Naslov izvornika

Elias Canetti: Masse und Macht Copvright c 1960 by claassen Verlag GmbH, Dtisseldorf Neuausgabe 1978

Elias Canetti

MASA I MOC

1984.

Sadraj

Masa

Nestajanje straha od dodira Otvorena i zatvorena masa Rastereenje Zelja za razaranjem Izbijanje mase iz okvira Osjeaj progonjenosti Obuzdavanje masa u svjetskim religijama Panika Masa kao prsten Osobine mase Ritam Iekivanje Sporost ili udaljenost cilja Nevidljive mase Podjela po dominantnom afektu Nahukane mase Mase u bijegu Mase zabrane Mase obrata Sveane mase Dvostruka masa Mukarci i ene. ivi i mrtvi Dvostruka masa Rat Kristali mase Masovni simboli
Hajka

9 10 11 13 14 16 17 19 21 22 23 26 31 33 38 39 42 45 47 50 51 55 60 62 77 77 80 82 86 89 94 95 97 98 102

Hajka i hajke Lova ka hajka Ratna hajka alobna hajka Hajka mnoenja Priest Unutranja hajka i tiha hajka Odreenost hajki. Njihova povijesna postojanost Hajke u legendama o precima plemena Aranda Formacije ljudi kod plemena Aranda

Masa I mo 105

Sadraj

Hajka i religija Preobraaj hajki uma i lov kod plemena Lele pokraj rijeke Kasaj Ratni plijen naroda Jivaro Kini plesovi Pueblo-Indijanaca O dinamici rata: Prvi poginuli. Trijumf Islam kao ratni ka religija Religije oplakivanja Muharemska sve anost kod ijita Katolicizam i masa Sveta vatra u Jeruzalemu Masa i povijest Masovni simboli nacija Versajska Njema ka Inflacija i masa Sutina parlamentarnog sistema Raspodjela i mnoenje. Socijalizam i proizvodnja Samounitenje plemena Ksosa Utroba mo i Hvatanje i gutanje aka O psihologiji jedenja Preivjeli Preivjeli Preivljavanje i neranjivost Preivljavanje kao strast Vladar kao preivjeli Spas Flavija Josipa Odbojnost vladara prema preivjelima. Vladari i nasljednici Oblici preivljavanja Preivjeli u vjerovanju primitivnih naroda Mrtvi kao nadivljeni Epidemije Kako se ovjek osje a na groblju O besmrtnosti Elementi moi Sila i mo Mo i brzina Pitanje i odgovor

105 106 110 113 115 117 119 122 129 132

Tajna Su enje i osu ivan je Mo opratanja. Pomilovanje Zapovijed Zapovijed: Bijeg i alac Pripitomljavanje zapovijedi Trzaj i strah od zapovijedanja Zapovijedanje velikom broju ljudi O ekivanje zapovijedi O ekivanje zapovijedi kod hodo asnika na Arafatu alac zapovijedi i disciplina Zapovijed. Konj. Strijela Vjerske kastracije: kopci Negativizam i shizofrenija Obrat Rastvaranje alca Zapovijed i smaknu e. Zadovoljni krvnik Zapovijed i odgovornost Preobraaj Predosje aj i preobraaj kod Bumana Preobraaji u bijegu. Histerija, manija i melankolija Samorazmnoavanje i jedenje vlastitog tijela. Dvostruk lik totema Masa i preobraaj u deliriju tremensu Oponaanje i pretvaranje Lik i maska Raskrinkavanje Zabrane preobraaja Ropstvo Aspekti mo i O fizi kim poloajima ljudi: Kakvu mo sadre Dirigent Slava Ra unanje vremena Dvor Rastu e prijestolje bizantskog cara Megalomanske ideje paralitika Vlast i paranoja Afri ki kraljevi Delhijski sultan Muhamad Tughlak

241 246 248 251 251 254 255 257 259 260 262 263 265 268 270 273 275 276 279 279 283 288 297 307 310 314 315 319
321 321 327 329 330 332 333 334 341 341 352

139 139 143 151 156 158 160 167 167 174 181

187 187 188 190 191 194 201 204 208 217 227 229 230
233 233 234 236

Masa i mo

Masa

Sluaj Schreber. Prvi dio Sluaj Schreber. Drugi dio

Epilog

361 373 385 391 399

Biljeke Bibliografija

Nestajanje straha od dodira

ovjek se ne boji nieg toliko koliko dodira neeg nepoznatog. To to ga pokuava dohvatiti, ovjek eli vidjeti, prepoznati ili barem nekamo svrstati. On svugdje izbjegava dodir nepoznatog. Prestravi jenost od neoekivanog dodira moe se nou ili u mraku openito pretvoriti u paniku. ak nam ni odjea ne daje dostatno sigurnosti; kako se lako ona moe razderati, kako je lako prodrijeti do golog, glatkog, bespomonog mesa napadnutoga! Sve distance koje su ljudi stvorili oko sebe nastale su po diktatu tog straha od dodira. ovjek se zakljuava u kue, u koje nitko ne smije ui; samo se u njima osjea donekle sigurnim. Strah od provalnika ne postoji samo zbog njegovih grabenih namjera ve je to istodobno i bojazan da e nas on iznenada, neo ekivano zgrabiti iz mraka. Ruka pretvorena u apu s pandama uvijek se iznova pojavljuje kao simbol tog straha. Ova je injenica velikim dijelom sadrana u dvostrukom zna enju rijei napasti (njem. angreifen napasti, ukljuuje znaenje epati, zgrabiti prim. prev.). Ona ukljuuje i bezazlen dodir i opasan napad, a prvo znaenje uvijek nosi u sebi prizvuk drugoga. Imenica napad ograniena je, meutim, na negativno zna enje te rijei. Ta nas odbojnost prema dodiru ne naputa ni onda kad idemo meu ljude. Na in na koji se kre emo na ulici, meu mnogo ljudi, u restoranima, u vlakovima i autobusima, odreen je tim strahom. ak i tamo gdje stojimo sasvim blizu drugih, kad ih moemo pomno promatrati i odmjeravati, izbjegavamo dodir s njima ako je to ikako mogue. Ako postupamo suprotno, zna i da nam se netko svia, i onda pribliavanje potjee iz nas samih. Brzina kojom dolazi isprika koju dajemo zbog mekog nenamjernog dodira, napetost s kojom se ona iekuje, burna i ponekad agresivna reakcija koja slijedi ako isprika izostane, odvratnost i mrnja koje osjeamo prema prestupniku-, ak i onda kad ne moemo biti sasvim sigurni da je to on cijeli taj splet duevnih reakcija na dodir neeg nepoznatog svojom izuzetnom labilnou i razdraljivou dokazuje da se ovdje radi o neem vrlo dubokom, uvijek budnom i vjeito osjetljivom, o neem to ovjeka vie nikada ne naputa, im je jedanput utvrdio granice svoje linosti. Cak se i san,

10

Masa i mo

Rastereenje

11

u kojem je ovjek mnogo bespomoniji, moe vrlo lako poremetiti ovakvim strahom. Jedino se u masi ovjek moe osloboditi tog straha od dodira. Ona je jedina situacija u kojoj se taj strah pretvara u svoju suprotnost. Za to je potrebna zbijena masa, u kojoj se jedno tijelo stie uz drugo, masa koja je zbijena po svom raspoloenju, zato to ovjek ne obraa panju na to tko ga pritie- (bedraengen njem. pritiskati-, preneseno: muiti- prim. prev.). Cim se ovjek jedanput prepusti masi, vie se ne boji njezina dodira. U idealnom sluaju svi su jednaki. Nije vana nikakva razlika, ak ni razlika meu spolovima. Bez obzira na to tko nas gura, on je isti kao mi. Osjeamo ga kao to osjeamo sami sebe. Odjedanput se sve odigrava kao unutar jednog tijela. Moda je to jedan od razloga zato se masa nastoji zbiti tako gusto: ona se eli osloboditi straha pojedinca od dodira koliko god je to mogue. to se vie ljudi guraju jedan uz drugog, to vie osjeaju da se jedan drugoga ne boje. Taj gubitak straha od dodira pripada masi. Olakanje koje se u njoj iri, i o kojem emo jo govoriti u drugom kontekstu, postaje upadljivo veliko tamo gdje je masa najzbijenija.

Otvorena i zatvorena masa

Pojava koja je isto tako zagonetna kao i univerzalna jest masa koja se odjedanput na e tamo gdje prije nije bilo ni ega. Moda je tu prije stajalo nekoliko ljudi, pet ili deset ili dvanaest, ali ne vie. Nita nije najavljeno, nita se nije oekivalo. Odjedanput se sve crni od ljudi. Drugi pritjeu sa svih strana, kao da sve ulice vode samo u jednom smjeru. Mnogi ne znaju to se dogodilo, i nemaju to rei na pitanja. Pa ipak im se uri da stignu tamo gdje se nalazi veina. U njihovim je kretnjama odlunost koja se jasno razlikuje od izraza obine znatielje. ovjeku se ini da se kretnja prenosi s jednih na druge, ali to nije to no: oni imaju jedan cilj. A on je tu prije nego to oni na u rijei za njega: cilj je najcrnji mjesto gdje se nalazi na okupu najvie ljudi. Moe se rei dosta toga o ovom ekstremnom obliku spontane mase. Ona tamo gdje nastaje, u svojoj pravoj jezgri, nije ba tako spontana kao to se ini. Ali ina e, na svim drugim mjestima, ako zanemarimo pet ili deset ili dvanaest ljudi od kojih je potekla, ona je zaista spontana. Cim nastane, masa eli obuhvatiti jo vie ljudi. Potreba za rastom prva je i najvanija znaajka mase. Ona eli obuhvatiti svakog koga moe dosei. Moe joj se pridruiti svatko tko ima ljudski oblik. Prirodna je masa otvorena masa: njezin rast nema nikakvih granica. Ona ne priznaje kue, vrata ni kljuaonice. Sum-

njivi su joj oni koji se pred njom zakljuavaju. Ona je otvorena u svakom smislu. Ona postoji svugdje i u svim smjerovima. Otvorena masa postoji tako dugo dok raste. Cim prestane rasti, poinje se raspadati. Jer, masa se raspada isto onako naglo kao to je nastala. U ovom spontanom obliku ona predstavlja osjetljivu tvorevinu. Njezina je otvorenost, koja joj omoguuje rast, istodobno ugroava. U njoj stalno ivi slutnja raspadanja koje joj prijeti. Masa se poveava, i tako pokuava izbjei raspadanje. Ona prima u sebe sve dok moe. Meutim, budu i da u sebe prima sve, mora se i raspasti. Nasuprot otvorenoj masi, koja moe rasti u beskona nost, koja postoji svugdje i upravo zato zasluuje opi interes, stoji zatvorena masa. Ona ne ovisi o rastu, ve najveu panju poklanja, svojoj postojanosti. Ono to kod nje najvie upada u oi jest granica. Zatvorena se masa ukorjenjuje na jednom mjestu. Ona stvara svoj prostor tako to se ograniava. Njoj je dodijeljen prostor koji e ispuniti. Taj se prostor moe usporediti s posudom u koju se ulijeva tekuina. Zna se koliko u nju stane. Tono se zna koliko ima ulaza u taj prostor. ovjek ne moe dospjeti unutra bilo kako. Granica se potuje. Ona moe biti od kamena ili vrsti zid. Moda je potreban poseban dokument o primanju. Moda se mora platiti odreena pristojba za ulaz. Kad se prostor popuni, vie nikoga ne putaju unutra. Cak i kad je prostor prepun, jo je uvijek najvanija zbijena masa u zatvorenom prostoru, kojoj oni izvan njega u stvari ne pripadaju. Granica spreava nekontrolirani rast, ali istodobno oteava i odgaa raspadanje. Ono to masa gubi u pogledu mogunosti rasta, to dobiva na stabilnosti. Zatiena je od vanjskih utjecaja, koji bi mogli biti neprijateljski i opasni. Meutim, ona naroito rauna na ponavljanje. Zahvaljujui izgledima na ponovno okupljanje, ta masa svaki put zatvara oi pred svojim raspadanjem. Zgrada je eka, ona je tu radi nje, i tako dugo dok je ona tu, svi e se ponovno okupiti na isti na in. Prostor pripada njoj i onda kad je u njemu oseka i kad njegova praznina upozorava na dolazak plime.

Rastereenje
Najvaniji proces koji se odvija u masi jest rastereenje. Prije toga masa u stvari ne postoji, stvara je tek rastereenje. Ono je trenutak u kojem se svi koji pripadaju masi rjeavaju svojih razliitosti i osjeaju jednakima.

12

Mas a I mo

Zelja za razaranjem

13

Pod razliitostima naroito mislimo ina razlike nametnute izvana, razlike u poloaju, staleu i imovini. Ljudi kao pojedinci uvijek su svjesni tih razlika. One ih optereuju i odvajaju jednog od drugoga. Na jednom odreenom, sigurnom mjestu stoji ovjek i pomou djelotvornih i propisanih kretnji dri na udaljenosti od sebe sve to mu se priblii. Kao mlin na nekoj ogromnoj ravnici stoji ovjek, izraajan, u pokretu, a do slijedeeg mlina nema niega. Cijeli se ivot, kakav on poznaje, temelji na distancama: kua u kojoj zakljuava sebe i svoju imovinu, mjesto na kojem radi, poloaj za kojim tei svi oni slue stvaranju, uvrivanju i poveavanju distance. Zabranjena je svaka dublja kretnja od jednog prema drugom. Kretnje i odgovori na te kretnje presuuju kao u pustinji. Nitko ne moe u blizinu ni u visinu drugoga. vrsto utvrene hijerarhije na svakom podruju ivota ne dozvoljavaju nikome da se priblii viima, da se, osim prividno, udostoji spustiti do niih. U razliitim su drutvima te distance i razliito uskla ene. U nekima je naglasak na razlikama u podrijetlu, a u drugima na razlikama u zanimanju i imovini. Nije nam cilj da oznaimo te hijerarhijske razine u pojedincu. Bitno je to da one postoje svugdje, da su se svugdje uvrijeile u svijesti ljudi i da sutinski odreuju njihovo ponaanje prema drugima. Zadovoljstvo koje ovjek nalazi u injenici da u hijerarhiji zauzima vie mjesto nego drugi, ne nadoknauje gubitak slobode. ovjek se u svojim distancama okamenjuje i vene. On vue taj teret, ali se ne uspijeva poma i s mjesta. Zaboravlja da ga je sam uzeo na svoja lea rte ezne za tim da ga se oslobodi. Ali kako da se oslobodi sam? to god uinio, ak i kad bi bio odluan, uvijek bi se nalazio meu ljudima koji bi onemoguili njegova nastojanja. Tako dugo dok se oni dre svojih distanci, on im se nije ni najmanje pribliio. Samo se svi zajedno mogu osloboditi tereta svojih distanci. Upravo je to ono to se doga a u masi. U rastereenju se odbacuje sve to ih razdvaja, i svi se osjeaju jednakima. U toj guvi, budui da izmeu njih gotovo uope nema mjesta, budui da je jedno tijelo pritisnuto uz drugo, ovjek je blizu drugom kao samome sebi. Olakanje je pri tome ogromno. Ljudi se okupljaju u masu radi tog sretnog trenutka, u kojem nitko nije vie, nitko nije bolji od drugoga. No, trenutak rastereenja, koji je tako sretan i za kojim toliko eznu, nosi u sebi svoju vlastitu opasnost. On pati od jedne osnovne iluzije: ljudi koji se odjedanput osjeaju jednakima, u stvari, nisu jednom zauvijek postali jednaki. Oni se vra aju u svoje odvojene ku e, lijeu u svoj krevet na spavanje. Zadravaju svoju imovinu, ne odbacuju svoje ime. Ne odbacuju svoje roake. Ne naputaju svoje obitelji. Samo u ozbiljnim obra enjima ljudi naputaju stare veze i ulaze u nove. Takve saveze, koji po svojoj prirodi mogu primiti samo ogranien broj lanova i koji svoj opstanak moraju osigurati pomou strogih pravila, nazivam kristalima mase. Jo emo opirno govoriti o njihovoj funkciji.

Meutim, sama se masa raspada. Ona osjea da e se raspasti. Ona se boji raspadanja. Masa moe opstati ako se nastavi proces rastere ivan ja, uz pomo novih ljudi koji joj se pripajaju. Samo rast mase spreava njezine pripadnike da ponovno odgmiu natrag pod svoj vlastiti teret.

elja za razaranjem
Cesto se govori o elji mase za razaranjem. To je ono to kod nje najprije uoavamo, i ne moe se porei da ta elja postoji svugdje, u najrazliitijim zemljama i kulturama. Njezino se postojanje, istina, ustanovljuje i osuuje, ali se nikada nije stvarno objasnilo. Masa najradije unitava kue i predmete. Budui da se esto radi o krhkim stvarima, kao to su stakla, zrcala, lonci, slike i posue, ljudi su skloni vjerovati da upravo ta lomljivost predmeta potie masu na unitavanje. Sasvim je sigurno tono da buka pri razaranju, razbijanje suda i zvuk razbijenog stakla bitno doprinose uitku koji masa osjea pri unitavanju. To su snani zvukovi ivota jednog novog stvorenja, pla novoroeneta. Buka postaje jo omiljenija upravo zato to ju je tako lako izazvati. Sve vie zajedno s pojedincem i s masom. Zveka je odobravanje stvari. ini se da posebna potreba za ovakvom bukom postoji na poetku zbivanja, kad je masa jo malobrojna i kad se dogodilo malo, ili uope nita. Buka obeava poja anje zvuka kojem se ovjek nada. Ona je dobar znak za budua djela. Ali, bilo bi pogreno vjerovati da je presudna injenica da je unitavanje lako. Masa je znala napadati i skulpture od tvrdog kamena, te ne bi stala tako dugo dok nisu postale potpuno osakaene i neprepoznatljive. Krani su unitavali glave i ruke grkih bogova. Pristae reformacije i revolucionari skidali su slike svetaca, ponekad i s opasnih visina, dok je kamen koji su eljeli unititi znao biti tako tvrd da su svoju nakanu sprovodili u djelo samo djelomice. Unitavanje slika koje neto predstavljaju jest razaranje hijerarhije koja se vie ne priznaje. Tako se kre opepriznate distance, koje su svima vidljive i koje vrijede svugdje. Njihova je vrstoa bila izraz njihove trajnosti. One su postojale dugo, ovjeku se ini: oduvijek. Uspravne i nedodirljive. I bilo je nemogue da im se ovjek priblii u looj namjeri. A sada su sruene i lee u krhotinama. Taj in razaranja znaio je rastereenje. Meutim, razaranje ne ide uvijek tako daleko. Obino razaranje, o kojem smo govorili na poetku, nije nita drugo nego napad na granice. Stakla i vrata pripadaju kuama, ona su najosjetljiviji

14

Masa I mo

Izbijanje mase iz okvira

15

dio njihove odvojenosti od vanjskog svijeta. Kad se razbiju vrata i stakla, kua gubi svoju individualnost. Onda svatko moe u i po elji, jer nitko i nita unutra nije zatieno. Meutim, u tim se kuama obino nalaze, kako se vjeruje, ljudi koji se pokuavaju odvojiti od mase, njezini neprijatelji. A sada je uniteno sve to ih od nje razdvaja. Izmeu njih i mase nema ni ega. Oni mogu van i mogu se pridruiti masi. Masa moe do njih. No, tu ima jo neto. ovjek pojedinac ima osjeaj da u masi nadilazi svoje vlastite granice. On osjea olakanje zato to su prevladane sve distance koje su ga vraale u granice njegovih okvira. Zahvaljujui ukidanju optereenja distance ovjek se osjea slobodnim, a njegova je sloboda prekoraenje tih granica. Ono to se dogaa njemu, treba se dogoditi i drugima. On od njih oekuje isto. Zemljani ga lonac izaziva zato to nije nita drugo nego giranica. Kua ga izaziva svojim zatvorenim vratima. Rituali i ceremonije, sve to odrava distance, sve ga to ugroava, i ini mu se nepodnoljivim. Uvijek se svugdje nastoji da se razbijena masa ulije natrag u ove unaprijed napravljene posude. Masa mrzi svoje budue tamnice, koje su oduvijek bile njezine tamnice. Goloj masi sve izgleda kao Bastilja. Naj impresivni je sredstvo unitavanja jest vatra. Vatra se vidi nadaleko i privla i druge. Ona unitava bespovratno. Nakon vatre vie nita nije kao to je bilo. Masa koja podmee vatru je neodoljiva. Svi e nagrnuti prema njoj dok se vatra rasplamsava. Vatra e unititi sve to je neprijateljsko. Ona je, kao to emo jo vidjeti, najsnaniji simbol koji postoji za masu. Nakon potpunog razaranja ona se mora ugasiti, isto kao to se masa mora raspasti.

zapadali njihovi pripadnici doimalo se kao neto prirodno; ljudi su uvijek bili zajedno s nekom odreenom svrhom, pa bila ona vjerskog, obrednog ili ratnog karaktera, te se inilo da svrha opravdava to stanje. Onaj tko bi prisustvovao nekoj propovijedi, sigurno je vrsto vjerovao u to da mu je stalo do same propovijedi te bi se zaudio, a moda i razljutio, da mu je netko objasnio da mu veliki broj prisutnih prua vee zadovoljstvo nego sama propovijed. Sve ceremonije i pravila, koja su dio takvih institucija, u biti tee za okruenjem mase; bolje jedna sigurna crkva puna vjernika nego jedan cijeli nesigurni svijet. Redovitim odlaskom u crkvu, poznatim i briljivim ponavljanjem odreenih obreda, masi se osigurava neka vrsta obuzdanog doivljavanja same sebe. Vrenje tih obreda u tono odreeno vrijeme postaje nadomjestak za potrebe tvre i e e prirode. Moda bi takvi obiaji bili dostatni da je broj ljudi ostao otprilike isti. No, u gradovima je bilo sve vie ljudi, tijekom nekoliko posljednjih stoljea sve se bre poveavao broj stanovnika. Zbog toga je bilo sve vie povoda za stvaranje novih i ve ih masa, tako da ih vie ne bi mogle onemoguiti ni najiskusnije ni najrafiniranije voe. Sve pobune protiv tradicionalnog ceremonijala, o kojima pie povijest religije, okrenute su protiv organienja mase, koja ponovno eli osjetiti svoj rast. Sjetimo se propovijedi na Svetoj gori u Novom zavjetu: ona se odvija na otvorenom, mogu je sluati tisue, i nema nikakve sumnje da je ona uperena protiv zatvorenog vrenja obreda u slubenom hramu. Sjetimo se tendencije pavlinskih krana da izau iz nacionalnih i rodovskih okvira idovstva i da postanu univerzalna vjera za sve ljude. Sjetimo se prezira koji je budizam gajio prema podjeli na kaste u ondanjoj Indiji. I unutranja je povijest pojedinih svjetskih religija bogata dogaajima slinog znaenja. Hram, kasta i crkva su uvijek pretijesni. Kriarski ratovi vode do stvaranja masa takve veliine kakvu ne bi mogla obuhvatiti nijedna crkva tadanjeg svijeta. Kasnije se cijeli gradovi pretvaraju u promatra e obreda flagelanata, koji tada jo putuju od grada do grada. Jo u 18. st. Wesley temelji svoj pokret na propovijedima na otvorenom. On je potpuno svjestan znaenja ogromne mase svojih slualaca te ponekad u svom dnevniku izraunava koliko ga je ljudi pojedini put moglo uti. Izbijanje iz zatvorenih obrednih prostora svaki put zna i da masa eli obnoviti svojti staru elju za naglim, brzim i neogranienim rastom. Izbijanjem iz okvira, dakle, nazivam nagli prijelaz zatvorene mase u otvorenu. Taj je proces est, ali se ne smije shvatiti prostorno. esto to izgleda tako kao da se masa prelijeva iz jednog prostora, u kojem je bila dobro zati ena, na trg ili na ulice grada, gdje postaje razuzdana, jer vue sve za sobom i jer je svemu izloena. No, vaniji od ovog vanjskog procesa jest njemu odgovarajui unutranji proces: nezadovoljstvo zbog ograni enosti broja sudio-

Izbijanje mase iz okvira

Otvorena masa je prava masa, koja se .slobodno preputa svojoj prirodnoj elji za rastom. Otvorena masa nema jasan osjeaj ili predodbu o tome kako bi mogla postati velikom. Ona nije vezana ni za kakvu zgradu koja bi joj bila poznata i koju bi morala ispuniti. Njezina veliina nije odre ena: ona eli rasti u beskona nost, a za to treba sve vie i vie ljudi. Masa je najuoljivija u tom golom stanju. Pa ipak, ona sadrava u sebi neto neobi no te se, budu i da se uvijek raspada, nikada ne shva a potpuno ozbiljno. Moda joj se ne bi ni posve ivala panja koju zasluuje da ogroman porast broja stanovnika i brzi rast gradova, koji karakteriziraju nae moderno doba, nisu pruali sve vie prilika za stvaranje mase. Sve su zatvorene mase iz prolosti, o kojima emo jo govoriti, postale dobro poznate institucije. Neobi no stanje u koje su esto

16

M as a i mo

Obuzdavanje masa ...

17

nika, iznenadna elja za privlaenjem, strastvena odlunost da se dopre do sviju. Od francuske revolucije to je izbijanje iz okvira dobilo oblik koji smatramo modernim. Moda zato to se masa toliko oslobodila sadraja tradicionalnih religija, od tada moemo lake vidjeti golu masu, vidjeti je, mogli bismo rei, bioloki, bez transcendentnog osmiljavanja i ciljeva koje su joj ucjepljivali prije. Povijest posljednjih 150 godina zaotrila se zahvaljujui sve veoj uestalosti takvih izbijanja; u njih su ukljueni i ratovi, koji su postali masovni ratovi. Masa se vie ne zadovoljava pobonim uvjetima ni obeanjima; ona eli sama doivjeti najvei osjeaj svoje ivotinjske snage i strasti, i u tu svrhu uvijek iznova koristi sve drutvene povode i zahtjeve. Bitno je da najprije shvatimo da se masa nikada ne osjea sitom. Ona osjea apetit sve dok postoji jo neki ovjek kojeg nije zahvatila. Nitko ne moe sa sigurnou re i da li bi ga ona zadrala i onda kad bi stvarno obuhvatila sve ljude, no to se moe nasluivati. Njezina nastojanja da se odri imaju u sebi neto bespomono. Jedini put koji neto obeava jest stvaranje dvostrukih masa, pri emu se jedna masa mjeri s drugom. to su one blie jedna drugoj po snazi i intenzitetu, to due obje ostaju na ivotu.

Osjeaj progonjenosti
Jedna od najuoljivijih znaajki ivota masa jest ono to bi se moglo nazvati osjeajem progonjenosti, posebna, pretjerana osjetljivost i razdraljivost prema svima koji su jedanput obiljeeni kao neprijatelji. Bez obzira na to to oni rade, da li postupaju nemilosrdno ili susretljivo, suosjeajno ili hladno, tvrdokorno ili blago svaki e se njihov postupak objasniti kao rezultat uporne zlonamjernosti, neprijateljstva prema masi i namjere da se masa uniti, bilo na otvoren ili na podmukao na in. Da bi se objasnio ovaj osjeaj neprijateljstva i progonjenosti, moramo ponovno krenuti od osnovne injenice da e masa, kad jedanput nastane, brzo rasti. Teko je zamisliti snagu i nepokolebljivost kojom se ona iri. Tako dugo dok masa raste na primjer u revolucionarnim uvjetima, koji poinju s jako malim masama u kojima, meutim, vlada velika napetost, ona sve to spreava njezin rast doivljava kao ogranienje. Masu moe raspriti ili rastjerati policija, ali to ima samo privremeno djelovanje kao ruka koja rastjeruje roj komaraca. Ona se, meutim, moe napasti i iznutra, i to tako da se udovolji zahtjevima koji su doveli do njezina stvaranja. Tada se od nje odvajaju slabiji, dok se oni koji su joj se spremali pridruiti, okreu na pola puta.

Napad na masu izvana moe samo ojaati masu. Kad se masa fiziki rastjera, ona osjea jo snaniju potrebu za ponovnim okupljanjem. Nasuprot tome, napad iznutra je istinski opasan. trajk kojim su se izborile bilo kakve pogodnosti izaziva vidljivo osipanje. Napad iznutra apelira na pojedinane elje. Masa ga doivljava kao podmiivanje, kao neto nemoralno, zato to se on suprotstavlja njezinom jasnom i istom osnovnom uvjerenju. Svatko tko pripada takvoj masi nosi u sebi malog izdajnika, koji eli jesti, piti, voditi ljubav i imati svoj mir. Tako dugo dok on te zahtjeve zadovoljava, usput i ne radi od njih velike probleme, putaju ga na miru. Meutim, im on postane glasan, masa ga poinje mrziti i bojati ga se. Tada se zna da se polakomio za mamcem neprijatelja. Masa je uvijek kao opsjednuta tvrava, ali opsjednuta u dvostrukom smislu; njezin je neprijatelj pred zidinama i u podrumu. Tijekom borbe ona privlai sve vie pristaa. Pred svim se vratima skupljaju njezini novi prijatelji i snano lupaju traei da ih puste unutra. U povoljnim se trenucima udovoljava njihovoj elji. No, oni se penju i preko zidina. Grad se sve vie puni borcima. Meutim, svaki od njih donosi sa sobom svog malog, nevidljivog izdajnika, koji se nabrzinu povla i u neki podrum. Opsada se sastoji u tome da se pokuavaju uhvatiti pridolice. Za vanjskog su neprijatelja zidine vanije nego za one u opsjednutoj tvravi. Oni koji opsjedaju tvravu stalno grade zidine, koje tako postaju sve vie. Oni nastoje potkupiti pridolice, i ako ih ve ne mogu potpuno odvratiti od njihove namjere, onda se uvijek pobrinu za to da mali izdajnik kojeg nose sa sobom na svoj put u grad ponese dostatno neprijateljstva. Osjeaj progonjenosti od kojeg pati masa nije nita drugo nego taj osjeaj dvostruke ugroenosti. Zidine izvana postaju sve tjenje i sve vie steu obru, dok je podrumi iznutra sve vie potkopavaju. Sredstva kojima se slui neprijatelj dok gradi zidine otvorena su i o ita, dok su ona u podrumima skrivena i podmukla. Kod ovakvih je metafora problem uvijek u tome da one samo djelomice poga aju istinu. Oni koji pritjeu izvana i koji ele u grad, nisu samo nove pristae, pojaanje, podrka, ve i hrana mase. Masa koja ne raste gladuje. Postoje naini kako da se taj post prebrodi. U tom su pogledu religije pravi majstori. Pokazat emo kako svjetske religije uspijevaju ouvati svoje sljedbenitvo ak i bez akutnih i velikih poveanja masa.

Obuzdavanje masa u svjetskim religijama

Kad religije koje tee za univerzalnou jedanput postanu priz nate, vrlo brzo mijenjaju teite svoje propagande. U po etku in

18

Masa I mo

Panika

19

je stalo do toga da dosegnu i pridobiju sve koji se mogu dosei i pridobiti. Masa za kojom tee je univerzalna; vana je svaka pojedina dua, i svaka dua mora postati njihova. Meutim, barba kroz koju moraju proi postupno ih vodi do neke vrste skrivenog potovanja prema protivniku, ije institucije ve postoje. Shva aju kako je teko odrati se. Sve im se vanijim ine institucije, koje im jame solidarnost i odranje. Potaknuti institucijama svojih protivnika, oni poduzimaju sve da bi i sami uveli neke institucije; a kad im to po e za rukom, onda one s vremenom postaju najvanija stvar. Autonomno znaenje institucija, koje onda poinju ivjeti svojim ivotom, postupno obuzdava silovitost prvotne propagande. Crkve se grade tako da prime u sebe ve postojee vjernike. Poveavaju se nevoljko i promiljeno, onda kad za tim stvarno postoji potreba. Prisutna je jaka tendencija da se postojei vjernici obuhvate u odvojenim cjelinama. Upravo zato to su postali tako mnogobrojni, postoji velika tendencija raspadanja, koja predstavlja opasnost protiv koje se stalno treba boriti. Povijesnim svjetskim religijama lei, tako re i, u krvi osjeaj za podmuklost mase. Njihova ih vlastita tradicija, koja ima obvezan karakter, ui kako su i same narasle naglo i 'neo ekivano. Njihove im se prie o masovnim obraenjima ine udesnima, a one 'to i jesu. U heretikim pokretima, kojih se crkve boje i koje progone, to se isto udo okree protiv njih, dok su rane koje im tako zadaju, njima samima bolne i nezaboravne. I jedno i drugo, nagli rast na poetku i isto tako naglo narasle hereze, pothranjuju njihovo nepovjerenje prema masi. One ne ele masu, ve posluno stado, koje se od nje razlikuje. Uobiajeno je da vjernike promatraju kao ovce i da ih hvale zbog poslunosti. Oni se odriu bitne tendencije mase, naime tendencije brzog rasta. Zadovoljavaju se privremenom iluzijom o jednakosti vjernika, koja se, meutim, nikada ne provodi suvie strogo; zadovoljavaju se odreenom zbijenou, koja se odrava u umjerenim granicama, i snanim usmjerenjem. Svoj cilj postavljaju u veliku daljinu, na drugi svijet, u koji ovjek ne moe odmah u i zato to jo ivi, i koji tek mora zasluiti velikim naporima i pokornou. Tako usmjerenje postupno postaje najvanije. to je cilj dalje, to su vei izgledi da e se odrati. Na mjesto onog drugog naela, na izgled neophodnog naela rasta, dolazi neto potpuno drukije: ponavljanje. Vjernici se okupljaju u odreenim prostorima u odreeno vrijeme te se pomou uvijek istih obreda dovode u blaeno stanje mase, koje na njih ostavlja dojam, a da pri tome ne postaje opasno, i na koje se oni onda navikavaju. Osjeaj jedinstva posreduje im se dozirano. O ispravnosti tog doziranja ovisi opstanak crkve. Svugdje gdje su se ljudi naviknuli na taj precizno ponavljani i precizno ogranieni doivljaj u svojim crkvama ili hramovima, oni

vie ne mogu bez njega. Ovisni su o njemu kao o hrani i svemu to inae ini njihov ivot. Iznenadna zabrana njihova kulta, potiskivanje njihove religije pomou nekog dravnog dekreta ne moe ostati bez posljedica. Naruavanje njihove briljivo izbalansirane masovne organizacije mora nakon stanovitog vremena dovesti do izbijanja otvorene mase. Ona tada ima sve one elementarne osobine koje poznajemo. Ona zahvaa sve oko sebe. Umjesto prividne jednakosti ta masa provodi stvarnu jednakost. Ona postie novu i mnogo intenzivniju zbijenost. Ona za trenutak naputa onaj daleki i teko ostvarljivi cilj s kojim su je odgajali i postavlja sebi cilj ovdje, u neposrednoj okolici ovog konkretnog ivota. Sve religije koje iznenada postanu zabranjene osveuju se nekom vrstom posvjetovljenja: u provali velike i neoekivane divljine potpuno se mijenja karakter njihove vjere, a da oni pri tome sami ne razumiju prirodu te promjene. Oni je smatraju svojom starom vjerom i misle da se dre svojih najdubljih uvjerenja. Meutim, u stvarnosti su one iznenada postale potpuno drukije, stekavi snaan i jedinstven osjeaj otvorene mase, koju sada tvore i iz koje ne ele izai ni po koju cijenu.

Panika
Panika u kazalitu je, kao to smo ve zamijetili, raspadanje mase. to su ljudi bili povezaniji tijekom predstave, to je zatvoreniji oblik kazalita koje ih izvana dri na okupu, to je ee njihovo raspadanje. Meutim, sada predstava ne zna i da je tu postojala prava masa. Cesto publika nije ponesena predstavom i ostaje na okupu samo zato to se ve tamo nala. Ono to nije ostvarila predstava, odmah postie vatra. Za ljude je ona isto onako opasna kao za ivotinje, najjai i najstariji masovni simbol. Opasnost od vatre zaotrava naglo i do krajnosti osjeaj zajednitva publike, bez obzira na to kakav je on bio do tog trenutka. Zbog ope, nedvosmislene opasnosti nastaje strah, koji je zajedniki svima. Zbog toga u publici kratko vrijeme postoji prava masa. Da nisu u kazalitu, ljudi bi mogli zajedno pobjei, kao ivotinjsko krdo u opasnosti, i pomou isto usmjerenih pokreta poveati energiju bijega. Takav je aktivan masovni strah zajedniki doivljaj svih ivotinja koje ive u krdu i koje se kao dobri trka i zajedniki spaavaju. Nasuprot tome, u kazalitu se masa mora raspasti nasilno. U svakom pojedinom trenutku vrata proputaju samo jednog ili nekolicinu istodobno. Energija bijega sama od sebe postaje energijom

20

Masa i mo

Masa kao prsten

21

odbijanja. Izmeu redova moe proi samo po jedan ovjek, ovjek je jasno odvojen od drugih; svaki sjedi sam za sebe, svaki stoji sam za sebe, svaki ima svoje mjesto. Udaljenost do najbliih vrata je za svakog drukija. Normalno je kazalite zamiljeno tako da ljude fiksira na mjestu i da im ostavlja samo slobodu ruku i glasa. Micanje nogu je ogranieno koliko je to mogue. Iznenadna zapovijed za bijeg, koju ljudima daje vatra, odmah nailazi na nemogunost zajednikog kretanja. Vrata kroz koja svatko mora proi, koja svatko vidi, u kojima svatko vidi sebe, potpuno odvojenog od svih ostalih, jesu okvir slike koja ubrzo obuzima svakog pojedinca. Zbog toga se masa, dok je jo na vrhuncu, mora nasilno raspasti. Preobraaj se najsnanije izraava u pojedinanim nastojanjima: ovjek se gura, udara i divlje gazi oko sebe. to se ovjek vie bori za vlastiti ivot, to jasnije postaje da se bori protiv drugih, koji mu smetaju sa svih strana. Drugi tamo stoje kao stolice, balustrade, zakljuana vrata, no, s tom razlikom da nas oni napadaju. Oni nas guraju amo-tamo, kako njima odgovara, ili zapravo tamo kamo guraju i njih. Nitko ne tedi ene, djecu ni starce, nitko ih ne razlikuje od mukaraca. To je dio shvaanja mase, u kojoj su svi jednaki; i dok se pojedinac vie ne osjea kao masa, ona ga jo uvijek potpuno okruuje. Panika je raspadanje mase u masi. Pojedinac se od nje odvaja i eli od nje pobjei, zato to je ona kao cjelina ugroena. Meutim, kako je on fiziki jo uvijek u njoj, mora se okrenuti protiv nje. Prepustiti se masi sada bi znailo njegovu propast, jer i njoj samoj prijeti propast. U takvom trenutku pojedinac neprestano eli naglasiti svoju posebnost. Guranjem i udarcima izaziva guranje i udarce. to vie udaraca dijeli, to ih vie prima, to jasnije osjea sebe, to se jasnije za njega ponovno utvruju granice njegove vlastite linosti. Neobi no je promatrati kako masa za onog koji se bori unutar nje poprima karakter vatre. Ona je nastala s neo ekivanim pogledom na plamen i uzvikom Vatra!; ona se poput plamenih jezika igra s onim koji joj pokuava pobjei. Ljude koje gura od sebe ovjek doivljava kao gorue predmete, njihov je dodir za njega neprijateljski i uasava ga na svakom dijelu njegova tijela. Svatko tko mu stoji na putu, zaraen je ovim opim neprijateljskim raspoloenjem vatre; nain na koji se vatra iri, kako postupno okruuje pojedinca, kako na koncu potpuno stee obru oko njega, vrlo je slian ponaanju mase koja ugroava pojedinca sa svih strana. Nepredvidljivi su pokreti u masi, pojava neke ruke, ake ili noge, kao plameni jezici vatre koji iznenada mogu proplamsati sa svih strana. Vatra kao umski ili stepski poar jest neprijateljska masa, i taj se intenzivni osjeaj moe probuditi u svakom ovjeku. Vatra kao simbol za masu ula je u duevni inventar pojedinca i sada predstavlja njegov nepromjenljivi sastavni dio. Meutim, ono mahnito gaenje ljudi, koje se esto zamjeuje pri izbijanju panike i koje se ini tako besmislenim, nije nita drugo nego gaenje vatre nogama.

Panika kao raspadanje moe se izbjei jedino tako da se produi prvotno stanje jedinstvenog masovnog straha. To se moe posti i u crkvi koja je ugroena: ljudi se mole u zajednikom strahu pred zajednikim bogom, koji nekim udom moe ugasiti vatru.

Masa kao prsten

Dvostruku zatvorenu masu ovjek ima pred sobom u areni. Valja ispitati tu njezinu neobi nu karakteristiku. Arena je jasno razgraniena od vanjskog prostora. Ona je obino vidljiva izdaleka. Njezin je poloaj u gradu, prostor koji ona zauzima, op enito poznat. ovjek uvijek osjea gdje se ona nalazi, ak i kad na nju ne misli. Pozivi iz nje dopiru daleko. Ako je gore otvorena, velik dio ivota koji se u njoj odvija prenosi se u grad koji je okruuje. No, bez obzira na to kako uzbudljivi bili znaci tog ivota, ogranieno pritjecanje u arenu nije mogue. Ogranien je broj sjedita koja obuhvaa. Njezinoj je gustoi postavljen odreeni cilj. Sjedita su postavljena tako da se ljudi previe ne guraju. Ljudima u areni treba biti udobno. Oni moraju dobro vidjeti, svaki sa svog mjesta, i ne smiju jedan drugom smetati. Prema van, u odnosu na grad, arena pokazuje beivotan zid. Prema unutra ona gradi zid od ljudi. Svi prisutni okre u gradu lea. Oni su se izdvojili iz sklopova grada, njegovih zidova, njegovih ulica. Za vrijeme njihova boravka u areni ne zanima ih nita to se dogaa u gradu. Oni ostavljaju za sobom ivot svojih odnosa, pravila i navika. Njihovo je zajednitvo u velikom broju stanovito vrijeme osigurano, obeano im je njihovo uzbuenje ali pod bitnim uvjetom: masa se mora rasteretiti prema unutra. Redovi su postavljeni jedan iznad drugog, tako da svi vide to se dolje dogaa. No, posljedica je toga da masa sjedi nasuprot sama sebi. Svatko ima pred sobom tisuu ljudi i glava. Tako dugo dok je pojedinac tamo, tamo su i svi drugi. Ono to uzbuuje njega, uzbuuje i njih, i on to vidi. Oni sjede poneto udaljeni od njega; briu se pojedinosti koje ih inae razlikuju i ine individuama. Svi postaju vrlo slini, slino se ponaaju. On na njima zamjeuje samo ono to sada ispunjava i njega samog. Njihovo vidljivo uzbuenje poveava i njegovo uzbuenje. Masa koja tako izlae samu sebe nije nigdje prekinuta. Prsten koji ona tvori je zatvoren. Ne izmi e joj nita. Prsten fasciniranih lica, postavljenih jedno iznad drugog, ima u sebi neto neobino homogeno. On obuhva a d sadri sve to se dolje doga a. Ne isputa

22

Masa I mo

Ritam

23

nikog, a nitko ni ne eli otii. Svaka praznina u tom prstenu mogla bi upozoriti na raspadanje, na kasnije razilaenje. No, nikakve praznine nema: masa je zatvorena prema van i u sebi, dakle dvostruko zatvorena.

Osobine mase
Prije pokuaja podjele mase valja kratko opisati njezine osnovne osobine. Treba istai etiri slijedee crte: 1. Masa uvijek eli rasti. Njenom rastu nisu po prirodi postavljene nikakve granice. Tamo gdje se postavljaju umjetne granice, dakle u svim institucijama koje se upotrebljavaju za ouvanje zatvorenih masa, uvijek je mogue izbijanje iz okvira, koje se s vremena na vrijeme i doga a. Ne postoje institucije koje bi jednom zauvijek mogle sprijeiti rast mase i koje bi bile potpuno sigurne. 2. Unutar mase vlada jednakost. Ona je apsolutna i neosporna, te je sama masa nikada ne dovodi u pitanje. Ona je toliko sutinski vana da bi se stanje mase gotovo moglo definirati kao stanje apsolutne jednakosti. Glava je glava, ruka je ruka, a razlike meu nji ma nisu vane. ovjek eli u masu radi te jednakosti. Zanemaruje se sve to bi moglo od nje odvratiti panju. Svi zahtjevi za pravednou, sve teorije o jednakosti, u krajnjoj liniji crpe svoju energiju iz tog doivljaja jednakosti, koji je svakom pojedincu na odre en nain poznat iz mase. 3. Masa voli zbijenost. Nikada joj nije dosta zbijenosti. Nita ne smije stajati unutar nje, nita ne smije u nju pasti, sve mora po mogu nosti biti sama masa. Masa ima osjeaj najve e zbijenosti u trenutku rastereenja. Kasnije emo mo i poblie odrediti tu zbije nost i izmjeriti je. 4. Masa treba usmjerenje. Ona se kre e, i kre e se prema ne em. Smjer koji je zajedniki svim njezinim pripadnicima ja a os jeaj jednakosti. Cilj koji je izvan svakog pojedinca i koji je za sve jednak, potiskuje privatne, zajednike ciljeve, koji bi za masu zna ili smrt. Cilj je neophodan za njezin opstanak. Strah od raspada nja, koji je u njoj uvijek iv, omoguuje usmjeravanje mase prema odreenim ciljevima. Masa postoji tako dugo dok ima neki neostva reni cilj. No, u njoj postoji jo jedna mra na tendencija kreta nja, koja vodi do viih i novih formacija. Cesto nije mogu e pred vidjeti karakter tih formacija. Svaka od ove itiri utvr ene osobine moe biti prisutna u veoj ili manjoj mjeri. Ovisno o tome na koju od njih obratimo panju, dolazimo do jedne od nekoliko podjela masa.

Govorili smo o otvorenim i zatvorenim masama i objasnili da se ta podjela odnosi na njezin rast. Masa je otvorena tako dugo dok se ne spreava njezin rast; zatvorena je im se njezin rast ograniava. Postoji jo jedna razlika, izmeu ritmike i zadrane mase, o kojoj emo jo uti. Ona se odnosi na obje glavne osobine mase, jednakost i zbijenost, i to na obje istodobno. Zadrana masa ivi u o ekivanju rastereenja. Ali, ona je sigurna u rastereenje pa ga odgaa. Ona eli da zbijenost traje relativno dugo da bi se pripremila za trenutak rastere enja. Mogli bismo rei da se ona zagrijava svojom zbijenou te da odgaa rastereenje koliko god moe. Proces mase kod nje ne poinje jednakou, ve zbijenou. Jednakost tu postaje glavni cilj mase, koji ona na koncu dostie; svaki zajedni ki povik, svaka zajednika izjava onda u potpunosti izraavaju tu jednakost. Potpuno je suprotna ritmika masa, kod koje se od poetka podudaraju zbijenost i jednakost. Ovdje sve ovisi o pokretima. U njoj su unaprijed odre eni svi tjelesni podraaji koji trebaju uslijediti i koji se u ritmu prenose dalje. Zbijenost se svjesno oblikuje izmicanjem i ponovnim primicanjem. Meutim, jednakost predstavlja samu sebe. Simuliranjem zbijenosti i jednakosti umjetno se izaziva masovni osjeaj. Te ritmike formacije nastaju brzo a okonava ih jedino tjelesni umor. Slijedei par pojmova sa injavaju spora i brza masa, i on se odnosi isklju ivo na karakter njezina cilja. Sve su upadljive mase, o kojima obino govorimo i koje sainjavaju tako bitan dio naeg modernog ivota, politike, sportske i ratnike mase, koje danas imamo svakodnevno pred oima, brze mase. Potpuno su razliite od njih religiozne mase onoga svijeta ili hodoasnici; njihov je cilj u daljini, put dug a konkretno stvaranje mase pomaknuto u neku daleku zemlju ili u carstvo nebesko. Mi vidimo, u stvari, samo pritoke tih sporih masa, zato to su krajnja stanja za kojima one tee nevidljiva, a za nevjernike i nedostina. Spora se masa okuplja sporo i vidi sebe kao neto trajno u velikoj daljini. Svi se ovi oblici, iju smo bit ovdje samo skicirali, moraju poblie razmotriti.

Ritam
Ritam je izvorno ritam nogu. Svaki ovjek hoda, i budui da hoda na dvije noge i stopalima naizmjence udara o tlo, jer napredovati moe samo ako se stalno gura od tla, nastaje ritmiki um, bez

24

Mas a I mo

Ritam

25

obzira na to da li on to eli ili ne. Stopala nikada ne stupaju na tlo istom snagom. Razlika izmeu njih moe biti vea ili manja, ovisno 0 linosti pojedinca ili raspoloenju. No, ovjek moe i hodati bre ili sporije, moe trati, iznenada zastati ili skoiti. ovjek je oduvijek oslukivao korake drugih ljudi, i potpuno je sigurno da je veu panju obraao njima nego svojim vlastitima. I ivotinje imaju svoj dobro poznati hod. Mnogi su ivotinjski ritmovi bili bogatiji i uoljiviji nego ritam ljudskih koraka. Kopitari su bjeali u krdima kao regimente bubnjara. ovjekovo je najstarije znanje bilo poznavanje ivotinja koje su ga okruivale, ugroavale 1 koje je lovio. Prvo pismo koje je nauio itati bili su tragovi: to je bila neka vrsta ritmikog notnog pisma koje je postojalo oduvijek. Ono se samo urezivalo u meko tlo te je ovjek, koji ga je itao, po vezivao s njime um njegova nastanka. Mnogi od tih tragova stopala pojavljivali su se u gusto zbijenom mnotvu. Ljudi, koji su prvotno ivjeli u malim hordama, mogli su ak i pri mirnom promatranju takvih tragova postati svjesni razlike izmeu svoje malobrojnosti i ogromnosti nekih krda. Bili su gladni i stalno u potrazi za plijenom. to ve i plijen, to bolje za njih. No, oni su htjeli da i njih bude vie. U ovjeku je oduvijek bio jak osjeaj za vlastito mnoenje. To se nipoto ne smije shvatiti samo kao ono to se obino neodgovarajue naziva nagonom za razmnoavanjem. Ljudi su eljeli biti mnogobrojni, sada, na tom odreenom mjestu, u tom trenutku. U njihovu su se osjeaju na poseban nain objedinili broj ivotinja u krdu k'vje su lovili i njihov vlastiti broj, koji su eljeli poveati. To je dolo do izraaja u odreenom stanju zajednike uzbuenosti, koje u nazvati ritmikom ili ustreptalom masom. Izraajno sredstvo za to stanje bio je najprije ritam njihovih stopala. Kad hoda veina, hodaju i ostali. Koraci koji se brzo ponavljaju iza drugih koraka ostavljaju dojam ve eg broja ljudi. Oni se ne miu s mjesta, ve stalno pleu na istom mjestu. Zvuk se njihovih koraka ne gubi, ve se ponavlja i dulje vremena ostaje jednako glasan i iv. Tako koraci intenzitetom nadoknauju malobrojnost. Kad stupaju snanije, zvui kao da ih ima vie. Oni djeluju na sve ljude u njihovoj blizini kao privla na snaga, koja ne poputa tako dugo dok ples ne prestane. Sve to ivi u dosegu tog zvuka, hrli k njima i ostaje na okupu. Bilo bi prirodno da k njima hrle stalno novi ljudi. No, budui da uskoro vie nema novih ljudi, oni moraju simulirati porast iz sebe, iz svog ogranienog broja. Kreu se tako kao da ih ima sve vie. Njihovo uzbuenje raste i pretvara se u mahnitost. Meutim, kako oni nadoknauju ono to ne mogu imati u smislu brojanog porasta? Bitno je, izmeu ostalog, da svaki od njih radi isto. Svatko stupa nogama, i svatko to radi na isti na in. Svatko mae rukama, svatko mae glavom. Jednakost sudionika grana se

u jednakost njihovih udova. Sve to se na avjeku moe micati dobiva vlastiti ivot, svaka noga, svaka ruka ivi kao za sebe. Svi se udovi poklapaju. Nalaze se sasvim blizu, esto se oslanjaju jedan na drugoga. Tako se njihovoj jednakosti pridruuje zbijenost, zbijenost i jednakost postaju jedno te isto. Na koncu pred nama plee jedno jedino stvorenje s pedeset glava, sa stotinu nogu i stotinu ruku, koje se sve kreu na potpuno isti nain ili u istoj namjeri. Na vrhuncu uzbuenja ljudi se zaista osjeaju kao jedno, i samo ih fizika iscrpljenost obara s nogu. Sve ustreptale mase imaju u sebi neto slino upravo zahvaljuju i ritmu koji u njima vlada. Opis koji nam treba predoiti jedan takav ples potjee iz prve treine prolog stoljea. Radi se o maorskom plesu haka s Novog Zelanda, koji je izvorno u sutini ratniki ples. Maori su se postavili u dug red, po etiri ovjeka 'jedan iza drugog. Ples, koji se naziva haka, morao je ispuniti uasom i strahom svakog tko ga je doivio prvi put. Svi su bili meusobno pomijeani, mukarci i ene, slobodnjaci i robovi, bez obzira na poloaj koji su zauzimali u zajednici. Mukarci su bili potpuno goli, samo su lim oko tijela bile ovjeene puke. Svi su bili naoruani pukama ili bajonetama, koje su privrstili na vrhove kopalja i batine. Mlade ene, ukljuujui i poglaviine, sudjelovale su u plesu gole do struka. Strogo su se pridravali takta pjesme koja je pratila ples. Bili su nevjerojatno gipki. Iznenada bi svi u istom trenutku skoili sa zemlje u zrak, kao da sve plesae zajedno pokree jedna volja. U istom bi trenutku zavitlali oruje i izobli ili lica, tako da su sa svojom dugom kosom, koju mukarci kod njih nose esto kao i ene, nalikovali na armiju Gorgona. Pri doskoku bi svi istodobno udarili objema nogama o zemlju. Taj su skok u zraku ponavljali esto i sve bre. Lice su izobliavali onoliko koliko to doputaju miii ljudskog lica, i svi bi plesai istodobno napravili istu novu grimasu. Kad bi jedan od njih skupio lice, kao da ga je netko zategao vijkom, svi bi ga odmah oponaali. Okretali su oi, tako da su se ponekad vidjele samo bjeloonice, te se inilo da e im oi slijedeeg trenutka ispasti iz duplja. Razvla ili su usta od uha do uha. Svi bi istodobno isplazili jezik tako daleko da ih u tome ne bi mogao dostii nijedan Evropljanin. Tome su se nauili ranim i dugotrajnim vjeabama. Lica su im izgledala stravino; bilo je pravo olakanje odvratiti od njih pogled. Svaki je ud njihova tijela u tom kretanju bio odvojen, prsti na rukama, noni prsti, o i, jezici, isto kao ruke i noge. Zatim su se glasno udarali dlanom as na lijevu stranu grudi, as o bedra. Buka njihove pjesme bila je zagluna, u plesu je sudjelovalo vie od 350 ljudi. Moemo zamisliti kakvo je djelovanje taj ples imao u

26

Masa I mo

Iekivanje

27

doba rata, koliko je pove avao hrabrost i zaotravao neprijateljstvo zara enih strana do vrhunca.1 Kolutanje o ima i plaenje jezika znakovi su prkosa i izazova. No, iako je rat op enito stvar mukaraca, i to slobodnih mukaraca, svi se preputaju uzbu enju koje donosi haka. Masa ovdje ne poznaje ni spol ni dob ni poloaj: svi se ponaaju kao jednaki. Me utim, ono po emu se ovaj ples irazlikuje od drugih koji imaju sli an cilj, jest izuzetna razgranatost jednakosti. ini se da je cijelo tijelo ra lanjeno na svoje sastavne dijelove, ne samo na noge i ruke, jer to se esto doga a, ve i na none prste, prste na rukama, jezike i o i, tako da se u jednom trenutku svi jezici sloe i izvode neto potpuno jednako. Cas su jednaki svi noni prsti, as sve o i u jednom te istom kretanju. Ljudi su obuzeti tom jednako u sve do najmanjeg djeli a svog tijela, i ona se uvijek iznova prikazuju u nekoj aktivnosti koja se naglo Intenzivira. Pogled na 350 ljudi koji istodobno ska u u zrak, istodobno plaze jezik i istodobno kolutaju oima mora ostavki dojam nesavladivog jedinstva. Zbijenost nije samo zbijenost ljudi, ve i zbijenost pojedinih udova. ovjek bi pomislio da bi se prsti i jezici, ak i kad ne bi pripadali tim ljudima, isto tako sloili i sami borili. Ritam hake isti e svaku od tih jednakosti posebno. Te su jednakosti, intenzivirane i objedinjene, jednostavno neodoljive. Sve se, naime, doga a pod pretpostavkom da to netko gleda: da ih promatra neprijatelj. Haka se sastoji u intenzitetu zajedni ke prijetnje. Ali, kad je ples jedanput nastao, on se razvio u neto vie. On se uvje ba va od malih nogu, ima razli ite oblike i izvodi se u svim mogu im prilikama. Tim je plesom mnogim putnicima izraena dobrodolica. Spomenuti opis tako er moemo zahvaliti jednoj takvoj prilici. Kad jedna trupa nai e na neku drugu, prijateljsku trupu, pozdravljaju ise tako da otpleu jedan haka; a pri tame sve izgleda tako ozbiljno da se neupu eni promatra boji da e svakog asa izbiti borba. Na pogrebnim sve anostima povodom smrti nekog velikog poglavice, nakon svih faza velikog naricanja i samosaka enja, koji su kod Maora obi aj, nakon sve anog i vrlo obilnog obroka, odjedanput svi ska u u zrak, hvataju puke i po inju ples. U tom se plesu, u kojem mogu sudjelovati svi, pleme osje a kao masa. Oni pleu svaki put kad osjete potrebu za tim da budu masa i da se tako prikau drugima. Postignutim ritmi kim savrenstvom haka sigurno ispunjava svoju svrhu. Zahvaljuju i njemu njihovo jedinstvo nikada nije ozbiljno ugroeno iznutra.

eka. Ona eka da se pred njom pojavi neka glava, ili eka rije i, ili promatra neku borbu. Ovdje zbijenost nije naro ito vana: pritisak koji se osje a sa svih strana moe pogo enom sluiti kao mjerilo snage te tvorevine iji je on dio. to se vie ljudi okupi, to je taj pritisak ve i. Noge se ne mogu nikamo pomaknuti, ruke su sputane, slobodne su samo glave, da bi mogle vidjeti i uti; tijela neposredno prenose poticaj jedno na drugo. ovjek istodobno sudjeluje u svim tijelima ljudi u tom krugu. On zna da ima vie ljudi, ali budu i da se oni nalaze tako blizu jedan drugoga, on ih osje a kao jedno. Ovakva zbijenost ne uri; njezino je djelovanje konstantno tijekom odre enog vremena; ona je amorfna i ne podlijee nikakvom poznatom ni uvjebanom ritmu. Dugo se vremena ne doga a nita; no, elja za djelovanjem se gomila i ja a, i zato kona no izbija jo snanije. Strpljenje i ekuju ih masa moda ne e biti tako neobi no ako si to no predo imo zna enje koje za nju ima taj osje aj zbijenosti. to je masa zbijenija, to vie ljudi privla i. Prema zbijenosti ona mjeri svoju veli inu, no zbijenost je u stvari poticaj za daljnji rast. Najgu a masa raste najbre. Odga anje rastere enja je ekshibicija te zbijenosti. to ga masa due odga a, to due osje a i pokazuje svoju zbijenost. S gledita pojedinaca koji sa injavaju masu, trajanje odga anja jest trajanje u enja; ovjek odlae oruje i trnje, kojima je ina e tako dobro naoruan protiv drugih; dodiruje se s drugima, pa ipak se ne osje a stisnutim; dodiri vie nisu grabeni i ovjek ne osje a strah od dodira. Prije nego to se krene, u ma kojem pravcu, svi ele biti sigurni da e ostati na okupu. Rije je o zajedni kom rastu koji zahtijeva neometanost. I ekuju a masa jo nije potpuno uvjerena u svoje jedinstvo i zato ostaje mirna to due moe. Me utim, to strpljenje ima svoje granice. Rastere enje je kona no neizbjeno, bez toga se uop e ne bi moglo re i da li je masa zaista postojala. Urlanje, kakvo je prije bilo uobi ajeno prilikom javnih smaknu a kad bi krvnik podigao glavu zlo inca, ili urlanje koje danas poznajemo sa sportskih natjecanja, jest glas mase. Njegova je spontanost izuzetno vana. Uvjebani povici koji se ponavljaju u jednakim vremenskim razmacima ne pokazuju da je masa po ela ivjeti vlastitim ivotom. Oni je, istina, trebaju dovesti do toga, ali oni mogu ostati vanjska stvar, kao uvjebane kretnje neke vojne jedinice. Nasuprot tome stoji spontani krik, koji masa ne moe tono odrediti unaprijed, nesumnjivi znak, ije je djelovanje ogromno. On moe izraziti sve vrste afekata; esto nije toliko vano o kojim se afektima radi, ve je vaan njihov intenzitet i razli itost te njihov slobodan slijed. Oni su ti koji masi daju njezin duevni prostor. Istina je da oni mogu biti tako snani i koncentrirani da odmah rastrgnu masu. Taj efekt imaju javna smaknu a; jedna te ista rtva

Iekivanje
I ekuju a je masa gusto zbijena, tako da se uop e ne bi mogla slobodno kretati. U njezinu stanju ima ne eg pasivnog, jer ta masa

28

Masa i mo

Iekivanje

29

moe se ubiti samo jedanput. A ako se radi o nekom tko je uvijek slovio kao neunitiv, onda se do posljednjeg asa sumnja u to da on moe biti ubijen. Sumnja, koja ovdje potjee iz povoda, poveava prirodnu sporost mase. Zbog toga pogled na odrubljenu glavu djeluje jo upeatljivije i otrije. Urlanje koje tada slijedi bit e strano, no to je posljednji krik ove tono odreene mase. Moe se, dakle, rei da u ovom sluaju masa plaa svoje predugo iekivanje, kojim se sama najintenzivnije naslauje, svojom vlastitom smr u, koja nastupa odmah. Naa su moderna sportska natjecanja svrsishodnija. Gledaoci mogu sjediti; ope strpljenje postaje vidljivo. Oni mogu slobodno toptati nogama, ali ipak ostaju na istom mjestu. Mogu slobodno pljeskati rukama. Za priredbu je predvi eno odre eno vrijeme; u na elu ne treba o ekivati da e vrijeme njezina trajanja biti skra eno; sigurno je da e barem tako dugo svi ostati zajedno. A unutar tog vremena moe se dogoditi svata. Nikada se ne moe znati unaprijed da li e, kada i na kojoj strani pasti gol; a pored tih eljenih glavnih dogaaja ima i dosta drugih, koji izazivaju glasne reakcije. Glasovi se uju esto i u razliitim prilikama. Meutim, bolni karakter kona nog raspadanja, razilaenja, donekle je ublaen time to je trajanje odreeno unaprijed. Osim toga, pobijeeni e imati priliku da se osveti, i nije sve gotovo zauvijek. Masa se ovdje zaista moe rairiti; ona se gomila tek na ulazima, a onda miruje na sjeditima; onda vie na sve mogue naine kad za to doe pravi trenutak; pa ak kad je sve gotovo, moe se nadati buduim slinim prilikama. Iekujua masa mnogo pasivnije vrste stvara se u kazalitu. Idealan je nastup pred punim kazalitem. eljeni je broj gledalaca dan od samog poetka. Oni se okupljaju sami i, izuzevi manje redove pred blagajnama, svaki ovjek odvojeno nalazi svoj put u dvoranu. Gledaoce odvode do njihovih mjesta. Sve je odreeno: predstava koja e se izvoditi, glumci koji nastupaju, vrijeme po etka i sami gledaoci na svojim mjestima. Zakanjele do ekuju s odreenim neprijateljstvom. Ljudi sjede kao poredano krdo, tihi i beskrajno strpljivi. Pa ipak je svatko potpuno svjestan svoje posebne egzistencije; on je platio, i tono zapaa tko sjedi kraj njega. Prije poetka on u miru promatra red okupljenih glava; one u njemu bude ugodan, ali ne i presnaan osjeaj zbijenosti. Jednakost meu gledaocima sastoji se zapravo samo u tome da svi moraju prihvatiti ono to se dogaa na pozornici. No, njihove su spontane reakcije ipak ograniene. Cak i pljesak ima propisano vrijeme trajanja, i ljudi uglavnom pljeu samo onda kad trebaju pljeskati. Iz same jaine pljeska moe se vidjeti koliko su se pojedinci pretvorili u masu; pljesak je jedino mjerilo za to, a tako ga ocjenjuju i sami glumci. Odga anje rastereenja u kazalitu toliko se ve pretvorilo u obred da se osjea izvana kao blag vanjski pritisak, koji na ljude ne djeluje dublje i koji im praktiki ne daje osjeaj unutranjeg jedin-

stva i zajednitva. Meutim, ne smijemo zaboraviti kako je veliko i zajedni ko oekivanje s kojim tamo sjede, i kako to o ekivanje traje tijekom cijele predstave. Samo u rijetkim sluajevima gledaoci naputaju kazalite prije kraja predstave; ak i kad su razoarani, izdre do kraja; to, meutim, zna i da tako dugo ostaju na okupu. Suprotnost izmeu tiine slualaca i glasno e aparata koji na njih djeluju jo je oitija na koncertima. Ovdje je najvanija potpuna neometanost. Svaki je pokret neeljen, svaki glas zabranjen. Iako glazba koja se izvodi velikim dijelom ivi od svog ritma, ne smije se osjetiti nita od ritmikog djelovanja na sluaoce. Afekti koje izaziva glazba u neprestanom izmjenjivanju razliite su i najintenzivnije prirode. Iskljueno je da ih veina prisutnih ne osjea, a iskljueno je i to da ih ne osjeaju istodobno. Pa ipak, sve vanjske reakcije izostaju. Ljudi sjede nepomino, kao da uspijevaju ne uti nita. Jasno je da su tijekom dugo vremena umjetno naueni na to odgaanje, na ije smo se rezultate ve navikli. Jer, objektivno gledano, u naem kulturnom ivotu ima malo fenomena koji su toliko neobini kao koncertna publika. Sasvim se drukije ponaaju ljudi koji dozvoljavaju da glazba djeluje na njih prirodno; a oni koji jo uope nisu uli glazbu mogu postati neobuzdano uzbueni kad je dozive prvi put. Kad su pri iskrcavanju u Tasmaniji mornari odsvirali domorocima marseljezu, domoroci su izrazili zadovoljstvo neobinim iskrivljenjima tijela i tako neobinim gestama da su se mornari valjali od smijeha. Jedan je mladi upao kosu, eao se objema rukama po glavi i stalno isputao glasne povike. Neki jadni ostaci tjelesnog rastereenja sa uvali su se i na naim koncertima. Pljesak je izraz zahvalnosti izvoaima, kaotina, kratkotrajna buka za dobro organiziranu, dugotrajnu buku Ako pljesak potpuno izostane, onda se ljudi razilaze, isto onako tiho kao to su sjedili, tako da se ve osjeaju sasvim kao u sferi vjerske pobonosti. Iz te pobonosti izvorno potjee tiina na koncertu. Zajedniko stajanje pred bogom jest vjeba koja je rairena u mnogim religijama. Ona se odlikuje istim znaajkama iekivanja, kakvo nam je poznato iz svjetovnih masa, i onda moe dovesti do isto tako iznenadnih i snanih rastereenja. Moda je najimpresivniji primjer za to poznato Stajanje na Arafatu2, vrhunac hodoaa u Meku. Na ravnici Arafat, nekoliko sati hoda od Meke, skuplja se tono odreenog, ritualno utvrenog dana 600 000700 000 hodoasnika. Oni se grupiraju u velikom krugu oko Brda milosti-, golog breuljka koji se uzdie usred ove ravnice. Oko 2 sata poslije podne, kad je najtoplije, hodoasnici zauziniaju odre eni poloaj i ostaju tako stajati sve do zalaska sunca. Svi su gologlavi i obueni u istu bijelu hodoasniku odjeu. Sa strastvenom napetou sluaju rijei propovjednika, koji im govori s vrha breuljka. Njegova je propovijed neprestano velianje boga.

