Hrvatsko katoliko sveuilite

Odjel za povijest
Ilica 242, Zagreb

Robert Ivekovi Misiraa

TAJNI ZEMLJOVIDI KAO IZVOR ZA
PROUAVANJE UTJECAJA KRENJA UMA NA
NASELJENOST PROSTORA

(seminarski rad iz kolegija Povijest okolia ranonovovjekovne Hrvatske)

Doc. dr. sc. Robert Skenderovi

(mentor)

Zagreb
sijeanj, 2017.

0
SADRAJ:
1. UVOD: POJMOVI I DANANJE STANJE UMA NA PODRUJU
REPUBLIKE HRVATSKE.....................................................................................................2
2. KARTOGRAFIJA STARIJEG RAZDOBLJA KAO IZVOR ZA STANJE
VEGETACIJE NA PODRUJU TRIPLEX CONFINIUMA...............................................4
3. KRENJE UMA NA PODRUJU MLETAKE ISTRE I DALMACIJE.....6

4. KRENJE UMA U OSMANSKOJ SLAVONIJI...............................................10

5. NASTANAK UREVAKIH PIJESAKA KAO POSLJEDICA KRENJA
UMA U RANOM NOVOM VIJEKU..................................................................................12
6. ZAKLJUAK..........................................................................................................16
7. POPIS LITERATURE............................................................................................17

1
1. UVOD: POJMOVI I DANANJE STANJE UMA NA PODRUJU REPUBLIKE
HRVATSKE
Prije samog predstavljanja ove zanimljive i dosta istraivane teme, potrebno je rei neto
o dananjemu stanju uma na podruju Republike Hrvatske te u to ukljuiti pojmove koji se
nadovezuju uz ovu temu, a koji su potrebni za shvaanje cjelokupne prie koju obuhvaa ova
tema.

Dananje stanje uma na podruju Republike Hrvatske mogu se oitovati prema

posljednjim podacima u kojima se ume i umsko zemljite u Hrvatskoj prostiru na 2 688 687
hektara, to ini 47% teritorija nae drave. Od gore navedenog broja 2 106 917 ha se nalazi u
vlasnitvu drave, dok se 581 770 ha nalazi u rukama privatnih zemljoposjednika. Glavninom
uma gospodare upravo Hrvatske ume. Hrvatske ume pritom umama i umskim zemljitem
gospodari na temelju umskogospodarskih osnova podruja koje se donose na razdoblje od 10
godina. Do sada se umama trenutno gospodarilo na temelju osnove donesene 2006. godine i
koja je vrijedila do 2015. godine. Zanimljivo je ovdje istaknuti podatak, a kojega navode
Hrvatske ume, kako u Hrvatskoj ak 95% uma ima prirodnu strukturu te se stoga u ume
intervenira samo onda kada se primijeti da odreeno podruje nema dovoljno snage za
samoobnovu.1

Prije samog povijesnog osvrta na aspekt utjecaja krenja uma na naseljenost prostora,
potrebno je upoznati se sa pojmom krenja uma (deforestacije) i njegovim znaenjem. U
petome lanku, toki osmoj Zakona o umama krenje uma je objanjeno kao ista sjea uma
radi prenamjene uma i umskih zemljita drugoj kulturi tj. za namjene koje su sukladne
dokumentaciji prostornog ureenja. Ovdje moemo istaknuti primjer grada Zagreba, koji
dozvolu za krenje uma izdaje rjeenjem upravnog tijela za poslove umarstva na temelju
vaee graevinske dozvole, ako je u pitanju gradnja graevina. Na iskrenome zemljitu se
pritom mora u roku od dvije godine privesti namjena radi koje je obavljeno krenje ume (ovaj
akt vrijedi takoer i u smislu iste sjee uma; op. a.).2

1
ume u Hrvatskoj, Hrvatske ume, http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv, datum
pristupa: 13. sijenja 2017.
2
Zakon o umama proieni tekst zakona, Zakon.hr, http://www.zakon.hr/z/294/Zakon-o-
%C5%A1umama, datum pristupa: 13. sijenja 2017.

2
 S druge strane, ista sjea uma (koji je kao pojam takoer naveden u spomenutome
lanku Zakona o umama) je sjea svih ili gotovo svih stabala u nepomlaenoj sastojini koja
nije sukladno dokumentima prostornog ureenja predviena za promjenu namjene umskoga
zemljita i na povrini kojoj je krai razmak izmeu dva kraja preostale sastojine (sastojina je
dio ume koji je po sastavu i strukturi podjednak, a od ostalih dijelova ume se razlikuje po
jednom ili vie obiljeja; op. a.) vei od prosjene visine stabala u sastojini.3

Kada bi nastavili itati dalje Zakon o umama, vidjeli bismo da su krenje uma i ista
sjea u skladu sa odredbama zabranjeni, izuzev propisanih sluajeva kada se mogu dozvoliti.
Nadalje, zakonom je propisano gospodarenje umama sa uvjetom odravanja i unapreivanja
bioloko krajobrazne raznolikosti te skrbljenja o zatiti umskog ekosustava. U to su ukljueni
odravanje prirodnog sastava ume, spreavanjem sijee zatienih, rijetkih i ugroenih vrsta
drvea, njega i sjea uma u skladu sa ouvanjem postojeeg ekosustava itd.4

Odgovor na pitanje zato se ume kre lei u gospodarskome aspektu. ume se kre
poradi izrade trupaca za graevinski materijal, gorivo, papir i papirnu pulpu ili za dobivanje tla
koje je pogodno za ekstenzivno stoarenje. Takoer, krenje se vri zbog dobivanja tla
pogodnog za gradnju naselja te s time i za izgradnju kua i prometnica. Krenje uma moe se
u ovome smislu pokazati i kao izvor novca te najee siromanije zemlje esto moraju
prodavati posjeene trupce bogatijim zemljama.

