Hrvatskoglagoljski notarijat otoka Krka, Notari Dubašnice, sv. 1.

, Treći notarski protokol

Jura Sormilića (1726. – 1734.), priredili Tomislava Bošnjak Botica, Ivan Botica, Tomislav
Galović, Hrvatski državni arhiv – Staroslavenski institut – Filozofski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu – Povijesno društvo otoka Krka, Krk; Zagreb 2016., 437 stranica + 1 CD – ROM
Prije samog osvrta na ovaj „najsvježiji primjerak“ u opusu hrvatske historiografije,
potrebno je reći kako ovo djelo predstavlja jedan vrlo zanimljiv izvor u proučavanju
notarijatske prakse u kontekstu europske povijesti i otvara neka nova gledišta na lokalnu
povijest otoka Krka.
Djelo koje se ovdje prikazuje, a koje je spomenuto gore u naslovu, predstavlja prvu
„stepenicu“ projekta Hrvatskoglagoljski notarijat otoka Krka koji ima za cilj objavljivanje
ovakve građe kako bi se istaknula cjelokupna ostavština glagoljskoga notarijata. Djelo sadrži
297 isprava, a koji predstavljaju dio sačuvanoga gradiva koje se nalazi u fondovima
Hrvatskog državnog arhiva pod oznakama HR-HDA-60, Notarijat Dubašnica i HR-HDA-61,
Notarijat Vrbnik. Kada se bolje pogleda, ovaj broj dokumenata je izuzetno velik, no autori su
ovdje učinili „lavovski“ posao. Priređivači ovog prvoga sveska su Tomislava Bošnjak Botica,
Ivan Botica te Tomislav Galović, dok su urednici čitave serije, kojoj je cilj objavljivanje ove
građeovog gradiva, Mirjana Matijević – Sokol i Ladislav Dobrica.
Prilozi koje je ovdje potrebno spomenuti su itekako vrijedni i predstavljaju dio
bogatoga notarskoga fonda koje je nastalo na otoku Krku. Osim velikog broja faksimila
dokumenata, potrebno je spomenuti kako je uz samo djelo je priložen i kompaktni disk na
kojemu se nalaze svih 297 obrađenih dokumenata poradi lakšega praćenja i proučavanja
notarskih isprava. Potrebno je napomenuti kako ovo djelo sve studije i pomagala (kompaktni
disk, faksimili dokumenata etc.) donosi na hrvatskome i engleskome jeziku. Ovaj potez autora
izuzetno je inteligentno „povučen“ te se apeliraTako se predmnijeva da bi ovo se djelo mogli
pronaći i na policama knjižnica izvan granica Hrvatske, što bi moglo u budućnosti dovesti do
pojave interesa za ovu temu u Europi.
Izdanje započinje naslovom Riječ nakladnika/A word from the publisher i kratkim
osvrtom autora ovoga izdanja (7 – 8), a potom se gore navedena riječ proširuje na iduća
poglavlja koja dolaze znatno kasnije u svesku: Vrela i literatura/Bibilography (73 – 79),
Kratice/Abbreviations (391), Rječnik manje poznatih riječi/Dicitonary of Unfamilliar Words
(392). Između poglavlja Riječi nakladnika i Vrela i literatura nalazi se izuzetno bogata
analiza autora o samome izvoru, inače najstarijem od sačuvanih protokola koji obuhvaća
razdoblje od 1726. do 1734., te o hrvatskoglagoljskome notarijatu koja je naslovljena
Hrvatski glagoljski notarijat i treći notarski protokol Jurja Sormilića (11 – 39). Ovo poglavlje
obuhvaća dvadeset i osam stranica ovoga sveska (točnije, prostire se od 11. do 39. stranice).
Poglavlje započinje pregledom notarijata kao službe, potom se tema širi prema
pregledu hrvatskoglagoljskog notarijata te njegove prakse na otoku Krku. Nakon što su
razriješili spomenutu problematiku općenitim pregledom same, autori su približili svim
čitaocima povijest Dubašnice, područja koje je smješteno na sjeverozapadu otoka Krka, a
kojega je sačinjavalo dvadesetak sela raštrkanih od obale do unutrašnjih dijelova otoka.
