IZVORNI NAUNI RAD

35

Dimitrije erani*

SVOJERUNI TESTAMENT

SAETAK
U radu se govori o svojerunom testamentu kao jednom od najeih oblika zavjetanja. Autor navodi veinu nedoumica koje se pojavljuju u te- i praksi u vezi sa formom olografskog testamenta. Primjenom oriji naunih metoda, kritiki su analizirani stavovi vie pravnih teoretiara, zakonodavstva drava nastalih na tlu SFRJ, kao i normativna rjeenja nekoliko evropskih zemalja i SAD. U zakljuku, autor naglaava da bi trebalo reformisati pravne propise kojima se ureuje ova oblast u zemljama nastalim na prostoru bive Jugoslavije. Izmeu ostalog, trebalo bi preciznije regulisati pojam, uslove i postupak sainjavanja, kao i potpisivanje i datiranje svojerunog testamenta. Takoe, autor zakljuuje da se u teoriji i praksi mora praviti razlika izmeu sastavljanja i sainjavanja zavjetanja, odnosno svojerunog pisanja i unoenja teksta. Kljune olografski testament, pisanje testamenta, potpis i datum na rijei: testamentu. *Mr.sc., Pravni fakultet Univerziteta u Istonom Sarajevu

36

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

1. UVOD
U Republici Srpskoj, poetkom 2009. godine stupio je na snagu 1 U Federaciji BiH i Brko Distriktu BiH i dalje se o Zakon nasljeivanju. primjenju- SR 2 Svojeruni testament je razliito je Zakon o nasljeivanju BiH. regulisan u ovim zakonima. U Republici Srpskoj, datum je obavezan elemenat forme, za razliku od Federacije i Brko Distrikta. U pogledu sastavljanja, potpisivanja i datiranja olografskog testamenta postoje znaajne razlike u zakonodavstvima mnogih drava. Primjenom uporednopravnog, normativnog i istorijskog metoda analizirali smo pozitivno pravo zemalja 4 Nastojali nastalih na tlu 3 , kao i prava nekoliko stranih smo da SFRJ drava. teorijska saznanja, te da damo kritiki ocijenimo postojea sistematian pregled najvanijih pitanja u vezi sa ovim oblikom zavjetanja. Cilj nam je da radom utiemo na zakonopisce i zakonodavce kako bi unaprijedili normativna enja, ali i rjeda pomognemo pravnicima praktiarima u tumaenju i primjeni zakonskih normi.

5) Svojeruni testament je redovan, testamentum privatni holographum i ( 6oblik zavjetanja. Zavjetalac ga moe sainiti u bilo koje pisani vrijeme, u postupku sainjavanja ne uestvuje organ sa vai neogranieno, javnim ovlaenjima, a zavjetanje se sastavlja u pisanom obliku. Olografski testa7 Porijeklo ment je regulisan u veini pravnih vodi od rimskog sistema. privi-

2. POJAM TESTAMENTA

SVOJERUNOG

Zakon o nasljeivanju Republike Srpske ZON RS, Slubeni glasnik RS, br. 2 1/09. Zakon o nasljeivanju SR BiH ZON SR BiH, Slubeni glasnik SR BiH, br. 7/80, 15/80. o nasleivanju Srbije ZON Srbije, Slubeni glasnik R. Srbije, br 46/95, 101/03; Zakon o 3 Zakon nasljeivanju Hrvatske ZON Hrvatske, NarodneR. Hrvatske, br. 48/03, 163/03; Zakon o nasljeivanju Crne novine Gore ZON CG, Slubeni list R. Crne Gore, br. 74/08; Zakon o dedovanju Slovenije ZON Slovenije, Uradni list SR Slovenije, br. 15/76, 23/78 i Uradni list R. Slovenije, br. 17/91, 13/94, 40/94, 82/94, 117/00, 67/01; ZON Makedonije, . , br. 47/96. 4 Njemaki http://bundesrecht.juris.de/bundesrecht graanski Brgerliches Gesetzbuch zakonik, BGB, / Brgerliches Gesetzbuch bgb , 28. mart 2010; Austrijski graanski Allgemeines http:// zakonik, ABGB, / ibiblio.org/ais/abgb1.ht , 28. mart 2010; Francuski graanski Civil Code CCF, http://www zakonik, , 28. mart 2010; englesko nasljedno Wills Act 1837 m . ;Wills lexinter.net/ENGLISH/civil_code.ht pravo, Act m Amendment Act 1852 ; Administration of Justice Act 1982 http://www.opsi.gov.uk/legislation/about_l , egislation , 28. mart 2010; Jednoobrazni zakon o nasljeivanju Uniform Probate Code , http://www.la SAD, w. upenn.edu/bll/archives/ulc/upc/final2005.ht , 28. mart 5m 2010. i holographus, holos sav, potpun, cio, grafein Naziv potie od testamentu testament, m Rjenik grkog i latinskog pisati, napisati. A. Romac, rimskog prava, Informator, Zagreb 1975, 6565. S obzirom na to da se ova vrsta testamenta ne mora sainiti u vidu pismena, ispravnije je rei da je to a pisani, ne pismeni 7oblik. Olografski testament je predvien u skoro svim savremenim pravima. U erijatskom pravu (koje i vai u danas nekim dravama svijeta) ne postoji forma svojerunog zavjetanja. Takvo zavjetanje je nitavo. Navede - A. Silajdi, Testament u erijatskom pravu, Dravna tiskarna, Sarajevo 1941, no prema: 108.
1

D. erani: Svojeruni testament

37

legovanog zavjetanja ). 8Na naim testamentum parentis inter ( liberos storima se odavno primjenjuje i postoji mnotvo pisanih tragovaproo njemu. Zavjetalac koji zna da ita i pie, svoju posljednju volju moe 10 Za ti izrazitako to e svojeruno napisati i potpisati zavjetanje. punovanost ovakvog testamenta u nekim pravima se zahtijeva oznaenje datuma sainjavanja. U pojedinim zakonodavstvima, datiranje nije obavezno, dok se u nekima preporuuje. Poslije alografskog i sudskog, olografski testament je najei oblik za-u naoj 11 Svako vjetanja zavjetajno sposobno lice koje je praksi. ga sainiti u bilo pismeno moe koje doba. Nikakvi dodatni uslovi nisu potrebni. Pismenost se cijeni u smislu poznavanja pisanih slova azbuke kojom se slui ostavilac, jer zavjetanje sainjeno tampanim (tehnikim) slovima nije punovano. U tampanim slovima se ne ogleda autentinost zavjetaoevog rukopisa, a lice koje zna samo tehniko pismo i umije da se potpie nije pismeno . U nekim pravnim sistemima, izriito se naglaava da testator 12 Iako zna mora da da ita i pie da bi sainio ovakvo na prvi zavjetanje. podsjea na tautologiju, ova jezika konstrukcija ima pogled dublji smisao. Ovakvim normiranjem postie se bolja preciznost zakonskog teksta. U sluaju da je svojeruni testament sainilo slijepo ili slabovido lice, moemo postaviti pitanje punovanosti takvog zavjetanja, s obzirom na to da testator nije mogao proitati sastavljeno pismeno. Pomenutom normom otklanja se u tom smislu. Kada u zakonu pie da zavjetalac mora da svaka sumnja zna da ita, time se trai da on to zna (prim. aut.), ali ne i da to moe da ini u 13 Ovim se reguliu trenutku izjavljivanja posljednje svi sluajevi volje. kada testator nije u stanju da proita testament koji je sastavio, to je ponekad
8 9

