistem ostavljen samim Jugoslavenim a, bez prevelikog
pritiska sa strane. Takoer, s izuzetkom Kosova, nije bilo pre
velike opasnosti od u n u ta rn jih nem ira koji bi bili motivirani
politikim razlozim a, za razliku od onih m otiviranih ekonom
skim. Istina, javnost je bila sve nezadovoljnija i politikom, ali
je to nezadovoljstvo bilo usm jeravano prem a drugim a, izvan
vlastite republike, pomou m edija koji su bili pod kontrolom
republikih elita. Kako su se politiki konflikti poveavali, tako
su mediji vie nastojali da se podri v la stita republika i njena
politika, n asu prot neke druge. Paradoksalno; uvoenje javnosti
u politiu b itku dovelo je do homogenizacije javnosti iza vlastitih
voa i tim e ojaalo, a ne oslabilo, njihove pozicije. U doba poli
tike blokade, dakle, republiki i pokrajinski politiari im ali su
sve veu podrku javnosti za ono to zagovaraju. Pritom se po
lako (ali sigurno) b risala granica izm eu kom unista i nekomu-
nista u republikam a. Republike elite otvorile su v ra ta javnosti
svakome tko je mogao podrati njihovu poziciju, bez obzira s
kojim motivom to ini (uz izuzetak nekoliko prom inentnih voa
prethodnih opozicijskih akcija; kao u H rvatskoj s voam a h r
vatskog proljea i u Srbiji s Rankoviem). M eutim , ak i u tim
sluajevima, otvorila se (prvi pu t nakon Titove sm rti) diskusija
o grijesim a prolosti, u kojoj su malo-pomalo i Rankovi (u
Srbiji) i prethodni hrvatski prvaci (Hebrang, prim jerice) bili
potiho rehabilitirani.
325
Istraivanje provedeno sredinom osamdesetih pokazuje da je

povjerenje Jugoslavena u politiki sistem i u Partiju dramatino
padalo (Goati, 1989: 98), iako je podrka pojedinim politiarima i
republikim elitam a u medijima rasla. Meu mlaom generaci
jom naroito: dok je 1974. samo 9 posto mladih Jugoslavena reklo
da ne eli postati lanom SKJ, taj se broj 1985. poveao na 50
posto. Iako je porast zabiljeen u svim republikam a i pokraji
nam a, prednjaile su one u kojima su dominirali konzervativni
ustavobranitelji. U Sloveniji se izmeu 1974. i 1985. poveao s
32 posto n a 88 posto; u Hrvatskoj s 13 posto na 70 posto, a u
Vojvodini sa 4 na 54 posto. I u Srbiji je taj broj bio sve vei (sa 6
posto 1974. n a 40 posto 1985), ali jo uvijek nije preao polovicu
ukupnog broja m laih ispitanika. Da je trend poistovjeivanja
lokalnih partijskih organizacija s nacionalnim interesim a bio u
porastu, pokazuje i podatak iz tog istraivanja da je najvei stu
panj povjerenja u SKJ bio meu Albancima (njih 43 posto reklo
je da im a vrlo visoko miljenje o Partiji); a najnii meu Slo
vencima (10,2 posto). To se reflektiralo i na broj novoprimljenih
lanova; najvie ih je bilo na Kosovu, a najmanje u Sloveniji i
Hrvatskoj. U Sloveniji, primjerice, ve u prvoj polovici 1983. nije
zabiljeen porast lanstva u Savezu komunista.
Republikanizacija i pokrajinizacija Saveza komunista pro
irila se sada i na druge segmente politikog sistema. Izgledalo
je kao da je jedina organizacija u sistemu koja nije bila zahvaena
tim trendom bio Savez boraca. No, utjecaj partizana na politiku
drastino se smanjio nakon 1982, kad je izabran prvi Centralni
kom itet SKJ nakon Titove smrti; te posebno s izborom novog
Predsjednitva SFRJ 1984.
Do sredine osamdesetih, dakle, svi su elementi koji e se ka
snije pokazati kao kljuni za raspad jugoslavenske federacije,
ve bili izm iljeni i isprobani. Raspad Jugoslavije, dakle, nije
poeo ni izborom Mihaila Gorbaova (1985), ni izborom Slobodans
Miloevia (1986), ni njegovom antibirokratskom revolucijom
(1988), ni nakon istonoeuropske pliane revolucije (1989). Niti
je rezultat pada Berlinskog zida i kraja hladnog rata, kako mnogi
analitiari u svijetu danas tvrde. On ak nije ni rezultat Titove
sm rti (1980), iako je taj element imao (kao uostalom i svi ovi pret
hodni) znaajnog utjecaja na tok dogaaja u samoj Jugoslaviji.
326
KRI Z A P O L I T I K O G S I S T E M A
Taj je raspad bio rezultat dugotrajnog procesa slabljenja jugosla

venske drave, te ekonomske, politike i ideoloke krize u kojoj se
nalazila vie od desetljea i pol prije samog ina raspada. Mnogo
je faktora utjecalo na taj trend, koji ni po emu nije bio neizbje
an niti je bio rezultat nekih strukturalnih (etnikih, povijesnih,
geografskih i drugih) razloga. Ali, ako se mora izdvojiti jedan, koji
je najpresudnije utjecao na taj proces, onda je to odanost najveeg
dijela jugoslavenske politike elite kardeljizm u, ideolokoj in ter
pretaciji m arksizm a u jugoslavenskom obliku. Ta je ideoloka
odanost konceptu odum iranja drave sprijeila jugoslavenske
politiare da djeluju na vrijeme. O na je dovela do blokade eko
nomskog i politikog sistem a. Sredinom osam desetih postalo je
neizdrivo gledati kako se sve raspada u vrtlogu inflacije, neispu
njenih obeanja, analiza koje ne dotiu realnost i konflikata na
koje se (mnogima je izgledalo) ne moe utjecati. Mase su traile
jake voe, novog Tita da zemlju izvue iz blokade. Elita je obeala
da e nakon T ita biti Tito - a Slobodan Miloevi je to shvatio
ozbiljno. M ilan K uan je, pak, preferirao (p)ostati Kardelj. Taj
sukob, koji se inicijalno pojavio kao sukob izmeu tree (Titove i
Rankovieve) i etvrte (Kardeljeve) Jugoslavije da bi se kasnije
razvio prem a razdvajanju (pa i ratu), p ra tit emo u posljednja
dva poglavlja ove knjige.
327
esto poglavlje
NASTANAK ALTERNATIVNIH
KONCEPATA I U SPO N
SLOBODANA MILOEVIA
D o sredine osam desetih godina prolog stoljea, ekonomska i

politika kriza podijelila je politiku elitu u gotovo svim
republikam a i n a saveznoj razini n a ustavobranitelje i ustavore-
formatore. Iako je razlika izmeu tih dvaju blokova bila prije
svega politika (tj. oko toga kako odgovoriti n a krizu, to i koliko
mijenjati), konsolidacija jedne i druge opcije u n u ta r svake poje
dine savezne jedinice pomogla je da se konflikt - sredinom osam
desetih - sve vie m anifestira kao meurepubliki; a u Srbiji kao
sukob izmeu republike i pokrajina. Etniki je elem ent u tome
imao sekundarnu i m arginalnu ulogu: republikanizacija politi
kog prostora nije nuno znaila i promociju etnikog nacionalizma
u njima. Nastojei ostvariti Ustav onako kako su ga interpretirale,
politike su elite i u ustavobraniteljskim i u ustavoreform ator-
skim republikam a ukljuivale u svoje redove i n a svojoj strani sve
one koji su ih u republici podravali; dakle i pripadnike drugih
naroda i manjina.
Sve se to, m eutim , dogaalo u okolnostima u kojima je elita
jo uvijek bila jedina relevantna sudionica jugoslavenske politike.
Iako su kosovski protesti ukljuivali i neke segm ente populacije,
aktivizam m ase bio je kratkotrajan, prilino neorganiziran i ogra
nien brzom policijskom i politikom intervencijom. M eutim,
kriza u kojoj se elita sam a nala, te posebno koritenje medija s
ciljem inspiriranja podrke domaoj eliti u republikam a i pokraji
nam a, otvorili su prostor novim sudionicima u politici. Do sredine
osamdesetih - to zbog pritiska kojeg su sam e organizirale, to
329
zbog nemogunosti ili nevoljnosti elite da ih zaustavi, a takoer

i zbog vjerovanja u n u tar elite da ih moe kontrolirati i koristiti za
svoje ciljeve - dva su nova sudionika ula u politiku. Prvo, razne
grupe intelektualaca koji su kritizirali elitu, i drugo, spontano
n astale grupe u n u ta r samog stanovnitva - najprije na Kosovu
(meu Srbima), a potom i drugdje u Jugoslaviji. Do 1986, elita
se ve nala pod pritiskom s te dvije strane; pritiskom kojeg nije
vie mogla ignorirati, nego je na njega morala odgovoriti. U ovom
poglavlju p ratit emo zbivanja u trokutu izmeu elite, kritike
inteligencije i nezadovoljnih segmenata stanovnitva; ponajprije
u Srbiji. Odnosi u tom trokutu bili su sloeniji nego to se danas
objanjava, pa bi ih bilo prejednostavno objasniti jednostavnom
idejom o manipulaciji jednih od strane drugih. Ne moe se tono
ustanoviti ni tko je inicijator a tko sljedbenik u tom odnosu: te
dvije uloge esto su se izmjenjivale. Kriza elite pomogla je otva
ranju prostora za ostale dvije grupe; ali te dvije grupe nisu bile
uvijek neprijateljske prem a onom segmentu unutar elite koji im
se inio najbliim. Neobian odnos meuzavisnosti, istodobnog
distanciranja (zbog osjeaja da s druge strane prijeti opasnost) i
meusobnog (neformalnog) podravanja uspostavio je sasvim
drukiju stru k tu ru politike scene u odnosu na onu u kojoj se sva
politika vodila samo u n u ta r elite. Ta nova scena znaila je zapra
vo poetak institucionalizacije politikog pluralizma, a time i
kraj monopola Saveza kom unista Jugoslavije.
DISIDENTI I KRITIKA INTELIGENCIJA
Naalost, u ovoj se knjizi ne moemo detaljno baviti kontraelitom,

tj. disidentskim krugovim a u Jugoslaviji, njihovim pogledima na
politiku elite i akcijam a koje su poduzimali u vezi s etvrtom
Jugoslavijom.1 O staje nam samo da u osnovnim crtam a opiemo
neke od tih akcija, te rekonstruiram o njihovu vanost za glavnu
tem u ove knjige: razloge raspada Jugoslavije.
1 O toj tem i je odlinu analizu dala Jasn a Dragovi Soso u knjizi Saviours of
the Nation (2002). 0 srpskom nacionalizm u, pak, dobru analizu dao je Veljko
Vujai u svojoj doktorskoj dizertaciji, te lancim a koje je kasnije objavljivao.
330
NASTANAK AL T E RNAT I VNI H KONCEPATA
Kao to naglaava Jasn a Dragovi Soso (1999), odnos izmeu

jugoslavenske elite i jugoslavenskih disidenata razlikovao se od
onoga koji se izmeu tih dviju politikih aktera razvio u veini
istonoeuropskih zemalja. Iako su intelektualci bili prilino otri
u svojoj kritici poretka, vlast je samo u nekim situacijam a na tu
kritiku reagirala brutalnom silom, ili represijom.2 Za razliku od
ostalih disidenata, jugoslavenski su objavljivali u svojoj zemlji,3
pa su (uz izuzetak Milovana ilasa i M ihajla Mihajlova) bili m a
nje poznati na Zapadu.4 etiri su razloga kojima se moe objasniti
takav (tolerantniji) stav vlasti prem a disidentim a. Prvo, Karde-
ljev je koncept u sebi imao i ideju o konstruktivnoj kritici, koju je
trebalo ne samo dopustiti nego i potaknuti u n u tar samog sistema,
i to u svim njegovim institucijam a. Partijski su sastanci, prim je
rice, gotovo bez izuzetka im ali toku dnevnog reda: kritika i
samokritika. Institucija koja je bila pozvana da raspravi kritiku
un u tar samog sistem a bio je Socijalistiki savez. Takoer, ten
0 treem elem entu u tom trokutu: narodnom pokretu (posebno na Kosovu,

m edu Srbima), doktorsku dizertaciju pie Neboja Vladisavljevi (London
School of Economics).
s Prema izvjetaju kojeg je Stipe uvar podnio na Sedmoj sjednici CK SKJ u
aprilu 1987, izm eu 1981. i 1985. bilo je 36 zabrana publikacija: deset novina,
16 knjiga, tri asopisa, dva kalendara, dva turistika prospekta, jedna geograf
ska mapa, jedan bilten ijed a n poster. Ovdje treba uzeti u obzir da u Jugoslaviji
nije postojala cenzura, te da je u principu bilo lake objaviti neto bez prethod
ne kontrole. Takoer, radilo se o specifinom razdoblju, u kome je vlast bila
vjerojatno malo opreznija zbog Titove sm rti, kontrarevolucije na Kosovu i mo
gue reakcije na nju u Srbiji i drugdje. Izm eu 1982. i 1987, tube za politike
delikte su podignute protiv 2.443 osobe (1.748 za verbalni delikt)-, najvie na
Kosovu (1.020), potom u Hrvatskoj (473), Srbiji bez pokrajina (306) i Bosni i
Hercegovini (291). U Sloveniji je 90, u Crnoj Gori 71, u Makedoniji 51 i u Vojvo
dini 37 osoba bilo optueno (pred sudom) za politike zloine (uvar, 1988:131).
3 Naravno, nije bilo isto u svim republikam a/pokrajinama. U ranim osam dese
tim , najtolerantnija je bila elita u Srbiji i u Sloveniji. Situacija je bila tea
za disidente u drugim republikam a, koji su esto objavljivali u Srbiji i (neto
manje, i zbog jezine barijere) u Sloveniji.
Iz tog se razloga H avelova definicija disidenstva (1978/91:168) teko moe pri
mijeniti na jugoslavensku kritiku inteligenciju. U striktnom sm islu, pojam
opozicija je jednako neadekvatan kao i pojam disident da opie tu grupu. Opozi
cija postoji sam o u parlam entarnom sistem u, dok je u socijalistikim sistem im a
taj pojam bio koriten kao politika uvreda. Srpski disidenti su i sami odbacivali
oba pojma, i zvali se kritika inteligencija (za razliku od reimske ili partijske ).
Zanim ljiva i korisna debata o disidenstvu vodila se na stranicam a beogradskog
asopisa Republika, 179-182 (1998).
331
dencija da se SKJ pretvori u neku vrstu instituta za marksizam,

omoguila je mnogo otvorenije rasprave unutar same Partije nego
u drugim istonoeuropskim zemljama.
Drugo, upravo zbog te vee otvorenosti nego n a Istoku, mnogi
su jugoslavenski intelektualci (posebno oni lijeve politike ori
jentacije) vjerovali da se sistem doista i moe reformirati iznutra.
Zato su sudjelovali u veoj mjeri nego u istonoeuropskim zem
ljama, ne bi li pomogli reformatorskim snagam a unutar sistema
da nadvladaju konzervativne.
Tree, neki od najistaknutijih jugoslavenskih disidenata imali
su dugotrajne osobne veze s politikim voama, koje su uspostav
ljene za vrijeme partizanskog rata. Ratno prijateljstvo nije bilo
lako zaboraviti, pa je ta veza ostala u nekoj poluprivatnoj sferi ak
i kad je dolazilo do politikih raskida. Te su neformalne veze unu
ta r partizanske generacije ipak dale neku vrstu zatite disiden
tim a, a s druge strane omekale su otricu napada prema reimu.
Konano, kao to je ovdje ve objanjeno, sukobi unutar Partije
n atjerali su republike i pokrajinske elite da trae podrku dru
gdje, u n u ta r svojih republika a esto i meu poludisidentskim
krugovim a.5 Eliti je odgovaralo da netko drugi (koga se uvijek
moglo proglasiti neprijateljem socijalizma) radikalizira politike
stavove, kako bi se ona pokazala kao um jerena i kako bi prisilila
druge u n u ta r elite da popuste. Neete li razgovarati s nam a, mo
r a t ete s njim a (tj. s naim disidentim a) - taj je kontraargum ent
postajao sve ei u unutarelitskim raspravam a. Disidenti su,
prem a tome, esto im ali ulogu neke vrste probnih balona, koje bi
elita doputala ne bi li vidjela reakciju drugih na stavove koje je i
sam a zastupala u neto umjerenijoj verziji. To se naroito odnosilo
n a pitanja ureenja odnosa u Jugoslaviji; daleko manje na ostala
politika pitanja.
U nato svemu tome, meutim, bilo bi pogreno zakljuiti da
opozicija sistem u nije postojala i da sistem nije inio nita d aje
ogranii, sprijei, a ponekad i zabrani. To se naroito odnosilo na
kritiare s lijeve strane politikog spektra, koje je Kardelj sma
5 Primjer za to je polemika srpskog pisca Dobrice osia i slovenskog pisca Dua

na Pirjavca iz 1961. Tu su polemiku inicirali krugovi unutar politikog vodstva,
tj. Rankovi i Kardelj, kao to objanjava sam Cosi (uki, 1989).
332
NASTANAK A L T E R NAT I VNI H KONCEPATA
trao opasnijim ba zato to je socijalizam ostao jedina igra u

gradu, pa je glavno pitanje bilo - koji e se tip socijalizma raz
vijati u Jugoslaviji, a ne vie hoe li prevladati socijalizam ili
liberalna demokracija. Napadi na radikalnu ljevicu, u koju je
slubeni diskurs ubrajao filozofe i sociologe oko asopisa Praxis,
studentske voe iz 1968, pa ak i Milovana ilasa, bili su stoga
esti. Posebno se to odnosilo na radikalnu ljevicu u Srbiji, koja
je u slubenom narativu bila oznaena kao potencijalna spojnica
unitaristikih, radikalno-lijevih i prosovjetskih snaga. I doista,
Beograd je poetkom osamdesetih bio sredite intelektualne ivo
sti u Jugoslaviji, s mnogo m alih grupa vrlo razliitih usmjerenja,
kojima je zajedniko bilo samo to da su se protivili stanju kakvo
je bilo i onima (tj. eliti) koji su takvo stanje stvorili. Titovu i Kar-
deljevu sm rt te su grupe doekala prilino neoteene, i s mnogo
nade da se situacija mora izmijeniti nakon odlaska vrhovnih
arbitara. injenica d aje u Sjedinjenim D ravam a tada bila admi
nistracija Jim m yja artera (u kojoj je prom inentnu ulogu, kao
savjetnik za nacionalnu sigurnost imao i Zbignew Brzezinski,
jedan od istak n u tih autora teorije totalitarizm a), poznata po
svom zagovaranju politikih sloboda i ljudskih prava; te da su (i
zbog artera) disidenti u cijeloj Istonoj Europi postali glasniji
(naroito u ehoslovakoj - s Poveljom 77; i u Poljskoj - sa Soli
darnosti), samo ih je dodatno ohrabrila.
I doista, ve u oktobru 1980,36 beogradskih disidenata poslalo
je pismo Predsjednitvu SFRJ, u kome je zahtijevalo am nestiju
za one koji su se jo nalazili u zatvorim a zbog verbalnog delikta.6
U peticiji iz decembra 1980,102 potpisnika predloilo je ukidanje
lana 133. Krivinog zakona SFRJ, kojim se sankcioniralo lano
i zlonamjerno prikazivanje drutvenih i politikih prilika u zemlji.
Politika je elita ignorirala te zahtjeve.
Tee je, meutim , bilo ignorirati inicijativu 120 intelektualaca
(ukljuujui i neke iz Zagreba, Ljubljane, Sarajeva i Novog Sada;
dakle iz ustavobraniteljskih sredina), da se pokrene asopis J a v
nost, u novembru 1980. U rednici asopisa bili bi Ljubomir Tadi
(filozof praksisovac) i Dobrica osi. U prijedlogu s kojim su se
suglasili ostali potpisnici, osi i Tadi zagovarali su dem okratski
6 Vidi u Review, 5/1983: 412.
333
socijalizam, koji bi se temeljio na slobodi govora i smislene komu

nikacije, sintezi znanja, iskustva i imaginacije. Moda upravo
zato to su naveli da ele promovirati alternativni tip socijalizma,
njihova je molba za registraciju publikacije odbaena. Savezni
sekretar za unutranje poslove, Stane Dolanc, kritizirao je potpi
snike zbog pokuaja da se nam etnu kao partner subjektivnim
snagam a i da se predstave kao elita u drutvu. U govoru od 13.
decembra 1980, Dolanc je (kao tad a vodei jugoslavenski karde-
ljist) napao neimenovane grupice, koje diu glavu u nastojanju
da nam etnu svoje monopolistike tendencije u procesima ana
lize drutvenih problema (Review, 5/1983:444). Umjesto otvaranja
prem a novim inicijativam a i postupnog otvaranja pluralizmu,
elita je odgovorila ideolokim formulacijama i zabranama. Do
izbijanja kosovskih nem ira, ona je inicirala izmjene zakona o
visokom kolstvu, kojima se uveo kriterij idejno-politike i moral-
no-politike podobnosti za nastavnike umjesto ranije formulacije
o prim jerenom drutvenom i ope-moralnom ponaanju. Kao
posljedica te izmjene, u jan u aru 1981. osam je profesora beograd
skog U niverziteta vezanih uz Praxis otputeno s fakulteta, na
osnovi ozbiljnog naruavanja drutvenih interesa. Praksisovci
nee n ikada zaboraviti taj akt, koji ih je pribliio disidentim a s
duim staem (primjerice, Milovanu ilasu), ili drukijim politi
kim orijentacijam a (recimo, Dobrici osiu ili ak neskrivenim
srpskim nacionalistim a): trojica najistaknutijih pripadnika te
grupe kasnije e postati okosnica Demokratske opozicije Srbije
- Vojislav Kotunica, Zoran ini i Dragoljub Miunovi. Osoba
koja je potpisala njihovo otputanje - tadanji srpski m inistar
obrazovanja M ilan M ilutinovi - ostat e na drugoj strani i dva
deset godina kasnije.
Uspon kritike inteligencije

kao politike kontraelite (1981-84)
Politiki angaman
Ideoloko istunstvo jugoslavenske elite nakon Titove smrti, ne
bi im alo tako dram atine posljedice za daljnji tok dogaaja, da
se ono nije dogodilo istodobno s kosovskom krizom. No, kad je
kosovska kriza buknula (u proljee 1981), praksisovci i ostali
334
NASTANAK AL T E R N A T I V N I H KONCEP ATA
disidenti dobili su odlian povod da zakljue kako elita zapravo

ne vidi gdje su stvarni uzroci krize, nego umjesto toga odluuje
ubiti vjesnika. Obrazloenja da kritika inteligencija krivo prika
zuje politike prilike u zemlji te nam jerno dram atizira u dijagno
sticiranju stvarnog stanja, pokazala su se potpuno neuvjerljivima.
Brutalna reakcija elite na proteste na Kosovu otkrila je da se
ona zapravo plai mogunosti javnih protesta. Kako bi reagirala,
pitali su se sada disidenti, ako bi se neto poput Poljske dogodilo
u Jugoslaviji?7 injenica da se kriza dogodila na Kosovu takoer
je utjecala n a ocjenu snage disidentskog pokreta. Nije li Dobrica
osi, sada jed an od vodeih ljudi u kritikoj inteligenciji izbaen
iz Centralnog kom iteta (jo 1968) zbog Kosova? Nije li on, dakle,
bio zloguki prorok, koji je ispravno procijenio to bi se moglo do
goditi? Nije li se s decentralizacijom otilo predaleko? Sva su ta
pitanja sada ponovno otvorena u krugovima (prije svega srpskih)
kritikih intelektualaca, koji su osjetili da vlast im a sve manje
odgovora na njih. Podjele u n u ta r elite - iako jo ne sasvim vidljive
iroj javnosti - i njim a su bile poznate. Te su podjele ne samo
slabile stvarnu mo elite da reagira nego su omoguavale i vei
7 Partijsko je vodstvo raspravljalo na nekoliko svojih sjednica u 1980. i 1981.

situaciju u Poljskoj. Prema D uanu Dragosavcu, tada predsjedniku Predsjed
nitva CK SKJ, vodstvo se podijelilo na dvije grupe. Dragosavac kae (u inter
vjuu koji sam s njim vodio u aprilu 1998): Mi smo imali u poetku nekih
nesporazuma u rukovodstvu oko toga. Jedan dio rukovodstva je bio za to da
idemo na bezuvjetnu osudu Jaruzelskog nakon to je uveo izvanredno stanje.
Mi ostali sm o rekli: Sluajte, R usi su ve tamo s 400.000 vojnika. N a granici
su nagom ilali jo 600.000. Oni se ve mijeaju u unutranje stvari Poljske i mi
tu malo moemo uiniti da to zaustavim o. Drugo, sad se mijeaju i Sjedinjene
Amerike Drave, posebno preko V atikana i Katolike crkve. Prema tome,
najvie to mi moemo rei je da osuujemo bilo ije mijeanje u unutranje
stvari u Poljskoj, te da traim o da se s tim prestane. Takoer, da jasno kaemo
da smo protiv krvoprolia i da emo biti protiv ako bilo tko pokua vojno
intervenirati ili izazvati nasilje. Veina je prihvatila takav stav, a razlike su
brzo nestale. Takav su stav podrali i V ladim ir Bakari, koga smo konzultirali
telefonom, i Milo Mini, koji je tada bio u partijskom Predsjednitvu ali je
znao vie od nas kao bivi sekretar za vanjske poslove. Meutim, neke su nas
partije u svijetu m alo kritizirale zbog toga stava. Recimo, Carillo (generalni
sekretar panjolske KP) je m islio d a je to m alo preblago prema Rusima. On je
imao neto antisovjetskog u sebi i traio je od nas da jasnije osudimo Ruse i
podrimo Poljsku. Kad sam m u ja izloio n ae stavove, rekao mi je: Sad si mi
odrao jedan kom esarski govor. J a sam se nasm ijao i rekao: to mogu kad
sam bio kom esar u ratu. A on je odgovorio: T ja, i ja ..
335
stupanj zatite u n u tar same Srbije. Nije li, uostalom, i slubena

srpska politika sada govorila da su rjeenja iz U stava nejasna, a
stvarno stanje nepravedno za Srbiju; da stvarni razlog krize nisu
napadi kritikih intelektualaca nego ekonomska i politika kriza,
iji je uzrok u opem trendu decentralizacije?
To je bio kontekst u kome je kritika inteligencija (kako je
sam u sebe nazivala, negirajui d aje opozicija ili ak disidentska
skupina) pojaala svoju aktivnost, nadajui se da je se vie nee
moi ignorirati. S ove distance teko je rei je li ta grupa imala
neki ja sa n pozitivan program, pa ak i jasan cilj. Radilo se o sad
ve relativno velikom broju pojedinaca i m anjih grupa, koji su
izraavali razliitu razinu aktivizma, i koje je ujedinjavalo samo
protivljenje eliti kakva je bila, te iskrena elja da se stvari izmi
jene. Ali - u kojem sm jeru - oko toga nije bilo suglasja; ne samo
zato to su pristupi u okviru te grupe bili vrlo razliiti, nego to se
to pitanje nije postavljalo kao prioritetno. Prioritet je bio omekati
vlast, a onda - ako bude mogue - i prisiliti je da se povue pred
pritiskom poluorganiziranog alternativnog pokreta.
Isk ra koja je zapalila poar daleko vei nego to su i sami
kritiki intelektualci oekivali, bila je zabrana knjige Vunena vre
mena, (bosansko-)srpskog pjesnika Gojka Doge, u aprilu 1981.
ogine su pjesme prepoznate (a autor se nije ni trudio da bude
drukije) kao uvreda najviih vrijednosti i simbola revolucije,
a u prvom redu Josipa Broza Tita (Review, 5/1983: 467-91). Ta
zabrana, za koju je vlast oekivala da e biti rutinski dogaaj koji
nee izazvati vie gnjeva od slinih dogaaja ranije, pokrenula je
val aktivizm a meu knjievnicima i drugim intelektualcima; ne
samo zato to je do nje dolo u doba kosovske krize, nego zato to
je pokazala arogantnost vlasti koja nije uzela u obzir zahtjev za
ukidanjem verbalnog delikta. Kad je Dogo zatvoren (u martu
1983), nakon dugog suenja punog kontroverzi, vie od 100 beo
gradskih intelektualaca poslalo je peticiju Ivanu Stamboliu i
ostalim visokim srpskim politiarima, traei njegovo oslobaa
nje. Kad na tu peticiju nisu dobili ni formalan odgovor, Udruenje
knjievnika Srbije pokrenulo je veeri solidarnosti s Dogom
svake srijede u Beogradu. Na te je skupove poelo dolaziti sve
vie ljudi, ponekad i toliko da nisu svi mogli ui u dvoranu. Knji
evnikoj organizaciji ubrzo su se pridruili i srpsko drutvo
336
filozofa, te Knjievna omladina Srbije, koje su uskoro stavile i

svoje publikacije (posebno Knjievnu re i Knjievne novine) u
funkciju ovog protesta. Vie se nije radilo samo o Dogi, nego su se
zahtjevi irili i na druga politika pitanja: primjerice na ekonom
ski, politiki i ustavni sistem , n a nedostatak politikih sloboda,
neslobodu medija i U niverziteta, itd. U maju 1982, u Udruenju
knjievnika form iranje Odbor za zatitu umetnikog stvaralatva
(kojeg je najprije vodio Zoran Gluevi, a potom Vuk Drako-
vi). Odbor je vrlo brzo postao simbol (liberalno-)demokratskog
protesta protiv reima.
Stvaranje i intenzivno djelovanje Odbora, iznenadilo je jugo
slavensku politiku elitu i podijelilo je oko starog pitanja: kako
reagirati n a politike oponente. U stavobranitelji su sm atrali da
je srpsko vodstvo preblago prem a kritikoj inteligenciji, da je ili
izgubilo kontrolu na svom vlastitom teritoriju ili je i samo odluilo
tolerirati (ili ak podravati) stavove koje su oni iznosili. Prem a
starom komunistikom pravilu koje se oduvijek potovalo u nutar
SKJ, srpski su kom unisti bili odgovorni za borbu protiv srpskih
antikomunista, pa su sada svi oekivali da se oni odlue za otriju
akciju. Meutim, srpski su politiari drali d aje djelovanje kriti
ke inteligencije marginalno pitanje, koje je uzrokovano stvarnim
problemom - a to je situacija n a Kosovu i dezintegrirajui tokovi
u Jugoslaviji. K ritiari reim a ne mogu biti poraeni napadom
na njih same, nego na uzroke njihove kritike. Oni su, takoer,
bili nezadovoljni zbog pritiska iz drugih republika, za koga su
drali d aje samo dodatna m anifestacija politike po kojoj je Srbija
izuzetak u odnosu na druge. Dok srpski politiari nisu traili od
slovenskih ili h rvatskih da vode ovakvu ili onakvu akciju prem a
svojim intelektualcim a, sada su n a njihovu adresu stizale pour
nice. Ta dvojnost pristupa i podjele u n u ta r elite, bili su glavni
razlozi da ni sudstvo nije znalo to bi s Dogom. U junu 1983, nakon
samo tri mjeseca provedenih u zatvoru, on je puten na slobodu
zbog loeg zdravlja. Posljednja protestna veer u UKS odrana
je nekoliko d ana kasnije, takoer u ju n u 1983.
U augustu iste godine um ro je A leksandar Rankovi, simbol
tree Jugoslavije, koja je sada mnogima (naroito u Srbiji) izgle
dala kao zlatno doba jugoslavenskog socijalizma. injenica da
je Rankovi bio najvie pozicionirani Srbin u Titovom ratnom
337
vodstvu, te da ga nije zamijenio nitko sline vanosti, stvorila je

dodatne simpatije za njega meu Srbima. Takoer, njegova ko
sovska politika i protivljenje trendu decentralizacije (bez obzira
na to to sam Rankovi nikad nije izgovorio u javnosti nita to
bi se moglo interpretirati kao protivljenje Titu ili ak i Kardelju)
sada su takoer bili popularni. Napokon, njegova politika vrste
ruke, te uvoenja reda silam a poretka, bila je atraktivna jednom
broju Srba, a potencijalno i ostalima u Jugoslaviji. Rankovievu
je sprovodu prisustvovalo 100.000 ljudi; jasan znak da su mnogi
Srbi sm atrali d aje njegovo smjenjivanje bilo neopravdano i daje
s tom smjenom poela duboka kriza Jugoslavije. Takva demon
stracija pro-rankovievskih osjeaja dala je dodatna krila Dobrici
osiu, koji se jedini usudio pisati pismo Josipu Brozu Titu u
zatitu Rankovia, a nepune dvije godine kasnije (1968) i sam je
digao glas protiv nove politike. Sprovod, a kasnije i mitologizacija
Rankovia (najprije u verbalnoj komunikaciji, a potom i u novi
nam a, naroito nakon 1986), bila je izraz i rastueg antialbanskog
raspoloenja, ne samo meu Srbima nego i drugdje u Jugoslaviji.
Savezno je partijsko vodstvo bilo alarm irano takvom popular
nou smijenjenog potpredsjednika Republike, pa se sastalo da
k ritizira Ivana Stambolia (tada predsjednika beogradske par
tijske organizacije) za gubitak kontrole u Beogradu. Stamboli,
koga su sumnjiili za tolerantnost prem a unitarizm u i opoziciji
jo od Plave knjige i sluaja Drae Markovia, nije poraen, ali je
(zauvijek) izgubio povjerenje ostalih jugoslavenskih politiara.
Kad je vidjela da srpsko vodstvo ne reagira onako odluno
koliko se htjelo, savezna policija (tada pod vodstvom Stane Do-
lanca) uzela je stvari u svoje ruke. U aprilu 1984. uhapsila je 28
intelektualaca (ukljuujui i Milovana ilasa) dok su sudjelovali
u debati u okviru leteeg univerziteta, neformalnog debatnog kru
ga lijevo orijentiranih oponenata sistema. estorica su tada bili
zadrani, te im je kasnije te iste godine organizirano suenje.
Istodobno je u Sarajevu zapoelo suenje mlaem sarajevskom
asistentu Vojislavu eelju, koji je u neobjavljenom tekstu (naru
enom od strane srpske redakcije Komunista, slubenog tjednika
SK Srbije) predlagao ukidanje ak pet federalnih jedinica: obje
pokrajine, te Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine.
Najvei dio Bosne, ba kao i Crna Gora i Makedonija, bile bi
338
ukljuene u srpsku jedinicu reformirane Jugoslavije. Ideja je bila

potpuno suprotna svemu stoje SKJ postigao u nacionalnoj politici
i organizaciji drave nakon 1945.8
Taj je val nasilja prem a intelektualcim a, a takoer i prem a
kosovskim dem onstrantim a te kritiarim a sistem a posvuda u
zemlji, potakao jo eu reakciju kritike inteligencije. Gradei
na prethodnom iskustvu osnivanja ad hoc odbora za koordinaciju
protesta, 19 uglednih beogradskih intelektualaca (meu kojima
i 12 lanova Srpske akademije nauka i um etnosti, SANU) for
miralo je Odbor za zatitu slobode miljenja i izraavanja. Iako
su svi potpisivali zakljuke, koje je predstavljao svaki put drugi
lan, najveeg je utjecaja (vjeruje se) imao Dobrica osi. Ovoga
se puta radilo o kontinuiranoj aktivnosti, koja nije bila pokrenuta
samo zbog jednog sluaja, nego zbog cjelokupne politike ljudskih
i stvaralakih prava. U sljedeih pet godina svog postojanja
(1984-1989), Odbor je poslao vie od stotinu pisam a politikim
institucijam a, protestirajui protiv krenja tem eljnih prava.
Iako su slovenski i hrvatski intelektualci pozvani da se pridrue
odboru, oni su to ljubazno odbili, to iz s trah a od reakcije njihovih
ustauobraniteljskih republikih vodstava, to iz bojazni o stvar
nim nam jeram a (i sm jeru) osieva Odbora. P a ipak, Odbor je
imao velikog interesa za cijelu Jugoslaviju, i sm atrao je da mu je
dunost in tervenirati kad su prava povrijeena i u drugim repu
blikama, ne samo u Srbiji. Tako je, prim jerice, protestirao protiv
hapenja Alije Izetbegovia i drugih bonjakih intelektualaca u
Sarajevu (1983), kao i protiv dugotrajnog zatvora Vlade Gotovca
i drugih h rvatskih proljeara. Odbor je takoer organizirao peti
cije u obranu Albanaca osuenih zbog neprijateljske propagande
i kontrarevolucije nakon 1981. U 1986. Odbor je osnovao Fond
solidarnosti, koji je financijski pomagao obiteljima uhapenih, te
8 Suenje Vojislavu eelju dogodilo se nakon suenja grupi m uslim anskih

(bonjakih) intelektualaca (ukljuujui Aliju Izetbegovia), koji su optueni da
su irili islam ski fundam entalizam u Bosni. Izetbegovi je dobio dugotrajnu
zatvorsku kaznu zbog objavljivanja knjige Islam izmeu Istoka i Zapada, koju
je objavio 12 (!) godina prije. Pokretanjem tog procesa, vlast je htjela pokazati
odlunost u novim okolnostim a; potpuno suprotno onome to je odluila vlast
u Srbiji. Suenja su u B osni (kao uostalom i sve ostalo u toj republici) slijedila
nacionalni klju: suenje m uslim anskim disidentim a znailo je da e uskoro
doi do suenja srpskim i hrvatskim disidentim a iz te republike.
339
svih onih ija je egzistencija ugroena zbog njihovih kritikih

pogleda i drutvenog aktivizma. Do 1986, dakle, kritika inteli
gencija (barem ona u Beogradu) ve je bila dobro organizirana,
te je im ala institucije koje su stvarale znatan pritisak na sam
poredak. Te su institucije (ako ve ne toliko utjecajne u odnosu
na sam u vlast) razvile vrlo dobre odnose s predstavnicima stranih
medija u Beogradu, a preko njih (ili direktno, koristei neke od
praksisovskih veza) i s prilinim brojem znaajnih intelektualaca
ili politiara na Zapadu. Ti su politiari, kao i meunarodne insti
tucije (recimo, A m nesty International) potom pritiskale vlasti u
Beogradu oko istih suenja, zabrana i restrikcija kao i osiev
Odbor. Ti su pritisci imali uinka, posebno kad bi dolazili od voa
kom unistikih partija sa Zapada.9
R ezultat svega toga bio je kolaps suenja estorici: jedan od
njih bio je osloboen, suenje drugoj dvojici bilo je odgoeno na
neodreeno vrijeme, a trojica su bili osueni na kazne od godinu
do dvije. Srpski je U stavni sud kasnije oslobodio jednog od te tro
jice, dok je dvojici smanjio kazne na 8 i 18 mjeseci. Kolaps suenja
estorici poslao je prilino ja sn u poruku svima: takva se suenja
ne isplate, je r stvaraju vie tete nego koristi. Dok je u Srbiji
rukovodstvo prihvatilo taj zakljuak (pa vie nikad nije bilo spek
tak u larn ih politikih suenja, sve do suenja Azemu Vllasiju
1989. godine), u Bosni i Hercegovini je Vojislav eelj osuen na
osam godina zatvora. Takva drastina razlika pokazala je da je
i pravosudni sistem u Jugoslaviji pucao po avovima, i to tako da
su ustavobraniteljske republike i sudskim presudam a pokazivale
svoj konzervativizam. Srbija, u kojoj je kritika inteligencija
zabiljeila svoje prve velike uspjehe, postajala je sada republika
s najviim stupnjem slobode u Jugoslaviji.
Apokaliptika literatura
Ta je sloboda, meutim , djelovala kao medij za otvaranje i onih
p itan ja koja ni politika elita, a ni jedan dio same kritike inte
ligencije, nikako nisu htjeli vidjeti ponovno na dnevnom redu,
posebno ne u obliku u kome su otvorena. Radi se o rekonstrukciji
9 U sluaju beogradske estorke, tu je ulogu odigrao e f talijanskih komunista

Enrico Berlinguer. On je izrazio zabrinutost zbog suenja, i najavio da e mu
340
NASTANAK AL T E R NAT I VNI H KONCEPATA
dogaaja iz Drugog svjetskog ra ta i poslijeratnog razdoblja, koje

je sada preplavilo srpsku literarnu, kazalinu i likovnu produk
ciju. Pet godina izmeu dogaaja na Kosovu i uspona Slobodana
Miloevia n a vlast u Srbiji (1981-1986) bilo je razdoblje ruenja
glavnih mitova socijalistike Jugoslavije.10 Do neke mjere, iako
manje, to se dogaalo i u drugim krajevim a Jugoslavije, posebno
u Sloveniji (i neto m anje u Hrvatskoj). Ruenje m ita o Narodno-
oslobodilakoj borbi imalo je etiri elem enta u svim republikam a
gdje se dogodilo.
Prvo, dovedena je u pitanje glavna ideja socijalistikog nara-
tiva da je Jugoslavija ponudila radikalno drukiji tip socija
lizma od onog kojeg je razvio Sovjetski Savez. Serija tekstova o
antistaljinistikom staljinizm u i knjiga o nasilnom obraunu s
jugoslavenskim staljinistim a (i staljinistim a), naroito na Golom
otoku, opisivala je nehum ani karak ter jugoslavenskog socija
lizma, koji se temeljio na negiranju individualnih sloboda zbog
ouvanja ideolokog narativa. Njihovi su autori tvrdili da Tito
nije bio bitno drukiji od Staljina, te da je sam sistem tek jedna
verzija staljinizm a (Gruenwald, 1987). Tito je, naglaavalo se,
bio Staljinov izbor, a u ratnom razdoblju bio je praktiki njegov
ovjek na Balkanu (Ceni, 1981).
Drugo, Drugi svjetski rat, a posebno partizanska uloga u
njemu, sada su interpretirani na drugi nain. Suprotno slubenoj
interpretaciji - da su partizani bili jedina antifaistika snaga u
zemlji, mnogi su autori sada tvrdili da su oni bili samo jedna od
stran a u graanskom ratu . L iteratura u Sloveniji, Srbiji i H rvat
skoj pokazivala ih je ak i u loijem svjetlu nego druge sudionike
rata, je r su bili nepoteni u odnosu n a svoje stvarne nam jere i je r
su time prevarili ne samo Jugoslavene nego i svoje glavne savez
osobno prisustvovati. V lasti to nikako n isu htjele dopustiti, a bilo bi nemogue

odbiti. I u sluaju tog suenja (kao prethodno s ogovim) vlasti su se ubrzo nale
u defanzivi, praktiki traei najzgodniji nain da se suenje prekine a da to
ne bude sram ota za njih sam e.
10 Ram et tvrdi d a je za Titova ivota pet tem a bilo praktiki izvan podruja javne
rasprave, jo manje kritike: 1) nesvrstanost; 2) Titova osobna uloga u ratu i
slubena verzija rata; 3) promocija religijskih pogleda i politika aktivnost
crkve; 4) politika u odnosu na nacionalno pitanje i 5) vojna pitanja, posebno
JNA. Do 1984. sve su te tem e dole na dnevni red, bilo kroz knjievnost, ili u
polupolitikim n astupim a kritike inteligencije.
341
nike: B ritance i Sovjete. Ista prevarantska politika nastavila se

i nakon rata, kad je Jugoslavija zavarala Zapad, skrivajui pred
njim tragove svog staljinizma.
Tree, kao posljedica ovakve interpretacije rata, autori u
Sloveniji (Spomenka Hribar), Hrvatskoj (Franjo Tuman) i Srbi
ji (Dobrica osi) predlagali su nacionalno pomirenje unutar
svojih nacija. Vrijeme je, tvrdili su, da se zavri Drugi svjetski
rat, a podjela n a belogardejce/ustae/etnike n a jednoj i partizane
n a drugoj strani, ostavi prolosti, bez utjecaja n a sadanjost i
budunost. Te podjele tete naciji, dijelei je na one koji su dio
sistem a i one koji su iz njega iskljueni.
Konano, Titova politika i njegov osobni stil ivota i vladanja,
javno su kritizirani. Kontroverze o njegovu predratnom ivotu i
nekim ratnim epizodama, objavljene su u treem svesku Dedijero-
vih Novih priloga za biografiju Josipa Broza Tita, ve 1981." Ali,
politika je kritika poela s govorom Antonija Isakovia u Srpskoj
akademiji nauka i umetnosti, 27. septem bra 1984. Isakovi je
tad a zahtijevao ponovno vrednovanje Titove uloge, pozivajui
se na sline postupke nakon sm rti Staljina i Maoa.
Uz ova etiri elem enta kritike slubenog jugoslavenskog
n arativ a, u svakoj su republici autori im ali i poneke specifine
tem e, koje su se odnosile samo na povijest te republike. U Srbiji
su, tako, promovirane sljedee teze:
Prvo, prvi pu t nakon svretka Drugog svjetskog rata, rojali-
stike su snage (ukljuujui i etnike) prikazane kao antifai
stike. Sve do tada, slubeni je socijalistiki narativ predstavljao
etnike kao suradnike okupatora, ba kao to su predstavljeni i
ustae. Knjiga Veselina uretia, Saveznici i jugoslovenska ratna
dram a (1986), jugoslavenskoj je javnosti ponudila drukiju inter
pretaciju. U knjievnosti se otilo jo i dalje. Pisci poput Vuka
Drakovia (u rom anu No) prikazivali su etnike kao spontani
Dedijerova je kontroverzna biografija T ita objavljena u Rijeci 1981, a raspro

dana je ve za mjesec dana. Nakon to ga je kritizirao Josip Vrhovec, tada
ideolog hrvatskog Saveza kom unista, izdavaka kua je odbila tiskati drugo
izdanje. Dedijer se potom alio d a je njegov dom u Sloveniji bio pod policijskom
prismotrom, i da su mnogi dokumenti nestali zbog tajnih pretresa kue. Dedijer
je povezivao sm rt svog sina (u prometnoj nesrei) s pritiskom na njega. Vrhovec
(u intervjuu s autorom, u aprilu 1998) kae d a je Dedijer bio paranoian.
342
pokret otpora, kojeg su stvorili domoljubi, vojnici i oficiri neka

danje Jugoslavenske vojske, koji nisu eljeli prihvatiti nared
bu svoje vrhovne komande i predati se okupatorim a u aprilu
1941. etnici su bili, naglaavalo se, prvi antifaisti Europe, i
samo zbog ideolokih razloga im slubena interpretacija ra ta ne
priznaje taj status. P artizani (koji su ratovanje zapoeli tek s
njemakim napadom na SSSR, 22. ju n a 1941) u biti su bili
ideoloka sekta, koja se nije borila za jugoslavenske nego sovjet
ske interese. Oni nisu m arili za Jugoslaviju, koju su sm atrali
tvorevinom versajskog poretka.
Drugo, srpski su se pisci sada poeli intenzivno zanim ati za
sudbinu Srba u nekadanjoj Nezavisnoj dravi Hrvatskoj, odno
sno za zloine koje su poinili H rvati i M uslim ani.12 Jedan za
drugim, autori poput Drakovia, Lubarde i Radulovia (koji su
imali i osobnih iskustava iz Bosne i/ili rubnih dijelova H rvatske)
obnavljali su teme ustakih zlodjela, tvrdei da su kom unisti n a
mjerno preutjeli i minimizirali zloine protiv Srba, da bi smanjili
tenzije izmeu Srba i ostalih. No, u stvarnosti, takvo preuivanje
nije pomoglo pomirenju, nego je ostavilo Srbe u poziciji u kojoj
nisu mogli govoriti o onome to im se dogodilo. Umjesto da se
suoi sa stvarnom dubinom zloina poinjenih u Drugom svjet
skom ratu , elita je - tvrdili su oni - okrenula glavu od njih, a
time i od m euetnikih tenzija u tim krajevim a. N em a jam stva
da se takvi zloini nee ponoviti; posebno stoga to je titoistika
Jugoslavija tek m inim alno bolja za Srbe u H rvatskoj i Bosni od
ustake H rvatske. I u njoj, su naim e, Srbi bili asim ilirani a nji
hova kultu raln a i politika prava negirana.13
NDH se prostirala po najveem dijelu sadanje H rvatske i Bosne i Hercego

vine (osim Istre i dijelova Dalm acije s otocim a), tako d a je obuhvaala i M usli
mane, ne sam o Srbe i Hrvate. U novoj interpretaciji rata, na jednoj su strani
bili Srbi, a na drugoj M uslim ani i Hrvati, uz iznimke. To je bio veliki obrat u
odnosu na slubenu interpretaciju, prema kojoj su ustae bile manjina (dakle,
iznimka) u hrvatskom narodu, ija je veina (ba kao i u drugim narodima) bila
partizanska. Za tu novu, alternativnu interpretaciju, ustae, a ne partizani, bili
su predstavnici veine H rvata i M uslim ana. Ta interpretacija je bila vrlo vana
za kasniji razvoj dogaaja, ukljuujui i politiku i rat u Bosni nakon 1990.
Takav je stav izraen kasnije (1986) u tzv. Memorandumu SANU, prema kome
su Srbi u Hrvatskoj izloeni suptilnoj i efikasnoj politici asim ilacije, a njihov
poloaj bio je gori sam o u doba N D H (1986/1996: 327).
343
Tree, Srbi su bili ponieni izjednaavanjem etnitva (kao

prvog pokreta otpora u Europi) i ustatva (kao verzije faizma,
koja je koristila dravu za genocid). Oni su bili veina u oba anti
faistika pokreta, pa su najzasluniji za oslobaanje, ne samo
svoje nego i drugih jugoslavenskih naroda. Ali, to su dobili za
uzvrat? Odgovor je 1985. ponudila Knjiga o M ilutinu, Danka
Popovia: Srbi nisu dobili nita od Jugoslavije, za koju su se borili
(po elji njihovih voa) u oba svjetska rata. Njihove zasluge nisu
priznate, a u drugim krajevim a tretiralo ih se kao okupatore, ne
osloboditelje. Srbi su, kako kae glavni lik Popovieva romana,
domain M ilutin, bili ludi to su ginuli za druge, umjesto da se
okrenu prem a sebi. Popovieva je knjiga objavljena u dvadesetak
izdanja i u stotine tisua prim jeraka, pa je uskoro postala najutje
cajniji literarni izraz alternativne opcije za Srbiju: da se okrene
sebi samoj a ne Jugoslaviji, da ne brine o drugim a nego o sebi.14
U svim tim knjigama, koje su sada nastajale prilino nevjero
jatnom brzinom (da bi potom bile prenoene u medijima koje je
kontrolirala kritika inteligencija), poruka je bila ista kao i ona
to ju je u svojoj pristupnoj besedi 1978. izrazio Dobrica osi
pred SANU: u Europi dvadesetog stoljea nem a drugog malog
naroda koji je toliko optereen povijeu i koji je podnio takve
rtve za osloboenje i napredak, kao to je bio srpski narod. U
istom stoljeu, Srbi su preivjeli Austro-Ugarsku, faistike i
ustake genocide, a u smislu fizikih gubitaka dovedeni su na rub
egzistencije. Kakav smo mi to narod, kakva smo mi to nacija, kad
u ra tu tako lako ginemo za slobodu, koju onda u miru izgubimo,
pitao se on (1982: 126-31). To je pitanje sada polako ali sigurno
dolazilo u centar rasprave u n u tar srpske kritike inteligencije,
odnosno barem njenog najglasnijeg i najproduktivnijeg dijela.
Dva su koncepta u tih nekoliko godina unijeta u javni diskurs
(da bi tam o ostali sve do danas): genocid i etniko ienje. Ti su
pojmovi koriteni podjednako da opiu nekadanja stradanja
14 Osam godina kasnije, Danko Popovic kritizirao je Miloeviev pokuaj da Srbe

iz Srbije ponovno natjera da se bore za jedan drugi grandiozni projekt, onaj o
ujedinjavanju sa bosanskim i hrvatskim Srbima, a to je samo jedna u nizu tra
ginih odluka politiara iz Srbije u dvadesetom veku. Srpski su seljaci ponovno,
usporeivao je Popovic' nove sa starim Milutinima, ili da ginu izvan Srbije,
slijedei sulude projekte njihovih politiara (vidi u Pavkovi, 1998: 517).
344
NASTANAK A LTERNATI VNI H KONCEPATA
Srba (u NDH) i njihove tadanje patnje (na Kosovu). Nigdje se

ta veza izmeu prolosti i tadanjosti nije m anifestirala jasnije
nego na Kosovu, na kome, pisalo je u M emorandumu SANU, vla
da politika fizikog, politikog, pravnog i kulturnog genocida.
Osjeaj poraza i ponienja bio je tim vei to su se Srbi predali
Albancima, a ne Nijemcima. Dakle, predali su se slabijem, neko-
me kome se nisu morali niti smjeli predati. Ponovno, to je poruka
Popovieva M ilutina:
D aje bog teo da se predamo, on bi nam odredio neprijatelja

kome se smemo predati, ne bi nam odredio Arnaute... ta bi
o nam a Nemci mislili i zar bi nas cenili da se ovima predamo.
Pa je T tako? Imali smo mi jai i uljudniji neprijatelja od Arna-
uta, pa se nismo predavali. Kako sad ovima zarobljenici da
budemo, zar na te grane da spadnemo... (Popovi, 1986: 26).15
Sudbina Kosova, dakle, nije vie bila samo pitanje Kosova, odno
sno Albanaca i Srba koji ive na Kosovu: za alternativnu Srbiju, to
je bilo pitanje srpske asti, srpskog identiteta i srpskog opstanka.
REAKCIJA (HRVATSKE) POLITIKE ELITE

NA POJAVU KRITIKE INTELIGENCIJE:
BIJELA KNJIGA (1984)
Kad je srpska politika elita pokazala da e ostati blaga prem a

kritikoj inteligenciji, i kad je policijska akcija prem a njim a kola
birala (1983-4), pojavila se inicijativa koja je sve iznenadila,
prije svega zato to je dolazila iz (do tada) povuene i naizgled
nezainteresirane Hrvatske, odakle bi se (i zbog dalekih povijesnih
ls Ovaj citat je sam o izraz onoga to su m nogi vjerovali: da su Albanci zapravo

inferiorni ostalim a u Jugoslaviji, ne sam o u ekonomskom sm islu nego prije
svega kulturalno. 0 tom e treba vidjeti u Gaber i Kuzmani (1989: 252). Pred
rasude prema A lbancim a u tom sm islu nisu postojale samo u Srbiji i kod Srba,
nego i kod drugih u Jugoslaviji. 0 tom e svjedoe ispitivanja javnog mnijenja u
Sloveniji (To, 1987) i drugdje (Panti, 1987), koja sva otkrivaju d a je socijalna
distanca kod Jugoslavena bila najvea u odnosu na Albance.
345
razloga, i zbog nedavne prolosti, tj. dogaaja iz 1971. godine)

najmanje mogla oekivati. H rvatski su partijski ideolozi, najprije
Josip Vrhovec, a potom (od 1982) i Stipe uvar, naime, eljeli
prikazati da je stanje u Hrvatskoj mnogo bolje nego u Srbiji, te
da u njoj vodei intelektualci ne samo da nem aju nam jeru ruiti
sistem nego ga i podravaju. Vrhovec je inicirao, a uvar potom
organizirao16 niz velikih savjetovanja s vodeim hrvatskim inte
lektualcim a (ali ne s onima koji su se otvoreno protivili sistemu)
n a kontroverzne teme, koje su debatirane i u Beogradu, od strane
kritike inteligencije. Ideja je bila da se ponudi neka vrsta socija
listikog odgovora antisocijalistikim snagam a, te da se pokae
da hrvatsko vodstvo, za razliku od srpskog, dri stvari pod kon
trolom, odnosno uiva podrku inteligencije. Inicijativa je trebala
zavriti velikim plenumom Centralnog kom iteta gdje bi se ras
pravljala ideoloka pitanja, koja su brinula hrvatsko vodstvo, ali
i ostale ustavobranitelje. U pripremi tog plenuma, organizirano je
est savjetovanja, i za svakoje prireen interni partijski materijal
n a kome je radio partijski ured za inform iranje i dokumentaciju.
Teme tih dokum enta (i savjetovanja) bile su: kritika Miroslava
Krlee (25. februara 1982), Goli otok i Informbiro (14. aprila
1982), dem istifikacija prolosti (10. m aja 1982), uloga medija
(16. ju la 1982), o ideolokim tendencijam a (1. februara 1983), te
historiografija u Hrvatskoj i Jugoslaviji (maj 1983). Odabir tema
bio je iznimno hrabar, a poruke koje su slali hrvatski intelektu
16 Josip Vrhovec je od 1982. do 1984. bio lan (a u 1983-4. i predsjednik) Predsjed

nitva CK SK Hrvatske, a u maju 1984. izabran je za hrvatskog predstavnika
u Predsjednitvu SFRJ. Ideoloki sektor u Predsjednitvu CK SKH preuzeo je
Stipe uvar, koji je bio praktiki pokrovitelj svih savjetovanja. uvar je bio
vjerojatno najkontroverzniji politiar u tom vodstvu. Otvoreni kritiar hrvat
skog nacionalizm a jo 1967, a potom i hrvatski m inistar prosvjete (1974-1982).
uvar je nailazio na direktan otpor nacionalistikih krugova u kulturi i prosvje
ti. Od tih napada titio ga je Vladim ir Bakari. Meutim, nakon Bakarieve
sm rti (1983), i s prevlau Mike piljaka (koji Bakaria nije podnosio), on se
naao na udaru kritike i izvan i unutar vodstva SKH. Njegovo smjenjivanje,
m eutim , nije nikad bilo mogue, jer je im ao prilino iroku podrku u partij
skoj bazi, te u projugoslavenskim krugovima u Hrvatskoj i izvan nje. Ta ga je
podrka uinila jednim od dvojice hrvatskih lanova Predsjednitva CK SKJ
1986, te kasnije i predsjednikom tog Predsjednitva (1988/9). U maju 1989.
izabran je za hrvatskog predstavnika u Predsjednitvu SFRJ, odakle ga je
sm ijenio poredak Franje Tumana.
346
NASTANAK AL T E R N A T I V N I H KONCEP ATA
alci (od kojih je vrlo velik broj bio podravatelj ustavobranitelja,

smatrajui da je U stav iz 1974. najvanija bran a unitarizm u i
srpskom nacionalizmu) bile su primljene kao direktan napad na
srpsku kritiku inteligenciju.
No, sedmi je skup (a posebno dokum ent pripremljen za njega)
izazvao pravu buru protesta. Radilo se o dokumentu nazvanom
0 nekim idejno-politikim tendencijam a u umjetnikom stvara
latvu, knjievnosti, kazalinoj i filmskoj kritici i javnim govo
rima odreenog broja stvaralaca u kojima su izraene politiki
neprihvatljive poruke za skup odran u Zagrebu u maju 1984.
Taj je dokument bio zbirka odabranih dijelova iz intervjua i
lanaka oko 120 javnih radnika (od kojeg je najvei broj, oko 90,
bio iz Srbije, 15-20 iz Slovenije, i tek poneki iz H rvatske), u etiri
godine nakon Titove sm rti. U dokum entu su prenijete i pjesme,
aforizmi i izjave koje su (anonimni) itatelji iz partijskog aparata
drali neprihvatljivim a.17 Povremeno su ti citati kom entirani u
fusnotama, ali najee bi stavovi koje je trebalo uoiti bili samo
podcrtani u originalnom tekstu.
Dokument je upozorio n a rastue protivljenje poretku od s tra
ne kritike inteligencije, te je pozvao kom uniste u umjetnikim i
medijskim institucijam a da se suprotstave valu antikomunizma.
Analiza je tvrdila da mnogi od citiranih autora prikazuju stvarnost
u krivom svjetlu, nam jerno istiui negativnosti i uveavajui
probleme.18 P ristup je zapravo bio znak nove politike, koja se vie
nije oslanjala na represiju (zabrane i hapenja) nego na javnu
kritiku. Slogan kojim su se autori vodili bio je u biti demokratski:
knjigom na knjigu. Inspiriran Bakarievom i Kardeljevom idejom
17 Elita je bila tolerantnija prema knjigam a, nego prema lancima i aforizmima,

jer je knjige italo manje ljudi, rekao je Lazar Stojanovi u razgovoru koji je
autor s njim im ao za ovu knjigu. Zato je bilo mogue tiskati djela glavnih isto
noeuropskih disidenata, kao to su, prim jerice, Kundera i Havel. Reim je ak
koristio te knjige da napom ene kako je jugoslavenski model socijalizma neto
sasvim drugo od sovjetskog. Ram et zakljuuje da se u Jugoslaviji radi o udnom
primjeru kom unistikog reim a koji je u posljednjih nekoliko godina opetovano
doputao svojim izdavakim kuam a da objavljuju vrlo kritike i kontroverzne
knjige, da bi ih potom izvrgao napadanju u m edijima, kao primjer antisocija-
listikih aktivnosti (1985: 5).
16 Meutim, nisu sam o hrvatski ideolozi doli do tog zakljuka, nego i neki zapadni
analitiari. R am et je primjerice govorila o kulturi apokalipse koja se razvila u
jugoslavenskoj literaturi (1985: 2-26).
347
o P artiji kao znanstvenom institutu, on je cijeli proces vidio kao

ostvaranje te ideje. Partija mora pokazati, i to u javnom dijalogu
sa svojim kritiarim a, da je i dalje jedina snaga koja vidi dalje.
Komunizam ne moe biti nam etnut represijom, nego otvorenom
ideolokom borbom u kojoj e se na ono to je neprihvatljivo reagi
rati javnom osudom. Oko 120 sudionika skupa, redom uglednih
hrvatskih intelektualaca, podrali su takav pristup. Samo trojica
ili etvorica izrazili su dvojbe oko ovog ili onog ukljuenog citata.19
Takav je pristup, meutim, izazvao burnu reakciju kod svih
koji su bili prozvani. Prvi je problem bio to je 80 posto prozvanih
bilo iz Srbije. Ne samo kritika inteligencija, nego i partijski vrh
Srbije vidio je to kao novi napad ustavobranitelja na Srbiju. Libe
ralni autori (od kojih je vie od 100 potpisalo peticiju protiv Bijele
knjige saveznom partijskom Predsjednitvu) sm atrali su da se
radi o obnovi staljinizma.20 Srpski nacionalisti skup su vidjeli kao
dokaz d a je h rvatska inteligencija ostala nacionalistika i komu
nistika, te da joj zato sm eta sloboda razvijena u Beogradu. Bilo
je u tome i neke vrste ljubomore: dok su njih srpski politiari
napadali i hapsili, hrvatski su intelektualci pokazivali neobinu
bliskost s vlastitim komunistikim vrhom.
Srpsko je vodstvo bilo okirano uvarovom Bijelom knjigom,21
drei da se radi o mijeanju u unutarnje stvari Srbije, nedo-
19 Slabost disidentskog pokreta u Hrvatskoj nije bila samo rezultat relativno

otrih mjera poduzetih protiv njega 1971, nego takoer injenice da su mnogi
hrvatski disidenti bili zainteresirani jedino za nacionalno pitanje, pa prema
tome nisu mogli nadi zajedniki jezik sa srpskim ili ak slovenskim disidentima.
Situacija je bila usporediva s onom u ehoslovakoj, gdje je samo jedan od 243
inicijatora Povelje 77 imao stalno prebivalite u Slovakoj (Innes, 1995: 125).
eki disident Frantiek Kriegel je ustvrdio da je to samo izraz injenice da
slovaka m anjina provodi vla st nad ekom veinom, iako je federacija trebala
uspostaviti paritet (Innes, 1995:125). Isti su argument sredinom osamdesetih
koristili i srpski disidenti, naroito u Memorandumu SANU (1986). Oni su
tvrdili da je U stav iz 1974. ponudio hrvatskim nacionalistima i vie nego to
su se mogli nadati, te da stoga n isu im ali razloga protestirati protiv sistema.
Oni su takoer bili ustavobranitelji.
20 D a bi se potkrijepila ta optuba, kritiari su koristili injenicu da je eho-
slovaki ambasador u Beogradu u jednom intervjuu jugoslavenskoj televiziji
pohvalio Bijelu knjigu jer je ona kritizirala nekritiko prenoenje djela ekih
disidenata Kundere i Havela.
21 0 tom e je u intervjuu za ovu knjigu govorio ime Pili, tada izvrni sekretar
Predsjednitva CK SK Hrvatske, koji je bio sudionik dvaju sastanaka izmeu
348
NASTANAK A L T E R N A T I V N I H KONCEPATA
statku povjerenja u srpsko vodstvo, te akciji koja je ila na ruku

kritikoj inteligenciji, koja je sada traila zatitu od srpskih poli
tiara. Svaka javna zatita bi, meutim, dalje potkopavala auto
ritet srpske elite u samoj Srbiji. Nije se znalo je li bolje djelovati
(ali kako?) ili ne djelovati (pa riskirati marginalizaciju i biti pro
glaen nacionalnim izdajnikom). Pod pritiskom sa svih stran a
unutar same Srbije (od pokrajina, kritike inteligencije i popula
cije na Kosovu), srpski su politiari vidjeli uvarovu inicijativu
kao smetnju, ne pomo. uvar je, pak, argum entirao da za komu
niste ne smije biti meurepublikih granica kad se radi o borbi
protiv antisocijalistikih snaga. U tekstu kojeg je 1985. objavio u
partijskom asopisu Socijalizam , tvrdio je ne samo da komunisti
imaju pravo raspravljati probleme bez obzira gdje se oni pojavili,
nego i da im aju pravo inicirati akciju ako misle da je negdje
antisocijalizam u porastu. U tom smislu, rekao je on, ne moe
biti podjela n a nae i njihove, tj. neke strane teritorije.
Mi smo svi povezani sudbinom, i svaki nacionalizam se m ora

ticati svih nas, je r su svi oni protiv nas, svi oni rade nam o
glavi. Jedini uvjet koji moramo zadovoljiti prije nego ponemo
kritizirati ostale je da mi sami u svojoj kui, u svojoj naciji
radimo to isto... A to nije danas svuda i uvijek sluaj, i zato su
neki od nas izgubili moralni legitim itet da govore o drugim a
(uvar, 1985: 48).
uvarov pristup bio je potpuna novost u jugoslavenskoj politici.