Danas krenje uma predstavlja veliki globalni problem, posebice u podrujima u

kojima prevladava tropska kina uma kao to je primjerice podruje rijeke Amazone zbog gore
navedenih razloga. No kakav je utjecaj krenje uma imao u prolosti i to ponajprije na razvoj
naselja (mogli bismo prije rei, cjelokupnoga kraja), cilj je ovog seminarskoga rada.

3
Zakon o umama, http://www.zakon.hr/z/294/Zakon-o-%C5%A1umama, datum pristupa: 13. sijenja 2017.;
pogledati jo i: ista sjea/krenje ume, Zagreb.hr, http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=85036, datum
pristupa: 14. sijenja 2017
4
Ibidem

3
2. KARTOGRAFIJA STARIJEG RAZDOBLJA KAO IZVOR ZA STANJE
VEGETACIJE NA PODRUJU TRIPLEX CONFINIUMA

Utjecaj mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine imao je veliki utjecaj na prirodno
kulturni pejza i na transformaciju ekolokoga prostora na kojemu su se dodirivale tri velike
sile sa kraja 17. st. Osmanlijsko Carstvo, Habsburka Monarhija i Mletaka Republika. Pritom
je agrarni i urbani prostor Tromee doivio velike promjene u vidu da, u agrarnome smislu,
transhumantno stoarstvo prestaje biti dominantan imbenik oblikovanja prostora u kulturnome
i prirodnome smislu te se ratarska proizvodnja ovdje pojavljuje kao glavni zadatak novo
uspostavljene krajike uprave na podruju Tromee dok u urbanome smislu okolna podruja
poinju gravitirati prema urbanim sreditima poput Senja, Zadra i Bihaa.5

U ovome smislu karte predstavljaju veliku vanost za promatranje evolucije prostora

koji je obuhvaen sadrajem karte. Ako se karte analiziraju kronoloki, mogue je pratiti
funkcionalnu, ekoloku i morfoloku transformaciju prostora Tromee. Zanimljivo je ovdje
istaknuti kartografsku politiku koja je osim realnog politikog stanja esto prikazivala i elju
pojedine drave tonije sugestije ili miljenja pojedinih kartografa. To se posebice moe vidjeti
u kartografskoj politici Mletake Republike koja je vie teila za politiko administrativnim
potrebama nego li za upoznavanjem teritorija. S druge strane, habsburka kartografija (koja se
institucijski razvija ve od 16. st.) zanima se za vojno strateki aspekt te je stoga kartiranje
pograninog prostora iz kojeg kreu vojne operacije protiv Osmanlijskoga Carstva predstavlja
jedan od onih uvjeta koji bi se mogao staviti u kategoriju conditio sine qua non ako se eli
voditi uspjean rat. To se vidi posebice u kartama koje su nastale nakon mira u Sremskim
Karlovcima habsburki kartografi, za razliku od svojih mletakih kolega, interesiraju se za
fiziko geografski aspekt terena i snagu obrambenih utvrda koje se nalaze na granici sa
Osmanlijama. Terenski rad sa matematikom osnovom inili su bazu koja je habsburkim
kartografima omoguila izuzetne rezultate u opem kartografskome radu i saznanju do tada
nepoznatoga planinskog podruja Tromee.6

5
Mirela SLUKAN ALTI, Karte kao izvor za ekohistorijska istraivanja Tromee Uvod u istraivanje
kartografskih izvora Triplex Confiniuma, u: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 32 33, 1999./2000.,
Zagreb, str. 323
6
Ibidem, str. 324 326

4
 U cjelokupnu priu treba ukljuiti i katastre, prije svega katastre mletake
provenijencije. Ovi katastri, osim oznaavanja veliine posjeda nekoga pojedinca, slue i u
svrhu obiljeavanja razliitih vegetativnih kultura. Takoer slue i u svrhu zabiljeke
postojeeg umskog fonda na nekome prostoru. Naravno, ovdje je vaan i gospodarski aspekt
katastra njihov razlog nastajanja moemo traiti u eksploataciji kvalitetne hrastove ume koja
je svoju primjenu imala prije svega o brodogradnji, no o tome neto kasnije u radu.7

Prvi takav (mogli bi ga tako nazvati) katastar uma na naim prostorima zabiljeen je na
podruju Istre, a kojega je dao izraditi providur Fabio da Canal 1566. godine. Taj katastar je
sadravao popis drva za ogrjev u istarskim umama, a taj e se primjer slijediti i tokom ostatka
16. st. te u 17. i 18. stoljeu. Iz 18. st. najpoznatiji takav katastar umskoga fonda jest
Morosinijev katastar iz 1776. godine te se smatra jednim od prvih katastara uma u svijetu.
Tokom spomenutoga 18. st. izrauju se i mletaki katastri za podruje Dalmacije na kojemu se
prikazuju areali razliitog vegetacijskog pokrov, a istovremeno se izrauju i topografske karte
Hrvatske i Slavonije.8