Pritom su čitaocima približili i povijesni razvoj dubašničke notarske prakse.

1
 Što se analize izvora tiče, autori su (kako je prije već spomenuto) učinili jedan
„lavovski“ posao što se vidi u iznimno detaljnuoj analizui pravnih spisa iz notarske bilježnice
Jurja Sormilića, a uz koju je učinjena i paleografsko- – filološka analiza koja svojom
detaljnošću ne odstupa od analize pravnih spisa. Potom slijedi isto poglavlje na engleskome
jeziku naslova Croatian Glagolitic Notary service and third notarial protocol of Jure Sormilić
(koje zauzima također dvadeset i osam stranica (tj. od 43 – . do 71. str.).
Što ustvari sadrži ovo poglavlje? Iako je autor ovoga prikaza u prijašnjem pasusu
ukratko objasnio što se nalazi u samome poglavlju, potrebno je za čitatelje istaknuti kojom
materijom se autori ovoga djela bave tj. što sve ulazi u okvir paleografsko – povijesne analize
notarske prakse na otoku Krku.
Tko je ustvari Juraj ili Jure Sormilić? Jure Sormilić bio je javni notar (bilježnik)
Mletačke Republike. On i njegov suvremenik Anton Petriš, javni notar iz Vrbnika, bili su
ovlašteni sastavljati, ovjeravati javne akte, i izdavati javno-pravnee isprave tei ovjeravati
privatno-pravnee isprave na hrvatskom jeziku kao pravnovrijedeće na teritoriju Mletačke
Republike, a ti su javni akti, privatne i javne isprave bilie su pisanie glagoljicom.
Sam protokol Jurja Sormilića pisan je u razdoblju od 10. ožujka 1726. pa sve do 23.
kolovoza 1734. u domu gore spomenutoga notara. Od ukupno 297 isprava koliko ih ima u
ovom protokolu, pravnih je akata sklopljenih u notarovoj kući i izvan nje njih 166, što čini
veliki dio čitavoga protokola. Zbog rješavanja tih pravnih akata, Sormilić je zalazio u sela
Dubašnice (koje se spominje u 49 isprava), Dobrinjštine (koje se spominje u 30 isprava),
Šotoventa (koje se spominje u 24 isprave), Omišlja (koje se spominje u 23 isprave), te u sam
grad Krk (koje se spominje u samo 4 isprave), Po broju dokumenata Jure Sormilić najviše je
poslom bio u Dubašnici. Zatječemo ga, kako sam navodi, u selima Barušić, Bogović, Kovači,
Kraljić, Kremenić, Malinska, Marković, Milčetić, Oštrobradić, Poganke, Porat, Radić,
Rudine, Sabljić, Strilčić, Sveti Anton, Turčić, Vlašić i Zidarić. Zanimljivo je istaknuti da, iako
su mu stranke i svjedoci te procjenitelji dolazili iz sela Ljutić, Milovčić i Vantačić (što se
može vidjeti u dokumentima), Sormilić nije sklopio nijedan akt u tim selima.
Izvan kaštela Dubašnice, išao je Sormilić po ondašnjemu području Dobrinja (Grad,
Gabonjin, Gržetić, Hlapa, Kras, Polje, Soline, Sužan, Sveta Mandaljena), Krka ili Veje (Brzac,
Glavotoka, Linardić, Mala placa u Krku, Sveta Fuska, Sveti Ivan, Sveti Petar), Omišlja
(Maršić, Miholjice, Njivice, Semin, Sršić, Sveti Vid) i Poljica (Bajčić, Brusić, Milohnić,
Nenadić, Žgaljić). Dolazile su mu stranke iz Vrha, Lizera, a čak i Vrbnika, ali također i iz
Belog. U tu svrhu Jure Sormilić im je izdao čak 240 javnobilježničkih isprava. Do toga se
podatka došlo pribrajenjem formule za neto i plaćeno s marginalija protokolnih akata i zapisa.
