Ferida Durakovi

MIKIJEVA ABECEDA

Mikiju maku i Mikiju Cirkinagiu od tetke koja je jednom bila mali djeak

AAA aaa

APRIL. April je najbolji jer sam se ja tada rodio. Ako padne kia, to je dobro zato to se raaju biljke i djeca. Ama, baci kiobran i poteno pokisni. Rasti! Kad se mokar-mokarcat vrati kui, reci: Ba neka sam pokisao, hou da porastem kao drvo! Hou da rastem kao slovo A: i slovo a je nekad bilo malo, a onda je poraslo u veliko slovo A. Aaaaaaaaapiha! Nazdravlje ti prvo slovo abecede, kae tetka. Hvaaaaaaaala, kaem ja. A taaaaaaa si mi donijelaaaaaaaaa?

BBB bbb

BUBA. Ba kad sam jutros kopkao po saksiji na prozoru, pojavi se

iz zemlje buba i vikne: BU! A ja se ne plaim. Buba je mala, malecka, bubica takorei. I ja se pretvorim u bubicu kad oborim neto stakleno i ono se razbjei svud po sobi. Tata pobjesni, a mama kae: E sad da si se u bubu stvorio. Ja se ububim i kaem: Bbbbbba sam zabrljao, tata. Ali sam zato nauio slovo B. Tata se nasmije i kae: Bravo, barabo jedna. A meni ba drago. B je kao bombona zato to nisam dobio b kao batine. Bajno.

CCC ccc

CIGLA. Najvie volim da podignem staru ciglu u bati iza kue: pod njom ive crvii, gliste i razni sitni stvorovi. Podignem ciglu, a oni se uznervoze i uurbaju. Ja im neu nita, samo hou da ih gledam, i kaem: C-C-C-C-C, to svata ima u naoj bati! I odjednom znam kako izgleda slovo c: kao crvi kad podigne ciglu. Vidi uda c je polukrug, a ima ga i kocka! C je u cipeli i cica-macama, c zamuckuje i ceri se. C je pola sunca. Dodaj sa druge strane jedno c naopake i dobie cijelo sunce. Muko c je car, a ensko c je carica. Cakano.

UDO. To je neto arobno. Kao kad poelim da neto imam, a to mi neko donese, na primjer tetka: udo jedno. Mogao bih da kaem i udo, pa da mi opet neko neto donese, ali to je nepismeno i nije udno. A ja volim udne stvari da, recimo, izgovorim i napiem pravilno: ovjek, arapa, ip, ealj, izma, ast, maka. estitam sebi to sam nauio slovo . arobno zvui. je c sa krunom na glavi. C ima cik i cak,

a ima ik i ak.

ILIM. Naravno da volim ilime, ali samo letee. Sjednem, nasred ilima u svojoj sobi, uzmem daljinski upravlja i letim, letim, sve dok mama ne kae: E, sad emo da spremimo kuu. Ja onda ateriram sa svojim ilimom. Slovo je dobro slovo, jer da nije dobro ne bi ga imali ni kua ni evapi ni voe. Slovo je mono. Ja zovnem: MAKO! I ona doe, ali mi kae: Ne budi nepismen! Ako jo jednom kae maka a ne maka, ja ti vie neu doi. Zato moram dobro da zapamtim: maka se ita i pie kao udo, a hou se pie kao neu. Muni malo upom da naui .

DDD ddd

DRVO. Drvo je nevjerovatno. Osim to izmisli voe koje volim, drvo izmisli i sto, stolicu i klupu: sto za ruak, stolicu za kolu, klupu za dedu kad idemo u park. Zamislite, drvo je izmislilo i papir! Jednom davno jedno dobro drvo je reklo: Ako znate da piete, evo ja u se pretvoriti u papir, pa piite. I tako je nastao papir. Da, da, kaem, ja sad znam i slovo d, i ispisujem ga na papir: d. D ima duu, kao drvo, kao dedo, kao dom, kao dar. D je debeljukasto. Divno!

