Godina V. broj 15 www.noviplamen.

org cijena 35 kn 450 DIN 270 DEN 7 KM 10 EUR 14 USD

nP
novi
Dario Fo: Nema slobode bez kulture

PLAMEN

asopis demokratske ljevice za politika, drutvena i kulturna pitanja

Gvozden Flego: I dalje emo tonuti ako ne promijenimo odnos prema obrazovanju i znanosti

Meindert Hobbema (1638.-1709.), Vodenica , Louvre

IMPRESSUM

SAVJET NOVOG PLAMENA

INTERNACIONALNI Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i politiki pisac, najistaknutiji ivui javni intelektualac prema anketi britanskog asopisa Prospect Ken Coates - vodei svjetski strunjak za samoupravljanje, predsjednik Bertrand Russell Peace Foundation, 10 godina bio lan Evropskog parlamenta, a 5 godina predsjednik Komisije za ljudska prava Evropskog parlamenta David Graeber - vodei svjetski antropolog, slobodarski socijalist Michael Albert - vodei svjetski strunjak za participativnu demokraciju, urednik ZNeta Chris Ford - britanski filozof i sindikalni aktivist prof. dr. Bogdan Denitch - prof. emeritus sveuilista u New Yorku, predsjednik udruge Tranzicija u Demokraciju i su-predsjednik Demokratskih socijalista Amerike prof. dr. Michael Lwy - filozof i sociolog, predava na Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu John McDonnell MP - lijevo-laburistiki lan britanskog parlamenta prof. dr. Dragan Plavsic - profesor prava u Oxfordu prof. dr. Catherine Samary - parika profesorica ekonomije i suradnica francuskog izdanja Le Monde Diplomatique prof. dr. Jean Ziegler - profesor na parikoj Sorbonni, bivi specijalni UN-ov povjerenik za pravo na hranu SLOVENIJA dr. Sonja Lokar, politiarka, biva lanica predsjednitva SK Slovenije i slovenskog parlamenta prof.dr. Rastko Monik, sociolog i profesor sociologije kulture, lan Foruma za levico prof.dr. Slavoj iek, filozof i kulturni kritiar BiH prof. dr. Nerzuk urak, profesor na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, novinar doc. dr. Salmedin Mesihovi, predava na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Bratislav Napotnik, predsjednik sindikalne organizacije ROS ajavec, Banja Luka prof. dr. fra Marko Oroli, bivi BiH ministar za Multireligijska i multinacionalna pitanja Josip Pejakovi - glumac, predsjednik Alternativnog ministarskog vijea prof. dr. Dragoljub Stojanov - profesor ekonomije, bivi BiH ministar za vanjsku trgovinu prof. dr. Miodrag ivanovi - predsjednik Stalnog meunarodnog komiteta za humanizam i poredak, poasni predsjednik Evropskog pokreta BiH prof. dr Slavo Kuki, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Mostaru. HRVATSKA prof. dr. Inoslav Beker - novinar prof. dr. Nadeda ainovi - profesorica filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predsjednica Hrvatskog PEN kluba Kasum Cana - umjetnik, predsjednik Foruma Roma Hrvatske i lan Internacionalnog Roma parlamenta u Beu Ivan Grguri - magistar ekonomske i socijalne povijesti sa Sveuilista Oxford prof. dr. Maja Hribar - Oegovi - teatrolog dr. Ivan Jakopovi, politolog prof.dr. Ljubo Juri - profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, bivi ministar gospodarstva RH, saborski zastupnik SDP-a i predsjednik Drutva hrvatskih ekonomista dr. sc. Hrvoje Juri, predava na Filozofskom fakultetu u Zagrebu prof. dr. Svetozar Livada, sociolog Dorino Manzin, novinar prof. dr. Predrag Matvejevi - pisac, profesor na rimskoj Sapienzi i parikoj Sorbonni prof. dr. Milorad Pupovac - lingvist, saborski zastupnik Boo Rude - direktor izdavake kue Prometej dr. Guste Santini - financijski strunjak, poslovni konzultant i urednik znanstvenog asopisa Ekonomija/Economics Slobodan najder, pisac i kazalini redatelj prof. dr. Slobodan Uzelac - potpredsjednik Vlade RH mr. sc. Velimir Viskovi, predsjednik Drutva hrvatskih pisaca, leksikograf, urednik Knjievne republike i Sarajevskih biljenica dr. sc. Antun Vuji, filozof i leksikograf, saborski zastupnik SDP-a, bivi ministar kulture RH SRBIJA prof. dr. Todor Kulji - profesor sociologije na Univerzitetu u Beogradu Biljana Kovaevi-Vuo, odvjetnica, predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava Duan Gojkov - beogradski pisac, reiser, urednik Balkanskog knjievnog glasnika prof. dr. Olivera Milosavljevi - profesorica historije na Univerzitetu u Beogradu Miroslav Samardi - politolog, urednik u Kulturnom centru Zrenjanina prof. dr. Vera Vratua - profesorica sociologije na Univerzitetu u Beogradu Zlatoje Martinov - glavni urednik lista Republika Duan Maljkovi - filozof, prevodilac i izdava. Urednik asopisa za queer teoriju i kulturu QT. Kolumnist sitea B92.net, suradnik NIN-a i Treeg programa Radio Beograda, urednik u izdavakoj kui Karpos prof. dr. okica Jovanovi - sociolog iz Nia, profesor sociologije na Univerzitetu u Beogradu Vladan Milanko - filozof i filmski kritiar Jelena Velji - studentkinja etnologije i antropologije, aktivistkinja i novinarka Sran Miloevi - historiar, suradnik Instituta za noviju istoriju Srbije Ivan Zlati - novinar, aktivist Pokreta za slobodu Duan Vukadinovi - politiki pisac CRNA GORA doc. dr. Filip Kovaevi - profesor politike psihologije i psihoanalize na Univerzitetu Crne Gore u Podgorici MAKEDONIJA prof. dr. Ljubomir Cuculovski - profesor filozofije na Univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skoplju mr. Traje Panov - doktorant politikih nauka na Evropskom univerzitetskom institutu u Firenzi

Novi Plamen
asopis za politika, drutvena i kulturna pitanja Izdava: Demokratska misao d.o.o. Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb www.noviplamen.org redakcija@noviplamen.org asopis izlazi kvartalno Glavni urednici: Filip Erceg Mladen Jakopovi Goran Markovi Ivica Mladenovi Redakcija: Goran ubrilo, Filip Erceg, Mladen Jakopovi, Goran Markovi, Jasna Tkalec, Marko Veligaj, Ivana Amidi Urednik znanstvene sekcije: Neven Jakopovi Grafiki urednik: Nenad Pejukovi Grafem d.o.o. Tisak: GMG GRAF, Sesvete iro-raun: 2484008-1103959884 (Reiffeisen banka) Pretplate iz inozemstva mogu se vriti na: SWIFT RZBHHR2X IBAN: HR37 2484 0081 1039 5988 4

Treba vjerovati u mozak ovjeka, treba hodati, kretati se, misliti, boriti se, to je jedini ljudski nain, a sve ostalo je dim. Miroslav Krlea

SADRAJ
84 94 99

3 4 6

UVODNE MISLI Mladen Jakopovi, Plamen socijalne ekonomije Ivica Mladenovi, Levica u krizi u doba krize Vesela Lalo, Novi Plamen na Balkanu HRVATSKA Filip Erceg: Hrvatska Facebook revolucija Marko Veligaj, Godina dana predsjednika Josipovia Ivan Grguri, to nam nudi SDP? Sreko Pulig, To nije korupcija, to je sistem Stjepan aban, Kako je propadalo hrvatsko gospodarstvo: programirani nestanak tvrtki? BOSNA I HERCEGOVINA Goran Markovi, Mora li Bosna biti tamni vilajet? Slavo Kuki, Volja biraa i posleizborne matematike Miodrag ivanovi, Bosna i Hercegovina poslije izbora: paradoks normalnog ili normalni paradoks Salmedin Mesihovi, Fenomen stranarenja u BiH Aleksa Milojevi, Sumnje u ispravnost statistikog merenja bruto domaeg proizvoda u BiH SRBIJA Latinka Perovi, Pomirenje Srba i Hrvata i Srba i Albanaca Duan Maljkovi, Gej prajd 2010: od politike i dentiteta do huliganizacije Goran Musi, Politika ekonomija srpske tranzicije: radnika klasa u tunelu beskonane tranzicije Jelena Velji i Aranel Bojanovi, Bolonjska reforma u Srbiji: studentska perspektiva SLOVENIJA Toma Mastnak, Na svjetski rat CRNA GORA Filip Kovaevi, Nihilizam moi u Crnoj Gori: od Dubrovnika do Avganistana MAKEDONIJA Traje Panov, Makedonska levica i borba protiv desniarskog nacionalizma i populizma

PROLJETNA KOLA ANTINEOLIBERALIZMA Susan George, Rat protiv drutva Intervju s Colinom Leysom, Diktatura trita Rastko Monik, Prema kraju kapitalizma MEDIJSKI AKTIVIZAM X. Y. Z, Afera Assange ili o laima totalitarne demokracije Amy Goodman, 60 godina Pacifica radija: Oaza otpora Nemeza, Projekt Drugi radio OBRAZOVANJE Luka Bogdani, Zato se studenti i profesori u Italiji bune? EUROPA DANAS Todor Kulji, Novi diktat seanja u kolektivnom pamenju EU Catherine Samary, Europska unija, Istona Europa i kriza sistema (P)OGLEDI Ljubo Juri, Izlaz je u velikoj transformaciji Zoran Otri, Ljevica i zeleni nakon propasti Treeg puta: nazire li se mogunost stvarne alternative? Greg Albo, Sam Gindin, Leo Panitch, Ekonomska kriza, sindikati i ljevica Jonathan Michael Feldman, Zato je vedska levica izgubila Mladen Jakopovi, Putanja europske krajnje desnice: sluaj Britanske nacionalne stranke Toma Mastnak, S bombarderima ne moete gasiti poare Toma Mastnak, Materijalizacija delirijuma Jasna Tkalec, Od moderne do postmoderne okica Jovanovi, Nacionalizam je nasilje Vladan Milanko, Zaepi! Ne vidim te, ti si u Dubrovniku! Velizar Mirov, Prikaz neomarksistike teorije klasa Erika Olina Rajta Slobodan Vukievi, Drava izmeu pojedinca i drutva HISTORIJSKE TEME Filip Erceg, Postanak Vatikana i ideja katolianstva RECENZIJE Ivana Amidi, Eric Hobsbawm: Kako promeniti svet Paul Mitchell, Ekonomist Joseph Stiglitz upozorava na malaksalost bez kraja na vidiku PRAVA IVOTINJA Oglas Prijatelja ivotinja POEZIJA Jure Katelan, Salut et Fraternit PROKULTURA Marina Lui, Film kao sredstvo drutvene kritike: kritika socijalizma u filmovima crnog talasa u SFRJ Robert Mraz, Akademske zvijezde Jasna Tkalec, Od ekspresionizma do realizma: Ljubo Babi- slikar nacionih pejzaa Jasna Tkalec, Donacija djela Ede Murtia In memoriam: Kasum Cana Christos Kefalis, ah i Schrdingerova maka

108 110 111

7 11 12 13 14

113

18 25 27 29 31

116 121

128 139 142 152 158 168 170 171 177 186 193 200

36 39 43 48

52

54

57

211 59 61

INTERVJU Dario Fo, Kultura nasilja je nedostatak kulture Gvozden Flego, Naa e zemlja nastaviti tonuti dok ne promijeni odnos prema obrazovanju i znanosti SVIJET U 21. STOLJEU Jorge Martin, Tunis nakon svrgavanja Ben Alija Sreko Horvat, Foucault u Kairu Goran Markovi, Japansko udo Noam Chomsky, Predsednik Obama uestvuje u ratnim zloinima Socijalistika alijansa, Rat protiv Afganistana: zloin protiv ovjenosti Patrick Martin, WikiLeaks objavio dokumente koji razotkrivaju ratne zloine SAD-a u Iraku Revolucionarno udruenje ena Afganistana, Bolja ideja: dovoenjem kui 243 vojnika moglo bi se platiti itavo visoko obrazovanje u Afganistanu ove godine Rafael Azul, SAD iskoritavao Gvatemalu za smrtonosna medicinska testiranja Nigerija: sluaj Pfizera Attaman, Irak - zemlja siroadi Barry Grey, Koristei novu formulu, Biro za popis povisio proraun amerike stope siromatva na 15.7 posto Radnika borba, Odran najvei generalni trajk u povijesti Portugala Venezuela Analysis, Venezuelanska narodna skuptina usvaja paket zakona o narodnoj vlasti

222 224

64 66 68 68 73 75 77

226

229

231 236 237 238 240 241

78

80

82 82

Uvodne misli

5 ulaganja - vidi npr. Doogan, 2009.), na uspostavu radnike participacije (model njemakog Mitbestimmunga za nae bi podneblje bio golem napredak), na potenciranje pitanja utaje i legalnog izbjegavanja poreza od strane krupnog kapitala, itd. Potrebno je razotkriti ideoloku obmanu i licemjerje onih koji su izazvali krizu, a sada dijele lekcije i kanjavaju graanstvo. Od osamostaljenja Hrvatske, politike, ekonomske i medijske elite su kontinuirano konkurentnost predstavljale kao kategoriju koja je suprotstavljena socijalnom razvojnom modelu. To konkretno znai da se kod nas dugo zagovaralo i jo uvijek se zagovara srozavanje radnikih i socijalnih standarda i prava radi tobonje konkurentnosti, iako su neke od najkonkurentnijih evropskih zemalja istovremeno i najsocijalnije (dosta uspjeno kombinirajui odreenu fleksibilnost i sigurnost zaposlenja, npr. u Danskoj), a najsocijalnije zemlje (poput vedske, Nizozemske i Danske) svjesnom su ekonomskom politikom postigle i najvei stupanj zaposlenosti u Europskoj Uniji (Juri, 2011.). Vodei svjetski ekonomisti poput nobelovaca Josepha Stiglitza i Paula Krugmana takoer su se negativno odredili prema takvoj neoliberalnoj strategiji trke na dno. Uostalom, analiza Hrvatskog drutva ekonomista iz 2010. pokazala je da bruto rad nije osobito skup u odnosu na EU i OECD zemlje (Sever i suradnici, 2010.). Kao to je u lanku Hrvatska ekonomska naiva ili Republika Hrvatska u zamci koncepta deficita platne bilance i makroekonomske stabilnosti, objavljenom u asopisu Ekonomija/Economics od listopada 2010., ukazao na lan Savjeta prof.dr. Dragoljub Stojanov (inae naveden u Marquis Whos Who in the World ediciji za 2010. kao istaknuti svjetski ekonomist, bivi BiH ministar za vanjsku trgovinu 1993/4. i ministar bez portfelja 1997/8.), kod nas su nasuprot neoliberalnoj dogmi o previsokoj cijeni rada upravo razina industrijalizacije i produktivnost rada zapostavljene determinante konkurentnosti. Hrvatska radna produktivnost znaajno zaostaje za razvijenim zemljama Europske Unije. Brojne znanstvene analize pokazale su da su zapravo najuspjenije zemlje s najviim ivotnim standardom graana upravo one gdje su ljevica i sindikati igrali najizraeniju ulogu, npr. u skandinavskim zemljama (za sumaciju tih zakljuaka vidi Coates, 1999.). Nije nimalo iznenaujue ni da su egalitarnija drutva po svim kljunim socijalnim parametrima superiorna drutvima u kojima vlada izrazitija nejednakost. Opsena istraivanja tako pokazuju da anglosaksonske ekonomije veoma prednjae u odnosu na relativno egalitarne skandinavske zemlje i Japan po rairenosti zdravstvenih problema meu niim klasama u tim drutvima, po stopi preuranjene smrtnosti meu mukarcima iz radnike klase, po duljini radnog vremena, po stupnju djejeg mortaliteta, po stupnju djeje nepismenosti, po stupnju nasilja meu djecom, po rairenosti mentalnih oboljenja i poremeaja, po stupnju ovisnosti o drogama, po razini nepovjerenja prema ostalim ljudima, po broju zatvorenika, po visini kazni za jednake zloine, po broju ubojstava, itd. (Wilkinson and Pickett, 2010.). Takoer, zemlje u kojima vlada izraenija nejednakost (poput SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva) imaju niu stopu ope djeje dobrobiti pre-

Plamen socijalne ekonomije

mr.sc. Mladen Jakopovi

edavno sam, zajedno s bivim hrvatskim ministrom ekonomije i predsjednikom Hrvatskog drutva ekonomista prof.dr. Ljubom Juriem, te s bivim ministrom kulture, saborskim zastupnikom SDP-a i predsjednikom udruge Novo drutvo dr. Antunom Vujiem (obojica su inae i lanovi Savjeta Novog Plamena), sudjelovao u emisiji Povealo na TV Jabuka, koju vodi Dorino Manzin. Tom smo prilikom razgovarali o strukturalnoj pozadini hrvatske i svjetske ekonomske i drutvene krize, o kontinuitetu pljake javnih dobara, o gubitku ekonomskog i politikog suvereniteta zemlje, o demokratskom i socijalnom deficitu hrvatskog i svjetskog kapitalizma, o liberalnom demokratskom socijalizmu, participaciji i samoupravljanju, te o zadacima demokratske ljevice. Link na snimku emisije moete pronai na www.noviplamen.org. U emisiji je kao posebno razoran faktor strukturne krize zemalja bive Jugoslavije istaknut model neproizvodnog, parazitskog, kompradorskog kapitalizma, koji je bio uspostavljen prema doktrini oka kroz (protuustavnu) pljaku drutvenog vlasnitva, destrukciju domae proizvodnje, privatizaciju banaka, redukciju radnog kontingenta, monetarizam, deviznu klauzulu, deviznu tednju, zaduivanje i podilaenje krupnom stranom kapitalu i uvoznom lobiju. Upravo se u zadnje vrijeme u ekonomskim krugovima vode zaotrene rasprave o deprecijaciji i devalvaciji teaja kune u kontekstu problema vezanih za deficit platne bilance i ogromni vanjski dug. Bez sumnje, u Hrvatskoj postoji znaajna beskorisna dravna potronja (poput prenapuhanog vojnog budeta npr., u skladu s naom novom militaristikom ulogom u dalekim zemljama), dok je potencijalno pozitivna uloga odreenih fiskalnih stimulansa zanemarena. Takoer, konzumeristiko osobno zaduivanje graana (koje je na globalnoj razini inaugurirano kao bitan strateki odgovor na kapitalistiku prekapacitiranost [ili hiperprodukciju], i emu je posebno pogodovala privatizacija bankarskog sektora) nije odrivo. Kresanje dravnog prorauna, meutim, ne smije biti usmjereno na smanjivanje socijalnih prava i produbljeni, disciplinarni neoliberalni napad na radnitvo, kakav je pod krinkom sanacije duga i recesije nedavno intenzivirao velik dio evropske polit-ekonomske elite. Potreban je kontranapad progresivnih snaga koji bi se usmjerio na jaanje demokratske kontrole nad financijskim (i posebno bankarskim) sektorom, na uvelike endogenu reindustrijalizaciju (nasuprot ideologiji FDI-a, kod nas esto parazitskog oblika stranih

6 ma UNICEF-ovom indeksu, manju jednakost ansi i niu stopu socijalne mobilnosti, niu stopu inovativnosti, tj. manje patenata po glavi stanovnika i tako dalje (ibid., 2010.). U istraivanjima (koja su koristila statistiku mainstream institucija poput UN-a, WHO-a, OECD-a i Svjetske banke) se, s izvanrednom linearnou, upravo stopa nejednakosti pokazala kao kljuan gradijent ili mjerilo ovih drutvenih fenomena. Ogromna drutvena i ekonomska teta koju proizvodi nejednakost, meutim, obino se ne ukljuuje u mainstream ekonomske raunice. Svi zdravstveni trokovi, svi dodatni kavezi namijenjeni drugim ljudskim biima, sve dodatne policijske snage, sve ovisnosti i mentalni poremeaji koje nejednakost proizvodi sve je to galantno apstrahirano. O konkretnoj ljudskoj patnji, koja je odavno izgnana iz kapitalistikih cost-benefit analiza, da ni ne govorimo. Osim to omoguava veu zaposlenost, stimulira ekonomsku potranju i poboljava radniku motivaciju, inovativnost i produktivnost, bogato komparativno iskustvo i znanstvena istraivanja potvruju da socijalna ekonomija omoguava i vea ulaganja u obrazovanje, vrijedne usluge i visokotehnoloku proizvodnju, nasuprot ovom modelu periferijske, neokolonijalne ekonomije koju su balkanske elite (u suradnji sa stranim partnerima) odabrale. Upravo je zato poveanje konkurentnosti komplementarno sa socijalnim modelom razvoja ekonomije i drutva. S jedne se strane produktivnost rada moe unaprijediti veim ulaganjima u znanost, obrazovanje i visokotehnoloku proizvodnju. S druge strane bi radnu produktivnost mogla znaajno poveati demokratizacija ekonomije, pored prednosti javne kontrole i svog ostalog ekonomskog i drutvenog napretka koji bi ta demokratizacija stimulirala. Jedna velika analiza britanskih kompanija tokom 1990-ih (Conyon i Freeman, 2001.) pokazala je pozitivan efekt radnike participacije na radnu produktivnost, a postoje i bogata slina iskustva iz brojnih drugih zemalja, koja ovdje ne moemo nabrajati. Iz ovih je razloga obeavajua Milanovieva nedavna najava SDPove podrke uvoenju radnike participacije po modelu njemakog Mitbestimmunga (iako emo jo vidjeti to e od svega toga na kraju biti). Socijalna ekonomija mogla bi biti znaajna iskra i plamen drutveno-ekonomskog razvoja, koji bi probudio ovu uspavanu regiju.

Uvodne misli

Kriza levice u doba krize

Pretpostavka svih vizija i stvaralakih imaginacija jeste analiza ili umee itanja Karel Kosik

Ivica Mladenovi r n o l d T o j n b i je svojevremeno tvrdio da civilizacije najee propadaju kada stvaralake elite nemaju odgovore na izazove vremena u kome ive. Svedoci smo da je naa epoha suoena sa razularenim varvarstvima globalnog kapitalizma koja ponitavaju i najosnovnije socijalne i opte-civilizacijske tekovine. Hegemoni neoliberalizam, doktrinarno uzdrman, i savremena kapitalistika drutveno-ekonomska formacija kao njegov prirodni okvir - budui da su istorijski iscrpljeni - proizvode jedino demokratske i istorijske regresije. Postojea socijalno-ekonomska kriza sa svojim destruktivnim drutvenim posledicama pokazuje ne samo da je u ovakvom okruenju bilo kakav drutveno-ekonomski razvoj nemogu, nego ilustruje i svu senilnost i nestvaralaku ulogu elitnih ideolokih predstavnika komandne vladajue klase. Meutim, kako sve vie postaje jasno, ni ubedljivi radikalni opozicioni koncepti optimalnijeg oblika ekonomskog, drutvenog, kulturnog i politikog ivota jo uvek nisu izvesni. Takvim petrifikovanim stanjem se jednostrano, u okviru diskursa trijumfalistikog anti-marksizma, S opravdava post-politiki konsenzus (S l a v o j i e k ) o bezalternativnosti, a shodno tome i uprkos negodovanju leviara, teze o kraju ideologija, utopija i istorije. Jedna od istorijskih konstanti uticajne levice u koncipiranju, kreiranju i sprovoenju konkretnih politikih projekata podrazumevala je, na osnovu razraenih analiza realnih drutvenih grupa i odnosa, dubinsko razumevanje socijalno-politikih prilika date drutvene stvarnosti. Izmeu ostalog, to je i jedan od razloga zato su socijalisti/socijaldemokrate i komunisti, za razliku od socijal-utopista ili anarhista, uspeli da ostvare potpunu dominaciju na levoj politikoj sceni XX veka i obezbede, u manjoj ili veoj meri, mogunost operacionali-

Bibliografija:
Coates, D., Labour Power and International Competitiveness: A Critique of Ruling Orthodoxies, Socialist Register, Vol. 35, 1999. Conyon, M.J. i Freeman, R.B., Shared Modes of Compensation and Firm Performance: UK Evidence, NBER Working Paper W8448, National Bureau of Economic Research, Cambridge, MA, 2001. Doogan, K., New Capitalism, Polity Press, Cambridge, 2009. Juri, Lj., Izlaz je u velikoj transformaciji, izlaganje na savjetovanju Hrvatskog drutva ekonomista Ekonomska politika Hrvatske u 2011. godini - izlazak iz recesije ili daljnja stagnacija?, objavljeno i u Novom Plamenu, br. 15, 2011. Sever i suradnici, Polazita nove ekonomske politike, HDE, Zagreb, 2010. Stojanov, D., Hrvatska ekonomska naiva ili Republika Hrvatska u zamci koncepta deficita platne bilance i makroekonomske stabilnosti, Ekonomija/Economics, listopad 2010. Wilkinson, R. and Pickett, K., The Spirit Level: Why Equality is Better for Everyone, Penguin Books, London, 2010.

Uvodne misli
zacije svojih ideja. Oni su, nudei konkretne i praktino-delatne programe, u tada aktualnom drutvenom kontekstu, dali uverljivost i pokrie svojoj utopiji. Civilizacijski relevantna tumaenja i konkretno-istorijske analize drutvenih okolnosti levo orjentisanih intelektualaca predstavljale su teorijsku formulaciju problema i tenji realnih drutvenih grupacija kao i motivacione okidae za drutvenu akciju, radikalnu promenu i demokratizaciju. Verovatno nikada ne bi bilo Francuske revolucije bez francuskih prosvetitelja koji su svojim teoretizacijama osmiljavali i anticipirali izgradnju boljeg i pravednijeg drutva. Takoe, sintetika i sveobuhvatna M a r k s o v a kritika analiza svoje savremenosti je dominantno motivisala praktino delanje - dajui mu smisao i izvesnost - prve generacije socijaldemokrata, dok su B e r n t a j n i L e n j i n novim idejama i strategijama - saobrazno osobenom duhu vremena i lokalnim uslovljenostima - nadahnjivali naredne generacije socijaldemokrata i komunista. Dakle, kritika socijalno utemeljena teorija i preko nje konstruisana praksa kao komplementarni sveproimajui totalitet su u samom temelju svih progresivnih i emancipatorskih dostignua. Meutim, uprkos inflaciji formalno radikalnih, ali najee neproduktivnih i po hegemoni vladajui sistem bezopasnih tumaenja, period nakon uruavanja istorijski-postojeeg-komunizma i delegitimisanja socijalistike misli karakterie nedostatak jasno razraene i obuhvatne leviarske klasne analize koja bi mogla da poslui kao jezgro savremene internacionalne mobilizacijske energije i diferencirane kritike post-modernog razvijenog kapitaliz(a)ma koji je postao fleksibilniji, i na raznim nivoima, strukturno drugaiji i sloeniji u odnosu na ono to se u davno napisanim knjigama i pamfletima M a r k s a i E n g e l s a moe nai. Kao produkt kompromitovanja starih leviarskih koncepata i krize u stvaralakoj produkciji novih, danas, savremeni neo-liberalizovani socijalisti/socijaldemokrate - birokratski oportuno nedostatak novih reenja i odgovora na izazove globalnog kapitalizma nadometaju vulgarnim konformizmom i kozmetikim izmenama koje nemaju nikakav tranzicijski potencijal prema kvalitativno drugaijem organizovanju drutvenog ivota. Na drugoj strani pak, najvei deo minornih politikih i drutvenih grupacija ultra leviara koje su formalno i posle-berlinskih promena nastavile kontinuitet boljevike komunistike tradicije, uprkos istorijskom iskustvu, religiozno pravoverno i postvareno brane tezu o M a r k s o v i m i/ili L e n j i n o v i m drutvenim zakonima istorije te, u skladu sa takvom orjentacijom, nekreativno, paualno i kockasto pokuavaju da sve trenutne drutvene procese uklope u taj imaginarni kalup. Ipak, imajui sve ovo u vidu, bilo bi potpuno pogreno predati se defetizmu i prihvatiti postojei poredak stvari kao prirodan, neupitan i normalan drutveni poredak, jer, upravo je trenutno najpropagiraniji, najformalniji i najmanje istorijski ba onaj analfabetizam koji veruje da su neki drutveni poredak i/ili neko saznanje apsolutni i konani tako da sa njima prestaje i istorija i svaki mogui drutveni razvoj. E d g a r M o r i n ima puno pravo kada tvrdi da niko ne moe da dokae da je naa civilizacija iscrpela sve potencijale za usavravanje i transformaciju i da smo stigli do kraja istorije. Upravo se radi o tome da stari odgovori nikako ne mogu biti pravi odgovori na nova pitanja, te da nove, internacionalno delatne, pluralnoleve paradigme treba traiti u svim aspiracijama i oblicima borbe pojedinanih grupa osporavanja neoliberlizma (socijalnih pokreta i progresivnih struja u okotalim leviarskim partijama, sindikatima i drugim delovima civilnog drutva), koje se protive njegovoj trajnoj stabilizaciji. Drugim reima kazano, u L u k a e v o m i M a r k u z e o v o m kljuu, kvintesencija stvari nije u tome da konkretnoj stvarnosti treba suprotstavljati neke apstraktne ili utopijske ideje per se , ve pokuaj da se razume i teorijski konceptualizuje kako se u samom krilu te stvarnosti, kroz konkretne aktivnosti, raaju stvarne drutvene snage koje predstavljaju istinske pokretae tih novih ideja i progresivnih aspiracija. Takav istorijski i socijalni opozicioni front eksploatisanih i ugnjetenih drutvenih agenasa - iako nejak, raspren, nepovezan i medijski gotovo nevidljiv - postoji kroz arolike forme lokalnih i globalnih otpora raznim civilizacijskim regresijama tj. socijalnim, ekonomskim i politikim destrukcijama koje izaziva ureenje zasnovano na novo-tronizovanom kapitalsebiluk-profit boanstvu. Meutim, da bi se sve ove inicijative i tendencije povezale i dobile na masovnosti i snazi nuna je pojava organske stvaralake avangarde - kao legitimnog ideolokog predstavnika ovih grupa - koja bi na teorijski produbljeniji i koherentan nain artikulisala poeljnu zamisao kvalitativno bolje drutvene strukture i ostvarila kulturnu hegeG moniju (G r a m i ) nad ideologijom trenutno vladajue klase. Ovaj proces bi mogao da ponovo iznova probudi nadu u temeljne drutvene promene.

Uvodne misli

Novi plamen na Balkanu

U emu je razlika izmeu nacizma i specizma ili savremeno roblje ljudskog drutva
Vesela Lalo
oam omski, Bogdan Deni, Rastko Monik, Sonja Lokar, Slavoj iek, Josip Pejakovi, Svetozar Livada, Lino Veljak, Slobodan najder, Predrag Matvejevi, Milorad Pupovac, Todor Kulji, Biljana Kovaevi Vuo... samo su neka od pedesetak imena svetskih i junoslovenskih intelektualaca koji su stali iza projekta pod nazivom Novi plamen, a koji ima ambiciju da popuni zjapeu medijsku prazninu na prostoru koji bi trebalo da zauzimaju ideje levice - a koje takoe nema. asopis Novi plamen postoji od 2006. godine, ali s obzirom na finansijska sredstva, iako zamiljen kao mesenik, izlazi mnogo ree - praktino - onda kada pristigne novac od donatora. Nedavno je iz tampe izaao etrnaesti broj, koji se na gotovo dve stotine strana bavi problemima krize u kojoj se nalazi drutvo istoka i zapada, a koja se moe saeti u sintagmu socijalna pravda. Novi plamen se drugaije reeno bavi pravom svakog oveka na dostojanstven ivot, oskrnavljen ekonomskim, socijalnim, politikim, sindikalnim i drugim anomalijama. ivimo pod prokletim i tekim teretom starinskih ema, otrcanih predodbi, krivotvorenih slika o stvarnosti, i teko je probiti se kroz te mrane prostore, to ih zamiljamo u patetinom grimizu vjekova, oklopa, tradicije, odgoja i dresure, do neposredne i jasne istine da bi ovjek zapravo trebao biti ovjeku ovjek, a ne poslodavac, i da je ljudsko izravnanje tog nedostojnog odnosa prvi preduvjet svakog daljnjeg ljudskog razvoja i napretka. Ove rei Miroslava Krlee, napisane 1934. godine u zagrebakom listu Danas, koje stoje na koricama Novog plamena, jesu dokaz i opravdanje postojanja ovakvog asopisa, ali i podseanje na jednog od pretea ideja levice, koji je zajedno sa Augustom Cesarcem ureivao jo 1919. godine prvi Plamen. Novi plamen je pokrenut takoe u Zagrebu, a dosad se etablirao kao jedini asopis levice na itavom prostoru bive Jugoslavije, uspevi da okupi neka od najeminentnijih intelektualnih imena iz svih bivih republika bive drave. Time je postao faktor koji prikuplja razasute dragulje meu junoslovenskom inteligencijom oko, jednostavno reeno, ideje jedne humanije civilizacije. Kako u jednom od uvodnika kae glavni urednik Mladen Jakopovi, Novi plamen je asopis demokratske levice za politika, drutvena i kulturna pitanja, koji ...na pluralistikoj, neiskljuivoj osnovi, zastupa temeljne demokratske i prosvjetiteljske vrijednosti, promiljajui puteve ostvarenja autentine i integralne politike, socijalne i ekonomske demokracije, posveujui posebnu panju pitanjima vezanim za ljudska prava i demokratske slobode, radniku i graansku participaciju, meunacionalno pomirenje i toleranciju, antifaizam i progresivnu mirovnu politiku. U najirem smislu, asopis se zalae za promociju i unapreenje kulturnih vrijednosti humanistike civilizacije. Najnoviji broj asopisa, u kojem se izmeu ostalog nalaze misli Tomislava Jakia, Dubravke Ugrei, Borisa Budena, Latinke Perovi, Hozea Saramage, Slavoja ieka, Todora Kuljia, tematski je u najveem delu posveen ekonomskoj krizi, i pre svega stanju u postjugoslovenskim drutvima. I dok se glavna rasprava odvija oko utemeljenosti i pravinosti ekonomskih i politikih sistema, odnosno o koliini prava (na materijalne i druge dobrobiti) meu ljudima, nacijama i rasama, jedan od tekstova Novog plamena ide korak dalje, i bavi se jednakou meu vrstama. Pod naslovom Specizam, Zoran ia, etnolog i istoriar iz Zagreba, itaocima predstavlja istoimeni pojam iji je autor amerika spisateljica Doan Danejer, a koji predstavlja propust da se, s obzirom na pripadnost vrsti ili karakteristike tipine za neku vrstu, bilo kojem svesnom biu prida jednak obzir i potovanje. Jednostavnije reeno, specizam je diskriminacija po osnovu vrste. On nastaje izdizanjem sopstvenih specifinosti po osnovu pripadnosti jednoj vrsti na nivo ideologije, ili naela. Poloaj u kojem se u veini dananjih drutava nalaze ne-ljudske ivotinje izraz je specifinog stava da su ljudi superiorna vrsta kojoj pripada povlaeni status u odnosu na sve ostale ivotinjske vrste. Otuda proizlazi i praksa da se na ne-ljude gleda samo u svetlu njihove iskoristivosti za ljudske svrhe - oni su savremeno roblje ljudskog drutva. Ne-ljude se nevine zatvara. Ne-ljude je doputeno prisilno razmnoavati i uzgajati. Ne-ljude se sme nekanjeno ubijati (osim kad predstavljaju neije vlasnitvo pa se time ljudima nanosi materijalna ili emocionalna teta). Ne-ljude je doputeno loviti. Ne-ljude se sme uprezati u teak rad, neljude se sme muiti, ili injektirati bakterijama i virusima da bi se zadovoljila ljudska radoznalost. I to sve na milijardama napaenih misleih i oseajnih individua. Bez specijalnog stava da je sve ovo doputeno samo zato to je re o pripadnicima drugih vrsta to ne bi bilo mogue. Ovakav stav i praksu prate i zakoni koji samo naizgled, formalno, iskazuju nameru da zatite ne-ljude od ljudskog zlostavljanja, dok je u praksi njihovo ubijanje doputeno. Kao i svaki izam koji iskazuje zadrtost, i specizam proizlazi iz skuenog, neintegralnog pogleda na svet te kao takav ne uvia suptilne poveznice fine tapiserije ivota i prirode. On stoga stvara praksu koja naposletku ugroava i sam opstanak ljudske vrste i uravnoteene ivotne sredine. Odustajanje od specistikog pogleda na svet ne predstavlja samo in benevolentnog iskazivanja brige prema ne-ljudskim ivotinjama, ve ukazuje na moralnu zrelost stava koji spoznaje neprocenjivu vanost celovitog pristupa ivljenju i preuzima vlastitu odgovornost za dobrobit trenutno utamnienih neljudi, za sebe i vlastito zdravlje, za boljitak drutva u kojem ivimo te za planetarni eko sistem koji delimo sa svim ostalim vrstama na Zemlji. Ako je o jednakosti re, emu i tei levica, onda u tome treba biti dosledan. Jer, u emu je razlika izmeu specizma i nacizma... Danas, 3.9.2010.

Hrvatska

Hrvatska facebook revolucija

Filip Erceg
roljee u Lijepoj naoj poelo je ove godine neto prije kalendarskog proljea. Poelo je, kao to obino poinju sve pobune, s dvoje-troje ljudi, koji su prvo na Markovom trgu organizirali jedan mali performans, da bi onda, za dva dana, preko facebooka bile organizirane prave demonstracije: od troje ljudi pobuna je narasla na 200, poslije toga na 500, pa na 1000, 10.000 i tako dalje. Uostalom, kako je zapoela arapska revolucija? Tako to se jedan gnjevni student u znak protesta zapalio na trgu. Kod nas nema tolike portvovnosti i tolikog fanatizma; kod nas se jo nitko nije zapalio, ali je zato bila dovoljna jedna ibica da zapali nezadovoljstvo narodnih masa kao bure baruta. Bila je dovoljna jedna kap da se prelije aa narodnog gnjeva: od kapi da nastane slap, a od slapa val prosvjeda, pa da se taj val razlije ulicama hrvatskog glavnog grada kao bujica, od Cvjetnog trga, preko Ilice, do Trga bana Jelaia, pa svuda naokolo, i od Osijeka i Rijeke do Splita; i sada taj val zapljuskuje Banske dvore, Hrvatski sabor, zgradu HRT-a i zgradu EPH-a, stan Jadranke Kosor i hacijendu Andrije Hebranga; val, poput mladog drjebeta, kao u pjesmi Gustava Krkleca, sa pijenom na vratu/koja vijori u buri,/slian mladome hatu,/kad se propne, pojuri/gordi, gizdavi val, koji udara u tvrde hridi hrvatskog neoliberalnog kapitalizma! Graani u ovim prosvjedima nemaju to izgubiti - da parafraziramo onu Marxovu - proleteri u ovoj borbi nemaju to izgubiti osim svojih okova: ili e oni potopiti ovu vlast, ili e ona potopiti njih. Potop je u svakom sluaju neminovan; Hrvatska tone, a bolje je da potonu oni koje misle poslije nas potop, nego oni koji ve 20 godina plove nemirnim morem na krmi Zvonimirove lae. Drugi hadezeov genije Frano Matui tvrdio je pak sasvim ozbiljno da oni imaju dokaze, da su se ai i Sai sastajali kako bi dogovarali prosvjed branitelja protiv Vlade, to su negirali i jedan i drugi (a to je doista smijeno, jer je jedan lijevi liberal, a drugi notorni desniar). Policija je takoer obznanila da nema dokaza da je opozicija organizirala i financirala prosvjede, ali to ne smeta HDZ-u da obmanjuje javnost. Vlast koja je u narodu izgubila svaki kredibilitet, jedino to jo nije izgubila je tvrdi obraz: ona e besramno lagati ljude gledajui ih u oi, samo kako bi sauvala svoje fotelje. Nakon to se potroe sva obeanje i sve floskule, ostaju jo jedino lai, a u lai su kratke noge: kratko e vladati onaj kome su lai jedina slamka spasa. No, jednako kao to se huligani ne mogu poistovjetiti s mirnim facebook prosvjednicima, jednako se tako s facebook prosvjedima ne mogu poistovjetiti ni prosvjedi branitelja. Mada im je cilj isti: ruenje HDZ-ove vlasti, razliite su im ishodine pozicije. Rije je o razliitim motivima, o razliitom profilu ljudi, o razliitom tipu organizacije, pa i o razliitim politikim orijentacijama. Prosvjed jednog dijela branitelja bio je ustvari skup ekstremne desnice. Kao okida za prosvjede posluio im je sluaj Tihomira Purde, koji je doista nepravedno uhapen na temelju iznuenog priznanja za ratne zloine u srbijanskim logorima. Meutim, Purda je bio samo povod - dimna zavjesa iza koje se kriju politike ambicije jednog dijela branitelja na ekstremnoj desnici, predvoenih eljkom Saiem, koji i ne skriva svoju povezanost s HSP-om. Meutim, ovaj braniteljski prosvjed, na kojem se okupio nemali broj ljudi, govori o tome kako je ljude jo uvijek lako mobilizirati na domoljubnim temama ili na pitanjima Domovinskog rata. Lake nego na socijalnim problemima. (To potvruje i nedavni prosvjed Sarajlija protiv hapenja generala Jovana Divjaka. Zbog Divjaka je na ulice Sarajeva izalo vie ljudi nego to bi izalo zbog krenja radnih prava, iako se u toj zemlji uasno loe ivi.) Da je tome tako govori i injenica da u Hrvatskoj, na primjer, za vrijeme rata u kojem je izvrena kriminalna pretvorba i privatizacija, nije tih godina organiziran ni jedan vei prosvjed ili ne daj boe - generalni trajk. Ljudi su tada imali jak nagon za borbu protiv JNA i srpskih pobunjenika, ali ne i za borbu protiv domaih lopova i izdajica. Jedan je nagon bio jai, te je potisnuo ovaj drugi, koji je oito sa zakanjenjem tek sada eskalirao. No, braniteljski prosvjedi, kako ovaj na Trgu bana Jelaia, ta-

Branitelji, vlast i huligani Paralelno s drugim facebook prosvjedom, odran je i prosvjed branitelja na Trgu bana Jelaia. Tom se prilikom jedan broj huligana, preteno Bad blue boysa, pridruio facebook prosvjednicima u Radievoj ulici, da bi kamenjem i bakljama napali policiju, pri emu je uniteno je i neto privatne imovine. Vlast je to jedva doekala, ne bi li optuila opoziciju da ona stoji iza prosvjeda, a time i iza huliganskog divljanja. Andrija Hebrang, ovjek koji kae da nikad ne lae, osim to ponekad ne govori istinu, otkrio je to je uo da se pria po kafiima, a pria se da su huligani od opozicije dobivali po osobi 250 kuna da izazovu nemire, ali da on za to nema dokaze.

10
ko i onaj odran dva dana poslije na splitskoj rivi, svjedoe i o raskolu koji se dogodio meu braniteljskim udrugama. Naime, od zavretka Domovinskog rata, HDZ je jedini imao stvarni i neprikosnoveni monopol nad braniteljskom populacijom. Branitelji su u velikoj mjeri bili vjerna i brojna HDZ-ova glasaka maina. No, sada se po prvi put dogodilo da branitelji demonstriraju protiv HDZ-a. Jedan dio branitelja na ekstremnoj desnici okrenuo se protiv Vlade na elu s HDZ-om, dok je drugi dio, onaj pragmatiniji, ostao uz Jadranku Kosor. Dakako, nisu svi branitelji za HDZ ili za HSP ili samo za desnicu: meu braniteljima je i dosta pristalica i lanova SDP-a i drugih stranaka. Ovi na ljevici nemaju nita protiv da se objavi tzv. Registar branitelja, kako bi se vidjelo tko je pravi a tko lani branitelj, dok su ovi na desnici protiv. ak je i sluaj Purda od strane HDZ-a iskoriten kao argument protiv objave Registra. Toboe, Purda je uhapen jer su Srbima procurile neke informacije iz nepotpunog Registra branitelja, pa kad bi taj Registar bio objavljen, to bi tek onda bilo. Bilo kako bilo, meu braniteljima je puno kukolja, odnosno puno lanih branitelja. HDZ je, nakon Sanaderovog bijega, pokrenuo borbu protiv korupcije i kriminala, ali ipak nije imao hrabrosti pokrenuti i pitanje lanih branitelja, te objaviti taj famozni Registar. Pitanje je hoe li se to usuditi napraviti i SDP, jer branitelje protiv sebe nitko ne eli imati, a oni su vie puta pokazali da mogu biti vrlo agresivni i neugodni protivnici. Ipak, prave borbe protiv korupcije nema i nee biti dok god se ne raisti situacija s lanim braniteljima, kojih je prema nekim procjenama izmeu 100 i 150 tisua, jer ratno profiterstvo je najgore profiterstvo. to spaja Saia i Pernara? No, vratim se mi na facebook prosvjede. Svaka pobuna, da ne kaemo revolucija (a u Hrvatskoj zasad nema ni r od revolucije), iznjedri neke nove klince, od kojih su jedni veliki vizionari, genijalni umovi i sjajni oratori, a drugi pravi udaci, egzibicionisti i sl. to e iznjedriti hrvatska facebook revolucija, teko je rei. Prvi organizator prosvjeda i njegov najglasniji sudionik Ivan Pernar prije je jedan udak nego revolucionar od formata. Taj 25-godinji vii medicinski tehniar od samog poetka pokazuje silnu elju da se nametne za vou prosvjednika, iako ga nitko ozbiljno ne doivljava. Ve na prvim prosvjedima on je smiljeno juriao na policijske barikade, ne bi li privukao na sebe panju, ne bi li ga uhapsili, pa da ispadne rtva. Onda, kad se na prosvjedima u njegovoj (su)organizaciji poelo okupljati sve vie ljudi, on je pomislio da je to zbog njega, da je to njegova zasluga, pa mu je udarila slava u glavu, te je ve nakon drugog prosvjeda kod Stankovia u Nedjeljom u 2 obznanio da ima namjeru osnovati politiku stran-

Hrvatska
ku, da e izai na izbore i sl. Poeo je ak i prijetiti prosvjednicima, da ih on vie nee voditi ako oni s njim nee ii u prodor policijskog kordona. Kad Pernar uzme megafon u ruke na Cvjetnom trgu, odakle kreu prosvjedi, to izgleda, kako kae komentator Novog lista Ladislav Tomii, vie kao stand up komedija, nego kao ozbiljan politiki govor, vie onako da se prosvjednici zagriju prije etnje po zagrebakim ulicama. Libertist po uvjerenju, kako kae za sebe, Pernar obeava graanima da e kad doe na vlast tiskati novac, kako bi svakom Hrvatu dao malo para - ba u skladu s idejom libertizma (sic!). Pernar je inae, da kaemo i to, vijenik u jednoj zagrebakoj etvrti. Trenutno ne radi, ali i ne mora. Siromaan nije. Dapae, dobro je situiran. Potie iz lijenike obitelji, a ve ima i svoj stan; zarauje kao vijenik i od stambene rente, te studira na privatnom fakultetu Adam Kreli komunikacijski menadment, a da ima komunikacijskog dara, to se vidi iz njegovih nadahnutih govora. Pernar oito nema osobnih razloga za prosvjede; on osobno nije egzistencijalno ugroen. Dobro, moe biti da je altruist, da suosjea s patnjama drugih, da se odluio rtvovati za prava radnika, ali u to je teko povjerovati. Ustvari, izmeu njega i eljka Saia nema nikakve razlike: jedan eli iskoristiti nezadovoljstvo mladih za svoju promociju, a drugi branitelje za svoje politike probitke. Sve u svemu, i jedan i drugi ele u Sabor. Sai je samo stariji i iskusniji, pa je to kod njega manje oito, dok je Pernar suvie mlad i naivan, pa mu se to vidi na brcima. Ipak, bez obzira na neke neozbiljne frontmane ovih prosvjeda, mora se priznati da su facebook prosvjedi veoma ozbiljna stvar, koja zasluuje svaku panju i analizu. Bez obzira kako e ta cijela torija oko prosvjeda zavriti (a u trenutku nastanka ovog teksta, prosvjedi jo uvijek traju), valja rei da su oni za Hrvatsku jedna pozitivna novost, i da su u mnogo emu specifini. to je to, dakle, specifino kod facebook prosvjeda? etiri karakteristike prosvjeda Prvo, ovo su prvi masovniji prosvjedi u Hrvatskoj od njezinog osamostaljenja organizirani na nekonvencionalan nain, odnosno preko drutvenih mrea, u ovom sluaju Facebooka. Na isti nain organizirani su prosvjedi u arapskom svijetu. S obzirom da su mladi najbrojniji korisnici Interneta, logino je za oekivati da e oni biti i najbrojniji prosvjednici organizirani preko Interneta. I u arapskim zemljama i u Hrvatskoj, mladi su najbrojniji prosvjednici. Mladi su po definiciji buntovniji i energiniji od starijih ljudi. Sve revolucije u svijetu izveli su mladi ljudi, i veina velikih revolucionara bila je mlada. Ipak, izmeu Hrvatske i arapskih zemalja postoji golema razlika u demografskom potencijalu revolucije. Arapsko je drutvo mlado, a hrvatsko ve poprilino staro. Prosjena dob stanovnika u arapskom svijetu je 25 godina (a to su upravo revolucionarne godine), a u Hrvatskoj oko 39 i 40 godina. Pitanje je, dakle, ima li hrvatska mladost potencijala za revolucionarne promjene, te koliko je uope meu mladima jako revolucionarno raspoloenje? Drugo, ovu su prvi prosvjedi u samostalnoj Hrvatskoj organizirani samoinicijativno, od samih graana, odozdo, bez politike i logistike potpore stranaka i sindikata. U vrijeme politike krize uobiajeno je da prosvjede protiv Vlade organiziraju vodee opozicione stranke. Bilo je za oekivati da e SDP pozvati narod na prosvjede, ali se to nije dogodilo. Milanovi se inae rijetko oglaava, a kad su mu pros-

Hrvatska
vjednici zapalili zastavu SDP-a, izjavio je da ne zna to se dogaa. S druge strane, u vrijeme duboke socio-ekonomske krize uobiajeno je da sindikati organiziraju prosvjede protiv aktualne politike. No, sindikati kao da su propali u miju rupu. Umjesto da izau na ulice, oni u predizbornoj godini spremaju za Vladu neke prijedloge izlaska iz krize, kao da im nije bilo dosta to u etiri prethodne godine niti jedan njihov znaajniji prijedlog nije prihvaen, pa se moraju i dalje poniavati. Inae, i sindikati su ve kod graana potroili kredit kojeg su imali. SSSH je podrao facebook prosvjede, ali je odluio da im se zasad ne pridrui. Onog trenutka kada zakau institucije sistema, ukljuujui i politike stranke i sindikate, stvar u svoje ruke preuzimaju graani. To je pravilo i dobro je da je tako. Tree, ovi su prosvjedi heterogeni u politiko-ideolokom smislu, ali imaju jedan cilj oko kojeg je postignut konsenzus. Cilj prosvjeda je ruenje HDZ-ove Vlade, odnosno raspisivanje prijevremenih izbora. Oko tog cilja okupile su se razliite skupine ljudi, preteno mladi. No, teko je rei tko ini veinu u prosvjedima; koje skupine i koje politike orijentacije. Kako stvari stoje, meu prosvjednicima ima i ekstremne desnice i ekstremne ljevice. Ipak, ini se da ljevica prevladava - ljevica u najirem smislu rijei. Da je tome tako, vidimo prema nekim prevladavajuim porukama (tipa: Kapitalizam - NE, hvala!), kao i prema stylingu samih sudionika (palestinske marame, anarho look i sl.). S obzirom da prosvjednici odbacuju sve politike stranke, kao i mogunost stranake artikulacije svojih ciljeva, te da se pozivaju na direktnu demokraciju, da ne vole hijerarhiju i lidere, moglo bi se zakljuiti da su oni anarhisti, odnosno da anarhisti ine jezgru ovih prosvjeda, da su oni njegova avangarda. Neki su ve facebook prosvjede usporedili s prologodinjim studentskim prosvjedima. Slinosti doista postoje. Na ovim je prosvjedima veliki broj studenata, i to najvie onih koji su organizirali okupaciju Filozofskog fakulteta. Poruke i jednih i drugih prosvjeda su sline: i jedni i drugi idu protiv samog sistema, a ne samo protiv ove ili one opcije. I jedni i drugi pokazuju snane anarhistike tendencije; npr. odbacivanje predstavnike demokracije, anti-liderstvo, samoorganiziranje putem savjeta, plenuma i sl. Ipak, facebook prosvjedi po definiciji imaju iru bazu od studentskih prosvjeda. Osim studenata, u ove su prosvjede ukljuene i druge drutvene skupine i profesije: prije svega nezaposleni, zatim radnici, slubenici, pa ak i umirovljenici. Stoga je njihov potencijal vei, ali je i njihov cilj laki: lake je sruiti vlast iji mandat ionako relativno skoro istie, nego ostaviti besplatno obrazovanje za sve. etvrto, ovi su prosvjedi u prostornom smislu disperzivni, a u vremenskom permanentni. Po prvi put u Hrvatskoj organiziraju se prosvjedi koji nemaju svoju tono odreenu lokaciju, to policiji zadaje velike probleme. Policija je dosad navikla da organizatori uredno prijave prosvjede na tom i tom mjesto u to i to vrijeme, no sada se prosvjednici okupe na Cvjetnom trgu, te odatle kreu u etnju po ulicama Zagreba, dok se u toku etnje nadvikivanjem dogovaraju koja je sljedea lokacija za demonstracije. etajui ulicama Zagreba, prosvjednici tako etaju i samu policiju. Meutim, zanimljiv je izbor lokacija za prosvjede. To su svi oni punktovi koje prosvjednici doivljavaju kao opskurne centre moi -kako korporacijsko-financijske, tako i politiko-medijske moi: Vlada RH, sjedite HDZ-a, ali i SDP-a, dravna televizija, EPH (koji ima monopol na medijskom tritu) i dr. Takoer,

11

po prvi put se prosvjeduje ispred privatnih stanova politikih monika. Prosvjednici tako dou do stana Jadranke Kosor, traei od premijerke da ode, ali i da vrati oteti stan (aludirajui na sluaj brae Drobac!). No facebook prosvjedi, pored ovoga, postaju i permanentni, odnosno etapni: prosvjednici, kau, nee odustati dokle god HDZ ne ode s vlasti. Prosvjedi se organiziraju u pravilu svaki drugi dan i svaki put su sve masovniji. U ovom trenutku teko je rei hoe li se u prosvjedima stvoriti neka kritina masa, i do ega bi ona eventualno mogla dovesti. Hoe li se prosvjednici zaustaviti samo na ruenju HDZ-a ili e ii dalje, ili e se sve uskoro rasplinuti kao mjehur od sapunice!? Narod ne moe biti oporba Lako je mogue da e se prosvjednici umoriti i da e se sve rasplinuti kao mjehur od sapunice, jer i ovi prosvjedi boluju od iste one bolesti od koje boluju svi prosvjedi sa naglaenim anarhistikim tendencijama. Facebook prosvjednici zasad ne samo da nemaju neko svoje ue koordinirajue predstavniko tijelo, oni ne samo da nemaju svoje prepoznatljive karizmatine lidere dorasle situaciji, ve oni nemaju ni svoje jasno artikulirane ciljeve. Problem je, meutim, to facebook prosvjednici i ne ele imati svoje lidere i svoje predstavniko tijelo, jer im to smrdi na mainstream demokraciju, na elitizam i partitokraciju. Ve se po tome moe zakljuiti da je meu njima snana anarhistika kola, to svakako nije dobro, jer anarhizam nikada i ni u jedno vrijeme nije uspio dugotrajno organizirati drutveno-politiki ivot. No oni, kao to smo rekli, nemaju ni jasno artikulirane ciljeve. Prosvjednici nemaju neki svoj program u kojem bi taksativno, po tokama, bilo naznaeno to oni ele. Mi tako ustvari ne znamo to prosvjednici ele. Dodue, prosvjednici imaju samo jedan artikulirani cilj, a to je ruenje HDZ-ove Vlade uz raspisivanje prijevremenih izbora. Ali to ne moe cilj: izbori su sredstvo za ostvarivanje nekih drugih ciljeva, a ne cilj sam po sebi. Ako je prosvjednicima samo to cilj, onda su njihovi zahtjevi siromani i suvie skromni, upravo neambiciozni. Osim toga, taj je cilj apsurdan. Traei prijevremene izbore, prosvjednici sami sebi uskau u usta. Jer, ako su protiv politikog establimenta, ako su i protiv vlasti i protiv opozicije, zato onda trae izbore koji slue za legitimaciju politikih elita. S druge strane, upravo je smijeno u predizbornoj godini traiti prijevremene izbore. Izbori e ionako biti ove godine: e sad, hoe li oni biti dva-tri mjeseca ranije ili kasnije, u sutini nita bitno ne mijenja na stvari. Naravno da je bolje da izbori budu to prije, jer Hrvatska vie nama vremena, u Hrvatskoj je 5 do 12, ali to samo po sebi nee izvui dravu iz krize. Nadalje, prosvjednici kau da su protiv HDZ-a. Ok. Podrazumijeva se da su protiv HDZ-a.

12
Teko je danas uope biti za HDZ. Ali oni kau i da su protiv SDP-a, da su HDZ i SDP jedno te isto. No, traei izbore, oni ustvari rade za SDP. Jer, po svim anketama, da su danas izbori, SDP bi osvojio vlast. Ako prosvjednici trae izbore, a znaju da e na tim izborima SDP odvojiti vlast, onda oni ustvari rade i za one protiv kojih takoer demonstriraju. Drugim rijeima: ako su prosvjednici protiv HDZ-a i protiv SDP-a i opozicije uope, a ne sugeriraju nam za koga treba glasati, je li to onda znai da oni nemaju nikakvo rjeenje, i da su njihovi prosvjedi samo izraz ope frustracije. Ili to znai da oni sami sebi doivljavaju kao alternativu? ele li prosvjednici rei da je ulica alternativa? U jednom svom proglasu, radikalno lijeva organizacija, Radnika borba (ista ona koja je crvenom bojom ofarbala ulazna vrata HDZ-ovih prostorija u Zagrebu i Karlovcu), kae: HDZ=SDP, jedina oporba je narod! No to je jedna demagogija i utopija. Narod ne moe biti oporba, jer narod nije neka koherentna, jedinstvena cjelina. U narodu ima i lijevih i desnih, i kapitalista i radnika, i ubojica i pravednih, i pametnih i glupihNarod sam po sebi nema uvijek jedinstven stav ni oko nacionalnih interesa, a kamoli da bi imao oko nekih politikih pitanja. Stoga i postoje stranke: svaka stranka predstavlja jednu stranu unutar naroda. Narod je jedna pluralna cjelina, i stoga u pluralnom drutvu, bez obzira na njezine ozbiljne nedostatke, predstavnika demokracija nema alternativu. Ona, dakako, nije dovoljna: nju treba produbiti s elementima neposredne demokracije, s elementima participacije i samoupravljanja, ali je ne treba odbaciti, jer narod ne moe biti opozicija, kao ni vlast, a znamo jako dobro kako su zavrili jednopartijski sistemi. to se tie s jedne strane odnosa prosvjednika prema SDPu, a s druge odnosa graana prema prosvjedima, tu se takoer uoava jedan paradoks. Prema istraivanju agencije Cro-demos ak 70 posto graana podrava prosvjede, dok rezultati istraivanja agencije Promocije plus govore, da su danas izbori, da bi SDP bi osvojio 32 posto glasova, a HDZ 22 posto. To e rei da veina graana ipak doivljava SDP kao alternativu, iako graani u velikom broju podravaju i prosvjede koji ni u SDP-u ne vide alternativu. Ipak, zanimljivo je da Zoran Milanovi, koji bi sutra trebao biti premijer, spada u pet najnepopularnijih politiara: njega samo 5,9% ispitanika smatra pozitivnim politiarom, dok je najpozitivnija linost guverner Narodne banke eljko Rohatinski sa 14,6 posto glasova. Izgleda da SDP uiva veu popularnost nego njegov predsjednik. Moe biti i da se graani opredjeljuju za SDP ne zato to misle da je SDP dobro rjeenje, ve zato to zasad ne vide bolje rjeenje. Stoga e se najvjerojatnije i na ovim izborima glasati opet vie protiv nego za: protiv HDZ-a a ne za SDP, to svakako nije dobro. Pokret otpora ili simulacija revolucije Ako prosvjednici smatraju da ni HDZ ni SDP nisu rjeenje, onda nam oni moraju rei koje je njihovo rjeenje. Ako prosvjednici poruuju Kapitalizam - Ne, hvala!, je li onda socijalizam rjeenje? Ako je socijalizam rjeenje, onda nam to moraju rei! Ipak, teko je povjerovati da je veina graana u Hrvatskoj za socijalistiku alternativu, jer da je za socijalistiku alternativu, onda bi SRP kao skoro jedina socijalistika stranka u Hrvatskoj danas bio na pragu vlasti, a ne daleko ispod izbornog praga. Na prosvjedima se takoer moe uti da treba nacionalizirati banke. Slaemo se da banke treba nacionalizirati, ali onda taj zahtjev treba jasno formulirati. Opet, postavlja se

Hrvatska
pitanje, kako to da su graani za nacionalizaciju banaka, a da se za tu nacionalizaciju ne zalae ni jedna relevantna politika stranka? Je li rije o tome da stranke ne odraavaju volju biraa, ili pak o tome da ovi prosvjedi ne odraavaju volju veine graana? Facebook prosvjednici nisu samo protiv HDZ-a i SDP-a, oni su i protiv EU. Meutim, u Hrvatskoj nema niti jedne relevantne politike stranke koja bi bila protiv ulaska Hrvatske u EU. Istina, u Hrvatskoj je u posljednje vrijeme porastao broj euroskeptika, ali je taj euroskepticizam vie posljedica dugotrajnih pregovora s EU i odreenih pritisaka i ucjena na Hrvatsku od strane eurobirokrata, kao i duboke ekonomske krize koja je jednim dijelom uvezena iz EU, nego nekog dubokog animoziteta prema EU kao takvoj. Otpor graana prema EU ima i svoje psiholoke uzroke. To je vie otpor prema politikoj eliti nego prema EU. Ba zato to su politike elite toliko za EU, graani e iz kaprica biti sve vie protiv EU. Tako se nezadovoljstvo graana s unutranjom situacijom i opi gubitak povjerenja u politike elite reflektira na otpor prema EU. Graani naprosto ne vjeruju da e im u EU biti ita bolje. Dapae, misle da e im biti jo i gore, da e prvo sve cijene skoiti u nebesa i sl. Ipak, treba rei da Hrvatska nije u krizi zbog EU, ve zbog svoje nesposobne, korumpirane i kriminalne politike kaste. Lijepu nau nije opljakala EU, ve Hrvatska demokratska zajednica, iji bivi predsjednik danas lei u austrijskom zatvoru kao kleptoman kakav se rijetko nae. Hrvatski graani nee bolje ivjeti kad uu u EU, samo zato to su uli u EU, ali nee nuno ivjeti bolje ni ako ne uu u EU. Uostalom, Hrvatska je od svog osamostaljenja do danas izvan EU, pa vidimo do kuda je dogurala; tako da ne vjerujemo da e Hrvatskoj biti ita bolje ako ne ue u EU. Jednostavno reeno: Hrvatska moe ivjeti bolje i gore i izvan EU i u EU, ali kad je ve na pragu EU, bolje je onda da u nju ue, nego da ostane izolirani Goli otok. Ipak, kako stvari stoje, EU bi mogla ispasti kolateralna rtva opeg nezadovoljstva hrvatskih graana sa situacijom u zemlji. Stoga su u pravu oni koji tvrde da bi parlamentarne izbore trebalo odrati prije referenduma o ulasku u EU, jer ako referendum bude u vrijeme dok je na vlasti HDZ koji vie kod graana nema legitimitet, a koji je za EU, lako bi se moglo dogoditi da se glasanje o EU pretvori u glasanje protiv HDZ-a, a samim time onda i protiv EU. Propadne li referendum o ulasku u EU, to e biti teki poraz cjelokupne politike elite. Stoga facebook prosvjednici i zbog pitanja EU moraju imati svoj jasno artikulirani program: jesu li oni za ili protiv EU? I ako su protiv, zato su protiv i koja im je alternativa? Facebook prosvjedi imaju anse prerasti u iri drutveni pokret otpora, ali samo pod dva uvjeta: prvi je da prosvjednici objave svoj program, da graani znaju to oni ele i na koji nain to misle ostvariti, a drugi je da formiraju svoje ue predstavniko tijelo - savjet, plenum, stoer, tab (svejedno je kako e se zvati), tijelo koje e koordinirati i usmjeravati prosvjede. To bi tijelo trebalo imati svoje glasnogovornike, koji bi se rotirali, kao i jednog ili vie lidera koji e znati iskomunicirati poruke prosvjednika. Lideri ne moraju i ne smiju biti autokrate, egocentrici i udaci, ali je zato nuno da se na elo prosvjeda stave pametni, obrazovani i karizmatini mladi ljudi od povjerenja. Graani moraju znati s kim imaju posla, a samo na taj nain, uz ova dva uvjeta, facebook prosvjedi mogu postati ozbiljna alternativa. Bez ta dva uvjeta facebook prosvjedi e zavriti neslavno: u najboljem sluaju kao vjebanje demokracije ili kao simulacija revolucije.

Hrvatska

13

Godina dana predsjednika Josipovia

Marko Veligaj
rolo je neto vie od godinu dana od kada je Ivo Josipovi izabran za treeg predsjednika Republike Hrvatske. Danas se moe bez ikakve sumnje njegov mandat ocjeniti gotovo pa odlinim. Josipovi je novi tip lidera na ovim trusnim ex-yu prostorima, ovjek sa pedigreom sveuilinog profesora na ak dva fakulteta, intelektualac u punom smislu te rijei. Prije nego ukratko proem njegov put i inicijative u prvoj godini mandata, osvrnut u se na jedini skandali koji se moe priiti Josipoviu, a koji je zapravo nastao kao produkt medijske harange protiv odreenih ljudi. Rije je naravno o izboru njegovih savjetnika koji su u dijelu desniarskih medija prikazani kao neki jugonostalgiari i sumnjivi tipovi. Ne treba puno da se pobije ova tvrdnja budui da ni uz jednog predsjednikovog savjetnika do sad nije vezana ni jedna afera. Josipovi je svoj kurs najavio u svom inauguracijskom govoru, gdje je jasno naveo smjernice svoje politike. Danas Josipovia, koji se deklarira kao agnostik, hvale ak i odreeni dijelovi Katolike crkve, njegov protukandidat Milan Bandi, koji ga je pokuavao oblatiti u kampanji i nekim niskim udarcima, danas mu se ispriava. Ono to je nagovijestio u svojoj kampanji za predsjednika, a to je Pravda, koja je toliko nasuno potrebna Hrvatskoj, konano je barem pokucala na vrata. Sigurno su i Josipovieve, pa makar bile i simboline, zasluge za to velike. Ljudi konano vjeruju jednom politiaru, a to je u drutvu kakvo je hrvatsko jako teko postii s obzirom na reputaciju kakvu politiari (u veini sluajeva naalost s pravom) imaju. Gorak okus razoarenja takozvanim velikim voama, a zapravo bezlinim karijeristima, koji su se vjetim spinom uzdigli do najviih pozicija moi u dravi, napokon je barem izborom Josipovia malo ispran. Josipovi je vjesnik novoga pristupa politici, koji nee biti vezan uz materijalno bogaenje kao razlog ulaska u politiku, nego shvaanje politike kao poziva kojim se moe mijenjati svijet oko sebe na bolje, jer moramo shvatiti da nismo jedinke koje trebaju iskljuivo gledati sebe i svoju osobnu korist. Drutveni smo ljudi koji nee sreu postii time da mi imamo, a drugi oko nas nemaju. Moda se i u tom smislu moe objasniti njegova politika prema tkz. regiji, tj. dravama nastalim raspadom nekadanje SFRJ. Naglasak je tu na BiH i Srbiju s kojima Hrvatska ima najvie otvorenih pitanja. On na te drave ne gleda iskljuivo kao trita od kojih emo imati koristi, nego je svjestan da za normalizaciju nije dovoljno samo gospodarsko povezivanje. Potrebmo je u potpunosti normalizirati odnose na svim poljima na ravnopravnim osnovama, jer jedino tako moemo graditi budunost neoptereenu starim podjelama. Ekstremizam se u svakoj zemlji najbolje suzbija ekonomskim napretkom. Svojim je stilom i izjava-

ma posebno inspirativno djelovao na lidere u BiH, koji su se izgleda ipak pomalo poeli pribliavati, ak je i uvijek tvrdolinijaki raspoloeni Milorad Dodik ublaio svoje stavove. A neto slino moemo rei i za lidere Hrvata u BiH, koji su poeli shvaati da njihova velika sestra u Hrvatskoj grca u vlastitim problemima, pa se ba vie i nema vremena baviti s poloajem Hrvata u BiH, s kojim se je ionako bavila samo prije izbora. Osim ovih briljantnih vanjskopolitikih uspjeha, budui da je Josipovi postao i rado vien gost europskih i svjetskih centara moi, koji kao da ele im prije baciti u zaborav da su upravo oni davali zduno podrku pri pohodu na vlast dananjem salzburkom pritvoreniku i nekadanjem premjeru RH Ivi Sanaderu, moe se rei da je Josipovi istinski simbol borbe protiv korupcije, borbe kojoj je posvetio gotovo cijelo svoje politiko djelovanje. Priao je o njoj jo kao saborski zastupnik SDP-a na jedan irokim masama ponekad dosadan nain, ali uvijek naglaavajui koliko je vano da se ta borba pokrene. U narednom razdoblju predstoji mu ipak malo vei angaman na unutarnjem planu, iako nema ovlasti kojima bi mogao donositi odluke u gospodarskoj politici. Mislim da bi savjeti njegovog ekonomskog tima trebali ipak malo ee pronai put do javnosti, s obzirom na lutanja vladajuih na tom polju. U unutarnjoj politici nalazim i najveu zamjerku njegovom dosadanjem radu, a to je izostanak podrke peticiji sindikata za raspisivanje referenduma za radnika prava. Vjerujem da je uz postojeu aklamaciju i predsjednikovu nedvosmislenu podrku mogao dovesti do toliko eljenog referenduma, koji je prema Ustavu morao biti raspisan. Naalost Hrvatska je ovdje pala na ispitu demokracije. Stoga mislim da e predsjednik Josipovi ipak trebati dio svoje vanjskopolitike karizme prenijeti na unutarnji plan i nastojati da imamo vie koristi od njegove politike. U tu svrhu napore bi trebalo usmjeriti na aktiviranje potencijala trita nesvrstanih i zemalja nekadanjeg Istonog bloka, to je prethodni predsjednik pokuavao, naalost bez prevelikog uspjeha. Borba protiv korupcije na svim razinama ostaje temeljni zadatak hrvatskog drutva i njegovih institucija. No kao to je ve u tekstu napomenuto, ako Ivo Josipovi eli istinski promijeniti ovu zemlju i maknuti je od negativnog nasljea devedesetih i sad se ve moe rei i negativnog nasljea 2000-tih (ili nultih), ljudi trebaju poveanje standarda i osjeaj da bolje ive, lake otplauju svoje krediti, imaju manje minuse, vee plae, da se mladi zapoljavaju. Bez toga badava nam svi vanjskopolitiki uspjesi. Pred Ivom Josipoviem jo su etiri godine mandata i vjerujem da e u suradnji s nekim ipak novim ljudima koji e voditi hrvatsku Vladu, uspjeti postii ove ciljeve za kojima svaki stanovnik Hrvatske toliko udi. Bolje osobe za ovaj posao nema i Josipovi ja na dobrom putu, pokazuje to i 84 % potpora graana.

14

Hrvatska

to nam nudi SDP?

mr.sc. Ivan Grguri

ako je vjerojatno najgore iza nas, jer su sve vodee ekonomije izale iz recesije, vremena za slavlje nema. Naime, veina prognoza predvia slab ili nikakav rast u iduih nekoliko godina, a mnogim zemljama prijeti povratak u recesiju. Drugim zemljama, pak, prijeti grko-irski scenarij, prvenstveno Portugalu, panjolskoj pa i Italiji. Iako je svjetska ekonomija izbjegla potpuni kolaps, nikako ne moe vrsto stati na noge. Gospodarski oporavak je vrlo spor i krhak i pravo pitanje je zato. Potpuno uruavanje svjetskog ekonomskog sistema je sprijeila koordinirana intervencija svih vodeih drava i centralnih banaka. Drave su pumpale golema sredstva ne bi li pokrenule svoje posrnule ekonomije. No, vremena se mijenjaju. Danas glavni cilj ekonomske politike u veini zemalja vie nije ekonomski rast, ve stabiliziranje javnih financija, odnosno rezanje proraunskih deficita. Mnogi ekonomisti, uglavnom keynezijanci, smatraju da je upravo preuranjeno povlaenje dravnih poticaja glavni razlog nestabilnog gospodarskog oporavka. Smanjenje dravne potronje samo smanjuje ukupnu potranju i potronju u ekonomiji, ime bi se lako mogli vratiti u recesiju. S druge strane, ekonomski liberali smatraju da je uvoenje reda u javne financije dobro za dugoroni rast jer e vratiti povjerenje ulagaa. Naime, oni tvrde da proraunski deficiti stvaraju nesigurnost meu ekonomskim subjektima koji oekuju poveanje poreza u budunosti kako bi se proraun vratio u normalu. Stoga graani umjesto da troe, radije tede kako bi imali ime plaati vee poreze u budunosti. I dok su razvijene zemlje uglavnom prvo vodile ekspanzivnu fiskalnu i monetarnu politiku, koju su nedavno zamijenile restriktivnom, Hrvatska je od samog poetka provodila restriktivnu politiku - prvenstveno uvoenjem kriznog poreza. Hrvatskoj je od poetka bio cilj uvati stabilnost javnih financija a ne poticati gospodarski oporavak. No, ni u tome Hrvatska nije uspjela jer je proraunski deficit samo rastao. Drava je uvoenjem poreza dio raspoloivog dohotka graana uzimala sebi. Zbog toga su graani manje troili, to je smanjilo porezne prihode vlade. Deficit je stoga rastao jer su manji prihodi od ostalih poreza nadjaali dodatne prihode od kriznog poreza. HDZ spada u stranke desnog centra i takve stranke uglavnom pridaju veu pozornost proraunskoj ravnotei od stranaka lijevog centra. Isto tako, od SDP-a bi se oekivalo da predlae tradicionalne keynezijanske recepte za izlazak iz krize.

U svom ekonomskom programu SDP svakako ima neke elemente keynezijanizma. Ovo se svakako odnosi na politike poticanja zapoljavanja putem smanjenja poreza na investicije i uvoenjem subvencija za zapoljavanje. SDP-ova ideja je sljedea: kratkotrajno poveanje proraunskog deficita zbog smanjenja poreza i poveanja subvencija e biti nadoknaeno rastom ekonomske aktivnosti i zaposlenosti, zbog koje e porasti prihodi od ostalih poreza. Plan ima jasnu keynezijansku ekonomsku logiku, prvo rei prihode drave da bi potakao gospodarski oporavak koji potom poveava prihode drave. Ideja ovog pristupa je da drava prepusti vodeu ulogu u oporavku privatnom sektoru. Drava u biti potpomae zapoljavanje u privatnom sektoru, a time i njegovo irenje. Ovaj pristup ima svoju logiku jer veina ekonomista smatra da je hrvatska drava prevelika i preskupa, osobito kada se usporedi s koristima koje drutvo ima od nae tradicionalno neuinkovite drave. Meutim, neki ugledni keynezijanci, prije svih nobelovac Paul Krugman, smatraju da drava ne bi trebala samo pomagati privatnom sektoru da apsorbira armiju nezaposlenih koju je stvorila ova kriza. Umjesto toga, drava bi trebala sama zapoljavati radnike. Krugman u biti zagovara klasini keynezijanizam. U vremenima duboke recesije, drava nema vremena ekati da privatni sektor stane na noge ve preuzima na sebe zadatak zapoljavanja radnika i to prvenstveno preko javnih radova. Krugman upozorava da ni doba Velike gospodarske krize nije bilo doba neprestanog gospodarskog pada. Bilo je tu i kratkih perioda rasta, ali ovaj rast nije bio odriv sve dok ga drava nije potpomogla velikim programom javnih radova u sklopu New Deala. Krugman upozorava da iako je svjetska ekonomija izala iz recesije, oporavak je i dalje nesiguran te vodee svjetske ekonomije ne bi trebale ponoviti pogreku iz ranih tridesetih prolog stoljea i uravnoteivati proraun, ve bi umjesto toga trebale nastaviti troiti. No, isto tako, Krugman je svoje prijedloge upuivao amerikoj, a ne hrvatskoj vladi. Amerika infrastruktura je u vrlo loem stanju nakon godina nemara i svakako e je se kad-tad trebati obnoviti. Stoga je bolje da se to napravi sada kada privatni sektor otputa radnike. S druge strane, hrvatska ekonomija ve cijelo desetljee se oslanja na dravna ulaganja u javne radove - prvenstveno autoceste. Keynezijanizam ne podrazumijeva bilo kakve javne rado-

Hrvatska
ve, ve radove koji poveavaju dugoronu konkurentnost ekonomije. A nije jasno koliko novih cesta i autocesta poveava konkurentnost hrvatskog gospodarstva - onaj nesretni Peljeki most to sigurno ne ini. Javni radovi su predugo bili glavni pokreta ekonomskog rasta u Hrvatskoj i taj model je istroen. S druge strane, veina ekonomista se sjeti Keynesa samo kada treba troiti. No, Keynes je isto tako uio da drava u dobrim godinama treba tedjeti kako bi imala to troiti u doba krize. Hrvatska drava, pak, neumjereno troi i u doba krize i u doba ekspanzije. Nije jasno da li zemlja koja ne provodi keynezijanske politike tednje u dobrim godinama moe provoditi keynezijanske politike potronje u kriznim vremenima. Stoga ni ne udi da u SDP-ovom ekonomskom programu nema klasinog keynezijanizma - javnih radova. I dok klasini keynezijanizam predlae dravi da zapoljava nove radnike u doba krize, SDP predlae otkaze u sektoru javne i dravne uprave. Zapravo, SDP koristi izraz reorganizacija, ali to najvjerojatnije nije nita drugo nego lijepa rije za otkaze. Openito se smatra da su bijeli ovratnici u javnom sektoru tradicionalno birako tijelo lijevog centra pa stoga ni ne udi nevoljkost SDP-a da spominje rije otkaz u istoj reenici s javnom upravom. Meutim, javni sektor ve dugo vremena slui politikim elitama za zbrinjavanje roaka, stranakih kolega i ostalih posebno odabranih skupina. Nije tajna da je politika zapoljavanja u javnom i dravnom sektoru bila potpuno kriva i SDP ima pravo da ispravlja greke iz prolosti. Meutim, vano je da se smanjenje javne uprave temelji na istraivanjima, a ne na politikim kalkulacijama. Ukupno gledajui, SDP je od europskih stranaka desnog centra preuzeo retoriku vanosti uspostavljanja proraunske ravnotee, to ukljuuje i otkaze u javnom sektoru. Jo vanije, drava nije glavni pokreta oporavka ve samo treba pomoi privatnom sektoru da stane na noge. Prole godine su dvije stranke lijevog centra koje su igrale na kartu jake uloge drave u izlasku iz krize izgubile vlast - Brownovi laburisti i Ficovi socijaldemokrati u Slovakoj. Stoga je ovo vjerojatno politiki mudra odluka SDP-a jer ak i nakon sloma samoregulirajuih trita (barem u financijskom sektoru) Europljani nisu raspoloeni za neku renesansu dravne intervencije. Osim toga, pitanje je koliko Hrvatska stvarno ima mogunosti voditi klasinu keynezijansku politiku javnih radova koji barem u kratkom roku znatno poveavaju proraunski deficit. Hrvatska je mala i u financijskom svijetu beznaajna zemlja bez jakog politikog ili ekonomskog zalea (kao to je Grka imala Eurozonu). Kada nam jednom strani investitori zatvore vrata, a oni uglavnom financiraju proraunski deficit, slijedi bankrot i slom domae valute. A tada emo biti sretni ako nas i omraeni MMF bude htio staviti pod svoje okrilje. Meutim, SDP-ov program ima i mnoge progresivne karakteristike. Primjerice, uvoenje poreza na dohotke od aktivnosti koje su uglavnom ograniene na bogatije slojeve, poput poreza na dividendu. Jedan od ciljeva je i smanjenje regionalnih nejednakosti, mada nije ba detaljno obraeno kako e se to napraviti. Osim toga, Raan nije krio svoju fascinaciju Tony Blairom. No ovaj SDP, barem to se tie trita rada, kao svoju ideju vodilju ima skandinavski model fleksisigurnosti. A skok od britanskih laburista do skandinavskih socijaldemokrata je svakako skok u lijevo.

15

To nije korupcija, to je sistem

Sreko Pulig

Ivan Grguri je magistar ekonomske i socijalne povijesti sa Sveuilita Oxford. lan je Savjeta Novog Plamena.

ako je u SAD-u, pa bi moglo biti i u nas. Tamo su naime proglasili zapoetu 2011. g. godinom izlaska iz krize. Ako se sjetimo kako je izbijanje krize dugo skrivano, da bi onda, tek krajem 2008., bila priznata, lako je zakljuiti da je mogu ne samo laan ulazak, ve i laan izlazak iz krize. A nije se falsificirao samo poetak i kraj, falsificirala se i priroda dogaaja. Te, dolo je do poremeaja na tritu loih kredita u podruju trgovanja nekretninama, te izbila je kompletna financijska kriza. Da bi se u slijedeem koraku priznalo da postoji kriza materijalne proizvodnje, kriza rasta. Efekti krize promatrani sa stanovita radnika, a to znai sve loiji uvjeti rada, s nepunim radnim vremenom, na odreeno, bez uplate svih davanja i isplate svih zakonskih beneficija, sve vie rada za, u prosjeku, desetljeima stagnirajue nadnice - sve to odavno se i ne zove krizom, ve fleksibilizacijom trita rada. Granica koju vladajue strukture u proizvodnji dirigiranog javnog mnijenja, a to su politika kasta i novinari, odreda puki izvrioci u slubi interesa korporativnog svijeta, nikako da prijeu, jest izgovaranje oite injenice da je rije o krizi jednog naina proizvodnje. Jednog sistema. Da, to je kapitalizam. A da on ima ciklike krize, da sobom nosi rizik (za ulagaku manjinu), odnosno nestabilnost (za radnu veinu), to se kao prirodna pojava ponekad, ne preesto, i moe izgovoriti. No, jedan tabu se ne prelazi: kritiari u mainstreamu, ma kako katastrofinih prognoza, nikako da uine jedan naoko manji korak: da dovedu u pitanje vladajui sistem. Mi, usprkos navodnoj nesviklosti na kapitalizam, imamo poslovicu: Ne grizi ruku koja te hrani. A samo i jedino to daje neku nadu u drugaiju budunost. Zato su uvidi u ludosti kapitalizma, u njegovu iracionalnu racionalnost, sve laki, ali i najmanji pomaci koji dovode u pitanje ostvarenje neoliberalnih reformi, sve tee izvedivi. Na djelu je neoliberalizam kao kapitalistiki (nad)realizam. U svom lanku na te teme u novogodinjem broju Guardiana ameriki ekonomist Richard Wolff ponavlja osnovne injenice: profiti i rente su sve do zadnjeg uruavanja sistema decenijima vrtoglavo rasli,

16 dok su nadnice i uvjeti ivota za radniku klasu decenijima stagnirali. Bez obzira ilo taj tren kapitalizmu bolje ili gore. Dakle, kapitalizam je, barem onaj evroatlantski, kojemu i nas integriraju, odluio da njegovim radnicima vie nikada, ili barem dok se ozbiljnije ne organiziraju, ne treba biti bolje. Sistem se sada uruava, to u sluaju SAD, ali i EU, neki ve zovu slomom, drugi ne, no ime se on eli spasiti? Upumpavanjem novca iz prorauna u velike bankarske sisteme, tampanjem i putanjem u opticaj velikih koliina novoga novca, smanjenjem poreznih optereenja i poreznim stimuliranjem. Tako se radi ve nekoliko godina. Je li to takva drutva izvuklo iz krize? Ne. to e se poduzeti u novoj godini? Jo vie istog. Gledati emo i moda prvi puta i u nas do kraja doivjeti, sve vie iste politike koja je u suoenju s krizom ve mnogo puta zakazala. to je u tome specifino za Hrvatsku? Pa, moda to da je nama ovo trei val krize izazvane neoliberalnim dravno uvedenim deregulacijama. Prvi je bio jo u dekadentnom razdoblju socijalizma, pod Antom Marko viem, kada smo jo bili sposobni proizvesti refleksiju u obliku krizologije, koja je za probleme optuivala dogmatsku partiju i njoj pridruenu radniku klasu. Partija je uspjeno razmontirana, radnika klasa je postala hrvatskim djelatnicima i - kriza se jo dublje ponovila u 90-ima. Apokaliptiar meu novinskim ekonomskim analitiarima, ije crnilo nije lako dostii (za sljedeu godinu je predvidio biblijske razmjere patnji za 7 milijardi stanovnika Zemlje) Ivo Jakovljevi, smjeta poetak krize u vrijeme Vladinog stabilizacijskog programa iz listopada 1993. g. Pa onda varira hoe li nas prije unititi precijenjena kuna, zbog koje da se ne pokree domaa proizvodnja, ili dravni dugovi, koji e nas sve pretvoriti u pijane jamce, koji e krvavo osjetiti, kad vjerovnici zakucaju na vrata, svoju nekritiku naklonost spram kuma nad kumovima - hrvatskom dravom samom. No, ne treba sve doivljavati crno da bi se vidjelo i puno drugih strukturnih problema, o kojima nai analitiari ne piu. Korporativni svijet od svjetskog formata, prisutan i u nas, ali se svim vladama, pa i hrvatskoj, da nisu dovoljno pritisnule svoje narode bolnim rezovima, ne bi li spasili profite meunarodnih kapitalista. Parlamentarne stranke i glavni mediji u nas su dakle u poziciji, ne samo parlamentaro-kapitalizma (kako ih zove

Hrvatska
francuski filozof Alain Badiou), ve ba Superhika. itamo od potplaenih i preplaenih novinara podjednako, kako smo dosta pijano troili. Pa sad moramo odrezati po tim naim nezasluenim privilegijama. Samo to ne kau i zakljuak zato: da nam profiti treznih kumova ne propadnu! Uzmi smetlaru, a ne nuno radniku Konzuma, izvlasti ga iz svih dosega socijalne drave, i daj Todoriu. eli putem novina zagovarati prava srpske manjine u Hrvatskoj? Moe, na Todorievom kiosku. Nai poduzetnici su u opasnosti i zato to u nas vlada korupcija. Iako, i beskonana pravda borbe protiv korupcije, moe donijeti neeljene financijske rezultate. Kapital je plaljiv, meteoropat, u svim temperaturnim smjerovima. I u borbi protiv korupcije moemo detektirati tri nivoa. Prvi bi bio konstatiranje korupcije na pojedinanom nivou, ma koliko pojedinaca trebalo za hobotnicu. To je shvaanje korupcije kao starog obiaja podmiivanja dravnih inovnika i politiara zbog uzvratne usluge. Drugi bi stupanj govorio o sistemskoj ugraenosti korupcije. Tako o kapitalizmu piu neki, ne nai, filozofi. Za Gilesa Deleuzea, kako o tome pie arko Pai, korupcija je pervertirani sustav drutvene neprozirnosti kojeg reguliraju racionalne transakcije na iracionalnome tritu. Korupcija je oznaka za iskvarenost i perverziju sustava u kojem je varanje i podmiivanje dravnih inovnika i politikih elita tek manje ilegitimni oblik legitimacije ideologijske strukture neoliberalnog kapitalizma. Drugim rijeima, sam kapitalizam ako i nije pljaka, jest korupcija! A onda se analiza moe nastaviti, na nain kako to na internetu ini mladi teoretiar Marko Kostani kada pie da korupcijske afere u javnom sektoru i dravnim firmama nisu nita drugo do ultimativni dokaz da privatni sektor strukturalno nije u stanju uspjeno poslovati na slobodnom tritu bez uporita i utoita u javnim financijama. Granica legalnosti pomie se ovisno o internim ratovima frakcija politikih i poslovnih elita. Kapitalisti se koriste svojim poloajem (mediji su u njihovom direktnom ili indirektnom vlasnitvu) i gledaju da vlada osigura njihovu poziciju. Je li to trei stupanj korupcije? Ne, to je sistem.

Sreko Pulig je lijevi teoretiar i novinar. (Novosti, 8.1. 2011.)

Sanader i bivi premijer Bavarske Edmund Stoiber

Hrvatska

17

KAKO JE PROPADALO HRVATSKO GOSPODARSTVO:

Programirani nestanak tvrtki?

Stjepan aban

Sluaj ili namjera? U posljednjih dvadesetak godina kod nas se odvijao jedan intenzivan proces nazadovanja cjelokupne industrije propadanjem njene proizvodne sposobnosti, kao i devastacijom tzv. drutvene (sada dravne) imovine, u koju su svi ljudi ove zemlje ulagali desetljeima. Obrazloenja, koja se tom prilikom daju s politike strane bila bi smijena da nisu tragina po ovo drutvo i zemlju. Kod nas je ve do sada unitena takva tehnologija i imovina, kakvu, naalost, ne emo moi jo dugo dostii, pa ni za vie desetaka godina. Razlozi gaenja pojedinanih tvrtki i cijelih grana industrije su svakako mnogobrojni, ali usprkos toga moramo se zapitati, zato se to moralo dogoditi ili zato se to moralo dogoditi skoro svima?

a) ubrzanim postupkom steaja ili likvidacijom; b) dovoenjem tvrtke u potekoe, obezvreivanjem imovine i prodajom nekom politiki podobnom tajkunu; c) tzv. tihom likvidacijom, tj. postupnim gaenjem kroz trajno smanjivanje radne snage, rasprodaje imovine i stvaranjem nekonkurentne tvrtke; d) preputanjem sluajnim dogaanjima uz dugotrajnu agoniju tvrtke i zaposlenih.

Scenarij optimalnog unitavanja Ako preskoimo silne analize razloga zbog kojih dolazi do potekoa u tvrtkama i njihovog gaenja, moemo pojednostavljivanjem situacije kod nas stvari promatrati i s obrnutog aspekta. Postavimo na primjer obrnutu tezu o propadanju tvrtki, tj. propadanje definirajmo kao smiljenu namjeru. Tada se nameu dva Osnovni razlozi za gaenje tvrtki sutinska pitanja: Razlozi za gaenje neke renomirane domae tvrtke a) kako bi izgledao scenarij planiranog i programiramogu biti razliiti: politiki, privatni, ekonomski, tehnog unitenja to veeg dijela industrije? niko-tehnoloki, kombinirani. Ekonomske i tehnikob) da li je takav scenarij realno ostvariv? tehnoloke razloge gaenja tvrtki moemo podijeliti u Ako kao cilj postavimo optimalan scenarij za likvidatri osnovne skupine, kojima je osnova u tritu, trociju pojedinih tvrtki, industrijskih grana, pa i veine inkovima i samom proizvodu: a) smanjenje proizvodnje dustrije, moramo utvrditi subjekte iji je to neosporni - premali opseg poslovainteres. nja (proizvodnje) uz raU drutvu, koje je dubozumne trokove posloko podijeljeno i rascjepkaProla dva desetljea obiljevanja, esto zbog sloma no, osnovni politiki subena su u Hrvatskoj kao razdoblje postojeeg trita; b) jekti, koji nemaju ni vrlo intenzivnog propadanja ne sapoveanje trokova posminimalno znanje o lovanja - previsoki trodrutvenim i gospodarmo pojedinih tvrtki, nego i itavih kovi poslovanja uz doskim znaajkama, pokazugrana industrije. Da li se to dogotad povoljan opseg posju u svom djelovanju mnodilo sluajno ili je po srijedi planilovanja (proizvodnje), ge iracionalnosti, antagozbog porasta trokova; nizme, egoizme, pohlepu, rani scenarij? c) pojava nove konkuosvetoljubivost, mrnju i rencije (npr. azijskih proimpulzivnost, ime zapraizvoaa) - nekonkuvo otkrivaju svoju nisku cirentnost vrste proizvoda (usluga), esto zbog pojave vilizacijsku razinu. Kreatori politike, kao i strategije novih proizvoaa s niim cijenama proizvoda (usludrutva, gospodarstva i drave generirani su upravo iz ga). takvih politikih subjekata. Osnovna teza tih subjekaPostupak gaenja neke domae tvrtke se kod nas ta prema proizvoakoj industriji je da ta industrija najee odvija na sljedea etiri naina: nita ne valja, jer je nastala u socijalistiko doba.

18 Osnovni motto mnogih politikih struktura bio je da je sve to su komunjare napravile u prolom razdoblju bilo pogreno. Sve to treba hitno likvidirati, pa makar to bila i veina gospodarstva. Zbog toga treba: a) neto od industrije besplatno predati nekolicini sposobnih tajkuna; b) nekolicini zaslunih omoguiti neogranieno bogaenje zakonski nevidljivim aktivnostima bez obzira na posljedice u industriji; c) ostalu industriju, koja je pojedincima neatraktivna, polako i sustavno gasiti stalnim smanjivanjem broja zaposlenih bez velikih potresa. Da li bi ovakav program mogao biti zajedniki prihvatljiv svim politikim subjektima nae stvarnosti bez veih promjena tokom duljeg vremenskog razdoblja? Za ilustraciju velikih mogunosti prvih dviju navedenih stavki scenarija vidljiva su dogaanja u prolom vremenskom razdoblju, tj. da je u relativno kratkom vremenskom razdoblju mogue unititi vrlo velik broj raznih tvrtki, naroito kada su ljudi zaokupljeni neim drugim, kao to je rat ili zabavljeni nekim drugim temama, kao to je traenje neprijatelja. Meutim, ta dva mogua scenarija, koja su se stvarno i dogaala u velikom broju, kao to znamo redovito zavravaju velikim aferama u javnosti uz teke socijalne potrese, iako bez ikakvih sankcija prema odgovornima (glavnim akterima). Zbog toga ta dva scenarija, esto primjenjivanja u ratno vrijeme, nisu ba idealna za poslijeratno razdoblje ili razdoblje bez velikih dogaaja. Stoga trea stavka ovog programa upuuje zapravo na to, da bi to mogao biti optimalan scenarij gaenja tvrtki u bilo kojem vremenu (znai univerzalan model), a naroito pogodan za velike tvrtke. Takav scenarij bi svakako bio neprimijeen u javnosti, jer se o tome moe ne samo intenzivno utjeti, nego se u javnosti mogu u nekom razdoblju ak i veliati uspjesi pojedinih tvrtki iz te skupine. Za ilustraciju uspjenosti takvog scenarija moemo pogledati samo neke primjere, kako neke nekad velike hrvatske tvrtke (koje nisu dosad likvidirane) danas zapoljavaju i do pet puta manje ljudi nego je to bilo 1989. godine, iako i sadanje odgovorne uprave tih tvrtki jo uvijek govore o prevelikom broju zaposlenih. U okviru ovog treeg scenarija teza o stalnom viku zaposlenih je besprijekorna, jer do sada nije poznato, da je kod nas itko ikad rekao, kako je moda uprava nesposobna da osigura pun kapacitet proizvodnje i da je zato treba smijeniti, pa moda i ozbiljnije sankcionirati, nego kako radnike treba otpustiti, jer nemaju posla (Tko im je kriv?). Pa valjda se zna, tko je za to odgovoran. Pa neka si radnici, ako ele raditi, sami osiguraju svoju punu zaposlenost. Nesebina briga visokih dravnih struktura za takve tvrtke ogleda se u tome, da se stalno zagovara transparentna teza, kako socijalistiki mastodonti svakako trebaju izumrijeti. to je odgovornost? U takvom scenariju se neminovno postavlja pitanje, kako moe djelovati uprava jedne od takvih tvrtki spomenutih u prethodnom poglavlju, postavljena od dr-

Hrvatska

ave, kada drava ima tako evidentnu i transparentnu politiku. Naravno, da ona onda mora djelovati u skladu s dravnom politikom, vodei rauna o tome da dravi ne pravi previe problema s naglim smanjivanjem radne snage (zbog socijalnog bunta), te da po mogunosti ne stvara prevelike gubitke, ili da ih po mogunosti nema (ali to nije obvezno). Bive velike tvrtke tu imaju izuzetno dobru poziciju, jer imaju dosta imovine, koju mogu polako rasprodavati i svake godine time pokrivati gubitke, pa na taj nain ostajati godinama vrlo uspjene. Osim imovine internih tvrtki, mogu se prodavati i cijele interne tvrtke (interne dionice tvrtki), pa da sa zaradom od prodaje raspolae krovna tvrtka potpuno proizvoljno. To je postala uobiajena praksa, koja se ve godinama u takvim tvrtkama uspjeno provodi. Vrlo je interesantan taj model privatizacije dravnih tvrtki od kojeg drava nema ba nikakve koristi, jer novac od prodaje ne ide dravi (da ga drava troi), nego ga troi sama tvrtka po vlastitom nahoenju (Uh! Kako je divno biti autonoman u raspolaganju tuom imovinom!). Poslovodstva takvih tvrtki imaju tada dovoljno vremena, da se bave mnogo vanijim poslovima, kao to su osobni interesi, jer se nikad ne zna dokle im je sueno imati tako neogranienu vlast i mogunost bogaenja, kao da su oni vlasnici tvrtke. Kao primjer ime se uprave takvih tvrtki bave, svjedoci smo brojnih afera, koje se svakodnevno dogaaju, ali i mnogobrojnih drugih aktivnosti, koje javnosti nisu poznate. Tako je zanimljiv primjer, kako lanovi uprave jedne krovne tvrtke kupe ogromne koliine dionica nekih svojih internih tvrtki po izuzetno niskim cijenama (za 15-20 % od nominalne vrijednosti), a onda te iste dionice prodaju krovnoj tvrtki (svojoj dravnoj) po cijeni nominalne vrijednosti (namjetena petero- ili esterostruka zarada). Ili npr. sluaj podjele tzv. povlatenih dionica bez prava upravljanja odabranim pojedincima, a onda prodaja tih dionica krovnoj tvrtki po nominalnoj vrijednosti. Kakva je perspektiva? Oporavak takvih tvrtki do razine stvarno uspjenih (bez navodnika) ne predstavlja ni za uprave tih tvrtki, ni za aktualnu politiku vlast, niti zanimanje, niti opasnost, jer stvarni dugoroni oporavak takvih tvrt-

Hrvatska
ki nije niti mogu. Naime, sve te tvrtke su kadrovski toliko osiromaene, da nikakav ozbiljan razvoj tu vie nije mogu, a da o ulaganjima u novu opremu i tehnologiju ne govorimo. Svakome je jasno, gdje e se nai takve tvrtke, koje ne ulau u razvoj, znanje i tehnologiju kroz period od 20 i vie godina, posebno u trenutku kada Hrvatska ue u Evropsku uniju. Mnoge od tih nekad velikih proizvodnih tvrtki, koje su i svoj imid i svoj opstanak temeljile na vlastitom razvoju i proizvodnji, su zbog odustajanja od razvoja poele poslovati kao montaerske tvrtke na manufakturnoj osnovi (iako se to objanjava rentabilnijim poslovanjem), koje kupuju sve dijelove u inozemstvu i ovdje vre samo jednostavnu montau, ili pak posluju samo kao trgovake tvrtke. Naravno da se za takve montaerske tvrtke mora postaviti pitanje njihove perspektive, mogunosti opstanka na tritu i konkurentnosti, koja na manufakturnoj osnovi montae bazira svoju proizvodnju. Takva tvrtka je potpuno nekonkurentna ne samo velikim zapadnim tvrtkama s malim trokovima velikoserijske proizvodnje, nego i malim privatnim tvrtkama na razini malih obiteljskih radionica, s izuzetno niskim trokovima poslovanja. Postoji li zabrinutost? Analiza subjekata, koji bi mogli biti zabrinuti zbog takvog katastrofalnog stanja najveeg dijela proizvodnog gospodarstva i njegove besperspektivne situacije,

19 pokazuje da nijedan odgovorni subjekt od vrha drave do upravljakih struktura tvrtki, apsolutno nije zbog toga nimalo zabrinut, jer oni imaju mnogo vanijih poslova, o kojima se svakodnevno na iroko raspravlja, a osim toga svi propagiraju tezu, kako gospodarstvu treba omoguiti autonomiju (tzv. autonomno propadanje). Zabrinuti su jedino zaposlenici (nekad su to bili radnici), kako za svoju, tako i za egzistenciju svoje djece. Meutim, mnogi od njih niti ne vide, niti znaju, to se sve zapravo dogaa, i stalno se nadaju, kako e ve i za njih doi neka bolja vremena, jer vide da je za neke je ve nastupilo blagostanje. Da li je scenarij nestanka tvrtki stvarno programiran? Pretpostavka ovakvog scenarija propadanja tvrtki kao programiranog plana aktivnosti je potpuno hipotetska i svakako besmislena, iako se takav scenarij u stvarnosti i odvijao, jer za realizaciju svakog plana, pa i ovako besmislenog, je potreban izuzetan napor. Meutim, posljedice nebrige za gospodarstvo (posebno industriju) i preputanje stihiji su jednake posljedicama takvog planiranog scenarija, jer je vrlo dobro poznato da bez intenzivne brige i stalnog ulaganja u razvoj ne samo da nema napretka, nego nema ni opstanka. Za opstanak je potreban napor, a svako preputanje stihiji vodi u nitavilo, kakvo je na sceni kod nas ve dva desetljea.

rodna Meuna politika - 60 godina izlaenja

www.diplomacy.bg.ac.rs/medjunarodna.htm

20

Bosna i Hercegovina

Mora li Bosna biti tamni vilajet?

dr.sc. Goran Markovi

roblemi oko formiranja nove vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i nesporazumi prilikom raspodjele pojedinih funkcija na nivou entiteta su ponovo istakli osnovno pitanje: moe li Bosna i Hercegovina opstati? Oni koji daju negativan odgovor na ovo pitanje, odmah postavljaju i sljedee: zar nije bolje podijeliti dravu kojoj je sueno da posre, dok konano ne propadne? Bosna i Hercegovina je jedina drava u regionu, a i jedna od rijetkih u Evropi, za koju se ve dvadeset godina tvrdi da ne moe postojati, jer njeni narodi Srbi i Hrvati ele da stvore svoje nacionalne drave, odnosno da se prikljue Srbiji i Hrvatskoj. Stalno dovoenje u pitanje samog postojanja Bosne i Hercegovine nas dri u politikoj krizi, jer, umjesto da politike elite rjeavaju krupne drutvene probleme, od ustavne preko ekonomske do socijalne krize, one se bave prethodnim pitanjem - potrebom da drava postoji. U toj borbi, koja samo na prvi pogled lii na ideoloke i politike obraune, poteu se razni argumenti i argumenti, od istorijskog naslijea, koje se, dakako, tumai na najfantastinije naine, do nacionalnih interesa sadanjice. Kao i u svakoj nazovi-ideolokoj borbi, tako se i ovdje prolost i sadanjost tumae u skladu sa trenutnim interesima politikih elita. Nema ak ni pokuaja da se verbalne bitke o bosanskohercegovakoj zbilji poveu sa nekim viim i dugoronijim ciljevima. Sve se svodi na pokuaje da se trenutnim politikim ciljevima, nerijetko prijetnjama i uslovljavanjima, pokua dati dublji smisao.

Integracija podijeljenog drutva Mora li bosanskohercegovako drutvo biti podijeljeno? Da li njegova multietninost nuno vodi niem stepenu integrisanosti nego to je to sluaj u homogenim drutvima, u kojima nacionalne razlike nisu tako izraene? Bosanskohercegovako drutvo je tokom moderne politike istorije prolazilo razliite faze. Ono je od 1878. do 1945. bilo podijeljeno, da bi od 1945. do 1990. prolo kroz intenzivnu i temeljitu integraciju. Od 1990. godine ponovo nastupa njegova segmentiranost, koja je ila uporedo sa dezintegracijom Bosne i Hercegovine kao dravnopravne cjeline u tek minulom ratu.

Uoava se i to da integracija bosanskohercegovakog drutva u poslijedejtonskom periodu tee sporije od integracije drave i izgradnje njenog institucionalnog sistema. Dva su razloga za to. Prvo, integracija drutva je po svojoj prirodi sporija od integracije drave, jer je za ovu drugu dovoljna politika volja i odgovarajui ustavnopravni okvir. U sluaju Bosne i Hercegovine to nije bila politika volja domaih ve stranih politikih elita, koje su odluujue uticale na postavljanje odgovarajueg ustavnopravnog okvira i izgradnju institucionalnog sistema. Sa integracijom drutva je drugaije. Ona ne podrazumijeva samo politiku volju, ve i ispunjenje mnogih drugih uslova: uspostavljanje vrstih ekonomskih i kulturnih veza, osjeaj pripadnosti zajednici, odreenu politiku kulturu, meunacionalnu i vjersku toleranciju, spremnost politikih elita na saradnju i kompromis, dovoenje klasno-socijalne diferencijacije do organizaciono-politikih konsekvenci, promjenu strukture organizacije dravne vlasti, itd. Integracija drutva nuno zahtijeva dui vremenski period, privikavanje pripadnika razliitih nacija da ive zajedno i sarauju, budu ravnopravni u procesima odluivanja i da prevazilaze teke posljedice ratne prolosti. Novu dravnu organizaciju je relativno lako uspostaviti. Potrebno je samo donijeti novi ustav, kao to je uinjeno u Dejtonu. Integrisati drutvo je znatno tee, jer to niko ne moe propisati. Meutim, nova dravna organizacija tome doprinosi. Uspostavljanje jedinstvenog trita u Bosni i Hercegovini, sloboda kretanja ljudi i funkcionisanje dravnih institucija po prirodi stvari vode broj integraciji. Naprotiv, politika kriza i nemogunost postizanja konsenzusa o ustavnim reformama zaotravaju krizu meunacionalnih odnosa i vode dezintegraciji drutva. Stoga su za opstanak bosanskohercegovakog drutva i drave podjednako opasne obje krajnosti - unitaristika (u blaoj formi regionalistika) i separatistika (u blaoj formi konfederalistika). Treba imati na umu da se i neke druge drave prolazile kroz iste faze. Najtipiniji je primjer vajcarske, u kojoj je 1847. godine voen rat izmeu protestantskih i katolikih kantona, jer su se ovi drugi eljeli otcijepiti od konfederacije. Posljedica ovog rata i poraza katolikih

Bosna i Hercegovina
kantona je bilo obrazovanje vajcarske federacije na temelju ustava iz 1848. godine. Meutim, ak i nakon stvaranja zajednike federalne drave drutvo dosta dugo nije moglo biti integrisano. to se u tome uspjelo, treba zahvaliti dejstvu nekoliko faktora. Prvo, vajcarci su osjeali jaku pripadnost svom kantonu, to im centralna vlast nije pokuala uskratiti. Zajedniki ivot u federalnoj dravi i visoka autonomija kantona su postepeno doveli do stvaranja dvojnog identiteta - osjeaj pripadnosti kantonu se nije sukobljavao sa osjeajem pripadnosti federaciji. Osim toga, jezike grupe, koje su osnov rascjepa u vajcarskom drutvu, su zadrale svoj identitet i bile su na odgovarajui nain zastupljene u federalnim institucijama. ini se, ipak, da su osim ovih razloga i neki drugi uticali na integraciju vajcarskog drutva i drave. vajcarska drava je vremenom irila svoje nadlenosti, ekonomija je napredovala, a obrazovane su i jedinstvene klasno-socijalne organizacije koje su prelazile okvire jezikih grupa i granice pojedinih kantona. Druga grupa razloga spore integracije drutva je ideoloke, politike i klasno-socijalne prirode. U Bosni i Hercegovini su poslije rata ostale na vlasti iste politike snage koje su zemlju uvele u rat. Ne samo da su ostale iste politike stranke, sa nepromijenjenim ideologijama, nego su ostali i mnogi ratni lideri, koji su parlamentarno i stranako djelovanje doivljavali samo kao nastavak rata drugim sredstvima. Nacionalna mrnja je irena potpuno nekanjeno, a dravne institucije u takvim uslovima, sasvim prirodno, teko da su mogle efikasno djelovati. Narodi, ionako uplaeni za svoj fiziki opstanak, izloeni progonu i zloinima, kao i jednostranom informisanju o uzrocima i toku tek minulog rata, nisu osjeali elju niti vidjeli mogunost zajednikog ivota. Zar je drugaije i moglo biti? U to vrijeme je nacionalna homogenizacija bila na vrlo visokom nivou, to pokazuje i podatak da su tri nacionalistike stranke koje su zemlju uvele u rat na izborima za Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine 1996. godine osvojile 36 od 42 mandata. Ratni ciljevi nacionalnih politikih ciljeva su pretvoreni u mirnodopske parlamentarne ciljeve. Oni koji su do jue ratovali, sad su morali sjediti u istim parlamentima i vladama. Javno mnjenje je i dalje oblikovano po elji tih elita i na osnovu sadraja njihovih nacionalistikih ideologija. Ideolokog i politikog pluralizma nije bilo niti moglo biti - u uslovima tako izraene nacionalne homogenizacije, kada se borba s neprijateljem nastavlja, samo drugim sredstvima, svako drugaije miljenje je smatrano izdajom. Stoga nije sluajno to su i mlade generacije, stasale tek poslije rata, ophrvane nacionalizmom, uprkos tome to je etniko ienje, tako sveobuhvatno u cijeloj Bosni i Hercegovini, dovelo do apsurdne situacije - mladi ljudi razliitih nacija ne dolaze u neposredan dodir, ili to ine samo sporadino i rijetko, a ipak osjeaju mrnju ili barem nepovjerenje jedni prema drugima. Dominacija nacionalnih ideologija, praena zatakavanjem klasno-socijalne diferencijacije u okviru svake nacije, vodi jo jednom neprirodnom, vjetakom ishodu - osjea se vee nepovjerenje ili odbojnost prema pripadniku svoje klase koji je iz dru-

21 ge nacije, nego prema pripadniku suparnike klase iz svoje nacije. Podijeljenost bosanskohercegovakog drutva je uslovljena dubokim podjelama izmeu tri nacije. Ona, opet, ima svoje objektivne uzroke. Sama injenica da je drutvo multietniko ne vodi njegovoj podijeljenosti. Bosanskohercegovako drutvo je i prije 1990. godine bilo multietniko, pa ipak nije bilo podijeljeno. Po miljenju mnogih, to je zato to su komunisti vjetaki simulirali bratstvo i jedinstvo, te kanjavali i prikrivali meunacionalno nepovjerenje. Ovo miljenje ne uzima u obzir injenicu da se odnosi u drutvu ne mogu vjetaki proizvoditi kako to odgovara pojedinim politikim partijama, kao to se ne moe prikrivati njihova stvarna priroda. Podijeljenost drutva bi morala doi do izraaja onom istom nunou kojom se ona pojavila potkraj 80-ih godina, kad je kriza socijalizma iznjedrila nacionalizam i nacionalne podjele, koje komunistika birokratija nije mogla sprijeiti, pa je odluila i sama igrati na kartu nacionalizma. Da je to mogla, komunistika birokratija bi sigurno sprijeila osnivanje nacionalnih stranaka, ako ni zbog ega drugog, ono zbog straha od gubitka vlasti. Ona to nije mogla, zato to je kriza drutva rodila krizu ideologije, a kriza ideologije i partije je vodila pojavi alternativnih ideologija i partija, uglavnom nacionalistikih. ak i prije njihove pojave je bilo pripremljeno tlo za njihovu pobjedu, ali ne zato to su na povrinu izbili stari i prikrivani meunacionalni sukobi, ve zato to su oni bili izazvani ekonomskom i politikom krizom jugoslovenskog socijalizma, neizvjesnom sudbinom jugoslovenske federacije, pitanjem ko e snositi politiku odgovornost za ekonomsku krizu i slabo funkcionisanje federacije, tenjama za uspostavom centralizovane federacije u Srbiji, a za konfederalizacijom zemlje u Sloveniji i, kasnije, Hrvatskoj. im se tako postavilo pitanje sudbine Jugoslavije, uzburkale su se strasti u Bosni i Hercegovini, koju su Muslimani smatrali svojom uom domovinom, dok su Srbi i Hrvati vie gledali da u sluaju raspada svoje ire domovine ne ostanu manjinski element u Bosni i Hercegovini. Rodili su se strahovi, kojih ranije nije bilo, jer je jugoslovenska federacija bila stabilna, a sistem ekonomski prosperitetan. Iz tih strahova je nastalo nepovjerenje, a zatim i mrnja. Drutvo je podijeljeno ukoliko svaka nacija (u sluaju Bosne i Hercegovine) ima svoj drutveni podsistem - svoje politike organizacije, kulturno-umjetnika drutva, sredstva javnog informisanja, profesionalne i druge interesne organizacije, obrazovne institucije, svoj sistem vrijednosti. Izgleda kao da u jednom drutvu postoje tri drutva, iji politiki predstavnici su nacionalne politike elite, koje se u dravnim institucijama ponaaju kao diplomatski predstavnici svojih nacija, svojih drutvenih podsistema. Takvo drutveno stanje ne proistie nuno iz multietnikog karaktera drutva. Svaka nacija moe sauvati svoju individualnost, obezbijediti ravnopravnost i upranjavati kulturu, a da se pritom ne zatvori u svoj podsistem i ne djeluje iskljuivo posredstvom ekskluzivno svojih institucija i organizacija. Ovo je pogotovo vano za institucije i organizacije koje slue ostvarenju politikih, ekonomskih, profesionalnih i klasno-socijalnih ciljeva i interesa.

22 Monoetniki karakter ovih institucija i organizacija ukazuje na izvjetaenost zatvaranja u nacionalne okvire i nemogunost trajne podijeljenosti drutva po nacionalnoj osnovi (to, dakako, uopte ne dovodi u pitanje multietniki karakter drutva). Politiki, ekonomski, klasni ili profesionalni interesi prevazilaze nacionalne okvire, pogotovo ako treba da budu ostvareni u jednoj dravi, sa jedinstvenim pravnim sistemom i tritem. ak i u Evropskoj uniji, koja nije drava, ali ima odreene politike institucije koje stvaraju i sprovode zajedniku politiku, ve je dolo do stvaranja tzv. evropskih partija, kao asocijacija ideoloki srodnih partija koje zajedniki nastupaju u Evropskom parlamentu. I dok Evropska unija ima Partiju evropskih socijalista, Partiju evropske ljevice, Evropsku narodnu stranku i druge politike grupacije, u Bosni i Hercegovini postoji vrsta nacionalna podijeljenost socijal-demokrata, liberala, konzervativaca i drugih ideolokih partijskih pravaca. Slino vai za sindikalni pokret, koji je entitetski i etniki podijeljen, kao da radnika klasa itave Bosne i Hercegovine nema identian drutveni poloaj i klasni interes. Klase, profesije, razliiti drutveni slojevi (seljaci, penzioneri, studenti), politike ideologije, postoje nezavisno od nacija i prevazilaze njihove okvire. im se drava uspostavi i ureuje pitanja koja su od interesa za njih, one se vie ne mogu organizovati u nacionalnim okvirima, jer time onemoguavaju ostvarivanje vlastitih interesa. Kad bi Bosna i Hercegovina bila konfederacija, sa vrlo ogranienim nadlenostima, bez jedinstvenog trita i pravnog poretka, organizovanje razliitih drutvenih grupa u etnikim i entitetskim okvirima bi bilo logino i nuno, jer bi oni svoje interese primarno ili iskljuivo zadovoljavali u entitetima. Poto je Bosna i Hercegovina drava, i to drava praena ve uspostavljenim drutvom, organizovanje i djelovanje kakvo imamo je vjetaki proizvod dominacije nacionalnih ideologija koje tee nacionalnoj homogenizaciji. Ova homogenizacija eli stvoriti jednodimenzionalnog ovjeka, iji se cjelokupan drutveni bitak svodi samo na jednu dimenziju, na jednu od mnogobrojnih drutvenih funkcija - pripadnost etnikoj grupi. Osim toga to je Srbin, Hrvat ili Bonjak, ovjek je jo i radnik ili buruj, seljak ili student, homoseksualac ili heteroseksualac, zaposlen ili nezaposlen, vjernik ili ateist, pripadnik ili pristalica neke politike stranke ili ideologije, liberalnog ili konzervativnog pogleda na ureenje drutva, drave i meuljudskih odnosa, itd. Nacionalne ideologije koje dominiraju u Bosni i Hercegovini sve to ele zanemariti i svesti drutvene razlike na nacionalne. Kako se svaka nacija dijeli na politiku elitu i masu politikih ne-monih graana, u temelju svake nacionalne ideologije stoji teza da nacionalne interese treba da definiu i tite nacionalne politike elite. One su nosioci politike, a nerijetko i ekonomske, moi, nasuprot velikoj veini svojih sunarodnika, i nastale su u ratnom periodu prvobitne akumulacije kapitala (ratnog profiterstva), koju je poslije rata trebalo legalizovati i legitimisati kroz proces privatizacije. Da politike elite ne mogu zastupati interese veine pripadnika nacije, danas je postalo oigledno znatnom dijelu Hrvata, Srba i Bonjaka. Sit gladnom ne vjeruje, pa ni politike elite ne mogu jednako voditi rauna o svom inte-

Bosna i Hercegovina
resu i interesu onih na iji raun su stekli politiku i ekonomsku mo. U mjeri u kojoj same ne posjeduju ekonomsku mo, nastoje uvrstiti vlastite pozicije koaliranjem sa novom buroazijom koja posjeduje ekonomsku ali ne i politiku mo. Nerijetko dolazi do preplitanja pripadnosti politikoj eliti i novoj buroaziji, tako da nastaje vladajua klasa koja u svojim rukama direktno koncentrie i ekonomsku i politiku mo. Ona moe opravdati i odrati politiku vlast samo tako to e se predstaviti kao zastupnik nacionalnih interesa. U suprotnom gubi legitimitet, jer svojim sunarodnicima ne moe ponuditi prihvatljiv ekonomsko-socijalni program. Kad e vlada? Oktobarski izbori su doveli do nove situacije - ponovo je nuna velika koalicija, ali ju je vrlo teko formirati, kako zbog razliitog vienja personalnih rjeenja, tako i zbog tekoa pri formulisanju zajednikog programa. Jedna stvar je ve svrena - dolo je do formiranja tri etnika bloka na dravnom nivou - srpski ine SNSD i SDS, hrvatski HDZ i HDZ 1990, a bonjaki SDP i SDA. Posljednje dvije stranke se tome verbalno protive, ali su u praksi doprinijele tome, jer su same ule u koaliciju, koju pokuavaju ostvariti na svim nivoima na kojima se formira vlast. Ishod izbora ve sad ima neke znaajne posljedice. Prvo, u pronalaenju koalicionih partnera, SDP se svrstala na svoju prirodnu stranu, uz SDA, ime je, valjda konano, pala maska o njoj kao multietnikoj stranci. Tome se protive pojedinci i grupe unutar SDP-a, poput Kantonalnog odbora SDP Tuzla, ali se radi o manjini koja e se vjerovatno zadovoljiti protestima i prihvatanjem funkcija u vlast. Budui da je SDA notorno bonjaka stranka, a i SDP je to predominantno, njihovo nastojanje da se izbjegne formiranje koalicija na principu etnikih blokova je providna propaganda. U Bosni i Hercegovini su dosad bile formirane velike koalicije na dravnom nivou tako to ih je inilo nekoliko nacionalnih stranaka. Ovaj put su prvo formirane velike koalicije unutar svakog konstitutivnog naroda SNSD i SDS, SDP i SDA, HDZ i HDZ 1990. Te koalicije su dovele do znaajnog jaanja svake nacionalne politike elite prema druge dvije u procesu pregovaranja o formiranju izvrne vlasti, to istovremeno stvara velike mogunosti za blokade i meusobna uslovljavanja. Tako su SDA i SDP, kao posljedica tekoa u postizanju dogovora sa srpskim i hrvatskim strankama pronale potencijalne koalicione partnere u ekstremno desnoj proustakoj Hrvatskoj stranci prava i Narodnoj stranci Radom za boljitak, koju vode notorni hercegovaki tajkuni Lijanovii. Time su eljeli poslati poruku da ako se veliki ne mogu sporazumjeti o formiranju izvrne vlasti, oni uvijek mogu nai nekoliko malih hrvatskih politikih stranaka. Formalno, naravno, veinu ne mora da ini spomenutih est velikih stranaka, dovoljno je da novi Savjet ministara podre barem i male stranke iz reda sva tri naroda. Time bi bili zadovoljeni svi formalnopravni zahtjevi, ali bi bila izigrana sutina politikog sistema, koji poiva na kompromisu i, samim tim, uzajamnom poputanju nacionalnih politikih elita. Na drugoj strani, srpsko-hrvatski blok, iju okosnicu ine SNSD i HDZ, razmatra mogunost formiranja par-

Bosna i Hercegovina
lamentarne veine sa dvije manje bonjake stranke Savezom za bolju budunost (SBB) notornog tajkuna Fahrudina Radonia i Strankom za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), najradikalnijeg unitariste Harisa Silajdia. Time bi SDP i SDA, koje su dobile daleko najvei broj bonjakih glasova, bile iskljuene iz izvrne vlasti na dravnom nivou. Ono to SDP i SDA pripremaju srpsko-hrvatskom bloku u dogovoru sa HSP-om i Radom za boljitak, mogao bi preduzeti i ovaj blok, stupi li u koaliciju sa Silajdiem i Radoniem. U oba sluaja bi se u politikim razraunavanjima postavilo pitanje legitimnosti Savjeta ministara. Bez ministara iz reda SDP-a i SDA, njega bi inili bonjaki ministri sa najmanjim izbornim legitimitetom. Bez ministara iz reda dva HDZ-a, inili bi ga ministri sa vrlo ogranienim legitimitetom meu bosanskohercegovakim Hrvatima. Stvaranje velikih koalicija unutar svakog konstitutivnog naroda nije uzrokovano samo raspodjelom glasova izmeu velikih politikih stranaka, ve i eljom da se, uprkos tvrdnjama SDP-a i SDA, stvore tri snana etnika bloka prije nego to ponu razgovori o ustavnim reformama. Poto presuda Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine jo nije sprovedena, a ona moe imati znaajne posljedice po sadraj pojedinih ustavnih rjeenja, realno je oekivati pritisak meunarodnih inilaca na novu parlamentarnu veinu da to uini. Formiranje velikih koalicija unutar svakog konstitutivnog naroda predstavlja poetak priprema nacionalnih stranaka za tu bitku, ali je i znak da nije mogue oekivati bilo kakve dalekosenije ustavne reforme. Na prvi pogled je izgledalo da e evropski socijalisti, u prvom redu njemaki socijaldemokrati, ubijediti SNSD i SDP kao najjae politike stranke u Bosni i Hercegovini da postignu sporazum. Sastanak Lagumdije i Dodika je takoe bio traak nade za one koji favorizuju tu koaliciju. Nedavno obraanje SNSD-a Partiji evropskih socijalista, kao i odbijanje da kadar SDP-a Mirsad apo bude izabran za predsjedavajueg Vijea naroda Republike Srpske stavljaju sumnju na tvrdnje onih koji vjeruju da dvije najjae stranke samo malo bacaju prainu u oi svojim biraima prije nego to uu u partnerski odnos na dravnom nivou. Uostalom, rasprave o tome moe li Lagumdija biti imenovan za predsjedavajueg Savjeta ministara Bosne i Hercegovine nisu samo puka borba za vlast, mada sigurno ima i toga. Na ovom pitanju se vide protivrjenosti politikog sistema Bosne i Hercegovine, koje objektivno postoje nezavisno od elje pojedinaca za vlau. Ovdje se sukobljavaju dva vienja naina funkcionisanja dravnih institucija. Jedno vienje zastupaju SDP i njeni koalicioni partneri, po kome funkciju predsjedavajueg treba da dobije najjaa politika stranka. Tu dolazi do izraaja shvatanje veinske, iste parlamentarne demokratije, po kojoj nacionalna pripadnost predsjedavajueg nije vana - vana je matematika parlamentarna veina. Na drugoj strani je shvatanje da treba potovati ustavnu konvenciju po kojoj poslije Bonjaka i Srbina funkciju predsjedavajueg treba da vri Hrvat. Ovo drugo miljenje proizlazi iz prirode bosanskohercegovakog drutva i politikog sistema. Rije je o nepisanom pravilu koje treba da prui os-

23 jeaj nacionalne ravnopravnosti. Stoga ga treba potovati, makar to znailo da se Lagumdiji za jo etiri godine izmakne funkcija predsjedavajueg, jer je Bosna i Hercegovina ipak vanija od jednog Lagumdije. No, ono to nije regulisano ak ni ovim nepisanim pravilom o rotaciji na funkciji predsjedavajueg Savjeta ministara je da li tu funkciju, u konkretnom sluaju, mora vriti Hrvat koji pripada politikoj stranci koju podrava veina Hrvata ili to moe biti i Hrvat iz reda SDP-a. Isti problem se javlja prilikom formiranja Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. I ovdje postoje najave da e u izvrnu vlast ui SDP, SDA, HSP i Narodna stranka Radom za boljitak. Nema, dakle, dva HDZ-a, koja su dobila ubjedljivo najvei broj hrvatskih glasova u ovom entitetu. Vlada bez njih bi, dakako, bila legalna. Dovoljno je da u njen sastav ue pet ministara iz reda hrvatskog naroda. Nigdje ne pie da oni moraju biti predstavnici dva HDZ-a. Meutim, nije ni bitno da li to izriito pie u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Mnogo vanije su politike posljedice takvog ishoda. Budui da u Federaciji postoji znaajna nesrazmjera u broju Bonjaka i Hrvata, a samim tim i poslanika iz reda bonjakog i hrvatskog naroda, mogue je da bonjake stranke formiraju vladu sa minornim hrvatskim strankama. Kad bosanskohercegovako drutvo ne bi bilo podijeljeno po nacionalnoj osnovi i kad drava ne bi imala politiki reim konsocijativne demokratije, to bi bilo nebitno. Politiki reim Bosne i Hercegovine, meutim, poiva na velikim koalicijama u izvrnoj vlasti, a njih ine politiki predstavnici konstitutivnih naroda. Pretpostavlja se da to treba da budu legitimni predstavnici, a ne oni koji su dobili zanemarljiv procenat glasova. To znai da e HDZ, koji je ve dvadeset godina dio vlasti Bosne i Hercegovine, i dalje saupravljati ovom zemljom, a rezultati njegove vladavine su dobro poznati, rei e neki. Bez obzira koliko nam se ne dopada nacionalistika i neoliberalna politika HDZ-a, njegova ratna uloga i pokroviteljstvo ratnog profiterstva, ne moemo osporiti da Hrvati Bosne i Hercegovine podravaju ovu stranku. I ne moemo osporiti da pokuaj neprimjenjivanja konsocijacijskih mehanizama jaa HDZ, jer daje argumente tvrdnjama hrvatske politike elite o ugroenosti hrvatskog naroda. Nastupa drugi mandat kako je lijeva i multietnika stranka - SDP - osvojila mandat hrvatskog lana Predsjednitva. Svojevremeno je SDP upravljala Federacijom BiH zajedno sa manje uticajnom Novom hrvatskom inicijativom. Da li je to dovelo do poboljanja poloaja hrvatskog naroda? Da li je to doprinijelo slabljenju hrvatskog nacionalizma i poveanju privrenosti hrvatskog naroda Bosni i Hercegovini? ta, zapravo, jaa HDZ: postizborna kombinatorika kojom se ova stranka nastoji gurnuti u opoziciju protiv volje veine Hrvata, kod kojih time samo jaa osjeaj ugroenosti, ili vrenje vlasti u skladu sa konsocijacijskim mehanizmima, ime se kompromituju u oima Hrvata? Potreban je stvaran poraz nacionalista, konzervativaca i neoliberala. On, meutim, nee doi tako to e oni biti gurnuti u opoziciju neprincipijelnim koalicijama i matematikim formulama, ve samo tako to e izgubiti podrku veine u svojim narodima. Dokle god ti narodi strahuju za svoju ravnopravnost, ive u uvjerenju da su

24 uskraeni za neka prava ili se plae da nee biti potovana njihova, makar krnja, politika volja, nacionalisti nee slabiti ve jaati. Da li e Savjet ministara biti formiran dva ili tri mjeseca ranije ili kasnije, nije sutinsko pitanje. Kad god i kakvu god vladu dobijemo, ona nee sprovoditi reforme u interesu velike veine stanovnika. Njen ekonomsko-socijalni kurs e ostati vrsto neoliberalni. Znaaj njenog skorog i to bezbolnijeg formiranja moe imati iskljuivo politiki znaaj - manje sukoba nacionalnih politikih elita, a time i manje uzajamnog nepovjerenja meu graanima. Lider Saveza za bolju budunost je nedavno iznio miljenje da zemlji prijeti raspad i da je zbog toga njegova stranka spremna ui u koaliciju sa SNSDom, SDS-om, Strankom za BiH i dva HDZ-a. Lijepo je to se on toliko brine za dravu. Iako njoj ne prijeti raspad, prijeti joj potpuna blokada procesa politikog odluivanja i irenje uzajamnog nepovjerenja. Stoga je novi Savjet ministara prijeko potreban - da barem privremeno prekrati agoniju i pokae da nacionalne politike elite imaju minimum politike odgovornosti. One su sebi ovakvim ponaanjem obezbijedile dragocjeno pravo da javnost navode na razmiljanje samo o politikim pitanjima, dok ekonomsko-socijalna kriza ostaje u pozadini kao manje vaan problem. Najnovije kombinacije o koalicijama koje bi bile sposobne da formiraju izvrnu vlast pokazuju da Bosna i Hercegovina nema problem sa meusobnim odnosima konstitutivnih naroda ili koncepcijom federalne multietnike drave, ve sa nacionalnim politikim elitama koje je vode. Ako SDP kao stranka lijevog centra, koja za sebe tvrdi da je graanska i multietnika, moe ui u koaliciju sa HSP-om, kao ekstremno desnom proustakom strankom, onda to samo pokazuje koliko su nae politike stranke ogrezle u uske interese svojih vostava i liene svakog principijelnog programskog djelovanja. Platforme, funkcije i ostale triarije U poslijeizbornim pogaanjima stranakih prvaka dominiraju dvije grupe pitanja: ustavne reforme i raspodjela dravnih funkcija. Znaajno je da politike stranke ne razgovaraju o rjeavanju ekonomskih i socijalnih problema, niti se o tome spore. Razlog je jednostavan one imaju sutinski identine ekonomsko-socijalne programe, ili, tanije, pate od odsustva bilo kakvog smislenog i dugoronog ekonomsko-socijalnog programa, to se vidjelo jo u izbornoj kampanji. ak ni platforma koju je ponudila SDP, a koja sadri odreene prijedloge ekonomskih mjera, nije izazvala polemike u tom dijelu svog sadraja. Sve se svelo na raspravu o ustavnom ureenju, prenosu nadlenosti i treem entitetu. Zadivljujui konsenzus parlamentarnih stranaka o ekonomskosocijalnim pitanjima je dokaz da one dolaze iz istog klasno-socijalnog miljea - sve su to partije krupnog kapitala. Osim toga, kako nema organizovanog pritiska odozdo, nove vlade nee biti primorane da prave radikalne ekonomsko-socijalne rezove. Stoga nacionalne politike elite mogu mirno nastaviti da razmjenjuju otrovne strelice o opstanku drave i njenom ustavnom ureenju. Opstanak siromanih klasa e i dalje biti nevaan.

Bosna i Hercegovina
Platforma SDP-a nije pokazala samo stavove pojedinih stranaka o najvanijim politikim pitanjima, ve i nain njihovog djelovanja. Umjesto da su vodee parlamentarne stranke pokuale pronai minimum konsenzusa o zajednikoj platformi, jedna grupa njih, predvoena SDP-om, je jednostrano predloila svoju platformu. Ta metodologija je, nezavisno od sadraja platforme, po sebi pogrena i iritirajua. Pogrena je, meutim, bila i reakcija ostalih velikih stranaka, koje nisu prihvatile platformu SDP-a kao polaznu osnovu za pregovore. Naime, ova platforma je, kad je rije o ustavnim reformama, prepuna optih mjesta, iz kojih nije sasvim jasno kakve se ustavne promjene predlau. Osim toga, u njoj su sadrane neke ideje za koje se unaprijed znalo da nee biti prihvaene od strane pojedinih partnera u pregovorima. Socijaldemokratska partija u Platformi, na primjer, predlae osnivanje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine. Pritom se ne obrazlae detaljnije ustavna uloga te institucije. Ne zna se da li bi osnivanje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine znailo ukidanje vrhovnih sudova entiteta, niti da li bi on mogao intervenisati u pravne sisteme entiteta. Srpska politika elita je ve ranije izrazila naelno neslaganje sa idejom osnivanja Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, za razliku od hrvatske politike elite, koja se tome naelno ne protivi. Drugi problematian prijedlog iz Platforme je reforma instituta entitetskog glasanja. Uinjen je pokuaj da se pronae kompromisno rjeenje o jednom od najteih pitanja svake ustavne reforme. Kompromis se ogleda u sljedeem: institut entitetskog glasanja ostaje, ali se u sluaju nemogunosti postizanja potrebne veine u drugom krugu glasanja, daje pravo Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da odlui da li se konkretnom odlukom vrijea entitetski interes. Srpska politika elita se plai da bi prihvatanje ovog prijedloga dovelo do obesmiljavanja instituta entitetskog glasanja, imajui u vidu da bi Ustavni sud o tim pitanjima odluivao veinom glasova, a da u njegov sastav ulazi i troje stranih sudija. Definisanje nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine u Ustavu, kako iskljuivih tako i prenesenih, se ini kao razuman prijedlog, tim prije to nema izgleda da neke od tih nadlenosti budu prenesene na entitete. Nedavno smo, meutim, uli da srpska politika elita ne moe pristati na ustavno normiranje nadlenosti koje su Bosni i Hercegovini prenesene u poslijedejtonskom periodu. Ovo nepristajanje nema efekta na obim i sadraj dravnih nadlenosti, poto su one ve prenesene, makar ne bilo dvotreinske volje u Parlamentarnoj skuptini da one i formalno budu unesene u ustavni tekst. Prijedlog iz Platforme da se u treoj fazi ustavnih reformi pristupi teritorijalnoj reorganizaciji Bosne i Hercegovine, ukoliko se ukae potreba ili ostvare politiki uslovi, moda izlazi u susret tenjama hrvatske politike elite za treim entitetom. Prijedlog nije sasvim jasan, jer se ne zna da li se predlae teritorijalna reorganizacija Federacije Bosne i Hercegovine ili Bosne i Hercegovine u cjelini. Takoe nije jasno da li bi ta reorganizacija vodila stvaranju federalne jedinice u kojoj bi Hrvati inili veinu stanovnitva, kao to nije jasno da li bi predlagai Platforme pristali da politiko-teritorijalne jedinice proistekle

Bosna i Hercegovina
iz reorganizacije imaju karakter federalnih jedinica, na emu insistiraju hrvatska i srpska politika elita. U Platformi se predlae osnivanje novih ministarstava, to znai proirenje nadlenosti drave. Uglavnom se radi o nadlenostima koje su bile predloene u aprilskom paketu 2006. godine. Kako je srpska politika elita, iako je svojevremeno prihvatila aprilski paket, u meuvremenu odustala od njega, oigledno je da ne moe biti postignut konsenzus ni po ovom pitanju. Takoe se ini spornim prijedlog da predsjednik Predsjednitva bude biran na period od etiri godine, mada je hvale vrijedan pomak u razmiljanju koji se ogleda u prijedlogu da se lanovi Predsjednitva biraju u Parlamentarnoj skuptini, i da imaju manje nadlenosti nego dosad. S druge strane, platforma sadri pojedine principe koji bi, ako bi bili ispunjeni odgovarajuim sadrajem, mogli biti prihvatljivi za sve tri strane. To se, prije svega, odnosi na prijedloge kojima se otklanja diskriminacija Ostalih, ali i konstitutivnih naroda, garantuju njihova jednakopravnost i zastupljenost konstitutivnih naroda na najvanijim funkcijama (predsjednika Predsjednitva, predsjednika skuptinskih domova, predsjednika Savjeta ministara, uvodi garantovana kvota za konstitutivne narode i Ostale u skuptine svih nivoa, garantuje njihova adekvatna zastupljenost u javnim preduzeima i organima uprave na svim nivoima. U javnosti se sve vie govori o tzv. srpsko-hrvatskom bloku, iju okosnicu ine SNSD i HDZ. Stvaranje dvonacionalnog bloka, naravno, nije dobro, pogotovo to se stvara utisak da je to antibonjaki blok. Bliska prolost ui da takvi blokovi ne mogu donijeti dobro Bosni i Hercegovini, kao to je to bio sluaj i sa muslimansko-hrvatskim blokom 1991-1992. godine. Bonjake stranke SDP i SDA su pokuale da daju svoj odgovor na formiranje ovog bloka okupljanjem nekoliko malih stranaka oko platforme SDP-a, to nije dalo, niti je moglo dati pozitivne rezultate. Tzv. srpsko-hrvatski blok jo uvijek nije predstavio svoju platformu, pa nije jasno kakav bi bio program vlade koju bi predloio dvojac SNSD-HDZ, uz podrku SDS-a i HDZ 1990. Nedostatak programa moe biti uzrokovan time to na strani SNSD-a nema elje i spremnosti za reformama, pogotovo ustavnim, dok je HDZ zainteresovan samo za reformu koja bi znaila osnivanje treeg entiteta. Nacionalne politike elite nisu u stanju da se sporazumiju ne samo o konstitutisanju vlasti na nivou drave ve ni na nivou entiteta. Tako je bilo problematino konstituisanje dviju vanih institucija Republike Srpske Vijea naroda i Vlade. Javnost je bila okirana i zabrinuta informacijom da su bonjaki delegati u Vijeu naroda Republike Srpske uloili veto zbog ugroenosti vitalnog nacionalnog interesa nakon izbora Vlade Republike Srpske, odnosno, naknadno, zbog izbora predsjednika Vlade. Predstavnici srpske i bonjake politike elite su odmah dali suprotna tumaenja ustavne norme. Naime, Ustav Republike Srpske izriito navodi est funkcija od kojih najvie dvije mogu vriti pripadnici jednog konstitutivnog naroda ili lica iz reda Ostalih. Kako u Republici Srpskoj ive tri konstitutivna naroda i Ostali, jasno je da Ustav uvodi samo gornju granicu pri raspodje-

25 li ovih funkcija i ne sadri normu po kojoj svakom konstitutivnom narodu mora pripasti barem po jedna funkcija. S te strane su izbori na funkcije u organima zakonodavne i izvrne vlasti izvreni u skladu sa Ustavom. S druge strane, moe se osnovano tvrditi da ti izbori nisu izvreni u skladu sa Ustavom, jer u njemu postoji i druga norma, koja predvia da je vitalni interes svakog konstitutivnog naroda da bude adekvatno predstavljen u zakonodavnim, izvrnim i pravosudnim organima. Kako se na elu tih organa nalaze funkcioneri, logino je da adekvatna predstavljenost podrazumijeva da svakom konstitutivnom narodu pripadne barem neka elna funkcija. U ovom sluaju se to nije dogodilo, a bonjaki delegati u Vijeu naroda su posebno ukazivali na injenicu da u Republici Srpskoj ima vie Bonjaka nego Hrvata i Ostalih. Ustavni sud Republike Srpske je donio oekivanu odluku - da nije bilo povrede vitalnog nacionalnog interesa. Poto je ustavna norma, kako smo vidjeli, nedovoljno precizna, postojala je mogunost njenog razliitog tumaenja. Budui, meutim, da se na pitanje ugroenosti vitalnog nacionalnog interesa moe odgovoriti samo analizom dvije povezane ustavne norme, izlazi da je vitalni interes bonjakog naroda ipak ugroen, jer se ne moe govoriti o njegovoj adekvatnoj zastupljenosti na kljunim funkcijama ukoliko mu ne pripada nijedna od est u Ustavu nabrojanih funkcija. Kako god, jedna nacionalna politika elita e ostati nezadovoljna. Kompromisno rjeenje se moda moglo ogledati u tome da bonjaki delegati odustanu od izbora Mirsada ape, kandidata SDP-a, a da srpski delegati prihvate nekog drugog kandidata, budui da SDP i SDA ionako dominiraju klubom bonjakih delegata u Vijeu naroda. Naravno, i ovdje su partijski interesi i kombinacije skriveni iza nacionalnog ponosa i borbe za nacionalne interese. Bonjaki delegati tvrde da imaju pravo da samostalno predloe svog kandidata za funkciju predsjedavajueg Vijea naroda, umjesto da im ga odreuju srpski delegati. Ovi drugi, pak, tvrde da apo nije poeljan na toj funkciji zbog politike svoje partije. ini se da su iskoristili ustavnu prazninu i nepovoljan tok pregovora sa SDP-om o formiranju vlasti da jo jednom pokau svoju snagu i kazne potencijalne koalicione partnere. Nov pokuaj kompromisa je uinjen kad je srpska politika elita predloila bonjakoj da na mjesto glavnog republikog tuioca Republike Srpske bude imenovan Bonjak. Time bi konano bila potovana ustavna norma da svaki konstitutivni narod bude adekvatno predstavljen u javnim institucijama. Ovaj prijedlog, meutim, nije prihvaen, jer je bonjaka politika elita procijenila da nema veliki interes za funkciju koja nije politika i na koju imenovanje vri Visoki sudski i tuilaki savjet Bosne i Hercegovine. Ovaj potez se moe tumaiti iz razliitih uglova, kako kome odgovara. Srpska politika elita e rei kako bonjakoj politikoj eliti nije zaista stalo do vitalnih nacionalnih interesa, jer bi u suprotnom prihvatila ponudu da Bonjacima pripadne funkcija glavnog republikog tuioca Republike Srpske. Bonjaka politika elita tumai ovu ponudu srpske politike elite kao pokuaj obmane, jer je rije o funkciji koja nije bitna za donoenje politikih odluka.

26 Sindikalna birokratija staje u kolonu Socijaldemokratska partija se potrudila da napravi jo jedan marketinki potez i pokae kako njenu platformu podravaju iroke narodne mase. Privoljela je vostvo Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine da prihvati Platformu i prui joj podrku u postizbornom pregovaranju. Socijaldemokratska partija eli stvoriti utisak da njene prijedloge podrava jedna tako vana, a u politikom ivotu zaboravljena, klasa kao to je radnika klasa, koja je najvei gubitnik u tranziciji, pa je prirodno da je u SDP-u prepoznala snaga koja nudi rjeenja. Da li je to zaista miljenje radnike klase, teko je rei. Prvo, vrlo teko je procijeniti u kojoj mjeri sindikalna birokratija vjerno iznosi miljenje svog lanstva, a pogotovo ogromnog procenta sindikalno neorganizovanih radnika. Drugo, nema pouzdanih podataka koliki je procenat radnika glasao za SDP, pogotovo koliki je procenat radnikih glasaa ove stranke glasao za nju iz ubjeenja, a u kojoj mjeri su to prosto bili glasovi protesta. Tree, sindikalna birokratija je postigla sporazum ne samo sa SDP-om nego i sa SDA. To je stranka koja je upravljala u posljednih dvadeset godina, sa izuzetkom dvije godine iskustva sa Alijansom, koju je vodila SDP. Nemogue se dosjetiti gdje je sindikalna birokratija pronala makar i minimalne garancije da e poloaj onih koje ona predstavlja poboljati SDA i SDP, stranke koje su stajale na elu tranzicionih promjena (prva vie nego druga, dodue) koje su upropastile radniku klasu. etvrto, kako su politike elite sklone varanju svojih biraa, sindikalna birokratija nema nikakvih garancija da e SDP i SDA potovati postignuti sporazum i ispuniti proklamovane ciljeve. Sindikalna birokratija moda vjeruje da bi se ove dvije stranke uplaile eventualnih radnikih nemira ili poziva sindikalnog vostva svom lanstvu da na sljedeim izborima ne glasa za njih. Teko je vjerovati da takav strah moe postojati, jer sindikat i za Prvi maj ne moe izvesti na ulicu vie od 400 ljudi, pa je sasvim nerealno da bi bilo ko posluao sindikalnu birokratiju da glasa ili ne glasa za odreenu politiku stranku. Rije je o mjenici bez pokria, obeanju bez garancija, sporazuma bez mehanizama kontrole i pritiska. Dodatni razlog nepovjerenju u politike stranke potpisnice Platforme treba traiti u samoj sadrini Platforme i programskim ciljevima ovih stranaka. Sindikat nema nijedan razlog da se smatra partnerom SDP-u i SDA, o HSP-u i Lijanoviima ne vrijedi ni govoriti. Ove stranke sprovode tipinu neoliberalnu politiku. ak i u daleko bogatijim dravama, poput Njemake ili Britanije, sa znatno jaim sindikatima i bogatom tradicijom radnikih borbi, gdje nema nacionalnih sukoba, ni socijaldemokrati ni narodnjaci, programski partneri SDP-a odnosno SDA, nisu izali u susret sindikalnim zahtjevima. Utoliko je nerealnije oekivati da e se to dogoditi u Bosni i Hercegovini. Partnerstvo sindikata sa SDP-om i SDA moe samo pomoi demobilizaciji radnika, jer e sindikat sigurno izai pred svoje lanstvo s parolom da vladi u kojoj bi bile SDP i SDA treba dati vremena da ispuni ciljeve za-

Bosna i Hercegovina
crtane u Platformi. Kad to vrijeme istekne, sindikalna birokratija e poeti najavljivati masovne proteste i trajkove, onda e poeti da ih organizuje, a dok ona prvi put okupi par stotina radnika na trgu ispred Doma sindikata, Lagumdijini i Tihievi ministri e se ve pripremati za novu izbornu kampanju. Naravno, pod pretpostavkom da radnici uopte budu sluali sindikalne birokrate. Zato (ne) mogu zajedno? Na prvi pogled se ini da srpske, hrvatske i bonjake politike stranke ne mogu postii kompromis. Na takav zakljuak navode sukobi velikih parlamentarnih stranaka. Suprotno moramo zakljuiti ako obratimo panju na alternativne koalicione blokove koji se najavljuju, a koje bi mogle da ine politike stranke koje su u prethodnom periodu zastupale vrlo razliite ideologije i praktino-politike ciljeve. Problem oigledno nije u tome moe li doi do sporazuma izmeu Srba, Hrvata i Bonjaka, ve u tome ta treba rtvovati za taj sporazum. A treba rtvovati, barem privremeno, neke od neumjerenih, maksimalnih politikih ciljeva, za koje je oigledno da u ovom trenutku ne mogu biti ostvareni, ali i line ciljeve pojedinih stranakih lidera, koji svoju elju da postanu nosioci najvanijih funkcija pokuavaju prikriti iza politikih principa. Nacionalni lideri su upali u vlastitu zamku. Oni su se toliko predstavljali kao branioci nacionalnih, entitetskih ili dravnih interesa, da sad ne mogu nainiti prijeko potrebnu odstupnicu ka kompromisu a da ne izazovu buru tihog negodovanja svojih biraa, koja ih moe stajati gubitka dijela popularnosti. Kako, na primjer, biti dio parlamentarne veine koja treba da sprovede ustavne reforme, ako su se prethodno zalagali za ouvanje ustavnog status-a quo. Ili suprotno, kako da ine dio vlasti koja nee izvriti ustavnu reformu ako su se zalagali za korjenite ustavne reforme. Srpska politika elita eli da sauva pozicije moi i zato joj ne odgovara prenos nadlenosti i reformisanje postojeih mehanizama odluivanja. Bonjaka politika elita eli vie politike moi i zato je spremna na dalekosene ustavne reforme samo da bi na tripartitnoj osnovi uestvovala u donoenju to ireg kruga odluka. Hrvatska politika elita eli obezbijediti ravnopravnost sa druge dvije elite u procesu odluivanja, zbog ega joj odgovara reforma institucionalnog sistema Bosne i Hercegovine (nain izbora efa drave, na primjer) i teritorijalna reorganizacija, tim prije to se osjea neravnopravnom i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nedovrenost konsocijacijske demokratije u Bosni i Hercegovini se ogleda u teini pregovaranja i postizanja kompromisa. Nacionalne politike elite vrlo teko uspijevaju da se oslobode zle sjene svojih maksimalistikih ciljeva, ali u tome na kraju uvijek uspiju. Razlog treba traiti kako u pritiscima meunarodnog inioca, tako i u njihovoj elji da vladaju, to mogu postii samo kroz politike institucije. Stoga ne treba sumnjati da e veliki postii kompromis. Ako njime i ne uspiju ostvariti sve zacrtane politike ciljeve, utjeha e im biti funkcije. A ni to nije malo.

Bosna i Hercegovina

27

Volja biraa i poslijeizborne matematike

prof.dr. Slavo Kuki

osna i Hercegovina proivi jo jedne parlamentarne izbore. Bijahu to, ako se dobro sjeam, peti po redu nakon to, zaslugom drugih a ne nas samih, utihnue topovi. No, ve sada je izvjesno da se u njima - to se budunosti drave i drutva tie - ne treba traiti ishodite nove politike prakse. Dapae. Prije e biti da e klapati ko to je i prethodnih petnaest ljeta. U prilog tome svjedoi, meu inim, i podatak da, ni etiri mjeseca nakon izbora vlast na razini drave jo uvijek nije formirana. No, to nije i najgore. Na vlast bi se, kako stvari stoje, jo moglo poekati. I to, usput kazano, ne samo na razini drave nego i u etiri kantona u kojima proces njezina formiranja kontrolira ovieva politika grupacija, pa i, ne intervenira li OHR, na razini Federacije. Da e, meutim, teko ii znalo se i prije izbora. Zapravo, politiki ambijent posljednjih godinu-dvije puno je blii onom s poetka devedesetih nego ambijentu kakav odlikuje zemlju s evropskim integracijskim ambicijama. Podsjetimo, uostalom, na detalje koji u nedoumici ostavljaju bukvalno sve bh. prijatelje. Jedan od najmonijih bh. politiara, primjerice, uporno, i to ve godinama, ponavlja kako mu je konstanta dio ove zemlje, a nikako i BiH kao drava. I ne samo to. Za njega, BiH je proizvod meunarodnog silovanja. A to, onda, znai i tvorevina koja ima ansi tek na virtualnu egzistenciju - i to samo dok od istrajavanja na njezinu odravanju u ivotu, shvaajui da je i sam ivio u zabludi, definitivno ne odustane i svijet. Specijalno njeniji prema vlastitoj dravi nisu bili ni njegovi hrvatski partneri. Zahtjev za treim entitetom, naime, dio je vokabulara koji prethodnu godinu dana nikada nije dovoen u pitanje. A sve to je i zainjeno u izbornoj noi trijumfalnim pozdravom iz Mostara kao stolnog grada hrvatske federalne jedinice. Istina, nikada se mostarski hrvatski stoernik - mislim na ovia - nije i izjasnio to bi to sve njegov begovat trebao zauzimati. Mnogi se, dakako, pitaju - zbog ega? to se, recimo, mene tie, razloge ne treba traiti samo na jednoj strani. No, jedan od znaajnijih je, bez sumnje, u injenici da je put do vlasti - s ciljem da, meusobno se potpomaui, i jedan i drugi izbjegnu zatvor kao budunost koja im sve ozbiljnije prijeti - programirao kroz savez s prvim ovjekom SNSD-a. S, dakle, politikim monikom koji zahtjev za hrvatskom republikom i sam podupire - uz dodatak, dakako, da u njoj ni u snu ne eli vidjeti Posavinu, dio BiH kojeg su njegovi istomiljenici, ubijajui, ruei i protjerujui, u prvoj polovini devedesetih osvojili. I kojeg se ni u ludilu ne kane odrei. A to, onda, prijei i mostarskog sokola - to je sinonim kojeg lider HDZa zaradi zbog alkaponeovskog scenarija u preuzimanju kompanije Soko i slanja na ulicu vie od pet tisua zaposlenika koji tamo desetljeima, za sebe i svoje obitelji, zaraivahu kruh nasuni. Zanemariti, potom, ne treba ni vjetar u lea koji je hrvatsko-srpskom dvojcu dolazio iz sarajevske arije. Potpuno suprotno. Pria o 100% BiH, o evropskom jedan ovjek, jedan glas

u podtekstu je imala ne samo produavanje vijeka vlastitog trajanja, nego i pothranjivanje teze o ovoj zemlji kao matinoj domovini samo jednih. Uostalom, ta vrsta prie je, dodue ne tako uestalo, manifestirana i u najotvorenijoj formi. Hrvatima i Srbima se, poruivalo se, u BiH treba osigurati ista razina prava koju Bonjaci imaju kod istonih i zapadnih susjeda - u Srbiji i Hrvatskoj. A oni, prisjetimo se, i s jedne i s druge strane bh. dravne granice, imaju status nacionalne manjine. to je, razumije se, potpuno drugaija pria od ovdanje. Ali, i to upuuje na to to bi, doe li u priliku, sarajevski muftija za njih, Hrvate i Srbe, spreman bio rtvovati. S takvim se, dakle, ambijentom ulo i u izbornu utakmicu. I, od nje se, sukladno tome, nita spektakularno ni od izbora nije dalo oekivati. Izvjesne promjene u raspoloenju birakoga tijela, istina, nisu dvojbene. No, i one, dodue samo jednim svojim dijelom, djeluju poput virtualne stvarnosti. Iz isto formalne perspektive, primjerice, izbori upuuju na bh. evropske trendove. Zato? Demokratska evropska drutva odlikuje svojevrsna ravnotea politikih grupacija lijevog i desnog politikog spektra. Izravna posljedica te injenice je, opet, gotovo pa redovita smjena na vlasti jednih i drugih. BiH su, suprotno tome, prethodnih dvadeset godina obiljeile politike opcije nacionalistike provenijencije, dakle manje-vie ekstremne desnice. Posljednji izbori, meutim, iz perspektive pravnog formalizma, upuuju na promjene u pravcu evropskoga. U oba entiteta su pobijedile partije socijaldemokratske provenijencije. SNSD je, jo konkretnije, u RS bukvalno pomeo konkurenciju - i osvojio preko 43% svih glasova. Svemu tome dodao je i jo osam-devet tisua na prostoru Federacije. Uvjerljiv je - iako, promatrano relativnim parametrima, ne u toj mjeri bio i SDP. Za svoj koncept vlasti je, na prostoru Federacije, pridobio preko etvrtine ukupnoga birakog tijela - nominalno, meutim, priblino kao i SNSD u drugom entitetu. A u RS-u mu je pridodao dodatnih dvadesetak tisua. Promatra li se, pak, osvojeni broj glasova u masi, dvije socijaldemokratske partije utrile su, kao nikad prije, preko treine svih vaeih. A to, opet, pridoda li im se postotak glasova onih koji ne preoe izborni prag, znai i preko dvije petine svih mandata u dravnom parlamentu. U pitanju je, drugim rijeima, i to prvi put nakon dvadeset godina, pozicija koja im omoguava prilino relaksirajui poloaj u sastavljanju koalicije prve lijeve vlade. Stvarnost je, naalost, poprilino drugaija. Dodik e u vlast prije i s crnim avlom nego sa svojom sestrinskom partijom. Tko normalan to moe shvatiti? Nitko, uz dodatak dodue, ako nema detaljnije informacije o ovom bosanskom loncu. A njega, najkrae kazano, karakterizira injenica da je jedna od partija socijaldemokratske obitelji u stvarnosti odustala od svojih programskih opredjeljenja. Dodik je, naime, definitivno izgubio interes za prava socijalno depriviranih, ali i za univerzalne vrijednosti koje proimaju partije socijaldemokratske provenijencije. Na pijedestal vrijednosti je, umjesto njih, zasjeo interes Srba i

28
srpstva, njegovo srce je u matinoj domovini, onoj s istone, a ne zapadne strane Drine. I ne samo to. Ovu ovdanju on i ne uzima za ozbiljno nego tek kao privremeno stanje - do novog svesrpskog okupljanja. I stoga ga u njoj niti ne zanimaju programske koalicije - one koje bi se okupile oko istog koncepta vladanja i razvoja. Ne, u Sarajevu ga zanimaju samo ministarstva koja e dobiti za Srbe - i nita vie. A, i to se njih tie, ili e dobiti ona koja trai ili vlasti nee biti. U sline tambure, dakako, udaraju i Dodikovi mostarski pajtai. Vlast, kau, formirana moe biti samo u formi ravnomjerne participacije u njoj triju nacionalnih blokova - po principu 2+2+2. A to, onda, znai da bi u vlasti, uz dvije frakcije HDZ-a u ime Hrvata, te koaliciju SNSD-SDS u ime Srba, participirati trebao blok SDP-SDA u ime Bonjaka. Logiku nacionalnih blokova prihvatio je i lider SNSD-a. I time, dakako, ponizio sve svoje, i lanove i birae - funkcionere stranke posebice - koji se ne izjanjavaju dijelom istog, srpskog korpusa. Tuno, to jes-jes. No, to je njegov, ali i izbor svih onih koji ga podravaju. emu, meutim, upinjanje da se u istu, logiku nacionalnih torova trpa i SDP? E, ako bi se Lagumdijini u to upecali sve ostalo bi bilo tek tehniko pitanje. I ubila bi se jednim metkom najmanje dva zeca. Osigurala bi se, prije svega, trajna etnika podjela BiH - za prvi mah u institucijama vlasti, a potom, nije avo da bi se otelo, i na terenu. S druge, pak, strane, prava na postojanje definitivno bi bile uskraene partije koje karakteriziraju politika drutva - partije koje se za birae i svoj utjecaj bore temeljem politikih programa a ne nacionalnih krvnih zrnaca, SDP prije svih. Na svu sreu, u tu se klopku nisu dopustili upecati Lagumdijini. A time je otvoren novi front politikog sukobljavanja pria o nacionalnom legitimitetu kao pretpostavci sudjelovanja u vlasti. O emu se, zapravo, radi? Shvaajui da e programsku koaliciju gotovo pa nemogue biti ozbiljiti na razini drave SDP je, po svemu sudei, odustao da u takvoj lakrdiji od vlasti i sudjeluje. Jer, zato biti suodgovoran za neto u emu nisi u mogunosti uiniti ba nita to bi otvaralo prostor nadi? I treba li, zbog elje za vlau, iznevjeriti oko petine ukupnoga birakoga tijela? SDP je, kako stvari stoje - i dobro je ako tako bude - rekao ne. Poruio je da e radije ekati jo etiri godine, a do tada svoj politiki program integriranja drave i drutva i otvaranja prostora za bri gospodarski i ukupni drutveni razvoj realizirati tamo gdje je to mogue - u najveem broju kantona i na razini Federacije kao entiteta. Ali, time je dirnuto u novi osinjak. Na istom programu, naime, s SDP-om su se spremni izloiti i jo tri politike partije NSRB kao graanska, te SDA i HSP kao etnike. Ali, time su vrata vlasti zatvorena ostala dvjema frakcijama HDZ-a. A njihovi su kadrovi obiljeili svih prethodnih dvadeset godina. Kako sada ostati bez kolaa vlasti na bilo kojoj razini? Dravna je, po svemu, osigurana. No, izmiu druge - federalna prije svega, a potom i dobar dio onih kantonalnih. Time se, istodobno, gubi i kontrola nad znaajnim centrima financijske moi - Elektroprivredom, HT-om, federalnom direkcijom za ceste, Aluminijem, drugim javnim poduzeima. Kako bez svih njih preivjeti. Jer, nauilo se iz njih maslo izvlaiti. A, to je-je, izgubit e se mnogo korita i u institucijama izvrne vlasti - onima u kojima su uhljebljivani svoji ljudi i preko kojih se imala kontrola nad svim oblastima ivota i rada. I, budui su tih injenica stoernici hrvatstva vie nego svjesni, odluili su posegnuti za posljednjim dokerima - priom o nacionalnom legitimitetu koji je iskljuivo u njihovim rukama i koji im daje iskljuivo pravo u ime Hrvata participirati u vlasti. I ne samo to. Vlastite medije koriste kako bi sve ostale, one koji se ne odlue povui njima u korist, oznaili kvislinzima. Po tom je osnovu nastradao ak i HSP, stranka koja u politikom spektru zauzima prostor desnije od oba HDZ-a, ali

Bosna i Hercegovina
i njezin lider koji poinje doivljavati stvari u koje, koliko juer, ni sam nije elio vjerovati - ucjene, prijetnje, zastraivanja. A, na emu temelje priu o legitimitetu? Na Ustavu, izbornom zakonu? Ma kakvi. Sve to je nevano. Jer, slijedi li se Ustav i zakon, legitimitet pripada svima koji su uli u parlament i u mogunosti su osigurati 50% plus jedan glas - dakle, parlamentarnu veinu. Ne jer, kau, time se majorizira Hrvate i onemoguuje njihova borba za jednakopravnost. Ako ih se, pak, upozori da je prostor za borbu za jednakopravnost zakonodavna vlast - a da im u njoj, kako Zastupnikom, tako i Domu naroda, niti jednu poziciju, osvojenu na izborima, oduzeti ne moe ba nitko - itava im se filozofija do sri razgoliuje. Ne zanima njih, zapravo, zakonodavna nego izvrna vlast. I, u njoj moraju biti ba oni. Jer, eto, imaju legitimitet koji nema utemeljenja ni u Ustavu ni u zakonu. Dakako, problematizirati se moe i njihova pria o legitimitetu - i to i pravno i etiki. Iz pravne pozicije, pria o legitimitetu u zakonodavnoj vlasti je pria koju ve ispriasmo. No, ona nije najvanija. Ona etika, to se mene tie, ima puno veu teinu. Na legitimitet, naime, u predstavljanju naroda se pozivaju oni koji su obiljeili prethodnih dvadeset godina. A, u tom su se vremenu dogodile stvari koje ih u potpunosti delegitimiraju. Prije petnaest godina, primjerice, na prvim poslijeratnim izborima HDZ je, na izborima za Zastupniki dom Parlamentarne skuptine, dobio gotovo 340 tisua glasova. A na posljednjima, onima iz listopada prole godine, koju tisuu iznad stotine. Je li to legitimitet s kojim se moe mahati? Problem nije, rei e ovievi, u manjoj potpori nego u injenici da su Hrvati, u odnosu na prije dvadeset godina, gotovo pa prepolovljeni. To, prije svega, nije tono. Jer, ne radi se o izborima iz devedesete nego onima nakon rata. A tada je, valjda, posao prepolovljavanja ve bio dovren. Ili, eventualno, ipak nije? S druge, pak, strane, tko je odgovoran za demografsko prepolovljavanje Hrvata? HDZ i ljudi koji su, okupljajui se oko njega, obiljeili prethodna desetljea. I jo uvijek imaju obraza govoriti o legitimitetu. To vam ga doe kao da nagradu za svoj rad trai pastir koji izgubi pola stada. Jer, kakve to veze ima s njegovim zalaganjem. Na istoj matrici funkcionira i ova politika filozofija. Legitimitet je za nju iskljuivo pravna i iskljuivo statina kategorija. Zanima je, hou rei, samo udio glasova osvojenih od onoga to je ostalo. I ne zanima ih pitanje to je to i tko je ostao. Ali, ne treba se libiti na to ih i podsjetiti. I rei im da je, od onoga to je ostalo barem polovica onih koje je HDZ potkupio - zapoljavanjem u dravnim slubama, javnim poduzeima, nezakonitim umirovljenjima, na stotinu drugih naina. I oni za tu partiju, uvajui svoje privilegije, disciplinirano i glasuju. glasuju, potom, i jo neki - oni kojima se pridobije ucjenama, zastraivanjima. U prilog tome, uostalom, govore i iskustva nakon ovih izbora - ona u Ze-Do kantonu, srednjoj Bosni, na nekim drugim mjestima. Na priu o statinom pristupu pitanju legitimiteta, naalost, nasjeda i vlast susjedne Hrvatske. Ne udi, istina, njezin izvrni dio kojeg personificira tamonji HDZ. Jer, on je suodgovoran i za svu dosadanju tragediju - za demografsko pranjenje bh. prostora koje su nastanjivali Hrvati posebice. Teko mi je, meutim, jo uvijek povjerovati da su za svoju filozofiju dobili i neke druge - predsjednika Josipovia prije svih. No, to je ve druga pria - i za drugu zgodu.

Prof.dr. Slavo Kuki predaje sociologiju na Ekonomskom fakultetu u Mostaru. Bio je lan Upravnog odbora Helsinkog komiteta BiH, predsjednik Upravnog odbora tvrtke Hrvatske telekomunikacije Mostar i predsjednik Upravnog odbora Radio-televizije Federacije Bosne i Hercegovine.lan je Savjeta Novog Plamena.

Bosna i Hercegovina

29

BOSNA I HERCEGOVINA POSLIJE IZBORA:

Paradoks normalnog ili normalni paradoks?

prof.dr. Miodrag ivanovi
ovoj udnoj zemlji na kraju svijeta, poele su se, izgleda, dogaati normalne stvari. Prije svega tu mislim na sve vee nezadovoljstvo ovdanjih ljudi ekonomskom bijedom, gubitkom posla i tamnim bezdanom zvanim nezaposlenost. A jo vie i dublje, ovo nezadovoljstvo proistie, prvenstveno, iz ponienja i gubitka ljudskog dostojanstva, instaliranog od strane znanih nacional-politikih elita. Gladan i edan, ovjek moe kako tako ivjeti, ali ponien - vjerovatno ne. Po svemu sudei, ova i ovakva spoznaja je poela oslobaati zatomljenu i zatoenu energiju populusa. Kao da je viedecenijska rezignacija zamijenila beznae i oaj istinskim buntom. A bunt je ono to prua nadu. Naravno, pomenute elite, ve dugo udaljene od ivota, iz svoje pozicije nedodirljivosti, to ne vide, ali i ne osjeaju. One se bave formiranjem institucija (svoje) vlasti, nalazei uporite u rezultatima optih izbora u Bosni i Hercegovini, odranih u oktobru prole godine. Generalno posmatrano, ti rezultati su pokazali sve ono to se znalo i prije izbora: duboku podijeljenost bh drutva, enormno visok stepen nacifikacije drutvene svijesti i shodno tome uvrenu dominantnu poziciju politikih partija koje su kreatori, ali i nosioci takvog stanja. Formalno, pobjednice izbora su dvije socijaldemokratske partije - Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata i Socijaldemokatska partija BiH, Zlatka Lagumdije. Uz njih, ali i sa njima, nalaze se i dva HDZ -a (HDZ BiH i HDZ 1990), Srpska demokratska stranka, te Stranka demokratske akcije. Gotovo u svojstvu posmatraa, tu su i Savez za bolju budunost, tj. partija kriminogenog biznismena Fahrudina Radonia (po tome je slian drugim politikim liderima), zatim, partija Lijanovia, Partija demokratskog progresa itd. Na prvi pogled, reklo bi se da je politika scena u BiH arolika, da postoje meusobno razliite ideoloke i politike opcije i da bi to, sve skupa, moda moglo biti i produktivno za bliu, pa i dalju budunost. Ali, na drugi pogled, vidljivo je da se ovdje radi, prije svega, o politikim partijama koje su reprezentanti naroda i uvari etniki istih teritorija, kao i drugih politikih ciljeva ostvarivanih i ostvarenih ratnim sredstvima.

Ramiz Pandur, Okovani grad

Argumenti tome su brojni, a ovom prilikom bi valjalo izdvojiti bar one najvanije. Recimo, u programskom smislu, Dodikovi socijaldemokrati nemaju niti jednu socijaldemokratsku ideju, pa ak uopte nemaju ni bilo kakvu ideju - oni su partija koja dobija izbore i opstaje na pragmatinom zahtjevu navodne zatite srpskih nacionalnih interesa u BiH, ouvanja Republike Srpske, opstrukcije svega to bi trebalo jaati ulogu i poziciju drave i sl. Reeno anegdotski, oni su za ravnopravnost svih naroda u BiH, pod uslovom da su ti narodi Srbi. Neto je drugaija situacija sa programskom pozicijom SDP BiH: ova partija ima socijaldemokratski profil i pokuava, kao takva, politiki djelovati. No, i ona funkcionie na etniki istom prostoru (sa dominantnom bonjakom veinom), te sa (pre) skromnim uticajem, na primjer, u Zapadnoj Hercegovini i u Republici Srpskoj. Tako se, u praksi, ono to je programsko, izjednaava sa onim to je tek deklarativno. Jer, cijeli program te partije rui upravo Zlatko Lagumdija i njegovo rukovodstvo. ta oni imaju traiti ili na emu mogu saraivati sa politikim snagama koje stoje na apsolutno suprotnim pozicijama? Ne znam. Ali, znam da bi, po toj logici, rukovodstvo SDP BiH vjerovatno bilo spremno i na koaliranje sa SDS ili sa HDZ BiH, pa i sa predstavnicima najekstremnijih struja, ini mi se dominantno zbog interesa koji, takoe dominantno, nisu socijaldemokratski. U prilog tome samo jedno kratko podsjeanje. Kau da je politika kratkog pamenja, ali bih doista podsjetio da je SDP BiH, tano prije deset godina, kao pobjednika partija na tadanjim izborima, napravio koalaciju sa Strankom za BiH, gospodina Harisa Silajdia i sa jo nekoliko manjih politikih partija. ta se dogodilo? Taj politiki savez je funkcionisao na sljedeem principu: to god u kolaciji nije dobro ili to nije realzovano od politikih obeanja, faktura ide na konto SDP BiH. Dakle, krivi su socijaldemokrati. Ono to je uraeno dobro, to je progresivno, ide kao politiki poen Stranci za BiH. I poznato je ta se poslije dogodilo: nakon narednih izbora, SDP BiH je izgubio veliki dio politikog kapitala koji je, godinama, uz velike muke, kao opozicija, zduno sticao. I upravo tu se naziru obrisi aktuelnog bh paradoksa: dvije socijaldemokratske partije su pobijedile na netom

30
zavrenim izborima u Bosni i Hercegovini. To je ozvanieno i u domaim (Centralna izborna komisija BiH) i u meunarodnim institucijama, od Brisela do Vaingtona. Ali, eto, postoji taj mali problem - naime, ovdje, gdje ivim, u ovoj mojoj zemlji, nema socijaldemokrata. Dakle, njih nema, a oni pobijedili!? to se tie ostalih partija one ili imaju u osnovi svoje prvobitne nacionalne programe oblikovane prije vie od dvije decenije (SDA, SDS, HDZ) ili pokuavaju ponuditi neto koliko toliko novo, ali to novo - zbog ukupnog politikog ambijenta - ne dopire dalje od egzotike. Dalje, situacija u kojoj se niveliraju, odnosno, ponitavaju sve ideoloke razlike, stavlja u prvi (a vidjeemo i jedini) plan samo jedan kriterij diferenciranja: etniku pripadnost. Reeno razumljivije, kod ovdanjih politikih partija ne radi se o tome da li su liberalne, socijaldemokratske, nacionalistike ili neke druge provenijencije - one postoje samo kao bonjake, srpske i hrvatske partije. Shodno tome, i u ovdanjim parlamentima, na razliitim nivoima, imaemo bonjake, srpske i hrvatske poslanike klubove, bez obzira iz kojih partija, u ideolokom pogledu, ti poslanici dolaze. Pomenuta ideoloka nivelacija, rezultirala je gotovo karikaturalnim primjerima. Recimo, u aktuelnim pregovorima oko formiranja vlasti na dravnom nivou, SNSD je u koaliciji sa SDS, a SDP BiH je uzeo u naruje SDA. Jedino pitanje je u tome, kojem carstvu e se privoljeti partije sa hrvatskim nacionalnim predznakom. Ideoloki, odnosno, programski, ovakve koalicije su gotovo nezamislive, ali poto su se ovdje sve politike partije, unisono, odrekle sopstvenih ideologija i sopstvenih politikih programa, dakle, same sutine svog postojanja - sve je mogue. Ili, sve je dozvoljeno. Uzmite kako god hoete. Ovdje treba dodati da je, iz prethodno pomenute nadrealistike situacije, uslijedilo neto to se moe izjednaiti sa tekim logikim, ako ne i mentalnim hendikepima. Naime, u dogovorima oko formiranja nove vlasti u ovoj udnoj zemlji, otvorilo se sljedee pitanje: ko je autentini predstavnik jednog, drugog ili treeg ovdanjeg konstitutivnog naroda? Na tragu tog upita, uslijedilo je vie gotovo nevjerovatnih odgovora. Naprimjer, izabrani lan Predsjednitva BiH iz reda hrvatskog naroda, gospodin (ili drug) eljko Komi nije pravi Hrvat, jer je izabran uglavnom glasovima Bonjaka, uz oteavajuu okolnost to je lan i visoki funkcioner SDP BiH. Pravi Hrvati su samo oni koji su lanovi HDZ BiH, stranke koja jedina autentino predstavlja hrvatski nacionalni korpus. Neto slino se dogodilo i kod izbora predsjedavajueg Vijea naroda u Narodnoj skuptini Republike Srpske: svi su se sloili da ovu funkciju treba obavljati Bonjak, ali da to ne moe moe biti gospodin (ili, opet, moda drug) Mirsad apo iz SDP BiH, nego neko iz SDA. Ni on, dakle, nije pravi Bonjak. Ovu i ovakvu logiku zagovaralo je, prvenstveno, rukovodstvo HDZ BiH, ali i gospodin Milorad Dodik i cjelokupna vrhuka SNSD. Ako bi se ovo primjenilo na srpskoj strani - da upotrebim dejtonsku retoriku - onda bi se moglo rei da u Republici Srpskoj, na kljunim i najodgovornijim dunostima, nema Srba. Onih pravih, naravno. Jer, pomenuta logika Dodika bi nuno zahtijevala, da ponajprije on sam podnese ostavku na dunost predsjednika RS (jer, nije pravi Srbin, dakle, nije iz Srpske demokratske stranke), te da to isto uine i novoizabrani lan Predsjednitva BiH gospodin, (inae, bivi drug) Neboja Radmanovi, dalje, novoizabrani pre-

Bosna i Hercegovina
mijer RS gospodin Aleksandar Dombi i cijeli niz takoe novoizabranih ministara u entitetskoj nam vladi koji nisu pravi, autentini Srbi, ve su lanovi stranke SNSD ili njenih satelitskih partija... Ako se to ne desi, onda moram rei da gospodin Dodik doista ne primjenjuje dosljedno sopstvenu logiku. Dakako, isto se odnosi i na gospodina Dragana ovia, lidera HDZ BiH. I na Zlatka Lagumdiju, naravno, samo je u njegovom sluaju nuno izuzetno mnogo znanja i umijea da bi ga se razumjelo. Ovo zameateljstvo bilo bi, naravno, jo vee ako bi nekom palo na pamet da pomenutu logiku primijeni i kod konstituisanja vlasti u Federaciji BiH ili na dravnom nivou. Jer, upravo iz jedne ovakve apsolutizacije etnike matrice, kako vidimo, proistie da nam na gotovo svim nivoima vlasti, kao pravi, nedostaju as Bonjaci, as Hrvati, as Srbi... O onima koji se vode u nomenklaturi kao ostali, da i ne govorim. Dakako, bilo bi zabavno logicirati dalje na tragu ovog paradoksa u kojem upravo one politike snage koje su reducirale nae ivljenje, pa i nae umiranje, samo na etniku matricu - ponajprije unitavaju upravo autentine itelje te iste matrice. Ali, moda bi nam ta zabava mogla i dojaditi kada spoznamo da ovaj paradoks egzistira jako dugo. Ili, preciznije: on je, jo prije etvrt stoljea, instaliran, ugraen u tkivo naeg drutva i u njegov krvotok. Posljedice te in-plantacije smo vidjeli i to u mnogo traginijoj formi nego to je aktuelna nemogunost normalnog formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini. Utoliko, vjerovatno je bolje da nemogunost - ostane nemogunost. Jer, ovo to nam se dogaa, upravo pokazuje da je paradoks doveden do vrhunca - dakle, ne samo da vlast ne moe funkcionisati na osnovama o kojima je ovdje rije i na sopstvenom paradoksalnom temelju, nego se ona, kao takva, ne moe ak ni formirati. I sada bih dodao neto sasvim lino. Ta vlast se ne treba ni formirati. emu? Moje prethodne rijei, moj prethodni tekst je, naalost, jedan svojevrsni oma upokojenima, dakle, socijaldemokratiji, liberalizmu, slobodi, ljudskim pravima, a ponajvie dostojanstvu nas koji ivimo u Bosni i Hercegovini. Patetino. Zar ne? Ukoliko ovo pitanje, a i prethodna dijagnoza stoje, valjalo bi pristupiti jednom nunom, ali svakako dugoronom poslu. Rije je o potrebi odstranjivanja zloudnog inplantata da bi se drutvenom tkivu mogli otvoriti prostori slobodnijeg i zdravijeg ivota. Pretpostavljam da se radi o izuzetno kompleksnom operativnom zahvatu i to kako zbog prirode samog in-plantata, tako i zbog injenice da se drutveni organizam svemu tome gotovo savreno prilagodio: on ivi ili ivotari, ne znajui da je bolestan-nasmrt. Elem, o tome, zapravo, zbore oni s poetka ovoga teksta, oni obini, ponieni ljudi, oni kojima je dosta svega, koji hoe da ive upravo kao ljudi - dakle, dostojanstveno. Ne izlazim na izbore godinama, ali ako nekad budem i glasao, njima i njihovom buntu, gotovo ve zaboravljenoj nadi koju nam daruju, njima dajem glas. Ukoliko je to glas za i za revoluciju, utoliko bolje.

Prof.dr. Miodrag ivanovi predaje filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banja Luci. Poasni je predsjednik Evropskog pokreta BiH i lan Savjeta Novog Plamena.

Bosna i Hercegovina

31

Fenomen stranarenja u BiH

Jerko Bakula Ples udvoje, drvo - orah i bagrem

doc.dr. Salmedin Meihovi dgovoriti na pitanje ta je to stranarenje vrlo je jednostavno. Rije je o dekadentnoj pojavi izroenog politikog, ekonomskog, drutvenog i kulturnog sustava u kojem interesne skupine koje se bore za vlast gube u svojoj sutini (ne i formi) idejni i ideoloki identitet i postaju same sebi svrha. Radi se zapravo o zadovoljavanju osobnih ambicija.