30

Masa i mo

Sporost ili udaljenost ciljeva

31

Oni odgovaraju jednom formulom, koja se ponavlja tisuu puta: Drimo se tvojih zapovijedi, Gospodine, drimo se tvojih zapovijedi! Mnogi jecaju od uzbuenja, mnogi se udaraju u prsa. Mnogi od velike vruine padaju u nesvijest. No, najvanije je da u tim uareno dugim satima izdre na svetoj ravnici. Tek pri zalasku sunca daje se znak za polazak. Ostale emo postupke, koji spadaju u najzagonetnije vjerske obiaje, razmotriti i protuma iti kasnije u drugom kontekstu. Ovdje nas zanima samo taj moment iekivanja, koji traje satima. Stotine tisua ljudi stoji u sve ve em uzbuenju na ravnici Arafat i ne smije, ma to se dogodilo, napustiti ovo mjesto pred Alahom. Nastupaju zajedno i svi zajedno dobivaju znak za odlazak. Propovijed ih podstie, a podstiu i sami sebe povicima. U formuli kojom odgovaraju sadrana je rije -drati se, koja se kao takva pojavljuje uvijek iznova. Sunce, koje se kree nezamjetno sporo, utapa sve u istu bljetavu svjetlost, u isti ar; mogli bismo ga nazvati utjelovljenjem iekivanja. Meu religioznim masama postoje svi stupnjevi ukoenosti i mirovanja, no najvii se stupanj pasivnosti, koji ona uope moe dosei, namee masi nasilno izvana. U borbi jedna masa navaljuje na drugu, i svaka od njih eli nadjaati drugu. Ratnim pokliima nastoje dokazati sebi i neprijatelju da su oni zaista jai. Cilj borbe jest uutkivanje protivnike strane. Kad su svi neprijatelji poraeni, onda je njihov snani glas, koji se stopio u jedan, prijetnja koje smo se opravdano bojali, jednom zauvijek utihnuo. Najtia je masa mrtvih neprijatelja. to je ona bila opasnija, to nam je drae kad je vidimo nepominu na jednoj gomili. elja za tim da ih vidimo bespomone, kao gomilu leeva, posebna je strast. Jer, prije su oni navaljivali na nas kao gomila i kao gomila vikali su na nas. Tu uutkanu masu mrtvaca prije nismo nipoto doivljavali kao neto beivotno. Pretpostavljali smo da e negdje drugdje na svoj na in nastaviti ivjeti, opet svi zajedno, i to je u osnovi trebao biti ivot slian onom po kojem smo ih sami poznavali Za promatrae su neprijatelji, koji su leali pred njima kao leevi, predstavljali ekstremni sluaj iekujue mase. No, i ova je predodba doivjela jo jednu gradaciju. Umjesto sasje enih neprijatelja to mogu postati svi mrtvi openito, koji zajedno lee u zemlji i ekaju svoje uskrsnue. Svatko tko umre i bude pokopan, poveava njihov broj; njima pripadaju svi koji su jednom ivjeli, a takvih ima beskonano mnogo. Njihova se zbijenost sastoji u zemlji koja ih povezuje, tako da, ak i kad lee odvojeno, imamo osjeaj da su sasvim blizu jedan drugoga. Oni tako ostaju leati beskonano dugo, sve do dana Posljednjega suda. Njihov se ivot odga a sve do trenutka uskrsnua, a to je trenutak kad e se svi okupiti pred bogom, koji e im suditi. Izmeu toga ne postoji nita; oni tamo lee kao masa, te e kao masa i uskrsnuti. Nema ve-

lianstvenijeg dokaza realnosti i znaenja iekujue mase nego to je stvaranje ove koncepcije uskrsnua i posljednjeg suda.

Sporost ili udaljenost ciljeva

Sa sporom je masom povezana udaljenost cilja. Ljudi se s velikom upornou kreu prema odre enom cilju, koji je nepomian, a na putu u svakom sluaju ostaju zajedno. Put je dalek, prepreke nepoznate, opasnosti prijete sa svih strana. Rastereenje nije dozvoljeno prije nego to se stigne na cilj. Spora masa ima oblik vlaka. Ona se moe od po etka sastojati od svih koji joj pripadaju, kao pri izlasku djece Izraela iz Egipta. Njihov rje cilj Obeana zemlja, i ona predstavljaju masu tako dugo dok vjeruju u taj cilj. Povijest njihova lutanja jest povijest njihove vjere. esto su tekoe takve da poinju sumnjati. Gladni su ili edni, i im poinju gunati, prijeti im raspadanje. ovjek koji ih vodi neprestano se trudi da uvrsti njihovu vjeru. U tome svaki put i uspijeva, a ako ne uspije on, onda uspiju neprijatelji koji ih ugroavaju. Povijest lutanja, koja se protee preko etrdeset godina, sadri mnoga nagla i akutna oblikovanja masa, o kojima emo dosta toga rei kad za to bude vrijeme. No, sva su ona podvrgnuta openitijoj predodbi o jednoj jedinoj, sporoj masi, koja se kree prema svom velianstvenom cilju, prema obeanoj zemlji. Odrasli stare i umiru, djeca se raaju i odrastaju, no unato tome to se svi pojedinci mijenjaju, povorka kao cjelina ostaje ista. Ne pridruuju im se nikakve nove grupe. Od samog je poetka odreeno tko im pripada i tko ima pravo na obeanu zemlju. Budui da ova masa ne moe skokovito rasti, tijekom cijelog njezina lutanja ostaje osnovno pitanje: kako sprijeiti raspadanje? Drugi bi se oblik spore mase prije mogao usporediti s mreom vodenih tokova. Ona poinje malim potocima koji se postupno slijevaju u rijeku, u koju se sa svih strana ulijevaju druge rijeke. Ako pred njima ima dostatno zemlje, nastaje od svih njih jedan tok, iji je cilj more. Hodoaenje u Meku svake godine moda je najimpresivniji primjer za ovaj oblik spore mase. Iz najudaljenijih krajeva islamskog svijeta upuuju se prema Meki karavane hodoasnika. Mnoge su od njih u poetku moda male, a druge, koje su njihovi prinevi raskono opremili, trebaju sluiti na ast zemljama iz kojih dolaze. No, tijekom svog putovanja sve one nailaze na druge karavane, koje imaju isti cilj, i tako sve vie rastu te se u blizini svoga cilja pretvaraju u snane struje. Meka je more u koje se ulijevaju. Takvi se hodoasnici ponaaju tako da ostaje mnogo prostora za svakodnevne doivljaje, koji sami po sebi nemaju nikakve veze

Masa I mo

Nevidljive mase

jem putovanja. ovjek ivi dan za danom, nosi se s mnogim nostima, uglavnom je siromaan i mora se brinuti za hranu i piivot tih ljudi, koji se odvija u tuini koja se neprestano mijenja, go je izvrgnutiji opasnostima nego njihov ivot kod kue. To nikljuivo opasnosti koje se odnose na karakter njihova pothvata. ti hodoasnici u velikoj mjeri ostaju individue, koje ive odno svaka za sebe, kao to ljudi ive svugdje. No, tako dugo dok e svog cilja, a to vrijedi za veinu, oni su uvijek dio jedne spore e koja bez obzira na to kako se oni prema njoj ponaaju oji i dalje, i postojat e sve dok ne stigne na svoj oilj.

Trei oblik spore mase nalazimo u onim tvorevinama koje se vaju na nevidljiv cilj, koji se ne moe dostii u ovom ivotu. gi je svijet, na kojem blaeni ekaju sve one koji su zasluili mjesto na njemu, dobro artikuliran cilj koji pripada samo vjerma. Oni ga jasno vide pred sobom, tako da se ne moraju zadovati nekim maglovitim simbolom za njega. ivot je kao hosniki put do tog svijeta, a izmeu njih i drugoga svijeta stoji Pojedinani su putovi neobiljeeni i nepregledni. Mnogi na tom zaluta ju i izgube se. U svakom sluaju, vjerovanje u drugi svijet o proima ivot vjernika da je opravdano govoriti o sporoj masi zajedno pripadaju sve pristae jedne vjere. Budui da oni jedan oga ne poznaju i da ive ratrkani po mnogim gradovima i jama, anonimnost te mase je izuzetno impresivna.

sa. Udaljeni ciljevi moraju dobiti na vanosti, a oni u bli ju stalno postajati sve bezna ajniji, tako da bi se na ko potpuno bezvrijednima. Ovozemaljsko rastereenje nije tr stojano je samo ono to je preba eno u drugi svijet. Tako se cilj i rastereenje poklapaju, no cilj je nepov obeanu zemlju mogu na ovom svijetu zauzeti i opusto telji, dok narod kome je ona obeana moe biti istjeran zauzeli i opljakali Karmati i odvukli iz nje sveti kamen K da se dugo godina nije moglo u nju hodoastiti. Meutim, drugi je svijet sa svojim blaenima nedohv takvim pustoenjima. On ivi samo od vjere i moe se na njoj. Raspadanje spore mase krana poelo je u onom kojem se po ela raspadati vjera u taj drugi svijet.

Nevidljive mase

Meutim, kako ta masa izgleda iznutra, i po emu se najvie kuje od brzih masa?

Sporoj je masi uskra eno rastereenje. Mogli bismo rei da je ezino najvanije obiljeje, tako da bismo, umjesto o sporim, voriti o nerastereenim masama. Prvi je naziv ipak pogodjer nije istina da se ta masa moe potpuno odrei rastere enja. je uvijek sadrano u predodbi o krajnjem stanju. Ono se pree na veliku udaljenost. Tamo, gdje se nalazi cilj, nalazi se i reenje. Snana je vizija tog rastereenja uvijek prisutna, dok ova izvjesnost dolazi na kraju.

Kod spore se mase cilj sastoji u tome da se proces koji vodi do eenja dugorono odgaa. Velike su religije postale pravi maju tom odlaganju. Njima je stalo do toga da zadre pristae koje danput stekle. Da bi ih zadrale, te da bi pridobile nove, moraju vremena na vrijeme okupljati. Ako je prilikom tih okupljanja put dolo do snanog rastereenja, onda se ono mora ponoviti i ogunosti nadmaiti u pogledu intenziteta; u najmanju je ruku ito ponavljanje rastereenjia neophodno onda kad se ne eli iti jedinstvo vjernika. Ono to se dogaa za vrijeme takve e boje, koja se odvija u ritmikim masama, ne moe se konati preko ve ih distanci. Sredinji problem svjetskih religija ontrola nad vjernicima preko velikih udaljenosti. Ta je konmogua samo uz pomo svjesnog usporavanja masovnog proce-

Svugdje gdje ive ljudi, u cijelom svijetu, nalazimo i vidljivim mrtvima. Mogli bismo ih nazvati najstarijom i vjeanstva. Sigurno nema nijedne horde, nijednog plemena naroda koji ne bi mnogo razmiljao o svojim mrtvima. O vijek opsjedali ovjeka; oni su za njega bili od ogromnog njihov utjecaj na ive bio je bitan dio samog tog ivota. Ljudi su ih zamiljali sve zajedno, kao to su ivi zaj skloni vjerovati da ih ima mnogo. Stari su Beuanci domoroci june Afrike vjerovali da je cijeli prostor pun d hovih predaka. Zemlja, zrak i nebo bili su ispunjeni duho su mogli po svojoj volji odluiti da li e vriti lo utjecaj na Pripadnici plemena Boloki na Kongu vjeruju da su ok hovima koji im u svakoj prilici rade neko zlo, koji im n koditi u svako doba dana i noi. Rijeke i potoci puni njihovih predaka. I uma i ikara pune su duhova. Oni m opasni za one putnike koji putuju kopnom ili morem i ko da ih vani uhvati no. Nitko nije dostatno hrabar da no uimu koja razdvaja dva sela, tako da se nitko me da obeanjem velike nagrade. Odgovor na takve ponude uv U umi ima previe duhova.-4 Ljudi obino vjeruju da mrtvi ive zajedno, u nekoj d mlji, pod zemljom, na mekom otoku ili u nekoj kui na ne noj pjesmi Pigmejaca u Gabonu veli se slijedee:

Vrata spilje su zatvorena. Due mrtvih se tamo gu milama, kao iroj muha koje pleu naveer. Roj muha koje

34

Masa i mo

Nevidljive mase

35

ve er kad no postane tamna, kad 5 nestane sunca, roj muha: ukanje mrtvog lia uz zavijanje oluje.- Meutim, nije dostatno da mrtvih ima sve vie i da prevladava osjeaj o njihovoj zbijenosti. Oni se i kreu i spremaju na zajednike pothvate. Za obine su ljude oni nevidljivi, ali ima ljudi posebnih sposobnosti, amana, koji se razumiju u zazivanje duhova i koji mogu pokoriti duhove i uiniti ih svojim slugama. Kod naroda uk-a u Sibiru -dobar aman ima cijele legije duhova-slugu, i kad ih sve pozove, oni dolaze u takvom mnotvu da 6sa svih strana kao zid okrue mali ator u kojem se obavlja zazivanje. amani govore to vide. Glasom koji podrhtava od uzbuenosti aman zaziva kroz iglu: 'Nebeski je prostor ispunjen golim sttvorenjima koja putuju kroz zrak. Ljudi, goli mukarci, gole ene, koji putuju i rasplamsavaju oluju i snjenu meavu. ujete li kako huje? ume kao lepet krila velikih ptica gore u zraku. To je strah golih ljudi, to je bijeg golih ljudi! Duhovi zraka svojim 7 dahom stvaraju oluju, duhovi zraka tjeraju prei snijeg po zemlji.'- Ta velianstvena vizija golih duhova u bijegu potjee od Eskima. Neki narodi zamiljaju svoje mrtve ili odreen broj mrtvih kao borbene vojske. Kod Kelta u kotskom visoju za vojske mrtvih postoji posebna rije : sluagh. Ta se rije prevodi na engleski kao mnotvo duhova (spirit-multitude). Vojska duhova leti amo-tamo u velikim oblacima kao vorci preko lica zemlje. Oni se uvijek vraaju na mjesto svojih zemaljskih grijeha. Svojim nepogreivim otrovnim strijelama ubijaju make, pse, ovce i goveda koji pripadaju ljudima. Vode borbe u zraku kao ljudi na zemlji. U vedrim, mraznim noima moemo ih uti i vidjeti kako suprotstavljaju svoje vojske i kako se povla e, kako se povla e i ponovno prelaze u napad. Nakon jedne bitke od njihove krvi stijenje i kamenje postaje crveno. Rije ghairm znai krik, povik, a sluagh-ghairim je bio bojni pokli mrtvih. Od nje je kasnije nastala rije slogan: oznaka bojnih pokli a 8naih modernih masa potje e od vojski mrtvih iz kotskog visoja. Dva nordijska naroda, koji ive daleko jedan od drugoga, Laponci u Evropi i Tlinkit-Indijanci na Aljasoi, imaju istu predodbu o polarnom svjetlu kao borbi. Kolta-Laponci misle da u polarnom svjetlu vide one koji su pali u ratu, koji se kao duhovi jo bore u zraku. Ruski Laponci vide u polarnom svjetlu duhove ubijenih. Oni ive u kui u kojoj se ponekad okupljaju, onda jedan drugom zadaju smrtonosne ubode, tako da je pod pun krvi. Polarno svjetlo pokazuje da due ubijenih poinju svoju borbu. Tlinkit-Indijanci na Aljasci vjeruju da svi koji umru od bolesti, a ne poginu u ratu, do-

lae samo u podzemni svijet. Samo su hrabri ratnici, koji su ubijeni u ratovima, na nebu. Nebo se s vremena na vrijeme otvara da bi primilo u sebe nove duhove. amanu se oni prikazuju uvijek kao ratnici u punoj spremi. Te se due poginulih esto pojavljuju kao polarno svjetlo, osobito kao oni traci polarnog svjetla koji postaju vidljivi kao strijele ili snopovi i koji se kreu amo-tamo, ponekad projure jedni pored drugih ili izmijene mjesta, to jako podsjea aia nain borbe Tlinkit-Indijanaca. Vjeruje se da jako polarno svjetlo najavljuje veliko krvoprolie, zato to mrtvi ratnici eznu za drugovima.9 Prema vjerovanju Germana ogroman se broj ratnika nalazi u Valhali. Svi mukarci koji su od poetka svijeta pali u borbi dolaze u Valhalu. Njihov broj stalno raste, jer rat nema svretka. Tamo bane i opijaju se, a jelo i pie im se stalno obnavlja. Svakog se jutra la aju oruja i odlaze u borbu. U igri jedan drugoga ubijaju, ali ponovno uskrsavaju, jer to nije prava smrt. Kroz 640 vrata ponovno ulaze u Valhalu, po 800 mukaraca u jednom redu. Meutim, ne zamiljaju se samo duhovi umrlih u takvim, obinim smrtnicima nevidljivim gomilama. ovjek mora znati, pie u jednom starom idovskom tekstu, i zapamtiti da nema praznog prostora izmeu neba i zemlje, ve da je sve puno jata i gomila. Jedan dio njih je ist, pun milosti i blagosti; no, jedan dio jesu neista stvorenja, teto ine i muitelji. Svi oni lete zrakom: neki od njih ele mir, neki trae rat; neki ine dobro, neki zlo; neki donose ivot, a neki smrt.10 U religiji starih Perzijanaca demoni ine posebnu vojsku, koja stoji pod svojim vlastitim vrhovnim zapovjednitvom. Za bezhrojnost tih demona nalazimo u njihovoj svetoj knjizi Zend-Avesti slijedeu formulu: Tisue i tisue demona, deseci i deseci tisua, bezbrojne milijarde.1' Kranski je srednji vijek ozbiljno razmiljao o broju avola. U Dijalogu o udima (Dialog iiber die Wunder) Casarius von Heisterbach pie kako su avli jedanput tako gusto ispunili kor jedne crkve da su ometali pjevanje redovnika. Onda su redovnici zapjevali trei psalam Gospodine, koliko ima mojih neprijatelja. avoli su letjeli s jedne strane kora na drugu i mijeali se s redovnicima. Ovi vie uope nisu znali to pjevaju te je u opoj pomutnji jedna strana pokuavala nadglasati drugu. Ako se na jednom mjestu okupi toliko avola samo zato da bi ometali slubu boju koliko ih tek onda mora biti na cijeloj zemlji!'2 Ali, ve evanelje, smatra Casarius, dokazuje da je cijela legija avola ula u jednog jedinog ovjeka.13 Jedan je greni sveenik na samrtnoj postelji rekao jednom roaku koji je sjedio uz njega: Vidi li onaj veliki tagalj nasuprot nama? Pod njegovim je krovom toliko slamki koliko je sada avola okupljenih oko mene. Oni ekaju njegovu duu da bi je kaznili.

36

Masa i mo

Nevidljive mase

37

Ali, oni iskuavaju svoju sreu i na samrtnoj postelji pobonih. Na pogrebu jedne dobre glavarice bilo je oko nje vie avola nego to je lia na drveu u velikoj umi. Oko jednog umirueg opata bilo ih je vie nego pijeska na morskim obalama. Ove podatke moemo zahvaliti jednom avolu koji je bio osobno prisutan te je jednom vitezu, s kojim je zapodjenuo razgovor, odgovorio na sva njegova pitanja. Nije skrivao svoje razoaranje zbog tih bezuspjenih nastojanja i priznao je da je ve pri Kristovoj smrti sjedio na jednoj strani kria. Vidimo da je napasnost tih avola bila isto tako strana kao njihov broj. Kad je opat Riohalm iz Zisterziensa sklopio o i, vidio ih je oko sebe zbijene gusto kao praina. On je dao tonije procjene njihova broja. Meni su poznate dvije od njih, koje se, meutim, jako razlikuju. U jednoj se spominje 44 635 569 a u drugoj jedanaest bilijuna. U velikoj i prirodnoj suprotnosti s time stoji predodba koju ljudi imaju o an elima i blaenima. Tu vlada op i mir, vie se nita ne nastoji postii, ovjek je na cilju. Ali, i oni su na okupu, nebeska vojska, -nepregledan broj anela, patrijarha, proroka, apostola, muenika, vjernika, djevica i drugih pravednika. Poredani u velikim krugovima, oni stoje oko prijestolja svoga Gospodina, kao podanici na dvoru okrenuti svom kralju. Glave su im priljubljene, dok ih njegova blizina ispunjava blaenstvom. On ih je primio jednom zauvijek, i oni ga ne e napustiti, isto kao to se ne e razdvojiti jedan od drugoga. Potpuno su zaneseni gledanjem njegova lika, i slave ga. To je jedino to jo rade, i to rade zajedno. Duh vjernika ispunjen je takvim predodbama nevidljivih masa. Bez obzira na to da li se radi o mrtvima, avolima ili svecima, ovjek ih zamilja u velikim, zbijenim gomilama. Mogli bismo rei da religije poinju tim nevidljivim masama. Njihov je raspored razli it, jer se u svakoj vjeri za njih stvara posebna ravnotea. Mogua je podjela religija prema nainu na koji rasporeuju svoje nevidljive mase, i koja bi bila vrlo poeljna. Vie religije, pod ime podrazumijevamo one koje su postale opeprihvaene, u tome dokazuju svoju veliku sigurnost i jasnou. Na nevidljive mase, koje odravaju na ivotu svojim propovijedima, vjeaju strahove i elje ljudi. Ti nevidljivi predstavljaju krv vjere. Cim oni problijede, vjera je oslabljena, i dok ona postupno odumire, na mjesto blijedih stupaju druge mase. O takvoj masi koja je moda najvanija jo nismo govorili. To je jedina masa koja se i nama, dananjim ljudima, ini prirodnom unato svojoj nevidljivosti: potomstvo. ovjek jo moe imati pregled nad dvjema ili trima generacijama, ali daljnje potomstvo lei potpuno u budunosti. Potomstvo u svojoj bezbrojnosti nije vidljivo nikome. Svi znaju da se ono mora poveati, najprije postupno a onda sve bre. Plemena i cijeli narodi vode svoje podrijetlo od jednog rodona elnika, dok je iz obeanja koja je on dobio vidljivo

kakve potomke, ali prije svega, koliko potomaka eli: brojne kao zvijezde na nebu i pijesak na morskoj obali. U Si-Kingu, klasinoj kineskoj knjizi pjesama, nalazi se jedna pjesma u kojoj se potomstvo usporeuje s rojem skakavaca: Krila skakavaca vele: Guraj se, guraj! O, neka tvoji sinovi i unuci budu bezbrojna vojska! Krila skakavaca vele: Vei, vei! O, neka tvoji sinovi i unuci slijede u beskonanom nizu! Krila skakavaca vele: Spajaj, spajaj! O, neka tvoji sinovi i unuci zauvijek budu jedno!14 Mnogobrojnost, neprekinutost slijeda dakle, neka vrsta vremenske zbijenosti i jedinstvo jesu tri elje za potomstvom izraene u ovoj pjesmi. Roj skakavaca kao simbol za masu potomaka osobito je impresivan zato to se te ivotinje ovdje ne promatraju kao tetna gamad, nego kao neto uzorno, upravo zahvaljujui njihovoj sposobnosti razmnoavanja. Osjeaj za potomstvo danas je iv kao to je oduvijek bio. Pa ipak, predodba o masovnosti oslobodila se vlastitog potomstva i prenijela na budue ovjeanstvo kao cjelinu. Za veinu su nas vojske mrtvih postale ista praznovjerica. Meutim, nastojanje da se unaprijed osjeti masa neroenih, da im se eli dobro i pripremi bolji i pravedniji ivot, smatra se plemenitim i korisnim. U opem strahovanju za budunost zemlje taj je osjeaj za neroene od najveeg zna enja. Mogue je da je strah od njihova saka enja, pomisao na to kako bi mogli izgledati ako bismo danas vodili nae moderne ratove, vie zasluan za izbjegavanje tih ratova i rata uop e nego sve bojazni koje osjeamo za same sebe. Ako se zamislimo nad sudbinom tih nevidljivih masa, o kojima smo ovdje govorili, moemo rei da su neke od njih velikim dijelom, a neke potpuno, nestale. U ovu drugu grupu spadaju avoli, koje vie nigdje ne moemo susresti u njihovu poznatom liku, unato njihovoj nekadanjoj mnogobrojnosti. No, oni su ipak ostavili tragove. Iz vremena svog procvata, vremena Casafiusa von Heisterbacha npr., dali su dosta frapantnih dokaza svoje nevelikosti. Otada su izgubili sve crte koje bi mogle podsjeati na ljudski lik i postali jo mnogo manji. Ponovno su se pojavili u 19. stoljeu, potpuno promijenjeni i u jo veim masama, kao bacili. Oni ne napadaju duu, nego tijelo ovjeka. A za njega mogu postati vrlo opasni. Ima malo ljudi koji su pogledali kroz mikroskop i tamo ih stvarno vidjeli. No, svi koji su za njih uli, uvijek su svjesni njihove prisutnosti te se uvijek trude da s njima ne dou u dodir: to je s obzirom na njihovu nevid-

38

M as a i mo

Nahukane mase

39

ljivost uzaludno nastojanje. Nema sumnje da su svoj opasni karakter i koncentriranost ogromnih masa na malom prostoru preuzeli od avola. Jedna nevidljiva masa koja je oduvijek postojala, ali je prvi put spoznata kao takva nakon otkria mikroskopa, jest sperma. Dvije stotine milijuna spermatozoida istodobno kree na put. Oni su meusobno jednaki i gusto zbijeni. Svi imaju jedan cilj, ali na tom putu propadaju svi osim jednog. Moglo bi se re i da oni nisu ljudi i da se ovdje ne bi moglo govoriti o masi u spomenutom smislu rijei. No, taj prigovor uope ne zahvaa sr stvari. Svaka od tih sjemenih stanica donosi sa sobom sve to e ostati sauvano od predaka. Ona sadri pretke, ona jest isto to i preci. ovjek se uasno iznenadi kad masu ponovno pronae ovdje, izmeu dvije ljudske egzistencije, u potpuno promijenjenom obliku: svi se nalaze u jednom siunom, nevidljivom stvorenju, koje se opet nalazi u nebrojenom mnotvu istih stvorenja.

U tekstu koji slijedi razmatrat emo afektivni sadraj pet vrsta masa. Najstarije su meu njima nahukana masa i masa u bijegu. One se pojavljuju meu ivotinjama isto kao i meu ljudima, pa je vjerojatno da se u pojedinostima njezino stvaranje meu ljudima svaki put temeljilo na primjeru ivotinja. Masa zabrane, masa obrata i sveana masa specifino su ljudskog karaktera. Neophodno je potreban opis tih pet glavnih vrsta, koji svojim tumaenjem moe dovesti do prilino dalekosenih spoznaja.

Nahukane mase
Nahukana se masa stvara s pojavom brzo ostvarivog cilja. Taj joj je cilj poznat i tono odreen. On je, osim toga, blizu. Njezin je cilj ubijanje, i ona zna koga hoe ubiti. Baca se na taj cilj s nenadmanom odlunou; nitko je ne moe prevariti. Dostatno je objaviti cilj, dostatno je rairiti glas koga treba ubiti, i ve se stvara masa. Koncentriranje na ubijanje ima poseban karakter, a po svom je intenzitetu neto najjae to postoji. Svi ele sudjelovati, svi udaraju. Svatko se gura u neposrednu blizinu rtve da bi mogao zadati udarac. Ako je ne moe udariti sam, onda eli vidjeti kako je udaraju drugi. Sve ruke udaraju kao iz jednog te istog stvorenja. No, one ruke koje pogaaju, imaju veu vrijednost i vanost. Cilj je sve. rtva je cilj, no ona je i toka najvee zbijenosti: ona u sebi objedinjuje djelovanje sviju. Cilj i zbijenost se podudaraju. Vaan razlog brzom rastu nahukane mase jest bezopasnost pothvata. On je bezopasan zato to je premo mase ogromna. rtva joj ne moe nita. Ona bjei ili je vezana. Ne moe udariti, te je u svojoj bespomonosti jo samo rtva. rtva je otvoren put u propast. Njezina je sudbina odre ena, i nitko se ne mora bojati sankcija zbog njezine smrti. Dozvoljeno ubojstvo sada nadomjeta sva ubojstva koja si je ovjek morao uskratiti, zbog ijeg bi se izvrenja morao plaiti strogih kazni. Neopasno, dozvoljeno, preporueno ubojstvo koje se dijeli u mnogim drugima za veinu je ljudi neodoljivo. Moramo re i da opasnost od smrti koja prijeti svim ljudima i koja je uvijek, unato razliitim krinkama, djelotvorna, iako je nismo stalno svjesni, stvara potrebu da se smrt prebaci na nekog drugog. Stvaranje nahukanih masa zadovoljava tu potrebu. Radi se o lakom pothvatu, koji >se odvija tako brzo da ovjek mora pouriti da bi jo stigao na vrijeme. Uurbanost, uzbuenje i sigurnost takve mase imaju u sebi neto stravino. To je uzbuenje slijepaca koji su najvie slijepi onda kad im se odjedanput ini da vide. Masa uri u susret rtvi i smaknuu, da bi se odjedanput rijeiila smrti svih svojih pripadnika. A tada joj se u stvarnosti dogaa

Podjela po dominantnom afektu

Mase koje smo upoznali ispunjene su najrazliitijim afektima. Jo nije bilo rijei o karakteru tih afekata. Prva je namjera istraivanja bila podjela prema formalnim na elima. injenica da li je masa otvorena ili zatvorena, spora ili brza, vidljiva ili nevidljiva, malo nam govori o tome to ona osjea, o njezinu sadraju. No, taj se sadraj nikada ne javlja u istom obliku. Ve su nam poznate prilike u kojima masa prolazi kroz itav niz afekata, koji se javljaju brzo jedan iza drugoga. Ljudi mogu provesti u kazalitu sate i sate, tako da su njihovi zajedniki doivljaji na j razliiti je vrste. Na koncertu odreeni povod jo vie izaziva njihove osjeaje nego u kazalitu; mogli bismo re i da ti osjeaji ovdje doseu vrhunac raznovrsnosti. No, te su prilike umjetne; njihovo je bogatstvo konani produkt visokih i sloenih kultura. Njihovo je djelovanje umjereno. Jedna krajnost ukida drugu. Te institucije openito slue ublaavanju i smanjivanju strasti, ikojima se ljudi pojedina no osjeaju izvrgnutim. Meutim, osnovne afektivne oblike mase treba traiti mnogo dalje. Oni se pojavljuju vrlo rano, njihova je povijest stara kao povijest samog ovjeanstva, a u dva svoja oblika jo i starija. Svaki od ta dva oblika odlikuje se svojom specifinom obojenou, njima vlada jedna jedina osnovna strast. Ako ih jedanput dobro shvatimo, neemo ih vie nikada zamijeniti jednog s drugim.

40

Masa i mo

Nahukane mase

41

neto potpuno suprotno. Zahvaljujui smaknuu, ali tek nakon njega, masa osjea veu ugroenost od smrti nego ikada prije. Ona se raspada i razilazi u nekoj vrsti bijega. to je rtva bila uzvienija, to je njezin strah bio vei. Ona se moe odrati na okupu samo ako brzo uslijedi niz takvih dogaaja. Nahukana je masa vrlo stara, njezine korijene nalazimo u najizvornijem dinamikom jedinstvu poznatom meu ljudima u lova koj hajci. Kasnije emo detaljno govoriti o hajkama koje su male i koje se i inae u mnogo emu razlikuju od mase. Ovdje emo govoriti samo o nekim opim prilikama koje daju povod za stvaranje nahukanih masa. Razlikujemo dvije osnovne vrste smrti na koje pojedinca osuuje horda ili narod: jedna je od njih izgon. Bespomonog pojedinca ostavljaju tamo gdje je izloen divljim ivotinjama ili gdje e umrijeti od gladi. Ljudi kojima je prije pripadao vie nemaju s njim nikakve veze; ne smiju mu dati utoite ni hranu. Svaki bi doticaj s njim druge zaprljao te i njih uinio krivcima. Ovdje je najtea kazna usamljenost u svom najstroem obliku; odvajanje od vlastite grupe je muka koju, osobito u primitivnim drutvima, mogu preivjeti samo malobrojni. Jedna vrsta takvog izoliranja jest izruivanje neprijatelju. Ono se, kad se radi o mukarcima i kad do njega do e bez borbe, doivljava kao neto izuzetno okrutno i poniavaju e, kao dvostruka smrt. Drugi je oblik zajedniko ubijanje. Osuenika izvode van i kamenuju ga. Svatko sudjeluje u ubijanju; krivac pada pogoen kamenjem sviju. Nitko nije izabran za krvnika, ubija cijela zajednica. Kamenje predstavlja zajednicu, ono je znak njezine odluke i njezina djela. Cak i tamo gdje kamenovanje vie nije uobiajeno, jo uvijek postoji ta sklonost prema zajednikom ubijanju. S time se moe usporediti spaljivanje: vatra djeluje na gomilu koja je izabrala smrt za osuenika. rtvu sa svih strana zahvaaju plameni jezici, rtvu, mogli bismo rei, dohvaaju i ubijaju sa svih strana. U religijama u kojima postoji pakao tome se pridruuje jo neto: s kolektivnom smru u plamenu, koji je simbol za masu, povezuje se ideja progonstva, tj. izgona u pakao, izruenje neprijateljima u paklu. Plameni jezici pakla zahva aju zemlju i heretike koji im pripadaju. Kad se rtva ubija strelicama, ili kad osuenoga na smrt strijelja odred vojnika, smaknue vri posebna grupa koja predstavlja zajednicu. Pri zakapanju ljudi u mravinjake, koje je poznato iz Afrike i drugih krajeva, taj se neugodni zadatak preputa mravima, koji predstavljaju mnogobrojnu masu. Svi oblici javmog smaknua potjeu od starog obiaja zajednikog ubijanja. Stvarni krvnik je masa, koja se okuplja oko stratita. Ona odobrava predstavu; masa uurbano pritjee iz daljine da bi mogla promatrati predstavu od poetka do svretka. Ona eli da se to dogodi i ne bi htjela da joj rtva izmakne. Vijest o osudi Krista izraava sutinu tog procesa. Razapnite ga! povik je mase. On je

stvarni aktivni element, i u neko drugo vrijeme ona bi se sama pobrinula za to i kamenovala Isusa. Sud, koji se obino odvija pred ogranienom grupom ljudi, predstavlja veliku masu, koja onda prisustvuje smaknuu. Smrtna presuda koja, izreena u ime prava zvui apstraktno i nestvarno, postaje stvarna kad je izvri masa. Jer, sudi se zapravo za masu, a pod javnou prava podrazumijeva se masa. U srednjem se vijeku smaknua vre s raskonom pompom i traju to je dulje mogue. Dogaa se da rtva opominje promatrae strastvenim govorima. Ona je zabrinuta za njihovu sudbinu, i oni nipoto ne smiju slijediti njezin primjer. Ona im predoava kamo ovjeka vodi takav ivot. Zrtvina briga laska promatra ima. Njoj to moe pruiti posljednje zadavoljstvo da meu njima jo jedanput stoji kao netko njima ravan, pravednik kao to su oni, koji zajedno s njima odbacuje i osuuje svoj raniji ivot. Kajanje zloinaca ili nevjernika suoenih sa smru, koje sveenici nastoje postii svim sredstvima, ima osim navodnog cilja spasa due i ovaj smisao: ono treba pripremiti nahukanu masu za prijelaz u buduu sveanu masu. Svatko treba dobiti potvrdu za svoje dobre namjere i vjerovati u nagradu koja ga za to oekuje na drugome svijetu. U revolucionarnim se razdobljima smaknua ubrzavaju. Pariki se krvnik Samson ponosi time da je njegovim pomonicima dostatna jedna minuta po osobi. Velik dio grozniavog raspoloenja mase u tim vremenima proizlazi iz brzog slijeda bezbrojnih smaknua. Masi je vano da joj krvnik pokae glavu smaknutoga. Jedino to predstavlja trenutak rastere enja. Bez obzira na to kome je glava pripadala, taj je u tom trenutku degradiran, i u tom kratkom trenutku, u kojem zuri u masu, on je samo glava kao i sve druge. Ona je mogla stajati na ramenima kralja: u munjevitom procesu degradiranja on je pred o ima sviju izjedna en s ostalima. Masa, koja se ovdje sastoji od glava koje bulje u prizor, postie osjeaj jednakosti u onom trenutku kad ta glava zuri u nju. Sto je smaknuti bio mo niji, to je vea bila distanca koja ga je prije dijelila od nje, to je ve e uzbuenje pri njezinu rastereenju. Ako se radilo o kralju ili nekom slinom vlastodrcu, onda se tome pridruuje zadovoljstvo zbog obrata. Krvava pravda, kojom je on raspolagao tako dugo vremena, sada je izvrena nad njim samim. Ubili su ga oni koje je on prije dao ubijati. Ne smijemo potcjenjivati zna enje tog obrata: postoji jedan oblik mase koji se stvara iskljuivo zahvaljuju i obratu. Djelovanje glave koja se pokazuje gomili nipoto se ne iscrpljuje u samom rastereenju. Kad pripadnici mase s velikim naporom prepoznaju glavu kao jednu od svojih, kad ona, tako rei, padne meu njih i vie nije nita drugo nego oni sami, te ih tako sve izjednai, onda svaki od njih u toj glavi vidi sebe. Odrubljena glava predstavlja prijetnju. Oni su s takvom strau zurili u njezine mrtve o i da se sada vie ne mogu osloboditi njezine slike. Budui da

42

Masa i mo

Mase u bijegu

43

glava pripada masi, zna i da je i sama masa pogoena njezinom smr u: oneraspoloena i preplaena na neki tajanstven na in, masa se poinje raspadati. To je neka vrsta bijega od glave, bijega u kojem se ona sada razilazi. Nahukana se masa, koja je dobila svoju rtvu, raspada izuzetno brzo. Ta je injenica dobro poznata ugroenim vlastodrcima. Oni masi dobacuju neku rtvu da bi sprijeili njezin rast. U tu su svrhu zapovjeena mnoga politika smaknua. S druge strane, voe radikalnih stranaka esto uope nisu svjesmi toga da postizanjem svog cilja, javnog smaknua nekog opasnog neprijatelja, vie tete sebi nego protivnikoj strani. Moe im se dogoditi da se nakon takvog smaknua masa njihovih pristaa razbjei i da vie nikada ne dosegne svoju staru snagu. O razlozima tog obrata bit e mnogo rijei kad budemo govorili o hajkama, a osobito o alobnoj hajci. Zgraanje nad zajedni kim ubijanjem je novijeg datuma. No, ne treba ga precjenjivati. I danas svi sudjeluju u javnim smaknuima, preko novina. Samo to je to sudjelovanje, kao i sve drugo, mnogo udobnije. ovjek sjedi na miru kod ku e i moe se, suoen sa stotinu pojedinosti, zadrati kod onih koje ga naroito uzbuuju. ovjek odobrava tek onda kad je sve gotovo, a uitak mu nije pokvaren ni najmanjim osjeajem krivnje. On nije odgovoran ni za to, ni za osudu, ni za svjedoka, ni za njegov iskaz, niti za novine koje su objavile taj izvjetaj. No, danas ovjek o tome zna vie nego nekada, kad je .morao satima hodati i stajati da bi na koncu vidio sasvim malo. U itaocima novina ouvala se nahukana masa, koja tu postoji u ublaenom obliku, ali je zbog svoje distance prema dogaajima jo neodgovorni ja i ak, mogli bismo rei, nahukana masa u svom najpokvarenijem i istodobno najstabilnijem obliku. Budui da se ak ne mora ni okupljati, ona izbjegava raspadanje, dok promjenu osigurava svakodnevno izlaenje novina.

na jednom mjestu. Dok neprijatelj epa jednog, u meuvremenu svi drugi mogu pobjei. U bijegu su obje strane gomile otvorene, ali razvuene, tako da je nevjerojatno da e opasnost napasti sve istodobno. U takvoj gomili svatko misli da on nije rtva. Budui da kretanje sviju ima za cilj spas, ovjek je potpuno proet osjeajem dosenosti tog cilja. Kod mase u bijegu najuoljivija je snaga njezine usmjerenosti. Masa se, tako rei, sva pretvorila u odreeni smjer, suprotan opasnosti. Budui da je vaan jedino cilj, gdje se ovjek moe spasiti, te put koji vodi do njega, distance koje su prije postojale meu ljudima postaju irelevantne. Ovdje se iznenada mogu nai zajedno vrlo neobina i razliita stvorenja, koja se prije nikada nisu pribliila jedno drugom. U bijegu se, dodue, ne .ukidaju razlike meu njima, ali se ukidaju sve distance. Od svih oblika mase bijeg je najsveobuhvatniji. No, nejednolika slika koju prua nije odreena samo sudjelovanjem sviju bez izuzetka; ona postaje jo sloenija zbog vrlo razliite brzine kojom se mogu kretati ljudi u bijegu. Meu njima ima mladih, starih, snanih, slabih, manje ili vie optereenih. arolikost te slike moe zbuniti promatraa koji stoji sa strane. Ona je sluajna i u usporedbi s nadmonom snagom usmjerenosti potpuno beznaajna. Energija se bijega uviestruuje tako dugo dok svaki sudionik priznaje druge: on ih ne smije gurati naprijed ni u stranu. U trenutku kad pojedinac pone misliti samo na sebe, a one oko sebe doivljavati samo kao zapreku, karakter masovnog bijega se potpuno mijenja i prelazi u svoju suprotnost: on se pretvara u paniku, u borbu pojedinca protiv svih koji mu stoje na putu. Najee dolazi do obrata kad se neprestano ometa pravac bijega. Dostatno je preprijeiti put masi pa da ona pojuri u drugom pravcu. A ako joj se stalno prepreuje put, onda ona ubrzo vie ne zna kamo da se okrene. Masa vie ne zna svoj pravac kretanja i zato gubi konzistentnost. Opasnost, koja ju je do sada ubrzavala i ujedinjavala, suoava pojedinca s drugima kao neprijatelja, jer svatko pokuava spasiti sebe, Meutim, za razliku od panike, masovni bijeg crpi svoju energiju iz jedinstva. Tako dugo dok se masa ne da rastjerati, dok ustraje u svojoj nepodijeljenosti, dok ostaje mona struja koja se ne dijeli, tako dugo je strah koji je tjera jo podnoljiv. Masovni se bijeg poinje odlikovati odreenim uzvienim osjeajem im jedanput krene svojim tijekom: radi se o uzvienom osjeaju zajednikog kretanja. Nitko nije manje ugroen od drugih i, iako svatko tri ili jae iz svih snaga da bi stigao na sigurno, on ipak ima svoje mjesto u cjelini, koje potuje i kojeg se dri usred sveop eg metea. Tijekom bijega, koji moe trajati danima i tjednima, neki zaostaju, bilo zato to ih naputaju snage ili zato to ih pogaa neprijatelj. Svatko tko padne daje drugima poticaj za daljnji bijeg. Oni su

Mase u bijegu
Masa u bijegu stvara se s pojavom prijetnje. Za nju je karakteristino da sve bjei; ona sve povla i za sobom. Opasnost koja joj prijeti ista je za sve. Ona se koncentrira na jednom odreenom mjestu. Opasnost ne radi nikakvi razlike. Moe ugroavati stanovnike jednog grada ili sve pripadnike jedne vjere ili sve koji govore jednim te istim jezikom. Ljudi bjee zajedno jer se tako bolje bjei. Uzbuenje je isto: energija jednog poveava energiju drugoga, ljudi guraju jedan drugog u istom pravcu. Tako dugo dok su zajedno, osjeaju da je opasnost podijeljena. Praiskonska je predodba da e opasnost udariti

44

Masa i mo
Mase zabrane

45

izmakli sudbini koja je snala njega. Pogoeni je rtva prinesena opasnosti. Ma kako da je pojedinac bio osobno vaan drugima kao sudionik bijega, on kao pogoeni postaje jo vaniji. Pogled na njega daje umornima novu snagu. On je bio slabiji od njih, pa se opasnost okomila na njega. Usamljenost u kojoj on sada ostaje i u kojoj ga jo kratko vrijeme mogu vidjeti za njih poveava vrijednost njihova jedinstva. Ne moemo dostatno naglasiti zna enje pogoenog za konzistentnost bijega. Prirodni kraj bijega jest dostizanje cilja. Na sigurnom se masa ponovno razilazi. Meutim, opasnost se moe uguiti u zametku. Kad se proglasi primirje, grad iz kojeg su ljudi pobjegli vie nije ugroen. Ljudi se vraaju odvojeno, iako su bjeali zajedno; i svi su opet onako odvojeni kao to su bili prije. No, postoji jo jedna, trea mogunost; moemo je nazvati presuivanjem bijega u pijesku. Oilj je predaleko, okolica neprijateljska, ljudi izgladnjeli, slabi i umorni. Ne samo jedan ve stotine i tisue njih ostaju leati na putu. To fiziko raspadanje nastupa postupno, dok se prvotno kretanje odrava beskona no dugo. Ljudi puu naprijed i onda kad su nestali svi izgledi za spas. Od svih oblika mase najilavija je masa u bijegu, jer i posljednji sudionici ostaju zajedno do posljednjeg trenutka. Ima zaista mnogo primjera masovnog bijega. Nae je vrijeme ponovno postalo bogato takvim primjerima. Prije iskustva prologa rata ovjek bi najprije pomislio na sudbinu Napoleonove Grande Armee prilikom njezina povlaenja iz Rusije. To je izuzetan primjer: sastav vojske, koju su sainjavali toliki ljudi iz razliitih zemalja i razliitih jezika, uasna zima, ogromna udaljenost koju je veina prela pjeice: to je povlaenje, koje se moralo izvrgnuti u masovni bijeg, poznato u svim pojedinostima. Bijeg takvih razmjera iz jedne metropole svijet je prvi put doivio kad su se 1940. Nijemci pribliavali Parizu. uveni eksodus nije trajao dugo, jer je ubrzo sklopljeno primirje. No, intenzitet i opseg tog kretanja bili su takvi da su za Francuze postali sredinja zajednika uspomena iz prologa rata. Ovdje neemo gomilati primjere iz novijeg vremena. Oni su jo ivi u sjeanju svih nas. No, ini se da je vrijedno naglasiti da je masovni bijeg ljudima bio poznat i onda kad su jo ivjeli u sasvim malim grupama. On je igrao odreenu ulogu u njihovoj mati jo prije nego to je postao mogu u brojanom smislu. Sjetimo se one vizije eskimskog amana:, Nebeski je prostor ispunjen golim stvorenjima koja putuju kroz zrak. Ljudi, goli mukarci, gole ene, koji putuju i rasplamsavaju oluju i snjenu meavu. ujete li ih kako huje? Sume kao lepet krila velikih ptica gore u zraku. To je strah golih ljudi, to je bijeg golih ljudi!

Mase zabrane
Posebnu vrstu mase stvara zabrana: Mnogi ljudi zajedno nee vie raditi ono to su do sada radili kao pojedinci. Zabrana nastupa iznenada; oni je nameu sami sebi. To moe biti neka stara zabrana koja je ve pala u zaborav; ili neka koja se s vremena na vrijeme obnavlja. No, to moe biti i potpuno nova zabrana. U svakom sluaju, ona djeluje velikom silom. Bezuvjetna je kao zapovijed, no kod zabrane je odluuju i njezin negativni karakter. Ona nikada ne dolazi izvana, iako se moe initi suprotno. Zabrana uvijek potje e iz neke potrebe onih koje poga a. im se zabrana izgovori, poinje se stvarati masa. Svi se libe uiniti ono to od njih oekuje okolica. Odjedanput nipoto ne e raditi ono to su do sada radili, ne pridaju i tome veliku vanost, kao da je to neto prirodno to im nije teko. Njihovu jedinstvenost moemo vidjeti u odlunosti njihova odbijanja. Masa spoznaje negativni karakter zabrane od asa svog ra anja i on ostaje njezina zna ajka sve dok ona postoji. Stoga bismo mogli govoriti o negativnoj masi. Nju tvori odbijanje: zabrana je njezina granica i brana; nita ne moe prijei tu granicu, probiti tu branu. Jedan ovjek nadgleda drugog da bi vidio da li je on jo uvijek dio te brane. Onaj tko popusti i prekri zabranu postaje predmet prezira. U nae vrijeme najbolji primjer za negativnu masu ili masu .zabrane jest trajk. Radnici su naviknuti redovito raditi u odreeno vrijeme. Njihov se rad razlikuje, jedan mora raditi ovo, drugi neto sasvim drugo. No, oni dolaze na posao u isto vrijeme i u isto vrijeme odlaze sa svog radnog mjesta. Jednaki su s obzirom na taj zajedniki trenutak poinjanja i zavravanja rada. Veina obavlja rad irukom. Oni su bliski jedan drugom po jo ne emu, po injenici da za svoj rad dobivaju pla u. Meutim, pla e se razlikuju, ovisno o tome isto rade. Kao to vidimo, njihova jednakost nije dalekosena. Ona sama ne moe dovesti do stvaranja mase. Meutim, kad do e do trajka, radnici postaju jednaki u jednom dubljem smislu: po svom odbijanju da dalje rade. ovjek je potpuno obuzet tim otporom. Zabrana rada stvara akutno raspoloenje koje omoguuje otpor. Trenutak obustavljanja rada je velik trenutak, koji se slavi u radnikim pjesmama. Osjeaju olakanja koji nastupa sa trajkom doprinosi mnogo toga. Njihova fiktivna jednakost, o kojoj se pria, ali koja se u stvarnosti svodi na to da za rad svi upotrebljavaju ruke, odjedanput postaje stvarna. Tako dugo dok su radili, morali su raditi najrazliitije stvari, i sve im je bilo unaprijed odreeno. Kad obustavljaju rad, onda svi rade isto. ini se da su svi spustili ruke u istom trenutku, kao da moraju svu energiju potroiti na to da ih vie ne podignu, bez obzira na to koliko su gladni. Obustava rada ini radnike jednakima. U usporedbi s djelovanjem tog trenutka

46

Masa i mo

Mase obrata

47

njihov konkretni zahtjev nije toliko vaan. Cilj trajka moe biti poviica pla e, i sigurno je da se oni osjeaju jedinstveni i s obzirom na taj cilj. No, on sam ne bi bio dostatan da ih pretvori u masu. Ruke koje se sputaju niz tijelo djeluju zarazno na druge ruke. Cijelom se drutvu pokazuje to one ne rade. trajk, koji se zahvaljujui simpatijama sve vie iri, onemogu uje i drugima, koji prvotno nisu mislili na obustavu rada, da obavljaju svoj svakodnevni posao. Smisao je trajka u tome da nitko ne smije raditi nita tako dugo dok ne rade radnici; i u to veoj mjeri uspiju ostvariti svoju namjeru, to su vei njihovi izgledi na pobjedu u trajku. Unutar samog trajka vano je da se svatko dri parole o zabrani. Iz same se mase spontano stvara jedna organizacija. Ona ima funkciju drave koja nastaje potpuno svjesna kratkotrajnosti svog ivota i u kojoj vrijedi samo nekoliko zakona. Ti se zakoni, meutim, najstroe potuju. Straari uvaju prilaze do mjesta s kojeg je potekla njihova akcija: samo je radno mjesto zabranjeno podruje. Interdikt pod kojim se nalazi radno mjesto oslobaa ga njegove svakodnevnosti i pridaje mu posebno dostojanstvo. Odgovornost koju radnici za njega snose pretvara ga u zajedniko vlasnitvo. Ono se kao takvo titi i ispunjava viim smislom. U njegovoj praznini i tiini ima ne eg sakralnog. Svatko tko mu se priblii, mora otkriti svoje namjere. Onaj tko dolazi s profanim namjerama, onaj tko eli raditi, smatra se neprijateljem ili izdajnikom. Organizacija se brine za pravednu raspodjelu ivenih namirnica ili novca. Zalihe moraju trajati to due. Vano je da svatko dobije jednako malo. Ja em ne e pasti na pamet da bi trebao dobiti vie. Cak i lakomac postaje umjeren. Budui da obino ima vrlo malo za sve i da se raspodjela odvija poteno, tj. javno, ona svojim karakterom doprinosi jaanju ponosa mase na svoju jednakost. Takva organizacija ima u sebi neto neobino ozbiljno i vrijedno potovanja. Tog se osjeaja odgovornosti i dostojanstva takve tvorevine nastale iz same mase moramo sjetiti kad govorimo o divlja-tvu mase i njezinoj elji za razaranjem. Analiza mase zabrane neophodna je ve i zbog toga to nam otkriva njezine potpuno drukije, gotovo suprotne karakteristike. Tako dugo dok ostaje vjerna svojoj sutini, ona osjea odbojnost prema svakom razaranju. Istina je da nije lako odrati je u tom stanju. Ako stvari krenu loe i oskudica dostigne nepodnoljive razmjere, no osobito ako se osjea napadnutom ili opkoljenom, negativna se masa obino pretvara u pozitivnu i aktivnu masu. trajkaima, koji su tako iznenada sami sebi zabranili uobiajeni rad svojih ruku, moe nakon nekog vremena postati vrlo teko da nita ne rade rukama. Cim osjete da je jedinstvo njihova otpora ugroeno, postat e skloni razaranjima, i to najprije razaranjima na podruju svoje vlastite, poznate djelatnosti. Tu se javlja najvaniji zadatak organizacije; ona mora ouvati

istou karaktera mase zabrane i sprijeiti svaku pozitivnu pojedinanu akciju. Ona takoer treba znati kad je doao trenutak da se ponovno ukine zabrana kojoj masa zahvaljuje svoju egzistenciju. Ako se njihova odluka poklapa s osjeajem mase, organizacija se mora sama rasformirati im ukine zabranu.

Mase obrata
Dragi, dobri prijatelju, vukovi su uvijek jeli ovce; zar e ovaj put ovce jesti vukove? Ovu re enicu nalazimo u jednom pismu koje je za vrijeme francuske revolucije Madame Jullien pisala svom sinu. Ona, svedena na saetu formulu, izraava sutinu obrata. Do sada su malobrojni vukovi napadali mnogobrojne ovce. A sada je vrijeme da se manogobrojne ovce okrenu protiv malobrojnih vukova. Zna se da ovce nisu mesoderi. No, ta je reenica, unato svojoj prividnoj besmislenosti, vana. Revolucije su razdoblja u kojima, u stvari, dolazi do obrata. Oni koji su tako dugo bili bespomoni, odjedanput dobivaju zube. Svojom mnogobrojno u oni moraju nadoknaditi nedostatak iskustva u injenju zlodjela.15 Obrat pretpostavlja raslojeno drutvo. Razgranienost odreenih klasa, od kojih jedna ima vie prava nego druga, mora trajati neko vrijeme, mora se dulje vremena osjeati u svakodnevnom ivotu ljudi prije nego to moe nastati potreba za obratom. Via je grupa imala pravo izdavati zapovijedi nioj, bilo zato to je osvojila njihovu zemlju i zavladala njezinim stanovnicima, bilo zato to je do raslojenosti dolo zbog unutranjih procesa. Svaka zapovijed ostavlja u onom tko je mora izvriti bolan alac. Kasnije emo detaljnije govoriti o karakteru tih alaca, koji su neunitivi. Ljudi ikojima se mnogo zapovijeda i koji su puni takvih alaca, osjeaju snaan nagon za tim da ih se oslobode. A osloboditi ih se mogu na dva na ina. Tako da zapovijedi koje su dobili odozgo proslijede svojim podreenim; u tu svrhu moraju postojati podreeni koji su spremni preuzeti zapovijedi. Meutim, ljudi mogiu i svojim pretpostavljenima vratiti istom mjerom ono to su od njih dugo trpjeli i gomilali u sebi. Pojedincu koji je slab i bespomoan ta e se prilika ukazati vrlo rijetko. No, ako se mnogo njih okupi u masi, moe im uspjeti ono to im je pojedina no bilo nemogue. Mogu se zajedno okrenuti protiv onih koji su im do tada zapovijedali. Revolucionarnu situaciju moemo promatrati kao stanje takvog obrata. A masu, ije se rastereenje uglavnom sastoji u zajednikom oslobaanju od alaca zapovijedi, moemo nazvati masom obrata.

48

Masa I mo

Mase obrata

49

Smatra se da je poetak francuske revolucije bio napad na Bastilju. Ona je poela ve ranije krvoproliem meu zeevima. U svibnju 1789. sastali su se predstavnici pokrajina u Versaillesu. Vijeali su o ukidanju feudalnih prava, meu koja je spadalo i pravo plemstva na lov. Desetog lipnja, mjesec dana prije napada na Bastilju, pisao je Camille Desmoulins, koji je kao poslanik sudjelovao u vijeanju, u jednom pismu svom ocu: Bretonci za sada provode neke stavke iz svoje knjige albi. Ubijaju golubove i divlja. U ovom kraju 50 mladia provodi nevien pokolj meu zeevima i kuniima. Tvrdi se da su pred oima uvara ubili 40005000 divljai u dolini St. Germain.14 Prije nego to se usude napasti vukove, ovce napadaju zeeve. Prije obrata koji se okree protiv samih pretpostavljenih, ovjek se okree protiv najniih, boji nisu opasni, protiv ivotinja koje lovi. Pravi dogaaj je onda dan Bastilje. Cijeli se grad opskrbljuje orujem. Pobuna je uperena protiv kraljevskog sudstva, koje je utjelovljeno u napadnutoj i osvojenoj tvravi. Oslobaaju se zarobljenici, koji se onda mogu pridruiti masi. Smaknut je guverner koji je bio odgovoran za obranu Bastilje i njegovi pomonici. No, ma laterne se vjeaju i lopovi. Bastilja je sravnjena sa zemljom, nije ostao ni kamen na kamenu. Sudstvo, s oba svoja lica, smrtnom kaznom i pomilovanjem, prelazi u ruke naroda. Na taj je nain obrat privremeno zavren. Ovakve se mase stvaraju pod najrazliitijim uvjetima: to mogu biti ustanci irobova protiv gospodara, vojnika protiv oficira, obojenih protiv bijelaca koji ive u njihovoj sredini. Uvijek su jedni dugo vremena izvravali zapovijedi drugih. Pobunjenike uvijek potiu na djelovanje njihovi alci, te uvijek treba proi dugo vremena prije nego to ponu djelovati. Velik se dio onoga to zapaamo na povrini revolucije odvija zapravo u nahukanim masama. Organizira se lov na pojedine ljude, koje, kad ih uhvate, svi zajedno ubiju, nakon suenja ili ak bez presude. No, to nipoto ne zna i da se revolucija sastoji u tome. Stvar ne zavrava s nahukanim masama, kojima vrlo brzo dolazi prirodan kraj. Obrat koji je jedanput zapoeo stalno se nastavlja. Svatko nastoji doi u poloaj u kojem se moe osloboditi svojih alaca, i svaki ima mnogo takvih alaca. Masa obrata je proces koji zahva a cijelo drutvo, i iako moda na samom poetku ima uspjeha, on se okonava vrlo sporo i teko. Kao to se brzo razilazi nahukana masa koja lei na povrini, isto se tako sporo dogaa obrat koji u mahovima dolazi iz dubine. No, obrat moe biti jo mnogo sporiji: on moe biti obean za onaj svijet. Posljednji e biti prvi. Izmeu ovog i onog poretka stoji smrt. Na drugom e svijetu ovjek ponovno ivjeti. Onaj tko je ovdje bio najsiromaniji i koji nije uinio nikakva zla na drugome svijetu vrijedi najvie. Egzistira dalje kao novi ovjek, u boljem po-

loa ju. Vjerniku se obeava oslobaanje od alaca. Meutim, ne govori se nita poblie o tom osloboenju; i premda e kasnije na onom svijetu svi stajati zajedno, u biti se uope ne ukazuje na masu kao supstrat obrata. U sreditu takvog obeanja stoji ideja uskrsavanja. U evaneljima pie kako je Isus oivljavao ljude na ovom svijetu. Propovjednici uvenih reviv al-pokreta." u anglosaksonskim zemljama na sve su mogu e na ine primijenili djelovanje smrti i uskrsnu a. Okupljenim su greriicima prijetili najstranijim mukama u paklu13, tako da su ovi padali u stanje neopisiva straha. Pred sobom su vidjeli ogromno plameno jezero i sumpor i ruku Svevinjega, koji se spremao da ih baci u straan ponor. Za jednog se od tih propovjednika tvrdi da je djelotvornost svojih estokih prijetnji jo poveavao odvratnim izoblienjima lica i gromoglasnou. Ljudi su dolazili iz mjesta udaljenih 40, 50 i 100 milja da bi uli te propovjednike. Mukarci su dovodili svoje obitelji u natkrivenim kolima i opskrbljivali se posteljinom i Hranom za nekoliko dana. Oko 1800. jedan dio drave Kentuckv je pao u grozniavo stanje zbog jedne takve skuptine. Skuptine su se odravale na otvorenom, jer nijedna zgrada ondanjih Sjedinjenih Drava ne bi mogla primiti te ogromne mase. Dvadeset tisua ljudi okupilo se u kolovozu 1801. na skupu u Cane Ridgeu. Jo stotinu godina poslije toga nije se u Kentuckvju ugasilo sjeanje na taj skup.1' Propovjednici su straili sluaoce tako dugo dok ovi nisu pali a ostali leati kao mrtvi. Prijetilo im se Bojim zapovijedima. Te su ih zapovijedi natjerale u bijeg, pa su se pokuavali spasiti u nekoj vrsti prividne smrti. Propovjednik je otvoreno priznavao da ih eli oboriti-. Sve je izgledalo kao na bojnom polju desno i lijevo padali su na zemlju cijeli redovi. Sami su propovjednici usporeivali ovu situaciju s bojnim poljem. Smatrali su da je ova najvea i posljednja grozota neophodna za moralni obrat koji su eljeli izazvati. Uspjeh propovijedi mjerio se brojem oborenih. Jedan oevidac, koji je to tono pratio, pie da je tijekom ovog viednevnog skupa 3 000 ljudi, gotovo estina svih prisutnih, bespomono palo na zemlju. Svi koji su pali, odneseni su u oblinju prostoriju za skuptine. Pod je u svako doba bio barem dopola prekriven ljudima. Mnogo, vrlo mnogo ljudi je tamo satima mirno lealo, i nisu se mogli pomaknuti niti progovoriti. Ponekad bi nakratko dolazili svijesti i duboko uzdisali, a onda ispustili prodoran krik ili izrekli usrdnu molitvu kao zahvalnost za milost da su jo ivi. Neki su bubnjali petama o pod. Drugi su vikali kao u smrtnim mukama i bacakali se kao ribe koje su ive izvuene iz vode. Neki su se satima kotrljali po podu. Bilo je nekih koji bi odjedanput divlje skoili preko govornikih pultova i klupa viui: Izgubljen! Izgubljen! i pojurili u umu. Kad su oni koji su pali ponovno doli svijesti, hili su to drugi ljudi. Ustali bi i povikali: Spas. Bili su preporoeni te su mog-

50

M as a i mo

Dvostruka masa ...

51

li zapoeti dobar i krepostan ivot. Svoj su stari greni ivot ostavili iza sebe. No, preobraenje je bilo uvjerljivo samo onda kad mu je prethodila neka vrsta smrti. Bilo je i pojava koje nisu bile tako ekstremne, ali su djelovale na isti na in. Jedna je cijela skuptina briznula u pla. Na mnogim bi se ljudi poeli nekontrolirano trzati. A neki, obino grupe od etiri ili pet ljudi, poeli su lajati kao psi. Nakon nekoliko godina, kad je uzbuenje poprimilo blae oblike, najprije je pojedince a onda cijeli skup spopadao sveti smijeh.20 No, sve to to se dogaalo, dogaalo se u masi. Ne poznajemo uzbuenije i napetije oblike mase nego to su ovi. Preobraenje za kojim se ovdje tei drukije je od obrata u revolucijama. Radi se o odnosu ljudi prema Bojim zapovijedima. Oni su do sada radili protiv njega. No, sada ih je obuzeo strah od njegove kazne. Taj ih strah, koji propovjednik poja ava na sve mogue na ine, tjera u nesvijest. Pretvaraju se da su mrtvi, kao ivotinje u bijegu; no, njihov je strah tako velik da od njega gube svijest. Kad se osvijeste, izraavaju spremnost da se dre Bojih zapovijedi i zabrana. Zato se maksimalno intenzivirani strah postavlja pred neposrednu kaznu. Radi se, tako rei, o iprocesu kroenja: ovjek doputa da ga propovjednik ukroti u poslunog slugu bojeg. Taj je proces potpuno suprotan procesu koji se odvija u revoluciji, koji smo protuma ili ranije. Tamo je bila rije o osloba anja od alaca, koji su potpuno opteretili ipojedinca tijekom njegove dugotrajne potinjenosti nekoj vlasti. Ovdje se radi o novom podvrgavanju Bojim zapovijedima, dakle o spremnosti da se na sebe dobrovoljno preuzmu svi alci koje bi to potinjavanje moglo stvoriti. Objema je procesima zajednika samo injenica obrata i duevna pozornica na kojoj se on zbiva i u ovom i u onom sluaju mase.

ta ih ne tjera u bijeg, za vrijeme sveanosti zajamen je ivot i uitak. Mnoge su zabrane i razlike ukinute, dozvoljava se i omoguuje neuobiajena bliskost. Za pojedinca je to atmosfera oputanja, a ne rastereenja. Ne postoji cilj koji bi za sve bio isti i koji bi morali dostii svi zajedno. Cilj je sveanost, i on je ostvaren. Zbijenost je velika, a jednakost je dobrim dijelom jednakost slobodne volje i uivanja. Ljudi se kreu jedni pored drugih, a ne jedan s drugim. Stvari koje tu stoje nagomilane, i od kojih neto dobivaju, predstavljaju bitan dio zbijenosti, njezinu jezgru. Te su stvari ljudi najprije sakupljali i tek se onda, kad su sve skupljene, oko njih okupljaju ljudi. Nekad prou i godine prije nego to sve bude na okupu, a ovjek moda mora pretrpjeti dugo odricanje radi ovog kratkotrajnog izobilja. No, on ivi imajui pred oima taj trenutak, koji svjesno priprema. Sveano se pozivaju ljudi u grupama, koji se inae rijetko viaju. Dolazak pojedinih grupa obiljeava se posebno i skokovito poveava ope veselje.21 U toj situaciji odreenu ulogu igra i osjeaj da se zajednikim uivanjem u ovom slavlju osiguravaju mnoga kasnija slavlja. Obrednim plesovima i predstavama obnavlja se sjeanje na ranije prilike iste vrste. Njihova je tradicija sadrana u sadanjosti ovog slavlja. Bez obzira na to da li se slavi u ast pokreta a tih sveanosti, mitskih zatitnika svih uitaka kojima se ovjek raduje, u ast predaka ili, kao u suzdranijim kasnijim drutvima, jednostavno u ast bogatih pokrovitelja pojedincu se u svakom sluaju jami budue ponavljanje slinih prigoda. Jedno slavlje zove drugo, dok se, zahvaljujui obilju stvari i ljudi, umnoava ivot.

Dvostruka masa: Mukarci i ene. 2ivi i mrtvi Sveane mase

Petu bih vrstu masa nazvao sveanim masama. Na jednom ogranienom prostoru ima mnogo ljudi i svi oni koji se kreu na tom odreenom podruju mogu sudjelovati. Plodovi, bilo ikoje kulture, izloeni su u velikim gomilama. Tu lei stotinu svinja vezanih u jednom redu. Naslagana su brda voa. U ogromnim je posudama pripremljeno najomiljenije pi e, koje eka da ga popiju. Ima vie nego to bi svi zajedno mogli potroiti, i sa svih strana pritje e sve vie ljudi, koji dolaze da bi troili. Oni uzimaju sve dok ne eg ima, te se ini da tome nema svretka. Ima obilje ena za mukarce i obilje mukaraca za ene. Nita i nitko ne prijeti, niNajsigurnija, a esto i jedina mogunost da se masa odri jest postojanje jedne druge mase koja je s njom u odreenom odnosu. Bilo da se one suoavaju i odmjeravaju snage u igri, bilo da jedna drugu ozbiljno ugroavaju. Pogled na drugu masu, ili iva predodba ,o drugoj masi, ne dozvoljavaju prvoj da se raspadne. Dok noge na jednoj strani stoje zbijene jedne uz druge, o i su uprte u druge oi nasuprot njima. Dok se ruke ovdje kreu u zajednikom ritmu, ui oslukuju da bi ule povik koji treba do i s druge strane. ovjek je u fizikoj blizini svojih ljudi i djeluje s njima u poznatom i prirodnom jedinstvu. Istodobno su sva radoznalost i oekivanje, ili sav strah, usmjereni na drugu gomilu ljudi, koja je jasno odvojena od njih. ovjek fascinira pogled na tu suprotnu stranu; a

52

Mas a i mo

Dvostruka masa ...

