UNIVERZITET U ZENICI

PRAVNI FAKULTET

PENOLOGIJA

PROGRAM REHABILITACIJE

VELIDA KURTOVIĆ I HARISA SADIKOVIĆ

Mentor:

Doc.dr.sc. Nezir Pivić

Zenica, april 2020. godine

 PROGRAM REHABILITACIJE

U ovom programu rehabilitacije, osuđeni je počinio krivično djelo silovanja iz glave XIX Krivičnog
zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZ F BiH) koja sadrži krivična djela
protiv spolne slobode i morala.

U članu 203. st. 1. KZ F BIH normirano je krivično djelo silovanja:

(1) Ko drugu osobu upotrebom sile ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili na
život ili tijelo ili s njim izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset
godina.

ČINJENIČNO STANJE

1) A.M je u noći 24/25.12.2013. godine u Novom Travniku u stanu  u ul. Ruđera Boškovića br.
11/2, uz upotrebu sile prisilio na spolni odnos oštećenu mldb. R.P. rođenu 13.05.1997. godine, na
način da je nakon što je ostao sam sa oštećenom istu gurnuo na kauč, te upozoravajući je da ne pravi
buku i ističući da je dobar sa policijom, te prijeteći da ima pištolj u autu, te da će istim ubiti nju i
njene roditelje, nakon čega je oštećena, plačući  izjavila da mora u WC, te pobjegla u kupatilo,
nakon čega je došao za istom i izvukao je iz kupatila, te i pored činjenice što se oštećena pokušavala
otrgnuti istu gurajući i vukući uvukao u prostor kuhinje, gdje ju je, u momentu dok ga je oštećena
molila da je pusti, opalio joj šamar, te ju gurnuo na kauč u kuhinji, nakon čega joj je, uz upotrebu
sile skinuo donji dio trenerke i gaćice, te izvršio potpun seksualni odnos.  

2) A.M. je dana 15.02.2014. godine, u jutarnjim satima u Novom Travniku, na lokaciji kod
katoličkog groblja u Margetićima, uz upotrebu sile izvršio spolni odnos nad oštećenom J.H., na
način da je, nakon što je istu dovezao na opisanu lokaciju vozilom Golf 3 reg. oznaka A84 A 200,
odmah počeo spuštati sjediše suvozača  na kome je sjedila oštećena, te kada  ga je oštećena zamolila
da to ne čini, i kada je počela pružati otpor, pa u toku pružanja otpora, uspjela otvoriti vrata vozila i
izići iz vozila, te kada je pokušala pobjeći, izišao za istom, sustigao je,  uhvatio, te je ponovo
uvukao u vozilo, oborio na isto sjedište, te joj svukao štrample do koljena, legao na istu te je zadao
udarac šakom u predio glave, obraćajući joj se riječima, “smiri se, bit  će ti još i gore“, nakon 
čega  je  ponovo upotrijebio silu, te  oštećenu uhvatio rukom za kosu, savladao njen otpor, i izvršio
potpun seksualni odnos. 
Dakle, upotrebom sile, dvije ženske osobe prisilio na spolni odnos,
Čime  je počinio u sticaju:
‐ krivično djelo silovanje iz čl. 203 st. 1. KZ F BiH, na način opisan pod tač. 1.  
‐ krivično djelo silovanje iz čl. 203 st. 1. KZ F BiH, na način opisan pod tač. 2.

