PRIKAZI 737

Zbornik PFZ, 47 (6) 735-746 (1997)

1. Raspravarna o obveznon pravu svake pojedine regije prethodi autorova

studija obveznog prava drý-ave narodnih vladara. Unatoý u uvodnoj rije.i izra2e1noj
skepsi, autoru je, terneljern viýe nego skromnih vrela (Supetarski kartular, nevelik
broj neeksplicitnih isprava) i "proturjefnc slike" koja se iz tih vrela dobiva,
uspjelo odvojiti osnovna obilje2ja obveznog, te i §ire, pravnog sustava dr2ave
narodnih viadara. Ukratko, to su nediferencirani, "hibridni" pravni poslovi
(kupoprodaja - zamjena uz doplatak, zajamn - darovanje, kombinacija zakupa i
societesa), zatim efeinerna razlika izmedu stvarnopravnih i obveznopravnih
uýinaka, obiteljska imovina koja obilje2ava sve sfere prava i koja ne mio2e biti
umanjena nikakvin disponiranjima, za razliku od imovine koja se no2c
kvalificirati kao "bona adventitia", za koju va2i druga.iji re2iim otudenja. Ta i
takva obilje2ja Margetid ne pripisuje "niskoj razini pravne koherentnosti", nego
razotkrivanjem njihove unutarnje logike (kupoprodaja - zanjena je transakcija
kojom se uspje§no zaobilazi pravo prvokupa i otkupa, zajarn - darovanje
deýifriranoje kao ugovor o slu2enju odnosno o naukovanju koji je u interesu obiju
stranaka) daje sjajan uvid u jednorn od segrnenata tog arhaiýinog pravnog sustava.
Prvoj i osnovnoj zadaéi - odredivanju naéina nastanka pravovaljane obveze
- ninalo lakoj i intrigantnoj, kako pokazuju autorova istra2ivanja istog problema
u pojedinim regijarna - autor pristupa analizirajuéi pojam convenientio, koji po
njemu ne oznaýava puko konsenzualno zasnivanje obveze (Schupffer), nego
izvanparniénu nagodbu stranaka pred narodnim sudom (placitum), kao jcdnu od
alternativa, uz takoder saéuvanu forinu zakljuýenja poslova o nekretninaina pred
uglednim ýlanovima zajednice (i uz konstitutivnu nazoýnost svjedoka) te uz, u
praksi rijetku, franaéko-langobardsku vadijaciju. Konvencionalna kazna idefenzija
rijetko se sporninju a isprave imaju tek dokazni karakter koju im daje nazoýnost
upisanih svjedoka. Karnate se prakticiraju i u crkvcnim krugovimia, a kao
ilustraciju autor navodi ispravu ti kojoj je konstatirano da je splitski nadbiskup,
za zajam od 50 zlatnika zalo2io crkvenu desetinu uz kamate "de quinque in sex" -
uobiýajene u Mlecima i tijekom sljedcéih stoljeéa ila ovoj obali Jadrana.
Analizom pojmova manupressor i mediator, autor ustvrduje da nije rije o
identiCnim ustanovama, da prvi ozna.ava poruka, koji je "izravno u obvezi", a
drugi osoba od povjerenja obiju stranaka, koja ée donijeti odluku o ovisi.
Autor zaokru2uje sliku o najstarijem razdoblju hrvatske pravne povijesti
konstatacijom da se ono oblikuje "znaýajkama prelaznog razdoblja", u kojem
ponajprije uzniéu starije koncepcije obiteljskog vlasniýtva, u toliko prije, ýto se
ono vrenenski prote2e ýak do konca 12. stoljeéa, kada utjecaji ugarskog prava
postaju odluujui.