53

ako je ne vidi, onda je bar moe uti. O djelovanju ili namjeri druge gomile ovisi sve to ovjek sam ini. Suprotstavljenost, koja kod obje strane izaziva posebnu opreznost, mijenja karakter koncentracije unutar svake grupe. Tako dugo dok se druga grupa nije razbjeala, mora i vlastita strana ostati na okupu. Napetost izmeu obje gomile izraava se kao pritisak na vlastite ljude. Kad je rije o napetosti neike obredne igre, javlja se pritisak u rv:idu stida: ini se sve da se vlastita strana ne bi izloila protivnikoj strani. Meutim, kad protivnici prijete i kad se stvarno radi o ivotu, pritisak se pretvara u oklop odlune i jedinstvene obrane. U svakom sluaju, jedna masa odrava drugu na ivotu, pod pretpostavkom da su po veli ini i intenzitetu priblino jednake. Da bi se masa odrala, ne smije imati suvie nadmonog protivnika ili ga barem ne smije smatrati suvie nadmonim. Ako prevlada osjeaj da se masa ne moe oduprijeti, onda e se ona pokuati spasiti zajednikim bijegom, a ako se on pokae bezizglednim, masa se raspada u paniku, te svatko bjei za sebe. No, sada nas ne zanima taj sluaj. Da bi se stvorio sistem dviju masa, kako ga moemo nazvati, mora na obje strane postojati osjeaj priblino jednake snage. Ako elimo shvatiti nastanak tog sistema, moramo krenuti od tri osnovne suprotnosti. One postoje svugdje gdje ima ljudi, i svako je drutvo koje poznajemo bilo svjesno tih suprotnosti. Prva i najoitija suprotnost jest ona izmeu mukaraca i ena; druga je suprotnost izmeu ivih i mrtvih, a trea, na koju danas gotovo jedino i mislimo kad govorimo o dvije meusobno suprotstavljene mase, jest suprotnost izmeu prijatelja i neprijatelja. Ako obratimo panju na prvu dihotomiju, izmeu mukaraca i ena, onda emo vidjeti kakve bi ona mogla imati veze sa stvaranjem dvostrukih masa. Mukarci i ene ive zajedno u obiteljima. Oni mogu biti skloni razliitim djelatnostima, ali je teko zamisliti kako jedni nasuprot drugima stoje u odvojenim i uzbuenim gomilama. Da bismo dobili drukiju sliku o obliku te suprotnosti, moramo posegnuti za opisima izvornih ivotnih odnosa. Jean de Lery, mladi francuski hugenot, bio je 1557. godine oevidac velike sveanosti kod naroda Tupinambu u Brazilu. Zapovjedili su nam da ostanemo u kui gdje su bile ene. Nismo jo uope znali to e uiniti, a onda se odjedanput zaula mukla buka iz kue u kojoj su bili mukarci, koja je bila udaljena jedva trideset koraka od nas i ena. To je zvualo kao mrmljanje molitve. Kad su to zaule ene, njih oko 200, sve su skoile na noge, naulile ui i stisle se jedna uz drugu u jednu gomilu. Ubrzo nakon toga mukarci su podigli glas. Jasno smo uli kako svi zajedno pjevaju i stalno uzvikuju: 'he, he, he, he!' da bi se obodrili. Jako smo se za udili kad su ene odgovorile na taj povik istim povikom: 'He,

he, he, he!' Urlali su i kretali tako glasno vie od etvrt sata, tako da uope nismo znali kako da se ponaamo. ene su urlajui ustro skakale u zrak, prsa su im se tresla, na usta im je izbila pjena. Neke su bez svijesti pale na zemlju kao ljudi koji boluju od padavice. inilo mi se da je u njih uao sam vrag i da su od njega potpuno poludjele. U neposrednoj blizini zauli smo uikanje i galamu djece, koja su bila sama u posebnoj prostoriji. Iako sam imao posla s divljacima ve vie od pola godine i iako sam se na njih navikao, bio sam ne elim to skrivati uasno prestraen. Pitao sam se kako e stvar zavriti i prieljkivao da smo opet u naoj tvravi.22 Vrzino se kolo naposljetku smiruje, ene i djeca utihuju a Jean de Lery uje mukarce kako divno pjevaju u zboru, pa vie ne moe izdrati od elje da ih vidi. ene ga pokuavaju zadrati, jer poznaju zabranu i znaju da one ne smiju preko k mukarcima. On se, meutim, uspijeva prikrasti mukarcima, ne dogaa mu se nita zla, pa on i jo dva Francuza prisustvuju sveanosti. Dakle, mukarci i ene su strogo odvojeni jedni od drugih, u razliitim kuama, koje su, meutim, blizu. Jedni druge ne mogu vidjeti, ali zato svaka grupa jo paljivije oslukuje glasove druge. Isputaju iste povike te se pomou njih dovode u zajedniko stanje masovnog uzbuenja. Stvarni se dogaaji odvijaju kod mukaraca. No, ene sudjeluju u uzbuivanju mase. Zanimljivo je kako se one na prve glasove koje uju iz kue mukaraca zbijaju u gustu gomilu te na divlje povike, koje uskoro uju s druge strane, same odvraaju sve divljijim povicima. One su jako prestraene zato to su zatvorene ni pod kojim uvjetom ne smiju van te budui da ne znaju to se dogaa kod mukaraca, njihovo uzbuenje poprima poseban karakter. One skau u zrak kao da ska u van. Histerino je ponaanje, koje zapaa promatra, karakteristino za onemogueni masovni bijeg. Prirodni bi impuls ena bio bijeg k mukarcima, no, budui da je to strogo zabranjeno, one bjee, tako rei na mjestu. Zanimljivi su osjeaji samog Jeana de Lervja. On dijeli uzbuenost ena, ali u stvari ne moe pripadati njihovoj masi. On je stranac, i mukarac. Usred njih, a ipak odvojen od njih, on strahuje da e postati rtvom te mase. Iz jednog drugog ulomka ovog opisa vidimo da je sudjelovanje ena u stanovitom smislu vano. Plemenski vraevi ili karajbejci, kako ih naziva Jean de Lery, najstroe zabranjuju enama da izlaze iz svoje kue. No, zapovijedaju im da paljivo sluaju pjevanje niukaraca. Djelovanje okupljenih ena na gomilu njihovih mukaraca moe biti vano ak i onda kad su mnogo udaljeniji jedni od drugih. ene su znale doprinijeti uspjehu ratnih pohoda. Slijede tri primjera,

54

Masa I mo

Dvostruka masa: rat

55

iz Azije, Amerike i Afrike, dakle od naroda koji nikada nisu doli u doticaj i sasvim sigurno nisu utjecali jedni na druge. Kod Kafira u Hindukuu ene izvode ratni ples dok su mukarci na ratnom pohodu. Tako ratnici ulijevaju snagu i hrabrost i jaaju njihovu budnost, da ih ne bi iznenadio lukavi neprijatelj. 23 Kod naroda Jivaro u Junoj Americi ene se, dok su mukarci na ratnom pohodu, svake noi okupljaju u odreenoj kui i izvode poseban ples. Oko tijela nose zveke od puevih kuica i pjevaju pjesme zazivanja. Taj ratniki ples ena navodno ima posebnu mo: on titi njihove oeve, mueve i sinove od kopalja i metaka neprijatelja, uljuljkuje neprijatelja u sigurnost, tako da ne zamjeuje 24 opasnost sve dok nije prekasne, te ga spreava da se osveti za poraz. Mirari se zove jedan stari ples ena na Madagaskaru, koji se smije plesati samo u trenutku borbe. Kad bi bila najavljena bitka, glasnik je o tome obavjetavao ene. Onda bi one rasplitale kosu, poinjale ples i na taj na in uspostavljale vezu sa svojim mukarcima. Kad su 1914. Nijemci marirali na Pariz, ene u Tananarivi plesale su mirari za zatitu francuskih vojnika. ini se da je ples, unato velikoj udaljenosti, ipak djelovao.55 U cijelom svijetu ima sveanosti na kojima ene i mukarci pleu u odvojenim grupama ali tako da jedni druge vide i obino tako da se u plesu meusobno pribliavaju. Bilo bi suvino opisivati ih, jer su svima poznati. Namjerno sam se ograniio na neke ekstremne sluajeve, u kojima su odvojenost, udaljenost i intenzitet uzbuenja posebno upadljivi. Tu bismo masu mogli nazvati duboko ukorijenjenom dvostrukom masom. U ovom su sluaju obje mase meusobno prijateljski raspoloene. Uzbuenje jedne mase treba sluiti dobrobiti i uspjehu druge. Mukarci i ene pripadaju jednom narodu te su upueni jedni na druge. U Priama o Amazonkama, koje nisu ograniene iskljuivo na grku antiku i za koje postoje primjeri ak i meu domorocima June Amerike, ene su se zauvijek odijelile od mukaraca i vode protiv njih rat kao jedan narod protiv drugog. No, prije nego to se okrenemo razmatranju rata, u kojem je opasna i na izgled neizbjena dvostruka masa dola do najveeg izraaja, treba se osvrnuti na iskonsku suprotnost izmeu ivih i mrtvih. Kod svega to se doga a u vezi s umiruima i mrtvima vano je vjerovanje da na drugoj strani djeluje mnogo vea gomila duhova, kojoj e :se naposljetku pridruiti umrli. ivi ne putaju rado pripadnike svoje strane. Gubitak pojedinca ih slabi, a ako se radi o ovjeku u naponu snage, onda se taj gubitak doivljava kao neto osobito bolno. Tome se opiru koliko god mogu, ali znaju da od njihova otpora nema mnogo koristi. Ona je masa preko ve a i ja a, i on e oti i k njoj. Sve to se poduzima, poduzima se uz svijest o

toj drugoj nadmonoj sili. Treba izbjegavati sve to ih razdrauje. Oni imaju utjecaj na ive i mogu im svugdje nakoditi. Kod nekih je naroda veina mrtvih rezervoar iz kojeg se uzimaju due novoroenih. O njima ovisi da li e ene dobiti djecu. Ponekad duhovi putuju kao oblaci i donose kiu. Oni mogu ovjeku oduzeti biljke i ivotinje kojima se hrane. Mogu pronai nove rtve meu ivima. Vlastitog mrtvaca, kojeg su ustupili tek nakon ogor ena otpora, ivi ve umiruju kao pripadnika one ogromne vojske s druge strane. Umiranje je, dakle, borba, borba izmeu dva nejednako snana neprijatelja. Krici koje ovjek isputa, rane koje zadaje sam sebi u tuzi i oaju moda su isto zamiljeni kao izraz te borbe. Mrtvi ne smije misliti da smo ga dali laka srca, jer smo se za njega borili. Rije je o vrlo specifinoj borbi. To je borba u kojoj uvijek gubimo, bez obzira na to kako se hrabro borili. Od poetka smo u bijegu pred neprijateljem, i u stvari mu se suprotstavljamo samo prividno, u nadi da emo ga se otarasiti borei se kao osiguranje umiru ega. Borba se stimulira i zato da bi se polaskalo umiru em, koji e uskoro biti u redovima neprijatelja. Mrtvac koji odlazi preko mora biti naklonjen ivima, ili im barem ne smije biti suvie nesklon. On bi, naime, mogao, kad bijesan stigne preko, nahukati potencijalne neprijatelje na nov i opasan lov za plijenom. Najvanija znaajka ove specifine borbe izmeu mrtvih i ivih jest njezina isprekidanost. Nikada ne znamo kad e se opet neto dogoditi. Moda se dugo vremena ne e dogoditi nita. No, na to se ne moemo osloniti. Svaki novi udarac dolazi iznenada i iz mraka. Nema objave rata. Nakon jednog jedinog smrtnog sluaja sve moe biti gotovo. No, stvar moe trajati i dalje, kao kod poasti i epidemija. ovjek se stalno povla i, i tom povla enju nikad nema kraja. Bit e jo rijei o odnosu ivih prema mrtvima. Ovdje smo samo htjeli pokazati oboje kao dvostruku imasu iji se dijelovi uvijek odnose jedni na druge. Trei oblik dvostruke mase jest rat. To je oblik koji nas danas najvie pogaa. Nakon iskustva ovog stoljea ovjek bi dao mnogo da shvati i rastvori tu masu.

Dvostruka masa: rat

U ratu se ubija. Prorijeeni su redovi neprijatelja.- Rije je o masovnom ubijanju. Kosi se to je mogu e vie neprijatelja; iz opasne mase ivih protivnika treba nastati gomila mrtvih. Pobjednik je onaj tko je ubio vie neprijatelja. ovjek se u ratu suoava sa sve veom masom blinjih. Njezin je rast sam po sebi zastraujui.

56

Masa I mo

Dvostruka masa: rat

57

Njezina prijetnja, koja je ve sadrana u samom rastu, osloba a nau agresivnu masu, koja eli rat. U vo enju rata uvijek nastojimo biti nadmoni, tj. imati vee grupe na licu mjesta te iskoristiti slabosti neprijatelja u svakom pogledu, prije nego to on sam povea broj svojih ljudi. Pojedina no voenje rata jest, dakle, tona slika onoga to se dogaa u cjelini: elimo biti vea masa ivih. Ali, elimo da na protivnikoj strani bude vea gomila mrtvih. U tom nadmetanju rastuih masa lei vaan, mogli bismo rei, najdublji razlog za ratovanje. Mogli bismo isto tako zarobljavati umjesto da ubijamo, osobito ene i djecu, koji onda mogu posluiti uveanju mase naeg plamena. No, rat nikada nije pravi rat ako prvenstveno ne tei za gomilom mrtvih neprijatelja. Taj odnos tono izraavaju svi i vie nego dobro poznati izrazi za ratna zbivanja u starim i novim jezicima. Govorimo o -bici i pokolju. Govorimo o porazu. Rijeke su postale crvene od potoka krvi. Neprijatelja kosimo sve do posljednjeg ovjeka. I na vlastitoj strani vodimo borbu do posljednjeg ovjeka-. Bez milosti-. Meutim, vano je ukazati na to da se i gomila mrtvih doivljava kao neto jedinstveno, te se u nekim jezicima naziva posebnim rijeima. Njema ka rije Walstatt za bojno polje sadri staru osnovu wal, koja znai oni koji su ostali na bojnom polju-. U staronordijskom valr znai leevi na bojnom polju-; valhall nije nita drugo nego kua palih -ratnika-. Prevojem je iz starog visokog njemakog wal nastala rije wuol, koja znai poraz. Meutim, u anglosaksonskom odgovarajua rije wol zna i kuga, poast-. Bez obzira na to da li se radi o onima koji su ostali na bojnom polju, o porazu, o kugi ili poasti, svim je tim rijeima zajednika predodba o gomili mrtvih. No, ta predodba nipoto nije samo germanska. Nalazimo je svugdje. U jednoj viziji proroka Jeremije pojavljuje se cijela zemlja kao jedno jedino polje trulih leeva.Onda e oni koje je ubio Gospodin istodobno leati od jednog kraja zemlje do drugoga; nitko za njima ne e tugovati, niti e ih podii, niti pokopati, ve e morati leati na polju i pretvoriti se u gnoj.24 Prorok Muhamed ima tako snaan osjeaj za gomilu svojih mrtvih neprijatelja da im se obraa nekom vrstom trijumfalne propovijedi. Nakon bitke kod Bedra, prve velike pobjede nad svojim neprijateljima iz Meke, dao je ubijene neprijatelje baciti ai jednu cisternu. Samo je jedan od njih bio pokopan pod zemlju i kamenje, zato to je bio toliko napuhnut da mu nisu mogli odmah skinuti oklop: tako je ostao samo on, pa su ga ostavili leati. Kad su ostali ve bili u cisterni, Muhamed je stao pred nju i zavikao: 'Hej, vi ljudi u cisterni! Da li se potvrdilo obeanje vaeg Gospoda? Vidim da je obeanje mog Gospodina bilo istinito.' Njegovi su pratioci rekli: 'Oh, poslanice Boji! Pa oni su leevi!' Muhamed je odvratio: 'Ipak znaju da se obeanje naeg Gospodina obistinilo.'27

Tako je okupio one koji prije nisu htjeli sluati njegove rije i; u cisterni su dobro zatieni i tjelesno zbijeni. Ne znam nijedan upeatljiviji primjer takvog ostatka ivota masovnog karaktera koji se pripisuje gomili mrtvih neprijatelja. Oni ga vie ne ugroavaju, no on im jo uvijek moe prijetiti. Njima se nekanjeno moe uiniti svaka podlost. Pitanje je da li oni to jo osjeaju ili ne, ali se pretpostavlja da osjeaju, zato da bi se uve ao vlastiti trijumf. Njihovo je zajednitvo u cisterni takvo da se nijedan od njih ne bi mogao pomaknuti. Kad bi se netko od njih probudio, imao bi oko sebe samo mrtve, od njegovih bi mu vlastitih ljudi stao dah, jer bi svijet u koji bi se vratio bio svijet mrtvih, a sastojao bi se od onih koji su mu bili najblii. Meu starim narodima Egipani su slovili kao narod koji zapravo nije ratoboran, jer se energija njihova starog carstva vie troila na izgradnju piramida nego na osvajanja. No, ve je u to vrijeme i kod njih povremeno dolazilo do ratnih pohoda.' Sliku toga daje nam Une, vii sudac, kojeg je njegov kralj Pepy imenovao zapovjednikom u borbi protiv beduina. Une opisuje sebe u svom grobu: Ova je vojska ila sretno i raskomadala zemlju beduina. Ova je vojska ila sretno i unitila zemlju beduina. Ova je vojska ila sretno i sruila njihove kule. Ova je vojska ila sretno i sasjekla njihove smokve i trsje. Ova je vojska ila sretno i bacila vatru u sva njihova sela. Ova je vojska ila sretno i poklala tamo desetke tisua vojnika. Ova je vojska ila sretno i dovela sa sobom zarobljenike, gomilu zarobljenika.28 Ova snana slika razaranja kulminira u stihu gdje se govori o desetima tisua poklanih neprijatelja. U novom kraljevstvu Egipani su poeli provoditi planiranu agresivnu politiku, iako ona nije dugo trajala. Ramzes II vodi iscrpi ju jue ratove protiv Hetita. U jednom se panegiriku za njega veli ovo: Onaj tko razori zemlju Hetita i pretvori je u gomilu leeva slian je Sehmet kad je razjarena nakon 'poasti'.29 Ve je u mitu lavoglava boica Sehmet napravila strano krvoprolie meu prkosnima. Ona ostaje boginja rata i pokolja. No, autor panegirika povezuje predodbu o gomili leeva Hetita s predodbom o rtvama poasti; to nam povezivanje nije novo. U ovom uvenom opisu bitke kod Kadea, koju je vodio protiv Hetita, Ramzes II pie kako je bio odsjeen od svojih ljudi i s kakvom je nadljudskom snagom i hrabrou sam dobio bitku. Njegovi su ljudi vidjeli kako su svi narodi koje sam napao smlavi jeni leali u krvi, zajedno sa svim najboljim ratnicima Hetita i djecom i

58

Masa i mo

Dvostruka masa: rat

59

braom njihova kralja. Kadeko je polje od30 njih pobijeljelo, tako da od gomile leeva ovjek nije mogao hodati. Gomila njihovih leeva i njihova bijela odjea promijenili su boju polja, to je najstraviniji i najslikovitiji izraz za ishod jedne bitke. No, taj su ishod mogli vidjeti samo njegovi ratnici. Bitka se vodila u daljini, a narod bi isto tako elio imati neto od gomile mrtvih neprijatelja. Oni su bili dostatno dovitljivi da mu prue i to zadovoljstvo. Za slijedeeg kralja, Merenptaha, 31 sina Ramzesa II, pria se da je dobio veliku bitku protiv Libijaca. itav je njihov logor sa svim blagom i s roacima njihova kralja pao u ruke Egipanima; nakon pljake logor je spaljen. Plijen je dopunjavalo 9 376 zarobljenika. No, to jo nije bilo sve; da bi narodu kod kue dokazali broj mrtvih, odrezali su svakom palom neprijatelju spolovilo; ako su neprijatelji bili obrezani, zadovoljili bi se s rukama i natovarili taj plijen na magarce. Kasnije se Ramzes III ponovno morao boriti protiv Libijaca. Broj trofeja je u ovom sluaju iznosio 12 535 komada. Jasno je da taj stravini tovar nije nita drugo nego reducirana gomila mrtvih neprijatelja, koja se moe prenijeti i pokazati cijelom narodu. Svaki poginuli svojim tijelom doprinosi gomili; vano je da kao trofeji svi budu jednaki.32 Druge su narode vie zanimale glave. Kod Asiraca je bila raspisana nagrada za glavu svakog neprijatelja; vojnik je nastojao skupiti to vie glava. Na jednom se reljefu iz vremena kralja Asurbanipala vidi kako pisari stoje u svojim velikim atorima i zapisuju broj odrezanih glava. Svaki vojnik donosi svoje glave, baca ih na zajedniku gomilu, govori svoje ime i jedinicu i odlazi. Asirski su kraljevi bili opsjednuti takvim gomilama glava. Kad su bili uz vojsku, sami su nadzirali donoenje trofeja i dijelili nagrade vojnicima. Kad su bili odsutni, zapovjedili bi da im se donese cijela gomila tih glava. Ako je to bilo nemogu e, onda su se morali zadovoljiti glavama neprijateljskih voa.33 Dakle, jasan je neposredni i konkretni cilj rata. Ne treba traiti daljnje primjere. Povijest zaista obiluje takvim primjerima. Dobiva se dojam da ona najradije pria o tome te da se je samo veldkim naporima uspijevala posveivati i drugim sjeanjima ovjeanstva. Ako pogledamo obje zaraene strane, onda nam rat daje sliku dviju dvostruko ukrtenih masa. Jedna to je mogue vea vojska nastoji stvoriti to veu gomilu mrtvih neprijatelja. Isto vrijedi za drugu stranu. Ukrtenost se sastoji u tome da svaki sudionik u ratu uvijek istodobno pripada dvjema masama: za svoje ljude on pripada broju ivih ratnika; za protivnika on pripada broju potencijalnih i dobrodolih mrtvih ratnika. Da bi se odralo ratniko raspoloenje, moramo neprestano uvjeravati svoje ljude u to koliko smo sami jaki, to zna i koliko ratnika broji naa vojska i koliko ve ima mrtvih neprijatelja. Od najranijeg doba ratne izvjetaje karakterizira ta dvostruka statistika:

na ratitu ima toliko naih ljudi a toliko poginulih neprijatelja. Pri tome postoji velika sklonost pretjerivanju, osobito Ikad se radi o broju mntvih neprijatelja. Dok se vodi rat, ne smije se priznati da je broj ivih neprijatelja prevelik. Cak i kad se to zna, to se preuuje te se taj nedostatak nastoji prevladati rasporedom borbenih trupa. Kao to se moglo esto zamijetiti, poduzima se sve da se lakom izmjenljivou i pokretljivo u vojnih jedinica postigne nadmo na jednom mjestu. Tek se nakon rata govori o vlastitim gubicima. injenica da ratovi mogu tako dugo trajati, da se nastavljaju i onda kad su ve odavno izgubljeni, posljedica je najdubljeg nagona mase da se odri u svom akutnom stanju, da se ne raspadne, da ostane masa. Taj je osjeaj ponekad tako snaan, da ljudi radije giinu otvorenih oiju nego da priznaju poraz i tako dozive raspadanje vlastite mase. No, ikako dolazi do stvaranja ratnikih masa? to to iznenada stvara ovo stravino zajednitvo? to navodi ljude da odjedanput stavljaju na kocku tako mnogo, ak sve? Taj je proces jo tako zagonetan da mu moramo pristupiti s odre enim oprezom. Radi se o vrlo neobinom postupku. Ljudi donose zakljuak da im prijeti fiziko unitenje, i tu opasnost javno objavljuju cijelom svijetu. -Mogli bi me ubiti-, veli se, i pri tome tiho misli: zato to ja hou ubiti ovog ili onog. (Reenica bi, u stvari, morala glasiti ovalko: elim ubiti ovog ili onog, i zato mogu ubiti i mene. No, za poetak rata, za izbijanje rata, za stvaranje ratnikog raspoloenja meu vlastitim ljudima uvijek se upotrebljava prva verzija. Bez obzira na to da li smo u stvari napadai mi sami ili ne, uvijek emo nastojati stvoriti privid da smo mi ti koji su ugroeni. Prijetnja se sastoji u tome da netko prisvaja sebi pravo da ubije drugog. Svaki je pojedinac na vlastitoj strani izloen istoj pri jetnji: ona ih sve izjednauje, jer se prijetnja odnosi na sve. Od jednog odre enog trenutka, koji je za sve isti, od trenutka objave rata, svakom se moe dogoditi isto. Fiziko unitenje, od kojeg pojedinca inae titi ivot u vlastitom drutvu, sada se nadvilo nad njim upravo zbog njegove pripadnosti tom drutvu. Svim je pripadnicima odre enog naroda izre ena najstranija prijetnja. Tisuu ljudi, od kojih je svakome pojedinano u istom trenutku reeno: Mora umrijeti, zbija se jedan uz drugog da bi odvratilo smrtnu opasnost. Oni nastoje brzo privu i sve koji bi mogli do i u istu opasnost; zbijaju se u veliku gomilu i u elji za samoobranom podvrgavaju zajednikom pravcu djelovanja. Obino na obje strane pogoeni vrlo brzo uspostavljaju zajednitvo, bilo u fizikoj realnosti, bilo u pogledu svojih ideja i osjeaja. Izbijanje rata prvenstveno je izbijanje dviju masa. Cim su se jedanput konstituirale, svaka od tih masa u prvom redu ima namjeru da se odri u smislu svog raspoloenja i djelovanja. Odustati

od te namjere, znailo bi odrei se vlastitog ivota. Ratnika se masa ponaa tako kao da je sve izvan nje njezina smrt, dok e pojedinac, makar je preivio mnogo ratova, tijekom nekog novog rata opet bespomono postati rtvom iste iluzije. Smrt, koja u stvarnosti uvijek prijeti svakome, mora se izre i kao kolektivna osuda, tako da joj se ljudi mogu aktivno suprotstaviti. Postoji, tako rei, deklarirano doba smrti, u kome se smrt okree prema cijeloj jednoj proizvoljno izabranoj grupi. Sada su na redu svi Francuzi, ili -Sada su na redu svi Nijemci.- Oduevljenje s kojim ljudi primaju itu objavu ima korijene u strahu pojedinca od smrti. Nitko se ne moe sam suoiti sa smr u. Smrt je laka udvoje, kad dva neprijatelja tako re i izvre osudu jedan nad drugim, a ta smrt je potpuno drukija ako joj ide u susret tisuu ljudi zajedno. Najgore to se ljudima moe dogoditi u ratu jest to da zajedno poginu, to ih poteuje od pojedina nog umiranja, kojeg se plae vie od svega. Meutim, oni uop e ne vjeruju da e se to najgore dogoditi. Oni vide mogunost da se ta kolektivna osuda, koja je nad njima izre ena, odvrati od njih samih i prenese na nekog drugog. Njihov je smrtobran neprijatelj, i jedino to moraju uiniti jest prestii neprijatelja. Samo moraju biti dostatno brzi i ,ne smiju ni za trenutak odgaati tu igru sa smr u. Neprijatelj im dolazi kao naruen, presuda je izreena nad njim, zato to je on prvi rekao Umrite! Njemu se vra a ono to je htio uiniti drugima. Neprijatelj je uvijek poeo prvi. Ako to moda i nije prvi izrekao, on je to ipak namjeravao, a ako nije namjeravao, onda je tako mislio; a ako jo nije ni mislio, onda bi sigurno brzo na to pomislio. Smrt kao elja postoji zaista svugdje, i ne treba zagrabiti duboko u ovjeka da bi se ona u njemu nala. Neobi na ali nedvosmislena velika napetost koja prati sve ratne procese ima dva uzroka: ovjek eli preduhitriti smrt i djeluje u masi. Bez ovog drugog nema uope nikakvih izgleda na uspjeh u prvome. Sve dok traje rat, ovjek mora ostati u masi; i im vie nije u masi, rat je zapravo okonan. Omiljenosti ratova mnogo su doprinijeli izgledi na odreeno trajanje, koje rat prua masi kao takvoj. Moemo dokazati da su njezina zbijenost i trajanje u moderno vrijeme povezani s mnogo veim dvostrukim masama u kojima vlada ratniko raspoloenje.

mase. Vano je da su te grupe pregledne, da ih moemo obuhvatiti jednim pogledom. Njihovo je jedinstvo mnogo vanije nego njihova veliina. Njihova funkcija mora biti poznata, mora se znati zato postoje. Sumnja u njihovu funkciju liila bi ih svakog smisla; najbolje je da uvijek ostanu jednake. Ne smije postojati mogunost da se jedna zamijeni drugom. Mnogo im koristi uniforma ili jedno odreeno mjesto za njihovu aktivnost. Kristal mase je postojan. On nikada ne mijenja svoju veliinu. Njegovi su pripadnici uvjebani za svoju aktivnost ili raspoloenje. Oni mogu imati svoje funkcije, kao u nekom orkestru, no vano je da se pojavljuju kao cjelina. Onaj tko ih vidi ili doivi, mora najprije osjetiti da se nikada nee raspasti. Njihov ivot izvan kristala nije vaan. ak i tamo gdje se radi o nekom zanimanju, kao to je to sluaj kod glazbenika u orkestru, ne emo nikada misliti na njihovu posebnu egzistenciju, zato to su oni orkestar. U drugim sluajevima nose uniforme, i samo ih tako vidimo zajedno.' im skinu uniformu, to su sasvim drukiji ljudi. Vojnike i redovnike moemo smatrati najvanijim oblikom ove vrste. Ovdje uniforma izraava da pripadnici jednog kristala zajedniki stanuju; ak i kad se pojavljuju pojedinano, uvijek mislimo na vrstu zajednicu kojoj pripadaju, samostan ili vojnu jedinicu. Jasnoa, odvojenost i postojanost kristala neobino se razlikuju od uzbuenih procesa u samoj masi. Proces brzog i nekontroliranog rasta te opasnost od raspadanja, koji u masi izazivaju onaj posebni nemir, ne djeluju unutar kristala. ak i u najveem uzbuenju on se uvijek razlikuje od mase. Bez obzira na to koja masa od njega nastane i to se on u njoj prividno rastvara, kristal nikada nee u potpunosti izgubiti osjeaj svoje specifinosti te e se ponovno zbiti nakon raspada mase. Zatvorena se masa razlikuje od kristala ne samo po veem opsegu ve i po tome to sebe osjea spontanije te ne moe sebi dozvoliti ozbiljnu podjelu funkcija. Jedino to ima zajedniko s kristalom jest ogranienost i redovito ponavljanje. No, u kristalu je sve granica; svaki je pojedinac koji mu pripada konstituiran kao granica. Nasuprot tome, zatvorenoj se masi granica postavlja potpuno izvana, npr. u vidu oblika i veliine zgrade u kojoj se okuplja. Unutar te granice, tamo gdje svatko tko joj pripada dolazi u doticaj s drugima, ona ostaje itka, tako da su u svako doba mogua iznenaenja, neko iznenadno i neoekivano promijenjeno ponaanje. Unato toj ogranienosti, ona uvijek moe dosei odreeni stupanj gustoe i intenziteta na kojem izbija iz danih okvira. Za razliku od toga, kristal mase je potpuno statian. Njemu je unaprijed propisan karakter njegove djelatnosti. On je tono svjestan svakog svog izraza ili; kretnje. Za uujua je i povijesna stalnost (kristala mase. Iako se uvijek stvaraju novi oblici, stari i dalje postoje pored njih sa svojim

Kristali mase
Kristalima mase nazivamo male, fiksirane grupe ljudi, koje su jasno razgrani ene i duga vijeka, i koje daju impuls za stvaranje

62

Masa I mo

Masovni simboli

63

specifinim karakterom. Oni se mogu privremeno povui u pozadinu i izgubiti otrinu i obvezni karakter. Moda su mase koje su im pripadale umrle ili su potpuno potisnute. Onda kristali ive dalje kao bezopasne grupe koje uope ne djeluju prema van. U zemljama koje su potpuno prele na novu vjeru i dalje postoje male grupe vjerskih zajednica. Sigurno e doi trenutak kad e one ponovno zatrebati, zato isto e biti novih masa za ije e poticanje i stvaranje biti prikladne. Sve takve okamenjene i umirovljene grupe mogu se ponovno izvui u prvi plan i reaktivirati. One se mogu oivjeti i uz neznatne promjene konstitucije ponovno uvesti kao kristal mase. Nema gotovo nijednog ve eg politikog prevrata koji se ne sjeti takvih starih, povuenih grupa, koje zatim dohva a, galvanizira i koristi itako intenzivno da se one doimaju kao neto potpuno novo i opasno aktivno. Kasnije emo vidjeti kako kristali mase funkcioniraju pojedina no. Na konkretnim primjerima moemo pokazati na koji na in oni stvarno izazivaju stvaranje masa. Kristali su razliito konstituirani i zato vode do stvaranja potpuno razliitih masa. Tijekom .ovog istraivanja upoznat emo se gotovo nezamjetno s itavim nizom tih kristala.

Vatra

Masovni simboli
Kolektivne jedinice koje se ne sastoje od ljudi, ali se ipak doivljavaju kao mase, nazivamo masovnim simbolima. Takve su cjeline ito i uma, kia, vjetar, pijesak, more i vatra. Svaki od tih fenomena sadri u sebi bitna obiljeja mase. Iako se nijedan od njih ne sastoji od ljudi, on podsjea na masu li simboli ki je zastupa u mitu i snu, govoru i pjesmi. Ove simbole treba otro i nedvosmisleno razgraniiti od kristala. Kristali mase pojavljuju se kao grupa ljudi koja upada u oi svojom povezanou i jedinstvom. Oni se shva aju i doivljavaju kao neto jedinstveno, no oni se uvijek sastoje od stvarno djelatnih ljudi vojnika, redovnika, cijelog jednog orkestra. Nasuprot tome, masovni simboli sami nikada nisu ljudi te se samo doivljavaju kao masa. Moe se initi da je detaljno razmatranje tih simbola u okviru nae (teme nepotrebno. No, vidjet emo da se na ,taj nain moemo pribliiti samoj masi na jedan nov i uspjean nain. Analiza masovnih simbola baca prirodno svjetlo na masu; bilo bi nepromiljeno zatvoriti oi pred tim svjetlom.

O vatri bi najprije trebalo rei da je ona svugdje jednaka: bez obzira na to da li je mala ili velika, da li nastaje tu ili tamo, da ii traje dugo ili kratko, ona u naoj predodbi uvijek ima neto isto, to je neovisno o konkretnim okolnostima. Slika vatre za nas je kao peat, snana, neizbrisiva i odreena. Vatra zahva a sve oko sebe; ona je prelazna i nezasitna. estina s kojom zahva a cijele ume i stepe i cijele gradove jedno je od njezinih najimpresivnijih obiljeja. Prije nego to je izbila, stajalo je drvo kraj drveta, kua kraj ku e, jedno odvojeno od drugog, svako za sebe. No, vatra u najkra e vrijeme povezuje ono to je bilo odvojeno. Izolirani i razliiti predmeti planu u istoj vatri. Oni postaju toliko jednaki da potpuno nestaju: vatra zahva a sve ku e i stvorenja. Ona je prelazna: fascinantna je neotpornost na dodir plamenih jezika. Sto vie ivota neto ima u sebi, to je ono neotpornije na vatru; samo je ono najbeivotnije, minerali, doraslo vatri. Njezina brza bezobzirnost ne poznaje granica. Ona obuhva a sve, i nikada joj nije dosta. Vatra moe nastati svugdje: u tome je njezina iznenadnost. Nitko se ne udi da je na nekom mjestu u neko vrijeme izbio poar, jer je ovjek uvijek spreman na vatru. Meutim, njezina je iznenadnost uvijek impresivna, te e ovjek traiti njezine uzroke. Budui da se oni esto ne mogu utvrditi, to jo poveava osjeaj strahopotovanja koje se povezuje s predodbom o vatri. U njoj ima neke tajanstvene sveprisutnosti, jer moe postati vidljiva u svako doba i na svakom mjestu. Vatra je viestruka. Ne samo da je ovjek uvijek svjestan da vatra postoji na bezbrojnim mjestima, ve je i svaka pojedina vatra viestruka: govorimo o plamicima i plamenim jezicima. U Vedi se vatra zove Agni, viestruko rasplamsali.34 Vatra je razorna; ona se moe suzbiti i ukrotiti; ona se gasi. Vatra ima jednog elementarnog neprijatelja, vodu, koja joj se suprotstavlja u vidu rijeka i proloma oblaka. Taj protivnik postoji oduvijek te je po svojim viestrukim osobinama istog ranga kao vatra. Njihovo je neprijateljstvo poslovino, vatra i voda izraava najvee i najnepomirljive neprijateljstvo. U starim predodbama o kraju svijeta pobjeuje bilo jedno, bilo drugo. U potopu sve ivo zavrava u vodi. Svjetski poar razara svijet pomou vatre. Ponekad se, obuzdavajui jedno drugo, oboje javlja u istoj mitologiji. No, ovjek je tijekom svoje povijesne egzistencije nauio obuzdavati vatru. Ne samo da joj uvijek iznova moe suprotstaviti vodu ve je uspio sauvati vatru i odvojenu. Dri je zarobljenu u ognjitima i peima. Hrani je kao to hrani ivotinju; moe je pustiti da umre od gladi; moe je ugasiti. Time smo ve nagovijestili posljednju vanu osobinu vatre: s njom se postupa kao da je iva. Vatra ima nemi-

64

Masa I mo

Masovni simboli

65

ran ivot, i onda se gasi. Ako se ovdje potpuno ugasi ivi dalje na drugim mjestima. Ako spojimo te pojedinane osobine vatre, dobivamo iznenaujuu sliku: vatra je svugdje jednaka; ona brzo zahvaa sve oko sebe, prelazna je i nezasitna; moe nastati svugdje, potpuno iznenada; viestruka je, razara, ima jednog neprijatelja, gasi se: djeluje kao da je iva, pa tako i postupaju s njom. Sve su to obiljeja mase, i bilo bi teko dati precizniji saetak njezinih atributa. Spomenimo ih jo jedanput istim redom: masa je svugdje jednaka; u najrazliitijim razdobljima i kulturama, meu ljudima svakog podrijetla, jezika i odgoja ona je u biti ista. Kad jedanput nastane, iri se velikom estinom. Rijetki su oni koji se mogu oduprijeti njezinu djelovanju, jer ona uvijek eli jo vie rasti, i iznutra joj nisu postavljene nakakve granice. Moe nastati svugdje gdje se ljudi nalaze na okupu, nevjerojatno spontano i nenadano. Ona je viestruka a ipak se dri na okupu, sa injavaju je bezbrojni ljudi, i nitko ne zna tono koliko ih ima. Masa moe biti destruktivna. Ona se obuzdava i kroti. Ona trai svog neprijatelja. Gasi se isto tako naglo kao to nastaje, esto i isto tako neobjanjivo; razumljivo je da ima svoj vlastiti burni i intenzivni ivot. Te su slinosti izmeu vatre i mase dovele do toga da se one usko povezuju. One prelaze jedna u drugu, i mogu jedna drugu predstavljati. Meu masovnim simbolima, koji su u povijesti ovjeanstva uvijek bili djelotvorni, vatra je jedan od najvanijih i najpromjenljivijih. Moramo poblie razmotriti neke od tih odnosa izmeu vatre i mase. Meu opasnim znaajkama mase, koje se neprestano istiu, najupadljivija je sklonost prema podmetanju poara. Ta sklonost ima vaan korijen u umskom poaru. Ljudi esto pale umu, koja je i sama iskonski masovni simbol, da bi napravila mjesta za naselja. Imamo dobrih razloga za pretpostavku da su ljudi nauili baratati vatrom zahvaljujui umskim poarima. Izmeu ume i vatre postoji jasna iskonska povezanost. Oranice kasnije stoje na mjestima gdje su izgorjele ume, i kad god su se eljele proiriti oranice, morala se uvijek iznova kriti uma. ivotinje bjee iz zapaljene ume. Masovni strah je prirodna, mogli bismo rei vje na reakcija ivotinja na veliki poar, a nekada je to bila i ovjekova reakcija. No, ovjek je postao gospodar vatre, on je dri u svojoj aci, i ne mora je se vie plaiti. Stari je strah prekrila njegova nova mo, i oboje se na udan na in povezalo. Masa, koja je nekada bjeala pred vatrom, sada osjea da je vatra neodoljivo privla i. Poznato je magino djelovanje poara na sve vrste ljudi. Oni se ne zadovoljavaju ognjitima i peima koje dri za sebe svaka grupa koja zajedno stanuje; oni ele vatru koja se vidi nadaleko, koju mogu okruiti, kraj koje se mogu okupiti. Neobi no preobraeni stari masovni strah zapovijeda im da poure

na mjesto poara, samo ako je taj poar dostatno velik, te tamo osjeaju neto od svijetle topline koja ih je prije objedinjavala. U doba mira esto su se dugo morali odricati tog doivljaja. Cim se masa jedanput stvori, jedan od njezinih najjaih instinkata jest nastojanje da sama stvori vatru i njezinu privla nost iskoristi za to da bi sama narasla. Danas svaki ovjek nosi sa sobom u depu mali ostatak ove vane, iskonske povezanosti: kutiju ibica. Jednake ibice predstavljaju umu koja se sastoji od pojedinanih stabala, i svaka od njih ima zapaljivu glavu. ovjek bi mogao upaliti vie ibica ili sve zajedno, i tako umjetno stvoriti umski poar. ovjek moda i dolazi u to iskuenje, ali to obino ne ini zato to bi siuni razmjeri oduzeli takvom procesu sav njegov nekadanji sjaj. Privla nost vatre, meutim, moe ii jo dalje. Ne samo da ljudi tre k vatri i da je okruuju ve postoje stari obiaji u1 kojima se oni gotovo izjedna avaju s vatrom. Jedan od najljepih primjera za to jest uveni vatreni ples Nauajo-Indijanaca. Navajo-Indijanci iz Novog Meksika pripremaju ogromnu vatru, oko koje pleu cijelu no. Izmeu zalaska i izlaska sunca prikazuju jedanaest razliitih radnji. Cim sunev disk nestane, oni, divlje pleui, izlaze na istinu. Gotovo su goli i namazani bojom, dok im duga kosa slobodno lepra oko glave. Svi nose tapove za ples, na ijem se vrhu nalaze peruke, te se divljim skokovima pribliavaju visokom plamenu. Ti Indijanci pleu nespretno, drei se na odstojanju od vatre, napola uei, napola puzei. U stvarnosti je plamen tako vru da se plesai moraju izvijati po tlu da bi se dostatno pribliili vatri. Pokuavaju zapaliti perje na vrhu svojih tapova za ples. U zrak podiu jednu plou koja predstavlja Sunce, pa se divlji ples nastavlja oko nje. Svaki put kad se ploa spusti i ponovno digne, poinje novi ples. Oko izlaska sunca sveti se obredi blie svretku. Mukarci namazani bijelom bojom odlaze do vatre i na eravici pale male komadi e kore, onda ponovno uska u u divlje kolo oko vatre i bacaju iskre, dim i plamene jezike preko cijelog svog tijela. Oni zaista pleu usred eravice, znajui da e ih bijela glina zatititi od ozbiljnijih opeklina.35 Oni pleu samu vatru, postaju vatra. Njihove su kretnje kretanje plamena. Ono to dre u rukama i pripaljuju treba izgledati tako kao da oni sami gore. Na koncu iz uarenog pepela raspruju posljednje iskre sve dok ne izae sunce, koje od njih preuzima vatru, sunce od kojeg su je preuzeli pri njegovu zalasku. Ovdje je vatra, dakle, jo iva masa. Isto kao to drugi Indijanci u plesu postaju bivoli, ovi u plesu predstavljaju vatru. Kasnije ta iva vatra, u koju se preobraavaju Navajo-Indiijanci, za druge postaje jednostavno masovni simbol. Za svaki masovni simbol koji prepoznajemo moemo pronai konkretnu masu kojom se on hrani. Ovdje nismo ograni eni samo

66

Masa I mo

Masovni simboli

67

na nasluivanje. Sklonost ljudi da se pretvore u vatru, da ponovno oive taj stari simbol, snana je i u kasnijim, sloenijim kulturama. Opkoljeni gradovi, koji vie nemaju nikakve izglede na osloboenje, esto pale sami sebe. Kad budu bezizlazno stjerani u tjesnac, kraljevi se spaljuju zajedno sa svojim dvorom. Primjere za ito nalazimo u starim mediteranskim kulturama isto kao i kod Indijanaca i Kineza. Srednji vijek, koji vjeruje u pakleni oganj, zadovoljava se pojedina nim hereticima, koji gore umjesto svih okupljenih promatraa. On, tako rei, alje svoje predstavnike u pakao i brine se za to da oni stvarno izgore. Izvanredno bi zanimljiva bila analiza znaenja koje je vatra poprimila u razliitim religijama. No, ona \bi imala vrijednost samo kad bi bila iscrpna, pa je zato moramo odgoditi za kasnije. Ipak mi se ini ispravnim da ve ovdje razmotrimo znaenje impulzivnog podmetanja poara za pojedinca koji to radi; za pojedinca koji je zaista izoliran i ne pripada krugu nekog vjerskog ili politikog uvjerenja. Krdpelin opisuje sluaj jedne usamljene starije ene, koja je u svom ivotu podmetnula oko 20 poara, a prvi ve kao malo dijete. Seat puta je optuivana za podmetanje poara, te je vie od 24 godine ivota provela u zatvoru. Samo kad bi ovo ili ono izgorjelo! misli ona, to je njezina fiksna ideja. Na to je tjera neka~nevidljiva sila, osobito kad u torbi ima ibice. Njoj je vano da promatra poar, ali ona o tome i rado pria, i to vrlo detaljno. Mora da je rano doivjela vatru kao sredstvo privlaenja ljudi. Vjerojatno je njezin prvi dojam o masi bio okupljanje mase oko poara. U tom sluaju vatra moe lako predstavljati samu masu. Na okrivljavanje i samookrivljavanje tjera je osjeaj da je svi promatraju. Ona to eli, i zato sama postaje vatra koju svi promatraju. Njezin je odnos prema podmetanju poara, dakle, dvostruk. S jedne strane, ona eli biti dio mase koja zuri u vatru. Ona je u svim oima istodobno i sve te oi objedinjuje jednom ogromnom silom. Zbog svoje tune prolosti, koja ju je izolirala od najranijeg doba, ta ena nema nikakve izglede da e ikada dospjeti u masu, a pogotovo ne za vrijeme beskrajnog sjedenja u zatvoru. I tada, ikad je zavren taj prvi proces poara i kad se ponovno javlja opasnost da e joj masa izma i, ona je odrava na ivotu tako da se sama iznenada preobraava u vatru. To se zbiva na vrlo jednostavan na in: ona priznaje podmetanje poara. to je njezin opis iscrpniji, to vie o tome ima rei, to due ljudi u nju zure, to due je ona sama vatra.36 Takvi sluajevi uop e nisu onako rijetki kao to mislimo. Cak i ako nisu uvijek tako ekstremni oni nam daju, s gledita izoliranog pojedinca, neosporan dokaz o povezanosti mase i vatre.

More

More je viestruko, ono je u pokretu, ono ima svoju zgusnutu povezanost. Njegova su viestrukost njegovi valovi, koji ine more. Valovi su bezbrojni; onaj tko se nalazi na moru sa svih je strana okruen valovima. Jednoobraznost njihova kretanja ne iskljuuje razlike u veli ini. Oni nikada potpuno ne miruju. Smjer im odreuje vjetar, koji dolazi izvana; valovi se valjaju amo ili tamo, ovisno o njegovoj zapovijedi. Gusta zbijenost valova izraava neto od onoga to ljudi osjeaju u masi: popustljivost prema drugima, kao da smo mi oni, kao da vie nismo od njih odvojeni, ovisnost kojoj ne moemo pobjei, i osjeaj snage, zamaha, koji ovjek dobiva upravo zahvaljujui svima zajedno. Specifini karakter te povezanosti kod ljudi je nepoznat. Ni more ga ne objanjava, ali ga izraava. Osim valova, postoji jo jedno mnotvo koje pripada moru: kapljice. One su, istina, izolirane, i one su kapi samo onda ako nisu meusobno povezane, a u njihovoj siunosti i odvojenosti ima neeg bespomonog. One nisu gotovo nita te u promatrau bude osjeaj saaljenja. Zaronimo ruku u vodu, podignimo je i promatrajmo kapi koje se odvojene i slabe kotrljaju niz ruku. Prema njima osjeamo saaljenje koje bismo osjeali prema beznadno izoliranim ljudima. Kapi postaju vane tek onda kad ih vie ne moemo brojati, kad su u cjelini ponovno nestale. More ima glas, koji se jako mijenja i koji ujemo uvijek. To je glas koji zvui kao tisuu glasova. Pripisujemo mu mnogo toga: strpljenje, bol i srdbu. No, naj impresivni ja je upornost tog glasa. More nikada ne spava. ujemo ga uvijek, danju, nou, godinama, desetljeima; znamo da su ga ljudi uli jo prije nekoliko stoljea. Svojom silinom i uzburkanou ono podsjea na jedno jedino stvorenje koje iste te osobine posjeduje u istoj mjeri, na masu. Meutim, ono ima postojanost koju masa nema. Ona ne presuuje i ne nestaje, ve je stalno tu. Ona ostvaruje najveu i jo uvijek neispunjivu elju mase, elju za opstankom. More je sveobuhvatno i neispunjivo. Sve bi se rijeke, potoci, oblaci i svi vodeni tokovi na zemlji mogli uliti u more a da se ono od toga stvarno ne povea; more se ne bi promijenilo, i uvijek bismo imali osjeaj da je to isto more. Ono je, dakle, tako veliko da moe sluiti kao uzor masi, koja uvijek eli postati jo vea. Masa eli postati velika kao more, a da bi to postigla, privla i sve vie i vie ljudi. U rijei ocean more je postiglo nekakvo sveano dostojanstvo. Ocean je univerzalan, on je taj koji dosee sve, koji oplakuje svaku zemlju, on je taj u kome, prema onoj staroj predodbi, pliva zemlja. Kad more ne bi bilo neispunjivo, masa ne bi imala predodbu o svojoj vlastitoj nezasitnosti. Ona ne bi mogla postati svjesna svog najdubljeg i najmranijeg nagona, nagona za povla enjem sve

68

Masa i mo

Masovni simboli

69

veeg broja ljudi. No, ocean koji joj stoji pred oima daje masi neko mitsko pravo na njezin nesavladivi nagon za sveobuhvatnou. More, istina, mijenja raspoloenje, ono moe umirivati ili prijetiti, na njemu mogu izbijati oluje, no ono je uvijek tu. ovjek zna gdje je, u njegovu poloaju ima ne eg otvorenog, neprikrivenog. Ono ne nastaje odjedanput tamo gdje prije nije bilo niega. Njemu je tua tajanstvenost i iznenadnost vatre; vatra se obara na ovjeka na izgled iz niega, kao krvolona zvijer, i takvu je moemo oekivati svugdje. More moemo oekivati samo tamo gdje sigurno znamo da postoji. No, ne moemo zato rei da ono nema tajni. Njegova tajna ne lei u njegovoj iznenadnosti, ve u njegovu sadraju. Masovni ivot kojim je more ispunjeno pripada moru isto kao i njegova otvorena postojanost. Tako se velianstven ost te tvorevine poveava i zbog pomisli na ono to more sadri: sve raslinje, sve ivotinje koje ono krije u sebi u ogromnom mnotvu. More nema unutranjih granica i nije podijeljeno na narode ni podru ja. Ono ima jedan jezik, i taj je jezik posvuda isti. Nema, tako rei, nijednog ovjeka kojeg bi ono iskljuivalo. More je previe sveobuhvatno da bi tono odgovaralo nekoj od nama poznatih masa. No, ono je uzor zaokruenog humaniteta, u koji se ulijeva sve to je ivo i koje obuhvaa sve. Kia Kia se svugdje, a osobito tamo gdje je rijetka, prije nego to padne, doivljava kao neto jedinstveno. Ona se pribliava u vidu oblaka koji najprije prekriva nebo, koje, prije nego to pone kia, postaje mrano, i sve se zavija u sivo. ovjek ima jasniju predodbu o trenutku kad postaje sigurno da e kia pasti, nego o samom procesu padanja kie. Jer, ovjek esto eli kiu, kia moe postati ivotno pitanje. Ona se ne moe uvijek lako izmoliti, pa ljudi sebi pomau arolijama; postoje brojne i zaista razliite metode za primamljivanje kie. Kia pada u mnogobrojnim kapima. ovjek vidi kapi, a osobito njihov pravac. U svim se jezicima veli da kia pada. ovjek vidi kiu u mnogobrojnim paralelnim linijama, a jedinstvenost pravca naglaava broj kapi koje padaju. Nijedan pravac ne ostavlja na njega takav dojam kao padanje; u usporedbi s njim svi se ostali doimaju kao neto izvedeno, sekundarno. Pad je neto ega se ovjek od malih nogu najvie boji, i protiv ega se u ivotu najprije oboruavamo. ovjek ui kako da se zatiti od pada; nakon odreene ivotne dobi pad je smijean ili opasan. Za razliku od ovjeka, kia je neto to treba padati. Nita ne pada tako esto i viestruko kao kia.

Mogue je da broj kapi malo ublaava teinu i tvrdou pada. ovjek uje udaranje kapi, i taj mu je um ugodan. Osjea ih na koi, i taj mu osjeaj godi. Moda nije nevano da u doivljaju kie sudjeluju najmanje tri osjetila: vid, sluh i dodir. Sva ta osjetila doivljavaju ikiu kao neto viestruko. Lako je zatititi se od kie. Ona je rijetko stvarno opasna te ovjeka zahva a uglavnom svojom ugodnom gustoom. Udaranje kapi doivljavamo kao neto jednolino. Paralelnost linija, slinost uma, isti osjeaj vlanosti koji na koi izaziva svaka kap kie sve je to kao stvoreno da istakne jednakost kinih kapi. Kia moe biti jaka ili slaba a njezina se gustoa mijenja. Broj kapi izloen je velikim kolebanjima, ovjek nipoto ne o ekuje da e ona stalno postajati sve ja a; naprotiv, on zna da kia ima kraj, i taj kraj zna i da e njezine kapi nestati u zemlji bez traga. Kia kao masovni simbol ne oznaava fazu mahnitog i nezaustavljivog rasta, kakav predstavlja vatra. Ona nije postojana, a samo ponekad ima neto od neiscrpnosti mora. Kia je masa u trenutku njezina pranjenja, a ozna ava i njezino raspadanje. Oblaci iz kojih potje e nestaju u kii; kapi padaju zato to vie ne mogu ostati zajedno, i jo se ne zna da li e se i kako kasnije ponovno na i.

Rijeka

Kod rijeke je najuoljiviji njezin pravac. Ona se kree izmeu nepominih obala, koje stalno pokazuju njezino protjecanje. Neumornost njezinih vodenih masa, koje neprekinuto slijede jedna za drugom tako dugo dok je rijeka uope rijeka, nedvosmislenost zajedni kog pravca, ak i onda kad se on pojedina no mijenja, odluna usmjerenost prema moru, primanje drugih, manjih tokova sve to ima neporecivi karakter mase. Jer, rijeka je isto jedan od simbola mase, ali ne toliko mase openito koliko njezinih pojedinanih pojavnih oblika. Ogranienost irine, zbog koje rijeka ne moe neprestano i neoekivano rasti, objanjava zato rijeka kao simbol mase uvijek ima u sebi neto prolazno. Ona predstavlja procesije; ljudi koji neto promatraju s obje strane ulice nalikuju na drvee na obalama, ono to je vrsto obuhvaa, ono to je tekue. Demonstracije u velikim gradovima imaju slian karakter. Pritoci dolaze iz razliitih podruja sve dok se ne stvori glavna struja. Rijeke su osobito simbol vremena u kojem se stvara masa, vremena u kojem ona jo nije postigla ono to eli. Rijeci nedostaje grabeljivost vatre i sveobuhvatnost mora. No, zato je kod nje pravac doveden do vrhunca, i budui da se on stalno pothranjuje, on je, tako rei, prisutan od poetka, pravac koji se ini neiscrpnim i koji ovjek shva a jo ozbiljnije na njegovu ishoditu nego na njegovu cilju.

70

Masa i mo

Masovni simboli

71

Rijeka je masa u svojoj tatini, masa koja predstavlja sebe. Element vi enosti nije nita manje vaan od pravca. Bez obale nema rijeke, dok je palir raslinja kao palir ljudi. Rijeka ima mogli bismo re i jednu kou, koja eli biti viena. Sve tvorevine koje nalikuju na rijeku kao to su procesije i demonstracije pokazuju to je mogue vie svoje povrine: one se proteu koliko god mogu te se prikazuju to ve em broju promatraa. One ele da im se dive ili da ih se plae. Njihov neposredni cilj nije stvarno vaan, vana je veliina udaljenosti koja ga od nje dijeli, duina ulica kroz koje se proteu. No, to se tie zbijenosti sudionika, ona nije obvezna. Ona je vea meu promatraima, a posebna se vrsta zbijenosti stvara izmeu sudionika i promatra a. U njoj ima neto od ljubavnog pribliavanja dvaju vrlo dugih stvorenja, od kojih jedno obuhva a drugo i puta ga da sporo i njeno klizi kroz njega. Rijeka raste od izvora, ali putem prostorno to no odre enih pritoka. Razumljiva je jednakost kapi u rijeci, ali ona nosi sa sobom mnogo toga razli itog, pa je ono to ona nosi presudnije i vanije za njezin izgled nego to je teret mora, koji nestaje na njegovoj ogromnoj povrini. Kad sve to samemo, rijeku emo nazvati masovnim simbolom samo uz odreena ogranienja. Ona je masovni simbol u potpuno drukijem smislu nego vatra, more, uma ili ito. Ona je simbol kontroliranog stanja, prije izbijanja i prije rastereenja, njezina je prijetnja vea nego njezina realnost: ona je simbol spore mase.

stabala je priblina, i ona je u stvari jednakost pravca. ovjek koji se jednom nae u umi, osjea se zatienim; on nije na njezinu vrhu, gdje uma dalje raste, odnosno gdje je ona najgua. Njega titi upravo ta gustoa, a gustoa je gore. Zato je uma postala uzor pobonosti. Ona prisiljava ovjeka da podigne pogled i bude zahvalan za svoju nadmonu zatitu. Podizanje pogleda uz mnogobrojna stabla postaje podizanje pogleda uope. uma anticipira osjeaj koji imamo u crkvi, stajanje pred bogom ispod stupova i potpornja. Njezin najuravnoteeniji, i zato najsavrenija izraz jest svod katedrale, u kojem su svi stupovi isprepleteni u najveem i nerazdvojnom jedinstvu. Drugi i ne manje vaan aspekt ume jest injezina velika nepominost. Svako je pojedino stablo vrsto ukorijenjeno i ne poputa nikakvoj prijetnji izvana. Njegov je otpor apsolutan, ono se ne mi e s mjesta. Stablo se moe sruiti, ali ne i pomaknuti. Tako je ono postalo simbolom vojske: postrojena vojska, vojska koja hi pod kojim uvjetom ne bjei; vojska koja se daje sasjei u komadie do posljednjeg ovjeka prije nego to ustupi i jednu stopu zemlje.

ito

Suma

uma je iznad ljudi. Ona moe biti zatvorena i zarasla svakojakim iprajem; ovjeku moe biti teko da u nju prodre i jo tee da se kree kroz nju. No, njezina je stvarna gustoa, ono to u stvari ini umu, gore, u njezinu liu. Lie pojedinanih stabala se ispreplie i stvara neprekinut krov, lie koje zadrava mnogo svjetla i baca veliku, zajedniku sjenu ume. ovjek, koji je uspravan kao drvo, pridruuje se drugom drveu. No, ono je mnogo vee od ovjeka, tako da on mora podizati pogled k njemu. Nijedan drugi prirodni fenomen iz njegove okolice nije toliko postojano iznad njega i istodobno njemu toliko blizak i viestruk. Jer, oblaci putuju dalje, kia nestaje u zemlji a zvijezde su daleko. Od svih tih fenomena, koji u svojoj viestrukosti djeluju odozgo, nijedan nema postojanu blizinu ume. Visina drvea je dostina; ovjek se na njega penje i s njega bere voe; ovjek je na njemu ivio. Pravac u kojem uma odvlai ovjekov pogled jest pravac njezina vlastitog mijenjanja: uma stalno raste prema gore. Jednakost

ito je u vie smislova reducirana uma. Ono raste tamo gdje je prije stajala uma, ali nikada ne izrasta tako visoko. Ono se nalazi u vlasti ovjeka i njegova rada. ovjek sije i anje ito; u starim obredima on poduzima sve da bi ito raslo. ito je savitljivo kao trava, izloeno utjecaju svih vjetrova. Sve se vlati istodobno ugibaju kretanju vjetra, cijelo se polje istodobno povija. Oluje ga potpuno povijaju na zemlju, i tako ono ostaje leati dugo vremena. No, ito ima tajanstvenu sposobnost da se ponovno uspravi, pa odjedanput tamo ponovno stoji cijelo polje, ako nije bilo potpuno uniteno. Puni su klasovi kao teke glave; one nam klimaju ili se okreu od nas, ve prema tome kako pue vjetar. ito je obino nie od ovjeka. No, ovjek uvijek ostaje gospodar ita, i onda kad mu ono izraste preko glave. Klasje se anje zajedno, onako kao to je zajedno izraslo, kao to je zajedno zasijano. I same stabljike, koje ovjek ne koristi za sebe, ostaju uvijek zajedno. No, koliko ima vie zajednikog u sudbini ita, koje se sije, anje i pobire, vri i sprema. Ono ostaje vrsto ukorijenjeno sve dok raste; ne moe se odvojiti od ostalih stabljika. Sve to se dogaa, dogaa se svim stabljikama. Tako ono stoji zbijeno, po veliini meusobno slino kao ljudi; zbijene stabljike uvijek izgledaju otprilike jednako visoke. Kad ga ustalasa vjetar, njegov ritam nalikuje na ritam nekog jednostavnog plesa. Jednakost ljudi pred smr u esto se predoava slikom ita. No, ono pada istodobno i zato podsjea na neku tono odreenu smrt:

72

Masa ! mo

Masovni simboli

73

zajedniku smrt u boju, jer se prorjeuju cijeli redovi: na polje kao bojno polje. Njegova se savitljivost pretvara u pokornost; u njemu ima neeg od skupa vjernih podanika, kojima nikada ne bi pala na pamet pomisao na otpor. Tako ito stoji lako podrhtavajui u svojoj poslunosti, spremno na svaku zapovijed. Neprijatelj koji se okomi na njega, nemilosrdno e ga zgaziti. Podrijetlo ita iz gomile, iz sjemenja, isto je -onako vano i karakteristino kao hrpa ita na kojem ono konano zavrava. Bez obzira na to da li ito daje sedmerostruki ili stostruki prinos, hrpe na koje se slae viestruko su ve e od onih od kojih je poteklo. Rastui i stojei zajedno, ito se umnoilo, i u tom je mnoenju njegova srea.
Vjetar

Pijesak

Od obiljeja pijeska koja su vana u ovom kontekstu .trebalo bi iposebno istai dva. Tu je ponajprije siunost, istovrsnost njegovih dijelova. To je jedinstveno obiljeje, zato to zrna pijeska doivljavamo kao jednaka samo zato to su tako malena. Drugo je obiljeje beskona nost pijeska. On je nepregledan, uvijek ga ima vie nego to moemo obuhvatiti pogledom. Ne poklanjamo mu panju tamo gdje se pojavljuje u malim koli inama. Stvarno je uoljiv tamo gdje je bezbrojan, kao morska obala i kao pustinja. Zbog svog neprestanog kretanja pijesak stoji na sredini izmeu tekuih i krutih masovnih simbola. On stvara valove kao more, a moe se uskovitlati u oblake; praina je jo finiji pijesak. Vana je crta opasnost od pijeska, nain na koji se on suprotstavlja pojedincu kao neto agresivno i neprijateljsko. Jednoobraznost, ogromnost i beivotnost pustinje suoava ovjeka s jednom nesavladivom silom: ona se sastoji od bezbrojnih, jednakih djelia. Ona ga gui kao more, ali na na in koji je jo podmukliji zato to dulje traje. Odnos ovjeka prema pustinjskom pijesku slui kao priprema za njegove kasnije postupke, za borbu protiv velikih gomila sasvim malih neprijatelja, koju moe izdrati sa sve veom snagom. Pustoei karakter pijeska prenio se na skakavce. ovjek koji sadi biljke boji se skakavaca kao pijeska, jer oni iza sebe ostavljaju pusto. udno je da je pijesak uope mogao postati simbolom za potomstvo. No, injenica da je on tako dobro poznat iz Biblije dokazuje kako je snana elja za ogromnim mnoenjem. Naglasak ovdje nipoto nije samo na kvaliteti. Sigurno je da ovjek eli cijelu gomilu snanih, uspravnih sinova. No, za daljnju budunost kao zbir ivota generacija, to nije samo pitanje grupa ili gomile, jer tu ovjek eli cijelu masu potomstva, a najvea, najnepregledni]a, najbezbrojnija masa koju ovjek poznaje jest masa pijeska. Koliko je pri tome nevano pojedinano ocjenjivanje potomaka, vidimo iz jednog slinog kineskog simbola. U njemu se potomci usporeuju s rojem skakavaca, ite kvalitete njegova broja, jedinstva i nerazdvojenosti postaju obvezna obiljeja potomstva. Drugi simbol koji Biblija upotrebljava za potomstvo jesu zvijezde. I tu je vana njihova bezbrojnost; ne govori se o kvaliteti pojedinih, istaknutih zvijezda. Vano je, meutim, da one ostaju, da ne prolaze, da su uvijek tu.

Njegova se snaga mijenja, a s njom i njegov glas. On moe cviliti ili zavijati, tiho, glasno, i malo je tonova koje ne moe proizvesti. Zato na ovjeka djeluje kao neto ivo dugo nakon to su druge prirodne pojave za njega izgubile svoju oduhovljenost. Osim glasa, kod njega je najuoljiviji pravac. Da bismo mu dali ime, moramo znati otkuda dolazi. Budui da je ovjek potpuno okruen zrakom, on sve udare koji od njega dolaze osjea na svom tijelu: ovjek se osjea potpuno zahvaen vjetrom, koji ima u sebi neto objedinjavajue, u oluji se kovitla sve to dohvati. On je nevidljiv, ali kretanje koje podaje oblacima i valovima, liu i travi, otkriva njegovu prisutnost, a ta je viestruka. U himnama Vede pojavljuju se bogovi oluje Maruti uvijek u mnoini. Ima ih tri puta sedam ili tri puta ezdeset. Oni su braa istih godina, stanuju i roeni su na istom mjestu. Njihova je galama grmljavina i zavijanje vjetra. Oni tresu brda, rue stabla i gutaju ih kao divlji slonovi ume. Cesto se zovu i pjevai-: pjevanje vjetra. Mo1 ni su, razjareni i strani kao lavovi, ali i vedri i raspoloeni za igri kao djeca ili telii.37 Prastaro poistovjeivanje daha i vjetra dokazuje koliko se on ljudima ini koncentriranim. Vjetar ima gustou daha. No, upravo zahvaljujui svojoj nevidljivosti, on moe predstavljati nevidljive mase. On se pridaje duhovima, koji dolijeu kao oluja, kao divlja vojska, ili su to duhovi u bijegu, kao u onoj viziji eskimskih amana. Zastave su vjetar koji je uinjen vidljivim. One su kao odrezani komadii oblaka, blie i arolike, privrene i stalnog oblika. Stvarno privla e panju svojim kretanjem. Narodi se slue vjetrom, kao da ga mogu podijeliti, zato da bi njime ozna ili zrak iznad sebe kao svoj.

Hrpa

Sve su hrpe na koje ovjek neto dodaje nastale skupljanjem. Jedinstvo hrpe koja se sastoji od voa ili ita jest rezultat odreene

74

Masa i no

Masovni simboli

75

djelatnosti. Mnogo je ruku bilo zaposleno u etvi ili berbi; one su vezane za tono odreeno doba godine i toliko vane da od njih potjee najstarija podjela godine. Na sveanostima ljudi slave radujui se hrpama koje su nakupili. Ponosno ih pokazuju. esto su te gomile u sreditu sveanosti. Sve to je doneseno na gomilu je istorodno, odreena vrsta povr a, odreena vrsta ita. Ono se gomila to je gue mogu e. to vie i to zbijenije, .to bolje. Tako ovjek ima pri ruci mnogo i ne mora vie nita donositi izdaleka. Veliina hrpe je vana, ovjek se njome hvali; samo kad je dostatno velika, hrpa je dostatno velika za sve ili za drugo vrijeme. im se ovjek navikne na stvaranje hrpa, one mu vie nisu nikada dostatno velike. ovjek se najradije sjea najplodnijih godina. U analima, ako oni postoje, takve se godine nazivaju najsretnijim godinama. rtve se meusobno natjeu, iz godine u godinu, od mjesta do mjesta. Bez obzira na to da li pripadaju zajednici ili pojedincima, te gomile slue kao uzor a njihovo skupljanje prua sigurnost. Istina je da se one ponovno potroe, ponegdje sasvim naglo u posebnim prilikama, ponekad tek polako, oviso o potrebi. Njihova je postojanost ograniena dok je njihovo smanjivanje od samog poetka sadrano u predodbi koju ovjek stvara o njima. Ponovno skupljanje hrpa ovisno je o ritmu godinjih ili kinih razdoblja. Svaka je etva ritmiko gomilanje, a odravanje sveanosti odreeno tim ritmom.

Blago

I blago se, kao sve gomile, skuplja na hrpu. No, za razliku od voa i ita, ono se sastoji od jedinki koje nisu jestive ni prolazne. Vana je posebna vrijednost tih jedinica, pa samo vjerovanje u trajnost te vrijednosti mami na gomilanje blaga. To je hrpa koja mora ostati netaknuta i dalje rasti. Ako ono pripada nekom vlastodrcu, onda privlai druge vlastodrce na pljaku. Ugled koji donosi svom vlasniku dovodi vlasnika u opasnost. Zbog blaga su se vodile borbe i ratovi, i mnogi bi ivjeli due da su imali manje blaga. Zbog toga se ono esto uva u tajnosti. Specifinost se blaga, dakle, sastoji u napetosti izmeu sjaja koje ono treba iriti i tajne koja ga titi. Uivanje u rastuem broju razvilo se u najkonkretnijem obliku kod blaga. Nijedno drugo brojanje, koje uvijek tei za viim ciljevima, kao npr. brojanje stoke ili ljudi, ne moe dostii takvu koncentraciju onoga to se broji. Slika posjednika, koji potajno broji blago, isto je tako duboko urezana u duhu ovjeka kao i nada da e iznenada otkriti neko blago: ono je tako dobro skriveno da vie ne pripada nikome, te je zaboravljeno ostavljeno u svom skrovitu. Ta je nagla pohlepa za blagom znala zahvatiti i razoriti disciplinirane vojske, i mnoge pobjede izvrgnula u njihovu suprotnost. Preobraaj vojske u gomilu kopaa blaga, jo prije bilo kakve bitke, opisuje Plutarh u ivotu Pompeja. Tek to je Pompej sa svojom flotom stigao do Kartage, k njemu je prebjeglo 7 000 neprijatelja; on je sam doveo u Afriku est cijelih legija. Tu mu se dogodilo neto smijeno. Nekoliko je vojnika sluajno nalo nekakvo blago i dobilo prilinu sumu novca. Kad se ta stvar proula, doli su drugi vojnici na pomisao da taj kraj mora biti pun blaga koje su tada, u svojoj nesrei Kartaani zakopali. Danima Pompej nije mogao nita poduzeti sa svojim vojnicima, koji su bili potpuno zaokupljeni traenjem blaga. Hodao je naokolo smijui se i gledao kako tolike tisue kopaju i ruju po zemlji. Na koncu su se zasitili traenja i zatraili od Pompeja da ih povede kamo hoe, jer su ve bili dostatno kanjeni za svoju glupost.33 Pored ove hrpe blaga, koja je neodoljiva zbog svoje skrivenosti, postoje i druge, koje se skupljaju potpuno javno, kao neka vrsta dobrovoljnog poreza, u oekivanju da e onda pripasti jednom jedinom ovjeku ili nekolicini. Tu spadaju sve vrste lutrije, koje predstavljaju brzo gomilanje blaga; zna se da e se neposredno nakon izvla enja blago predati sretnom dobitniku. to je manji broj onih kojima e blago na koncu pripasti, dakle, to je blago vee, to je vea njegova privlanost. Pohlepa koja ljude privlai takvim prilikama pretpostavlja apsolutno povjerenje u jedinstvo blaga. To je povjerenje najvee koje moemo zamisliti. ovjek izjedna uje sebe s jedinstvenou svog

Hrpa kamenja

Meutim, postoje i potpuno drukije hrpe koje se ne mogu troiti. Hrpe kamenja grade se zato to se takve teko mogu ponovno razni jeti. ovjek ih gradi za dugo vrijeme, za neku vrstu vjenosti. One se ne bi smjele nikada smanjiti, ve bi trebale ostati takve kakve jesu. One ne zavravaju u elucu, niti ovjek uvijek u njima stanuje. U najstarijem obliku svaki pojedini kamen predstavlja jednog ovjeka koji ga je donio na hrpu. Kasnije se pove ava veli ina i teina sastavnih dijelova, tako da ih mogu donijeti samo svi zajedno. Bez obzira na to to te hrpe predstavljaju, one sadre koncentrirani trud bezbrojnih tekih putova. esto je zagonetno kako su one uope izgra ene. to ovjek manje shva a njihovu prisutnost, to je udaljenije podrijetlo kamenja i to su ti putovi dui, to je vei bio broj ljudi koje moramo zamisliti kao njihove graditelje, to je snaniji dojam koji ostavljaju na kasnije generacije. Oni predstavljaju ritmike napore mnogobrojnih ljudi, od kojih ne preostaje nita osim ovog neunitivog spomenika.