Testament roditelja u korist njegove djece, za iju punovanost nije bilo potrebno prisustvo svjedoka. V.: D. ivojinovi, Sloboda zavetanja u srednjevekovnoj Srbiji, Srpsko pravo nekad i sad, Kragujevac 2007, 2337; M. Miloevi, Testament \ura Crnojevia, PodgoricaCetinje 10 1994. U engleskom pravu postoji specifian oblik testamenta koji niti je olografski niti alografski, nego sadri elemente i jednog i drugog. A will may, therefore, be handwriten, typed, printed, or be in any combination ,, these. If it is handwriten, it may be in ink, or pencil, or partly one and partly the other. of Vie o tome vidjeti u A. R. Mellows, The Law of Succession, Butterworths, London 19773, 70 93. suda u Kragujevcu, svojeruno 1:1 U periodu od 1997. do 2001. godine, na podruju Optinskog je zavjetanje inilo 14,68 % svih uzoraka. Navedeno prema: D. ivojinovi, Zavetanje u sudskoj praksi, Pravni ivot, 10/2004, II tom, 304. 12 l. 84 ZON-a Srbije. 1 3 U srpskom pravu, postoji jasna razlika izmeu sintagmi zna da ita i moe da ita, odnosno je u dastanju ita. V. l. 88, st. 1 ZON-a Srbije i l. 179, st. 1 ZVP-a Srbije. Iz ovoga se vidi da je srpski zakonopisac vodio rauna o razlikama izmeu ovih pojmova. Da je zakonodavac elio da izuzme slijepa i slabovida lica od mogunosti sainjavanja svojerunih zavjetanja, upotrijebio bi se izraz moe da ita, a ne zna da ita.

38

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

14 Iako 1 5, izuzetno veina autora ima slino postoje vano. miljenje zavjetalac koji zna da ita i teoretiari koji pod izrazom pie, podrazumijevaju 16 mogunost zavjetaoca da ita i pie u vrijeme sainjavanja zavjetanja. Treba napomenuti da je bezuslovno raspolaganje za sluaj smrti od strane 1 7 , za razliku od raspolaganja slijepih lica i ranije bilo dozvoljeno kod nas 18 ivota koje je podlijegalo obavezi ovjere potpisaza od strane suda.

Na primjer, kada neko lice u borbi na frontu ostane bez vida i u strahu od iznenadne i objektivno mogue smrti, odlui da saini svojeruno zavjetanje, npr. olovkom na vojnoj mapi koju je imalo 15 priV.: ruci. L. Markovi, Nasljedno pravo, Beograd 1930, 194; V. Nedeljkovi, Testament nepismenih, Glasnik komore Vojvodine (GAKV), 8/1957, 14; B. Blagojevi, Nasledno pravo, Beograd 1960, Advokatske 240; \.M. Pavi, Komentar Zakona o nasljeivanju, Zagreb 1984, 203; D. Bago et al., Osnovi nasljednog , Kre, prava Sarajevo 1991, 177. 6 V.: I. Babi, Nasledno pravo, Slubeni list SRJ, Beograd 20072, 17 113. 429 SGZa. 18 52, t. 5 Zakona o javnim belenicima, od 11. 9. 1930. god., kao i l. 103 Zakona o mjenici, od 12. 12. 1946. god. Navedeno prema: V. Nedeljkovi, 14. 19 Slino, v.: S. Svorcan, Nasledno pravo, Kragujevac 5 , 2006 206. 20 O nitavosti zavjetanja zbog odsustva aktivne zavjetajne sposobnosti, vie vidjeti u: D. \urevi, Apsolutna nitavost , doktorska disertacija, odbranjena na Pravnom fakultetu Univerziteta u zavetanja Beogradu 2004, 243 272.
14

Za punovanost svojerunog testamenta potrebno je da je ono od po-do kraja napisano zavjetaoevim rukopisom i da je potpisano. etka Minimalni zahtjevi forme ine ovaj oblik izuzetno dostupnim i prostim za sastavljanje. Njime se omoguuje najvei stepen privatnosti. Svaka pismena i zavjetajno sposobna osoba moe kad god hoe, bez iijeg saznanja o postojanju i njegovoj sadrini, sainiti ovakav testament. U nekim sluajevima, apsolutno zagarantovana tajnost moe biti izuzetno vana za ostavioca. Primjera radi, kako bi izbjegao eventualne prijetnje i pritiske od strane licaoznaio nasljednicima, ili od strane lica koja imaju interes koje nije da se zavjetanje ne saini (nasljednici iz ranijeg zavjetanja, odnosno zakonski nasljednici). Olografskim testamentom postie se krajnja granica slobode zavjetanja, barem kada je u pitanju forma. Nije nebitno i to da ovakav oblik ne iziskuje nikakve trokove. Prednost olografskog zavjetanja je i u tome to se ono moe sastavljatimjesecima, 1 9Ovdje danima, sa prekidanjem moemo kontinuiteta. posta- pisanje viti pitanje punovanosti takvog zavjetanja jer je, recimo, zapoeto u etrnaestoj godini (prije sticanja aktivne zavjetajne sposobnosti), a okonano u esnaestoj godini. Odgovor je vrlo jednostavan. Postojanje aktivne zavjetajne sposobnosti se cijeni u trenutku sainjavanja zavjetanja. Testament je sainjen u trenutku potpisivanja i nebitno je to je dio teksta ranije sastavljen. Sve ovo ukazuje na vanost razlikovanja sainjvanja od

