DRŽAVA I USTAV: Pitanja i odgovori

1. Verdunska podjela: Veliku operaciju teritorijalne podjele – obiteljske raspodjele –

između trojice unuka Karla Velikog povelo je vijeće sastavljeno od 120 sudaca, koje
je trebalo osigurati ravnomjernu raspodjelu i otkloniti moguće nesuglasice. Valjalo je
podijeliti velik dio Europe, s neravnomjernom bogatim pojasevima zemlje u smjeru
istok – zapad. Tri dijela na koje je megacarstvo bilo podijeljeno bila su: Francia
orientalis od ušća Elbe do bizantske Dalmacije; Lotaringija od Frizije do Toskane;
Francia occidentalis od rijeke Scheldt do Barcelone. Države za koje se može
kasnije smatrati da su nastale iz ova tri dijela nekada jedinstvenog carstva jesu
Francuska, Njemačka i Italija, naravno u drugačijim granicama i etničko/jezičnom
strukturom negoli je bila u to doba. Podjela je se temeljila na opasnom načelu:
pretpostavci da će mir trajati vječno i da tri brata neće nikad napasti jedan drugoga.
2. Središnje ustanove srednjovjekovne Engleske je specijalizirano financijsko
sudište čiji je glavni zadatak provjera knjiga primitka šerifa, visokih lokalnih
službenika koji su kao stalni kraljevi predstavnici obavljali sudske funkcije i
prikupljali prihode. Izvršitelj suda Engleske pomaže kralju u vršenju pravde i
učvršćuje pravosudnu administraciju. Porotni sudovi imaju zakonodavnu moć.
Služba kancelara zadužena je za pripremu i ovjeru kraljevih naredbi ili naredbi
donesenih u njegovo ime (druga državna ustanova po važnosti).
3. Common Law je pravni sustav koji sadrži procedure i propise pozitivnog prava.
Tvorci su bili britanski redovnici. Upoznati s kanonskim pravom i kraljevskom
pravdom pridonijeli su stvaranju common lawa. On se oslanja na dvije teorije:
deklaratorna teorija i teorija sudskog presedana. To nije cjelovit pravni poredak, već
se stvara iz case lawa. Običajno pravo uređuje kvantitativno sve manji dio ustavne
materije, jer se zamjenjuje zakonskim odredbama (načela britanske ustavnosti koja
su i danas uređena pravnim običajima: suverenitet Parlamenta, prerogative
monarha, politička odgovornost ministara, nezavisnost sudbene vlasti, formalni
pojam zakona).
4. Lublinski sporazum: To je sporazum između Poljske i Litve koji obilježava diarhija
između kralja Poljske i velikoga kneza Litve. Od tog sporazuma vrijedi načelo ''lex
est rex'' prema kojemu se pravo kraljevstva nameće samom monarhu.
 Sporazumom je nastala velika teritorijalna cjelina koja je uznemirila sve susjede,
osobite Njemački viteški red ili Teutonski red. Vrhunac sukoba između litavsko-
poljske monarhije i vitezova Teutonskoga reda dogodit će se u bitci kod
Tannenberga, jednoj od najvećih srednjovjekovnih bitaka. Uslijed stalnih prijetnji
Teutonskoga reda i radi učvršćivanja spona između dviju nacija sazvana je
skupština poljskog i litavskoga plemstva kako bi odredili konstitucionalnu budućnost
zemlje. Prihvaćena je Povelja dva plemstva iz koje će se kasnije stvoriti model
simboličnoga ujedinjenja dvaju naroda.
5. Španjolska je rascjepkana na nekoliko kraljevstava (Kastilja, Aragonija, Navara) i,
za razliku od Francuske Kapetovića i Engleske, nije došlo do ujedinjenja nekoliko
država, već do njihove koegzistencije. Ujedinjenje se odvija postupno i završava
istodobno s rekonkvistom, zahvaljujući vjenčanju nasljednika dvaju kraljevstava:
kastiljske princeze Izabele I. i aragonskog princa Ferdinanda II. Nakon očeve smrti
1474., Izabela I. Kastiljska proglašava se kraljicom Kastilje, a deset godina nakon
njihova vjenčanja, Ferdinand II. nasljeđuje svog oca na aragonskom prijestolju.