Ulizivanje proporcionalno ranijem pljuvanju Tada se sve granice koje razdvajaju moralni i vrijednosni sistem od iftinstva nemilosrdno briu, kriminal postaje norma ivljenja, potenje ili greka ili oteavajua okolnost, a dekadencija vodi do optedrutvenog rasula. Ukratko, to je sistem koji postoji neto due od dvije decenije na podruju bive SFRJ, naravno pod kiobranom inostrane i bosanskohercegovake finansijske i upravljake birokratije. Mora se priznati da taj kiobran vrlo uspjeno povlai pijune na ahovskoj ploi zapadnog Balkana i Bosne i Hercegovine (ukljuujui oba njena entiteta - Federaciju i Republiku Srpsku, svih 10 kantona, distrikt Brko i grad Sarajevo). Takozvani nacionalni predstavnici i vjerski velikodostojnici, ta kakistokratska mjeavina, sa veinom svojeg nieg inovnitva su, meutim, primarni sprovoditelji dekadense. U toj mjeavini se tako nailazi i na brojan birokratski sloj bivih lanova svih Saveza komunista inae sada zakletih antikomunista koji su se transformisali u blagoglagoljive spasioce nacija, religija, naroda i sekti. Svako sa svakim, svi protiv svih Miroslav Krlea je u Tumau domobranskih i stranih rijei i pojmova (na kraju svoje knjige Hrvatski bog Mars) pod natuknicom Nagodba dao sljedei zakljuak: ... i tako ih je onda avo odnio: i krunu i sporazume i politiare i slomove i poraze i iluzije, programe, parlamente, i stranke. Ova Krleina reenica na vrlo jezgrovit ali i taan nain opisuje trenutno stanje na politikoj sceni BiH, odnosno oba njena entiteta. Tako je, uostalom, funkcionirao i politiko-stranaki sustav kraljevine SHS/Jugoslavije, iji se neuspjeli i karikaturalni pokuaj viestranaja ve due od dvije decenije ponavlja na istom prostoru.

U tom sustavu parlamentarnog kaamaka i tamburica, bilo je nemogue znati ko je sa kim ni, bi ko e s kim naposljetku zavriti. Sve su opcije bile otvorene, a nita kratkotrajnije nije bilo od asne politike za formiranje koalicije. Pa je republikanski i hrvatsko-seljaki tribun Stjepan Radi najprije urovao sa Kominternom, a onda za par mjeseci uao u koaliciju sa liderom radikala, Nikolom Paiem. I jugomuslimanski Mehmed Spaho i klerikalni Koroec su na kraju utoite nali u Radikalnoj zajednici u elinom zagrljaju protofaistikog i velikosrpskog premijera Milana Stojadinovia. To je bio stranarski svijet koji je izrodio takvu vrstu haosa privremenih svrstavanja, da se lider ondanje Socijalistike partije Jugoslavije, socijalrevizionista i socijaldemokrata ivko Topalovi na kraju naao u najbliem okruenju Drae Mihajlovia. Na slian nain se odvija i stranaka i politika aktivnost u BiH. Tako ve tri mjeseca nakon oktobarskih izbora traje sapunica Formiranje vlasti, koja demokratskom procesu nalikuje, koliko i iroko hvaljena umjetnika ostvarenja eherezada ili, jo bolje Oajne kuanice. Nova bosansko-balkanska zakonitost glasi: Pljuvanje je proporcionalno ranijem ulizivanju, i obrnuto ulizivanje je proporcionalno ranijem pljuvanju. Rije je o vrlo jednostavnoj jednadbi koja se u praksi iskazuje kao Avaz + SBB pljuju SBiH do samoga kraja 2010. = Avaz + SBB pozivaju SBiH da zajedniki spase BiH nakon nove 2011. Naravno, ista jednadba je posve primjenjiva na druge politike eksponente (SDA, SNSD, SDP, oba HDZ, HSP, SDS, PDP, Lijanovii). Jaka rije ubila SDP Ako se igra u okvirima onoga to zahtijeva ovakav sustav, onda je svaki rezultat utakmice unaprijed odreen. Igra se na njihovom stadionu, po njihovim pravilima, sa njihovim sudijama, i pred njihovim gledalitem i teko je uope igrati ravnopravnije, a jo tee dobiti me, naravno ako nisi jedan od njih. No, ima li tada borba ikakvog smisla, jer postojei sistem nije izumio taster za svoje unitenje. I upravo je to klju postizbornih kombinatorika. Napokon, konstitucija funkcionie tako da je

32 teorijski mogue, ali praktino teko izvodljivo da samo jedna opcija pobijedi. Mogue je biti apsolutni ili relativni pobjednik samo u konsocijacijskim uvjetima, tj. u okvirima jedne od tri konstitutivne nacije i njihove zaokruene teritorijalnosti. Za mnoge intelektualce i graanski raspoloene pojedince, SDP BiH je predstavljao taj most koji bi mogao i trebao da postane most nad konsocijacijskim udubinama. Meutim, najue rukovodstvo SDP-a nije uspjelo da artikulira svoju politiku i da se etablira na prostoru gdje su Srbi i Hrvati veina (a to je neto vie od 70 % BiH), to je ustvari injenica jo od prvih takozvanih demokratskih izbora 1990. i traje ve dvadeset godina. Vrlo je teko oekivati da e nakon uinjenog na ovim izborima i jakih rijei izgovorenih u postizbornom vremenu, to biti mogue uope uiniti u dogledno vrijeme. Fatalna je greka to SDP BiH nije prije izbora pokuao napraviti jednu posve drugaiju politiku opciju: stranaki i vanstranaki bastion progresivne i udruene ljevice, jer je opti interes iznad svih personalnih animoziteta i osobnih ambicija. Ideja je najbitnija, pojedinac je samo sredstvo realizacije ideje. Veliki broj ljeviara koji nisu socijaldemokrati od anarhista do socijal-liberala jo uvijek postoji u Bosni i Hercegovini. Oni bi, iako stranaki neangairani bili spremni pomoi ljevici. Isto tako, koliko god izgledale male i niz drugih ljeviarskih i lijevocentristikih stranaka bi takvoj koaliciji dodatno pomogle, kako se glasovi ljevice ne bi raspadali. Umjesto toga bili smo svjedoci kratkih, ali estokih predizbornih aoka upuenih izmeu velikog SDP-a i malih partija kao to su NS, SDU i NSP (umjesto da su se meusobno nadopunjavali i pomagali). Posljedice su jasne: SDP-ovi koalicioni partneri danas su HSP (stranka prilino revizionistikih pogleda na Drugi svjetski rat), i iji se predsjednik nije proslavio kao premijer Zapadnohercegovakog kantona/upanije te NSRZB, stranka jedne privredne korporacije. Ne bi trebalo zaboraviti ni pokuaje pregovaranja sa SDS i PDP. Ne smije se zaboraviti da je SDP dobar dio glasova zaradio iskljuivo radi predizbornog forsiranja simbolike Waltera, ZAVNOBiH-a, te soundtracka iz Bitke na Neretvi, da bi se potom upustio u klasina stranarenja svojstvena oportunistikom idejnom socijal-revizionizmu sa politiarima koji se definitivno ne bi mogli uklopiti u viziju valterovsko-zavnobihovske poruke. Podsjetimo, i rukovodstvo nekadanje lanice Socijalistike internacionale, Socijalsitike partije Jugoslavije bilo je prisutno na Svetosavskom kongresu, koji je Jugoslovenska vojska u otadbini Drae Mihailovia organizovala polovinom januara 1944 u selu Ba. Maligne namjere SNSD-a i HDZ-a Istovremeno i SDA vodi zakrabuljeni ples, u kome njen predsjednik govori da je na rukovodstvu SDP-a odgovornost, ime ovu stranaku raomonijadu vrlo vjeto prebacuje na starijeg platformskog partnera. Razlika u rezultatima izbora na dijelu BiH gdje su Bonjaci veinom nije u toj mjeri velika da bi SDA sebe mogla predstavljati u javnosti kao nevinog promatraa (i koji bi se na kraju pojavio kao spasitelj ove sve oajnije situacije). Ovakvu situaciju najbolje kapitaliziraju SNSD

Bosna i Hercegovina
(sa svojim koalicionim satelitima i mlaim partnerom SDS-om) i HDZ (i onaj sa brojkama i onaj bez brojki, te naravno njihovi sateliti) koji homogeniziraju svoj biraki potencijal i naravno veinsko stanovnitvo Republike Srpske i kantona i dijelova kantona sa hrvatskom veinom. Njihove namjere su vrlo maligne. Naravno, to definitivno vodi ka betoniranju situacije i produbljivanju podjela ve znatno ranije uinjenih konsocijacijskim i teritorijalnim podjelama. SBB po uzoru na svoga dugogodinjeg rivala SBiH lovi u mutnom. Nove evropske lijeve perspektive i BiH Dok se itava Evropa ljulja kao klackalica i nepovratno kree ka formiranju nove Evrope osloboene neoliberalne finansijske dungle, nae stranake i lokalne voe, jo uvijek nastupaju sa dokazano pogubnim arenim laama. Bosna i Hercegovina svoju ansu mora traiti u novoj ekonomskoj i politikoj misli, a to je postmoderna pluralna ljevica, osloboena stranarske logike otuivanja od graana. Ta pluralna ljevica bi obuhvatila iroki spektar organizacija lijeve provenijencije. Frontovski pristup bi tako nesektaki obuhvatio i uvaavao i anarhosindikaliste i anarhokomuniste, i libertere, i trockiste i titoiste i luksemburgiste, i eurokomuniste, i lijeve socijaliste, i socijaldemokrate, i socijal-liberale, i progresiste, i pobornike teologije osloboenja (vrlo prihvatljive i potrebne u ovom novom pokretu), nezavisne marksiste i slobodne ljeviarske mislioce, pa zato ne i one koji istinski vole narod kojem pripadaju i ponosni su na svoju nacionalnu i narodnosnu pripadnost, ali im je strano svako ispoljavanje ovinizma. Samo se takvim objedinjavanjem moe izbjei igra na terenu na kojem se ne moe dobiti. To je ustvari jedini nain da se zatvore rascjepi konsocijacija i teritorijalnih podjela na tri dijela, kao i da se zatvori poglavlje pljakanje svih naroda u Bosni i Hercegovini. Na prostoru BiH (i to u oba njena entiteta, kantonima... itd.) postoji itav niz nadstranakih i nestranakih organizacija i asocijacija (koje nemaju ambiciju postati stranke), koje su napredne, ljeviarske i progresivne. Za razliku od stranaka one meusobno dobro funkcioniraju i meusobno se nadopunjavaju, bez personalnih ambicija i sukoba. Naravno preduvjet bez kojeg se ne bi mogao ostvariti projekt, jeste da svi koji u njega ulaze, budu nekompromitovani mutnom politikom prolou. Iako na prvi pogled izgledaju malobrojne, dijalektiki materijalizam nas, kao dinamian nain razumijevanja djelovanja prirode, drutva i misli ui da se, pod odreenim okolnostima, stvari mogu pretvoriti u svoju suprotnost. Sada je akumulirano drutveno nezadovoljstvo potrebno kapitalizirati i usmjeriti, pa i funkcionizirati u stvaranje jednog takvog zajednikog nadstranakog bloka, kako bismo zajedno gradili bedem nove ljevice, demokratije, socijalizma, republikanizma i slobode.

Doc. dr. Salmedin Mesihovi predaje povijest na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. lan je Savjeta Novog Plamena.

Bosna i Hercegovina

33

Sumnje u ispravnost statistikog mjerenja bruto domaeg proizvoda u Bosni i Hercegovini

prof. dr. Aleksa Milojevi ilo koja odluka da se donosi uvijek se poinje i zavrava bruto domaim proizvodom. Zbog toga, ako je on pogrean, sve su drutvene odluke pogrene. Odatle toliki znaaj njegovog ispravnog mjerenja. Teite analize je na strukturi, a u okviru strukture teite je na industriji i njenim generikim (stvaralakim) materijalnim sposobnostima. Razvoj industrije je osnova ukupnih strukturnih pomjeranja od primarnih ka sekundarnim i tercijarnim djelatnostima. U tom irenju privredne i drutvene strukture, zasnovane na razvoju industrije, sadrane su mogunosti neprekidnog uveanja materijalnog bogatstva. Industrija je tako osnovni (stvaralaki) dinamiki faktor ukupnog razvoja. Bruto domai proizvod (BDP) je najpouzdaniji pokazatelj stvaralakih sposobnosti rezidenata jedne zemlje, zasnovanih na razvoju industrije. Zbog toga, ukoliko se u odreenoj zemlji pojavi nesrazmjerno visok BDP na nerazvijenoj industriji, to je dovoljan znak da se posumnja u ispravnost njegovog mjerenja. Izgleda da je to upravo sluaj sa Bosnom i Hercegovinom, odakle i potreba ovog rada. Sve govori da se ne radi o usamljenom primjeru, nego da se to odnosi na skoro sve postkomunistike evropske zemlje zahvaene procesom globalizacije. Primjetan je sve vei razmak izmeu statistikih i realnih materijalnih vrijednosti. Bogatstvo u statistici a siromatvo u narodu, slika je koja postaje sve uoljivija irom evropske ekonomske (postkomunistike) periferije.

Metodoloke osnove Nakon prihvatanja Sistema nacionalnih rauna 1993 (SNA 93) i Evropskog sistema nacionalnih rauna 1995 (ESA 95), u Bosni i Hercegovini je naputen predratni ui, proizvodni pogled na mjerenje bruto drutvenog proizvoda. Umjesto ranijeg obrauna zasnovanog samo na proizvodnim djelatnostima, prihvaen je iri koncept. U bruto domai proizvod, pored vrijednosti materijalnih dobara i usluga, uraunavaju se i vrijednosti svih drugih usluga: bankarstvo, finansijske usluge, obrazovanje, osiguranje, zdravstvo, socijalno staranje, usluge dravne administracije (odbrana, javni red i sigurnost), netrine usluge, line i sve vrste neprofitnih usluga. Nivo materijalne razvijenosti U 1990. godini Bosna i Hercegovina je ostvarivala bruto drutveni proizvod u vrijednosti od 7,8 miliona $. Po stanovniku to je iznosilo 1.809 $1 to je inilo 67 % prosjeka SFRJ. Saglasno dananjoj metodologiji, to bi priblino iznosilo 3.600 $ po stanovniku. Po tom nivou BDP/stanovniku bili smo ekonomski nerazvijena zemlja. Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u 2008. godini je ostvaren bruto drutveni proizvod od 24,7 milijardi KM (18,5 milijardi $; 12,6 milijardi eura). Po stanovniku to iznosi 6.433 KM (4.813 $). Po ovome spadamo u ekonomski srednje razvijene zemlje (Nacionalni rauni, 2010.; 19). I odmah pitanje koje se samo namee. Kako to, prije rata, sa onakvom privredom, pa nerazvijeni, a sada, skoro bez privrede pa srednje razvijeni? Da li se izmjenom metodologije obrauna bogatstva moe sticati bogatstvo? Prema podacima Meunarodnog monetarnog fonda, Bosna i Hercegovina je u 2008. godini ostvarila 6.316 KM odnosno 4.730 $ po stanovniku to je samo neto nie od domaih statistikih vrijednosti. Priblinu vrijednost (4.530 $/stanovniku) iskazuje i Svjetska banka u svojim izvjetajima. Podaci se bitno razlikuju kada se bruto domai proizvod rauna prema paritetu kupovne snage. Prema podacima MMF, Bosna i Hercegovina je u 2008. godini, na toj osnovi, ostvarila BDP u vrijednosti od 30,5 milijardi internacionalnih dolara, to iznosi 7.791 internacionalnih dolara po stanovniku. Prema podacima Svjetske banke, to iznosi 8.830 internacionalnih dolara po starnovniku (IMF i WB, 2010).

34

Bosna i Hercegovina

Domaa valuta je veoma potcijenjena (za 62 % prema podacima MMF i za 88 % prema podacima Svjetske banke). Realna vrijednost KM je znatno vea od njene meunarodne monetarne vrijednosti. Graani su u mogunosti da kupe 62 % odnosno 88 % vie robe nego to to pokazuje zvanini kurs valute. ivotni standard graana je znatno vii nego to to pokazuje zvanina statistika. To je veoma podudarno sa podacima koji govore o izuzetnoj precijenjenosti nae valute. Dranje vrstog kursa (1,95 KM/EURO) u okolnostima gomilanja platnog deficita i dugova (oko 14 mrd. KM u 2008) prua mogunost graanima da ostvare vei iznos kupovina nego to su to realne materijalne mogunosti. Skora otplata dugova i deficita trait e obaranje vrijednosti valute to e jako sniziti ivotni standard graana. Teko je vjerovati da e se to moi izbjei. Domaa privreda je nemona da to otplati izvozom, a realne materijalne vrijednosti (prodaje i slino) su dosta oskudne. Izgleda da e se vraanje dugova i deficita morati ostvariti svoenjem valute na realnu, znatno niu vrijednost. Ovako visoka razlika izmeu zvaninog kursa i pariteta kupovne snage samo je najava problema koji nadolaze. To je ujedno i jedan od pokazatelja nerealnosti obrauna naeg bruto domaeg proizvoda. Mjerenje prisustva inostrane komponente u bruto domaem proizvodu Razlike u efikasnosti privrednih djelatnosti. Privredni razvoj je zasnovan na razlikama ekonomske izdanosti pojedinih privrednih djelatnosti. To je prvi uoio Antonio Sera (1613), opisujui razlike u privrednom bavljenju Napulja i Venecije. Napulj, okruen tako izdanim prirodnim bogatstvima, orijentiui se na proizvodnju sirovina, tako je siromaan, za razliku od Venecije, koja u svom siromanom prirodnom okruenju, orijentiui se na preradu sirovina, tako napreduje u razvoju. Sera opisuje kontrast bogatstva i siromatva kao unutranje razlike meu ekonomskim aktivnostima kvalitativne razlike meu ljudima i ekonomskim politikama (The Origins.., str. 10). Smatra se da je poetak ekonomske nauke vezan upravo za razlikovanja u ekonomskim izdanostima meu pojedinim privrednim djelatnostima. Imajui to u vidu, strategija ekonomskog razvoja i nije nita drugo nego naputanje privrednih djelatnosti nieg i osvajanje privrednih djelatnosti vieg kapaciteta bogaenja. Naputaju se, odnosno smanjuje uee, djelatnosti sa opadajuim da bi se povealo uee djelatnosti sa rastuim prinosima. Radi se o pomjeranju sa primarnih prema rastuem ueu sekundarnih i tercijarnih privrednih djelatnosti. Karakteristika primarnih djelatnosti je u opadajuim prinosima. Sa narastanjem ovih djelatnosti priroda se poveano iscrpljuje to dovodi do breg rasta trokova nad prihodima. Uvijek loija zemlja, siromanija ruda, oskudnija uma, voda i slino. Industrija je na sasvim drugoj strani. Ovdje vlada zakon rastuih prinosa. Za razliku od primarnih djelatnosti, gdje sa rastom obima proizvodnje trokovi bre rastu od prihoda, kod industrije je obrnuto. Ovdje sa rastom obima proizvodnje trokovi sporije rastu od prihoda, to uveava dobitke. Dogaa se degresija trokova zasnovana na rastu obima. Primarne djelatnosti su meusobno slabo povezane. Utede kod jednih teko se prenose na druge djelatnosti. Kod industrijskih djelatnosti je sve drugaije. Ovdje se utede kod jednih, zbog izuzetne meusobne povezanosti, brzo prenose na ostale djelatnosti. To je sinergijski efekat koji snano vue razvoj naprijed. To govori o jo jednoj vanoj injenici. Da bi razvoj bio uspjean, mora da se slijedi cjelovita industrijska struktura. Zboga toga, djelatnosti nieg nivoa produktivnosti u meusobnoj cjelovitoj povezanosti daju povoljniji razvojni rezultat od izolovanih modernih industrijskih preduzea koja teko uspostavljaju ekonomsku vezu sa okruenjem. Ovo je jedno od krupnih razvojnih pitanja u okolnostima globalizma. Manje razvijene privrede, bez carinske i druge zatite, nisu u stanju da razviju cjelovitu privrednu strukturu koja je garancija uspjeha. U svojoj nemoi, takve privrede se sve vie specijalizuju za pruanje usluga, uglavnom zasnovanih na prodaji jeftine radne snage. Po svim obiljejima to je gore od klasinog kolonijalizma. Pruanjem usluga rada onemoguava se vlastita proizvodnja sirovina to je mnoge kolonije dovelo do osamostaljenja. Naueni da proizvode kvalitetne sirovine brzo su nauili da prave i gotove proizvode. Zbog toga, neki misli, da je globalizam gori od kolonijalizma. Analiza privredne strukture. Osobina zrelih, razvijenih ekonomija je da se ostvaruje minimalni primarni sektor privrede uz narastanje sekundarnog (industrijskog) sektora. U poodmakloj fazi ubrzano narasta usluni tercijarni sektor privrede i kvartarni sektor drutvenih djelatnosti. Danas nije mogue nai razvijenu privredu a da nema razvijenu industriju2. Ukoliko odreena privreda u svojoj strukturi pokae znaajnija odstupanja od ovog prirodnog toka, to je dovoljan znak da se radi o deformisanoj privrednoj strukturi, odnosno o snanim vanjskim materijalnim uticajima. Sa stanovita bruto domaeg proizvoda to je dovoljan znak da u okviru statistiki mjerenog bruto domaeg proizvoda ima primjesa i inostranih materijalnih vrijednosti, to je hipoteza ovod rada. Izgleda da o tome rjeito govori privreda Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina
Bruto domai proizvod

35

Uee primarnih djelatnosti u privredi Bosne i Hercegovine (10 %) je izuzetno visoko i vee je od uea u njemakoj privredi (1 %) za deset puta. Uee industrije je izuzetno nisko (11 %) te je skoro dva puta manje od uea koje biljei njemaka privreda (21 %). Na drugoj strani, izuzetno je visoko uee trgovine (22 %) i znaajno nadvisuje njeno uee u Njemakoj (16 %). Dok je u Bosni i Hercegovini uee trgovine u BDP dva puta vee od uea industrije, u njemakoj privredi stanje je obrnuto. Uee industrije je vee za 31 % od uea trgovine, to je ekonomski logino. Trgovina treba da promee domae industrijske proizvode i teko moe da nadvisuje industriju3. Ovolika razlika u korist trgovine u privredi Bosne i Hercegovine jasno govori o masovnom prometanju tuih roba, koje se, po svoj prilici, uraunavaju u vlastiti BDP. Izuzetno je odstupanje kod finansijskih i drugih poslovnih usluga. U privredi Bosne i Hercegovine njihovo uee je 9 %, dok u privredi Njemake iznosi 26 %. To je jasan pokazatelj nerazvijenosti industrije u Bosni i Hercegovini. Jer, da je razvijena industrija i ove djelatnosti bi bile znatno razvijenije. Strukturna razlikovanja kod poreza govore o visokom prisustvu inostrane komponente u BDP Bosne i Hercegovine. Uee poreza u strukturi BDP Bosne i Hercegovine (19 %) skoro je dva puta vee od uea (10 %) u njemakoj privredi. Razlog je jasan. Visoki su iznosi poreza koji se naplauju na inostrane robe. Posebno vrijedan pokazatelj deformisanosti privredne strukture Bosne i Hercegovine, odnosno visokog prisustva inostrane komponente u BDP je u generikim sposobnostima njene industrije. Jedinica vrijednosti stvorena u industriji stvara 8,7 jedinica ukupnog BDP u Bosni i Hercegovini. To je skoro dva puta vea stvaralaka snaga od industrije Njemake, koja je u stanju da na jedinicu vlastite vrijednosti stvori tek 4,7 puta veu ukupnu materijalnu vrijednosti. Ovako nerazvijena industrija Bosne i Hercegovine ima skoro dva puta veu generiku snagu od mone industrije Njemake. To je dovoljan razlog za sumnje u ovu mogunost. Vjerovatno je da se radi o visokom prisustvu inostranih materijalnih vrijednosti u BDP Bosne i Hercegovine. Metod uporeivanja. Prihvati li se da je njemaka privreda ostvarila svoj prirodan tok razvoja, to je osnova njene prirodne privredne strukture, mogue ju je koristiti kao mjeru (standard) obima prisustva inostrane komponente u BDP Bosne i Hercegovine. Generike sposobnosti industrije Bosne i Hercegovine ne bi mogle biti vee od generikih snaga industrije Njemake. Odstupanje u pojedinim elementima strukture statistiki iskazanog BDP od onog koji se dobije preraunavanjem na privrednu strukturu Njemake, pokazatelj je obima prisustva inostrane komponente u BDP Bosne i Hercegovine.

36

Bosna i Hercegovina

Struktura bruto domaeg proizvoda Republike Srpske prema vlastitim statistikim vrijednostima i vrijednostima svedenim na strukturu bruto domaeg proizvoda SR Njemake

Industrija Bosne i Hercegovine, saglasno generikim sposobnostima industrije Njemake, nije u stanju da stvori bruto domai proizvod u Bosni i Hercegovini u statistikom iznosu od 24,7 mrd. KM nego tek 13,5 mrd. KM (2008). Iznos od 11,2 mrd. KM predstavlja inostrane materijalne vrijednosti koje su uraunate u BDP Bosne i Hercegovine. U 2008. godini u Bosni i Hercegovini je iznosio:

Jasno je da je znaajan dio ovih tuih vrijednosti uraunat u vlastiti BDP Bosne i Hercegovine. Duboko je drutveno znaenje pogrenog mjerenja BDP. To je izuzetna podrka odranju slabih vlada. Stanje se prikazuje znatno boljim nego to jeste. To je snaan instrument kojim vlada ubjeuje narod u vlastitu uspjenost, te da narod ima pogrean osjeaj nezaposlenosti i siromatva. Statistiko bogatstvo, uveano za dugove i deficite, gdje je tue uraunato u svoje, muti sliku stvarnosti. Sve to je loije, pokazuje se boljim. Vlada, to se vie zaduuje i ulazi u deficite, pokazuje se uspjenijom. Raste BDP upravo uraunavajui ove dugove i deficite kao vlastite materijalne vrijednosti. I sve to vodi do konanog ekonomskog sloma. Dobra vlada, koja bi htjela da to prekrati, nema izgleda za uspjeh. Odatle upravo i toliki znaaj pokretanja potpunije rasprave o realnom statistikom prikazivanju visine BDP u nizu postkomunistikih zemalja, koje su zahvaene procesom globalizacije. Jer, Bosna i Hercegovina nije usamljen primjer. Nema sumnje da je ovo jedan od znaajnijih pravaca globalistikog ekonomskog djelovanja, da je to dio ideologije globalizma. Unititi manje razvijenih privreda a narode tih zemalja to vie zaduiti i dovesti u platne deficite, ve su jasno vidljivi ciljevi globalistikog ekonomskog djelovanja (Program..., 2010.). Pogrenim mjerenjem BDP sve se to veoma uspjeno prikriva, to smanjuje mogue otpore. U sluaju Bosne i Hercegovine dva podatka su veoma rjeita. U Informaciji o stanju javne zaduenosti Ministarstva finansija i trezora, uraunavajui samo obaveze po kreditima, navodi se da je spoljna zaduenost veoma niska i da iznosi 22 % od BDP (2009). Zbog pogrenog mjerenja BDP stanje u statistici je mnogo bolje od stvarnog stanja. Obrauna li se iznos inostranog duga od 5,2 mrd. KM (2009) na realan BDP od 13,5 mrd. KM4 nivo spoljne zaduenosti je 38 %, ime se prelazi gornja granica zaduenosti (33 %), to je dovoljan razlog proglaavanja kriznog ekonomskog stanja. Ako se tome doda i

Bosna i Hercegovina

37

iznos platnog deficita od 6,8 mrd. KM, izlazi da su se spoljne obaveze (12 mrd. KM) jako pribliile iznosu realnog BDP to dovoljno govori o alarmantnom ekonomskom stanju u privredi. Pogreno izraunat BDP to naravno sve uspjeno prikriva. Vlada se pokazuje uspjenom. Ili drugi primjer. Porezi, doprinosi i ostali javni prihodi u Bosni i Hercegovini (2009) iznose 10,3 mrd. KM. Raunato na statistiku vrijednost oni uestvuju sa 42 % to je priblino evropskom prosjeku. Vlada se pokazuje jednako uspjenom kao to su vlade razvijenih zapadnih zemalja. Iskljui li se inostrana komponenta iz BDP Bosne i Hercegovine i ostane samo na realnoj vlastitoj vrijednosti, pritisak javnih izdataka se poveava na 76 %. Naravno da je ovo nepodnoljiv pritisak i za stanovnitvo i za privredu. Ovo samo govori o veliini poreskih prihoda (34 %) koji se prikupljaju od inostrane komponente uraunate u BDP, na kojoj osnovi buja dravna i druga administracija. To na svoj nain govori o veliini problema koji e se pojaviti kada se nuno bude sve svodilo u realne materijalne okvire. Jer, ekonomija, to su realne materijalne veliine, gdje prevare nisu mogue. Sve stigne na naplatu. Tada e se pokazati sva pogubnost sadanjeg zavodljivog pogrenog mjerenja BDP. Sterilizacija privrednog razvoja je proces koji je zahvatio iroke prostore evropske postkomunistike ekonomske periferije ukljuene u proces globalizacije. Na vidjelu su deformisane privredne strukture sa skoro unitenim industrijama, a nabujalom trgovinom i dravnim aparatom. I sve to donosi, statistiki mjereno, rast bogatstva. Veoma neuobiajeno i teko nauno objanjivo. Ili se time prikriva teak problem pogrenog mjerenja BDP kojoj zavodljivosti mora doi kraj. Koristei se primjerom Bosne i Hercegovine ovdje se eljelo upozoriti na taj problem sa eljom da to privue potpuniju panju i pokrene ovu vrstu bavljenja. Izgleda da postoje svi razlozi za preispitivanje ispravnosti mjerenja BDP, posebno u dijelu manje razvijenih zemalja zahvaenih globalizmom.

Prof.dr. Aleksa Milojevi je profesor u penziji Univerziteta Istono Sarajevo i direktor Ekonomskog instituta u Bijeljini.

Literatura i izvori Aleksa Milojevi, Zaustaviti samounitenje, Ekonomski institut, Bijeljina, 2009.; Aleska Milojevi, Program oporavka i napretka Republike Srpske, Ekonomski institut, Bijeljina, 2010. International Monetary Fond, World Economic Outlook, Database, October, 2010.; Nacionalni rauni, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2010.; The Origins of Development Economics, How Schools of Economic Thought Have Addressed Development, Tulika Books, New Delhi, India; World Development Indicators database, World Bank, 15. December 2010.

1 Prosjek BDP/stanovniku u SFRJ je iznosio 2.514 $, Srbiji (centralnoj) 2.400 $, Sloveniji 5.875 $, Hrvatskoj 3.182 $, Vojvodini 3.055 $, Makedoniji 1.581 $, Crnoj Gori 1.730 $, Kosovu 599 $ (Milojevi A., 2009.; 19). 2 ak i u Italiji, tipinoj turistikoj zemlji, uee industrije u BDP iznosi 17 % (2009), a trgovine i ugostiteljstva 13 %. 3 U sluaju uravnoteenog bilansa mogua je priblina struktura domaih i inostranih roba. 4 Ovo je realan BDP u 2008 koji bi bio manji u 2009 jer je i statistiki mjeren BDP manji 2009 nego 2008.

Design & Grafika p r i p r e m a 098 47 33 63

38

Srbija

O pomirenju Srba i Hrvata i Srba i Albanaca: otkazano predavanje

U okviru godinjeg sastanka Konferencije evropskih komisija za pravdu i mir Rimokatolike crkve, u Beogradu je pre nekog vremena odran meureligijski studijski susret Suoavanje Srbije s prolou, perspektive za budunost. Uesnici skupa posetili su Kosovo, Vukovar i Hrtkovce. Sastanku u Beogradu prisustvovale su 27 od 31 evropske komisije za pravdu i mir. Hrvatska delegacija je otkazala uee na skupu zbog teme Jasenovca, a na insistiranje srpske delegacije otkazano je predavanje istoriarke Latinke Perovi zbog, kako se navodi u obrazloenju delegacije Srpske pravoslavne crkve, njenih antisrpskih stavova.

dr.sc. Latinka Perovi ahvaljujem na pozivu da pred ovako visokim auditorijem govorim o pomirenju Srba i Hrvata i Srba i Albanaca. Ali priznajem: u ovom trenutku je od oseanja asti mnogo jae moje oseanje odgovornosti. Vi biste, gospodo, veeras o dva vida, o dve krajnje take jednoga u sutini istoga pitanja, koje ima istoriju dugu dva veka, mogli uti predavanje bitno razliito od ovoga koje u ja odrati i molim vas da to imate u vidu. Zato i elim da vas, pre svega, obavestim o iniocima koji su odredili stanovite koje u zastupati u predavanju. Prvo, ja se bavim istorijom Jugoslavije. Predmet moje doktorske disertacije bili su nacionalni odnosi u prvoj Jugoslaviji. Tanije, borbe oko karaktera ove nacionalno, kulturno, verski i jeziki pluralne drave. Kakvo treba da bude njeno ureenje: centralistiko, koje bi sve ove razlike amalgamisalo, ili federalistiko, u kome bi se, uz zajedniki dravni interes, pomenute razlike ouvale. Drugo, ja sam jedan od odgovornih uesnika u politikom razdoblju druge Jugoslavije, u kojoj je, za jedne sutinski, a za druge formalno, bilo i dalje otvoreno ovo isto pitanje, pitanje njenog karaktera. Bila sam privrena onoj orijentaciji u srpskoj politikoj misli iji su pripadnici Jugoslaviju razumevali kao sloenu dravu i bili zduno opredeljeni za njeno federalno ili konfederalno ureenje. To znai: za najira prava i odgovornosti republika koje su sve, sem Slovenije, i same bile vienacionalne, i njihov konsenzus o funkcijama savezne drave. Dugorono, taj put je iskljuivao majorizaciju, vojnu silu i linu vlast kao inioce integracije. Drugim reima, vodio je slobodi i demokratiji. Tree, ja sam posveena prouavanju istorije Srbije druge polovine XIX veka, kada se, naroito posle sticanja dravne nezavisnosti 1878. godine, profiliu dve orijentacije koje e odrediti potonju istoriju Srbije: svesrpska drava i razvoj realne srpske drave po ugledu na zapadne drave, uz kulturne i politike veze sa Srbima u Austrougarskoj i u Osmanskoj imperiji. Ali, ratovi u poslednjoj deceniji XX veka i zloini ko-

ji su u njima poinjeni nisu me ostavili u kuli od slonovae. Moj odnos prema ratovima proizlazi iz mog razumevanja Jugoslavije kao drave junoslovenskih naroda i velikog dela neslovenskog albanskog naroda. Ratovi imaju hronologiju i istoriju i svako njihovo prenebregavanje, svaki pokuaj uspostavljanja ravnotee, zarobljava na um i spreava nas da postupamo zrelo, to jest - odgovorno. Ja odlazim u bive jugoslovenske republike, sada nezavisne i meunarodno priznate drave, kao i na Kosovo. Poetkom leta ove godine, u okviru multidisciplinarnog tima jedne nevladine organizacije, bila sam u srpskim enklavama na Kosovu. Naravno, sretali smo i Albance i razgovarali sa njima. U takvim situacijama istoriar shvati koliko mu je neophodna empirija o procesima iji je on savremenik. Koliko, bez te empirije, rizikuje da postane zarobljenik politikih stereotipa i, na tetu vlastitog naroda, i sam doe u sukob sa realnou. Dakle, sve ovo iskustvo sticano je godinama i na razliite naine ugraeno u moj pristup pomirenju Srba i Hrvata i Srba i Albanaca. Meutim, ja sam sigurna da biste, i uz isti pristup, mogli uti razliite ideje o tome kako doi do pomirenja. Tako bi, uverena sam, ekonomista insistirao na jaanju ekonomskih veza jer one mobiliu ljude na etniki neutralnom kapitalu. Uostalom, Srbi, Hrvati i Albanci su meusobno trgovali i u vreme najeih meusobnih oruanih sukoba. Sociolog i demograf bi govorili o istim karakteristikama koje je u sva tri naroda utisnuo rat: najobrazovaniji i Srbi, i Hrvati, i Albanci traili su mesto pod suncem izvan svojih nacionalnih zajednica. Psiholog i

Srbija
psihijatar, podjednako svesni da su traume velike i frustracije duboke, upozoravali bi na potrebu duge i bolne rehabilitacije, koja zahteva i promenu miljenja. Diplomata bi govorio da konflikte koji su sastavni deo ivota naroda treba reavati mirnim putem, a ne nasiljem. Svetenik bi, pretpostavljam, pomagao unesreenima da kroz utehu oproste, a krivcima da se kroz proienje pokaju. I tako bi se sa razliitom profesionalnom interpretacijom jedne iste potrebe, potrebe pomirenja, moglo nastaviti u nedogled. Hou da kaem da i pomirenje Srba i Hrvata i Srba i Albanaca ima vie nivoa i da za sve nas ima puno posla. Ja sam istoriar i kakav je tu moj posao? Najradije bih posluala savet francuskog istoriara Lisjena Fevra: Da biste se bavili istorijom, odluno okrenite lea prolosti i ponite da ivite, jer nauka se ne pravi u kuli od slonovae, ve od samog ivota. Prave je ivi ljudi uronjeni u sadanjicu. Ali, ja sam srpski istoriar. Ako biste me kao takvu pitali ta smatram glavnim karakteristikama istorije Srbije u moderno doba, ja bih, bez dvoumljenja, odgovorila:mnogo ratova i mnogo ustava. Mogu li ja, onda, da se ne pitam: zato je srpski narod prolio toliko mnogo krvi i toliko mnogo mastila? U neprestanom nastojanju da razumem te karakteristike sadran je moj deo posla. Smatram ga vrlo vanim jer su u razumevanju prolosti, po mom miljenju, sadrane bitne pretpostavke za pomirenje. One tek povezuju i ine smislenim sve one razliite ideje o pomirenju o kojima sam govorila. To razumevanje je utoliko vanije to u naem narodu postoji i usmena istorija zasnovana na predanju i dograivana matom dok su istorijskoj nauci imanentni skepsa i kritinost. Srbija je od 1876. do 1991. godine, dakle za 114 godina, vodila osam ratova. U proseku na svakih 14 godina - jedan rat. Najdue razdoblje mira poklapa se sa trajanjem druge Jugoslavije: od 1945. do 1991. godine. Posle srpsko-turskog rata 1877/78. godine, Srbija je doivela teritorijalno proirenje i postala nezavisna drava. Posle Prvog balkanskog rata 1912. godine takoe se uveala za teritoriju dananjeg Kosova i dananje Makedonije. Pobede Srbije izazvale su entuzijazam kod drugih junoslovenskih naroda, ali i njihove rezerve, kao i rezerve u srbijanskom drutvu, zbog reima koji je Srbija uspostavila u novim krajevima, oznaivi time poetak napetosti u albansko-srpskim odnosima koji e, otvoreno ili latentno, trajati kroz itav XX vek (pobune Albanaca koje su krvavo uguene, neuspele kolonizacije u prvoj Jugoslaviji, svrstavanje Albanaca na stranu Italije u Drugom svetskom ratu, vojna uprava posle Drugog svetskog rata, status nacionalne manjine Albanaca koji su bili brojniji od tri naroda u Jugoslaviji - Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca, status pokrajine i pokuaj integracije Albanaca u jugoslovensku dravu, ukidanje pokrajine i teror reima Slobodana Miloevia). Na kraju Prvog svetskog rata, stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, srpski narod se, prvi put u svojoj istoriji u moderno doba, naao u jednoj dravi. Sukobi oko karaktera ove drave doveli su na novu ravan srpsko-hrvatske odnose koji su u XX veku pro-

39 li kroz vie faza (ubistvo hrvatskih politikih prvaka u Narodnoj skuptini u Beogradu, genocid nad Srbima za vreme NDH, rat protiv Republike Hrvatske devedesetih godina i egzodus Srba). Uz este ratove - i este promene ustava u svakom dravnom okviru u kome je Srbija bila u XIX i XX veku. Ustav od 1869. bio je prvi nacionalni ustav. Od 1877. do 1912. godine Srbija je imala 12 ustavnih zakona, od kojih neke nikada nije primenila. U poslednjoj deceniji XIX veka Srbija je patila od permanentne ustavne krize. Ustavi su se tako esto ukidali, vraali i menjali da je knjievni istoriar i kritiar Jovan Sker li govorio da su se ustavi gotovo jeli. Posle dinastikog prevrata 1903. godine, Srbija je postala ustavna monarhija, uz odluujui uticaj vojske. Uoi balkanskih ratova, oficiri su stvorili tajnu organizaciju Ujedinjenje ili smrt, iji je cilj bio stvaranje Velike Srbije. Crna ruka, ime po kojoj je ova organizacija poznatija, impliciralo je teror. Borbe oko ustava u prvoj Jugoslaviji reflektovale su razliite koncepcije o njenom ureenju kao centralizovane i decentralizovane drave. Odnosno, razliite interese u njoj, pre svega Srba i Hrvata. Ustav od 1921. postao je jabuka razdora jer je donet prostom a ne dvotreinskom veinom, kako su se politiki predstavnici Srba i Hrvata dogovorili na Krfu (20. juli 1917). Ovaj ustav ukinut je 1929. uspostavljanjem kraljeve diktature, da bi 1931. bio donet Oktroisani ustav. Do konfederalnog Sporazuma Srba i Hrvata dolo je 1939. godine. Samo dve nedelje pre poetka rata, ali dovoljno da se shvati da Srbija nije prihvatala Sporazum. Glavni otpor doao je iz elite koja je bila koncentrisana u Srpskom kulturnom klubu. Predsednik SKK, Slobodan Jovanovi, rekao je glavnom pregovarau Mihailu Konstantinoviu: Bolje da si se sporazumeo sa Nemcima nego sa Hrvatima. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Kraljevina Jugoslavija, bila je suverena drava, ali ne i konsenzualna drava. Godine 1941. ona se raspala i njeni delovi nali su se u raznim okupacionim reimima. Pokazalo se koliko je bio u pravu engleski diplomata Nevil Henderson kada je 1933. godine rekao: lake je rei Jugoslavija, nego je napraviti. To je potvrdilo i iskustvo druge Jugoslavije koja je reinkarnirana u Drugom svetskom ratu na federalnim osnovama. U potrazi za regulativnom formulom u vienacionalnoj dravi, u stalnom balansiranju izmeu centralizma i federalizma, i druga Jugoslavija je prolazila kroz este ustavne promene: 1946, 1953, 1963. Ustav od 1963. godine bio je 19 puta popravljan. Preko ustavnih amandmana od 1971. i 1972, dolo se do Ustava od 1974, koji je imao konsenzualni karakter. Srbija se suprotstavljala donoenju Ustava od 1974, ali ga je formalno odbacila tek posle smrti Josipa Bro za Tita. Inicijalna kapisla bio je Memorandum SANU. Po svom sadraju i po karakteru svojih kreatora, ovaj dokument je uporediv sa platformom Srpskog kulturnog kluba 1939. godine. S tom razlikom to je sa platforme SKK za vreme Drugog svetskog rata delovala Vlada u emigraciji i Ravnogorski pokret pod njenom komandom, a Memorandum je doveo do kon-

40 senzusa u Srbiji protiv konsenzualnog Ustava od 1974, i to na vanoj istorijskoj prekretnici na kojoj bi se Srbija nala, bez obzira na slom komunistikih reima u Istonoj Evropi, nakon smrti Josipa Broza Tita. Promenom vlastitog ustava, Srbija je ponitila prava koja su, po Ustavu od 1974, imale dve pokrajine: Vojvodina i Kosovo. U sastavu Srbije i u isto vreme konstitutivni inilac jugoslovenske federacije, Kosovo, sa veinom albanskog stanovnitva, nalo se pod posebnim reimom. To je, kao i 1912. i 1921. godine, izazvalo rezervu Slovenaca i Hrvata, a zatim i drugih naroda, prema jugoslovenskoj dravi iji bi temelj bio srpski narod. Jako srpstvo - jaka Jugoslavija, kako je 1939. godine formulisao Slobodan Jovanovi, predsednik Srpskog kulturnog kluba. U percepciji Jugoslavije kao, u sutini, federacije sovjetskog tipa, sa administrativnim i kulturnim pravima republika, Srbija je neprestano bila na jednoj strani, sve ostale republike - na drugoj. Ta se injenica ne moe prenebregnuti ni kada se govori o karakteru ratova u Jugoslaviji u poslednjoj deceniji XX veka. Jer, ovi ratovi imaju svoju hronologiju i svoju istoriju, a snage u sukobu se i kvantitativno razlikuju. Zbog ega o ovome govorim? Zato to je interpretacija neposredne prolosti neodvojiva od interpretacije novovekovne istorije Srbije. Istoriar mora da konstatuje injenicu da Srbija u toku dva veka nije uspela da institucionalizuje dravni okvir. Da li su esti ratovi i este promene ustava razlog to to nije uinila ili i nesvesni izgovor da to ne uini? A, onda, zato da ne uini? U traenju racionalnih odgovora na ova pitanja sadrane su, po mome miljenju, glavne pretpostavke pomirenja. Moramo poi od injenice da nijedna od realnih drava u kojoj je srpski narod iveo u moderno doba - od Kneevne Srbije (1833) do Dravne zajednice Srbija i Crna Gora, ija je egzistencija okonana referendumom u Crnoj Gori u maju 2006. godine, nije zadovoljavala tenje srpske politike, verske i vojne elite. Zaokruenje etnike drave podrazumevalo je teritorijalnu ekspanziju, odnosno ratove. Ono je, pak, inkopatibilno sa razvojem svake realne drave u dubinu. Moderna drava ili, u sutini, obnova srednjovekovne drave nerazreena je kontroverza u istoriji Srbije modernog doba. Srbija je donosila ustave po ugledu na moderne evropske ustave. Ali, paralelno sa tim ustavima, postojao je uvek nepisani ustav zasnovan na obiajnom pravu. Snaga nepisanog ustava vea je od svakog pisanog ustava. Kao to je pored istorijske nauke, po definiciji skeptine i kritine, mentalno bila snanija usmena istorija: ona je u podlozi nacionalne ideologije, koja, za razliku od nauke, ne trai odgovore ve ih unapred zna. Svaka ideologija ima fiksiran cilj koji podrazumeva totalno miljenje koje ne razlikuje obiajno pravo od zakona, kao ni predanje od nauke. U isto vreme, drava svih Srba, kao cilj nacionalne ideologije, ne mari ne samo za interese drugih naroda, nego ni za realne interese srpskog naroda. Zato i smatram da efekat svih onih razliitih koraka na putu pomirenja o kojima sam na poetku govorila zavisi od mentalnog

Srbija
napora da se misli izvan ideolokih matrica. Jer mogu, na primer, Srbija i Hrvatska imati dobre diplomatske odnose, razvijenu ekonomsku saradnju, veliku trgovinsku razmenu, ali ako preovladaju ciljevi nacionalne ideologije - mogu uvek zaratiti. To isto vai i za odnose Srba i Albanaca. Kosovski mit je deo istorijske svesti, ali njegova politika funkcionalizacija, koja istorijskom seanju dodaje Kosovo kao oblast u koju jednog dana treba da se vrati vodila je i vodi u sukobe. Ima li, dakle, izgleda za pomirenje? Ti izgledi se danas naziru u zajednikoj perspektivi naroda Balkana. Svi su oni postigli konsenzus o prihvatanju evropske perspektive i kao svoje nacionalne perspektive. Posle dramatinih dvadeset godina (etiri izgubljena rata, sankcije, bombardovanje) tokom kojih se Srbija po svim parametrima nala na zaelju evropskih zemalja (zaostajenje u novim tehnologijama za 30 kalendarskih godina, polovina nepismenog stanovnitva, starost stanovnitva, stopa smrtnosti, odliv mladih i obrazovanih) - njeni graani su na poslednjim izborima pokazali da su manje od politikih i intelektualnih elita zarobljenici ideolokih matrica. I dok elite jo uvek prave dravu svih Srba, sa pretenzijom da ona, uz jaku vojsku, postane lider u jugoistonoj Evropi, graani tee dravi u kojoj e njihovo dostojanstvo biti temelj nacionalnog dostojanstva. To otvara Srbiju prema istim tenjama koje, uz sve podeljenosti, postoje i kod Hrvata i kod Albanaca, kod svih balkanskih naroda. Uz sve tekoe, koje ima i sama sa sobom, Evropa ide u susret tim tenjama. Integracije su duh vremena, kako je govorio ubijeni srpski premijer Zoran ini. Ako bi u Srbiji preovladale snage iji je modus vivendi istrajavanje na sukobima, ona bi postala enklava u Evropi, nesposobna za pomirenje ne samo sa drugima, nego i sa vlastitom istorijom.

Latinka Perovi je historiarka, suradnica Instituta za istoriju radnikog pokreta (danas: Institut za noviju istoriju Srbije) i glavna i odgovorna urednica asopisa Instituta Tokovi istorije.

www.e-novine.com

Srbija

41

Gay Pride 2010: od politike identiteta do huliganizacije

Duan Maljkovi ogaaj koji je prethodne godine izazvao veliku panju svakako je bio drugi odrani gej prajd u Beogradu, 10. oktobra.1 Za razliku od 2009, ija je priprema izazvala daleko vee interesovanje javnosti, dogaaj 2010. proao je manje medijski zapaen - do samog odravanja - upravo zbog toga to je otvaranje te teme prethodne godine doprinelo da se o homoseksualnosti, uopte uzev, dosta razgovara u javnom prostoru. To govori o jednoj stvari - kontinuitetu ta dva dogaaja, pre svega u medijskoj sferi, kao i o vezi sa prvim Prajdom, 2001, koji je promenio vanu paradigmu predstavljajui rez po pitanju vidljivosti istopolne egzistencije - njegov najvei domet, iako zavren u nasilju, bio je nepovratan dokaz postojanja homoseksualaca/ki u Srbiji, do tada osporavan. Nakon toga, nastupila je, kao svojevrsna desniarska kritika, ideologija etiri zida (koja smatra da je ispoljavanje homoseksualnosti legitimno iskljuivo u privatnom prostoru), da bi, konano, bila dopunjena ideologijom homoseksualizma (koja javni angaman u domenu ljudskih prava vidi kao pogrenu politizaciju (homo)seksualnosti koja za cilj ima uklapanje drava-nacija u globalni kapitalistiki poredak).2 danas takve mere zagovaraju samo ekstremistike grupacije i pojedinci/ke, bar javno - do pokuaja da se cela stvar izmesti u sferu privatnog, izmeu etiri zida. Argument za ovo nije, u prvoj iteraciji, pokuaj da se razdvoje privatna i politika sfera, jer se taj zahtev ne ispostavlja univerzalno tj. ne trai se iskljuenje seksualnosti uopte iz javne sfere, nego homoseksualnosti. Takav imperativ uspostavlje se prevashodno na gaenju od samog homoseksualnog akta, posebno onog izmeu dva mukarca, i naravno, analnog seksa.3 (Otuda i velika popularnost kolumne Jelene Karleue povodom Prajda 2010,4 jer je ona jedina otvoreno govorila o centralnom heteronormativnom fantazmu gej seksa i tako pogodila u sred srede moralistike prohibicije, dok su se ostali, politiki korektni komentari fokusirali na osudu nasilja i krenja ljudskih prava, uporno zaobilazei da, u malograanskom maniru, dotiu temu samog seksualnog ina). I dok su francuski prokleti pesnici Verlen i Rembo zajedniki pisali odu anusu pokuavajui da ga razdvoje od asociranja sa prljavim, smradnim i gadnim, dotle dananji glasnogovornici desnice zagovaraju, ili pak implicitno raunaju na ovu vezu, obnavljajui stari repertoar o bolesnom, protivprirodnom muelonitvu, osnaujui ovu poziciju na nenauna i teorijski nereflektovan nain. Jer, homoseksualnost odavno, po zvaninim naunim klasifikacijama Svetske zdravstvene organizacije (SZO) od 1990. godine nije bolest, dok je upotreba termina prirodno krajnje proizvoljna i esto kontradiktorna.5 No, neko moe opravdano primetiti da postoje instance desne ideologije koje trae univerzalnu iskljuenost seksualnosti iz javne sfere, odnosno apsolutno razdvajanje linog i politikog, kao to je sluaj sa nekim radikalnijim predstavnicima Srpske pravoslavne crkve (SPC). Ta vrsta prohibicije odnosi se i na heteroseksualce - svako slobodnije ponaanje koje ispada iz okvira moralno prihvatljivog treba biti iskljueno - od ljubljenja na javnom mestu do erotskih scena u medijima, na primer. Ovo, naravno, moemo da posmatramo kao proirenje domena represije, ali i kao ozbiljan politiki zahtev - svaija seksualnost je naprosto privatna stvar i nema ta da trai u javnosti. Jer, upliv javnosti u privatnost

Ove dve teze, bez obzira to su artikulisane u homofobinom diskursu, ne treba a priori odbaciti. Umesto toga, treba ih (a) konkretnije razmotriti - one su najee date vrlo apstraktno ili je argumentacija za njih deo teorija zavere, kao i (b) razmotriti uzorke takvog odgovora na desnici tj. koji su pre svega socijalni uslovi konstrukcije takvog diskursa. To, pre svega, znai otklon od tzv. huliganizacije protestanata na raznovrsnim skupovima, iji povodi variraju od proglaenja kosovske nezavisnosti do Gej Prajda, koja predstavlja svojevrsni Denkverbot, nemogunost da se misli taj fenomen dalje od rasistike esencijalizacije - to su, naprosto, huligani i taka. (Naravno, ak se, u takvom oznaavanju, ni pojam huligan dalje ne razmatra, on se ostavlja u neupitnoj samorazumljivosti, tako da je, jasno je, re o ideologiji koja blokira kritiko, odnosno nauno razmatranje). Stoga, ponimo prvom idejom. Nakon poputanja desniarskog diskursa, koji je u svom dominantnom ispoljavanju preao put od istrebljenja homoseksualaca -

42 - glasila bi oba liniaj argumentacije - esto moe biti poguban kao to vidimo na primerima tabloidne kulture koja ivi od skandala koji se mogu ozbiljno odraziti na ivot i bezbednost osoba koje su u njih upletene, a velika veina ljudi i tei da sauva svoju seksualnost u granicama privatnog, sem ukoliko nisu u pitanju patoloki egzibicionosti. Da do kraja zaotrimo ovu situaciju svaki govor o privatnom u javnosti rui ovu barijeru i dopinosi kulturi zavlaenja nosa u tuu privatnost, te takvo ponaanje naprosto valja iskoreniti. No, ovde postoji nekoliko problema: prvo, ako pripadate kategoriji graana koja, recimo, skriva svoju homoseksualnost (ili neku drugu, ire neprihvaenu seksualnu orijentaciju ili praksu), ali se ipak sazna za nju, a to saznanje povue i diskriminatorne posledice - vi ste, ako elite da se protiv takve diskriminacije borite, prinueni da napravite coming out. I to je primer situacije u kojoj ulazak u javnu sferu predstavlja emancipatorni element (u kontekstu liberalno-demokratskog poretka, naravno). Meutim, stvarni problem nastaje kada razmotrimo u ta se obavlja taj coming out? Rekli bismo, na tragu Altisera i njegove teorije ideologije i subjektivacije kao interpelacije,6 da je gej identitet, zasnovan na ve prethodno pripremljenoj poziciji, koja, zapravo, ne ostavlja mesta nikakvom slobodnom izboru: ukoliko imate seksualni odnos sa polom koji je i va, vi ste homoseksualac, deo savremene podele seksualnosti zasnovane na razno/istopolnosti uesnika/ca. Naravno da sitaucija nije uvek bila takva - kako Fuko ubedljivo pokazuje u Istoriji seksualnosti - raznovrsne seksualne prakse, pre svega seksualni inovi grupisani su u utelovljenju homoseksualnosti u diskursu psihijatrije XIX veka u zapadnoj Evropi (danas su te klasifikacije globalno rasprostranjene, uglavnom bez patolokog vika), donosei specifinu psihofizionomiju novoroenih subjekata - sodomita je iznova upadao u greh, homoseksualac je postao vrsta. Sodomija - ona iznegdanjih i graanskih ili crkvenih zakonika - bila ja kategorija zabranjenih inova; onaj ko bi je izvrio bio bi samo sudski predmet. Homosekcualac XIX veka postao je linost: prolost, povest i detinjstvo, karakter, nain ivota i konano morfologija, uz indiskretnu anatomiju i, moda, tajanstvenu fiziologiju. Nita na njmu i u njemu ne izmie njegovoj seksualnosti. Ona je prisutna svuda u njemu. U korenu je svih njegovih postupaka, jer im je potuljeno i bezgranino delatno naelo; bestidno ispisana na njegovom licu i telu, jer ona je tajna koja se neprestano odaje.7 Taj transfer deava se i na pozadini razvoja kapitalizma i u istom istorijskom periodu, te moemo dati Badiju puno pravo kada kae (za sadanje stanje politike identiteta): S jedne strane, postoji nperekidno irenje automatizma kapitala, to je ispunjenje Marksovog genijalnog predvianja konano uoblienog sveta, ali kao trita, kao svetskog trita. [...] S druge strane, postoji proces fragmentacije na zatvorene identitete i kulturalistika i relativistika ideologija, koja prati tu fragmentaciju. Ova dva procesa su potpuno isprepletena. Jer, svaka identifikacija (stvaranje ili krparenje identiteta) stvara

Srbija
oblik koji ini materijal trinog investiranja. Nita nije tako podlono trinom investiranju, nita nije podesnije za izmiljanje novih oblika monetarne homogenosti, nego to je neka zajednica i njena teritorija, ili to su njenje teritorije. Potreban je privid ne-ekvivalentnosti da bi sama ekvivalentnost bila proces. Kakva neiscrpna mogunost za trgovako investiranje, koju ini pojava, u obliku zajednice, to potrauje svoje pravo i navodne kulturne osobenosti ena, homoseksualaca, hendikepiranih, Arapa! A beskrajne kombinacije predikativnih crta, kakva srea! Crni homoseksualci, hendikepirani Srbi, katolici pedofili, umereni islamisti, oenjeni svetenici, mladi ekologistiki kadar, pokorni i nezaposleni, starmali! I svaki put, drutvena zamisao ozakonjuje nove proizvode, specijalizovane asopise, odgovarajue trgovake centre, slobodne radio stanice, mree usmerenog publikovanja i, najzad, opojne drutvene rasprave za iroku publiku. Delez je to tano rekao: kapitalistika deteritorijalizacija ima potrebu za neprekidnom teritorijalizacijom. Kapital, da bi njegov princip kretanja homogeneziovao njegov prostor delovanja, zahteva neprekidnu pobunu subjektivnih i teritorijalnih identiteta, koji uvek zahtevaju samo pravo da se, kao i drugi, izloe prednostima trita. Kapitalistika logika opteg ekvivalenta i identitetska i kulturna logika zajednica ili manjina ine povezanu celinu.8 Politici identiteta koju Badiju na ovakav nain kritikuje - prevashodno negirajui bilo kakvu potkulturnu specifinost tzv. manjinskim grupama - posredstvom specifinog itanja teksta sv. Pavla suprotstavlja se politika univerzalizma: nema vie ni Grka ni Rimljana, ni mukaraca ni ena. Sveti Pavle dodue partikularne identitete podreuje novom hrianskom, dok Badiju uvodi specifian identitet bez identiteta: on za politiki program ima dekonstrukciju razlika koje ne nestaju po automatizmu, ve postaju irelevantne u sadanjem trenutku (s obzirom da klasni ploaj radnike veine obuhvata sve identitetske manjine) i/ili se rastvaraju u istorijskom kontekstu u kome su i nastale - u domenu kulture ne postoji fundamentalni identitetski a priori. Na taj nain prevazilazi se i dihotomija privatno-javno, i problemi koji su u vezi sa njom i skicirani u ovom tekstu: kako personalne identitetske idiosinkrazije postaju manje vane, one ne bivaju objekat diskriminacije i ne formiraju nikakve posebne identitete za ija se prava i emancipaciju treba boriti. Ostaje, naravno, univerzalna tj. klasna politika borba koju treba sprovesti u delo tako da bi smo ostvarili ideal egalitarnog drutvenog sistema. (Primer ovakve borbene strategije nalazimo jo kod Lenjina i njegove politike agende. Komunistika revolucija u Rusiji ukida diskriminatorne zakone prema homoseksualnim aktima, pri tome ne legitimiui i ne formirajui bilo kakav homoseksualni indentitet. Simbolika smrt homoseksualaca u diktaturi proleterijata ujedno je jedini put njihove stvarne i konane emancipacije). To bi bio i nacrt za kritiku ideologije homoseksualizma, ali ne desniarski intonirane, koja u dominantnoj artikulaciji danas u Srbiji navodno nema nita protiv homoseksualnosti, ali ima protiv njene politizacije od strane gej aktivista. Oni su vieni kao eksponenti globalistike mainerije koja treba da dokraji tradicionalne

Srbija
vrednosti srpskog naroda: brak, porodicu itd. (Naravno, ova dijagnoza je netana. Upravo je danas gej pokret najkonzervativniji i tei rehabilitaciji navedenih tradicionalnih institucija. Zalaganje za gej brak je de facto prilog renesansi ugroene insitucije braka i porodice, za koju liberalnije nastrojeni heteroseksualci i sami kau da je prevaziena). Nasuprot tome, leva kritika odbacuje identitetski partikularizam pa i opstanak tradicionalnih drutvenih institucija - brak je jo u Komunistikom manifestu vien kao legalizovana prostitucija, a Oskar Vajld u eseju Dua ovekova9 najavljuje odlazak porodinih struktura unutar socijalistikog poretka na ubrite istorije kao represivnih, patrijarhalnih instanci koje onemoguavaju njegov etiko-estetski ideal: individualizam - te se na taj nain protivi ideologizaciji homoseksualnosti i stoji nasuprot mainstream gej pokreta, pri tome izbegavajui homofobiju desniarske opcije. Jo jedan primer na kome se vidi kako savremena identitetsku esencijalizaciju predstavljaju i huligani sa poetka ovog teksta. Bez uzimanja klasne analize u obzir, oni su samo puki instrument izvrenja desniarske ideologije, neka vrsta maina koje rade na nacionalistiko gorivo bez ikakve (samo)svesti. Meutim, njihovo preuzimanje takvih politikih pozicija deava se tek s obzirom na njihov klasni poloaj koji ih dominantno smeta unutar podruja lumpen proletarijata i koji tek tada postaju podloni konzervativnim, homofobinim idejama. (Naravno, nisu svi meu protestantima siromani - postoje i desniarski, vrlo dobro situirani ideolozi, neki meu njima i politiki institucinalizovani posredstvom crkve, vojske i politikih stranaka. Oni, svakako, dominiraju ideolokom produkcijom, ali njihova regrutacija ima uspeha zahvaljujui ekstremnim socijalnim razlikama u Srbiji, jer primeri bogatijih drutava, gde ove podele nisu u toj meri izraene - pre svega mislim na tzv. drave blagostanja skandinavskog podruja - pokazuju daleko pacifikovanije artikulisanu homofobinu reakciju). Drugim reima, oni su proizvod koliko lokalnog neokolonijalnog kapitalizma, toliko i ideologije krvi i tla, jer su ova dva momenta, kako Badiju istie, neraskidivo povezana (svaki nacionalizam i nacionalni identitet iz njega proizaao takoe je partikularizam). Konano, treba jo jednom naglasiti: veina protestanta protiv gej parade nisu nikakve kreature kojima je oduzeta svaka ljudskost, ve klasno obespravljeni subjekti na desnim ideolokim pozicijama, pozicijama sa kojima se naravno ne slaemo, ali u iju zamku dehumanizacije politikih openenata i sami ne upadamo (podsetimo da ekstremno desna politika agenda negira ljudskost homoseksualaca stavljajui na pakleno dno Danteovog afterlife-a, monstruma perverznih, izopaenih, bolesnih, protivnih Bogu i prirodi itd).

43

Saoptenje povodom Prajda- Antifaistkinje i antifaisti u akciji

Lezbejke, gejevi, biseksualne, transrodne, transseksualne, interseksualne, aseksualne, panseksualne i druge kvir osobe irom sveta, pa i u Srbiji, trpe brutalno i svakodnevno tlaenje. Vrlo esto su izopteni iz svojih porodica, na ulici su izloeni verbalnom i fizikom nasilju, na poslu po pravilu kriju svoju seksualnu orijentaciju kako ne bi dobili otkaz. Sve ovo je u jednoj vievekovnoj istoriji diskriminacije za svoju posledicu imalo da se veliki broj neheteroseksualnihih ljudi krije i osea posramljeno. Imajui u vidu dubinu ekonomske krize - najveu od tzv. Velike depresije iz tridesetih godina prolog veka - na nivou Srbije, ali i ostatka Evrope, moramo biti svesni mogunosti odigravanja stravinih scenarija ba kao to je to i tada bio sluaj. Naime, tridesetih je ekonomska kriza postavila temelj za rast faizma, koji je po dolasku na vlast, pre i tokom Drugog svetskog rata, u Italiji i Nemakoj smrvio sve sindikalne organizacije i sprovodio progone koji e se zavriti smru miliona Jevreja, Roma, sindikalnih i politikih radnikih aktivista i homoseksualaca, te otpoeo imperijalistiki rat. Savremeni rast ekstremne desnice kulminira ovih dana i u Evropi sa podrkom faistike i rasistike Partije slobode koja uslovljava opstanak holandske vlade. Otvoreno i prikriveno faistike partije godinama belee sve znaajnije izborne rezultate u veini zemalja Evropske unije - neke imaju predstavnike i u Evropskom parlamentu - dok njihove uline bande, poput Maarske garde, u pojedinim zemljama progone, napadaju i ubijaju sve one koje smatraju za nepodobne: imigrante, muslimane, Rome, LGBT osobe Antifaistiki pokret kod nas je kroz Narodnooslobodilaku borbu protiv nacizma iz tridesetih, kao i svojim internacionalistikim usmerenjem, postavio temelj za zajedniki ivot naroda Balkana. Danas, kada desnica globalno jaa, a ekonomska kriza sve veim jazom izmeu bogatih i siromanih stvara plodno tle za novi talas faizacije, antifaisti i antifaistkinje moraju dati svoj odgovor na nove izazove. Drava nas od faizma nee zatititi jer kapitalistiki sistem i moe da preivi jedino ukoliko se mi ekonomski potlaeni ljudi svih rasa, nacija i seksualnih usmerenja - okreemo jedni protiv drugih umesto protiv sistema koji nas tlai. Svaki put kada mi, koji smo opljakani tokom privatizacije, nakon decenija rada ostanemo bez posla; svaki put kada nas, Rome, izbace iz kua na ulicu kako bi neki tajkun dobio graevinsko zemljite za male pare; svaki put kada mi, homoseksualci, dobijemo otkaz zbog svoje drugaije seksualnosti - a na to ne reagujemo tako to jedni drugima priskoimo u pomo - oni koji ive na raun naeg rada zadovoljno trljaju ruke.

Duan Maljkovi je filozof, prevodilac, izdava, urednik asopisa za kvir teoriju i kulturu QT, kolumnista internetske stranice B92.net, suradnik NIN-a i Treeg programa Radio Beograda, urednik u izdavakoj kui Karpos i lan Savjeta Novog Plamena.

44

Srbija
To to se drava iz svojih interesa sada prividno stavila na stranu nekoga od nas ne sme biti izgovor za izostanak iroke drutvene solidarnosti prema ljudima koji su u veoma tekom poloaju u naem drutvu i kojima je naa solidarnost neophodna. Ne smemo da zaboravimo da je ista ova vlast prole godine uestvovala u homofobnoj kampanji protiv Povorke ponosa, da bi je na kraju i zabranila, jer je tada procenila da joj takvo stanje stvari ide u korist. Ove godine Vlada je nala raunicu u obezbeivanju Parade - to je samo dokaz da su nai ivoti i naa prava vlastima beznaajni, osim u svrhu politikih meetarenja i prikupljanja poena. Dravno stajanje u odbranu pojedinih grupa naizmenino predstavlja zgodan nain da nas okrene jedne protiv drugih. Mi to ne smemo da dopustimo. Uprkos policijskoj blokadi grada koja e sutra biti na snazi, dunost je svih antifaista i antifaistkinja da na licu mesta prue podrku svojim neheteroseksualnim sugraanima kojima se mesecima preti nasiljem i kojima se uskrauje sloboda kretanja! Ukoliko ne elimo da borbu za naa temeljna prava ostavimo na milost i nemilost raznim partijskim i dravnim birokratama, mi moramo stajati jedni uz druge. Jedino emo pojavljivanjem na Prajdu uspeno kontrirati dravnom aparatu. U suprotnom emo doveka stajati uz policijske kordone koji e svoje pendreke okrenuti protiv nas onog trenutka kada ova ili ona vlast procene da smo postali previe buni ili nepodobni po razne procese integracija. Solidarno - danas na Prajdu, sutra na romskom protestu, prekosutra u trajku..! Odbijamo da iz etiri zida budemo prognani u etiri kordona! Solidarno protiv homofobije! Solidarno protiv faizma!
1 Dva najbitnija dogaaja u protekloj godini, prema istraivanju agencije Faktor plus za Politiku, bili su Parada ponosa i neredi u Beogradu koji su je pratili (34,5 odsto ispitanika), kao i izvetaj Dika Martija koji optuuje Haima Taija za trgovinu ljudskim organima (26,3). Opirinije na: http://www.gsa.org.rs/cms-run/index.php?option=com_content&view=article&id=2716:vesti&catid=34:vestidyn&Itemid=61 2 To je vrlo opasna injenica za globalni poredak. Globalni socijalni inenjering se ne mali broj puta uverio da ovako porobljeni narod koji je sauvao svoju socijalnu strukturu i kulturni identitet nikada nije do kraja pokoren. Uvek se iz zdravog drutva svesnog svoje kulturne posebnosti lako ukree varnica pobune, a zatim i velike vatre ustanka kojim globalni poredak moe i da se spali. I tu dolazimo do uloge koju ima ideologija homoseksualizma kao peta kolona globalnog poretka namenjena razaranju zdravih drutvenih odnosa i samim tim i vitalnosti pokorenih naroda. Opirinije na: http://www.nspm.rs/kulturna-politika/elementi-ideologije-homoseksualizma.html?alphabet=l 3 O figuri gaenja i detaljnoj obradi njene veze sa homoseksualnou videti rad Deremija Bentama Odbrana homoseksualnosti, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci - Novi Sad, 2010. 4 http://www.kurir-info.rs/kolumna/otvorite-svoj-um54050.php 5 Vidi tekst Bartona Lejsera Homoseksualnost i argument o neprirodnosti u: QT, asopis za kvir teoriju i kulturu, godina 1, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 79-88. 6 Luj Aliser Ideologija i dravni ideoloki aparati, Karpos, Loznica, 2009. 7 Miel Fuko Istorija sekusalnosti I: Volja za znanjem, Karpos, Loznica, 2006, str. 52-53. 8 Alen Badiju Sveti Pavle, Izdavako preduzee Albatros Plus, Beograd, 2010, str. 20-22. 9 Oskar Vajld Dua ovekova u socijalizmu, Karpos, Loznica, 2009.

www. pescanik.net

Srbija

45

Politika ekonomija srpske tranzicije: radnika klasa u tunelu beskonane tranzicije

Goran Musi

ko su nas protekle dve decenije neemu nauile onda je to injenica da ne postoji donja granica izdrljivosti nakon koje drutvo automatski poinje da prua otpor. Ne postoji afera na vrhu, vest iz inostranstva ili kritian broj otputanja koji e radniku klasu sam po sebi trgnuti i okrenuti prema idejama levice. Konstantna kriza i drutvena razgradnja vremenom poprimaju sopstvenu logiku. Nezadovoljstvo se ne mora obavezno ispoljiti kroz organizovan otpor po klasnim linijama. U nedostatku jasne politike alternative, depolitizacija, individualni napori za preivljavanje kroz sivu ekonomiju ili percipiranje drutvenih sukoba kroz prizmu nacionalnog identiteta ili regionalne politike imaju podjednake, ako ne i vee, anse da daju glas unutranjim tenzijama u zemlji. Uspeh levice da u prvi plan politike interpretacije drutvenih sukoba postavi klasni rascep zavisi od njene sposobnosti da komunicira sa radnikom klasom u konkretnom istorijskom trenutku i povee svoje ideje sa stanjem klasne svesti u zemlji.
Radnika klasa i levica Ako postoji ijedna prednost marginalizovanog statusa levice u Srbiji danas, to je injenica da se ne nalazimo pod pritiskom politike svakodnevnice. Ne postoji nuda za odreivanjem prema ba svakoj temi plasiranoj od strane medija, niti potreba za dominantno propagandistikom notom u naem javnom delovanju. Pa ipak, kada je re o radnikim borbama, levica svoju analizu esto svodi na krajnje jednostavan, mehaniki prikaz konstantno jaajue represije drave i kapitalista sa jedne strane i, kao odgovor na to, naizgled nezaustavljivog, pravolinijskog rasta otpora, sa druge. Svaki trajk se proglaava presudnim, svaka najava izlaska na ulice predstavlja se kao dokaz konanog buenja radnitva, svaka naredna privatizacija jeste ona finalna koja prelazi granicu podnoljivosti, svaka kriza doekuje se sa iekivanjem podjednako silovitog kontra-udara odozdo.

Ovako ablonski prikazi imaju malo veze sa metodama marksistike analize. Impresionistiki opisi tranzicionih procesa ne samo da sniavaju ugled levice u oima ljudi sa kojima ona dolazi u dodir, ve utiu i na nezdravo stanje unutar samog pokreta. Presija aktivizma i loe razumevanje ekonomske konjukture i dinamike klasne borbe otvaraju put za hroninu nestabilnost. Privlaenje odreenog broja aktivista kroz insistiranje na presudnosti momenta i pumpanje raznih kampanja brzo ustupaju mesto demoralisanju i osipanju u momentima gubljenja poetnog zamajca. Levica sebe tako izlae opasnosti da bude viena kao skup pomahnitalih, ali zato upornih, proroka sudnjeg dana ili razoaranih zanesenjaka koji u odreenom momentu uviaju veliinu svojih iluzija i predaju se cinizmu. Linija izmeu ove dve, naizgled radikalno suprotstavljene, pozicije vrlo je tanka. Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, Ljubisav Or bovi , ve godinama unazad svakog leta najavljuje vrelu radniku jesen, dok njegov kolega iz Nezavisnosti, Branislav anak , konstantno kuka kako radnika klasa u Srbiji ne postoji jo od vremena kada ju je S l o b o d a n M i l o e v i kupio sa par svinjskih polutki. Obojica umeju da se prebace na suprotne pozicije u zavisnosti od politikog trenutka, ba kako to sindikalna birokratija irom sveta i praktikuje od kada postoji radniki pokret. Radnikoj klasi svakako nije od koristi levica koja na zaotreniji nain reprodukuje vulgarnu politiku sindikalnih funkcionera. Ako elimo uspeno intervenisati u socijalnim borbama moramo pokuati to blie proceniti tokove i trenutni stadijum tranzicionih procesa uzimajui u obzir kompleksan splet materijalnih i ideolokih faktora. Ako su nas protekle dve decenije neemu nauile onda je to injenica da ne postoji donja granica izdrljivosti nakon koje drutvo automatski poinje da prua otpor. Ne postoji afera na vrhu, vest iz inostranstva ili kritian broj otputanja koji e radniku klasu sam po sebi trgnuti i okrenuti prema

46 idejama levice. Konstantna kriza i drutvena razgradnja vremenom poprimaju sopstvenu logiku. Nezadovoljstvo se ne mora obavezno ispoljiti kroz organizovan otpor po klasnim linijama. U nedostatku jasne politike alternative, depolitizacija, individualni napori za preivljavanje kroz sivu ekonomiju ili percipiranje drutvenih sukoba kroz prizmu nacionalnog identiteta ili regionalne politike imaju podjednake, ako ne i vee, anse da daju glas unutranjim tenzijama u zemlji. Uspeh levice da u prvi plan politike interpretacije drutvenih sukoba postavi klasni rascep zavisi od njene sposobnosti da komunicira sa radnikom klasom u konkretnom istorijskom trenutku i povee svoje ideje sa stanjem klasne svesti u zemlji. Prvi korak na tom putu jeste pravljenje razlike izmeu onoga to bi radnika klasa trebala da bude i onoga to radnika klasa jeste danas. Prisustvo crvenih zastava i radikalnih slogana na protestima nee snagom volje politiki artikulisati trajk isto ekonomistikog karaktera. U najboljem sluaju takva grupa bie od strane radnika okarakterisana kao dobronamerna ali naivna skupina mladih ljudi koji jo uvek nisu zakoraili u stvarni svet i shvatili ogranienja realne politike. U najgorem sluaju, mogla bi biti viena kao politika provokacija iji je zadatak da kompromituje trajk u oima javnosti. injenica da radniku klasu posmatramo kao jedinu drutvenu snagu sposobnu da iz korena promeni drutvo ne znai da od nje moramo praviti svetu kravu i idealizovati njene akcije. Da bi levica komunicirala sa radnicima neophodno je razraditi seriju prelaznih zahteva koji bi posluili kao most izmeu konkretnih, neposrednih zahteva koje lansiraju radnike borbe u Srbiji danas i politike artikulacije istih kroz marksistiku perspektivu. Izgradnja takvih mostova nije mogua bez temeljne analize istorijskog trenutka u kome se nalazimo i objektivnog sagledavanja svih tekoa i potencijalnih prilika koje se ukazuju pred nama u skorijoj budunosti. Prema tome, pokuajmo napraviti generalni pregled trenutne pozicije radnike klase u strukturi srpskog drutva: njene demografske odlike, trendove u zapoljavanju i sindikalnom organizovanju, granskom rasporedu pri dosadanjem tipu razvoja, kao i osnovne linije klasne borbe i dominantne ideje unutar nje. Koja su to osnovna obeleja radnike klase u Srbiji nakon 20 godina tranzicije i koje su perspektive klasne borbe u narednom periodu? Krenimo redom. Opte stanje Od 5 miliona stanovnika u radnom dobu, ekonomski je aktivno svega oko 2,3 miliona. To znai da je tranzicija ka trinoj privredi uspela da nas dovede u situaciju gde je u najboljem sluaju tek svaki drugi radno-sposobni stanovnik zemlje ujedno ekonomski aktivan. Kada od te cifre oduzmemo poljoprivrednike i pomaue lanove porodice koji obrauju sopstvenu zemlju, dolazimo do nivoa zaposlenosti od svega 1,8 miliona.

Srbija
Ukupan broj zaposlenih neprestano opada ve 20 godina. Procene su da je od poetka procesa privatizacije ranih devedesetih do danas Srbija izgubila oko milion radno aktivne populacije dok je vie od pola miliona ljudi ostalo bez zaposlenja. Obnovljeni proces tranzicije nakon pada Miloevi evog reima je ve 2005. godine uspeo da udvostrui broj nezaposlenih nasleen iz devedesetih. Stopa nezaposlenosti se tako dvehiljaditih jedva odravala ispod 20%, da bi u Septembru 2010, i pored velikog broja nezaposlenih koji, usled pootrenih metoda merenja Nacionalne slube za zapoljavanje, prelaze u kategoriju neaktivnih lica, zvanino skoila na 20,1% ili 721 hiljade osoba bez zapoljenja. Kada na to dodamo i broj neaktivnih lica koja bi bila voljna da rade postaje jasno da je realan broj nezaposlenih u dravi blii broju od 1 miliona stanovnika. Omoguavanje spajanja radnog staa zarad lakeg odlaska u penziju, tolerisanje sive ekonomije i iseljavanje stanovnitva glavne su poluge kojima drava sniava pritisak nezaposlenosti. Procenjuje se da je tokom devedesetih Srbiju trajno napustilo oko 5 % potencijalne radne snage, skoro duplo vie nego u decenijama planskog odliva gastarbajtera ezdesetih i sedamdesetih godina. Broj penzionera se popeo na 1,6 miliona i skoro se izjednaio sa brojem zaposlenih osoba, dok u neformalnom sektoru radi vie od 600 hiljada stanovnika. Najvei broj zaposlenih u sivoj ekonomiji nalazi se u graevinarstvu i trgovini. Neregistrovanih graevinskih radnika ima oko 100 hiljada dok se broj nelegalnih malih radionica koje proizvode za crno trite sa 5 do 6 radnika procenjuje na oko 6 hiljada. Ukoliko tome dodamo i verc robe kao i prodajnu mreu koju ini 60 hiljada tezgi na buvljim i robnim pijacama, 8 hiljada komisionih prodavnica i bezbroj ulinih prodavaca ne iznenauje podatak da se oko 35 % ukupnog BDP ostvari u neformalnom sektoru. Ukoliko se vratimo na onih 1,8 miliona ljudi koji imaju prijavljeni posao, uoavamo da njih 455 hiljada radi kod fizikih lica. Od tog broja 200 hiljada ine sami privatni preduzetnici dok ostatak ine zaposleni kod njih. Broj privatnih preduzetnika i kod njih zaposlenih porastao je za 292 hiljade izmeu 1997. i 2008. Od 5 osoba koje izgube posao u preduzeima i javnoj upravi njih 3 nalazi posao u preduzetnikom sektoru. U itavim delovima zemlje tradicija industrijske proizvodnje zamenjena je zanatstvom, sitnom trgovinom i pruanjem usluga odravanja. Ukoliko privatnim preduzetnicima dodamo i 318 hiljada registrovanih poljoprivrednika, dolazimo do impresivne cifre od 28% radne snage koja je samozaposlena i ne potpada pod klasinu marksistiku definiciju najamnog radnika iji je glavni izvor prihoda sopstvena plata. Ovaj procenat je sigurno znatno vei ukoliko se uzme u obzir i veliki broj samozaposlenih u neformalnom sektoru. Oko 250 hiljada radnika zaposlenih kod privat-

Srbija
nih preduzetnika nije daleko od svojih kolega u sivoj zoni kada su u pitanju uslovi rada, sigurnost radnog mesta, redovnost plate i sindikalna organizovanost. Zajedno sa neformalnim radnicima i zaposlenima u takozvanim neuspeno privatizovanim preduzeima i drutvenim firmama pod steajem koje jo uvek ekaju privatizaciju, oni ine najobespravljenijii i najranjiviji sloj radnike klase u Srbiji koji jedva sastavlja kraj sa krajem. Razlika je u tome to zaposleni kod fizikih lica, atomizovani i izolovani bez sindikalne organizacije, ostaju nevidljivi deo populacije koji mogo tee pronalaze svoj glas u javnosti od svojih kolega u veim kompanijama i privatizovanim fabrikama. Od preostalih 1,360,000 radnika zaposlenih kod pravnih lica, njih oko 900 hiljada radi u privatnom sektoru, dok oko 470 hiljada osoba za poslodavca ima dravu. Ovde moemo zapaziti dve tendencije tokom poslednje decenije. Prva jeste process konstantnog presipanja radne snage iz drutvenog i dravnog u privatni sektor. Druga, koja se odvija paralelno, jeste rast sektora trgovine i usluga i ubrzana deindustrijalizacija. Izmeu 2001. i 2007. godine privatni sektor dobio je oko 300 hiljada novih radnika dok su u istom periodu drutveni i dravni sektor izgubili 750 hiljada radnih mesta. Ovo predstavlja fundamentalnu transformaciju srpske privrede u odnosu na poslednje godine Miloevievog reima, kada je 80 % radne snage jo uvek bilo zaposleno u drutvenom i dravnom sektoru. Veina novih radnih mesta u privatnom sektoru otvorila se u firmama male i srednje veliine pri uslunom sektoru i trgovini sa prekinutim kontinuitetom sindikalnog organizovanja. Izuzimajui samostalne trgovinske radnje, preduzetnike i slino, u Srbiji trenutno posluje oko 90 hiljada privatnih, dravnih i drutvenih privrednih drutava koja upoljavaju oko 980 hiljada radnika. Od tog broja 79 hiljada radi u mikro firmama sa manje od 5 zaposlenih, 248 hiljada u malim preduzeima sa do 50 radnika, 238 hiljada u firmama srednje veliine izmeu 50 i 250, dok oko 411 hiljada ljudi radi u velikim komapnijama sa iznad 250 zaposlenih. Udeo javnih- dravnih i drutvenih jo uvek neprivatizovanih preduzea prednjai u poslednje dve kategorije, to nas navodi na zakljuak o razuenosti i nerazvijenoj strukturi privatnog sektora. Pored rascepkanosti ova struktura je takoe vrlo nestabilna. Tokom krize 2009. godine, ak 70 hiljada malih i srednjih preduzea pokazalo se kao nelikvidno. Mala preduzea ne samo da su osetljiva na trine oscilacije ve su i stihijski koncentrisana u retkim granama privrede koje su proteklih godina bile u usponu poput poslova s nekretninama, osiguranja i pruanja linih usluga, to dodatno doprinosi njihovoj ranjivosti. Armija nezapolsenih ini radnike u privatnim kompanijama za sada spremnim da se povinuju visokom stepenu eksploatacije samo da bi sauvali radno mesto. Procenjuje se da je stepen sindikalne organizovanosti u privatnom sektoru ispod 7

47 %, za razliku od javnog gde je oko 70 % zaposlenih lanovi sindikata. Teak poloaj zaposlenih u firmama oslikava injenica da u Srbiji ima oko 80 hiljada ljudi koji rade kod pravnih lica a ne primaju platu i jo 160 hiljada ljudi koji svojim primanjima ne uspevaju da pokriju minimalnu potroaku korpu. Tokom 2009. godine dogodila se 1,041 povreda na radu, od ega njih 37 sa smrtnim ishodom, dok je u prvih osam meseci 2010. zabeleeno 18 povreda sa smrtnim ishodom. U domovima zdravlja istiu kako broj zatraenih bolovanja nikada nije bio nii dok su potpisivanje blanko ostavki pred stupanje u radni odnos i neplaeni prekovremeni rad postali opta mesta. Velika veina zaposlenih u privatnim firmama po uslovima rada tako ne zaostaje mnogo za svojim sunarodnicima u neformalnom sektoru i zaposlenima kod fizikih lica. U ovom kontekstu, javna preduzea koja nude neto vii nivo zarade, zakonom ureeno radno vreme i zagarantovano porodiljsko odsustvo za veinu stanovnitva ine se kao nedostini ideal. Naalost, ouvanje nekih od osnovnih radnih prava iz doba socijalizma u javnom sektoru nije inspirisalo borbu za proirenje ovih standarda u ostale sektore. Naprotiv, u nedostatku glasa koji bi zastupao interese radnike klase kao celine, mediji uspevaju da nametnu sliku o javnom sektoru kao razmaenom i privilegovanom delu drutva, koji zahtevima za poveanjem plata sniava nadnice ostataku privrede. Praksa po kojoj vladajue partije dodeljuju svojim kadrovima mesta u javnim preduzeima i visoke plate direktora ovih kompanija koriste se kao izgovor za napad na sve zaposlene u ovom sektoru i planove za dalje rezanje dravnog sektora. Radnici su tako bez jakih sindikata i politike zastupljenosti primorani da se ukljue u trku do dna u kojoj je privatni kapital jedini sigurni pobednik. Industrija u tranziciji Pogledajmo sada drugi osnovni proces izmene strukture zaposlenosti u Srbiji. Ukoliko radniku klasu prvenstveno vidimo kao onu zaposlenu u materijalnoj proizvodnji industrijskog tipa, moemo konstatovati da je ona danas marginalizovana. Privredni razvitak u protekloj deceniji zasnivao se gotovo iskljuivo na rastu sektora usluga omoguenim liberalizacijom uvoza. Udeo industrije u BDP snizio se sa 41,6% u poslednjim godinama socijalizma na svega 13 % danas. Broj industrijskih centara sa vie od 20 hiljada radnika spao je sa devet na dva, dok je od nekadanjih sedamnaest centara sa vie od 10 hiljada industrijskih radnika, nakon dve decenije tranzicije, ostalo samo etiri. Procenjuje se da je Srbija u odnosu na godine poznog socijalizma izgubila oko 600 hiljada radnih mesta u industriji. Broj radnika u industriji i rudarstvu je tako do 2009. godine sveden na oko 400 hiljada ljudi. Industrijska radnika klasa je, dakle, desetkovana u odnosu na brojnost i potencijalnu snagu ko-

48 ju je imala na samom poetku tranzicije. Meutim, imajui u vidu nizak opti nivo zaposlenosti, radnici u preraivakoj indutriji ipak ine nekih 25% od ukupno zaposlenih, i samim tim predstavljaju jednu od najveih grupacija unutar radnike klase sa relativno visokom sindikalnom pokrivenou u odnosu na tercijalni sektor. Nemo industrijskih sindikata da ostave dublji trag u politikom ivotu zemlje ne proizilazi toliko iz brojeva, koliko iz niske produktivnosti i parazitskog karaktetra perifernog kapitalizma u Srbiji, koji ne nalazi interes u investiranju u proizvodnju. U situaciji kada proizvode na mainama starim vie od 30 godina, sa vrlo niskom profitabilnou, radnici s pravom oseaju da nemaju dovoljnu teinu unutar drutva da bi postavljali zahteve. Dobar primer jeste talas trajkova u takozvanim neuspeno-privatizovanim preduzeima koji je zapoeo u prolee 2009. i potrajao dobrih godinu dana. trajkovi u vie od 100 preduzea tokom krizne 2009. dokazali su da se borba isplati i obavezali celu progresivnu javnost na bezuslovnu podrku radnicima tokom okupacija, blokada i protesta koji su u nekim sluajevima trajali mesecima. Pa ipak, injenica je da ma koliko herojske bile, veina ovih borbi nisu predstavljale ofanzivne trajkove u kojima radnika klasa jaa svoju poziciju u odnosu na kapital, ve oajniki pokuaji preivljavanja ljudi gurnutih na drutvenu marginu. Zahtevi i metode borbe u veini sluajeva odslikavaju situaciju u kojoj radnici nakon godina provedenih van proizvodnje, u firmama koje miruju pri obezvreenom kapitalu, sebe ne vide prevashodno kao proizvoae, ve kao rtve tranzicije koje radikalnim akcijama i spektakularnim inovima pokuavaju da izau iz anonimnosti i nametnu pitanje konanog reenja njihovog fantomskog statusa. Zahtevi trajkova bili su uglavnom koncentrisani na puko preivljavanje i odbranu osnovnih ljudskih prava: zaostale plate, neisplaene otpremnine, omoguavanje pristupa zdravstvenom sistemu usled neuplaivanja doprinosa, povezivanje radnog staa radi mogunosti odlaska u penziju, ponitenje privatizacije i pomo drave u saniranju dugova. Radnici su se polivali benzinom, trajkovali glau i sebi sekli prste, a ak i kada bi blokirali elezniki saobraaj, to su esto radili leei na inama pretei kolektivnim samoubistvom. Ovo nisu tradicije radnikog pokreta u zamahu koji otkriva svoju snagu, ve pre lii na metode zatvorskih trajkova ili ljudi koji trae bilo kakav izlaz posle viegodinje agonije. Nakon dve teke decenije suoavamo se sa opasnou da itava generacija radnika, demoralisana i razbijena, bude zauvek izgubljena za budue bitke. Pa ipak, ini se da smo se ove godine konano pribliili kraju procesa razgradnje i parazitskom rastu privrede baziranom na deindustrijalizaciji. Delom zbog izmenjenog kursa ekonomske politike vlade, koja je primorana da se izbori sa rastuim spoljnotrgovinskim deficitom, a delom zbog dras-

Srbija
tinog pada plata i ivotnog standarda stanovnitva poele su da iz inostranstva pristiu i takozvane green field investicije u preraivaki sektor. Preraivaka industrija poveala je svoj udeo u privlaenju stranih direktnih investicija sa 12,9 % 2007. do 31,8 % u prvom tromeseju 2010. Nakon to je strani kapital godinama privlaila prodajom velikih sistema sa monopolskim pozicijama u privredi, Srbija je ove godine i pre prodaje Telekoma uspela da privue 600 miliona evra, samo u prvom tromeseju, na konto green field investicija u proizvodni sektor. Ukoliko se ovaj trend nastavi, mogue je da emo uskoro biti svedoci novog talasa trajkova sa znatno drugaijim karakterom od onih koje smo gledali na vrhuncu prvog dela tranzicije koji je sticajem istorijskih okolnosti potrajao itave dve decenije. Zakljuci i perspektive Iz mnotva gore navedenih podataka i trendova konano moemo pokuati da sumiramo osnovne linije razgranienja unutar radnike klase i formuliemo neke osnovne zakljuke i prognoze razvoja drutvenih sukoba u godinama pred nama: 1. U situaciji u kojoj u zemlji postoji oko milion realno nezaposlenih, 700 hiljada ljudi koji ive ispod granice siromatva i na stotine hiljada ljudi koji ne primaju platu ili njom ne mogu da podmire osnovne ivotne potrebe sasvim je mogue da se glavni drutveni sukobi ne ispolje kroz generalni trajk ve neku vrstu argentinskog scenarija, po kome bi neki dogaaj posluio kao okida za izlazak naroda na ulice, stampedo na prodavnice i stihijski izliv besa prema simbolima moi. Iako je ova prognoza ve postala pomalo istroena i esto upotrebljavana u medijima, nju nikako ne treba iskljuiti kao mogunost. 5. oktobar je u sebi imao elemente narodne bune, a od tada smo na ulicama svako malo imali organizovane dogaaje kontrolisanog izliva nasilja koji su sluili kao ventil za nagomilane pritiske unutar drutva. U Srbiji danas ne postoji politika opcija koja bi mogla da amortizuje ili kanalie bes gubitnika tranzicije. Opta apatija i cinizam se na trenutak lako mogu transformisati u javnu manifestaciju besa i privlaenja panje na sebe. 2.Sa najmanje pola miliona registrovanih privatnih preduzetnika i samostalnih zemljoradnika, irokim slojem samozaposlenih u neformalnoj ekonomiji i optim oseajem politike i ekonomske ponienosti u narodu, Srbija ima jasnu drutvenu osnovicu za razvoj politikih opcija direktno suprotstavljenim interesima radnike klase. Prie o porastu nacionalizma ili vrebajuem faizmu oko nas su u veini sluajeva nerealne i pomalo histerine reakcije na odreene drutvene pojave u tranziciji. Pa ipak, u duoj perspektivi nije nerealno oekivati rast populistike desnice kao nove opozicije mejnstrim pro-evropskom kursu i otvorenoj podrci najkrupnijem kapitalu dosadanjih vlada, ili zaokret unutar samog establimenta ka au-

Srbija
toritarnijim oblicima vladanja i jaanju bonapartistikih lidera koji bi se navodno uzdigli iznad partikularnih interesa u drutvu i suzili demokratske slobode zarad interesa nacije kao celine. 3.Vie od 600 hiljada ljudi u Srbiji zarauje za ivot na radnim mestima kod fizikih lica ili u malim firmama odseeni od bilo kakve tradicije sindikalnog organizovanja ili glavnog toka razvoja radnikog pokreta. Izolovan i atomizovan, ovaj sloj radnika ima jako male izglede da dobije svoj politiki glas u skorijoj budunosti ili organizovano stane u odbranu svojih radnih prava. tavie, celokupan sektor je vrlo nestabilan sa estom promenom ili gubitkom radnih mesta i malom perspektivom. Veliko je pitanje koliko e malih preduzetnika uspeti da preivi dalje produbljavanje ekonomske krize ili pritisak krupnog kapitala. Veina ovih radnika e tako biti primorana da se preseli u rastui privatni sektor pod kontrolom krupnijeg kapitala ili sklizne nazad u sivu ekonomiju. 4.Javni sektor trenutno zapoljava oko pola miliona ljudi, no ve godinama se u javnosti stvara atmosfera za smanjenje radnih mesta u prosveti, zdravstvu, socijalnim ustanovama i javnim kompanijama. Prava reforma javnog sektora je tek pred nama sa navodnim vikovima od par stotina hiljada. Zavretak privatizacije velikih preduzea poput Telekoma, JAT-a, EPS-a i komunalnih preduzea kao i istek perioda od tri godine u kome se privatizovani NIS obavezao da ne otputa radnu snagu, sigurno e doneti novi talas otkaza. Ulazak u zavrnu fazu beskonane tranzicije najavljuje najeu ofanzivu protiv radnike klase i ivotnog standarda stanovnitva do sada. Javni sektor je najjae uporite domaih sindikata i teko je zamisliti da e ovaj zahvat proi bez jaeg otpora. 5.Dolazak Fijata u Kragujevac najavio je mogunost nove faze u razvoju kapitalizma u Srbiji. Povlastice koje vlada nudi stranim ulagaima, sniavanje cene rada i povratak drave u jedan deo firmi koji je kroz privatizaciju prestao sa proizvodnjom polako stvara novi sloj radnike klase koji u svojim rukama osea mo proizvodnje. U poetku, ovi radnici e biti spremni da pristanu na jako loe uslove zaposlenja sreni da uopte imaju posao. Meutim to e se brzo promeniti. Bitno je uoiti da u ovim kompanijama, i pored pokuaja sabotiranja od strane novih vlasnika, najee preivljava kontinuitet sindikalnog organizovanja. Poput radnika u javnim preduzeima koje uspeno proizvode, ovi radnici e uskoro hteti da poveaju svoje uee u dobiti koje preduzea ostvaruju. Primer radnika Zastave elektro iz Rae je indikativan u tom smislu. Nakon godinu dana teke borbe da oteraju preanjeg vlasnika i obnove proizvodnju radnici su u medijima bili optueni za igranje dvostruke igre onog trenutka kada su odluili da uzmu otpremninu i ponovo konkuriu za posao kod novog junokorejskog vlasnika, umesto da se podvrgnu estomesenom probnom radu i rizikuju otkaz. Ovim potezom radnici su poka-

49 zali visoku svest o nainu na koji funkcionie trina igra i pokuali da poboljaju svoj poloaj u startu pred novi radni ugovor. Radnici, dakle, ue osnove nove politike ekonomije mnogo bre nego mnogi novopeeni biznismeni. Prolazei kroz statistike navedene iznad postaje jasno zato mnogi analitiari restauraciju kapitalizma u Istonoj Evropi vide kao najflangrantniji primer unazaivanja dostignutog civilizacijskog nivoa razvoja u mirnodopskim uslovima u modernoj istoriji oveanstva. Tranzicija nije nita drugo do zaotreni oblik klasnog rata globalnog imperijalizma i lokalnih vladajuih klasa protiv velike veine stanovnitva. Iza svake brojke stoje ljudi od krvi i mesa i njihove familije koji i dalje prolaze kroz pakao tranzicije bez kraja. Pa ipak, postoje nagovetaji da je poetni proces razgradnje sveta nasleenog iz doba realnog socijalizma na izmaku. Decenija u kojoj je kapitalizam poput pijavice uspevao da izvlai vrednost iz ostataka nacionalne privrede izgraene u doba socijalizma se blii kraju. Da bi reprodukovale eksploatatorski odnos, imperijalistike metropole prinuene su da u odreenom trenutku ubrizgaju novu krv u telo periferije investirajui u proizvodnju. Da li je, i u kojoj meri, imperijalizam u periodu svetske krize sposoban da izvri ovaj zadatak, ostaje otvoreno pitanje. U ovom trenutku postoje slabani nagovetaji da se nalazimo na poetku ovakve faze. Meutim, ak i ukoliko bi dolo do daljeg razvoja industrije na principima kapitalizma, to ne garantuje poboljanje uslova za ivot i rad ljudi u tom sektoru. Verovatnije je da e priliv novih investicija i otvaranja novih proizvodnih kapaciteta, uslovljen niskom cenom rada, stvoriti materijalne preduslove za oivljavanje klasnog organizovanja nove generacije proletera. Jak sindikalni pokret u novom industrijskom sektoru mogao bi se kao poar proiriti i na velike firme iz uslunog sektora domaeg krupnog kapitala. Ukoliko tome dodamo i otpor radnika u javnom sektoru pokuajima rasparavanja ostatka dravne svojine, moemo nazreti mogue konture vraanja radnike klase kao faktora u drutvu slino nedavnim mobilizacijama u Sloveniji i Hrvatskoj. Ostaje da se vidi na koji nain bi se ove mobilizacije mogle odraziti na politiki establiment. Jasno je, meutim, da bi u trenutnoj situaciji opte apatije i nedostatka organizovane opozicije, ovakav pokret bio ubrzo prepoznat kao glavna drutvena snaga suprotstavljena projektu nastavka tranzicije u kome uestvuju sve politike partije u Srbiji.

Goran Musi je jedan od urednika internet portala Crvena kritika (http://crvenakritika.org), ekonomist, povjesniar, aktivist u razliitim studentskim i radnikim inicijativama u Srbiji.

50

Srbija

Bolonjska reforma u Srbiji: studentska perspektiva

Jelena Velji i Aranel Bojanovi otpisivanjem Bolonjske deklaracije 2003. godine Srbija je otpoela reformu dotadanjeg sistema visokog obrazovanja, koga su promoteri ove reforme videli kao zastarelog, potpuno neprilagoenog tritu rada, ponajmanje onom koje se uspostavljalo u procesu tranzicije iz socijalistikog u kapitalistiko drutveno ureenje. Kada je re o merama koje se tiu studenata/kinja, naveemo najznaajnije. Uspostavljen je, naime, Evropski sistem prenosa bodova (ESPB), koji tei da kvantifikuje rad koji studenti/kinje ulau tokom studija i ogranii ga na 40 sati nedeljno. Stari sistem studija osnovne studije - magistarske studije - doktorska teza (alternativno: osnovne studije - doktorske studije) zamenjen je novim osnovne - master - doktorske studije. Studentkinje i studenti su formalno ukljueni u procese donoenja odluka, posredstvom studentskih parlamenata koji imaju nadlenost da delegiraju svoje predstavnike/ce u druga tela/organe visokokolskih ustanova i jedinica, i to do 20% od ukupnog broja lanova/nica konkretnog tela ili organa. Status studenata/kinja u pogledu finansiranja izmenjen je tako da nisu svi oni koji ostvare uslov za upis u narednu godinu u mogunosti da budu finansirani iz dravnog budeta, kako je to stari sistem podrazumevao, ve to moe da uini 20% studenata/kinja vie u odnosu na broj budetskih studenata/kinja u prethodnoj godini. Pored toga, uslov za upis naredne godine na teret budeta povean je sa nekadanjih poloenih priblino 55% ispita od ukupnog broja predmeta iz jedne kolske godine na 100%, tj. 60 ESPB bodova. Ove mere stupile su na snagu 2005. godine posredstvom novog Zakona o visokom obrazovanju. ta. Naime, profesorska zajednica insistirala je da nekadanje diplomirane tretira kao ekvivalent novouvedenim beelorima i pozivala je sve koji poseduju diplomu na dokolovavanje na master nivou, uz ujedno uvoenje enormnih kolarina za master studije. Studentska strana pozivala se na steena prava koja su imali svi koji su studirali po starim programima, a koja su podrazumevala direktan upis na doktorske studije i, shodno tome, ekvivalenciju diplomaca sa masterima. Nakon viemesenih protesta, pregovora i prezentacije argumenata studenata u Narodnoj skuptini Republike Srbije, usvojeno je autentino tumaenje Zakona koje je potvrdilo ekvivalenciju izmeu diplomiranih i mastera. Iako su te godine studentkinje i studenti zahtevali i smanjenje kolarina za 50% i ukidanje ostalih dadbina (taksi koje fakulteti naplauju na ime izdavanja raznih uverenja) koje su u to vreme bile duplo manje nego to je to sluaj danas, ovaj zahtev ostao je u senci dogaaja u vezi sa pitanjem ekvivalencije. Tokom 2006. godine, uoen je jo jedan veliki problem. Naime, Evropski sistem prenosa bodova (ESPB), kao instrument kvantitatifikacije optereenja studenata/kinja u pogledu obaveza predvienih kurikulumom koji podrazumeva da studentkinja ili student tokom studija ima da radi ne vie od 40 sati nedeljno, nije bio adekvatno primenjen. Ovaj sistem podrazumevao je da se u okviru osmoasovnog radnog vremena na dnevnom nivou moraju ostvariti sve aktivnosti koje neko preduzima zarad studija. Kako kolska godina vredi 60 ESPB bodova, a sastoji se (na primeru Univerziteta u Beogradu) od 30 radnih nedelja i 12 nedelja posveenih konsultacijama i pripremi ispita, odnosno 1680 radnih sati, tako 1 ESPB bod vredi 28 radnih sati. Ovih 60 ESPB bodova se dodeljuju predmetima u odreenoj kolskoj godini i govore koliko je vremena prosenom studentu ili prosenoj studentkinji potrebno kako bi savladao/la sve obaveze vezane za odreeni predmet (prisustvo na nas-

Studentski protesti Iako je reforma oglaena kao sredstvo za poboljanje uslova studiranja, reakcije studenata ukazuju da to nije sluaj. Prvu godinu primene Bolonjskih principa (2006.) obeleile su masovne studentske demonstracije i blokade nekoliko fakulte-

Srbija
tavi, izrada seminarskih radova, spremanje ispita...). Jedan od indikatora da su ESPB bodovi ispravno dodeljeni nekom predmetu ili, ire, studijskom programu, jeste izmeu ostalog i prolaznost studenata/kinja pri polaganju ispita. To, drugim reima, znai da je odgovornost za eventualni neuspeh veeg broja studenata prilikom polaganja ispita leala na profesorima/kama, koji/e nisu uspeli da na adekvatan nain prenesu znanje. U kolskoj 2006/07. godini, prolaznost na ispitima je, po zvaninoj statistici Univerziteta u Beogradu bila svega 16%. Pompezno najavljivana kontrola i reevaluacija studijskih programa od strane zvaninika/ca Univerziteta izostala je i studenti/kinje veeg broja fakulteta su na jesen 2007. godine organizovali proteste zahtevajui smanjenje broja bodova neophodnih za upis naredne godine u statusu budetskog studenta. Nadlene instance su studentima/kinjama izali u susret uvoenjem tzv. klizne skale koja je predviala da se broj bodova neophodnih za upis naredne godine na teret budeta iz godine u godinu poveava (37, 42, 48, 54...), i da tek za nekoliko godina taj uslov bude 60 ESPB bodova. Vlada RS je, pored navedenog, platila kolarinu svim onim studentima/kinjama sa ostvarenih 37 ESPB bodova koji/e se nisu rangirali/e u okvirima budetske kvote. Na taj nain, odgovornosti su se oslobodile visokokolske ustanove koje su celokupan problem i izazvale (time to nisu redukovale gradivo), ali i Ministarstvo prosvete kao odgovorno za sprovoene reforme.

51 Ova ad hoc reenja uticala su na to da se studentski protesti nastavljaju iz godine u godinu uvek sa istim zahtevom - da vlada plati kolarinu za aktuelnu kolsku godinu svim studentima/kinjama koji/e su ostvarili/e uslov (stekli/e odreen broj ESPB bodova), a nisu se rangirali/e unutar predviene budetske kvote. Paralelno sa reformskim procesima, cena kolarine na dravnim fakultetima vrtoglavo je rasla iz godine u godinu, a u javnosti je promovisan trini pristup visokom obrazovanju. Podseamo da je Zakonom o visokom obrazovanju iz 2005. godine broj poloenih ispita, odnosno broj steenih ESPB bodova, povezan sa statusom koji student/kinja moe imati u pogledu finansiranja. Kada se svemu doda i injenica da se po Zakonu iz budeta ne mogu finansirati svi koji ostvare odreeni uslov, ve se budetska kvota moe uveati samo za 20% u odnosu na prethodnu kolsku godinu, jasno je da su studentski protesti, iako to nije eksplicirano zahtevima, zapravo bili usmereni protiv cena studija koje su ve godinama iznad regionalnog proseka, a esto i vee od cena studija u mnogim evropskim zemljama. Tokom godina, studentski protesti dobijali su sve veu podrku drugih u procesu tranzicije obespravljenih grupa, ponajvie radnika i radnica. trajkaki odbori mnogih preduzea kao i razliiti sindikati slali bi pisma podrke studentskim protestima, a deavalo se i da studenti/kinje i radnici/ce zajedno uestvuju u protestima posveenim studentskim ili radnikim pitanjima. Tokom stu-

52 dentskih protesta 2009. godine, radnici/ce su se pridruili studentkinjama i studentima koji su blokirali dve najprometnije ulice u Beogradu sa mehanizacijom koja je ukljuivala nekoliko bagera i lepera. Poetkom 2010. organizovani su i studentskosrednjokolski protesti. Naime, srednjokolci/ke su se samoinicijativno ukljuili u kritiku postojeeg sistema visokog obrazovanja, a poseban akcenat je stavljen na kolarine i kvalitet visokog obrazovanja. Uprkos sve veoj spoljnjoj podrci, studentski protesti svake godine su sve malobrojniji. U tom smislu, studentkinje i studenti su 2010. godine pribegli drugaijem reenju i umesto masovnih protesta organizovali trajk glau ispred zgrade Vlade Republike Srbije. trajk je trajao tri dana i rezultirao smanjenjem kolarine za studente/kinje fakulteta u protestu i raspisivanjem gradskog konkursa za sufinansiranje preostalog dela kolarina. Postavlja se, meutim, pitanje zbog ega izostaje podrka studentkinja i studenata studentskim protestima.

Srbija
sa interesima nastavnog kadra i osnivaa. Kako po prirodi stvari studentski parlamenti nisu mogli sluiti interesima studenata/kinja, ova tela postala su instrument kojim su se sluile razliite instance - fakulteti/visoke kole strukovnih studija, univerzitet, ministarstvo prosvete - kako bi izbegle da izau u susret stvarnim studentskim potrebama. Veina lanova/nica parlamenata preutno je pristala na ovakav odnos, emu svedoi injenica da je retko koji studentski parlament ikada zvanino podrao studentske proteste. Ovako ustrojena studentska predstavnika tela postala su meta i politikih partija. Koristei se neetikim marketingom, osmiljavanjem predizbornih kampanja uz finansijsko uee stranke a neretko i manipulacijama izbornim rezultatima, njihovi lanovi/ce, omladinci/ke i funkcioneri/ke koji/e su ujedno i studenti/kinje preuzimali bi parlamente, a sve to sa ciljem pacifikacije studentskog tela i spreavanja veeg ili optijeg studentskog bunta koji bi bio usmeren prema dravi. U tom smislu imali su i manje ili vie otvorenu podrku uprava brojnih fakulteta. Dodatno, postavlja se i pitanje podrke ire akademske zajednice studentskim protestima. Tokom proteklih nekoliko godina, retki su primeri otvorene podrke profesora/ki zahtevima studenata/kinja. To i ne udi ukoliko imamo u vidu da univerziteti i drava sarauju ve godinama, na temelju jednog preutnog dogovora, prema kojem drava izdvaja izvesna sredstva za visoko obrazovanje, jasno nedovoljna, ali zauzvrat ostavlja prostora fakultetima da iz sopstvenih prihoda, koje uglavnom ine neopravdano visoke kolarine i takse na razne vrste usluga koje obrazovne institucije pruaju (papreno naplaivanje ispitnih prijava, molbi, albi, izdavanja uverenja o studiranju...), a koje uglavnom plaaju porodice studenata/kinja, uveavaju svoje plate. Otuda ne udi to su kolarine svake godine sve vee i ak u apsolutnim vrednostima nadmauju kolarine koje se plaaju u mnogim razvijenim kapitalistikim zapadnim zemljama, niti to profesori/ke nisu nikada u trajku, niti zajedno na protestu sa studentima/kinjama, kao to je to nekada bio sluaj. Podsetimo jo jednom da se studenti/kinje koji ve godinama unazad blokiraju fakultete u Hrvatskoj, Austriji, Nemakoj, Italiji i mnogim drugim zemljama bore za besplatno obrazovanje iako su te zemlje bogatije od nae i uz sve to imaju podrku dobrog dela svojih profesora/ki. Dakle, postoji svest o tome da se mora raditi na poveanju jednakosti u drutvu i kroz sistem visokog obrazovanja dostupnog svim drutvenim slojevima. Trina ideologija je, meutim, kod mnogih univerzitetskih i fakultetskih uprava u Srbiji naila na zduni prijem iako se skoro apsolutna veina svih akademskih radnika/ca svojedobno kolovala na raun drave, i ne samo to, ve su kasnije mnogi od njih, kao nastavnici/e, propovedali ideju besplatnog obrazovanja. Da ironija bude vea, univerziteti, odnosno fakul-

Prepreke razvoju studentskog pokreta Na ovo pitanje nesumnjivo nije lako dati odgovor. Ipak, fokusiraemo se na ono to se u studentskom organizovanju pokazalo kao glavni unutranji faktor razjedinjenja studentkinja i studenata. U pitanju su studentska predstavnika tela. Naime, Zakonom o visokom obrazovanju iz 2005. godine kao zvanina studentska predstavnika tela predvieni su studentski parlamenti. Osnivali su se na svim visokokolskim jedinicama (fakultetima, visokim kolama strukovnih studija) i ustanovama (unverzitetima), a Zakonom je predvieno jo i postojanje dva nacionalna studenska tela - Studentske konferencije univerziteta Srbije i Studentske konferencije akademija strukovnih studija. Studentski parlamenti i konferencije, izmeu ostalog, imali su zadatak delegiranja studentskih predstavnika/ca u druga tela i organe koji postoje u sistemu visokog obrazovanja, a u kojima su studenti/kinje imali pravo uea u obimu (do) 20% od ukupnog broja lanova/ica. Ovaj koncept promovisan je pod parolom partnerskog odnosa izmeu profesorke i studentske zajednice. Iako su u osmiljavanju ovog zakonskog reenja uestvovali i neki studentski/e predstavnici/e, ispostavie se da je ono doprinelo svemu osim zatiti studentskih interesa. Prvi problem koji se pojavio ticao se zastupljenosti studenata/kinja u relevantnim telima. U veini sluajeva, studentski/e predstavnici/e bili/e bi prosto preglasani/e svaki put kad je trebalo doneti neku odluku sa kojom se oni/e nisu slagali/e. Uzrok tome lei u manjinskoj zastupljenosti studenata/kinja u ovim telima. Dakle, iako je formalno ispunjen uslov njihovog uea u donoenju odluka, sama struktura ustanova nikada nije dozvoljavala da se studentski interes zastupa ravnopravno

Srbija
teti danas samoupravljaju dravnim kapitalom, investicijom koju nisu oni sami nainili, odnosno rizikom koji nisu preuzeli, na trinom principu. Ne treba zaboraviti da u sluaju mnogih naunih disciplina poseduju monopol. Visoke kolarine u naoj zemlji, kao i postojanje privatnih univerziteta, nuno doprinose drutvenom raslojavanju gde je sve manji broj veoma bogatih i sve vei broj siromanih graana/ki i deo su jedne ire slike nepravedne redistribucije bogatstva koja je otpoela sa procesom privatizacije. U protekloj godini vidljivo je i sve vee policijsko delovanje na univerzitetima. Tokom jeseni, policija je izvrila pokuaj hapenja studentkinja i studenata okupljenih u grupi Odbrani Filozofski koji su organizovali bojkot neleglnih izbora za studentski parlament Filozofskog fakulteta, organizovanih od strane omladinaca i funkcionera Demokratske stranke i Srpske napredne stranke, dok je na Mainskom fakultetu zabranila ulaz u zgradu fakulteta studentima/kinjama aktivistima/kinjama grupe Antifaistkinje i antifaisti u akciji, istovremeno se postavljajui kao privatno obezbeenje organizacije Srpski sabor Dveri koja je na tom fakultetu trebalo da odri tribinu. Srpski sabor Dveri je, inae, organizacija otvoreno nacionalistikog programa, koja promovie ksenofobiju, homofobiju, klasnu, rasnu i rodnu diskriminaciju, a njeno delovanje deo je ire tendencije ekstremne desnice da nasilje na ulicama usmereno ka obespravljenim i marginalizovanim grupama poput LGBT populacije predstavi kao deo ireg pokreta koji je u vezi sa studentskim protestima u drugim evropskim zemljama. Tokom studentskih protesta u poslednje dve godine, zabeleeno je i vie sluajeva pretnji koje su policajci upuivali onima koje su, najee po slobodnoj proceni, oznaili kao voe protesta. Pretnje su se kretale od aktivacije zastarelih prekrajnih prijava do fizikog nasilja, a neke od njih su i sprovedene u delo - dvoje studenata, angaovanih u protestu koji se odigrao na jesen 2010. godine, su i dobili pozive za suenje za organizovanje navodnih neprijavljenih skupova koji su se odrali est meseci, ak godinu dana ranije. Akademska zajednica na sve ovo ostaje bez reakcije.

53 anja kolarina uestvovalo je preko 100.000 ljudi, a okupirano je i 30 univerziteta. Studenti/kinje su tokom protesta okupirali i sedite Konzervativne partije, a zabeleen je i napad na automobil u kojem se vozio princ arls. Napad na ove institucije jasan je znak programskog opredeljenja studenata/kinja u protestu da prekorae granice sistema obrazovanja i zagovaranja reformskih mera unutar njega i odluno nastupe u domenu politike kao takve, u domenu ustavnih odnosa u drutvu. Slino je bilo i u Italiji kada su studenti/kinje krajem novembra otpoeli proteste protiv reforme obrazovanja koja podrazumeva, izmeu ostalog, smanjenje budetskih izdvajanja za obrazovanje. Demonstracije i blokade univerziteta odrane su u preko 20 gradova. Zabeleeni su i sukobi studenata/kinja sa policijom u Firenci i Milanu i blokada aerodromske piste i Krivog tornja u Pizi, kao i eleznike pruge u Palermu, okupacija Koloseuma i ulazak studenata/kinja u Senat u Rimu. Studentski protesti u istom duhu su se javljali krajem prole godine i u Nemakoj, Finskoj, Kanadi, SAD, Portoriku, Argentini, Junoafrikoj Republici, Australiji, Pakistanu, Indiji, Filipinima i mnogim drugim zemljama. Masovniji studentski protesti najavljeni su i za 2011. godinu, uz tendenciju povezivanja sa drugim drutvenim grupama, pre svega radnicima/cama obespravljenim sprovoenjem neoliberalnih reformi koje su ukinule socijalnu ulogu drave i dovele ogroman broj ljudi do toga da rade na nesigurnim radnim mestima (fenomen prekarijata), do nezaposlenosti i uopte u stanje egzistencijalne neizvesnosti. Kada je re o budunosti studentskog pokreta u Srbiji, preformulacija postojeih partikularnih zahteva i pomeranje fokusa sa bodova na kolarine, odnosno zagovaranje besplatnog obrazovanja omoguilo bi studentima/kinjama da konsoliduju svoje akcije u pogledu ostvarenja svojih ciljeva. Sa druge strane, ideja plenumskog, sindikalnog organizovanja kao antipod studentskim parlamentima prua velikom broju studenata/kinja bolju informisanost ne samo o aktuelnim problemima u visokom obrazovanju, nego o drutvenim problemima uopte, i samim vaninstitucionalnim karakterom izbegava birokratske prepreke i garantuje rezultat. Konano, jaanje saradnje sa drugim drutvenim grupama stvara uslove za formiranje ireg socijalnog fronta koji bi stao na put postojeoj nepravednoj redistribuciji bogatstva omoguenoj posredstvom neoliberalnih reformi.

Perspektiva Iako u svetlu navedenih okolnosti situacija izgleda prilino sumorno, neki pomaci su ipak mogui. Jaanje studentskog pokreta na nadnacionalnom nivou, iji su deo i studentski aktivisti/kinje i kolektivi iz Srbije, omoguava razmenu informacija, iskustava i ideja, kao i meusobnu koordinaciju daljih studentskih borbi. Tako je tokom 2010. godine samo u Evropi odrano nekoliko meunarodnih skupova samoorganizovanih studenata/kinja, a studentski protesti protiv komercijalizacije (visokog) obrazovanja odravani su na svim kontinentima. U masovnim demonstracijama tokom novembra i decembra u Londonu protiv trostrukog pove-

Jelena Velji je studentkinja etnologije i antropologije, aktivistkinja i novinarka, lanica Savjeta Novog Plamena. Aranel Bojanovi je student filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu i drutveni aktivist.

54

Slovenija

Na svjetski rat

dr.sc. Toma Mastnak nekim stvarima se dakako ne izvjetava ili se izvjetava veoma usmjereno. Razumijem, recimo, zato se ne objavljuju slikovni zapisi o ekolokoj katastrofi u Meksikom zaljevu. Najprije stoga jer je zabranjeno snimanje posljedica izljeva nafte na neposredni okoli. A zatim stoga jer je i slikovno gradivo, koje je usprkos tome bilo snimljeno, pod medijskim embargom. Ali izvjetava se o nastojanjima naftne korporacije British Petroleum za zaustavljanje istjecanja nafte u more. British Petroleum je u izvjetavanju hegemonistikih globalnih medija i njihovih lokalnih transformatora postao netko tko neumorno trai rjeenje, a ne izaziva unitenja, ije posljedice e dugorono osjetiti itav svijet, ne samo nesretni pelikani i delfini izmeu Floride i Bahama. Promiljenim medijskim potezima, na jednoj strani, i spontanim odustajanjem od razmiljanja, na drugoj strani, British petroleum se iz zloinskog giganta preobraava u korporacijskog spasitelja. Slike unitenja taj bi medijski konstrukt pokolebale. Ubijeni Arapi, Afganistanci, Pakistanci ili Afriani u pravilu nas vie ne mogu ganuti. Morske ptice i druge ivotinje u naftnom umaku, koje se jo otimaju smrti ili pak mrtve plivaju u smekastom gustiu, i last but not least oaj na licima ljudi iji je ivot bio zavisan od vodenog elementa i koliko toliko istih obala (posebno ukoliko su ta lica bjeloputa), mogu jo potresti dovoljno veliki broj ljudi. Jo gore, mogu poroditi pitanja koja tu nesreu ne vide kao jednu od tzv. prirodnih nesrea, za to krivimo sile koje predstavljamo kao nezavisne, snanije i vie od nas. Tu je brutalno jasno rije o nesrei koju je izazvao ovjek. Potpora to ju je buenjem morskog dna dao predsjednik Obama ne popularizira se. I premda bi se formalna uloga politike u tom sluaju dala potpuno prikriti, ne bismo mogli previdjeti bezobzirnu pohlepu naftne kompanije koja nas suoava s prirodom naeg globalnog sistema. Taj je sistem nuno destruktivan i njegova destruktivnost je radikalna. Veoma su rijetki trenuci kad ne moemo pribjei nekoj od mnogih obmana o njemu. Slike unitenja u Meksikom zaljevu potencijalno bi mogle stvoriti takav trenutak.

Objeeni zarobljenik u "osloboenom" Afganistanu

Naa draga Slovenija je naravno u cjelini upregnuta u taj sistem. Katkad je zanimljivo gledati kako se globalni medijski konstrukti lome u slovenakoj prizmi. Jedno od pitanja koje mi se esto postavlja jest zato se u Sloveniji ne izvjetava ili zato se tako malo izvjetava o naem ratu. Slovenija je, naime, u ratu. Ako ne grijeim, taj rat nismo nagovijestili, ali smo mu se pridruili i time potvrdili i dokazali da smo formalno ravnopravni lan najdemokratskije i najciviliziranije zajednice drava; to to smo oduvijek eljeli da budemo i katkada umiljali da jesmo. Zato dakle o tome ne govorimo? Zato se ne pohvalimo kad je pohvala na mjestu? O tom svjetskom ratu, njegovim uspjesima, naoj ulozi i dosezima u njemu morali bismo izvjetavati redovito i na vidljivom mjestu, svaki dan. Svjetski rat nije mala i beznaajna stvar. Nedavno su nam postavili novog zapovjednika. Jesmo li tom dogaaju posvetili panju koju zasluuje? Jesmo li dobili uvjerljivo tumaenje zato je prethodni morao otii usred mandata? Zato jer je runo govorio o predsjedniku Sjedinjenih Amerikih Drava? Neki odgovaraju da su on i njegovi suradnici samo glasno rekli ono to misli veina onih koji poznaju situaciju. Prestup prijanjeg zapovjednika tada ne bi bio u tome da je loe govorio, nego da je javno govorio. Preciznije: da je javno govorio mimo scenarija koji odreuje kako o tom ratu treba govoriti. Od vijetnamskog rata vlada uvjerenje da rat ne gubi zato jer je besmislen, jer nema ni pravi razlog ni jasan cilj, jer je plod zabludjelih odluka korumpiranih, glupih i bolesno ambicioznih politiara, utjecajnih ratnih profitera i nesposobnih generala i jer se narodi protiv agresora i okupatora bore za slobodu, nego zato jer mediji o njemu pogreno izvjetavaju. Vijetnam se dakako ne smije ponoviti i ve je prethodna vlada najvee i najaktivnije svjetske vojne sile uinila zaista mnogo da bi se izvjetavanje o ratovima uredilo. Oba mina vlada je na tom podruju jo uspjenija od prethodne. Moda slovenaka utnja o naem ratu nije sasvim nerazumljiva. to ako nai mediji jo trae pravi nain izvjetavanja? to ako im politiari jo nisu posredova-

Slovenija
li javne direktive? to ako odgovorno izbjegavaju izrei neto od onoga to bi ugrozilo uspjeh naih i saveznikih vojnika? utjeti je dodue bolje nego rei neto pogreno, ali nije pravo rjeenje. Jer ako o velikom dogaaju poput rata uti, smanjuje mu znaenje. Umjetnost je govoriti tako da nita ne kae, ali mora se dobro uti da moe i dalje raditi to hoe. Slovenija bi morala vie pridonijeti tome da u Afganistanu i dalje radimo ono to hoemo. Problem je naravno da u Afganistanu inimo to hoemo, ali ne znamo to zapravo hoemo. Na novi zapovjednik dakako ne obeava uspjeh, nikakve suglasnosti nema o tome to bi moglo biti mjerilo uspjeha. Zato je prikladno medijsko izvjetavanje tim znaajnije. No kad uspjeh rata postane zavisan o medijskim konstruktima, tada je s tim ratom neto naopako. Medijski konstrukti i njihovi konzumenti su dodue imunizirani protiv injenica, ali injenice mogu biti toliko okorjele koliko je medijska istina nametljiva. Gomilaju se na rubu globalnog medijskog pejzaa, procure i u centralne medije. The Independent je, recimo, ove sedmice izvijestio da je tzv. strateki plan koji je pred-

55 viao oblikovanje afganistanskih oruanih snaga, da bi od okupacijske vojske preuzele brigu za sigurnost, u rasulu. Te afganistanske snage su doista puno manje od onih o kojima izvjetavaju podobni mediji, u njih su se na visokim poloajima infiltrirali talibani, pate i zbog narkomanije i korupcije. To je onaj dio rata u koji je neposredno ukljuena i Slovenija. Ekscesna korupcija obiljeava i nominalnu afganistansku vlast. Moda bi Slovenci mogli vie pridonijeti razumijevanju lokalne korupcije nego raditi na osposobljavanju lokalnih sigurnosnih snaga. Katkad mi se ini da okupiranim Afganistanom vladaju kao kakvom slovenakom opinom. to ako je Ljubljana blie Kabulu nego New Yorku? Preveo sa slovenakog Mario Kopi (Peanik.net, 17.07.2010.)

Dr.sc. Toma Mastnak je drutveni teoretiar. Bio je predsjednik UN-ovog Ureda za saveznitvo civilizacija.

56

Crna Gora

Nihilizam moi u Crnoj Gori: od Dubrovnika do Avganistana

doc. dr Filip Kovaevi

at die i rat sputa zavjese u Selimovievom romanu Tvrava. Roman o paklenoj degradaciji jedne korumpirane i nedemokratske politike zajednice i ne moe da ima drugaiji kraj. Gdje oevi vladaju laima i zloinima, tu su sinovi mrtvi. Takva zajednica nema budunosti, osim kulta nasilja i smrti. Na lomai gori zdrav razum kada se istine jasne kao dan proglaavaju ordinarnim laima. Onda se treba zapitati da li je moralno to to predstavnici meunarodne zajednice u Crnoj Gori, a posebno onih drava iji su graani direktno oteeni djelovanjem duvanskih i drugih kartela, ne ele da javno opovrgnu tvrdnje dugogodinjeg (doskoranjeg) premijera Mila ukanovia da nikakav verc cigaretama nije postojao? Takav stav uvaenih diplomata prema crnogorskoj javnosti pokazuje nemilosrdno (ili milo-srdno) potcjenjivanje demokratskog kapaciteta crnogorskih graana i implicira staru evropsku boljku etnocentrinog kolonijalizma prema Balkanu. Potomci nekadanjih imperijalista za koje narodno predanje kae da su razorili biosferu naih primorskih krajeva zarad brodovlasnikog biznisa i sada se nita manje cinino odnose prema budunosti crnogorske drave. Time to u svojim izvjetajima grade mitologiju o Crnoj Gori kao nedovrenoj demokratiji, eurokratori pruaju ruku spasa i moralnog iskupljenja onima koji su Crnu Goru prvo osramotili, zatim osiromaili, pa sada rasprodaju u bescjenje. Te vitaminske injekcije podrke jaaju aroliku domau oligarhiju, tajkune, tajkunice, a sada i ve stasale mlaane tajkunie, obezbjeujui im domae i inostrane pseuvare pod nadnicom i korisne idiote koji znaju kako omalterisati zatvorske zidove u vedro nebo i mirno more. U isto vrijeme kuju se teki okovi za onu treinu graana Crne Gore koji ive na ivici bijede i ijim strahovima manipuliu pred svake izbore. Tako eurokratori svojim geopolitikim cinizmom ojaavaju nihilizam moi crnogorske vladajue elite koja je radi opstanka na vlasti spremna da pervertira i potkopa bilo koju univerzalnu vrijednost, to i poka-

zuje njen dugaki dvadesetogodinji mar agresije od Dubrovnika do Avganistana. Nedavno na primjer ministar odbrane Boro Vui ni , umjesto da prizna da je obmanuo crnogorsku javnost u vezi rizika avganistanske mirovne misije i skrueno da ostavku, u telegramu sauea povodom pogibije vojnika svom maarskom kolegi jo dri i pridike: Vjerujem da nau zajedniku misiju mira u Avganistanu ovakvi napadi nee ugroziti, ve nas dodatno obavezati u naim nastojanjima da doprinesemo stabilizaciji prilika u napaenom Avganistanu. Ova reenica, ne samo da je diletantski sroena jer nepotrebno ponavlja rije Avganistan, nego je u isto vrijeme i arogantna i opasna. U njoj se uaurio duh crnogorskog rata za mir ranih 90tih. A kako bi i moglo biti drugaije kada tvorci tog rata jo uvijek personalno kreiraju politiku crnogorske vlade i ispisuju nove stranice srama za crnogorsko drutvo i budue generacije? Ova reenica pokazuje do koje mjere su nedemokratske logike kojima se rukovodi crnogorska vlada u donoenju kljunih odluka. Jer, po Vuiniu , patnju i smrt je potrebno instrumentalizovati: treba ih vidjeti kao sredstva koja uvruju uvjerenje da je odluka bila ispravna i opravdana. Za njega, patnja i smrt obavezuju da se nastavi, da se ide dalje, pa ako bude jo patnje i smrti ne mari, u pitanju je zaboga napaeni Avganistan. Umjesto da vlada uvidi sunovrat slijepe ulice, da se prekine, da se vojnici vrate nazad prije nego njihovi ivoti budu ozbiljnije ugroeni. Jer, istorija pokazuje da su Avganistan najvie napatili upravo ovi to sada ele da stabilizuju prilike. Prije nego to je postao igralite za hladnoratovske interese SAD-a sedamdesetih godina prolog vijeka, Avganistan je bio relativno prosperitetna socijalistika zemlja sa zapaenim prihodima iz turizma. Uz to, jasno je da ovaj rat, kao i svaki drugi od kada je svijeta i vijeka, asti nesreom svakoga ko upadne u njegov vrtlog. U njemu nee biti pobjednika. On se poslije devet godina samo uslonjava, stanje se pogorava, mak cvjeta, hero-

Crna Gora
inski posao buja, a na sve strane plae jadni ovjek. ovjek kao ti ili ja - onaj za koga ni Vuini ni njegov partijski ef Milo ukanovi ne pokazuju previe razumijevanja, osim kao podupiraa (pardon, biraa) u vrijeme natelovanih izbora. U ovom kontekstu, vrijedno je pri_etiti se da je crnogorska vladajua koalicija svojevremeno nudila da poalje crnogorske vojnike i u Irak. Skoro kao da su imitirali onaj reklamni slogan mobilne telefonije - bilo gdje. Ali daleko od toga da bi oni ili njihovi blinji ili bilo gdje. Bilo gdje (uvijek) idu drugi, oni koje je reim doveo na rub egzistencije, a onda im ponudio izbor koji su teko mogli odbiti. Mizerna nadnica za strah - to je sutina dijaboline logike koja reim odrava na vlasti svih ovih godina. Sva korist reimlijama, a sva teta, strah i patnja drugima. Od unitenih preduzea do razorene prirodne sredine, od obesmiljenih ivota crnogorskih graana do novih crnogoraca milovog doba, kao to je na primjer bjegunac sa interpolove potjernice bivi tajlandski premijer Taksin inavatra koji je pod enigmatinim okolnostima postao crnogorski dravljanin. Ipak, da starim grijesima zaborava nema pokazuje svjedoenje biveg crnogorskog pred_ednika Momira Bulatovia pred Viim sudom u Podgorici u procesu protiv policijskih funkcionera (nieg ranga), optuenih za hapenje i deportaciju muslimanskih izbjeglica od kojih su mnogi kasnije likvidirani od strane snaga Radovana Karadia . Naime, Bula tovi je onim to je na sudu rekao snano potvrdio Lakanovu tezu da postoji velika razlika izmeu onoga to osoba kae i onoga to misli da je rekla. Jer ono to osoba misli da je rekla ostaje u orbiti njene narcistike fantazije, dok za ono to je zbilja rekla postoji jasan kriterijum: to je ono to drugi uju.

57 A to to se toga dana ulo, predstavlja vie od osnovane sumnje i trebalo bi biti dovoljno da Bulato vi istoga dana zauzme svoje mjesto na elu optuenike klupe, zajedno sa tadanjim crnogorskim premijerom Milom ukanoviem . Jer, jasno je i glasno Bulatovi stavio do znanja da se sve povezano sa deportacijama deavalo pod budnim okom tadanjeg dravnog rukovodstva. I ponudio slubena dokumenta koja to potvruju. Tako se ona epizoda unitavanja skuptinskih dokumenata vezanih za ovaj sluaj, koja je ozvaniila visok stepen koalicione saradnje izmeu vladajue Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije u utiranju pisanih tragova ratnih zloina, pokazala kao promaena rabota. Lobotomistika alijansa izmeu DPS-a i SDP-a koja je tada uspostavljena ostala je kratkih rukava, mada naravno ne bez mrlja koje samo iz daljine lie na crveno mastilo. Ta jeziva odeda se sada pod naznakom strogo povjerljivo pere deterdentima NATO pakta. A raun se ispostavlja direktno svakom crnogorskom graaninu i graanki, i roenom i jo neroenom. Evo, ba nedavno su crnogorski gospodari rata dodatno poslali etiri vojnika u Avganistan zbog, kako je reeno, otvaranja novog straarskog mjesta. Pa, ako je taj region Avganistana miran i stabilan, kao to tvrdi ministar odbrane Vuini, onda emu slui vei broj straara? Sigurno je to zbog organizovanja nekih sportskih igara sa lokalnim stanovnitvom, pa im treba jo po neko da popune fudbalski tim. Zna Vuini dobro da e jednoga dana, ukoliko ne doe do demokratizacije politikih odnosa u Crnoj Gori, moi da postupi po Bulatovievom modelu. U ovom sluaju nema pojedinane odgovornosti, a ako je napravljena greka, onda je ona bila dravna. U jednom smislu, u pravu je Bulatovi . U fa-

Desetgodinja Afganistanka Guljuma, rtva NATO-vog zranog napada

58 isoidnom sistemu koji su izgradili ukanovi i on nema autonomnih pojedinaca. Postoje samo puke maine, neumrli zombiji, kojima oni na vrhu hijerarhije, crnogorski ekvivalenti doktora Frankentajna , usauju u glavu sve to treba da misle, da govore i da znaju. Zupanici sistema, oni nemaju nikakvu slobodu ni miljenja ni djelovanja. Nemogue je zamisliti, samouvjeren je Bulatovi , da je dravni tuilac bio protiv toga. Jer, da jeste, odmah bi bio smjenjen. Drugim rijeima, da je bio ovjek u gorkijevskom smislu te rijei, da je digao ruku protiv ratnog zloina deportacije, kao na primjer tadanji policijski inspektor u Herceg-Novom Slobodan Pejo vi , ne bi bio sa nama, ne bi bio drava. Jer nama moralno jaki i hrabri pojedinci od integriteta ne trebaju. Mi u dravu primamo samo poslune i koruptibilne, one koji bez ela i imena vole da ive jer su na taj nain izvan domena prava i pravde. Na a drava to smo mi (ukanovi i ja), ali mi nismo pojedinci, mi smo dravotvorne individue te stoga ne poznajemo koncept pojedinane odgovornosti. Mi nismo ljudi, mi smo nad-ljudi. I meni je beskrajno ao, da ti ljudi nijesu imali pravi tretman za koji smo mi vjerovali da imaju. A to je zapravo pravi tretman kada, u fanatizovanom ratnom sukobu, isporuujete jednoj zaraenoj strani one koje ta strana smatra neprijateljima? Muenje ili ubijanje? Ili, moda, i jedno i drugo, kao to se desilo veini deportovanih? Tako nam je Bulatovi , a da nije imao svjesnu namjeru, odrao as anatomije i ondanjeg i sadanjeg crnogorskog reima. Da ovakva zlokobna matrica miljenja jo uvijek leerno obitava u glavama inovnika crnogorskih organa i njihovih starjeina, mogli smo se uvjeriti poetkom novembra 2010. godine kada je pauk komunalne policije Podgorice odnio nepropisno parkirani automobil efa obezbjeenja pred_ednika Skutine Ranka Krivokapia (SDP). Kao to to uvijek meu njima biva, lanice lobotomistike alijanse su se vrlo brzo dogovorile da cijeli sluaj bude zatakan, a da se eventualnim propustima u radu bavi famozna Unutranja kontrola policije koja je, inae, u svom dosadanjem radu prepoznata po svojim nemjerljivim, demokratsko-inspekcijskim iskoracima. Meutim, i pored toga, ostale su u javnosti turobno da zvee one rijei koje je, navodno, izgovorio Krivokapiev glavni tjelohranitelj: Pripremiu mu ja maltretiranje od strane policije... I strana godina 1993. kada je u bjelopoljskom zatvoru muen Ibrahim iki , rtva namjetenog sudskog procesa, i svi ostali znani i neznani zloini organa na teritoriji Crne Gore, pokuljali su opet, kao vampiri koji trae krv, iz svojih plitkih grobova. Pokazau mu ja sa kim se on pokaio, smrad jedan. Jer, mi smo drava, mi smo nad-ljudi, kod nas nema pojedinane odgovornosti, to je bila poetna greka, propust ili nesnalaenje. A onda se, tokom svjedoenja, Bulatovi upitao i ko e da odgovara za 100 momaka iz Crne Gore koji su poginuli na ratitu. Zbilja, ko??? Meutim, i pored svega, u Crnoj Gori otpora re-

Crna Gora
imskom nasilju i nepravdi ima. Postoje snage koje ne prihvataju jednopartijski apsolutizam, prikriven fingiranim viepartizmom, i koje se suprostavljaju aktuelnom nihilizmu moi. Znaju cinini meunarodni krugovi da to nisu samo opozicione politike partije, od kojih neke i same prolaze kroz teak proces reformisanja i stasavanja za progresivno politiko djelovanje, nego i krug nevladinih organizacija, autonomnih medija, sindikata, nezavisnih intelektualaca i slobodnih graana. Oni su u Crnoj Gori autentini zastupnici najhumanijih vrijednosti zapadne civilizacije - jednakosti, pravinosti, uvaavanja razliitosti, solidarnosti. Gdje su oni u izvjetajima iz Brisela i Vaingtona? I zato im se oteava rad kroz sauesniko povezivanje sa reimom koji ih omalovaava i ikanira? Imajui u vidu dosadanje otvoreno paktiranje sa reimom predstavnika EK-a i SAD-a u Crnoj Gori, onih koji, hukajui Crnu Goru u NATO, u pukama i oklopnim vozilima vide vane elemente identiteta Crne Gore, otvara se pitanje na koga zapravo crnogorski progresivci mogu da raunaju u svom poduhvatu demokratskog preobraaja Crne Gore. Pa, na same sebe i kreativnost sopstvenih politikih strategija, naravno. Jedna od takvih politikih strategija koja ima potencijal da izdui balon nihilizma moi je bojkot. Bojkot svih izbora i bojkot svih politikih institucija na svim nivoima. Odbijanjem uea u procesima koji i prije nego to su otpoeli imaju jasno zacrtane pobjednike i gubitnike osvaja se prijeko potrebno politiko-moralna dimenzija za izgradnju novih vrijednosti, za nove poetke i za drugaije, nekorumpirane institucije. Bojkotom se cijeli sistem na kome poiva nihilizam moi obesmiljava jer je bojkot utemeljen u politikom prostoru koga taj sistem ne zna kako da kontrolie. Dva su tu aksioma. Prvi, u uslovima iroko rasprostranjene apstinencije, lake je opoziciono valorizovati neizlazak nego izlazak. I, drugi, ne moe biti ni fasadne demokratije kada je u sistemu samo jedna strana. Zbog toga se, oko najave mogunosti opozicionog bojkota, bila i pokrenula velika nervoza u strukturama vladajue koalicije, razgalamili su se podizvoai Neastivog, bilo u Podgorici, bilo u Briselu i Vaingtonu, i potekla bujica govora mrnje prema opoziciji. Ima li od toga vee potvrde da se treba drati bojkota vrsto kao sidra u vrijeme velikih kia o kojima pie Mar kes u Sto godina samoe, i odolijevati svim prijetnjama, ucjenama, provokacijama i iskuenjima? Jedino tako u Crnoj Gori neemo proivotariti jo sto godina samoe bez demokratije. I pohod na Avganistan e biti njihov zadnji rat. (Kraa verzija ovog teksta objavljena je u crnogorskom dnevnom listu Vijesti)

Filip Kovaevi je profesor politike psihologije i psihoanalize na Univerzitetu Crne Gore i lan Savjeta Novog Plamena.

Makedonija

59

Makedonska ljevica i borba protiv desniarskog nacionalizma i populizma

Traje Panov

akedonija trenutno doivljava svoje zakaUpravo zbog ovih okolnosti, postojanje jake, donjelo ludilo koje su druge republike bive bro organizirane ljevice je izuzetno vano za MakeJugoslavije, preivjele 90-tih godina. Dok je doniju. Makedonska ljevica, ba kao i ljevica u Euu periodu uskrsnua nacionalistikih mitova o veliropi, nije ostala imuna na letarginosti i duboke krikim dravama i bernarodima na ovim prostorima, ze u kojoj se ve neko vrijeme nalazi. Istini za volju, Makedonija, uglavnom zahvaljujui jakoj ljeviarmakedonska mainstream ljevica je u velikoj mjeri i skoj eliti, bila primjer miroljubive i razumne politike sama odgovorna za stanje u kome se nalazi. koja je doprinijela mirnom razvodu iz bive JugoMeutim, trenutne politiko - drutvene okolnosslavije, dananja Makedonija je simbol za populisti jasno pokazuju da jedina politika formacija koja tiko - nacionalistiki egzibicionizam koji u velikoj se moe suprostaviti ovoj razornoj politici desnice, mjeri ugroava budunost zemlje. upravo ljevica. Desno - populistika, konzervativna neoliberalna Dakle, ovaj period je od izuzetnog znaaja za ljevlada koja trenutno upravlja Republikom Makedonivicu u Makedoniji. Opcija da se bude oporba po sejom, u posljednjih pet godina je uspjela izgraditi susbi jednom ovakvom nacionalistiko-populistikom i tav koji promovira nacionalistiki populizam, autoriantiradnikom monstruoznom projektu desnice, tarnost, anti-demokratsku i antiradniku neoliberaldefinitivno nije dovoljna. Ljevica mora ponuditi oznu ekonomsku politiku i koenje meunarodnih inbiljnu politiku, ali prije svega i ekonomsku alternatergrativnih procesa u zemlji. Politike koje promie tivu koja e donijeti konani izlaz iz beskrajne tranova vlada desnice, kao to je to sluaj s kampanjom zicije. To je ozbiljan proces, ali od posebnog znaaza tree dijete, zabranom abortusa i otvorene diskrija kako za budunost zemlje tako i za procese unuminacije odreenih manjinskih grupa - prije svega tar same ljevice. seksualnih - kao i histerian pokuaj da se revidira Makedonska ljevica, kao zapravo i europska, mopovijest propraena sumnjivo ra shvatiti da je nastavak procekorumpiranim procesom troesa kretanja u desno, naputanja ogromne koliine graannje tradicionalne ljeviarske poskog novca kako bi sagradili nolitike i zaboravljanje svojih tradive simbole, spomenike i monucionalnih biraa, u stvari dovelo mente su politike kakve su proljevice irom svijeta i Europe u movirali nacistiki reim u Njestanje potpune dezorijentacije i makoj ili partijarhalno-autorikrize identiteta. Drutvene okoltarni sustavi u Centralnoj Aziji, nosti su, zaista, drastino pronakon pada Sovjetskog Saveza. mjenjene, ali je ljevica sa nevjeRepublika Makedonija ne rojatnom lakoom i nedostatamoe sebi priutiti takve politikom politikog osjeaja odstuke izlete. Krhka demokracija i pila od skrbnje o radnicima, multikulturalni karakter zemlje dramatino naruila odnose s u kojoj su etniki odnosi i dalje tradicionalnim partnerima - sinosjetljiva tema s potencijalom dikatima i politiki se orijentirada prerastu u radikalizam, mola prema nositeljima kapitala. gu se odrati samo uz razumnu Tri velika lajt-motiva ljevice: radpolitiku koja promie napredak Traje Blaevski - Portreti sa slamkom, olovka u nika klasa, sindikati i drava boji, 2004. i jednake mogunosti za sve. blagostanja, u 21. stoljeu u

60 periodu sveobuhvatne nezaustavljive globalizacije, gube znaaj koji su imali u prolom stoljeu, a apsolutna nonalantnost i politika zaslijepljenost ljevice su dodatno omoguile nevjerojatnu lakou ovih procesa i naravno na tetu upravo najugroenije kategorije graana. Ljevica se jednostavno mora vratiti svojim pravim i tradicionalnim partnerima, takozvanim drutvenim gubitnicima ili ugroenim kategorijama graana. Tako je bilo kroz povijest i to je obveza svih politikih partija koje bar u najmanju ruku nose bilo kakve ljeviarske predznake u svojem imenu. U povijesnoj perspektivi, levica se u stvari na politikoj sceni pojavila kao zatitnik najveih rtava tadanjog politikog i ekonomskog sustava - radnika. To su korijeni ljevice i od njih se ne smije bijeati. Ako novi ekonomski uvjeti ukazuju na pad tradicionalne industrijske radnike klase, nova moderna ljevica svog socijalnog partnera i pristalice mora pronai i meu radnicima u rastuem sektoru usluga (services), meu nezaposlenima, radnicima s ogranienim radnim pravima, poljoprivrednicima... Dakle, svaki pokuaj za politiko koketiranje s drugim klasama, koje je u isto vrijeme i ugroavanje odnosa s gubitnicima, je zapravo gubitniki potez na dui rok za ljeviarske partije. Socijaldemokratske partije u Europi, a naravno, i u Makedoniji su to osjetile na svojoj koi, jer su kao posljedicu tog ideolokog nazadovanja izgubile povjerenje svojih tradicionalnih pristalica. Makedonska se ljevica nalazi u jo delikatnijoj situaciji. Mnoge od ekonomskih politika koje su implementirale vlade makedonske ljevice, u javnosti su ocijenjene u najmanju ruku neljeviarskim i to je ozbiljan teret s kojim se socijaldemokrati moraju nositi. Ali, upravo u ovoj injenici, socijaldemokrati i moraju traiti svoju ansu. Povijest je pokazala da je ljevica imala najbolja mogua rjeenja u situacijama velike ekonomske krize, i to makedonski socijaldemokrati u ovoj situaciji moraju pokazati i potvrditi. Ljevica se u Makedoniji mora uspjeno boriti ne samo protiv nacionalistikog populizma i ove monstruozne i korumpirane politike prevare povijesti, ne samo protiv koenja integracijskog napretka zemlje, ne samo protiv autoritarizma i guenja demokracije u zemlji. U ovim bitkama, svi znaju i priznaju da su socijaldemokrati bili gotovo uvijek na pravoj strani. Glavnu borbu protiv politikih protivnika i protiv sebe, ljevica mora voditi u ekonomiji ponudom dosljedne ljeviarske ekonomske alternative trenutnom desniarskom neoliberalnom ekonomskom kaosu. Prava radnika su samo jedno od podruja u kojem ljeviari mogu pokazati svoje nove politike. U oblasti radnikih prava, u namjerama vlade desnice da gradi poslovni raj zapravo se krio namjeran i planiran projekt izgradnje radnikog pakla. Krila se runa realnost smanjenja prava radnika, kao i unitavanje mnogih ljudskih sudbina. Naime, za poslednje etiri godine, desniarska vlada i parlamentarna veina se napravili bukvalan masakr prava radnika;

Makedonija
upad u sindikalno organiziranje. Kao podsjetnik, na kraju ljeta 2009. uvedena je izmjena i dopuna Zakona o radnim odnosima, s kojom e reprezentativnost sindikata biti ocenjenivana od strane vladine komisije sastavnjene od nekoliko ministarstava, zatim, u studenom su donijete promjene kojima se predvia da se radnik i njegovo radno vrijeme stavljaju na raspolaganje poslodavca, to znai da vrlo lako, ako je po volji poslodavaca, radnik moe ostati bez odmora. Zakonske izmjene su stavile radnika u pat poziciju, a sudbina njegovog radnog mjesta je u potpunosti preputena apsolutizmu poslodavca. Promjene su otvorile ogromno polje mobinga u svakom smislu, a posebno politikom, od strane manjine rukovodilaca i dunosnika prema tisuama zaposlenih. Pred ljevicom su veliki izazovi. Ona sama bira putanje i sredstava kojima e se sluiti u postizanje cilja. Cilj nije pobjeda na izborima i preuzimanja vlasti. Vlast je samo sredstvo za spas od ovog ludila u koje desnica vodi Makedoniju. Spas od nacionalizma, populizma, konzervativizma, antiradnike ekonomske politike, autoritarnosti i antidemokracije. Samo ovako postavljeni ciljevi opravdavaju sredstva. Na kraju i o drugim akterima ljevice. U svakom sluaju, najvea mainstream partija ljevice, iako izuzetno vana, nije jedini akter u ljeviarskom korpusu. Meutin, manje stranke ljevice ne samo da nemaju kapacitet za promjenu bilo ega, nego injenica da su u posljednjih pet godina bile ili su jo uvijek pristalice populistiko - autoritarne vladavine desnice, samo pokazuje gubitak svog politikog i ideolokog integriteta. injenica da u Makedoniji, gdje ljevica ima tradicionalno duboke korijene i gde velika veina graana prema posljednjim istraivanjima javnog mnijenja ima pozitivan stav prema bivem socijalistikom sustavu, prije svega zbog ekonomskog stanja iz tog perioda, ne postoji autentina partija ekstremne ljevice prije svega teti mainstream ljevici poto je ostavlja komotnom na lijevom dijelu politikog spektra. Jedan od najvanijih faktora, meutim, mora biti intelektualna ljevica. Dovoljno dugo su makedonski ljeviarski intelektualci uivali u hladovini komotnog akademskog i drutvenog ivota. Sada se zauzimaju strane, sada su potrebne aktivne i konstruktivne ideje i akcije. Povremeni nekonzistentan kriticizam mora biti zamijenjen ozbiljnom raspravom o tome kakve su ljeviarske politike danas potrebne. Rjeenje za ovu katastrofu u kojoj je Makedonija dovedena od strane desnice je vrlo jednostavno. To je budua ljeviarska vlada. Kada i kakva e biti ta vlada ovisi od svih nas.

Traje Panov je doktorant politikih nauka na Evropskom univerzitetskom institutu u Firenzi u Italiji i lan Savjeta Novog Plamena iz Makedonije.

Interview

61

DARIO FO

Kultura nasilja je nedostatak kulture

Talijanski dramatiar i nobelovac Dario Fo (roen 1926.), koji emulira srednjovjekovne lude biujui autoritete i afirmirajui dostojanstvo potlaenih, kako je 1997. u izjavi za tampu ustvrdio Komitet Nobelove nagrade, ostao je vjeran svojoj reputaciji. Bio je kandidat antikapitalistike ljevice u izborima za gradonaelnika Milana 2005. (gdje je zavrio na drugom mjestu), nedavno je sa svojom dugogodinjom suputnicom Francom Rame napisao antimilitaristiku priu Pace Madre (o amerikoj antiratnoj aktivistici Cindy Sheehan, iji je sin poginuo u Iraku), te nastavlja zauzimati aktivistiki stav u talijanskoj politici. 2010. se zajedno s Francom Rame ulanio u partiju Rifondazione Comunista. U ovom intervjuu Fo naznauje svoju zabrinutost zbog stanja u kojem se nalazi suvremeno talijansko drutvo.

Berlusconijeva vlast u Italiji podsjea na Platonov i Leo Straussov koncept potrebne lai ili veli anstvenog mita (Desmond Morris je to nazvao kooperativna la) o postojanju stvarne demo k r a c i j e . R i j e i m a L u a k a u V a o j d r a m i Morte accidentale di un anarchico (Sluajna smrt jed nog anarhista ), va prosjeni graanin zapravo ne eli da sva prljavtina nestane, nego slobodu da o njoj neobavezno traa i kroz skandale perio dino doivljava (lane) katarze . U toj predstavi na strani Berlusconija participiraju i brojni talijan ski graani, koji ve godinama toleriraju ne samo njegovu osobnost, nego i njegov politiki i ma sovno-medijski Moloh. Kako tumaite tu autode struktivnu simbiozu?

62 Ovo je trenutak ogromnog kaosa, koji je izbio nenadanom snagom, i to je istinski velik hendikep. Postoji osjeanje prezasienosti i ravnodunosti ljudi na tu situaciju. Jedan mali dio stanovnitva - ali dosta znaajan, no relativno mali, jer ne predstavlja vie od 25% stanovnitva - doivljava Berlusconijeve geste i njegovo ponaanje kao prihvatljivu injenicu. Kod nas u Italiji arogantni enskaroi uvijek ispadaju simpatini, znai da je pravo muko, da ima izvanrednu mo, da ima arma i umjenosti. Takvog tipa kod nas promatraju kao pobjednika. Treba ve jednom prestati s tim nacionalnim kretenizmom i treba napokon poeti shvaati da je vrijednost ovjeka u tome koliko on doprinosi cijeloj zajednici, a ne kako je u stanju iskoristiti jedinu vlastitu prednost. Mi imamo ovog Berlusconija koji je donio zakone iskljuivo u vlastitu korist, zakone porazne po na drutveni sistem, a sve to, to je najgore, gazi dostojanstvo kako ena tako i mukaraca. Uporno istupate protiv banalizacije ivota i ljudskih vrijednosti do kojih dovodi egoistina, sirova masovna kultura, a istupate i protiv, kako ste se sami izrazili, defenestracije um jetnika i drugih stvaraoca iz javnog ivota i pogotovo iz masovnih medija. Vidite li u stu dentskoj pobuni i pokretu protiv komercijali zacije talijanskog obrazovnog sistema poten cijal da povee ideal kulturnog maksimaliz ma s progresivnim socijalnim projektom, koji bi aktualizirao staru ljeviarsku tezu da kultu ra treba pripadati svima, i da bez kulturne emancipacije najirih radnih slojeva ne moe biti slobodnog drutva? Moda se perspektiva koja zagovara slobodu umjetnosti ne mora bo jati drutvenog angamana, nego o njemu i ovisi? Mi se u Italiji borimo. Prije nekoliko dana imao sam dva dana za redom dva predavanja-predstave upravo o tom problemu na Politehnikom fakultetu milanskog Sveuilita. Ba sam ih dobro pouio o tom pitanju - o pitanju kako treba biti prisutan, kako treba djelovati, kako treba demonstrirati sve to, a ne ostati samo na rijeima Svakako, slobodno drutvo nije mogue bez kulture za sve. Evo to se dogaa u Sjevernoj Africi. To to su se podigle itave zemlje, vie tih zemalja, pokazuje da ti ljudi trae vie od kruha. Oni trae kruh - ali trae i slobodu. Oni trae slobodu govora i slobodu izraavanja, jer kruh nije dovoljan za slobodu ovjeka. Nije dovoljno imati kruha da bismo se osjeali slobodni Sloboda bez kulture nije mogua iz sasvim jednostavnog razloga. Ljudi koji su izgubili osje-

Interview
aj za kulturu, ljudi koji ne uivaju u umjetnosti i koji ne osjeaju uzbuenje pred kreativnou mrtvi su. Narod koji se tako ponaa - mrtav je narod - narod bez budunosti. I ne samo to. Kako nas je nauila historija, to je narod bez moralne utemeljenosti. Tko ne potuje vlastitu historiju, tko ne potuje kreativnost, tko ne potuje ak ni ljude koji su obogatili zemlju vanim remek-djelima, taj je nesumnjivo krenuo na put bez izlaska, krenuo je u katastrofu. Eto to se dogaa s Italijom. U uvjetima ovih generaliziranih napada na kul turu, smatrate li moguom - u formi nekog novog, nehijerarhijskog kulturnog fronta suradnju onog dijela tradicionalne inteligenci je koji nastupa kao uvar dosegnutih standar da, pomalo kao hemingwayevski otoci u stru ji, s onima koji biraju ulogu ikonoklasta i kr itelja puteva u kulturi i drutvu? Zamislite to e se dogoditi ukoliko se ne bude polagala panja na nau pravu, istinsku historiju, na historiju obinih ljudi i na njihovo stvaralatvo, na stvaralatvo svojstveno narodu, na nain na koji narod pripovijeda vlastite prie, na nain kako izmilja i stvara, kako se izraava u pjesmama, u muzici, u plesu... Teko nama ako se izgubi ta originalnost, ta izvornost - u tom sluaju za nas budunosti nema! Ja sam po prirodi, kao tip ovjeka, netko tko mrzi nasilje kao takvo i protivnik sam svakog nasilja - ak kad se ono dogodi kao sluajnost, kao greka. Jer ta greka ukazuje na nedostatak svijesti. Iza svakog nasilja krije se nedostatak svijesti, a kultura nasilja nije drugo do nedostatak kulture ona prikriva prazninu, koja postoji. A jedini nain da se ispuni ta praznina jeste znati, biti obavijeten, poznavati, sticati nova znanja i saznanja i djelovati tako da i drugi budu obavijeteni, da stiu nova saznanja, da shvaaju dogaaje i kako je do njih dolo. Treba obogaivati vlastitu svijest i na prvom mjestu obogaivati elju i e za znanjem; a treba znati ta znanja prenositi i na druge. Uvaavajui umjetnost i kreativnost prolosti graditi temelje novog. Ima li nade da kapitalizam nije vjean? Protivnik sam rijei nada. Treba nastojati to manje upotrebljavati tu rije. Rije nada treba zamijeniti s rijeju volja. Ja sam pristalica volje, htijenja, a ne nade.

Intervju vodio mr.sc. Mladen Jakopovi Prevela Jasna Tkalec (Politika, 19.2.2011.)

Interview

63

prof.dr. GVOZDEN FLEGO

Naa e zemlja nastaviti tonuti dok ne promijeni odnos prema obrazovanju i znanosti
Prof.dr. Gvozden Flego (roen 1946.) predaje filozofiju na Filozofskom fakultetu Svuilita u Zagrebu. Bio je lan redakcija asopisa Praxis, Kulturni radnik, Filozofska istraivanja i Synthesis philosophica, te predsjednik (1984.-86.) Hrvatskog filozofskog drutva. 2002.-3. obnaao je dunost ministra znanosti i tehnologije RH. Saborski je zastupnik SDP-a i predsjednik SDP-ovog Savjeta za obrazovanje, znanost i kulturu.
brim iskustvima razvijenih zemalja i nekih zemalja u razvoju, kojima je stopa razvoja vezana za stopu poveanja ulaganja u znanstvena istraivanja, Hrvatska ostaje gluha i slijepa za unapreenje znanstveno-istraivake djelatnosti. Treba osvijestiti da e naa zemlja nastaviti tonuti dok ne promijeni odnos prema obrazovanju i znanosti. Nadam se da e nova vlada otpoeti promjene prema odrivom razvitku temeljene na kvalitetnijem obrazovanju, usmjerenom znanstvenom razvitku i inovacijama. Jedna od znaajnih investicija u svakoj sredini koja eli izgraivati ekonomiju temeljenu na znanju mora biti i veliko ulaganje u znanje. Da bi takvo to u Hrvatskoj postalo mogue, potrebno je duboko promijeniti vrijednosnu strukturu - odnos prema pameti, prema znanju i uenju, prema njihovim nositeljima, prema radu uope, prema odgovornosti. No, kazat e neki, obrazovni sustav dio je drutva i manifestacija njegove ope klime te ne moe biti bitno drugaiji od njega. Kod najnaprednijih, meutim, obrazovanje je ispred aktualnih drutvenih odnosa te vue drutvo i odnose u njemu. Dogaa se i da se dodijeljena sredstva dravne potpore znanstvenim institucijama i projektima nepropisno koriste, ak i kad je rije o nekim od naih meunarodno najprestinijih institucija. Kako uvesti vie reda u osiguranje propisne i adekvatne provedbe dravno subvencioniranih znanstvenih projekata? - Dogaa se no, prema mojim spoznajama, takve su deformacije neznatne. Znantno vei problem vidim u nesagledavanju i nepotivanju izvrsnosti u znanosti, u njegovanju prosjenosti, u toleriranju mediokritetstva umjesto mjerila svjetske kvalitete. U Hrvatskoj je prevelik broj malih i meusobno nepovezanih znanstvenoistraivakih projekata, pa je hrvatska znanost usitnjena i fragmentirana. Osim toga, uvjeti rada se uruavaju, rijetka su i minimalna ulaganja u opremu, premalo je meunarodne suradnje a osobni dohoci penju se i preko 85% (osamdeset i pet posto!) cjelokupnog prorauna nekih znanstvenoistraivakih ustanova, tako da za ulaganje u razvoj znanosti ne postoje financijske mogunosti. Povrh toga, u Hrvatskoj djeluje 26 javnih instituta, umjesto da se mnogi od njih integriraju sa sveuilitima i djeluju u njihovom krilu. Sve pobrojane pojave trae bitne i hitne promjene te radikalan obrat iz povelikog propadanja prema znanstvenom i obrazovnom razvitku.

Profesore Flego, hrvatski izdaci za znanost manji su od 1% BDP-a. Za usporedbu, Finska na znanost troi preko 4% svog BDP-a. Hoe li strategija reindustrijalizacije Hrvatske, za koju se zalau vodei socijaldemokratski ekonomisti poput Ljube Juria, zahtijevati znaajno poveanje dravnih investicija za znanost i tehnologiju? - U vrijeme kada je postalo posve jasno da svakodnevni ivot, ekonomski napredak, konkurentnost neke sredine, materijalna dobrobit ljudi... ovise o znanstvenim istraivanjima i primjeni njihovih rezultata, ova vlada, suprotno svim deklaracijama i strategijama koje je donosila, nalazi sve manje sredstava za znanost. Suprotno i esto ponavljanoj tvrdnji kako su Hrvatska znanost i obrazovanje od posebnog drutvenog i politikog interesa, u proteklih sedam godina proraunski iznosi za znanost i obrazovanje su padali: dravni je proraun porastao za otprilike 60% a onaj za znanost i obrazovanje za svega 50%. Suprotno i hrvatskim nastojanjima da se prilagodi Europskoj uniji, koja je preporuila da lanice do 2010.g. ponu ulagati u znanost 3% BNP-a, Hrvatska se od tog cilja udaljava, umjesto da mu se pribliava. Suprotno i do-

64
Krajem 2009. predsjednik Hrvatskog drutva filozofa profesor Lino Veljak uputio je apel dravnim vlastima za spas znanstvenih asopisa, koje je kriza dodatno financijski uzdrmala. Kako ocjenjujete sadanje stanje tog segmenta znanstvene publicistike u Hrvatskoj, i za kakve se mjere dravne potpore zalaete? - Ta je intervencija pospjeila minimalno poboljanje. No nije rije tek o subvencijama za znanstvene asopise ve, naalost, o iznosima za cjelokupni znanstveni pogon. Tragikomini su iznosi namijenjeni strunim drutvima, znanstvenim skupovima, domaem znanstvenom izdavatvu, jer se tim malim novcem gotovo nita ne moe napraviti. Elementarna je injenica da bez asopisa i knjiga, u elektronikom ili papirnatom formatu, u znanosti nita nije mogue initi. I u tome su podruju potrebne bitne i hitne promjene jer ne budemo li aurni, ne omogui li nam se pratiti aktualnu svjetsku znanstvenu produkciju, toliko emo zaostati da naa djelatnost vie nee biti znanstvena, ve puko reproduktivna. U gimnazijama, koje su zamiljene kao nae najbolje institucije srednjokolskog obrazovanja, drutveni predmeti poput politike i gospodarstva, sociologije i filozofije na izuzetno su niskoj razini (a u srednjim strukovnim kolama i osnovnoj koli nema gotovo nita od drutvenih predmeta). Nije li potreban radikalan zaokret u ovom pogledu ukoliko je cilj postaviti temelje demokratskom graanstvu? - Odavno tvrdim, a u tome nisam nimalo usamljen, da je na predtercijarni sustav obrazovanja formalno i sadrajno zaostao. Nesuvremena je struktura i nefleksibilnost sustava: osam razreda osnovne kole, polaenje u kolu u sedmoj godini ivota, programsko-planski nain koncipiranja i odravanja nastave umjesto kurikularnog, predmeti su toliko prenatrpani da uenici ne stignu ni promiljati, ni povezivati gradivo, ue se injenice umjesto radost uenja i vjetina (kako individualna, tako i grupna) sagledavanja i rjeavanja problema. Sadrajno, programi su zastarjeli i neaktualni a u koli nedostaje mnotvo sadraja. Tek sada se uvodi civilno obrazovanje ali o npr. seksualnom (uprkos stalnog porasta broja maloljetnike trudnoe) i poduzetnikom (bez obzira na visoku nezaposlenost) nema ni govora. Uenje svjetskih jezika trebalo bi biti mnogo uinkovitije. Istraivanje PISA iz 2006. i 2009.g., kao i tzv. nacionalni ispiti, pokazali su pravo stanje naeg odgojno-obrazovnog sustava: jedna treina uenika ne razumije proitani tekst, gotovo polovica uenika pada na ispitu iz matematike. Ako je ovladavanje jezikom osnovna pretpostavka za ulaenje u svijet ljudi, a matematika u svijet apstraktnog miljenja kao i u svijet suvremene znanosti, tada na odgojno-obrazovni sustav ne osposobljava uenike za suvremeni ivot. Uz to, sva su istraivanja pokazala traginu neujednaenost sustava odnosno velike razlike u njihovim postignuima. No ti pokazatelji nisu pokrenuli resorno ministarstvo, pa osim inicijalnih napora ne postoje sistematska praenja kao ni stalna nastojanja, svojevrsno izvanredno stanje, da se stanje u loim kolama popravlja. Bez obzira na velika ulaganja u raunalnu opremu, sve dok se ne uvede sistematska obuka uenika o elektronikoj komunikaciji i dok se uz hardware ne pone uvoditi i software, dakle kompjuterski programi za kolske predmete, i sve dok se uenicima prepusti raunalna samoukost, pitanje je ima li smisla ulagati u kompjuter za koji nema odgovarajuih programa. to mislite o prijedlozima da se u srednjokolsko obrazovanje (pa i prije, u skladu s mogunostima) uvedu

Interview
predmeti poput mirovnog obrazovanja, ili da se osnae i proire programi postojeih drutvenih predmeta? Ne vidim kako bi se bez znaajnih pozitivnih pomaka na ovom planu mogli postaviti ozbiljni temelji drutvenom razvoju, a novi narataji mogli adekvatno pripremati za odgovornu graansku participaciju i demokratske odnose... Jesu li drutveno-humanistiki predmeti u ovom trenutku nuno osueni na marginalnost, ili postoji potencijal da se to pone mijenjati? Dobar dio mirovnog obrazovanja trebalo bi obavljati u sklopu civilnog obrazovanja, a dio nastave povijesti trebalo bi posvetiti miru i pomirenju, da se ratne strahote ne ponove. Dio nastave knjievnosti i povijesti bilo bi potrebno usmjeriti prema upoznavanju svjetskih religija, prema toleranciji i prema bogatstvu razliitosti. S malo truda i poneto politike volje smatram moguim mnogo toga popraviti, i to u kratkom roku. Ako se uskoro neto ne uini s hrvatskim kolskim sustavom, uenici e u potpunosti prerasti kolu, koja e im postati nepodnoljivo dosadna. No participacija, meusobno uvaavanje, praksa dogovaranja umjesto sukobljavanja ne ui se jedino teorijski, ve ponajvie pomou u razredu uspostavljanih odnosa: nain kako se nastavnik/ca odnosi prema uenicima/cama te kako kanalizira odnose meu njima esto je, posebice u ranijim godinama ivota, mnogo pouniji od mnogih teorija i normi. Posve je bjelodano da autoritarni uitelji pospjeuju razvitak autoritarnih karaktera svojih uenika. Stoga, osim nastavnih sadraja, treba mijenjati naine pouavanja i naine meusobnog odnoenja. Progresivna struja zapadnoevropske drutvene kritike i pedagogije ve dulje vrijeme upozorava na potinjavanje humanistikih i socijalnih obrazovnih ciljeva neoliberalnim ekonomskim imperativima, logici trita i reprodukciji drutvenog statusa quo (npr. Bourdieu, 1974). I kod nas autoritarni obrazovni obrasci neodoljivo podsjeaju na princip korespondencije (npr. Bowles i Gintis, 1976; Tomlinson, 2005), po kojem je bitnije pripremiti uenike za poziciju servilne radne snage, nego za ulogu kreativnih, slobodoumnih protagonista drutvenih procesa. Kako preokrenuti ovaj destruktivni vladajui pristup? - Edukaciju u nas razumijemo kao odgoj i obrazovanje, kako bi obje komponente bile prisutne u sustavu kolstva. U odgoju smo uvelike zakazali, no stanje meu uenicima, napose nasilje, nisu izolirane pojave ve su svojevrsni odraz postojeih drutvenih odnosa: nasilje, bezobzirnost, bezosjeajnost i neuvaavanje drugoga, obmana i la ne mogu biti prevladani jedino kolom i u njoj. Vrlo esto autoritet uitelja prelazi u autoritarizam, koji ponajvie korespondira s autoritarizmom uvelike ouvanog patrijarhata ali i s autoritarizmom koji potjee od oca nacije, od naeg voe ili pak nae predsjednice. Svi oni, svojim neprikosnovenostima i auratinostima, ne trae suradnike ve podanike, ne potiu linosti i osobni stav ve proizvode poslunike i potvrivae (yes-men). No u nas sve vie jaa opasna tendencija da se odgoj i obrazovanje svedu na zadovoljavanje potreba trita radne snage, da to nerazvijeno trite u Hrvatskoj ovlada relativno razvijenim sustavom kolstva. Smatram opravdanim da kole obrazuju ljude za zapoljavanje, za zadovoljavanje drutvenih potreba, no kod razvijenih kolstvo je pokoji korak isped postojeeg, ono vue naprijed (ma to to znailo), otvara no-

Interview
Antonio Canova, Uenje nenauenih, 1795.-1796.