76

Mas a i mo

Hajka

novca. Sumnja u to jedinstvo ga vrijea, dok e naruavanje tog jedinstva poljuljati njegovu samouvjerenost. Onaj tko smanjuje jedinstvo njegova novca, ugroava njegova vlasnika, i poniava ga. Ako se taj proces ubrza, ako doe do inflacije, obezvrijeeni se ljudi pretvaraju u gomile koje moramo izjedna iti s masama u bijegu. Sto vie ljudi gube, to vie postaju jedno u svojoj sudbini. Ono to se kod povlatenih pojedinaca, koji mogu spasiti neto za sebe same, javlja kao panika, postaje masovni bijeg za sve druge vlasnike koji su lieni svog novca i koji su po tome jednaki. Posljedice tog fenomena, koji je imao nepredvidljiv historijski utjecaj, osobito u ovom stoljeu, analiziramo u posebnom poglavlju.

Hajka i hajke
Kristali mase i masa, u modernom smislu te rijei, potjeu od jedne starije cjeline koja ih jo uvijek objedinjuje; ta je starija cjelina hajka. Kod hordi koje sadre manje lanova, koje lutaju naokolo u malim oporima od deset ili dvadeset ljudi, ona je oblik zajednikog uzbuenja, koje sreemo svugdje. Za hajku je karakteristino to da ne moe rasti. Nadaleko i nairoko oko nje nema ljudi koji bi joj se mogli pridruiti. Hajka se sastoji od grupe uzbuenih ljudi koji najvie ele da ih bude vie. Bez obzira na to to zajedno poduzimaju, da li idu u lov ili rat, za njih bi bilo bolje da ih je vie. Za tako malobrojnu grupu svaki bi pojedinac, koji joj se pridrui, znaio vaan i oigledan, neophodan prirast. Snaga koju donosi sa sobom inila bi desetinu ili dvadesetinu ukupne snage. Svi bi to no znali koje je mjesto zauzeo. On bi u ukupnom ljudstvu grupe zaista bio vaan, kao to danas moe biti vaan rijetko tko od nas. U hajci, koja se s vremena na vrijeme stvara iz grupe i najsnanije izraava svoj osjeaj jedinstva, pojedinac se nikada ne moe tako potpuno izgubiti kao dananji moderni ovjek u bilo kojoj masi. U promjenljivijim konstelacijama hajke, u njezinim plesovima i na njenim pohodima, on e uvijek stajati na njezinu rubu. On e biti u njoj i opet na rubu, na rubu i opet u njoj. Kad hajka zatvori krug oko vatre, svaki moe imati susjede i zdesna i slijeva, no lea ostaju nezatiena; lea su gola i izloena divljini. U zbijenosti hajke uvijek ima ne eg lanog: hajkai su zbijeni jedan uz drugog te tradicionalnim, ritmikim kretnjama predoavaju mnotvo. No, njih nema mnogo, ve malo; ono to im nedostaje u pogledu zbijenosti, nadoknauju intenzitetom. Od etiri bitna obiljeja mase, koja smo do sada upoznali, dva su u hajci fiktivna, to znai ona se prieljkuju i vrlo briljivo simuliraju; zato su druga dva obiljeja jo snanije prisutna u stvarnosti. Simulira se zbijenost i rast; jednakost i usmjerenost stvarno postoje. Kod hajke je najuoljivija nepokolebljivost njezine usmjerenosti. A jednakost se izraava u tome da .su svi opsjednuti istim ciljem: na primjer pogledom na neku ivotinju koju ele ubiti. Hajka je ograni ena na nekoliko na ina. Ne samo da joj pripada relativno malo ljudi, deset ili moda dvadeset, a rijetko vie,

78
Masa i mo

Hajka i hajke

ve se ta nekolicina meusobno dobro poznaje. Oni su oduvijek ivjeli zajedno, svakodnevno se susreu, te su u mnogim zajednikim pothvatima nauili ocjenjivati jedan drugoga. Hajka vrlo rijetko neo ekivano raste; ima premalo ljudi koji ive pod takvim uvjetima, i oni su jako ratrkani. No, budui da se sastoji samo od poznanika, hajka je u jednom pogledu nadmona masi, koja moe beskonano rasti: hajka se, ak i kad je razbiju neprijateljske okolnosti, uvijek iznova okuplja. Ona moe raunati na opstanak; njezin je opstanak zajamen sve dok su njezini pripadnici ivi. Hajka moe razviti odreene obrede i ceremonije koje ele izvoditi njezini pripadnici, i sigurno je da e se oni ponovno okupiti. Oni znaju kamo spadaju, i ne daju se odmamiti na drugu stranu. Takva su iskuenja mala, toliko mala da se u ovjeku uope ne moe stvoriti navika da im poputa. No, ukoliko hajke ipak rastu, onda im se pripajaju odvojene estice, i to uz meusobni sporazum sudionika. Hajka koja se stvorila iz druge grupe moe naletiti na prvu, i ako izmeu njih ne doe do borbe, mogu e je da se ujedine radi nekog prolaznog zajedni kog pothvata. No, odvojena e se svijest obje cjeline uvijek sa uvati; moda e ona za trenutak nestati u aru zajednike akcije, ali ne zadugo. Ona se u svakom sluaju ponovno pojavljuje pri dodjeljivanju asti i drugim ceremonijama. Osjeaj pripadnosti hajki uvijek je ja i od osjeaja pojedinca o tome to je on sam kad nije sa svojom hajkom. Osjeaj pripadnosti hajki odluan je na odreenoj razini ljudskog zajednitva, i nita ga ne moe uzdrmati. Svim ostalim zajednicama, kao to su pleme, rod, klan, ovdje namjerno suprotstavljam jednu drugu zajednicu, hajku. Ti poznati socioloki pojmovi, ma kako vani bili, imaju u sebi neto statiko. Nasuprot tome, hajka je zajednica akcije, i ona se pojavljuje konkretno. Onaj tko eli istraivati izvore ponaanja masa, mora poeti od nje. Ona je najstariji i najogranieniji oblik mase, a postojala je prije nego to su postojale onase ljudi, u naem modernom smislu rijei. Pojavljuje se na razliite naine. Uvijek je jasno vidljiva. Njezina je aktivnost tijekom desetaka tisuljea toliko intenzivna da je posvuda ostavila tragove iza sebe, pa ak i u nae vrijeme, koje je potpuno drukije, postoje jo neke tvorevine koje potjeu neposredno od nje.

pogodio samo jedan. Na taj nain lovaka hajka prelazi u stanje raspodjele. Ponekad se ta raspodjela pojavljuje posebno, no obje su pojave usko povezane te se moraju zajedno istraivati. Predmet obiju pojava jest plijen, isklju ivo plijen, njegovo ponaanje i karakter i onda kad je iv i kad je mrtav plijen tono odreuje ponaanje hajke, koja se stvara radi njega. Drugi oblik, koji ima dosta toga zajedni kog s lova kom hajkom i koji je s njome povezan nizom prijelaza, jest ratna hajka. Ona pretpostavlja drugu hajku ljudi, kojoj se suprotstavlja, koju doivljava kao hajku ak i onda ako ona u tom trenutku uope ne postoji. U svom najranijem obliku ona esto lovi jednu jedinu rtvu da bi se osvetila. Po odreenosti onoga tko treba biti ubijen ratna je hajka naroito bliska lovakoj hajci. Trei je oblik alobna hajka. Ona se stvara kad jednog lana grupe smrt otrgne od nje. Grupa, koja je mala i svaki gubitak osjea kao neto nenadoknadivo, u takvoj se prilici pretvara u hajku. Pri tome ona moe nastojati zadrati umiruega; oduzeti mu onoliko ivotne snage koliko moe upiti u sebe prije nego to je potpuno napusti; moda eli umiriti njegovu duu, tako da ne postane neprijatelj ivima. U svakom joj se sluaju ini da je nuna nekakva akcija, te nigdje nema ljudi koji bi je se potpuno odricali. U etvrti oblik spada niz fenomena, kojima je, unato njihovoj razliitosti, jedna stvar zajednika, a to je tenja za mnoenjem. Hajke mnoenja nastaju zato to se sama grupa ili stvorenja s kojima je povezana, ivotinje ili biljke, ele mnoiti. One se esto prikazuju u plesovima, kojima se pridaje posebno mitsko znaenje. I one su poznate svugdje gdje ive ljudi. U njima se uvijek izraava da grupa nije zadovoljna svojom veliinom. Dakle, jedna od bitnih karakteristika moderne mase, nagon za rastom, javlja se ve vrlo rano, u hajkama, koje same po sebi jo uope ne mogu rasti. To trebaju postii silom odreeni obredi i ceremonije; ma to mislili o njihovoj djelotvornosti, ne moemo zanijekati injenicu da su one tijekom vremena zaista dovele do stvaranja velikih masa. Analiza ove etiri razliite hajke dovodi do iznenaujuih rezultata. Ti oblici lako prelaze jedan u drugi i nita ne izaziva toliko posljedica kao pretvaranje jedne vrste hajke u drugu. Nepostojanost mase, koja je mnogo vea, nalazimo ve u tim malim i na izgled vrim tvorevinama. Njihovi su obrati esto povod za specifine, religiozne fenomene. Pokazat emo kako se lovake hajke mogu preobraziti u alobne hajke i kako su se oko tog procesa stvorili posebni mitovi i kultovi. Oni koji oplakuju rtvu onda tvrde da nikada nisu bili lovci, dok je rtva koju oplakuju tu zato da bi ih iskupila od krvoprolia u lovu.

Hajka se oduvijek javlja u etiri razliita oblika ili funkcije. Njihove su granice nestalne, tako da lako prelaze jedan u drugi, no vano je da se najprije utvrdi po emu se razlikuju. Najprirodnija i najistinskija hajka, od koje i preuzimamo tu rije, jest lov. Ona se uvijek stvara tamo gdje se lovi neka opasna ili snana ivotinja, koju bi pojedinac teko mogao uloviti sam; a stvara se i tamo gdje imamo izglede na ogroman plijen, od kojeg elimo uzeti to vie moemo. Veli ina ubijene ivotinje, pa bio to kit ili slon, uvijek je takva da je mora ubiti i raskomadati vie ljudi Izbor izraza hajka za taj stariji i ogranieniji oblik mase zajedno, ak i onda ako ju je treba podsjetiti na to da je i ona nastala kod ljudi po uzoru na ivoti-

Masa I mo

lovaka hajka

nje: po uzoru na opor ivotinja koje zajedno love. Vuci, koje je ovjek dobro poznavao i koje je tijekom stoljea odgojio za svoje pse, odavno su impresionirali ovjeka. Pojava vuka kao mitske ivotinje kod toliko naroda, predodbe o vukodlaku, prie o ljudima koji, preobueni u vukove, znaju prepasti i raskomadati ljude, sve one legende o podrijetlu u kojima se pojavljuju djeca koju su odgojili vuci, sve to i mnogo toga drugog pokazuje kako je vuk blizak ovjeku. Lovaka hajka, pod kojom danas podrazumijevamo opor pasa uvjebanih za zajedniki lov, predstavlja iv ostatak te stare veze. Ljudi su neto nauili od vukova. U nekim se plesovima uvjebavala uloga vuka. Razumljivo je da su i druge ivotinje doprinijele stvaranju slinih sposobnosti kod lovakih naroda. Upotrebljavam izraz hajka za ljude umjesto za ivotinje zato to on najbolje opisuje njihovo zajedni ko brzo kretanje i konkretni cilj koji imaju pred oima. Hajka eli plijen; ona eli njegovu krv i smrt. Da bi dostigla plijen, mora biti brza i uporna, slijediti ga lukavo i ustrajno. Pripadnici hajke meusobno se ohrabruju zajednikim lajanjem. Ne smijemo potcjenjivati znaenje te buke, u kojoj se stapaju glasovi pojedinih ivotinja. Ona moe oslabiti ili ojaati; no, ona se ne da smesti, ona sadri napad. Konano dostignutu i ubijenu rtvu pro-diru svi. Openito postoji obiaj da se svakom sudioniku prepusti dio plijena; ak i zaetke mase raspodjele nalazimo ve kod ivotinja. Upotrebljavam taj izraz i za ostala tri spomenuta oblika, iako kod njih teko moemo govoriti o ivotinjskim uzorima; ne bih mogao na i bolju rije za konkretnost, usmjerenost i intenzivnost tih procesa. Cak i njezina povijest opravdava upotrebu u tom smislu. Rije se izvodi iz srednjolatinskog motiva, to znai kretanje. Staro-francuska rije meute, koja se razvila iz nje, ima dvostruko znaenje: ona moe zna iti ustanak, pobuna, ili lova ka hajka. Ljudski je element ovdje jo uglavnom u pozadini. Stara rije oznaava tono ono to bi trebala izraavati; a nas zanima upravo to dvostruko zna enje. Ograni ena upotreba u smislu opor lova kih pasa poznata je iz mnogo kasnijeg vremena, a u Njema koj tek od sredine 18. stoljea, dok se rijei kao bundija, buntovnik i buna, izvedene iz stare francuske rijei, pojavljuju ve oko 1500.

Ona juri za jednom velikom ivotinjom ili za mnotvom ivotinja koje se nalaze u masovnom bijegu pred njom. Plijen se uvijek kree, i hajka juri za njim. Presudno je brzo kretanje hajke, jer ona mora tr ati bolje nego divlja , da bi je izmorila. Ako je rije o mnotvu ivotinja i ako ih hajka uspije opkoliti, onda se masovni bijeg plijena pretvara u paniku: onda svaka od progonjenih ivotinja pokuava sama za sebe pobjei iz neprijateljskog obrua. Lov se odvija na velikom i raznolikom podruju. Pri lovu na jednu ivotinju hajka traje tako dugo dok divlja pokuava spasiti svoju kou. Tijekom lova uzbuenje se poveava, a izraava se u meusobnom dovikivanju lovaca, koje poveava njihovu krvoednost. Koncentriranost na jedan predmet koji se stalno kree, izmie pogledima, ali se uvijek iznova pojavljuje, koji esto gubimo iz vida i uvijek iznova moramo traiti, ne odustajui od svoje ubilake namjere prema njemu, dre i ga stalno u stanju smrtnog straha ta je koncentriranost koncentracija svih zajedno. Svatko ima u oima isti predmet, i svatko se kree prema istom predmetu. Razmak izmeu hajke i njezina plijena, koji se postupno smanjuje, smanjuje se za svakog. Hajka ima jedno zajedniko smrtonosno kucanje srca. Ono traje dulje, preko promjenljivog terena, ubrzava se to se ovjek vie pribliava ivotinji. Kad je dostigne i kad je treba pogoditi, svaki ima priliku za ubijanje, i svaki je iskoriuje. Sva se koplja i strelice mogu koncentrirati na jedno stvorenje. Oni su produetak pohlepnih pogleda za vrijeme lova. Jer, svako takvo stanje ima svoj prirodni svretak. Isto kao to je jasan i odre en cilj za kojim hajka juri, isto je tako velika i nagla promjena hajke kad ona dostigne cilj. Mahnitost poputa u trenutku ubijanja. Odjedanput svi tiho stoje oko oborene rtve. Od prisutnih se stvara prsten svih onih kojima pripada dio plijena. Oni bi mogli zariti zube u divlja kao vuci. No, prodiranje, koje opori vukova poinju ve na ivom tijelu, ljudi odgaaju za kasnije. Meutim, raspodjela se odvija bez svae i prema odreenim pravilima.

Bez obzira na to da li je plijen velik ili viestruk ako ga je gonila cijela hajka, onda je neizbjena podjela plijena meu njenim pripadnicima. Proces koji sada zapoinje potpuno je suprotan stvaranju hajke. Sada svatko ho e Lovaka hajka neto za sebe, i htio bi to je vie niogue. Da raspodjela nije tono odreena i da nema neke vrste tradicionalnog zakona o raspodjeli i iskusnih ljudi koji je nadgledaju, ona Lovaka se hajka svim silama kree prema neem ivom, to e- bi nuno zavrila ubijanjem. Zakon raspodjele je najstariji li ubiti da bi ga onda progutala. Dakle, njezin je prvi cilj zakon.39 uvijek ubijanje. Njezina su najvanija sredstva dostizanje i Postoje dva sutinski razliita shvaanja tog zakona: prema opkoljavanje. jednom, raspodjela se ograniava na krug lovaca; prema drugom, u nju se ukljuuju i one ene i mukarci koji nisu sudjelovali u hajci. Po-

82

Masa i mo

Ratna hajka

83

jedinac koji nadzire raspodjelu i brine se za to da se ona provodi kako treba, na poetku ne uiva nikakve povlastice zbog svog poloaja. Moe se ak dogoditi, kao pri lovu na kitove kod nekih Eskima, da se on zbog svoje asti odrie svega. Osjeaj zajednitva plijena moe i i vrlo daleko: kod Korjeka u Sibiru idealni lovac poziva sve da uzmu neto od njegova plijena, te se zadovoljava onim to mu preostane. Zakon raspodjele vrlo je sloen i izdiferenciran. Poasni dio plijena ne pripada uvijek onom koji je zadao smrtonosni udarac. Ponekad pravo na to ima onaj tko je prvi ugledao divlja . No, ak i onaj tko je iz daljine promatrao ubijanje moe imati pravo na jedan dio plijena. U tom se sluaju promatrai smatraju suuesnicima u djelu, oni snose dio odgovornosti za njega i uivaju njegove plodove. Spominjem ova ekstremna i ne tako esta pravila da bih pokazao kako je snaan osjeaj jedinstva kojim zra i lova ka hajka. Ma kakva bila pravila o raspodjeli, presudnim se smatra zamjeivanje i ubijanje plijena.

evljen, te ga opisuje iznutra, sa svog gledita, na stanovit na in ogoljeno, to je istodobno tako uvjerljivo i jezivo da bi bilo teko nai neto slino. U poetku je bilo prijateljstvo izmeu naroda Taulipang i naroda Piauko. Onda su se posvadili zbog ena. Najprije su Piauko ubili neke Taulipange, zaskoivi ih u umi. Onda su ubili jednog mladog Taulipanga i jednu enu, onda tri Taulipanga u umi. Tako su Piauko pomalo htjeli istrijebiti cijelo pleme Taulipang. Onda je Manikuza, ratni poglavica plemena Taulipang sazvao sve svoje ljude. Taulipang su imali tri voe: Manikuzu, vrhovnog poglavicu, i dva zamjenika poglavice, od kojih je jedan bio malen, debeo, ali vrlo hrabar mukarac, a drugi je bio njegov brat. Tada je jo bio iv stari poglavica, Manikuzin otac. Meu njegovim je ljudima bio i jedan malen, vrlo hrabar ovjek iz susjednog plemena Arekuna. Manikuza je dao da se pripremi prevrela masa Kairi, pet velikih tikava. Onda je dao da se opremi est amaca. Piauko su ivjeli u planinama. Taulipang su poveli sa sobom dvije ene, koje su trebale podmetnuti poar u kue. Onda su otili, ne znam kojom rijekom. Nisu jeli nita, ni paprike, ni ve e ribe, ni divlja , ve samo male ribe sve dok ne bude okonan rat. Sa sobom su ponijeli i boju i bijelu glinu s kojom e se namazati. Pribliili su se naselju plemena Piauko. Manikuza je poslao pet mukaraca do njihove ku e da saznaju da li su svi unutra. Svi su bili unutra. Bila je to velika kua ,s mnogo ljudi, okruena okruglom pali adom. Uhode su se vratile i poglavicu obavijestile o tome. Onda su stari i tri poglavice poeli puhati u prevrelu masu kairija. Puhali su i na boju i bijelu glinu i ratne toljage. Stari su imali .samo luk i strelice sa eljeznim vrcima, nikakvo vatreno oruje. Drugi su imali kremenja e i sa marice. Svaki je imao jednu vreu sa me i est kutija praha. Puhali su i na sve te stvari. (Da im udahnu arobnu snagu.) Onda su na sebi nacrtali crvene i bijele pruge: poevi od ela, jednu crvenu prugu gore i jednu bijelu prugu dolje, preko cijelog lica. Na grudima su nacrtali bojom po tri pruge, naizmjence: gore crvenu a dolje bijelu, isto tako na obje nadlaktice, tako da ratnici mogu prepoznati jedan drugog. Isto su se tako namazale ene. Onda je Manikuza zapovjedio da se u masu kairija ulije voda. Uhode su rekle da u kuama ima mnogo ljudi. Bila je jedna jako velika kua i tri manje, podalje, sa strane. Bilo je mnogo vie Piauka nego Taulipanga, kojih je bilo svega petnaest, osim onog jednog iz plemena Arekuna. Onda su pili kairi, svaki po jednu tikvu, mnogo kairija, da se ohrabre. Na to je Manikuza rekao: 'Ovaj ovdje e pucati prvi! Dok on puni svoju puku, neka puca drugi. Jedan za drugim!' Podijelio je svoje ljude u tri grupe po pet ljudi u irokom krugu oko kue. Rekao je: 'Neka nijedan pucanj ne bude uza-

Ratna hajka
Bitna razlika izmeu ratne i lova ke hajke sastoji se u dvostrukosti raspoloenja ratne hajke. Sve dok jedna uzbuena grupa lovi jednog ovjeka, kojeg eli kazniti, rije je o .tvorevini tipa lova ke hajke. Ako taj ovjek pripada nekoj drugoj grupi koja ga nee izruiti, onda se jedna hajka zaas suprotstavlja drugoj. Neprijatelji nisu meusobno jako razliiti. Oni su ljudi, mukarci, ratnici. U izvornom obliku ratovanja oni su toliko bliski da ih je teko meusobno razlikovati. Napadaju jedan drugog na isti nain, a oruje im je otprilike slino. Obje strane isputaju divlje, prijetee krikove. Svaka ima istu namjeru u odnosu na drugu stranu. Za razliku od nje, lovaka je hajka jednostrana. ivotinje koje progoni ne pokuavaju opkoliti ni uloviti ljude. One su u bijegu, i ako se ponekad i pokuaju braniti, to se dogaa onda kad ih ele ubiti. Uglavnom se ipak ne mogu obraniti od ovjeka. Bitno i u stvari karakteristi no za ratnu hajku jest to da postoje dvije hajike koje jedna prema drugoj imaju potpuno iste namjere. Podvojenost je bezuvjetna, a jaz meu njima apsolutan sve dok traje ratno stanje. No, da bismo saznali to one zapravo imaju jedna protiv druge, dostatno je da proitamo slijedei opis. To je pria o ratnom pohodu jednog junoamerikog plemena, plemena Taulipang, protiv njihovih neprijatelja, plemena Piauko. Cijeli opis potje e od jednog pripadnika plemena Taulipang i sadri sve to treba znati o ratnoj hajci. Pripovjeda je obuzet pothvatom i odu-

84

M as a i mo

Ratna hajka

85

ludan! Kad jedan padne, ostavite ga da lei i pucajte na onog koji jo stoji!' Onda su krenuli u tri grupe; ene za njima s tikvama punim napitka. Doli su na granicu savane. Tada je Manikuza rekao: 'Sto nam je initi? Ima mnogo ljudi. Moda je najbolje da se okrenemo i da odemo po poja anje!' Tada je rekao Arekuna: 'Ne! Naprijed! Kad se ja probijem usred mnotva, neu imati koga ubijati!' (Sto treba zna iti: To mnotvo ljudi ne e biti dostatno za moju toljagu, jer ja ubijam strano brzo.) Manikuza je odgovorio: 'Naprijed! Naprijed! Naprijed!' Pozvao je sve da krenu. Pribliili su se kui. Bila je no. U kui je bio vra koji je upravo udahnjivao dah jednom bolesniku. On je rekao: 'Dolaze ljudi!' i tako upozorio stanovnike kue. Onda je gospodar kue, poglavica Piauka, rekao: 'Neka dou! Znam tko je to! To je Manikuza! No, odavde se ne e vratiti!' Vra je i dalje upozoravao i rekao: 'Ljudi su ve tu!' Onda je poglavica rekao: 'To je Manikuza! Nee se vratiti odavde! Ovdje e zavriti svoj ivot!' Onda je Manikuza prerezao lijanu koja je vezivala palisadu. Na to su unutra prodrle obje ene i podmetnule poar u kuu, jedna na ulaz, druga na izlaz. U kui je bilo mnogo ljudi. Tada su se obje ene ponovno povukle izvan ograde. Kuu je zahvatila vatra. Jedan se starac uspeo na ku u da ugasi vatru. Tada je iz nje izalo mnogo ljudi, koji su pucali iz kremenja a, ali nasumce, jer nikoga nisu vidjeli; samo zato da preplae neprijatelja. Stari poglavica Taulipanga htio je strelicom pogoditi jednog Piauka, ali je promaio. Piauko je bio u svojoj rupi u zemlji. Dok je starac stavljao drugu strelicu, Piauko ga je pogodio pukom. Manikuza je vidio da mu je otac mrtav. Tada su ratnici poeli mnogo pucati. Opkolili su cijelu kuu, i Piauko nisu imali nijedan put kojim bi mogli pobjei. Onda se unutra probio jedan Taulipang po imenu Evama. Za njim zamjenik poglavice; za njim njegov brat; za njim Manikuza, ratni poglavica; za njim Arekuna. Drugi su ostali vani, da ubiju Piauko-ratnike koji budu bjeali. Ostala su se petorica probila usred neprijatelja i poela ih udarati svojim toljagama. Piauko su pucali u njih, ali nisu pogodili nikoga. Tada je Manikuza ubio poglavicu Piauka. Zamjenik poglavice ubio je zamjenika poglavice Piauka. Njegov brat i Arekuna ubijali su vrlo brzo i mnogo njih. Pobjegle su samo dvije djevojke, koje jo ive uz gornji tok rijeke kao ene Taulipang-ratnika. Svi su drugi pobijeni. Onda su zapalili kuu. Djeca su plakala. Na to su svu djecu bacili u vatru. Usred mrtvih jedan je Piauko ostao na ivotu. On se sav namazao krvlju i legao meu mrtve da bi se neprijatelju uinio mrtvim. Tada su Taulipang-ratnici poeli dohvaati pale Piauko-ratnike i sjei ih maetama po sredini na dva dijela. Nali su onog ivog i ubili ga. Onda su dohvatili poginulog poglavicu Piauka, privezali ga uzdignutih, ispruenih ruku za jedno drvo i tako dugo pucali u njega municijom

koja im je preostala sve dok se nije raspao u komadie. Zatim su dohvatili jednu mrtvu enu. Manikuza joj je prstima rastvorio spolovilo i rekao Evami: 'Pogledaj, ovo je dobro za tebe da ga zabode.' Ostali Piauko-ratnici, koji su bili u tri druge manje kue, razbjeali su se u okolne planine. Tamo ive jo i danas, smrtni neprijatelji drugih plemena i podmukle ubojice, koji su se najvie okomili na Taulipange. Svog starog poglavicu, koji je poginuo, Taulipang su pokopali na istom mjestu. Jo su samo dvojica njih bila sa mom lako ranjena u trbuh. Onda su se uputili natrag kui viui: 'Hej-hej-hej-hej-hej!' Kod kue su ih ve ekali spremljeni leajevi.40 Svaa poinje oko ena. Ubijaju pojedince. Zapaa se jedino koga su drugi ubili. Od toga asa vlada nepokolebljivo uvjerenje da neprijatelji ele istrijebiti cijelo pleme Taulipang. Poglavica poznaje svoje ljude i sve ih poziva k sebi; nema ih mnogo, 16 zajedno s pripadnikom susjednog plemena, i svi znaju kako se moraju ponaati u borbi. Svi se strogo dre posta, smiju jesti samo sitne ribe. Iz prevrele se mase prireuje snaan napitak. Prije borbe piju da bi se ohrabrili. Bojama slikaju na tijelu neku vrstu uniforme, da bi se ratnici mogli prepoznati. Svemu to se smatra potrebnim za rat, a osobito oruju, udahnjuje se dah. Tako mu se ulijeva arobna snaga, i ono postaje sretno. Cim stignu u blizinu neprijateljeva naselja, alju uhode da vide da li su svi tamo. Svi su tamo. ele da svi budu na okupu, jer svi moraju biti uniteni istodobno. Kua je velika, s vrlo mnogo ljudi, opasna premo. Sesnaestorica imaju dobar razlog da popiju za hrabrost. Poglavica izdaje zapovijedi, kao oficir. Kad stignu u blizinu neprijateljeve kue, on osjea svoju odgovornost. Ima vrlo mnogo ljudi, veli poglavica, i oklijeva. Da li da se vrate i dovedu pojaanje? No, meu njegovim ljudima je i jedan kojem nije dosta neprijatelja za ubijanje. Njegova odlunost prelazi na poglavicu, i poglavica izdaje nareenje: Naprijed! No je, ali u ku i su svi budni. Vra vodi taj skup, lije i jednog bolesnika, i svi su okupljeni oko njih. Vra, sumnjiaviji od ostalih, potpuno je svjestan svega oko sebe i osjea opasnost. Dolaze ljudi! govori on, i ubrzo nakon toga: Ljudi su ve tu! Meutim, poglavica u kui zna tono o kome se radi. On ima neprijatelja, i ne sumnja u to neprijateljstvo. No, on ne sumnja ni u to da njegov neprijatelj dolazi samo zato da bi tu ostavio svoj ivot. Odavde se ne e vratiti. Svoj e ivot zavriti ovdje! Sljepilo onog koji e propasti upeatljivo je kao kolebljivost onog koji treba napasti. Ugroeni ne poduzima nita: na njega se ve okomila nesrea. Zaas gori kua, jer su ene podmetnule poar, i njezini se stanovnici guraju van. Ne vide tko iz mraka puca na njih, no oni su

86

Masa I mo

Zalobna hajka

87

sami jasno osvijetljene mete. Neprijatelji prodiru u kuu i po inju ih tui toljagama. Pria o njihovoj propasti dovrava se u malo reenica. Ne radi se o borbi, ve o apsolutnom unitenju. Rasplakanu djecu bacaju u vatru. Mrtve, jednog za drugim, sijeku u komadie. Njihovu sudbinu dijeli i jedan preivjeli, koji se namazao krvlju i legao meu njih, nadajui se da e izbjei smrt. Mrtvoga poglavicu veu za drvo i pucaju u njega sve dok se ne raspadne u komadie. Osramo enje mrtve ene je jezivi vrhunac. Sve nestaje u vatri. Malobrojni koji su se spasili iz susjednih, manjih kua pobjegavi u planine, nastavljaju ivjeti kao -podmukli ubojice. Teko je bilo to dodati ovom opisu ratne hajke. Meu bezbrojnim sli nim opisima ovaj je najistinitiji po svojoj ogoljenosti. On ne sadri nita to u njega ne spada, pripovjeda nita ne ispravlja niti uljepava. Sesnaestero ljudi koji su otili na pohod, nisu donijeli kui nikakav plijen; njihova ih pobjeda nije uinila bogatijim. Nisu ostavili na ivotu nijednu enu ni dijete. Njihov je cilj bio unitenje neprijateljske hajke, tako da od nje ne ostane nita, doslovce nita. Pripovjeda s uitkom opisuje to su uinili njegovi ratnici. Meutim, protivnici su bili i ostaju ubojice.

alobna hajka
Najimpresivniji opis alobne hajke koji poznajem potjee od plemena Warramunga u centralnoj Australiji. Jo prije nego to je bolesnik ispustio dah, poelo je naricanje i namjerno ranjavanje. Cim se saznalo da mu se pribliava kraj, svi su mukarci velikom brzinom pojurili na to mjesto. Nekoliko ena, koje su se okupile sa svih strana, bacile su se preko tijela umirueg mukarca, dok su druge stajale u blizini ili kleale i ubadale se otrim vrhom kamenih kolaca u lubanju: niz lice im je curila krv, a istodobno su, neprestano zavijajui, naricale. Mnogi mukarci, koji su dojurili na to mjesto, u opoj su se pomutnji bacali na bolesnika; ene su ustale i napravile im mjesta, dok se naposljetu vie nije vidjelo nita osim uskomeale mase golih tijela. Odjedanput je dojurio jedan mukarac, vritei i vitlajui kamenim noem. Kad je stigao do tog mjesta, iznenada je noem zasjekao u oba bedra, usred miia, tako da vie nije mogao stajati, te je pao na masu uskomeanih tijela. Njegova majka, ene i sestre izvukle su ga iz vreve i prinijele usta njegovim razjapljenim ranama, dok je on, iscrpljen i bespomoan, leao na tlu. Polako se razmrsila masa tamnih tijela i oslobodila pogled na nesretnog bolesnika, koji je bio predmet ili

prije rtva ovog dobronamjernog izraavanja ljubavi i alosti. Iako je ve i prije toga bio bolestan, sada mu je bilo jo gore, jer su ga napustili njegovi prijatelji; bilo je jasno da nee vie dugo ivjeti. Ljudi su i dalje plakali i naricali. Sunce je zalazilo, u logoru je padao mrak. Bolesnik je umro iste veeri. Tada je alobno zavijanje postalo jo glasnije. Mukarci i ene, kao pomahnitali od alosti, jurili su amo-tamo i ranjavali se noevima i otrim kolcima, dok su se ene udarale toljagama po glavi; nitko se nije branio od uboda ili udaraca. Sat kasnije, u mraku, pogrebna se povorka uz svjetlo baklji spremila na put. Nosili su mrtvo tijelo u jedan umarak, koji je bio udaljen otprilike jednu milju, i poloili ga na platformu od granja na jedno nisko kau ukovo drvo. Kad je slijede eg jutra svanulo, u logoru, u kojem je sino umro onaj mukarac, nije bilo ni traga ljudskom naselju. Svi su prebacili svoje bijedne kolibe na drugo mjesto i ostavili mjesto smrti potpuno zaputeno. Jer, nitko nije elio sresti duh umrlog, koji je sigurno lebdio oko tog mjesta, a kamoli duh ivog mukarca, koji je prouzroio ovu smrt zlim arolijama, te e sigurno doi na mjesto zloina u obliku neke ivotinje, da bi mogao likovati. U novom su logoru na tlu posvuda bili isprueni mukarci, s otvorenim ranama na bedrima, koje su zadali sami sebi. Oni su uinili svoju dunost prema mrtvome te e do kraja ivota nositi duboke brazgotine na bedrima kao znakove asti. Na jednom od njih mogli su se izbrojati tragovi ak 23 rane, koje je sebi zadao tijekom vremena. U meuvremenu su ene ponovno nastavile naricaljku, to je njihova dunost. etrdeset ili pedeset njih, podijeljeno u grupe od pet ili est, ruku prebaenih jedna preko druge, plakale su i zavijale kao mahnite, dok su se neke od njih, koje su se smatrale blidim roakinjama, ubadale otrim kolcima u glavu, a udovice inile jo i vie od toga, spaljujui ,rane na svojoj glavi usijanim zapaljenim kolcima.- Iz ovog opisa, pored kojeg bismo mogli spomenuti niz drugih, odmah postaje jasna jedna stvar: radi se o samom uzbuenju. U zbivanju igraju ulogu razliite namjere, koje treba razmotriti posebno. No, najhitnije je uzbuenje kao takvo, stanje u kojem svi zajedno imaju za neim naricati. Divlji karakter alopojke, njezino trajanje i nastavak slijede eg dana u novom logoru, iznena ujui ritam kojom se ona intenzivira i ak nakon potpune iscrpljenosti poinje iznova, bili bi dostatan dokaz za to da se ovdje prvenstveno radi o uzbuenju zajednikog oplakivanja. Nakon to smo se upoznali s ovim jednim sluajem, koji je karakteristian za australske domoroce, shvatit emo zato ovo uzbuenje nazivamo uzbuenjem hajke i zato se ini neophodnim da za nju uvedemo izraz alobna hajka.

88

Mas a i mo

Hajka mnoenja

89

Sve poinje vijeu da je smrt blizu. Mukarci stiu velikom brzinom i tamo ve zatiu ene. Najblii roaci lee na hrpi preko bolesnika. Vano je da naricanje ne po ne nakon to je nastupila smrt, ve im se shvati da bolesniku nema spasa. Cim ponu vjerovati da e umrijeti, vie se ne mogu suzdrati od naricanja. Nastaje hajka, koja je vrebal% na tu priliku, i vie ne dozvoljava da joj rtva izmakne. Ogromna "snaga kojom se obara na svoj predmet, zapeauje njegovu sudbinu. Teko je vjerovati da bi se neki teki bolesnik, koji ee podvrgne ovakvom postupku, ikada mogao ponovno oporaviti. Pod mahnitim zavijanjem drugih on se mora uguiti; mogli bismo pretpostaviti da se ponekad stvarno i ugui; u svakom sluaju, njegova se smrt ubrzava. Naa tvrdnja da ovjeka moramo pustiti da umre u miru, na koju smo toliko navikli, bila bi ovim ljudima, kojima je cilj uzbuenje, potpuno nerazumljiva. Sto zna i ta gomila koja se stvara iznad njega, to klupko tijela, koja se oito bore zato da mu se to vie priblie? Veli se da ene, koje najprije lee, ustaju da bi napravile mjesta mukarcima, kao da i oni, ili u svakom sluaju neki od njih, imaju pravo biti u njegovoj neposrednoj blizini. Kakvo god bilo tuma enje koje domoroci imaju za stvaranje tog klupka ono to se stvarno dogaa jest to da gomila tijela jo jedanput potpuno obuhva a bolesnika. Fizika blizina pripadnika hajke, njezina zbijenost ne moe biti vea. Oni su zajedno s njim jedna gomila. On jo pripada njima, oni ga pod sobom zadravaju. Budu i da sam ne moe ustati, da ne moe stati meu njih, oni lee zajedno s njim. Svatko tko smatra da ima pravo na njega, bori se za to da s njim do e u istu gomilu, u ijem se sreditu nalazi umirui. ini se kao da oni ele umrijeti zajedno s njim: rane koje zadaju sami sebi, bacanje na gomilu i posvuda naokolo, pla samoranjenih sve to treba pokazati koliko to ozbiljno misle. Moda bi bilo ispravno rei da oni ele biti jednaki njemu. No, njihov cilj ipak nije to da se ubiju. Ono to treba ostati, jest gomila kojoj on pripada, a svojim ponaanjem oni joj izlaze u susret. Bit se alobne hajke sastoji u tom izjednaavanju s umiruim, sve dok ne nastupi smrt. No, za nju je isto tako karakteristino odbacivanje mrtvaca, im se ustanovi da je mrtav. Sutina napetosti alobne hajke sastoji se u pretvaranju mahnitog zadravanja i uvanja umiruega u prestraeno odbacivanje i izoliranje mrtvaca. urno ga odnose jo dok je no. Unitavaju se svi tragovi njegove egzistencije, njegovo orue, njegova koliba, sve to mu je pripadalo; ak se i logor u kojem je ivio zajedno s drugima kri i spaljuje. Iznenada su se svi otro okrenuli protiv njega. Postao je opasan zato to ih je napustio. Mogao bi biti zavidan ivima i osvetiti im se zato to je on mrtav. Nisu ga mogli zadrati svi znaci ljubavi ni blizina njihovih tijela. Mrnja pretvara mrtvaca u neprijatelja koji se pomou stotinu lukavtina i podmuklih varki moe uvu i meu njih, pa se oni moraju isto tako dovijati kako da se od njega obrane.

U novom logoru oplakivanje se nastavlja. Uzbuenje koje je u grupi stvorilo snaan osjeaj jedinstva ne stiava se odmah. Taj im osjeaj treba vie nego ikada prije, zato to se nalaze u opasnosti. Oni izraavaju svoju bol tako da se dalje ranjavaju. To je kao rat; no, ono to bi im mogao uiniti neprijatelj, to oni ine sami sebi. Mukarac koji nosi na svom tijelu 23 brazgotine od takvih rana, smatra ih znacima asti, kao da ih je donio iz ratnih pohoda. Moramo se zapitati da li je to jedini smisao opasnih rana koje ljudi sebi zadaju u takvim prilikama. ini se da ene u tome idu jo dalje od mukaraca, a u svakom sluaju pokazuju vie izdrljivosti u naricanju. U tom samosakaenju ima mnogo gnjeva, gnjeva zbog bespomonosti pred smru; izgleda kao da oni ele kazniti sami sebe za smrt. Mogli bismo pomisliti i da pojedinac eli pokazati na svom vlastitom tijelu povredu koju je pretrpjela grupa izgubivi jednog svog lana, No, razaranje je okrenuto i prema mjestu gdje je mrtvi stanovao, iako je ono bijedno, pa u tom pogledu ono podsjea na elju za razaranjem koju ima masa, i koju ve poznajemo jer smo je opisali na drugom mjestu. Zahvaljujui unitavanju svih pojedinanih predmeta, pri emu .hajka dosie vrhunac, ona se due odrava na ivotu, dok je odvojenost od vremena u kojem je spoznala i pretrpjela prijeteu nesreu, ovdje izraenija. Sve poinje iznova, i poinje u monom stanju zajednike uzbuenosti.

Hajka mnoenja
Bez obzira na to koji primitivni narod promatramo, svugdje emo odmah naii na koncentrirana zbivanja njegove egzistencije: lova ku, ratnu ili alobnu hajku. Tijek ovih triju vrsta hajki je jasan, u svima njima ima neega elementarnog. Tamo gdje je ova ili ona osobina ove tvorevine potisnuta u pozadinu, obino ipak nalazimo njezine ostatke, koji dokazuju njezinu prisutnost i njezino znaenje u prolosti. Sloeniju tvorevinu nalazimo kao hajku mnoenja. Ona je izvanredno vana, zato to je bila onaj nagon koji je ovjeka poticao da se iri. Ona mu je omoguila da zagospodari zemljom i vodila ga do sve bogatijih civilizacija. Nikada nisu u potpunosti shvaeni razmjeri njezine djelotvornosti, jer je pojam razmnoavanja iskrivio i zamaglio stvarne procese mnoenja. Mnoenje od samog poetka treba sagledati u zajednikom djelovanju s procesima preobraavanja. Praljudi, koji se u malom broju kreu po velikim i esto praznim prostorima, suoeni su s velikim brojem ivotinja. Nisu sve te ivotinje neprijatelji; veina njih uope nije opasna za ovjeka. No, mnogi se od njih pojavljuju u ogromnim gomilama: bilo da se radi

90

Masa i mo mnoenja

91

o krdima kozlia ili bivola, o ribama, skakavcima, pelama ili mravima u usporedbi s njima broj ljudi je zanemarljivo malen. Jer, ljudsko je potomstvo malobrojno. Ono se javlja pojedina no, ii treba dugo vremena da se rodi. Mora da je elja za veim mnotvom, za veim brojem ljudi kojima pripadamo, oduvijek bila duboka i snana. Ona se nezaustavljivo poja avala; u svakoj prilici u kojoj bi se stvorila hajka sigurno je jaao nagon za veim brojem ljudi. Vea lovaka hajka mogla je opkoliti vie divljai. ovjek vie nije mogao raunati na divlja; odjedanput bi se negdje stvorilo mnogo divljai, i to je vie bilo lovaca, to je bio ivei plijen. U ratu su ljudi htjeli biti ja i od neprijateljske horde; uvijek su bili svjesni opasnosti koju sadri malobrojnost. Svaka je smrt, koju su morali oplakivati, osobito ikad se radilo o nekom iskusnom i sposobnom mukarcu, predstavljala velik gubitak. Slabost se ljudi sastojala u njihovoj malobrojnosti. Istina je da su i ivotinje, koje su bile opasne za ovjeka, esto ivjele pojedina no ili u malim grupama kao on. On je bio grabeljiva zvijer kao one, ali takva koja nikada nije eljela biti sama. Volio je ivjeti u oporima, koji su bili veliki kao opori vukova; no oni su time bili zadovoljni, a ovjek ne. Jer, tijekom ogromnog vremenskog razdoblja u kojem je ivio u malim grupama, ovjek je zahvaljujui preobraaju tako rei upio u sebe sve ivotinje koje je dobro poznavao. On je postao ovjek tek zahvaljujui tom procesu preobraavanja, preobraavanje je bilo mjegov poseban dar i radost. U svojim ranim preobraajima u druge ivotinje ovjek je glumio i plesao predstavljajui one vrste koje se pojavljuju u velikom mnotvu. to je njegov prikaz tih bia postajao savreniji, to je intenzivnije osjeao njihovu mnoinu. Osjeao je to to zna i biti mnotvo, te je sve vie postajao svjestan usamljenosti ovjeka u malim grupama. Nema nikakve sumnje da je ovjek, im je to postao, odmah htio biti vie. Tom su eljom ispunjena sva njegova vjerovanja, njegovi mitovi, obredi i ceremonije. Za to postoji mnogo primjera, a neke emo od njih spomenuti tijekom ovog istraivanja. Budui da sve u njemu to tei za mnoenjem posjeduje takvu elementarnu snagu, moe se initi udnim da je na poetku ovog poglavlja istaknuta kompleksnost hajke mnoenja. Nakon malo razmiljanja vidjet emo zato se ona javlja u toliko razliitim oblicima. Moramo je traiti svugdje, ona se pojavljuje tamo gdje je prirodno oekujemo. No, ona ima i svoja tajna skrovita te se iznenada javlja tamo gdje je najmanje oekujemo. Jer, u poetku ovjek nije mislio na svoje mnoenje odvojeno od mnoenja drugih stvorenja. On prenosi svoju elju za mnoenjem na sve to ga okruuje. Isto kao to osjea nagon za poveanjem vlastite horde, putem velikog broja djece, ovjek eli vie divljai i vo-

a, vie stada i ita, vie svega ime se hrani. Da bi mogao rasti i mnoiti se, mora imati svega to mu je potrebno za ivot. Tamo gdje je kia rijetka, ovjek se koncentrira na izazivanje kie. Uglavnom sva stvorenja trebaju kiu kao i on. Zbog toga se u mnogim krajevima zajedno vre obredi kie i obredi plodnosti. Bez obzira na to da li sami ljudi pleu prikazujui kiu, kao Pueblo-Indijianci, ili kao edni stoje oko svog vraa, koji za njih doziva kiu _njihovo je raspoloenje u svim tim sluajevima raspoloenje haj ke mnoenja. Da bismo shvatili veliku povezanost izmeu mnoenja i preobraaja, moramo poblie opisati obrede australskih domorodaca. Njih su jo prije vie od pola stoljea pomno ispitali mnogi istraivai. Preci, o kojima se govori u australskim legendama o1 podrijetlu, jesu dragocjena stvorenja, dvostruka bia, djelomice ivotinje, djelomice ljudi, to nije re eno: i jedno i drugo. Oni su uveli obrede koji se odravaju zato to su oni tako zapovjedili. Zanimljivo je da svaki od njih povezuje ovjeka s jednom tono odreenom vrstom ivotinja ili biljaka. Tako je predak klokan istodobno klokan i ovjek, predak emu istodobno ovjek i emu. U jednom pretku nikada ne postoje dvije razliite ivotinje. ovjek je uvijek prisutan, on tvori jednu polovicu, dok drugu tvori odreena ivotinja. Moramo ponovno naglasiti da je oboje prisutno istodobno, u jednom biu, te da su karakteristike jednog i drugog izmijeane na, prema naim shvaanjima, najnaivniji i najudesniji mogui na in. Jasno je da su ti preci rezultat preobraaja. ovjek, kome je uvijek iznova uspijevalo da se osjea i izgleda kao klokan, pretvorio se u totem klokana. Taj odreeni preobraaj, koji se esto uvjebavao i upotrebljavao, poprimio je karakter pothvata te se prenosio s jedne generacije na drugu u mitovima koji su se mogli dramski prikazivati. Predak klokana, koji su okruivali ovjeka, postao je istodobno predak one grupe ljudi koji su se nazivali klokanima. Preobraaj, koji je stajao na poetku ovog dvostrukog potomstva, prikazivao se u zajednikim prilikama. Jedan ili dva ovjeka predstavljali su klokana, dok su drugi sudjelovali u legendarnom preobraaju kao promatrai. U kasnijem su prikazu voljeli sami plesati klokana, koji je bio njihov predak. Uivanje u tom preobraaju, posebna vanost koju je on poprimio tijekom vremena, njegova vrijednost za nove generacije, izraavala se u svetosti obreda tijekom kojih se preobraaj uvjebavao. Spretno i tono .odreeno preobraavanje postalo je neka vrsta talenta: on se isto tako njegovao kao blago rijei koje sainjavaju odreeni jezik ili kao blago predmeta koje mi nazivamo materijalnim, te ih kao takve i doivljavamo: oruje, nakit i odreeni sveti predmeti.

92

Masa i mo

Hajka mnoenja

93

Taj preobraaj, koji je kao dobro sauvana tradicija, kao totem, oznaavao srodnost odreenih ljudi s klokanima, takoer je znaio povezivanje s njihovim brojem. Njihov je broj uvijek bio vei nego broj ljudi; mnoenje klokana bilo je poeljno zato to je bilo povezano s mnoenjem ljudi. Kad su se mnoili oni, mnoio se i ovjek. Mnoenje totemske ivotinje bilo je istovetno s njegovim mnoenjem."1 Dakle, postoji izvanredno jaka povezanost izmeu preobraaja i mnoenja: te su dvije pojave paralelne. Cim se odredi neki preobraaj i im se pone njegovati u tom obliku kao tradicija, osigurano je mnoenje obaju stvorenja, koja su u preobraaju postala nerazdvojna i pretvorila se u jedno. Jedno od tih stvorenja uvijek je ovjek. U svakom totemu ovjek sebi osigurava mnoenje neke druge ivotinje. Pleme koje se sastoji od mnogo totema osiguralo je sebi mnoenje svih tih ivotinja. Velika veina australskih totema jesu ivotinje, no meu njima ima i biljaka, i kako se uglavnom radi o biljkama koje ovjek jede, nikada se nitko nije posebno udio obredima koji trebaju podsticati njihovo mnoenje. inilo se prirodnim da ovjeka zanimaju ljive i orasi te da eli mnotvo njih. Cak se i neki kukci, koje mi smatramo za gamad, ali koji su za Australca prava poslastica, odreene liinke, termiti i skakavci, pojavljuju kao totemi. No, to da velimo kad naiemo na ljude koji tvrde da su njihovi totemi korpioni, ui, muhe i komari? Ovdje ne moe biti govora o korisnosti u obinom smislu te rijei, jer su ta stvorenja poast za Australce isto kao i za nas. Jedino to ovjeka moe privla iti k njima jest njihovo mnotvo, i ako ovjek s njima uspostavlja srodstvo, to je zato to eli osigurati takvo mnotvo za sebe. ovjek koji potjee iz plemena kome je totem komarac, eli da njegovi ljudi postanu mnogobrojni kao komari. Ne elim zavriti ovaj usputni i vrlo pojednostavljeni opis australskih dvostrukih likova, a da ne spomenem jednu drugu vrstu totema koju kod njih nalazimo. italac e se zauditi slijedeem nizu totema, jer su mu ti pojmovi ve poznati. U njihove toteme spadaju i oblaci, kia i vjetar, trava, gorua trava, vatra, more, pijesak i zvijezde. To je niz prirodnih masovnih simbola, koje smo ve detaljno protumaili. injenica da oni postoje kao totemi kod Australaca najbolje dokazuje njihovu starost i vanost. Bilo bi, meutim, pogreno pretpostaviti da su hajke mnoenja svugdje vezane s totemima i da zahtijevaju toliko ivremena kao kod Australaca. Postoje obiaji koji su jednostavniji i zgusnutiji, i u kojima je rije o neposrednom privlaenju eljenih ivotinja. Oni pretpostavljaju prisutnost velikih krda. Opis uvenog bivoljeg plesa plemena Mandan, indijanskog plemena iz Sjeverne Amerike, potjee iz prve polovice prolog stoljea.

Bivoli se povremeno okupljaju u ogromne mase i krstare kroz zemlju u svim pravcima, s istoka na zapad ili sa sjevera na jug, u daljinu, kamo ih tjera njihovo raspoloenje. Odjedanput pleme Mandan ostaje bez hrane. Oni su malo pleme te se, zbog jaih neprijatelja koji ih ele ubiti, ne usuuju previe udaljiti od ku e. Zbog toga mogu doi na rub gladi. U takvoj krizi svaki donosi iz atora svoju masku, koju uva u pripravnosti za takvu priliku: to je koa bivolje glave s rogovima. Poinje bivolji ples, zato da bi 'bivoli doli'. Ples bi trebao navesti krda da promijene svoj smjer kretanja i da se okrenu prema selu plemena Mandan. Plee se na otvorenom prostoru u sredini sela. U plesu sudjeluje oko 10 do 15 Mandana, a svaki od njih ima na glavi bivolju lubanju s rogovima, dok u ruci dri luk ili koplje, kojima najradije ubija bivole. Ples uvijek ima eljeno djelovanje. On uope ne prestaje, ve se nastavlja dan i no, sve dok 'bivoli ne dou'. Indijanci udaraju u bubnjeve, mau zvekama, pjevaju pjesme, neprestano isputaju krikove. Promatrai stoje s maskama na glavi i orujem u ruci, spremni da zamijene svakog tko se umori i izae iz kola. U tim trenucima sveopeg uzbuenja izvidnice stoje na breuljcima u okolici sela, i kad zamijete pribliavanje bivola, daju ugovoreni znak, koji cijelo selo vidi i koji cijelo pleme odmah razumije. Takvi su plesovi trajali dva ili tri tjedna bez prekida, sve do sretnog trenutka kad su se pojavili bivoli. Oni su uvijek uspjeni i zahvaljujui njima bivoli se vraaju. Na maski obino visi i jedan trak krzna, dug kao cijela ivotinja, s repom; on lei preko lea plesa a i vue se po podu. Plesa koji se umori pokazuje umor tako da se nagne sasvim naprijed i priblii tijelo zemlji: tada netko uperi prema njemu luk i pogodi ga tupom strelicom i plesa pada na zemlju kao bivol. Onda ga promatrai hvataju za pete, izvlae iz kruga i nad njim poteu noeve. Kad su nad njim izveli kretnje deranja koe i rezanja, putaju ga da ode, a na njegovo mjesto odmah stupa netko drugi, koji s maskom na glavi pleu i ulazi u krug. Tako se ples moe lako odrati dan i no, sve dok se ne postigne eljeni cilj i dok se 'bivoli ne vrate'-/2 Plesai istodobno predstavljaju bivole i lovce. U svojim su mas kama bivoli, ali ih lukovi, strijele i koplja odaju kao lovce. Tako du go dok netko plee, drugi ga smatraju bivolom. I on sam igra tu ulo gu. Kad se umori, on je umoran bivol. Ne smije napustiti krdo a da prethodno ne bude ubijen. Pada pogoen strijelom, a ne od umora. On ostaje bivol sve do borbe na smrt. Lovci ga odnose i komadaju. N je bio krdo, a sada zavrava kao plijen. Pomisao da bi jedna hajka svojim vatrenim i dugotrajnim plesom mogla privui krdo stvarnih bivola pretpostavlja nekoliko stva*"i. Mandan-Indijanci znaju iz iskustva da masa raste i privlai u svoj

94

Masa i mo

Unutranja hajka ...

95

krug sve to je sline prirode i to se nalazi u njezinoj blizini. Gdje god ima mnogo bivola, pridruit e im se jo vie njih. No, oni isto tako znaju da uzbuenje plesa poveava intenzitet hajke. Njezina snaga ovisi o estini ritmiikiih kretnji. Ono to joj nedostaje u pogledu brojnosti, hajka moe nadoknaditi estinom. Bivoli, iji Izgled i kretanje ljudi tako dobro poznaju, isti su kao ljudi, jer i oni rado pleu te daju da ih njihov maskirani neprijatelj primami na slavlje. Ples se ne prekida, jer treba djelovati na daljinu. Bivoli, koji ga negdje u daljini osjeaju kao privlanost hajke, poputaju toj privlanosti sve dok je hajka kao ples u zamahu. Kad bi ples popustio, to vie ne bi bila prava hajka te bi bivoli, koji bi moda jo uvijek bili vrlo daleko, mogli krenuti na drugu stranu. Posvuda ima krda koja bi mogla odvui panju bivola. Plesa i se moraju pretvoriti u najjai mamac. Kao hajka mnoenja, ije uzbuenje ni za trenutak ne poputa, oni su jai od svakog ratrkanog krda i neodoljivo ga privlae.

Priest
Specifina vrsta obreda mnoenja jest zajedniki obrok. U posebnom obredu dodjeluje se svakom sudioniku jedan komad ubijene ivotinje. Svi zajedno jedu ono to su zajedno ulovili. Komadi jedne te iste ivotinje ulaze u tijelo cijele hajke. U sve njih ulazi dio jednog tijela. Oni uzimaju, grizu, vau, gutaju isto. ivotinja povezuje sve koji su jeli; ona je sadrana u svima njima zajedno. Taj obred zajednikog jela jest priest. Njoj se pridaje poseban smisao: ona se mora odvijati tako da se ivotinja koju ljudi jedu osjea poaenom. Ona se treba vratiti i dovesti mnogo svoje brae. Ljudi ne trgaju njezine kosti, ve ih paljivo spremaju. Ako se sve napravi kako treba, na kostima opet naraste meso, ivotinja ustaje, tako da je ljudi mogu ponovno loviti. Ako se neto uini krivo, pa se ivotinja uvrijedi, ona odlazi. Ona bjei sa svom svojom braom, tako da ih ljudi vie nikada ne vide pa gladuju. Kod nekih sveanosti ljudi zamiljaju da je ivotinja koju jedu i sama prisutna. Tako se kod nekih sibirskih naroda s medvjedom postupa kao s gostom. Gostu se iskazuje ast tako da mu se donose najbolji komadi njegova vlastitog tijela. Ljudi za njega nalaze uvjerljive i sveane rijei te ga mole da se za njih zauzme kod svoje brae. Ako ljudi znaju zadobiti njegovo prijateljstvo, onda on ak rado pristaje na to da ga love. Takve priesti mogu dovesti do proirenja lova ke hajke. ene i svi ostali mukarci, koji nisu sudjelovali u lovu, sudjeluju u njima. No, one se mogu ograniiti i na jednu

malu grupu, koja odgovara grupi lovaca. Unutranji proces koji se odnosi na karakter hajke uvijek je isti: lovaka hajka prelazi u hajku mnoenja. Jedan je lov uspio, ljudi jedu plijen, no u sveanom trenutku priesti svi su ispunjeni predodbom svih kasnijih lovova. Svima je pred oima slika nevidljive mase ovih ivotinja, koje prieljkuju i svi se brinu za to da se ta slika pretvori u stvarnost. Taj rani oblik priesti kod lovaca ouvao se i tamo gdje postoje potpuno drukije elje za mnoenjem. To mogu biti seljaci koje zanima mnoenje njihova ita, njihova kruha svagdanjeg: oni e svejedno zajedniki sveano jesti tijelo neke ivotinje, kao u stara vremena, jer su onda bili iskljuivo lovci. U viim religijama u priesti igra ulogu neto novo, pomisao na mnoenje vjernika. Ako priest ostane intaktna, ako se odvija kako treba, onda e se vjera sve vie iriti, i k njoj e hrliti sve vie i vie vjernika. No, ipak je, kao to znamo, mnogo vanije obeanje ponovnog oivljavanja i uskrsnua. ivotinja koju su lovci ceremonijalno jeli, ponovno e oivjeti, uskrsnuti i dopustiti da je love. U viim oblicima priesti to izazivanje uskrsnua postaje bitan cilj; no, umjesto ivotinje, jede se tijelo boga, a njegovo uskrsnue vjernici povezuju s vlastitim uskrsnuem. O ovom aspektu priesti jo emo govoriti kad budemo razmatrali religije oplakivanja. Ono to nas ovdje zanima jest prijelaz lova ke hajke u hajku mnoenja: odreeni nain uzimanja jela osigurava mnoenje jela. Ono se najprije prikazuje kao neto ivo. Tu se prikazuje tendencija da se sauva dragocjena duevna supstancija hajke tako da se ljudi pretvore u neto novo. Bez obzira na to kakva je to supstancija a moda je i pitanje da li je izraz supstancija ovdje uope prikladan poduzima se sve da se ona ne raspadne i ne rasipa. Povezanost izmeu zajednikog jela i mnoenja hrane moe biti neposredna, bez elementa ponovnog oivljavanja i uskrsnua. Sjetimo se uda iz Novog zavjeta gdje je s pet kruhova i dvije ribe nahranjeno mnogo tisua gladnih.

Unutranja hajka i tiha hajka

etiri osnovna oblika hajke mogu se grupirati na razliite naine. Najprije moemo razlikovati unutranje i vanjske hajke. Vanjska hajka, koja je uoljiva, te se zbog toga moe lake karakterizirati, kree se prema vanjskom cilju. Ona prelazi duga ak put. Njezino je kretanje, u usporedbi s kretanjem u normalnom ivotu, ubrzano. Vanjske su hajke i lova ka i ratna hajka. Treba pro-

nai i dostii divlja koju lovimo. Treba pronai neprijatelja kojeg elimo pobijediti. Bez obzira na uzbuenje koje se lovakim ili ratnikim plesom postie na licu mjesta, stvarna aktivnost vanjske hajke ide u daljinu. Unutranja hajka ima neto koncentrino. Ona se stvara oko mrtvaca kojeg treba pokopati. Ona nastoji neto zadrati, a ne dostii. Oplakivanje na sve mogue naine, onima koji su okupljeni oko njegova tijela, naglaava koliko on zapravo spada ovamo. On sam odlazi na svoj put u daljinu. Opasan je i straan taj put koji ga vodi tamo, gdje ga ekaju drugi mrtvi i primaju meu sebe. Budu i da se mrtvac ne da zadrati, on se izdvaja iz tijela drugih ljudi. Oni koji ga oplakuju, predstavljaju kao hajku neku vrstu jedinstvenog tijela, od kojeg se on ne da odvojiti, tako da se moe otrgnuti samo uz velike muke. I hajka mnoenja je unutranja hajka. Gomila plesaa tvori jezgru kojoj se izvana treba pridruiti ona to je jo nevidljivo. Prisutnim se ljudima treba pridruiti jo vie ljudi, jo se vie ivotinja treba pridruiti onima koje ljudi love ili uzgajaju, a jo vie plodova onima koje je ovjek ubrao. Dominantan je osjeaj vjere u prisutnost svega onoga to se treba pridodati vidljivim jedinicama koje ovjek toliko cijeni. Ono negdje postoji i ovjek ga mora samo primamiti. Ljudi najradije odravaju te obrede tamo gdje nasluuju velik broj tih nevidljivih bia. Vaan prijelaz iz vanjske hajke u unutranju predstavlja priest. Zahvaljujui jedenju odreene ivotinje ubijene u lovu, zahvaljujui sveanoj svijesti o tome da je dio nje prisutan u svim sudionicima im je kuaju, dolazi do pounutrenja hajke. U tom stanju ona sada moe oekivati ponovno oivljavanje i, prije svega, svoje mnoenje.
Druga vrsta podjele jest razlikovanje tihih i glasnih hajki. Dostatno je spomenuti kako je glasno oplakivanje. Ono ne bi imalo nikakva smisla kad ne bi bilo tako strano upadljivo. Cim je oplakivanje gotovo, im se vie ne uje ili ga nadglasa neto drugo, a-lobna se hajka razilazi, i svatko ponovno stoji sam. Lov i rat su po svojoj prirodi glasni. Kad varka zahtijeva privremenu tiinu, onda je vrhunac tog dogaaja jo glasniji. Lajanje pasa, povici lovaca, koji jedni u drugima potiu uzbuenost i krvoednost, svugdje spadaju u odluujue momente lova. Meutim, u ratu je oduvijek bila neophodna divljina izazova i prijetnja neprijatelja. Bojni poklii i borbena vreva

96

Masa i mo

Odreenost hajki...

mogue aktivnosti, kao pjevanje, zazivanje, rtvovanje. Za nju je karakteristino da je okrenuta prema neem dalekom to se ne moe postii odmah. Takvo je iekivanje i tiina ulo u religije koje vjeruju u zagrobni ivot. Tako postoje ljudi koji provode cijeli ivot nadaju i se boljem na drugom svijetu. No, najjasniji primjer tihe hajke ostaje priest. Da bi proces jedenja bio savren, on zahtijeva koncentriranu tiinu i strpljenje. Strahopotovanje pred neim svetim i znaajnim, koje ovjek osjea u sebi, nalae mu neko vrijeme tiho i dostojanstveno ponaanje.