DDD ddd

DEM. Nana svake jeseni pravi razne demove, da prste pojede! Dem od ljiva, od jabuka, od malina... Ali, ona zna ta ja najvie volim: dem od jagoda. Kad poem u kolu, napravi mi sendvi: dvije tanke krike hljeba, a unutra debeli dem od jagoda. Sve sjedini na asovima i mislim: kad e veliki odmor da te smaem, divni deme od jagoda. Slovo d sam nauio, a slovo znam unaprijed. Kad sastavim d i , dobijem d. D se skriva u depovima i u dakovima, dangrizavo je kod stare kominice, a slatko kod Denane kao dem od jagoda. Toplo je slovu d u demperu, a snano u dinovima koji vjebaju dudo i diu-dicu.

AK. Neko napie dak, a misli na uenika, pa ispadne nepismen i smijean. Dakle, ak je uenik, a dak je vrea. Dul je neto, iz odrasle nauke, ul je rua vidi kako je vano znati razliku izmeu i d, da se ne bi pomijeali aci sa vreama i nauka sa cvijeem! Ako se zbuni pa kae: Pojeo sam em, to u stvari znai da nisi pojeo divni dem nego dio opreme za konja! zna da duka i izgleda kao d sa erdanom na vratu. Divno je slovo u epetu, starom majstoru koji je napravio Pinokija.

EEE eee

EKSER. Ponekad iz tatine radionice ukradem ekser, pa ga ukucam u

gredu i napravim neto kao vjealicu. Evo, kaem mami, ovdje objesi neto. E, bravo, kae mama, ba si pravi majstor. I objesi kecelju. E, neemo tako, ljuti se tata i skine ekser ne moe ekser ba svugdje da se zakucava. Eh, uzdahnem, nema vie eksera, ali je ostalo slovo e. E je slatko slovo. Ima ga ekser, med, peenje i eer. E je ueno: ima ga evolucija, ekonomija, Evropa. Ima ga i Emina, moja druga simpatija. Eh, Emina!

FFF fff

FOTOGRAFIJA. Kad sam se ja rodio, istog dana su napravili moju fotografiju: neto malo, umotano i kmekavo, ini mi se da nisam ja. Ne svia mi se ta fotografija jer me nisu pitali hou li da se slikam ili neu. Sad imam najdrau fotografiju: mama, tata, maka i ja. Mama i tata su iza zavjese, maka se vidi u oku, a ja sam zauzeo cijelu fotografiju: e, takve fotografije volim. U naoj kui mama je uvijek frapirana, tata frke, a ja foliram lijepo se smjestilo slovo f u na stan. Ima ga u foteljama, fikusu i friideru. Nekad tata kae: FALA sine. A ja kaem: To jeste slovo f, ali nije pravilno kae se HVALA. E, fala ti za hvala, kae on. Frapantno.

GGG ggg

GUVA. O, kako ponekad stvore guvu u mom ivotu. Mama grmi: Progutaj tabletu! Tata grdi: Ne hoda se gologlav po snijegu, glavonjo! Sestra grake: Gubi se iz moje sobe, prei e na mene! Dedo gleda

gdje da strugne, nana gugue: Grip, teko meni obloge! Obloge! A ja glumim Garfilda i mnogo mi se svia da kaem jao, a oni svi poblijede i premru. Lijek je gorak i gadan, ali ga gucnem u tren. Gulp! I sa lijekom progutam slovo g, jer zamislim da je groe, ili gurabija, ili lag. I sa gripom je gotovo! Gudbaj, grip.

HHH hhh

HVALA. Najmre mi je to mama stalno trai: Reci, sine, hvala. Kao da hvala postoji za bezvezne stvari. Hou da kaem hvala samo kad treba i kad je to vano. Na primjer: hvala mami to me rodila. Hvala drvetu to mi dozvoli da se popnem na njega. Hvala moru to me okupa i suncu to me poslije kupanja ogrije. Hvala sladoledu to se ne istopi prije vremena. Hvala maki to ne jede sladoled kao moja sestra. Hvala slovu h u halvi, hurmaicama, saher torti. U hrabrosti, Hijavati, hljebu. U Havajima tamo u jednom otii, pa da se poslije hvalim svojim uspjesima kod Havajki. Ho-ho-ho!