65
vizije kao i na njoj prisutne sadraje koji komercijalnim televizijama nisu zanimljivi. kolska TV i obrazovni programi svakako spadaju u javni interes pa e trebati razmotriti naine kako ih vratiti na HTV. No dostupnost elektronikih sredstava komuniciranja proiruje dostupnost znanja pa uenike treba obogatiti umijeem optimalnog koritenja interneta i mobilnih informacijskih platformi. Nacrt novog paketa zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveuilitu otro je kritiziran i od strane Senata Sveuilista u Zagrebu, kao i od strane studentske organizacije Slobodni Filozofski, a Vi ste ga prozvali pokuajem uvoenja tvrde etatizacije. Kritike se uglavnom baziraju na stavu da ovaj predloeni paket zakona smjera na daljnju komercijalizaciju visokog obrazovanja, te da se vladinim prijedlogom naruava ustavom zajamena autonomija sveuilita s aspekta organizacije, financija, akademskih sloboda i zapoljavanja (dakle da se potiru osnovna naela humboldtovskog modela sveuilita). Govori se i o uvoenju znaajnije dravne i politike kontrole ne samo nad sveuilistima, nego i nad znanstvenim institutima. ijim bi zapravo interesima ove promjene odgovarale? - Nisam jedini koga su okirali nacrti novih zakona. Zakone smatram prije svega (a) nedoreenim i nejasnim, jer nakana predlagatelja nije jasna ni pojanjena - naknadno je objavljena prezentacija zakona na web-stranicama ministarstva no tekst prezentacija u velikom broju sluajeva ne odgovara tekstu prijedloga zakona; (b) protuustavnim, jer svojim odredbama kri odredbe Ustava RH o autonomiji sveuilita kao i odluke Ustavnoga suda; (c) etatizatorskim, jer organima drave, naroito vladi, daju prevelike ovlasti u upravljanju sveuilitem i znanstvenom djelatnou; (d) recentralizatorskim, jer predsjedniku vlade, resornom ministru (pa i rektoru) daju prebrojne i prevelike ovlasti nad poslovima sveuilita i instituta. I u ovom smo sluaju svjedoci hrvatskog paradoksa: vladi i politici, tom najkorumpiranijem segmentu hrvatskoga drutva, predaju se ovlasti nad sveuilitem i znanou, i u znaku borbe protiv korupcije! Ograniavanje kolarina, ali njihovo generaliziranje, dovest e do socijalne selekcije studenata, to smatram moralno neodrivim i politiki nedopustivim. I primjedbe o legalizaciji proirenja komercijalizacije sveuilita i znanosti smatram izrazito ozbiljnim. Naprosto, kao to je sredinom sijenja kazao jedan moj uvaeni kolega, hoemo slobodno i stvaralako sveuilite, a ne korporaciju. Prologodinje uvoenje Europskog prostora visokog obrazovanja (European Higher Education Area) mnoge je navelo na ponovno promiljanje institucionalne autonomije sveuilita i akademskih sloboda. A naa aktualna vlada tei suziti tu autonomiju. Uvjerenja sam da specijalizirani organi drave trebaju poticati akademske slobode ali i nadgledati zakonitost djelovanja sveuilita i njegovih sastavnica, da su odgovorni za dostatno javno financiranje ali i za namjensko troenje novca, da moraju osigurati neovisnost sveuilita kako od politike, ali tako i od korporacija. Onoga trenutka kada se sveuilite pretvori u profitabilnu ustanovu, postaje korporacija gonjena profitom umjesto ustanove koja traga za istinom, nalazi (ili proizvodi) i diseminira ju. Sveuilite, moda najznaajniji iznalazak ovjeanstva, treba uvati kao ustanovu humanistikih zasada. Intervju vodio mr.sc. Mladen Jakopovi

ve vidike. To svakako vrijedi za znanost koja, kada bi ostajala u postojeem i ne bi otkrivala novo, ne bi bila inovativna ve bi ostala naprosto reproduktivna. U centraliziranim dravama, to je s Hrvatskom sluaj, veina inicijativa i velika veina odluka dolazi odozgo. Nova vlast e, nadam se, preokrenuti taj sustav vrijednosti. I poeti dekonstruirati autoritarizam imanentan trenutno vladajuima. Danas se staro demokratsko-socijalistiko i socijaldemokratsko naelo obrazovanja kao ljudskog prava ponekad prikazuje kao ekstreman, maksimalistiki zahtjev, iako je studentski otpor uzdrmao ideoloki monolitizam u pogledu tog pitanja. Naravno, obrazovna politika ne moe kompenzirati ire klasne nejednakosti vezane za obrazovne anse, ali kakve su mjere potrebne radi ukljuivanja siromanijih slojeva u sustav visokog obrazovanja? - S obzirom na dosegnutu razinu ljudskih prava prije svega kontinentalne Europe, pa tako i kulturnih, ukljuujui pravo na obrazovanje, a pogotovo s obzirom na nezadovoljavajuu kvalifikacionu strukturu hrvatskog stanovnitva, drava treba poticati obrazovanje i omoguavati kolovanje svima koji to ele. Naelo jednakih ansi i dostupnosti obrazovanja svima trebaju biti naroito njegovani u vremenima krize. Drava bi upravo sada trebala mnogo vie pomagati uspjene a socijalno potrebite no u ekonomski prosperitetnim razdobljima. U suprotnom e kolovanje biti dostupno samo imunijima i postat e jo jedno sredstvo socijalne diferencijacije. Politike zajednice koje brinu o dobrobiti svojih graana ne smiju dopustiti takvu diferencijaciju. Svjedoci smo dugotrajnog trenda srozavanja javne televizije i drugih elektronskih medija kao nositelja obrazovnih i kulturnih programa. Za kakve se dravne mjere u tom pogledu zalaete? - Bojim se da je javnost javne televizije uvelike naruena novim zakonom, koji uvodi prevelike ovlasti vlade nad tom institucijom. Smatram dovoljnim da vas podsjetim da e HTV ubudue sklapati ugovore s vladom, dakle trenutano vladajuom koalicijom, pa su na tome planu mogua brojna iznenaenja. U skladu s najboljim praksama i vrijednostima Vijea Europe zalaem se za javnu politiku koja osigurava politiku i financijsku podrku za opstanak javne tele-

66

Svijet u 21. stoljeu

Tunis nakon svrgavanja Ben Alija

Jorge Martin akon 14. januara u zemlji se dogodio niz regionalnih trajkova i masovnih demonstracija protiv Ganuijeve Vlade nacionalnog jedinstva. Svi kljuni ministri (odbrane, spoljnih poslova, finansija, itd.) ove vlade su vrili iste ili sline funkcije pod predsjednikom Ben Alijem. Pritisak odozdo primorao je nacionalno rukovodstvo sindikata (UGTT) da se povue iz ove vlade, a lokalne sindikalne organizacije su igrale odluujuu ulogu u mobilisanju naroda protiv te vlade. Revolucionarna omladina iz regiona je marirala na glavni grad Tunis 23. januara s ciljem ubrzanja procesa svrgavanja Ganuijeve Vlade. Kad su stigli u glavni grad, uputili su se u sjedite vlade, spreavajui vladu da radi u svom sjeditu. Talas regionalnih trajkova dostigao je vrhunac istorijskim trajkom u Sfaxu 26. januara, kada je 100.000 mariralo ulicama ovog industrijskog grada, to se ponovilo nezabiljeenim trajkom 20.000 ljudi u mjestu Sidi Bouzid 27. januara. Istog dana je najavljena dugo oekivana smjena pojedinih ministara, iz koje je iskljuena veina ministara koji su pripadali Ben Alijevoj stranci RCD, ali su na funkcijama ostali premijer Ganui i predsjednik, koji su takoe sluili Ben Alijevom reimu. U svakom sluaju, ovu novu vladu je moralo prihvatiti Upravno vijee sindikata UGTT ukoliko ona nije htjela da podnese ostavku nakon 24 asa. Iako je veina lanova Upravnog vijea glasala za, granski i regionalni sindikati su glasali protiv potvrde vlade, odbijajui da priznaju njen autoritet. Takvu odluku su donijeli Sindikat srednjokolskih profesora, Federacija potanskih radnika, Sindikat zdravstvenih radnika, Sindikat radnika iz oblasti brige o djeci i mladima, Regionalni sindikat Sfaxa, Regionalni sindikat Bizerte i Regionalni sindikat Jendoube. injenica da u svemu tome nije bilo jasnog vostva, kao i da je dio vostva UGTT-a podrao Ganui jevu vladu je ovoj ostavilo odreeni manevarski prostor, jer je dobila djelimini legitimitet koji prije toga nije imala. Ona je to ubrzo iskoristila, primjenjujui brutalnu represiju 28. januara prema mladima koji su okupirali sjedite vlade, vraajui ih u regione iz kojih su doli u glavni grad. Revolucija je rat klasa i kao u ratu izmeu nacija, odluujue je vostvo. Kad se jednom propusti povoljna prilika, kasnije ju je teko doekati. Tokom dvije sedmice, od 14. do 27. januara, Vlada nacionalnog jedinstva je bila u vakuumu. Revolucionarni radnici i omladina su mogli osvojiti vlast. To je bilo oigledno 22. i 23. januara, kada je narod marirao ka sjeditu vlade, a pripadnici vojske koji su ga uvali nisu mogli uiniti nita vie osim da ih ljubazno zamole da ne zauzmu zgradu. Policajci su demonstrirali irom zemlje, zahtijevajui da im se prizna sloboda sindikalnog organizovanja. Niko nije mogao sprijeiti revolucionarne mase da osvoje vlast U tom trenutku, u kontekstu regionalnih generalnih trajkova i masovnih demonstracija, novi alternativni Revolucionarni savjet, oslonjen na lokalne i regionalne savjete, te lokalne i regionalne strukture sindikata, je mogao preuzeti vlast, ali nije bilo nikoga da to zaista i uini. Istina je da je Front 14. januar, koalicija kojom dominira ranije zabranjena Radniko-komunistika partija Tunisa (PCOT), bila u snanoj opoziciji prema Vladi nacionalnog jedinstva i da je pozvala na snaenje komiteta na svim nivoima. U kominikeu od 28. januara, nakon personalnih izmjena u vladi i odluke Upravnog vijea sindikata UGTT da podri vladu, ona je ak pozvala na sazivanje nacionalne konferencije za odbranu revolucije, s ciljem izbora privremene vlade. Ipak, ona nije odluila da sazove tu konferenciju, to je mogla uiniti imajui u vidu prisustvo u glavnom gradu revolucionarne omladine iz provincije. To je bilo mogue uiniti prije 27. januara, a znatno tee nakon toga, jer je Vlada nacionalnog jedinstva priznata od strane sindikata UGTT. Mada su proputene mnoge prilike, ne moe se govoriti o oseki revolucionarne inicijative naroda i uspostavljanju kontrole od strane Ganuijeve vlade. Ba suprotno, svrgavanje Ben Alija je oslobodilo nagomilane frustracije svih segmenata drutva. Revolucija je promijenila njihov svjetonazor - oni se vie ne

Svijet u 21. stoljeu

plae, a grupe radnika i mladih irom zemlje preduzimaju direktne akcije, ne obazirui se na ranije ustanovljene autoritete (koji su samo ostatak starog reima). Ima govora da ak i imami ele obrazovati sindikat! U dravnim preduzeima, ministarstvima i departmanima, radnici su se organizovali u komitete ili sindikate, najurili stare direktore i funkcionere a u nekim sluajevima odbili da prihvate nove koje je imenovala vlada. Slubenici u Ministarstvu spoljnih poslova su stupili u trajk dok 13. februara nisu izdejstvovali smjenu ministra Ahmeda Ounaies-a. Kao to je dobro poznato, za vladajuu klasu nije normalno da radnici minsitarstva otjeraju ministra kojeg je ona imenovala! U mnogim medijima, novinama, TV i radio stanicama, radnici su se organizovali i primorali na povlaenje direktora a u razliitom stepenu su preuzeli kontrolu ureivake politike. U jednom sluaju su odbili imenovanje novog direktora, jer o tome nisu bili konsultovani. Vlada je 3. februara odluila da imenuje nove guvernere regiona. To je bio nov pokuaj buroaske normalizacije. Svrgavanje Ben Alija je donijelo potpun slom dravne vlasti u mnogim gradovima i nekim regionima. Revolucionarni komiteti i savjeti su preuzeli upravljanje javnim poslovima. Vladajuoj eliti je bilo u interesu da uspostavi kontrolu kapitalistike drave nad obavljanjem javnih funkcija. Od ukupno 24 nova guvernera, 19 je pripadalo vladajuoj partiji RCD i starom reimu. To je bila suvie snana provokacija, koja je dovela do novog talasa demonstracija i trajkova u unutranjosti, to je u nekim sluajevima imalo za posljedicu primoravanje novih guvernera na povlaenje (kao u regionima Gabs, Kbili, Zaghouan, Nabeul i Bja), koje je esto titila armija. U Redeyef-u (u rudarskom basenu Gafsa) generalni trajk zapoet za ostvarenje politikih i ekonomskih zahtjeva je doveo do blokade grada. U Kasserine-u, El Kef-u i Kebili sukobi sa policijom a u nekim sluajevima i vojskom su doveli do prvih rtava na strani demonstranata - to su bile prve rtve Ganuijeve vlade. U Zaghouan-u revolucionarni narod je smijenio lokalno vijee. U svim ovim gradovima stvarnu kontrolu javnog reda su preuzeli komiteti za odbranu revolucije. Vlada je jo jednom bila primorana da povue svoju odluku i da 8. februara objavi kako e novi guverneri biti imenovani nakon konsultacija sa sindikatom UGTT! Ovaj presedan pokazuje pravi odnos snaga, ak i danas. Vlada prvo imenuje guvernere, koje potom narod odbacuje i smjenjuje, da bi vlada pristupila pregovorima sa sindikatom o imenovanju novih prihvatljivih guvernera. Ko upravlja zemljom? Ganuijeva vlada ili revolucionarni narod? Oigledno jo uvijek postoje elementi dvojne vlasti u Tunisu. Vlada je bila primorana da 7. februara dekretom naredi rasputanje dotad vladajue partije RCD, to je bio zahtjev naroda, ime je pokuala da umiri mase. U isto vrijeme, Ganui je, u elji da ojaa svoj legitimitet, zatraio odobrenje parlamenta da upravlja

67 na osnovu dekreta. To je jo jedna provokacija, poto je u pitanju parlament koga u velikoj veini ine lanovi Ben Alijeve partije RCD (koja je upravo rasputena!). Oigledno, situacija je vrlo promjenjiva, uprkos tome to je Ganuijeva Vlada preduzela mjere da uvrsti svoje pozicije. Ekonomske i socijalne nepravde koje su dovele do revolucionarnog pokreta su ostale i ne mogu zaista biti otklonjene u kapitalizmu. Jedan strani diplomat je upozorio da je narod pokazao veliku zrelost, ali da ponovo moe izai na ulice. lanak u AFP-u sumira revolucionarno vrenje jo uvijek prisutno u Tunisu: Od sjevera ka jugu zemlja se u posljednje dvije sedmice pretvorila u stalnu demonstraciju: neoekivani trajkovi, spontane blokade, dnevne demonstracije zaposlenih i nezaposlenih koji uzvikuju zahtjeve uguivane vie od etvrt vijeka. Nacionalna televizija svaki dan donosi slike bijede i nematine iz provincije. Vlada moe upravljati samo uz podrku vostva sindikata UGTT. Ona je upravo najavila nacionalne pregovore o irokoj skali socijalnih pitanja. Abid Bri ki, voa UGTT, je upozorio da su ovi pregovori u interesu vlade, jer bi u suprotnom dolo do socijalne eksplozije. Vladi je uistinu potrebno da UGTT kontrolie narasli talas trajkova. Voe UGTT, na ijem elu se nalazi Abdesselem Jerad (koji je do posljednjeg trenutka podravao Ben Alijev reim) e biti vrlo srene da preuzmu tu ulogu, samo ako im se ukae prilika. Jerad je putem nacionalne televizije traio od lanova sindikata da budu strpljivi, da odloe svoje zahtjeve i, iznad svega, da usklauju svoje akcije sa nacionalnim vostvom. U stvari, nacionalne voe UGTT-a ne stoje na elu pokreta, niti su ga ikad predvodili. Briki priznaje da oni ne usmjeravaju ili organizuju ove trajkove (...) socijalni pokreti su preuzeli UGTT. Samo vostvo UGTT je izazvano stalnim demonstracijama ispred svog sjedita u glavnom gradu i zahtjevom demonstranata za demokratizacijom sindikata i ostavkom Jerada i njegovih saradnika zbog njihove saradnje sa Ben Alijem. U jednoj od ovih demonstracija, Jilali Hammami, generalni sekretar sindikata potanskih radnika, je objasnio: Moraju otii sa funkcija oni koji su klasnom saradnjom sa starim reimom izdali stradale u revoluciji. Zahtijevamo istinsku demokratiju u sindikatima i borbeni sidnikat u slubi radnike klase. Neemo dozvoliti kontrarevolucionarima da ovladaju revolucijom. (...) Mjesec dana nakon revolucionarnog svrgavanja Ben Alija, tuniska revolucija je na poetku. Nedostaje samo revolucionarno vostvo sa jasnom vizijom narednih zadataka. Radnici i mladi su pokazali nevienu hrabrost, dajui 300 svojih najboljih predstavnika za ideju radikalne drutvene i politike promjene u zemlji. Te rtve ne smiju biti uzaludne. Proces e imati svoje uspone i padove, ali sutinske protivrjenosti, koje su dole do izraaja u revoluciji, ne mogu

68 biti rijeene u kapitalistikim okvirima. Najnaprednije snage to moraju razumjeti i prihvatiti program radnike vlasti i internacionalnog socijalizma, kao jedinog puta ka dovretku revolucije koja je ve poela.

Svijet u 21. stoljeu

U Tunisu je 11. februara obrazovan Komitet za pripremu Nacionalnog kongresa za spas revolucije. Komitetu su pristupile organizacije iz Fronta 14. januar, meu kojima je naroito aktivna Radniko-komunistika partija Tunisa, zatim druge demokratske partije, sindikat UGTT, te udruenja dvokata, novinara, pisaca - ukupno 28 organizacija. Komitet zahtijeva od privremenog predsjednika da ga prizna kao legitimno tijelo, a da se Kongresu, koji e biti sazvan, prizna pravo da vri kontrolu rada vlade, uz pravo veta na njene odluke. Komitet takoe zahtijeva da budu rasputene tri komisije koje su obrazovane nakon svrgavanja Ben Alija - za istraivanje zloina biveg reima, korupcije i za reformu politikog sistema. Umjesto ovih komisija, u kojima se nalaze mnogi pripadnici biveg reima, Komitet zahtijeva formiranje komisija koje e se baviti istraivanjem istih pitanja, ali pod kontrolom Nacionalnog kongresa za spas revolucije. Ovim inom se jo ne ispunjava zahtjev radikalnih snaga tuniske opozicije - formiranje privremene vlade - ali se praktino pledira za uvoenje dvovlaa u dravi, to omoguava kretanje revolucije naprijed. Komiteti za spas revolucije treba da budu formirani i na regionalnom i lokalnom nivou.

Foucault u Kairu
Mom prijatelju, Essamu Abdallahu

Sreko Horvat

To je najbolje izraeno u rijeima majke jednog poginulog revolucionara u Kasserine-u: Pratimo dogaaje, ali ako se ne dogode stvarne promjene - ako ne bude jednakosti, mogunosti za zaposlenje i guenja partije RCD - zapoeemo novu revoluciju. In Defence of Marxism Preveo: Goran Markovi

tkad je, 25. sijenja, zapoeo povijesni pokuaj svrgavanja tridesetogodinje vladavine Hosnija Mubaraka, ne udi toliko osuda diktatorskog reima i policijske brutalnosti, koliko zadravanje distance i opreza (Ali ovo unosi nestabilnost u regiju!), u najboljem sluaju podrke s figom u depu (Valja zbaciti Mubaraka , ali to ako islamisti dou na vlast?). Podravate li sluajno pravo naroda na pobunu, u najmanju ruku riskirate da vas optue da ste naivni kao Michel Foucault u Iranu. Foucault je u Iran stigao nedugo nakon Crnog petka 1978, kako bi izvjetavao za talijanske novine Corriere della Sera: na terenu je intervjuirao predstavnike ahove vojske, znaajne figure opozicije, pa ak i amerike slubenike u Teheranu. Pratio je i demonstracije na ulicama, koje su rasle iz dana u dan. Bio je entuzijastian i tvrdio da se prosvjednici ne bore samo protiv Pahlavija nego i protiv globalne hegemonije, vjerovao je u Homeinija i smatrao da nova muslimanska vrsta politike nagovjetava poetak jednog novog oblika politike spiritualnosti. Foucaultova je glavna teza bila da nijedan zapadni intelektualac koji eli zadrati vlastiti integritet ne moe ostati indiferentan spram toga to se dogaa u Iranu. Foucaultova glavna pogreka bila je u tome to se ajatolahov reim ubrzo pretvorio u brutalnu teokraciju.

www.slobodnifilozofski.com

Bio je u pravu Zastanimo na trenutak: zar je Foucault morao anticipirati to e se dogoditi? Naravno, svaki e vam strunjak za makropolitiku ili meunarodne odnose rei da svakako valja biti

Svijet u 21. stoljeu

Jednako tako, doista je mogue da je i Muhamed ElBaradei, kao to smatraju neki, zapravo igra novoga globalnog poretka iza kojeg stoje Fordova fondacija, George Soros i Bill Gates, kao i to da se u jednom trenu prikloni upravo Iranu, jer mu je ena navodno u rodu s ajatolahom Mahdavijem Kanijem, ali to ni na koji nain ne diskreditira egipatski revolt. tovie, ak da je tomu i tako, ak i ako je ovo samo jo jedna prilika da se neoliberalne reforme sprovedu jo ee, zar ne biste radije odabrali nultu godinu demokracije u kojoj e na iduim izborima moda biti mogue da vladajua stranka ne osvoji vie od 90 posto mjesta u parlamentu, nego 30 godina diktature u kojoj je apsolutna vlast bila u rukama jednog jedinog ovjeka? Svi podaci s terena govore u prilog tome da je egipatska pobuna doista bila spontana, potaknuta uglavnom od mlaih stanovnika koji su se nevjerojatno snalaljivo sluili drutvenim mreama kao alatima za stvaranje pokreta, a da li e je u skoranje vrijeme kooptirati upravo oni globalni igrai koji su trideset godina podravali Mubaraka , ni na koji nain je ne dovodi u pitanje. Ili, kao to je to rekao sam Foucault u jednom od svojih tekstova za novine Corriere della Sera: Ne mogu pisati povijest budunosti, a jednako tako nespretan sam u predvianju prolosti. Meutim, elio bih pokuati shvatiti to se dogaa upravo sada, jer ovih dana jo nita nije zavreno, a kocka se jo uvijek okree. Povijest egipatske budunosti U tome je poanta: ostati na cininoj ili skeptinoj distanci sada, kada se pobuna jo uvijek odvija i zapravo nita jo nije odlueno, znai ne samo ostati u sigurnoj kuli nedonoenja vrijednosnih sudova, nego prije svega odrei se integriteta koji bi svaki intelektualac morao zadrati. Naposljetku, ovdje je rije o tome da valja imati hrabrosti podrati neku pobunu, pa makar poslije bili u krivu. Kada bismo pisali povijest egipatske budunosti na osnovu svih podataka (a posljednji u nizu je da su Muslimanska braa podrala ElBaradeija , to znai da su anse za novi Iran sve manje), ve u ovom trenu doli bismo do zakljuka da od islamista veu opasnost predstavlja vei uvoz neoliberalizma u Egipat. Meutim, on je ve odavno, upravo s Mubarakom , pustio papke u arapskom svijetu to, izmeu ostalog, potvruje i injenica da je jedna britanska korporacija, Vodafone, odgovorna za ukidanje komunikacije (poziva mobitelom i slanje SMS-ova) meu egipatskim narodom. Sada se radi o tome da se najprije izbori minimum demokracije, da bi se moda potom otilo i korak dalje. (Novosti, 5.2. 2011.)

69

Hram Amun-Ra u Karnaku

oprezan kada se radi o preslagivanju moi (valja prvo saznati tko stoji iza toga), a to je i razlog zato se oni u naelu - a Egipat ovdje nije izuzetak - najee ustruavaju prikloniti ijednoj od strana (tek kada je stvar koliko-toliko izvjesna, onda kreu veliki komentari). Foucaultova veliina je u tome to je odluio ne biti indiferentan. Ili kako e to rei Slavoj iek u svojoj knjizi In Defense of F Lost Causes: Foucault je bio u pravu kada se angairao, a sve insinuacije liberalnih kritiara da je to samo jo jedno poglavlje u tunoj sagi zapadnih radikalnih intelektualaca koji svoje fantazije projiciraju na neku egzotinu stranu zonu turbulencija, to im omoguava da zadovolje simultano svoje emancipacijske elje i svoj tajni mazohistiki poriv za krutom disciplinom i opresijom, potpuno promauju bit. Naravno, post festum Foucault je bio u krivu. Sluaj Egipta ipak nam omoguuje da ne padnemo u zamku Foucaulta . Glavna razlika izmeu Irana 1978. i Egipta 2011. je sljedea: iranska je revolucija bila islamistika i nacionalistika, usmjerena protiv sekularizma i zapadnih utjecaja. Egipatska pobuna nije ni islamistika ni nacionalistika, i unato pokojem razbijenom McDonaldsu i osudama Baracka Obame, zapravo tei jo veem zapadnom utjecaju u smislu demokratizacije i omoguavanja pravednih izbora. Kocka se jo okree I premda je Foucault moda ve tada mogao ili morao znati u kojem e se smjeru odvijati uspostavljena teokracija, time jo uvijek nije ukinuta legitimnost trenutka (ili, ako hoete, Dogaaja) u kojem se narod pobunio protiv korumpiranog aha koji je od samog poetka bio lutka za provedbu amerikih interesa.

Sreko Horvat je lijevi filozof i kolumnist Veernjeg lista.

70

Svijet u 21. stoljeu

Japansko udo

dr.sc. Goran Markovi

od frazom iz naslova se obino misli na japansku ekonomiju, koja je u periodu poslije Drugog svjetskog rata uspijevala postii znaajne stope rasta, preporoditi se i postati ozbiljna konkurencija najrazvijenijim ekonomijama Evrope i Sjeverne Amerike. U Japanu, meutim, na politikom planu postoji jo jedan fenomen, koji za mnoge predstavlja nepoznanicu ravnu udu. Taj fenomen je Japanska komunistika partija. To je jedna od najuspjenijih i najpostojanijih komunistikih partija u dravama najrazvijenije kapitalistike ekonomije, kojoj nije naudio ni slom Sovjetskog Saveza i koja se uspjeno nosi sa svojim protivnicima iz socijaldemokratske partije. Japanska komunistika partija ima postojano birako tijelo i uticaj u radnikom pokretu, to je utoliko neobinije ukoliko se upoznaju priroda japanskog drutva i karakter njegovog politikog sistema. Japansko drutvo nije naroito sklono snaenju i ouvanju uticaja partije koja se bori za radikalno drugaije drutvo i politiki sistem. Ljeviari irom svijeta se esto osvru na izborne uspjehe vedskih ili njemakih socijaldemokrata, smatrajui ih uzorom modernih ljeviarskih partija koje treba i mogu da promijene drutvo. Neki radikalni ljeviari jo uvijek uzdiu za Sovjetskim Savezom i njegovom vladajuom partijom. Japansko iskustvo, moda i zbog udaljenosti ove zemlje i injenice da ona u globalnoj politici ne igra istaknutu ulogu, je ostalo nepoznato.

Kratka biografija Japanska komunistika partija je jedna od najuticajnijih i najbrojnijih komunistikih partija u svijetu. U svojim redovima okuplja vie od 415.000 lanova i ima svoje organizacije na cijeloj teritoriji Japana - od najveih gradova do najmanjih sela. Njene dnevne novine Akahata (Crvena zastava), koje imaju dopisnike u mnogim velikim svjetskim centrima - Parizu, Vaingtonu, Moskvi, Berlinu, Londonu, Pekingu, Nju Delhiju i drugim - izlaze u tirau od oko 1.700.000 primjeraka, to je osmi tira u zemlji. Komunisti djeluju u dravnom parlamentu, lokalnim parlamentima i imaju snana uporita u sindikatu. Mladi komunisti su

okupljeni u Savezu demokratske omladine Japana. Posebno je uspjean Zengakuren, najsnanija studentska organizacija u zemlji. Partija ima prijateljske odnose sa Nacionalnom konfederacijom sindikata (Zenroren), koja odaje priznanje naporima komunista na sindikalnom planu, naroito u organizovanju nezaposlenih i privremeno zaposlenih radnika. Poeci ove partije seu u daleku 1922. godinu, kada je obrazovana kao ilegalna partija. Bila je izloena stalnom progonu militaristikog caristikog reima i jedina se protivila ueu Japana u Drugom svjetskom ratu. Prvi put je legalizovana 1945. godine, nakon poraza Japana, a na izborima 1949. godine osvojila je 10% glasova. To je bio alarm za amerike okupacione snage, koje u saradnji sa domaim demokratskim vlastima sprovode istku i iz javne uprave i preduzea otputaju oko 40.000 lica, koja su bila ili se sumnjalo da su bila lanovi komunistike partije. Iako je bila dio svjetskog komunistikog pokreta, japanska partija je ve u to vrijeme formulisala sopstvenu strategiju, tako da ju je Staljin u posljednjim godinama ivota kritikovao zbog parlamentarne strategije. Nakon toga partija pravi nekoliko krupnih greaka, izmeu ostalog i tu to se orijentie na preduzimanje teroristikih akcija, to, u kombinaciji sa strahom od progona komunista, koji je poeo nekoliko godina prije preduzimanja tih akcija, dovodi do gubitka podrke biraa. Partija se brzo oporavlja od ovih udaraca i odbacuje pogrenu strategiju, tako da polovinom 60-ih godina ve okuplja oko 120.000 lanova, a 70-ih ponovo uspijeva osvojiti 10% glasova. Slom Sovjetskog Saveza nije nakodio imidu i uticaju partije, budui da je ona jo 70-ih godina usvojila nekoliko programskih dokumenata kojima se distancira od sovjetskog sistema koji, po japanskim komunistima, ne treba da predstavlja uzor za japanski put u socijalizam. Na izborima 1996. i 2000. godine partija uspijeva osvojiti 13 odnosno 11% glasova. Na posljednjim izborima odranim 2009. godine, japanski komunisti dobijaju podrku skoro pet miliona Japanaca ili 7% biraa. U

Svijet u 21. stoljeu

71

lokalnim skuptinama komunisti imaju oko 3.600 tutorstva Moskve, a 70-ih godina prihvatili ideologiju mjesta. i strategiju eurokomunizma. U sukobu vostava SovKlju uspjeha jetskog Saveza i Kine, Japanci se nisu opredijelili za Na prvi pogled izgleda da nema osnova za postojajednu od strana, to je bio jedan od prvih pouzdanih nje snane komunistike partije u jednoj od najrazviznakova njihove nezavisne politike. Osloboeni staljijenijih kapitalistikih ekonomija, ije drutvo je tradinistikih ema i pritisaka, japanski komunisti su djelocionalistiko i bez snanih socijalistikih tradicija iz vali prilagoavajui se stanju u svojoj zemlji, korigujuprolosti. Japan je uzor kapitalistike ekonomije, dri istovremeno svoje programske stavove. Dva znaajava u kojoj je jedna partija, uprkos viepartijskom sisna dokumenta u tom smislu su Program Partije i Matemu, decenijama dominirala politikim ivotom, drunifest slobode i demokratije iz 1976. godine. U ovom tvo bez snanih potresa uprkos znaajnim socijalnim manifestu Japanska komunistika partija se opredjerazlikama. ljuje za potovanje svih ljudskih prava i sloboda koje Japanska ljevica je u itavom razdoblju poslije Drusu postale civilizacijska demokratska tekovina i kritigog svjetskog rata imala snane pozicije. Komunisti kuje sovjetski sistem, pogotovo u vrijeme Staljina, u su morali da se bore ne samo sa amerikom okupakome su ljudska prava kontinuirano krena. Sovjetski cionom upravom i domaim vlastima, ve i sa Japansistem je tretiran kao potpuno suprotan socijalizmu, skom socijalistikom partijom, koja je dugo vremena kao degradacija socijalizma, u kome se tlai narod, dominirala na ljevici, iako je u vie navrata doivljavato je u krajnjoj liniji dovelo do njegovog sloma. Jala teke unutranje krize i rascjepe. Koliko su komupanska komunistika partija se u svom manifestu ninisti imali tekoa u pronalaenju snanog uporita je zaloila samo za individualna ljudska prava, ve i za na ljevici zbog postojanja jaeg konkurenta, svjedoi prava naroda i drava na samostalan razvoj, pa je u nekoliko injenica. Japanska socijalistika partija je bitom kontekstu osudila sovjetske intervencije u ehosla ideoloki podijeljena na lijevo, marksistiko i desno, lovakoj 1968. i Afganistanu 1979. godine. socijaldemokratsko krilo. Marksizam socijalistike ljeLina i politika prava, koja su u Japanu garantovavice je bio kritiki orijentisan prema Sovjetskom Savena ustavom poslije Drugog svjetskog rata, uprkos tozu, to je godilo raspoloenju i ideologiji ljeviarskih me to su esto osporavana od strane desnih politibiraa. Orijentacija na klasnu borbu i socijalistiku rekih snaga i poslodavaca, su znaajna za razvoj drutvoluciju, to je bilo zapisano u partijskom programu va i Japanska komunistika partija smatra da ona tredo 1990, spojena sa naglaavaba da budu garantovana i proinjem demokratskog karaktera rena. Da bi to bilo mogue, posocijalizma je od socijalistike trebno je da prethodno budu isJapanska komunispartije nainila najprivlaniju i punjena dva uslova: da japanska najsnaniju opozicionu stranku u drava postane suverena u smistika partija je jedna od Japanu. Ona je osvajala i do lu nepodreenosti SAD-u i da bunajuticajnijih i najbrojni33% glasova (na primjer, na izdu rijeena osnovna pitanja ljudjih komunistikih partija borima 1958. godine), a jo ske egzistencije, jer ljudska prava 1990. godine je bila u stanju dosu teko ostvariva u drutvima izu svijetu. U svojim redobiti podrku 24% biraa. Socijaraenih socijalnih razlika, sirovima okuplja vie od listi su bili vrsto povezani sa sinmatva i eksploatacije. 415.000 lanova i ima dikatom radnika javnog sektora Japanski komunisti se posebno Sohyo, ijim su se politikim zalau za potovanje politikih svoje organizacije na cipredstavnitvom smatrali. prava i, u tom kontekstu, razvoj jeloj teritoriji Japana Komunistima nije bilo lako da politike demokratije. Politiki od najveih gradova do pronau put do biraa uz takvu sistem treba da bude zasnovan konkurenciju. Oni su svoju ideona principima parlamentarne denajmanjih sela. logiju definisali kao marksistikomokratije, a viepartijski parlalenjinistiku, a uvijek su bili opment da bude vrhovni organ tuivani za politiku Sovjetskog vlasti. Sudovi treba da budu neSaveza i Kine, kao da su je oni odreivali. Iako su imazavisni, a izbor sudija demokratski i osloboen dravli odreeni uticaj u sindikatu Sohyo, iji su ih pojedini nog uticaja. dijelovi podravali, nisu mogli da ga preotmu od sociJapanski komunisti u svom programu zagovaraju jalista. demokratski participativni socijalizam, koji poiva na Uspon Japanske komunistike partije je povezan sa nekoliko principa: potovanje ljudskih prava i slobonekoliko inilaca, koji se mogu podijeliti u tri grupe: da; kombinacija trine i planske privrede; politiki unutranja reforme partije; promjena politikog uticaparlamentarni demokratski sistem; socijalizacija a ne ja drugih politikih stranaka, u prvom redu socijalista; nacionalizacija sredstava za proizvodnju; ekonomska promjene u nainu i rezultatima funkcionisana japandemokratija. Oni posebno kritikuju sovjetsku birokraskog ekonomskog i politikog sistema. Reforma jatiju koja je, vrei totalnu nacionalizaciju, koncentrisapanske partije se odvijala u dva pravca. S jedne strala u svojim rukama ogromnu drutvenu mo, ne ukine, japanski komunisti su se, poslije sprovoenja loe dajui time odnose eksploatacije u ekonomiji i domipolitike pod uticajem i pritiskom Staljina, oslobodili nacije u politici. Otvoreno izjavljuju da je sovjetsko

72

Svijet u 21. stoljeu

vostvo poslije Lenjina napustilo principe socijalizma, izborima. Jedini izuzetak je Komunistika partija, kovodei hegemonistiku spoljnu i birokratsku unutraja uvijek predlae svoje kandidate, esto i ene. Zbog nju politiku. Shodno tome, slom sovjetskog sistema i toga se smatra da je postojanje snane komunistike reima u dravama koje su bile podreene Sovjetpartije vano za zdravlje japanske demokratije, jer bi skom Savezu nije posljedica nedostataka socijalizma, u suprotnom birai, posebno na lokalnim izborima, ve sloma posebnog sistema koji za japanske komubili suoeni sa izborom za ili protiv samo jednog kanniste nema karakter socijalizma. ak se govori o kodidata, kojeg podravaju privatni poslodavci ili razliilosalnom zlu sovjetskog hegemonizma. te interesne grupe. Komunisti uivaju ugled nekoPrilagoavanje demokratskom putu u socijalizam rumpiranih politiara i lanova lokalnih i dravnog se ogleda u ideji da se do radikalnih drutvenih proparlamenta, na ije odluke ne mogu uticati nosioci mjena moe doi samo postepeno, mirnim putem, ekonomske moi. U tom smislu, oni su jedinstven potako to e komunisti i druge progresivne snage forlitiki fenomen u modernom Japanu, to doprinosi mirati demokratsku koaliciju koja e imati parlamennjihovom legitimitetu i kredibilitetu. Iako komunisti tarnu veinu i tako sprovoditi socijalistike reforme. imaju relativno mali broj poslanikih mandata, koji ne Strukturalnim reformama e se doi do drutva u koodgovara procentu osvojenih glasova, esto su jedina me e prevladavati oblici kolektivne svojine, pri emu parlamentarna opozicija, budui da se ostale parlae proizvoai igrati odluujuu ulogu u donoenju mentarne stranke razlikuju samo u nekim manje vaodluka, a drava nee svojim arbitrarnim djelovanjem nim pitanjima. Japanskim biraima to vie nije dovoljnegirati ve samo obuzdavati djelovanje trita. no - oni ele politiku stranku koja ima jasnu ideoloOva strategija moda pati od naivnosti, jer oekuje giju i precizan program, iji lanovi i parlamentarci su da e transformacija iz jednog drutva u drugo biti izdisciplinovani i poteni. To ne vai za mainstream parvrena nizom reformi izglasanih u parlamentu. Da li tije, ija ideoloka i programska prepoznatljivost je bi to zaista bilo mogue, ostaje da se vidi. Moderno upitna, a iji parlamentarci vie dre do stavova intedrutvo dosad nije doivjelo takvo iskustvo, ali se ne resnih grupa nego svojih biraa. moe sa sigurnou tvrditi da je to nemogue. JednoGlobalna ekonomska kriza je doprinijela porastu stavno, pitanje socijalizma nikad dosad nije stavljeno uticaja japanskih komunista. Partiji mjeseno pristupi na dnevni red u nekoj visoko razvijenoj zemlji, kakav oko 1.000 novih lanova, meu kojima naroito mnoje Japan. go mladih. Od kraja 2007. do prvih mjeseci 2009. goTokom 90-ih godina japanski socijalisti mijenjaju dine partiji je pristupilo 14.000 novih lanova, od kosvoj program i ideoloku orijentaciju, a zatim odluujih je 25% mlae od 30 godina. Ovaj proces tee upoju da se prikljue projektu stvaranja nove partije lijeredo sa pojaanom radikalizacijom mladih, koji sve vog centra. Dio socijalista koji se s tim nije slagao foree i u sve veem broju protestuju zbog socijalne mira Socijaldemokratsku partiju, nesigurnosti, nezaposlenosti i koja gubi znatan dio podrke kopogoranja ivotnog standarda. ju je ranije uivala Socijalistika Uslovi rada su znatno pograni esto se dogaa partija. Dolazi do preraspodjele nakon 2002. godine, kada je usda se sve glavne politisnaga na ljevici. Dio umjerenih vojeno novo radno zakonodavke stranke, bez obzira biraa prilazi Demokratskoj parstvo. Kimitoi Morihara, zamjetiji Japana, koja uspijeva smijeninik direktora Meunarodnog odda li su na dravnom niti sa vlasti vie decenija vladajujeljenja Centralnog komiteta Javou u vlasti ili opoziciji, u Liberalno-demokratsku partipanske komunistike partije, istisaglase o zajednikim ju, manji dio glasa za socijaldee da je ovo radno zakonodavmokrate, a radikalniji socijalististvo drastino pogoralo radne kandidatima na lokalki birai prilaze komunistima. uslove naroito mladih radnika. nim izborima. Jedini izuOsim toga, nain funkcionisanja Danas treina Japanaca obavlja zetak je Komunistika i priroda japanskih politikih privremene poslove, a 44% radstranaka doprinose popularnosti ne snage obavlja poslove sa skrapartija, koja uvijek predKomunistike partije iz vie razenim radnim vremenom. Oni lae svoje kandidate, loga. Komunisti su jedina politinemaju skoro nikakva prava i siesto i ene. ka stranka koja ne prima donacigurnost zaposlenja. Ekonomska je privatnih kompanija i ne finankriza je samo zaotrila problem i sira se iz dravnog budeta. Stonavela radnike da vie razmiljaju ga moe raunati na punu nezavisnost svoje politike. o ovim problemima na koje vodee politike stranke Birai to cijene, pogotovo to su u japanskoj politici ne obraaju panju. U uslovima ekonomske i politieste korupcionake afere. Od njih nije bila imuna ni ke krize, u zemlji u kojoj su se za tri godine promijeSocijalistika partija, naroito nakon to su sindikati nila tri premijera, graani trae alternativu u radikal90-ih godina odluili da joj pruaju manju finansijsku no lijevoj politici, pogotovo zato to su partije lijevog podrku. centra (Demokratska i Socijaldemokratska partija) poesto se dogaa da se sve glavne politike stranke, kazale odsustvo senzibiliteta za probleme i interese bez obzira da li su na dravnom nivou u vlasti ili oporadne populacije. ziciji, saglase o zajednikim kandidatima na lokalnim O velikom interesovanju Japanaca za ideje komu-

Svijet u 21. stoljeu

nizma svjedoi ponovno objavljivanje novele koja je na samom vrhu liste najprodavanijih knjiga. Rije je o djelu mladog japanskog komuniste Takiija Kobajaija, koji je novelu napisao prije osam decenija, a u kojoj pie o borbi fabrikih radnika za osnovna prava. Dok je knjiga 2008. godine prodata u vie od 500.000 primjeraka, u godinama prije krize ju je kupovalo u prosjeku 5.000 italaca. Kanikosen, knjiga iji tira je doivio tako zvjezdan uspon, je i ranije bila na spisku kolske lektire, ali nije ba uzimana za ozbiljno. Sada se ita sa nevjerovatnim interesovanjem. Strip koji na popularan nain oslikava ivot radnike sirotinje danas i koji popularno promovie ideje marksizma je iste godine prodat u 200.000 primjeraka. Tekoe Uprkos tome to je uspjela ouvati solidne izborne pozicije, Japanska komunistika partija ima problema sa stabilnou birakog tijela. Rezultati izbora u posljednjih desetak godina pokazuju trend opadanja. Poev od 2003. godine, komunisti dobijaju jednocifren postotak glasova. Izgleda da su dva faktora odluujue uticala na to. Jedan je pojava snane Demokratske partije, koja je umjerenija od dotad vladajuih liberalnih demokrata i koja u svojim redovima okuplja liberale i socijaldemokrate. Ova partija lijevog centra se predstavlja kao jedina realna alternativa liberalnim demokratima, koji su skoro pedeset godina suvereno vladali zemljom, tako da mnogi umjereno lijevi birai radije glasaju za demokrate nego za komuniste ili socijaldemokrate. Poto je Demokratska partija osnovana tek 1998. godine, ona je nova pojava na japanskoj partijskoj sceni, pa birai jo nisu imali vremena da procijene valjanost njenih izbornih obeanja. Drugi razlog se tie prirode politikog sistema. Ja-

73 panski izborni sistem favorizuje velike politike stranke. Nakon reforme izvrene polovinom 90-ih godina, uvodi se mjeoviti izborni sistem, tako da se samo dio poslanika bira sa partijskih listi, dok se ostali biraju u malim izbornim jedinicama sa samo jednim poslanikom. Na prvi nain se bira 180 a na drugi 300 poslanika japanskog Predstavnikog doma. Ovakav izborni sistem u svim dravama u kojima je primijenjen, pa i u Japanu, ima za posljedicu da se birai opredjeljuju za velike partije. Reforma izbornog sistema u kombinaciji sa pojavom Demokratske partije je umanjila izborne izglede manjih parlamentarnih stranaka. U Japanu se sve ee govori o uspostavljanju dvopartijskog sistema, u kome bi se za vlast borile Demokratska i Liberalno-demokratska partija. Uprkos ekonomskoj krizi, japanski kapitalizam je jo uvijek stabilan. Japanska komunistika partija nije poeljan koalicioni partner, niti bi ona sudjelovala u koalicionoj vladi politikih stranaka koje ne pripadaju ljevici. Mnogi birai su uplaeni da bi glas za nju bio izgubljen, pogotovo u situaciji kad se nisu u dovoljnoj mjeri uvjerili da nema sutinske razlike u politici demokrata i liberalnih demokrata. Dilema pred kojom se nalaze japanski komunisti je ista koju treba da rijei radikalna ljevica irom svijeta: kako pridobiti i zadrati podrku biraa u sistemu koji favorizuje velike buroaske stranke. Odgovor vjerovatno treba traiti u odmjerenoj kombinaciji parlamentarnih i vanparlamentarnih formi borbe. Politika stranka koja je u stalnoj opoziciji u parlamentu ne moe trajno privui birae ako uz izbornu borbu ne pronae mehanizme pritiska na vladu van parlamentu, u masovnom otporu neoliberalizmu. Da li e japanski komunisti u tome uspjeti, ostaje da se vidi.

www.plutobooks.com

74

Svijet u 21. stoljeu

Noam Chomsky

Predsednik Obama upravo uestvuje u ratnim zloinima

Kakvo je Vae miljenje o predsedniku Obami? On upravo uestvuje u ratnim zloinima. Na primer ciljana pogubljenja su ratni zloini. Ona su prilino eskalirala pod Obamom. Ako pogledate WikiLeaks, postoje brojni primeri napada na civile. ta ste mislili kada je primio Nobelovu nagradu za mir? Uzimajui u obzir istoriju Nobelove nagrade za mir to ak i nije najgori primer. Njemu je ona dodeljena pre nego to je imao prilike da poini mnogo ratnih zloina. Da li ima smisla ameriko prisustvo u Avganistanu? Ne bismo 1985 postavili pitanje: Da li ima smisla rusko prisustvo u Avganistanu? injenica je da je invazija bila zloin. Onda dolazimo do pitanja: Da li ima smisla nastaviti? Ali to pretpostavlja legitimitet. Ostaviti po strani pitanja morala i legitimiteta i prosto postaviti pitanje ciljeva amerike vlade je vrlo uskogrudo razmatranje. ta biste eleli da se desi sledee u Avganistanu? Mora doi do unutranjeg politikog dogovora. Svidelo nam se to ili ne, gospodari rata i Talibani su avganistanci, tako da mora doi do dogovora izmeu njih. Regionalne sile takoe moraju biti ukljuene, raunajui tu Pakistan, Indiju, ali i Ameriku - zato to je prisutna tu, ne zato to tu i pripada. Da li brinete zbog nedostatka Obaminog iskustva u spoljanjoj politici? Mislim da to iskustvo nije naroito korisno, niti ubedljiv argument za jednu senzibilnu spoljnu politiku. Henry Kissinger je imao puno iskustva. Pa ipak se on upetljao u masovna ubistva u Kambodi. Da li je ispravan fokus amerike spoljne politike? Uzmimo centralni fokus: iransku pretnju. Brutalni, klerikalni reim je pretnja za sopstvenu populaciju, ali teko da je u tom smislu jedinstven. Pretnja Americi stigla je u aprilu kroz prezentacije zvaninika Pentagona Kongresu - oni su istakli da pretnja nije vojna; nego je u pitanju pretnja za stabilnost regiona. Da li se slaete sa tom procenom To je imperijalistika doktrina. Stabilnost je po njima kada Velika Britanija i Amerika napadnu dravu i nametnu reim po svom izboru. Ali ako Iran pokua da se mea, to je destabilizacija. (...) Da li zemlje kao to je Bolivija mogu da naue ostatak sveta nekoj lekciji? Da. Najsiromanija zemlja u Junoj Americi - Bolivija bila je devastirana neoliberalnim ekonomskim politikama. U skorije vreme, veina populacije pobedila je u nekoliko znaajnih bitaka protiv privatizacije vode. Onda su uli u politiku arenu i izabrali nekoga iz svojih redova, i ljudi su se onda zaista ukljuili u te teme. Njihov ekonomski rast je sada, ini mi se, najvii u latinskoj Americi. (...) Da li Vi glasate? Najee da, ali bez mnogo entuzijazma. U Americi praktino postoji jedna partija - biznis partija. Ima dve frakcije koje se zovu Demokrate i Republikanci, koje se malo razlikuju ali zapravo sprovode varijacije istih politika. Generalno, ja sam protiv tih politika, kao to je i veina populacije.

(odlomak iz intervjua u New Statesmanu, rujan 2010.) Prevela Milena Timotijevi Prof.dr. Noam Chomsky je znameniti lingvist i politiki analitiar. 1999. je u anketi asopisa Prospect proglaen za najznaajnijeg javnog intelektualca na svijetu. lan je Savjeta Novog Plamena.

Svijet u 21. stoljeu

75

Rat protiv Afganistana: zloin protiv ovjenosti

Al Kaidino prisustvo u Afganistanu ne pretstavlja toliku pretnju Afganistancima koliko su patnje prozrokovali okupatori
Afganistanu nije sponzor napada od jedanaestog sepvog oktobra se navrava deset godina od kako tembra. Al-Kaidino vostvo jeste imalo bazu u Afganissu SAD i njeni saveznici, ukljuujui i Australiju, napali Afganistan. Bombardovanje najsiromanitanu, ali su teroristi koji su izvrili napade (od kojih ni jeje zemlje na svetu od strane jedne od najbogatijih je dan nije bio Afganistanac) bili nemaki i ameriki dravzloin protiv ovenosti. Stvarna svrha ovog zloina je, ljani. Nedavni izvetaji ak sugeriraju da su Talibani zapravo, irenje amerike moi u ovom regionu. moda pokuali da upozore na napade od jedanaestog Sedamnaestog oktobra 2001. godine liberalno/nacioseptembra, i da tako spree aktivnosti Al-Kaide. Ironino, Amerika je tokom sovjetske okupacije Afganistana nalna koaliciona vlada Dona Haurda je poslala australijobuavala i davala vojnu i drugu opremu teroristikim ske trupe u Afganistan, samo devet dana poto je Amegrupama u Afganistanu, jo od 1970-tih godina, da bi rika zapoela bombardovanje jedne od najsiromanijih i se ove grupe borile protiv sovjetskih trupa. Al-Kaida je ratom izmuenih nacija u svetu. Tada je novoformirana Socijalistika alijansa, isticanjem licemerja SAD-a, odgou stvari odbegla teroristika organizacija stvorena od vorila na ovaj napad - i na njegov navodni katalizator testrane Amerike. roristike napade 11/9 na Njujork i Vaington - zapoevTalibani su delimino posledica ruskog rata u Afganisi kampanju protiv ,,rata bez kraja tadanjeg predsedtanu. ak je i Hilari Klinton priznala da su Talibani bili nika Dorda Bua. Otvoreno smo rekli: ,,Mi smo spremjedna od dihadistikih grupa, koje su, kao saveznici, bini da odradimo svoj deo posla u mobilizaciji najire moli ,,ohrabrivani, trenirani i opremljivani od strane Amegue opozicije bilo kakvom pokuaju amerike politike, rike, i nisu smatrane za pretnju Americi ili njenim savezi njihovih globalih saveznika, da koriste tragediju kao iznicima. govor za vojnu agresiju. Afganistan je nazvan ,,groblje imperija. U prolosti Od tada je Socijalistika alijansa zadrala svoje protisu pobunjenike grupe u Afganistanu porazile sve svovljenje australijskom ueu u ameriko-NATO okupacije napadae. Isto e se desiti i sa sadanjim ratom, najji Afganistana. Mi smo nastavili da traimo nain kako duim za Australiju jo od Vijetnama. Talibansko irenje da izgradimo zajedniku opoziciju ovom ratu, kao i rae se nastaviti, uprkos ueu zvanine afganistanske tu u Iraku. Ova poetna inicijativa bi mogla da postane vojske u borbama protiv njih, kao rezultat poveanja snanija kada federalni parlament zapone svoju debazgraavanja nad brutalnou i korupcijom vlade u Katu. bulu, porastom civilnih rtava (od kojih su mnoge proInicijalno pravno opravdanje ovog rata je odmah douzrokovane vazdunim napadima od strane sila predvedeno u pitanje jer je dolo do zloupotrebe lana 51. voenih Amerikom), kao i zbog apatije i beznadenospovelje Ujedinjenih nacija od strati samih Afganistanaca. Prisustvo Al-Kaide u Afganistane SAD i Britanije. lan 51., iako daje pravo svakoj dravi da vodi nu ne pretstavlja toliku pretnju Inicijalno pravno odbrambeni rat, ustvari spreava Afganistancima, koliko su patnje opravdanje ovog rata je da se bilo kakva samoodbrana prouzrokovali okupatori i konodmah dovedeno u pitanastavlja posle zavretka napada. stantna bombardovanja bespilotnje jer je dolo do zlouta vie, pravo samoodbrane odnih predatorskih letelica lansiranosi se na napad od strane neke nih iz amerikih baza. potrebe lana 51. povelje druge nacionalne drave, ali ne i U samo jednom od nebrojenih Ujedinjenih nacija od od kriminalnih delanja, kakvo je tesluajeva koji su se desili u provinstrane SAD i Britanije. rorizam. ciji Kunar, koalicione snage su uUprkos onome to su zapadni lile u kue civila i ubile desetoro deri tada tvrdili, talibanski reim u njih: od kojih je osmoro bilo dece

76

Svijet u 21. stoljeu

su u pitanje septembarskom odlukom da se na vojni koja su pohaala kolu, zatim jedan siromani farmer i sud izvedu pripadnici australijske taktike grupe za spejedan dvanaestogodinji seljak. Svi su oni ubijeni hicem cijalne operacije zbog ubijanja dvoje odraslih ljudi i eu glavu. Iako amerike okupacione trupe poriu bilo tvoro dece blizu sela Sarmorghab u provinciji Oruzgan, kakvo uee u ovome, Kai Eide je kao specijalni 2009. godine. predstavnik Ujedinjenih nacija na konferenciji za mediLaburistika stranka i koalicija oko nje uporno tvrde je objavio da su ,,meunarodne snage bile angaovada bi nacionalna sigurnost Australije bila u opasnosti ne u incidentu i da je ,,preliminarno istraivanje Ujediukoliko bi se trupe povukle. Ali Afganistan nikada nije njenih nacija pokazalo da je meu deset afganistanskih pretio Australiji. civila ubijenih u Kunar provinciji bilo osmoro studenata. Dakle, istinski problem su produeni zapadnjaki raIako se ovakva zverstvima dogaaju, lanstvo Al-Kaide u Afganistanu je ustvari znaajno opalo. U junu je ef tovi - sa odlikama agresije, okupacije i terora siromanih CIA-e dao intervju za ameriku televiziju ABC, u kojem je muslimanskih nacija kao to je Afganistan - koji nastavrekao da je ,,najvie pedeset do sto broj svih lanova Alljaju da produbljuju odbojnost koja moe da vodi eskaKaide u Afganistanu. Meutim, nastavlja se sa formiralaciji grupnog i pojedinanog terorizma u mnogim zemnjem pobunjenikih grupa u cilju borbe protiv okupacioljama. Ovakvi ratovi su delo kontinuiniranog dravnog nih armija, koje podravaju korumpiranu vlast Hamida terora koji je isprovocirao individualne teroristike akte Karzaia, beskrupulozne gospodare rata i njihove veze sa kao odgovor. Ovo je razlog zbog kojeg komentatori podmitljvom pakistanskom obapriznaju da invazija, beskrajni rat i vetajnom agencijom. (Pogledajte okupacija, ne samo da su pomogli na WikiLeaks-u Afganistanske ratu destabilizaciji Afganistana i PaHrabra Revolucionarne dnevnike radi vie dokaza) kistana, ve pretstavljaju pretnju na asocijacija ena u AfHrabra Revolucionarna asocijaglobalnoj sigurnosti. ganistanu (RAWA) aktuelcija ena u Afganistanu (RAWA) Mi moramo da prisilimo austraaktuelno poveanje fundamentalijsku vladu da povue svoje trupe. no poveanje fundamenlizama, bespravnosti, siromatva i esdeset jedan procenat Australitalizama, bespravnosti, sisilovanja direktno povezuje sa janaca eli da se one vrate kui. romatva i silovanja diokupacijom. Okrueni ekstremMiljenje veine Australijanaca ne rektno povezuje sa okupanom klimom, u zemlji ija je infrasme biti ignorisano u cilju dobrih struktura unitena konfliktom, odnosa izmeu Amerike i Austracijom. U zemlji ija je inmnogi afganistanci imaju malo lije. Ali Australija ne treba da ode frastruktura unitena konanse da preive preko 43. godiiz ove ratom unitene zemlje. Mofliktom, mnogi afganistanne. ivot afganistanskih ena, koramo obezbediti sredstva i pomo ci imaju malo anse da je oni koji podravaju rat tvrde da za ljude u Afganistanu (ne za kotite, nastavlja da se pogorava i u rumpirane birokrate - bilo afganispreive preko 43. godine. podrujima koje kontroliu Talibatanske ili zapadne). Ratne reparani i u podrujima koje oni ne koncije bi omoguile Afganistancima troliu. Karzai je uinio legalnim da barem na neki nain vrate njistanje u kome muevi siluju svoje ene a skoranji izvehove ivote u normalu. taji govore i o rastuem broju pokuaja samo-rtvovaAustralija mora takoe da otvori svoja vrata onim afnja. Izvetaj Svetske zdravstvene organizaije i Unicefa iz ganistanskim izbeglicama koji ele da dou ovde. Ovo septembra - naslovljen ,,Kretanja mortaliteta majki je najmanje to ova zemlja moe da uradi posle uea kae da je posle skoro decenije zdravstvenih projekata, u kreiranju masovnih razmetanja i migracija stanovkoje su finansirali donatori, dolo do samo blagog smanitva, koje su posledica ratnih dejstava okupacionih sinjenja smrtnosti majki i dece. Prole godine, Unicef je la u Afganistanu. rangirao Afganistan kao najgoru od 202 zemlje po staNa kraju, politiari moraju da prestanu da manipuliu tistikama smrtnosti majki, nedonoadi i dece. ovom tragedijom koja jo uvek traje. Debata - koju je Oni koji brane ostanak australijanskih trupa u AfgaAustralijska radnika partija bila primorana da povede nistanu tvrde da su te trupe tamo da bi ,,zavrile pomora da se proiri i izvan parlamenta. Ovo nee biti desao. Ovo, oigledno, znai treniranje afganistanske arbata ako se, kao to premijerka Dulija Gilard eli, primije i policije kako bi mogle da odre - korumpiranu i a zadri samo na pozivima za ,,podrku trupama. sa kraljevima droge povezanu - Karzaievu vladu koja je Svrha ograniavanja ove ,,debate je da se iskoriste ustoliena na nedemokratski nain od strane Amerike i slepa i pogreno usmerena nacionalistika oseanja kanjenih saveznikih zavojevaa. Ovaj sumnjivi ,,posao ko bi se uutkali svi argumenti koji otkrivaju da je ausmoda nikad nee biti zavren. Karzaiev reim tite stratralijska i vojna intervencija drugih stranih sila u Afganisne trupe i privatni plaenici vie nego nesposobna afgatanu kriminalna i da je to u stvari rat protiv ljudi. nistanska armija i policija. Ove snage su ili privatne plaDolo je vreme da tiha veina uini da njihovi stavovi enike vojske kraljeva rata (u novim uniformama) ili ljupostanu vidljivi, i da dovede do kraja ovo dvopartijsko di koji trae nekakvu zaradu da bi prehranili svoje poroludilo u kojem su desetine hiljada ljudi, ako ne i vie, dice. Mnogi dezertiraju. Drugi ubijaju svoje ,,mentore. ubijene bez ikakvog pravog razloga. Optimistina vienja australijskog uea u ovom raPreveo Velizar Mirov tu - kao deo pomoi ljudima u Afganistanu - dovedena (Socijalistika alijansa, oktobar 2010. godine)

Svijet u 21. stoljeu

77

WikiLeaks objavio dokumente koji razotkrivaju ratne zloine SAD-a u Iraku

Patrick Martin ajni dokumenti vojske SAD, koje je u petak objavio web site WikiLeaks, obezbjeuju obimnu dokumentaciju o kriminalnom karakteru invazije i okupacije Iraka koju su predvodile Sjedinjene Drave. WikiLeaks je postavio blizu 400 hiljada vojnih izvjetaja sa terena, koje su dokumentovali vojnici nieg ranga nakon bitki ili izvidnikih operacija, opisujui smrtne gubitke prouzrokovane vojnom akcijom SAD, napade anti-amerikih pobunjenika ili ubilake civilne sukobe izazvane amerikom okupacijom. Izvjetaji pokrivaju period od 1. januara 2004., do 31. decembra 2009. godine, i stoga ne obezbjeuju podatke o masovnim ubistvima koja su se dogodila tokom poetne amerike invazije u martu 2003. godine. Dokumenti su postali dostupni nekoliko sedmica unaprijed odabranim novinskim organizacijama, ukljuujui Guardian iz Londona, The New York Times, njemaki novinski magazin Der Spiegel, francuski dnevni list Le Monde i al Jazeera, elektronski medij na arapskom jeziku sa sjeditem u Qataru. Ovi mediji su objavljivali opsene prikaze dostupnog materijala, postavljajui ih na svoje website-ove u petak uvee. Guardian se fokusira na razmjere krvoprolia, koje ukljuuju 15 000 civila ubijenih u incidentima koji ranije nijesu bili prijavljeni od strane amerike vojske- koja je javno porekla da je uopte raunala broj civilnih smrti, iako je vodila opseni interni dnevnik. Novinski izvjetaj poinje: Tmurna slika nasljea SAD i Velike Britanije u Iraku otkrivena je kroz obimno curenje amerikih vojnih dokumenata koji detaljno opisuju muenje, zbirna pogubljenja i ratne zloine. Novine nastavljaju: Ratni izvjetaji, kako to vidi Guardian, sadre jezivi dosije sluajeva u kojima su trupe SAD ubijale nevine rtve na kontrolnim punktovima, na irakim putevima i tokom racija u ljudskim domovima. rtve ukljuuju desetine ena i dje-

Abu Ghraib

ce. Sjedinjene Drave su rijetko javno priznavale njihove smrti. Guardian takoe detaljno opisuje neuspjeh vojske SAD u pokuaju da istrai muenje i ubistva koje su sprovodile irake snage regrutovane kao dio uspostavljanja marionetskog reima u Bagdadu. Ova novina navodi: Brojni izvjetaji o zlostavljanju pritvorenika, esto poduprti medicinskim dokazima, opisuju kako su zatvorenici bili okovani lancima, vezanih oiju, i objeeni za zglobove ili lanke, kao i podvrgnuti bievanju, udaranju, utiranju ili elektrinim okovima. est izvjetaja zavrava sa oevidnom smru pritvorenika. Jo jedan lanak u Guardianu skree panju na ulogu Vuje brigade, irake jedinice specijalnih snaga koju je stvorila amerika vojska, a kojom je upravljao pukovnik James Steele . Njegovo iskustvo u borbi protiv pobunjenika, u muenju i ubistvima, ukljuuje njegovu ulogu kao savjetnika odred smrti koje su podravale Sjedinjene Drave u El Salvadoru 80-tih godina. Po rijeima novina: Vuju brigadu su stvorile i podrale Sjedinjene Drave u pokuaju da ponovo uposle djelove Republikanske garde Saddama Hus seina , ovog puta da bi terorisali pobunjenike. lanovi su tipino nosili crvene beretke, naoari i fantomke, i odvozili se na racije u konvojima sastavljenim od Toyotinih Land Cruiser-a. Iraani su ih optuivali da su prebijali zatvorenike, muili ih elektrinim builicama i ponekad pogubljivali osumnjiene. Specijalni izvjestilac UN za muenje, Manfred No wak , rekao je u emisiji Danas televizije BBC, da je amerika vlada imala obavezu da istrai navode o tome da je amerika vojska predavala zatvorenike irakim tamniarima za muenje i pogubljenja, ne samo da bi priveli zloince pravdi, nego i da bi obezbijedili rtvama odgovarajui pravni lijek i naknadu tete. Neuspjeh u tome, rekao je, prekrio bi amerike obaveze po meunarodnom pravu. Ovo osobito krenje ljudskih prava se nastavlja

78
Svaka je esta osoba u Iraku siroe. To je cijena koju plaaju djeca u Iraku, zemlji koja je pod okupacijom i prividnom zatitom jedine svjetske supersile. Jasno, nije sva siroad posljedica nasilja koje je pokosilo zemlju nakon amerike invazije 2003. godine. Meutim, invazija je izazvala brojne neispriane tragedije Iraana, samo uveavajui ve nanesene rane od strane bivih muitelja - pristaa Saddama Husseina koje su vladale Irakom. Objavljena su neslubena izvjea prema kojima se Irak pretvorio u zemlju siroadi. No, tone brojke su postale poznate tek nedavno, kada je Ministarstvo rada i socijalne skrbi objavilo javnosti svoje statistike podatke. Statistike ukazuju na zabrinjavajuu drutvenu sliku s crnim socijalnim, zdravstvenim i ekonomskim posljedicama na zemlju koja jo uvijek nema niti osnovnu dravnu infrastrukturu. To su anonimni Iraani. Ameriki okupatori su se , kukaviki povukli, a ni vladajui u Iraku nisu naroito zabrinuti za svakodnevicu i dobrobit svojeg naroda. U zemlji ispunjenoj nasiljem, poput Iraka, gdje se ak niti ameriki marinci sa svojim pancirnim prslucima i debelim oklopima ne mogu osjeati sigurno, za nekoga poput siroeta ne preostaje mnogo prostora. Njih stotine tisua ivi na ulici. Ne postoji organizirana socijalna skrb koja bi se brinula o njima. No, odgovor na pitanje tko im je ubio roditelje je sasvim druga pria. Oni bi mogli biti rtve nasuminog ili usmjerenog bombardiranja i paljbe od strane amerikih marinaca, djelatnika amerikih zatitarskih kompanija ili mnogobrojnih grupa militanata, koje rastu poput gljiva, poduprijetih od strane Sjedinjenih Drava. Usporedbe radi, ako bismo uzeli broj siroadi u Iraku i usporedili ga s populacijom Sjedinjenih Drava, pet milijuna siroadi u Iraku ekvivalentno je gotovo 50 milijuna siroadi u Sjedinjenim Dravama. Zamislite gradove poput New Yorka, Los Angelesa, Chicaga, Houstona, Phoenixa i Philadelphie napuene iskljuivo siroadi. Postoje nebrojene prie iz Iraka koje bi iraki okupatori i vladajui, a na nesreu i meunarodni mediji, htjeli gurnuti pod tepih. injenica da se ovom zabrinjavajuem broju siroadi koji iznosi vie od 16 posto irake populacije i gotovo polovici ukupnog broja djece ne prua odgovarajua, zapravo nikakva, pomo nadasve je potresna. Azzaman, rujan, 2010.

Svijet u 21. stoljeu

pod Obaminom administracijom, kako potvruju dokumenti, sa izvjetajem da je amerika vojska prolog decembra primila video snimak koji prikazuje oficire irake armije kako pogubljuju zatvorenika u Tal Afaru, u sjevernom Iraku. Prema dnevniku amerike armije: Snimak pokazuje otprilike 12 irakih vojnika. Deset vojnika irake armije su meusobno Osmomjesena Farzana u zagrljaju razgovarali, dok su dvojica drala bake u izbjeglikom pritvorenika. Pritvorenikove ruke logoru nakon NATO-vog su bile vezane... Snimak prikazuje zranog napada irake vojnike kako pomjeraju pritvorenika na ulicu, guraju ga na tlo, udaraju i pucaju u njega. Dnevnici zakljuuju da nikakve istrage nijesu potrebne, jer nijedan ameriki vojnik nije bio ukljuen u muenja i ubistva. Ovo je politiki stav zvanino usvojen od strane vojske SAD 2004. godine, u vojnoj naredbi poznatoj kao FRAG0 242. Guardian biljei da vojni izvjetaji, koliko god bili grozni, znaajno potcjenjuju broj umrlih zbog amerike vojne akcije, ak i u poreenju sa ciframa koje je podnio Iraq Body Count (IBC), koje su prilino ispod procjena zasnovanih na demografskim studijama, o milion ili vie ubijenih Iraana. Novine piu: Kljuni primjer neuspjeha amerikih snaga da zabiljee civilne rtve koje su nanijeli moe se vidjeti u dvije znaajne gradske bitke protiv pobunjenika koje su se desile 2004. U Falluj-i. Brojne zgrade su pretvorene u prah zbog vazdunih i tenkovskih napada, a dogodile su se i posvjedoene smrti stotina civila. IBC je identifikovao izmeu 1226 i 1362 takvih smrti tokom aprila i novembra. Ali procureli ameriki interni izvjetaji uopte i ne zabiljeavaju civilne rtve. I Guardian i Der Spiegel su objavili brojke rtava svih vrsta nanijetih tokom 24-asovnog perioda u jesen 2006., inae perioda najintenzivnijeg civilnog rata, kada su sektaka ubistva sunitskih i iitskih civila dostigla maksimum. Guardian je odabrao 17. oktobar 2006., kada je 146 ljudi ubijeno; Der Spiegel je ispitao 23. novembar 2006., kada je umrlo 318 ljudi. Oba lista su izvjetaju dala naslov: Dan u paklu. Takvi sadraji se ne pojavljuju u New York Times-u. I Guardian i Der Spiegel su skrenuli panju na posebno ozloglaen incident u kome je ameriki helihopter Apa uhvatio u zamku dva pobunjenika koji su pokuali da se predaju. Kada je pilot pitao bazu za instrukcije, vojni advokat mu je rekao da se oni ne mogu predati letjelici i da su i dalje legitimne mete. Dva ovjeka su pobjegla, ali ih je helihopter lovio i spazivi ih, ubio. Al Jazeera je u svojoj analizi vojnih izvjetaja klasificirala sve sluajeve u kojima su ameriki vojnici pucali i ubili irake civile na kontrolnim punktovima

Svijet u 21. stoljeu

du autoputeva - dostiui ukupnu sumu od 681, od kojih su mnogi bili djeca i ene. Mnogi od ovih sluajeva su ukljuivali masakre cijelih porodica, sa najgorim u kojem se radilo o 11 ljudi u kombiju, od kojih je bilo etvoro djece. Postoji znaajna razlika izmedju pristupa evropskih i arapskih publikacija i publikacije New York Times-a - uveliko imitirane u ostalim amerikim medijima. Sva ne-amerika izdanja se, prilino korektno, fokusiraju na uasan karakter krvoprolia koje je izazvala invazija voena od strane Amerike, i na znaaj materijala koji dokumentuje ratne zloine. Times pokuava da skrene panju sa dokaza o kriminalitetu vlade SAD-a, kombinujui sugestije da dokumenti obezbjeuju novi dokaz uloge Irana u dogadjajima u Iraku - i sekundarna pitanja - ispitivanje na naslovnici o ulozi plaenika - sa prljavom kampanjom protiv osnivaa WikiLeaks-a, Juliana As sangea . Ameriki mediji uglavnom kombinuju klevetanje WikiLeaks-a sa trudom da smanje vanost materijala. Izvjetavanje Times-a i Wahington Post-a poinje tvrdnjom da je malo novih informacija u vojnim dokumentima - procjenom koja izgleda kontradiktorna odsjenim izjavama Pentagona i Dravne sekretarke, Hillary Clinton , koje opovrgavaju ekspose. Druga tema koju su ameriki mediji sugerisali je da materijal sa WikiLeaks-a obezbjeuje argument za nastavljanje vojnog prisustva SAD-a u Iraku, zato to pokazuje da su iraka vojska i policija, pod kontrolom premijera Maliki -a, nelegitimne i kriminalne snage. Tako Post pise: Ali dnevnici su moda najuznemiravajui u njihovim opisima irake vlade koja, sa povlaenjem amerikih snaga, preuzima sigurnonosnu kontrolu u zemlji . I lanak Times-a sugerie da vie detalja o kurdsko-arapskim konfliktima na sjeveru Iraka mogu podrati ostanak amerikih snaga kao mirotvoraca. Uprkos cenzuri i izvrtanju medija u SAD-u, istina o kriminalnoj prirodi ratova voenih od strane Amerike u Iraku i Avganistanu, dobija sve iru publiku. Svuda u svijetu se smatra da amerika vlada imitira nacistike metode i u svom nasilju, i u sistematinom i besramnom laganju. Wikileaks je izvrio ogroman javni doprinos. Objavio je dokumenta koja su sa polazni materijal za budue gonjenje amerikih predsjednika Barack Oba ma -e i George W. Bush -a i cijelog njihovog vojnog vrha, obavjetajnih sluzbi i savjetnika za spoljnu politiku, a zbog ratnih zloina. (World Socialist Web Site, oktobar, 2010.) Prevele Jelena Peurica i Sanja Bulatovi

79

Bolja ideja: Dovoenjem kui 243 vojnika moglo bi se platiti itavo visoko obrazovanje u Afganistanu ove godine

Rat u Afganistanu ne ini nas sigurnijima i taj se troak ne isplati

Gospodin Greg Mortenson tvrdi da je 243 milijuna dolara potrebno za financiranje itavog visokog obrazovanja u Afganistanu ove godine. On predlae da bi SAD trebao odrati tiskovnu konferenciji u Kabulu i poslati samo 243 od 100.000 vojnika (od kojih svaki kota milijun dolara godinje) avionima kui. Tako bi SAD mogao utedjeti novac i predati novac Afganistanskim sveuilitima. Kolumna Nicholasa Kristofa u New York Timesu dijeli sa nama ovu okantnu statistiku koja pokazuje kako SAD ima iskrivljene prioritete u Afganistanu: ako bismo doveli kui samo 243 vojnika, mi bismo utedjeti dovoljno novca da platimo svo visokokolsko obrazovanje u Afganistanu ove godine. Gospodin Mortenson tvrdi da je 243 milijuna dolara potrebno za financiranje itavog visokog obrazovanja u Afganistanu ove godine. On predlae da bi SAD trebao odrati tiskovnu konferenciji u Kabulu i poslati samo 243 od 100.000 vojnika (od kojih svaki kota milijun dolara godinje) avionima kui. Tako bi SAD mogao utedjeti i predati ek Afganistanskim sveuilitima. Rat u Afganistanu ne ini nas sigurnijima i taj se troak ne isplati. injenica da bi dovoenje kui 243 vojnika moglo platiti svo visoko obrazovanje u Afganistanu ove godine pokazuje da postoje mnogo bolji naini stabiliziranja Afganistana i poboljanja ivota Afganistanaca, ako smo spremni odustati od rjeenja u formi vojne sile. (Revolucionarna udruga ena Afganistana, oktobar, 2010.)

80

Svijet u 21. stoljeu

SAD iskoritavao Gvatemalu za smrtonosna medicinska testiranja

tkrivanje 64 godine stare tajne studije provedene u Gvatemali na ljudima od strane amerikog javnog zdravstvenog sustava je uzrokovala meunarodnu osudu prisiljavajui ameriku vladu da se ispria sa zakanjenjem. Smrtonosni eksperiment je iznijela na vidjelo sveuilina profesorica sa Wellesleya - Susan Reverby u svome izlaganju na konferenciji u Minnesoti u svibnju prole godine. New York Times je objavio lanak koji se temelji na njezinom radu proli petak. On e biti formalno objavljen u sijenju ove godine. Kroz 29 stranica rada izneseni su detalji o tajnim eksperimentima nad gvatemalskim zarobljenicima, vojnicima i duevnim bolesnicima od strane lijenika zaposlenih u amerikom javnom zdravstvu (PHS). Sve u svemu, 696 ispitanika u eksperimentu je bilo, bez njihovog pristanka ili znanja, zaraeno gonorejom, sifilisom i drugim oblicima spolnih oboljenja. Eksperiment je bio dio studija o razvoju tih bolesti i ispitivanju utjecaja penicilina u njihovom sprjeavanju, ali ne i u lijeenju tih bolesti. To istraivanje nikad nije objavljeno, iako su se neki od njegovih rezultata pojavili u drugim znanstvenim radovima. Od 497 ispitanika zaraenih sifilisom, 332 ispitanika je lijeeno barem djelomino, a 85 ispitanika, ini se, u potpunosti. Meutim, 71 je umrlo tijekom provoenja studije. Za eksperiment su takoer unovaili gotovo 400 djece bez roditelja koja nisu bila zaraena sifilisom, u dobi izmeu 6 i 16 godina, kako bi ih koristili za usavravanje procesa ispitivanja krvi. Reverby je otkrila ovu tajnu studiju dok je istraivala jo jedan zloglasni eksperiment sa sifilisom nad 399 crnih najamnih radnika na plantaama u Tuskegeeu, u Alabami. Istraivanje, zapoeto 1931. i zavreno 1972. je takoer provedeno od strane PHS-a. Sudionici nikada nisu obavijeteni da su zaraeni spolnim bolestima, niti su bili lijeeni zbog toga. Mnogi od njih su zarazili svoje ene, a i djeca su im roena s kongenitalnim sifilisom. U Tuskegee eksperiment su, ini se, bili ukljueni crn-

ci koji su ve imali sifilis. No nije bilo tako i u gvatemalskom eksperimentu. U tom sluaju, znanstvenici su sustavno prenosili bolesti svojim ispitanicima, u poetku im pruajui usluge prostitutki koje su takoer bile namjerno zaraene od strane istraivaa. Kada se to pokazalo neuinkovitim, oni su ih izravno izloili prijenosnicima spolnih bolesti putem stvaranja ogrebotina na genitalijama, te direktno u kou kroz ubrizgavanje injekcijom. Ubrzo nakon obolijevanja, rtve su lijeene penicilinom. Prema Reverbynu izvjetaju, pojava penicilina i drugih antibiotika, te njihova rana uinkovitost, zabrinula je neke znanstvenike da bi sifilis i druge zarazne bolesti mogle biti uklonjene prije nego to su temeljito prouene. Gvatemalski eksperiment je proireno istraivanje ranije provoenog eksperimenta u zatvoru Terre Haute u Indiani, gdje su tzv. volonteri u svrhu ispitivanja bili zaraeni gonorejom. Prema Reverby , Gvatemala je izabrana jer je zemlja u kojoj je sifilis bio rjei u odnosu na ameriki Jug. Zemljom je praktino vladala United Fruit Company, a ona je imala slubu javnog zdravstva koja je bila spremna provoditi studije u zamjenu za prijeko potrebna medicinska pomagala. Nadalje, navedeno je da e takve spolne bolesti manje utjecati na brdsko stanovnitvo Maya Indijanaca nego to bi utjecale na druge stanovnike Gvatemale. Reverby sugerira da su takvi rasno obojeni izgovori bili uobiajeni kada su eksperimentatori imali namjeru ciljati na neku potlaenu populaciju. Slini rasni izgovori su koriteni i u Tuskegee suenju. Gvatemalski eksperiment vrio se izmeu 1946. i 1948. - godina koje su se poklapale s poznatim suenjem lijenicima u Nrnbergu u kojem su bila optuena 23 njemaka lijenika za sudjelovanje u medicinskim eksperimentima na tisuama ljudi zatvorenim u koncentracijskim logorima; veina rtava bili su idovi, Poljaci, Romi i Rusi. esnaest lijenika je proglaeno krivima, sedam od njih je bilo objeeno. Kao rezultat suenja, razvijen je meunarodni kodeks medicinske etike Nrnberg Code,

Svijet u 21. stoljeu

81

koji zahtijeva da se bilo kakvo eksperimentiranje slabog imovinskog statusa u kolonijalnim i polukona ljudima moe obavljati samo uz informirani prislonijalnim zemljama za ispitivanje razliitih lijekotanak i jedino ukoliko e istraivanje biti medicinski va. Farmaceutske tvrtke su se rutinski okrenule korisno. Znaaj suenja lijenicima u Nrnbergu nizemljama poput Nigerije i June Afrike za ispitivaje utjacao na neke od PHS isnje razliitih lijekova koji su iletraivaa. ef dr. Cutlera R. H. galni u SAD-u. esto je ovakva Arnold , koji je takoer bio lijepopulacija ostavljena na nemiKroz 29 stranica ranik PHS-a, je rekao kako je prolost nakon zavretka medicinblematino eksperimentirati na skog ispitivanja ili ako stvari da izneseni su detalji o duevno bolesnima s obzirom krenu u krivom smjeru. tajnim eksperimentima da oni nisu mogli dati svoj voljPrema istraivanju provedenad gvatemalskim zani pristanak, pa bi neke od cinom od strane Tufts Centra za vilnih organizacija to mogle otrazvoj lijekova, amerike farmarobljenicima, vojnicima i kriti i dii puno praine oko toceutske kompanije su 1997. duevnim bolesnicima ga... provodile 5 posto klinikih stuod strane lijenika zaNeto kasnije je Dr. John Cu dija izvan Sjedinjenih Amerikih tler , ameriki lijenik koji je voDrava i zapadne Europe, ali do poslenih u amerikom dio eksperiment u Gvatemali i 2007. udio je porastao na 29 javnom zdravstvu (PHS). veteran studija Terre Haute u posto. Obama je takoer osobIndiani, takoer sudjelovao i u U 2008. godini, u Argentini Tuskegee eksperimentu. S na primjer, 12 djece je umrlo no nazvao gvatemalulaskom PHS-a u ovu studiju, nakon to su bili koriteni u isskog predsjednika Alvapridruili su se i Nacionalni intraivanju novog lijeka protiv ra Coloma kako bi se isstitut za zdravstvo i Sveamerigripe farmaceutske tvrtke Glaka zdravstvena organizacija, u xoSmithKline u kojem sudjeluju priao u ime SAD-a. to vrijeme gotovo ogranak tisue siromane djece diljem PHS-a, pie Reverby . Cutler je June i Srednje Amerike. Nijedumro, bez pokajanja, u 2003. godini. Tijekom svih no od istraivanja nije provedeno u Europi ili u Sjeovih godina, amerika vlada je aktivno destabilizidinjenim Dravama, zbog visokih trokova i stroih rala reim Juana Jos Arevala , predsjednika Gvatestandarda provoenja istraivanja. Prema izvjeimale, kojega je Trumanova uprava optuivala za ma medija, neki roditelji od te djece izjavili su ili da komunizam. Arevalova vlada je zamijenila brutalnisu bili obavijeteni da su njihova djeca bila dio nog diktatora Jorgea Ubica koji je vladao Gvatematesta za lijekove ili da su bili prisiljavani na sudjelolom eljeznom rukom, uz potporu SAD-a izmeu vanje u istraivanju. 1931. i 1944. godine. 1954. godine CIA je zbacila (World Socialist Website, studeni 2010.) s vlasti Arevalovog nasljednika, Jacoba Arbenza , i postavila vladu koja je, ba kao i Ubicova , nastavila vladati Gvatemalom uz brutalne metode u sluNIGERIJA bi banana-kompanija. Reverbyina nalaza u New York Na objavljivanje Izvetaj Vikiliksa: Pfizer je pritiskao nigeriTimesu brzo su reagirali State Department i Bijela jskog dravnog tuioca da odustane od kua. U zajednikoj izjavi, dravna tajnica Hillary tube za medicinska testiranja koja su imala Clinton i tajnica Ministarstva zdravstva Kathleen smrtne ishode. Diplomatski izvetaji koje je Sebelius rekle su: Duboko alimo to su se takve otkrio VIkiliks pokazuju da je farmaceutski stvari dogodile i ispriavamo se svim pojedincima gigant Pfizer unajmio istraitelje da nau koji su bili pogoeni ovakvim uasnim praksama dokaze o korupciji protiv nigerijskog medicinskih istraivanja Obje dunosnice su obedravnog tuioca, kako bi ga primorali da ale da e pokrenuti temeljitu istragu o ovom pitaodustane od tube vredne 6 milijardi nju. Obama je takoer osobno nazvao gvatemalamerikih dolara koja se odnosi na medicinsskog predsjednika Alvara Coloma kako bi se isprika istraivanja koja je Pfizer vrio putem preao u ime SAD-a. Suenje o sluaju sifilisa u Gvatevare na nigerijskoj deci. Istraivai nisu imali mali je, meutim, razotkrilo praksu upotrebe ilepotpisane formulare o pristanku na istraigalnih lijekova i medicinskih istraivanja koja traju vanja, a medicinsko osoblje je reklo da Pfizer i danas, naglaavajui cinizam isprike amerike vlanije ni obavestio roditelje dece da e njihova de. Bez obzira na aljenje koje su izrazile Clinton i deca dobiti eksperimentalne lekove. Sebelius , nemoralno eksperimentiranje na ljudima Posledica istraivanja je da je jedanaestoro u Sjedinjenim Amerikim Dravama se nije zaustadece umrlo, dok su druga deca pretrpela vilo na gvatemalskom ili Tuskegee sluaju. U razinvaliditete koji ukljuuju gluvou, nemost, doblju izmeu 1950. i 1972. djeca s oteenjima u paralizu, modana oteenja, gubitak vida i razvoju su bile rtve namjerne zaraze hepatitisom. pogoranje govora. U porastu je i razotkrivanje praksi koritenja ljudi

82

Svijet u 21. stoljeu

SIROMATVO U SAD-u
koristei novu formulu, Biro za popis povisio proraun amerike stope siromatva na 15.7 posto

Barry Grey odnosu na prethodni izvetaj, preko 4 miliona vie Amerikanaca ivi u bedi, a siromani ine 15.7% populacije, a ne 14.3%, navodi se u novim procenama za 2009. godinu, koje je u sredu objavio ameriki Biro za popis. Korienjem drugaije formule od one koja se koristi da bi se proizvela zvanina statistika o siromatvu, uzimajui u obzir i trokove ivota poput medicinskih izdataka, transporta i brige o deci kao i ne-materijalne benefite poput zdravstvene zatite, bonova za hranu i poreskih olakica za one sa niskim primanjima. Biro za popis procenio je da je tokom 2009. u Americi u siromatvu ivelo 47.8 miliona ljudi.

Zvanina procena, koja je objavljena u septembru, bila je 43.6 miliona. U prethodnom izvetaju stopa siromatva za Amerikance radno sposobnog uzrasta (izmeu 18 i 64 godine) bila je 12.9 % , najvia od 1960-ih, kada je zbog nivoa siromatva pokrenut program Rat protiv siromatva Lyndona Johnsona. Korienjem druge formule, stopa radno sposobnog stanovnitva pogoenog siromatvom poveava se na 14.8 %. Ono to najvie iznenauje upotrebom revidirane formule je porast kod starijih. Prema zvaninim podacima o siromatvu, 8.9% ljudi preko 65 godina starosti iveli su u siromatvu 2009. godine. Meutim, ako

Foto: Nenad Pejukovi

Svijet u 21. stoljeu

se tome dodaju i nepredvieni trokovi leenja i drugi izdaci, stopa starijeg siromanog stanovnitva umnoava se na 16.1 %. Najvia stopa siromatva je meu decom, 18% njih ive u siromatvu, kako pokazuju novi podaci popisa. Pod revidiranom formulom, zapad je imao najgoru stopu siromatva, od 19.2 %. Prate ga jug (16.1 %), pa severoistok (14.3 %) i srednji zapad (12.5 %). Kathleen S. Short, istraivaica Biroa za popis i autorka izvetaja objavljenog u sredu, napisala je da e nova skupina siromanih ukljuivati veli ku populaciju starijih ljudi, radnikih porodica i branih parova, nego to je identifikovano u zvaninoj proceni siromatva. Vlada nee zameniti zvanine podatke onim koji su dobijeni novom formulom, ve planira da na jesen, zajedno sa tradicionalnim stopama, objavi i nove mere, kao korisni dodatak za federalne agencije i dravnu administraciju. I tradicionalne i revidirane formule znaajno potcenjuju pravi nivo siromatva u Americi, jer obe koriste apsurdno nizak prag prihoda. U 2009. godini kao zvanini prag siromatva raunao se godinji prihod od 14.570 amerikih dolara za porodicu sa dva lana, odnosno 22.050 amerikih dolara za porodicu koja broji etiri lana. Podaci novog cenzusa ak nisu ni objavljeni u etvrtak u tampanim izdanjima New York Timesa, Washington Posta ni Wall Street Journala. Ovo oslikava nezainteresovanost politikog i medijskog establimenta o akutnom problemu i pogoranju socijalne bede u zemlji, i nepremostivu razliku izmeu vladajue elite i naroda. Statistika koja omoguava uvid u skalu siromatva, dodatno pogoranu najviim stopama nezaposlenosti od velike depresije, nije poeljna u vreme kada glavni mediji, Obamina administracija i republikanci vode zajedniku kampanju kojom bi opravdali kresanje izdataka za socijalne programe i smanjenje poreza i regulacija za korporacije. Obamina administracija predvodi napad na radniku klasu, u ime stvaranja poslova. Nakon spasavanja banaka sa trilionima dolara poreskih obveznika, pokretanja ataka na plate u privatnom sektoru irom zemlje, sa Obaminim uredbama koje podrazumevaju pedesetoprocentno smanjenjenje plata tek zaposlenih radnika u autoindustriji, demokratski i republikanski zvaninici podjednako zahtevaju surove rezove u platama, benefitima i penzijama zaposlenih u javnom sektoru. Kreiranje poslova je eufemizam za poveanje korporativnih profita na raun radnika i celog drutva to je dodatno naglaeno u izvetaju koji je izaao u izdanju od etvrtka u Wall Street Journalu o planovima da se smanje korporativne takse za ak 15 %. Predsednik Barack Obama i republikanski kongresni lideri odvojeno pozovaju na isti potez - da stope poreza za korporacije treba da budu nie, navodi se u Wall Street Journalu. Ovo je nastavak prolomesene inicijative za pro-

83 duetak poreskih smanjenja za bogate iz doba Busho ve administracije, to e usmeriti 70 milijardi dolara godinje u kofere 2 % najbogatijeg stanovnitva, i smanjenje poreza na nepokretnosti to e doneti oko 23 milijarde dolara u poreskim olakicama za 6600 porodica. Kao deo dravnog napora da pobolja odnose sa velikim biznisom, Journal navodi da je Bela Kua u sredu najavila da e se Obama obratiti amerikoj privrednoj komori sledeeg meseca. Obamina administracija intenzivira pro-korporativne politike koje su dovele do ogromnog porasta socijalnih nejednakosti u poslednje tri decenije. Institut za ekonomsku politiku (EPI) izvestio je prolog meseca da je bogatstvo najbogatijih domainstava u Americi (koji ine 1 %) u 2009 godini bilo 225 puta vee od neto zarade prosene porodice. Podaci iz izvetaja prikazuju kako vladajua elita koristi finansijsku krizu i recesiju da nastavi da pljaka drutveno bogatstvo. Odnos 1 % najbogatijeg stanovnitva prema prosenom bogatstvu bilo je skoro duplo u odnosi na prosek od 125 iz 1960. godine. Jo jedan izvetaj koji je EPI objavio u novembru istakao je za koji stepen je finansijska elita monopolisala rast prihoda tokom etvrtine veka. Izvetaj pokazuje da je od 1979. do 2005. godine prosean rast prihoda poslednje petine domainstava na lestvici prihoda, korigovan za iznos inflacije, iznosio samo $200 tokom itavog 26-godinjeg perioda. Domainstva na vrhu 0.1 % lestvice prihoda imale su prosean rast prihoda od skoro 6 miliona amerikih dolara u istom periodu, to znai proseni godinji porast od 231.000 amerikih dolara. Sa druge strane, prema EPI izvetaju od prolog septembra, u 2009. godini zabeleeno je da 6.3% Amerikanaca ivi u takozvanom tekom siromatvu, zaraujui manje od pola od onoga to je zvanini prag siromatva. Da bi se nali ispod polovine od praga siromatva, porodica sa etiri lana treba da ima godinja primanja manja od 11.000 amerikih dolara. U 2009. stopa tekog siromatva je najvia od kada je Biro za popis poeo da skuplja podatke 1975. godine, i skoro je udvostruila nisku stopu od 3.3 posto iz 1976. godine. U isto vreme, veliki broj radnika prelazi u kategoriju niskih prihoda, zaraujui dva puta manje od onoga to je zvanina stopa siromatva. Skoro treina svih radnikih porodica zvanino imaju niske prihode, to znai da zapravo ive u uslovima siromatva. Izvetaj o popisu koji je izaao u sredu, time to je uzeo u obzir nematerijalnu dobit u dopunjavanju porodinog prihoda, obezbedio je naznaku razarajueg socijalnog udarca koji e uslediti usled rezova koji e zadesiti drutvenu bezbednost, zdravstvenu zatitu, medicinsku pomo i druge programe socijalne pomoi. Izvetaj zakljuuje da e bez zaraivanja na prihodima od poreskih kredita, stopa siromatva po revidiranoj formuli da poraste sa 15.7 na 17.7 %. Nestanak bonova za hranu poveae stopu siromatva na 17.2%. (World Socialist Website, januar 2011) Prevela Ivana Stanojev

84

Svijet u 21. stoljeu

ikakvog ustezanja rabi sredstva otputanja, smanjivanja plaa i mirovina, te ostalih napada na radnika prava. Najbolji prvi korak u pokretanju obrane od navedenih napada kapitala jest organiziranje generalnog trajka, a to je upravo ono to su portugalski radnici i napravili. Pouke portugalskog generalnog trajka za hrvatske radnike i aktiviste socijalnog pokreta su ogromne i pokazuju nam u kojem smjeru trebamo ii. Radu na organiziranju generalnog trajka u Hrvatskoj ne postoji nikakva alternativa i on predstavlja apsolutni imperativ. Do sada se naalost jasno pokazalo da su rukovodstva najveih hrvatskih sindikalnih sredinjica ozbiljna prepreka ostvarivanju toga cilja - usred svoje nedosljednosti, popustljivosti, koncentriranja na sekundarna pitanja, te izbjegavanja opcije organiziranja generalnog trajka. Jedina solucija je jaanje radnikog pritiska na rukovodstva, te hitna smjena svih onih rukovodioca koji umrtvljuju radniki pokret, veu mu ruke, te rade protiv njegovih interesa.

Odran najvei sindikalni trajk u povijesti Portugala

rema podacima sindikata, vie od tri milijuna radnika, od ukupno pet i pol milijuna koliko ih ima Portugal, sudjelovalo je u generalnom trajku odranom 24.11.2010. trajk je bio naroito jak u javnom sektoru - posebno u transportnom sustavu (ovdje je trajk najbolje uspio u zranim lukama, gdje je doveo do otkazivanja 90% svih letova), u kolama (prema sindikatu nastavnika ovaj trajk je predstavljao trajk sa najveim sudjelovanjem nastavnika - preko 80%), te bolnicama (s najveim ueem medicinskih sestara). No, industrijski sektor takoer nije mnogo zaostajao, s izuzetno visokim postotkom sudjelovanja u trajku u automobilskoj i odjevnoj industriji, te proizvodnji papira. Manuel Carvalho Silva , predsjednik sindikalne sredinjice CGTP je izjavio: Od sada pa nadalje bit emo zahtjevniji i jai u obrani naih zahtjeva kao to su minimalna plaa, pristajanje uz ugovore koji tite radnike i nezaposlene, te zahtijevanje drugaijih mjera. trajk je organiziran u znak protivljenja proturadnikoj politici portugalske socijaldemokratske vlade koja, na ve uobiajene naine, izlaz iz ekonomske krize u kojoj se nalazi zemlja pokuava pronai daljnjim napadom na radnika prava. Novi paket proturadnikih mjera je, prema izjavama portugalske vlade, bio usmjeren prema smanjivanju deficita koji je krajem 2009. iznosio 9.3 % BDP-a. Spomenuti paket vladinih mjera ukljuivao je poveanje poreza, smanjivanje plaa zaposlenih u javnom sektoru izmeu 3.5% i 10%, zamrzavanje mirovina u 2011, te smanjivanje socijalnih izdvajanja. Reakcija na ove mjere bio je dogovor izmeu dvije najvee portugalske sindikalne konfederacije, UGT-a i CGTP-a, o zajednikom pokretanju generalnog trajka, to je prvi takav dogovor u protekle 22 godine. Portugalski radnici su uspjenim izvoenjem ovoga velianstvenog generalnog trajka poruili da, jednako kao i Grki radnici, vie ne vjeruju priama o tome kako svi moramo snositi posljedice krize i rtvovati se kako bismo iz nje to prije izali. Jasno se pokazalo da ta uplja fraza slui samo za prikrivanje prave realnosti u kojoj iskljuivo radnici snose teret krize do koje su doveli kapitalisti i njihovi politiki saveznici. Ne radi se o zajednikom, slonom i ravnopravnom naporu svih drutvenih klasa za izlaskom iz krize, ve o klasnoj borbi koja se vodi eljeli to radnici ili ne, te u kojoj vladajua klasa bez

Venezuelanska Narodna skuptina usvaja paket zakona o narodnoj vlasti

asno sino Venezuelanska Narodna skuptina odobrila je novi Strukturni zakon narodne vlasti, a danas poslijepodne je proao Strukturni zakon narodnog i javnog planiranja. Ta dva zakona tvore dio skupine od pet zakona narodne vlasti koji imaju za cilj transformirati dravne strukture planiranja i u odluivanje ukljuiti vie lokalnih organizacija. Narodna skuptina je zapoela sa drugim krugom rasprave o bloku zakona ovog tjedna. Ovi zakoni zajedno promiu decentralizaciju vlasti, kolektivno vlasnitvo, samoupravu, a elna organizacija za planiranje je Vladino savezno vijee.Vladino savezno vijee je formirano poetkom ove godine i sastoji se od ministara, gradonaelnika, guvernera i opinskih vijea, te predstavnika drutvenih pokreta koji planiraju dravni proraun. Meutim, osim susreta na nacionalnoj razini, odvijali su se i sastanci na lokalnoj razini s grupama komunalnog vijea koji su razgovarali o raspodjeli sredstava i resursa za odreene projekte koji su u zajednikom interesu, kao to su javni radovi, kole i bolnice. Pet zakona koji ine ovaj blok zakona su: Strukturni zakon narodne vlasti, Strukturni zakon narod-

Svijet u 21. stoljeu

nog i javnog planiranja(o oba se prvi put razgovaralo 16. prosinca 2009.), Strukturni zakon opina, Strukturni zakon o socijalnoj reviziji (o oba se prvi put razgovaralo 22. lipnja ove godine) i Strukturni zakon za razvoj i promicanje drutvenog gospodarstva. Prvi potpredsjednik Narodne skuptine - Dario Vi vas je izjavio kako e zakoni omoguiti jaanje narodne vlasti i dopuniti ve postojee zakone, kao to su Zakon opinskog vijea i Zakon Vladinog saveznog vijea. Zakonodavac Augusto Montiel je dodao kako je paket zakona potreban za stvaranje uvjeta za transformaciju trenutne buroaske drave. Da bismo mogli stati na kraj buroaskoj dravi u kakvoj jo uvijek ivimo, trebamo stvoriti uvjete za razvoj komunalne, demokratske, progresivne, revolucionarne i na zajednici utemeljene drave. To jest, stvaramo dravu koja ne doputa da se vlast koncentrira u rukama nekoliko privilegiranih ljudi, rekao je Montiel . Prema izjavi Narodne skuptine, blok zakona je bio otvoren za iroke nacionalne konzultacije, uz sudjelovanje predstavnika opina, komunalnih vijea, zakonodavaca i predsjednika Venezuele. Strukturni zakon narodne vlasti Zakonodavac Ulises Daal tvrdi kako se Strukturni zakon narodne vlasti sa svoja 134 lanka bavi izravnim sudjelovanjem zajednice u javnoj upravi, te je takav koncept bio podran i lankom 5. u Ustavu. 7. lanak Zakona navodi da je jedan od njegovih ciljeva promicati bolje organiziranje ljudi u skladu sa konsolidiranjem revolucionarne progresivne demokracije ... i stvaranjem drutvenih samoupravnih oblika. Organizacije drutvene samouprave trebaju imati prioritet u ispunjavanju potreba javne potronje robe, usluga ili izvoenja radova, kao to je navedeno u 29. lanku odobrenih prava. Strukturni zakon narodne vlasti definira organizacije narodne vlasti kao skupine ljudi organizirane na principu mjesta stanovanja ili svakodnevnih aktivnosti, formirane od graana sa zajednikim interesima i ciljevima prevladavanja tekoe i promicanja kolektivne dobrobiti. Posebne samoupravne jedinice narodne vlasti su komunalna vijea i komune, izmeu ostalih. Daal tvrdi da, dok se god ljudi budu organizirali kroz takve oblike samouprave, Nitko nikada nee biti u mogunosti da uzme vlast narodu. Zakon narodnog i javnog planiranja Zakon narodnog i javnog planiranja, odobren danas poslijepodne, ukljuuje komunalna vijea i opine u nacionalni sustav planiranja. Ovaj zakon je usmjeren ka postavljanju osnove za planiranje koja omoguuje postizanje pravedne raspodjele bogat-

85 stva na uinkovit nain , rekao je Daal . Zakon oblikuje i ocrtava organizaciju i funkcioniranje Nacionalnog sustava javnog planiranja, sustava iji je cilj optimizirati procese definiranja, formuliranja, izvrenja, i vrednovanja mjera politike. Nacionalni sustav javnog ureenja ine drava, opinska vijea, komune i komunalna vijea javnih planiranja, kao i lokalna komunalna vijea, te Vlada Saveznih vijea. Prema izvjeu Narodne skuptine ovaj zakon je institucionalizirao metodologiju usmjerenu na koordinaciju meu entitetima, tako da javno planiranje kao politiki instrument, orijentira akcije drave. Zakon predvia iroko i masovno sudjelovanje u odreivanju ciljeva planova, njihove primjene i mogue budue revizije. Oporbeni odgovor Rasprava o Zakonu o narodnoj vlasti zavrila je tek u 23h35 sino jer su, prema izvjetaju Narodne skuptine, zakonodavci oporbe pokuali blokirati odobrenje svih poglavlja i lanaka. Daal je izjavio kako se opozicija boji prijenosa moi na organizacije narodne vlasti jer znaju da e izgubiti mnogo od svog utjecaja na dravnu vlast i vlast u podrunim jedinicama. Glavna oporbena koalicija, Demokratsko jedinstvo okruglog stola smatra kako bi skup ovih zakona mogao ugroziti budunost demokracije, a Zakon o narodnoj vlasti je neustavan jer koristi pojmove koji se uope ne razmatraju u Ustavu, kao to su socijalna revizija, komunalno gospodarstvo, narodna vlast, komunalni gospodarski sustav, socijalizam i komunalna samouprava. Zakonodavac Juan Molina iz oporbene stranke Podemos rekao je kako su zakoni ve ranije odbijeni u procesu ustavnih reformi na referendumu 2007., a zakonodavac Ricardo Gutierrez , takoer iz Podemosa, smatra kako bi odobrenje zakona bio ekvivalent prevrata. Daal je odgovorio kako lanci 70, 118, 169, 173 i 184 Ustava podravaju skup ovih zakona budui da se oni referiraju na narodno sudjelovanje, prava zajednica da razviju asocijacije graana ukljuujui bilo koji oblik pravne ekonomske aktivnosti, te razliite vrste lokalnih organizacija, decentralizaciju i prenoenje ovlasti na zajednicu. Odobreni zakoni su sada usmjereni izvrnoj vlasti kako bi ih potvrdila , a nakon to budu objavljeni u slubenoj dravnoj publikaciji, poet e se i primjenjivati. Trenutna Narodna skuptina, s gotovo svim svojim lanovima u Ujedinjenoj socijalistikoj partiji Venezuele zbog opozicijskog bojkota na izborima 2005., zavriti e svoj mandat 5. sijenja ove godine.

Mrida, 10. prosinca 2010. (Venezuelanalysis.com)

86

Proljetna kola neoliberalizma

Rat protiv drutva

dr.sc. Susan George

Sa web stranice inicijative Slobodni filozofski prenosimo prijevod poglavlja iz knjige We the peoples of Europe (2008.) poznate politologinje i teoretiarke Susan George, lanice lijevog think-tanka Transnational Institute u Amsterdamu.

orila od pola tone spokojno sjedi nasred sobe dok ju svi pristojno ignoriraju. Ova slikovita metafora savreno opisuje situaciju u kojoj ljudi paljivo izbjegavaju spominjanje najvanijih pitanja kod odreenog problema. Europska gorila, sa svojom stranjicom odluno posjednutom na naputen-pa-ponovno-roen tekst Ustava, zove se klasni rat. Smatrate li taj izraz preoptereenim povijesnim konotacijama, moemo ga nazvati i drutvenim ratom ili ratom protiv drutva, ali svakako se radi o nekoj vrsti rata. Neoliberali, i desniari i takozvani ljeviari, nepokolebljivo potkopavaju europski socijalni sustav i vuku nas natrag u 19. stoljee.. Namjera mi je upozoriti na to da se europske elite nadaju kako e ljude i njihove institucije utegnuti tako vrsto u neoliberalne luake koulje da e im trebati desetljea da se izbave. Socijaldemokratsko vodstvo slijedi isti scenarij i tako je minimalno socijalno, ak i demokratsko, da u ga odsad zvati socijalno-liberalnim. Kada je u Francuskoj zapoela kampanja protiv Ustava, elite nisu shvatile koliko su visoki ulozi bili u igri; oekivali su bezbrian put do ratifikacije TEC-a[1]. Francuzi su, meutim, prozreli njihove namjere i uspjeli poprilino zakomplicirati ivote elit. Veina je vidjela kakva je budunost na pomolu i odbila je aptom pasti. U roku od nekoliko tjedana tisue graana postadoe ustavni strunjaci i stekoe podrobna znanja o europskoj politici koja nikad prije nije pobuivala toliko zanimanja. Golem uspjeh glasa ne pokazuje da taktika protiv Drakule pali: stvor se izloi danjoj svjetlosti, sasui se i umre. Kao to pokazuje Reformski ugovor, elite nikad nisu odustale od svog cilja. Mi smo ga samo uspjeli omesti na odreeno vrijeme. Nastojat u pokazati da su europske elite pokretala i jo ih pokreu tri nadopunjujua cilja: skupiti to je vie mogue bogatstva na tetu radnike klase, sruiti demokraciju i slomiti mo drave. To su sastavnice istinskog drutvenog rata. Mislite da pretjerujem? Promotrimo pomnije redom svaku od njih. Ne treba biti vulgarni marksist (ili ak rafinirani marksist), niti uti metke kako prolijeu i bombe ka-

ko eksplodiraju, da bi se prepoznalo znakove rata. Veliki teoretiar rata Karl von Clausewitz napisao je: Rat je in nasilja iji je cilj natjerati protivnika da se podvrgne naoj volji. Nasilje ne mora podrazumijevati krvoprolie ili slomljene kosti - vana je volja. Napada zna to eli i njegovi su ciljevi suprotni ciljevima njegovog protivnika. To je abeceda rata. Da bi ostvarivanje vlastitih ciljeva i tjeranje protivnika da ih prihvati uspjelo, najprije se mora pokuati politiki djelovati jer po Clausewitzevoj uvenoj izreci - rat je nastavak politike drugim sredstvima. Drugim rijeima, otvoreno ratovanje dokaz je politikog neuspjeha i vidljivo, neporecivo nasilje je posljednje rjeenje. Daleko je poeljnije osigurati prihvaanje i izvrenje svoje volje bez ratnog djelovanja. asni ljudi obino ne odobravaju oitu silu, barem ne javno, i poinitelj bi trebao napredovati nezamjetljivo, u postupnim etapama, sluei se silom samo kada cjelokupno stanje to doputa - ovisno o kontekstu i protivnikovoj moi odupiranja. Valja teiti tome da se protivnika uvjeri kako djeluje slobodno, dok zapravo izvrava nau volju. Izbor Georgea W. Busha primjer je toga kako milijuni ljudi djeluju protiv svojih vlastitih interesa; isto bi se moglo zakljuiti o izboru Nicolasa Sarkozyja u Francuskoj. Glasujui za Ustav milijuni su ljudi, iji su nazori protivni bilo kakvom elitizmu, takoer djelovali protiv svojih interesa. Nemojmo ih kriviti elite su izdvojile vrijeme, novac i zavidnu vjetinu da bi se to dogodilo. Iako su htjele da njihova sila ne bude vidljiva, pokuajmo ju ipak rasvijetliti. Akumuliranje bogatstva to meunarodna vladajua klasa - a naroito europska elita - eli? to ele ti ljudi koje Financial Times zove gospodarima svemira? Je li doista mogue da su ti dobro obueni mukarci i ene, koji govore savren engleski i pokazuju besprijekorne manire, vojnici upleteni u drutveni rat? ele li doista nametnuti svoju volju protivnicima, to jest - da ne okoliam - nama? Kao pojedinci, sigurno ne. Nemaju ni trunku ratobornosti u sebi i sigurno su dobri prema svojoj djeci, svojim susjedima i svojim psi-

Proljetna kola neoliberalizma

ma kao bilo tko od nas. Ali ako ih promotrimo kao skupinu, kao klasu, pomisao o drutvenom ratu zasigurno djeluje uvjerljivije. Njihovi se ciljevi nisu promijenili tijekom vremena. Adam Smith , kojeg oboavaju neoliberali koji su rijetko itali njegovo djelo, nije se bojao dati ime gorili. U Bogatstvu naroda (1776.) upire retorikim prstom u gospodare ovjeanstva i razotkriva izopaeno naelo kojim se vode: Nama sve, a drugima nita. Vladajue elite su slijedile ovo izopaeno naelo od poetka vremena ili bar otkad se kapitalizam prvi put pojavio. Adam Smith je to ovako rekao: Tiho i neprimjetno djelovanje vanjske trgovine i industrijske proizvodnje postupno je uspjelo u onome to sve nasilje feudalnih institucija nikada nije moglo postii. Veleposjednicima je postupno pruena mogunost da zamijene viak proizvodnje s njihove zemlje za ono to su sami mogli potroiti ne dijelei ni sa zakupnicima ni s namjetenicima. Nama sve, a drugima nita jest i uvijek je bilo izopaeno naelo gospodar ovjeanstva. im su, dakle, nali nain da sami potroe itavu vrijednost svojih dohodaka, nisu bili skloni dijeljenju bilo s kim drugim. Trampili bi vrijednost godinjih trokova ivota za tisuu ljudi za par dijamantnih kopi ili neto podjednako frivolno i beskorisno. Tako znai - zadrati sve za sebe i ne ostaviti nita za druge! Ali to ako drugi odbiju sudjelovati? to ako vjeruju da i oni imaju pravo na neto? U tom sluaju, morat ete nai bolji nain uvjeravanja. to je Smithovo izopaeno naelo ako ne objava rata? Isti strateki ciljevi postoje stoljeima. Gospodari ovjeanstva jednostavno se ele dokopati vie moi i bogatstva na tetu ogromnog mnotva ispod njih, naroito onih koji vjeruju da su zatieni zato to se njihova klasa naziva srednjom. U osamnaestom se stoljeu moglo liiti tisuu ljudi njihove gole egzistencije kako bi se kupile dijamantne kope za cipele. Danas bi luksuzna dobra bila drugaija - ako sluajno vodite kompaniju koja kotira na burzi otetili biste ih da biste poveali dioniarsku vrijednost. Prije se uspjeh kompanije mjerio ostvarenim vikom vrijednosti, danas je to zastarjelo ili u najmanju ruku manjkavo mjerilo. Profit ostaje vaan, ali suvremeni gurui menadmenta i rejting agencije vjeruju jedino u dioniarsku vrijednost. Taj kvazi-poboni kapitalistiki koncept prethodi, opravdava i slui kao izlika za sve. Mada profit mora biti ostvaren, prava pogonska sila je cijena dionic koja mora neumoljivo rasti, iako svatko zna da se ta vrijednost moe rastopiti na prve naznake krize. Masovna otputanja i premjetanja radi natjecanja i produktivnosti doprinose rastu cijen dionic; ona su, dakle, poeljna. To smo i pokazali. Ti vrijedni i zasluni dioniari, koji potiu svako stvaranje vrijednosti, i sami su evoluirali. Vie se ne radi o udovicama, siroadi i malim tediama kojima su banke podvalile uzajamne fondove, niti su to provincijalni uglednici koji su neko bili zadovoljni

87 smijenim povratima nekoliko postotaka godinje. Ti mini-kapitalisti nisu niti su ikad bili u poziciji aliti se. Danas se mora zadovoljiti one dioniare koje ekonomisti nazivaju institucijskim investitorima, a s njima nema ale. To su ogromne osiguravajue tvrtke, trgovake banke, hedge fondovi, privatni dioniki fondovi, mirovinski fondovi i, u najnovije vrijeme, stabilizacijski fondovi osnovani po nalogu vlada od Kine pa sve do Dubaija. esto smjeteni u inozemstvu, ti fondovi kontroliraju velike udjele navodno dravnog dionikog kapitala. U Francuskoj su, primjerice, tvrtke koje ulaze u indeks CAC 40 u najmanje 40-postotnom nefrancuskom vlasnitvu i ti moni dioniari imaju zahtjeve u skladu sa svojim poloajem. Diljem svijeta su ubrzo shvatili da mogu zahtijevati godinji povrat od 5, zatim 10, pa 15 posto Samo nebo je granica uz preostalu koliinu krvi u ilama tvrtke. Tisak i financijski strunjaci nas uvijek podsjeaju da je radna snaga preskupa. Samo nas zadirkuju ono to je zapravo skupo za drutvo jest kapital. Prenoenje bogatstva velevlasnicima kapitala ipak je kompliciranije no to je bilo. Iako rtve rijetko kada pravovremeno zamijete da ih se muze, takva uobiajena kratkovidnost nije razlog da se gospodari opuste. Moe se pokazati da je ljude tee nasamariti danas nego u vrijeme Adama Smitha; znaju itati i pisati (velike li pogreke!) te su moda stekli neto politike svijesti. Ti skorojevii misle da su roenjem stekli pravo na odreene prednosti i ponekad se ak i organiziraju u sindikate. Gospodari moraju promijeniti taktiku, a nita nije prikladnije od jednostavnih procedura i kompleksnih tekstova. Izvrstan primjer je rezanje porez za imune. Ne postoji niti jedan statistiki dokaz koji bi ukazivao na to da je vei ekonomski rast povezan s niim porezima za bogate. I to s dobrim razlogom - zato to nije. Bogati su ionako zadovoljili gotovo sve svoje potroake prohtjeve, tako da neoekivana fiskalna dobit nee bitno promijeniti obrasce njihove potronje. Umjesto toga, investiraju u dionice, znai opet profitiraju na dioniarskoj vrijednosti. Rezanje porez za bogate pokazalo se naroito skupim i potpuno nedjelotvornim u poticanju ekonomskog rasta, no ostaje na snazi zato to su oni kojima to pogoduje upravo oni koji nadziru takvu politiku i pokoravaju se neoliberalnoj doktrini. Iste nejednakosti mogu potrajati ad infinitum. Drugi argument koji se koristi jest taj da nii porez na dobit poduzea ini zemlju atraktivnijom izravnom inozemnom ulaganju. To je nova mantra i ima mnogo razliitih fiskalnih okusa. Istina je pak u tome da zemlje privlae investitore superiornou svoje infrastrukture, obrazovanjem i obuenou svoje radne snage te kvalitetom ivota; a ne neto niim porezima. Gospodari ovjeanstva ne mogu se namiriti samo tom fiskalnom mjerom, a zato i bi kada mogu kopati jo puno dublje. Razmotrimo karijeru flat-poreza zainjenu paradoksom i sitnim ironijama. U Manifestu komunistike partije iz 1848. Marx i

88 Engels zagovaraju progresivan porez na dohodak sa sve viim i viim stopama primijenjenim na svaki uzastopnu tranu. Nekoliko desetljea kasnije tu je marksistiku preporuku prihvatila veina razvijenih kapitalistikih zemalja. Porezi na dohodak nikad se nisu ubirali u komunistikim zemljama zato to su, de rerum naturae, svi radili za dravu. Steve Forbes, republikanski kandidat za predsjednika SAD-a koji je bio desniji od Busha (!), 1998. je predloio da se progresivni porez na dohodak (ve uvelike smanjivan od Reaganovih godina) zamijeni flat-porezom s jednokratnom niskom stopom primijenjenom na osobe, potronju i tvrtke. To je univerzalno rjeenje za cijeli fiskalni svijet, bez rup i izuzetaka (osim mirovina koje ostaju neoporezive). Unato Forbesovu osobnom bogatstvu (njegov je otac osnovao asopis Forbes koji objavljuje listu najbogatijih ljudi), njegova je kandidatura za predsjednika openito, a osobito prijedlog flat-poreza smatran farsom. Unato tome, ideja takvih poreza nastavila je vreti u trustovima mozgova amerike i britanske neoliberalne desnice kao to je Heritage Foundation u Washingtonu, Hoover Institution na Stanfordskom sveuilitu ili Institutu Adam Smith u Londonu. U meuvremenu je SSSR doivio slom i njegovi su nekadanji sateliti lansirani u nezavisne orbite. Iznenada su ovim zemljama poeli upravljati mladi tehnokrati koji tek to su izali s amerikih poslovnih kola, pa su dotine zemlje jedna za drugom uvele sada prevladavajui flat-porez. ovjek odgovoran za slovake financije govori posjetiteljima kako je znao raspravljati o flat-porezu na seminarima na Harvardu, no nije mislio da e ikada za ivota doivjeti njegovu realizaciju u svojoj zemlji, a kamoli da e ga on uvesti. Pokret za flat-poreze dobiva na zamahu. Estonija je bila predvodnik, za njom su se ubrzo povele Litva i Letonija, a nakon njih Rusija, Ukrajina, Srbija, Rumunjska i Gruzija. Slovaku su strunjaci za kompetitivnost pohvalili kad je objavila da je uvoenje flat-poreza dovelo do 22 strana investicijska projekta u 2003. godini i 47 u 2004. kojima su stvorene tisue radnih mjesta. Poljska se pridruila toj skupini u oujku 2005. godine. Stope flat-poreza variraju izmeu 12 i 13 posto (Rusija, Ukrajina, Gruzija) i 18 do 19 posto (Poljska, Slovaka, pribaltike drave). Maarska je ustvrdila da nee biti pomodna, no oporbeni politiar poput Viktora Orbana tvrdi da je to neizbjeno s obzirom na poloaj njihovih susjeda. Nizozemski ministar financija Gerrit Zalm izjavio je da ako stara Europa ne moe potui zemlje nove Europe s flat-porezom, moda e im se morati pridruiti; panjolski premijer i njemaki kancelar su, meutim, naloili ozbiljne studije o izvedivosti. U to je vrijeme njemaki porez na dobit poduzea iznosio 38%, a francuski 33,4%, no te su stope su na vrhu ljestvice. Petnaest starih lanica ve su ih reducirale: prosjean porez na dobit poduzea pao je izmeu 1996. i 2003. s 39 na 31,7%. Neoliberali cijene implicitnu poruku koju je prok-

Proljetna kola neoliberalizma

lamirao flat-porez: povjeriti tritu bavljenje nejednakostima i drutvenim problemima. Njegovi pobornici istiu da s takvim stopama ne vrijedi naruavati svoj ugled izbjegavanjem plaanja poreza. Tvrde da e i vladama biti bolje zato to e ubirati vie. Bar zasad se ini da je tako: ubrani porez u Slovakoj i Rusiji je porastao (mada je rast zapoeo na niskoj razini). Pobornici flat-poreza takoer hvale jednostavnost sustava za koji je potrebna tek jednostrana porezna prijavnica, kao i to to je njime smanjena birokracija. Sve to rezultira smanjenjem dravnoga sektora uvijek je dobrodolo. Smatraju da je flat-porez pravedniji zato to ne radi razliku izmeu bogatih i siromanih te dokazuje da je onome tko zarauje 1000 eura dati 180 eura isto to kao i onome tko zarauje 100.000 dati 18.000 eura poreza. Flat-porez je, dakle, sjajno novo oruje koje gospodari mogu koristiti u drutvenom ratu. Imajte na umu da je predloeni Ustav dopustio poravnanje (ili harmonizaciju) poreznih stopa uz slono odobravanje svih 25 (sada 27) zemalja lanica. Budui da je oito kako se takva sloga nee moi zauvijek postizati, natjecanjem e se osigurati da porezi idu nadolje. Kakva god bila sudbina flat-poreza u Europi, on nikada nee biti na dnevnom redu bar jedne drave: SAD-a. Ondje je pronalaenje poreznih rupa rastua industrija; vojska konzultanata, raunovoa, odvjetnika i strunjaka za ispunjavanje formulara koja ide uz to borila bi se svim snagama protiv ikakve naznake pojednostavljenja poreznog sustava koji im ovakav kakav jest donosi kruha, maslaca i kavijara. Uz to bogati Amerikanci, i pojedinci i korporacije, slue se itavim arsenalom lukavtina kojima im se jami da e platiti najmanji mogui iznos - a za to se upravo zalau i ti konzultanti, odvjetnici itd. to god 15 lanica stare Europe odlui, neizbjeno e biti pod rastuim pritiskom da smanje porezne stope to e korporacije koristiti u svoju korist. Porezna konkurencija unutar i izvan Europe pruit e uz hektini sunovrat do dna i poticaj novim zemljama lanicama da iskoriste jedino oruje koje imaju. U rjeniku neoliberalizma flat-porez je komparativna prednost. To to je nemogue uskladiti povisivanje europskih poreza po trenutanim europskim pravilima, jedan je od razlog zato predlaem mnogo jednostavniju pojaanu suradnju (termin EU za koalicije onih koji su voljni usuglasiti se oko odreenih pitanja) kombiniranu s masovnom i ubrzanom pomoi razvoju zemalja na istoku i jugu. Ako jo uvijek niste uvjereni da se sprema organizirano nakupljanje bogatstava u vrhu drutva, evo jo jednog suptilnog naina da se povede drutveni rat. Ekonomisti to zovu raspodjelom dodane vrijednosti. Krajnje ju je teko izraunati, ak i strunjacima te je prepuno metodolokih klopki, no sve primjenjive formule vode do zakljuka da se udio kapitala postojano poveavao na tetu radnitva. Brojke OECD-a pokazuju pad u udjelu dodane vri-

Proljetna kola neoliberalizma

89 Zlatno doba neoliberalizma trajalo je od otprilike 1980. do 1995. godine - bile su to blaene taerijanske i reganovske godine. Jedinstveni europski akt potpisan je 1986. godine, a neoliberalni zamah je ubrzan osnivanjem Svjetske trgovinske organizacije na Uruguvajskoj rundi (1984.-1994.). Zatim su uslijedili tajni pregovori Multilateralnog ugovora o investicijama (MAI) izmeu 1995. i 1998. godine iji je domain bio OECD. Europski ugovori koji su uslijedili u meuvremenu su ojaavali neoliberalni reim EU, dok je javnost veinom bila u blaenom neznanju. Prvi su alarm bili uspjeni trajkovi u zimu 1995./96. u Francuskoj, nakon ega je uslijedila meunarodna borba protiv Multilateralnog ugovora o investicijama ije su stupanje na snagu progresivci uspjeli sprijeiti. Njihov je savez brzo i iznenadno pobijedio MAI te prisilio francusku vladu da se povue. U prosincu 1999. ogromni prosvjedi u Seattleu doprinijeli su propasti WTO-ovog ministarskog sastanka te su gotovo praktiki posvuda poeli nicati nacionalni i internacionalni antiglobalistiki pokreti (u ATTAC-u preferiramo termin alter -globalistiki). Od poetka novog tisuljea se vode intenzivne debate, a socijalni forumi cvatu. Grade se sve jai savezi meu sindikatima, aktivistima za zatitu okolia, seljacima, feministicama, zastupnicima razvoja i borbe protiv siromatva te antiglobalistikim pokretima. Nezadovoljstvo i nepovjerenje u neoliberalizam u Europi utjecalo je i na glasako ponaanje, ukljuujui uznemirujui porast broja suzdranih i prista krajnje desnice koju mnogo ljudi iz radnike klase vide kao branitelja svojih interesa. Unutar EU se milijuni osjeaju iskljuenima i prosvjeduju kad god se dogode drutveni masakri motornom pilom i masovna otputanja. Odmazda se Smithovih gospodara ovjeanstva mogla se oekivati. Povijest drutvenih sukoba prua malo tih savrenih trenutaka u kojima je elita mogla jednim udarcem oboriti svoje protivnike. Prema Clausewitzovoj logici, taj bi im udarac trebao omoguiti da nametnu svoju volju, osiguraju svoju dobit, produe svoju nadmo i osiguraju neosporavanje njihove moi u budunosti. Taj je savreni trenutak imao svoj naziv i datum - rije je Ustavnom sporazumu i o referendumu 29. svibnja 2005. godine. I elite su radosno uivale u slatkoj ironiji: ljudi e demokratskim glasanjem potpisati smrtnu presudu demokraciji. Akumulacija bogatstva je nesumnjivo primarni cilj elite; ako su uvjeti za postizanje tog cilja nedostatni, nepovjerenje u suverenitet naroda i mrnja demokracije su naprosto nuni. Neki su od njih su toliko iskreni i pristojni pa to i priznaju. Valry Giscard dEstaing je na pitanje novinara ali li za iime u konanom nacrtu Ustava, izjavio: Bio sam razoaran to je vrlo malo panje pridano narodu. Vrlo malo. Bilo je napetosti oko institucij, partikularnih prava drava i Unije. No malo se govorilo o ljudima. No zamjeujem zahtjev naroda,

Umberto Boccioni, Jedinstvena forma kontinuiteta svemira, 1913.

jednosti rada u cijeloj kontinentalnoj Europi, a naroito u Francuskoj, od ranih 1980-ih. Sredinom 1970-ih udio dodane vrijednosti koji je iao radnoj snazi je dosegao vrhunac sa 74%, no otad je pao na 60%, to znai da se udio kapitala slino popeo s 26% sredinom 1970-ih na dananjih 40%. Smanjenje radnikog udjela pogodilo je i SAD, no ta je strukturna promjena bila puno otrija u Europi. Razliite su promjene popratile taj porast u preuzimanju dodane vrijednosti od strane kapitala. Kao to su primijetili autori izvjetaja Eurostata: Od 1996. do 2001. godine izdaci za socijalnu zatitu u usporedbi s BDP-om opadali su bez prestanka; omjer je pao za 2.1 boda u [europskoj petnaestorici]. Mrnja demokracije Ljudi su se oduvijek pokuavali oduprijeti akumuliranju bogatstva i moi u rukama nekolicine te izraavali svoj otpor debatom, glasakom kutijom i na ulici. Takvo demokratsko izraavanje je, meutim, sve manje i manje prihvatljivo eliti.

90 dakle trebali smo im izai u susret na pola puta ili bar na treini, ali nismo Ne moe se graditi drutvo samo na interesima, potreban je osjeaj pripadnosti. Istina pa to onda? Ako je 105 lanova Konvencije i njezin predsjednik pridalo tako malo pozornosti ljudima, bilo je to bez sumnje zato to za njih nije bilo mjesta u Ustavu pa niti u Europi ijem je upravljanju tekst bio namijenjen. Najosnovnije pravo i dunost Europljana je da ostanu mirni i budu zadovoljni bilo ime to im dobrohotna birokracija priskrbi, ega nije ba puno. Osnivai Sjedinjenih drava su, unato tome to su veinom bili imuna i aristokratska gospoda, zapoeli svoju preambulu rijeima: Mi, narod[2] Prvi lanak njihovog Ustava proglaava kako e sva ovdje dodijeljena prava biti dodijeljena Kongresu Sjedinjenih drava koji e se sastojati od Senata i Doma predstavnika, koje je izabrao narod. Unato raznolikim problemima amerike demokracije, nitko nikada nije pokuao oboriti ovaj lanak. Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789. je napisana za vrijeme prvih komeanja tijekom Revolucije i utjelovljuje vrijednosti prosvjetiteljstva. Proklamira: Naela svakog suvereniteta nalaze se jedino u Narodu., Zakon je izraz ope volje, Drutvo ima pravo zahtijevati odgovornost svih javnih dunosnika za njihovo obavljanje svojih dunosti. Deklaracija iz 1793. godine (ustvari preambula novom francuskom Ustavu) zauzima stajalite protiv pretjerane akumulacije bogatstva te detaljno opisuje progresivno oporezivanje, kao i neophodnu pomo koju drutvo treba pruiti manje sretnim graanima , to se takoer opisuje i kao dug svih onih koji posjeduju vie no to im treba. Tekst potvruje: narod je suveren; vlada je njegova ruka; nadalje narod moe, kada god to poeli, promijeniti svoju vladu i opozvati svoje predstavnike. Ljudska prava nemaju granica i podrazumijevaju solidarnost unutar i izmeu nacij - Ljudi svih narodnosti su braa i ljudi razliitih narodnosti si trebaju pomagati prema svojim mogunostima kao to bi trebali initi i graani iste drave. Sljedei navod iz 1793. je naroito relevantan danas: onaj koji provodi opresiju jednog naroda se time proglaava neprijateljem sviju. Francuski ustavi iz 1946. i 1958. takoer proklamiraju princip suvereniteta koji je definiran kao vladavina naroda, od strane naroda i za narod, oponaajui pri tome Abrahama Lincolna . Ljudska prava su potvrena u njihovim prvim lancima, uspostavljena u ime francuskog naroda. Iako je zamjedba da se tih principa nije uvijek strogo dralo preblaga, barem je suvereni narod bio prisutan, a vrijednosti prosvjetiteljstva su eksplicitno navoene kao temelji drutva. to je u Europi ostalo od ovih estitih, demokratskih i republikanskih principa iskrivljenih tiranijom naih predaka? Preambula TEC-a zapoinje s Njegovo Velian-

Proljetna kola neoliberalizma

stvo, kralj Belgije i nastavlja s nabrajanjem kraljeva i predsjednika koji nekoliko paragrafa kasnije obznanjuju da su uvjereni da e narodi Europe [] odluni da nadiu svoje nekadanje podjele [] stvoriti zajedniku sudbinu. Sve je to lijepo i krasno, ali ove voe i okrunjene glave se nikad nisu udostojale pitati narode Europe za njihovo miljenje. Europljani koji su izradili nacrt ovog ustava nisu bili izabrani, ve su imenovani i, za razliku od svojih prethodnika iz 18. stoljea, nisu ak povjerili narodnim zastupnicima u Parlamentu ni mogunost zakonodavne inicijative. U tekstu TEC-a s prosvjetiteljstvom su brzo bili gotovi, njegove su vrijednosti ieznule, svijee su redom gasnule i narodni suverenitet je postao izblijedjela uspomena. Dan nakon referenduma u Francuskoj, uvodni lanak Sergea Julyja u dnevnim novinama Libration pokazao je slinu mrnju demokracije, koja podsjea na primjedbu Bertolta Brechta o tome kako bi vlade trebale raspustiti narod i izabrati novi, ukoliko se prethodni ne ponaa dobro[3] Izvadci iz Julyjevog lanka naslovljenog Mazohistiko remek-djelo: [] opa katastrofa i populistika epidemija kosi sve na putu, strukturu Europe, proirenje, elite, regulaciju liberalizma, reformizam, internacionalizam, ak i dareljivost [], naa je zemlja u otunom stanju. Naalost, jutros je u jo gorem stanju. Kasnije u raspraviti neke stavke koje smo uspjeli izbjei - kako se ini privremeno - glasavi protiv Ustava. Prije toga, evo nekoliko neugodnih injenica koje se tiu takozvane Povelje temeljnih prava, koja ini drugi dio TEC-a, sveano proglaen na sastanku na vrhu u Nici 2000. godine. U Reformskom ugovoru pridodan je u Protokol. Stranke desnice kao i socioliberali su tome pridali dosta panje, no prava koje ona jami su mnogo manje razumljiva od onih proglaenih u mnogim nacionalnim ustavima. Meu pravima koje ne jami je pravo na rad (pravo na rad i pravo na pravo na slobodu rada se poprilino razlikuju); pravo na uinkovite javne slube dostupne svima; jednakost spolova i jednaka plaa za jednak rad; naknada za nezaposlene i mirovina; cjeloivotno obrazovanje; nadnacionalni trajkovi; kontracepcija i pobaaj; hitna medicinska pomo. Pravnici se mogu prepirati o tome ima li sve nabrojano mjesto u Ustavu ili bi sve to trebalo biti propisano u zasebnim zakonima, no budui da ih se ne moe nai nigdje u europskom kanonu, proputena je prilika za njihovo proglaavanje u TEC-u. Bilo kako bilo, Ova povelja ne [] uspostavlja nikakve nove ovlasti ili zadae Uniji, niti se njome mijenjaju ovlasti i zadae odreene drugim dijelovima Ustava. (II-111). Zato se onda truditi oko povelje? to se ostalih dijelova tie, demokracija se provodi samo u nevanim pitanjima, ali kad su u pitanju ekonomski izbori, oporezivanje, valuta, zapoljavanje, prava zaposlenik, socijalna politika i sve to se tie rata ili mira, upletanje graana je nepoeljno. Europske institucije e prakticirati otvoren, proziran i redovan dijalog s reprezentativnim drutve-

Proljetna kola neoliberalizma

nim udrugama (I-47, 2). Osobno sam iskusila to ova stavka znai kada su mnogi sudionici kampanje kritiki nastrojeni prema vrhovnoj ulozi Svjetske trgovinske organizacije i ulozi Europe u njoj prisustvovali Dijalozima civilnog drutva koje je pokrenuo tadanji europski povjerenik za trgovinu Pascal Lamy . Rije dijalog je ovdje znaila objanjavanje onoga to Komisija namjerava uiniti. Bilo kakvo neslaganje ili kritiziranje se shvaalo kao odsutnost shvaanja i na nj se uredno odgovaralo strpljivim ponavljanjem stava Komisije. Civilno drutvo veinom se sastojalo od predstavnik interesa korporacij i krupnih poljoprivrednika te je bilo oito da je Lamy, lan Francuske socijalistike stranke od 1969. godine, namjeravao uporabiti Europsku uniju i WTO kao sredstva za promicanje globalnog neoliberalizma. Bilo kako bilo to su mu naloile zemlje lanice. U zadnjih dvadeset godina izgradnja Europe temeljila se iskljuivo na poprilino sloenim tekstovima, na taj nain iskljuivi veinu ljudi iz rasprave. Neizabrana tijela, europske elite, korporativni lobiji i socioliberali dovrivi svoje obraanje na taerizam promijenili su potiho strukture moi kako bi jo vie iskljuile javnost. Meutim, nigdje ne stoji da se mora nastaviti ovako samo zato to je zapoelo tako. Ne moramo prihvatiti mrvice i defetistiko mrmljanje da je bolje ita, nego nita ili Vjerujte nam i mi emo se kasnije pobrinuti za socijalna pitanja. Pogledajmo nekoliko nedavnih primjera ignoriranja demokracije. Ako se ikad ulo glas europskih naroda, bilo je to 15. veljae 2003. godine. Sa svih krajeva Europe uli su se glasovi protivljenja ratu u Iraku kojeg su vodile SAD. Vlade nekoliko drava su ih ule, i to vlade Francuske, Njemake i kasnije panjolske. to bi se dogodilo da je TEC ratificiran? Moe se tek nagaati da bi predloeni Ustav olakao poboljanu suradnja izmeu drav istomiljenic u podrujima ope sigurnosti i obrambene politike (i iznimno oteao druga podruja). U tekstu stoji da nadlenost Unije u pitanjima zajednike vanjske i sigurnosne politike obuhvaat e sva podruja vanjske politike [] ukljuujui progresivno oblikovanje zajednike obrambene politike to bi moglo dovesti do zajednike obrane (I-16). Nadalje, politika Unije [] potovat e dunosti odreenih zemalja lanica koje smatraju da je njihova opa obrana ostvarena unutar Sjevernoatlantskog saveza [] i usklaena sa zajednikom sigurnosnom i obrambenom politikom ustanovljenom unutar tog okvira [okvira NATO-a] (I-41, 2). Konano: NATO ostaje temelj njihove zajednike obrane i forum za njezino provoenje (I-41, 7). Te odredbe sauvane su te ak pojaane u Reformskom ugovoru. Ovi lanci pruaju dosta prostora za potporu Bushevu ratu i prisiljavanje cijele EU na to. Gotovo su sve zemlje lanice i u NATO-u .[4] TEC je takoer zahtijevao poveanje vojnih mogunosti i trokova obrane u europskim zemljama. Tijekom francuske kampanje koja je prethodila

91 referendumu, socioliberali su dokazivali da je lanak koji predvia graansku inicijativu predstavlja pobjedu demokracije. Riskirali su navodei konkretan tekst koji zaista doputa da ne manje od milijun graana [] moe preuzeti inicijativu i pozvati Komisiju [] da podnese bilo kakav primjeren prijedlog o pitanjima za koja graani smatraju da je potrebno pravno djelovanje Unije kako bi se proveo Ustav (I-47, 4). Drugim rijeima, ako smatrate da se Ustav ne primjenjuje, vi i 999,999 drugih graana moete pristojno zatraiti Komisiju da primijeni Ustav, no ne biste mogli promijeniti neto to vam se ne svia u samom Ustavu, niti e Komisija odgovoriti na zahtjev. Kako bismo zakljuili ovaj kratki primjer protudemokratskih praksi, primijetimo da normalan demokratski postupak ukljuuje mogunost buduih revizija i amandmana. Po tom pitanju TEC zaostaje za francuskom Deklaracijom iz 1793. koja proglaava da Narod uvijek ima pravo propitkivati, ispravljati i mijenjati svoj Ustav. Jedna generacija ne moe podvrgnuti budue generacije svojim zakonima. (lanak 28.) Tijekom izrade nacrta europskog Ustava, neki lanovi Konvencije predloili su da bi upravo njihova Konvencija mogla posluiti kao okvir unutar kojeg bi se tekst kasnije mogao preinaiti. Ostali su dali prednost reprezentativnoj grupi zastupnika iz nacionalnog i europskog parlamenta. Oba su prijedloga jo uvijek bila previe demokratska onima koji su htjeli da se tekst uklee u kamen. Kako drukije tumaiti lanke IV-443, 444 i 445 koji zahtijevaju jednoglasnost ne samo Vijea, ve i svake zemlje lanice, bilo potvrdom parlamenta, bilo dravnim referendumom. S takvim zahtjevima kojima je nemogue udovoljiti, izgledi za preinaku bilo koje europske odredbe su ravni nuli. Nadalje, cijeli tekst treeg odlomka treeg dijela uinjen je naroito trajnim i nepreinaivim. to to sadri trei odlomak treeg dijela? Ne puno toga samo unutarnje trite; slobodno kretanje dobara, uslug, kapitala i ljud; politika kompetitivnosti (ukljuujui stavke o natjeajima u javnim slubama ); oporezivanje, gospodarsku i monetarnu politiku; zapoljavanje; socijalnu politiku; gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju; poljoprivredu i ribarstvo; okoli; zatitu potroa; istraivanje i razvoj; tehnologiju; energiju; slobode; sigurnost i pravednost; graninu, useljeniku i azilnu politika, policijsku i sudsku suradnju; javno zdravstvo; industriju; kulturu; turizam; obrazovanje; mlade; sport; struno usavravanje; civilnu zatitu i administrativnu suradnju. Moe se promijeniti bilo to drugo osim obrane i vanjske politike koje se ravnaju slinim ogranienjima. Raanje udovita Kako je dolo do monstruoznog dokumenta poput TEC-a? Kakav je udan tijek zbivanja doveo do teksta koji je, jednom kada je njegov sadraj obzna-

92 njen javnosti, teko mogao dati povoda za entuzijazam Francuz ili bilo koga tko ga je proitao? Neki su okrivili Valryja Giscarda dEstainga. U prosincu 2001. godine je postavljen za predsjednika Konvencije odgovorne za izradu nacrta Ustava. Mandat Konvencije je obuhvaao oko ezdeset predmeta, no glavna mu je tenja bila stvaranje jednog ugovora koji bi pojednostavio i spojio sve prethodne ugovore; organiziranje moi razliitih grana s obzirom na budue poveanje na 25 ili vie lanica te pojaanje demokratske legitimnosti europskih institucija. Tadanji francuski predsjednik Jacques Chirac je predloio svojeg biveg politikog rivala za to mjesto: ili je Giscardu oprostio mnoga ponienja koja je morao pretrpjeti kao Giscardov premijer ili ga je elio van drave. Karikaturisti su Giscarda redovito crtali s krunom i ezlom dok je bio predsjednik, a on je, pak, redovito davao upute Chiracu da hoda dva koraka iza njega. The Independent je 2003. godine objavio portret Giscarda: Skromnost i sumnja u samog sebe nikada nisu bile znaajke biveg francuskog predsjednika. Neki su sumnjali da je njegovo imenovanje na elo Konvencije bio Chiracov lukav potez da sprijei Giscarda da se umijea u predsjedniku kampanju za drugi mandat 2002. godine. Gerhard Schrder se takoer zaloio za Giscarda, vjerojatno prisjetivi se njegove suradnje s Helmutom Schmidtom na stvaranju Europskog monetarnog sistema koji je bio pretea eura. S francusko-njemakim blagoslovom sve su se karte posloile. Giscard je sebe vidio kao povijesnu linost i nije se ustruavao usporeivati s Thomasom Jeffersonom.[5] Nakon to mu je osiguran poloaj, Giscard se pripremio za svoju povijesnu zadau. Prema Newsweeku, pripremao se za odlazak na odmor i imao je tri cilja: Bivi francuski predsjednik i erudit, danas 76-godinjak, planira propjeaiti dolinu rijeke Loire. Usavrit e svoje znanje kineskog jezika i jo jednom preorati kroz stotine stranica ugovora i sporazuma koji predstavljaju temelj Europske unije. Samo za itanje tih tekstova treba izdvojiti mjesec dana, a ponekad je lake razumjeti mandarinski. No kao predsjednik Ustavne konvencije Europske unije, on zakljuuje da je njegov posao srezati brdo papirologije na jedno sve u svemu 30 ili 35 stranica na neto to je u isto vrijeme i razumljivo i obuhvatno, da ne spominjemo lako probavljivo, poput svih ostalih velikih ustava svijeta. Zar je pobrkao Ustav s mandarinskim kineskim? Konvencija se i nije ba pridravala prieljkivanih 30 ili 35 stranica. tovie, izrodili su tekst od 232 stranice (u slubenom francuskom izdanju) s 500 stranica dodataka. Dovoljno je obuhvatno, naroito ako elite pokriti u tanine opis ekonomske politike, a socijalnu politiku prekriti maglom ili je jednostavno izostaviti. Je li tekst razumljiv i probavljiv? Da, za itatelje s akademskom titulom, u idealnom sluaju iz pravnih znanosti. Za trajanja Konvencije pojavila su se opasna ne-

Proljetna kola neoliberalizma

slaganja izmeu malih i velikih, starih i novih, bogatih i siromanih zemalja-lanica - moe li se ova neslaganja smatrati u potpunosti odgovornima za antidemokratsko udovite koje je taj proces izrodio? Jesu li moda MEDEF (francuska organizacija poslodavaca) i UNICE (europska organizacija poslodavaca) imale prste u tome?[6] UNICE se u svojem svojstvu promatraa udruio sa panjolskim ekstremno desniarskim lanovima europskog parlamenta i bivim talijanskim faistom Gianfrancom Finijem i inzistirao da budue zakone i direktive usvaja samo Vijee, bez zajednike odluke ili ak savjetovanja s Parlamentom. Kada je TEC zavren, UNICE je izrazio svoje zadovoljstvo: Izrada nacrta lanaka koji se tiu Komisije podudara se s UNICE-ovim zahtjevima za jakom Komisijom, koja bi zadrala iskljuivo pravo zakonodavne inicijative []. UNICE je zadovoljan to nijedan zahtjev koji je naginjao k uvoenju oporezivanja na razine cijele Unije nije ostavljen []. UNICE se protivi svakom irenju glasanja kvalificiranom veinom o poreznoj politici i sa zadovoljstvom konstatira da e se pravilo o jednoglasnosti nastaviti primjenjivati na ovom podruju []. UNICE je zadovoljan to e cilj Europske sredinje banke ostati stabilnost cijen te da je osigurana njezina samostalnost. Zadovoljstvo Europske konfederacije poslodavaca potjee i iz toga to je u tekst (u lanku I-3 koji se tie ciljeva Unije) ukljuen izraz visoko kompetitivno socijalno trino gospodarstvo. S UNICE-ovog gledita to predstavlja znatnu promjenu zato to u sporazumu [iz Nice] kompetitivnost nije spominjana. Jo je i bolje to je kompetitivnost ponovljena u nekoliko lanaka treeg dijela. alimo sirotu Konfederaciju europskih sindikata [ETUC] koja je mislila da je izvojevala veliku pobjedu ubacivi rije socijalno odmah ispred trinog gospodarstva. Jednako su postupili i njemaki socio-liberali. Mislim da bi nepristran sudac dosudio gol za UNICE. Europski okrugli stol industrijalaca (ERT) kojeg ine generalni direktori 48 najveih europskih transnacionalnih korporacija takoer je odigrao vanu ulogu. Njihov doprinos, kasnije rezimiran u brouri, bio je argument za razne neoliberalne odredbe. Korporativna administracija je postojano pokazivala velik interes za eurointegraciju, a Komisija ih je uvijek toplo pozdravljala, kao npr. baruna Daniela Jan ssena , generalnog direktora belgijskog kemijskog diva Solvaya i lana ERT-a. Janssen ovako zamilja budunost Europe za koju se nada da e biti zasnovana na dvostrukoj revoluciji smanjivanjem moi drave, i javnog sektora openito, privatizacijom i ukidanjem administrativnih ogranienja te premjetanjem veine moi nacionalnih drava na moderniju i meunarodno orijentiranu strukturu na europskoj razini. Janssen oekuje da e Komisija igrati naroito vanu ulogu u ovoj modernoj strukturi zato to je iznimno otvorena prema poslovnoj zajednici tako da kada se poslovni ljudi poput mene suoavaju s

Proljetna kola neoliberalizma

problemom koji se moe rijeiti samo politiki, imamo pristup izvrsnim povjerenicima poput Montija za natjecanje, Lamyja za trgovinu i Liikannena za etrgovinu i industriju. Zahvaljujui tim visoko rangiranim vezama kao i zbog 15.000 industrijskih i financijskih lobista smjetenih u Bruxellesu, sve je na svom mjestu i kako treba biti; povjerenici i Parlament posluat e kapital i krojiti legislativu prema njihovim potrebama. Kako sama Komisija ree na svojoj web-stranici o jo jednom neoliberalnom tekstu: GATS (Opi sporazum o trgovini uslugama) nije tek neto to postoji izmeu vlad. To je prije svega sredstvo za dobrobit biznisa. Iznad i onkraj lako zamjetljivog utjecaja velikih poduzea, Ustav je takoer odraz 105 ljudi koji su izraivali nacrt ili tonije komentirali i izmjenjivali amandmanima tekstove koje su im davali Giscard i njegova svita. lanovima Konvencije nije doputeno da predlau vlastite tekstove. Kao to znamo, nijedan od ovih lanova Konvencija nije izabran za ba ovaj posao, iako su mnogi od njih izabrani europski i nacionalni zastupnici. Samo jo jedan ustav dijeli ovu karakteristiku s njime, koliko ja znam: Ustav SSSR-a iji je nacrt 1936. godine izradio nebirani Politbiro. Ta dva dokumenta dijele i do sitnih detalja razraenu ekonomsku politiku - premda ne i istu ekonomiju. Giscard je usprkos tome zapoeo s velikim nadama i nekoliko dobrih ideja. Treba li mala drava imati mo koritenja veta nad drugim dravama? Sa 25 ili 27 zemalja-lanica donoenje odluka bi postalo nemogue. Itekako tono. Lijek za takvu uzetost je bio uvoenje glasanja kvalificiranom veinom. Upravo takvo glasanje emo, kako je to Giscard objasnio reporteru Time Magazinea, i predloiti. Dodao je da moramo sauvati osnovno nacionalno pravo na neslaganje, ne blokiranjem zajednikog djelovanja, ve dozvoljavanjem dravama da ne sudjeluju. Drugim rijeima, zemljama koje ele zajedno napredovati bi trebalo biti doputeno pojaano suraivati, a da ih u tome ne blokiraju druge lanice. Zec izvuen iz eira Konvencije je sasvim druge vrste. Postavljena su ustavna pravila koja su dopustila bilo kojoj lanici, velikoj ili maloj, da blokira zajedniko djelovanje, naroito na podruju oporezivanja, socijalne politike i ustavnih amandmana. Pojaana suradnja je postala nemjerljivo teka zbog raznih tekstualnih zapreka i zamki. Prialo se da je Giscard sm-samcat izradio nacrte dijelova Ustava koji se tiu nadlenosti i pridavanja moi raznim zainteresiranim stranama; zatim su pravni strunjaci revidirali njegov tekst. Korektori su propustili ukloniti jedan od potonjih komentara; pogreka je primijeena tek kada je 162000 primjeraka francuskog TEC-a (ukljuujui moj) ve bila tiskana. Ovaj neimenovani pravni strunjak se poalio da Paragraf 1 sadrava referencu na kompetencije dodijeljene Uniji u Ustavu - jo jedan primjer pro-

93 tuslovlja i nesuvislog vokabulara koritenog s obzirom na vokabular kompetencija Poput ovog strunjaka u protuslovlju i nesuvislosti i neki drugi lanovi Konvencije nisu odobravali Giscardov nacrt. Jedan od njih, koji je elio ostati anoniman, odao je da je Giscard sposoban sasluati dvadeset ljudi, od kojih se devetnaest razilazi u miljenju s njime i zatim uskliknuti: Drago mi je to se svi slaete sa mnom. Kako bi Tony Blair ostao sretan, Giscard je obeao sasjei svaki spomen rijei federalno. U Downing Streetu je primijeeno da je uinio sve to se trailo od njega, a Daily Telegraph se veselio to je Blair dekofeinizirao tekst kako ne bi nikoga drao budnim. Tokom cijelog procesa pisanja Ustava, Giscard i njegova Konvencija su inili to god je potrebno da zadovolje antidemokratske sile u Europskoj uniji. Slamanje moi drave Svaka nada da e se nametnuti demokracija na razini Europske unije je nerealna je (sa ili bez Ustava) unutar trenutanog sustava i bez novih politikih borbi. Za sada jedina dostina demokracija jest ona nacionalne drave. Francuski i nizozemski glasovi protiv dokazali su da narod jo uvijek moe demokratskim sredstvima izazvati potres. Europske su elite osjetile opasnost: kako bi zadrale kontrolu, moraju uguiti narodnu mo i oslabjeti nacionalne drave to omoguavaju izraavanje takve moi. Sljedea politika anegdota posluit e kako bi se potkrijepio primjer. 2002. godine se Attac suprotstavio Opem sporazumu o trgovini uslugama, dijelu ugovora Svjetske trgovinske organizacije, i odluio uzvratiti udarac. GATS se openito odnosi prema obrazovanju, zdravstvu, obrazovanju, vodoopskrbi i odvodnji, javnim slubama i ljudskim djelatnostima kao prema robi i stavlja ih u trgovinske odnose. Kako najbolje voditi kampanju? Znali smo da je uzaludno pristupiti samom WTO-u - odgovorili bi nam da je WTO tek tajnitvo svojih 148 zemalja-lanica. Ponekad bi se mogli poremetiti sami pregovori, kao u Seattleu, no pregovori bi se nastavili nakon nekoliko dana ili tjedana. Mogli smo pokuati obratiti se europskom povjereniku za trgovinu koji je pregovarao u ime svih zemalja-lanica, no nije bilo previe nade da e nas sasluati, niti smo ga imali ime pozvati na odgovornost. Pregovori o GATS-u slijede proceduru zahtjeva i ponude. Prvo EU zahtijeva od drugih zemalja koje nisu u EU otvaranje raznih sektora usluga europskim tvrtkama. U drugoj fazi, EU ponudiotvaranje nekih europskih sektora usluga prekograninoj konkurenciji izvaneuropskih tvrtki. Europske su elite osjetile opasnost: kako bi zadrale kontrolu, moraju uguiti narodnu mo i oslabjeti nacionalne drave to omoguavaju izraavanje takve moi. Pascal Lamy , europski povjerenik za trgovinu, 2002. godine dao je na znanje da nijedan zahtjev

94 ni ponuda nee biti obznanjeni ak ni Europskom parlamentu, a kamoli obinim graanima. Glavna mu je obrana bila da su pregovori u sutini morali biti tajni i da su nai [trgovinski] partneri odbili objavljivanje zahtjeva EU. Mi, NGO-i i udruge, takoer smo imali partnere u zemljama koje nisu povezane s Europskom komisijom i oni su zasigurno htjeli znati otvaranje kojih sektora je EU zahtijevala od njihovih vlada. Nae brige nisu bile na radaru Komisije zato to nas se to iz njihove perspektive ionako nije ticalo. Usprkos takvoj tuposti i omalovaavanju demokratskog procesa, Attac se udruio s nekim lanovima Europskog parlamenta ne bi li pokuali prisiliti Lamyja da se pojavi tijekom vremena za zastupnika pitanja na parlamentarnom plenarnom zasjedanju te smo zatraili pravo uvida u popis zahtjev i ponud. Pritisak lanova Europskog parlamenta (kao i informacije koje su procurile) konano su primorale povjerenika Lamyja da popusti. Bili su potrebni mjeseci, no konano je omoguen uvid i u zahtjeve i u ponude. Tri godine kasnije novi povjerenik Peter Mandel son oputeno je objavio da e tekstovi zahtjev i ponud ubudue biti tajni koristei upravo iste one argumente koje je koristio i njegov prethodnik. Pouka ove prie jest ta da je pokuaj nametanja transparentnosti, a kamoli demokracije Komisiji - Sizifov posao. Jo uvijek smo imali neto demokratskog utjecaja na nacionalnoj razini, tako da je francuski Attac zapoeo kampanju za GATS-free zone. Na koncu zahvaljujui stalnom govorenju o tome u Francuskoj se vie od 800 lokalnih, departmanskih i regionalnih vijea proglasilo GATS-free i time je barem simbolino pokriveno vie od etiri petine francuske populacije. Kampanja je bila usmjerena na poduavanje javnosti i njenih izabranih predstavnika o prijetnjama GATS-a, koji im je bio velika nepoznanica, no takoer i na utjecanje na francusku vladu zato to je to bila naa jedina nada da se promijeni mandat povjerenika EU. Dok ovo piem pregovori o WTO-u, ukljuujui i GATS, stavljeni su na led, ali mi vjerojatno nismo utjecali na to u znaajnoj mjeri. Akcije na dravnoj razini i lobiranje nisu uvijek najsigurniji put, no ostaju jedini mogui pristup demokratizaciji EU. Ovaj konkretan sluaj pokazuje koliko je vano da europske nacionalne drave sauvaju svoju mo jer bi se, ako ih njihovi graani prisile na to, mogao promijeniti smjer kojim ide Europa. Budui da ova neznatna mogunost jo uvijek postoji, europske korporativne elite ele smanjiti prostor unutar kojeg demokratske vlade mogu djelovati zato to bi one eventualno mogle zauzdati neoliberalne mjere. Nitko ne oekuje da e europske vlade same od sebe djelovati na taj nain te razumijemo da su same zemlje-lanice stalne mete svojih vlastitih elita. Meutim, ponekad neka zemlja postane poprite uspjenog drutvenog prosvjeda kao to je dokazao primjerice na referendum u svibnju i lipnju 2005. godine. Bilo bi glupo zanemariti tu mogunost i

Proljetna kola neoliberalizma

Francuzi i Nizozemci su to shvatili. Ali isto bi se tako moglo rei, barem zasad, da imamo unku, imali bismo jaja sa unkom - da imamo jaja. Socijalna i demokratska Europa ima isti problem: nemamo niti unku demokratskih sredstava za promjenu, niti jaja koherentne socijalne politike. Bi li, dakle, Europa mogla postati nekakvom superdravom-nacijom koja je sposobna pruiti uistinu demokratski javni prostor, zanimati se za ope dobro i postupno poveavati materijalno, politiko, socijalno i kulturno blagostanje svih njenih dravljana? U teoriji, da. U praksi, s obzirom na trenutano stanje, ne. Moraju se ispuniti mnogi uvjeti da teorija postane praksom. Europski parlament trebao bi imati mo zakonodavnog poticaja i nadzirati monetarne i fiskalne mjere, ime bi se oznaio kraj potpune neovisnosti Sredinje europske banke. Europa bi trebala mnogo vei proraun i zajmovnu sposobnost (tj. izdavanja obveznica) da bi se moglo poeti s velikim javnim radovima i uloiti u uinkovite javne slube na razini cijele Europe. Proraun bi trebao namaknuti ogromna sredstva za pomo novim zemljama-lanicama te financijski podupirati demokratski razvoj u okolnim mediteranskim zemljama i Africi; tako bismo poduzeli silne istraivake napore u temeljnim znanostima i tehnologiji obnovljive energije, zacrtali proaktivnu socijalnu politiku kao i politiku zapoljavanja - i jo mnogo toga. Ali isto bi se tako moglo rei, barem zasad, da imamo unku, imali bismo jaja sa unkom - da imamo jaja. Socijalna i demokratska Europa ima isti problem: nemamo niti unku demokratskih sredstava za promjenu, niti jaja koherentne socijalne politike. A Europa, kako je trenutno zamiljena, radi sve to je u njenoj moi kako bi zatitila zemlje-lanice od pritisaka njihovih vlastitih graana. Europske elite govore o kompetitivnosti naglaavajui svaki slog. Kompetitivnost definiraju kao sposobnost prodaje dobara po niskim cijenama uz koritenje manje rada (treba zapamtiti da pristojne plae i socijalna zatita potkopavaju kompetitivnost). Stanovnitvo bi trebalo utjeti zato to ne razumije ekonomiju, a trite u svojoj mudrosti mora slobodno propisivati pravila ako eli uspjeti. S druge strane, elite se ne zanimaju previe za oblikovanje uspjene Europe, ukoliko uspjeno znai socijalno i ekonomski pravedno. Preferiraju Washingtonski konsenzus i neoliberalne recepte koji su podbacili gdje god su bili primijenjeni - ako podbaaj znai nepostizanje socijalne ili ekonomske pravde. Francuski ekonomist Jean-Paul Fitoussi briljantno razlae da ritualistiki neoliberalni diskurs o natjecanju ne uzima u obzir ostale odluujue faktore kompetitivnosti poput radne produktivnosti, koncentracije aktivnosti s visokom dodanom vrijednou u bogatim zemljama, relativno visoke razine osnovnog kapitala, stupnja obrazovanosti, javnog ulaganja u istraivanje i razvoj, vanosti drutvene kohezije.

Proljetna kola neoliberalizma

Sve ove stvari zahtijevaju Dravu i Fitoussi pokazuje da ukoliko je zemlja izloena oku globalizacije, onda populacija mora biti zatiena i nejednakosti koje stvara trite moraju biti reducirane akcijama vlade kako bi uspjela. Opsjednutost inflacijom i restriktivnu monetarnu politiku koju ona zahtijeva treba napustiti u korist mjer za punu zaposlenost. No umjesto da slijedi takve zdravorazumske ciljeve, EU se pobrinula da se Europljane dvostruko okira. Kao prvo, svaka se zemlja-lanica mora natjecati sa svim drugima unutar Europe. EU utke nagrauje najnieg ponuaa u aukcijama politike plae, socijalnim i poreznim politikama na razini cijele Europe. Kao drugo, europske zemlje su zajedno prisiljene suoiti se s globalnomkonkurencijom - to je popraeno reduciranom socijalnom zatitom i eliminacijom nacionalne i nadnacionalne solidarnosti. Kada se nau pred globalizacijom, smanjeno interveniranje drave u potpunosti je suprotno pobjednikoj strategiji (pretpostavljajui da je to pravi cilj). Opet prema Fitoussiju: nove prilike koje prua otvaranje trgovini i investiranju moda e uiniti zemlje bogatijima, no takoer ih izlae riziku i kodi im. Da ne bude nepovratne tete, ljude treba tititi vie nego prije. Spregom meunarodne otvorenosti - to e rei globalizacije - i ekonomske sigurnosti stvoreno je vrzino kolo: otvorenost poveava zahtjeve za sigurnou, a udovoljavanje tom zahtjevu za sigurnou poticaj je veoj otvorenosti. Nadalje, voljnost pojedinaca da riskiraju ovisi o njihovom stupnju zatienosti [] Istinski proeuropejci protiv elit Unato postojanim naporima europskih elita, neporecivo je da europski model postoji. Unato njegovim manama i razliitostima od zemlje do zemlje, taj model ima solidne temelje, zakonski je propisan i uspostavlja prava i dunosti graana. Neodvojiv je od europskog identiteta, tenji i naina ivota. Elite i njihovi saveznici mislili su da konano mogu zadati zavrni udarac svemu ovome i baciti Europljane u neoliberalni zatvor bez izbora. Ustav je bio njihovo odabrano oruje. Njihov rat ne vodi se samo protiv ponajmanje povlatenih Europljana ciljna su mu skupina i mladi ljudi i umirovljenici, honorarci i nezaposleni, roeni Europljani i imigranti. Tradicionalna desnica i UNICE sa socioliberalima kao suradnicima bore se na istoj strani. To je tragino, ali to je istina s kojom se moramo suoiti. Glas protiv je zadao udarac ovom savezu, ali to mora biti tek prvi u nizu. Nismo ukljueni u klasian rat kapitala protiv radnike klase koji su opisivali Marx i njegovi sljedbenici - jo je gore, zato to je u sve uvueno i dosta takozvane opozicije. Dovoljno se malih i podlih ljudi koji su oajniki htjeli biti na elu bar nekog omanjeg ministarstva prodalo, povlaei sa sobom mnogo nevinih glasaa. Gorila u sreditu europske sobe - to je neoliberalni kapitalizam i oni koji ga provode izdajui narod, boje se demokracije i nemaju nita doli prijezira

95 prema Dravi i najboljem u naim tradicijama, nasljedstvu, kulturi i samom europskom modelu. Vlasnici kapitala u tradicionalnom smislu gotovo se ne moraju niti malo pomuiti da djeluju izravno i oigledno za neoliberalizam - imaju dovoljno saveznik na desnici, a sada i na ljevici. Mada transnacionalni kapital primjenjuje uobiajene neoliberalne metode kako bi akumulirao bogatstvo i resurse, prilino je sigurno da izbori u osnovi nee nita promijeniti. U francuskom sluaju, bila tu rije o SoS cijalistikoj partiji, UMP-u (Sarkozyjevoj stranci) ili bilo emu izmeu njih, njihovi su interesi zatieni, hvala lijepa na pitanju. Francuzi bi esto prozreli aradu i redovito bi svrgnuli one koji bi zaboravili svoja obeanja nakon nekoliko mjeseci na poloaju. Ponovno su to uinili 29. svibnja 2005. i moraju pokuati to ponoviti i 2008. protiv novog Ugovora. Dakako da desnica brani neoliberalizam - a to drugo? - dok se socijalistiko vodstvo ne moe posluiti istom izlikom. Nadam se da sam u ovom poglavlju razotkrila gorilu, tovie cijelu grupu gorila. Gorila u sreditu europske sobe - to je neoliberalni kapitalizam i oni koji ga provode izdajui narod, boje se demokracije i nemaju nita doli prijezira prema Dravi i najboljem u naim tradicijama, nasljedstvu, kulturi i samom europskom modelu. Pobjeda glasa protiv dala je naprednim snagama privremenu prednost.[7] Neoliberalno vodstvo je mislilo da e TEC biti prihvaen bez uzburkavanja povrine to im je dalo lani osjeaj sigurnosti. No to se nee opet dogoditi, rad je tek poeo, ali je prvi korak ve napravljen. U ostatku ove knjige, nadam se da u i sama skromno doprinijeti obnovi ove ofenzive - ofenzive temeljene na misli, primjeru i djelovanju. S engleskog prevela Marija ai

[1] Sporazuma o europskom ustavu, op. prev. [2] Ne mogu odoljeti, a da ne citiram ovu veliku preambulu u cijelosti: Mi, narod Sjedinjenih drava, da bismo stvorili to bolju uniju, uspostavili pravdu, osigurali mir u zemlji, osigurali zajedniku obranu, promicali ope blagostanje i osigurali blagoslov slobode sebi i svojim potomcima odreujemo i ustanovljujemo Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava. To je to. Preambula TEC-a je tipino glagoljiva. [3] Narod je izgubio povjerenje u vladu. Moda bi vlada trebala raspustiti narod i izabrati novi. Bilo je to u Istonoj Njemakoj 1953. godine. [4] Sreom, vojne avanture jo uvijek zna biti teko provesti: Europske odluke koje se tiu ope sigurnosti i obrambene politike, ukljuujui odluke o pokretanju misij kao to je napomenuto u ovom lanku, vijee e usvojiti djelujui jednoglasno. 5] Izgleda da Giscard nije bio svjestan da Jefferson, koji je bio autor Deklaracije o neovisnosti, nije bio dio Ustavne konvencije u Philadelphiji 1787. godine. U to je vrijeme bio ameriki veleposlanik u Parizu. [6] UNICE ili Unija europskih konfederacija industrijalaca i poslodavaca je osnovana 1958. godine. 2004. je njezino lanstvo obuhvaalo 38 sredinjih federacija industrijalaca i poslodavaca. Organizirana je oko pet stalnih odbora, 60 radnih grupa i 45 zaposlenika, nad kojima je predsjednik i generalni sekretar. Od 1. srpnja 2005. predsjednik je barun Ernest-Antoine Seillire, bivi predsjednik MEDEF-a. [7] Ta je prednost bespotrebno i sebino protraena u pripremama za predsjednike izbore 2007. godine, no to je sasvim druga pria.

96

Proljetna kola neoliberalizma

Intervju s Colinom Leysom:

Diktatura trita
Prijevod intervjua s Colinom Leysom, poasnim profesorom politikih znanosti na fakultetu Goldsmiths u Londonu i bivim profesorom na Sveuilitu Queens u Kingstonu u Kanadi, izvorno objavljen na portalu New Left Project i preveden od strane inicijative Slobodni filozofski. U intervjuu, profesor Leys govori o orijentiranju britanske politike prema tritu i nainu na koji se to odrazilo na javno zdravstvo i druge sektore, unutar procesa kakvi se ve neko vrijeme odvijaju i u Hrvatskoj. Profesor Leys je meu ostalim urednik publikacije Socialist Register iz 2010., podnaslovljene Morbid Symptoms: Health Under Capitalism (Morbidni simptomi: Zdravlje u kapitalizmu) i autor knjige Market-Driven Politics (Politika voena tritem), pomnog istraivanja neoliberalizma i dravne politike. S profesorom Leysom razgovarao je Edward Lewis.
Edward Lewis: Za poetak, moete li nam objasni ti to podrazumijevate pod pojmom politike vo ene tritem i moete li objasniti osnovne pokre take sile takvog procesa. Colin Leys: Taj pojam koristim kako bih oznaio dramatine promjene koje je ukidanje nadzora nad kapitalom donijelo zemlji kao to je Velika Britanija, kao i gotovo svim drugim dravama osim SAD-a. Kada se ukine kontrola nad kapitalom te kada se on slobodno kree gdje god poeli, vlade vie nemaju kontrolu nad smjerom ili uvjetima ulaganja, pa tako politiari postaju odgovorniji tritu obveznicama nego vlastitom birakom tijelu. Na taj nain politike stranke koje su na vlasti dolaze u nov i sloen odnos s birakim tijelom. Tome sam svjedoio u Africi, gdje su bive kolonije, vrlo siromane i ovisne o vanjskom kapitalu, vanjskim silama neprestano morale prilagoavati ono o emu su govorile u javnosti i ono to su radile u praksi, pa sam stekao dojam da bi se to moglo dogoditi u svim dravama kada se kapital pone slobodno kretati. S obzirom na veliku potranju, kapital e dravama moi postavljati uvjete. S tom hipotezom poeo sam raditi na sluaju Velike Britanije, a taj rad rezultirao je knjigom Market-Driven Politics (Politika voena tritem). Po zavretku, termin mi se uinio primjerenim. Kada se kao primarna sila uspostavi sloboda kretanja kapitala, prirodno je da ponu djelovati razne agencije i mehanizmi - primjerice, agencije za kreditni rejting, koje su zloglasne zbog svog doprinosa trenutnoj financijskoj krizi. Takoer, za sustav globalnog trita je karakteristino ukljuivanje politiara u globalne drutvene i intelektualne tokove pa sastanci poput konferencije u Davosu postaju pokretake sile unutarnje politike. Sada (u trenutnoj izbornoj kampanji) to se posebno dobro vidi u opiranju elnika najveih stranaka - djelomino uz iznimku liberalnih demokrata - da ozbiljno progovore o tome to treba napraviti s bankama, financijama, regulacijom. Razlog je tome to, obzirom na posebnu ulogu Londona, Veliku Britaniju smatraju izrazito ovisnom o miljenju trita kapitala. EL: K a d a j e V e l i k a B r i t a n i j a k r e n u l a s u k i d a n j e m kontrole kapitala? CL: To je poelo ubrzo nakon to je Margaret That cher preuzela vladu 1979. Ona je 1980. i 1981. ukinula kontrolu kretanja kapitala, a posljedice se jo uvijek osjeaju. U trenutku kada je kontrola ukinuta, dolo je do masovnog odljeva kapitala iz Velike Britanije. Uslijedio je dotok kapitala natrag u zemlju, ali pod drugaijim uvjetima. Vlada vie nije mogla traiti da se kapital ulae u Veliku Britaniju, ve je ona morala zadovoljiti zahtjeve trit kapitala. Ogroman priljev izravnih stranih ulaganja koji je uslijedio temeljio se, izmeu ostalog, na odluci Novih laburista da Englesku sredinju banku uine neovisnom, to je znailo da su trita obveznicama mogla biti sigurna da njihova ulaganja nee pojesti inflacija. Od tog trenutka, cijeli niz socijalnih politika moe se provesti tek uz doputenje trita obveznicama - koja moraju biti sigurna da troenje novca na socijalno osiguranje nee generirati inflatorne uinke koji bi se odrazili na dugoroni povrat njihovog ulaganja. Izravni i neizravni uinci mobilnosti kapitala nesagledivi su. EL: U s v o j o j k n j i z i o p i s u j e t e j o n e k e i m b e n i k e z a koje smatrate da produbljuju procese politike vo ene tritem u Velikoj Britaniji, poput ideologije i snage korporativnog lobiranja. Moete li rei ne to o tome? CL: Najprije u se osvrnuti na ovo drugo. Bio mi je zanimljiv intervju koji je dao Gordon Brown prije nekoliko dana, u kojem je rekao: da, trebali smo bolje regulirati banke, ali kada je izbila kriza i kada smo poeli razmatrati pitanje regulacije, lobiranje je bilo tako snano da smo odustali. To je nevjerojatna izjava. Hou rei, jako je teko zamisliti da bilo

Proljetna kola neoliberalizma

koji premijer u prvoj polovici 20. stoljea tako eksplicitno priznaje dominantnu mo financijskog kapitala. Dakle, da, lobiranje je iznimno vano i uvijek je postojao nekakav lobi. Ali, kako bismo mogli razumjeti to se promijenilo, zanimljivo je proitati knjige o interesnim skupinama. Wyn Grant i drugi pisali su o interesnim skupinama u prolosti i usvojili miljenje kako je postojao cijeli niz interesnih skupina s razliitim razinama pristupa te kako ih je dravna administracija promatrala u smislu njihove relativne vanosti za odreenu temu, pa su odravali konzultacije s njima i tome slino. Ta se scena u potpunosti promijenila: broj korporativnih predstavnika u Whitehallu - visokorangiranih direktora pojedinih multinacionalnih kompanija, a ne glasnogovornika strukovnih udruga - je ogroman. Briljantni provokativni prilog nedavno prikazan na televizijskoj postaji Channel 4, u kojem su prikazani ministri u Vladi, ukljuujui Patriciu Hewitt i Geoffa Hoona te nekoliko bivih dravnih tajnika (junior ministers), kako nude svoje usluge lobistima, pokazao je drugu stranu tog odnosa. Mislili su kako amerikoj konzultantskoj organizaciji nude priliku da im naplate koritenje povjerljivih informacija o vladi i to se inilo potpuno primjerenim. Uinili su to bez imalo srama. Fenomen rotirajuih vrata izmeu drave i korporacija, kroz koja kompanije regrutiraju bive ministre i visoko pozicionirane javne dunosnike, to je bilo iznimno kontroverzno u sluaju Ministarstva obrane i industrije naoruanja, postao je univerzalan. Vii direktori korporacija oekuju pristup relevantnim ministrima u vladi, a financijski direktori oekuju pristup dravnim tajnicima. Doista je rije o ogromnoj isprepletenosti. Dakle, ne mislim da je stvar toliko u utjecaju lobija, koliko u tome da je privatni sektor postao integriran u dravu. EL: A drava ih je primila pod svoje okrilje? Jer, izgleda da se ovaj proces nije mogao dogoditi bez poziva od strane drave. CL: Kada dravna politika pone prebacivati aktivnosti s dravne kontrole prema privatnoj kontroli to predstavlja outsourcing u najirem smislu - tada korporacije kojima se daju poslovi i usluge automatski postaju dijelom drave. To je neizbjeno. Njihova prisutnost u oblikovanju dravne politike postaje neizbjena i tako to postaje rutina. Prema mom iskustvu, najpoznatiji je primjer kada je Ministarstvo zdravstva poduzelo prve korake prema prebacivanju klinike djelatnosti nacionalnog zdravstvenog sustava (NHS - National Health Service) na privatni sektor, Gordon Brown

97 sustavno prosljeujui pacijente NHS-a privatnom sektoru. Stvorili su Komercijalni direktorat (Commercial Directorate) u Ministarstvu zdravstva. On je 2006. imao 190 zaposlenika, od kojih je 182 bilo regrutirano iz privatnog sektora, pa je tako Richmond House - sjedite Ministarstva - postalo bazom privatnog sektora. To je samo jedan ekstremni primjer neega to se redovito dogaa. KPMG (revizorska kua, op.prev.), na primjer, ima niz klijenata u Vladi, koji su u osnovi ministarstva, i koji su meu najveim izvorima prihoda ove tvrtke. Tako da je ta veza jako bliska. to se tie ideologije, dolo je do znaajnog pomaka, koji je u nekim sluajevima doveo do zaokreta prema monetaristikom i neokonzervativnom razmiljanju kod ljudi koji su ranije bili njegovi protivnici. To je bilo naroito izraeno kod najviih dunosnika Novih laburista. Dolo je do svojevrsnog kognitivnog nesklada: donositi odluke u vladi nakon 1980-ih i suprotstavljati se bliskoj vezi s privatnim sektorom, privatizaciji, outsourcingu, sveopoj deregulaciji koju je poslovna zajednica zahtijevala na svim razinama, smanjenju oporezivanja tvrtki i poveavanju resursa za sprjeavanje zlouporabe sustava socijalne skrbi - suprotstavljati se svemu tome i osjeati se suprotstavljenim tome je postajalo sve neugodnije, psiholoki i u praksi. Ponajprije, postalo je teko biti prihvaen unutar politikih krugova i od strane premijera - postalo je vrlo neugodno i na osobnoj razini - svaki dan se suoavati s neim to vam se ne svia. Mislim da su ljudi ili napustili vladu ili su se promijenili. Postupno su ih uvjerili da je to jedini nain i da je bolje da naue ivjeti s tim, ili, u nekim sluajevima, da je to ustvari stvarno dobar nain. Naravno, neke ljude je bilo jednostavno uvjeriti. Patricia Hewitt je zanimljiv sluaj u tom smislu. Ne mislim da je ikada bila socijalist, ali nakon to je najprije vodila udrugu za graanske slobode Liberty te nakon toga poela raditi za privatnu konzultantsku tvrtku, dovedena je da osnuje IPPR (Institute for Public Policy Research - Institut za istraivanje javnih politika) i radi s Kinnockom u vrijeme dok je on bio voa opozicije krajem 1980ih. Meutim, deset godina kasnije postala je pravi neoliberal. EL: Prouavali ste posljedice pro cesa o kojima smo razgovarali i njihov utjecaj na javne usluge, posebno na zdravstveni sektor i na BBC. Moete li nam rei neto vie o tome to predstavljaju jav ne usluge u kontekstu politike voene tritem?