Kao istaknuti protivnik hrvatskog nacionalizma, on je jednostav
no sebi prisvojio pravo da kritizira stanje u Srbiji, povreujui
hrvatskog i srpskog vodstva, na kojem su se stvari pokuale izgladiti. Oni su

tvrdili da je ovo bila povreda dem okratskog centralizm a, i da je njihova
pozicija u Srbiji znatno oslabljena naom akcijom. Rekli su da srpska javnost
vidi Bijelu knjigu kao pljusku u lice srpskoj Partiji. Opozicija ih je optuivala
da nisu u stanju zatiti dignitet Srbije niti procese liberalizacije u njoj. piro
Galovi je javno protestirao protiv Bijele knjige, smatrajui potpuno pogrenim
njeno usmjerenje na akciju protiv inteligencije, um jesto na stvarne probleme.
Iste je argum ente kasnije navodio i Slobodan M iloevi, kad je objanjavao
zato se ne suprotstavlja dovoljno odluno srpskoj kritikoj inteligenciji. On je
bio uvjeren da se Partija m ora osloniti na svoj pozitivan program a ne na
kritiku opozicije. Za G alovievu poziciju, vidi NIN, 25. novembra 1984.
349
pritom konfederalistiki princip zatvaranja u svoje republike. To

se nije svidjelo ne samo srpskom, nego i mnogima u hrvatskom
vodstvu. Mika piljak, tadanji predsjednik CK SK Hrvatske, bio
je jedan od njih. Ako se danas iz H rvatske kritizira Srbija, onda
se su tra moe isto dogoditi i Hrvatskoj, ne samo iz Srbije nego i
iz drugih krajeva. piljak, koji prem a uvaru nije imao nikakvih
simpatija, praktiki je obustavio cijeli projekt, nareujui ideolo
kom sektoru da prestane s organizacijom daljnjih savjetovanja.
Odnosi srpskog i hrvatskog vodstva tako su normalizirani (bar
za neko vrijeme), ali je piljakova odluka zapravo bila pobjeda
kritike inteligencije: ona je postigla to je htjela. Istodobno, ta je
odluka otvorila vrata hrvatskom nacionalizmu, i to iz dva razloga:
prvo, ako se u Hrvatskoj ne moe kritizirati srpski nacionalizam,
onda on ostaje potpuno na volju srpskom vrhu, koje mu se nee
(i ne moe) suprotstaviti. Posljedica e biti njegov porast. Hrvatski
nacionalizam e takoer rasti kao rezultat tog porasta srpskog
nacionalizma, a u Srbiji nee biti nikoga tko bi mu se smio suprot
staviti (budui d a je princip nem ijeanja sada samo potvren). I
drugo, uvarova je inicijativa trebala uvrstiti jugoslavensko
jedinstvo, i to tako to e dopustiti kritiziranje onih iz druge
republike i tim e uspostaviti neku vrstu jugoslavenske javnosti.
Sada je to bilo prekinuto.
uvar e, meutim , iz cijelog skandala izai (i) kao pobjednik:
mnogi u H rvatskoj (a posebno oni izvan H rvatske: u Makedoniji,
Vojvodini, Kosovu, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori) prepoznat
e ga kao potencijalnog vou rastueg broja lanova Partije, koji
su s jedne strane bili nezadovoljni trendovima u Srbiji, a s druge
su traili da se razbije princip nemijeanja u poslove drugih. Ti
su krajevi Jugoslavije traili odlunog vou, koji bi bio slian
Titu i/ili Kardelju; teoretiara i vizionara, snanu linost koja e
izazvati kritiku inteligenciju i uspostaviti jugoslavenski socija
listiki odgovor na njene izazove. uvar je sada postao kandidat
onih snaga koje su htjele nastavak revolucije, ali ne i ugroavanje
U stava iz 1974. Njegova popularnost bila je tim vea to se radilo
o osobi koja je bila potpuno ista u smislu nacionalnog pitanja, a
takoer je bila i zasluna za daleko bolje ideoloko stanje u Hr
vatskoj, nego to je bilo i u Srbiji i u Sloveniji. Te e snage kasnije
dovesti uvara na elo Saveza komunista Jugoslavije (1988) i
350
tititi ga pred nasrtajim a sa srpske strane (tada ve voene Slo-

bodanom Miloeviem), sa strane Slovenaca (tada ve nezainte
resiranih za Jugoslaviju) te onih koji su dolazili iz same Hrvatske
(od strane piljakovih nasljednika). Ta pro-uvarovska koalicija
bit e dovoljno snana da Miloeviu oduzme pobjedu nad jugo
slavenskom Partijom, ali ne i da ga porazi i/ili eliminira. Zapravo,
to e biti posljednja velika jugoslavenska ideoloka koalicija, koja
e premoivati granice republika i pokrajina. No, sam princip
konfederalizma, kojeg su - kao ustavobranitelji - nastojali obra
niti, sprijeit e da pobijede nad Miloeviem.22 I uvarovci e,
dakle, biti rtve vlastitih ideolokih zabluda. Oni e biti uhvaeni
u zaarani krug vlastitih vjerovanja, od kojih nisu htjeli odustati.
SRBIJA IZMEU BIJELE KNJIGE (1984)

I MEMORANDUMA (1986)
P ritisnut sa strane saveznog vrha i iz rukovodstava drugih re

publika, nastojei pokazati da nije popustljiv prem a srpskom
nacionalizmu, Ivan Stamboli je u 1984. i 1985. izrekao nekoliko
antinacionalistikih javnih govora, koji su mnoge iznenadili.23 U
oktobru 1985. obeao je da nee biti dijaloga sa srpskim nacionali
stima, posebno ne s onima koji su tvrdili da srpski narod nije imao
svoju revoluciju, nego su ga vodili drugi, da Srbi nisu bili parti
zani, da etnici nisu bili izdajnici srpskog naroda nego antifaisti,
te d aje federacija prijetnja srpskim nacionalnim interesim a:
22 Jedan od razloga je i u tom e to uvar po svom karakteru nije bio tvrd i

beskrompomisan politiar, niti je bio tip prirodnog vode. Mnogi su njegovi
podravatelji od njega oekivali vie odlunosti, pa ak i pod cijenu nepoti
vanja institucija i pravila po kojima su one djelovale. uvar nikad nije prihva
tio takve pozive, a nije bio ni populist. I u kasnijim godinam a, kad je preao
u opoziciju i pokrenuo Socijalistiku radniku partiju (SRP) u Hrvatskoj, ak
e mu i politiki protivnici priznati odanost principim a i svojim uvjerenjima,
a ne funkcijama i vlasti.
23 Primjerice, dopisnicu The Timesa, D esu T revisan. Ona je, kako sam Stamboli
priznaje (1 995:106) uskoro nakon tog njegova govora rekla (u privatnoj komu
nikaciji) da g a j e do tada sm atrala mudrim politiarem, ali da se sada boji da
e izgubiti glavu zbog napada na nacionaliste.
351
Kad se radi o onome ta su svi srpski i jugoslovenski patrioti

odluili svojom krvlju i svojim orujem, neemo prihvatiti
dijalog ni sa kime. P artizani su porazili etnike i naciste na
takav nain da m eu nam a nem a prostora za pomirenje, niti
za rasprave u bilo kome obliku, niti sada niti nikada (Stam-
boli, 1985/1988: 143).
Srpski je partijski predsjednik pozvao Srpsku akademiju nauka

i um etnosti da se ogradi od svojih nacionalistikih lanova, ne
eli li i sam a biti optuena za podravanje nacionalizma. Savez
kom unista nee dopustiti, rekao je Stamboli, bilo kakvo insti
tucionalno okupljanje nacionalista, nego e ga sprijeiti bez obzira
o kojoj se instituciji radilo. Indirektno, on je zaprijetio prije svega
medijima, a onda i SANU-u, te UKS-u, podsjeajui ih da ive od
dravnog (ili, kako je rekao, od radnikog) novca. Te mu institucije
- kasnije e se pokazati - nee oprostiti tu prijetnju.24 Mnogi su,
naim e, sm atrali da je Stambolieva nova retorika zapravo neka
v rsta pobjede logike Bijele knjige u Srbiji. A to je bilo ne samo
nepopularno, nego u krajnjem sluaju - nemogue.
Stambolieva je pozicija sada doista nalikovala onoj u kojoj bi
se nala osoba izmeu ekia i nakovnja. S jedne strane, optube
iz saveznog vrha i iz H rvatske da je izgubio kontrolu nad Beo
gradom i Srbijom, a s druge, protesti u samoj Srbiji da je izdao
srpske nacionalne interese. U toj je situaciji on pokuao posljednje
to je moda moglo uvrstiti njegovu poziciju: okrenuo se Kosovu.
Stamboli je bio prvi srpski politiar koji je inzistirao da se ko
sovsko pitanje m ora vratiti na dnevni red srpske i jugoslavenske
politike, nakon gotovo etverogodinje institucionalne stanke. U
ju lu 1985. inicirao je novu raspravu u n u ta r partijskog Predsjed
nitva, koje je posljednji put raspravljalo o Kosovu jo 1981.
godine (s izuzetkom rasprava o sigurnosnim pitanjima i openitih
24 Kada je nakon dvije godine pao pod pritiskom Slobodana Milosevics, srpska je
kritika inteligencija slavila pobjedu. Kao sto je autoru ove knjige rekao Anto-
nije Isakovi (u intervjuu koji sm o im ali u aprilu 1996), srpska inteligencija ga
je sm atrala izdajnikom srpskih interesa koji nije govorio ni za koga. Isa
kovi kae: Zato smo mi podrali Miloevievu nameru da ga smeni. Naroito
kada smo videli d aje Miloevi razumeo prilike u Srbiji i stanje u kome je Srbija
m anje-vie jednako kao to smo ih mi videli.
352
NASTANAK A LTERNATI VNI H KONCEPATA
politikih debata). Glavni razlog za tu dugu stanku, kao to na

vodi Stipe uvar, je st snano vjerovanje d aje Kosovo bilo i ostalo
pitanje srpske unutranje politike, u kojeg nitko nije htio biti
direktno uvuen, to zbog toga to nisu htjeli, a to zbog toga to
sama srpska politika to nije eljela.25 Ali, u ljeto 1985. Kosovo je
ponovno postalo sigurnosno pitanje, koje vie nije bilo mogue
izbjei. Stamboli ga je htio nam etnuti u n u tar institucija, je r je
vidio da se ono prelilo na ulicu, te je prijetilo stabilnosti i opstan
ku cijelog sistema.
Sluaj Martinovi i nastanak javnih protesta u Srbiji

Dogaaj koji je inicirao novi val javnih protesta, ovog puta pove
zujui srpsku kritiku inteligenciju sa Srbim a i Crnogorcima na
Kosovu, zbio se 1. maja 1985, kad je vojni slubenik ore M ar
tinovi navodno napadnut od strane dvojice Albanaca, koji su ga
povrijedili n a poniavajui nain: gurajui bocu u njegov rektum.
Interpretacija tog dogaaja uskoro je izazvala goleme kontro
verze: na jednoj su stran i bili srpski mediji (tada ve uglavnom
pod kontrolom kritike inteligencije), koji su tvrdili da se radi o
strahovitom napadu n a sigurnost i ast Srba na Kosovu; a s druge
slubena verzija (promovirana od s tran e snaga reda, ukljuujui
i samu Armiju) - da se radi o pojedinanom incidentu, za koga
uope nije jasno je li rezu ltat napada ili samoozlijeivanja.26 Za
tadanju javnost, a potom ni za ovu knjigu nije (bilo) toliko vano
to se dogodilo; vana je bila interpretacija samog dogaaja i akci
je koja mu je slijedila. Jed an sm jer te interpretacije (onaj kojeg
su promovirali srpski opozicionari radikalne orijentacije) uskoro
je Martinovia predstavio kao metaforu silovanog srpstva, naro
ito na Kosovu. N arativ o politiki motiviranom silovanju srp
skih ena (a sada i m ukaraca), te o seksualnoj perverznosti
25 ak i kada je Stam boli inicirao debatu u saveznom vrhu 1985, hrvatski pred
stavnik u saveznom P redsjednitvu, Josip Vrhovec, protivio se toj raspravi,
tvrdei da mi nism o stvorili taj problem, pa ne moemo prihvatiti ni odgovor
nost za njegovo rjeenje" (intervju s Vrhovcem, Stam bolieva knjiga iz 1995,
te takoer i M eier, 1999).
26 Opiran prikaz dogaaja i njegovih interpretacija dan je u M ertus (1999) i
Bracewell (1998).
353
A lbanaca (koja rezultira visokim natalitetom , takoer politiki

m otiviranim) krio je sam sebi put u srpskim medijima. Svaki
je Albanac sada postajao opasan; svaki je mogao biti instrum ent
te politike akcije protiv Srba i Srpkinja.27 Nijednom, stoga, ne
tre b a vjerovati.28
Sluaj M artinovi bio je u fokusu pozornosti medija vie godi
na. Policija i vojska bile su ukljuene u istragu, ali nisu se mogle
sloiti oko konanog izvjetaja. Sam je Martinovi kasnije povu
kao optube, ali m u nitko nije vjerovao. Srpska i albanska strana
istine (od kojih je albanska bila popularna i u ustavobraniteljskim
republikam a) sada su bile tako vrste da su injenice malo zna
ile. A injenice, primjerice, nisu mogle potvrditi da se na Kosovu
radilo o genocidu protiv Srba i Crnogoraca, iako je dolo do zna
ajnog sm anjenja njihova udjela u ukupnoj populaciji. Izmeu
1981. i 1987. kosovsko je stanovnitvo inilo 7,5 posto ukupnog
jugoslavenskog stanovnitva, dok je samo izmeu 2,5 posto (1982)
i 3,5 posto (1987) ukupnog broja slubeno prijavljenih zloina
poinjeno u toj pokrajini (Horvat, 1989:153).29Jo je vie iznena
27 Pism o koje je Dobrica osi poslao slovenskoj sociologinji Spomenki Hribar, u

novembru 1986, otkriva do koje je mjere percepcija o seksualnim zloinima
Albanaca u la u javni diskurs. osi citira svog prijatelja, estog posjetitelja
Kosova, koji mu je rekao da je u selu Klina samo tog ljeta 20 djevojica silo
vano, a da se ni rije o tome nije pojavila u medijima. Ta su silovanja oblici
totalnog rata protiv srpskog naroda, kojeg planiraju i sistem atski izvode bata-
ljoni m ladih ljudi otrovanih nacionalnom mrnjom, i koji su zatieni zakonom
i vladom (osi, 1992: 87). U svom govoru na zajednikoj sjednici dravnog i
partijskog vrha Srbije (5. novembra 1988), predsjednik Predsjednitva Srbije
Petar Graanin, rekao je: N a Kosovu, doli smo do take na kojoj vie ni devoj-
ice u obdanitim a, nijedna ena, m lada ili stara, ako je srpske ili crnogorske
nacionalnosti, ne moe da proeta kroz albansko selo bez pratnje ili zatite"
(IB CKSKS, 8/1988: 6).
28 Kasniji zloini protiv m ukog stanovnitva na Kosovu i Bosni (naroito protiv
M uslim ana, koji su takoer im ali vii natalitet od ostalih) mogu se objasniti i
snagom toga narativa. Raanje se sve vie vidjelo kao instrument elje za broj
anom prevlau. Razdvajanje obitelji i ubijanja spolno aktivnih mukaraca
sam o su krajnji rezultat tog narativa.
29 Pa ipak, postojala je znaajna razlika u vrsti zloina na Kosovu u odnosu na
ostale krajeve Jugoslavije. Dok je 1980. samo 7,9 posto svih zloina protiv
dravnog poretka poinjeno na Kosovu, u 1987. taj je udio porastao na 52,7
posto. V ie od polovice svih politikih procesa u Jugoslaviji dogaalo se na Ko
sovu. Osim industrijskog krim inala (koji je ukljuivao i optube za ekonom
sk u kontrarevoluciju), svi ostali tipovi kriminala bili su manje uestali na
Kosovu nego to je bio prosjek za cijelu Jugoslaviju. Zloini protiv imovine.
354
ujua snaga srpskog narativa, pogledaju li se podaci za silovanja:

od 1. jan u ara 1981. do 1. novembra 1986, na Kosovu je bilo 360
seksualnih delikata (silovanja, pokuaja silovanja, i drugih djela
protiv asti, m orala i ugleda). U 277 sluajeva i rtve i zloinci
bili su Albanci/Albanke, dok su u 38 sluajeva oboje bili Srbi/
Srpkinje. Albanci su bili poinitelji takvih zloina nad Srpki-
njama/Srbima u 58 sluajeva (od kojih 16 silovanja), dok je u
sedam sluajeva poinitelj bio Srbin/Srpkinja, a rtva Albanka/
Albanac (Horvat, 1989: 154). P rem a tim podacima, Albanci su
poinili - u relativnim brojkam a (tj. kad se uzme u obzir omjer
u stanovnitvu) - m anje zloina tog tipa od Srba, ali su ih vie
usmjeravali prema drugoj grupi. Nakon poetka kam panje protiv
politiki motiviranih seksualnih delikata, zloini te vrste gotovo
su nestali. Od poetka 1986. do ju n a 1988, sljedei zloini u ko
jim a su rtve bili Srbi i Crnogorci registrirani su na Kosovu:
nijedno ubojstvo, dva pokuaja ubojstva i etiri silovanja. Regi
strirana su 784 fizika napada, 67 prijetnji, 18 verbalnih napada,
69 ulinih tunjava, 56 povreda polja, 4 povrede um a i dvije
prijave za trovanje vode (Horvat, 1989: 155).
Pa ipak, percepcija o genocidnosti Albanaca na Kosovu postala
je svakim danom snanija, stvarajui osjeaj stra h a kod Srba, ne
samo na Kosovu nego i drugdje; naroito tam o gdje su bili u m a
njini u odnosu n a druge narode; primjerice, u Bosni i Hrvatskoj.
Podacima se nije vjerovalo; oni su bili ili izraz neefikasnosti poli
cije i sudova (koja je n a Kosovu, istin a je, bila notorna) ili ak i
namjerne popustljivosti sada sve vie albanske policije i sudstva
prema albanskim poiniteljima. N ikakav argum ent nije pomagao.
Za Udruenje knjievnika Srbije (kako su objavili n a sastanku u
junu 1985. godine), situacija n a Kosovu bila je usporediva samo
s najzastraujuim iskustvim a iz Drugog svjetskog ra ta ; a svi
su jugoslavenski dravljani pozvani da prekinu s oklevanjem,
igrama i m anipulacijam a koje se poduzimaju u ime lanog drut
venog, politikog i nacionalnog interesa, da bi se pokrila stvarna
situacija (na Kosovu).30
ljudskih prava, slobode, ivota i tijela, kao i protiv asti i ugleda dravljana,
smanjili su se 1987, u usporedbi sa 1980, te ih je na Kosovu bilo triput manje
nego u drugim krajevima Jugoslavije (Horvat, 1989: 154).
30 Knjievne novine, 1. septem bra 1985.
355
Sluaj M artinovi po prvi put promovirao je retoriku kritike

inteligencije kao mjeru patriotizma i odlunosti - a to su mnogi u
Srbiji (ali ne samo u njoj) zahtijevali. Drugo, taj je sluaj pomogao
da se ona profilira kao nacionalna snaga, koja brine o srpskim
nacionalnim interesim a, koji su ugroeni prije svega na Kosovu.
Dok je u svojoj prvoj fazi, kako napominje Jasn a Dragovi Soso
(2002) kritika inteligencija bila prije svega fokusirana na demo
k ratsk a prava, sada je postala prije svega fokusirana na pitanja
nacionalnog interesa. I napokon, sluaj Martinovi pomogao joj je
da se povee s m asam a, prije svega Srbima na Kosovu, te da tako
izae iz uskog kruga intelektualnih institucija i postane znaa
ja n faktor (ako ne i predvodnik) ireg pokreta. T a je veza izmeu
kritike inteligencije nacionalnog usm jerenja i kosovskih Srba,
prvi p u t uspostavljena u decembru 1985, kad su kosovski Srbi
(njih 2.016) potpisali svoju prvu peticiju Saveznoj vladi. Peticio-
natvo, koje je do ta d a bilo zatitni znak akcija kritike inteligen
cije, sada je postalo metoda kojom se koriste i drugi. U peticiji,
koju su ustavobranitelji odmah usporedili s albanskim protestima
n a Kosovu 1981, vie od dvije tisue Srba zahtijevalo je povratak
srpskih m igranata n a Kosovo; ukidanje zastave albanske narod
nosti (koja je bila gotovo ista kao i albanska dravna zastava,
samo s dodatkom petokrake zvijezde); rehabilitaciju politiara
koji su iskljueni iz politike zbog ranog upozoravanja na kosovski
problem (prije svega Dobrice osia); prim jenu srpskog zakona
o jeziku n a pokrajinu; otklanjanje velikoalbanskih ovinista i
srpskih oportunista iz kosovske adm inistracije; deportaciju
svih 260.000 albanskih im igranata31 iz pokrajine; te poni
tenje svih kupoprodajnih ugovora izmeu albanskih kupaca i
srpskih prodavaa na podruju pokrajine. Jezik peticije bio je
iznenaujue slian jeziku do tad a koritenom samo u Udru
enju knjievnika Srbije:
31 Taj je broj bio u velikom neskladu s podacima koje je u julu 1986. utvrdilo sa
vezno m inistarstvo unutarnjih poslova. Ono je tvrdilo d a je od 1948. do 1981.
sam o 5.587 ljudi emigriralo iz Albanije na Kosovo, od kojih je u tom trenutku
(dakle, u 1986) sam o 1.391 ivjelo na Kosovu. U tom je trenutku bio samo 31
zahtjev za jugoslavenskim dravljanstvom od Albanaca koji su se doselili na
Kosovo. Pa ipak, ve i tako velika brojka od 260.000 navodnih ilegalnih imi
granata kasnije je porasla n a 350.000 u javnoj percepciji (vidi u Gaber i Kuz-
356
NASTANAK ALTERNATI VNI H KONCEPATA
Srpski narod na Kosovu i Metohiji je izloen genocidu... Vla

sti na Kosovu su m askirane socijalistikom ideologijom, ali
u stvarnosti ne ine n ita da bi spreile (taj genocid)... Ovo
je zadnja ansa da spasimo ivote naih familija na Kosovu
na legalan nain... Ugroziti narod n a Kosovu znai ugroziti
Srbe uopte.32
!a stanovitva politike elite, Srbi sa Kosova traili su jedno-

tavno nemogue: reviziju ne samo Kardeljeva koncepta nego
ijelog socijalistikog narativa. ak je i srpskim politiarima, koji
u sad ve otvoreno propitivali Kardeljev koncept, bilo nemogue
rihvatiti tako radikalne zahtjeve. Oni su stoga osudili peticiju
ao akt srpskog nacionalizma. To je dodatno razjarilo kosovske
rbe, koji su sada poeli prijetiti kolektivnim iseljavanjem i orga-
izirati protestne m areve u Beograd, optuujui elitu da ne razu-
lije dubinu problema n a Kosovu.
U sreditu zahtjeva koje su kosovski Srbi postavljali bila je
leja o jednakosti s drugima. Kao to su Albanci vjerovali da ih se
Jugoslaviji ne tre tira isto kao druge (o emu je vie rijei bilo
rije u ovoj knjizi), tako su i Srbi sada tvrdili da na Kosovu ive u
vjetima ekonomske, politike i etnike diskriminacije.331 njihov
odgovor na taj problem bio slian: ba kao i Albanci, i oni su
aili republiku. Ta republika ne bi bila sedma jugoslavenska
mani, 1989: 252). Takva velika razlika izm eu slubenih podataka i onih iz
javne percepcije sigurno je utjecala na osjeaj gnjeva meu Albancima.
Za tekst peticije vidi Nova revija 48-49/1986: 801-7. Peticiju je podralo svojim
potpisom oko 200 srpskih intelektualaca, ukljuujui i 35 lanova Srpske
akademije nauka i um etnosti. U pism u podrke peticiji, oni su usporeivali
kosovsku zbilju sa situacijom u Otomanskom carstvu, Habsburkoj monarhiji,
faistikoj Italiji i nacistikoj Njemakoj, da bi zakljuili da je staljinistiki
ovinizam zam ijenio n asiln u islam izaciju i faizam prolosti. Jedini novi ele
m ent u tome je veza izm eu plem enskog sukoba i genocida, koji se skriva iza
m arksistikih fraza.
0 vanosti ideje jednakosti za razum ijevanje jugoslavenske politike u tom
razdoblju, ve je dosta reeno ranije u ovoj knjizi. Egalitaristike ideje su po
sebno bile izraene na Kosovu (i m eu Albancima i medu Srbima), ali nisu bile
samo kosovska specifinost: i druge su republike u Jugoslaviji sada polako
isticale da nisu jednake drugima, te da u Jugoslaviji trae jednakost. Slovensko
konzervativno ustavobraniteljstvo bilo jo utem eljeno na strahu od nejednakosti,
od gubitka statu sa konstitutivnog naroda i postajanja manjinom. 0 tome
vidi moj tek st u francuskom asopisu Balkanologie (2001) ili u Re (2002).
357
republika, nego stvaranje one koja ve postoji, na papiru ako ne

u stvarnosti - Republike Srbije. Ta republika mora postati jedna
k a svim drugim republikam a, bez obzira na postojanje pokrajina
u njoj. Zahtjev da se Srbija formira kao republika, jednaka dru
gima, bio je blizak zahtjevima samog srpskog vodstva. Situacija
je postala doista paradoksalna: sjedne strane, odnosi izmeu elite
i kosovskih Srba nisu nikad bili zategnutiji; a s druge, njihovi su
zahtjevi postajali sve sliniji. Traila se osoba koja bi taj para
doks izgladila i premostila.
Savezni vrh i kosovski protesti

Stambolieva inicijativa da se raspravlja o Kosovu ipak je na
kraju prihvaena (dobrim dijelom zbog pritiska kosovskih Srba.
naroito nakon sluaja Martinovi), pa je partijsko Predsjedni
tvo formiralo posebnu radnu grupu koja bi vodila razgovore sa
svim institucijam a ukljuenim u spor oko statu sa Srbije (ali ne
s kosovskim dem onstrantim a i beogradskom inteligencijom). Za
predsjednika komisije izabran je M ilan Kuan, tada slovenski
predstavnik u Predsjednitvu CK SKJ. Kuanov je izvjetaj pri
hvaen n a sjednici Predsjednitva od 29. jula 1985. i raspravljan
n a C entralnom kom itetu 31. oktobra 1985. On je opisao situaciju
na Kosovu kao napetu... punu ozbiljnih neslaganja i proturje
nosti, uzajamnog nepovjerenja, koje znaajno utjee na javni
ivot. Kuanov je izvjetaj podrao glavne srpske zahtjeve, naro
ito onaj za vie jedinstva u republici, te je ponovio da pravo
srpskog naroda da stvori svoju vlastitu dravu na isti nain kao i
ostali narodi u SFRJ nije jo u potpunosti ispunjeno, je r ustavni
principi - po kojima su pokrajine u nutar Srbije - nisu uvijek bili
dosljedno pretvarani u politikoj stvarnosti (uvar, 1989: 120'
Kuanova pozicija, koju su dijelili i ostali lanovi komisije, a
potom i lanovi Predsjednitva CK SKJ, bila je dosljedno karde-
ljistika.34 Srbija, govorio je Kardelj, im a pravo da bude drava,
dok pokrajine to pravo nemaju. Drave su suverene, one odluuju
34 Kuanova podrka Srbiji, kao i ranije Kardeljeva (vidi tree poglavlje ove knjige'
bila je prihvaena i kao novi izraz srpsko-slovenskog historijskog prijateljstva.
U meduratnom razdoblju, Slovenci su participirali u veini vlada zajedno sa
srpskim partijama. U Drugom svjetskom ratu, Slovenci (za razliku od Hrvata
358
to e prebaciti pokrajinam a (i opinama) a to federaciji. Formu

lacija da se radi o nedosljednoj primjeni U stava mogla je zado
voljiti sve: Srbija nije m arila hoe li se U stav mijenjati ili ne, sve
dok se stvarno stanje mijenja u smjeru vee centralizacije. Povrh
toga, princip demokratskog centralizm a jo je uvijek vrijedio u
Partiji; ona nikad nije trebala biti federalizirana. Kako bi onda
bilo mogue odbaciti zahtjev za vie jedinstva? To bi bilo naroito
teko sada, kad je jedinstvo doista bilo ugroeno, a situacija je
prijetila da zavri ulinim sukobima, ili moda ak i graanskim
ratom (na Kosovu i oko Kosova).
Zakljuci partijskog vrha bili su, na neki nain, prva politika
pobjeda Ivana Stambolia nakon dugog vremena. Iako je on od
njih strahovao, protesti na Kosovu zapravo su mu pomogli; njego
va su ranija upozorenja na ozbiljnost problema sada izgledala
uvjerljivija nego ikad. I on je sam vidio da protesti na Kosovu ne
moraju biti sm etnja, nego saveznik srpskom vodstvu. Meutim,
podrka koju je dobio od svojih kolega u partijskom vrhu, obave
zivala ga je da elim inira utjecaj nacionalizma i opozicijskih ten
dencija na Kosovu i u Beogradu. Kad su Srbi s Kosova najavili
da e posjetiti Beograd, da i sami izraze svoje miljenje saveznom
vrhu (koje je sada pokazalo interes za njih), Stamboli se odlu
io sam suoiti s dem onstrantim a, pa je 6. aprila 1986. otiao na
Kosovo Polje, prvi od svih srpskih politiara. U svom je govoru
Stamboli gotovo otvoreno aludirao na njihove veze sa srpskim
disidentima, rekavi da je ovo pravo mesto da se ree vai pro
blemi, a svako drugo m esto je pogreno. O hrabrivao ih je da ne
naputaju svoje kue, da ne dozvole da bilo ko m anipulie (njima)
ili da stvori loe i opasne nam ere n a osnovi (njihovog) opravdanog
nezadovoljstva (1986/1988: 166). M asa je podrala sve njegove
zahtjeve za jednakou pred zakonom, te kad je govorio da niko
ne smije sijati m rnju izmeu Srba i Albanaca. Dobro je primljen
i njegov zahtjev za jedinstvom albanskih i srpskih kom unista, te
za spreavanjem albanskih iredentista i srpskih nacionalista
da poremete to jedinstvo. Ali, njegov posjet nije sprijeio plani
rani protestni m ar. Ve sutradan je 550 kosovskih Srba dolo u
i M uslim ana) n isu im ali nikakve konflikte sa Srbima. Tim e vie Srbi biti
kasnije iznenaeni slovenskom izdajom" - o tome vidi sedmo poglavlje.
359
Beograd, gdje ih je primio Lazar Mojsov, makedonski predstavnik

u saveznom Predsjednitvu. U svom prvom nastupu izvan samog
Kosova, oni su Mojsovu ponovili glavne zakljuke: da ih se u
pokrajini diskrim inira, da su ugroeni od strane kontrarevolucije
i nezadovoljni neefikasnou sistema. Neki su prijetili javnim
spaljivanjem, drugi su traili razgovore s Gorbaovom (!), ako ju
goslavenski voe nisu spremni rijeiti situaciju (Stamboli, 1986/
1988: 173). Mojsov je ponovio stavove dravnog vrha: d aje linija
podjele na Kosovu ona izmeu kontrarevolucionara i revolucio
nara, a ne izmeu Srba i Albanaca.
Kad su se kosovski Srbi vratili na Kosovo (samo dijelom zado
voljni i s jasnom porukom da daju saveznom vodstvu zadnju
ansu da pokae da misli ozbiljno), savezno je Predsjednitvo
zasjedalo da utvrdi to dalje. N a toj sjednici (jo pod utjecajem
dem onstracija, koje su mnogi od lanova Predsjednitva prvi put
vidjeli svojim oima), 7. aprila 1986, Ivan Stamboli ponovio je
da je situacija na Kosovu i u Srbiji mnogo gora nego to mi ovde
mislimo i znamo. Kosovski Srbi, rekao je on, nem aju vie povje
renja u kosovsko vodstvo i gube povjerenje u vodstvo cijele zem
lje. Ako se to nastavi, jugoslavenska e elita morati nai odgovor
na masovne proteste ne samo kosovskih Srba, nego i studenata,
radnika i opozicije po cijeloj zemlji. Na je glavni zadatak da to
spreimo, rekao je Stamboli. Naglasio je d aje pokret kosovskih
Srba voen od strane opozicije u Beogradu te da se elementi na
koje se oni oslanjaju umnoavaju, a anse da oni postanu lideri ma
sa poveavaju. Kao odgovor, Stamboli je predloio sljedei plan:
1) mnogo vea prisutnost politikih organizacija u masama, ne bi
li se sprijeilo da one budu zavedene od strane opozicije; 2) na
stavak diferencijacije na Kosovu, a naroito pritisak na Srbe i
Crnogorce u vodstvu Kosova, koji oigledno ne predstavljaju popu
laciju; c) priznanje punih kompetencija Srbije na Kosovu, naroito
srpskog vodstva u odnosu na akciju na Kosovu; i 4) koritenje svih
zakonskih sredstava, ukljuujui i policijsku akciju, da se sprijei
proirenje utjecaja srpskih nacionalista iz Beograda na kosovske
Srbe. M eutim, policijska akcija ne bi smjela poeti prije nego
to kom unisti uvrste svoje pozicije meu ljudima na Kosovu.
U meuvremenu, Stamboli se protivio onima u jugoslavenskom
vodstvu koji su proglaavali kosovske Srbe za srpske nacionaliste.
360
Ne radi se o ustupcim a neprijateljim a, nego o zahtevim a

ljudi... Ljudi veruju da nem aju prava i sloboda, te reaguju sa
punim entuzijazmom na rei kako to su jednakost i ravnoprav
nost. Oni podravaju Tita, bratstvo i jedinstvo, Jugoslaviju
itd... Tano je da su se uli neki neprihvatljivi i kontrarevolu-
cionami zahtevi. Da li bismo sada trebali te ljude ta proglasimo
srpskim nacionalistim a? ta ako je istina da tamo stvarno
ivi 81.000 potpisnika peticije?35 Da li su svi oni nacionalisti?
Oni jednostavno govore o tim stranim stvarim a kojima su bili
izloeni. Da li bi te nepismene ene sada trebali da proglasimo
nacionalistima? J a bih predloio realistinost u diferencijaciji
izmeu njih i stvarnih nacionalista, rekao je Stamboli savez
nom partijskom Predsjednitvu (1986/1988: 142-5).
S tim govorom, Stamboli je izazvao neke elemente dominantnog

diskursa, ukljuujui i uestalu upotrebu pojma nacionalizam
kao krajnje politike etikete. On je upozorio n a kontraproduktiv-
nost takve prakse, sm atrajui da bi se ona mogla vratiti kao
bumerang.36 Tretirajui, naim e, sve jednako, reim bi se mogao
dovesti u nezgodnu poziciju da zanem ari stvarnu opasnost od
pravih nacionalista (onih u n u ta r intelektualnih krugova), i/ili
da jednostavno pomogne stvaranju koalicije interesa izmeu n a
rodnih protesta i nacionalista (opozicije). Stamboli je (ba kao
kasnije i ostali politiki lideri u Jugoslaviji: prije svega M ilan
Kuan u Sloveniji i Stipe uvar u Hrvatskoj) bio pred nemoguim
izborom: ili da se stavi na elo pokreta nezadovoljnih, te da se
pretvori u poluopozicionara; ili da koristi represiju da suzbije
(makar i privremeno) izvore nestabilnosti poretka kojem je pred- *14
15 Kako je peticija, koja je u trenutku njezina predstavljanja saveznom vrhu im ala

2.016 potpisnika, sada potpisivana i dalje, opozicija je tvrdila d a je broj potpi
snika dosegao 81.000.
14 Stamboli, meutim , nije jasn o rekao da se to odnosi i na Albance, koje se tako
er en masse optuivalo za nacionalizam . On sam to nije inio (kao to se vidi
iz njegova govora u Kosovu Polju), ali su srpski mediji esto ostavljali dojam
da je to doista tako. Mnogo toga to je Stam boli rekao, godinu dana kasnije
ponovio je Slobodan M iloevi n a istom m jestu, u Kosovu Polju. Ali, tog puta
je kontekst bio drukiji, prije svega zato to su kam ere dravne televizije
prenosile M iloevievo obraanje, dok je Stam bolievo bilo ogranieno na re-
portano izvjetavanje.
361
sjedavao. Nevoljan da uini bilo jedno ili drugo, odluio je pomak

n uti se na formalno manje vanu, ali sada sve znaajniju funkciju,
postajui predsjednik Predsjednitva Srbije. Smatrajui da vie
ne moe mnogo toga uiniti unutar same Partije (to zbog gubitka
ugleda kojeg je SK Srbije sada osjeao na svakom koraku, a to
zbog principa demokratskog centralizma koji mu je vezao ruke
n a saveznoj razini), Stamboli je odluio naglasiti vanost drave
u novim okolnostima. Uostalom, radilo se o pisanju Ustava, i o
odnosima u republici, pa je imalo mnogo smisla da se i on odlui
za dravnu funkciju. P artiju je prepustio mlaim i dinaminijim
snagam a. Nakon otrog konflikta u nu tar samog partijskog vrha,
uspio je za predsjednika Predsjednitva CK SK Srbije predloiti,
a onda i izabrati, Slobodana Miloevia, svog najvjernijeg sljedbe
n ika u n u ta r partijskog vrha, koji se ve prije istaknuo kao naj
odluniji protivnik ustavobranitelja. Oekivalo se da e taj izbor
samo ojaati Stambolia i poveati njegovu mo; posebno stoga
to je zbog izbora Miloevia Draa Markovi (kojeg je Stamboli
sam pomaknuo u s tran u nakon 1983. godine) dao ostavku iz pro
testa. No, dogodilo se upravo suprotno.
Memorandum SANU i reakcija politike elite (1986)

Posljednja faza Stambolieva vladanja u Srbiji obiljeena je aferom
koju je proizveo najtiraniji jugoslavenski dnevni list, Veernje
novosti, objavljujui 24. septem bra 1986, neslubeni (i na neza
konit nain prisvojen)37 dokument radne grupe Srpske akademije
n au k a i um etnosti, koji je odmah postao poznat kao Memoran
du m SAN U . Taj non-paper je skica nacrta izvjetaja specijalne
komisije SANU-a38, koja je osnovana u maju 1985, kao odgovor
37 Isakovi vjeruje da je rukopis doao do novina posredstvom Aleksandra uka-

novia, iji je punac, profesor Jovan orevi, bio jedan od vodeih strunjaka
za ustavno pravo, te savjetnik Edvarda Kardelja za sve poslijeratne ustave.
ukanovi je bio slubeni kom entator za partijske poslove u Veernjim novo
stima. On je, takoer, bio posljednji novinar koji je intervjuirao Aleksandra
Rankovia prije njegova smjenjivanja (RFE/RL, 28. juna 1983).
38 Zbog toga to se radilo o nedovrenom, neslubenom i nezakonito objavljenom
tek stu , SA N U je odbacila zahtjeve da ga kom entira ili osudi, tretirajui ga kao
nepostojei dokument. Pa ipak, taj je tekst u daljnjim raspravama gotovo bez
izuzetka, pripisan SANU kao instituciji. Objavljen je prvi put u asopisu SK
362
NASTANAK AL T E R N A T I V N I H KONCEPATA
na poziv Ivana Stambolia srpskoj inteligenciji da se konstruk

tivno ukljui u debatu o politikim problemima zemlje.19Na neki
nain, djelatnost komisije (kojoj je najprije predsjedavao pred
sjednik SANU Duan Kanazir, a potom potpredsjednik Antonije
Isakovi) bila je i reakcija na Vrhovev poziv za javnom rasp ra
vom o politikom sistemu, te na neuspjean (i za srpske disidente
razoaravajui) sastanak kojeg su srpski intelektualci imali sa
svojim slovenskim kolegama, prije svega okupljenim oko Nove
revije, slovenskog asopisa za drutvena pitanja. Kao to je jedan
od srpskih sudionika na tom sastanku, Dobrica osi, objasnio u
svom dnevniku (1985/1992: 76-9), srpski su pisci na tom sastanku
shvatili da (za razliku od svojih slovenskih kolega)3940 nem aju jasan
nacionalni program te da su im ciljevi konfuzni i nekonzistentni.
Na drugoj strani, Stamboli se nadao da e uvlaenjem SANU-a
u javnu debatu, sm anjiti mogunost njezina priklanjanja (kao
institucije, ako ne ve kao skupa pojedinaca) opoziciji i masovnim
protestima n a Kosovu. Sam Isakovi (podran od strane veine
u Akademiji) htio je gurnuti ustavne promjene to dalje, praktiki
podravajui i srpski vrh i opoziciju.
Tekst na koji su se Veernje novosti okomile istog dana kad
su ga objavile, bio je u maloemu razliit od onog to su ve prije
izgovorili ili napisali pojedini lanovi kritike inteligencije. On je
bio vie opis ekonomske i politike krize (kako su je autori vidjeli)
nego politiki program za akciju (kako je kasnije opisan). Memo
randum je imao elem ente komunistike retorike (zalagao se za
samoupravljanje, te za Vijee proizvoaa u Saveznoj skuptini);
demokratske retorike (ljudska i graanska prava), te rom an
Hrvatske Nae teme (1989:128-63), u Zagrebu. Tek na desetu godinjicu pojav

ljivanja u javnosti (1996), SA N U g a je objavila u svojoj ediciji, zajedno s komen
tarima glavnih autora, ekonom ista Koste M ihailovia i povjesniara Vasilija
Krestia. U ovoj se knjizi citira iz izdanja koje je objavio SANU (1996).
39 Taj je poziv bio u skladu s kardeljistikim razumijevanjem uloge inteligencije
kao izvora pozitivne (konstruktivne) kritike sistem a. Stam boli je zakljuio da
nauka mora biti vie ukljuena u pokuaje da se ree drutvena, ekonomska,
politika i ostala pitanja. Kad se sreo sa akadem icim a da raspravi planove za
obiljeavanje 100. godinjice SA N U -a (koja je trebala biti odrana 1. novembra
1986), Stam boli je naelno odobrio njihovu namjeru da tom prilikom prezen
tiraju viziju moguih ijeenja za drutvenu krizu (1995: 119).
40 Vie o slovenskom nacionalnom programu sredinom osam desetih te o interak
ciji izmeu slovenskih i srpskih disidenata vidi u zadnjem poglavlju ove knjige.
363
tiarsko-nacionalistike elemente koje je izraavao s povienim

tonom i u rezolucijskom stilu.
Isakovi je glavnu nam jeru tog nedovrenog teksta kasnije, u
intervjuu koji je autor imao s njim 1996, izrazio ovako:
Mi smo jasno rekli da elimo Jugoslaviju, ali samo ako41 u njoj

Srbi budu ravnopravni sa ostalim jugoslavenskim narodima.
Znali smo da Slovenci i H rvati nee prihvatiti takvu Jugosla
viju. Ali, eleli smo da to jasno kau i da preuzmu odgovornost
za to. I stvarno, nije trebalo mnogo vrem ena pa da Slovenci i
H rvati otkriju svoje poglede na Jugoslaviju: oni su je podra
vali sve dok im je sluila kao orue za dranje Srbije pod stal
nom paskom. U stav iz 1974, kojeg je pisao Slovenac Kardelj i
Slovenac-Hrvat Tito, bili su rezultat takvog uverenja. Zato su
Slovenija i H rvatska bile protivne promenama u Ustavu. Zato
su drale Srbiju pod kontrolom, koristei dve pokrajine, Vojvo
dinu i Kosovo. Konano, zato su podelile Srbe na razne poludr-
avice, slabei njihov nacionalni identitet. To je bio glavni
argum ent u tom tekstu, oko toga smo se svi slagali.42
Razvijen u oko deset tisua rijei, sa zakljukom od deset toaka,

M em orandum je postao jezgra poluslubenog srpskog diskursa
u kasnim osam desetim a i u prvoj polovici devedesetih. to su,
zapravo, bili glavni elementi tog diskursa, kako ih je izrazio
M em orandum i
Prvo, te k st je zahtijevao radikalne promjene ekonomskog i
politikog sistema, da bi se zaustavio negativan trend koji je poeo
1964. Protivio se nacionalnim ekonomijama kao ideologiji koja je
41 Sada su i pisci Memoranduma prihvatili retoriku ali samo ako, koju su jugo
slavenski kom unisti koristili ve u Drugom svjetskom ratu: Jugoslaviju treba
sauvati samo ako postane socijalistika. Kasnije je tu istu ali samo ako retoriku
koristilo slovensko, hrvatsko i srpsko vodstvo.
42 V ie o pozadini nastanka i glavnim motivima autora nedovrenog Memoran
duma vidi u uvodnom tekstu uz izdanje SANU-a iz 1996, koji su napisala
dvojica pisaca nacrta teksta: ekonom ist Kota Mihailovi i knjievnik Antonije
Isakovi. Paljivom analizom teksta Memoranduma, moe se primijetiti razlika
u pristupu izmeu te dvojice autora: Mihailoviev je pristup hladniji/racio-
nalniji, a Isakoviev angairaniji. Ekonomski dio Memoranduma je stoga bio
m anje kontroverzan od politiko/povijesnog.
364
zanemarila ekonomske zakonitosti... oslanjajui se na svest ljudi,

a ne na njihove interese (1995: 105).
Drugo, krivio je elitu d aje nesposobna da prekine sa iluzijama
koje su dovele zemlju na rub propasti (1995: 107).
Tree, kritizirao je neistorijske tendencije da se jugoslaven
ska federacija pretvori u konfederaciju. Ideologija je dala prednost
konceptu nacionalnosti i teritorijalnosti, a dvije jugoslavenske re
publike (Slovenija i H rvatska) i dalje brane tu ideologiju.
etvrto, tvrdio je da je najvea kriza u Jugoslaviji - moralna
kriza. Korupcija je zahvatila sve slojeve jugoslavenskog drutva.
Peto, dijelovi srpskog naroda koji ive u drugim republika
ma, nem aju pravo (za razliku od nacionalnih manjina) da se or
ganiziraju politiki i kulturalno. Posljedica toga je istjerivanje
Srba s Kosova.43
esto, pozicija Srbije u Jugoslaviji je katastrofalna, i to prije
svega u tri aspekta: a) ona zaostaje za drugim a u ekonomskom
pogledu; b) ona jedina ima pokrajine, pa se nije mogla uspostaviti
kao drava i c) protiv Srba se vodi genocidna politika na Kosovu.
Politika konstantne diskrim inacije Srba nakon Drugog svjet
skog rata rezultat je vjerovanja K PJ/SK J da je Srbija u meu-
ratnom razdoblju bila privilegirana, pa sad mora biti kanjena.
Srpski su lideri bili smjenjivani, dok su Tito i Kardelj radili pro
tivno srpskim interesim a (1995: 131).
Sedmo, an tisrpska politika nastavila se i u posttitovskom
razdoblju, u kome politiari iz ostalih republika poduavaju Srbi
ju i pokrajine da se reenje moe nai striktnom primenom istog
tog U stava (1995: 133).
Suprotno nekim kasnijim interpretacijam a protivnika Memoranduma , tekst

nije negirao pravo ostalim jugoslavenskim narodima na puno samoodreenje
(ukljuujui i odvajanje), ali samo ako isto pravo oni priznaju i Srbima. Pod
Srbima, autori koriste etniku, a n e politiku/graansku definiciju. Autori Me
moranduma drali su da narodi, a ne republike imaju pravo na samoodreenje:
republike su sam o izraz volje naroda, a u dobrom dijelu zapravo izraz volje
politikog (kom unistikog) vrha koji je kreirao poslijeratnu Jugoslaviju. Repu
blike su proizvod dom aeg zakonodavstva, dok je pravo na samooodredenje
(kako ga je kasnije interpretirala i slubena srpska politika) meunarodno
pravo, dakle starije od domaega. Problem te interpretacije je u tome to pret
postavlja da postoji pravo n a samoodreenje, dok u stvarnosti zapravo postoji
samo naelo, koje se u m eunarodnim okolnostim a ne provodi dosljedno.
365
Osmo, genocid n a Kosovu je iznimno ozbiljna pojava, jer e

za desetak godina, ne zaustave li se postojei trendovi, Kosovo
biti etniki oieno44 od Srba. Sudbina Kosova, dakle, ostaje
pitanje ivota i sm rti srpskog naroda (1995: 136). Ne bude li
rijeeno, pretvorit e se u evropsko pitanje sa najteim, nepred-
vidivim posledicama (1995:136). Hitnost djelovanja potrebna je i
u odnosu n a poziciju Srba u Hrvatskoj; oni su izloeni suptilnoj
ali efikasnoj politici asimilacije.
Deveto, srpski kulturni prostor je podijeljen, i to namjernom
politikom akcijom da se stvore vojvoanska, crnogorska i bosan-
sko-hercegovaka45 literatura, dok se srpska demokratska povijest
zanem aruje ili nam jerno pogreno interpretira.
I konano, deseto, nedovreni je M emorandum pozvao Srbe
da se oslobode osjeaja povijesne krivnje (prije svega u vezi s
idejom velikosrpskog hegemonizma) te da uspostave puno
nacionalno i kulturno jedinstvo bez obzira u kojoj republici ili
autonomnoj pokrajini ive. Srbi moraju postati povijesni sub
jek t, a to je mogue samo ako povrate svijest o svom povijesnom
i duhovnom biu. M em orandum je osudio srpski nacionalizam i
promovirao opstanak Jugoslavije kao drave.46 Ali, istodobno je
upozorio da Srbi ne mogu mirno ekati svoju budunost u neiz-
vesnosti, niti bi trebali dopustiti da budu iznenaeni, ako drugi
odlue da se odvoje od Jugoslavije. Srbi ne smeju da budu pa
sivni, da trae od drugih da govore prvi, kao to je Srbija inila
toliko p u ta do sada (1995:147). Umjesto toga, Srbija bi morala
44 Pojam etniko ienje, kojeg mnogi strani autori veu za rat u Bosni (1991-1995)
i kasnije na Kosovu (1999), pojavio se, meutim, prvi put u srpskoj politikoj
retorici i upozoravao je na sudbinu Srba na Kosovu i drugdje u Jugoslaviji.
45 Ova formulacija iz Memoranduma ukazuje da su autori drali da su
crnogorska i bosansko-hercegovaka kultura zapravo elem enti srpske kulture.
Prem a srpskim nacionalistim a, Bonjaci su u stvari bili Srbi koji su prihvatili
islam da bi sauvali privilegije u Otomanskom carstvu. Titova je Jugoslavija
praktiki sankcionirala taj povijesni gubitak za srpski narod, priznajui crno
gorsku i m uslim ansku naciju.
46 T ekst je Jugoslaviju definirao kroz avnojski koncept, a ne pomou Ustava iz
1974. E ksplicitna kritika ovog drugog koncepta (Kardeljeva) uz istodobno pro
moviranje avnojskog, u skladu je s isticanjem razlike izmeu treeg (Titovog) i
etvrtog (Kardeljevog) koncepta, koje je uinjeno u ranijim poglavljima ove knji
ge. Vano je i to da je Memorandum bio mnogo kritiniji prema Kardelju nego
prema Titu: svi pozitivni primjeri u tom tekstu uzeti su iz razdoblja prije 1964.
366
preuzeti inicijativu. To je mogue samo ako inicira i mobilizira

svoj dem okratski potencijal.
Objavljivanje nedovrenog teksta Memoranduma izazvalo je
buru u jugoslavenskoj politikoj javnosti. Josip Vrhovec je ponov
no bio meu najglasnijima: optuio je srpsko vodstvo da je iza
zvalo najradikalniji nacionalizam svojim predlaganjem ustavnih
promjena. K ritike su bile snane i u Vojvodini: tamo je Tomislav
Marinko (tada ideolog novosadskog partijskog komiteta) rekao
da nitko u pokrajini ne moe jam iti sigurnost onima koji ele
unititi jugoslavenski politiki sistem (uki, 1992: 115).47 No,
ovog puta je i Ivan Stamboli reagirao otro. On nije dijelio
stavove onih koje je sm atrao srpskim nacionalistim a, a osjetio se
obaveznim (kao srpski komunist) reagirati javno. Takoer, htio
je sebe zatititi od optubi da je srpsko rukovodstvo naruilo
Memorandum. Govorei n a beogradskom Univerzitetu, 30. okto
bra 1986, Stamboli je proglasio M em orandum ovinistikom
inicijativom, koja je usm jerena da potakne konflikt i otruje
odnose izmeu jugoslavenskih naroda. Autori M em oranduma,
rekao je Stamboli, ne vide da su se pod njegovim vodstvom dogo
dili znaajni pomaci u rjeavanju odnosa u Srbiji. Neki od njih
sada optuuju druge za staljinizam , a zapravo su i sam i bili u
partijskom vrhu kad su se staljinistike istke dogaale.48 Linija
podjele svuda, n a Kosovu i u Srbiji, m ora biti izmeu nas i njih:
mi smo srpski kom unisti i antinacionalisti, a oni su na drugoj
strani. Srpski komunisti, rekao je Stamboli nee nikada prihva
titi ruenje Jugoslavije, ne samo zato to je Jugoslavija rezultat
revolucije, nego zato to je garancija nezavisnosti svih njenih
naroda (1986/1988: 219).
Dok je Stamboli M em orandum nazvao in memoriam Jugo
slaviji, Slobodan Miloevi, ta d a ve predsjednik Predsjednitva
CK SK Srbije, ostao je iznenaujue tih, barem u javnosti. Unato
direktnom Stambolievu pozivu, izbjegao je javnu konfrontaciju,
delegirajui tu neugodnu dunost drugim lanovima svog Pred
47 Marinko, H rvat iz Vojvodine, kasnije se (1990) pridruio Franji Tumanu i

postao urednikom H rvatske televizije u Zagrebu.
48 Ovo je bila aluzija na Dobricu osia, a moda i Antonija Isakovia, koji su bili
bliski Rankoviu i/ili lanovi politikih tijela u doba jugoslavenskog poststa-
ljinistikog staljinizm a, koji su sada kritizirali.
367
sjednitva.49 No, nedostatak javne kritike nije znaio d aje Milo-

evi odluio ignorirati Memorandum. On je 27. maja 1987.
predsjedavao sjednicom partijskog Predsjednitva Srbije, kad je
odlueno da se povede ideoloka ofanziva (ne sasvim razliita
od uvarove ranije inicijative) protiv odreenog broja kulturnih i
medijskih institucija, ukljuujui i SANU. I doista, Predsjednitvo
je odluilo predloiti smanjivanje budeta ili ak potpuno uki
danje financiranja onih programa i projekata koji nisu u skladu
sa naim drutvenim kriterijim a. N a crnoj listi nali su se
In stitu t za drutvene nauke (naroito Odsjek za filozofiju, gdje
su se zaposlili filozofi-praksisovci), Udruenje knjievnika Srbije,
Socioloko drutvo Srbije, Udruenje filozofa, SANU i Studentski
k u ltu rn i centar. Meu institucijam a ije je financiranje sad po
stalo upitno, nali su se i mediji: Knjievna re i Knjievne novine,
dok je nekoliko drugih kritizirano i upozoreno; meu njima Stu
dent, N O N (list Saveza socijalistike omladine Srbije), Svet, N IN
i Duga. Zakljuci partijskog vrha obvezivali su komuniste u svim
tim medijima i institucijam a da provedu nune kadrovske pro-
m ene, te da javno reagiraju na lanke u medijima i akadem
skim publikacijama, ili na televiziji i radiju, ili na bilo koji drugi
pokuaj da se negiraju tekovine revolucije i vodea uloga radnike
klase u naem drutvu, promovie istorijska i nauna la, a isto-
rijski dogaaji, pojave i linosti interpretiraju na neobjektivan
nain (IB, 6/87). Partijsko je Predsjednitvo takoer iniciralo
osnivanje aktiva Saveza kom unista u kulturnim i akademskim
institucijam a, udruenjim a sociologa, ekonomista, politologa, filo
zofa, pravnika, novinara i pisaca. P artijski je aktiv formiran i u
SANU (IB, 1/88).50 Slijedei odluke partijskog Predsjednitva
(izraene u Operativnom program u), vodei su se srpski politi
49 Izuzetak je bila M iloevieva kratka replika na sastanku beogradskog partij

skog kom iteta u februaru 1987, kad je spomenuo neaktivnost komunista u Aka
demiji, koji nisu nali potrebnim da se javno distanciraju od napada na Tita
i revoluciju i razbijanje Jugoslavije. Od Miloevia se oekivalo da ponudi
platformu" o Memorandumu na Petoj sjednici CK SK Srbije u aprilu 1987, ali
je on im enovao M ilenka Markovia da odri uvodni govor, te odluio da
sjednicu zatvori za javnost (IB, 4/1987).
so Bez obzira na sve to, m eutim , situacija se nije dramatino izmijenila. Elita je
uskoro vidjela da su stara vrem ena (ona od 1974. do 1981. godine) definitivno
368
ari angairali u javnim raspravam a, ponekad ak i piui nepot

pisane (ili pseudonimom potpisane) lanke u novinama.51 Svi
osim srpskog partijskog predsjednika, Slobodana Miloevia.
Mnoge kasnije interpretacije tih dogaaja pokazuju malo razu
mijevanja za razloge zbog kojih je Milosevic odluio da ostane u
drugom redu napada n a srpski nacionalizam. esto se podra
zumijeva da je on ve tad a bio (prikriveni) nacionalist, te da je
namjerno izbjegavao javne nastupe protiv Akademije. Ako je
doista i tada (a moda i prije) dijelio neke zakljuke s onima koje
su komunisti tada sm atrali srpskim nacionalistim a, to ga ipak
nije sprijeilo da se upravo pod njegovim predsjedavanjem krene
u partijsku ofanzivu, donese O perativni program, te osnuju par
tijski aktivi koji e se suprotstaviti Akademiji. Miloevi nije bio
blag prema opoziciji. Naravno, postojali su pragm atini razlozi
zbog kojih je nastojao izbjei sudbinu Ivana Stambolia, odnosno
poremetiti odnose i sa srpskim intelektualcim a i s vodstvim a
ostalih republika i pokrajina istodobno. Ali, glavni je razlog ipak
vjerojatno taj stoje Miloevi vjerovao da se prom jena nee dogo
diti ako se nacionalizam napadne samo verbalno. P artija m ora
stvoriti novu situaciju, u kojoj e biti posjeen korijen srpskog
nacionalizma, a to je: neodriva pozicija Srbije u Jugoslaviji i
odnosi izmeu republike i njenih pokrajina. Iako osobno nije volio
Drau Markovia, Miloevi je dijelio njegov stav da je upravo u
tim odnosima jedini neposeeni koren srpskog nacionalizm a
(kako je Markovi izjavio neposredno nakon protesta n a Kosovu).
Miloevi je, takoer, vjerovao da opozicija ne smije biti tre tiran a
kao partn er Savezu kom unista, a jo m anje bi P artija trebala
gubiti vrijeme u beskrajnim raspravam a s njenim oponentima.
Partija mora nam etnuti ritam rasprave i odrediti dnevni red. Ako
u tome uspije, situacija e se preokrenuti, a srpski nacionalisti u
opoziciji izgubit e utjecaj. Iako je, dakle, Miloevieva odlunost
bila privlana nekim srpskim nacionalistim a, te iako su oni
prola, te da bi zabrane n ovina i ukidanje institucija bile preskupe i u prakti

nom sm islu nem ogue. Otre najave o partijskoj ofanzivi ostale su tako manje
vie prazne prijetnje.
Primjerice, predsjednik beogradske partijske organizacije, Dragia Pavlovi.
On je objavio nekoliko lanaka u Politici koristei pseudonim. U 1987. objavio
je i polemiku knjigu protiv beogradske kritike inteligencije.
369
dijelili njegov zahtjev za uspostavom reda u Srbiji i Jugoslaviji,

odnos izmeu njega i njih bio je sloen.
Prije nego se zadrimo malo due na Miloevievim motivima
i retorici u godinama neposredno prije njegova preuzimanja vlasti
u Srbiji (1984-1987), podsjetimo samo da je do 1987. kritika
inteligencija sebe transform irala iz m arginalne grupe poluutje-
cajnih intelektualaca u snanu jezgru opozicijskog pokreta, koji
je sada kontrolirao vie nacionalnih institucija, veinu srpskih
medija i k u lturnih tokova.52 Kroz te institucije se, do 1987, formi
rao prilino jasan novi diskurs, koji je u sebi sadravao tri glavna
zahtjeva: 1) dem okratizaciju Jugoslavije; 2) promjene U stava iz
1974. kako bi se poboljala pozicija Srbije; 3) odluna akcija
protiv genocida na Kosovu i asimilacije srpskog stanovnitva
bilo gdje u zemlji. U est godina nakon kosovskih protesta, nagla
sak se pomicao s prvog zahtjeva n a drugi i trei. Opozicija je sebe
povezala s m asam a Srba na Kosovu, a s protestima u Beogradu i
drugdje stv arala je golem pritisak na institucije sistema. Nevolj
kost ili nemogunost srpskog vodstva da zaustavi taj pritisak
poveao je tenzije u n u ta r same politike elite, prije svega izmeu
Srbije i drugih, a takoer i izmeu Srbije i federalnih institucija.
Sve je to stvorilo i krizu u n u ta r samog srpskog vodstva, koje je
moralo odluiti kako e se dalje ponaati u odnosu n a tolike pro
tivnike. Izolirano i pred gotovo izvjesnim gubitkom kontrole u
Srbiji, bez velikog utjecaja na dogaaje u Jugoslaviji, ono je
izgledalo konfuzno i slabo. Napokon, kao i u prijanjim situa
cijam a (od kojih su neke opisane u treem poglavlju), vodstvo
Srbije podijelilo se na one koji su htjeli otriju akciju protiv pro
tivnika i one koji su htjeli neku vrstu akomodacije s njima. U
tom kontekstu treba analizirati uspon Slobodana Miloevia na
vlast u jesen 1987.
52 Ivan Stam boli u svojoj knjizi (1995) spominje naslove sa repertoara beograd
skih kazalita u ljeto 1987, da bi ilustrirao koliko je snana bila opozicija:
Poraz srpskog carstva ; Solunski borci govore; Knjazje ubijen; Bitka za Kolubaru.
Memoari svetenika ; Tajna Crne Ruke\ Oj Srbijo nigde laa nema; Seobe
Srbalja\ Svetoandrejska rapsodija i dr. Sve su to bili komadi koji su promo
virali drukiju interpretaciju srpske prolosti; prije svega Prvog svjetskog rata
u kome je Srbija bila nejaka, pa ipak g a je zavrila na strani pobjednika. Oni
su u stvari gradili m it o srpskoj pobjedi u ratu, a gubitnitvu u miru, kojeg je
formulirao i promovirao Dobrica osi.
370
DISKURS SLOBODANA MILOEVIA 1984-1987
Mnogim je vanjskim prom atraim a prilika u Srbiji izgledalo kao

daje vodstvo same srpske Partije 1986. bilo ujedinjeno moda vie
nego ikad prije.53 U ranim osamdesetim, Srbiju je potresao sukob
izmeu Miloa Minia i veine u partijskom vodstvu, u kome su
glavnu ulogu imali P etar i Ivan Stamboli, te D raa Markovi. Do
1984, meutim, Ivan Stamboli uspio je sm anjiti utjecaj P etra
Stambolia (koji je te godine otiao u mirovinu nakon deset godina
provedenih u Predsjednitvu SFRJ kao srpski predstavnik); te
donekle i Drae M arkovia, koji se nikad nije potpuno oporavio
od skandala iz 1982. N apadi na njega izvan Srbije, inilo se, samo
su pomogli Ivanu Stamboliu da se predstavi kao voa nove gene
racije, prve koja nije stasala u ratu , nego je ula u politiku u
poslijeratnom razdoblju. Tu su novu generaciju mnogi identifici
rali kao tehnokratsku (ne samo zato to su i Ivan Stamboli i
Slobodan Miloevi prije radili u Tehnogasu), orijentiranu prem a
razvoju i ekonomskom n apretku Srbije. U toj je generaciji Milo
evi bio - uz Stambolia - najznaajnije ime. Kako su ve dosad
mnogi analitiari istakli, oni su sve vie djelovali kao dvojac;
Stambolievo pomicanje iz beogradskog partijskog komiteta (1984,
kad je postao predsjednik C entralnog kom iteta SK Srbije) i iz
CK SK Srbije (1986, kad je postao predsjednik Predsjednitva
Srbije) dovelo je do dvije znaajne Miloevieve promocije. Budui
da se u to doba inzistiralo n a kratkim m andatim a i uvoenju
novih ljudi, Miloeviev je uspon bio iznimno brz. Prije 1984.
malo je tko uo za njega, a 1986. ve je bio (barem formalno) sre
dinja linost srpske politike: predsjednik P redsjednitva Cen
tralnog kom iteta Saveza kom unista te republike.
Takav vrtoglavi uspon, m eutim , nije proao bez prigovora.
Posebno je glasan bio D raa Markovi, koji se otro protivio nje
govu izboru za predsjednika CK SKS, sm atrajui d a je Miloevi
neiskusan, nepoznat i pomalo nestrpljiv; a da u vrem enim a koja
su tako ozbiljna, Srbiji treb a iskusan i snaan politiar. U razgo
53 Da bi se naglasilo jedinstvo Srbije, i naroito Partije u njoj, na kongresu SK

Srbije u ljeto 1986, koriten je sim bol stisn u te pesnice; simbol snage, jedinstva
i revolucionarnosti Partije.
371
voru za ovu knjigu, u augustu 2001, Draa Markovi objasnio je

svoje protivljenje ovako:
J a nisam imao nikakve posebne razloge niti neke posebne

informacije od ove ili one slube protiv njega, ali sam ga znao
iz familije i iz javnog ivota. M ira Markovi, moja neaka,
bila je u zategnutim odnosima sa svojim ocem i sa mnom, pa
se to onda prenelo i na njegov odnos prem a meni. Meutim,
najvanije je da sam pratio njegov rad. On je bio sklon prekim
reenjim a, odsecanju odluka i suspendovanju normalnih pro
cedura koje su do tada vaile za Partiju. Smatrao sam da nema
dovoljno iskustva, a naroito da njegovi saradnici nemaju isku
stva, a da su Srbija i Jugoslavija bile u tako tekoj situaciji
d aje bilo veoma osetljivo pitanje kako e se ponaati njeni poli
tiari. Preka reenja nisu mogla pomoi. Zato sam bio protiv
toga izbora, iz principijelnih razloga, a ne zbog nekih mojih
ambicija ili tajnih informacija.
U znak protesta protiv izbora Miloevia, Markovi je podnio

ostavku na partijske funkcije u Srbiji, te se politiki umirovio.
U razgovoru koji je tom prilikom imao sa Stamboliem rekao je
da mu istorija nee nikada zaboraviti taj izbor, a srpski narod
nikada zaboraviti d aje podravao Miloevia, je r e Miloevi sve
da upropasti. Stamboli se sjea (1995: 149) da mu je ta kletva
izgledala kao posljedica Markovieve sujete; on je sam moda htio
preuzeti elnu funkciju u srpskoj Partiji, koju nikad nije imao.
U stao sam i napustio sobu, rekao je kasnije Stamboli.54
Izbor Miloevia stvorio je zategnutu atmosferu u partijskom
vrhu. Miloevi je izabran samo zahvaljujui Stambolievu inzi-
stiran ju i uz vrlo tijesnu podrku. Sm atralo se, meutim, da on
zapravo ovisi o Stambolievoj mrei vlasti; o medijima, lokalnim
54 U svom dugom memoarskom intervjuu sa Slobodanom Iniem (1995), Stam-

boli priznaje da bi mu bilo lake podnijeti teret odgovornosti za promoviranje
M iloevia, da nije bilo te epizode. Markovia je nazvao starim liem, koji se
nije dao prevariti. Od drugih istaknutih jugoslavenskih politiara, izboru Milo
evia suprotstavljao se i Cvijetin Mijatovi, do 1984. bosanski predstavnik u
jugoslavenskom Predsjednitvu, jedan od najistaknutijih revolucionara medu
bosanskim Srbima.
372
partijskim komitetima, i dravnim institucijam a za koje je Stam

boli ipak bio vei autoritet. Uostalom, Stamboli je vjerovao da
dravna funkcija postaje sve znaajnija; posebno u Srbiji gdje je
Ustav bio sredinje pitanje. Ona je, takoer, zatienija od partij
ske u odnosu n a pritiske izvan same Srbije. Dravni predsjednik
moe, primjerice, ignorirati pritiske iz drugih republika, dok je
partijski vrh sputan principom demokratskog centralizma i struk
turom same Partije.
Izborom Miloevia, Stamboli nije htio samo osigurati konti
nuitet svoje politike u Partiji, nego je htio poslati i signal drugima
- da Srbijom sada vladaju mlade snage, odluna nova poslijeratna
generacija voa koji nisu osobno sudjelovali u stvaranju ekonom
ske, politike i m oralne krize u drutvu. Miloevi je u svemu bio
predstavnik te nove, posttitovske generacije, ak i vie od samog
Stambolia, koji je u tre n u tk u Titove sm rti bio predsjednik Iz
vrnog vijea Srbije, a i prezimenom je bio vezan za revolucio
narnu, Titovu generaciju politiara. Miloevi je, pak, bio nova
nada, a nada je srpskoj P artiji i Srbiji trebala vie od bilo ega
drugog. Njegov je retoriki stil bio drukiji; jasniji i odluniji.
Njegova je odvanost da ue u polemike i ustane protiv drugih
imponirala mnogima u Centralnom kom itetu i fascinirala ih. Sa
draj njegovih poruka nije bio razliit od onog to je veina mislila
ili govorila; on se zalagao za Srbiju kao republiku, ravnopravnu
sa svim drugim republikam a u Jugoslaviji.
Srbija ne trai da bude vie republika od drugih republika,

ali, sigurno je, ne moe dozvoliti ni da bude manje republika
od drugih. To to Srbija u svom sastavu im a dve socijalistike
autonomne pokrajine ne moe da bude razlog da se ona svodi
na svoje ue podruje, takozvanu Srbiju bez pokrajina. Odno
sno, da R epublika Srbija bude zbog toga liena neophodnih
politikih i pravnih ingerencija nad celokupnom svojom terito-
rijom, odnosno prim orana da ih prim enjuje samo n a jedan deo
svoje teritorije... Promeniemo sve to nam sm eta da izaemo
iz krize, rekao je u decembru 1986. (1986/1989: 121).55
5S Dogodilo se da sam neposredno nakon objavljivanja ovog govora u Politici, u

decembru 1986, imao telefonski razgovor s Pepcom Kardelj, udovicom Edvarda
373
to je bio Miloeviev program u godinama uspona? Paljiva ana

liza njegovih govora u razdoblju od 1984. do 1987. pokazuje da su
postojale etiri vane toke tog programa.
Prvo, Miloevi je bio najotvoreniji kritiar nejedinstva u Srbiji
i Jugoslaviji. Jedinstvo je bilo kljuni uvjet rjeavanja problema
u zemlji.56 Jugoslaveni, rekao je on 1987, sebe vide kao graane
svijeta, a sve je poduzeto da ih se uini lanovima njihovih regija,
pokrajina i uih zajednica. Razdvajanje je protivno duhu konti
nen ta i vrem ena, rekao je 1985. Jugoslavenske su nacije smislile
ideju zajednitva prije vie stotina godina, kada su bile razjedi
njene zbog postojanja stranih carstava. Danas, kada je ta ideja
osvojila Evropu i ceo svet, mi se vraamo nazad idejama i akcija
m a koje su svi drugi napustili, ili barem svi u razvijenom svetu.
Moramo da se zabrinemo zbog toga i moramo se odupreti tome
(1985/1989: 55). Klju reintegracije Jugoslavije bila je Partija, o
kojoj ovisi i budunost socijalizma i budunost Jugoslavije (1987/
1989:139). Kao i Tito prije, Miloevi je inzistirao da Partija mora
ostati jedinstvena, minimalno (ako uope) zahvaena federaliza
cijom i konfederalizacijom. Nejedinstvo57 u n u tar Partije glavni
je razlog snage opozicijskih grupa, politike i ekonomske krize u
zemlji, a posebno krize n a Kosovu.
Drugo, Miloevi je zahtijevao promjenu prakse, ali ne i ciljeva
partijske politike. Promjene moraju biti velike i hitne (1984/
Kardelja. Ona je bila vrlo uznem irena zbog ovog stava, smatrajui da je to
najotrija kritika U stava iz 1974. do tada. Kad sam se s njom sreo, nekoliko
dana kasnije u Ljubljani, ponovila je koliko je njen suprug bio zabrinut zbog
m ogunosti obnove srpskog nacionalizm a nakon njegove i Titove smrti. Bila je
uvjerena d aje M iloeviev govor iz 1986. bio nacionalistiki. Iako ona nije imala
nikakvu funkciju u tom trenutku (osim m anje-vie ceremonijalnog lanstva u
Savjetu federacije), njena bojazan ilustrira kontekst u kome su se tadanji
govori srpskih politiara razumijevali.
56 Sam o ujedinjeni, Miloevi je rekao 1984, ljudi dre svoju sadanjost i budu
nost u svojim rukama (1984/1989: 21). Na drugoj strani, nedostatak jedinstva
i dezintegracija su u ovom trenutku najvei problemi jugoslovenskog drutva",
rekao je 1985. (1985/1989: 54).
57 M iloevi je s vremenom zamijenio pojam jedinstvo rijeju sloga, a nejedinstvo
- neslogom. Taj je pomak u retorici oznaio naputanje komunistikog i pribli
avanje tradicionalistikom (narodnom) vokabularu, u kome je rije sloga imala
vanije m jesto od jedinstva. (.Samo sloga Srbiju spaava, primjerice.) Pojam
jedinstvo bio je sastavni dio koncepta bratstva i jedinstva.
374
1989:34), ali ne smiju ugroziti ni socijalizam ni Jugoslaviju. Soci

jalizam je i dalje bio najbolja i najprogresivnija ideja naeg doba
(1986/1989:102). Socijalizam kakvog je P artija zamislila tek treba
nastati, pa se revolucija mora nastaviti (1986/1989: 193). Meu
tim, u Miloevievim govorima nem a mnogo mjesta za objanjenje
vizije o tome kako treba izgledati taj novi socijalizam: gotovo
nita osim spominjanja trinih zakonitosti, ili najave da bi radni
ljudi koji upravljaju drutvom morali biti bogati, a ne sirom ani
(1987/1989:136)58. M iloevije zagovarao trine principe, ne kao
ustupak kapitalizm u ili naputanje socijalizma i sam ouprav
ljanja, nego kao uslov da drutveno vlasnitvo nad sredstvim a za
proizvodnju preivi i promovie se kao najbolji oblik vlasnitva
(1987/1989:135)59. On je bio zagovornik promjena; reformi siste
ma, ustavoreformator. S te pozicije, bile je potpuno normalno da
je u decembru 1986. rekao:
Grevito, tvrdoglavo, dogmatsko protivljenje svim prome-

nama, pa i onima koje su nune, u ovom tre n u tk u im a isto
dejstvo kao delovanje antisocijalistike opozicije. ak moe da
bude i opasnije, je r odugovlaenje s prom enam a koje zahteva
vreme izaziva opravdani gnev i nezadovoljstvo i radnika i
intelektualaca i omladine. Odbijajui ekonomske i politike
promene doli bismo u apsurdnu situaciju: da rukovodstvo
Saveza kom unista brani postojei koncept socijalizma od rad
nika, intelektualaca i omladine - a to bi bilo efikasniji i bri
kraj socijalizma od onoga kome se nadaju ak i antikomu-
nisti (1986/1989: 122).
Tree, P artija bi se treb ala koncentrirati na svoj vlastiti (pozi

tivni) program, a ne n a svae s oponentima. Istina je da izmeu
komunista i opozicionara ne moe biti pomirenja, posebno ne ako
su oni srpski nacionalisti. Ali:
59 M odem a Srbija, inzistirao je M iloevi 1989, bit e Srbija u kojoj e bruto

drutveni proizvod biti 10.000 $ per capita (1989/1989: 316).
59 U svom intervjuu Mladini, 27. septem bra 1999, novinarka D esa Trevisan
prisjea se d a je u jednom razgovoru kojegje im ala s M iloeviem, on - vidljivo
iznerviran - inzistirao da je bio zagovornik trinih reformi prije M ilana
Kuana. To je tono.
375
Mi komunisti, kada govorimo o delovanju antisocijalistikih

snaga, m anje treba da imamo u vidu njih same, a vie prostor
i argum ente koje im za to delovanje mi dajemo. J e r oni su
toliko prisutni danas, ne zbog svoje snage, ve zbog nae
slabosti... Nije dakle zadatak kom unista u toj situaciji da se
samo obraunavaju s antisocijalistikim idejama i njihovim
nosiocima i da se javno ograuju od miljenja s kojima se ne
slau, ve pre svega da sami nude reenja za izlazak iz krize
i u okviru njih, naroito mehanizm a da se ta reenja ostvare.
Nije uloga kom unista i njihove organizacije da druge koji ne
misle isto prozivaju da misle pogreno, ve da nadmonost
svog miljenja pokau u reavanju krize, u stvaranju uslova
za uspean razvoj i bolji ivot. Tano je da smo pod pritiskom
idejnih protivnika, ali Savez kom unista ne srne da napravi
krupnu greku da svoju aktivnost svede samo na borbu protiv
njih. (1986/1989: 117).
T a je hijerarhija problem a, a ne njegove simpatije za opoziciju u