6. Torijevci su jedna od političkih struja (drugi su vigovci) koje djeluju u Parlamentu.
Njihovo ime dolazi od irske riječi koja označava ”one koji rade mimo zakona”,
odnosno razbojnike koji su pljačkali engleske vojnike smatrajući ih prljavim
okupatorima irske zemlje. Taj su naziv vigovci dali svojim protivnicima jer su se
zauzimali za prevlast kraljevskog autoriteta nad religijom i zato što su se protivili
isključivanju Jakova II. iz nasljedstva engleskog prijestolja. Torijevci su za vigovce
odabrali škotsku riječ “whigamore”, naziv za škotske pobunjenike iz Edinburgha koji
su se usprotivili kraljevskom autoritetu Karla I. u trenutku kad kada je suveren
svojem savjetniku Laudi odobrio da protestanskoj Škotskoj nametne anglikasnki
scrkveni obred. Zakonom Habeas corpus (1679.) uvodi se obveza pisanog naloga
suca radi pokretanja sudske procedure i određuju točni uvjeti za brzo suđenje ili
puštanje na slobodu uz jamčevinu..
7. Nizozemska je bila pomorska sila zbog istočnoindijske i zapadnoindijske
kompanije, odnosno trgovine začinima, preteča globalizacije, trgovina proširena od
Batavie do Rta Dobre nade, od Novog Amsterdama do Gvajane, bila je vodeća
trgovinska flota svijeta, imala moderna brodogradilišta.
 Bila je i kulturna sila zbog velikana poput Benedikta Spinoze, Johna Lockea,
Descartesa. Zemlja otvorena za sve, sloboda govora i tiska, političke i vjerske
slobode omogućene.
Financijska sila jer je Amsterdam postao burza Europe, s golemim novčanim
rezervama, osiguravajućim društvima i dioničarima, grad se urbano brzo razvijao.
8. Vrhovni sud SAD-a najviši je federativni sud, ali uz njega djeluje cijeli sustav
federativne sudbene vlasti. Ustrojstvo, sustav i nadležnosti federativnih sustava
zakonom određuje Kongres. Federalne suce imenuje predsjednik SAD-a, uz
suglasnost Senata, bez ograničenja trajanja sudbene dužnosti. Prema Ustavu ima
nadležnost prvog stupnja u sporovima koji se odnose na ambasadore, diplomatske
predstavnike i konzule te slučajeve u kojima je stranka neka od država ili sama
država. Sud djeluje i kao prizivni sud u sporovima koje su odlučili federativni sudovi,
kao i sudovi država članica američke federacije, prema propisima uređenima
zakonom. On sam odlučuje koje će predmete razmatrati. Značenje njegove uloge
na prvome mjestu izvire iz ovlasti da ispituje ustavnost zakona na temelju koje taj
sud tumači Ustav i prilagođava ga promijenjenim i novim okolnostima.
Načela sudbenog postupanja Vrhovnog suda:
a) Samoograničavanje suda: nad njima nema nikakvih nadzornih tijela i sam
vodi računa da u svom djelovanju ne prelazi granice sudske funkcije
b) Obveza suda da se ne upušta u pitanja političke prirode
c) Politički sporovi i sukobi interesa javljaju se kao sporovi o promjeni prava
d) U sporu mora postojati jasna suprotnost interesa
e) Zahtjev mora biti određen od stranke
f) Zaštitu ne može tražiti osoba koja je stekla korist određenim postupanjem
g) Sud odlučuje pravna, a ne činjenična pitanja
h) Vrhovni sud nije vezan precedentima, ranije donesenim sudskim odlukama
i) Prije nego Vrhovni sud odluči razmotriti slučaj, moraju biti iscrpljena sva
druga pravna sredstva koja stoje na raspolaganju struci
j) Teret dokaza snosi tužitelj
k) Zakon se oglašava neustavnim na najužoj mogućoj osnovi
l) Sudi se o ustavnosti, a ne o razboritosti zakona
 m) Sudci odlučuju većinom glasova
9. Federativna organizacija II. Reicha: Car je na vrhu izvršne vlasti, odgovoran za
vanjsku politiku i obranu, kancelar kojeg imenuje car je odgovoran za institucije.
Carska skupština reichstag brine za demokraciju. Provincije imaju vlastiti ustav
upravu i razinu zakonodavne autonomije, zadržavaju financijsku i fiskalnu
autonomiju i daju novčanu potporu carstvu. Bundesrat je savezno vijeće koje
povezuje vlade federacije s upravom carstva. Bundesrat nema izvršnu vlast, ali
odobrava većinom glasova svaku zakonodavnu odluku Reichstaga.