Poput Andreja Bendate, Frančeska Paštarija, Brnardina Dudija, Zan-Antonija
Travižana ili Jakoma Kalerića, samo neki od krčkih notara koji su ovjeravali i sastavljali
isprave na talijanskome jeziku a koji su u Sormilićevu Trećem notarskom protokolu
zabilježeni pri određenim aktima, imali su pravo čuvanja depozita svih vrijednosnih predmeta
(novca, dragocjenosti, raznih knjiga i isprava) radi njihove predaje drugim osobama ili
nadležnim upravnim tijelima.

2
 OvoTo, prema autorima sveska, pokazuje da je za mletačke uprave notar hrvatskoga
jezika i glagoljskoga pisma bio je pravno izjednačen s notarom talijanskoga jezika i
latiničnoga pisma.
Ipak, autori ističu da je nejasno zašto Jure Sormilić nije sastavio niti jedan pravni akt
između 6. rujna 1726. i 12. travnja 1731. godine. Budući da između navedenih datuma nema
prekida u obrojčivanju dokumenata, autori pretpostavljaju da je bio izvan javnobilježničke
službe. Više je razloga zašto je bio vanmogao biti izvan svoje službe, no činjenica je da će ta i
neka druga pitanja će ostati zasada bez odgovora sve dok se ne učine daljnja istraživanja na
temelju ovoga objavljenog sveska. U Trećem notarskom protokolu na mletačkom „dijalektu“
talijanskoga jezika upisano šest kraćih (16. VI. 1726., 10. XII. 1731., 8. VI. 1732., 5. XII.
1732., 7. VI. 1733., 9. XII. 1733.) i jedna duža ovjera (26. I. 1734.). Među listovima,
uglavnom bez određena reda, nalazi se desetak ceduljica (tzv. buletini). Premda je uglavnom
riječ o buletinima dubašljanskih, dobrinjskih, poljičkih i omišaljskih službenika (oficijala) o
obavljenim oglasima (kličima), ima i pravih lakše i teže odredivih fraška.
Zanimljivi su podaci koje autori donose za oficijale, lokalne službenike koji su na
javnim mjestima oglašavali pravne poslove, najčešće one kupoprodajne prirode1. Za tri
obavljena kliča pred dvama svjedocima dobivali su naknadu od 10 do 12 soldina. Nakon što
je obavio tri kliča, tri oglasa u tri nedjelje zaredom na određenom mjestu u određeni sat pred
skupljenim svijetom, oficijal je buletinom obavještavao notara o mogućim primjedbama za
sklopljeni posao. Nakon toga je notar na marginaliju već upisanoga akta u knjizi protokola
zabilježio obavljene kliče te bi o aktu prema potrebi izdao listinu. Prema Trećem notarskom
protokolu Jura Sormilića, u Dubašnici su oficijali bili Paval Kraljić, Jure Dijanović i Matij
Dobrilović, u Dobrinju Ivan Šamanić, Jure Franković i Jure Pačković (Pačko), a u Omišlju
Matij Turčić. Na javnom mjestu u Krku/Veji kupoprodaje je obznanjivao trumbita Jerolim
Fefe. Zanimljivo je da je Sužan imao vlastita oficijala – Matiju Mavrovića, dok se u
Poljicama, u koje je dolazio dubašljanski oficijal obavljale spomenute kliče kod plovanske
crkve sv. Kuzme i Damjana unatoč činjenici što su Poljica bila zasebni kaštel. Običaj
obznanivanja javnih kliča u Dubašnici obavljao se na najvažnijem mjestu dubašljanskoga
svijeta, a to mjesto je pokraj stare plovanske crkve sv. Apolinara. Dinamici ekonomske
svakodnevice koja se iščitava u Trećem protokolu Jura Sormilića svakako su pridonosili
procjenitelji nekretnina (štimaduri), koje se naslovljavalo rotnici publiki i meštri publiki. Pri
utvrđivanju tržišne cijene dotičnoga predmeta izražavane u librima, tekućem mletačkom
apoenu 18. stoljeća, svaka je ugovorna strana imala svoga štimadura. Među njima se posebno
izdvajao sudac Ivan Milčetić pok. Ivana, koji se u toj ulozi najčešće spominje u ugovornim
postupcima. Osim u kupoprodajama i zamjenama štimaduri su utvrđivali i vrijednost
mladenkina miraza ili dote. Najčešće se sama procjena vrijednosti odjeće, posteljine i
pokućstva prepuštala ženama. Pedesetak je kupoprodajnih i miraznih ugovora sklopljeno
pogodbom bez procjenitelja. Time su stranke mogle uštedjeti nešto novca jer se
procjeniteljevo posredništvo plaćalo nevelikim iznosom, najčešće izraženim u soldinima.