Srbiji ili za srpski nacionalizam, sprijeila Miloevia da kritizira
Akadem iju i M emorandum u javnosti.60
J a kao glavne idejne zadatke vidim promene u ekonomskom

i politikom sistem u.61 A tretiranja pesama, rom ana i izlobi,
kao glavnih idejnih tem a, manje shvatam kao odsustvo svesti
nekih rukovodstava o stvarnim problemima ovog drutva a
vie kako izraz nam ere da se skrene panja sa njih, da se
politika aktivnost orijentie n a periferna pitanja i tako ree
60 Taj je argum ent koristio i Ivan Stamboli, primjerice, kad je objanjavao

razloge svoje utnje u odnosu na opoziciju, nakon pojavljivanja Bijele knjige.
Sada je M iloevi sam o ponavljao Stamboliev argument: da neki ljudi (pone
kad ustavobranitelji koji se opiru promjenama, a ponekad opozicija), namjerno
nam eu pitanja kritike poretka da bi omeli Savez komunista u ostvarivanju
svog pozitivnog programa. U jugoslavenski politiki vokabular s kraja osamde
setih uao je pojam hrvatska utnja, koji objanjava neprisutnost hrvatskog
vodstva u glavnim sukobim a u Jugoslaviji tog razdoblja. Meutim, s obzirom
na opoziciju, moglo bi se donekle govoriti i o srpskoj utnji.
61 Konano, kao m arksist, M iloevi je vjerovao da kulturna pitanja ne postoje
nezavisno od ekonom skih i materijalnih uslova ivota (1984/1989: 25).
376
odreena lina ili grupna pitanja vezana za politiku poziciju

pojedinaca i grupa, rekao je 1984. godine (1984/1989: 25).
Raspravljati o prolosti, primjerice o onoj iz Drugog svjetskog

rata, takoer je neproduktivno i uzaludno.
Drutvo zagledano u prolost, umesto u budunost, nee bu

dunost ni im ati. To bolje od nas znaju oni koji nam sada kao
glavne drutvene tem e nam eu istraivanja porekla naroda i
pesama, koji nam predlau da pomirimo vojske i klase, koji
nam nude separatizam danas kada integrativni procesi zahva-
taju itav svet. (1986/1989: 79).
Ne samo da je Miloevi (dijelei miljenje veine u partijskom

vrhu Srbije) odbio staviti aktivnosti opozicije na vrh dnevnog reda
partijske rasprave, nego je zagovarao i mnogo bliu suradnju s
inteligencijom, vjerujui da ona moe biti saveznik Partije u for
m uliranju novog pozitivnog programa. Vie nego njegov pret
hodnik Stamboli, Miloevi je naglaavao ulogu inteligencije,
rekavi (1984) da je na odnos prem a inteligenciji na odnos
prema budunosti (1984/1989: 13). Naglaavajui nunost ra
zlikovanja izmeu potene inteligencije i kontrarevolucionara
(ukljuujui i one u n u ta r inteligencije), Miloevi je traio da
P artija ne zaboravi d a je veina in telektualaca okrenuta prem a
socijalizmu i da u njem u trai svoju budunost:
N etolerantnost prem a obrazovanim i odlunim ljudima, koji

istovremeno ne veruju d a je sve mrano i da ne moemo savla
dati postojee tekoe uspeno - to je jo uvek stav nekih
ljudi - ne bismo trebali vie tolerisati (1986/1989: 122).
Vie od svojih prethodnika, Miloevi je posjeivao U niverzitet u

Beogradu nudei m u ruku suradnje. Balkanski dogmatizam,
rekao je on 1987, izraavao se i u gotovo feudalnom pogledu na
inteligenciju. Borba za ekonomski i drutveni napredak ne moe
biti dobivena ako u prvim redovima te borbe nem a obrazovanih,
sposobnih i pam etnih ljudi (1987/1989:139). Vjerojatno i zato to
je njegova supruga, M iijana Markovi, bila sveuilini nastavnik
377
s velikim utjecajem u partijskoj organizaciji beogradskog Univer

ziteta62, ne iznenauje da su mnogi od njegovih bliskih suradnika
dolazili s U niverziteta.63
Konano, etvrto, Milosevic je u srpsku politiku retoriku uveo
pojam borbe protiv anarhije i vratio pojam optimizam. On je sma
trao da Jugoslavija klizi u anarhiju, u kojoj svako moe da kriti-
kuje svakoga, a da pri tom za svoj rad i ponaanje ne polae raun
nikome (1986/1989: 101).
Upravo zbog te anarhije, koja kuca na naa vrata, uveren

sam da, i pored ekspanzije graanske svesti, nam a ne preti
opasnost od restauracije kapitalizma, ve vie od restauracije
onih m ranih birokratskih sila koje smo jednom izbegli. To
jest, ukoliko se nastave procesi koji vode ka anarhiji, velika je
verovatnoa da se izlaz iz nje trai u nekoj varijanti totalitarne
drave i line vlasti (1986/1989: 115).
Miloevi je, ba kao prije i Kardelj, drao da se kapitalizam ne

moe vratiti, te da je jedino neka vrsta staljinistikog socijalizma
altern ativ a jugoslavenskom putu. On je, takoer, znao za snagu
vrstorukakih tendencija; anarhiju nije vidio kao opasnost per
se, nego prije svega kao povod za jaanje totalitarnih tendencija
u drutvu.64 Pesimizam i defetizam, kako ih je nazvao u svom
62 M irjana Markovi je 1993. ovako opisala svoj utjecaj na kadrovsku politiku na

U niverzitetu: Gurala sam odreena kadrovska reenja veoma energino i
veom a uspeno (citirano u Popov, 1996: 356).
63 Ta otvorenost prema sveuilitu isplatila se politiki. Mnogi profesori i studenti
podravali su M iloevia, drei da njegova politika predstavlja stvarni zao
kret. Vrhunac te podrke izraen je masovnim studentskim antislovenskim i
antialbanskim protestim a u novembru 1989, (najveima nakon 1945, kako je
sam Miloevi rekao) koji su zavrili zahtjevom za hapenjem Azema Vllasija,
kom unistikog lidera Kosova. Studenti e, kasnije, meutim, biti u prvim redo
vim a borbe protiv M iloevia. N astavnici e, meutim, dobrim dijelom stajati
uz njega do kraja.
64 Oni koji nem aju osobnog iskustva s anarhinom prirodom jugoslavenskog
drutva, mogu pronai dobar opis tog fenomena u knjizi Duka Dodera (1978).
Za vezu izm eu anarhizm a i staljinizm a, dobar izvor je Tikholaz (1996:131-8).
Za Kardeljeva upozorenja na mogunost da Jugoslavija zavri u obnovljenom
staljinizm u, vidi drugo poglavlje ove knjige.
378
govoru u decembru 1986, idu na ruku tim tendencijama, jer ire

osjeaj bespomonosti (1986/1989: 78). Miloevi je upozoravao
da je logino da su mnogi razoarani i obeshrabreni krizom u
zemlji, ali je poruivao i da nije logino da upravo takvi ljudi
vode zemlju, zauzimajui pozicije n a kojima moraju biti ljudi s
vizijom i vjerom u budunost. Srbiji i Jugoslaviji potrebna je nova
generacija mladih, odvanih i gnevnih ljudi, kod kojih e opti
mizam i nada potisnuti duh defetizma, kritizerstva i pesimizma
(1986/1989:87). K ritika pesim izm a odnosila se, naravno, i na apo-
kaliptike akadem ike SANU, ali takoer i na one politike voe
u zemlji koji su kritizirali jedni druge za promaaje koje su i sami
proizvodili. Retorika optimizma koju je Miloevi promovirao u
svojim govorima, bila je u otrom neskladu s kulturom apoka
lipse, koja se u Srbiji i Jugoslaviji razvila u razdoblju od desetak
godina prije njegova uspona.65
Posljedica njegova vjerovanja da je klju budunosti u Partiji,
te da tu budunost moe osigurati samo m lada generacija opti
mistikih lidera, bila je Miloevieva otra retorika (a potom i
akcija) prem a svima koji a) nisu bili sprem ni prihvatiti program
vanih reformi, prije svega u n u ta r P artije; b) nisu bili dovoljno
65 To se takoer odnosi i na njegov retoriki stil. Do sredine osam desetih, ljudi su

bili umorni od sluanja istih fraza, kojima su ih obasipali nem atoviti politiari.
Birokratska retorika nije mogla nikoga inspirirati. M iloevi je to prepoznao;
njegov je jezik bio pun kratkih i jednostavnih reenica, te jasnih i emotivnih
izraza (kao to su srce, deca, zmija u nedrima i dr.). Kao to je rekla pjesni
kinja D esanka M aksim ovi u recenziji njegove knjige Godine raspleta: Svojim
govorima u mnogim ljudim a je probudio potrebu da se bore, prenuo u njima
uspavano rodoljublje, zanem arene dunosti, naroito se esto vraajui na decu,
na nau odgovornost da joj zemlju ostavim o slobodnom i bezbednom, da nae
mlade ne ostavim o slepim kod oiju. Ili, kao to je rekao Kota Mihailovi:
On ima razvijen kritiki nain miljenja, ne koristi fraze i floskule iz kojih je
ispario svaki sadraj ve se slui argum entim a iskazanim svim a razumljivim
i bliskim jezikom (1989: korice). To su priznali i m nogi obini ljudi; primjeri
se mogu nai recim o u Gaber i K uzm ani (1989: 247). Njegove retorike kvali
tete, relativna m ladost, te izgled odlunog partijskog vode stvorile su od Milo-
evia izvrsnog kandidata za m itove, koje su pomogli stvarati njegovi prijatelji
u medijim a i m eu intelektualcim a. M iloevi je bio prvi posttitovski politiar
koji je razumio vanost m edija u politici. N igdje to nije bolje izraeno nego u
njegovu govoru na Gazim estanu (1989). Tim je tee razumjeti zato je u kasnijoj
fazi svoje vladavine, nakon 1990, izbjegavao medije i javne nastupe.
379
optimistini, nego su se predali kritizerstvu; c) nisu prepoznali

h ijerarhiju problema, u kojoj su pitanja ideologije i kulture bila
ispod pitanja ekonomije i politikog sistema; d) nisu razvijali pozi
tivan program, nego su se zadravali na kritici opozicije; e) nisu
odbacili ideoloki dogmatizam; f) nisu podrali partijsko jedinstvo,
jedinstvo Srbije i Jugoslavije. Miloevieva linija razgranienja
s drugim a u partijskom vrhu bila je oznaena tim markerima.
Ona je, barem u ovoj inicijalnoj fazi, bila prvenstveno politika, a
ne etnika. Zbog toga je i uspio dobiti dovoljnu (iako, u prvoj fazi,
ne vie nego dovoljnu) podrku u n u tar same srpske Partije.
VRUE POLITIKO LJETO 1987:

NASTANAK INSTITUCIONALISTA
I REVOLUCIONARA UNUTAR SK SRBIJE
Tri su dogaaja izmeu aprila i septem bra 1987. stvorila scenu

n a kojoj se odvijala bitka izmeu Miloevia i onih koji su bili (ili
je on mislio da su bili) n a drugoj strani tako postavljene linije.
Prvo, u aprilu 1987. Miloevi je posjetio Kosovo Polje, pokua
vajui (kao i Stamboli godinu dana prije) um iriti gnjev kosovskih
Srba. Taj je posjet po mnogoemu znaajan: on je uspostavio
direktnu vezu izmeu Miloevia i kosovskih Srba, a govor koji
je tom prilikom odrao imao je sve elemente ovdje opisanog dis-
kursa. Drugo, u m aju 1987. zapoela je ideoloka ofanziva protiv
napada n a T ita, kojoj je povod bila naslovna stranica lista
S tu d e n t, n a kojoj se (kako su razum jeli Miloevievi suradnici)
aludiralo n a T ita u negativnom kontekstu. Napokon, ubojstvo
etvorice i ranjavanje sedmorice vojnika u kasarni u Parainu,
zloin poinjen od strane Albanca Aziza Kelmendija (koji se potom
i sam ubio) pokrenuo je lavinu gnjeva protiv Albanaca i Kosova
koja se proirila sa same Srbije na ostale krajeve Jugoslavije,
ukljuujui i H rvatsku. Prvi je dogaaj povezao elitu i mase; drugi
je podijelio P artiju na institucionaliste i revolucionare, a trei je
omoguio da se uvede retorika i praksa izvanredne situacije, ne
samo n a Kosovu nego i u cijeloj Jugoslaviji.
380
Govor u Kosovu Polju

Govor koji je Slobodan Milosevic odrao pred oko dvije tisue
Srba u Kosovu Polju, 25. aprila 1987, esto se uzima kao poetak
srpskog nacionalizma u vrhu srpske politike strukture. Strani
analitiari esto mu pridaju golemo znaenje, drei ga prekret
nicom u novijoj srpskoj povijesti. Pa ipak, u engleskom je jeziku
taj govor gotovo potpuno nepoznat; stoga su mnogi bili iznena
eni kad ga je sam Milosevic' proitao pred H aakim sudom na
poetku suenja 2002. K ontekst u kome je taj govor odran, pot
puno je zaboravljen; i u interpretaciji tih analitiara i u samoj
Miloevievoj interpretaciji pred sudom. Taj je opi kontekst ve
opisan u glavnim crtam a u ovoj knjizi, pa mu se neemo vraati
na ovom mjestu.
to je, meutim, Miloevi rekao u Kosovu Polju i u kojem
konkretnom kontekstu? On je (poput Stambolia godinu dana
prije) doao u Kosovo Polje da sprijei jo jedan odlazak Srba i
Crnogoraca u Beograd i da ih odgovori od ideje da trajno napuste
Kosovo. Stambolievo obeanje od prije godinu dana pokazalo se
praznim, pa su kosovski Srbi im ali vrlo malo povjerenja u bilo
koga tko je dolazio iz Beograda. I Miloevi je doekan prilino
hladno. Znajui da bi tako moglo biti, policija je form irala kordon
izmeu mase i zgrade u kojoj je on razgovarao s politikim pred
stavnicima opine - Albancima i Srbima. Ne vjerujui lokalnim
politiarima, m asa je nasrnula da razgovara s Miloeviem di
rektno, ali je policija pokuala sprijeiti taj susret. Reagirala je
palicam a.66 Miloevi je bio odm ah obavijeten o dogaaju pa
je prekinuo sastanak i izaao ispred zgrade. Tamo je uo ljutite
prigovore sudionika protestnog skupa, koji su dobacivali policiji:
Ubojice!, a njemu govorili da ih je milicija prebila. Niko ne srne
da vas bije!, odgovorio je Miloevi, prilino uplaen, zbunjen i
iznenaen. Ta je reenica, izreena u lapidarnoj konverzaciji i
66 Kasnije interpretacije tog dogaaja esto naglaavaju da je sukob policije i

demonstranata bio motiviran i tim e to su veina policijaca bili Albanci. Upitno
je, je li doista bilo tako, iako je M iloevi na svom suenju iznio podatke o
etnikom sastavu kosovske policije koji potvruju d aje ona bila preteno alban
ska. Meutim , veliko je pitanje koliko je etniki sastav policije doista utjecao
na njene akcije i je li bio vaan dem onstrantim a u tom trenutku.
381
kao odgovor n a konkretnu situaciju, kasnije postala sastavni

dio m ita kojeg su o Miloeviu stvarali njegovi podravatelji; a
onda je iz tih mitova preuzeta i u ozbiljnu akademsku literaturu.67
Miloevi se potom sloio da saslua lokalno stanovnitvo, na sa
stanku koji je trajao 13 sati. U tom direktnom kontaktu sa Srbima
s Kosova, Miloevi je uo za m altretiranja, nasilje, silovanja,
povrede prava i unitavanje imovine; svjedoenja ne mnogo razli
ita od n arativa Knjige o M ilutinu, ili peticija srpskih intelektu
alaca. Miloevi je morao uvidjeti d a je opozicija doista govorila
jezikom daleko razumljivijim i bliim tim ljudima, nego to je bio
partijski govor. Takoer, on se morao zabrinuti nad mogunou
da se stvori zajednika fronta izmeu opozicije i masa, koju nitko
ne bi mogao zanem ariti.
N a k raju te noi oporih rei (kako su mediji nazvali doga
aj), Miloevi je odrao govor od otprilike 2.500 rijei. U stvari,
sadraj tog govora danas e mnoge iznenaditi. Miloevi nije re
kao gotovo nita novo; n ita to godinu dana prije nije ve izrekao
Stamboli. Ali, kontekst je bio drukiji. Cijeli je dogaaj izgledao
dram atino, a mediji su bili prisutni u gotovo nezapamenom
broju. Miloeviev kosovopoljski govor nije bio njegov najradikal
niji; nije se, primjerice mogao usporediti s govorom u Kragujevcu
u decembru 1986. Ali, on je sadravao elemente ohrabrenja, opti
m izma i vrstoe, te je izreen jednostavnim i jasnim rijeima.
Zato je izgledao tako uvjerljivo, pa je na kraju preokrenuo situ
aciju u Miloevievu korist.
Paljiva analiza Miloevieva govora u Kosovu Polju ukazuje
da se u njemu promoviraju ista ona tri elementa koje smo ve
identificirali u diskursu srpske opozicije: a) komunistiki diskurs;
b) ideja direktne demokracije; c) patriotsko-nacionalistiki pro
gram, ukljuujui i neke fraze i stavove koji su zvuali kao da su
preuzeti iz diskursa kritike inteligencije. Naglasak je, dodue,
bio na prvom i drugom elementu, ne na treem (kao kod opozicije),
ali sam a injenica da su preuzete neke fraze bila je znaajna.
Miloevi je kombinirao titoistiki (ali ne kardeljevski) slogan o
67 O tome kako je dogaaj interpretiran u Knjievnim novinama (ukljuujui i u

pjesm am a, recim o onoj Radoslava Zlatanovia) samo tri dana nakon to se
dogodio, treba vidjeti u Gojkovi (1996: 373).
382
bratstvu i jedinstvu s pozivom Srbima i Crnogorcima da ne napu

taju svoje kue, njive i bate, svoje uspomene. On je kombinirao
revolucionarnu retoriku s tradicionalistikim diskursom, upozo
ravajui Srbe da nije nikad bilo svojstveno duhu srpskog i crno
gorskog naroda da ustukne pred preprekam a, da se demobilie
kad treba da se bori, da se dem oralie kad mu je teko.
Treba da ostanete ovde i zbog predaka i zbog potomaka.

Pretke biste obrukali, potomke razoarali (1987/1989: 144).
Odlue li ostati na Kosovu, Miloevi je prisutnim Srbima i Crno

gorcima obeao podrku srpskog i jugoslavenskog vrha, upozo
ravajui d a je Kosovo pitanje opstanka Jugoslavije.
ela je Jugoslavija sa vam a. Nije re o tome da je to problem

Jugoslavije, nego je Jugoslavija i Kosovo. Jugoslavija ne postoji
bez Kosova! Jugoslavija se dezintegrie bez Kosova! Jugosla
vija i Srbija nee dati Kosovo!, rekao je na kraju govora
(1987/1989: 146).
Istodobno, Miloevi je upozorio lokalne Srbe i Crnogorce da ne

uzimaju pravdu u svoje ruke, je r stanje anarhije i bezakonja nee
pomoi nikome. K ritizirao je dravu zbog beutnosti i birokra-
tiziranosti, ali je istodobno podsjetio da su se stvari znaajno
popravile u posljednjih nekoliko godina, je r je Kosovo postalo
sredinja tem a Jugoslavije. Podrao je pravo dem onstranata da
izraze svoje miljenje te odbacio optube da su njihovi skupovi
nacionalistiki.68 Ali, jasno je rekao da Srbi m oraju uiniti sve da
njihova opravdana nezadovoljstva ne budu zloupotrebljena od
strane nacionalista, protiv kojih svaki poteni ovjek mora ustati.
Linija razdvajanja nije etnika, nego ona koja razdvaja snage
socijalizma, bratstva i jedinstva i progresa od snaga separatizm a,
nacionalizma i konzervativizm a (1987/1989: 145).
U tom razdvajanju progresivnog od reakcionarnog, Srbi i

Crnogorci n a Kosovu sigurno e dobiti podrku mnogih Alba-
58 Ovdje je M iloevi zapravo sam o ponovio prijanji Stam boliev zakljuak.
383
naa, kom unista i albanskih ljudi meu kojima im aju roake

i prijatelje, a njihova deca drugove. J e r je ovde svima zajed
niki cilj da se Pokrajina ekonomski i kulturno razvije pa da
ljudi, svi ljudi, ive bolje i srenije. Oko tog cilja treba da se
okupe svi radni i poteni ljudi, to treba d a je osnova bratstva
i jedinstva n a Kosovu (1986/1989: 145).
Mnogo otrijim rijeima od svog prethodnika Stambolia, Milo-

evi je upozorio da iseljavanje Srba s Kosova predstavlja vero-
vatno poslednji tragian egzodus evropskog stanovnitva69, te
da su se poslednji p u t takve povorke oajnih ljudi kretale u
srednjem veku (1987/1989: 142). Nemogue je, priznao je Milo-
evi, vratiti etniku stru k tu ru Kosova na nekadanje stanje, ali
je mogue pokrenuti kam panju povratka onih koji su napustili
pokrajinu. I ne mora da bude nijedna cena velika da se to
postigne (1987/1989: 145).
Suprotno mnogim kasnijim interpretacijam a,70 Milosevic je u
tom govoru otro kritizirao nacionalizme, i srpski i albanski.
N acionalizam uvek znai izolovanje od drugih, zatvaranje u

sopstvene okvire, a to znai i zaostajanje u razvoju, je r bez
09 Prem a slubenim podacim a, koje je na zajednikoj sjednici dravnog i partij

skog Predsjednitva Srbije, 2. novembra 1988, predstavio sekretar CK SK Srbije
Zoran Sokolovi, 31.000 Srba i Crnogoraca se iselila iz Kosova nakon 1981. Od
oko 3.000 dom ainstava koja su se u tom razdoblju iselila, oko 2.000 ih je pro
dalo svu im ovinu koju su im ali na Kosovu. Od oko 1.445 teritorijalnih jedinica
na Kosovu, oko 700 ih je bilo etniki isto - albansko, dok je u oko 300 broj
Srba i Crnogoraca bio ispod 50. Izmeu 1983. i 1987, oko 6.500 (tj. 224 doma
instava) Hrvata, M uslim ana, Roma i Turaka takoer je napustilo Kosovo
(IB CKSK S, 10/1988: 6).
70 U nato tako jasnoj antinacionalistikoj retorici, autori kao to je Kaplan
(1993: 40) tvrde d a je M iloeviev govor bio direktan poziv na rasnu mrnju.
Ta je interpretacija toliko proirena, da je ula i u Haaku optunicu protiv
M iloevia. R azlika izm eu sam og teksta i njegove retrospektivne interpreta
cije rezultat je nekoliko metodolokih pogreaka koje smo objasnili u prvom
poglavlju ove knjige; primjerice, prolepsis hipoteze i mita o koherenciji. Tako
er, autori koji ne govore i ne itaju srpski/hrvatski, najee nisu proitali (ili
n isu razumjeli) taj govor, jer nije bio dostupan na engleskom jeziku. Ideoloki
aspekt tog govora potpuno je zaboravljen (recimo, u lanku objavljenom u Daily
Telegraphu, 20. januara 1999; ili u knjizi generala Rosea, 1998, i dr.), to jc
vrlo velika pogreka.
384
saradnje i povezivanja na jugoslovenskom, a onda i irem

prostoru nem a ni progresa. Svaki narod i narodnost koji se
zatvaraju i izoluju neodgovorno se ponaaju prem a sopstve-
nom razvoju. (1986/1989: 143).
Ne iznenauje to je otrica bila usm jerena prem a albanskom

nacionalizmu, koji bi htio uspostaviti etniki isto Kosovo. Al
banski separatisti su se malo primirili, rekao je on. Raunaju na
vreme, a razum e se, i prilike rade za njih, dodao je - aludirajui
(moda?) na visoki n atalitet i opu krizu u zemlji. No: trebaju
da znaju - na ovom tlu tiran ije71 vie nee biti, je r to nee dati
ni progresivni ljudi Kosova, nee dati Srbija ni Jugoslavija
(1987/1989: 142).
Miloevieva vrsta jugoslavensko-srpska retorika inspirirala
je mnoge na tom skupu, pa je novi lider na kraju pozdravljen
oduevljenim odobravanjem. Kao i u prethodnim situacijama, one
koji su sluali nije oduevio zahtjev za slobodom, liberalizacijom
i pluralizmom (iako je zahtjev za ljudskim pravim a, recimo, bio
vaan dio retorike kosovskih Srba). Oni su podravali vrstou
stava i akcije, i borbu protiv anarhije i bezakonja. A narhija, ne
nedostatak demokracije ili politikih partija, bila je problem.
Titoistika retorika i akcija bili su klju rjeenja tog problema.
Miloevi im je sada izgledao kao novi Tito. I jo vie od toga:
prvi srpski (tovie: srpsko-crnogorski) Tito. On je to shvatio i
prihvatio. Nakon Kosova Polja, Miloevi preuzim a sva etiri
elementa Titove tehnologije vladanja: 1) stupa u direktni kontakt
s masom; 2) ponavlja zahtjeve m ase kako bi rasrpio njihovo
nezadovoljstvo: 3) koristi direktnu vezu s masom da bi eliminirao
svoje politike protivnike u n u ta r elite; 4) koristi novouspostav-
ljeno jedinstvo Partije i m asa da bi smanjio opoziciju reim u.72 Po
tome je (a ne toliko po samom tekstu, odnosno sadraju) njegov
kosovopoljski govor bio, doista, prekretnica.
71 U ovom kontekstu rije tiranija im ala je (ili je barem mogla im ati) i znaenje:
Tirana. To je bilo podsjeanje na utjecaj kojeg Tirana im a na Kosovu, i obeanje
da se taj utjecaj nee nastaviti.
72 Kao sto je opisano u treem poglavlju ove knjige, te elem ente politike tehnike
Tito je najuspjenije koristio u ublaavanju uinaka beogradskih studentskih
demonstracija 1968.
385
Sluaj Student: Diferencijacija unutar elite

Ivan Stamboli kae da se Milosevic vratio s Kosova kao novi
ovek. Kao i Stamboli godinu dana prije, bio je zabrinut i ra
dikalan; odluan da neto uini. Nikad neemo znati to ga je
zapravo motiviralo u veoj mjeri: osjeaj dunosti prem a Partiji
kojoj je predsjedavao, stra h od mogunosti da protest eskalira
do n ekontroliranih razm jera, ili istinska briga za sudbinu ljudi.
Vjerojatno su sva tri elem enta bila meu razlozima za njegovo
inzistiranje da se u Partiji mora uvesti eljezna disciplina, jer je
vrijeme praznih govora prolo. Kao posljedicu, Miloevi je skra
tio trajan je sjednica i ukinuo neformalne konzultacije izmeu
partijskih i drugih funkcionara, smatrajui da su one samo gubi
ta k energije i vremena. Vodstvo ne smije biti zaokupljeno samo sa
sobom, nego se okrenuti narodu i djelovati u narodu. Miloeviev
stil vladanja polako se pretvarao u naredbodavstvo: samo rezul
ta ti su bili vani, metode dolaenja do rezultata bile su drugo
razredne. Situacija je bila izvanredna73, pa su i mjere za njeno
rjeavanje morale biti takve. Njegov je autokratski stil vladanja
(sada sve vidljiviji) bio u neskladu s principom kolektivnog ruko
voenja, koji je uveden nakon Titove smrti. Taj stil, a ne sama
akcija ili politike razlike, izazvale su prve proteste protiv Milo-
evia u n u ta r samog vodstva; ukljuujui i one koji su dolazili
od Stambolia. Stamboli se sada sm atrao marginaliziranim.
Njegova je nam jera, osim toga, bila da se glavna politika djelat
nost preseli - u mjeri u kojoj je to mogue - iz Partije u dravne
institucije. Miloevi je, meutim, imao malo vrem ena za konzul
tacije, a P artiju (sada pod njegovim predsjednitvom) smatrao je
Stam boli je sm atrao d a je M iloevieva vladavina bila vladavina izvanrednog

stanja. M iloevi bi proizvodio izvanredno stanje, ak i onda kad ono nije
postojalo u stvarnosti. U svojim sjeanjima na to razdoblje, Stamboli navodi
niz prim jera za to; podsjeajui da revolucionari vjeruju u parolu im gore, tim
bolje. Naravno, Stam bolieva sjeanja (kao i sva druga) treba uzeti cum grano
salis, ali ne m ogu se izbjei direktne usporedbe s ulogom izvanrednog stanja
(u formi prijetnje vanjskim , tj. sovjetskim , napadom Ui unutranjim gradan
skim ratom) u razdoblju od 1967. do 1972. Vojska je bila vaan faktor u oba
sluaja: je li Ljubii bio spona izm eu prvog i drugog sluaja proizvodnje
izvanrednog stanja ? Za Stam bolieve primjere, vidjeti 1995: 176.
386
vanijom od drave. Uostalom, tako je uvijek bilo, a to su tako

vidjeli (i traili da ostane) i Srbi i Crnogorci na Kosovu.
Pod utjecajem onoga to je vidio i uo na Kosovu (te zakljuka
da kosovski Srbi zapravo govore gotovo iste parole kao i opozici
ja), Milosevic je naredio svojim kolegama u Partiji da budu budni
prema aktivnostim a opozicije.74 Istodobno s provoenjem pozi
tivnog programa, treba oduzeti ansu opoziciji da se infiltrira kao
stvarna politika snaga u proteste na Kosovu. Poduen Stambo-
lievim iskustvom, Miloevi je unaprijed elio sprijeiti kritike
iz drugih krajeva Jugoslavije; i pokazati se kao anti-nacionalist
koji je u stanju rijeiti kosovski problem na komunistikim prin
cipima. U tom kontekstu je 2. maja 1987. polunezavisno glasilo
studentske organizacije na beogradskom U niverzitetu Student
objavilo naslovnu stranicu n a kojoj je bio naslov Bal vam pira.
Kako se pribliavala godinjica Titova roenja (7. maja) a onda
i slet za Dan mladosti (25. maja), ideolog beogradske partijske
organizacije Duan Mitevi (Miloeviev prijatelj iz studentskih
dana) prepoznao je u tome napad n a T ita. U biti, radilo se o
maloj provokaciji; posebno kad je se usporedi s daleko ozbiljnijim
i otvorenijim k ritikam a Josipa Broza T ita u n u ta r kritike inteli
gencije. Ali, u novim okolnostima (te posebno stoga to se radilo o
studentim a, beogradskom U niverzitetu i instituciji sistem a koja
je bila formalni izdava Studenta), Miloevievi sljedbenici traili
su direktnu akciju ne samo protiv izdavaa i redakcije, nego i
ire: protiv napada n a T ita. Miloevi ne samo da je u to doba
bio titoist, nego je sm atrao (s pravom) da e obrana titoizm a biti
dobro prim ljena u iroj populaciji, a takoer i izvan Srbije. Dra-
gia Pavlovi, tadanji predsjednik beogradske partijske organi
zacije, meutim, ostao je vjeran ranije dogovorenoj politici, prem a
kojoj je bilo mnogo vanijih stvari za diskutovanje od ilustracija
n a naslovnicama. Pavloviev je stav sad izazvao neobinu pole
miku s Miteviem na sjednici beogradskog partijskog Predsjed
nitva. Mitevi je imao iskustva u novinarstvu, a bio je blizak i
M iijani Markovi, Miloevievoj supruzi koja je im ala golem utje
Slavoljub uki u svojoj knjizi (19 9 4 :63)navodi Miloeviev zahtjev na sastanku

koordinacije politikog rukovodstva Srbije, 8. juna 1987, da se na ofanzivu
opozicije mora odgovoriti otrom mjerom. M iloevi je tada rekao da je naa
ofanziva slaba, te da se tu ne radi o dejim igram a, nego o anarhiji.
387
caj n a sveuilinu partijsku organizaciju. Pavlovi je, na drugoj

strani, bio relativno neiskusan politiar, koji nije imao ni izbliza
takvu politiku teinu da bi mogao tek tako odbaciti Mitevieve
prijedloge. Polemika izmeu Mitevia i Pavlovia na Predsjed
nitvu Gradskog kom iteta dobila je veliki publicitet u medijima:
u sljedeih je nekoliko dana objavljeno 35 kom entara o Mitevi
evoj interpretaciji naslovne stranice Studenta, od kojih je 34 ili
otvoreno dvojilo o njegovim zakljucima, ili ih otvoreno odbaci
valo. Tim se kritikam a potom pridruio srpski m inistar kulture.
Branislav Miloevi, koji je u napadu bez presedana za unutar-
partijske odnose, napao dogmatske snage, a prije svega Mite
via, zbog takvog itanja naslovne stranice Studenta. Konflikt
izmeu m inistra kulture i ideologa beogradskog partijskog komi
teta, pokazao je nejedinstvo u P artiji za koju je Slobodan Milo
evi sad htio da bude ujedinjenija nego ikad prije.
P artijsk a komisija u n u tar beogradskog partijskog komiteta
treb ala je raspraviti nesuglasice nastale oko sluaja Student.
No, na njenoj sjednici, Miloevi se prvi put suoio s kritikom od
stran e Ivana Stambolia. Stamboli je sm atrao da pojedinci u
novom rukovodstvu (vjerojatno iz neiskustva) stvaraju repre
sivnu atmosferu, utisak neprekidnih konflikata, te kritizirao
Miloevia to je napao Student otrije nego ranije Memorandum
SANU. Neki stavovi partijskog Predsjednitva (koje je on, sve do
Kongresa, uspjeno vodio), samo su dolili ulje na vatru.
S takvim stavovima, meutim , Stamboli nije suvie dobro
proao. Nikola Ljubii (neko savezni sekretar za narodnu obra
nu, a sada predstavnik Srbije u Predsjednitvu SFRJ) rekao je
da je P artija dosad previe oklevala, te da je naa strana bila
u defanzivi, dok je opozicija napadala. Komunisti su danas,
zakljuio je Ljubii, pod napadom antikom unista, a to treba
zaustaviti n a vrem e, tj. dok se jo moe. U ljeto 1987, dakle,
pojavile su se (i javno manifestirale) duboke podjele unutar samog
srpskog vodstva; upravo obratno od onog to je Miloevi obeao
kosovskim Srbima. Miloevi je drao da se te podjele moraju
elim inirati. Jedinstvo P artije bilo je preduvjet jedinstva Srbije; a
onda i Jugoslavije; u to je on tad a vrsto vjerovao. On je sada
traio pogodan tre n u tak da postigne novo jedinstvo, najprije u
Partiji, potom u Srbiji, pa u Jugoslaviji.
388
Parainski sluaj i njegova interpretacija

U tom se kontekstu samo traio povod da bi se konflikt oko
nejedinstva u Partiji raistio. Taj je povod naen, kad je u noi
3. septembra 1987, dvadesetogodinji Aziz Kelmendi, vojnik-Alba-
nac s Kosova pucao iz autom atske puke po spavaonici kasarne u
Paradnu; ubio je etvoricu a ranio sedmoricu svojih kolega. Meu
ubijenima dvojica su bili M uslimani (Hazim Denanovi i Safet
Dudakovi), jedan H rvat (Goran Begi), a etvrti je bio etniki
Jugoslaven iz Beograda (Sran Simi). Meu ranjenim vojnicima,
jedan je bio iz Crne Gore, trojica iz Bosne i Hercegovine, jedan s
Kosova i jedan iz Slovenije.75 Dogaaj je okirao jugoslavensku
javnost. Bez ekanja slubenog izvjetaja, ljudi (i mediji) inter
pretirali su ga kao jo jednu akciju albanskih separatista protiv
Jugoslavije i njenih naroda.76 Kelmendijev je zloin iskoriten da
se upozori na cijenu koju bi Jugoslavija mogla platiti ako se tako
delikatan i ozbiljan problem kao to je kontrarevolucija na Kosovu
bude zanemarivala. Srpski su mediji prednjaili u ocjenama da
Albancima ne treba vjerovati, bez obzira gdje su i kako se pona
aju.77 Poruka je bila prim ljena irom Srbije. U Valjevu, Para-
inu, Subotici i mnogim m anjim m jestim a, unitavani su kiosci
i duani kojima su vlasnici bili Albanci. Cijela obitelj Kelmendi
je uhapena i ispitivana u prizrenskom zatvoru. Azizova sestra
M elihada (tada estnaestogodinjakinja) izbaena je iz kole.
P artizanska organizacija u selu Duanovo (odakle je bio ubojica)
zatraila je od stanovnika da izoliraju obitelj Kelm endi.78 Nje
gov nekadanji srednjokolski uitelj, Agish K astrati, iskljuen
je iz SKJ, a petoro ostalih n astavnika dobili su posljednju opo
menu je r nisu zabiljeili da je K elm endi (tri godine ranije, od
2. do 17. aprila 1984. godine) bio odsutan iz kole je r je tih 13
dana bio u zatvoru nakon to je uhvaen pri pokuaju bijega u
75 Borba, 4. septem bra 1987.

76 Kao primjer toga, vidi Tanjugov kom entar objavljen u Borbi, 4. septembra 1987:
Pucnji u Jugoslaviju. Tanjugovi kom entari bili su itani kao poluslubeni
stav politikog vrha.
77 Za detalje, vidi ukievo navoenje reakcije tadanjeg direktora Politike,
ivorada M inovia (1992: 150).
78 Borba, 10. septem bra 1987.
389
Albaniju.79 S trah, bojazan, prijetnje i hapenja sad su se uvukli

u javni ivot na Kosovu, u Srbiji i Jugoslaviji. Sumnjienja Alba
naca, ali i mnogih drugih, dobila su prostora u privatnim konver
zacijama; ne samo u medijima.80
Nekoliko dana kasnije, 6. septem bra 1987, sprovod Sram
Sirnica u Beogradu okupio je tisue ljudi. Njegovi su roditelj
morali zamoliti prisutne da prestanu s uzvikivanjem parola, kac
to su Bolje grob nego rob; Hoemo slobodu; Kosovo je Srbija
Ne damo Kosovo; Dosta rezolucija81 i slino. Nakon sprovoda
20.000 ljudi posjetilo je grob A leksandra Rankovia, pjevajui
79 Zanim ljivo, Udruenje knjievnika Srbije bila je jedna od vrlo malobrojnih

organizacija koje su protestirale protiv takvog osvetoljublja. U javnom protestu
U K S je nazvao neke od ovih akcija varvarizmom, a njihove autore proglasio
gluhim a za pitanja ljudskih prava. Pa ipak, ne moe se oteti dojmu da je taj
protest bio prije svega motiviran strahom da bi politika osvete mogla posluiti
albanskim separatistim a da antidatiraju dogaaje, pa da Kelmendija proglase
pravednikom koji je na vrijeme stao u zatitu svog naroda pred osvetnitvom.
Drugi glas protesta protiv takvih mjera bio je tekst Ivkice Bai u zagrebakom
Vjesniku, 12. septem bra 1987. Ona se usprotivila logici kolektivne krivnje i
neprom iljenih akcija, koje su sponzorirane od strane politikih tijela, budui da
n as one m ogu odvesti sam o jo dublje i nie... do toke s koje nema povratka"
80 Ovdje citiram iz svog privatnog dnevnika, na dan 7. septembra 1987. Ljudi, ak
i oni koji su do juer branili Albance i bili estoko protiv velikosrpskog naciona
listikog gledanja na Kosovo, sad najavljuju da e bojkotirati Albance u Zagrebu:
vie im nitko ne vjeruje. Nekoliko dana kasnije, 18. septembra 1987, zabiljeio
sam razgovor sa Stipom Orekoviem, svojim prijateljem koji je tada bio vrlo
blizak Stipi uvaru, o politikim podjelama u Srbiji. Stipe tvrdi da su i jedni i
drugi n acionalisti, s tim s to je Miloevi bolji jer njegova politika vodi u graan
ski rat na Kosovu odmah, a Stambolieva dugorono (?!). On tvrdi daje u svakoj
zem lji opasnije ako se due neto sprema, pa je Miloevi bolji (?!). udno!
U asno je optereen tim ratovim a - kao da nem a druge varijante. Malo me to
brine!. Orekovi, tada lan saveznog rukovodstva omladinske organizacije, bio
je vrlo dobro obavijeten o odnosima u jugoslavenskom politikom vrhu. Sje
am se, takoer, i razgovora s nizom svojih znanaca, od kojih su neki tada bili
polujavne linosti, koji su najavljivali bojkot albanskih duana u Zagrebu.
81 S ve te parole, ovdje navedene prema izvjetaju koji se o dogaaju pojavio u
Borbi, 7. septem bra 1987, bile su dvosm islene, podlone razliitim interpre
tacijam a. N a prvi pogled, naravno, nema n ita sporno u izvikivanju parole:
Hoemo slobodu ili Kosovo je Srbija, budui d a je sloboda vrijednost koju je
sistem podravao, a Kosovo je bilo dio Srbije. Ali, isticanjem da hoe slobodu,
dem onstranti su poruivali d a je nema. Slobodu od koga? Nije li sloboda osigu
rana 1944. ili 1945? Implikacije tih parola bile su, dakle, ve po sebi (bez obzira
na formalni izriaj) provokacija za tadanji sistem .
390
jugoslavensku dravnu himnu. Partijsko je vodstvo sada bilo suo

eno s najopasnijom situacijom koja se ikad dogodila u poslijerat
noj Jugoslaviji. Ubojstvo u kasarni, kamenovanje kioska i duana,
nekontrolirana emotivna retorika; podijeljeno rukovodstvo koje
se meusobno optuuje i nagla popularnost treeg konstititu-
tivnog koncepta (kojeg je, naroito u Srbiji, simbolizirao Alek
sandar Rankovi) - sve je to bila slika Jugoslavije u ranu jesen
1987. Neto se moralo uiniti. Ali - to? I kako?
INSTITUCIONALISTII REVOLUCIONARI: PREMA

POSLJEDNJEM DVORSKOM PUU U JUGOSLAVIJI
Odgovarajui n a ta pitanja, srpsko se vodstvo podijelilo na insti-

tucionaliste i revolucionare u (kako e se kasnije pokazati) zadnjoj
podjeli u n u ta r srpske politike elite oko pitanja reakcije n a opo
ziciju. Ovog pu ta (za razliku od ranijih prilika: primjerice, podjele
na liberale i ostale 1972, ili n a Miloa Minia i ostale 1982), ta je
podjela ukljuivala daleko ira i vanija politika pitanja: kao to
su pitanje Kosova, odnosa prem a nacionalizmu (i njegovoj relativ
noj vanosti u tom trenutku); ukljuenosti javnosti u politiku;
odnose s inteligencijom; hijerarhiju problema i druga. U nastavku
ovog poglavlja, prikazat emo glavne elemente narativa obje grupe.
Institucionalisti
Glavna ideja koju su promovirali institucionalisti u n u ta r srpskog
politikog vrha bila je da se konflikt na Kosovu ne moe rijeiti
ugroavanjem institucija sistem a, niti izvan njih. Oni su vjerovali
(to je Stamboli i ranije naglaavao) da je klju u promjenama
Ustava, a to se moe postii samo u n u ta r samog sistem a. Svako
ugroavanje institucija, bez obzira bilo dobronamjerno ili ne, od-
mae akciji srpskih kom unista. To je posebno sluaj sa srpskim
nacionalizmom, bilo ulinog ili opozicijskog (institucionalnog) ti
pa; on uvijek ugroava srpsku poziciju u Jugoslaviji, budui da
gaje lako koristiti kao povod za antisrpsku politiku orijentaciju
u drugim dijelovima zemlje.
391
S te je pozicije Dragia Pavlovi, predsjednik beogradske par

tijske organizacije, samo sedam dana nakon parainskog sluaja
kritizirao komuniste i direktore glavnih srpskih medija, na sa
stan k u kojeg je s njima sazvao u Beogradu. Situacija na Kosovu
ne moe se popraviti nikakvom olako obeanom brzinom, niti
nekim izvanrednim stanjem. Pitanje nije hoe li se djelovati protu
albanskog nacionalizma, nego s kojih pozicija, rekao je on. Jedina
prihvatljiva pozicija je pozicija SKJ, a ne neka populistika ili
nacionalistika pozicija.
N euravnoteene rei samo stvaraju histerino raspoloenje,

koje ini stvari samo loijima, a ne reava problem. Prostor za
reenje kosovskog problema sada je tako suen da i najmanja
greka - kakve god bile nam ere onih koji ih naprave - moe
biti tragina za Srbe i za Crnogorce na Kosovu, za srpski
narod i za celokupnu stabilnost u Jugoslaviji. Tvrditi danas
da se moe sve to se hoe zbog situacije na Kosovu - ak i da
se prave greke koje e se kasnije ispravljati - to je klasina
logika pragm atske i birokratske politike na osnovi koje bismo
se brzo pomakli od aplauza danas do velikih problema ve
su tra. Ruke onih Srba i Crnogoraca na Kosovu koje su aplau
dirale sada se poinju pretvarati u pesnice, a to je granica
preko koje bi svaki daljnji korak mogao voditi ka traginom
razvoju dogaaja. Ko danas treba krv za svoja reenja? ta sve
tre b a da se desi pre nego razumemo da se prst na obarau
puke potee i neuravnoteenim, histerinim reima u javnoj
sferi, ponekad ak i sa jednim jedinim retkom u novinama?"
(Pavlovi, 1987/1988: 94-9).
Pavlovi je potom, n a sastanku s urednicima, objasnio partijsku

liniju, kako ju je on razumio. B itka protiv albanskog nacionalizma
mora se voditi bez oklijevanja, rekao je. Ali, mnogi mediji koriste
tu b itku da bi rasplam sali netoleranciju i mrnju prem a Alban
cima, a to je protivno socijalistikim principima.
U rednitva i novinari u medijima koji ne ele da razumeju

da dananja bitka protiv albanskog nacionalizma znai nepre
392
stanu borbu protiv srpskog nacionalizma, u stvari promoviu

rasplamsavanje nacionalnih strasti kao svoju glavnu politiku.
(Borba, 1987: 2).02
Borba protiv albanskog nacionalizma i borba protiv srpskog

nacionalizma, za Pavlovia (kao i za mnoge druge komuniste do
tada) bile su samo lice i nalije jedne te iste akcije.828384Pavlovi se
suprotstavljao licitiranju o tome koji je nacionalizam opasniji -
svi oni djeluju zajedno i jednako su opasni. On je bio protivnik
tvrdnje da je srpski nacionalizam samo reakcija, pa prem a tome
manje opasan, i da e nestati kad nestane ono to ga uzrokuje, a
to je albanski nacionalizam.
Takvi stavovi zaboravljaju da je najuspeniji nain da se

sprei nacionalizam u Jugoslaviji, taj da se protiv njega borimo
u svojoj kui, u svojoj naciji, je r sukob jednog nacionalizma sa
drugim, bez obzira na to ko je izazvao taj sukob, vodi u brato
ubilaku mrnju, i ak i u bratoubilaki ra t. (Borba, 1987: 2).
Uostalom, pitao je Pavlovi (u svom govoru nekoliko dana kasni

je, 17. septem bra 1987, n a sjednici P redsjednitva beogradske
partijske organizacije): moe li se nacionalizam isprovocirati u
nekome u kome ne postoji? Njegova je kritika srpskog naciona
lizma bila potpuno u skladu s dugom tradicijom antinaciona-
listike politike u n u ta r SK Srbije. Ali, te stare formule, uskoro
e uvidjeti, vie nisu bile prihvatljive. Najprije je Predsjednitvo
beogradske partijske organizacije raspravljalo o Pavlovievim sta
vovima, a potom, 14. septem bra 1987, te k st u Politici Ekspres,
82 Ovaj i mnogi sljedei citati uzeti su iz posebnog izdanja Borbe, 28. septembra
1987. (ovdje ih navodimo sam o kao 1987: broj stranice).
8:1 Kljuno za tu borbu bilo je da se kom unisti Albanci i Srbi pojavljuju i djeluju
zajedno i jedinstveno. Primjerice, politiar Albanac, Azem Vllasi, upozoravao
je na albanski nacionalizam u intervjuu Vjesniku, 31. maja 1986; a Ivan Stam-
boli na srpski u intervjuu Vjesniku, 6. aprila 1986. Obojica su poslali poruku
da i albanski i srpski n acionalisti vode politiku zavaanja naroda, pod sloga
nom im gore, tim bolje.
84 U svojoj biografiji Slobodana M iloevia Slavoljub uki otkriva d a je taj tekst
pisan u stan u Slobodana M iloevia i M irjane Markovi te da ga je novinar
393
dnevniku koji je bio pod direktnim utjecajem Miloevieve strujt

u Partiji, otro je napao Pavlovia zbog njegovih komplikovanih
reenica, aluzija, upozorenja i neimenovanih optubi. Politika
Ekspres je pitala: na koga se odnosi Pavlovieva kritika olaki
obeane brzine? Takvo obeanje nije dano od strane srpskih nac
onalista, nego od samog Centralnog komiteta SK Srbije, koje <
podrava narod. Prem a tome, Pavloviev napad prepoznat je ka<
napad n a C entralni komitet.
Razlika je bila vrlo znaajna: dok je svatko smio (i morao) kr
tizirati srpske nacionaliste, kritika Centralnog komiteta nije bil i
doputena. Naroito nije bilo dopustivo kritizirati srpsku P artij.
zbog navodne mekoe u odnosu na srpski nacionalizam. U dt
cembru 1986, naime, Miloevi je jasno rekao:
Ako smo od osloboenja do danas, u rukovodstvu Srbije, bil

odluni i jedinstveni u neemu, onda je to borba protiv sop
stvenog nacionalizma. Kada je u pitanju nacionalizam, nismo
bili slabi, ali ni selektivni, nismo pokazali slabost ni prema
najistaknutijim pojedincima u nauci, umetnosti, politici i
d rutvu uopte. A neemo biti selektivni, kada je u pitanju
borba protiv nacionalizma, ni ubudue, ni prem a institucija
ma, ni prem a pojedincima (1986/1989: 127).
O ptuiti sad a srpsko vodstvo da je slabo prem a nacionalizmu

znailo je podrati one koji su ih stalno optuivali za velikosrp
ske tendencije.*85 Povrh toga, Pavlovi je kritizirao partijski vrh
pa se ve i samim tim inom postavio protiv jedinstva, a zahtjet
za jedinstvom bio je glavni zahtjev vremena: ne samo unutai
Politike Ekspres, Dragoljub M ilanovi, sam o potpisao. Zanimljivo, srpski su

politiari esto pisali novinske tekstove pod pseudonimina: sam Dragia Pa
vlovi prije tog dogaaja, a Borisav Jovi kasnije (protiv Ante Markovia; vidi
Jovi, 1995: 173).
8S Kao to je objanjeno u treem poglavlju, srpski su se politiari uvijek osjeali
neugodno kad se raspravljalo o Velikosrpskim tendencijama. elja da elimi
niraju bilo kakvu m ogunost da ih se ponovno proglasi srpskim nacionalistima
i ekspanzionistim a bila je jedan od tem eljnih motiva za njihovo prihvaanje
U stava iz 1974. Ali, kao to je pokazano u prethodnim poglavljima, prihvaanje
U stava nije zaustavilo te optube; one su se pojavile punim intenzitetom ti
moda u veoj mjeri nego prije) nakon kosovskih protesta 1981.
394
NASTANAK A L T E R N A T I V N I H KONCEPATA
elite, nego i meu stanovnitvom. Kao predsjednik beogradske

partijske organizacije (koja je tada im ala 230.000 lanova), koga
je podravala veina u Predsjednitvu te organizacije, Pavlovi
je predstavljao opasnost. Njegova je politika mogla voditi u frak-
cionatvo, pojavu protiv koje je Tito upozoravao od svojih prvih
politikih dana. Sve je to, takoer, moglo biti interpretirano kao
povreda demokratskog centralizma, koji je (unato uvijek prisut
nim razlikama u n u tar elite) jo uvijek bio vaei princip u Savezu
komunista. Iako su se, naime, razlike u miljenjima izraenim u
fazi donoenja odluke tolerirale (a ponekad i poticale; primjerice
u okviru Kardeljeva koncepta pluralizm a samoupravnih inte
resa), u fazi provoenja dogovorenog nije bilo m jesta za razliite
politike, ili ak razliite interpretacije. Ovo je bilo vrijeme za
provoenje, ne za usklaivanje politike; prem a tome i Pavlovi-
eva je kritika sad izlazila izvan okvira doputenog.
Svojim zagovaranjem institucionalnog modela rjeavanja pro
blema, institucionalisti su izgledali kao zagovornici status quo,
ak i kad su bili ustavoreformatori, poput Ivana Stambolia. Pod
pritiskom sa svih strana, u atmosferi straha, neizvjesnosti i ra
dikalnih zahtjeva, revolucionarnost je bila opcija koja je mogla
inspirirati daleko vie ljudi. Povratak revoluciji i njenim meto
dam a znaio je povratak u razdoblje slino onome nakon 1945,
koje je Miloevi (a jo vie M irjana Markovi) sm atrao zlatnim
dobom jugoslavenskog socijalizma. N a jednoj strani u tom sukobu
bili su oni koji su eljeli uspostavu drave kao centralne in sti
tucije sistem a, a n a drugoj oni koji su klju vidjeli u Partiji. N a
jednoj, oni koji su bili za tem eljite promjene ali u n u ta r institucija
sistem a, a na drugoj, oni koji su htjeli - kako je Miloevi rekao
n a jednoj od sjednica CK SK J - promjene na institucionalan ili
vaninstitucionalan nain, sa podrkom institucija ili bez nje86.
N a obje je bilo elem enata konzervativizm a i progresa. Instituci
onalisti su, primjerice, bili konzervativni u sm islu odbijanja da
prihvate podrku populacije prom jenam a, te da povedu novi tip
politike, koji se ne bi oslanjao n a postojee institucije nego na
novonastalo javno mnijenje. N a drugoj strani, revolucionari su
bili takoer konzervativni, je r su nastojali zaustaviti anarhiju
96 IB CKSKS 9/19 8 8 :1 1 .
395
(ne razlikujui je od pluralizma), i to povratkom na retoriku, stil

vladanja i ideje koje su dominirale jugoslavenskom politikom u
neposrednom poslijeratnom razdoblju. Sukob izmeu tih dviju
opcija vodio se n a Osmoj sjednici Centralnog komiteta SK Srbije,
24. i 25. septembra 1987. To je bio posljednji dvorski pu87 u jugo
slavenskoj politici, s dugoronim posljedicama po sve sudionike.
Osma sjednica: Pobjeda revolucionara

Osma je sjednica bila pobjeda revolucionara nad institucionali-
stim a. Revolucionarna retorika predstavljena je govorima niza
sudionika sjednice, meu kojima je vjerojatno najistaknutiji
predstavnik bio Rado Smiljkovi, lan Centralnog kom iteta SK
Srbije i profesor politikih znanosti na beogradskom Univerzi
te tu .88 Smiljkovieva revolucionarna retorika bila je na neki
nain novost, barem kad se usporedi s dominantnom retorikom
m atricom u kardeljistikom razdoblju. On se protivio politici
hladnih glava kad se radilo o Kosovu, koristei snane i emo
87 Pojam je posuen od Vaclava Havela. Havel vjeruje da se veliki drutveni

sukobi ne mogu zauvijek ignorirati, ak ni od strane vrlo mone elite. Bez obzira
koliko tam an bio veo koji preko njih povukla elita, oni nastavljaju postojati u
skrivenoj sferi i rastu pod tim pokrivaem, sve dok ne izbiju ponovno na
povrinu. U tim trenucima ivot se probija tamo gdje moe: u tajnim korido
rim a vlasti, tamo gdje moe inzistirati na tajnim diskusijama i konano tajnom
rivalstvu. No, politika elita, nenaviknuta na stvarni ivot, reagira panikom.
Dok je ranije svaki ovjek na nekoj poziciji vlasti govorio istim jezikom, kori
stei iste fraze, aplaudirajui uspjenom ispunjenju istih ciljeva, sada se izne
nada monolit vlasti mrvi na osobe koje moemo razlikovati jedne od drugih,
koje jo uvijek govore isti jezik, ali ga koriste da napadaju jedan drugoga. A
mi onda s velikim zaprepatenjem ujemo od njih da neki meu njima - i to
oni koji su izgubili u tajnoj borbi za mo - zapravo nikad nisu uzeli svoje ciljeve
ozbiljno, niti su ih ikad ispunili (ne daj Boe); a oni drugi - pobjednici - su doista
stvarno m islili ono to su rekli i samo oni su bili u stanju ispuniti obeano"
(Havel, 1975/1991: 76-7). Cijela je politika povijest socijalistike Jugoslavije
povijest dvorskih pueva: ilasov sluaj (1954), Rankoviev (1966), hrvatsko
proljee (1971), liberali (1972), Markoviev sluaj (1982), Miniev sluaj (1982)
i dr. Ovaj je bio zadnji u tom nizu.
88 Da je opravdano sm atrati Smiljkovievu poziciju reprezentativnom za novi
diskurs svjedoi i to to je upravo on postao predsjednik beogradske partijske
organizacije nakon smjenjivanja Dragie Pavlovia. Kasnije je imao manje
prom inentnu poziciju - vjerojatno i zato to je smatrao da je sama ideja revo
lucije naputena kasnijim razvojem dogaaja. Bio je ambasador u Bugarskoj.
396
cionalno nabijene izraze kao to su krv, tela ubijenih vojnika,

tela silovanih devojaka, ena i starica koja se valjaju po tlu.
Parainski je dogaaj koristio kako bi pokazao da se na poteza
nje obaraa moe odgovoriti samo istom mjerom89, pitajui se -
to zapravo znai u tom kontekstu kad se insistira prevashodno
na nerevolucionarnim metodam a borbe (Borba, 1987: 6).
Koristei usporedbe koje se dugo nisu ule u jugoslavenskoj
politici, Smiljkovi je upozorio da su se u Drugom svjetskom ratu
pojavljivale situacije u kojima je b ra t bio protiv brata, a ljudi su
streljani za male greke. Sada se, meutim , doputa sve. Pavlo-
via je upozorio da se n a ljutu ran u stavlja ljuta tra v a, sugeri
rajui da se na kontrarevoluciju ne moe odgovoriti drukije nego
revolucijom. Linija podjele izmeu nas i njih je linija izmeu
revolucije i kontrarevolucije. Pavlovi je ili s nam a ili protiv nas;
u postojeoj situaciji nije mogue nai nikakav srednji (kompro
misni) put. Politiki govor, rekao je Smiljkovi, nije ono to se
kae, nego ono to govor proizvede. A Pavlovieva pozicija
proizvodi podrku kontrarevoluciji, je r zamagljuje ja sn u liniju
razgranienja s njom.90
89 S obzirom na takav stav, jasn o je zato Ivan Stam boli dri d a je Parain bio
kljuni m om enat u M iloevievom pohodu na vlast". Sve do tada, uspevali
smo nekako da savijamo medije da ne uleu u revanizam . Govorio sam im:
Polako. U politici se ne stavlja ljuta trava na ljutu ranu!... Posle te tragedije,
i Slobodan Jovanovi i Zika Minovi i D uan Mitevi poinju otvoreno da mi se
suprotstavljaju, da se raspravljaju... U Politici nastaje prava histerina poma
ma. Kao po komandi, sredstva informisanja sa najveim tiraim a i radijusima
poinju nacionalistiki potpaljivati Srbiju. D a je Miloevi i sam planirao povolj
niji povod i trenutak za prevrat, ne bi mogao sm isliti nita bolje od parainskog
incidenta. Sad je im ao srpske nacionaliste na usluzi. M iloevi prihvata tu
ponuenu ruku velikosrpskih nacionalista. Njegov put ka neogranienoj vlasti,
posle tog incidenta, bio je irom otvoren. (Stamboli, 1995: 189). Parainski je
sluaj uinio da i u Armiji (posebno u onom njenom dijelu koji je bio pod utje
cajem biveg sekretara N ikole Ljubiia) poraste osjeaj da se neto revolucio
narno mora uiniti. Za ulogu Politike u tim godinama, vidi Nenadovi (1996).
90 U intervjuu koji sam s njim vodio za Polet (kasnije prenesen i u Politici), 6.
marta 1989, Smiljkovi (tada ve predsjednik beogradske partijske organizacije)
rekao je: M nogi ljudi jednostavno ne ele da uzm u u obzir veoma jednostavnu
injenicu: da je ve 1981. najvie rukovodstvo ove zemlje proglasilo da se na
Kosovu desila kontrarevolucija. D a li kontrarevolucija moe da se ugui sm i
ljem i bosiljem? N e moe. Naravno da onda ljudi reaguju: Dajte nam oruje!
Sprem ni sm o da se borimo protiv kontrarevolucije!. Prema tome, ne treba
osuivati ljude, radnike i stu d en te.
397
Iako je Smiljkoviev govor bio svakako najbolji primjer re

volucionarne retorike koja je sada istiskivala institucionalnu, i
drugi su lanovi Centralnog komiteta, od kojih su neki bili pot
puno nepoznati i tad a i kasnije, koristili slian pristup. Staljini
stike metafore, kakve jugoslavenska javnost dugo nije ula,
pojavile su se iznenada u nekim od tih govora. Primjerice, Radi-
voje Marinkovi (lan CK SK Srbije) spominjao je maske koje
padaju a pravo lice pojavljuje se pred nama. Je li Pavlovi doista
jed n a ili dvije linosti? Im a li on skrivenu prirodu, koju Partija
(kao intelek tualna elita) mora razotkriti? Govori li on svojim
rijeima, ili u neije tue ime? Je li on samo izvritelj neijih na
loga? Meni se ini, zakljuio je Marinkovi, da je on ovdje u
ovoj drugoj ulozi.
U izvrsnoj analizi retorike Osme sjednice (a posebno telegra
m a podrke koji su stizali revolucionarima tijekom njezina traja
nja), Bogdan Bogdanovi (odsutni lan Centralnog komiteta, koji
se nedugo nakon sjednice suprotstavio revolucionarima) otkriva
skoro neverovatan strah, stvarnu paniku od polisemije, plura
listikog znaenja rei i govora, ak i kad se opisuju oigledno
pluralistiki dogaaji (1988:20). Takva retorika nije nita drugo
nego opsesivna nam era da se stvarnost reducira na jednostavne
i jednolinijske pojave (1995: 20). U staljinizmu nem a dvojbi, niti
sloenih situacija. M onolitnost je najvia vrijednost, a linija po
djele je jasn a. N em a ni podjele izmeu m ita i stvarnosti, smrti
i ivota, prolosti i budunosti, rekao je Bogdanovi. Ono to je
Osma sjednica prikazala javnosti bilo je ienje jezika koje pret
hodi stvarnom ienju (1988:23). Agresivan govor kojeg su tada
izrazili predstavnici revolucionara nije mogao biti neutralan; on
je morao biti usm jeren protiv nekoga. Taj netko su danas neisto-
miljenici u n u ta r samog Centralnog komiteta, ali sutra bi mogli
biti neki drugi neistomiljenici.91
91 Bogdanovieva analiza vjerojatno je najbolji tekst koji je do sada napisan o

usponu M iloevia, a njegova je vrijednost i u tome to je nastao u trenutku
kad su se dogaaji odvijali. On upozorava na krizu politike svesti, koja je
moda i "kriza svesti uopte. Ta analiza pokazuje kolika je vanost jezika i dis-
kursa prilikom opisivanja dogaaja u socijalizmu. Razumljivo, otvoreno pismo
koje je svojim kolegam a u CK SKS uputio Bogdanovi (bivi gradonaelnik
Beograda i arhitekt), izazvalo je grubu reakciju meu samim revolucionarima:
398
Diskusija n a Osmoj sjednici bila je prim jer za nau tezu da je

ideologija bila snaan faktor sve do samog k raja Jugoslavije. Ne
samo da je sada ojaala revolucionarna retorika, nego su svi
sudionici sjednice bez mnogo razm iljanja prihvatili injenicu da
je Centralni komitet, a ne autor polureenice koja je bila sporna
;olako obeana brzina) vrhovni arb itar pravog znaenja onog
to je miljeno, reeno i napisano. Takav je pristup prihvaala i
poraena frakcija; i dalje pod utjecajem ideologije kojoj je bila
odana. Osam godina nakon tog dogaaja, Ivan Stamboli kae
ia je za njegovu generaciju politiara i kom unista sukob sa
Partijom bila jeres (1995: 247):
I to velika. U takvim situacijam a, prorade svi oni

decenijama stvarani m ehanizm i P artije za koje se samo ini
da su u m euvrem enu atrofirali i da je i sam a P artija, izuzev
rukovodstva, jedna am orfna m asa.
Vrhovni autoritet P artije ta d a ni jedna od tih dviju struja nije

htjela ni mogla odbaciti, bez obzira to se radilo o dubokoj krizi
Partije i drave:
J a samo znam da me je kao partijskog rukovodioca snano

nosilo uverenje da e svet postati bolji kad mi, kom unisti,
oivotvorimo na ideoloki projekat usreenja ljudi. A svet je,
eto, jo nakrivo nasaen samo zato to svoje uenje nismo
uspeli do k raja da sprovedemo. Ni izdaleka nisam slutio da,
uprkos nesavrenosti sveta, neemo bitnije poboljati ni svet
ni oveka, da emo ga moda i pogorati (1995: 38).
Ta je ideoloka odanost uinila Osm u sjednicu toliko vanom.