10. Kako dinastija Stuart gleda na kraljevsku vlast u Engleskoj i na Common Law?

U diskursu dinastije Stuart kraljevska se vlast zasniva na pravima proisteklim iz

osvajanja Vilima Osvajača. Normandijska se pobjeda na više načina očitovala u
engleskim institucijama: u kraljevskim obredima, u zakonskim aktima i procedurama
koji su bili na francuskom jeziku. Jakov I. izjavljuje kako su zakone kraljevstva
postavili Normani. Prema tome, to pravo nije “common law”, pravo zajedničko svim
narodima nad kojima se provodi kraljeva suverenost jer je istovremeno obilježeno
normanskom suverenošću

11. Kako Parlament u Engleskoj odgovara na presezanja dinastije Stuart te zašto je

značajna Peticija o pravima iz 1628. godine?
U obrani svojih pregorativa, Parlament se oslonio na stavove sir Edwarda Cokea
te obznanjuje da je i sam sastavni dio “staroga običajnoga prava” te da njegove
ovlasti i povlastice nije “nametnuo” kralj. Parlament još ističe kako Vilim nije
osvajač, već legitiman nasljednik suverenosti ograničene zakonima Engleske , a
isti zakoni obvezuju i njegove nasljednike. Parlament koji Karlo I. saziva 1628.
postaje pozornicom dvama događajima: odlučnosti parlamentaraca da kralju
nametnu poštivanje zakona – bit će to glasovita Peticija o pravima – te uhićenju
vođe i raspuštanju Parlamenta kao odgovor. Parlamentarci su pozvali kralja da
potvrdi Peticiju o pravima; prvo su redom naveli sve sve kraljeve zloporabe
(pljenidbe imovine bez odobrenja, uhićenja bez zakonske osnove, i dr.), a zatim
pozvali kralja da prestane sa zloporabama. Nakon uzaludnog pozivanja na svoje
 “pregorative”, Karlo I. prisiljen je na kapitulaciju: “Neka se odobri ono što se
traži”.
12. Objasnite odnos moći između kuće Orange i civilnog upravitelja Holandije. Zašto
je ravnoteža bila nužna i kako se poremetila uslijed vjerskih i političkih sukoba?

Ravnoteža institucije počiva na sporazumu između civilnog upravitelja Holandije i

oranskog kneza, to je bila temeljna politička jednadžba nizozemskog zlatnog
doba. Suradnja civilnog upravitelja Jana Van Oldenbarnevelta, odvjetnika
provincijskih staleža Holandije, i Moritza Oranskog je u početku bila dobra. No,
njihovi se odnosi kasnije kompliciraju uslijed teološke svađe između kalvinista i
arminijanaca. Povod nesuglasicama je prigovor koji su 1610. arminijanci uputili
staležima Holandije. Remonstranti se pozivaju na propise Utrechtske unije
kojima se određuje da „za javno ispovijedanje vjere, odnosno o pitanju treba li
dopustiti ili zabraniti vjeru onima koji ispovijedaju neku drugu vjeru a ne
protestantsku, svaka vlast prema vlastitom uvjerenju treba narediti ono što
smatra prikladnim. Ipak, svi moraju omogućiti vjersku i slobodu savjesti i nikoga
se zbog toga ne smije progoniti ili uznemiravati Remonstranti dobivaju odgovor
pokrajinske skupštine kako vlasti moraju samostalno odlučivati o pitanjima vjere,
ali se istovremeno zagovora tolerancija i traženje kompromisnog rješenja.
Kalvinisti „gomaristi“ se suprotstavljaju arminijancima optužujući ih da svojim
doktrinarnim liberalizmom ustvari podupiru katoličanstvo – no, zbog toga pozivaju
na sazivanje nacionalne sinode. Uslijed vjerske krize dolazi do sukoba 2 ličnosti
Ujedinjenih provincija – Moritz Oranski staje na stranu ortodoksnih kalvinista u
želji da sačuva vjersko jedinstvo zemlje, a s dr. strane civilni upravitelj staje na
str. arminijanaca i postiže izglasavanje rezolucije kojom se gradovima dopušta
mobilizacija vojske radi očuvanja javnog reda. Sukob se razrješava tijekom nac.
sinode u Dordrechtu, dolazi do reafirmacije ortodoksnog kalvinizma i isključivanja
arminijskih remonstranata.