III iii

ISTINA. To mi ponekad teko pada. Eto, nije ba neophodno da se sazna istina kad maznem kola iz friidera, a kaem da ga je pojela maka. Ne znam kako, ali se istina uvijek dozna, mada maka ne govori na jezik. udno. Kad kaem: Vazna sama pala i razbila se svi znaju istinu, a vazna im nije rekla. Mora da ima negdje neki patuljak koji sve otkucava mojima. Kako inae znaju ta je istina, a ja ne znam? I kad god

neto slaem, mama kae: Ne lai, po nosu ti se poznaje. A nos kao nos: u ogledalu se nita ne vidi. Interesantno. I istinito, kao slovo i: istina je da izgleda kao usklinik naopake. Ili kao stub na kojem spava taka. I ima istorija, ime i inat. Istoriju i ime imaju drave, a inat imam ja, ponekad, kad neu da kaem istinu. Ali poslije priznam, asna rije. Ipak.

JJJ jjj

JOGURT. Moe ako je voni, ali onaj drugi eh. Onaj drugi moram da pijem, a voni moram da sanjam. Bilo bi bolje da je obrnuto. Mama kae da je jogurt zdrav i da se od njega raste. Ma hajde. Zamislite koliki bih tek od vonog jogurta porastao! Kad bolje razmislim, rastao bih ja sigurno i od samog voa, samo ako je pametno banane, na primjer. Ili ananas. Mljac mljac. A jabuke? A breskve? A jagodice? Pa sa lagom! JJJJJOOOOOJJJJJ! Umalo zaboravih govorili smo o j jogurtu. J je jedno jako slovo: j ima junak i jelovnik. Neka junaka u junakim priama, a meni dajte jelovnik, pa da jedem i porastem do junaka. Jata.

KKK kkk

KRAVA. Osim to ima raznih krava u naoj zgradi, ima i pravih, na livadi. Volio bih da imam livadu, i na livadi kravu, i u kravi vratanca koja otvorim, a tamo raznog sira, pavlake, mlijeka. Mlijeko bih dao maki, pavlaku mami za lag, a sir bih pojeo sam. Ili sa apetitom. Moe i sa nekim drugom, da meni ne bude mnogo ili dosadno. Krava ima slovo k, kao to ga ima i mamina krojaica, i mamin kristal, tatina kola, kompjuter

i kredit, tetkini kolai i kino. Kraa ima slovo k, ali to se ne smije. Kakvi!

LLL lll

LOPTA. Volim. Ne zato to je okrugla nego to stalno bjei. Ponekad pobjegne od noge u tui prozor, a poslije mi se kune da nije namjerno, nego da sam je ja poslao. Lae. Kad sam u koli, ona doe kroz prozor i zove li zove. Ja se pravim da ne ujem, a ona zove i dalje. Zato na velikom odmoru istrim pa je odalamim nekoliko puta da ve jednom uuti, a ona opet pobjegne, pa direkt u kolski prozor! O, lopto, lopto, sad bih te lupio da nema slovo 1. Zbog slova l u lopti lijepa je i livada za loptu. Lijepo je lane Bambi, lepinje da ne pominjem. L imaju Lejla i Luna ne znam ije je l ljepe i lud sam zbog ta dva slova 1. Lijepo mi je i lako od toliko slova 1. Love na engleskom znai volim i izgovara se kao lav. Aj lav lav na nako-engleskom znai: ja volim lava. Znam i ta na engleskom znai: Aj lav ju, ali kad me Lejla i Luna pitaju, ja kaem: Ne znam.

LJLJLJ ljljlj

LJUBAV. To mene ne zanima. To su prie za djevojice. One stalno neto hihi-pihi i sve neto hehe-pehe, a kad doe do konkretnog, to jest do poljupca, one briiiiis, nestane ih iz vidnog polja. Ja naprotiv, kad ljubim ljubim. Kad recimo, poljubim mamu, toliko to cokne i odjekne da sestra odmah dotri iz svoje sobe i drekne: ta je sad grozno uradio, mama? Bezobraznica jedna. Kao da ja mamu ljubim samo zbog interesa.

Nekad je poljubim i zbog para za kino i koka-kolu. Tetku ljubim kad god obea da emo ii na kolae. Pa zar je to zbog interesa? Poteno da kaem: kad god kaem ljubav, ja ne mislim na to nego na slovo lj. LJ se smjestilo u ljubav i ljepotu, ali i u ljutnju i pljusku, a ovo dvoje se opet smjestilo u ljubav, pa je to sve neto previe zapetljano i o tome neu da mislim. Sve je to neto ljubavno. Pih.