Biti iskljuen iz P artije, znailo je (jo uvijek) biti iskljuen iz
bilo kakve politike, a m oda (za najodanije kom uniste) praktiki
izm eu ostalog i zato to je prvi put u jugoslavenskoj povijesti jedan lan Cen
tralnog kom iteta osporio au toritet njegovih odluka. U prethodnim sluaje
vim a, ak i oni koji su bili na optuenikoj klupi (kao ilas i Rankovi, te
Savka Dabevi-Kuar i drugi) prihvatili su da je Partija uvijek u pravu,
barem u prvom trenutku. N akon godine dana, Bogdanovi je iskljuen iz Cen
tralnog kom iteta zbog neak tivn osti.
i iz ivota samog. Stamboli jednostavno nije mogao (po vlastitoj

odluci) ostati dravni funkcionar (to je tada i bio) protiv volje
svoje Partije. I Pavlovi je prihvatio d a je Partija ovlatena ras
pravljati njegove rijei; je r P artija zna bolje i vidi dalje od svakog
pojedinca u njoj. Iako je im ala tako golem znaaj za daljnji razvoj
situacije, u metodolokom smislu, dakle, Osma sjednica nije uvela
neku novinu u jugoslavenski politiki prostor.
Ona je, m eutim , inicirala partijsku istku, u kojoj su oni
koji su ostali u manjini bili potpuno iskljueni iz javnosti, osim
kao objekt napada. Oni su govorili drugim jezikom, koji je
Partiji bio stran. Budui da je bilo tako, nakon Osme sjednice
nije, naprosto, bilo vie sagovornika (Stamboli, 1995: 248). Za
istinskog m arksista titoistike orijentacije, naime, rijei mogu
postati oruje, ako se poveu sa snagom narodnih m asa po
sredstvom Partije. Zato su rijei bile toliko vane; i zato se nije
smjelo dopustiti postojanje dva n arativa u n u ta r iste P artije.92 U
ideokratskim drutvim a, naime, vie nego u drugima, zajednica
je utem eljena na jedinstvu diskursa (com m unity is a com m uni
cative unity). Uvoenje drugog diskursa znailo je, prem a tome,
podrivanje jedinstva, odnosno zajednice. Taj je monistiki pristup
sada obnovljen pod Miloevievim vodstvom, istiskujui karde-
ljistiko naelo pluralizm a samoupravnih interesa. Njegov je
program sada, po prvi put, izgledao jasno i onima na najnioj
ljestvici drutvene hijerarhije, a on ga je provodio odluno: naj
prije jedinstvo srpske P artije, potom jedinstvo Srbije, pa jugo
slavenske Partije, pa Jugoslavije. Taj je program imao etiri faze
- Miloevi je sada zavrio prvu; u treoj e biti zaustavljen, a u
etvrtoj poraen.
92 0 znaenju rijei u posttotalitam om drutvu komunistike orijentacije, vidi

Havelov esej Rije o rijeima (1989/1991: 377-89) i njegov esej Mo nemonih"
(1978/1991: 125-214). Havel kae: Da, ja ivim u sistem u u kojem su rijei
sposobne da potresu cijelu strukturu vlade, gdje rijei mogu biti monije od
deset vojnih divizija, gdje su Solenjicinove rijei istine smatrane neim tako
opasnim da je njihov autor morao biti gurnut u avion i izbaen iz zemlje
(1989/1991: 380). U Moi nemonih Havel kae daje to zato to je ideologija u
posttotalitam im drutvima ljepilo koje vee cijelu politiku strukturu. Obja
njenje vanosti rijei u prethodnim sluajevima sukoba u Jugoslaviji nalazi se
u drugom poglavlju ove knjige.
400
Miloevieva interpretacija Tita:

povratak treoj Jugoslaviji (1945-1966)
Promovirajui revolucionarne metode i ideju jedinstva, Milosevic
se sada predstavio kao pravi Titov nasljednik. Obnovio je ideju
bratstva i jedinstva, koju je jedino Tito koristio sve do kraja
ivota, dok je u kardeljistikom diskursu bila potisnuta (kao to
je objanjeno u treem poglavlju ove knjige). Mase su traile reha
bilitaciju Rankovia, a i sam Miloevi (a posebno M irjana Mar-
kovi) vjerovali su da su stvari u Jugoslaviji krenule loe nakon
njegova smjenjivanja. To su vjerovali i mnogi partizani, koji su
ostali razoarani naputanjem revolucionarnih tekovina, ukljuu
jui i zamjenom term ina bratstvo i jedinstvo neutralnijim pojmom
zajednitvo. Miloevi je sada ponovno uvodio elem ente titovsko-
rankovievskog diskursa, istiskujui one kardeljistike.93
Svoju in terpretaciju Tita, Miloevi je ponudio n a sveanoj
sjednici Centralnog kom iteta SK Srbije, koja je slavila 50. godi
njicu Titova dolaska n a elo K PJ (1937). T a je sjednica odrana
u pauzi Osme sjednice, pa je njegov govor trebao pokazati da se
tu ne radi ni o kakvoj antititoistikoj (prorankovievskoj) liniji,
niti o pukoj borbi za vlast. Radi se, Miloevi je naglaavao, o
dosljednom slijeenju Titova puta. Titov p u t ne pripada samo
prolosti, naglasio je on u tom govoru, nego nosi u sebi duboki
i snani smisao za energiju, poverenje i optim izam . Tito se nije
bojao b itaka, sukoba, neprijatelja, rizik a. Nije se bojao da e
izgubiti, je r je duboko u sebi bio uvjeren da njegova ideja - naj
vea ideja naeg doba94 - m ora pobijediti prije ili kasnije, ali
mora pobjediti svakako.
93 Vie o razlici izm eu T ita i Kardelja, te o zakljuku da je poraz Rankovia bio

poetak Titova pomicanja u stran u pred K ardeljem, vidi u mom tek stu u oki
(bit e objavljeno u 2003. godini). Tihom rehabilitacijom Rankovia, M iloevi
je stekao povjerenje Dobrice osia te nekih u Armiji i tajnim slubam a (koje je
Rankovi osnovao, i gdje su mnogi drali d a je njegovo smjenjivanje bilo nepra
vedno). I u Srbiji je u to doba takva politika bila iznim no popularna.
94 Miloevi je sm atrao d a je socijalizam najlepa i najprogresivnija ideja naeg
doba, kako je rekao u svom govoru u Valjevu, u septem bru 1986. godine (1989:
102-3), i kasnije ponovio u zdravici za M ihaila Gorbaova u Beogradu, u m artu
1988. (1989: 198-200).
401
Te njegove osobine ispoljene u najteim istorijskim trenucima

nae revolucije morale bi danas da kale srca generacije kojoj
nije lako, ali koja treba da zna da ivot i budunost pripadaju
potenim i hrabrim ljudima i da za svoje ideale treba da se
bore odluno i beskompromisno. (1987/1989: 166).
Primjer takve Titove hrabrosti Miloevi je pronaao u suprotstav

ljanju faizmu i odbijanju da se pokloni stranoj Hitlerovoj armiji.
To njegovo dostojanstveno i odluno ne ponienju, nepravdi,

svem u to nije bilo u interesu njegova naroda - Tito e izgo
voriti kasnije jo jedanput i zapamtie ga zauvek njegov na
rod, itav svet.
Tito je sve to mogao zato to nije robovao nikakvoj duhovnoj

dogmi ili teorijskim konstruktim a, nego je bio hrabar da bude
slobodan u svim prilikam a95. On je obogatio marksizam, a nije ga
primjenjivao kao dogmu.96 Za njega je kljuno pitanje bilo jedin
stvo, ne samo u formi bratstva i jedinstva, nego kao sloga Partije
i jedinstvo Jugoslavije openito. U ovom trenutku, ba kao i u Ti
tovo doba, sloga je uslov za slobodu i mir, rekao je Miloevi. Ta
je sloga bila nuan uvjet pobjede u Drugom svjetskom ratu; ona
je ula u udbenike irom svijeta i kolektivno sjeanje ljudi.97
Bez sloge, Jugoslavija bi bila rtva, ili ne bi postojala.
95 Ovu formulaciju vrijedi zapamtiti: da ovjek mora biti hrabar da bi bio slobo
dan. Ona je bila vrlo dobro prihvaena u srpskom puku, koji je u tim godinama
bio zatrpan romanima, dramama i dokumentarnim filmovima o hrabrosti srp
skog naroda u Prvom svjetskom ratu, sto je bio preduvjet slobode.
36 To je bila im plicitna poruka ustavobraniteljima, za koje je Miloevi drao da
tretiraju marksizam i U stav kao dogmu, nesposobni da se prilagode vremenu
u kome ive.
97 Indikativno je da je M iloevi u svom govoru nabrojao primjere hrabrosti iz
Drugog svjetskog rata, ne iz Prvog. Dok su srpski nacionalisti koristili Prvi
rat, na poetku kojeg je Srbija postojala kao snana i sam ostalna drava,
kom unisti su uvijek uzim ali Narodnooslobodilaku borbu u Drugom svjetskom
ratu kao tem elj konstitutivnih mitova nove Jugoslavije. Pa ipak, svi primjeri
koje je spomenuo (Sutjeska, Neretva, Kozara, Srijem) bili su mjesta gdje su
Srbi stradali vie od drugih. Jasenovac (koji nije bio bojno polje nego koncentra
cijski logor) nije spom enut, kao to ni u drugim prilikama nije bio vaan
402
U ovom delu revolucije, koji sada vodimo, ekaju nas nove

bitke. Da iz njih izaemo kao pobednici, potrebno je da kao ne
kad budemo ponovo zajedno i sloni. To je smisao Titovog dela,
to je sutina nae jugoslovenske revolucije, to je uslov da sae
kamo budunost koja e ipak biti lepa i koja nije tako daleko.
Taj govor, kao i odlunost koju je iskazao na Osmoj sjednici, u

oima Srba na Kosovu i drugdje, uinili su od Miloevia novog
Tita. Njegove su fotografije sada stajale pored Titovih, a pjesme
koje su nekad slavile Tita, sada su izmijenile stihove da bi slavile
Slobu.98 Nekoliko godina kasnije, Miloevi e u svijetu simbola
potpuno zam ijeniti Tita, ostajui jedina slika n a zidu Srba na
Kosovu i velikog broja drugih Srba. Titoistika retorika zatitila
gaje od direktnih napada politiara iz drugih krajeva Jugoslavije
i stvorila m u neku bazu u Armiji i drugim federalnim in stitu
cijama. Iako nitko od njih nije htio novog T ita, njegove kolege u
saveznom partijskom vrhu jednostavno nisu mogle elim inirati
nekoga tko se sada predstavio kao glavni tito ist i ija je podrka
rasla iz dana u dan.
REAKCIJE NA MILOEVIEVU POBJEDU
S dananje toke gledano, ostaje otvorenim ozbiljno pitanje:

zato se ostali jugoslavenski politiari nisu suprotstavili Miloe-
viu n a vrijeme? To pitanje, naravno, sadri u sebi pogreku
interpretiranja dogaaja sa sigurne historijske distance, s kom
forne pozicije iz koje znamo ishod (ili bar, dosadanji ishod) poli
tike bitke koja se ta d a vodila. Politiari koji su u to doba morali
donijeti odluku o tome kako reagirati n a unutarsrpski sukob nisu,
naravno, mogli znati kako e se stvari kasnije razvijati i kako e
elem ent m ita o Drugom svjetskom ratu. Kao dobar srpski kom unist, u svom
govoru M iloevi je spom enuo najprije etnike, a potom ustae, tretirajui ih
u istoj frazi kao neprijatelje.
98 Ve se 1988. m ogla uti pjesma: Sad se narod pita, ko e nam a da zam eni
Tita. Zna se ko je novi Tito, Slobodane, im e ponosito". Jugoslavenski je vrh
nekoliko p uta traio od M iloevia da se suprotstavi takvom glorificiranju, to
je on i uinio kratkim saopenjem . No, to nije im alo nikakvog uinka.
403
zavriti. P a ipak, ak i kad se uzme u obzir ta metodoloka pret

postavka, ostaje pitanje: zato su ostali politiari bili mnogo oprez
niji i otriji kad se radilo o prethodnim srpskim voama, recimo
o Markoviu ili Stamboliu, nego sada prem a Miloeviu?
Neki od odgovora na to pitanje ve su dani. Miloevi se pred
stavio kao titoist i protivnik srpskog nacionalizma. U zavrnom
govoru na Osmoj sjednici CK SK Srbije, jasno je rekao:
Srpski nacionalizam, danas, to nije samo netrpeljivost i mr

nja prem a drugom narodu ili drugim narodima, ve je sama
zmija u nedrim a srpskog naroda, koji je uvek kroz svoju isto-
riju teio ujedinjenju sa svim junoslovenskim narodima, a
ija je najprogresivnija snaga - radnika klasa, bila nosilac
duha bratstva i jedinstva, solidarnosti i jednakosti sa svim
narodim a i narodnostima na tlu Jugoslavije - i pre, i u toku, i
za vreme, i posle rata. Pored toga, srpski nacionalisti bi najveu
tetu srpskom narodu naneli danas onim to mu, kao navodno
najbolje nude: da se netrpeljivou i sumnjom u druge, prak
tino izolira. Ekonomski, politiki, socijalno, kulturno - kako
da ivi sam, a svoj i slobodan, mali srpski narod kad sami, a
svoji i slobodni, ne mogu da ive ni vei narodi - u ovom svetu
gde su svi narodi i ljudi sve vie povezani i sve vie upueni
jedni n a druge (1987/1989: 171-2).
Drugo, Miloevieva je pobjeda u nutar srpskog Centralnog ko

m iteta bila vrlo uvjerljiva: samo osam lanova CK SKS glasalo
je protiv prijedloga Predsjednitva da se Dragia Pavlovi is
kljui iz tog Predsjednitva. O sam naest ostalih (uglavnom iz po
krajina) suzdrali su se od glasanja. Suprotstaviti se Miloeviu
znailo je, dakle, suprostaviti se golemoj veini u Centralnom
kom itetu Srbije.
Tree, Miloevi je uspio na svoju stranu pridobiti jedan broj
starih revolucionara. Stamboli kae da ih je podsjeao na njihovu
vlastitu mladost, na doba kad su bili puni energije, otrine i revo
lucionarnog d u h a." Mnogima iz te generacije, izgledao je kao
spasitelj revolucije.9
99 Stam boli takoer kae da je M iloevi bio veoma ljubazan i pristojan prema
starijoj generaciji revolucionara (1995:147). Mnogi od njih su prihvaali njego-
404
etvrto, Miloevi je im ao prilino iroku podrku na U niver

zitetu, i meu mlaom generacijom obrazovanijih ljudi, koji su
htjeli politike promjene, a i sami su naginjali tvrdoj ljevici. Nje
gov optimizam i obeanje budunosti koja nije daleko m orala
im je zvuati prihvatljivo.100 I radnici su u njegovu optimizmu
vidjeli neku nadu. U samo devet mjeseci koji su prethodili Osmoj
sjednici i samo u Beogradu, bilo je ukupno 75 trajkova u kojima
je sudjelovalo 13.000 ljudi.101 Miloevieva je antibirokratska re
torika, puna jasnih, k ratk ih i odlunih reenica, bila obeanje i
tom drutvenom sloju.
Peto, k ritik a birokracije, koju je Miloevi zapoeo jo 1984,
omoguila mu je da s lakoom odbaci prigovore koji su dolazili iz
birokratskih stru k tu ra i da ih proglasi normalnom reakcijom
onih koji su ugroeni njegovom politikom. S njegovim dolaskom,
postalo je mogue da se politiki monici u pojedinim opinama
(protiv kojih su ljudi stalno protestirali) lako i brzo uklone s vlasti.
esto, njegova egalitaristika retorika bila je ope prihvatljiva
velikom broju ljudi. U oktobru 1990, 30,3 posto srpskog stanov
nitva slagalo se s tvrdnjom koja je izricala tipian egalitari-
stiki stav prem a pravednosti: D rava m ora osigurati da svatko
u drutvu im a otprilike isto i da ivi na manje-vie isti nain
(Obradovi, 1996: 495). Istodobno, samo 18,3 posto slagalo se s li-
bertarskim razum ijevanjem socijalne pravednosti: da drava ne
treba ograniiti bogatstvo, nego treba dopustiti svakome da im a
onoliko koliko je on/ona sposoban da proizvodi ili zarauje. Go
vu kritiku etvrte Jugoslavije, jer su i sam i osjeali da je revolucija izdana

od strane onih koji su ratovali etiri godine, da bi vladali etrdeset, kako se
znalo govoriti. Medu revolucionarim a koji su podravali M iloevia bili su
Svetozar V ukm anovi Tempo (iz Crne Gore) i Jakov Blaevi (iz Hrvatske), te
Nikola Ljubii i (do smjenjivanja Ivana Stam bolia) P etar Stamboli (u Srbiji).
Za Tempovu poziciju, vidi NIN, 15. januara 1989.
Ne treba zaboraviti da je socijalistika ideja i dalje bila privlana mnogima,
ne sam o 1987, nego i nekoliko godina kasnije. Protesti su i dalje bili usmjereni
protiv birokracije, a tek je kritika inteligencija nastupala (i to ne sva i ne
uvijek jedinstveno) protiv socijalizm a kao sistem a. Prosocijalistika, a antibi
rokratska retorika im ala je m nogo vie a n se na uspjeh kod m asa od anti-
socijalistike retorike.
Prem a izvjetaju kojeg je S tipe uvar podnio na Sedmoj sjednici CK SKJ u
aprilu 1987, godinu ranije (1986) bilo je u cijeloj Jugoslaviji 927 trajkova sa
93.794 sudionika.
405
tovo pola populacije (49,8 posto) osjealo se izdano i prevareno,

budui da je stvarnost bila drukija od onog to je obeano; a
52,2 posto vjerovalo je da su veze i poznanstva, a ne osobne kva
litete, glavni klju uspjeha u drutvu.102 Istodobno, kako otkriva
analiza sadraja partijskih dokumenata (Pei u Sekelj, 1990:
120), pojam jednakost koristio se rijetko u njima: samo jednom u
Program u SKJ (1958), nijednom u rezolucijama Petog (1948),
Sedmog (1958), Osmog (1964), Jedanaestog (1978) i Dvanaestog
(1982) kongresa SKJ. To je bilo u potpunom neskladu s visokim
prihvaanjem egalitaristikih vrijednosti unutar populacije, te
estim Titovim spominjanjem jednakosti u njegovim govorima u
cijelom poratnom razdoblju.
Sedmo, Miloevieva retorika izvanrednog stanja bila je upra
vo ono to su kosovski Srbi (ali ne samo oni) htjeli od politikog
vrha, a nikad prije nisu dobili. Ironino i duhovito, Miloevi je
u oktobru 1988. poruivao:
Mnogi, gotovo svi koji govore o Kosovu, prihvataju daje stanje

teko. Ali pri tom brzo upozoravaju da takvo stanje ne moe
da se otkloni za jednu no. J a tu formulaciju sluam bar est
godina. I pitam se: da li bi trebalo u pomo da pozovemo jugo-
slovenske i svetske geografe, meteorologe i astronome - da
ispitaju no koja traje est godina. Najdua koju nauka pozna
je traje est meseci u polarnim predelim a (1988/1989: 270).
Osmo, mladim politiarim a na niim stupnjevima politike ljes

tvice, Miloevieva opozicija Stamboliima, iji je utjecaj (Petrov
i Ivanov) u srpskoj politici trajao vie od 40 godina, bila je prilika
za promociju. Starijoj generaciji, koja je bila pred penzijom, omo
guio je da produi politiki ivot za godinu ili dvije.103 Onim
beogradskim intelektualcim a koji su se suprotstavljali Ustavu iz
1974, recimo, M ihajlu uriu, te profesorima oko Praxisa (Mi
102 Ako je tako bilo u 1990, nakon tri godine Miloevieve retorike optimizma,
moe se pretpostaviti d aje podrka egalitaristikoj retorici bila jo vea u 1987.
103 To se odnosilo na trojicu nekadanjih predsjednika Predsjednitva Srbije:
Dobrivoja Vidia, Duana krebia i Nikolu Ljubiia. krebi je pod Milo-
eviem bio srpski predstavnik u Predsjednitvu CK SKJ, a Ljubii je ostao
predstavnik Srbije u Predsjednitvu SFRJ (ali samo do 1989).
406
hajlu M arkoviu104, Ljubomiru Tadiu i drugima), pa i Milovanu

ilasu, Miloevi je znaio kraj dugog razdoblja u kojem su bili
ignorirani, napadani i/ili hapeni i osuivani. Njegova je antibi-
rokratska revolucija, koja je zapoela 1988, bila potvrda ilasove
teze da se u jugoslavenskom drutvu unutar birokracije formirala
nova klasa, koja je bila stvarni protivnik m arksistikog koncep
ta samoupravljanja. Iako je ostao kritian prem a svakoj politici,
ilas je bio m ekan prem a Miloeviu; pod njegovom vladom
prvi p u t mu je doputeno da govori slobodno i bez ogranienja.
Deveto, iako su drali da se radi o jo jednom staljinistikom
unutarpartijskom sukobu, srpska je nacionalistika inteligencija
podrala smjenjivanje Stambolia i Pavlovia, je r su oni pret
hodno napadali akadem ike i Akadem iju zbog M em oranduma.
Iako se nisu nadali niem posebno dobrom od Miloevia (koji je
nacionalizam proglasio zmijom u nedrim a), oni su podravali
njegovu odlunost da rijei kosovski problem, te da postigne
jedinstvo Srbije.105
Ni pokrajinska politika vodstva nisu se protivila usponu
Miloevia. S njihove pozicije, Stam bolievi stalni pokuaji da
promijeni srpski U stav bili su mnogo opasniji od Miloevieve
titoistike retorike. Kako objanjava jed an od ista k n u tih vojvo
anskih kom unista, ivan Berisavljevi, Stamboli je bio istak
nuti politiar u Srbiji, kad je ona bila (nakon 1981) centralistika
i nacionalistika106. Pokrajinski politiari tre tirali su sukob kao
104 Markovi se uskoro pridruio Socijalistikoj Partiji Srbije (kad je formirana,

1990) kao njen potpredsjednik i glavni ideolog. M eutim, nakon SPS-ova
pribliavanja JU L-u, te sm jenjivanja osia, Markovi se povukao iz politike.
Za M arkoviev angam an u Praxisu, vidi Crooker, 1982.
105 Kad sam g a u aprilu 1996. pitao da objasni reakciju srpskih intelektualaca na
O sm u sjednicu, Antonije Isakovi je rekao: M iloevi je delio na stav da vie
nije mogue prihvatiti situaciju u kojoj sm o bili i bio je jednako tako odluan
da okona period srpske nejednakosti u Jugoslaviji. N e mogu rei da li smo
im ali ili ne uvek iste stavove, niti do koje m ere su oni bili isti. Ali, treba da
bude potpuno jasno: H rvati i Slovenci su n apisali U stav na takav nain zato
to su oni sm atrali d a je to jedini nain da se Srbe dri pod kontrolom kad Tito
ode. Srbim a je trebalo m nogo vrem ena da prekinu sa tom politikom. G lavna
odgovornost za to lei u izdajnikom dranju srpskih politiara. Prem a tome,
naravno da sm o im ali sve razloge da budem o sreni kada sm o videli nekoga
ko je nam eravao da prekine sa tom praksom .
106 B erisavljevi u intervjuu Radiju Slobodna Europa, 1997: na internetskoj
stranici tog Radija: w w w .rferl.org/bd/ss/8.htm l str. 5 od 11.
407
unutranju stvar Srbije, u koju ne treba biti ukljuen. Mnoge

tem e na dnevnom redu ticale su se samo Beograda, objasnio je
Boko Kruni, vojvoanski politiar koji je tada bio predsjednik
jugoslavenskog partijskog Predsjednitva.1071 kosovski su poli
tiari glasali neutralno na samoj Osmoj sjednici. Azem Vllasi,
koji je ta d a bio predsjednik Pokrajinskog kom iteta SK Kosova
objasnio je to ovako:
Mi smo se u Kosovu razlikovali od srpskog rukovodstva po

pitanju situacije na Kosovu daleko prije Osme sjednice. Prema
tome, nismo se osjeali pozvanima da pomognemo Stambo-
lievoj frakciji. A ak i da smo hteli da im pomognemo, to bi
samo ubrzalo njihov poraz, je r bi ekstrem isti koristili tu
pomo kao argum ent protiv Stambolia i Pavlovia da ih do
datno opterete.
Vllasi vjeruje da bi stvari bile manje-vie iste, ak i da je ishod

Osme sjednice bio drukiji, tj. da veina nije glasala za Pavlo-
vievo iskljuivanje iz Predsjednitva CK SKS: Cijela bi stvar
bila samo odgoena za mjesec ili dva, do neke druge prilike, ali
bi prodiranje nacionalizma, ovinizma i staljinizma u politiki
vrh Srbije bilo teko zaustaviti. Vllasi kae da Albanci jedno
stavno nisu mogli biti faktor borbe za vlast u Srbiji, pa ih se ne
moe ni kriviti za neutralno dranje; Vojvoani su vie odgovorni,
je r na k raju krajeva, oni su Srbi.
Isto se odnosilo na ostale republike. Glavni hrvatski dnevnik
Vjesnik, primjerice, pisao je da javnost gotovo da ne moe vidjeti
107 Kruni je i sam bio politika rtva Miloevieve antibirokratske revolucije u

oktobru 1988. U svojim sjeanjim a na dogaaje, kojeg je u oktobru 1997.
objavio Radio Slobodna Europa, on kae da je Vojvodina odbacila metode
Osme sednice... ali se suzdrala od glasanja jer je sve i tako bilo gotovo... i
njen glas ne bi nita izm enio. Kao predsjednik federalnog partijskog Pred
sjednitva, Kruni je navodno telefonirao M iloeviu i rekao mu da je Pred-
sednitvo zabrinuto i uznemireno zbog Osme sjednice, te zatraio da prestane.
N aravno, oni su to odbacili, a i on i Ljubii su nas traili da ih pustimo na
miru (www.rferl.org/bd/ss/8.html, na str. 8 od 11). Meutim, kad sam pitao
o tom pozivu Stipu Suvara, tada isto lana federalnog partijskog Predsjed
nitva, on je rekao da nita ne zna o tome pozivu, te da Kruni svakako nije
bio ovlaten od Predsjednitva da intervenira na takav nain (intervju sa
uvarom, januara 1998).
408
nikakvu bitnu politiku razliku izmeu onih koji ostaju u srpskom

rukovodstvu i onih koji odlaze. Kad je umirovljeni general P etar
Graanin zamijenio Ivana Stambolia kao predsjednik Predsjed
nitva Srbije, Vjesnik je pisao:
Njegova reputacija kao ovjeka koji je bio cijeli svoj ivot

Titov vojnik, koji je jasno mogao prihvatiti titovsku viziju
hum anog socijalistikog drutva, njegovo iskustvo kao revo
lucionara i dugogodinjeg partijskog radnika, nesumnjivo e
pridonijeti stabilizaciji situacije u Srbiji. A, bez m irne i s ta
bilne Srbije nee biti jak e Jugoslavije.
Ne samo da su politiari iz drugih republika propustili interve

nirati u srpske unutranje stvari (kardeljistiki koncept je u tom
smislu svima odgovarao), nego su neki od njih otvoreno pozdravili
promjene. Stipe uvar, ta d a hrvatski predstavnik u jugoslaven
skom partijskom Predsjednitvu koji je bio zaduen za odnose
sa srpskom Partijom u tre n u tk u Osme sjednice, vidio ih je kao
pobjedu snaga koje su obeavale kom unistiku akciju protiv na
cionalizma i obraun s arijskim nacionalizmom:
U tom sam tre n u tk u mislio slino kao i M arko O rlandi i

Vidoje arkovi108. Mi smo zakljuili da je Miloevi moda
doista tv rd i sirov, ali da nee ii n a T ita i da e se suprotsta
viti valu srpskog nacionalizma. Ono to je mene posebno po
taklo da podrim Miloevia... bila je Stambolieva dnevna
alijansa sa piljakom, koji je tad a vodio borbu protiv mene....
uvar nije Stam boliu zaboravio paktiranje sa hrvatskim p artij

skim predsjednikom piljakom, zbog koje je uvar dobio najmanje
glasova n a 13. kongresu SKJ, ali nije postao novi M arkovi.
uvar je prem a Stam boliu bio oprezan i zbog jednog intervjua
u kome je ovaj predlagao petogodinji m an d at za predsjednika
Jugoslavije.109
108 Obojica su bili crnogorski predstavnici u P redsjednitvu CK SKJ. Kasnije su

obojica postali politike rtve M iloevieve antibirokratske revolucije.
109 Intervju je dan NIN-u, u maju 1987, da bi bio opseno kom entiran u drugim
medijim a, recimo, u Borbi, 13. maja 1987. U razgovoru kojeg smo im ali za ovu
409
To je meni, a i mnogim drugima u Hrvatskoj, zvualo kao da

on sebe samog vidi u toj ulozi. A to mi tada nije bilo drago, jer
sam mislio da, bez obzira to nisam bio zadovoljan jednogo
dinjim rotacijama, ipak nije bilo vrijeme da u toj situaciji, u
kojoj je srpska arija bila glavni organizator detitoizacije,
predsjednik Jugoslavije bude iz Srbije... Mi smo svi tada bili
protiv toga da se stvore novi titii, a ta je ideja nekako podsje
ala n a to. Gledano s ove pozicije (tj. u januaru 1998, op.aut.)
to je sigurno bilo glupo, ali je bilo tako. Vjerojatno bi petogo
dinji m andat imao nekog smisla, ali samo pod uvjetom da
nijedna od tri glavne nacije u Jugoslaviji: Srbi, H rvati i Slo
venci, ne dobiju tu poziciju, nego da je recimo Makedonac bio
izabran. Ali, to je bilo potpuno nemogue, s obzirom da su svi
ostali bili nebitni osim te tri glavne nacije u Jugoslaviji.
Suvar, kao i mnogi drugi u tadanjem rukovodstvu, doista su

vjerovali d aje Kosovo kljuan i ozbiljan problem, koji moe razbiti
Jugoslaviju i Srbiju. Dijelio je Miloevievo miljenje da se radi
o kontrarevoluciji (to je tada bila partijska linija), te d aje meu
Albancima doista porasla separatistika grupacija.
No, dok je stav drugih mogao im ati samo marginalnog utjecaja
na sukob u n u ta r Srbije, kljunu ulogu u podravanju Miloevia
u samoj Srbiji imao je nekadanji savezni sekretar za narodnu
obranu (1970-1982), general Nikola Ljubii110. Miloevi ga je
na Osmoj sjednici tretirao onako kako je samo Tito bio ranije
tretiran : bio je prvi govornik, a napad na njega sm atrao se here
tikim .111 Ljubii je bio iznimno vjet u spletkama; pravi dvorski
knjigu, Jure Bili (tada utjecajni hrvatski politiar) prisjea se da je i sam

zapazio taj intervju i komentirao ga sa Stamboliem prilikom otvaranja Uni-
verzijade 1987. u Zagrebu.
110 Ljubii je, na Titovo inzistiranje, bio triput imenovan saveznim sekretarom
za narodnu obranu, a potom je postao predsjednik Predsjednitva Srbije, te
(od 1984-9) srpski predstavnik u Predsjednitvu SFRJ. Njegov prijatelj gene
ral Petar Graanin izabran je nakon Miloevieve pobjede za predsjednika
Predsjednitva Srbije, a potom je postao m inistar unutarnjih poslova u jugo
slavenskoj vladi Ante Markovia (1988-1991).
111 Mnogi sugovornici koje sam kontaktirao za ovu knjigu potvrdili su daje Ljubii
bio iznim no sujetna linost, uvjeren d aje prirodni nasljednik Josipa Broza Tita.
I M iloeviev neslubeni biograf, Slavoljub uki, tako zakljuuje, navodei ak
i situacije u kojima je glasom, gestom i izgledom pokuavao imitirati Marala.
410
politiar, koji je pred kraj ivota pripadao najuem krugu oko

ostarjelog predsjednika. Njegova je mo dosizala tako visoko da
je bio (zajedno sa Stanom Dolancem) kljuna linost i u branim
razm iricam a izmeu T ita i njegove supruge Jovanke Broz. Nje
gova kontrola nad dijelom vojnog obavjetajnog ap a ra ta nije
nikad prestala. Ljubii, koji nije bio omiljena osoba novog sa
veznog m inistra obrane, adm irala B ranka M amule (koga se
sumnjiilo da je bio u bliskim politikim odnosima sa Stambo-
liem)112, sada je vidio priliku da se vrati u politiku n a velika
vrata, kao gazda Srbije.
Ne treba, naravno, zaboraviti da se Osma sjednica dogaala
samo tri tjedna nakon P araina, pa adm iral M am ula nije mogao
niti htio reag irati n a Ljubiieve inicijative. tovie, zabrinut
zbog mogunosti ponavljanja slinog incidenta, M am ula je i sam
odrao otar govor n a sjednici K om iteta SKJ u JNA. Taj je govor
objavljen na dan Osme sjednice. Njegov je ton izvanrednog stanja,
sigurno imao utjecaja n a sam tok te sjednice. Politika, sad ve
vrsto u ru k am a revolucionara, tam pala ga je pod naslovom:
D ananja kriza ugroava integritet zemlje i njen drutveni si
stem. U podnaslovu, glavne su srpske dnevne novine citirale
adm irala M amulu, koji je rekao d a je od 1981. do 1987. Armija
otkrila 216 ilegalnih teroristikih grupa sa 1.435 lanova: svi
su bili Albanci. M am ula je govorio o trovanju vode, ubojstvima
oficira, diverzijam a i pojaanom nacionalizm u i antiarm ijskom
djelovanju posvuda u zemlji. Problem je bio, rekao je on, u neod
lunosti politikih vodstava, koja nisu uinila nita da bi se kriza
prekinula. Njegov je govor bio k ritik a onih koji su sm atrali da je
I uvar i Vrhovec potvrdili su da se M am ula i Ljubii nisu podnosili, a to je

vidljivo i iz M am uline m em oarske knjige (2000). M amula je izabran 1982, uz
podrku H rvatske i Slovenije. To je bila neprincipijelna podrka, jer je M a
m ula htio ukinuti titovski koncept openarodne obrane i uvesti centralizi
ranu Armiju. M eutim , mi sm o iskoristili konflikt kojeg je imao s Ljubiiem
i podrali ga, jer sm o htjeli napokon zavriti razdoblje Ljubiica u Armiji,
rekao je Vrhovec u intervjuu 10. januara 1998. Slovensko je vodstvo ulo u
otvoreni konflikt s M amulom u 1986, praktiki ga prisiljavajui da se umirovi
1988. General Kadijevi je pokuao realizirati njegov plan kao savezni ministar
obrane (1988-1992); ali prekasno. 0 odnosim a izmeu te trojice, Mamula nudi
zanim ljiv opis u svojoj knjizi Sluaj Ju goslavija. Za Kadijevieve poglede
vidi njegovu knjigu (1993).
411
jugoslavenstvo isto to i unitarizam .113M amula je traio da se na

Kosovu uvede red i zakon, je r e inae cijela Jugoslavija sjediti na
bombi. Kosovsko je vodstvo, tvrdio je on, propustilo obavijestiti
Armiju o prolosti 3.792 vojnika koji su doli s Kosova - uklju
ujui i o prolosti Aziza Kelmendija. Armija vie ne moe sjediti
n a bombi, u strah u da e je neki Kelmendi detonirati. Dakle,
neto se mora poduzeti. U svojoj kasnijoj knjizi (2000), Mamula
priznaje da je parainski sluaj predstavljao izazov Armiji, ali
da je istodobno i ojaao njenu poziciju. Nakon Paraina, navodi
Mamula, vojska je bila odluna da e braniti Jugoslaviju i samo
upravni socijalizam i po cijenu vojnog udara (2000:102). Napadi
iz politikog vodstva (u kojem su neki pitali: kako e Armija bra
niti zemlju, ako ne moe sebe) bili su perfidni. Ako bi Predsjed
nitvo SFR J (vrhovni kom andant Armije) krenulo protiv vojske,
M amula kae, vojska je bila posve odluna, a planovi i jedinice
sprem ne. Govor kojeg je odrao na sjednici Komiteta, 23. sep
tem bra, trebao je javnosti pokazati tu odlunost. Vojska je htjela
rei da je rukovodstvo nesposobno da ukloni postojee probleme;
te priprem iti javno mnijenje za odluan iskorak JNA ako se na
njega odluimo. Pritom se nije iskljuivala ni mogunost da -
ako Predsjednitvo SFRJ odmah reagira na takvo upozorenje (tj.
ako smjeni Mamulu) - dravni udar bude izveden odmah.114
Bez obzira n a sukobe s Ljubiiem, te n a osobni prezir prema
srpskom nacionalizm u115, M amulin je govor (za koga on kae da
se sasvim sluajno vremenski poklopio sa Osmom sjednicom CK
113 Uzimajui u obranu jugoslavenstvo, M amula je odbacio kardeljistiku retoriku

i pribliio se Miloevievom diskursu.
114 N ap etost izm eu dravnog i vojnog vrha M amula detaljno opisuje u svojim
mem oarim a, koji su neobino otvoreni. Za te detalje vidi str. 108-9. On po
sebno opisuje sukob s generalom Ljubiiem, te formiranje dravno-partijske
kom isije protiv njega (M amule) u oktobru 1987. Stamboli takoer u svojoj
knjizi opisuje svoj konspirativni su sret s Mamutom, neposredno nakon Osme
sjednice. On tamo kae d a je M amula u nekoj poluotvorenoj varijanti ponudio
zatitu Stam boliu, ali da ovaj to nije mogao prihvatiti, jer bi to znailo
podravanje vojnog udara.
115 Srbin iz H rvatske, M amula je bio antinacionalist, odan socijalizmu, ali sa
snanim elem entim a jugoslavenske retorike. U tom je sm islu - kao i mnogi u
Armiji - bio zapravo blizak idejama tree Jugoslavije (prije 1966). Ljubii,
paradoksalno, je s t proizvod pada Rankovia - i zbog toga je (izmeu ostalog)
bio tako vaan za sam og M iloevia, kao dokaz da on (Miloevi) nije anti-
titoist. U prvoj fazi on doista to ni nije bio.
412
SK Srbije, 2000:104) bio shvaen i iskoriten kao podrka revo

lucionarima u politikom vrhu Srbije.
Odluan prekid sa postojeom praksom je nuan i hitan...

Sada je tren u tak za svakoga da na svome mjestu pokae odlu
nost i kritiki preispita svoju vlastitu odgovornost. Kadrovi
koji se nalaze na glavnim pozicijama nose dvostruku odgovor
nost: za ono to su uinili i ono to nisu uinili, a morali su
uiniti. Jed ina alternativa tome bilo bi nastavljanje situacije
kakva je sada: a to znai potonuti u jo dublju krizu sa potpu
no neizvjesnim posljedicama... Uvjeren sam da je SKJ jedini
in stru m en t pomou kojeg moemo nai niz rjeenja koja nam
trebaju, rekao je M amula.
A te su promjene ne samo prekid sa sadanjom praksom , nego

i promjene u drutvenom sistem u koji, ako eli biti uspjean,
mora biti utem eljen na realno postojeem, a ne poeljnom s ta
nju svijesti u d rutvu.116 Drugim rijeima, M am ula je zagovarao
ozbiljne drutvene promjene, koje m oraju poeti od kadrovskih.
Ta je poruka mogla biti samo prihvaena od strane Miloevia.
U tom kontekstu, ne iznenauje da Miloevieva pobjeda u
Srbiji nije naila ni na kakav otpor u saveznom vodstvu. Dodue,
slovenski partijski predsjednik Milan Kuan, zamolio je Miloe
via n a sjednici Predsjednitva CK SKJ da inform ira (pod zad
njom tokom dnevnog reda: ostala pitanja) partijski vrh o Osmoj
sjednici, je r u zemlji postoji odreena nelagoda glede toga. Milo-
evi je odgovorio da nem a razloga za nelagodu i nastavio:
Pre svega, poduzet je velik korak u skladu sa politikom SKJ.

Kako to je zakljuila veina uesnika, to je bila otra borba
1 Ovo je vrlo vaan stav, jer ukazuje da je M amula zagovarao potpuno novi
U stav i drukiji pristup: daleko realistiniji, u jugoslavenskoj politici. Naravno,
ostaje otvoreno pitanje: to je pod tim m islio? Je li htio da se okona ideo-
kratsko drutvo? Je li predlagao da se politika vodi ne vie na tem elju onoga
to bi moralo biti, nego to je s t? Armija (i tajna policija) esto su u totali
tarnim i autoritarnim sistem im a glas realnosti, a ne ideologije. Na drugoj
strani, Armija je (naroito pod M am ulinim nasljednikom Kadijeviem) i dalje
ostala odana titoistikoj viziji (ne kardeljevskoj), a u polusukob s Miloeviem
je ula tek onda kad je osjetila da on naputa tu viziju; prekasno.
413
protiv naeg sopstvenog oportunizma, koja je onesposoblja

vala SK da vodi odlunu akciju za provoenje svoje politike.
Drugo, bojazni da e se SK Srbije podeliti, pokazale su se neo
snovane. Videli smo da je Centralni komitet ostao jedinstven,
i da deli miljenje naroda. Tree, pokazalo se da se ne radi o
linom sukobu, ili sukobu izmeu grupa, nego o odstupanju
nekih osoba od politike SK. etvrto, glavna karakteristika te
sednice bio je njen ja sa n i odluan stav prem a srpskom nacio
nalizmu. Uopte, ja mislim da ta sednica, a takoe i sednica
K om iteta SKJ u JNA, a posebno govor druga Mamule, jaaju
politiku Saveza komunista na javan i demokratski nain
(uki, 1994: 89).
U odgovoru n a Miloevievu repliku Kuanu, predsjednik Pred

sjednitva CK SKJ, Boko Kruni rekao je:
Hvala, drue Miloeviu. Da li ima pitanja ili predloga? Ne

ma. Dobro onda, u redu, da zavrimo (uki, 1994: 89).
POSLJEDICE: PREMA
ANTIBIROKRATSKOJ REVOLUCIJI
Pobjedi revolucionara na Osmoj sjednici slijedila je konsolidacija

P artije kako bi se postiglo njeno jedinstvo. Vodei revolucionari,
poput Radoa Smiljkovia u beogradskom partijskom komitetu,
zamijenili su institucionaliste; dok je Ivan Stamboli sam glasao za
svoje smjenjivanje na sjednici Predsjednitva Srbije u decembru
1987. irom Srbije, u svim politikim organizacijama, u medijima
i mnogim poduzeima, institucionalisti su zamijenjeni revolucio
narim a. Tim procesima, kako e rei Borisav Jovi (sada najblii
Miloeviev suradnik), P artija je dosegla taku preokreta, a njeni
su lanovi pokazali revolucionarnu odlunost u borbi protiv
neefikasnosti. Ta se ansa, poruivalo se, ne smije propustiti.117
117 Politika, 7. decembra 1987. Iako je kasnije postao kritiniji prema Miloeviu,
te se penzionirao 1995. godine (nakon objavljivanja svog dnevnika koji je
otkrio stvari za koje je Miloevi htio da ostanu skrivene), Jovi je i kasnije
414
Ali, jedinstvo Partije bio je samo prvi nuan korak, ne i krajnji

cilj revolucionara: to je bio tek preduvjet rjeavanja ne samo eko
nomske i politike krize, nego i rjeavanja kosovskog problema, te
statusa Srbije u Jugoslaviji. Zakljuujui trom jesenu raspravu
o preokretu kojeg je oznaila Osma sjednica, beogradski je komi
tet pozvao n a politiku mobilizaciju u Srbiji kako bi se ostvarili
ti ciljevi. Srbija ne sme da bude ustavno nedefinisana... Mora
biti u istoj poziciji kao i druge republike, rekla je Slobodanka
Gruden, tad anja privrem ena predsjednica beogradskog partij
skog komiteta. Antibirokratska revolucija bio je naziv za masovne
izraze podrke novom srpskom revolucionarnom rukovodstvu i
protivljenje oportunizm u, autonom atvu i dezintegraciji Jugo
slavije. Taj je pokret graana sada bio podrka vlastim a, a ne
protest protiv njih; kao to je bio sluaj s prethodnim protestim a
kosovskih Srba i beogradskih intelektualaca. Ali, to je bila podr
ka samo novom srpskom rukovodstvu, dok su n a udaru i dalje
bila sva ostala rukovodstva u zemlji: najprije ona u pokrajinam a,
drugim republikam a, pa onda i u federaciji. Fizika sila demon
stran a ta (otvoreno podranih od s tran e novog srpskog vrha) pri
silila je vojvoansko rukovodstvo da podnese ostavku u oktobru
1988. Kada je n a Kosovu uvedeno izvanredno stanje (nakon novog
vala protesta A lbanaca u zimu 1988/1989), jedinstvo Srbije je
postignuto. Sredstva koja su pritom koritena nisu bila samo
institucionalna, niti ak preteno institucionalna: ona su uklju
ivala koritenje fizikog pritiska, prijetnje silom, te upotrebu
sile (posebno n a Kosovu)118. Institucionalne promjene (prije svega
inzistirao da je O sm a sjednica bila eskalacija dem okratinosti u Partiji. Na

desetu godinjicu (1997) rekao je: Tada (1987) nism o govorili ni o M iloevicu
ni o Joviu, ni o P etru ni o P avlu, nego o interesim a Srba... Ne znam ta bismo
drugo trebali da radimo... N a Osmoj sednici zapoeli smo proces ujedinjenja
Srbije i jasn o sm o rekli da mi u Srbiji elim o da odluujemo o Srbiji i da niko
izvan Srbije nee odluivati o njoj (u izjavi Radiju Slobodna Europa, 1997).
* Takvih je prijetnji bilo posvuda, pa i u Beogradu. Atm osferu straha, za koju
kae da nikad nije bila tako izraena od 1945, opisuje u svojoj knjizi Richard
W est (19 9 4 :3 4 5). Za vezu izm eu straha i agresije u zadnjim godinam a jugo
slaven sk e krize, vidi moj lanak u Balkanologie (2001), a o ulozi straha u
srpskoj politici A. ilas (1993). Kako navodi Obradovi (1996: 494), u oktobru
1990, sam o 3,1% srpske populacije nije osjealo strah ili zabrinutost za
svoju osobnu budunosti i budunost vla stite obitelji, dok je 66,4% imalo
415
promjena Ustava, u m artu 1989) potom su samo cementirale

dostignua antibirokratske revolucije. Bilo kakva opozicija tim
promjenama, posebno ako je dolazila od strane Albanaca sa Ko
sova, bila je uguena brutalnom silom, ne samo srpske nego i
savezne policije (koja je cijelo vrijeme bila prisutna na Kosovu).
Iako je sam Milosevic izgubio mnoge od svojih prethodnih podra-
vatelja (gotovo sve u Hrvatskoj i Sloveniji, i mnoge u Crnoj Gori,
Makedoniji i Bosni i Hercegovini), sve dok je njegova akcija bila
ograniena n a sam u Srbiju (ukljuujui i pokrajine), nitko se nije
mogao (a mnogi nisu ni htjeli) suprotstaviti. D aje htio samo uje
dinjenje Srbije, vjerojatno bi ostao zapamen u srpskoj povijesti
kao uspjean politiar. Ali, Miloevi je bio (i) Jugoslaven, iji
krajnji cilj nije bila Srbija (ni mala ni velika), nego Jugoslavija
(bar u tom trenutku).119
U oktobru 1988, on je poruio drugim a da Srbija nije
postigla pobedu da bi sada spavala n a lovorikama, da bi njeni
lideri mogli uivati u privilegijama i netalasanju (IB CKSKS
7/1988: 15). Kao to je rekao u aprilu 1989, mjesec dana nakon
prihvaanja novog srpskog Ustava:
Oni koji oekuju da e se sada, kada je konano postala

Republika, Srbija pridruiti braniteljim a status quo i da e
se protiviti promenama U stava iz 1974, varaju se. Uskoro e
m esijanski stav, izraen u reenici: Strah m e je, ali mislim da moemo nai
izlaz, ako budemo jedinstveni. Taj je stav upravo ono to autoritarni lideri
vole uti od populacije.
' N em a m jesta u ovoj knjizi da se detaljnije raspravi Miloeviev odnos prema
jugoslavenstvu, ali taj odnos nikako nije bio jednoznaan ni jednostavan. ak
i kad je bilo izvjesno da taj koncept ne moe pobijediti, Miloevi (a naroito
Mira Markovi) i dalje su zadravali neke elem ente jugoslavenskog koncepta,
pa je to bio jedan od glavnih razloga potpunog kolapsa vojne akcije protiv
Slovenije i H rvatske, a kasnije i Bosne kojeg je vodila vojska pod njegovim
utjecajem ili komandom 1991-1995. U mnogoemu je Miloeviev sukob s
opozicijom u samoj Srbiji bio sukob izmeu jugoslavenske i srpske opcije
u srpskoj politici. Pobjeda Vojislava Kotunice na izborima 2000. bila je,
izm eu ostalog, i pobjeda srpskog nad jugoslavenskim konceptom. Uostalom,
sam Kotunica je to navijestio prvom reenicom svog obraanja puku nakon
M iloevieva priznanja poraza. Iako je postao predsjednik Jugoslavije, on je
m asu svojih podravatelja okupljenu u Beogradu 6. oktobra 2000. pozdravio
rijeima: Dobro vee, Srbijo!.
416
im ati prilike da se uvere koliko se varaju. Srbija nije postala

drava da bi spavala na lovorikama slave, nego da bi - sada
kao ja k a i otvorena prem a drugim a - snano pokrenula demo
k ratske promene da bi Jugoslaviju uinila jakom zajednicom
ravnopravnih naroda i narodnosti, koja je sposobna da savlada
krizu, bedu i ponienje u kome ivi. N aravno, oni koji ne mare
za Jugoslaviju tvrde da su nae nam ere i planovi unitaristiki
i hegemonistiki. Ali, ne trebaju da im aju iluzija da emo mi,
samo zato to oni to kau i zato to se oni sa nam a ne slau,
da odustanemo od Jugoslavije i socijalizma i od dem okratskih
procesa koje vie niko ne moe da zaustavi. Mi nemamo
vrem ena da objasnimo nau politiku svakome pojedinano, a
naroito ne onim a koji su prem a nam a zlonamerni. Rezultati
naih akcija govorie um esto nas. To im moemo obeati (IB
C K S K S , 4/1989: 10-1).
Tom najavom, Milosevic je inicirao treu fazu svog projekta:

ofanzivu za jedinstvo jugoslavenske P artije, ne bi li postigao je
dinstvo jugoslavenske drave. Tek je ta d a naiao n a ozbiljan
otpor ostalih republika, jugoslavenskog partijskog i dravnog
vrha. B itka za jugoslavensku P artiju (koja e se na kraju poka
zati bitkom za jugoslavensku dravu, budui d a je P artija i dalje
bila vanija od drave, a drava je bila samo njen izvrni organ)
bit e glavna tem a zadnjeg poglavlja ove knjige.
417
Sedmo poglavlje
SLOVENIJA I SRBIJA: POSLJEDNJE

GODINE JUGOSLAVIJE (1988-1990)
USTAVNE PROMJENE I ANTIBIROKRATSKA

REVOLUCIJA (1988-1990)
akon to je konsolidirao svoju novouspostavljenu mo u

N Srbiji, Slobodan Miloevi je proglasio ustavne promjene u
Srbiji i Jugoslaviji glavnim ciljem svoje politike. Ve u ja n u a ru
1987, dakle, u velikoj mjeri kao rezu ltat nastojanja Ivana Stam -
bolia, savezno je dravno Predsjednitvo otvorilo javnu raspravu
o ustavnim prom jenam a. U februaru 1987. partijsko je P red
sjednitvo iniciralo raspravu o 130 am andm ana na U stav (koji je
ukupno imao 406 lanova). Ali, ve je sam poetak debate pokazao
goleme, gotovo neprem ostive razlike izmeu republika i pokra
jina, a posebno izmeu Srbije i njene dvije pokrajine, Vojvodine i
Kosova.1 Budui d a je Kosovo (zbog albanske etnike veine, te
brem ena optubi za separatizam i kontrarevoluciju) bilo hendi
1 Te se razlike mogu ilustrirati navoenjem naslova izvjetaja o poetku ustavne

debate u dnevnim novinam a irom Jugoslavije. Vjesnik (H rvatska) je naslovio
izvjetaj: Dokaz k ontinuiteta revolucije; Nova Makedonija-. Promjene u
korist rada; Rilindja (Kosovo): N e dirati osnovne principe; Politika (Srbija):
Odnose treba rijeiti odluno i principijelno; Dnevnik (Vojvodina): Ozbiljan
posao tek predstoji. Ovi naslovi (svi objavljeni istog dana, 20. m arta 1987. i
citirani u Borbi ) pokazuju koliko su razliita bila oekivanja od ustavnih amand
mana u raznim republikam a i pokrajinama. H rvatska i M akedonija brinule su
za ouvanje ideolokih tem elja sistem a; Srbija je inzistirala na odnosim a u
Srbiji i Jugoslaviji, em u su se protivile obje pokrajine. Konano, Vojvodina je
najavila opstrukciju bilo kakvih znaajnijih promjena U stava.
419
kepirano u toj debati, Vojvodina je postala glavni oponent srpskim

nastojanjim a za centralizacijom. Ta se opozicija samo poveala
nakon Osme sjednice, dostiui vrhunac u prvoj polovici 1988.
godine. Miloevi i njegovi najblii suradnici nekoliko su puta
isticali da im nije nam jera ukinuti pokrajine, te su i dalje davali
otre izjave protiv srpskog nacionalizma; ali istodobno su upozo
ravali da je vrijeme za prazne razgovore prolo i da Centralni
kom itet SK Srbije nee tolerirati neposlunost.2 Iz Beograda se
sve ee ulo da je vojvoansko rukovodstvo jednako ako ne i
vie birokratizirano od kosovskog i da uope ne uzima u obzir
iznim nu podrku jedinstvu Srbije koja je Miloeviu dolazila iz
sam e sjeverne pokrajine.
Miloevieva je kritika nejedinstva u Srbiji, autonomizma
pokrajina i njihova birokratizm a im ala velikog odjeka meu
kosovskim Srbima, koji su se sada pojavili kao njegovi glavni
saveznici. U proljee, a naroito u ljeto 1988, kosovski su Srbi,
sad a uz podrku slubene politike infrastrukture, organizirali
niz m itinga i skupova posvuda po Srbiji, a ponajprije u Vojvo
dini, s ciljem da druge Srbe (i ostale) probude za akciju protiv
birokratizm a. Pokrajinski rukovodioci, koji su vidjeli da se radi
o akciji usmjerenoj protiv njih, nisu imali mnogo razumijevanja;
s vremenom su mitinge proglasili antisocijalistikim i naciona
listikim pa su ih pokuali sprijeiti policijskim blokadama cesta,
ili iskljuivanjem struje. Budui d aje Miloevi bio daleko popu
larniji od vojvoanskih politiara, te d aje u samoj Vojvodini imao
prilinu podrku puka, kosovski su se Srbi sada okrenuli direktno
protiv njih. Dodatno ohrabrenje dolazilo im je iz srpskih medija,
sada ve pod punom kontrolom revolucionara.
U tri i pol mjeseca, izmeu 9. jula i 21. oktobra 1988, povre
meni m itinzi istine u Vojvodini pretvorili su se u gotovo nepre
kidne masovne demonstracije protiv vojvoanskog vodstva, a u
znak podrke novoj Miloevievoj politici. Nezavisni analitiari
(Kerov, 1990: 100-1) procjenjuju d a je oko 578.000 ljudi sudjelo
valo u 28 protestnih skupova u pokrajini tog ljeta i rane jeseni.
2 Za napade na srpski nacionalizam u tom razdoblju, vidi Anelkovi (IB

CKSKS 9/1987: 12-15); Ili (IBCKSKS 5/1988: 5-10); te Miloevi (IB CKSKS ,
7/1988: 14-5).
420
SLOVENI J A I SRBIJA
Ankete provedene meu sudionicima, utvrdile su da je 78 posto

njih bilo motivirano eljom da promijene nedodirljivu birokra
ciju, a isto toliko posto reklo je da je vojvoanska partijska orga
nizacija veoma birokratizirana. N a drugoj strani, samo 9,3 posto
je dralo novo srpsko rukovodstvo takvim. Nezadovoljni su bili
(59 posto njih) i saveznim partijskim vrhom (kojeg je vodio Stipe
uvar). Za 69 posto sudionika protesti su bili nain da izraze
generalni protest protiv situacije u zemlji; 62 posto dolo je da
bi se borilo protiv birokracije u Vojvodini, a samo 7 posto de
monstriralo je da bi popravilo ekonomsku situaciju u zemlji. Jo
je manji broj onih koji su se m itinzim a pridruili da bi popravili
meuetnike odnose.
Demonstracije u Vojvodini podijelile su jugoslavenski partijski
vrh, i to po ve postojeoj liniji razdvajanja ustavobranitelja od
ustavoreformatora. Vojvoanski je vrh traio zatitu savezne par
tijske organizacije. Slovensko je vodstvo podravalo taj zahtjev,
napominjui da Vojvodina i Kosovo nisu samo dijelovi Srbije nego
i konstitutivni elem enti jugoslavenskog federalizm a, kako ih je
definirao U stav iz 1974. Kosovski lideri inzistirali su da Srbija i
Jugoslavija m oraju n a jednak nain tre tirati demonstracije Alba
naca (na Kosovu) i S rba (izvan Kosova) i da ne mogu albanske
sm atrati kontrarevolucijom, a srpske revolucijom. H rvatski i
bosanski politiki vrhovi bojali su se da bi nastavak dem onstra
cija Srba iz jednog kraja zemlje u nekom drugom kraju, danas-
su tra mogao dovesti do m itinga Srba u tim republikam a, to bi
poremetilo m euetnike odnose u njima. Savezni je vrh, zbog
svega toga, zatraio od srpskog partijskog vodstva da poduzme
sve to je potrebno da zaustavi takve dem onstracije, a gnjev g ra
ana kanalizira kroz institucije.
Miloevi je, meutim , odbacio takav zahtjev.3 U septem bru
1988, proglasio je da su javni protesti izraz dem okracije te da se
3 Stav srpskog rukovodstva u odnosu na m itinge mijenjao se od neutralnog pre

ma pozitivnom. U poetku, kako svjedoe sam i organizatori (Odbor za proteste
kosovskih Srba), predstavnici vlasti bili su neutralni, nisu ni osuivali ni poti
cali m itinge u direktnim razgovorima koje su im ali s organizatorim a (Kerov,
1989: 228). M eutim , nakon nekog vrem ena vjerojatno su vidjeli da m itinzi
mogu pomoi njihovoj politici, a i da e se odravati bez obzira na njihov stav.
Oni politiari koji su pokuali sprijeiti m itinge u svojim sredinam a (kao,
421
nikako ne mogu izjednaavati oni koji su za Jugoslaviju i socija

lizam s onima koji su protiv Jugoslavije i socijalizma. Na zajedni
koj sjednici Predsjednitava partije i drave (5. septembra 1988)
rekao je da su protesti irom Srbije izraz solidarnosti sa Srbima
s Kosova, koje terorizira kontrarevolucija. Oni su demokratska,
potena i oekivana reakcija na godine neaktivnosti glede Koso
va. Takoer, oni su najbolji izraz samoupravljanja i vladavine
naroda; svega onoga to je rukovodstvo i samo isticalo kao najveu
vrijednost Jugoslavije, ali nikad nije uspjelo provesti u djelo. Sve
je tu, rekao je Milosevic: i narod i demokracija i sloboda izraa
vanja i javnost. I sad, kad se sve ono na to je P artija pozivala da
se dogodi, napokon dogodilo, birokrate su se uplaile, pa ele
da se to zaustavi. Miloevi je negirao da protesti ugroavaju
institucije sistema: upravo obratno, ljudi izraavaju podrku in
stitucijam a koje rade, a one koje ne rade ele promijeniti. Ne radi
se ni o jednonacionalnim skupovima: u njima sudjeluju najmanje
dvije nacije: Srbi i Crnogorci, a u Vojvodini (u kojoj je etniki
sastav stanovnitva bio vrlo sloen) i predstavnici drugih naroda.4
Uostalom, ljudi mogu da se okupe samo na onoj osnovi na

kojoj se oseaju napadnutim a i ugroenima. N apadnuti su
kao Srbi i Crnogorci, naputaju svoje domove kao Srbi i Crno
gorci i, prem a tome, brane se kao Srbi i Crnogorci. Ne mogu
se okupiti kao H olanani ili kao protestanti, ili kao radnici
na plantaam a pam uka, kad niko od njih nije ugroen na toj
osnovi (JB C K S K S , 8/1988: 14).
K om unisti im aju ja sa n izbor: ili e se distancirati od naroda,

to bi bio kraj P artije, ili e se pridruiti protestim a, pa vratiti
izgubljeno povjerenje graana.
recimo, Marko Orlandi u Crnoj Gori) morali su otii iz politike jer im je popu
larnost nestala gotovo preko noi.
4 N em a dvojbe da su veina dem onstranata bili Srbi, tvrdi Kerov (1989: 83): 62
posto, dok je Crnogoraca bilo 14 posto. Srbi i Crnogorci bili su, dakle, zajedno
zastupljeni sa 76 posto medu demonstrantima u Vojvodini, dok ih je u popu
laciji bilo 56,5 posto. Medu govornicima na vojvoanskim mitinzima 75,2 posto
su bili Srbi i Crnogorci iz Vojvodine, 11,7 posto Srbi i Crnogorci s Kosova, a 5.6
posto Maari. Maari su inili 3 posto meu demonstrantima, a 18,9 posto u
populaciji pokrajine. Meutim , podrka nekih etnikih Maara (Mihajla Ker-
tesa) isticana je kao primjer m ultietninosti demonstracija.
422
SLOVENIJA I SRBIJA
Odbacujui zahtjeve saveznog partijskog rukovodstva, srpsko

se vodstvo postavilo u jedinstvenu (i sa stajalita politike ta k
tike vrlo povoljnu) poziciju: d a je istodobno bilo i vlast i opozicija
poretku. Ta je am bivalentnost pomogla Miloeviu da se pojavi
kao alternativa institucijam a koje su izgubile podrku, a ne kao
predstavnik sistem a u kojem je bio na vrhu piramide (u Srbiji).
Miloeviev Savez kom unista Srbije sada je doista izgledao uvjer
ljivo kad je govorio o odvajanju Partije od drave, i o predstav
ljanju naroda, a ne birokratije. On je sada postao istodobno i
propagator modeme, jake i ureene drave i advokat poluanar-
hine antibirokratske revolucije koja je trebala sruiti postojeu
dravnu stru k tu ru i uspostaviti novu. S jedne stran e napadao je
anarhizam , a s druge g a je titio, proglaavajui ga spontanim
pokretom m asa. Kao netko tko je bio i u sistem u i izvan njega,
on je zapravo ponudio tu istu mogunost i drugim a: svima onima
(a tih nije bio m ali broj) koji su s jed n e stran e jo uvijek vjerovali
u socijalizam i Jugoslaviju, ali su n a drugoj htjeli promjene u oba
koncepta. Mnogi su lanovi politike elite n a niim i srednjim
razinam a slijedili njegov primjer: oni su sad odjednom od anonim
nih aparatika postali narodni tribuni. I graani su inili isto:
podravajui Miloevia oni su podravali alternativu postojeem
sistem u, a da istodobno nisu postali antikom unisti ili antijugo-
slaveni. Oni su mogli biti i Srbi i Jugoslaveni; i lanovi Partije i
narodni predstavnici istodobno. A to je privuklo mnoge: sve one
koji su traili neki trei pu t, koji nisu bili sprem ni promijeniti
sve, ali su bili voljni m ijenjati mnogo toga.
Takva iroka baza promiloevievskog pokreta postala je
vidljiva 8. oktobra 1988, kad je oko 100.000 dem onstranata okru
ilo centralne institucije Vojvodine, uspijevajui (nakon cijelog
dana protestiranja, ukljuujui i bacanja jogurta n a zgradu) prisi
liti vojvoansko vodstvo da podnese ostavke. Jo g u rt revolucija
odstranila je glavne protivnike inicijativa srpskog vodstva (jo iz
1977, tj. od razdoblja Plave knjige), dovodei n a njihova m jesta
najodanije privrenike Slobodana Miloevia. Vojvodina je sada,
umjesto prijanjeg glasanja protiv Srbije u saveznim in stitu
cijama, postala poluslubeni glasnogovornik srpskog vodstva i
dodatan (drugi) glas u saveznim institucijam a. Da bi se prevag
nulo u Jugoslaviji, trebala su jo tri glasa; pet od osam glasova u
saveznom Predsjednitvu bilo bi dovoljno za veinu vanih odluka.
423
Miloeviev pohod na institucije na Kosovu, a potom (iako

indirektno) i u Crnoj Gori, treba sagledati u tom kontekstu. Na
Kosovu, prisutnost vojske i policije jamilo je da se pokrajinsko
vodstvo nalazi praktiki pred padom; naroito sada kad je nji
hova glavna saveznica - Vojvodina - promijenila politiku. Zbog
Kosova nitko u Jugoslaviji nije htio ii u definitivni sukob s Milo-
eviem; ne samo zato to su svi drali da je stanje u pokrajini
doista opasno (i izazvano albanskim separatizmom) nego i zato
to su svi priznavali d a je Kosovo doista dio Srbije, pa Srbija za
njega ima odgovornost, te onda mora im ati i neka prava u njemu.
M eutim, kad je antibirokratska revolucija prekoraila granice
Srbije i pojavila se (u oktobru 1988) u Crnoj Gori, to je ostalima
bio znak za uzbunu.
O ktobarski protesti u Crnoj Gori proglaeni su izvozom
antibirokratske revolucije u podruja izvan same Srbije. Radilo
se o principu; ako se danas ti m itinzi ire u Crnu Goru, sutra
se mogu proiriti u Bosnu, H rvatsku ili Sloveniju. To nitko u
tim republikam a nije elio. Savezno je partijsko Predsjednitvo
direktno podralo crnogorske politiare, ali to nije mnogo pro
mijenilo odnos dem onstranata prem a njima. N a drugoj strani,
Predsjednitvo je podralo opravdane zahtjeve radnika i graana
Crne Gore... socijalistiki k arak ter njihova protesta i orijenta
ciju n a bratstvo i jedinstvo (IB CKSKS 9/1988: 16). Srpsko je
partijsko vodstvo odbacivalo slovenske optube da je organizi
ralo proteste u Crnoj Gori, tvrdei da su oni nastali u toj repu
blici i potpuno autonom no od Srbije. S rbija nem a pretenzije ni
prem a Crnoj Gori, niti prem a kojoj drugoj jugoslavenskoj re
publici. Ali, ona ne eli i nee podii zid izmeu sebe i drugih;
ljudi u Jugoslaviji im aju pravo kretanja kamo ele, pa ako netko
iz Srbije eli podrati proteste u Crnoj Gori ili bilo gdje drugdje,
morao bi im ati punu slobodu da to i uini. Srbija, povrh toga,
im a dugu povijest prijateljskih odnosa s Crnom Gorom, koje ne
moe zavaditi nikakva Slovenija, niti neko lokalno birokratizi
rano vodstvo u Crnoj Gori. Srbija i Crna Gora, rekao je Miloevi,
su dva oka u (istoj) glavi.5
5 M iloevievo obiteljsko crnogorsko podrijetlo pomoglo je porastu njegove po

pularnosti u Crnoj Gori; naroito medu onom polovicom Crnogoraca koji su
sm atrali da imaju crnogorsko im e, a srpsko prezime, tj. da su Srbi i Crno-
424
SLOVENIJA I SRBIJA
Srpsko je vodstvo posebno razoarala pozicija Slovenije, s

kojom je Srbija dugo im ala vrlo prijateljske, ak i posebne odno
se. Slovenija je bila n a istoj stran i kad se radilo o inicijalnoj
reakciji n a kosovski problem.6 To je prijateljstvo imalo dublje
povijesne korijene, koji su sezali u m euratno razdoblje (u kome
su slovenski graanski politiari sudjelovali ee u vladam a
koje su vodili Srbi, nego u opoziciji koju su predvodili Hrvati);
te naroito u ratno doba, kad su mnoge slovenske obitelji nale
utoite u Srbiji. Za razliku od H rvata, s kojima su Srbi imali vrlo
loe iskustvo i u m euratnom razdoblju i (naroito) u ra tu (u
NDH), sa Slovencima nije bilo nikakva loeg iskustva.7 Slovenci
su bili najrazvijenija, a Srbi najbrojnija etnika grupa u zemlji:
i s tih pozicija su jedni n a druge gledali s respektom tijekom
cijelog poslijeratnog razdoblja. Slovenci su se uglavnom drali
po stran i i u nedavnim intrigam a u n u ta r partijskog i dravnog
vrha (primjerice, u sluaju Markovi).
Sada se, meutim , po prvi p ut dogodilo d a je slovensko vodstvo
otvoreno kritiziralo srpske politiare. U oktobru 1988, Slovenci
su podrali crnogorsko vodstvo, optuujui Miloevia za hege-
monizam i centralizam .89Srpsko je vodstvo upozorilo Slovence da
gori dvije grane isto g etnikog stabla, a ne dvije potpuno odvojene nacije.
Druga polovica Crne Gore protivila se njegovoj politici. Te su podjele dijelom
historijske, a preivjele su i nakon pada M iloevia, te i danas karakterizi
raju crnogorsku politiku.
6 0 tom e se m oe ita ti i u m em oarim a R aifa Dizdarevia (1999). 0 slovenskom
razum ijevanju za srpske problem e ve sm o ranije pisali u ovoj knjizi: recimo,
o odnosu izm eu srpskih politiara i Kardelja, o bliskosti D olanca i Ljubiia
te o K uanovu predsjedavanju kom isijom saveznog partijskog Predsjednitva
o K osovu 1985. U svim s u tim sluajevim a slovenski politiari bili saveznici
srpskom vodstvu.
7 0 istosti nacionalnih sudbina u ta dva naroda pie i Dobrica osi (vidi
Knjievne novine, 15. novem bra 1987: 17) i sam M iloevi (vidi njegov govor
na otvaranju izlobe slovenskih slikara u Beogradu, u maju 1987, 1987/1989:
151). H rvatsko se vodstvo, kao to znam iz kuloarskih razgovora u krugovima
bliskim vlastim a u Hrvatskoj, tih godina n ajvie bojalo slovensko-srpskog pakta
protiv H rvatske, koji je nastojalo sprijeiti pod svaku cijenu.
9 Slovenski disidenti im ali su daleko v ie razum ijevanja za crnogorske proteste
od sam og slovenskog vodstva. U svom tek stu u Novoj reviji (80/1988: 1992-8),
Spom enka Hribar optuuje slovensku Partiju da je podrala staljinistiko
vodstvo C m e Gore, um jesto da se stavi n a stranu legitim n ih zahtjeva naroda.
D a budemo potpuno jasni: zahtjevi dem onstranata u Titogradu su potpuno
legitim ni, nap isala je ona.
425
su prihvatili antisocijalistiku i antijugoslavensku retoriku, te

d a je njihova podrka Crnoj Gori izraz birokratizm a u samoj Slo
veniji. Poruka je bila jasna: antibirokratska bi se revolucija mogla
proiriti i prem a Sloveniji. Srpski je vrh rekao da potuje i cijeni
bratski slovenski narod, ali da stavovi vodstva Slovenije nemaju
nikakve veze s tim narodom i njegovim simpatijama za Srbe i
Jugoslaviju. U Sloveniji je to shvaeno kao prijetnja, a poziv Slo
vencima da smijene svoje birokrate primljen je kao grubo mije
anje u slovenske unutranje poslove. Zategnutost u odnosima
izmeu Slovenije i Srbije u sljedeih je godinu dana eskalirala u
otvoreno optuivanje, da bi se potom nastavila i kroz policijsku i
ekonomsku blokadu, prekid politikih odnosa, razbijanje Saveza
kom unista Jugoslavije na njegovom 14. izvanrednom kongresu,
u ja n u aru 1990, te - napokon - u vojni sukob izmeu savezne
vojske i slovenske teritorijalne obrane u ljeto 1991. U nastavku
ovog poglavlja pratimo tu eskalaciju.
SLOVENIJA I SRBIJA: PODJELE

UNUTAR INTELEKTUALNE ELITE
Od samog poetka osamdesetih, Ljubljana i Beograd bili su dva

centra opozicijskog djelovanja protiv postojeeg sistema. Ali disi
denti nisu nikad uspjeli formirati jedinstveni blok, odnosno, neku
ujedinjenu jugoslavensku opoziciju. Slovenski su intelektualci
stavljali svoje potpise n a peticije koje je organizirala beogradska
kritika inteligencija, a objavljivali su i lanke i intervjue u libe-
raliziranim beogradskim medijima. Ljubljanska je Nova revija,
politiko-knjievni asopis osnovan 1982. godine (u doba kad je
osieva i Tadieva inicijativa za Javnost zaustavljena) objavlji
vala lanke srpskih autora. Ta je srdanost bila u otrom kon
tra stu s hladnoom s kojom je opozicijska aktivnost primljena
meu zagrebakim intelektualcima, koje su i u Ljubljani i u Beo
gradu sm atrali preopreznima i prebliskima reimu (navodei,
pritom, prim jer njihove obrane Bijele knjige). Polazei od tog po
sebnog odnosa, srpski su intelektualci 1985. predloili formiranje
zajednikog demokratskog bloka sa Slovencima, ne bi li se time
stvorila jezgra za opejugoslavensko opozicijsko djelovanje. Inici
426
SLOVENI JA I SRBIJA
jativa je, meutim, naila na hladan prijem i direktno odbijanje.