98 CL: Osnovna stvar je pomak fokusa u upravljanju javnim uslugama - izravnim outsourcingom privatnim pruateljima usluga ili restrukturiranjem dravnih usluga prema modelu privatnog sektora. U oba sluaja, osnovni motiv je prebaen s potreba, ciljeva koje postavlja politika, na one koje postavlja ekonomija. Primjerice, prije reformi Margaret Thatcher u bolnicama je postojalo takozvano upravljanje na temelju konsenzusa, to znai da je vie medicinsko osoblje u bolnicama radilo s administratorima na upravljanju bolnikim proraunom. Iako su postojali mnogi problemi - problemi postoje u bilo kojem nainu upravljanja - to je znailo da su potrebe pacijenata u smislu bolje medicinske skrbi predstavljale polazinu toku kod donoenja odluka. Kada se kontrola prebaci u ruke menadera, oni nastoje voditi bolnice prema poslovnim principima i polazina toka se mijenja: vie se ne gleda koliko je odreena usluga potrebna, ve je vano hoe li ispunjenje te potrebe biti popraeno dovoljnom razinom prihoda. Ako to nije sluaj, usluga se povlai - to je trini model. Trenutno se u Londonu predlae reduciranje velikog broja bolnica, primjerice bolnice Whittington u sjevernom Londonu, i njihovo pretvaranje u tzv. lokalne bolnice, s minimalnom razinom specijalistikih usluga; tvrdi se kako e se tako na racionalan nain poboljati kvaliteta skrbi i u isto vrijeme srezati trokovi. Meutim, nema dokaza koji govore u prilog tome da e se na ovaj nain poboljati razina usluga ili ak da e se utedjeti novac, osim ako se ne podrazumijeva ukidanje usluga. Sa stajalita pacijenata koji se trenutno lijee u bolnici Whittington to znai drastino pogoranje razine usluge. Naravno, ovaj se plan opravdava dunikom krizom i potrebom smanjenja trokova, ali on je donesen puno prije financijske krize. Ove ideje nisu nastale nakon nastupanja krize. To je dakle taj temeljni pomak: drugaiji nain gledanja na usluge, voen tritem. Naravno, kada privatna tvrtka pone pruati javne usluge, voena je vrijednou za dioniare; usluge koje privatna tvrtka preuzima predstavljaju sredstva koja vode tom cilju, pa e se i raspon usluga i njihova kvaliteta voditi potrebom poveanja dobiti i vrijednosti dionica tvrtke, unutar uvjeta zadanih ugovorom. A osigurati zadovoljenje zahtjeva za kvalitetom propisanih ugovorom iznimno je teko, tako da smanjenje kvalitete - posebice smanjenjem broja zaposlenika i zapoljavanjem slabije obrazovanog osoblja - u svrhu smanjenja trokova postaje prilino uobiajeno. Primjera u domovima za skrb za starije i nemone osobe ima koliko hoete. Uskoro emo taj proces moi vidjeti i u privatnoj bolnikoj skrbi za pacijente NHS-a. EL: V r a t i m o s e k o n t r a s t u i z m e u u s l u g a v o e n i h politiki odreenim potrebama i onih voenih ekonomijom i profitom: zagovaratelji ovih drugih

Proljetna kola neoliberalizma

rekli bi da je jedino to ima smisla pokuati uskla diti financijske resurse s uslugama koje moemo ponuditi. Potreban je isplativ sustav - bez obzira na to radi li se o vremenu krize i recesije ili ne, dr avna davanja su visoka i moraju se paljivo nad gledati. Isto tako, to je s pitanjima odgovornosti? Ne postaje li ovaj proces odgovorniji ako imamo ciljeve koji se mogu potvrditi, provjeriti i slino? CL: Radi se, dakle, o kombinaciji nekoliko stvari. Prvo, potrebno je pronai dokaze za pretpostavku kako je komercijalno pruanje usluga isplativo, a to nije izgledno ni u jednom od sluajeva u zdravstvu koje sam prouavao. Sumnjam da emo ih pronai i u sluaju medija. Trebamo se zapitati kako se usluge ija kvaliteta toliko ovisi o strunom radu mogu jeftino ponuditi bez opadanja kvalitete. Je li privatno pruanje zdravstvenih usluga isplativo ako kvaliteta skrbi i raspon usluga ostanu nepromijenjeni? Sumnjam. Svidokazi koje imamo dolaze iz SAD-a i pokazuju suprotno. Komercijalno pruanje usluga tamo je skuplja, a ne jeftinija opcija. Trokovi upravljanja tritem su ogromni - tu su veliki trokovi za transakcije kod ugovaranja davatelja usluga, nadzor ugovora, sudske tube, naplata, raunovodstvo, oglaavanje - treina prihoda komercijalnih bolnica u SAD-u odlazi na ove trokove, a tu ne raunamo trokove ogromne industrije zdravstvenog osiguranja. U podruju medija jasno je da isplativost koja se mjeri omjerom zarade u odnosu na trokove nije kompatibilna s odravanjem javne televizije. Moete zaraditi vie novca uslugom ija je izrada jeftinija, ali ne prua nita osim jeftine zabave. To je vrlo oito kada se radi o televiziji i moda neto manje kada se radi o radiju. Jednostavno, mislim da je ideja o veoj isplativosti komercijalnog pruanja usluga zaista problematina - privatni sektor naravno troi cijelo bogatstvo na promicanje te pretpostavke, a politiari u posljednjih 30 godina su je popuili. EL: Meutim, to je mona pretpostavka, zar ne? Uiva veliku podrku i praktiki je ugraena u po litiku kulturu. CL: Mogao bih se sloiti s tim, ali zanimljivo je kako malo kritike pozornosti je dobila. To ima puno veze i s nainom na koji je akademska zajednica uvedena u taj nain razmiljanja. EL: Dakle, zapravo se radi o jednom od temelja ideolokog vjerovanja. CL: Mislim da je to postalo jednim od najmanje prouavanih temelja modernog vjerovanja. Tako ja to vidim. A to se tie odgovornosti, demokratska odgovornost i trite ustvari su dijametralno suprotni. Trite bi se trebalo voditi cijenama: ljudi kupuju ono to ele, a ako im se ne svia ono to dobiju, nee to

Proljetna kola neoliberalizma

kupovati. To je neka vrsta odgovornosti. Meutim, u podruju javnih usluga to nije tako. Velika veina ljudi mora koristiti usluge koje se nude, jer su o njima apsolutno ovisni. Kada usluge postanu dovoljno loe, ljudi koji imaju novca pronai e drugi nain da zadovolje svoje potrebe pa ete dobiti paralelni ili alternativni sustav. To se ve dogodilo u medicini. Mogu se kladiti da e to postati puno vie izraeno kroz sljedeih 10 godina. Dakle, odgovornost kroz trite znai odgovornost za bogate. Zanimljivo je i kako su u podruju zdravstvenih usluga s uvoenjem trinih mehanizama reforme istisnule demokratsku odgovornost kakva je prije postojala. Lokalna zdravstvena vijea (Community Health Councils) osnovana 1970-ih, koja su predstavljala lokalnu zajednicu i imala ljudstvo i mo da nadziru lokalne zdravstvene usluge, ukinuta su za vrijeme Novih laburista. Zamijenili su ih Forumi pacijenata (Patient Forums); umjesto da ponuene usluge nadgleda zajednica, to su poeli raditi samo pacijenti, koji nisu imali uinkovitih resursa za kontrolu. Sada je Forume pacijenata zamijenio jo slabiji sustav koji se zove LINKs (Lokalne mree). One se ustvari svode na to da se ljudima iz lokalne zajednice jednostavno da mogunost da se sastanu i, pod vladinim tutorstvom, samo komentiraju to se dogaa. Ozbiljna demokratska odgovornost oito je bila nepoeljna. Nadalje, kada se sve vei dio prorauna namijenjenog klinikoj skrbi troi na lijeenje koje prua privatni sektor, odgovornost se potpuno dokida, jer pod uvjetima takozvane komercijalne povjerljivosti rauni nisu dostupni u prijanjem obliku pa ih javni odbor za financije i Dravna revizija (National Audits Office) ne mogu provjeravati. Dakle, ne mislim da se odgovornost poveava kada se javne usluge nude privatno. Mislim da ona nestaje. EL: M o e t e l i n a m r e i n e t o o v e z i i z m e u f i n a n cijske krize i procesa o kojima smo razgovarali? Je li kriza dovela do toga da politika postaje sve vie voena tritem ili je pak stvorila prostor za pot kopavanje nekog od ovih procesa? CL: Vrlo zanimljivo pitanje, na koje nemam jasan odgovor. Sklon sam miljenju kako je kriza kratkorono naglasila utjecaj trita na politiku. Dugorono, mislim da kriza moe - nadam se da hoe, a moda ak i mora - oznaiti zaokret u drugom smjeru. Kratkorono, troenje ogromne koliine poreznog novca kako bi se sprijeilo da kriza uniti gospodarstvo znai da nam svima govore kako smo potroili sav taj novac te emo ga morati vratiti, i zato su potrebni rezovi u uslugama; dakle, kratkoroan uinak politike voene tritem na smanjenje raspona javnih usluga prilino je oit. tovie, osjeaj kako nas je financijski centar iznevjerio, kako se radi o skupini pohlepnih razbojnika te kako im se ne smije dopustiti da rade to to rade - dopustilo se da se taj

99 osjeaj izgubi. Vlada je nevoljko reagirala na takvo raspoloenje javnosti, koje je bilo vrlo snano izraeno u vrijeme pada RBS-a (Royal Bank of Scotland). EL: Ali svejedno se nisu mogli boriti protiv bana ka? CL: Nisu mogli ili nisu htjeli. Zato ih nisu kritizirali? Zato to je gospodarstvo postalo toliko ovisno o financijskom sektoru. U ovoj je zemlji to tako veliki dio gospodarstva da se bilo koja vlada koja eli vre regulirati financijski sektor suoava s rizikom bijega ulagaa iz Londona - u Frankfurt ili neko drugo financijsko sredite. Imate ak i glasnogovornike Cityja koji govore kako bi vea regulacija bila strana jer bi ugrozila sva radna mjesta u Cityju. Zato je Gordon Brown uvijek inzistirao na potrebi ponovne regulacije na meunarodnoj razini. Kao to znate, MMF je nedavno najavio neka nova pravila, za koja e se trebati izboriti usprkos snanom otporu investicijskih banaka, spekulativnih (hedge) fondova i trgovaca izvedenicama (derivatives), naroito onih iz SAD-a. Meutim, ono to je zaista zanimljivo jest injenica da se to dogaa u potpunosti odvojeno od nacionalnih vlada, osim one amerike. I to je za nas temeljno pitanje: treba li na financijski sustav biti u rukama prihvatih vlasnika, teiti iskljuivo profitu te treba li u osnovi biti tako malo reguliran da nas u bilo kojem trenutku moe dovesti do ruba propasti. A to se ne rjeava u Westminsteru - i ne moe se rijeiti u Westminsteru - dok u isto vrijeme MMF i ostala meunarodna regulatorna tijela nemaju demokratsku bazu. Kada posljedice plaanja za spaavanje financijskog sektora koji je i uzrokovao krah postanu vidljive - kada milijuni ljudi ostanu bez posla, kada se smanje socijalna davanja i sreu izdavanja za javne usluge - tada se moramo nadati da e ljudi ponovno poeti osjeati bijes kakav su osjeali 2008/09. te da e odluiti kako doba dominacije kapitala nad politikom vie nije podnoljivo te ga treba zamijeniti novi drutveni projekt. EL: To nas dovodi do kljune teme koja se provla i kroz ovu raspravu, a koju tek moramo eksplicit no otvoriti: to je pitanje demokracije i njezinog odnosa sa svime o emu smo govorili. Naime, ini se kako ustvari opisujete proces u kojem je demo kracija u dravi dramatino obezvrijeena i potko pana. CL: U potpunosti se slaem, a to moemo vidjeti i u sluaju trenutnih izbora. Fascinantno je da se o tome uope ne raspravlja. John Lanchester je napisao jako dobar lanak u Guardianu, u kojem kae kako se nada da e bar trea televizijska debata stranakih elnika dotaknuti pitanje rezanja trokova. Do sada smo imali izborne kampanje u kojima se prodavala magla - prialo se o potenju i promjenama, umjesto da se govori o tome to e se konkretno

100 napraviti kako bi se smanjila javna potronja. Velika Britanija ve plaa iznadprosjene kamate na zaduivanje, a stvari e biti i gore ako nakon izbora ne doe do znaajnijih rezova. Bez obzira na to, imamo izbornu kampanju u kojoj se o tome ne moe razgovarati. To zapravo otkriva pravu istinu - vlada mora reagirati na trite obveznicama, dok bi istovremeno u duhu demokracije trebala odgovarati glasaima. Ti se interesi ne podudaraju i zato se tijekom kampanje o tome ne razgovara. EL: Dakle, postoji konsenzus u srednjostrujakoj ekonomiji o potrebi za rezovima i smanjenju dr avnog duga: slaete li se s tim i mislite li da je to nuno zbog vanjskih uvjeta, okvira u koji smo se doveli? CL: I da i ne. Mislim da je injenica da se govori o rezovima a pritom ne pria i o oporezivanju druga strana istog problema. Kada bi se poduzele ozbiljne mjere prema oporezivanju konkretno financijskog sektora, to bi trite obveznicama protumailo kao neto zbog ega bi trebalo traiti vee prinose na svoja ulaganja, jer bi im se dio profita oduzeo oporezivanjem. Takoer je bitno kako se na ideju o oporezivanju financijskih transakcija, o emu trenutno pria MMF, sada gleda samo kao na fond za osiguranje od mogueg budueg sloma, a ne kao na sredstvo ubiranja prihoda za javne potrebe. Bankari i sudionici u spekulativnim (hedge) fondovima zgru ogroman novac na rizinim aktivnostima koje su ustvari jedan oblik kockanja, znajui da emo, pogrijee li, njihove dioniare spaavati mi. Svejedno, financijski sektor plaa vrlo niske poreze. Izuzet je ak i od plaanja PDV-a. Ogromni bonusi koji se isplauju mogui su jer su naknade koje naplauju investitorima vrlo niske, ali su iznosi i brzina transakcija tako veliki da proizvode nevjerojatno visoku dobit. ak bi i jako nizak porez na ovakve transakcije dravi donio velike prihode. Financijski sektor uporno tvrdi kako to nije tono, meutim, njihovi argumenti su jednostavno neuvjerljivi. Mislim, dakle, da e se u jednom trenutku stvari preokrenuti. Ljudi e rei ovako vie ne moe i skupina zemalja s dovoljno dugom demokratskom tradicijom i sposobnou kolektivne mobilizacije proizvest e politiare koji e rei moramo djelovati zajedno ili sami i platit emo bilo koju cijenu, ali moramo vratiti kontrolu nad ulaganjima i nad koritenjem zajednikih resursa. Ne moemo dopustiti da to bude iskljuivo u rukama privatnih vlasnika kapitala. EL: Vidite li Veliku Britaniju meu tim zemljama? CL: Trenutno ne. Ali mislim da smo na poetku razdoblja promjena. Naa ekonomija je vrlo krhka. SAD moe voditi ameriki politiki sustav, gdje je mo tamo gdje je novac, a da i dalje 250 milijuna

Proljetna kola neoliberalizma

ljudi misle da ive u demokraciji. To se postie raznim sredstvima, koja su dijelom duboko ideoloki uvjetovana. Postoji to duboko ukorijenjeno ameriko suprotstavljanje dravi, iako ljudi u puno stvari ovise o njoj. Meutim, radi se i o vrlo produktivnom gospodarstvu koje ima mo odluivanja na globalnoj razini, a to velikom dijelu stanovnitva omoguuje da troi i ostvaruje snove, unutar odreenih granica. Mislim da mi nismo u toj poziciji - ekonomski smo toliko oslabili, govorim o proizvodnom sektoru gospodarstva, naroito preraivakoj industriji, da mislim da u sljedeih 25 godina ne moemo oekivati da imamo ono to smo imali u zadnjih 40. Ako doe do velikih rezova u javnim uslugama, to e biti jako, jako bolno. Mislim da se ljudima vie nee sviati politika kakvu poznajemo i to je cijena koju emo morati platiti. Mislim da emo za 20 godina imati bitno drugaiju politiku situaciju. EL: Moda takvu u kojoj e ljevica moi uskoiti i razviti drugaiji diskurs i program? CL : Ja bih to rekao drugaije. Rekao bih da bismo trebali prestati razmiljati o tome da e ljevica uskoiti u bilo to. Ovo je - znam da to nije namjerno s vae strane - neka vrsta zaostale predodbe ljevice kao neke obrazovane manjine koja e pomoi neprosvijeenoj veini. Mislim da e promjena proizai iz cijelog niza mobilizacija u razliitim sektorima, s jednim novim projektom, a definitivno nam treba novi lijevi projekt. Ne mogu zamisliti kakve bi mogle biti njegove dimenzije. Mislim da ljudi mogu podnijeti puno toga - u ovoj zemlji postoji tradicija stiskanja zuba i vjerovanja da su stvari onakve kakve moraju biti. Meutim, ako situacija postane stvarno loa i ljudi uope ne budu mogli ostvariti svoje snove, ako njihove tenje budu okrutno uguene i ako budu postojale duboke podjele izmeu relativno imunih i onih koji to nisu, mislim da e se tada morati pojaviti drugaija politika. EL: A k o s u o v i p r o b l e m i m e u n a r o d n i , t a k v a b i politika trebala imati i meunarodnu dimenziju? CL: To je neizbjeno. EL: Vidite li zaetak toga u aktivizmu i mobilizaciji koja se trenutno dogaa? Oito je kako postoje re akcije u zajednici na udar na javne usluge; uz ogromnu energiju prisutnu u inicijativama kao to su klimatskih kampovi (Camps for Climate Ac tion, op.prev.) i slino. Stjee se dojam kako je sve to se u ovoj zemlji moe nazvati lijevim aktiviz mom u prilinom nesuglasju - vidite li trake nade? CL: Svakako, da. Mislim da oni predstavljaju ogroman potencijal za duboku kulturnu promjenu. Ako sve ne bude sabotirano sektatvom, sve e te razliite tendencije sudjelovati u dubokoj promjeni opeg stava koja e biti pokrenuta dugoronijim posljedicama financijske krize. S engleskog prevela Ivona Grgurinovi

Proljetna kola neoliberalizma

101

Predgovor knjizi

Alex Callinicos: Antikapitalistiki manifest

(A. Callinicos, Antikapitalistini manifest, Zaloba Sophia, Ljubljana 2004.)

prof.dr. Rastko Monik njiga poput ove pred nama morala bi iznenaditi itateljicu i itatelja koji e svoga duha utoljuju samo na dominantnom govorenju i pisanju, kakvim su preplavljeni masovni mediji nae svakodnevice. Ta prevladavajua i sveprisutna ideologija uistinu ih uvjerava da tako kako je, ujedno i mora biti. A to to je, nesumnjivo je i neosporno - kapitalizam. No, tako naivna itateljica i itatelj samo su apstrakcija: pa ne gleda ovjek samo televiziju, ve prvenstveno neposredno doivljava svoj ivot, na poslu, u obitelji, u koli i na odmoru, u brizi za blinje i u borbi za preivljavanjem. ovjek ne prati samo masovne medije, ve se i moda prvenstveno razgovara s prijateljima i prijateljicama, suradnicama i suradnicima, s roacima, vrnjakinjama. Gotovi obrasci koje nam nude, a esto i nameu, medijske robne kue, nisu jedine naoale kojima sreujemo i shvaamo pisano i napreac isporueno svakodnevno iskustvo. U ablonama ili protiv njih, svagda mislimo svojom glavom, a nae misli raskrsnica su nebrojenih razgovora koje smo u ivotu vodili, mase reenica koje smo proitali, slika koje smo vidjeli, prizora koje smo doivjeli - svoje misli uope ne bi mogli misliti, svoje osjeaje osjeati, kada ne bi bili samo djeli u neprestanom prepletanju meuljudskih odnosa. Otupljujua televizijska hipnoza, napadna samozaljubljenost tampe, radijska egzaltiranost, reklamersko prostatvo - sve su to samo pojedinane niti u puno zapletenijem tkivu proturjenog, ali i solidarnog svakidanjeg iskustva. Zavoenje vlasti i podrepako laskanje, karijeristika nasrtljivost i besramnost vlastodraca ono to, po tko zna kakvoj inerciji, jo uvijek zovemo javnost, samo je najneosobnija dimenzija naega ivota. Naonjaci, koje natiu na oi, um, kojim glue ui, stoga su moda zbunjujui, ali ipak ne i odluni element u polifoniji svakidanjice. Zato nam se samorazumljivost nikada nee initi dovoljno samorazumljivom, da ju ne bismo jo jednom promislili. Normalnost nikada dovoljno normalna, da ju ne bi jo jednom raspravili.

Kapitalizam je valjda svejedno malo tei problem za nas koji smo, tako nas uvjeravaju, prije vie od jednog desetljea odbacili drutvo utemeljeno na solidarnosti, te se odluili za agregat koji nastaje iz takmienja, ako jo ne i u borbi svakog protiv svakoga. Tako nam barem tvrde proizvoai javnog mnijenja i njihovi gospodari: moda ne ba tim rijeima, jer umjesto borbe svih protiv sviju, radije kau da bi sada morao svatko sam preuzeti odgovornost za sebe, a za nekadanje drutvo solidarnosti radije upotrebljavaju izraz dravni paternalizam. Prvo je eufemizam, drugo loije pojednostavljenje - no, smisao je onaj koji smo upravo zabiljeili: odluili smo se, tvrde, da odbacimo solidarni socijalizam, te se pokajniki vratimo u asocijalni kapitalizam. Te dodaju da drugaije i nije bilo mogue. A ba taj dodatak, da nema alternative, mora nas probuditi iz ideolokog dremea i navesti na kritiko razmiljanje. Ako, naime, nije bilo izbora, onda nije bilo niti odluke. Ako se nismo odluili, moemo poeti razmiljati kakve su mogunosti i za koju da se - konano - stvarno odluimo. Paradoks u apologiji suvremenoga kapitalizma Kada razglauju nunost, hoe zakoiti kritiko promiljanje i - onemoguiti promiljeno odluivanje. Kada pak, suprotno tvrdnji o nunosti, u nae ime razglauju da smo se mi bili tako odluili - hoe od nas potporu, pristanak, suglasnost za svoje rabote, svoje odluke. To je stari postupak i nije posebnost tzv. tranzicije. Poetkom osamdesetih godina upotrebljavali su ga ameriki neoliberali, a kritiki umovi jo su ga tada duhovito imenovali simptom TINA[1]. I gospoa Thatcher voljela je svoju politiku proglaavati jedinom mogunou, a pozivanje na odluke biraica i biraa u britanskoj politici je i tako obavezna govorna figura. Pas cal Lamy jo nedavno je varirao taj motiv sa pravim knjievnim arom.[2] Neoliberalna retorika taj je postupak upotrebljavala u anglo-amerikom centru i na post-komunistikim periferijama: tako rei u

102 obje tranzicije, u sredinjoj reaganovsko-thatcherovskoj tranziciji i u kasnijoj post-socijalistikoj tranziciji. Upotrebljava ga jo i sad u Evropskoj uniji. Ali elegantno, iako proturjeno, povezivanje izmeu patetike slobodnoga izbora i razboritosti pokoravanja povijesnoj nunosti, nije neka neoliberalna posebnost. Pa nije niti neka tipino kapitalistika retorika. U isto vrijeme kada su njome manipulirali u sreditu kapitalistikog sistema, voljeli su si njome pomagati i konzervativniji politiari samoupravnog socijalizma. I u nas, kao u SAD, bila je retorika slobode i nunosti meta ironine kritike i predmet angairane analize.[3] Ba mi koji smo preivjeli prijelaz iz socijalizma u kapitalizam, morali bismo biti jo posebno otporni na izmotavanje te vrste, ta mogli smo vidjeti kako su ga prigrlile iste osobe - najprije da bi se odrale na vlasti u vrijeme socijalizma, potom da bi promijenile sistem i sauvale vlast. Figura koja istu politiku prikazuje ujedno kao nunost i kao slobodu, prema tome nije povezana s nekim posebnim oblikom vlasti - prije e biti da je obrazac vlasti uope. I u tome je paradoks njegove upotrebe za apologiju suvremenoga kapitalizma: kapitalizam nije samo jedna izmeu ostalih vrsta gospodstva, ve je vrlo poseban i neobian oblik vlasti, pa se protivi tradicionalizmu i utemeljuje se na ideologiji slobode i jednakosti; suvremeni neoliberalni kapitalizam jo posebno naglaava svoje slobodarsko poslanstvo, koje svijet spaava spona najrazliitijih tradicija. U ideologiji pomou koje se uvaju i obnavljaju odnosi gospodstva u suvremenom kapitalizmu, nema dakle nita posebno kapitalistiko. I upravo u tome je njena posebnost.

Proljetna kola neoliberalizma

Ideologija koja uvjerava da je tako i tako e i ostati, da bi to bilo normalno stanje i sl., u temeljnoj je suprotnosti sa revolucionarnom prirodom kapitalizma samoga. Kapitalizam je sistem beskonane akumulacije, te ako bi se akumulacija zaustavila, sistem bi se slomio. Zato mora neprestano revolucionirati proizvodne snage i proizvodne odnose. Tradicionalistika ideologija ne podudara se s tim sistemskim zahtjevima. U vladajuoj ideologiji suvremenoga kapitalizma, najneobinije je dakle to to uope nije neobina, to je njezin tradicionalizam ope vrste, to je zapravo pretkapitalistika ideologija. Hoemo li razjasniti to se dogaa u sadanjoj fazi, moramo sainiti teoriju koja e moi pokazati kako ideologija, koja je na prvi pogled u proturjeju sa logikom kapitalistikog sistema, moe uvati i obnavljati djelovanje te logike. Teorija i anti-sistemski pokreti Naime, nije dovoljno da teorijska analiza pokae kako je sadanji sistem nestabilan i kakve sve opasne uinke zato uzrokuje. Takoer nije dovoljno da teorija pokae naine kako je mogue promijeniti sistem i otpraviti kapitalizam. Ona mora pokazati jo i to kako apologetske ideologije, koje tvrde suprotno, pomau uvati i obnavljati sadanji sistem. Ne uspije li, naime, teoriji ukazati na sistemsku funkcionalnost apologetskih ideologija, onda ju je sa ne-teorijskog stanovita mogue interpretirati samo kao mnijenje, koje dodue jest u suprotnosti sa apologetskim mnijenjima - ali je u biti samo jedno od moguih stajalita, u bogatoj paleti razumijevanja sadanjeg historijskog trenutka. Zbog svojih van-teorijskih uinaka, teorija mora pojasniti sistemsku funkciju ideologija, koje su sa njom u su-

Willem de Kooning, Bez naziva, 1948.-1949.

Proljetna kola neoliberalizma

protnosti na van-teorijskoj ravni mnijenja. Ali to mora uiniti i radi svojih vlastitih teorijskih zahtijeva: ne uspije li teorijski objasniti sistemski apologetske ideologije - tada nee moi misliti niti svoj odnos spram anti-sistemskih teorija, koje su ujedno uvjet za njenu vlastitu proizvodnju (omoguuju joj udaljeni pogled, koji je poetak teorije) i smetnja za njen teorijski rad (ta, ipak su samo ideologije). Teoretizacija izvan-teorijske ideoloke borbe, izmeu apologetskih i anti-sistemskih ideologija, zato je unutarnji teorijski zahtjev teorijskog rada. Teorije koje se povezuju sa praktikim nastojanjima da se otpravi kapitalizam, odvajkada su se zaneseno suoavale sa svojom vlastitom vanjskou i sukobljavale se s apologijama sistema. Za teoriju klasinoga socijalizma bilo je ak karakteristino da se trudila anektirati svoju praktiku vanjskost i svoje ideoloke uinke - otuda oekivanje da e socijalizam razvijenoga radnikoga pokreta, u suprotnosti spram utopijskih poetaka, biti znanstveni socijalizam. U tome je i jedna od znaajnih razlika izmeu socijalizama 19. i 20. stoljea i sadanjih anti-sistemskih pokreta. Dok su nekadanji socijalistiki pokreti bili uvjereni da e ostvariti teorijska rjeenja u praksi - sadanji anti-sistemski pokreti pak ne ostvaruju drugaiji svijet po teoretskim receptima, ve ga prakticiraju; zato i teorija u sadanjim pokretima vie nije analiza postojeega, koja bi dovela do smjernica za ostvarenje nepostojeega, ve je teoretizacija prakse. Prijelom se dogodio u ezdesetim godinama, a najoitije se pokazao u novoj strategiji anti-sistemskih pokreta: vie nisu htjeli preuzeti dravnu vlast, da bi sa poloaja vlasti afirmirali teorijske postavke o izgradnji novoga drutva - umjesto toga, neposredno su prakticirali revolucionarna stanja u svakodnevnom ivotu. Cilj promjena vie nije bio u budunosti, promjene su trebale proizlaziti iz ovdanjih i sadanjih praksa. Umjesto revolucionarnog asketizma - radije revolucionarni hedonizam. Umjesto dugoga mara u budunost - kratki spoj u sadanjosti. Tada su poeli otkrivati utopijsku stranu onoga to je ve ovdje i sada: pomou imaginativnog zahvata, trebalo je samo obrnuti sadanjost, obrnuti ju kao rukavicu i iz nje izvui novi svijet. U tome je bilo znaenje gesla iz godine 68: Matu na vlast! Imate li matu, nije vam potrebno boriti se za vlast. Ta ionako je tadanji cilj bio otprava svake vlasti U vremenu koje je prolo od prijeloma u ezdesetima, ta se praktika priroda teoretizacija samo jo pojaala. Za teorije koje proizlaze iz sadanjih anti-sistemskih pokreta, tijesna je povezanost sa praksama jo karakteristinija. U nastavku emo zato ukratko pogledati teorijski kontekst. Na pozadini apologetskih ideologija, koje ovladavaju ovdanjim javnim prostorom, izgledaju djela proizala iz anti-sistemskih pokreta kao nekakva dobronamjerna, no svejedno ekscentrina fantazija. No, pokazati e se da je s teorijskog stajalita odnos upravo obratan: sa stajalita teorijskih analiza suvremenoga kapitalizma neobine su

103 apologetske ideologije, a javnost u kojoj takve ideologije prevladavaju, zatvara svoje opinstvo u ideoloki bantustan. Fordizam i postfordizam Poeti emo sa onim teorijama koje nekako preskau polemiku sa sistemskom apologetikom. Ne uputaju se u raspravu da li je sadanji sistem mogue promijeniti ili je on nuno takav kakav je ve odmah pokazuju da se promijene upravo dogaaju, pa analiziraju te preobrazbe. Analitika mo tih teorija je velika, njihove analize moe se ukljuiti u druge izraenije anti-kapitalistike teorije. A ipak je konana poanta tih teorija vrlo slina apologetskim ideologijama: i po njima bi procesi suvremenoga kapitalizma bili nuni. Najprije emo ukratko skicirati te teorije, a zatim pokuati ustanoviti zato je njihova poanta deterministika. Vrlo uopeno, po tim teorijama suvremeni kapitalizam bio bi nuan, a promjene ne bi bile mogue, zato to je do promjena ve dolo, zato to se revolucija ve dogodila i sada afirmira svoje neizbjene uinke. Tim teorijama zajednika je teza da je dolo do prijeloma, s kojim se otvorio novi povijesni vidik. U tom novom horizontu sada se uspostavljaju dodue drugaiji, preraeni, preobraeni, ali ipak jo uvijek kapitalistiki drutveni odnosi. Sam prijelom odreuju razliito: neki govore o prijelazu iz industrijskog drutva u post-industrijsko drutvo; drugi su miljenja da se upravo dogaa trea industrijska revolucija: nakon prve, koju je pokrenuo parni stroj i otjelovila se u eljeznici, nakon druge, koju je pokrenuo motor na unutranje sagorijevanje i elektrika i otjelovila se u automobilu i avionu - sada ivimo u elektronskoj revoluciji, koja se utjelovljuje u novim informacijskim tehnologijama. Teorije se podosta slau u tome da je krajem ezdesetih godina 20. stoljea svrila ona vrsta kapitalizma koju su, na poetku dvadesetog stoljea, najprije uveli u automobilskoj industriji, u Fordovim tvornicama, i koju zato dosta openito zovu fordizam. Za fordizam je karakteristina masovna proizvodnja, u oba znaenja izraza: dobra koja proizvodi su masovna, pa ih proizvodi u velikim koliinama i za masovno trite; ali i proizvoai su masovni, pa takva proizvodnja mobilizira velike mase radnika, stavlja ih za tekuu traku, gdje pod pritiskom strojne racionalizacije, uz najmanji troak, izrauju standardizirana trajna dobra za masovnu upotrebu. Logika fordizma je razvoj u napredujuoj spirali: masovna proizvodnja stvara masovno i razmjerno dobro plaeno radnitvo sa trajnim zaposlenjem; masovno radnitvo je nosilac masovne potranje, koja zahtijeva masovnu ponudu, ta pak potie masovnu proizvodnju, od koje ivi masovno radnitvo - to razvija masovnu potranju itd. Za fordizam su karakteristine tri strukturne dimenzije - proizvodna, politika i drutvena: - posebna vrsta proizvodnje: tekua traka, masovna i standardizirana proizvodnja, finalni proiz-

104 vodi dolaze u velikim serijama i jednolini su; centralizirana i kruto hijerarhijski ureena tvornica; dekvalificirano radnitvo, koje je samo privjesak stroja; radni proces otuen je od radnice i radnika i njima se prikazuje u obliku objektivnih tehnolokih zahtijeva; na radnome mjestu vlada eljezna disciplina, koju diktiraju zahtjevi proizvodnoga procesa, utjelovljeni u kretanju strojeva; ivot radnitva i radnikih obitelji podreuje se ritmu tvornike proizvodnje, koja odreuje ivotni stil (dnevne satnice, prisilni neplaeni dopusti, uniformirani i unaprijed odreeni ivotni ciklusi, proizvodnja diktira potronju, uniformirana domainstva pune se jednolinim trajnim dobrima, potroatvo postaje ivotna norma); - intervencijska uloga drave: drava osigurava punu zaposlenost i stalnu potranju; - drutveni kompromis izmeu rada i kapitala, do kojega dolazi pomou posredovanja drave, drava institucionalizira klasni kompromis i time ga garantira. Fordistiki model skonao je u ezdesetim godinama dvadesetog stoljea. Dolo je vrijeme postfordizma. Proizvodnja vie nije masovna i standardizirana, ve je individualizirana i prilagoava se posebnim zahtjevima potroakih skupina. To je ubrzo dovelo do karakteristine dijalektike izmeu ponude i potranje, kada vie nije mogue rei da li posebni grupni ivotni stilovi potiu specijaliziranu i diverzificiranu ponudu - ili pak ponuda, time to oblikuje nove i nove drutvene slike, tako rei stvara nove supkulture i manjinske ivotne modele. Ta dijalektika izvrsno pristaje neoliberalnoj ideologiji kulturne raznolikosti, multikulturalizma, pluralnih identiteta, potivanja razlika i politike priznanja. Osnovna proizvodna jedinica nije vie ogromna centralizirana tvornica, ve malena specijalizirana i ujedno fleksibilna jedinica, koja moe biti i samostalno poduzee (mistika malih i srednjih poduzea, obiteljskih poduzea, gazela i sl.) u podugovornom odnosu s nekom svjetskom firmom. Tim malim jedinicama preputeno je kako e organizirati rad i iskoritavanje, vano je samo da su dovoljno brze i da je njihov proizvod odgovarajue kvalitete. Njihov poloaj je cijelo vrijeme ugroen, stalno su u konkurenciji s drugim slinim jedinicama, kao i s onima koje bi htjele preuzeti njihov pod-ugovor. Stalni pritisak potie ih na dosjetljivost, da to bolje iskoriste sredstva koja su im na raspolaganju. Ta sredstva nisu samo materijalna (orua, strojevi, tehnike i vjetine), ve i pogotovo drutvena. Pri pospjeivanju rada i poveanju iskoritavanja oslanjaju se na obiteljsku privrenost, na ire srodnike i etnike solidarnosti, mafijake mree, najrazliitije kulturne karakteristike - ukratko, u ubrzanu dinamiku suvremenog kapitalizma upreu tradicionalistike i pretkapitalistike drutvene odnose[4]. Ono to je isprva vrijedilo za japansku posebnost, koja bi proizlazila iz tradicionalistike prirode istonih drutava, pokazalo se op-

Proljetna kola neoliberalizma

om karakteristikom kapitalistike suvremenosti: kapitalizam vie ne revolucionira pretkapitalistike odnose osobne ovisnosti - nego ih uinkovito prisvaja i ukljuuje u svoje mree zatiranja i iskoritavanja. Upravo na tome podruju moe mala proizvodna jedinica postii presudnu prednost, ta tehnologiju, tehnike i materijale tako i tako diktira multinacionalka. Postfordistike proizvodne jedinice cijelo su vrijeme na drabi, gdje se takmie kako brzo i uinkovito e preraditi lokalne kulturne tradicije u eksploatatorske poluge globalne ekonomije. Te manje proizvodne jedinice meusobno su povezane, tako da postiu najveu uinkovitost u trenutnim okolnostima. Opi uzorak povezivanja je mrea[5]. Vie nema jedinstvene proizvodne linije, koju je oliavala proizvodna traka. Sastojci, potrebni za izradu proizvoda, naruuju se iz raznih krajeva, tako da stignu tono u trenutku kada ih trebaju. Nema vie skladitenja, nema zaliha. Proizvodna mrea sposobna je skoro trenutano promijeniti bitna svojstva konanoga proizvoda, tako da iz iste proizvodne strukture u najkraem vremenu doe drugaiji proizvod, te da se trite nikada stvarno ne zasiti. Jer vie nema tekue trake, nema ni stalnih radnih poloaja za pojedinane radnice i radnike. Sada radnice i radnici rade u ekipama, koje su polivalentne, tj. u isto vrijeme ili redom posluuju vei broj strojeva. Za uspjean rad nisu vie znaajne samo tjelesne i mehanike spretnosti, izdrljivost i sl., sada su vani ekipni duh, privrenost grupi, jedinici, korporaciji, osjeajna kompetencija, drugarstvo, nekonfliktnost i sline individualne psihike osobine. Nakon to je kapital pomou fordizma sebi podvrgao radnika tijela, u postfordizmu si podreuje i duh i duu, osjeaje i inteligenciju. Sada vie nije dovoljno da strpljivo podnosi - sada se uz trud mora jo i oduevljavati. Kapital ne pije vie samo krv, sada jo hoe i duu i srce. Regulacijska teorija: prijelaz u toyotizam Teoriju o povijesnom prijelomu izmeu fordizma i postfordizma prvi su i najcjelovitije razvili francuski ekonomisti regulacijske kole.[6] Regulacionisti misle da se taj reim akumulacije najistije afirmirao u japanskoj industriji - tonije u Toyoti. Nakon fordizma doao bi dakle toyotizam.[7] Kakve su ostale dimenzije toga akumulacijskog reima, jo nije sasvim jasno. ini se da su, do neke mjere, jo uvijek mogue razliite drutvene strategije. Postfordizam zahtijeva od radne snage elastinost i puno vie svestranu angairanost, nego li prijanji reimi. U Japanu su radnitvu u zamjenu za nove rtve ponudili veu sigurnost. U vedskoj su se na postfordistiki udar odazvali pomou redistribucije drutvenoga dohotka, prekvalifikacijom vika radnika, te osiguravanjem sigurnosti za cjelokupno stanovnitvo. U perifernim dravama, ali i u Velikoj Britaniji, elastinost radne snage i njeno podreivanje novim zahtjevima postigli su pomou prekari-

Proljetna kola neoliberalizma

zacije[8] radnih odnosa, smanjenjem prava iz rada - ukratko, poveanjem nesigurnosti. Drutveni kompromis svakako vie nema oblike drave blagostanja, drava svojim posezanjima ne osigurava vie punu zaposlenost, jaaju uloga i mo naddravnih institucija (Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond). Regulacionisti su uvjereni da nacionalna drava jo uvijek ima veliku ulogu, ta ona regulira privredu na podruju svoje jurisdikcije. S druge strane, sve je tee govoriti o nacionalnim ekonomijama - i stvarni agenti svjetske privrede sada su globalni. Regulacijska teorija na prvi pogled pobuuje utisak tehnolokog determinizma. Pogledamo li preciznije, moemo vidjeti da je taj determinizam u analizi fordizma moda stvarno tehnoloki, ali u analizi postfordizma on postaje organizacijski determinizam: glavne crte, koje odreuju toyotizam, zapravo su karakteristike organizacije proizvodnje. ini se da regulacijska teorija misli fordizam na drugaijoj pozadini nego toyotizam: teoriju fordizma razvija na pozadini tematike dravne regulacije, dok je u pozadini teorije postfordizma managerski pogled. Taj pomak u teorijskom zaleu nikako nije samovoljan. Sredinji koncept regulacijske teorije je naime akumulacijski reim: u fordistikom reimu glavni igra je stvarno drava sa svojom intervencijom - dok se u postfordizmu uloga drave bitno smanjuje, uloga organizacije na ravni poduzea postaje ujedno intenzivnija (vrlo sofisticirano zahvaa komunikacijske procese u poduzeu, informacijsku razmjenu izmeu poduzea i okoline, spoznajne, intelektualne, uvstvene dimenzije sudionika i sl.) - i ekstenzivnija (relevantna okolina je sada globalna). Regulacijska teorija taj pozadinski teoretski pomak ne tematizira i izvrava ga nekako automatski. Pa ipak, to ne znai da zbog toga taj pomak zahvaa bit povijesnoga procesa imalo nepreciznije: ak bismo mogli rei da je taj pomak, ba zato to do njega dolazi nesvjesno, utoliko vie posljedica pritiska, koji na analizu vri predmet analize[9]. Problem regulacijske teorije dakle nije u samom pomaku, taj ima ak spoznajnu vrijednost - ve u onome to omoguava da do toga pomaka doe: a to je njen centralni koncept - koncept akumulacijskog reima. Regulacijska teorija prouava kako se povijesno konkretno razvija proces, koji je sama bit kapitalizma - proces beskonane akumulacije kapitala. Utvruje da se taj proces odvija na razliite historijske naine, koje naziva reimima: akumulacijski reim proizlazi iz naina kako se povezuju elementi, koji - povezani - proizvode vrijednost, tj. ono to se u kapitalistikom proizvodnom procesu poveava, samooplouje i akumulira. Te elemente Marx je nazvao faktori proizvodnje: instanca koja u kapitalizmu osigurava povezanost faktora proizvodnje, je kapital. Faktori proizvodnje u kapitalizmu zajedniki djeluju, a to znai proizvode, samo kao oblici ili egzistencijalni naini kapitala (predmeti rada i sredstva za rad nas-

105 tupaju kao konstantni kapital, radna snaga kao varijabilni kapital). Zato to je horizont regulacijske teorije akumulacijski proces, ta teorija pri prouavanju njegovih reima uzima proizvodne faktore kao uvijek-ve-povezane, gleda dakle sa stajalita njihove uvijek ve dane (iako povijesno specifine) povezanosti - gleda dakle sa stajalita kapitala. Zato moe analizirati historijske faze kapitalizma, tj. povijest u kapitalizmu, ali joj nije dostupna problematika kapitalizma u povijesti. Otuda deterministika, na svoj nain apologetska priroda regulacijske teorije. Teorija o granici kapitalistikog razvoja Crte koje regulacionistika teorija iz perspektive kapitala pojanjava kao prijelaz u novu fazu kapitalistike akumulacije, mogue je iz suprotne perspektive, sa stajalita rada, interpretirati kao povijesni trenutak u kome je kapitalistiki razvoj udario u svoju unutranju granicu i ostvario uvijete za prijelaz van iz kapitalizma.[10] Za svojstva suvremene proizvodnje, koja utvruju teoretiari prijelaza u postfordizam, npr. da je sada glavna proizvodnja nematerijalna, proizvodnja znanja i informacija, ali da postaje sve znaajnija organizacija odnosa u proizvodnoj jedinici, izmeu jedinica i u irem drutvu, teoretiari radnikog pogleda dokazuju da, s jedne strane, proizlaze iz same razvojne logike kapitalistikog naina proizvodnje - a, s druge strane, znae da je ta logika dola do svoje granice, da se kapitalistiki sistem saturirao i da su uvjeti za izlazak iz kapitalizma ve prisutni. Po toj teoriji u kapitalistikom sistemu nije dolo do prijeloma, ve je tako rei pravocrtni nastavak industrijskog razvoja doveo do odluujue preobrazbe, pomou koje je kapitalizam doao do svoga kraja. Industrijski kapitalizam pospjeuje tehnoloke inovacije. To znai da sve vie vrijednosti ulae u tehnologiju, s jedne strane u strojeve, s druge, u istraivanje i razvoj, to znai u intelektualni rad. U neposrednom proizvodnom procesu sve vaniji postaje opredmeeni rad, a to znai mainerija, dok je ivoga rada sve manje. ivi rad, koji sudjeluje u neposrednom proizvodnom procesu, sve je manje tjelesni rad, jer se proizvodnja uspjeno automatizira - on preuzima zadatke nadzora i podeavanja u strojevima opredmeenih procesa. Zato je sve vanija organizacija neposrednog proizvodnog procesa, njegova koordinacija s drugim proizvodnim procesima, od kojih je ovisan ili koji su ovisni o njemu - te, na kraju, organizacija drutvene sredine u kojoj se odvijaju proizvodni procesi, koordiniraju se i organiziraju. Pored istraivakog i inovacijskog rada, sve znaajniju ulogu dobiva organizacijski rad - management, ne samo u znaenju organizacije i upravljanja u proizvodnim jedinicama i u njihovim povezivanjima, ve takoer sve vie i u znaenju upravljanja irim drutvom. U neposrednom proizvodnom procesu poveava se udio opredmeenog rada (mainerije) i smanjuje udio ivog rada. Prihvatimo li Marxovu tezu da

106 samo ivi rad proizvodi vrijednost (dok se vrijednost opredmeena u stroju samo prenosi na proizvod), razvojem industrije sve vie se smanjuje stupanj nove vrijednosti, koji se proizvede u neposrednom radnom procesu. Do dobiti je prema tome mogue doi samo tako da se smanji proizvodne trokove ispod nivoa drutveno priznatoga apstraktnog rada, potrebnog za proizvodnju odreenog proizvoda. A to znai, snienjem koliine dodanog ivog rada na proizvod. To jest, poboljanjima u tehnologiji, poveanjem u strojevima opredmeenog rada, koji sudjeluje u proizvodnji proizvoda. A to znai, pospjeivanjem procesa koji je uope i prouzroio tekou. Problem koji za kapitalistiku proizvodnju donosi smanjivanje ivoga rada, potrebnog za proizvodnju, rjeavaju tako da jo dalje smanjuju ivi rad, potreban za proizvodnju. Rjeavanje problema tako vodi u sve tee zaotravanje problema. - Ali, samo dok je proizvodnja kapitalistika proizvodnja. Do dobiti je mogue doi i pomou bolje organizacije proizvodnje i njene ire okoline. A to znai, pomou drutvenosti same. To pak znai da je proizvodnja po sebi sve vie drutvena - da, dakle, ne treba ekati da se njen proizvod realizira na tritu, da bi proizvodnja dobila drutveno priznanje. Ako je proizvodnja ionako ve drutvena i sve se vie podrutvljava, onda je sve besmislenije da ju tlae u okvire robne proizvodnje, a to znai proizvodnje za trite - gdje se proizvodnja podrutveni tek preko svoga proizvoda robe, naravno, ako se roba proda, realizira na tritu. ivi rad, koji je na djelu u proizvodnji, sve je vie intelektualni rad, istraivanje, inovacija i kreacija, ak afektivni rad itd. A znanstveni rad je, uzmimo, svejedno jo udrueni, podrutvljeni rad, u njemu se kristalizira cjelokupno intelektualno iskustvo ovjeanstva, svaka misaona djelatnost pretpostavlja kako svu prolu povijest, tako i svu suvremenu drutvenost. Dakle, besmisleno je potiskivati te vrste rada u uske okvire robne proizvodnje, jer njima ne treba ekati trinu realizaciju da bi postale drutvene. Intelektualno privatno vlasnitvo je besmisao, kao to su autorska prava institucionalni monstrum. Na kraju, a to su drugo strojevi nego opredmeeni rad, kao kristalizacija opega intelekta nekoga drutva i njegove uglavljenosti u povijest ovjeanstva? ini se dakle da je kapitalistika priroda proizvodnje sve vie umjetna spona, suvino sito, kroz koje se prosijava drutvenost da bi postala privatnim vlasnitvom, samo zato da bi se potom na tritu opet mogla podrutveniti. Na svakome koraku danas moemo osjetilno zorno vidjeti temeljno proturjeje kapitalistikog proizvodnog naina: drutvena priroda proizvodnje se neposredno sukobljava s privatnim prisvajanjem proizvoda. Zapravo se smjer toga proturjeja ve okrenuo: sada mora privatno prisvajanje neprestano loviti proizvodnju u njenoj drutvenosti, te ju nasilno zatvarati u svoj kavez. To je potpuno oito u elektron-

Proljetna kola neoliberalizma

skoj, posebno kompjuterskoj, tehnologiji. Ta tehnologija je drutvenost sama, ona je nova osloboena drutvenost ovjeanstva - kapitalistike korporacije i njihove dravne i naddravne ustanove moraju si iz dana u dan izmiljati nove nasilne pravne poluge, kojima tu drutvenost privatiziraju. Komunizam je ve ovdje. Samo sa krajnjim sredstvima klasne borbe, kapitalistika ga klasa, zajedno sa svojim pomagaima, zadrava da ne zasije nad horizontom ovjeanstva. Ta teorija, po svojoj logici, nuno se prebacuje u teoriju aktivizma: kako djelovati da bismo aktivirali obrnutu stranu sadanjega kapitalizma, tj. komunizam? Kako se oduprijeti klasnom nasilju, pomou kojega uvaju i obnavljaju njegovu sadanju prednju stranu?[11] Teorija svjetskog-sistema[12] Ako regulacijska teorija, koja gleda sa stanovita kapitala, vodi u rezignirani, ako ve ne konzervativni, determinizam; te, ako teorija radnikoga pogleda prelazi u aktivizam; - tada moemo rei da teorija koja gleda na kapitalizam kao svjetskisistem, s teorijskog stajalita, koje je sama uspostavila pomou postupaka teorijskoga rada, odreuje polje u kojemu djeluje determinizam, kao i granice toga polja, gdje je mogu aktivistiki zahvat. Kapitalizam je, tvrdi ta teorija, sistem: to znai da je u sebi sklopljen svijet, koji je sposoban reproducirati se iz vlastite sistemske logike. U suprotnosti spram prijanjih povijesnih sistema, koji su takoer bili u sebi sklopljeni svjetovi, kapitalizam je ekspanzionistiki sistem, koji je u sebe zahvatio cijeli planet. Kretanje svakog sistema, dakle i kapitalistikog, odvija se u ciklusima: sistem dodue obnavlja svoju ravnoteu, ali mu to uspijeva sve manje potpuno, sve dok odmaci od uravnoteenog stanja ne postanu toliki da se ravnotea slomi; ali u tome trenutku se na nekom drugom kraju, u okviru istoga sistema, ve zaeo novi ciklus, koji preuzima ulogu udeavanja sistema. Ciklino njihanje se ponavlja, sistem gubi ravnoteu i opet se u nju vraa - no svaki povratak je nepotpuniji, neuravnoteeniji, a cikliki njihaji postaju sve krai - sve dok gibanje ne doe do toke kada se vie nije mogue vratiti u sistemsku ravnoteu. To je toka ravanja, bifurkacije: otuda dalje, mogue je raznim putovima, uspostaviti e se novi sistem - a kakav e biti taj novi sistem, nije unaprijed odlueno. Na toj toki mogu imati aktivistiki zahvati u povijesne procese puno vee uinke, nego u vremenima kada se sistem jo uravnoteeno kree. A po miljenju teorije svjetskog-sistema, ba sad ivimo u takvom trenutku.[13] Analitiari svjetskog-sistema openito se slau da je svjetski-sistem u krizi, ali tu krizu razliito interpretiraju. Immanuel Wallerstein tvrdi da je poela konana kriza kapitalizma.[14] A n d r G u n d e r Frank misli da ba sad zavrava dvostoljetna kriza azijske ekonomije i da zajedno s njom svrava i toliko izmistificirani uspon Zapada.[15] Pierre-Nol

Proljetna kola neoliberalizma

Giraud[16] misli da nestaje samo iznimna posebnost 20. stoljea: dok su u 20. stoljeu razlike izmeu regija u svijetu dramatino narastale, unutarnje razlike kod bogatih nacija dramatino su se smanjile. Giraud oekuje da e u budunosti drave sa niskim nadnicama i razvijenom tehnologijom (Indija, Kina, Jugoistona Azija, Istona Evropa) sve vie sustizati sadanje bogate drave, dok e se unutranje razlike u bogatim dravama opet poeti nezaustavljivo poveavati. Iako sadanju krizu razliito interpretiraju, zajedniki im je teorijski horizont, koji svjetski-sistem prouava u njegovim sistemskim ciklusima. U kapitalizmu je za svaki sistemski ciklus karakteristina posebna organizacija proizvodne jedinice, posebna vrsta veze izmeu vojne i politike moi (drave) i ekonomskih faktora, te prevlast ili hegemonija neke odreene ekonomije i neke odreene vojno-politike moi. Cikluse je mogue imenovati po njihovim hegemonijama, a za njih je karakteristino da se prekrivaju (kada je jedan ciklus u fazi zalaska, drugi je ciklus ve u fazi uspona). Veina teoretiara govori o tri ciklusa: nizozemski ciklus (od sredine 16. stoljea, do kraja 18. stoljea), britanski ciklus (od sredine 18. stoljea, do poetka 20. stoljea), ciklus SAD (od kasne sredine 19. stoljea, do konca 20. stoljea). Giovanni Arrighi [17] dodaje jo jedan ciklus: sjevernotalijanski ili genovski ciklus, od sredine 14. stoljea, do prve treine 17. stoljea. Taj najraniji sistemski akumulacijski ciklus teorijski je znaajan zato to je u njemu ekonomska hegemonija pripadala sjevernoj Italiji, a vojnopolitika hegemonija pak panjolskoj. Ekonomska i vojno-politika hegemonija bile su u prvome kapitalistikom ciklusu dodue odvojene, ali su se povezivale. Arrighi je sainio i shemu sistemskog akumulacijskog ciklusa u dvije faze - u fazi uspona i u fazi zalaska. Logika Arrighijeve sheme kombinira Marxovu analizu kapitala kao procesa samo-uveavanja vrijednosti - i Braudelov pojam kapitala kao suprotnosti trita, kao parazitske strukture na tritu.[18] Po Braudelu, trini mehanizam ponude i potranje ipak u svakom trenutku odreuje normalne dobiti, koje nije mogue poveavati. Kapital pak trai upravo nenormalno velike dobiti. Zato se usmjerava u trine nie, gdje je mogue dosei nadnormalne dobiti. U uspinjuoj ciklikoj fazi, nie je mogue nai ponudom novih ili kvalitetnijih proizvoda, to znai u proizvodnji i trgovini. Poto svi trae nie, te se mogunosti prije ili kasnije iscrpe, te nastupa faza sutona. U toj fazi mogue je natprosjene dobiti dosei pomou financijskih transakcija, te se kapital usmjerava u financijske aktivnosti. Faza uspona tako je razdoblje materijalne ekspanzije, kada prevladavaju proizvodnja i trgovina. Nakon doba materijalne ekspanzije, kada je nosilac kapitalistike akumulacije proizvodnja dobara, u sistemskom njihanju dolazi do razdoblja financijske ekspanzije, kada su nositelj akumulacije transakcije s kapitalom u novanoj

107 formi. Ta druga faza financijske ekspanzije nagovjetava kraj sistemskog ciklusa, pri kojemu dolazi do ope drutvene krize i do prelaska u novi akumulacijski ciklus. Ujedno dolazi do niza povezanih promjena: do promjene u organizaciji kapitalistike proizvodnje, do promjene u sistemu meunarodnih odnosa, promjene u hegemoniji i u nainu vrenja hegemonije. Upravo se zavrava jedan takav kapitalski akumulacijski ciklus (koji je poeo sredinom 19. stoljea), za njega je karakteristina organizacija bila slobodno poduzee (to je dovelo do nastanka transnacionalki), svjetski hegemon bile su SAD. Ovaj put iz niza razloga nije jasno hoe li kriza svriti u poetku novog kapitalskog ciklusa - ili e doi do raspada svjetskog kapitalistikog sistema i do prijelaza u neki drugi sistem. Po teoriji svjetskog-sistema, kapitalizam ne moe postojati bez povezanosti izmeu drave i kapitala. U ciklusu, koji sada svrava, SAD su udruivale ekonomsku i vojno-politiku hegemoniju. Politiki i vojno jo uvijek dominiraju, meutim kapital se u meuvremenu pomaknuo u istonu Aziju. Ako se budu drava i kapital, iako nisu na jednom te istom kraju svijeta, opet povezali, vjerojatno e poeti novi kapitalistiki ciklus. Ako se to ne dogodi, biti e kraj kapitalizmu. Novi sistem mogao bi biti imperij bez trita ili trite bez imperija. Ili e biti neto tree: ako ovjeanstvo ne dopusti da naa budunost bude samo zgarite kapitalizma, moi e se izmaknuti toj neobeavajuoj trilemi. Znaenje aktivistike teorije Ba zato su u sadanjem trenutku tako jako vana djela koji povezuju teoriju i aktivizam. Drutvena teorija danas moe biti samo teoretizacija drutvene prakse: preletimo li historiju drutvene teorije, vidimo da nikada i nije bila neto drugo. Ako si moemo priutiti opu frazu, moemo rei da se teorija proizvodi u suoenju s otporom materije. Eksperimentalne znanosti organiziraju otpor materije pomou eksperimenata. U ljudskim stvarima se otpor materije pokazuje samo kroz praksu. Razmiljanje o ovjeku i drutvu teoriju je od neko povezivalo sa praksom. Samo to je moderna, nakon to se rijeila samoniklog tehnikog jedinstva teorije i prakse, tako karakteristinog za Stare i jo za zadnjega humanista i prvog protu-kartezijanca Gi ambattista Vica , odnos izmeu teorije i prakse shvaala u mistificiranom ideolokom prosvjetiteljskom, pozitivistikom ili scijentistikom obliku: od prakse je zahtijevala da primjenjuje teoriju. Morao je doi Freud da bi razumijevanje odnosa izmeu teorije i prakse postavio na noge: praksa nije prakticiranje teorije - ve je teorija teoretizacija prakse. Ba u drutvenoj historijskoj praksi naime spotiemo se na otpor drutvene povijesne materije: na otpor koji omoguava i zahtijeva nastanak teorije. Taj otpor materije ne pokazuje se samo u udaru na

108 liniji razgranienja povijesnog sukoba: na liniji klasne borbe ili na razdjelnici izmeu sistema i anti-sistemskih pokreta. Metafora barikade nije samo zastarjela, ve je uvijek bila zavodnika: otpor materije pokazuje se u tome to barikada ne izgleda jednako, gledamo li ju s jedne ili s druge strane. Otpor materije pokazuje se u tome to ju nije mogue totalizirati, to ju je uvijek mogue zahvatiti samo djelominim pogledom, pogledom koji odreuje i ograniava njegovo gledite, a ono je materijalne drutveno-povijesne prirode. Pojasnimo si to pomou aktualnog primjera: elastinost trita radne snage ili prekarizacija ivota. Sa stajalita kapitala, gibljivost na tritu radne snage znai konkurentsku prednost za zemlju koja osigurava takvu pruljivost; znai da e se kapital moi bre kretati, da e lake preskakati iz jedne proizvodne grane u drugu, iz kraja u kraj, da bi uvijek mogao zaposliti najjeftiniju radnu snagu pod najboljim najamnim uvjetima. Sa stajalita kapitala, gibljivost radne snage faktor je privrednoga rasta, poveavanja bogatstva i, zato da ne, nekakvog drutvenog blagostanja. - U oima nosilaca ili ponuaa radne snage, to znai radnice i radnika, pruljivost njihove radne snage pokazuje se kao prekarnost njihovoga rada i ivota. Pokazuje se kao nestalnost zaposlenja, prijetnja nezaposlenou i siromatvom, nesigurna budunost za njih i njihovu djecu, kao gubitak nekadanjih prava, kao odricanje od materinstva i oinstva, kao neprestana svakidanja strka i zabrinutost, kao nesretna mladost, opora zrelost i gorka starost Kapitalski pogled svoju valjanost moe dokazati pomou statistika, grafova, modela. Radniki takoer. Pa ipak se ovisnost pogleda od gledita, topinost razumijevanja drutvenih i ljudskih stvari, ne potvruje samo uzdu velikih strukturnih prekretnica. Barikada, ako moemo tako rei, i sa iste strane ne izgleda jednako. Razliiti pogledi ne vide ju niti na istome mjestu. Zato bez meusobnih razlika anti-kapitalistiki pokreti uope ne mogu biti uspjeni. A uspjeni su samo u mjeri u kojoj meusobne razlike izriu i artikuliraju, ako dakle prakticiraju teorijsku diskusiju. Samo suoavanjem razliitih pogleda mogue je uope neto vidjeti. Dokle svako samo gleda sa svojega posebnog gledita, ostaje tup i slijep zarobljenik svoje ideoloke perspektive. Ostaje domorodac uroenikog pogleda. Tek suoavanjem razliitih kunih pogleda, tj. ideolokih shvaanja, mogue je poeti proizvoditi polje teorijske problematike. Tek u diskusiji, kroz koju se proizvodi teorija, mogue je odvojiti se od samonikle samorazumljivosti ideolokog idiotizma. Svoju vlastitu praksu ne moemo teoretizirati dok ne moemo na nju pogledati kroz pogled drugoga: tek ako pri svome pogledu prakticiramo i jo neki drugaiji pogled, dobivamo mogunost da e nam se, kroz razliku meu topinim pogledima, kroz neusklaenost razliitih ideolokih shvaanja, otvoriti zijev, u kojemu e biti mogue poeti s proizvodnjom teorije.

Proljetna kola neoliberalizma

Zato je prilika suvremene teorije upravo u aktivizmu, u estokoj raspravi, kada nuda pritie, a vremena je premalo, u petljavoj urbi djelovanja, uvjeravanja, zapitanosti. Teorija se danas pie u trku, izmeu manifestacija i mobilizacija. Sa slovenskog preveo Sreko Pulig (Uskoro u knjizi Teorija za revolucionarnu politiku, u izdanju Prosvjete i Arkzina)

Prof.dr. Rastko Monik je istaknuti slovenski sociolog. lan je Savjeta Novog Plamena.
[1] TINA: There is no alternative - Nema alternative. Immanuel Wallerstein misli da je TINA ideoloki sastojak protunapada, koji su pokrenule SAD, nakon to se u sedamdesetim godinama istekla njihova svjetska privredna premo, a ujedno su bile i vojno poraene u Vijetnamu. Sedamdesetih godina pokazalo se da razvojne politike povoljno utjeu na privrede nerazvijenih podruja na svijetu; OUN je sedamdesete godine proglasila za desetljee razvoja; puno se govorilo o novom ekonomskom poretku koji bi onemoguio ili barem smanjio iskoritavanje siromanih podruja na rubovima svjetskog sistema; u UNESCO su raspravljali o novom meunarodnom informacijskom poretku, koji je trebao slomiti monopol razvijenih drava svjetskoga sredita nad informacijskim tokovima; na kraju su izvoznice nafte tada dva puta jako poskupile naftu. Pokrenuli su globalni protunapad. Izmeu ostalog poeli su napadno afirmirati neoliberalizam i tzv. washingtonsko suglasje, GATT (opi sporazum o trgovini i tarifama) preobrazili su u Svjetsku trgovinsku organizaciju, poeli su sa susretima u Davosu, poeli su iriti pojam globalizacije, s njegovom dopunom TINA (nema alternative) (Immanuel Wallerstein, America and the world: the Twin Towers as metaphor /Amerika i svijet: neboderi-blizanci kao metafora/, u: Transeuropennes, br. 22, proljee-ljeto 2002, Pariz.) [2] Pascal Lamy, voditelj ureda evropske komisije za pregovore u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, u govoru pred Savjetom SAD za meunarodno poslovanje, New York, 8. 6. 2000: Oboje (SAD i EU) znamo da emo morati bite the bullet (zagristi metak: tota rtvovati), elimo li dobiti ono to hoemo. A hoemo, po Lamyju, pristup na strana trita (to Lamy u govoru naziva i big deal, vjerojatno da bi ga sluateljstvo bolje razumjelo); zato emo morati rtvovati sektore koje smo do sada titili (Lamy se izrazio pomou prave metafore, koja govori vie nego li znai: we cant keep our protected sectors out of the sunlight - svoje zatiene sektore ne moemo i dalje skrivati pred sunevim zrakama). Navodim po: Susan George, Remettre IOMC sa place (Vraanje Svjetske trgovinske organizacije na njezino mjesto), Mille et une nuits, Pariz, 2001. [3] Geslo To je jedina alternativa tada je analizirao Joe Vogrinc. O navici da nam vlastodrci vole pripisati da smo se odluili za ono to oni sami rade, govorio sam tada. [4] Izraz predkapitalistiki odnosi je Maxov. Meu njih ubraja odnose osobne ovisnosti, kakav je uzmimo odnos izmeu feudalnog gospodara i kmeta ili izmeu antikog gospodara i roba, ali i odnos izmeu sizerena i vazala ili rimskoga patricija i njegovoga klijenta, ili odnos izmeu oca obitelji (pater familias) i djece, koja su pod njegovom manus, u njegovoj vlasti. Osobni odnosi ovisnosti vrijede u drutvima gdje pojedinci i pojedinke imaju razliite statuse, te prema tome niti naelno nisu jednaki. U takvim drutvima nema pojma jednakosti - a odnosi ovisnosti prikazuju se kao samonikli, prirodni, naturwchsig, kako kae Marx. Po Marxovoj teoriji kapitalizam trga mree odnosa osobne ovisnosti, te revolucionarno preobraava drutvo u homogeno drutvo (pravno) slobodnih i jednakopravnih pojedinki i pojedinaca. [5] Carl-Henric Enhrning, odgovoran za odnose sa dioniarima u vedskom poduzeu H&M (proizvodnja i prodaja odjela; meu 5 najveih vedskih poduzea, 124. po veliini na svijetu), u intervjuu za Finance plastino opisuje kako djeluje postfordistiko poduzee: Vano je prije svega to da nemamo vlastitih tvornica. Za proizvodnju naime brine 21. naa proizvodna kancelarija po cijelom svijetu. Uvijek kupujemo vrlo velike koliine, imamo viegodinja iskustva i dobar distribucijski

Proljetna kola neoliberalizma

sistem. Sve radimo sami, trgovanje, istraivanje trita ili traenje primjerene lokacije. Priblino 60% proizvodnje ostvarujemo u Aziji, skoro 40% u Evropi i samo jedan postotak u Africi. Osim toga imamo i oko 750 dobavljaa, te vrlo dobro znamo od kojega je najbolje kupiti npr. pamuk. (Finance, 2.7.2004.). Pionirski rad je: Michel Aglietta, Regulation et crise du capitalisme. Lexperience des Etats-Unis (Regulacija i kriza kapitalizma. Iskustvo SAD), Calman-Levy, Pariz, 1976. Za analizu proizvodnoga procesa, tehnologije i njezinih drutvenih uinaka, vidi B. Coriat, Latlier et le chronomtre (Radionica i kronometar), Bourgeois, Pariz, 1979. Iscrpno predstavljanje i kritiku raspravu o regulacionizmu donosi tematski broj revije Futur Antrieur Ecole de la rgulation et critique de la raison conomique (Regulacijska kola i kritika ekonomskog uma), LHarmattan, Pariz, 1994. Sintetiko predstavljanje kole je u: Alain Lipietz, From Althusserianism to Regulation Theory, u: The Althusserian Legacy (Od althusserijanizma do teorije regulacije, u: Naslijee althusserijanizma); ur. Ann. Kaplan i Michael Sprinker, Verso, London itd. , 1993. Kritiku analizu regulacionizma i nacrt alternativne teorije donosi lanak: Maria Turchetto, Fordismo e postfordismo. Qualche dubbio su unanalisi (troppo) consolidata, u: Edoardo de Marchi et al., Oltre il fordismo. Continuit e trasformazioni nel capitalismo contemporaneo (Fordizam i postfordizam. Sumnja u (pre)rairenu analizu, u: S onu stranu fordizma. Kontinuitet i promjene u suvremenom kapitalizmu), Unicopli, Milano, 1999. Jedna od prvih sociolokih reakcija na izbijanje toyotizma ima karakteristian naslov: Toyota, tvornica oaja. Vidi: Satoshi Kamata, Toyota, lusine du dsespoir, Editions Ouvrires, Pariz, 1976 (1972). Izraz prekarizacija sa stajalita radnica i radnika odnosi se na ono emu se iz perspektive kapitala kae fleksibilizacija trita radne snage, fleksibilnost, elastinost radne snage.Prekarni radni odnosi su nesigurni i nestalni radni odnosi, odnosi po milosti poslodavaca, privremeni i obino bez prava iz rada. Prekarizacija je novija novinarska izvedenica iz pridjeva prekaran, prekeren; taj je doao iz latinskog pridjeva precarius (izvorno znaenje je specifino: izmoljen, isproen, milou dobiven; izvedeno znaenje je poopeno: nesiguran, nestalan); iz ablativa je nestao prilog precario, koji ima takoer dva znaenja - specifino po milosti, na molbu i poopeno, u tehnikom pravnom jeziku do opoziva. Izraz je u moderne jezike stigao najprije upravo u tehnikom pravnom znaenju (1336.), te je tek u 16. stoljeu dobio ope znaenje, koje je sada u upotrebi (nesiguran, nestalan). Verbinev Slovar tujk (Rijenik stranih rijei) pod natuknicom prekeren daje kako pravno tehniko, tako i poopeno znaenje: isproen, na molbu ili odobren do opoziva; ovisan od tue volje ili okolnosti. Verbinc donosi i pravni izraz prekarij: privremena upotreba ili uivanje tueg vlasnitva) Imenica prekarnost (opozivost; nesigurnost, nestalnost, riskantnost, neizvjesnost, delikatnost) nastala je tek u 19. stoljeu. (natuknica u Rijeniku stranih rijei Bratoljuba Klaia gotovo je identina Verbinevoj, op. p.) Latinski pridjev u vezi je sa glagolom precor, moliti, prositi; eljeti kome neto (dobro ili zlo) i sa imenicom *prex, koja se gotovo iskljuivo upotrebljava u mnoini preces, molitva, pronja; kletva, preklinjanje. U latinskom *prex je indoevropski korijen *perk- / *prek-(ili: *perek-.), koji imamo i u slovenskome prositi. (Bezlaj, Etimoloki slovar slovenskega jezika /Etimoloki rjenik slovenskog jezika/, izvodi prositi iz *prok , pod praati navodi da je *prok preglas iz *prek-.) Benveniste, Le Vocabulaire des institutions indo-europennes, II, [hrvatsko izdanje: Benveniste, Rijei indoevropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.] kae slijedee: *prex je osnovan zahtjev koji je iskljuivo verbalan i upuen bogovima s namjerom da od njih dobijemo ono to oekujemo. Razlikovna crta *prek- je da je to usmeni zahtjev koji se naslovljava na vii autoritet i oslanja se samo na rije. -Sadanja upotreba toga rjenika tako je proizala iz sporednoga poopenog znaenja, da bi preuzela niz specifinih pravnih reguliranja i praksi, koje se uzdaju u vii autoritet vlasnitva, te tako obnavljaju kako instituciju vlasnitva, tako i njen autoritet, ideoloki se odijevajui u hipotetiku milost vlasnika kapitala. Sadanja upotreba tako primjereno duhu vremena - u uzvratnom kretanju ponovo oivljava povijesno putovanje rijei: od ope nesigurnosti k njenome pravnom kosturu, od pravne tehnike k njenome mistinom jezgru i sve to nazad, k istini odnosa: k nejednakosti, gospodstvu i podinjenosti. Nedavno se Aglietta eksplicitno prihvatio menaderske ideologije i njenih uinaka: Michel Aglietta i Antoine Rebrioux,

109
Derives du capitalisme financier (Posljedice financijskog kapitalizma) , Albin Michel, Pariz, 2004. [10] To gledanje razvio je Karl Marx u rukopisima koje poznajemo pod urednikim imenom Grundrisse der Kritik der politischen Okonomie (Rohentwurf) (Osnovi kritike politike ekonomije /Gruba skica/), koji su nastali u godinama 1857 - 1858. Slovenski prijevod : Karl Marx: Kritika politine ekonomije1857/58, Delavska enotnost, Ljubljana 1985. [usporedi hrvatski prijevod: Karl Marx, Temelji slobode, Osnovi kritike politike ekonomije (Grundrisse), Naprijed, Zagreb 1977.] (O tome Marxovom spisu vidi informativno bogat i teorijski pronicav rad: Pavel Zgaga, Grundrisse. Od renesanse do krize marksizma, Krt, Ljubljana, 1989.) Kod Marxa konstrukcija ima jo jake hegelovske crte, te kraj kapitalizma shvaa kao samo-ukidanje rada. Marxovu postavku reinterpretirao je Antonio Negri u Marx oltre Marx (Marx onkraj Marxa): pokuao joj je oduzeti hegelovsku prirodu, te ju podesiti vie aktivistiki. Usporedi slovenski prijevod u: Antonio Negri: Delavci in drava. Gospostvo in sabotaa. Marx onkraj Marxa (Radnici i drava. Vlast i sabotaa. Marx onkraj Marxa), Krt, Ljubljana, 1984. [11] Pregledno predstavljanje te teorije, njenih pozadina i konteksta, vidi u: Michael Hardt i Antonio Negri, Imperij, tudentska zaloba, Ljubljana, 2003. [hrvatski prijevod: M. Hardt i A. Negri, Imperij, Multimedijalni institut, Arkzin, Zagreb, 2003.] O politikoj i aktivistikoj problematici vidi pak: Paolo Virno, Slovnica mnotva. K analizi oblik sodobnega ivljenja, Krtina, Ljubljana, 2003. [hrvatski prijevod: P. Virno, Gramatika mnotva, Prilog analizi suvremenih formi ivota, Jesenski i Turk, zagreb, 2004.] [12] Izraz svjetski-sistem piemo s povlakom, da naglasimo kako je to povezan sistem proizvodnje, koji je razmjerno samodostatan, te je stoga za sebe samoga cijeli svijet. [13] Zato Immanuel Wallerstein misli da ovjeanstvo ba u sadanjem trenutku moe pobuditi svoju drutveno i povijesno inovativnu imaginaciju - budui da korjenita drutvena inovacija sada nije utopistika, ve ima stvarne mogunosti da se ostvari. Uzmemo li u obzir unitavalaku mo suvremenoga kapitalizma i njegovo razarajue djelovanje, kako na prirodu, tako i na drutvo, realno-utopijske potencijale nuno je i aktivirati. Vidi: Immanuel Wallerstein, Utopistike - Dediina sociologije (Utopistike - Naslijee sociologije), Zaloba /*cf., Ljubljana, 1999. [14] Cf.: Terence K. Hopkins i Immanuel Walerstein (ur.), The Age of Transition. Trajectory of the World-System (Doba tranzicije. Putanja svjetskog-sistema), 1945-2025, Zed Books, London & New Jersey; Pluto press Australia, 1996. [15] Andr Gunder Frank, ReOrient. Global Economy in the Asian Age (ReOrijntacija. Globalna ekonomija u azijskom dobu), University of California Press, Berkeley, 1998. [16] Pierre-Nol Giraud, Lingalit du monde. conomie du monde contemporain (Nejednakost svijeta. Ekonomija suvremenog svijeta), Gallimard, Pariz, 1996. [17] Giovanni Arrighi, The Long Twentieth Century. Money, Power, and the Origins of our Times (Dugako dvadeseto stoljee. Novac, mo i izvori naih vremena), Verso, London-New York, 1994 (1996). [18] Francuski povjesniar Fernand Braudel je u djelu Les Jeux de lchange. Civilisation matrielle, conomie et capitalisme, XV-XVIII sicle, Armand Collin, Pariz, 1979, privredni ivot drutava razdijelio na tri ravni, koje su hijerarhijski ureene, tako da gornji katovi ne bi mogli ivjeti bez doljnjih, na kojima stoje (slo. prijevod Gregora Modra: Igre menjave I, KUC-FF, Ljubljana 1989, str. 11; [usporedi hrv. prijevod, F. Braudel, Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV do XVIII st., svezak 2. Igra razmjene, August Cesarec, Zagreb 1992.] Te tri ravni, od kojih je svaka slijedea i via ovisna od prijanje, nie, su: 1. ravan samodovoljnog materijalnog ivota ili ne-privrede, ne-ekonomije (non-conomie); 2. ravan robnog prometa ili trina privreda (conomie de march); 3. ravan opreke tritu (contre-march) ili kapitalizam. Braudel je shemu saeo ovako: prizemlje ne-privrede, svojevrsni humus u koji trite puta svoje korijenje, iako ga cijelo ne moe obuhvatiti. Prizemlje je grozno. Nad njim je probrano podruje trine privrede, sa brojnim vodoravnim vezama izmeu razliitih trita; ponuda, potranja i cijene se prilino automatski povezuju. Iznad toga sloja ili bolje nad njim, na kraju je podruje obrnutog trita, u kojemu caruju dosjetljivost i pravo jaega. I tu je istinsko podruje kapitalizma - kako juer, tako i danas, kako prije industrijske revolucije, tako i poslije nje. (Isto, str. 274.)

[6]

[7]

[8]

[9]

110

Medijski aktivizam

Afera Assange ili o laima totalitarne demokracije

X. Y. Z. irkus koji su priredili pravosudni sustavi nekih evropskih zemalja, vezan uz akciju objavljivanja preko 250.000 povjerljivih dokumenata amerike diplomacije na internetu, a koji e se oito nastaviti jo neko vrijeme, zanimljiv je i znaajan iz puno razloga. Dakako, zanimljivo je, a k tomu i zabavno, promatrati kojekakve budalatine i nespretnosti koje ovi sustavi, odnosno eurobirokrati (kojima oito nedostaje ne samo ideja ili mate, nego i zdravog razuma), ine u pokuajima da situaciju, kao, odre pod kontrolom, no ovdje je najznaajnija okolnost to se u ovoj prii posve bjelodanom pokazala prava priroda tzv. Demokracije tj. vladavine nad ljudima koja se prakticira u zemljama Zapadnog svijeta. Teko da ijedan normalan ovjek koji je u to upuen, moe pomisliti da sve ono to se danas dogaa s Julianom Assangeom , osnivaem Wikileaksa, internetske organizacije koja se ve godinama bavi prikupljanjem i objavljivanjem strogo povjerljivih slubenih dokumenata, nema veze sa iznoenjem na vidjelo amerike diplomatske korenspodencije koje je upravo u tijeku, premda se to svim silama nastoji tako prikazati. Zapravo je nejasno zbog ega su se oni koji su organizirali ovu namjetaljku uope uputali u taj prljavi posao, kad nisu uspjeli smislili neke uvjerljivije optube na Assangeov raun, odnosno kad to ve nije bilo mogue, s obzirom da je posve logino bilo za oekivati da e Wikileaksova akcija, odnosno ukupna njihova aktivnost, ovim hapenjem samo dobiti na teini. Hoe li se pokazati da su vlastodrci ovo uinili zato da bi skrenuli pozornost javnosti sa samog sadraja objavljenih dokumenta ili zato to su mislili kako e zadravanjem Assangea iza brave sprijeiti ili barem omesti objavljivanje jo veeg broja, jo vanijih dokumenata koje Wikileaks tek namjerava objaviti i usput potai Amerikance da ve jednom smisle kako da mu dou glave na najzgodniji (legalan) nain, vie uope nije vano. Bitno je jedino to to Pokret za slobodne informacije ne samo da je stjecajem ovih okolnosti na velika vrata izaao na javnu scenu i postao

planetarna tema (on je to postao ve ranije), ve to se javnost napokon sasvim ozbiljno zainteresirala za problematiku kojom se ovaj pokret bavi i to se u medijima poelo ozbiljno razmiljati i raspravljati o njegovim pravim ciljevima, te o njegovom znaaju za ovjeanstvo, sadanje i budue. Samim je tim Pokret izvojevao svoju najveu pobjedu. Rei emo i na ovom mjestu neto o ciljevima i znaenju Pokreta za slobodne informacije jer je to korisno ponavljati u svakoj prilici. Kao prvo, treba naglasiti da globalni sustav vladanja koji se temelji na laima I uljepavanju stvarnosti, prijetvornosti i prikrivenim makinacijama, to je sve, dakako, motivirano iskljuivo interesima krupnog kapitala koji upravlja svjetskim zbivanjima, ne moe funkcionirati produktivno i ne moe ovjeanstvu donijeti nita dobro. Na taj se nain samo anuliraju pozitivni napori koje ljudska zajednica poduzima radi vlastitog progresa ili ih se ak usmjerava u suprotnom pravcu, to je u zadnje vrijeme oita tendencija. Ovakav sustav vladanja u potpunoj je suprotnosti s istinskom demokracijom koja podrazumijeva iskrenost, dobronamjernost i otvorenost prema drugome, svih onih koji sudjeluju u drutvenim procesima, a to su (odnosno to bi trebala biti) sva ljudska bia koja ive na Zemaljskoj kugli. Dobro, ali ljudi nisu niti iskreni, niti dobronamjerni, niti otvoreni prema drugima - rei e netko, to je istina, no stvar je u tome da aktualni vladajui sustav, u ijim se okvirima svatko od nas odgaja i formira, predstavlja najznaajniji imbenik u stvaranju cijele jedne kulture lai, pokvarenosti, ksenofobije koja razjeda ljudsku zajednicu. Ovdje treba naglasiti da nije samo, kako se to esto misli, pokvarenost pojedinca ono to stvara pokvarenost sustava, ve da barem u jednakoj mjeri vrijedi i obrnuto, tim vie to je sustav danas postao sila, odnosno stekao mo, kakve nikada nije bilo u povijesti i poeo se razvijati tj. evoluirati gotovo autonomno. Otuda dolazi i mo one izokrenute kulture koju smo maloas spomenuli, kulture neautentinosti, ko-

Medijski aktivizam
ja dodue nije nita novo i koja zapravo postoji od vajkada, no iji je znaaj danas viestruko potenciran. Tomu su najvie pridonijeli bolja povezanost meu ljudima, odnosno daleko vee mogunosti njihove komunikacije, te opa dostupnost informacija putem elektronikih medija, koji imaju mogunost da stvari svojim posredstvom na uvjerljiv nain prikau drugaijima nego su one to uistinu (to je redovita praksa). Ta je kultura neautentinosti dovela dotle da je prijetvornost danas faktor s kojim se unaprijed rauna i to na svim razinama komunikacije od one globalne, do one osobne razine, zapravo da se radi o nekoj vrsti preduvjeta da bi se uesnik ove komunikacije shvatio ozbiljno, pri emu se svaka dobronamjernost ili plemenita tenja (ili nedajboe idealizam) smatraju dokazom infantilnosti ili pak kamuflaom nekih skrivenih ciljeva. Popularnost kojekakvih teorija zavjere, te opa sumnjiavost i nepovjerenje koje se gaji prema drugome, samo su indikatori mjere u kojoj je la zavladala svijetom. A upravo ta la, koja je daleko od toga da bude neto jednostavno i banalno, ve je duboko ukorijenjena, sistemska, institucionalizirana la, skupa sa svim ostalim grijesima struktura, izvor je najopasnijih drutvenih devijacija - korupcije, nepotizma, socijalne neosjetljivosti i sveope nebrige za stanje u drutvu, koje stvaraju pogodno tlo za irenje svih drugih vrsta kriminala i onda dovode do raspada socijalne kohezije i vraanje drutva u predmoderno stanje. Nemo koju savjestan pojedinac osjeti pri suoavanju s tako pokvarenim sustavom, tim suvremenim levijatanom koji prodire drutvenu energiju, oituje u sveopoj pasivizaciji progresivnih drutvenih snaga koja je i vie nego vidljiva. Vjerojatno najznaajniji nain prevladavanja ove situacije predstavljaju akcije na razotkrivanju pravog stanja u kojemu se nalazi suvremeno drutvo, odnosno u borbi protiv lai i makinacija monika ovoga svijeta, koje provodi Pokret za slobodne informacije. Wikileaks i Jullian Assange, pokazuju se danas kao najvaniji akteri ovog pokreta i kljuni imbenici njegove borbe, preko kojih e se oito prelomiti mnoge stvari. Premda je objavljivanje upravo amerike diplomatske korenspodencije na web siteu Wikileaksa oito bilo puno vie rezultat sluajnog spleta okolnosti nego jasne namjere, ipak treba rei da je ova stvar sasvim dobro pogoena. Prijetvornost i la sustava na globalnom se planu osobito istiu u odnosima meu dravama, odnosno u aktivnostima svjetske diplomacije. Istina, odvratno je sluati ve i ono to iz ovih krugova izlazi u javnost - silesije diplomatski zabaurenih cinizama i lijepe rijei koje prikrivaju uasnu stvarnost, no tek su informacije koje se dre pod embargom pravi indikator ovih odnosa i generator brojnih konflikata koji nerijetko imaju tragine posljedice. Moe se rei da je tajna diplomacija zapravo zloduh svjetske politike i da akcije u njezinom raskrinkavanju predstavljaju nuan dio ire akcije stabiliziranja svjetskog politi-

111 kog sustava. Zanimljivo je da su ve poetkom prolog stoljea voe socijalistikog pokreta prepoznale svu opasnost ovakvog naina ureivanja meunarodnih odnosa. Eliminacija tajne diplomacije prvi je i najvaniji uvjet za potenu, narodnu, istinski demokratski vanjsku politiku - naglasio je Trocki jo u oktobarskim danima i odmah po preuzimanju ruskog Ministarstva vanjskih poslova, u novinama poeo objavljivati tajne ugovore vlada Antante i diplomatsku prepisku, na uas svjetske diplomacije. Paralela s onim to se dogaa danas sasvim je oita. Ako se kao slijedei korak ljudi iz Wikileaksa pokae objavljivanje podataka o poslovanju bankarskog sustava, kako je najavljeno, odjek e zasigurno biti jo i vei od odjeka aktualne akcije. Tako neto je logino za oekivati - jer ako je tajna diplomacija zloduh svjetske politike, onda je bankarski sustav zloduh naeg vremena. Taj je sustav (ili drugim rijeima nekontrolirana mo koju su si prisvojili akteri bankarskih makinacija) glavni krivac za veliku ekonomsku krizu koja ve nekoliko godina trese cijelim svijetom i koja je uzrokovala patnje i nedae milijuna odnosno milijardi ljudi. Bilo bi dobro, i tomu se nadamo, da ta akcija pridonese raiavanju odnosa u bankarskom tj. financijskom sektoru, ne bi li stvari tu napokon dole na svoje mjesto, a ljudi, koji su za sve to odgovorni, nali se iza reetaka. Sve u svemu, moemo rei da je za oekivati da e akcije Pokreta za slobodne informacije u borbi protiv diktature lai koja vlada Zemaljskom kuglom imati odlunu ulogu u konanom raskrinkavanju ne samo politike kao djelatnosti iji smisao nije omoguavanje normalnog razvoja drutva i i rjeavanje drutvenih problema, nego osiguranje interesa vladajuih klasa na tetu svih ostalih, ve i svih drugih aspekata drutvenog ivota koje je zahvatila poast kulture neautentinosti i zlosilja; da e omoguiti raskrinkavanje mnogobrojnih spletki i ruenje lanih autoriteta i u gospodarstvu, kulturi, znanosti, obrazovanju, te tako otvoriti put za uspostavljanje normalnih drutvenih odnosa, primjerenih dananjem stupnju razvoja proizvodnih snaga i drutvene svijesti. Naglasimo na kraju da se ovdje radi o akcijama i aktivnostima iji uspjeh moe osigurati jedino najira podrka javnosti, jer jedino se tako na globalnoj sceni moe iskazati puna snaga ljudske tenje za istinom i pravdom.(1) Dakle, o tome hoemo li od sada mi promatrati i kontrolirati Velikog brata, a ne obratno, kao to je to bilo dosada, kako kae i kako se nada Michael Moore , odluujemo i mi sami, ne samo svojim lijepim eljama i nadama, nego svojom vlastitom, upornom i beskompromisnom borbom za istinu.

1) Ove bi akcije svakako trebale ukljuiti podrku za uhapenog amerikog obavjetajnog analitiara Bradleya Manninga, koji je dokumente to se upravo objavljuju dostavio Wikileaksu, a kojega zbog toga, kako navode mediji, najvjerojatnije eka doivotna robija.

112

Medijski aktivizam

Pacifica Radio slavi 60. godinjicu:

Oaza otpora

Amy Goodman
Pacifica Radio, najstarija nezavisna medijska mrea u Sjedinjenim Amerikim Dravama, nedavno je proslavila 60. godinjicu, u trenutku kada duboka kriza guta sve mainstream medije. Otputeno je na stotine, ak tisue novinara. Naglo su propale brojne novine sa dugom tradicijom, neke vie od stoljea stare. Digitalna tehnologija mijenja pravila, naruavajui cijelu industriju, mijeajui tradicionalne uloge pisca, redatelja, izdavaa, potroaa. Komercijalni mediji gube publiku i oglaivae. Istrauju se novi modeli medija, ukljuujui i neprofitno novinarstvo. Pacifica Radio je osnovao Lew Hill, pacifist koji se odbio boriti u Drugom svjetskom ratu. Nakon izlaska iz logora poslije rata, shvatio je kako su Sjedinjenim Dravama potrebni mediji koje ne vode korporacije - ratni profiteri. Potreban je medij kojeg vode novinari i umjetnici umjesto korporacija koje nemaju ita za rei, ali imaju to za prodati i tako odgajaju nau djecu danas rijeima pokojnog Georgea Gerbnera, neko dekana Annenberg kole za komunikacije na Sveuilitu u Pennsylvaniji. KPFA, prva Pacifica stanica, zapoela je sa emitiranjem u Berkeleyu u Kaliforniji, 15. travnja 1949. FM radio je u to vrijeme bio tek u povojima, stoga je KPFA morala izraivati i darovati FM radio prijamnike, kako bi ljudi mogli sluali stanicu. Pacifica Radio je pokuao uiniti neto to nitko nije mislio da e uspjeti - izgraditi mreu od dobrovoljne financijske potpore pojedinih sluatelja - model koji je kasnije usvojen od strane nacionalnog javnog radija i javne televizije. Pacifica mrea proirila se na pet postaja: KPFA u Berkeleyu, KPFK u Los Angelesu, WBAI u New Yorku, WPFW u Washingtonu i KPFT u Houstonu. 1970., u prvim mjesecima rada, KPFT je bila jedina radio postaja u SAD-u iji je prijenosnik bio miniran. To su uinili pripadnici Ku Klux Klana. Ku Klux Klanov Veliki arobnjak (osoba na vrhu hijerarhije KKKa nap.prev.) je opisao bombardiranje kao in kojim se najvie ponosi. Mislim da je to uinio jer je shvatio koliko je Pacifica mrea opasna jer je dozvolila ljudima da govore samo svoje miljenje. Kada ujete nekoga kako govori iz svog vlastitog iskustva - palestinsko dijete, izraelsku majku, djeda iz Afganistana - to moe ukloniti predrasude kojima se hrane skupine ljudi pune mrnje to su podijelile drutva. Mediji mogu graditi mostove izmeu zajednica, umjesto da zagovaraju dizanje u zrak istih. Pacifica je utoite otpora. 1950., za vrijeme lova na vjetice senatora Josepha McCarthya, legendarnom pjevau i afroamerikom voi Paulu Robesonu bio je zabranjen pristup u gotovo svaki javni prostor u Sjedinjenim Amerikim Dravama, osim u nekoliko crnakih crkava, ali je on znao da moe otii u KPFA i biti sasluan. Veliki pisac James Baldwin, raspravu o Malcolm X-u o uinkovitosti nenasilnog prosvjedovanja na jugu emitirao je putem valova WBAI-a. I ja sam dobila svoju prvu priliku za emitiranje novinarskog uratka u redakciju WBAI-a. Danas je Pacifica tradicija potrebnija vie nego ikad. U ovom visoko-tehnolokom digitalnom razdoblju, s HD televizijom i digitalnim radijom, sve to smo dobili su smetnje: veo iskrivljenih informacija, lai, neistinitih predstavljanja i poluistine koje zamagljuju realnost. Ono to trebamo od medija je da prui ometanje u skladu s njegovom definicijom u rjeniku: kritiku, protivljenje, neeljene smetnje. Mi trebamo medije koji prate pitanja vezana uz vlast, ali ne pokrivaju za vlast. Trebamo medije koji su etvrta sila, a ne rade za dravu. Trebamo medije koji e pokrivati pokrete koji stvaraju promjenu i stvaraju povijest. I uz vie medijskih kanala nego ikad, nedostatak bilo kakve raznolikosti miljenja naprosto oduzima dah. Sloboda tiska je sadrana u Ustavu, ali nai mediji uglavnom djeluju kao megafon za one na vlasti. Dok se suoavamo sa krizom bez presedana, od globalnog zatopljenja preko globalnog rata do globalne ekonomske recesije, postoji do sada neviena prilika za promjenu. Gdje e se danas okupiti inovativni mislioci, zeleni aktivisti, voe pokreta za ljudska prava i obini graani kako bi rjeavali najakutnije probleme dananjeg drutva? Na primjer, dok se mnogi ljudi u ovoj zemlji - u mirovnom pokretu, kao i u vojnom-protive djelovanju u Afganistanu, kao to su se protivili i djelovanju u Iraku, nikoga od njih ne vidimo i ne ujemo u amerikim medijima. Dok su neke ankete pokazale da veina Amerikanaca podrava javno financirano zdravstvo, ti se glasovi ignoriraju ili potcjenjuju u novinama i medijsko-informativnim programima. Dok sam putovala po zemlji, pitali su me to mislim o mainstream medijima. Rekla sam da misliom kako bi to bila dobra ideja. Na ovoj 60. obljetnici Pacifica mree, trebali bismo slaviti tradiciju neslaganja i mo razliitih miljenja da rjeavaju sukobe mirnim putem. (Democracy Now!, 2009.)

Medijski aktivizam

113

Projekt Drugi radio

rojekt radnog naziva Drugi radio direktni je odgovor na medijski i iri drutveni kontekst u kojemu nastaje - naime, pozicionira se spram svega onoga to emo ovom prilikom arbitrarno nazvati Prvi radio. A) Medijski okoli ili Prvi radio Hrvatska - brojem stanovnika manja od veih evropskih gradova - brojano gledano, obiluje medijima: na njezinom teritoriju emitira preko stotinu lokalnih radio-postaja i desetak televizijskih postaja, te redovito izlazi itav niz publikacija najrazliitijeg sadraja. Umjesto da ovo mnotvo pridonese arolikosti i diferenciranom izvjetavanju, svjedoci smo potpuno drugaijeg trenda: zbog razmjerno siromanog trita, veina tiskanog medija i praktino svi privatni elektronski mediji otimaju se oko istog segmenta publike. Rezultati su porazni ali ne iznenaujui: upravo nevjerojatan senzacionalizam, banalizacija informativnog programa u kojem dominira bizarnosti kao vijest i de facto - kriminal, jer mnoge postaje emitiraju program koji gotovo ni u emu ne slijedi programsku shemu na temelju koje su zapravo koncesiju za emitiranje dobile. U kriminal se nije teko upustiti jer nijedno dravno tijelo u praksi ne prati ono to se emitira, niti ne provjerava da li se postaje dre zakonskih okvira koliine propagandnog programa. To pak dovodi do situacije u kojoj velike postaje mogu nuditi reklamu po neusporedivo povoljnijim cijenama po sluaocu nego male postaje. S obzirom da su dobit - ili preivljavanje - prvi na listi prioriteta, gotovo da nema urednika ili vlasnika medija koji se nije dosjetio najboljeg naina za ekonomiziranje trokova: tedjeti na INFORMATIVNOM programu koji je segment programa sa najviim ueem strunog osoblja, ali i jedini segment po kojem se postaje meusobno ele razlikovati i natjecati. To pak jo jednom dovodi spiralu na isto mjesto - ono to preostaje u programima su opet samo skandali i bizarni dogaaji s estrade ili iz takozvanog (drutvenog) ivota.. Opisani proces podjednako pogaa obje strane koje su osnovale udrugu Nemeza: i novinare koji

imaju sve manje medijskog prostora za suvislo izvjetavanje te praenje relevantih dogaaja (a o dubljim kontinuiranim analizama drutvenih i politikih dogaaja da se i ne govori) i aktere civilnog sektora ija djelatnost pronalazi sve manje kvalitetnog mjesta u medijima, izuzmu li se, naravno, popularni anrovi kratkotrajnih ekscesa ili skandala. B) Odgovor ili Drugi radio Radio je formalno-tehniki idealan medij za drugaije izvjetavanje. Za razliku od tiskanog medija, program je besplatan; za razliku od televizije, potrebne investicije i trokovi emitiranja su neusporedivo manji; a za razliku od interneta, dostupan je praktino svim segmentima drutva i u svako vrijeme. Kao takav, on je idealan za predstavljanje drugaijih inicijativa te u struci slovi za najdemokratiniji medij. Vjerojatno nije sluajno to je veina novinara okupljena u udruzi Nemeza, ili oko nje, profesionalno iskustvo sticala na radiju. Radio, dakako, ima svoju uredniku strukturu i lanac odluivanja, no koncept neprofitnog radija to ga predlaemo zasniva se upravo na to slobodnijem pristupu medijskom prostoru - ne samo za nevladine udruge i inicijative koje su posredno - preko svojih neformlanih predstavnika - okupljene u Nemezi, ve i za SVE udruge, inicijative i graane zainteresirane za razvoj i jaanje civilnog drutva. Sljedea njegova karakteristika, kao to logino slijedi, je transparenost procesa odluivanja o sadraju koji e se emitirati. Osnovna ideja projekta Drugi radio, kao i osnivanje udruge Nemeza, je afirmiranje vrijednosti civilnog drutva i jaanje njegove politike emancije. Njezina realizacija mogua je iskljuivo stvaranjem medijskih uvjeta za to veu vidljivost aktivnosti civilnog sektora. U tom smislu, razvoj neprofitnih medija prva je stepenica. Drugi radio bi, dakle, elio kontinuirano (pre)ispitivati koju bi ulogu civilno drutvo trebalo imati u razvoju drutva, promovirati i stimulirati u tom smislu relevatne stavove i infiltrirati ih u to iri drutveni spektar.

114 Ukratko, cilj ovog radija bio bi da stimulira graane na akciju. Time bi se postepeno civilni sektor izvukao iz procesa getoizacije i/ili elitizacije kojemu je nerijetko podloan te stvorila prilika da se u projekt jaanja civilnog drutva ukljue to heterogeniji slojevi drutva. Drugi radio bi opisane procese kojima tei ostvarivao na tri razine: 1. Kontinuirano promoviranje i prezentiranje aktivnosti civilnog sektora, koje bi se odvijale u neposrednoj suradnji s predstavnicima udruga, inicijativa I pojedinaca. 2. Konstruktivna kritika rada civilno-drutvenih aktera ali i isticanje uspjesnih inicijativa koje mijenjaju predodzbu prema kojoj samo oni gore donose odluke 3. Aktivno participiranje u jaanju civilnog drutva: Drugi radio ne eli biti samo samo edukator, prevodioc i serviser, ve i utjecajni akter civilnog drutva, koji bi djelovao - produkcijski, konzultativno ili naprosto aktivistiki - kako vlastitim programskim sadrajem tako i aktivnim sudjelovanjem u medijskoj i drutvenoj sceni. Iako lokalnog i neprofitnog karaktera, Drugi radio svakako ne bi elio da ga sluatelji doivljavaju kao sterilni radio udaka koji se obraaju sebi samima ili sebi slinima. Svi okupljeni novinari u ovom projektu su uvjereni kako je potpuno pogrena strategija mnogih izdavaa - koja se naalost iri zastraujuom brzinom - kako samo plitak program privlai sluaoce. Program veoma lako moe biti zahtjevan, provokativan i analitiki - i istovremeno atraktivan i zanimljiv, kako svojim govornim tako i muzikim programom. Ali dakako da nas ovdje u prvom redu zanima govorni program ija bi se okosnica iz dva meusobno isprepletena dijela: 1. Informativni program Informativni program Drugog radija bio bi definiran neto irim opsegom nego li je to uobiajeno. Sastojao bi se od najeih informativnih anrova - vijesti, komentara i javljanja - koji bi pokrivali sve segmente drutvenih aktivnosti, ali i od onih radijskih formi koje u komercijalnim medijima praktino izumiru poput reportaa, radio-drama i radio-dokumentaraca. U tom segmentu osobito nam je stalo ne samo diferencirano izvjetavati o zbivanjima u Zagrebu i Hrvatskoj, nego konano prekinuti uobiajenu ovdanju medijsku praksu po kojoj planeta Zemlja prestaje na granici Hrvatske. Interes i novinara i sluatelja jest i mora biti pravovremeno upoznavanje s dogaajima, procesima i trendovima kako u regiji tako i u Europskoj Uniji gdje e Hrvatska - kroz neko, krae ili due, vrijeme - biti ne samo lanica, ve jedna od zemalja koja e aktivno sudjelovati u odluivanju itave ujedinjene Europe. Taj segment lanstva u Uniji je trenutno i vie nego podcijenjen u medijskom prostoru i u tom smislu nae drutvo doista ide ka tome da Hrvatska postane zemlja konobara i istaica. 2. Mnotvo redakcija bez redakcija U medijima je uobiajeno programsko segmentiranje po redakcijama - unutranja politika, vanjska poli-

Medijski aktivizam
tika, kultura, sport, muzika, zabava itd. No zbog podjele rada i dinamike drutvenih procesa u doba globalizacije, takva shema postaje regresivno anakrona. To je naroito vidljivo kada je rije o aktivnostima unutar civilnog sektora koje je esto nemogue svrstati u ladicu - nerijetko su kulutrne inicijative podjednako politike i na komunalnoj i na uobiajenoj politikoj razini i, obratno, mnoge politike inicijative podjednako su kulturni i kulturoloki imbenici izgradnje civilnog drutva. Stoga, naa ideja radija slijedi sasvim drugaije naelo: osnovicu programa ine PROJEKTI oko kojih se udruuju jedna ili vie nevladinih udruga i inicijativa, iji rad koordinira novinar ili iri radijski tim. Jedan od moguih koncepata dvosmjerne komunikacije radija i civilnog sektora je vrlo jednostavan: na web-stranici radija sakupljale bi se inicijative udruga ali i POJEDINACA vezane uz odreeni problem - na primjer; zato ene zarauju sve manje od svojih mukih kolega na istim radnim mjestima. Na temelju interesa bi se - opet, javno i transparentno - odreivao broj termina (dakle 3, 6, 12 ili vie) za emitiranje serije od 20-25 minutnih blokova. Na ovaj nain, stvorile bi se pretpostavke za itav niz odrednica koje bi bile kljune za Drugi radio: - poveavanje komunikacije izmeu masovnog medija kao to je radio i sluaoca te zainteresiranih udruga - to vea otvorenost za teme, sugestije i zajednike akcije u svrhu jaanja civilnog drutva - to vea transparentnost praga koji odreuje to ulazi u program a to ne. U takvoj suradnji s novinarom ili irim koordinacijskim timom, zainteresirane udruge, inicijative i pojedinci mogli bi: - pratiti kako se formira program jednog medija - nauiti temeljne medijske zakonitosti izvjetavanja - shvatiti to doista znai objektivno izvjetavanje: ako se nekog napada, onda je dunost ne samo kritizirati ve zatraiti izjavu suprotne strane i s dunim potovanjem uvaiti njihove argumente. Jedna od glavnih zadaa Drugog radija bi, dakle, bila otvaranje vrata civilnom sektoru, ne bi li njegovi akteri dobili to bolji uvid u mehanizme funkcioniranja medija te na taj nain ne samo prezentirali svoje ideje, inicijative i akcije, ve stekli znanja i vjetine za uspjenu medijsku prezentaciju i u onom medijskom kontekstu koji im nije sklon. Druga njegova zadaa bila bi, kao to je ve reeno, da i sam postane relevantni akter u jaanju i politikom emancipiranju civilnog drutva. Uvjereni smo kako postoji golema potreba za medij takve vrste. Naa udruga bi bila nakladnik radija samo u Zagrebu, jer tako odreuje zakonodavac koji zabranjuje nakladnicima da stvaraju informacijski monopol, no uvijek emo biti spremni podijeliti iskustvo sa slinim udrugama koje bi - nadamo se takoer uz pomo Zaklade - pokrenule sline radijske projekte u Hrvatskoj. www.nemeza.hr

Obrazovanje

115

Zato se studenti i profesori u Italiji bune

dr.sc. Luka Bogdani Brutalni nasrtaj na znanost Borba studenta i profesora u Italiji dio je svjetske borbe protiv brutalnog podinjavanja znanosti, prosvjete i kulture openito zakonima trita, odnosno njihove komercijalizacije. Radi se o ruilakom nasrtaju koji u ime trita razdire sve napredne tekovine u prosvjeti i kulturi stvorene od Prosvjetiteljstva do danas, s konanim ciljem privatizacije drutva, odnosno, povratkom u najmraniji srednji vijek. Ve se godinama pod parolom restrikcija protura najgora neoliberitika pljaka opeg drutvenog rada, od nedavno ta se pljaka pretvorila u rasturanje temelja samog drutva, odnosno u rasturanje edukativnog sistema (kolstva, univerziteta itd). Utoliko kako po formi tako i po svojoj sutini borbe protesti koji su se odvijali u Velikoj Britaniji nisu razliiti od onih koji su se odigrali ove zime u Italiji. Protesti su imali isti povod, samo dok se u Velikoj Britaniji radilo od direktnom smanjivanju budeta za znanost i prosvjetu, u Italiji je to isto bilo maskirano zakonskim dekretom koji namjerava reformirati kolski i univerzitetski sustav. Koja je sutina tog zakona (dekreta 1905 -B)? Njime se ne samo smanjuje broj univerziteta putem zajednikog stapanja manjih univerziteta i fakulteta (itaj ukidanja) te smanjenja diplomskih smjerova, ve se uvode i predstavnici privatnog kapitala u upravne odbore javnih sveuilita. Odsjeci, osim to e se nastaviti baviti znanstvenim radom, preuzet e od fakulteta i organiziranje didaktike studija. Predvia se da mnogi fakulteti budu zamijenjeni kolama prema amerikom modelu. Implicitna posljedica je divide te impera te smanjenje autonomije univerziteta. Nova figura: generalni direktor Uvodi se figura generalnog direktora za koju se ne razumije to bi trebala raditi pored rektora, osim da pod krinkom bavljenja pitanjima upravljanja i organizacije usluga i resursa s predstavnicima privatnog kapitala radi na komercijalizaciji znanosti. Nepotrebno je naglasiti da su naela trita pogubna za drutvene znanosti; dovoljno se zapitati tko e financirati studiranje latinskog i grkog? Dugorona posljedica takve politike biti e ope nepoznavanje izvora. Odnosno ukoliko ete htjeti neto

znati o povijesti morati ete pitati katolike sveenike za latinski i pravoslavne za grki (pod uvjetom da e i oni jo uiti te jezike). S druge strane prirodne znanosti postat e se ancellae vojnih ili kemijskih industrija. Toliko o slobodi istraivanja i pravu na znanje-informiranje. U lanku zakona koji uspostavlja fond za uspjenost (Fondo per il merito) jasno pie da e Ministarstvo ekonomije i financija vlastitim dekretima prema kriterijima trita odreivati kvote fonda. Fond e moi puniti kako privatna lica, fondacije tako i poduzea, ali u zakonu nije odreeno koliki e biti udio u tom fondu privatnog, a koliki dravnog novca. Pri tom je zakonodavac naravno zaboravio uvrstiti meu kriterije za dodjelu financijskih sredstava studentima kriterij dohotka, odnosno kriteriji vrednovanja financijskog stanja studenata ili njihovih roditelja. Samim tim dovedeno je u pitanje ustavno pravo na studiranje. Zakon predvia uvoenje studenskih bonusa, odnosno kredita za studente, koji e biti vraani po principu to se bolje studira to se manje novaca mora vratiti. Sutina je da studenti postaju klijenti banaka ve sa 18 godina, a univerziteti nee vie stvarati mlade strunjake i znanstvene radnike ve nove klijente bankarskih institucija. Zakonski dekret takoer predvia uvoenje figure istraivaa na odreeno vrijeme, koji nakon tri godine ostaju bez posla te bivaju baeni na ulicu, u ralje trita rada da se snau kako znaju i umiju- Zakon sprovodi daljnju prekarizaciju znanstvenika, a pri tom u samom zakonu dravni univerziteti nisu navedeni kao primarna sjedita znanstvenih istraivanja i univerzitetske naobrazbe, to je naprosto zaboravljeno, ali nije zaboravljeno izjednaenje privatnih poluuilita sa dravnim! Ovo su samo neki elementi tako zvane reforme Gelmini koja se ve koju godinu implementira u prosvjetni sustav Italije pod krinkom da se sve radi u ime boljeg vrednovanja tj. efikasnosti i usavravanja meritokracije - nagrade prema zasluzi! Odgovor talijanskih znanstvenih radnika i

116 studenata na zakon bio je parafraza poznate Minine pjesme to su samo Parole, parole, parole! Odnosno, odgovor je bio demonstracije i razliiti oblici protesta.

Obrazovanje
nas smo lavovi mi kao i razni slogani protiv privatizacije univerziteta. Radilo se o mirnom i simbolinom inu pa su se studenti nakon kratkog vremena povukli. Isti dan su bili okupirani toranj u Pizi i druge sline graevine diljem Italije. Uline borbe i titovi od knjiga Sukobi su kulminirali 14.12., na dan kada se izglasavalo povjerenje vladi. U toj manifestaciji studentima su se prikljuili uenici srednjih kola, radnici Fiat-a, graani iz lAcquile, oni iz okolice Napulja, kojima su htjeli nametnuti odlagalite otpada ispred kua te brojni graani. Ogromna povorka krenula je sa Sveuilita La Sapienze prema centru, a u nju su se slijevale manje povorke iz drugih dijelova grada s drugih rimskih uilita. Radilo se o rijeci ljudi veoj od milijuna. Prvi dio manifestacije proao je relativno mirno, uz manje sukobe s policijom, demoliranje stakala bankovnih poslovnica i grafitiranje bankomata. Sukobi su rasli kako je povorka prodirala u centar, a vlada dobila povjerenje u senatu. Uski centar je bio zabarikadiran od policije s oklopnim vozilima, kako bi demokracija mogla nesmetano funkcionirati (neometana od vlastitih graana). Kad se poela iriti vijest da je vlada, za koju su svi oekivali da e pasti u parlamentu, dobila i u toj instituciji podrku zbog tri kupljena glasa, negodovanje je ovladalo masom, koja se osjeala neuvaenom i ignoriranom. Valja imati na umu da jedan od prebjega - spasitelja vlade ena, koja je imala obiteljske interese u izglasavanju novog zakona o univerzitetima, budui da je u najuem srodstvu s vlasnikom jednog privatnog poluuilita koje se tim zakonom izjednaava sa dravnim sveuilitima. Dakle, u trenutku kada se proula vijest da je vlada dobila parlamentarnu veinu potkupljenim prebjezima i kada je postalo teko logiki razluiti izmeu parlamentarizma i prostitucije, eksplodirala je revoltirana i ne sasluana masa. Prvi vei incident izbio je kada je netko iz povorke bacio molotovljev koktel na jedan parkirani slubeni automobil. Sukob je buknuo tek nakon to je povorka koja je ve zaobila crvenu zonu i slila se na Piazza del Popolo (Narodni trg) ponovo uputila natrag, kroz via del Corso (smjer je ostao otvoren), prema blindiranoj zoni. Tako je zapoelo ratno stanje koje je nalikovalo prizorima iz graanskog rata. Policija je isprva propustila povorku da ue u ulicu, a potom, zatvorivi je, krenula u njeno razbijanje. Pri povlaenju manifestanti su sve to im se nalo na putu - stolice, ukrasne borove, automobile i manja vozila istoe - pretvarali u barikade. Kada je policija odbila studente natrag na trg, kokteli Molotov pretvorili su policijske automobile i kombije u baklje iz kojih je sukljao dim, koji se nadvio nad gradom. Nastao je rat izmeu dva bloka. Pri tome su mnogi manifesti imali i kacige, (to je u Rimu uobiajeno, obzirom da svi voze motore), a naao se i pokoji limun za ublaavanje posljedica suzavca. Pored bacanja petardi i kamenja, glavno sredstvo kojim su se manifestanti branili od policijskih naleta bili su tako zvani Book Bloc-ovi: novi simbol i izum talijanskog studenskog protesta. Book Bloc-ovi su bili od samoga poetka na elu svih povorki. Radi se o obojenom pravokutniku od plastinog mate-

Kada knjige ponu hodati Kronika studenskog otpora u Rimu u zimu 2010. Mjesec dana kontinuiranih studentskih protesta prethodilo je ulinim borbama u Rimu 14.12.ije su slike obile svijet. Nekoliko mjeseci prije toga poele su blokade univerziteta, no stvari su se zahuktale kada je politika ubrzala proces donoenja novog zakona. Na ubrzanje politike odgovor je bio jaanje protesta. Istraivai, profesori koji su zajedno sa studentima ve mjesecima blokirali 40 od 60 univerziteta Italije 22.11. odluili su simbolino zauzeti krovove svojih fakulteta. Tako su u Rimu zajedno mree naunih radnika i studenta [Rete 29 aprile (Mrea 29 travanj), Unione degli studenti 2 (Unija studenta 2) i Rete dei precari (Mrea prekarnih)] zaposjele krov Fakulteta arhitekture, koji se nalazi u neposrednoj blizini Parlamenta, izvjesivi transparente protiv ministrice znanosti i obrazovanja Mariestelle Gelmini zahtijevajui povlaenje zakona. Eto tako je poelo. Narednih dana popelo se na taj krov mnotvo opozicijskih politiara koji su izrazili podrku studentima i akademskim radnicima, obeavajui da e se boriti za njihove interese. Osnim mnogo lijepih rijei, naravno opozicija nije mogla nita postii. Studentski protesti su se nastavili, 23.11. kulminirali su naletom studenta na Senat, bacanjem jaja na isti uz povike ostavka, ostavka!.
Napad rulje na dravu Desniarski dnevnici vikali su da je to skandal, napad na pravnu dravu, da je to banda u kapuljaama, ruljetina koju treba premlatiti, iza koje stoji ljeviarski ekstremizam. U danima boine shopping groznice Rim je bio podijeljen i blokiran permanentnim studenskim manifestacijama. Istovremeno, zbog uruavanja zida u Pompejima, studenti su traili ostavku ministra kulture te zaustavljanje rasprodavanja kulture batine. U to ime tih dan studenti su simbolino na rimskom forumu gradili zidove od kartonskih kutija, koje su potom ruili uz povike nemamo povjerenja u ministra. Naravno, Rim nije bio izuzetak, isto se zbivalo u svim gradovima Italije. Koordiniranom studenskom akcijom 25.11. bili su okupirani poznati kulturni spomenici diljem Italije. U Rimu je povorka krenula od Fakulteta arhitekture kroz centar pored zgrade vlade i parlamenta prema neodreenom cilju. Tako je to izgledalo mnogima u povorci. Uz zvukove bubnjeva, izvikivanje parala, studenti su ometali turiste i graane u predboinom shoppingu. Nakon vie od sata hoda, kada se ve broj manifestanata smanjio te se povorka nala u blizini Rimskog foruma, na iznenaenje policajaca studenti su odjurili u Koluseum. U hipu je policija ostala bez povorke. Studenti su, preskoivi blagajne, uletjeli u arenu te se izmijeali s turistima, tako da izbezumljeni policajci, koji su trali za njima uzdignutih pendreka nisu znali to da ine, koga da zviznu. U meuvremenu je sa Koloseuma uz paljenje crvenih bengalskih vatri izvjeen transparent: Neete profitirati na naoj budunosti, te je odjekivala pjesma Da-

Obrazovanje
rijala na koji su napisani naslovi knjiga (npr. Braeve new world, Houxsly; Storia, Morante; Republika, Platon; Stayricon, Petronije, itd.). Tako knjige hodaju u prvom redu, a u sluaju sukoba slue kao tit. Po potrebi mogu formirati blok-titova po principu rimske legije, titei manifestante u pozadini. Takva se formacija rimskih legija zvala kornjaa (testugine). Pritom se dogaao paradoks da predstavnici aparata reda i prisile iz sve snage mlate po knjigama. Kako izraditi takav tit od pleksiglasa i stiropora moe se vidjeti na youtube-u, a izum je stekao slavu, jer su ga prekopirali britanski studenti. Dok je dio Rima gorio, s druge strane barikade dame u krznenim kaputima i gospoda u elegantnim kaputima kupovali su boine poklone. Jedva zbunjeni jurnjavom blindiranih policijskih vozila, malko su se prepali tek kada se oblak dima nadvio nad gradom. Tako je u jednoj izofrenoj atmosferi parlament vijeao blindiran i tien kordonima policije. Kako bilo da bilo, nakon ne malo rtava (97 ukupno ozljeenih s obje strane) i borbi na trgu, povorka se povukla kroz centar sve do svog polazita. Nema sumnje da je meu manifestantima bilo ubaenih provokatora, koji su izazivali sukobe, ali isto tako je svojevrsna provokacija ignorirati toliku masu ljudi. Studentski heroj Giordano Bruno Sljedeih dana na studenskim plenumima smiljani su nove strategije mirnog protesta, kako bi se izbjegli sukobi i preventivna hapenja, koja je zagovarala desnica te pokazalo javnom mnijenju da studenti ne jedu ljude Jedan od takvih mirnih protesta bio je flash mob organiziran 21. 12 2010. na Campo de Fiori pod statuom Giordana Bruna. Pred hrpom novinara i policije na mjestu gdje je inkvizicija 1600 spalila filozofa Giordana Bruna studenti Orijentalnih studija, koji su ve danima trajkali glau, odsluali su javno predavanje svog profesora o ulozi posta, asketizma i mirnog otpora u indijskoj kulturi od Budhe do Gandhija. Potom je uslijedila izgradnja zida od knjiga, zida u obranu znanosti, te polifono itanje knjiga. Svatko je itao knjigu koju je ponio sa sobom. Sve to uz animaciju i show s gitarom glumca Andrea Rivere. Javna lekcija zapoela je motom Giordano Bruno na svetac zatitnik i skandiranjem Giordano, Giordano. Upravo u to vrijeme zakon koji je ve proao u parlamentu bio je na itaniju u Senatu, te kada se proula vijest da su grekom zasjedajui izglasali amandmane opozicije, stoga se zakon morao vratiti u parlament, zavladalo je ope oduevljenje. Tim vie to je postojala opravdana sumnja da postojea koalicija nee imati ponovo potrebnu veinu da zakon izglasa. Naalost uzbuenje je trajalo kratko, jer je ve iste veeri predsjednik senata, proglasio to glasanje nevaeim s izgovorom da zbog gungule u senatu poslanici nisu znali za to glasaju. Iste veeri u rimskom Teatru Valle prekinuta je premijera poznate redateljice Emme Dante zdruenim flash mobom - za spas kulture - prekarnih radnika u kulturi, studenta i docenta. Nekoliko dana kasnije zbila se i posljednja mainifestacija (22.12.), koja se odvila potpuno mirno i bez sukoba. Njena parola bila je vi zatvoreni u crvenoj zoni, a mi po cijelome gradu. Od 9.30 ujutro sve do 17 sati, krenuvi opet iz Univerzitetskog grada, nakon to je izvjeena pa-

117 rola Sapienza je crvena zona za novi zakon, ogromna se povorka uputila ulicama i radnikim predgraima, blokirajui prometnice i pozivajui graane na trajk. U toj povorci nisu bili samo studenti i profesori, ve i mnogi drugi graani. Parola je ponovo bila javno kolstvo i univerziteti. Putem se izvikalo onima koji su zbunjeno gledali povorku Evo vidi to se dogodi kada glasa za Silvija B (Berlusconija)! ili Ako nam blokirate budunost, mi emo blokirati grad, Reite plae politiara, a ne znanost i kulturu. Radnicima i graanina koji su sa prozora ureda i kua gledali povorku, vikalo se otprilike Izai na cestu i pristupi protestu. Na uenje samih manifestanta veina graana, iako su se nali zarobljeni u prometu, podravali su demonstracije. Uzvikivali su studenske parole, a na pitanja novinara da li se ljute to su se nali blokirani na cesti odgovarali su ne, jer su studenti u pravu: Vrijeme da se neto uini, ovako vie ne moe dalje. Politika se previe udaljila od ljudi. Istovremeno uenici srednjih kola uzdignutih ruku namazanih bijelom bojom pojavili su se pred ministarstvom traei ostavku ministrice. Dirljivo je bilo kada se jedna starica ganuta tolikom masom, koja joj se nala pod prozorom toliko razmahala crvenim puloverom, da se pojavila bojazan, da e od uzbuenja skoiti u povorku kroz prozor. Sam put povorke nije bio najavljen niti je za njega bilo traeno odobrenje od policije. I samo mnotvo u povorci nije znalo plan kretanja, ali usprkos toga to su bile blokirane glavne prometne arterije koje vode u grad, pristup autoputu i nadvonjaci, nije bilo nikakvih sukoba niti incidenta. Vladala je oputena atmosfera uz muziku, u duhu izrugivanja vlasti. Dok su se studenti zabavljali diljem grada, tisue policajca uali u centru, uvajui blindirane i zatvorene monike. Naravno ova kronika ima poznati zavretak. Zakon ministrice Gelmini ipak je usvojen, ali to ne znai da je borba zavrena. Po svemu sudei knjige e nastaviti hodati. Nastavit e svoju borbu protiv neoliberistikog napada na kulturu i univerzitete. Ostati ravnoduan pred takvom politikom nije samo moralni delikt, ve znak drutvenopolitike kratkovidnosti. Samo slijepac moe misliti da sudbina edukatora (profesora) i onih koji se educiraju (uenika) nije jedna te ista sudbina, jedna te ista nerazdvojna sudbina drutva kao cjeline. Kao to su poruili glumci u Teatru Valle: Nije kriza ta koja stvara prekarnost, ve politike koje razrjeavaju krizu. Rezovi u znanosti, kolstvu i kulturi ugroavaju zapoljavanje i radna mjesta. Rezovi u znanosti i kulturi prije svega znae manje prava za sve. Napad na kulturu je napad na samu demokraciju i zato se on tie svih graana. Danas je svijet kulture pod opsadom i protesti s koji se odvijaju tiu se itavog drutva, svih vas. Zato vas sve pozivamo da sudjelujete u ovoj borbi, da zauzmete stav, da aktivno i direktno prihvatite odgovornost demokracije. U suprotnom riskiramo da bezglava i posluna gomila, koja danas mlati po knjigama moda ve sutra pone da ih pali, a to slijedi nakon toga poznati je scenarij...

Dr.sc. Luka Bogdani je vanjski suradnik Odsjeka za filozofiju na zagrebakom Filozofskom fakultetu.

118

Europa danas

Novi diktat seanja u kolektivnom pamenju EU

prof.dr. Todor Kulji edavno preminuli ameriki istoriar Toni Dad (Judt) je jo poetkom 1990-ih upozorio da najvea prepreka ujedinjenju Evrope nisu napetosti sadanjice nego sukobljene prolosti. Naoruana prolost je u raspadu Jugoslavije samo brutalno potvrdila njegovu dijagnozu. Otvoreno je pitanje da li oprene slike nacionalnih prolosti uopte dozvoljavaju vru vrednosnu integraciju EU. Tek poetkom naeg veka evropski politiari su postali svesni integrativnog znaaja prolosti, pa su ubrzano prili njenoj unifikaciji katkad koristei i diktat zajednikog pamenja. Pojaan je napor za utemeljenjem jedinstva preko prolosti. Sve su vidljiviji napori EU da se zajednike vrednosti i ciljevi nau i u prolosti. Kao ni drugi, ni evropski identitet ne moe opstati bez kontinuiteta, odnosno bez doteranog, ako ne i ujednaenog evropskog kolektivnog pamenja. Projekt ujedinjenja Evrope svakako e traiti dublju reviziju kolektivnih identiteta njenog istoka i zapada. A to znai i izmenu sadraja istorijskih narativa. Dananja EU sa 27 drava i 470 miliona stanovnika, rasprostranjena od Arktikog kruga do Malte i od Azorskih ostrva do Kipra, jo uvek je svojevrsni istorijski muzej i rodno mesto raznovrsnog istorijskog pamenja. Da li je u tom nepreglednom mnotvu prolosti mogue uvrstiti zajedniki kulturni i politiki identitet koji bi prihvatila veina graana? Teko je odgovoriti, ali je sasvim sigurno da je to danas vanije nego pre dvadesetak godina. Naime u Hladnom ratu prolost nije bilo toliko eksplozivna zato to je nacionalno pamenje bilo zamrznuto. Naravno da je i tada pamenje bilo instrumentalizovano. Meutim, tek sa oslobaanjem nacionalizama u zemljama biveg socijalizma, seanje na vlastite rtve uspeno blokira seanje na ostale rtve. U Hladnom ratu su prolosti na obema stranama bile blokovski standardizovane. Nakon 1989. eksplodirala su mnoga konfliktna seanja i dolo je do erupcije potisnutih pamenja. Haos prolosti pretio je haosom vrednosti. Zato je sukobljene vrednosti trebalo usaglaavati propisivanjem prolosti. Ali pre toga je bilo potrebno nai dovoljno markantne zajednike prekretnice iz prolosti. I u ovom traganju je najbanalniji oblik politikog zbliavanja bilo pronalaenje glavnog zajednikog neprijatelja. arolika EU pokuava da se integrie preko neprijatelja iz prolosti. Da li je pogodniji neprijatelj iz novije ili iz starije istorije? Koliko duboko treba svratiti u prolost da bi se naao prikladan neprijatelj Evrope? Mogu li slavne pobede nad neevropljanima biti osnova evropske integracije? Italijanski filozof R.Bodei se zapitao moe li se zajednika evropska slavna prolost datirati od Maratona i Salamine iz 5. veka p.n.e., kada se Grka, mali evropski David, prva usprotivila azijatskom Golijatu? Ili je moda uverljivije isticati pobedu Karla Martela nad Arapima kod Poatjea iz 8. veka? Moe li nulta taka biti pobeda nad Turcima kod Bea u 17. veku kada je odbranjeno hrianstvo B (Bodei 2009)? Ovi pokuaji bi moda i bili uverljivi da se kod svih pomenutih primera ne otvara problem integracije EU preko osporenog antiorijentalnog diskursa. U Istoku se ne moe stalno traiti Drugi. Ako se uz reeno imaju na umu i brutalni unutarevropski ratovi, onda snani razdori unutar Evrope jo vie umanjuju markantnost zajednikih vanevropskih neprijatelja. Da li je onda Evropa zbog vlastite duge borbene unutranje sukobljenosti i verske raspoluenosti krhka kulturna konstrukcija koja je sluajno ponela ime mlade fenianske devojke? Iako se i sa ovim upozorenjem teko moemo sloiti, treba dati za pravo onima koji opominju da identitet EU ne moe poivati na pomenutim slavnim takama iz prolosti. Evropa je domovina raznolikosti koje je apsurdno unifikovati preko homogene slavne prolosti po uzoru na ameriki B lonac za topljenje (Bodei 2009). Ako se prolost evropskih drava i ne moe ujednaiti, treba se truditi da se smiri. Kako? Samo se uz vie empatije prema drugome moe oekivati od suseda da potuju na rad na seanju. Uprkos upozorenjima ove vrste, Brisel izdvaja sve vie novca za finansiranje iznalaenja unutarevropskih dodirnih taaka u prolosti. Evropa postaje sve vaniji referentni okvir istoriografskih istraivanja koja vode rauna o tenjama naruioca. iji hleb jede, njegovu pesmu i peva. Retorika integracije uporno se trudi da konstruie zajedniku prolost: kulturnu, religijsku, politiku, pozitivnopravnu, prirodnopravnu. to vie jaa EUforija to preti vea opasnost od marginalizacije legalnih istorija. Brisel

Europa danas
ubrzano trai razne unitarne nulte asove. Kako je pokazao frankfurtski pravni istoriar T.Kajzer, ak je i za pravnu unifikaciju EU potrebno nai pokrie u istoriji prava. U tom duhu istie se Rim kao izvor i Code Napoleon kao K veliki evropski model kodifikacije (Keiser 2005). Nije dakle utemeljenje u prolosti potrebno samo zajednikoj politici EU, nego i njenom zajednikom pravu. Pri tome iskrsavaju brojne tekoe jer je nasilna unifikacija prava preko prolosti izazov legalnoj istoriji. Tu ni Rimsko pravo ne pomae. Kada se istie Rimsko pravo unutar hrianstva, kao vaan deo zapadnog identiteta, onda se polazi od toga da se Rimsko pravo prouava na svim univerzitetima i da je uz standardizovani latinski argon upravo ono prototip kosmopolitskog pravosua. Zato se kosmopolitsko Rimsko pravo i pokuava uzeti kao osnova evropskog procesa unifikacije. Rimski ius commune je difuzno pretvoren u zajedniku tradiciju i postao je pejsK mejker integracije EU (Keiser 2005: 5). Zaboravlja se da Ubi ius romanum, ibi Europe iskljuuje germanski i vizantijski kulturni prostor iz Evrope. Da li su onda narodi kojima Rimsko pravo nije bilo temelj ureenja drave bili izvan Evrope? Da li njih pokriva zapadnoevropska politika i pravna prolost? Svakako, ne. Zato su ovi i slini latinistiki obojeni pokuaji istorijskog utemeljenja Evrope neuverljivi i ideoloki jednostrani. Zajedniko treba traiti na drugi nain. Tek ako se ozbiljno uzme u obzir raznolikost istorijskog naslea Evrope, postaje jasnije upozorenje da njen identitet treba da poiva i na neslavnim stranama prolosti. Ako se trai samo slava, neizbeno se zavrava u mitu. Sa daleko vie opreza treba razdvajati autentinu od korisne prolosti. U suprotnom, koliko god bili danas korisni iskonstruisani dnevnopolitiki pokuaji utemeljenja EU u prolosti, jednog dana mogu postati kontraproduktivni. Kraj sve prozirnosti pomenutih istorijskih konstrukcija, briselski ideolozi ne prezaju od upotrebe neprijatelja iz prolosti u integraciji EU. Uz sve to, da bi razne konfliktne prolosti doterao u korak, Brisel propisuje i standarde njihovog glajhaltovanja. Kao izvor sukoba drava s razlogom je uoen haos samoviktimizacije i optuivanja drugih. Nije nimalo lako ujednaiti prolost nacija koje se jo uvek nadmeu oko toga ko je bio vea rtva. im se raspao lager Poljaci su obelodanili martiroloko samovienje Poljske kao Hrista meu nacijama. Sakrosanktni status poljske martirologije spreavao je priznavanje drugih rtava (Jevreja) i vlastite krivice za katoliki antisemitizam na primeru zloina u gradiu Jedvabne. Slino prikrivanje senki prolosti vidljivo je i na Balkanu. Neprikosnoveni Domovinski rat i ubrzana katolicizacija u Hrvatskoj postali su represivni tit protiv priznavanja rtava hrvatskog nasilja, a Srebrenica je verovatno najiskljuivije potisla bonjaka nedela. Na svim stranama je hegemono pamenje, koje tvori rtveni identitet, pokrivalo neudobna pamenja. Kosovo i Jasenovac su bili srpska pokria ove vrste. Samoviktimizacija nacije lako vodi samoimunizaciji A protiv krivice i odgovornosti (Assmann 2007: 16). Maari sebe vide kao rtve Turaka, Habzburga, nacista i komunista, a slinu sliku o sebi imaju Hrvati, Srbi i esi. U borbi drava oko toga ko je bio vea rtva u prolosti nema mesta samorefleksiji. Premda u prolosti svake nacije ima dosta materijala da se vlastita istorija demonumentalizu-

119 je i tako stvori kritiko samovienje, a time i olaka mir, prolost je danas svuda smetena u rtveni kontekst. Slubena samoviktimizacija je sveopta. Nedovoljno se vodi rauna o tome da vienje vlastite nacije kao rtve stvara sukobe, otvara stare rane i podstie osvete. Kako izgleda, upravo zato to nema uticajnog rivalskog samokritinog pamenja koje bi neutralisalo revanizam, EU je potrebno dekretirano zajedniko seanje koje bi podsticalo razumevanje, produktivni zaborav i oprotaj. Gledano sa ovog stanovita, svakako bi i realnija procena titoizma pomogla da se svlada konfliktni potencijal seanja na Balkanu. Verovatno bi pozitivnije vrednovanje zajednikog suivota u titoizmu, umesto njegove prilino slone demonizacije, ublailo graanski rat seanja. Meutim, aktuelni udbenici istorije rade suprotno. Ne podstiu pomirenje nego osmiljavaju novu nacionalnu dravnost preko demonizovanja zajednike prolosti. Time se podgrevaju traume koje bude emocije. Ako je Jugoslavija, kako stoji u udbenicima istorije veine novih balkanskih drava, bila tamnica ili iluzija, a titoizam bio totalitarizam, onda nije lako nai put od traume iz prolosti ka razumevanju u sadanjici. Ako je ono to nas je ranije vezivalo bila zla drava, onda i naa potonja sukobljavanja ispadaju prirodnija. To se uoava i u Briselu, pa EU politika seanja pokuava da od podeljenih i agresivnih pamenja nae put ka pamenju koje bi osiguralo mir koji je pre svega potreban multinacionalnom kapitalu. Da prolosti nije lako umiriti ne bi se Toni Dad i Alajda Asman pitali ima li uopte ansi za miroljubivu koegzistenciju evropskih pamenja? anse su jo uvek male zato to je pamenje na svim stranama povezano sa argumentima, ali argumenti nisu nigde intrinsini deo tih pamenja. Drugim reima, u mrei sukobljenih prolosti nedovoljno se razlikuje ono to je bilo realno u iskustvu od onoga to je izvedeno iz iskustva. Prosto reeno, injenice su zasenjene raznim tumaenjima i procenama. A to nije lako prozreti. Treba dosta samorefleksije da bi se shvatilo da drave i pojedinci ne falsifikuju toliko sama deavanja iz prolosti, nego da vie menjaju okvire njihovih tumaenja. A da to isto ini i sama EU najlake je videti kod normiranja obrazaca suoavanja sa socijalizmom. Od 2000. godine Holokaust je slubena retorika EU za zbirno definisanje masovnih faistikih i komunistikih zloina u prolosti. U globalizovanom i pokretljivom svetu kosmopolitsko pamenje Holokausta treba da osigura temelj za globalnu politiku ljudskih prava, koja poiva na zajednikom pamenju varvarstva. Zato je rastegnuti Holokaust i proglaen za paradigmu kojom se opaaju i mere drugi genocidi i istorijske traume. panski politikolog K.Klosa tvrdi da je jo na skupu u Kopenhagenu 2004. Savet EU doneo tzv. Copenhagen memorial criterion u kom je bilo implicitnog pritiska na zemlje centralne i istone Evrope da priznaju Holokaust kao deo vlastite poC litike seanja (Closa 2010). Dakle, kolektivno pamenje nije dobrovoljno, nego je to okvir koji Brisel postupno namee dravama da organizuju vlastitu prolost u irem kontekstu antitotalitarnog smisla koji bi trebao da formira novi evropski kolektivni identitet. Bie da to ima veze sa tim to danas nema priznanja masovnog zloina ni njegove medijske prohodnosti bez

120 simbola holokausta, to se najupadljivije vidi na primeru Srebrenice. Bonjaci su prihvatili ovu internacionalizaciju nazivajui Srebrenicu bosanskim Holokaustom, ali ne i Srbi. Dok se u Rezoluciji Evropskog parlamenta o Srebrenici iz jula 2005. i u Presudi meunarodnog suda Pravde iz februara 2007. govori o genocidu nad Bonjacima, u Deklaraciji Narodne skuptine Republike Srbije o osudi zloina u Srebrenici od 31.marta 2010. ova ocena je prihvaena, ali je izriito pominjanje izraza genocid izbegnuto. Dravno pamenje na Balkanu neravnomerno se proima i dopunjava sa EU standardima pamenja. Ali, nije samo na Balkanu prisutna napetost izmeu transnacionalnog antitotalitarnog pamenja EU sa Holokaustom kao simbolom s jedne i nacionalnog pamenja centriranog oko vlastitih rtava s druge strane. I izmeu drugih drava vodi se rat seanja. Sukobljene prolosti su retroaktivni izvor sukoba. Sukobi ove vrste (kao to su npr. izmeu Rumuna i Maara), kode EU koja je ve stvorila jedinstvenu zastavu himnu, novac, Dan Evrope, ali joj je potrebna i uglaana nekonfliktna prolost. Da bi se meunacionalna trvenja ublaila zajednika prolost se pokuava centrirati oko negativne slike socijalizma. Pri tome je upadljiva promena vrednosti. Dok je Tito u socijalizmu bio oktroisana spona bratstva i jedinstva, danas je antititoizam u pluralnom drutvu demokratska spona nacionalizma. Slina je situacija i u drugim zemljama. Nije sluajno to je u slubenom pamenju svih istonoevropskih lanica EU, socijalizam markiran kao antinacionalna, a ne P kao antinacionalistika sila (Pk 2008: 21). Brisel pokuava da Maare i Rumune zblii antitotalitarizmom, a ne vie internacionalizmom. Isti imperativ ve se lagano namee Beogradu i Zagrebu. Uprkos naporima za usklaivanjem raznolikog, transnacionalno i nacionalno svladavanje prolosti jo nije ni izdaleka doterano u korak. Normiranje svladavanja prolosti ne zavisi samo od volje Brisela, nego i od sloenih potreba vladajuih grupa u svakoj dravi za pravdanjem (1) neoliberalnog kapitalizma, (2) nove dravnosti, (3) rata i teritorijalno nacionalnih pretenzija, (4) emocionalizacije vlastitih rtava. Gornje potrebe mogu se razaznati i kod savremenih slika titoizma, ali su u razliitoj srazmeri prisutne od Skopja do Ljubljane. Antitotalitarno doterivanje u korak negativnog seanja na diktature je politika seanja EU koja slui kao moralni imperativ ujedinjenja globalizovanog kapitalizma. Cilj je ne samo vrednosno razdeliti zajedniku evropsku prolost, nego i propisati naine njenog pamenja. Drugim reima, treba se ujediniti, pa, kao to su usklaene glavne nove vrednosti, na isti nain treba poravnati i seanje. Dok se nacionalna prolost na razne svaalake naine slavi (proslave Oluje, Kosovskog boja ili Aleksandra Velikog), dotle se prolost socijalizma sve slonije kriminalizuje. Verovatno zato to se evropski istorijski fluid moe najuverljivije definisati preko neeljenih vrednosti i simbola koji mogu aktivirati nezadovoljstvo podvlaenih. Antitotalitarno pamenje ne trai samo zabranu kukastog krsta, nego od skora u nekim zemljama (Poljska) i zabranu srpa i ekia. U celini uzev, standardizacija neoliberalnog svladavanja prolosti EU je dvoznana. Cilj jeste spreavanje genocida, ali treba osigurati i oplodnju kapitala od pretnji nove levice. Nee se pogreiti ako se kae da je ovo drugo glavni razlog

Europa danas

zato se crveno izjednaava sa crnim. Pa ipak, poslehladnoratovsko suoavanje sa prolou voeno pomenutom slubenom jednainom jo uvek je, uprkos ve dvadeset godina prisutnim direktivama Brisela, nesreeno i zamreno. Uprkos naglaenoj politikoj instrumentalizaciji obraene prolosti, prisutne su napetosti, konflikti i konkurencija izmeu globalne politike seanja EU i lokalnih seanja zapadne i istone Evrope. Glokalizacija, tj. smetanje lokalnog nacionalnog u globalno, deteritorijalizacija regionalnih obrazaca seanja i njihovo prevoenje u globalno pamenje vie izazivaju reakciju nacionalnog nego socijalnog. Zemlje zahvaene tranzicijom daleko vie brane nacionalnu nego socijalistiku prolost. I ve samim tim to podstiu otpor nacionalista, procesi globalizacije, uzajamnog proimanja i hibridizacije utiu i na slike prolosti. U mrei ovih procesa pravci pritiska Brisela naziru se prilino jasno, pa se postavlja pitanje ne vode li napori pri normiranju obrade diktatura novom diktatu obrade? Na koji nain? Osnovni obrisi ritualnog prinudnog seanja koje se namee odozgo jesu spoj nastojanja da se izbrie seanje na svakodnevicu poluvekovnog socijalizma i ustolii zadato pamenje komunistikih totalitarnih neliberalnih sadraja. Reju, treba pamtiti autoritarnu komunistiku politiku, a zaboravljati socijalnu dravu socijalizma. Rezultat je suoavanje sa uniformnom preraenom, a ne sa sloenom realnom prolou socijalizma. Gledano u celini, u bivim socijalistikim zemljama suoavanje sa prolou koleba se izmeu nemakog i panskog obrasca. Kod prvog je re o isticanju senki prolosti i o njihovoj antitotalitarnoj simetriji. Kod drugog se prolost preutkuje zarad graanskog mira. Ovog drugog opreza nije bilo na Balkanu. Kod novih balkanskih drava diktat prerade prolosti i sliku titoizma nametale su dve vrste rata: oruani graanski rat i graanski rat seanja. Bezuslovni imperativi ratne propagande i nove nacionalne dravnosti unitili su u zametku svaku vrstu samorefleksivnog odnosa prema prolosti. Slubeno dekretiranje prolosti sputava pluralizam, a politiki korektna slika titoizma osigurava konformizam. Na koji nain? Da bi se pruio slojevitiji odgovor najpre treba pomenuti da je suoavanje sa prolou kod raznih evropskih drava neravnomerno uznapredovalo i da je jo uvek ne-

Europa danas
usklaeno. Nemci nisu samo poinili najvee zloine, nego se sa njima i suoavaju na najdiferenciraniji nain. PrP vaci su u svladavanju prolosti (P.Esterhazy), jer to ine na teorijski najrazueniji nain, iako su, dodue, na to bili i pritisnuti sa strane. pansko svladavanje prolosti bilo je drugaije. Za razliku od Nemaca, gde je Auvic jo uvek iva rana i neugaena trauma, panski pacto de silentio je naroito podvlaenja crte ispod prolosti koje jo od Frankove smrti osigurava u ovoj zemlji graanski mir. U paniji je 1977.donet Zakon o amnestiji, pa je spreena obnova sukoba izmeu frankista i antifrankista. Tome nasuprot, u novim dravama na Balkanu suoavanje sa zajednikom titoistikom prolou zakrivio je graanski rat. Normalizovani nacionalizam je na svim stranama traio odbacivanje titoizma kao totaitarne internacionalistike zavere protiv nacije. U haosu graanskog rata produktivni panski zaborav ovde je od poetka bio nemogu zato to nove potrebe vladajuih nisu traile utanje. Naprotiv, svim stranama trebala je galama oko novih rtava i novih delata. Dve su faze ove smiljene graje: (1) Intrinzino motivisanu obradu jugoslovenske socijalistike prolosti kanalisale su potrebe graanskog rata. Oruani sukob traio je snanu ovinistiku propagandu; (2) nakon obustave oruanog sukoba, nastavljen je graanski rat seanja, koji jo uvek kroji prolost u skladu sa potrebama utemeljenja nove dravnosti. U aktivnom evociranju seanja na graanski rat u Jugoslaviji nove balkanske drave samo delom prihvataju diktate seanja EU i saobraavaju ih unutranjim imperativima obrade prolosti. Zduno se prihvata demonizacija socijalizma, ali ne i neutralizacija nacionalizma. Bar za sada, EU nastoji jedino da ujednai suoavanje sa socijalizmom tako to kanalie ovo seanje smernicama koje propisuju standarde pamenja. Jo nema pritiska Brisela na slavne nacionalizme. U skladu sa jedinstvenim neoliberalnim obrascem treba doterati pamenje, tj. svuda na isti nain pamtiti sve diktature i socijalistike reime. Istorijska politika i politika seanja postupno postaju zajedniki evropski zadatak, a prate ih sankcije protiv linosH ti i drava koje im se protive (Hammerstein, Trappe 2009: 13). U tom duhu je nemaka ministarka pravde B. Cipris (Zypries) pre nekoliko godina ak predloila da u svim dravama EU javno poricanje ili trivijalizacija genocida, zloina protiv humanosti i ratnih zloina bude kanjavano zatvorom od jedne do tri godine zatvora. Ova odredba je 2007. ublaena, pa je preputeno dravama lanicama da same odluuju ta treba kazniti. EU je otvorila rizini prostor za kriminalizaciju miljenja. Slubeno propisivanje prolosti otvorilo je vrata uvoenju novog verbalnog delikta kao u Poljskoj gde se od 2010. kanjava isticanje komunistikih simbola. Po svemu sudei, prilikom dekretiranja novih prolosti zemljama tranzicije nije ni trebao diktat iz centra. Komunizam je pao pod naletom nacionalizma. Bez opomene sa strane su oivljeni nacionalizmi skoro spontano odbacili internacionalistike vrednosti kao izdajnike. Malo je rei da je re o banalnom poslesocijalistikom trijumfalizmu. Na delu je brisanje svake idejne i politike sloenosti socijalistike prolosti. Zaokret ka kapitalizmu svuda je traio moralnu obnovu nacije, kao istinske rtve socijalizma, i zaborav klase. Na pitanje da li socijalizam uopte

121 pripada domaoj istoriji obino se odgovara da su ga doneli stranci i da je bio upad u nacionalnu normalnost. Mehanizmi kolektivnog pamenja su u Istonoj Evropi mnogo vie doprineli strukturisanju poslesocijalistikih drutava nego na Zapadu. Isti su u razliitoj meri bili razorni. Dok je istorija imala tek krupnu ulogu u opredeljivanju P maarskih biraa (Pk 2008: 23), u Jugoslaviji je postala oruje u ratu. Moralna obnova nacije bila je ovde najeksplozivnija, a direktivna obrada kolektivnog pamenja u graanskom ratu bila je od konstitutivnog znaaja za novi moral. ienje od blata komunizma jo uvek se prikazuje kao in u slubi moralne ekonomije tranzicije (A.Kuenzli). Neoliberalizam se prilino uspeno moralizuje demonizacijom nestalog socijalizma. Na drugoj strani se komunizam ita kao upad u novi nacionalni kontinuitet koji treba obnoviti. Grevito se trai nova prolost reorganizovanjem muzeja i izmenom praznika. Ali procesu krojenja novog pamenja jo uvek je prepreka nedoterano razliito seanje drutvenih grupa na socijalizam. Deo stanovnitva jo uvek pamti socijalizam u pozitivnom svetlu. U napetosti izmeu nedoteranog autentinog pamenja pojedinaca i konstruisanih novih dravnih imperativa pamenja odvijaju se simboliki sukobi oko prolosti. Markantni simboli uvek su u sreditu konflikta seanja. Nije re o odmerenom traenju istine nego o grubom sukobu moi. Sukobi oko Titovih ulica i spomen obeleja od Skopja do Ljubljane vie su odmeravanje snaga politikih blokova, nego to su traganje za istinom. Konkurencije rtava, raznovrsne martiroloke retorike, politizacije seanja i mitologizacije istorije imaju aktivnu ulogu u restruktuiranju drutva. Premda je nacionalizam bio i u socijalizmu prisutan, ipak se drugaije ispoljio u ratnom rasulu SFRJ nego u Poljskoj ili u ehoslovakoj. Centralni problem moldavskih istoriara je da dokau vezu svoje drave sa prolou Rumunije iako je ovaj region samo 26 godina pripadao Rumuniji u poslednja dva stolea. Na slian nain su danas u Maarskoj komunisti krivi to je Maarska nakon Prvog svetskog rata rasparana. Da oni nisu uzeli vlast 1919. ratni pobednici bi prema Maarima toboe bili mnogo tolerantniji. Osim toga, mnogi komunisti su bili Jevreji koji su lako prodali Erdelj P (Pk 2008: 23). Slino miljenje sree se i u Hrvatskoj i u baltikim republikama, gde su komunisti internacionalisti krivi za dranje nacije u vienacionalnim dravama-tamnicama. Obnovu nacionalnih kontinuiteta koje su naruili komunisti svuda kroji nova garnitura dvorskih istoriara. Slavni monarhijski titular iz prolosti nacije svuda se saobraava neoliberalnom republikanizmu. Iako monarhije nisu obnovljene, dinastije su vraene u posed, a njihovu slavnu prolost simboliki su prisvojili neoliberalni nacionalisti. Analiza prethodnog stanja bila bi mnogo laka da ne postoje otpori politiki korektnoj slici socijalizma. Sliku socijalizma nije lako dekretirati i zato to raste jaz, ali i broj posrednika izmeu privatnog i javnog seana. Pojedinci pripadaju raznim grupama, tj. raznim zajednicama seanja, ija integracija trai razliit odnos prema titoizmu. Radna organizacija, politika partija, grupa vrnjaka ili porodica su u razliitoj meri vezane za vlastitu poeljnu prolost. Ove grupe grade velike ili male prie o prolosti, tj. zajedniko pamenje kao osu kontinuiteta u vremenu.

122 Grupe su zapravo sistemi pamenja. Uvek se u porodici drugaije prialo o titoizmu nego u koli, jer je koli potrebna drugaija prolost od one koju neguje porodica. H. Velcer je ovu podvojenost nazvao razlikom izmeu leksikona i albuma. Pamenje svake grupe je naravno selektivno, pa je otuda svuda i zaborav funkcionalan. Javlja se mrea razliitih zaborava, pa nacionalisti diu galamu oko patriotizma kada se nedovoljno pamte ili ne slave dogaaji i linosti iz nacionalne prolosti. Slubeno pamenje zaboravlja socijalnu dravu i samoupravljanje, sigurnost i pokretljivost titoizma, a nostalgini pojedinci zaboravljaju autoritarnost jednopartijskog reima i kult Tita. Istoriografija nedovoljno vodi rauna o mestu Tita meu savremenicima od Staljina do Franka. Svako zaboravlja ono to remeti homogenost pamenja vlastite grupe. Kako se osigurava zaborav? Tako to se kod kod svakog konformistikog seanja okviri tumaenja prilagoavaju korektnom seanju ee od nepobitnih injenica. Kako prevazii relativizam ove vrste? Asmanova tvrdi da A najpre treba ukinuti konkurenciju izmeu rtava (Assmann 2007: 19). Svako privilegovanje jedne traume vodi potiskivanju druge traume po obrascu: ono to je jo gore zastire ono to je loe. Fokusiranje Hrvata na rtve Vukovara ini ih slepim za delate iz Oluje. Marginalizacije ove vrste nije lako izbegavati jer su slubeno oktroisane. Osim reenog, ne treba zaboraviti da pamenje, koje je u jezgru kolektivnog identiteta, nije samo selektivno, nego je i uniformno. Ono nas uva od drugih pamenja i imuninizira nae seanje od virusa drugaijeg seanja. Oko nekih sadraja nema diskusije. Kosovo je otvorena srpska rana, a Jasenovac je neuporedivi genocid nad Srbima. Kolektivno pamenje je na slian nain ekskluzivno i onda kada ne dozvoljava da je pored Srebrenice u BiH bilo i drugih zloina dostojnih pamenja. Protivei se ekskluzivnosti ove vrste istoriar arls Majer (Meier) se zapitao nisu li nemaki zloini uinjeni u Poljskoj i Rusiji iezli pod senkom antisemitskog Holokausta? Asmanova zato dodaje da bi trebalo ekskluzivna pamenja A pretvarati u inkluzivna (Assmann 2007: 19). Ovaj postupak nije nimalo lak, iako je veini jasno da su upravo ekskluzivna pamenja vlastitih rtava najvea smetnja pomirenju. Nisu istoriari, nego su politiari zakljuili da EU ne moe poivati na jednostranom pamenju i da zato treba nametati sloenije vienje prolosti? Upravo politiari najizotrenije, seizmografski registruju izvore sukoba i manipuliu njima. Na Balkanu se takoe otvara pitanje moe li mir i saradnja izmeu novih drava poivati na tvrdim rivalskim pamenjima prisutnim u aktuelnim udbenicima istorije? Kako graditi pacifistike obrasce seanja? Moe li pamenje o nama poivati na slikama naih rtava i naih delata istovremeno, zapitao se maarski knjievnik Peter Esterhazi (Esterhzy)? Bar za sada je to nemogue, jer nema prostora za empatiju tamo gde je hegemona slavna prolost u slubi nove dravnosti, i gde se samo delii vlastite tamne prolosti taktiki priznaju zbog pritiska i donacija EU. Malo ko vodi rauna o tome da podeljeno pamenje, koje seanje na patnju smiljeno preputa afektivnim rtvenim grupama, ne svladava nego samo obnavlja izvornu ubilaku situaciju. Sve ea upozorenja da razdeljena i oprena seanja treba ublaavati saoseanjem sa Drugim, odnosno em-

Europa danas
patikim priznavanjem i pamenjem i tue rtve jo uvek nailaze na otpor dravnog rezona. Osim reenog, neutralisanju maligne energije jednostranog pamenja moe pomoi smetanje iskustva i A pamenja u iri kontekst (Asmann 2007: 20). Tek ire kontekstualizovano pamenje gubi klicu nepriznatog solipsizma. Tek u irem kontekstu nae seanje postaje spojivo sa seanjem drugih. Zato projekat unifikacije EU pokuava da skroji zajedniki okvir u kom bi viestranost pamenja imala dvostruku ulogu. Na jednoj strani bilo bi svako pamenje priznato i sauvano, a na drugoj strani bi ono to u pamenju deli bilo potisnuto. Namera je da se neutraliu ona konfliktna pamenja koja su, uokvirena horizontom vrednosti i ciljeva, konstruisana zbog jaanja samohipnoze. Jer svaki identitet ima dvojaki karakter: poiva na seanju i na vrednostima. Ako je to tako, da li je onda uopte mogue da seanja budu kadra za zadre vlastitu autentinu raznolikost, a da pri tome izgube uinak podele, kako tvrdi Asmanova? Da li nova integracija unutar zajednikog okvira identiteta i zajednikih vrednosti omoguava koegzistenciju bez obnove starih sukoba. Ako svi u Evropi tee kapitalizmu, da li je ovaj vrhovni cilj, iz kog se deduktivno izvode ostale vrednosti, kadar da pacifikuje ratoborne prolosti? Drugim reima, da li ouvanje nacionalne prolosti ide pod ruku sa neoliberalnim svladavanjem prolosti? Mogu li se, kako veruje Alajda Asman, nacionalne istorije gledati iz transnacionalne perspektive kako bi se spoljne nacionalne granice izmenile u unutranje evropske? Moe li uvrenje Evrope kao transnacionalnog okvira pamenja olakati stvaranje zajednike evropske svesti kao rtava i kao delata? Drugim reima, moe li evropska svest integrisati nacionalna pamenja, a da ih pri tome ne eliminie? Da li je dovoljno samo da nauimo da sasluamo Drugoga sa empatiA jom (Assmann 2007: 22), ili je jednako vano neutralisati nejednakosti kapitalizma koje intrinsino obnavljaju konfliktne prolosti. Nisu li konfliktne prolosti i graanski ratovi seanja posredni izraz ekonomskih protivrenosti koje se ne daju ublaiti empatijom? Svakako da jesu, i zato ko nee da govori o kapitalizmu treba da uti o nacionalizmu. Drugim reima, pitomu prolost je teko stvoriti unutar divljeg neoliberalizma.

Prof. dr. Todor Kulji predaje sociologiju politike na Filozofskom fakultetu u Beogradu. lan je Savjeta Novog Plamena.
Literatura:
Assmann Alaida 2007. Features Europe: a community of memory? GHI Bulletin No.4: 11-25. Bodei Remo 2009. Memory and Identity of Europe IRIS, ol 1, No 1: 1925. poseta avgust 2010 Closa Carlos 2010. Negotiating the past: Claims for recognitionand policies of memory in the EU digital.csic.es/bitstream/10261/24430/3/CSIC-IPP-WP-2010-08_Closa.pdf poseta septembar 2010. Hammerstein,Katrin/ Trappe, Julie 2009. Einleitung, in Hammerstein, Katrin u.a. Aufarbeitung der Diktatur - Diktat der Aufarbeitung? Normierungsprozesse beim Umgang mit diktatorischer Vergangenheit Gttingen, Wallstein Verlag: 9-19. Keiser, Thorsten 2005. Confronting memories - Memory, politics and law, German Law Journal Vol 6. No.2: 473-481. Pk, Attila 2008. Der Kommunismus in ostmitteleuropischen Nationalgeschichten, Aus Politik und Zeitgeschichte 1-2: 20-25.

Europa danas

123

Evropska unija, Istona Evropa i kriza sistema

Gordana Aneli Gali Tranzicijska mantra, detalj

prof.dr. Catherine Samary onstrukcija Evrope bila je nosilac tenji naroda na tom kontinentu u pruanju otpora antisocijalnim politikama, ostajui otvorena prema svijetu: po demokratskoj, socijalnoj i ekolokoj logici te po naelu solidarnosti, aktivno se suprotstavljala ba ovome to se sad dogaa... To je bio smjer u kojem su ile, kao to je poznato, nade Istone Evrope, ije je stanovnitvo teilo za boljim i slobodnijim ivotom. Ove su elje doivjele najdublje razoaranje i na taj su nain stvorena korita za bujice ksenofobije... Razumjeti historijska ravanja, razumjeti odakle proizlaze mehanizmi i aktualna kriza neophodno je, kako bi ljudima ponovo bila dana mogunost ovladati vlastitim opredjeljenjima i vlastitom budunou.

Upadanje evropskog Istoka u krilo novog svjetskog poretka Decenija koja je poela 1970. zabiljeila je krizu profita na svjetskom planu i najtee je pogodila zemlje centra kapitalizma. S druge strane, zemlje sredinje i istone Evrope (ZECI) ostale su, poput ehoslovake, ovisne o ekonomskoj pomoi SSSR-a, koji se oslanjao na vlastite tenkove... Njihov dug prema Moskvi u nekonvertibilnim rubljama, u okviru razmjene karakteristine za Zajednicu Meusobne Ekonomske Pomoi (ZEMP), optereen je jo jednim dugom, ovog puta u konvertibilnim devizama, te je ukupno dugovanje postalo prilino ozbiljno. Sm SSSR nije bio zaduen na taj nain, jer je jo uvijek bio pod bojkotom hladnog rata, istovremeno i financijskim i industrijskim - koji se odnosio na blokadu uvoza svih novih tehnologija jo od 1917. godine. Otvaranje prema uvozu sa Zapada, koji je obuhvaao nabavku nekih suvremenih tehnologija, odvijalo se (a SSSR je na to pristajao) preko zemalja Istone Evrope, na koje se nije odnosio bojkot zapadnih zemalja. Na taj se nain uvozio i dio robe iroke potronje sa Zapada, kako bi se odgovorilo na potranju i umirilo nezadovoljstvo naroda, poslije tekoa koje su uslijedile nakon ekonomskih reformi iz ezdesetih godina. Istovremeno, te su zemlje putem uvoza trebale doi do izvjesnih zapadnih tehnologija, koje su imale posluiti poboljanju kvalitete i produktivnosti izvoza, a

upravo je izvoz trebao omoguiti vraanje zaduenja u vrstim devizama. No, birokratski je konzervativizam uinio uvoz tehnologija gotovo sasvim neefikasnim i dug je jo vie narastao, poveavi se i zbog porasta kamatne stope u osamdesetim godinama. U tom istom razdoblju dolazak Regana na vlast, nakon sovjetske intervencije u Afganistanu, otvorio je posljednju fazu utrke u suvremenom naoruanju, to e vrlo teko pogoditi SSSR u prvoj polovici osamdesetih. Tome nasuprot, ista e ta utrka dozvoliti SAD-u da preuzme inicijativu na razliitim podrujima, to je bio odgovor na njihovu vlastitu multidimenzionalnu krizu: na unutarnjem planu javna potronja za naoruanje dala je jaku podrku znanstvenom istraivanju i tehnikim pronalascima, istovremeno snano lansirajui ekonomiju (koja je poetkom decenije bila u recesiji), a radilo se i o prvoj fazi ponovnog stjecanja vojno-politike hegemonije, koja e biti osigurana vojnim intervencijama u nadolazeem deceniju. Tehnoloka revolucija, koja je bila na djelu u SAD-u i u zemljama razvijenog kapitalizma te predstavljala glavni oslonac vladajuih klasa u prestrukturiranju drutvenih odnosa i svjetskog poretka, jo e vie produbiti jaz izmeu Sovjetskog Saveza i istone Evrope, jaz koji se bio donekle historijski smanjio od kraja rata do sedamdesetih godina. Decenija koja je uslijedila nakon 1980. bila je, dakle, decenija krize za mnoge od tih zemalja za Rumunjsku, Jugoslaviju, Maarsku, Poljsku i za Njemaku Demokratsku Republiku - koje su, budui da se nisu mogle radikalno reformirati bez znaajnije drutvene antibirokratske transformacije, ve bile dozvolile uvoz zapadnih tehnologija, financiran privatnim kreditom (1). Dunika je kriza otvorila novu historijsku fazu, koja je dozvolila stvarne vanjske pritiske na zemlje istone Evrope u trenutku kad se Sovjetski Savez Gorbaova okretao prema vanjskom neuplitanju. Naime, SSSR je imao za cilj dobivanje zapadnih kredita neophodnih za vlastitu modernizaciju. Potranja za vrstim devizama, kako bi se zadovoljio uvoz, ogledala se istovremeno kroz zategnutost i pritiske na zemlje ZEMP-a krajem osamdesetih godina, kada je SSSR poeo potraivati

124 vraanje dugova od tih zemalja, ukoliko je mogue ak u vrstim devizama, postavljajui kao prioritet u vlastitoj vanjskoj politici dobivanje zapadnih financiranja i uvoz zapadnih tehnologija: stavljena je u penziju svaka politika intervencije po obrascu ugovora postignutog sa kancelarom Kohlom oko njemakog ujedinjenja. U meuvremenu se pet zaduenih istonoevropskih zemalja upoznalo sa razliitim politiko-ekonomskim pravcima, koji su svi odigrali presudnu ulogu u historijskim zbivanjima tranzicije, usmjerene na promjenu sistema na prelasku osamdesetih u devedesete godine. - Jugoslavenska federacija, pod pritiskom MMF-a jo je od osamdesetih godina, bila paralizirana najezdom drutvenih i nacionalnih konflikata i hiperinflacijom, koja je dostigla troznamenkastu cifru i dovela do potpunog gubitka povezanosti sistema. Ratovi etnikog ienja, koji e pratiti komadanje federacije i ereenje jugoslavenskog sistema i orsokaci evropskih mirovnih planova te onih Ujedinjenih nacija, bit e iskoriteni od strane SADa da ponovo postigne irenje NATO pakta, nakon raspada Varavskog pakta: jugoslavenska e kriza odigrati presudnu etapu u euro-atlanskim integracijama regije (2). -Maarski komunistiki voe bili su jedini koji su smjesta donijeli odluku da iz krize vanjskog duga izau prodajom najboljih poduzea stranom kapitalu, to e za prvo vrijeme omoguiti ublaavanje unutranje politike strogih restrikcija i to e od Maarske uiniti u prvim godinama decenije tranzicije prvu zemlju u primanju direktnih stranih investicija. Oni se nisu uope ustezali, u navali novih evropskih odnosa, koje je zapoeo Gorbaov, da rade na ruenju Berlinskog zida financijskim sredstvima... -Nasuprot tome, diktator Causescu upregao se u tono vraanje rumunjskog duga preko lea vlastitog naroda, to e rumunjska nomenklatura prosuditi toliko eksplozivnim i opasnim po nju, da e sama zakuhati pseudo revoluciju, koja e dovesti do ubijanja diktatora krajem osamdesetih godina. -U isto to vrijeme Sovjetski Savez dogovorio je apsorbiranje Njemake Demokratske Republike od strane Savezne Republike Njemake, nakon ega je uslijedilo povlaenje i vraanje u domovinu sovjetskih trupa. SSSR je to uinio u zamjenu za financijske ustupke od strane Savezne Republike Njemake. -Na kraju, nakon guenja Solidarnosti pod palicom poljskog generala Jaruzelskog, kompromisni dogovori dozvolili su terapiju liberalnog oka u Poljskoj, uvrenu brisanjem poljskog duga na zahtjev Sjedinjenih Drava poetkom devedesetih: s financijske toke gledita nimalo se nije vodilo rauna o tednji kad je trebalo nove elite na vlasti gurnuti na put privatizacije... i u NATO. Kakav je tip rasta (mjerenog bruto nacionalnim proizvodom BNP) proiziao iz razaranja starog sistema u uvjetima izguravanja na periferiju (u smislu podlonosti koliko vanjskim kriterijima toliko i vanjskom financiranju) i to je sve prethodilo integraciji tih zemalja u Evropsku uniju? Treba razlikovati dva velika perioda... i ukazati na slovensku varijantu, prije obrta koji se dogodio 20082009.godine.

Europa danas
Sistemska kriza i privatizacija bez kapitala (1989-1999.) Decenija koja zapoinje 1990. bila je decenija razaranja biveg sistema (privatizacijom, promjenom kriterija upravljanja...), a to se odigralo u dvije vremenske faze: prva polovica decenije bila je obiljeena padom rasta od 20% do 30% u svim granama privredne aktivnosti. Ponovni rast privrede dogodio se tek kasnije (3) i to neujednaeno, uz znatan gubitak radnih mjesta i basnoslovne razlike u rasponu prihoda: nejednakost se poveala u svim privredama u tranziciji, koje su zapoele tranziciju sa najmanjim nivoom nejednakosti na svijetu. (4). Bez tih osnovnih podataka ne bi se uope moglo shvatiti zato su u okviru viestranakih izbora - to je bio glavni domet suprotstavljen bivem reimu - glasovi veine ljudi bili upueni bivim komunistima u prvim godinama nakon 1990. Nije se radilo ni o kakvoj nostalgiji za jednopartijskim sistemom, koji je bio iz osnova odbaen, ve o pravu na rad i o pravu veine na osnovna socijalna prava, s izuzetkom da oni bivi sada vie nisu branili ta prava, ve onaj tip rasta koji je teio za oponaanjem nekadanje Evrope. U tom se asu najavljeno dostizanje svelo na puko usporeivanje (Istok/Zapad) stopa rasta BNP-a, a taj nije uope nikakav pokazatelj blagostanja. Privatizacija je postala biljeg usklaivanja sistema. No, privatizacija s kakvim kapitalom/novcem? Bivi sistem nije dozvoljavao njegovu akumulaciju, a bivi upravljai drave-partije preferirali su postati korisnici privatizacija. Tako su izmislili masovne privatizacije ostvarivi ih (u razliitim oblicima) kao pravnu transformaciju poduzea u anonimna dionika drutva. Njihov je drutveni kapital bio podijeljen na dijelove i razdan gotovo badava radnicima i graanima, a ostatak je pripao dravi. Samo su Maarska i Estonija odmah od poetka tranzicije krenule s prodajom za pravi kapital-novac, to jest za strani kapital (5) svojih najboljih poduzea. Proirenje Evropske unije i potpuno neravnomjeran rast (1999-2008.) Nastojanje Evropske unije da primi deset zemalja istone i srednje Evrope (6), o kojem je odlueno 1999. trebalo je djelovati na ublaavanje opeg porasta nezadovoljstva graana. To se nezadovoljstvo sve do danas odraava kroz porast neizlaska na izbore i kroz poveanje broja ksenofobnih glasova, kao i kroz politike potekoe da se formiraju veinske vlade. Opredjeljenje za proirenje EU bilo je geopolitike naravi. No, to opredjeljenje nije bilo popraeno sredstvima neophodnim za postizanje drutvene i ekonomske stabilnosti. Raspon razlika u BNP po stanovniku izmeu najsiromanije i najbogatije zemlje Evropske unije bio je nakon ulaska panjolske i Portugala 1986. godine 1:4,9. Ulaskom Rumunjske i Bugarske godine 2007. taj se odnos popeo na 20:1. No, u prolosti je proirenje na zemlje juga kontinenta i na Irsku bilo popraeno poveanjem strukturalnih fondova evropskog budeta, a sad je u Evropskoj uniji bilo odlueno sasvim suprotno u planu za 2000. godinu. Njemaka nije htjela odustati od njemake marke, ukoliko se ne uvedu najstroa budetska pravila i nikako nije eljela da ona plati raun integra-

Europa danas
cije zemalja srednje i istone Evrope (7). A ipak joj je sve to ilo u korist: ona je u te zemlje premjestila veliki broj svojih tvornica, vrei pri tom pritisak na sniavanje nadnica u odnosu na njemake nadnice i bazirajui vlastiti (slabi) privredni rast tokom prvih godina novog milenija na vikovima i na izvozu. Evropski je budet maksimaliziran na 1% unutranjeg evropskog bruto proizvoda (nasuprot visini od oko 20% unutranjih budetskih izdvajanja u pojedinim federalnim jedinicama Evropske unije) u asu kad je Ugovor u Maastrichtu ograniavao dugove i deficite zabranjujui porast (kako bi se integrirali u euro) bilo kojeg oblika financiranja drava od strane centralnih banaka uz minimalnu ili nepostojeu kamatnu stopu. Zemlje srednje i istone Evrope, sve zajedno, bile su dakle upuene da se orijentiraju na dobivanje privatnih financiranja i da se pridrue slobodnoj cirkulaciji kapitala. Postavilo se pitanje kako privui direktne strane investicije (DSI)? To je postignuto socijalnim dumpingom (niskim nadnicama i odustajanjem od mjera socijalne zatite) i isto tako poreznim dumpingom. Porez na dobit raznih privrednih asocijacija spustio se od 2000. do 2009. za 8,9 poena, a najnii porez zabiljeen je u Letoniji, poznatih 15% (isti je taj porez iznosio prosjeno 23,5% u dvadeset i sedam zemalja lanica Evropske unije) (8). Kako bi se uvaavalo kriterije stalnog smanjivanja priliva sredstava od poreza, ta je politika svagdje bila popraena suzbijanjem socijalnih davanja. Maarska, koja je htjela, naprotiv, poveati vlastiti budet za obrazovanje i za zdravstvo od 2003. i 2006. godine, morala se okrenuti financijskom tritu kako bi financirala vlastiti deficit, koji je dostizao 9%. Slobodna cirkulacija kapitala otvorila je jo jedan izvor privatnog financiranja: bile su to banke. Nakon privatizacija bez kapitala nova je decenija postala desetljeem organske zavisnosti od banaka, a to je jo vie potencirano ulaskom u Evropsku uniju: godine 2008. (9) u deset novih zemalja lanica, izuzev u Sloveniji, bankarsku su aktivu u ogromnom razmjeru drale strane banke (izmeu 65 i 80% u Letoniji i u Poljskoj, a u ostalim zemljama od 82 do 100%). Slovenija se uzjogunila da sauva oko 70% vlastite bankarske aktive pod javnom kontrolom, kao i sutinu vlastite infrastrukture (energija, javni transport...) usprkos stalnih prigovora i opomena Evropske komisije i Svjetske banke, OECD-a i BERD-a (Evropska banka za obnovi u razvoj) (10). Vea uloga sindikata (to je slovenska specifinost) omoguila je organiziranje mnogobrojnih generalnih trajkova, te ograniila pad poreza i pad plaa. Slovenija je, dakle, zemlja s najmanje komparativnih prednosti od svih zemalja srednje i istone Evrope u pogledu visine nadnica i zemlja s najslabijim rastom direktnih stranih investicija (DSI) po glavi stanovnika od 1989. do 2009. meu svim zemljama srednje i istone Evrope (1.500 dolara prosjeno u odnosu od oko 4.500 i vie od 6.500 prosjeno u Maarskoj i u Estoniji). Ipak, razina bruto nacionalnog proizvoda (BNP) po stanovniku u Sloveniji daleko je vea nego u svim tim zemljama i pribliava se razini panjolske. To je uope nije sprijeilo da dobije loe ocjene zbog nepotovanja

125 pravila najistije i savreno slobodne konkurencije meu nejednakima. Nova istono-evropska periferija na udaru krize Skoro cijelu ukupnu svotu od 1.700 milijardi dolara posuenu istonoj Evropi ustvari dre zapadnoevropske banke (iz Austrije, Italije, Francuske, Belgije, Njemake i vedske, koncentrirajui na sebe otprilike 84% dobiti). Te su privatne banke najvie podravale plasiranje kredita za podmirenje javnog duga, kao i plasiranje potroakih kredita olakavajui osvajanje velikih prostora multinacionalnim kompanijama, ili forsirajui ulaganje u nekretnine. Groznica potronje putem zaduivanja (u kontekstu opeg osiromaenja), podravala je najnoviji zamah privrednog rasta (naroito u baltikim zemljama), popraen ogromnom neuravnoteenou tekuih bilanci, naroito u zemljama gdje je kurs bio navodno stabiliziran rigidnim vezivanjem za euro (prije svega se to ispoljilo u baltikim zemljama). Poetkom drugog milenija meunarodni pad kamatne stope potaknuo je zaduivanje u stranoj valuti tamo gdje je kurs bio povoljan. Oko 90% maarskih hipoteka izraeno je u vicarskim francima od 2006. godine i globalna masa zajmova u vicarskim francima odobrena izvan vicarske procjenjuje se na 500 milijardi dolara. 45% ukupnog trita kredita za nekretnine i 40% ukupnih potroakih kredita Maarske izraava se radije u vicarskim francima nego u maarskim forintama. To se, meutim, pokazalo kao zamka, u trenutku kad je kamatna stopa vicarskog franka porasla, te kad je odliv kapitala sruio maarski forint. Iznos odobrenih kredita (naravno od austrijske ili vedske bankarske mree) predstavlja cifru koja dostie 20% bruto nacionalnog proizvoda (BNP) Republike eke, Maarske i Slovake, a iznosi ak 90% BNP baltikih zemalja. Godine 2009. drave istone Evrope morale su vratiti ili refinancirati oko 400 milijardi dolara, to odgovara jednoj etvrtini bruto nacionalnog proizvoda (BNP) itave Evropske unije. Poevi od septembra mjeseca 2008. odliv kapitala i smanjenje izvoza poelo je ozbiljno pogaati mnoge zemlje, koje su se obratile MMF-u, a prve na udaru bile su zemlje iji je rast bio potpuno ovisan od dobivanja stranih kredita i stranog financiranja (Maarska, Ukrajina, baltike zemlje). U godini 2009-oj samo je Poljska (11) imala blago pozitivnu stopu privrednog rasta, dok se pad u ostalim zemljama istone i srednje Evrope kretao od oko 3% do vie od 10%, a najvei je bio u tri baltike republike (pad vei od 25% zabiljeen je u Letoniji i od 20% u Estoniji), a pratile su ga politike i socijalne krize. Poela su se javljati pitanja kao Zemlje srednje i istone Evrope (ZECI) nalazile su se isto tako, i prije no to su bile pogoene krizom, u vrlo nestabilnom stanju zbog neuravnoteenosti sadrane upravo u njihovom modelu razvoja i rasta. Opisana usmjerenja (...) najvjerojatnije nisu predstavljala proces odriv iznutra (...). No trebala je nastupiti kriza, kako bi se to jasno vidjelo (13). Zabrinutost pokazana 2009. u odnosu na izvjetaj BERD-a (Evropske banke za obnovu i razvoj) odrazila se iskljuivo na spasavanje privatizacija i financiranje ba

126 onih trita koja su utjelovljavala tranzicije. Tome treba (s punim pravom) dodati injenicu da se zapadne banke, organski upletene u privrede zemalja istone i srednje Evrope, nisu povukle iz njih, kako bi to uinio obini spekulativni kapital. Ali smanjenje financiranja pred licem rizika je upravo na djelu. Povratak na velikoduni izbor za povijesno ujedinjenje kontinenta Pad Berlinskog zida 1989. otvorio je novi historijski period za istonu Evropu. On je istovremeno oznaio obrt u srcu svjetske neoliberalne globalizacije, kao i promjenu u konstrukciji Evropske unije. Ugovor u Maastrichtu iz 1992. nastojao je umanjiti drutveno-ekonomsku i politiku heterogenost zemalja lanica putem strogo monetarnih kriterija, koji se ne primjenjuju ni u jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu (ni u Japanu, ni u Sjedinjenim Dravama Amerike): ograniavanje javnog deficita te javni dugovi pali su pod zabranu, koja se odnosi na sve centralne banke u euro-zoni, da financiraju (deficite) pojedine drave lanice. Iza takvih kriterija, koji su u velikoj mjeri bili proizvoljni, krilo se natezanje oko naputanja njemake marke od strane Njemake. Nepovjerenje Njemake bilo je izraeno u odnosu na popustljivost zemalja periferije - jug Evropske unije - prilikom uvoenju eura i dogovaranja budueg statusa Evropske centralne banke, jer su u to vrijeme zemlje srednje i istone Evrope bile jo vrlo daleko od ulaska u Uniju. Bilo je sasvim onemogueno (Njemaka je to ak zapisala u vlastitom ustavu) da Evropska centralna banka pritekne u pomo nekoj od zemalja lanica, koja bi se nala u potekoama. Iako je budet svake od zemalja lanica trebao stremiti uravnoteenosti, nije uope bilo ni spomena o nekom proirenom evropskom budetu, koji bi kompenzirao tu prinudu. I tako dok su prethodna irenja Evropske unije prema jugu bila praena poveanjem evropskog budeta (uz, kako je poznato, odobrenje fondova za usklaivanje), kako bi se priteklo u pomo zemljama iji je BNP bio manji od prosjenog BNP Evropske unije, novo se proirenje dogodilo kad se evropski budet nalazio na minimumu. Njemako-francuski dravni dvojac je poetkom godina nakon 2000. odredio poveanje evropskog budeta na 1% BNP Evropske unije. Evropska je unija primijenila, dakle, jedinstvenu monetarnu politiku, koja je imala razliite uinke na skupinu vrlo heterogenih subjekata, a da nije raspolagala budetskim sredstvima koja bi bila u stanju mjerama preraspodjele kompenzirati oite neujednaenosti i nametnula je kao zajedniku vrijednost pravo na konkurenciju, postavljenu iznad naela solidarnosti i naela socijalne zatite. Iza tih kriterija krile su se ogromne neujednaenosti u odnosu na mo drave kao takve i to je jo oitije, njemaki izuzetak, koji je u toj formi ozakonjen u nacrtu Ugovora o evropskom ustavu: kroz period dui od deset godina budetski transferi Savezne Republike Njemake u odnosu na nove pokrajine iznosili su vie od 100 milijardi njemakih maraka godinje (u svakoj godini ta je cifra bila vea od cifre ukupnog privatnog kapitala upravo investiranog u srednju i istonu Evropu kroz itav navedeni vremenski period). Kolosalni novani resursi upu-

Europa danas
eni novim pokrajinama tokom cijele decenije nisu doveli do porasta blagostanja Nijemaca na istoku (kao to to pokazuje njihovo nezadovoljstvo kao i izborni rezultati na politikom planu), ve su posluili razgradnji socijalne zatite, favoriziranju privatizacija i smanjenju nadnica zbog konkurentnosti sa susjednim zemljama istone Evrope. Delokalizacija je favorizirala proirenje Evropske unije. Njemaka se oslonila na blizinu novih zemalja lanica na Istoku kako bi nametnula radikalnu restrikciju nadnica: od godine 2000. do 2007. nominalna cijena rada mjerena u okvirima EU opadala je za 0,2% godinje u Njemakoj, dok je u Francuskoj rasla za 2%, u Velikoj Britaniji za 2,3%, a podigla se izmeu 3,2% i 3,7% u Italiji, panjolskoj, Irskoj i Grkoj (dok je u zemljama periferije nominalno poveanje bilo tim vee to je bila vea inflacija). Tu se pojavio jo jedan faktor goleme neuravnoteenosti takve situacije: rast (iako blag) Njemake, bio je zasnovan na vikovima i na izvozu, na slaboj inflaciji te na unutranjoj potranji uz drastino smanjenje nadnica, to je bilo potaknuto premjetanjem njemakih postrojenja na Istok. Tako su njemaki vikovi dobili primjeren odgovor u sve veem deficitu na junoj periferiji evropskog kontinenta kao i na istoku Evrope, a da uope nije dolo do nastanka nikakve homogene cjeline (14). Globalno uzevi, pored nove Evrope ija je podreena situacija bila obiljeena dugakom fazom pristupanja, juna periferija euro-zone je slaba karika jedne nesimetrine stare Evrope. Njemaka je s Francuskom odredila kriterije Maastrichta, a zatim se ona meu prvima ogrijeila o njihovo potovanje. Upravo Njemaka stalno stee budet i uvijek naglaava koliko novca ba ona u njega daje, ali se dobro uva da kae koliko zarauje izvozom. Njemaka iskoritava krizu koja je u toku, pekulirajui euro-monetom i javnim dugovima Grke, panjolske i drugih slabijih drava, kako bi ojaala vlastito opredjeljenje za politike restrikcija na socijalnom planu i po pitanju nadnica. Novi planovi restrikcija: od periferija prema centru Kriterije ponaanja prema javnom dugu odreuju odnosi snaga meu dravama, mo svake pojedine od njih, a otpori na unutarnjem planu, koji se javljaju u drutvu u stvari ih diktiraju. Najmonije zemlje svijeta, iji je plan nametanje smanjenja uloge drave u korist trita i privatne tednje, izloene su u periodu od posljednjih trideset godina neprestanom poveavanju javnog duga. Taj je dug u Sjedinjenim Dravama, u staroj Evropi i u Japanu daleko vei nego to je bio u razdoblju sjajnih trideset godina u kojima je carevao dravni intervencionizam (15). U odnosu na poreze, zabiljeen je pad fiskalnog priliva, prouzroen s jedne strane usporenim rastom privrede, a s druge neoliberalnim opredjeljenjem za izuzee kapitala od fiskalnih optereenja. Socijalna davanja drave su smanjena, ali nisu mogla nestati s plimom nezaposlenosti i otpora to se javljaju u drutvu. U Sjedinjenim Dravama, poevi sa 1980-om, u posljednjoj deceniji hladnog rata kao i u deceniji koja je zapoela 2000. porast trokova za naoruanje doveo je

Europa danas
do kolosalnog deficita, a upravo njime je podravan privredni rast. Openito uzevi, odluilo se za emisiju obveznica dravnog duga (radije nego za financiranje putem centralne banke). Taj je izbor pratilo poveanje kamatne stope (to je posluila za dug), kako bi se privukao kapital za financijske pekulacije. Drugim rijeima, nova se faza krize zbog javnog duga uklapa u strukturu dugorono obiljeenu krahom liberalizma. Ona predstavlja i novu fazu bankarske krize, koja je izbila 2007-2009. a iji je epicentar bio u Sjedinjenim Dravama Amerike, da bi potom zahvatila cijeli svijet. To su masovna novana spaavanja nasukanih privatnih banaka, koje su postale rtvom vlastite nezajaljivosti i financijskog montiranja, a nita se bolje nisu pokazali ni planovi za ponovno lansiranje privrede suoene sa svjetskom recesijom, koji su doveli do izbijanja jo jedne nove krize, na ijem se udaru, kako je poznato, nala Evropa. Spasavanje privatnih banaka od strane centralnih banaka i njihovo ponovno pokretanje uz dravnu pomo zaustavilo je strmoglavljivanje privrednog rasta, ali nije nikako moglo izai na kraj s financijskim divljanjem ni s logikom financijskih pekulacija, koja je jo uvijek na djelu. A iste te banke danas plaaju upravo smijeno niske kamatne stope na primljene iznose ba dravama koje su ih odsukale i spasile. Po pitanju javnog duga, ideoloke govorancije o navodnoj evidentnosti potrebe hitnih restrikcija slue da zakamufliraju koliko se geometrijske neproporcionalnosti krije iza te tobonje evidentnosti, i da maskiraju njene istinske uzroke, a u te treba ubrojiti i drutvene transformacije, te politike zaokrete zapoete ve osamdesetih godina. Sutina se krije u raspodjeli dodatne vrijednosti na utrb nadnica, tretiranih kao rashodi koje treba to je mogue vie smanjiti, a to je dovelo do zaduivanja domainstava, kako bi se podrala potronja, u prvom redu kupovanje stanova. Dio rastuih profita, koji nisu bili ponovno investirani, usmjeren je na plasiranje u financijskim pekulacijama i financijskim montaama kao i na slobodno cirkuliranje kapitala. Obeanja liberala da e to donijeti efikasnost i slobodu danas su se ostvarila kao produenje vremena radnog vijeka radnika, kao razaranje svih oblika socijalne zatite, kao unitenje ivotne sredine, te kao carevanje novca u domenama kao to su obrazovanje, stanovanje i zdravstvo, a za milijune seljaka oduzimanje prava na zemlju i na vodu. U samom korijenu krize Tri krize iji se uinci sad kombiniraju (kriza 20072009, izila iz njedara Sjedinjenih Drava u globalizirani svjetski sistem, kriza koja prijeti euru vezana za slabu povezanost evropskih karika, te ona koja je poela pogaati istok Evrope 2009.) imaju veoma znaajnu zajedniku karakteristiku: radilo se, bilo o Sjedinjenim Dravama, bilo o Grkoj ili o baltikim zemljama, sve su to posljedice potpuno neuravnoteenog privrednog rasta, u kojem je slabost prihoda od nadnica i poreznih priliva bila kompenzirana sve veim zaduenjem izvora zarade. Pomaman uzlet ovog zaduenja, kao i u svakoj krizi kapitalizma poevi od onih zabiljeenih jo u XIX stoljeu, bio je omoguen i olakan burzovnim i financijskim montaama, koje su postale plijenom slobodnog kapitala.