97

Odreenost hajki Njihova povijesna postojanost

ovjek poznaje mrtve koje oplakuje. Samo oni koji su pokojniku bili bliski ili koji to no znaju tko je on, imaju se pravo pridruiti alobnoj hajci. Bol se poja ava ovisno o dubini poznanstva s njime. Oni koji su ga najbolje poznavali, najvie ga oplakuju. Vrhunac oplakivanja predstavlja naricanje majke, iz ijeg tijela on potjee. Za nepoznatima se ne ali. U poetku se alobna hajka ne moe stvoriti oko bilo koga. No, sve hajke karakterizira takva odreenost s obzirom na njihov predmet. Ne samo da se svi pripadnici jedne hajke dobro poznaju, ve oni znaju i svoj cilj. Kad su u lovu, znaju to love. Kad vode rat, dobro znaju tko im je neprijatelj. U oplakivanju se njihova bol odnosi na dobro poznatog mrtvaca. Kod obreda plodnosti tono znaju to ele da se mnoi. Hajku karakterizira nepromjenljiva i strana odre enost. No, ta odreenost sadri i element prisnosti. Ne moe se zanijekati da primitivni lovci osjeaju posebnu njenost prema svom plijenu. Kod oplakivanja i obreda plodnosti ta je njena prisnost prirodna. No, ak se i neprijatelj ponekad promatra s tim povjerljivim zanimanjem, im ga se vie tako strano ne plaimo. Ciljevi koje sebi postavlja hajka uvijek su isti. Ponovljivost, koja ide u beskonanost, i koja je karakteristika svih ivotnih procesa ovjeka, svojstvena je i njihovim hajkama. Odreenost i ponavljanje ovdje su stvorili nevjerojatno postojane tvorevine. Upravo ta postojanost, injenica da ih ovjek uvijek ima spremne i na raspolaganju, omoguuje njihovu primjenu u sloenijim civilizacijama. One se uvijek iznova upotrebljavaju kao kristali mase u onim trenucima kad treba brzo stvoriti mase.

pojavljuju se u cijeloj povijesti, a ni danas se rat ne moe zavriti bez zaglunih eksplozija. Tiha je hajka hajka oekivanja. Ona ima strpljenja, strpljenja koje je osobito uoljivo kod okupljenih ljudi. Ona se javlja svugdje gdje se cilj hajke ne moe dohvatiti brzim i uzbuenim djelovanjem. Moda je rije -tiha ovdje malo neprecizna, pa bi naziv ie-kujua hajka bio jasniji. Jer tu vrstu hajke mogu obiljeavati sve

98

Mas a I mo

99

No, mnogo se toga arhai nog u ivotu naih modernih kultura izraava u vidu hajki. enja za jednostavnim i prirodnim ivotom, za osloba anjem od sve ve ih prisila i spona naeg vremena ima taj isti sadraj: to je elja za ivotom u izoliranim hajkama. Lovovi na lisice u Engleskoj, vonja preko oceana u malim brodovima s malobrojnom posadom, vjerske zajednice u samostanu, ekspedicije u nepoznate zemlje, ak i san o ivotu s malim brojem drugih ljudi u rajskom krajoliku, gdje se sve mnoi, tako re i, samo od sebe, bez bilo kakva ovjekova napora svim je tim arhai nim situacijama zajedni ka predodba o malom broju ljudi, koji jedan drugog dobro poznaju i sudjeluju u jasnoj i to no odre enoj i ograni enoj aktivnosti, koju nita ne moe omesti. Besramni oblik hajke nalazimo jo i danas u inu lin ovanja (Lynchovu sudu). Ta je rije isto tako besramna kao i stvar koju opisuje, zato to se tu radi o ukidanju su enja. Okrivljeni se ne smatra vrijednim su enja. Mora umrijeti bez ikakvih formalnosti, kao ivotinja. To to se on od njih razlikuje po izgledu i ponaanju, jaz koji, po miljenju ubojica, postoji izme u njih i njihove rtve, njima olakava da s njime postupaju kao sa ivotinjom. Sto im dulje on bjei, to se poudnije oni pretvaraju u hajku. Mukarac u punoj snazi, dobar trka , prua im priliku za lov, koju oni objeru ke prihva aju. Zbog same svoje prirode takav lov ne moe biti vrlo est; rijetkost takvog lova moe samo pove ati njegovu primamljivost. Grubosti, koje si progonitelji pri tome dozvoljavaju, moemo objasniti injenicom da ne mogu pojesti rtvu. Oni vjerojatno sami sebi izgledaju kao ljudi zato to ne zarivaju zube u rtvu. Okrivljenja seksualne prirode, kojima esto po inje ovakva hajka, prikazuju rtvu kao opasno stvorenje. Ljudi zamiljaju njegovo stvarno ili navodno nedjelo. Veza izme u crnca i bjelkinje, predodba o njihovoj fizi koj bliskosti naglaava njihovu razli itost u o ima osvetnika. ena postaje sve bjelja, a mukarac sve crnji. Ona nije kriva, jer je on kao mukarac ja i. A ako je ona na to pristala, zna i da ju je prevarila njegova nadmona snaga. Njima je naj nepodnoljivi] a pomisao na tu nadmo , koja ih prisiljava da se ujedine protiv njega. On je epao enu kao neka grabeljiva ivotinja, pa ga zajedni ki progone i ubijaju kao ivotinju. Njima se ini da je dozvoljeno i obvezno da ga ubiju, i to ih ubojstvo ispunjava neskrivenim zadovoljstvom.

uvenom klokanu Ungutnika iz mitskog pradoba. O njegovim doivljajima s divljim psima pri a se slijede e: Jo nije bio potpuno odrastao, ve bjee mala ivotinja, kad je otiao na put. Kad je preao otprilike tri milje, doao je do jedne istine, gdje je ugledao opor divljih pasa. Psi su leali usko pripijeni uz svoju majku, koja je bila ogromna. On je po eo skakati naokolo i gledati divlje pse, koji su ga zamijetili i dali se u trku za njim. On je ska u i bjeao to je bre mogao, no psi su ga dostigli na drugoj istini. Razderali su mu tijelo, najprije mu pojeli jetra, oderali kou, bacili je u stranu i prodrli sve do kostiju. im su to uradili, ponovno su legli. No, Ungutnika nije bio sasvim uniten, jer su mu preostale koa i kosti. Na o igled pasa, koa je dola do kostiju i prekrila ih. Ungutnika je ponovno ustao i pobjegao. Psi su jurnuli za njim i ovaj put ga ulovili pokraj breuljka Ulima. Ulima zna i jetra; a tako se zove zato to ovaj put psi nisu pojeli jetra, nego su ih odbacili; jetra su se pretvorila u tamni breuljak koji ozna ava to mjesto. Sada se ponovilo ono to se dogodilo prije, i Ungutnika, koji je opet oivio, ovaj je put pobjegao u Pulpunju. Ta rije ozna ava poseban um koji stvaraju mali imii. Ungutnika se na tom mjestu okrenuo i ispusti o taj um da bi se narugao psima. Oni su ga odmah ponovno epali i razderali, no na veliko iznena enje svojih progonitelja, Ungutnika je ponovno oivio. Pobjegao je prema Undiari, a psi su ga slijedili. Kad je stigao do nekog mjesta pokraj jedne udubine s vodom, psi su ga epali i pojeli. Odrezali su mu rep i pokopali ga tamo gdje se i danas nalazi u obliku kamena. Taj se kamen zove Klokanov rep uringa; u obredima plodnosti kamen se iskapa, pokazuje i paljivo trlja.43 Klokana etiri puta progoni opor divljih pasa. Oni ga ubijaju, razderu i pojedu. Prva tri puta koa i kosti ostaju netaknute. Sve dok su one netaknute, klokan moe oivjeti i tijelo mu naraste po novno; psi ga ponovno progone. Dakle, etiri puta jedu jednu te istu ivotinju. Meso koje je ovjek pojeo iznenada je opet tu. Od jednog su klokana nastala etiri, a ipak je to uvijek ista ivotinja. I lov je isti, samo to se mijenjaju predjeli, a mjesta udesnih doga aja zauvijek ostaju ozna ena u prirodi. Ubijeni ne poputa, on oivljava i izruguje se hajci, koja ne moe do i k sebi od iznena enja. No, ni ona ne poputa: ona mora ubiti svoj plijen iako je ve pojeden. Ne moe se jasnije i jednostavnije izraziti odre enost hajke i ponovljivost njezina ina. Mnoenje se ovdje postie nekom vrstom uskrsnu a. ivotinja je nedorasla i jo nema mladun adi. No, zato je u etverostru ila se be. Kao to vidimo, mnoenje i razmnoavanje nipoto nisu istovijetni. Iz koe i kostiju ivotinja ponovno oivljava pred oima progonitelja i izaziva ih na lov.

Hajke u legendama o precima plemena Aranda

Kako hajku zamiljaju australski domoroci? Jasnu sliku o tome daju nam dvije legende o precima plemena Aranda. Prva govori o

100

Mas a i mo

Hajke u legendama ...

101

Rep koji pokapaju ostaje kao kamen; on je spomenik i svjedok tog uda. U njemu je snaga onog etverostrukog uskrsnua, i ako se njime pravilno postupa, kao to se to radi u obredima, on svaki put izaziva mnoenje. Druga legenda poinje lovom jednog jedinog ovjeka na velikog, snanog klokana. ovjek ga je vidio, i eli ga ubiti i pojesti. Slijedi ga na velikoj udaljenosti, lov je iscrpljuju i, pa se i ovjek i klokan odmaraju na mnogim mjestima, na odreenoj udaljenosti jedan od drugoga. ivotinja ostavlja tragove u krajoliku svugdje gdje se zadrava. Na jednom mjestu klokan je zauo neki um i uspravio se na stranje noge. Danas ga na tom mjestu jo uvijek u tom poloaju prikazuje kamen visok osam metara. Kasnije klokan iskapa rupu u zemlji traei vodu; i ta jama s vodom jo uvijek postoji. No, naposljetku je ivotinja uasno iscrpljena i lijee na zemlju. Lovac nailazi na grupu ljudi koji, dodue, pripadaju istom totemu kao on, ali jednoj drugoj podgrupi. Oni pitaju lovca: Ima li velika koplja? On odgovara: Ne, samo mala. Imate li vi velika koplja? Oni odgovaraju: Ne, samo mala. Na to lovac veli: Stavite koplja na zemlju. Svi bacaju koplja na zemlju, i onda zajedniki odlaze u lov na ivotinju. Prvi lovac zadrava samo svoj tit i svoj sveti kamen uringu u ruci. Klokan je bio vrlo snaan i odbio ljude od sebe. Onda su svi sko ili na ivotinju tako da su lovca, koji se naao ispod gomile. ubili, pregazivi ga. inilo se da je i klokan mrtav. Pokopali su lovca zajedno s njegovim titom i uringom a tijelo ivotinje ponijeli sa sobom u Undiaru. Klokan jo nije bio mrtav, ali je uskoro uginuo, i onda su ga poloili u jednu peinu. Nisu ga pojeli. Na mjestu gdje je bilo tijelo ivotinje nastala je u peini stijena, u koju je nakon njegove smrti uao njegov duh. Ubrzo nakon toga umrli su i ti ljudi, i njihovi su duhovi uli u barice blizu pe ine. Legenda veli da su kasnije u pe inu dolazili veliki ljudi totema klokana i tamo ulazili u zemlju, te da su i njihovi duhovi ulazili u kamen.44 Ovdje pojedinani lov prelazi u lov cijele hajke. Ljudi napadaju ivotinju bez oruja. Pokuavaju je pokopati pod gomilom svojih tijela. Zajednika je teina lovaca treba zaguiti. ivotinja je vrlo snana i udara oko sebe, pa ljudima nije lako. Na vrhuncu borbe prvi lovac sam pada ispod gomile, i umire, umjesto klokana, pod nogama drugih lovaca. Pokapaju ga zajedno s njegovim titom i svetom uringom. Pria o lova koj hajci, koja lovi jednu ivotinju i zabunom umjesto ivotinje ubija najboljeg lovca, proirena je u cijelom svijetu. Ona zavrava oplakivanjem mrtvoga: lovaka hajka prelazi u alobnu hajku. Ta promjena tvori jezgru mnogih vanih i iroko rasprostranjenih religija. I ovdje, u ovoj legendi plemena Aranda, rije je o pokapanju rtve. tit i uringa zakapaju se zajedno s njim,

a spominjanje uringe, koja se smatra svetom, daje sveanu notu samom tom inu. Sama ivotinja, koja umire tek kasnije, zakapa se na drugom mjestu. Njezina peina postaje sredite klokana. Kasnije, tijekom vremena, mnogo njih dolazi do te iste stijene i ulazi u nju. Undiara, kako se zove to mjesto, postaje sveto mjesto na kojem pripadnici totema klokana obavljaju svoje obrede. Oni slue mnoenju te ivotinje, i sve dok se obavljaju ispravno, bit e u okolici dostatno klokana. Neobino je kako u ovoj legendi slijede, jedan za drugim, dva potpuno razliita fundamentalna vjerska ina. Kao to smo ve rekli, prvi se sastoji u pretvaranju lova ke hajke u alobnu hajku; drugi, koji se odvija u peini, predstavlja preobraaj lova ke hajke u hajku mnoenja. Za Australce ovaj drugi proces ima mnogo ve e zna enje: on zapravo stoji u sreditu njihova kulta. injenica da se oni pojavljuju jedan uz drugoga, dokazuje jednu od naih glavnih teza. Svaki od etiri osnovna oblika hajke od samog je poetka prisutan svugdje gdje ima ljudi. Zbog toga je uvijek mogua promjena jedne hajke u drugu. Ovisno o vanosti koja se pridaje jednoj ili drugoj promjeni, stvaraju se razliiti osnovni religiozni oblici. Smatramo da su dvije najvanije grupe religije oplakivanja i religije plodnosti. Trag ratni kih postupaka prisutan je ak i u spomenutoj legendi. Razgovor o kopljima, koji prvi lovac vodi sa skupinom mukaraca na koje nailaze, odnosi se na ratnike mogunosti. Kad svi istodobno bace koplja koja imaju na zemlju, odriu se borbe. Tek tada svi zajedno odlaze u lov na klokana. Sada dolazimo do drugog mjesta u ovoj legendi, koje mi se ini znaajnim: do gomile ljudi koja se baca na klokana; zbijena masa ljudskih tijela treba uguiti klokana. Kod Australaca se esto spominju takve gomile ljudskih tijela. Stalno ih susreemo u njihovim obredima. U obredu obrezivanja mladia, kandidat u odreenom trenutku lijee na tlo, a na njega lijee nekoliko mukaraca, tako da on mora nositi cijelu njihovu teinu. Kod nekih se plemena gomila ljudi baca na umirueg i pripija uz njega sa svih strana. Ova je situacija, koju ve poznajemo, osobito zanimljiva: ona predstavlja prijelaz u gomilu umiruih i mrtvih, o kojoj je u ovoj knjizi esto rije. U slijedeim emo poglavljima poblie opisati neke primjere zbijenih australskih gomila. Za sada emo samo zamijetiti da zbijena gomila ivih, stvorena namjerno i silovito, nije manje vana od gomile mrtvih. Ako se nama ova druga ini poznatijom, to je zato to je ona tijekom povijesti poprimila ogromne razmjere. ovjeku se esto mora initi da se velik broj ljudi meusobno zbliava jo samo u smrti. No, gomila ivih je isto tako dobro poznata: gomila ivih je sr
mase.ts

102

Mas a i mo

Formac ije ljudi...

103

Formacije ljudi kod plemena Aranda

Obje legende o precima koje smo do sada upoznali uzete su iz knjige Spencera i Gillena o plemenu Aranda (koje oni nazivaju Arunta). Najvei dio ovog uvenog djela posveen je opisu njihovih sveanosti i obreda. Njihova je raznolikost nepregledna. Osobito je uoljivo bogatstvo fizikih formacija koje tvore sudionici tijekom obreda. Djelomice su to tvorevine koje su nam dobro poznate, zato to su sve do naih dana zadrale svoje znaenje, a djelomice tvorevine koje nas zaprepauju svojom velikom neobinou. Ukratko emo spomenuti najvanije od njih.*4 Kod svih je tajnih obreda, koji se obavljaju u tiini, esto hodanje u koloni. Mukarci u koloni odlaze po svoje svete uringe, koje uvaju skrivene u peinama ili na drugim mjestima. Hodaju otprilike sat vremena do cilja; mladii, koje vode sa sobom na ove pohode, ne smiju postavljati nikakva pitanja. Kad im starac, pod ijim se vodstvom nalaze, eli neto objasniti, npr. odreene oblike krajolika koji su povezani s legendama o precima, onda se slui jezikom znakova. U stvarnim obredima obino nastupa vrlo malen broj sudionika, Koji su obueni kao preci totema i koji predstavljaju te pretke. Uglavnom ih ima dva ili tri, a esto samo jedan. Mladi i formiraju krug, u kojem onda pleu, isputajui odreene povike. To kretanje u krugu jedna je od vrlo estih formacija koja se neprestano spominje. U jednoj drugoj prilici, za vrijeme obreda engvura, koji su najvaniji i najsveaniji dogaaj u ivotu plemena, mladii u nizu lijeu na zemlju uz jedan podui breuljak i tako bez rijei ostaju leati nekoliko sati. To se lijeganje u nizu esto ponavlja, i jedanput traje osam sati, od devet sati naveer do pet sati ujutro. Vrlo je impresivna jedna druga, mnogo zbijenija formacija. Mukarci se zbiju u gomilu tako da stari stoje u sredini a mladi izvana. Ta slojevita tvorevina, u kojoj su svi sudionici tijesno zbijeni, okre e se puna dva sata u plesu i pri tome neprestano pjeva. Onda svi sjedaju isto tako rasporeeni, pri emu gomila ostaje isto onako kompaktna kao to je bila dok je stajala, i mukarci pjevaju dalje, moda jo dva sata. Ponekad mukarci stoje u dva reda jedain nasuprot drugome i pjevaju. Za posljednji obred, kojim zavrava ritualni dio engvure, mladii se postavljaju u obliku etverokuta te u pratnji starih odlaze na drugu stranu rije nog korita, gdje ih o ekuju ene i djeca. Ova je ceremonija izuzetno bogata pojedinostima; u naem nizu formacija treba spomenuti gomilu na tlu, koju tvore svi mukarci zajedno. Tri starca, koji zajedno nose izuzetno sveti predmet koji

predstavlja tobolac, u kojem su u pradobu bila djeca, najprije padaju na zemlju i prekrivaju taj predmet svojim tijelima, jer ga ene i djeca u stvari ne smiju vidjeti. Onda se svi ostali mukarci, dakle uglavnom mladii, radi ije se inicijacije odravaju ovi obredi, bacaju na tri starca, i onda svi zajedno lee u nepomi noj gomili na tlu. Vie se nita ne moe razaznati, osim glava trojice staraca koje stre iz gomile. Tako ostaju leati nekoliko minuta, a nakon toga svi pokuavaju ustati i razmrsiti se. Takve se gomile na tlu stvaraju i ina e, a ovo je najvea i najvanija prilika koju spominju istraivai. Pri vatrenim, kunjama mladii lijeu preko vruih grana s liem, ali, naravno, ne jedan preko drugog. Vatrene se kunje odvijaju na vrlo razliite na ine, a jedan od njih izgleda ovako: Mladii se upuuju na drugu stranu rijenog korita, gdje ih oekuju ene u dvije grupe. ene navaljuju na njih i obasipaju ih kiom goruih grana. U drugim prilikama dug red mladia stoji nasuprot redu ena i djece. ene pleu a mukarci svom snagom bacaju goru e grane iznad njihovih glava. U jednom obredu obrezivanja est mukaraca koji lee na tlu zajedno tvore stol. Kandidat lijee na taj stol, i tako ga operiraju. Lijeganje na kandidata, koje je dio istog obreda, ve je opisano u prethodnom poglavlju. Ako traimo smisao ovih formacija, onda bismo moda mogli rei slijedee: Hodanje u koloni izraava lutanje. Njegovo je znaenje izvanredno vano u tradiciji plemena. Pria se da su preci esto lutali ispod zemlje. Izgleda kao da svi mladii moraju jedan za drugim u stapu slijediti svoje pretke. Na in njihova kretanja i utnja izraavaju potovanje prema svetim putovima i ciljevima. Kretanje, odnosno plesanje u krugu, doima se kao zatita prikaza koji se odvijaju u njegovoj sredini. Tako se sredina zatiuje od svega stranog izvan kruga. Ljudi izraavaju odobravanje i potovanje prema prikazima. U lijeganju u redu mogla bi biti rije o prikazu smrti. Kandidati ostaju leati bez rijei i satima se uope ne miu. Onda iznenada skau na noge i ponovno oivljavaju. Dva reda, koja su postavljena jedan nasuprot drugom i djeluju jedan na drugoga, izraavaju podvojenost u dvije neprijateljske hajke, pri emu mjesto neprijateljske hajke moe zauzeti suprotni spol. etverokut je ve ovdje tvorevina koja slui kao obrana na svim stranama; on pretpostavlja da se ovjek kree u neprijateljskoj okolici. To nam je dobro poznato iz kasnije povijesti. Breostaju nam jo dvije zaista najzbijenije tvorevine: rasplesana slojevita tvorevina, potpuno ispunjena ljudima, i zamrena gomila

104
Masa i mo

Hajka i religija

na tlu. Slojevita je gomila, upravo u svom kretanju, ekstremni primjer ritmike mase: mase koja je zbijena i zatvorena koliko je to mogu e, i u kojoj nema mjesta ni za to drugo osim za ljude koji joj pripadaju. Gomila na tlu uva dragocjenu tajnu. Ona pokazuje da ovjek svim silama hoe neto prekriti i zadrati. U takvu gomilu ljudi iprimaju i umirueg i tako mu, neposredno pred njegovu smrt, iskazuju poast. On je izvanredno vrijedan svojim ljudima, a ta gomila s umiruim u sredini podsjea na gomilu mrtvih.

Preobraaj hajki

Svi oblici hajke koje smo opisali obino prelaze jedan u drugi. Iako su hajke postojane u svom ponavljanju, iako pri svom ponovnom pojavljivanju jako nalikuju jedna na drugu, u njihovu posebnom, jedinstvenom tijeku ima uvijek neeg promjenljivog. Ve i samo postizanje cilja za kojim hajka tei nuno izaziva promjenu njezina raspoloenja. Uspjean zajedniki lov vodi do raspodjele. Pobjede se pretvaraju u pljaku, osim u onim -istim- sluajevima kad je jedini cilj da se sasijee neprijatelj. Oplakivanje zavrava odstranjivanjem mrtvaca; im se on na e tamo gdje svi ele, im se ljudi osjeaju barem donekle sigurnim od njega, uzbuenje hajke poputa i ona se razilazi. No, veza s mrtvim time nije stvarno iscrpljena. Pretpostavlja se da on negdje drugdje i dalje ivi; on se moe ponovno zazivati meu ive radi pomoi i savjeta. Zalobna se hajka, tako rei, ponovno konstituira zazivanjem svoga mrtvaca, no cilj njezina ponaanja suprotan je njezinu prvotnom cilju. Ljudi na neki nain vraaju svog mrtvaca, kojeg su prije odstranili. Bivolji ples plemena Mandan zavrava dolaskom bivola. Uspjena hajka mnoenja prelazi u sveanost raspodjele. Kao to vidimo, svaka vrsta hajke ima svoju suprotnost u koju prelazi. No, osim prijelaza u suprotnost, koji nam se ini prirodnim, postoji jedno kretanje potpuno drukijeg karaktera: promjena u kojoj se razliite hajke mijenjaju jedna u drugu. Sjeamo se takvog sluaja iz jedne legende o precima plemena Aranda. Gomila mukaraca zajedno ubija snanog klokana zgazivi ga nogama. Pri tome prvi meu lovcima gubi ivot kao rtva svojih drugova, koji ga zatim sveano pokapaju: lovaka se hajka pretvara u alobnu hajku. Ve smo detaljno govorili o smislu priesti: lovaka se hajka preobraava u hajku mnoenja. Jo jedna promjena stoji na poetku ratova: jedan je ovjek ubijen, pa ga pripadnici njegova plemena oplakuju; onda formiraju trupu i odlaze na pohod da bi se neprijatelju osvetili za njegovu smrt. Zalobna se hajka pretvara u ratnu hajku. Promjena hajki je upeatljiv proces. Ona se doga a svugdje i J^oe se nai na najrazliitijim podrujima ljudskog djelovanja. Bez tonog poznavanja tog procesa uope se ne mogu shvatiti drutvena zbivanja ni od koje vrste.

M as a i mo

uma i lov.

106 Neke od tih promjena izdvojene su iz ve eg konteksta i fiksirane. One su poprimile svoj posebni smisao, pretvorile se u ritual. Izvode se uvijek na isti na in. One su stvarni sadraj, jezgra svake vane vjere. Na temelju dinamike hajki i specifinog na ina na koji se one prelijevaju jedna u drugu, moemo objasniti razvoj svjetskih religija. Ovdje ne moemo dati iscrpno tuma enje religija. To e biti tema posebnog djela. U tekstu koji slijedi razmotrit emo hajke u nekoliko malobrojnih drutvenih ili religioznih tvorevina koje su u tim tvorevinama dominantne. Vidjet emo da47postoje religije lova i rata, plodnosti i oplakivanja. Kod plemena Lele u belgijskom Kongu lov stoji u sreditu drutvenog ivota, unato slabim rezultatima. Narod Jivaro u Ekvadoru ivi samo za rat. Plemena Pueblo na jugu Sjedinjenih Drava karakterizira slaba razvijenost lova i rata i zapanjujua potisnutost oplakivanja: oni ive usredotoeni na mnoenje, bez rata. Da bismo shvatili religije oplakivanja, koje su tijekom povijesti ovladale svijetom i ujedinile ga, pozabavit emo se kranstvom i jednom varijantom islama. Opis sveanosti muharam kod ijita treba potkrijepiti sredinji poloaj oplakivanja u ovoj vrsti religioznosti. Posljednje je poglavlje posveeno podrijetlu svete uskrnje vatre u Crkvi Isusova groba u Jeruzalemu. To je sveanost uskrsnua, kojim zavrava kransko oplakivanje, njegovo opravdanje i smisao.

107

uma i lov kod plemena Lele pokraj rijeke Kasaj

U jednoj otroumnoj novijoj studiji engleskog antropologa Mary Douglas autorica uspijeva stvarno pronai jedinstvo ivota i religije jednog afrikog naroda. Ne zna se emu bi se trebalo vie diviti u njezinu radu: jasnoi zapaanja ili otvorenosti razmiljanja, osloboenog svih predrasuda. Najbolje joj moemo zahvaliti tako da slijedimo njezine rijei. Lele, narod od otprilike 20 000 ljudi, ive u belgijskom Kongu u blizini rijeke Kasaj. Njihova su sela smjetena u savanama, u kompaktnim etverokutima od 20 do 100 koliba, nikada ne predaleko od ume. Glavna im je hrana ria, koju sade u umi; svake se godine za nju kri nova istina, od koje se ne oekuje vie od jedne etve. Na istoj istini onda rastu palme rafija, od kojih se praktiki koristi sve. Od mladog se lia dobiva jedna tvar iz koje mukarci tkaju rafija-platno. Za razliku od svojih susjeda, Lele-mukarci znaju tkati. Komadii etvrtastog rafijina tkiva slue kao neka vrsta novca.

Od te se palme dobiva vrlo cijenjeno, neprevrelo vino. Iako banane i palme najbolje uspijevaju u umi, sade ih i oko sela, a orahe samo tu. Sve ostale dobre stvari dolaze iz ume: voda, drvo za loenje, sol, kukuruz, manioka, ulje, riba i meso. Oba spola, mukarci i ene, imaju u umi mnogo posla. No, svaki tre i dan ene ne idu na rad u umu. Zato moraju dan ranije skupiti zalihe hrane, drva za loenje i vode. Kod naroda Lele uma se smatra podrujem mukaraca. Ugled ume je neprocjenjiv. Lele govore o njoj s gotovo pjesnikim oduevljenjem ... esto naglaavaju suprotnost izmeu ume i sela. Za vrijeme dnevne ege, kad je u pranom selu neugodno vru e, rado odlaze u hladnu tamu ume. Had u umi ih zaokuplja i ini im zadovoljstvo, dok im je rad na drugom mjestu prava muka. 'Vrijeme', vele oni, 'u selu prolazi polako, a u umi brzo.' Mukarci se hvale time da u umi mogu raditi cijeli dan ne osjeajui glad, dok u selu stalno moraju misliti na jelo.48 No, uma je i opasno mjesto. Onaj tko za nekim ali ili je neto runo sanjao, ne smije kroiti u umu. Takav se san tumai kao upozorenje. Ako takav ovjek slijedei dan ne izbjegava umu, u umi e ga zadesiti nesrea. Past e mu na glavu drvo, porezat e se noem ili pasti s palme. Ako se mukarac ne obazire na upozorenje, opasnost prijeti samo njemu. ena koja u zabranjeno vrijeme odlazi u umu ugroava cijelo selo. ini se da postoje tri odreena razloga za veliki ugled ume: ona je izvor svih dobrih i neophodnih stvari, hrane, pia, krova nad glavom, odje e; ona je izvor svetih ljekovitih biljaka i, tree, mjesto za lov, koji oni smatraju daleko najvanijom djelatnou. Lele istinski oboavaju meso. Teka je uvreda ponuditi gostu za jelo samo biljnu hranu. U svojim razgovorima o drutvenim prigodama oni esto priaju o koliini i vrsti ponuenog mesa, unato tome to ne uzgajaju koze ni svinje kao njihovi susjedi na jugu. Gadi im se pomisao na to da bi jeli ivotinje koje su odrasle u selu. Dobra hrana, vele oni, mora potjecati iz ume, gdje je ista i zdrava, kao divlja svinja i antilopa. takori i psi su neisti, hama, pa za njih upotrebljavaju istu rije kao za gnoj i izmet. Neistim se smatraju i koze i svinje, upravo zato to se uzgajaju u selu. Iako jako vole meso, nikada ne dolaze u iskuenje da jedu meso do kojeg nisu doli u umi ili u lovu. Znaju mnogo o uzgoju pasa, a ne bi im bilo teko ni drati ovce, samo kad bi htjeli. Odvajanje ena od mukaraca, ume od sela, ovisnost sela o umi i povremena zabrana enama da ulaze u umu najvaniji su elementi njihova rituala, koji se stalno ponavljaju. Savane, koje su suhe i neplodne, ne uivaju nikakav ugled te se potpuno preputaju enama i smatraju neutralnim podrujem izmeu ume i sela.

108

M as a i mo

uma i lov,

Lele vjeruju u boga koji je stvorio ljude i ivotinje, rijeke i sve stvari. Takoer vjeruju u duhove, o kojima govore oprezno i suzdrano, jer ih se boje. Duhovi nisu nikada bili ljudi, a ljudi ih nikada nisu vidjeli. Onaj tko bi ugledao duha, morao bi oslijepiti i umrijeti od ireva. Duhovi ive duboko u umi, osobito u izvorima vodenih tokova. Spavaju danju, a nou hodaju naokolo. Oni ne umiru, i nisu nikada bolesni. O njima ovisi srea mukaraca u lovu i plodnosti njihovih ena. Oni se mogu okomiti na selo nekom boleu. Vodene svinje smatraju ivotinjama koje imaju najvie nadnaravnih mo i; one uvijek gacaju po izvoru potoka, gdje se najradije zadravaju duhovi. Svinja je neto kao pas duha, ona s njim ivi i pokorava mu se kao pas lovcu. Ako vodena svinja postane neposluna, duh je za to kanjava; on dozvoljava da je ovjek ubije u lovu, i tako istodobno nagrauje tog ovjeka. Duhovi zahtijevaju od ljudi mnogo toga, ali posebno zahtijevaju da u selu vlada mir. Najoitiji znak da je u selu sve dobro jest uspjean lov. Mala koliina mesa koju svaki pojedinac, mukarac, ena ili dijete moe dobiti kad se ubije divlja svinja, ne moe objasniti radost koja se zbog toga izraava u razgovoru jo tjednima nakon toga. Lov je neka vrsta duhovnog barometra, iji porast i pad pomno prati cijelo selo. Odmah uoavamo da se raanje djece i lov spominju zajedno, kao da su to funkcije ene i mukarca koje odgovaraju jedna drugoj. Selo je 'pokvareno', moemo re i, lov je neuspjean, ene su neplodne, sve umire. Kad su ljudi zadovoljni sa stanjem stvari, onda se veli: Nae je selo sada dobro i bogato. Ubili smo tri divlje svinje, etiri su ene zaele, svi smo zdravi i snani. Djelatnost koja uiva najve i ugled jest zajedniki lov. Vaan je taj, a ne privatni lov pojedinca. Mukarci, oboruani lukom i strijelama, postavljaju se u krug oko jednog dijela ume. Goni i sa svojim psima tjeraju divlja iz njezina skrovita. Djeaci i starci koji jedva hodaju pokuavaju se pridruiti lovu. Najvie se cijene vlasnici pasa, koji se s mukom probijaju kroz ipraje i uz to ohrabruju pse povicima i odreuju im put. Preplaena divlja tr i ravno na strijele lovaca koji ekaju. To je sigurno najefikasniji nain lova u gustoj umi. On se temelji na iznenaenju divljai; strelice se odapinju brzo i iz vrlo male udaljenosti/' Ono to iznena uje kod naroda koji je toliko ponosan na svoj lov, jest nespretnost pojedinca. Mukarac koji odlazi u umu uvijek nosi sa sobom luk i nekoliko strelica, no upotrebljava ih samo za ptice ili vjeverice, te mu ne pada na pamet da sam lovi veliku divlja. Svima su njima nepoznate specijalizirane tehnike usamljenog lovca. Ne znaju ni vrebati na plijen niti oponaati glasove ivotinja; mamci kao to je preruavanje njima su potpuno nepoznati. Pojedinac rijetko odlazi sam u dubinu ume. Njihovo se zanimanje potpuno usredotouje na zajedniki lov. Moe se dogoditi da mukarac

u umi naie na krdo divljih svinja koje gacaju movari; doda e dopuzati tako blizu njih da uje n ne e se usuditi odapeti ni jednu strelicu, te e, tih otii u selo i dovesti ostale.

U savanama se lovi samo jedanput godinje, u s se trava moe zapaliti. Tada se ujedinjuje nekoliko ili goruu travu. Djeaci raunaju na to da e tu uh plijen. Tvrdi se da je pokolj straan. To je jedina pr grupa lovaca sastoji i od drugih, a ne samo mukih nog sela; kod umskog lova to su uvijek samo muk la. U krajnjoj liniji, selo sa injava politiku i ritualnu to tvori i lovaku zajednicu. Ne moe nas iznenad Lele svoju kulturu smatraju prvenstveno lova kom k

Posebno zna enje ima podjela plijena. Ona je s i to na nain koji istie religiozni smisao lova. Kod stoje tri kulturne zajednice: avaka od njih ima pravo eno jelo, koje je zabranjeno svim neupuenima. Pr nica jest zajednica mukih roditelja, koja se sastoji raca koji su za eli jedno dijete. Njima (pripadaju pr te meso svih mladih ivotinja. Meu njima ima oni muko i onih koji su zaeli ensko dijete; od njih druge, ekskluzivnije zajednice: zajednice pangolin se zovu zato to jedino oni imaju pravo na meso p vrste pasanaca. Trea je zajednica, zajednica vraev glavu i crijeva divlje svinje.

Nijedna se ivotinja ne moe ubiti a da ne post raspodjele predmet religioznog ina. Najvanija o jest divlja svinja, koja se dijeli na slijedei na in: n vi dobiju glavu i crijeva, muki roditelji dobivaju p bivaju mukarci koji su je donijeli kui, vrat vlasnic dan but i jednu prednju nogu mukarac koji ju je grupa seoskih kovaa, koji su napravili strijele.

Podjela Lele-drutva uvruje se, tako rei, na va. No, .uzbuenje lova ke hajke proirilo se u naj cijele zajednice. Zbog .toga ovdje moemo, u skladu autorice, govoriti o lovakoj religiji u pravom smis nijedna religija mije opisana na nain koji je tako kljuuje svaku sumnju. No, istodobno dobivamo dr to kako se uma razvijala u masovni simbol. Suma se smatra vrijednim, a ono to je u njoj najvrednije, nose zajedno. U njoj ive ivotinje koje su predmet ali i strani duhovi, koji ljudima ustupaju svoje ivo

110

Masa I mo

Ratni plijen ...

111

Ratni plijen naroda Jivaro

Najratoborniji narod u cijeloj Junoj Americi danas je narod Jivaro u Ekvadoru. Analiza njihovih obi aja i priredbi s obzirom na rat i plijen otkriva nam mnogo toga o njima. Kod njih nema govora o prenapu enosti. Oni ne odlaze u rat da bi osvojili nova podru ja. Njihov je ivotni prostor prije prevelik nego premalen. Na podruju od preko 60 000 kvadratnih kilometara ivi moda 20 000 ljudi. Oni ne poznaju vea naselja, ak ni sela nisu kod njih omiljena. Svaka velika obitelj ivi u jednoj kui, za sebe, s tim da je glava obitelji najstariji mukarac, a najblia obitelj ivi moda nekoliko kilometara dalje. Ne povezuje ih nikakva politika organizacija. U miru je svaka glava obitelji najvia instancija, kojoj nitko ne moe zapovijedati. Kad Jivaro ne bi traili jedan drugog s neprijateljskim namjerama, u ogromnim prostorima njihovih prauma jedna grupa uope ne bi morala sretati drugu. Ono to ih povezuje jest krvna osveta, zapravo smrt. Za njih ne postoji prirodna smrt; kad neki ovjek umre, to znai da ga je zaarao neki neprijatelj iz daljine. Dunost je njegovih roaka da utvrde tko je odgovoran za smrt i da se osvete arobnjaku. Svaka je smrt, dakle, ubojstvo, i svaka se smrt moe osvetiti samo smru. No, dok smrtonosne arolije djeluju na daljinu, fizika ili krvna osveta, koju je ovjek duan izvriti, mogua je samo tako da se pronae krivac. Dakle, Jivaro trae jedan drugoga da bi se osvetili, i u tom se smislu krvna osveta moe smatrati njihovim drutvenim amalgamom. Obitelj koja zajedno ivi u jednoj kui tvori vrlo kompaktnu zajednicu. Sve to jedan mukarac poduzima, poduzima zajedno s drugim mukarcima iz svog kuanstva. Za velike pohode, koji su opasniji, ujedinjuju se mukarci iz nekoliko relativno blizih kua; i samo u tu svrhu, radi ozbiljnog osvetnikog pohoda, biraju poglavicu, iskusnog, obino starijeg mukarca, kojem e se pokoravati za vrijeme pohoda. Tako ratna hajka predstavlja stvarno dinamiko jedinstvo naroda Jivaro. Pored stati nog jedinstva obitelji, ona je jedino to je vano. Ratna je hajka u sreditu svih njihovih sve anosti. Ljudi se zajedno skupljaju tjedan dana prije nego to krenu na pohod, a kasnije se okupljaju na nizu velikih sveanosti kad se pobjedonosno vrate s pohoda. Ratni pohodi slue iskljuivo unitavanju. Ubijaju se svi neprijatelji, osim nekoliko mladih ena i moda nekoliko djece, koje pre-

uzimaju u vlastitu obitelj. Unitava se i imovina neprijatelja, koja je sama po sebi vrlo malena, njegove domae ivotinje, biljke i kua. Jedini predmet za kojim se stvarno tei jest odrezana glava neprijatelja. No, ta je tenja zaista prava strast, i najvei je cilj svakog ratnika da se barem jedanput vrati ku i s takvom glavom. Glava se preparira na poseban na in, i pri tome se smanjuje na veliinu narane. Tada se zove canca. Vlasnik takve glave stie poseban ugled. Kad proe neko vrijeme, moda jedna ili dvije godine, slavi se velika sveanost, u ijem sreditu stoji dobro preparirana glava. Na tu se sveanost pozivaju svi prijatelji, na njoj se mnogo jede, pije i plee; sve to se dogaa je ceremonijalno fiksirano. Radi se o sveanosti potpuno religioznog karaktera, te pri paljivom promatranju zapaamo da njezinu sr ini elja za mnoenjem i sredstva kojima se ono postie. Ne moemo ulaziti u pojedinosti, koje je Karsten opirno opisao u svojoj studiji Krvna osveta, rat i pobjedni ke sveanosti kod naroda Jivaro (Blutrache, Krieg und Siegesfeste bei den Jivaros). Bit e dostatno ukazati na jedan od njihovih najvanijih plesova, pri kojem se po redu estoko zazivaju sve ivotinje koje oni love, a nakon tih ivotinja seksualni akt ovjeka, koji slui mnoenju vlastitih ljudi.20 Taj je ples zapravo uvod u veliku sveanost. Mukarci i ene postavljaju se u krugu oko sredinjeg stupa kue, daju jedan drugom ruku i kreu se polako u krugu, pri emu zazivaju imena svih ivotinja ije meso rado jedu. Nakon toga spominju neke predmete koje Indijanac treba u kuanstvu i koje proizvodi sam. Nakon svakog tog imena glasno i estoko viu hej. Ples poinje prodornim zviducima. Samo zazivanje ;lasi ovako: gle Hej, hej, hej! Urlikave, hej! Crveni, hej! Smei majmune, hej! Crni majmune, hej! Kapucineru, hej! Sivi majmune, hej! Divlja svinjo, hej! Zeleni papagaju, hej! Dugorepi, hej! Ku na svinjo, hej! Masno, hej! enska odjeo, hej! Pojase, hej! Koaro, hej!

112

Mas a i mo

113

To zazivanje traje otprilike jedan sat, a za to se vrijeme plesai kreu malo desno, malo lijevo. Svaki put kad se zaustave da bi promijenili smjer, glasno zvide i viu i, i, i, i, kao da pomou tog povika ele odrati kontinuitet zazivanja. Drugo se zazivanje odnosi na ene i njihovu plodnost: Hej, hej, hej! eno, hej! eno, hej! Parenje, hej! Neka nam canca da parenje! Parenje, hej! Parenje, hej! 2eno, hej! eno, hej! Nek' se to ostvari, hej! Tako to radimo, hej! Neka bude lijepo, hej! Dosta, hej! U sreditu tih zazivanja i svih ostalih postupaka tijekom sveanosti stoji canca, glava uhvaenog neprijatelja, koja se potpuno smeurala. Njegov se duh stalno zadrava u blizini glave, i jako je opasan. Pokuavaju ga ukrotiti na razliite naine; im ga uspiju pretvoriti u svog slugu, on je vrlo koristan. On se brine za to da se mnoe njihove svinje i pilii; zahvaljujui njemu mnoe se gomolji manioke. On donosi svako obilje koje ovjek moe poeljeti. No, nije ga lako potpuno pokoriti. Na po etku je uasno osvetoljubiv; i uope se ne moe zamisliti kako bi im sve mogao nauditi. No, zapanjujui je broj obreda i postupaka kojima se slue da bi njime zagospodarili. Sveanost, koja traje vie dana, zavrava tako da ovjek u potpunosti postaje gospodar glave i duha koji joj pripada. Ako se canca promatra s gledita naih poznatijih ratnih obiaja, onda moramo rei da ona predstavlja ono to nazivamo plijenom. Ljudi idu u rat po neiju glavu; ta je glava jedini plijen. No, iako taj plijen na koncu izgleda malen, osobito onda kad se smeura na veliinu narane, on ipak sadri sve to je vano. Ta glava omoguuje ovjeku sve one vrste mnoenja koje eli: mnoenje ivotinja i biljaka od kojih ivi, predmeta koje sam proizvodi i, napokon, vlastitih ljudi. Radi se o nevjerojatno koncentriranom plijenu, i nije dostatno do epati ga se, ve se u dugim obredima treba potruditi da taj plijen postane ono to treba biti. Obredi kulminiraju u zajednikom uzbuenju sudionika sveanosti, osobito u obilju zazivanja i plesova. Canca-sveanost kao cjelina temelji se na hajki mnoenja. Kad ratna hajka ima sreu, ona naposljetku zavrava kao hajka mnoenja u sveanosti, a promjenu iz jedne u drugu moemo nazvati stvarnom dinamikom Jivaro-religije.

Kini plesovi Pueblo-Indijanaca

To su plesovi plodnosti koji trebaju izazvati kiu. Njima se, tako rei, kia nogama istiskuje iz zemlje. Tapkanje nogu je kao padanje kapi. Kad kia pone padati za vrijeme plesa, oni i dalje pleu na kii. Ples koji predstavlja kiu naposljetku prelazi u kiu. Grupa od 40 ljudi otprilike, koji se ritmiki kreu, pretvaraju se u kiu. Kia je najvaniji masovni simbol naroda Pueblo. On je oduvijek bio zna ajan, ak i za njihove pretke, koji su moda ivjeli negdje drugdje. Meutim, otkada ive na svojim suhim visoravnima, znaenje se kie jo povealo, tako da iz temelja odreuje prirodu njihove vjere. U sri svih njihovih obreda nalazi se kukuruz, od kojeg ive, i kia, bez koje kukuruz ne raste. Mnogobrojne arolije, kojima se slue za izazivanje kie, objedinjuju se i intenziviraju u kinim plesovima. Naglaava se da ti plesovi nemaju u sebi nita divlje; to je povezano s karakterom same kie. Kia, kao oblak koji se pribliava, predstavlja neto jedinstveno. On je jo visoko i daleko, mekan i bijel, i kad se pribliava, budi u ljudima njene osje aje. Ali, im se oblak isprazni, on nestaje; kia dosie ljude i zemlju u pojedinanim odvojenim kapima, i nestaje u zemlji. Ples koji treba primamiti kiu preobrazivi se u nju, predstavlja bijeg i raspadanje mase, jo vie nego njezino stvaranje. Plesai prieljkuju oblak, ali on ne smije ostati gore kao cjelina, ve se mora izliti. Oblak je prijateljska masa, toliko prijateljska da se poistovjeuje s precima. Mrtvi dolaze u kinim oblacima i donose sreu. Kad se u ljetno poslijepodne na nebu pojave kini oblaci, veli se djeci: Gledajte, dolaze vai djedovi. Time se ne misli na mrtve te obitelji, ve na pretke openito.51 No, sveenici, koji se nalaze u ritualnoj izoliranosti, nepomino sjede osam dana, zatvoreni u sebe, i pred svojim oltarima zazivaju kiu ovim rijeima: Gdje god imali svoje stalno boravite, Iz njega ete krenuti na put. Vae oblaie tjerane vjetrom, Vae tanke trake oblaka Ispuniti ivom vodom. Poslat ete nam svoju lijepu kiu, Kiu koja miluje zemlju, da ostane kod nas, Ovdje u Itivani, Sjeditu naih otaca,

114

Masa i mo

115

Naih majki. Onih koji su imali ivot prije nas. Doi ete svi Sa svojim obiljem vode.51a Ono to se prieljkuje jest obilje vode, .no to se obilje, koje se skupilo u oblacima, rasipa u kapi. U kinim plesovima naglasak je na tom rasipanju. Ono to se prieljkuje jest blaga masa, a ne neka opasna ivotinja koju treba ubiti, niti omrznuti neprijatelj protiv kojeg se treba boriti. Ona se poistovjeuje s masom predaka, koji su miroljubivi i dobronamjerni. Srea koju njezine kapi donose zemlji stvara jednu drugu masu, od koje oni ive, kukuruz. Kao i svaka druga etva, on znai skupljanje na gomilu. Radi se o potpuno obrnutom procesu: kini se oblak raspada u kapi, dok se etvena gomila okuplja u svim klipovima, u svem zrnju. Zahvaljuju i toj hrani mukarci postaju snani a ene plodne. U molitvama se esto spominje rije djeca. Sveenik govori o ivim pripadnicima plemena kao o djeci, ali on govori i o svim djeacima i djevojicama, svima onima koji pred sobom jo imaju ivotni put. On ih, u jednoj preciznoj slici, vidi kao sve one koji pred sobom jo imaju ivotni put. Dakle, bitne mase u ivotu Pueblo-Indijanaca jesu preci i djeca, kia i kukuruz, ili, ako bismo ih eljeli poredati u neku vrstu kauzalnog reda, preci, kia, kukuruz i djeca. Od etiri oblika hajke kod njih se gotovo potpuno zanemaruje lovaka i ratna hajka. Postoje jo ostaci hajke na zeeve. Postoji i zajednica ratnika, ali njihova je funkcija jo samo funkcija policije, a za djelovanje policije u naem smislu ima malo povoda. alobna je hajka kod njih nevjerojatno ograniena. Smrtnim se sluajevima pridaje to je mogu e manje panje, pa se nastoji da se mrtvi kao individue to bre zaborave. etiri dana nakon smrti veliki sveenik upozorava one koji tuguju za mrtvim da na njega vie ne misle. On je mrtav ve etiri godine! Smrt se pomi e u prolost, i tako se ublaava bol. Pueblo-Indijanci ne pridaju nikakvu vanost alobnim hajkama: oni izoliraju bol. Hajka mnoenja ivi kod njih kao aktivan i bogato razgranat oblik hajke. Najvea se vanost zajednikog ivota pridaje upravo njoj. Moemo rei da oni ive samo za to mnoenje, koje je okrenuto iskljuivo prema pozitivnom. Njima je nepoznata ona Janusova glava, koju znamo kod toliko drugih naroda: vlastito mnoenje na jednoj, smanjivanje broja neprijatelja na drugoj strani. Zato ih ne zanimaju ratovi. Kia i kukuruz stvorili su u njima blagu ud, a u sreditu njihova ivota nalaze se njihovi vlastiti preci i djeca.

O dinamici rata: prvi poginuli. Trijumf

Unutranja dinamika rata ili dinamika hajki u svojim poecima izgleda ovako: iz hajke koja oplakuje mrtvog stvara se ratna hajka koja ga mora osvetiti. Iz ratne hajke koja je pobijedila stvara se hajka mnoenja u trijumfu. Prvi poginuli je onaj koji sve ostale ispunjava osjeajem ugroenosti. Ne moemo dostatno istai vanost tog prvog poginulog za raspirivanje ratova. Vladari koji ele raspiriti rat dobro znaju da prvog poginulog moraju ili odnekud stvoriti ili izmisliti. Njegova uloga unutar grupe nije toliko vana. Moe biti rije o nekome tko nema naroit utjecaj, a ponekad je to ak netko potpuno nepoznat. Vana je jedino njegova smrt, i nita vie; svi moraju vjerovati da odgovornost za to snosi neprijatelj. Zatakavaju se svi razlozi koji su doveli do njegova ubojstva, osim injenice da je poginuo kao pripadnik grupe kojoj pripadamo i sami. Ubrzo nastaje alobna hajka i djeluje kao kristal mase; ona se, tako rei, otvara: pridruuju joj se svi koji se osjeaju ugroenima iz istog razloga. Njihovo se raspoloenje pretvara u raspoloenje ratne hajke. Rat, za ije je rasplamsavanje bio dostatan jedan jedini ili nekolicina mrtvih, izaziva ogroman broj mrtvih. Kad se izbori pobjeda, oplakivanje tih mrtvih je, za razliku od onog na poetku, dosta prigueno. Pobjeda, koja se doivljava kao presudno smanjenje broja, ako ne i kao unitenje neprijatelja, oduzima teinu tugovanju za vlastitim mrtvima. Njih su poslali kao prethodnicu u zemlju mrtvih, i oni su za sobom povukli jo mnogo neprijatelja. Na taj su nas na in oslobodili straha, bez kojeg ne bismo bili otili u rat. Neprijatelj je potuen, nestala je opasnost koja je ujedinila nae ljude, i sada svatko trai svoje. Ratna hajka je na putu da se raspadne u pljaku, slino kao to se dogaa pri raspadanju lovake hajke kod raspodjele. Ako se svi nisu osjeali ugroeni zajednikom opasnou, onda su bili privueni u rat upravo tim izgledima na pljaku. U tom se sluaju pljaka uvijek mora dopustiti; jedan se zapovjednik staroga kova ne bi usudio zabraniti svojim ljudima da pljakaju. No, opasnost od potpunog raspadanja trupa zbog pljake bila je tako velika da su se uvijek traila sredstva kojima bi se ponovno stvorilo ratniko raspoloenje. Najuspjenije sredstvo za to bila su pobjednika slavlja. Pravi smisao pobjednikih slavlja jest sueljavanje smanjenog broja neprijatelja s nadmonim brojem vlastitih snaga. Okuplja se narod, mukarci, ene i djeca. Pobjednici dolaze u istim formacija-

ma u kojima su otili u borbu. Budui da se pokazuju narodu, oni na narod prenose pobjedniko raspoloenje. Pristie sve vie ljudi, dok napokon nisu prisutni svi koji mogu iza i iz ku e. No, pobjednici ne pokazuju samo sebe. Oni su donijeli mnogo toga sa sobom, te dolaze kao oni koji omoguuju mnoenje. Oni pokazuju narodu svoj plijen. Ima u izobilju svega to je potrebno i to se cijeni, i svatko e dobiti jedan dio: bilo tako da dolazi uspjeni zapovjednik ili kralj, koji nadzire veliku raspodjelu plijena meu narodom, ili tako da im obeava olakice u daama ili druge prednosti. U plijen ne spadaju samo zlato i roba. Dovode se i zarobljenici, a njihova mnogobrojnost predoava smanjenje broja neprijatelja. U drutvima koja se ponose svojom civiliziranou sve ostaje na tom prikazivanju zarobljenih neprijatelja. Druga, koja nam se ine barbarskim, zahtijevaju vie: oni ele, kao okupljeni, a ne vie zbog osjeaja neposredne ugroenosti, doivjeti kako se smanjuje broj neprijatelja. Zbog toga dolazi do javnih smaknu a zarobljenika, kakva poznajemo s pobjedni kih slavlja mnogih ratnikih naroda. U glavnom gradu kraljevstva Dahomej ta su smaknua dosegla gotovo fantastine razmjere. Ovdje se jednom godinje odravalo slavlje koje je trajalo nekoliko dana: kralj je svom narodu prikazivao krvavu predstavu,52u kojoj su se pred oima sviju sjekle glave stotinama zarobljenika. Na jednoj je platformi sjedio na prijestolju kralj meu svojim dostojanstvenicima. Ispod je bila gomila okupljenog naroda. Na kraljev mig krvnici bi se dali na posao. Glave smaknutih bacali su na jednu gomilu; svi su mogli vidjeti nekoliko takvih gomila. Ulicama su ile procesije, u kojima su sa svake strane bila vjeala, na kojima su se njihala gola tijela smaknutih neprijatelja. Da se ne bi povrijedio osjeaj stida bezbrojnih kraljevih podanica, tijela su bila osaka ena kastrirana. Posljednjeg dana sveanosti dvor je opet bio okupljen na jednoj od platformi, i onda je poelo veliko obdarivanje naroda. Meu narod su se bacale koljke, koje su vrijedile kao novac, pa bi se ljudi za njih tukli. Onda su narodu dobacivali svezane neprijatelje; prije im je bila odrezana glava. Narod se tukao oko tijela, i pria se da su ta tijela u vrevi pojedena. Svatko je htio dobiti komadi ubijenog neprijatelja: ovdje moemo govoriti o priesti trijumfa. Nakon ljudi dole su ivotinje, no najvaniji je ostao neprijatelj. Postoje izvjetaji Evropljana iz 18. stoljea, koji su vlastitim oima vidjeli ta slavlja. U to vrijeme bili su to predstavnici bijelih naroda koji su imali svoje trgova ke postaje na obali; oni su trgovali robovima, tako da su dolazili u glavni grad Abomej da od kralja kupe robove. Kralj je jedan dio svojih zarobljenika prodavao Evropljanima. S tim je ciljem odlazio na ratne pohode, a Evropljani-

116

Masa i mo

Islam kao ratnika religija

117

ma je to odgovaralo. No, nije im bilo tako ugodno promatrati stravina masovna pogubljenja; meutim, njihova je prisutnost bila obvezni dio dvorske etikete. Pokuali su nagovoriti kralja da rtve koje su bile predodre ene za smaknu e proda njima kao roblje. Ne samo da su se tako sami sebi inili humanim, ve bi to koristilo i njihovu poslu. Meutim, na svoje veliko iznenaenje, saznali su da se kralj, unato lakomosti, nije elio odre i rtava. U vrijeme kad je vladala nestaica robova i trgovina stagnirala, trgovci su se ljutili zbog njegove trvrdoglavosti. Nisu mogli shvatiti da je kralju vie stalo do moi nego do bogatstva. Narod je bio naviknut na izlaganje rtava. Iz prikaza masovnog smanjenja broja neprijatelja u ovom sirovom i javnom obliku narod je dobivao dokaz o poveanju vlastite, brojnosti. Meutim, iz toga je neposredno proizlazila mo kralja. Predstava je imala dvostruki uinak. Ona je bila najsigurniji nain da se narod uvjeri u vlastito mnoenje pod kraljevom vlau i tako odri u stanju religiozno predane mase. Ona je istodobno odravala u narodu strah od njegovih zapovijedi. Smaknua je, naime, naredio kralj osobno. Kod Rimljana je najvea javna sveanost bio trijumf. Za tu se priliku okupljao cijeli grad. No, kad se carstvo nalo na vrhuncu mo i i kad se vie nisu neprestano osvajala nova podruja, pobjeda se pretvorila u instituciju, koja se redovito ponavljala u odreene dane iz kalendara. U areni su se pred oima okupljenog naroda vodile borbe, bez politikih posljedica, ali ipak ne sasvim bez svrhe, koja se sastojala u tome da se ponovno probudi i ouva osjeaj pobjede. Rimljani se, kao gledaoci, nisu sami borili ali su kao masa odluivali tko je pobjednik, i klicali mu kao nekada. Najvaniji je bio taj osjeaj pobjede. Pri tome su sami ratovi, koji vie nisu bili tako neophodni, izgubili vanost. Kod povijesnih naroda takve vrste rat postaje stvarno sredstvo mnoenja. Bilo tako da se zarobljuje plijen, od kojeg se ivi, ili tako da se dobivaju robovi, koji rade za pobjednika svaki se drugi, strpljiviji oblik mnoenja odbacuje i prezire. Stvara se neka vrsta dravne ratnike religije: njezin je cilj najbre mogu e mnoenje.

Islam kao ratnika religija

Muhamedanci se okupljaju na etiri razli ita na ina. 1. Nekoliko se puta dnevno okupljaju radi molitve na koju ih poziva glas odozgo. To su male, ritmike grupe, koje moemo nazvati molitvenim hajkama. Svaki je pokret to no propisan i us-

118

Masa i mo

Religije oplakivanja

mjeren u jednom pravcu, prema Meki. Jedanput tjedno, pri molitvi u petak, hajke se pretvaraju u mase. 2. Okupljaju se kad idu u sveti rat protiv nevjernika. 3. Okupljaju se u Meki na velikom hodoau. 4. Okupljaju se pred Posljednjim sudom. U islamu, kao i u svim religijama, vrlo su vane nevidljive mase. No, ovdje su nevidljive dvostruke mase, koje stoje jedna nasuprot drugoj, izraenije nego u drugim svjetskim religijama. im odjekne truba Posljednjeg suda, svi mrtvi ustaju iz grobova i na vojnu zapovjed brzo se upuuju na polje gdje se odrava sud. Tamo stupaju pred Boga, sakupljeni u dvije ogromne gomile, koje su jedna od druge odvojene: na jednoj su strani vjernici, na drugoj nevjernici, a Bog sudi svakom posebno. Tako se okupljaju sve generacije ljudi, i svakome se ini da je poloen u grob tek dan ranije. Nitko nema predodbu o beskrajnom vremenu koje je proveo u grobu. U smrti nije bilo snova ni sjeanja. No, glas trube uju svi. Tog e dana ljudi iza i u gomilama. U Kuranu se stalno spominju gomile u tom velikom trenutku. Ta predodba obuhva a najveu masu koju moe zamisliti jedan muhamedanac. Nitko ne moe zamisliti veu gomilu ljudi nego to je gomila svih koji su ikada ivjeli, okupljena na jednom mjestu. To je jedina masa koja vie ne raste, i ona je najgua od svih, jer svaki pojedinac na svom mjestu stupa pred lice svog suca. No, unato veliini i gustoi, ona od poetka do kraja uvijek ostaje podijeljena na dvije gomile. Svatko tono zna to ga oekuje: kod jednih postoji nada, kod drugih strava. Tog e dana biti ozarenih, .nasmijeenih, radosnih lica; a tog e dana biti i lica prekrivenih prainom, skrivenih mrakom, a to e biti nevjernici, grenici. Budui da se radi o apsolutno potenom sudu jer je svako djelo zabiljeeno i moe se pismeno dokazati nitko ne moe pobjei iz polovice kojoj pripada. Podvojenost mase u islamu je bezuvjetna, ona se sastoji u gomili vjernika i gomili nevjernika. Njihova je sudbina, koja e uvijek ostati razliita, da se meusobno bore. Vjerski se rat smatra svetom dunou, te se tako ve tijekom ivota, u svakoj borbi, anticipira dvostruka masa Posljednjeg suda iako mnogo manja od one prave. Za muhamedance postoji jo jedna, isto tako sveta dunost: hodoae u Meku. Tu je rije o sporoj masi, koja se postupno stvara pritjecanjem ljudi iz svih zemalja. Ovisno o tome kako daleko vjernik ivi od Meke, ta se masa moe stvarati tjednima, mjesecima ili ak godinama. Dunost da se na hodoae ode barem jedanput u ivotu, daje posebnu boju ovozemaljskom ivotu pojedinca. Onaj tko nije bio na tom hodoau, nije stvarno ivio. To iskustvo obuhva-

a, tako rei, cijelo podruje preko kojeg se proir vjera i okuplja ga na jednom mjestu, mjestu s ko iriti. Masa hodoasnika je miroljubiva. Okrenuta dostizanju svog cilja. Ona nema zadatak da pokora ve mora stii na odreeno mjesto i neko vrijeme tamo Smatra se velikim udom da grad veliine Mek te bezbrojne gomile hodoasnika. panjolski hodoas koji je boravio u Meki potkraj 12. stoljea i ostavio de ga boravka, smatra da ni najve i grad na svijetu n mjesta za toliko ljudi. Meutim, tvrdi se da se Mek posebnoj milosti, moe rairiti za mase; Meku treb maternicom, koja se smanjuje ili poveava ovisno o o Najvaniji trenutak hodoaa jest dan na ravn treba zajedno stajati 700 000 ljudi. Ako se taj broj n da ljude nadomjetaju nevidljivi aneli, koji se pos njih. Meutim, kad prou dani mira, ponovno dolazi rat. Muhamed je, veli jedan od najboljih poznavalac rok borbe i rata... Ono to je on najprije uinio u s sredini, .to on ostavlja kao oporuku za budunost s suzbijanje nevjernika, irenje, ne toliko vjere, kolik moi, koja je sfera moi Alaha. Borce islama ne zan raenje, koliko pokoravanje nevjernika. U tome je Kuran, bogom nadahnuta knjiga Pro nedvosmislen. Kad prou sveti mjeseci, ubijte nevje ih'naete; epajte ih, guite i ekajte u svim zasjedam

Religije oplakivanja

Lice zemlje karakteriziraju religije oplakivanja. mile neku vrstu univerzalnog znaenja u kranstvu. se temelje vrlo je kratka vijeka. to je vjerama koj oplakivanja dalo njihovu postojanost? to im daje tu vost zahvaljujui kojoj postoje ve tisuljeima? Legenda oko koje se stvaraju jest legenda o nep nom ovjeku ili bogu. Tu je uvijek pria o progonu, o lovu ili o hajci. S time moe biti povezano i nepra Ako je rije o lovu, onda poga aju pogrenog, naji vca umjesto ivotinje ikoju love. Mogue je, kao u jed rijanti, da progonjena ivotinja napadne i smrtno r to je to sluaj u legendi o Adonisu i vepru. Ta se sm smjela dogoditi, i zato je bol koju izaziva neizmje

Mogue je i da boica voli rtvu i da je oplakuje, kao to Afrodita oplakuje Adonisa. U Babilonu je to boica Itar a lijepi, prerano umrli mladi zove se Tamuz. Kod Frigijaca je to boica majka Kibela, koja ali za svojim mladim ljubavnikom Atisom. Potpuno je pomahnitala, upree lavove u svoja kola, luduje sa svojim koribantima, koje je uinila isto tako mahnitim kao to je i sama, po cijelom brdu Ida i oplakuje svog Atisa; jedan od njezinih koribanata probada sebi ruke, drugi rasputene kose juri po brdima, trei pue u rog, etvrti udara u bubanj ili lupa limenim diskovima; na cijelom brdu Ida vlada mete i fanatina srdba.55 U Egiptu je to Izida, koja je izgubila svog mua Ozirisa. Ona ga neumorno trai; puna tuge ide kroz zemlju i ne posustaje sve dok ga ne na e. Vrati se ku i, nari e ona, vrati se svojoj ku i,... ne vidim te, a ipak moje srce ezne za tobom i moje te oi ele. Vrati se onoj koja te voli, blaeni! Vrati se svojoj domaici. Ja sam tvoja sestra iste majke, ne smije biti tako daleko od mene. Bogovi i ljudi okrenuli su lice k tebi i zajedno te oplakuju ... Zovem te i plaem da se uje sve do neba, ali ti ne uje moj glas, a ipak sam ja tvoja sestra, koju si na zemlji ljubio; nisi ljubio nijednu osim mene, brate moj I56 Mogue je i to je kasniji, i ne vie mitski sluaj da ga oplakuje grupa sljedbenika i uenika, kao to oplakuju Isusa ili Husaina, unuka Prorokova, pravog mu enika ijita. Lov ili progon opisuju se-sa svim pojedinostima, i ta je pria uvijek ispriana pomno i osjeajno, uvijek u njoj tee krv, pa ak i u najhumanijim od svih muka, mukama samog Krista, ona ne zavrava bez krvi i rana. Svaki se pojedini postupak, od kojeg se sastoji muka, doivljava kao neto nepravedno i to se vie udaljavamo od mitskog vremena, postoji sve vea sklonost da se muke produe i da im se pridodaju bezbrojne ljudske znaajke. A lov ili hajka opisuje se s gledita rtve. Na kraju se stvara alobna hajka, no njezino oplakivanje ima jednu posebnu notu: mrtvi je umro za ljubav ljudi koji ga oplakuju. On je bio njihov spasitelj, bilo zato to je bio njihov veliki lovac ili zato to je imao druge, vie zasluge. Njegova se dragocjenost istie na sve mogue na ine; on je taj koji ne bi smio biti mrtav. Oni koji ga oplakuju ne priznaju njegovu smrt. Oni ele da ponovno ivi. U opisu arhaine alobne hajke, npr. u onom australskom sluaju koji sam spomenuo, istaknuo sam da oplakivanje poinje ve oko umirueg. ivi ga pokuavaju zadrati te ga prekrivaju svojim tijelima. Primaju ga u svoju gomilu, sa svih se strana zbijaju uz njega i nastoje ga zadrati. esto ga pozivaju natrag i nakon to je nastupila smrt, i tek kad su potpuno sigurni da se vie nee vratiti, po inje druga faza, faza odbacivanja mrtvaca u svijet mrtvih.

120

Masa i mo

Religije oplakivanja

Kod ove alobne hajke, koja se stvara kao legend dragocjenog mrtvog, proces umiranja se produuje na naine. Njegovi ga uenici ili vjernici, koji su ovdje jed ele pustiti. Prva faza, u kojoj nastoje zadrati umiru dna je i stoga u sreditu panje. To je vrijeme kada svi trkom dolaze sa svih stra brodoao svatko tko eli oplakivati. U ovim se religio ma alobna hajka otvara i proiruje u masu koja neza ste. To se jedanput dogaa na samoj sveanosti za mr se prikazuju njegove muke. U tu se sveanost uklju dovi, a esto i ogromne gomile hodoasnika, koji dolaz ljine. Meutim, alobna se hajka otvara i u vremen vjernika poveava. Sve poinje s nekoliko vjernika koj kao jezgra oplakivanja. Pri prvoj proslavi Duhova bilo krana, a u vrijeme cara Konstantina 10 milijuna. N gije ostala je ista, njezino je sredite alobna hajka. Zato se toliko ljudi pridruuje alobnoj hajci? U zina privlanost? to im ona prua? U svima koji jo dogaa se isto: lovaka ili progoniteljska hajka alobna hajka. Ljudi su ivjeli kao progonitelji, i kao p na svoj nain i dalje. Oni trae tue meso, reu ga, i h slabih stvorenja. U njihovim se oima odraavaju um dok se njezin posljednji povik, u kojem uivaju, zauv njihovu duu. Moda veina njih ne sluti da ne hra tijelo, ve i tamu koja je u njima. No, u njima poveavaju krivica i strah, tako da, i ne slutei, ezn njem. Zato se pridruuju jednom koji za njih umire t alovanju za njim sami osjeaju kao progonjeni. Be to su uinili, i koliko su divljali, u tom trenutku svi patnje. To je iznenadno i dalekoseno mijenjanje stra loba a od nagomilanog osjeaja krivnje zbog ubojs e i njih same stii smrt. Sve to su oni uinili drugi zima na sebe netko drugi, pa se nadaju da e oni, vjerni i ako ga budu posluno slijedili, izbjei osvetu. Pokazuje se da su religije oplakivanja neophod di sve dok se ljudi ne mogu okaniti ubijanja u hajka Od religije oplakivanja koje su se sauvale i koje nije analizirati, najvie nam otkriva religija islams bi ispravno opisati kult Tamuza ili Adonisa, Ozirisa oni pripadaju prolosti, i poznajemo ih samo iz klin hijeroglifa ili iz opisa klasinih pisaca; iako su ti op njive vrijednosti, ini se loginijim da obratimo pan ivi jo i danas te se tamo gdje jo postoji, pojavlju neublaenom obliku. Najvanija od svih religija oplakivanja jest kr biti rije i o njegovoj katoli koj varijanti. No, od s

Muharemska sveanost

trenutaka kranstva, od trenutaka stvarnog masovnog uzbuenja, opisat emo, umjesto trenutka pravog oplakivanja, jedan drugi, naime proslavu uskrsnua u Crkvi Isusova groba u Jeruzalemu. Samo oplakivanje, kao strastvena hajka koja se otvara u stvarnu masu, pojavljuje57se nezaboravno impresivno u muharemskoj sveanosti kod ijita.