Sastanak izmeu trojice predstavnika Odbora za zatitu sloboda
umetnikog izraavanja i urednika Nove revije (u novembru
1985, u ljubljanskoj kavani Mrak) ne samo d aje zavrio bez pozi
tivna rezultata nego je okirao Dobricu osia i njegove drugove.
Slovenci su, pie osi 1992, otvoreno rekli da ne oekuju nita
od Jugoslavije (1992: 71), te da bi i srpski intelektualci jednom
i zauvek trebali da odbace svaki internacionalizam i univerzali
zam (1992: 72). Oni su srpskim kolegama rekli da ele u Europu,
ne u Jugoslaviju. Jednom rijeju, pokazali su vrlo malo razum ije
vanja za srpski argum ent: da propast komunistike ideje i slom
Saveza kom unista ne m ora nuno znaiti i kraj Jugoslavije:
upravo obratno, da to moe biti tek pravi poetak neke nove,
demokratske Jugoslavije. Razoaranje Srba tim sastankom rezul
tiralo je razm jenom pisam a izmeu nekih od njih i Slovenaca9;
te inicijativom da i Srbi razm isle o mogunosti da Jugoslavije
uskoro ne bude. Javna polemika izmeu srpskih i slovenskih inte
lektualaca pojavila se, zapravo, prije nego to su razlike izmeu
slovenskih i srpskih politiara postale javne, ve na Kongresu
Saveza knjievnika Jugoslavije u Novom S adu 1985.10 Polemike
9 Dobrica osi u tom je razdoblju razmijenio niz pisam a s Nikom Grafenauerom,

Tarasom K ermaunerom i Spom enkom Hribar. U pism u Grafenaueru poalio
se da slovenski intelektualci n e vide da je golem i napredak Slovenije bio
mogu sam o u okviru Jugoslavije, te da podcjenjuju antibosansku, to znai
antisrpsku atm osferu u Sloveniji. Gore od svega, m eutim , bila je njihova
ravnodunost prema poniavajuoj poziciji srpske nacije u postojeoj, brionskoj
Jugoslaviji, a naroito na Kosovu. Tuan sam kad vidim koliko ste neinfor-
m isani o albanskom genocidu nad srpskom populacijom na Kosovu i Metohiji,
koliko va s je m alo briga za to, mnogo manje nego to sm o mi brinuli za sloven
sko Prim orje ili za Koruku (osi, 23. novembra 1985, 1992: 76-9).
10 Vie o tom e, u knjizi J a sn e Dragovi Soso (2002). Srpske je intelektualce naro
ito pogodilo Pism o srpskom prijatelju" kojeg je u Knjievnosti, a potom i u
Borbi (24-26. ju n a 1987) objavio T aras Kerm auner. On je Srbe optuio za anti-
albanstvo i antislovenstvo, te za sljepou kad se radi o svem u to je razliito,
to izlazi izvan okvira bratstva i terora. Po prvi put pokreui pitanje odva
janja od Jugoslavije, K erm auner je pitao: Zato bi to bilo zabrinjavajue za tebe
ako se elim odvojiti? Civilizirano ponaanje je jedan od preduvjeta graanskog
drutva. Ako partnericu braku n isu v ie zainteresirani da ive zajedno, mogu
se razdvojiti. N em a osobne slobode bez m ogunosti razvoda. Upozorio je Srbe
da ukoliko sm atraju da ih Slovenija eksploatira (kako je pisalo u Memoran
dumu SANU), ne bi sm jeli im ati n ita protiv takvog razvoda. Meutim, Srbi ne
ele vie demokracije i zakonitosti, nego vie politike bratstva i jedinstva, i
427
n a tom Kongresu bile su prethodnica kasnijih polemika izmeu

slovenskih i srpskih politiara, pa ne udi da je godinu dana
kasnije (1986) Savez knjievnika (koji je, da nevolja bude vea,
imao isti akronim kao i Savez komunista Jugoslavije, SKJ) po
stao prva jugoslavenska institucija koja se nepovratno raspala.
Te je godine, naime, na Srbiju bio red da predloi kandidata za
predsjednika Saveza; a ona je predloila Miodraga Bulatovia. Ta
je nominacija, meutim, odbaena u slovenskoj, kosovskoj, crno
gorskoj i hrvatskoj organizaciji, koje su tvrdile d aje Bulatoviev
stav o Jugoslaviji i drugim nacijam a u njoj uvredljiv i neprihvat
ljiv. etiri su republike organizacije uspjele blokirati srpskog
kandidata, a Srbija je to vidjela kao poniavajui diktat od strane
onih koji su dosad bili zastupnici konfederalizma u svim sluaje
vima, osim kad se radi o pravu Srbije da sam a odredi svoje kan
didate. U otvorenom pismu koje su uputili slovenskim piscima u
povodu sluaja Bulatovi, UKS ih je optuio za otvoreno i agre
sivno agitiranje protiv Srba:
Slovenaki pisci moraju znati da srpski pisci nee nikada pri

hvatiti nikakav diktat... i da e odbaciti sa gnuanjem jezik
provincijalne zluradosti, koji ne potuje partnere... Oni moraju
da znaju da srpska istorija, jednako stara koliko i njihova,
poduava i podsea d a je srpski narod sauvao svoje nacional
no dostojanstvo i integritet samo odupiranjem agresiji (Nova
revija, 1986: 811).
Srpski su pisci bili odluni da sprijee diktat manjine:
Na ovom pitanju nee biti kompromisa, m akar i po ceni

rasp ad a SKJ... Zajednica bilo kojeg tipa moe postojati samo
ako se potuju principi ravnopravnosti i ako se potuju du
nosti, ako svako sledi ono to je prethodno dogovoreno. U pro
tivnom, njeno postojanje nije nuno (Nova revija, 1986: 811).
zato ih Slovenci ne mogu podrati. Komentirajui to pismo, osi je u svom

privatnom dnevniku (objavljenom 1992) zapisao da je to pismo isprovociralo
strahovito razoaranje u kulturnim krugovima u Srbiji. Od Tarasa Kermau-
nera je srpska javnost shvatila to Slovenija m isli o Srbiji i Srbima i to su
slovenake namere: jednom rei - separatizam (1992: 73).
428
Sluaj raspada Saveza knjievnika Jugoslavije, do kojeg je dolo

nakon prekida svih veza izmeu srpske i slovenske organizacije
(28. februara 1989, u povodu sudjelovanja slovenskih pisaca u
prokosovskom skupu u Ljubljani), pokazao je da veinsko odlu
ivanje odgovara samo onima koji u njemu pobjeuju. Kao i u
partijskom sluaju Markovi, i u knjievnoj organizaciji gubit
nici su zaprijetili izlaskom, pa i ruenjem cijele organizacije. Taj
je prinicip, vidjelo se u ovom sluaju, zahvatio ne samo politiki
vrh - on se proirio i na organizacije koje su bile u opoziciji
tadanjim vladarim a Jugoslavije. Iako su ideoloke razlike bile
goleme, izmeu elite i kontraelite nije bilo velikih razlika glede
nacionalnog p itanja i zatite nacionalnih in teresa. Stoga je
raspad Saveza knjievnika Jugoslavije nagovijestio da je kriza
raspadanja daleko dublja i opasnija od samog raspada politike
strukture; ona je prodrla i u institucije civilnog drutva. Tim je
bila opasnija: ak i da se sruila vlast Saveza kom unista Jugosla
vije, nepostojanje ujedinjene opozicije znailo je da se opasnosti
nacionalnih sukoba ne bi samim tim e sm anjile.11
SLOVENSKI NACIONALNI PROGRAM (1986-1987)
Zbog injenice da su ratovi n a postjugoslavenskom prostoru vo

eni uglavnom izmeu S rba i drugih, te da je u njim a Srbija
prepoznata kao glavni sudionik, uloga Slovenije (u kojoj je postju-
goslavenski rat, u ljeto 1991, trajao samo desetak dana) u procesu
raspada Jugoslavije esto se zanem aruje. U godinam a kojima se
Tim je nerazum ljivija slubena am erika politika prema jugoslavenskoj krizi,

koja se tem eljila n a naelu dem okratska i ujedinjena Jugoslavija (vidi Zim-
merm ann, 1995: 6). Zagovornici dem okratske (liberalno-dem okratske) Jugo
slavije n isu bili n ita v ie ujedinjeni od sam og partijskog vodstva; upravo
obratno - izgledalo je kao da ak ni u trenucim a kada je trebalo ruiti staru
vlast, opozicija nije m ogla (ni privremeno) nai zajedniki jezik. Politiku demo
kratske i jed in stven e Jugoslavije zastupao je i zadnji jugoslavenski premijer,
Ante Markovi. N euspjeh te politike rezu ltat je podcjenjivanja dubine dezinte-
gracijskih i nacionalistikih trendova unutar opozicije. Takoer, i sklonost
jednog dijela opozicije nasilju je podcijenjena: sm atralo se da antikom unistika
opozicija uvijek mora biti miroljubiva. Zaboravilo se, recimo, da je najradi
kalniji dio opozicije (a posebno oni iz dijaspore, tj. emigracije) bio povremeno
ukljuen u teroristike i n asiln e akcije protiv jugoslavenske drave.
429
bavimo u ovoj knjizi, a naroito u posljednjim godinama pred

raspad Jugoslavije, Slovenija nije bila nita manje vaan faktor
jugoslavenske politike od Srbije. Ona je bila najglasniji zago
vornik ustavobraniteljstva, ba onako kako je Srbija bila promo
tor ustavoreformatorstva. Slovenski je nacionalizam (po prirodi
drukiji od srpskog, tj. izolacionistiki i obrambeni, a ne ekspan
zionistiki i napadaki) bio jednako snaan kao i srpski, a disi
dentski su krugovi u Ljubljani i Beogradu ohrabrivali jedni druge
- iako nikad nisu uspjeli pronai zajedniki jezik i pokrenuti
zajednike akcije.
Slino srpskoj, i slovenska se opozicijska scena u osamdese
tim godinama temeljila na dva potporna stuba: a) demokratskom
konceptu civilnog drutva, kojeg je promovirala prije svega slo
venska omladinska organizacija i njen magazin M ladina; te b)
slovenskom nacionalistikom konceptu koji je u svom sreditu
imao ideju zatite slovenskih nacionalnih interesa (ako treba i
odvajanjem od Jugoslavije) i koji je promovirao krug intelektu
alaca okupljenih oko politiko-knjievnog dvomjesenika Nova
revija. Kao i u Srbiji politiki je vrh s vremenom postajao sve tole-
rantniji prem a obje ove grupe, da bi se nakon 1988. reformska gru
pacija u n u ta r SK Slovenije (tada apsolutno dominantna unutar
Partije) gotovo pridruila slovenskoj alternativi formirajui (go
tovo kao i u Srbiji) neku vrstu pluralistikog sveslovenskog bloka.
U n u tar koncepta graanskog drutva, nacionalno je pitanje
tretiran o kao dio demokratskog pitanja i u okviru zahtjeva za
dem ilitarizacijom drutva. Prvi ga je izrekao Janez Jana, bivi
lan Predsjednitva slovenske omladinske organizacije, koji je
1984. bio prisiljen podnijeti ostavku zbog zahtjeva da se Armija
podvrgne ustavnom sistem u i tre tira kao i svaka druga savezna
institucija. To se posebno odnosilo na pitanje jezika koji je bio u
upotrebi u Armiji. Za razliku od drugih saveznih institucija, koje
su priznavale punu ravnopravnost slovenskog, makedonskog i
srpsko-hrvatskog/hrvatskog ili srpskog jezika, u Armiji je srpsko-
hrvatski bio u operativnoj upotrebi kao jezik komande.12U tek
12 U praktinom sm islu (o emu mogu svjedoiti iz prve ruke, budui da sam

vojni rok proveo u Ljubljani, u jesen 1986-7) slovenski se jezik doista ignorirao,
ak i kad se radilo o jedinicam a u Sloveniji kojima su zapovjednici bili Slovenci.
430
SLOVENIJA I SRBIJA
stu kojeg je napisao 1986. Ja n a je podsjetio Armiju d a je ona i

slovenska institucija te da je u slovenskim partizanskim jedini
cama tijekom Drugog svjetskog ra ta slovenski jezik bio tre tiran
kao slubeni. I sam je Tito obeao Slovencima da e moi slobodno
govoriti svoj jezik u svojim oruanim snagam a. Ja n a je tvrdio
da Jugoslavenska narodna arm ija (JNA) zapravo ignorira U stav
i ponaa se kao institucija izvan zakona. To se dogaa i u drugim
podrujima, ne samo u pitanju jezika: ona se nikad nije eljela
podvrgnuti trendu decentralizacije koji je zapoeo Rankovievim
padom. Glavni razlog tome je st u njenom paternalistikom odnosu
i nepovjerenju prem a nekim jugoslavenskim narodima: posebno
prem a Albancima n a Kosovu, te Slovencima. Zbog tog pater
nalizm a i nepovjerenja, A rm ija je odbijala inicijative za etniki
(odnosno republiki) homogenim jedinicam a (tj. samo sloven
skim, ili samo albanskim , ili samo hrvatskim etam a, batalju
nima, korpusim a) u kojima bi se doista i moglo ostvariti naelo
ravnopravnosti jezika. J a n a je tvrdio da JN A nije nikad napu
stila ambiciju da bude odgajatelj jugoslavenstva i odgajatelj
socijalizma te da nikad nije istinski prihvatila u stavnu odredbu
da su republike drave (Jana, 1986: 263). Za veinu drugih
autora u okviru koncepta graanskog drutva (kao to su bili
Gregor Tome, Toma M astnak i drugi), dem ilitarizacija, kao i
nacionalno pitanje, nisu bila neka odvojena pitanja, nego samo
izrazi opeg problema: postojanja autoritarnog, m ilitaristikog
i nedem okratskog sistem a vlasti. O na se ne mogu rijeiti bez
ope dem okratizacije zem lje.13
Neto je drukiji bio pristup onih slovenskih intelektualaca
koji su se okupili oko Nove revije, iako je suradnika m rea tog
Nazivi kasarni bili su (sve do 1988) n apisani sam o na srpsko-hrvatskom . Slo

venski se nije koristio n i prilikom vjebi sa rezervnim sastavom , dakle kad su
veina pozvanih bili Slovenci. To je doista im alo negativne posljedice za odnose
izm eu vojnika i lokalnog stanovnitva. N a drugoj strani, mora se primijetiti
da p revlast srpsko-hrvatskog jezika nije znaila uvijek prevlast srpske verzije
tog jezika; u mnogim sluajevim a hrvatski jezik (ne onakav kakvog je kasnije
promovirao hrvatski predsjednik Franjo Tum an) koristio se u liniji zapovi
jedanja. U ostalom , adm iral M am ula i general Kadijevi bili su iz H rvatske, pa
su i na najviu razinu zapovijedanja uveli h rvatsku verziju jezika.
13 Za koncept civilnog drutva i njegove akcije u Sloveniji, vidi Fink H afner (1992),
M astnak (1986) i (1990), Arzenek (1986), Jen terle (1987) i Tome (1986).
431
asopisa ukljuivala i ljude iz graanskog drutva, pa i srpske

autore, s kojima se slovenski lanovi redakcije nisu uvijek sla
gali. Urednici Nove revije (Niko G rafenauer i Dimitrij Rupel) su
1985, dakle u isto doba kad je SANU priprem ala Memorandum,
pozvali suradnike da napisu priloge za poseban broj, koji bi u
potpunosti bio posveen slovenskom nacionalnom pitanju. U je
sen 1986, broj je bio sprem an za tam pu. No, kad je Memoran
d u m SANU doao u javnost, uzrokujui vrlo negativne reakcije
u srpskoj i jugoslavenskoj politici, urednici su odluili odgoditi
objavljivanje za ja n u a r 1987.14
Taj poseban broj (57) bio je prva publikacija koja je otvoreno
raspravljala alternativu Jugoslaviji; odnosno metode kojima bi
se javno mnijenje u Sloveniji polako okrenulo prem a podrci ne
zavisnosti. Intelektualno superioran Memorandumu, na visokoj
analitikoj razini i potpisan im enim a i prezimenima autora,
dovren i artikuliran, broj je bio izniman dogaaj u slovenskoj i
jugoslavenskoj politici. On nije krio da mu je tem a slovenski, ne
jugoslavenski nacionalni program. Situaciju u kojoj se Slovenija
nalazi, pak, jedan od autora (Tine H ribar) definirao je kao ras
kre n a kome se Slovenija m ora odluiti izmeu tri puta: prvo,
da nestane kao autonom an politiki subjekt, poraen od strane
jugoslavenstva i jugoslavijanstva15, bilo u komunistikom ili de
mokratskom obliku. Svaki od ta dva oblika jugoslavizma uinio bi
Sloveniju samo manjinom u okviru unitarne jugoslavenske dra
ve, a to je Slovencima potpuno neprihvatljivo. Stvarni izbor bio
je (prem a H ribaru) izmeu sljedeih dviju opcija: ili e Slovenija
sauvati svoj status suverene nacije u moderniziranoj jugoslaven
14 U kasnijim interpretacijama, m eutim, dominirao je zakljuak da je Nova

revija bila sam o reakcija na Memorandum. To je netono. Spomenka Hribar
(jedna od urednica posebnog izdanja) i sam a kae da se izdanje pripremalo
godinu i pol, to znai od sredine 1985. Slovenski i srpski nacionalni program
nastali su paralelno i istodobno. Prije bi se moglo rei d aje inicijativa Slovenaca
potakla Memorandum, posebno nakon sastanka u Mraku (novembar 1985);
osi kae d a je i sam bio impresioniran jasnoom i formuliranou slovenskog
nacionalnog programa.
15 Hribar razlikuje jugoslavenstvo od jugoslavijanstva-, dok prvo opisuje proces
n astanka jugoslavenske nacije, drugo oznaava civilni (graanski) jugoslaven
ski nacionalizam , koji je vezan uz jugoslavensku dravu, ne naciju. Za Hribara,
oba su koncepta neprihvatljiva: ne samo ideja o nastanku jugoslavenske nacije,
nego i osjeaj pripadnosti Jugoslaviji kao dravi.
432
SLOVENIJA I SRBIJA
skoj federaciji (koja nee priznavati suverenost samo formalno,

tj. na rijeima; nego stvarno, tj. na djelima) ili mora proglasiti
svoju punu dravnu nezavisnost, odvajajui se od Jugoslavije.
Raspravljajui tu dilemu, veina autora Nove revije odluila se
za punu nezavisnost, dijelom i zato to nije vjerovala d aje ikakva
modernizacija Jugoslavije u sm jeru kojeg je identificirao H ribar
mogua.16 Temeljni je cilj bio: uvjeriti slovensku javnost u to.
Ispitivanja javnog m nijenja, provedena 1987, pokazala su da je
slovenska populacija doista poela razm iljati o slovenskoj neza
visnosti. P rem a rezultatim a godinjeg ispitivanja koje je provelo
Sveuilite Edvarda K ardelja u Ljubljani (SJM, 1987), 53 posto
ispitanika reklo je da bi izvan Jugoslavije, tj. kao nezavisna dra
va, Slovenija poveala anse za razvoj (u ekonomskom smislu);
dok je samo 18,9 posto Slovenaca reklo da u tom sluaju ne bi
imala ansi za razvoj (SJM, 1987: 58). Vie ispitanika nego ikad
ranije (43,2 posto) tvrdilo je da slovenska politika nije dovoljno
nezavisna, dok je dodatnih 7 posto izjavilo da nije uope neza
visna (SJM, 1987: 58). Velika veina Slovenaca (65,5 posto) dr
ala je te godine d a je slovenski jezik ugroen (SJM , 1987: 59),
a 59,1 posto je bilo m iljenja da republike i pokrajine m oraju
biti vie nezavisne nego to je su . Samo 8,9 posto podravalo je
recentralizaciju Jugoslavije.
Istodobno, meutim , Slovenci nisu izgubili povjerenje u posto
jee politiko vodstvo republike: ono je bilo u potpunosti podr
ano od stran e 37,8 posto ispitanika, dok je dodatnih 42 posto
ispitanika reklo da ga podrava u principu. Zahtjev za vie
slovenske sam ostalnosti, takoer, nije ugrozio ni socijalistiku
orijentaciju veine stanovnika: u 1987. godini 42 posto Slovenaca
vjerovalo je u dobre izglede socijalizma u svjetskim razm jerim a.
Istina, sada je m anje ljudi nego ikad ranije reklo da politika SKJ
potpuno ili u principu odraava interese veine stanovnitva:
ali to je jo uvijek bio visok postotak: 57,2 posto (u odnosu na
16 Zakljuak kojeg o Slovenskom nacionalnom programu donosi Viktor Meier

(1999: 58) - da u njem u opstanak Jugoslavije nigdje nije doveden u pitanje,
vjerojatno je r ezu ltat njegovih iznim nih sim patija za Sloveniju i Slovence, a ne
njegova itanja Nove revije. M eier, tada dopisnik Frankfurter Allgemeine Zei-
tunga k ritiziran je u slubenom saopenju srpskog C entralnog kom iteta n a 13.
sjednici od 11. oktobra 1988. (IB CKSKS, 9/1988: 16).
433
76,2 posto u 1971; 66,4 posto u 1976; 72,0 posto u 1980. i 68,5
posto u 1984). I to je ispitivanje javnog mnijenja potvrdilo da se
Slovenci nalaze na krianju puteva: sjedne strane, poeli su raz
miljati i o slovenskoj nezavisnosti, a s druge, nisu izgubili povje
renje u postojeu partijsku elitu. Protivili su se recentralizaciji
Jugoslavije, ali nisu odbacivali socijalizam. Sve ih je manji broj
ulazio u Savez kom unista, ali nisu sm atrali da su razvijeni soci
jalizam , dem okratska Jugoslavija i visoka autonomija Slovenije
u njoj nespojivi.
U tom su kontekstu autori iz Nove revije prepoznali promjenu
javnog mnijenja kao svoj glavni cilj. Slovencima treba dokazati da
je nezavisnost u njihovom interesu i da, prem a tome, mora biti
prioritet u odnosu i na socijalizam i na Jugoslaviju. Treba preki
n uti sa slovenskim paradoksom (kako gaje nazvao Tine Hribar),
tj. sa slovenskim nedostatkom povjerenja u sebe same. Slovenci
su uplaeni od svoje bezuvjetne suverenosti i dravnosti budui
da su uplaeni od samog lika drave. 17
Budui da smo do sada imali samo iskustvo ivljenja u stra

nim dravama, nikad u svojoj, izgradili smo percepciju da je
drava samo instrum ent prisile. Ne razmiljamo o dravi kao
o pravnoj dravi (Rechtstaat), koja bi bila uvar prostora slo
bode i zatitnik ljudskih prava, nego kao o neemu to nas
prisiljava n a dunosti i obaveze, kao instrum ent nasilja ili ak
kao prijetnju za n aa prava (Hribar, 1987: 25).
Prvi je korak, dakle, bio promjena percepcije koncepta drave i

dravnosti. H ribar je tvrdio da je demokratizacija drave pred
uvjet da Slovenci ponu razm iljati o svojoj, slovenskoj dravi.18
Demokratizacija Jugoslavije, naime, ne mora nuno biti u inte
resu Slovenaca; ona bi mogla znaiti smanjenje slovenske auto
nomije. Istin a je da bi ideologija nasilja u ime komunistike
ideje prestala (to je svima u interesu), ali - Jugoslavija nije cilj
17 Ova zanim ljiva ocjena moda nam moe pomoi da razumijemo i Kardeljeve
m otive za antidravni (antietatistiki) koncept. Moda je i on, koji je takoer
bio Slovenac, bio motiviran takvom negativnom percepcijom o dravi.
18 U tom je sm islu slovenski nacionalni program bio dravotvoran, tj. etatisti
ki. On je bio odgovor na antidravni koncept razvijen pod samoupravljanjem.
434
SLOVENI JA I SRBIJA
po sebi, dok Slovenija jest. Demokratizacija Jugoslavije je poelj

na, ali samo ako vodi glavnom cilju: nezavisnoj Sloveniji. Dok
su srpski intelektualci bili zarobljeni izmeu jugoslavenske i
srpske opcije, Slovenci su sada (ve 1986. godine) jasno rekli da
takva dilema za njih ne postoji: da Slovenija za njih im a uvijek
prioritet nad Jugoslavijom.
Naravno, politika je realnost u tom trenutku (1986. i 1987)
bila daleko od toga da bi doputala nezavisnu Sloveniju. Kompro
mis je bio nuan. Ali, i taj kompromis im a granice koje se ne smiju
prijei. Slovenci u Jugoslaviji nikad ne smiju biti tre tiran i kao
manjina, bez obzira koliko m alen bio njihov postotak u odnosu
na ukupno stanovnitvo Jugoslavije. Oni su suvereni narod, i kao
suvereni narod im aju apsolutno pravo da odlue o formi drave
u kojoj ive. Prava jam ena Ustavom iz 1974. nedovoljna su, ali ih
treba sauvati pod svaku cijenu; nikakvo smanjivanje autonomije
ispod te razine nije dopustivo. Jedino su prihvatljive one promjene
koje vode poveanju slovenske nezavisnosti. Ako Slovenci odlue
da se odvoje od Jugoslavije, tvrdio je P eter Jam brek u svom lan
ku u Novoj reviji, to e biti savreno legalno. Konflikt koji moe
nastati nakon toga nee biti un u tra n ja stv ar Jugoslavije, nego
sukob izmeu dviju nezavisnih i suverenih zemalja. Pravo na sa
moopredjeljenje u tom e sluaju biti na slovenskoj strani.
U seriji tekstova, koji su tih godina objavljivani u slovenskim
akademskim asopisima i medijima, legitim nost jugoslavenske
drave dovoena je u pitanje. Sa striktno legalistike toke gle
dano, rekao je slovenski pravnik France Buar, slovenski narod
je doveden u politiki sistem o kome nikad nije imao anse da
slobodno izrazi svoje m iljenje (1987: 154). Slovenci nisu nikada
imali referendum o Jugoslaviji, nego su bili voeni partijskom
politikom, koju nitko nije mogao dem okratski kontrolirati. Samo
kad ostvare svoje pravo da slobodno odlue o eventualnim veza
ma s ostalim (jugoslavenskim) narodim a, Slovenci bi mogli (ako
bi htjeli) legitim irati dravu u kojoj ive. Kao neophodan korak
njihova aktivizm a, dakle, slovenski su intelektualci predlagali
referendum o samoodreenju.
Mnogi lanci u Novoj reviji (ne samo u 57. broju) isticali su
da slovenska nezavisnost nije ni nerealistian ni nemogu kon
cept. Povijesno iskustvo, geopolitika pozicija, kulturalne osobine
435
(poseban jezik prije svega) i etnika struktura slovenske popula

cije (koja je uglavnom bila jednonacionalna) bile su od pomoi. Ne
samo da gotovo svi Slovenci (bar oni u Jugoslaviji) ive u okvirima
slovenske republike, nego su granice koje dijele slovenski kul
turni, povijesni i politiki prostor u odnosu na druge u Jugosla
viji vrlo jasne. Ekonomski su argum enti takoer koriteni u tom
pledoajeu za nezavisnost: Slovenija, ija je populacija bila samo
osam posto ukupnog jugoslavenskog stanovnitva, pridonosila je
s 15-17 posto svim fondovima za razvoj nerazvijenih podruja, te
je proizvodila oko 15 posto ukupnog jugoslavenskog drutvenog
proizvoda. Njen je udio u izvozu bio jo i vei: 20 posto sredinom
osamdesetih. Sve su to bili razlozi da slovenski intelektualci za
kljue kako Slovenija moe bez Jugoslavije, tovie - da egalita-
ristiki zahtjevi u drugim republikam a nisu u interesu Slovenije.
A budui da oni postaju sve glasniji, vrijeme je da Slovenija jasno
kae da su neprihvatljivi.
Slovenski su intelektualci okupljeni oko Nove revije razbijali
jedan za drugim koncepte od kojih se sastojao ideoloki narativ
jugoslavenskog socijalizma. U 57. broju doveden je u pitanje kon
cept nacionalizma, kako g a je definirala jugoslavenska elita.19 U
lanku kojeg je elita kasnije kritizirala vie od bilo kojeg drugog,
slovenski filozof Ivan Urbani promovirao je ideju o pozitivnom
nacionalizmu, onom koji bi Sloveniju izvukao iz entropije, apa
tije i s tra h a , koji su se u njoj razvili ne samo u posljednjih neko
liko godina nego kroz cijelu povijest. Bez vlastitog nacionalizma,
slovenska je nacija osuena na nestajanje, je r su oni koji pro
moviraju internacionalizam (tj. jugoslavenski unitaristi) i sami
jugoslavenski nacionalisti.20
19 Kao to sm o pokazali u ranijim poglavljim a ove knjige, rijetko koji pojam je

imao u socijalistikom diskursu tako negativno znaenje kao nacionalizam. To
se nije izmijenilo ni s dolaskom Miloevia na vlast: on nikada nije rekao ni
jedne dobre rijei za sam koncept nacionalizma, u bilo kojoj njegovoj formi.
20 Mnogi autori Nove revije dijelili su to miljenje. Recimo, Ale Debeljak (1986)
sm atrao je da je jugoslavizam nacionalistiki koncept, dok je France Buar
rekao da taj koncept pripada idejama 19. stoljea (Buar, 1987). I doista,
jugoslavenstvo je kao koncept nastalo na liberalno-demokratskim uzorima
Francuske revolucije, te - kako smo objasnili u drugom poglavlju ove knjige -
na primjeru njemakog i talijanskog ujedinjenja.
436
Iako je Urbani priznao da je U stav iz 1974. doveo do nekih

pozitivnih prom jena21, Savez komunista Jugoslavije je i dalje bio
jedini stvarni suveren u Jugoslaviji. Samim svojim postojanjem,
kao jam stvo jedinstva zemlje, SKJ je bio propagator unitarizm a.
injenica da nem a institucionalnih m ehanizam a za rjeavanje
sporova izmeu republika i pokrajina, svjedoi o tome da se takvi
sporovi nisu oekivali, nego da se vjerovalo da ih P artija moe
unaprijed sprijeiti (prije nego se pojave u javnosti). Jugosla
venska federacija, stoga, nije n ita drugo nego objektivizacija
vladavine SK J.22
Bez obzira n a federalni k arak ter Jugoslavije i unato reto

rici prem a kojoj je U stav iz 1974. priznao i ak stvorio drav
nost republika, savezna je drava jo uvijek zadrala svoju
superiornost tim e to je homogenizirala drutvo u politikom
smislu (1987: 36X23
Ideoloka i politika homogenizacija SK J proizvela je de facto

u nitarnu dravu. Armijsko odbijanje da prizna jednakost slo
venskog jezika, samo je izraz tog u nitarizm a. A rm ija je uvar te
ideoloke pravovjernosti, in stru m en t vlasti SKJ, pa je sasvim
svejedno je li dravna stru k tu ra formalno u nitarna, federalistika
ili ak konfederalistika.
Pritom treb a znati i to, bio je ja sa n Urbani, da prevlast
srpskog jezika u vojsci i dravnom ap a ra tu ne znai da Srbi
(kao Srbi) dom iniraju Jugoslavijom. Savezna je adm inistracija
nenacionalna, ona je ideoloki instrum ent zam iljenih klasnih
21 Urbani detaljno analizira te pozitivne promjene u jednom svom kasnijem

tekstu u Novoj reviji (1989: 789-817).
22 U svom inspirativnom lanku objavljenom u 57. broju Nove revije, Spomenka
je Hribar izloila razlike izm eu stvarnosti i form alnosti na primjeru Ustava
iz 1974. Parafrazirajui njene pojmove, moglo bi se zakljuiti d aje Jugoslavija u
stvarnosti bila unitarna drava kojom je vladao jedinstveni SKJ; dok je formal
no to bila federacija republika. Razlika izm eu formalnog i stvarnog u socija
listi k im zem ljam a, objanjena je u H avelovu eseju Mo nem onih (1978).
23 U svom lanku u 57. broju Nove revije, France Buar tvrdio je da je federacija
i dalje sam o oblik unitarne drave, ne sam o u Jugoslaviji nego, primjerice, i u
SAD i Njemakoj, tj. gdje god se razvija jedan dravni jezik, jedna dravna
nacija i jedan dravni id en titet. N akon prvih dem okratskih izbora 1990, Buar
je postao prvi predsjednik novog, dem okratskog slovenskog parlam enta.
437
interesa, a ne predstavnik bilo koje, pa ni srpske, nacije.24 Isti je

zakljuak iznijela u jednom svom kasnijem lanku i Spomenka
H ribar (1988b):
Jugoslavenska arm ija nije nacionalna armija, to znai: ona

nije takoer ni srpska armija. ak i kad bi svi njeni lanovi,
do zadnjega, bili Srbi, to bi i dalje bila prvenstveno partijska
arm ija. To je politika, klasna armija, koja a priori zanema
ruje nacionalnosti i narode kao nacije. Zato je Armija uvjerena
da je logino da njeni komandanti u pojedinim sredinama ne
pripadaju naciji koja ini veinu u toj sredini. To je ne samo
logino, nego i nuno za boljevike, budui da se nacionalni
osjeaji kom andanta ne smiju poklapati s osjeajima stanov
nitva. Naravno, isto se odnosi i na obine regrute, koje treba
poslati u druga podruja, kao to je - u naem slovenskom
sluaju - Kosovo.
Napokon, n a tim temeljima, rekao je Urbani (podran od veine

ostalih autora), Slovenci nikad ne smiju mijeati jugoslavenski
unitarizam sa srpskim nacionalizmom. Dok je srpski nacionali
zam legitim na politika doktrina, jugoslavenski unitarizam to
nije. Srpski narod im a ista prava kao i slovenski, pa se od njega
oekuje da bude vie nacionalistian, kao to i slovenski nastoji to
postati. U 1989, kad je sukob izmeu slovenskih i srpskih komu
n ista bio n a vrhuncu, France Buar je poruivao:
Srbi im aju pravo n a svoju nacionalnu dravu... U avnojskoj

Jugoslaviji to im je pravo negirano, kao to je negirano i osta
lim narodima. Republika Srbija nije bila stvorena kao drava
Srba, svakako ne prem a proceduri u kojoj bi oni sami sudjelo
vali; a velik dio srpskog naroda ostao je izvan svoje nacionalne
drave. U stav iz 1974. je praktiki izdvojio autonomne pokra
jine Vojvodinu i Kosovo iz nadlenosti Srbije, a istodobno im je
dao i prerogative da blokiraju bilo koji zakon u Srbiji. Ta nemo
gua i iracionalna situacija je st neizdriva (1989: 1497).
24 I neki drugi autori, primjerice Spomenka Hribar, podravali su ovaj zakljuak.

Hribar je zakljuila (1988b) da Jugoslavijom ne dominiraju Srbi nego pro
leterski revolucionari.
438
SLOVENIJA I SRBIJA
Ne bez osjeaja solidarnosti sa srpskim zahtjevima, Buar je pri

znao da je Kosovo izgubljeno zbog visokog nataliteta Albanaca,
real-socijalistike politike urbanizacije, te migracija Srba s Ko
sova u gradove, naroito u Beograd.
R ezultat svega toga bila je opa nacionalna frustracija: Srbi

gube svoje nacionalne teritorije, njihov ivotni standard opada;
ekonomija je manje-vie bankrotirala; njihova stvarna mo je
daleko iznad moi njihova broja. Srbi su vjerojatno najvee
rtve jugoslavenskog real-socijalizma (1989: 1497).
Ali, dok autori iz Nove revije nisu protestirali protiv srpskog

nacionalizma, oni su traili od Srba da se jasno distanciraju od
jugoslavenskog unitarizm a. itajui paljivo M em orandum
SANU vidjeli su, m eutim , da to jo nije bio sluaj, iako su sam
M emorandum nazvali pozitivnim korakom prem a otvorenoj
diskusiji (1987: 39). Odnos izmeu srpske i slovenske opozicije
bio je zateg n u t samo oko pitanja jugoslavenskog u n itarizm a,
ne ni oko Kosova, ni oko ruenja postojeih vlasti, ni oko srp
skog nacionalizm a.25
U stvari, bilo bi poteno rei da je slovenska nacionalistika
opozicija im ala daleko manje razum ijevanja za ostale jugoslaven
ske narode, s izuzetkom H rvata. Kao to je Urbani objasnio u
svom lanku u 57. broju Nove revije, jugoslavenska se federacija
sastojala od tr i tip a naroda. Srbi, H rvati i Slovenci bili su u prvoj
kategoriji, tzv. starih naroda. Te su tri nacije postojale prije
Jugoslavije. Jugoslaviju su htjele zbog vlastitog opstanka; u njoj
su ojaale i uvrstile svoje nacionalne identitete, te formirale
Ovdje bi trebalo podsjetiti d a je u kratkotrajnom vojnom sudaru, u ljeto 1991,

slovensko vodstvo (u kojem su autori Nove revije im ali vanu ulogu) bilo u ratu
s jugoslavenskom dravom, a ne sa srpskim nacionalizmom. U stvari, slovenska
bi n ezavisn ost bila nem ogua da u P redsjednitvu SFRJ u njenu korist (a
protiv volje JN A , pa ak i H rvatske) n isu gla sali Borisav Jovi (tadanji pred
stavnik Srbije) i oni koji su bili pod njegovim utjecajem. Koncept srpskog
nacionalizm a (tada ve dobrim dijelom prihvaen u oficijelnoj srpskoj politici)
mogao se nagoditi sa slovenskim nacionalizm om mnogo lake nego to je bio
sluaj s jugoslavenskim unitarizm om . 0 su glasnosti izm eu M ilana Kuana
i Slobodans M iloevia po pitanjim a prava naroda na samooodreenje, vidi
Smrt Jugoslavije (Alan i Little, 1995).
439
svoje nacionalne drave. One su potpuno sposobne da se od J u

goslavije odvoje: tovie - takav razvoj je u njihovom interesu.
N a drugoj strani, bosanski M uslimani, Crnogorci i Makedonci
su novi narodi; njihov identitet i politiki subjektivitet nije pri
znavan prije 1945. (a u sluaju bosanskih M uslimana priznanje
je dolo i kasnije - tek u ezdesetim godinama).
Ti su narodi stvoreni od strane Komunistike partije, koja je

stv arala nacije i drave i to na raun onih nacija koje su se
stvorile kao rezultat svojih vlastitih povijesnih nacionalnih
pokreta, pa su bile i sposobne da se razviju do razine samo
dovoljnosti (Urbani, 1987).
U treu je kategoriju Urbani uvrstio samo jednu naciju: kosov

ske Albance, koji nisu bili priznati kao nacija ak ni tada (nego
kao narodnost) ali su razvili svoj originalni nacionalni pokret i
snaan osjeaj identiteta (1987: 45-6). U Jugoslaviji su sve te tri
grupe - stare i nove nacije podjednako - ojaale svoj identitet i an
se da opstanu kao nezavisne drave. Jugoslavija bi stoga trebala
priznati te promjene i dopustiti svima onima koji ele nezavisnost
da to izraze na demokratski nain i bez vanjskih pritisaka.
Problem je, meutim , ne samo u tome to takve mogunosti
nem a, nego to i u starim nacijama, a posebno u novima, gra
ani nem aju povjerenja u sebe same. Pod utjecajem dominantne
retorike (koja ih je uvjeravala da bez Jugoslavije nijedan narod
ne moe opstati), a i kao rezultat povijesnog razvoja (tj. injenice
da su u Jugoslaviji ostvarile visok stupanj emancipacije), jugo
slavenske su nacije izgubile samopouzdanje, pa vie ni ne raz
m iljaju o alternativam a. To se posebno odnosi na nove nacije,
koje su postale nositelji politike jugoslavenskog unitarizm a. Te
su nove nacije (a ne Srbi, H rvati i Slovenci) glavne saveznice
savezne adm inistracije, a naroito vojske i sistem a redistribucije
dobara. Redistribucija pogoduje Bosni, Crnoj Gori i Makedoniji,
pa one i zbog svojih ekonomskih interesa podravaju sistem ka
kav jest. P ak t izmeu jugoslavenskog unitarizm a i novih nacija
treba razbiti. Urbani je u tom smislu bio jasan: nove su nacije
odgovornije za postojanje unitarizm a od Srba; one su uinile
Sloveniju ne samo m anje razvijenom nego to bi mogla biti (jer
440
su inzistirale na redistribuciji), nego su je okovale u jugoslavenski

okvir kojeg podravaju i odravaju.26
Problem kojeg Slovenija im a s novim nacijam a im a jo jednu
dimenziju: poveanu imigraciju iz redova tih nacija i republika
u Sloveniju. Urbani je tvrdio d a je od 1945. u Sloveniju doselilo
200.000 lanova drugih jugoslavenskih nacija, dok je u posljed
njih sto godina 600.000 Slovenaca iz istih (uglavnom ekonomskih)
razloga napustilo zemlju i u nju se nikada nije vratilo.
To znai da se populacija u Sloveniji nije smanjila, ali samo

ako zanemarimo nevanu injenicu da se slovensko stanov
nitvo smanjilo (1987: 55).
Iako je Slovenija bila etniki najhomogenija jugoslavenska repu

blika, Urbani je zakljuio da ta prom jena etnikog sastava u
Sloveniji (izazvana migracijom i visokim natalitetom doseljeni-
kog stanovnitva) predstavlja tem piranu bombu koja otkucava
u naoj zemlji (1987: 55).27 M eu ostale prijetnje slovenskom
identitetu, on je naveo i poveanje broja etnikih Jugoslavena na
popisu stanovnitva 1981; ideju da bi Slovenija trebala postati
m ulti-etniko drutvo, bilingvizam (koji bi od Slovenaca n a
pravio nacionalnu m anjinu u Jugoslaviji), te (ponovno): nepo
tivanje slovenskog jezika u vojsci.28 M ora biti potpuno jasno,
pisao je on 1987, da se Slovenci nisu udruili u Jugoslaviju da
26 Takav je sta v prem a novim nacijama" (a posebno bosanskim M uslim anim a,

od kojih s u m nogi radili u Sloveniji kao sezonski, nekvalificirani radnici) kore
spondirao s n egativnim javnim percepcijam a o njima. Ako se izuzm u Albanci,
jedino je u odnosu na M uslim ane socijalna distanca u Sloveniji bila visoka; ne
u odnosu n a Srbe i H rvate. Zategnutost odnosa izm eu slovenskog i bosanskog
vodstva opisuje u svojim m em oarim a R a if D izdarevic (1999).
27 Teko je ovdje ne vidjeti d a je U rbaniev zakljuak o tempiranoj bombi vrlo
slian zakljuku srpske nacionalistike inteligencije da zbog visokog nataliteta
kosovskih Albanaca, Srbi gube svoje teritorije, te da Kosovo predstavlja tem
piranu bombu za Srbiju i Jugoslaviju. Za negativne percepcije o Bosancim a
i junjacim a u Sloveniji u to doba, vidi M enari (1986).
28 N em a n iti vojnog n i obram benog opravdanja za Slovence da se pridrue
Armiji u nekom stranom okruenju ili pod stranom komandom, kao to je bio
sluaj i u ranijim razdobljim a n a e ne-n ezavisnosti; n iti za injenicu da su na
njenoj teritoriji sm jeten e trupe koje n e slu aju slovenske kom ande, pisao je
Urbani (1987: 57).
441
bi izgubili svoj nacionalni identitet, nego da bi ga sauvali. Dvije

godine kasnije, on je zakljuio da Jugoslavija vie ne moe sau
vati slovenski identitet.
Jugoslavija kao drava je povijesna sluajnost; ona nema

nikakav u nutranji ratio, nem a ideju o samoj sebi. Jugosla
vija ne moe postojati, je r ne sadri u sebi nikakvu histo
rijsku nunost... Jugoslavija kao unitarna i centralizirana
nacionalna drava jest, kao to se pokazalo u praksi, nemo
gua (1989: 814).
Za Slovence, tvrdili su autori Nove revije bio je samo jedan izlaz:

slovenska dravna nezavisnost.
REAKCIJA SLOVENSKE POLITIKE ELITE
Poseban broj Nove revije (57) predstavljao je za slovensku poli

tiku elitu slian izazov kao to je Memorandum bio za srpsku.
Iako je novo partijsko vodstvo (koje je od 1986. vodio Milan Ku-
an) otvoreno kritiziralo Slovenski nacionalni program29, ono je
(slijedei slian model onom kojeg su primjenjivali Stamboli i
Miloevi u Srbiji) vidjelo mogue prednosti od pomirljivog odnosa
prem a njegovim autorim a. Kao i Miloevi, i Slovenci su se nali
pred kritikom saveznog vrha kao popustljivi u odnosu na domai
nacionalizam. Ne samo da su ih kritizirali savezno dravno i par
tijsko vodstvo (spominjui ak i pojam kontrarevolucije), nego
su njihovi odnosi s drugim republikam a (s nekima od kojih su ve
od ranije bili hladni)30 i s Armijom pogorani. Kritiziranje Armije
u slovenskim medijima (prije svega u M ladini) i institucijam a
sistem a (prije svega u Savezu socijalistike omladine Slovenije)
predstavljalo je otvoreni izazov Armiji, na koji je ona postajala
sve osjetljivija: naroito nakon parainskog sluaja.
29 Za slubenu poziciju Predsjednitva CK SK Slovenije vidi dokument Aktualna

idejno-politika situacija i SK S, neobjavljen, 39 stranica, rukopis. Taj je doku
m ent u Novoj reviji komentirao Dimitrij Rupel (broj 61-62/1987).
30 Za hladne odnose s Bosnom i Herecegovinom, te za kasniju kritiku slovenske
politike od strane saveznih organa, vidi Dizdarevi (1999).
442
Na drugoj strani, slino kao i u Srbiji, javna kritika Jugoslavije

i jugoslavenskog socijalizma u slovenskim medijima, ozbiljno je
prijetila politikoj eliti, koja je - iako jo uvijek prilino popu
larna - bila pred stvarnom opasnou od gubitka utjecaja. U Slo
veniji je tako 1986/87. (prem a istraivanju provedenom od strane
slovenskih sociologa na cijelom jugoslavenskom teritoriju, vidi
Goati 1989: 96), 38,9 posto ispitanika reklo da bi SKJ trebao
biti jedna od politikih partija u drutvu, a svaki bi pojedinac
trebao im ati mogunost izjasniti se koju e partiju podrati; 27,7
posto ispitanika reklo je da nem a stav o takvoj tvrdnji; dakle -
manje od 25 posto Slovenaca se aktivno protivilo stvaranju alter
native SKJ-u. Stupanj prihvaanja ideje o viestranaju bio je,
pritom, vii nego u bilo kojoj drugoj repubici (30,4 posto u H rvat
skoj, 28,3 posto u Crnoj Gori; 25,6 posto u Bosni i Hercegovini;
25,2 posto n a Kosovu, 23,5 posto u M akedoniji, 22,9 posto u uoj
Srbiji i 22,8 posto u Vojvodini). Istodobno, u cijeloj zemlji (ali po
novno najvie u Sloveniji) zahtijevale su se odlune akcije. Stav
koji je ilustrirao autoritane tendencije (vrsta ruka, koja zna ta
hoe, bila bi od mnogo vee koristi u naem drutvu od praznih
fraza o sam oupravljanju) bio je najprihvatljiviji upravo Sloven
cima: 61,6 posto se slagalo, a 19,6 posto bilo je neutralno prem a
tom stavu. Iznenaujue, taj autoritarni stav bio je prihvaen naj
manje n a Kosovu (24,7 posto), gdje je vjerojatno identificiran kao
poziv n a jugoslavensku ili srpsku vrstu ruku. Neto malo
m anju podrku nego u Sloveniji, autoritarne tendencije im ale su
u Srbiji (53,4 posto); H rvatskoj (53,1 posto); Bosni i Hercegovini
(52,7 posto), Crnoj Gori (50,3 posto), M akedoniji (48,0 posto) i
Vojvodini (46,8 posto).
Iznim na popularnost i politike viestranaja i politike vrste
ruke u Sloveniji31, indicirala je da se upravo ta republika nala
pred najdram atinijim krianjem puteva. Politiki je vrh bio
kardeljistiki i nesklon bilo kakvim ustavnim prom jenam a koje
31 Moda v ie kao kuriozitet treba spom enuti da je jedan broj najviih slovenskih
politikih voa, kao to su recimo S tan e D olanc i Mitja Ribii, imao vojno-
obavjetajni background prije nego to su postali visoki politiki funkcionari.
U obavjetajnim su slubam a neki Slovenci takoer im ali zapaene karijere:
admiral Stan e Brovet bio je upravitelj vojnoobavjetajne slube prije nego to
je postao zam jenik saveznog sekretara za narodnu obranu.
443
bi vodile dubljoj integraciji jugoslavenske politike i privredne

scene. Ali, politika ouvanja postojeeg oigledno nije im ala iru
podrku meu slovenskom populacijom, koja se podijelila na za
govornike partijskog pluralizm a i zagovornike reda.32
Ta je kriza popularnosti SK Slovenije im ala za posljedicu
stalno opadanje brojnosti njegova lanstva. Postotak lanova Sa
veza kom unista u odnosu na ukupno punoljetno stanovnitvo
uvijek je bio nii u Sloveniji nego u drugim republikama: 1981.
je u Sloveniji 9,1 posto stanovnitva bilo u SK, dok je jugosla
venski prosjek bio 13,4 posto (Burg, 1987). Sa 126.437 lanova u
1981, Slovenci su inili samo 5,2 posto partijskog lanstva; a taj
je postotak sada pao ispod pet posto. U svakom sluaju, Slovenci
su u SKJ sad inili vrlo malu m anjinu, iako su i dalje u svim
organim a (osim na Kongresu) bili zastupljeni jednakim brojem
lanova kao i daleko vee partijske organizacije drugih republika.
U uvjetim a u kojima je P artija i dalje slijedila princip demo
kratskog centralizm a, ta injenica (da Slovenci ine manje od 5
posto ukupnog lanstva) znaila je da slovenskim komunistima
nikakva opcija u kojoj bi se SKJ centralizirao i uspostavio kao
jedinstvena organizacija nije odgovarala. Oni bi u jedinstvenoj
i unutranje-demokratskoj organizaciji (u kojoj bi glasali lanovi,
a ne republike organizacije) gubili. Posljedice eventualne cen
tralizacije i/ili demokratizacije Partije bile bi pogubne za popu
larnost Partije u samoj Sloveniji. P artija koja bi morala slijediti
volju veine (dakle, onih izvan Slovenije) u samoj Sloveniji ne bi
im ala nikakve izglede za uspjeh; ona bi zapravo samo bila potvrda
da Nova revija i M ladina imaju pravo kad kau da je slovenska
suverenost u Jugoslaviji samo forma, dok je u stvarnosti Partija
(Slovencima strana) pravi suveren.
Uostalom, Slovenci su se ve 1986. uvjerili to bi za njihovu
suverenost i nacionalne interese moglo znaiti uvoenje princi
pa jedan ovjek - jedan glas. Na kongresu Saveza socijalistike
32 U stvari, takav rezultat ispitivanja javnog mnijenja samo je na prvi pogled

paradoksalan. U odnosu na postojeu anarhiju u Jugoslaviji, uvoenje libe-
ralno-demokratskog (pluralistikog) sistem a bilo bi doista istodobno i uvoenje
reda. Liberalna je demokracija im ala, naim e, sposobniju dravnu administra
ciju od socijalistikog samoupravljanja, a zakoni su bili provoeni s vie energije
i s veom uinkovitou nego u samoupravljanju.
444
omladine Jugoslavije, u junu 1986, nijedna njihova inicijativa nije

dobila veinu glasova: sve su odbaene uvjerljivim proglaava
njem.33 S trah od postajanja manjinom (na kojeg je upozoravala
Nova revija) postao je realan: sa manje od pet posto lanova SKJ
i oko osam posto stanovnitva u Jugoslaviji, Slovenija nikako ne
bi mogla zadrati kontrolu nad svojom vlastitom politikom.
Taj je strah pokrenuo slovensko partijsko vodstvo da u svoj
novi diskurs (nakon 1986) ukljui i pravo na zatitu m anjina.
Slovenija nije protivnik demokratizacije u zemlji, ali ne pod ci
jenu ugroavanja m anjina. Ta je inovacija u diskursu bila vrlo
riskantna: s jedne stran e ona je ukazivala da se Slovenci sami
sm atraju m anjinom 34 (to nikako nisu mogli priznati; je r su
bili k o n stitutivna nacija u Jugoslaviji); a na drugoj, prisilila je
slovensko rukovodstvo da prizna pravo postojanja (i zatite)
domaim politikim m anjinam a, tj. neistomiljenicima. Ako se
Slovenija zalae prije svega za pluralizam i zatitu m anjina u ju
goslavenskim okvirima, onda bi bilo potpuno neprincipijelno od
bacivati pluralizam u samoj Sloveniji. Pod pritiskom javnosti
(koja je bila sve skeptinija prem a slovenskoj Partiji); altern a
tivnog pokreta (koji je imao jasno artikuliran koncept), te onih
u Jugoslaviji koji su (naroito nakon 1986) traili jedinstvo na
jugoslavenskoj razini (to nije odgovaralo slovenskim nacional
nim interesim a), slovenska se politika okrenula samoj Sloveniji,
33 N a Kongresu SSO J odbaena su sva etiri slovenska prijedloga: da se ukine

tafeta m ladosti, da se organizira civilno sluenje vojnog roka, da se ukine
sm rtna kazna, te da se u kine lan 133 K rivinog zakona (verbalni delikt). Od
1.402 delegata, sam o 72 glasalo je za javn u debatu o smrtnoj kazni, dok je 126
bilo za debatu o lanu 133 (Politika , 15. ju n a 1986).
u Pisci okupljeni oko Nove revije kritizirali su Kuanovu m anjinsku taktiku.
Dimitrij Rupel vidio je etiri principijelna problema u njoj: a) Slovenci sami
nisu ba bili tolerantni prem a svojim m anjinam a (Talijanima, M aarima, bo
sanskim M uslim anim a); b) to nee Sloveniju uiniti popularnom u slabije
razvijenim regijama Jugoslavije (prije svega na Kosovu); c) i Slovenija i Partija
su bile m anjine; pa prem a tom e one sam e kao m anjine n isu bile legitim ne
govoriti o toleriranju m anjina; i d) budui da je Partija u Sloveniji manjina,
isticanjem prava m anjina Kuan zapravo afirmira prava Partije da vlada
Slovenijom. On je u svom lanku (1988) ponovio raniji argum ent Tine Hribara
(1987) da Slovenci nikad n e sm iju pristati na sta tu s m anjine, nego uvijek
isticati da su su verena nacija. K uan je svojom politikom zatite m anjina
doveo u pitanje taj koncept.
445
doputajui pluralizam unutar nje i predstavljajui se glavnim

zatitnikom slovenskih interesa u federaciji. Taj pomak bio je
kljuna toka obrata slovenske politike: od tada nadalje ona se u
prvom redu vidi kao zatitnica slovenskih nacionalnih interesa,
a tek onda sastavnim dijelom Saveza komunista Jugoslavije.35
Vie je razloga za pribliavanje izmeu Partije i pojedinih
grupa u n u ta r alternative u Sloveniji. Prije svega, u Sloveniji se
radilo o relativno heterogenoj mrei raznih alternativnih grupa
i organizacija, od kojih je veina priznavala omladinsku organi
zaciju (dakle, instituciju sistema) i pronala svoje mjesto unutar
nje ili u vezi s njom. P artija nije ni mogla ni htjela odbaciti tu
vrstu veze izmeu novih snaga n a politikoj sceni i legitimne or
ganizacije poretka. Uostalom, ideja o pluralizmu samoupravnih
socijalistikih interesa bila je jedna od glavnih Kardeljevih
postulata; kardeljist M ilan Kuan (od 1986. predsjednik CK SK
Slovenije) sm atrao je da se Slovenija moe samo ponositi time to
je u procesu pluralizacije institucija sistem a otila dalje od dru
gih. Drugo, nita slino kosovskom problemu nije postojalo u
Sloveniji, pa nije bilo ni opasnosti da se prihvaanje alternativnih
grupa pretvori u predm et meunacionalnih konflikata u samoj
republici. Slovenci su doista mogli biti otvoreniji od Srba u pri
hvaanju pluralizma: u Srbiji je (kao i u drugim republikama)
stra h od pluralizm a bio m otiviran i strahom od formiranja naci
onalistikih i jednonacionalnih udruenja. Tree, veina novih
organizacija nije otvoreno osporavala zasluge slovenskoj Partiji,
posebno ne u razvoju slovenskog nacionalnog identiteta. etvrto,
slovenska P artija nije m orala brinuti da e je ostali u Jugoslaviji
optuiti da eli dom inirati Jugoslavijom, ili Jugoslaviji namet- *i
35 U oktobru 1987, prorektor Ljubljanskog sveuilita Rastko Monik rekao je da

je slovensko politiko vodstvo uinilo korake koji su Partiju prilagodili zahtje
vim a vrem ena. Partija je, rekao je on, shvatila da neke od incijativa, prije
svega one koje su jaale civilno drutvo, n isu neprihvatljive, jer ne dolaze ni
od kakvih a priori neprijateljskih grupa, recimo od Katolike crkve (kao to je
bio sluaj u Poljskoj). Ali, Partija je jo uvijek oprezna i vrlo selektivna kad se
radi o grupam a unutar opozicije. Kad se radi o Partiji, novi drutveni pokreti
i om ladinska organizacija mnogo su prihvatljiviji i otvoreniji partneri od raznih
udruenja pisaca i Nove revije , zakljuio je Monik (Delo, 17. oktobra 1987,
citirano prema Novoj reviji, 1987: 1716).
446
SLOVENIJA I SRBIJA
nuti neki (ostalima neprihvatljiv) koncept. Slovenija je (iako je

dan od tri najvanija faktora Jugoslavije) ipak bila periferna
republika: njen je utjecaj n a ostale bio lim itiran i ni po emu
usporediv sa Srbijom i Hrvatskom; a moda ak (naroito nakon
sedamdesetih) ni s Bosnom i Hercegovinom. Utjecaj slovenskih
medija (ukljuujui i Mladine)36 na itateljstvo izvan Slovenije bio
je minimalan; uglavnom zbog jezikih razlika. Bez obzira koliko
bio snana k ritika sistem a u tim medijima, ona je mogla im ati
samo ogranien uinak n a politiku situaciju u Jugoslaviji. Ko
nano (peto), i sam i su kritiari slovenske Partije imali razum i
jevanja za njenu teku poziciju u Jugoslaviji, a znali su i da je
svaka alternativa vjerojatno loija u uvjetim a kad je prijetila cen
tralizacija jugoslavenskog politikog prostora. I zbog historijskih
razloga, i zbog pukog pragm atizm a, oni su razum jeli da su slo
venski kom unisti ipak Slovenci: te su s njim a im ali mnogo toga
zajednikog. Ti su razlozi (od kojih su neki principijelni, a drugi
pragmatini) am ortizirali konflikt izmeu opozicije i vlasti u Slo
veniji, te olakali meusobno pribliavanje, koje je izmeu sredine
1986. i kraja 1987. inicirala slovenska P artija.
M eutim, ak i kad je slovensko vodstvo toleriralo akcije
Saveza socijalistike omladine, nije ih uvijek odobravalo. M ilan
Kuan vie je p u ta javno osuivao ekstrem izam Mladine, dok
su neke m anje popularne omladinske i studentske publikacije
bile zabranjivane. ak je i protiv nekih kolum nista Mladine (pri
mjerice, protiv Tom aa M astnaka, 1986) slovensko javno tui
teljstvo diglo optunice; uglavnom bez tekih posljedica za autore.
Ali, n ita nalik beogradskom suenju estorici, ili sarajevskom
suenju eelju, nikad nije bilo organizirano u Sloveniji.37 U pra
vo obratno, visoki partijski funkcionar M atja Kmecl (tada lan
partijskog Predsjednitva Slovenije) otvoreno je osudio politika
suenja, primjerice, ono hrvatskom nacionalistu Vladimiru Seksu
36 Popularnost i utjecaj Mladine u samoj Sloveniji je povean vrtoglavom brzinom

izmeu 1984. i 1988. Dok je u 1984. taj tjednik redovito, esto ili povremeno
italo 19,7 posto slovenskog stanovnitva, etiri godine kasnije je taj broj pora
stao na 49,3 posto (SJM, 1989: 301). Za usporedbu, Komunist (slubeni tjednik
SK Slovenije) nikad nije italo 79,8 posto stanovnika (SJM, 1989: 298).
37 Na tu injenicu slovenski m inistar unutarnjih poslova Toma Ertl ukazuje u
svom pism u slovenskoj alternativi1'od 15. ju la 1986. (Nova revija, 1986: 1529).
447
u Zagrebu, kao postupke iz srednjeg vijeka, koji nisu prihvat

ljivi u dravi koja se temelji na samoupravljanju i demokraciji
CNova revija, 1986: 1530). I doista, slovenski politiki vrh u tom
tren u tk u nije vie sm atrao moguim niti prihvatljivim zabranji
vati, hapsiti ili silom obuzdati opozicijske djelatnosti. Opozicija
je to shvatila, pa je njen pritisak bio sve snaniji, budui da se
nisu bojali posljedica. Na drugoj strani, takvo je toleriranje opo
zicije drugim republikam a bilo nerazumljivo.38
Kao to su srpski politiari branili pravo kosovskih Srba da
se organiziraju i nastupaju u okviru Socijalistikog saveza (i izvan
njega), tako su i slovenski branili pravo omladinske organizacije
i M ladine da ire prostor javne kritike i postavljaju na dnevni red
nova pitanja. Sm atrali su da su mnoge kritike na raun sloven
ske omladinske organizacije neutemeljene i da njena orijentacija
nije antisocijalistika ili antijugoslavenska. N ema smisla da se
kae da su te inicijative neka gotovo antidravna aktivnost, da
ih ne bismo trebali ni raspravljati, rekao je slovenski predstavnik
u saveznom partijskom Predsjednitvu, Franc etinc. Zato ih
ne bismo raspravljali?, pitao se retoriki:
Naravno, to ne znai da emo se sa svime odmah i sloiti ili

prihvatiti. Ali, mi moramo im ati prilike prvo da vidimo o
emu se tu radi, da analiziramo dobre i loe strane, da ujemo
i za i protiv, prije nego donesemo odluku. Kad itam ovih dana
razne novine, pitam se to vie uznemirava javnost: stvarne
inicijative omladinske organizacije, ili lanci u kojim se tvrdi
da su te inicijative napad na sistem, napad na Armiju, da im
je cilj da oslabe nau obranu i pomognu neprijateljima nae
zemlje, da mirovni pokreti nastaju na armijskom pepelu itd.
J a vjerujem da nas upravo takve zlonamjerne interpretacije
njihovih inicijativa trebaju vie brinuti od samih inicijativa,
rekao je etinc (Borba, 5. jula 1987).
38 N a tu popustljivost povremeno je upozoravao i slovenski predstavnik u savez

nom Predsjednitvu Stane Dolanc. On je, kako svjedoi Raif Dizdarevi (1999:
238), rekao da Savez kom unista nikad nije bio slabiji i u Sloveniji i u Jugo
slaviji, te da se u Sloveniji bori sam o vrh Partije.
448
SLOVENI JA I SRBIJA
Naravno, takvi su stavovi vodeih slovenskih politiara bili prim

ljeni sa skeptinou i odbacivanjem u drugim krajevim a Jugo
slavije. Sloveniji se poelo prigovarati da iskae iz jedinstvene
jugoslavenske politike prem a opoziciji, ukljuujui i onu prem a
kosovskoj (albanskoj) kontrarevoluciji. Ako je u Sloveniji dopu
stivo k ritizirati Armiju i objavljivati antisocijalistike lanke,
zato onda ne bi bilo dopustivo to isto initi i na Kosovu? Slo
venske akcije, tvrdilo se sada, objektivno (tj. i bez volje sam ih
slovenskih politiara) pomau kontrarevoluciju. One to ine i
time to objektivno slabe jedinstvo zemlje, a jedinstvo je klju
uspjeha.39 Optube za kontrarevoluciju, slovenske su politiare
pogodile, pa su oni uzvratili istom mjerom. Tadanji predsjednik
Predsjednitva Slovenije, France Popit, u jednom je govoru 1987.
izjavio da je vea kontrarevolucija vladina politika koja nije
uspjela zemlju izvesti iz ekonomske krize nego ono to se dogaa
u medijima i omladinskoj organizaciji Slovenije. Klju izlaska iz
krize, tvrdili su slovenski politiari (ne ba potpuno razliito od
onog to su ta d a tvrdili i srpski politiari) je st u ekonomskom
razvoju zemlje; ne u analizi pjesam a i kritiziranju omladinskih
organizacija. Meusobno optuivanje za kontrarevoluciju do
datno je opteretilo odnose Slovenije sa saveznim vrhom, dakle,
oslabilo jedinstvo zemlje.40 Sve je to sad poelo sliiti na zaarani
krug. Slovensko je vodstvo, pod pritiskom svog javnog mnijenja
i pod pritiskom sa strane (naroito iz saveznog vrha i iz Armije),
sada ulazilo u razdoblje izolacije u jugoslavenskim politikim
okvirima, slino srpskome.
39 Rije jedinstvo, toliko popularna u Srbiji, izazivala je vrlo negativne reakcije

u slovenskom politikom vrhu. R aif D izdarevi, tada predsjednik Predsjed
nitva Jugoslavije, pie da je na jednoj sjednici partijskog Predsjednitva u
martu 1988. raspravljao s Kuanom oko jed instva Jugoslavije. Kod njega i
kod nekih drugih slovenakih rukovodilaca term in jedinstvo je skoro izazivao
alergiju. Oni su izm eu tog term ina i unitarizm a stavljali znak jednakosti. U
stvari, nije se radilo o sporenju oko term ina - rije je bila o sutini odnosa u
Jugoslaviji. K asnije je otpor tom term inu postao dio separatistike orijenta
cije (Dizdarevi, 1999: 241).
40 Savezni premijer Branko M ikuli zaprijetio je ostavkom zbog ove slovenske
izjave. V ie je mojih sugovornika sm atralo d a je Franc Popit, dugogodinji slo
venski politiar, bio utem eljitelj slovenskog nacionalizm a; a mnogi su se sloili
da m u diplomatinost. nije bila najjaa strana.
449
Njegova je reakcija bila slina. Milan Kuan pokuavao je

izai iz te pozicije predstavljajui se kao jedini most izmeu fede
racije i Slovenije; izmeu socijalistikih snaga i antisocijalistike
opozicije, izmeu zahtjeva za vie reda i vie pluralizma. Poziciju
koja je bila (potencijalno) iznimno opasna za njega i slovensku
Partiju, on je pretvarao u prednost. Godine 1988. na partijskoj je
konferenciji promovirao ideju o socijalizmu s ljudskim likom,
mirei projekt socijalistikog samoupravljanja s idejom pluraliz
m a kakav je nastajao u alternativnim organizacijama u drutvu.
N a jednoj je strani otvorio vrata alternativi, a na drugoj se pred
stavio kao zatitnik slovenske suverenosti i slovenskih interesa
pred - uvijek postojeom - prijetnjom izvana. Naravno, nije pri
tom mislio n a Zapad ili Istok, na ovaj ili onaj vojno-politiki blok:
nego na Beograd. I to vie na Beograd kao centar savezne drave,
nego kao glavni grad Srbije.
SLOVENSKO PROLJEE (1988):