127 Pribjegavanje MMF-u na dvije periferije Evropske unije ima za cilj spasavanje ove konstrukcije. Intervencija u samo srce evropske konstrukcije pokazuje i istovremeno naglaava svu krhkost Evropske unije: ponovo treba zakovati okove ugovora o zajednikoj moneti, titei privatna financijska sredstva, koja su izravno odgovorna za dananju krizu, a istovremeno imaju od nje i najvie koristi. Cilj je nametnuti, zbog krize, jo radikalnije politike usmjerene u dosadanjem pravcu, a te se politike odnose na socijalna davanja, solidarne penzije, na plae namjetenika, te na posljednje mjere socijalne zatite koje jo postoje, a koje bi trebalo to je mogue vie smanjiti. Rad treba da bude to je mogue fleksibilniji i istovremeno protivan svim logikama kolektivnih prava u zajamivanju dostojnih prihoda i dostojnog statusa, a cilj je svega toga oslobaanje odnosno osiguranje dodatnih profita te okrivljavanje nezaposlenih i onih sa mizernim zaradama i prekarno (nesigurno) zaposlenih za prevelike zahtjeve, kako bi ih se na taj nain podijelilo, navalilo na njih krivnju, rasprilo i atomiziralo, te kako bi na taj nain oni postali nesposobni za pruanje otpora. U nedostatku naprednih alternativa, izborni rezultati krajnje desnice od Maarske do baltikih zemalja i vedske upuuju na tunu budunost. Evropska se konstrukcija mie naprijed, kao to se to dogodilo i u svakoj od prijanjih faza njenog postavljanja i izgradnje, jer oni koji odluuju (a isto tako i stanovnitvo, jer nema vjerodostojne alternative) strahuju da je gore stati nego ii dalje. Nacionalistika i ksenofobna skretanja predstavljaju najgore mogunosti razvoja situacije. No, prihvaanje planova strogih restrikcija, koji su ujedno do sri socijalno nepravini, a koje danas zajedniki nameu MMF i evropske institucije, postat e korito za sve antievropski raspoloene ksenofobe. Stoga je upravo u krizi specifina evropska konstrukcija, koja je sastavni dio globaliziranog kapitalizma. Mo koja je na djelu u slubi je trita (svi evropski ugovori od Jedinstvenog akta iz 1986. godine ili su u tom pravcu), a trita slue dravama koje gospodare svijetom: ove se, pak, kriju iza toboe anonimnih prosudbi vlastitih trita i iza ugovora (koje su iste te drave potpisale) kako bi fatalistiki zakljuile kako su upravo ovo ispravne politike, koje treba slijediti. A te su politike uvijek iste - smanjiti socijalna davanja, demontirati sve sektore javnih usluga, kako bi se otvorile nove domene i nova polja djelovanja za privatizacije kao i za financijske pekulacije. Evropski ugovori i ekonomske politike proizale iz njih doivjeli su potpun neuspjeh, a bile su ustanovljene, kroz geometrijsku neproporcionalnost, preko lea naroda i u suprotnosti sa svakom demokracijom dostojnom toga naziva. Treba zatititi slobodno kretanje ljudi i njihov slobodan izbor, a ne slobodu kapitala. A upravo na ljestvici na kojoj se donose odluke - evidentno evropskoj - treba stvoriti, poevi od baze, solidarni otpor, odbaciti ugovore, te nanovo razmotriti dodjelu financijskih sredstava i odrediti kao ciljeve zadovoljavanje fundamentalnih potreba i prava. Treba ustati protiv logike rtvenog jarca (a to su stranci) i protiv primjene politikih mjera sigurnosti, koje su

128 praene ukidanjem postojeih socijalnih prava. Kriminaliziranje sirotinje i prebacivanje na etniki teren socijalnih pitanja ima za cilj guenje otpora kako bi se ljude odvratilo od pravih uzroka i istinskih vinovnika krize.

Europa danas
sformation capitaliste a lEst ainsi que de lUE na mojem site http://csamary.free.fr .Cf. isto Jean-Pierre Page, Europe de lEst: economie politique dune decenie de transition -(Cf. Istona Evropa: politika ekonomija u deceniji tranzicije-) ; Critique internationale, n.6, zima 2000. 6.Pored osam zemalja najprije integriranih u Evropu 2004, sa Ciprom i Maltom, a zatim pored Rumunjske i Bugarske, koje su ule 2007, Solunski je savjet godine 2003. obeao da e se EU otvoriti za kandidiranje zemalja Zapadnog Balkana (za Albaniju i bive zemlje Jugoslavije - izuzev Slovenije, koja je ve postala lanicom Evropske unije). 7.Ujedinjenje Njemake bilo je popraeno transferom otprilike 100 milijardi DM (maraka) godinje prema novim pokrajinama kroz vremenski period dui od deset godina. 8. cf. Eurostats 22 jun 2009. 9.Izvor BERD (Banque europeene pour la reconstruction et le developpement - Evropska banka za obnovu i razvoj) 10.Izvjetaj o Sloveniji u Transition raport 2009. str. 224, citira sve te povrede propisa. 11. Izvan zemalja PECO-a Albanija je biljeila jo uvijek stopu rasta od 3% u 2009, prije no to je ula u krizu 2010. 12.Cf. Jason Bush, Latvias Crisis Mirrors eastern Europes Woes od 03/03/2009 preneseno od Spiegelonline. 13. Conjoncture (Konjunktura), januar 2010, No 1, Alexandre Vincent, PECO: la convergence a lepreuve de la crise - (PECO: proirenje na udaru krize). 14. Strategije rasta u zemljama Juga bile su drugaije od strategije u Grkoj (financiranje potronje putem zaduivanja), dok je u panjolskoj rast bio utemeljen na scenariju vrlo bliskom napuhanom balonu nekretnina u Sjedinjenim Dravama i u Velikoj Britaniji. No, na Istoku su izvori privrednog zamaha bili vie diverzificirani (a time i manje krhki), a isto vrijedi za Poljsku i za baltike zemlje. Budui da su zemlje istone i srednje Evrope (izuzev Slovenije i Slovake) izvan euro-zone, razlika reima kursa i budetskih politika bila je jo vea. 15. Treba proitati detaljne argumente Alain-a Bihr-a Que cache la croissance de la dette publique? (to se krije iza porasta javnog duga?) http://www.cadtm.org./Que-cache-la croissance-de-la

Prof.dr. Catherine Samary predaje ekonomiju na sveuilitu Paris-Dauphine i na Institutu za europske studije Sveuilita u Parizu. Redovna je suradnica Le monde diplomatiquea i lanica Savjeta Novog Plamena.

1. U godinama nakon 1970. zapadne su banke nastojale upotrijebiti dolare dobivene od naftnih profita dajui velikodune kredite zemljama Juga, ali isto tako - to je mnogo manje poznato - spomenutim zemljama istonog dijela Evrope (Jugoslaviji, Maarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj i Njemakoj Demokratskoj Republici): dunika kriza koju su te zemlje upoznale u sljedeoj deceniji bila je odluujui sprovodnik golemih pritisaka zapadnih kreditora i MMF-a na te zemlje. 2. Proitaj na situ http://csamary.free.fr, lanke koji se odnose na svjetski nered. 3.Poljska je prva krenula putem privrednog rasta i dostigla BNP iz 1989. uz brisanje vanjskog duga, koje se rijetko spominje i to nakon desetljea privredne represije koja je zabiljeila izrazito nisku poetnu razinu. Samo su srednjoevropske zemlje dostigle 2000. godine razinu BNP iz 1989. 4.Banque mondiale (BM) - Svjetska banka - Regional Overview, Cf, isto BM Dix ans de transition (Deset godina tranzicije), Rapport 2002. 5. Nai ete podrobnu analizu ovoga u - Velika kapitalistika transformacija na Istoku kao i o proirenju na Istok EU (La grande tran-

Nada u odranje ivota od asa roenja u zemljama istone Evrope u godinama od 1970. do 2002, usporeena s istim periodom u Francuskoj

Izvor: Podaci Ujedinjenih nacija (PNUD), Rapport sur le developpement humain 2004, Izvjetaj o ljudskom razvoju, 2004, New York 2004. - naveo ga je Jacques Sapir, La fin de leuro-libralisme (Kraj euro-liberalizma), Seuil, Paris 2006, str..95

Neuravnoteeni rast baltikih zemalja prije krize

Izvor podataka: BIR (banke za meunarodnu regulativu)

Europa danas
Srednja stopa rasta BNP i zaposlenosti

129

Stopa rasta BNP i stopa rasta zaposlenosti (i stopa porasta broja nezaposlenih)

*nd = Nedostupan podatak Izvor : Eurostats i online database (baza podataka) WIIW (bekog Instituta za meunarodne ekonomske studije)

130

(p)ogledi

Izlaz je u Velikoj transformaciji

prof.dr. Ljubo Juri UVOD Ve petnaestak godina vei broj ekonomista, prije svega okupljenih oko Hrvatskog drutva ekonomista, upozorava i dokazuje pogrenost modela ekonomske politike koji se provodi u Hrvatskoj. Sadanja gospodarska situacija - koja se moe oznaiti krizom, recesijom ili stagnacijom, ovisno o tome koji se kriteriji primjenjuju u najveoj je mjeri rezultat vlastite politike pogrenog modela, a manje utjecaj svjetske financijske i gospodarske krize. Izlaz iz postojee financijske, ekonomske i socijalne situacije ne moe se postii promjenom pojedinanih, izoliranih mjera ekonomske politike, nego promjenom cjelokupnog modela. Najbolji opis postojeega hrvatskog modela je atipini model gospodarenja koji potie potronju, trgovinu, zaduenje i uvoz. Izlazak iz loe gospodarske situacije je prelazak iz atipinog u tipini model, koji potie proizvodnju, investicije, zapoljavanje i izvoz. Promjene pojedinanih mjera u postojeem modelu ne rjeavaju problem nego kompliciraju situaciju; promjena modela znai ponajprije promjenu ciljeva ekonomske politike. Prvi cilj treba biti stopa gospodarskog rasta, dugorona i odriva. Ona se mora definirati kao potreba, a ne kao elja kreatora ekonomske politike. 1. Stanje hrvatskoga gospodarstva Na gospodarsku situaciju u nekoj zemlji utjeu mnogi faktori. Prirodni resursi mogu joj davati apsolutnu prednost u proizvodnji nekih, manje sloenih proizvoda. Zemljopisni poloaj i prirodne ljepote mogu joj omoguiti ubiranje rente. Organizirana sposobnost da proizvodi efikasnije neke proizvode od drugih zemalja daje joj komparativnu prednost. Svi ovi i mnogi drugi faktori moraju biti optimalno usklaeni kako bi se zemlja pribliila i odravala gospodarski rast koji nije puno manji od potencijalno moguega. Na gospodarsku situaciju u maloj zemlji poput Hrvatske bitno utjee i situacija na svjetskom tritu. Prirodno, male su zemlje, zbog malog broja stanovnitva i obino ogranienih prirodnih resursa, osuene na uvoz. Budui da se uvoz prije ili kasnije mora platiti izvozom vlastitih proizvoda, male zemlje, pored ostalih ciljeva, u svojoj ekonomskoj politici moraju imati kao cilj rast izvoza barem stopom kojom raste domaa potronja. Ako je zemlja zaduena, onda izvoz treba bre rasti i od domae potronje i od uvoza. Veliina zemlje uvijek ima utjecaja na izbor ekonomske politike i strategije. Strategija razvoja svake zemlje polazi od njena teritorija i stanovnitva. Bez teritorija i stanovnitva nema ni drave. Temelj razvoja je podizanje kvalitete teritorija i kvalitete stanovnitva. Prvi dio prouava ekonomika prostora, a drugi demografija. Dugorono odrivi razvoj se postie kada postojea generacija optimalno koristi prostor i prirodne resurse u zadovoljavanju svojih potreba, bez onemoguavanja buduih generacija da i one na isti nain zadovolje svoje potrebe, i kad se nove generacije obuavaju da koriste nove tehnologije. U politikama pametnih zemalja to su temelji strategija razvoja drutva. Osnovni dio svake strategije i politike su ciljevi, a osnovni su ciljevi ekonomske politike: stopa gospodarskog rasta, puna zaposlenost, unutranja i vanjska ravnotea te, u maloj zemlji, izvoz. Kroz pokazatelje ovih ciljeva procjenjuje se postojea situacija u gospodarstvu, ali ne samo postojea situacija nego i uspjenost politika iz prethodnih razdoblja. Financijsko stanje drave u cjelini, njena unutarnja i vanjska zaduenost, kao i zaduenost poduzea, kuanstava i banaka, odreuje financijske kapacitete buduega razvoja. Administrativni kapacitet, nivo organiziranosti institucija, transparentnost u donoenju odluka, a ponajprije stanje obrazovnog sustava, odreuju ljudske potencijale buduega razvoja zemlje. 1.2. Stopa gospodarskog rasta U drugoj polovici 2008. godine poela je svjetska financijska i gospodarska kriza. Njeno izvorite bilo je u Americi na financijskom tritu. Zbog globaliziranosti svjetskoga financijskog trita, financijska se kriza u kratkom roku prenijela u ostale dijelove svijeta, prije svega u one koji su sudjelovali u financijskim transakcijama na amerikom tritu. Hrvatske financijske institucije nisu sudjelovale u ovim transakcijama, pa su time izbjegle udar financijske krize. Zbog financijskih gubita-

(p)ogledi
ka, u Americi se smanjila potranja za robama i uslugama, pa se smanjila i potranja za uvoznim dobrima. Smanjenje te potranje najvie su osjetile zemlje u ijem izvozu znaajno sudjeluje izvoz u Ameriku. Hrvatski izvoz u Ameriku nije toliko znaajan, pa se ni preko ovoga kanala kriza nije znaajno prelila k nama. Zbog financijskih gubitaka u Americi i zbog pada amerike potranje za robama iz Europe, Kine, Japana i ostalih dijelova svijeta, dolo je do pada gospodarske aktivnosti globalno. Pad gospodarske aktivnosti, ponajprije u Europi ali i u ostatku svijeta, rezultirao je padom izvoza iz Hrvatske vie od 20% u 2009. Na taj se nain svjetska gospodarska kriza prelila na Hrvatsku. Meutim, kvartalne stope gospodarskog rasta pokazuju da je hrvatsko gospodarstvo poelo stagnirati nakon prvog kvartala 2007. Taj je kvartal stopa rasta iznosila 7%, nakon ega se kontinuirano smanjuje kroz cijelu 2007. i nastavlja pad do treega kvartala 2010. Unato oporavku i pozitivnim stopama rasta veine zemalja u 2010., Hrvatska e biti jedna od rijetkih zemalja koje e i ove godine zabiljeiti negativnu stopu rasta (gotovo minus 2,0%). Malen udio izvoza u bruto domaem proizvodu spasio je Hrvatsku od jaeg prenoenja svjetske krize na domae gospodarstvo, ali sada, kada se svjetsko gospodarstvo oporavlja, taj se oporavak u manjoj mjeri prenosi u Hrvatsku. Poetak stagnacije hrvatske proizvodnje i prije svjetske krize, njena neukljuenost u svjetske financijske transakcije i mala ovisnost BDP-a o izvozu, ukazuje da su izvori negativnih kretanja u hrvatskom gospodarstvu ponajvie u vlastitoj ekonomskoj politici, a manje u prelijevanju negativnih utjecaja sa svjetskog trita. 1.3. Malen radni kontingent i visoka nezaposlenost Izvori rasta gospodarstva, prije svega, jesu u zaposlenosti proizvodnih faktora i u njihovoj produktivnosti. Jedan od ciljeva ekonomske politike jest njihova puna zaposlenost u djelatnostima i kombinaciji proizvodnih faktora u kojoj e oni biti najproduktivniji. Radni kontingent (stanovnitvo od 15 do 65 godina) u demografskim strukturama poput Hrvatske obino ini oko 2/3 ukupnog stanovnitva. Da bi se dobio stvarni radni kontingent, od tog broja treba oduzeti nesposobne za rad i redovne uenike i studente. Prosjean udio radnog kontingenta u zemljama EU-a je 65% , a u nekim se zemljama kree i do 70% (Danska 78%, Njemaka 70%, Nizozemska 77%, Austrija 72%, Finska 71% i vedska 74%). Hrvatski radni kontingent bio je 2008. 57,8%, a u 2009. pao je na 56,8%. Ovi podaci ukazuju na visoku administrativnu iskljuenost radno sposobnih ljudi iz radnoga kontingenta u Hrvatskoj. Prema Strategiji EU-a (Europe 2020 Strategy), cilj je dosegnuti zaposlenost od 75% stanovnitva izmeu 20 i 64 godine. Uz jedan od najmanjih radnih kontingenata u Europi, Hrvatska spada meu one koje imaju najveu nezaposlenost. Malen radni kontingent nije posljedica ove svjetske krize nego pogrene, nerazvojne ekonomske politike. Malen radni kontingent i velika stopa nezaposlenosti ini visokim prosjeni troak drave, odnosno financiranje trokova drave rasporeuje se na neizdrivo

131 mali broj zaposlenika. Moe se rei da je ovo jedan od prirodnih izvora deficita prorauna i tekue bilance Hrvatske. Potronja velika, a mali broj ljudi sudjeluje u proizvodnji. 1.4. Visoka vanjska zaduenost Bri rast osobne i ope potronje od rasta BDP-a, kao i investicije koje su bile vee od domae akumulacije, rezultirale su rastom vanjskog duga. Bez obzira na sektore dunike, cijeli se dug moe promatrati kao dravni dug. Budui da kuna nije konvertibilna prema vani, problem u otplati vanjskog duga bilo kojeg sektora dunika prenosi se na sve sektore. Vanjski dug nastaje zbog vee domae potronje od domae proizvodnje. Taj se odnos vidi u negativnom saldu tekueg rauna bilance plaanja, zbog veeg uvoza od izvoza. S malim odstupanjem, negativni saldo tekueg rauna iz ove godine uveava vanjski dug u narednoj godini. Kao i u lanjskoj, i u narednim se godinama moe oekivati usporeniji rast vanjskog duga zbog usporavanja osobne i investicijske potronje, a time i manjeg uvoza u Hrvatskoj. Na drugoj strani postoji opasnost da - zbog veliine vanjskog duga koji je jednak bruto domaem proizvodu - vanjski dug pone sam sebe uveavati, i bez novog zaduenja, za iznos kamata. Ako kamatna stopa bude vea od stope rasta gospodarstva, tada e vanjski dug rasti i u apsolutnim i relativnim vrijednostima, ime Hrvatska dolazi u puno loiju financijsku i gospodarsku situaciju. 2. Uzroci postojeeg stanja Razliiti su uzroci postojee gospodarske situacije. Oni se mogu podijeliti po ronosti na dugorone, srednjorone i kratkorone; po izvoritu na domae i vanjske; po obliku na politike, ekonomske i tehnoloke itd. Vei broj indikatora postojeeg stanja gospodarstva, od njegove razvijenosti do njegove strukture, ukazuje da se danas susreemo s posljedicama iji su uzroci i u dalekoj prolosti. Dugorone uzroke moemo promatrati od nastanka industrijske revolucije (primjerice od 1850.) i njena utjecaja na preobrazbu Hrvatske do poetka tranzicije (1990.); srednjorone promatramo kroz tranzicijsko razdoblje do poetka svjetske financijske krize (2008/9), a kratkorone posljednje dvije krizne godine. 2.1. Dugoroni uzroci Vremenski su horizonti razvitka hrvatskoga gospodarstva relativno kratki. Dok su neke drave u okruenju, s kojima je Hrvatska bila i geopolitiki povezana, spadale u razvijeniji dio Europe, hrvatsko je gospodarstvo dugo vremena bilo meu onima koji su u tim povijesnim i geopolitikim okvirima najmanje razvijeni. To nam veoma dobro ilustriraju povijesna dogaanja sredinom 19. stoljea. Piui knjigu Hrvatski glavniar, Eugen Kvaternik, po obrazovanju pravnik, i kao znanstvenik i kao politiar i kao domoljub elio je napisati neke polazne osnove politike ekonomije. Na taj je nain htio pokrenuti razvoj kapitalizma u Hrvatskoj, kao bitnu pretpostavku izvlaenja iz vjekovne gospodarske zaostalosti. Kvaternik je svojim znanstvenim i politikim radom elio da se i kod nas to prije dogodi kapitalizam, jer hrvatski glavniar i ne znai nita drugo nego

132 hrvatski kapitalist. A ti hrvatski kapitalisti jedva da su postojali. Razvoj infrastrukture, posebno eljeznica i cesta, u cilju eksploatacije hrvatskoga prirodnog bogatstva, ostvarivali su maarski i austrijski kapitalisti i to veoma djelotvorno i uspjeno. Nemali dio urbanog bogatstva njihovih metropola ostvaren je na hrvatskim umama, posebno slavonskog hrasta. U naoj se povijesnoj literaturi nerijetko spominje Ante Starevi kao otac nacije, ali puno manje Eugen Kvaternik, koji je po pravakoj osnovi bio njegov zamjenik. Samo usput spominjemo da je idejno-teorijska osnova Stranke prava u to vrijeme bila blia socijaldemokratskoj, dakle vie lijevoj nego desnoj orijentaciji. U svakom sluaju, Hrvatska je i poslije Bekoga kongresa spadala meu najnerazvijenije dijelove Europe. Pojavom nove drave, Kraljevine Jugoslavije, poslije Prvoga svjetskog rata, gospodarska situacije Hrvatske mijenja se utoliko to zajedno sa Slovenijom postaje razvijeniji dio nove drave. Meutim, nova je drava u cjelini cijelo vrijeme postojanja, od 1918. do 1941., spadala meu najnerazvijenije dijelove Europe. U toj je dravi neka obiljeja neto razvijenijega industrijskog centra imao samo Zagreb. Slovenska je industrija takoer bila relativno razvijena, ali bez veeg industrijskog centra. Nakon Drugoga svjetskog rata formira se Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija. U kontekstu vremenskog horizonta razvitka Hrvatske, od posebne je vanosti injenica da je gospodarstvo Hrvatske ostvarilo svoj najvei prosperitet u sklopu te Jugoslavije. U svome radu Od Hrvatskoga glavniara do globalizacije i nove ekonomije Vladimir Veselica i Dragomir Vojni navode da je u vremenskom horizontu od 150 godina, raunajui od vremena Eugena Kvaternika pa do danas, najbri razvoj hrvatskoga gospodarstva bio tijekom etiri decenije, od 1950. do 1990. To je ona razina na kojoj se aproksimativno hrvatsko gospodarstvo danas nalazi. Ta se razina odnosi samo na materijalni razvoj u izrazu drutvenog proizvoda. Industrijska revolucija, koja je poela krajem 18. stoljea i koja je bila temelj suvremenog razvoja, zaobila je Hrvatsku. Od kraja 19. stoljea pa sve do Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj se razvija obrtnitvo i manufaktura, ali do prave industrijalizacije nije dolo. U industrijskom drutvu teko se razvijati bez razvoja industrije, a to je Hrvatskoj nedostajalo do pedesetih godina prolog stoljea. Jedino razdoblje u kojem se razvijala industrija u Hrvatskoj bilo je razdoblje od pedesetih do sedamdesetih godina prolog stoljea. Prekratko da bi dostigli zemlje razvijene Europe i doli na put dugoronog razvoja. To je razdoblje i najveih stopa gospodarskog rasta, zapoljavanja i urbanizacije Hrvatske. Indeks rasta drutvenog proizvoda od 1952. do 1980. iznosio je 552,4, odnosno uveao se 5,5 puta. Od osamdesetih godina 20. stoljea proizvodni kapaciteti se ne poveavaju, a devedesetih, iz vie razloga, dolazi do njihova smanjivanja. Takav se trend nastavio i u prvoj dekadi ovog stoljea, osobito u preraivakoj industriji . Drugi problem prisutan dulje vrijeme je nedovoljan broj radnih mjesta. Ako prihvatimo da je poslijeratna obnova, odnosno saniranje ekonomskih posljedica Dru-

(p)ogledi
gog svjetskog rata, zavreno do kraja pedesetih godina te razdoblje od poetka ezdesetih prihvatimo kao mirno razdoblje, od tada do danas cijelo je vrijeme nedostajalo oko 500 tisua radnih mjesta u Hrvatskoj. Prvo je rjeenje bilo otvaranje granica i mogunost zapoljavanja u inozemstvu. U tom je razdoblju Hrvatsku napustilo Hrvatsku vie od 500 tisua radno sposobnih ljudi. Odlazak radno sposobnih ljudi koji nisu imali radna mjesta ima i svojih pozitivnih ekonomskih i politikih uinaka: prvo, devizne doznake naih radnika iz inozemstva su u pojedinim razdobljima premaivale vrijednost cjelokupnoga jugoslavenskog izvoza; drugo, Hrvatska je postala otvorena prema svijetu i ta je suradnja omoguila razvoj demokratskog duha zapadne civilizacije. U sedamdesetima se odlazak smanjio, ali se viak rjeavao politikim dekretom zapoljavanja u poduzea, proporcionalno broju ve zaposlenih radnika. Na taj se nain stvarala prezaposlenost, to je smanjilo prosjenu produktivnost rada, a povealo i prosjene i granine trokove proizvodnje. Osamdesetih zemlja ulazi u gospodarsku krizu i nezaposlenost sve vie isplivava na vidjelo. Situacija je i danas gotovo ista. I danas nedostaje oko 500 tisua radnih mjesta u Hrvatskoj. Hrvatska politika, oito, jo nije otkrila tajnu stvaranja radnih mjesta, ali je nasuprot tome organizirala mehanizam administrativnog preseljenja radno sposobnih ljudi u neradni kontingent. 2.2. Srednjoroni uzroci U ekonomskoj i politikoj povijesti Hrvatske devedesete prolog stoljea ostat e zapamene i zabiljeene kao jedna od najkontroverznijih i najproturjenijih faza razvoja. Sa svjetlije strane te faze razvoja stoji injenica da se upravo u to vrijeme ostvario san o samostalnoj dravi. Na temelju Ustava iz 1974. i glasova velike veine naroda, Hrvatska se na samom poetku tog desetljea osamostalila kao meunarodno priznata drava. Uz Sloveniju, Republika Hrvatska je bila najbolje pripremljena za tranziciju. Slovenija je svoje anse dobro iskoristila, njeno je politiko vodstvo prihvatilo program koji je pripremila grupa istaknutih hrvatskih i slovenskih ekonomista u sklopu zavretka Dugoronog programa ekonomske stabilizacije za Vlade Ante Markovia. Hrvatsko je politiko vodstvo, meutim, taj program odbacilo. U toj atipinoj politikoj atmosferi na poetku devedesetih uinjene su i velike pogreke u ekonomskoj politici; u uvjetima nametnutog rata, poela se provoditi tajkunska privatizacija. Dvije studije prireene u zagrebakom Ekonomskom institutu, na koje se trebala oslanjati i politika privatizacije i ekonomska politika, u potpunosti su ignorirane. U takvoj se situaciji poela stihijski provoditi ekonomska politika i to u vrijeme kad je ve bila u tijeku reforma drutva blagostanja uz dominaciju, za sve zemlje u tranziciji, pogubne ekonomske doktrine ekonomskog neoliberalizma. Uslijedio je raspad sustava, to je za posljedicu imalo golem pad proizvodnje, zaposlenosti, potronje, izvoza, standarda ivljenja i ukupnoga drutvenog blagostanja. Sustav radnikog samoupravljanja i samoupravni socijalizam preko noi su se transformirali u divlji kapitalizam i trini

(p)ogledi
fundamentalizam. U svega par godina prepolovljena je razina drutvenog proizvoda. Sve se to dogaalo u uvjetima galopirajue inflacije. U listopadu 1993. prihvaen je program stabilizacije koji je u osnovi sadravao samo instrumente antiinflacijskog programa. Inflacija je uspjeno svladana, ali su se, bez programa razvoja, pojavili drugi veliki problemi. Najvidljiviji je bila nelikvidnost, koja je moda imala pogubnije uinke od inflacije. Atipinost hrvatskoga gospodarskog modela, pored pogreno postavljenih ciljeva, ogleda se i u zamjeni ciljeva i instrumenata. Instrumenti su postali ciljevi (ciljevi su postali stabilan teaj i nulti deficit, iako su to najjai instrumenti ekonomske politike, kojima se utjee na konkurentnost i rast gospodarstva i na promjenu njegove strukture). Na mijeanje instrumenata i ciljeva razvoja lijepo su upozorili u to vrijeme vodei ekonomisti Svjetske banke Joseph Stiglitz i Gregorz Kolodko, u tijeku diskusije Washington - Post-Washington Consensus. Uspostavljen je svojevrsni currency board, tj. valutni odbor, uz kontinuitet politike manje ili vie fiksnog teaja, i ta situacija traje sve do danas. U takvom makroekonomskom i makropolitikom okruenju, posebno s obzirom na prepolovljeni drutveni proizvod, poeo se ostvarivati odreeni dosta neujednaeni rast, koji je koncem stoljea dobio i neke recesivne oznake, kada je 1999. zavrila s negativnom stopom rasta domaeg proizvoda. Valja odmah rei da se najgore to se dogodilo tijekom devedesetih ne odnosi na simptome recesije i negativnu stopu rasta u 1999., jer se oni pravi kumulirani problemi tijekom ovog desetljea izraavaju u atipinom modelu gospodarenja. Umjesto oslonca na proizvodnju, tednju, investicije i izvoz, to su oznake tipinog modela privreivanja, tijekom devedesetih se razvio model privreivanja koji se oslanja na trgovinu, zaduivanje, potronju i uvoz, a to je atipini model privreivanja. U atipinom modelu privreivanja trinim je mjerama gotovo nemogue poticati domae poduzetnitvo i razvoj. Tim vie to su - i da je postojala politika volja za postupnom transformacijom atipinog modela privreivanja u tipini - barijere na tom putu bile gotovo nepremostive: ogledale su se i u visokom stupnju eurizacije i u deviznim klauzulama i u visokoj zaduenosti svih sektora gospodarstva i drutva. Sve u svemu, treba nai neka druga rjeenja. To drugo rjeenje naeno je u dravi kao velikom i zapravo glavnom poduzetniku, s orijentacijom na velike investicije u infrastrukturi, ponajvie u cestogradnju. To je iz ekonomske teorije i prakse poznati model, koji ima i neka obiljeja javnih radova. Ekonomska je znanost takav izlaz iz teke situacije podrala, ali uz jasno upozorenje da je ono veoma ogranienoga, kratkog daha. U prvoj se, kraoj fazi, zbog radova poveava domaa proizvodnja, ali uslijed uvozne ovisnosti, a ne vrijednosti tih radova. Nakon tog kraeg razvoja nastupa razdoblje otplate izgraenih infrastrukturnih objekata. Prihodi za njihovu otplatu ovise o aktivnosti proizvodnih djelatnosti, no kako, zbog atipinog modela privreivanja, nije bilo znaajnijih ulaganja u proizvodne djelatnosti, otplata pada na teret starih kapaciteta: povea-

133 ni su kapaciteti infrastrukture, a nisu poveani proizvodni kapaciteti koji koriste i otplauju tu infrastrukturu. Struktura investicija udaljila se od optimalne, jer je bila pogrena po vrsti: proizvodnja, infrastruktura, obrazovanje, kultura, sport. Struktura je bila pogrena i prema prirodnoj ronosti povratka investicija. Vei dio investicija treba otplatiti prije nego ti objekti zarade taj novac. Brzo poboljanje cestovne mree, to je posebno pogodovalo razvoju turizma (a to je, svakako, veoma dobro), bilo je praeno takvim tempom rasta vanjskog duga da se on gotovo izjednaio s bruto domaim proizvodom - dogodilo se ono na to je ekonomska znanost od poetka upozoravala. Naalost, kao dodatak toj tekoj dunikoj situaciji, koja je sve vie ila prema dunikom ropstvu, uslijedila su dodatne, uvezene potekoe svjetske ekonomske krize. U nizu problema, koji e se ve na prvom koraku pojaviti, posebnu vanost ima onaj koji se tie koncepcije i strategije razvoja, kojih nema. Ono to je dosad parcijalno napravljeno, nije dovoljno. Nova kvaliteta razvitka hrvatskoga gospodarstva mora se temeljiti na takvom konceptu industrijalizacije koji u prvi plan, barem kao viziju, stavlja sve veu ulogu novih tehnologija u rastu bruto domaeg proizvoda. Padom socijalizma poetkom devedesetih, povijest kao da se definitivno priklonila liberalnom kapitalizmu, oznaavajui ga neospornim pobjednikom i univerzalnim modelom buduega ureenja svijeta. To je bio neki oblik konzervativne revolucije, koja je prikazana kao povijesna nunost i koja e snagom nevidljive ruke slobodnog trita osigurati narodima svijeta stabilnost, mir i blagostanje. Razvoj drutva (drave) shvaen je kao opa privatizacija, liberalizacija i deregulacija, pri emu e ekonomski rast nastupiti kao prirodni rezultat trinog automatizma. Hrvatska je prihvatila taj koncept ekonomskog razvoja, ali i kao politiku tranzicije. Trebalo je samo velikom brzinom provesti liberalizaciju, privatizaciju, deregulaciju i osigurati neovisnost centralne banke i za par godina trebali smo se nai u drutvu blagostanja. To se nije dogodilo i nije se moglo dogoditi, jer je liberalni koncept politika ideologija razvijenih, a ne ekonomska doktrina. Iza nevidljive ruke kod razvijenih zemalja uvijek postoji nevidljiva uloga drave, koja se na svjetlu dana pojavi samo u razdobljima krize, a u drugim vremenima djeluje nevidljivo, ali snano u poticanju razvoja gospodarstva kroz stvaranje novih, efikasnijih i konkurentnijih proizvoda. Trite ne stvara proizvode, ono je samo prostor za utakmicu izmeu proizvoda. Proizvodi se stvaraju u drutveno-gospodarskom sustavu koji organizira drava, a proizvode se u poduzeima koje u globaliziranom svijetu ne moraju biti u matinoj zemlji, jer sve vei dio od cijene proizvoda pripada zemlji u kojoj je on kreiran. Liberalizacijom se Hrvatska, kao i veina tranzicijskih zemalja, izloila nepripremljena puno pripremljenijoj i snanijoj konkurenciji razvijenih zemalja. Kroz liberalizaciju, razvijene su zemlje preko svog razvijenog proizvodnog, kulturnog i organizacijskog potencijala ve unaprijed osigurale povlateni poloaj u distribuciji svjetskog rasta i bogatstva, a njihovo se bogatstvo se poveava

134 kako se svjetska razmjena sve vie oblikuje prema njihovim mjerilima. Hrvatska je prihvatila ideologiju makroekonomske stabilnosti, a sve ostalo je trebala rijeiti nevidljiva ruka. Takva je politika, radi neznanja i komoditeta politikih elita, usvojena i provodi se bez obzira na ve svima jasno vidljive negativne posljedice. Nekritiki je prihvatila neoliberalistiki koncept, nepripremljena se otvorila svijetu, bez restrukturiranja poduzea i bez reorganiziranja ekonomske uloge drave u skladu s novim okruenjem. Osim toga, zbog odvajanja od bive drave u kojoj je bila regionalna ekonomija, Hrvatska nije napravila tranziciju iz regionalne u nacionalnu ekonomiju. Reprodukcijski lanci uspostavljeni u bivoj dravi potrgani su osamostaljenjem. Mnoge proizvodnje nisu mogle zapoeti, a neke nisu mogle zavriti jer su pojedini dijelovi proizvodnog lanca ostali u drugim osamostaljenim dravama. Stoga je trebalo organizirati novo, nacionalno gospodarstvo ili barem jezgro. Meutim, nije uinjeno nita. To se oekivalo od nevidljive ruke. Tako neorganizirana i nepripremljena, nacionalna se ekonomija izloila svjetskoj konkurenciji, koja je jednostavno pomela hrvatsku proizvodnju. 2.2.1. Monetarna politika Zadaa monetarne politike je osigurati dovoljno novca za funkcioniranje drave, odnosno njenih institucionalnih sektora: poduzea, kuanstava i drave. Dovoljno novca da osigura kvalitetno odvijanje krunog toka gospodarske aktivnosti, proizvodnje, razmjene, potronje, proizvodnje Nacionalna monetarna politika vodi se preko nacionalne valute, koju centralna banka, kao nositelj monetarne politike, emitira. U suvremenom drutvu novac je ono to je zakonom odreeno da je novac. U Hrvatskoj je to kuna. U ekonomskom smislu, novac je ono to obavlja funkcije novca: prometa i plaanja, tednje, mjerila vrijednosti i novac kao svjetski novac. Kod uvoenja nacionalne valute uveli smo i dopustili deviznu klauzulu, ime smo oduzeli kuni funkciju mjerila vrijednosti. Vie od 70% tednje u Hrvatskoj u stranoj je valuti (devizama), ime je kuna izgubila i funkciju sredstva tednje. Budui da se dio nacionalnog suvereniteta ostvaruje i kroz monetarni suverenitet, a monetarni suverenitet kroz nacionalnu valutu, prihvaanjem da devize obavljaju neke funkcije novca odrekli smo se nepotrebno i dijela nacionalnog suvereniteta. Suvremeni novac nema unutarnju vrijednost. Njegova vrijednost proizlazi iz snage domaega gospodarstva i on treba biti slika ili ogledalo te snage. Koliina potrebnog novca treba se odreivati koliinom domae proizvodnje i potronje. Poslovanje na domaem tritu mora se obavljati u domaem novcu, kako na robnom i uslunom tako i na financijskom tritu. Odnos koliine novca s domaom proizvodnjom i potronjom odreuje opu razinu cijena i kamatnjak. Omoguavanjem zaduenja u devizama u inozemstvu u situaciji kad se dug inozemstvu ne moe vraati u kunama nego u devizama, Hrvatska je izgubila monetarnu samostalnost, a kuna je prestala biti ogledalo hrvatskoga gospodarstva i sredstvo preko kojeg se na re-

(p)ogledi
alan nain usporeuje odnos efikasnosti domaeg i svjetskog gospodarstva. Deviza je preuzela ulogu novca, a ona to nije smjela. Deviza je roba (dodue, posebne vrste, ali ipak roba!) koja se mora kupiti i platiti da bi postali njezinim vlasnikom i dalje s njom mogli trgovati. Trgovina na hrvatskom deviznom tritu u znaajnoj mjeri nije bila zaraenim nego posuenim devizama. Na takav nain uspostavljen teaj ne odraava realne odnose izmeu domaeg i svjetskog gospodarstva, pa ni sam nije realan. Napravljena je temeljna ekonomska pogreka. Ako koliina novca u zatvorenom gospodarstvu treba pratiti koliinu domae proizvodnje, onda, sukladno tome, koritenja svjetskog novca (deviza) moe biti samo onoliko koliko domae gospodarstvo isporuuje vlastite robe na svjetsko trite. Na taj bi nain bila uspostavljena unutarnja i vanjska ravnotea. Unato vidljive vanjske neravnotee kroz veliki broj godina, izostao je odgovarajui odgovor monetarne politike. Poveanje ponude deviza iz zaduenja povealo je ponudu deviza i nerealno spustilo njenu cijenu, odnosno teaj, to je uinilo uvoznu robu jeftinijom a domau robu skupljom te proizvelo procese koji slijede. Stvarao se osjeaj bogatstva na potronji, a ne proizvodnji. Taj osjeaj je iluzija koja se tek mora platiti. Prvi problem uspostavljene politike fiksnog (upravljano plivajueg) teaja krajem 1993. njegova je niska razina. Drugi je problem neusklaivanje teaja s odnosom domaih i svjetskih cijena, ime se dodatno oslabila konkurentnost domaega gospodarstva. Hrvatska je provodila politiku jae liberalizacije, ali nije primjenjivala teajnu zatitu zbog smanjenog koritenja drugih zatitnih instrumenata. Politika teaja je znaajno dala svoj doprinos i padu konkurentnosti hrvatskog gospodarstva kroz proteklih petnaestak godina, a time i stvaranju loe strukture gospodarstva. Tome se pridruila loa fiskalna politika i potpuni izostanak industrijske i politike regionalnog razvitka. Meutim, odgovornost monetarne politike je vea zato to se u skladu s ciljevima ukupnoga gospodarstva ona treba prilagoavati, pa i looj fiskalnoj i situaciji nepostojanja drugih politika. Tada bi tetne posljedice bilo puno manje. Devizne rezerve i devizna tednja nisu vlasnitvo Hrvatske. One su takoer posuene devize, na koje Hrvatska plaa kamate i koje prije ili kasnije treba vratiti. Produljivanje ivota postojeem atipinom modelu gospodarenja znai nastavak razvoja Hrvatske u opasnom smjeru. Sve je blie suoavanje s istinom i iluzijom bogatstva, uza sve vei vanjski dug koji e trebati ako ne poeti vraati, onda barem odravati na istoj razini. Samo odravanje vanjskog duga, uz njegovu veliinu i kamatu i uz predviene stope gospodarskog rasta, znai pad ivotnog standarda graana. U tom e sluaju graani Hrvatske morati platiti sve posljedice atipinog modela, odnosno loe politike, i to s kamatama, uz istodobno stagniranje proizvodnje i dohotka, odnosno uz veliki pad standarda. Situacija koja je dobro poznata iz primjera Argentine, Maarske, Grke, Irske i drugih. Bez gospodarskog rasta i breg rasta izvoza od

(p)ogledi
uvoza, Hrvatska bi se uskoro mogla suoiti s neugodnom istinom. 2.2.2. Fiskalna politika Ope je prihvaeno da fiskalna politika (javna potronja i oporezivanje) ima znaajnu alokacijsku, distribucijsku i stabilizacijsku ulogu. Alokacijska se uloga ogleda u alociranju sredstava izmeu razliitih javnih dobara, izmeu javnog i privatnog sektora i, unutar privatnog sektora, izmeu razliitih djelatnosti. Distribucijska (ili redistribucijska) funkcija javnih financija koristi mogunost raspodjele nacionalnog dohotka izmeu pojedinaca, kuanstava, izmeu djelatnosti i izmeu regija. Trite najefikasnije alocira resurse i distribuira dohodak, ako postoje uvjeti za njegovo savreno funkcioniranje. Meutim, ako ne postoje uvjeti za savreno funkcioniranje ili zbog postojanja eksternalija, drava svojim instrumentima mora ispraviti njegove manjkavosti i kompenzirati eksternalije. Trite i demokracija idu zajedno. I jedno i drugo predstavljaju i slobodu i mogunost izbora u svojim podrujima, u gospodarstvu i drutvu (politici). Trite je efikasno u stvaranju profita i u nadmetanju u efikasnosti. Razvoj demokracije poveava efikasnost u zatiti ljudskih prava i sloboda. Meutim, i kad postoji razvijeni trini sustav i razvijena demokracija, ne mora nuno postajati i ravnomjerna raspodjela nacionalnog dohotka. Ako ne postoji sustav koji se brine o ravnomjernoj raspodjeli, bogati postaju bogatiji, a siromani siromaniji. Neravnomjerna raspodjela nacionalnog dohotka stvara nejednakost u drutvu i glavni je izvor financijskih i gospodarskih kriza u industrijskom drutvu. Uzrok ove krize je u stvorenoj nejednakosti unutar samih drava i meu dravama. Globalizacija je kroz liberalizaciju, standardizaciju i univerzalizaciju ostvarila u ukupnom svjetskom gospodarstvu veliko poveanje dodane vrijednosti, odnosno svjetskog bruto domaeg proizvoda. Raspodjela probitka od globalizacije ukazuje na poveanje nejednakosti izmeu razvijenih i zemalja u razvoju. Primjerice, izmeu 1960. i 1962. prosjeni je bruto domai proizvod po stanovniku u 20 najrazvijenijih zemalja iznosio 11,417 dolara, a u 20 najnerazvijenijih 212 dolara. etrdesetak godina kasnije i nakon razdoblja najsnanijeg procesa globalizacije u prethodnom stoljeu, prosjean bruto domai proizvod po stanovniku u 20 najrazvijenijih zemalja poveao se na 32.339 dolara, a u 20 najsiromanijih samo na 267 dolara. Tako velike razlike nastale su zbog nepostojanja globalnog sustava koji bi probitke od globalizacije ravnomjernije globalno rasporeivao. Bez takvog sustava raspodjele, koristi od globalizacije prisvaja nekolicina, a teret, troak globalizacije, snosi veina, to e biti izvor stalnih politikih napetosti. I dominacija liberalistike ideologije (zagovornika nevidljive ruke Adama Smitha i nemijeanja drave u gospodarstvo) u voenju nacionalnih ekonomskih politika proteklih dvadesetak godina poveala je nejednakosti unutar pojedinih zemalja. Bogati su postajali bogatiji, siromani siromaniji, a profiti su bre rasli od dohodaka ukupnog stanovnitva. Graani su se za odravanje i rast standarda zaduivali. Uz ostale uvjete, od kojih smo neke spomenuli u prethodnom poglavlju, kriza je

135 poela kad je znaajniji broj stanovnika u Americi prestao otplaivati svoje kredite. Fiskalna politika ima najuinkovitije instrumente, koji direktno i indirektno utjeu na poveanje alokacijske i distribucijske uloge gospodarskog sustava. Meutim, u kriznim razdobljima, osobito na samom poetku krize, stabilizacijska uloga fiskalne politike je nezamjenjiva. Usprkos oprenom stajalitu fiskalista i monetarista, suoeni s krizom, podjednako i jedni i drugi poseu za instrumentima fiskalne politike. To se dogodilo i u ovoj krizi. Nevidljiva ruka A. Smitha treba pomo u rjeavanju krize vidljive ruke Johna M. Keynesa. Kod donoenja fiskalnih mjera, kreatori fiskalne politike imali su na umu multiplikativne uinke svake komponente finalne potronje, pa tako i proraunske i djelovanje automatskog stabilizatora. Alokativna i redistributivna uloga fiskalne politike je nezaobilazna u restrukturiranju gospodarstva i u reorganizaciji drave te njihovu prilagoavanju izmijenjenom okruenju. Te dvije uloge fiskalne politike u Hrvatskoj su se u proteklom razdoblju potpuno izgubile, pa je ona sluila odravanju postojee loe strukture gospodarstva u okruenju koje se promijenilo i koje se stalno mijenja. Uz to, drava je troila vie nego to je imala, a taj viak potronje nad prihodima nije ulagala u promjenu loe strukture nego na njeno odravanje. Loija stvar od toga da se troi novac kojeg nema je da se troi na krive stvari, a upravo se to radilo u Hrvatskoj. U sadanjoj financijskoj i gospodarskoj krizi, kada su sve pametne zemlje koristile ekspanzivnu fiskalnu politiku za ouvanje domae proizvodnje i zaposlenosti kao neprikosnovenih ciljeva ekonomske i ukupne politike, Hrvatska je poduzimala suprotne mjere: u situaciji krize, pokuava stabilizirati financije, bez obzira na posljedice na gospodarstvo. Rezultat je, naravno, bio obrnut od onog koji se prieljkivao. Niti se proraun uravnoteio, naprotiv; deficit se poveao, a domaa je proizvodnja jo u minusu. Za razliku od stabilne gospodarske situacije, kad je cilj uravnoteenje javnih financija, u kriznim se situacijama prelazi na model fleksibilnih javnih financija u kratkom roku, a stabilnih u dugom roku. Stabilizacijska uloga javnih financija, kroz poveanje deficita i, posljedino, javnog duga, u krizi je nezaobilazna. Fiskalnim stimulansima i poveanom javnom potronjom osigurava se preivljavanje domae proizvodnje i zaposlenosti. Nakon stabiliziranja proizvodnje, pristupa se stabiliziranju javnih financija. Cilj je preivjeti krizu. Ako se ne preivi kriza, sve druge i kasnije mjere su bespredmetne. 2.2.3. Investicijska politika Investicije su bitan faktor ekonomskog rasta. Klasici politike ekonomije su definirali ekonomski rast kao funkciju akumulacije kapitala. Takva se definicija ustalila jo od Marxa. Varijacije na temu takvog pristupa fenomenu ekonomskog rasta tijekom proteklog stoljea posebno su ne samo naglaavali nego i teorijski i modelski obraivali i produbljivali Evsey Domar, John Maynard Keynes, Paul Samuelson, Branko Horvat, Dragomir Vojni i drugi. Na takvim je teorijskim pretpostavkama nastao i jedan od najpopularnijih i najvie citiranih modela rasta,

136 koji je dobio pravo graanstva pod nazivom Harrod-Domorov makroekonomski model rasta. Taj se model u svom najjednostavnijem polaznom izrazu obiljeava kao: r= gdje je r = stopa rasta s = stopa investicija k = kapitalni koeficijent Ovaj izraz predstavlja polaznu osnovu poznatog Harrod-Domorovog makroekonomskog modela. Atipinost hrvatskog gospodarskog modela izraava se u tome to ne poiva na investicijama nego na razvoju trgovine, zaduivanju, potronji i uvozu. Da bi ga transformirali u tipini, u prvi plan mora doi proizvodnja, tednja, investicije i izvoz. Teorijski gledano, stabilnost se gospodarstva najlake postie kada su investicije jednake tednji. U teorijskom modelu to se obino izraava simbolom S= J. U tom sluaju, nema dodatne akumulacije iz inozemstva, tekui raun i platna bilanca su izravnati i, kako Anglosaksonci kau, GDP i GNP su ujednaeni. U nas je, meutim, situacija iz svih aspekata daleko od uravnoteene. Veoma deformirana ukupna gospodarska i naroito investicijska struktura jedna je od temeljnih karakteristika hrvatskog gospodarstva u ovoj fazi razvitka. Veliki dio ovih deformacija neposredno je povezan s atipinim modelom privreivanja. Polazna osnova tog modela je stabilizacijski program iz listopada 1993. Ovaj je program uspjeno sruio galopirajuu inflaciju, ali je u daljem tijeku zamijenio ciljeve i uvjete rasta. Sve je to, uz tajkunsku privatizaciju i anarhinu ekonomsku politiku i dominaciju doktrine ekonomskog neoliberalizma, dovelo na koncu prolog stoljea i pred sam poetak novog milenija do recesije i pada BDP-a. Vanost nekih stavova opravdava i njihovo ponavljanje. Kao to je iz ekonomske teorije i djelotvorne ekonomske prakse poznato, tipini model razvoja temelji se na proizvodnji, tednji, investicijama i izvozu. Kada je rije o investicijama, onda pretpostavka o jednakosti investicija i tednje (I=S), kao uvjeta stabilnosti, ima samo jedno ope teorijsko, mogli bismo rei relativno znaenje. A to znai da investicije u praksi stvarnoga gospodarskog ivljenja mogu biti razliite (vee ili manje) od tednje. U praksi su investicije obino vee od tednje. Ako su ovi odnosi obrnuti, to bi znailo da se dio nacionalnog bogatstva ne kumulira u izrazu poveavanja fiksnog kapitala nego u izrazu poveavanja akumulacije u novanom (valutnom i deviznom) izrazu. Dogaanja u gospodarstvu Narodne Republike Kine i u ovom kontekstu privlae posebnu pozornost. Meutim, to je svojevrsni izuzetak. Zato se moe rei da je, manje ili vie, opi sluaj da su investicije vee od tednje. U okviru teorijskog razmatranja, ovog sklopa problema, u obzir treba uzeti i itav kompleks svega onoga to se stavlja pod zajedniki nazivnik optimalne stope investicija. Inae se openito moe rei da se ovaj kompleks optimalne stope investicija treba razmatrati s dva (ili barem s dva) aspekta. Prvi se aspekt odnosi na uee ukupnih investicija u BDP-u. Kada se odreena optimalna stopa investicija pree, ekonomska efikasnost i drutvena rentabilnost

(p)ogledi
investicija pone se smanjivati, ona tei k nuli i moe ak biti i negativna. U praksi ekonomske i razvojne, posebno investicijske politike, ta je granica limitirana apsorpcijskim kapacitetom dane privrede. Ovakve pojave nisu este, ali su se ipak dogaale na poetku industrijalizacije nekih zemalja Treeg svijeta u kojima novana akumulacija (s obzirom na izvore i eksploataciju nafte) nije predstavljala osnovni ograniavajui faktor razvoja. Drugi aspekt optimalne stope investicija odnosi se na njihovu strukturu. Vrijedi ve spomenuto pravilo da kada jednom, za svaku zemlju i za svaku fazu razvoja, objektivno dana optimalna struktura investicija pree, njihova ekonomska efikasnost i gospodarska djelotvornost opada. Kretanje ekonomske efikasnosti investicija moe se izraziti u kretanju odgovarajuih kapitalnih koeficijenata. U zemljama s dobrom statistiko-informatikom osnovom mogu se utvrivati i kvantitativni izrazi ponaanja kapitalnih koeficijenata. Postoje i neka opa poznata i prihvaena pravila o ponaanju kapitalnih koeficijenata u raznim fazama razvoja. Niski, pa i najnii kapitalni koeficijenti mogu se nai i u najmanje i u najvie razvijenim zemljama, to na prvi pogled izgleda paradoksalno. Meutim, uzrono-posljedine veze ove pojave u spomenutoj su skupini zemalja dijametralno oprene. U prvom sluaju, i veoma mala ulaganja u fiksni kapital u toj mjeri utjeu na relativno veliko poveavanje produktivnosti rada da je ekonomska efikasnost relativno visoka, a kapitalni koeficijenti niski. U drugom sluaju, visoke faze razvoja, kada su investicije u najmoderniju opremu i (ICT) tehnologiju veoma velike i skupe, one u toj mjeri djeluju na poveanje produktivnosti rada da su kapitalni koeficijenti, usprkos veoma velikih ulaganja, relativno niski. Kada je rije o strukturi investicija, onda ekonomske analitiare i planere razvoja mora posebno interesirati ponaanje kapitalnih koeficijenata prilikom ulaganja u pojedine grane i sektore privrede. Ono to je ope poznato i to vrijedi kao ope pravilo jest injenica da su kapitalni koeficijenti na podruju infrastrukturnih ulaganja (posebno u ceste i eljeznice) veoma visoki, to znai da je vijek reprodukcije veoma dug. Isto tako, ope je poznato da su kapitalni koeficijenti na podruju ulaganja u preraivaku industriju osjetno nii, premda razliiti po pojedinim granama industrije. Niski kapitalni koeficijenti i velike stope rasta posebno se javljaju u gospodarstvima u kojima se privredni rast ostvaruje na temelju velikih transfera radne snage, iz nie produktivnih poljoprivrednih djelatnosti u vie produktivne nepoljoprivredne, industrijske djelatnosti. Jednim je dijelom to sluaj i objanjenje fenomena dugorono visokih stopa rasta u Kini i Indiji. Poetkom pedesetih, u prvoj fazi industrijalizacije, ta se pojava mogla zapaziti i na naim prostorima i u pojedinim republikama bive Jugoslavije. Na fenomenu Kine mogu se zapaziti i pozitivni utjecaji investicija koje su u cjelini pokrivena tednjom, a i pojave da je tednja vea od investicija. Sve ove, iz ekonomske teorije i prakse ope poznate pojave, veoma su vane za analizu i ocjenu privrednih kretanja i ekonomske politike u Republici Hrvatskoj tijekom devedesetih i tijekom prve decenije novog stolje-

(p)ogledi
a. Analize i ocjene ovakvoga karaktera obino se temelje na sueljavanju i komparaciji onoga to je koncepcijom i strategijom razvoja i ekonomskom i razvojnom politikom bilo zacrtano i onoga to je na tim temeljima ostvareno. Ovakav uobiajeni pristup u naem sluaju, naalost, nije mogu. Razlog je veoma jednostavan. Nije bilo ni koncepcije ni strategije razvoja na koju bi se ekonomska politika mogla i trebala oslanjati. Tako je, manje-vie, sve to se dogaalo imalo karakteristike stihije. Ta je stihija, posebno tijekom devedesetih, imala sve karakteristike bezrezervnog pogodovanja dominantnoj doktrini ekonomskog neoliberalizma. Izlaz iz recesije koja je na tim osnovama uslijedila koncem prolog stoljea, u uvjetima atipinog modela privreivanja koji nije poticao poduzee, poduzetnitvo i poduzetnike, pronaen je u dravi kao velikom poduzetniku. Teite ulaganja skoncentrirano je na infrastrukturu, posebno ceste. Ekonomska je znanost odmah upozorila da je to rjeenje kratkog daha. Politika taj savjet znanosti kao da nije ni ula. I dogodilo se to se dogodilo. Model razvoja na velikim infrastrukturnim ulaganjima nasukao se na barijerama zaduenosti i prezaduenosti. Vanjski su se dugovi gotovo izjednaili s BDP-om. Gospodarstvo se pribliavalo onoj situaciji koja se stavlja pod zajedniki nazivnik dunikog ropstva. Sve to, uz udare vanjske i svjetske krize, ne samo da je zaustavilo rast i razvoj nego je uvjetovalo i veliki pad proizvodnje i rekordnu (oko 320 tisua) nezaposlenost. Najgore u svemu tome je to da ni ekonomska politika, ni ekonomska praksa, pa ni ekonomska znanost nisu jo nale i osvijetlile pravi smjer izlaska iz krize i daljnjeg djelotvornog razvoja. Umjesto toga, s raznih se strana i iz raznih izvora nude polovina rjeenja koja nerijetko, s neto drugaijim sadrajem, nude stare, oprobane infrastrukturne projekte s perspektivom zaotravanja problema prenaglaenog udjela infrastrukture u postojeoj strukturi investicija. Neupitno je da sektori poput energetika, eljeznice i slinog moraju dobiti svoje mjesto pod suncem. Ali je isto tako i neosporno i jedino razumno da se budui vei investicijski zahvati temelje na razraenoj koncepciji i strategiji razvoja, na koje e se oslanjati aktivna ekonomska politika. Ta se koncepcija i strategija razvoja mora temeljiti barem na takvoj statistiko-informatikoj osnovi kakvu smo imali do poetka devedesetih. Jer, od poetka devedesetih nije mogue sagledavati komparativno kretanje ni stopa investicija ni stopa demografskih investicija ni kapitalne koeficijente ni sve drugo to se mora oslanjati na odgovarajuu statistiku investicija i fiksnog kapitala, to je sve povezano serijama u konstantnim cijenama. Mi imamo u kontinuitetu niza godina situaciju da su investicije vee od tednje, to znai da se dio investicija temelji na poveavanju vanjske zaduenosti. Razlike izmeu vee potronje i manje proizvodnje u ovoj godini u konanici svodne bilance transformira se u poveanje duga u narednoj godini. I u toj pojavi, samoj po sebi, nema nikakvog zla ako se investicije usmjeravaju prema poveanju nacionalnog bogatstva i fiksnog kapitala, s porastom proizvodnih kapaciteta, zaposlenosti i

137 BDP-a. Veliki problemi nastaju, meutim, kada se dio dodatne akumulacije i vanjskog duga ne usmjeri na proizvodne investicije nego se potroi u neproizvodne svrhe. I to se kod nas dogaa, ali s time da nitko ne prati, ne zna ili nee da zna kako, gdje i koliko. U kontekstu svega to smo u ovom odjeljku rekli i to je, uostalom, ope poznato, od posebne je vanosti da ne ponavljamo stare greke, da olakamo u ovom momentu veoma teku i nepovoljnu strukturu investicija i da ne traimo vie spas u pogrenom smjeru, oslanjanjem na atipini model privreivanja koji poiva na trgovini, potronji i uvozu i koji nas je i doveo do ove situacije, iz koje ipak ima izlaza. Moramo, meutim, biti svjesni injenice da je bilo daleko lake ui u atipini model razvoja nego iz njega izai. Transformacija u model koji poiva na proizvodnji i tednji, investicijama i izvozu moe se i mora ostvarivati u tijesnoj suradnji i konsenzusu ekonomske znanosti i ekonomske politike. 2.2.4. Industrijska politika Analiza potencijala i prepreka iskoritavanja tih potencijala svake potencijalne djelatnosti je osnova industrijske politike. Prirodni proizvodni potencijali su prirodna, nacionalna bogatstva: zemlja, ume, vode, mineralna i redna bogatstva, prirodne ljepote, poloaj zemlje, itd. Izgraeni proizvodni potencijali su infrastrukturni i energetski objekti, proizvodni kapaciteti, distribucijski kanali, tehnika dokumentacija, pozicija na svjetskom tritu, itd. Najvredniji proizvodni potencijal su ljudi, sa svojim znanjem, iskustvom, mogunou uenja i prilagoavanja. Industrijska politika je u osnovi strukturna politika koja se bavi analizom postojee strukture i procjenjuje poeljnu, optimalnu, buduu strukturu gospodarstva, koja e ostvarivati veu efikasnost, veu dodanu vrijednost i pribliiti se s bruto domaim proizvodom potencijalno maksimalno moguem. Prvi zadatak industrijske politike, ujedno i nuni uvjet optimalne strukture gospodarstva, puna je zaposlenost svih proizvodnih faktora. Drugi zadatak ili dovoljni uvjet je da su proizvodni faktori zaposleni u kombinaciji (rada i kapitala) i u djelatnostima u kojima e ostvarivati najveu produktivnost. Trei zadatak je podizanje kvalitete, odnosno produktivnosti proizvodnih faktora. Industrijskom se politikom ujedno odgovara na temeljna pitanja ekonomije: to, kako i za koga proizvoditi. to proizvoditi, odreeno je raspoloivim resursima i onima koji se pod optimalnim uvjetima mogu pribaviti. Kako proizvoditi, odreuje tehnologija proizvodnje, obrazovanje i organizacija proizvodnje. Za koga proizvoditi, odreeno je strukturom trita. Industrijska politika koristi kombinacija mjera koje spadaju u fiskalnu, monetarnu, trgovinsku, tehnoloku i obrazovnu politiku, politiku dohodaka, zatite okolia i drugih politika. S industrijskom politikom treba uskladiti i dio organizacije dravne uprave. Potpora ostvarivanju industrijske politike je u institucionalnoj infrastrukturi specijaliziranih instituta, agencija, zavoda, direkcija, u okviru kojim se poboljavaju postojei i stvaraju novi proizvodi i djelatnosti. Hrvatska kroz cijelo vrijeme postojanja nema niti jasnu niti formaliziranu industrijsku politiku. To je jedan od raz-

138 loga to nakon osamostaljenja nije uspjela izgraditi jezgro nacionalnoga gospodarstva. Nunost izgradnje industrijske politike proizlazi iz injenice da sve razvijene zemlje imaju strategiju industrijskog razvoja. Bit njihovih strategija je potpora razvoju industrija koje e biti temeljne industrije 21. stoljea, a s druge strane je ugodno zatvaranje djelatnosti za koje se ustvrdi da su izgubile komparativnu prednost. Drugi razlog je sve vea sloenost novih proizvoda, u ijoj proizvodnji sudjeluje sve vie razliitih inputa proizvedenih u razliitim djelatnostima s razliitim tehnologijama. Teko je oekivati razvoj i kompatibilnost mnotva razliitih inputa spontano, zbog ega se industrijskom politikom odreuju smjerovi i standardi, osnivaju potporne institucije i osiguravaju financijske potpore djelatnostima koje e initi buduu strukturu gospodarstva. Sljedei razlog je proces globalizacije, koji pojaava konkurencijsku utakmicu sa sve vie sudionika. Na globalnom tritu ne konkuriraju samo proizvodi, usluge i poduzea nego i industrije, regije, drave i kontinenti. Svako se u svom prostoru organizira kako bi bio efikasniji na globalnom tritu; onaj koji se ne organizira, nema anse za uspjeh i razvoj. Hrvatska je mala zemlja. Njen udio u svjetskoj ili europskoj proizvodnji je daleko ispod jedan posto. Samo iskoritavanjem prirodnih resursa i poloaja ne moe se osigurati pristojan standard graanima. Apsolutne prednosti su premale da bi se moglo ivjeti od njih. Komparativne prednosti, kao osnove konkurentskih prednosti na svjetskom tritu, tek treba stei. Komparativne prednosti u uvjetima globalizacije mogu se stei obrazovanjem, suvremenim tehnologijama i organizacijom drave s jasnim ciljevima to, kako i za koga proizvoditi u narednih pedesetak godina. To je sadraj industrijske politike koje Hrvatska jo nema. Uz industrijsku politiku, ali ne samo uz industrijsku, blisko je vezana politika regionalnog razvoja. Naime, svaka se djelatnost odvija ili se eli da se odvija u nekom dijelu zemlje, u nekoj regiji. Da bi to bilo mogue, za svaku se gospodarsku aktivnost treba izgraditi odgovarajua gospodarska, fizika i institucionalna, infrastruktura. Socijalna infrastruktura poveava kvalitetu ivota, a time i kvalitetu osnovnog proizvodnog faktora, ljudskoga kapitala. Politikom regionalnog razvitka bavimo se izgradnjom gospodarske i socijalne, fizike i institucionalne infrastrukture. Njom se takoer daje odgovor na pitanje gdje e se proizvoditi i ivjeti. 3. Zablude ekonomske politike Nekritiko prihvaanje neoliberalistikog pristupa gospodarskom razvoju Hrvatske stvorilo je mnoge zablude, kako iz neznanja tako iz komoditeta kreatora ekonomske politike, ali i kao alibi za njihov neuspjeh. Najea je zabluda da e strane investicije razviti nacionalno gospodarstvo. Cilj direktnih stranih investicija nije razvoj neke zemlje nego, kao i kod svake investicije, zarada na uloena sredstva. Pored toga, sve ili barem veina analiza su pokazale da strane investicije, osobito u tranzicijskim zemljama, nisu imale pozitivne efekte na proizvodnju, zaposlenost i izvoz, ali su u drugoj fazi zasigurno imale negativni efekt na odljev dohotka iz zemlje. Strane investicije su dobrodole i mogu

(p)ogledi
biti korisne ako zemlja ima jasnu sliku razvoja gospodarske strukture (industrijsku politiku) iz koje e se jasno vidjeti podruja za strane investitore. Druga je zabluda da je Hrvatskoj potreban uvoz radne snage. Ponekad se izlazi s brojkom veom od milijun radnika. Takav stav proizlazi iz nepoznavanja cilja ekonomske politike. Cilj nacionalne ekonomske politike jest poveanje domae proizvodnje koja e osigurati, kroz poveanje nacionalnog dohotka, poveanje standarda vlastitih graana, istodobno osiguravi dovoljan broj radnih mjesta, kako bi se zaposlilo radno sposobno stanovnitvo kao najbolji oblik socijalne politike. Niti proizvodnja niti profit nisu, sami po sebi, svrha nacionalne ekonomije, nego je to poveanje ivotnog standarda graana. Potrebom za uvozom veeg broja radnika iz inozemstva postavlja se pitanje je li Hrvatska ekonomski odriva kao drava uz ovoliki broj stanovnitva? I sljedee pitanje: kakav ivot planiramo za hrvatske graane ako e uz sluenje stranom kapitalu sluiti i stranog radnika? Sljedea je zabluda da e se samim smanjivanjem proraunske potronje poveati gospodarski rast. Rezanje prorauna poveava, a ne smanjuje recesiju. Smanjenje dravnih izdataka je nekome smanjivanje prihoda, a time i posla. Rjeenje je u promjeni strukture proraunske potronje, s ciljem poveanja domae proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Nije rjeenje da se zbog krivoga koritenja u prethodnim razdobljima odreknemo nekog instrumenta u buduim razdobljima. Lou upotrebu treba zamijeniti dobrom. U sluaju hrvatskog prorauna, potrebna je politika preusmjeravanja izdataka. a ne rezanje. Velike nade, pa ak rjeenje dugoronih hrvatskih problema, mnogi polau na ulazak u Europsku uniju. Iskustva drugih tranzicijskih zemalja ne potvruju to stajalite. Ako ne postoje kvalitetne nacionalne politike i nacionalne vlade, ulaskom u Europsku uniju nee se rijeiti problemi nacionalnog gospodarstva, a vrlo je vjerojatno da e se, uslijed suoavanja s istinom o looj politici, poveati socijalni problemi i smanjiti standard graana. lanstvo u Europskoj uniji nuni je uvjet boljeg ivota, a dovoljni je uvjet sposobna vlada. Uz lou vladu, biti e loe i u Europskoj uniji i izvan nje. Primjera ima vie nego dovoljno. Turizam jest strateka gospodarska grana i veliki, jo neiskoriteni potencijal hrvatskoga gospodarstva. Meutim, zabluda je oekivati da se samo na njemu moe temeljiti oporavak ili gospodarski rast. Vei efekti od turizma zahtijevaju jasnu i pametnu strategiju, vrstu politiku i dosta vremena. Glavne odrednice turizma podjednako su pod kontrolom i izvan kontrole kreatora ekonomske politike. Na kratki rok, od nekoliko sljedeih godina, kretanje u turizmu ovisi o kretanju dohotka u Europi i perspektivi njene financijske budunosti, o sigurnosnoj situaciji u susjednim i u supstitutivnim zemljama te o vremenskim prilikama. U duljem roku, turizam ovisi o domaoj politici promjene strukture turistikog proizvoda i poveanju njegove kvalitete. Ne mogu se oekivati bolji turistiki rezultati za pet godina ako danas nisu poduzete mjere za poboljanje kvalitete turistikog proizvoda.

(p)ogledi
4. Izlaz - Velika transformacija Poboljanja ili neke promjene u postojeem gospodarskom modelu nisu rjeenje za hrvatske gospodarske probleme. Postojei atipini model, koji se temelji na potronji, zaduenju i uvozu, po svojoj prirodi proizvodi deficite, rastui dug i vodi ka dunikom ropstvu. Njegova atipinost proizlazi iz pogreno postavljenih ciljeva. Obrana fiksnog teaja i nultog proraunskog deficita postaju svrha samima sebi i zbog toga nisu odrivi. Visok deficit uz ovaj model ne moe se sprijeiti bez radikalnog smanjenja standarda hrvatskih graana, kroz smanjenje dohotka, plaa i mirovina. Kreatori ovog modela zastupaju ovakvo rjeenje. Pad standarda znai manju potronju i uvoz, ime bi se osiguralo ouvanje teaja i postojee monetarne politike koja je veim dijelom i doprinijela ovakvoj situaciji. Pogrenu ekonomsku politiku platili bi graani svojim standardom, kao to se i pogrena politika tranzicije prevalila na lea hrvatskih radnika i graana. Moglo bi se zakljuiti da je cilj ovakvog modela samo osiguranje velikih profita financijskom sektoru koji financira dravu da takav model zatiti. Postoji i drugaiji model, koji takoer osigurava zadovoljavajue profite financijskom sektoru, ali osigurava i poveanje proizvodnje, dohotka i standarda hrvatski graana. Model gospodarenja koji to osigurava spada u tipine gospodarske modele koji imaju drugaije postavljene ciljeve i u skladu s tim ciljevima drugaije politike. 4.1. Ciljevi Osnovni politiko-ekonomski cilj je blagostanje drutva, koje se ostvaruje kroz dugorono odrivi razvoj i ravnomjernu raspodjelu nacionalnog dohotka. Put do ostvarivanja osnovnih ciljeva vodi preko ostvarivanja podciljeva. Na tom putu vano je voditi rauna o redoslijedu ostvarivanja i usklaenosti ciljeva, o njihovoj koliziji i o pravilnom izboru mjera i instrumenata. Stopa gospodarskog rasta koja osigurava punu zaposlenost i dugoroan rast standarda graana prvi su ciljevi tipinog modela. Investicije u poveanje proizvodnih kapaciteta i izvoza su sljedea grupa ciljeva. 4.2. Politike Hrvatskoj je nakon tranzicije i atipinog modela gospodarske politike potrebna Velika transformacija. Atipini model je doveo Hrvatsku u situaciju da se ne isplati raditi, proizvoditi i izvoziti. To nije pitanje mentaliteta ljudi, nego uvjeta koje stvara politika svojim odlukama. Velika transformacija podrazumijeva promjenu pristupa ivotu, radu i politici. U ekonomskom podruju to znai naputanje dosadanjeg modela ekonomske politike i stvaranje uvjeta u kojima se isplati raditi, proizvoditi i izvoziti. Prvi korak prema tome je pravilno odreivanje ciljeva ekonomske politike, a to su poveanje domae proizvodnje i konkurentnosti, poveanje zapoljavanja i izvoza i ravnomjeran regionalnih razvoj. Prema tim ciljevima treba definirati mjere i instrumente ekonomske politike i organizirati dravnu administraciju u skladu s ciljevima, mjerama i instrumentima. Stvaranje konkurentnog makroekonomskog okruenja i reorganizacija dravne administracije prvi su korak ekonomske politike u cilju Velike transformacije.

139 Prije dvadesetak godina, u tranzicijski smo proces uli s veim nacionalnim (likvidnim) kapitalom a manjom zaduenou. Danas, kad smo pred izazovima Velike transformacije, nalazimo se u obrnutoj situaciji: s manjim kapitalom ali visokom zaduenou, to izazov transformacije ini veim. Potreban kapital za transformaciju nalazi se, prije svega, u vlastitom iskustvu pogrene politike i u povijesnom i provjerenom iskustvu mnogih drugih u slinim situacijama. Tipini model ekonomske politike je i nastao na potvrenom iskustvu drugih. Drugi izvor potrebnog kapitala za Veliku transformaciju nalazi se u prirodnim bogatstvima i geopolitikom poloaju Hrvatske. Umjesto zaduivanja na stranim financijskim tritima, bolji put je koritenje naih prirodnih resursa i njihovo pretvaranje u korisne i konkurentne proizvode, od zemlje, drvea, voda, mineralnog i rudnog bogatstva itd. Za to je potrebna organizirana politika, odnosno odgovor to emo raditi, od ega emo ivjeti i na koji nain emo se razvijati. Dio odgovora na to pitanje daje industrijska politika. 4.2.1. Industrijska politika Poveanje domae proizvodnje moe se postii u sektorima u kojima postoje neiskoriteni resursi, neiskoriteni kapaciteti, za koje postoji infrastruktura i obrazovana i iskusna radna snaga. Neiskoritenim potencijalima pojedine djelatnosti, nainima njihovog iskoritavanja i to sve treba dodatno osigurati da se oni zaposle bavi se industrijska politika. Sastavni dio industrijske politike je politika tehnolokog razvitka, a iz nje se izvodi politika obrazovanja. I tehnologija i obrazovanje su proizvodni inputi, zbog ega se njihove politike izvode iz industrijske politike. Industrijska politika je dominantno strukturna politika. Politika koja ima za cilj da zaposli sve proizvodne resurse u djelatnostima gdje e ostvariti najveu dodanu vrijednost, ali isto tako da stvara uvjete i izgrauje fiziku i institucionalnu infrastrukturu za nove djelatnosti u kojima e proizvodni resursi rezultirati jo veom dodanom vrijednou. Njen zadatak je takoer da osigura bezbolno gaenje starih i da osigura potpore novim industrijama. U Hrvatskoj postoje neiskoritene mogunosti u svim djelatnostima. Poveanjem iskoristivosti tih mogunosti poveavaju se domaa proizvodnja i zaposlenost, smanjuje se uvoz i stvaraju se uvjeti za poveanje izvoza. Poveanje tehnoloke razine i odgovarajue obrazovanje poveavaju efikasnost i konkurentnost domae industrije. Efikasnost i konkurentnost trebaju biti tieni i poticani trinim natjecanjem i zatitom od monopolskog ponaanja. Pod industrijom se podrazumijevaju sve djelatnosti, od poljoprivrede i metalne industrije pa sve do turizma i bankarstva. 4.2.2. Politika regionalnog razvitka Svaka djelatnost odvija se na nekoj lokaciji u nekoj regiji. Politikom regionalnog razvitka u znaajnoj mjeri osiguravaju se uvjeti za efikasan razvoj djelatnosti. Zbog toga je industrijska politika usko vezana s politikom regionalnog razvitka. Mnoge djelatnosti koje su vezane uz prirodne resurse bit e razvijane u istoj regiji. Isto tako, djelatnosti koje su se razvijale u prolosti i za koje postoje fizika i institucionalna infrastruktura i

140 obrazovanje u odreenim regijama, najbre se mogu razvijati na tim podrujima. Sve su to elementi lokacijskih uvjeta za pojedinu proizvodnju. U svakoj razvijenoj zemlji to je prepoznatljivo i sve razvijene zemlje na taj nain lociraju proizvodnju i grupiraju srodne proizvodnje. Tako nastaju i klasteri. Na taj nain smanjuju se trokovi proizvodnje, kao i trokovi institucija, trokovi razvoja novih proizvoda i novih tehnologija. Ravnomjeran regionalni razvitak osigurava ne samo gospodarska nego i socijalna infrastruktura. 4.2.3. Dravna administracija Za provoenje ekonomske politike potrebna je administracija koja je organizirana u skladu s njenim ciljevima. Sloenost dravne organizacije treba biti u skladu sa sloenou strukture gospodarstva i sloenou proizvoda koji se proizvode, tehnologije koja se koristi i trita na kojima se prodaju. Administrativni kapacitet drave poveava se ne samo fizikim poveanjem nego i efikasnou njenih jedinica. Odgovarajui oblici organiziranja u skladu s potrebama razvoja gospodarstva su nuni. Oni se obino kreu od znanstvenih instituta, strunih agencija, zavoda i direkcija do slubi. Svaki dio gospodarskih aktivnosti ili svaki dio poslovnog procesa mora imati potporu u odgovarajuoj jedinici u okviru administracije drave. Stvaranje uvjeta za nove djelatnosti iskljuivo ovisi o administrativnom kapacitetu drave, odnosno o njenoj sposobnosti da organizira znanstvene, istraivako-razvojne institute. Za razvoj gospodarstva i promjenu njegove strukture u poeljnom pravcu nuno je imati, uz jasno definiranu industrijsku politiku, i jasnu organizaciju dravne uprave, koja e biti organizirana i sposobna da takvu politiku i provede. 4.2.4. Fiskalna politika Osim svojih temeljnih zadataka, porezna i proraunska politika snaan su instrument potpore industrijskoj politici. Njihova snaga se oituje u politici potpora i politici javnih nabavki. Ovi instrumenti uvijek se koriste kako za daljnji razvoj u fazama prosperiteta tako i u kriznim razdobljima za izlaz iz recesije. Javnim nabavkama i fiskalnim stimulansima odrava se potranja kako bi se odrala proizvodnja i zaposlenost koja je u padu zbog nedostatka narudbi s trita. Potpore slue za poveanje efikasnosti proizvodnje kroz tehnoloku obnovu, restrukturiranje, dodatno obrazovanje u skladu s ciljevima industrijske politike. Na taj nain uvaju se proizvodnja i zaposlenost do oivljavanja trita, a kroz potpore restrukturira se proizvodnja i povea se njena efikasnost. 4.2.5. Monetarna politika Osim osnovnih zadataka - uvanje stabilnosti cijena i provoenje politike teaja - monetarna politika mora sudjelovati u ostvarivanju osnovnog cilja ekonomske politike, dakle u poveanju proizvodnje i zaposlenosti, ne dovodei u pitanje svoje osnovne zadae. U situaciji gospodarske krize, pada proizvodnje i zaposlenosti te visokog vanjskog duga, ekonomska politika postaje sloenija. Meuzavisnost monetarne, fiskalne i industrijske politike postaje vea. Ciljevi fiskalne i monetarne politike mijenjaju se prema ronosti. Kratkorono se prihvaa fleksibilnost proraunskog deficita, cijena i teaja, dok se njihova stabilnost programira na dugaki rok. Monetarna politika ne smije biti toliko restriktivna da

(p)ogledi
onemoguuje oivljavanje i gospodarski rast, niti smije biti toliko ekspanzivna da narui stabilnost gospodarstva. Temeljna zadaa ekonomske politike je ouvanje unutranje i vanjske ravnotee u uvjetima makroekonomskog okruenja koje potie razvoj. Ni jedan dio ekonomske politike, pa tako ni monetarna, ne smije mijeati instrumente i ciljeve. Cilj svih politika je razvoj, a monetarna politika mora osigurati makroekonomsko ozraje koje potie razvoj osobito masovnog poduzetnitva, jer je to temelj svakog razvoja u trinom gospodarstvu. Bez obzira na teinu problema pred Hrvatskom, nikako ne smijemo gubiti iz vida makroekonomsko okruenje koje nas je dovelo u situaciju u kojoj se nalazimo, a to znai da se atipini model gospodarenja mora prilagoavati modelima koji su poznati iz ekonomske teorije i prakse, a koji su uspjeno primijenjeni u tranzicijskim zemljama. To su modeli koji se temelje na proizvodnji, tednji, investicijama i izvozu. 5. Zakljuak Hrvatska je pred izborom: nastaviti dosadanji model gospodarenja ili ga promijeniti. Dosadanji atipini model rezultirao je visokom vanjskom zaduenou zemlje, padom proizvodnje i zaposlenosti, deindustrijalizacijom, deficitima u proraunu i na tekuem raunu bilance plaanja. Stabiliziranje gospodarstva u okvirima postojeeg modela mogue je jedino kroz pad standarda i osiromaenje hrvatskih graana. Lou politiku platili bi graani, a loa bi se politika kroz postojei atipini model nastavila. Promjena pojedinanih mjera i instrumenata u postojeem modelu samo bi poveavala drutvene trokove, dok bi drutvene koristi bile manje. Transformacija iz postojeeg modela treba poeti, prije svega, promjenom cilja. Osnovni cilj treba biti blagostanje drutva i prema tom cilju treba definirati podciljeve, politike, mjere, instrumente i organizaciju dravnog sustava. Visoka, odriva stopa gospodarskog rasta uz punu zaposlenost i s ravnomjernom raspodjelom nacionalnog dohotka su podciljevi i uvjeti blagostanja drutva. tednja, optimalne investicije, izvoz i zatita okolia ine gospodarski rast i visokim i odrivim. Vidljiva i nevidljiva ruka trebaju ii skupa i usklaeno. Dravni sektor i privatno poduzetnitvo trebaju ii ruku pod ruku. Poduzetnike poslovne politike su orijentirane na kratki i srednji rok. Dravne politike, osim u doba krize, djeluju na srednji i dugi rok. Drava svojim politikama, obrazovanjem i institucijama stvara proizvodne resurse za nove djelatnosti. (Ovaj je rad posluio kao uvodno izlaganje na 18. tradicionalnom savjetovanju Hrvatskog drutva ekonomista Ekonomska politika Hrvatske u 2011. godini - Izlazak iz recesije ili daljnja stagnacija?)

Prof.dr. Ljubo Juri saborski je zastupnik SDP-a, bivi ministar gospodarstva RH, predsjednik Nadzornog odbora Podravke i predsjednik Drutva hrvatskih ekonomista. lan je Savjeta Novog Plamena.

(p)ogledi

141

Ljevica i zeleni nakon propasti Treeg puta:

Nazire li se mogunost stvarne alternative?

Zoran Otri naslovu jednog nedavnog novinarskog lanka1 pojavila se sintagma Trei put (s velikim slovom), iako se u lanku koriste termini trea opcija i trea struja; naslov je vjerojatno stavio urednik. Ista neusklaenost pojavila se u izjavi sindikalnog lidera Vilima Ribia za Dnevnik HTV-a 17. kolovoza 2010. Najavljujui mogui politiki angaman sindikata (bez razjanjenja na to zapravo misli i da li je to usaglaeno s drugim sindikalnim elnicima) on je rekao da oba politika bloka ne zadovoljavaju interes radnika, te je Hrvatskoj potreban trei put. Trei blok, opcija ili struja, termin je dnevne politike pragmatike u Hrvatskoj. Meutim, pojam trei put ima specifino znaenje u politikoj teoriji i praksi na svjetskom nivou u posljednjih 15-ak godina. Prije desetak godina bio je motivirajui i obeavajui, ali donio je razoarenje i danas pripada prolosti. U praksi drutvenih i politikih borbi, treba jasno promisliti o pojmovima, naelima i argumentima koji se koriste; a to znai da treba raditi na drutvenoj teoriji, iz koje kao politiki djelatnici razvijamo svoje strategije. Ve je previe bilo ispraznih, nedomiljenih, sluajno izbaenih parola. Brzo se, meutim, pokazalo da je ta koncepcija bila kratkoga daha: iscrpila se kako na naelnom planu kao vizija i strategija lijevoga centra, tako i na politiki pragmatinom kao mobilizirajua parola za izbore. Uzeli su malo od klasine socijaldemokracije, malo vie od neoliberalizma; pokazalo se da je to eklektika kompilacija, a ne sinteza. Bili su fascinirani trijumfom kapitalistike globalizacije i opsjednuti potrebom da se ograde od radikalnijih struja ljevice, da ih ne bi optuili za komunizam. Nisu mogli ponuditi zadovoljavajue alternative za niz nacionalnih i globalnih kriza koje su kulminirale svjetskim financijskim slomom 2008., niti uspostaviti komunikaciju s novim antikapitalistikim stremljenjima alter-globalistikog pokreta (od Seatlea 1999.). Trei put bio je, kako je pisao Perry Anderson 2000. g. 2 , tek ideoloka krinka neoliberalizma; odbaena je, kad su je svi prozreli. Plima izbornih poraza socijalista Od sredine prvoga desetljea na izborima u Europi gotovo svuda pobjeuju konzervativci, stranke desnoga centra (uglavnom lanice Europske puke stranke, u kojoj su i HDZ i HSS). Socijalisti doivljavaju drastian pad, ali je napredak konzervativaca umjereniji, ili ak i oni takoer doivljavaju pad, samo manji (kako je npr. bilo pretprole godine u Njemakoj). U mnogim europskim zemljama danas zabrinjavajue rastu desniarski ekstremistiki, autoritarni, ksenofobni pokreti i stranke, to izaziva zabrinutost demokratskih snaga kako na ljevici, tako i na desnom centru. Zeleni se agresivnim desniarima redovno otro suprotstavljaju, npr. na ovogodinjim parlamentarnim izborima u Nizozemskoj i Maarskoj. S druge strane, u nekim zemljama rast, iako umjereniji, doivljavaju snage radikalnije ljevice (Die Linke u Njemakoj, koalicija komunista i zelenih u Portugalu, Lijeva stranka i Nova antikapitalistika

Nade Treeg puta na prelazu tisuljea Trei put bila je neko vrijeme poticajna koncepcija i izborno uspjena struja socijalne demokracije (uglavnom stranke lanice Socijalistike internacionale (SI) i Stranke europskih socijalista (PES) u drugoj polovici devedesetih i prvoj polovici nultih godina. Vezana je uz znaajne politike lidere T. Blaira (novi laburisti), G. Schrdera (novi centar), B. Clintona (novi demokrati), L. Jos pina i dr.. Neko je vrijeme postizala izvrsne izborne rezultate: 1998. godine socijalisti su vladali u 13 od 15 drava tadanje Europske unije. Imala je utjecaja i na hrvatsku SDP, lanicu SI i PES-a, to radnicima nije pomoglo u doba koalicijske vlade 2000.-2003.

142 stranka u Francuskoj i dr.). Zeleni, koji gotovo uvijek surauju sa strankama ljevice ili lijevog centra, uglavnom stagniraju ili postiu skroman napredak. Trei put bio je kapitulacija pred neoliberaliz mom Prilino brzo postalo je oiglednim da je opravdana kritika s ljevice (tradicionalnih socijaldemokrata i laburista, te ljevijih (neo)marksista i anarhista) da Trei put nije kompromis izmeu klasine socijalne demokracije i neoliberalizma, nego faktika kapitulacija pred idejnom hegemonijom potonjeg, predlaui tek nebitna, kozmetika ublaavanja.3 Isprepletene globalne krize (ekoloke, ekonomske, drutvene) pokazuju da je potrebno i nuno razmiljati o alternativama neoliberalizmu, ali i samom kapitalizmu. (Moe se takoer argumentirati da permanentna kriza osnova kapitalistikog sustava, traje od 1971. godine, kad SAD naputaju zlatni standard. Povjesniar Eric Hobsbawm oznaava 1973. godinu kao kraj zlatne ere.4 ) Marksizam se opet pokazuje kao snano orue analize proturjenosti i inherentne nestabilnosti sustava vladavine kapitala 5 , to danas uviaju i priznaju i brojni nemarksisti. I dalje je meutim manje uinkovit u kreiranju vizije alternativnog sustava. Lijeva alternativa: nuna, ali i dalje maglovita Trei put nije dao koherentnu koncepciju i viziju; lijevi kritiari bili su u pravu, ali takvu viziju ni oni nisu dali. To je promaaj ljevice koji se pojavljuje kao bolni manjak, u situaciji kad su bitne promjene na svjetskom nivou nune, kao to su bile nune i nakon velike ekonomske krize 1929. Tada je kapitalizam kroz New Deal, keynesovsko makroekonomsko reguliranje i klasni kompromis ostvario bitnu transformaciju, koja je dovela do zlatne ere, uspona drave blagostanja. Svijet se drastino promijenio, ali je vladavina kapitala (koji je odnos, a ne stvar!) ipak ostala u sri sustava. Vano je uvidjeti da je i za takvu transformaciju bila nuna mogunost pogleda van granica tog sustava, sposobnost za viziju drugaijega svijeta. Kapitalizam i liberalna demokracija bili su 1930ih u povlaenju, ugroeni djelatnim i agresivnim alternativnim modelima faizma i komunizma. Reformatori nisu naprosto nasitno popravljali stvarnost: sagledali su treu alternativu.6. Bez u-topijske dimenzije ne moe se cjelovito sagledati topika svijeta, cjelina onoga to jest; a bez toga sagledavanja, ne moe ga se smisleno mijenjati.7 Da bismo sagledali cjelinu, moramo barem na trenutak izai van nje; i moramo imati neku uporinu toku u toj beskonanoj praznini, neki topos (mjesto) s koje moemo baciti pogled unatrag. Nasuprot uklopljenosti u fisis ovoga svijeta, um mora razviti meta-fizike koncepcije, koje meutim (nasuprot klasinoj metafizici) sagledavaju ne samo ono to jest, nego i ono to moe i treba biti.8 Na tome se zasniva i kritika teorija drutva, nasuprot pozitivistikoj pravovjernosti.9

(p)ogledi
Nema, naravno, garancije da e nae sagledavanje stvarnosti biti uspjeno. Mnogo su puta meta-fiziari i u-topisti podlijegali optikim iluzijama: u brzini i u udnji, vide ono to ele vidjeti. Jedna toka gledita redovno nije dovoljna: perspektiva moe biti iskrivlljena. Moramo postii multi-perspektivnost, a da to ipak ne bude puka eklektika. 10 Jedan od uzroka tog promaaja ljevice, po mom sudu, jest i nesposobnost lijeve teorije i tradicije da ozbiljno promisli globalnu ekoloku krizu i ekologistiku kritiku ekonomije. Ekologizam nam ne daje sve odgovore, ali daje jednu od kljunih perspektiva za sagledavanje sloene stvarnosti svijeta. 11 Djelovati i misliti, cjelovito i konkretno Danas pak, kao zeleni, uvelike govorimo o Green New Dealu , koncepciji koja povezuje sagledavanje trostruke krize: okolia (klimatske promjene), resursa (prvenstveno Peak oil) i ekonomske (inherentna nestabilnost svjetskog financijskog sustava). Koliki je stvarni potencijal te koncepcije, stare tek dvije godine?12 Desetljee pred nama pokazat e da li smo na tragu neeg to se s originalnim New Dealom moe usporeivati, ili e, kao i Trei put, ovaj pokuaj pasti u zaborav.13 Na nama je danas da djelujemo, ali i da pritom mislimo. Moramo djelovati sada i ovdje, radei na neposrednim poboljanjima; ali pritom trebamo imati, kao vodilju, viziju budunosti. Ne smijemo se bojati misliti u-topijski, polazei od ne-mjesta, od ideje o onome to jo nije a mogue je, umjesto da se uvijek iznova iscpljujemo analizirajui ono to jest i rezignirano zakljuujui da je promjena nemogua. Bez cjelovite, koherentne koncepcije, koja omoguava cjelovit pogled i sinergiju pojedinih mjera, ne moe se ostvariti bitna promjena, za koju se veina slae da je potrebna. O tome npr. nedavno prof.dr.sc. Ivan Grdei 14 : Svako ministarstvo ima zadatak rijeiti neto malo u svom sektoru. Nema sredinje vizije, povezanosti tih mjera koja bi odgovarala razini problema s kojim smo suoeni (...) Sa setom malih intervencija koje bi trebale rijeiti veliki problem oigledno nee ii. Zbog velikih problema, koji nisu samo nai, baviti se teorijom je vrlo praktina djelatnost. Slijepo teturanje hrvatske vlade, ali i bezidejnost oporbe, pokazuju znaaj Kantovog uvida: Teorija bez prakse je prazna, praksa bez teorije je slijepa. Postoje situacije u kojima jedina istinski praktina stvar koju moemo uiniti jest odoljeti iskuenju da se istog trena angairamo te ekati i vidjeti, to znai strpljivu kritiku analizu.15 Drutveni pokreti i politike stranke Naravno, ono ekati i vidjeti ne treba ba bukvalno shvatiti. Djelovati treba. A teorija danas, po mom sudu, nije na nivou kompleksnosti aktualnih drutvenih i politikih borbi. U gore navedenoj knji-

(p)ogledi
zi iz 200116, Callinicos na zamjerku da lijevi kritiari ne nude svoju alternativu odgovara oekivanjem da e alternativni drutveni modeli proizai iz antikapitalistikih pokreta, koji su se na globalnom nivou poeli okupljati na anti-globalizacijskim i alter-globalizacijskim dogaanjima od Seatlea 1999.. Sama nedosljednost tog pokreta, to jest prisutnost raznoraznih ideolokih struja, zelenih, socijalista, treesvjetaa, anarhista, koje su ve u samima sebi kompleksne - lako bi mogla potaknuti razradu razliitih, meusobno nespojivih alternativnih modela. Vjerojatno je da emo, preko pokuaja da teorijski artikuliramo i praktiki implementiramo te modele, razviti mnogo jasniju viziju kako prevladati kapitalizam.17 Iako ovo polaganje nade u teoriju, koja e proizai iz mree drutvenih praksi ima osnova, odgovor ipak zvui kao jeftino izvlaenje. Alternativni modeli nee proizai iz prakse sami po sebi. Neki od praktiara moraju biti spremni znatan dio vremena, umjesto u neposrednom angamanu, posvetiti kritikom promiljanju; a neki od teoretiara moraju biti spremni sudjelovati u zamornim dnevnim aktivnostima.18 Pritom i jedni i drugi moraju biti spremni na prihvaanje istinskog pluralizma miljenja i djelovanja. Politike stranke, kao organizacije koje moraju pokriti razna podruja (one-issue stranke brzo ili nestaju, ili ire svoj program), imaju u tome bitnu ulogu i odgovornost. Eklektinost idejne osnove zelenih dragocjena je osnova za jednu moguu buduu sintezu. S druge strane, postoje raznolike teorijske koncepcije, esto divergentne, za koje se ipak moe rei da svaka za sebe nude jedan u-topos, jednu toku gledita koja proiruje nae spoznaje. Moramo razvijati dijalog teorije i prakse, i istovremeno multi-log razliitih teorija i razliitih praksi. To nije apstraktno naelo, ve konkretan zadatak koji je pred nama u predstojeim mjesecima, u radu na programu i strategiji Zelene liste za parlamentarne izbore. I za one sljedee.

143
Mannheima Ideologija i utopija. Jedan zbornik radova o novim drutvenim pokretima (iz kojih su iznikle i zelene stranke) nosio je odlino pogoen naslov Obnova utopijskih energija (ur.. Vukain Pavlovi, Beograd, 1987.) Vrijedi ponovo itati razmatranja o utopiji i o kategorijama mogunosti i novuma danas uglavnom zaboravljenog Ernsta Blocha. Primjer alternativne koncepcije je vodikova ekonomija, radikalno razliit energetski sustav. Vizionari poput Jeremy Rifkina ponekad su neobuzdani, ali njihove vizije esto inspiriraju pragmatine inenjere na operativne razrade. Ponekad se neka zamisao ne moe ostvariti, ali ponekad se, kad se jednom krene, ostvari i vie nego to se prvobitno zamislilo. Zelene stranke su ideoloki eklektike: ne definiraju se jednim -izmom, iako je ekologizam najvaniji. Vrlo su vani feminizam i pacifizam, a utjecajni anarhizam, marksizam, liberalizam - i vjerojatno bi se jo poneto nalo. Zato su, unato tome to sam se oduvijek smatrao ljeviarem, zeleni moj politiki izbor od sredine 1980-ih godina. To ne znai da sam svime zadovoljan. Kritika ljevice, koju ovdje ocrtavam, uvelike se odnosi i na zelene. I nakon 30 godina kao politika snaga smo, PMSM, previe eklektini, ne sagledavamo multiperspektivnu sintezu, nego razne perspektive ive jedne kraj druge. Koncepcija potjee od grupe koja je radila pri New Economics Foundations 2007.-2008. (http://www.neweconomics.org/publications/green-new-deal). Niz novosti moete nai na mrenom sjeditu http://www.greennewdealgroup.org/. Europska zelena stranka je na izbore za Europski parlament 2009. izala s manifestom A Green New Deal for Europe (http://europeangreens.eu/menu/egp-manifesto/) Sada je u tijeku diskusija o nacrtu politike izjave (policy paper) Makroekonomski i financijski okvir Zelenog New Deala (http://europeangreens.eu/fileadmin/logos/pictures_news_and_events/GND_Macro_financial_framework_final.pdf), koja e biti izglasana na Vijeu EZS u listopadu o.g.. Sintagmu je prihvatio i Program UN za razvoj (UNDP). U Hrvatskoj, Zaklada Heinrich Bll je u lipnju 2009. organizirala okrugli stol Zeleni New Deal: Od liste elja do prilike za zaokret. Koncepciji Green New Deala bit e posveen posebni broj E-biltena, 25. kolovoza. Opseno citiran u lanku Nevena antia Kaos u slubi opstanka vladajue koalicije, u: Pogled, prilog Novog lista, 14. kolovoza. Slavoj iek: O nasilju : est pogleda sa strane, Zagreb, 2008, str. 12. Pritom meutim, kritika bi analiza ipak morala biti vodilja za djelovanje, a ne vrtiti se u vlastitom krugu. Vidi biljeku 3. Kao u biljeci 3, str. 137. Slijedei, primjerice, danas zanemarenu socioloku metodu prouavanje sa sudjelovanjem.

8 9

10

11

12

13 14 15

16 17 18

Zoran Otri je istaknuti hrvatski aktivist, politiki pisac i lan Zelene liste.

1 Jasmina Popovi: Na ulici je ansa za Trei put, Obzor, prilog Veernjeg lista, 24. srpnja 2010, str. 5-6. 2 P. Anderson: ,,Renewals, New Left Revieiv, II (1), 2000., str. 11. 3 Vidjeti npr.: Alex Callinicos: Protiv Treeg puta: Antikapitalistika kritika, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, biblioteka Lijeva (s)kretanja. Izdanje na engleskom 2001.. 4 E. Hobsbawm: Doba ekstrema : Kratko dvadeseto stoljee 1914.-1991., Zagreb: Zagrebaka naklada, 2009. 5 Npr. glave 30-32 iz tree knjige Kapitala, Novani kapital i stvarni kapital I - III, koje opisuju dominaciju financijskog kapitala nad industrijskim. Stoljee nakon Marxove smrti, kroz financijske derivate razvijeni su suptilniji mehanizmi dominacije. 6 Danas je pak aktualna parola alter-globalizacijskog pokreta: Drugaiji svijet je mogu! 7 Vana je za razumijevanje tog odnosa klasina analiza Karla

Posjetite internet stranicu www.rifin.com

144

(p)ogledi

Ekonomska kriza, sindikati i lijeva alternativa

Autori knjige In and Out of Crisis The Global Financial Meltdown and Left Alternatives (PM Press, 2010), iz koje donosimo esto i osmo poglavlje (prijevod Slobodnog Filozofskog - www.slobodnifilozofski.com, Greg Albo, Sam Gindin i Leo Panitch predaju politiku ekonomiju na Sveuilitu York u Torontu. Panitch i Albo su urednici asopisa Socialist Register, dok je Sam Gindin godinama bio voditelj istraivanja u Kanadskom sindikatu zaposlenih u autoindustriji.
bi se drava izolirala od pritisaka javnosti prema poveavanju prava radnika i lokalnih zajednica prilikom zatvaranja pogona i investiranju. U isto vrijeme, privatna su vlasnika prava proirena u svim moguim sferama, ukljuujui i javni sektor putem razliitih mjera prilagoavanja javne uprave i javnih dobara tritu. U praksi je neoliberalna politika ozakonila i provela niz zakonskih i regulatornih prepreka sindikalnom udruivanju, pravu na trajk i politikom aktivizmu.[86] Sjevernoameriki sindikati suoili su se i s ograniavanjem plaa i mjerama tednje u javnom sektoru u svrhu ponovne uspostave profitabilnosti kapitalistikih tvrtki. Te su politike nadopunjene fleksibilizacijom trita rada. Radnike se prisililo da postanu ovisniji o tritu kao pojedinci kako bi se ograniila njihova sposobnost da kao klasa dovedu u pitanje socijalne odnose kapitalistikog trita. Kako smo dokazivali u prethodnim poglavljima, ta je strategija takoer dovela do poveane ovisnosti radnike klase o financijskim tritima. Konsolidacija neoliberalizma tijekom 1990-ih proirila je ambicije i razmjere te politike agende, osobito kako su socijaldemokratske stranke (ukljuujui i ameriku Demokratsku stranku) poele ugraivati neoliberalnu politiku u svoje programe. Te su se stranke - takozvano politiko krilo radnikog pokreta - poele ponaati kao neoliberali jednom po dolasku na vlast. Dobar primjer takve politike promjene bio je, dakako, mandat Billa Clintona 1990-ih (kojeg je tijekom cijelog tog razdoblja podravala najvea amerika federacija sindikata, AFL-CIO.) Rezultat je bio nestanak sposobnosti sindikata da zadre tradicionalnu ulogu zagovaratelja redistributivnih politika u postizanju socijalne pravde. Jo jedan faktor u prebacivanju teita moi na kapitalistike klase bilo je masovno usvajanje novih proizvodnih tehnologija, kako u proizvodnom tako i u uslunom sektoru. One su upotrijebljene na nain koji je poveao intenzitet rada, kontrolu uprave nad radnim procesima i globalnu konkurenciju. Sindikati su znaajno oslabili u kolektivnom pregovaranju.

Greg Albo, Sam Gindin, Leo Panitch

6. POGLAVLJE MRTVA TOKA RADNIKOG POKRETA I LJEVICA elimo li uiniti neto vie od pukog ekanja da kriza zavri i dozvoli nam da se vratimo kapitalizmu koji ni dosad nije ispunjavao nae potrebe, i vie od pasivna promatranja toga kako nam kapitalizam dodatno ograniava ivote, onda na dnevni red mora doi nov povijesni projekt. A da bi se to dogodilo, organizirano radnitvo morat e biti jedan od njegovih kljunih aktera. Povijesno su sindikati bili meu najuinkovitijim socijalnim pokretima za unapreivanje socijalne pravde u kapitalistikim drutvima. Sindikalno organiziranje bilo je jedno od prvih sredstava koje su radnici koristili u borbi za bolje plae i veu kontrolu na radnim mjestima, kroz pregovaranje s vlasnicima kapitala. Sindikati su takoer bili kljuni u borbi radnitva, obino zajedno sa socijalistikim strankama, za irenje demokracije putem zagovaranja opeg prava glasa, graanskih prava poput slobode udruivanja, okupljanja i prosvjeda, te univerzalnih socijalnih programa koji bi svima osigurali ispunjavanje temeljnih socijalnih potreba. Svim su se tim borbama za socijalnu pravdu protivile kapitalistike klase. Samo se mnotvom ideolokih podvala i ponovnim ispisivanjem povijesti moe izjednaiti trine slobode s razvojem politikih sloboda. Nemogue je analitiki ili politiki razdvojiti poraz politike radnike klase i sindikata nakon radikalizacije 1960-ih i 70-ih od nastanka neoliberalizma kao skupa javnih politika koje je ranih 80-ih zagovarala Nova desnica. Neoliberalna je politika od poetka imala fokus na ponitivanju napora sindikata i stranaka ljevice za uspostavljanje vee ekonomske demokracije u poduzeima i demokratskog odreivanja ekonomskih i socijalnih prioriteta na razini drave. [85] Neoliberalne su mjere u Sjevernoj Americi teile napasti i ograniiti prava radnika i mogunosti sindikalnog udruivanja. Cilj je bio ponovno uspostaviti kapitalistiku kontrolu nad radnim mjestima, ograniiti rast plaa i preoblikovati dravnu politiku kako

(p)ogledi
Postalo je sve tee organizirati i obraniti nove lanove, osobito zaposlene u novim uslunim sektorima i migrante, putem tradicionalnih tehnika organizacije, naroito kad se u obzir uzmu prednosti koje je menaderima osigurala neoliberalna politika. Politika je klima nakon rujna 2001. u Sjevernoj Americi postala jo nepovoljnija za sindikate, zajedno s usporenim ekonomskim rastom, vojnim intervencijama zemalja lanica NATO-pakta, i tvrdih, desniarskih vlada koje su se obruile na politike proteste. Mali koraci sindikata prema udruivanju snaga s novonastalim antiglobalizacijskim pokretom - u vrijeme poetka oblikovanja novih organizacijskih oblika u vezi sa sweatshopovima, uslunim sektorom i antikapitalistikom ideologijom - nisu doveli nikamo. Umjesto da ponovo promisli prirodu neoliberalne globalizacije i nedostatak stratekih i organizacijskih kapaciteta koji bi se s mogli s njom nositi, sjevernoameriki se sindikalni pokret povukao i okrenuo sebi i sve uim sindikalnim pitanjima. Dok je gospodarstvom harala financijska kriza, sindikati jedva da su se poeli suoavati sa svojom sudbinom. U sluaju SAD-a, odcjepljivanje Federacije promjenom do pobjede (Change-to-Win Federation) od najvee sindikalne sredinjice AFL-CIO nije postiglo gotovo nita, a pritom je dolo i do opadanja ukupnog broja lanova u razdoblju koje je uslijedilo, uz openit pad u udjelu radne snage ulanjene u sindikate. [87] Danas se sindikati moraju suoiti s vjerojatno najteom politikom i ekonomskom situacijom od Velike depresije. Dezorganizacija starih institucija radnike klase - sindikata, radnikih stranaka, kooperativa, drutava za meusobnu pomo, pa ak i radnikih crkava (labor temples) oko kojih su se nekad okupljale radnike zajednice - jedna je od glavnih prepreka promiljanju, kao i uspostavljanju, alternative neoliberalizmu. Nuno je prije ire rasprave o obnovi ljevice podrobnije prouiti utjecaj neoliberalizma na radniki pokret i mogunosti za novu sindikalnu politiku. Izazovi pred sindikatima Prvi izazov s kojim se suoavaju sindikati sveobuhvatno je restrukturiranje tvornica, povezano s ponovnim preuzimanjem kontrole kapitala nad radnim procesima i mogunostima neogranienog koritenja investicijskih fondova. Poevi s usporavanjem gospodarstva 1970-ih, a osobito nakon to je Volckerov ok u SAD-u 1981.-1982. znaajno podigao svjetske kamate kako bi nasilno izazvao restrukturiranje gospodarstva dovoljno snano da slomi snagu radnika i zahtjeve to se tie plaa, u svim je razvijenim kapitalistikim dravama dolo do ofenzive poslodavaca. Oni su zapoeli sa zatvaranjem niza pogona koji su zapoljavali manualne radnike te premjetanjem proizvodnje u podruja gdje su sindikati bili mnogo slabiji, poput junog dijela SAD-a i sjevernog Meksika (govorimo li o Sjevernoj Americi). Daljnje restrukturiranje radnih mjesta nastavilo se

145 tijekom 1990-ih. U sferi rada, takozvana nova ekonomija znaila je porast zaposlenosti u uslunom sektoru, osobito u sektoru informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) te masovni rast razliitih vrsta loe plaenih uslunih poslova. Radni su procesi prilagoeni novim organizacijskim normama vitke proizvodnje (lean production), fleksibilnim proizvodnim sustavima, nestandardnim ugovorima o radu i irokoj uporabi jeftine radne snage migranata i privremenih radnika. Ofenziva poslodavaca i mnogo vee razine nezaposlenosti i prekarnih poslova znaile su poveanje konkurencije meu samim radnicima, osobito uslijed migracija i sve veeg zapoljavanja ena, to su pojave koje su promijenile karakter radnike klase, a ni sindikalne ni politike organizacije nisu bile u stanju razviti se na nain koji bi ojaao nastanak novih institucija radnike klase sposobnih obuhvatiti sve novonastale razlike u drutvenim identitetima i radnim mjestima. Kontrola na radnom mjestu i povean pritisak na visinu plaa postavile su drugi izazov pred sindikate: kako odrati mo da se kolektivno pregovara. Cijelo razdoblje neoliberalizma, primjerice, je urodilo velikim stupnjem polarizacije plaa i prihoda te sve veim rascjepom izmeu udjela kapitala i udjela radnika u ukupnim prihodima. Zakonske i sudske restrikcije sindikalnog organiziranja i slobodnog kolektivnog pregovaranja bitno ograniavaju mogunosti sindikata. Slabost sindikata omoguila je i poslodavcima da preradom ugovora sa sindikatima poveaju fleksibilnost uprave pri zapoljavanju i otputanju, odreivanju plaa i povlastica te kontroliranju radnog procesa. Naini na koje je ovo institucionalizirano poprilino se razlikuju od zemlje do zemlje. U Europi, na primjer, ovo je usvojeno u obliku konkurentnog korporativizma, kada sindikati pristaju poveati konkurentnost tvrtke smanjivanjem plaa, pri emu potpisuju nove ugovore o radu, na dulje razdoblje. Ovisno o odnosu s pojedinom dravom, to je u razliitim zemljama uzelo razliite oblike - zajednike mjere tednje u vedskoj, zajedniko upravljanje mjerama tednje u Njemakoj, upravljanje mjerama tednje u Francuskoj - itd. U tradicionalnim sindikalnim uporitima u Sjevernoj Americi, sindikati poput Ujedinjenih metalurkih radnika (United Steelworkers) takoer su se ukljuili u partnerske i aranmane zajednikog upravljanja putem dugoronih ugovora kojima se odriu prava na trajk i trajno osiguravaju upravama veu fleksibilnost i kontrolu u zamjenu za odreen stupanj zatite posla i sindikalne sigurnosti. A kako bi napokon stekli priznavanje sindikata od strane tvrtki koje su dugo bile bez sindikata, neki su se sindikati, poput primjerice SEIU-a (Meunarodnog sindikata radnika u uslunom sektoru) i CAW-a (Kanadskog sindikata radnika u automobilskoj industriji), u potpunosti odrekli prava na trajk. Bila je to varijanta dobrovoljnih ugovora o priznavanju sindikata (voluntary recognition agreements) koji su sklapani u uslunom sektoru irom Sjeverne Amerike, najee nakon dugih i neuspjenih pokuaja organizira-

146 nja. Tvrtka pristaje priznati sindikat kako bi izbjegla daljnje nanoenje tete imidu tvrtke i gubljenje vremena uprave. Sindikat u zamjenu dobiva ugovor, ali pristaje na odreene ustupke u radu i pregovaranju koje ograniavaju budue mogunosti pregovaranja i organiziranja. Trei izazov za sindikate bio je nain na koje su same vlade usvojile fleksibilnost kao sredinju okosnicu politike prema tritu rada. Neoliberalna politika eksplicitno odbacuje kejnzijanska nastojanja oko pune zaposlenosti radne snage u korist mjera koje spreavaju inflaciju. One dolaze u obliku restriktivne monetarne politike usmjerene k usklaivanju rasta plaa s niskom stopom inflacije. Takve politike u biti takoer osiguravaju da vei dio prihoda od produktivnosti nekog gospodarstva pripadne poslodavcima kao profit umjesto radnicima. Trinu disciplinu dalje ojaava odravanje prirodne stope nezaposlenosti, gdje je rije o priuvnoj radnoj snazi spremnoj preuzeti nova radna mjesta, osobito nisko plaena radna mjesta u uslunom sektoru. Jo je jedna komponenta politike fleksibilizacije ograniavanje pristupa programima pomoi nezaposlenima te smanjenje naknada, to se opravdava tvrdnjom da ti programi odvraaju ljude od prihvaanja loije plaenih poslova i niih radnih standarda u cilju zadravanja posla. Ekonomska kriza poveava broj pogubnih dugoronih trendova koje ohrabruje takav reim: smanjenje realnih plaa, porast prekarnog i marginalnog rada, podrivanje usluga javnog sektora i zapoljavanja u javnom sektoru, i poveano oslanjanje na radnu snagu migranata, ija su prava ograniena. Poslodavce se ohrabruje da pojaaju kampanje protiv sindikalnog organiziranja i napore prema poveanju nesigurnosti i eksploatacije na radnim mjestima pod egidom fleksibilnosti. To je i u pozadini pokuaja poslodavaca da smanje mirovine na razini drave i redefiniraju ili ak ukinu davanja za mirovine na razini tvrtki. Jo je jedan primjer rezanje davanja za zdravstvo. Ne bi bilo pretjerano nazvati reim kolektivnog pregovaranja i politike s kojim se danas suoavaju ameriki sindikati reimom kaznenih mjera tednje. Internacionalizacija kapitala i globalna reorganizacija radnih procesa etvrti su izazov pred sindikatima. Jedna je od najvanijih inovacija bila irenje meunarodnih proizvodnih mrea koje su povezale radne procese kroz nekoliko zemalja, od kojih svaka sudjeluje u samo jednom dijelu izrade finalnog proizvoda. To je omoguilo multinacionalnim korporacijama meunarodnu alokaciju kapitala i poslova. Prvenstveno im je donijelo mogunost da repetitivne i ekoloki tetne radne procese smjeste u siromanije zemlje, gdje su plae nie, a teta po okoli se ignorira. Ali tvrtke mogu preseliti i djelatnosti s visokom dodanom vrijednou, tj. djelatnosti koje zahtijevaju visoko obuene i bolje plaene radnike, u mjesta gdje su sindikati slabiji, kako bi mogli uvesti nove radne procese uz manje radnikog uplitanja. U svim tim sluajevima, internaciona-

(p)ogledi
lizacija kapitala i prostorna reorganizacija radnih procesa prijetnjom selidbe kapitala poveavaju prednost poslodavaca nad radnicima. Ne samo da je radna snaga, sve uestalijim migracijama unato, relativno manje mobilna od kapitala, nego je i teko preseliti sindikalne organizacije i kapacitete stvorene na nekom mjestu. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) i meunarodni trgovinski ugovori poput NAFTA-e, kao i politiki aranmani Europske unije, osmiljeni su prvenstveno kako bi osigurali slobodan tok kapitala i zatitu vlasnikih prava multinacionalnih tvrtki i banaka. tovie, oni esto sadre klauzule koje ograniavaju drave pri usvajanju industrijskih politika i mjera, osobito onih koje bi im na bilo kojoj razini omoguile veu kontrolu nad investicijama. Ti aranmani osiguravaju politiku i pravnu arhitekturu koja osobito olakava internacionalizaciju kapitala u obliku proizvodnih mrea. To je bila eksplicitna logika uspostave NAFTA-e i irenja nisko plaenih radnih procesa u Meksiko. Radnici u Meksiku, primjerice, zarauju oko desetine, ili manje, plae radnika u Kanadi ili SAD-u za slian posao. U razdoblju odmah nakon uvoenja NAFTA-e u Meksiko je preseljeno oko dva milijuna niskokvalificiranih poslova, najee u maquila zone slobodne trgovine u graninim dravama na sjeveru. Paralelni globalni pritisci pogodili su tijekom posljednjih deset godina meksike, a zapravo sve radnike, masovnim premjetanjem velikog dijela svjetskih proizvodnih kapaciteta u Kinu i azijske zemlje s niskim plaama. Internacionalizacija kapitala, koju je olakala liberalizacija trgovine i nova trgovinska pravila koja je zagovarao kapital, prisiljava sve poslodavce da snize trokove rada. Uistinu, ne iznau li sindikati nove strategije i organizacijsku snagu, konkurencija meu tvrtkama i dalje e poticati konkurenciju meu radnicima. To dodatno prebacuje ravnoteu moi u korist poslodavaca. Kao to smo vidjeli prilikom pregovora UAW-a (Sindikata automobilske industrije) s detroitskom trojkom (General Motors, Ford i Chrysler), sindikalnu politiku odreuje konkurentnost tvrtke - kako je definiraju one same. Nejednakosti i podjele meu radnicima ne samo da se zaotravaju, nego su i ugraene u samu logiku sindikalne organizacije i strategije. Kad prevladava ovaj oblik konkurentnog sindikalizma, atrofiraju sindikalna demokracija, mobilizacijski kapaciteti i ideoloka neovisnost od poslodavaca. Nove borbe, novi pokret? Goreopisane klasne borbe, inherentne neoliberalizmu, natjerale su na defanzivu sindikalne pokrete u svim naprednim kapitalistikim zemljama. Vie od desetak kljunih kapitalistikih ekonomija doivjelo je apsolutan pad broja lanova sindikata. U sluaju sindikata Kanade i SAD-a teko je ne zakljuiti da se radilo o jednoznanom porazu. Nekad brojni ameriki sindikati strmoglavili su se na malo vie od jednog lana na deset radnika, dok kanadski broje samo tri na deset. Te brojke, dijelom, odraavaju te-

(p)ogledi
koe organiziranja uslunog sektora, u kojem danas radi oko 80 posto zaposlenih. Takoer govore i o puno irim razmjerima nestajanja politike radnike klase to nije pogodovalo obnavljanju radnikog pokreta. Svim tim velikim potekoama unato, kljune borbe i znakovi politikog otpora neprestano nastaju unutar radnikog kao i irih drutvenih pokreta te otkrivaju ogroman potencijal za istraivanje novih taktika za lokalne zajednice u kojima ivi radnika klasa, kao i za sindikalnu mobilizaciju.[88] U Sjevernoj Americi moemo spomenuti borbe za dovoljnu plau (living wage) koje su vodili lokalni sindikati u velikim gradovima u suradnji s aktivistima iz lokalnih zajednica (community groups), kako bi doprli do nisko plaene i neorganizirane radne snage, preteno ena i nebijelaca. Masovni prvomajski protesti za prava imigranata, kao i svakodnevne kampanje za zatitu radnika bez dokumenata, organizirani su izvan masovnih sindikalnih pokreta, ali su takoer doveli do novih veza i saveza meu mnogim aktivistima i sindikatima. Sline vrste borbi pomau pri izgradnji lokalnih radnikih pokreta u mnogim zemljama. Nakon to su ih potukli neoliberalni napadi, sindikalne su sredinjice prepoznale - ponekad ak i sa osjeajem hitnosti - potrebu da se usredotoe na organiziranje u novim zajednicama i sektorima. To je vidljivo i po rezolucijama sindikalnih konvencija o organiziranju, mobilizaciji i politikim pitanjima. Defanziva i slabo vodstvo znai, meutim, da jo uvijek predstoji vrlo dug put prenoenja ara konvencija u organiziranu politiku akciju. Ali uspjeh tih grassroots-kampanja usmjerenih na nisko plaene radnike ukazuje na znaajnu priliku za ponovnu izgradnju radnikog pokreta. Velika recesija dovela je do ogromnog pada zaposlenosti. Otkazi i zatvaranja u proizvodnom sektoru dalje su potkopali dobre poslove u kljunim sindikalnim uporitima. Otkazi su se rairili i u uslunom sektoru u kojem prevladava enska i manjinska radna snaga izmeu prekarnog i nikakvog posla. Od 2008. ne poputa pritisak poslodavaca za sindikalne ustupke u kolektivnim pregovorima. Nedostatna zastupljenost i/ili slabost sindikata dozvolile su poslodavcima u financijskim potekoama (uzrokovanima krizom ili ne) da se izvuku iz preuzetih obveza poput mirovina, otpremnina, plaanja prekovremenih sati i tako dalje. Zbog neoliberalne politike koja je bitno smanjila radne standarde i regulativu, poslodavci se ne moraju brinuti o sankcijama drave. Tegobe koje to namee tolikom mnotvu radnika, ipak, uz njihov bijes zbog uskraivanja onog to smatraju legitimno zasluenim, prua sindikatima i radnikim centrima novi temelj za mobilizaciju. U vrijeme u kojem vlade tako otvoreno i masivno spaavaju banke i divovske industrijske korporacije, oita je nunost aktivistikog sindikalnog pokreta koji odbija ustupke poslodavcima. Kampanje protiv ustupaka mogle bi naii i na iroku podrku javnosti. A protivljenje sindikalnim elnicima pri revidiranju kolektivnih ugovora kako bi se napravili ustupci u

147 radnom vremenu i plaama moglo bi ohrabriti militantniju taktiku, poput okupacija postrojenja, kao i agresivnu mobilizaciju lokalnih zajednica protiv tvrtki koje radi ostvarenja svojih nauma prijete otkazima ili zatvaranjem pogona. Kako bi se doprlo do neorganiziranih sektora gdje se ugroeni radnici suoavaju s iskoritavanjem od strane poslodavaca, potrebno je u sklopu pokreta protiv ustupaka aktivno graditi mobilne jedinice militantnih sindikalaca i onih koji ih podravaju. To bi moralo ukljuivati i kampanju za novi zakonski okvir koji bi davao prednost sindikalnom udruivanju u cilju ponitavanja neoliberalne antisindikalne politike. Vano je ne izgubiti iz vida iru klasnu politiku kampanja protiv ustupaka. Amerika drava, odluna u obnovi kako vlastitog, tako i globalnog kapitalizma, na krizu je reagirala na najradikalnije i najobuhvatnije mogue naine: novcem koji je financijskom sustavu sipan s neba, sniavanjem kamata na nulu, i najizdanijim ekonomskim poticajima od Velike depresije. Drava i kapitalistika klasa nakon toga su imale drskosti bahato rei UAW-u (Sindikatu radnika u autoindustriji) da u kolektivnom pregovaranju mora slijediti primjer nesindikaliziranih japanskih tvornica u SADu poput Toyote. lanovi UAW-a, i openito sjevernoameriki radniki pokret, tada su se suoili s pitanjem sposobnosti radnika da steknu pouzdanje potrebno kako bi razmiljali jednako ambiciozno i radikalno kao oni - amerika vladajua klasa - o tome kako vide svoju budunosti i koracima koje je potrebno poduzeti kako bi izgradile kapacitete potrebne da takva budunost postane dosena. Ustupci sa sobom nose neumitnu logiku: ako se na njih lako pristane, uslijedit e jo ustupaka. Detroitska trojka e i dalje biti izloena pritiscima, a kako su tvrtke shvatile da e radnici prihvatiti ak i rezove davanja za zdravstveno osiguranje, uslijedit e daljnji zahtjevi za rezanjem mirovina. Kako su japanske tvrtke u Americi odrale otpremnine i radne uvjete na istoj razini uvelike zato kako bi izbjegle UAW-ovu prijetnju sindikalnim organiziranjem, koja je trenutno pasivna, gotovo ih nita ne prijei da sreu plae, doprinose i utede na radnim uvjetima. To zatim navodi sindikalizirane tvrtke na traenje daljnjih ustupaka, i to ne samo u autoindustriji nego i u drugim sektorima. Stoga se kampanje protiv ustupaka ne smiju ograniavati samo na obranu pojedinih pogona i radnika - tj. na propalu strategiju konkurentnog sindikalizma - nego se moraju formulirati kao zahtjev na razini klase i itave zajednice. Posljedica je dugog razdoblja neoliberalne politike takoer i ograniavanje sindikalnih prava radnika u javnom sektoru, pogoranje radnih uvjeta kao i pad kvalitete usluga koje prua dotini sektor. Iako su najvei napadi na radnitvo tijekom krize isprva bili u privatnom sektoru, brzo su se proirili i na radnike u javnom sektoru, te postajali sve snaniji kako je gospodarstvo poinjalo pokazivati znakove oporavka. Zbog pritisaka kojima su vlade bile izloene uslijed velikih proraunskih deficita, uvedeni su novi rezovi koji su ukljuivali otkaze i intenzifikaciju posla

148 uz smanjenje plaa i drugih davanja. Podrka javnog mnijenja za rezove u javnom sektoru pridobila se ukazivanjem na rezanje plaa i davanja u privatnom sektoru kao novi standard kojem se pravednosti radi trebaju prilagoditi svi radnici. Borba oko proraunskih izdataka u Kaliforniji primjer je neeg to e se vjerojatno rairiti po cijeloj Sjevernoj Americi (uz otre sukobe radnika u javnom sektoru i vlada koji su u tijeku u Irskoj, Grkoj i Islandu.) Tvrtke i vlade iskoristile su krizu ne samo kako bi ukinule odreena steena prava, nego i kao priliku da oslabe sindikate i kljune radnike organizacije i tako trajnije oslabe sposobnost radnih ljudi da se obrane. Zbog tih je razloga pruanje otpora napadima na steena prava u javnom sektoru pitanje od kljune vanosti. Ali sama militantnost nee biti dovoljna. Javni sektor i sindikati javnog sektora su pod napadom ve trideset godina i za to vrijeme nije dolo do uinkovita odgovora. Taj je neuspjeh najoitiji ba danas: s obzirom na injenicu da je financijska kriza tako spektakularno razotkrila poraz trita i neoliberalne politike, u defanzivi ne bi trebali biti radnici u javnom sektoru. Apsolutno je nuno izbjei ideju da nova realnost znai da bi radnici u javnom sektoru sad morali biti solidarni s poslodavcem i suraivati na rjeavanju proraunskih problema. To je slijepa ulica: to zapravo znai da sindikati odustaju. Na sindikatima javnog sektora nije to da prodube odnos s vladama kao poslodavcima jer tako bi nastao samo daljnji razdor meu radnitvom. Potrebno je izgraditi nove odnose i saveze s drugim radnicima i socijalnim pokretima. Za radnike u javnom sektoru to povlai cijeli niz pitanja o prevladavanju opeg obezvreivanja javnog sektora u korist privatnoga. Sindikati moraju igrati vodeu ulogu u kritiziranju birokratskih propusta poslodavaca/vlada/javnog sektora, kako bi se stvorila vizija progresivnijeg, egalitarnijeg i demokratskog javnog sektora te mobilizaciji na temelju ove vizije. Mogue je, na primjer, zamisliti novu vrstu sindikalnih kampanja koje bi povezale radnike u javnom sektoru sa zajednicom, proizvoaima i korisnicima u opoziciji neoliberalizmu. Takoer se moe inzistirati da odgovor na posljedice recesije pone obnavljanjem javnog sektora, budui da su tolike godine rasta voenog financijskim sektorom zavrile sadanjim debaklom. Vie je kampanja - spomenimo borbe protiv privatizacije zdravstva, sveuilita i komunalnih usluga -urodilo plodom u nekolicini zemalja. Ti savezi zajednica i sindikata esto nisu imali punu sindikalnu podrku, ak ni kad su velike kampanje i demonstracije pokazivale ogroman potencijal. To je, meutim, takoer i posljedica pomaka socijalnodemokratskih stranaka prema postklasnoj, poststranakoj, postkampanjskoj menaderskoj kulturi. Sindikati i grupe u zajednicama bore se bez organizirane politike podrke snagama koje mobiliziraju njihove kampanje. Ali bez obzira na ogranienja, novi organizacijski kapaciteti sindikata i ljevice u tom se procesu i dalje izgrauju, i to se tie veza i to se tie politike svijesti.

(p)ogledi
Sam poraz sindikalnog pokreta pod utjecajem neoliberalizma u razvijenim kapitalistikim zemljama, paradoksalno, prua treu priliku. Ona zahtijeva da sindikati temeljito preispitaju i transformiraju vlastite institucije i prakse u sklopu borbe za postneoliberalni, ak i postkapitalistiki poredak. To se dijelom odnosi na preispitivanje trenutnih organizacijskih podjela unutar sindikata. Osobito se tu radi o procesu u kojem bi sindikati osnaivali radnike i doprinosili izgradnji drukijeg drutva - o sindikalizmu socijalne pravde. [89] To obuhvaa demokratiziranje internih praksi sindikata, irenje obrazovanja na vei broj lanova, ohrabrivanje lanstva koje nije na pozicijama da bude predvodnica u stratekom orijentiranju i borbi, preispitivanje sindikalnih praksi povezanih s rodom i rasnim podrijetlom te ukljuivanje raznolikog lanstva u podjednako raznoliko vodstvo. Ali pitanje sindikalne demokracije obuhvaa vie od glasanja za voe: radi se o osnaivanju lanstva kako bi dolo do kolektivne do promjene. Radi se stoga i o procesu i o vrsti sindikata koji se u njemu izgrauje. Iz toga razloga potencijal za sindikalnu demokraciju i razina borbe izgledaju tako usko povezani. Ako se sindikati budu borili protiv statusa quo, radnici e dobivati informacije i analize koje su u suprotnosti s onima koje dobivaju s drugih izvora. Mogu se oivjeti obrazovni programi. Radnici mogu razviti sposobnost da artikuliraju svoje ciljeve i odrede strategije. Produbljuje se kapacitet organiziranja radnika i zajednica. Pouzdanje koje nastaje aktivnim sudjelovanjem moe se preliti u druge dimenzije ivota radnika i ponekad povlai ira pitanja o demokraciji u drutvu. Ona mogu biti mona i dovesti do mnotva spoznaja: ako ivimo u demokraciji, zato korporacije i financijai imaju toliku mo nad naim ivotima? U suprotnom sluaju, kad se sindikati samo prilagoavaju statusu quo, demokracija je na gubitku jer iz perspektive sindikalnog vodstva ona moe izgledati kao problem umjesto kao prednost. Ako vodstvo zagovara ustupke, ono ponavlja argumente tvrtki umjesto da prua radnicima nezavisnu perspektivu. Ako se pregovaranje svodi na nagodbe s tvrtkama, lanovi samo postaju smetnja. Obrazovanje o prijanjim borbama postaje kontraproduktivno. Kolektivni ugovori sklapaju se po hitnom postupku bez prave prilike da ih se razmotri. Radnicima koji glasaju protiv ustupaka kae se da glasaju ponovo dok ne uspiju ispravno glasati. Akcije koje idu protiv sindikalnih principa nemogue je opravdati, zbog ega ih se mora urno progurati bez rasprave. U tom kontekstu, mogunost izbora koji bi povukli pitanja o nainu funkcioniranja sindikata, kao i odgovornosti vodstva, doivljava se kao prijetnja umjesto kao prilika. Problemi su jo dublji i obuhvaaju pitanja koja su kljuna za sve sindikate. Ovo s im se sindikati danas suoavaju ima korijene u neuspjehu sjevernoamerikih sindikata da se organiziraju u ekonomski mnogo boljim vremenima i tako pripreme za ovakva

(p)ogledi
vremena. Radnici sad pate zbog nedostatka pripreme. Dok su tvrtke postajale radikalnije i agresivnije, radniki je pokret postao oprezniji i defenzivniji. Pitanje od najvee vanosti za radniki pokret hvatanje je u kotac s propustima iz prolosti i potreba radikalizacije kao i na suprotnoj strani. Ne razvijemo li viziju koja temeljito dovodi u pitanje antisocijalnu logiku kapitalizma, i izgrauje kolektivne kapacitete koji se mogu usprotiviti moi tvrtki, stvari nee jednostavno ostati kakve jesu. Vjerojatno e se pogorati. To su koraci unutarnje organizacijske obnove. Ali takoer je potrebno ponovo uvesti sindikate kao sredinji element irih borbi oko rada i proizvodnje. Jedan put je irenje sindikata ak i na ona radna mjesta u kojima veina nije sindikalizirana, to je nain da se bori protiv eksploatacije poslodavaca ili okupi radnike rasute po manjim tvrtkama u uslunom sektoru. Drugi je pretvaranje lokalnih radnikih vijea u glavne centre politikog aktivizma radnike klase. To bi se s kampanja za plae dovoljne za ivot trebalo protegnuti na prava radnika imigranata, ekonomska pitanja i ak izgradnju novih oblika organiziranja radnike klase. Organizacijska obnova kljuna je za stvaranje novog antineoliberalnog zdravog razuma u svakodnevnim aktivnostima lanova sindikata. Dovedu li ove prilike do novih politikih borbi koje e povui velik broj lanova pokreta, zapoet e ponitavanje naina na koji je neoliberalizam uzdrmao organizacije radnike klase. U takvom kontekstu, mogue je zamisliti kako nastaje kostur alternativnog modela sindikalnog razvoja. U kolektivnom bi se pregovaranju, primjerice, mogli usvojiti novi naini da se pozabavi poveanjem plaa i zaposlenosti. Moglo bi se snano zagovarati solidarne politike rada koje radikalno redistribuiraju rad kraenjem radnog vremena, ograniavanjem prekovremenog rada te produavanjem roditeljskih i drugih dopusta. Pregovaranje bi moglo za cilj imati dijeljenje rezultata produktivnosti u obliku godinjih rezova radnog vremena uz godinje poveanje plaa. Kraenje radnog vremena zaista je od sredinje vanosti za irenje kapaciteta za samoupravljanje na poslu i vodstvo u zajednici. A alternativni radniki planovi za kvalitetnu, ekoloki odrivu proizvodnju - koja je nuna, obzirom na potrebu da se poduzme zeleni prijelaz na gospodarstvo bez ugljinih emisija - mogli bi stvoriti temelj za irenje radnike kontrole nad tvrtkama. Ekspanzivna fiskalna politika kao odgovor na ekonomsku krizu mogla bi ne samo ponovo izgraditi javni sektor, nego i biti povezana sa sindikalnim organiziranjem i dugoronom strategijom ponovne uspostave redistributivnog poreznog sustava. Zatvaranje procjepa izmeu meunarodnih pokreta za solidarnost i socijalnu pravdu etvrta je prilika oko koje se moraju oblikovati sindikalne strategije i borbe. [90] Stvaranje meunarodnih proizvodnih mrea dijelom je dovelo do toga da ovo postane kljuno pitanje u kolektivnim pregovorima. Radnika

149 vijea i kampanje koje bi obuhvaale niz tvrtki i sektora osnovni su mehanizam umanjivanja konkurencije meu radnicima (umjesto poveavanja konkurentnosti tvrtke, kako ponekad funkcioniraju) i stvaranja kapaciteta za koordiniranje borbi. Postoje primjeri ovakvih napora u metalurkom, automobilskom i zdravstvenom sektoru, koji se proteu od Sjeverne do June Amerike i Europe. Jedna je od zanimljivih kampanja borba protiv militantno antisindikalnog Wal-Marta, koja je u pokuaj organiziranja sindikalnih kampanja ukljuila velik broj sindikata u razliitim dravama. Ali ovakvi su pokuaji esto bili samo konzultativni i nisu ispitivali potencijal konkretne sindikalne mobilizacije oko pojedinih borbi i kampanja. Pored nacionalnih sindikalnih pokreta u defenzivi od neoliberalizma, teko je stvoriti nove internacionalne solidarnosti. Sluaj Wal-Marta i u ovom je pogledu znakovit: ak je i uspjeh sindikalnog organiziranja u Kanadi povezan sa sindikalnim impulsima u SAD-u, a nedostatak znaajnih organizacijskih proboja u Sjevernoj Americi u velikoj mjeri blokira meunarodne kampanje. Mree globalne proizvodnje u sprezi s internacionalizacijom kapitala pred sindikate su stavile i sve veu potrebu za meunarodnim kampanjama solidarnosti. Cijeli je niz takvih kampanja presudan za globalni radniki pokret: nepodnoljivi radni uvjeti Palestinaca na Okupiranim teritorijima i u Izraelu; stalni napadi na sindikaliste u Kolumbiji i na Filipinima; prava migrantskih radnika na jednaku zatitu; prava radnika u zemljama poput Venezuele da nacionaliziraju industriju i eksperimentiraju s radnikom samoupravom; potreba da se mobilizira radnitvo protiv intervencionistikih i okupacijskih ratova NATO-pakta na Bliskom istoku. Te meunarodne kampanje zahtijevaju znaajnu reorijentaciju sindikalnih grana i sredinjica, ali bi raskidanjem sa starim ovinistikim i nacionalistikim praksama amerikih sindikata u meunarodnoj areni odigrale vanu kulturnu ulogu u sindikalnoj obnovi. Sindikati i klasna svijest Kako bi se borili s trenutnom proturadnikom klimom u Sjevernoj Americi, potrebna nam je ideja sindikalnog organiziranja koja ide dalje od pridobivanja novih lanova i koja predstavlja projekt izgradnje radnike klase kao drutvene sile. Samo takva orijentacija moe stvoriti energiju, kreativnost, predanost i spremnost da se preuzmu rizici koji bi mogli dovesti do pomaka - institucionalni rizici poput otvaranja vrata suradnji meu sindikatima kako bi se ukljuili novi lanovi. To bi ukljuivalo individualna lanstva u sindikatima koji bi pruali podrku i usluge radnicima neovisno o tome jesu li stekli pravo na kolektivno pregovaranje ili ne. To bi takoer mogao biti i korak prema tome da poslodavci priznaju sindikate. Zamislite, recimo, da su radnici u autoindustriji otputeni, ali i oni koji jo uvijek rade - zatraili eksproprijaciju svakog pogona kojeg je vlasnik proglasio neprofitabilnim, te da su zatim svi ti pogoni bili

150 stavljeni u vlasnitvo javne tvrtke iji bi mandat bio prenamijeniti ove pogone za drutveno korisnu proizvodnju. Wall Street Journal izvjetava da i sam od sebe Krah autoindustrije prisiljava tvrtke u tom sektoru na transformaciju te se one polako diversificiraju na trita koja vie obeavaju, poput medicinskih aparata i zelene energije.[91] Ali bez jasnog nacionalnog plana koji bi stvorio drutvenu potranju kljunu za takvu konverziju, privatne e tvrtke samo sporadino kretati u tom smjeru. Taj bi se plan oito mogao fokusirati na trenutno najpree pitanje - okoli. Ekoloka kriza znai da emo, tijekom ovog stoljea, morati promijeniti sve u vezi sa svojim nainom ivota, proizvodnje, konzumiranja, i putovanja; morat emo modificirati svoje domove, preoblikovati svaki stroj i svaki komad tvornike opreme, ponovo izgraditi energetsku i prometnu infrastrukturu i gradove. Sve to znait e zadravanje i proirivanje proizvodnih kapaciteta i poslova. Neuspjena alternativa pasivno je promatranje njihovog daljnjeg nestajanja. Alternativna vizija ne bi bila usmjerena na spaavanje tvrtki, nego industrijskih proizvodnih kapaciteta - vjetin radnika i inenjera i proizvodnih mogunosti opreme. Umjesto da se pokuavaju sauvati poslovi u automobilskim kompanijama - poslovi koje se ne moe ouvati - potrebno je poi dalje od autoindustrije, prema planu koji bi obuhvaao sve radnike za koje vie nema mjesta u autoindustriji i koji trae nove poslove koji bi mogli vriti druge drutveno nune zadae. Umjesto ovisnosti o poduzeima koje se vode samo profitom i konkurentnou, okrenuli bismo se demokratskom planiranju. Umjesto da dajemo novac financijskom sektoru koji je u samom srcu uzroka globalne ekonomske krize, govorili bismo o nacionalizaciji banaka - ne kako bismo ih popravili za povratak dosadanjim djelatnostima, nego kako bismo ih pretvorili u kanale za demokratsku distribuciju i investiranje drutvenih vikova. Kad je rije o zdravstvenoj zatiti i mirovinama ak i za one sindikalizirane radnike koji ih imaju ve desetljeima, povlai se pitanje je li uope mogue nastaviti s privatiziranom socijalnom skrbi kakva se razvila u SAD-u, jednostavno zato to tvrtke ve sad nisu u mogunosti ispuniti preuzete obveze. Sindikalizirani radnici shvaaju da je, ako ele socijalnu skrb, jedini nain da je steknu univerzalni javni sustav. Dobivanje takvog sustava zahtijeva mobilizaciju cijele radnike klase. Temeljna je vanost klasne perspektive jednaka kad je rije o organiziranju novih radnika u sindikate. Kao to je pokazalo iskustvo s autoindustrijom, oslanjanje na sindikate u industrijskoj grani koja propada prije ili kasnije dovede do toga da nesindikalizirane tvrtke postavljaju standarde za one u kojima postoje sindikati. Pitanje ide dalje od izgradnje iroke koalicije koja bi dovela do promjena dijelova zakonskog okvira koji prijee sindikalno organiziranje. To je kljuno, ali samo po sebi nee biti dovoljno. Ne promijene li se ideje i orijentacije trenutnih lanova sindikata, sindikalne e organizacija i dalje samo u ogranienoj

(p)ogledi
mjeri reprezentirati rastuu snagu nezavisne radnike klase, i nije vjerojatno da e ulaganje veeg truda dovesti do rezultata. Ali kako doi odavde donde? Kako izgraditi politike kapacitete - razumijevanje, pouzdanje, i organizacijsku snagu - nune da bismo krenuli dalje? Podrazumijeva se da sindikati moraju uvrstiti meusobne, kao i veze s drugim drutvenim pokretima. Jasno je i da se tu ne radi samo o povezivanju razliitih dijelova - unutar granica svakog od njih - nego o transformaciji svakog od tih dijelova. U sluaju sindikata, kljuno je primijetiti da - ma koliko oni bili vana baza za podravanje progresivnih promjena - oni sami ne mogu voditi proces radikalne promjene. Sindikati su organizacije radnika razliitih politikih uvjerenja koje pokuavaju stvoriti jedinstvo oko ciljeva koji su primarno povezani s radnim mjestom; sindikalnim ivotom dominira svakodnevno pregovaranje i bavljenje ugovorima. U najboljem sluaju, sindikati pokuavaju uiniti vie od toga i pomaknuti te granice. Ali rad na iroj drutvenoj promjeni zahtijeva odvojenu organizaciju, iji bi temelji bili u sindikatima, ali i izvan njih, i koja bi za primarni cilj imala stvaranje uvjeta za promjenu koja bi transformirala drutvo: koordiniranje najobuhvatnijeg mogueg opeg obrazovanja; razvijanje kapaciteta grassroots-pokreta i njihovog samopouzdanja pri analiziranju i stvaranju prostora za raspravu i donoenje stratekih odluka; i stvaranje novih struktura kroz koje bi segmentirana radnika klasa mogla sudjelovati, socijalizirati se, razvijati jedinstvo i kolektivno djelovati. Ta pitanja ukazuju na to da je uz obnovu sindikata potrebno konano razviti socijalistiku alternativu u Sjevernoj Americi. 8.POGLAVLJE DESET TEZA O KRIZI Interpretacija koju nudi ova knjiga prilino odudara od uobiajenih. Smjetene je unutar analitikog okvira radikalne politike ekonomije, a osobito njenih korijena u marksizmu i teoriji drave. Stoga smo smatrali korisnim saeto izloiti njene argumente u ovom, posljednjem, poglavlju, u tezama predstaviti svoje vienje neoliberalnog razdoblja kapitalizma i krize te viziju i politike stavove koji stoje iza stratekih alternativa koje predlaemo sjevernoamerikoj ljevici. 1. Financijski krah 2007./08. potrebno je razumje ti unutar povijesne dinamike i proturjenosti kapita listikih financija u drugoj polovici 20. stoljea. Iako su sfere financija i proizvodnje oito povezane (i to, na vane naine, danas vie nego ikad prije), porijeklo trenutne financijske krize koja je potekla iz SAD-a nije povezano s krizom profitabilnosti u proizvodnoj sferi, kao to je bio sluaj 1970-ih, niti je izravno povezano s globalnom trgovinskom neravnoteom koja se otad pojavila. Iako je rastui znaaj financija u najveim kapitalistikim gospodarstvima bio jasno vidljiv ve 1960-ih, sredinje mjesto koje su financije zauzele u stvaranju globalnog kapitalizma moe se objasniti ulogom koju su financije

(p)ogledi
imale u rjeavanju ekonomske krize 1970-ih. Inflacija koja je bila glavni simptom te krize ugrozila je vrijednost svih financijskih dobara, ali najznaajniji je bio strah da e inflacija u SAD-u potkopati povjerenje u buduu vrijednost dolara, kako na Wall Streetu tako i u inozemstvu. Kako bi zatitile meunarodnu ulogu dolara u globalnom kapitalizmu, amerike Federalne rezerve ranih su 1980-ih upotrijebile vrlo visoke kamatne stope za poveavanje nezaposlenosti, za napad na militantne sindikate i rezanje dravnih socijalnih izdataka, to se smatralo uzrocima inflacije i nerjeivih problema s profitabilnosti u prethodnom desetljeu. To je postavilo temelj za financijama predvoene uspjehe globalnog kapitalizma u posljednjim desetljeima 20. stoljea, tijekom kojeg se za kljunih trenutaka nestabilnosti pribjegavalo sputanju kamatnih stopa SAD-a i osiguravanju likvidnosti financijskog sektora od strane drave, to se odraavalo u rjeim i blaim recesijama nego u poslijeratnom razdoblju. Ali upravo su proturjenosti tog financijama predvoenog kapitalizma uzrokovale veliku krizu koja je izbila krajem prvog desetljea 21. stoljea. 2. P r o s t o r n a e k s p a n z i j a i s o c i j a l n o p r o d u b l j i v a n j e kapitalizma u posljednjih etvrt stoljea ne bi se do godili bez inovacija u financijama. Internacionalizacija amerikih financija dopustila je ograniavanje i irenje rizika koje se vezuje uz globalnu integraciju investiranja, proizvodnje i trgovine s dolarom u sreditu. Razvoj trita financijskih derivata omoguio je osiguranje od rizika u kompleksnoj globalnoj ekonomiji bez kojeg bi akumulacija kapitala bila znatno ograniena. U isto se vrijeme sve vei broj radnih ljudi uvlailo u sferu financija kao dunike, tedie i ak i investitore kroz privatne mirovine, potroake kredite i stambene hipoteke. To je postalo osobito vano za odravanje potroake potranje u razdoblju stagniranja plaa i rastue ekonomske nejednakosti. Financijski je sektor izravno poticao akumulaciju kapitala ne samo putem investiranja u visoke tehnologije, nego i razvojem tehnikih inovacija u kompjuterizaciji i informatikim sustavima. Ameriki dolar i dravne obveznice bili su kljuni kao nain tednje koji donosi prihod i kojim se moe trgovati te su sluili kao temelj za sve ostale izraune vrijednosti u globalnoj ekonomiji. Ta dominacija dolara nad globalnim financijama odravala je i ojaavala globalnu institucionalnu dominaciju financijskih institucija SAD-a. Na temelju nje, dolar i amerike obveznice ponaali su se kao vrtlog koji je privlaio tednju drugih drava amerikim financijskim tritima i instrumentima te omoguio jeftine kredite koji su odrali SAD na mjestu vodeeg svjetskog trita po uvozu i konzumaciji. 3. Kompetitivna nestabilnost globalnih financija pro izvela je niz financijskih kriza ije je prevladavanje zahtijevalo opetovane dravne intervencije. Kako je u SAD pritjecalo sve vie sredstava, poveavala se konkurencija meu kreditorima to je dovodilo do sniavanja kamatnih stopa kao i financijske profitabilnosti. Na to su financijske tvrtke odgo-

151 vorile potragom za novim tritima, ali i izdavanjem kredita bez vrstog temelja u depozitima i kapitalnoj bazi. To je zapravo dovelo do velikog poveanja kredita i efektivnog dotoka novca to, meutim, radi poraza radnitva i poveane sposobnosti tvrtki da financiraju investicije vlastitim sredstvima, nije dovelo do inflacije cijena nego inflacije imovine u dionicama i obveznicama kao i nekretninama. To jest bilo povezano s proizvodnom snagom odreenih gospodarskih sektora, ali je dovelo do raznih financijskih mjehura temeljenih na spekulacijama u dotinim sektorima i oko njih. Drava je opetovano uskakala kako bi ublaila krah nakon uzastopnog pucanja niza mjehura, to je bilo kljuno za povjerenje u financijska trita - i to je ohrabrivalo nastanak buduih mjehura. Navodno povlaenje drava iz ekonomije uslijed globalizacije kapitalizma bila je neoliberalna ideoloka iluzija jer su drave u razvijenim kapitalistikim zemljama, sreditu globalnih financija, upumpavale jo novca u banke istovremeno osiguravajui da se krize u zemljama u razvoju iskoriste za nametanje financijske i trine discipline tamonjem stanovnitvu. Zapravo je amerika drava igrala najaktivniju ulogu kao glavni pruatelj garancija, koordinator i deurni vatrogasac globalnog kapitalizma. 4. Uska povezanost financija i drave bila je od sredinje vanosti i za nastanak amerikog stambe nog mjehura i za globalne posljedice njegovog pu canja. U kontekstu vrlo nestabilnog globalnog financijskog sustava, investitori su se utjecali sigurnosti amerikih dravnih obveznica, usprkos niskim kamatama uvedenima radi sprjeavanja recesije ranih 2000-ih. To je unutar globalnih financija povealo konkurenciju u potrazi za veom dobiti. Velika pouzdanost hipoteka, iza ijeg je velikog dijela stajala vlada SAD-a, ojaala je javno povjerenje u stalno rastue cijene stambenih prostora. To je uinilo stambeno zaduivanje osobito privlanim za ulagae koji su sad mogli posuivati novac uz niske kamate i stavljati ga u pakete hipoteka koje su nudile mnogo veu dobit. Sve vei sloj amerike radne klase odravao je razinu potronje podizanjem druge hipoteke na mjehurom poveane vrijednosti svojih domova, s obzirom na opadanje plaa i sve manje ujednaenu raspodjelu prihoda proizalu iz opeg poraza sindikata i radnitva i restrukturiranja proizvodnje i zaposlenosti. Pucanje stambenog mjehura nuno je dovelo do opeg opadanja potronje u SAD-u, to je utjecalo i na one sektore na koje pucanja mjehur na tritu dionica nije bilo imalo utjecaja. Vrijednosnice osigurane hipotekama postalo je teko procijeniti i prodati na ijednom od financijskih trita irom svijeta na koja su se proirile. Utjecaj stambenog mjehura na masovnu potronju, a time i sposobnost amerike ekonomije da funkcionira kao konzument dobara koje proizvodi ostatak svijeta, brzo je razbio iluziju da bi druge zemlje mogle izbjei krizu. 5. Kriza je razotkrila centralnu ulogu amerike drave u globalnoj kapitalistikoj ekonomiji te um noila potekoe u upravljanju istom.

152 Rast amerikog dolara na tritima novca i ogromna potranja za amerikim dravnim obveznicama kako se razvijala kriza odraavali su razmjer u kojem se svijet oslanjao na dolarski standard, a amerika drava je nastavila igrati kljunu ulogu u garantiranju vrijednosti. Dravne su obveznice bile traene jer su ostale najstabilniji izvor vrijednosti u vrlo nesigurnom kapitalistikom svijetu. Iluzija da druge drave kupnjom obveznica jednostavno rade uslugu SAD-u ovom je krizom moda konano razbijena. Sredinja uloga amerike drave u globalnom upravljanju krizom - od razmjene moneta koja je opskrbila druge drave toliko potrebnim dolarima, do nadzora nad usuglaavanjem mjera meu centralnim bankama i ministarstvima financija - takoer je potvrena ovom krizom. Ipak, vrlo aktivnom interveniranju unato, ogromne koliine likvidnosti koje su drave ubrizgale kako bi vratile posuivanje meu bankama na prijanju razinu nisu obnovile kapacitet ni spremnost banaka da posuuju tvrtkama i potroaima po kamatnim stopama koje bi se ikako mogle mjeriti s dotadanjima. Zbog ovisnosti ekonomije o sekuritiziranim financijama - kojima se rizik hipoteka, potroakih i poslovnih kredita rezao, usitnjavao, prepakirao i prodavao diljem svijeta - sama je kriza financijskih trita ograniila doseg fiskalnih poticaja i niih kamatnih stopa u obnovi gospodarstva. 6. Kriza je ivo dokazala jedan od Marxovih velikih uvida u Komunistikom manifestu: dok je kapitali zam internacionalan u sri, njegova reprodukcija os taje nacionalna u formi. Ma kolika se panja pridavala meunarodnim skupovima poput G20, sve kljune intervencije - ekonomski poticaji, financijsko iskupljivanje i novi propisi - dogodile su se na razini pojedinih drava. Dok su reakcije nacija na Veliku depresiju 1930-ih fragmentirale kapitalizam, dananji odgovor na krizu nije prekinuo otvorenu trgovinu ni slobodan tok kapitala. To prvenstveno proizlazi iz toga to je svaka drava zasebno preuzela na sebe da unutar vlastitih granica odri najnunije osnove meunarodne akumulacije, to odraava pozadinsku strukturalnu integraciju kapitalizma u 21. stoljeu: bliske veze i zajedniki svjetonazor kljunih nacionalnih aktera, osobito u sredinjim bankama i ministarstvima financija; i, povrh svega, interese i ovisnost svih ostalih drava unutar globalnog kapitalizma o krovnoj upravljakoj i organizacijskoj ulozi Sjedinjenih Drava u ovom sustavu. To povlai za sobom bitne implikacije za strateko razmiljanje o odgovorima na krizu. Alternative koje naglaavaju potrebu da se drutveni pokreti razviju u globalne mree kako bi se mogli nositi s globalnim silama kapitalizma moda proputaju primijetiti koliko je kljuno prvo izgraditi vrstu bazu u matinoj zemlji. Bez takve baze i kapaciteta da se dovede u pitanje i transformira vlastita drava, meunarodni sentimenti ne mogu prijei u uinkovit internacionalizam. ak i izvan pitanja alternativne politike i dravne strategije, gdje nacionalno jo uvijek ima oitu prevagu nad meunarod-

(p)ogledi
nim, ovo je od kljune vanosti s obzirom na alternativnu politiku. 7. Potraga za alternativama u obliku povratka do brim starim predneoliberalnim danima pokazuje ne razumijevanje veze trenutnog stanja s prolosti, te zanemaruje razmjere integracije radnikih klasa u fi nancijska trita. Neoliberalizam se pojavio kao odgovor na neodrivost ranijih razdoblja kapitalizma. Kriza 1970-ih korijene je imala u otporu radnika pokuajima tvrtki da povrate produktivnost nautrb plaa i uvjeta rada, to je tvrtke navelo na smanjeno investiranje i prijetnje prebacivanjem kapitala u inozemstvo. Povratak u ranije razdoblje bi stoga samo vratio stari konflikt: zahtijeva li rjeavanje krize povratak korporativne moi ili je mogue boriti se za demokratsku alternativu. Nakon 1970-ih, dugo razdoblje niskih plaa natjeralo je radnike da se sve vie oslanjaju na kredite kao nain da odre svoj ivotni standard. Takoer, rastue trite dionica postalo je izvorom dodatnih sredstava za mirovinu, dok su kuevlasnici pozdravili rast cijena nekretnina koji im je donio porast bogatstva, smanjio potrebu za tednjom i tako omoguio veu potronju. To je dodatno fragmentiralo radniku klasu i potkopalo njezinu koheziju dominantne drutvene sile. Dok je borba za plae i javne izdatke ovisila o klasnoj solidarnosti i temeljila se na njoj, oslanjanje na kredite (i nie poreze) kako bi se odrali privatni ivoti dovelo je do atrofiranja kolektivnih kapaciteta. U trenutnoj krizi, implikacije takvog odnosa prema financijskim tritima postaju i vie nego oite: unato ljutnji veine zbog iskupljivanja banaka, na kraju je dolo do opeg - makar nevoljkog - prihvaanja nunosti spaavanja sustava o kojem su postali ovisni. 8. Alternative moraju poeti s najpreim materijal nim potrebama ljudi, ali u isto vrijeme moraju biti usmjerene prema jaanju kapaciteta za djelovanje neovisno o logici kapitalizma. Oito treba aktivno poticati i podravati sve oblike otpora koji tite domove ili uteevine radnih ljudi. Uopeniji zahtjevi - poput irenja javne zdravstvene zatite na sve, uz ukljuivanje zubarskih usluga i lijekova, razvoja odgovarajueg mirovinskog sustava dostupnog svima, demokratskog utjecaja na gradnju javne infrastrukture, kako bi se vie ulagalo u javno stanovanje i javni prijevoz - rjeavaju opedrutvene probleme, a imaju i iru strateku vanost. Oni smanjuju ovisnost radnike klase o poslodavcima i tritu kao izvorima sigurnosti, olakavaju klasnu solidarnost zbog usmjerenosti na univerzalna prava i kolektivne potrebe te pokazuju ire mogunosti javnog pruanja usluga, poput dostupnog smjetaja koji ukljuuje novo shvaanje zajednice i odnosa prema gradu koji je okruuje. Lokalni otpor mora biti povezan s tim; njegov uspjeh ovisi o mobilizaciji oko veih nacionalnih pitanja, ali istovremeno je i uvjet da se ona ostvari. Trojstvo trenutnog otpora, razvoja politike za iru mobilizaciju i postavljanja velikih pitanja poput demokratskog planiranja i nacionalizacije banaka ne bi se smjelo shvatiti kao

(p)ogledi
razliite faze aktivnosti. Nije stvar u tome da se prvo napravi jedan korak pa zatim drugi, radikalniji, nego je potrebno pronai naine iskuavanja borbi koje istovremeno obuhvaaju sve troje. 9. Jer demokracija nije samo oblik vladavine nego i vrsta drutva, ekonomija - koja je toliko kljuna za oblikovanje naih ivota -s vremenom e se morati demokratizirati. Ope pozivanje na reregulaciju financijskih trita pogreno pretpostavlja da su drave i trita, ili financijska i mo drave, meusobno sukobljene. To prije moe zbuniti nego politizirati progresivne birae. Vrlo je vano naglasiti da se posljednji put kad se povuklo pitanje nacionalizacije banaka, bar u naprednim kapitalistikim zemljama, radilo o odgovoru na krizu onih segmenata ljevice koji su shvatili da je preuzimanje javne kontrole nad financijskim sustavom jedini nain da se na pozitivan nain prevladaju proturjenosti kejnzijanske drave blagostanja. Kako su ak i konzervativci tijekom krize koketirali s nekim oblikom nacionalizacije banaka, vano je razlikovati privremenu nacionalizaciju od temeljno demokratskog zahtjeva za pretvaranje cijelog financijskog sustava u javnu slubu koja nacionalnu uteevinu alocira na potpuno razliitim temeljima od onih kojima se danas povode banke i investitori. To bi omoguilo da se raspodjela kredita i kapitala konano obavlja u skladu s demokratski odreenim kriterijima, to bi znailo ne samo kontrolu kapitala na meunarodnom tritu, nego i dravnih investicija, zato to je smisao preuzimanja kontrole nad financijama preobrazba naina na koji se on koristi. Zahtjev za nacionalizacijom banaka stoga otvara prostor za razvijanje obuhvatnijih strategija koje bi se poele baviti potrebom za sistemskim alternativama nerjeivim problemima suvremenog kapitalizma. Moramo na dnevni red donijeti potrebu da se promijene nae ekonomske i politike institucije kako bi dozvolile demokratsko planiranje, kako bi kolektivno odluili kako i gdje emo proizvoditi ono to nam je potrebno za ivot i kako emo se odnositi prema okoliu. 10. Ozbiljnost globalne ekonomske krize jo je jednom pokazala upletenost drava u iracionalnosti kapitalizma i potrebu za izgradnjom novih pokreta i stranaka koje bi nadile kapitalistika trita i dra ve. ak i dok su pokuavale stimulirati ekonomiju, drave su bile primorane otputati radnike u javnom sektoru ili im rezati plae te zahtijevati da spaene tvrtke uine isto. Dok su nestabilno trite financijskih derivata krivile za uzrokovanje krize, drave su poticale trgovinu derivatima ugljinih kredita kao rjeenje klimatske krize. U kontekstu tako oitih iracionalnosti, mogue je jasno ustvrditi - kako bi se tijekom ove krize zaista spasili poslovi i zajednice koje o njima ovise na nain koji prilagoava proizvodnju ekoloki odrivim prioritetima - moramo raskrstiti s logikom kapitalistikih trita umjesto da upotrebljavamo dravne institucije za njihovo jaanje. Ma koliko teka bila kriza, ma koliko demoralizirane

153 i zbunjene bile kapitalistike elite u dravi i izvan nje, i ma koliko bio rairen bijes naroda protiv njih, dokazivanje potrebe za takvom irokom demokratizacijom sigurno e zahtijevati teak i predan rad velikog broja aktivista. Oni e morati osmisliti ne samo kako zahtijevati trenutno nune reforme nego i kako konano stvoriti pravu demokraciju koja nadilazi kapitalistiku ekonomiju i dravu. Da bi se iz ove krize izgradili novi pokreti i stranke potrebni da takvu istinsku demokraciju uine realnom opcijom, nuno je. S engleskog prevela Rua Luki

[85]Kim Moody, Workers in a Lean World (London: Verso, 1997.); Greg Albo i Dan Crow, Under Pressure: The Impasses of the North American Labour Movement u Politics in North America: Redefi ning Continental Relations, ur.Yasmeen AbuLaban, Radha Jhappan i Francois Rocher (Peterborough:Broadview Press, 2008.) [86]Leo Panitch i Donald Swartz, From Consent to Coercion: The Assault on Trade Union Freedoms (Aurora: Garamond, 2003.) [87]Kim Moody, Are U.S. Unions Ready for a Challenge of a New Period? New Politics 12 no. 3 (2009.): 30 [88]Rick Fantasia i Kim Voss, Hard Work: Remaking the American Labor Movement (Berkeley: University of California Press, 2004.); Pradeep Kumari Chris Schenk, ur. Paths to Union Renewal (Toronto: Garamond, 2006.) [89]Bill Fletcher i Fernando Gapasin, Solidarity Divided: The Crisis in Organized Labor and a New Path Toward Social Justice (Berkeley: University of California Press, 2008.) [90]Peter Waterman, Globalization, Social Movements, and the New Internationalisms (New York: Continuum, 2001.); Leo Panitch i Colin Leys, ur., Socialist Register: Working Classes, Global Realities (London: Merlin Press, 2001.) [91]Timothy Aeppel, Auto Suppliers Attempt Reinvention, Wall Street Journal, June 15, 2009., B1.

Debatte: Journal of Contemporary Central and Eastern Europe www.tandf.co.uk/journals/journals/CDEB

154

(p)ogledi

Zato je vedska ljevica izgubila?

Jonathan Michael Feldman

a parlamentarnim izborima odranima 19. rujna, crveno - zelena koalicija (Red-Green Alliance) sastavljena od socijaldemokrata, zelenih i lijevih stranaka izgubila je od konzervativne koalicije na elu s Umjerenom strankom (Moderate Party). Umjerenima je nedostajalo jo nekoliko parlamentarnih mjesta do veine u parlamentu. Prema posljednjim podacima, desna koalicija ima ukupno 172 mjesta u usporedbi sa 157 mjesta za lijevu koaliciju. Osim toga, (ekstremno desna anti-imigracijska) vedska Demokratska stranka u parlamentu je zastupljena po prvi put sa 20 mjesta (i oko 5,7% glasova). Socijaldemokrati su zabiljeili najmanji broj glasova u posljednjih devedeset est godina. Lijeva partija vedske je takoer izgubila neke glasove u usporedbi sa posljednjim izborima, ali je ukupan broj glasova povean zahvaljujui mnogim taktikim glasovima od Socijaldemokrata koji su ih htjeli zadrati u parlamentu. Zelena stranka je dobila est mjesta u parlamentu. Pitanje koje se postavlja nakon ovakvih rezultata parlamentarnih izbora jest: zato su zeleni zabiljeili porast glasova? Rastua ekoloka kriza utjecala je na srednji sloj, posebno na mlae birae. Kao to emo vidjeti, Zelenoj stranci je nedvojbeno pomogla implicitna kritika naslijea velikih birokratskih struktura koje potiskuju razvoj pojedinca. Mnogi u Lijevoj partiji gledaju na ovo kao burujsku tendenciju, ali oni su propustili shvatiti znaenje post-proleterske politike nasuprot post-industrijskoj politici.

mentarnih filmova. Te lai ukljuuju tvrdnje Umjerene stranke kako je to nova radnika stranka ili Centralne stranke koja se predstavlja kao zelena. Jedan od kritiara iz vedskih medija je zakljuio kako se injenici da je Umjerena str anka odbila otkriti imena svojih velikih donatora na temelju prava na izbornu tajnost nije posvetila ikakva pozornost, te nisu proli kroz ikakvu kontrolu. Takvo provjeravanje bi unitilo njihovu vjerodostojnost kao jedine radnike stranke u vedskoj. Plakati Centralne stranke zastupaju prava vlasnika automobila. Centralna stranka je takoer zagovarala i gradnju novih nuklearnih elektrana, poziciju koja je uzrokovala podjele unutar

Medijska mo i pad ljevice Zato ne-zelene stranke lijeve koalicije nisu podijelile ostatak glasova? Tu su (potencijalno) dva suprotstavljena objanjenja, ovisno o tome koga pitate. Jedan skup teorija se usredotouje na strukturne barijere lijeve izborne moi. Sredinji argument je da desne stranke imaju monog saveznika u masovnim medijima, koji sustavno usmjeravaju politiki program u desno. Analitiari i lijevi politiki lideri smatraju da lai desnih parlamentarnih stranaka prolaze kroz masovne medije, s izuzetkom nekoliko kritinih doku-

Mir, sloboda, socijalizam, izborni plakat vedske Socijaldemokratske partije poetkom 1960-tih

(p)ogledi
stranakih izbornih jedinica. Meutim povijesno gledano, Centralna stranka je bila jedna od inicijatora pokretanja vjetroelektrana u vedskoj. Teorija medijske pristranosti ima neku vjerodostojnost jer utjecajne novine, kao npr. medijski trendseteri Dagens Nyheter (vedski ekvivalent The New York Timesu) imaju posebnu sklonost prema onome to oni nazivaju neovisnom liberalnom pozicijom. Novine se nisu na bilo koji sustavan nain suoile sa problemom postavljanja zahtjeva vezanih uz industrijske mjere ili ekonomsku demokraciju, nasuprot dubokoj klasnoj polarizaciji. Uz iznimku nekih vizionara na SVT24, televizijski mediji su, ini se u velikoj mjeri, zanemarili takva pitanja. Ogranienje argumenta medijske pristranosti vidi se na primjeru ekstremistikih vedskih Demokrata koji se uglavnom suoavaju sa medijskom blokadom, ali su ipak jedan od najveih dobitnika u elektoralnom sustavu. Slino tome, tijekom nedavnih izbora za Europski parlament, nova Stranka pirata, je dobila mjesta u parlamentu po prvi put, unato nedostatku medijske moi. Stranka pirata podrava besplatno koritenje Interneta i protivi se dravnom nadgledanju korisnika Interneta. Drugim rijeima, unato prisutnosti medijske pristranosti i filtriranja informacija, nove stranke kritine prema statusu quo (desne ili lijeve) su u poziciji za pobjedu na izborima u dananjoj epohi. Dok neki sugeriraju da Stranka pirata nije tradicionalna lijeva stranka, ona se bavi nizom novih pitanja, a to su upravo ideje koje su im podarile uspjeh. to se tie vedskih demokrata, oni su jednako prezreni i od strane medija (i tiska i televizije) i od strane svih utvrenih politikih stranaka. Ipak, njihova sposobnost da zagovaraju naela koja nisu dominantna osigurala su im glasaku potporu. Stranka pirata pokazuje da takve nove ideje ne moraju nuno biti dio reakcionarnog prtljaga. Uspon globalizacije i neuspjeh dijela lijevih stranaka u prilagoavanju novonastaloj situaciji doveli su do konsenzusa slobodnog trita u kojem su Umjerena stranka i Socijaldemokrati zauzeli sline pozicije. Socijaldemokrati su vodili inicijativu poreznih olakica za umirovljenike, ali su mnogi birai identificirali porezne olakice s pravima, i to ne lijevim. Mnogi birai ne vide zamjetnu razliku izmeu lijevih i desnih, a taj problem je vei za lijeve stranke nego za desne u medijskom prostoru. Drugim rijeima, Socijaldemokrati trebaju neke politike inovacije kako bi se ponovno pokrenuli, ali umjesto toga esto samo kopiraju ideje desnice. Takva ponovna izgradnja bi naravno zahtijevala kritiko propitkivanje granica vlastite politike linije. S druge strane, mnogim politiarima lijevih stranaka nedostaje bilo kakva politika samokritika i umjesto toga vide svoje poraze kao: reflektiranje (a) manipulacije javnog mnijenja, (b) nedostatak klasne svijesti ili (c) snaga izvan vedske. Ipak, glasovi za desnu politiku liniju djelomino su se temeljili na ogranienjima lijeve. Na primjer, vedskim biraima, bijesnima na nepotizam unutar Socijaldemokratske stranke, koji su glasali za desne politike stranke ne nedostaje tek klasna svijest. Kao niti starijim graanima

155 koji su cijeli ivot tedjeli kako bi kupili svoje domove, a ne ele nuno biti oporezivani za takvu imovinu prije nego to je odlue prodati. Ako mediji doista objanjavaju zato lijeve stranke gube, onda lijevima nema izlaza, tj. oni ne mogu sprijeiti medijsku hegemoniju do sljedeih izbora stoga trebaju pronai nain kako rijeiti taj problem. Tako se u SAD-u, lijeve stranke skrivaju iza strukturnih objanjenja, umjesto da se pomire sa neuspjehom vlastitih politikih ideja. (kritika SAD-ovog mirovnog pokreta Alexandra Cockburna u The New Left Review, srpanj-kolovoz 2007 nudi zanimljivu paralelu). Neki argumenti strukturne prirode su zadovoljavajua objanjenja za propadanje ljevice, ali ti imbenici ukljuuju strukturne probleme koje je proizvela sama ljevica. Na primjer, u razdoblju od 1980. do 1995. dolo je do drastinih promjena u vlasnitvu i sastavu medija; mediji u vlasnitvu socijaldemokratskih sindikata i same stranke prodani su ili naputeni jer se mislilo da nisu konkurentni. Neki medijski kritiari su ak navodili da sindikati ne ele posjedovati i pokretati novine koje bi se mogle koristiti (a i koristile su se) kao sredstvo za kritiku vodstva sindikata. Prije nekoliko desetljea, mnogi veani odrastali su uz samo dva televizijska programa, oba pokrenuta od strane drave, i etiri dravne radio stanice. Sada je dolo do poplave light novina i poveava se koncentracija korporativne kontrole nad izdavakim tvrtkama i drugim medijima. Jedan aktivist istie kako je internet sluio kao snano politiko sredstvo, ali ne i za institucionalnu ljevicu. No, sindikati i ljevica nisu stvorili, kao protuteu tome, vlastite televizijske mree. Medijska hegemonija moe stvarati prepreke, ali ni to vie nije jednostavno zbog ranije spomenute laktake sposobnosti stranaka u nadilaenju medijskih filtera. Takoer se moe uoiti da je problem medijske pristranosti kompleksniji nego to ga ljevica opisuje. Istina je da mediji podravaju desnicu u mnogim pitanjima i u njihovom politikom programu. Jedan od glavnih problema je i osposobljavanje novinara i nain na koji novinari oblikuju pitanja. Za razliku od Sjedinjenih Amerikih Drava, glavne televizijske mree u vedskoj ukljuuju dva glavna javna kanala (oba su dijelovi vedske televizije). Glavni televizijski kanal, Channel 4, prikazuje i kritiki usmjerene dokumentarce, npr. o problemu rasizma u vedskoj. Vlasnitvo nad televizijskim medijima moe biti i manje vano od pitanja imaju li novinari cjelovit uvid u korporativnu mo, militarizam, pa ak i rekonstrukcijske alternative prolog socijaldemokratskog doba, npr. stambene i radnike zadruge. Medijski diskurs o ekonomskim pitanjima, kao to je trenutna recesija, nikada u svojim objanjenjima ne ulazi u dubinu problema. Jedno od glavnih pitanja je kako e se vedska suprotstaviti rastuoj globalizaciji svijeta. Kritini promatrai zamijetili su da nijedan izborni blok nije postavio ovo pitanje u svojoj kampanji. Novinari ulaze u dominantne rasprave o slobodnom tritu i globalnoj konkurentnosti. No, ne znaju gotovo ita o gospodarskim mjerama, azijskom modelu ili povijesnim temeljima uspjeha ved-

156 ske industrije u okviru dravnih mjera oporavka. Iako Lijeva stranka ima vrlo sofisticiranu kritiku globalizacije, takva kritika nije proirena na program sveobuhvatane izgradnje. Ljevica esto spaja pitanje alternativa ne uspijevajui razjasniti povijest gospodarskog planiranja u vedskoj i neprestano prikazuje dravu kao neto to bi trebala biti agencija za zapoljavanje. Ekonomska demokracija je trebala postati strukturni nain postavljanja ogranienja dananjem suvie pokretljivom kapitalu, ali je postala zaboravljeni relikt davnog socijaldemokratskog doba Ekstremistika prijetnja, klasna polarizacija i neuspjela integracijska politika Ironino je da ljevica esto ukazuje na strukturna objanjenja, ali ne nudi uvijek strukturna rjeenja. vedska je postala izuzetno klasno polarizirana tijekom posljednjih dvadeset godina. Poveanje broja slabije plaenih uslunih djelatnosti na dnu ekonomske ljestvice, propast tvornikih poslova u sredinjem dijelu i poveanje strunih menaderskih zaposlenja na vrhu pomogli su u oblikovanju izbornog ishoda. Prvo, imigranti danas imaju manje mogunosti da postanu dio srednje klase preko radnih mjesta u proizvodnji. Drugo, deindustrijalizacija je obespravila mnoge veane i dovela do toga da mnogi vjeruju kako su useljenici prijetnja u pronalasku posla. Tree, programi za pristupanje poslovima srednje klase su visoko regulirani i esto iskljuivi, obespravljujui za mnoge useljenike i pripadnike vedske radnike klase. Sredinji problem u integraciji, koji je probudio strah kod mnogih biraa, bio je dramatian porast nezaposlenosti meu svim nacionalnostima od 1980. Nezaposlenost je povezana sa konsenzusom slobodnog trita. Velika poduzea, iji rast su pomagali socijaldemokrati, su postala manje zainteresirana za transnacionalnu proizvodnju temeljei proizvodnju u vedskoj ili stvarajui saveze s ljevicom. 1930-tih propao je drutveni ugovor koji je povezivao rad, korporacije i socijaldemokrate jer ljevica (kada je bila na vlasti) nije uspjela iskoristiti svoju mo za kreiranje prostora domaim tvrtkama i proizvodima. Analitiari vedskih velikih poduzea su napomenuli kako su ona postala jednaka bilo kojem drugom biznisu zbog sloma unutarnje pedagoke edukacije koja promie zadrune vrijednosti. vedska ljevica u analizi ekstremistike (anti-imigrantske) prijetnje otkriva slabosti koje su pomogle potkopati njihov poloaj ili otkrile nedostatke u njihovom razumijevanju.U noi izbora, jedan istaknuti politiar ljevice izjavio je kako uspon vedskih Demokrata odraava reakcionarni val koji dolazi iz Europe. Objanjenje zaobilazi autohtonu podrku ovoj ekstremistikoj stranci koja je dobila vie glasova od same Lijeve partije. Jedan aktivist objasnio mi je da je u vedskoj srednja klasa postala bogata preuzimanjem imovine, a otputeni radnici iz [proizvodnih koncerna poput] ABBB i Hgglundsa su ostavljeni kao podstanari bez ikakvog rjeenja, te ih akademski postmodernisti nazivaju prijestupnicima po defaultu. U noi izbora, jedan od politiara Lijeve stranke na-

(p)ogledi
javio je da e sljedei dan biti pokrenuta velika nacionalna kampanja protiv rasizma u vedskoj. Lider vedske demokratske stranke izjavio je kako je njegova stranka dobila potporu ak i od imigranata zbog neuspjeha drave u njihovom integriranju. Voa Umjerene stranke i premijer Fredrik Reinfeldt je lukavije objasnio potporu ekstremistima u propustima prilikom regionalne raspodjele prorauna, iako je njegova administracija imala etiri godine da rijei taj problem, ali u tome nije uspjela. Ekstremistike tvrdnje, kako mjere vedske integracijske politike nisu uspjene, su naalost ispale tone, iako bi vea iskljuivost i nacionalna ksenofobija u politici vedskih Demokrata samo pogorala situaciju. Ovaj neuspjeh je postao problem za obje politike linije; ljevica je bila neuspjena kada je imala vlast, a i desnica se suoava s neuspjehom. Neki birai prepoznali su ovaj neuspjeh na obje strane i odluili da ne glasuju. Istina je da su neki politiari sa ljevice pokuali stvoriti alternativna rjeenja ovim neuspjenim pokuajima, ali su multietnike enklave relativnog siromatva postojale i pod lijevom i desnom vladom. Izuzetno se rijetko dogaalo da bi netko ukazao na ustupke izmeu vojnih prioriteta u proraunu i istinskih trokova sveobuhvatnog integracijskog programa, iako je Martin Luther King slavljen kao heroj meu vedskim intelektualcima. Kingovo povezivanje vojne potronje i urbane nerazvijenosti ima nekoliko paralela u vedskoj jer pravi trokovi daleko opsenije integracije sustava nisu jo ak ni na politikom stolu. Jedno od moguih rjeenja za etnike polarizacije je promoviranje strukovnih udruga imigranata i stvaranje veeg broja kvalificiranih radnih mjesta za njih. Rast imigrantske srednje klase je vaan za podrku etnikih prvaka srednje klase za daljnje integracijske mjere . Za vrijeme zadnje vladavine ljevice, socijaldemokrati su podravali niz urbanih akcija za etnike manjine - simboline mjere koje ne kotaju puno, ali se i ne dotiu temeljnih gospodarskih pitanja. Mentalitet socijalnog blagostanja se i dalje odrao, to je potaknulo jednog vodeeg vedskog lijevog intelektualca da nazove one koji rade za vladu dijelom okupatorske vojske u etnikim enklavama. Ove otre kritike mogu se odnositi na iznimne sluajeve, ali problem je da ljevica nudi imigrantima vlast samo u restriktivnim okvirima. Integracija ovisi o sposobnosti mobiliziranja ljudskog, ekonomskog, medijskog i politikog kapitala. Ipak, svaki oblik kapitala je ogranien. Na primjer, kada sam pokuao objaviti lanak u antologiji o poduzetnitvu etnikih manjina na temu visokotehnolokih i kvalificiranih radnih mjesta za imigrante, glavni urednik mi je rekao da to nije poduzetnitvo koje se odnosi na etnike manjine; ono se uglavnom odnosi na imigrante koji se bave popravkom obue i izradom pizza (profesionalni obrti koje mnogi useljenici u Stockholmu dre). Zatitniki odnos spram kapaciteta imigranata je neosporan. Umjesto toga, ljevica se esto usmjerava na prava imigranata na njihovim bijednim radnim mjestima dok

(p)ogledi
je na vlasti. Antidiskriminacijsko zakonodavstvo i obrazovanje su vani, ali i mjere koje e poveati broj dobrih poslova. Mnogi imigranti su vrlo dobro obueni, odravaju temeljne poslove u visoko-tehnolokim poduzeima, a nekoliko ih je ak pokrenulo vlastite poslove u informacijskom i komunikacijskom tehnolokom sektoru. Veina diskursa o etnikim grupama na sveuilitima se bavi imigrantima kao rtvama rasizma kojima se sustavno koi svaki napredak. Ipak, ovaj diskurs je rijetko povezan sa strukturnim reformama koje bi povezale imigrante vieg imovinskog statusa u drutvu, npr. ljevica je propustila dati podrku strukovnim udruenjima imigranata. Jedan od potencijalnih razloga bio je podrka ljevice za ravnopravnost koja je u vedskoj znaila homogenost usprkos diferencijalnim potrebama pripadnika drutva. Politiki pristup ljevice i desnice je esto dovodio do politike raspodjele materijalnih dobara umjesto njihovog proirenja. Kada je dolo do obavljanja strunih poslova od strane imigranata uslijedila je reakcija koju moemo smatrati oblikom obrnutog rasizma. Ovo se dogodilo kada je predloen sustav kvota za promicanje imigranata unutar struktura gdje su takve osobe bile sustavno diskriminirane, npr. u kolama novinarstva. Jedan bivi marksistiki, trenutno liberalni, teoretiar tvrdi da sindikati sustavno iskljuuju imigrante iz mogunosti zapoljavanja stvarajui pretjerano regulirano trita rada koje preferira radnike vedske nacionalnosti. Ovaj nekadanji marksist sudjelovao je u maru za kapitalizam tvrdei kako slobodna trita promiu socijalno ukljuivanje kroz vladanje sindikalnim snagama. No, politika oskudice se ne moe diskursom o rasizmu ili neoliberalizmu. Ovo ne osporava iroko rairene rasistike prakse vraanja kvalificiranih imigranata natrag u njihove zemlje, niti utemeljenost slobodne ekonomije za malu naciju kao to je vedska, koja je vrlo ovisna o izvozu. Nijedan diskurs ne uspijeva razumjeti neuspjehe postojee drave i uspostavljanja trita, te potrebu za njihovim alternativama. Dravna ogranienja I: socijalna drava i njezini neprijatelji U Just institutions matter, vedski politolog Bo Rothstein tvrdi da je univerzalni karakter vedskih socijalnih naknada proirio politiku potporu socijalnoj dravi unutar srednje klase. Specifine drutvene koristi, koje pomau posebne skupine, bile su manje popularne. Ovakva situacija stvara probleme za politike stranke koje nastoje promicati vie specifinih prednosti tako pomaui manjim drutvenim grupama. Tvrdei da je napad desnice na sustav socijalne skrbi utemeljen samo na individualizmu, ljevica nije uspjela uvidjeti kako im se njihova povezanost sa idejom multikulturalnosti i retorika podrka specifinim pitanjima manjina (ak i potlaenih) moe osvetiti. To nije samo etiko pitanje, nego pitanje koliko je takva etika povezana s vlau. Politiki problem s integracijskim programima ljevice mogu se jednostavno saeti: imali su izglede da postanu politika du-

157 nost, ali nisu bili dovoljno sofisticirani za stvaranje rezultata i politikog kapitala. vedska ima vrlo efikasan sustav socijalne skrbi, osobito u pruanju jeftinog obrazovanja i zdravstvene skrbi. No, kao i u Sjedinjenim Amerikim Dravama, desnica u vedskoj se ali na granice drave u organiziranju gospodarskih rjeenja. Ideja da slobodno trite moe rijeiti probleme je dio diskursa koji dominira sveuilitima i medijima. Desnica je takoer istaknula osobe koje iskoritavaju sustav socijalne skrbi, te varaju dravu jer ne ele raditi. Ukazali su na brojne osobe u vedskom sustavu, tisue njih, koje primaju socijalnu pomo ili zlorabe sustav bolovanja, iako su zapravo kvalificirani za rad. Ljevica je pak identificirala sluaje osoba koje su imale rak, a bile su prisiljene raditi. Obje strane su objasnile svoja gledita, ali neuspjeh ljevice da na adekvatan nain prizna (makar retoriki) problem zloupotrebe socijalnog sustava kotao ih je mnogo, mnogo glasova. Granice mjera socijalne skrbi koje ne potiu produktivni rad proizlaze iz prirode drave blagostanja koja nije vie usmjerena na proizvodne snage. Desnica stalno zauzima ofenzivni stav obeavajui promicati zapoljavanje, inovacije i poduzetnitvo. Dakle, uspjenost Umjerene stranke krije se u tvrdnji da su oni jedina vedska radnika stranka. Potpora za produktivan rad nije samo reakcionarna pozicija koju su usvojili neoliberali. Marksist (ali i antistaljinist) Erich Fromm, u ovjeku za sebe: Uvod u psihologiju etike, objanjava produktivni rad kao temeljni princip ljudskog razvoja. Njegovo djelo sadri nekoliko znaajnih odlomaka koji se bave kritikom miljenja koje je ogranieno drutvenom interakcijom sa pripadnicima istog spola (kao i njihovim mreama), a nju su najsofisticiraniji istraivai etnikih manjina prepoznali kao jezgru problema integracije u vedskoj. Kada su bili na vlasti socijaldemokrati i ljevica su promicali ideju svi su jednaki, time smatrajui da imigrantima nije potrebna posebna pomo u usmjerenog obrazovanja i ekonomskih programa. Postupno su postajali multikulturalniji, a pruanje podrke imigrantima je poprimilo oblik vrlo povrne mode. Jedna od kljunih iznimki ovakvog djelovanja tijekom socijaldemokratskog razdoblja bila je situacija kada su mnogi imigranti dobili pristup specijaliziranim srednjim kolama, te su mnogi useljenici iz zemalja poput Iraka ili Irana dobili pristup visokokolskom obrazovanju. Takva socijalna mobilnost je i dalje zastupljena u nekim mjestima, izoliranim predgraima gdje ive uglavnom imigranti. Razlozi su sloeni i ukljuuju ne samo diskriminaciju kojoj se ljevica suprotstavlja, nego i neuspjeh u promoviranju programa koji bi pomogli doseljenicima sa posebnim problemima. Na primjer, kada sam pitao ravnatelja srednje kole o programima pomoi useljenicima koji zaostaju u gradivu, kao odgovor mi je pruen primjer dobrovoljne inicijative u lokalnoj knjinici. Takva simbolina pomo se moe ocijeniti daleko uspjenijom od programa industrijske integracije koji u vedskoj postoje za inenjere zaposlene u proizvod-

158 nim laboratorijima i pogonima vojne industrije.To je u svakom sluaju tabu tema posebnog socijaldemokratski-nadahnutog programa socijalne skrbi koji u velikoj mjeri daje prednost mukarcima vedske nacionalnosti. Kljuna toka obrambenih industrijskih mjera je u tome to povezuje industrijske radnike sa dravnim ulaganjima u tehnoloki naprednijim sektorima. Specijalizirani programi za imigrante su bili odvojeni od takvih drutvenih ulaganja u napredne tehnologije, odnosno mnogi programi za integraciju imigranata su bili namijenjeni redu nie plaenih poslova. Fromm izravno napada zablude o pojmu ravnopravnosti: Rije jednakost je takoer promijenila svoje znaenje. Ideja da su svi ljudi stvoreni jednaki podrazumijeva da ljudi imaju ista temeljna prava podrazumijevajui ih kao subjekte, a ne kao sredstva. Danas je jednakost postala ekvivalent zamjenjivosti, a takva ideja predstavlja prilinu negaciju individualnosti. Jednakost, koja bi trebala biti uvjet za razvoj specifinosti svakog ovjeka, danas znai izumiranje individualnosti, samodostatnosti u okviru trine orijentacije. Jednakost je bila povezana sa razliitou, ali je postala sinonim za indiferentnost i, doista, ravnodunost je ono to karakterizira moderan odnos ovjeka prema sebi i prema drugima. Frommova opaanja (objavljena neposredno nakon Drugog svjetskog rata) sadre vrstu rodno neobiljeenog jezika, a njegova formulacija je vrlo korisna. On eli rei kako je neuspjeh u razvijanju specifinosti svakog pojedinca doveo do generacije ljudi kao meusobno zamjenjivih proizvoda, jer razlike nisu ostvarene. Ljevica smatra da desnica ima nadmonu poziciju jer slavi vie individualizam nego solidarnost. Desnica utvruje kako postoji nedostatak solidarnosti kod osoba u drutvu koje radije uzimaju socijalnu skrb umjesto posla. Ili ukazuju na proirenje socijalne drave utemeljene na prekomjernom oporezivanju i individualiziranom poduzetnitvu koje je nosioc ekonomskog razvoja. Desnica ukazuje i na pojedince koji trae da se razvijaju i budu nagraeni za takve aktivnosti. Ljevica govori o solidarnosti, ali je ona zapravo suprotstavljena vrsti diferencijacije u interesu povezanom sa stratifikacijom srednje klase razliitih motiva to je djelomino utjecaj same stratifikacije i drutvene pokretljivosti. Mnogi programi socijalne skrbi koje brani ljevica su bili uspjeni, ali desnica je ukazala na zloupotrebe i ovo je iskoristila za promicanje porezne olakice za srednju klasu. Jasno je da postoji mnogo mitova o tome to individualnost ili solidarnost znai. Problem je u tome to je ljevica postala neuinkovita u promicanju one vrste jezika koji e osvojiti dovoljno glasova srednje klase, odnosno ideologije koja se djelomino temelji na istinama i laima. Ljevica je uspjela stvoriti neku vrstu institucionalne platforme koja organizira relativno autonomnu kulturnu, medijsku i ekonomsku mo potrebnu za promicanje pojedinanog (ili drutvenog) napretka, etnike integracije i industrijskog razvoja regija koje izgledaju naputene od strane politikih stranaka koje mnoge podsjeaju na naciste. Ekstremna desnica ispunjava vakuum laima i mitovi-

(p)ogledi
ma koje selektivno povezuje sa istinom razotkrivajui granice trenutnog diskursa ljevice i desnice. Granice prema dravi II: od slobodnog trita do neuspjelog industrijskog planiranja Ljevica jo nije shvatila kako promicati ciljane mjere, a da to ne rezultira davanjem prednosti jednoj grupi na raun neke druge. Jedan od razloga je i nedostatak uspjenih mjera za pomo odreenim radnicima u proizvodnji i njihovim regijama. Neki s pravom mogu tvrditi da sustav socijalne skrbi ulae sredstva u obrazovanje, istraivanje i razvoj, te na taj nain zapravo pomae tvrtkama u obuavanju radnika i podravanju inovacija. Ipak, drava bi mogla igrati proaktivniju ulogu od ove. Neuspjeh u poveavanju uloge drave u planiranju i slabosti u sustavu socijalne skrbi su otvorili vrata desnici. Dio problema lei u tome to su socijaldemokrati prestali uinkovito koristiti dravu kao polugu za oblikovanje gospodarstva radi nesposobnosti unutar rukovodstva odgovornog za pitanja gospodarskog rasta. Ispriat u jednu anegdotu kako bih ilustrirao takvu birokratsku nesposobnost. Prije mnogo godina, u periodu kada su socijaldemokrati kontrolirali dravnu vlast, susreo sam se sa slubenom osobom zaduenom za planiranje u Ministarstvu industrije i gospodarskog rasta u vezi mog istraivanja o uvjetima pod kojima je vedski div vojne industrije Saab bio u mogunosti uspjeno ui na civilno trite i kada druge tvrtke nisu uspjele u tome. Ovaj primjer je ukazao na postojanje neformalnih, neizravnih gospodarskih mjera koje podupiru razliite oblike ulaenja vojne industrije na civilna trita. Slubena osoba iz Ministarstva je ustrajala na dokazivanju kako je izgubljeno milijarde vedskih kruna u nastojanju da se vedska brodogradnja podigne na noge i utvrdio je kako su gospodarske mjere bile nemogue. Nije uspio uoiti razliku izmeu razliitih vrsta gospodarskih mjera stoga je problem gospodarskog razvoja pomeo pod tepih. Tako je neuspjeh socijaldemokrata u kreiranju civilnih gospodarskih mjera bio praen vojnim gospodarskim mjerama desnog centra pri kreiranju gospodarstva temeljenom na izvozu oruja. Tijekom predizborne kampanje, voa Lijeve partije je upitan kako e smanjivanje izvoza oruja dovesti do smanjenja zaposlenih, no nije uspio ponuditi odgovor ukazujui na moguu civilnu preobrazbu vojne industrije. Birokratska nekompetentnost se vidi u simbolikim djelima koja razotkrivaju moralne propuste desnice ne ukazujui kako reorganizirati dravnu politiku. Taj uzorak se neprestano ponavlja. Volvo je bio izbaen iz igre od strane kineske tvrtke podrane kineskim dravnim gospodarskim mjerama. Socijaldemokrati su tvrdili kako bi se drava trebala ukljuiti i preuzeti vlasnitvo nad auto tvrtkama. Desnica je, suprotstavljajui se toj ideji, tvrdila kako je sauvala novac poreznih obveznika jer drava ne moe kompetentno upravljati gospodarstvom. Oni su u pravu, ali pitanje je zato drava ne uspijeva obuiti ljude kako bi preuzeli uloge u gospodarskom planiranju kao to se moe vidjeti u Japanu, Junoj Koreji i drugdje.