Kada sagledamo prostor Habsburke Monarhije u smislu kartografije, moemo vidjeti

da prvo odreivanje vrsta umskog pokrivaa potjee iz 1724. godine na podruju Gorskog
kotara i Primorja, a takav zadatak izdala je Dvorska kancelarija u Beu. U razdoblju izmeu
1724. i 1764. godine izdan je prvi umarski red (1755.) koji se je odnosio na podruje Slavonske
krajine. Ovaj zakonski akt je utjecalo i na stvaranje prve tematske vegetacijske karte od strane
bojnika Pierkera 1764./1765. godine. Karta sadri 32 lista, a vegetacija je podijeljena na tri
skupine visoke ume, niske ume te polja. Uz kartu je priloen i opis velebitskih uma Like
pukovnije. Nakon to su velebitske ume bile kartirane, poele su se javljati i ostale vegetacijske
karte ostalih krajeva od kojih treba istaknuti kartu natporunika Kosanovia koja prikazuje
planinu Bjelolasicu.9

7
M. SLUKAN ALTI, Vegetacijske karte i ostali kartografski izvori za prouavanje transformacije
vegetacijskog pokrova s posebnim osvrtom na Velebit, u: Historijski zbornik, god. 55 (2002.), str. 55
8
Ibidem, str. 56
9
Ibidem, str. 57 58

5
3. KRENJE UMA NA PODRUJU MLETAKE ISTRE I DALMACIJE

Prije svega potrebno je rei kako se nije pridavala prevelika panja prikazima vegetacije
na starim kartama, tonije vegetacija je bila prikazana na simbolikoj razini te je onome tko je
itao kartu pruao samo informaciju da se na promatranome podruju nalaze ume ili
pojedino nisko raslinje. Ako pogledamo stare karte koje prikazuju vegetaciju, neemo dobiti
eljenu koliinu informacija o vrsti uma ili niskoga raslinja. Takva simplifikacija prikaza
vegetacije zadrati e se sve do 18. st., kada se uvodi sustav signatura i boja i linije koje opisuju
areal pojedine vegetacije pritom dajui informacije o kvalitativno kvantitativnom aspektu
pojedine vegetacije. Prve vegetacijske karte koje u svome prikazu obuhvaaju i prostor
mletake Istre i Dalmacije moemo traiti ve u drugoj polovici 16. stoljea. Iz toga razdoblja
dolaze nam karte Paola de Forlanija (1560.) i Johannesa Sambuca (1572.), koje prikazuju
podruje na kojemu se nalazi uma.10

Zanimljivo pitanje koje se ovdje pojavljuje vezano je uz, moe se rei, ustaljeni mit
hrvatske historiografije kako je itava Serenissima izgraena na temelju drva koje je dolazilo
sa podruja Istre i Dalmacije, ponajprije sa Velebita i iz Istre to na kraju objanjava i njihovu
ogoljenost. Meutim, istina nije tako crna kakvom se ini. Gore navedeni mit opovrgava
Karl Appuhn tvrdei kako su upravo podruja Terraferme i State da Mar bili izrazito skupi u
smislu otkupa i transporta drvne grae te su iz toga razloga Mleani puno ee dobavljali drvo
iz svoje neposredne okolice, a koje se prevozilo rijekama Piave, Adige, Brenta i Isonzo.11

Sa poetkom 16. st. Istra i Dalmacija postaju sve bitnija gospodarska podruja ako se
gleda iz aspekta drvne industrije. Dolazak Istre i Dalmacije u gospodarski fokus Serenissime
moe se uvjetovati sve veim materijalnim i financijskim potrebama brodogradnje s obzirom
na injenicu kako je mletaka flota bila izuzetno potrebna kako u gospodarskom, tako i ratnom
smislu. Moe se rei kako je brodogradnja bila gospodarska grana koja je crpila najvie drvnih
resursa. Meutim, brodogradnja nije bila jedina grana industrije koja je koristila drvo kao
materijal naime, metalurka, svilarska i staklarska industrija trebali su ogrjevno drvo u
procesima proizvodnje.12

M. SLUKAN ALTI, Vegetacijske karte i ostali kartografski izvori, str. 54 55; str. 60
10
11
Karl APPHUN, A Forest on the Sea. Environmental Expertise in Renaissance Venice, The John Hopkins
University Press, Baltimore, 2009.; str. 23; str. 36
12
Ivan VILOVI, ume i more: problem odrivog razvoja u mletakoj Dalmaciji (15-18.st.) (rad za Rektorovu
nagradu), Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2016., str. 13

6
 Drvo koje je Mletaka Republika ponajvie preferirala bila je hrastovina, posebice ona
koja je dolazila iz ume sv. Marka u Istri. S obzirom da je spomenuta uma bila definirana kao
dravna uma, Serenissima je raspolagala sa 600 ha hrastove ume koja je prije svega odlazila
kao materijal za gradnju brodova u mletakom Arsenalu. Osim hrastovine, esto se je koristila
i smrekovina, borovina, bukovina i tako dalje.13

