SLOMLJENO SRCE

U pozadini lagani vjetar umi svojim glasom, more se lagano mreka i pozdravlja sunce koje lagano pada u sjeni mjeseca to se die u nebesa. U toj idili prirode to se zbiva, sjedi momak dredi ruku svoje djevojke i uiva u predivnom pogledu to mu je omogudila priroda, u pogledu koji je sluajno otkrio kad je s njom sjeo na oblinji kamen. Sreda mu se osmjehnula te je tako priredio svojoj dragoj neto nezaboravno, neto prelijepo to de njezine oi pamtiti, a misli uvati u svojoj skrivenoj ladici najljepih iznenaenja. I tako ponosan i sretan na sve to se odvija oko njih kao po nekom prieljkivanom rasporedu otvara svoje srce prema njoj. Momak skuplja hrabrosti, hvata je njeno za njenu ruku to ju je drala u krilu, pogled u njene divne, savrene kestenjaste oi i polako izgovara rijei svoje ljubavi. U dui drhti, vreba ga strah. Nikad u ivotu nije drao govor ljubavi, nikada nije otvorio svoje srce i priao o svojim osjedajima. Dok on tako u svom aru, u ritmu valova i zvukova prirode izgovara najdublje osjedaje, djevojka oslukuje njegove rijei, pozorno prati pokrete njegovih usana i razmilja o njima. I nakon monologa to ga momak izgovori, on ostane bez daha jer ni sam ne moe pojmiti rijei to ih izgovori o ljubavi, rijei koje ga ostavljaju nagog pred licem osobe koju voli. Poinje shvadati da nema vie nita iza ega bi se mogao kriti jer njegovo srce sve pregrade, sve zidove mie u stranu i oslobaa put prema njoj. I jo neko vrijeme sjedili su njih dvoje, na toj stjeni gledajudi u ari to ih priroda ini, dredi se za ruke i razmiljajudi to de sutra biti. Naputajudi obalu i more i sunce, ak i mjesec ostavie da ih prati dok oni etaju prema svojem kvartu. Momak tako ponosan na sebe koraa gradom poput najsjanijeg viteza ikada roenog u povijesti, dok djevojka zamiljenog lica i puna utnje i nedovrenih misli. Na rastanku momak poziva djevojku na romantinu veeru to je sutra eli prirediti njoj u ast, veeru u kojoj eli uivati u njezinom drutvu, na kojoj eli jo vie osvojiti njezino srce. Ona pristaje, smjeak nabacuje na lice, ali taj smjeak zapravo gui njeno srce, sukobljava se s njezinim duhom i mislima. I momak tako sretan i ponosan na sebe rastavlja se sa svojom dragom i odlazi kudi spremajudi u glavi plan kojim de oboriti svoju ljubav.

Momak sav nestrpljiv eka novi dan, eka to jutro kad de osvaniti poruka na njegovom mobitelu od njegove drage, ali to jutro zapravo nikad nije stiglo, to jutro nikad nije doekao. Sav snuden u nadi da djevojka jo uvijek sniva o njemu u svojim snovima on se dri za najtanju vlas trave ta na ovoj velikoj livadi raste i oekuje njezin poziv, oekuje njezin sms. Tako sati prolaze, sunce se polako skriva s neba, no od nje ni traga ni glasa. Sav bezvoljan i tuan, potpuno depresivan lei na krevetu sa mobitelom na grudima, eka na nju, eka to javljanje jer misli postaju sve crnje, a nada sve vie i vie izmie iz njegovih ruku. I kada je mislio da je sve izgubljeno, da rijei koje bijahu izgovorene od strane njegova srca zapravo prouzroile su kraj ljubavi, mobitel zazvoni. Sav prestravljen uzima mob u ruke i mic