MMM mmm

MRAK. Jeste da me nekad od njega spopadne strah, ali mrak je uglavnom dobra stvar: zavuem se u krevet i gledam video. Kad je neki straan film, onda mrak postane nekako gust i veliki, pa doe mama da zajedno gledamo tu stravu do kraja. Interesantno: kad god nou mama ue u sobu, mraka odmah nestane valjda se boji mame, mada ona uopte ne izgleda strano. Naprotiv. Mama ne bi imala dva m da izgleda strano. Mama izgleda meko i mazno, posebno pred spavanje. Mamu bih stavio umjesto jastuka, ali ona ujutro mora rano na posao, pa da se ne poguva. Mama ponekad prede kao maka, a maka ponekad mrmlja kao mama mamino m prede na maku. Mamino m prede na miko i mili, na maco i mazo. M je pravo mekano slovo. Kad sanjam da neto jedem, u snu kaem: MMMMMMMMMMMMMMMM. Kao maline. Kao med. Mrak!

NNN nnn

NEU. Rije u prilino estoj upotrebi. Nekad neko napie i NEU,

to je potpuno nepismeno, mada se zna da neko neto nee. Ja, eto, na primjer, neu da jedem pinat. Ali ga jedem. Ja neu da se kupam. Ali se kupam. Ja neu kod zubara. Ali idem. Je neu da se umivam ujutro. Ali se umivam. to znai da ova rije u mom ivotu postoji isto formalno, tek tako, da se kae neu, a uradi se ono na ta te tjeraju! Neu ovdje postoji zbog slova n, ne zbog mene. N nee u hou, ali hoe u nita i nikad! N ivi u nadi, a tata se nada novcu, ne slovu n. Naravno. N ivi na nuli, ispod i iznad nule. Nevjerovatno.

NJNJNJ nj nj nj

NJAM-NJAM. To je sve ono divno to volim da jedem. Njam za debele sendvie sa debelim sirom i debelom majonezom. Njam za lubenicu kad je pojedem, pa mi ostane trag od uha do uha. Njam za trenje, okolade, torte, sladolede i kremove. NJAM. Za brdo jagoda i jo vee brdo laga. Kako lijepo stoji slovo nj u svim njam-njam stvarima. NJ je brani par: vjenali se n i j. NJ je njeno i njegovano kod pravih dama, a vlano i hladno kod pseih njukica. NJ ivi u Njemakoj i u Njujorku istovremeno. Njegovo velianstvo NJ!

OOO ooo

OPERA. Ozbiljna stvar. Jednom su me vodili u operu i nita nisam shvatio. Kad gledam neku operu na TV, onda skroz smanjim ton i gledam kako pjevaju. Kad pjevaica napravi usta u veliki krug, znam da pjeva OOOOOO-OOOOOOOOO. Kad budem veliki operu u sluati paljivo,

asna rije, a sad je sluam da bih nauio slovo o. O je debeljukasto kao operska pjevaica, kao ogroman oval pun raznog voa, mada moe i da nije razno ako su banane. Kad gledamo neki ljubavni film, moja sestra stalno govori OOOOOOH. O imaju oholi i opasni tipovi koje crtam u svojoj svatari. Kad izgledaju previe oholo i opasno, ja ih lijepo izbriem. Opasan sam i ja!

PPP ppp

POLOVINA. Sve to dobijem, moram da podijelim po pola sa sestrom. Kad dobijem okoladu od deset redova, sebi uzmem sedam, a ostatak dam njoj i kaem: Evo ti pola. Onda se ona raspekmezi i, dok ona ode da se poali mami, ja sam svoju polovinu ve smazao, pa mama ne moe odrediti ko je pojeo vie. A ja utim. Jeste da nije pravo, ali je zato slatko! Pa ta, i ona to uradi meni ako se okolade doepa prva. Da ne znam ta je polovina, ne bih znao ni slovo p, a ja slovo p odlino znam. P ima prvai i pegla, a to je moja sestra. P ima pas i ljuti se to nema m kao maka, pa je zato stalno proganja. P je priljivo, plano i peckavo kod djevojica, ponosno kod prineva, a preslatko kod pandi. Pusa za pandice!