3. PREDNOSTI TESTAMENTA

NEDOSTACI

SVOJERUNOG

20

D. erani: Svojeruni testament

39

21 Zbog sastavljanja testamenta (prim. toga, mislimo da bi aut.). zakonopisci trebalo vie rauna da povedu o terminologiji kojom se slue. Pored pomenutih prednosti, ova forma testamenta ima i izvijesne nedostatke. S obzirom na to da u postupku sainjavanja ne uestvuju ni svjedoci ni organi sa javnim ovlaenjima, mogui su nedozvoljeni uticaji na zavje2 2Takoe, taoca (mane volje) od strane treih mogue je da se lica. zbogtestator neprecizno pravnikog neobrazovanja, to je najei sluaj, izrazio pa se njegova stvarna volja nije mogla ostvariti. Iste pravne posljedice postoje i u sluaju da se usljed neitkog rukopisa testament nije mogao proitati. Nedostatak je i to to se olografski testament moe lako falsifikovati jer nema svjedoka o njegovom sainjavanju. Isto tako, nisu rijetki sluajevi i za testament nikada nije saznalo jer niko nije znao da je kada se se sainje23 no, ni gdje je ostavljeno. U nekim pravima, olografski testament mogu sainjavati samo puno- lica. ljetna Za punovano , maloljetna mortis raspolaganje 2 4 Pojedini causaoblicimazavjetajno sposobna lica moraju se koristiti javnim zavjetanja. autori smatraju da bi i u naim pravima trebalo prihvatiti ovakvu koncepciju, obrazlaui to pomirenjem dviju suprotstavljenih tenji: slobode zavjetaj2 5ini nog raspolaganja i pravne nam se, da bi prije sigurnosti. uvoenja stvarnom domaaju. ovog ogranienja, trebalo razmisliti o njegovom Testamentarno raspolaganje je ionako rijetko u naoj pravnoj praksi, pogotovo kada je rije o maloljetnicima. Pomenuto zakonsko rjeenje u stranim pravima postoji odranije i nastalo je u vremenu i poretku razliitom od naeg dananjeg. Propisivanjem obaveze odlaska maloljetnika pred neki ovlaeni organ, mogli bismo sprijeiti nastanak i ono malo zavjetanja koja sainjavaju takve osobe. Mnogo formalizma bi ih moglo odgovoriti od zavjetajnog raspolaganja. Takoe, ta bismo sa sluajevima iznenadne ivotne ugroenosti u kojima je realno oekivati sainjvanje svojerunog testamenta od strane maloljetnika.

V.: D. erani, Sudski testament u ZON-u i ZVP-u Republike , Pravna rije, 20/2009, 360 Srpske 361. lica na zavjetaoca prilikom Uvijek treba voditi rauna o tome koliki su dozvoljeni uticaji treih sainjavanja testamenta. Okolnost da je jedan od testamentarnih naslednika (...) tampanim slovima prepisao testament treeg lica kao obrazac, govorei zavetaocu da treba da na slian nain unese svoje podatke, ne oduzima spornom testamentu autentinost svojerunog zavetanja... Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Rev. 276/82. Navedeno prema: N. Stojanovi, Praktikum za nasledno , Pravni fakultet, Ni 2004, pravo 90. 23 Isto, v.: N. Stojanovi, Oblici zavetanja u srpskom pravu nekada i , Srpsko pravo nekad i sada sad, Kragujevac 2007, 47. 24 U njemakom pravu, maloljetnici ne mogu sainjavati svojeruno zavjetanje, nego neki od javnih oblika izuzev testamenta koji se u vidu zatvorenog pismena predaje notaru. V. 2247 st. 4 i 2232 i 2233 st. 1 BGB-a. 25 V.: L. Markovi, 193; D. \urevi, 254.
21 22

40

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

Svojeruno zavjetanje, kao to smo rekli, mora da bude od poetka donapisano zavjetaoevim rukopisom. Prilikom pisanja, testator kraja nekim sredstvom prenosi pokrete ruke na materijal na koji se zapisuje tekst zavjetanja. To mogu biti razliita sredstva: olovka, pero, kist, kreda i sl. Pritom, autentinost testatorovog rukopisa ne smije se dovesti u pitanje. Korienje mehanikih sredstava kojima bi se unosio tekst, a ne ispisivao tekst ima za posljedicu nevanost zavjetanja. Sluenje nekim sredstvom kojim se pie je dozvoljeno, ali korienje sredstvom kojim se unosi tekst nije. To zato, jer se time gubi vjernost zavjetaoevog rukopisa. Ukoliko je zavjetanje nainjeno, npr. na kucaoj maini, tampau, putem ablona i sl., nee biti punovano. Naravno, ukoliko bi bili ispunjeni drugi uslovi, takav 26 testament bio bi punovaan kao neki drugi oblik (konverzija formi). Pojedini pravni teoretiari smatraju da je zakonsko rjeenje neprecizno jer se njime dozvoljava da svojeruni testament bude napisan i mehanikim sredstvom poput pisae maine jer se i tada zavjetalac koristi svojom rukom 27 Mislimo da ovi autori nisu u pravu jer obraaju panju na dio . zakonske odredbe. U zakonima se pominje svojerunost, ali se ujedno trai i da je testament napisan. Pod pojmom napisan ne podrazumijeva se unoenje teksta putem mehanikog sredstva. Kucanje, tampanje, unoenje teksta putem ablona ne predstavlja pisanje. injenica da se zavjetalac redovno sluio nekim mehanikim pomagalom (npr., proteza), kako bi prevladao nedostatak nekog dijela tijela, nevanosti ne vodi svojerunog zavjetanja sainjenog putem takvih pomagala. Isto tako, pod zakonskim izrazom svojom rukom, ne podrazumijeva se samo ruka zavjetaoca. To zato, to postoje lica koja u redovnom pravnom prometu piu i potpisuju se nogom, ustima ili nekim drugim dijelom tijela jer nisu u mogunosti da se slue rukom. U pravima nekih zemalja, kao pojedine to su drave SAD-a, svojeruno zavjetanje ne mora u potpunosti da rukom testatora. Trai se samo da materijalna sadrina bude ispisano 28 zavjetanja bude napisana svojeruno. Kada je u pitanju materijal na kome je sainjeno zavjetanje, treba da rei u tom pogledu nema nikakvih ogranienja. Ipak, treba voditi rauna o okolnostima u kojima je zavjetalac zapisivao posljednju volju. Najee
O konverziji, vie vidjeti u: O. Stankovi, V. Vodineli, Uvod u graansko pravo, Nomos, Beograd 1996, 172 . 27 V.: M. Miti, Svojeruni, Pravni ivot, 3-4/1960, 4; N. Stojanovi (2007), testament 48. only requires that material portions of the document be in the 28 Uniform Probate Code Section 2502(b) testators handwriting. L. H. Averill, Wills, Trusts, and Future Interests, West Group, St. Paul, Minn. 2000 , 20 . 8
26