13. Weimarski federalizam
Nakon 1.svj.rata, njem.pol.stranke su „centralističke“ i to se odražava na novi
ustav –Weimarski ustav. Hugo Preuss polazi od ideje da se može uspostaviti
 narodna država Volksstaat i da je njem. narod nositelj suverenosti. Plan je
izgradnja unitarne, ali decentralizirane države. Projekt nailazi na otpor.
Weimarski kompromis između Preussova projekta i tih otpora vodi do snažne
unitarne države: Länder zadržavaju određeni stupanj zakonodavne ovlasti i vl.
upravu; proširenje prerogativa Reicha u zakonodavstvu; Carsko vijeće
predstavlja države, ali je samo pridruženo i daje mišljenje oko zakonodavstva;
pruska vlada i kancelar su neovisni; osnovan je Sttatsgerichtshof (državni sud)
za međusobne sporove država ili spor s Reichom, uz to, predsjednik Reicha
mogao se poslužiti silom protiv nepokorne države Reichsexekution. Taj
unitarizam je u neskladu s autoritarnim Bismarckovim federalizmom. 1920ih se
otvara pitanje federalizma pod utjecajem Bavarske koja brani stari federalni
sustav Carstva. Reich nije uspio primijeniti jednu od stečevina centralizma
Weimarske Rep.: svoju nadležnost u području odgoja. Pokušaji će propasti zbog
snage federalističkih tradicija vezanih uz vjerske tradicije. Osim toga, koalicije
stranaka u državama su različite od koalicija u Reichu.
14. Nestabilnosti Četvrte i uspostava Pete republike
Krhkost institucija zbog „ne-izbora“ i nedostatak razmišljanja o mehanizmima
pogodnima za izbjegavanje ponavljanje događaja iz 1940. dovodilo je do kraja
Četvrte Republike, 13.5.1958. Povratak generala de Gaullea i kraj Četvrte
Republike doveli su do riješavanja tih pitanja. Ustav Pete Republike uveo je
predsjednika-arbitra koji imenuje vladu zaduženu da odredi i vodi politiku nacije,
osniva se i Ustavno vijeće čija je prva zadaća bila da zaštiti područje djelovanja
vlade i sankcionira zadiranje Parlamenta koji bi izašao iz domene zakona-
ono(Uv) je bilo čuvar ustavne vlasti.
15. Opišite razvoj Europske unije od Ugovora iz Maastrichta do Lisabonskog
ugovora
Proces koji je doveo do potpisivanja M.ugovora ima 2 str.:projekt političke unije i
projekt gosp. i monetarne unije. Prva str. je dovela do osnivanja EU, Uniji se
priznaju 3 područja djelovanja:tradicionalne politike zajednice koje određuje
ugovor kojim se uspostavlja 1 eur. zajednica, pravosuđe i unutarnji poslovi kao i
zajednička vanjska i sigurnosna politika. U skladu s Ugovorom 1996. otvara se
 međuvladina konferencija koja omogućava zabilježavanje napredovanja, pitanja
viza, azila i useljavanja. G.2001. Eur.vijeće u Laekenu saziva Europsku
konvenciju koja je zadužena za pitanja budućeg razvoja Unije. Konvencija je
preložila vladama projekt ustavnog teksta koji je definitvno potpisan u Rimu
29.10.2004.g. Franc. i niz. birači na referendumu 2005.g. odbacili projekt
ugovora koji uvodi Ustav u Europu . Zato je potpisan Lisabonski ugovor
13.12.2007. i stupio na snagu 1.12.2009. koji je otežao krizu EU.
16. Kako se transformira priroda države te kako Jean-Marc Ferry vidi Europsku
uniju? Kako na njegove argumente odgovara filizof Jürgen Habermas
Ferry - EU je „novi oblik države“ koji se gradi na 2 stupnja : temeljnoj pravnoj
strukturi i izvornom obliku vladanja sa skupom međuvladinih i zajedničkih
institucija kojima pripada inicijativa legitimnog usklađivanja javnih politika.
Osnovno pitanje je kako je moguć 1 eur.narod preko nacija koje pov.čine
Europu? Pitanje nailazi na dvostruki otpor: otpor jezika i pisma, otpor državne
suverenosti koji moderni imaginarij tijesno povezuje s demokratskom
autonomijom.
Habermas – nužno proširenje demokratske zakonske osnove kako bi EU
institucije mogle same sobom uspravljati, to proširenje traži 2 pomaka: eur.
građani moraju naučiti jedne druge prepoznavati kao članove jedne i iste
polzajednice; „solidarnost jednakih“. Habermas u konstrukciji u tijeku razlikuje
više potencijalnih crta nove pol. konstelacije.