PROFIL OSUĐENIKA
Prilikom boravka u Odjelu za prijem i opservaciju, u proteklih 20 dana, izrađen je slijedeći profil
osuđenika:
Psihičke karakteristike:
- relativno mirna osoba sa povremenim ispoljavanjem agresivnog ponašanja
- osoba prosječne inteligencije
Socijalno-ekonomski faktori:
- osnovno obrazovanje
- bez zanimanja
- u radnom odnosu u “Faik” d.o.o (proizvodnja obuće)
- oženjen
- otac jednog maloljetnog djeteta
- loša ekonomska situacija

U prvoj fazi provedbe i individualnog programa rehabilitacije Prema zapažanjima Odjela za prijem
i opservaciju:
- osuđenik je u par navrata iskazao nasilničko ponašanje prema drugim zatvorenicima
- vezan za dijete;

Osuđenik A.M. je smješten u II klasifikacionu grupu, jer se radi o kazni zatvora ispod 5 godina, te
na osnovu procjene ličnosti i bezbjednosnoga aspekta može biti smješten u Poluotvoreno odjeljenje.
U skladu sa čl. 34. ZIKS-a FBiH, osuđenik je fotografisan i upisan u matičnu knjigu, a shodno stavu
3. ovog člana, u nastavku slijedi prijedlog tretmana.

OPĆI PROGRAM TRETMANA

Cjelokupnim tretmanom su obuhvaćene one mjere kojima će se doprinijeti što bržoj resocijalizaciji
zatvorenika prilikom izlaska na slobodu, nakon što odsluži izrečenu kaznu. Te mjere se odnose
obrazovanje u ustanovi, rad zatvorenika tokom služenja kazne, način organizovanja slobodnog
vremena, te omogućavanje obavljanja vjerskih obreda. Glavni cilj ovih mjera jeste da se zatvorenik
još tokom svog boravka u zatvoru u što većoj mjeri pripremi za reintegraciju u društvo i suočavanje
sa zahtjevima i izazovima na tržištu rada, te da nauči funkcionisati u društvu a da ne predstavlja
opasnost po isto.

Obrazovanje zatvorenika:
Svrha ove mjere jeste da se kod zatvorenika razvije kritičko razmišljanje, te da se na što bolji način
edukuju kako bi nakon izlaska iz zatvora mogli naći adekvatno zaposlenje. U skladu sa članom 81.
ZIKS-a FBIH, ustanova je dužna da organizuje edukaciju zatvorenika kako bi stekli osnovno te
srednje, odnosno stručno obrazovanje. Treba se težiti da edukovanje u zatvorima bude u što većoj
mjeri slično obrazovnom sistemu naše države, odnosno da kvalitet obrazovanja bude na istom nivou
u zatvoru kao na slobodi, što je regulisano članom 82. ZIKS-a F BIH, gdje je eksplicitno navedeno
da sistem edukacije u zatvoru mora biti u skladu sa propisima o obrazovanju na nivou kantona u
kojem se nalazi ustanova. Na ovaj način će se kod zatvorenika razviti društvene i životne vještine
koje će doprinijeti razvitku ličnosti zatvorenika.
U skladu sa članom 81. ZIKS-a F BIH, ustanova je dužna da organizuje edukaciju zatvorenika kako
bi stekli osnovno te srednje, odnosno stručno obrazovanje. Isti član nadalje nalaže da zatvorenik
mora dobiti diplomu o završenom obrazovanju na kojoj ne smije biti pokazatelja da je ista stečena u
zatvoru, a sve s ciljem izbjegavanja etiketiranja bivših zatvorenika čime bi im se smanjila
mogućnost nalaska zaposlenja.
Osuđenom u konkretnom slučaju će se u skladu sa članom 18. ZIKS-a FBIH omogućiti srednje
obrazovanje, s obzirom da A.M. ima samo osnovno obrazovanje. Prije početka edukacije, uzimaju
se u obzir sposobnosti osuđenog, te njegove lične sklonosti ka određenim vrstama poslova. A.M. je
iskazao želju da stekne stručno usavršavanje za rad sa tehničkim uređajima, odnosno da radi kao
majstor za tehničke uređaje, jer je i na slobodi radio sitnije popravke određenih mašina. Na ovaj
način se daje mogućnost osuđenom A.M. da u zatvoru pohađa nastavu za mašinskog tehničara, te da
stekne to zvanje i nakon izlaska iz zatvora pronađe posao u skladu sa tim zanimanjem.