(p)ogledi
Zelena stranka je imala sofisticiranu strategiju u promicanju vedske modernizacije, ulaganjem u brze vlakove i energiju vjetra. Ipak, nije se dovoljno govorilo o tome kakva bi se radna mjesta mogla stvoriti niti kako izgraditi strukturu gospodarskih mjera koja e osigurati da javne investicije ponu dovoditi do novih radnih mjesta. Obje vodee stranke su odbacile ideju kejnzijanskog poticaja gospodarskog rasta. tovie, jedan kolega me podsjetio kako najsofisticiraniji socijaldemokrati govore o kejnzijanskim poticajima, ali ne kau ita o organizaciji gospodarstva, odnosno tko e urediti stvari na lokalnoj razini. Neki lijevi kejnezijanci su raspravljali o tome kako je biva dravna telekomunikacijska tvrtka pomogla uvoenju inovacija u Ericsson, operatera mobilne telefonije koji se sada udruio s telekomunikacijama. Ipak, rast velikih tvrtki odran je i to na elu sa konzervativnim menagerima koji se nisu prilagoavali novim trendovima i potrebama korisnika. Danas su ipovi koji se nalaze u mobitelu toliko sveprisutni da su novi kineski proizvoai preuzeli trita koja su (skandinavski) Nokia i Sony-Ericsson mogli odravati u prolosti. Kao rezultat toga, tu bi trebao biti pritisak na vedske planere za stvaranje nove vrste velikih industrijskih tvrtki. Ako su vee vedske tvrtke poput Ericssona postale toliko dominantne, to je razlog vie za vedsku da razvije nove (domae) velike uspjene tvrtke. Poveavanje broja sluajeva uspjenih velikih tvrtki u vedskoj nije na dnevnom redu nijedne politike stranke. Niti jedna stranka nema sloj razvoju orijentiranih kompetentnih birokrata koji bi unaprijedili gospodarski rast unutar velikih tvrtki. Niti jedna stranka ne dovodi ozbiljno u pitanje unutarnju politiku inovacija u velikim tvrtkama i ne radi na stvaranju birokracije koja bi bila kompetentna u donoenju gospodarskih mjera. Inenjeri i ostala elita u proizvodnji su sklopili dogovor sa socijaldemokratima kako bi povezali otvaranje novih radnih mjesta i socijalnu dravu, ali sada ljevica zagovara socijalne mjere bez velikog rasta poduzea. Desnica se pak zalae za gospodarski rast bez irenja socijalne drave. Ljevica optuuje desnicu kako eli smanjiti socijalnu dravu, ali ne pokazuje kako sustavno proiriti temelje za socijalne olakice u rastu velikih poduzea. I ljevica i desnica su zajedno analizirale uspjenu formulu starih socijaldemokrata. Najbolji od socijaldemokrata (kao to je posljednji premijer) doli su do ideje da podupru vojno industrijski kompleks i brane izvoz oruja. Dakle, imamo propuste u ekonomiji i etici unutar oba glavna politika bloka. Lijevo stranka se kontinuirano fokusira na stvaranje novih radnih mjesta i drave blagostanja, ali ne i stvaranje kvalificiranih radnih mjesta povezanih uz demokratizaciju (i ak iru socijalizaciju) sredstava inovacije i proizvodnje. Diskurs o demokratizaciji tehnologije ne moete pronai igdje, osim moda u programima opskurnih stranaka. Na sveuilitima se ne dotiu ovog pitanja (ili gospodarskih mjera vezanih uz njega). Vlada postmodernizam- stvarajui konfuziju i diskurs o pravima i rtvama. Takav diskurs je

159 lako odbaen govorom desniarskih stranaka o poslovima, inovacijama i poduzetnitvu. Ljevica je jadikovala nad time kako Umjerena stranka sebe naziva jedinom vedskom radnikom strankom. Umjesto toga, oni bi se trebali nazivati jedinom vedskom strankom (odrivog) rasta, ali ljevica nije uspjela pokazati kako su mjere politike desniarskih stranaka usporavale rast jer su bili previe usredotoeni na obranu drave blagostanja. No, drava blagostanja nije nuno drava razvoja. vedska zaostaje daleko iza June Koreje u gospodarskim mjerama, stimulativnim paketima, a stoga i u gospodarskom rastu. Neuspjeh sveobuhvatne gospodarske i proizvodne politike u Sjedinjenim Dravama koja bi se adekvatno suoavala sa izazovima globaliziranog odlijeva ljudi se moe usporediti sa mjerama vedske industrije koje su zanemarile i zaboravile na kljune vedske regije. Strah srednje klase dovodi do njihove politike potpore kanibalizacije drave kako bi se sprijeio pad ivotnog standarda. Zelena stranka vedske zagovara Zeleni New Deal koji je svakako korak u pravom smjeru, ali nije u dovoljnoj mjeri podran od strane stvarnih pojedinanih sluajeva ili primjera koji bi se mogli koristiti u vedskom medijima kako bi podupirali ovu alternativu. U vedskoj i SAD-u, ponovno javljanje simbolinih prosvjeda protiv ekstremista kakvi su bili u praksi 70-tih godina prolog stoljea nee stvoriti nova radna mjesta ili oblike borbe protiv hegemonije . Kljuna alternativa mora biti promocija Razvojne drave, javnog oporavka, koja bi podupirala autohtone ekoloke mjere i kooperaciju. Ovi bi primjeri sezali dalje od tradicionalne drave blagostanja, vojne drave, te neoliberalnih dravnih alternativa. Kao primjer u SAD-u vidi raspravu Gara Alperovitza i njegovih kolega o Cleveland modelu u Nation Magazine (od 1. oujka 2010.) Za osvajanje glasova, socijaldemokrati trebaju na primjeru okazati kako su stvorili radna mjesta s posebnim modelom, potpomognuti posebnim mjerama na odreenom mjestu. Za osvajanje velikog broja glasova, politiari desnice su se pokazali kao daleko bolji menaderi. Alternativne gospodarske mjere na lokalnoj i nacionalnoj razini moraju biti povezane s temeljima organiziranja i alternativnom medijskom kampanjom. Neke od lijevih stranaka u vedskoj i u Demokratskoj stranci SAD-a mogu imati mnogo koristi od blage verzije glasnosti. Drugim rijeima, povijesni neuspjeh tradicionalne paradigme ekonomskog razvoja u tim narodima jami ozbiljnu kontrolu. Intelektualci mogu pomoi postavljajui prava pitanja u politikim strankama, na sveuilitima, u medijima i drugim drutvenim sferama. (Counterpunch, rujan 2010.)

Jonathan M. Feldman je profesor ekonomske povijesti na Sveuilitu u Stockholmu.

160

(p)ogledi

Putanja europske krajnje desnice

Sluaj Britanske nacionalne stranke

mr.sc. Mladen Jakopovi

APSTRAKT: Ovaj rad pokuava dati integralnu analizu Britanske nacionalne stranke (British National Party, BNP) kao vane europske politike organizacije i politikog pokreta krajnje desnice, koja e rasvijetliti odreene vanije aktualne tendencije europskog desniarskog radikalizma. lanak zapoinje analizom politikoga razvoja ove stranke nakon odvajanja od Nacionalne fronte preko dugotrajnog razdoblja neonacistikog vodstva stranke u liku Johna Tyndalla pa sve do dananje faze modernizacije pod vodstvom Nicka Griffina. Potonji dio analize bavi se razlozima relativnog uspjeha BNP-a (koji promatram kroz perspektivu faktora na strani potranje i na strani ponude) i osnovnom procjenom postojeeg prostora za razvoj stranke. Postuliram da premda statistika istraivanja razvoja krajnje desnice na razini itave Europe jo uvijek u mnogoemu nisu zakljuna - postoje neke naznake (poput konvergencije glavnih stranaka, relativne politike krize legitimiteta i njezinog mogueg zaotravanja u toku ekonomske krize) koje, ini se, ukazuju kako postoji znatan prostor za jaanje desnice. Ovo istraivanje modernih putanja BNP-a takoer ukljuuje analizu njegove trenutane ideoloke prirode. Ovdje (izmeu ostalog) pokazujem da je, unato odreenim prilagodbama, BNP i dalje odreen razliitim faistikim motivima i da ga se moe oznaiti rasistikim i nativistikim (pojam koji objanjavam kasnije). Na kraju, lanak openito naznauje faktore vezane za buduu putanju britanske krajnje desnice - kao i prepreke njezinom razvoju - i govori o tome to bi to moglo implicirati za progresivnu strategiju. Kljune rijei: desni ekstremizam, neoliberalizam, socijalni darvinizam, moralna panika, neonacizam, nova radikalna desnica

RANI DANI Glavni prethodnik Britanske nacionalne stranke bila je neonacistika Britanska nacionalna fronta (British National Front, osnovana 1967.), koja je uglavnom dobivala podrku s podruja na kojima je prevladavala urbana radnika klasa s visokim stupnjem useljenikog stanovnitva.(1) Kada je Nacionalna fronta uslijed izbornog neuspjeha i unutarnje nestabilnosti izgubila zamah, osnovan je BNP 1982. kao otvoreno i izraeno faistika, rasistika, antisemitska stranka. Stranka je odrala nekoliko godinjih skupova povodom Dana sjeanja u Yorku, mjestu nasilnih pogroma idova iz 12. stoljea, koje je predstavila kao povijesno mjesto nacionalnog otpora stranim lihvarima.(2) ef BNP-a John Tyndall otvoreno je napisao: Svojim sustavnim napadom na cijelu europsku kulturu idov zagauje i unitava europsku duu elimo li ozdravljenje europske due u naoj zemlji i u cijeloj Europi, to se moe ostvariti samo iskorijenimo li taj gnojni mikrob meu nama.(3) Na skupu 1962. idove je ak nazvao otrovnim crvom koji se hrani leinom u uznapredovalom stanju raspadanja(4), a odravao je bliske veze s njemakim neonacistima.(5) tovie, u svome pamfletu o autoritarnoj dravi, The Authoritarian State, posluio se citatom iz Protokola sionskih mudraca u napadu na demokraciju kao modernu farsu koju su reirali idovi da bi osigurali vlastitu prevlast. Tyndall je poetkom 1960-ih osnovao elitno aktivistiko tijelo nazvano Spearhead, odnosno Vrh koplja, nadahnut faistikim (kao i nacistikim) paravojnim formacijama, a obuka u tom tijelu ukljuivala je simulaciju napada na toranj u Surreyju, kao i rukovanje eksplozivima.(6) Tyndalla i sadanjeg predsjednika BNP-a Nicka Griffina ak su predstavili talijanskoj teroristikoj skupini krajnje desnice u izgonu u Londonu, s kojom su navodno ostvarili suradnju.(7) Slina naznaka povezanosti BNP-a s teroristikim aktivnostima ukljuuje sluaj Richarda Edmondsa, Tyndallovog zamjenika, osuenog zbog unitavanja kipa Nelsona Mandele u Londonu, koji je takoer sudjelovao u distribuciji vie od 100,000 primjeraka novinske broure Centra za povijesnu reviziju (paravan BNP-a) Holocaust News u kojoj se tvrdilo kako je Holokaust mit. Takoer, bivi slubenik za omladinu BNP-a i bliski suradnik kako Tyndal-

(p)ogledi
la tako i Griffina, Tony Lecomber, osuen je 1986. za rukovanje eksplozivima.(8) Autoritarna i faistika crta takoer je bila vidljiva u unutarnjoj organizaciji stranke i Tyndallovim nastojanjima da uspostavi centralistiku strukturu odluivanja utjelovljenu u jedinstvenoj izvrnoj vlasti predsjednika stranke. Slino tome, BNP je zagovarao drastino poveanje ovlasti premijera (u skladu s doktrinom jedinstvene izvrne vlasti) pa je ak predloio da se premijer bira na neodreeno vrijeme.(9) Prva izjava o naelima i politici BNP-a definitivno je otila dalje od openitih tema krajnje desnice poput etnike homogenosti, nezavisne nacionalne obrane, ekonomskog nacionalizma, zakona i reda itd., te je ukljuila ekstremne politike poput prisilne repatrijacije. U njoj je stajalo: Useljavanje neeuropljana u Europu () treba odmah okonati, a mi pak moramo organizirati masovni program repatrijacije i ponovnog naseljavanja u inozemstvu za one narode neeuropskoga podrijetla koji ve borave u ovoj zemlji.(10) Radikalna desniarska ideologija stranke nala je jo jedan izraz u izbornome proglasu iz 1983. u kojem se tvrdilo kako revolucionarni duh i metoda moraju proeti ne samo gospodarstvo, nego itav aparat vlasti i nacionalnog vodstva, ustvari cijelo drutvo. (11) Iako je odreeni mimetiki nacistiki element u Tyndallovom BNP-u neosporan (s obzirom na strankin progermanski bioloki rasizam i teoriju o idovskoj uroti, kao i njezine diktatorske sklonosti i veze s ekstremnom desnicom, tenje direktnoj akciji, te posebno uzevi u obzir otvoreno tovanje Hitlera), stranku iz tog vremena bolje emo opisati kao amalgam neofaistikih i neonacistikih utjecaja, barem ako se pridravamo kategorizacije Roberta Griffina koja definira neonacistiku ideologiju kao rigidniju i izravniju kopiju ili imitaciju meuratnog nacizma. BNP, s druge strane, ve je pripadao onim formacijama koje uvode izvorne teme ili kulturne idiome u glavne meuratne permutacije ili ih pak u potpunosti odbacuju u ime sasvim novih argumenata .(12) Bilo je razliitih velikih razlika izmeu klasine nacistike i rane ideologije BNP-a. Jedan vaan odmak od mimetikog momenta ukljuuje nepostojanje ozbiljnih ekspanzionistikih pretenzija u BNP-u. Tyndall je ustvari iao protiv slubene politike BNP-a kada je govorio o razvoju potrebe za ivotnim prostorom i u prilog europske rekolonizacije crne Afrike.(13) Meutim, ostale su mnoge tipino faistike i nacistike teme, ukljuujui zahtjeve za nacionalnim preporodom, rasnom i kulturnom higijenom (ukljuujui mjere poput zabrane homoseksualnosti), itd.(14) FAKTORI NA STRANI POTRANJE Analiza razvoja BNP-a i njegove mogue budue perspektive takoer trai analizu relevantnih drutvenoekonomskih uvjeta i varijabli, osobito onih koji se odnose na masovno glasako tijelo. Ti faktori, zajedno s aktiv-

161 nostima stranke (faktorima na strani ponude), odreuju konane ishode. Naravno, ove dvije perspektive ne treba primjenjivati sasvim odvojeno (s obzirom na njihova sloena meudjelovanja), iako ova klasifikacija ipak moe biti korisna za razvoj dosljednijega tumaenja, kako se nadam pokazati u ovome radu. Faistiki i nacistiki pokreti ne padaju s neba, odnosno ne nastaju kao rezultat neke fiksne, statine ljudske prirode. Umjesto toga, pogoduju im inherentne brtualnosti suvremenoga ivota i proturjeja kapitalizma. (N)astanak totalitarne vlasti pojava je unutar, a ne izvan nae civilizacije. Postoji opasnost da globalna, univerzalno povezana civilizacija u vlastitim redovima stvori divljake prisiljavajui ljude da podnose uvjete koji su, prividu unato, uvjeti u kojima ive divljaci.(15) Slino tvrdi Enzo Traverso u svoj razradi radikalnije kritike drutvene baze faizma. Ti korijeni nisu puka patologija koja se razvija protiv liberalizma - za njega, oni su jezgra modernog drutvenog iskustva u liberalnim drutvima, mentalni svijet neoliberalnog socijalnog darvinizma. Ovdje u proiriti njegov socioloko-psiholoki argument i primijeniti ga na tematiku neoliberalnih drutvenih i gospodarskih uvjeta. Bez obzira na to, iru analizu konkretnih materijalnih subjektivnih snaga odgovornih za nedavni uspon britanske krajnje desnice tek treba napisati. Dobro mjesto za poetak analize utjecaj je taerizma i kasnija okrutnost neoliberalizma s njegovim socijalnim darvinizmom, socijalnim dislokacijama (unitenje proizvodnog sektora, nezaposlenost), krahom sigurnosti i solidarnosti, anomijom, masovnim nezadovoljstvom, irom kulturnom ili drutvenom barbarizacijom, itd. Thatcher je predsjedala ponovnim usponom socijalno nemarne, sve vie centralizirane, represivne i militaristike, autoritarne drave. Rigidno neosobne, indiferentne karakteristike post-kejnezijanskih birokracija, njihov razvlaujui i protudemokratski utjecaj, nagrizaju drutvene vrijednosti jednakosti i - donekle paradoksalno - esto takoer doprinose podrivanju legitimiteta autentinih demokratskih naela i ideja. Meu temeljnim gospodarskim i drutvenim problemima od vanosti za razumijevanje rasta popularnosti krajnje desnice su i pitanja urbanog propadanja, unitavanja socijalnog stambenog zbrinjavanja u vrijeme kako konzervativnih tako i laburistikih vlada, kulture mladih siledija poznatih kao yobs (razni oblici mladenakog vandalizma, kaznenih djela protiv imovine i fizikog nasilja, uglavnom meu niom radnikom klasom i podklasom), itd. Neoliberalno, ekstremno kapitalistiko unitavanje ideje napretka vratilo je u javni ivot neizmjerni cinizam i dezorijentaciju. Taj nasilni socijalni darvinizam kraljenica je Francisco Goya, El sueno de la razon produce antihumanistikih politikih projemonstruos (San razuma proizvodi udovita) kata. Nihilizam u pogledu ljudske

162 prirode pojednostavio je oneovjeivanje ovjeka. Dezinficirani, izdvojeni sustavi imigracijske kontrole i kazneni sustav, nesklon vanjskim manifestacijama nasilja, slue za osnaivanje legitimiteta nasilja. Moderni zatvorski sustav osobito je moan legitimizator naela potrage za rtvenim jarcem, nasilne objektifikacije i istog sadizma. Djeluje tako to se okomljuje na odreene skupine ljudi koje najprije treba dovoljno demonizirati tako da iru javnost jednostavno prestane biti briga. Retorika i ideologija o lanim azilantima ili seksualnim pervertitima snano podsjea na nacistiku demonologiju. Legitimiziranje nasilja nad demoniziranim unutranjim neprijateljem pribliava nas srcu faizma.(16) Uspon konzervativnih i reakcionarnih gospodarskih, politikih i ideolokih sila rezultirao je prostorom izmiljene i izmatane drugosti ija je slika osmiljena tako da legitimizira njihove vrijednosti i oblike prevlasti.(17) Suvremena prevlast neoliberalnog korporativnog kapitalizma i njegove sve autoritarnije drave, kao i vojna i imperijalistika narav globalnih odnosa, sve to doprinosi radikalnom odbacivanju naela jednakosti.(18) Ustvari, svi sadanji kljuni neprijatelji BNP-a - u kulturolokom pogledu sporni useljenici koje je nemogue asimilirati, nezahvalni i barbarski muslimanski nezadovoljnici, seksualni pervertiti, teroristi kao pripadnici nie vrste, prevarantski, politiki korektni ljeviari i icari socijalne pomoi - takoer su uveni konstrukti masovnih medija, lobistikih grupa i politikih elita. Bez sumnje, faisti i nacisti esto radikaliziraju te konstrukte i radikaliziraju oblike njihovih rjeenja - odatle pozivi za repatrijacijom, uvoenjem jo drakonskijih kazni i vraanje smrtne kazne, militaristike kampanje i eksplicitna islamofobija (za razliku od donekle suptilnijih oblika rairene diskriminacije, poput tajnih muenja, ubojstava i kolateralnih pokolja civila u Iraku, Afganistanu i drugdje). Ipak, postojei teroristiki rat protiv terorizma ukljuuje izvanredna izruenja kao i tamnice (poput Abu Ghraiba i Guantanama) u kojima dre tisue bez suenja i bez zatite od torture. Takoer, ima jo mnogo drugih primjera krajnje dehumanizacije kao to je - da navedemo posebno uasan primjer s poetka rata u Afganistanu - pokolj u Dasht-i-Lailiju kada je, ini se, suradnik CIAe i trenutani Karzaijev ef Glavnog taba Abdul Raid Dostum koordinirao, a amerika vojska nadgledala, pokolj u kojem je ubijeno oko 2000 Talibana i osumnjienih talibanskih zatvorenika koji su ugueni u kontejnerima u kojima su ih danima drali bez hrane i vode.(19) Obrazac nije nov: obezvreivanje ljudskog ivota pratila je dehumanizacija neprijatelja, kao ideja koju su irili vojna propaganda, tisak, ali i kolska literatura. () Nacionalistika propaganda odrekla se svih racionalnih argumenata u pogledu uzroka i opravdanja sukoba te je umjesto toga zaigrala na osjeaj pripadnosti ugroenoj zajednici i pozivala na potpunu, slijepu odanost. Neprijatelj je uvijek dobivao crte neprijateljske rase, sustavno opisivane barbarskom.(20) Blie kui, diljem Europe ljubiteljice slobode i u samoj Britaniji, na tisue ilegalnih useljenika, ukljuujui brojnu djecu - dok ovo piem - aktivno proganjaju, hapse u prepadima u cik zore, masovno deportiraju ili dre protiv njihove volje u prilino totalitarnim koncentracijskim lo-

(p)ogledi
gorima (centri za zadravanje), oduzimaju im osnovna politika i veinu drugih ljudskih prava, ponekad ih godinama dre zatvorene, straari ih esto premlauju, a redovito ih prevoze i deportiraju kao stoku.(21) Arendt je uoila slinu pojavu: (g)otovo smo u iskuenju mjeriti stupanj zaraze totalitarizmom po mjeri u kojoj vlade koriste svoje suvereno pravo denacionalizacije (). No istodobno ne smijemo zaboraviti da na kontinentu nije bilo zemlje koja izmeu dva rata nije donijela neki novi zakon () uvijek u izriaju uoblien tako da dravi omogui da se rijei velikog broja svojih stanovnika u bilo kojem prikladnom trenutku. (22) Slino tome, brzo irenje britanskog zatvorskog sustava, uz prateu dehumanizaciju, puzajue irenje autoritarnosti, kljuno naelo nasilne objektifikacije i iskljuivanja priroeno ideji kaznenog zastraivanja (detterence), kriminalizacija odreenih (osobito etnikih) zajednica, problematine omladine nie radnike klase i lumpenproletarijata/podklase, i istrebljivaka logika osobito vidljiva u dugotrajnim i doivotnim kaznama (koje se obino promatra kao plijevljenje drutvenog korova) potvruju i osnauju autoritarne i antihumanistike krajnje desne tendencije u modernom zapadnom i britanskom drutvu. (P)aradigma zatvora - s njegovim naelom ograniavanja kretanja, dehumanizacije zatvorenika, s njegovim reimom osmiljenim za iscrpljivanje i discipliniranje tijela i nametanje poslunosti njegovim hijerarhijama i njegovoj administrativnoj racionalnosti - u konanici rezultira koncentracijskim logorima totalitarnih reima. (23) Vaan funkcionalni aspekt ovoga represivnog raspoloenja ukljuuje osobito energinu britansku politiku moralne panike (koju esto podravaju ak i lijeviji i liberalniji mediji kao to je Guardian), tjeskobu zbog propadanja i kriminala, nakon ega slijedi traenje rtvenog jarca(24), vea drutvena kontrola, autoritet drave i represija. Stalni pritisci medija, javnosti i lobistikih grupa kojima se trae stroe kazne i snaniji nadzor jaaju normalizaciju masovnog nasilja. Jednako tako, antiimigrantski program prvi su u moderni britanski politiki mainstream uveli antiimigrantski govori Enocha Powella i Margaret Thatcher. U to vrijeme, konsolidacija njezinog autoritarnog populizma i popularnog kapitalizma Nove desnice ukrala je vjetar ba iz jedara krajnje desnice. Tri desetljea kasnije, rigidni desniarski masovni tabloidi kao to su Sun, News of the World i (u manjoj mjeri) Daily Mail, populistike radijske postaje kao i provincijski mediji jo uvijek svakodnevno provode lov na vjetice usmjeren na lane traitelje azila i imigrante. Uvodni lanak u listu Dover Express (1. listopada 1998.), da navedemo dojmljiv primjer, nazvao je traitelje azila ljudskom kanalizacijom. Naslov iz lista Daily Star (4. travnja 2000.) glasi: Gubi se, smee! Mainstream politiki akteri sudjeluju u tim otrovnim trendovima i pomau ih orkestrirati. Na primjer, lokalna izborna kampanja konzervativaca iz svibnja 2000. u sredite svoje strategije stavila je pitanje azila. Sve nove traitelje azila, govorilo se, treba smjestiti u takozvane sigurne jedinice (secure units).(25) Velike nacionalne novine kao to su Daily Mail i Daily Express ulau svakodnevne napore u stvaranje stereotipne slike o traiteljima azila kao lanjacima, ica-

(p)ogledi
rima, silovateljima i slino.(26) Donekle je ironino (s obzirom na rairenu zadrtost) to to, izgleda, procesi slabljenja stranaka (slabija identifikacija stranaka i sve manje politiko povjerenje) dodatno jaaju razvoj krajnje desnice. Prema istraivanju Eurobarometra iz 2005., samo 14% ispitanika iz Ujedinjenog Kraljevstva sklono je vjerovati politikim strankama(27), a nedavni politiki skandali u strankama samo dodatno zaotravaju krizu politikog legitimiteta. Upuujui na podatke Europskog statistikog istraivanja iz 2002., Norris je utvrdio da su se indikatori povjerenja u institucije i drutvenog povjerenja pokazali u znatnoj mjeri vezanima za radikalnu podrku desnici, u oekivanom negativnom smjeru.(28) Uspon krajnje desnice u Europi pripisivan je sve veoj konvergenciji mainstream stranaka koje su prihvatile neoliberalne politike nereguliranog trita, slabe socijalne zatite i snane represivne drave.(29) Meutim, pribliavanje stranaka kao faktor jaanja krajnje desnice nema niti automatski niti trenutaan efekt. To potvruje neuspjeh krajnje desnice koja nije uspjela ostvariti izborne proboje poetkom i sredinom 1990-ih, unato tome to je New Labour prihvatio neoliberalnu gospodarsku i socijalnu platformu. Masovno otuenje od mainstream stranaka takoer ne moe samo po sebi objasniti zbog ega bi taj proces trebao koristiti upravo strankama krajnje desnice. Osobito vanim aspektom tog pribliavanja stranaka (vezano za jaanje krajnje desnice) ini se mjera u kojoj glavna konzervativna stranka zauzima poziciju centra.(30) U britanskom kontekstu, repozicioniranje Konzervativne stranke prema centru (pod vodstvom Davida Camerona) - u poetku bez snanijeg odmaka od rigidnog neoliberalizma a u smjeru ekonomskog populizma - otvorilo je prostor za jaanje BNP-a. Uz druge faktore, poput daljnjeg diskreditiranja Laburistike stranke meu brojnim glasaima radnike klase koji su poeli uviati da stranka vie ne zastupa njihov temeljni klasni interes, u kombinaciji s nastavkom neoliberalnog strukturalnog nasilja i utjecaja populistikih desniarskih masovnih medija kao i unutranjih promjena u organizaciji i strategiji BNP-a, nedavni rast popularnosti Britanske nacionalne stranke takoer se poklopio s nedavnim raskidom Konzervativne stranke s tvrom, tradicionalnijom desniarskom retorikom prethodnih voa kao to su William Hague, Iain Duncan Smith i Michael Howard. Nadalje, pozicija BNP-a kao protivnika establimenta svojom privlanou za radniku klasu ostaje izvan dosega konzervativaca, a njihova pobjeda na opim izborima mogla bi koristiti BNP-u kao desniarskim kritiarima Konzervativne stranke. Ekonomska kriza omoguila je konzervativcima da se upuste u radikalnije neoliberalno restrukturiranje ekonomije, to otvara ekonomsko-populistiki prostor BNP-u na desnici, a nevoljkost konzervativaca da to poveu s otvoreno ekstremistikom antiimigrantskom ofenzivom (jer se usredotouju na pridobivanje veeg broja mainstream glasaa i umirivanje svoje korporativne baze) ostavlja eksplicitni oblik ksenofobije kao iskljuivo pravo BNP-a. No i mainstream takoer skree udesno u pogledu ovih i drugih pitanja. Uoen je snaan rast antiimigrantskog raspoloenja u britanskoj populaciji.(31) Za razliku od drugih zemalja EU, ispitanici iz Ujedinjenog Kraljevstva

163 naveli su imigraciju kao ono to ih najvie brine (slijede terorizam i kriminal).(32) Unato nacionalnim razlikama koje uvijek treba uzeti u obzir, negativno raspoloenje prema imigraciji, izbjeglicama i multikulturalnosti dobro prognozira hoe li netko zaokruiti radikalnu desnu stranku, ak i nakon to se ukljui niz prethodnih kontrola drutvene pozadine i politikog povjerenja. Stavovi prema kulturalnom protekcionizmu pokazuju se daleko snanijim faktorima za prognoziranje glasovanja za radikalnu desnicu od ekonomskih stavova.(33) To e moda djelomino potvrditi dominaciju trenda (sve do nedavno, ini se) zaokreta od klasne politike prema novim postmaterijalnim temama, iako vanost ekonomskih u odnosu na izravno rasistike argumente u stvaranju antiimigrantskog raspoloenja nije dovoljno istraena. ini se nespornim, meutim, da klima oskudnih resursa (visoka nezaposlenost, niske plae, itd.) obino doprinosi antiimigrantskom raspoloenju.(34) Nedavna kampanja pod sloganom Britanska radna mjesta za britanske radnike i trajkovi u rafineriji Lindsey Oil Refinery jasno to pokazuju. Ipak, meu glasaima BNP-a postoje velike razlike u pogledu temeljnih interesa, osobito meu razliitim tipovima glasaa (npr. ideoloki u usporedbi s protestnim, pragmatinim i klijentelistikim glasaima). U mnogo sluajeva vjerojatno postoji sloena veza izmeu materijalnih i nematerijalnih faktora. Pitanje je to koje se moda moe bolje analizirati kroz konkretnu teoretsku primjenu koncepta kognitivne disonance. Strah od silazne mobilnosti i gubitka drutvenog statusa rezultira erozijom drutvenog povjerenja, a kod gubitnika u prijelazu na post-fordovski neoliberalizam potie sklonost traenju rtvenog jarca i autoritarnim rjeenjima. Ekstremistiki pokreti imaju mnogo toga zajednikog. Igraju na nezadovoljnike i psiholoke beskunike, na osobne neuspjehe, drutveno izolirane, ekonomski nesigurne, neobrazovane, nesofisticirane, i autoritarne osobe.(35) Kako je socijalistika i komunistika ljevica marginalizirana i diskreditirana, a razjedinjeni, oslabljeni radniki pokret te socijal-demokratski i konzervativni mainstream jo uvijek nespremni pozabaviti se ekonomskom nejednakou i socijalnom nesigurnou te skloni meusobnom pribliavanju i okupljanju oko najmanjeg zajednikog nazivnika u cilju osvajanja najveeg mogueg broja glasova, ini se da se u Britaniji stabilizirala ova glasaka nia krajnje desnice. Meutim, treba analizirati te glasake drutvene baze krajnje desnice od sluaja do sluaja, jer komparativne analize europske krajnje desnice donose sloenije uvide koji esto nadilaze popularne stereotipe.(36) Unato stereotipu (popularnom u vulgarnim marksistikim krugovima) o homogenom drutvenom profilu faista iz srednje klase, upravo kolektivni identitet radnike klase, klasna svijest i organizacija radnike klase (umjesto pukog ekonomskog poloaja) predstavljaju prepreku prodoru krajnje desnice meu radnike mase. To potvruju povijesni dokazi koji pokazuju da faisti iz radnike klase uglavnom dolaze iz sindikalno neorganiziranih segmenata trita rada.(37) Ovdje postoji vana povijesna lekcija koju treba nauiti: (r)elativna malobrojnost faista iz radnike klase nije bila posljedica nekakvog proleterskog imuniteta na privlanost nacionalizma i etnikog ienja.

164 Bolje se to moe objasniti imunizacijom i konfesionalizmom: oni koji su ve bili duboko angairani, iz narataja u narataj, u dubokoj subkulturi socijalizma, s njezinim klubovima, novinama, sindikatima i skupovima, jednostavno nisu bili slobodni postati odani neem drugom.(38) Neoliberalno unitavanje kohezivnih identiteta radnike klase i uvjerljivih lijevih alternativa otvorilo je kljuan prostor za modernu krajnju desnicu. U Britaniji i diljem Europe, ini se da raste omjer podrke radnike klase strankama krajnje desnice.(39) No ipak su moda neki slojevi srednje klase jo uvijek najranjiviji na propagandu krajnje desnice, uzmu li se u obzir njihova relativno izolirana i neorganizirana drutvena iskustva kao treega puta izmeu kapitala i rada, te neuspjeh u izraavanju njihovih ekonomskih i drutvenih nesigurnosti i zahtjeva u klasnom smislu. To je takoer provizorni zakljuak izvjetaja organizacije Democratic Audit (analitikog instituta sa sjeditem na Sveuilitu u Essexu) ije ogranieno empirijsko istraivanje ukazuje na to da nia srednja klasa pokazuje vei stupanj podrke za BNP.(40) Trenutanu gospodarsku krizu obiljeava nekoliko proturjenih perspektiva u pogledu radnikog pokreta. S jedne strane, prijetnja i stvarnost rastue nezaposlenosti vrlo e vjerojatno negativno utjecati na stopu sindikalnog organiziranja i moda ograniiti militantnost sindikata, te tako takoer umanjiti utjecaj sindikalne kulture i organiziranja (u nekim sektorima) kao tvrave protiv upliva krajnje desnice na radnike mase. S druge strane, vanost obrambene funkcije radnikog pokreta vjerojatno e se poveati, to ak moda doprinese povratku brojnih radnika u krilo radnikog pokreta. Meutim, osobito uz opasnost zaokreta vodeih stranaka prema desniarskom populizmu(41), nita nije vanije od politikog subjektivnog elementa. Takoer, ekonomsko krilo progresivne borbe moglo bi naii na opasne prepreke pokau li se sindikati nesposobnima ili nespremnima preokrenuti sadanju ovinistiku klimu kakva vlada meu radnicima ili ak pomognu kanalizirati je kroz svoje konkretne organizacije ili aktivnosti. Umjesto da hukaju radnike na radnike, sindikati moraju prokazati prave krivce - korporativne elite koje se bave kupovinom reima (regime shopping) ne bi li tako potkopali plae i uvjete rada. Vjerojatno uglavnom zbog rezultata laburistikog odustajanja od klasne politike, lanska baza laburista iz radnike klase smanjuje se (osobito nakon to je izblijedjelo oduevljenje iz ere nakon Margaret Thatcher), dok je udio lanstva iz srednje klase porastao.(42) Poetna reakcija elite Laburistike stranke na ovu pojavu, ali i na openiti pad podrke radnike klase, uglavnom se svodi na naglaavanje otrog stava prema imigraciji, to dodatno legitimizira desniarsku zadrtost. Ti ideoloki pritisci snano su utjecali na miljenje ire javnosti o imigraciji. Kako je priznao uspjeni kandidat BNP-a Simon Darby u Dudleyju: Problem za problemom, dan za danom, azil ovo, azil ono. Tako da sada imamo luksuz ljudima lupati na vrata s opeprihvaenim problemom dana.(43) Ustvari, literatura Konzervativne stranke u Dudleyju i Broxbourneu imitirala je materijale BNP-a, premda u Broxbourneu nije uope bilo traitelja azila.(44) U svakom sluaju, rast popularnosti BNP-a poklopio se s jaanjem partijsko-politike i tabloidske antiimigracijske

(p)ogledi
propagande. Kako je Nick Griffin rekao za Guardian: Pitanje traitelja azila za nas je bilo sjajno Bilo je jako zabavno gledati ministre u vladi i torijevce kako igraju na kartu rase mnogo sirovije nego to bismo to mi napravili. Ta nas tema legitimizira.(45) Na mnogo naina, stranake politike elite i britanski senzacionalistiki tisak poput listova Sun i News of the World roditelji su modernog faistikog senzibiliteta u Britaniji. ak i zamisli eugenike, poput sterilizacije ljudi nepodobnih da imaju djecu, redovito se zastupaju u masovnim medijima poput emisije James Whale Show na radiju Talk Sport, uz bok publikacijama BNP-a.(46) MODERNIZACIJA BNP-a BNP i suvremeno britansko drutvo nali su se, izgleda, na pola puta. Kako je drutvena klima skrenula udesno, stranka pod vodstvom Nicka Griffina zapoela je proces politikog uenja, uglavnom po uzoru na inozemne stranke i pokrete kao to su francuska Nacionalna fronta i talijanski Nacionalni savez. Glavne inovacije ukljuivale su organizacijsku profesionalizaciju, zaokret prema politici okrenutoj na rad u lokalnim zajednicama i ideoloko preoblikovanje posveeno izbjegavanju javne stigmatizacije. Ovaj posljednji aspekt podrazumijevao je odbacivanje izravne antisemitske i otvoreno rasistike propagande, kao i kristaliziranje nacionalistike, autoritarne ideologije iji su korijeni u uvjetima, interesima i predrasudama britanskoga drutva. Uz uglavnom nezavisne rasistike i krajnje desne inicijative, poput sve istaknutije organizacije English Defence League (Engleska obrambena liga), iri ideoloki pozicioni rat BNP-a ukljuio je razvoj nekoliko paravana - tu su glazbena izdavaka kua Great White Records, sindikat u zaetku Solidarity, godinji festival Red, White and Blue, nedavno osnovane organizacije Christian Council of Britain i Association of British Ex-Services Personnel itd. Ovaj modernizacijski zaokret nije se dogodio lako, a trebala su proi dva izborno jalova desetljea prije nego to je doao kraj prevlasti Tyndalla u BNP-u. Nick Griffin i sam je pripadao tvrdoj struji krajnje desnice i dugo je kritizirao potragu za politikim legitimitetom te je izbjegavao sudjelovati u reformistikoj, antiekstremistikoj struji unutar BNP-a. S reputacijom prijatelja pankerske i skinheadske scene(47), Griffin se takoer isticao u propagiranju nijekanja Holokausta.(48) ini se da se preobrazba njegovih stavova dogodila zbog kombinacije nekoliko faktora, ukljuujui uspjena iskustva reformirane krajnje desnice u Francuskoj i Italiji, uspjenu BNP-ovu kampanju baziranu na radu u zajednici u Millwallu i optube za poticanje na rasnu mrnju s kojima se morao suoiti 1998. Bruce Crowd, organizator BNP-a za jugozapadnu regiju, prepoznao je jedan od glavnih problema: Koliko je lanova i glasaa izgubljeno tijekom godina zbog JT-a [Johna Tyndalla] u neonacistikoj uniformi?(49) Takoer, stranka je pod Griffinom poela prepoznavati potrebu da se odmakne od starog, neuspjenog konfrontacijskog stila politike, poput taktike mariraj i rasti (koja je izazivala snane antifaistike reakcije i este sukobe) i umjesto toga odabere komunikaciju s glasaima od vrata do vrata. Posljednja dva desetljea svjedoila su definitivnom ras-

(p)ogledi
tu rairene podrke krajnjoj desnici u cijeloj Europi koja se poklopila s usponom i stabilizacijom neoliberalizma. Izborni rezultati krajnje desnice utrostruili su se.(50) Pod vodstvom Nicka Griffina BNP je postala najuspjenija stranka krajnje desnice u britanskoj povijesti. Poveala je svoj udio glasaa na izborima za Europski parlament s 1.1% (malo vie od 100,000 glasaa) 1999. na 4.9% (808,000 glasova) 2004. i jo vie, 6.2% (943,000) 2009. Slino tome, podrka BNP-u na opim izborima porasla je s malo vie od 35,000 glasova 1997. na vie od 192,000 2005.(51) Stranka je postala lokalna sila na raznim lokacijama diljem Engleske (no u malim ogranienim lokalnim podrujima ciljnih okruga), ukljuujui mjesta kao to je Burnley (koji mue problemi deindustrijalizacije, socijalno-ekonomska uskraenost, visoke stope kriminala, percepcija da azijska zajednica dobiva povlatena opinska sredstva, itd.), Oldham (zbog azijskih rasnih nereda koje je uglavnom izazvao BNP, i na rasistikoj platformi nazvanoj Jednaka prava za bijelce iz Oldhama), te Barking i Dagenham, uglavnom bjelaka podruja ireg Londona. Nekada laburistike utvrde u njegovoj zoni proboja u sjeverozapadnoj Engleskoj obino su identificirane kao glavna izborna baza BNP-a.(52) To ne znai automatski da su bivi laburistiki glasai njegovi glavni sadanji pristae. Ustvari, analiza organizacije Democratic Audit sugerira da BNP osvaja podrku glasaa svih triju najveih stranaka, a ne samo laburista, i da ustvari osvaja najvie glasaa konzervativaca, a najmanje laburista.(53) Na lokalnim izborima 2008., BNP je osvojio 55 mjesta u gradskim poglavarstvima u razliitim regijama te je ak osvojio mjesto u gradskoj skuptini Londona. Pobjeda BNP-a na dopunskim izborima u Swanleyju u Kentu potvrdila je njegovo sve snanije zemljopisno irenje. Prema studiji koju je proveo Democratic Audit u 2006., 18-25% stanovnitva razmotrilo bi mogunost glasovanja za BNP.(54) U isto vrijeme, kratkotrajni izborni neuspjeh protueuropskih populistikih konzervativaca, UKIP-a (Stranke za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva) na prethodnim lokalnim izborima moda je nakratko pomogao stabilizirati izbornu sreu BNP-a, pa je ak nakratko otvorio velik novi prostor za rast stranke, posebno s obzirom na to da su istraivanja javnog mnijenja ukazivala na to da glasai dijelom povezuju te dvije stranke.(55) Nadalje, panja masovnih medija vrlo je izrazito nerazmjerna izbornoj snazi BNP-a. Marginaliziranost raa marginaliziranost, a BNP-ov uspjeh poveat e njegove resurse (npr. javna sredstva, politiko pokroviteljstvo, medijsko praenje izmeu izbora, itd.), legitimitet i ambicije, te doprinijeti tome da stranka razvije sklonost masovnoj politici. Zbog toga uspjeh BNP-a na nedavnim izborima za Europski parlament, gdje je uspio osvojiti dva mjesta zbog sustava glasovanja po naelu proporcionalne zastupljenosti, posebno uznemiruje. Imi-

165 d UKIP-a kao stranke nesklone Europskoj uniji doprinjeo je njegovim iznenaujue sjajnim rezultatima na tim izborima, a proboj BNP-a je jo zlosutniji s obzirom na to da su veliki dijelovi njegovog potencijalnog glasakog tijela iz radnike klase izgleda odluili ne glasovati na europskoj razini. Paralelni lokalni izbori 2009. potvrdili su da na britanskoj izbornoj sceni ima i vie nego dovoljno prostora kako za UKIP tako i za BNP. Istodobno, stranka nije bila pretjerano uspjena u poveanju broja aktivnih lanova, a njezina baza pristaa ostaje uglavnom pasivna, iako njezina nova politika u obliku lokalnog, komunalnog aktivizma moda u odreenoj mjeri pomogne rijeiti taj problem. Nadalje, izborni rezultati BNP-a obino su bolji kada je odaziv glasaa slabiji, pa su se ak i ograniene mjere poticanja veeg odaziva (poput glasovanja preko pote) kao metode borbe protiv BNP-a pokazale prilino uspjenima.(56) Dijelom iz ovih razloga, mjehuri stabilnog rasta stranke dramatino se rasprsnuo na posljednjim opim i lokalnim izborima, provedenim u svibnju 2010. BNP je izgubio 26 od 28 izbornih okruga koje je nastojao obraniti. Iako je osvojio 6.4% nacionalnih glasova na europskim izborima 2009., ostvario je samo 1.9% na opim izborima. Meutim, bilo je nekih dobrih lokalnih rezultata, kao i znatnih lokalnih jaanja, a nacionalni glasovi jo uvijek su premaivali 563,000.(57) Izbori su openito ukazali na oporavak glavnih stranaka koje su - u emu im je pomogla neodluna utrka izmeu laburista i konzervativaca, relativno velik odaziv biraa i uvoenje televizijskog prijenosa rasprava triju efova glavnih stranaka uivo - istisnule druge, manje suparnike. Pored toga, masovna antifaistika kampanja koordinirana uz pomo inicijative Nada, a ne mrnja (Hope not Hate), kao i unutarnji stranaki sukobi, razni politiki skandali i ometanja izborne kampanje, ali i openita blokada stranaka izvan mainstreama kakvu su uveli masovni mediji, sve to doprinijelo je slabim rezultatima BNP-a. Unato tome, manipulativni (iako ne sasvim umjetan) zaokret prema pojednostavljenom, manje prijeteem, populistikom predstavljanju krajnje desnice moda bude teko poraziti. Odricanjem od verbalnog ekstremizma, BNP je pokuao postati manje prijetei u oima obinih glasaa: umanjiti nae kratkorone ambicije () ne znai prodati se, nego napraviti jedini mogui korak blie naem konanom cilju () moramo im (glasaima) uvijek predstavljati sliku umjerene razumnosti.(58) Ustvari, vodstvo BNP-a uglavnom je poelo izvlaiti svoje propagandne poruke iz konvencionalnih nacionalistikih naC racija o Churchillovoj Britaniji.(59) Takoer je odbacilo javne optube za rasizam i javno zagovara politiki odgovor rasizmu protiv bijelaca.(60) Odatle populizam BNPa u obliku lokalnih stranakih ekipa Ruka pomoi ili

166 Helping Hand (na primjer u Sandwellovom okrugu Tipton Green) koje se bave kvartovskim problemima poput kriminala, otpada, stambenog zbrinjavanja i pozitivne diskriminacije, itd. Popis lanova koji je iscurio u studenome 2008. otkriva da se lanstvo stranke proirilo mnogo ire od uobiajene neofaistike subkulture. Popis je sadravao vie od 12,000 imena i razotkrio faistike sklonosti znatnog broja profesionalaca s diplomama, te otkrio da je etniki relativno homogen Yorkshire utvrda lanova BNP-a, ispred Lancashirea, Essexa, West Midlandsa, Kenta, Londona i Leicestershirea. IDEOLOGIJA SUVREMENOG BNP-a Dobro je biti na strani opreza kada se razmilja o tome je li neka organizacija prestala biti (neo)faistika. Rijeima Federica Finchelsteina, (d)a se posluimo saussureovskom metaforom, faizam treba shvaati kao poseban kod, jezik politikog tumaenja i aktivnosti koji je imao promjenjivi skup oznaitelja vezan za manje rastezljivoga oznaenika. ()Fondo commune, faistiko osnovno poimanje svijeta, bilo je vanije od njegovih kontekstualnih praksi ili stratekih prezentacija.(61) Iznimno je upitno, meutim, to je ustvari taj oznaenik ili fondo commune, a osobito koji stupanj i kombinacija (konkretna sinteza) sastavnih elemenata mora biti ukljuena u ovu pojavu da bi opravdala taj strani atribut. Schmittov koncept faistike politike koji govori o prijateljima naspram neprijatelja i usredotouje se na vanost faistike mobilizacije protiv (dehumaniziranih) unutranjih i vanjskih neprijatelja, korisniji je za identificiranje sjemena faistike politike u modernim demokratskim drutvima nego za uoavanje differentie specifice konkretnih faistikih ideologija, pokreta i reima. Kako sam ve ilustrirao, moderna zapadna drutva uglavnom i dalje funkcioniraju preko konstrukta Drugoga i radikalna dehumanizacija svakako im nije strana. Slino tome, razvijena kapitalistika (posebno neoliberalna) drutva uglavnom odbacuju humanistiku i egalitarijansku normativnost, esto prihvaaju ekstremni nacionalizam (npr. Sjedinjene Drave), itd. Stoga bih postulirao da su glavni razlikovni ideoloki faktori po kojima se faizam razlikuje od veine drugih drutava sljedei: prvo - totalitarna ideologija i praksa stapanja drave s civilnim drutvom kroz nametanje dravnog autoriteta preko granica koje inae razdvajaju razliite javne i privatne drutvene sfere; drugo - eksplicitno prihvaanje nasilja kao cilja (umjesto samo kao sredstva) i tree revolucionirano, radikalno protivljenje establimentu lieno progresivnog ideala narodnog suvereniteta i demokratskog ustavnog poretka jednakosti. Ipak, opet se radi o specifinom stupnjevanju s obzirom na to da sline tendencije postoje (u razliitim stupnjevima) u veini poznatih drutava. Posebno je teko procijeniti posljednju stavku, osobito uzme li se u obzir zloglasna nepouzdanost revolucionarne retorike i povijest aktualnih faistikih reima, meu kojima su oni najvaniji (talijanski i njemaki) doli na vlast preko ustavnog poretka a ne

(p)ogledi
kroz ustanak. Naizgled demokratska desna interpretacija pojma ope volje, koji u uskoro razmotriti, dodatno komplicira cijelu klasifikaciju. U svakom sluaju, ako se prihvati stav Rogera Griffina o palingenetskom ekstremnom nacionalizmu kao faistikom minimumu(62) izgleda da BNP nesumnjivo spada u tu rubriku faizma. Osobno nisam uvjeren u to da nas takvi analitiki alati i pojmovi mogu odvesti teoretski daleko. Djelomino predstavljanje nasilja kao predmeta politike enje(63) ostaje indikativni faktor za analizu suvremenog BNP-a. Ovo pozitivno predstavljanje nasilja vidljivo je u opinjenosti militarizmima prolosti, povijesnim vojskama, orujem, bitkama itd. u publikacijama BNP-a kao i tenzijama izmeu reformistike struje i struje politikih vojnika u stranci, kao i zadravanju elemenata BNP-a meu nogometnim huliganima.(64) Uznemirujui porast broja rasistikih napada zamijeen je u nekim podrujima u kojima je BNP osvojio mjesta u lokalnim vlastima.(65) U svakom sluaju, jasno je da se ekstremni faisti i dalje okupljaju unutar i oko BNP-a, i da u stranci i dalje postoji napetost izmeu neofaistikih i umjerenijih populistikih stavova krajnje desnice. Vodstvo stranke svjesno pokuava diferencirati stupanj ideoloke indoktrinacije prema razliitim stupnjevima stranakog lanstva (kadar ) u odnosu na nove lanove i lanove na papiru).(66) Izgleda da se te razlike, meutim, nadilaze kroz neke zajednike teme oko kojih postoji slaganje. Konkretno, svi ti ideoloki smjerovi ukljuuju odbacivanje prosvjetiteljstva. Borimo se u ratu protiv liberalnog gena koji razorno i jedinstveno ui u naem narodu.(67) Korisno je sjetiti se da je faizam (i neofaizam) dinamiki koncept otvoren za razne permutacije, pa ak i tobonje povremeno, privremeno naputanje nekih fiksnih vanjskih manifestacija faistikog minimuma. Takoer, BNP-ova kombinacija raznih krajnje desnih orijentacija nije neobina za tu vrstu stranaka. Talijanska Alleanza Nazionale (koja se nedavno spojila sa strankom Silvija Berlusconija Il Popolo della Libert) primjer je toga. Iako navodno umjerena populistika desna stranka, sadravala je znatno faistiko lanstvo, a nedavno je unaprijedila svoju izbornu strategiju ponovnom pojavom svojevrsnog squadrisma u obliku kvartovskih straa. Mnogi srednje rangirani stranaki dunosnici ak otvoreno pozitivno gledaju na Mussolinijev reim.(68) Ove ideoloke tenzije mogle bi, meutim, nositi sjeme autodestrukcije. Ideoloki raskoli nisu nikada daleko od BNP-a. Na primjer, Nick Griffin i stara garda mogu zagovarati proiivanje nacionalne kulture kroz povratak klasinim umjetnikim formama i odbacivanje dekadentne modernistike i postmodernistike umjetnosti(69), a to se ne slae sa skinheadskim glazbenim pokretom Bijelog uma (White Noise) i modernim glazbenim ukusima omladine BNP-a. Moda je najpreciznije ideologiju BNP-a shvatiti kao centriranu oko etnikog (ili etnocentrikog) nacionalizma, za razliku od dravnog nacionalizma koji naglaava politike, teritorijalne interese i odanost dravi iznad

(p)ogledi
etnikih i kulturalnih argumenata. Etnocentrizam podrazumijeva centralni poloaj odanosti etnicitetu i/ili rasi.(70) Pojam nativizam (ili starosjedilatvo) takoer se ini dobrom osnovnom ili minimalnom opisnom formulacijom: to je ideologija koja dri da drave trebaju nastanjivati iskljuivo pripadnici starosjedilake skupine (nacija) i da nestarosjedilaki elementi (osobe i ideje) u biti ugroavaju homogenu nacionalnu dravu.(71) Richard Edmonds, jedan od voa BNP-a, otvoreno je izjavio: Mi smo 100% rasisti, da.(72) Nedavni dokumentarac BBC-ja ak je prikazao lanove BNP-a koji otvoreno priznaju da su poinili rasno motivirana kaznena djela.(73) No slubena stajalita stranke, kako sam ve spomenuo, opreznija su. Zapoet je zaokret u BNP-u - premda ni u kom sluaju potpun - od biolokog prema kulturalnom (kulturoloki diferencijalnom) rasizmu(74), kao i politiki zaokret od obveznog prema dobrovoljnom preseljenju imigranata i njihovih potomaka.(75) Moda rasizam upravo kroz ovaj racionalizacijski diskurs postaje snaniji i prodorniji, a i tee ga je delegitimizirati. Taj (djelomino) pragmatini zaokret omoguuje stranci da privue mnogo ire slojeve stanovnitva i da otvorenije mobilizira na temelju ksenofobnih politikih prijedloga. Oni su i dalje izrazito ekstremni (iako je naputena ranija slubena politika obavezne repatrijacije imigranata): uz ponovno naseljavanje, obeavaju da bi vlada BNP-a odmah zaustavila svu imigraciju iz Afrike, Azije, Kine, istone i jugoistone Europe, Bliskog Istoka i June Amerike. Deportirane osobe ne bi smjele sa sobom ponijeti nikakvu imovinu ako su bile uhiivane.(76) Stranka takoer poziva na ukidanje multikulturalnosti i ukidanje pravne zatite manjina, kao i navodne povlatenosti po rasnoj liniji kod stambenog zbrinjavanja i na drugim podrujima.(77) Ipak, ostaje oit slabano prikriven bioloki rasizam. Na primjer, tvrde: jednostavno shvaamo da su - kako bi mogao predvidjeti svaki biolog, a nova medicinska znanost farmakogenetike sada potvruje - ljudske populacije koje su prole kroz mikro-evolucijske promjene, dok su mnogo tisua godina bile razdvojene, razvile razlike na mnogim podrujima djelovanja, sklonosti zdravstvenim problemima, tendencija u ponaanju i slino () Uzevi u obzir te injenice, vjerujemo da je daleko vjerojatnije da je povijesno utvrena sklonost () naroda zapadne Europe openito - a ovih otoka posebno - stvarati i odravati politike strukture obiljeene osobnom slobodom, jednakou pred zakonom, privatnim vlasnitvom i sudjelovanjem naroda u odluivanju u odreenoj mjeri barem genetski predodreena. (78) U tom Proglasu, u poglavlju Vierasnost - recept za katastrofu, piu: Tenja da nae odnose s drugim ljudskim populacijama doivljavamo u smislu unutranjih skupina i izvanjskih skupina starija je od samoga ovjeanstva. Rasizam, drugim rijeima, nije posljedica lane svijesti, ekonomije, imperijalizma ili djelovanja zlih agitatora, on je dio ljudske prirode.(79) Kada je rije o njezinoj politici prema religiji, stranka otvoreno proglaava izazov sekularizmu, pri emu izmeu ostalog tvrdi da e osigurati da se odgovarajua podruja javnoga ivota, ukljuujui kolske odbore, temelje na posveenosti vrijednostima tradicionalnog zapadnjakog

167 kranstva.(80) Posebno je nakon napada na Sjedinjene Drave 11. rujna i poetka teroristikog rata protiv terorizma islamofobija postala vaan novi element u ideologiji BNP-a. Izgleda da je to poelo uglavnom kao instrumentalistika orijentacija u smjeru iskoritavanja histerinog mentaliteta opsadnog stanja i straha javnosti od neprijatelja iznutra koje su snano izazvali masovni mediji i politika elita. Nakon toga, muslimansko pitanje postalo je jedna od omiljenih tema stranke, a islamofobija jedna od glavnih novih bojinica na kojoj BNP i mnogi drugi na desnoj strani vode svoje rat protiv poasti multikulturalnosti. Prema tome, da navedemo primjer, kandidat BNP-a za gradonaelnika Londona iz 2008. ak je nastupao na otvoreno islamofobinoj platformi koja je ukljuivala slogan ne novim damijama.(81) Ekstremizam njihove ire politike na temu religije i rasnih odnosa odgovara tim izjavama. Takoer je zanimljivo promatrati kako dihotomija izmeu civilizacije i divljatva oblikuje izolacionistiki pristup BNP-a za razliku od klasine imperijalistike misli o bremenu bijelog ovjeka. Drugim rijeima, BNP izokree uobiajeni smisao ove zajednike zapadnjake pretpostavke o vlastitoj nadmoi: umjesto civilizirati druge, misija britanske drave trebala bi biti izgradnja otone Utvrde Britanije, mobilizirane oko borbe protiv unutranjih i vanjskih neprijatelja. Najvaniji neposredni aspekt takve mobilizacije je zaustavljanje daljnje imigracije i ponitavanje posljedica masovne imigracije iz nekadanjih britanskih kolonija. Istaknuti dodatni primjer ideoloke prilagodbe BNP-a je zaokret od otvoreno revolucionarne retorike prema upotrebi manje prijetee ikonografije i terminologije poput slobode i uvoenje irih tema vanih brojnim glasaima, poput pitanja lokalne demokracije, ekonomske i socijalne zatite te protivljenja korupciji. Ipak, 2003. Griffin je i dalje drao da prosvjedna stranka nije dovoljna i da je potrebna politika, kulturna i ekonomska revolucija.(82) Nesumnjivo, propaganda BNP-a zapakirana je u dosta popularan oblik. (M)oramo se nacionalno predstavljati kao stranka demokracije protiv plutokracije, slobode protiv euro-tiranije, sigurnosti protiv straha, i identiteta protiv multikulturalnosti. (83) Nain na koji BNP tumai demokraciju, naravno, osim u rasnom i etnikom smislu, nosi u sebi izraenu autoritarnu notu, slinu diktatorskom shvaanju, uobiajenom za vladavinu rulje, koncepta ope volje ili zdravog razuma gdje sklonost veine kaznenoj okrutnosti, kulturnom monizmu ili monokulturi i etnikoj homogenosti (meu ostalim) nadvladava politiki korektne koncepte kao to su opa ljudska prava i zakonska jamstva u pogledu zatite manjina. Ipak, novija BNP-ova propaganda u tom je pogledu prilino vjeta i moda je jedan od najsnanijih argumenata u korist teze da je stranka poela svoju preobrazbu u moderniji, novi tip organizacije krajnje desnice. ak je pokuala kooptirati neke ljeviarske tradicije i povijesno sjeanje smjestivi se (izrazito licemjerno) u tradiciju progresivnih britanskih pokreta: Od Magna carte do Seljakog ustanka, preko levellera, artista, ranog laburistikog pokreta i sufraetkinja, opirali smo se krvniku, spravama za muenje i zatvorskim vratima kako bismo slobodu savjesti, govora, djelovanja i politikog udruivanja izbili iz ruku monarha, baru-

168 na i efova, te papa, popova i cenzora. (84) Nevjerojatno je da stranka, za razliku od veine ljeviarskih stranaka u Britaniji, pa ak i nekih stranki koje sebe opisuju kao socijalistike, sada ustvari poziva na neki oblik participativne demokracije/decentralizacije odluivanja, ukljuujui koncept vlasti u stilu okrunih savjeta i referenduma u vicarskom stilu. Anticentralistiki pristup takoer se prepoznaje u strankinom protivljenju uvoenju osobnih identifikacijskih iskaznica i protivljenju korporativnoj monopolizaciji medija.(85) Taj (prilino iznenaujui, kvazi-slobodarski) zahtjev za decentralizacijom donekle je nedosljedno zdruen s istovremenim zahtjevima za snanom granom izvrne vlasti kao dijelom snane nacionalne drave. Bizarno, nagon za mikro-upravljanjem zahvaa i tematiku poput britanskih sapunica.(86) Zlosutnije, stranka zagovara ponovno uvoenje tjelesnog kanjavanja za sitne kriminalce i vandale, zalae se za to da cijele obitelji budu financijski odgovorne za kazneno djelo koje poini neki lan obitelji (to je ve i sada esto neizravno de facto sluaj), poziva na openito stroe sudske kazne, manje prostora za smanjivanje trajanja zatvorskih kazni, proirivanje praenja i stroa ogranienja nakon putanja iz zatvora, itd. Poziva na uvoenje smrtne kazne za pedofile, teroriste i ubojice, uz obeanje da e pojedinci osueni za uvoz i dilanje tekih droga u velikim razmjerima biti suoeni sa smrtnom kaznom.(87) BNP se takoer proslavio u sklopu anti-pedofilskih pogroma kada je pokuao zaotriti val nemira rulje sklone linu - koje su izazvale hukake kampanje lista News of the World (u vlasnitvu medijskog mogula Ruperta Murdocha) - i kapitalizirati na tim nemirima.(88) Slina politika nedosljednost ukljuuje zagovaranje prirodnog zakona (socijalni darvinizam) uz istodobno protivljenje neoliberalnoj kapitalistikoj ekonomiji.(89) BNP ustrajno zahtijeva da se kapitalistiki procesi stave u slubu nacionalnog preporoda kroz veu dravnu kontrolu i centralizaciju. Stranka je sklona promicanju besklasne ideologije nacionalistikog korporativizma: Kao nacionalisti, ne priznajemo da postoji interes poslodavca ili interes posloprimca, postoji samo nacionalni interes.(90) Ukratko, nativizam je obino racionaliziran kroz konstrukt etnike nadmoi, a iskljuuje liberalne oblike nacionalizma. Bez obzira na to, nativistiki koncept ipak je nesavren ideal-tip, naroito zato to jo uvijek nije sasvim jasno ne bi li on ustvari bio bolje konceptualiziran kao jedan od sredinjih aspekata ireg ideolokog konstrukta - protivljenja liberalnom, egalitaristikom virusu. ini se da vanjski neprijatelji esto predstavljaju uz one domae - tek djelomini izraz mitskoga Drugog, objektiviziranu kulisu jednog autistinog tipa politike, utjelovljenu preko unutranjih demona mentalnog svijeta faista. BUDUI IZGLEDI Stranke krajnje desnice ve vladaju ili se probijaju u politiki mainstream u Italiji, Maarskoj, Poljskoj, Slovakoj, Austriji, Nizozemskoj i Belgiji, a i drugdje takoer osvajaju glasove i legitimitet. BNP je dio tog zajednikog europskog konteksta neoliberalne barbarizacije i krize ljevice. Njegovi budui izgledi ovise o nizu faktora.

(p)ogledi
Jedno od glavnih ogranienja popularnosti krajnje desnice ideoloke su granice koje politiarima krajnje desnice namee njihovo militantno lanstvo, a esto i osobni ekstremizam samih voa. Ta ideoloka ogranienja ee su izvan ili blizu granica uobiajenih javnih zona pristanka (zones of acquiescence). Nadalje, veliku prepreku jaanju krajnje desnice predstavlja relativna stabilnost britanske politike elite, ukljuujui nepostojanje veih izazova s ljevice koji bi mogli izazvati potrebu za koaliranjem mainstream stranaka s BNP-om. Te tekoe u stvaranju saveza jedna su od najveih prepreka s kojima se BNP suoava na svom putu prema ostvarivanju vee moi. Postoje, meutim, razlozi za blagu zabrinutost s tim u vezi, iz razliitih razloga. Prvo, kako se gospodarska kriza i politika kriza legitimiteta razvijaju, uz mogunost vee meunarodne nestabilnosti, u modernim zapadnim drutvima moe se javiti motiv za nove i ekstremnije oblike drutvene kontrole. S druge strane, ohrabri li politika korist politiku umjerenost konzervativne stranke i nastavak svojevrsne politike statusa quo, vjerojatno e se javiti otuivanje radikalnijih desniarskih glasaa i organizacija od mainstream politike. Ipak postoje velika ogranienja politici ressentimenta, koja je dosada izgleda bila motor uspjeha BNP-a. Naime, unato palingenetskoj, revolucionarnoj frazeologiji nacionalne obnove, teko se moe rei da vlada percepcija o BNP-u kao o zastupniku modernosti i optimistinog oporavka, to doprinosi njegovoj nesposobnosti da privue ire slojeve ire javnosti, a kamoli ire slojeve intelektualaca, tehnokrata i ambicioznih populistikih politiara. Ipak, obezvlaujuem, birokratskom antipoliticizmu mainstream politike, ekstremni nacionalisti obino suprotstavljaju energini, okrepljujui politiki ivot, masovnu mobilizaciju, osjeaj pripadnosti zajednici i subjektivni osjeaj vlastite vrijednosti i vanosti. To je jo jedan razlog zbog ega se protiv krajnje desnice ne moe uinkovito voditi borba preko uobiajenih alata okamenjene stranake politike statusa quo. Ustvari se ini da su politike, ekonomske i medijske elite veinom nespremne pokrenuti ozbiljnu propagandu i zakonodavnu kampanju protiv BNP-a iz vlastitih manipulativnih razloga. S jedne strane, BNP im omoguuje da se predstavljaju kao jamci stabilnosti i civiliziranosti, dok s druge strane neizmjerno profitiraju od normalizacije populistike politike histerije i mrnje. Na kraju krajeva, BNP je za britansku politiku moda najvaniji zbog svog doprinosa iroj desniarskoj zarazi. Ta je zaraza ve daleko odmakla, kako pokazuju sve autoritarnije laburistike i konzervativne politike (jo ne moemo znati hoe li ogranieno ublaavanje dravne kontrole koje je zapoela liberalno-konzervativna koalicija postati trajniji politiki zaokret). Protiv utjecaja krajnje desnice ozbiljno se moemo boriti jedino uputi li se iri izazov britanskom politikom i ekonomskom mainstreamu. *** Uspjena strategija protiv krajnje desnice mora obuhvatiti dvije komplementarne strategije - iroku ujedinjenu frontu osnaenu izazovom ljevice koji treba uputiti reakcionarnim i konzervativnim snagama, kao i openitim brutalnostima kapitalistikoga ivota. Ova socijalistika alternativa podrazumijeva snanu usredotoenost na klasnu

(p)ogledi
politiku, to osobito ovisi o nezavisnosti radnikog pokreta i organizacija ljevice. Paralelno, meutim, ekstremistike i dogmatske politike tradicije - koje karakterizira averzija prema kompromisu i neshvaanje vanosti izbjegavanja ekstremne polarizacije i antagonizacije - i dalje vre utjecaj na progresivne organizacije i pokrete. Zadaa demokratske ljevice dvostruko je teka: ovlastiti obezvlaene i u dovoljnoj mjeri nagristi ovlasti elita, uputiti izazov iskoritavanju, potlaivanju i otuenju, a istodobno graditi irok, nekorporativistiki savez sa srednjom klasom (jednom od sredinjih povijesnih faistikih glasakih utvrda) i, u nekim sluajevima i do ogranienog stupnja, s politikim mainstreamom. Drugim rijeima, zadaa autentine ljevice je razvijati racionalan oblik politike protiv establimenta. Posebno je ozbiljan problem to to radikalna desnica nije imala ozbiljnih takmaca kao glasnogovornik ljutitih gubitnika u novoj post-industrijskoj, globalizacijskoj, vieetnikoj Europi(91), tako da puki cordon sanitaire protiv krajnje desnice vjerojatno nee dati dovoljno dobre rezultate bez direktnog obrauna s problemima drutvenoekonomskih dislokacija i nedostatka demokracije, kao i rastue drutvene prihvaenosti zadrtosti (etnike, rasne, klasne prema lumpenu, protiv prekritelja zakona itd.). Koliko god koristan i nuan bio, veinom propagandistiki pristup kampanja Unite Against Fascism i Hope, not Hate (da ne spominjemo pristup vladajue politike i masovnih medija) nije dovoljan. Ustvari, takvo ocrnjivanje BNP-a, bez organiziranog, odvanog nastojanja da se napadnu materijalni kao i ideoloki temeljni uzroci desniarske radikalizacije, riskira osnaiti povjerenje glasaa u BNP kao anti-politiku stranku protiv establimenta i istovremeno propustiti bavljenje temeljnim problemima vezanim za rast krajnje desnice, bez obzira na njihov obris ili utjelovljenje. Prilina istaknutost rasistike Engleske obrambene lige, na primjer, ilustrira potencijal za reinkarnaciju krajnje desnice u brojnim oblicima. To su glavni razlozi zbog kojih otpor krajnjoj desnici i faizmu zahtijeva izgradnju nezavisnih, progresivnih snaga, sposobnih iroj javnosti predstaviti progresivnu alternativu politikom mainstreamu. Ipak, kako je napisao Gramsci, potrebno je paralelno iskoristiti svaku napuklinu u njihovoj organizaciji i () koristiti sve mogue saveznike, ak i kada su nesigurni, neodluni ili provizorni. () (N)e moete ostvariti strateki cilj () ako najprije niste ostvarili niz taktikih ciljeva - kojima je cilj razbiti neprijatelja - a zatim se s njime suoiti na bojnom polju.(92) Povijesne tragedije signaliziraju puteve koje treba izbjegavati. (Socioloka lua, IV/2, 2010.; Europe solidaire sans frontires, oktobar 2010.)
7) 8) 9) 10)

169
Nigel Copsey, ibid., str.34. Searchlight, br. 170, kolovoz 1989., str. 9, u Nigel Copsey, ibid., str. 44. Nigel Copsey, op.cit., str.85. Principles and Policies of the British National Party, 1982., u Nigel Copsey, op.cit., str.31. 11) Glasajte za Britaniju: Proglas Britanske nacionalistike stranke, 1983., str.3, u Nigel Copsey, op.cit., str.84. 12) Roger Griffin, The Nature of Fascism, Routledge, London, 1994., str.166. 13) John Tyndall, The Eleventh Hour: A Call for British Rebirth, Albion Press, Welling, 1998., str. 423. 14) Nigel Copsey, op.cit., str. 90. 15) Hannah Arendt, The Origins of Totalitarianism, Harcourt, New York, 1994., str.302. 16) Robert O. Paxton, The Anatomy of Fascism, Vintage Books, New York, 2005., str.84. 17) Enzo Traverso, The Origins of Nazi Violence, The New Press, New York i London, 2003., str.18. 18) Ibid., str.36. 19) Jeremy R. Hammond, Afghanistan: Karzai Reappoints Dostum as Chief of Army Staff, Foreign Policy Journal, 26. sijenja 2010. 20) Traverso, op.cit., str.92. 21) Vidjeti na primjer Scandal that shames us all, Morning Star, 31. kolovoza 2009. 22) Hannah Arendt, op.cit., str. 278-79. 23) Enzo Traverso, op.cit., str. 45. 24) Teko je strogo odrediti granice izmeu iste viktimizacije i potrage za rtvenim jarcem (kao instrumentalistikog oblika viktimizacije, manipulativnog prebacivanja krivnje, ljutnje i kazne na laku, nezatienu metu). Moe se, na primjer, tvrditi da je instrumentalistika logika (u socioloko-psiholokom smislu) priroena veini sluajeva viktimizacije, uzme li se u obzir sredinji poloaj autodefinicije vritelja viktimizacije kroz pojam protivnikog Drugog. 25) Nigel Copsey, op.cit., str.118. 26) Martin Smith, How do we stop the BNP?, International Socialism, broj 123, 2009., objavljen na internetu na http://www.isj.org.uk. 27) Eurobarometer, 2005., u Matthew J. Goodwin, The Extreme Right in Britain: Still an Ugly Duckling but for How Long?, The Political Quarterly, sv.78, br.2, travanj-lipanj, 2007., str. 244. 28) Pippa Norris, op.cit., str. 158. 29) Vidjeti na primjer Herbert Kitschelt i Anthony McGann, The Radical Right in Western Europe: A Comparative Analysis, The University of Michigan Press, Ann Arbour, 1995. 30) Wouter van der Brug, Meindert Fennema i Jean Tillie, Why Some Anti-Immigrant Parties Fail and Others Succeed: A Two-Step Model of Aggregate Electoral Support, Comparative Political Science, br. 38, izd. 5. 31) Lauren McLaren i Mark Johnson, Understanding the Rising Tide of of Anti-immigrant Sentiment, u Alison Park et.al. (ur.), British Social Attitudes: The 21st Report, Sage Publications, London, 2004. 32) Eurobarometer, Eurobarometer, 66: Public Opinion in the European Union, Bruxelles, Europska komisija, jesen 2006., str. 26. 33) Pippa Norris, op.cit., str.167. 34) Vidjeti na primjer Matt Golder, Explaining Variations in the Success of Extreme Right Parties in Western Europe, Comparative Political Studies, br.36, izd. 4, 2003., str. 432-466. 35) Seymour Martin Lipset, Political Man: The Social Basis of Politics, Doubleday, New York, 1960., str.175. 36) Vie o ovoj temi u, na primjer, Pippa Norris, op.cit., str.136-144. 37) Vidjeti Thomas P. Linehan, Whatever Happened to the Labour Movement? Proletarians and the Far Right in Contemporary Britain, u Nigel Copsey i David Renton (ur.), British Fascism, the Labour Movement and the State, Palgrave Macmillan, New York, 2005., str.163. 38) Robert O. Paxton, The Anatomy of Fascism, Vintage Books, New York, 2005., str.50. 39) Vidjeti na primjer Piero Ignazi, The Silent Counter-Revolution: Hypotheses on the Emergence of Extreme Right-Wing Parties in Europe, European Journal of Political Research, br. 22, 1992., str. 3-34; Cas Mudde, The War of Words Defining the Extreme Right Party Family, West European Politics, br.19, str. 225-248, 1996.; M. Lubbers, M. Gijsberts i P. Scheepers, Extreme Right-Wing Voting in Western Europe, European Journal of Political Research, br.41, 2002., str.345-78.; R. Eatwell, Ten Theories of the Extreme Right, u P. Merkl i L. Weinberg, (ur.), Right-Wing Extremism in the Twenty-First Century, Frank Cass, London, 2003., str.6. 40) Helen Margetts, Peter John, David Rowlance i Stuart Weir, The BNP: The Roots of its Appeal, Democratic Audit, University of Essex, 2006., str. 14. 41) Iako su europski konzervativci uglavnom svladali umijee masovne politike, populizam krajnje desnice slui kao koristan resurs i primjer za radikalizirani konzervativni aktivizam i mobilizaciju.

1) Pippa Norris, Radical Right: Voters and Parties in the Electoral Market, Cambridge University Press, New York, 2005., str.71. 2) Searchlight, br.150, prosinac 1987., str. 4, u Nigel Copsey, Contemporary British Fascism: The British National Party and the Quest for Legitimacy, Palgrave Macmillan, New York, 2004., str. 92. 3) qJohn Tyndall, The Jew in Art, primjerak u vlasnitvu Odbora zastupnika britanskih idova, u Nigel Copsey, op.cit., str. 9. 4) Posebna sluba za izvjetavanje, Press Association: Izvjetaj o postupku pred Prvostupanjskim sudom u ulici Bow Street, 20. kolovoza 1962., u ibid., str.12. 5) Ibid., str. 17. 6) Nigel Copsey, Contemporary British Fascism: The British National Party and the Quest for Legitimacy, str.10.

170
42) Nigel Copsey i David Renton (ur.), British Fascism, the Labour Movement and the State, Palgrave Macmillan, New York, 2005., str. 170. 43) Kako je citiranu u listu Guardian, 30. travnja 2003., u Nigel Copsey, op.cit., str. 146. 44) The Guardian, 26. travnja, 2003., u ibid., str.147. 45) The Guardian, 20. svibnja 2000., u Martin Smith, op.cit. 46) Vidjeti na primjer William Stanton, Our Future Is Maltusian, Identity, kolovoz 2008., objavljeno na internetu http://www.identitymagazine.org.uk/archive2008.html. 47) Spearhead, br. 367, rujan 1999., str.13, in Nigel Copsey, op.cit., str.100. 48) Nigel Copsey, op.cit., str.92. 49) Nigel Copsey, op.cit., str.110. 50) Pippa Norris, op.cit., str.8. 51) Matthew J. Goodwin, op.cit., str.241. 52) Vidjeti Thomas P. Linehan, Whatever Happened to the Labour Movement? Proletarians and the Far Right in Contemporary Britain, u Nigel Copsey i David Renton (ur.), op.cit, Palgrave Macmillan, New York, 2005., str. 160 i str.174. 53) Peter John, Helen Margetts, David Rowland i Stuart Weir, op.cit. 54) Ibid. 55) Vie o vezi ovoga moete vidjeti u Peter John, Helen Margetts i Stuart Weir, 1 in 5 Britons Could Vote Far Right, New Statesman, 24. sijenja 2005. 56) Thomas P. Linehan, op.cit., str.177. 57) http://news.bbc.co.uk/2/shared/election2010/results/ 58) David Broder, The European Elections, the Left and Anti-fascism, The Commune, svibanj 2009. 59) Nick Griffin, The Patriot, Spring 1999., str.5., u Nigel Copsey, op.cit., str.102. 60) Spearhead, br.363, svibanj 1999., str.28, u Nigel Copsey, op.cit., str.103. 61) Federico Finchelstein, On Fascist Ideology, Constellations, Svezak 15, br. 3, 2008., str. 323. 62) Roger Griffin, Hooked Crosses and Forking Paths: The Fascist Dynamics of the Third Reich, u R. Griffin, A Fascist Century, Palgrave Macmillan, New York, 2008., str.98-90. 63) Finchelstein, op.cit., str. 325. 64) Darcus Howe, The British National Party Is Surely Rather More Than A Vexatious Group, New Statesman, 24. svibnja 2003., str.13. 65) Martin Smith, op.cit. 66) Ibid. 67) William Stanton, op.cit., objavljeno na internetu na http://www.identitymagazine.org.uk/archive2008.html. 68) Piero Ignazi, op.cit., str.52. 69) Steven Woodbridge, Purifying the Nation: Critiques of Cultural Decadence and Decline in British Neo-Fascist Ideology, u Julie V. Gottlieb i Thomas P. Linehan (ur.), The Culture of Fascism: Visions of the Far Right in Britain, I.B. Tauris & Co., London, 2004., str. 131. 70) Vidjeti na primjer Liah Greenfeld, Etymology, Definition, Types, u Alexander J. Motyl (ur.), Encyclopedia of Nationalism.Volume I: Fundamental Themes, Academic Press, San Diego, 2001., str. 251-65. 71) Cas Mudde, Populist Radical Right Parties in Europe, Cambridge University Press, New York, 2007., str.19. 72) Razgovor u listu The Guardian, 20. veljae 1993., str.3. 73) Secret Agent, BBC1, 15. srpnja 2004. 74) Matthew J. Goodwin, op.cit., str.245. 75) Britanska nacionalna stranka, Ponovna izgradnja britanskog drutva: Opi izbori 2005. Proglas, objavljeno na internetu na news.bbc.co.uk/1/shared/bsp/hi/pdfs/BNP uk_manifesto.pdf, str. 14-15. 76) Ibid., str. 15-16. 77) Ibid., str.21. 78) Ibid., str.17. 79) Ibid., str.18. 80) Ibid., str.22. 81) Dan Hancox, A Date with the BNP, New Statesman, 28. travnja 2008., str.20. 82) Nick Griffin, Identity, Izdanje 35, str.5. 83) Spearhead, br.351, svibanj 1998., str.17, u Nigel Copsey, op.cit., str.103. 84) Britanska nacionalna stranka, Ponovna izgradnja britanskog drutva: Opi izbori 2005., Proglas, str.7. 85) Britanska nacionalna stranka, Ponovna izgradnja britanskog drutva: Opi izbori 2005., Proglas, str. 9-11. 86) Ibid., str.22. 87) Britanska nacionalna stranka, Ponovna izgradnja britanskog drutva: Opi izbori 2005., Proglas, str. 24-25. 88) Nick Ryan, Into a World of Hate: A Journey Among the Extreme Right, Routledge, London, 2004., str. 60; Nigel Copsey, op.cit., str.105. 89) Ibid., str. 33-36. 90) Principles and Policies of the British National Party, 1982., u Nigel Copsey, op.cit., str. 97. 91) Robert Paxton, op.cit., str.181. 92) Antonio Gramsci, Maximalism and Extremism, LUnita, 2. srpnja 1925., objavljeno na internetu na http://www.marx.org/archive/gramsci/1925/07/maximalism.htm. O ovim pitanjima, vidjeti na primjer njegov lanak Neither Fascism nor Liberalism: Sovietism!, LUnita, 7. listopada 1924.

(p)ogledi

S bombarderima ne moe gasiti poare

dr.sc. Toma Mastnak au da se s vatrom nije dobro igrati. Takvo igranje s vatrom prvih je dana ovog mjeseca izazvalo poar koji je zahvatio planinski lanac Karmel u sjevernom Izraelu. Vatra je divljala vie dana i ugasili su je tek kad je Izraelcima priskoilo u pomo par tuceta drugih drava. Opustoenje prirode bilo je veliko, bilo je i ljudskih rtava i dakako ekonomskih teta. Poar je navodno izazvao neki izraelski pubertetlija. No tu su konstataciju ubrzo poeli pobijati, mediji su dodali poare za koje su krivili izraelske Arape, i puno prije nego to se poarite ohladilo mnogi su stvar vatreno preinterpretirali u dio teroristikog rata protiv Izraela. U toj je ludosti zrno istine: taj poar je zaista povezan s terorizmom. Terorizam, s kojim je povezana ta nesrea, jeste predstava u naim glavama. Ta predstava oblikuje politiku koju - usprkos kozmetikim operacijama kojima se bavi amerika vlast pod Obamom - nazivamo rat protiv terorizma. Poar koji je unitavao karmelsku prirodu, koju je zbog bioloke raznovrsnosti uzeo u zatitu Unesco, jedan je u nizu dogaaja koji pokazuju kako takozvani rat protiv terorizma smanjuje nau sigurnost i kako nas ugroava. Najprije u rei kako nemam nita protiv sigurnosti. Mislim da je svrha javne vlasti, u naa vremena dakle drave, jamenje sigurnosti graana (a ne, recimo, ljudskih prava). Sigurnost je u javnom interesu, sigurnost je javno dobro. Problem s politikom to su je pod Bushovom vlau prihvatile SAD, a pod njihovim pritiskom Evropa i veliki dio ostalog svijeta, nije u tome da je postavila u sredite sigurnost. Problem je u tome da je ta politika iskoristila sigurnost kao izgovor za djelovanje protiv javnog interesa i protiv drave, za sluenje privatnim i korporacijskim apetitima, za nadziranje stanovnitva kakvog u historiji nismo sreli, za globalno podreivanje i pljakanje siromanih, za bezuslovno unitavanje okolia.

(p)ogledi

171

Afganistanski seljaci prosvjeduju protiv SAD-a i afganistanske vlade. Tijekom nedavnog prosvjeda protiv okupacije, vojnici NATO-a ubili su 13 nenaoruanih prosvjednika

Prividna urgentnost te politike poiva u dobro utrenom tumaenju da uva na zapadnjaki, razvijeni, demokratski i civilizirani svijet od terorizma. Proglaena nunost rata protiv terorizma jeste adut koji oduzima sve argumente. Meu argumentima koji nastoje relativizirati tu deklariranu nunost, ili je ak problematizirati, najei je onaj koji dokazuje i upozorava da rat protiv terorizma na nain na kakav je voen - a voen je tako da prevashodno trpi civilno stanovnitvo - stvara nae neprijatelje. Zapravo mi se ne ini najuvjerljivije tumaiti gnjev nekih irakih, afganistanskih, pakistanskih, jemenskih itd. seljaka ili pastira, kojima su iz zraka pobili dio rodbine, kao plod alkaidske propagande. No ovdje neu govoriti o tome, neu govoriti o tzv. uznemirujuim dvostrukim mjerilima Zapada, niti u se pak uputati u raspravu o tome ko je uistinu terorista ili gori terorista. Karmelski poar spada u onu kategoriju u koju spada, recimo, poplava New Orleansa ili potres na Haitiju. Ta nesrea pokazuje da se Izrael, uz svu svoju opsjednutost sigurnou i neizmjernim investiranjem u nju, ne moe postarati za vlastitu sigurnost u elementarnoj nesrei. Pokazao je svoju ranjivost, ranjivost koju ne moe prikriti nikakav protivraketni tit, pokazao je slabost na unutranjoj fronti. Sva vojska i vojnika tehnologija to je drava angairala nije bila dovoljna za ugasiti srednje velik umski poar. S vatrogascima i vatrogasnom opremom morali su pomoi blinji i daljnji susjedi. Pokazalo se da Izrael moe izazvati poare, ali da ih ne moe ugasiti. Gideon Levi pripada onim komentatorima koji su izrazili nadu da bi Izrael mogao iz te epizode neto korisno nauiti. Sljedei rat, ako do njega doe, bit e naime rat koji e zahtijevati gaenje na unutranjoj fronti, na domaem tlu. Susjedi tada nee pomagati. Jasno je naravouenije koje se nudi. Vojna opcija za Izrael nije dobra opcija. Vojna opcija kojom sada prijeti Izrael i namee je onom dijelu svijeta koji je dosad barem tolerirao izraelsko nezakonito i povremeno zloinako djelovanje, ako ga ve nije podupirao, jeste vojni napad na Iran. Ako bi izraelsku dravu vodili racionalni ljudi, nakon ovog poara ne bi se igrali s vatrom.

Ali zato je Izrael ranjiv na unutranjoj fronti? Zato jer s bombarderima F-35 ne moe gasiti poare. Zato jer dvadeset tih bombardera, kojima je Obama na svoju vjenu sramotu htio potkupiti Izrael, kako bi za tri mjeseca zamrznuo svoje nezakonito prisvajanje palestinske zemlje, perpetuira stanje na koje je takozvani rat protiv terorizma lano uvjerljiv odgovor. Izrael je ranjiv, jer umjesto da se poteno posveti diplomaciji i integrira u okoli, prijeti ratom i na njega se sprema, jer raspiruje takozvani rat protiv terorizma. Takozvani rat protiv terorizma je gigantska alokacija sredstava. Ogromno bogatstvo se troi u namjene koje imaju malo veze s javnim dobrom, a za stvari koje su u javnom interesu nema se novca. Izrael ima sva oruja koja moe zamisliti, od konvencionalnog do nuklearnog i zabranjenog, no nema dovoljno vatrogasnih aparata. SAD imaju jo vie oruja i za vojsku namjenjuju nezamislive svote novca, a uruava im se infrastruktura (pa i obrazovni sistem i slino). Umjesto da ih mora biti strah da popuste nasipi protiv poplava, da se srui most, urui krov na stadionu ili eksplodira plinski vod, ili da kad izbije vatra ne bude dovoljno vatrogasaca, vladajui hrane ljude strahom od terorizma. Slovenake vlade opremaju vojsku za okupacijske operacije u dravama koje nam nisu nikada uinile nita naao, no pri snanijoj kii poplave haraju naim gradovima i selima. Takozvani rat protiv terorizma ne moemo dakako kriviti za sve to je naopako u dananjem svijetu. Na njega moemo gledati kao na koncentrirani izraz one hegemonijalne globalne politike iji je cilj opljakati javno bogatstvo za privatnu korist. Takozvani rat protiv terorizma je privilegirano sredstvo za bogaenje najbogatijih i siromaenje manje bogatih i bijednih. Jer je u njegovom jezgru argument izvanrednih prilika, koji suspendiraju vaee zakone, postaje siromana veina stanovnitva istovremeno sve vie obespravljena. I, dodat u, to se vie vrhuka pod izgovorom sigurnosti bogati, izmie politikom nadzoru i postavlja se iznad zakona, tim smo manje sigurni. Preveo Mario Kopi (Peanik.net, 19.12.2010.)

172

(p)ogledi

Materijalizacija delirijuma
dr.sc. Toma Mastnak
mao sam mijeane osjeaje kad je Wikileaks svojedobno objavio dokumente o ratu u Afganistanu, no ni nakon nedavne objave dokumenata o irakom ratu ne osjeam se nita drukije. to smo s tom objavom dobili, pridobili? Potvrdu da je rat u Iraku bio neizmjeran i nedokuiv zloin? Ne. Ono to je neko mislio o ratu u Iraku, mislit e i dalje. Mi koji ga smatramo serijom ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti, za takvu smo ocjenu imali dovoljno gradiva i prije. Oni koji su ga zagovarali, mijenjali su dodue svoje argumente kao brzo kvarljivu robu i tako e raditi i dalje, branit e ga kao i dosada. Suprotstavljanje ratu oslanjalo se na injenice i legalistike argumente i nije bilo samo izraz specifinih politikih uvjerenja i moralnih vrijednosti. Zagovaranje rata je suspendiralo injenice i ukinulo pozivanje na realnost. Kao realnost je institucionaliziralo gubitak realnosti. Globalna politiko-medijska mainerija instaurirala je delirijum kreatora tog destruktivnog rata kao legitimni diskurs. Ako bi se ko nadao da e, zato to zagovaranje rata protiv Iraka nije imalo oslonac u injenicama, publiciranje injenica nagristi zagovaranje rata, jako se vara. injenice tu ne vrijede nita. Zagovaranje rata je potpuno slobodno miljenje. injenice nisu neto to bi delirijum pokolebalo, nego su rezultati materijalizacije delirijuma, rezultati koji delirante ne pogaaju. Objava dokumenata o irakom ratu najvjerojatnije nee imati upliva - barem ne sutinskog upliva - na odnos spram rata, niti e doprinijeti tome da e ko od odgovornih biti kanjeno gonjen ili ak kanjen. Vjerojatno nenamjerno stvara utisak da je rat protiv Iraka neto to spada u prolost, dok mrtvanice u Bagdadu i drugim irakim mjestima ovih dana zapravo nemaju nita manje posla nego to su ga imale prije godinu dana. Iraani koji su se nedavno vratili iz Sirije, gdje su pobjegli pred nasiljem, opet pakiraju imovinu. No ono to je rat donio Iraanima uvijek je bilo ponajmanje znaajno pitanje u vezi s tim ratom. Najvea promjena je vjerojatno u tome da Iraani mogu danas birati i slobodno govoriti o vlasti. Dobili su slobodu, koja je po rijeima biveg predsjednika Busha II., boji dar ovjeanstvu. Dobili su vlast koja je potpuno nezavisna od toga to ljudi o njoj goa vore. Pod Sadamovom tiranijom su ljudi i njihove misli i rijei imali veu cijenu i vei upliv. Mnijenje da je s objavom dokumenata pukao trenutak za saznanje istine o irakom ratu, zavedeno je i zavodi. U jednom aspektu ti nam dokumenti mogu pomoi: na svoj nain razotkrivaju u kakvom svijetu ivimo. Kazuju nam ne samo to da je rat, kakav je bio i kakav je jo uvijek u Iraku, mogu. Kazuju nam da su veliki zloini nekanjeni i da ih je ak dozvoljeno braniti. Na stanje duha posebno pak ukazuju odazivi (ali i neodazivi) na objavu dokumenata. Jedan od najzanimljivijih je objavio Financial Times. Taj komentar je zanimljiv jer nudi (barem po mom miljenju) promaenu dijagnozu problema s kojima nas objava dokumenata suoava (to nije opa karakteristika te novine), i jer na nju vezuje konstruktivan prijedlog vlasti kako postupati ubudue.

Jedan od kljunih termina u datom komentaru je transparentnost. Transparentnost je, naime, velika rije u neoliberalistikoj ideologiji i politici. Ovdje je rije o transparentnosti rata. Ta transparentnost je rezultat razvoja komunikacijskih tehnologija. Wikileaks su izraz tehnolokog napretka, na koji sada valja raunati - pa i kad je rije o naim ratovima. Zbog nove tehnologije, kae komentator, stanovnitvo je sve tee zatititi pred suoavanjem s posljedicama oruanih sukoba. Ako je nekada i bilo vrijeme da je te grozote bilo mogue prikriti, sada je ono iza nas. Komentator dakako ne govori o tome da je civilno stanovnitvo drava sve tee zatititi pred ratnim nasiljem i uasima. Njegova briga je kako stanovnitvo drava koje vode te ratove negdje tamo daleko zatititi pred opaanjem uasa rata. Brine ga naa patnja koja nam je nanesena kad na pogled uhvati kakvu neautoriziranu sliku ratnih uasa to ih izazivaju nai ratovi. Problem nisu toliko ratni uasi, koliko to da ih je sve tee sakriti. Problem je dakle, na kraju krajeva, u tome da je tee izbjei suoavanje s posljedicama naih djela. To moe dovesti do propitivanja naeg ina i moglo bi pokolebati potporu naim ratovima. Sve vea transparentnost ratita zahtijeva da je javnost uvjerena u nunost onoga to vidi da se na ratitu dogaa. Uvjerena mora biti da se borimo za pravu stvar i da je ta borba nuna. Problem s irakim ratom bio je u tome da je put u njega bio neuvjerljiv. Ubudue dakle treba javnost uspjenije, djelotvornije uvjeriti da je rat dobar i nuan. Skrivena pretpostavka tog razmiljanja jeste da mi koji vodimo ratove saosjeamo s onima to ih nai ratovi pogaaju. Da se ravnamo po uputi da blinjemu neemo uiniti nita to sami ne bismo htjeli da doivimo. Ta pretpostavka je zastarjela. Oni protiv kojih ratujemo nisu nai blinji. Njihova patnja ne smije nas pogoditi i sve nas manje pogaa. Transparentnost ratita, koji je svakodnevni ivotni okoli ljudi koji nisu nai blinji, dobrodola je prilika za nau brutalizaciju. Ta brutalizacija uspjeno napreduje. Vojno-politiko-medijska mainerija ini ratne uase transparentnim na takav nain da nas okira ranama i bolima to ih nanosi nama i naim i sistematski smanjuje nau osjetljivost za smrt i unitavanje to ga uzrokujemo drugima. Daljnji napredak dovest e do toga da e meu nama biti sve vie onih koji e one druge ubijati iz zabave. Najvra podloga za nae budue ratove nije uvjeravanje javnosti, nego brutalizacija javnosti svih nas koji javnost inimo. Ratovi protiv Iraka i Afganistana veliki su koraci u tom pravcu. A to komentator Financial Times predlae naim vlastima? Implicitno, da se pobrinu da takvi kao to su Wikileaks ne izmiu vie naoj jurisdikciji. Ako je transparentnost voenja ratova neizbjena, ona mora biti u vlasti onih koji ratove vode i oni je moraju oblikovati. S druge strane, objava tih dokumenata upozorenje je da vlasti moraju nanovo promisliti kako e uvati svoje tajne, kako e drati u tajnosti ono to je kljuno za uspostavljanje, uvanje i irenje vlasti i onoga o emu javnost ne treba voditi brigu. Preveo Mario Kopi (Peanik.net, 30.10.2010.

(p)ogledi

173

Od moderne do postmoderne

Jasna Tkalec evetnaesti vijek, koji je nakon Francuske revolucije te Restauracije nakon Waterlooa, ipak doivio trijumf graanskog drutva i raanje industrijalizacije, obiljeen je nevjerojatnim procvatom umjetnosti i bujanjem svih umjetnikih grana s najviim dometima u literaturi i muzici. Fantastiku romantizma zamijenio je realistini pravac u literaturi i slikarstvu. Poto je ovaj u sjajnim djelima ruskih, francuskih i njemakih autora dostigao nenadmaive vrhunce javili su se prvo u poeziji, a zatim i u drugim granama umjetnike ekspresije pravci i izrazi koji su ga eljeli nadii (naturalizam) pa i osporiti. Prvi je rije modernaupotrijebio Baudelaire kad su zabranili njegovu poetsku zbirku Cvjetovi zla1. Bio je to snaan krik pjesnitva protiv dvolinosti i nakaznosti inherentnih graanskom drutvu, buntovnog sadraja simbolistike fakture ispunjen virtuoznom muzikalnou stiha. I Rimbaudova2 pobuna lutalice i objeenjaka izrugivala se drutvenim normama: Nadahnuti stihovi odrpanog vagabunda iz Charlevilla kao i skandalozna veza s Velainom nastavili su u poeziji put moderne i Baudelairea. Sedamnaestogodinji je Rimbaud unio svjeinu i odvanost novine u francusku poeziju, iako u njoj odzvanja i stari klepet kostiju Balde objeenih medievalnog pjesnika, skitnice i probisvjeta Francoisa Villona.3 Simbolizam i muzikalnost stihova postali su novi pravac u knjievnosti, kao to e realizam i naturalizam biti prevazieni novim romanom, romanom toka svijesti, romanom rijekom kao i novim nainima pisanja generacije, koja, roena osamdesetih godina devetnaestog stoljea te poevi stvarati s novim dvadesetim stoljeem, nije potovala tradiciju ni u literaturi ni u muzici ni u slikarstvu ni u arhitekturi. Ta generacija ustala je protiv vaeih kanona estetike, predbacujui im izvjetaenost, pompeznost, neprirodnu velelepnost i rigidnost mrtvaca. Retorika umjetnikog izraza devetnaestog stoljea, koje je dalo u umjetnosti domete jedino usporedive s Renesansom, bila je na zalasku. Nove generacije imale su nove ciljeve i nov ukus. Naroito je to vidljivo u slikarstvu, gdje je akademizam bio s gnuanjem odbaen od nove generacije, od umjetnika koji su radili u prirodi: impresionista. Osim sli-

karske tehnike, koja e se kasnije razviti u poantilizam4 u Francuskoj i u slikare koje zovu macchiaioli5 u Italiji, na njhovim platnima bilo je najvanije osvjetljenje. Neponovljivo svijetlo Provence i juga Francuske uinit e jedinstvenim slike Van Gogha, za kojeg se smatra da je reakcija na impresionizam. Sam Van Gogh ivio je u bijedi i umro u ludnici, a tek nakon njegove smrti platna su mu postigla kolosalnu trinu vrijednost. No nita se nije tee afirmiralo od novog slikarstva. Veina impresionista i macchiaiola u poetku je teko prodavala slike - neki od ovih umjetnika doslovno je gladovala - i nije mogla prodati ni jedino platno. No nikad cijena slika nije zabiljeila tako vrtoglav pad kao cijena akademskog slikarstva usponom moderne, kad je ova i slubeno etablirana u prvim desetljeima dvadesetog stoljea. Istovremeno nikad cijena umjetnikih djela nije tako vrtoglavo rasla kao cijena slika impresionista gotovo stotinu godina nakon njihova nastanka - kad su svi autori ve odavna bili mrtvi. Novine u slikarstvu i likovnim umjetnostima nisu se samo zaustavile na impresionizmu i poantilizmu: odmah se nakon Cesanneovih teorema o svodiljvosti likovnosti na geometrijske figure krenulo dalje - u pokus, u istraivanje, u nepoznato, ma koliko to zgranjavalo iroku publiku. U dinaminom dvadesetom stoljeu postavlja se pitanje kako i iz kojeg kuta treba gledati predmet koji se slika te se as sam slikar okree oko modela posmatrajui ga iz razliitih uglova as na samoj slici zavrti model, a as se pokuava naslikati model u pokretu. Ti su pokuaji doveli do kubizma6. i futurizma, a oni su posredovali u nastanku razliitih geometrijskih i konstruktivistikih7 likovnih pravaca. Na tom je putu vanu ulogu odigrao Matisse bojama i razbijanjem oblika, to e postupno dovesti do apstraktnog slikarstva. U tim su godinama evropskog ekspanzionizma i imperijalizma likovni umjetnici upoznali kolonijalni svijet i bili impresionirani primitivnom umjetnou drugih kontinenata - naroito Afrike. Otuda pojava neoprimitivizma kao pravca, koji je vana stepenica avangardnog slikarstva. Novo vrijeme donijelo je nova tehnika sredstva, a ova su imala ogromnu ulogu na preoblikovanje ciljeva likovne umjetnosti. Upravo je jedno tehniko sredstvo -

174 fotografski aparat, koji je mogao vjernije od bilo kojeg umjetnika odraziti stvarnost - natjerao likovne umjetnike da smjelo krenu novim putevima. Istraivanje kao ni provokacije u umjetnosti nisu nipoto nove pojave, svojstvene dvadesetom stoljeu. U prolosti su u vrijeme romantizma mladost i neshvaeni genij zapoeli pobunu protiv filistara i njihovih shvaanja i uskoro je umjetnicima ulo u krv da zaikavaju buruje. Izrazi kao polusvijet i boema nastali u devetnaestom stoljeu, odraivali su sklonost stvaralaca za ludim ponaanjem i za svim onim to je bilo cenzurirano od pristojnog drutva te to su za nepristojno drale postojee institucije. Izrugivanje i kritika buroazije, nespretno zapoeta od romatiara, nije nipoto bila deplasirana. Svijet buroaskog drutva bio je duboko i proizvoljno asocijalan. Kako kae Marx: ...to je drutvo pretvorilo linu vrijednost u vrijednost razmjene i na mjesto nebrojenih i neprikosnovenih sloboda postavilo jednu jedinu: slobodu trgovine. Odgovor na ovo stanje bila je egzaltacija estetizma u najistijem obliku ili ono to su Francuzi nazvali larpurlartizmom-u8mjetnou radi nje same. Taj je pravac moda bio i odraz velikog razoaranja koje je donijela revolucionarna 1848. godina kao i propast svih revolucionarnih pokuaja diljem Evrope neposredno nakon te revolucionarne godine. Nezavidan poloaj podreenih klasa te obespravljenost i bijedu naroda, umjetnici nisu mogli preutati. Realizam je stoga imao potpuno drugaija obiljeja: njega nisu mogle zaobii klice socijalnog revolta i pobune. Slikajui realnost u svojoj je nutrini krio svijest o neophodnosti njenog mijenjanja. Tako su s jedne strane saint-simonisti i fourierovci u Francuskoj kao i drugi sjajni intelektualci u carskoj Rusiji i drugdje te izuzetni talenti revolucionarnog ili marksistikog uvjerenja elaborirali pravac, koji je ocrtavao zbilju u svim njenim oblicima, od kojih su neki bili vrlo surovi. To je postala tematika naturalizma. Sama e tendencija vjerne naracije i neudaljavanja od drutvene zbilje kasnije zaglibiti u socialnom realizmu, koji je ipak ostavio svijetu i neka ne sumnjivo vrijedna umjetnika ostvarenja (olohovljev Tihi don, Na dnu - uvenu dramu Gorkog kao i roman Mati). Iako je nastao kompleksnim spajanjem krute vrline jakobinaca s romantinim uvjerenjem u duhovnu mo zbog koje je Shelley nazvao pjesnike nesvjesnim zakonodavcima svijeta vjera u eshatoloku i katarktiku snagu umjetnosti nadahnjivala je sve revolucionarne pravce moderne. Postojalo je naime naivno uvjerenje da svijet nee izmijeniti samo socijalni pokreti ve i umjetnost transcendentalnom snagom vlastitog izraza. Svijet devetnaest stoljea zauvijek je nestajao, kao to je nezaustavljiv bio zalazak aristokracije te njenih ukusa i naina ivota i uivanja u njemu. Bogata buroazija devetnaestog vijeka nastojala ga je nasljedovati, ali je epoha bila na izmaku. Znanost i tehnologija postale su muze mlade buroazije novog stoljea. Novo vrijeme bilo je inspirirano novim u nainu ivota i proizvodnje, stoga je moralo poroditi novu umjetnost. Bila je to moderna u punom sjaju, najavljena velikom galamom i kontestacijom svih dotadanjih kanona umjetnosti, ljepote, ukusa i sklada. Novi vijek donio je nov nain pro-

(p)ogledi
izvodnje pa i proizvodnje ivota, nova shvatanja i novu umjetnost. Ona se esto nihilistiki i negacionistiki odnosila prema dotad ustaljenim formama i kanonima, a novo u umjetnosti moglo je nastati jedino ruenjem starog. Uostalom usprkos sve galame u propagandne svrhe koju su podizali razliiti pokreti moderne, kao na primjer futurizam ili fovizam9 bilo je oito da se u industrijskim metropolama vie nije moglo ivjeti kao to se nekad ivjelo u selima i na veleposjdima. Harmonina slika kulture razbila se u param parad kad je nestala drutvena forma u ijem je krilu nastala. Nova umjetnost obraala se u izmijenjenoj okolini drugoj publici i - posprdno se kreveljei visokoparnoj pompeznosti, kienosti stila, izraza i oblika te neumjesnoj razvuenosti - morala je, htjela ili nehtjela, u novom vijeku progovoriti novim umjetnikim jezikom. Moderna u XX stoljeu Umjetnici koji su bezrezervno odbacivali naduvenu retoriku prethodnih stvaralakih pravaca da bi svojim jezikom izrazili vlastito vrijeme poeli su stvarati prvih godina dvadesetog stoljea. Svakako da ta i takva umjetnost ne bi bila mogua bez tehnikih izuma koji su promijenili i vrtoglavo ubrzali ivot: eljeznice, fotografije, telegrafa, filma, automobila, fonografa, gramofona... Ni bez znanstvenih otkria nova umjetnost kao i novi vijek ne bi dobio fizionomiju, koja se poela ocrtavati prvih godina zapoetog stoljea. Bila su to osim sudbinskih postavki u drutvenim naukama i nova otkria u prirodnim naukama i medicini, kao to su molekularna kemija, rendgenske zrake i zraenje, napredak medicinskih znanosti na polju psihijatrije te primjena psihoanalize. ak je i jedna efemerna pojava kao to je moda doivjela kolosalne promjene. Prvi put nakon vie vijekova odbaeni su steznici, enske suknje i kose postale su podlone dotad nezamislivom skraivanju. Jednostavnost, lakoa, prirodnost postaju imperativ u ivotu i umjetnosti. No vijek koji nadolazi bit e vijek kataklizmi i njih su kao i uvijek prvi predosjetili umjetnici. Do 1914 odnosno do poetka rata sve to je moglo stati pod iroku definiciju moderne ve je bilo stvoreno. Na umjetnikoj sceni carevali su kubizam, fovizam, ekspresionizam, futurizam to je sve vodilo do potpune apstrakcije u slikarstvu. U arhitekturi deviza je bila isti funkcionalizam (sadraj je forma) i zabrana bilo kakvog ukrasa (Loos: Ornament je delikt). Muzika naputa dotadanje oblike harmonije, a u knjievnosti se javlja otar prekid sa postojeom literarnom tradicijom. ta je znaila galama i destruktivni duh moderne i kakve je manifestacije bijesa i negodovanja on (namjerno) izazivao kod poklonika tradicionalizma moda najbolje pokazuje Manifest futurizma koji 1909 objavio sa svojim sljedbenicima Filippo Tommaso Marinetti, najprije u bolonjskoj i mantovanskoj Gazetti, a potom u parikom Figaro-u. Figaro je u Francuskoj imao veliki krug italaca stoga je Manifest futurizma izazvao svjetski skandal. U njemu je doslovno stajalo: elimo opjevati ljubav prema opasnosti, navikavanje na energinost i drzovitost. Sutinski su elementi nae

(p)ogledi
poezije hrabrost, smionost i pobuna. Smatramo da je brzina ukrasila novom ljepotom veliajnost svijeta. Na je junak ovjek koji u ruci dri volan automobila. Mi slavimo rat kao higijenu svijeta i uzdiemo militarizam. Smatramo da treba unititi muzeje, biblioteke i akademije svih vrsta. Mi emo opjevati ogromne gomile zatalasane radom, uitkom ili pobunom: pjevat emo o mnotvu svih boja u revolucionarnoj polifoniji modernih prijestolnica, opjevat emo nono uurbano vibriranje suvremenih arsenala, tvornica i gradilita nad kojima jarosno bljete elektrine lune, dok nezajaljive stanice gutaju ljudske gomile...itd. Uprkos propagandne egzaltiranosti Manifest futurizma (naalost) je prilino vidovito najavio sve to je donio brutalan dvadeseti vijek. Kad su odjeknuli hici u Sarajevu svi umjetnici koji bi se mogli smatrati oevima moderne, ne samo da su bili u jeku vlastitog stvaralatva, ve su mnogi meu njima bili ve i slavni: Matisse u slikarstvu, Schoeneberg10 i Stravinski11 u muzici, Gropius12 i Mies van der Rohe13 u arhitekturi, Marcel Proust i James Joyce, Thomas Mann i Kafka u knjievnosti te Aleksandar Blok i Ana Ahmatova u poeziji. Ti ljudi postali su simbolima moderne dvadesetih godina minulog stoljea - kad se moderna, nakon Prvog svjetskog rata uspjela nametnuti, odnosno kad je ratna kataklizma metlom historije u nepovrat pomela staro drutvo, a s lica je zemlje nestalo pet carstava (ruskog, njemakog, austrougarskog, otomanskog i kineskog). Iako je moderna intenzivno nastupila u prvim godinama dvadesetog vijeka istinsku afirmaciju njezini pravci kao i njezini autori doivjeli su tek nakon svjetske kataklizme. Rat je na polju umjetnosti donio malo novog. Jedini umjetniki pravac nastao za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je dadaizam, koji je kasnije preao u nadrealizam (surealizam) na Zapadu i ojaao konstruktivizam na istoku Evrope i u Sovjetskom savezu, dok su tamo jo postojale revolucionarne slobode. Konstruktivizam je projektirao trodimenzionalne pokretne strukture sline gigantskim konstrukcijama lunaparkova. Neki njegovi predstavnici po izlasku iz Rusije imali su odluan utjecaj na pravac i kolu nazvanu Bauhaus. Najambiciozniji projekt konstruktivizma bila je Tatlinova nikad ostvarena visea rotirajua kula Tree Internacionale, ali je eljeznom rukom staljinizma daljni razvitak avangardi u SSSR-u od 1930 nadalje bio uguen. Mnogi umjetnici naroito likovnjaci kao Kandinski i Malevi pa i Chagall (imainist-nadrealist) naputaju Sovjetski Savez ve neto ranije i sele u Berlin. Neki e ovdje ostvariti veliki stvaralaki opus u okviru Bauhausa, a neki e ubrzo otii u C Pariz (Chagall). Dadizam nastaje u Zrichu 1916 - istovremeno kad je tamo boravio i Lenjin - kao tjeskobni protest na pokolj svjetskog rata - pravac namjerno nihilistiki i rugalaki prema drutvu koje je zanijelo i porodilo rat. Kako se dadaizam odnosio prema drutvu u njegovim oima prestupnikom i optereenom krivicom tako se odnosio i prema umjetnosti tog drutva. Manifest dadaizma napisao je rumunjski umjetnik Tristan Tzara. Budui da je dadaizam odbacivao svaki oblik umjetnosti on sam nije imao neki odreeni umjetniki oblik, ma da se sluio provokativnim jezikom avangardi od prije 1914. godi-

175 ne, naroito collage-om, odnosno ljepljenjem meusobno nepovezanih fragmenata na slike ili u prostoru. Dadaizam je bilo sve to je moglo kod ljubitelja burujske umjetnosti izazvati udarac kapi. Naelo dadaizma kao pokreta bilo je izazivanje skandala (pour pater le bourgeois)14. Vrhunac je postignut kada je na jednoj izlobi u New Yorku Marcel Duchamp 1917 izloio pisoar kao primjer gotove umjetnosti. O Oe na u grbavom sutlijau15 Nadrealizam ili surealizam je kao i dadaizam odbacivao tradicionalnu umjetnost i uivao u skandalima, a bio je daleko vie od nihilistikog dadizma privuen drutvenom revolucijom. Ipak bez otkria podsvijesti nadrealizam ne bi bio mogu. On je bio izvjesna reakcija naroito u literaturi na pretjeranu doslovnost izraza, kojom se ipak ne uspijeva dokuiti istina. Ona se moda krije u onirinom, u za-umu, onom to se ne moe ubrojiti u razumski govor ili to je u podsvjesti izraz psihe bez nae volje ili htijenja. Kad je razum mogao dovesti do tako nepojmljivih uasa kao to su bili masovni pokolji Prvog svjetskog rata, moda se umjetnost u potrazi za istinom treba obrati onome to je nerazumljivo i to ne proizlazi iz vidljivog, realnog svijeta. Nadrealizam je ipak bio daleko vie od protestnog negacionistikog pokreta kao to je to bio u svojoj biti dadaizam. Gotovo svi nadrealisti bili su angairani ljeviari - neki e od njih postati trockisti, dok e drugi slijediti SSSR s nepokolebljivim povjerenjem16. Nadrealizam je najvie uzeo maha u Francuskoj, tada jo najivljem kulturnom i umjetnikom kotlu Evrope, a njegov je Manifest napisao Andre Breton. U nadrelizmu, koji je naslijedio dadaizam osjeao se poziv na preporod imaginacije, koja je otkrivena psihoanalizom, te naglaavanje magine, iracionalne komponente kao i sluajnosti te simbola i snova17. Nadrealizam je za razliku od prijanjih pravaca moderne nosio i komponentu romantike, stranu pravcima koji si inzistirali na pukoj formi. Saznanje da podsvjest izrie nesvjesni tok rijei odrazila se u Dalijevim tekuim satovima, na slici inae formalno savreno naslikanoj u akademskom stilu devetnaestog stoljea. Slian je i Magrittov dvorac u Pirinejima, naslikan upravo na vrhuki hridine, koji bi tamo bio apsolutno nemogu, a hrid i more iz kojeg se dvorac izdie zapanjujue su realistiki. Nadrealizam se ogledao u drugim umjetnikim granama, naroito kod stvaralaca iz hispanskih naroda, ali i romanskih i slavenskih. Meu nadrealiste (ili surealiste) mogu se ubrojati Paul Eluard i Louis Aragon te Pablo Neruda od pjesnika (kod nas Marko Risti i Oskar Davio) meu slikare Max Ernst (sa svojim bizarnim bestijarijama) Jean Mir_ i Yves Tanguy (apstraktni infantilizam), Paul Klee (onirika polikromija s geometrijskim natruhama), a na filmu je najveeg predstavnika dobio u Bunuelu. Od mnogih Bunuelovih filmova (Andaluski pas, Ljepotica dana) treba svakako spomenuti i Fantom slobode, film nastao poetkom sedamdesetih, u kojem su sve vrijednosti obrnute, pa se ljudi pozivaju na zajedniko druenje pri izbacivanju, a ne pri uzimanju hrane, u drugoj sceni nepoznati strijelac bez razloga s vrha nebodera preciznom pukom ubija prolaznike. Naalost

176 apsurd suvremene zbilje pokazao se realnijim od nadrealistike imaginacije filmskog autora. Svi su ti pravci nastali neposredno prije, za vrijeme ili nakon onoga to se u historiografiji smatra vremenom katastrofa: u razdoblju od prije poetka Prvog svjetskog rata do kraja Drugog svjetskog rata. Ne treba zanemariti ni izvjestan formalistiki pravac u tumaenja umjetnosti, koji se njegovao u postrevolucionarnoj Rusiji i u Sovjetskom Savezu. Bila je to tenja za iskazivanjem jedinstva forme i sadraja umjetnikog ostvarenja. Viktor kovlski je najvei teoretiar formalizma u knjievnosti. Avangarde i ivot Novina koju su izazvale avangarde u svakodnevnom ivotu bila je da su one u svojim oblicima arhitekture ili umjetnikog dizajna postale dijelom svakidanjice kao i dijelom oficijelne kulture. To je svakako i zasluga Bauhausa kao umjetnikog pravca, koji se bavio pored arhitekture i dizajnom upotrebnih predmeta, oblikovanjem namjetaja za unutranje ureenje prostorija te stolica, kuhinjskih pomagla i na taj nain afirmirao industrijski dizajn. Umjetnike su avangarde bile politizirane vie no to je ikada ranije bila politizirana umjetnost u buroaskom drutvu. Do 1914 avangarde su pripadale vrlo uskom krugu javnosti, koja se za njih zanimala. Nakon rata njihov se utjecaj na drutvo uvelike proirio. U Rusiji su nakon revolucije procvali svi avangardni pravci u svim granama umjetnosti od knjievnosti do likovne i kazaline umjetnosti. Umjetniki eksperiment postao je dijelom revolucije. Smatralo se da pisci revolucije moraju revolucionirati izraajne forme, jer revolucioniranje forme otvara put revolucioniranju ivota. teta to voe i istaknutiji revolucionari (osim Lunaarskog i Trockog te Gorkog, koji je neprestano titio umjetnike - Serapionovu brau18) nisu imali umjetnikog smisla, a staljinisti e zabraniti umjetniki eksperiment. Veliinu revolucije po njihovom shvaanju kasnije e odravati velelepne graevine problematinog ukusa, dreavo oslikane stanice novog moskovskog metroa, te je umjetnost postala odraz partijskih rezolucija rukovodilaca. Umjetnosti je dana didaktika funkcija kao to je i pedagoko pitanje o izgradnji novoga ovjeka svedeno na pitanje odgoja ovjeka poretka. Pegazu kao simbolu umjetnikog uzleta odrezana su krila: on vie nije mogao juriati na nebo... Iako je dvadesetih godina avangarda postavljena u sredinji interes kulturnih zbivanja, to jo nije znailo da je postala i masovna. Na njeno omasovljenje trebat e priekati jo dosta godina, iako su muzika Stravinskog, baleti Djagiljeva i scenografije Braqua pribliili iroj publici kubizam koliko i moderni ples. Tako se moderna pribliavala masama: ove su konano mogle uivati u muzici bez suza i gledati suvremena likovna ostvarenja bez smijeha. No moderna e kroz meuratne i ratne katastrofe imati da prevali jo dug put da bi dostigla vlastiti kraj i odrekla se svojih zaletavanja u vremenu postmoderne. U slikarstvu je kolosalna umjetnika izraajnost Picassa obiljeila cijeli dvadeseti vijek. Taj je slikar proao put od plave i ruiaste faze preko fovizma i kubizma Guernike do iste apstrakcije kao neosporno najjai i naj-

(p)ogledi
plodniji majstor likovnog stvaralatva stoljea, koji je proao kroz sve njegove avangarde i performanse, ostvarivi u svakom umjetnikom izrazu djela nenadmane ljepote i snage. Picassov je genij umio govoriti svim umjetnikim jezicima epohe. Tragedija nasilja Ipak u tridesetim godinama, kad je u Njemakoj dolo do nacizma, a faizam sve ve potpuno etablirao u Italiji, dok je staljinistiki kompresorski valjak unitavao neprocjenjivo bogatstvo darovitosti stvaralaca u Sovjetskom Savezu, na svim poljima umjetnosti pokazuje se izvjesno smirivanje razuzdanosti i ponovni povratak figuraciji, povratak ponovnom promiljanju slikarskog izraza u odnosu na predmetnost, to je dovodilo do traenja ideala i u prolosti (scenografije filmova Ejzentejna, historijski romani kao Petar Veliki Alekseja Tolstoja). Kako u drutvu tako i u umjetnosti silom se natura povratak redu. Dok 1933 Kongres sovjetskih pisaca propisuje realizam kao jedini prihvatljivi umjetniki pravac u zemlji sovjeta, Njemaka istovremeno doivljava nezamislivu tragediju Hitlerove pobjede. Nacisti e umjetnike avangarde proglasiti degeneriranim stvaralatvom pokvarenih umova, koji truju krv uzviene njemake rase. Najgore su pogrde izgovorene na raun umjetnika idovskog porijekla, a oni su bili veina. Nijemce, Ruse, idove avangardne umjetnike spasava ponovna emigracija - ovaj put u Ameriku. I dok na lomaama gore slike i knjige najveih njemakih umjetnika, oni sami, ukoliko su preivjeli, zapoet e u SAD-u nov stvaralaki put. Najbolje e se snai arhitekti, koji e u ikakoj koli projektiranjem vila i oblakodera nastaviti ono to su zapoeli u staroj domovini. No knjievnici nisu bili te sree, a ni slikari. Od uasa unitenja pomamljenih nacistikih hordi nisu bili poteeni ni dom ni djela Thomasa Manna, ni Stefana Zweiga, ni Franza Kafke, ni Maxa Broda. Ista sudbina izopenika snala je Brechta kao i Piscatora, teoretiara totalnog teatra. Njemaki ekspresionizam bio je zatrt ognjem i maemu u zemlji u kojoj je doivio svoj najvii izraz. Najpoznatije ekspresionistiko likovno djelo, Munchov Krik bio je krik bola pred nadolazeom katastrofom, naslikan poetkom stoljea kao da je ve predosjetio sav njegov uas. Jo je to tonije naslutila uvena slika Georga Grosza Pomraina sunca, koja izriito prorie pobjedu militarista i nacista meu politiarima bez glave. A na unitavajuim lomaama nacistike mahnitosti, koje su zapalili hitlerovci, nisu gorjele samo slike i knjige. Gorjela je i slobodarska misao njemakog naroda, gorjelo je i njegovo srce. Spaljivana su djela iz filozofije, psihologije i psihoanalize, naroito mrske nacistima, jer joj je zaetnik bio idov. Mnogi su Nijemci i njemaki idovi pobjegli u Francusku, a zatim otili u panjolski graanski rat19 U suton se tama ko movara iri s Groszovih slika, u suton su nemirne i tamne oi bolesnika20. Vrlo cijenjen u Njemakoj slikar Grosz, kad je doao u Ameriku, gdje nije bilo drutvenog supstrata kojeg je izraavao poslije unutranje prerade vlastitom umjetnikom ekspresijom, nije vie bio u stanju da nacrta genijalne slike. Na njima se otada odraavala samo istananost ukusa i prefinjenost forme. I Bertolt

(p)ogledi
Brecht i Heinrich Mann (brat Thomasa Manna) i Kurt Weil i ostali njemaki umjetnici teko su ivjeli u emigraciji i jo tee prihvatali sjevernoameriku stvarnost. Neki od njih radili su u Hollywoodu i za Hollywood te postli slavni (kao Marlen Dietrich), ali to vie nije bila njemaka umjetnost. Mnogi su od izbjeglica ostali u Francuskoj i ondje, ukoliko nisu uspjeli na vrijeme pobjei preko mora, naslutili pribliavanje katastrofe. Najbolje je te apokaliptike slutnje izrazio Walter Benjamin u eksplikaciji slike Kleeove slike Angelus Novus: Njegovo je lice okrenuto prolosti. Tamo gdje nam se dogaaji ine povezanima, on vidi iskljuivo katastrofu, koja neumorno gomila ruevine na ruevine pod njegovim nogama. On bi se rado zadrao, oivio mrtve, sastavio razbijeno. No olujni vihor to pue iz raja toliko se snano zapleo u njegova krila da ih on ne moe zaklopiti. Ta ga oluja neodoljivo gura u budunost, kojoj on okree lea, dok se gomila ruevina pred njim uzdie ka nebesima. Ono to zovu napretkom ta je oluja. (Walter Benjamin, 1962, str.76-77). U susret katastrofi Nakon nedostinih vrhunaca koje je moderna postigla u stihovima Majakovskog, u proznim djelima kao Konjika Armija Isaaka Babelja ili evengur Andreja Platonova, a Weimarska republika upeatljivo opisana u stvaralatvu Brechta ili neponovljivom Doeblinovom romanu Berlin-Alexanderplatz, apsurd ljudske egzistencije naao svoj umjetniki izraz u Kafkinim djelima, a sumrak habsburke imperije u Rilkeovim Divinskim elegijama, svi su ti umjetnici - velika imena moderne pomrli, izvrili samoubojstva ili ih je nacistika gvozdena peta i Staljinova aka rasprila od Moskve21 do Hollywooda. Modernu je zahvatio faistiki i ratni vihor i ona se nala na gomili ruevina o kojima je pisao nesretni Walter Benjamin22. Od nje e ostati samo tragovi u filmovima Viva Zapata! i Blago Siera Madre, snimljeni po priama Travena, njemakog emigranta u Meksiko nakon neupsjelog pokuaja revolucije u Munchenu. Ostat e i neosporno veliki filmski opus Eizenstajna sa Krstaricom Potjomkin, kultnim opisom mornarske pobune u Odesi 1905 godine. Lenjinov lik bit e naslikan na velikoj fresci Diega Rivere u Rockeffeller Centru u New Yorku. Slikar je uklonjen s posla, a slika skinuta sa zida zbog Lenjinovog portreta 1933. Nakon II svjetskog rata preivjeli stvaraoci moderne s mukom e traiti novi umjetniki izraz. I vie ga u izvornom obliku nee nai. Pravci su umrli, ostali su umjetnici i ukoliko nisu ubijeni - nastavili stvarati. No velika nada u promjenu i trenutno spasenje svijeta bila je mrtva. Vjera u revoluciju zauvjek poljuljana. Nakon Drugog svjetskog rata kulturne revolucije i na Istoku i na Zapadu su omasovile, ali ne i preporodile kulturu. U njima je prevladavao masovni duh, a ne individualno stvaralatvo. Umjee i domete ljudskog uma i vjetinu ljudske ruke zamijenile su maine i neizmjerna mo reproduciranja umjetnikih djela u meupovezanom globaliziranom svijetu. Nestalo je sna o iskupljenju ljudi. Nakon zvjerstava Drugog svjetskog rata taj se san pokazao nekonzistentnim. Moderna je polako silazila sa scene ostavljajui prostor za post-modernu.

177 Postmoderna Postmoderna iji je datum roenja nemogue utvrditi izraz je svijeta izalog iz katastrofe Drugog svjetskog rata. Taj je svijet bitno drugaiji od svega to se ljudima i s ljudima dogodilo ikada ranije. Zato i umjetnost, koja trai da ga izrazi, ne nalikuje na raniju umjetnost. U njoj se ogleda tako zvana umjetnost materije, ona odraava svijet izaao iz kataklizme rata, svijet uasnut uincima atomske bombe. Informel i kinetika umjetnost tehnologijom izraavaju trenutanu vjeru u progres, dok konceptualizam na sasvim drugi nain postavlja problem tehnologije i masovnog drutva da bi iao prema umjetnikom gestu - apstrahiranju sadraja i forme - u napredovanju prema istoj ideji umjetnosti. U epohi koju ivimo tehnologija je prevladala nad umjetnikim izrazom. Ona je isprva revolucionirala sve grane umjetnosti, koje su njenom zaslugom postale svud prisutne i dostupne svima. Prefinjenu muziku nije vie sluala samo odabrana publika u zatvorenom krugu i izabranom prostoru, jer je gramofonske ploe mogao kupiti svatko. Reprodukcije impresionista prodaju se u velikim robnim kuama. Televizija je u stanju prenijeti svaki dogaaj i svako umjetniko ostvarenje u svaki dom. Naalost ee no umjetnikim djelima ona gledaoce zaliva ogromnom koliinom krvi, pop-muzike i politike propagande, a servirane gotove slike smanjuju mogunost vlastite imaginacije mladih generacija. No smrtni udarac modernoj u ovom vremenu zadao je tako zvani kraj ideologija. Sve su revolucije poraene ili sramno propale. Ukoliko se ta konstatacija smatra prejakom, moe se ustvrditi blae: nisu postigle oekivane ciljeve. Ne radi se samo o drutvenim revolucijama, koje su pobudile tako kolosalnu nadu, a zavrile tako jadno. I revolucije u umjetnosti nisu prole nita bolje. Tko da vjeruje manifestima umjetnikih pravaca, kad je paradoks stvarnosti nadmaio njihove najprovokativnije i najnevjeroajtnije slogane? Nije li Marinettijevo slavljenje militarizma i rata djeja igra prema krvoproliima dvadesetog stoljea i kolosalnoj militaristikoj moi dananjih gospodara svijeta? Nakon seksualne i svih ostalih revolucija koje su modernizirale drutvo i nale potroake skupine za sve ljudske sklonosti i aberacije u svim uzrastima, ne postoji vie nita to bi moglo zapanjiti buruja. Genij je utopljen u masovnosti. Svijetom skitaju ljudi svih obrazovnih razina u potrazi za kruhom: tko da u tim uvjetima romantino prikae boemu? Performansi i instalacije ne uspjevaju vie zapanjiti publiku ni kad se umjetnik pred njima izree iletom. Taj in bi imao predstavljati koliko trenutnost umjetnikog ina toliko i njezinu potrebu za drugim, za gledaocom, za konzumentom umjetnosti. Ali nakon putanja krvi, ove potonje vie zanima konzumiranje u bifeu. Nerijetko su radnici istoe iz neznanja poistili i odnijeli umjetnike instalacije za koje su gradske uprave platile velike novce umjetniku. Slino ili isto uinili su i radnici poduzea za preseljenje po muzejima suvremene umjetnosti, odnijevi prazne okvire slika ili kartonske kutije, budui da nisu shvatili da ba ove predstavljaju umjetnika djela. Davno su na Bienalu u Veneciji pred publikom bile izloene limene kutije s fekalijama kao umjetnika poruga masovnoj proizvodnji, koja je sve

178 preplavila. Ipak kako publici potroaa, dannjim konzumentima umjetnosti, ovu pribliiti? Odgovor je na to pop-art23. Kako mase teko shvaaju govor moderne umjetnosti post -moderna e se vratiti najprije u arhitekturi na ve prevaziene tradicionalne forme i ostvarenja. Kad se uvidjelo da sanduare za masovno jeftino stanovanje ne ine ljude sretnima, poeli su graditi manje zgrade iz kojih vie nije bio izbaen element dekoracije. Knjievno se se stvaralatvo poelo baviti historijskim romanom, poput Umberta Eca. Umjetnost se ipak nije mogla odrei eksperimenta pa e siromana umjetnost24krenuti u drugom pravcu i doi do minimalizma. Netko e nastojati prodrijeti u samu sr umjetnosti: tako nastaje konceptualizam. Francuski filozofi i stvaraoci u potrazi za istom tom sutinom dolaze do strukturalizma i prevazilazei ga do dekonstruktivizma - otvaranja struktura. Svi ovi filozofski, lingvistiki i likovni pravci imat e odraza ak u dizajnu i modi. Svakako da su svi oni izraz traganja koje je za ovjeanstvo puno zabune i bola. Navodno osloboen ovjek u demokratskom drutvu posto je rob konzumistikog imperativa te je i sam pretvoren u robu. Zatrpan ogromnom koliinom roba i virtualnih uitaka i zanimacija, koje stvara tehnoloki usavrena proizvodnja, porobljen je proizvodnjom koliko i neprekidnim ekonomskim imperativom konzumiranja i ne moe vie izai iz zaaranog kruga. Paradoks je opet pobijedio. Vrijeme sloboda uspostavilo se kao vrijeme robovanja. Fetiizam potronje i nesamostalnost miljenja nameu mediji konstantnim ispiranjem mozgova. Stoga je post-moderna ponovo vrijeme ruganja i vrijeme lutanja, vrijeme nevjerice u budunost nakon velike tehnoloke revolucije koja je dovela do ogromnih promjena, ali nije promijenila tegobu ljudske egzistencije. Tehnologija je nadila posustalo stvarlatvo. U svijetu u kojem je sve dozvoljeno nema istinske slobode, jer nita nije mogue. Umjetniki izraz bori se sa impotencijom i potpunom nesposobnou ne samo utjecanja na svijet i njegovu promjenu, ve i sa samim mogunostima da ga izrazi. To postaje oito u svakom muzeju suvremene umjetnosti, ije bi ispravno ime25 trebalo biti sa-vremena umjetnost, jer ide u korak sa vlastitim vremenom. A ta ono govori? Sve su nade mrtve, kao i sve avangarde. Ma da je sve dozvoljeno - nema se kuda. Treba dakle poeti iznova. Kako? To nitko ne zna. Na to se pokuavaju dati najrazliitiji odgovori. Neki tvrde da smo jo uvijek u modernoj, dok se ti odgovori ne pronau. A umjetnost neprekidno za njima traga. U tome je bit post-moderne.
1 Charels Baudelaire Fleurs du mal (prvotni naziv Les lesbiennes) bila je zbirka poezije objavljena u Parizu 1961 i smjesta zabranjena. Promijenivi naslov Baudelaire je ispustio est cenzuriranih pjesama, a dodao jo trideset pet. 2 Arthur Rimbaud sa sedamnaest je godina napustio kuu i licej i uputio se s pjesnikom Verlainom prvo u London, kasnije u Bruxelles. Kad je meu njima dolo do svae Verlaine je pucao u Rimbauda i lake ga ranio, dok je Arthur za vrijeme Verlaineova boravka u zatvoru napisao zbirku nadarenih stihova pod naslovom Une saison en enfer (Jedna sezona u paklu). 3 Frncois Villon (1431-1443) pariki pjesnik, skitnica, razbojnik i lopov, vie puta osuivan, vjerojatno tragino zavrio, prvi od prokletih pjesnika, autor je uvene Balades des pendus (Balade objeenih)

(p)ogledi
4 Pointilisme (od francuskog point-toka) posebna tehnika nanoenja boje tokastim udarcima kista, a cjelina se vidi kad se slika gleda iz odreenog razmaka. Zaetnik pravca je Felix Feneon, koji je svoje najbolje slike uradio 1890, a najpoznatiji slikari poentilisti su Paul Signac i Georges Seurat. Seurata jako cijene, a Signac je pronaao Saint Tropez. 5 Slikarski pokret nastao u Firenzi u drugoj polovini XIX st. pod utjecajem francuskog slikarstva. Glavni su mu predstavnici Altamura, Banti, Buroni, Signorini i Fattori. 6 Slikarski pokret nastao u Parizu oko 1907. Najvei su mu predstavnici Georges Braque, Pablo Picasso i Max Weber 7 Konstruktivizam je pravac nastao u predrevolucionarnoj Rusiji oko 1913. Kasnije mu je Manifest napisao Naum Gabo. Na tragovima ruskog post-simbolizma konstruktivizam se mirio s materijom i imao izraziti smisao za kibernetiku. Lunaarski i Majakovski podravali su taj pravac i koristili ga u propagandne svrhe nakon revolucije. Najpoznatiji umjetnici konstruktivisti bili su Vladimir Tatlin i Kazimir Malevi, a njihova je djela sauvana su u materijalima Proletkulta. 8 Larpurlartizam nastao od francuskog izraza lart pour lart -umjetnost radi same umjetnosti 9 Fovizame-nastao od francuskog fauve - divlja zvijer. Slikarski pravac koji je zapoeo Henri Matisse 1901. svojim Nottes dun peintre (biljekama slikara), a kulminirao od 1905 do 1907. To je estoko slikarstvo, spontanog izraza i jarkih boja, vrlo autonomno u odnosu na stvarnost. Pripadnici tog pravca bili su Paul Gaugin, Georges Braque, Andre Derrain i Paul Cesanne. 10 Arnold Schoenberg, (1874-1951) sin jevrejskog trgovca iz Bea, prvi je poeo komponirati muziku izvan postojee skale tonaliteta. Godine 1901. odlazi u Berlin gdje postaje profesor na Muzikoj akademiji i pie brojna muzika djela kao to je Erwartung (Oekivanje). S Paulom Kleeom i Vasilijem Kandinskym radi umjetnikom almanahu Der Blaue Retier (Plavi jaha). Po dolasku Hitlera na vlast bjei prvo u Francusku, zatim u SAD gdje e ostati do kraja ivota. 11 Igor Fjodorovi Stravinsi (1882-1971) sin ruskog muziara, ivio u Parizu. Proslavio se kao pijanist, dirigent i kompozitor. Najuvenija su mu djela Petruka, ar-ptica i Proljetnji vaar. Pisao muziku za Ruski balet u Parizu, za koji je koreografiju radio Djagiljev, a scenografiju Jean Cocteau. Pred rat bjei u Ameriku gdje e ostati do smrti. Otac je avangardnog pravca u muzici: dodekafonije. 12 Walter Adolph Gropius je njemaki arhitekt, dizajner i urbanist. Osniva Bauhausa, teio je za apsolutnom umjetnou u konstrukciji kao to je Erwin Piscator teio za apsolutnim teatrom. Za vrijeme prvog svjetskog rata oenio je udovicu kompozitora Gustava Mahlera. Po dolasku Hitlera bjei u London, a nakon toga u SAD, gdje predaje na Harwardu. 13 Ludwig Mies van der Rohe je uz Corbusiera jedan od pionira moderne arhitekture. Smatrao je da arhitektura mora teiti za jednostavnou i jasnoom i preferirao esencijalnost formi (svoja je djela nazivao kost i koa , a slogan mu je bio manje je bolje - po tome je jedan od pretea minimalizma). Surauje sa Adolfom Loosom, koji osporava ukras. Jedan je od posljednjih direktora Bauhausa, ij je pozicija ve bila klimava pred dolazak nacista. Hitlerovci njegovu arhitekturu smatraju nenjemakom te on odlazi u SAD, gdje e u Chicagu osnovati tako zvanu Drugu ikaku kolu. 14 Da se zgrane buruja 15 Stihovi Marka Ristia iz njegovog nadrealistikog perioda. 16 Kao Louis Aragon. Njegov je nadrealistiki roman Osuda na smrt 17 Villet 1978. 18 Grupa Serapionova braa osnovana je u Petrogradu 1921 kao knjievni pravac. Bila je pod jakim utjecajem Zoenka, a inili su ih Olga For, Lev Lunc, V.V. Ivanov, V. Kaverin i Konstantin Fein. U rusku odnosno sovjetsku modernu spadaju svakako Babelj, Piljnjak, Bulgakov, Oljea, klovski, Zamjatin, Mandeljtam, Pasternak, Ahmatova, Cvetajeva. 19 U panjolskoj su se borili u brigadi Thelmann, nazvanom po sekretaru KP Njemake, kojeg su nacisti zatoili, a potom ubili. 20 Stihovi edomir Minderovi iz pjesme Poslije Iruna. Na irunskom su frontu borci panjolske Republike kao i Internacionalnih brigada, u kojima se borio pjesnik, pretrpili jedan od prvih poraza. 21 Gdje su zavrili u gulazima kao Osip Mandeljtam i Boris Piljnjak. 22 I sam smrtno stradao na putu za Portugal pri prelasku Pirineja, na bijegu iz Francuske u paniju. Izmiui nacistima, strahujui od prijetnje da e ga Francova policija izruiti Francuskoj, otrovao se u jednom brdskom hotelu u paniji 23 Pop-art- arte popolare - popularna umjetnost za mase 24 Arte povera 25 treba ostaviti po strani politizaciju jezika!

(p)ogledi

179

Nacionalizam je nasilje

prof.dr. okica Jovanovi

publicistici (od ideoloki intonirane, do naune) se esto moe naii na tvrdnju da su revolucije do kojih dolazi u periodu do poetka XX stolea, na ovaj ili onaj nain, inspirisane Francuskom revolucijom. Ozbiljne tvrdnje upuuju na to da nisu samo inspirisane, ve da su francuska revolucija, a pre nje holandska i engleska, pripremile teren za duboku drutvenu promenu: raa se graanin (tanije, raa se ideja o graanskom suverenitetu), ustanovljavaju se prava i slobode pojedinca, kako u politikom, tako i u kulturnom i ekonomskom smislu (na primer, pravo na slobodnu trgovinu), postupno se suspenduje apsolutna mo monarha, postupno se, takoe, odvaja crkva od dravnih poslova - drava se sekularizuje, nauka i razum sve vie postaju autonomni u odnosu na druge drutvene autoritete... Kako kae Viktor Igo (Victor Hugo), hvala Revoluciji, drutveni su se uvjeti promijenili. Feudalne i monarhijske bolesti nisu vie u naoj krvi. Nema vie srednjeg vijeka u naem ustrojstvu. Mi vie ne ivimo u vremenima, u kojima su se izlijevala strahovita unutranja gomilanja, u kojima se pod nogama uo nejasni hod nekog potonulog uma, u kojima se na povrini civilizacije pojavljivalo nekakvo izdizanje krtinjaka, u kojima je zemljite pucalo, u kojima su se otvarale peine i u kojima se najednom iz zemlje pojavljivale udovine glave.1 Nadilaenjem mitskog i religijskog miljenja u novom veku omogueno je racionalno istraivanje sveta i oveka u njemu2. Tanije, omogueno je, zahvaljujui renesansnom osvajanju slobode, nastavljanje antike prakse razumskog umovanja. Iako renesansni ovek nije odbacio boga, ipak vie nije smatrao da je razumu potrebna boanska ruka vodilja, na koju e se pozivati boji namesnici na zemlji zastupajui svoje ekskluzivno pravo konanog suenja u stvarima duha. Religija u svetu ljudskih ideja, drutvenom poretku, nauci vie nije (nuno) na centralnom mestu. Postaje postepeno stvar slobodnog intimnog izbora. Omogueno je, upravo zahvaljujui tome, zasnivanje ideje politike slobode i slobode pojedinca. Ali, sa druge strane, pored ovih dostignua, moder-

no doba je iznedrilo i nove forme iracionalne prakse rasizam, nacionalizam, totalitarne ideologije, organizovani zloin Mitsko miljenje niti je bilo potisnuto, niti je danas potisnuto, niti je to mogue. Ali, mitsko, koje se obraa oseajnom u oveku, koje budi nadu u venost i bezvremenost, esto, u sadejstvu sa znanjem, donosi i gorke plodove. Mit i znanje, neretko, postaju sastavni inioci u ideolokoj igri interes. A, izvesnost susreta sa nepoznatim i drugaijim raa strepnju i strah, koji mitsko oblikuje u impuls za odbranu onog to je nae. Zato ono nepoznato i drugaije budi strah i nagoni na oprez? Potpun odgovor ili ne postoji ili ga, izvesno je, neemo saznati. Deo odgovora se nalazi u iskustvu prolosti. Nekada je susret sa nepoznatim, skoro neminovno, znaio sukob. Borbu na smrt za oskudne ivotne resurse. Za robove, za otimanje ili uvanje ena i dece. Za panjake i lovita... Nepoznati na horizontu je bio neprijatelj na horizontu. Tek su trgovina, i sa njom, kulturna razmena (akulturacija), poele vrlo lagano i sporo da podrivaju to temeljno neprijateljstvo iz straha. Istovremeno, sukobi, iz ovih i slinih razloga, traju do danas. Taj strah, ta strepnja i ti ratovi su morali da budu obrazloeni kulturom. Morali su da budu obavijeni aurom smisla. Smisao je pitanje o osnovi. Moramo da znamo protiv ega i za ta se borimo, i od ega se branimo. Svet, to mesto naeg obitavanja, ali i obitavanja nepoznatog se, radi sopstvenog opstanka, morao objasniti, tragalo se za smislom i principom sveta. Mit, umetnost i verovanja su bili jedini mogui naini spoznaje sveta. Da bi nai mitovi, umetnost i verovanja bili uverljivi i da bi bili prihvaeni moraju biti lepi i zasnovani na obiajima, moralu3. A deo odgovora je i u tome da je strah pred nepoznatim, u stvari, strah pred onim o emu se malo zna ili se ne zna nita. Ali, predstava o nepoznatom se mora imati, jer ta predstava raa strategiju odbrane. ini pripadnike jedne zajednice budnim i opreznim. Budui da predstava izvire iz nepoznavanja i iz bojazni ona se oblikuje, kako je maloas reeno, mitom, umetnou i verovanjima. Ali mit, umetnost i verovanja nisu uvek pogodni kao uputstvo za svakodnevno, rutinsko

180 delanje i elementarno razumevanje sveta. Nisu ni lako shvatljivi veini koja nije upuena u njihovo razumevanje i tumaenje. Kao, recimo, praideologija, na podruje svakodnevlja stupaju predrasuda i stereotip. Predrasude i stereotipi postaju, tako, svedene, pojednostavljene predstave i zakljuci, koje demagozi, svetenici, vlastodrci i poglavice izvode iz mitova, umetnosti i obiajnosti. Neretko, ta odbrana odvajkada, pa do danas, vrhuni u nasilju. Koje se, esto, obrazlae kao nunost, potreba preventivnog nasilja. esto se u jugoslovenskim ratovima moglo uti: Da mi njih nismo napali prvi, oni bi nas svakako napali. Ne bi nas samo napali, tvrdi se dalje, ve bi se opet desio genocid nad srpskim narodom. Za razlozima tom nasilju se traga u prolosti, pa stvarno nasilje i tragedija koji su se desili nekad, bivaju mitizirani u kolopletu selektovanih injenica i predstava o prolom, te se projektuju na dananje generacije i na potomke, koji su vazda isti kao njihovi oevi i dedovi. Nacionalizam proizvodi mitsko stanje permanentnog pravednog i odbrambenog rata, zato jer smo mi, odvajkada asni i pravedni, a oni, odvajkada verolomni i agresivni. Tako su nevine rtve nacifaistike Nezavisne drave Hrvatske, ubijane u ustakom koncentracionom logoru u Jasenovcu, masakrirane na Kozari, bacane u krake jame u Lici, postale ekskluzivnim ideolokim i propagandnim motivom za preventivni udar na probueno i povampireno ustatvo. Da nam se nikada vie ne dogodi Jasenovac. rtve zloina su bili Srbi, Jevreji, Romi, Hrvati antifaisti... U toj nacionalistikoj projekciji svi dananji Hrvati i oni koji e tek biti roeni nisu nita drugo do ustae. Dakle, ustaa jednako pretnja. Na sednici Skuptine Srbije 2. decembra 2010. godine poslanik, pripadnik nacionalistike partije, Srpske radikalne stranke, je negodujui zbog normalizacije odnosa izmeu zvanine Srbije i zvanine Hrvatske, izjavio da se Hrvatima ne moe verovati jer oni vekovima ve ekaju (i koriste) pogodne prilike da napadnu Srbe. Istovremeno, procesom proizvodnje pretnje i straha je obavljen i postupak, ako ne zaborava (jer bi takav naum bio nemogu), a onda potiskivanja u sumranu zonu nepominjanja sauesnitva u nacistikim zloinima u Srbiji od strane marionetskog reima Milana Nedia. Ne pominje se, u ovom ideolokom kljuu, sauesnitvo u zloinima u nacistikim konclogorima4 u Banjici, Beogradskom sajmitu, na Crvenom Krstu u Niu5, sauesnitvo u streljanju civila u Kragujevcu, Kraljevu, Mavi, Niu... rtve zloina su bili Jevreji, Romi, Srbi antifaisti. Nije poznato da je Milan Nedi ita delotvorno uinio da spase rtve (u ovom sluaju, Srbe), niti da se suprotstavio okupatorskim vlastima. Iako ga nacionalistika propaganda velia kao velikog rodoljuba koji je sebe rtvovao za srpski narod, pa je nazivan i srpskom majkom.6 Taj rodoljub je utao kada su neduni pripadnici njegovog voljenog naroda streljani. Streljani su mukarci, ene i deca koji nisu bili ni komunisti ni lanovi antinarodnih bandi. Streljani su seljaci u Nedievoj dravi koja je uznosila seljatvo kao osnovni narodni element drave i kome se reimska propaganda udvarala divei se njego-

(p)ogledi
voj plemenitosti i istoti. Ta se istina potiskuje u dananjoj ideoloko-propagandnoj strategiji rehabilitacije Milana Nedia. Istovremeno se potiskuje injenica da je u drugoj polovini 1942. godine u Srbiji jevrejsko pitanje reeno. Ovome je, naravno, prethodila naredba dr Harolda Turnera u kojoj se tvrdi da treba poi od naelne postavke da su Jevreji i Cigani uopte nepouzdan elemenat i da samim tim predstavljaju opasnost za javni poredak i sigurnost. Jevrejski intelekt je taj koji je zaeo ovaj rat; on se mora unititi. Cigani ne mogu biti korisni lanovi zajednice naroda s obzirom na njihovu duhovnu i fiziku gradnju. Utvreno je da je jevrejski elemenat uzeo znatnog uea u vostvu bandi i da su ba Cigani odgovorni za naroita zverstva i za obavljanje obavetajne slube (kurzivi -moji). Stoga se naelno u svakom sluaju imaju staviti na raspoloenje trupi kao taoci svi mukarci Jevreji i Cigani. Uostalom postoji namera da se ene i deca Jevreja i Cigana uskoro prikupe u sabirni logor.7 U to vreme u koncentracionim logorima ubijeni su gotovo svi beogradski Jevreji (njih oko 10.000), stradale su hiljade Roma, a na mnogobrojnim stratitima vrila su se masovna streljanja hiljada srpskih civila.8 Kvislinki reim Mila na Nedia je dosledno sprovodio politiku Treeg Rajha u Srbiji. Pa, tako, agencija Rudnik u novinskom lanku Tri momenta iz govora Voe Rajha koji su naroito znaajni za nas, izmeu ostalog, navodi da se vri (se) sada i kod nas pokuaj da se u naoj zemlji stvori ognjite nereda, koji su organizovali jevreji, cigani i propali elementi, protiv pravih interesa srpskog naroda. Na drugom mestu, rei Vrhovnog zapovednika velikonemake oruane sile stavljaju nam do znanja ta nam pretstoji ako sami najbre ne savladamo te komunistike kliconoe kuge i njihove trabante.9 Ocenu uspenosti Nedieve politike je dao sam Harold Turner kada je avgusta 1942, Harold Turner ponosno objavio da je jevrejsko pitanje u Srbiji reeno, a Srbija je postala prva zemlja u Evropi koja je proglaena Judenfrei.10 Naveu osnovne podatke o stradanju Jevreja i Roma u Niu, jer sam i sm pisao o tome. Do plovine 1942. godine u Niu vie nije bilo Jevreja. Od oktobra 1941. do februara 1942. god. Nemci su pohapsili sve Jevreje, internirali u Logor Crveni krst i na Bubnju streljali mukarce... Do maja 1942. godine, Nemci su ene i decu deportovali na Sajmite i uguili gasom.11 Do poetka rata u Niu je ivelo skoro 400 Jevreja. Posle rata iz izbeglitva u Ni se vratilo sedam Jevreja. U Niu je, pre poetka II svetskog rata, ivelo oko 40.000 itelja, a od toga oko 950 Roma i oko 350 Roma na seoskom podruju (ukupno oko 1300). O razmerama zloina nad Romima govori podatak da je popisom iz 1948. godine u Niu evidentirano 566 Roma, a na seoskom podruju optine Ni 354 Roma (ukupno 920).12 Zbog, nacionalizmom, ustaljene kulture potiskivanja uopte ne udi potpuna nezainteresovanost etablirane nauke za sudbinu Roma u vreme II svetskog rata. Ne udi ni to to, uzmimo jo jedan primer, predmetom naroitog uporednog istraivakog interesa nisu ni dogaaji u Foi, kako 1942, tako ni 1992. godine.

(p)ogledi

181 njenih Nacija za ljudska prava (UNCHR), je u jednom izvetaju zapisao: Zabiljeeno je da su mnogi mjetani sela u okolini Foe, u istonoj Bosni, postali rtve masovnih egzekucija od strane srpskih snaga u martu 1992. godine.16 Da li se radi o cinizmu istorije? Danas u Srbiji, Srpski pokret obnove, koji neguje tradiciju etnikog pokreta Drae Mihailovia, svake godine maja meseca organizuje sabor na Ravnoj Gori, gde se, kraj spomenika Drai Mihailoviu17 dri opelo D Drai Mihailoviu i svim srpskim borcima poginulim u ratovima u Srbiji. Vuk Drakovi, voa te partije i nastavlja etnike politike, se zalae za ulazak Srbije u Evropsku Uniju, za pomirenje meu narodima bive Jugoslavije, sve tvrdei da je etniki pokret DM vodio rat protiv okupatora Jugoslavije u II svetskom ratu i da nikada nije inio ratne zloine. Poetkom rata na tlu Jugoslavije ova partija je formirala paravojnu jedinicu Srpska garda. Srpski pokret obnove je partija lanica vladajue koalicije u Srbiji. lanica vladajue koalicije je i Socijalistika partija Srbije, na ijem elu je Ivica Dai, partijski portparol kada je na elu partije bio Slobodan Miloevi. Socijalistika partija Srbije je bila ideoloki i praktini nosilac naciovinistke i ratne politike u Srbiji. lanica vladajue koalicije je i partija Jedinstvena Srbija, na ijem elu je Dragan Markovi Pal ma. Markovi je sa eljkom Ranatoviem Arkanom i Borisavom Peleviem, u vreme ratova na podruju Jugoslavije, osnovao Stranku srpskog jedinstva. Ranatovi ima bogatu kriminalnu prolost u vreme postojanja Jugoslavije. U vreme rata osnovao je paramilitarnu Srpsku dobrovoljaku gardu, koja je u Bosni i Hercegovini delovala sve do kraja rata. Protiv Ranato vieve Srpske dobrovoljake garde Meunarodni krivini tribunal za biu Jugoslaviju je podigao optunice za ratne zloine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.18 I ovde je na delu kultura potiskivanja istine, pa ove partije imaju status politikih subjekata koji normalizuju, evopeizuju i civilizuju srpsko drutvo. Njihova agresivna naciovinistika prolost se polako istiskuje iz javne svesti. Otuda se, u vreme rasta nacionalizma, uspostavlja svojevrsna nacionalistika ravnotea u Srbiji i Hrvatskoj. I na jednom i na drugom mestu nacionalisti, pod oinskim pogledom sopstvenih drava, slave i veliaju, kao nacionalne heroje, Milana Nedia i Antu Pavelia, nadbiskup Alojzije Stepinac je postao blaeni Alojzije Stepinac, a vladika Nikolaj Velimirovi je postao sveti vladika Nikolaj Velimirovi.19 Bitna i sastavna odrednica nacionalizma, kao to je reeno, jeste nasilje. U XIX i XX stoleu nacionalizam je pokazao da je najmonija sila nereda, kako unutar drava, tako i meudravnim odnosima.20 Majkl Saliven (Michael Sullivan) ukazuje da je uloga nacionalizma u meunarodnim i meunacionalnim odnosima takva da je nacionalizam istovremeno i pretnja i opravdanje za podele oveanstva na zasebne suverene drave.21 Taj separatni karakter nacionalizma poiva, kako je, takoe, ve reeno, u inherentnom, tinjajuem oseanju ugroenosti. Zato nacionalisti insistiraju na populacionoj politici, jer samo omasovljena, brojna nacija jeste garant sopstvenoj bezbednosti i

Jean Dubuffet, Metafizika, 1950.