Potrebno je rei kako je sve do 16. i 17. st. briga o umama na podruju mletake Istre
i Dalmacije bila na ne ba zavidnoj razini, no sa dolaskom 16. st. stanje svijesti se mijenja te
Mleani poinju voditi sve veu brigu o umama. Iz toga razloga poeo se je formirati dravni
aparat koji je bio zaduen za umske prostore. Za podruje Istre i Dalmacije treba naglasiti
godinu 1569. kada se osniva Providur za drvo Istre i Dalmacije. U isto vrijeme se zakonski
definiraju i razlike izmeu divljine (selva) i ume (bosco) gdje je divljina mjesto u kojem
ljudsko djelovanje nije regulirano, a ume se koriste bez ikakvog plana i vizije dok su ume
mjesta u funkciji javne uporabe ije se iskoritavanje vodi od strane drave.14

Zanimljivo je rei kako je godine 1508. talijanski putopisac i humanist Palladio Fusco
spomenuo injenicu da je primorska strana Velebita krevita i kamenita. Vjerojatno situacija
nije ni priblino sliila dramatinoj deforestizaciji Velebita koja je uslijedila u narednih dvjesto
godina koja je bila prije svega uvjetovana agresivnim pristupom stoarstva koje je kao glavna
gospodarska grana lokalnog stanovnitva trailo veliko podruje za ispau.15

Iz toga razloga je dolazilo do sukoba izmeu lokalnog stanovnitva i mletake uprave

oko koritenja panjakih povrina jer je lokalno stanovnitvo uvijek trailo veu slobodu
krenja uma i iskoritavanja travnatih podruja, dok su Mleani s druge strane zahtijevali
strou kontrolu i racionalniji odnos prema umskim resursima. U itavu ovu situaciju treba
dovesti i proces migracije izbjeglica i novog stanovnitva na podruje mletake dalmatinske
obale kao posljedice osmanskih osvajanja, a to novo pridolo stanovnitvo Mleani e nazivati
Morlacima. Ova skupina stanovnitva bitno e utjecati na demografsko gospodarsku sliku
mletake dalmatinske obale.16

13
Antonio LAZZARINI, Boschi e legname. Una riforma veneziana e i suoi esiti, u: L'area alto-adriatica dal
riformismo veneziano all'eta napoleonica, Venezia, Marseilles, 1998., str. 16.
14
I. VILOVI, ume i more, str. 14 15
15
Ibidem, str. 17
16
Ibidem, str. 17 18

7
 Interesantan primjer ovdje nam moe ponuditi otok Korula, koji je od 1421. godine
pod direktnom mletakom upravom. Otok je inae podruje alepskog bora, esmine i crnog
bora, a iskoritavanje drva na otoku daleko je premaivalo uvjete odrivog razvoja jer se je
sjea drva vrila za potrebe poljoprivrede, trgovine te poradi prikupljanja ogrjevnog drva. Ako
ovome svemu pridodamo brodogradnju, koja je kao gospodarska grana zahtijevala iznimne
koliine drva, ne udi injenica kako je Venecija ve od druge polovice 15. st. nastojala
regulirati iskoritavanje umskih povrina nizom dekreta u kojima se, primjerice, zabranjuje
strancima izvoz grae, ogrjeva i luevine s otoka, pa sve do 1520. kada je u potpunosti
zabranjeno krenje uma poradi pretvaranja u drugu vrstu kulture.17
Pritom su uvjetovane i kazne za paljbu uma, no lokalno stanovnitvo nastavilo je po
starom obiaju, posebice pastiri koji su uzrokovali ponajvie tete za ume na Koruli.
Mletaka uprava je ila toliko daleko da su zabranili sjeu uma na 10 godina, a tko ne bi
potivao ovu odredbu riskirao bi kaznu doivotnog izgona sa otoka. Lokalno stanovnitvo i
dalje nije ba previe marilo za mletaki autoritet te je unitavanje uma napredovalo do te
mjere da se 1631. odreuje kako je paljenje uma u potpunosti zabranjeno, a da prekritelji
zakona riskiraju do 12 godina zatvora. Ako bi se ustanovilo da je poinjeno kazneno djelo
paljenja ume, gradska uprava je imala samo 15 dana na raspolaganju za pronai krivca i
ponuditi dokaze, a u suprotnome je morala platiti sav iznos tete poinjen poarom.18

17
I. VILOVI, ume i more, str. 23 24
18
Ibidem, str. 24 25

8
 Nadalje, teta na umskim povrinama otoka bila je uinjena u tolikoj mjeri da je
generalni providur u Zadru naredio da se u Blatu osnuje 1646. Scuola di boschieri ili umarska
kola u koju su trebali biti upisani svi koji se bave drvarenjem. Odluka u sebi sadri i odredbu
da lokalno stanovnitvo treba izabrati predstavnika spomenute kole. Tridesetak godina od
osnutka nije se nita bitno promijenilo naime, stanovnici Blata nisu ni odabrali predstavnika
kole te mletaka uprava naloila da se u roku od 15 dana pronae predstavnik te da kola
umarstva zaista pone sa svojim radom. U meuvremenu je brodogradnja, glavna gospodarska
grana otoka, sve vie padala u dublju krizu to se oituje u pismu venecijanskom dudu 1662.
godine koje napominje kako su tete uzrokovane neprestanim paljenjem uma dokrajile
umske povrine u toj mjeri da je od sedamdeset brodograditelja njih etrdeset reeno
dananjim rjenikom bankrotiralo (u smislu graevnog materijala, a s time i u financijskome
smislu).19
to se izvoza drvne grae tie, od 1448. postojala je odredba da stranci, a potom i
domae stanovnitvo, ne smiju iznositi sa otoka drvo, drvnu grau ili ita slino. Ova odredba
uvjetovala je irenju pojave krijumarenja drva, to se nastojalo sprijeiti prijavljivanjem robe
prije izvoza van Republike. Godine 1492. zabranjuje se lokalnome stanovnitvu izvoz luevine,
a potom 1512. i 1520. zabranjuje izvoz na sve vrste ogrjevnog i graevinskog drva. Kasnije,
tonije 1655. zabranjuje se sjea za gorivo ili brodogradnju zbog sumnje o krijumarenju drva.
Kasnije je 1664. godine zabranjen izvoz drva u bilo kojem obliku u strane zemlje i strancima i
lokalnome stanovnitvu, a posebice je zabranjena trgovina s Dubrovnikom (Venecijanci ba
nisu pretjerano voljeli konkurenciju pa je vrlo vjerojatno zbog toga takva odluka bila donijeta.
Uostalom potrebno joj je drvo za flotu, kako za trgovinsku, tako i za ratnu; op. a.). Navedene
su i kazne prekriteljima od tada visokih petsto dukata, a ako nee moi otplatiti kaznu morati
e svom kaznu odraditi prisilnim radom na galiji u roku od deset godina.20