RRR rrr

RAUN. Slomih se uei raun, a on nee u glavu pa nee! Znam samo koliko je jedanput jedan i triput sedam, jer se rimuje, a ostalo nekad znam, a nekad ne znam zavisi od raspoloenja. Raune ne vole ni tata ni

mama, jer im se die kosa na glavi svakog mjeseca kad moraju da ih plate. R, dakle, ivi od rauna, a onda mi nije ba drago, ali jako volim r u ruku i ribolovu i raspustu. Slovo r ima i rastanak, ali to ne volim isto kao ni raun, jer se rastuim i kad uim raun i kad se s nekim rastajem. Ali zato r ivi u ruama i u radosti. U radiju. U rimama!

SSS sss

SESTRA. Volim je, nije da je ne volim, ali je najvie volim kad spava. Onda mogu da radim neke svoje tajne stvari, a da ona ne otkuca mami. Sestra stalno sike, skii, skakue, srdi se i sjecka mi ivce, mada joj ja vraam istom mjerom: nisam ni ja vesla sisao! Rekao bih, u stvari, da je ona jedan obian udav, ali udav nema slovo s, pa onda moram da kaem da je ona slatka, simpatina, savjesna, super srce od sestre. Sunce mamino. Srea tatina. Slatkica tetkina... Bljak. Moda bi neko pojeftino kupio jednu mlau sestru? Primam i klikere!

UKANJE. To stalno rade djevojice: po cijeli dan u, u apu i hihou se, a meni nee nita da kau. ta li to stalno ukaju te djevojice? ak i kad se nekad priznajem! priunjam pred vrata, one ukaju tako tiho da nita ne mogu da ujem osim hi-hi-hi. Mama i tata nekad kau: uka se da e onaj biti smijenjen. Ja ne znam ko je "onaj" i ne znam ta znai "smijenjen", ali znam da je ukanje ono to se ne govori na Dnevniku nego negdje tajno. I uma uka, ali to je jedno drugo

ukanje. je armantno: uka u umskom liu, a zavodniki ape u ampitama. to god ima areno, tu se smjestilo . aljivo i andrcavo !

TTT ttt

TAVAN. Mi nemamo tavan jer ivimo u zgradi, ali to moj dedo ima tavan! Nikad ne bih siao sa tavana: tu ima toliko divnih stvari da bih najradije ivio gore. Naao sam ak i tatinu fotografiju kad je bio beba smijeno. Prije sam mislio da se tata rodio sa brkovima, ali ih na fotografiji nema. Kad sve stare stvari sa tavana stavi na slovo t, dobije teretno t, a kad na slovu t nacrta brkove, to je tatino t. T je tuno kad je tmuran dan, a tiho kad tata spava poslije ruka. T ima najbolja tetka na svijetu moja tetka. T je tvrdoglavo i trapavo kao ja ponekad, a dobro i ukusno kad se smjesti u torte i tulumbe. T je teno, tano i taman.

UUU uuu

USTAJANJE. Kad me mama budi da idem u kolu e, to mi je najgore. Taman sam zaspao, a ona istog trena: Ustajaaanjeeeee! Vrijeme za kolu! Tako mi je mrsko da se dignem: krevet je tako topao, a voda u kupatilu brrrrrr! tako hladna. Interesantno: kad sam na moru, onda ustajem sam, im svane, a kod kue nikad iz kreveta ne bih izaao. Pitam se kako mami nikad nije teko da ustane? Ona valjda uopte i ne spava. Dok me ona ljubi pred spavanje, meni se slovo u uvlai u san. U je isto

kao uvijeno ue, volim ga navee kad me mama uuka u krevet. U se upiki kod malih beba, a umusi se i udrveni kad neto ne nauim, pa apnem: Uuuuuuuu, ta li se sad sprema...