Rad osuđenika
U skladu sa članom 62. ZIKS-a F BIH, zatvorenicima se mora dati mogućnost da rade u zatvorskim
jedinicama, s ciljem što brže edukacije i usavršavanja zatvorenika. Ova mjera koja nalaže da
zatvorenici imaju dužnost da rade pomaže efikasniju provedbu mjere edukacije u zatvoru, jer
zatvorenici sa predavačima prolaze teorijske elemente, a kroz rad sa stručnjacima savladavaju
praktične dijelove same edukacije. Prilikom dodjeljivanja radnog mjesta, uzimaju se u obzir želje te
sposobnosti zavorenika. Zatvorenici moraju imati iste uslove koje imaju radnici u spoljnom svijetu,
isti standardi se primjenjuju i na rad u zatvorima što je i regulisano u članovima 64-80 ZIKS-a
FBIH.
U skladu sa članom 63. ZIKS-a FBIH, a uzimajući u obzir da zatvorenik u ovom slučaju iskazuje
naklonost ka mašinskoj struci, treba mu se dati mogućnost da radi u radionicama unutar zatvora
kako bi mogao učiti i savladavati praktične dijelove tog zanimanja, te primjenjivati teoretske
elemente prilikom edukacije. Zatvoreniku A.M. će se dodijeliti radno mjesto u radionici kao
organizacionoj jedinici ustanove koja je namijenjena za popravku mašina na nivou zatvora. Na
ovom radnom mjestu, osuđeni A.M. će biti zaposlen, ali će ujedno i raditi praktični dio edukacije za
mašinskog tehničara, kako bi iz zatvora izašao što spremniji za rad u spoljnom svijetu.
U skladu sa čl. 72. ZIKS-a FBIH, A.M. ima pravo na naknadu za svoj rad, kao i pravo na 70%
naknade prilikom pohađanja praktičnog dijela nastave, te ima pravo da raspolaže sa tim novcem na
način koji on smatra odgovarajućim u skladu sa čl. 76. ZIKS-a FBIH, a sve dok to ne ugrožava
integritet zatvora. Na ovaj način se utiče na ličnost zatvorenika u smislu da se stvara osjećaj
obaveze i dužnosti da radi i da zarađuje, te prilikom dobijanja naknade za taj rad utiče se na to da se
stvori svijest o privređivanju i nagradi za trud u spoljnom svijetu.

Organizacija slobodnog vremena

Slobodno vrijeme se organizuje u skladu sa programom edukacije i rada zatvorenika u zatvoru. U
organizaciji slobodnog vremena učestvuju i pedagozi i psiholozi kako bi se kod zatvorenika stvorila
navika da slobodno vrijeme iskorištavaju na aktivnosti koje će doprinijeti boljem kvalitetu njihovog
života. U skladu sa čl. 84. ZIKS-a FBIH ustanove su dužne da utiču na organizaciju slobodnog
vremena kako bi se isto što racionalnije iskoristilo. Osuđenom A.M. će se pružiti mogućnost
gledanja televizije kako bi bio upućen u dešavanja u spoljnom svijetu i na ovaj način se izbjegava
mogućnost da osuđeni izgubi informisanost. Zatvorenici moraju održavati nit sa društvom, a to se
postiže gledanjem televizije ili čitanjem novina, u zavisnosti od sistema u zatvoru. Nadalje,
osuđenom u ovom slučaju se nalaže bavljenje fizičkim aktivnostima, konkretno sportom, a i sam
osuđeni je izrazio želju da se bavi boksom, što će mu biti omogućeno tokom boravka u zatvoru.