19
I. VILOVI, ume i more, str. 23; str. 25 26
20
Ibidem, 27 29

9
4. KRENJE UMA U OSMANSKOJ SLAVONIJI
Tijekom osmanske vlasti u Slavoniji (1526. 1691.), ona je bila podijeljena na nekoliko
administrativnih dijelova. Najistoniji dio zauzimao je Srijemski sandak, sredinji i najvei
dio zauzimao je Poeki sandak, dok je jugozapadni dio zauzimao Pakraki sandak. Potrebno
je rei prije svega kako je osmanska Slavonija bila rijetko naseljen teritorij prekriven gustim
umama, koje su inile 70% teritorija Slavonije. Te ume je bilo izuzetno teko za kriti, te ne
udi injenica kako se u sto i pedeset godina vladavine Osmanlija nije nita drastino
promijenilo u svezi rasprostranjenosti uma.21
Osmanski izvori su dosta turi to se tie pitanja uma tj. podatke o umama se moe
tek posredno prikupiti. Ipak, postoje neki izvori koji mogu rei neto o slavonskim umama,
pogotovo tokom 17. i 18. stoljea. To su prije svega putopisi Evlije elebija i Osman age
Temivarskog te slavonski cenzusi koji su provedeni po dolasku habsburke uprave 1698. i
1702. godine. esnaesto i sedamnaesto stoljee na granici Habsburke Monarhije i
Osmanlijskoga Carstva je vrijeme kada su se habsburki i osmanski krajinici esto gledali
preko niana to je utjecalo na umski fond Slavonije, ponajprije u svrhu gradnje i odravanja.
esto su Osmanlije koristile lokalnu radnu snagu te lokalne ume za popravak ili gradnju
utvrda, mostova i slinih konstrukcija koje bi omoguile laki transport vojske i potrebne
pratee logistike.22
Gbor goston u svojoj je analizi sadranoj u lanku Where Environmental and
Frontier Studies Meet: Rivers, Forests, Marshes and Forts along the Ottoman Habsburg
Frontier in Hungary ustanovio kako su utvrde na granicama Osmanlija i Habsburkog Carstva
troile poveu koliinu drva za ogrjev nego to su inili to razliiti obrtnici ili seljaci. Po
rijeima gore navedenog autora, za potrebe utvrda s obje strane granice trebalo je osigurati ak
7 012 kvadratnih kilometara borove ume te 12 000 kvadratnih kilometara hrastove ume
godinje, to je zaista ogromna brojka. Ipak, veliina tadanjih uma te primjeri Evlije elebija
o jednom organiziranom i sustavnom eksploatiranju slavonske ume na podruju Dobre Kue
i veliina jednog prosjenoga drveta (koje je po elebijevom opisu bilo doslovce ogromno)
moe dati miljenje kako nije postojala ugroza umskoga fonda osmanske Slavonije.23

21
Anelko VLAI, Iskoritavanje uma u Slavoniji u osmanskome razdoblju (1526. 1691.), u: Scrinia
Slavonica 16 (2016.), str. 72
22
Ibidem, str. 73
23
Gbor GOSTON, Where Environmental and Frontier Studies Meet: Rivers, Forests, Marshes and Forts
along the Ottoman-Hapsburg Frontier in Hungary, u: The Frontiers of the Ottoman World (ur. A. C. S.
Peacock), Oxford University Press, 2009., str. 75

