UNIVERZITET U ZENICI

PRAVNI FAKULTET

KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA

Velida Kurtović

GORTINSKI ZAKONIK

ESEJ

Mentor:

Ass. mr. Benjamina Londrc

Zenica, maj 2017. godine

 UVOD

Na tlu otoka Krit (Kreta), dužine oko 300 i širine oko 15 kilometara, oko 2000.
godine prije nove ere, stvorena je jaka država i civilizacija. Šest stoljeća poslije,
ova će bogata civilizacija jednostavno nestati. Do dan danas tačan razlog nije
poznat, ali brojne teorije o propasti ove države, od teorija koje uključuju
prirodne katastrofe do onih koje kao uzrok propasti ove države vide razaranja
neprijateljskih naroda.

Ovaj otok kolijevka je grčke kulture, ali i prava. Po legendarnom zakonodavcu

Minoju (Minosu) dobijen je naziv minojska kultura. O zakonima ovog
legendarnog zakonodavca ne zna se skoro ništa, osim da je Krit bio na glasu po
dobrim zakonima. Brojni su zakonodavci putovali na Krit i nalazili uzore za
svoje zakone u kritskom pravu. Ovdje uključujemo i rimske decemvire koji su
istraživali pravnu tradiciju pri sastavljanju Zakonika XII tablica.

Gortinu spominje Homer u Ilijadi, kao jedan od najsnažnijih kritskih polisa.

Tema ovog eseja upravo je zakonik Gortine, pronađen u 19. stoljeću, a nastao
oko 450. godine prije nove ere.

Čitanjem stručne literature, pretraživanjem interneta i čitanjem samog teksta

zakonika, pronađeni su podaci o njegovom nastanku, pronalasku, sadržini i
značaju, te predstavljeni u daljnjem tekstu.

1
 GLAVNI DIO

Kao što je već spomenuto, Gortinski zakonik drži epitet najstarije evropske
kodifikacije prava, porijeklom iz V stoljeća prije nove ere. Neki autori
preciziraju da je nastao nešto prije 450. godine prije nove ere. Međutim, neke
odredbe u ovom zakoniku znatno su starije od odredaba u Zakoniku XII tablica,
koji je nastao oko 450. godine prije nove ere, i skoro je izvjesno da potiču čak i
iz VII stoljeća prije nove ere.1

Sastavljen je na dvanaest cjelina – kolumni, slično kao i Zakonik XII tablica.

Napisan je na kamenim blokovima, koji su naslagani u četiri reda, do visine od
oko 1,75 m. Ove karakteristike ukazuju na to da se pazilo da tekst zakonika bude
u nivou očiju ljudi, kako bi mogli pročitati njegove odredbe. Na blokovima je
uklesano po dvanaest stubaca, svaki po više od pedeset redaka. Napisan je
grčkim alfabetom, na dorskom dijalektu grčkog jezika. Već samim pogledom na
izgled teksta može se vidjeti starost ovog zakonika. Na starost Gortinskog
zakonika, naime, ukazuje neobični, stari stil pisanja, koji se naziva
„bustrofedon“. To je takav stil pisanja gdje redovi mijenjaju smijer „kao bik
kada se okreće pri oranju“ : jedan red se piše s lijeva na desno, sljedeći sa desna
na lijevo. Sa preko šest stotina redova teksta, ovaj zakonik nosi naziv „kraljica
natpisa“. Kameni blokovi na kojima je napisan su vjerovatno bili zidovi neke
javne zgrade, kako bi uvijek bili pred očima građanima. Kada je Gortina bila
srušena, Rimljani su u I stoljeću nove ere iskoristili ove kamene blokove za
izradu Odeona, amfiteatra namijenjenog za izvođenje muzičkih priredbi. Ova
kodifikacija, najstarija u Europi, još uvijek je dio polukružnog zida Odeona, na
južnom dijelu Krita, nedaleko od Festosa, gdje je i pronađena 1884. godine.

1
S. Avramović/V. Stanimirović, Uporedna pravna tradicija, 7. izd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd, 2011, 100.