4. TESTAMENTA

PISANJE

D. erani: Svojeruni testament

41

se testament sastavlja na hartiji. U odreenim sluajevima, punovano i zavjetanjeje koje je ispisano na podu, platnu, kamenu, drvetu, limu, stolu, staklu... S obzirom na savremena dostignua nauke i tehnologije, broj i vrste ovih materijala se svakim danom poveavaju, te je neopravdano ograniavanje na hartiju ili pergament. Zapis koji ostaje kao trag saoptavanja posljednje volje, takoe je ne- uz voenje rauna o okolnostima u kojima je dolo do bitan, sainjavanja zavjetanj 2 9 U redovnim prilikama, to e biti zapis od tinte, grafita, ili a. neke sline supstance koju sadre sredstva za pisanje (grafitna ili hemijska olovka, naliv pero i sl.). Zavjetanje e biti punovano i ako je ispisano temperama, ugljenom, kredom, vodenim bojama, krvlju itd. Testament moe bitii u vidu traga u nekom tvrdom materijalu, poput uklesanog zapisan teksta na kamenu ili drvetu, zaparotine na staklu ili metalu, traga u pijesku ili na i sl. Sve ovo, pod uslovom da se bez sumnje moe ustanoviti zemlji zavjetaoeva namjera za sainjavanje zavjetanja i da nema sumnje u ozbiljnostnjegove i slobodu izjavljene volje i njegovu sposobnost za rasuivanje. Ukoliko je zavjetalac pronaen mrtav u kancelariji sa hartijom i olovkom ispred sebe, a zavjetanje je urezano na stolu, animu -a postojanje testand i sposobnosti za rasuivanje je veoma sporno. Takoe, ovdje bi s se 30 Zavje i moglo postaviti i pitanje da li je to uopte on uinio, ili neko drugi. koje je testator, npr. napisao krvlju na podu, bie punovano tanje samo ako su postojale vanredne prilike u kojima se to dogodilo. Primjera radi, ako mu je iznenada pozlilo zbog pada ili povienja eera u krvi, udario jekuu i sl. Ako je ostavilac pronaen mrtav na obali nakon grom u brodoloma sa prstom zarivenim u pijesak u kome je ispisao zavjetanje i potpisao se, takvo zavjetanje bie punovano pod uslovom da se moe ustanoviti 31 autentinost njegovog rukopisa i potpisa. U teoriji se raspravljalo da li zavjetanje treba da bude od poetka do kraja napisano istim sredstvom i na istom materijalu. Neki teoretiari smatraju 3 2Iako da su ovakva zavjetanja se naelno slaemo sa punovana. neto bismo jo dodali. Takvi ovakvim miljenjem, testamenti e biti punovani pod uslovom da okolnosti sluaja ne dovode u sumnju animu -a i postojanje za rasuivanje. Ako je, recimo, u testatorovom depu s sposobnosti pronaena olovka kojom je prvi dio testamenta ispisan, a njome se i dalje moe sluiti (ispravna je), dok je drugi dio testamenta napisan drugim sredstvom, 29 Zavjetanje moe biti ispisano i nevidljivim (bijelim, tajnim) mastilom. Naravno, pod uslovom da
ga nekona valjan nain nekada proita. 30 Slino, v.: O. Anti, Nasledno pravo, Beograd 8 , 2009 285. i vjetar) nije poigrala sa pravom (tragom u 3 1 I, naravno, pod uslovom da se priroda (plimni talasi pijesku). Ma uvijek e fakticitet biti kreativniji od koliko se trudili, prava. 32 V.: S. Svorcan, Komentar Zakona o nasleivanju , Kragujevac 2004, Srbije 206.

42

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

postoji sumnja u autentinost takvog i animus pismena, aktivnu testandi zavjetajnu sposobnost. Neki autori predlau da se zbog masovne upotrebe tehnikih sredstava kojima se olakava pisanje, predvidi i podoblik olografskog testamenta koji bi nastajao korienjem raunara, uz obavezan svojeruni potpis i navoenje linih 33 Mislimo, da ovaj prijedlog nije dobar jer bi se podataka. njime uinilo vie tete nego koristi. Svojeruni testament je zbog pristupanosti jednostavnosti i izuzetno podloan zloupotrebama. Dodatno liberalizovanje zakonskih rjeenja to bi samo pogoralo. Savremena tehnoloka dostignua omoguuju da se vjetaenjem utvrdi porijeklo papira, otiska tampaa, pa u krajnjem sluaju i raunara na kome je testament sainjen, ali sve ovo na sigurnost pravnog prometa kao jedno od osnovnih naela ne utie na kome poiva pravni sistem. Pored ovih razloga, moramo primijetiti da biloje kakvo restrukturiranje zahtjeva kod olografskog testamenta u vidu podoblika, praktino nemogue. Svaka izmjena, u sutini vodi nekom novom obliku, bitno razliitom u odnosu na postojei. Kada je rije o jeziku na kome je saoptena posljednja volja, treba rei da je on potpuno nebitan. Jedini uslov, je to da se zavjetalac tim jezikom aktivno sluio u trenutku sainjavanja zavjetanja, kao i da je kod zavjetaoca postojala namjera sainjavanja takvog testamenta. injenica da je posljednja volja saoptena na jeziku kojim se zavjetalac nije redovno sluio moe poveati sumnju u . Primjera animus zavjetaoev je moglo biti sainjeno u radi, 34 Zapisivanje testandi zavjetanje testamenta na ali. stranom jeziku omoguuje veu tajnost i privatnost. Posljednja volja moe biti i na mrtvim jezicima latinskom, starogrkom, sve pod izraena uslovom da se zavjetalac njima zaista sluio. U teoriji i praksi postavilo se pitanje punovanosti zavjetanja koje je napisano. S obzirom na cilj stenografskog biljeenja (brzo stenografski pisanje), miljenja smo da, u naelu, ovako sastavljena pismena treba smatrati nacrtima zavjetanja (kojima nedostaje namjera za sainjavanje zavjetanja 35 Okolnost da bi proizvodila pravna dejstva), a ne zavrenim zavjetanjima. i u kojima se preduzima ovakvo biljeenje mogu da upute na ani postojanje mus a testand , to bi imalo za posljedicu punovanost takvih pismena i kao svojerunih zavjetanja. Na primjer, zavjetalac je u strahu od skore smrti odluio ubrzati pisanje zavjetanja tako to ga je stenografski zabiljeio. Takoe, nisu rijetke ni situacije u kojima je ostavilac elio sprijeiti saznanje prisutnih lica o sadrini zavjetanja pa ga je stenografski zapisao.
33 34 35

N. Stojanovi (2007), 48. v.: O. Anti, Z. Balinovac, Komentar Zakona o nasleivanju, Nomos, Beograd 1996, Isto, 322. v.: O. Anti (2009), Isto, 284.

D. erani: Svojeruni testament

43

V.: L. Markovi, 194; B. Blagojevi, 240; I. Babi, 113; D. Bago et. al., 77. S. Svorcan (2004), 37 V.: 206. nuno da testament sadri oznaku da se radi o posljednjoj volji ostavioca. Nije bitno to 38 Nije pismo sadri u ne tekstu i rije testament, s obzirom na to da sadrina pisma jasno ukazuje da se radi o posljednjoj volji zavjetaoca. Presuda Vrhovnog suda Srbije, Rev. br. 1277/04, od 23. 12. 2004, Bilten Okrunog suda u Beogradu, 74/2006, 100. 39 I. Babi (1996), 202.
36