10
 Dakako, postojali su i drugi naini koritenja slavonskih uma za osmanske vojne
potrebe u vidu gradnje mostova koja je bila izuzetno vaan element osmanskih vojnih pohoda
zbog opasnosti koje su prijetile tijekom prelaska rijeka. Sama mogunost ili nemogunost
pribavljanja valjanog materijala za izgradnju rijenih prijelaza imala je veliki udio u uspjenosti
vojnog pohoda. Stoga su Osmanlije i u ovome sluaju posezali za lokalnim materijalom kojega
je doslovno bilo u izobilju, a koji je usto i bio kvalitetan. Prema postojeim osmanskim izvorima
koji govore o popravcima ili izgradnji mostova (kojih je ukupno u Slavoniji bilo etrnaest),
esto su bili pozivani majstori sa podruja Poekog sandaka pa Andrej Vlai pretpostavlja
da su se u Poekom sandaku nalazila skladita drvne grae za gradnju mostova. Naravno ti
mostovi, osim vojno logistike funkcije, imali su i onu trgovaku funkciju jer su omoguavali
transport robe od sandaka do sandaka.24
Drvo iz slavonskih uma koristilo se i za gradnju skela na Dravi, Savi i Dunavu, a zbog
razvijenijega gospodarstva i trgovine najvie ih je bilo u istonoj Slavoniji i Srijemu. Osim
povee izgradnje rijenih skela, u istonoj Slavoniji i Srijemu bilo je razvijeno i rijeno
brodarstvo, a Evlija elebi pritom navodi kako su Savom uz granicu plovili mnogi brodovi
nainjeni upravo od lokalnoga drva.25
Moe se rei da su se umska podruja u Slavoniji i diljem Osmanskog Carstva koristila
vrlo slobodno tokom 16. i 17. stoljea. Veinu osmanskih uma posjedovala su sela u njihovoj
okolici ili bogati dravni slubenici, dok su ume koje su izravno pripadale dravi obino
nalazile u planinskim krajevima. Zanimljivo je istaknuti injenicu da su seljaci mogli slobodno
koristiti tu umu.26

24
A. VLAI, Iskoritavanje uma, str. 75 76
25
Ibidem, str. 77
26
Ibidem, str. 78

11
 Osmanske vlasti openito nisu oporezivale umske proizvode, to znai da su seljaci
mogli skupljati sve to se u umama nalazilo bez plaanja poreza. Postojao je porez na drvo, no
on je bio dosta nizak, a izvori navode da se mala pristojba oporezivala i za prodaju drvne grae
na sajmovima i slinim prilikama. Takoer, tokom 16. i 17. st. Osmanlije u kanunima svojih
sandaka nemaju lanke koji bi se ticali ouvanja i upravljanja umskim fondom. Dakako, sa
podrujem Slavonije je posve druga pria postoje lanci kanuna (dodue, mali broj) koji
navodi kako sjea uma nije zabranjena to ide usporedno s poticajnom politikom Osmanskog
Carstva da se omogui to je vie poljoprivrednih povrina za obraivanje. esto su kriteljima
uma bile omoguene odreene porezne olakice. Iz toga razloga postojala je opasnost da se
poremeti umski fond osmanske Slavonije. Meutim, zbog male naseljenosti prostora i nevelike
potrebe lokalnog stanovnitva za drvom (misli se ovdje pritom u osobne svrhe) to se nije
odrazilo na umski fond Slavonije u razdoblju osmanske vladavine.27

5. NASTANAK UREVAKIH PIJESAKA KAO POSLJEDICA KRENJA UMA U

RANOM NOVOM VIJEKU
urevaki pijesci jedan su od onih zanimljivih prirodnih fenomena oko ijeg se
geomorfolokog i geolokog nastanka i danas raspravlja. Podruje koje urevaki pijesci
zauzimaju prostor izmeu Molva i sjeverno od Virja na zapadu te zapadno od Klotra
Podravskog i Podravskih Sesveta na istoku. Na rubovima se debljina pjeanog sloja kree od
15 do 40 metara, a najdublji pjeani slojevi doseu i do 80 metara. Teren pijeska je valovit, na
nekim mjestima uleknut dok se pritom izmjenjuju humovi i dolovi.28

Na temelju istraivanja eolskih pijesaka na irem panonskom prostoru mogue je

utvrditi tri faze formiranja podravskih eolskih akumulacija. Prva je iz vremena otprije 20-ak
tisua godina. Druga faza pripada starijem holocenu, dok bi trea faza bila prouzroena
djelovanjem ovjeka, a njezin utjecaj see do u rani novi vijek.29

27
A. VLAI, Iskoritavanje uma, str. 78 80
28
Hrvoje PETRI, Neodrivi razvoj ili kako je krenje uma u ranom novom vijeku omoguilo irenje
urevakih pijesaka?, u: Ekonomska i ekohistorija, vol. 4, br. 4, 2008., str. 6 8
29
Ibidem, str. 11

12
 Za ovu temu najzanimljivija je ova posljednja faza, koja je oznaena antropogenim
djelovanjem. Trenutani stupanj istraenosti podruja urevakih pijesaka navodi kako se u
srednjovjekovnim izvorima ne spominju otvoreni pijesci na ovom podruju to ne znai da
da ih nije bilo, barem u dijelu srednjovjekovlja. Pred kraj srednjega vijeka na ovom se prostoru
pouzdano spominju selo Molve, a mogue je da se na pijescima nalazilo jo koje naselje. Kako
se Molve spominju od sredine 14. st., oigledno je lokalno stanovnitvo posjedovalo klju
suivota s pijeskom.30

U Molvama su u 19. st. postojali vinogradi na breuljku to takoer govori o

svojevrsnom molvarskom suivotu s pijeskom. Pritom Hrvoje Petri navodi kako bi budua
istraivanja valjala ostaviti propitivanje mogunosti da li su se vinogradi na pjeanim
breuljcima izmeu Molva i urevca nalazili i u srednjem vijeku. Postoji mogunost, navodi
Petri dalje, da je nakon naputanja tih vinograda na pjeanim uzvisinama u 16. stoljeu tlo
postupno preputeno eroziji i poslije vjetrovima, to je takoer moglo utjecati na otvaranje
pijesaka.31