U isto vreme kada su okupacione formacije, uz sadejstvo srpskih kolarobacionista, vrile masovne zloine u Srbiji, srpske nacionalistike formacije, koje su se predstavljale patrotskim nisu se protivile ubijanju sopstvenog naroda, niti su pokuale da ga brane. Ali, su zato krenule u masakr muslimanskog stanovnitva u Istonoj Bosni. Italijani su poetkom decembra 1941. prepustili Fou etnicima. etnici, pod komandom Drae Mihailovia, su za nekoliko dana pobili vie od hiljadu Muslimana i Hrvata starosti od 16 do 60 godina, kako izbeglice iz jugoistene Bosne tako i Muslimane metane.13 etnici su za nepuna dva meseca ubili u foanskom srezu oko 5000 mukaraca, ena i djece i spalili vie stotina muslimanskih kua.14 U jednom docnijem izvetaju iz februara 1943. godine koji podnosi Pavle urii naelniku taba Vrhovne komande, izmeu ostalog, stoji: Akcija u Pljevljanskom, ajnikom i Foanskom srezu protivu muslimana izvrena je... Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao itav... Sva imovina je unitena sem stoke, ita i sena... Za vreme operacija se pristupilo potpunom unitavanju muslimanskog ivlja bez obzira na pol i godine starosti (kurziv - moj).15 U poslednjem ratu, odlukom Narodne skuptine Republike Srpske januara 1994. godine ime Foa je promenjeno u Srbinje, a tek 2004. godine, posle ratne havarije srpskog ekspanzionistikog nacionalizma, vraen je stari naziv Foa. Tadeu Mazovjecki (TadeuszMazowiecki), specijalni izvestilac Komisije Ujedi-

182 dugovenosti. Kao, mala, ona je pod stalnim udarima neprijatelja. Preti joj nestanak s lica zemlje. Raanje dece postaje patriotsko pitanje prvog reda. Kada se rodi muko dete - nije se rodila beba, ve vojnik. Ono nije pitanje roditeljstva, detinjstva i odrastanja linosti, ve pitanje kasarnizacije drutva u okrilju jedne nacionalne ideje. Nema oveka, umesto njega stoji bezlini pripadnik nacije. Kada iz sebe ne moe doslovno reeno - napraviti ovjeka... onda ti jo preostaje samo da se pozove na jedinu moguu opost u smislu generalnosti, za razliku od univerzalnosti..., to jest na - hrvatstvo... prikloni se ili prisloni (da ne padne u nitavilo) drugima slinim sebi, koji su takoe ostali to ljudski prazno nita... Pa si onda ,bar neto - Hrvat!, pa se time onda moe ak i ponositi, jer ti nita drugo ne preostaje. Dakle, kada nisi u sebi imao dostatne snage da postaje ovjekom..., pa je dospijeti k sebi kao ovjeku jedini istinski zadatak, onda si i ostao puko nita.22 Ma koliko se nacionalisti upinjali da pokau i dokau sopstvenu izuzetnost i samobitnost u odnosu na nepripadnike, postoji jedna konstanta - nacionalisti svih boja i pripadnosti su identini sebi. Ono to vai za hrvatskog nacionalistu, to vai i za srpskog ili ruskog. Meu njima nema razlike. Francuski nacionalist an-Mari Le Pen (Jean-Marie Le Pen) je bio poasni graanin Zemuna. Tu poast mu je podarila Srpska radikalna stranka Vojislava eelja kad je bila na vlasti u ovom gradu. Istovremeno, Le Pen je slao dobrovoljce iz svoje stranke da se bore za hrvatsku stvar, a protiv srpske stvari. To nije smetalo ni srpskim, ni hrvatskim, ni francuskim nacionalistima. esto se moe uti izreka: Daj boe da se Srbi sloe, umnoe i oboe. U reenoj izreci sadrani su svi elementi jedne militarne kulture. Sloiti se je mobilizacijski nalog. Umnoiti se je elja za silom koja izvire iz kvantiteta. Oboiti se je poziv na monoideoloki, dogmatski, poredak. Drugim reima, to je poziv na razaranje drutva (i njemu pripadajueg bogatstva razliitosti) zarad stvaranja povodljive, amorfne, instinktima upravljane, rulje. Militantna kultura je mogua samo kao kultura koja izvire iz, iskljuivo, jednog zahteva - imperativnog opstanka nacije. Pluralizam se iskljuuje kao vrednost, ve se poima kao ugroavanje postignutog jedinstva, edinonaali, sabornosti... U naoj kulturi se tradicionalno uznosi vojniki poziv, a u oficirskoj kasti se ogleda ast i mo otadbine. Vojska mora biti narodna, da bi imala svoje moralno opravdanje i blagoslov crkve... Najbolje ime ovakvoj vojsci jeste narodna odbrana. No ni kao narodna odbrana vojska se ne upotrebljuje ni u jednom sporu sa susednim narodima dokle se prethodno ne iscrpe sva sredstva za mirno reenje spora.23 Pitanje je: Ko odluuje o tome da li su iscrpljena sva sredstva za mirno reenje spora i, na osnovu ega se zakljuuje da li su ona iscrpljena? Potom, zato bi se upotrebljavala vojska u bilo kakvom sporu, makar taj spor bio i nereiv, ako druga strana ne pribegava upotrebi vojske? Drugim reima, ovako ili onako, pod izgovorm o nereivosti spora mirnim sredstvima, narodna odbrana e napasti. Zanimljivo, i kada neka vojska krene u

(p)ogledi
napad na prostor izvan granica sopstvene drave, taj se napad naziva odbranom. Adolf Hitler je za sve vreme dok se Nemaka militarizovala i za sve vreme dok je vodila ratove tvrdio da su on i Nemaka protiv rata i da se zalau za mir. Ali, Nemaka je morala, nenapadnuta, da krene u rat jer drugaije nije mogla da rei sporove sa evropskim dravama. Na delu je mimikrija militarizma kao branioca mira. Pa se, tako, vojna ministarstva nazivaju ministarstvima odbrane, napad na drugu zemlju se naziva odbranom nacionalnih interesa. Tano je da je zaposedanje naftnih polja u Iraku u skladu sa interesima amerikih naftnih kompanija (interes za kompanijskim profitom kao nacionalni interes), ali se pri tom, ne poklanja ni malo panje tome da i Iraani imaju interes na teritoriji sopstvene zemlje. Zanimljivo je da crkva (ne samo Srpska pravoslavna crkva, ve i druge crkve) instalira svetenike u vojne formacije, a drava im daje status oficira (?!) i da daje blagoslov oruju, sredstvu za ubijanje i time otvoreno osporava sopstvena dogmatska naela ne ubij i ali vama kaem koji sluate: ljubite neprijatelje svoje, dobro inite onima koji na vas mrze.24 Istraivanja pokazuju da je, u situaciji visokoovinizovanih velikih drutvenih slojeva, vojska (u stopu je prati crkva) institucija od najveeg drutvenog poverenja.25 Treba imati u vidu injenicu da je vojska zatvorena institucija i, kao takva, obavijena velom tajne. Tu tajnovitost neguje drava u sadejstvu sa vojnim, u poslednje vreme, i sa crkvenim vrhovima. Pristup tajni imaju samo posveeni, dakle, politiko-crkveno-militarna, nomenklatura koja sebe predstavlja kao nosioca patriotizma. Jedna osobina krasi sve autoritarne asocijacije - zaogrtanje tajnovitou. Tajnovitou se gradi utisak moi (neega o emu se u javnosti ne zna mnogo). Naravno, velianje uniforme nije ekskluzivna osobenost srpske tradicionalne kulture. Kod veine nacija postoji ova vrsta demonstracije pripadnosti i demonstracije odvanosti jednog naciona. Otuda parade, poasni strojevi, gardijski kordoni, fanfare i trube, zastave, grbovi, himne sredstva mobilizacije, ujednaavanja, homogenizacije Otuda, recimo, davanje primata pitomcima vojnih akademija u odnosu na studente drugih akademskih ustanova. Kada jedna klasa vojnih pitomaca diplomira onda to, ritualno, slavi drava. Kada diplomiraju obini studenti to slave porodica i prijatelji. Prvo slavlje je kiasto, etablirano i javno, drugo je potisnuto u sferu privatnosti. Sa promenljivim uspehom u raznim zemljama se uspeva u tome da militarni duh ne postane i dominantni duh. Jer, militarni duh tei, ne samo militarizaciji drutva, ve, prevashodno, ideji militarizacije kao vladajuoj ideji. Meutim, nas interesuje mera u kojoj ovaj fenomen, kao kulturni fenomen, predstavlja branu modernizaciji. Iako se, pod udarima modernizacije, vojska nuno menja, ona, istovremeno, poiva na principima tradicionalizma. Vojska se moe modernizovati, ali se, nikada nee demokratizovati. Demokratizacija vojske bi znaila trenutnu smrt te institucije. U stvari, takav zahvat je nemogue i zamisliti jer su militarizam i demokratija dve potpuno suprotstavljene, meusobno iskljuujue, stvari. Njena unutranja struktura vrste

(p)ogledi
hijerarhije i subordinacije je bitno antiliberalna. Bez hijerarhije i subordinacije, naravno, vojska nije mogua. Svaka vojska gradi sebi svojstvenu ideologiju, poput soptvenog osnivakog mita. Svaka sledi svoju svetlu tradiciju - konstruisanu konstantu. Ali, desi se esto da jednu svetlu tradiciju zameni druga. Evo, naa je vojska batinila ideju revolucije, a sada batini ideje nacije. U tridesetak godina dve vanvremene konstante?! Kada se vojsci u jednoj kulturi pridaje osoben status - status najuglednije, najvanije ustanove, onda to ukazuje na visok stepen militantnosti same kulture. U toj kulturi su vrlo jake, esto i dominatne, tendencije konzerviranja pretpostavljene tradicije. Zato pretpostavljene tradicije? Tradicija se, u ovom kljuu, uzima kao okamenjenja aristotelovska entelehija. Potpuno se iskljuuje trivijalna injenica da je, bilo koja, tradicionalna tvorevina u vreme svog nastajanja bila novum, da je nastajala na pleima neke prethodne tradicije, da je, neretko, ruila tradicije. Hrianstvo je, kao novum, ruilo paganizam. Vrlo je verovatno da e hrianstvo u budunosti doiveti snaan udar od strane nekog novog poretka verovanja i vrednosti, iako sebi snano i, naizgled, nesalomivo pridaje atribute venosti. Venost koja se ne libi profane podrke profanih ljudskih ustanova (drave, obrazovanja, vojske). Ako je neto veno, tj. sakralno, emu (i to, presudna) zatita od strane prolaznog, efemernog, profanog? emu pretnja, bacanje anateme, kanjavanje onih koji sumnjaju u tu pretpostavljenu venost? Naravno, iz straha pred izvesnou o konanosti sopstvene tradicije. Ako je venost veita ta je, uopte, moe ugoziti? Na pamet mi pada eretsko pitanje jednog seljaka iz okoline Nia: Je li, profo, bog svemogu? Ako je svemogu, da li moe da napravi toliko teak kamen koji sam ne moe da podigne? Iskljuuje se, takoe, trivijalna injenica da je sva istorija sazdana iz kolopleta sukoba i saranje tradicije i novuma, modernizacij i pokuaja restauracij. Na pitanje: koja tradicija se prihvata kao nesumnjivi monolitni temelj jedne kulture - nema decidiranog odgovora. Nema ga, jer je nemogu. Nacionalizam jeste militantan, jer nastaje u relaciji sa Drugim. Ali, kako? Legitimie se razlikom u odnosu na drugog. Ne bilo kakvom razlikom. Ve razlikom koja je diskriminativna, kojom se odgovara na pitanje: ta je karakteristino za nas? U emu se razlikujemo od drugih?. Sopstveni identitet se definie na osnovu karakteristik koje se ne mogu (ili u potpunosti ne mogu) deliti sa drugim. Da nije tako, onda drugog ne bi ni bilo, a ni nas, kao razliitih. U najboljem sluaju, sa tim drugim se mogu deliti mnoge sline ili zajednike karakteristike, osobine. Srbi i Rusi su meusobno bliski jer ih spaja ista religija, slina kultura, rei e mnogi nacionalist u Rusiji ili Srbiji. Ali slinost kultur nikako ne potire ontiko i samorodno jezgro sopstvene kulture. To jezgro se zastupa militantno jer se ne sme dopustiti bilo kakva sumnja, bilo kakvo osporavnje njegovog postojanja. Ospori li se to jezgro onda smo osporeni i mi - nema nas. Zatieno je kordonima od dogmi, verovanj, demagogij, ideologij, bajonet... Priroda tih kordona je

183 da se ire i da se poveavaju odbrambeni koridori. Vei prostor (naroito fiziki: ivotni prostor, lebensraum...) - izvesnija zatita i dugovenost. Vei prostor - udaljenija pretnja. Prostor se iri strojevim korakom kulture i izme. Na pitanje: ta je i od ega je sazdano to jezgro?, uobiajeno je da se kae da su to naa tradicija, na nain ivota, naa verovanja... suma naeg naslea. Kao to pele do smrti brane maticu, tako do smrti valja braniti jezgro kulture. Potpuno se gubi iz vida prosta injenica da se poodavno ve ne ivi iskljuivo u saglasju sa tradicijom. Gubi se iz vida da na nain ivota proizvod meavine razliitih naina ivota, razliitih kultura. Gubi se iz vida da svet poiva na mnogim uzajamno stvorenim i usvojenim platformama, kao to su: nepovredivost ljudskog ivota, tolerancija i saradnja, nauka i umetnost, preko interneta, pa do industrije spektakla zabave... Sva jezgra pojedinanih kultura su nuni participirajui delovi globalnih platformi. Od ega, dakle, trerba tititi jezgro? Od samog sebe!? U ovoj taki nacionalizam, sa svom svojom militantnou, dokida samog sebe - okree se protiv sebe samog. Dakle, nije nepoznati na horizontu neprijatelj na horizontu - neprijatelj je ono to je u samom centru naeg prostora. Nacionalist je samom sebi u stomak zabio svoj odbrambeni bajonet. Tvrdnje o samorodnom jezgru, jedinstvenoj narodnoj ideji, kao temeljima narodnih kultura, se vie ne mogu smatrajti ozbiljnim. Kulture nastaju u neprekinutom delovanju akulturacijskih meuuticaja i igre autentinosti. Ali, vratimo se nacionalizmu, akcenat se stavlja, ne na slinosti, ve na razlike. Identitet jeste razlikovanje u odnosu na drugi identitet. Jer za egzotini diskurs je vana samo mogunost da se uspostavi jasna razlika izmeu nas i drugih i da se ta razlika uvrsti tako da bude supstancijalna, nepremostiva. Nije vano da li je drugi dobar ili zao, nego samo to da on svoje dobro ili zlo nikada ne moe da podeli sa nama. Prihvatiemo lake da je on i sto puta bolji od nas nego da je isti kao mi.26 Nacionalist, stoga, rado prihvata multikulturalizam, ali osea nelagodu u vezi sa interkulturalizmom. On multikulturalizam vidi kao arhipelag nacionalnih ostrva u okeanu oveanstva u kojima se neguju samorodni identiteti. Ali, interkulturalizam, kao kultura sadejstva, dijaloga, razmene, uzajamnog uvaavanja, ime se, konano i stvarno, afirmiu, a ne potiru kulturne posebnosti, u oima nacionaliste dobija pretee oblije. On se boji da e ovako nacionalni identitet biti stopljen, laganim erodiranjem, u neki transnacionalni, mundijalni, kosmopolitski identitet, koji, kao takav, rei e nacionalist, i nije identitet jer ne poseduje posebnost. Nema drugog. Zato se nacionalist stalno vraa ideji drugog. Taj drugi je konstanta, esto pretea, ali, to je najbitnije, konstitutivna za sopstvenu ideju identiteta. Taj drugi je najdrai neprijatelj. Na se nacionalist nikako nee odrei stereotipa o Turcima, ili o Zapadu, time apsolutno odbija da se odrekne od Turaka i od Zapada Bez njih nacionalizam gubi smisao. Na kraju, iz relacije prema drugom prozilazi tvrdnja o sopstvenoj razliitosti. Da nije tako, emu odbrana sopstve-

184 nog identiteta? Dovoljno je asimilovati se sa onima koji su istovetni sa nama. A, kad si svoj i superioran, onda onaj drugi eli, iz istih uverenja o sopstvenoj vrednosti, da te nadvlada. I, eto, sukoba. Iz ovog vorita raste militantnost nacionalizma, koja se obrazlae retorikom odbrane, a stvarno tei oslabljivanju (nikako potpunom unitenju) onoga koji je pretnja. esto su se u jugoslovenskim ratovima, s kraja minulog stolea, mogli uti jezivi uzvici i pozivi: Ubiti balije, etnike, ustae, iptare! Poziv na ubijanje, je logina i poslednja konsekvenca nacionalizma - rasizam, gde je odbrana nacije, identiteta, kulture, u stvari, refleks autoritarnog karaktera. Rasizam u najistijem vidu odbacuje onu drugost koja je u svemu inferiorna. Sa stanovita rasiste, ona je nuno inferiorirna, jer je rasist nuno superioran. U oima rasiste pripadnici takvog drugog kolektiva nisu ljudska bia u punom smislu. U stvari, to je refleks potmule bojazni, straha, to je mor svakog rasiste, da je drugi superioran ili jednakovredan. Agresivnim manifestacijama nipodatavanja drugog taj se strah potiskuje. Strah e se potisnuti tako to e biti izvrena kulturna delegitimizacija drugog: dok Cigani nemaju kulturu, jevrejska kultura je zaverenika... Poto se ovakve tvrdnje ne mogu dokazati u razlonoj debati, niti se mogu empirijski potkrepiti, njihova vanost se utvruje autoritetom onoga ko ih izrie. Dalje, taj se autoritet moe uvrstiti samo samo bezprigovornou, dakle, anatemisanjem slobodne debate - dakle, ideolokom i represivnom silom. Ovo takoe omoguava da se shvati zato psihoanalitiko objanjenje ponaanja rasiste esto dovodi do toga da se ono dovodi u vezu sa linou koja je autoritarna - koja, dakle, sumnja u sebe: taj tip oveka, koji je konformist, podloan moi grupe, i kojemu je potrebna spoljna podrka, nai e u pretpostavljenoj inferiornosti drugoga razlog vie za samopotovanje (kurziv - moj).27 Zato nacionalizam u sebi nosi jednu neizbenu opasnost jer je bitno iracionalan jer ga karakterie, prvo, pridavanje velikog znaaja krvnoj vezi, a zatim, vrlo esto, krvoprolia nad onima koji ne pripadaju poeljnoj plemenskoj vezi.28 Prema tome, ako nacija prua ljudima razlog da se rtvuju, isto tako im prua razlog da ubiju.29 U ovom delu rasprave kultura nas, dalje, interesuje kao sauesnik u politikim i ideolokim poslovima oduzimanja slobode. Zagovornici estetikog i moralistikog puritanizma u kulturi (posebno u umetnosti) kao da, s namerom, prenebregavaju istinu da je kolosalna graevina kulturnih tvorevina esto sainjena pod platom raznih oblika dvorske zatite i narudbine; prenebregavaju injenicu da je mnogo dela nastalo u slavu vlastodraca, esto sumnjivih ljudskih i dravnikih osobina.30 Puritanci, takoe, ne prihvataju injenicu da je kultura esto stavljana u slubu nehumanih drutvenih i politikih koncepcija. Ne prihvataju ni injenicu da je nehumanim drutvenim i politikim koncepcijama rodno mesto upravo u kulturi. Podsetiu itaoca na dva korifeja rasizma. Ocem rasizma se smatra Artur de Gobino (Arthur de Gobineau). U knjizi Esej o nejednakosti rasa31 Gobino utvruje da na svetu postoje tri glavne rase: bela, uta i cr-

(p)ogledi
na. On je, takoe, otkrio i utvrdio hijerhijski poredak meu rasama. Na vrhu je, naravno, bela rasa, potom uta i, na kraju, crna rasa. Bela rasa, i u njenom krilu oni koji su najplemenitiji - Arijevci, je stvorila najrazvijeniju civilizaciju. Ali, meanje rasa, kao stalna pretnja, dovodi u pitanje tu civilizaciju i preti njenom unitenju. Oduevljen nemakom jedinstvenom idejom Englez Hjuston Stjuart emberlen (Houston Stewart Chamberlain) je prihvatio nemako dravljanstvo. U delu Temelji devetnaestog veka,32 otkrio je uzrok borbi od istorijskog znaaja. U ovom velikom sukobu se bore Nemci protiv Jevreja. Budui da su Nemci potomci drevnih Arijevaca, oni su tvorci najvie kulture, koju ugroava jevrejska zavera. Antisemitizam je bio vrlo rasprostranjen u XIX stoleu. Objavljeno je mnogo antisemitskih lanaka i knjiga. Najznaajnija antisemiska publikacija je, u stvari, falsifikat koji je napisan po nalogu ruske tajne policije radi opravdavanja antisemitske politike koju je vodio caristiki reim u Rusiji. Re je o Protokolima sionskih mudraca.33 Ali, zato se zna ime autora drugog antisemitskog teksta koji je objavljen u Rusiji. Fjodor Mihajlovi Dostojevski (Fdor Mihalovi Dostoevski) je autor Jevrejskog pitanja.34 U Evropskoj i svetskoj publicistici ima mnogo ovakvih spisa. Ograniio sam se na to da ukaem na samo nekoliko markantnih pojava. Faizam i nacionalsocijalizam, kao oblici agresivnog nacionalizma, bili su iskuenje niza umetnika i intelektualaca - ora Bernanosa (Georges Bernanos), Osvalda penglera (Oswald Spengler), Gotfrida Bena (Gottfried Benn), Tomasa Eliota (Thomas Stearns Eliot), Ezre Paunda (Ezra Pound), Martina Hajdegera (Martin Heidegger) Ne radi se samo o umetnikoj ili naunoj verifikaciji takvih ideja, ve euforija, ponekada, nagoni ljude od pera na groteskne inove. U zimu 1935. Musolini je od Italijana zatraio njihovo zlato i srebro, kao zalogu osvajakim pohodima koje je preduzimao u severnoj Africi. Samo u Rimu je 18. decembra 250.000 Italijana priloilo svoje venane burme. Benedeto Kroe je poklonio svoju senatorsku medalju, a Pirandelo - na uas veana - svoju nobelovsku medalju.35 Odatle do opte saglasnosti sa zloinom koji organizuje drava potreban je mali korak. Habermas (Jrgen Habermas) je, svojevremeno, pokazao da preuzimanje odgovornosti za nacistiku prolost znai videti nacionalnu istoriju ne kao poremeen vremenski kontinuitet i moguno neumrljanu tradiciju, ve kao temeljno kompromitovan nemaki ivotni svet u kojem su pojedinani subjektiviteti i kolektivni identiteti nastajali i u kojem dalje nastaju. On kae, ostaje prosta injenica da su ak i oni kasnije roeni odrastali u jednom obliku postojanja u kojem su ovakve stvari bile mogune. Na sopstveni ivot je u svojoj sri vezan za onaj kontekst ivota u kojem je Auvic moguan.36 Tanu sliku ratova i nasilja nad civilima na tlu bive Jugoslavije, predstavljaju rei Paskala Briknera (Pascal Bruckner): Zloin stie na krilima epskog pesnitva i najgori grabljivac sposoban je da vam izmeu dva klanja ispeva malu rukovet punu besa i mrnje.37 Da bi se bolje videlo da nacionalizam proizvodi ili,

(p)ogledi
bar, inspirie nasilje (duhovno, potom fiziko) naveu nekoliko stavova Tomasa Mana (Thomas Mann) i Os valda penglera (Oswald Arnold Gottfried Spengler), koji su, svaki na svoj nain, bili pobornici nemakog nacionalizma. I, obojica su, opet svako na svoj nain, bili razoarani posledicama nemakog nacionalizma. Tomas Man je odbacio nemaki nacionalizam, Osvald pengler je indignirao zakljuio da nacionalsocijalizam degenerie samu prirodu nemake rase, koja je, kao takva, na viem stupnju u odnosu na ostale rase. Tomas Man je pozdravio ulazak Nemake u Prvi svetski rat, jer je taj rat, za njega bio, kraj jednog gnusnog sveta, s kojim je sada gotovo, ili e biti gotovo im ova velika nepogoda protutnji! Nije li u njemu gamad duha vrvela poput crvi? Nije li on previrao, sa zadahom raspada civilizacije?38 Rat je bio sukob u kome se nemaka kultura sukobila sa civilizacijom Francuske i Engleske, u kome su se sukobile umetnost i intelekt. Bitka je bila umetnika. To pobedonosno - s optimizmom pie Man - ratniko naelo dananjice, organizacija, jeste osnovno naelo, sutina Umetnosti... Istrajnost, preciznost, smotrenost, smelost, hrabrost u suoenju s tekoama i porazom u bici sa tvrdom materijom; prezir prema onome to je u buroaskom drutvu poznato kao bezbednost... naviknutost na opasno, napeto, smotreno ivljenje... sve su te stvari u isti mah i vojne i umetnike.39 Jedan od najzanimljivijih stavova u svojoj raspravi Tomas Man izrie ovako: Umetnost e se uvek okretati unazad, uvek e biti reakcionarna. Ima dobrih razloga to se ona, poput religije, uvek ukljuuje meu antidemokratske sile; i porediti umetnika s intelektualcem jeste demokratska smicalica.40 Po njegovom miljenju, reakcionarni umetnik je i tvorac, ali je i roen u nemakoj kulturi, dok je intelektualac demokratski proizvod civilizacije - dakle, proizvod nieg reda. Nemakoj, koja stvara samorodni kulturni (onda, i umetniki) duh, podjednako je potreban reakcionaran, nedemokratski, dakle - konzervirajui, reim, kao mesto na kome e, zatiena od uticaja promenljivih drutvenih i kulturnih prilika, biti uvana. Bio je uveren da nemaki narod, kao narod umetnosti, ne moe prihvatiti politiku demokratiju. Man je bio potpuno uveren da nemaki narod nee nikada voleti politiku demokratiju, iz prostog razloga to ne moe voleti politiku.41 Meutim, 1924. godine Man je odluio da podri Vajmarsku republiku. Iako je njegov politiki izbor bio racionalne (utilitarne?) prirode, Man je, kao pisac, ostao veran romantiarskom zovu. Romantizam je, smatrao je, nerazdvojno zdruen s Nemakom. Zato, verovatno sa stanovita koje se zasniva na aristokratiji duha koja potie iz dubin silne mitske, poetske i muzike prolosti, Hitler (Adolf Hitler) za Mana nije bio neki naroiti Nemac, nije pripadao krugu nemake duhovne aristokratije. Bio je za mnoge obrazovane Nemce, u vreme kada je Hitler osvajao vlast, samo jedan vagabund. Tomas Man se nije priklonio nacionalsocijalizmu, niti je njegov konzervatizam imao dodirne take sa ovom ideologijom. ak je predlagao da se socijalisti i komunisti udrue protiv nacionalsocijalis-

185 ta na martovskim izborima 1933. godine. Iste godine kada je Hitler osvojio vlast, Man je zauvek napustio Nemaku. ini se da je strepnju, koja je morila Tomasa Ma na, ponajbolje iskazao jedan drugi znameniti Nemac, takoe potovalac snage nemake kulture. Za Osval da penglera Vajmarska republika je predstavljala slom svega to mu se inilo vrednim u carskoj Nemakoj. Usledila je anarhija. Lino je iskusio neugodnu prirodu Minhenske sovjetske republike 1919. godine. Glavni izvor istorije, pie pengler u knjizi Propast Zapada, je ivot, iracionalni i nagonski. Poslednji stepen svake kulture je civilizacija. Jer svaka kultura ima svoju sopstvenu civilizaciju, koja organski sledi za kulturom. Civilizacija je neizbena sudbina jedne kulture. Tu je postignut vrhunac sa koga postaju reljiva i poslednja i najtea pitanja istoriske morfologije. Civilizacije su krajnja i najvetakija stanja za koje je sposobna jedna via vrsta ljudi.42 Zato je Zapad, kojim vladaju novac i materijalizam, kao osnovna osobina civilizacije, osuen na propast. Nastupie doba, najavljuje pengler, u kome e cezari ratovati jedni protiv drugih za prvenstvo u svetu, dok e oveanstvo to bespomono posmatrati. To doba e eliminisati ljude velikog formata. Kad ovek pogleda... dananje filozofe obuzima ga stid. Kakva siunost linosti! Kakva svakodnevnost politikog i praktinog vidokruga!43 Osvald pengler pie da zapadni ovek treba da se pomiri sa munom injenicom da vie nikada nee stvoriti veliko umetniko delo. Sutina penglero vih politikih ideja je izreena u jednom pismu iz 1918. godine. Nemaka mora da bude kanjena za ponienje naneto monarhiji i za poraz u ratu, dok konano... Uas ne zaotri stanje do takvog stupnja uzbuenja i oaja da se neka diktatura, nalik na onu Napoleonovu, shvati kao spas... Ali tada mora potei krv, i to vie nje, to bolje... Najpre sila, onda obnova, ne posredstvom diletantizma politikih veina, ve superiornom taktikom nekolicine roenih i sudbinski odreenih za politiku (kurziv - moj).44 Ni pen gler, u prvo vreme, nije naroito drao do Hitlera. Iako je 1932. godine glasao za njega - smatrao ga je vulgarnim. Opisivao je Hitlera kao beznaajnog ali oveka koji neto eli i ini.45 Nije prihvatao antisemitizam, tu povrnu i bezvrednu ideologiju. Nije odbacio antisemimitazam zbog njegove rasitike prirode, ve zbog povrnosti. Jer, nikakva povrnost nije podobna germanskoj rasi, kao superiornoj. Zato podvrgava kritici neke najopasnije antinemake osobenosti samih Nemaca. Osobine, kao to su tenja da se sanja o internacionalizmu i pacifizmu, i netrpeljivost prema autoritetu, moi i uspehu, duboko su usaene u nemaku priorodu. lanovi vlastite rase opasniji su od pripadnika ma koje druge:46 Desetak godina docnije, pred smrt, bio je oevidac sirove silovitosti upravo autoritarnog karakera kulture u Nemakoj. Osvedoio se da to nije bilo potovanje aristokratoidnog autoriteta, za koje je on verovao da je nekada postojalo. Mada, takvog potovanja, koje je postojalo u njegovoj viziji roenoj u nje-

186 govoj organicistikoj filozofiji, u stvarnosti nikada nije ni bilo. I ne samo u Nemakoj. Pre dolaska Hitlera na vlast pengler je verovao da ideal treba da bude tradicionalno prusko potinjavanje Fireru. Prusko drutvo, drao je pengler, utemeljeno je na razlici izmeu zapovesti i poslunosti.47 Meutim, kada je Hitler doao na vlast, pengler je smogao hrabrost da kae da to nije ono to je eleo. Ali, to ne moe da umanji odgovornost autora Propasti Zapada, zajedno sa mnogim drugim evropskim intelektualcima, koji su se sa zakanjenjem uasavali nad onim emu su pomogli da se pojavi.48 Ne ude, stoga, rei diktatora, koji je imao neposrednu ili, bar, posrednu podrku nemake naune i umetnike inteligencije. Ono o emu su pisali To mas Man i Osvald pengler (iako je prvi estoko kritikovao ovog drugog, skoro ga mrzei, a drugi, u stanju duboke mizantropije, ignorisao svaku kritiku, pa i Manovu ) u umetnosti je najdublje izrazio Ri hard Vagner (Richard Wagner). A te diktatorove rei glase: Tko god eli shvatiti nacionalsocijalistiku Njemaku mora poznavati Wagnera ,49 govorio je Hitler . Iako je Vagner gajio mrnju prema Jevrejima kao i Hitler , iako je prezirao parlamentarizam, demokratiju i materijalizam, nisu njegovi politiki spisi, tvrdi Vilijam irer (Wiliam L. Shirer) nego njegovo monumentalno operno stvaralatvo u kojem tako ivo doziva svijet drevne germanske predaje, s njegovim junakim mitovima, borbenim poganskim bogovima, udovitima i zmajevima, krvnim osvetama i plemenskim zakonima, osjeajem za sudbinsko, za sjaj ljubavi i ivota i plemenitosti smrti, nadahnuli mitove u modernoj Njemakoj i dali Njemakoj germanski Weltanschaung, koji su Hitler i nacisti preuzeli i uinili svojim.50 Ipak, ono to su Man , pengler i Vagner najdublje izrazili nije neposredni poziv na holokaust. Zato njihova osuda moe lako da promai cilj. Prvo pitanje je: da li je njihovo delo autentino umetniko, tj. filozofsko? O sumi autentinog u njihovom delu se moe debatovati, ali se ne moe, sa neupitnom izvesnou, tvrditi da su svoja dela stvarali kao puke manifeste jedne ideologije. Zato smatram irerovu ocenu Vagnero vog stvaralatva isuvie oporom i jednostranom. Pored antisemitizma, antidemokratizma... Vagnero vog , ne moe se ustvrditi da umetniko delo, oslonjeno na mit, nuno priziva antihumanost. Sasvim je druga stvar kako e to delo biti ideoloki instrumentalizovano. Pa, makar ga i sam autor instrumentalizovao onda kada se preobraava u ideologa. Drugim reima, umetnika apoteoza narodnog duha nije nuno i nacionalistika stvar - nacionalno ne mora biti nacionalistiko. Nacionalno se vezuje za pripadnost jednoj zajednici i kulturi. Istovremeno, otvoreno je prema drugom nacionalnom. Kao neko ko obitava u srpskom kulturnom polju, sa jednakom znatieljom i sa jednakim estetskim uitkom itam poeziju Branka Miljkovia , sluam romske pesme u izvoenju abana Bajramovia , jednog meu najveim bluz pevaima na svetu, uivam u romanesknoj virtuoznosti i n g i z a A j t m a t o v a

(p)ogledi
(ingiz Atmatov), tvrdoj melodioznosti rok grupe Di parpl (Deep Purple)... Nacionalno se ne poziva na nacionalistiko, ali, se nacionalistiko uvek poziva na nacionalno. Jer, sterilni nacionalizam nema nikakvu svoju kulturnu riznicu, te lopovski prisvaja ono to mu ne pripada - nacionalno. Iz nacionalistike se ne vidi ili ne eli da (se) vidi bitna razlika izmeu nacionalnoga i nacionalistikoga (da se ne govori o svagda prisutnom nacistikom i ovinistikom momentu, u kojim vodama u danom asu nuno zavrava svaki nacionalizam). Kad bi nacionalisti rezonirali racionalno (to oni ne mogu ba kao takvi!), onda bi morali uvidjeti tu bitnu razliku, ali kada bi bili racionalni, prestali bi biti - nacionalisti (a to je tzv. circulus vitiosus), pa se tu krug nuno zatvara.51 Tako i umetnika apoteoza narodnog duha postaje nacionalistikom stvari onda kada se njome barata u vanumetnike svrhe - kada je u ruke uzme ideolog nacionalizma, naravno, nacionalistike ideologije radi. Taj ideolog nacionalizma je esto umetnik sm, pa, ako je bt njegove tvorevine ideologija (u naem sluaju - nacionalizam) onda se, s jakim razlogom, ne mogu pripisivati umetnika svojstva takvoj tvorevini. Opet, drugim reima, Nije Vagner moralno odgovoran zbog Hitlero ve hvale, niti zbog svog umetnikog stvaralatva, ali je moralno odgovoran kao propagator i praktiar antisemitizma. Ako stvar dovedemo do krajnje konsekvence, sledi pitanje: da li umetnici imaju moralnu odgovornost kada im hvalu upuuju nemoralni ljudi? Bez obzira ak i na to da li se umetnik, kao pojedinac, dri moralnih naela? Ogroman je indeks umetnik i umetnikih dela kojima su se divili tirani, diktatori, ratni zloinci... Ogroman je i indeks umetnik koji su se divili tiranima, diktatorima, ratnim zloincima... i koji su, aktivno ili utke, podravali tiranije i diktature. Ali, njihovo delo ostaje i dalje u trezoru svetske kulture. Ista je stvar i sa filozofima i naunicima. Bez celovitog odgovora e ostati, temeljno i najoptije, istovremeno, koliko suptilno, toliko i vano, a i opasno pitanje: da li su lepo, racionalno, razumsko, da li su verovanja i uverenja... uvek i nuno mera dobrog? Teko emo, tanije nikako neemo moi da damo odgovor na muno pitanje o koliini ljudske i umetnike odgovornosti Leni Rifental (Helene Bertha Amalie Leni Riefenstahl) ili Sergeja Ejzentajna (Serge Mihalovi zenten) zbog njihove bliskosti s diktatorima i zbog njihove slube antihumanim ideologijama. Naravno, sa druge strane, umetnik je i oponent politikoj zloupotrebi kulture. U tom smislu on e braniti ljudsko pravo na stvaranje kao jednostavno pravo na ovenost i individualnu slobodu. Moda moemo nai delimian odgovor na prethodno pitanje u Geteovim (Johann Wolfgang von Goethe) reima: im neki pesnik hoe da deluje politiki, on mora da se opredeli za jednu stranku; a im to uini izgubljen je kao pesnik; on mora da se oprosti sa svojim slobodnim duhom, sa svojim nepristrasnim pogledima, a zauzvrat da navue preko uiju

(p)ogledi
kapu ogranienosti i slepe mrnje. Pesnik e kao ovek i graanin voleti svoju otadbinu, ali otadbina njegovih pesnikih snaga i njegovog pesnikog delanja jeste ono dobro, plemenito i lepo to nije vezano ni za kakvu posebnu pokrajinu i ni za kakvu posebnu zemlju... U tome je slian orlu koji slobodna pogleda lebdi nad zemljama, i kome je svejedno da li zec... tri u Pruskoj ili u Saksonskoj.52

187
grad, 2001, str. 351 19 O prepravljanju biografija A. Stepinca i N. Velimirovia vidi: Jovan Byford, Potiskivanje i poricanje antisemitizma, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2005. 20 Jan Jindy Pettman, Nationalism and after, staff.bath.ac.uk/ecsda/EU10616/Pettman on Nationalism.pdf, preuzeto 20.5. 2008. 21 Michael Sullivan, Nationalism and International Relations Theory, u: The Australian Journal of Politics and History, 43/1 (1997), Article first published online: 28 June 2008, onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1467-8497.1997.tb01378.x/pdf, preuzeto 12. 5. 2010. 22 Milan Kanrga, verceri vlastitog ivota, Republika, Beograd, 2001, str. 186. 23 Nikolaj Velimirovi, Nacionalizam Svetoga Save, u: Mirko orevi (prir.), Srpska organicistika misao, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2003. str. 60. 24 Jevanelje po Luki, 6. 27. 25 Vidi: Balkan Monitor. Insights And Perceptions: Voices of the Balkans, GALUP, 2010. str. 31. www.balkan-monitor.eu, preuzeto 7. 12. 2010. 26 Ivan olovi, Balkanistiki diskurs i njegovi kritiari, Republika, Beograd, 490-491 (2010) str. 26. 27 Fransoa de Fontet, Rasizam, i XX vek, Beograd, 1999. str. 117-118. 28 Sanford Levinson, Is Liberal Nationalism an Oxymoron? An Essay for Judith Shklar, Ethics, The University of Chikago Press, Chikago, 105/3, (1995). str. 626. 29 Michael Ignatieff, Blood and Belonging: Yourneys into the New Nationalism, Farrar, Straus & Giroux, New York, 1993. str. 247. Veliki dio pripadnika svake nacije aktivno sudjeluje u tim ratovima. esto se govori o tome za to se bore. No, nitko ne zna u kojoj se ulozi bore. Elias Canetti, Masa i mo, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1984. str. 138. 30 Strogi (i u pesnikom, i u moralnom pogledu) pesnik Osip Mandeljtam je pisao odu Josifu Dugaviliju Staljinu, svom krvniku, u pokuaju da spasi goli ivot. ivot nije spasio. Jedan od najveih jugoslovenskih i srpskih pesnika, Branko Miljkovi, je, takoe, napisao udvoriku pesmu posveenu Josipu Brozu Titu. 31 M. A. de Gobineau, Essai sur lingalit des races humaines, P. Belfond, Paris, 1853-1855. 32 Houston Stewart Chamberlain, Die Grundlagen des neunzehnten Jahrhunderts, F. Bruckmann, Mnchen, 1899. 33 Autor nepoznat, Protokol sionskih mudrecov, podlinnoe izdanie S. Nilusa, napeatano v tipografii Svto -Troicko Sergievo Lavr, 1911. 34 F. M. Dostoevski Evroeski vopros, u: F. M. Dostoevski Sobranie soineni v pmnadcami pomah, tom XIV, Nauka, Sankt-Petersburg, 1995. 35 Alaster Hamilton, Faizam i intelektualci - 1919-1945, Vuk Karadi, Beograd, 1978, str. 105. 36 Nensi Vud, Pamenje i civilno drutvo, u: Vukain Pavlovi (prir.), Potisnuto civilno drutvo, Eko centar, Beograd, 1995, str. 173-174. 37 Paskal Brikner, Etnika teologija - poistoveivanje sa rtvom u srpskoj propagandi, Republika, 115 (1995) str. 17. 38 Thomas Mann, Politische Schriften und Reden, II, Frankfurt a/M., 1968, str. 10. u: Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 127. 39 Thomas Mann, Navedeno delo, str. 8. u: Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 128. 40 Thomas Mann, Politische Schriften und Reden, I, str. 295. u: Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 128-129. 41 Thomas Mann, Navedeno delo, str. 23. u: Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 129. 42 Osvald pengler, Propast Zapada, I, Knjievne novine, Beograd, 1989, str. 70-71. 43 Isto, str. 85. 44 Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 149. 45 Oswald Spengler, Letters, str. 290. u: Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 202. 46 Oswald Spengler, Neubau des deutschen Reiches, Minhen, 1924, str. 18. u: Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 155. 47 Alaster Hamilton, Navedeno delo, str. 150. 48 Stuart H. Hughes, Oswald Spengler, Scribner, New York, 1952. str. 133. 49 Wiliam L. Shirer, Uspon i pad Treeg Rajha, I, Znanje, Zagreb, 1977, str. 165. 50 Isto. str. 165-166. 51 Milan Kangrga, Navedeno delo, str. 184. 52 Johan Peter Ekerman, Razgovori sa Geteom, Kultura, Beograd, 1970, str. 371-372.

Prof.dr. okica Jovanovi je sociolog iz Nia, predaje sociologiju kulture na Filozofskom fakultetu u Beogradu i lan je Savjeta Novog Plamena.
1 2 3 4 5 6 Victor Hugo, Jadnici, Ognjen Prica, Zagreb, 1965, str. 194. Uz, ini mi se, vano podseanje: racionalno propitivanje i istraivanje, samo sobom, ne donosi nuno humane rezultate. Humano je tek potencija. Re moral dolazi od latinskog moralis, prema mos, moris - obiaj. U: Ivan Klajn, Milan ipka, Navedeno delo. O ovome vidi: Milan Koljanin, Nemaki logor na Beogradskom sajmitu: 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1992. Banjiki logor i logor na Crvenom Krstu u Niu su bili pod upravom Nedieve Specijalne policije, a pod vrhovnim nadzorom nemakog Gestapoa. Ime Milana Nedia i njegova biografija su uvrteni u knjigu 100 najznamenitijih Srba, u kojoj je dodatni tekst napisao akademik Dejan Medakovi. Knjiga je objavljena u vie izdanja. 100 najznamenitijih Srba, Naa pria, Beograd, 2009. Naredba dr Harolda Turnera, SS brigadnog voe i dravnog savetnika u inu general lajtnanta i naelnika Upravnog taba Srbije, od 26. oktobra 1941. godine, potinjenim komandanturama. Vidi ire u: Jovan Zlati, Stradanje Jevreja i Cigana u Niu 1941-1943, Nissa, 3-4/1990, str. 87-94. Olivera Milosavljevi, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 19411944, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 42. Ilustracije radi, evo jo jednog novinskog lanka: Na dan svoje slave delie beogradska optina hranu i hleb sirotinji - Sutra, za Spasovdan, na dan svoje slave, Optina grada Beograda podelie sirotinji beogradskoj besplatno hranu i hleb. Pravo na ovo imaju svi izuzev Jevreja i Cigana. (Novo vreme, 28. maj 1941.). u: Isto, str. 140. Agencija Rudnik, 10. 11. 1941. u: Olivera Milosavljevi, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944, str. 189-190. Philip J. Cohen, Serbias Secret War: Propaganda and the Deceit of History, Texas A&M University Press, College Station, 1996, str. 83. Zoran Milentijevi, Jevreji zatoenici logora Crveni krst, www.elmundosefarad.eu, preuzeto 1. 12. 2010. Vidi ire u: okica Jovanovi, ...uo je da su Cigani streljani na Bubnju...: Kultura zaborava ili Romi u Niu u vreme II svetskog rata, u: Sulejman Bosto, Tihomir Cipek, Olivera Milosavljevi (ur.), Kultura sjeanja: 1941. Povijesni lomovi i svladavanje prolosti, Disput, Zagreb, 2008. str. 97. Vidi ire: Branko Latas, Milovan Delebdi, etniki pokret Drae Mihailovia 1941-1945, BIGZ, Beograd, 1979. str. 123. Zdravko Antoni, Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni 1941, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1973. str. 471 Arhiv Vojnoistorijskog instituta, a, k. 132, reg. br. 25/3 (CG-V75) TadeuszMazowiecki, Izvjetaji 1992-1995, Idtraivako-dokumentacioni cenar Univerziteta u Sarajevu, Univerzitet u Tuzli, Sarajevo, Tuzla, 2007. str. 97. Figuru Drae uradio Vladimir Tomi koji po te zasluge bio pomonik ministra kulture, Dragan Todorovi, Ravna gora od bunta do zaborava, Blic, Beograd, 13. 4. 2009. U to vreme ministar kulture u vladi Srbije je bio Dragan Kojadinovi, funkcioner SPO, koji je u prostorijama ministarstva drao votanu figuru Drae Mihailovia u prirodnoj veliini. Tekst optunice u: Ljiljana Bogdanovi, Silvija Panovi-uri (prir.), Meunarodni tribunal za suenje licima odgovornim za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bive Jugoslavije od 1991, Fond za humanitarno pravo, Beo-

9 10 11 12

13 14 15 16 17

18

188

(p)ogledi

Zaepi! Ne vidim te, ti si u Dubrovniku!

S-onu-stranu kapitalizma ili anti-kapitalizam
Vladan Milanko rilino je lako biti leviar danas, jer nas sama istorijska situacija upuuje na to. Kapitalizam je u krizi, i ne samo da je u krizi, ve ak, usled krize, kao da kapitalizam nad samim sobom dosledno sprovodi Nieov recept: to propada jo treba i gurnuti. Takav preterani anti-kapitalistiki sentiment ne moe a da ne budi sumnju, jer se uglavnom ne radi o bilo emu drukijem od one stereotipne situacije iz ratnih filmova, kada neko puca u onoga ko je na njegovoj strani kako se ne bi otkrilo na kojoj je zapravo strani taj koji puca. Ali, nikakva zavera ovde ne mora da bude na delu; nije potrebno da onaj koji sakriva na kojoj je zapravo strani jo i stvarno veruje da radi bilo ta lukavo, bilo ta konspirativno. Stvar je u tome to preterani anti-kapitalistiki gestovi, kao to su svi protesti kojima svedoimo iz dana u dan - u Grkoj, u Engleskoj itd. efektivno, u odnosu na kapitalizam, postiu isto ono to su sestre Papen (Papin), poznate iz anala kriminologije, zatim, iz vie od desetine igranih filmova snimljenih o njima, ali i iz jednog od najranijih tekstova aka Lakana (Jacques Lacan), objavljenog u nadrealistikom asopisu Minotaur, postigle ubistvom svojih gazdi. Sestre Papen su, nakon jednog izliva nezadovoljstva njihove gazdarice prema njima, ubile i gazdaricu i njenu erku i potom unakazile njihova tela. La kan , analizirajui ovaj sluaj, iznosi tezu o postojanju grupne psihoze koja je uslovljena neposrednim socijalnim uticajima, trenutnim odnosima, a ne nekim pra-epizodama iz detinjstva.1 A kako kae jedan internet renik psihoanalize, revolucionari se takoe ubrajaju u psihotike.2 Tako i sestre Papen nisu nasilno ustale protiv gazdi zbog neke situacije iz njihovog detinjstva, ve ba zbog odnosa u kojima su se sa gazdama nalazile. Ono to je, ako zanemarimo internet-definicije po kojima je, izgleda, svako ko ustane protiv gazda psihotik, zaista u ponaanju sestara Papen bilo psihotino nije tek to to su ubile gazdaricu i njenu erku i unakazile njihova tela, ve pre svega to to su, kasnije, dok su se nalazile u zatvoru, ivele u ubeenju

da su se gazdarica i njena erka reinkarnirale i da i dalje ive. Kao sestre Papen , tako i ovi eksplozivni anti-kapitalistiki buntovi kao da preteruju u svojim reakcijama ba zato da bi sakrili injenicu da svojim bunim revoltima ne rade nita to bi stvarno natetilo onima protiv kojih se okreu. Kao da njihov protivnik jeste konstitutivan za njih same, da se ba u protivniku nalazi sr njihovog identiteta, pa onda nasiljem maskiraju to poreklo svog identiteta, a samo to nasilje nije ni priblino dovoljno nasilno budui da ne uspeva stvarno da izbrie onog Drugog protiv koga se tu, kao, ustaje. Protesti u Grkoj traju ve par godina a da ne iznose nikakve rezultate osim eksplozivnih obraanja Drugome, osim skretanja panje Drugoga na one koji protestuju. Zatim, najnovije afere oko Vikiliksa (Wikileaks) ne rade nita drugo do stavljaju do znanja da je Drugi moan, mraan, zao, ali da, kakav-takav, jeste tu i da treba da mu se obratimo u nadi da e, posle tog skretanja panje, porazmisliti o sebi i postati bolji. Ne radi se o tome da bi od protesta trebalo odustati, ve o tome da isti, ovakvi kakvi su sada, ne rade mnogo ili ne rade nita. Ovakav anti-kapitalizam kao da uva kapitalizam u lepom seanju sve vreme dok se protiv njega buni, a onda, ako makar negde stvarno doe do pucanja u poretku protiv koga se tu ustaje, pogled se obino skree u stranu ili u nazad, kako bi se opet okrenuli onome to dobro znamo i to nas odreuje, determinie, proizvodi kao subjekte kapitalizma. Kapitalizam je moda faktiki potpuno propao, samo to niko nije u stanju da to vidi. I sada se, kao iluzija, on odrava sve dok se, ba zahvaljujui toj iluziji, kao feniks ne preporodi i ne ustane iz sopstvenog pepela. Zato nam danas ne treba samo rad na unitenju kapitalizma, ve nain da stvorimo perspektivu iz koje bi uopte bilo mogue uvideti da je kapitalizam propao. Venost negiranog U Frojdovom tekstu Potiskivanje 3 (Verneiunung , 1925.) utvruje se da se sadraji nesvesnog

(p)ogledi

189 nim protivljenjima - to su buniji to se vie odrava njihov Drugi kog svojom bukom stvaraju kao onogkoji-njihovu-buku-slua. Kapitalizam je danas jedno veliko uho koje se svakim danom uveava bukom anti-kapitalista. Tu treba da se prisetimo one razlike izmeu radnika i proletera: radnik je onaj ko uestvuje u procesima koji ga nadilaze, dok je proleter osveen, samoosveen, svestan svoje uloge i procesa u kojima uestvuje. Ali, proleter ipak nije neko kome neko drugi nema ta da prata zato to proleter zna. Upravo suprotno, proleteru niko nema ta da prata, jer niko drugi nije u poziciji da zna da ovaj/ta ovaj ne zna. Jer nema Drugog koji bi znao (vie od). Kapitalizam ne zna (ne)znanje proletera / kapitalizam ne zna i zato nije u poziciji da (ne)prata. Ono to proleter (ne)zna, za kapitalizam ne izgleda ni bitno, niti mu je, na kraju krajeva, vidljivo. Manjak razumljivosti Oni koji misle da mogu oiveti partiju na isti onaj nain na koji je partija ivela u XX veku, pa i oni koji misle da mogu anti-kapitalizmom da obaviju bilo nacionalizam, bilo elju za nekakvim humanim kapitalizmom, obraaju se nekom Drugom ije je prisustvo garantovano upravo neprekinutim tokom stanja stvari kakvo je na snazi, a koji onda za uzvrat garantuje razumljivost - razumljivost, jer se radi o stvarima koje ve znamo bvudui da su tu oko nas. Konkretna analiza konkretne situacije danas zato ne moe biti bilo ta to bi moglo da stoji na vrstim nogama, na vrstim temeljima koji se nalaze u prolosti. Konkretna analiza danas nije neto to bi moglo biti razumljivo, jer je za razumjivost neophodno postojanje koordinata u okviru kojih e se, usled meusobnih odnosa tih koordinata, pojaviti efekat razumljivosti. Analiza mora da se bavi novim artikulacijama, da se bavi eljom (a elja uvek eli sebe, eli da eli, eli da ne prestane da se kree u jednom permanentnom gestu obrta, gestu permanentne revolucije, a ne eli bilo ta specifino, da eli bilo koji objekat iz svakodnevice), a ne zahtevom (zahtevom koji obavezno od nekoga zahteva odreeno neto) i to ba u skladu sa analizom kakva je ona u lakanovskoj psihoanalizi.4 Kao nerazumljiva, zato to nema Drugoga, takva analiza se pojavljuje kao viak, i to ne kao bilo kakav viak, ve ba onaj viak iju strukturu Lakan direktno preuzima od Marksa : kapital. Kapital, kao rad koji nadvisuje stanje u kojem je raen, kao apstrakcija koja vie nema nita sa razlozima koji se javljaju kada je upotrebna vrednost u pitanju, ve apstrakcija koja se svodi na isti viak, koji opet nije isto formalan, jer nije da on nema nikakav sadraj, ve je njegov sadraj upravo negacija svakog sadraja. Razmenska vrednost koja potpuno negira svaku upotrebnu vrednost, ali je negira u tolikoj meri da stvara jedan novi kvalitet koji nije upotrebljiv ak ni za razmenu. A onda taj rad, koji je viak, nikako ne moe da bude rad koji bismo hteli da prisvojimo, ve on mora biti rad koji jo vie treba da bude otu-

Brassai, Smrt

u svesti mogu pojaviti, ma koliko oni za svest bili neprihvatljivi, ali iskljuivo pod uslovom da im prethodi znak negacije. Tako, ako u nesvesnom imam odreene perverzne matarije, one ipak mogu da se pojave u svesti, ali iskljuivo putem njihovog negativnog oblika - na primer, tako to u rei: Ja nikada ne bih eleo da budem uesnik u tome-i-tome! Kapitalizam na isti nain danas figurie u govoru mnogih svojih najvatrenijih protivnika, kao ono to insistira ba putem sopstvene negacije. Frojdova pouka je da je nesvesno veno, neunitivo, jer nastavlja da insistira uprkos svim moguim sopstvenim negacijama. Isto tako i kapitalizam, putem svojih negacija, pojavljuje se kao vean i neunitiv. ta nam, dakle, danas treba? Reklo bi se, treba nam Hegel , treba nam negacija negacije kapitalizma, denegacija koja nee naprosto biti povratak na onaj prvi stepen od koga se polo, nee biti ono to je prva negacija negirala. Ne dvostruki minus koji vraa na pozitivnu vrednost od koje se krenulo, ne povratak na kapitalizam, ve negiranje njegove negacije. Zato je danas na mestu svaka kritika socijaldemokratskih tenji kojima se eli spasavanje humanog kapitalizma. A zato to nam treba neto takvo kao to je negacija negacije, zato se na leviare danas ne moe i ne sme odnositi ono hriansko: Oprosti im, jer ne znaju ta ine. Jer, ako ne znaju, onda treba videti da ne-znaju-sa-namerom, ne znaju jer ne ele da znaju, budui da je udobnije da ne znaju i da poredak i dalje nastavlja da postoji uprkos njihovim bu-

190 en, nikako manje. Jer tek tako rad moe da bude onaj viak koji zaista premauje i onda se transformie, takorei, transfigurie se i postaje neto novo to je iz ugla sadanje situacije nepredvidivo i praktino nevidljivo. Zato danas nema smisla biti praktian ukoliko se ne radi o ovakvoj praksi ija je praktinost u najmanju ruku potpuno neprozirna. Naravno, nerazumljivost uspeno sprovedene analize uvek ima svog doppelgaengera, isto onako kako autentina komunistika revolucija uvek ima pored sebe lanu, faistiku revoluciju. Tako je neartikulisana buka i nasilje ovaj dvojnik nerazumljive analize. Kao u filmu Pasji zub (Kynodontas, 2009.) u kom otac koji nije u stanju da zrai autoritetom posee za golom silom, pa dve erke i sina zadrava itav njihov ivot unutar zidova dvorita svoje kue. Ono to je maestralan detalj u ovom filmu jeste pokazivanje razgradnje jezika u jednoj takvoj zajednici koja se odrava samo putem sile. Rei prestaju da imaju znaenja koja inae imaju, pa je u tom porodinom mikrokosmosu zombi re kojom se u tom zatvorenom porodinom krugu oznaava cvet, englesko cunt je specijalna vrsta lustera, itd. Zato pasionirane kritike patrijarhata ne uspevaju da budu subverzivne po dominantni poredak, jer upravo izostanak figure oca uzrokuje nedostatak artikulacije koji se onda nadoknauje golom silom. Autoritativni otac nema potrebe da se slui silom, jer je re oca tu sasvim dostatna da bi se regulisao sistem. Nedostatak oca uvek se nadoknauje panikom, terorom, uasima krize, uasima koji se pripisuju onima od kojih se zapravo trai da budu oinske figure, a kako oni to ne uspevaju, onda se pripisivanjem sile (ak nije bitno da li te sile tu zaista ima ili ne, jer subjekat nije u stanju da razume svoj svet ukoliko ne pripie tu silu nekom Drugom) vetaki od njih pravi neto nalik ocu. Zato je nuno odupreti se zahtevu za tim da sve bude jasno, jer upravo taj zahtev proizvodi ovo nasilje kao zamenu za razumljivost i ne dozvoljava da se pojavi nerazumljivost koja vodi s onu stranu koordinata dananjice. Povratak negacije negacije x2 Ako je negacija negacije kapitalizma nuna zato to se pukom negacijom kapitalizam odrava, i to ne uprkos ve ba putem negiranja, onda se ista nunost ispostavlja i u dvojniku na desnici. Naime, upravo desnica u lepom seanju uva komunizam kao svog Drugog kome polae raune, kome se obraa i koga svojim zahtevima uveava. Komunistika partija ivi i radi u fantazijama desniara, iako je faktiki nestala poetkom devedesetih. Zato danas, ako neko zauzme mesto, koje je mesto unutar fantazije desniara, i kae da je komunista, desniari najednom dobijaju odgovor kom se nisu nadali, odgovor kojim im odgovara njihova vlastita fantazija koja se najednom ospoljila. Dok god se oni obraaju nemom Drugom, koji je za njih komunistika partija, dotle je za njih sve na mestu. Ali, kada njihova vlastita fantazija dobije glas, onda dolazi do kratkog spoja, jer se ono njihovo najintimnije, fan-

(p)ogledi
tazmatsko, najednom ospoljilo i zaivelo nezavisno od njih. Ali taj kratki spoj nije preterano subverzivan, ve je pre nalik nekakvom Diznilendu-za-desniare u kom oni mogu da predahnu, jer ne moraju vie da se investiraju u sopstvene fantazije budui da je neko spolja pristao na njihovu igru i poeo da igra likove koje su prethodno imali samo u svojoj mati. Taj kratki spoj moe da dovede, kao to i dovodi, samo do predaha za desniare, predaha u kojem vie ne moraju da se trude da zamiljaju protivnika, ve konano mogu da sa rei preu na delo, tj. na desniarsko nasilje kojim se nadoknauje nedostatak autoriteta kome bi se mogli obratiti kako bi ih isti uverio da je sve na mestu. Zato nekakvo novo osnivanje partije ne bi bilo nita drugo do ulaenje u transferni odnos sa desnicom, nekakvo pristajanje na njihovu igru, pristajanje na to da se postavimo kao da smo na istom nivou sa njima i onda im sluimo kao sparing-partneri. Nije uopte udno to veina onih koji danas i dalje ive u ubeenju da je mogue obnoviti znaaj i veliinu partije ne samo da ulaze u sukob sa desniarima u kom se postavljaju kao da su na istoj ravni, pa onda njihovom prepucavanju nema kraja, to naravno godi nepromenjenom stanju stvari, ve neretko ulaze i u saveze sa desnicom ili ak sami preuzimaju principe iz desniarskog registra kao to je odbrana teritorije, nacije i sl. Ulazei u transferni odnos sa desniarima pristaje se na meusobnu igru negiranja, a da izostaje negacija negiranja koja je nuna kako bi se levica uzdigla na nivo na kom desnica ne moe da se nae usled njenog reaktivnog karaktera (desnica je militantna reakcija na aktuelnu ili potencijalnu revoluciju). Sam in negacije negacije ve je dupliranje onoga to je duplirano, jer negacija je dvojnik negiranog, pa negacija negacije nije reakcija na reakciju, ve je uzdizanje na novi nivo u odnosu na reakciju, ali nivo na kom se udvostruuju i negirano i negacija: negacija negacije ne odnosi se samo na negaciju, ve i na negirano koje negacija negira. Ali ovde ak imamo negaciju negacije koja je i sama udvostruena: negacija negacije kapitalizma udvostruuje se u negaciju negacije komunistike partije. Kapitalizam se uva preko svoje negacije koja mu se upuuje od strane leviarskih aktivista, a komunizam preko negacije koju mu upuuju desniari. Negacija negacije zato mora da bude dvostruka i da negira i negiranje kapitalizma, ali i negiranje komunistike partije. Jer ako se zadri samo na negiranju kapitalizma, onda negacija negacije ne uspeva da bude dosledno sprovedena budui da je ono to sam kapitalizam tada i dalje odrava jeste vera u njegovu anti-komunistiku ulogu, vera u kapitalizam kao u bastion ljudskih prava, bogatstva razlika, individualnih sloboida i sl. Komunizam ne sme da ulazi u transferni odnos sa kapitalizmom u kom bi se neprestano ispostavljalo to da je komunizam tek drugo lice kapitalizma, sparing-partner kapitalizma, da su kapitalizam i komunizam jedan drugome rodna mesta, da jedan za drugog igraju ulogu Drugog.

(p)ogledi
Dva genocida Kada se govori o raskidanju transfernih odnosa, govori se o brisanju onih ili onoga sa kojima ili sa ime potencijalno dolazi do uspostavljanja tih odnosa. Drugi naziv za to brisanje moe bez problema da bude i genocid, jer brisanje je potpuno i od izbrisanog ne ostavlja ni traga. Ima neeg simptomatinog u bezrezervnoj osudi genocida koju namee ideologija ljudskih prava, jer se pretvaranjem genocida u tabu, u uas nad svim uasima o kome jedva da je dozvoljeno i da se govori, ali i kad se govori, to se mora raditi oprezno i uz obaveznu rezervu, distanciranje i negiranje, zapravo zabranjuje analiza istog - analiza koja bi mogla da dovede do potpunog preokreta i potpunog brisanja onoga to ne valja. Genocid - ne kao negacija, ve kao unitenje. Zato je od velikog znaaja teza koju iznosi Slavoj iek u knjizi Nasilje, teza po kojoj ne bismo smeli da zaziremo od poreenja koncentracionih logora i revolucionarnog nasilja.5 Isto onako kako su koncentracioni logori bili maina za brisanje neega sa lica zemlje, tako je i revolucionarno nasilje mehanizam za brisanje neega drugog. Ako pristanemo na ucenu po kojoj ne smemo govoriti o genocidu, onda gubimo mogunost da vidimo dva momenta u genocidu - a to su genocidna logika kao jedan momenat i sam faktiki in genocida kao drugi - koji ne moraju obavezno ii jedan sa drugim u onom smislu u kom je genocid obavezno genocid nekog naroda, neke grupe ljudi. Ne moraju ii zajedno, jer ako razlikujemo nivo forme i nivo sadraja, onda vidimo da forma koju prua logika genocida moe da se odnosi na razliite kvalitete, sadraje. Tako, nikako nije isto biti voen genocidnom logikom kada je u pitanju neko, i biti voen istom logikom kada je u pitanju neto. Kada Izrael podie zid kojim se odvaja od Palestine, te kada se na istom tom zidu nau slike Palestine, ali bez Palestinaca, onda je tu bez sumnje na delu genocidna logika, jer tamo gde se faktiki nalaze Palestinci postavlja se ovaj zid-ekran na koji se projektuju elje za tim da Palestinaca tu ne bude, da naprosto budu izbrisani sa slike, uniteni bez ikakvih tragova koji bi za njima preostali. I ba tu bi trebalo insistirati na razlikama u sadraju, jer bi ovakav scenario bio sasvim poeljan na levici, uz tu razliku to levica nema koga da unitava - kapitalisti su i sami ne-slobodni u kapitalizmu i samo su tu regulativno (kapitalizam je kolo koje se okree, to znai da je svaki kapitalista tu zamenljiv). Za levicu je zato ova razlika po sadraju bitna, jer levica koja bi se posluila genocidnom logikom ne bi imala nekoga, ve neto na ta bi primenjivala genocidnu logiku. Projektovati svet bez kapitalizma danas nije nikakva utopija, nikakvo sanjarenje, jer sam kapitalizam je u krizi i ono to uva status quo je upravo nemogunost da se zae za granice miljenja koje je kapitalizam nametnuo. Ne bi se tu radilo ni o kakvom autizmu u kojem bi se pred injenicama bealo u fantaziju, ve o stvaranju fantazije koja bi mogla i trebala da ima realne posledice ba u ovakvim slua-

191 jevima kada kapitalizam zakazuje. Pri tom, ne misli se ovde na to da se projektuju razne slobode koje usred krize izostaju, ve o zamisli kakav bi svet bio kada kapitalizam izostane sa svim njegovim loim ali i dobrim stranama. Pa umesto da se stalno angaujemo putem zahteva da se popravi neto u okviru sistema koji je danas tu, zadatak bi bio misliti van granica istog. Kao u filmu Rozmarina beba, kada Rozmari otkrije da su njeni susedi, umesto da odu na letovanje, ostali skriveni u stanu pored njenog i tamo u tajnosti kovali zaveru protiv nje. Rozmarina reakcija nije: O, pa vi ste tu, a mislila sam da ste tamo...!, nije kao da eli da se upusti u neki odnos sa njima, da im prigovara, da se iuava nad tim to su tu, nije da se zgraava nad time. Naprotiv, njen odgovor susedima je: Zaepi! Ne vidim te, ti si u Dubrovniku . To je genocidna logika, po formi identina onoj iz primera sa zidom izmeu Palestine i Izraela, ali stavljena u slubu fantazije koja nije genocid i koja je ba zato pogodna za anti-kapitalizam danas. Jedan primer logike brisanja iz kulture drutva kontrole Kad je re o kulturi koja je, kako definicija iz korpusa kritike teorije glasi, suplement civilizaciji koja nadoknauje sopstvene propuste putem iste, onda tu imamo adekvatan primer koji nam analitiki, korak po korak, predstavlja prelaz na stanje kakvo imamo danas, a onda, osim dijagnoze, nudi i neto drugo i time prestaje da bude tek suplement, jer probija zadate granice u okviru kojih je nastao. Radi se o romanima Tomasa Harisa (Thomas Harris) o Hanibalu Lektoru , u kojima je prikazan prelaz sa onoga to Delez (Deleuze) naziva drutvom discipline na drutvo kontrole, i to ba preko lika koji otelovljuje logiku benjaminovskog L boanskog nasilja, nasilja bez krvi (Lektor jede svoje rtve, od njih ne ostaje ni traga, nije mu bitno nikakvo zasnivanje u krvi) koje ieku slui kao uporite u njegovoj tezi o neodbacivanju slinosti izmeu nasilja u koncentracionim logorima i revolucionarnom nasilju.6 U romanu Crveni zmaj (Red Dragon, 1981.), a zatim i u filmu Lovac na ljude (Manhunter, 1986.) obraunavaju se oevi, brini subjekti koji pod svojim uticajem imaju druge subjekte. A da bi se taj uticaj ostvario, potrebno je posredovanje institucije koja je uvek institucija koja ima svoju teritoriju, svoje zidove, svoje fizike granice. Oni koji nisu unutar fizikih granica institucije nalaze se pod stalnom pretnjom, i ba ta pretnja jeste ono to legitimie postojanje ovih institucija. Policija postoji da bi branila civile od drugih civila. Tako, detektiv koji radi u slubi policije traga za serijskim ubicom koji je isto toliko teritorijalan koliko i svaka druga tu opisana institucija. Vodi se borba oko teritorije, oko uticaja nad onima koji se nalaze na privatnoj teritoriji. Tu imamo sukob onih koji nisu civili sa nekim ko bi eleo da uspostavi alternativu dominantnim institucijama, i imamo civile koji su kolateralna teta njihovog

192 sukoba. Civili nisu zatieni fizikim granicama institucije i zato je potrebno da se oni koji nisu civili alju u svet privatnih poseda kako bi spasili i putem spasavanja kontrolisali sve koji se nalaze spolja. Ali, i izmeu onih koji nisu civili imamo oinske odnose: Lektor , psihoanalitiar koji je u isto vreme i psihopata, a koji se nalazi zatvoren u zatvoru-bolnici, uspostavlja se kao oinska figura i spram serijskog ubice Frensisa Dolarhajda i spram policajca Vila Greema . Pa tu svi imaju fantazije o oinskim autoritetima izuzev samog Lektora koji se prosto dosauje u zatvoru-bolnici i raspiruje sukobe zarad sopstvene zabave: Greem u slobodno vreme udomljava pse-lutalice (u filmu su u pitanju kornjae) i poredi taj in sa inom spasavanja civila, dok Dolarhajd mata o tome da postane Crveni zmaj, svemoni lik sa istoimene slike Vilijema Blejka . Crveni zmaj se bavi fantazijom lika koji je van zakona, dok roman i film Kad jaganjci utihnu (The Silence of the Lambs, roman iz 1988, film iz 1990.) odlaze korak dalje i bave se fantazijama koje same institucije zakona nalau. U Crvenom zmaju ak imamo prizor u kom Dolarhajd jede Blejkovu sliku kako bi ona prestala da ga izaziva, kako bi promenio fantaziju koja ga konstituie (tek s ovim objanjenjem, psihoanalitikim, scena u kojoj Dolarhajd vae i guta Blejkovu sliku dobija smisao, a usput objanjava ono u emu Lektor uspeva - naime, u tome da ne jede samo ljude, ve da jede i fantazije). itav ovaj roman, odnosno film, odie nekim zamorom, zamorom pridolim od igranja policajaca s jedne i kriminalaca sa druge strane, pa je ve taj zamor nagovetaj da u nastavku mora biti neega to e da zapreti takvom stanju. Kad jaganjci utihnu poinje institucijama koje su pre svega, fukoovski, teritorijalno odreene: predstavlja se Kvantiko, kola-kasarna, u kojoj trenira Klaris Starling , zatim, Baltimorska dravna forenzika bolnica, bolnica-zatvor, u kojoj se nalazi Lek tor . Svaki bitniji lik i u romanu i u filmu negde u svom privatnom prostoru ima sliku neke zgrade K (Kraford , zamenik direktora Federalnog biroa, ima sliku Bele kue; dr. ilton , upravnik Baltimorske forenzike bolnice, na zidu svoje kancelarije ima sliku srednjovekovnog zamka; Lektor na zidu svoje elije ima sliku Duoma vienog sa Belvedera u Firenci; i ono to je ovde bitno jeste to da jedino Lektor ima jasno izreenu poziciju sa koje se gleda na zgradu, pa to ve upuuje na nauni pogled, a ne na fantaziju o nekom mestu, za razliku od ostalih nabrojanih u ovom nizu). Svi likovi se nalaze unutar institucije, svi su odreeni principom koji glasi: Do jue si bio tamo, ali sada je novi dan, novi prostor, nova pravila. Svi su zato oinski likovi koji izazivaju tim principom reza u odnosu na preanje stanje koji institucija ini. Klaris Starling nam je predstavljena kao neko ko je izgubio oca i, naravno, zato ima itavu plejadu zamena za oca koja je okruuje: Kraford je otac-poslodavac, ilton je perverzni otac, Barni , uvar u bolnici, jeste dobroudni otac, psihotini kriminalci

(p)ogledi
su prava galerija bilo dobroudnih, bilo poudnih, bilo podivljalih oeva kojima je ona izloena, a Lek tor je otac koji izaziva, koji daje i uzima neto za uzvrat. Lektor u Kad jaganjci utihnu je, ne u odnosu na Starling ve u odnosu na instituciju, onaj u koga se institucija najvie zagledala - koji je potpuno izloen pogledu institucije (elija-akvarijum u kom se nalazi) - ali i onaj koji zato uzvraa pogled instituciji i bez treptaja prati sve to se oko njega zbiva. On posmatra instituciju koliko i ona njega. Zato je ba on najpodesniji da od njega ui neko ko tek biva iniciran u instituciju, kao to je to Starling . Lektor je unutranja regulacija institucije. Bafalo Bil , serijski ubica za kim Starling traga, s druge strane, jeste neko koga je institucija odbila (prvo institucija porodice, a onda institucija bolnice) i ko se sveti institucijama tako to osniva sopstvenu ne-regularnu instituciju koja e mu nadoknaditi ono to mu nedostaje zato to nije bio prihvaen ni u jednu od postojeih institucija. Institucije, pak, svoje lanove tretiraju kao uaurene - uaurene u jedan uski, jasno odreeni prostor (zgrada, prostorija). Bil pretvara itav spoljanji prostor u svoju instituciju, otvoreni prostor, putem mraka i naoara za gledanje u mraku, postaje zatvorena prostorija u kojoj samo on moe da se snae. A njegovi kuni ljubimci su upravo uaureni leptiri. Svi likovi tu sanjaju o tome da e im institucija omoguiti da se jednoga dana iz aure preobraze u leptire: Starling se nada da e spasiti jaganjce iz svoje detinje fantazije putem spasavanja privatnih lica od onih koji ele da im naude, Bafalo Bil da e se promeniti, da e od aure postati leptir, a samo Lektor ne sanja, ve bukvalno prireuje prizor ove fantazije - ali za druge, kako bi im skrenuo pogled i tako umakao njihovom pogledu (scena u kojoj Lektor razapinje jednog od svojih uvara, ali ne zato to pokuava za sebe da rekonstruie neku svoju intimnu fantaziju, ve zato to rekonstruisanje fantazije jeste neto to privlai pogled drugih i tako njemu omoguuje da im nesmetano umakne). Dok svi ostali misle da je mogua transformacija Bil bukvalno i na svoju ruku, potpuno samovoljno ubija, od leeva kreira masku pod kojom e se sakriti, i divi se sebi, Klaris Starling sa odstojanjem prilazi oekivanoj transformaciji koju e joj doneti institucija, u smislu da smatra da treba da radi, eka i zaslui transformaciju (na kraju stvarno postaje agent) - Lektor jo jednom i tu prireuje fantazmatski prizor drugima, a ne sebi, kao to to rade Star ling i Bil (Lerktor je prvo aura kada ima hokejaL ku masku, a zatim izlae le koji podsea na leptira rairenih krila) i stvarno bei. Jedino Lektor nema fantazije o transformaciji, ve jasno vidi da ne treba on da bude taj koji e da se transformie, ve treba da promeni okolinu. Zato Hanibal Lektor i moe da bude regulativna figura u odnosu na institucije - on menja institucije oko sebe, tako to se od njih sklanja kako bi ih posmatrao sa strane, tako to inicira nove lanove u

(p)ogledi
poredak institucije, itd. To biva jasno na kraju, kada se skloni od pogleda institucije, i kada nastavlja da biva regulativna instanca jer zove Starling telefonom, isto da bi joj sluio i dalje kao uitelj, kao izaziva. Starling na engleskom znai lastavica, i kao takva, podesna je za uklanjanje insekata. Bil je aura, leptir, a onda i rak kada se na kraju, dok umire, obre na lea (sam Haris ga tako opisuje u romanu poredei ga sa ivotinjama). Lektor je gmizavac koji ne trepe. Ove ivotinjske metafore nisu zapravo neka veza sa prirodnim, ve njih sama institucija namee kao nain da bude regulisana. Kao to su institucije regulisane drugim fantazijama koje same pruaju, priroda se tu pojavljuje tek kao jo jedna fantazija institucija koju one same proizvode i nita vie; a to se onda protee i na prirodu neijeg karaktera, itd. Isto tako, svaki od tri glavna lika u romanu i filmu predstavlja jednu vrstu nasilja vezanog za instituciju: Klaris Starling , benjaminovski, jeste predstavnik konzervirajueg nasilja, nasilja koje uva jedan odreeni poredak; Bafalo Bil predstavlja zasnivajue nasilje, ono koje zasniva alternativni poredak u krvi; Lektor predstavlja boansko nasilje, nasilje koje ima mo da sve menja. Lektorova zavodljivost je u tome to uspeva da nadigra institucije i to na kraju odlazi u mitsku daljinu, ali i to to jedini ima privatni ivot, privatni ukus kad je u pitanju hrana, umetnost, itd. Tek kao takva individua, on je regulativna instanca institucije. Pa je i njegov uzvieni ukus itd. proizvod tog sklopa kome je potreban jedan takav regulator. ak se moe rei da se tom prenaglaenom individualnou sakriva Lektorova potpuna de-individualizacija. Kada Lektor na kraju odlazi, ostaje neizvesno ta e biti sa institucijama, da li e se one, zavedene ovim privatnim, transformisati ili e postati jo jae? Umesto disciplinarnog drutva, sa Lektorom dolazimo do novog principa, principa duga (do traume kao onoga to zaduuje, pa onda i do psihoanalize kao bavljenja dugovima), principa koji glasi: Danas si tu, a jo uvek nisi zavrio sa onim gde si bio jue, to je nomadski princip regulacije, drutvo kontrole nasuprot disciplinarnom drutvu.7 Tu postaje bitna fantazija kao unutranje dugovanje, a nisu vie bitne spoljanje granice. Isto tako, niko od oeva - Kraford , ilton , Bil i Lektor - ovde ne ulazi direktno u sukob, kao to to ine u Crvenom zmaju, ve svi odmeravaju snage upravo preko deteta, preko Klaris Starling , i tako ve biva jasno da je u pitanju princip kontrole, snaga principa dugovanja. U romanu i filmu Hanibal (Hannibal, roman iz 1999, film iz 2001.) vie nema institucija, teritorijalnost vie nije bitna, ali zato ima rituala - u drutvu u kome je sve privatizovano samo su jo rituali ti koji dre sve na okupu. U jednoj sceni koja nije ula u zavrnu verziju filma, a koja postoji u romanu, vidimo italijanskog serijskog ubicu koji pokuava da stvori sliku iz svoje fantazije inspirisanu Botielijevim

193 slikama; zatim vidimo Hanibala Lektora koji korumpiranog inspektora Pacija nasilno uklapa u sliku na kojoj je njegov predak - sliku u koju on ne eli da se uklopi, iako zaverama itd. pokazuje da je ba ta slika ono ka emu ide, da ide ka identifikaciji sa pretkom koji je obeen zbog zavere protiv Mediijevih u kojoj je uestvovao. Vidimo, zatim, Mejsona Verde ra , biveg Lektorovog pacijenta koga je Lektor unakazio, a koji eli da Lektora rtvuje onako kako je Hrist ubijen, kako bi tim prizorom nekako vratio sve na svoje mesto i podmirio dug koji duguje Lektoru . I, konano, imamo Lektora koji prireuje jednu parodiju najobinije veere kao rituala na kraju romana i filma, veere na kojoj Lektor posluuje mozak jednog od gostiju. Ovde, opet, svi idu za svojim fantazijama, a Star ling jedina ui da menja svoje fantazije i da se tako re-konstituie: ui da postoji van institucije u svetu u kome institucije opstaju tek vetaki i u kome su svi povedeni svojim intimnim eljama i fantazijama. Ali se film Hanibal tu znaajno razlikuje od knjige, jer se u njemu umanjuje veliina ovog re-konstituisanja i prolaska kroz fantaziju. U romanu, Starling i Lektor na kraju ne zasnivaju neku konkurentsku instituciju kao to je, recimo, institucija Crvenog zmaja ili Bafalo Bila bila u prolim nastavcima, ve zasnivaju jednu instituciju koja ne ulazi u konkurentski odnos i koja je principijelno drukija od svih postojeih. I to je ono to nisu smeli da dozvole u filmu. Jer to vie nije institucija-kao-(obavezno-neuspeno)-ostvarenje-fantazije, ve institucija s-onu-stranu-fantazije. Institucija brisanja u kojoj Hanibal Lektor i Klaris Starling zajedno nastavljaju Lektorovim putem boanskog nasilja. Svet u Hanibalu je svet kontrole, a ne vie discipline. To je svet displeja i mobilnih telefona u kom svako prati svakoga i u kom svako ima slobodu kretanja, ali to samo doprinosi, s jedne strane, isticanju linih, sebinih interesa, a, sa druge, ritualima kojima se fetiizuje i oboava ili sam Hanibal ili neko slian njemu. Rituali su garancija linog u svetu u kom vie nita ne stoji na vrstim nogama; u ritualima se trai sigurnost, a Hanibal je onaj ko izvre rituale ruglu time to prireuje ritual kakav je ona veera s kraja ili onaj sa Pacijem koji sam Paci prieljkuje, ali naravno ne na svesnom nivou. Izvre ih ruglu, ali time nikako ne umanjuje njihovu vanost. Hanibal Lektor je, tako, prvo regulativna instanca institucija, da bi onda, sa prestankom institucionalnog principa, postao onaj ko ne samo da fiziki prodire one koji se nau oko njega, ve onaj ko ak guta i njihove fantazije. Dok delezovsko-fukoovska analiza samo konstatuje problem (prelazak sa drutva discipline na drutvo kontrole), Tomas Haris nudi odgovor na pitanje ta da se u toj situaciji radi? Za razliku od sestara Papen , Lektor ne lamentira nad svojim rtvama, njemu nije potrebno da se osvedoi nad njihovim telima, nije mu potrebno da ue u transferni odnos sa njima. Zatim, za razliku od svih onih koji u lepom seanju i dalje nose drutvo discipline, Lektoru je jasno da nikada vie nije

194 mogue da se isto takvo drutvo ponovi i da svako novo okretanje ka teritorijalnosti, kao to je, recimo, ono koje je usledilo nakon 11. septembra 2001, nije isto ono kakvo smo imali pre devedesetih, te da je svaki novi modus teritorijalnosti podreen kontrolnom principu, a ne disciplinskom. Feti danas Ako je sve danas posredovano privatnim ritualima i ako su rituali danas prizma kroz koju se sve posmatra, treba rei i da je glavni sastojak rituala feti koji se u odreenom ritualu oboava: feti hrane, feti bogatstva, enske grudi u seksualnim ritualima itd. Ali feti nije dovoljan za ljubav, za vernost. Ili, ne tek feti koji bi ostao nepromenjen. Jer ljubav hoe da ga pojede, da ga prisvoji i da ga u tom prisvajanju zapravo uniti. Zato nam danas ne treba partija koja e jesti svoju decu, ve nam trebaju deca koja mogu da prisvoje, usvoje i pojedu partiju, i da se tek od toga poe. To je nova partija, pojedena partija. Nije da partije nema, ve je ima ne ni kao prosto negirane, ve kao denegirane. Ne prosto negacija partije kakvu imamo kod desniara, ve denegacija. Denegacija koja je in, artikulacija, neposredno posredovanje nasuprot nekadanjem modelu posrednog posredovanja putem partije. Delovanje artikulacijom, a ne aktivizam koji se obraa Drugome sa zahtevom. Konkretna analiza, rad koji proizvodi besmislene rezultate - besmislene iz ugla sadanje konjunkture. Rezultate koji sutra imaju smisla. Ne neko vikanje: Sve je propalo!, ne okretanje glave na drugu stranu, ka prirodi, ka objektima, ve artikulacija kojom se negira. Ne dekonstrukcija, ve negacija negacije - jer i dekonstrukcija je samo prosta negacija koja se ponavlja. Ne obino razgraivanje kakvo sledi u desniarskom haosu. Takoe, ne ni bilo kakvo herojstvo, neko velianje rtve, ve rtvovanje same rtve. Ne neki heroj koji nema ta da izgubi, ve pre neko ko ima ta da izgubi - ima da izgubi budunost. Ne neko ko je neplaen, ve ko jeste plaen od strane budunosti. Ne neko ko se preterano investira, ve neko ko na sve to mu se nudi danas slee ramenima - na demokratiju, kapitalizam itd., i kae: OK; ali hajdemo sad ozbiljno, jer oigledno je da ovo vae ne radi. Takoe, ne ni feti lukavstva. Kurosavin film Telesna straa (Yojimbo) prikazuje fantaziju sadiste koji se slui lukavstvom, a koji fantazira o tome kako e se nai na mestu mazohiste. Kao podloga taktiara, kalkulanata, uvek se nalazi fantazija o unitenju i o samo-unitenju u kom e njihove strategije prestati da rade, te kada e se sve sruiti u jednu veliku orgiju nasilja. Kao u filmu Dogvil, u kome neuspena razmena dobara zavrava pokoljem. U pitanju je fantazija samog kapitalizma, fantazija manipulatora da e doi do take na kojoj e se sve njihove manipulacije obruiti. Ako se uvidi da fantazije o rtvovanjima, o traginim krajevima, o uasima koji obavezno slede na svakom kraju (bez obzira ega je to kraj), nisu nita do fantazmatska straila kapitalizma, te da se od is-

(p)ogledi
tih tih straila moe neto nauiti, onda je mogue videti da ne mora svaki kraj obavezno da bude ni straan niti nepoeljan.

Vladan Milanko je filozof i filmski kritiar iz Beograda. lan je Savjeta Novog Plamena.

1 Jacques Lacan, Motives of Paranoic Crime: The Crime of the Papin Sisters, 1932, http://www.lacan.com/papin.htm, pristupljeno 30. XII 2010. 2 eHow.com: Types of Sociopaths, http://www.ehow.com/about_5371687_types-sociopaths.html, pristupljeno 30. XII 2010. 3 S. Freud , Negation, The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud, Volume XIX (19231925): The Ego and the Id and Other Works, The Hogarth Press and the Institute of Psychoanalysis, London, 1961, 233240. 4 B. Fink, Fundamentals of Psychoanalytic Technique: A Lacanian Approach for Practitioners, Norton Professional Books, New York, London, 2007, 81. 5 One should therefore not be afraid to assert the formal parallel between the state annihilation of Homini sacer, for example the Nazi killing of the Jews, and the revolutionary terror, where one can also kill without committing a crime and without sacrifice-the difference resides in the fact that the Nazi killing remains a means of the state power. S. iek, Violence, Picador, New York, 2008, 136. 6 Ibid. 7 G. Deleuze, Society of Control, http://www.nadir.org/nadir/archiv/netzkritik/societyofcontrol.html, pristupljeno 30. XII 2010.

www.socioloskaluca.ac.me

(p)ogledi

195

Prikaz neomarksistike teorije klasa Erika Olina Wrighta

Velizar Mirov

eomarksizam je teorijski i empirijski poduhvat koji preseca sociologiju, ekonomiju, polikilogiju, antropologiju i filozofiju. Nastao posle drugog svetskog rata, neomarksizam je oiveo marksistiku misao i doveo je ponovo u iu naunog i filozofskog ivota. Jedan od glavnih predstavnika neomarksizma (u formi analitikog marksizma) je ameriki sociolog Erik Olin Rajt (Erik Olin Wright). On je svoju karijeru posvetio vraanju marksistikog pruavanja fenomena klasa u iu naunog pruavanja. Inae, Rajt je roen 1947. godine u Kaliforniji; doktorirao je na Univerzitetu Berkli 1976. godine, a od 1976. pa sve do danas predaje na Univerzitetu Vinskonsin. Rajtovo prouavanje klasa se moe podeliti na dva perioda. Prvi period traje od poetka sedamdesetih godina dvadesetog veka pa sve do poetka osamdesetih godina. Od 1980. godine do danas traje njegova druga faza. Na stvaranje Rajtove prve klasne eme veoma je uticala klasna analiza Nikosa Pulancasa. Pulancasova analiza se zasniva na tri premise: 1. klase se ne mogu definisati izvan klasne borbe, 2. klase oznaavaju objektivne pozicije u drutvenoj podeli rada, 3. klase su strukturalno odreene ne samo na ekonomskom nivou, nego i na politikom i ideolokom nivou takoe. U ekonomskoj ravni Pulancas smatra proizvodnim radom samo onaj rad koji dovodi do odnosa eksploatacije. U kapitalizmu je to rad koji neposredno stvara viak vrednosti pa on u proletarijat ukljuuje samo radnike koji direkno proizvode viak vrednosti. Kod politike ravni Pulancas izdvaja iz radnike klase sve kadrove koji vre nadzor ili upravljanje. U ideolokoj ravni Pulancas razlikuje manuelni i mentalni rad, pa na osnovu toga iskljuuje sve ininjere i tehniare iz radnike klase. Rajt smatra da ovakva klasna prestrojavanja ne zadovoljavaju kriterijume marksistike klasne analize i iznosi procenu da bi po ovakvim kriterijumima poetkom sedamdesetih godina u SAD procenat radne snage u proletarijatu bio izmeu 23 i 30 %. Dakle, proletarijat bi bio manjina. Rajt, da bi reio probleme klasifikacije klasa uvodi pojam ,,kontradiktorne lokacije unutar klasne strukture kao sopstveno reenje. Njegova osnovna premisa je da

postoje lokacije unutar klasne strukture koje su po svojim svojstvima objektivno kontradiktorne, ne samo prema drugim klasama, ve same po sebi i da ih treba samostalno analizirati. U tom kontekstu, Rajt smatra da postoje: ,,tri grupe pozicija unutar drutvene podele rada ija je karakteristika da se nalaze u kontradiktornim lokacijama unutar klasnih odnosa: 1. menaderi i nadzornici se nalaze u kontadiktornoj lokaciji izmeu buroazije i proletarijata; 2. neke kategorije polu-autonomnih zaposlenih koje zadravaju relativno visok nivo kontrole nad svojim konkretnim radnim procesom nalaze se u kontradiktornoj lokaciji izmeu radnike klase i sitne buroazije; 3. mali poslodavci se nalaze u kontradiktornoj lokaciji izmeu burozije i sitne buroazije. Na prvi zadatak je da analiziramo kako nastaju ove kontradiktorne lokakacije iz dinamike klasnih odnosa u razvijenim kapitalistikim drutvima. [Wright, 1978:62-63]. Rajt smatra da su se u toku razvoja modernog kapitalizma desila tri povezana procesa u podruju klasnih odnosa: ,,progresivan gubitak kontrole nad procesom rada od strane direktnih proizvoaa; uspostavljanje kompleksnih hijerarhija autoriteta unutar kapitalistikih preduzea i birokratije; i diferencijacija raznih funkcija koje su ranije bile svojstvene preduzetnikom kapitalisti. [Wright, 1978:64]. Poslednji proces tie se razdvajanja tri apekta vlasnitva: posedovanja (kontrola nad procesom proizvodnje), ekonomskog vlasnitva (kontrola nad investicijama i ta se proizvodi) i pravnog vlasnitva. Posledica ovoga je porast znaaja menadmenta u upravljanju, ali i porast uticaja velikih akcionara nad malim akcionarima. Iz analize sva tri procesa Rajt izvodi tri dimenzije u odnosima proizvodnje: kontrola nad sredstvima proizvodnje; kontrola nad tuom radnom snagom i kontrola nad investicijama i alokacijom resursa. Dve antagonistike klase, buroazija i radnika klasa, se razlikuju u svakoj od ovih dimenzija, tako to kapitalisti imaju kontrolu nad sve tri dimenzije proizvodnje, a obini radnici nemaju kontrolu ni nad jednom dimenzijom. Kada se kapitalizam analizira na najviem nivou apstrakcije - na nivou istog kapitalistikog sistema proizvodnje - onda postoje samo ove dve klase. Kada se

196

(p)ogledi

analiza spusti na nii nivo apstrakcije - nivo drutvenih interesima. ,,Fundamentalni interes kapitalistike klase formacija - pojavljuje se klasa samozaposlenih, sitne buna politikom i ideolokom nivou je spreavanje radniroazije, koja nema kontrolu nad (tuom) radnom snake klase da postigne dravnu mo i ideoloku hegemogom. Kombinacijom tri dimenzije kontrole u proizvodniju.[Wright, 1978:95]. Interesi radnike klase su sasnji sa tri dimenzije pravnog statusa u proizvodnji (legalvim suprotni interesima kapitalista. U skladu sa ovakvim nog vlasnitva nad proizvodnjom, legalnog statusa posdijametralno suprotnim interesima, Rajt pripadnike polodavca i legalnog statusa zaposlenog) Rajt konstruie litikog i ideolokog aparata smeta u tri klase: 1. buroaske pozicije - oni koji kreiraju politiku i ideologiju na svoju razvijenu klasnu emu sa 10 klasa. On smatra da u praksi postoje i druge kontradiktorne lokacije ali da najviim pozicijama u dravi, fakultetu, crkvama i sl; 2. kontradiktorne lokacije - oni koji sprovode politike odone nisu od veeg znaaja za klasnu analizu. Klasni poloaj pojedinaca koji ne uestvuju direktno u luke i ire ideologiju (ulini policajci i srednjokolski nasproizvodnim odnosima Rajt odreuje njihovim odnotavnici); 3. proleterske pozicije - osobe koje su potpuno som prema fundamentalnim interesima klasa unutar iskljuene iz kreiranja i sprovoenja politike i ideologije drutvenih odnosa proizvodnje. On poloaj domaica (ista u policijskoj stanici). tretira u kontekstu porodine klasne situaRajt dalje nastavlja sa teorijskom analicije; dakle ona ima isti poloaj kao i njen mu, ali ne kao njegova ena, ve kao zom odnosa klasne strukture i klasne lan iste porodice. Studenati zauzimaborbe. On uvodi dva nova pojma: klasju, u sutini, pretklasnu poziciju, to jest, ne kapacitete - kapacitet neke klase da njihova pozicija u klasnim odnosima zaostvari sopstvene interese i pojam klasvisi pre svega od njihove budue klasne ne formacije1. On ove procese i strukpozicije po poetku posla, pre nego ture povezuje na sledei nain: prema njihovom porodinom poreklu. ,,klasni kapaciteti su odreeni drutvenim odnosima unutar klaPenzioneri zauzimaju postklasnu pozise koji u veoj ili manjoj meri ciju i vezani su za trajektoriju klasnih ujedinjavaju pojedince u toj pozicija koje su zauzimali tokom kaklasi u klasnu formaciju... Klasrijere. Pozicija privremeno nezaposni interesi... povezuju klasnu lenih osoba zavisi od njihovih ranistrukturu (to jest strukture jih i potenicijanih buduih klasnih drutvenih odnosa izmeu pozicija; dok stalno nezaposleni klasa) i klasnu borbu. Slino, spadaju u marginalni segment klasni kapaciteti predstavljaju radnike klase. Zaposleni u polivezu izmeu klasne formacije tikom i ideolokom aparatu (to jest, strukture klasnih odsu pozicionirani prema sopnosa unutar klase) i klasne stvenom odnosu prema borbe: kapaciteti predstavfundamentalnim politikim ljaju potencijalnu osnovu i ideolokim interesima (soza realizaciju klasnih interecijalistika nasuprot kapitaAmand Fernandez Aman, Uredski feti, 1984. sa unutar klasne borlistikoj organizaciji drave i be.[Wright, 1978:98]. Rajt daideologije), a ne prema ekonomskim

(p)ogledi
lje razlikuje strukturalne kapacitete klase i organizacione kapacitete klase. Strukturalni kapaciteti klase zavise od strukturalnog razvoja kapitalistikih drutava, dakle od dinamike odnosa unutar neke klase. Stvaranje velikih radnih kolektiva tokom industrijalizacije predstavljalo je strukturalnu osnovu za razvoj strukturalnih kapaciteta radnike klase, to kroz jaanje solidarnosti, to kroz poveanje uticaja na proizvodni proces. Organizacioni kapaciteti predstavljaju svesno organizovanje pojedinaca radi ostvarenja njihovih klasnih interesa, kroz vie ili manje formalne oblike organizovanja (sindikati, radni kolektivi, trajkaki odbori). Rajtova druga klasna ema Rajt je u svojoj drugoj emi razdvojio kontradiktornu klasnu situaciju na dva tipa: 1. kontradiktorne klasne lokacije unutar jednog oblika proizvodnje i 2. kontradiktorne klasne lokacije izmeu vie oblika proizvodnje. On smatra da je glavni kriterijum za drutvene odnose proizvodnje, koji predstavljaju osnovu za odreenje klasa, jedinstvo odnosa prisvajanja (appropriation relations) i odnosa dominacije. Ovakav zakljuak ga je naveo da uprosti originalne kriterijume za kapitalistike klasne odnose sa tri parametra na dva parametra. ,,Kontrola nad fizikim sredstvima proizvodnje i kontrola nad radom treba da budu tretirane kao dva alternativna mehanizma dominacije nad radnicima, pre nego kao dve dimenzije klasnih odnosa sa podjednakim konceptualnim statusom, kao kontrola nad investicijama. Klase i kontradiktorne lokacije su stoga definisane svojim pozicijama unutar posebnih tipova odnosa prisvajanja i dominacije.[Wright, 1985:51]. Kod proste robne proizvodnje dominacija je odreena kao kontrola nad sopstvenim radnim procesom, a prisvajanje kao prisvajanje proizvoda sopstvenog rada. Posledica ovakve eme je bila da su polu-autonomni zaposleni definisani kao pozicije koje ne podrazumevaju samo-prisvajanje plodova rada, ali podrazumevaju samo-usmerenje unutar procesa rada (dakle kao pozicije koje su kapitalistiki eksploatisane, ali ne i kapitalistiki dominirane). Rajt dalje iznosi preostale probleme u ranijoj konceptualizaciji kontradiktornih klasnih lokacija: 1. Polu-autonomni zaposleni imaju kontradiktorne interese sa proleterima jedino kroz borbu za sopstvenu autonomiju radnog procesa, dok se radnici bore za kolektivnu autonomiju radnog procesa. Ali ove dve tenje nisu znaajnije suprotstavljene. 2. Mali poslodavci nemaju fundamentalno suprotstavljene interese sa kapitalistima. 3. Autonomija kao klasni kriterijum - konkretni stepen autonomije na radnom mestu moe vie zavisiti od sticaja okolnosti nego od pozicije u procesu proizvodnje. Na osnovu ovoga Rajt izvodi zakljuak da kontradiktorne lokacije postoje unutar istog oblika proizvodnje, ali ne i izmeu razliitih oblika proizvodnje; izmeu njih postoje samo heterogene ili dualne lokacije. Pomeranje fokusa sa dominacije na eksploataciju Rajt objanjava nedostacima koncepta dominacije. Dominacija, kao osnovno sredstvo objanjavanja kako klasa, ta-

197 ko i kontradiktornih lokacija, uslovljavala je slabljenje veze izmeu analize klasnih lokacija i analize objektivnih interesa aktera. Dominacija sama po sebi ne znai da e akteri imati suprotstavljene interese, dok koncept eksploatacije intrinzino implicira suprotstavljene materijalne interese aktera. Klasni koncepti zasnovani na dominaciji tee da skliznu u pristup ,,raznovrsnih potinjenosti u prouavanju drutvenih odnosa. Ovaj pristup vidi drutvo kao mesto raznovrsnih potinjenosti od kojih je svaka potinjenost zasnovana na razliitom obliku dominacije - seksualnom, rasnom, nacionalnom, ekonomskom, od kojih ni jedan nema primat. Klasno potinjavanje tako postaje samo jedno od mnogih potinjavanja i gubi se njegova centralnost u drutvenoj i istorijskoj analizi. [Wright, 1985:57]. Na teorijsku operacionalizaciju koncepta eksploatacije kod Rajta uticao je ameriki ekonomista Don Remer (John Roemer). Remer koncipira optu teoriju ekonomske eksploatacije koja ima svoje specijalne oblike, pa tako postoje feudalna, socijalistika, statusna, neoklasina i marksistika eksploatacija koje predstavljaju specijalne sluajeve opte teorije eksploatacije. Po Remeru, da bi ekonomska nejednakost bila posledica eksploatacije mora postojati posebna uzrona veza izmeu prihoda razliitih aktera, to jest, da bi bogati eksploatisali siromane njihovo bogatsvo mora biti direktno uzrokovano deprivacijom siromanih. [Wright, 1985:65]. Remer tako dolazi i do svoje definicije eksploatacije: ,,Grupa se moe smatrati eksploatisanom ako postoje neke uslovno ostvarive alternative pod kojima bi njenim lanovima bilo bolje [Roemer, 1982:276]. Remerova teorija eksploatacija je ira od marksistike i moe se primeniti na mnoge druge situacije. Remer vidi distribuciju proizvodnih sredstava kao osnovu eksploatacije, jer je vlasnitvo nad ovim sredstvima dovoljno za objanjenje transfera vika rada, dok razliite vrste imovine odreuju razliite sisteme eksploatacije. ,,Klase su definisane kao pozicije unutar drutvenih odnosa proizvodnje koji se zasnivaju na odnosima vlasnitva koji determiniu obrasce eksploatacije_ [Wright, 1985:72]. Kod Remera odnosi unutar proizvodnog procesa ili unutar radnog procesa ne ulaze u definiciju klasnih odnosa. Rajt usvaja Remerov nain odreenja klasa i odbacuje svoja ranija stanovita, ali unosi modifikacije u njegovu analizu. Prva Rajtova intervencija je uvoenje razlike izmeu ekonomske eksploatacije i ekonomskog tlaenja. Kljuni Rajtov dodatak u Remerovoj teoriji klasa je da u sluaju eksplatacije bogatsvo klase koja vri eksploataciju direktno zavisi od rada eksploatisane klase. ,,U sluaju ekonomskog tlaenja, klasa koja vri tlaenje ima samo interesa u zatiti sopstvenih vlasnikih prava; u sluaju eksploatacije ona, takoe, ima interes u proizvodnim aktivnostima i trudu eksploatisanih. U sluaju ekonomske opresije, materijalni interesi onih koji vre tlaenje ne bi bili oteeni ukoliko bi svi tlaeni nestali ili umrli. U sluaju eksploatacije, sa druge strane, klasa koja eksploatie ima potrebu za postojanjem eksploatisane klase [Wright, 1985:75]. Rajt smatra da aproprijacija plodova tueg rada u stvari znai da osoba prisvaja vie nego to proizvodi. On

198 objanjava ovaj proces prisvajanja na primerima kvalifikacija i prirodnih talenata. U oba sluaja ova dva mehanizma kreiraju situacije sistemske nestaice odreene vetine ili kvalifikacije, to predstavlja osnovu za eksploativnu aproprijaciju (takoe, oba mehanizma su paralelna sa ,,rentom koju dobijaju vlasnici plodnije zemlje). Rajt daje drugaiju definiciju feudalne eksploatacije definiui je kao eksploataciju koja je posledica nejednakosti u raspodeli vlasnitva nad radnom snagom, to jest, kmet e bolje proi ako napusti feudalni sistem sa sopstvenim per capita udelom drutvenog vlasnitva nad radnom snagom. Sa usvajanjem ove reformulacije feudalne eksploatacije, Rajt dalje nastavlja: ,, Feudalna eksploatacija je zasnovana na nejednakostima u vlasnitvu nad radnom snagom; kapitalistika eksploatacija na nejednakostima stvorenim vlasnitvom nad otuivom imovinom; socijalistika eksploatacija na nejednakostima stvorenim vlasnitvom nad neotuivom imovinom. U saglasnosti sa svakim oblikom nejednakosti u imovini koja stvara eksploataciju, postoji specifian klasni odnos: feudalci i kmetovi u feudalizmu, buroazija i proletarijat u kapitalizmu, eksperti i radnici u socijalizmu. [Wright, 1985:78]. Remer je koristio ,,statusnu eksploataciju kao osnovu za analizu eksploatacije u socijalizmu. Umesto statusne eksploatacije Rajt uvodi ,,organizaciju kao etvrti tip proizvodne imovine. On ovaj postupak objanjava na sledei nain: ,,Organizacija - uslovi koordinisane kooperacije izmeu proizvoaa u kompleksnoj podeli rada - je proizvodni resurs sam za sebe. U sadanjem kapitalizmu ovaj resurs je kontrolisan od strane menadera i kapitalista. Menaderi kontroliu orgnanizacione resure kompanija u kojima su zaposleni, preduzetniki kapitalisti, takoe, kontroliu i ovaj resurs, dok renterijerski kapitalisti, uglavnom, nemaju kontrolu nad organizacionim resursom. U uslovima liberalnog kapitalizma ne postoje ustanove ili grupe koje kontroliu tehniku podelu posla izmeu razliitih firmi. U socijalistikim drutvima (drutva dravnog socijalizma, kako ih naziva Rajt) kontrola organizacionih resursa ima mnogo veu vanost, zato to postoji kontrola ne samo unutar firmi ve kroz celu sferu proizvodnje. U ovim uslovima kontrola organizacionih resura postaje predmet dravnog planiranja, pa mo dravne birokratije da kontro-

(p)ogledi
lie organizacione resurse postaje osnova za klasne odnose i eksploataciju. Po Rajtu za birokratiju (ukljuuje politike i privredne rukovidioce) autoritet nije resurs sam po sebi, organizacija je resurs koji je kontrolisan hijerarhijom autoriteta. Organizacioni resurs je osnova za eksploataciju, jer bi obini radnici bolje proli ako bi se upravljane preduzeima demokratizovalo. Posebnost ovog tipa resursa je to organizacija, kao koordinisana podela rada, ne moe biti predmet pravnog vlasnitva niti vlasnikih odnosa. Rajt meutim objanjava da postoje dva znaenja vlasnitva u marksistikom diskursu: vlasnitvo kao svojinsko pravo i vlasnitvo kao efektivna ekonomska kontrola. Menaderi, u kapitalizmu i socijalizmu, ispoljavaju samo drugi tip vlasnitva nad organizacionim resursima. Etatizam i socijalizam (u Rajtovoj podeli) razlikuju se po tome to realno postojea socijalistika drutva, u periodu u kojem on pie, nisu imala demokratsku podelu vlasnitva nad organizacionim resusima, pa on takva drutva naziva etatizmom, dok bi u pravom socijalizmu postojala podjednaka kontrola svih radnika nad organizacionim resursima. U socijalizmu bi ostale nejednakosti izmeu onih koji bi imali vetine ili strune titule, naspram onih koji ih nemaju, ali ovako nastale grupacije eksperata i radnika ne bi bile klase u pravom smislu, to jest, to bi bila drutva u kojima postoji eksploatacija ali bez potpuno konstituisanih klasa. U komunizmu, sledeem stadijumu, line razlike u vetinama bi i dalje postojale ali one ne bi bile osnova za vii prihod ili veu kontrolu nad drutvenim vikom. U novoj klasnoj emi postoje dva tipa klasnih lokacija koje ne pripadaju polarizovanim klasnim lokacijama: one klasne lokacije kod kojih pojedinac ima vlasnitvo nad prosenim udelom nekog resursa/svojine i one klasne pozicije kojima pojedinac eksploatie po jednom osnovu, a eksploatisan je po drugoj dimenziji odnosa eksploatacije. ,,Osnovne forme kontradiktornih lokacija varirae istorijski zavisno od posebne kombinacije odnosa eksploatacije u nekom odreenom drutvu_ [Wright, 1985:89]. U kapitalizmu menaderi i dravne birokrate e biti centralne kontradiktorne lokacije. U feudalizmu je tu poziciju imala buroazija, a u dravnom socijalizmu inteligencija i eksperti. Tabela 1. Rajtova druga klasna ema: [Wright, 1985:88]

(p)ogledi
Novodobijena klasna ema ima 12 klasnih pozicija, za razliku od prve Rajtove klasne eme koja je imala deset, i formirana je na drugaiji nain (osim kod poslodavaca gde su tri klase ostale istovetne). Zaposleni su podeljeni na devet klasa koje su formirane ukrtanjem dve ose vlasnitva nad sredstvima: osa vlasnitva vetina/kvalifikacija i osa vlasnitva nad ogranizacionim sredstvima. U novoj emi menaderi su poreani samo po kvalifikacijama, a ne po koliini organizacionih resursa koje kontroliu. Supervizori u novoj emi su podeljeni na tri klase, dok su u prethodnoj inili jedinstvenu klasu. Klasa tehnokrata i polu-samostalnih zaposlenih sada je izostavljena, i delimino zamenjena klasom eksperata nemenadera. Proletarijat, koji je ranije inio jednu klasu, podeljen je na dve klase po kvalifikacijama. Rajt navodi etiri osnovne prednosti ove nove konceptualizacije klasne eme nad prethodnom: 1. Bolje reava konceptualne probleme u analizi kontradiktornih klasnih lokacija kao to su problemi autonomije. 2. Kontradiktorne lokacije se sada tretiraju u kontekstu eksploatacije to dovodi do uoptavanja koncepta kroz Arman, U predpaklu, 1962. razliite naine proizvodnje, pa koncept kontradiktornih lokacija ima poseban teorijski status u svim klasnim sistemima. 3. Odreivanje interesa srednje klasnih lokacija u novoj emi je mnogo jasnije nego ranije, jer su njihovi interesi definisani strategijama optimizacije resursa koje kontroliu ili su vlasnici. 4. Eksploatacija kao analitiko sredstvo na sistematiniji nain objanjava meuklasne saveze. Nova konceptualizacija marksistike teorije istorije Stvarajui novu teoriju eksploatacije zasnovane na posedovanju razliitih resursa Rajt je doao u poziciju da preformulie marksistiku teoriju istorije. Osnovni njegov argument je da poveanje verovatnoe da se uspeno

199 ostvare tranzicije iz jednog oblika proizvodnje u naredni ujednaeno raste sa poveanjem drutvene produktivnosti. ,,Potrebni su vii nivoi produktivnosti da bi se uspeno socijalizovala proizvodna sredstva nego da bi se ujednailo vlasnitvo nad radnom snagom; potreban je jo vii nivo uspenosti da bi se demokratizovala (izjednaila) kontrola nad organizacionom svojinom, i jo vii nivo da bi se uspeno izjednaila kontrola nad resursom vetina. [Wright, 1985:115]. Rajt ne tvrdi da se u naredni istorijski nivo ne moe prei pre nego to se ostvari odgovarajui nivo produktivnost, ve da je verovatnoa ovakve transformacije izuzetno mala. ,,Tvrdnja da ove forme klasnih odnosa ine sekvence - trajektorija formi - ne imlicira da je neizbeno da drutva zaista prou kroz ove faze. Trajektorija je sekvenca istorijskih mogunosti...stvarna tranzicija iz jedne formu u drugu zavisi od celog niza promenjivih faktora koji su van teorije kako je dosad elaborirana. [Wright, 1985:116-117]. U stvari postoji mogunost preskakanja odreenih stadijuma ukoliko neko drutvo ostvari dovoljno visok nivo produktivnosti, a nije ostvarilo transformaciju u naredni stadijum. Logika ovakvog istorijskog razvoja uslovljava da kontradiktorne lokacije u jednom obliku proizvodnje (buroazija u feudalizmu i menaderi i birokrate u kapitalizmu) postaju vladajue klasne lokacije u narednom stadijumu razvoja, to naravno utie i na klasnu svest i motive svake od glavnih kontradiktornih lokacija u nekom stadijumu. Rajt smatra da ,,tranzicioni trokovi revolucionarnih promena za eksploatisane klase utiu na njihovu procenu opravdanosti postojeih formi eksploatacije i vlasnikih odnosa.2 Ovakva rekonceptualizacija marksistike teorije istorije uslovljava promene u nekim osnovnim postavkama klasine teorije istorije: 1.socijalizam vie nije jedina mogua budunost kapitalizma koji se moe transformisati ili u etatizam ili u socijalizam. 2.Relativna otvorenost budunosti kapitalizma uslovljava da radnitvo vie nije pretpostavljeni nosilac revolucionarnih promena. 3.Socijalizam u novoj teoriji istorije predstavlja takoe oblik eksploatacije, to u klasinoj teoriji nije bio sluaj. Rajtov pokuaj pribliavanja marksistike i veberovske tradicije klasne analize Rajt u novijim radovima prouava slinosti i razlike marksistike i veberijanske klasne analize, pri tome razvijajui mikro nivo klasne analize. Klju za razumevanje mikro nivoa klasne analize je njegovo shvatanje klasne strukture. Klasnu strukturu ine odnosi izmeu klasnih lokacija, koje ispunjavaju pojedinci.3 Pojedinaci, meutim, nisu usaeni u svoje klasne lokacije (za razliku od pripadnika kaste u Indiji), nego se pozicioniraju u odreenu klasnu lokaciju preko svoje pozicije u proizvodnim odnosima. Pozicija pojedinca u proizvodnim odnosima moe biti sloena, dok su neki pojedinci potpuno van sistema proizvodnih odnosa. Dakle, klasna struktura na mikro nivou analize predstavlja mehanizme koji direktno utiu na individue i postavljaju ih u odreene klasne lokacije. ,,Zadatak je da se razumeju naini na koje makro-strukturalni kontekst uslovljava procese na mik-

200 ro-nivou, i nain na koji izbori i strategije individua koji se deavaju na mikro-nivou mogu da utiu na markostrukturalna deavanja [Wright, 1989:276]. Upravo na ovom mikro-planu analize marksistika teorija klasa se susree sa veberovskom analizom, jer mikro analiza zahteva prouavanje trine situacije pojedinaca, pa Rajt ostavlja mogunost da veberijanska klasna analiza bolje objanjava situaciju pojedinaca ili institucionalne varijacije u razliitim kapitalisitkim drutvima. [Wright, 1989:277]. Osim posveivanja vee panje mikro nivou-analize Rajt poinje da prouava i dinamike aspekte klasa i klasnih struktura, pre svega kroz analizu razliitih klasnih mehanizama. Ovi klasni mehanizmi stvaraju razliite posledice za pripadnike klasa, a najvanije posledice klasnih mehanizma su: materijalni interes, ivotno iskustvo i kapacitet za kolektivnu akciju. Materijalni interes se kroz klasne mehanizme realizuje kao interes za ekonomsko blagostanje i interes za sticanje ekonomske moi. Marksistika analiza je usmerena na eksploataciju kao izvor razliitih interesa, pa samim tim, kao realan interes eksploatisanih klasa posmatra ukidanje eksploatacije, a ne samo poboljanje ekonomskog poloaja. Rajt smatra da materijalni interes postaje zajedniki za pripadnike neke klasne lokacije ukoliko oni imaju slina ivotna iskustva koja oblikuju njihove subjektivne stavove. U prouavanju ivotnog iskustva veliki znaaj imaju teorijske elaboracije koncepata habitusa i kapitala od strane Pjera Burdjea. Takoe pruavanje ivotnog iskustva je u fokusu i kod veberijanskih autora Entonija Gidensa (kroz procese klasne strukturacije) i Dejvida Lokvuda (kroz njegov koncept ,,radne situacije koja vodi stvaranju zajednikih identiteta). Kapacitet za kolektivno delovanje je klasni mehanizam koji je posebno interesantan za marksistiku klasnu analizu. Po Marksu, koncentracija i centralizacija kapitala u kapitalizmu dovela je mase radnika u kontakt, a njihova meuzavisnost je dovela do solidarnosti i omoguila organizacioni kapacitet za promenu. Alvin Guldner, Ivan Selenji i er Konrad su prouavali potencijal intelektualaca da postanu nova vladajua klasa. Rajt uvodi nekoliko novih pojmova u svoju klasnu analizu. Viestruke lokacije slue da objasne sluajeve u kojima pojedinac/ka imaju vie od jedne klasne lokacije, ili imaju vie poslova koji ih stavljaju u razliite klasne lokacije, ili u kojima je ista osoba zaposlena, ali ima i vlasnitvo nad kapitalom. Posredovane klasne lokacije (mediated class locations) predstavljaju klasne lokacije koje formiraju pojedinci posredstvom srodnikih veza ili odnosa prema dravi, a ne prema njihovom poslu ili linom vlasnitvu nad proizvodnom svojinom. Ona je bitna i za odreenje klasnog poloaja domaica, nezaposlenih, penzionera i studenata. ,,Klasna struktura na konkretnom nivou analize sastoji se od skupa direktnih i posredovanih klasnih odnosa. Ono to iz ovoga sledi je da dve klasne strukture sa identinim obrascima direktnih klasnih odnosa, ali sa razliitim posredovanim odnosima treba posmatrati kao strukturalno razliite. [Wright, 1989:326]. Klasnu lokacija suprunika, takoe, treba

(p)ogledi
posmatrati kao funkciju direktne i posredovane klasne lokacije, dok bi ,,klasni interes pojedinaca u braku trebalo posmatrati kao kombinaciju uticaja direktne i posredovane lokacije. Temporalne lokacije tiu se individualne karijerne dimenzije. Poto mnogi zaposleni tokom svoje karijere menjaju svoje pozicije u sistemu proizvodnje, oni e imati i razliite klasne lokacije tokom vremena. Meutim, ako neki pojedinac na niem nivou zna da e tokom karijere sigurno napredovati (ukoliko ne budu delovali neki unutranji faktori) njegov materijalni interes e se razlikovati od one osobe koja se nalazi trenutno u istoj klasnoj lokaciji ali bez realne anse za napredovanjem. Vremenska neodreenost klasne lokacije se moe primeniti i na posredovane klasne lokacije, jer ukoliko osoba koja se nalazi u posredovanoj lokaciji izgubi materijalnu vezu, iz bilo kog razloga, sa osobama koje imaju direktnu klasnu lokaciju, onda njena ,,lokacija u senci postaje dominantna. Rajt se u svojim novijim radovima prvi put bavi i pitanjem potklase (underclass). Osnovna osobina ove grupacije je potpuna socijalna iskljuenost i lienost bilo kakvih radnih vetina koje su potrebne na tritu rada. Pripadnici potklase su ekonomski potlaeni ali nisu sistemski eksploatisani u kapitalistikom sistemu. Poto bi za kapitaliste najbolje reenje bilo da ova kategorije prosto ne postoji, oni nalaze drugo najbolje reenje izolirajui ih u slamove ili ih stavljajui u zatvore. [Wright, 2000:23-25]. Rajt uvodi novi pojam ,,dravni oblik proizvodnje ili ,,dravne odnose proizvodnje_ da objasni proizvodni aspekat drave i njenih preduzea (tu izuzima politiki aparat iz dravnog oblika proizvodnje - sudove, policiju, administraciju). U okviru dravnog oblika proizvodnje dominantne klase bi bile one koje odreuju prisvajanje i alokaciju vika koji ostvari drava, kontradiktorne lokacije bi bili dravni menaderi i birokrate, dok bi potinjenu klasu inili direktni proizvoai dobara i usluga unutar dravnog sistema. Ova klasna struktura bi bila izvan klasne strukture u privatnom sektoru. Posebnost i izdvojenost dravnog oblika proizvodnje varira u vremenu i prostoru, zbog razliitih tipova odnosa privatnog kapitala i trita i drave u razliitim sluajevima. I veberijanska analiza i marksistika prihvataju da razlike u vlasnitvu, vetinama, kvalifikacijama, autonomiji i autoritetu pretstavljaju osnovu za razlikovanje lokacija u klasnoj strukturi. Takoe, obe klasne eme su relacione. Meutim postoje teorijske razlike, a Rajt ih sumira na sledei nain: ,,Veberijanski klasni koncept zaista definie podele unutar trenutnih interesa kod prodavaca radne snage. Pod uslovima stabilne reprodukcije on moe postati bolji za objanjenje drutvenih razlika i kolektivnih organizacija. Ukratko: veberijanske klasne kategorije imae vii nivo sposobnosti objanjenja na mikro nivou pod uslovima stabilne reprodukcije nego pod uslovima generalne ekonomske krize. [Wright, 1989:322]. Kasnije, objanjavajui razlika izmeu dva pristupa Rajt naglaava da je veberijanska strategija klasne analize sadrana unutar marksistikog modela jer marksistika analiza obuhvata i trine i proizvodne odnose, dok veberijanska sadri samo analizu tritnih odnosa.

(p)ogledi
Kritiko razmatranje teorije klasa Erika Olina Rajta Erik Olin Rajt je izuzetno doprineo izuavanju klasnog fenomena u modernim kapitalistikim drutvima, kako razvijanjem zaokruenih teorija i teorijskih koncepata, tako i minucioznim empirijskim istraivanjima. Rajt je ostao privren ne samo marksistikoj drutvenoj teoriji kao najboljem pristupu prouavanja drutvu (on pre svega zastupa analitiki marksizam), ve je ostao odan i ciljevima marksistike ideologije - stvaranju besklasnog drutva u kojem e privatno vlasnitvo nad kapitalom prestati da postoji i u kojem nee biti eksploatacije i dominacije. Prva klasna ema ini zaokruenu teoriju klasnih struktura, klasnog formiranja i klasnih borbi. Ova ema je zasnovana na pretpostavci da je dominacija sutina klasnih odnosa i u skladu sa ovom pretpostavkom ova klasna ema pretstavlja doslednu i adekvatnu analizu klasnih fenomena. Osnovne klasne lokacije, odnosi meu njima i kriterijumi za njihovu klasifikaciju ine koherentni teorijski sistem. Ono to nedostaje ovoj teoriji klasa (i klasnoj emi na osnovu koje je stvorena) je cinjenica da je elementu ekspolatacije posveena manja panja, to je Rajt ispravio u svojoj drugoj klasnoj emi gde upravo polazi od pojma eksploatacije kao kljunog za razumevanje klasnih fenomena. On tu odbacuje radnu teoriju vrednosti i teoriju eksploatacije zasnovanu na njoj, a prihvata Remerov pristup problemu ekploatacije. Osim stavljanja teita klasne analize na eksploataciju, Rajt je teio i da stvori potpuno novu marksistiku teoriju istorije. Iako njegova teorija istorije predstavlja vrlo kompleksnu paradigmu koju nije lako ni potvrditi niti opovrgnuti, njegova nova klasna ema ima mnogo vie oiglednih nedostataka. Dok u prvoj klasnoj emi daje vrlo precizno objanjene kontradiktorne klasne lokacije, u drugoj emi vie nije toliko jasno koje klasne lokacije pripadaju kontradiktornim klasnim lokacijama. Problem dominacije u radnim odnosima u drugoj emi nije predstavljao osnovu za razlikovanje klasnih lokacija, ve je samo delimino sadran u formi vlasnitva nad organizacionim resursima. Dakle, moemo rei da osoba koja realno kontrolie organizacione resurse, vri dominaciju u odnosima proizvodnje, kao i obratno. ak i sa prihvatanjem ovakve operacionalizacije problema dominacije, ostaju drugi problemi sa konceptom vlasnitva nad organizacionim resursima. Osnovni problem je to su svi menaderi (ukljuujui glavne rukovodioce velikih korporacija koji nemaju vlasnitvo u kompaniji) a koji imaju iste kvalifikacije i vetine svrstani u istu klasnu lokaciju. Ovaj problem mogao je biti uklonjen tako to bi se lokacije menadera rangirale po veliini vlasnitva nad organizacionim resursima, to bi doprinelo adekvatnijem prikazu realnog stanja. Problem je predstavljala i kategorija eksperata nemenadera jer je ukljuivala veoma rutinska zanimanja kao i zanimanja berzanskog brokera, a svi su oni pripadali proletarijatu, dok je mehaniar koji je bio nadzornik nad nekoliko ljudi bio u vioj klasnoj lokaciji nadzornika. Neke od ovih nepreciznosti u Rajtovoj teoriji klasa ispravljene su, a i sama teorija je obogaena novim konceptima, u njegovim radovima nastalim od kraja osamdesetih do danas. Moe se

201 slobodno zakljuiti da Rajtova klasna teorija danas ini zaokrueni teorijski poduhvat, koji pretstavlja dobru osnovu za raznovrsna teorijska i empirijska istraivanja klasnih fenomena.

Velizar Mirov je sociolog i politiki pisac, trenutno na postdiplomskim studijama Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Literatura:
Antoni, Slobodan [2008], ,,Rasprava o klasi u savremenoj sociologiji, Socioloki pregled, vol. XLII, br 2: 147-169 Baravoj, Majkl [1988], ,,Granice Rajtovog analitikog marksizma i jedna alternative, Trei program, br. 76, I: 264-287. Cveji, Slobodan [2002], Dometi klasne analize na kraju XX veka, u: Zbornik Filozofskog fakulteta - spomenica Mihaila Popovia, Beograd: Filozofski fakultet. Haralambos Michael, Holborn, Martin [2002], Sociologija, teme i perspektive: Zagreb: Golden Marketing. Lazi, Mladen [2009], ,,O klasi kao temeljnoj kategoriji istraivanja istorijskih sistema, u : Vukomanovi, Milan (ur.)Izvan igre na putu, Beograd: igoja. Popovi, Mihailo [1994], Teorija i empirija, socioloko istraivanje drutvenih klasa i slojeva, Beograd: Institut za socioloka istraivanja Filozofskog fakulteta. Pulancas, Nikos [1978], Klase u savremenom kapitalizmu, Beograd: Nolit Rajt, Erik Olin [1988], ,,Razmiljanja o Klasama, Trei program, Br. 76, I: 235-264. Rajt, Erik Olin [1988], ,,Odgovor na Baravojev komentar ,,Razmiljanja o Klasama, Trei program, br. 76, I: 287-293. Roemer, John [1982], ,,New Directions in the Marxian Theory of Exploatation and Class, Politics and Society,vol.11, br. 3:253-287. Roemer, John [1982], ,,Replay, Politics and Society, vol.11, br. 3: 375-394. Sorensen, Aage [1991], ,,On the Usefulness of Class Analysis in Research on Social Mobility and Socioeconomic Inequality, Acta Sociologica, Vol. 34, br 2: 71-87 Sorensen, Aage [1996], ,,The Structural Basis of Social Inequality, The American Journal of Sociology, Vol. 101, br. 5: 1333-1365. Sorensen, Aage [2000], ,,Toward a Sounder Basis for Class Analysis, The American Journal of Sociology, Volume 105, br. 6: 1523-1558. Wright, Erik Olin; Perrone, Luca [1978], ,,Marxist Class Categories, American Sociological Review, Vol. 42. br. 1: 32-55. Wright, Erik Olin [1978], Class, Crisis and the State, London: Verso. Wright, Erik Olin [1979], Class Structure and Income Determination, New York: Academic Press. Wright, Erik Olin [1985], Classes, London: Verso. Wright, Erik Olin [1989], Rethinking, Once Again, the Concept of Class Structure, u Wright, Erik Olin (ur): The Debate on Classes, London: Verso. Wright, Erik Olin [2000], Class Counts, Cambridge: Cambridge University Press. Wright, Erik Olin [2003], Social Class, u: Ritzer, George (ur.): Encyclopedia of Social Theory, London: Sage. Wright, Erik Olin [2005], ,,Foundations of a Neo-Marxist Class Analysis, u Wright, Erik Olin (ur.) Approaches to Class Analysis, Cambirdge: Cambridge University Press. Wright, Erik Olin [2009], ,,Understanding Class, New Left Review, vol. 60, br. 6: 101-116. 1 Pojam ,,class formation Rajt koristi na dva naina: da oznai sam proces formiranja, ali i ve formirane drutvene organizacije koje tee ostvarenju klasnih interesa. [Wright, 2000:191]. Zbog nepostojanja jedne rei u srpskom (kao u engleskom) koja bi predstavljala i pojam ,,formiranja i pojam ,,formacije koristiu onaj termin na srpskom koji vie odgovara trenutnom kontekstu. 2 Rajt je celu jednu knjigu posvetio marksistikoj teoriji istorije: ,,Reconstructing Marxism: Essays on Explanation and The Theory of History. 3 Rajt smatra da klasne lokacije nisu u pravom smislu klase ve se pre radi o lokacijama unutar odnosa proizvodnje, a da e sam broj klasnih lokacija zavisiti od empirijskih i teorijskih potreba istraivanja u nekom konkretnom sluaju. [Wright, 2004:12].

202

(p)ogledi

Drava izmeu pojedinca i drutva

prof.dr. Slobodan Vukievi

Nigel Henderson, ovjekova glava, 1956.

Rezime: Drava kao najznaajnija institucija razmatra se sa stanovita potrebe pojedinca, na jednoj, i potrebe drutva, na drugoj strani. Potreba pojedinca i drutva za dravom determinisana je, ne samo racionalnim, nego i iracionalnim sadrajima cjeline njihovog bivstvovanja. To prati ontoloku iracionalnost i same drave. Ova drutvena institucija ivi od normativnih pretpostavki koje sama ne moe da garantuje. U tome je jedan momenat iracionalnosti drave. Ukoliko bi se desilo uspostavljanje drave koja bi mogla da ispuni sve normativne pretpostavke, ona bi dobila trajno monopolsku poziciju, ona bi trajno zarobila i pojedinca i drutvo. To bi bilo protivno slobodi graanina i drutva. Drava bi nam dijelila: slobodu, svojinu, norme-religijske, obiajne, moralne i sve druge, a ne samo pravne. Pitanje prevladavanja ovih ontolokih iracionalnosti: pojedinca, drutva i drave, ostaje trajan zadatak ljudskog bivstvovanja. 2 Ontoloka iracionalnost oveka i drutva Ontologija ovjeka i njegove zajednice je nezamisliva bez potrebe za mirom i sigurnou. Zato onda pojedinac naruava mir i sigurnost sebi i drugima? Zar mu onda nije neka unutranja potreba i nemir i nesigurnost? Kaem neka, znai ne znamo koja, ali ona ima za ovjeka znaaj, znaenje, ak i smisao. Znai ona postoji iako njeno postojanje ne moemo da dokaemo, ali i ono to ne postoji moe imat najvei stepen vanosti te tako, ipak, S postojati (Simunovi 2007,1). Da li je u pitanju ontoloka iracionalnost svakog pojedinca, ili su uzroci nesigurnosti pojedinca samo egzogenog karaktera. Prihvatimo uticaj i endogenih i egzogenih faktora pri emu se u okviru egzogenih faktora ne mogu iskljuiti pojedinci, jedan u odnosu na drugog. Nepobitna je injenica da pojedinci, proizvodei nesigurnost drugih, svjesno ili nesvjesno, naruavaju i svoj

mir i sigurnost. Takoe je nepobitna injenica da pojedinac, ili pojedinci, ne mogu bez posrednika rjeavati ovaj ontoloki nesporazum. Drava se javlja kao nezamenljiva institucija sa funkcijom obezbeivanja mira i sigurnosti pojedincu i pojedincima. Znai, ovjeku je potrebna drava, a on je istovremeno neprestano protiv drave. Taj antagonizam ovjeka i drave prati itavu njihovu povijest. ovjek je prisiljen da u okviru prava suvereniteta, ak i svoje izvorno pravo na ivot, prenese na suverenu vlast. Zato dolazi do ove inverzije u kojoj ivot kao izvor suverenih prava dobija podreenu ulogu? Svaka faza povijesti odgovara na ovo pitanje na specifian nain, jer su se mijenjali i razvijali i ovjek i drava i drutvo. Zbog toga je danas neophodno novo razumijevanje drave kao posrednika izmeu pojedinca i drutva. Za sociologiju je to neprestani epistemoloki izazov. Zato je drava potrebna ovjeku i njegovoj zajednici u izgradnji drutva dostojnog ovjeka? Koju istinu o dravi narod prihvata jeste neprestano pitanje koje trai socioloki odgovor. Drave nema bez pretpolitikog-preddravnog, ali ni bez postdravnog, odnosno transdravnog. ovjek i njegova zajednica su i preddravni i transdravni inioci. Jedino sa ovim dimenzijama obuhvatamo cjelinu ovjeka-pojedinca i cjelinu drutva kao ovjekove zajednice i njihovu dinamiku. To je uvijek nova stvarnost koju stvaraju novi ljudi (samosvijest-poglad na svijet, meusobno povjerenje, meusobno poznavanje, moralna autonomija i dr. te znaaj, znaenje i smisao koji ovi elementi dobijaju u novim okolnostima) i za sociologiju nov predmet razumijevanja, tumaenja i objanjenja. U tom kontekstu se mora sagledavati potreba za dravom . ta je nova stvarnost samog ovjeka kao drutvenog bia? ta je sa samom ljudskom prirodom? Zato antropolozi zabrinuto konstatuju da vie nije u pitanju kakva je ljudska priroda, nego je sada os-

(p)ogledi
novno pitanje da li nam je ljudska priroda uopte potrebna? ovjek je sam doveo u pitanje svoju vlastitu prirodu, a to znai i karakter potrebe za dravom ovek je sada u stanju da pravi ljude, da ih takorei produkuje u epruveti za reagense. ovek postaje proizvod, a time se iz osnova menja odnos oveka prema samom sebi. On nije vie dar prirode ili Boga stvoritelja; on je svoj sopstveni proizvod. ovjek je saao u duboko grotlo moi, na izvoritu R svoje sopstvene egzistencije (Racinger u Haber mas , Racinger 2006,38/39). Na djelu je sutinska promjena karaktera ovjekove drutvene moi , a ona je uvijek u direktnoj korelaciji sa karakterom drave. ovjek je dospio do: moi proizvodnje samog sebe kao to proizvodi druge stvari, tako da nije vie proizvod Boga ili Prirode; moi razaranja vee od moi stvaranja, jer moe da uniti i sama sebe; moi razaranja koja je u posjedu svih: bogatih i siromanih, razumnih i nerazumnih, racionalnih i iracionalnih, vie i manje uenih itd. Ne radi se ovdje samo o promjeni odnosa ovjeka prema samom sebi, nego se iz osnova mijenja ovjekovo bie i bivstvovanje, njegov odnos prema prirodi, religiji, prema drutvu i kultivisanju vlastite prirode: konano promjena pogleda na svijet. Radi se o veoma sloenom pitanju: ta se ustvari zbiva? Da li treba aliti zbog odlaska ovjeka i isezavanja njegove ljudske prirode? Ima stvarnih razloga za ovakve konstatacije, ali ih nema i za jauke poto se, ako se bolje pogleda, vidi da odlazi ovjek iji odlazak nije za aljenje i kojeg, pored dubinske psihologije, istina nekad i pod njenim uticajima, raskrinkavaju i odnose i druga avangardna strujanja kakva smo vidjeli u dvadesetom vijeku i iS je izdanke gledamo i u dvadeset prvom (Simuno vi , 2007,4). Uostalom, ako samokritiki posmotrimo sebe, lako e mo konstatovati da bi se rado oslobodili nekih komponenti svoje linosti, ali u isto vrijeme nekih ne bi. Ili, jo detaljnije, u dinamici svog bivstvovanja, nekad elimo da ispoljimo neke komponente svoga bia, a nekad druge. ivot je takav da u isto vrijeme ne moemo ispoljiti sve komponente svog sloenog bia. A ivotni princip je jai od svih drugih. ivotni princip univerzalnost ovjekovog bia konkretizuje diferenciranom dinamikom ispoljavanja pojedinih komponenti i time uva njihovu izvornost i autonomnost. Apriornost i aposteriornost etikog u toj dinamici obezbeuje ljudsku dimenziju naeg bivstvovanja. ta je u svemu tome napredak? Da li je tek sad nastao pravi ovjek - nezavisan od prirode i od Boga? Da li sada ovjeka moemo ostaviti na miru da sam reava svoju ivotnu sudbinu? ta znai atomizacija drutva u kojoj ovjek pojedinac gubi svoj prirodni oslonac u porodici, institucijama drutva - dravi, crkvi, koli, lokalnoj zajednici, profesionalnom udruenju itd.? ime drava uspostavlja monopol? Koje su to sada stvarne, istinske potrebe ovjeka koje su u funkciji progresa ovjeka i drut-

203 va istovremeno? Ko je taj ko odluuje o potrebama, interesima, eljama i ciljevima pojedinaca - sami pojedinci, ili neko drugi? Da li stavljanje Prirode i Boga pod moi svakog pojedinca s obzirom na njihove kognitivne i motivacione ogranienosti, osvojeni stepen intrapsihike cenzure i samospoznaje, jeste ljudski progres? Koje su posledice fenomena intimnosti u savremenom drutvu u tom kontekstu? Tvorac, praktini um i drava Kakvu ulogu i mo dobija drava u toj situaciji? Za objanjenje ove stvarnosti: Habermas uzima praktini um, nemetafizi kog, sekularnog miljenja; a Racinger stvarnost ovjeka kao stvorenja koje potie od svog Tvorca, a koja prethodi svakom H zajednikom racionalnom odreenju (Habermas , Racinger , 2006). . Kakva je potreba ovjeka za dravom sa stanovita Habermasa , a kakva sa stanovita Racingera ? I u jednom i u drugom sluaju ovjek stvara svoju stvarnost sa esencijalnim pretpostavkama koje prethode i neprestano prate njegovo stvaranje. Ra cingerovo stanovite je da ovjek esencijalnost dobija od Boga, to jest svog Tvorca, a Habermasovo da ovjek svoju esencijalnost dovbija od praktinog uma, nemetafizikog, sekularnog miljenja. Postavlja se pitanje: da li je drava potrebna i Tvorcu i praktinom umu, odnosno da li bi Tvorac i praktini um mogli bez drave ureivati odnos pojedinca i drutva, to jest njegove zajednice. Pri tom, moramo imati u vidu nespornu injenicu da ovjek nije mogao nastati, niti moe opstati bez svoje zajednice. Kongruencija Habermasovog i Racingerovog stanovita , to jest praktinog uma i Tvorca, je u tome to ovjek i njegova zajednica ne mogu, ni bez jednog ni bez drugog, zasnivati smisao svog postojanja, pogotovo svoj etiki stav prema sebi i prema zajednici i prema prirodi. Njego je tu vezu Tvorca i praktinog uma izrazio stavom da je ovjeku svijea boja pred oima, ali ovjek ima oi da razbira bijelu svjetinu i ne dri crno za bijelo. Socioloko razumijevanje dananjeg i budueg svijeta i poloaja ovjeka u njemu, mora imati u vidu argumente i filozofa i teologa. Zasnivanje etikog dranja, kao operativnog podruja ljudskog bivstvovanja, zadatak je religije, filozofije, nauke i naunih institucija. Ono je bitno i kod formulisanja prava i kod konstituisnja motivacionog humusa. To znai da se ni jedan momenat esencijalnosti drutva, pa ni etiko, ne smije apsolutizovati, i ako svaki od njih ima svoju autohtonost i autonomiju. Svi se oni moraju nalaziti u odnosu interferencije koja pretpostavlja njihovu autonomiju, ali i neprestano kvalitativno posredovanje. Ontoloka iracionalnost same drave Svoju raspravu o pretpolitikim osnovama demokratske pravne drave Habermas zapoinje Beken ferdovim pitanjem: Da li slobodarska, sekularizo-

204 vana drava ivi od normativnih pretpostavki koje H ona sama ne moe da garantuje (Habermas u Ha bermas , Racinger , 2006,15). Pretpostavke su u savkom sluaju bitan momenat: za pojedinca, drutvo (zajednicu), pa naravno, i za demokratiju, odnosno demokratsku dravu. Kakav je karakter tih pretpostavki i zato ovjek i njegova zajednica stvaraju dravu kao inastituciju koja ne moe da ispuni normativne pretpostavke koje su u osnovi njenog stvaranja? Pojedinci po svojim kognitivnim i motivacionim mogumostima nijesu spremni da prate i kontroliu poslove i aktivnosti koje daju u nadlenost drave. Drutvo, takoe, ne moe pratiti svakog svog lana, a ni dravu u pogledu pravovremene i pune kontrole njenih aktivnosti. Uostalom, i pojedinac i drutvo su nemoni da stvore dravu koja moe garantovati normativne pretpostavke koje sama daje. Danas ovo pitanje dobija na aktualnosti, s obzirom na to da sva savremena drutva imaju multinacionalnu, polietniku i multikulturalnu strukturu u kojima je na sceni pluralizam potreba i interesa, a to znai i pluralizam sloboda. Prema tome, dolazimo do teeg pitanja, nego to je Bekenferdovo: ta bi za ovjeka i drutvo znailo da drava moe ispuniti sve normativne pretpostavke na kojima se zasniva? Ukoliko bi se desilo uspostavljanje drave koja bi mogla da ispuni sve normativne pretpostavke, ona bi dobila trajno monopolsku poziciju, ona bi trajno zarobila i pojedinca i drutvo. To bi bilo protivno slobodi graanina i drutva. Imamo jo jednu ontoloku iracionalnost, ovog puta iracionalnost slobodarske i sekularizovane drave. Koje pretpostavke demokratska ustavna drava moe da obezbijedi iz vlastitih resursa na racionalan nain? Koji racionalan odnos moe da se uspostavi koji e uvaavati sve posebne racionalnosti multikulturalne strukture drutva i ouvanje etnokulturnih identiteta te strukture? U vezi sa ovim Habermas istie sledee dileme: 1. da li na osnovu pozitivnog (pozitiviranja) prava moemo pristupiti sekularnom opravdavanju politike vlasti; 2. i ako se prihvati jedna ovakva legitimacija, ostaje u motivacionom pogledu sumnja da li se jedna, to se pogleda na svijet tie, pluralistika drava moe normativno stabilizovati tako to e se pretpostaviti da je negdje u pozadini postignut u najboljem sluaju formalan, na procedure i principe ogranien sporazum; 3. i ako se ova sumnja moe odstraniti, ostaje injenica da su liberalni poreci upueni na solidarnost njihovih dravljana - iji izvori bi mogli potpuno da presahnu usled sekularizacije drutH va koja je iskliznula iz kolosijeka (Habermas , Racinger ,2006). U traenju odgovora na ova otvorena pitanja Habermas istie: Umjesto toga, predloiu da se kulturna i drutvena sekularizacija shvate kao dvostru-

(p)ogledi
ki proces uenja koji tradicije prosvetiteljstva, isto kao i religijska uenja poziva na refleksiju o njihoH vim granicama (Habermas u Habermas , Racinger , 2006,16). Za postsekularna drutva, po Habermasu , postavlja se, konano, pitanje koje kognitivne stavove i koja normativna oekivanja liberalna drava mora zahtevati od vernika i od graana koji to nisu u njiH hovom meusobnom ophoenju (Habermas u Ha bermas , Racinger 2006,16). Nesporno je, zaista, da moramo imati u vidu granice: religije, filozofije, nauke, prava, prosvetiteljstva, sekularizacije. Etika i progres Meutim, jo je znaajnije pitanje za postsekularna drutva gdje njihove granice treba da se susretnu? Postsekularna drutva se nalaze u stanju povratka religije, ali to ne otvara vrata samo religiji, nego i filozofiji, nauci i etici na sasvim drugi nain u odnosu na sekularno drutvo. Progres drutva moe se ostvarivati ako se svi domeni ljudskog duha religija, filozofija, nauka, kultura, politika susreu u etici. Jedino im to moe obezbijediti prevladavanje sopstvenih granica na ljudski nain, ali i samu etiku neprestano drati otvorenom, nedogmatizovanom, neapsolutizovanom. O progresivnom spoju esencije i egzistencije moemo zakljuivati na osnovu etike. U zasnivanju sekularne ustavne drave iz izvora praktinog uma Habermas polazi od centralne teze: Politiki liberalizam (koji ja branim u specijalnom obliku kantovskog republikanizma) shvata sebe kao nereligiozno i postmetafiziko opravdanje normativnih osnova demokratske ustavne drave H (Habermas u Habermas , Racinger , 2006,17). Ovu tezu Habermas temelji na tradiciji umskog prava , koje se odrie tvrdih kosmolokih ili iz povesti spasenja izvedenih kosmolokih pretpostavki klasinih i religijskih uenja o prirodnom pravu . Habermas ovdje naglaava da Tek mnogo kasnije savlauju teologija i crkva duhovne izazove revolucionarne ustavne drave i da S katolike strane, meutim, koja gaji oputen odnos prema lumen naturale (ovjeku uroena mo saznanja S.V.), autonomnom (od istina otkrovenja nezavisnom) zasnivanju morala i prava ne stoji, ako dobro razumem, H naelno nota na putu (Habermas u Habermas , Racinger 2006,17). Autonomiju umskog prava moramo posmatrati u sklopu autonomije i drugih esencijalnih komponenti ovjeka i drutva, a to znai i autonomije religije. Sekularizacija nije mogla religiju izbaciti iz ovjeka i drutva bez obzira na svu snagu prava, politike, drave, jer je ona u biti ontologije drutva i ontike ovjeka. Prema tome, ukidanje religije ne samo da je neostvarivo, nego je i nezamislivo, ali tome se takoe mora dodati da je autarhino zasnivanje morala i prava nezamislivo s obzirom na cjelinu esncijalnosti i egzistencijalnosti ovjeka i njegove zajednice. To

(p)ogledi
ne znai da treba zanemarirti negativne posledice religije. Ako se terorizam hrani i religioznim fanatizmom, a hrani se, je li onda religija mo isceljujua i spasonosna ili pre arhaina i opasna, mo koja daje pogrene univerzalizme i time navodi na netolerantnost i teror? Ne mora li religija da se stavi pod starateljstvo uma i da bude briljivo ogranieR na? (Racinger u Habermas , Racinger 2006,38). Meutim, mnogi proizvodi i posledice uma su suprotstavljeni progresivnom razvoju ovjeka i njegove zajednice tako da se ne moemo osloniti samo na umsku osnovanost naeg bivstvovanja i nae budunosti to jest na autarhinom zasnivanju morala i prava. Da li je rjeenje u tome da bi moda religija i um trebalo da se uzajamno ograniavaju i da jedno drugo upuuju na njihove granice i izvode ih R na njihov pozitivan put? (Racinger u Habermas , Racinger 2006,39). Upuivanje na granice religije i uma, filozofije, nauke postavlja pitanje pretpostavki tih granica koje nijesu sadrane u njima, ve u etici. Etika povezuje esenciju i egzistenciju i time i samu sebe, kao to smo ve naglasili, dri neprestano otvorenom. Umsko pravo kao prirodno pravo Neutralnost i neangaovanost bilo koje od ovih sfera ljudskog duha jednostavno ne postoji, a bila bi i besmislena. Njihova angaovanost je nesporna, ali su nesporne i njihove granice u pogledu ostvarivanja progresa, a to znai i u pogledu zloupotrebe njihovih rezultata, od njih samih ili od nekog drugog. Ni jedna od njih ne moe biti sama sebi sudija i moralni kontrolor, jer moral prevazilazi njihove granice, moral je pretpostavka za njihovo ukljuivanje u istorijske tendencije koje znae ljudski progres. Moral kao pretpostavka sadri istovremeno i odgovornost za posledice koju ne moe pojedinano preuzeti religija, filozofija, nauka, pogotovo ne politika. Etika poziva na odgovornost sve subjekte drutva u pogledu odgovornosti za progres ljudskog drutva, poloaj pojedinca u njemu i naravno, odnos prema prirodi, a time i samu sebe neprestano dri na pijedestal odgovornosti. U njoj se sublimira moralni sud posledica za: ovjeka, drutvo, prirodu, um, religiju, filozofiju, nauku, bogatstvo, siromatvo, racionalnosti, pravo-pozitivno pravo, iracionalnosti, terorizam, emotivnosti, afektivnosti, strasti, interese, meuljudske odnose. Ovaj proces etikog sublimiranja neprestano ukazuje na karakter prava. Svakako se isplati baciti jedan pogled na to kako je Grka znala za svoje prosvetiteljstvo, da je pravo koje se zasnivalo u Bogu izgubilo svoju evidenciju i da se moralo postaviti pitanje o dubokim temeljima prava. Tako je nastala misao: nasuprot propisanom pravu, koje moe biti nepravo, ipak mora postojati neko pravo koje proishodi iz prirode, iz ovjekovog bivstvovanja samog. Ovo se pravo mora nai i ono onda ini korektiv poR zitivnom pravu (Racinger u Habermas , Racinger

205 2006,40). Poznato je da je svako otkrie: nove zemlje, novih naroda i njihovih pozitivnih prava, novih prirodnih fenomena, uslovljavalo i uslovljava, promjenu postojeeg-pozitivnog prava odnosno odreenog pozitivnog prava. Prirodno pravo mora neprestano biti korektiv pozitivnom pravu, jer se u prirodnom pravu otkrivaju osnove pozitivnog prava. Prirodno pravo kao umsko pravo vezano je za generiku sutinu ovjeka i njegove zajednice. Prirodno pravo ne moe bez uma, ali ni bez Prirode, jer ukoliko zapostavi Prirodu i njen razvitak postaje neumsko. Prirodno pravo svojom otvorenou prema prirodi, pa i prema ljuskoj prirodi, uvaava otvorenost Prirode i ljudske prirode ostavljajui sebi u zadatak neprestanog umskog traganja i otkrivanja njihove dinamike. Ogranienost umskog prava kao prirodnog prava proizvodi njegovu odgovornost prema Prirodi, drugim pogledima na svijet i kulturama, uvaavanje pretpostavke da u svima njima takoe postoji istina, sadrana u njihovom pozitivnom pravu, koju treba potovati. Ovo je posebno vano za savremeno drutvo koje je multikulturalno na svim nivoima i konstituisanim dravama. Kao centralno pitanje se izdvaja pitanje etike interkulturalizma: individualnog i kolektivnog. Nemoralno je u svom samorazumijevanju sebe nametati drugima kao univerzalni vid kulturnog ispoljavanja. Nemoralno je ne priznati svoju djeliminost i time ostaviti prostor drugim kulturnim ispoljavanjima. Tako je sekularna kultura proglaavala sebe dominantnom i jedino adekvatnom racionalnom odnosu ovjeka prema svijetu i prema sebi, iskljuujui religijsku kulturu kao vid otuenja ovjeka i njegove zajednice. Izmeu ova dva pola postoji razliit stepen bliskosti ili napetosti, uzajamna spremnost da se ui ili manje vie odluno odbijanje...ta sledi iz svega toga? Najpre, tako mi izgleda, faktiko nepostojanje univerzalnosti dve velike kulture Zapada, kulture hrianske vere kao i kulture sekularne racionalnosti, ma koliko obe, svaka na svoj nain, sauticale na to kako e izgledati ceo svet i sve kulR ture (R a c i n g e r u H a b e r m a s , R a c i n g e r 2006, 44/45). Zato je Poper u pravu kad racionalizam definie kao interpersonalnu teoriju, jer je naa racionalnost omoguena racionalnou drugih, ali i ograniena racionalnou drugih. U tom kontekstu moemo rei da je ekonomskom, tehniko-tehnolokom i politikom globalizmu, alterglobalizam ouvanje etnokulturnih identiteta kao vid ontoloke sigurnosti ljudi i njegovih zajednica. Drugim reima, racionalna ili etika ili religijska formula sveta, oko koje bi se svi ujedinili i koja bi onda mogla da nosi celinu - ne postoji. Stoga i takozvani svetski etos ostaje apstrakciR ja (Racinger u Habermas , Racinger 2006,46). Razvoj religije, filozofije, nauke, prava, kulture,etike i u njima razliitih pogleda na svijet, kao vid esencijalnog obogaivanja drutva, otkriva izvore prirodnog prava, a time i uzroke odstupanja pozi-

206 tivnog prava od prirodnog prava. Na tome se razvija ius gentium -meunarodno pravo, ono pravo bez kojeg je danas nemogue zamisliti savremeno drutvo i odnose meu ljudima i dravama u njemu. Etika iracionalnost svijeta Na svim nivoima i u svim sferama etiki principi se javljaju kao pretpostavka ostvarivanja progresa. injenica da je etiki princip u savremenom drutvu oslabio ne moe biti argument da se na njega ne oslanjamo. Zadatak religije, filozofije, nauke, prava, kulture i naravno etike, jeste objanjenje zbog ega je etiki princip oslabio. Gdje je nastao raskid esencije i egzistencije drutva sa stanovita moralnosti? iji je zadatak i ko su drutvene snage spremne i sposobne da etiki principi zauzmu adekvatno mjesto u spoju esencije i egzistencije drutva, jer i ovdje sociologija mora razvijati teorijsko-metodoloki pristup izuavanja drutveno-strukturnih promjena i djelovanja drutvenih aktera? Da li onda, politiki liberalizam u svom opravdanju normativnih osnova demokratske ustavne drave moe izbaciti religiju i metafiziku i ostati na nereligioznom i nemetafizikom opravdanju normativnih osnova demokratske ustavne drave? Naravno, ne! Sama injenica da pojedinac i drutvo ne mogu stvoriti dravu koja moe garantovati normativne pretpostavke koje sama daje potvruje prethodno dat odrean odgovor. Ali to ne negira injenicu da sama drava istovremeno postaje pretpostavka i pojedincu i drutvu. Pretpostavke pojedinca, drutva i drave su nune za njihovo razumijevanje i umsku operacionalizaciju, ali su u neprestanom umskom preispitivanju, i samo u tom kontekstu sposobne da prate neprestanu dinamiku drutvenog ivota. To je osnova demokratskog procesa koji znai legitimnost uspostavljanja pravnog poretka. Legitimnost demokratskog procesa je sadrana u neprestanom ukrtanju normi i normativne injenice. Situaciona logika neprestano proizvodi ustav koji udrueni graani daju sami sebi. U tako konstituisanoj ustavnoj dravi ne postoji subjekt vlasti koji bi iveo od neke supstance koja bi prethodila H pravu (Habermas u Habermas , Racibger ,2006,19). Ali, ne smije postojati ni onaj subjekt koji moe zabraniti, onemoguiti, promjenu prava demokratskim putem jer bi to znailo apsolutizaciju samog prava koje bi nuno povlailo i apsolutizaciju posebnih subjekata u postojeem pravu. To je ona situaciona logika koja oznaava postojanje aktivnog drutva. Situaciona logika koja neprestano dri na vezi esencijalnu i egzistencijalnu komponentu drutva u procesu uspostavljanja prava i njegove izmjene. Sve esencijalne komponente: religija, moral, filozofija, nauka, pravo, kultura bitne za koncept ljudskih prava ispoljavaju svoje unutranje mogunosti i na probi su egzistencijalnih iskazivanja pojedinaca i drutva. To se neprestano

(p)ogledi

Robert Smithson, Prelomljen krug, 1971.

zbiva, u predkonstitucionalnom i u postkonstitucionalnom stanju drutva. Uspostavljeni pravni poredak na ovaj nain odrava svoju legitimnost sa adekvatnom dijalektikom svih bitnih komponenti drutvene strukture. Pravne procedure preispituju svoje pretpostavke koje nijesu vezane samo za karakter praktinog uma, ve i za metafizike, religiozne i etike komponente bivstvovanja ovjeka i njegove zajednice. Moralnost se uvijek mora nai kao supstanca koja vee legitimnost i legalnost, pogotovo ako liberalno drutvo poiva i na solidarnosti svojih graana. Uloga drutva kao etike zajednice mora imati svoju punu autonomiju i kao takva uticaj na sve sfere drutva, pa i na sferu pozitiviziranja prava, a to znai i pravni osnov svog uticaja.Pri tom se obezbeuje dvosmjeran, a ne jednosmjeran, odnos legitimnosti i legalnosti (znai, ne samo metod stvaranja legitimnosti iz legalnosti). Ukljuivanje svih ovih komponenti (metafizikih, religioznih, etikih) u proceduralistiko shvatanje drave ne znai negiranje, gubitak osnova za sve graane racionalno prihvatljivog zasnivanja ustavnih naela. Sve naznaene komponente u demokratskoj proceduri bivaju racionalno i moralno prevrednovane i na taj nain usmjeravaju djelanje i ponaanje graana. Etiko se ovdje izdvaja kao osnovni esencijalni kanal drutva kroz koji teku istorijske tendencije proistekle iz najdublje ontologije drutva i ontike ovjeka i kao graninik prema tendencijskim stremljenjima koje predstavljaju otuenje ljudske prirode i prirode ljudske zajednice. Graanin ne gubi izvornost svog religijskog, etnikog identiteta, ve ih upotrebljava na graanski nain. Jedino na taj nain moemo uvaavati Logos jedne zajenice i njegovu vezu sa njenom Istorijom jer, patriotizam prema ustavu znai da graani ne usvajaju principe ustava samo u njihovom apstraktnom sadraju, nego konkretno, iz istorijskog konH teksta njihove sopstvene nacionalne istorije (Ha bermas u Habermas , Racinger , 2006,22). . U ovom kontekstu legitimnost ustavne drave ne moemo bazirati samo na argumentacionoj ekonomiji koja je nezavisna od religioznih ili metafizikih tradicija kako tvrde liberali, niti prihvatiti stav

(p)ogledi
da je liberalna drava sposobna da svoje motivacione pretpostavke reprodukuje iz sopstvenih sekularnih zaliha. Sekularno ima svoje granice koje moraju biti otvorene za kvalitativno posredovanje sa drugim oblastima drutvene stvarnosti. Radi se jednostavno o uvaavanju nesporne injenice da pojedinac u nainu ivota svoj integritet i svoju autentinost crpi i iz religijskih i drugih uvjerenja, a ne samo iz argumentacione ekonomije zasnovane na profesionalnom znanju eksperata. Ako se sekularno javlja kao apsolutistiko, zatvoreno, negatorsko svega drugog, onda ono ne moe biti dovoljno kao izvor motivacionih pretpostavki za reprodukovanje drutvene cjeline i cjeline ovjekovog bia. Dosadanja drutvena praksa ubjedljivo pokazuje da sekularna drava, ni u kognitivnom, ni u motivacionom, pogledu ne obezbeuje postojanu i trajnu autostabilizaciju. Prema tome, liberalna drava se ne moe zasnivati samo na garanciji slobode pojedinca, jer se sloboda pojedinca ne moe zamisliti bez ujedinjujue veze koja jeste neophodna pretpostavka te slobode. Ta ujedinjujua veza jeste bitna socioloka injenica bez koje nije mogue shvatiti liberalno drutvo niti slobodu pojedinca u njemu. Ma koliko da ona ima apstraktni karakter, ujedinjujua veza sa svojim princiopima pravednosti, solidarnosti, etinosti konkretizuje se u svakom drutvu kroz sistem vrijednosi i postaje vrijednost sama po sebi. Tako se operacionalizuje apstraknost svjetskog drutva i dovodi na nivo prihvatljiv kognitivnim i motivacionim moima pojedinaca i njihovih zajednica. Ne gubi se u tom sluaju univerzalnost generike sutine ovjeka i njegove zajednice, ve ona dobija svojevrstan izraz u pojedinanim i etnokulturnim identitetima. Univerzalnost dobija ivotnu snagu, snagu tvorakog principa utemeljenog na bazinom iskustvu.Univerzalnost gubi strahotnu odoru uniformnosti koja je suta suprotnost ljudskoj prirodi, koja ponitava ljudsku prirodu i prirodu ljudske zajednice. Tedencijska stremljenja u savremenom drutvu imaju karakter zmajevih koija u kojima se nalazi savremeni ovjek, ali bez mogunosti da im odredi, ni smjer ni brzinu (Gidens). U takvoj situaciji nastaje svjetsko drutvo koje otvara mnoge dileme: kakva meuzavisnost nastaje ubrzanim povezivanjem politikog, privrednog i kulturnog faktora koje karakterie svjetsko drutvo; da li pojedinac moe, kognitivno i motivaciono, nai smisao svog postojanja na nivou svjetskog drutva; da li nastajanje svjetskog drutva znai gubljenje smisla svih zajednica ispod nivoa svjetskog drutva - od porodice pa dalje, u kakav odnos stupaju svjetski etos i lokalni etos, to jest da li svjetski etos znai asimilaciju lokalnog etosa ili njihov odnos treba da se uspostavlja na bazi kvalitativnog posredovanja; kakva je pozicija etike izvjesnosti u relacijama svjetskog etosa i lokalnih etosa, to jest

207 ta je dobro sa stanovita svjetskog etosa, a ta sa stanovita lokalnih etosa; ovjekove mogunosti da stvara zadivljujue su uveane, ali i moi razaranja, stim to su sredstva razaranja zastraujue dostupna svima; pitanje moralne kontrole izbija u prvi plan, pogotovo ako imamo u vidu da su nosioci moi razaranja lako ibjegavaju svakoj drutvenoj kontroli, ak esto dobijaju moralno opravdanje; sublimirano: Otud, hitan odgovor iziskuje pitanje kako kulture koje se susreu mogu nai etike osnove koje e njihovo zajedniko postojanje moi da odvedu na pravi put i da izrade zajedniki zakonski, na odgovornosti zasnovan oblik ovladavanja moi i njenog ureivanja R (Racinger u Habermas , Racinger , 2006,33) konano, kako moemo prevazilaziti oigledne protivrenosti ljudskog postojanja i u njima etiku iracionalnost svijeta. Ko moe dati odgovor na ovo pitanje: ovjek; zajednica-svjetska, lokalna; religija; filozofija, nauka, pravo, politika; privreda; svakodnevni ivot. Najubjedljiviji je odgovor: niko posebno, treba zajedniki tragati za odgovorom. Nauka mora neprestano preispitivati sebe u nastojanju da da svoj doprinos i preuzima svoju odgovornost u pogledu obnavljanja etike svijesti uopte i posebno na nivou lokalnih zajednica. Pri tom, nauka mora pihvatiti dio odgovornosti za slamanje starih moralnih izvjesnosti koje je proizalo iz rastuih naunih saznanja, zapitati se ta je uinila u stvaranju novih moralnih izvjesnosti, ali i u stvaranju novih moralnih neizvjesnosti. Utoliko bez sumnje postoji odgovornost nauke za ovjeka kao ovjeka, a pogotovo odgovornost filozofije da kritiki prati razvoj pojedinih nauka, da kritiki osvetljava prebrze zakljuke o tome ta je ovjek, odakle dolazi i zbog ega postoji, ili, drugaije reeno, da izlui nenauni elemenat iz naunih rezultata, sa kojima se ovaj esto brka, i da tako dri otvorenim pogled na cjelinu, na ire dimenzije stvarnosti ljudskog bivstvovanja, od kojeg se u nauci uvek mogu pokazaR ti samo delimini aspekti (Racinger u Habermas , Racinger , 2006,34). Posebno se izdvaja problem zakonskog vida ovladavanja moi u funkciji ostvarivanja slobode, jer je sloboda bez prava anarhija. U tome se kokretizuje zadatak politike da, konkretno, podredi mo mjeri prava, i da tako uredi njenu smislenu upotrebu R (Racinger u Habermas , Racinger ,2006,35). Karakter odnosa prava i slobode se ispoljava u normativnoj injenici kroz koju sagledavamo kako nastaje pravo, kakva svojastva ono mora da ima da bi bilo sredstvo za postizanje pravednosti i slobode, a ne povlastica onih koji imaju mo da pravo stvaraju. Demokratija i normativna injenica Demokratija je, prema tome, u normativnoj injenici, a ne samo u pravu. Demokratija je iznad prava, jer ona obuhvata poloaj i mo subjekata koji stvaraju pravo i vre iz-

208 mjene prava kao i onih koji nemaju mogunosti da participiraju u stvaranju prava. Socioloko razumijevanje normativne injenice pokree interensantna pitanja: sudjelovanje svih subjekata u nastajanju prava; da li je sudjelovanjem svih subjekata unesena njihova stvarna potreba; da li su pojedini subjekti svjesni svoje sutinske potrebe; kakav je status religije, filozofije, nauke, etike, kakav je status i uloga pojedinih institucija: crkve, drave, nunih institucija; karakter interferencije normi; ta ostaje izvan prava, jer uvijek ostaje neto V to nikad ne moe postati pravo (Vukievi 2005,190-202). Savremeno drutvo karakterie nova logika situacije: U meuvremenu nas ne zastrauje toliko strah od velikog rata, nego strah od sveprisutnog terora, koji moe da izbije i postane delotvoran na R svakom mestu (Racinger u Habermas , Racinger 2006,37). Ali, strah od velikog rata nije proao iz etikih razloga - zbog brige za drugog, ve zbog straha za vlastito preivljavanje (pronalazak atomske bombe i njena upotreba). Posledice terora proizvode drutveni fenomen multiplikacione strukture koja ima univerzalno dejstvo i ako se ispoljava lokaciono. Sutinska novost je u injenici to, ne samo moni, nego i pojedinci, grupe i organizacije koje nemaju znaajnu drutvenu mo, imaju mogunosti da ovladaju najmonijim sredstvima razaranja, a to znai da primijene silu, izazivaju nemir i strah na bilo kojem prostoru ekumene. Time je teror prisutan neprestano, ili u stvarnosti ili u vazduhu. Zbog toga sam teroristiki napad na Ameriku 2001. godine oznaio kao stvarni prelaz milenijuma V (Vukievi , 2003,302). Terorizam zahvata kompletnu ontologiju drutva i ontiku ovjeka: politiko i izvanpolitiko; arkansku sferu i njene anonimne sile; raznorazne interese i strasti, ak i moralnu sferu zloupotrebljavajui je u odbranu terora. Na specifian nain se ovdje susreu svjetski etos i lokalni etos pri emu lokalni etosi pokazuju svu postojanost i vrstinu u odbrani svog identiteta. Komplementarni pristup Dona Plamenaca liberalizmu i utilitarizmu Izdvajamo samo neke aspekte odnosa ovjek, drutvo, drava u razmatranjima Dona Plamenaca koji su znaajni za razumijevanje konstituisanja savremene drave. Moda je za tu svrhu najprimjerenije uzeti komparativnu analizu pretpostavki liberalizma i utilitarizma sa epistemolokim ciljem otkrivanja drutvene stvarnosti koja nastaje na bazi odnosa pojedinca, drutva i drave u specifinom kontekstu savremenog doba. Nije dovoljno rei da je Plamenac liberal, treba konkretnije razmotriti kako je shvatao poloaj pojedinca u odnosu prema drutvu i dravi. Posebno se ovdje izdvaja karakter potrebe pojedinca i njegove

(p)ogledi
zajednice za dravom i sa kojim pretpostavkama prilaze konstituisanju drave. Sve to sociolokom pristupu daje gnoseoloku cjelovitost koja podrazumijeva filozofske pretpostavke, teorijska saznanja, rezultate empirijskih istraivanja i provjeru u praksi. Ovim pristupom se obuhvata ne samo funkcionisanje drave nego i sama svrha njenog nastajanja, postojanja i njenog istorijskog preoblikovanja. Sloenost i dinaminost potrebe ovjeka i drutva za multinacionalnom i polietnikom dravom i sve to u kontekstu konsocijativne demokratije, danas sve vie aktualizuje ovaj pristup. Za razumijevanje ove potrebe, teorijski i metodoloki, veoma je inspirativno Plamenevo izvoenje argumenata za ono to dravu ini legitimnom, a posebno argumenta za ono to je ini efikasnom. Plamenac posmatra dravu na ovoj relaciji potrebe ovjeka i njegove zajednice, kako sa stanovita legitimnosti tako i sa stanovita efikasnosti. Funkcije drave su vezane i za pojedinca i za drutvo, za interese pojedinca i za interese drutva. Time Plame nac prevladava ograniene pristupe dravi. Pitanje je kako drava treba da bude organizovana da bi svoje funkcije obavljala na racionalan i demokratski nain? Odgovor na ovo pitanje Plamenac trai komplementarnim pristupom liberalizmu i utilitarizmu istiui da se ekonomistiko-utilitaristikim argumentima ne moe temeljiti demokratska organizacija drutva. Socioloki je posebno znaajno to Plame nac kao liberal ne zanemaruje drutvene grupe, ve djelovanje drutvenih grupa istie kao bitan elemenat funkcionisanja pretstavnike demokratije. Drutvene grupe imaju nezamenljivu ulogu u formulisanju potreba pojedinaca, pojedinih slojeva drutva, institucija i organizacija i posebno u vrenju uticaja na dravu da se te potrebe zadovoljavju. Demokratska procedura pretpostavlja sinhronizovanu dijalektiku aktivne pozicije graana i kreativne pozicije dravnih institucija sa finalizacijom donoenja odluka u centru. Odluke centra treba da otkrivaju nove anse i mogunosti graana drave, smatra Plamenac . To obezbeuje neophodnu autonomiju i graana i drave. iji su interesi u savremenoj dravi u kauzalnoj vezi sa legitimnou, a iji sa efikasnou? Odgovor se mora potraiti u svakoj dravi kao istorijskoj zajednici u kojoj je na specifian nain dolo do spoja Logosa i Istorije. U istorijskom procesu sublimacije svi objektivni inioci (institucionalna konstitucija, teritorija, jezik, kultura) dobijaju svoje posebno, autohtono, znaenje, znaaj i smisao za odreenu zajednicu. Naravno, to ne znai da spoljne determinante (globalna drutvena kretanja) nemaju svoj uticaj. U ovom kontekstu hegelovsko konkretnouniverzalno dobija puni smisao, i ako Plamenac to ne priznaje. Konkretno-univerzalno upravo znai da univerzalnost ima svoju osnovu u dubini inedtiteta, pojedinanog i kolektivnog., odakle potie i gdje se vraa. Njego filozofski i pjesniki to definie na sledei nain: Sveti tvorac velianstvom sjaje, u iskra-

(p)ogledi
ma kako u suncama. To velianstvo je u pojedincu i njegovom ispoljavanju kroz svoje posebne komponente (slobode, pravde, racionalnosti, senzibilnosti), to velianstvo je u svakoj konkretnoj zajednici (u njenom spoju Logosa i Istorije, slobode, kulture, humanizma i demokratije).
3 Savremena drava Osnovno pitanje danas jeste kakva je drava potrebna pojedincu-graaninu i njegovoj zajednicidrutvu, a ne da li je drava uopte potrebna. Koje dimenzije dravnosti treba ustanoviti i razvijati u savremenim drutvima koje bi bile u funkciji zadovoljavanja potreba graana i njihovih zajednica? Sama priroda ovjeka i njegove zajednice je takva, makar jo uvijek, da drava mora imati mo prinude koja joj omoguava da vri funkcije za dobro (red, bezbednost, svojinska i vlasnika prava, ekonomski, kulturni i socijalni razvoj, progres) graana i njegove zajednice. Meutim to prati i uspostavljanje monopolskih pozicija i zloupotrebljavanje prava svojih graana, to jest monopol na legitimnu upotrebu sile na unutranjem i meunarodnom planu. Zadatak moderne politike bio je da se ukroti mo drave i da se njene aktivnosti usmere ka ciljevima koje ljudi, kojima drava slui, smatraju legitimnim, kao i to da vladavina prava ogranii to koF rienje moi (Fukojama , 2007,12). Sa ovog stanovita treba vrednovati pojedine koncepte drave. Izdvajaju se dva centralna pitanja: 1. kako identifikovati ciljeve koje ljudi smatraju legitimnim s obzirom na sloenost multikulturalne, multietnike, multikonfesionalne i socijalne strukture drutva; 2. kako uspostaviti vladavinu prava koja se odnosi ne samo na normu, nego i na normativnu injenicu, odnosno cjelina vladavine prava se upravo nalazi u normativnoj injenici. 4 Da li na ova pitanja imamo univerzalne odgovore? Kombinacija materijalnog prosperiteta trine ekonomije sa politikom i kulturolokom slobodom liberalne demokratije, koju Zapad afirmie na unutranjem planu, ali nudi i kao izvozni artikal je privlana. Meutim, stoji injenica da Zapad nije: 1. razrijeio svoje unutranje protivrenosti (bogati-bogatiji, siromani-siromaniji, multinacionalna i polietnika-imigraciona prava, evidentni porast drutvene patologije); 2. koliko institucije i vrijednosti Zapada odgovaraju nezapadnim kulturama, vrijednostima i stilovima ivota. Nije vie pitanje da li je drava liberalistika, desniarska, ljeviarska, ve je osnovno pitanje kako imati jaku dravu, sposobnu da izvrava one funkcije koje su potrebne graaninu i njegovoj zajednici. U pitanju je kvalitativno, a ne kvantitativno (mikro ili makro) odreenje drave. Jer, ako drava neminovno zahvata pitanja zatite slobode, svojine, normi, onda je jasno da ona mora biti definisana kvali-

209 tetom tih sutinskih komponenti ovjekovog bivstvovanja. Ako su ovo minimalni domeni drave, ta bi onda bili maksimalni? Odgovor na ovo pitanje, kako smo ve konstatovali, Plamenac trai u spoju legitimnosti i efikasnosti drave sa finalizacijom donoenja odluke u centru. Socioloki posmatrano dimenzije dravnosti se ne mogu redukovati na pitanja ekonomskog razvoja ve se one moraju cjelovito koncipirati u odnosu na sve strukturne elemente drutvene cjeline: pojedinca, grupe, organizacije, institucije i drutvo kao cjelinu. U tom kontekstu emo uspostaviti neophodnu razliku po pitanju: 1. nepotrebnog uplitanja drave u ekonomske poslove; 2. neophodnog stvaranja ravnopravnih uslova i mogunosti pojedincima, poslovnim timovima, institucijama i organizacijama da se bave ekonomskim aktivnostima. Optimalni put je smanjenje djelokruga drave i F poveanje njene snage (Fukojama 2007,26). Opet kvalitet, a ne kvantitet. U smislu cjelovitog pristupa dimenzijama dravnosti neophodan je kritiki odnos prema stavu da vlada izvrava naloge svojih podanika koji zastupa Plamenac . Da li sve potrebe i interese drutva moemo redukovati na potrebe i interese podanika, i to u onom vidu kako ih oni u odreenom momentu izraavaju? Socioloko razumijevanje vremena u svim njegovim dimenzijama prolosti, sadanjosti i budunosti i u dijalektici ovih dimenzija identifikovanje potreba i interesa ljudi i njihovih zajednica, ne moe prihvatiti ovakvo stanovite. Ljudska prava se ne smiju redukovati na nivo prezentizma koji ima u vidu trenutne interese pojedinaca, aktuelnih generacija i sl. U tom smislu sama potreba za dobrim institucijama se izdvaja kao poseban fenomen. U stvarnosti dobre ekonomske institucije ne stvaraju uvijek svoF ju potranju (Fukojama 2007,44/45). Nedovoljna domaa potranja za institucijama i reformama koje prate tu potranju spada meu najkrupnije probleme razvoja postsocijalistikih zemalja. ak, i ako, u drutvu kao cjelini koriste dobre institucije, svaki novi institucionalni aranman stvara pobjednike i gubitnike. Oigledna raslojenost postsocijalistikog drutva (socijalna, generacijska i sl.) upuuje na ovaj problem. Problem moe biti kognitivne prirode, to jest nerazumijevanje dugorone efikasnosti odreenih institucija, a moe imati interesnu komponentu time to e gubitnici nastojati da blokiraju promjene ili da svoju monopolsku poziciju konvertuju u novi oblik takoe monopolskog karaktera. Svakako, danas nema dileme da su lini interesi pojedinaca i interesi organizacije dva posebna realiteta koje kako iz teorijskih tako i iz praktinih razloga moramo imati u vidu. Etika ubjeenja i etika odgovornosti nauke u pogledu predvianja posledica ovdje posebno dolazi do izraaja. Prema tome

210 mora se ovaj fenomen socioloki izuiti u svojoj cjelini kako bi se na bazi profesionalnog znanja stvarala domaa potranja za dobrim institucijama i adekvatnim politikim reformama. Zato je potrebno precizno definisane funkcije drave i na bazi toga konstituisanje jakih institucija. Funkcija drave se ne moe redukovati samo na ulogu izvrioca naloga koji joj daju njeni podanici. Institucije drave imaju kreativnu ulogu u otkrivanju razvojnih potreba, novih ansi graana i drutva kao cjeline. Pri tom, drava se javlja kao zatitnik javnih interesa, ali to ne znai da ona ima monopol u definisanju javnih interesa.One stvaraju neophodne organizacione pretpostavke za djelovanje pojedinaca , drutvenih grupa i organizacija i ujedinjujue veze bez ega nema drutva. Zbog toga se s pravom ukazuje na opasnosti liberalizacije u odsustvu institucija. Zainteresovanost za mo drave, koja se oznaava i terminima tipa sposobnost upravljanja, kapacitet drave i kvalitet institucija bila je oduvek prisutna u zemljama u razvoju F pod razliitim imenima (Fukojama 2007,32). Graenje drave kroz razvoj institucija zauzima kljuno mjesto u razvoju drutva.Era nakon hladnog rata zapoeta je pod intelektualnom dominacijom ekonomista, koji su se snano zalagali za liberalizaciju i minimalniju dravu. Deset godina kasnije, mnogi ekonomisti su zakljuili da neke od najvanijih varijabli koje utiu na razvoj nisu ekonomF skog karaktera, ve se tiu institucija i politike (Fu kojama 2007,33). Meutim najbitnija je injenica da se ekonomski, a pogotovo drutveni, razvoj ne moe zsnivati na pojedinoj oblasti ili pojedinom faktoru, ma koliko on imao znaaja. Zbog toga se razvoj drutva mora temeljiti na meuzavisnosti vie faktora i vie oblasti i njihovim usmjeravanjem u pravcu ostvarivanja fundamentalnih ljudskih vrijednosti. Kada je u pitanju graenje dravnosti nije dovoljno rei da su institucije najbitniji faktor. Moramo imati jasno opredeljenje koje su institucije posebno znaajne, kako ih isprojektovati i koje su bitne kvalitativne pretpostavke (politike, antropoloke,socijalno-psiholoke, ekonomske i kulturoloke) u konkretnim uslovima za njihovo uspjeno funkcionisanje. Postoje etiri meusobno povezana aspekta dravnosti kojima moramo da posvetimo panju: 1. koncepcija organizacija i menadmenta; 2. projektovanje politikog sistema, 3. osnova legitimnosti; 4. kulturoloki i strukturalni faktori (Fukojama 2007,34). Kroz sve ove aspekte provejava ekonomska, drutvena i sveukupna optimizacija cilja drutvenog ravoja u progresivnom smislu (tednja, investicije, integrisanost u svjetske tokove, pokretljivost ljudskih resursa, povezanost ljudskih i prirodnih resursa, odrivi razvoj). Sutina organizacija i menadmenta je sadrana u sloenom drutvenom procesu timskog donoenja i sprovoenja odluka koje usmjeravaju djelova-

(p)ogledi
nje i razvoj pojedinih oblasti drutvenog ivota i rada ili pojedinih subjekata, odnosno vie njih i na kraju i drutva u cjelini. To znai da se pristup institucijama ne smije redukovati na politiki i zakonski obuhvat, ve se mora imati cjelovit socioloki pristup koji polazi od genetiko-strukturalistikog razumijevanja institucije sa stanovita onih dobara i socijalnog kapitala (subpolitiki aspekt koji zahvata norme, vrednosti, kulturu, senzibilitet) koja ona treba da donosi graanima i drutvu. Monopol disciplinarne i regulacione vlasti U odgovoru na pitanje da li je drava usmjerena na ostvarivanje onih dobara i socijalnog kapitala koje ona treba da donosi graanima i drutvu doi emo identifikovanjem karaktera mehanizama tehnike i tehnologije vlasti. Socioloko identifikovanje ovih mehanizama otkriva sutinu dubljih drutvenih procesa i promjena i njihovu logiku utemeljenu na sve veoj tenji drutva za racionalizacijom i uspostavljanjem ekonomske vlasti. Bile su to takoe tehnike racionalizacije i stroge ekonomije vlasti koju je trebalo vriti na najmanje mogue skup nain, kroz sistem nadgledanja, hijerarhije,inspekcije, voenja knjiga i pisanja izvjetaja: svu tu tehnologiju moemo nazvati disciplinarna tehnologija rada (podvlaenje S.V.). Ona F se uvodi ve krajem XVII i tokom XVIII veka (Fuko , 1998,293). U drugoj polovini XVIII vijeka, po miljenju Fukoa , pojavljuje se nedisciplinarna tehnologija vlasti, koja nije zamjena za disciplinarnu tehnologiju vlasti, ve je ona tehnika drugog nivoa, drugaijih razmjera, ima drugu povrinu na koju se oslanja i potpomae F se sasvim drugaijim instrumentima (F u k o 1998,294). Disciplinarna tehnologija vlasti se odnosi na ovjeka-pojedinca, nedisciplinarna na ovjeka-vrstu. U drugom sluaju je u pitanju biopolitika ljudske vrste - cjelina procesa raanja, umiranja, nivoa reprodukcije, plodnost populacije, duine ivota, a u vezi ekonomskih i politikih problema i dravne kontrole u vezi s tim. Dolazi do izbacivanja pojedinca izvan procesa, vani su fenomeni ukupnih drutvenih kretanja. Dolazi do univerzalizma koji zaboravlja brige pojedinaca. Nauka takoe zaboravlja pojedinca: stvara znanje o natalitetu, ali nema znanja o konkretnim problemima porodica i nataliteta u vezi s tim. Biopolitika u centar stavlja novi subjekt-populaciju, pojedinac i drutvo postaju suvini. Populacija se javlja kao politiki problem, kao istovremeno nauni i politiki problem, kao bioloki i F kao problem vlasti. (Fuko 1998,298). Populacija se tretira sasvim izolovano u drutvu i njegovim planovima i programima razvoja ime ona gubi prirodnu vezu i sa pojedincem i sa drutvom kao cjelovitom zajednicom. Populaciona politika nije integralni dio ukupne politike drutvenog razvoja, makroekonom-

(p)ogledi
ske politike, investicione politike, prostorne politike, urbane i ruralne, lokalne i regionalne politike.Prema tome, pojedinca uopte ne treba posmatrati na nivou detalja, ve, nasuprot tome, djelovati globalnim mehanizmima da bi se postiglo globalno stanje ravnotee i regularnosti; ukratko, treba voditi rauna o ivotu, biolokim procesima oveka-vrste i nad njima osigurati ne disciplinu, ve reguF laciju (Fuko 1998,299). Vlast regulacije uspostavlja monopol nad ivotom i time, naravno onemoguava njegov prirodni tok. Dakle, ispod te velike apsolutne vlasti, dramatine i mrane kakva je vlast suvereniteta i koja se sastojala u moi da se ubije, evo kako se sada, sa tehnologijom bio-moi, tehnologijom nad odreenom populacijom kao takvom, nad ovjekom kao ivim biem, pojavljuje jedna stalna, nauna vlast, koja je vlast to daje ivot. Suverena vlast je ubijala i putala ljude da ive. Sada se pojavljuje vlast regulacije (podvalenje S.V.), koja se, nasuprot tome, sastoji u davanju ivota i putanju ljudi da umru (Fuko 1998,299). U situaciji kad vlast daje ivot, kraj ivota postaje i kraj vlasti tako da vlast ne interesuje smrt. Smrt oslobaa vlast brige za zaposlenje, za bolest, za kolovanje, za penzije i druge obaveze. (U tom stilu je regulaciona izjava naeg funkcionera ministarstva socijalnog staranja da im je najvei problem to penzioneri dugo ive). Oigledno, vlast hoe kontrolu na najvanijim procesima u drutvu, usmjerava se na kontrolu mase, jer joj nije dovoljna kontrola nad pojedincima. To, naravno, nije sluaj samo sa demografskim kretanjima, ve sa svim drutvenim fenomenima. Integracioni procesi u savremenom drutvu postaju osnovni faktor ukupne drutvene dinamike, pa vlast preko kontrole mase i kolektivnih drutvenih fenomena obezbeuje monopolsku poziciju u kontroli na svim nivoima drutva i tako ostvaruje line interese. Kretanje kapitala u raznim oblicima se odvija daleko od individualnih pogleda i moi kontrole. Konstituisanje odreenih instititucija koje to prate i njihovo povezivanje, takoe. Koordinacija i centralizacija tih institucija je poseban fenomen van moi kontrole pojedinaca. Socioloki gledano uspostavljaju se ovdje dva niza drutvenih procesa: jedan se odnosi na sistem ukljuivanja pojedinaca, a drugi, na sistem drutvene predmetnosti regulacionih mehanizama koji produkuju kolektivne drutvene fenomene. Oba niza imaju znaajne socioloke aspekte sa stanovita veza koje se uspostavljaju na liniji pojedinac-drutvo, a posebno na liniji drava i posebne ustanove (medicinske ustanove, osiguranja, fondovi pomoi idr.). Disciplinarni i regulacioni mehanizmi djeluju na razliitim nivoima, ali su meusobno usklaeni. To se moe pratiti na: djelovanje na populaciju; urbane probleme; radnika naselja, sistem zdravstvenog i penzionog osiguranja, zdravlje

211 populacije (medicina znanje-vlast; disciplinarne i regulacione posledice); djelovanje na seksualnost (ona je na raskru tijela i populacije, zavisi i od discipline i od regulacije), raanje, higijenu porodice; brigu posveenu djeci, kolovanje i sl. Bitno je utvrditi kako se disciplinarne i regulacione norme susreu i kako vast na taj nain zahvata i kontrolie cjelinu drutvene zbilje, od pojedinca do populacije. Ovaj sistem raa viak bio-vlasti koji ivotu uopte ne treba. Taj viak bio-vlasti se pojavljuje kada je ovjeku tehniki i politiki data mogunost ne samo da ureuje ivot, ve da izazove umnoavanje ivota, da proizvodi ivot,da proizvodi udovita, da - u krajnjem sluaju - proizvodi viruse koje je nemogue kontrolisati i koji e biti univerzalna propast. To je strahovito irenje bio-vlasti koje e, nasuprot onome to sam malopre govorio za atomsku F vlast, prevazii svaki ljdski suverenitet (Fuko 1998,308). Da li to znai da su mehanizmi tehnologije vlasti, disciplinarni i regulacioni, suprotni osnovnim principima evolucije favorizujui smrt koja znai prekid evolucije - prekid izmeu onoga to treba da ivi i onoga to treba da umre. Uvodi se logika cenzure koja je suprotnost logike ivota, time i logike morala. Posebno, to to omoguava uvoenje logike rasizma kao pratee pojave bio-vlasti. U ovakvoj situaciji institucije drutva (od porodice pa dalje) ne mogu imati autonomiju, a ona je neophodna svakoj instituciji kako bi one mogle da ispoljavaju svoje mogunosti i sposobnosti, ali i svoju otvorenost u smislu kvalitativnog posredovanja sa drugim institucijama i drutvom u cjelini. Ista institucija moe promovisati ili usporavati ekonomski rast zavisno od toga da li postoje komplementarne institucije koje promoviu njenu funkcionalnost F (Fukojama 2007,36) Uzimanje u obzir konteksta u ovom smislu je dobro, ali ono ne smije koncepciju institucija da zatvori u domen postojeeg stanja. Koncepcija institucija mora da predvia i otkriva razvojne anse i mogunosti i u tom smislu da bude kreativna. Prema tome, koncepciju institucija ne moemo zasnivati samo na utilitarnim interesima pojedinaca i njihovom susretanju na tritu. Stabilnost institucija na svim nivoima zsniva se na njihovoj legitimnosti, a legitimnost ima svoj najdublji izvor u konsocijativnoj demokratiji koja afirmie kvalitet (a to znai znanje i sposobnosti) i solidarnost u drutvu na svim nivoima. U tom kontekstu demokratija ima funkcionalnu ulogu u razvoju drutva, a ne ostaje na dogmatskoj ravni demokratije radi demokratije. Komunikacija pojedinac-drutvo preko drave time dobija potrebnu dinamiku i adekvatnu idetifikaciju potreba i interesa, socijalnog planiranja i socijalnog razvoja na svim nivoima, a to znai zahvata i formalnu i neformalnu komponentu institucija. Socijalni kapital proima organizacije i od sutinske je vanosti za njihovo pravilno funkcionisanje.