Neki teoretiari se opredjeljuju za nekritiko prihvatanje potpisane stenografske zabiljeke kojom se vri raspolaganje imovinom za sluaj smrti kao olografskog zavjetanja svaki stenogram nosi lino obeleje svoga autora 36 Mislimo, da iznijeto stanovite po kome treba voditi rauna da . pitanju li je ili gotovo zavjetanje daje potpuniji i taniji u nacrt odgovor. Nasuprot ovakvim miljenjima o prihvatanju ili uslovnom prihvatanju mogunosti stenografskog zapisivanja zavjetanja, pojedini teoretiari smatraju da se testament ni u kom sluaju ne moe stenografski zabiljeiti. Ovi autori istiu da se u stenografskim znacima ne moe prepoznati autentinost testatorevog rukopisa i uporeuju to sa upotrebom tampanih slova. Slaemo se sa konstatacijom ovih pravnih pisaca da u sluaju spora oko autentinosti rukopisa treba utvrivati injeniko stanje, ali to nije ni u vezi sa stenografisanjem. Pitanje autentinosti rukopisa je kakvoj jedno, a stenografsko biljeenje je neto sasvim drugo. U praksi se postavljalo pitanje da li svojeruni testament treba da nosida je to zavjetanje. I u teoriji, i pred sudovima zauzet je stav oznaku da se posljednja volja moe izjaviti u vidu pisma upuenog treim licima, ako 38 sadrina pisma upuuje na to da se radi o testamentu. U pogledu sitnijih (obinih) izmjena, dopuna i popravki teksta nja zavjeta(ispravljanje greaka u pisanju, precrtavanje slova i sl.), vai pravilo da su punovani ukoliko nije dolo do bitnijih promjena zavjetajnog raspolaganja. Pitanje trenutka unoenja promjena je bitno. Ukoliko su promjene uinjene prilikom prvobitnog sainjavanja zavjetanja, nije nita sporno. Meutim, ukoliko su promjene injene kasnije, treba cijeniti zavjetajnu sposobnost u tim trenucima. U svakom sluaju, poeljno je da svaku intervenciju u tekstu, testator posebno potpie ili barem parafira. Ako su izvrene znaajnije izmjene, takve ispravke se obavezno moraju potpisati. U francuskom pravu sve kasnije izmjene, dopune, ili pojanjenja uinjena na marginama ili izmeu redova nisu punovana ukoliko nisu svojeruno 39 potpisana i datirana od strane zavjetaoca. Kada ve govorimo o ovome, moemo postaviti pitanje pravnih dejstava reenica ili rijei koje su umetnute u tekst zavjetanja u vidu tampanih ili i sl. Ovakve umetnute odredbe su nitave. Meutim, otkucanih slova njihova nevanost ne povlai za sobom nitavost cijelog testamenta ako on moe

37

44

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

opstati bez nitave odredbe, ili ako ta odredba nije bila odluujua pobuda 40 zbog koje je zavetanje sainjeno. Na kraju, ipak, da napomenemo da se originalnim zavjetanjem moe samo zavjetanje koje je napisano i potpisano od strane smatrati zavjetao41 Naravno, ovim se ne dira u pravila o ca, a ne i kopija tog testamenta. dokazivanju sluajno unitenog, izgubljenog ili sakrivenog zavjetanja.

Zavjetalac je obavezan da sainjeni olografski testament svojeruno potpie. U suprotnom, zavjetanje je nevano. Zavjetaoev potpis, u principu, ini njegovo lino ime (ime i prezime), a moe to biti i potpis kojim se zavjetalac sluio u pravnom prometu, kao i pseudonim. Sve to, pod uslovom postojanja namjere testatora za s ainjavanjem testamenta. Pod 42 U potpisom se ne mogu smatrati inicijali pojedinim zavjetaoca. ma, dozvoljeno je potpisivanje inicijalima ako se iz pravitoga vidi oigledna 4 3 Svojeruno namjera da se time eljelo sainiti zavjetanje. se ne moe potpisati faksimilom, svejedno to se zavjetanje testator njime koristio 4 4 To u redovnom pravnom zato, jer se moe desiti da je prometu. autentian, ali zavjetalac nije tekst pismena elio potpisati pismeno jer nije htio da mu d svojstvo zavjetanja, pa je neko naknadno stavio faksimil njegovog potpisa. Kada je svojeruno zavjetanje sainjeno u vidu oprotajnog pisma nasljednicima ili treim licima), ono e biti punovano i (upuenog ako se na kraju, umjesto imena i prezimena, zavjetalac potpisao tako to je svoj odnos prema licima kojima je upueno oprotajno pismo, oznaio ali samo pod uslovom da je na poetku (mada ne mora biti uvijek na poetku) pisma naveo svoje ime i prezime. Primjera radi: Ja, Marko Markovi, oficir 46 u penziji ... u potpisu: Va otac!
40 41

5. TESTAMENTA

POTPISIVANJE

45

l. 158 ZON-a Srbije. V. odluku Okrunog suda u Splitu, G 1959/86, od 19. 9. 1986, Pregled sudske prakse, 32/1987, 42 Na istom116. stanovitu je i francuska doktrina i praksa, mada je bilo sluajeva kada je u praksi priznavano zavjetanje koje je bilo potpisano inicijalima zavjetaoca. Vidjeti: Massillion, naveden u: I. primjer Babi, Svojeruni testament u francuskom pravu, Strani pravni ivot, 1-3/1996, 43 203. A testator may sign just his initials, or part of his signature, provided in every case that the actual mark he did make was intended to be his signature. A. R. Mellows, 73. 44 Slino, v.: L. Markovi, 196. 45 Punovaan je testament sainjen u obliku pisma zavetaoca bez obzira to ono ne sadri oznaku da se radi o testamentu, ako sadrina pisma jasno ukazuje da je re o poslednjoj volji zavetaoca. V. Presudu Vrhovnog suda Srbije, Rev. br. 1227/04, od 23. 12. 2004. god., Bilten Okrunog suda u Beogradu, br. 74/2006, 100. 46 O. Anti, Z. Balinovac, 322 323.