122

Masa ! mo

123

Muharemska sveanost kod ijita

Od islama, koji ima nedvosmislene osobine ratnike religije, podvajanjem je nastala religija oplakivanja kakva se nigdje ne javlja u tako koncentriranom i ekstremnom obliku: vjera ijita. Ona je slubena religija u Iranu i Jemenu. iroko je rasprostranjena u Indiji i Iraku. ijiti vjeruju u duhovnog i svjetovnog vou svoje zajednice, koga nazivaju imamom. Njegov je poloaj vaniji od poloaja pape. On je nosilac boanskog svjetla. On je nepogreiv. Samo vjernik koji pristaje uz svog imama moe biti spaen. -Onaj tko umre ne poznavajui pravog imama svog vremena, taj umire smru nevjernika. Imam je izravni potomak Proroka. Prvim se imamom smatra Ali, Muhamedov zet, koji je bio oenjen njegovom keri Fatimom. Prorok je Aliju povjerio posebne spoznaje, koje je uskratio svim svojim drugim sljedbenicima, i te se spoznaje nasljeuju u njegovoj obitelji. Prorok je izriito imenovao Alija svojim nasljednikom, kao uitelja i vladara. On je izabran na Prorokovu zapovijed; samo on ima praivo na naslov Vladar pravovjernih. To su mjesto od Alija naslijedili njegovi sinovi Hasan i Husain: oni su bili Prorokovi unuci; Hasan je bio drugi, a Husain tre i imam. Svi drugi koji su svojatali vlast nad vjernicima, bili su samo uzurpatori. Politika povijest islama nakon smrti Muhameda pospjeila je stvaranje legende o Aliju i njegovim sinovima. Ali nije odmah izabran za kalifa. Tijekom 24 godine nakon Muhamedove smrti to su mjesto zauzimala, jedan za drugim, tri njegova suborca. Kad je trei umro, Ali je doao na vlast, ali je vladao vrlo kratko. Jednog petka, za vrijeme slube boje, u velikoj damiji u Kufi, ubio ga je otrovnim maem neki fanatini protivnik. Njegov najstariji sin Hasan prodao je svoja prava za sumu od nekoliko milijuna dirhema i povukao se u Medinu, gdje je nakon nekoliko godina umro od posljedica raskalaenog ivota. Prava jezgra vjere ijita postale su muke njegova mlaeg brata Husaina. On je bio prava suprotnost Hasanu, povuen i ozbiljan,

i mirno je ivio u Medini. Iako je nakon smrti svog brata postao glava ijita, dugo se vremena nije uputao u politiku. Meutim, kad je u Damasku umro vladajui kalif a njegov ga sin htio naslijediti, Husain mu se nije htio zakleti na vjernost. Stanovnici uzburkanog grada Kufe u Iraku pisali su Husainu pozivaju i ga da do e k njima. Htjeli su ga za svog kalifa, i obeavali mu da e dobiti sve ako doe. Husain se spremio na put sa svojom obitelji, enama, djecom i manjom grupom svojih sljedbenika. Put kroz pustinju je bio dug. Kad je stigao u blizinu grada, grad se ve bio okrenuo protiv njega. Guverner mu je poslao u susret mnogo snaniju grupu vojnika, koja ga je pozvala na predaju. Kad je on to odbio, odsjekli su mu pristup do vode. Opkolili su njega i njegovu malu pratnju. Na ravnici Kerbela, deseti dan mjeseca muharema, godine 680. nae ere, napadnut je i potuen Husain zajedno sa svojim pristaama, koji su se hrabro branili. Zajedno s njim palo je 87 ljudi, od toga velik broj ljudi iz njegove obitelji i obitelji njegova brata. Na njegovu su tijelu naeni tragovi 33 uboda koplja i 34 udarca ma a. Zapovjednik neprijateljske vojske zapovjedio je svojim ljudima da jau preko Husainova lesa. Konjska su kopita zgazila Prorokova unuka u zemlju. Odrezana mu je glava i poslana kalifu u Damask. Kalif ju je udario tapom po ustima. Na to ga je jedan stari Muhamedov pratilac, koji je prisustvovao tom prizoru, upozorio: Makni taj tap, rekao je vidio sam kako su Prorokova usta poljubila ova usta.58 Stradanja Prorokova roda postala su tema ijitske vjerske literature. Prave pripadnike ove grupe prepoznajemo po tome to su njihova tijela ispijena od gladovanja, njihove usne sasuene od ei a oi suzne od neprestana plaa. Pravi ijit je progonjen i jadan kao i .obitelj za ije se pravo zauzima i pati. Uskoro se poinje misliti da je zadatak Prorokove obitelji podnoenje ugnjetavanja i progona.59 Od tog tunog dana na Kerbeli povijest ovog roda samo je nastavak patnji i ugnjetavanja. Njezino prepriavanje u poeziji i prozi njeguje se u bogatoj knjievnosti o muenicima. Oni su predmet okupljanja ijita u prvoj treini mjeseca muharema, iji se deseti dan Aura smatra godinjicom tragedije u Kerbeli. Nae su godinjice nae alobne skuptine, tako zavrava ijitski plemi jednu pjesmu, u kojoj podsjea na mnoga stradanja Prorokove obitelji. Pravi vjernici imaju za cilj plakanje, naricanje i tugovanje nad nesretnom sudbinom i progonima Alijeve obitelji i njezina muenitva. Dirljivije nego ijitske suze, veli se u jednoj arapskoj uzreici. Plakati za Husainom, veli jedan moderni Indijac, pripadnik ove vjere, jest cijena naeg ivota i nae due; inae bismo bili najnezahvalnija stvorenja. I u raju emo tugovati za Husainom.. . Oplakivanje Husaina je znamenje islama. Nemogu e je da jedan ijit ne pla e. Njegovo je srce ivi grob, stvarni grob za glavu muenika kome su odsjekli glavu.60

Muharemska sve anost

Po intenzitetu izraenih osjeaja prie o Husainu kao osobi i njegovoj sudbini stoje u sreditu vjere. One su glavni izvor iz kojeg tee vjersko iskustvo. Njegova se smrt tumaila kao dobrovoljno rtvovanje samoga sebe, a zahvaljujui njegovim mukama sveti stiu u raj. Islamu je u poetku strana ideja posrednika. Nakon Husainove smrti ona je postala dominantna ideja ijitizma. Husainov grob na ravnici Kerbela postao je vrlo rano najvaniji cilj hodoaa ijita. Oko Husainova groba stoji 4000 anela, koji pla u za njim dan i no. Oni izlaze u susret svakom hodoasniku, ma od kuda on dolazio, sve do granice groba. Onaj tko posjeti ovo svetite, ima od toga slijede e koristi: Nikada mu se ne e sruiti krov nad glavom. Nikada se nee utopiti. Nee stradati u poaru. Nee ga napasti divlje zvijeri. No, onaj tko na ovom svetitu moli iskreno vjerujui, taj dobiva dodatne godine ivota. Steena zasluga vrijedi kao 1000 hodoaa u Meku, 1000 muenikih smrti. 1000 dana posta, 1000 osloboenja iz ropstva. Slijedee mu godine ne mogu nauditi ni vrag mi zli dusi. A ako umre, onda e ga pokopati aneli, a na dan uskrsnua uskrsnut e zajedno sa sljedbenicima imama Husaina, kojeg e prepoznati po zastavi u njegovoj ruci. Imam trijumfalno vodi svoje hodoasnike ravno u raj." U jednoj se drugoj tradiciji tvrdi da se svima koji se pokopaju na svetitu jednog imama ne e suditi na dan uskrsnua, bez obzira na to koliko su grijeili, ve da e biti, kao nekom plahtom, baeni ravno u raj, gdje e im an eli stegnuti ruku i estitati im. Zbog toga su se stari ijiti naseljavali u Kerbeli da tamo umru. Drugi, koji su ivjeli na velikoj udaljenosti od svetoga grada, ostavili su u oporuci zahtjev da budu tamo pokopani. Stoljeima dolaze iz Perzije i Indije beskrajne karavane mrtvih u Kerbelu, tako da se grad pretvorio u jedno ogromno groblje. Ma gdje ijiti ivjeli, njihova velika sveanost jesu dani mjeseca muharema, tijekom kojih je Husain pretrpio svoje muke. Tijekom tih deset dana tuguje cijeli perzijski narod. Kralj, ministri i dravni slubenici nose crno ili sivo. Gonii mazgi i vojnici idu naokolo raskopane koulje i razdrljenih grudi, a sve se to smatra znakom velike tuge. Sveanost poinje prvog dana muharema, koji je istodobno poetak nove godine. S drvenih se propovjedaonica pripovijeda pria o Hasainovim mukama. Pria se pripovijeda sa svim pojedinostima, ne zaboravlja se nijedna epizoda. Sluaoci su duboko dirnuti. Njihove povike O Husaine! O Husaine! prati stenjanje i suze. Takvo se recitiranje nastavlja tijekom cijelog dana, dok se propovjednici na propovjedaonicama smjenjuju. Tijekom prvih devet dana muharema mukarci u grupama prolaze ulicama goli do pasa, obojeni crveno ili crno. upaju kose, zadaju sebi rane maem, vuku za sobom teke lance ili izvode divlje plesove. Dolazi do krvavih obrauna s inovjernima.62

124

Mas a i mo

Sveanost kulminira desetog dana muharema u v koja je izvorno predstavljala Husainovu pogrebnu po je sredite Husainov lijes, koji nosi osam mukaraca mukaraca namazanih krvlju marira iza lijesa i pjev ku pjesmu. Iza njih ide konj, Husainov ratni at. Na z no nalazi jedna grupa od pedesetak mukaraca, koj raju dva drvena tapia jedan o drugi. Gotovo mahnitost koja obuzima tuguju e mase na ovim sv njom e nas upoznati jedan opis iz Teherana, koji ci koji slijedi. Stvarna prikazanja muke, u kojima se dramatski ke Husainove, pretvorila su se u stalan obiaj tek po ljea. Fascinantan opis tih prikazanja dao je Gobine desetih godina i kasnije dugo boravio u Perziji. Kazalite su novano podupirali bogatai; izda smatrali su se zaslunim djelom, kojim darovate u u raju. Vea su kazalita primala 2000 do 3000 nu su se predstave izvodile pred vie od 20 000 gled bila otvorena svima, prosjaku u krpama i najbogati Polnjale su u 5 sati ujutro. Prije prikazanja muka n provodilo u procesijama, plesovima, propovijedima i di su jedni drugima dodavali jelo i pie, dok su im smatrali svojom au da osobno poslue naj odrpani Gobineau opisuje dvije vrste bratstava, koja n prilikama. Mukarci i djeca s bakljama, idui u pro crne zastave, ulaze u kazalite i pjevajui obilaze je grupe mogu vidjeti nou kako urno hodaju kroz kazalita do drugog. Ispred njih tri nekoliko djece som vie: Ah Husain! Aj Akbar! Braa staju pred cama, pjevaju i pri tome se prate na divlji i bizara aku oblikuju u neku vrstu koljke i njome se esto raju ispod lijevog ramena. Pri tome nastaje tup zvu ruku, koji se uje na veliku daljinu i koji je vrlo e mente su udarci teki i spori, i stvaraju spor ritam. brzi i ustri, te u prisutnima izazivaju uzbuenje. K danput po nu s time, rijetko se doga a da ih ne p torij. Na znak svog voe sva braa poinju pjevati, kati na mjestu i ponavljati kratko i odrezano: 'Hasan

Drukije bratstvo predstavlja bratstvo flagelan svoju glazbu bubnjeve razli ite veliine. Goli su a na glavi nemaju nita. To su mukarci, ponekad djeca od 12 do 16 godina. U ruci dre eljezne la Neki nose drvene ploe. Procesija ulazi u kazalite i prilino sporo, litaniju koja se sastoji od samo dvij Husain!' Bubnjevi ih prate sve brim udarcima. drvene ploe, ritmiki udaraju jednu plou o drugu,

126
Masa i mo Muharemska sveanost

127

plesati. Sluaoci ih prate udarajui se u grudi. Nakon nekog vremena poinju se bievati lancima, najprije sporo i s oitom namjerom; onda postaju ivi i udaraju ja e. Svi koji imaju igle, zabadaju ih sebi u ruke i obraze. Krv tee, masa pada u zanos i jeca, uzbuenje se poveava. Voa trupe tr i izmeu redova amo-tamo, podstie slabe i dri ruke onima koji previe mahnitaju. Kad uzbuenje postane preveliko, on zapovijeda da glazba utihne, i sve se zaustavlja. Teko je ne biti impresioniran takvim prizorom: ovjek suosjea, osjea saaljenje i uas istodobno. Ponekad se, u trenutku kad prestane ples, vide flagelanti kako podiu ruke s lancima prema nebu i ppgleda snanog i punog vjere dubokim glasom viu: 'Jallah! O Boe!', tako da ovjeka potpuno ispuni divljenje, toliko je cijelo njihovo bie preobraeno. Mogli bismo ih nazvati orkestrom tuge, a njihovo je djelovanje djelovanje kristala mase. Bol koju sebi zadaju jest Husainova bol. Budui da oni prikazuju tu bol pred drugima, ona postaje bol cijele zajednice. Udaranje u grudi, u kojem sudjeluju svi, stvara ritmiku masu. Ona je noena osjeajem tugovanja. Husain je otrgnut od svih njih te im pripada svima zajedno. Meutim, nisu samo kristali bratstava ti koji meu prisutnima stvaraju alobnu masu. I propovjednici i drugi, koji nastupaju pojedinano, izazivaju isti efekt. Posluajmo to je Gobineau vidio vlastitim oima u jednoj takvoj prilici. Kazalite je dokraja puno. Kraj je lipnja, ovjek se gui pod ogromnim atorom. Masa uzima neto za osvjeenje. Jedan se dervi penje na pozornicu i pjeva hvalospjev. Publika ga prati udarajui se u grudi. Njegov glas nije ba zanosan, jer ovjek djeluje umorno. On ne ostavlja nikakav dojam, pjesme postaju sve bezbojnije. ini se da on to osjea, zastaje, silazi s pozornice i nestaje. Ponovno vlada tiina. Onda iznenada gromoglasno preuzme rije jedan velik, debeo vojnik, Turin, koji se poinje glasno i sve jae udarati u grudi. Jedan drugi vojnik, isto Turin, ali iz neke druge jedinice i isto tako odrpan kao prvi, poinje odgovarati na udarce kao jeka. Tako iznova poinje ravnomjerno udaranje u grudi. Tijekom 25 minuta zadihana se masa, potpuno zanijeta udarcima ovih dvaju mukaraca, toliko udara da potpuno poplavi. Opija je monotono, snano ritmizirano pjevanje. Udaraju se to bolje mogu: to je priguen, dubok, pravilan, nezaustavljiv um, no samo to nije dostatno. Jedan mladi crnac, koji izgleda kao nosa tereta, ustaje usred gomile koja ui. Baca kapu s glave i poinje pjevati punim glasom, dok se istodobno objema akama udara po obrijanoj glavi. Bio je deset koraka od mene, tako da sam mogao pratiti svaki njegov pokret. Usne su mu poplavile; to je on vie mijenjao boju, to je postajao ivlji, vikao je i udarao kao po nakovnju. To je trajalo otprilike deset minuta. No, dva vojnika nisu mogla dalje, s njih je tekao znoj. A im je nestalo njihovih jasnih i snanih glasova koji

su vodili i poticali zbor, zbor je poeo oklijevati te se zbunio. Jedan je dio glasova utihnuo, a crnac je, kao da mu nedostaje fizika podloga, sklopio oi i sruio se na jednog susjeda. inilo se da svi osjeaju veliko saaljenje i potovanje prema njemu. Stavili su mu na glavu leda a usta osvjeavali vodom. No, on je bio u nesvijesti, i ttrebalo mu je jo neko vrijeme da doe svijesti. Kad se osvijestio, blago je i ljubazno zahvalio svima koji su mu pomogli. im je donekle uspostavljen mir, na pozornicu se popeo jedan mukarac odjeven u zeleno. U njegovoj pojavi nije bilo niega neobinog, izgledao je kao trgovac ivenim namirnicama iz bazara. Taj je mukarac odrao propovijed o raju, iju je veliinu opisao strastvenom rjeitou. Da bi se dospjelo u raj, nije dostatno proitati Prorokov Kuran. 'Nije dostatno u initi sve to preporuuje ova sveta knjiga, nije dostatno doi u kazalite i plakati, kao to vi inite svaki dan. Morate raditi dobra djela u Husainovo ime i iz ljubavi prema njemu. Husain je ulaz u raj, Husain podupire svijet, Husain donosi spas. Viite: Hasan, Husain!' Cijela je gomila poela vikati: 'O Hasan, o Husain!' 'Dobro. Sad jo jedanput!' 'O Hasan, o Husain!' 'Molite Boga da zauvijek ouva vau ljubav prema Husainu. Hajde, zazivajte Boga!' Cijela masa jednim jedinim pokretom podie ruke u zrak i vie priguenim i upornim glasom: 'Jallah! O Boe!'64 Samo prikazanje muka Husainovih, koje slijedi iza ovog dugog i uzbudljivog uvoda, sastoji se od labavog niza od 40 do 50 prizora. Sve dogaaje, prije nego to se oni odigraju na pozornici, pria aneo Gabrijel prorocima ili se vide unaprijed u snovima. Ionako je sve to e se dogoditi ve poznato gledaocima, jer nije bitna dramska napetost u naem smislu te rijei, ve potpuni angaman. Sve patnje Husainove, muke njegove ei kad mu je odsjeen pristup do vode, i epizode za vrijeme bitke i njegove smrti, prikazuju se naglaeno realistiki. Samo imami i sveci, proroci i aneli pjevaju. Omrznuti likovi, kao to je kalif Jazid, koji je zapovjedio da se Husain ubije, i ubojica Samr, koji mu je zadao smrtonosni udarac, ne smiju pjevati, ve samo deklamirati. Moe se dogoditi da i njih savlada stnahavitost njihovih nedjela. Tada za vrijeme svojih zlih rijei sami brinu u pla . Nema pljeska, ljudi plau, uzdiu ili se Uidarajiu po glavi. Uzbuenje gledalaca dostie takav vrhunac da esto pokuavaju linovati likove hulja, Husainovih ubojica. Pred kraj se pokazuje kako se odrezana glava mu enika donosi na kalifov dvor. Na putu se doga a jedno udo za drugim. Jedan se lav duboko klanja pred Husainovom glavom. Povorka zastaje kod jednog kranskog samostana: kad opat opazi glavu muenika, odrie se svoje vjere i prelazi na islam.

Masa I mo

Katolicizam i masa

129

zagovaranje ima samo on. Neka Husiain, po mojoj posebnoj milosti, bude posrednik za sve.- Prorok Muhamed predaje Husainu klju od raja i govori: Idi i spasi od ognja svakog tko je za vrijeme svog ivota prolio barem jednu suzu za tobom, svakoga tko ti je na bilo koji nain pomogao, svakoga tko je otiao na hodoae do tvog svetita ili te je oplakivao i svakoga tko je za tebe napisao tragine stihove! Odnesi svakog od njih sa sobom u raj! Nijedna vjera ne pridaje takvu vanost oplakivanju. Ono je najvea vjerska zasluga i mnogo vrednija od svakog drugog dobrog djela. Ovdje je potpuno opravdano govoriti o religiji oplakivanja. Meutim, ovakva masa ne dosee kulminaciju u kazalitima za vrijeme prikazivanja muka Husainovih. Jedan je oevidac slijedeim rijeima opisao Dan krvi na ulicama Teherana, u kojem sudjeluje pola milijuna ljudi. Teko je na i opis jeziviji i uvjerljiviji od ovoga. Petsto tisua ljudi obuzetih ludilom posipa se pepelom i udara elom o zemlju. Dobrovoljno se ele podvri muenju, poiniti grupno samoubojstvo ili se na rafiniran nain osakatiti. Jedna za drugom slijede procesije pojedinih gilda. Budui da se one sastoje od ljudi koji su zadrali mrvicu razuma, naime ljudski nagon za samoodranjem, njihovi su sudionici obueni sasvim obino. Nastupa velika tiina; dolaze stotine mukaraca u bijelim kouljama, lica ekstatino okrenuta prema nebu. Od tih e mukaraca nave er neki biti mrtvi, mnogi osaka eni i iznakaeni, dok e bijele koulje obojene crveno postati mrtvaki pokrovi. Ova stvorenja ve ne pripadaju zemlji. Njihove grubo iskrojene koulje imaju proreze samo za vrat i ruke: to su lica muenika i ruke ubojica. Ohrabreni njihovim povicima i zahvaeni njihovim ludilom, drugi im dodaju sablje. Njihovo uzbuenje postaje ubila ko, okreu se u krugu oko svoje osi i vitlaju oruje koje su dobili iznad glave. Njihovi povici nadglasavaju masu. Da bi mogli izdrati muke, moraju doi u stanje katalepsije. Koracima robota idu naprijed, natrag, u stranu, bez oiglednog reda. Pri svakom koraku u taktu se udaraju krbavim sabljama po glavi. Tee krv. Koulje postaju skrletno crvene. Pogled na krv dovodi pomuenost njihova mozga do vrhunca. Neki od tih dobrovoljnih muenika padaju s nogu i udaraju sabljama oko sebe. Izmeu stisnutih usnica tee im krv. U svom su divljanju prerezali sebi vene i arterije, te umiru na licu mjesta prije nego to ih policija stigne odnijeti u ambulantu, improviziranu iza sputenih roleta jednog butika.

128 povjerava klju od raja. Sam Bog zapovijeda: Pravo na

Husainova smrt nije bila uzaludna. Kod uskrsnua njemu se

Masa se, neosjetljiva na udarce policajaca, naginje nad njih, prima ih i odnosi u drugi dio grada, gdje se krvoprolie nastavlja. Nijedan ovjek ne ostaje nepomuene svijesti. Oni koji sami nemaju hrabrosti za prolijevanje krvi daju drugima kolu za ohrabrenje i potiu ih tim sredstvima i klevetama. Muenici skidaju koulju, koja se smatra blagoslovljenom, i daju je onima koje vode sa sobom. Drugi, koji na poetku nisu meu dobrovoljnim rtvama, iznenada u opem uzbuenju osjete u sebi e za krvlju. Trae da im daju oruje, trgaju sa sebe odjeu i zadaju sebi rane tamo gdje treba. Ponekad u procesiji nastane praznina jer neki od sudionika iscrpljen pada na zemlju. Praznina se odmah ispunjava, nad nesretnikom se zatvara masa, udara ga nogama i gazi preko njega. Najljepa je sudbina umrijeti na jedan od dana sve anosti Aura, kada vrata osam rajeva stoje irom otvorena za svete, i svaki nastoji ui. Uzbuenje mase zahvaa vojnike u slubi koji se brinu za ranjene i koji trebaju uvati red. Oni skidaju uniformu i sami se bacaju u ope prolijevanje krvi. Ludilo zahva a djecu, ak i sasvim malu: pokraj jednog zdenca stoji majka, pijana od ponosa i pritie na grudi dijete koje se upravo samo osakatilo. Druga dolazi trui i vie: njezino je dijete sebi upravo iskopalo jedno oko, a uskoro e iskopati i drugo; roditelji to promatraju s uivanjem.45

Katolicizam i masa
Nepristrani promatra kod katolicizma zapaa stanovitu sporost i mirnou, povezane s velikom irinom. Njegova je glavna tvrdnja, tvrdnja da ima mjesta za sve, sadrana ve u njegovu imenu. Poeljno je da svatko prijee na katolicizam, i svakoga primaju pod odreenim uvjetima, koje ne moemo nazvati strogim. U tom se, a ne u procesu primanja, u principu zadrao posljednji trag jednakosti, koji neobino odudara od njegova inae strogo hijerarhijskog karaktera. Svoj mir, koji je pored irine ono najprivlanije u njemu, katolicizam zahvaljuje svojoj starosti i odbojnosti prema svemu to 3e izrazito masovno. Nepovjerenje prema masi postoji u katolicizniu ve dugo, moda ve od najranijih heterikih pokreta montanista, koji su se bez potovanja odluno okrenuli protiv biskupa. Opasnost od neo ekivanih izbijanja hereza, lakoa s kojom se one

130

Masa i mo Katolicizam I masa

131

dalje razvijaju, njihova brzina i nepredvidljivost, a prvenstveno uklanjanje tereta distanci, kojima naroito treba pribrojiti distance crkvene hijerarhije sve je to ve od ranog vremena ponukalo crkvu da u otvorenoj masi vidi svog glavnog neprijatelja i da joj se suprotstavlja na sve mogue naine. Ta nepokolebljiva spoznaja proima sadraje svih njegovih vjerovanja, kao i sve praktine oblike njezine organizacije. Do sada nije na svijetu postojala nijedna drava koja bi se znala braniti od mase na tako raznovrsne naine. U usporedbi s crkvom, svi se vlastodrci doimaju kao jadne eprtlje. Tu prije svega treba misliti na sam kult, koji najneposrednije djeluje ma okupljene vjernike. On predstavlja vrhunac sporosti i odmjerenosti. Kretnje sve enika u njihovu tekom i krutom ornatu, odmjerenost njihovih koraka, razvuenost njihovih rijei sve to pomalo podsjea na beskrajno razrijeeno oplakivanje mrtvog, toliko ravnomjerno podijeljeno na stoljea da ne preostaje gotovo nita od iznenadnosti smrti i estine bola; vremenski je proces oplakivanja mumificiran. Povezivanje meu vjernicima spreava se na nekoliko naina. Oni ne propovijedaju jedan drugom; rije obi nog vjernika uope nije sveta. Sve to on oekuje, sve to ga razrjeava viestrukog pritiska koji osjea na sebi, dolazi s vieg mjesta; on ne razumije ono to mu se ne objasni. Svetu rije dobiva ve prevakanu i ona se, kao neto sveto, od njega titi. Cak i grijesi pripadaju sveenicima, kojima se moraju ispovijedati. Za njega nije nikakvo olakanje ako ih ispria drugim, obinim vjernicima, a ne smije ih zadrati za sebe. U svim dubljim pitanjima, pitanjima morala, on stoji sam nasuprot sveenstvu; da bi imao barem donekle sretan ivot, koji mu omoguuje sveenstvo, pojedinac mu je potpuno predan na milost i nemilost. No, i sam nain prieivanja odvaja vjernika od drugih koji se prieuju zajedno s njim, umjesto da ih na tom istom mjestu meusobno povee. Kandidat dobiva dragocjeno blago sam za sebe. On ga oekuje i treba ga sa uvati za sebe. Onaj tko je promatrao redove ljudi koji su doli na priest, mora zamijetiti kako je svaki pojedinac zaokupljen sam sa sobom. Oni koji dolaze ispred ili iza njega zanimaju ga jo manje nego njegov blinji, kojeg susreu u svakodnevnom ivotu, a i ta je veza ve vrlo labava. Priest povezuje primaoca sa crkvom, koja je nevidljiva i ogromna; ona ga odvaja od prisutnih. Kandidati se osjeaju kao jedno tijelo isto onako malo kao i grupa ljudi koja je pronala neko blago i upravo ga podijelila izmeu sebe. U organizaciji tog procesa, koji je od sredinjeg zna enja za vjeru, crkva odaje svioju opreznost pred svim to bi moglo samo podsjetiti na masu. Ona slabi i ublaava zajednitvo imeu prisutnim lgiudima i umjesto toga smjeta u daljinu zajednitvo koje je ogrom-

no, kojem vjernik nije neophodno potreban i koje, sve dok vjernik ivi, nikada ne uklanja granice izmeu njega i sebe. Dozvoljena masa, na koju katolicizam neprestano upuuje, masa anela i blaenih, nije samo gurnuta u daleki drugi svijet, te ve time, svojom udaljenoou, uinjena bezopasnom i udaljena od podruja neposrednog utjecaja; ona je takoer uzorno oputena i mirna. Nikada ne zamiljamo da su blaeni jako aktivni; njihova mirnoa podsjea na mirnou prooesije. Oni hodaju i pjevaju, hvale Boga i i osjeaju svoju sreu. Svi rade otprilike isto, neodoljivo nam se namee odreena jednoobraznost njihove sudbine; nitko nije nikada pokuavao prikrivati ili poremetiti veliku slinost njihova naina ivljenja. Ima ih mnogo, nalaze se jedan blizu drugog i ispunjeni su jednakim blaenstvom. No, to su ujedno i sve njihove karakteristike mase. Oni se mnoe, .ali tako sporo da se to ne zamjeuje: nikada se ne govori o poveanju njihova broja. Oni nemaju nikakve usmjerenosti. Njihovo je stanje kona no. Kraljevski je dom u kojem ive nepromjenljiv. Oni vie ne ele nikamo otii; nema niega to bi jo mogli oekivati. Sigurno je da je to najblai, najbezopasniji oblik mase koji moemo zamisliti. Moda bismo ih zapravo jedva mogli nazvati masom; oni se zapravo nalaze na granici: okupljeni zbor koji pjeva lijepe, ali ne previe uzbudljive pjesme; izabranost kao istanje, nakon svih obreda koji slue potvr ivanju, i koja traje vjeno. Kad trajanje ne bi bilo najtee ostvarivo od svega za im ljudi eznu, onda bi bilo teko shvatiti u emu se zapravo sastoji privlanost blaenih kao mase. Ovdje na zemlji ponaanje nije ba tako suzdrano kao meu blaenima, ali sve ono to crkva ima pokazati, ona pokazuje sporo. Impresivan primjer te sporosti jesu procesije. Namjera im je da ih vodi to vie ljudi, njihovo se kretanje orijentira prema tom cilju i nalikuje na tiho guranje. Ona obuhva a vjernike prolaze i pored njih, vrlo polako, i ne pokuavajui ih potai na neko vee kretanje izuzev pobonog kleanja ili pridruivanja procesiji u propisanom redu, sasvim na kraju povorke, bez misli, bez elje da se popnu vie unutar tog poretka. Procesija uvijek prua sliku crkvene hijerarhije. Svatko koraca u odjei koja pripada njegovu poloaju, tako da ga svi prepoznaju i oznaavaju kao onog koga on predstavlja. Blagoslov se oekuje od onoga tko ima pravo dati blagoslov. Ve ta ralanjen ost procesije koi u promatra u pribliavanje nekom stanju koje bi nalikovalo na masu. Promatra je fiksiran na mnogobrojnim razinama promatranja; iskljueno je svako izjedna enje, svako objedinjavanje, Odrasli promatra nikada ne e vidjeti sebe kao sve enika ili biskupa. Oni za njega uvijek ostaju odvojeni, i on ih uvijek postavlja iznad sebe. Meutim, to je on vei vjernik, to e vie biti sklon to-*ne da njima, koji su toliko vii i svetiji od njega, iskae svoje tovale. A upravo je to svrha procesije, koja eli izazvati zajedniko tovanje vjernika. Vie se zajednitva ni ne trai, jer bi ono moglo

Masa I mo

mogli kontrolirati. Cak je i samo iskazivanje tovanja stupnjevano; budui da se masa uz procesiju penje s jedne stepenice na drugu, stepenicama koje su joj poznate i oekivane, stepenicama koje ostaju iste, ona je liena alaca iznenadnosti. Penje se tiho i .nepokolebljivo kao plima, dosie svoju najviu razinu i opet polako pada. S obzirom na zna enje svih oblika organizacije za crkvu, nije udo da u njoj nalazimo velik broj kristala mase. Njihova se funkcija vjerojatno ne moe nigdje tako dobro prou avati kao ovdje; pri emu, meutim, ne smijemo zaboraviti da i oni slue opem cilju crkve, koji se sastoji u spreavanju ili, zapravo, u usporavanju stvaranja mase. U kristale mase spadaju samostani i redovi. Oni obuhvaaju prave krane, koji ive u poslunosti, siromatvu i kreposti. Oni slue tome da se drugima, mnogobrojnima, koji se, istina, zovu krani, ali nikada ne mogu ivjeti kao krani, uvijek iznova pokazuju oni koji to stvarno jesu. Najvanije pojedinano sredstvo u tome jest njihova nonja. Ona znai odricanje i izdvajanje iz uobiajenih obiteljskih veza. Njezina se funkcija potpuno mijenja u razdobljima opasnosti. Crkva si ne moe uvijek dozvoliti svoju otmjenu suzdranost, svoju odbojnost prema otvorenoj masi i zabranu koju je stavila na njezino stvaranje. Postoje razdoblja kad joj prijete neprijatelji izvana ili u kojima je istupanje iz crkve tako brzo da se protiv njega moe boriti jedino sredstvima same poasti. U takvim se razdobljima crkva osjea ponukanom da neprijateljskim masama suprotstavi svoje vlastite. Tada redovnici postaju agitatori koji pripovijedajui putuju po zemlji i pozivaju ljude na aktivnost, to se ina e radije izbjegava. Najgrandiozniji primjer takvog svjesnog stvaranja mase od strane crkve jesu kriarski ratovi.

132 dovesti do izraavanja osjeaja i postupaka koji se vie ne bi

Sveta vatra u Jeruzalemu

Sveta vatra u Jeruzalemu

Grka proslava uskrnjeg tjedna u Jeruzalemu kulminira u jednom vrlo neobinom obredu. Tek se na uskrnju nedjelju u crkvi Isusova groba sveta vatra sputa s neba na zemlju. Okupljene su tisu e hodoasnika iz cijeloga svijeta da bi pripalile svije e na plamenu im on bukne iz Spasiteljeva groba. Vatra se smatra bezopasnom, a vjernici su uvjereni da im ne moe uiniti naao. Pa ipak, borba za dobivanje vatre je ve mnoge hodoasnike stajala ivota. Stanley, koji je kasnije postao dekan u Westminsteru, prisustvovao je na jednom svom putovanju godine 1853.66uskrnjoj slavi u Crkvi Isusova groba i napisao opiran opis te slave.

Kapela u kojoj se nalazi sveti grob smjetena j crkve. Vjernici su okupljeni oko groba stojei zbije kruga, koja odvajaju dva reda vojnika. Pojas i prstena uvaju turski vojnici. Gore na galerijama sj jutro je na uskrnju nedjelju, i privremeno je sve najavljuje dogaaje koji dolaze. Dva ili tri hodoasn dre za jedan otvor u zidu kapele Svetoga groba. Oko podneva arolika gomila arapskih krana bodan prolaz izmeu prstenova i u njemu divlje ju dok ih vojnici ne uhvate. ini se, ovi Arapi vjeruju e pojaviti ako prije toga nekoliko puta ne optr e gr skakanje oko groba traje puna dva sata. Oko 20, odjedanput poinje tr ati, zatim hvataju jedan drug njih podiu na ramena ili glave i jure s njim sve d dolje, a onda to isto rade s nekim drugim. Neki su ja runa a neki gotovo goli. Obino jedan od njih id kao govornik. Pljee rukama, a i oni pljeu i divlj grob Isusa Krista! Neka Bog uva sultana! Isus Kr pio!' Ono to poinje u malim grupama, uskoro se se na koncu cijeli kruni pojas izmeu vojnika ne p vanje, vrtlog, divlju bujicu mahnitih likova. Postupno puta ili se gui. Pojas se oslobaa ljudi, a iz grke c ga procesija s izvezenim transparentima i obilazi gro U tom trenutku uzbuenje, koje je do tada bilo trkae i plesae, zahvaa sve. Dvije ogromne mase h vojene vojnicima, jo uvijek ostaju stajati na svojim se svi daju u divlju viku, izmeu koje se s vremena to zvui prilino neobino uje pjevanje procesij put obilazi grob. Trei se put oba reda turskih vojnik druuju procesiji otraga. U jednom velikom kretanju amo-rtamo. Blii se vrhunac dana. Prisutnost ino spreava, kako se vjeruje, silazak vatre, i sada je d istjeraju iz crkve. Turci doputaju da ih istjeraju, i kaos kakav karakterizira borbu i pobjedu. Sa svih str rulja napada vojnike koji hrle iz crkve na njenom izlazu procesija se prekida, transparenti se njiu

U jednoj maloj ali 'kompaktnoj gomili ljudi brzo pelu biskupa od Petre, koji je ovaj put 'biskup vatr patrijarhe, te za njim zatvaraju vrata. Cijela je crk jedinstveno more glava koje ponovno bruji. Ljudi ne jednom malom prostoru: od otvora na sjevernoj st zida crkve vodi uzak prolaz. Uz sam otvor stoji svee tio vatru. S obje strane prolaza, do kud dosee pogle stotine golih ruku kao grane ume koja podrhtava u

U prijanje, smionije doba, u tom se trenutku iz Pele pojavljivao golub da bi uinio vidljivim silazak D

134

Sveta vatra u Jeruzalemu

Taj je obiaj naputen ali jo uvijek postoji vjerovanje u njegov silazak, te ovjek moe potpuno shvatiti veliko Masa I mo uzbuenje u slijedeim trenucima samo ako to zna. Na otvoru se pojavljuje svijetao plamen kao plamen gorueg drva koji, kao to zna i priznaje svaki obrazovani Grk, pali biskup u kapeli. Meutim, svaki hodoasnik vjeruje da je to svjetlo silaska Boga na Sveti grob. Sve se za-mu uje u op em uzbu enju kojim je ispunjena crkva, vie se ne moe jasno razaznati nijedan pokret ni dogaaj. Polako, postupno, vatra se prenosi iz ruke u ruku, sa svije e na svijeu, kroz ogromnu masu, sve dok se na koncu cijelo zdanje, od jedne galerije do druge i prostor dolje, ne pretvori u jedan jedinstveni raireni plamen od tisuu upaljenih svijea. Ljudi u trijumfu iznose na leima iz kapele biskupa ili patrijarha, koji je gotovo u nesvijesti, da bi se stvorio dojam da ga je svladala slava Svevinjega, iz ije se neposredne blizine upravo vra a. Sada poinje navala da bi se pobjeglo od dima i zaguljive vruine i da bi se zapaljene svijee odnijele na ulice i u kue Jeruzalema. Svi se guraju van kroz jedna jedina vrata crkve, i ponekad je navala tako velika da vodi do nesrea, kao 1834, kad su izgubile ivot stotine ljudi. Hodoasnici jo kratko vrijeme tre amo-tamo i trljaju lice i prsa o vatru da bi pokazali da je ona, kako se vjeruje, bezopasna. No, divlje oduevljenje zavrava preuzimanjem vatre. Jedan od najimpresivnijih dijelova predstave jest naglo i potpuno nestajanje mahnitosti takva intenziteta. Jutronje bjesomuno uzbuenje stoji u neobinoj suprotnosti s dubokim veernjim mirom, kada crkvu ponovno ispunjava i prekriva jedna jedinstvena masa hodoasnika, no ovaj put u duboku snu. Tako ekaju pononu slubu boju. Oevidac velike nesree iz 1834. g. bio je jedan Englez, Robert Curzon. Njegov se izvjetaj o katastrofi odlikuje stravinom uvjerljivou, pa prenosimo njegove na j bitni je dijelove.67 U pono na Veliki petak Curzon se sa svojim prijateljima uputio u Crkvu Isusova groba da bi vidio procesije Grka. inilo se da su svaki prozor i svaki kutak, svako i najmanje mjesto gdje je mogla stati noga nekog ivog bia, krcati ljudima, izuzevi galeriju, koja je bila rezervirana za Ibrahim-pau, turskog guvernera Jeruzalema, i njegove engleske goste. Tvrdi se da je u Jeruzalemu bilo 17 000 hodoasnika i da su gotovo svi doli vidjeti svetu vatru. Slijedeeg su jutra vojnici usred gomile prokr ili put Ibrahim-pai. Primila ga je uzbuena procesija, a onda je zauzeo mjesto, na galeriji. Ljudi su polako postajali divlji. Cijelu su no prostajali u takvoj masi, i bili su iscrpljeni. Kad se pribliilo vrijeme za prikazivanje svete vatre, vie nisu mogli izdrati od radosti. Uzbuenje ie raslo, a oko 1 sat je iz kapele Grka izala velianstvena procesija.

Triput su proveli patrijarha oko groba. Onda je pa vanjsku odjeu, koja je bila saivena od srebrom pr i uao u grob, i za njim su zatvorena vrata. Uzbuen je doseglo vrhunac, tako da su poeli glasno vrita ljudi njihala se amo-tamo kao polje ita na vjetru. Patrijarh je pruio svetu vatru kroz okrugli otv Isusovim grobom. Prije toga je trupa vojnika tamo koji je najvie platio za tu ast. Jedan je trenutak onda se iz groba pojavilo svjetlo, i sretni hodoasnik ha, koji je bio unutra, preuzeo svetu vatru. Ona se sa nja zaipaljenih tankih votanica. Votanice su se nalaz okviru; na taj se nain trebalo sprijeiti da ih gomila si. Jer, odmah se rasplamsala ogorena borba. Svatk ljivo nastojao dohvatiti svetu vatru da su neki koji pripaliti svoju svijeu, pri tome ugasili svijeu svog To je bila cijela ceremonija: bez propovijedi, bez lo pjevanja za vrijeme procesije. Uskoro se vidjelo iri na sve strane, svaki je pripalio svoju svijeu na s je plivalo u moru svijea kapele, galerije i svak mogla postaviti svijea. Ljudi su u svojoj mahnitosti njeve goruih svijea licu, rukama i prsima da bi se jeha.

Uskoro je sve bilo zamraeno dimom svijea, k velikim oblacima kroz otvor u sredini kupole. Proi zadah. Tri su nesretnika, savladana vruinom i zagu pala s galerije i razbila se na glavama drugih. Jed menska dama, stara 17 godina, umrla na svom mje ei i iscrpljenosti.

_ Na kraju, kad smo vidjeli sve to se imalo vidje a je ustao i otiao sa svog mjesta. Njegovi su mu bro bo kr ili put kroz gustu masu ljudi koja je ispunjav sa je bila ogromna, pa smo zato malo priekali, a ond no uputili natrag u na samostan. Ja sam iao prvi a prijatelji, dok su nam vojnici krili put kroz crkvu. mjesta gdje je Sveta Djevica stajala za vrijeme Isuso na kri, kad sam u tom dijelu crkve opazio gomilu l ali jedan na drugom, koliko sam mogao ocijeniti Svim sam se silama pokuavao probiti izmeu njih, nije postala tako zbijena da sam u stvari hodao po og tijela. Odjedanput mi je postalo jasno da su svi m asu to nisam zamijetio, jer sam mislio da su jako is ipomog obreda i da su legli da se odmore. No, kad sa e gomile, spustio sam pogled i opazio onaj otri, n lica, koji zna i samo jedno. Neki su od guenja bili njeli, a neto dalje su bili drugi svi u krvi i prekrive crijevima onih koje je masa zgazila u komadie.

136
Masa i mo Sveta vavatra u Jeruzalemu

137

U ovom dijelu crkve vie nije bilo ive mase; meutim, neto dalje, iza ugla, u pravcu glavnog ulaza, ljudi su se panino gurali naprijed, i svi su izpetnih ila nastojali pobjei. uvari, koji su stajali vani, prestraili su se navale iz crkve, mislei da ih krani ele napasti: kaos se uskoro pretvorio u borbu. Vojnici su bajonetama ubili gomilu jadnika koji su bili na izmaku snaga; zidovi su bili poprskani krvlju i mozgovima ljudi koje su vojnici obarali kao to se kundacima obaraju volovi. Svako se pokuavao obraniti ili spasiti. Sve koji su u tunjavi pali na tlo gomila je odmah pregazila. Borba je postala tako divlja i oajna da se inilo da ak i uspanieni i prestravljeni hodoasnici na koncu vie misle na to kako e unititi druge nego na vlastiti spas. Cim sam shvatio opasnost, doviknuo sam svojim pratiocima da se vrate; i oni su me posluali. Mene je, meutim, gomila odnijela dalje, u blizinu vrata, gdje su se svi borili za ivot. Vidio sam da me tu eka sigurna smrt, pa sam se svim silama nastojao vratiti. Jedan se pain oficir, u kome sam po zvjezdici prepoznao pukovnika i koji je bio prestraen isto kao ja, takoer pokuavao vratiti. Uhvatio ine za odjeu i povukao na tijelo jednog starca koji je upravo bio na izdisaju. Oficir me je pritisnuo dolje, te smo se rvali s hrabrou oajnika, izmeu umiruih i mrtvih. Onda sam uspio ponovno stati na noge. Kasnije sam saznao da on vie nije ustao. Jedan sam as stajao u guvi, na neugodnoj podlozi od mrtvih tijela, potpuno uspravljen zahvaljujui masi koja se zbila u ovom uskom dijelu crkve. Kratko smo vrijeme svi mirno stajali. Odjednom se masa zaljuljala. Odjeknuo je poziv, masa se otvorila, pa sam se naao nasuprot redu ljudi koji su svi bili blijedi i izgledali jezivo u svojoj razderanoj i krvovoj odje i. Tako smo stajali i zurili jedni u druge; a onda nas je zahvatio iznenadni impuls te smo uz povik, koji je odzvanjao u dugim brodovima Crkve Isusova groba, jurnuli jedni na druge, tako da sam se uskoro natezao i rvao s jednim polugolim mukarcem, ije su noge bile krvave. Masa je ponovno ustuknula, a ja sam se oajnikom borbom i tekim rvanjem probio natrag u unutranjost crkve, gdje sam naao svoje prijatelje. Uspjeli smo doi do sakristije katolika i otuda u prostoriju koju su nam redovnici dodijelili za na boravak. Jo na ulazu u sakristiju morali smo proi ogorenu borbu s veom gomilom hodoasnika koja se htjela probiti unutra zajedno s nama: zahvalio sam Bogu to me spasio; za vlas sam izbjegao smrt. Mrtvi su u gomilama leali naokolo, vidio sam barem 400 nesretnika, mrtvih i ivih, koji su leali na gomilama jedan preko drugog, a na nekim su mjestima gomile bile vie od pet stopa. Ibrahim-paa je napustio crkvu samo nekoliko minuta prije nas, te je tako jedva izvukao ivu glavu. Masa ga je stisnula sa svih strana, a neki su ga napali. Do vanjskog je dvorita stigao samo zahvaljuju i ogromnim naporima svoje pratnje, od koje je nekoliko njih

ubijeno. Za vrijeme borbe je nekoliko puta pao u nesvijest; njegovi su mu ljudi morali golim sabljama kr iti put kroz masu hodoasnika. Kad je stigao van, zapovjedio je da se uklone leevi i naredio svojim ljudima da tijela onih za koje se inilo da su jo ivi, izvuku iz gomila mrtvih. Nakon velike katastrofe u Crkvi Isusova groba armiju hodoasnika u Jeruzalemu zahvatila je panika, tako da je svaki nastojao to bre pobjei iz grada. Proirile su se glasine da je izbila poast. Zajedno s drugima poeli smo se spremati na povratak. Da bismo shvatili to se ovdje dogodilo, moramo razlikovati normalni tijek uskrnje slave od ove panike iz 1834. godine, iji je oevidac bio Curzon. Rije je o sveanosti uskrsnua. Zalobna hajka koja se stvara oko Isusove smrti i njegova groba pretvara se u pobjedni ku hajku. Uskrsnue je pobjeda koja se slavi. Vatra ovdje djeluje kao masovni simbol pobjede. Mora se dobiti svatko, zato da bi njegova dua sudjelovala u tom uskrsnuu. Svatko se mora, tako rei, pretvoriti u istu vatru, koja potje e od Duha Svetoga, i zato svatko treba na njoj pripaliti svoju svijeu. Onda se dragocjena vatra nosi iz crkve kui. Prevara sadrana u na inu paljenja vatre nije bitna. Bitna je promjena alobne hajke u pobjedniku hajku. ovjek sudjeluje u smrti Spasitelja tako to se okuplja oko njegova groba. No, pripalivi svijeu na uskrnjoj vatri koja plamsa iz njegova groba, ovjek sudjeluje i u njegovu uskrsnuu. Vrlo je lijepo i znaajno irenje svijea, kad odjednom iz jedne svije e nastane tisuu svijea. Masa tih svijea jest masa onih koji e ivjeti zato to vjeruju. Ona nastaje nevjerojatno brzo, isto onako brzo kao to se iri vatra. Vatra je najbolji simbol za iznenadnost i brzinu stvaranja mase. No, prije nego to se vatra stvarno pojavi, vodi se borba za nju. Inovjerni turski vojnici, koji su prisutni u crkvi, moraju biti istjerani iz nje; sve dok su oni unutra, vatra se ne moe pojaviti. Njihovo je povla enje dio rituala sveanosti, a trenutak za to dolazi nakon procesije gr kih dostojanstvenika. Turci se kreu prema izlazu, ali se vjernici guraju za njima kao da su ih istjerali, i odjednom u crkvi vlada guva kao u borbi i pobjedi. Ceremonija poinje dvjema iekujuoim masama, koje razdvajaju vojnici. Male ritmike hajke arapskih krana kreu se izmeu njih i podstiu ih. Te divlje, fanati ne hajke djeluju kao kristali mase, te svoje uzbuenje prenose na one koji ekaju vatru. Onda poinje procesija dostojanstvenika, spora masa koja, meutim, ovom prilikom stie na svoj cilj bre nego ikada: ivi je dokaz za to poluonesvijeteni patrijarh, kojeg kasnije, nakon paljenja vatre, nose naokolo.

138

Masa i mo

Panika iz 1834. proizlazi, sa svojim stravinim posljedicama, iz elementa borbe koji je dio ceremonije. Uvijek postoji velika opasnost od panike pred vatrom u zatvorenom prostoru. No, nju ovdje poveava suprotnost izmeu inovjeraca, koji su od poetka prisutni u crkvi, i vjernika, koji ih ele istjerati. Curzonov opis obiluje pojedinostima ikoje objanjavaju taj aspekt panike: u jednom od njezinih mnogobrojnih, na izgled potpuno neloginih i besmislenih trenutaka, on se iznenada nae u redu mukaraca nasuprot drugom redu, redu protivnika. Oba reda napadaju jedan drugog te se, i ne znajui tko stoji u ovom a tko u onom redu, bore na ivot i smrt. On spominje gomile leeva, koje ljudi gaze i preko kojih se pokuavaju spasiti. Crkva Isusova groba pretvorila se u bojno polje. Mrtvi i ivi lee zajedno prebaeni jedni preko drugih u velikim gomilama. Uskrsnue se pretvorilo u svoju suprotnost, u opi poraz. Hodoasnike obuzima pomisao na kugu, predodba o jo veoj gomili mrtvih, pa svi bjee iz grada Isusova groba.

Masa i povijest

Masovni simboli nacija

Pokuaji temeljitog ispitivanja nacija uglavnom su patili od jednog bitnog nedostatka. Traile su se jednostavne definicije nacionalnog; nacija je, govorilo se, ovo ili ono. Ljudi su ivjeli u uvjerenju da je to samo pitanje pronalaenja to ne definicije. Kad bi se jedanput dolo do te definicije, ona bi se dala jednako primijeniti na sve nacije. Polazilo se od jezika ili od teritorija; od pisane knjievnosti; od povijesti; od vlade; od takozvanog nacionalnog osjeaja; i uvijek su iznimke bile vanije od pravila. Svaki bi se put pokazalo da su ljudi dohvatili neto ivo za leprave skute njegove sluajne odjee, koji su im lako izmicali i ostavljali ih praznih ruku. Pored te, na izgled objektivne metode postojala je jedna druga, naivna, koju je zanimala samo jedna nacija, naime vlastita, i koja je bila ravnoduna prema svima drugima. Ona se sastojala u nepokolebljivom vjerovanju u vlastitu superiornost; u prorokim vizijama vlastite veliine; u specifinoj mjeavini moralnih i animalnih pretenzija. Ne treba, meutim, vjerovati da sve te nacionalne ideologije sebe stvarno vide na isti nain. Ono to im je zajedniko jest veliki apetit i pretenzije. One moda sve ele isto, ali nisu jedno te isto. One ele poveanje, koje obrazlau mnoenjem. ini se da je svakoj od njih obeana cijela zemlja, tako da e svakoj od njih prirodno i pripadati cijeli svijet. Sve ostale, kojima to postane jasno, osjeaju se ugroenima i u svom strahu vide samo opasnost. Zbog toga se ne zamjeuje da su konkretni sadraji.i stvarne ideologije ovih nacionalnih pretenzija meusobno vrlo razliiti. ovjek se mora potruditi da definira specifi nost svake nacije ne dopustivi da ga zahvati njegova pohlepa. Mora stajati sa strane ne priklanjajui se nijednoj od njih, ve poteno i iskreno zainteresiran za sve njih. U svojoj se dui mora toliko udubiti u svaku od njih kao da mu js sueno da ddbar dio svog ivota stvarno pripada jednoj od tih nacija. No, nijednoj ne smije pripadati toliko da joj bude preputen na milost i nemilost svih drugih. Isprazno je, naime, govoriti o nacijama ako ih ne definiramo na temelju razlika. Nacije vode duge ratove. Veliki dio pripadnika svake nacije aktivno sudjeluje u tim ratovima. Cesto se govori o tome z a to se bore. No, nitko ne zna u kojoj se ulozi bore. One za to imaju ime, jer vele da se bore kao Francuzi, Nijemci, Englezi ili Japan-

Masovni simboli nacija

140 ci. No, to ta rije zna i ovjeku koji je upotrebljava govorei o sebi? Po emu je on, po svom miljenju, drukiji od ostalih kad odlazi u rat kao Francuz, Nijemac, Englez ili Japanac? Pri tome nije toliko vano po emu je on stvarno drukiji. Istraivanje njegovih obiaja i tradicija, njegove drave i knjievnosti moe nam se initi temeljitim, a da ipak potpuno zaobilazi tu nacionalnu specifinost, koja za vrijeme rata postoji kao vjera. Dakle, nacije se ovdje moraju promatrati kao da su religije. S vremena na vrijeme one stvarno pokazuju tendenciju prelaenja u to stanje. Preduvjeti za to uvijek postoje, a u ratovima nacionalne religije postaju akutne. Od samog po etka treba pretpostaviti da pripadnik jedne naoije ne vidi sebe samog. Cim bude oznaen ili oznai sam sebe, u njegovoj se predodbi pojavljuje neto ire, neka vea cjelina, s kojom se osjea povezanim. Karakter jedinstva te cjeline, kao i njegov odnos prema njoj, nisu nebitni. To nije jednostavno geografsko jedinstvo njegove zemlje koje uoavamo na zemljopisnoj karti; normalan je ovjek prema njemu ravnoduan. Za njega odreenu napetost mogu imati granice, ali ne stvarno i cijelo podruje jedne zemlje. On ne misli ni na svoj jezik, na to kako bi ga ovjek mogao definirati i uiniti prepoznatljivim u odnosu na druge jezike. Sigurno je da na njega jako djeluju njemu poznate rijei, osobito u burnim razdobljima. Ne moemo re i da iza njega stoji nekakav rjenik za koji bi se bio spreman boriti. Normalnom ovjeku jo manje znai povijest njegove nacije. On ne poznaje niti njezin stvarni tijek ni punou njezina kontinuiteta; ni ivot kakav je bio prije; a zna samo malen broj imena onih koji su ivjeli prije. Likovi i trenuci koji su uli u njegovu svijest nemaju veze s onim to pravi povjesniar podrazumijeva pod povijeu. Vea cjelina s kojom se ovjek osjea povezanim uvijek je masa ili masovni simbol. Ona uvijek ima neke crte koje su karakteristine za mase ili njezine simbole: gustou, rast ili otvorenost u beskonano, iznenaujuu ili vrlo uoljivu povezanost, zajedniki ritam, iznenadno rastereenje. Ve smo govorili o etiri takva simbola. Govorili smo o moru, o umi, o itu. Suvino je ponavljati njihove karakteristike i funkcije, i to kako su one odredile njihovu sudbinu masovnih simbola. Ponovno emo ih nai u predodbama d osjeajima koje nacije imaju same o sebi. No, ti se simboli ne javljaju ogoljeli, ne javljaju se sami: pripadnik jedne nacije uvijek vidi samoga sebe, preruenog na svoj nain, u utvrenom odnosu prema odreenom masovnom simbolu, koji je postao najvaniji za njegovu naciju. Kontinuitet nacionalnog osjeaja lei u redovitom vraanju tog simbola, u tome to se on pojavljuje kada to zahtijeva situacija. Samo se s tim simbolom mijenja samosvijest jedne nacije. Ona je promjenljivija nego to ovjek misli, te bismo se na temelju toga mogli nadati u opstanak ovjeanstva.

Masa i mo

Sada emo se pozabaviti simbolima nekoliko nacij oslobodili predrasuda, vratit emo se otprilike dvade trag. Treba ponovno istai da je rije o svoenju na stavne i ope karakteristike, tako da neemo govorit nim linostima.

Englezi

Preporu ljivo je po eti od nacije koja ne die v oko sebe, a ipak sasvim sigurno jo uvijek ima najs nalni osjeaj u dananjem svijetu: od Engleske. Svi zn zu znai more. No, ne zna se dostatno o odnosu izme liko opisivanog individualizma i njegove povezanosti glez vidi sebe kao kapetana s malom grupom ljudi na sa svih strana i odozdo okruen morem. On je gotov i kao kapetan posade u mnogo emu izoliran.

No, najvanija je predodba o tome da brod usp more. Brodovi su usamljeni na ogromnoj povrini kao jedinci, koje personificira kapetan; njegova je apsolu vijedanja neosporna. Kurs koji odreuje kapetan jest ju on daje moru, tako da samo posredno izvravanje strane posade prikriva injenicu da je more zaprav mora pokoravati. On odreuje cilj a more ga na svoj di do njega. S obzirom na veliinu oceana, vano je najee pokorava, a njegova se poslunost postie la neka engleska kolonija. More je tada kao konj koji svoj put. Brodovi drugih vie nalikuju na jahaa kom posuujemo tog konja; zato kasnije voze jo bolje u gospodara. More je tako veliko da je vaan i broj ga zauzdavamo.

to se tie njegova karaktera, treba se zamisliti kim je strastvenim promjenama ono sklono. Zbog s aja more je raznolikije nego sve ivotinjske mase s mae dolazi u dodir; a kako su samo bezazlene ume seljaka u usporedbi s morem! Za Engleza se katastrof moru. Englez mora zamisliti svoje mrtve na dnu mo moru nalazi raznovrsnost i opasnost. Njegov je ivot kod kue organiziran tako da nado bitne karakteristike tog ivota jesu umjerenost i sigu ima svoje mjesto koje ne smije napustiti ni radi k osim onda kad odlazi na more; i svaki je ovjek si obiaje kao i u s

Masovni simboli nacija

142 Holanani

Masa i mo

dou. On i danas rado odlazi u umu, u kojoj su ivjeli njegovi preci, te se osjea potpuno povezan s njezinim stablima.

143

Znaenje nacionalnih masovnih simbola moe se naroito dobro uoiti u suprotnosti izmeu Engleza i Nizozemaca. Ti su narodi srodni, jezici su im slini a religiozni razvoj gotovo isti. Obje su nacije pomorske nacije, koje su osnovale pomorske svjetske imperije. Sudbina holandskog kapetana koji je odlazio na put da bi otkrio nova podruja za proirenje trgovine nije se ni po emu razlikovala od sudbine nekog engleskog kapetana. Ratovi koje su vodili izmeu sebe bili su ratovi izmeu srodnih suparnika. Pa ipak, meu njima postoji jedna razlika, koja se moe initi .nevanom, ali koja predstavlja sr svega. Ona se odnosi na nacionalne masovne simbole. Englezi su svoj otok osvojili, a ne oteli od mora. Englez pokorava more samo pomou brodova a kapetan je zapovjednik mora. Holananin je najprije morao oteti moru zemlju na kojoj ivi. Ona je leala tako nisko da ju je nasipima morao zatititi od mora. Nasip je poetak i kraj njegova nacionalnog ivota. Masa ljudi poistovjeuje se s nasipom; oni se ujedinjeni suprotstavljaju moru. Ako su nasipi oteeni, zemlja je u opasnosti. U kriznim razdobljima more probija nasipe; ovjek je zatien od neprijatelja na umjetnim otocima. Osjeaj ljudskog zida koji se suprotstavlja moru nigdje nije tako razvijen kao ovdje. Ljudi se oslanjaju na nasipe u miru; ali, kad ih moraju razoriti pred neprijateljem, onda njihova snaga prelazi na ljude koji e ih ponovno izgraditi poslije rata. Nasip ostaje sauvan u njihovu duhu sve dok se ponovno ne izgradi. U razdobljima ozbiljne opasnosti Holanani prenose u sebe svoje granice prema moru na neobian i njima svojstven nain. Kad god su Englezi bili napadnuti na svom otoku, oni su se oslanjali na more: zajedno s olujama more im je priskakalo u pomo protiv njihovih neprijatelja. Bili su sigurni u svoj otok, a istu je sigurnost svatko od njih osjeao na svom brodu. Holananin je uvijek imao opasnost iza lea. Za njega more nikada nije bilo sasvim pokoreno. Iako je po moru putovao u sve krajeve svijeta, kod kue se more moglo okrenuti protiv njega, a u ekstremnim je sluajevima Holananin morao poduzimati sve da ga okrene protiv sebe, zato da bi odbio neprijatelja.

Po jasnoj razgranienosti stabala i naglaenosti vertikala ta se uma razlikuje od tropske ume, u kojoj meusobno isprepletene povijue rastu u svim pravcima. U tropskoj se umi pogled gubi u blizini, to je kaoti na, neralanjena masa, oivljena na najarolikiji mogui nain, koji iskljuuje svaki osjeaj reda i pravilnog ponavljanja. uma umjerenog pojasa ima vidljiv ritam. Pogled see du vidljivih trupova drvea do uvijek jednake visine. No, svako je stablo vee od ovjeka i stalno raste u nedogled. Njegova je postojanost vrlo slina vrlini postojanosti kod ratnika. Kora drvea, koja ovjeka moe podsjetiti na oklope, u umi, u kojoj je zajedno toliko istovrsnog drvea, vie nalikuje na uniforme neke vojne jedinice. Vojska i uma su za Nijemca postale jedno, a da on toga nije bio ni svjestan. Ono to se drugima kod vojske ini praznim i jednolinim, sadravalo je za Nijemca ivot i sjaj ume. U njoj se nije plaio; osjeao se zatienim, jedan izmeu sviju. Prihvatio je odrezanost i uspravnost stabala kao pravilo za samoga sebe. Djeak koga je neto vuklo iz skuenosti kue u umu gdje je, kako je vjerovao, mogao sanjariti i biti sam, u njoj je unaprijed doivljavao primanje u vojsku. U umi su ve ekali drugi, koji su bili vjerni i iskreni i uspravni kao to je elio biti on sam, potpuno slini po svojoj uspravnosti, ali ipak razliiti po visini i debljini. Ne smijemo potcijeniti utjecaj te rane umske romantike na Nijemca. Ona se izraava u stotinama napjeva i lirskih pjesama, u kojima se uma esto spominje kao njemaka uma. Englez je rado zamiljao sebe na moru; Nijemac se rado zamiljao u umi; teko bi bilo izraziti saeti je razliku izmeu njihovih nacionalnih osjeaja.

Francuzi

Nijemci

Masovni simbol Nijemaca bila je vojska. No, vojska je bila vie nego vojska; ona je bila marirajua uma. Ni u jednoj zemlji dananjeg svijeta nije toliko iv osjeaj za umu kao u Njemakoj. Ukoenost i paralelnost uspravnih stabala, njihova zbijenost i mnogobrojnost ispunjavaju srce Nijemca dubokom i tajanstvenom ra-

Masovni je simbol Francuza novijeg datuma: to je njihova revolucija. Sveanost slobode slavi se svake godine. Ona je zapravo postala nacionalna sveanost radosti. etrnaestog srpnja svatko moe sa svakim plesati na ulici. Ljudi, koji su isto tako malo slobodni, jednaki i braa kao ljudi u drugim zemljama, mogu se jedanput ponaati ,kao da to jesu. Bastilja je osvojena, i ulice su opet pune kao nekada. Masa koja je stoljeima bila rtva kraljeva pravde sada sama dijeli pravdu. Sjeanje na pogubljenja tog vremena, na 'kontinuirani niz potresnih masovnih uzbuenja dio je ovog sveanog osjeaja vie nego to je to ovjek spreman priznati. Onaj tko se -suprotstavio masi, morao joj je dati svoju glavu. To je bilo neto sto joj je dugovao, te je odravao i poveavao njezino uzbu enje.

Masa i mo

Masovni simboli nacija

144

145

Nijedna nacionalna himna nijednog naroda nema takvu povijest kao francuska Marseljeza potjee iz tog vremena. Izbijanje slobode kao dogaaj koji se ponavlja svake godine, koji se oekuje svake godine, imao je velike prednosti kao masovni simbol nacije. On je i kasnije, kao i revolucija, znao osloboditi obrambene snage francuske armije koje su osvojile Evropu iznikavi iz revolucije. Ona je nala svog Napoleona i postigla najveu ratniku slavu. Pobjede su pripadale revoluciji i njezinu generalu, dok je caru ostao konani poraz. Moglo bi se uputiti dosta prigovora shvaanju revolucije kao nacionalnog masovnog simbola Francuza. Ta se rije doima suvie neodreeno, jer nema nita od konkretnosti engleskog kapetana na njegovu jasno ogranienom brodu niti drvenog reda njema ke vojske u maru. No, nemojmo zaboraviti da uz Englezov brod ide ustalasano more a uz njema ku vojsku ustreptala uma. Oni su hrana i sr njegova osjeaja. I masovni osjeaj revolucije izraava se u konkretnom kretanju i konkretnom predmetu: juriu na Bastilju. Jo u proloj ili pretproloj generaciji svatko bi uz rije revolucija- dodao francuska-. Njihova je vlastita najomiljenija uspomena odlikovala Francuze pred cijelim svijetom; bilo je to neto posebno, ime su se mogli pohvaliti. Sve dok Rusi svojom revolucijom nisu zadali osjetan udarac nacionalnom osjeaju Francuza.

cije sa samim alpskim lancem. Sva plodna zemlja, svi gradovi, sva industrijska sredita trebali su u sluaju napada biti evakuirani. Vojska bi se povukla u brda i tek tamo borila. rtvovao bi se narod i zemlja. No, vojska u brdima bi ponovno predstavljala vicarsku te bi masovni simbol nacije postao sama zemlja. vicarci imaju svoj vlastiti nasip. Oni ga ne moraju sami graditi, kao Nizozemci. Oni ga ne grade niti rue: o njega ne udara more. Njihovo gorje stoji; samo ga moraju dobro poznavati. vicarci se penju i voze u svaki kutak svog gorja. Ono ima snagu magneta i privla i ljude iz svih zemalja svijeta, koji se kao i vicarci dive gorju i istrauju ga. Planinari iz najudaljenijih zemalja jesu, tako rei, vicarci po vjeri; nakon kraeg povremenog sluenja u brdima armije tih planinara, ratrkanih po cijelom svijetu, odravaju ugled vicarske. Vrijedilo bi ispitati koliko su oni i praktino doprinijeli ouvanju vicarske nezavisnosti.
panjolci

vicarci vicarska je drava iju nacionalnu koheziju nitko ne dovodi u pitanje. Patriotski osjeaj vicaraca vei je od patriotizma mnogih naroda koji govore jednim jezikom. etiri jezika, mnotvo kantona, njihova razliita drutvena struktura, suprotnost religija, ija su me usobna ratovanja jo uvijek u povijesnom sjeanju sve to ne moe ozbiljno nakoditi nacionalnoj samosvijesti vicaraca. Zajedni ki im je jedan masovni simbol, koji uvijek imaju pred o ima i koji je vri od simbola svih drugih naroda: brda. vicarac sa svih strana vidi vrhove svojih brda. No, s nekih se oita njihov niz ini punijim. Osjeaj da ovjek ovdje vidi sva svoja brda na okupu, pridaje takvim vidikovcima neto sveto. Ponekad, uve er, to se ne da unaprijed odrediti, jer ovjek na to nema nikakva utjecaja, brda poinju blistati: to je trenutak njihove najvee posveenosti. Njihova nepristupanost i surovost vicarcu ulijevaju sigurnost. Objeena za vrhove, brda vise prema dolje kao jedno jedinstveno, ogromno tijelo. Ona jesu jedno tijelo, a to je tijelo sama zemlja. U vicarskim planovima za obranu nainjenim za vrijeme oba prola rata na neobian na in dolazi do izraaja to poistovjeivanje na-

Dok Englez vidi sebe kao kapetana, panjolac zamilja sebe kao matadora. No, umjesto mora koje se pokorava kapetanu, borac s bikovima posjeduje mnotvo koje mu se divi. ivotinja koju mora ubiti, prema plemenitim pravilima svoje vjetine, podmuklo je udovite iz starih pria. On ne smije pokazati strah, za njega prisebnost zna i sve. I najmanji njegov pokret vide i ocjenjuju tisu e ljudi. Tu se sauvala rimska arena, no borac s bikovima je u meuvremenu postao plemenit vitez; on nastupa kao jedini borac; srednji je vijek promijenio svoj smisao i svoju nonju, a naroito svoj ugled. Pokorena divlja ivotinja, rob ovjeka, jo se jedanput buni protiv ovjeka. No, junak iz davnine koji je mora savladati je spreman. On se laa oruja kao predstavnik cijelog ovjeanstva; on je takav majstor svog zanata da promatraima moe prikazati svaku pojedinost ubijanja udovita. U svemu je odmjeren; njegovi su koraci proraunati; njegove su kretnje fiksirane kao kretnje nekog plesa. Meutim, on ubija stvarno. Tisue promatraa svojim uzbuenjem umnoavaju tu smrt. Smaknue divlje ivotinje koja vie ne smije biti divlja; u kojoj ovjek izaziva divlji bijes da bi je zatim zbog njega osudio na smrt; to smaknue, krv i besprijekorni vitez odravaju se dvostruko u oima poklonika. Svaki je gledalac i sam vitez koji ubija bika, no on je istodobno i masa koja mu klie. Preko matadora, na ijem bi mjestu htio biti svaki pojedinac, ovjek ponovno vidi sebe, kao masu, na drugoj strani prstenastog gledalita. Svi su povezani kao prsten, kao stvar koja je zatvorena sama u sebe. ovjek svugdje nailazi na o i; svugdje uje jedan jedini glas, samoga sebe.