Vjerske potrebe
Svi zatvorenici imaju pravo da posvete dio slobodnog vremena vjerskim aktivnostima. Članom 12.
ZIKS-a FBIH je propisano da osuđena osoba ima pravo da ispunjava svoje vjerske potrebe, te da su
ustanove dužne da pruže osuđenima mogućnosti da izvršavaju vjerske aktivnosti. U skladu sa čl.
100. ZIKS-a FBIH, način vršenja vjerskih obreda se detaljnije i pobliže određuje Pravilnikom o
kućnom redu. Ono što je još jedna obaveza ustanova jeste da omoguće ishranu zatvorenika u skladu
sa njihovim vjerskim uvjerenjima kako je propisano čl. 44. ZIKS-a FBIH.
Osuđenom A.M. će se omogućiti da u skladu sa nastavom koju pohađa, te radnim aktivnostima,
adekvatno obavlja vjerske aktivnosti u primjereno opremljenim prostorijama zatvora i sa svim
potrebnim uvjetima za obavljanje vjerskih obreda. Pobožnost je bitan faktor u životu čovjeka, i na
ovaj način kod osuđenog A.M. će se razviti osjećaj straha i pokornosti koji će ga spriječiti da se
ponovo vrati činjenju istih krivičnih djela, ali i činjenju nekih novih krivičnih djela.
Svaki zatvor je dužan da ima biblioteku, te da omogući pristup literarnim sadržajima svim
zatvorenicima u skladu sa članom 83. ZIKS-a FBIH, i ova biblioteka mora biti dostupna svim
kategorijama zatvorenih lica. A.M. će moći slobodno koristiti naučne radove, ali i religijske knjige,
koje će dodatno uticati na njegovu svijesti spriječiti povratak činjenju krivičnih djela.

POSEBNI PROGRAM TRETMANA

Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja (PRIKIP)

Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja koji se temelji na elementima kognitivno-
bihevioralne terapije. Program je namijenjen muškim punoljetnim zatvorenicima koji imaju
poteškoće s kontrolom seksualnog nagona. Trajanje programa je deset mjeseci kroz četrdeset
radionica u zatvorenoj skupini od osam do dvanaest zatvorenika. Susreti se održavaju jednom
sedmično u trajanju od devedeset minuta. Program provode dva terapeuta (socijalni pedagog i
njegov suvoditelj), a u radu se koriste kognitivno-bihevioralne tehnike, dramska/psihomotorna
terapija i tehnike relaksacije. Opći cilj programa je smanjenje recidivizma, kao i relapsa vezanog za
krivična djela protiv spolne slobode. Specifični ciljevi usmjereni su na motiviranje polaznika za rad
na sebi, smanjenje impulzivnosti i kontrolu seksualnog nagona. Aktivnosti programa usmjerene su
na promjenu stavova u vezi počinjenog seksualnog delikta, stjecanje uvida u neprihvatljivo
ponašanje, razvoj empatije prema žrtvi, analizu lanca događaja koji uzrokuju delikt, pisanje
domaćih zadaća, učenje prihvatljivog seksualnog ponašanja, kontrolu agresivnog i impulzivnog
ponašanja, ulogu kognitivnih distorzija i identifikaciju kroz opis napada. Suština ovog programa
jeste promjena stavova kroz seksualno obrazovanje i ubijanje poriva prikrivene mržnje prema
ženama, koju uglavnom pokazuju profili počinilaca ovih delikata, a to će se učiniti posmatranjem
situacije iz perspektive žrtve, kako bi se razvila empatija, koja je do tada odsustvovala. U sklopu
devedesetominutnog susreta, osuđenik će sa ostalim polaznicima razmijeniti priče o osjećajima i
stavovima prema počinjenim krivičnim djelima, koje je izgradio pohađanjem ovog programa.