D. erani: Svojeruni testament

45

Ako se zavjetanje sastoji od vie listova, poeljno je da zavjetalac piepotili parafira svaki od njih, kako bi se izbjegli eventualni sporovi oko sa- zavjetanja i kako bi se nesavjesna lica odgovorila od pokuaja drine naknadnog umetanja teksta u zavjetanje. Meutim, to nije obaveza testatora i e biti punovano i ako je potpisano samo na kraju. U zavjetanje sluaju da zbog starosti, ili iznemoglosti ili neke druge fizike nemogunosti, ostavilac 4 7, nije u stanju da sam, bez pridravanja stavi dozvoljeno je potpis 48 Ovako se pridravanje njegove ruke od strane drugog izjanjavala i naa lica. starija 49 doktrina . Potpis treba da stoji na kraju zavjetanja i sve to je napisano ispod pisapotnema pravnog dejstva. Samo se datum i mjesto sainjavanja zavjetanja mogu nalaziti ispod potpisa. U Engleskoj je dugo voena rasprava u vezi 50 Prvobitna odredba, predviena sa poloajem zavjetaoevog s potpisa. u 9 Wills -a 1837 51 , prvo se pokuala pojasniti amandmanima Wills . Act iz 52 , da bi na kraju bila zamijenjena ActAdmi Amendment -a 1852 Act normom iz 53 Danas, nistration of Justice -a u engleskom pravu, testator Act 1982. mora potpisati zavjetanje tako da se u tome ogleda njegova namjera da time sainjava zavjetanje. Neki autori smatraju da se moe priznati pravna valjanost odredbamakoje se nalaze ispod potpisa. To, pod uslovom da se u testamentu autentinost rukopisa ne dovodi u pitanje, i da odredbe po sadrini predstavljaju dopunu zavjetanja. Meutim, ukoliko se ovim odredbama opoziva dio ili zavjetanje, onda se one smatraju nevaeim jer im nedostaje cijelo bitan 5 4Mislimo, da ovakvo shvatanje i pored svoje elemenat forme potpis. gmatinosti nije u skladu sa prapravom. Sadrinu zavjetanja ini samo ono to je napisano iznad potpisa. U pojedinim sluajevima moe se ak postaviti vanosti i pitanje datuma koji se nalazi ispod potpisa, a nekamoli odredaba kojima se dopunjava testament.
Testament voene ruke testament main quide. fr. Na pravovaljanost svojerune oporuke ne utie okolnost to je prilikom pisanja testamenta tree lice ruku testatora, ako se radilo samo o pomoi testatoru da oporuku napie. Vidjeti odluku dralo Vieg suda G 715/81. Navedeno prema: R. osi, T. Krsmanovi, Aktuelna sudska praksa iz u Subotici, graanskog materijalnog prava, Poslovni biro, Beograd 2000, 49 200. V.: A. Runov, Tuma Obemu austrijskomu graanskomu zakoniku, knjiga druga, Zagreb 1891,o50. 50 Vie reformi pozitivnog prava u Engleskoj u vezi sa potpisivanjem testamenta od strane testatora, u: Textbook on Succession, Oxford University Press, second edition, New York2002, A.vidjeti Borkowski, 98 123. 51 At the foot or end of the will. 52 Testators signature was valid if it shall be so placed at or after, or following, or under, or beside, or opposite to the End of the Will, that it shall be apparent on the Face of the Will that the Testator intented to give Effect by such his signature to the Writing signed as his Will. 53 It appears that the testator intended by his signature to give effect to the will. 54 S. Svorcan (2006), 207 208.
47 48

46

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

U teoriji su iznesena miljenja da ako je zavjetanje pisano u vidu deklaracije (primjera radi: Ja, Marko Markovi...), onda nije neophodno da se stavlja ispod teksta jer potpis postoji ve u samom 5 5 Mislimo potpis tekstu. , da potpis ili naznaenje nekog svojstva (npr., tvoj suprug, va djed, zavjetalac i sl.) mora postojati na kraju testamenta. To zato, jer nepostojanje neke vrste zakljuivanja teksta upuuje na to da je testament nedovren, a animu se dovodi u pitanje. Moda je testator elio vjebati samim tim pis ili je sanje testamenta, u posljednjem trenutku odustao od njega pa ga nije potpisao. Na ove razloge ukazuju ak i autori koji zagovaraju mogunost 5 6Na obavezu stavljanja potpisa na nepotpisivanja testamenta na kraju. kraj testamenta upuuje se i u zakonskim odredbama. Redoslijed rijei je nedvosmislen prvo treba napisati testament pa ga tek onda potpisati. Umjesto potpisa, zavjetalac na testament ne moe da stavi rukoznak ili neki drugi znak (krsti, zvjezdicu i sl.). U suprotnom, zavjetanje e biti nevaee. Ukoliko se na pismenu nazvanom testament ne nalazi potpis zavjetaoca, i u sluaju da se neka od stranaka u ostavinskom postupku poziva na autentinost takvog zavjetanja, sud nee prekidati postupak i to nee upuivati na parnicu jer se punovanost, odnosno lice nepunovanost 57 zavjetanja moe procijeniti na osnovu same isprave. Ne pos toji nikakva prepreka da ostavilac svoj potpis na svojerunom zavjetanju ovjeri u sudu pred sudskim slubenikom, s tim da se tako ne mijenja privatni karakter svojerunog zavjetanja. Jedina prednost ovakvog ovjeravanja jeste u spreavanju eventualnih sporova u vezi sa auten58S tinosti zavjetaoevog rukopisa i istim ciljem, pojedini potpisa. teore- i podatke tiari predlau da zavjetalac pored potpisa navede sadrane 59 linoj u ispravi. Neki autori su iznijeli miljenje da postoje sluajevi kada svojeruno za- biti potpisano. Iako se ne slaemo sa njihovim vjetanje ne mora stavovima, 60 zbog zanimljive argumentacije, zasluuju da ih napomenemo. Jednom prilikom, zavjetalac je pred dvojicom sinova sastavljao svojeruno zavjetanje, saoptivi im ta ini. Odjednom, zavjetalac je uz krike povikao da umire i da nee uspjeti da potpie testament, to se nekoliko trenutaka kasnije i dogodilo. Jedan od sinova, koji je u pismenu naslovIbid. , 207. Ibid. 57 Isto, v.: B. Kaelan, Odnos parninog i ostavinskog postupka, magistarski rad, odbranjen na Pravnom fakultetu Univerziteta u Begradu, 2005, 85. 58 Isto, v.: O. Anti (2009), 59 285. N. Stojanovi (2007), 60 V.: 48. D. P. Mii, Da li okolnosti mogu zamenuti potpis na , GAKV, 12/1956, 13 testamentu 17.
55 56

D. erani: Svojeruni testament

47

ljenom zavjetanje bio oznaen kao nasljednik manjeg dijela ostavioeve imovine, istakao je prigovor nepunovanosti testamenta. Ostavinski sud je prihvatio prigovor i drugog sina je uputio na parnicu da dokazuje punovanost zavjetanja. Ne znamo kako se pomenuti sluaj okonao pred sreskim sudom, ali argumentaciju naeg autora. On je tvrdio da je Zakon o znamo nasljeivanju u osnovi elastian pa svojeruno zavjetanje moe nastati i bez potpisa ukoliko postoje drugi dokazi da bi zavjetalac testament potpisao da ga samrtnike muke nisu omele u tome. Ostavioeva posljednja volja ne moe se promijeniti u tako kratkom vremenu i njenom zaokruivanju samo nedostaje potpis. Argument u odbrani ovakvog stava je pronaen i u pravljenju paralele sa pravilima koja vae za sluajno uniteno, izgubljeno ili sakriveno zavjetanje. Za dokazivanje ovakvog testamenta potrebni dokazi su manje snage nego to postoje u konkretnom sluaju. Poreenje injeno i je sa pretpostavljenom formom svojerunog zavjetanja za koje nije potpis ukoliko je napisano pred svjedocima. U sluaju da potreban negdje u svijetu postoji ovakva forma testamenta, takvo zavjetanje stranog dravljanina bi bilo punovano za razliku od istog zavjetanja naeg dravljanina, a to nije pravedno. Kao protivargument tvrdnji da je ZON elastian i da se ne treba strogo drati slova Zakona, treba samo rei sudovi sude i presuuju na osnovu ustava i zakona. to je svima jasno, tumaa ne treba. Razlika izmeu pismena, koje autor naziva zavjetanjem, i sluajno unitenog, izgubljenog ili sakrivenog testamenta jeste u tome to se u drugom sluaju moe utvrditi da je testament nekada nastao. U prvom sluaju, zavjetanje nikada nije sa- nedostaje mu potpis kao bitan elemenat. Tvrdnja da u nekoj injeno stranoj dravi pod navedenim uslovima moe nastati testament, nita nam znai.ne Takvih sluajeva moe biti nebrojeno mnogo. Svaki pravni poredak obiljeavaju i odreene karakteristike, koje ga ine takvim kakav jeste. Podporetkom, prinudnim propisima i dobrim obiajima javnim podrazumijeva se razliita sadrina u vremenu i prostoru, i za razliite situacije vezuju se i razliite pravne posljedice.