Treba istaknuti još 3 „civilizacijska načela“ koja su komponenta europske kulture.
17. Šest slučajeva teritorijalnih promjena
A) Aneksija: jednostrani akt pripajanja neke države ili samo nekog njezinog djela
drugoj državi (pripojenje Austrije Njemačkoj 1938.- Anschluss)
B) Ujedinjenje (unifikacija): više se država udružuje u novu cjelinu koja ima i novi
identitet, dok prijašnje države gube identitet (Kraljevina SHS nastaje 1918.
ujedinjenjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba sa sjedištem u Zagrebu, sa
Srbijom i Crnom Gorom)
 C) Podjela: nastupa kada više država podijeli područje neke druge države
između sebe te takva država prestaje postojati (dioba Poljske između
susjednih država, Pruske, Austrije i Rusije 1797)
D) Ustup (cesija): ustupanje djela područja jedne države drugoj: dobrovoljnim
putem ugovorom o miru (Italija 1947. ugovorom o moru potpisanim u Parizu
ustupa Jugoslaviji Istru, Rijeku, Zadar i neke otoke koje je stekla nakon II.
Svjetskog rata: Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu)
E) Odcjepljenje (izdvajanje, secesija): smanjuje se opseg jedne države tako što
se neki njezini dijelovi izdvajaju i postaju neovisne države, odnosno pripajaju
se nekoj drugoj državi; prava naroda na samoodređenje (odvajanje Norveške
od Švedske)
F) Raspad (razdruživanje, disolucija): stvaraju se novi subjekti međunarodnog
prava; ne postoji više bivša država (prethodnica), nego njezina prava i obveze
nasljeđuju podjednako sve nove države sljedbenice (Jugoslavija)
18. Pravna država: misao da javna vlast treba biti ograničena, a ne samovoljna ili
slobodna, a što će se postići njezinom vezanošću uz pravo
19. Ustavnost: odnosi se na usklađivanje cjelokupnog pravnog poretka prema
temeljnom i najvišem aktu- Ustavu (ustav sadrži ona načela i opća pravila pod koja
se mogu svrstati sve pravne norme u jednoj državi te osigurava jedinstvenost
sustava prava, nije pravni nego i politički dokument, on utvrđuje djelokrug i odnose
između vrhovnih državnih organa, a s druge strane služi kao temelj, odnosno opći
okvir za legitimiranje procesa i vlasti uopće). Načelo ustavnosti postavlja zahtjeve
da se zakoni donose u skladu s razdiobom ovlasti utvrđenom ustavom, da
zakonodavac pri donošenju zakona strogo poštuje za to ustavom predviđeni
postupak, da zakoni i drugi propisi sadržajno budu u skladu s odredbama ustava,
da ustav i djelotvoran sustav nadzora nad poštivanjem onih zahtjeva (ustavni sud ili
redovito pravosuđe).
20. Moderna država: o njoj možemo govoriti od 17. stoljeća, 4 obilježja moderna
države:
a) Suverenitet= konsolidirana struktura moći: raspolaže jedinstvenom vlašću
 b) Pravni karakter= vladavina prava: pravna država upućuje u jednoj
interpretaciji na ustavna ograničenja vlasti i više principe, od kojih su
najvažniji oni koji se odnose na ljudska prava
c) Demokratski legitimitet= proces legitimizacije kojim se postiže odnosno
ostvaruje legitimitet; vlast je opravdana te je treba prihvatiti
d) Javnost= prevlast javne sfere: problematičan odnos u civilnom društvom,
država se bavi zaštitom i promicanja javnih dobara, dok se sfera privatnosti i
civilnog nalazi izvan nje
21. Republikanska koncepcija naroda: proširenje prava glasa (opće i jednako pravo)
Na siromašne žene i općenito na ljude koji su potjecali iz nižih slojeva ili im
pripadali, proširuje se i pojam političkog naroda. Jedini je uvjet posjedovanje
državljanskih prava, koja su u modernoj koncepciji ujedno i dio njihovog državnog ili
građanskog statusa.
22. Prava koja vežemo uz državno-građanski status: oni posjeduju neotuđiva
temeljna prava; kao što su sve subjektivna prava javne prirode odnosno temeljna
prava i slobode (sloboda tiska, izražavanja, udruživanja).