ARMIJA PROTIV SLOVENIJE
Da bi odrao takvu poziciju, Kuanu je zapravo odgovaralo da

se prijetnja jasno iskae, kako bi se iza njega (a ne iza alter
nativnog pokreta) Slovenija homogenizirala. Slovenija je k ra
jem 1987. prvi p u t blokirala donoenje saveznog prorauna (za
1988), srdei pritom prije svega Armiju - najveeg prim atelja
saveznog novca - a potom i nerazvijene republike i pokrajine.
Ona se, takoer, protivila ustavnim promjenam a i kritizirala
Saveznu vladu na nain koji je bio nepoznat u dotadanjem ko
deksu kom uniciranja izmeu saveznih i republikih organa. Ali,
pravi izazov je nastao onda kad su slovenski mediji (prije svega
M ladina) poeli kritizirati Armiju: najprije zbog prodaje oruja
nesvrstanim zemljama u ratu, od kojih je rijetko koja (ako i jed
na) bila demokracija; a potom zbog toga to su vojnici JNA bili
angairani n a gradnji vile za saveznog sekretara za narodnu
obranu, adm irala B ranka M amulu u Opatiji. Vila je bila drut
veno vlasnitvo, ne M amulino privatno, ali je graena specijalno
za njega: adm iral je elio svoje penzionerske dane provesti na
450
moru, ne u Beogradu.41 Sve je to izazvalo zaprepatenje u arm ij

skom vrhu, do ta d a potpuno nenaviknutom n a bilo kakvu javnu
raspravu, a jo m anje kritiku.
U tom se kontekstu dogodio obrat koji e im ati trajne poslje
dice na opstanak Jugoslavije: hapenje glavnog kritiara m ilita
rizma, Jan eza Jan e (31. m aja 1988), a nekoliko dana kasnije i
kolumnista i urednika M ladine, Davida Tasia i Francija Zavrla,
te nieg oficira JNA Rajka Bortnera. Hapenje se dogodilo nakon
objavljivanja Tasieva i Jan in a te k sta u kojima su kritizirali
raspravu na sjednici Predsjednitva CK SK Jugoslavije, odranoj
29. m arta 1988. R asprava u n u ta r saveznog partijskog vrha vo
dila se o prethodnoj sjednici Vojnog savjeta, n a kojoj su ugledni
generali JNA nazvali dogaaje u Sloveniji kontrarevolucijom
te psiholokim ratovanjem protiv jugoslavenskog jedinstva.
Reeno je da se napadaju neki vojni objekti, a obitelji vojnih lica
doivljavaju uvrede, te da je mogue da u Sloveniji doe do po
bune protiv vojske i Jugoslavije. Pod utiskom tih informacija, a
i vlastitih isk ustava sa Slovenijom, politiki je vrh zemlje n are
dio da se poduzmu m jere pripravnosti za takvu situaciju. Po
naredbi Vojnog savjeta, zapovjednik ljubljanske arm ijske obla
sti, general Svetozar Vinji sastao se s m inistrom u n utarnjih
poslova Slovenije da raspravi mogunost intervencije protiv mo
guih dem o n stranata (kontrarevolucionara) i nasilnih akcija
protiv vojske. Toma E rtl je o sastanku odmah obavijestio M ilana
Kuana i S tan u Dolanca. K uan je potom iskoristio tu inform a
ciju da n a sjednici Predsjednitva CK SK J postavi pitanje o a r
mijskim nam jeram a. Svoju je diskusiju na Predsjednitvu Kuan
potom podijelio mnogim republikim politiarim a, a jedan pri
mjerak je dospio u ruke prvaka slovenske alternative. Radilo se
Osim to se radilo o luksuznoj kui, sam postupak udovoljavanja Mamulinoj

volji o tom e gdje eli ivjeti, nije iskakao iz okvira prakse JNA. Naim e, prema
pravilim a unutar Armije, svaki je oficir (od najnieg do najvieg) mogao izraziti
elju gdje eli ivjeti nakon penzioniranja. JN A je nastojala tim eljama udo
voljiti, posebno zato to je drala d a je to pravina kompenzacija onima koji su
se zbog potrebe slubovanja m orali s e liti iz m jesta u mjesto (tzv. prekomanda)
tijekom karijere. Prekom ande su bile osobito este kod onih oficira koji su
teili najviim inovim a.
451
0 strogo povjerljivom dokumentu, budui da su diskusije sa

sjednica Predsjednitva CK SKJ bile zatvorene za javnost. Mla-
dinin kom entar alarm irao je vojsku i dravnu sigurnost koja je
u tome vidjela dokaz da dokumenti s najviim stupnjem tajnosti
cure: pravi cilj bio je onaj tko je te dokumente dao alternativi,
ne sam J a n a .42
H apenje glavnih kritiara m ilitarizm a (Jane) i urednika
M ladine (Zavrla) izazvalo je val nezadovoljstva u Sloveniji. Pro
testi (koji su okupljali od dvije do 15.000 sudionika) odravali
su se ispred kasarni, a slovenska policija nije inila nita da ih
sprijei, iako je spreavala da se oni pretvore u nasilje protiv voj
nika i oficira. Problem je bio viestruk: civile je uhapsila vojna
policija, suenje je bilo na srpsko-hrvatskom (a ne na sloven
skom) jeziku; dokumenti zbog kojih su civili uhapeni navodno
su predviali upotrebu vojske protiv legalnih43 organa vlasti u
Sloveniji, a slubena retorika koristila je fraze kao to su kon
trarevolucija i antikom unizam da bi objasnila o emu se radi.
ak je i za autore iz Nove revije razvoj dogaaja bio neoekivan:
1 oni su bili zateeni sluajem koji je u biti pokazivao da je sve
ono o emu su oni pisali zapravo istina. Slovenska suverenost
ne postoji, a A rmija je ideoloki suveren Jugoslavije. Federali
zam je samo forma, dok je unitarizam sadraj jugoslavenskog
politikog sistem a. Vojni udar, pisala je Spomenka H ribar u tim
danim a (1988: 1329) nije m ariranje po ulicama, nego prevlast
vojne logike n ad politikom. Slovenska je alternativa im ala se
dam problema s tim suenjem, rekao je Dimitrij Rupel (1988):
1) vojni sud sudi civile; 2) taj vojni sud je u Ljubljani; 3) ni slo
vensko dravno Predsjednitvo niti parlam ent nem aju nikakve
nadlenosti nad tim sudom; 4) to znai da je netko izvan Slove
42 U svojoj knjizi Premiki, Janez Jana kae d a je drugi ugledni pripadnik alter
nativnog pokreta, Igor Bavar, jednostavno uzeo taj zapisnik sa stola predsjed
nika Socijalistikog saveza Slovenije, Joe Smolea, kad ga je posjetio. Smole je,
kae Jan a, bio pripit, pa nije ni primijetio da mu dokument nedostaje. Armija
je ipak najvie krivila sam og Kuana, koji je bio odgovoran za irenje svoje di
skusije po Sloveniji (Jana, 1993). O detaljim a sluaja vidi i u Dizdarevi (1999).
43 U tom sluaju i vlasti i alternativa u Sloveniji inzistirali su da su slovenski
organi vlasti legitim ni, iako je njihova legitim nost bila jednaka legitimnosti svih
ostalih vodstava (pa i armijskog) u zemlji. Nije bila utemeljena na slobodnim i
potenim izborima, kako temelj legitim nosti definira liberalna demokracija.
452
SLOVENIJA I SRBIJA
nije suveren u Sloveniji, ne samo kad se radi o vojnim licima,

nego i civilima; 5) slovensko je vodstvo pozvalo graane da budu
strpljivi i m irni, umjesto da organizira otpor; 6) to se sve doga
a u situaciji daljnje centralizacije zemlje, to se predlae novim
ustavnim promjenam a i 7) glavni dokum ent zbog kojeg je Jan a
uhapen je i dalje tajna. Tu se ne radi, dakle, samo o sukobu gra
anskog drutva i vojske nego o antislovenskoj intervenciji od
strane onih koji ak ni ne govore slovenski. Suenje Jan i i
ostalima mobiliziralo je slovensku javnost te ju je homogenizi
ralo u njihovu obranu. F o rm iran je Odbor za zatitu ljubljanske
etvorice (vodio ga je Igor Bavar), koji je uskoro praktiki pri
znat kao p artn er u razgovorima sa slovenskim vodstvom. Odbor
je pozvao slovensku v last da se ili odupre armijskoj intervenciji,
ili da prizna da Slovenija nije suverena drava. Kritike slovenske
politike suspendirane su dok se ono ne odlui na koju e stranu:
hoe li na stran u naroda ili protiv njega. Ako se odlui za ovo
prvo, bit e podrano n a nain slian Miloeviu; druga je opcija
znaila kraj socijalizma u Sloveniji, a vjerojatno i Slovenije u
Jugoslaviji. Pred tom dilemom, slovensko se rukovodstvo okre
nulo Sloveniji, nadajui se da je jedini nain da se socijalizam i
(kardeljevska) Jugoslavija spase upravo u stajanju n a elo mase,
i upravljanju njenim im pulsim a.44 K uan je postupio slino Milo
eviu: bojei se prevlasti nacionalista, on je i sam postao voa
nacionalistikog pokreta.45 Kao i srpsko vodstvo, i slovensko
je imalo je d an sredinji zahtjev: uspostavu stvarne (a ne samo
Zbog takve ga je politike Jan ez J a n a kasnije nekoliko puta optuivao da je

sve radio u dogovoru s Armijom i da sp asi socijalizam i Jugoslaviju (vidi
Meier, 1999). Kuanu J a n a takoer nije bio sim patian kao osoba, kako kae
Dizdarevi (1999).
Kao to svjedoe D izdarevi i Zim m erm ann o svojim razgovorima tih dana sa
Janezom Stanovnikom (predsjednikom P redsjednitva Slovenije), on je vjero
vao d a je alternativa tom rukovodstvu odcjepljenje Slovenije od Jugoslavije. Ako
neete razgovarati sa nam a, tj. zadnjom generacijom Jugoslavena u Sloveniji,
dobit ete separatizam , govorio je Stanovnik amerikom ambasadoru i pred
sjedniku ju goslavenskog dravnog Predsjednitva. M ilan Kuan je takoer bio
emocionalno vezan za Jugoslaviju, kao to e pokazati njegove kasnije izjave i
postupci. M eutim , u tom je trenutku altern ativa bila: ili pristati na im pulse
m ase (u nastojanju d a ih se kontrolira) ili zavriti kao crnogorsko ili vojvodan-
sko rukovodstvo; bez utjecaja i sm ijenjeno. Za m noge uvjerene kom uniste,
izbor je bio izm eu loeg i goreg.
453
formalne) dravnosti za svoju republiku. Razlika je bila, meu

tim , velika: dok je Srbija sm atrala da je dravnost Srbije samo
prvi korak prem a jedinstvu Jugoslavije, Slovenci su drali da su
ta dva cilja nespojiva.46
Branei Sloveniju od drugih, Kuan je uskoro dosegao istu
razinu podrke u svojoj republici, koju je Milosevic imao u svojoj.
Prem a ispitivanju javnog mnijenja koje je provelo ljubljansko
Sveuilite, podrka Kuanu se poveala s 26,9 posto u aprilu na
65.5 posto u oktobru 1988. Dok je u 1987. on bio tek trei najpo
pularniji slovenski politiar (iza Joe Smolea i Stane Dolanca47)
sa samo 11 posto glasova, nakon 12 mjeseci je broj onih koji su
ga podravali gotovo uetverostruen. Kuanovi glavni saveznici
u republikom vrhu, Joe Smole i Janez Stanovnik, takoer su
postali popularniji: 53,4 posto i 58,3 posto Slovenaca ih je podr
avalo. O iznimnoj vanosti suenja Jan i za popularnost samog
slovenskog vrha, govori i injenica da je prije tog suenja samo
26,4 posto Slovenaca reklo da sadanja politika slovenskog po
litikog vodstva predstavlja narodne interese bolje nego prije;
nakon suenja taj se postotak popeo na 57,8 posto. Istodobno, broj
onih koji su drali da se slovensko vodstvo sada manje nego prije
brine o interesim a Slovenije smanjio se s 24,2 posto u aprilu na
12.6 posto u oktobru 1989. (SJM 1988/9: 336).
Slovensko je javno mnijenje sada diktiralo politiko ponaanje
u republici, moda prvi p ut u cijeloj slovenskoj povijesti; svakako
46 U tom se sm islu slovenski nacionalizam moe nazvati defanzivnim, a srpski

ofanzivnim . Kao i svaki nacionalizam malog naroda, slovenski je naciona
lizam bio okrenut zatiti svog vlastitog teritorija, nastojei da bude to je vie
mogue etniki homogen. N a drugoj strani, srpski nacionalizam bio je ekspan
zivan, utoliko to je tvrdio da su tadanje granice Srbije bile nepravedne i
nelegitim ne te ih je trebalo promijeniti, i to tako da nova (proirena) Srbija bude
to homogenija u etnikom sm islu. Etnika se homogenost mogla postii s dva
paralelna procesa: ukljuivanjem preanskih Srba u Srbiju i iskljuivanjem
ne-Srba iz nje. Taj se program dosljedno provodio nakon 1991, kad je nestala
m ogunost obnove jugoslavenskog nacionalizma i Jugoslavije kao drave.
47 Suenje Jani znailo je kraj karijere Stane Dolanca, koji je kao lan saveznog
dravnog Predsjednitva bio rezerviran prema novoj slovenskoj politici. Njegova
je popularnost nakon tog sluaja pala na 5,1 posto (SJM, 1988/9: 334). Dolanc
je im ao iznim nu ulogu u slovenskoj i jugoslavenskoj politici u sedamdesetim i
osam desetim godinama. Bio je Kardeljev izbor, a promovirao je Kuana, koji
mu je ostao prijateljem (a vjerojatno i zatitnikom) do kraja ivota (1999).
454
prvi put nakon ra ta .48 Nije bilo dvojbe da je ono bilo protiv sue
nja: 68,9 posto g aje vidjelo kao m ontirani politiki proces; 66,3
posto vjerovalo je d aje nezakonito, dok je ak 86,2 posto Slovena
ca reklo da se radi o ogranienju suverenosti slovenskog naroda
(SJM, 1988/9: 331-2). Nezadovoljstvo je bilo usmjereno prema Ar
miji, a posebno prem a srpskom vrhu, odnosno samom Miloeviu.
U 1988. godini Milosevic je Slovencima postao najneprihvatljiviji
politiar iz cijele Jugoslavije: ak 60,7 posto Slovenaca percipi
ralo g aje kao prijetnju. Nijedan drugi politiar u Jugoslaviji nije
dosegao ni desetinu tog postotka na crnoj listi.49
Popularnost slovenskog vrha, m eutim , nije znaila i popu
larnost socijalistike ideje ili prakse vladavine jedne partije.
Odbor za zatitu Jan eza Jan e (formiran u maju 1988), u junu
je preimenovan u Odbor za za titu ljudskih prava. On se sada
uspostavio kao koordinator aktivnosti opozicije u cijeloj Slove
niji. A lternativa je sad postajala ozbiljna politika opcija, a sve
je vie ljudi vjerovalo da je SKJ izvrio svoju zadau i ne treba
vie postojati. Dok se 1986. samo 18 posto Slovenaca slagalo s
tom tvrdnjom, u aprilu 1988. podralo ju je 40,6 posto, a u maju
1989. 53,3 posto anketiranih u Sloveniji. Suenje Jan i uzdrmalo
je cijeli sistem do temelja: u m aju 1989. samo 6,9 posto Slovenaca
nije se slagalo s idejom da SKJ ostane samo jedna od politikih
partija, a da bude stv ar osobnog izbora za koju e partiju netko
glasati. S tom se idejom u m aju 1989. slagalo 75,1 posto ispita
nika (1988/9: 265). Politiki je pluralizam sad postao nezadriv.
U tim je okolnostim a P a rtija predloila neku vrstu tihe ko-
habitacije sa snagam a alternative, kako je tu novu situaciju
nazvao D im itrij Rupel (1988: 1309). Uostalom , i P artija i alter
nativa dijelile su zabrinutost zbog intervencije drugih u sloven
ske u n u tran je poslove; obje su kritizirale provokacije koje su
48 Slovenski su politiari u razgovorima s federalnim vrhom zemlje koristili rezu

ltate ovog ispitivanja javnog mnijenja da bi legitim irali svoju poziciju, te odgo
vorili srpskim kritikam a da ne predstavljaju narod, odnosno da su birokrati.
49 To je bilo razum ljivo s obzirom na M iloevievu podrku m itinzim a i tadanju
politiku ujedinjavanja Ju goslavije. M eutim , sam je M ilosevic podravao
neke sloven sk e zahtjeve; a u povodu suenja J an i rekao je da se stidi da se
ono dogaa n a srpsko-hrvatskom , a ne slovenskom jeziku. On je bio jedini
koji je u partijskom vrhu zem lje podrao K uanove stavove o suenju (Dizda-
revi, 1999: 255).
455
usm jerene protiv socijalistike demokracije u zemlji; obje su

upozoravale na opasnosti od vojne intervencije. Istina je, Kuan
je i dalje napadao one koji se protive jugoslavenskom i socija
listikom k arak teru nae zemlje, nazivajui ih radikalnom
desnicom50. Ali gotovo u istom je dahu hvalio civilizirane akcije
Odbora za zatitu ljudskih prava i omladinske organizacije.51
Kuanova je politika, rekla je Spomenka H ribar, bila politika
ekvilibriranja: sjed n e strane branio je nacionalne interese Slo
venaca n a saveznoj razini, a s druge je bio jam ac da antisoci-
jalistike snage nee preuzeti vlast u republici (1988a: 1332).
Ta g a je politika smjestila u sam centar slovenske politike, gdje
e ostati punih 15 sljedeih godina. Slovenci su sada imali svog
T ita, oko kojeg su bili okupljeni onako kako su Srbi bili okup
ljeni oko svoga. Kohabitacija je bila odgovor koji je Slovencima,
od kojih su mnogi bili uplaeni za budunost52, omoguio neku
stabilnost i nadu.
A rm ijska je akcija u sluaju Jane i trojice ostalih zavrila
fijaskom. J an a i Zavri dobili su samo godinu i pol dana zatvora,
Tasi je dobio pet mjeseci, a Bortner je (kao aktivno vojno lice)
osuen na etiri godine. Ali, kad su doli pod nadlenost sloven
skih zatvora, politika je elita koristila sve zakonske mogunosti
da ih se oslobodi. Iako je ipak pokazalo da Armija nije samo tigar
od p apira, suenje je u biti bilo prvi poraz JNA u jednoj od jugo
slavenskih republika. Pravi rat, u kome e se slovenska vojska
pod zapovjednitvom Janeza Jane boriti protiv JNA sve dok ona
nije (odlukom Predsjednitva SFRJ) povuena iz te republike,
dogodit e se tri godine kasnije.
50 lan slovenskog partijskog Predsjednitva Matja Kmecl rekao je Dimitriju

Rupelu, u ju n u 1988, da u slovenskoj politici postoje tri frakcije: a) radikali oko
Mladine, Odbora i (naravno) Nove revije ; b) reformistike grupe u partijskom
vodstvu i c) zagovornici monolitnosti, m edu Slovencima u Armiji. Kuan je bio
prirodni izbor za sve koji su htjeli kompromis (Rupel, 1988: 1298).
51 Ilustracija toga je Kuanov govor na 20. sjednici CK SK Slovenije, citirano
prem a Delu, 23. aprila 1988.
52 Suenje Jan i dramatino je povealo osjeaj bojazni i straha kod Slovenaca.
Dok je u aprilu 1988. (prije suenja) 25,4 posto Slovenaca reklo da osjea isto
dobno strah i nadu za budunost zemlje i vlastitu budunost, a 26,1 posto je
osjealo sam o strah i zabrinutost, ti su postoci porasli na 33,9 posto i 36,2 posto
u oktobru 1988. (nakon hapenja). Strah" je, dakle, bila rije kojom je 70,1
456
POSLJEDICE SLOVENSKOG PROLJEA ZA SKJ
Odluka slovenske i srpske partijske organizacije da se okrenu

prema svojim bazam a (kako su tih godina nazivane lokalne sre
dine koje organizacije predstavljaju) proizvela je potpuno novu
situaciju u n u ta r Saveza komunista Jugoslavije. SKJ je zamiljen
kao povijesna, intelektualna i politika avangarda; a ne pred
stavnik naroda. Ideja predstavljanja realnosti (tj. postojeeg)
nikad nije bila u tem elju te organizacije; ona je predstavljala bu
dunost, ne sadanjost. Istin a je, P artija je znala (i najbolje izra
avala) stvarne interese masa; ali princip popularnosti (a jo
manje izbornosti) nikad nije bio centralan za njeno djelovanje.
Kao to je objanjeno ranije, P artija je bila legitim irana svojom
vlastitom ideologijom, znanstvenim pogledom na svijet, oko kojeg
je (budui da je znanstven) m orala postojati osnovna suglasnost.
Demokratski centralizam , partijska disciplina i postojanje vrhov
nog arb itra u sporovima (ranije K ardelja, a sada Centralnog
komiteta) bili su instrum enti kojima se osiguravalo to jedinstvo
vizije i akcije. Svi su ti elem enti, m eutim , sad ili bili n a udaru,
ili su ve prestajali postojati. Umjesto jedne vizije, formirala su se
dva razliita gledanja na budunost zemlje. Umjesto pokuaja da
se nae kompromis u n u ta r Partije, traio se kompromis s alter
nativnim pogledima u okviru vlastitog birakog tijela. Nacional
ni programi, stvoreni izvan sam e Partije, utjecali su i na Partije
u Sloveniji i H rvatskoj (a uskoro i drugdje u zemlji) da i same
prihvate b ar dio (ako ne i vie) od nacionalistike retorike. Jedin
stvo se sada stvaralo u n u ta r republika (pod krovom institucija
sistema), a ne na saveznoj razini. Do poetka 1989, M ilan Kuan
i Slobodan Miloevi postali su u prvom redu voe svojih repu
blika, a iza sebe su im ali sve snaniju podrku Slovenaca i Srba.
Naalost, priroda njihovih pogleda n a budunost zemlje bila je
- unato osobnom razum ijevanju i dugoj povijesti srdanih odnosa
izmeu njihova dva naroda - ipak dijam etralno suprotna. Godina
posto Slovenaca opisivala svoje osjeaje uoi presudne, 1989. godine. Taj strah
imao je domae izvore; ak 66,2 p ostoje reklo da opasnost ne prijeti ni sa Istoka
(od SSSR-a) ni sa Zapada. D akle, osjeali su da prijetnja stie iz Beograda
(SJM, 1988/9: 132).
457
i pol izmeu ljeta 1988. i ja n u ara 1990. bilo je razdoblje u kome

su te razlike toliko eskalirale da su podijelile Savez komunista
Jugoslavije. Kronologija te eskalacije opisana je drugdje (primje
rice, u Allen i Little, 1996; Beli i Bilbija, 1989; Dizdarevi, 1999;
Jovi, 1995, i dr), pa je ovdje neemo ponavljati. Spomenut emo
samo glavne dogaaje. Kosovski su rudari 21. februara 1989. or
ganizirali trajk 1.350 rudara u rudniku Stari Trg (Trepa), koji
je trajao sedam dana. Rudari su se zatvorili u okno, traei ostav
ke novoimenovanih partijskih funkcionara Kosova, te suspenziju
ustavnih promjena, posebno onih koje su se ticale statusa Kosova.
Predsjednitvo SFRJ 27. februara 1989. uvelo je izvanredno sta
nje na Kosovu. Dan kasnije, 28. februara 1989, slovenski su poli
tiari organizirali protestni skup u Cankaijevu domu u Ljubljani,
n a kome su prisustvovali i predstavnici svih alternativnih orga
nizacija (prvi put zajedno). Na skupu je izraena solidarnost s
kosovskim rudarim a, a protestiralo se i protiv uvoenja izvan
rednog stan ja na Kosovu.53 Iste veeri, beogradski su studenti
organizirali masovni protest u Beogradu, koji je trajao 24 sata.
M iting je bio (i) projugoslavenski, ali i antislovenski i antialban-
ski. Tada se prvi p ut u javnosti ula parola: Slobo, Srbine, Srbija
je uz tebe!. Time je prvi pu t javno istaknut srpski (a ne recimo
jugoslavenski) karak ter Miloevieve akcije. Takav je oblik isti
canja narodnosti nekog politiara bila potpuna novost u jugosla
venskom komunikacijskom prostoru, a bio je tim drastiniji jer se
radilo o jednoj od glavnih jugoslavenskih nacija, u vezi s kojom
se paljivo vagalo to je doputeno a to nije u javnom isticanju
nacionalnih simbola. Srpski, a ne samo jugoslavenski karakter
protesta, ilustriran je i tim e to se miting nije stiao nakon javnog
obraanja tadanjeg predsjednika Predsjednitva Jugoslavije,
Raifa Dizdarevia, nego tek nakon govora Slobodana Miloevia.
Tada je prvi p u t srpski politiar dobio centralno, a jugoslavenski
periferno mjesto na nekoj javnoj manifestaciji. Miting je zavrio
63 Govorei na tom skupu, M ilan Kuan je rekao da se u Starom Trgu brani Jugo
slavija, ravnopravnost svih republika i nacija, pa i Slovenije. Budu li Albanci
poraeni na Kosovu, to e biti sam o prvi znak da e svi manji narodi i narod
nosti biti najprije m arginalizirani, a potom gurnuti izvan zemlje, tko zna gdje.
On je upozorio da Slovenija nije usputni putnik u Jugoslaviji i da nee pristati
na odustajanje od federativnog karaktera zemlje.
458
obeanjem Slobodana Miloevia da e oni koji su organizirali

trajk u Starom Trgu biti uhapeni. Potom je uhapen Azem Vllasi
i nekoliko drugih nekadanjiih politikih i privrednih funkcionara
na Kosovu. Srpski su mediji pokrenuli golemu kam panju protiv
Slovenije. Srpski su pisci prekinuli sve veze sa slovenskima i
optuili ih za srbofobiju54, a 4. m arta 1989. upozorili su da se anti-
srpstvo iri Kosovom, Slovenijom i H rvatskom .55 Srpsko je poli
tiko vodstvo potom uvelo ekonomske sankcije prem a Sloveniji,
odbijajui daljnje razgovore, sve dok se Slovenci ne ispriaju zbog
Cankarjeva doma.56 U m artu je slovenska Skuptina pozvala
ostale republike parlam ente na dijalog da bi se razrijeila poli
tika kriza. Srpsko je vodstvo to odbacilo, smatrajui da se dijalog
mora voditi u n u ta r postojeih saveznih institucija, a ne na meu-
republikoj razini. U m aju i ju n u 1989. dva su vodstva (srpsko i
slovensko) izm ijenila nekoliko pisam a u kojima su se javno optu
ivala.57 U ju n u 1989. slovenski i hrvatski predstavnici u savez
nom Predsjednitvu omladinske organizacije (Branko Greganovi
i Anita Bara) podnijeli su ostavke, protestirajui protiv govora
kosovskog predstavnika Rexhepa Hoxhe koji je Slovence optuio
za antisrpsku i antijugoslavensku politiku. Istog je dana, sloven
ska organizacija pisaca u sk ratila pravo jugoslavenskom Savezu
knjievnika da slovenske pisce zastupa u inozemstvu. Jugosla
venske su institucije kolabirale je d n a za drugom.58 Slovenski
parlam ent, 17. ju n a 1989, izglasao je nove ustavne am andm ane,
M U tome se isticao M atija Bekovi; vidi NIN, 12. m arta 1989. M iting u Starom
Trgu osudila je i SANU.
55 N a sastan k u UK S-a, 4. m arta 1989, Vuk Drakovi govorio je o novim zapad
nim granicama Srbije, koje bi trebale biti tamo gdje su srpski grobovi, tj. gdje su
bila stradanja Srba za vrijeme u stak og poretka u Hrvatskoj. Hrvati moraju
biti svjesni, rekao je on, da propadne li Jugoslavija, njihove granice nee ostati
iste kao u avnojskoj ili brionskoj Jugoslaviji. Za nove granice glasat e ne samo
oni koji su n ap u stili H rvatsku, Slavoniju, Bosnu, Dalmaciju, Hercegovinu,
Kordun, Liku i Baniju nego i oni koji su stradali u Jasenovcu i Jadovnu.
Borba, 5. m arta 1989.
56 Posljedice su bile znaajne: slovensko je poduzee Gorenje (bijela tehnika)
odmah nakon Cankarjeva dom a sm anjilo prodaju na srpskom tritu za 28
posto, a tek stiln a i m odna konfekcija Mura za 20 posto.
57 Pism a su objavljena u B eli i Bilbija (1989), i u Politici 2. i 3. juna 1989.
58 N e iznenauje da su prve kolabirale om ladinska organizacija i udruenje knji
evnika: one su prve dopustile pluralizam i bile su polu-kritine prema poretku.
459
a M ilan Kuan jasno je rekao da u Partiji nee pristati na princip

jedan ovjek jedan glas.59 Dan kasnije, 22. ju n a 1989, srpsko je
partijsko vodstvo prvi put izjavilo da dijelovi srpskog naroda izvan
Srbije moraju im ati pravo n a punu nacionalnu afirmaciju, te na
ouvanje nacionalnih i tradicionalnih osobina, kao i nacionalnog
id entiteta.60 Konano, 28. ju n a 1989, milijun Srba okupilo se na
G azimestanu, na Kosovu, na proslavi 600-godinjice Kosovske
bitke. Slobodan Milosevic iskoristio je tu priliku da se predstavi
kao stvarni vladar Jugoslavije, inzistirajui na centralnom mje
stu u protokolu, i vidljivo se smjetajui izmeu predsjednika
Predsjednitva SFRJ (Janeza Drnoveka) i predsjednika Pred
sjednitva CK SKJ (M ilana Panevskog). Njegov je govor na
G azim estanu bio dvosmislen: iako je inzistirao na ouvanju soci
jalistike Jugoslavije, upozorio je da predstoje bitke (te da ni one
oruane nisu jo iskljuene) i da Srbija vie nee trpjeti poni
enja i izdaju iz vlastitih redova.61 U julu 1989. Srbi iz Hrvatske
organizirali su svoju proslavu Kosovske bitke, a novoosnovana
Srpska dem okratska partija (SDS) objavila je da se Srbi sm atraju
asim iliranim a, te da je za to kriva hrvatska politika, odnosno
hrv atsk a birokracija.62 H rvatska je vlast reagirala hapenjem
nekoliko kninskih Srba, to je izazvalo proteste u srpskim medi
jim a. U Hrvatskoj je ve djelovala H rvatska dem okratska zajed
nica (utem eljena 28. februara 1989), a partijsko je vodstvo u julu
1989. pristalo n a legalizaciju partijskog pluralizm a.63 U oktobru
59 Kuan se u svom govoru u Tacenu suprotstavio ideji da se uvede veinsko glasa

nje u m ultietnikoj federaciji. Rekao je d a je sada u sreditu slovenske politike
orijentacije pojedinac, a ne klasa ili nacija. Meutim, potvrdio je svoju privr
en ost socijalizmu. Predsjednitvo CK SK Slovenije je 21. juna potvrdilo da se
protivi principu jedan ovjek, jedan glas. Borba, 19. juna 1989.
00 Beli i Bilbija, 1989: 249.
61 Govor se moe nai u Miloevievoj knjizi Godine raspleta (1989). Taj je govor
kasnije esto interpretiran bez uvaavanja njegova stvarnog teksta ili kon
teksta. Za vanost protokolarnih pitanja, vidi Jovievu biljeku u dnevniku od
29. juna 1989. (1995:29).
62 Start, 22. jula 1989, izjave Dragana Dobrote i Sime Dubajia. Dubaji je bio
prije svega antikom unist, pa je u jednom trenutku podravao Tumana, na
tem elju zajednikog cilja - ruenja SKH.
63 Ta je odluka bila iznenaujua. Donesena je u jo ne posve razjanjenim okol
nostim a pripreme Kongresa SKH, na 26. sjednici CK SKH. Tadanji ideolog
CK SKH C elestin Sardeli rekao je tom prilikom da stranaki pluralizam nije
460
1989. srpsko je vodstvo takoer prihvatilo partijski pluralizam

kao mogunost.64 U septembru je Slovenija proglasila nove amand
mane, proglaavajui prioritet republikog zakonodavstva nad
saveznim. Savezni m inistar obrane, Veljko Kadijevi, najprije
je bio voljan intervenirati protiv Slovenije (koja nije posluala
zahtjev saveznog Predsjednitva da ne usvoji am andmane), a
potom se, n a savjet svojih pravnih eksperata, povukao.65 Ali u
oktobru 1989, srpsko je vodstvo odluilo jednostavno ignorirati
Slovence, kao da ne postoje (Jovi, 1989/1995: 60). Krajem no
vembra 1989. slovensko je vodstvo zabranilo m iting kojeg su Srbi
planirali odrati u Ljubljani u povodu 1. decembra, dana ujedi
njenja Jugoslavije (koji nije bio slubeni praznik u socijalistikoj
Jugoslaviji). U decembru 1989, Miloevi je rekao d a je Slovenija
sredstvo hom ogenizacije nego dehom ogenizacije nacionalnih zajednica... sred

stvo politike segm entacije, a ne nacionalne homogenizacije. Zato je, rekao je
on, to u stvari sredstvo protiv n astanka nacionalnih programa i nacionalnih
m asovnih pokreta. Start, 22. ju la 1989.
64 Ve u ju lu 1989. Borisav Jovi bio je za legalizaciju politikih organizacija i
izvan Socijalistikog saveza, pod uvjetom da su projugoslavenske (a ne sepa
ratistike). U svom dnevniku, 21. ju la 1989, pie: SR Srbija ima najmanje
razloga da se toga plai. SK Srbije im a veliki ugled i ne boji se da e izgubiti
vlast, a onaj ko se boji neka to u drugim delovima zemlje otvoreno kae. Sm a
trao sam d a je SKJ dovoljno za skoro pola veka bio pod staklenim zvonom sam
na vlasti, pa ako za to vrem e nije stvorio svoju vrstu bazu, niko mu nije kriv.
Neka se sada regenerie kroz borbu za ouvanje svoje pozicije. Mnogi su moje
stavove prim ili sa razum evanjem i odobravanjem, ali za konani stav izgleda
da je jo prerano. (1995: 39). 0 tom e je Jovi 13. oktobra 1989. razgovarao s
M iloeviem, koji se sloio, ali je dodao da postoje i dravni razlozi koje treba
uzeti u obzir: U Srbiji bi u tom sluaju dolo do formiranja albanske partije.
Njih je skoro dva m iliona. Bilo kako da nazovu tu svoju partiju oni bi preuzeli
vlast u svojim sredinam a i mi bismo izgubili Kosovo. Dakle, to je dravni razlog
koji nam ne dozvoljava da idemo u Srbiji na viepartijski sistem . to se tie
ue Srbije i Vojvodine tu nam niko nita ne bi mogao, bez obzira na vie partija
zbog nacionalnog sastava. Verujem da e na K ongresu preovladati na stav. To
e biti i u U stavu. N a a strategija treba da bude obezbeivanje, ne samo stavo
vim a, nego praktino, potpune dem okratije srpskoj inteligenciji, u bespartij-
skom pluralizm u. D a n as oni mnogo ne napadaju... S obzirom na vienacionalni
sastav Jugoslavije, sm atra on, Zapad e sh vatiti nau zemlju i ako osigura
dem okratski bespartijski pluralizam . To je daleko vea garancija za opstanak
Jugoslavije nego viepartijski sistem , koji b ije m ogao do kraja razdrobiti (1995:
62). Za govor Bale padijera prilikom promoviranja viepartijskog pluralizma
na sjednici CK SK Srbije, vidi IB CK SKS, 10/1989: 22-5.
65 0 Jovievoj reakciji na to oklijevanje vidi njegov dnevniki zapis od 25. sep
tembra 1 9 8 9 .(1995: 54-5).
461
zatitnik konzervativizma u Jugoslaviji i jedan od posljednjih

branilaca konzervativizma u socijalistikim zemljama uopte.66
Do kraja 1989, nove su politike stranke poele djelovati u jav
nosti, zahtijevajui kraj monopola SKJ. Savez komunista bio je
jo uvijek jedina legalna politika organizacija, ali nije imao ni
izdaleka punu kontrolu nad dogaajima.
Uzimajui u obzir Miloevievu ocjenu da se glavna bitka za
U stav vodi u n u ta r Partije, ne iznenauje da je u tim danim a i
glavna snaga njegovih udara na druge bila kanalizirana unutar
Partije. U 1988. i 1989, meutim, Miloevieva je politika (a isto
tako i slovenska politika) nailazila na otpor i blokade u partij
skom vrhu, u kome su dva uzastopna predsjednika, Boko Kruni
(iz Vojvodine) i Stipe uvar (iz Hrvatske) bili neskloni njegovoj
antibirokratskoj revoluciji. Nakon smjenjivanja vojvoanskog
vodstva, upravo su iz Vojvodine pokrenuti zahtjevi za Izvanred
nim kongresom SKJ. Srpska se partijska organizacija nadala da
e Kongres usvojiti novi S tatut, koji bi priznao osnovni demokrat
ski princip (jedan lan, jedan glas) kao temelj unutarpartijskog
odluivanja. Savez kom unista Srbije imao je oko 850.000 lanova,
dakle oko 40 posto ukupnog partijskog lanstva u zemlji. Zajedno
s crnogorskim lanstvom (koje je inilo sedam posto ukupnog lan
stva) i s malom pomoi Srba u lanstvu SK Bosne i Hercegovine
i H rvatske, te vjerojatno i nekim makedonskim glasovima, SK
Srbije se nadao sigurnoj pobjedi. Princip bi uinio partijske orga
nizacije republika i pokrajina daleko manje znaajnima nego to
je bio sluaj do tada. Kongresna i postkongresna veina bila bi u
stanju, potom, ne samo konsolidirati P artiju iza srpske vizije je
dinstva Jugoslavije, nego i izabrati novog predsjednika Pred
sjednitva CK SKJ, koji je po U stavu bio deveti (ex ufficio) lan
66 M iloeviev je govor objavljen u Borbi, 12. decembra 1989. On je rekao da je

konzervativizam u Sloveniji konfrontiran sa snagama progresa u Jugoslaviji,
a posebno s progresivnim ekonomskim i politikim promjenama u Srbiji. Agre
sivna reakcija tih birokratskih snaga... vreda dostojanstvo ostalih naroda. A
dananja slovenaka politika ne samo da vreda nae dostojanstvo, nego je i
pretnja osnovnim ljudskim pravim a drugih jugoslavenskih graana na slove-
nakom delu jugoslovenske drave. Miloevi je rekao da e Srbija ostati uporni
protivnik tog konzervativizm a, agresije i nasilja sve dok snage koje zago
varaju takvu politiku ne budu zamijenjene za demokratske, miroljubive i
bratske stavove u slovenakoj politici.
462
SLOVENIJA I SRBIJA
saveznog dravnog Predsjednitva. Kontrolirajui vojvoanski i

kosovski, te crnogorski i srpski glas u Predsjednitvu, to bi bio
peti glas od devet; dakle dovoljan, ne samo za blokadu nepovoljnih
odluka nego i za donoenje povoljnih. Cijela bi se akcija mogla
legitimirati dem okratskim naelom jer, kako je naglasio glavni
ideolog srpske partijske organizacije, Ratom ir Vico, donoenje
odluka veinom glasova u organizaciji istom iljenika, u kojoj po
stoji ravnotea izmeu interesa celine i delova; u kojoj autonomija
delova ne ugroava nego jaa celinu, to nije nikakva dominacija
najsnanijega nego norm alna procedura u demokratskoj orga
nizaciji (IB C KSKS, 4/1989: 6).
No, takav bi postupak uinio slovensku partijsku organizaciju
malom manjinom u SKJ, a oduzeo bi joj vjerojatno i pravo veta
na kljune p artijske odluke. Slovenci su jasno rekli da u tome ne
mogu sudjelovati, niti da ele prihvatiti takav koncept. N asuprot
tome, SK Slovenije je predloio daljnju konfederalizaciju partij
ske organizacije, u formi Saveza republikih Saveza kom unista.
SKJ bi, prem a slovenskom prijedlogu, slijedio logiku decentrali
zacije drave; on bi postao samo labavo povezana federacija samo
stalnih organizacija SK u republikam a i pokrajinam a. U ju n u
1989. slovensko je partijsko Predsjednitvo reklo da e slovenska
organizacija razm otriti svoje daljnje sudjelovanje u SKJ, ako prin
cip jedan lan, jedan glas prevlada n a partijskom kongresu.
Dvije politike opcije, slovenska i srpska, podijelile su ne sa
mo vrh Partije nego i lanstvo SKJ i stanovnitvo zemlje u cjelini.
Istraivanje koje je pred etrnaesti kongres naruio C entralni
komitet SK J (i koje je vodio Ivan iber, u novem bru 1989) po
kazalo je da je SK J praktiki podijeljen oko glavnih politikih
pitanja u zemlji.
U odnosu n a pitanje konsenzualnog ili veinskog odluivanja
u Partiji, 67 posto lanova u Sloveniji bilo je za prvo, a u Srbiji
73 posto lanova bilo je za drugo rjeenje. H rvatska i kosovska
organizacija bile su blie konsenzusu, dok je vie od 50 posto crno
gorskih lanova (66 posto), onih u Vojvodini (65 posto), M ake
doniji (57 posto) i Bosni i Hercegovini (52 posto) n a tom pitanju
podravalo Srbiju (iber, 1989: 15).
Na pitanju autonomije za republike i pokrajine, 85 posto slo
venskih kom unista bilo je za vie nezavisnosti, dok je 90 posto
463
vojvoanskih kom unista bilo za suprotno: vie jedinstva u fede

raciji. Slovenija je ponovno bila jedina republika u kojoj se zago
varalo vie nezavisnosti; u svim ostalima zahtjev je bio za vie
jedinstva. To je bio sluaj meu hrvatskim (49 posto) i kosovskim
(45 posto) komunistim a (38 posto hrvatskih i 40 posto kosovskih
kom unista favoriziralo je vie nezavisnosti).
Kad se radilo o direktnom predstavljanju pokrajina u federal
nim organim a (kao to je bilo propisano Ustavom iz 1974), samo
30,9 posto lanova Saveza komunista Jugoslavije bilo je sad za to
rjeenje; a 61,7 posto predlagalo je da Kosovo i Vojvodina budu
zastupljeni samo u okviru srpske delegacije. Razlike su ponovno
bile goleme: dok je izravno predstavljanje pokrajina podravala
velika veina kom unista na Kosovu (71 posto) i u Sloveniji (67
posto), u Srbiji je jo vei postotak bio protiv (88 posto). Crna Gora
(76 posto), Vojvodina (!) (74 posto), Makedonija (68 posto) i Bosna
i Hercegovina (51 posto) bili su blii srpskoj opciji, dok je Hrvatska
- iako prilino neodluna - bila vie na strani Kosova i Slovenije
(sa 48 posto kom unista za izravno predstavljanje pokrajina u fe
deraciji). Taj je podatak pokazivao da komunisti nisu zadovoljni
ne samo postojeim Ustavom nego niti tim, jednim od temeljnih
principa kardeljevske Jugoslavije; i da su o tom pitanju stavovi
prilino tvrdi i u Sloveniji, i na Kosovu i u Srbiji.
U odnosu na izvanredno stanje, kojeg je Predsjednitvo J u
goslavije uvelo na Kosovu 27. februara 1989, nakon to se 1.350
ru d ara rudnika S tari Trg zatvorilo u rudnik i prijetilo kolektiv
nim samoubojstvom, miljenja su takoer bila podijeljena. Velika
veina (81 posto) ga je podravala; ali samo 28 posto lanova u
Sloveniji i 40 posto na Kosovu. U svim drugim federalnim jedini
cama, podrka je bila iznimno visoka: od 72 posto u Hrvatskoj do
97 posto u Srbiji izvan pokrajina.
U odnosu n a protestne mitinge, ak je 53,3 posto lanova SKJ
vjerovalo da su oni najadekvatniji oblik izraavanja politikih
stavova. Ne iznenauje d a je podrka mitinzima (koji su do tada
ve izmijenili politiko vodstvo u Vojvodini i Crnoj Gori) bila vrlo
velika u Srbiji (87 posto), Vojvodini (76 posto) i Crnoj Gori (72
posto); ali je bilo indikativno da je podrka u Makedoniji (repu
blici za koju su mnogi vjerovali da bi mogla biti prva sljedea na
redu za protestne mitinge, posebno s obzirom na visok udio Alba-
464
naa u njoj) bila takoer iznad 50 posto (56 posto). Kao i partijsko
vodstvo u tim republikam a, i lanstvo SKJ u Bosni, na Kosovu,
u Hrvatskoj i Sloveniji podravalo je mitinge daleko manje (37
posto; 22 posto; 19 posto i 11 posto).
Takoer, 70,1 posto ispitanika izjasnilo se u korist principa
demokratskog centralizm a u P artiji; ili u njegovoj postojeoj
formi (35,1 posto) ili u nekoj jo snanijoj (vie obavezujuoj) -
(35 posto). U Sloveniji je, m eutim , 73 posto lanova Saveza ko
munista trailo da se taj princip ukine u korist konsenzualnog
odluivanja u Partiji. U stvari, dem okratski centralizam imao
je vie podravatelja od konsenzusa u svim ostalim republika
ma, ukljuujui i H rvatsku (64 posto). U Srbiji ga je podravalo
81 posto; u Crnoj Gori 78 posto; u Vojvodini 77 posto; u Bosni i
Hercegovini 76 posto; u Makedoniji 68 posto, a na Kosovu 66
posto kom unista.
C entralizirajue tendencije vidjele su se i u injenici da je
46,2 posto isp itanika reklo da republiki/pokrajinski klju u iz
boru Centralnog kom iteta SKJ treba ukinuti. U Srbiji je 60 posto
lanova bilo za to da se izaberu najbolji kandidati, bez obzira iz
koje republike/pokrajine dolazili. U Sloveniji je, nasuprot tome,
52 posto trailo da izbori lanova CK budu iskljuivo stvar
republike/pokrajinske organizacije koju taj lan predstavlja.
Takav radikalni konfederalistiki princip podravalo je samo
dva posto lanova u Vojvodini i Crnoj Gori, a nigdje izvan Slove
nije nije dobio vie od 20 posto. Slino tome, 62,7 posto lanstva
SKJ trailo je da C entralni kom itet SK J bude vrhovni arb itar u
sporovima izm eu republikih organizacija; dok je 71 posto slo
venskih lanova odbijalo bilo kakvu arbitrau budui da svaka
organizacija im a pravo n a svoje miljenje. Te su razlike bile to
liko velike da se postavljalo pitanje: rad i li se vie uope o istoj
Partiji. I je li njen opstanak vie uope mogu.
Istraivanje pokazuje i da su politike elite Srbije i Slovenije
do kraja 1989. im ale iznim nu, gotovo apsolutnu podrku svojih
populacija za program izlaska iz krize, koji je ta d a bio poznat i
pod nazivom tri reforme: ekonomska, reforma politikog sistem a
i reforma Partije. U Sloveniji, 95 posto lanova Partije podra
valo je slovenski ekonomski program , 94 posto je podravalo
program politikih reform i koji je predlagala Slovenija (daljnju
465
konfederalizaciju zemlje), a 93 posto partijsku reformu (takoer

usm jerenu prem a istom cilju). Politika homogenizacija sloven
ske Partije bila je, dakle, gotovo apsolutna; nikad u njoj nije bilo
vie jedinstva nego tada. Na drugoj strani, slina je homogeni
zacija postignuta u n u tar Saveza komunista Srbije, u kome je 93
posto podravalo srpski program ekonomskih reformi; 79 posto
srpske prijedloge za reformu (centralizaciju) SKJ; a 72 posto pri
jedloge za reformu politikog sistema. Slina je razina podrke
za srpske prijedloge postignuta i u Vojvodini (77 posto za eko
nomske reforme, 73 posto za partijske reforme i 63 posto za
politike reforme prem a srpskom prijedlogu). Nije bilo dvojbe
da su slovenski i srpski partijski voe (Milan Kuan i Slobodan
Miloevi) do sredine 1989. potpuno preokrenuli trend nepopu
larnosti politiara; oni su sad doista govorili u ime lanstva svojih
p artijskih organizacija. Srpske optube slovenskih politiara da
su birokrati, otueni od partijskog lanstva (a vjerojatno i popu
lacije u cjelini) bile su neutemeljene. Jednako je neutemeljena
bila ocjena da je jogurt revolucija nam etnuta Vojvodini: u toj
je pokrajini (za razliku od Kosova) postojala istinska podrka
Miloevievu program u.
U ostalim republikam a, meutim, lokalna su partijska vod
stva bila daleko m anje popularna i bez vlastitog programa, pa su
mnogi iz njih podravali slovenski ili srpski program; ili nijedan
uope. U Crnoj Gori, primjerice, 63 posto partijskog lanstva po
dravalo je srpski program ekonomskih reformi (a samo 19 posto
crnogorski; i 13 posto slovenski). N a drugoj strani, crnogorski su
kom unisti podravali svoje novo vodstvo (ono koje je dolo na
vrh nakon antibirokratske revolucije) kad se radilo o politikim
reform am a i reformama SKJ (61 posto i 68 posto lanstva je podr
avalo crnogorsko vodstvo u tim pitanjima). U Makedoniji, oko
40 posto lanstva je podravalo makedonsko vodstvo u sve tri
reforme, dok su i slovenski i srpski programi bili popularniji kod
20 posto populacije (svaki). U stvari, Makedonci su malo vie po
dravali srpski program partijskog ujedinjavanja dok su u pita
njim a politikog sistem a (samostalnosti republika i pokrajina)
bili malo blii Slovencima.
Imajui u vidu ove rezultate ankete meu partijskim lan
stvom, ne moe se sasvim prihvatiti zakljuak da se SKJ nalazio
466
pred raspadom na republike i pokrajinske organizacije. To bi

bilo pojednostavljivanje; on je bio duboko podijeljen na dva velika
bloka: jedan je predstavljala slovenska organizacija, a drugi
srpska. Linija podjele bila je manje-vie ista kao i ona izraena
u samoj politikoj eliti: izmeu ustavobranitelja i ustavorefor-
matora, iako su i jedni i drugi ukljuivali mnoge elemente koje
bi mijenjali i mnoge u kojima su eljeli ostati konzervativni.
Izmeu te dvije opcije, meutim , ostao je prilian broj onih koji
se nisu mogli pronai ni n a jednoj strani; i koji su traili neku
treu, komprom isnu opciju.
Primjerice, u H rvatskoj je slovenski program ekonomskih re
formi bio prihvatljiv za 45 posto partijskog lanstva. Ali, hrvatski
su komunisti bili mnogo rezerviraniji prem a slovenskim pri
jedlozima za reform u politikog sistem a (podrka od 33 posto), i
partijske reforme (23 posto). Srpski program, istodobno, nije imao
gotovo nikakvu podrku u H rvatskoj: preferiralo g aje samo etiri
do est posto kom unista (iako su 25 posto lanstva SK H rvatske
inili hrvatski Srbi). H rvatska se P artija n ala u rascjepu izmeu
dva bloka, a nije u potpunosti podravala ni jedan. Istodobno,
zbog u n u tarn jih razlika i svijesti o osjetljivosti nacionalnog p ita
nja u samoj H rvatskoj, ona nije bila u stanju form ulirati neki
trei, kompromisni put.
U nekim republikam a, prim jerice u Bosni i Hercegovini, taj
je nedostatak tree opcije bio posebno velik problem. Ispitivanje
je pokazalo da se bosanska P artija nalazila pred paralizom : s
jedne strane, slovenski program ekonom skih i politikih reformi
bio je neto popularniji od srpskog (37 posto: 24 posto u ekonom
skim reformama; i 22 posto: 14 posto u politikim); ali je istodobno
srpski program partijskog ujedinjavanja podravalo neto vie
ljudi (18 posto) nego to je bio sluaj sa slovenskim prijedlozima
(14 posto). To je znailo da gotovo 70 posto lanstva u Bosni i
Hercegovini nije podravalo n ije d a n ni drugi program partijskih
reformi. Istodobno su, primjerice, na Kosovu, slovenski prijedlozi
primljeni daleko bolje od srpskih (66 posto je podravalo sloven
ski program politikih reformi, a 55 posto program ekonomskih
i partijskih reformi; dok je srpski podravalo 34 posto za eko
nomski, 26 posto za p artijski i 24 posto za politiki). Jedinstvo,
na kome je Srbija toliko inzistirala i zbog kojeg je poduzela brojne
467
mjere discipliniranja kosovske politike elite (ukljuujui smjenu

kompletnog vodstva partijske organizacije krajem 1988, hapenje
nekadanjeg predsjednika Pokrajinskog komiteta Azema Vlla-
sija i rasputanje kosovske Skuptine u doba izvanrednog stanja),
nisu ujedinile kosovsku Partiju sa srpskom. Jedinstvo kosovskog
vodstva (kojeg je tad predvodio Miloeviu sklon Rahman Morina)
s Beogradom bilo je, dakle, u potpunom neskladu s miljenjem
partijskog lanstva; a jo vie populacije u cjelini.
Razlike u gledanjim a na srpske i slovenske prijedloge u poje
dinim republikam a i pokrajinam a bile su priline, kao to se
vidi iz tablice:
Podrka za program
Federalna jedinica ivaziiKa
Srpski Slovenski
Vojvodina 70,9 12,4 Srpski +58,5
Crna Gora 33,7 10,1 Srpski +23,6
Makedonija 20,5 20,3 Srpski +0,2
Bosna i Hercegovina 18,7 24,5 Slovenski +5,8
Hrvatska 4,9 33,6 Slovenski +28,7 i
Kosovo 28,5 58,6 Slovenski +30,1

Jugoslavija 40,2 24,3 Srpski +15,9 1
(iber, 1989: 75)
P rem a rezu ltatim a ovog ispitivanja, u cjelokupnom partijskom

lanstvu srpska je opcija bila gotovo dvostruko popularnija, po
sebno kad se radilo o partijskim reformama (38,9 posto za srpski
pristup, 18,0 posto za slovenski). Ali, ona i dalje nije uspjela osi
gu rati vie od polovice glasova partijskog lanstva. Osim toga,
razin a podrke za slovenske prijedloge irom zemlje bila je iz
nim no visoka: 24,3 posto, to je bilo gotovo pet puta vie nego
to je bio slovenski udio u lanstvu SKJ. Bilo je malo vjerojatno
da e n a partijskom kongresu slovenski stav prevladati. Ali, pra
vo je pitanje bilo: hoe li uspjeti prevladati srpski stavovi, bez
obzira n a jasno protivljenje triju partijskih organizacija (Slove
nije, H rvatske i Kosova) i uz dileme koje su prevladavale unutar
bosansko-hercegovake i makedonske organizacije. Srpskoj je
468
delegaciji treb ala ista pobjeda, je r je ona inzistirala na jedin

stvu i promjenama. Na drugoj strani, Slovencima je bio dovoljan
status quo; a on je izgledao potpuno mogu nastavi li se ovakav
odnos snaga. Bez obzira na svoju popularnost, naime, srpska
opcija nije mogla prevladati ni po naelu konsenzusa republika
i pokrajina, ni po principu jedan ovjek - jedan glas, je r nije
imala nikakvu veinu. S pozicije obiju strana, dakle, (a naroito
srpske) kljuno je pitanje bilo daljnje ponaanje Makedonije i
Bosne i Hercegovine, dviju organizacija koje su bile podijeljene
od vrha do dna. U M akedoniji je, naim e, (gotovo tradicionalno)
jedan dio vodstva bio iznimno naklonjen Srbiji (predstavljao ga
je tadanji predsjednik jugoslavenskog C entralnog kom iteta
Milan Panevski), dok je drugi bio protiv centralizacije. Nitko
nije mogao rei n a koju e se stra n u okrenuti ta republika. U
Bosni i Hercegovini, najsigurniji nain da se osigura podrka
srpskim program im a bila je preko etnikih Srba u toj republici.
No, oni koji su bili lanovi SK J nisu uvijek glasali sa Srbijom;
upravo obratno, ba kao to je bio sluaj i u H rvatskoj, komuni-
sti-Srbi iz tih krajeva esto su bili najsnaniji kritiari srpskog
nacionalizma. Srpski je nacionalizam, prem a tome, i u Hrvatskoj
i u Bosni i Hercegovini morao tra iti podrku za svoj program
izvan partijsk ih organizaija tih republika. Uskoro ih je naao
u novoformiranim srpskim nacionalistikim strankam a, prije
svega Srpskoj dem okratskoj stranci (SDS). Antikom unizam tih
stran ak a bio je nacionalistiki inspiriran i esto osvetniki u
odnosu na sam e Srbe-kom uniste, koje je tre tirao kao izdajnike
nacionalnih in teresa.
N eizvjesnost srpske pobjede na partijskom kongresu bila je
dodatno pojaana injenicom da je (samo!) 30,7 posto lanova
SKJ sm atralo da je Slobodan Miloevi osoba koja izraava po
litike stavove najblie njihovim. Istin a je da je Miloevi bio
gotovo pet p u ta popularniji od M ilana K uana (6,2 posto), i jo
vie u odnosu n a dvojicu h rvatskih kom unista: S tipu S uvara
(5,2 posto) i novog jugoslavenskog prem ijera, A ntu M arkovia
(4,9 posto); ali - njegova je osobna popularnost bila za 10 posto
nia od prihvatljivosti srpskih politikih, ekonomskih i partijskih
reformi. Oigledno je bilo da on nije pomogao (nego zapravo od
mogao) srpskim prijedlozima.
469
U jednom je Milosevic, meutim, uspio: postigao je visok

stupanj homogenizacije za i protiv njega u svakom pojedi
nom dijelu SKJ. U Sloveniji, podravalo ga je samo 0,6 posto, a
u Hrvatskoj (unato velikom broju etnikih Srba u lanstvu SKJ)
samo 1,9 posto. U Srbiji je bilo potpuno obratno: podravalo ga
je 71,6 posto lanstva. M ilana Kuana je podravalo 62,8 posto
lanstva u Sloveniji i 18,5 posto n a Kosovu, dok u Srbiji izvan
pokrajina nije dobio ni jednog glasa. Dva hrvatska politiara (me
usobno u polu-javnom sukobu), Stipe uvar i Ante Markovi
im ali su (u tom trenutku) daleko m anju podrku: ak i meu
lanstvom hrvatskog Saveza komunista, uvara (tada hrvatskog
predstavnika u saveznom dravnom Predsjednitvu) vidjelo je kao
osobu koja najblie izraava njihove stavove samo 12,5 posto,
dok je Ante Markovi namjerno ostajao izvan partijske politike,
nastojei odvojiti svoju vladu od partijskih sukoba.67 Podrka
za uvara je samo jo u Bosni bila vea od 10 posto (10,3 posto),
dok je svugdje drugdje bila m arginalna. Nedostatak opejugosla-
venski popularnog hrvatskog politiara bio je jedan od glavnih
razloga zbog kojih se P artija sad polarizirala, bez pokuaja da po
stigne kompromis ili postane sloenija, kao to je uvijek bilo dok
je voena u n u ta r tradicionalnog jugoslavenskog trokuta: srpsko-
hrvatsko-slovenskog. Na drugoj strani, H rvati su nastojali biti
konstruktivni, sm atrajui da ne treba im itirati ni Miloevia ni
Kuana. Oni su nam jerno vodili politiku hladne glave, izbjega
vajui mobilizaciju hrvatskog nacionalizma iza sebe. Nali su
se, ba kao i bosanski i makedonski politiari, pred gotovo nemo
guim izborom, izmeu dviju vatri: ili e gubiti utjecaj u svojoj
republici, a Jugoslaviju ostaviti sukobu Miloevia i Kuana; ili
e pokuati ojaati svoju poziciju tako to e se staviti na elo
nacionalnog pokreta i tim e pokuati sprijeiti raspad i sukob.
Prvo je bilo vie u skladu s njihovim vjerovanjima, ali je krajnji
uinak mogao biti pogubniji. Drugo je bilo protiv njihovih vje
67 Markovia je u hrvatskom Savezu kom unista podravalo 15,3 posto lanstva,

ali nije imao podrku ni u Sloveniji (3,2 posto) ni u Srbiji (1,1 posto). Nedo
statak podrke u te dvije kljune republike i slaba podrka u samoj Hrvatskoj,
bila je glavni razlog kasnijeg neuspjeha njegove vlade. On je vjerovao da moe
ujediniti Jugoslaviju iza svoje vlade, ali Partija je ipak bila (i do samog kraja
ostala) glavno bojno polje za politike odluke.
470
rovanja, ali je moda (ali samo moda: ni u kom sluaju sigurno)

moglo pomoi postizanju nekakvog kompromisa.68 S malo poka
zane benevolentnosti prem a samom Miloeviu i Kuanu moglo
bi se rei da je bar dio njihove motivacije mogue objasniti poku
ajem da se vlast zadri kako bi se sprijeilo prave nacionaliste
(one oko Nove revije ili ljude kako sto je u tom trenutku bio Vuk
Drakovi) da prevladaju u Sloveniji i Srbiji. Oni su morali, kako
David Owen kasnije kae za Miloevia, ja h ati na tigru naciona
lizma ako nisu htjeli da ih taj tigar proguta (1995:129). Izgledali
su mono, svemono; ali u stvarnosti su obojica bili uplaeni da
bi silazak Saveza kom unista s politike scene mogao dovesti sa
mo do goreg nacionalizma. Prihvaali su nacionalizam kako bi
ga sprijeili. N a tu odluku bili su prim orani ne samo opim raspo
loenjem u zemlji i pritiskom izvana (jer se izvan zemlje prefe
rirao bilo tko, samo ne kom unisti kakvi su bili prije 1989), nego
i vlastitim strahom od posljedica - ne samo za ideju i zemlju,
nego i za sebe osobno.69
N edostatak linosti koja bi mogla p arirati K uanu i (posebno)
Miloeviu (koji je jedini od njih dvojice imao opejugoslavenske
ambicije), pokazao se kasnije kao jedan od glavnih razloga slabih
izbornih rezu ltata Saveza kom unista u H rvatskoj, M akedoniji i
Bosni i Hercegovini n a prvim viestranakim izborima, koji su
uslijedili u 1990. Ispitivanje provedeno 1989. pokazuje da se ak
40,8 posto partijskog lanstva u cijeloj zemlji u tom trenutku nije
moglo identificirati ni s jednim politiarom u zemlji. Ali, ti su
postoci bili vii u H rvatskoj (54,8 posto partijskog lanstva); u
Bosni i Hercegovini (56,8 posto) i u M akedoniji (58,3 posto) nego
68 Tu je dilem u izrazio Stipe uvar u razgovoru s autorom, u aprilu 1998. Bilo je

lako, kae on, postati nacionalistiki lider, nita nije bilo lake od toga. Ali, teko
je bilo voditi zem lju u graanski rat, jedne protiv drugih, ako se jo uvijek vje
rovalo u Jugoslaviju. Suvar nije htio preuzeti takvu odgovornost.
69 Borisav Jovi citira u svom dnevniku (19. januara 1990), generala Veljka Ka-
dijevia, koji je M iloeviu i njem u rekao da e nas veati po banderam a,
opisujui to bi se moglo dogoditi kom unistim a ako prevladaju etnici. Jugo
slavenska je e lita u tom sm islu bila zarobljenik vlastitih percepcija o opoziciji,
koju je povezivala sa zloincim a iz D rugog svjetskog rata; ustaam a i etni
cima. Jovi se bojao i osvete protiv kom unista u Hrvatskoj nakon eventualne
pobjede T um ana (vidi biljeku od 26. aprila 1990), te osvete Albanaca protiv
Srba n a Kosovu, ako se to ne sprijei.
471
u ostale tri republike. Ako je tako bilo u partijskom lanstvu,

moe se pretpostaviti da je jo i vei broj graana (onih koji nisu
bili lanovi Saveza komunista) osjeao da ih nitko ne predstavlja.
Oni su uskoro potraili alternativu izvan Saveza komunista, u
novoosnovanim pokretim a i politikim partijam a, uglavnom na
cionalistike orijentacije. Ti novi politiari bili su ono to su
partijski lideri u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Makedoniji
propustili biti: ja k a brana protiv Miloevia i njegovih ambicija
o ujedinjenju Jugoslavije. Dok su u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori
reform irani komunisti ostali na vlasti (u ovoj ili onoj formi; u
Sloveniji samo na predsjednikoj poziciji, a u ostale dvije republi
ke n a svim pozicijama politike hijerarhije), Hrvati, primjerice,
jednostavno nisu htjeli ekati da se Stipe uvar i Ante Markovi
odlue za hrvatski nacionalizam. Kad oni nisu htjeli preuzeti tu
ulogu: bilo je drugih koji su to uinili (primjerice, Franjo Tuman).
Ispitivanje koje je provedeno u nutar SKJ pred etrnaesti par
tijski kongres, pokazalo je da Slobodan Miloevi u tom trenutku
nije uivao apsolutnu podrku etnikih Srba u partijskom lan
stvu. Izmeu udjela Srba u lanstvu SKJ (45 posto) i glasanja
za Miloevia (30,7 posto) postojala je prilino znaajna razlika
od gotovo 15 posto. Uzme li se u obzir, takoer, da je Miloevia
kao politiara koji izraava njihove stavove, prepoznalo 45 posto
lanova u Crnoj Gori, te (samo!) 25,2 posto lanova SKJ koji su
rekli da su etniki Jugoslaveni; postalo je jasno da Miloevi u
tom tre n u tk u nije bio izbor Srba-komunista izvan same Srbije.
U stvari, u partijskom se lanstvu (samo!) 54,6 posto etnikih
Srba (dakle bez obzira odakle bili u Jugoslaviji; iz Srbije ili izvan
nje) identificiralo s Miloeviem; 45,4 posto njih se nije identifi
ciralo s njim (u stvari, 40,3 posto nije se identificiralo ni s jednim
politiarem uope). Upravo zbog te razlike, zbog tih Srba izvan
Srbije u partijskom lanstvu, Miloevi nije mogao s potpunom
sigurnou raunati na pobjedu u nutar Partije. Srbi-komunisti
izvan Srbije postali su sada predm et njegove kritike: nitko vie
od D uana Dragosavca, hrvatskog politiara srpskog etnikog
podrijetla, koji se suprotstavljao srpskom vodstvu jo od dana
Drae Markovia. Dragosavac (a potom i drugi Srbi izvan Srbije:
ponajprije novoizabrani bosanski predstavnik u saveznom Pred
sjednitvu, Bogi Bogievi) postali su za medije pod Miloevie-
472
SLOVENIJA I SRBIJA
vom kontrolom olienje izdajnitva: jedna vrsta suvremenih

poturica70. Kritikom srpskih komunista izvan Srbije, Miloevi
ne samo da se pribliio srpskom antikomunistikom nacionalizmu
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nego je time izazvao novi krug
nacionalizma kod drugih naroda u te dvije republike. Ako Drago-
savac i Bogievi, naime, nisu pouzdani; to li tek srpsko vodstvo
misli o H rvatim a i Bonjacima? Ako ne moe razgovarati sa Sr
bima komunistima, kako e onda razgovarati s ostalim a i ne-
komunistima? Sijanje plam ena nepovjerenja prem a preanskim
Srbima-komunistima i (svim) Hrvatima/Bonjacim a uskoro je u
tim republikam a zapalilo poar rata. Taj je ra t bio potaknut iz
Beograda, ali se uskoro (s padom kom unistikih vlasti u te dvije
republike) pretvorio u graanski ra t u kome su prvo srpski, a po
tom i hrvatski nacionalizam u Bosni i Hercegovini imali podrku
iz svojih matinih republika. R at koji je slijedio bio je posljedica
tog pomaka i te podrke. Tek kad (pod pritiskom meunarodnih
faktora) podrka iz Srbije i H rvatske postane m arginalna, taj e
se u nutranji ra t smiriti. Paradoksalno, m ir e potom biti utvr-
ivan ponovnim uvoenjem institucija i m ehanizam a politikog
odluivanja koji se ne razlikuju toliko mnogo od onih isprobanih
u Bosni i Jugoslaviji prije rata; posebno kad se radi o nacional
nom p itanju. Vrhovni e arbitri, um jesto T ita i Kardelja, biti
novi vanjski faktori, kao to su Visoki predstavnici i njihove
vojno-politike snage.
70 Dragosavac je dosljedno slijedio kom unistiko pravilo da se Srbi moraju

suprotstaviti prije svega srpskom nacionalizm u, a drugima ostaviti da se bore
protiv njihova etnikog nacionalizm a. On nikad nije bio suvie popularan u
srpskom vodstvu, a ni meu Hrvatim a u Hrvatskoj, ali vrhunac nepopularnosti
dosegao je onda kad je na nekoliko sjednica Centralnog kom iteta SKJ (iji je
bio lan) napao M iloevievu politiku. To je izazvalo burne reakcije u beograd
skom tisku, a netko je ispred zgrade CK SKJ napisao veliki grafit Dragosavac
izdajica!". Grafit nije uklonjen ni nakon D ragosaveva pism a beogradskom
gradonaelniku u kome eksplicitno trai da se to uini. Bogi Bogievi je u
maju 1989. (neoekivano) izabran za bosanskog predstavnika u saveznom Pred
sjednitvu, gdje je jedno vrijem e bio predsjednik Savjeta za zatitu ustavnog
poretka. U kljunom glasanju o uvoenju izvanrednog stanja u cijeloj zemlji,
u m artu 1991. (vidi Silber i L ittle, 1995), on je glasao protiv i svojim glasom
sprijeio odluku. U intervjuu koji sam s njim imao za ovu knjigu 1997. godine,
Bogievi m i je govorio o golem im pritiscim a kojima je pred to glasanje bio
izloen od stran e Srbije. Kao Srbin koji je g lasao protiv srpskih stavova, srpski
nacionalisti u Bosni i Hercegovini sm atrali su ga jednim od najveih protivnika.
473
POSLJEDNJI TRENUCI:
ETRNAESTI KONGRES SKJ
etrnaesti (izvanredni) kongres SKJ bio je odluujua bitka za

i protiv dovrenja tree faze projekta ujedinjenja Jugoslavije,
kojeg je Miloevi zapoeo ujedinjavanjem srpske partijske orga
nizacije (na Osmoj sjednici CK SK Srbije, u septembru 1987) i
promjenom U stava Republike Srbije (27. m arta 1989). Jedinstvo
srpske Partije i republike (koje je dodatno uvreno smjenama
u pokrajinam a, te uvoenjem izvanrednog stanja na Kosovo) bilo
je tek polovica posla koje je Miloevi htio obaviti: krajnji je cilj
bio ujedinjenje Jugoslavije oko program a kojeg je formulirala
srp sk a partijska organizacija i koji je u tom trenutku podra
valo oko 40 posto partijskog lanstva. Partijski je kongres trebao
ujediniti P artiju, da bi se potom (logikom demokratskog cen
tralizm a, te koristei institucionalnu poziciju koju je Partija jo
uvijek im ala u cijelom politikom sistem u) krenulo na sutinske
promjene jugoslavenskog U stava, sredstvim a koja se ne bi bira
la.71 Srpska je m inim alna strategija (ispod koje nisu bili spremni
p rista ti ni n a to) bila definirana na neformalnom sastanku
Slobodana Miloevia, P etra G raanina, Bogdana Trifunovia i
Borisava Jovia, 10. ja n u ara 1990, i ukljuivala je: prvo, ouvanje
SKJ kao jedinstvene organizacije; drugo, ouvanje principa demo
kratskog centralizm a; tree, izolacija Slovenaca, tako da im se
H rvatska i Makedonija te Bosna i Hercegovina ne mogu pridrui
ti. U ostvarenju tih ciljeva, srpska je partijska organizacija imala
podrku arm ijske partijske organizacije (i inae nezadovoljne
slovenskom politikom), a to je bilo vano ako se htjelo da Hrvati
i Makedonci ne budu antagonistini (Jovi, 1989: 1995: 88).
Kongres je odran 20-22. ja n u ara 1990. i na njemu je bilo
1.457 izabranih delegata, od kojih je 564 dolazilo iz Srbije (333 iz
podruja izvan pokrajina, 94 s Kosova i 137 iz Vojvodine), a 114 iz
71 O tome govori Borisav Jovi u svom dnevniku (1989/1995: 25). U biljeci o

razgovoru s Miloeviem, 20. juna 1989. on kae da je Kongres SKJ kritian
m om enat za promene U stava. Ako do tada stvari budu spremne, Ustav e se
menjati. Ako ne, sve e ostati isto do novog kongresa. Ta izjava potvruje da
je Partija jo i tada, u svojoj posljednjoj fazi, bila od kljune vanosti.
474
SLOVENIJA I SRBIJA
Slovenije.72 U dva dana debate, slovenska je delegacija oponirala

glavnim idejam a koje je veina bila sprem na podrati, ukljuujui
i novom S tatu tu SKJ. Delegati Kongresa bili su protiv slovenskih
prijedloga: za formulaciju kojom bi se SKJ definirao kao orga
nizacija republikih organizacija Saveza kom unista, koje se rav
nopravne udruuju u SK J bilo je samo 169 delegata (od 1.156
prisutnih). Za dva slovenska prijedloga, kojima bi se odmah uki
nula politika suenja na Kosovu (ukljuujui i suenje Azemu
Vllasiju, te onima koji su u zatvorim a bili zbog kontrarevolucio-
narnog ugroavanja drutvenog poretka, neprijateljske propa
gande i vrijeanja najviih institucija drave) glasalo je 236,
odnosno 399 delegata. Za am andm an kojeg je predloio predsjed
nik slovenskog parlam enta, M iran Potr: da partijski dokumenti
jasno kau da narodi udrueni u Jugoslaviju ispunjavaju svoju
suverenost u n u ta r republika i im aju puno pravo da odlue koja
od svojih suverenih prava ele ostvariti preko dem okratski iza
branih in stitucija u Jugoslaviji, glasalo je 526 delegata. Isto
dobno, srpski prijedlog da novi savezni U stav jasno definira
Jugoslaviju kao dravu sa punom pravnom i dravnom subjek-
tivnou, prihvaen je s 955 glasova.
Iako svi slovenski prijedlozi nisu dobili istu razinu podrke
(najmanje su bili podrani oni koji su traili konfederalizaciju
Partije, dok su oni koji su ili za daljnjom decentralizacijom dra
ve im ali veu podrku), nijedan od njih nije dobio dovoljan broj
glasova n a Kongresu. Istodobno, gotovo svi srpski prijedlozi pri
hvaeni su s uvjerljivom veinom glasova. Donekle protivno oeki
vanju Slovenaca (i prethodnom sondiranju partijskog lanstva),
Kongres je bio n a samom rubu totalnog poraza slovenske opcije
i pobjede Miloevieve ideje centralizacije Partije.
72 Sve s u republike organizacije bile predstavljene proporcionalno broju lan

stva: partijski je kongres bio jed in a institucija u zemlji koja je uzim ala u obzir
stvarnu strukturu lan stva. Bosnu i H ercegovinu je predstavljalo 248 la
nova, H rvatsku 216, M akedoniju 141, a iz Crne Gore je dolazilo njih 99; dok
je 68 lanova dolazilo iz SK J u JN A , a sedm orica iz partijskih organizacija u
drugim saveznim organim a. Prem a etnikoj strukturi, kongres je takoer
prilino vjerno odraavao strukturu lanstva: 545 delegata bili su Srbi, 195
Hrvati, 137 M akedonci, 128 Ju goslaven i, 122 Crnogorci, 114 Slovenci, 95
Bonjaci, 63 A lbanci, 21 M aari it.
475
U tom je trenutku slovenska delegacija odluila napustiti

Kongres u znak protesta i proglasiti slovenski Savez komunista
za nezavisnu organizaciju, koja (iako formalno ostaje dio SKJ)
nije sprem na prihvatiti nikakav demokratski centralizam kad
dolazi iz saveznog partijskog vrha. Ostajanje unutar novog, cen
traliziranog SKJ bilo bi ne samo protiv slovenskog shvaanja po
eljne budunosti Jugoslavije, nego bi znailo i potpuni gubitak
utjecaja u Sloveniji, te podreivanje slovenskih komunista (a ti
me i slovenske republike) partijskoj veini, sada ve pod jasnim
utjecajem Srbije. Slovenski su komunisti unaprijed rekli da na to
nee pristati; sada su izlazili iz kongresne dvorane Sava-centra
u Beogradu (neki od njih sa suzam a u oima), dok je nova partij
ska veina pljeskala. Milosevic' je odmah zatraio da Kongres
nastavi rad, kao da se nita nije dogodilo. ak i prema vaeem
statu tu , brojali su se lanovi, a ne republike: 114 slovenskih dele
gata, prem a tome, ne mogu dovesti u pitanje volju ostalih, vie
od tisuu, da sauvaju Savez komunista Jugoslavije. Ali, tu se
nije radilo o broju lanova, nego o injenici da je (prvi put nakon
osnivanja, 1919) komunistika organizacija Jugoslavije bila pred
raspadom . Radilo se o pitanju: moe li ne samo P artija nego i J u
goslavija o(p)stati bez Slovenije. To je bilo fundam entalno pita
nje, koje nije ovisilo ni o brojnosti onih koji odlaze, ni o veliini
onih koji ostaju. Zahvaljujui hrvatskoj delegaciji, koja se odmah
usprotivila Miloevievu prijedlogu (i uz pomo bosanske dele
gacije, te dijelova makedonske, kosovske i arm ijske delegacije),
Kongres je proglasio prekid radi konzultacija. Kako se u tom pre
kidu nita nije moglo dogovoriti, zavrna je sjednica etrnaestog
kongresa SKJ odgoena: kako e se kasnije pokazati - zauvijek.
KRAJ PARTIJE I DRAVE
Jugoslavija je od 1945. bila partijska drava. Partija je bila

form ulator njena identiteta, arbitar u sporovima izmeu njenih
republika i pokrajina, njen politiki mehanizam i uvar. Ona je
uvijek vjerovala da bez nje nem a opstanka Jugoslavije. Drava je
drugo: ona moe slabiti, moe biti federalizirana, njene funkcije
mogu (i moraju) prelaziti na drutvo; ali P artija mora ostati
476
SLOVENIJA I SRBIJA
snana, jedinstvena, sposobna da vidi budunost i da k njoj vodi.