U pravu Republike Srpske i nekim pravnim sistemima, datum na olo- testamentu je obavezan elemenat 61 Isto grafskom normativno forme. rjee62 U pojedinim nje postojalo je u starom srpskom pravima datum pravu. nije
61 62

6. DATUM TESTAMENTA

SAINJAVANJA

l. 68 ZON-a RS; l. 970 CCF-a; 2247(1) BGB-a; l. 602 IGZ-a. 430 SGZ-a. O datumu sainjavanja zavjetanja u srpskom pravu, vidjeti u: K. \etvai, Pismo bez datuma kao testament, GAKV, 12/1953, 4 9.

48

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

64 neophoda 63 , dok u nekima takoe nije neophodan, ali je n poeljan. U veini zakonodavstava sa prostora SFRJ, sa izuzetkom RS, kao i u stranim pravima ne trai se oznaenje datuma na svojerunom nekim zavjetanju. ini nam se, da je obaveza navoenja datuma bolje normativno 65 Olografski rjeenje zbog nekoliko testament je najprivatniji razloga. oblik sainjava sam zavjetalac. zavjetanja jer ga bez iijeg uea Zavjetajna sposobnost se cijeni u trenucima nastanka testamenta. Godine ivota i sposobnost za rasuivanje ne mogu se tano utvrditi ukoliko se ne zna momenat sainjavanja. Takoe, odsustvo datiranja, uzrok je oteanom utvrivanju stvarne volje ostavioca. U sluaju kolizije vie testamenata, ne zna se koji je od njih nastao kasnije i time opozvao raniji. Oznaenje datuma na zavjetanju pomae nam i u sluajevima kada postoji sumnja da li je odreeno 66 pismeno posljednja volja zavjetaoca, ili koncept posljednje volje. Svi ovi razlozi su bili dovoljni da zakonopisac u Republici Srpskoj propie obavezu unoenja datuma u olografski testament. Meutim, pitanje je koliko je dobar nain na koji je to uinjeno. U prelaznim i zavrnim odredbama Zakona o nasljeivanju Republike Srpske, reeno je da se na zavjetanja 68 , koja su sainjena do dana stupanja na snagu primjenjuju zakona su vaili u vrijeme njihovog propisi 69 To koji znai, da olografski sainjavanja. stamenti u kojima nije naveden datum, a koji tesu nastali prije 13. januara 2009. god., proizvode pravna dejstva, dok su kasnija nedatirana svojeruna zavjetanja nitava.
63 64

67

l. 63, st. 2 ZON-a Slovenije. l. 66, st. 2 ZON-a SR BiH; l. 84, st. 2 ZON-a Srbije; l. 66, st. 2 ZON-a Makedonije; l. 30, st. 2 ZON-a l. 66, st. 2 ZON-a CG; 578 ABGB-a. Jednoobraznim zakonom o nasljeivanju SAD, Hrvatske; datum nije kao uslov punovanosti svojerunog testamenta. Zakonima nekih drava datiranje se ipak predvien zahtijeva: Some statutes require the will to be dated, this requierement has been found to be for juxtapose purposes only and the date need not be valid. L. H. Averill, 209. 65 Isto, v.: L. Markovi, 196198; O. Anti (2009), 283. v.: L. Markovi, 196198; O. Anti, Z. Balinovac, 6 6 Isto, 67 323. Iako smo zagovornici prioritetne upotrebe pojma zavjetanje u odnosu na pojam testament, moramo istai da je zakonopisac u Republici Srpskoj napravio nomotehniku greku kada se u prelaznim odredbama posluio terminom zavjetanje. S obzirom na to da se u zakonu iskljuivo pominje testament, ovaj termin se koristiti i u zavrnim morao odredbama. 68 U l. 172 ZON-a RS, kae se da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da vai Zakon o nasljeivanju SR i domaaju ove sistemske norme, muno je govoriti jer se tie elementarnih BiH. O (be)smislu nomotehnikih znanja. Zakon o nasljeivanju SR BiH se primjenjivao u Republici Srpskoj na osnovu l. 12 Ustavnog zakona za sprovoenje Ustava Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, br. 3/92), pa bi trebalo navesti da ZON SR BiH da se primjenjuje, a ne da prestaje da vai. Narodna skuptina Republike Srpske niti je prestaje usvojila ZON SR BiH, niti moe da ga ukida. Uostalom, ZON SR BiH i dalje se primjenjuje u Federaciji BiH i Brko Distriktu BiH. Meutim, ovakve pravno-sistemske greke nisu nita novo, tavie! O nedostacima zakonskog rjeenja predvienog u Ustavnom zakonu, vie vidjeti u: I. Babi, Graansko zakonodavstvo u de RS lege lata i de lege ferenda , Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske, Banja Luka 1997, 239 248. 69 l. 171, st. 2 ZON-a RS.