212 Diskreciono pravo Centralno pitanje moderne organizacije jeste precizno definisanje diskrecionog prava koje obezbeuje svakom nivou vlasti da donosi odluke koje su dovoljne za izvravanje funkcije koja mu je organizacijom dodijeljena u nadlenost. Znai u prvi plan je funkcija, a ne hijerarhija. Tako diskreciono pravo obezbeuje funkcionalnu , a ne hijerhizovanu-birokratsku povezanost pojedinaca i time veu uspjenost. Diskreciono pravo je jedna od najvanijih odluka koja se moe donijeti prilikom projektovanja inastitucije. To je sutina projektovanja drave u cjelini, jer odatle ide projektovanje svih drugih institucija na svim nivoima, a to je jedina prihvatljiva osnova vladavine prava. Delegiranje diskrecionog prava na nie nivoe ne smije znaiti: prenoenje centralizacije na nie nivoe i time birokratski sistem organizacije;korienje dobijenog autoriteta od strane podreenih jedinica za izazivanje negativnih posledica poslovanja za vie nivoe i uspjeh poslovanja veih cjelina;dovoenje u pitanje osnovnih principa i prava na kojima poiva drutvo kao cjelina (princip jednakosti, slobode, demokratije, prava manjina isl.). Vladavina prava nije statika forma organizacije drutva, ve neprestano iznalaenje kompromisa. Sve zavisi od konteksta, protekle istorije, identiteta aktera u organizaciji i mnotva drugih nezavisnih F varijabli (Fukojama 2007,90). Vladavina prava zahvata cjelokupnu dijalktiku drutvene zbilje u kojoj su inioci makroekonomije i trita i mikroekonomije i organizacije u njoj bitno razliiti, a to znai da svim ovim fenomenima moramo imati razliit teorijski i metodoloki pristup i razumijevanje. Pojedinac je u toj dijalektici drutveno bie u kojem se projektuje i lini interes i interes organizacije i interes drutva. Na ovaj nain jedino moemo pratiti ivotni ciklus pojedinca, preduzea, drave i drutva i adekvatno postupati u skaldu sa logikom pojedinih faza njihovog razvoja. U tom smislu moemo uzeti upozorenje Isaija Berlina : Zbog toga oni to polau nade u neku pojavu koja bi mogla preobraziti svet, poput konane pobede razuma ili proleterske revolucije, moraju verovati da bi se time svi politiki i moralni problemi B pretvorili u tehnoloke (Berlin ,1992,200). Znamo da je tehnologija sadrana u pravilima kojim ljudi moraju da se pokoravaju, zanemarujui svoj vlastiti ivot ili makar stavljajui svoj vlastiti ivot u drugi plan. Opet dolazimo do disciplinarne tehnologije vlasti i regulacione tehnologije vlasti koje se interferiraju u nastajanju da uspostave to jai monopol nad pojedincem i nad drutvom. Glavni proizvod ove interferencije je viak bio-vlasti koji ivotu uopte ne treba! Literatura

(p)ogledi
Imanuel, Valertajn (2005) Posle liberalizma, Beograd, Slubeni glasnik Jirgen Habermas, Jozef Racingr (2006) Dijalektika sekularizacije, Beograd,Dosije Frensis Fukojama (2007) Graenje drave, Beograd, Filip Vinji Vil kimlika (2004) Multikulturalizam, Podgorica, CID Vojislav Stanovi (2003) Vlast i sloboda, Beograd , Politea Miel Fuko (1998) Treba braniti drutvo, Novi Sad, Svetovi Mladen Lazi (2005) Promene i otpori, Beograd, Filip Vinji Bek, U. (2001) Rizino drutvo, Beograd, Filip Vinji Dal, R. (1997) Poliarhija: participacija i opozicija, Beograd, Filip Vinji Elijas, N. (2001) Procesi civilizacije, Sremski Karlovci, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia Galbrajt, J.K. (1970) Nova industrijska drava, Zagrab, Naprijed Gelner, E. (1997) Nacija i nacionalizam, Novi Sad, Matica srpska Hantigton, S. (2004) Trei talas, Demokratizacija na izmaku dvadesetog veka, Zagreb-Podgorica, Politika kultura i CID Held,D. (1997) Demokratija i moderni poredak, Beograd, Filip Vinji Inaldik, H. (2003) Osmansko carstvo, Beograd, Utopija Mladen, Lazi (1994) Razaranje drutva, Beograd, Filip Vinji Parsons, T. (1992) Moderna drutva, Ni, Gradina Smit, A. Nacionalni identitet, Beograd, BibliotekaXX vek Tamir, J. (2002) Liberalni nacionalizam, Beograd, Filip Vinji Amartja, Sen (2002) Razvoj kao sloboda, Beograd , Filip Vinji Walter, Hollitscher (1985) Natur und Mensch im Weltbild der Wissenschaft, Berlin, Akdemie-Verlag Janko, Radulovi (2006) Procesi globalizacije i welfare state,Podgorica, Mediteran R,Sharpe, D. Lewis (1990) Faktor uspjeha, Zagreb Grupa autora (2003) Vrijeme i progres, Podgorica, CANU Sandra, Harding (2005) Multikulturalnost i nauka, Podgorica, CID Aurelije Augustin (2004) Drava boja, Podgorica ,CID Don, Plamenac (2006) ovjek i drutvo I i II, Podgorica, CID Georg Zimel (!994) Problemi filozofije istorije, Sremski Karlovci, izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia Miodrag Rankovi (1998) Sociologija i futurologija, Beograd,Innstitut za sociologiju Naks Weber, Privreda i drutvo, Nuka i politika, Protestantska etika i duh kapitalizma Mihailo uri (1987) Sociologija Maksa Webera, Zagreb,Naprijed an Oijae (1979) Epistemologija nauka o ovjeku, Beograd, Nolit Dominik naper (1996) Zajednica graana, Sremski Karlovci, Izdavaka knjiarnica zorana Stojanovia Isaija Berlin (1992) etiri ogleda o slobodi, Beograd, Nolit Slobodan Vukievi (2003) Crna Gora na prelazu milenijuma, Cetinje, Centralna narodna biblioteka Urs Altermat (1997) Etnonacionalizmi u Evropi, Sarajevo, Je Arent Hana (1991) O revoluciji, Beograd, Filip Vinji Miel Fuko (1996) Zato prouavati mo, Podgorica, Ovdje Gidens Entoni (1998) Posledice modernosti, beograd, Filip Vinji Hajdeger Martin (1985) Bitak i vrijeme, Zagreb ,Naprijed Liotar, J.E. (1988) Postmoderno stanje,Novi Sad, Bratstvo jedinstvo Miroima miio (1986) Zato je Japan uspeo, Beograd Rad Herbert, Markuze (1968) ovjek jedne dimenzije,Sarajevo, Veselin Maslea Elijas, Norbert (2001) proces civilizacije,Sremski Karlovci, Izdavaka knjiarnica Zorana StojanoviaAndrija Gams (1995) Ngon i norma, Beograd, Filip Vinji Erih From (1989) Bekstvo od slobode, Zagreb, Naprijed Heler Agne (1978) Svakodnevni ivot, Beograd, Nolit Heler Agne (1994) Teorija istorije, Beograd Albert Hirman (1999) Strasti i interesi, Beograd, Filip Vinji Karl Marks (1974) Temelji slobode, Zagreb, Naprijed

Prof.dr. Slobodan Vukievi predaje sociologiju na Univerzitetu Crne Gore u Podgorici. Glavni je urednik asopisa Socioloka lua.

Historijske teme

213

Povodom dolaska Benedikta XVI. u Hrvatsku

Postanak Vatikana i ideja katolianstva

Novi Plamen objavljuje prvi dio eseja iz veeg rada na temu Papa i Hrvati. Problematika odnosa Vatikana i hrvatskog naroda potpuno je neistraena tema, posebno s pozicija lijeve kritike misli. O toj temi nije napisana ni jedna znanstvena knjiga. Istina, bilo je pokuaja da se to uini. Poznati historiar i paleolog, sveenik dr. Viktor Novak planirao je napisati trilogiju na temu pape i Hrvata, ali je od te trilogije objavio samo trei dio, knjigu Magnum crimen - pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj. Kaemo samo, jer knjiga ima preko 1000 stranica! Naravno, ta je knjiga odmah stavljena na Indeks librorum prohibitorum, dok je zbog nje Novak ekskomuniciran iz Katolike crkve. Ovaj rad predstavlja pokuaj da se naznaena tema obradi po prvi put u cjelini - komparativno i multidisciplinarno. U tom smislu, eljeli smo krenuti od poetka, a ne od kraja ili od sredine, jer smatramo da je mnogo od onog to nam se dogaa zadano u dalekoj prolosti. Bez poznavanja prolosti, teko se orijentirati u sadanjosti. Naalost, zbog prostorne ogranienosti, ovdje nije obraeno ono to bi itatelje moglo moda najvie zanimati: npr. razdoblje NDH, sluaj Stepinac i sl. Ovdje se bavimo manje poznatim stvarima, ali to ne znai da su te stvari i manje vane.
nije bio prijatelj hrvatskog naroda, ve je on bio njegov istinski neprijatelj. To da je on bio neprijatelj hrvatskog naroda, to je logiki silogizam. Naime, pape su uglavnom bili Talijani, a Talijani ili Romeji ili Latini, gledali su izrazito neprijateljski na Hrvate, odnosno Slavene ili Ilire, jer su im oni oteli Dalmaciju, a kako krv nije voda, tako ni Papa nije mogao ljubiti Hrvate. Plan stvaranja hrvatske drave od najranijih vremena kosio se s imperijalistikim planovima Rima u kojem je stolovao Sveti Otac. Osim toga, Hrvati su Slaveni, a Slavene je Rim smatrao barbarima, poganima, niom rasom koju treba ili potamaniti ili pokrstiti, te tako uvui u svoju interesnu sferu, to e mu na kraju i uspjeti. Mi ovdje elimo, iskljuivo na bazi neoborivih povijesnih injenica, demistificirati taj navodno prijateljski odnos Svete Stolice i hrvatskog naroda, te pokazati kakav je taj odnos uistinu bio. Pri tome nam nije namjera uvrijediti vjernike, ni katolike ni krane uope, jer jedno je vjera a drugo Crkva; jedno je Krist a drugo Papa. Vjera moe biti pozitivna stvar, i kranstvo je u naelu humana religija, ali kranstvo i klerikalizam nisu jedno te isto. Ne elimo rei ni da je sav kler

Filip Erceg

Vatikan je dosljedan i hladnokrvan neprijatelj naeg naroda M. Krlea

apa Benedikt XVI posjetit e Hrvatsku u travnju ove godine. To je prvi posjet Josepha Ratzingera kao pape Hrvatskoj, i ujedno etvrti posjet nekog pape Hrvatskoj od njezina osamostaljenja. Naime, njegov prethodnik, Karol Wojtyla, kojeg e ovaj papa Prvog maja, na dan Svetog Josipa Radnika, proglasiti Blaenim (jer je navodno nekim udom izlijeio jednu asnu sestru od Parkinsonove bolesti od koje je i sam bolovao, s tim da sebe nije uspio izlijeiti), posjetio je Hrvatsku ak tri puta, to je presedan, jer papa putnik Ivan Pavle II koji je tri puta obiao kuglu zemaljsku, niti jednu zemlju nije posjetio tri puta, osim Hrvatske, da bi prilikom svog drugog pastoralnog pohoda 1998. u Mariji Bistrici proglasio Blaenim Alojzija Stepinca, iji je postupak kanonizacije (iliti uzdizanja na pijedestal svetih) upravo u tijeku. Papa Nijemac dolazi u Hrvatsku - sluajno ili ne - samo par dana prije 10. travnja, na 70. godinjicu od proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske, koju je Vatikan tako zduno podravao, a tijekom svog dvodnevnog boravka u Hrvatskoj, Benedikt XVI posjetit e i zagrebaku katedralu u kojoj e se pomoliti na grobu Alojzija Stepinca, nadbiskupa osuenog za ratne zloine. S obzirom da je Vatikan 1992. prvi priznao Hrvatsku, to je takoer bio presedan u meunarodnim odnosima, ime je potakao i druge zemlje tadanje Europske zajednice da to isto uine, u Hrvatskoj vlada uvjerenje da je Papa veliki prijatelj hrvatskog naroda. Tako su, na primjer, novine povodom pastoralnih pohoda Ivana Pavla II po Hrvatskoj, tiskale zidne kalendare s njegovim likom i natpisom Na Papa ili ak Papa Hrvat, jer je Poljak Karol Wojtila umio, eto, itati i na hrvatskom jeziku, a Hrvate je oduevio i kad je na hrvatskom zapjevao Rajska Djevo Kraljice Hrvata. Meutim, stvarnost je bitno drugaija: Papa kroz cijelu povijest, od stoljea sedmog naovamo, ne samo da

214 ovakav ili onakav, jer unutar Crkve ima niz asnih ljudi, pa ni da su svi pape bili jednaki, ali da je Sveta Stolica kao institucija imala izrazito negativnu historijsku ulogu, to se mora rei. Ovaj rad - da ne bi bilo zabune - nije pisan s pozicija borbenog ateizma, jer nije na nama da dokazujemo postojanje ili nepostojanje Boga ili da uvjeravamo nekoga da vjeruje ili da ne vjeruje u Simbol vjere; naprotiv: dozvoljavamo da Bog postoji i da je poneto od onog to Crkva nauava istina, ali nita ne smije biti Dogma i sve valja podvri kritici; stoga se moe rei da je ovaj rad pisan s pozicija historijskog materijalizma, koji priznaje religije kao injenice, i koji tim injenicama ne oduzima i njihovu pozitivnu drutvenu ulogu, ali koji jednako tako polazi od toga da je kritika religija pretpostavka svake druge kritike. I. UVODNI OKVIR Vatikan, ili Sveta Stolica, kako se jo naziva u diplomatskom argonu, najmanja je drava na svijetu. Slijedom toga, moglo bi se pogreno zakljuiti i da je Vatikan i jedna od najbeznaajnijih drava na svijetu. No to nije tako. Papa kao poglavar te drave jedan je od najmonijih suvremenih vladara. Samo usporedbe radi: predsjednik SAD-a vlada nad nekih 308 milijuna Amerikanaca, a Papa kao poglavar Rimokatolike crkve nad milijardu i 200 milijuna katolika diljem svijeta. Naravno da se mo amerikog predsjednika protee i izvan granica njegove drave, ali se jednako tako i mo Vatikana protee izvan zidina Rima. Istina, papa vie nema onakvu mo u formalnom smislu kakvu je imao prije: u Srednjem vijeku papa je postavljao i smjenjivao vladare, pokretao ratove i odluivao o miru; danas to ne moe, ali zato danas papa ima veliku moralnu snagu: on je moralna vertikala za milijune katolika, Petrov namjesnik kojem se vjeruje. Osim toga, ne zaboravimo da je Vatikan jedna od najbogatijih drava na svijetu: novci od katolika irom svijeta slijevaju se u njezinu blagajnu, a uz to, Katolika Crkva je iznimno dobro umreena i organizirana: svako, pa i najzabaenije katoliko selo ima svog upnika, koji je hijerarhijski povezan sa svojim biskupom, a taj biskup s nadbiskupom, ovaj s kardinalom, a kardinal s Rimskom Kurijom. Vatikan je, kao to smo rekli, teritorijalno najmanja drava na svijetu. Meutim, Vatikan nije oduvijek bio ovako mala drava. Sadanja drava Vatikan stvorena je u vrijeme faizma 1929. Lateranskim sporazumom izmeu pape Pia IX i Benita Mussolinia, i kao takva je ostala gotovo neizmijenjena sve do danas. Naime, papa je nakon ujedinjenja Italije 1870. ostao bez svoje drave koja je obuhvaala otprilike jednu treinu dananje Italije. Ta se drava prije i nije zvala Vatikan, nego jednostavno Papina drava (Vatikan dolazi od Mons Vaticanus i predstavlja rimske breu-

Historijske teme

Benedikt XVI.

ljke), ali se Papina drava u toku ujedinjenja talijanskih pokrajina naprosto utopila u Italiju. To je papu toliko razbjesnilo da je voe talijanske revolucije grofa Cavoura i Garibaldija doslovno prokleo, dok se on sam proglasio rimskim zatoenikom, to e i ostati sve dok mu Mussolini ne vrati dravu. Sadanja drava Vatikan ostatak je ostataka nekad velike Papine drave, dok je sama Papina drava bila neuspjeli pokuaj obnove Zapadnog Rimskog Carstva. Naime, nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, rimski biskup2 je jedini stvarni nasljednik cezara, odnosno rimskih careva. U istonom dijelu rimskog carstva koje je opstalo, u Carigradu kao drugom Rimu, vlada kranski car, ali na Zapadu kojeg su osvojili i razruili barbari, nad zapadnim kranskim svijetom nema ustvari tko da vlada do pape. Rimska crkva na elu s papom izrasta tako u duhovnog nasljednika nekad slavnog Rimskog carstva - istog onog carstva koje je 300 godina proganjalo krane ognjem i maem, da bi samo stoljee i pol prije svoje propasti proglasilo kranstvo slubenom religijom. Tonije reeno: Rimsko carstvo je prihvatilo kranstvo kao jedinu moguu slamku spasa u vrijeme svog velikog materijalnog i duhovnog rasapa, kad su ve sve vrijednosti bile potroene, ukljuujui i stare mitove i religije, kad je carstvom zavladala bijeda i nihilizam, te se Krist u takvoj situaciji ukazao kao jedina svjetlost u mraku. Pragmatini car Konstantin nadao se da e socijalni nauk kranstva i vjera u jednog Boga nanovo homogenizirati Carstvo, ali se to nije dogodilo, iako e kranstvo nesumnjivo postati vana ideoloka nadgradnja Istonog Rimskog Carstva - budueg Bizanta, a onda i feudalnog drutva na Zapadu. Pokazalo se da kranstvo moe biti dobra ideoloka platforma za svijet na prekretnici: ideja da su svi ljudi jednaki pred Bogom privukla je, s jedne strane, iroke narodne mase, a s druge strane, viu klasu, koja je s tom idejom eljela neutralizirati klasne i plemenske razlike unutar heterogenog Carstva. Ideja kranskog univerzalizma savreno je nakalemljena na ideju Pax Ro-

Historijske teme

215 jeme bila vjerni papin saveznik. S druge strane, kad je Srbija pala pod Turke 1459., Srpska pravoslavna crkva postat e i ostati skoro petsto godina jedini uvar nacionalnog jedinstva i kulture kod Srba. No to je zato to je Srpska pravoslavna crkva stekla svoju autokefalnost od Ohridske arhiepiskopije jo 1217. za vrijeme Svetog Save, i to je car Duan jo 1346. Peku arhiepiskopiju podigao na rang patrijarije, pa e zbog toga biti baena na njega anatema od strane carigradskog patrijarha, dok je Zagrebaku biskupiju osnovao 1094. ugarski kralj La dislav, da bi svoju samostalnost stekla tek 1852. osnivanjem Zagrebake nadbiskupije. Govorili smo, dakle, o kranstvu kao ideolokoj platformi. No, jedna je kranska ideja u Rimskom carstvu posebno naila na plodno tlo. To je ideja monoteizma - ideja da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog, koji je ujedno i Apsolutni Gospodar. Monoteizam e posluiti kao dobro opravdanje za apsolutistiki tip vladavine. Jer, ako postoji apsolutni gospodar na nebu, onda mora postojati i apsolutni gospodar na zemlji. A kako je papa samoproglaeni Kristov namjesnik (a Krist je Sin Boji), onda upravo papi pripada apsolutna vlast na zemlji. Stoga je pojam cezaropapizam dobro objanjenje tog fenomena, jer se u linosti pape objedinjava i svjetovna i duhovna vlast. Naime, sam je Krist po kranskom nauku bogoovjek, netko u kome je sjedinjena boanska i ljudska priroda: slijedom toga, i papa je linost u kojoj se spajaju duhovna i svjetovna vlast. Krist je istobitan s Ocem, pa je slijedom te nakaradne analogije, i papa Kristov namjesnik na zemlji. Osim toga, kako je Tijelo podinjeno Dui, tako je i svjetovna vlast podinjena duhovnoj vlasti. Izmeu te dvije vlasti postoje odreene razlike, ali e kranstvo i za to nai rjeenje, u vidu izreke Bogu boje, a Caru carevo.4 Dakle, svi svjetovni vladari (kranski dakako) trebaju biti podinjeni papi kao apsolutnom vladaru, ali se ta ideja ba i nee svidjeti svim kraljevima i carevima, pa e mnogi od njih dolaziti u sukob s papom. Cijeli Srednji vijek u znaku je sukoba pape i Carstva. Spomenimo samo investituru iz 11. i s poetka 12. stoljea, npr. poznati sukob pape Grgura VII s njemakim carem Henrikom IV, zatim galikanizam: nastojanje Francuske da se odvoji od Rima, i sl. Rekli smo, dakle, da je nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva, papa u poetku jedini stvarni vladar raskomadanog i dezorijentiranog zapadnog kranskog svijeta. Rimsko carstvo je opstalo na Istoku, ali e papa nastojati svim sredstvima obnoviti i Rimsko carstvo na Zapadu. On e ustvari kroz cijelu povijest nastojati obnoviti Rimsko carstvo, pod ovim ili onim imenom, u emu e ponekad imati vie, a ponekad manje uspjeha. No, papa ne samo da e nastojati obnoviti Zapadno rimsko carstvo, nego e on konstantno nastojati podiniti i Istono rimsko carstvo - budu-

Oton Ivekovi (1869.-1939.), Dolazak Hrvata na Jadran

mane: kao to je poganski Rim elio vladati cijelim svijetom, tako sada i kranski Rim eli biti sredite cijelog svijeta. Sve je isto, samo je predznak razliit: onda se osvajalo druge narode u ime Vie Civilizacije, a sada ih se osvaja u Ime Boga. Izdanak tog univerzalizma je tzv. ultramontanizam: nauk Katolike Crkve po kojem je Rim, odnosno papa, duhovno sredite kranstva i svijeta uope. To je u sutini jedna imperijalistika ideja, pretea dananjeg globalizma. Na kraju krajeva, sama Rimokatolika crkva iznikla je na ideji rimskog imperijalizma: katolik dolazi od latinskog catholicismus, tj. grkog , to znai sveopi, univerzalni.3 Dakle, Rimokatolika crkva je univerzalna crkva: ona cijeli kranski svijet, a u konanici i svijet uope, eli podvri pod vlast Rima. Ne moe biti vie kranskih carstava - moe postojati samo jedno univerzalno kransko carstvo. Jednako tako, ne moe postojati vie kranskih nacionalnih drava - moe postojati samo jedna univerzalna kranska imperija. Naime, samim time to je Univerzalna, Rimokatolikoj crkvi automatski je strana ideja Nacije, odnosno nacionalnog osloboenja i ujedinjenja. Stoga ne udi to papa nije imao nikakvog sluha za ujedinjenje talijanske nacije: ta ideja naprosto nije mogla doprijeti do njegovog mozga. A kao to je papa bio protiv stvaranja Italije, tako je i odnaroeni kler u Hrvatskoj po zapovjednoj odgovornosti sluio prvenstveno papi u Rimu, koji je kroz cijelu povijest vodio anti-slavensku politiku, to e rei da je Crkva kod nas bila protiv nacionalnog osloboenja i ujedinjenja hrvatskog naroda, te posebno protiv stvaranja jedinstvene i snane junoslavenske drave. Tu se Pravoslavna crkva bitno razlikuje od Katolike: pravoslavne crkve su autokefalne, odnosno nacionalne, jo od srednjeg vijeka, dok je Katolika crkva kozmopolitska, to e rei antinacionalna jo od vremena crkvenog raskola. Ta se razlika najbolje vidi na primjeru hrvatskog i srpskog naroda. Kad je Hrvatska izgubila svoju dravnu samostalnost 1102., Crkva u Hrvata se u potpunosti stavila na stranu ugarskih zavojevaa, jer je Ugarska kao vodea katolika drava u ono vri-

216 i Bizant - svojoj vlasti. To e ii toliko daleko da e kriari 1204. napasti Carigrad, te ga na prevaru zauzeti i barbarski opljakati, to e oznaiti poetak kraja slavnog Bizantskog carstva. Naime, Istono rimsko carstvo s vremenom se transformiralo u pravoslavni Bizant, ili bolje reeno, nakon crkvenog raskola 1054., Istono rimsko carstvo je ostalo na pozicijama ortodoksnog Kristovog nauka, dok se kranstvo na Zapadu pod vodstvom pape deformiralo u katolianstvo. Papa je, meutim, bio toliko ljubomoran na pravoslavni Bizant, na njegovu slavu, snagu i bogatstvo, da e mu jedna od glavnih preokupacija biti: kako Bizantsko carstvo podini Rimskoj crkvi.5 Politiki i vojno bilo ga je nemogue pokoriti, pa se Sveti Otac dosjetio unije kao lukave forme indirektnog osvajanja protivnika. Unija izmeu crkava nije nita drugo nego jedno kompromisno rjeenje: mi emo uvaavati neke vae liturgijske obrede, a vi ete prihvatiti papu kao svog vrhovnog poglavara. Bilo je vie pokuaja da se izmeu pravoslavne i katolike crkve sklopi unija, ali niti jedan od tih pokuaja nije urodio plodom. Prvo je propala Lionska unija iz 1274., pa Firentinska unija iz 1439., a kad su Turci doli pred zidine Carigrada i kad se bizantski car obratio papi za pomo, papa ga je stavio pred svren in: ili ete vi prihvatiti uniju, tj, mene za svog poglavara, ili vam ja neu poslati pomo sa Zapada. Car je prihvatio uniju kad je ve bilo kasno, a kasno je stigla i pomo sa Zapada, pa su Turci na juri osvojili Carigrad. Tako je 1453., nakon hiljadu godina postojanja (od 467., nakon to je propalo Zapadno rimsko carstvo), propalo i Istono rimsko, odnosno Bizantsko carstvo, zahvaljujui, izmeu ostalog, i izdaji katolikog Zapada. Papa je mogao zadovoljno trljati ruke, jer mu je pred oima nestao mrski suparnik, ali e mu zato Turci u ne tako dalekoj budunosti osvojiti Budim, te doi pod zidine Bea. No, da se mi vratimo na same poetke. Prema srednjovjekovnom kanonu, meu kranskim zemljama postoji stroga hijerarhija. Na vrhu piramide je Bizant kao nasljednik Rimskog carstva. Ne moe biti vie kranskih carstava, ve samo jedno, jer je i jedan Bog. U Carigradu je sjedite i cara i patrijarha: car postavlja kranske vladare kao sebi podinjene po svim kranskim zemljama, a patrijarh ih krunie. U skladu s ondanjim pravnim obiajima, meunarodno priznanje stekla bi samo ona drava koju bi priznao Carigrad. Papa se, meutim, ogrijeio o to pravilo, tako to je 800. godine u boinoj noi krunisao Karla Ve likog za franakog cara (s titulom cara Rimljana), a Franaka je po njegovoj zamisli trebala na Zapadu konkurirati istonom Bizantu.6 Stvaranjem Franakog carstva Bizant je dobio svog kranskog suparnika, a papa obnovljeno zapadno rimsko carstvo s njim kao duhovnim voom na elu. Inae, jo je Karlov otac, Pipin Mali, poklonio papi zemlje ravenskog egzarhata koje je osvojio od Langobarda, a to e biti temelj budue Papine drave, koja e se poslije iriti i postati jedna od najmonijih drava u Evropi. Papina je drava kroz povijest mijenjala svoj izgled i znaaj, a opstat e, kao to smo rekli, sve do 1870., kad e je ukinuti

Historijske teme

talijanski revolucionari, da bi je ponovo obnovio Mussolini 1929. pod nazivom Vatikan. No, treba rei da pape nisu uvijek stolovale u Rimu, odnosno Vatikanu: uslijed nepovoljnih politikih uvjeta na Apeninskom poluotoku, pape su jedno vrijeme - od 1309. do 1377. - stolovale u Avignonu u Francuskoj. Bilo je i sluajeva da su i isto vrijeme postojala dva poglavara Katolike crkve. To se dogaalo kad bi jedna od sukobljenih strana izabrala svog papu, a ona druga svog protupapu. Papa danas nema vojsku, ve samo poasnu vicarsku gardu; no Papina je drava nekad bila respektabilna vojna sila. Na primjer, papa Julije II (1503.1513.) nosio je oklop i ma kao pravi vojskovoa, a kakav je bio, moda najbolje ilustrira detalj, da je po osvajanju Mirandole u grad uao po konopu, budui da vrata bijahu zazidana, a most sruen, kako kae Marino Sanuda u svojim Dnevnicima. Godine 1571. na poticaj pape Pija V stvorena je Sveta liga izmeu panjolske, talijanskih gradova i Papine drave, koja e te iste godine u uvenoj bitci kod Lepanta poraziti Osmanlijsku mornaricu. Papa posredno zapoinje i krvave vjerske ratove u 16. i 17. stoljeu. U Francuskoj huka katolike na hugenote - tamonje kalviniste. Tako e u noi s 23. na 24. kolovoza 1572. (poznatoj kao Bartolomejska no), kao i sljedeih dana, katolici poklati oko 30.000 hugenota. U znak zahvalnosti za taj zloin papa Pio V posvetio je u Rimu Te Deum! Vjerski ratovi u Francuskoj trajali su trideset i est godina (od 1562. do 1598), i trajali bi jo trideset i est godina, da voa hugenota kralj Henrik IV Bourbonski nije ponovo preao na katolianstvo, te je time osigurao mir i kakvutakvu vjersku toleranciju, ali e ipak na kraju stradati u atentatu od ruke katolikog fanatika.7 Tu je onda i Tridesetogodinji rat od 1618. do 1648.: prvi veliki evropski sukob prije Prvog svjetskog rata u kojem je katolika koalicija ratovala protiv protestanata, i u kojem je stradala ak jedna treina njemakog stanovnitva, budui da se rat najvie vodio na teritoriju Njemake gdje se protestantizam najvie i rairio. U tom su ratu na strani Katolika ratovali dakako i Hrvati, koji e se, prema svjedoenju, posebno iskazati u svojoj okrutnosti. Kao znak sjeanja na hr-

Historijske teme

217

karaktera - ije djelovanje ovog puta nije okrenuto vatske zloine u istononjemakom gradu Magdeburprotiv reformacije, ve - u prvom redu - protiv komugu ostao je uklesan natpis na tamonjoj katedrali Sanizma i svih suvremenih materijalistiko-ateistikih uvaj nas Boe kuge, gladi i Hrvata, koji e jedno vritendencija, a u svrhu irenja katolikog nauka meu jeme sluiti i kao molitva Gospodu.8 No, papa nije bio samo ratnik, on je bio i arbitar izobinim vjernicima - laicima - te uvrivanja pozicije meu sukobljenih strana: tako, na primjer, 1493., saKatolike crkve u novom svijetu. Ta Katolika Akcija mo godinu dana nakon Kolumbovog iskrcavanja u bila je ustvari jedna konzervativna reakcija na sve Americi, papa Aleksandar VI izdaje bulu Inter Coester progresivno i demokratsko u 20. stoljeu, pa stoga u kojoj se novoosvojena kolonijalna dobra dijele na ne udi to se u Drugom svjetskom ratu stavila na interesne sfere izmeu panjolske i Portugala. Na testranu faizma. Cilj Katolike akcije je - kako kau melju ovlasti Boga Svemoguega koja nam je dana vratiti Krista u svakodnevni ivot, u obitelj, u kole, u u osobi Svetog Petra, u toj se buli, izmeu ostalog, kulturne ustanove, u sportska udruenja; jednom ritrai da barbarsko stanovnitvo mora biti pobijejeju, cilj je opa klerikalizacija drutva, odnosno dueno i privezano uz vjeru. hovna obnova na kojoj trebaju izgarati izabrani, doKatolika crkva je izuzetno militantna. U elji da pobro obueni i portvovni laici pod patronatom crkvekori Istok, papa je u razdoblju od 11. do 13. stoljea ne hijerarhije. Formalno, Katolika Akcija je bila ispokrenuo desetak kriarskih ratova kljuivo vjerska organizacija, a u stvarPapa Ivan Pavao II pod izgovorom oslobaanja Svete zemnosti - logistika potpora desniarskim lje od nevjernika. Rekli smo ve da je strankama i pokretima. Ona se poseb1204. pod naletom kriara pao Carino usmjerila na mlade, na duhovno i grad;9 no prije Carigrada, 1202. kriari svjetonazorski ne formirane osobe, te su upali i u Zadar, te ga strahovito razna psihiki nestabilne linosti s kojima ruili i opljakali.10 Od kriara krajem je lako manipulirati. Naziv Katolika Ak12. stoljea nastaje njemaki Teutonski cija je jedan opi naziv, ali e u razliiviteki red koji je izvrio krvavo pokrtatim dravama djelovati pod razliitim vanje Pruske, a potom baltikih naroimenima. Tako u panjolskoj, 1928. Jo semara Ecriv de Balaguer osniva Opus da, da bi se na Baltikom moru uvrstio kao prava pomorska sila. Tu su onda viDei - Boje Djelo, jednu iznimno fanatitezovi Maltekog reda, koji danas imanu i tajanstvenu organizaciju, s mnoju ak i svoju dravu, pa veoma tajnovigim obiljejima masonske loe, koju e ti i kontraverzni Templari. Od prosjakih pak redova papa Ivan Pavle II 1982. proglasiti svojom osobnom franjevaca i dominikanaca - koji su nastali kao opoziprelaturom. Prema pravilima Opusa Dei, svi koji ele cija slubenoj Crkvi u vrijeme ope dekadencije zapostati numerariji, moraju se odrei svoje kompletne padnog kranstva u 12. i 13. stoljeu, ali su bili praimovine u korist organizacije, a kako se lanstvo vovjerni, pa e ih ta ista Crkva uzeti u svoje okrilje i izOpusa Dei regrutira uglavnom iz vie drutvene elite, baciti na Papin tit kao alternativu narasloj herezi, ona e s vremenom postati veoma mona organizastvorena je strana Inkvizicija - Sud koji e spaliti na cija, ije se bogatstvo danas procjenjuje na nekih 3 lomai hiljade i hiljade slobodoumnih ljudi, izmeu milijarde dolara.11 U Hrvatskoj je Opus Dei osnovan ostalih, i Giordana Bruna, koji se usudio konstatirati 2003. godine. No, Katolika Akcija je poela u Hrvatda je Bog istovjetan s prirodom: natura est deus in reskoj djelovati jo dvadesetih godina prolog stoljea. bus. (Primjer franjevaca i dominikanaca kolski je priPrvo kroz Hrvatski orlovski savez, koji je osnovan kao mjer kako se jedna dobra ideja moe dovesti do papandan jugoslavenskom Sokolu, a onda preko Kriaroksizma). Onda u 16. stoljeu vitez Ignacio Loyola ra, ije je geslo: rtva - Euharistija - Apostolat. U vriosniva vrlo militantnu Drubu Isusovu, koja e se sva jeme NDH Kriari su se u potpunosti stavili na stranu staviti u papinu slubu protiv reformacije. Loyola je ustakog reima, pa e ak i poslije osloboenja, pod na jednom mjestu zapisao: Vjerovat u da je bijelo zastavom S vjerom u Krista protiv komunista radito vidim crno, ako hijerarhija Crkve tako odredi. Isuti na ruenju nove vlasti i povratku Pavelia u zemlju. sovci su organizirani po strogom vojnom principu disJedan od prvih i glavnih ideologa Katolike Akcije u cipline i samodiscipline: na elu Drube je general, Hrvata bio je dr. Ivan Mertz.12 Zanimljivo je da je papoznat jo kao crni papa, takoer sa sjeditem u Ripa Ivan Pavle II Ivana Mertza 2003. takoer proglamu. Isusovci ve prvih desetljea svog rada biljee vesio blaenim: samo nekoliko godina nakon beatifikalike misionarske uspjehe u Indiji, Kini, te posebno u cije Alojzija Stepinca. Sjevernoj i Junoj Americi, gdje ak osnivaju svoju Na katoliki militarizam nadovezuje se i vjerski fanadravu Paragvaj. Od stanovnika praume i Indijanaca tizam, koji ima svoje dosta vidljive vanjske manifestastvorit e posebna sela, tzv. redukcije, koje e zapadcije: npr. pretjerano oboavanje kipova, raspela, stalni kolonizatori pljakati kao feudalci u ranom sredno moljenje krunice, kleanje na koljenima, boso honjem vijeku. Isusovci su imali monopol i nad cjelokupdoaenje, bievanje, idr. Meu katolicima je dosta nim obrazovanjem - no mora im se priznati da su u veliki broj karizmatika, od kojih neki dobivaju i tzv. svoje vrijeme ipak bili i najobrazovaniji sloj drutva. stigme (Isusove rane). Odlukom Tridentskog koncila, Po uzoru na Drubu Isusovu, 1922. papa Pio XI osustanovljen je i kult Blaene Djevice Marije. Nitko od krana ne tuje toliko Majku Boju kao katolici. U sviniva Katoliku Akciju - politiku organizaciju laikog

218 jetu je na stotine Marijanskih svetita koje hodoaste milijuni i milijuni ljudi. Jedno od najpoznatijih je ono u Fatimi u Portugalu. Tamo se Gospa prvi put navodno ukazala 1917. (dakle, u vrijeme Oktobarske revolucije) trojici djece, te je tom prilikom rekla da e svijet zadesiti rat, glad, progonstvo, i ostala zla, ako se - pazite sad - ne ispune Njezini zahtjevi da se Rusija posveti Njezinom Preistom Srcu. U Hrvatskoj je takoer dosta Marijanskih svetita: u Bistrici, u Sinju, u Aljmau, na TrsatuGospa se 1981. ukazala i u Meugorju, u Hercegovini, nedaleko jame Golubinke nad kojom je 1941. izvren strahoviti pokolj srpskog ivlja. Moe se rei da je Katolika crkva - pa i kranstvo kao takvo - u stanovitom smislu i izvorite antisemitizma. Jo je Aurelije Augustin pisao da su idovi koji su odbacili i ubili Krista zbog toga rastjerani irom svijeta.13 Papa Inocento III. govorio je da se osjea uasno kad samo zamisli da groe, koje su gazile idovske noge, moe zavriti u posveenom misnom vinu. Na etvrtom lateranskom koncilu 1215., idovi su oznaeni kao sinovi sluavke Davidove, a ne kao istinski nasljednici njegove loze, te kao doivotni robovi, pa je kranima zabranjeno jesti sa idovima i imati s njima spolne odnose. Takoer, istaknuta je potreba razdvajanja idova od krana, kao i potreba da se idove uini prepoznatljivim priivanjem posebnog znaka na njihovu odjeu. Papina drava je tako prva drava u svijetu u kojoj e idovi jo u ranom srednjem vijeku nositi Davidovu zvijezdu na rukavu - davno prije dolaska Hitlera na vlast u Njemakoj. Poslije je papa Pavao IV 1555. izdao bulu Cum nimis absurdum s kojom je rimskim idovima oduzeo sva prava, to e biti poetak stvaranja rimskog geta. No, ve je prije toga postojao idovski geto u Veneciji, dok je poslije rekonkviste i oslobaanja Iberskog poluotoka od Maura, po nalogu okrutnog inkvizitora fra Tomasa de Torquemada,1492. uslijedio i veliki progon idova - Sefarda, od kojih e mnogi nai svoje utoite u Bosni, koja je tada bila pod Turcima. Sefardi su dali veliki doprinos kulturnom razvoju Bosne, ali e ih naalost mali broj preivjeti Paveliev holokaust od 41 do 45. Od svih religija, katolianstvo je jedina religija koja ima svoju dravu. To se moda naizgled ini nevanim, ali je ta injenica od goleme vanosti. Istina, postojale su i postoje drave koje su vie ili manje teokratski organizirane, ali jedino Katolika crkva ima svoju dravu iz koje centralistiki eli vladati svim ostalim dravama. U toj injenici veliki dijelom lei odgovor na pitanje, zato je katolika toliko vie od pravoslavaca, iako je pravoslavlje blie izvornom Kristovom nauku od katolianstva, te zato je Katolika crkva najbogatija od svih drugih crkava. Naravno, postoje i drugi, meusobno isprepleteni razlozi, zato je tome tako: prvo, pravoslavlje se razvijalo pod puno teim historijskim uvjetima od katolianstva. Nakon to su Turci osvojili Carigrad, pravoslavlje je palo pod vlast islama, a onda i sve pravoslavne drave na Balkanu. Nasljednicu Bizanta - najveu pravoslavnu zemlju - Rusiju, takoer je zadesila teka sudbina, jer e je osvojiti Mongoli, koji e njome vladati skoro etiristo godina. (A propos, pravoslavlje e se

Historijske teme
nai ponovo u tekoj situaciji u 20. stoljeu, kad boljevici dou na vlast u Rusiji: pravoslavlje e de facto 70 godina biti u poluilegali). U meuvremenu - dakle u vrijeme dok pravoslavlje na Istoku proivljava svoje teke dane, katolianstvo se na Zapadu konsolidira, a Katolika crkva postaje jedan od najveih feudalaca u Evropi. Onda su se tu poklopile jo neke povoljne okolnosti. U 15. stoljeu slijede velika otkria, a ona kreu iz panjolske i Portugala - iz vodeih katolikih zemalja. Po osvajanju Amerike, i Katolika crkva, preko svojih misionara, kree vrlo agresivno u osvajanje Novog Svijeta. Pokrtavanje se vri ognjem i maem, a u genocidu nad domorodakim stanovnitvom uvelike sudjeluje i Katolika crkva. Osvajanjem novih kontinenata, Katolika crkva je kompenzira svoje gubitke u Evropi. Naime, u 16. stoljeu neke je katolike zemlje progutala Lutherova reformacija, a od pape je otpala i Engleska sa svojom Anglikanskom crkvom. Papa se ustvari naao u vrlo tekoj situaciji. Bilo je pitanje: hoe li katolianstvo uope opstati ili e propasti, a onda je uslijedila isusovaka protureformacija, i Katolika crkva se ponovo podigla na noge. Takoer treba rei da je katoliki Zapad, za razliku od pravoslavnog Istoka, dugo vremena (od 12. do 14. stoljea) vodio borbu s raznim heretikim pokretima, koji e iznutra snano destabilizirati poziciju Crkve.14 U ekoj se javljaju husiti, u Francuskoj katari ili albigenzi, u Italiji paterani, itd. Dodue, prvi se heretiki pokreti javljaju na Istoku jo na poetku Bizantskog carstva, npr. arijanci, nestorijanci idr., ali e istona hereza poslije, nakon to Turci osvoje Balkan, gotovo sasvim zamrijeti, to je i logino, jer e se pravoslavlje u novim okolnostima morati boriti za goli opstanak, pa nee imati ni vremena ni snage za unutranje reforme. Osim toga, pravoslavlje se kroz stoljea ipak manje deformiralo od katolianstva, pa na Istoku nee biti ni neke velike potrebe za reformacijom , kao to se na Istoku nee javljati ni neki zapaani sektaki otpori. Inae, valja naglasiti - to je vrlo zanimljivo - da je prvi heretiki pokret uope nastao na Balkanu (ve negdje u 10 stoljeu), u Bugarskoj, pod imenom bogumili, da bi se odatle poeo iriti prema Zapadu, i da bi doao do Bosne, gdje se posebno ukorijenio, o emu e poslije biti puno vie rijei. Ustvari, Zapad je preko bogumila prvi put doao u doticaj s heretikim vjerovanjima. Stoga ne udi to je papa pokrenuo kriarski rat protiv bogumila, odmah nakon to je izvrio pokolj albigenza. Papa se posebno uplaio heretika, jer su oni, izmeu ostalog, dovodili u pitanje njegov autoritet i vlast. U vrijeme srednjovjekovnog religijskog jednoumlja, dok nije bilo politikih stranaka u modernom smislu, heretiki su pokreti ustvari jedine stranke, a hereza jedina opozicija slubenoj Crkvi koja ima monopol nad cijelim drutvom. Ono to spaja gotovo sve heretike pokrete, to je bespotedna borba protiv crkvenih privilegija i feudalne eksploatacije. Heretici apeliraju na povratak iskonskoj Kristovoj vjeri od koje se Crkva otuila; oni su protiv simonije i indulgencije, protiv desetine i Petrovog poreza, oni ne vole bogatae, ni biskupe ni papu. Najkrae reeno:

Historijske teme

219

heretici su onodobni socijalni reformatori - u nekim segmentima i komunisti, jer ono to oni trae je drutvo jednakosti i socijalne pravde, ustvari - jedno besklasno drutvo. Heretici, dakle, istupaju protiv feudalnog poretka, a feudalni poredak na Zapadu uvelike se razlikovao od feudalizma na Istoku, to je takoer jedan od razloga zbog ega se hereza na Zapadu bila vie rasprostranila nego na Istoku. Ono to mi shvaamo pod feudalizmom, to je ideal-tip zapadnog feudalizma koji nastaje u Franakoj, i koji se poslije proirio i postao vladajui drutveno-ekonomski sistem u Zapadnoj Evropi. To je feudalizam kojeg u svojim djelima uzimaju kao model i Marx i Engels, a oni su i pored svoje genijalnosti bili suvie zapadno-europocentrini, te nisu vodili previe rauna o drugim paralelnim sistemima. Meutim, to je vrlo vano pitanje, jer je na nejednakim temeljima feudalizma izrastao nejednaki kapitalizam, a to e imati i svoje posljedice na razvoj socijalizma. Nije se socijalizam sluajno pojavio prvo u pravoslavnoj Rusiji, gdje je bila jaka tradicija staroslavenske zadruge.15 Jednako tako, kapitalizam se nije sluajno pojavio prvo u Zapadnoj Evropi, i nije nimalo sluajno to socijalizma nije imao velike anse na Zapadu (iako su klasici marksizma predviali da e socijalizam pobijediti prvo u najrazvijenijim zemljama Zapada), gdje je vrlo snana katolika reakcija i duh protestantizmaali ovdje to nije tema, pa se toga samo uzgred dotiemo. No, ono to ovdje svakako elimo podvui, to je socijalno-ekonomska i administrativno-politika razlika izmeu zapadnog (franakog) i istonog (bizantskog) feudalizma.16 Naime, istoni feudalizam je, i pored svoje eksploatatorske biti, znatno egalitarniji od zapadnog feudalizma. On se temelji na tzv. proniji, dravnoj zemlji na kojoj rade vie-manje slobodni seljaci. Na istoku nema kmetova u onom obespravljenom smislu kao na Zapadu. Nema privatnog vlasnitva - prevladava uglavnom dravno vlasnitvo, dok je sama drava snano centralistiki

organizirana. Nema najamne vojske - postoji samo narodna armija. Sve su to razlozi zbog kojih e Bizantsko carstvo opstati hiljadu godina kao najdugotrajnije i najmonije carstvo u povijesti ovjeanstva. Bizant nije razorila osmanlijska vojska, ve zapadni feudalizam kojeg je elita poela uvoziti u zadnjoj dekadi svoje historije kao pomodnu robu. S druge strane, feudalizam na Zapadu temelji se, kao to mu i sama rije kae, na feudu, zemljinom posjedu koji je u vlasnitvu vlastele, a na kojem rade poluslobodni seljaci-kmetovi. Feudi su ustvari zatvorene, komunikacijski slabo povezane, autarhine ekonomske jedinice, na kojima izrastaju razne grofovije, makro-grofovije, kneevine i sline patuljaste politike tvorevine u kojima gotovo svaki feudalac ima svoju vojsku. Iz takvog razdrobljenog drutveno-ekonomskog sistema bilo je gotovo nemogue napraviti snanu dravu. Papa je vie puta pokuavao ujediniti zapadni svijet u novo Rimsko carstvo, prvo kao konkurenta Bizantu, a poslije protiv Turaka, ali su svi ti pokuaji nakon odreenog vremena zavrili neuspjeno, jer je sama ideja centralizirane drave u suprotnosti s idejom feudalizma. Na istoku je crkva imala vanu ulogu: pravoslavlje je ustvari ideoloka nadgradnja Bizantskog carstva, ali je ipak koliko-toliko odvojena od drave, dok je na Zapadu Crkva jedan od najmonijih feudalaca, duhovna vlast kojoj su podreeni svi svjetovni vladari. Feudu, kao temelju drutveno-ekonomskog sistema na Zapadu, odgovara parohijalna svijet, s kojom e Katolika crkva kroz cijeli Srednji vijek jako vjeto manipulirati. Apokaliptina slika svijeta, vjetice, inkvizicija, trgovanje s lanim relikvijama i s oprostom grijeha, pljakaki i zloinaki kriarski ratovi, koje e Crkva voditi ne samo protiv bezbonog islama, nego i protiv vlastitih odmetnika, vjerska iskljuivost, neznanje, zatucanost i opa nepismenost, sve je to samo dio mranog srednjeg vijeka u kojem Papa kao Kristov namjesnik sjedi na vrhu trona Feudalne Pira-

220 mide. Feudalizam zapadnog tipa nastao je, dakle, u Franakoj, a Franaka je prvi papin pokuaj obnove Zapadnog rimskog carstva. Kako je taj pokuaj zavrio, znamo: Franaka se nakon osamdeset godina postojanja raspala na tri dijela, na buduu Francusku, Italiju i Njemaku. Aachen kao glavni grad Franakog carstva nikada nije mogao dostii sjaj i rasko Carigrada. No kad je propalo Franako carstvo, papa iz rukava izvlai drugi adut, pa osniva Sveto rimsko carstvo njemake narodnosti, koje nikada nee postii svoju unutranju homogenost i koherentnost, iako e svoje karikaturalno ime zadrati sve do 1806., dok ga ne uniti Napoleon Bonaparte, isti onaj bezboni Bonaparte koji je 1796. napao Papinu dravu, da bi papu ve sljedee godine dao utamniio, pa e ovaj u tamnici i umrijeti.17 Ipak, papa i njegovi saveznici na kraju e slomiti Napoleona, nakon ega e biti osnovana reakcionarna Sveta alijansa, savez Austrije i Rusije u koji e ui veina evropskih zemalja, s ciljem borbe protiv naprednih revolucionarnih ideja, a za tobonje ouvanje svetih kranskih vrednota, pod firmom politike legitimiteta. No, da se mi jo na trenutak vratimo unazad. Poslije raspada Franake, u srednjoj Evropi poinje jaati nova katolika velesila Ugarska, koja e postati vjerni papin saveznik, a to e saveznitvo najee ii na tetu Junih Slavena, koje Ugarska eli pod svaku cijenu pokoriti, pa e tako Hrvati uz papin blagoslov ve 1102. pasti pod vlast Ugarske iz koje se nee iupati sve dok ih 1918. ne oslobodi kralj Petar I. Karaorevi. No, kad je Ugarska pala pod Turke, papa se okrenuo Habsburzima: stvorena je Habsburka, te poslije Austro-Ugarska monarhija, jedna reakcionarna, u osnovi - antislavenska monarhija, koja e opstati sve do 1918. godine. Poslije Prvog svjetskog rata, papa (a u to je vrijeme papa Benedikt XV, ije je ovaj sadanji papa oito nasljednik, kad si je uzeo ime Benedikt XVI!) pod svaku cijenu eli obnoviti Austro-Ugarsku, odnosno stvoriti jednu novu-staru Podunavsku katoliku federaciju, to mu ipak nee uspjeti, budui da to nije bilo u interesu ratnih pobjednika. Onda se u meuratnom razdoblju oslonio na Mussolinija koji je takoer elio obnoviti slavno Rimsko carstvo, a duce mu je, kao to smo rekli, vratio i dravu, koju su mu prijanji bezbonici anektirali. Pa je sklopio konkordat s Hitlerom, a Hitler mu se svidio, ne zato to je bio dobar katolik, jer to uope nije bio, nego zato to je elio na Moskvu18, a papi se uinilo da bi uz pomo Osovine mogao jednim udarcem ubiti dva bauka: i pravoslavlje i komunizam! U tu je svrhu stvorena i monstruozna NDH - najreakcionarnija katolika tvorevina u tadanjoj Evropi, iji je zadatak bio sprijeiti nadiranje pravoslavlja prema Zapadu, te mogue uvrivanje komunizma na Mediteranu. Papa je, kao to smo rekli, od samih poetaka elio unititi pravoslavlje, pa kad su kriari osvojili Carigrad, na ruevinama Bizantskog carstva osnovano je nekakvo minijaturno Latinsko carstvo, koje e se prije raspasti, nego to e procvjetati. Nakon propasti pak najvee istonoslavenske zemlje Kijevske Rusije u 13 stoljeu, nakon to su Rusi pali pod vlast Zlatne Hor-

Historijske teme

de, papa e forsirati katoliku Poljsku i Litvu, koje e 1569. pod dinastijom Jagelovia (koji su, nota bene, jedno vrijeme doli i na austro-ugarsko prijestolje, pa e vladati i Hrvatima) stvoriti zajedniku dravu, jednu od najveih drava u tadanjoj Europi u koju e ui i veliki dio Rusije, i gdje e veliku vlast imati militantni jezuiti, a tako e ostati sve dok Moskovska kneevina ne zbaci sa sebe tatarski jaram i dok se ne pone iriti i prema zapadu i prema istoku.19 Dokle see papina elja da pokatolii Rusiju, govori injenica, da je papa na poetku 17. stoljea podravao lanog Dimitrija, jednog obinog probisvijeta koji se proglasio zakonskim nasljednikom iz dinastije Rjurikovia, odnosno preivjelim sinom Ivana Groznog, koji je uz pomo Poljske i Katolike crkve napao Rusiju i ondje za kratko organizirao vlast. Papin Drang Nach Osten - prodor na Istok - zahvatio je i Ukrajinu, u vrijeme kad je zapadna Ukrajina, nekadanja Galicija dospjela pad vlast Austro-Ugarske. Papa se tada dosjetio unije iz prijanjih vremena (o emu je ve bilo rijei), pa je 1596. osnovao Grkokatoliku crkva u elji da pounijati pravoslavne Ukrajince, to e mu samo djelomino uspjeti; no ostala je podjela na prozapadne unijate i proruske pravoslavce, podjela koja i dan danas razdire ukrajinsko drutvo. Poslije Drugog svjetskog rata, kojeg je papa - zloglasni Pio XII - praktiki izgubio, Vatikan mijenja plou, te se okree SAD-u, u nadi da e doi do sudbonosnog sukoba Zapada s komunistikim SSSR-om, dok u isto vrijeme, preko svojih takorskih kanala, zbrinjava nacistike i ustake zloince po reakcionarnim katolikim zemljama Latinske Amerike. U Zapadnoj Evropi pak podrava osnivanje demokranskih stranaka, koje e poslije rata postati vrlo respektabilna snaga; u Italiji gui Komunistiku partiju, koja e dugo vremena biti na granici da osvoji vlast u zemlji, ali tu granicu nikad nee prei, zahvaljujui, prije sve-

Historijske teme
ga, papi, koji nije mogao podnijeti da katolika Italija, gdje je sjedite njegove drava, postane komunistika zemlja, pa se udruio sa CIA-om i Amerikom protiv talijanskih komunista, a na Togliattia je bio ak pokuan atentat. A onda slijedi osnivanje Evropske ekonomske zajednice - dananje Europske unije. Iako je EU osnovana na temeljima liberalne demokracije, koja je strana Katolikoj crkvi, u njoj ipak veinu ine katolici, pa je papa podrava, kao i njezino irenje na Istok. Neki ak smatraju da plava zastava EU simbolizira Nebo, a 12 zvjezdica krunu na glavi Djevice Marije, no otom-potom.20 Potkraj sedamdesetih godina prolog stoljea, na elo Svete Stolice dolazi prvi put nakon dugo stoljea papa ne-Talijan, te prvi papa slavenskog porijekla - Poljak Karol Wojtyla koji e odigrati kljunu ulogu u ruenju komunizma. Osamdesetih godina on podrava poljsku Solidarnost, osamdesetdevete ujedinjenje Njemake, a 92. prvi priznaje katoliku Hrvatsku i Sloveniju, ime je dao zeleno svjetlo za razbijanje Jugoslavije, koja je Vatikanu jo od 1918. veliki trn u oku. Papa Wojtyla za vrijeme svog pontifikata proglasio je blaenima i svecima vie ljudi nego svi pape prije njega: ak 1.341 blaenika i 482 sveca21, ukljuujui niz kontraverznih osoba, npr. 498 sveenika, pristalica Francovog reima22, koji su stradali kao rtve panjolskih republikanaca, te hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca, osuenog u Jugoslaviji za kolaboracionizam Ipak, kad govorimo o papi i Vatikanu, centralno pitanje - i s time emo polako privoditi kraju ovaj prvi dio - pitanje svih pitanja je tzv. primat rimskog biskupa nad cijelom kranskom crkvom. To kanonsko pitanje, ili - bolje rei - politiko pitanje par exellance, postat e glavni uzrok crkvenog raskola iz 1054., i glavni razlog zbog kojeg crkveno jedinstvo nije vraeno do dana dananjeg. Mi smo ve rekli da je rimski biskup nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva, u vrijeme opeg metea i kaosa, kad su poganska plemena osvojila Rim, i time ugrozila samo kranstvo, uivao golemi ugled u cijelom kranskom svijetu. Taj mu je ugled dugo vremena priznavala i istona crkva, a proistjecao je iz vie izvora: prvo, Rim je prva metropola kranskog svijeta, sjedite Rimskog carstva, grad koji je jo u ranokransko doba bio poznat po izdanom darivanju sirotinje, po izdrljivosti i portvovnosti za Kristovu vjeru; drugo, Rim je svojom slavnom prolou izazivao potovanje i kod svojih neprijatelja, pa je tako papa Lav I. svojom pojavom odbio i velikog Atilu.; tree, Rim je apostolski grad u kojem su propovijedali i muenikom smru stradali apostoli Petar i Pavao,23 itd. No, ugled i primat ili prvenstvo nisu jedno te isto: to su dvije razliite stvari. Papa, meutim, svoj navodni primat temelji na druge dvije stvari: jedna je povrna simplifikacija, a druga grubi falsifikat. to se ovog prvog tie, Katolika crkva tvrdi da je papa ustvari Petrov nasljednik, pri emu se poziva na rijei Isusa Krista upuene apostolu Petru: Ti si Petar i na tom kamenu u sazidati moju crkvu (naime, Petar znai stijena!), kao i na obeanje da e mu dati kljueve carstva nebeskog (stoga su kljuevi i na grbu Vatikana). Time je toboe Krist uz-

221 digao rimskog apostola Petra iznad svih ostalih apostola, a onda, posredno, i rimskog biskupa kao Petrovog nasljednika nad sve krane. Meutim, nema ni jednog dokaza iz apostolsko doba, da je Petar imao bilo kakav privilegiran status u odnosu na druge apostole. Na apostolskom saboru iz 51. godine, nigdje se ne vidi uspostavljena crkvena hijerarhija, a nema ni govora o vlasti jednog biskupa nad cijelom Crkvom. Tako je i na ostalim apostolskim saborima. Apostoli, na kraju krajeva, nisu ni mogli uspostaviti crkvenu hijerarhiju, jer su oni egalitaristi: prvi krani odbacuju sluenje lanim autoritetima i vlast ovjeka nad ovjekom. Hijerarhiju e uspostaviti tek poslije institucionalizirana Crkva imitirajui time drutvenu hijerarhiju. Papa je oito bio svjestan da je pozivanje na sv. Petra labavi argument, pa je kasnije svoj primat odluio, za svaki sluaj, uvrstiti i jednim pravnim dokumentom. Lukavi sveenici osmislili su tako nekakvu darovnicu kojom je slavni car Konstantin (dakle, onaj isti Konstantin koji je kranstvo proglasio slubenom vjerom i koji je osnovao Konstantinopol, buduu prijestolnicu Bizanta) darovao Velikom papi Silvestru I., ni manje ni vie, nego cijelo Zapadno Carstvo. Konstantin je to navodno uinio iz zahvalnosti prema papi, jer je na udotvoran nain ozdravio od gube, nakon to ga je ovaj krstio. Prije nego to e se povui u svoju novu metropolu, car e, eto, velikoduno darovati papi Silvestru I., ali i svim njegovim nasljednicima, sve provincije i gradove u Italiji i zapadnim krajevima (omnes Italies seu occidentalium regionum provincies et civitates), a s time i mo koju je uivao sam car. To je, kako stoji, naredba koju svi moraju potovati, a tko joj se suprotstavi, past e u nemilost apostola Petra i Pavla, te e se strmoglaviti s avlom i svim bezbonicima u vatru pakla. Stoljeima se vjerovalo u vjerodostojnost te navodne Konstantinove darovnice (Donatio Constatini); tek je u 15. stoljeu otkriveno da se radi o grubom falsifikatu kojeg je Rimska Kurija fabricirala za potrebe legalizacije papinog primata u kranskom svijetu. Prvi koji je otkrio da je rije o falsifikatu, bio je Lorenzo Valla, lini papin tajnik: on je 1440. dokazao da ta navodna Darovnica i nije nastala u Konstantinovo vrijeme, ve tek u 8. stoljeu (sic!).24 Prije no to preemo na razmatranje odnosa Svete Stolice i hrvatskog naroda, ukazat emo u kratkim crtama na jo nekoliko problematinih i apsurdnih stvari u vezi pape, Vatikana i katolianstva openito, te time zavriti ovaj uvodni dio: 1.Papa je posljednji autoritarni vladar u Evropi, Rimski Cezar ija je drava tuni ostatak nekad slavnog Rimskog carstva. On je nepogreiv, prema Dogmi o nepogreivosti iz 1870., nedodirljiv kao faraon, doivotni monarh, iji se kult linosti oboava kao kult Dragog Voe ili Mao Ce Tunga. Drava Vatikan ustrojena je kao monarhija s apsolutnim vladarom na elu. U Vatikanu nema podjele na zakonodavnu, sudsku i izvrnu vlast kao u svakoj normalnoj civiliziranoj demokraciji, pa se postavlja pitanje: kako papa kao jedan apsolutist moe biti duhovni pastir svijeta kojem je demokracija uzor?

222 2. Samo je konvencionalno katolianstvo kao takvo (a time i kranstvo) negacija liberalizma i demokracije. Crkva, na primjer, podrava ideju kolektivne odgovornosti, dok liberalizam stoji na pozicijama individualne odgovornosti. Svi smo mi osueni na grijeh zbog prvog grijeha Adama i Eve. Ili: Krist je svojom muenikom smru elio iskupiti sve ljudske grijehe, dok su svi idovi krivi, jer je Juda izdao Krista, itd. 3. Crkva ima krajnje izopaen stav o ljudskoj seksualnosti. Priom o seksualnosti kao grijehu, Crkva je ljudima nametnula osjeaj krivnje. Jer, ako je Isus bezgreno zaee, onda je i svako drugo normalno zaee - greno. Papa je tek nedavno odobrio upotrebu kontracepcije, ali samo u sluajevima prevencije od zaraze virusom HIV. Crkva je, na elu s papom, i izrazito homofobina. Pozivajui se na Sodomu i Gomoru, ona homoseksualnost tretira kao neto krajnje greno, neprirodno, izopaeno, kao nagon za samounitenjem isl., s tim da nije zabiljeeno da su Isus i apostoli bilo gdje govorili protiv homoseksualnosti. S druge strane, Katolika crkva je leglo pedofilije, koja je doista teki zloin, a neki optuuju i sadanjeg papu Benedikta XVI da je titio sveenike pedofile.25 4. Crkvi je strana i rodna ravnopravnost. Ona enu tretira najvie kao suprugu podlonu muu, kao majku ili stroj za raanje, ili kao domaicu koja se u potpunosti treba staviti u slubu obitelji. S jedne strane Crkva se protivi abortusu, a s druge, medicinski potpomognutoj izvantjelesnoj oplodnji, koja je danas jedina ansa za milijune ena u svijetu da postanu majke. 5. Nauk Crkve je u mnogoemu nelogian i kontradiktoran: npr. Crkva prikazuje Isusa kao zatitnika sirotinje koji se rodio u talici, dok sami biskupi ive u palaama obasuti grimizom i zlatom. Crkva govori da je Tijelo smrtno, a Dua vjena, a Isusovo uskrsnue, valjda da bi bilo uvjerljivije, prikazuje kao uskrsnue Tijela. Isus je, dakako, bio udotvoran: s jednom je ribom mogao nahraniti mnotvo gladnih, vodu je pretvarao u vino, oivljavao je mrtve i ozdravljao bolesne, samo, eto, jedino sebe nije mogao spasiti od muka na kriu. Bog je tako dobar i milostiv, toliko da e i svog vlastitog sina rtvovati, pa e Isus ak zavapiti na kriu: Eli, eli lama azavtani!! (Boe, boe, zato si me ostavio), a koliko Mu je vano da ga se ljudi boje, govori i to to je Abrahama stavio na kunju traei od njega da zakolje svog vlastitog sina, to je ovaj fanatik bio spreman i uiniti da ga Bog nije odvratio od te uasne nakane. Bog je, na kraju krajeva, sklopio sa idovima poseban savez: oni su njegov izabrani narod, ali ih to ipak nee spasiti od holokausta u Drugom svjetskom ratu, s tim da treba rei da je ta pria o Bojem ili izabranom narodu kod mnogih naroda postala izvorite rasizma i nacionalne iskljuivosti (npr. kod nas, u vidu krilatice Bog i Hrvati, ili teze da su Srbi boji narod). U samom inu prieivanju ima neeg kanibalskog: tako je misno vino Kristova krv, a kruh ili hostija Njegovo tijelo: pijte ovo vino, ovo je krv moja - jedite ovaj kruh, ovo je tijelo moje. Itd. 6. Katolika crkva je, i pored svoje znaajne karitativne djelatnosti, izuzetno gramzljiva, a gramzljivost spada u Sedam smrtnih grijeha prema samom kranskom nauku. Crkva je u prolosti bila veliki zemljopos-

Historijske teme
jednik, najsnaniji eksploatator, feudalac koji ubire desetinu, a danas je veliki dioniar, vlasnik skupih nekretnina, poduzetnik i bankar. Centralna vatikanska banka zove se IRO (Instituto per le Opere di Religione, tj. Institut za religioznu djelatnost - iji je ve sam naziv groteskan), i to je valjda jedina banka u svijetu ije su transakcije sve donedavno bile potpuna tajna za poreznu upravu i financijsku policiju, jedina banka u svijetu koja posluje bez altera, a u ije poslovanje uvid ima jedino Kardinalsko vijee na elu s papom.26 7. Crkva je kroz cijelu povijest bila vrlo nazadna, a to e ostati i do dana dananjeg. Ona ne samo da je kasnila za razvojem znanosti, nego je zaustavljala i svaki iole znaajniji drutveni napredak. Kad je Galilej dokazivao da je Zemlja okrugla, Crkva je tvrdila da je Zemlja ravna ploha koju veliki kitovi nose na leima.27 Kad je Darwin otkrio teoriju evolucije, Crkva je i dalje ostala na pozicijama biblijske kreacije. Kad su poele graanske revolucije, Crkva je svim silama nastojala sauvati feudalizam i u njemu svoj privilegirani status. Kad se pojavio socijalizam, Crkva se stavila na stranu kapitalizma, itd. 8. Vatikan se u oba svjetska rata naao na strani poraenih. U Prvom svjetskom ratu, papa je podravao Centralne sile, a u Drugom Sile Osovine. Kad bi njegovi tienici izgubili rat, on bi se svojski trudio da prou sa to manje gubitaka ili da ih spasi. Tako je pod kraj Prvog svjetskog rata radio na obnovi Austro-Ugarske, a poslije Drugog svjetskog rata na zbrinjavanju ratnih zloinaca. Papa je bio i jedan od prvih ideologa hladnog rata, te zagovornik ujedinjenja Njemake. I na kraju: 9. Papa je bio veliki neprijatelj Jugoslavije i same ideje jugoslavenstva. On nikako nije mogao prihvatiti mogunost da katolici Slovenci i Hrvati uu u dravu u kojoj e pravoslavci initi veinu. Stoga je 1914. podrao agresiju na Srbiju, jer je u Srbiji vidio Pijemonta junoslavenskog ujedinjenja, te je 18. radio na obnovi Austro-Ugarske, kako bi, izmeu ostalog, sprijeio stvaranje Jugoslavije. Novo-uspostavljenu Kraljevinu SHS priznao je meu posljednjima, a kad je Hit ler napao Jugoslaviju na njezinim je ruevinama uz pomo Mussolinija stvorio marionetsku klerofaistiku NDH. U novoj socijalistikoj Jugoslaviji vidio je jo veeg neprijatelja, posebno u prvim godinama poslije rata, kad je Tito krenuo na Trst, pa se uplaio da Jugoslaveni uz pomo SSSR-a ne izvezu komunizma u Italiji, te kad je poelo suenje Stepincu i dijelu katolikog klera za kolaboracionizam i zloin protiv naroda, to e rezultirati prekidom diplomatskih odnosa izmeu Vatikana i Jugoslavije. Papa je poetkom 92. pohitao da meu prvima prizna samostalnu Sloveniju i Hrvatsku, ali ne i iz nekih slobodoljubivih ideala, ve da bi rasturio Jugoslaviju. Papa, jednako tako, bez obzira na sve Miloevieve zloine, nikada nije osudio ni agresiju NATO pakta na SR Jugoslaviju.
1 2 Jacques Marcier, Povijest Vatikana, Barbat, 2001., od 314. do 405 str. Naziv papa (lat. otac) u poetku se koristio kao naziv za sve sveenike, kako na Istoku tako i na Zapada. Od 3. stoljea, to je naziv prvenstveno za biskupe, a od 5. stoljea uobiajeni naziv iskljuivo za rimskog biskupa.

Historijske teme
Ovdje su, kad je rije o povijesti kranstva i kranskom nauku, konzultirane najvie sljedee knjige: Vojislav Ili, Historija hrianske crkve, Prometej -Novi Sad, 2000., Gligorije Miki, Pregled istorije hrianske crkve, Mono i Manjana, 2000. Ili: sr.wikisource.org/.../Pregled_istorije_hrianske_crkve, te Ivan Cvitkovi, Religije suvremenog svijeta, Sarajevo, 1999., kao i Religije svijeta Johna Bowkera, Znanje, 2005. 4 Karl Kautsky jedan je od rijetkih marksistikih teoretiara koji se bavio kritikom kranstva. Pogledati njegovu knjigu Porijeklo kranstva, Beograd, 1954. U toj knjizi, na strani 398 Kautsky rezimira da je kranstvo izvojevalo pobjedu tek kada se pretvorilo upravo u suprotnost svoje prvobitne sutine; da u kranstvu pobjedu nije izvojevao proletarijat, ve sveenstvo koje ga je iskoritavalo i njime vladalo; da je kranstvo pobijedilo ne kao prevratnika, ve kao konzervativna sila, kao nova potpora ugnjetavanju i eksploatacije; da carsku mo, ropstvo, siromatvo masa i koncentraciju bogatstva iz malo ruku ono ne samo to nije odstranilo, ve ju je uvrstilo. Organizacija, kranska crkva, pobijedila je time, to je svoje prvobitne ciljeve napustila i zastupala suprotne ciljeve. 5 Georgije Ostrogorski, Istorija Vizantije, Narodna knjiga Alfa, 1998. 6 Ibidem, str. 188 -192 7 O navedenim povijesnim dogaajima, vie u osmom i devetom svesku Povijesti svijeta, Biblioteka Jutarnjeg lista, 2008. 8 Evo to pie u knjizi Evropska pozornica iz 1679. (drugi tom) kako su se ponaali hrvatski vojnici kad su 1630. uli u Magdeburg: Tada je zapravo poelo i pljakanje, otimanje, mrcvarenje, sramoenje djevojaka i ena, i postupalo se preko svake mjere uasno i grozno. U crkvi sv. Katarine oni su pedeset trojici, uglavnom ena, sasvim nemilosrdno odrubili glave, tu su one pronaene mrtve sa savijenim i preklopljenim rukama. Neke su ene prilikom poroaja od tiranskih vojnika pogubljene. Uope ne moe da se opie ni izree kakav je to bio jad, kakva beda i alost Oni su, ipak, pored konja i neto stoke, odveli sobom u logor mnogo ena i djevica sa neto mukaraca, povezane lancima. enske su tu zloupotrebljavali u njihovoj avolskoj poudi na bijedan nain, da su mnoge, naroito male djevojice od deset ili dvanaest godina, koje takoer nisu potedjeli, morale platiti glavom. A nakon to su konano otili iz Magdeburga jedino to se ulo bio je pla djece: 10, 11. i 12. svibnja ulo se tako alosno jaukanje i deranje od preostale djece, koja su stalno dovikivala oca i majku i koja uope nisu umjela da kau ija su. Neka su sjedila pored svojih pobijenih roditelja koji su na ulicama leali u krvi, i uvijek su dozivali i vikali: o tata, o mama! Neka su djeca sisali njihove mrtve dojke i pri tome se tako alosno derala da bi se i kamen u zemlji smilovao i da bi se najokrutniji tirani pokrenuli na samilost. Prema zabiljeci magdeburkog gradskog pisara Daniela Faja, Hrvati su prohujali i sve ivo pored nas posjekoe, dok jedan tamonji trgovac ovako svjedoi: Poto su mnogi Hrvati prebrodili (reku) Labu (ili Elbu, jer je voda bila vrlo mala, i tako nae ljude opkolili i mnoge pobacali u vodu i smaknuli, dogodilo se jedno alosno klanje i ubijanje da niko koga je neprijatelj zatekao nije bio poteen, ni ene ni djeca, tako da se to ne moe dovoljno opisati. Inae, o Hrvatima u Tridesetogodinjem ratu preporuuje se i istoimena knjiga Ivana Kukuljevia Sakcinskog, Matica hrvatska, 1941. 9 J. Phillips, The Fourth Crusade and the Sack of Constantinople, str. 106-269. 10 Nada Klai i Ivo Petricioli, Zadar u Srednjem vijeku do 1409., Filozofski fakultet u Zadru, 1976. 11 Opus Dei ima oko 85 tisua lanova diljem svijeta. Veinu ine laici - tzv. supernumerariji, koji smiju ivjeti obiteljskim ivotom, dok je manjina - numerarija - pod apsolutnim celibatom, i oni su ta osobna papina prelatura. Postoje jo i pomoni numerariji koji obavljaju kuanske poslove, a to su iskljuivo ene, jer Opus Dei smatra da takvi poslovi nisu dostojni mukog roda. Inae, Opus Dei ima ovinistiki odnos prema enama: po njima je uloga mukarca i ene u drutvo striktno odvojena. Dakako, Opus Dei je izriito protiv homoseksualnosti, protiv kontracepcije, umjetne oplodnje, eutanazije i openito svega to je, prema njima, Sotonino djelo. lanovi Opusa Dei pokazuju i odreene mazohistike sklonosti: tako numerariji nose cilicij - lanac s otrim bodljama koje ih ubodima podsjeaju na Kristove muke. Ta se metoda samokanjavanja zove trpljenje tijela. Opus Dei bio je dugo vremena skoro nepoznat iroj javnosti, sve dok 2003. Dan Brown nije objavio De Vincijev kod - roman u kojem se Opusu Dei prikazuje vrlo negativno. Istina, Da Vinijev kod je fikcija, ali u njemu ima i mnogo istine o toj organizaciji. 3

223
12 Ivan Mertz, Katolika akcija, ibenik, 1927. 13 Supersesionizam ili patrizam nauk je starih crkvenih otaca o idovskom bogoubojstvu, a odbaen je tek na Drugom vatikanskom koncilu 1965. 14 Povijest svijeta, sv. 7, Razvijeni srednji vijek, str. 87-135 15 Sovjetski bizantolozi razlau tezu da se bizantski agrarni sistem, nakon to su Slaveni prodrli u Istono rimsko carstvo, razvio upravo pod utjecaj staroslavenske zadruge. 16 Specifinostima bizantskog privrednog sistema bavio se najpoznatiji srpski bizantolog Georgije Ostrogorski. Vidjeti njegovu knjigu O vizantijskom feudalizmu, Beograd, Prosveta, 1969. Talijanski povjesniar Mario Gallina u ve spomenutoj Povijesti svijeta, 7 svezak - Rani i razvijeni srednji vijek, na str. 127, kae: U tom pogledu sve rasprave o pitanju postojanja ili nepostojanja feudalizma u Bizantu zapravo su nepotrebne, jer nita na Istoku, niti s politikog, niti s administrativnog ili pravnog gledita, ne podsjea na feudalizam zapadnog tipa. 17 Povijest svijeta, 13 svezak, Napoleon, restauracija i revolucionarna kretanja (1800.-1848.) 18 Operacija napada na SSSR iz 1941. zove se, ne sluajno, Plan Barbarossa po Fridriku Barbarossi, njemakom caru iz 12 stoljea koji je bio voa kriarskog pohoda na Svetu zemlju. 19 Na temu ruske povijesti preporuuje se knjiga Povijest Rusije Mihaila Pokrovskog, koji je meu prvima, nakon Revolucije, metodom historijskog materijalizma obradio povijest Rusije od njezinog postanka do najnovijeg vremena. Zanimljivo je da je tu knjigu na hrvatski jezik prvi preveo na poznati marksistiki teoretiar Boidar Adija, zajedno s Milanom Durmanom 1935. 20 Zastava EU slubeno je inaugurirana 8. prosinca 1955. na blagdan Bezgrenog Zaea. Njezin idejni tvorac, Arsne Heitz, priznao je da je kod izrade zastave bio inspiriran tradicionalnom kranskom ikonografijom koja dvanaest zlatnih zvijezda na plavoj podlozi koristi kao simbol Bezgrenog Zaea. Papa Pio XIII (tada jo nadbiskup Montini) 1958.g. sveano je blagoslovio dvadeset metara visoki kip Bogorodice i nazvao ju Vladaricom Europe i Majkom svih nacija. Biskup dr. Graber 1978. izjavio je kako svi trebaju moliti da jednog dana sav zapadni svijet bude kakav je nekad i bio - Imperium Marianum! 21 Veritas, glasnik Sv. Antuna Padovanskog, lipanj 2009. 22 Tunjava na najmasovnijoj beatifikaciji u povijesti Katolike crkve, 28. 10. 2007.: www.jutarnji.hr 23 Na mjestu gdje je navodno sahranjen sv. Petar izgraena je u Vatikanu Bazilika Sv. Petra, jedna od najljepih kranskih crkava uope. Gradili su je najvei renesansni umjetnici onog vremena, Bramante, Bernini, Michelangelo idr. Bizarno je ali istinito, da je papa Leon X da bi dovrio izgradnju te raskone Bazilike, odobrio prodaju oprosta grijeha diljem zapadne Evrope. Inae, tom se beskrupuloznom papi pripisuje i poznata reenica: Budui da nam je Bog dao papinstvo, uivajmo u njemu. 24 Povijest Vatikana, Ibidem, str. 178. 25 Papa na udaru: Sve je vie dokaza da je Ratzinger titio pedofile: www.nacional.hr. U Irskoj je istraga utvrdila da je tamonje najvie sveenstvo katolike Crkve titilo najmanje 170 sveenika osumnjienih za pedofiliju, i to punih 65 godina, pie Ivana Petrovi, Pedofilija je najvei grijeh crkvene strukture, Dnevnik.hr Nadbiskupija Los Angelesa morala je isplatiti 600 milijuna dolara rtvama pedofilije (Jutarnji.hr, 15.7.2007.), dok se Bostonska nadbiskupija nala pred bankrotom, jer rtvama pedofilije mora isplatiti oko 70 milijuna eura (www.ika.hr). 26 Talijanski novinar Gianluigi Nuzzi u knjizi Vaticano s.p.a donosi oko 4000 pisama, izvjetaja, rauna, doznaka, uplatnica i drugih razliitih dokumenata koji upuuju na to da se banka IRO bavila nelegalnim poslovanjem, te da je, kako kae autor, velika praonica prljavog novca. U knjizi pie i da je hrvatski kardinal Franjo Kuhari 1992. primio od Vatikana 12,3 milijuna lira za antikomunistiku djelatnost u Jugoslaviji. Zanimljiv je sluaj pape Ivana Pavla I, prethodnika Ivana Pavla II, koji je 1978. samo 33 dana nakon izbora za papu naprasno umro. Mnogi smatraju da je ubijen, jer se u to vrijeme dogodio bankrot banke Ambrosiana za koji su bili suodgovorni i dunosnici Vatikanske banke. Slubeno je papa umro od sranog udara, ali obdukcija nikada nije izvrena. U poznatom filmu Kum 3, koji govori o tom sluaju, papa je otrovan. O tajnama iza vatikanskih zidina vidjeti i knjigu Petra Poara, Tajna povijest rimskih papa, Split, 2000. 27 Papa Ivan Pavao II rehabilitirao je Galilea Galileja tek 1992. godine - 359 godina nakon inkvizicijske presude. Kasno ili na vrijeme - prosudite sami!

224

Recenzije

Eric Hobsbawm: Kako promeniti svet

Ivana Amidi

ako se odskora pojavila njegova nova knjiga pod nazivom Kako promeniti svet, istoriar Erik Hobsbaum je ponovo u ii interesovanja. Iako se esto o njemu govori kao o ,,marksistikom istoriaru, moda bi preciznije bilo rei da on kao sjajan analitiar veinu svoje inspiracije pronalazi u Marksovim pisanjima. To bi u principu i bila sutina dijalektike, bez koje retko da se moe analizirati i razumeti bilo ta, a pogotovu ne kompleksnost Marksovih ideja. U svojoj 94. godini ivota, Hobsbaum se u najnovijoj knjizi vraa na kljune teme izvorne marksistike misli i pokuava da nam objasni kako da promenimo svet. Ovaj verovatno najvei istoriar naeg vremena je nedavno, izmeu ostalog, dao i intervju za britanski Gardijan gde je upitan da li su upravo Marksovi briljantni opisi potencijala globalizacije zaradili potovanje i divljenje teoretiara i politiara irom sveta, pogotovo sada u doba krize, na ta on odgovara: ,,Kada priamo o Marksu, mislim da je najfascinatnija upravo globalizacija, kako je on predvideo globalizaciju, ukljuujui globalizaciju ukusa, kao i svega ostalog, to ga je na neki nain impresioniralo. Ali, mislim da su oni malo inteligentniji uvideli teoriju koja je dozvolila razueni razvoj krize. Zato to je zvanina teorija u tom periodu (u kasnim 90-im) teoretski potpuno iskljuila mogunost krize. U osvrtu na kraj marksistiko-lenjinistikih drava i nestanak Lenjinove senke to je stvorilo prostor za povratak originalnim marksistikim pisanjima, Hobsbaum daje sledei komentar: ,,Na neki nain, globalizovana ekonomija je bila efektivno voena i kontrolisana od strane onoga to bi mogli nazvati globalni sever-zapad (Zapadna Evropa i Severna Amerika) i oni su ustvari istrajavali u neemu to se zove ekstremni trini fundamentalizam. Isprva je izgledalo da to funkcionie sasvim dobro, bar u vreme starog severo-zapada, iako je jo od samog poetka bilo oigledno da je taj fundamentalizam na periferiji globalne ekonomije stvarao zemljotrese, velike zemljotrese. U Junoj Americi je izbila ogromna finansijska kriza u ranim 80-im, u Rusiji se dogodila ekonomska katastrofa poetkom 90-ih. I pred kraj prolog veka je posto-

jao taj enormni, skoro globalni slom, koji se prostirao od Rusije do June Koreje, Indonezije i Argentine. Po mom miljenju, to je bilo neto to je uinilo da se ljudi zamisle o bazinoj nestabilnosti sistema koji su prethodno odbacili. Da podsetimo, Hobsbaum je u Rimu u razgovoru za NIN u julu 2010. godine rekao sledee o stanju na bivem komunistikom istoku, Balkanu i izgledima za izlazak iz krize: ,,Bive socijalistike drave, ukljuujui i one koje su jo uvek predvoene komunistikim partijama, suoavaju se sa razliitim situacijama i problemima. Ostaviu na stranu njihove politike razlike. Veinom su ove drave ostale apsolutno krhke. U Evropi, neke se asimiluju u zapadnoevropski socijalno-kapitalistiki model iako na mnogo niem nivou prosenog prihoda po glavi stanovnika. Ni drave biveg SSSR-a, ni one iz jugoistone Evrope, nisu to uradile niti se od njih moe oekivati da to urade. Budunost e biti najtea u jugoistonoj Evropi koja upada u relativnu, a ponegde i u apsolutnu zaostalost u odnosu na druge delove kontinenta. Balkanizovana je vie nego ikad i unitena ratovima, korupcijom i kriminalom. Najverovatnije je da e se dvostruka ekonomija pojaviti unutar Evropske unije. Rusija, koja se donekle oporavila od katastrofe 90-ih, ostala je jak, ali ranjiv izvoznik primarnih proizvoda i energije i do sada nije bila u mogunosti da ponovo izgradi uravnoteeniju ekonomsku bazu. Reakcije protiv problema koji su se javili u neoliberalnoj eri vodili su do odreenog povratka bivem dravnom kapitalizmu sa okretanjem prema aspektima sovjetskog naslea. Sve ovo potvruje da jednostavno imitiranje Zapada vie nije opcija. Ovo je jo oiglednije u Kini koja je razvila svoj postkomunistiki kapitalizam sa solidnim uspehom. Toliko da e budui istoriari verovatno gledati na Kinu

Recenzije
kao na spasioca svetske kapitalistike ekonomije u trenutnoj globalnoj ekonomskoj krizi. Hobsbaum u knjizi ukazuje na neka pitanja vezana za krah izazvan finansijskom krizom, gde insistira na povratak klasinim Marksovim tekstovima, povlaei paralelu sa politikim programom dananjice. Upitan za miljenje u kom pravcu marksizam kao politiki projekat ide danas, on kae sledee: ,,Ne verujem da je Marks uopte ikada imao neto to bi mogli nazvati ,,politiki projekat. U politikom argonu, specifian marksistiki program se svodio na to da objasni sutinu potrebe da se radnika klasa ujedini i formira klasno svesno telo i da se kao takvo izbori za politiku mo. Marks je sve preko toga dobrim delom namerno ostavio u izmaglici, shodno snanoj antipatiji kakvu je gajio prema utopistikim idejama. Paradoksalno, iao bih i dotle da kaem da su nove partije umnogome bile preputene nekoj vrsti improvizacije, bile ostavljene da rade ta god su mogle bez bilo kakvih efektivnih usmerenja. Ono to je Marks napisao o javnom vlasnitvu jednostavno nije ni blizu toga da bude dovoljno da moe da prui smernice partijama i rukovodstvima. Po mom miljenju, glavni model koji su socijalisti i komunisti imali na umu tokom 20. veka je bila dravno usmerena ratna ekonomija u Prvom svetskom ratu, to nije bilo naroito u duhu socijalizma, ali je taj model pruio neke smernice za to kako bi socijalizam ustvari mogao da funkcionie. Na pitanje nije li iznenaen neuspehom marksista i socijal-demokratske levice da u politikom smislu iskoriste krizu u poslednjih par godina i da li je zabrinut oko stanja na levici danas, Erik Hobsbaum odgovara na sledei nain: ,,Da, naravno. Ustvari, jedna od stvari koju pokuavam da objasnim u knjizi je ta da kriza marksizma nije samo kriza revolucionarnog marksizma, ve da se odnosi i na socijal-demokratiju. Novonastala situacija u novoj globalnoj ekonomiji je umrtvila ne samo marksizam i lenjinizam, ve i socijal-demokratski reformizam, ija je sutina upravo bila u tome da je radnika klasa vrila odreen pritisak na nacionalne drave. Ali sa globalizacijom su kapaciteti drava da odgovore na takav pritisak radnike klase bili znatno smanjeni. I tako se levica povukla i predloila sledeu stvar: ,,Kapitalistima ne ide loe, sve to treba da uradimo je da ih pustimo da naprave sto vee profite i da se postaramo da dobijemo svoj deo. To je funcionisalo kada je deo tog profita bio korien za stvaranje drava blagostanja, ali od 70-ih pa na ovamo to jednostavno nije vie funkcionisalo. Na prethodno se odlino nadovezuje pitanje koje kraj klasne svesti i kritine mase, u smislu radnikih pokreta i radnikog organizovanja kao osnove socijal-demokratske politike, postavlja kao jedan od osnovnih problema levice, na ta Hobsbaum daje sledei komentar: ,,Socijal demokratske vlade i njihove reforme su istorijski gledano uvek bile koncentrisane oko radnike klase, ali po svom sastavu su veoma retko bile stastavljenje samo od radnike klase. Uvek su postojale odreene alijanse sa liberalima i intelektualcima na levici, sa kulturnim i religijskim manjinama. Trenutno ne postoji zemlja gde je industrijska radnika klasa veinski jaka kao takva. Ono to je jo uvek mogue je da radnika klasa ponovo iz-

225 gradi skelet (osnovu) irih pokreta za drutvene promene. Dobar primer levice za ovo je Brazil, koji ima neto to bi se moglo nazvati klasian sluaj radnike partije kasnog 19. veka zasnovane na savezu izmeu sindikata, radnika, siromanih, intelektualaca, ideologa i raznih varijacija onih koji su na levici, to je za rezultat dalo neverovatnu koaliciju u vladi. I ne moe se s pravom tvrditi da je ovaj model neuspean nakon 8 godina u vladi sa predsednikom sa 80% podrke. Danas, ideoloki gledano, ja se oseam vie kao kod kue u Junoj Americi, jer ona jo uvek podsea jedan deo sveta da ljudi razgovaraju i kontroliu svoju politiku na ,,starom jeziku, onom iz 19. i 20. veka, jeziku socijalizma, marksizma i komunizma. Da podsetimo, slian zakljuak u vezi sprege intelektualaca i radnika je 2002. godine izneo i sjajni marksistiki profesor Bertel Olman u svom eseju pod nazivom ,,Akademska sloboda je i klasna borba, gde opisuje sopstveno iskustvo kao marksiste u akademskim krugovima. Kada priamo o marksistiki orijentisanim partijama, neto sto je u Hobsbaumovom radu veoma naglaeno je uloga intelektualaca. Shodno tome, upitan je za miljenje da li su ljudi kao to su, na primer, Dejvid Harvi i Slavoj iek, znaajni za oivljavanje levice, na ta on kae: ,,Pretpostavljam da je opis ieka kao performera dosta precizan. On poseduje taj elemenat provokacije koji je veoma karakteristian i umnogome pomae da se probudi interes ljudi, ali ono to mene brine je to da nisam ba siguran da su ljudi koji itaju ieka zaista negde blie celoj toj ideji o stvarnom promiljanju problema koji postoje na levici. Kada priamo o situaciji na Istoku, neto to Hobsbaum u svojoj novoj knjizi naglaava odnosi se na dilemu da li je Komunistika partija Kine sposobna da razvije takvu strategiju u svom pozicioniranju koja ce moi da odgovori na novonastalu situaciju i njenu poziciju na globalnoj pozornici, gde on daje sledei komentar: ,,To je velika misterija. Komunizma vie nema, ali je ostao jedan njegov bitan element, izvesno u Aziji, gde dravna Komunistika partija usmerava drutvo. Kako to funkcionie? Mislim da u Kini postoji vei nivo svesnosti o potencijalnoj nestabilnosti situacije. Verovatno postoji tendencija ka obezbeivanju veeg manevarskog prostora za rapidno narastajuu intelektualnu srednju klasu i za obrazovane sektore unutar cele populacije. Takoe je i evidentno da Komunistika partija u Kini regrutuje uglavnom tehnokratsko rukovodstvo. Ali, kako je sve prethodno navedeno mogue uklopiti, to ne znam. Jedina stvar za koju mislim da je vrlo mogua u ovoj rapidnoj industrijalizaciji je porast organizovanih radnikih pokreta i formiranje odnosa Komunistike partije Kine prema istom. Da li e ona pronai potreban prostor za te pokrete ili e ih smatrati neprihvatljivim, na nain na koji je to uinila povodom protesta na Tiananmen trgu, to ostaje jedna velika nedoumica. to se tie politike stuacije u Velikoj Britaniji u kojoj i sam ivi, Hobsbaum situaciju komentarie na sledei nain: ,,Jasno je da iza raznoraznih rezova (smanjenja) koja su bila predloena, a ije opravdanje je pronaeno u potrebi za reavanjem problema deficita, stoji ideolo-

226 ki zahtev za rekonstrukcijom, deliminom privatizacijom starog ureenja, bez obzira na to da li se radi o penzionom ili kolskom sistemu socijalne pomoi ili ak zdravstvenom sistemu. Iz svega ovoga je vrlo jasno da se radi o vladi koja je mnogo vie radikalno udesno nego to to deluje na prvi pogled. O pokojnom Ralfu Milibandu, britanskom sociologu i marksisti, koji je i otac dva visoka funkcionera LaburisD tike partije (Dejvida Milibanda i Eda Milibanda, koji je trenutno lider Laburistike partije), Hobsbaum kae: ,,Mislim da je oigledno da Ralf, kao otac, ne bi mogao, a da ne bude ponosan. Meutim, skoro sam siguran da bi u politikom smislu bio mnogo vie ,,u levo nego to su trenutno njegovi sinovi. Koliko ja znam, njemu je uvek bila vrlo bliska ideja rasformiranja Laburistike partije kao takve i njenog parlamentarnog pravca, gde bi njeno mesto trebala da zauzme odgovarajua stranka socijalistike orijentacije. U principu, to je ono to je on oduvek imao na umu. Ali, period u kom se on konano pomirio sa Laburistikom partijom nije mogao biti gori, jer je to bilo za vreme Tonija Bena kada ova partija nije ba inila mnogo dobroga. U svakom sluaju, mislim da bi Ralf i danas teio neemu mnogo radikalnijem od onoga to izgleda njegovi sinovi rade. Komentariui injenicu da je naziv njegove nove knjige Kako promeniti svet, dok u poslednjem paragrafu stoji zapisano da mu je jo uvek privlana ideja prevazilaenja kapitalizma, Hobsbaum daje sledei zakljuak: ,,Kako promeniti svet je objanjenje onoga to je marksizam doneo u XX veku. To je retrospektiva primene marksizma, koja se delom oslanja na socijal-demokratske partije koje nisu bile direktno izvedene iz partija kao to su Laburistika partija, radnike partije, i tako dalje, a koje su na poziciji vladinih i potencijalno vladinih partija svugde; i s druge strane, u odnosu na Oktobarsku revoluciju i sve posledice koje je ona donela sa sobom. Doprinos Karla Marksa, nenaoruanog proroka, koji je inspirisao mnoge promene, je nesumnjiv. I hou da kaem da namerno ne istiem nikoga ko bi u ovo vreme mogao biti ekvivalentan kandidat. Ono to time hou da kaem je to da glavni problemi sa kojima se suoavamo u XXI veku zahtevaju reenja koja ni samo trite ni ista liberalna demokratija nisu u stanju da iznesu. U prilog tome, mislim da bi drugaija meavina privatnog i javnog, akcije dravne kontrole i slobode, morala da bude razraena. Kako bi se to moglo zvati, ne znam, ali sigurno to vie ne bi bio kapitalizam, a naroito ne onakav kakav nam je poznat u ovom veku i u SAD.

Recenzije

Ekonomist Joseph Stiglitz

Paul Mitchell iui u prolonedeljnom Sunday Telegraphu, vodei ekonomista Dozef tiglic upozorio je da se svetska ekonomija suoava sa malaksalou u japanskom stilu, kojoj kraj nije na vidiku. Da stvari budu jo gore, dodaje on, japanska izgubljena dekada sporog rasta bila je praena i niskom nezaposlenou i visokom socijalnom kohezijomza razliku od sadanjeg trenutka. tiglic, dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije, nekada glavni ekonomista Svetske Banke i savetnik u Klintonovoj administraciji, trenutno predaje ekonomiju na Univerzitetu Stanford. On je izjavio da neposredna budunost izgleda kao sumorna slika. Oglasio se neposredno pred 14. oktobar kada e iz tampe izai njegova knjiga Slobodni pad: Slobodna trita i propast globalne ekonomije (Freefall: Free Markets and the Sinking of the Global Economy) u mekom povezu. Opisao je kako su se dogaaji (naalost) zbili uglavnom kako se i oekivalo: rast je ostao slab, dovoljno anemian da bi nezaposlenost tvrdoglavo ostajala visoka; zaplenjivanja imovine usled neplaenih hipoteka su se nastavila vrtoglo brzo i, dok su bonusi i profiti banaka ponovo vraeni u normalu, ponuda kredita nije, iako je povraaj kredita bio navodni razlog za spasavanje banaka. tiglic je kritikovao stepen prevara i neetikih praksi banaka i nain na koji su one bile u stanju da obesmisle nove propise i to u tolikoj meri da izgledi za sledeu krizu ostaju ne tako beznaajni. Kupili smo sebi malo vremena pre nego to se desi sledea kriza, naglasio je. tiglic krivi privatni sektor i vlade za ivljenje u svetu bajki fiskalnog nemara i onda prekoreva Wall Street i finansijska trita za kratkovidost njihovih zahteva za politikama redukcije deficita i merama tednje1, koje su progutale zemlje kao to su Grka i panija. Ove mere pogoravaju krizu usporavajui rast, poveavajui nezaposlenost i sniavajui zarade i prihode od poreza, naveo je tiglic. panija moda ulazi u smrtnu spiralu one vrste koja je pogodila Argenitnu pre svega deset godina nakon to ih je ona primenila i samo je pitanje vremena kada e biti napadnuta od strane pekulanata. On takoe upozorava da je rastua panja koju finansijska trita posveuju inflaciji i dravnim dugovima trenutno neopravdana, a vodi poveanju pritiska za smanjenjem javnih trokova pre nego to je ekonomija dobila ansu da se u potpunosti oporavi. tiglic, umesto toga, predlae pakete fiskalne stimulacije, tvrdei da je primena istih mera u Kini 2008. godine dovela do jednog od najsnanijih oporavaka ikada. Ipak, ve su vidljivi znaci znaajnog usporavanja ekonomskog rasta Kine, koja je posebno osetljiva na

w w w. n o v o s s t i . c o m

Recenzije

227

upozorava na malaksalost bez kraja na vidiku

bilo koje mere koje ograniavaju njena izvozna trita i strahovi rastu da je ekonomija zemlje moda na ivici opasnog suavanja. tiglic predlae da Eurozona kreira fond solidarnosti za one koji se suoavaju sa ekonomskim problemima, ali nije uveren da valuta Evro moe preiveti aktuelnu ekonomsku krizu. Jedno reenje, kako on to vidi, moe biti da Nemaka napusti zonu ili da zona bude podeljena na dva dela. On se enjivo sea 2008. godine kao na navodnog momenta nacionalnog i internacionalnog jedinstva na vrhuncu krize, kada je ideja o nesputanim slobodnim tritima bila diskreditovana i oekivanja su porasla da bi se nov, temperamentniji kapitalizam i nov, uravnoteeniji globalni ekonomski poredak mogli pojaviti. Umesto toga, nada koja je obeleila te rane mesece krize brzo je iilila. Na njeno mesto dolo je novo raspoloenje oaja: put ka oporavku moe biti jo sporiji nego to sam pretpostavio, a socijalne tenzije mogu biti jo vee. Zvaninici banaka odetali su kui sa bonusima od sedam cifara dok se obini graani suoavaju ne samo sa produenom nezaposlenou nego i sa sigurnosnom mreom osiguranja protiv nezaposlenosti koja nije dorasla izazovima Velike Recesije. Istina je, to i tiglic kae, da su se internacionalno koordinisani napori u odgovoru na ekonomsku krizu rasparali na politike trgovine i valute koje ponovo oivljavaju ekonomske ratove 1930tih. Ali ak i tokom debata voenih 2008. godine o spaavanju banaka i novim pravilima za globalna finansijska trita i internacionalnu kontrolu finansijskih institucija, zbivala se estoka borba za ekonomsku prednost, mo i profite. Nijedna vlada nije bila spremna da rtvuje sopstvene nacionalne finansijske i ekonomske interese u ime principa meunarodne saradnje. US, na primer, je strepela da e mere tednje voditi niskom rastu ili ak i recesiji u Evropi i ugroziti izvozna trita i upozorila je da nagli rezovi u dravnoj potronji mogu ugroziti globalni oporavak. Za uzvrat, zahtevi Francuske i Nemake za novim pravilima predstavljali su pokuaje da se njihovi ekonomski interesi pretpostave interesima Wall Street-a i londonskog City-ja najznaajnijim finansijskim centrima na svetu. tiglic zavrava svoju kontemplaciju objavljujui da mora doi do povratka na osnove Kejnzijanske ekonomije da bi se reili realni problemi nezaposlenosti i nedostatka agregatne tranje- inae je svet osuen na dugotrajni pad. Za tiglica je kriza rezultat pogrenih politika i kratkovidih bankara. Ipak, njegove ideje, koje kao uzrok krize propisuju nedostatak agregatne tranje odnosno nedovoljni konzumerizam -ne mogu objasniti trenutni globalni vrtlog. Kejnzijanske mere ne mogu obnoviti zdravlje kapitalistike ekonomije jer se ne obraaju kljunom problemu pre-akumulaciji kapitala koja je u vezi sa vikom vrednosti izdvojenim od radnike klase. Kapital nastoji da razrei ovo intenziviranjem eksploatacije radnike klase i eliminacijom itavih deonica kapitala kroz recesiju, trgovinski rat i na posletku vojni sukob. Veliki iznosi novca bili su ubrizgani u ekonomiju u nadi da e poveanje likvidnosti dovesti do oivljavanja, kao to je to bio sluaj 1990tih i na poetku ove deccenije. Meutim, ove mere nisu bile uspene i kriza se pogorala. tiglicov lanak je oajniki apel na vodee predstavnike globalnog finansijskog kapitala kojim se saoptava da mere tednje i pusto koja je uzrokovana nasilnim pomeranjem kapitala imaju ogromne konsekvence po stabilnost i drutvenu koheziju sistema profita. Prolog vikenda sastanak Meunarodnog monetarnog fonda i Svetske Banke odran je u susret rastuim trgovakim i valutnim sukobima, koji se bavio sistematskim krizama kapitalistikog sistema. SAD agresivno eksploatiu krizu, vodei politiku jeftinog dolara kako bi snizili relativnu cenu svog izvoza i osigurali prednost u odnosu na rivale. SAD koriste svoju dominantnu poziciju unutar Meunarodnog monetarnog fonda (MMF) da ciljaju zemlje sa vikom kao to je Kinaimplicitno i Nemaka i Japankoji pokuavaju da odole pritisku SAD. Razliite mere preduzimane od 2008. godine nisu samo bile neuspene u reavanju dubljih uzroka krize. One su zapravo podcrtale kontradikcije svetskog kapitalizma i intenzivirale tenzije izmeu nacija i socijalne krize unutar njih. MMF sada zahteva pojaavanje beskrupuloznog napada na radniku klasu. Za zemlje kao to je panija, koje pate od ekonomije koja se smanjuje, nezaposlenosti od 20 procenata, privremenih radnih ugovora i osigurajna, smanjivanja penzija i plata, MMF zahteva jo stroije mere tednje i upozorava da trita imaju nultu toleranciju za svaki neuspeh. (World Socialist Web Site 16.10.2010.) Prevela Milena Timotijevi

1 Dodato u prevodu: Mere tednje ( u originalu austerity measures) - termin koji se odnosi na skup ekonomskih mera restrikcije javne potronje, smanjenja deficita u sluaju Srbije i poveanjem stope PDVa, i sniavanja penzija i plata u javnom sektoru.

228

Prava ivotinja

irenje kruga suosjeanja

Pravi moralni test ovjenosti, njezin fundamentalni test (koji je skriven daleko od pogleda), sastoji se od stava prema onima koju se nalaze potpuno u njenoj milosti: ivotinjama. U tom pogledu ovjeanstvo je pretrpjelo temeljni poraz, poraz koji je toliko temeljan da svi ostali porazi izviru iz njega. Milan Kundera (eki pisac, Nepodnoljiva lakoa postojanja, 1982)

Pitagora (grki filozof i matematiar) Sve dok ljudi budu ubijali ivotinje, ubijat e i jedni druge. Uistinu, onaj koji sije sjeme smrti i boli ne moe ponjeti sreu i ljubav. Zar da ovjek moga uma jede leeve? Plutarh (rimski pisac) Moete li se zapitati koji je razlog naveo Pitagoru da odbaci meso? to se mene tie, ja bih radije volio znati pod kojim je neoekivanim okolnostima i u kojem stanju uma prvi ovjek stavio svoje usne na meso i krv mrtvog stvorenja, iznio na stol mrtva, ustajala tijela i usudio se nazvati hranom dijelove tijela koji su do maloprije putali glasove i krikove, kretali se i ivjeli...? Siddhartha Gautama Buddha (osniva budizma) Sva bia drhte pred nasiljem. Sva se boje smrti, sva vole ivot. Pogledajte sebe u drugima. Kako onda moete nekome nanijeti bol? Kako onda moete nekome nauditi? Jedenje mesa unitava sjeme velikog suosjeanja. Ashoka (drevni indijski car) Proveo sam zakon protiv ubijanja odreenih ivotinja i mnoge druge, no najvei napredak pravinosti meu ljudima proistjee iz opomene u korist nepovrijeivanja ivota i uzdravanja od ubijanja svih ivih bia. Sveti Franjo Asiki (propovjednik, osniva franjevakog reda) Ne ozlijediti nau skromnu brau (ivotinje) naa je prva dunost prema njima, no nije dostatno zaustaviti se na tome. Mi imamo uzvieniju misiju - sluiti im kad god to zatrebaju... ovjek koji bi iskljuio bilo koje Boje bie iz okrilja samilosti i suosjeanja, isto bi se tako ponio i prema drugom ovjeku. Leonardo da Vinci (talijanski univerzalni genije, umjetnik i znanstvenik) ovjek je zaista kralj ivotinja, jer njegova svirepost nadmauje njihovu. Mi ivimo od smrti drugih. Mi smo hodajue grobnice!

Ja sam se jo u najmlaoj dobi odrekao jedenja mesa. Doi e vrijeme kada e ljudi ubijanje ivotinja promatrati istim oima kao i ubojstvo ovjeka.
Aleksandar von Humboldt (osniva znanstvenog istraivanja Zemlje) Svirepost prema ivotinjama ne moe opisati niti kraj pravog obrazovanja niti kraj erudicije. Ona je jedna od naznakovitijih pokazatelja nieg i prostog naroda. Jean Paul (njemaki pjesnik) Pravedni Boe! Koliko mnogo sati muenja ivotinje je zalemljeno za jednu minutu sveanosti za ovjekov jezik. Charles Darwin (engleski prirodoslovac) injenica je da najbolji radnici koje sam ikada vidio, ileanski rudari, ive samo od biljne hrane, tj. samo od mahunarki (grah, graak, soja...). Wagner (njemaki kompozitor) Ljudsko dostojanstvo stupa na snagu tek kada se ovjek razlikuje od zvijeri po suosjeanju koju za nju ima. Emile Zola (francuski pisac) Stvar sa ivotinjama za mene je ispred brige da me se ne ismije; ona je neraskidivo povezana sa sudbinom ljudi. Lav Nikolajevi Tolstoj (ruski pisac) Kada ovjek slobodno i poteno trai moralni put, prvo od ega se mora okrenuti je meso... Vegetarijanstvo je kriterij po kojem moemo prepoznati da li je ovjekovo stremljenje prema moralnoj savrenosti iskreno i ozbiljno.

Prava ivotinja
Zastraujua je ne samo patnja i smrt ivotinja, ve to to ovjek u sebi zatomljuje najvie duhovne osjeaje samilosti i saaljenja prema sebi slinim ivim biima, te gazei vlastite osjeaje postaje okrutan.
Jeremy Bentham (engleski filozof) Nije pitanje mogu li razmiljati, ili mogu li govoriti, nego mogu li osjeati. John Stuart Mill (engleski filozof i ekonomist) Ako neka aktivnost uzrokuje vie patnje ivotinjama nego to daje uitka ovjeku, je li to moralno ili nemoralno? I ako, u tonom razmjeru s izlaskom ovjeka iz lijenosti i sebinosti, ne uskliknu svi u glas nemoralno, neka moral principa utilitarnosti bude zauvijek proklet. Ralph Waldo Emerson (ameriki mislioc i pisac) Upravo si veerao, i ma kako klaonica bila sakrivena, ti si sukrivac. Franois-Marie Arouet Voltaire (francuski pisac i filozof) u djelu o misli fiziara Isaaca Newtona (Elmens de la Philosophie de Newton): Smatrao je stranom nedosljednou vjerovati da ivotinje osjeaju bol a istovremeno im nanositi patnju.(...) Uistinu, bez humanosti, vrline koja razumije sve ostale, ime filozofa teko bi bilo zaslueno. Kako su bijedni, kako siromanog uma, oni koji kau da su ivotinje maine bez osjeaja...Odgovori mi, mehanistu, je li priroda stvorila sve izvore osjeta ivotinji tako da one ne bi osjeale? Imaju li one ivce kako ne bi mogli osjeati bol i patnju? Franz Kafka (austrijsko-eki pisac, prilikom promatranja riba u akvariju) Sada vas mogu mirno promatrati, vie vas ne jedem. Lord Byron (engleski pjesnik) Umijee pecanja je najokrutniji, najhladniji i najgluplji od tobonjih sportova. Thomas Alva Edison (ameriki izumitelj) Nenasilje je put do vie etike, koja je cilj svekolike evolucije. Sve dok ne prestanemo nanositi zlo svim ivim biima i dalje emo biti samo divljaci. Henry David Thoreau (ameriki pisac, antiratni aktivist, abolicionist i inspiracija Tolstoju i Gandhiju) Nimalo ne sumnjam da je sudbina ljudskoga roda da se ostavi jedenja ivotinja, jednako definitivno kao to su se divlja plemena prestala jesti meusobno kada su dola u kontakt s civiliziranijima. Mahatma Gandhi (indijski politiar i organizator nenasilnog otpora) Mislim da duhovni napredak na jednoj odreenoj toki od nas zahtijeva da prestanemo ubijati iva subia za

229

zadovoljenje tjelesnih zahtjeva. Veliina i moralni napredak naroda moi e se mjeriti po tome kako postupaju sa ivotinjama... Jedini nain da ivi je da pusti i druge ivjeti.
Romain Rolland (francuski pisac i nobelovac, ulomak iz romana Jean-Christophe) Za ovjeka iji je um slobodan ima neto jo nepodnoljivije u patnji ivotinja nego u patnji ljudi. Jer je kod potonjeg barem priznato da je patnja zlo i da je ovjek koji ju uzrokuje zloinac. Ali tisue ivotinja nepotrebno su zaklane svakoga dana bez trunke aljenja. George Bernard Shaw (irski dramatiar, pisac, dobitnik Nobelove nagrade) ivotinje su moji prijatelji, a svoje prijatelje ne jedem. Dok je god ovjek hodajua grobnica za od njega ubijene ivotinje, bit e rata na ovoj Zemlji. Nikola Tesla (srpsko-hrvatski fiziar) Smatram da je vegetarijanstvo pohvalan odmak od uobiajene barbarske navike. Isaac Bashevis Singer (ameriki idovski pisac, dobitnik Nobelove nagrade) U odnosu na ivotinje, svi ljudi su nacisti; za ivotinje je vjena Treblinka. Svi smo mi Boja stvorenja - da se molimo Bogu za milost i pravednost dok jedemo meso ivotinja koje su za nas zaklali, nije u suglasju s tim. Ja bih i dalje nastavio ivjeti vegetarijanski, ak i kada bi cijeli svijet jeo meso, to bi bio moj protest protiv stanja svijeta. Atomska energija, bijeda zbog gladi, svirepost - moramo neto poduzeti protiv toga. Vegetarijanstvo je moj prvi korak i mislim da je to vrlo vaan korak. Prava ljudska dobrota, u svoj svojoj istoi i slobodi, moe doi do izraaja jedino kad je onaj koji ju prima bespomoan.

Fridrich Nietzsche (njemaki filozof) Sva antika filozofija bila je usmjerena na simplicitet ivota i nauavala je ivot bez zahtjeva. U tom smislu vie su za ovjeanstvo uinili vegetarijanci po filozofskom uvjerenju nego svi novi filozofi zajedno, i sve dok ne smognu hrabrosti da potpuno izmjene svoj nain ivota i to pokau svojim primjerom, nita od njih. Albert Einstein (njemaki fiziar) Vegetarijanski nain ivota mogao bi krajnje pozitivno utjecati na sudbinu ovjeanstva, isto fizikim djelovanjem na temperament ljudi. Nita nee toliko pomoi ljudskom zdravlju niti poveati izglede za opstanak ivota na Zemlji kao prijelaz na vegetarijansku prehranu. Na zadatak mora biti da se oslobodimo... irenjem kruga samilosti na sva iva bia i svu prirodu i njenu ljepotu.

230

Prava ivotinja
godinama okrutnog i neprirodnog pritiska. Dovoljan je jedan pogled u klaonicu da se dijete pretvori u cjeloivotnog vegetarijanca.
Linda McCartney (amerika fotografkinja i muziarka) Da klaonice imaju staklene zidove, svi bi ljudi bili vegetarijanci. Dalai Lama (tibetanski budistiki voa) Ne vidim nikakav razlog zato bi ivotinje trebale biti zaklane radi ljudske prehrane kada postoje toliko nadomjestci. Richard Gere (ameriki glumac) Kao stanovnicima ovog planeta, dunost nam je prema svim vrstama odnositi se ljubazno, s ljubavlju i samilou. Izvan svakog razumijevanja je patnja koju, zbog ljudske okrutnosti, doivljavaju ivotinje. Molim vas, pomozite da okonamo to ludilo. Dr. Carl Sagan & Dr. Ann Druyan (ameriki znanstvenici, Shadows of Forgotten Ancestors, 1992.) Ljudi - koji porobljavaju, kastriraju ivotinje, eksperimentiraju na njima i pretvaraju ih u filete - imali su razumljiv afinitet prema pretvaranju da ivotinje ne osjeaju bol. Jasna granica izmeu ljudi i ivotinja je esencijalna ako ih namjeravamo pokoriti svojoj volji, natjerati ih da rade za nas, nositi ih, jesti ih - bez ikakvih naznaka krivnje i aljenja. Vrlo je besramno od nas, koji se esto ponaamo toliko bezosjeajno prema ivotinjama, tvrditi da samo ljudi mogu patiti. Ponaanje ivotinja dokazuje da su takve pretenzije pogrene. ivotinje su nam jednostavno presline. Albert Schweitzer (elsaki lijenik i humanist) Dok ne proiri svoj krug suosjeanja prema svim ivim biima, ovjek nee pronai mir. PRIJATELJI IVOTINJA www.prijatelji-zivotinja.hr

ivim bez masti, bez mesa, bez ribe, i osjeam se sasvim dobro. Uvijek mi se inilo da ovjek nije roen da bude mesojed.
Theodor Adorno (njemaki filozof, muzikolog i kompozitor) Auschwitz se ponavlja svaki put kad netko pogleda klaonicu i pomisli: to su samo ivotinje. Alice Walker (amerika spisateljica, dobitnica Pulitzerove nagrade) Dok govorimo o slobodi i pravdi koja e jednoga dana doi za sve, mi sjedamo za stol i jedemo odreske. Ja jedem muku, pomislila sam kad sam uzela prvi zalogaj... i ispljunula ga! Arthur Schopenhauer (njemaki filozof) Suosjeanje prema ivotinjama intimno je povezano s dobrotom karaktera, i pouzdano se moe ustvrditi da onaj tko je okrutan prema ivotinjama ne moe biti dobar ovjek. Dr. Rajendra Prasad (prvi predsjednik Republike Indije) Ne moemo izbjei zakljuak da je jedini nain da izbjegnemo hidrogensku bombu tako da pobjegnemo od mentaliteta koji ju je prouzrokovao, a jedini je nain da umaknemo tom mentalitetu to da kultiviramo potovanje prema svom ivotu, prema ivotu u svim njegovim oblicima, pod svim uvjetima. To je samo drugo ime za vegetarijanstvo. J.M. Coetzee (junoafriki pisac, dobitnik Nobelove nagrade) Golema veina javnosti ima nesiguran stav prema industrijskom izrabljivanju ivotinja: koriste proizvode te industrije, ali se ipak osjeaju malo muno, malo neugodno, kada razmiljaju o tome to se dogaa u farmama i klaonicama. Zato organiziraju svoj ivot da se to manje moraju podsjeati na to, i osiguravaju da se i djeca dre u mraku, jer svi znamo da djeca imaju njena srca i lako ih je ganuti.()Je li ovo zaista najbolje za to su ljudska bia sposobna?() Djeca daju najsvijetliju nadu. Ona imaju njena srca, odnosno nisu jo okorjela

(Pro)kultura

231

J U R E K A T E L A N

232

(Pro)kultura

(Pro)kultura

233

Film kao sredstvo drutvene kritike: kritika socijalizma u filmovima crnog talasa u SFRJ
(u periodu 1962-1975)

Marina Lui ilm je delotvorno sredstvo zbog injenice da je kao medij dostupan irokim narodnim masama. Masovnost delovanja i mogunost da neposrednije prikae sliku odreene stvarnosti omoguuju njegovu posebnu socijalnu poziciju R (Rankovi , 1970: 16). U odnosu na druge umetnosti, film (kao i pozorite) u najveoj meri pojavno lii na ivot. Film moe biti apologetsko sredstvo i neretko deluje afirmativno u odnosu na ideoloke i politike okolnosti u kojima nastaje. Ali veoma esto film je kritika, jer zauzima odreeni stav prema drutvenoj stvarnosti. Kritiki stav prema drutvu jedan je od najoptijih vidova socijalno R angaovane umetnosti (Rankovi , 1970: 4). Angaovanje nije smetnja za umetnost, ona je u neku ruku i dobrodola. Autori filmova stvarnost tumae na estetski, ali i na etiki ili politiki nain. Film moe da preutkuje istinu, ali moe i da ponudi istinu koja je prema stvarnosti kritiki otvorena. Filmom se moe izraziti politika borba za nove, promenjene drutvene odnose. Bez obzira slaemo li se oko toga da li je angaovanost osnovna funkcija umetnosti, ne moemo porei da je to njena izuzetno bitna funkcija i da je na filmu politika poruka esto osnovna poruka koju on ima da prenese. Pitanje je, s druge strane, da li uzdravanje od angaovanosti diskvalifikuje umetnika i njegova dela ili ne. Bila angaovana ili ne, umetnost mora u svom razvoju biti autonomna. Politiki film je uobiajeni naziv za tendencije u filmu 60-ih i 70-ih godina koje su zaokupljene politikom tematikom. Politiki film se u isto vreme pojavljuje u velikom broju zemalja Zapadne Evrope, Azije, Severne Amerike, Latinske Amerike i u delu socijalistikih zemalja. U zavisnosti od drutvenog i politikog konteksta, politiki film se razlikovao od zemlje do zemlje. Tako se javljaju: crna serija u Poljskoj, neorealizam u Italiji, novi talas u

Francuskoj, mladi nemaki film, filmovi autora Treeg sveta. Politiki film je postao izraz filmskog pogleda na politiku situaciju u svetu (blokovska podela, otpor imperijalizmu, emancipacija zemalja Treeg sveta, rast nove levice) i uverenja da se pomou filma moe uticati na politiku praksu. Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija, kao zemlja specifine istorije, politike, ekonomije i kulture, bila je tema mnogih istraivanja. O njoj je pisano u naunoj literaturi, novinskim izvetajima i romanima. U Evropi i svetu 1960-ih SFRJ je bila visoko vrednovana kao zemlja koja spaja socijalistike ideale sa drutvenom otvorenou i relativnom demokratinou. Prilikom prouavanja jugoslovenskog drutva i kulturnih pojava koje nastaju u takvom drutvenom kontekstu treba uzeti u obzir specifinosti jugoslovenskog samoupravnog socijalizma. To su: 1. ekonomske specifinosti: trini socijalizam (postojalo je trite roba i usluga, ali je nedostajalo trite rada i kapitala) direktna veza sa zapadnim privredama poveanje proizvodnje samoupravljanje (naspram komandno planske privrede) 2. politike specifinosti (jednostranaki sistem u unutranjoj politici i spoljna politika nesvrstanosti) 3. relativna otvorenost za razliita miljenja u sferi kulture. Sa svojim specifinim politikim i privrednim sistemom SFRJ je stvorila i specifine uslove za razvoj kulture, pa i filma. Za razliku od amerike filmske proizvodnje, gde trite odluuje o uspehu filma i njegovoj gledanosti a producenti kao poznavaoci trita odluuju prema kojim scenarijima vredi snimiti film jer pretpostavljaju da mogu doneti

234 zaradu, u zemljama sa socijalistikim reimima uvek su postojale u neku ruku dve linije razvoja filmskog stvaralatva. Pored zvanine kinematografije, u skoro svakoj od socijalistikih zemalja javljala se i druga, kritika linija filmova. Uz samoupravljanje, osnovni elementi demokratizacije drutva postaju borba miljenja i sloboda kritike. Osim pripadnika nove levice, intelektualne slobode koriste i umetnici. Knjievnici, slikari, muziari i pozorini radnici, inspirisani umetnikim gibanjima na Zapadu, poinju da eksperimentiu sa novim modernim formama. U periodu od 1968. do 1971. u umetnosti se javlja novi pravac kritike kulture. To je crni talas u knjievnosti koji, kao i nova levica, predstavlja reakciju na razvoj samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji. Crni talas u knjievnosti zapoinje 1968. godine romanom Slobo dana Selenia Memoari Pere bogalja i novelom D r a g o s l a v a M i h a i l o v i a Kad su cvetale tikve. U kontekstu novih tendencija na filmu, u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji javljaju se filmovi sa politikom porukom pod istim nazivom crni talas 1 . Socioloka analiza fenomena crnog talasa , izmeu ostalog, podrazumeva: specifinosti drutvenog okvira u kome nastaje, stanje kinematografije pre njegove pojave, novina koje on unosi, kritikih funkcija koje je imao kao i reakcija koje je u drutvu izazvao. A konkretna analiza sadraja filmova se vri preko tema koje dominiraju u ovim filmovima. To su: nejednakost, klasa, siromatvo, nezaposlenost, rod, ljubav i seks, karakteristine osobine glavnih junaka, drutvene okolnosti u koje su ih autori smetali i dominacija negativnih i marginalnih junaka nad pozitivnim. Crni talas na filmu karakterie pesimizam i ogoljeno prikazivanje novog socijalistikog oveka u Jugoslaviji i osporava zvaninu viziju napretka koji je donela komunisS tika revolucija (Soso , 2004: 50). Najvei broj kritiara vezivao je crni talas samo za srpsku kinematografiju i srpske autore koji su se zduno zalagali za promene u filmskoj umetnosti 2 . Oni su pripadali beogradskom Kino klubu i svakodnevno su se okupljali u Jugoslovenskoj kinoteci, oblikujui sopstveni izraz kroz razgovore i gledanje filmova iz drugih zemalja i sredina. Najglasniji meu njima bili su: i vo ji n Pa vl o v i , Alek sandar Petrovi , Duan Makavejev , elimir ilnik i L azar St o j an ovi . Ovi autori se bave temama u kojima se reflektuje drutvena stvarnost i sudbinski sadraji vezani za pojedinca koji ivi u socijalistikom drutvu. Njihovi filmovi bili su najvie izloeni pritisku i cenzuri. Kao i predstavnici nove levice, i autori crnog talasa naglaavali su da oni ne negiraju socijalizam kao politiki sistem, ve da ukazuju na njegovu deformaciju i na sve ono to sputa-

(Pro)kultura
V va njegov razvoj (Volk , 1994: 95). Crni talas nije nosilac estetske kategorije lepog u filmu, jer govori o runoj strani stvarnosti. Iza lepih fasada ivot nije savren. Iza njih ivi otueni ovek, esto nezaposlen, nesrean, antidrutveni tip bez nade u bolju budunost. Mnogi autori su bili skloni ambijentima koji su u fazi trulei, fasadama i starim zgradama koje se ljute i raspadaju. Takve ambijente su u svojim filmovima najee prikazivali i vojin Pavlovi i A l e k s a n d a r P e t r o v i . Glavni junak filma Buenje pacova Velimir Bamberg ivi u tronoj zgradi na periferiji grada, a junak filma Kad budem mrtav i beo Dimi Barka potuca se po gradovima Srbije, vojnim garnizonima, starim zadrunim barakama. Junaci filma Povratak ive u naputenim cirkuskim prikolicama i memljivim podrumima. Dok se i v oj i n P av l o v i vie koncentrisao na bedu periferije Beograda, Aleksandar Pe trovi je zainteresovan za trone kue i blato vojvoanskih sela. Blato, izmaglica i ciganske mahale najbolje su prikazani u filmu Skupljai perja. Da bi naglasio jad i bedu seoskog ivota i ivota Cigana, autor oblai junaka filma (Ciganina Belog Boru ) u belo odelo koje nikada nije isto i veito je prekriveno blatom. Osim uvoenja runog i tamnih tonova u film, autori crnog talasa bave se temama koje poinju da uzmemiravaju javnost ezdesetih godina: individua, otuenje, nezaposlenost, nejednakost, klasa, rod, ljubav i seks. Pitanje rada i nezaposlenosti u SFRJ ezdesetih godina pokuao je da problematizuje i v o j i n P a v l o v i filmom Kad budem mrtav i beo. Smrt glavnog junaka jedna je od glavnih odlika filmova crnog talasa. Glavne junakinje zavravaju tragino i u filmovima Duana Makave jeva Ljubavni sluaj ili tragedija slubenice PTT i WR: misterije organizma. Ovi filmovi se bave ljubavnim ivotom oveka koji je objekat otuene politike. Kritiki film u SFRJ je iao uzlaznom linijom sve do pojave velikih represivnih politikih kampanja koje su bile usmerene na zaustavljanje kritike postojeeg. Novi jugoslovenski film ve poetkom ezdesetih poinje da privlai panju najviih partijskih rukovodilaca, pa i samog Tita . Politiari su bili zainteresovani za filmove od dravnog znaaja pa je esto i sam Tito , kao pasionirani gledalac filmova, davao sugestije vezane za odreeni film. Proglaenoj slobodi se poinju nazirati granice. Nivoi represije su se razlikovali od jedne do druge republike. Knjievna dela i literarni i umetniki radovi koji su zabranjeni u jednoj federalnoj jedinici, mogli su se pojaviti u drugoj. Zbog toga su se intelektualci, koji su dolazili u sukob s vlastima, S esto selili (Soso , 2004: 37). I line veze intelek-

(Pro)kultura

235 rad dobijali na kaiicu, kritiki filmovi su se ipak snimali i drava ih je finansirala, a poeli su i meunarodni uspesi. U hladnoratovskom kontekstu Zapad je prilino zainteresovan za mlade autore filmova u kojima se kritikuje socijalizam. Kao podrka toj kritici dolaze i inostrana sredstva u vidu koprodukcija, kao i dodeljivanje nagrada na prestinim filmskim festivalima. Prva afera poetkom ezdesetih odnosila se na dokumentarni film Parada D u a n a M a k a v e j e v a . Re je o filmu napravljenom o prvomajskoj paradi u Beogradu. Snimajui pripreme za taj grandiozni dogaaj, Makavejev prikazuje njegovo nalije (izgled mase koja gleda paradu, svae oko protokola) potencirajui vaarsku atmosferu. Makavejev filmom Parada daje kritiku kolektivnih frustracija. Nakon nekoliko zasedanja Komisije za pregled, film je skraen i odoL bren za prikazivanje (Ljubojev , 1994: 532). Druga velika afera iz tog vremena odnosila se na igrani film i vezana je za autore koji su se okupljali u beogradskom Kino klubu. Re je o omnibusu Grad Marka Babca , i v o j i n a P a v l o v i a i Kokana Rakonjca , koji je snimljen nakon pozitivnog odjeka filma Kapi, vode, ratnici. Ekskluzivitet filma Grad je u tome to je to jedini sudski zabranjen film u Jugoslaviji. Na festivalu filmskog scenarija u Vrnjakoj Banji 1987. od drave se trai da skine zabranu filma. Film biva osloboen i postaje dostupan javnosti. Nakon ovog festivala, naa kinematografija postaje jedna od retkih u svetu po tome to nema nijednu zvaninu sudsku zabranu filma. Godine 1963. bunkerisan je i film ivojina Pavlovia Povratak. U vreme poetka snimanja filma umetniki direktor Avala filma bio je Bori s l a v M i h a j l o v i M i h i z . S l o bo d an S el en i 3 zamenjuje Mihiza na mestu umetnikog direktora Avala filma donosi odluku da se snimanje filma zaustavi i da se film bunkerie. Dve godine kasnije Pavlo vi u Sloveniji snima film Neprijatelj. Film je u Puli 1965. godine nagraen za reiju. A film Buenje pacova dobija Srebrnog medveda u Berlinu, nakon ega je prikazan u Puli. Meutim ni za ovaj film producentske kue nemaju lepe rei zbog toga to je pun politikih insinuacija. ivo jin Pavlovi je jedini reditelj koji je delovao i u srpskoj i u slovenakoj kinematografiji. Nakon afere oko filma Plastini Isus, i v o j i n P a v l o v i je izbaen sa mesta profesora filmske reije na Akademiji za film, pozorite, radio i televiziju i prebaen na mesto referenta za uila. Nakon 1968. godine Avala filmu poinju da konkuriu nove autorske grupe i filmska preduzea. Takvo je bilo preduzee Neoplanta film, osnovano 1966. u Novom Sadu. U toku samo dve godine od osnivanja, u toj producentskoj kui snimljeno je vie filmova koji su razbijali dotadanje

Lipanjska gibanja, elimir ilnik

tualaca s vlau, politikim vostvom ili funkcionerima iz armije uticale su na to da cenzura i represija ne budu organizovane i podjednako primenjivane na sve kritiare reima. U zavisnosti od prestupa koji je poinio, intelektualac je mogao biti kanjen, najee po osnovu lana 133. jugoslovenskog Krivinog zakona, poznatog pod nazivom neprijateljska propaganda ili verbalni delikt. Odobrenja za stavljanje u promet domaih filmova davao je organ upravljanja organizacije udruenog rada koja je proizvela film, a odobrenje za javno prikazivanje filmova davala je Republika komisija za pregled filmova, koju je iz razliitih struktura imenovalo Republiko izvrno vee. U tim telima politika je vrila vei ili manji uticaj na proizvodnju filmova. Svako preduzee za proizvodnju filmova imalo je svoje ideoloke komisije (komisije za pregled) koje su pratile ideoloku podobnost svakog filma. Postojalo je nekoliko naina cenzurisanja. Najrasprostranjeniji vid cenzure bio je onemoguavanje javnog prikazivanja filmova. Najree je primenjivana njihova sudska zabrana. Akt zabrane javnog prikazivanja filma donosili su savet L producenata ili komisija za pregled (Ljubojev , 1994: 550). Film je mogao biti prekinut pre zavretka snimanja. Ukoliko je bio snimljen a nije dobio cenzorski karton, film je zavravao u bunkeru ili je nakon mesec-dva prikazivanja u bioskopima bio sklonjen sa repertoara. U bunkere se nije moglo ui bez specijalne dozvole Ministarstva V unutranjih poslova i najviih sudskih organa (Vo lk , 1994: 108). Kriterijum podobnosti tema kojima e se film baviti nije uvek bio jasan ni samim funkcionerima koji su bili zadueni da vode brigu o domaem filmu. Distributeri esto nisu hteli da plasiraju u bioskope filmove sa tematikom kritike stvarnosti, a direktori bioskopa su se hvalili u tampi da takvi filmovi u njihove bioskope nikada nee dospeti. Ukoliko su prikazivani, sporni filmovi su dobijali najnepovoljnije termine, nije ih pratila adekvatna reklama i ubrzo su skidani sa programa. Uprkos tvrdnjama pojedinih filmskih kritiara (a i filmskih stvaralaca) da su svoj prostor za stvaralaki

236 kriterijume. Za Neoplanta film snima i elimir ilnik , tada jedan od zapaenijih autora mlae generacije. On se u svojim filmovima bavi drutvenim problemima koje smatra marginalizovanim: deijom besprizornou i rasputenou (Pioniri maleni..., 1967), nezaposlenou (Nezaposleni ljudi, 1968) i problemima ena (ene dolaze, 1972). ilnik snima i studentske demonstracije. 4 Film koji se neposredno bavi demonstracijama jeste Lipanjska gibanja. Film je snimljen, ali je bio sklonjen od oiju javnosti sve do 1988. Nakon studentskog protesta 1968. elimir ilnik snima Rane radove. Autor je nastojao da prikae da promene u drutvu ne moe doneti samo pozivanje i citiranje marksistikih ideja i prosto simuliranje reJ volucije (Joni , 2002: 41). Studentski protest je bio drutvena, a uenja Karla Makrsa i Danijela Kon-Bendita (Crveni Deni) idejna inspiracija za ilnika . Njegova kritika je tako samo odraz ovih idejnih i drutvenih tendencija koje su bile aktuelne u vreme kada je stvarao film. Ekskluzivitet zabranjenog pa osloboenog doneo je filmu Rani radovi veliku popularnost. Film je bio predmet rasprava u Saveznoj skuptini, na sudu i u novinama. Kad se euforija stiala, film je zavrio u bunkeru iako ga je Komisija za pregled odobrila za M javno prikazivanje (Miltojevi , 1992: 9). Sredinom 1969. javni tuilac donosi reenje o privremenoj zabrani javnog prikazivanja filma. Zabrana filma je trajala oko dvadesetak dana, nakon ega je Okruni sud u Beogradu odbacio tubu javnog tuioca. ilnik je na sudu sam branio svoj film. 5 I dok se u SFRJ deavaju ideoloke rasprave i negativna propaganda oko filma, u Berlinu poinje Devetnaesti internacionalni festival gde su Rani radovi dobili Gran pri Zlatni berlinski medved . Istovremeno iri mladih generacija, sastavljen od studenata i srednjokolaca berlinske levice (na elu sa Rudi jem Dukeom ), dodeljuje posebnu nagradu ilni ku . Ove nagrade se u domaoj javnosti doivljavaju negativno. Domaa javnost smatra da je nagrada u Berlinu samo politika provokacija prema SFRJ. Cinici bi primetili da je upravo beogradski javni tuilac, kao vrhunski strunjak za politiki avangardne, slobodne i buntovne filmove, preporuio Rane radove berlinskom iriju. Bolju reklamu od ove jedan film nije mogao dobiti. Film D u a n a M a k a v e j e v a WR: misterije organizma u zemlji doivljava osporavanja, u svetu nailazi na odobravanja i pohvale. Na festivalu u Kanu film D u a n a M a k a v e j e v a dobija nagradu panL ske kritike Luis Bunjuel . Film je nazivan je politikom i umetnikom avangardom . U zemlji se film mogao videti samo na specijalnim projekcijama, posle kojih je ocenjen kao neprihvatljiv jer nakaradno i sa ismevanjem govori o naoj dru-

(Pro)kultura
WR: misterije organizma, Duan Makavejev

tvenoj stvarnosti. . Izvrni odbor Pokrajnske zajednice kulture Vojvodine odbija da upie film u G registar (Gligorijevi , 1988: 249). Dva dana poto je svrstan u zvanian program festivala u Puli, sredinom 1971. film je sklonjen u bunker reenjem Javnog tuilatva Srbije. U godinama kad je u SFRJ bunkerisan, film WR: Misterije organizma je prodavan i distribuiran u inostranstvu i tamo doiveo veliki uspeh. Film WR: Misterije organizma je izvaen iz bunkera 1986. i nikada nije dospeo u domae bioskope. Nakon velikog uspeha filma Skupljai perja A l e k s a n d a r P e t r o v i snima filmove Bie skoro propast sveta i Majstor i Margarita. Film Bie skoro propast sveta nije bio zvanino zabranjen, ali se insistiralo na njegovom neformalnom iskljuenju sa javne scene tako to su mu se uskraivale premije ili pritiskom na producente da film povuku iz distribucije. Film je, ipak, na festivalu u Puli dobio Bronzanog medveda. A l e k s a n d a r P e t r o v i je izbaen s Fakulteta dramskih umetnosti 1973. godine, nakon afere oko filma Plastini Isus. U obrazloenju za izbacivanje stoji da je Petrovi pokazao neodgovornost i nemarnost kao nastavnik u radu sa svojim studentom: prvo, nije se pojavio na odbrani diplomskog rada i drugo, ocenio je film najveom ocenom iako se nije sloio s nekim njegovim delovima. Zbog odnosa prema svom studentu Petrovi je okrenuo kulturnu javnost protiv sebe. Javnost je to shvatila kao naputanje studenta u nevolji. Petrovi vodi spor sa Akademijom vie od deset godina i to je period kad nije snimio nijedan film. Profesoru A. Petroviu , koji je film dopustio, uskraen je pedagoki rad na Akademiji i preutno mu je zabranjeno da snima u zemlji. Filmski kritiar Bogdan Tir nani tvrdi da je A l e k s a n d a r P e t r o v i bio linost koja je u svemu nalazila teorije zavere i koja je u svakome videla neprijatelja. Bez obzira na to, Pe trovi je ostavio znaajan doprinos u jugoslovenskom filmu a njegova ostvarenja smatraju se jednim od najboljih u istoriji jugoslovenskog filma. Svoj prvi dugometrani igrani film (diplomski rad) Plastini Isus L a z a r S t o j a n o v i je snimio 1971. Autor je sredinom sedamdesetih tri godine proveo u zatvoru. Osuen je za ruenje tekovina

(Pro)kultura
socijalistike revolucije, za delo neprijateljske propagande i zlonamerno i neistinito prikazivanje drutvenih i politikih prilika u SFRJ sa namerom da dovede do nasilne promene reima. Film je bio bunkerisan sve do 1990. godine. Afera oko filma nije usledila odmah nakon njegove projekcije na diplomskom ispitu, ve godinu dana kasnije 6 . Stojanovi je prvobitno osuen na dve godine zatvora, ali mu je u albenom postupku kazna poveana za godinu dana. 7 Plastinom Isusu su imputirani: nihilizam, negiranje revolucionarne tradicije, sarkastino poigravanje fetiima drutva, obezvreivanje mita o velikom voi i pravljenje analoV gija izmeu socijalizma i faizma (Volk , 1994: 107). Zbog injenice da je jedan od retkih autora koji je zbog filma zavrio u zatvoru, i Stojanovi i njegov film Plastini Isus dobijaju veliki publicitet, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Kraj ere filmova crnog talasa nasluivao se poetkom sedamdesetih godina, a konano se desio kada je 1973. Laz ar St o j a no vi otiao u zatvor a veina drugih autora u inostranstvo. Dravu su zadesili veliki problemi (maspok u Hrvatskoj, liberali u Srbiji) koji su jo vie pootrili kurs protiv autora kritikog filma. Karijere velikih filmskih stvaralaca prave autori koji su odani reimu, snimajui velike ratne spektakle. Javna kultura seanja preinauje viziju prolosti u skladu sa vrednostima koje odreuje tekua poK litika kultura (Kulji , 2003: 98). Potrebe sadanjeg vremena odreuju kako e se sadanjost odnositi prema prolosti. Film brzo stari, pa se tako i estetski kriterijumi iz godine u godinu menjaju. Novo vreme donosi i drugaiju valorizaciju zabranjivanih filmova, kako sa stanovita estetike tako i sa stanovita politikog konteksta koji je pratio zabrane filmova. Devedesetih godina filmove crnog talasa na retrospektivama gleda brojna publika, a diskusije o njima postaju sve uestalije. Godine 2006. snimljen je dokumentarni film Zabranjeni bez zabrane autora D i nka Tu cak o vi a i Mi l a n a N i k o d i j e v i a . Film donosi nove pojedinosti vezane za filmove crnog talasa i njihove autore koje ezdesetih godina nisu bile poznate javnosti. Kada se uporede tragine sudbine filmskih autora Sovjetskog Saveza i ostalih istonoevropskih zemalja 8 sa sudbinama naih autora, uvia se neobinost jugoslovenskog sluaja. Ona se ogleda u nekoliko naizgled paradoksalnih injenica: autori su mogli da snimaju nove filmove, iako su im prethodni bili zabranjivani; pojedini filmovi koji su zabranjivani u jednoj, snimali su se bez problema u drugoj republici i nagraivani su na Pulskom festivalu; iako se govorilo da je novi jugoslovenski film bio nerentabilan, reim je davao novac osvedoenim filmskim disidentima.

237 Kako je to bilo mogue? Moglo bi se pomisliti da je u pitanju neka posebna taktika koja se sastojala u tome da reim svesno eksperimentie sa liberalnim tendencijama. Reim otvara prostor slobode za umetnike do mere do koje ga moe kontrolisati. Drava je bila glavni finansijer filmske proizvodnje i samim tim je imala pravo da daje poslednju re o filmovima i to pravo je obilato koristila. Politika reima prema filmu nije bila liberalna kada je u pitanju bio sadraj filma, ali je zato bila veoma velikoduna kada se radilo o materijalnim davanjima za ove filmove. Reiseri su imali honorare u proseku od 800.000 dinara po filmu (otprilike tri godinje plate nekog radnika). Zanimljiv je bio odnos drugih republika prema filmovima crnog talasa koji je uglavnom pripadao srpskoj kulturi. Posle zabrane filma Grad i v o j i n Pa v l o v i nije mogao da snimi novi film u sredini u kojoj je do tada stvarao. Njegov film Neprijatelj finansiran je i realizovan u Sloveniji. Objanjenje za to bi se moglo traiti u meurepublikim politikim igrama koje su ve postojale u to doba. Tvrenje filmskog kritiara Bogda na Tirnania da festival u Puli nije podravao ostT varenja kritikog filma (Tirnani , 2008: 88) opovrgava injenica da su zabranjivani autori za svoja ostvarenja dobijali najvee filmske nagrade na ovom festivalu. Filmski festival u Puli bio je jedino mesto gde je prikazivana veina filmova koji su pripadali crnom talasu. 9 Godine 1967. Aleksandar Petrovi je za Skupljae perja dobio Veliku zlatnu arenu za najbolji film i reiju a i v o j i n P av l o v i Srebrnu arenu za reiju filma Buenje pacova. Velika zlatna arena za najbolji film i reiju dodeljena je i v o j i n u P a v l o v i u 1968. za film Kad budem mrtav i beo a Srebrna arena D u a n u M a k a v e j e v u za film Nevinost bez zatite. Film Bie skoro propast sveta A l e k s a n d r a P e t r o v i a dobio je Veliku bronzanu arenu za reiju 1969. godine. Tek naizgled neobina je bila i praksa da je drava uskraivala pravo nekim od ovih filmova da se predstave domaoj publici kroz redovan bioskopski repertoar, dok je s druge strane davala odobrenja da se isti filmovi alju na meunarodne festivale i dobiju mogunost da tamo konkuriu za prestine nagrade. Dajui dozvolu da se filmovi sa kritikom ocenom stvarnosti pojave izvan granica, vlast eli da u inostranstvu ostavi utisak slobodne zemlje. Etiketa zabranjenih donela je filmovima crnog talasa veliku reklamu i popularnost. Neki od ovih filmova i danas bi mogli biti aktuelni. Teme kao to su: ljudi bez posla, ideoloka opijenost, naputena sela, ivot seljaka u gradovima, mogle bi i danas biti podsticajne za filmske autore. Ovi filmovu su uveli i teme roda i poloaj ena, teme koje tek ekaju na svoju socioloku analizu.

238 Upadljivo je odsustvo tema ovinizma i nacionalizma u filmovima autora crnog talasa. Postavlja se pitanje je li to zato to je bratstvo-jedinstvo zaista funkcionisalo u socijalistikoj SFRJ ili je to bila tema u koju autori crnog talasa nisu dirali zato to je kazna mogla biti suvie otra. Ovim pitanjem se nisu bavili ni autori ni filmski kritiari. U nekim sledeim analizama ne treba zaboraviti autore iz ostalih eksjugoslovenskih republika koji su u dosadanjim retrospektivama crnog talasa bili nepravedno zanemareni. Vano je rei da su autori crnog talasa svojim filmovima zaista doprineli da film ezdesetih godina u Jugoslaviji nimalo ne zaostaje za novim tendencijama u kinematografiji koje su se u to vreme pojavljivale u Evropi.

(Pro)kultura
1 Iako i dan danas nije razjanjeno kome se duguje kumstvo, filmski kritiar Bogdan Tirnani smatra da su nazivu crni talas kumovala dva novinara. Prvi je Vladimir Jovii koji je 1969. godine napisao lanak Crni talas u naem filmu u Borbi, a drugi je Neboja Glii koji iste godine pie lanak Efekti crnog talasa u asopisu Ekonomska politika. Ovi autori smatrali su crni talas tetnom pojavom u jugoslovenskoj kinematografiji (Tirnani, 2008: 84). Tirnani zakljuuje da su se do te godine pojavljivali pojedinani ekscesi, koji tek nakon zaotrenijeg kursa sistema prema autorima 1969. godine grupno bivaju svrstani u crni talas. 2 Zagrebaka grupa autora bila je manje politiki radikalna u odnosu na beogradski krug stvaralaca, ali ne i manje inventivna u prikazivanju novih stilskih formi i izraza. Meu hrvatskim autorima kritikim filmom najvie su se bavili Vatroslav Mimica, Ante Babaja i Krsto Papi. U Sloveniji, izmeu ostalih, svojim kritikim filmovima na sebe skreu panju Botjan Hladnik, Matja Klopi, Karpo Godina. U Sarajevu su to Bata engi i Boro Drakovi. 3 Dokaz da se u analizi odnosa sistema i crnog talasa stvari ne mogu posmatrati crno-belo jeste i injenica da tadanji umetniki direktor Avala filma (koji ne dozvoljava da pojedini filmovi dobiju cenzorski karton) nakon nekoliko godina i sam biva optuen za pojavu crnog talasa u knjievnosti, a njegovo delo zabranjeno. Odmah po izlasku iz tampe 1968. roman Memoari Pere bogalja doivljava otar udar i kritiku reimskih ideologa. Sledei Seleniev roman, koji je otiao dalje u obradi teme Golog otoka, povuen je iz tampe i uniten 1970. (Soso, 2004: 50). 4 Jedan broj glumaca, reditelja i filmskih radnika, takoe, aktivno uestvuje u podrci i pomoi studentima. 5 ilnik, kao i mnogi autori novog jugoslovenskog filma ezdesetih, nije bio kolovani filmski reditelj. On je zavrio Pravni fakultet, to mu je olakalo da brani svoje filmove na sudu. 6 U leto 1971. izveli su me na sud kao glavnog urednika Vidika zbog tematskog broja posveenog politici, pravu, tampi i kulturi u Treem rajhu. U asopisu su isticane velike i upadljive slinosti Hitlerovog i Brozovog poretka i kultova njihovih linosti. (http://www.yurope.com/zines/republika, pristupljeno 5. oktobra 2008.) 7 Stojanovi smatra da je rtva politikog kalendara. Njegov film ne bi bio bunkerisan i on ne bi zavrio u zatvoru da je film snimio u godinama kada se crni talas osuivao a njegovi autori nisu zavravali u zatvoru. Stojanovi kae da je bilo politiki procenjeno da je nezgodno zabranjivati i sudski goniti najvienije predstavnike crnog talasa, ljude kao to su Makavejev, Petrovi i Pavlovi jer su oni meunarodno poznati i da se inilo da se njegovim kanjavanjem moe postii svrha zastraivanja, a da to ne dobije preterani meunarodni odjek (Tirnani, 2008: 148). 8 Cenzura u socijalistikoj Jugoslaviji znatno se razlikovala od staljinistike ili faistike cenzure, koje su ile toliko daleko da su se politiki nepodobna umetnika dela unitavala, a njihovi autori liavali slobode. 9 Osim WR: misterije organizma i Plastinog Isusa.

Marina Lui je sociologinja iz Beograda, bavi se temama angairane umjetnosti, rodne ravnopravnosti, socijalne intervencije u urbanom prostoru, i socijalne pravde i edukacije.

Akademske zvijezde
Prole godine Times Higher Education objavio je listu najcitiranijih autora knjiga u drutvenim naukama, na osnovu analiza iz 2007.
Robert Mraz Oni koji imaju naviku otpisivati marksizam i antikapitalistike intelektualce kao ozbiljno intelektualno opredijeljenje mogli bi se iznenaditi rezultatima ove liste. Naime, prvi je na listi sociolog i filozof Michel Foucault, drugi je sociolog Pierre Bour dieu, a trei je filozof i osniva dekonstrukcije Jac ques Derrida. Sva trojica od navedenih autora bili su uvjereni i otvoreni demokratski ljeviari i antikapitalisti (a Bourdieu i Derrida i neomarksisti). Najcitiraniji ivui autor je Albert Bandura, kanadski psiholog i pionir teorije socijalnog uenja sa Stanford University. Lord Anthony Giddens, sociolog na London School of Economics i University of Cambridge, najpoznatiji kao tvorac Treeg puta, zauzima peto mjesto citiranosti. Noam Chomsky, uveni ameriki lingvist, slobodarski socijalist i javni intelektualac s MIT-a (i lan Savjeta ovog asopisa) je na 15. mjestu, a vodei marksistiki drutveni teoretiar David Harvey, geograf, antropolog i ekonomist obrazovan na Cambridgeu i trenutno zaposlen na City University of New York, zauzeo je 18 mjesto po citiranosti. Unato raznovrsnim pritiscima na lijeve intelektualce (poput otkaza antropologu Davidu Graeberu na Yaleu zbog njegovih politikih aktivnosti), kritika misao u drutvenim naukama ipak nije uguena.

Literatura
1.Dragovi-Soso, Jasna, Spasioci nacije, Fabrika knjiga, Beograd 2004. 2. Gligorijevi, Milo, Sluajna istorija, BIGZ, Beograd 1988. 3. Goulding, J. Daniel, Liberated Cinema, Indiana Univercity press, Bloomington 1985. 4. Hobsbaum, Erik, Kulturna revolucija 68., Republika, br. 424-425, mart 2008. 5. Kulji, Todor, Tito u novom srpskom poretku seanja, Sociologija, vol. XLV,br. 2, april-jun 2003. 6. Ljubojev, Petar, Evropski film i drutveno nasilje, Prosveta, Beograd 1994. 7. Miltojevi, Branislav, Rani radovi elimira ilnika (19671972), Sirius, Ni 1992. 8. Rankovi, Milan, Drutvena kritika u savremenom jugoslovenskom igranom filmu, Institut za film, Beograd 1970. 9. Tirnani, Bogdan, Crni talas, Filmski centar Srbije, Beograd 2008. 10. Volk, Petar, Povratak u budunost, Institut za film, Beograd 1994. 11. Joni, Petar, Filmski jezik elimira ilnika, Studentski Kulturni Centar, Beograd 2002.

(Pro)kultura

239 Motiv zastava i Crveni plamen Antologijska slika, koja je Babia proslavila Crveni stjegovi iz1919, nastala je u doba kad je i naim zabitima, kako bi se izrazio Krlea, odjekivao revolucionarni pokli: njegov dah i duh slikar je izrazio u mnogo puta reproduciranom djelu (ulju na drvu). To nije postojea Radieva ulica, nije stvarna ljudska masa, ni istinske crvene zastave, ve slikarev doivljaj revolucionarnih zbivanja najpotresnije godine historije dvadesetog stoljea. Iz istog vremena datira i Babieva ilustracija za prvu stranu Krleinog asopisa Plamen, litografija u crvenoj boji na ukastom papiru. I da nije bilo niega vie - a naslikao je jo mnogo toga - Babi bi na ovim prostorima ostao zamijeen i zapamen. Motiv zastava, kako se vidi, nije nov kod Babia: ve je 1916. naslikao dosta zapaenu sliku Crna zastava, a Krlea, koji mu je u tim godinama bio blizak, tvrdi da je ta slika nastala povodom smrti Franje Josipa i pogrebnih sveanosti vezanih za pompes funebres habsburke dinastije. U to su vrijeme Krlea i Babi prisni, bliski prijatelji, a u istom se krugu kretao i Milan Begovi i A. G. Mato. Krlea e slikaru biti svjedok na vjenanju s prvom enom Vladimirom Pirnat. Iz tog e se braka roditi ker Eva, koja e tragino preminuti u devetoj godini ivota. Krlea se sjea kako je tih dana sreo Babia u kazalitu. Slikar je ba izraivao scenografiju za jednu Shakespeareovu tragediju te je sjedio na nekom lijesu, oajan to ne moe pronai suprugu. Krlea mu je savjetovao da je potrai na djetinjem grobu, gdje je i leala, poto je popila otrov. Netko od prisutnih u kazalitu komentirao je kako je to sve deja vu (ve vieno) u treem inu Krleine Lede. I najvra prijateljstva ne izdre takve kunje, pa nije ni ovo Babia i Krlee. Njihovi prekidi odnosa trajali su i po tridesetak godina. Ogroman je Babiev scenografski rad, za koji je ve rano 1925 dobio Grand Prix u Parizu, a zapoeo ga je odmah nakon Prvog svjetskog rata, da bi tokom ivota napravio vie stotina scenografija. S Krleom najintenzivnije surauje u vrijeme kad su na zagrebakoj sceni igrane Krleina drame u Gavrellinoj reiji, sa Strozzijem kao glumakim prvakom, a na njihovoj je inscenaciji u radio i Milan Begovi: Bilo je to zlatno doba kazalita u Zagrebu. ovjek za sva vremena Najinteresantnije su Babieve scenografije u ekspresionistikom stilu ili u stilu simbolizma, od kojih neke podsjeA aju na one iz Ejzentajnovih filmova kao to je Aleksandar Nevski. Nadolaze tridesete godine, godine povratka realizmu i redu u slikama jakih boja i svjetla Mediterana, koje je Babi ostvario u okviru likovne grupe trojice sa slikarima Mieom i Beciem, poznatim po koloristikom smjeru, a ta e trojka kasnije postati nezavisna umjetnika grupa, koja pod tim imenom nastupati i na izlobama.

Od ekspresionizma do realizma

Ljubo Babi slikar nacionalnih pejzaa

Jasna Tkalec Modernoj Galeriji u Zagrebu otvorena je velika retrospektiva Ljube Babia (Jastrebarsko 1890-Zagreb 1975) na kojoj su trudom strunjaka i sretnim sluajem izloeni radovi gotovo iz svih umjetnikih faza slikara, povjesniara umjetnosti, likovnog pedagoga, osnivaa likovnih grupa i kola, autora plakata i opreme knjiga kao i mnogobrojnih scenografija od Shakespeaerea do Krlee. Sam Krlea nije ga mnogo cijenio te je u razgovoru sa slikarom Vanita kazao kako se ...ustvari radi o netalentiranom slikaru. On nije znao nacrtati ruku, akt, lice. Stoga je postao slikar nacionalnih pejzaa i mrtvih priroda, kao i seljaka i seljanki u narodnoj nonji. Bio je to umjetnik, koji je obiao cijelu Evropu, a organizirao izlobe radova s podruja primijenjene umjetnosti ak u New Yorku i vie izlobi u Parizu....Bio je u stvari dobar dekorater, govorio je Krlea Vanitu, vani bi se razvio u tom pravcu, ali je u ovom naem svrajem kutu slikarski propao. Vrlo strog sud, zajedljiv, ali nipoto nerealan. Babi je naime poeo izlagati vrlo mlad, jo kao ak kole za umjetnost i obrt, gdje mu je uitelj bio Manci Crni. Nastavlja studije u Munchenu i Parizu. Po povratku u zemlju upisuje se na Povijest umjetnosti, koju e zavriti 1931, a 1940 postat e profesor na Likovnoj Akademiji u Zagrebu. Prvi su mu radovi akvareli, pa ulja na drvu i platnu. U njima se osjea snaan utjecaj simbolizma, da bi evoluirao do art deco odnosno do plonosti secesije. Slijedei taj put Babi je doao je do najieg i najizraajnijeg ekspresionizma i to vrlo mlad: u godinama od 1916 do 1919 izrauje najpoznatija i najpriznatija djela: Crveni stjegovi, a ve ranije slikuCrna zastava. U tridesetim godinama, godinama povratka redu, Ljubo Babi vraa se akademskom pristupu, predmetnosti i koloristikom slikarskom jeziku, u kojem se samo pokatkad osjete odjeci ekspresionizma.

240 Ljubo Babi je izbijanje Prvog svjetskog rata doekao u Parizu, gdje se usavravao, a po povratku u zemlju nastavio se baviti studijama s podruja povijest umjetnosti, koju i zavrava poetkom tridesetih godina. Uredio je prvi postav Strossmayerove galerije i postao direktor iste nakon Drugog svjetskog rata. Uz to se neprekidno bavi i slikarskim radom. Na njegovim pejzaima i portretima od dvadesetih do tridesetih godina pored ekspresije (Krlein i Matoev portret) osjea se jak utjecaj Van Gogha, a u interesantnom postavu sakralne tematike Golgote, Krista skinutog s kria, mrtvog Krista i neki odjeci panjolskog slikarstva (El Greca). To je dah zemlje, koju je posjetio 1921. odmah nakon ratne katastrofe u zemljama Srednje Evrope. Sakralna tematika Babievog opusa na ovoj je izlobi veoma upeatljivo prikazana, u zamraenoj sobi, u kojoj su jedino tematski osvijetljeni slikarski radovi. Golgota i jo poneka slika neba iz istog ciklusa predstavljaju nesumnjivo i najvei slikarev umjetniki domaaj. No ono to je Ljubu Babia uinilo poznatim i prepoznatljivim u ovim krajevima jesu lirski domai motivi, bliski po tematici onima grupe Zemlja. Babi nije bio lan te grupe, jer su nju osim Krste Hegeduia inili samo slikari bez likovne naobrazbe, ali ga nije zaobiao njen utjecaj. To je povratak realizmu i rodnoj grudi u kojem Babi izraava za njega karakteristinu poetinost u brojnim slikama krajolika podreenog temi: od rascvjetane voke pod umjetnikovim prozorom, do melankolinih zagorskih pejzaa, tunih kao to je bio tuan ivot seljaka u to doba. Kasnije e filmska ostvarenja Breza odnosno Svoga tela gospodar ponavljati ovaj sumoran doivljaj zagorskog kraja (prisutan na svim slikama kontinentalnog dijela zemlje), toliko razliitim od onih drugih, arkih i razigranih boja, primorskih pejzaa i gradia na moru. Teko bi bilo osporiti izrazitu liriku Babievog doivljaja pejzaa, mora, neba. Spor s Krleom proizaao je i iz bliskih familijarnih odnosa: Krlea nije uspostavio nikakav kontakt sa slikarevom drugom enom Cvijetom. Intimno mu je zamjerao koliko naputanje ekspresionizma toliko i napredovanje u karijeri krajem tridesetih godina (izvodi dekoracije jugoslavenskog paviljona u New Yorku, postaje profesor na Akademiji Likovnih umjetnosti) a najvie od svega rad na idejnom rjeenju novanica NDH te izlaganja za vrijeme rata u Berlinu, Beu i Bratislavi. Zbog idejnog nacrta endehazijske kune asni sud ULUHa osudio je Babia na est mjeseci zabrane javnog djelovanja. Krlea istie :...za nikog se poslije rata nisam zaloio toliko koliko za Ljubu Babia i gorko dodaje kako to nije obnovilo naruene odnose. Ipak Babi ve od 1947 poinje ponovo izlagati u zemlji i inozemstvu (u Moskvi i u Varavi) te postavlja izlobu Jugoslavenske medievalne umjetnosti u Parizu, a 1950 je direktor Strossmayerove galerije, lan JAZU, a surauje i na postavljanju izlobe Pola vijeka jugoslavenskog slikarstva u Parizu.1953 Nekoliko godina kasnije postat e rektor Akademije Likovnih Umjetnosti i pred kraj ivota, pomirivi se s Krleom, izradit e inscenaciju kazalinog komada Aretej. Tako je Babiev opus ostao od poetka do kraja vezan za Krleu, bez obzira na prekide i zbliavanja, nerazdvojiv od tragike ivota i vremena, koje im je bilo zajedniko.

(Pro)kultura

Donacija djela Ede Murtia

Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu
Jasna Tkalec

zloba donacije slika Ede Murtia (vie od 300 djela nastalih od 1941 d0 2005) najveeg slikara ovog podneblja u drugoj polovini dvadesetog stoljea okupila je ogromnu masu potovalaca, javnih radnika i publike u zadnjem mjesecu 1910 god. Izlobu je otvorio Predsjednik Republike Josipovi , a prigodne govore odrali su gradonaelnik Bandi , ministar kulture Bikupi i glavni kustos, koji je i koncipirao izlobu, France schi . Samo otvorenje izlobe predstavljalo je kulturni dogaaj izuzetno velikog odjeka i posjeenosti u gradu. Pored umjetnika, ne samo likovnih ve i iz svih brani, tu su se nali poslenici kulture, bliski suradnici Murtia i njegove porodice, njegovi drugovi i suputnici u ivotu i u umjetnikom djelovanju kao i u antifaistikom angamanu, koji ga je obiljeavao kroz cijelo stvaralatvo. Ne manje brojni bili su novinari, politiari, javne linosti pa ak i sportske zvijezde. Ovako velikoduna donacija obitelji umjetnika, koji je dao vlastiti likovni peat jednom od najkontroverznijih razdoblja novije historije, iji je opus kolosalan koliko snagom umjetnikog izraza toliko i obimnou tematike i brojnou radova, morala je izazvati odjek javnosti i pet godina nakon umjetnikova prestanka ivota i stvaranja. Murtie va smrt 2005 godine znaila je silazak sa scene ovjeka koji je umio likovno izraziti sve prijelomne momente epohe u kojoj je ivio i djelovao. Edo Murti roen u Velikoj Pisanici u Zagrebu. Od 1925. tu je odrastao i pohaao kole te ga ubrajaju u umjetnike tako zvanog zagrebakog kruga. U likovni je ivot uao vrlo rano, ve kao ak izloio je etrdeset crtea i gvaeva pod utjecajem u to vrijeme vrlo aktivne i angairane grupe Zemlja. Godine 1939. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti, gdje savladava tehniku slikarstva i tada ve surauje u izradi plakata, ilustriranju omladinskih listova i izradi inscenacija za studentsko kazalite. U tim okolnostima susree se sa Leom Junekom , slikarom koji stalno ivi u Parizu i koji e uz Petra Dobrovia i Lju bu Babia , njegove profesore s Akademije, imati znaajan utjecaj na formiranje Murtieve umjetnike linosti.

(Pro)kultura
U traginim vremenima umjetnik je jednako antifaistiki borac koliko i slikar. To svjedoe njegovi radovi iz perioda partizanije te ilustracija Jame Ivana Gorana Kovaia . Ti se crtei u stilu ekspresionizma odlikuju dramatikom i snagom izraza. Usporede li se ovi crtei i skice s kasnijim radovima, oita je konstanta iste niti vodilje: Slikar je od svojih mladenakih dana i burnih godina NOB-a nosio u sebi vlastitu viziju svijeta i ivota i nastojao je to potpunije umjetniki izraziti. Na toj su niti bili razapeti svi dani njegova ivota i stvaranja, odreeni sredinom i vremenom, dramatinim dogaanjima i lomovima, koji ostavljaju peat u umjetnikovoj nutrini i odraavaju se na njegovim platnima. Vrijeme u kojem je Murti ivio nosilo je sukobljavanja i pomirenja suprotnosti, ivot i smrt, slobodu i ropstvo. Bilo je bremenito snom o budunosti, tragovima prolosti, kao i katastrofalnim fin de sieclom i ponovljenim ratnim strahotama, koje su neosporan stvaralaki optimizam umjetnika obojile mranim bojama. Pesimizam predosjeaja skorog kraja, strahote ratnih zbivanja, ali i snagu da se uasima suprotstavi umjetnikim izrazom kao krikom -zahtjevom za istinom, slobodom, ivotom - koji je nemogue dvosmisleno protumaiti, zapeatili su Mur tiev opus onom snagom i jasnoom, koja je danas velika iznimka i rijetkost. U buri vremena koje je ivio Murti nije ostao promatra, nije bio neopredijeljen: bio je i ostao antifaist i borac za slobodu umjetnikog izraza, a time i za slobodu uope. I pejzai i kao i likovi i ilustracije Jame gube i nadrastaju vlastitu konkretnost i personalnost i postaju metaforom rata, stradanja i patnje te obuzimaju silinom odreenog stanja, koje je ostalo u srcu i pamenju ljudi Murtie ve epohe. Prema apstrakciji Vrijeme i prilike protjeu mijenjajui svijet, ljude i umjetniki izraz. Deskriptivnost izraza postaje suvie skuena za bujnost i silinu umjetnikovog nadahnua. Umjetnik je u potrazi za novim izraajnim sredstvima, za novim govorom, prikladnijim ne samo njegovom umjetnikom senzibilitetu ve i odrazu svijeta i utiscima koje novo vrijeme biljei u njegovoj nutrini, a on ga izraava kistom i paletom boja. Odlazak u SAD i doivljaj suvremene civilizacije Amerike bit e presudno za daljnji slikarev opus. Visoki blokovi nebodera te Highway s nemirnim kolopletom dijagonala i vertikala govori o ogromnom utisku koji je na njega uinio modernitet kao i o svijesti da se on mora izraziti sasvim drugaijim umjetnikim jezikom i govorom. Istraivanju i izraavanju tog novog umjetnikog govora, u kojem se forme

241 postepeno gube sve do potpune apstrakcije slikar e ostati vjeran do kraja ivota. Prelomna slika Highway nastala je 1952. Vrativi se u domovinu Murti nastavlja istraivanja novim slikarskim jezikom do potpunog apstrahiranja oblika. Pri tom boje, naroito boje Mediterana, gdje je esto boravio, imaju presudnu ulogu u likovnim istraivanjima i domaajima. Jarke i snane u izlomljenim linijama one odraavaju snagu i ljepotu ivota, ali i njegovu tajnu, radost stvaralatva i njegovu muku u vjenoj tenji za likovnim dostizanjem jo neiskazanog, a doivljajem duboko ljudskog. Granice su pale i dok eksperimentira temama mijenjajui boje i varirajui ritam on neumorno trai najadekvatniji izraz da se odrazi slikarski subjekt, a da se pri tom ne zamagli njegova sutina. Deskripciju su zamijenili ritmovi linija i boja te varijacije na temu, koja se stalno ponavlja kroz neprekidno provlaenje iste potke, iste bazine melodije kao u Ravelovoj kompoziciji Bolero. Pri tom na gledaoca silno djeluje nesumnjiva stvaralaka snaga, temperament umjetnika u kojem kipi bujan kreativni zanos, potiui ga na rad i na stvaranje bez predaha, na neprestano nadmaivanjem postignutih dometa. U zrelim se godinama njegov artistiki genij rasplamsao nevjerojatnom eruptivnom snagom. Paleta boja nikad nije bila snanija ni odvanija. Pred kraj ivota meutim poinju prevladavati tamni, pesimistiki tonovi. ivot se blii kraju, snovi su odsanjani, a dani mladosti i snage sve su udaljeniji. Umjetnik je, kau, slikao sjedei na tronocu, dok mu je unuk pomagao u mijeanju boja. Sve sumornijih i mranijih. Opet se pojavljuju likovi i metafore smrti u olovnom vremenu bratoubilatva, koje proivljava. Ciklus Ratnik galerija je kostura, iskeenih i stranih, u smeim, mrkim i crnim tonovima, kroz koje se iznenadnom bjelinom probija svjetlomrcajui krik nade. to je umjetnik mislio o tumanovtini i ratu mogue je jasno proitati na odlikovanjima kostura nacrtanih i jednoj od posljednjih slikarevih faza. Svojim nesumnjivim genijem, monim izrazom i umjetnikom smjelou, te bujnim opusom Murti je nadaleko nadmaio skuene provincijalne granice sredine koja je nerijetko bila zaguena vlastitim zadahom. Njegovo slikarstvo odie irinom, u njemu se osjea dah svijeta, ono odraava umjetnike visine na koje se u ovim krajevima rijetko tko popeo. To nepobitno ilustrira donacija njegovih radova izloena u Muzeju suvremene umjetnosti, koja osim slika sadri i mozaike i keramike radove te crtee. Velik slikar ostaje velik u svakom materijalu, u svakom vremenu, u svakom izraajnom pravcu i u svakom prostoru.

242

In memoriam

Kasum Cana
(1968.-2011.)
Kasum Cana bio je jedan od najinteligentnijih i najkarizmatinijih Roma u Hrvatskoj. Pjesnik, slikar, romski aktivist, slobodni umjetnik, boem. Vijest o njegovoj smrti sve nas je zaprepastila. Umro je mlad - u etrdeset i treoj godini. Prerano, doista prerano. Cana je roen u Prizrenu u romskoj zanatlijskoj obitelji. Ondje je zapoeo i kolovanje, koje e napustiti 1984. godine zbog politike situacije na Kosovu, te se doseliti u Zagreb. U Zagrebu se zapoljava kao soboslikar i liilac. No njegov je talent prelazio granice jednog obinog obrtnikog radnika. Uskoro dolazi do izraaj i njegov pravi slikarski talent, a ujedno se razvija i kao pjesnika dua. Fotografira, slika i objavljuje pjesme u romskim asopisima. Jedan je od osnivaa Saveza udruenja Roma Hrvatske; bio je predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske Romano Centro, te predsjednik gradske i upanijske organizacije Stranke Roma Hrvatske i lan Vijea nacionalne manjine Roma grada Zagreba. Sudjelovao je na brojnim festivalima i knjievnim manifestacijama; objavio je prvi kalendar na romskom i hrvatskom jeziku te fotografije iz ivota Roma, plakat Protiv rasizma u asopisu Zarez, zbirku pjesama i fotografija iz ivota Roma. Suautor je Hrvatsko-romskog rjenika. Dobitnik je brojnih nagrada, izmeu ostalih, i nagrade za poeziju i fotografiju Roma na meunarodnom natjeaju Gypsi friend u talijanskom gradu Lancianu te godinje nagrade Roma Hrvatske povodom proslave Svjetskog dana Roma u Hrvatskoj. Po osnivanju Novog Plamena, Cana je meu prvima uao u na Savjet. Gorljivo se zalagao za kulturni i prosvjetni preporod Roma u Hrvatskoj. Govorio je da se Romi moraju obrazovati, da moraju zavravati kole, te da im drava u tome mora pomoi, jer da je to jedini nain da se Romi izdignu iz svoje bijede i zaostalosti. Zbog svojih beskompromisnih stavova nerijetko je dolazio u sukob s oficijalnim predstavnicima hrvatskih Roma. Nakon Sanaderovog bijega otkrio je javnosti da ga je bivi premijer prevario za 250.000 kuna. Sanader je, naime, obeao Cani da e Vlada RH financirati Sedmi svjetski kongres Roma koji se 2008. odrao u Zagrebu, ali da novac nikada nije uplaen, pa je on ostao duan jednom zagrebakom hotelu u kojem se kongres odravao 250.000 kuna. Cana je bio ljeviarski i antifaistiki orijentiran. U vrijeme uvara bio je lan Savjeta SRP-a te kandidat na listi SRP-a za izbore 2003. U studenom prole godine sudjelovao je u Maru solidarnosti protiv diskriminacije Roma, odranom u Zagrebu u organizaciji Mladih antifaista. To je bio jedan od njegovih posljednjih javnih nastupa. Odlaskom Kasuma Cane, zajednica Roma u Hrvatskoj izgubila je jednog od svojih najboljih predstavnika, a mi u Novom Plamenu svog dragog prijatelja. F. E.

(Pro)kultura

243

ah i Schrdingerova maka

Christos Kefalis

lavan paradoks Schrdingerove make bio je zamiljen kao popularan nain da se pokau manjkavosti u konceptualnom okviru kvantne mehanike. Problem koji ga je nadahnjivao odnosi se na pitanje postojanja ili vrijednosti bilo kojeg svojstva estice u intervalu izmeu dva mjerenja. Ako je, na primjer, u jednom asu energija jednog elektrona jednaka A, da li je mogue da je ona ostala ista ukoliko i kod sljedeeg mjerenja ona ponovo bude jednaka A? U klasinoj fizici to izgleda evidentno. Kod kvantne mehanike situacija je razliita te se prihvaa da je nemogue kazati bilo to o izvjesnom broju svojstava izmeu dva mjerenja, upravo zato to je njihova vrijednost bar djelomino odreena samim postupkom mjerenja. U sluaju rotacije elektrona, na primjer, mjerenje ne daje samo jednu od dvije vrijednosti, +1/2 i 1/2, ve postoji mogunost od 50% da prethodna situacija elektrona bude obrnuta, to se moe utvrditi jedino novim mjerenjem. Schroedinger je prvi put formulirao paradoks make u lanku koji je objavio 1935. godine. Radi se o hipotetskom pokusu, gdje je u razmatranje uzeta jedna druga kvaliteta, to jest uzima se u obzir radioaktivni raspad (dezintegracija). Treba zamisliti zatvorenu kutiju koja sadri radioaktivni materijal, detektor radioaktivnosti koji registrira odailjanje (emitiranje) estica, zatim bocu sa smrtonosnim otrovom i ivu maku, koja se nalazi u kutiji. Sistem detektora je namjeten tako da postoji mogunost da se jedan atom raspadne dok je u funkciji i da jedna estica s tog razloga bude emitirana (odaslana), a isto tako postoji 50% vjerojatnosti da se to ne dogodi. Ukoliko detektor zabiljei isputanje estice, boca se razbije i maka umire, jer biva isputen otrov; u protivnom sluaju ona ostaje iva. Ne moemo nikako znati to se dogodilo dok ne otvorimo posudu i ne razmotrimo njezinu unutranjost. Prema klasinom gledanju maka u zatvorenoj posudi moe biti u jednom od dva stanja, mrtva ili iva, budui da postoji 50% mogunosti za svaki od navedenih sluajeva. Njezino se stvarno stanje utvruje kad otvaramo kutiju, ali je ono odreeno u onom a-

Christos Kefalis je igra aha, kemiar, i bivi lan Grkog ahovskog saveza, te lijevi politiki pisac i urednik. Njegovu knjigu o ahu i kulturi izdao je 2004. Kedros. Knjiga se sastoji od etiri eseja koji ispituju odnos aha i filozofije, aha i prirodnih znanosti te umjetnosti. Ovaj lanak, koji nam je autor poslao, objanjava ah mat suvremene fizike, polazei od poznatog paradoksa Schrdingerove make te analogije s njom u igri aha.

su u kojem se detektor aktivira (ili ne aktivira). U razmaku od tog momenta do momenta u kojem otvaramo kutiju, maka se nalazi u stanju koje e napokon biti razmotreno. Kvantna mehanika jednako tako dozvoljava jednaku mogunost odailjanja (emitiranja) ili ne odailjanja (ne emitiranja) estice. U njoj ipak te dvije mogunosti pokrivaju jedna drugu, pretpostavljajui slaganje stanja jedno na drugo i tako se stvara vrsta limba u kojem maka nije ni iva ni mrtva, ve i iva i mrtva istovremeno. To je izraeno matematiki, jer se smatra da je stanje u kojem se nalazi maka linearna kombinacija dva stanja, mrtvog i ivog. Ovaj je pokus reguliran pravilom superpozicije (slaganja jednog na drugo) i on ostaje u tom stanju sve do asa opservacije, to jest dok na ovaj ili onaj nain ne vidimo to je unutar kutije. S aktom promatranja funkcioniranje valova make e se uliti u jedno od dva stanja: konano emo opservirati da li je maka mrtva ili iva. Do tog asa, kako to precizira Gribbin, tamo se nalazi radioaktivni uzorak, koji se raspao ili se nije raspao, odnosno tamo je staklena posuda s otrovom, koja nije ni razbijena niti je u poetnom stanju te jo i maka, koja nije ni mrtva ni iva (u potrazi za Scroedingerovom makom, London 1990. str. 205.) Uzevi u obzir opu evoluciju historije ljudske misli i slinost s promjenama u ahu, ne treba se uditi da su izvjesne ideje kvantne mehanike na tom podruju pronale konkretan izraz. To se najee primjenjuje na Heisenbergov princip neodreenosti*, ije filozofske implikacije nastoji provjeriti Schroedingerov paradoks. I zaista, ta se fiktivna situacija konkretno pojavljuje u izvjesnom broju pozicija kod aha. Jedna e nam usporedba pomoi da osvijetlimo materiju, koju je prvi

244 precizno elaborirao grki meunarodni velemajstor I. Kourkounakis, u lanku o umijeu logike (Atena 2002.). B. Langstaff, Chess Amateur, 1922. Mat u dva poteza Bijeli : Kf5,Td5, Lf6, pioni (pjeaci) h5. Crni Ke8, Th8 pjeak g5.

(Pro)kultura
alternative, Crni mogu stvoriti obranu, koja e dokazivati, ukoliko bude autentina, kako je korektan bio drugi izbor (umijee logike). Od tada je stvoren izvjestan broj varijacija na temu, koje sadravaju slian problem Moravecovom matiranju u dva poteza. Nije uope teko ovdje razabrati veliku analogiju s problemom Langstaffa (retrogradne analize) problemu sa paradoksom make. Kao i u opisanom sluaju, moemo takoer birati izmeu dvije mogunosti, ali logika nalae da oba rjeenja ne mogu simultano biti tona. Jedno rjeenje odgovara ivoj maki, a drugo mrtvoj. Ipak, sve do trenutka promatranja, tj., dok ne vidimo kako se rjeenje odvija u stvarnoj igri, nalazimo se u prelaznoj situaciji neodreenosti, slinoj onoj ive i mrtve make: dva rjeenja e se sukcesivno pokazivati kao ispravna, a istovremeno ni jedno od njih nee biti doista zadovoljavajue. Analogija je zaista previe impresivna, da bi se jednostavno radilo o pukoj koincidenciji, te se izvjestan broj primjedbi moe s pravom iznijeti, a iste e biti korisne za razumijevanje znanstvenog problema. U prvom redu element neodreenosti ini se da ne postoji samo u naoj spoznaji, ve u stvarima po sebi. U drugom redu ta se nesigurnost rjeava na historijski nain, sudjelovanjem u evoluciji sistema. U oba sluaja apstraktni pristup ne moe ukazivati na pravu situaciju: jer je izvan kutije odnosno zato to promatranjem pozicije bez poznavanja prethodnih razvitaka neete biti u stanju zamisliti bilo to, dok bi netko tko pripada sistemu mogao znati to da uini. Postoje naravno velike razlike, koje se ovdje ne mogu izloiti. Dovoljno je navesti dualizam val-estica u neizmjerno siunom svijetu, koji pretvara neodreenost u organski element samog procesa. Pa ipak i samo postojanje analogije naglaava multiformno bogatstvo igre aha.

Moemo uzeti za primjer kompoziciju ahovskih figura prikazanu gore po Langstafffu, na kojoj su bijele figure postavljene tako da ostvare ah-mat u dva poteza. Ovaj poloaj na impresivan nain izraava paralelnu evoluciju ideja aha i prirodnih znanosti, naroito ukoliko se uzme u obzir da je ova pozicija bila koncipirana 1922. godine, praktiki istovremeno kad je nastala ortodoksna interpretacija kvantne matematike i cijelu deceniju prije no to je objavljen Schroedingerov paradoks. Paradoks ovog problema sadran je u injenici da postoje svega dva rjeenja, od kojih je samo jedno ispravno, ali ne postoji sredstvo putem kojega bismo odluili koje je to ispravno rjeenje. Ako bi Bijeli pokuali 1. Ke6 zaprijetivi 2.Td8#, Crni bi se branili sa 1...0-0. To dokazuje da je zadnji potez Crnih bio 1...g5 i da prema tome Bijeli imaju pravo uzeti (pojesti) jednog pjeaka. Ukoliko pak Bijeli promijene vlastiti izbor, zapoinjui s 1.hx6 en passant (iako odgovaraju na 1...0-0 sa 2.h7#), u tom sluaju Crni protestiraju podrobno objanjavajui, da je njihov posljednji potez . bio 1...Th8 (sa h7, f8, g8, ili ak Ke8. mogue sa f7). A to znai da Bijeli ponovo mogu, poevi od prvobitne pozicije, matirati Kralja Crnih u dva poteza, igrajui najprije 1. Ke6, jer su Crni izgubili pravo na rokadu, mijenjaju i mjesto svojeg Topa (Kule) ili svojeg Kralja. Ukoliko Bijeli budu tako igrali, Crni e se ponovo nai na poziciji 1...0-0, objavivi da je njihov posljednji pog tez bio...g7-g5 itd. I. Kourkounakis primjeuje: udan je zakljuak da problem ima rjeenje s matiranjem u dva poteza, koji se ipak ne mogu sasvim precizno odrediti. Ukoliko je klju 1.Ke6, u tom sluaju nee biti 1.hxg6, a ukoliko je 1.hxg6, u tom sluaju to nee biti 1. Ke6. Ali ukoliko se Bijeli budu trudili da izaberu jednu od ove dvije

* Heisenbergov princip neodreenosti, ije filozofske implikacije kantovski promilja paradoks (ili tonije antinomija) Schrdingerove make, jedno je od najfundamentalnijih otkria kvantne fizike. Jedan od najznaajnijih primjera principa neodreenosti kretanje je subatomskih estica, koje pobijaju i uobiajeno shvaanje naela prostorno-vremenskog kontinuuma. Erwin Shrdinger se inae proslavio i jednom od najelegantnijih definicija ivota u svojoj knjizi What is Life: ivot je reverzna entropija, sistem koji formira kompleksnost i - za razliku od neive prirode - opire se srozavanju na najnii energetski nivo (op. Mladen Jakopovi).

Kthe Kollwitz, Nikad vie rat, 1924.

PRETPLATITE SE elim se pretplatiti na Novi Plamen na godinu dana (90 kuna, 25 eura, 35 USA$) Ime i prezime Adresa
Svima koji poalju ispunjeni pretplatniki listi, urednitvo e poslati ispunjenu uplatnicu. (Adresu i iro-raun pogledajte u impresumu, str.1)

artporta

Henry Moore, Majka i dijete, 1983.

Tunis, Alir, Libija...Revolucija jasmina