146
Masa i mo Masovni simboli nacija

147

Tako se panjolac, koji ezne za svojim matadorom, rano navikava na izgled jedne tono odre ene mase. Temeljito je upoznaje. Ta je masa tako iva da odbija mnoga nova kretanja i tvorevine koji su u drugim zemljama neizbjeni. Borac s bikovima u areni, koji panjolcu toliko zna i, postaje i njegov nacionalni masovni simbol. Kad god panjolac zamilja mnogo panjolaca zajedno, vidi ih na onom mjestu gdje se najee nalaze zajedno. U usporedbi s tim estokim masovnim uzbuenjima, uzbuenja crkve su blaga i bezazlena. Meutim, crkvena uzbu enja nisu oduvijek bila takva, i u ono doba dok se crkva jo nije libila da ve na zemlji raspiri pakleni oganj za heretike, masovna su uzbuenja panjolaca imala drukiji intenzitet nego dananja.
Talijani

a njegova je organizacija potjecala iz doba u kojem nije bilo nacija u modernom smislu te rijei. Nacionalni je osjeaj moderne Italije bio, tako rei, zakoen izmeu ta dva Rima. Od toga se nije moglo pobjei, jer je Rim bio tu a Rimljani su bili Italija. Faizam je iskuao na izgled najjednostavnije rjeenje i navukao na sebe pravu, staru odoru. No, ona mu nije pristajala kao salivena, bila mu je preiroka, a njegove su kretnje u njoj bile tako estoke da je slomio sve udove. Ponovno su iskopani trgovi: ali se nisu punili Rimljanima. Snopi prua je izazivao samo mrnju onih koji su tukli pruem; nitko nije bio ponosan na prijetnju ili kaznu. Na sreu Talijana, propao je pokuaj da se Italiji nametne krivi nacionalni masovni simbol.

idovi

Samosvijest moderne nacije, njezino dranje u ratu, u velikoj mjeri ovise o prihvaenosti njihova nacionalnog masovnog simbola. Povijest esto zbija neslane ale s nekim narodima koji su izborili svoje jedinstvo. Italija nam moe posluiti kao primjer za to kako je teko jednoj naciji sagledati sebe onda kad njezini gradovi postanu rtve sjeanja i kad se njezina sadanjost svjesno mijea s tim sjeanjima. Tako dugo dok Italija nije izborila jedinstvo, ljudima je sve bilo mnogo jasnije; raskomadano e tijelo ponovno srasti, osjeati se i ponaati kao jedinstveni organizam im iz njega bude istjeran neprijatelj, odnosno poast. U takvim situacijama akutnog osjeaja ugnjetenosti, kad je neprijatelj ve jako dugo u zemlji, svi narodi stvaraju sline predodbe o svom poloaju. Neprijatelj dolazi kao neto mnogobrojno, odvratno i omrznuto, kao roj skakavaca koji ive od dobre i skromne zemlje domaeg stanovnitva. No, kad neprijatelj ozbiljno namjerava ostati, onda obino dijeli tu zemlju i nastoji oslabiti domae stanovnitvo slabei povezanost meu njima na sve mogue naine. Reakcija na to je potajno povezivanje i, u nizu sretnih sluajeva, istjerivanje gamadi. To se na koncu dogodilo, i Italija je ostvarila svoje jedinstvo, za kojim su uzalud eznuli mnogi njezini umovi, meu kojima esto i najbolji. Meutim od tog je trenutka postalo jasno da se grad poput Rima ne moe ostaviti na ivotu bez ikakve opasnosti. Masovne zgrade iz starih vremena i dalje su stajale u gradu, ali prazne; amfiteatar je bio samo predobro sauvana ruevina. Ljudi su se u njemu mogli osjeati odba enima i skromnima. Nasuprot tome je drugi Rim, Rim sv. Petra, sa uvao dosta od svoje stare privla nosti. Crkva sv. Petra punila se hodoasnicima iz cijelog svijeta. Meutim, upravo taj drugi Rim nije prikladan kao pol za oblikovanje nacionalnog identiteta. On se jo uvijek okretao svim ljudima bez razlika

Od svih naroda najtee je shvatiti Zidove. Oni su raireni po cijelom svijetu, a svoju su domovinu izgubili. Njihova je prilagodljivost uvena i ozloglaena, no ipak je stupanj prilagoenosti vrlo razliit. Meu njima je bilo panjolaca, Indijaca i Kineza. Oni su sa sobom nosili jezike i kulture iz jedne zemlje u drugu i uvali ih ustrajnije nego svoju imovinu. Budale mogu priati to god hoe o njihovoj jednakosti; ,onaj tko ih poznaje prije e re i da meu njima ima vie razliitih tipova nego u bilo kojeg drugog naroda. iroki spektar karaktera i pojava kod Zidova neto je najneobi nije to ovjek moe sresti. Tu injenicu naivno izraava popularna uzreica da meu njima ima najboljih i najgorih ljudi. Oni su druk iji od ostalih. No, u stvarnosti se oni, ako tako moemo rei, najvie razlikuju jedan od drugog. Izazvali su divljenje time to jo uop e postoje. Zidovi nisu jedini narod koji nalazimo svugdje, jer su Armenci sigurno isto tako raireni. Oni nisu ni najstariji narod, jer povijest Kineza see jo dalje u prolost. Meutim, Zidovi su jedini stari narod koji ve tako dugo luta. Uglavnom im se davao rok u kojem moraju nestati bez traga; pa ipak ih danas ima vie nego ikada. Sve do prije nekoliko godina meu njima nije bilo teritorijalnog ni jezinog jedinstva. Veina njih vie nije znala hebrejski, ve je govorila stotinu jezika. Za milijune Zidova njihova je stara religija bila prazna vrea; ak se postupno poveavao broj kranskih Zidova, osobito meu intelektualcima; a jo vie broj ateista. Povrno gledano, s vulgarnog stanovita samoodranja, morali bi uiniti sve da drugi zaborave da isu oni Zidovi te da to zaborave i oni sami. No, injenica je da Zidovi to ne mogu zaboraviti, a uglavnom i ne ele. ovjek se mora zapitati po emu onda ti ljudi ostaju Zidovi, to je ono to ih ini Zidovima, to je ono krajnje, ono posljednje to ih meusobno povezuje kad kau: Ja sam idov.

Masa i mo

Versajska Njemaka

148

149

To posljednje stoji na poetku njihove povijesti te se nevjerojatno redovito ponavljalo tijekom itave povijesti: izlazak iz Egipta. Sjetimo se sadraja te predaje: cijeli jedan narod, iako izbrojan, ali u ogromnom mnotvu, etrdeset godina putuje kroz pijesak. Njihovu je mitskom praocu nagovijeteno potomstvo brojno kao pijesak u moru. I sada je to potomstvo tu i kao drugi pijesak luta kroz pijesak. More ih proputa, a nad neprijateljem se zatvara. Njihov je cilj obeana zemlja koju e izboriti maem. Slika tog mnotva koje godinama putuje kroz pustinju postala je masovni simbol Zidova. On je ostao jasan i shvatljiv kao to je i bio. Narod vidi sebe na okupu jo prije nego to se naselio i ratrkao, vidi sebe kako luta. U tom stanju zbijenosti dobiva svoje zakone. On ima cilj kao svaka masa. Njegova je zajednika sudbina jedna avantura za drugom. To je gola masa; u ovoj sredini nema gotovo niega od raznolikosti koja inae karakterizira pojedina ne ivote ljudi. Oko njih je samo pijesak, najgolija od svih masa; nita ne moe toliko produbiti osjeaj usamljenosti ove lutajue povorke kao slika pijeska. Cilj esto nestaje, pa postoji opasnost da se masa raspadne; ona se budi, priziva k svijesti i odrava na okupu na najrazliitije na ine. Broj ljudi u povorci, est do sedam tisua, ogroman je ne samo za skromnija mjerila starog doba. Osobito je vano trajanje povorke. Ono to se u masi produi na etrdeset godina, moe se kasnije produiti u svako doba. Dosuivanje trajanja kao kazne predstavlja patnju svih kasnijih lutanja.

Versajska Njemaka
Da bi se to jasnije razgraniili uvedeni pojmovi, treba rei neto o masovnoj strukturi Njemake, Njema ke koja je u prvoj treini ovog stoljea iznenadila svijet novim tvorevinama i tendencijama, iju smrtnu ozbiljnost nitko nije shvaao i koju ljudi tek sada poinju polako odgonetavati. Masovni simbol ujedinjene njema ke nacije, koja se stvorila nakon rata s Francuskom 1870/71, bio je i ostao vojska. Svaki je Nijemac na nju bio ponosan; bilo je malo njih koji su se mogli oduprijeti snanom utjecaju tog simbola. Mislilac univerzalne kulture kao to je bio Nietzsche dobio je iz tog rata poticaj za svoje glavno djelo -Volja za moi-; on nije mogao zaboraviti sliku konjikog eskadrona. Ta je napomena nepotrebna; ona pokazuje kako je ope bilo znaenje vojske za Nijemca, kako je taj masovni simbol djelovao ak i na one koji su se znali oholo distancirati od svega to je podsjealo na gomilu. Graani, seljaci, radnici, intelektualci, katolici, protestanti, Bavarci, Prusi, svi su u vojsci vidjeli simbol nacije. Ve

smo objasnili dublje korijene ovog simbola, njegovo podrijetlo iz ume. Suma i vojska su za Nijemca najdublje povezane, te jednu i drugu moemo nazvati mosovnim simbolom; u tom su pogledu one jedno te isto. Presudno je da je vojska imala ne samo simboliki efekt ve je postojala i konkretno. Simbol ivi u predodbama i osjeaju ljudi; simbol je bila neobina tvorevina uma-vojska. Nasuprot tome, stvarna vojska, u kojoj je sluio svaki mladi Nijemac, imala je funkciju zatvorene mase. Vjerovanje u vojnu obavezu za sve, uvjerenost u njezino dublje znaenje i strahopotovanje pred njom, bili su utjecajniji nego tradicionalne religije, jer su zahva ali katolike isto kao d protestante. Onaj tko se iskljuivao, nije bio Nijemac. Rekli smo da vojske moemo smatrati masom samo u dosta ogranienom smislu. No, to je kod Nijemaca bilo drukije: Nijemac je doivljavao vojsku kao svoju daleko najvaniju zatvorenu masu. Ona je, bila zatvorena zato to su u njoj sluili samo mladii odreenih godita na odreeno vrijeme. Kod drugih je to bila profesija, dakle ve i zbog toga nije bila neto ope. No, svaki je mukarac jedanput prolazio kroz vojsku i u dui ostajao za nju vezan cijedi svoj ivot. Kao kristal mase toj je vojsci posluila pruska kasta junkera, koja je predstavljala najbolji dio stalnog oficirskog kora. Ona je bila neka vrsta reda sa strogim, iako nepisanim zakonima, ili kao ogroman orkestar koji tono zna i koji je dobro uvjebao glazbu kojom e zanijeti publiku. Kad je izbio prvi svjetski rat, cijeli se njema ki narod pretvorio u jednu jedinstvenu otvorenu masu. Cesto se opisivalo oduevljenje tih dana. Mnogi su u inozemstvu raunali na internacionalizam socijal-demokrata te su se za udili kad su ovi potpuno zakazali. Nisu se sjetili da su i ti socijaldemokrati nosili u sebi umu-vojsku kao simbol svoje nacije, da su sami pripadali zatvorenoj masi vojske; da su u vojsci bili podvrgnuti zapovijedima i utjecaju preciznog i nevjerojatno djelotvornog kristala mase, junkerske i oficirske kaste. Pri tome nije bila vana njihova pripadnost odreenoj politikoj partiji. Meutim, ti prvi dani kolovoza 1914. godine istodobno su i trenutak zaea nacionalsocijalizma. O tome postoji jedna Hitlerova izjava, iju istinitost ne treba dovoditi u pitanje: on opisuje kako je nakon izbijanja rata pao na koljena i zahvalio Bogu. Za njega je to bilo presudno iskustvo, jedini trenutak u kojem je osjetio da su masa i on jedno. Nikada ga nije zaboravio, i cijela je njegova kasnija karijera bila posve ena oivljavanju tog trenutka, ali izvana. Njema ka je trebala ponovno postati onakva kakva je bila, svjesna svoje vojne udarne snage, koju je prihvatila i s kojom se poistovijetila. Meutim, Hitler nikada ne bi bio postigao svoj cilj da Versajskim ugovorom nije rasputena njemaka vojska. Zabrana ope vojne obaveze liila je Nijemce njihove najhitnije zatvorene mase. Vje-

150
Masa i mo Inflacija I masa

151

be koje su im bile uskraene, egzercir, primanje i prenoenje zapovijedi postali su neto to su oni nastojali vratiti svim moguim sredstvima. Iz zabrane ope vojne obaveze rodio se nacionalsocijalizam. Svaka se zatvorena masa koja se nasilno rasputa, pretvara u otvorenu, koja preuzima sve njezine zna ajke. Partija stupa na mjesto vojske te unutar nacije nema nikakvih granica. Svaki Nijemac mukarac, ena, dijete, vojnik ili civil moe postati nacionalsocijalist; svakom pojedincu koji prije nije bio vojnik jo je vie stalo do lanstva u partiji, jer mu ono omoguuje ponaanje koje bi mu inae bilo uskraeno. S neumornou kojoj nema premca Hitler je upotrebljavao slogan o versajskom diktatu. Svi su se kasnije udili kako je taj slogan bio djelotvoran. Unato ponavljanju on nije gubio djelotvornost; naprotiv, ona je s godinama rasla. to je, zapravo, taj slogan sadravao? to je Hitler njime priopavao masama svojih slualaca? Za Nijemca rije Versailles nije toliko znaila poraz, koji on nikada nije priznao, ve je zna ila zabranu vojske; zabranu odreene, sakrosanktne vjebe bez koje se teko mogao zamisliti ivot. Zabrana vojske bila je kao zabrana religije. Zabranjena je vjera otaca, te je sveta dunost svakog mukarca bila obnavljanje vjere. Rije Versailles bi svaki put raskrvarila tu ranu; zbog nje je rana stalno bila otvorena, krvarila, nije mogla zacijeljeti. Sve dok se na masovnim skupovima iz petnih ila izvikivala rije Versailles, nije dolazio u obzir ni poetak izljeenja. Pri tome je vano da se uvijek govorilo o diktatu, a nikada o ugovoru. Diktat podsjea na sferu zapovijedi. Jedna jedina tua zapovijed, zapovijed neprijatelja, koja se zato nazivala diktatom, spreavala je to osorno prenoenje vojnih zapovijedi meu samim Nijemcima. Tko god je uo ili proitao neto o versajskom diktatu, duboko bi osjetio nedostatak onoga to mu je bilo oduzeto: njemake vojske.. inilo se da je jedini, zaista bitni cilj, ponovno uspostavljanje te vojske. S njom bi sve ponovno postalo onakvo kao to je bilo prije. Uope nije bilo poljuljano znaenje vojske kao nacionalnog masovnog simbola; dublji i stariji dio vojske jo je uvijek stajao netaknut: kao uma. S Hitlerova je stanovita izbor rijei Versailles kao sredinje parole bio vrlo dobar. Ona nije samo podsjeala na posljednji, bolni dogaaj u nacionalnom ivotu Nijemaca, zabranu ope vojne obaveze, Ukidanje prava na vojsku u koju je svaki mukarac smio stupiti na nekoliko godina: ona je obuhva ala i druge vane i dobro poznate trenutke njema ke povijesti. U Versaillesu je Bismarck osnovao Drugo njemako carstvo. Neposredno nakon velike pobjede u trenutku uzbuenja i osjeaja neodoljive snage proklamirano je jedinstvo Njemake. Careva proklamacija u Versaillesu bila je kao naknadna, objedinjena pobjeda nad Lujem XIV i Napoleonom, koja je izborena bez

pomoi saveznika. Sigurno je da je ona imala takav efekt na Nijemca onog vremena; postoji dostatno dokaza koji to potvr uju. Ime tog dvorca bilo je povezano s najveim trijumfom novije njemake povijesti. Svaki put kad bi Hitler spomenuo ozloglaeni diktat u toj se rijei uo i prizvuk sjeanja na taj trijumf, koji se prenosio na sluaoce kao obeanje. Da su Hitler ovi neprijatelji tada imali ui, razumjeli bi tu rije kao prijetnju ratom i porazom. Bez pretjerivanja moemo rei da su sve vane parole nacionalsocijalista, izuzevi one koje su se odnosile na Zidove, izvedene razdvajanjem iz izraza versajski .diktat: Trei Reich, Sieg-Heil i tako dalje. Sadraj pokreta bio je koncentriran u toj jednoj rijei: poraz, koji se mora pretvoriti u pobjedu; zabranjena vojska koju u tu svrhu tek treba stvoriti. Moda treba spomenuti jo jedan simbol pokreta, kukasti kri. On ima dvostruko djelovanje: djelovanje znaka i rijei. I jedno i drugo imaju u sebi neto jezivo. Sam znak nalikuje na dva savinuta vjeala. On prijeti promatra u na donekle podmukao na in, kao da eli rei: Priekaj, jo e se zauditi to e tu jo visjeti. Kukasti kri sadri i kruno kretanje, koje je takoer prijetee: ono podsjea na slomljene udove onih koje su prije pribijali na kota. Rije je preuzela od kranskog kria stravi ne i krvave crte, kao da je razapinjanje na kri neto dobro. Kri podsjea na kanjavanje djeaka kleanjem i pristaama obeava mnogobrojne rtve. Nekima on vjerojatno obeava izlaz u militarizmu, u ponovno udaranje potpeticama. On u svakom sluaju povezuje prijetnju okrutnim kaznama s podmuklom prijetnjom i prikrivenim podsjeanjem na vojnu disciplinu.

Inflacija i masa
Inflacija je masovni proces u pravom i najuem smislu te rijei. Zbrka koju .ona izaziva u stanovnicima itavih zemalja nipoto nije ograniena na trenutak inflacije. Moemo rei da u naim modernim civilizacijama, osim ratova i revolucija, nema niega to bi se po svom utjecaju moglo usporediti s inflacijama. One izazivaju takve duboke potrese da se radije preuuju i zaboravljaju. Moda se ljudi usteu da novcu, iju je vrijednost na koncu ipak umjetno odredio sam ovjek, pripie sposobnost stvaranja masa koja daleko nadilazi njegovu pravu svrhu i ima u sebi neto besmisleno i strano sramotno.

Masa i mo

Inflacifa I masa

e treba zadrati i rei neto o psiholokim karakterisnovca. Novac moe postati masovni simbol; no, za gih simbola koje smo do sada analizirali, on je simizriito naglaene jedinice ijim se gomilanjem u odostima stvara masa. Svaka je kovanica strogo ograniu vlastitu teinu; moe se prepoznati na prvi pogled; e iz ruke u ruku i neprestano mijenja okolinu. esto urezana glava nekog vladara, prema kojem novi, od velike vrijednosti, onda dobiva i naziv. Postojali i Marije Terezije. Ljudi rado gledaju na novi kao na osobu. Ruka, koja se oko njega sklapa, dodiruje , na svim rubovima i povrinama. Svim je ljudima eena njenost koju osjeaju prema noviu, kojim upiti ovo ili ono, i ona jo pridonosi njegovu karakm je pogledu novi nadmoan ivim biima: njegova encija i tvrdoa osiguravaju mu -vjeito postojanje; unititi osim vatrom. Novi se ne poveava; on pod pree i onda mora ostati onakav kakav jest; ne

153

ljava papirnati novac; da bogati ljudi pohranjuju svoje blago u ne vidljivom i apstraktnom obliku u bankama. Meutim, znaenje zlat ne podloge za dobru valutu, injenica da se ljudi jo uope dre zlat ne podloge, dokazuje da blago jo nipoto nije izgubilo svoje staro znaenje. Daleko najvei ,dio ljudi, i u tehniki najrazvijenijim zem ljama, dobiva naknadu prema broju radnih sati a veliina te pla e kree se u redu veliina koje si ovjek gotovo svugdje predoava u noviima. Uz papirnati se novac jo uvijek uzvraa kovani; svako me je poznat stari osjeaj i stari stav prema noviima; mijenjanje novca kao svakodnevni proces spada u najee i najjednostavnije mehanizme naeg ivota, koji svako dijete mora nauiti to ranije. Meutim, istina je da se pored ovog starog odnosa prema novcu razvio i jedan drugi, moderan odnos. Novana jedinica kovanog novca dobila je u svakoj zemlji neku vie apstraktnu vrijednost. Unato tome, ona se doivljava kao jedinica. Ako su kovani novii prije imali u sebi neto od stroge hijerarhijske organizacije zatvorenog drutva, onda odnos meu papirnatim novanicama vie nalikuje na meusobni odnos stanovnika velegrada. Iz blaga je danas nastao milijun. On ima kozmopolitski prizvuk a njegovo se znaenje protee po cijelom modernom svijetu, i moe se odnositi na svaku valutu. Kod milijuna je najzanimljivije to da se moe iznenada stvoriti spretnim spekuliranjem: on lebdi pred o ima svih ljudi ija je pohlepa okrenuta prema novcu. Milijuna je preuzeo neke sjajne osobine starog kralja iz bajke. Kao oznaka broja milijun se moe odnositi na novac isto kao i na ljude. Dvostruki se karakter te rijei najbolje moe promatrati u politi kim govorima. Radost rastueg broja karakteristina je, na primjer, za Hitle-rove govore. Ona se obino odnosi na milijune Nijemaca koji jo ive izvan Reicha i koje tek treba osloboditi. Nakon prvih pobjeda, koje su prole bez krvoprolia, prije izbijanja njegova rata, Hitler je naroito uivao u rastuem broju stanovnika svoga Reicha. Usporeivao je te brojke s brojem svih Nijemaca koji ive na svijetu. Otvoreno je priznavao da je njegov cilj dovesti sve te Nijemce u sferu svog utjecaja. No, on je u svojim prijetnjama, likovanjima i zahtjevima uvijek upotrebljavao rije milijun. Drugi politiari vie upotrebljavaju tu rije kad govore o novcu. No, upotreba te rijei bez sumnje ima u sebi neto opinjavajue. Taj se apstraktni broj, koji nalazimo u podacima o broju stanovnika pojedinih zemalja, a prije svega metropola, koji se jo uvijek izraavaju u milijunima, ispunio masovnim sadrajem koji danas ne sadri ni jedan drugi broj. Budui da se i novac izraava istim .milijunom, danas su mase i novac blii nego ikada. Meutim, to se dogaa u doba iflacije? Novana jedinica iznenada gubi svoju osobnost. Ona se preobraava u sve veu masu jedinica. Kako se masa poveava, tako njihova vrijednost pada. ovjek odjednom dri u ruci milijune koje je oduvijek prieljkivao, no

zdanost moda najvanija osobina novi a. Sam je da ga dobro uva; novi ne bjei sam od sebe 'kao uvati ga treba samo od drugih ljudi. ovjek ne mora iti sumnjiav, moe ga uvijek upotrebljavati, jer on e o kojima bi ovjek morao voditi rauna. Osim touje svoj poloaj u odnosu na druge novie druk. Hijerarhija koja postoji meu njima i koja se stronovie jo slinijim ljudima. Mogli bismo govoriti istemu novia, o hijerarhijskim klasama, koje su u klase vrijednosti; za vredniji novi mogu se dobiti dok se za manje vrijedni nikada ne moe dobiti vre-

via je od starine i kod veine naroda poznata kao u na koji ga doivljavamo kao neto jedinstveno, na ailazimo ne znajui koliko ga zapravo ima, blago je njemu se moe kopati i jedan novi odvojiti od druuvijek nada da e biti vee nego to jest. Blago je li iznenada dolazi na svjetlo dana. No, ne samo onaj voj ivot nada da. e na i nekakva blago, ve i onaj uje, zamilja da se ono poveava, i poduzima sve da odi. Nema nikakve sumnje da kod mnogih ljudi koji ovac, blago stupa na mjesto mase ljudi. Tu spadaju usamljenim krcima; oni su mitski nastavak zmajeva e je uvanje, promatranje i nadgledanje blaga bilo ihova ivota.

e prigovoriti da je takav .odnos prema noviu i preodernog ovjeka ve zastario; da se svugdje upotreb-

Masa i mo

Inflacija i masa

154

155

to vie nisu milijuni; oni se samo tako zovu. ini se kao da je proces skdkovitog rasta oduzeo svaku vrijednost onome to raste. Kad valutu jednom zahvati to kretanje, koje ima karakter bijega, ne moe se predvidjeti gornja granica. Isto kao to ovjek moe beskonano brojiti, tako vrijednost novca moe beskona no padati. U tom procesu ponovno nalazimo onu osobinu psiholoke mase za koju sam rekao da je naroito vana i uioljiva: uivanje u brzom i neogranienom rastu. Meutim, ovaj je rast okrenut prema negativnom: ono to raste, postaje sve slabije i slabije. Ono to je prije bilo jedna marka, sada se zove 10 000, onda 100 000, onda jedan milijun. Zbog toga se pojedinac vie ne moe poistovjeivati sa svojom markom. Ona je izgubila svoju vrstou i granice, i u svakom trenutku predstavlja neto drugo. Ona vie nije kao jedna osoba, i nema postojanosti. Postaje sve bezvrednija. ovjek koji joj je prije vjerovao mora doivjeti njezino ponienje kao svoje vlastito. Suvie se dugo s njom poistovjeivao, tako da je povjerenje u nju bilo kao povjerenje u samoga sebe. Ne samo da se zbog inflacije sve poinje klimati izvana, da nita nije sigurno, da nita ne ostaje na istom mjestu ni jedan sat ve zbog nje d sam ovjek postaje manje vrijedan. Sam ovjek ili to to on jest ne predstavlja nita, zato to milijun, koji je oduvijek prieljkivao, ne predstavlja nita. Sada svatko ima milijun. A svatko znai nita. Proces gomilanja blaga pretvorio se u svoju suprotnost. Pouzdanost novca nestala je kao rukom odnesena. Novac se ne mnoi, ve se smanjuje, a sve blago nestaje. Inflaciju moemo zamisliti kao vrzino kolo obezvreivanja, u kojem ljudi i novane jedinice na najneobiniji nain prelaze jedni u druge. Jedno predstavlja drugo, ovjek se osjea isto onako loe kao novac, kome postaje sve gore; a svi su zajedno izrueni na milost i nemilost tom loem novcu, te se i zajedno osjeaju isto tako bezvrijednim. Dakle, u inflaciji se doga a neto to sigurno nije bilo ni iji cilj, neto tako opasno da bi pred tim morao ustuknuti svatko tko ima bilo kakvu vrstu javne odgovornosti: dvostruko obezvreivanje, koje proizlazi iz dvostrukog poistovjeivanja. Pojedinac se osjea obezvrijeenim zato to je jedinica na koju se oslanjao, koju je potivao kao samoga sebe, poela kliziti nizbrdo. Masa se osjea obezvrijeenom zato to je milijun izgubio vrijednost. Objasnili smo kako je dvosmislena rije milijun; kako ona znai i veliku sumu novca i velik skup ljudi, a osobito u predodbi koju ovjek ima o modernom velegradu; kako jedno zna enje prelazi u drugo, kako jedno crpi snagu iz drugoga. Sve mase koje se stvaraju u vrijeme inflacije a sve se one vrlo esto stvaraju upravo u takvim razdobljima stoje pod pritiskom obezvrijeenog milijuna. Budui da sam pojedinac vrijedi malo, malo vrijedi i gomila pojedinaca. Kad se milijuni penju u visine, onda cijeli jedan narod, koji se sastoji od milijuna, postaje nita.

Taj proces brie razlike meu ljudima iji se materijalni interesi inae jako razilaze. To pogaa najamnog radnika isto kao i rentijera. Preko noi ovjek moe izgubiti mnogo ili sve to je smatrao sigurno pohranjenim u svojoj banci. Inflacija ukida razlike meu ljudima koje su se inile vje nim i baca ljude, koji se ina e uop e ne ibi ni pozdravili, u istu inflacionu masu. Iznenadno obezvreenje osobe nikada se ne zaboravlja, zato to je suvie bolno. ovjek ga cijeli ivot nosi u sebi, osim onda kad ga moe prebaciti na nekog drugog. No, ni masa kao takva ne zaboravlja svoje obezvreenje. Tada se javlja prirodno nastojanje da se prona e neto jo bezvrednije, neto to bismo mogli prezirati onako kao to su prezreli nas. Pri tome nije dostatno da taj prezir preuzmemo u istom obliku u kojem smo ga sami osjetili, da se odri na isitoj razini na kojoj je bio prije nego to smo za njim posegnuli; ono to ovjeku treba jest dinamiki proces poniavanja: ovjek mora s ne im postupati tako da ono postaje sve manje i manje vrijedno, kao novana jedinica za vrijeme inflacije, i taj se proces mora nastaviti sve dok predmet ne doe u stanje potpune bezvrijednosti. Onda ga moemo odbaciti kao papir ili dati zgaziti. Za vrijeme njemake inflacije Hitler je pronaao idove kao objekt te tendencije. Zidovi su bili kao stvoreni za to: njihova stara povezanost s novcem, ija su kretanja i promjene vrijednosti oni na neki nain tradicionalno poznavali; njihova povezanost u spekulacijama, njihovo okupljanje na burzama, gdje su svojim ponaanjem strano odskakali od njemakog militaristikog ideala ponaanja, sve je to u vremenu koje je bilo ispunjeno nepouzdanoou, labilnou i neprijateljstvom novca, moralo stvoriti dojam da su Zidovi neobino sumnjivi i neprijateljski. Svaki je idov bio lo-: zato to je dobro stajao s novcem, koji vie nitko nije shvaao te se najradije u to uope nije uputao. Da se za vrijeme inflacije proces obezvreivanja dogodio u Nijemcima kao pojedincima, onda bi bilo dostatno buenje mrnje prema odreenim Zidovima. Meutim, nije bilo tako, zato to su se Nijemci kao masa osjeali ponienima zbog pada svojih milijuna. Hitler, koji je bio potpuno svjestan toga, usmjerio je svoje djelovanje protiv svih Zidova. Nacionalsocijalizam je u svom postupanju sa Zidovima tono ponovio proces inflacije. Najprije ih je napao kao loe i opasne, kao neprijatelje; onda ih je sve vie i vie obezvreivao; budui da u Njemakoj nije bilo dostatno Zidova, sakupljali su ih u osvojenim zemljama; na koncu su ih doslovce smatrali za gamad, koja se nekanjeno smjela unitavati u milijunima. Ljudi su jo i danas zapanjeni injenicom da su Nijemci mogli otii tako daleko, da su mogli ili trpjeti, ili previati zloinstvo takvih razmjera, ili sudjelovati u njemu. Nijemci vjerojatno ne bi otili tako daleko, da nekoliko godina prije toga nisu doivjeli inflaciju, u kojoj je marka pala na bilijunti dio svoje vrijednosti. Zato su Nijemci tu inflaciju kao masovnu pojavu svalili na lea Zidova.

156

Masa I mo

Sutina parlamentarnog sistema

157

Sutina parlamentarnog sistema

Dvopartijski sistem modernog parlamenta koristi psiholoku strukturu zaraenih vojski. U graanskom su ratu .one bile stvarno, iako nerado prisutne. ovjek ne ubija rado svoje ljude, jer rodovski osjeaj uvijek djeluje protiv krvavih graanskih ratova, te ih obino okonava nakon nekoliko godina ili jo bre. No, dvije postojee stranke moraju i dalje odmjeravati snage. One se bore tako to se odriu mrtvih. Pretpostavlja se da bi u krvavom sukobu vei broj pobijedio. Glavna je briga svih vojnih zapovjednika da budu ja i na mjestu stvarnog sraza, da tamo imaju na raspolaganju vie ljudi nego protivnik. Dobar je vojni zapovjednik onaj koji uspijeva imati premo na to vie vanih mjesta, ak i onda kad je u cjelini slabiji. Kod parlamentarnog glasanja ovjek nema nikakav drugi zadatak nego da na licu mjesta ocijeni snagu obiju grupa. Pri tome nije dostatno da ih poznaje odranije. Jedna stranka moe imati 360 a druga samo 240 poslanika: glasanje ostaje presudno kao trenutak u kojem one stvarno odmjeravaju snage. Ono je ostatak krvavog sukoba, koji se prikazuje na razliite na ine, putem prijetnje, kritike, fizike uzbuenosti, koja moe dovesti do udaraca ili glasanja. No, prebrojavanje glasova predstavlja zavretak bitke. Pretpostavlja se da je 360 ljudi pobijedilo njih 240. Masa mrtvih ostaje potpuno izvan igre. Tu namjeru najjasnije izraava nepovredivost poslanika. Unutar parlamenta ne smije biti mrtvih. Poslanik je nepovrediv u dvostrukom smislu: izvana, prema vladi i njezinim organima; iznutra, meu sebi ravnima tom se drugom aspektu pridaje premalo vanosti. Nitko nikada nije stvarno vjerovao da je miljenje veeg broja ljudi pri nekom glasanju istodobno i pametnije zbog svoje brojane premo i. Tu stoji volja protiv volje, kao u ratu; svaka je strana uvjerena u to da ima vee pravo i da je pametnija od druge; to uvjerenje nije teko postii, ono dolazi samo od sebe. Smisao stranke sastoji se upravo u tome da odrava tu volju i to uvjerenje. Protivnik koji biva nadglasan ne povla i se zato to je odjedanput prestao vjerovati u svoje pravo; on se jednostavno priznaje poraenim. Lako mu je priznati poraz zato to mu se zbog toga nee nita dogoditi. Nee biti kanjen za svoje ranije neprijateljsko ponaanje. Potpuno bi druk ije reagirao kad bi se bojao da mu o tome ovisi ivot. Meutim, on ra una na budue bitke. Njihov je broj neogranien; a ni u jednoj od njih nee biti ubijen. Jednakost poslanika, ono to ih ini masom, sastoji se u njihovoj nepovredivosti. Po tome su sve stranke jednake. Parlamentarni sistem funkcionira tako dugo dok se ta nepovredivost uva. On se raspada im netko tko sjedi u parlamentu uzme sebi pravo da bilo

kom lanu tijela prijeti smru. Nita nije opasnije od toga da se meu tim ivima vide mrtvi. Rat je rat zato to pri odlu ivanju uzima u obzir mrtve. Parlament je parlament samo tako dugo dok iskljuuje mrtve. Instinktivno odvajanje od vlastitih mrtvih, npr. u engleskom parlamentu, ak i od onih koji su umrli mirno i izvan parlamenta, izraava se u sistemu naknadnog izbora. Nasljednik umrloga nije odreen unaprijed. Nitko ne dolazi automatski na njegovo mjesto. Imenuju se novi kandidati. Ponovno se vodi izborna borba sa svim svojim zakonitim oblicima. Za mrtvoga nema mjesta u parlamentu. On nema nikakva prava na to da ovdje odluuje o svojoj ostavtini. Nijedan poslanik koji lei na samrtnoj postelji ne moe sigurno znati tko e biti njegov nasljednik. Iz engleskog je parlamenta stvarno iskljuena smrt sa svim njezinim opasnim utjecajima. Ovom se shva anju parlamentarnog sistema .moe prigovoriti da se svi evropski parlamenti sastoje od mnogo stranaka, koje su razliite veliine; da se one samo ponekad podvajaju u dvije suprotstavljene grupe. Ta injenica uope ne mijenja smisao glasanja. Ono je uvijek i svugdje presudan trenutak. Ono odluuje to e se dogoditi, i kod njega su uvijek vana dva broja, od kojih onaj vei obvezuje sve koji su sudjelovali u glasanju. Nepovredivost poslanika jest ono to odluuje o postojanju, odnosno propasti parlamenta. Biranje poslanika u naelu je slino proceduri u parlamentu. Najboljim kandidatom, pobjednikom, smatra se onaj koji se pokae najja im. Najja i je onaj koji ima najvie glasova. Kad bi 17 562 ljudi koji su glasali za njega nastupili kao zatvorena vojska protiv 13 204 sljedbenika njegova protivnika, morali bi izboriti pobjedu. No, ni ovdje ne smije doi do ubijanja. U svakom sluaju, nepovredivost biraa nije tako vana kao nepovredivost glasakih listia, koje birai predaju i na kojima su imena onih koje su izabrali. Dozvoljena je primjena praktiki svih sredstava za utjecanje na bira e sve do trenutka u kojem se oni napokon odluuju na izbor jednog imena, sve dok ga ne napisu ili oznae. Protivniki je kandidat predmet poruge te se na sve na ine izvrgava opoj mrnji. Bira moe proi kroz mnoge izborne bitke; ako je politi ki opredijeljen, onda za njega ima najveu dra promjenljiva sudbina tih izbora. No, trenutak u kojem stvarno bira je gotovo svet; svete su zapeaene urne, koje sadre glasa ke listi e; sveta je procedura brojenja. Sveani karakter svih tih obreda proistje e iz odricanja od smrti kao sredstva odluivanja. Sa svakim se novim glasakim listiem iznova odbacuje smrt. No, ipak se savjesno biljei ono to bi stvarno "Utjecalo na tu smrt, a to je jaina protivnika. Onaj tko se poigrava tim brojevima, tko ih brie ili krivotvori, omoguuje, i ne slutei, povratak smrti.. Oduevljene pristae rata, koje rado ismijavaju glasa ke listie, time samo priznaju svoje vlastite krvoedne namjera.

Raspodjela i mnoenje ...

Za njih su glasa ki listii, kao i ugovori, samo komadi papira. Oni ih preziru zato to nisu natopljeni krvlju, jer za njih vrijede samo one odluke koje se donose uz krvoprolie. Poslanik je koncentrirani bira: u poslaniku su se vremenski pribliili disparatni trenuci u kojima egzistira bira kao takav. On postoji zato da bi esto glasao. Meutim, poslanik glasa unutar mnogo manjeg broja ljudi. Njegov intenzitet i vjetina moraju nadoknaditi uzbuenje koje bira i crpe iz svoje mnogobrojnosti.

158

Mas a i mo

159

Raspodjela i mnoenje. Socijalizam i proizvodnja

Pitanje pravednosti staro je kao pitanje raspodjele. Kad god bi ljudi zajedno ili u lov, iza lova je dolazila raspodjela. U hajci su svi bili jedinstveni, pri raspodjeli su se morali podijeliti. Kod ljudi se nikada nije razvio zajedniki eludac, koji bi -mnotvu njih omoguio da jedu kao jedno stvorenje. U priesti su ljudi razvili obred koji je jo najblii predodbi o zajedni kom elucu. Iako ni to nije bilo ono pravo, ipalk je to bilo pribliavanje idealnom stanja za kojim su osjeali potrebu. Izoliranost jedenja je korijen stravine tvorevine mo i. Onaj tko jede sam i potajno, mora ubijati sam i potajno. Onaj tko ubija zajedno s drugima, mora s njima dijeliti plijen. Priznavanje te raspodjele oznaava poetak pravednosti. Pravila raspodjele predstavljaju prvi zakon. Taj je zakon ostao najvaniji sve do dananjeg dana i kao takav ostao istvarni cilj svih pokreta koji se bave drutvenim aspektom ljudske djelatnosti i ljudske egzistencije. Pravednost zahtijeva da svatko ima za jelo. No, ona pretpostavlja i to da svatko da svoj doprinos u nabavljanju hrane. Velika veina ljudi radi na stvaranju svih vrsta dobara. No, neto nije u redu s njihovom raspodjelom. To je, sveden na najjednostavniju formulu, sadraj socijalizma. Bez obzira na to kako ovjek pristupa na inu podjele dobara u naem suvremenom svijetu, i pristae i protivnici socijalizma priznaju istu pretpostavku tog problema. Ta pretpostavka jest proizvodnja. Na obje strane ideolokog sukoba, koji je danas podijelio svijet na dvije, otprilike jednako snane polovice, na sve se naine unapreuje i potie proizvodnja. Bez obzira na to da li se proizvodi za prodaju ili za raspodjelu, sam se proces proizvodnje ni na jednoj strani ne dovodi u pitanje, ve je predmet tovanja, i nije pretjerano rei da on u oima veine dananjih ljudi predstavlja neto sveto.

Moda e se postaviti pitanje odakle takvo potovanje. Moda bi se u povijesti ovjeanstva mogla nai toka na kojoj poinje posveivanje proizvodnje. Nakon razmiljanja dolazimo do zakljuka da takva toka ne postoji. Posveenost proizvodnje see tako daleko unatrag da je uzaludan svaki pokuaj fiksiranja njezina poetka u povijesti. Hibris proizvodnje potjee iz hajke mnoenja. Ta se povezanost moe lako previdjeti zato to danas vie nema hajki koje se praktino posveuju mnoenju. One su se pretvorile u ogromne mase koje u svim sreditima civilizacije svakodnevno rastu. Meutim, ako se sjetimo da se ne da sagledati kraj tog rasta, da sve vie ljudi proizvodi sve vie dobara, da se meu tim dobrima nalaze i ive ivotinje i biljke, da se metode proizvodnje ivih i neivih dobara vie gotovo uope ne razlikuju, onda emo morati priznati da je hajka mnoenja bila najutjecajnija i najuspjenija tvorevina koju je ovjeanstvo ikada stvorilo. Obredi plodnosti pretvorili su se u strojeve i tehnike procese. Svaka je tvornica jedinica koja slui istom kultu. Novost je u ubrzanju procesa. Ono to je prije bilo stvaranje i intenziviranje oekivanja, kie, ita, pribliavanja ivotinjskih krda koja su ljudi lovili, ite mnoenja onoga to su uzgajali, to se danas pretvorilo u neposrednu proizvodnju. ovjek pritisne neko dugme, pokrene neke poluge pa se nakon nekoliko sati ili jo prije pojavljuje ono to eli, u gotovo svim oblicima. Zanimljivo je da je stroga i ekskluzivna povezanost izmeu proletarijata i proizvodnje, koja je tijekom posljednjih stotinjak godina steka takav ugled, u posebno istom .obliku obnovila staru predodbu koja je bila temelj hajke mnoenja. Radnici su ti koji se bre mnoe, a mnoe se na dva na ina. S jedne strane, imaju djecu kao i drugi ljudi, tako da ve zahvaljujui svom potomstvu imaju u sebi neto masovno. No, njihov se broj poveava na jo jedan nain: pritjecanjem sve veeg broja ljudi sa sela u industrijska sredita. A upravo je taj dvostruki smisao rasta, ako se sjeamo, bio karakteristian za primitivnu hajku mnoenja. Njezini su se pripadnici okupljali na sveanostima i obredima te su, kao mnotvo, sudjelovali u obredima koji su im trebali osigurati bogato potomstvo. Kad je stvoren i uinjen djelotvornim pojam obespravljene radnike klase, on je zadrao sav optimizam mnoenja. Nitko nije nikada razmiljao o tome da bi radnika trebalo biti manje zato to im je loe. Svi su se oslanjali na proizvodnju. Porast proizvodnje trebao je stvoriti vie radnika. Proizvodnja u kojoj su sudjelovali trebala je sluiti njima samima. Trebalo je da zajedno rastu radnici i proizvodnja. Meutim, rije je o potpuno istoj nedjeljivoj povezanosti koja se pojavila u aktivnosti primitivnih hajki mnoenja. ovjek se sam eli mnoiti i eli da se mnoi sve ono od ega ivi. To je dvoje toliko nerazdvojno povezano da esto nije jasno to je to to se treba mnoiti.

Masa i mo

Samounitenje plemena Ksosa

160 Pokazali smo da je ovjek, preobraavajui se u ivotinje koje su uvijek ivjele zajedno u velikom broju, stekao snaniji osjeaj za mnoenje. Moemo rei da ga je on spoznao tek zahvaljujui tim ivotinjama. Pred oima je imao jata riba, rojeve kukaca i ogromna krda kopitara, i kad bi u svojim plesovima prikazivao te ivotinje tako dobro da se sam pretvarao u njih, da se osjeao jednak njima, kad je uspio fiksirati odre ene preobraaje kao toteme i prenijeti ih na svoje potomke kao svetu tradiciju, time je istodobno prenio na njih elju za mnoenjem, koja daleko nadilazi ovjekovu prirodnu elju za razmnoavanjem. Isti takav odnos ima danas moderni ovjek prema proizvodnji. Strojevi mogu proizvesti vie nego to je prije itko mogao sanjati. Zahvaljujui njima sve su vrste mnoenja dosegle divovske razmjere. No, budui da se uglavnom radi o predmetima, a ne .toliko o ivim stvorenjima, njegova se privrenost njihovoj brojnosti poveava tako to se poveavaju njegove potrebe. Ima sve vie stvari koje bi ovjek znao upotrijebiti; im ih pone upotrebljavati, nastaju nove potrebe. U -kapitalistikim- je zemljama najuoljiviji taj aspekt proizvodnje, nesputano mnoenje kao takvo, mnoenje na sve strane. U zemljama koje posebnu vrijednost pridaju radni koj klasik u kojima je onemogueno veliko gomilanje kapitala u rukama pojedinaca, problemi drutvene raspodjele teoretski su isto tako vani kao problemi mnoenja.

161

Samounitenje plemena Ksosa

Jednog svibanjskog jutra 1856. jedna je djevojka iz plemena Ksosa otila po vodu na rjeicu koja je tekla u blizini njezine kue. Na povratku je ispriala da je pokraj rijeke vidjela neobine mukarce, potpuno drukije od onih koje je obino sretala. Njezin ujak, po imenu Umhlakaza, otiao je do rijeke da vidi neznance, i zatekao ih na spomenutom mjestu. Rekli su mu da se mora vratiti kui i izvriti odreene obrede; da zatim mora duhovima mrtvih rtvovati jednog vola te se etvrti dan vratiti k njima. U njihovoj je pojavi bilo neto to je zahtijevalo poslunost, pa je ovjek uinio ono to mu je zapovjeeno. etvrti je dan ponovno otiao na rijeku. Neobini su ljudi ponovno bili tamo; na svoje veliko iznenaenje, on je meu njima prepoznao svog brata, koji je umro prije mnogo godina. Tada je prvi put saznao tko su i to su. Kao vjeiti neprijatelji bijelaca doli su, kao to su objasnili, s bojnih polja s onu stranu mora da bi pomogli narodu Ksosa: pomou njihove nesavladive moi Englezi e biti istjerani iz zemlje. Umhlakaza treba posluiti kao posrednik izmeu njih i poglavice, te e primiti upute koje e

onda prenijeti drugima. Ako prihvate ponuenu pomo, dogodit e se neobine stvari, neobinije od svih koje su se ikada dogodile. Prije svega mora rei ljudima da moraju prestati sa aranjem kojim neprijateljski djeluju jedni na druge; moraju zaklati najdeblju stoku i pojesti je. Vijest o ovom savezu sa svijetom duhova brzo se pronijela meu pripadnicima plemena Ksosa. Kreli, vrhovni poglavica plemena, s radou je primio tu vijest; ak se tvrdi, iako nema dokaza, da je on zapravo smislio cijeli taj plan. Pronio se glas da se mora posluati zapovijed duhova; treba zaklati i pojesti najbolju stoku. Jedan je dio plemena ivio pod britanskim suverenitetom. Poslani su glasnici i poglavicama tog dijela plemena; ispriali su im to se dogodilo i zamolili ih za pomo. Odmah su se pokrenuli Ksosa-klanovi. Veina je poglavica poela klati stoku. Oklijevao je samo jedan od njih, Sandile, koji je bio oprezan ovjek. Engleski je guverner poruio Kreliju da na svom podruju moe raditi to ho e ali da e ga, ako ne prestane poticati britanske podanike na razaranje vlastite imovine, morati kazniti. Kreli nije obra ao panju na tu prijetnju; bio je uvjeren da e ubrzo do i vrijeme kada e on kanjavati. Ubrzo su se objave koje su donijeli proroci poele iriti. Djevojka, koja je stajala na sredini rijeke, usred mnotva vjernika, zaula je neobine podzemne zvukove ispod svojih nogu. Njezin ujak, prorok, objasnio je da su to glasovi duhova koji vijeaju o njihovim pitanjima. Iako je ve prva zapovijed glasila da se mora klati stoka, duhovi su bili nezasitni. Poelo se klati sve vie stoke, no nikada nije bilo dosta. Iz mjeseca u mjesec ludilo se poveavalo i zahvaalo nove rtve. Nakon nekog vremena popustio je i oprezni poglavica Sandile. Na to ga je uporno nagovarao njegov brat. On je navodno vlastitim oima vidio duhove dvojice umrlih savjetnika svog oca, s kojima je sam razgovarao, te su mu zapovjedili da Sandile zakolje svoju stoku ako ne eli propasti zajedno s bijelcima. Izdana je i posljednja prorokova zapovijed. Izvrenje te zapovijedi trebalo je biti posljednja priprema plemena Ksosa, nakon koje e postati dostojni pomoi jedne vojske duhova. Nisu smjeli ostaviti na ivotu nijednu ivotinju iz svojih stada, morali su unititi sve ito u hambarima. Poslunima se obeavala divna budunost. Tono odreenog dana pojavit e se iz zemlje tisue grla, ljepih nego sva koja su do sada morali zaklati, i prekriti panjake. U jednom e trenutku niknuti iz zemlje velika polja zrelog prosa. Tog e dana oivjeti stari junaci plemena, velikani i mudraci iz prolosti, i podijeliti radost s vjernicima. Nestat e brige i bolesti, isto kao i staraka nemo; mladost i ljepota vratit e se i uskrslima i onemoalim ivima. No, strana e biti sudbina onih koji se suprotstave volji duhova ili ne izvre njihove zapovijedi. Dan koji e vjernicima donijeti toliko radosti bit e za druge dan propasti. Sruit e se nebo i smrskati ih zajedno s mjeancima i bijelcima.

162
Masa I mo Samounitenje plemena Ksosa

163

Uzalud su se misionari i vladini ljudi trudili da zaustave sulude postupke. Pripadnici plemena Ksosa bili su opsjednuti, i nisu trpjeli ni prigovore ni otpor. Prijetili su bijelcima koji su se mijeali; bijelci vie nisu bili sigurni za svoj ivot. Fanatina je vjera zahvatila cijeli narod Ksosa, no neki su njihove voe u tome vidjeli dobru priliku za rat. Oni su stalno imali pred oima odreeni plan: namjeravali su napasti koloniju cijelim plemenom Ksosa, koje e biti naoruano i izgladnjelo. Oni sami bili su previe uzbueni da bi sagledali stravine opasnosti takvog pothvata, koji nije imao nikakvih izgleda na uspjeh. Bilo je nekih koji nisu vjerovali ni predvianjima proroka ni u uspjeh takvog rata, ali su ipak do kraja unitili sve zalihe hrane. Jedan od njih bio je i ujak poglavice Krelija. To je zapovijed poglavice-, rekao je, a onda, kad vie nije bilo niega za jelo, starac je sa svojom najdraom enom sjeo u jedan prazan kral i umro. I Krelijev se najvii savjetnik protivio planu sve dok nije shvatio da su rijei uzaludne. A onda je, izjavivi da sve to ima pripada njegovu poglavici, izdao zapovijed za klanjem i razaranjem i odjurio potpuno pomra ena uma. Tako su tisu e vjerojatno radile protiv svog uvjerenja. Poglavica je izdavao zapovijedi a oni su se pokoravali. Prvih nekoliko mjeseci 1857. u cijeloj je zemlji vladala neobina ivost. Veliki su kralovi pripremljeni za primanje stoke koja se uskoro trebala pojaviti u ogromnom mnotvu. Izraivale su se velike konate posude u koje e se staviti mlijeko, kojeg e uskoro biti isto tako mnogo kao vode. Mnogi su bili izgladnjeli ve za vrijeme tog rada. Iako je istono od rijeke Kej potpuno izvrena prorokova zapovijed, dan uskrsnua je ipak bio odgoen. Na podruju poglavice Sandile, koji je poeo kasnije, klanje stoke jo nije bilo dovreno. Jedan je dio plemena ve gladovao, dok se drugi tek spremao unititi svoje namirnice. Vlada je poduzela sve da zatiti granice. Svaka je granina postaja dobila poja anje, na granicu je preba en svaki vojnik koji je bio na raspolaganju. I kolonisti su se pripremili na ok. Kad su se spremili za obranu, nagomilali su zalihe hrane da bi spasili ivot izgladnjelima. Konano je stigao dugo oekivani dan. itavu je no narod Ksosa bdio u velikom uzbuenju. Svi su oekivali da e vidjeti dva krvavocrvena sunca kako izlaze nad breuljcima na istoku; onda e se sruiti nebo i unititi njihove neprijatelje. Polumrtvi od gladi proveli su no u divljem oduevljenju. Onda je konano, kao i uvijek, izalo samo jedno sunce, a njih je zazeblo oko srca. Nisu odmah izgubili nadu; moda se mislilo na podne, kad je sunce na vrhuncu; a kad se ni onda nije nita dogodilo, nadali su se da e se neto dogoditi pri zalasku sunca. Meutim, sunce je zalo, i sve je bilo gotovo.

Ratnici, koji su svi zajedno trebali napasti koloniju nisu se okupili zbog neke neshvatljive greke. Sada je bilo prekasno. Pokuaj da se ponovno odgodi dan uskrsnua bio je potpuno bezuspjean. Radosno uzbuenje naroda Ksosa pretvorilo se u najdublji oaj. Sada su se morali uputiti u koloniju, ne kao ratnici, ve potpuno izgladnjeli, kao prosjaci. Brat se borio protiv brata, otac protiv sina, za komadie i krpice velikih mijehova za mlijeko, koje su tako paljivo izradili u danima velike nade. Mlai su prepustili stare, slabe i bolesne njihovoj sudbini. Svi su traili za jelo bilo kakvo raslinje, ak i korijenje drvea. Oni koji su bili najblie morskoj obali, pokuali su se prehraniti koljkaima, ali su, budui da nisu bili naviknuti na tu vrstu hrane, dobili dizenteriju i ubrzo umrli. Na mnogim su mjestima sjedile cijele obitelji i ekale smrt. Kasnije se pod jednim drvetom znalo na i i dvadeset kostura, kosturi roditelja koji su umrli zajedno sa svojom djecom. U ikoloniju se slijevala beskrajna rijeka izgladnjelih stvorenja, uglavnom mladi mukarci'i ene, ali ponekad i oevi i majke s polumrtvom djecom na leima. uali su pred farmama i tunim glasom prosili hranu. Tijekom 1857. broj stanovnika britanskog dijela zemlje Ksosa spao je sa 105 000 na 37 000. Te je godine umrlo 68 000 ljudi. Pri tome su tisue ivota spasile zalihe ita koje je pripremila vlada. U slobodnom dijelu zemlje, gdje nije bilo takvih zaliha, umrlo je relativno jo vie ljudi. Tako je potpuno slomljena mo naroda Ksosa.69 Nije sluajno da smo ovaj doga aj opisali tako detaljno. Netko bi mogao pomisliti da je to izmislio ovjek koji eli objasniti tijek zbivanja u masi, njihovu zakonitost i preciznost. Meutim, to se stvarno tako zbilo pedesetih godina prolog stoljea, dakle ne tako davno. Postoje izvjetaji svjedoka, koje svatko moe pogledati. Pokuajmo izdvojiti neke bitne toke tog izvjetaja. Najprije uoavamo aktivnost mrtvih kod plemena Ksosa. Oni stvarno sudjeluju u sudbini ivih. Pronalaze sredstva i na ine kako da s njima stupe u vezu. Obeavaju im vojsku kao pomo. Ta e se vojska, dakle masa mrtvih ratnika, pridruiti vojsci ivih pripadnika plemena Ksosa. To e poja anje stii kao da su sklopili savez s nekim drugim plemenom. No, ovaj put je rije o savezu s plemenom vlastitih mrtvih. Kad doe obeani dan, svi e odjedanput biti jednaki. Stari e ponovno postati mladi, bolesni zdravi, a zabrinuti bezbrini; mrtvi e se pomijeati sa ivima. Prvi korak prema opoj jednakosti uinjen je ,s prvom zapovijedi; treba prekinuti aranje kojim ratuju jedni protiv drugih; jedinstvo i jednakost unutar njihova plemena najvie onemoguuje kaos njihovih neprijateljskih namjera. Na taj ce se veliki dan masa plemena, koja je sama preslaba da savlada neprijatelja, iznenada poveati za veliku masu svojih mrtvih.

164

Masa I mo

Samounitenje plemena Ksosa

165

Odreen je i smjer kojim e masa krenuti: ona e napasti koloniju bijelaca, pod ijom se dominacijom ve djelomice nalazi. Zahvaljujui poja anju duhova, njihova e mo biti nesavladiva. Ina e duhovi imaju iste elje kao ivi; oni vole jesti meso i zato zahtijevaju da im se rtvuje stoka. Moemo pretpostaviti da isto tako jedu ito koje ljudi unitavaju. U po etku su rtve jo izolirane; moemo ih shvatiti kao znak pobonosti i odanosti. No, onda poinju rasti, jer mrtvi ele sve. Zelja za mnoenjem, koju ljudi ina e osjeaju za svoju stoku i ito, pretvara se u elju za mnoenjem mrtvih. Sada se treba mnoiti zaklana stoka, uniteno ito, jer se oni pretvaraju u stoku i ito za mrtve. Dinamina sklonost mase sve veem, skokovitom, bezobzirnom i slijepom mnoenju, pri kojem ona sve ostalo rtvuje toj sklonosti, koja postoji svugdje gdje se stvara masa ivih ljudi moe se prenositi. Lovci je prenose na divlja, jer ele da se ona mnoi, te mnogim obredima pokuavaju poveati njezinu plodnost. Uzgajivai stoke je prenose na svoju stoku; oni e uiniti sve da njihova stada narastu, te zahvaljujui njihovoj praktinoj vjetini uzgajanja, postupno zaista nastaju sve vea i vea stada. Zemljoradnici prenose istu sklonost na plodove svog tla. Njihovo ito daje trostruki ili stostruki prinos, a itnice u kojem ga skupljaju, tako da ga svi mogu vidjeti i diviti mu se, predstavljaju jasan izraz toga uspjenog, naglog mnoenja. Oni su toliko uinili u tu svrhu da iz tog masovnog osjeaja, prenesenog na stada ili ito, nastaje neka vrsta nove samosvijesti, tako da im se esto moe initi da su sve uinili sami. Za vrijeme samounitenja plemena Ksosa, sve su se tendencije mnoenja ljudi, stoke i ita povezale s njihovom predodbom o mrtvima. Da bi se osvetili bijelcima, koji su im uvijek oduzimali zemlju, za uspjean rat koji bi vodili nakon svih bezuspjenih ratova protiv bijelaca, bilo im je potrebno jedno: uskrsnue njihovih mrtvih. im im to bude osigurano, im oni zaista ustanu u nepreglednim gomilama, moi e zapoeti rat. S njima e se od mrtvih vratiti i stoka i proso, mnogo vie nego to su im ljudi poslali, sva stoka i proso koji su se nakupili kod mrtvih. Stoka koju su klali i ito koje su unitavali, imali su funkciju kristala mase, na koji se trebala vezati sva stoka i ito na drugome svijetu. U neko bi drugo vrijeme u istu svrhu sigurno rtvovali i ljude. Na taj e veliki dan panjaci biti puni ogromnih novih stada, dok e na poljima biti zrelo proso. Cijeli je pothvat, dakle, bio organiziran oko ponovne pojave mrtvih, i to sa svime to pripada ivotu. Ljudi su dali sve za taj vii cilj. U tome su ih podravali pripadnici onog svijeta, koje su ljudi prepoznali. Brat proroka,, i oba savjetnika starog, pokojnog poglavice bili su jamci za ugovor koji su ivi sklopili:s mrtvima. Svatko tko se suprotstavio ili oklijevao,, oduzimao je masi neto to joj je

pripadalo i naruavao njezino jedinstvo. Zato se takav odmah smatrao neprijateljem, s kojim e zajedno propasti. Ako pogledamo katastrofalni zavretak doga aja, injenicu da se obeanog dana nije dogodilo nita, da se nisu pojavila polja prosa, stada ni vojske mrtvih, onda se s vjerskog gledita plemena Ksosa moe rei da su ih njihovi mrtvi prevarili. Oni pri sklapanju tog ugovora nisu mislili ozbiljno i uope im nije bilo stalo do pobjede nad bijelcima, ve do toga da se povea njihov broj. Lanim su obeanjima najprije dobili stoku i ito ivih; za stokom i itom doli su izgladnjeli ljudi. Dakle, pobjedu su izborili mrtvi, iako na drugi na in i u drugom ratu; na kraju su oni postali najve a masa. ini se da je zapovijed posebno vana za ponaanje plemena Ksosa. Ona ima u sebi neto izolirano i postoji kao akt sama za sebe. Mrtvi koji izdaju zapovijedi trebaju posrednika koji e ih prenijeti drugima. Oni potpuno priznaju ovozemaljsku hijerarhiju. Prorok se treba obratiti poglavicama i nagovoriti ih da posluaju zapovijedi duhova. im je Kreli, vrhovni poglavica, jedanput prihvatio plan duhova, sve dalje tee svojim tijekom u skladu sa zapovijedi. alju se glasnici svim Ksosa-klanovima, ak i onima koji stoje pod krivim suverenitetom, suverenitetom Engleza. ak se i oni nepovjerljivi, koji se dugo odupiru izvrenju plana, meu kojima je i Krelijev ujak i njegov vrhovni savjetnik, na koncu pokoravaju zapovijedi poglavice, koju izri ito spominju kao jedini razlog svojoj poslunosti. No, sve postaje jo udnije kad se razmotri sadraj zapovijedi. U sutini je rije o klanju stoke, dakle o ubijanju. to se stroe izdaje ta zapovijed, to su brojnije rtve koje ona zahtijeva, i to vie ona anticipira sam rat. S gledita zapovijedi, ako tako moemo rei, stoka predstavlja neprijatelja. Ona predstavlja neprijatelja i njegovu stoku, isto kao to i ito koje se unitava predstavlja njegovo ito. Rat poinje u njihovoj vlastitoj zemlji, kao da se ve nalaze u zemlji neprijatelja; no, zapovijed se ponovno pribliava svom izvoru, jer je ona izvorno i bila smrtna presuda, instinktivna smrtna presuda jedne vrste nad drugom. Nad svim je ivotinjama koje ovjek posjeduje izreena smrtna presuda. Ona se, istina esto i dugo vremena odgaa, ali nijedna ivotinja nije poteena. Tako ovjek svoju vlastitu smrt, koje je potpuno svjestan, nekanjeno prenosi na svoje ivotinje. ivotni vijek koji im dozvoljava, donekle je slian .njegovom; samo to je u njihovu sluaju on taj koji odluuje kada e im doi kraj. ovjek lake prihva a njihovu smrt ako ih ima mnogo i ako iz stada izdvaja nekoliko ivotinja da bi ih zaklao. Oba se njegova cilja, mnoenje njegovih stada i ubijanje pojedinih ivotinja, mogu objediniti. Na taj je nain ovjek kao pastir moniji od lovca. Njegove su ivotinje na okupu i ne mogu mu pobje i. Trajanje njihova ivota je u njegovim rukama. On ne ovisi o sluaju koji mu donosi ivotinje,

Mas a i mo

Utroba moi

ubiti na licu mjesta. Sila lovca pretvara se u mo

koja se izdaje plemenu Ksosa predstavlja sr svake renje smrtne kazne na njihovoj stoci treba prethoditi ovih neprijatelja, kao da su stoka i neprijatelj u osto; pa i jesu.

je da zapovijed za ubijanje izdaju ba mrtvi, kao da najvie ovlasti. U krajnjoj liniji mrtvi zapovijedaju k njima. Meu njima se nalaze svi koji su prije izdi, generacije poglavica. Njihov je zajedniki ugled urno bio velik i kad bi se svi, ovaj put ivi, odjedanu ljudima. Meutim, ovjek se ne moe oteti dojmu ui smrti njihova mo jo poveala. Oni osim svog stjeu i natprirodni ugled zato to zahvaljujui protati vidljivi, to se uope pojavljuju i razgovaraju s aobili smrt te su na impresivan nain jo uvijek aksmrti, elja da se izbjegne smrt, jedna je od najrajnijih 'tendencija svih vlastodraca. U ovom je konpomenuti da je poglavica Kreli umro tek nakon mnoko je njegov narod umro od gladi.

Hvatanje i gutanje
Psihologija hvatanja i gutanja kao i jedenje openito jo je uvijek potpuno neistraena; u tome nam se sve to je neobi no ini prirodnim. Tu se odvija mnogo zagonetnih procesa, o kojima nikada ne razmiljamo. Kod nas nema niega to bi bilo starije od toga; do sada nas nije za udila ni injenica da se u velikom dijelu tih procesa ponaamo isto kao ivotinje. esto se dogaa da se jedno stvorenje pribliava drugom u neprijateljskoj namjeri, i to u razliitim prilikama, od kojih svaka ima posebno tradicionalno zna enje. Tu je prije svega vrebanje na plijen: plijen postaje predmet naeg praenja mnogo prije nego to postane svjestan nae namjere. Promatramo ga, pratimo i uvamo s osjeajem odobravanja i zadovoljstva; vidimo ga kao meso koje jo ivi; ovjek tako intenzivno i neopozivo vidi plijen kao meso da ga niikada nita ne bi moglo odvratiti od namjere da ga se doepa. Cijelo to vrijeme dok se ovjek ulja oko plijena, on ve osjea koliko miu taj plijen pripada; od onog trenutka u kojem je ovjek izabrao plijen, on ga je u svojim mislima ve progutao. Vrebanje je stanje takve posebne napetosti da nakon oslobaanja te napetosti moe samo poprimiti odreeno znaenje. ovjek produuje to stanje; kasnije se dovodi u njega neovisno o plijenu, koji ga u stvari mami. ovjek ne lei u zasjedi nekanjeno uivajui u praenju plijena. Sve to on aktivno poduzima u tom smislu, on pasivno doivljava na samome sebi; ali pojaano, zato to zbog svoje vee inteligencije uoava vie opasnosti, tako da vie pati kad netko progoni njega. ovjek nije uvijek dostatno jak da izravno do e do svog plijena. Pra enje plijena, na svoj na in precizno i oboga eno iskustvom, dovelo je do stvaranja najsloenijih stupica. ovjek se esto slui i preruavanjem, za koje je posebno nadaren, te se preruava talko da izgleda isto kao ivotinja koju lovi. On je u tome toliko vjet da mu ivotinja vjeruje. Tu vrstu vreban ja moemo nazvati laskanjem. ovjek veli ivotinji: Ja sam isti kao ti, ja sam ti. Moe me pustiti u svoju blizinu. Kad se ovjek priulja ivotinji i skoi na nju o emu emo govoriti u drugom kontekstu dolazi do prvog dodira. To je moda

168
Masa i mo Hvatanje i gutanje

169

ono ega se on najvie boji. Prsti dodiruju ono to e uskoro pripadati cijelom tijelu. Zapaanje pomou drugih -osjetila, osjetila vida, sluha i njuha, nije ni izdaleka tako opasno. Ona jo ostavljaju razmak izmeu sebe i svoje rtve; sve dok postoji taj razmak, postoji mogunost bijega, tako da jo nita nije odlueno. No, pipanje kao dodir prethodi kuanju. Vjetica iz pri e trai od rtve da joj prui prst da bi opipala da li se rtva dostatno ugojila. Od trenutka dodira namjera jednog tijela prema drugome postaje konkretna. Ve kod najniih oblika ivota taj trenutak ima u sebi neto presudno. On sadri iskonski strah; o njemu sanjamo; u njemu govorimo u knjievnosti; na ivot u civilizaciji nije nita drugo nego jedno jedinstveno nastojanje da izbjegnemo taj strah. Od tog se trenutka otpor moe nastaviti ili potpuno prestati, ovisno o odnosima snaga izmeu onoga koji dotie i dotaknutoga; meutim, to jo vie ovisi o predodbi koju dotaknuti ima o tom odnosu snaga. Uglavnom e jo pokuati spasiti svoju kou; dok nee nita poduzeti jedino protiv neke sile koja mu se ini ogromnom. Konani dodir, dodir s kojim se ovjek miri zato to mu se svaki otpor, a posebno budui otpor ini bezizlaznim, pretvorio se u naem drutvenom ivotu u ponaanje. Dostatno je da na ramenu osjetimo ruku onog tko je ovlaten za hapenje, i obino se predajemo jo prije nego to su nas stvarno epali. ovjek sagiba glavu i pokorava se; pri tome se ponaa prisebno; iako u veini sluajeva ne moe oekivati daljnje dogaaje s mirom i sigurnou. Slijede i stupanj pribliavanja jest hvatanje. Prsti na ruci tvore upljinu u koju nastojimo stisnuti dio epanog stvorenja. Oni to rade ne vodei rauna o ralanjenosti, o organskoj povezanosti plijena. Svejedno im je da li e u toj fazi povrijediti plijen ili ne. Meutim, jedan dio tijela plijena mora stati u stvoreni prostor, kao zalog za cijelo tijelo. Prostor unutar savijene ake jest predprostor usta i eluca, gdje e plijen na koncu i zavriti. Mnoge ivotinje ne grabe plijen pandama ili apom, ve odmah naoruanom gubicom. Kod ljudi, ruka koja ne poputa stisak postaje simbol moi. -Predao ga je u njegove ruke. Sve je bilo u njegovim rukama. To je u Bojim rukama. Slini su izrazi esti i poznati u svim jezicima. Kod hvatanja je najvaniji pritisak koji vri ljudska aka. Prsti se steu oko onoga to su epali, tako da se upljina u koju smo uvukli plijen, stjenjava. ovjek eli osjetiti plijen cijelom povrinom dlana, eli ga osjetiti sve snanije. Lakoa i povrnost dodira najprije se proirila na cijeli dio epanog plijena, a onda se pojaava i koncentrira sve dok ovjek ne po ne drati dio plijena to vre moe. To je stiskanje zamijenilo deranje pandama. U starim je kultovima jo bilo uobiajeno deranje pandama; no, ono se smatralo ivotinjskim; bila je to igra meu ivotinjama. U stvarnosti su tu ulogu odavno preuzeli zubi.