VVV vvv

VULKAN. itao sam u jednoj knjizi da Mali Princ ima svoju planetu i na njoj nekoliko vulkana koje redovno mora da isti. I ja bih volio da imam svoje vulkane, ali mama ne dozvoljava. Kae da bi se sve zavrilo tako da bi ih ona istila svako jutro, a ne ja. Slovo v izgleda kao vulkan sa strane, zato je tako veliko i vano slovo. V se voli u voljenju, valja u valjanju, vrti u vrtovima i zavija u vukovima: VAU-VAU! Voljenje poinje sa v, a zavrava sa suzama, to vidim kod djevojica. Veoma volim v jer ga imaju vile i vilenjaci, koji mi ispune poneku veliku elju. Velianstveno!

ZZZ zzz

ZLATO. Kad bih imao zlatne ipke, drao bih ih u sefu u banci. Pa kad moji nemaju para, ja ih iznenadim: prodam zlatne ipke i para koliko voli. U stvari, u naoj kui ima jedno zlato. To je moja sestra. Svi za nju kau: Zlato moje, posebno tata. A ja znam da to nije istina: da je ona stvarno zlatna, ja bih je prodao, pa bismo imali puno para, a sto posto znam da je niko nee kupiti. Moe ona biti od kakvog god metala, ali zlatna nije, garant, pa makar imala ak i slovo z. Z se zavuklo u zlato pa tamo sija. Z je hladno i zubato i zamrznuto u zimi, zabrinuto za zdravlje i

zgodno kod zavodnica. Lezi u topli krevet, zamiri i spavaj: ZZZZZZZZZ. Lijepo sanjaj!

URBA. Ujutro su svi u stranoj urbi. Mama uri da nas sve opere, nahrani, naukrasi i otpremi u kolu i na posao, onda stane nasred sobe i kae: Joj, opet sam zakasnila na posao! Tata uri na sastanke od ranog jutra. Sestra uri u kolu jer ona nikad ne kasni. Maka uri da mi ukrade mlijeko prije nego to stignem do kuhinje. Samo ja nigdje ne urim. Pa ta ako malo i zakasnim? uriti treba samo na veliki odmor i na kolae. Sad urim da nauim slovo to je ono slovo koje sam sreo kada sam uio slovo d, pa ga onda znam: d i se vjenali u d. krekee sa abama, ivi u ivotinjama, alosno je u vrbi, a arko u suncu. ivjeli i mi sa slovom !

Biljeka o piscu

Ferida DURAKOVI roena je u Olovu, a kolovala se u Sarajevu, gdje je diplomirala knjievnost na Filozofskom fakultetu. Prije rata radila je u Domu mladih na Skenderiji, kao organizator knjievnih i umjetnikih manifestacija, a zatim kao rukovodilac knjiare "Valter". Od osnivanja PEN centra Bosne i Hercegovine ujesen 1992. godine njegov je sekretar. Ferida Durakovi je pjesnikinja, koja se u toku rata afirmisala i kao (vrstan) pisac proznih tekstova. Zapaene knjige poezije su joj Bal pod maskama i Oi koje me gledaju, ali sumu njenog dosadanjeg pjesnikog

rada predstavlja zbirka Srce tame koju je 1994. objavila sarajevska "Bosanska knjiga", u ediciji "Savremena Bonjaka poezija" Ona pokriva istoriju pjesnikog bia od esnaeste do trideset i este godine, od uobiajenih "patnji mladosti", do uasa koji nas je snaao i koji se kao no zasijeca u osjetljivo pjesniko srce. Naslov knjige, preuzet od Dozefa Konrada, izvanredno joj odgovara: pjesnik je melanholino bie i njegovo srce uvijek je pomalo zatamnjeno, ali susret sa surovom agresijom pretvara to srce u srce tame. Kao djeiji pjesnik i pisac, Ferida Durakovi posjeduje onu toplinu i njenost (ne i naivnost) koja je za komunikaciju sa mladim biem neophodna, ali zvuk te topline i njenosti je moderan zvuk, proet humorom i ironijom, i "iaenim" slikama realnosti koje upozoravaju na ozbiljnost ivota. Njena pjesma o smrdibubi ima i kafkijaljisku dimenziju, ali ona je potopljena u humoru i u osjeanju radosti, jer za dijete ivot jeste i mora biti radost, ak i kad se odvija u najcrnjim uslovima.

Tvrtko Kulenovi