Postoje naznake da je u dijelu ranog novovjekovlja na prostoru urevakih pijesaka

dolo do nesklada, odnosno poremeaja u ravnotei odnosa ljudi i njihova okolia, a rezultat
toga bilo je otvaranje pijesaka i njihovo nekontrolirano irenje koje je suzbijeno tek na
prijelazu iz 19. u 20. stoljee.32

Velik utjecaj na stvaranje urevakih pijesaka imali su destrukcijski antropogeni

procesi, a krivcima su se smatrali ekstenzivna ispaa i krenje umskih povrina koji su
uvjetovali oivljavanje eolskog rada koji je u vremenu poslije posljednjeg ledenoga doba bio
umrtvljen. Da je tako, pokazuju sve dine pleistocene starosti koje imaju relativno debeo pokrov
tla, a na mlaima on u potpunosti nedostaje. Tome bi trebalo dodati i poveanu naseljenost
podruja u blizini pijesaka, koja je vjerojatno krajem 17., a sigurno tijekom 18. st. utjecala na
otvaranje pjeanih povrina. Nestankom biljnog veznog materijala ponovno je dolo do
eolske erozije i ponovnog javljanja pijeska na povrini.33

30
H. PETRI, Neodrivi razvoj, str. 12
31
Ibidem, str. 13
32
Ibidem, str. 13
33
Ibidem, str. 14

13
 Kartografski izvori 17. st. mogu pomoi pri rekonstrukciji kako je tada priblino
izgledao prostor koji danas zauzimaju pjeane povrine. Mattheus Merian je 1638. godine
publicirao kartu Ugarske, koja je raena prema starijem predloku, a vrlo je slina karti Ugarske
Gerharda Mercatora iz 1585. godine te ona spominje srednjovjekovna naselja Prodavi i
Grabrovnice (Gorbonoka). Na karti granice Varadinskoga generalata autora Johanna
Wincklera iz 1639. godine, oko urevca su oznaena naselja: emovec (Schemovez), Virje
(Weistuern), urevac (St. Georg), epelovec (Schepeloviz), Sv. Ana (St. Anna), Zdelica
(Zdeliza), renjevica (Chresnitza) i Kalinovac (Calinovez). Na karti je i oznaena cesta
urevac Virovitica koji je prolazio pjeanim podrujem, a pritom na karti nema nikakvih
oznaka pijesaka.34

Iz sredine 17. st. sauvane su nam dvije karte iji je autor Martin Stier, a koje odlino
prikazuju tadanji prostor oko urevca oko kojega nema uma, to govori da su one na
pjeanom podruju bile iskrene u prvoj polovici 17. st., najvjerojatnije u svrhu obrane od
mogueg osmanlijskog napada. Nadalje, na karti Stjepana Glavaa iz 1673. godine prostor
izmeu Molva i urevca je prikazan kao rijeni otok izmeu Drave i vodotoka koji se spaja
istono. Takav prikaz podruja oko urevca identian je situaciji koju su stotinjak godina
poslije prikazivali tajni zemljovidi na kojima je upisana pjeana povrina. Na Glavaevoj karti
izmeu urevca i Molva postoji tokasto ucrtano podruje i nekoliko znakova za uzvienja.35

Pojava novih naselja na rubovima pijesaka, a koje je Glava istaknuo na svojoj karti,
vjerojatno je utjecala na njihovo otvaranje pod antropogenim utjecajem emu je preduvjete
predodredila klimatsko hidrografska situacija toga prostora. Kada bi se usporedili podaci o
kolonizaciji tog podruja s kartografskim prikazom Stjepana Glavaa iz 1673. godine i pritom
se stavili u komparaciju s ostalim kartama koje prikazuju to podruje, vrlo je vjerojatno da
Glava uistinu prikazuje pjeano podruje izmeu Molva i urevca.36

34
H. PETRI, Neodrivi razvoj, str. 14
35
Ibidem, str. 14 15
36
Ibidem, str. 15 17

14
 Analizom karata urevake pukovnije s kraja 18. st. mogue je utvrditi postojanje i
pruanje pjeanih povrina na razliitim podrujima oko urevca. Najvei je pjeani
kompleks bio sjeverno i istono od urevca gdje je izriito napisano da je to podruje
pjeanih breuljaka. Pijesci su se protezali na sjever sve do sela Molve, a prostorom pijesaka
prolazilo je nekoliko poljskih puteva. Pritom se pojavljuje toponim Peszki izmeu sela
Kalinovca i Sesveta koji upuuje na prostor pruanja pijesaka. Zanimljivo je istaknuti kako
krajem 18. st. se putem preko pjeanih breuljaka od urevca prema Molvama nije moglo
proi tijekom loa vremena to samo po sebi govori do kojih razmjera su se proirili urevaki
pijesci.37

Iz toga razloga krenulo je sa poumljavanjem urevakih pijesaka krajem 19. st., a

prvo poumljavanje bilo je vezano uz podizanje pojasa ume, odnosno osnivanje loznjaka i
vinograda. Pritom su se sadili bor i bagrem te akacija. Poumljavanje je teklo i tokom 20. st.
tako da od originalne kvadrature urevakih pijesaka nije ostalo mnogo, izuzev pojedinih
polja za eksploataciju pijeska, dok se dio te novo zasaene ume danas vodi kao park uma
te se nalazi pod zatitom.38