Bez Partije nema Jugoslavije, govorilo je ne samo srpsko vodstvo73
nego i sva druga politika vodstva u zemlji. U to je vjerovala i no
vonastala hrvatska i slovenska opozicija: kao to su izrazili autori
Nove revije, Jugoslaviju dri na okupu ideologija, nju vee zajed
no Partija. Bez P artije i ideologije, to je ostalo od Jugoslavije?
Unato izjavam a slovenskih politiara da raspad SKJ nije
fatalan dogaaj za budunost Jugoslavije, te da slovenski komu
nisti teko da mogu i zamisliti da postoji mogunost da Slovenija
izae iz Jugoslavije74, raspad SKJ bio je kljuni dogaaj za ras
pad drave. N a to su (s pravom) odmah upozoravale nove politike
snage u zemlji, opozicijske partije i pokreti u Sloveniji i H rvat
skoj. One su oprezno podravale akciju slovenskih (a i nekih
hrvatskih) kom unista, bojei se reakcije savezne drave, Srbije i
Armije. Ali, njihova je ocjena bila, kako je rekao Janez Jan a
(sad jedna od vodeih linosti opozicijskog pokreta i osniva Soci
jaldem okratske stranke Slovenije) da je 14. kongres ne samo
zadnji kongres P artije, nego i kraj jugoslavenske drave, kakva
sada postoji75. Drugi vodei slovenski opozicionar, kranski
dem okrat Lojze P eterle, izjavio je da je raspad SKJ samo jo
jedan dokaz da je druga Jugoslavija dola svome kraju i da dr
ava m ora biti ponovno uspostavljena n a novim tem eljim a76. Ti
novi temelji morali bi biti konfederalistiki, neto poput com-
monwealtha (zajednice nezavisnih drava povezanih prolou i
eventualno nekim simbolikim efom drave), rekao je trei slo
73 0 tome vidi u dnevniku B orisava Jovia biljeku od 24. januara 1990, dana
poslije prekida kongresa (1990/1995: 93).
74 Te je stavove M ilan Kuan izrekao odmah nakon kongresa u intervjuu zagre
bakom Danasu (30. januara 1990). Kuan kae da je cijeli ivot, posebno u
m ladosti, bio vezan za Partiju, te da nije lako bilo redi dovidenja, jer je i
dalje snano em ocionalno vezan za Partiju". On je tada izjavio i da osobno
nikad nije bio za raspad Jugoslavije. "Ne m ogu se pomiriti s tom mogunou.
Ali, Jugoslavija ovakva kakva je s t nije dobra nikome. Ako se H elsinka dekla
racija i nain m iljenja u Europi, koji je sada neprijateljski raspoloen prema
bilo kakvim promjenama granica promijeni - a ja nisam siguran da e ostati
vjerni tom pogledu nakon svega to se dogodilo u Njemakoj i zemljama na
Istoku - onda bi m i slovenski nesep aratisti doli u vrlo teku situaciju. Narav
no, sve ovisi o tom e kako e Jugoslavija izgledati.
75 Danas, 30. jan u ara 1990.
76 Danas, 30. januara 1990.
477
venski opozicionar, Joe Punik. Konfederacija (savez drava) je

sada viena kao alternativa jugoslavenskoj (saveznoj) dravi i
kao sredstvo za ostvarenje pune slovenske nezavisnosti. Ona bi
ukljuivala punu i sutinsku (ne samo formalnu, kao u Ustavu
iz 1974) nezavisnost Slovenije; i gotovo bi potpuno razbila auto
rite t i ovlasti saveznih politikih organa.
Slian je zakljuak (i slinu alternativu postojeoj Jugoslaviji)
u Hrvatskoj zagovarao Franjo Tuman, predsjednik novoosno
vane H rvatske dem okratske zajednice. U povodu prekida Kon
gresa SKJ, rekao je:
Ovo nije samo ideoloka i organizacijska dezintegracija SKJ.

SKJ je bio identificiran sa cjelokupnom strukturom SFRJ kao
dravne zajednice. Raspad SKJ je, dakle, znak ideolokog i
organizacijskog kolapsa postojee avnojske Jugoslavije.77
Iako je i novoosnovani Srpski pokret obnove (SPO) Vuka Drako-

via tad a zagovarao trolanu konfederaciju u Jugoslaviji, u kojoj
bi srpska jedinica ukljuivala Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju,
C rnu Goru i velike dijelove Hrvatske (u kojima su ivjeli etniki
Srbi), veina je Srba sm atrala da konfederacija vie ne bi bila
drava, te da bi stoga znaila da Jugoslavija vie ne postoji. Slino
esima u odnosu na ehoslovaku, Srbi (najvei narod u Jugo
slaviji) sm atrali su d aje konfederacija najgora od svih postojeih
opcija. Oni su sm atrali da je Jugoslavija ve dovoljno isparceli-
rana; svako daljnje poputanje bilo bi korak dalje u provaliju.
Srbiji to definitivno nije odgovaralo. Ona je htjela jasnu situaciju:
ili ja k a Jugoslavija (ako je to mogue), ili - nikakva. Dok je prvi
dio partijskog Kongresa bio optimistian znak, njegov je raspad
najavio kraj Jugoslavije, kako je zakljuio i Borisav Jovi:
Kongres je bio poslednja nada za one koji se jo iskreno

nadaju da se tok stvari u Jugoslaviji moe preokrenuti nabolje,
k a jedinstvu i reavanju ustavnih problema. Meutim, slabi
su izgledi da e tako i biti... Strahujem d a je ovo poetak kraja
77 Danas, 30. januara 1990.
478
bilo kakve mogunosti za sporazumevanje, pa i za funkcioni-

sanje Jugoslavije. N astala je opta konfuzija i neizvesnost
(Jovi, 24. ja n u ara 1990, 1995: 93).
Ta konfuzija i ta neizvjesnost nastavile su se i sljedeih godinu

i pol, prije nego to su Slovenija i H rvatska (25. ju n a 1991) i
formalno proglasile punu dravnu nezavisnost. U tih godinu i
pol, predsjednici republikih predsjednitava pokuali su nai
kompromis o nekoj novoj, petoj Jugoslaviji. Ali, razlike su bile
prevelike. Savez kom unista prestao je postojati, a partijske su
organizacije u pojedinim republikam a (najznaajnije: u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini) izgubile vlast na prvim viestranakim
izborima, odranim izm eu aprila i decembra 1990. Pobjedom
Franje Tum ana i njegove H rvatske dem okratske zajednice u
Hrvatskoj, prvi je p u t na vlast u jednoj jugoslavenskoj republici
dola neka antikom unistika i antijugoslavenska organizacija
(partija) iji lider nije pripadao (u tom trenutku) politikoj eliti.
Tumanova pobjeda u H rvatskoj znaila je da sada Miloevi i
Kuan (dva lana jugoslavenske politike elite koji su, sve done
davno ipak pripadali istoj Partiji) moraju uzeti u obzir nekomu-
niste. U Srbiji je Tum anova pobjeda prikazana kao pobjeda
ustatva u H rvatskoj, a Srbi u H rvatskoj i Bosni i Hercegovini
mobilizirani su (najprije politiki, a potom i vojno) protiv njegove
politike. Sve ono o emu su godinam a pisali knjievnici, akade
mici i politiari, sad je izgledalo uvjerljivije. H rvatski su Srbi
poeli ivjeti u s tra h u od obnove u statva, a Tum an (te posebno
onaj dio HDZ-a koji se vratio u H rvatsku iz emigracije, i/ili oni
koji su sam i bili bliski ustakom pokretu) nije mnogo inio da ih
umiri. U tim okolnostima, Jugoslavija je ivjela svoje posljednje
dane. Njene institucije jedna za drugom su paralizirane, prem a
obrascu po kojem se dogodio raspad SKJ. Savezna vlada Ante
Markovia (iako nakon 1990. popularnija nego ijedna jugosla
venska vlada prije nje), bila je predm et otre kritike, najprije iz
Slovenije, a potom i iz Srbije78. Napokon, A rmija - koja je bila
78 0 tom e vidi m em oare R aifa D izdarevia, te dnevnik B orisava Jovia. Joviev

dnevnik otkriva da su ve u ju n u 1989. srpski politiari zakljuili da Marko-
vieva vlada vodi politiku pljakanja Srbije jer je poticala one koji izvoze na
479
(moda vie od bilo koje druge institucije) ideoloka tj. partijska

institucija - bila je potpuno obezglavljena, zbunjena i uplaena.79
Nakon raspada SKJ u njoj su se stvarale razne ideje o alterna
tivnoj orijentaciji: od vojnog udara (kako u svojim memoarima
priznaje adm iral Mamula) da bi se spasila Jugoslavija, do iluzija
da e Jugoslaviju od raspadanja spasiti Sovjetski Savez i njegova
vojska, te konano: oslanjanja na Srbiju i srpski nacionalni
program, iza kojeg je tada (naroito nakon Tumanove pobjede
u Hrvatskoj) s tala i slubena srpska elita.80 Ali, ni jedna od te tri
mogunosti nije mogla biti jedinstveno prihvaena unutar Armije,
i ni za jednu se nije mogla postii suglasnost politikog vrha. Ta
konfuznost u n u tar Armije bila je kasnije glavni razlog njenog
strahovitog vojnog, moralnog i politikog poraza; najprije u Slo
veniji (u ljeto 1991), potom u Hrvatskoj (u jesen i ranu zimu
1991-2), i konano (tada ve potpuno razbijenoj i etniciziranoj)
u Bosni i Hercegovini (1992-5). Ona je ostala ne samo bez drave,
nego - to je za nju bilo jo pogubnije - bez ideje o vlastitoj svrsi,
Zapad (tj. Hrvatsku i Sloveniju) a ne na Istok (tj. Srbiju). 0 Markoviu se u

Jovievu dnevniku govori u biljekama od 12. juna 1989. (1995: 22), 27. juna
1989. (1995: 29), 2. augusta 1989. (1995: 60), 17. novembra 1989. (1995: 69),
2. augusta 1990. (1995: 173) itd. Jovi 31. oktobra 1989. zakljuuje da ipak
Slovenija napada Markovia vie nego Srbija. Markovi nije uspio pobijediti
napade s dviju strana.
79 0 toj uplaenosti i zbunjenosti (posebno kod Veljka Kadijevia, tadanjeg
saveznog m inistra obrane), pie Borisav Jovi u svom dnevniku. Vidi biljeku
od 26. januara 1990, i m noge druge.
90 JN A se nikako nije mogla odluiti za koju e od te tri opcije biti vie. Pro-
sovjetska opcija je bila vidljiva iz podrke neuspjelom puu protiv Gorbaova
u augustu 1991; dok je srpska orijentacija poela prevladavati nakon odluke
Predsjednitva SFRJ (u julu 1991) da Armija napusti Sloveniju. Do odluke je
dolo protiv volje JN A koja, jednom kad se povukla iz Slovenije, i kad su je
mnogi slovenski i hrvatski (pa i drugi ne-srpski) oficiri i vojnici napustili, vie
nije im ala tem elja za svoju projugoslavensku politiku. General Kadijevi, koga
nekadanji predsjednik Predsjednitva SFRJ Raif Dizdarevi smatra najodgo
vornijom osobom za raspad Jugoslavije, bio je u stvari nepouzdani saveznik
srpske politike sve do posljednjeg trenutka. Jedno vrijeme bio je sklon Anti
Markoviu, ak i onda kad je Srbija bila otvoreno protiv Markovia (recimo, u
decembru 1989, vidi Jovi, 1995: 79). Postao je kritian prema njemu tek onda
kad je pomislio da je Markovi samo instrum ent amerike politike, u februaru
1990. U augustu 1990, Kadijevi je ve bio otvoreno protiv Markovia. Pa ipak,
njegova je nepouzdanost ponovno dola do izraaja prilikom pokuaja vojnog
udara u m artu 1991. O toj neodlunosti, vidi i M amula (2000). Za Kadijevievo
obrazloenje uzroka raspada Jugoslavije, vidi njegovu knjigu iz 1993.
480
0 svrsi borbe koju je vodila i o granicam a za koje se borila. Ideo

loki utem eljena i partijski voena, Armija nije mogla preivjeti
kolaps ideologije i raspad Partije.
U m artu 1990, ifijesec dana prije izbora u Sloveniji i Hrvatskoj
(ali nakon raspada SKJ i legalizacije prvih politikih stranaka),
1 srpsko je vodstvo poelo naputati jugoslavensku ideju; iako od
nje nije nikada do kraja odustalo. Tog su mjeseca srpski politiari
odluili konano prihvatiti raspad SKJ kao gotovu stvar, a od
srpskog Saveza komunista i Socijalistikog saveza radnog naroda
formirati novu stranku: Socijalistiku partiju Srbije (SPS).81 U
m artu 1990, po prvi put, sreli su se Dobrica osi i Slobodan Mi-
loevi, da bi se sloili oko svega, osim oko toga da je (kako je
tvrdio osi) Jugoslavija m rtva i da nije vrijedna nikakve bor
be.82 Miloevi nikada, pa ni kasnije, nije potpuno prihvatio taj
zakljuak: on je do k raja ostao vjeran im enu (ako ve ne i ideji)
Jugoslavije. Kljuni se pomak u Miloevievu razum ijevanju
Jugoslavije (koliko se moe zakljuiti iz do sada poznatih izvora)
dogodio onda kad je on pristao da Jugoslavija moe biti i geo
grafski m anja, odnosno da u njoj ne mora nuno biti Slovenija.
Takav je stav prvi put usvojen n a sastan k u neform alne politike
koordinacije u vrhu Srbije, 26. m a rta 1990, kao rezultat (tada ve
izvjesnog) poraza kom unista i pobjede nacionalista u Hrvatskoj:
Ocenjujemo da se ostvaruje proces raspadanja Jugoslavije

na slian nain kao to se to desilo sa SKJ. Izgleda nam neza
ustavljiv. Srbija e voditi iskrenu politiku opstanka federa
tivne Jugoslavije, ali e se sprem iti da ivi i bez Jugoslavije.
U eventualnom rasp ad u zemlje raunam o n a jedinstvo sa
Crnom Gorom. M akedoniju neemo da molimo. Ako ona za
moli, morae da se izvini za grehove prem a rtvam a iz Prvog
svetskog ra ta (koje sm atra okupatorim a). N a je cilj da izbeg-
nemo krvoprolie, da uspostavimo granicu u n u ta r koje se nee
ratovati. Van te granice ra t se nee moi izbei, je r Bosna i
Hercegovina nee moi da opstane kao drava, a bitka oko
T aje odluka dodatno destabilizirala poziciju Armije i zbunila generala Kadije-

via, koji joj se otvoreno suprotstavljao (vidi Jovi, 8. juna 1990: 1995: 152-3).
0 tom susretu, vidi u Jovievu dnevniku, biljeka od 21. marta 1990. (1995:125).
481
teritorije bez krvi teko je zamisliva. Srbija nee pristati na

konfederaciju. Jedini mogui nain da se to prihvati, ali koji
je neostvariv, bio bi ugovorna garancija prava srpskom narodu
u drugim jugo-dravicama. Poto bi to bilo i provokativno
traenje i neostvarivo, je r bi srpski narod na kraju bio izigran
ak i kad bi svi na to pristali, realno Srbija nem a nikakvog
razloga da prihvati konfederaciju. To nam ne moe niko na
m etnuti. Inae, procenjujemo da e se Jugoslavija verovatno
rasp asti ve vidljivom tehnologijom: republike e jedna po jed
na (poev od Slovenije) doneti nove ustave, koji e biti u sukobu
sa vaeim Ustavom Jugoslavije, a o novom Ustavu Jugoslavije
nee se postii saglasnost. N a taj nain Jugoslavija e nestati,
pa e se postaviti pitanje konfederacije do koje nee doi, nego
e n astati sukobi usled neslaganja srpskog naroda u H rvat
skoj i u BiH sa takvom nacionalnom pozicijom (odvajanja od
matice i pretvaranja u nacionalnu manjinu). Srbija je odluila
da odmah pristupi izradi novog ustava koji e biti sposoban
da pokrije novu samostalnu srpsku dravu (Jovi, 26. m art
1990: 1995: 131-2).
G ranice te nove sam ostalne srpske drave, pokazalo se u junu

1990, bile su zapravo etnike granice i ukljuivale su onaj te
ritorij na kome su ivjeli etniki Srbi, ali i ona podruja koja
jednostavno nisu mogla biti izbjegnuta u takvom zaokruivanju
etnikih granica nove drave. Nova je srpska drava (o kojoj se
Miloevi nikada nije javno pozitivno izjasnio), trebala praktiki
uspostaviti granicu izmeu Srba i ostalih, i to u Hrvatskoj. Slo
venija je mogla izai cjelovita, ali H rvatska nije. Nove bi granice
bile povuene na temelju referenduma lokalnog stanovnitva,
prije svega Srba u H rvatskoj i Bosni i Hercegovini. 0 tome su 28.
ju n a 1990. razgovarali Borisav Jovi i Slobodan Miloevi. Bori-
sav Jovi svjedoi o Miloevievu stavu:
On se slae sa idejom o izbacivanju Slovenije i Hrvatske, ali

me p ita da li vojska hoe da izvri takvo nareenje? Kaem
m u da ona mora da izvri nareenje i da ne sumnjam u to nego
mi je problem ta je sa Srbima u Hrvatskoj i kako obezbediti
veinu u Predsednitvu SFRJ za takvu odluku. Sloba je dao
482
SLOVENIJA I SRBIJA
dve ideje: prvo, da se odsecanje H rvatske izvri tako to e

liko-banijske i kordunake optine, koje su stvorile zajednicu,
ostati sa nae strane, s tim da se tu kasnije narod referendu
mom izjasni da li hoe da ostane ili izae, i drugo, da se la
novi Predsednitva SFRJ iz Slovenije i H rvatske iskljue iz
glasanja o odluci, je r oni ne predstavljaju onaj deo Jugoslavije
koja tu odluku donosi. Ako Bosanac bude za, onda imamo
dvotreinsku veinu. Sloba apeluje da tu odluku donesemo naj
kasnije za nedelju dana, ako elimo da spasemo dravu. Bez
Hrvatske i Slovenije Jugoslavija83 e im ati oko 17 miliona sta
novnika, a to je za evropske prilike dovoljno (Jovi, 1995:161).
Dogaaji koji su slijedili tom dogovoru, kao i oni koji su nastali

kao posljedica slovenskog i hrvatskog p u ta prem a nezavisnosti u
junu 1991, i formalno su razbili Jugoslaviju. U maju 1990, vie
od stotinu ljudi ozlijeeno je u sukobu izmeu nogometnih navi
jaa D inam a i Crvene Zvezde (ta dva simbola hrvatstva i srpstva
u nutar nezvanine, paralelne javnosti) n a m aksim irskom s ta
dionu u Zagrebu. Posljednjeg dana maja, Franjo Tum an, voa
Hrvatske dem okratske zajednice, izabran je za predsjednika
Predsjednitva H rvatske, a njegova je partija form irala prvu
potpuno nekom unistiku adm inistraciju u Jugoslaviji. Srpsko
vodstvo, ali takoer i mnogi Srbi u Hrvatskoj, sm atrali su ga za
grieno an tisrpski orijentisanim , skoro bolesnim (Jovi, 1995:
183).84 Srpski su mediji usporeivali Tum anovu H rvatsku s
ustakim reimom iz Drugog svjetskog rata, a sam je Tum an
inio malo ili jo i m anje od toga da to opovrgne.85 N a referendu
83 Iako govori o etnikim (srpskim ) granicam a, M iloevi i dalje tu novu dravu

naziva Jugoslavijom. Za njega u tom trenutku, dakle, nem a razlike izmeu
srpstva i jugoslavenstva. U toj novoj Jugoslaviji, bosanski M uslim ani bili bi
drugi najznaajniji faktor, kao to je M iloevi predlagao u svojim razgovorima
s bonjakim politiarem Adilom Zulfikarpaiem. Ali princip ravnopravnosti
bez obzira na brojnost (koji je karakterizirao Kardeljevu Jugoslaviju) ne bi se
nastavio. D rava bi u svojoj biti bila srpska. S tom vizijom (nikad do kraja
formuliranom ili javno izreenom ), M iloevi se doista iz jugoslavenskog naci
onalista pretvorio u srpsko-jugoslavenskog.
84 Slian je opis Tum ana dao i tadanji am eriki am basador u Jugoslaviji,
Warren Zim m erm ann (1995).
85 Za kom entare o T um anu prije izbora, vidi tek st Milorada Vuelia u NIN-u,
25. februara 1 9 9 0 .1 predsjednik hrvatskog Saveza kom unista (tada ve: SKH
483
mu u Srbiji, 2. ju la 1990,86 posto onih koji su sudjelovali glasali

su za novi srpski Ustav. Istog je dana, 114 albanskih zastupnika
u kosovskoj Skuptini proglasilo Kosovo nezavisnom republikom.
S utradan, 3. ju la 1990, slovenska je Skuptina proglasila Slove
niju suverenom dravom (ne jo i nezavisnom od Jugoslavije).
Dva dana kasnije, 5. ju la 1990, Srbija je suspendirala kosovsku
Skuptinu te zaposjela radijske i televizijsku stanicu u Pritini.
Potom je Sabor, hrvatski parlam ent, 25. jula 1990, prihvatio 12
ustavnih am andm ana, kojima je rije socijalistika uklonjena iz
im ena republike, a petokraka je zvijezda na zastavi zamijenjena
hrvatskom crveno-bijelom ahovnicom. U posljednji su trenutak
sprijeene (dogovorom izmeu HDZ i opozicijskog SKH-SDP) jo
radikalnije promjene U stava, primjerice ona kojom bi se H rvat
ska proglasila nacionalnom dravom hrvatskog naroda, a ne
dravom njenih graana. Bivi je SKH (sada preimenovan u SKH
- S tran k a dem okratskih promjena) glasao za te promjene. Srbi,
koji su masovno glasali za SKH-SDP na aprilskim izborima u
H rvatskoj, sm atrali su to izdajom: jedan broj njih povukao se
iz politike (a neki i iselili iz Hrvatske), dok su drugi podrali
radikalniju nacionalistiku Srpsku dem okratsku stranku (SDS).
T a je p artija traila potvrivanje prijanjeg statusa Srba u H rvat
skoj kao ravnopravnog konstitutivnog naroda (a ne manjine) i
upozorila da e (ako se taj status promijeni) zahtijevati kulturnu
i politiku autonomiju te pravo na referendum, kojim e sami
odluiti s kim e i pod kojim reimom ivjeti i kako e se integri
rati s ostalim narodim a u Jugoslaviji. U augustu 1990, novo
osnovana zajednica opina sa etnikom srpskom veinom u
H rvatskoj, proglasila je referendum o stvaranju Srpske Auto
nomne O blasti K rajina, a potom i zauzela vie policijskih stanica
- Stranke demokratskih promjena), Ivica Raan, sm atrao je d aje HDZ stranka

opasnih nam jera (NIN, 4. m art 1990). Hrvatski novinari, p<yut Jelene Lovri
(Danas, 6. marta 1990) usporeivali su ga s Vojislavom Seeljem. Obojica
(eelj i Tuman) tada su izraavali stavove koji su se mogli protumaiti i kao
neprijateljski prema Bosni i Hercegovini. Tumanovi suradnici govorili su o
barjaku na Romaniji, a sam je Tuman u predizbornom televizijskom nastu
pu pokazivao na m apu Hrvatske, govorei da to nije Hrvatska u njenim pri
rodnim i povijesnim granicam a. Za razliku od eelja, Tuman jest pobijedio
na izborima. Za razliku od Hrvatske, meutim, eelj nije morao pobijediti na
izborima da bi njegov program uskoro postao slubena politika.
484
i ostalih vladinih ureda u tim opinama, istjerujui pritom (u

nekim sluajevima i nasilno) iz njih reform irane komuniste. Kad
je hrvatska vlada pokuala sprijeiti to preuzimanje, Jugosla
venska se narodna arm ija isprijeila izmeu nje i Srba, moda i
u dobroj vjeri da zaustavi direktan etniki sukob u Hrvatskoj. Ali,
ak i kad je im ala ulogu mirotvorca, JNA je u stvari takoer i
osiguravala novu granicu izmeu etnikih Srba i etnikih H rvata
u samoj Hrvatskoj. To je bila ista ona granica koju su Jovi i
Miloevi planirali dva mjeseca prije toga. Armija je sada bila
uvuena (s obzirom n a stupanj konfuznosti u n u tar nje, moda i
sama ne potpuno svjesna toga)86 u inter-etniki sukob, koji e
kasnije, posebno nakon augusta 1991, zapaliti sve ono to je ne
kad bila Jugoslavija. Nekad mona sila, Armija se sada nala pred
nemoguim izborom: nije se moglo rei to je gore - djelovati
pod tim okolnostima ili ne. N jena sudbina u godinama koje su
slijedile bila je ista kao i jugoslavenske drave, vlade, partije i
ideologije. Jed n a za drugom, te nekad mone institucije poretka,
sad su kolabirale poput kula od k arata. Nije ih spasila ni nesklo
nost svijeta da prizna nezavisnost novih drava, ni emocionalna
lojalnost koju su prem a svojoj domovini jo uvijek izraavali
mnogi jugoslavenski graani, koji su se vie nego ikad plaili
rata, kaosa i beznaa.
Jednom kad je ostala bez svoje ideologije, bez vjerovanja koje
je bilo apsolutno kljuno za njen identitet, Jugoslavija vie jedno
stavno nije bila mogua.
M General Kadijevi je, prim jerice, bio okiran kad je vidio da ga radikalni
srpski nacionalisti podravaju (Jovi, 1995: 179). Izgleda da jo nije vidio d aje
granica izm eu tih radikalnih srpskih nacionalista i tadanjeg vodstva Srbije
sad postala vrlo tanka.
485
ZAKLJUAK
R aspad socijalistike Jugoslavije rezu ltat je vie faktora, ne

samo jednog. Glavni faktor, tvrdi se u ovoj knjizi, je st raspad
ideolokog konsenzusa u n u ta r jugoslavenske politike elite, do
kojeg je dolo u postupnom i relativno dugotrajnom procesu koji je
prethodio samom raspadu dravnih institucija. U ovoj smo knjizi
analizirali n astan ak (1967-1974), prim jenu, krizu i raspad etvr
tog konstitutivnog koncepta jugoslavenske drave (1974-1990).
Ideoloki konsenzus o kome je rije temeljio se n a Kardeljevoj
interpretaciji m arksizm a (koja je detaljno objanjena u drugom
poglavlju), te n a krhkom ali ipak dovoljnom kompromisu izmeu
raznih segm enata politike elite, koji je postignut tijekom dugo
trajne ustavne rasprave (1967-1974) i odravan gotovo deset
ljee i pol nakon donoenja U stava (1974). Razlozima za te kom
promise, te njihovim sadrajem , bavi se tree poglavlje. U biti
koncepta n a kome se temeljio identitet etvrte Jugoslavije s ta
jala je m arksistika ideja o postupnom reduciranju dravnih
funkcija i njihovu zamjenjivanju samoregulirajuim (samouprav
nim) drutvom. Socijalizam je bilo prijelazno razdoblje izmeu
kapitalizm a i komunizma; a tim e i prijelazno razdoblje izmeu
dravnog i bezdravnog stanja. D rava je u njemu trebala biti
najprije podrutvljena, a potom i odum rijeti. Ona nikad nije
trebala jaati, nego - upravo obratno - slabiti. Ideja slabljenja
drave bila je sredinja ideja K ardeljeve interpretacije m ark
sizma. Sve to su jugoslavenski kom unisti poduzimali u raz
doblju kojim se ova knjiga bavi, inspirirano je tim temeljnim
487
ideolokim postulatom. Slabljenje drave bio je izraz uspjeha, ne

neuspjeha i/ili krize socijalizma. Etatizam , centralizam, unitari
zam i (jugoslavenski) nacionalizam bili su pritom glavni protivnici
samoupravnog socijalizma; protiv njih je bila usmjerena glavna
ideoloka i politika akcija, naroito u posljednjih 15 godina prije
samog raspada Jugoslavije.
Glavni i nerjeiv paradoks socijalistikih drava posvuda u
svijetu bio je u tome to su se one kao drave trebale utemeljiti na
antidravnom konceptu. Konflikt izmeu teorije i prakse (od
nosno, ideologijskog koncepta i stvarnosti) razdirao ih je od vrha
do dna drutvene piramide. Taj su paradoks dijelile sve socija
listike zemlje, ali ga nijedna nije osjetila direktnije i bolnije od
Jugoslavije, iji je konstitutivni koncept nakon 1948. bio u veoj
mjeri nego bilo koji drugi u tadanjem svijetu utemeljen na anti-
dravnoj ideji. Po svom pokuaju da uspostavi alternativu dravi,
Jugoslavija se razlikovala i od liberalno-demokratskih minimal
nih drava (koje ipak nisu odumirale) i od dravnog socijalizma
(koji je odumirao, ali tek u dalekoj perspektivi, ne u realnosti).
Zbog te odanosti vlastitoj ideologiji, Jugoslavija nikad nije postala
dovrena drava. Kao nedovrena drava koja je pritom odu-
m irala, ona je im ala sve m anje snage da odgovori (i u ideolokom
i u praktinom smislu) n a izazove njoj alternativnih, tj. stranih
koncepata. U nedostatku efikasne drave, njeni su dravljani/
samoupravljai osjeali da ive u nekoj poluanarhiji, u koju nitko
ne moe uvesti reda. Tako se razvila (za analitiare koji slijede
liberalno-demokratsku tradiciju gotovo neobjanjiva) kombinacija
izmeu visoko ideologizirane i anarhine antidrave; po mno-
goemu jedinstvena u tadanjem svijetu. Taj se jugoslavenski
ekskluzivizam visoke ideologiziranosti (uz istodobni kaotini polu-
anarhizam ) naroito osjeao nakon sm rti Edvarda Kardelja (1979)
i Josipa Broza T ita (1980), te s poetkom ekonomske, politike i
ideologijske krize u prvim godinama osamdesetih. Ova se knjiga
detaljno bavi tim procesima u svom etvrtom i petom poglavlju.
Sredinom osamdesetih godina konsolidirali su se postojei i na
javnoj sceni pojavili novi alternativni koncepti, a oslabljena dra
va i sve manje popularan dominantan ideologijski koncept ostav
ljali su im sve vie m jesta za javno djelovanje. Novi koncepti u
sebi su spajali elemente liberalno-demokratske, dravno-socija-
488
ZAKLJUAK
listike i nacionalistike retorike. N astankom alternativnih kon

cepata, njihovim oblikovanjem u smislene i koliko-toliko konzi-
stentne alternativne politike programe, te odnosom izmeu njih
i dotad dominantnog samoupravnog narativa, bave se posljednja
dva poglavlja ove knjige. Poraz samoupravnog (kardeljistikog)
narativa, na kome se temeljila etvrta Jugoslavija, otvorio je
vrata raspadu Jugoslavije, koja u posljednjih 15 godina svog po
stojanja i nije postojala prim arno kao drava, nego kao ideoloka
zajednica. Ona je bila utem eljena ne na etnikoj srodnosti Junih
Slavena (kao to je bila, primjerice, m euratna, a donekle i trea
Jugoslavija, od 1945. do 1966), nego na zajednikom konceptu
socijalizma kojeg je gradila. Zato pria o njenom raspadu prak
tiki prestaje s raspadom Saveza komunista Jugoslavije. Jednom
kad se SKJ raspao, trebalo je stvoriti neki novi narativ za neku
novu (petu) Jugoslaviju; a to je (iz razloga objanjenih u svim
poglavljima ove knjige) bilo nemogue. Ono to se dogaalo nakon
raspada SKJ bilo je samo posljedica tog kljunog dogaaja i kao
takvo je ostavljeno za neku drugu knjigu.
U razdoblju kojim se ova knjiga bavi, Jugoslavija je bila ide-
okratska zajednica. Ideje n a kojima se tem eljila form ulirala je
politiko-ideoloka elita, prije svega u partijskom , a dijelom i u
dravnom i vojnom vrhu. U svim je socijalistikim zemljama elita
ujedno bila i vrhovni a rb itar znaenja pojmova i tum aenja ideo
lokih koncepata. O na je bila ujedno i prosvjeena avangarda.
To je razlog zbog koga bi svaki pokuaj objanjenja raspada Jugo
slavije koji u svom sreditu ne bi imao analizu ideologije i pona
anja politike elite bio nedovoljan i/ili neadekvatan. Tu vezu
izmeu interpretiranja ideologije i politikog djelovanja koje je sli
jedilo takvu interpretaciju, postavili smo u sredite nae analize.
Povijest etvrte Jugoslavije bila je povijest ideolokih rasprava o
stvarnom znaenju m arksizm a i o najboljim nainim a da se
m arksistike ideje pretvore u praksu. To se podjednako odnosilo
na jugoslavensku vanjsku politiku (koja je, kroz pokret nesvrsta
nih, ostvarivala naelo internacionalizm a i borbe protiv globalne
eksploatacije; a u odnosu na SSSR i Istonu Europu, dokazivala
da nije revizionistika) kao i u odnosu na u nutarnju politiku
(koja je decentralizacijom drave pokazivala da slijedi ideju o
odumiranju drave). Za jugoslavenske kom uniste (a u razdoblju
489
kojim se bavimo, oni su bili jedina relevantna politika snaga u

zemlji), ideologija nije bila mrtvo slovo na papiru, nego oruje
kojim se moe ostvariti fundam entalna promjena svijeta i odnosa
u njemu. Ideologija je bila glavni motiv njihova djelovanja, pa se
ni njihove odluke ni njihove akcije jednostavno ne mogu objasniti
bez analize ideologije. Iako su objektivni faktori, kao to su eko
nomska situacija, etnika stru k tu ra stanovnitva, meunarodna
politika, procesi modernizacije i globalizacije i dr., stvarali kon
tek st u kome je elita donosila odluke, te su odluke bile izraz per
cepcija i vjerovanja, vrijednosti i ideja koje su tadanji politiari
dijelili ne samo meu sobom, nego i s relativno velikim brojem
graana. Iako je politika svugdje subjektivna aktivnost onih koji
u njoj sudjeluju, to je naroito sluaj u ideokratskim zajednicama,
kojima je smisao ne da predstavljaju stvarnost, nego da je mije
njaju prem a viziji neke bolje budunosti.
To, meutim , ne znai da je jugoslavenska elita uvijek negi
rala stvarnost, niti d aje bila neosjetljiva prem a kontekstu u kome
je djelovala, prem a zahtjevima populacije, pa ak i prem a kriti
kam a koje su prem a njoj usmjeravali razni disidentski krugovi
u zemlji ili izvan nje. Jugoslavenska je politika elita, kao to
pokazuje ova knjiga, uzim ala u obzir i ekonomske probleme, i
odnose u meunarodnoj politici, i etniku sloenost jugoslaven
skog stanovnitva. U stavna rasprava (1967-1974) i postustavne
debate (opisane u veem dijelu ove knjige) svjedoe da ona nije
bila ni gluha ni slijepa za realnost. Ali, tu je realnost nastojala
uvijek uskladiti s vizijom, pri emu je vizija im ala prednost prili
kom svakog sudara izmeu jednog i drugog. Zakoni su bili dobri,
ali se nisu ostvarivali, govorila je elita. Vizije su bile odline, ali
se u praksi dogaalo neto drugo. Bez obzira koliko uzimala u
obzir realnosti, u samoj biti djelovanja marksistiki voene poli
tike je st ideja da je realnost/sadanjost neprijatelj progresa i bu
dunosti. Realnost nije tu da je se utemelji i uvrsti (kao to bi
htjeli konzervativci), nego da je se mijenja. Smisao nije da se
svijet (samo) interpretira, nego da ga se (prije svega) izmijeni. Te
su temeljne Marxove misli bile neizostavan dio i jugoslavenske
politike retorike, a potom i akcije. Zato je politika elita u sudaru
izmeu vizije i stvarnosti, u krajnjem sluaju, prednost uvijek
davala viziji, negirajui stvarnost i borei se protiv nje. Ideja o
490
ZAKLJUAK
slabljenju drave, kojoj je izvor u iznimno optimistikoj slici o

ljudskoj n aravi (tj. u radikalnoj racionalistikoj interpretaciji
ljudske prirode), bila je izravna posljedica jedne takve vizije.
Moda plem enite, moda naivne, ali - svakako (kao to e poka
zati bru taln o st ratova nastalih u bezdravnom stanju nakon
raspada Jugoslavije) daleko preoptimistike.
Raspad Jugoslavije, pokazuje ova knjiga, rezultat je dugotraj
nog procesa, a ne neke nagle revolucionarne promjene. U tom
smislu, ova knjiga ne dijeli polaznu poziciju s onima koji taj doga
aj objanjavaju dolaskom na vlast ovog ili onog politiara; ili (jo
radikalnije) ovim ili onim politikim govorom (primjerice, govo
rom Slobodana Miloevia n a Kosovu Polju, u aprilu 1987). Poli
tika je, istina je, subjektivna djelatnost u kojoj su politiari glavni
akteri. Ali, ti politiari, njihova vjerovanja i djelovanja, nisu
rezultat nekog runog sna ili osobnog hira. Glavni likovi posljed
njih poglavlja ove knjige: Slobodan Miloevi, M ilan Kuan i
Franjo Tum an, kao i ostali lanovi politike, vojne, kulturne i
ekonomske elite, nisu se pojavili odnekud izvan same Jugosla
vije, ak niti (naroito ova prva dvojica) izvan postojeeg Saveza
komunista. Oni su predstavljali ve postojee trendove u n u ta r
same jugoslavenske politike i drutva. Njih su kao svoje predstav
nike izabrale prevladavajue grupe u n u ta r sam e elite. Njihova
vjerovanja i akcije im ale su i povijesni i aktualni kontekst. Svi
elementi, svi instrum enti, sve metode koje su koristili u posljed
njim mjesecima i danim a jugoslavenske drave bili su n a mjestu,
a mnogi od njih i isprobani u prijanjim godinama od strane nekih
drugih srpskih, hrvatskih i slovenskih politiara. Njihove odluke
odreivale su tok povijesti. Ali, te odluke, naglaava ova knjiga,
nisu bile neovisne od konteksta. N am jera ove knjige bila je da
rekonstruira (u mjeri u kojoj je to danas mogue) taj odnos izmeu
subjektivnog i konteksta, izm eu vjerovanja lanova politike
elite i faktora koji su n a ta vjerovanja utjecali.
Izvori koji su bili n a raspolaganju autoru ove knjige ne daju
dovoljno razloga za zakljuak da su lanovi jugoslavenske poli
tike elite u ovom razdoblju (ukljuujui, dakle, i Slobodana Milo
evia i M ilana K uana) nam jeravali razbiti Jugoslaviju. Mnogi
su od njih, kao i veina Jugoslavena, veina analitiara iz svijeta
i zemlje, i m eunarodna politika zajednica u cjelini, bili istinski
491
iznenaeni raspadom , a jo vie ratom koji se nakon njega do

godio. ak i onima koji su prieljkivali raspad, on je doao kao
golemo iznenaenje. Mnogima od onih ije su akcije na kraju
krajeva dovele do raspada, glavni je motiv djelovanja bio potpuno
suprotan: da spase Jugoslaviju, ne da je razbiju. Neki od njih i
danas vjeruju da su uinili sve to su mogli d aje spase. Pa ipak,
raspad se n a kraju dogodio, na iznenaenje gotovo svih. Gleda
jui n a stvarnost s ideoloke pozicije koju su dijelili, najvei broj
glavnih politikih aktera u jugoslavenskoj krizi jednostavno nije
mogao zam isliti da bi se stari kapitalistiki poredak (koji je, pre
m a toj interpretaciji, bio potpuno inferioran i historijski poraen
socijalistikom revolucijom) mogao vratiti. Jo im je manje izgle
dalo mogue da bi se mogao vratiti nasilni nacionalizam, ili da bi
Jugoslavija mogla zavriti u nekom novom krvavom graanskom
ratu . K lasna svijest i desetljea razvoja u m iru svakom su raci
onalnom biu (i zapadnoeuropskim liberalima, ne samo jugosla
venskim komunistima) jednostavno morali izgledati dovoljnim
jam stvom da se tako neto nee dogoditi. Jedino su krajnji skep
tici (po pravilu m arginalizirani iz javnog ivota) upozoravali da
Jugoslavija nakon Tita slii na Titanik, a da njeni kormilari misle
(kako se izrazio jedan od tih vizionara) da su sante leda kojima
je okovana - pingvini. Tko bi mogao pomisliti da e narodi koji
su bili prim jer funkcionirajueg m ultikulturalizm a i prije nego
to se taj koncept pojavio u drugim krajevima Europe, uiniti ono
n a to je upozoravao drugi skeptik, hrvatski knjievnik Miroslav
K rlea - zapaliti zajedniki krov nad svojim glavama. Gotovo po
pravilu, takvi su skeptici dolazili iz redova umjetnika, ne polito
loga i sociologa; onih koji su predosjeali oluju, a ne onih koji
su pokuavali predvidjeti budunost na temelju pretpostavki o
racionalnom ponaanju ljudi.
Raspad Jugoslavije u tom je smislu bio poraz ne samo m ark
sizm a i njegove koncepcije antidravlja, nego i optimizma i ra
cionalizma n a kome se temelji i drugo dijete prosvjetiteljstva:
liberalna demokracija. On je upozorio da Hobbes nije bio daleko
od istine kad je opisivao to se dogaa kad nem a drave: ra t svih
protiv sviju. Nasilje koje je na ruevinam a Jugoslavije, u bezdr-
avnom prostoru, nastalo u devedesetim godinama prolog sto
ljea, naime, im a isti uzrok kao i sam raspad: ono je bilo izraz
492
ZAKLJUAK
slabih, neefikasnih drava koje nisu bile u stanju svladati privat

ne vojske, privatne osvete, privatne zakone i privatno nasilje.
Ratovi koji su se vodili na tim ruevinam a bili su u velikoj mjeri
privatne osvete u kojima su susjedi vraali neko imaginarno milo
za drago svojim susjedima. B rutalnost te privatne osvete (koja se
stoga ne moe tretirati niti kao graanski ra t ni kao meudrav
ni rat) pokazala je da je slavlje racionalistiki i optimistiki ute
meljene ideje o pobjedi liberalne demokracije kao jedinog puta u
globalnim razm jerim a preuranjeno i neopravdano. No, rasprava o
onome to se dogodilo nakon samog raspada, kao to je ve reeno,
morat e saekati neku drugu priliku, neku drugu knjigu.
Taj je raspad bio poraz, danas e mnogi priznati, i samih drut
venih znanosti, naroito onih koje su u svoje sredite stavljale
univerzalistike ideje o politikom ponaanju. Njihova je sposob
nost predvianja potpuno zakazala, ne samo u sluaju kojeg opi
suje ova knjiga, nego i u sluaju pada socijalizma. Taj je poraz
bio tako dubok da se postavlja pitanje sm isla sam ih drutvenih
znanosti kao znanosti. Znanost, naim e, uvijek poopava, poku
avajui izvui pouke iz nekog dogaaja, ne bi li bila u stanju
rei neto vie o drugim, buduim sluajevima na koje se ta pouka
moe primijeniti. Ako se, pak, iz odnosa drutvenih znanosti pre
ma raspadu Jugoslavije moe izvui ikakva pouka, onda je to da
su poopavanja tetna, a mogunosti predvianja vrlo ograniene.
Nakon svega, ostaje pitanje: je li raspad Jugoslavije bilo mo
gue izbjei ili se radilo o neizbjenom dogaaju? N ita u politici
i povijesti nije neizbjeno. Politika je iznimno subjektivizirana
djelatnost, a ne neka m ehanika refleksija nepromjenjivih soci
jalnih stru k tu ra. 0 relevantnim politikim akterim a i kontekstu
u kome djeluju ovisi kojim e smjerom krenuti: prem a integraciji
ili dezintegraciji. U socijalistikim je sistem im a politika elita
imala mogunosti brod usm jeriti prem a drugoj luci, ne prem a
onoj za koju se, u krajnjoj liniji, odluila: znajui ili ne znajui to
je u toj luci oekuje.
Pa ipak, to vrijedi samo do neke granice, odnosno - samo do
nekog tre n u tk a u prii koju smo ispriali u ovoj knjizi. Kad se
dospjelo do tog trenutka, inilo se da su politike elite nakon njega
bile onoliko nemone koliko su vanjskim prom atraim a izgledale
svemone. One su se, naim e, s vrem enom nale u situaciji u kojoj
493
su mogle birati izmeu dviju loih odluka, od kojih ni jedna nije

bila ni izbliza u skladu s njihovim vjerovanjima. to god da su
odluili, bilo bi protivno njihovoj savjesti. Prava dram a s kojom
su se suoili mnogi pojedinci iju djelatnost pratimo u ovoj knjizi,
je st upravo u tome to je djelovati ponekad bilo podjednako loe
kao i nedjelovati; prihvatiti jednu odluku podjednako problema
tino (s pozicije vlastite savjesti) kao to je bilo prihvatiti neku
drugu. To su naroito osjetili ljudi koji su u svom srcu bili pro
tivnici nasilja, ali su u jednom trenutku im ali mogunost upotri
jebiti nasilje ne bi li moda sprijeili vee i dugotrajnije nasilje.
Ili oni koji su im ali izbor: postati nacionalist (pa moda kontro
lirati sljedbenike, bar do neke mjere) ili ostati antinacionalist
(pa biti m arginaliziran i izloen rizicima). Taj izbor prodirao je
duboko u osobne sudbine, bez obzira odluio se netko zajedno ili
drugo. Oni koji su odluili prihvatiti uvjerenja koja su ranije
odbacivali, esto su se nali u poziciji da zaponu novi ivot.
Neki od njih stidjeli su se svojih prethodnih biografija, a u novom
ivotu ponekad gotovo da nije bilo granica preko kojih ne bi bili
u stanju prijei, samo da bi potvrdili da su odbacili nekadanjeg
sebe. Oni drugi, iako ponekad tvrdokorni u obrani svojih ideolo
kih uvjerenja, moda su doista izgubili sve to su imali, ali su ipak
sauvali svoj identitet i dostojanstvo. To se, naravno, ne odnosi
samo n a politiare ili javne djelatnike, nego na gotovo svakog
ovjeka u nekadanjoj Jugoslaviji. Jednom kad se dogodi, raspad
drave dotie svakog pojedinca. On nije samo stvar zakona i pu
tovnica, nego i identiteta i emocija. Upravo zato to on u sebi
sadri pitanje identiteta i emocija, to od svakoga trai da se
redefinira u novim okolnostima, raspad drave je ponekad teko
kontrolirati pukim racionalnim instrum entim a i institucijam a
koje ne pokuavaju razum jeti tu ne-racionalnu stranu ljudske
prirode. O svemu tome, takoer, moe biti vie rijei samo u nekoj
drugoj knjizi, ne u ovoj.
Kao analiza jednog sluaja, raspada jedne drave, ova knjiga
nije im ala nam jeru ponuditi neku opu teoriju o tome zato se
neke drave raspadaju a druge ne. Kao i ljudi, i drave su svaka
sluaj za sebe; svaka im a svoj tekst i svoj kontekst. Oni koji
su pokuavali objasniti Jugoslaviju u okviru nekih opih teorija
o istonoeuropskom socijalizmu, ili su od toga odmah odustali
494
ZAKLJUAK
(primjerice, razni tranzitolozi, koji Jugoslaviju obino ni ne

spominju, budui da je ne mogu objasniti) ili su uinili goleme
pogreke (na to upozorava ak i takav predstavnik liberalno-
demokratske politike kao to je zadnji am eriki am basador u
Jugoslaviji, W arren Zimmermann). Velike teorije koje bi htjele
objasniti cijeli svijet ne uspijevaju objasniti gotovo nijedan sluaj.
Takoer, teorije koje bi nastojale projicirati u budunost (pa izvui
neke pouke iz jugoslavenskog sluaja na druge mogue slua
jeve), ile bi protiv tem eljne metodoloke postavke ove knjige: da
je politika subjektivna djelatnost, i upravo zato to je subjektivna,
teko je se moe prognozirati i poopiti.
Meutim, mogue je prim ijeniti kom parativno-historijski pri
stup, pa analizirati prole dogaaje, bez ambicije da se iz te
analize izvuku pravila koja bi bila poopiva. Primjerice, mogue
je (i potrebno) odgovoriti n a pitanje - zato su se socijalistike
federacije u Europi (Sovjetski Savez, ehoslovaka i Jugoslavija)
raspale, a u n itarn e socijalistike drave, ili liberalno-demokrat-
ske federacije nisu? Zato se Jugoslavija raspala n a tako nasilan
nain, dok je ehoslovaka (a donekle i Sovjetski Savez) uspjela
svoj raspad kontrolirati i obaviti u m iru? Zato se neke drave
raspadaju, a druge ne? I odgovori n a ta p itanja m orat e saekati
neku drugu knjigu, kojoj ova moe posluiti kao polazite, ne
samo zbog detaljnosti analize ovog jednog sluaja, zbog svoje
metodologije, nego i zato to je klju tog odgovora u analizi ide
ologija u njihovom povijesnom i aktualnom kontekstu. Svaka
analiza razloga zato se, primjerice, Velika B ritanija (podjednako
sloena u kulturalnom , politikom i svakom drugom sm islu kao
i nekadanja Jugoslavija) nije raspala a Jugoslavija jest, mora
poi od vanosti ideologija i percepcija razvijenih od strane elita;
prije svega od definicije drave i sm isla drave u toj zemlji. Dakle,
od onih istih metodolokih postavki i okvira analize od kojih
polazi i ova knjiga.
Jugoslavija je bila, kao to kae A leksa ilas, zemlja koju je
teko objasniti i razum jeti, moda i tee onima koji su u njoj ivjeli
i prem a njoj nisu bili ravnoduni, nego onim a koji ne nose u sebi
to iskustvo. To je bila zemlja puna paradoksa. N jena elita nije
proputala priliku da upozori da bi Jugoslavija bez kom unista
potonula u ovinizam i bratoubilaki rat. P a ipak, ona je na kraju
495
i sam a dovela zemlju do ruba ponavljanja tragine prolosti iz

Drugog svjetskog rata, a neki od njenih istaknutih lanova ak
su i vodili nove drave kroz uase tog novog barbarskog pokolja
na kraju dvadesetog stoljea. Njeni su voe hapsili nacionaliste
i nacionaliste. Pa ipak, sami su titili, a na kraju (svjesno ili ne
svjesno) i pomagali, povratak nacionalizma na javnu scenu. Neki
od onih koje su drali opasnima, pokazali su se veim patriotima
i moralnijim ljudima od njih. I obratno: mnogi u koje su se uzdali
i koje su njegovali u vlastitom konzervatoriju, pretrali su na
drugu stran u brzinom olimpijskog rekorda. Neko primjer eko
nomskog prosperiteta i uspjeha, ta je zemlja zavrila kao svjetski
rekorder u inflaciji. Borei se protiv etatizm a, dola je u situaciju
d a je ne samo etatizam, nego i etatofilija zavladala u svim njenim
krajevim a. To je bila gotovo jedina zemlja na svijetu u kojoj su
politiari eljeli oslabiti dravu, a graani su htjeli da ona ojaa.
Neko prim jer tolerancije meu religijskim i nacionalnim gru
pam a, ona je postala simbol nasilja i netolerancije na kraju dva
desetog stoljea. Vodio ju je lider koji nikad nije bio izabran na
openarodnim izborima, a bio je popularniji od bilo kog izabranog
politiara koji ga je naslijedio. Prvi put kad su dobili mogunost
da izaberu koga ele, Jugoslaveni od Triglava pa (skoro) do Var
dara izabrali su autoritarne politiare, od kojih e ih mnogi voditi
u rat. ak i onda kad su gubili u tim ratovima, a svoje nove zemlje
doveli n a prag sirom atva i u potpunu meunarodnu izolaciju,
oni su i dalje ostajali dovoljno popularni da osiguraju nove izborne
pobjede. Pritom su upravo oni koji su svojedobno najvie inzisti-
rali n a reform am a (ustavoreformatori) ostali najdue privreni
ideji neke - bilo kakve - Jugoslavije; dok su oni koji su svojedobno
inzistirali n a njenoj obrani (ustavobranitelji) danas gotovo i
zaboravili da su joj nekad pripadali.
Najvei paradoks od svih jest, meutim , da je i povrh svog
neuspjeha, Jugoslavija kakva je bila do 1991, mnogim svojim
stanovnicim a i onima koji su je poznavali ostala u sjeanju kao
moda najm irnije i najbolje razdoblje njihova ivota; kao neki
intermezzo izmeu dvaju strahovitih ratova. Bila je toliko neus
pjena da se nije uspjela odrati, a opet - u odnosu na ono to je
bilo prije nje, i ono to je (gotovo posvuda na njenom teritoriju)
slijedilo nakon nje: njen je neuspjeh ipak samo relativan.
496
ZAKLJUAK
Za mnoge od nas koji smo i sami bili svjedoci vremena opi

sanog u ovoj knjizi, raspad Jugoslavije bio je vaan, moda ak i
odreujui dogaaj. On dijeli vrijeme na prije i poslije njega,
bez obzira kakve uspomene imali o prvom, a kakve o drugom od
ta dva razdoblja. Svi kolektivni identiteti i gotovo svi osobni iden
titeti u postjugoslavenskom prostoru danas se uope ne mogu
definirati a da se ne uzme u obzir taj dogaaj. Glavni cilj ove knji
ge bio je da objasni zato se on uope dogodio.
497
BIBLIOGRAFIJA
PRIMARNI IZVORI
Objavljeni partijski i dravni dokumenti

Zapisnici
26. sjednica Centralnog komiteta SKJ: Aktualna idejno-politika pita
nja i aktivnost SKJ. 20. april 1982. Beograd: Komunist.
etrnaesta sednica CKSKSrbije. 29. i 30. maja 1968. Beograd: Komunist.
The Eleventh LCY Congress: Documents. 1978. Beograd: Komunist.
The Twelfth Congress of the League of the Communists of Yugoslavia.
1982. Beograd: Komunist.
Programi
The Programme of the League of Yugoslav Communists. 1958. Beo
grad: Jugoslavija.
Political Platform for Action by the LCY in Developing Socialist Self-
Management, Brotherhood and Unity and Fellowship in Kosovo.
1982. Beograd: STP.
Interni p a rtijski bilteni

Informativni Bilten CK SK Srbije (svi izmeu 1982. i 1990.)
Informativni Pregled CK SKII (svi izmeu 1982. i 1990.)
S trani dokum enti koji se odnose na Jugoslaviju

Programme CPSU. 1961/1962. The New Soviet Society: final text of the
program of the Communist party of the Soviet Union. Moscow:
CPSU.
The Status of a Republic for Kosova is a Just Demand. 1981. Tirana.
8 Nentori.
Neobavljeni partijski i dravni dokumenti

Povjerljive i interne partijske analize
Reagiranja, istupi i polemike povodom pretampavanja Krleinog
Dijalektikog Antibarbarusa, 25. veljae 1982. Dokument CK SKH,
apirografirano.
Pisanje o Golom otoku i Informbirou u posljednjih nekoliko mjeseci,
14. travnja 1982. Dokument CK SKH, apirografirano.
O nekim napisima i istupima na liniji demistifikacije prolosti i tra
enja sloboda. 10. svibnja 1982. Dokument CK SKH, apirografirano.
O ulozi sredstava javnog informiranja i njihovom utjecaju u drutvu,
slobodi kritike i razliitim devijacijama. 16. srpnja 1982. Dokument
CK SKH, apirografirano.
Neke drutvene, politike i idejne tendencije. 1. veljae 1983. Doku
ment CK SKH, apirografirano.
Analiza sadraja politikog tjednika Danas. 3. veljae 1983. Doku
ment CK SKH, apirografirano.
O nekim idejnim i politikim tendencijama u umjetnikom stvara
latvu, knjievnoj, kazalinoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima
jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadrane politiki nepri
hvatljive poruke (takoer poznat kao Bijela knjiga), travnja 1984.
Dokument CK SKH, apirografirano.
Savez komunista Hrvatske u borbi protiv antisocijalistikog djelo
vanja i antikomunistikih ideologija u razdoblju nakon IX. kongresa
SKH. Prosinca 1985. Dokument CK SKH, apirografirano, povjerljivo.
Aktualne idejno-politine razmere v drubi in v Zvezi komunistov
Slovenije. Ljeto 1988. Dokument Predsjednitva CK SK Slovenije,
apirografirano.
Izvadci iz zapisnika
Informacija o izlaganju predsednika Savezne skuptine na proirenoj
sednici Predsednitva Savezne skuptine, 17. decembra 1964: Jugo
slavenski centar, 1983/11-24. Dokument, apirografirano.
500
BIBLIOGRAFIJA
Izvadci iz zapisnika sa sjednica Koordinacijske komisije svih domova

Savezne skuptine o pitanjima Ustava, Brioni (pripremljeno od strane
Jugoslavenskog centra za teoriju i praksu socijalistikog samouprav
ljanja Edvard Kardelj), Dokument, kopirano.
21-28. aprila 1972. (1972/II-8)
13-22. novembra 1972. (1972/11-15)
12-19. decembra 1972. (1972/11-17)
17-19. januara 1973. (1973/II-2)
29-30. januara 1973. (1973/II-4)
1. novembra 1973. (1973/11-15)
Duan Dragosavac: diskusija na sjednici Predsjednitva CK SKJ u
srpnju 1984, 11 stranica, kopirano.
Pisma razmijenjena izm eu lanova politike elite

Petar Stamboli Duanu Dragosavcu, 20. lipnja 1983; 3 stranice,
kopija u posjedu autora.
Duan Dragosavac Petru Stamboliu, 27. lipnja 1983. (posredstvom
Kabineta predsjednika Predsjednitva CK SKJ, strogo povjerljivo, br.
3/25, 27. lipnja 1983, Beograd, potpisao ef kabineta Slavko Toi), 11
stranica, kopija u posjedu autora.
Duan Dragosavac Raifu Dizdareviu, 13. listopada 1988,10 stranica,
Duan Dragosavac Aleksandru Bakoeviu, 18. srpnja 1989. 2 stranice,
MEMOARI I DNEVNICI SUDIONIKA DOGAAJA
lanovi politike elite

Bilic, Jure. 1988. 1971? Koja je to godina. Zagreb: Globus.
Dedijer, Vladimir. 1981. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita.
Rijeka i Zagreb: Libumija i Mladost.
Dedijer, Vladimir. 1984. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita.
Vol:3. Beograd: Rad.
Dizdarevi, Raif. 1999. Od smrti Tita do smrti Jugoslavije. Sarajevo:
Svjetlost.
Dragosavac, Duan. 1988. Zbivanja i svjedoenja. Zagreb: Globus.
Hasani, Sinan. 1986. Istine i zablude o Kosovu. Zagreb. CIP.
Jovi, Borisav. 1995. Poslednji dani SFRJ. Beograd: Politika.
501
Kadijevi, Veljko. 1993. Moje vienje raspada. Beograd: Politika.