D. erani: Svojeruni testament

49

Neki razlozi koje smo naveli kao argumente za uvoenje obaveze datiranja svojerunog zavjetanja, mogu se navesti i kao argument za osporavanje naina na koji je to uinio zakonopisac u RS. Kao to se ne moe znati koji testament je ranije, a koji kasnije sainjen, isto tako se ne moe znati koja zavjetanja su nastala prije stupanja na snagu zakona, a koja poslije ukoliko nema datuma na njima. Prilikom izrade Nacrta Zakona o nasleivanju Srbije iz 1995. god., identino pitanje se postavljalo pred lanovima konodavne zakomisije. Pojedini lanovi (sudije, praktiari), smatrali su da bi unoenje datuma kao bitnog elementa kod svojerunog zavetanja dovelo 70 Nasuprot do njegove nitavosti u brojnim njima, neki sluajevima. komisije (profesori, teoretiari), zagovarali su lanovi obavezno datiranje. Pravna sigurnost je jedno od osnovnih naela na kojima se temelji svaki pravni sistem. Kao to smo vidjeli, nepostojanje obaveze navoenja datuma kod olografskih testamenata moe dovesti do primjene nekih zavjetanja koja su nevaea. Isto tako, obaveza stavljanja datuma moe biti uzrok pogrene predstave o nitavosti zavjetanja koja su u stvari punovana. Izlaz iz ovog pravno-sistemskog problema mogao bi se iznai u konstituisanju pravne pretpostavke o punovanosti. U zakonu bi se mogla propisati norma u kojoj bi se reklo da u sluaju postojanja sumnje u vezi sa trenutkom nastanka nedatiranog zavjetanja (da li je ono nastalo prije ili poslije stupanja na snagu zakona kojim se datiranje zahtijeva), treba smatrati da je sainjeno prije stupanja na snagu 71 Ovim ono bi se postigla zakona. pravna sigurnost jer bi se obezbijedila punovanost vea zavjetanja koja su ranije nastala, a time se ne bi diralo u obavezu datiranja buduih olografskih testamenata . S obzirom na to da je obaveza navoenja datuma na svojerunim testa- u francuskom pravu odavno prisutna, iskustva iz njihove mentima teorije i prakse mogu nam itekako posluiti. U francuskoj doktrini i praksi, smatra se da datum mora ispunjavati tri pretpostavke kako bi zavjetanje bilo punovano 72 Dan sainjavanja testamenta mora biti odreen ili . sluaju potpunog odrediv. U ili djeliminog proputanja datiranja, zavjetanje nije punovano. Izuzetak postoji u sluaju da je datum odrediv na osnovu unutranjih ili spoljanih elemenata zavjetanja. Drugi zahtjev tie se ispisivanja datuma. Zavjetalac mora svojeruno obaviti datiranje i to u cjelosti. U sluO. Anti, Prvi Zakon o nasleivanju Republike Srpske, Zbornik radova Pravnog fakulteta Univerziteta u Istonom Sarajevu, Pale 2009, 28. 71 Ovim se ne dira u pravila u vezi sa testamentarnom sposobnosti. Ukoliko zavjetalac u trenutku stupanja na nije imao najmanje onoliko godina koliko se trai kao donja granica za sticanje aktivne snagu zakona zavjetaj ne sposobnosti, jasno je da nema nikakve sumnje oko punovanosti testamenta. Zavjetanje je nitavo. 72 O stavovima u francuskoj doktrini i praksi u vezi sa datumom na olografskom testamentu, vie vidjeti(1996), u: I. Babi 204 206.
70

50

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

aju da to bilo ko drugi uini, testament je nitav. Na kraju, navedeni datum se mora podudarati sa stvarnim danom sainjavanja testamenta. Netaan datum uzrokuje nevanost zavjetanja, s tim da je dozvoljeno utvrivanje tanog datuma, pod uslovom da nije postojala namjera u navoenju po73 Mislimo, da bi grenog , sve navedeno mutatis datuma. se moglo mutandis primijeniti i u naem pravu.

7. ZAKLJUAK
Svojeruni testament kao redovan, privatni i pisani oblik je jedan od najkorienijih oblika testamenta u naoj pravnoj praksi. O njemu se mnogo pisalo, kako u domaoj, tako i u stranoj literaturi iz prostog razloga to je regulisan u skoro svim pravnim sistemima dananjice. Meutim, i danas postoje mnoge nedoumice u vezi sa ovom formom izjavljivanja posljednje volje. Analizirajui dostupnu pravnu grau, doli smo do nekoliko zakljuaka koji bi se mogli primijeniti u naoj zakonodavnoj i sudskoj praksi. U pogledu odreivanja pojma olografskog testamenta, miljenja smo da loe kada bi se postojee norme dopunile odrednicom ne bi bilo zavjetalac koji zna da ita i pie. Ovakvo zakonsko rjeenje postoji u nekim pravima i omoguuje jednostavniju primjenu na sluajeve u kojima testator da ita, zna ali u trenutku sastavljanja testamenta to nije u stanju da uini. Kada je rije o terminologiji i znaenju upotrijebljenih rijei u zakonu, trebalo bi vie rauna povesti o razgranienju pojmova sastavljanja i sainjavanja, od- i unoenja teksta nosno pisanja zavjetanja. Iako postoje razlozi za uvoenje ogranienja mogunosti sainjavanja olografskog testamenta od strane maloljetnih, a zavjetajno sposobnih lica, mislimo da bi se o ovome trebalo jo razmisliti. Prednosti i nedostaci ovog oblika izraavanja posljednje volje (pa i od strane maloljetnika), toliko brojni su da ne dozvoljavaju jednostranu ocjenu. Vezano za sredstva pisanja, materijale na kojima se pie, kao i zapis koji ostaje kao trag testamentarnog raspolaganja, primijetili smo da se njihov broj svakim danom sve vie poveava, to je sasvim opravdano. Predvianje podoblika olografskog testamenta, ini nam se bespotrebnim, ali i strukturalno nemoguim jer bi svako odstupanje od postojeeg modela zadiralo u karakter svojerunog saoptavanja posljednje volje, pa bi to predstavljalo novi oblik, a ne podoblik. Potpisivanje i datiranje svojom rukom sainjenog zavjetanja izaziva mnogo nevolja i u teoriji i u praksi. Smatramo, da se testamentarno raspolaganje mora zakljuiti nekom vrstom potpisa iz koga se moe animu otkriti s
73

I. Babi (1996), 202 208.

D. erani: Svojeruni testament

51

testandi ali to ne mora biti uinjeno u vidu navoenja imena i , Sve to seprezimena. nalazi ispod potpisa nema nikakvog pravnog znaaja i ne predstavlja dio testamenta. Uvoenje obaveze stavljanja datuma na olografski testament je opravdano. Prilikom propisivanja zakonske obaveze datiranja treba voditi rauna o sistemskom, prostornom i vremenskom vaenju takve pravne norme, o emu nije brinuo zakonopisac u Republici Srpskoj. Sve u svemu, miljenja smo da olografski testament ima svoje mjesto i ulogu u naem pravnom sistemu i treba ga dodatno usavravati. Ipak, trebalo bi vie poraditi na praktinoj primjeni kako ovog oblika zavjetanja, tako uopte testamentarnog raspolaganja koje je neopravdano zapostavljeno.

52

ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

Dimitrije erani

HOLOGRAPHIC WILL

SUMMARY
In this paper, the author analyses the procedural provisions for making will. A holographic will is will that is handwritten and holographic signed by the testator. This will are one of the most common form of last will and testament. The author presents and calls attention to the most substantial problems that exist in theory and practice. The author makes a comparative analysis laws in former Yugoslavia, with the laws of Germany, Austria, France, England and the law of UPC. European laws requires all that the will be handwritten, while Uniform Probate Code in the USA only entirely requires that material portions of the document be in the testators handwritting. After analysis, the author concluded that the inheritance laws in the states of the former Yugoslavia must be reformed. The author especially criticizes imprecise rules about writing, signing and dating the will. Key holographic will, writing, testators signature, date of the willwords: .