23. Socijalna država: ideja socijalne države uobličava se najprije i najdosljednije u
njemačkoj državnopravnoj doktrini, a korijeni joj se mogu pronaći već u starijem
zakonodavstvu o suzbijanju siromaštva, osobito u socijalnim zakonima
Bismarckova razdoblja (1883.-1885.)
24. Kraljevski sudovi, sustav putujućih sudaca u Engleskoj:
Od kraja 12. stoljeća engleski su kraljevi tražili pravo da samo oni mogu odobriti
saslušanja u građanskim sporovima pred kraljevskim sudovima koji su ih pratili
na putovanjima, zbog čega su sudovi često bili putujući. Zagovarali su načelo da
bez kraljevskoga naloga, ni jedan zakupac nije bio dužan odgovarati pred
privatnim sudom svoga vlastelina u vezi sa slobodnim zakupom zemlje. Pa se
omogućuje pokretanje sudskog postupka na suduvlastelina čije je zemlja u
zakupu. Tako se uspostavlja kraljevska kontrola postupka. Kraljevski sudovi su
sudili brže i pravednije od vlastelinskih zbog čega su potonji na kraju i probali.
Prednosti kraljevskih sudova bili su: pouzdanost suđenja, nepristranost porote u
 kojoj su bili slobodni pojedinci koji su udovoljavali zakonske uvjete, pravo na
progon parničara, mogućnost utejerivanja dugovanja upisanih u parnični registar.
25. Salijski i Statutarni zakon:
Monarhija Kapetovića donosi dva temeljna zakona, nastala prema običajnim
pravilima: Salijski i Statutarni zakon. Prvi preuzima staro običajno pravo prema
kojemu žene ne mogu naslijediti francusku krunu. Ovdje se ne radi o stvaranju
novoga pravnoga položaja već o utvrđivanju običaje prakse koja je morala postati
zakon države. Jednako tako željelo se pokazati da demonstracija kraljevske volje
nije potrebna te da kralj nema pravo određivati kako treba predati funkcije
izvršavane u ime države. Statutarni zakon polazi od načela o prijenosu krune.
Uredbom se utvrđuje da kraljevi stječu punoljetnost s navršenih 13 godina.
Posljedice statutarnog zakona važne su na političkome planu. Legitimnost kralja
ne zasniva se na pomazanju, već na temeljnome zakonu. Država nije u
vlasništvu kralja. Nastaje skica neke vrste legalnosti: dolazak na prijestolje
zakonit je ako je u skladu s odredbama temeljnoga zakona.
26. Normativni ustav: djelotvorno i u cijelosti normira (uređuje) odvijanje političkih
procesa i djelovanja državne vlasti, usmjerava demokratski politički proces u zemlji,
više predstavlja idealni tip nego konkretan politički sustav.
Nominalni ustav odražava realnost suvremene demokratske države utemeljene na
idealu vladavine prava. Sadrži potrebna jamstva i propisuje pravila odvijanja
političkih procesa i djelovanja državne vlasti. Na snazi je i kao nad zakonski pravni
propis koji formalno obvezuje i želi ga se provesti ali nije u cijelosti realiziran u
životu.
Semantički ili formalni ustav je propagandni dokument; on je ustav samo po
svom nazivu. Nije uopće primijenjen u životu glede bitnih pitanja ustavne vladavine,
od služi za pokazivanje svijetu, to jest prikazivanje zbiljskih odnosa i procesa
političkoj vlasti, nadzor ustavnosti zakona ne postoji ili služi samo za potvrđivanje
odluka izvršne vlasti.
27. Magna Carta:
Magna Carta je odraz želje baruna za prestankom kršenja feudalnih običaja. Ona
nije novi zakonik, već tekst koji u povijesti i pravu država predstavlja prvu povelju
 o temeljnim slobodama nasuprot samovolji vladara. Ona pokriva tri glavna
područja:
-PRIZNAVANJE SLOBODA: slobodu Engleske Crkve, slobodu gradova, slobodu
trgovine te ulazaka i izlazaka
-OGRANIČAVANJE KRALJEVSKE VLASTI: ograničavanje nasljedne pristojbe,
ukidanje prava ženidbe. Na političkom je planu najvažniji zahtjev za davanje
pristanka na porez.