2. Istarska pravna regija tloje ila kojen se ukr§taju kasnorirnski, bizantski,

slavenski, mletaéki, germanski utjecaji, a medusobno sliini statuti istarskih
gradova (od Pule do Trsta, apstrahirajuéi etniéke granice) odlikuju se viastitim
osobenostima. U pitanju nastanka pravovaljane obveze, superiorno§éu poznavatelja
svake pojedine statutarne odredbe, autor suprotstavija ijeýenja podacima
najbogatijeg Koparskog statuta, odredbama Statuta Pule i Statuta Rovinja, te
738 PRIKAZ
Zornik PMZ, 47 (6) 735-746 (1997)

posebice Statuta Izole. Ukratko, po Koparskom statutu poslovi s nekretninama

zakljuåuju se uz ispostavu javne isprave ("... nulla venditio vel alienatio...
proprietatis valeat nisi pateat per publicam instrumentum...) ifi usmeno, putern
skromne forme ad solemnitatern, ali i moguéno§,u da se u tom slu.aju ugovor
moie razvrgnuti isplatom Statutom utvrdene konvencionalne kazne (stotinu malih
soldina, koji ée biti podijeljeni izmedu druge stranke i javnih vlasti). Poslovi s
pokretninarna, pak, sklapaju se realnom predajon stvari, davanjem kapare iii
djelominom isplatom. Takoder, po Koparskom statutu i zajam iznad 50 libara
dokazuje se javnom ispravom - za manju svotu dostatna je nazoCnost dvaju
svjedoka. U oba sluCaja pravna je zagtita ogranifena na tri godine, nakon éega se
eventualni spor rje§ava prisegom ("...moralnom iii religijskom osudom koja pada
na teret duinikove savjesti..." urnjesto na teret suda...). Po Statutu Pule pak, i
kada su nekretnine u pitanju, forma zakljuCenja posla je davanje "kapare" (arra)
u njenu znaEenju vanjske nianifestacije, signuma da je posao zakljuCen. Rapski
statut poznaje varijaciju te forme koja je bliska franatkoj fides facta, dok Statut
Izole sadri, kako autor konstatira, raniju regulaciju usmenog zasnivanja ugovora
Koparskog statuta. Razlike u pojedinim statutima jo su ilustrativije kad je
regulacija kamata u pitanju. Dok su po Novigradskom statutu (1402) lihvari
izjednaCeni s najteiiin delinkventimna, u Umagu je pod prijetnjorn kazne
zabranjeno ugovaranje antihreze, u Kopru je ved uzinanje karnata dopu§teno
Zidovima i strancirna, da bi u Piranu uzirnanje kamata bilo dopu§teno u linitiranu
iznosu "de quinque in sex". Razmatrajuéi posebno obveznopravne poslove koje
statuti spominju, autor posveéuje najvedu pozornost i najmanjimn nagovjeftajima
"prijaånjih rje§enja". Tako su posebno analizirani poslovi iza kojih stoji sirnulirana
kupoprodaja, komentirani pravni efekti zakupa te konstatirana prisutnost rimskog
stava "enptio tollit locaturn", razmatrana obiljeija istarskog ortakluka (soceda,
socida), ugovori o sluienju koji, kao i u drugim regijama, Cini se, jedini imaju
uCinke i kada su konsenzualno zakljuCeni. Osvrtom na obveze nastale pojedinirn
deliktima, uz isticanje Cinjenice da je razlika izinedu naknade gtete i kazne teåko
uhvatljiva, autor zakljuéuje ovaj dio rasprave, dajuéi posebno injesto analizi
karaktera istarske isprave. Uvjerljivom argumentacijom autor odbacuje Leichtovu
tezu o trostrukoj funkciji istarske isprave, ukazujuéi na njezin iskljucivi dokazni
karakter. ,to se javne vjere tike, ona je iskijuCiv rezultat sudjelovanja dva
vicedomina pri njezinu ispostavljanju. Javna je isprava Cesta, ali ne i nuina
pretpostavka valjanosti posla, sama pak traditio cartae nije ni jedini, ni éesti oblik
simbolinoga prijenosa. ZnaCenje istarske isprave jaCa paralelno s jaCanjern
opéinskih viasti i recepcijom mletake institucije egzarninatora. Autorove analize
pojedinih funkcija isprave te znaéenja pojedinih formulacija, posebno sankcije u
njenim razliitim varijacijana, usporedbe s dalmatinskom i ravenskom ispravom
te istraiivanja podudarnosti s rinskom postklasinom i bizantskorn ispravom,
langobardskim kartularijima, franaCkimn fornularima spadaju u najnadahnutije
stranice Margetideva Obveznog prava. Spomo pitanje "zaveza" u zv. Istarskon
razvodu autor reinterpretira, pa po njemu to nije ni "apstraktno objezateljstvo"
(Jagié), ni naprosto obligatio (Kos), niti konvencionalna kazna (KostrenCié), ni