2
Gortinski zakonik nije vezan niti za jednog zakonodavca, ne poznaje božiji sud,
niti religijske sankcije i prijetnje.2

Činjenica da se ne pominje nikakav legendarni zakonodavac ukazuje da je

njegovo donošenje bio postupak pred narodnom skupštinom. Već spomenuta
činjenica da neke odredbe potiču iz VII stoljeća prije nove ere govori da je
zakonodavstvo Gortine već bilo ustaljeno i da ovaj zakonik nije njen prvi
zakonodavni akt. Zakonik počinje riječju „Bogovi!“, ali njegovo nastajanje nije
propraćeno nikakvim mističnim okolnostima, u njegovim odredbama nema
religijskih sankcija i jedina (formalna) veza sa religijom jeste ta riječ.

Sadržaj Gortinskog zakonika

Sadržaj Gortinskog zakonika reguliše različitu pravnu materiju, raspoređenu po

kolumnama.

Prva kolumna počinje odredbama o sudskom postupku, i ovdje već nalazimo

značajnu odredbu – ograničenje samopomoći: Ko želi da vodi spor u pogledu
slobodnog čoveka ili roba, pre parnice neka (ga) ne odvodi. A ako ga odvede,
neka bude osuđen na deset statera za slobodnog čoveka, na pet (statera) za roba
zbog odvođenja i neka se donese presuda da ga pusti u roku od tri dana. A ako
ga ne pusti, neka se osudi za slobodnog čoveka na (jedan) stater, a za roba na
(jednu) drahmu dnevno, sve dok ga ne pusti; a o vremenu neka odluči sudija
zaklevši se.3

Sudija presuđuje onako kako nalažu propisi u zakoniku, a u slučajevima koji

nisu normirani zakonikom, on presuđuje na osnovu svog slobodnog uvjerenja.
Svaki sudija ima svog pomoćnika – mnamona, čiji zadatak je zapamtiti sve
relevantne činjenice u sudskom postupku.

2
Dž. Drino, Komparativna pravna historija, Zenica 2016, 79.
3
Gortinski zakonik, preveo S. Avramović, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
www.ius.bg.ac.rs/drakitic/gortinski_zakonik.doc

3
Druga kolumna reguliše krivičnopravne odredbe, ali ih je jako malo, što govori
o tome kako su krivična djela još uvijek bila regulisana običajnim pravom.
Propisane su kazne za zločine poput silovanja i preljube, dok ubistvo nije
spomenuto.

Ako neko siluje slobodnog (muškarca) ili slobodnu (ženu), platiće sto statera: a
u slučaju apetajra deset; a ako rob (siluje) slobodnog (muškarca) ili slobodnu
(ženu), platiće duplo; a ako slobodan (muškarac siluje) vojkeja ili vojkeju pet
drahmi; a ako vojkej (siluje) vojkeja ili vojkeju, pet statera.4

Iako je veličina kompozicije očigledno varirala u odnosu na pripadnost

društvenom sloju, značajno je da patrijarhalni robovi (vojkeji) ali ni klasični
robovi nisu bili objekti prava, uživali su koliku – toliku pravnu zaštitu.
Preljuba se također kažnjavala kompozicijom. Ukoliko je izvršena na nekom
skrovitom mjestu, kazna je bila duplo manja.

Od treće do devete kolumne zakonik govori o imovinskim, porodičnim i

nasljednopravnim propisima. Gortinski zakonik poznaje tri oblika svojine:
kolektivna svojina, porodična i privatna svojina. U kolektivnoj svojini
aristokratskih porodica nalazi se obradiva zemlja, u porodičnu svojinu spadaju
kuće, robovi i stoka, a privatna svojina prisutna je na pokretninama i novcu.
Privatnom svojinom mogle su raspolagati i žene, a ona se mogla i nasljeđivati.
Ne postoje testamentarno nasljeđivanje, a utvrđeni su sljedeći nasljedni redovi:

1. Sinovi i njihovi potomci, a ukoliko nema njih, kćerka – epiklera

2. Braća i njihovi potomci
3. Sestre i njihovi potomci
4. Članovi porodične zajednice
5. Kolektiv – hetajrija

4
Gortinski zakonik, preveo S. Avramović, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
www.ius.bg.ac.rs/drakitic/gortinski_zakonik.doc

4
Bitno je primijetiti kako je položaj žene u Gortinskom zakoniku mnogo
povoljniji nego u kasnijem, modernijem, Atinskom pravu. Žena je mogla imati
imovinu kojom muž nije mogao raspolagati. Razvod braka ravnopravno su
mogle tražiti žene, kao i muškarci. Takođe, razvedena žena mogla je odbaciti
svoje novorođeno dijete – u drugim civilizacijama ovo su mogli samo muškarci.

Jedan institut kome je Gortinski zakonik posvetio posebnu pažnju jeste

epiklerat, koji se u ovom zakoniku naziva patrooikos: kćerka nasljednica
obavezna je udati se za očevog najstarijeg rođaka. Ovaj institut postojao je u
Atini, međutim, u Gortinskom zakoniku epiklera je imala određenu slobodu
izbora muža, dok to nije slučaj u Atini. Ukoliko je epiklera bila već udata žena,
morala se razvesti od muža i udati kako je propisano, osim u slučaju da ima
djecu. Tada ima mogućnost izbora.

Iako je epiklera nasljednica očeve imovine, ona njome ne može raspolagati-

Može je založiti ili prodati samo da bi vratila očev dug:

Ako neko ko je dužan ostavi za sobom ćerku-naslednicu, neka (ona) ili sama ili
(preko) očevih ili (preko) majoinih rođaka, založi ili proda do visine duga, i
neka budu punovažni i kupovina i zalaganje.5

Posljednje tri kolumne posvećene su nekim institutima obligacionog prava

(poklon, zalog, jamstvo), i usvojenju.

Na samom kraju nalazi se nekoliko naknadno dodatih propisa.

55
Gortinski zakonik, preveo S. Avramović, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
www.ius.bg.ac.rs/drakitic/gortinski_zakonik.doc

5
 ZAKLJUČAK

Gortinski zakonik najstarija je kodifikacija na tlu Europe. Čak i njegova

vanjština svjedoči o njegovoj starosti.

Sadržaj, pak, pokazuje razvijenost zakonodavstva na Kritu još u VII stoljeću

prije nove ere, koje će poslužiti kao uzor mnogim budućim zakonodavcima, ne
samo grčkim, već i rimskim.

Susrećemo se brojnim karakteristikama koje ovaj pravni poredak razlikuju od

njegovih savremenika. Posebno je značajan znatno bolji položaj žene, ne samo u
odnosu na druge civilizacije tog vremena, nego i u odnosu na kasnije atinsko
pravo.

Na koncu, Gortinski zakonik značajan je kao najstarija kodifikacija prava na

jednom kontinentu, kao spomenik jedne naglo ugašene civilizacije i pravne
tradicije, ali i kao jedan stepenik u evoluciji grčkog prava od najnerazvijenijih
pravnih normi, kao mnogo savršenijim normama s kojima se susrećemo u
kasnijem atinskom pravu.

6
 IZVORI:

1. GORTINSKI ZAKONIK, preveo S. Avramović, Pravni fakultet

Univerziteta u Beogradu, Beograd
www.ius.bg.ac.rs/drakitic/gortinski_zakonik.doc 23. 05. 2017.

Knjige:

1. Avramović, Sima/Stanimirović, Vojislav: Uporedna pravna tradicija, 7.

izd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011
2. Drino, Dževad: Istorija pravnih institucija, Visoka škola „Primus“,
Gradiška, 2014.
3. Drino, Dževad: Komparativna pravna historija, Zenica, 2016.
4. Šarković, Srđan/Popović, Dragoljub: Veliki pravni sistemi i kodifikacije,
Pravni fakultet Novi Sad, Novi Sad, 2012.

Web stranice:

1. http://www.ancient.eu/crete 28. 05. 2017.

2. http://sourcebooks.fordham.edu/ancient/450-gortyn.asp 28. 05. 2017.