-ORGANIZACIJA PRAVOSUĐA: uvođenje redovitih parnica, putujućih sudaca i
Habeas corpus
Magna carta mijenja prirodu načina vladanja: kralj je odsada primoran dijeliti vlast
s barunima. Sve češće mora sazivati Veliko vijeće, predviđeno Poveljom, koje se
smatra dalekim prethodnikom Parlamenta, premda se taj naziv još ne koristi
28. Opća deklaracija o ljudskim pravima značila je ponajprije dokument koji želi
obnoviti vjeru u ljudski razum i uliti nadu čovječanstvu, zgroženom nad strahotama i
razaranjima velikih ratova 20. stoljeća. Ona je relativno uspješno sažimala ideje
najboljih umova o tome što bi, na tom području, trebalo ostvariti kako se takve
strahote i zločini ne bi periodično ponavljali.
Škola realista= kod ljudskih prava radi se o mogućem sredstvu političkog pritiska,
dakle o sredstvu hladnoratovske borbe čiju bit ne treba uzimati previše ozbiljno.
Škola idealista= ozbiljno shvaćanje borbe za ljudska prava, značajna uloga u
mobiliziranju javnosti, općenito je bila potisnuta u ulogu propovjednika bez zbiljskog
utjecaja na politiku velikih sila.
29. „O državi Božjoj“ Aurelija Augustina:
U tom trenutku jedan od najvećih umova europske povijesti, sv. Augustin, i sam
obraćenik na kršćanstvo, što je zapisao u svojim Ispovijestima – počinje pisati
kako bi obranio kršćanstvo i njegovu potpunu autonomiju u odnosu na zemaljsku
državu. Njegovo djelo O državi Božjoj istinski je filozofski, teološki i politički
spomenik. U njemu Augustin razlučuje dvije vrste grada od kojih je svaki u službi
svoga opredjeljenja. Zemaljska država je svaka država (Rim) koja živi prema
čisto ljudskome idealu i isključuje Boga kao svoj krajnji cilj. Nebeska država
mjesto je okupljanja ljudi koji se pridržavaju Božjega zakona. Božja država, koja
 djeluje na ovome svijetu, prisutna je i u Crkvi, dok je vjernička zajednica uvijek na
hodočašću, i njihovo kraljevstvo može počivati samo na nadi, dok je zemaljska
država izgrađena na posjedovanju
30. Cezaropapizam:
Ovaj nelogizam znači da je car (Cezar), svjetovni vladar, preuzeo duhovnu
odgovornost Crkve i njezinog poglavara (pape). Nastao je u 19.st. da bi se
ilustriralo politički proces započet u Rimskome Carstvu u vrijeme Konstantina.
Politička teologija prebacuje u kršćanski kontekst rimsku viziju cara koji je
istovremeno gospodar političkih sudbina rimskoga svijeta i vrhovni svećenik
rimske religije.
31. Apatridi: to su osobe koje ne posjeduju državljanstvo nijedne države. Njihov je
položaj, kao i onaj izbjeglica, nekada bio posebno nepovoljan jer prema
međunarodnom pravu nijedna ih država nije bila dužna trpjeti na svom teritoriji jer
nisu uživali državnu zaštitu, što je stvaralo osobite teškoće pri mijenjaju boravišta.
Poslije su podvrgnuti međunarodnoj zaštiti te se Ženevskom konvencijom iz 1922.
za njih uvodi posebna putovnica.
32. Apelacija ili prizivom može se tražiti od suda da utvrdi činjenično i pravno stanje, a
u takvim sudovima viši sud ima mogućnost i da ukine prijašnju odluku te da je
nadomjesti svojom. Kasacija je nešto ograničenog dosega; ona znači samo reviziju
sudske odluke, prvi njoj se više ne utvrđuju činjenice, nego samo pravno stanje, a
viši sud može samo vratiti predmet na ponovno rješavanje nižem sudu.
33. Državna granica nije samo crta (linija) na površini Zemlje; ona obuhvaća sve tri
dimenzije prostora, dakle i zrak i unutrašnjost zemlje. Mogu biti prirodne, političke,
etničke i religijske. Kriteriji za utvrđivanje granica: prirodni i povijesni (teritorijalno-
historijski kontinuitet), uvažava se i etnička pripadnost i volja stanovništva.