Model dobrih života

Ovaj program pristupa počiniteljima seksualnih delikata kao i ostalim ljudskim bićima, usmjerenim
ka cilju i zadovoljenju osnovnih životnih potreba, što je definirano njihovim raznim radnjama.
Svaka osoba ima potrebu za ostvarivanjem podržavajućih odnosa s drugima, ali način na koji to čini
može biti nefunkcionalan. Početna tačka ovog programa jeste shvatanje kriminalnog ponašanja
počinitelja seksualnih delikata kao posljedicom pokušaja zadovoljenja potreba na neadekvatan
način. Stoga su intervencije unutar ovog modela usmjerene na počiniteljeve interese, sposobnosti i
aspiracije. Voditelj tretmana je psihoterapeut.
U slučaju seksualnih delikata, počinitelj teži ostvarenju primarnog dobra bliskosti, međutim, na
neadekvatan način. S obzirom na poznate okolnosti (osuđenik je oženjen), psihoterapija uz
prisustvo partnerice, kao vid bračne terapije, pomogla bi samom osuđeniku da osvijesti pozadinu i
uzroke počinjenja krivičnog djela, kao i da ojača odnos sa suprugom, te ostvari jaku porodičnu vezu
i bliskost. Važno je aktivno sudjelovanje i podrška porodice, a kroz ovaj program osuđeniku će se
omogućiti i izvjesno vrijeme za druženje sa kćerkom, za koju je izuzetno vezan, a što će pružiti
osuđeniku motivaciju za usmjerivanje na kvalitetniji život.

U sklopu ovog programa, predviđamo i bavljenje sportom, u ovom slučaju je prikladan boks, za koji
je i sam osuđenik pokazao interes, i to dva treninga sedmično, u trajanju od po 60 minuta.

Model dobrih života temelji se na vrijednostima i potrebama počinitelja. U konkretnom slučaju,

ovaj program fokusirao bi se na porodične vrijednosti i potrebe za bliskošću koje se očituju kod
osuđenika, kao i ispoljavanje povremenog agresivnog ponašanja na društveno prihvatljive načine –
sport.

Farmakološki tretman
Kao dodatni metod, uz navedene psihoterapijske programe rehabilitacije, predlažemo i lijekove za
smanjivanje seksualnog nagona i agresije, te podizanje nivoa serotonina – prijedlog o kom će
osuđenik odlučiti dobrovoljno, po upoznavanju sa efektima istih.

ZAPAŽANJA
Nakon prva 3 mjeseca izdržane kazne, psiholog obavlja razgovor sa osuđenom osobom kako bi se
provjerila efektivnost tretmana.
Na osuđeniku se ne primijete značajne promjene u ponašanju. U proteklom periodu, međutim, jako
su rijetka ispoljavanja agresivnog ponašanja prema ostalim zatvorenicima. Osuđenik se polako
prilagođava uvjetima života u zatvoru. Farmakološki tretman je osuđenik odbio, uz saglasnost
psihologa, koji je utvrdio da je većinski uzrok počinjenja krivičnog djela agresija i bijes, radije nego
jaki seksualni nagoni, te da bi ovakvi lijekovi u ovom slučaju imali nuspojave.

Nakon 6 mjeseci, psiholog utvrđuje znakove kajanja. Prilikom pohađanja sastanaka u okviru
PRIKIP programa, osuđenik pokazuje spremnost za razgovor sa terapeutima ali i ostalim
pripadnicima grupe, što pokazuje odsustvo agresije u odnosu na period u prijemnom odjelu. U
sklopu modela dobrih života, naročitu efektivnost je pokazala porodična terapija. Psiholog uviđa da
je jačanjem veza sa bliskim ženskim osobama u porodici (supruga i kćerka) putem zajedničke
terapije osuđenik počeo razvijati empatiju prema žrtvama.
Osuđenik pokazuje interes na nastavi, kao i u zatvorskoj radionici, što će ga u konačnici motivirati
da usmjeri interese ka poboljšanju kvalitete života i finansijske situacije nakon izdržavanja kazne.

Nakon potpunog izdržavanja kazne, očekuje se daljnji napredak kroz navedene programe, kako bi
se postigao cilj sprječavanja recidiva kao ponavljanja samog krivičnog djela, ali i relapsa u smislu
povratka na staro ponašanje koje vodi recidivizmu.