po mic baca pogled na ekran na kojem pie njeno ime. Pritide tipku i otvara poruku to mu ona posla ved pri kraju dana. Ona pie, on ita, oi plau srce se kida. Oprosti dragi, na selu sam, ne mogu ti se javiti. Razmiljala sam o onome to si rekao da nam veza postaje ozbiljna, tj da je ozbiljna. Drago mi je to za uti, ali treba mi par dana da se naviknem na to, da otjeram neke duhove iz prolosti. Mislim da bi bilo najbolje da me ostavi u miru par dana dok mi se misli ne razbistre pa ti se javim kad se vratim. Proitajudi ta slova, te rijei, te reenice to mu ih draga sloi njegovo srce pukne na tisudu dijelova, poput kristalne ae razbije se o hrapav pod u dijelove koje nitko nikad sastavit nede. Uzet de metlu skupit na hrpu i baciti u smede i zaboraviti da je ta aa ipak postojala. Ali to nije aa, to je srce koje kuca unutar tijela. To je iva stvar koju ne moe baciti i zamjeniti drugom kako bi se osjedao bolje. Tako sav snuden, na ivici depresije odgovara djevojci, razoaran dobro draga ekat du te. Javi se kad se vrati. Tako dani prolaze, ona se ne javlja, a momak se ubija crnim mislima, nevjerom, boca postaje mu najbolji prijatelj. Bol ga izjeda iznutra, ne prolazi nego sve jae boli i boli. Pokuava zaboraviti, ali ne moe. On je voli i zauvijek de je voljeti. Znajudi to, svjestan toga utapa se u alkoholu i samodi da bar na tren zaboravi, no sve ga podsjeda na nju, sve ima neku priu s njom. Kada mrak svoje niti spusti nad grad on izlazi iz svog kutka samode, sa bocom u ruci skrivenoj pod vestom prolazi kraj njezine kude, sjeda neto dalje i natapa usta tom zlom tekudinom. Koliko god bio um zamraen i okovan crnim mislima, nevjerom jo uvijek oni mali komadidi srca to ne bijahu baeni u smede daju mu nadu da de je vidjeti, da de kojim hipom njezina glava izviriti iza prozora. Da de je ugledati i da de sva bol nestati. No srce lae, a nevjera sve vie i vie uzima maha dok u potpunosti ne obavije njegovu duu. Nakon nekoliko dana uspio je uti njezin glas i njezinu utjehu da sve de biti u redu, ali bilo je kasno, onaj momak vie nije postojao, onaj vitez zamrzio je ljubav i prihvatio mrnju, strah, bijes, nevjericu. Djevojka se s vremenom vratila u grad. Donijela je odluku za koju misli da je najbolja za njih. Momak jedva eka da je vidi, samo da osjeti jo jednom njezin pogled na svome licu, da osjeti te zrake smjeka kako ga griju. Nakon toliko vremena ona dolazi kod njega ne iz razloga zato to eli da ga vidi i suoi se s njime, ved iz razloga to mu je obedala. Znajudi to, momak je sve vie tonio, no to ga vie nije toliko diralo. Ulazedi tako ona u njegov stan, on je sjedio na krevetu gledajudi prema njoj, sluajudi glazbu to je odzvanjala sa stroja. Korak po korak ona prilazi njemu. Sav rastrgan izmeu sebe, bore se oni mali komadidi srca kao lavovi naspram armije zla koja kola njegovim ilama, njegovim mislima. Poput hrabrih tristo u bitci kod Termopila ne predaju se i omoguduju momku da kontrolira svoje osjedaje. Bez imalo srama i straha ona dolazi kraj njega ispituje ga kako je, ta ima novog. No njega to ne zanima, on to neuje. Samo eli odgovor zato si mi to priredila, zato si mi tako slomila srce, zato si se prema meni ponijela kao da sam zadnje smede? ekao je stanku u kojoj de postaviti to pitanje na nain da bude prihvatljiv za obje strane koje se sukobljavaju u njemu. Zato reci mi pitao je. Ne mogu ti redi odgovorila je. uvi te rijei, oni mali komadidi srca to su se

borili protiv tame popustili su. Crna strana preuzela je konce u svoje ruke i vodila razgovor do kraja. Sluajudi rijei koje je izgovarala, gledajudi u suze koje je plakala oni komadidi srca ponovno su oivili i borili se za njihovu ljubav. Borili se da opuste te okove oko momkovih misli i da daju nadu, da ne odustane od djevojke jer suze su iskrene te da njezina dua isto pati kao i njegova. Bez obzira na tamu to ga je kidala, on je djevojku volio istom, iskrenom ljubavi. Neim to je jae ak i od najtamnijih armija to je ljudski rod ikada osjetio, vidio. Ljubav je dala priliku djevojci da pokuaju ispraviti tugu, no tama je ipak ostala skrivena u jednom kutku momkova srca vrebajudi iz prikrajka. Nije mu dozvolila da zauvijek zaboravi tu bol, da izbrie ta neugodna sjedanja iz glave. Momak nikad nije prestao voljeti djevojku. I dan danas oboava njezine usne to ga ljube, njezine ruke to ga grle, njezin glas koji umiruje tu mranu tamu to ne eli nestati iz srca. Svakim danom on se budi i bori s tom gorinom, jer mu je stalo do te cure, jer je voli vie od sebe. Pitanje koje se postavlja, to ga tama nudi nama na razmiljanje; je li momak donio pravu odluku, jeli trebao zauvijek zatvoriti poglavlje s tom djevojkom i zamrziti je nakon svega?

Draga ljubavi, nije mi bilo lako. Svaka ova rije napisana peterostruko je ublaena od onih to su kidale moju duu tada. Ja sam svoj put odabrao, zadrao sam te uz sebe. Volim te, elim te, trebam te. Tama u mom srcu, to se nevjerom zove samo je podsjetnik to naa ljubav prouzroiti moe. Nevjera ta temelji se u meni svoj korijen vue, osjedaji i emocije koje elim da mi izgovori, napie oni su ma koji tu tamu zauvijek istjerati mogu. Sve dok ti osjedaji, emocije to ih o meni gaji ne dotaknu moje ui, moje srce, jo uvijek mislima mojim de kolati tama nosedi poruku da jo uvijek osjeda neto prema drugome, da jo uvijek u potpunosti nisi moja.

Volim te ljubavi, i ne zamjeraj mi na tome, ovo su moje misli, moji najdublji strahovi, otvoreno ih stavljam prema tebi, nemoj me ostaviti samog jer ne elim da me tama jo jednom proguta. Nevjerujem da du smodi snage da opet ustanem i borim se.