1 Slične lokalne službenike moguće je pronaći u Splitu (doduše, u razdoblju 14. st.), koji se u ispravama Ivana
pok. Kove (prva pol. i sred. 14. st.) najčešće pojavljuju pod imenom rivarium communis (op.a.)

3
 Nakon što su autori , kao što je već spomenuto, u poglavlju Hrvatski glagoljski
notarijat i treći notarski protokol Jurja Sormilića/ Croatian Glagolitic Notary service and
third notarial protocol of Jure Sormilić iznjeli iscrpnu analizu čitavog notarijata Dubašnice i
notarijata općenito na otoku Krku, slijedi izdanje svih 297 isprava i devet „nadopuna“
notarske bilježnice gore spomenutoga Jurja Sormilića. Unutar te bilježnice postoji izuzetno
velik varijetet notarskih isprava različitih pravnih provenijencija. Moguće je naići na velik
broj dokumenata o kupoprodaji, mirazima, otkupima, darovnicama itd. Dakle, ovim
objavljenim sveskom autori su nam omogućili uvid u pravnu, poslovnu i obiteljsku
svakodnevicu ljudi u Dubašnici, Dobrinjštini, omišaljskim selima i Šotoventu tijekom druge
četvrtine 18. stoljeća. Ove dokumente moguće je pogledati i na priloženome kompaktnome
disku, što je već prije spomenuto.
Na kraju , nakon što je autor ovoga prikaza prelistao ovo djelo, sa sigurnošću se može
reći nadodati da se sa zanimanjem „veseli“ iščekuje idućiem svezaksku koji će obrađivati
hrvatskoglagoljski notarijat na otoku Krku. Ustvari, čitavi ovaj projekt Hrvatskoglagoljski
notarijat otoka Krka koji ima za cilj objavljivanje ovakve građe glagoljskog gradiva, kako bi
se istaknula cjelokupna ostavština glagoljskoga notarijata, hvalevrijedna je incijativa koja nas
može približiti novim saznanjima vezanima uz ovu temu. Listajući djelo, autor ovoga prikaza
uvidio je kako su autori učinili izuzetnoIznimno zahtijevan posao analize paleografskih i
povijesnih posebnosti notarijatske prakse u Dubašnici . Taj posao učinjen je sa velikom
dozom profesionalizma, i materijali koji su bili zahvaćeni ovim sveskom obrađeni su na
najkvalitetniji mogući način. Vidljivo je da je analizai ovih dokumenata i njihova objava
pomno je bilo posvećeno puno sati istraživanja odrađena, a i obradba đivanja spomenutih
podataka precizno prezentirana. Nesumnjivo je da će ovaj svezak potaknuti mnoga buduća
istraživanja na ovu temeu, koja će zasigurno zainteresirati mnoge već iskusne istraživače
povijesne zbilje, ali i potaknuti rad nove „mlade snage“ mladih historiografaske struke. Sve u
svemu, autori ovoga sveska Tomislava Bošnjak Botica, Ivan Botica i Tomislav Galović učinili
su izuzetni iskorako veliki „napredak“ na ovome obrađenom području i ovim putem autor
ovoga prikaza želi im još više ovakvih radova pritom se nadajući da će ovaj svezak naići na
veliki odjek, ako nigdje drugdje barem unutar naše struke.
ROBERT IVEKOVIĆ - MISIRAČA