Otvoreno more: ne pripada nijednoj državi, te nije 'ničija stvar', nego opće dobro
svih država
Obalno more: dio mora, uključivši morsko dno, koje je pod vlašću obalne
države, dijeli se na unutrašnje vode (luke, zaljeve) i na teritorijalno more (od 3 do
18 nautičkih milja), strani trgovački brodovi- pravo neškodljivog prolaza
 Epikontinentalni pojas: nalazi se izvan teritorijalnog mora, ali na njemu postoji
pravo korištenja prirodnih bogatstava (ribolov, vađenje nafte), od strane obalne
države; prema Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982. uzima se u obzir prirodni
produžetak kopna prema otvorenom moru s obzirom na pomorski reljef ili
udaljenost od 200 milja od teritorijalnog mora)
34. Sukcesija, 4 skupine promjena od pravnog značaja vezane uz sukcesiju
Sukcesija je međunarodnopravni institut kojim se uređuju pravni odnosi između
dvije države: prethodnice i sljedbenice. Promjene od pravnog značaja:
1) Sukcesija pri kojoj opstaju prijašnji subjekti što znači da država prethodnica i
država sljedbenik zadržavaju svoj identitet (slučaj cesije)
2) Nastaje nova država
3) Prestanak države prethodnice
4) Pojava novih država uz istodobni nastanak starog ili prijašnjeg subjekta
35. Tipovi autokracija
A) Klasične (tiranije, despocije, oligarhije, aristokratske republike)
B) Moderne (diktature, cezarizam, totalitarizam)
36. Zašto je suverena vlast vrhovna vlast
 NAJVIŠA= „summa potestas“ osim države postoje i druge organizacije i
institucije koje raspolažu čak i moguću upotrebu prisile; npr. Općine i jedinice
lokalne samouprave, koje iako dio javne vlasti nisu državni organi u užem smislu
= te jedinice nisu izjednačene sa državom koja je od njih ne samo viša i njima
nadređena nego jedina posjeduje izvornu vlast, tj. onu koja nije izvedena iz neke
druge vlasti

 NEOGRANIČENA = „plenitudo potestas“ kao potpuna vlast; državna je

vlast neograničena samo uvjetno, a to znači da polazimo od pretpostavke da su
stvaranje i primjena prava u nekoj državi u isključivoj mjerodavnosti domaćih
vlasti; to ipak ne znači da pojedini državni organi mogu odlučivati po svojoj
slobodnoj volji; oni su vezani unutrašnjim i međunarodnim pravom, kao i
ustavnim odredbama
  NEDJELJIVA = suverenost je samo jedna; ne postoji više nositelja
suverenosti te je način vršenja te suverenosti jedinstven; ta konstrukcija počiva
na uvjerenu da se ne može logički zamisliti postojanje dviju najviših vlasti u
jednoj državi; moguća je ipak privremena suspenzija vršenja suverenih prava
(okupacija, međunarodna zaštita…); trajno prenošenje suverenih prava na drugu
državu ili novonastalu državnu zajednicu označilo bi i nestanak suverenosti,
odnosno same države; suverenost se dakle ne može dijeliti ni prema svojim
nositeljima ni prema sadržaju (poslovima, državnim funkcijama)
37. Augsburski mir:
Premda ne donosi stvarno međusobno priznavanje dviju vjeroispovijesti, Aug.mir
omogućuje prekid neprijateljstva i svakoj konfesiji daje dovoljno jamstva za
njezino prakticiranje. Fedralno pravo – pravo knezova – na taj način je ojačano
religijom. Sva vojvodtva i kneževine koje su prihvatile religiju kneza, upravo su
tim savezima i zahvaljujući njima konstituirali svoje konfesionalne pripadnosti i
postali dio teritorija. Posljedice takve situacije bit će paradoksalne. Dok će na
političkom planu sfera djelovanja vjerskih konfederacija tijekom
Tridesetogodišnjeg rata biti proširena na čitavu Europu, nametnut će se upravo
velike ”države Carstva”, izborni knezovi, a ne Carstvo. Time je ojačana njihova
suverenost, a početni vjerski sukob završava Vestfalskim mirom 1648.
38. Posredno i neposredno donošenje Ustava

Posredno (akcesorno) odlučivanje o ustavnosti zakona javlja se kao prethodno pitanje

koje treba riješiti kako bi se mogao riješiti sam predmet sudbenog spora, pri čemu
odluka suda ima učinak samo u odnosu na konkretan predmet u kojem se zakon
izuzima od primjene (djeluje samo inter partes).

Neposredno (apstraktno) odlučivanje o ustavnosti zakona je odlučivanje kad pitanje

sukladnosti zakona s ustavom predstavlja samu bit spora koji sud mora riješiti, bez
obzira na bilo kakav konkretni slučaj, radi se o ustavnom sporu, odluka suda ima
djelovanje erga omnes (prema svima).