Kardelj, Edvard. 1982. Reminiscences. London: Blond i Briggs.
Mamuta, Branko. 2000. Sluaj Jugoslavija. Podgorica: CID.
Markovi, Dragoslav Draa. 1987. ivot i politika. Vol. 1. Beograd: Rad.
Markovi<5, Dragoslav Draa. 1988. ivot i politika. Vol: 2. Beograd: Rad.
Markovi, Mirjana. 1996. Answer. London: Minerva.
Nenadovi, Aleksandar. 1988. Razgovori s Koom. Zagreb: Globus.
Perovi, Latinka. 1991. Zatvaranje kruga: ishod politikog rascepa u SKJ
1971/1972. Sarajevo: Svjetlost.
Stamboli, Ivan. 1995. Put u bespue (priredio Slobodan Ini). Beo
grad: B 92.
Tepavac, Mirko. 1998. Seanja i komentari, (priredio Aleksandar Nena
dovi). Beograd: B92.
Tripalo, Miko. 1990. Hrvatsko proljee. Zagreb: Globus.
Govori i lanci lanova politike elite

Zbirke govora i lanaka:
Galovi, piro. 1989. Govor i pogovor. Zagreb. Globus.
Jovi, Borisav. 1989. Datum za istoriju:28. mart 1989. Beograd: BIGZ.
Kraigher, Sergej. 1985. Kako iz krize. Zagreb i Ljubljana: Globus i Delo.
Milosevic', Slobodan. 1989. Godine raspleta. Beograd: BIGZ.
Pavlovi, Dragia. 1987. Pitanjem na odgovore. Beograd: BIGZ.
Pavlovi, Dragia. 1988. Olako obeana brzina. Zagreb: Globus.
Stamboli, Ivan. 1988. Rasprave o SR Srbiji. Zagreb. Globus.
uvar, Stipe. 1988. Vrijeme iskuenja. Sarajevo: Osloboenje.
uvar, Stipe. 1989. Nezavreni mandat. Vol 1-2. Zagreb: Globus.
Ostali znaajniji govori lanova politike elite:
Anelkovi, Zoran. 1989. Govor na 15. sjednici CK SK Srbije, 12.
aprila 1989. IB CKSKS, 4/1989:12-16.
Dolanc, Stane. 1978. Introductory Statement at the 5th Session of
the CC LCY 09 Feb 1978. U: Basic Thesis for the Formulation of
Policies.... 1981. Beograd: STP.
orevi, Jovan. 1983. Stvaranje Ustava Socijalistike Federativne
Republike Jugoslavije iz 1974. Socijalizam: 1318-1346.
uranovi, Veselin. 1985. O nekim aspektima politike razvoja koja
je prethodila privrednoj krizi. Socijalizam. 28:206-21.
502
BIBLIOGRAFIJA
Graanin, Petar. 1988. Govor na zajednikoj sjednici Predsjednitva

Srbije i Predsjednitva CK SK Srbije, 5. septembra 1988. IB CK SKS,
8: 5-12.
Kardelj, Edvard. 1955. Some Aspects of International Relations in
Europe. U: Edvard Kardelj: The Nations and Socialism. 1981. Beo
grad: STP: 65-79.
Kardelj, Edvard. 1957. The Development of the Slovene National
Question. Preface to the second edition. U: Edvard Kardelj: The Na
tions and Socialism. 1981. Beograd: STP: 81-135.
Kardelj, Edvard. 1962. The Federation and the Republics. Govor u
Narodnoj skuptini, 20. septembra 1962. U: Edvard Kardelj: The Na
tions and Socialism. 1981. Beograd: STP: 137-40.
Kardelj, Edvard. 1965. Notes on Social Criticism in Yugoslavia. U:
Edvard Kardelj: Science and Social Criticism. 1980. Beograd: STP:
23-144.
Kardelj, Edvard. 1967. Tito and the Communist Party of Yugosla
via. U: Edvard Kardelj: Tito and Socialist Revolution of Yugoslavia.
1980. Beograd: STP: 5-59.
Kardelj, Edvard. 1967 a. Thirty Years After The Founding Congress
of the Communist Party of Slovenia. U: Edvard Kardelj: The Nations
and Socialism. 1980. Beograd: STP: 180-216.
Kardelj, Edvard. 1969. Yugoslavia - The Socialist Self-Managing
Community of Equal Peoples. U: Edvard Kardelj: The Nations and
Socialism. 1980. Beograd: STP: 217-53.
Kardelj, Edvard. 1970. Aktuelni problemi daljeg razvoja naeg poli
tikog sistema. Govor na 12. sjednici Predsjednitva CK SKJ. U:
Edvard Kardelj: Izbor iz dela III: Politiki sistem socijalistikog samo
upravljanja. 1979. Beograd: Komunist: 259-83.
Kardelj, Edvard. 1972. Proturjenosti drutvene svojine u savremenoj
socijalistikoj praksi. Beograd: APS.
Kardelj, Edvard. 1973. The National Question in Yugoslavia and Its
Foreign Policy. U: Edvard Kardelj: The Nations and Socialism. 1980.
Beograd: STP: 275-90.
Kardelj, Edvard. 1974. Performance of the Functions of the Federa
tion. U: Edvard Kardelj: The Nations and Socialism. 1980. Beograd:
STP: 291-8.
Kardelj, Edvard. 1975. Cultural and Economic Aspects of Relations
Among Nationalities. U: Edvard Kardelj: The Nations and Socia
lism. 1980. Beograd: STP: 141-77.
Kardelj, Edvard. 1975. National Consciousness and Nationalism. U:
Edvard Kardelj: The Nations and Socialism. 1980. Beograd: STP: 265-70.
503
Kardelj, Edvard. 1977. My First Meeting With Tito. U: Edvard

Kardelj: Tito and Socialist Revolution of Yugoslavia. 1980. Beograd:
STP: 209-55.
Kardelj, Edvard. 1977. Ways of Democracy in a Socialist Society. U:
Edvard Kardelj: Self-Management and the Political System. 1980.
Beograd: STP: 57-281.
Kardelj, Edvard. 1977. Pravci razvoja politikog sistema socijalistikog
samoupravljanja. Beograd: Komunist.
Kardelj, Edvard. 1979. General Remarks on the National Question.
U: Edvard Kardelj: The Nations and Socialism. Beograd: STP: 5-63.
Kuan, Milan. 1985. Ostvarivanje ustavne koncepcije jugoslovenske
federacije. Izvjetaj na 21. sjednici CK SKJ. Socijalizam. 28:1625-44.
Milosevic', Slobodan. 1988. Zavrna re Slobodana Miloevia, pred-
sednika Predsednitva CK SK Srbije. Govor na 12. sjednici CK SK
Srbije, 14. jula 1988, IB CKSKS, 7:14-5.
Miloevi, Slobodan. 1988. Zavrna re Slobodana Miloevia, pred-
sednika Predsednitva CK SK Srbije. Govor na zajednikoj sjednici
Predsjednitva SR Srbije i Predsjednitva CK SK Srbije, 5. septembra
1988 .IB CKSKS, 8:14.
Miloevi, Slobodan. 1988. Zavrna re Slobodana Miloevia, predsed-
nika Predsednitva CK CK SKS. Govor na 13. sjednici CK SK Srbije,
11. oktobra 1988. IB CKSKS, 9:10-1.
Miloevi, Slobodan. 1988. Govor na zajednikoj sjednici Predsjedni
tva SR Srbije i Predsjednitva CK SK Srbije, 2. novembra 1988. IB SK
SKS, 10/1988. 5-12.
Mini, Milomir. 1988. Govorna 12. sjednici CKSKSrbije, 14.jula 1988.
IB CKSKS, 7: 5-13.
Mini, Milomir. 1989. Govor na 18. sjednici CK SK Srbije, 13. septem
bra 1989. IB CKSKS, 8-9: 5-10.
Mini, Milomir. 1989. Govor na 21. sjednici CK SK Srbije, 27. novem
bra 1989. IB CKSKS, 11:15-19.
Mini, Milomir. 1990. Savez komunista Srbije za mir, slobodu, ravno
pravnost, demokratiju i prosperitet Kosova. Govor na 3. sjednici CK
SK Srbije, 15. februara 1990. IB CK SKS, 2:5-11.
Petrovi, Milenko. 1989. Govor na 16. sjednici CK SK Srbije 26. aprila
1989. IB CK SKS, 5: 5-9.
Petrovi, Milenko. 1989. Predlaganje kandidata za delegate drutve-
no-politikog vea Skuptine SR Srbije iz Saveza komunista Srbije.
Govor na 19. sjednici CK SK Srbije, 23. oktobra 1989. IB CK SKS, 10:9.
Raievi, Tomica. 1990. Neposredni zadaci Saveza komunista Srbije
504
BIBLIOGRAFIJA
u sprovoenju privredne reforme. Uvodni govor na 2. sjednici CK SK

Srbije, IB CK SKS, 1:5-11.
Sekuli, Tomislav. 1989. Govor na 15. sjednici CK SK Srbije, 12. aprila
1989. IB CK SKS: 4/1989:17-19.
Sokolovi, Zoran. 1988. Govor na zajednikoj sjednici Predsjednitva
Srbije i Predsjednitva CK SK Srbije, 2. novembra 1988, IB CK SKS
10/1988. 5-12.
padijer, Bala. 1989. Rasprava o dokumentima za Jedanaesti kon
gres SK Srbije. Govor na 19. sjednici CK SK Srbije, 23. oktobra 1989.
IB CK SKS, 10:22-5.
tambuk, Vladimir. 1988. Govor na sjednici komisije za idejno-teorijski
rad CK SK Srbije, 2. septembra 1988. IB CK SKS, 8: 21-24.
tambuk, Vladimir. 1989. Govor na sjednici Predsjednitva CK SK
Srbije, 2. oktobra 1989. IB CK SKS, 8-9: 31-35.
tambuk, Vladimir. 1989. Govor na sjednici komisije za idejno-teorijski
rat CK SK Srbije, 16. oktobra 1989. IB CK SKS, 10:17-21.
uvar, Stipe. 1985. to je pozitivnog, a to negativnog pruila partij
ska rasprava. Socijalizam 28:46-55.
Tito, Josip Broz. 1942. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlosti
narodno-oslobodilake borbe. Proleter 17:3.
Tito, Josip Broz. 1945. Govor na Osnivakom kongresu Komunistike
partije Srbije. U: Osnivaki kongres KP Srbije (8-12. maja 1945),
1972. Beograd: II RPS.
Tito, Josip Broz. 1978. The LCY in the Struggle for the Further Deve
lopment of Socialist, Self-Managing and Non-Aligned Yugoslavia.
Govor na 11. kongresu SKJ. U: 11th Congress of the League of Com
munists of Yugoslavia. Beograd: 1978: STP: 7-92.
Tito, Josip Broz. 1978 a. Granice federalnih jedinica u federativnoj
Jugoslaviji nisu granice razdvajanja, nego granice spajanja. U: Naci
onalno pitanje i revolucija, Beograd: Svjetlost i dr.: 78-84.
Tito, Josip Broz. 1978 b. Bratstvo i jedinstvo je preduslov za jednu
snanu Jugoslaviju. U: Nacionalno pitanje i revolucija, Beograd:
Svjetlost i dr.: 78-84.
Tito, Josip Broz. 1979. Izjava povodom smrti Edvarda Kardelja. U:
Edvard Kardelj. Zagreb: Globus: 382-5.
Trifunovi, Bogdan. 1990. Osnovna opredeljenja SK Srbije kao partije
koja se bori za demokratski socijalizam. Govor na 5. sjednici CK SK
Srbije, 13. marta 1990. IB CKS, 5:5-16.
Vico, Ratomir. 1989. Govor na 13. sjednici SK SK Srbije, 11. oktobra
1988. IB CK SKS, 9:5-9.
505
Vico, Ratomir. 1989. Pripreme i sadrina vanrednog kongresa SKJ,

Govor na 15. sjednici CK SK Srbije, 12. aprila 1989. IB CK SKS, 4: 5-9.
Vico, Ratomir. 1989. Govor na 19. sjednici CK SK Srbije, 23. oktobra
1989. IB CK SKS, 10: 5-8.
Vico, Ratomir. 1990. Govor na 4. sjednici CK SK Srbije, 13. marta 1990.
IB CK SKS, 3:5-16.
Disidenti
Memoari, dnevnici, govori, lanci i
knjige koje su napisali disidenti
Arzenek, Vladimir. 1986. Delavsko gibanje in samoupravni soci-
jalizem. Nova revija, 46/47: 370-7.
Bogdanovi, Bogdan. 1988. Mrtvouzice: Mentalne zamke staljinizma.
Zagreb: August Cesarec.
Buar, France. 1987. Pravna ureditev poloaja slovenskega naroda.
Nova revija, 57/1987:150-60.
Buar, France. 1989. Slovenija med Balkanom in Evropo. Nova revi
ja, 91: 1491-503.
Ceni, Vjekoslav. 1981. Enigma Kopini. Rijeka: Liburnija.
osi, Dobrica. 1982. Stvarno i mogue: lanci i ogledi. Ljubljana i Za
greb: Cankarjeva Zaloba.
osi, Dobrica. 1992. Srpsko pitanje - demokratsko pitanje. Beograd:
Politika.
osi, Dobrica. 1992. Promene. Novi Sad: Dnevnik.
Debeljak, Ale. 1986. Zastarelost jugoslovanstva. Nova revija, 52/53:
1389-1396.
Drakovi, Vuk. 1982. No. Beograd: Zapis.
Drakovi, Vuk. 1985. Sudija. Beograd: Nova knjiga.
Dogo, Gojko. 1982. Vunena vremena. London: Naa re.
uki, Slavoljub. 1989. ovek u svom vremenu. Razgovori s Dobricom
osiem. Beograd: Filip Vinji.
ureti, Veselin. 1985. Saveznici i jugoslovenska ratna drama. Vol I-II.
Beograd: SANU.
Fitravec, Andrej et al (eds). 1989. Boj za oblast. Maribor: RK ZSMS.
Hribar Spomenka. 1987. Avantgardno sovratvo in sprava. Nova
revija, 57:75-103.
506
BIBLIOGRAFIJA
Hribar, Spomenka. 1988a. Samoobramba kot poraz. Nova revija 77-

1318-32.
Hribar, Spomenka. 1988b. Poskus znanstveno fantastine zgodbe.
Nova revija, 78/79:1590-604.
Hribar Spomenka. 1988c. emu preseneenje?. Nova revija, 80:
1991-8.
Hribar, Tine. 1987. Slovenska dravnost. Nova revija, 57:3-29.
Jambrek, Peter. 1987. Pravica do samoodlobe slovenskega naroda.
Nova revija, 57:161-74.
Jana, Janez. 1988. Na svoji strani. Ljubljana: rt.
Jana, Janez. 1993. Premiki. Ljubljana: DZS.
Jenterle, Marko. 1987. Trenutak slovenske mladine. Nova revija,
61/62: 880-8.
Joi Vinji, Miroslav (ur.). 1984. Saoptenja, zapisnici i pisma Od
bora za zatitu umetnike slobode pri Beogradskoj sekciji Udruenja
knjievnika Srbije. Beograd: Miroslav Joi.
Kresti, Vasilije i Kota Mihailovi. 1995. Memorandum SANU. Odgo
vori na kritike. Beograd: SANU.
Mastnak, Toma. 1986. Delavsko gibanje in nova drubena gibanja.
Nova revija, 46/47: 347-69.
Mastnak, Toma. 1990. Civilno drutvo u Sloveniji: od opozicije do
vlasti. Sociologija, 4: 439-51.
Mihajlov, Mihajlo. 1998. Disidentstvo - stvarnost i legende. Repu
blika, 181: 1-11 (Internet:
http://www.europe.com/zines/republika/arhiva/98/181/18l_19.htm)
Miri, Jovan. 1984. Sistem i kriza. Zagreb: Cekade.
Odprto pismo slovenskim pisateljem (14 March 1986). Nova revija,
50:811.
Popovi, Danko. 1985. Knjiga o Milutinu. Beograd: Knjievne novine.
Rupel, Dimitrij. 1988. Esej o Janezu Jani. Nova revija, 77:1298-311.
Stojanovi, Lazar. 1998. Ko behu disidenti. Republika, 182:1-15 (Inter
net: http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/98/182/182_ll.htm).
Tome, Gregor. 1986. Realno obstajea gibanja v socializmu. Nova
revija, 46/47: 378-92.
Urbani, Ivan. 1987. The Yugoslav nationalist crisis and the Slo
venes in the perspective of the end of nations. Nova revija, 57:30-56.
Urbani, Ivan. 1989. Sedamdeset let Jugoslavije. Nova revija, 85/86:
789-817.
507
Memoari, dnevnici i knjige stranih sudionika

Owen, David. 1995. Balkan Odyssey. London: Victor Gollancz.
Rose, Michael. 1998. Fightingfor Peace: Bosnia 1994. London: The Harvill Press.
Zimmermann, Warren. 1995. The Last Ambassador. ForeignAffairs. 2:2-21.
Zimmermann, Warren. 1996/1999. Origins of a Catastrophe. New York:
Random House.
ISPITIVANJA JAVNOG MNIJENJA I OSTALA

SOCIOLOKA ISTRAIVANJA
Goati, Vladimir. 1989. Politika anatomija jugoslovenskog drutva.
Zagreb. Naprijed.
Katunari, Vjeran. 1988. Inter-ethnical relations in Contemporary
Yugoslavia. Some theoretical notes and empirical findings. Revija za
narodnostna vpraanja, razprave in gradivo. 21/1988.
Panti, Dragomir. 1987. Karakteristike socijalne distance kod zaposle
nih u drutvenom sektoru SFRJ, Socijalizam 29:559-602.
Public Opinion Survey on the Federal Executive Councils Social and
Economic Reforms. 1990. Yugoslav Survey 3:3-26.
iber, Ivan. 1989. Komunisti Jugoslavije o drutvenoj reformi 1989.
Beograd: Komunist.
To, Niko (ed). 1987. Slovensko Javno Mnenje 1987: pregled in primerja-
va rezultatov raziskav SJM 69 - SJM 87. Ljubljana: Delavska Enotnost.
To, Niko (ed). 1989. Slovensko Javno Mnenje 1988-1989. Ljubljana:
Delavska Enotnost.
DEMOGRAFSKI PODACI
Statistiki bilten 1286. 1980. Beograd: SZJ.
Statistiki godinjak Jugoslavije (SGJ). 1986. Beograd: SZJ.
Statistiki godinjak Jugoslavije za 1990/91. 1991. Beograd: SZJ.
INTERVJUI KOJE JE AUTOR VODIO

Sa strunjacima
Duan Bilandi, 30. decembra 1995, Zagreb.
508
BIBLIOGRAFIJA
Lord (Peter) Carrington, januara 1996, London, objavljeno u Arkzihu,

2. februara 1996.
Anthony Giddens, lipanj 1999, London, dijelovi objavljeni u Feral Tri-
buneu, 10. lipnja 1999, cijeli tekst u Acque e Terre 4/5/1999:19-24.
Erik Hobsbawm, juna 1996, London, objavljeno u Arkzinu, 21. juna 1996.
Branko Horvat, aprila 1998, Zagreb.
Tolis Malakos, maja 1996, London, objavljeno u Arkzinu. 7 juna 1996.
Catherine Samary, marta 1996, objavljeno u Arkzinu, 15. marta 1996.
Josip upanov, decembra 1995, Zagreb.
S politikim akterima i drugim sudionicima

Marija Bakari, udovica Vladimira Bakaria, lipnja 1986, Zagreb i Hvar.
Jure Bili, sijenja i travnja 1998, Zagreb (autorizirano).
Jakov Blaevi, prosinca 1985. i kolovoza 1987, Zagreb (autorizirano).
Bogi Bogievi, oujka 1996, London (autorizirano).
Duan Dragosavac, travnja 1998, Zagreb (autorizirano).
Kiro Gligorov, jula 1991, Skopje (autorizirano), objavljeno u Slobod
noj Dalmaciji.
Antonije Isakovi, travnja 1996, London (autorizirano).
Dara Janekovi, u vie prilika, Zagreb.
Pepca Kardelj, u vie prilika 1986-1989. Dijelovi objavljeni u Glasu
omladine, 16. i 23. aprila 1986. (autorizirano).
Sergej Kraigher, sijenja 1986. i veljae 1988, Ljubljana (autorizi
rano). Objavljeno u Poletu, 31. sijenja i 14. veljae 1986. (autorizira
no) i u Mladosti.
onja Lokar, rujna 1988, Ljubljana (autorizirano), objavljeno u Poletu.
Andrej Marine, travnja 1989, Ljubljana (autorizirano), objavljeno u Poletu.
Dragoslav Markovi, augusta 1999, Beograd.
Stjepan Orekovi, u vie prilika izmeu 1985. i 1990, Zagreb.
Latinka Perovi, augusta 1999, Beograd.
ime Pili, sijenja 1998, Split.
Milka Planine, travnja 1998, Zagreb.
Rado Smiljkovi, marta 1989, Beograd (autorizirano). Objavljeno u Poletu.
Lazar Stojanovi, februara 1998, London.
Stipe uvar, listopada 1997, te sijenja i travnja 1998, Zagreb (auto
rizirano).
509
Miko Tripalo, aprila 1993, Zagreb.

Josip Vrhovec, sijenja i travnja 1998, Zagreb (autorizirano).
JAVNA PREDAVANJA, NEOBJAVLJENI

AKADEMSKI TEKSTOVI I DIZERTACIJE
Bailey, Jonathan, predavanje na Sveuilitu Stirling, 21. februara 2001.
Bracewell, Wendy. 1998. Rape in Kosovo: Masculinity and Serbian
Nationalism, neobjavljeni akademski tekst.
Dragovi Soso, Jasna. 1999. Between Democracy and Nationalism: The
Rise and Fall of the Beograd Critical Intelligentsia, 1980-1991, eneva:
University of Geneva, doktorska dizertacija.
oki, Dejan. 2000. The Second World War: Reconciliation among
Serbs and Croats and Irreconciliation of Yugoslavia, neobjavljeni
akademski tekst, predstavljen u Londonu, 18. marta 2000.
Giddens, Anthony. 20. sijenja 1990. Politics After Socialism. London:
LSE (Internet: http://www.lse.ac.uk/Giddens/pdf720-jan-99.pdf)
Innes, Abigail. 1997. The Partition of Czechoslovakia. LSE: doktorska
dizertacija.
Michnik, Adam, predavanje na London School of Economics, 1. decem
bra 1999.
AUTOROV PRIVATNI DNEVNIK (1985-1990, RUKOPIS)
NOVINE IZ KOJIH SE CITIRALO,

TE POSEBNI IZVJETAJI
Beli, Dragan i uro Bilbija. 1989. Slovenija i Srbija od Cankarjevog
Doma do Jugoalata i Gazimestana. Beograd: Tera.
ta se dogaalo na Kosovu. 1991. Beograd: Politika.
Borba Intervju Politika Ekspres
Daily Telegraph Knjievne novine RFE/RL Research Reports
Danas Mladina Start
Delo Naa Borba Student
Duga Nin The Sunday Times
Ekonomska politika Polet Tanjug
Feral Tribune Politika Vjesnik
Globus
510
BIBLIOGRAFIJA
SEKUNDARNI IZVORI
Allcock, John, B i dr. 1994. The Fall ofYugoslavia: Symptoms and Dia
gnosis, Slavonic and East European Review. 72: 686-91.
Anderson, Benedict. 1983. Imagined Community: reflections on the origin
and spread of nationalism. London: Verso.
Banac, Ivo. 1984. The National Question in Yugoslavia: origins, history,
politics. Ithaca: Cornell University Press.
Bernik, Ivan. 1989. Functions of Egalitarianism in Yugoslav Society.
Praxis International. 9:425-32.
Bilandi, Duan. 1986. Jugoslavija poslije Tita 1980-1985. Zagreb: Globus.
Blagojevi, Marina. 1997. The Other Side of the Truth: Migrations of
Serbs from Kosovo. U: G. Duijzings (ur.): Kosovo - Kosova: Confron
tation or Coexistence, University of Nijmegen: 70-81.
Blagojevi, Marina. 1998. Kosovo: In/Visible Civil War. U: Thanos
Veremis i Evangelos Kofos (ur.): Kosovo: Avoiding Another Balkan War.
Athens: ELIAMEP: 239-310.
Bokovoy, Melissa K i dr. (ur.) 1997. State-Society Relations in Yugoslavia
1945-1992. London: Macmillan.
Bringa, Tone. 1996. Being Muslim the Bosnian way: identity and communi
ty in a central Bosnian village. Princeton, N.J: Princeton University Press.
Bunce, Valerie. 1999. Subversive Institutions. Cambridge: Cambridge
University Press.
Burg, Steven L. 1983. Conflict and Cohesion in Socialist Yugoslavia: politi
cal decision making since 1966. Princeton, N.J.: Princeton University Press.
Burg, Steven L. 1987. New Data on the League of Communists ofYugo
slavia, Slavic Review 46:553-67.
Campbell, David. 1998. National Deconstruction. Violence, Identity and
Justice in Bosnia. Minneapolis i London: University of Minnesota Press.
Chossudovski, Michael. 2000. Dismantling Former Yugoslavia, Reco
lonizing Bosnia. U: Metta Spencer (ur.): The Lesons of Yugoslavia,
Amsterdam i dr: JAI.
Cohen, Lenard J. 1983. Political cohesion in a fragile mosaic: the Yugo
slav experience. Boulder: Westview Press.
Cohen, Lenard J. 1989. The socialist pyramid: elites and power in Yugo
slavia. Oakville: Mosaic Press.
Cohen, Lenard J. 1993/1995. Broken Bonds - The Disintegration of
Yugoslavia. Boulder: Westview Press.
511
Cohen, Lenard. 1997. Serpent in the Bossom: Slobodan Miloevi and

Serbian Nationalism. U: Melissa Bokovoy i dr. (ur.): State-Society
Relations in Yugoslavia 1945-1992. London: Macmillan: 315-43.
Crooker, David. 1982. Praxis and Democratic Socialism; the critical social
theory ofMarkovic and Stojanovic. Atlantic Highlands: Humanities Press.
olovi, Ivan. 1997. Politika simbola. Beograd: B92.
ovi, Boe (ur). 1993. Roots of Serbian Aggression: debates, documents,
cartographic reviews. Zagreb: AGM.
De Roster, Lester. 1964. Vocabulary of Communism. Michigan: William
B. Eerdmans.
Denitch, Bogdan. 1990. Limits and Possibilities. Minneapolis: Univer
sity of Minnessota Press.
Denitch, Bogdan. 1994. Ethnic nationalism: the tragic death of Yugo
slavia. Minneapolis: University of Minnesota Press.
Dimitrijevic, Vojin. 1992. The Absolute Nation State: Post-Communist
Institutions. Jugoslovenska revija za meunarodno pravo. 39:176-7.
Dimitrijevi, Vojin. 1996. Sukobi oko Ustava iz 1974. U: Neboja Popov
(ur.): Srpska strana rata. Beograd: Republika: 447-71.
Doder, Duko. 1978. The Yugoslavs. London: George Allen & Unwin.
Dogo, Marco. 1997. National Truths and Disinformation in Albanian-
Kosovar Historiography. U: Ger Duijzings (ur.): Kosovo - Kosova: Con
frontation or Coexistence, University of Nijmegen: 34-45.
Dragovi Soso, Jasna. 2002. Saviours of the Nation, London: Hurst.
Dubek, Alexander. 1993. Hope Dies Last. London: HarperCollins Publishers.
Duijzings, Ger i dr. (ur.): 1986. Kosovo - Kosova: Confrontation or Co
existence. Nijmegen. Peace Research Centre.
Duijzings, Ger. 2000. Religion and the Politics of Identity in Kosovo.
London: Hurst.
Dyker, David i Ivan Vejvoda (ur.): 1996. Yugoslavia and After. London i
New York: Longman.
Dyker, David A. 1996. The Degeneration of the Yugoslav Communist
Party as a Managing Elite - a Familiar East European Story? U: Dyker,
David i Ivan Vejvoda (ur.): 1996. Yugoslavia and After. London i New
York: Longman: 48-64.
Dilas, Aleksa. 1991. The Contested Country: Yugoslav Unity and Commu
nist Revolution, 1919-1953. Cambridge MA: Harvard University Press.
Dilas, Aleksa. 1993. A Profile of Slobodan Miloevi. Foreign Affairs.
72:81-96.
512
BIBLIOGRAFIJA
ilas, Aleksa. 1993. Razgovori za Jugoslaviju. Beograd: Prometej.

ilas, Aleksa: 1995. Raspad i nada. Beograd: Princip.
ilas, Milovan. 1981. Tito: The Story from Inside. London: Weidenfeld
& Nicolson.
oki, Dejan. 2003. Yugoslavism: Histories ofa Failed Idea. London: Hurst.
uki, Slavoljub. 1992. Kako se dogodio voda: borba za vlast u Srbiji posle
Josipa Broza. Beograd: Filip Vinji.
uki, Slavoljub. 1994. Izmeu slave i anateme: politika biografija
Slobodana Miloevia. Beograd: Filip Vinji.
Ferdinand, Peter. 1991. Communist Regimes in Comparative Perspec
tive: the evolution of Soviet, Chinese and Yugoslav systems. Hemel-
Hampstead: Harvester-Wheatsheaf.
Filipi, France. 1979. Okolnosti i tok nastanka Speransa. U: Nacional
no pitanje ujugoslavenskoj teoriji i praksi - doprinos Edvarda Kardelja.
Banja Luka: Glas: 149-55.
Filipovi, Muhamed. 1979. Smisao i domaaj Kardeljeve ispravke i
kritike Staljinove definicije nacije za teoriju i praksu socijalistike revo
lucije. U: Nacionalno pitanje u Jugoslavenskoj teoriji i praksi - doprinos
Edvarda Kardelja. Banja Luka: Glas: 157-63.
Fink Hafher, Danica. 1992. Nova drubena gibanja - subjekti politine
inovacije. Ljubljana: Fakulteta za drubene vede.
Fitzpatrick, Sheila. 1999. Everyday Stalinism. Oxford: Oxford Univer
sity Press.
Gaber, Slavko i Toni Kuzmani. 1989. Kosovo - Srbija - Jugoslavija.
Ljubljana: Krt.
Gellner, Ernest. 1983/1993. Nations and Nationalism. Ithaca: Cornell
University Press.
Glenny, Misha. 1992. The Fall of Yugoslavia: the Third Balkan War.
London: Penguin.
Goati, Vladimir. 1997. The Disintegration of Yugoslavia: The role of
Political Elites. Nationality Papers 25: 455-67.
Gojkovi, Drinka. 1996. Trauma bez katarze. U: Popov, Neboja (ur.):
Srpska strana rata. Beograd: Republika: 365-93.
Goldsworthy, Vesna. 1998. Inventing Ruritania. New Haven: Yale
University Press.
Gordy, Eric D. 1999. The Culture of Power in Serbia: nationalism and
the destruction of alternatives. The Pennsylvania State University Press.
Gow, James. 1992. Legitimacy and the Military: the Yugoslav crisis.
London: Pinter.
513
Gow, James. 1997. The Peoples Prince - Tito and Titos Yugoslavia:
Legitimation, Legend and Linchpin. U: Melissa Bokovoy i dr. (ur.): State-
Society Relations in Yugoslavia 1945-1992. London: Macmillan: 35-60.
Gow, James. 1997b. Triumph of the Lack of Will: International Diplo
macy and the Yugoslav War. New York: Columbia University Press.
Graham, Loren R. 1966/1973. Science and Philosophy in the Soviet Union.
London: Allen Lame.
Grakali, Marijan (ur.). 1988. Ljubljanski Proces. Ljubljana: Emonica.
Gruenwald, Oskar. 1987. Yugoslav Camp Literature: Rediscovery the
Ghost of a Nations Past-Present-Future. Slavic Review 1987:513-28.
Havel, Vaclav. 1978. Power of the Powerless. U: Havel, Vaclav. 1991.
Open Letters. London: Faber and Faber: 125-214.
Havel, Vaclav. 1991. Open Letters. London: Faber and Faber.
Hawkesworth, Celia (ur.). 1991. Literature and Politics in Eastern Europe.
London: Macmillan Press.
Hayden, Robert. 1999. Blueprints for a House Divided: The Consti
tutional Logic of the Yugoslav Conflicts. Ann Arbor: The University of
Michigan Press.
Hempel, Carl. 1994. The Function of General Laws in History. U:
Michael Martin i Lee C. McIntyre (ur.): Readings in the Philosophy of
Social Science. Cambridge MA i London: A Bradford Book, The MIT
Press: 43-53.
Holmes, Stephen. 1996. Cultural Legacies or State Collapse? Probing the
Postcommunist Dilemma. U: Michael Mandelbaum (ur.): Postcommunism.
Four Perspectives. New York: The Council of Foreign Relations: 22-76.
Horowitz, Donald. 1985. Ethnic Groups in Conflict. Berkeley: University
of California Press.
Horvat, Branko. 1988. Kosovsko pitanje. Zagreb. Globus.
Horvat, Branko. 1992. Lutanja jugoslavenske privrede, Ekonomski
pregled, 43:550-77.
Horvat, Branko. 1993. Requiem for the Yugoslav Economy, Dissent,
40:333-9
Hoxha, Enver. 1982. The Titoites: Historical Notes. Tirana: 8 Nentori.
Hudelist, Darko. 1989. Kosovo - bitka bez iluzija. Zagreb: CIP.
Hudelist, Darko. 1993. Novinari pod ljemom. Zagreb: August Cesarec.
Huntington, Samuel. 1996. The Clash of Civilizations and the Remaking
of World Order. New York: Simon & Schuster.
Irvine, Jill Al. 1997. Introduction: State-Society Relations in Yugosla
514
BIBLIOGRAFIJA
via, 1945-1992. U: Melissa Bokovoy i dr. (ur.): State-Society Relations

in Yugoslavia 1945-1992. London: Macmillan: 1-26.
Ivanovic, Vane. 1996. Yugoslav Democracy on Hold. Rijeka: Dodir.
Judah, Tim. 2000. Kosovo: War and Revange. New Haven i London: Yale
University Press.
Kaplan, Robert. 1994. Balkan Ghosts: a Journey through History. Lon
don: Papermac.
Kedourie, Elie. 1960/1993. Nationalism. Oxford: Blackwell.
Kedourie, Elie i George Urban (dijalog). 1991. Whats Wrong with Nati
onalism? Whats Right with the Balance of Power. A conversation. U:
Uri Raanan i dr. (ur.): State and Nation in Multi-Ethnic Societies. Man
chester. Manchester University Press: 223-54.
Keeler, John. 1993. Opening the Window for Reform: Mandates,
Crisies and Extraordinary Policy-Making. Comparative Political Stu
dies. 25: 435-86.
Kerov, Sava i dr. (ur.): 1989. Mitinzi u Vojvodini 1988. godine. Novi
Sad: Dnevnik.
Koroi, Marijan. 1988. Jugoslavenska kriza. Naprijed. Zagreb.
Kotunica, Vojislav. 1987/8. Transformation of Yugoslav Federalism: From
Centralised to Peripheralised Federation. Praxis International, 7:382-93.
Krian, Mojmir. 1989. Civil Society - a New Paradigm in the Yugoslav
Theoretical Discussion. Praxis International. 9:152-63.
Kullashi, Muhamedin. 1997. The Production of Hatred in Kosova
(1981-91). U: Ger Duijzings (ur.): Kosovo - Kosova: Confrontation or
Coexistence, University of Nijmegen: 56-69.
Kuran, Timur. 1991. Now Out of Never: The Element of Surprise in
the East European Revolutions of 1989. World Politics 44:7-48.
Kuzmanovi, Jasmina. 1995. Media: The Extension of Politics by other
Means. U: Sabrina P Ramet i Ljubia S Adamovi (ur.): Beyond Yugo
slavia: Politics, Economics and Culture in a Shattered Community.
Boulder: Westview Press: 83-100.
Lampe, John R. 1996. Yugoslavia as History: Twice There Was a Country.
Cambridge: Cambridge University Press.
Langlands, Rebecca. 1999. Britishness or Englishness? The historical pro
blem of national identity in Britain. Nations and Nationalism, 1: 53-69.
Lapenna, Ivo. 1964. State and Law: Soviet and Yugoslav Theory. New
Haven: Yale University Press.
Lendvai, Paul. 1991. Yugoslavia Without Yugoslavs: the Roots of the
Crisis. International Affairs. 67:251-62
515
Lees, Lorraine. 1997. Keeping Tito Afloat: the United States, Yugoslavia
and the Cold War. University Park: Pennsylvania University Press.
Lengyel, Gyoergy (ur.). 1996. The Transformation of East-European
Elites: Hungary, Yugoslavia and Bulgaria. Budimpeta: Center for Public
Affairs Studies, Budapest University of Economic Sciences.
Lenin, Vladimir Ilich. 1934. What Is To Be Done?Burning Questions of
Our Movement. London: International Publishers.
Lukic, Reneo i Allen Lynch. 1996. Europe from the Balkans to the Urals:
The Disintegration of Yugoslavia and the Soviet Union. Oxford: Oxford
University Press.
Luki, Igor. 1994. Liberalizem vs Korporativizem. Ljubljana: ZPS.
Lydall, Harold. 1986. Yugoslav Socialism Theory and Practice. Oxford:
Clarendon Press.
Maga, Branka. 1993. The Destruction of Yugoslavia: Tracking the
Break-Up, 1980-91. London i New York: Verso.
Maliqi, Shkelzen. 1998. A Demand for a New Status: The Albanian
Movement in Kosova. U: Thanos Veremis i Evangelis Kofos (ur.): Ko
sovo: Avoiding Another Balkan War. Athens: Eliamep: 207-38.
Maliqi, Shkelzen. 1998a. Kosova: Separate Worlds. Reflections and Ana
lyses 1989-1988. Pritina: MM.
Mason, Tim. 1981. Intention and Explanation: A Current Controversy
about the Interpretation of National Socialism. U: Gerhard Hirschfeld
i Lothar Kettenacker (ur.): Der Fuehrerstaat: Mythos and Realitaet.
Stuttgart: 21-40.
Mastnak, Toma. 1990. Civil Society in Slovenia: from Opposition to
Power. Studies in Comparative Communism. 23: 305-18.
Matvejevi, Predrag i dr. 1999. Gospodari rata i mira. Split: Feral Tribune.
Meier, Victor. 1999. Yugoslavia: a History of Its Demise. London i New
York: Routledge.
Mertus, Julie A. 1999. Kosovo: How Myths and Truths Started a War.
Berkeley: University of California Press.
Metrovi, Stjepan. 1994. The Balkanization of the West: The Confluence
of Postmodernism and Postcommunism. London i New York: Routledge.
Metrovi, Stjepan i Thomas Cushman (ur.). 1996. This Time We Knew:
Western Responses to Genocide in Bosnia. New York: New York Uni
versity Press.
Menari, Silva. 1986. Bosanci-A kuda idu Slovenci nedeljom?. Beo
grad: Filip Vinji.
Mills, John Stuart. 1865. Considerations on Representative Government.
London: Longman, Green.
516
BIBLIOGRAFIJA
Milojkovic-Djurid, Jelena. 1996. Approaches to National Identities:

osi(fs and Pirjavecs Debate on Ideological and Literary Issues. East
European Quarterly, 30: 63-73.
Miovi, Milo. 1987. Koje traio Republiku Kosovo 1945-1985. Beograd:
Narodna knjiga.
Moore, Margaret. 1998. National self-determination and secession, Ox
ford: Oxford University Press.
Neak, Duan. 1991. The Yugoslav Question: past and future. U: Uri
Raanan i dr. (ur.): State and Nation in Multi-Ethnic Societies. Man
chester: Manchester University Press: 125-34.
Nenadovi, Aleksandar 1996. Politika u nacionalistikoj oluji. U:
Neboja Popov (ur.): Srpska strana rata. Beograd: Republika: 583-609.
Obradovi, Marija. 1996. Vladajua stranka: ideologija i tehnologija
dominacije. U: Neboja Popov (ur.). Srpska strana rata. Beograd: Re
publika: 472-500.
Offe, Klaus. 1991. Capitalism by Democratic Design? Democratic Theory
Facing the Triple Transition in East Central Europe, Social Research
58: 865-92.
Oklobdija, Mira. 1993. The creation of active xenophobia in what was
Yugoslavia. Journal ofArea Studies. 1993: 191-201.
Pavkovi, Aleksandar. 1997. The Fragmentation of Yugoslavia: Natio
nalism in a Multinational State. London: Macmillan Press Ltd.
Pavkovid, Aleksandar. 1998. From Yugoslavism to Serbism: the Serb
national idea 1986-1996. Nations and Nationalism, 4: 511-28.
Pavlowitch, Stevan K. 1970. Jugoslavia in Perspective. Review, 9:750-67.
Pavlowitch, Stevan K. 1988. The Improbable Survivor: Yugoslavia and
Its Problems 1918-1988. Columbus: Ohio State University Press.
Pavlowitch, Stevan K. 1992. Tito: Yugoslavias Great Dictator. London:
C. Hurst & Company.
Perid, Ivan. 1984. Suvremeni hrvatski nacionalizam. Zagreb: August Cesarec.
Perovid, Latinka. 1993. Yugoslavia Was Defeated from Inside. Praxis
International, 13: 422-7.
Perovid, Latinka. 1996. Beg od modernizacije. U: Neboja Popov (ur.):
Srpska strana rata. Beograd: BIGZ: 119-131.
Petranovid, Branko i edomir trbac (ur.). 1977. Istorija socijalistike
Jugoslavije. Beograd: Radnika tampa.
Petrovi, Rua i Marina Blagojevi. 1992. The Migrations of Serbs and
Montenegrins from Kosovo and Metohija: Results of the Survey Conduc
ted in 1985-1986. Beograd: SANU.
517
Pizzomo, Alessandro. 1984. Some Other Kinds of Otherness: A Critique

o f Rational Choice Theories. U: Alejandro Foxley (ur.): Development,
Democracy and the Art of Trespassing: Essays in Honor of Albert 0.
Hirschman. Notre Dame: University of Notre Dame Press: 355-73.
Pletina, Dijana. 1992. From Democratic Centralism to Decentralized
Democracy? Trials and Tribulations of Yugoslavias Development. U:
John Allcock i dr. (ur.): Yugoslavia in Transition. Choices and Con
straints. New York i Oxford: Berg: 125-68.
Popov, Neboja (ur.). 1996. Srpska strana rata. Beograd: BIGZ.
Popov, Neboja. 1996. Univerzitet u ideolokom omotau. U: Neboja
Popov (ur.): Srpska strana rata. Beograd: Republika: 339-64.
Potts, George A. 1996. The Development of the System of Representation
in Yugoslavia with Special Reference to the Period Since 1974. Lanham,
New York i London: University Press of America.
Przeworski, Adam. 1991. Democracy and the Market: Political and Eco
nomic Eeforms in Eastern Europe and Latin America. Cambridge: Cam
bridge University Press.
Puhovski, arko. 1990. Socijalistika konstrukcija zbilje. Zagreb: Cekade.
Raanan, Uri i dr. (ur.): State and Nation in Multi-Ethnic Societies.
Manchester: Manchester University Press.
Radoevi, Slavo. 1996. The Collapse of Yugoslavia - between Chance
and Necessity. U: David A. Dyker i Ivan Vejvoda (ur.): Yugoslavia and
After - A Study in Fragmentation, Despair and Rebirth. London i New
York: Longman: 65-83.
Ramet, Pedro. 1985. Yugoslavia in the 1980s. Boulder i London: West-
view Press.
Ramet, Sabrina P. 1991. Serbias Slobodan Miloevi: A Profile. Orbis.
35:93-106.
Ramet, Sabrina P. 1992/1996. Balkan Babel: Politics, Culture and Reli
gion in Yugoslavia. Boulder: Westview Press.
Ramet, Sabrina P. i Ljubia S Adamovi (ur.). 1995. Beyond Yugoslavia:
Politics, Economics and Culture in a Shattered Community. Boulder:
Westview Press.
Rawls, John. 1971. Theories ofJustice. Oxford: Oxford University Press.
Ribii, Ciril i Zdravko Tomac. 1988. Federalizam po mjeri budunosti.
Zagreb i Ljubljana: Globus i Delo.
Ricci, David. 1984. The Tragedy ofPolitical Science. Politics, Scholarship
and Democracy. New Haven i London: Yale University Press.
Ridley, Jasper. 1995. Tito. A Biography. London: Constable.
518
BIBLIOGRAFIJA
Rusinow, Dennison. 1989. Yugoslavia-a Fractured federalism. Lanham

i London. Wilson Centre Press.
Rusinow, Dennison. 1995. The Avoidable Catastrophe. U: Sabrina P
Ramet i Ljubisa S Adamovic (ur.): Beyond Yugoslavia: Politics, Economics
and Culture in a Shattered Community. Boulder: Westview Press: 13-38.
Samary, Catherine. 1995. Yugoslavia Dismembered. New York: Monthly
Review Press.
Schoepflin, George. 1993. Politics in Eastern Europe 1945-1992. Oxford
i Cambridge MA: Blackwell.
Sekelj, Laslo. 1993. Yugoslavia: the Process of Disintegration. Boulder:
Social Science Monographs; Highland Lakes: Atlantic Research; New
York: Columbia University Press.
Silber, Laura i Allan Little. 1995. The Death ofYugoslavia. London: Penguin.
Simi, Predrag. 1998. The Kosovo and Metohia Problem and Regional
Security in the Balkans. U: Thanos Veremis i Evangelos Kofos (ur.):
Kosovo: Avoiding Another Balkan War. Athens: Eliamep: 173-206.
Skinner, Quentin. 1988. Meaning and Context: Quentin Skinner and
his critics (ur. James Tully). Cambridge: Polity.
Sobolevski, Mihael. 1977. Bombaki proces Josipu Brozxx. Zagreb:
August Cesarec.
Srbi i Albanci u XX veku. 1991. Beograd: SANU.
Stephens, John D. 1986. The Transition from Capitalism to Socialism.
Urbana i Chicago: University of Illinois Press.
Stojanovic, Svetozar. 1997. The Fall of Yugoslavia: Why Communism
Failed. Amherst: Prometheus Books.
Sugar, Peter F i Ivo J Lederer (ur.). 1969/1994. Nationalism in Eastern
Europe. Seattle i London: University of Washington Press.
Sweezy, Paul M and Charles Bettelheim. 1971. On Transition to Soci
alism. New York i London: Monthly Review Press.
uvar, Stipe. 1995. The Demographic Balance of the Second Yugosla
via (1945-1992) and Demographic Aspects of the Future Development
of the Successor States. Balkan Forum 1995: 137-52.
Talmon, J.L. 1970. Origins of Totalitarian Democracy. London: Sphere.
Tepavac, Mirko. 1997. Tito: 1945-1980. U: Jasminka Udoviki i James
Ridgeway (ur.): Burn this House. Durham i London: Duke University
Press: 64-79.
Thomas, Robert. 1999. Serbia under Miloevi. London: Hurst.
Thompson, Mark. 1992. Paper House: the Ending ofYugoslavia. London:
Hutchinson.
519
Tikholaz, 1996. Could Russia Become a State of Law?. U: Elzbieta

Matynia (ur.): Grappling with Democracy: deliberations on post-commu
nist societies 1990-1995. Prague: Sion: 131-8.
Todorova, Maria. 1997. Imagining the Balkans. Oxford: Oxford Univer
sity Press.
Tomac, Zdravko. 1984. Ustavna reforma dest godina kasnije. Zagreb: Zagreb.
Tomlinson, Richard. 2001. The big breach: from top secret to maximum
security. Edinburgh: Cutting Edge.
Udoviki, Jasminka i James Ridgeway (ur.). 1997. Burn this House.
Durham i London: Duke University Press.
Vanhanen, Tatu. 1997. Prospects of Democracy. London: Routledge.
Vejvoda, Ivan. 1993. Yugoslavia and the Empty Space of Power. Praxis
International, 13:64-79.
Vejvoda, Ivan. 1996. Yugoslavia 1945-91 - From Decentralisation With
out Democracy to Dissolution. U: David Dyker i Ivan Vejvoda (ur.):
Yugoslavia and After -A Study in Fragmentation, Despair and Rebirth.
London i New York: Longman: 9-27.
Van den Heuvel, Martin i Jan G. Siccama. 1992. The Disintegration of
Yugoslavia. Amsterdam: Rodopi.
Veremis, Thanos i Evangelos Kofos. 1998. Kosovo: Avoiding Another
Balkan War. Athens: ELIAMEP.
Vigor, P.H. 1966. A Guide to Marxism i its Effects on Soviet Develop
ment. London: Faber and Faber.
Vlaji, Gordana. 1978. Revolucija i nacije. Zagreb: Cekade.
Vlaji, Gordana. 1984. Jugoslavenska revolucija i nacionalno pitanje.
Zagreb: Cekade.
Vlaji, Gordana. 1989. Kominterna i taktika borbe klase protiv klase
(1927-1934). Zagreb: Cekade.
Voegelin, Erik. 1952. The New Science of Politics: an Introduction.
Chicago: University of Chicago Press.
Von Beyme, Klaus. 1996. Transition to Democracy in Eastern Europe.
London: Macmillan Press Ltd.
Vukovic, Gojko. 1997. Ethnic Cleavages and Conflict: The Sources of
National Cohesion and Disintegration. Aldrshot: Ashgate.
Vujai, Veljko. 1995. Serbian Nationalism, Slobodan Milosevic and the
Origins of the Yugoslav War. The Harriman Review, 4: 1-15.
Vujovi, Sreten. 1996. Nelagode od grada. U; Neboja Popov (ur.):
Srpska strana rata. Beograd: BIGZ: 132-158.
520
BIBLIOGRAFIJA
Wachtel, Andrew Baruch. 1998. Making a Nation, Breaking a Nation.

Stanford: Stanford University Press.
Waller, Michael. 1972. The Language of Communism: A Commentary.
London: Bodley Head.
Warner Neal, Fred. 1962. Yugoslavia at the Crossroads, Internet:
http://www.theatlantic.com/atlantic/atlweb/flashbks/balkans/nealf.ht.
West, Richard. 1994. Tito and the Rise and Fall of Yugoslavia. London:
Sinclair-Stevenson.
Wilczynski, Jozef. 1981. An Encyclopedic Dictionary of Marxism, Socia
lism and Communism. Berlin i New York. De Gruyter.
Williams, John. 1998. Legitimacy in International Relations and the Rise
and Fall of Yugoslavia. Houndmills, Basingstoke: Macmillan Press.
Wilson, Duncan. 1978. Self-management in Yugoslavia. International
Affairs. 54: 253-63.
Winch, Peter. 1958/1990. The Idea of Social Science and Its Relation to
Philosophy. London: Routledge.
Woodward, Susan L. 1995. Balkan Tragedy - Chaos and Dissolution
After the Cold War. Washington: The Brookings Institution.
Woodward, Susan L. 1996. The West and the International Orga
nisations. U: David A. Dyker i Ivan Vejvoda (ur.): Yugoslavia and After
- A Study in Fragmentation, Despair and Rebirth. London i New York:
Longman: 155-76.
Zajmi, Gazmend. 1996. Kosovas Constitutional Position in the former
Yugoslavia. U: Ger Dujzings (ur.): Kosovo/Kosova - cooperation or co
existence. Nijmegen. Peace Research Centre.
Zukin, Sharon. 1975. Beyond Marx and Tito. London: Cambridge Uni
versity Press.
ani, Ivo. 1998. Prevarena povijest. Zagreb: Durieux.
upanov, Josip. 1983. Marginalije o drutvenoj krizi. Zagreb: Globus.
AUTOROVI PRETHODNI TEKSTOVI

NA KOJE SE UPUUJE U OVOJ KNJIZI
Tranzitologija kao ideologija, Hrvatska ljevica, 11/1999.

Kosovo: a change of politics or yet another mistake?. Acque e Terre,
1998, 3: 60-63.
Kosovo: the Sense of Inequality and Injustice. Acque e Terre, 1999,1:80-83.
521
Slobodan Milosevic: Why Did He Make Sense to So Many Serbs?,

2000. Liberal Debatt, 1-2:20-23.
Srbija, Slobodan, Sloboda. Ljetopis, 2000, 381-94.
Fear of Being Minority as a Cause of the post-Yugoslav Wars, Balka-
nologie, 2000, 1-2: 21-37.
522
INDEKS IMENA
Andropov, Jurij 242 Bogdanovi, Bogdan 92, 104,

398-399
Babi, Goran 76, 92 Bogievi, Bogi 472-473
Bace, Maks 162 Bortner, Rajko 451, 456
Badinter, Robert 150 Bregovi, Goran 42
Bakalli, Mahmut 273, 275, 280, Brenjev, Leonid (Ilji) 26, 72,
284, 285 153, 191, 193, 195, 242
Bakari, Vladimir 41, 48-50, 75, Brovet, Stane 443
89, 133, 134, 137, 152, 166, Broz, Josip Tito 15-18, 21, 28,
167, 196, 208, 215, 224, 234, 30, 41-42, 68, 72, 74-83, 85,
235, 238, 242, 292, 296, 304, 89, 90, 91, 96, 104, 107, 121-
315, 335, 346, 347 122, 125, 127-129, 131-132,
Balti, Milutin 41 - 134, 135-136, 141, 143, 147-
Bara, Anita 459 152, 154, 156, 157, 163-170,
Bavar, Igor 452, 453 172-175, 177, 178, 182-183,
Begi, Goran 389 188, 192, 196-197, 202, 204,
Berisavljevi, ivan 407 207, 215-216, 220, 225-227,
Bijelio, Sreko 41 229-230, 232, 234, 241-242,
Bilandi, Duan 139, 150, 200, 247-248, 252, 254, 259, 260,
213, 249, 269 261, 262-266, 273, 275-276,
Bili, Jure 88,138,150,167,168, 278-279, 282-283, 290-291,
235, 238, 305, 308, 317, 410 294, 296-297, 303-305, 307,
Berlinguer, Enrico 340 311, 314-315, 323, 325-327,
Blair, Tony 27 331, 333-334, 336-338, 341-
Blaevi, Jakov 76, 316, 405 342, 347, 350, 361, 364-365,
523
T A J N E I Z A MK E D R U G O G S V J E T S K O G RATA
366, 368, 373-374, 380, 385- 452, 453, 455, 458, 479, 480
387, 395, 401-403, 406, 407, Dobrota, Dragan 460
409-411, 431, 473, 488, 492 Dolanc, Stane 33, 122, 151, 155,
Broz, Jovanka 166, 411 287, 289, 319, 334, 338, 411,
Brzezinski, Zbignew 333 425, 443, 448, 451, 454
Buar, France 435, 436, 437, Doronjski, Stevan 303-304
438-439 Dragosavac, Duan 41, 88, 133,
Bulatovi, Miodrag 428 168,193, 195, 199, 242, 282-
Bui, Bruno 144 283, 300, 303, 304, 305-306,
324, 335, 472-473
Car, Pero 317 Drakovi, Vuk 99, 337, 342-
Carillo, Santiago 335 343, 459, 471, 478
Carter, Jimmy 255, 333 Dmovek, Janez 460
Cmevi, Brana 203 Drulovic, Milojko 170, 191
Cvetkovi, Dragia 111, 116 Dubaji, Simo 460
Cvetkovi, Marijan 166 Dubek, Aleksandar 191, 195
Dudakovi, Safet 389
anadanovi, Mirko 165 Duganova, Vaska 286
krebic, Duan 214, 305, 309-
310, 406 Denanovi, Hazim 389
osi, Dobrica 41, 79, 139, 159, ilas, Aleksa 37, 114, 415, 495
161, 165, 168, 170, 172, 174, ilas, Milovan 74, 104, 127,
177,180-191, 194, 195, 196- 129, 166, 207, 256, 318, 331,
198, 199, 203-205, 256, 274, 333-334, 338, 396, 399, 407
284, 290, 308, 332, 333-335, ini, Zoran 334
338-340, 342, 344, 354, 356, Dogo, Gojko 336-337, 341
363, 367, 370, 401, 407, 425, orevi, Jovan 311, 362
426-428, 432, 481 ukanovi, Aleksandar 362
ui, Dane 305, 307 uki, Slavoljub 76, 90, 168,
ulafi, Dobroslav 232 170, 173, 175, 177-178, 261,
276, 306, 307, 332, 367, 387,
Dabevi-Kuar, Savka 41,166, 389, 393, 410, 414
168, 173, 179, 224, 399 uranovi, Veselin 72-73, 223,
Debeljak, Ale 436 225-231, 233-234, 236
Dimitrov, Georgi 129 uri, Mihajlo 406
Dizdarevic, Raif 71, 188, 227,
324, 425, 441, 442, 448, 449, Ertl, Toma 447, 451
524
I N D E K S I ME NA
Fazliu, Aslan 280 Ivanovi, Vane 180

Florijani, Joe 243 Izetbegovi, Alija 74, 339
Galovi, piro 260, 291-295, Jam brek, Peter 435

319, 349 Janekovi, Dara 149, 152
Gellner, Ernest 92 Jana, Janez 430-431, 451-
Gligorov, Kiro 34, 88, 230-231 456, 477
Gligorov, Vladimir 66 Jashari, Kaua 286
Gluevi, Zoran 337 Jovanovi, Slobodan 397
Gorbaov, Mihail (Sergejevi) Jovic, Borisav 70, 88, 163, 189,
10, 70-71, 81,130, 326, 360, 203-204, 394, 414-415, 439,
401, 480 458, 460, 461, 471, 474, 477,
Gonjak, Ivan 166, 196 478-480, 481, 482-483, 485
Gotovac, Vlado 339
Graanin, Petar 354, 409, Kadijevi, Veljko 28, 64, 70, 88,
410, 474 204,411, 413, 431, 461,471,
Grafenauer, Niko 427, 432 480, 481, 485
Greganovi, Branko 459 Kanazir, Duan 363
Grlikov, Aleksandar 317 Karaorevi, Aleksandar 77,
Gruden, Slobodanka 415 90, 135, 287
Karaorevi, Pavle 90
Hajnal, Danijela 43 Kardelj, Edvard 16-18, 27, 33,
Hasani, Sinan 276, 278, 289 50, 57, 75-77, 85, 103, 104,
Havel, Vaclav 56, 331, 347, 106-107, 122, 124, 125, 130,
348, 396, 400, 437 134-156, 157-163,169-170,
Hebrang, Andrija 49, 325 171,172, 174,176-179, 180,
Horvat, Branko 188,198, 181-184, 187-188, 195-196,
267-268, 271, 278, 354-355 199-200, 201-203, 205, 207-
Hoxha, Enver 32, 277, 287- 211, 215, 217, 224, 226, 235,
288, 306 240, 242, 244-245, 247-248,
Hoxha, Fadil 266, 275 254, 255-258, 260-263, 265,
Hoxha, Rexhep 459 266, 271, 276, 278, 281, 283,
Hribar, Spomenka 342, 354, 425, 284, 287, 289, 294, 296-298,
427, 432, 437, 438, 452, 456 301,303,311,314-315,316,
Hribar, Tine 432-434, 445 322, 327, 331-333, 338, 347,
350, 357-358, 362, 364-365,
Isakovi, Antonije 163, 182, 342, 366, 373-374, 378, 395, 401,
352, 362, 363-364, 367, 407 425, 433, 434, 446, 454, 457,
525
473, 483, 487-488 Ljubii, Nikola 151, 386,

Kardelj, Pepca 79, 150, 170, 388, 397, 405, 406, 408,
217, 373 410- 412, 425
Kastrati, Agish 389
Kelmendi, Aziz 380, 389, Maek, Vladko 111, 113,
390,412 116-117
Kelmendi, Melihada 389 Mamula, Branko 119, 227,
Kermauner, Taras 427-428 411- 414, 431, 450, 451, 480
Kertes, Mihajlo 422 Marinko, Tomislav 367
Kidri, Boris 122 Marine, Andrej 240
Kmecl, Matja 447, 456 Marinkovi, Radivoje 398
Kolgeci, Remzi 286 Marjanovi, Jovan 161, 165,
Kolievski, Lazar 286-287, 174, 181, 183-184, 186-187,
289, 294 190, 193-199
Konar, Rade 301-302 Markovi, Ante 34, 36, 52, 69,
Koroi, Marijan 26, 202, 217, 72, 73, 74-75, 78, 85, 119,
220, 223, 231, 236, 244 155, 237, 394, 410, 429, 469-
Kotunica, Vojislav 60, 84, 90, 470, 472, 479-480
150, 334, 416 Markovi, (Dragoslav) Draa
Kraigher, Sergej 88, 224, 230, 18, 88, 138, 163-170,172,
241, 245-249, 281, 295, 311 173, 176-179, 180-181, 191,
Kresti, Vasilije 163, 363 192-193, 200, 233, 259, 260-
Kriegel, Frantiek 348 263, 275-276, 282, 290-291,
Krlea, Miroslav 346, 492 293, 302-310, 325, 338, 362,
Krunic, Boko 285, 297, 298, 369, 371-372, 396, 404, 407,
300, 408, 414, 462 409, 425, 429, 472
Kuan, Milan 15, 34, 50, 65, Markovi, Mihajlo 406-407
74, 301, 317, 327, 358, 361, Markovi, Milenko 368
375, 413-414, 425, 439, 442, Markovi, (Mirjana) Mira 71,
445-447, 449-458, 460, 466, 204, 372, 377, 378, 387, 393,
469-471, 477, 479, 491 395, 401, 416
Kundera, Milan 14, 83, Markovi, Svetozar 168, 188
347, 348 Martinovi, ore 353-354,
Kusturica, Emir 42 356, 358
Mastnak, Toma 431, 447
Laevi, Petar 282 Mesi, Stjepan 310
Letica, Slaven 92, 213 Metrovi, Ivan 60, 62
Lubarda, Vojislav 343 Miunovi, Dragoljub 334
526
I N D E K S I MENA
Mihailovi, (Dragoljub) Draa Nikezi, Marko 168, 171, 179,

90, 141, 193, 263 193-197, 200
Mihailovi, Kota 363, 364, 379 Nimani, Xhavid 284, 285
Mihajlov, Mihajlo 61, 331
Mihajlovi, Borislav (Mihiz) 203 Orekovi, Stipe 235, 390
Mijatovi, Cvijetin 372 Orlandi, Marko 409, 422
Mikuli, Branko 72-73, 233-234, Owen, David (Lord) 65, 471
237, 302-303, 305, 449
Milanovic, Dragoljub 394 Panevski, Milan 460, 469
Minovi, ivorad (ika) Panic, Milan 34
389, 397 Pai, Najdan 202, 265, 311-313
Miloevi, Branislav 388 Patrnogi Ima, Katarina 274
Milosevic, Slobodan 15, 21, 30- Paveli, Ante 90
31, 34, 41, 50, 55, 56, 57, 60, Pavlovi, Dragia 369, 387-388,
63, 65, 71, 74, 76-78, 80, 90, 392-398, 400, 404, 407-408
96, 99, 151, 156, 159, 161, Periin, Ivo 227
168, 169, 171, 178, 182, 184, Perovi, Latinka 74, 78,148, 163,
185, 199, 203-205, 217, 254, 165-169, 173, 175, 193, 225
271, 285, 291, 300, 301, 309- Peterle, (Alojz) Lojze 477
310, 319-321, 326, 327, 341, Pili, ime 348
344, 349, 351, 352, 361, 362, Pirjavec, Duan 332
367-388, 390, 393-395, 397, Planine, Milka 72, 73, 88, 133,
398, 400-410, 412-417, 419- 168, 202, 233-235, 237-241,
425, 436, 439, 442, 453-455, 243-244, 249, 308, 313
457-462, 466, 468-476, 479, Popit, France 287, 317, 449
481-482, 483, 485, 491 Popovi, Danko 344-345
Milutinovi, Milan 334 Popovi, Duan 296-298, 300, 317
Mini, Milo 192-193, 198, 202, Popovi, Koa 165,180, 196
263-264, 275, 289, 303, 304, Popovi, Milentije 174, 303
305, 307-308, 313, 335, 371, Potr, Miran 475
391, 396 Pozderac, Hamdija 317
Miri, Jovan 314-318, 320, 322 Punik, Joe 478
Mikolci Zveki, Marija 320 Puhovski, arko 134
Mitevi, Duan 387-388, 397
Monik, Rastko 446 Raan, Ivica 50, 484
Mojsov, Lazar 286, 288-289, Rakas, Milan 318
304, 360 Radosavljevi, Dobrivoje
Morina, Rahman 468 193-195, 275
527
Radulovi, Jovan 343 192-194, 197-200, 203, 260-

Rankovi, Aleksandar 29, 40-41, 263, 276, 288, 291, 293, 303-
76, 90, 135-136, 147, 156, 304, 307, 310, 371, 405, 406
157-158, 165, 166, 173-176, Stanovnik, Janez 453, 454
184, 196, 199, 203, 207, 256, Stefanovski, Vlatko 42
271, 273, 275, 281, 284, 287, Stojanovi, Lazar 282, 347
308, 325, 327, 332, 337-338, Stojanovi, Svetozar 312
362, 367, 390-391, 396, 399,
401, 412, 431 eks, Vladimir 447
Reagan, Ronald 69, 81 eelj, Vojislav 338-340, 447, 484
Ribii, Ciril 317 etinc, Franc 448
Ribii, Mitja 300-301, 307, iljegovi, Boko 287
317, 443 padijer, Bala 461
Rupel, Dimitrij 432, 442, 445, piljak, Mika 166, 235, 324,
452, 455, 456 346, 350-351, 409
tedul, Nikola 144
Sadiku, Ramiz 282 uvar, Stipe 52, 75, 88-90,
Sardeli, Celestin 460 150, 166, 167, 178, 235, 269,
Shehu, Mehmet 288 271, 300, 323-324, 331, 346,
Shukriu, Ali 243,286,287 348-351, 353, 358, 361, 368,
Simi, Sran 389-390 390, 405, 408-411, 421, 462,
Smiljkovi, Rado 396-398, 414 469-472
Smole, Joe 289, 294, 452, 454
Sokolovi, Zoran 384 Tadi, Ljubomir 333, 407, 426
Staljin, Josif (Visarionovi) Tasi, David 451, 456
81-82, 128-131, 134, 137, Tepavac, Mirko 75, 151, 168,
144, 167, 191, 196-197, 216, 191,199, 225
246, 341-342 Todorovi, Mijalko 165, 303, 313
Stamboli, Ivan 55, 76, 88, 163, Tomac, Zdravko 316-317
175, 178, 211, 214, 259-264, Tome, Gregor 431
268, 270, 291-295, 317, 320, Trevisan, Desa 351, 375
321, 336, 338, 351-353, 358- Trifunovi, Bogdan 318, 474
363, 367-373, 376, 377, 380- Tripalo, (Ante) Miko 41, 48, 78,
384, 386-388, 390, 391, 393, 150,166-168, 173, 195-196
395, 397, 399, 400, 404-412, Tucovi, Dimitrije 188
414, 419, 442 Tuman, Franjo 15, 21, 34, 38-
Stamboli, Petar 90, 165, 168, 39, 45, 50, 52, 63, 65-66, 74,
169, 173, 174, 176-180, 184, 90, 96, 117-118, 181, 317,
528
I N D E K S I MENA
342, 346, 367, 431, 460, 471, 168, 313-314, 318, 321-324,
472, 478-480, 483-484, 491 342, 346, 353, 363, 367, 411
Tupurkovski, Vasil 309 Vukmanovi (Tempo), Svetozar
76, 149, 405
Urbani, Ivan 436-441 Vukmirovi, Boro 282
Vance, Cyrus 74 Wilson, Woodrow 109, 111

Vico, Ratomir 463
Vidi, Dobrivoje 288, 301, Zavri, Franci 451, 452, 456
303, 406 Zimmermann, Warren 69, 105,
Vinji, Svetozar 451 299, 429, 453, 483, 495
Vlahovi, Veljko 165 Zlatanovi, Radoslav 382
Vlajkovic, Radovan 259 Zulfikarpai, Adil 483
Vlakali, Tihomir 285-286
Vllasi, Azem 286, 340, 378, 393, anko, Milo 151, 162
408, 459, 468, 475 arkovi, Vidoje 178, 409
Vranicki, Predrag 188 upanov, Josip 28, 35, 172,
Vrhovec, Josip 41, 88, 139, 150, 236, 251-252, 254, 311
529
BILJEKA 0 AUTORU
D ejan Jovi je predava meunarodne

politike na Sveuilitu Stirling u kot
skoj. Roenje u travnju 1968. u Samoboru,
diplomirao je politologiju 1990. u Zagrebu, a
magistrirao najprije politologiju u Ljubljani
(1994) a zatim i politiku teoriju u Manche-
steru (1995). Doktorirao je 1999. na London
School of Economics (LSE), s dizertacijom
Raspad ideolokog konsenzusa unutar jugo
slavenske politike elite: uvod u raspad J u
goslavije, 1974-1990. U prvoj polovici 2000.
je bio Jean Monnet istraiva na European
University Institute u Firenci. Od jeseni 2000. radi u Stirlingu, gdje
predaje predmete Raspad drava, Autoritarnost i nakon nje, te Uspon
i pad Jugoslavije. Od svoje rane mladosti pisao je u medijima: u
Poletu, Stavu, Nedjeljnoj Dalmaciji, zagrebakom Danasu, Feral
Tribuneu,Arkzinu, Identitetu i Slobodnoj Dalmaciji. Danas je glavni
pisac analitikih izvjetaja o makedonskoj politici i ekonomiji, te o
jugoslavenskoj politici za Economist Intelligence Unit, a pie i za
zagrebaki financijski magazin Banka. Ovo je njegova prva knjiga,
a ujedno i prva akademska knjiga koja izlazi u suizdavatvu jednog
beogradskog i jednog zagrebakog izdavaa, nakon rata.
531
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 32(497.1)"1974/1990
JOVI, Dejan
Jugoslavija : drava koja je odumrla :
uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije
: (1974-1990) / Dejan Jovi. - Zagreb :
Prometej, 2003. - (Biblioteka Nota bene)
Bibliografija. - Kazalo.
ISBN 953-6460-32-7
430114067
Dejan Jovi
JUGOSLAVIJA
Nakladnik
PROMETEJ
Zagreb, Kaptol 25
tel/fax: 01 4810 190
www.prometej.net
e-mail: prometej@zg.tel.hr
Za nakladnika
Boo Rude
Lektura
Neda Rude
Korektura
Ines Lovri-Jovi
Dizajn i prijelom
Sting design, Zagreb
Antun Zidi
Danja Klancir
Copyright Dejan Jovi, 2003.
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske
ISBN 953-6460-32-7
) f e s o r S t e v a n P a v lo w it c h , S v e u ili t e
O d s v ih d iz e r t a c ij a k o j im a s a m b io m e
ila n a j v e e i n t e le k t u a ln o z a d o v o l j s t v o ,
e z i. k o ja je r a z v ije n a , iz r e e n a i p o tk r ije p
g a a j i iz d v o j e n i, a n a liz ir a n i i p o v e z a n
i p r e c iz n o st, m je ru i r a v n o te u . T o je z n a
D tv r u je v r ij e d n o s t o v o g a u t o r a , t e k o jt i ijeyovu z n a a j n u
o o s o b n o s t z a o z b ilj n o is t r a iv a n j e p r ir o d e s
. J a s n a D r a g o v i S o s o , k o la z a s la v e n s k e i
a t o n o e u r o p s k e s t u d ij e , U n iv e r s it y C o lle j '
P u n a o r ig i n a l n i h i d e j a i u v j e r lj iv ih z a k l j u a k a , t e u t e m e lj e n a n a s o l i d n o j
d o k u m e n t a r n o j g r a i i in t e r v j u im a , k n j ig a D e j a n a J o v i a s p a d a m e u
1 n a jv a n ije a n a liz e r a s p a d a J u g o s la v ij e . J o v i e v a r g u m e n t - d a je ta j
r a s p a d , p a r a d o k s a ln o , r e z u lta t u s p j e h a a n tid r a v n o g id e o lo k o g k o n c e p t a
h a k o m e s e J u g o s la v ij a t e m e lj ila - d o t i e n e s a m o t e o r ij s k e d e b a t e o
. r a s p a d u v i e n a c io n a ln ih z a j e d n ic a n e g o i p o le m ik e o u z r o c im a k o la p s a
k o m u n i z m a u s r e d n j o j i i s t o n o j E u r o p i."
^ P r o f e s o r d r . I v a n P r p i , F a k u lt e t p o lit i k ih z n a n o s t i,
^ S v e u ili t e u Z a g r e b u :
S tu d ija D e ja n a J o v i a s a m o s v o j a n je is tr a iv a k i r a d k o ji s e o d lik u je
II i z b o r o m m a t e r i j a l a n a k o j e m u s e d o k a z u j u p o l a z i n e h i p o t e z e i
!;u O s r e d o t o e n j e m n a r e k o n s t r u k c ij u d j e lo v a n j a j u g o s la v e n s k e p o lit i k e
k , e li t e . N j e z in a j e o s o b it a v r lin a t o p o d s j e a n a d a n a s o s o b it o u H r v a t s k o j
r p o t is n u t i d is k u r s u z a d n j a d v a d e s e t l j e a p o s t o j a n j a J u g o s la v ij e .
I i N a m ij e n j e n a j e , p r ije s v e g a , z a in t e r e s ir a n o j p o lit i k o j i z n a n s t v e n o j
i j a v n o s t i, s a e lj o m d a in ic ir a r a s p r a v u o n a o j n o v ijo j p o v ij e s t i. N j e z in o
e o b j a v lj iv a n j e k o r is titi i s t u d e n t i m a z a in t e r e s ir a n im z a p o lit i k u p o v ij e s t .
ISBN =!53-bMt.G-33-7
9 789536 460528

143-Jugoslavija - Drzava Koja Je Odumrla - Uspo - Dejan Jovic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

143-Jugoslavija - Drzava Koja Je Odumrla - Uspo - Dejan Jovic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dejan Jovi

Prometej (Zagreb) i Samizdat B92 (Beograd)

Uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije

U vie od est godina, koliko je ova knjiga nastajala, mnogo je

priskoili su u pomo pokazujui da su zainteresirani za moj rad,

Z ato se raspala socijalistika Jugoslavija? Je li taj raspad bio

Otomansko. Nijedno od njih vie ne postoji. Prije pedeset godina

nosti, da bi s uvoenjem demokracije zaratili. Dok se Europa

izvora. to, dakle, novo (u odnosu na postojeu debatu, na engles

oslanjajui se na pisane izvore nego i na ono to ih je stvorilo

sistema, nacionalno pitanje, uloga drave i dr. ima instrum en

socijalistikoj Jugoslaviji bila vezana za opasnost od Sovjetskog^

politiki akteri (u ovom sluaju politike elite) dre da su znaajni.

zum ski koncept. Ovaj drugi, za razliku od prvoga, priznaje poli

Kardelj i Tito bili su vrhovni interpretatori koncepata i vrhovni

U skladu sa svojom glavnom tezom, ova knjiga praktiki

tikih pitanja (recimo: u kojoj mjeri tolerirati opoziciju). Druga

viji su mediji bili u mnogo boljem stanju nego u Poljskoj i eho-

Napokon, rije ili dvije treba rei o poziciji koju zauzimam s

KRITIKA ANALIZA DOSADANJIH

totine lanaka u akademskim i poluakademskim asopisima

1. Ekonom ska kriza;

1 Pod pojmom Jugoslavija podrazumijeva se u ovoj knjizi uglavnom Socija

S iznimkom drevne mrnje, svi su drugi pristupi pomogli da

zato se raspala jugoslavenska federacija. Glavni je cilj ove knjige

KRITIKA ANALIZA POSTOJEIH PRISTUPA

2 Pod liberalno-dem okratskom tradicijom podrazumijevamo sve pristupe koji

kratizacije.4 Njena je glavna pretpostavka da e ekonomski raz

4 Za kritiku teorija tranzicije (tzv. tranzitologije), vidi moj tekst objavljen u

Jugoslavija je ostala primjer poluliberaliziranog i ekonomski us

statino drutvo, on je uvijek bio u reformama, a politiki su sukobi nepre

ila i unutarnju stabilnost i nezavisnost zemlje u meunarodnoj

10 Vidi Chossudovsky (1999).

Koliko god bio koristan za objanjenje nastanka politike krize

i demokracije. Posebno se to odnosi na ekonomsku jednakost,

14 Za jugoslavensku interpretaciju teze da je prava demokracija samo ona koja

Istina je, nigdje se ta nejednakost nije vidjela bolje nego u

nijedna druga republika nije im ala pokrajine. V ie o M iloevievu programu

odnosu na vee; prisutnou u dravnim strukturam a (vojsci) i

10 Vie o vanosti percepcija o nejednakosti i nepravednosti kod Albanaca i Srba,

bi logika, naime, nalagala da oni koji u nekoj zemlji najvie pro

Odlian prim jer za relativno malu vrijednost ekonomskog

u jugoslavenskom prostoru. Zato to nije vidio da je u tom geo

nacionalizmom, koji je tako snano promoviran u osamdesetima,

21 U Hrvatskoj je to, meutim, postignuto uz 13,6 milijardi amerikih dolara

u Jugoslaviji. Budui da alternativni tip socijalizma nije vie bio

Argument o drevnoj etnikoj mrnji

22 Uzelo bi previe prostora da se navedu svi lanci i knjige, novinski tekstovi i

elita, a posebno ne njezina naroda (ili njenih naroda, ovisno o

dogovori o njenoj realizaciji zapoeli su s poekom Prvog svjetskog rata. Kako

devedestim godinama prolog (dvadesetog) stoljea. Poruka je bila

Slovenaca i M uslimana25 (i to samo u tom smjeru, ne i obratno), te

25 U ovoj knjizi koristim o pojam M usliman kad se radi o razdoblju u kome je ta

razliitim pogledima na poluopoziciju socijalizmu, koja se tada

ih gotovo nevanima, dok odgovornost prebacuje na narode, koji su

su protest protiv sistema koji je - kako su mnogi s pravom osjeali

nacionalizma, ili izmeu svakog od njih i naroda koji se naao

protiv drugih nacija. tovie, nacionalizam moe biti izolacio-

27 Doktrina nacionalnog pomirenja , koju je promovirao nacionalistiki pokret

nacije i Jugoslavije kao nacionalne drave. Povijest Jugoslavije,

28 Ideja samoopredjeljenja bila je konstitutivna ideja socijalizma, nakon to ju je

je sm atran jednom od glavnih opasnosti za socijalizam, naciona

29 Jo je paradoksalnije da se upravo to isto dogodilo s komunistikom elitom,