37
H. PETRI, Neodrivi razvoj, str. 19 20
38
Ibidem, str. 22 25

15
6. ZAKLJUAK
Na temelju proitane i obraene literature, moe se rei da se krenje uma u povijesti
na razliitim podrujima triju entiteta razliito shvaalo. Dok su na podruju Mletake
Republike gradske vlasti pokuavale na razliite legislativne naine zatiti ume Istre i
Dalmacije od prekomjernoga krenja i usporedno s time oteivanja umskoga fonda toga
podruja, na podruju osmanske Slavonije krenje uma je bilo dozvoljeno, nadalje ono se je
poticalo kako bi se stvorile nove povrine za obraivanje agrarnih kultura. No za razliku od
prostora Istre i Dalmacije, ume su ispunjavale 70% podruja Slavonije te bi se moglo rei da
nije bilo bojazni za prekomjernom eksploatacijom umskoga fonda Slavonije.
Kada se spomene injenica da su Mleani eksploatirali drvnu grau sa naih prostora,
autor ovog rada mora primijetiti kako u prosjenoj hrvatskoj svijesti prevladava onaj mit o tome
kako je Mletaka Republika doslovce nemilosrdno eksploatirala podruja Istre i Dalmacije to
se tie drvne grae. Meutim, istina je pomalo drukija postojala je eksploatacija drvne grae
sa spomenutih podruja, naravno, no ne u onoj megalomanskoj maniri kako se esto pripisuje
Mleanima. Kroz literaturu je vidljivo kako su Mleani nastojali na sve naine, poevi sa 16.
st., zatiti umski fond koji su zatekli te ga racionalno iskoritavati pritom omoguavajui
samim umama da se obnove. Vjerojatan utjecaj na mletaku svijest o ouvanju uma i
racionalnom koritenju istih uvjetovala renesansa koja je ume ukljuivala kao javno dobro i
bogatstvo od kojih pojedinci ne bi smjeli imati vlastiti profit. Meutim kada se razmilja o
pitanju manjeg broja uma u Istri i Dalmaciji, niz aspekata je utjecao na manju poumljenost
Istre, posebice Dalmacije i njenih otoka poevi od jakih vjetrova koji donose sol i pritom
onemoguuju razvoj biljne vegetacije do antropogenog utjecaja u vidu transhumantnog
stoarstva koji kao oblik stoarstva zahtjeva veliku koliinu panjaka koje je potrebno
prethodno prokriti. Primjer Korule dao nam je primjer do koje granice, u ovome sluaju
pomalo neodgovorni, antropogeni utjecaj moe djelovati na okoli jednoga otoka.
S druge strane, Habsburka Monarhija i njena kartografija nam pruaju sliku
organizirane institucije kojoj je zadatak prije svega bio oznaavanje strateki vanih podruja,
a prilikom izrade karata u obzir su uzete konfiguracije terena i samo stanje to je dovelo do
stvaranja prvih tematskih karata i prvih vegetacijskih karata koje su omoguile itaima
(ponajprije onima u zapovjednom kadru) uvid u prostor i teren kuda bi vojska trebala ii te
pritom predvidjeti mogue opasnosti promatranoga terena.

16
7. POPIS LITERATURE
Monografije i lanci:
1) Mirela SLUKAN ALTI, Karte kao izvor za ekohistorijska istraivanja Tromee
Uvod u istraivanje kartografskih izvora Triplex Confiniuma, u: Radovi Zavoda za hrvatsku
povijest, vol. 32 33, 1999./2000., Zagreb; str. 323 333
2) Mirela SLUKAN ALTI, Vegetacijske karte i ostali kartografski izvori za
prouavanje transformacije vegetacijskog pokrova s posebnim osvrtom na Velebit, u:
Historijski zbornik, god. 55 (2002.)
3) Karl APPHUN, A Forest on the Sea. Environmental Expertise in Renaissance Venice,
The John Hopkins University Press, Baltimore, 2009.
4) Ivan VILOVI, ume i more: problem odrivog razvoja u mletakoj Dalmaciji (15-
18.st.) (rad za Rektorovu nagradu), Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2016.
5) Anelko VLAI, Iskoritavanje uma u Slavoniji u osmanskome razdoblju (1526.
1691.), u: Scrinia Slavonica 16 (2016.); str. 71 90
6) Gbor GOSTON, Where Environmental and Frontier Studies Meet: Rivers,
Forests, Marshes and Forts along the Ottoman Habsburg Frontier in Hungary, u: The
Frontiers of the Ottoman World (ur. A. C. S. Peacock), Oxford University Press, 2009.; str. 57
81
7) Hrvoje PETRI, Neodrivi razvoj ili kako je krenje uma u ranom novom vijeku
omoguilo irenje urevakih pijesaka?, u: Ekonomska i ekohistorija, vol. 4, br. 4, 2008.;
str. 5 26

Internetski izvori
1)ume u Hrvatskoj, Hrvatske ume,
http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv, datum pristupa: 13. sijenja
2017.
2)Zakon o umama proieni tekst zakona, Zakon.hr,
http://www.zakon.hr/z/294/Zakon-o-%C5%A1umama, datum pristupa: 13. sijenja 2017.
3) ista sjea/krenje ume, Zagreb.hr, http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=85036,
datum pristupa: 14. sijenja 2017.
.

17