Stisak se moe poja avati sve dok se ne pretvori u gnjeenje. O opasnosti plijena ovisi koliko e ga ovjek stiskati, da li e ga stvarno stiskati sve dok ga ne zgnjei. Ako je ovjek proao teku borbu s plijenom, ako ga je rtva ozbiljno ugroavala, ako ga je razbjesnila ili ak ranila, onda e joj se ovjek rado osvetiti i stisnuti je vre nego to bi bilo potrebno zato da ne pobjegne. No, prezir nagoni ovjeka na to da zgnjei rtvu jo vie nego to ga na to nagoni opasnost i bijes. ovjek e zgnjeiti neto vrlo maleno, to je gotovo nevano, nekog kukca, zato to ina e ne bi znao to se dogodilo s njim. Njegova aka ne moe stvoriti upljinu koja bi bila dostatno uska za to. No, ne samo da se ovjek eli rijeiti napasti i da eli znati da je se stvarno rijeio, ve njegovo takvo ponaanje prema muhi ili buhi pokazuje prezir prema onome tko je potpuno bespomoan, tko ivi u sasvim drukijem redu veliina i hijerarhiji moi nego mi, i s kojim nemamo nita zajedniko, u koga se nikada ne preobraavamo, koga se nikada ne bojimo, osim onda kad se iznenada pojavi u masama. Unitenje tih siunih stvorenja jedini je akt sile koji i u nama samima prolazi nekanjeno. Njihova nas krv nikada ne poga a, ne podsjea nas na nau krv. Ne gledamo u njihove umirue oi. Ne jedemo ih. Ona nisu, barem ne kod nas na Zapadu, nikada ukljuena u sve ire, iako ne naroito djelotvorno podruje humanosti. Ona su, drugim rijeima, slobodna kao ptice; bolje bi bilo rei: slobodna kao muhe i buhe. Kad nekom velim: Zgazit u te, time izraavam najvei prezir koji se uop e moe zamisliti, jer otprilike velim: Ti si kukac. Ne zna i mi nita. Mogu s tobom raditi to hou, i svejedno mi nita ne zna i. Ti nikome nita ne znai. ovjek te moe nekanjeno unititi. Nitko to uop e ne bi zamijetio. Nitko to ne bi ni zapamtio. A ne bih ni ja. Za najvii stupanj razaranja pomou pritiska, za drobljenje, aka nije sposobna zato to je premekana. Drobljenje pretpostavlja veliku mehaniku teinu, neto to je tvrdo gore i dolje, izmeu ega se rtva moe zdrobiti. Tu zubi rade ono to ruke ne mogu. Kad govorimo o drobljenju, openito vie ni ne mislimo na neto ivo; taj je proces ve duboko zadro u podruje anorganskog. Najee e se ta rije upotrijebiti u vezi s prirodnim katastrofama; velike stijene koje se odvoje od podloge mogu zdrobiti mnogo manjih stvorenja. Taj se izraz upotrebljava i u prenesenom smislu, ali se ne shvaa sasvim ozbiljno. On izraava predodbu o razornoj sili, koja pripada ovjekovim alatima, ali ne stvarno samom ovjeku. Drobljenje ima u sebi neto potpuno mehaniko, samo tijelo nije za njega sposobno, pa ga se velikoduno odrie. Najvie to ono moe postii jest eljezni stisak. Neobino je kakav velik ugled uiva rije zahvat. Funkcije ake su toliko raznovrsne da se ovjek ne mora uditi raznolikosti izraza koji su s njom povezani. Meutim, svoju najveu slavu ruka

170
Masa i mo Hvatanje i gutanje

171

uiva ipak zahvaljuju i zahvatu, tom sredinjem i najvie slavljenom- aktu mo i. Najbolji je dokaz za to rije zahva en, koja bi teko mogla zauzimati vii poloaj. Ona izraava potpunost i zatvorenost sile na koju nemamo nikakva utjecaja. Zahva eni je onaj koga je epala neka divovska ruka, koja ga je potpuno obuhvatila, te on ne poduzima nita da bi se od nje obranio, jer ne moe znati njezine namjere. Razumljivo je da se odlu uju i akt mo i moe na i tamo gdje je najuoljiviji, i kod ljudi i kod ivotinja: upravo u hvatanju. Praznovjerni se ugled, koji me u ljudima uivaju divlje ma ke, kao tigrovi i lavovi, temelji upravo na tome. One su te koje hvataju; i t o rade same. One jo uvijek sve rade povezano: vrebaju, ska u, zarivaju pande u rtvu pa je onda komadaju. Silovitost tog procesa, njegova neumoljivost, sigurnost s kojom ga one izvode, nepokolebljiva nadmo napada a, injenica da on moe doi do najrazli itijeg plijena, do svakog koji god eli: sve to doprinosi njihovu ogromnom ugledu. Tu nalazimo mo u najkoncentriranijem obliku, bez obzira na to s kojeg joj gledita pristupamo. U tom je obliku ona ostavila neizbrisiv dojam na ovjeka, i svi bi kraljevi rado bili lavovi. ovjek se divio i samom grabenom inu i hvalio njegovu uspjenost. Tako je svugdje nazivao hrabro u i veli inom ono to je zapravo poivalo na daleko ve oj snazi. Lav se ne mora preruavati da bi uhvatio plijen; on hvata plijen kao lav. Prije nego to se uputi u napad, najavljuje svoj dolazak rikom; on je jedini koji moe odati svoju namjeru najavljuju i je tako da ga svi mogu uti. To pokazuje nepokolebljivu samovoljnost, zato t o se on sam nikada ne eli pretvoriti u neto drugo, a kao takav izaziva jo ve i strah. Mo u svojoj sri i na svom vrhuncu prezire preruavanje. Ona je sama sebi dostatna; ona eli samo sebe. Ljudi su je uo ili u tom obliku: kao apsolutnu mo koja nikome nije odgovorna i koja nije tu da bi nekome ugodila. Za ovjeka je mo bila najblistavija kad se pojavljivala u ovom obliku; i ak ni danas nita ne moe sprije iti mo da se neprestano pojavljuje u tom obliku. Me utim, postoji ali je isto tako bitan. hvatanja, ponekad se jednako vano: bitno njega. i drugi akt mo i, koji nije tako veli anstven, Zbog veli anstvenog dojma koji ostavlja akt zaboravlja da paralelno s njim postoji neto je, naime, da napada ne dopusti da epaju

tog jednolikog razmaka koji ovjek stvara oko sebe sa svih strana. U tim se civilizacijama sigurnost sastoji u tom razmaku, te se tako i slikovito izraava. Vlastodrac, o ijoj egzistenciji ovisi egzistencija drugih, uiva najve i, najvidljiviji razmak; unutar njega on je, ne samo po svom sjaju, suncu, ili, jo vie, kao kod Kineza, nebo. Pristup do njega je otean a oko njega se grade pala e sa sve vie prostorija. Strogo se uva svaki ulaz, svaka vrata; nemogu e je prodrijeti u pala u protiv njegove volje. On, sa svoje sigurne udaljenosti, moe zapovjediti da nekoga uhvate, ma gdje se taj nalazio. No, kako uhvatiti njega, koji je stostruko izoliran? Stvarno jedenje po inje u ustima. Sve to je bilo jestivo izvorno je dospijevalo iz ake u usta. Mnoga stvorenja koja nemaju ruke za hvatanje, dohva aju hranu ustima, zubima ili isturenim kljunom. Najupadljivije sredstvo mo i, koje ima ovjek i mnoge druge ivotinje, jesu zubi. Njihov se niz, u kojem su poredani, i njihova svjetlucava glatkoa ne mogu usporediti ni sa im drugim to ina e pripada tijelu i to vidimo u akciji. Moemo ih nazvati prvim redom uop e, koji doslovce vapi za tim da bude op enito priznat; redom koji prema van djeluje kao prijetnja, ne uvijek vidljiva, ali vidljiva onda kad se otvore usta, a to je vrlo esto. Tvar od koje su izgra eni zubi razlikuje se od ostalih uoljivih dijelova tijelaj ona bi bila impresivna ak i da ovjek ima samo dva zuba. Zubi su glatki i tvrdi, ne savijaju se; ovjek ih moe stisnuti a da im se pri tome ne promijeni veli ina; djeluju kao umetnuto i fino ugla ano kamenje. ovjek je ve vrlo rano upotrebljavao sve mogu e kamenje kao oruje i alat, no trebalo mu je dugo vremena da nau i gla ati kamenje tako da bude glatko kao zubi. Mogu e je da su mu pri usavravanju njegova alata zubi sluili kao uzor. ovjek je oduvijek upotrebljavao zube velikih ivotinja. Do njih je ponekad dolazio izlaui se smrtnoj opasnosti; zato mu se inilo da je u zubima sadrano neto od mo i ivotinje koja mu je prijetila tim zubima. Vjeao ih je na sebe kao trofeje i talismane; mislio je da e oni u drugima izazvati strah koji su prvotno izazvali u njemu. Ponosno je nosio brazgotine koje su bile trag ne ijih zuba; one su se smatrale znakom asti, i bile su na tako velikoj cijeni da su ih kasnije stvarali umjetno. Djelovanje zuba na ovjeka bogato je i raznoliko; zubi neobi nih, ja ih ivotinja i njegovi vlastiti zubi, poredani po svom karakteru, stajali su na pola puta izme u priro enog dijela tijela i alata; injenica da zubi ispadaju ili da se mogu izbiti, uinila ih je jo sli nijima alatu. Glatko a i red, kao vidljiva obiljeja zuba, postali su bit mo i uop e. Oni su neodvojivi od vlasti i prvo to se zapaa u svakom obliku vlasti. Po elo je s primitivnim alatima; me utim, s porastom mo i razvile su se i ove njezine rane karakteristike. Prijelaz s ka-

Sav prazan prostor koji vlastodrac stvara oko sebe slui ovoj drugoj namjeri. Svatko, pa i onaj najnii, nastoji sprije iti da mu se netko suvie priblii. Svugdje gdje se meu ljudima izgradio nekakav oblik zajedni kog ivljenja, on se izraava u razmacima koje ljudi stvaraju zbog tog neprestanog straha da e ih netko epati. Simetrija koju uo avamo u nekim starim civilizacijama, potje e od

172
Masa i mo Hvatanje i gutanje

173

mena na metal bio je moda najve i skok u tom kretanju prema sve veoj glatkoi. Iako je kamen bio fino uglaan, ma, koji je najprije bio izra en od bronce a onda od eljeza, bio je jo gladi. Metal najvie privlai i osvaja time to je gladi od svega drugog. U strojevima i vozilima naeg modernog svijeta ta se glatkoa poveala; ona je postala glatkoa funkcije uope. Jezik tu injenicu najjednostavnije izraava time da se veli da se neto odvija glatko ili da funkcionira glatko. To zna i da ovjek ima u svojoj vlasti neki proces, bez obzira na to kakve vrste, i to u potpunosti i bez ikakvih smetnji. Sklonost ka glatkoi u modernom je ivotu porasla i na podrujima gdje ju je ovjek prije nastojao izbjei. Kue i namjetaj uglavnom su bili ukraeni kao tijela i udovi ljudi. Ukrasi su se mijenjali, ali su uvijek bili tu; ovjek ih je tvrdoglavo uvao, ak i onda kad se njihovo simboliko znaenje ve izgubilo. Danas je glatkoa ve zahvatila i kue, njihove zidove, plohe, predmete koje u njih stavljamo, a ukrasi i nakit se preziru i smatraju znakom loeg ukusa. Govori se o funkciji, o jasnoi i korisnosti, no u stvarnosti je zapravo pobijedila glatkoa i potajni ugled mo i koji ona nosi u sebi. Ve na ovom primjeru nove arhitekture vidimo da bi bilo teko odvojiti glatkou od reda. Njihova je zajednika povijest stara kao zubi. Jednakost cijelog niza prednjih zuba, pravilni razmaci u kojima su umetnuti, sluili su kao uzor za razliite rasporede. Uredno raspore ene grupe svih vrsta, koje nam se danas ine prirodnim, vjerojatno su prvotno bile izvedene iz tog reda. Raspored vojnih jedinica, koji ovjek sam umjetno stvara, u mitu se dovodi u vezu sa zubima. Kadmovi su vojnici, koji su iznikli iz zemlje, u stvari bili posijani zmajevi zubi. Postoje, naravno, i drugi rasporedi, koje je ovjek ve zatekao u prirodi, npr. raspored vlati trave i vri raspored stabala. Meutim, njih nije naao na sebi, kao to je naao zube; oni nisu bili tako neposredno i neprestano povezani s uzimanjem hrane, nisu bili tako korisni. ovjek je postao svjestan njihova reda zahvaljujui njihovoj aktivnosti kao organa grizenja. Ispadanje zuba i bol koju je ono izazivalo, ukazali su mu na zna enje tog reda. Zubi su oruani uvari usta. U tom je prostoru zaista tijesno, on je praslika svih tamnica. Sve to dospije u njih je izgubljeno; mnogo toga dospijeva u usta jo ivo. Velik broj ivotinja ubija svoj plijen tek u ustima, a neke jo ni tamo. Spremnost s kojom se otvaraju gubica ili usta, ako ve nisu otvoreni pri vrebanju, i bespovratnost s kojom se zatvaraju i ostaju zatvorena, podsjea na strane glavne osobine tamnice. Neemo pogrijeiti ako pretpostavimo da su tamnice nastale pod mranim utjecajem usta. Sigurno je da za rane ljude nisu postojali samo kitovi, u ijim su raljama imali dostatno mjesta. Na tom stranom mjestu nita ne moe ivjeti, ak i kad bi ovjek imao vremena da tamo stanuje. Ono je suho i onemoguuje

sjetvu. Kad su ralje i zmajevi postali gotovo istrijebljeni, ovjek je za njih naao simboliki nadomjestak: tamnice. Ranije, dok su jo bile muilita, u mnogim su pojedinostima nalikovale na neprijateljske ralje. Pakao tako izgleda i dan-danas. Prave su tamnice, naprotiv, postale puritanske: svijet je osvojila glatkoa zuba, zidovi elija su potpuno glatki, dok je otvor za svjetlo vrlo malen. Za zatvorenika sloboda je sav prostor s onu stranu stisnutih zuba, koje sada predstavljaju goli zidovi njegove elije. Uski lijevak kroz koji mora proi svaki plijen posljednji je uas za malobrojne koji do tada jo ostaju ivi. ovjekova je mata uvijek bila zaokupljena tim fazama jedenja. Nepomine otvorene ralje velikih ivotinja koje su ga ugroavale, progonile su ga i u njegovim snovima i mitovima. Istraiva ka putovanja niz njihova drijela bila su mu isto tako vana kao putovanja preko mora, i sigurno isto tako opasna. Neki, koji su ve izgubili svaku nadu, jo su bili izvueni ivi iz ralja ovih betija, te cijeli ivot nose na sebi tragove njihovih zuba. Dug je put kojim plijen prolazi kroz tijelo. Na tom se putu on polako isisava; oduzima mu se sve to je u njemu korisno. Ostaje otpad i smrad. Taj nam proces, koji se nalazi na kraju svakog ivotinjskog savladavanja plijena, otkriva mnogo o sutini moi. Onaj tko eli vladati nad ljudima nastoji ih poniziti; skriti njihov otpor i prava sve dok ne stoje pred njim bespomoni kao ivotinje. On ih upotrebljava kao ivotinje; iako im to ne veli, njemu je uvijek potpuno jasno kako malo mu oni znae; u razgovoru sa svojim prijateljima i povjerenicima uvijek e ih nazivati ovcama ili stokom. Potpuno mu je svejedno to e od njih ostati. to ih je vie muio, to ih vie prezire. Kad mu vie nisu ni od kakve koristi, potajno ih odbacuje kao izmet i brine se za to da ne zagade zrak u njegovoj kui. No, on se ne e usuditi identificirati svaku pojedinu fazu tog procesa pred samim sobom. Ako voli smione izjave, moda se pred svojim prijateljima jo priznati da je ljude koje je zarobio ponizio do razine ivotinje. Meutim, budui da ne zapovijeda da njegove podanike kolju u klaonicama i da ih sam ne jede, nee htjeti priznati da ih isisava i probavlja. Naprotiv, on je taj koji ih hrani. Lako je predvidjeti sr tih procesa otkako ovjek ima i ivotinje koje ne ubija odmah ili koje uope ne ubija, jer su mu korisnije za neto drugo. Meutim, bez obzira na vlastodrca, koji zna toliko toga koncentrirati u svojoj ruci, odnos svakog ovjeka prema vlastitom izmetu spada u sferu moi. ovjeku nita nije toliko pripadalo kao ono to se pretvorilo u izmet. Neprestani pritisak pod kojim stoji plijen koji se pretvorio u jelo, sve ono vrijeme dok putuje kroz tijelo, njegovo rastvaranje i bliska povezanost koja nastaje izmeu njega i onoga koji probavlja, potpuno i bespovratno nestajanje najprije svih funkcija a onda i svih oblika koji su nekada tvorili njegovu vlastitu

fc~&-

Masa / mo

aka

174

175

egzistenciju, asimilacija od strane tijela onoga tko probavlja ili poprimanje izgleda slinog njemu sve se to moe shvatiti kao sredinji, iako i najskriveniji proces moi. On je toliko prirodan, automatski i nesvjestan da potcjenjujemo njegovu vanost. Obino zamjeujemo samo tisue razliitih igara moi koje se odvijaju na povrini zemlje; no, oni su samo njezin mali dio. Ispod povrine se dan za danom probavlja i probavlja. ovjek hvata, usitnjava i guta neto to mu je strano, neto to onda postaje slino njegovoj vlastitoj nutrini; ovjek ivi samo zahvaljuju i tom procesu. Ako taj proces prestane, onda i njega ubrzo eka kraj; on to zna. Meutim, razumljivo je da se sve faze tog procesa, ne samo one vanjske i polusvjesne, moraju odraziti i u njegovoj dui. Nije lako na i njihove ekvivalente u dui; neki e se vani tragovi pojaviti sami od sebe tijekom ovog istraivanja. Osobito nam mnogo toga otkrivaju, kao to emo vidjeti, simptomi melankolije. Izmet, koji preostaje od svega, pokazuje svu nau krivicu zbog prolijevanja krvi. Po njemu moemo prepoznati ono to smo ubili. On je stisnuti skup svih indicija protiv nas. Kao na svakodnevni, neprestani i neprekinuti grijeh on zaudara i vi e do neba. Uoljivo je kako se ovjek s njim izolira. ovjek ga izbacuje iz sebe u vlastitim prostorijama namijenjenim samo toj svrsi; najprivatniji trenutak jest trenutak izbacivanja izmeta; ovjek je stvarno sam samo sa svojim izmetom. Jasno je da ga se ovjek stidi. On je prastari peat onog procesa moi, probavljanja, koji se odvija u skrovitosti i koji bi bez tog peata ostao sakriven.

aka
aka je nastala zahvaljujui ovjekovu ivotu na drveu. Prvi znak pojave ake jest odvajanje palca: njegova snana graa i vei razmak koji postoji izmeu njega i drugih prstiju omoguuje onome to su nekada bile pande da obuhvati cijelu granu. Tako se ovjek poinje lako i prirodno kretati po drveu u svim pravcima; kod majmuna vidimo koliko ake vrijede. Taj je najstariji smisao ake opepoznat te nitko vjerojatno u njega ne sumnja. Meutim, ono emu ovjek ne posveuje dostatno panje, jesu razliite funkcije aka pri penjanju. One ne rade obje isto u isto vrijeme. Dok jedna posee za drugom granom, druga jo vrsto dri onu staru granu. To je dranje presudno; pri brzom kretanju samo ono spreava pad. Ruka na kojoj visi cijelo tijelo nipoto ne smije ispustiti ono to dri. U tome ruka postaje strano ustrajna, ali se to dranje ipak razlikuje od dranja plijena. Naime, im druga ruka dosegne novu granu, druga ruka mora ispustiti staru. Ako se

to ne dogaa vrlo brzo, stvorenje koje se penje nee se gotovo maknuti s mjesta. Dakle, nova sposobnost ake jest munjevito isputanje; ranije se plijen nikada nije isputao, samo pod velikom prisilom, protiv volje i obiaja. Dakle, pri penjanju svaka aka mora izvriti dvije naizmjenine radnje: hvatanje, isputanje, hvatanje, isputanje. Druga >ruka radi, istina, to isto, ali s pomakom u fazi. U jednom trenutku svaka aka radi ono suprotno od druge. Ono po emu se majmuni razlikuju od drugih ivotinja jest brzo izmjenjivanje obiju kretnji. Hvatanje i isputanje se brzo izmjenjuju i kretanju majmuna pridaju lakou kojoj se toliko divimo. I vii su majmuni, koji su se s drvea ponovno spustili na zemlju, sauvali tu bitnu sposobnost aka, meusobno izmjenjivanje. Na to jasno podsjea svojim karakterom jedna aktivnost koja je meu ljudima vrlo rairena: razmjena. Ona se sastoji u tome da ovjek neto dobiva i da za to daje neto za uzvrat. Jedna ruka vrsto dri predmet kojim partnera eli primamiti na razmjenu. Druga je s iekivanjem ispruena prema drugom predmetu, koji bi rado posjedovala. Cim dotakne taj drugi predmet, prva ruka isputa ono to dri; ali, ne prije toga, inae bi mogla izgubiti ono to posjeduje. Taj grubi oblik prevare, kojom se nekome neto oduzima, a da mu se pri tome ne da odreena protuvrijednost, odgovara, prevedeno u ono to se zbiva pri penjanju, padu s drveta. Da bi to sprijeio, ovjek je za cijelo vrijeme razmjene oprezan i promatra svaku kretnju partnera. iroko rasprostranjeno i duboko zadovoljstvo koje ovjek nalazi u trgovini, moe se, dakle, djelomice objasniti time da on u trgovini produava svoje najstarije kretanje, ali kao unutranji stav. ovjek jo danas ni po emu nije toliko blizak majmunu kao po razmjeni. No, vratimo se s ovog izleta u mnogo kasnije doba k samoj aci i njezinim po ecima. Na granama drvea ruka je nauila jednu vrstu dranja koje vie nije neposredno vodilo do jela. Na taj je nain prekinut kratki i jednoli ni put od ruke do usta. Kad se slomila grana u ruci, nastao je Stap. Pomou njega je ovjek mogao drati neprijatelja na odstojanju. On je stvarao prostor ve oko ranog stvorenja koje vie nije nalikovalo na ovjeka. Iz ivota na drvetu tap se ponudio kao najlogi nije oruje. ovjek mu je ostao vjeran, i tap nikada nije odba en. ovjek je njime udarao; otrio ga je da bi napravio koplja; savijao ga je i vezao; rezao ga je rade i od njega strelice. Ali, unato svim tim preobraajima, tap je uvijek ostao ono to je bio u po etku: sredstvo kojim se stvara razmak; koje dri na razdaljini dodir i toliko strani zahvat ovjeka. Isto kao to usikrsnue nikada nije sasvim izgubilo patos, tako ni tap unato svim svojim preobraajima, nije potpuno izgubio odreene konotacije: kao arobni tapi i kao ezlo, tap je ostao atributom dvaju najvanijih oblika moi.

176

Masa i mo

aka

177

O strpljivosti aka Svi se estoki pokreti ake smatraju pradavnim. Hvatanje s grabenim namjerama nije jedina kretnja od koje oekujemo iznenadnost i okrutnost. Njoj, ne bez razloga, pribrajamo mnoge procese, koji su izvedeni tek kasnije: a to su udaranje, ubadanje, guranje, bacanje i pucanje, iako oni moda djeluju vrlo ralanjeno i tehniki sloeno. Moda su se poveale njihova brzina i preciznost, ali oni su zadrali isti stari smisao i namjeru. Postali su vani za lovca i ratnika; oni nisu nimalo uve ali velianstvenost same ljudske ake. aka se usavrila drugim putem, naime tamo gdje se odricala nasilja i plijena. Prava veliina aka lei u njihovu strpljenju. Mirni, usporeni procesi ake stvorili su svijet u kojem elimo ivjeti. Lonar, ije ruke znaju oblikovati glinu, stoji kao stvoritelj na samom poetku Biblije. Ali kako su ruke postale strpljive? Kako su stekle istanani osjeaj u prstima? Jedna od najranijih zabava za koju znamo bilo je ekanje krzna, toliko omiljeno kod majmuna. ovjek misli da oni neto trae i budu i da, bez sumnje, ponekad neto i na u, toj je radnji pripisana suvie ograniena, isto korisna svrha. U stvarnosti je njima stalo jedino do ugodnog osjeaja koji dlaka krzna izaziva u prstima. To su najranije vjebe prstiju za koje znamo. Tek one pretvaraju prste u fini instrument kojem se danas divimo.

glodanjem, pri emu najprije lizanjem ukloni jedan uperak dlake. Taj proces zahtijeva izuzetno dobro koordinirano kretanje prstiju, povezano s tonom akomodacijom i konvergencijom oiju. To se ponaanje obino pogreno tumai kao pokuaj odstranjivanja buha. U stvarnosti se buhe rijetko nau, i kod majmuna koji ive u kavezu, kao i kod onih koji ive na slobodi. Plodovi traganja jesu, kao to se obino pokazuje, male, otrgnute ljuske koe, djelii koe i sekreta, trnje i druga strana tijela. Ako nisu zabavljeni niim drugim, majmuni u prisutnosti nekog krzna odmah poinju 'pretraivanje'. Dlaka je podraaj na koji majmun reagira od roenja, i taj podraaj ostaje snaan i djelotvoran u svim fazama njegova odrastanja. Ako nema drutva, zdrav e majmun pretraivati svoje vlastito krzno. Ponekad dva ili ak tri majmuna u grupi zajedno pretrauju krzno etvrtog. Obino se onaj ije se krzno isti ponaa pasivno, izuzevi one kretnje koje drugima olakavaju posao. Ponekad, meutim, taj isti majmun moe istodobno biti zabavljen ienjem krzna neke druge ivotinje. Majmuni svoju njegu ne ograniavaju samo na pripadnike svoje vrste. Na pretraivanje ih moe potai svaki dlakavi predmet, iv ili neiv. Oni su odmah spremni pregledati kosu nekog ljudskog prijatelja. ini se da taj proces ima seksualno znaenje, ne samo zbog blagog stimuliranja brojnih ivanih zavretaka u koi, ve i zato to je ponekad praen izravnom seksualnom aktivnou. Zbog toga i zbog uestalosti takva ponaanja mogli bismo reakcije traenja i podraaj koji izaziva dlaka, shvatiti kao inioce zajednitva drutvene grupe niih primata.70 Nakon to smo proitali prikaz koji nam daje Zuckerman, nita nije tako iznenaujue kao seksualno tumaenje ovog ponaanja. On govori o tome kako nekoliko majmuna istodobno isti krzno jednog drugog. Zuckerman naglaava vanost svih vrsta krzna za majmune. Kasnije u svojoj knjizi Zuckerman konstruira suprotnost izme u pregledavanja krzna i seksualne aktivnosti. Tako on npr. spominje da u doba seksualne neaktivnosti, kad pokazuju samo malo takvog zanimanja, ivotinje ipak dolaze do reetaka te se daju ekati po krznu. Zuckerman govori mnogo o ranom znaenju krzna za majmunovo mladune. Prvo je osjetilno iskustvo svakog majmuna upravo dodir s dlakom. Odmah nakon poroda majka privlai mladune na prsa; njegovi prsti zahvaaju i dre njezino krzno. Mladune trai dojku sve dok je ne nae; pri tome mu majka ne pomae. Za vrijeme prvog mjeseca mladune ivi samo od mlijeka a majka ga stalno nosi sa sobom. Ako majka sjedi, dri mladune tijesno priljubljeno uza se, tako da su njegove noge zakva ene za dlaku na njezinu trbuhu. Ruke zaranja u krzno na majinim prsima. Kad majka hoda, mladune isto tako visi na njoj, tako rei provueno ispod nje. Obino se mladune samo dri za majku, bez njezine pomoi, ali ponekad ga ona obuhvaa jednom rukom, dok na tri 'noge' skae naokolo. Kad sjedi, ponekad grli mladune objema rukama. Mladunad po-

0 vjebama prstiju kod majmuna Svatko tko promatra majmune opazio je kako jedan drugom briljivo ekaju krzno. Paljivo opipavanje i promatranje svake pojedine dlake ostavlja dojam da majmuni trae kukce. Dranje ivotinja podsjea na ljude koji trae buhe; esto prste paljivo prinose ustima; to znai da su neto nali. Budui da se to dogaa tako esto, ini naim se da je traenje neophodno. Takvo je uvijek bilo i popularno shvaanje. Tek su u novije vrijeme zoolozi tonije protumaili takvo ponaanje. Iscrpan prikaz i analiza tog obiaja majmuna nalazi se u Zuckermanovoj knjizi o Drutvenom ivotu majmuna i ovjekolikih majmuna. Taj nam prikaz otkriva tako mnogo da ga ovdje citiram u prijevodu: Bez obzira na to to tvrde sociolozi, hvatanje buha je osnovni 1 najspecifiniji oblik drutvene komunikacije meu rezusima. Maj muni, a neto manje i ovjekoliki majmuni, provode velik dio dana iste i jedan drugog. Jedna e ivotinja prstima paljivo pregledati krzno svog druga i pojesti velik dio razli itih sitnih stvari koje u njemu na e. Ono to na e, majmun unosi u usta, bilo rukom, bilo

aka

178

Mas a i mo

179 'ienja' i 'pregledavanja', moe izvesti iz priroene reakcije na krzno, i da ona ostaje jedna od osnovnih niti koje povezuju majmune. Nakon obilja ovih citata iz Zuckermanove knjige potpuno je jasno da sam autor ne shvaa ozbiljno specifino seksualno tumaenje meusobnog ienja krzna kod majmuna. Njemu je jasno da je krzno kao takvo majmunima vrlo privlano u svim ivotnim situacijama. Zadovoljstvo koje osjeaju dok su zabavljeni krznom, mora biti neko posebno zadovoljstvo, jer oni to zadovoljstvo nalaze u dodiru sa ivima i s mrtvima, s pripadnicima svoje vrste i neznancima. Uope nije vana veliina ivotinje koju iste. U tom pogledu mladune znai majci isto onoliko koliko i ona njemu. To je neto emu se odaju i seksualni partneri i prijatelji. Krznom jedne ivotinje moe se zabavljati nekoliko ivotinja istodobno. Ovo zadovoljstvo dolazi od prstiju. Njima nikada nije dosta,igranja s dlakom; mogli bi provesti sate i sate provla ei prste kroz dlaku. To su iste one ivotinje ija je ivahnost i nestanost postala poslovi na; u jednoj se staroj kineskoj legendi pria da majmuni uope nemaju eludac i da probavljaju hranu skaui naokolo. Zbog toga je jo oiglednija suprotnost izmeu toga i beskrajne strpljivosti koju pokazuju pri ovakvom ienju krzna. Pri tome prsti postaju sve osjetljiviji; mnogobrojni krajevi dlaka koje prsti istodobno dodiruju stvaraju poseban osjeaj opipa, koji se bitno razlikuje od sirovog osjeta hvatanja. Moramo pomisliti na sve kasnije ovjekove aktivnosti koje zahtijevaju finou i strpljenje prstiju. Jo nepoznati ovjekovi preci i svi majmuni imaju za sobom dugo razdoblje takvog vjebanja prstiju. Bez njih se naa aka ne bi tako razvila. i enje krzna se najvjerojatnije razvilo iz razli itih interesa; moda je to na poetku zaista bila potraga za kukcima, a moda je odluujue bilo rano iskustvo majmunovog mladuneta na .dlakavim prsima majke. Meutim, proces kao takav, koji se danas u razvijenom obliku moe promatrati kod svih majmuna, danas ve ima odresnu cjelovitost i smisao. Bez njega ne bismo nikada nauili oblikovati stvari rukama, siti niti milovati. Pravi samostalni ivot ake poinje tim procesom. Bez zapaanja poloaja u koji pri tome dolaze prsti, i koji su se s vremenom morali urezati u pamenje tragaa, vjerojatno nikada ne bismo doli do simbola za stvari, dakle ni do jezika.

kazuje veliko zanimanje za krzno. Ono eka krzno majke, a moda ve nakon jednog tjedna poinje ekati i svoje vlastito tijelo. Promatrao sam jednog, tjedan dana starog majmunia kako nesigurnim kretnjama ispituje krzno svog oca, koji je sjedio uz majku. Ponekad se majka razljuti zbog toga kako je mladun e dri za krzno te onda odgurne od sebe njegove ruke i noge. Ponaanje majmunice koja ima mladune na prsima ne mijenja se ni onda ako joj mladun e ugine. Ona ga i dalje sti e na prsa i nosi sa sobom na rukama. U poetku uope ne ostavlja mladune, ve i dalje pretrauje njegovo krzno, kao to je radila dok je bilo ivo. Pregledava mu usta i oi, nos i ui. Nakon nekoliko dana zamjeuje se promjena u njezinu ponaanju. Preko njezine ruke lei objeeno tijelo, koje se ve polako poelo raspadati. Sada ona stie mladune na prsa samo jo onda dok se kree. Iako jo uvijek isti krzno i grize kou mladuneta, ipak ee polae tijelo na zemlju. Tijelo se i dalje raspada, poinje se mumificirati, no ona mu i dalje pregledava kou i krzno. Sada se sasueno tijelo po inje raspadati, i vidi se da nedostaje jedna noga ili jedna ruka, a ubrzo je cijelo tijelo samo jo sasuen komadi koe. Majka sve ee odgriza komadie, ali se ne zna da li ih i guta. Onda moda i sama naputa ono to je preostalo od sasuenih komadia.-71 Majmuni rado zadravaju mnoge predmete od dlake i perja. Jedna jednogodinja enka pavijana, koju je Zuckerman promatrao, zgrabila je neku ma kicu, ubila je i cijeli dan vrsto drala njezino tijelo u svojim rukama, pregledavala joj krzno i estoko se branila kad su joj naveer oduzeli makicu. U londonskom se zoolokom vrtu ponekad mogu vidjeti majmuni kako pregledavaju perje vrabaca koje su ubili. U knjievnosti se spominje sluaj jednog takora, kojeg je jedna majmunica isto tako pomno njegovala, kao to je ona koju smo upravo spomenuli, njegovala svoje mrtvo mladune. Na temelju svega to je spomenuo Zuckerman zakljuuje da u majinskom aktivnom ponaanju treba razlikovati tri inioca. Prva dva imaju u osnovi drutveno znaenje, prvo privlanost nekog malog, dlakavog predmeta a onda snana privla nost koju za mladune ima majino krzno. Trei je inilac mladun ev refleks sisanja kojim mladune smanjuje napetost u majinim dojkama. Dakle, reakcija na krzno osnovni je inilac drutvenog ponaanja majmuna. Njegove se znaajke moe shvatiti iz injenice da se mladun e i nakon smrti svoje majke i dalje vrsto dri za njezino krzno. Meutim, njemu nije toliko stalo ba do tog odre enog tijela, jer ga le bilo kojeg drugog majmuna, za koji se moe uhvatiti, isto tako umiruje. -Fundamentalni je karakter reakcije na krzno moda vidljiv iz slabe razgranienosti njegova karaktera i raznolikosti situacija u kojima dolazi do te reakcije. Kao podraaj moe posluiti perje, mievi i ma ke. Vrlo je vjerojatno da se drutveni postupak

ake i raanje predmeta

aka koja grabi vodu predstavlja prvu posudu. Isprepleteni prsti obiju aka tvore prvu koaru. ini mi se da tu lei poetak plodnog razvoja svih vrsta preplitanja, od igara oblikovanja figura od uzice do tkanja. Nije dostatno da ova ili ona tvorevina ve postoji u okolici. Prije nego to rani ovjek i sam pokua napraviti takvu

Masa i mo

aka

180

181

tvorevinu, moraju je njegove ruke i prsti najprije stvoriti u igri. Prazne ljuske od voa, kao to su ljuske kokosovih oraha, sigurno su postojale jako dugo, no ovjek ih je nezainteresirano odbacivao. Tek su prsti koji su izgradili upljinu za grabljenje vode, tu ljusku uinili stvarnom. Moemo pretpostaviti da su predmeti u naem smislu, predmeti koji dobivaju vrijednost zato to smo ih izradili sami, prvo postojali kao znakovi aka. ini se da je postojalo izuzetno vano, sredinje mjesto u razvoju na kojem je stvaranje simbolikog jezika za predmete sadravalo i uivanje u njihovu oblikovanju, mnogo prije nego to se ovjek u tome i stvarno okuao. Ono to je ovjek napravio igrajui se rukama, u stvarnosti je napravio tek mnogo kasnije, nakon dugog i estog igranja. Prema tome, rijei i predmeti bili su izdanak i rezultat jednog jedinstvenog iskustva, naime prikazivanja rukama. Sve to ovjek jest i moe, sve to u reprezentativnom smislu ini njegovu kulturu, on je najprije stekao unosei u svoje tijelo druge stvari, koje su se preobraavale postajui dio njegova tijela. Ruke i lice bili su sredstvo za to ovladavanje okolicom. U odnosu na druge dijelove tijela, one su poprimale sve vee znaenje. Samostalni ivot ruku, u tom izvornom smislu, sauvao se u najiem obliku u gestikuliram ju.
elja za unitavanjem kod majmuna i ljudi

vanjem, koja se razvila u sloen tehniki sistem, povee sa stvarnom eljom za ubijanjem, nastaje proces koji karakterizira automatizam, nerazmiljanje i prazninu, koji nas uasavaju; jer nitko zapravo nije imao tu namjeru, ve se sve dogodilo kao samo od sebe. Na mikro-podruju privatnog ivota svaki ovjek prolazi kroz isti proces dok se odsutno igra prstima, pri emu lomi ibice ili guva papir. iroka razgranatost tog mehanikog nagona za unitavanjem kod ovjeka usko je povezana s razvojem njegove tehnike alata. ovjek je, istina, nauio kako da tvrdo savlada tvrdim, no ipak mu, u krajnjoj liniji, za sve ostaju ruke. Samostalni ivot ruku imao je i ovdje nevjerojatne posljedice. One su u vie smislova bile naa sudbina. Oni koji ubijaju uvijek ostaju moni aka nije odigrala ulogu uzora i poticaja samo kao cjelina. I pojedinani su prsti, a posebno isprueni kaiprst, dobili odreeno zna enje. Prst se na kraju suava i naoruan je noktom; on je prvi dao aktivan osjeaj bodenja. Bode, koji se iz njega razvio, u stvari je otriji i zailjeni prst. Krianjem ptice i prsta nastala je strijela. Da bi mogla prodrijeti dublje, strijela se morala produljiti; da bi bolje letjela, morala se stanjiti. U njezinu su stvaranju igrali ulogu i kljun i trn, pri emu je kljun bez sumnje bio neto specifino za ptice. Zaotreni se tap pretvorio u koplje; bila je to ruka koja zavrava jednim jedinim prstom. Svem je oruju te vrste zajedni ka koncentriranost u jednoj toki. I samog je ovjeka bolo veliko trnje; izvlaio ga je prstima. Psiholoki je korijen ovog oruja prst koji se odvaja od ostalog dijela ake i predstavlja trn koji prenosi ubod. Ubodeni ovjek poinje i sam bosti vlastitim prstima i umjetnim prstima, koje je postupno nauio raditi. Svi pokreti ruke nemaju jednaku silu; njihov se ugled meusobno razlikuje. Mnogo toga to je naroito vano za ivot grupe ljudi moe uivati velik ugled. Meutim, najvei ugled uiva ono to ima za cilj ubijanje. Ljudi se boje onog to moe izazvati smrt, dok je ono to ne vodi neposredno do smrti samo korisno. Sve strpljive kretnje ruke donose onima koji se ograniavaju na takve kretnje, samo potinjenost. A oni drugi, kojima je cilj ubijanje, imaju mo.

Zelju za unitavanjem kod majmuna i ljudi moemo protuma iti kao vjebe vrstine ake i prstiju. Penjanje po granama stalno je dovodilo majmune i njihove ruke u dodir s tvari koja je bila tvr a od njihovih ruku. Da bi se mogao penjati po granama, majmun se morao za njih drati, no morao ih je znati i otrgnuti. Ispitivanje grana i granica bilo je svojevrsno ispitivanje podloge; ono to se dalo lako odlomiti bilo je slaba podloga za njegovo daljnje kretanje. Istraivanje tog svijeta grana bilo je neprestano suoavanje s njegovom tvrdo om; ispitivanje grana ostalo je neto neophodno ak i onda kad je on u tome ve stekao veliko iskustvo. Niz tvrdih orua poinje sa tapom, koji je majmunu i ovjeku posluio kao prvo orue. ovjek je na njemu odmjeravao vjetinu svojih ruku, kao to je kasnije inio s kamenjem. Voe i meso ivotinja bili su meki, a najmeke je bilo krzno. ekajui krzno i istei ga od buha, ovjek je uvjebavao pokretljivost prstiju, dok je njihovu vrstinu ja ao lomei sve to mu je dolo pod ruku. U akama, dakle, postoji posebna elja za unitavanjem, iji cilj nije neposredno hvatanje plijena i ubijanje. Ona je isto mehanikog karaktera, te se dalje razvila u mehanikim izumima. No, ona je, upravo zato to nije zlonamjerna, postala opasna. Znaju i da nema nikakvu namjeru da ubija, aka moe dozvoliti sebi sve to eli. ini se da ta elja nagoni ruke da rade neto samo zato da bi poveale svoju spretnost i vjetinu, neto to poveava njihovu bezazlenu korisnost. Kad god se ta mehani ka elja ruku za unita-

O psihologiji jedenja
Sve to se jede jest predmet moi. Gladan ovjek osjea u sebi prazan prostor. Nelagodu koju u njemu stvara ta praznina ovjek

182
Masa i mo 0 psihologiji jedenja

183

prevladava tako to je ispunjava jelom. Sto je sitiji, to se bolje osjea. Najvea izjelica, onaj koji moe najvie pojesti, lei oputen i pun zadovoljstva. Postoje grupe ljudi koji u takvoj najve oj izjelici vide svog poglavicu. Njima se ini da im njegov uvijek zadovoljeni apetit jam i za to da mi sami nikada ne e trpjeti glad. Oni se uzdaju u njegov puni eludac, kao da ga je napunio i za njih. Ovdje se jasno pokazuje povezanost izmeu probave i moi. U drugim je oblicima vlasti potovanje prema debljini najve e izjelice malo potisnuto u drugi plan. Vie nije neophodno da on bude lakat deblji od ostalih. Meutim, on jede i pije s izabranim ljudima iz svoje okolice, i ono ime ih on nudi pripada njemu. Ako ve on sam ne moe najvie pojesti, onda moraju biti najve e njegove zalihe; on posjeduje najvie stoke i najvie ita. Mogao bi, samo kad bi htio, biti najvea izjelica. Ali, on taj osjeaj zadovoljstva od sitosti prenosi na svoju imovinu, na sve koji s njim sjede za stolom, te samo zadrava pravo da od svega uzima prvi. Lik kralja koji moe najvie pojesti nije sasvim izumro. Cesto se dogaalo da neki vladar odigra tu ulogu pred svojim oduevljenim podanicima. I vladajue grupe kao cjelina rado su se preputale orgijanju; u tom je pogledu poslovino ono to se pria za Rimljane. vrsto uspostavljena nasljedna vlast esto se prikazivala u tom obliku, a kasnije bi je oni koji su kasnije doli na vlast, oponaali i nadmaili. Mogu nost rasipanja i mo koja nam za to daje priliku u nekim je drutvima dosegla razmjere pravih ritualno fiksiranih orgija unitavanja. Najuveniji je potla sjevernoamerikih Indijanaca; on se sastoji u masovnim sveanim okupljanjima cijele zajednice, koja kulminiraju nadmetanjem poglavica u unitavanju. Svaki ,se poglavica hvali time koliko je svoje imovine spreman rtvovati; onaj koji stvarno dopusti da mu se uniti najvie imovine, postaje pobjednik i stjee najveu slavu. Ve i sposobnost da se najvie pojede pretpostavlja oduzimanje ivota onim ivotinjama koje ovjek posjeduje. Stjee se dojam da se u potla u to unitavanje prenijelo na onaj dio imovine koji se ne moe pojesti. Poglavica se tako moe hvaliti jo vie nego to bi se hvalio da je sve pojeo, i pri tome je jo poteen tjelesne nelagode. Moda je korisno obratiti panju na ljude koji jedu op enito, bez obzira na njihov poloaj na drutvenoj ljestvici. Moemo zamijetiti odreeno meusobno potovanje onih koji zajedno jedu. Ono se izraava ve i u tome to oni neto dijele. Jelo koje lei pred njima u zajednikoj posudi pripada svima njima zajedno. Svaki jede dio tog jela; svaki moe vidjeti da su i drugi uzeli dio jela. ovjek se trudi da bude pravedan i da nikoga ne zakine. Povezanost meu ljudima koji jedu najja a je onda kad jedu jednu ivotinju, jedno tijelo, koje su poznavali kao cjelinu dok je bilo ivo, ili kad jedu isti kruh. Meutim, to svejedno ne objanjava izvjesnu sveanost njihova dranja: njihovo potovanje takoer zna i da nee po-

jesti jedan drugog. Istina je da je to uvijek zajameno meu pripadnicima jedne grupe. No, ta se izvjesnost uvjerljivo izraava tek u trenutku jedenja. Ljudi sjede zajedno, otkrivaju zube, jedu, ali ak ih u tom kritinom trenutku ne savladava elja da pojedu drugog ovjeka. Zbog toga jedan drugog potuju; svaki potuje onog drugog zbog njegove suzdranosti, koja je jednaka njegovoj. U obitelji se mukarac brine za nabavu hrane, a ena mu priprema jelo. Najjaa se spona meu njima sastoji u tome to mu ona redovito priprema jelo. Najprisniji obiteljski ivot postoji tamo gdje ljudi najee zajedno jedu. Slika koju pri tome imamo pred oima jest slika roditelja i djece okupljenih oko stola. Sve izgleda kao priprema za taj trenutak; to se taj trenutak redovitije i e e ponavlja, to se povezanijim osjeaju njezini lanovi koji zajedno jedu. Dopustiti nekome da sjedne za taj stol, praktiki znai primiti ga u obitelj. Moda je sada najbolja prilika da velimo neto o jezgri i sri ove institucije: o majci. Majka je ona koja daje za jelo svoje vlastito tijelo. Ona je u sebi hranila dijete a onda mu daje i svoje mlijeko. Ta se tendencija nastavlja tijekom kasnijih godina, ali u blaem obliku; njene misli krue oko hrane koja je potrebna djetetu koje raste. To ne mora biti njezino vlastito dijete; netko joj moe podmetnuti tue dijete; ili moe usvojiti tue dijete. Njezina se strast sastoji u tome da daje hranu; da vidi da dijete jede; da vidi kako jelo kod djeteta dovodi do nekakvih rezultata. Njezin je vjeiti cilj rast djeteta i porast njegove teine. Njezino ponaanje djeluje nesebino, a zapravo i jest nesebino ako je promatramo kao odvojenu cjelinu, kao ovjeka za sebe. U stvarnosti se, meutim, njezin eludac udvostruio, i ona ima kontrolu nad oba eluca. U po etku je novi eludac, novo, jo nerazvijeno tijelo, zanima vie nego njeno vlastito. Sada je samo postalo vidljivo ono to se dogodilo za vrijeme trudnoe. Ako probavu shvatimo kao sredinji proces moi, onda moramo ostati pri toj ulozi majke. Meutim, ona taj proces dijeli na vie nego jedno tijelo, pa injenica da je novo tijelo, za iju se hranu brine, odvojeno od njezinog, ini taj proces u cjelini jasnijim i svjesnijim. Vlast majke nad djetetom u ranom stadiju njegova ivota je apsolutna, ne samo zato to njegov ivot ovisi o njezinom, ve i zato to i ona sama osjea nesavladiv nagon da stalno primjenjuje tu mo. Koncentracija elje za dominacijom nad tako malim stvorenjem daje joj osjeaj velike nadmoi, koji ne moe nadmaiti nijedan drugi normalni odnos s drugim ljudima. Kontinuitet te vlasti, kojom je ona zabavljena danju i nou, nevjerojatni broj pojedinosti od kojih se sastoji, daju majci savrenost i zaokruenost kakva ne postoji ni kod jedne druge vrste vlasti. Ona se ne ograniava na izdavanje zapovijedi, koje dijete u poetku uope ne moe razumjeti. To znai da ona moe jedno stvorenje drati zarobljenim, iako to u ovom sluaju ide u korist djeteta; da moe ne shva ajui to radi prenijeti na nekog drugog ono

0 psihologiji jedenja

184

Mas a i mo

185

to je prije nekoliko desetaka godina i sama trpjela pod pritiskom i sauvala u sebi kao neunitivi alac; da moe izazvati rast, ono to jedan vladar moe postii samo davanjem viih poloaja. Za majku dijete objedinjuje karakteristike biljke i ivotinje. Ono joj omoguuje uivanje prava suvereniteta, koje ovjek inae ostvaruje posebno; nad biljkama tako to nad njima vlada pospjeuju i njihov rast onoliko koliko eli a nad ivotinjama tako to ih dri zarobljenima i kontrolira njihovo kretanje. U rukama majke dijete raste kao ito; poput neke domae ivotinje ono radi kretnje koje mu dozvoljava majka; ono joj oduzima dio starog tereta zapovijedi, koji titi svakog ovjeka; osim toga, dijete postaje ovjek, nov i potpuno ovjek, za iji joj odgoj grupa u kojoj ivi mora uvijek biti zahvalna. To je najintenzivniji oblik moi. Postoje dva razloga zbog kojih se uloga majke obino ne shva a na taj na in. Svaki ovjek nosi u sebi sjeanje na vrijeme slabljenja te moi; i svakome se ini vanijim uoljiviji, ali ne toliko bitni suverenitet oca. Obitelj postaje tvrda i nepopustljiva onda kad druge iskljuuje iz svog zajednikog obroka; oni za koje se moramo brinuti jesu uvjerljiva isprika za iskuenje drugih. Neosnovanost tog izgovora vidi se kod obitelji koje nemaju djece a ipak uope ne pokuavaju podijeliti svoj obrok s drugima: dvolana je obitelj najjadnija tvorevina koju je stvorilo ovjeanstvo. Meutim, i u obiteljima koje imaju djecu, esto se osjea da ona slue samo kao krinka za golu sebinost. Ljudi tede za svoju djecu i putaju druge da gladuju. A u stvari na taj nain cijeli ivot uvaju sve za sebe. Moderni ovjek voli jesti u restoranima, za odvojenim stolom, u svojoj maloj grupi, za koju onda plaa. Budui da u lokalu svi jedu, ljudi se za vrijeme obroka predaju iluziji da svi imaju dostatno za jelo. Meutim, ta iluzija ne treba dugo niti onima koji su tankoutni. Siti lako prelaze preko gladnih. ovjek koji jede postaje tei, osjea se teim. To je jedna vrsta hvalisanja; on vie ne moe rasti ali moe postati debljim na licu mjesta, pred o ima drugih. I to je jedan od razloga zato ovjek rado jede zajedno s drugima, to je neka vrsta nadmetanja u punjenju eluca. Osjeaj ugode koji ima kad se zasiti jest krajnja toka, do koje ljudi rado dolaze. Nekada se nitko nije toga stidio: ljudi su morali brzo pojesti velik plijen, svatko je pojeo koliko je mogao i odnio svoju zalihu u sebi. ovjek koji jede sam, odrie se ugleda koji tom procedurom ina e stje e kod drugih ljudi. Kad jede sam, nema nikoga na koga bi njegovi zubi ostavili dojam. Kad ljudi jedu zajedno, svaki pojedinac otvara usta i upotrebljava zube, i pri tome zamjeuje zube drugih. Onaj tko nema zube djeluje jadno, dok onaj tko ih ima, ali ih ne pokazuje, ima u sebi neto asketsko. Najprirodnija prilika za pokazivanje zuba prua se kod zajednikog obroka. Naa nam moderna pravila ponaanja nalau da jedemo zatvorenih usta. Na taj se na-

in blaga prijetnja sadrana u jednostavnom otvaranju usta svodi ma najmanju moguu mjeru. Meutim, ni naa bezopasnost nije onakva kakvom se ini. Ljudi jedu noem i viljukom koji bi lako mogli posluiti za napad. Svatko ima pred sobom svoj vlastiti pribor, a u odreenim ga prilikama nosi sa sobom. Meutim, komadi jela koji ovjek ree, i to je mogue mirnije stavlja u usta, zove se i u modernim jezicima zalogaj (njem. Biz -griz-, prim. prev.). Smijeh se smatra vulgarnim zato to pri smijanju ovjek irom otvara usta i pokazuje zube. Sigurno je da smijanje izvorno pokazuje radost zbog nekog plijena ili jela koje mu se ini sigurnim. ovjek koji padne podsjea na progonjenu i oborenu ivotinju. Svaki pad koji izaziva smijeh podsjea na bespomonost oborenog; sve to je oboreno moglo bi se, kad bi se htjelo, smatrati plijenom. ovjek se ne bi smijao kad bi nastavio niz opisanih procesa i stvarno pojeo ono to je palo. On se smije umjesto da pojede ono to je palo. Smijeh izaziva jelo koje nam je izmaklo; iznenadni osjeaj nadmoi, kao to je ve rekao Hobbes. Meutim, nije dodao da se taj osjeaj pretvara u smijeh onda kad izostane posljedica te nadmoi. Hobbesovo shvaanje smijeha djelomice pogaa istinu; no, on nije uspio proniknuti u njegove ivotinjske korijene, moda zato to se ivotinje ne smiju. Meutim, ivotinje si nikada ne uskrauju jelo koje im je nadohvat, ako stvarno imaju volju za jelo. Samo je ovjek nauio kako da savreni proces jedenja nadomjesti simbolinim inom. ini se da kretanje koje dolazi od oita i koje je karakteristino za smijeh nadomjeta niz kretnji unutranjeg gutanja. Od svih ivotinja jedino hijena isputa zvuk koji je stvarno slian naem smijehu. Taj se smijeh moe umjetno izazvati tako da pred uhvaenu hijenu stavimo neto za jelo i onda joj to iznenada oduzmemo prije nego to ga ima vremena dohvatiti. Valja spomenuti da se ona na slobodi hrani strvinom; moemo pretpostaviti da se vrlo esto doga a da joj ono to bi htjela pojesti odnose ispred nosa.

Preivjeli

Preivjeli
Trenutak preivljavanja jest trenutak moi. Strava koju u nama izaziva pogled na smrt, pretvara se u zadovoljstvo zato to sami nismo mrtvi. Mrtvac lei, a preivjeli stoji. Izgleda kao da je upravo zavrila nekakva bitka i kao da smo mi sami ubili tog mrtvog. Kod preivljavanja je svaki drugi ovjek neprijatelj, dok je s gledita ovog elementarnog likovanja svaka bol mala. Meutim, vano je da preivjeli stoji sam nasuprot jednom ili nekoliko mrtvih. On vidi da je sam, osjea da je sam, te ne smijemo zaboraviti da njegova mo proizlazi jedino iz injenice da je samo on preivio. Sve tenje ljudi za besmrtnou sadre neto od ove elje za preivljavanjem. ovjek ne eli samo vjeito ivjeti, ve eli ivjeti i onda kad drugih vie ne bude. Svatko eli postati najstariji i znati da je najstariji, a ako ve ne bude njega, eli da to bude njegovo ime. Najnii je oblik preivljavanja ubijanje. Isto kao to ovjek ubija ivotinju kojom se hrani, koja onda bespomono lei pred njim, tako da je moe razrezati u ikomadie i razdijeliti kao plijen, i pojesti zajedno s ljudima oko sebe, on e isto tako ubiti drugog ovjeka koji mu stoji na putu, koji mu se suprotstavlja, koji stoji pred njim kao neprijatelj. ovjek ga eli oboriti da bi osjetio da on jo ivi, a protivnik ne. No, protivnik ne smije sasvim nestati, tjelesna prisutnost njegova lea neophodna je za taj osjeaj likovanja. I sada preivjeli moe s njim raditi to hoe, jer mu vie ne moe uiniti nita naao. Protivnik lei, i uvijek e ostati leati; vie nikada nee ponovno ustati. Moemo mu uzeti oruje; moemo odrezati komade njegova tijela i sa uvati ih kao trofeje. Taj trenutak suo enosti s ubijenim ispunjava preivjeloga neobinom snagom, koja se ne da usporediti ni sa kojom drugom vrstom snage. To je trenutak 2a koji najvie elimo da se ponovi. Jer, preivjeli zna za mnoge mrtve. Ako je bio u borbi, onda je vidio kako su drugi oko njega padali mrtvi. Otiao je u borbu sa svjesnom namjerom da se potvrdi u sukobu s neprijateljem. Njegova je izriita namjera bila da ubije to vie neprijatelja, jer pobijediti moe samo ako mu to poe za rukom. Za njega pobjeda i preivljavanje postaju jedno te isto. No, i pobjednici moraju platiti

Preivljavanje i neranjivost

188

Masa i mo

odre enu cijenu. Meu mrtvima lei mnogo njihovih vlastitih ljudi. Na bojnom polju lee prijatelji i neprijatelji na zajednikoj gomili mrtvaca. Ponekad su bitke takve da se kasnije vie ne mogu razdvojiti poginuli protivni kih strana; u tom se sluaju njihovi ostaci pokapaju u jedan zajedniki grob. Nasuprot toj gomili poginulih stoji preivjeli kao povlateni sretnik. Nevjerojatno je da je on jo uvijek iv, dok toliki drugi, koji su jo malo prije bili s njim, nisu. Mrtvi bespomono lee, a on stoji meu njima, uspravan, i ini se kao da se bitka vodila samo zato da bi on preivio. Smrt je otklonjena od njega i prebaena na druge. Ne zato to bi on izbjegavao opasnost. On se izloio smrti usred svojih prijatelja. Oni su pali. On stoji i likuje. Taj osjeaj nadmoi nad mrtvima poznaje svatko tko je bio u ratu. On moe biti prikriven tugovanjem za drugovima; meutim, drugova ima malo, a mrtvih uvijek mnogo. Osjeaj snage koji ima ovjek koji stoji nasuprot mrtvima u biti je ja i od svake tuge, to je osjeaj da je ovjek izabran izmeu ostalih, ija je sudbina na izgled ista. ovjek se, ve zbog same injenice da je jo iv, osjea na neki na in boljim od njih. On se potvrdio time to je jo iv. Potvrdio se izmeu mnogo njih koji sada lee mrtvi. Onaj tko esto uspijeva preivjeti postaje junak. On je jai. On ima u sebi vie ivota. Znai da su mu vie sile naklonjene.

rio je sebi neprijatelja i onda ga izazvao. Moda je taj ve i bio njegov neprijatelj, moda ga je on tek proglasio svojim neprijateljem. Bez obzira na to to se doga alo u pojedinim sluajevima, imao je za cilj najveu opasnost i neodlonost odluke.

189

To je put junaka. to junak hoe? to je zapravo njegov cilj? Slava, koju su junaci stjecali u svojim narodima, slava koja je bila postojana i neprolazna tako dugo dok su njihova djela bila raznolika ili se brzo nizala jedno za drugim, prikriva dublje motive tih djela. Pretpostavlja se da je njima bilo stalo samo do slave, no ja mislim da ih je prvotno zanimalo neto sasvim drugo: naime osjeaj neranjivosti, koji je na taj nain naglo jaao. Konkretna situacija u kojoj se nalazi junak kad proe opasnost jest poloaj preivjeloga. Neprijatelj ga je htio ubiti, isto kao i on njega. Suoili su se jedan s drugim s tom izriitom i nepromjenljivom namjerom. Neprijatelj je ubijen. Meutim, junaku se tijekom borbe nije dogodilo nita. Opijen nevjerojatnom injenicom da je jo uvijek iv, junak juri u slijedeu borbu. Neprijatelj mu nije mogao uiniti naao, zna i da mu nitko nita ne moe. Svaka ga pobjeda i svaki mrtvi neprijatelj ini sve sigurnijim: njegova neranjivost Taste, postaje sve bolje oruje. Osjeaj neranjivosti ne da se stei ni na koji drugi na in. Onaj tko je protjerao opasnost, tko se pred njom skriva, samo odlae trenutak odluke. Onaj tko se suoava s opasnou, tko preivi i opet se izlae opasnosti, tko gomila trenutke preivljavanja, taj moe stei osjeaj neranjivosti. Tek onda kad stekne taj osjeaj, on postaje junak. A onda je spreman na sve, i nema se ega bojati. Moda smo skloni divite mu se jo vie onda dok jo ima razloga za strah. No, to je poimanje promatraa koji stoji izvan zbivanja. Narod hoe da njegov junak bude neranjiv. Meutim, junaka se djela ne iscrpljuju u svojevoljno izabranim dvobojima. Junak se moe suprotstaviti cijeloj gomili neprijatelja, te injenica da ih napada unato njihovoj brojnosti i da im ne samo izmie, ve da ih sve ubija, moe jednim mahom stvoriti osjeaj neranjivosti. Dingis-kana je jedan od njegovih najstarijih i najvjernijih pratilaca zapitao: Ti si vladar i svi te nazivaju junakom. Koje znakove osvajanja i pobjede nosi na ruci? Dingis-kan mu je odgovorio: Prije nego to sam se uspeo na prijestolje, jedanput sam jahao po nekoj ulici i naiao na est mukaraca koji su leali u zasjedi kod nekog mosta i vrebali na moj ivot. Kad sam se pribliio, izvukao sam ma i napao ih. Obasuli su me kiom strelica, no sve su strelice promaile cilj, nijedna me nije dotakla. Sve sam ih ubio maem i neozlijeen odjahao. Na povratku sam proao kraj mjesta gdje sam ubio tu estoricu. Njihovih je est konja lutato naokolo bez svojih gospodara. Sve sam ih dotjerao svojoj kui.72

Preivljavanje i neranjivost
ovjekovo je tijelo golo i osjetljivo; zbog svoje mekoe osjetljivo na svaki dodir. Ono to mu je u blizini, ovjek s naporom dri na udaljenosti od svog tijela, ali ga ono moe lako dohvatiti iz daljine. U njega mogu prodrijeti ma, koplje ili strijela. ovjek je izmislio tit i oruje, izgradio oko sebe zidove i cijele tvrave. Meutim, od svih garancija najvie prieljkuje osjeaj neranjivosti. To je pokuao ostvariti na dva razliita naina. Oni su meusobno potpuno suprotni, i stoga su i njihovi rezultati vrlo razliiti. S jedne se strane pokuao udaljiti od opasnosti, postavivi izmeu sebe i nje velike prostore koji su bili pregledni i koji su se mogli nadzirati. On se, tako rei, sakrio pred opasnou i protjerao je iz svoje blizine. Meutim, on je uvijek bio ponosan na onaj drugi na in. Sva su rana predanja puna razmetanja i samohvale o tom drugom nainu: ovjek je potraio opasnost i suoio se s njom. Dozvolio joj je da mu se to vie priblii pa da se onda stvar odlui. Iz svih je moguih situacija izdvojio ranjivost i onda je doveo do vrhunca. Stvo-

190

Masa i mo

Vladar kao preivjeli

191

. Tu neranjivost u borbi protiv est neprijatelja, Dingis-kan smatra sigurnim predznakom osvajanja i pobjede.

Preivljavanje kao strast

Zadovoljstvo preivljavanja, koje je neka vrsta uitka, moe se pretvoriti u opasnu i nezasitnu strast. Ona sa svakom prilikom sve vie raste. to je vea gomila mrtvih meu kojima pojedinac ostaje na ivotu, to ee on doivljava takve gomile, to je jaa i ustrajnija njegova potreba za tom gomilom. ivoti junaka i plaenika potvruju da kod njih nastaje neka vrsta ovisnosti, koja se vie ne moe zaustaviti. Obino se za to daje slijedee objanjenje: da takvi ljudi jo jedino mogu disati u opasnosti; da je ivot bez opasnosti njima prazan i sumoran; da vie ne mogu uivati u mirnom ivotu. Ne smijemo potcjenjivati dra opasnosti. No, zaboravlja se da ti ljudi ne idu sami u svoje pustolovine; da su s njima i drugi, koji podlijeu opasnosti. Ono to oni u stvari trebaju, ono bez ega vie ne mogu, jest stalno obnavljanje uitka koji donosi preivljavanje. Meutim, to ne znai da se ovjek uvijek mora sam izlagati nekoj opasnosti da bi zadovoljio tu elju. Nitko ne moe sam oboriti dostatno ljudi. Na bojnim poljima bezbroj vojnika ratuje jednoduno, i ako je pojedinac njihov zapovjednik, ako kontrolira njihove pokrete, ako je bitka rezultat najosobnije odluke, onda taj koji zapovijeda moe osjetiti da rezultat za koji je on odgovoran pripada njemu, zajedno sa svim leevima protivnika. Zapovjednik ne nosi bez razloga neko ponosno ime. On zapovijeda: on alje svoje ljude u borbu protiv neprijatelja, u smrt. Ako pobijedi, pripada mu cijelo polje mrtvih. Jedni su pali za njega, drugi protiv njega. Iz jedne pobjede u drugu on uspijeva nadivjeti sve njih. Pobjeda koju slavi najto nije pokazuje to je bio njegov cilj. Zna enje pobjede mjeri se brojem mrtvih. Smijena je pobjeda u kojoj se neprijatelj predao bez prave borbe, nakon koje na gomili lei malo poginulih. Pobjeda je slavna onda ako se neprijatelj hrabro borio, ako je teko izborena i ako je zahtijevala velik broj rtava. Cezar je nadmaio sve ratne junake i zapovjednike zajedno, zahvaljujui tome to je vodio najvie bitaka i to je ubio najvie neprijatelja. Jer, u nepunih deset godina tijekom kojih je ratovao s Galijom, osvojio je na juri preko 800 gradova, podjarmio 300 naroda, borio se s tri milijuna ljudi i od toga milijun njih ubio u borbi a isto toliko ih zarobio.-73 Ova ocjena potje e od Plutarha, za kojeg se ne moe re i ni da je volio rat ni da je bio krvoedan, dakle od jednog od najhuma-

nijih umova koje je ovjeanstvo ikada stvorilo. Njegova je ocjena vrijedna zato to Plutarh radi tako nedvosmislenu bilancu Cezarovih ratova. Cezar se borio protiv tri milijuna neprijatelja, jedan je milijun ubio a jedan milijun zarobio. Nadmaili su ga kasniji vojskovoe, Mongoli i drugi. No, ta je stara ocjena karakteristina za naivnost s kojom se sve to se dogodilo pripisuje samo vojskovoi. Na juri osvojeni gradovi, podjarmljeni narodi, tri milijuna potuenih, ubijenih, zarobljenih neprijatelja sve to pripada Cezaru. Tu se ne pokazuje naivnost Plutarha, ve naivnost povijesti. Na nju smo naviknuti od ratnih izvjetaja egipatskih faraona; u tom se smislu nije mnogo promijenilo sve do dananjeg dana. Dakle, Cezar je sretno nadivio tolike neprijatelje. U takvim se prilikama raunanje vlastitih gubitaka smatra netaktinim. Oni su poznati, ali ih nitko ne predbacuje velikom vojskovoi. Cezar u svojim ratovima nije imao mnogo gubitaka u usporedbi s brojem ubijenih neprijatelja. Pa ipak, nadivio je nekoliko tisua saveznika i Rimljana, te ni u tom smislu nije ostao praznih ruku. Te su se hvalisave bilance prenosile s generacije na generaciju; u svakoj su se nalazili potencijalni ratni junaci. Njihova strast za tim da nadive masu ljudi raspirivala se sve dok se nije pretvorila u ludilo. ini se da sud povijesti opravdava njihove namjere jo prije nego to su ih oni uspjeli ostvariti. Oni koji su najbolji u ovakvom preivljavanju imaju najve e i nasigurnije mjesto u povijesti. Za takvu je slavu u krajnjoj liniji bitniji ogromni broj rtava nego pobjeda ili poraz. Pitanje je kako se Napoleon stvarno osjeao za vrijeme pohoda na Rusiju.

Vladar kao preivjeli

Paranoinim tipom vladara mogli bismo nazvati onog koji svim sredstvima nastoji odrati opasnost na udaljenosti. Umjesto da izaziva opasnost i da joj se suprotstavlja, da dopusti da odlui sama borba s opasnou, on joj pokuava preprijeiti put lukavstvom i opreznou. On e stvoriti oko sebe pregledan prazan prostor i zamijetiti i ocijeniti svaki znak njezina pribliavanja. Uinit e to na svim stranama, jer svijest tome da ima mnogo onih koji bi ga istodobno mogli napasti, pothranjuje njegov strah od opkoljavanja. Opasnost je svugdje, a ne samo pred njim. Ona je ak vea iza njegovih lea, gdje je ne bi mogao zamijetiti dostatno brzo. Zbog toga ima otvorene o i na sve strane, i ne smije propustiti ni najmanji um, jer bi on mogao zna iti neprijateljske namjere.

Vladar kao preivjeli

193 192
Masa I mo

Pojam svih opasnosti je, naravno, smrt. Vano je da tono utvrdimo kako se on postavlja prema smrti. Prvo i najvanije obiljeje vladara jest njegovo pravo odluivanja o ivotu i smrti. Njemu se nitko ne smije pribliiti; onoga tko mu donosi neku poruku i tko mu se mora pribliiti, pretrauju da bi vidjeli da li nosi oruje. Smrt se planirano dri na razdaljini od vladara: dok on sam smije i mora osuivati na smrt. On moe osuditi na smrt koliko god puta hoe. Njegova se smrtna presuda uvijek izvrava. Ona je peat njegove moi; ona je apsolutna samo tako dugo dok njegovo pravo osuivanja na smrt ostaje nepovredivo. Jer, njemu je stvarno podre en samo onaj koji mu dozvoli da ga ubije. Posljednje, presudno iskuavanje poslunosti uvijek je isto. Njegovi se vojnici odgajaju tako da budu spremni na dvije stvari: oni moraju ii na pohod da bi ubili njegove neprijatelje i biti spremni za njega poi u smrt. Meutim, i svi drugi podanici, koji nisu vojnici, znaju da ih u svakom trenutku moe zahvatiti njegova mo. On smije iriti strah; to je njegovo pravo zbog kojeg ga izuzetno tuju. U ekstremnim sluajevima on postaje predmet oboavanja. Sam je Bog izrekao smrtnu presudu nad svim ljudima koji ive sada i svima koji e tek ivjeti. O njegovoj volji ovisi kad e izvriti presudu. Nikome ne pada na pamet da se protiv toga pobuni bio bi to beznadan pokuaj. Pa ipak, ovozemaljskim je vladarima tee nego Bogu. Oni ive vje no: njihovi podanici znaju da i njima dolazi kraj. Taj se kraj ak moe ubrzati. I to silom, kao svaki drugi kraj. Onaj tko uskrauje poslunost, spreman je na borbu. Nijedan vladar ne moe biti siguran da e mu podanici biti uvijek posluni. Sve dok oni dozvoljavaju da ih ubija, on moe mirno spavati. Cim jedan uspije izbjei njegovu presudu, vladar je ugroen. U vladaru je uvijek iva svijest o toj ugroenosti. Kasnije, kad budemo govorili o prirodi zapovijedi, vidjet emo da se njegova strahovanja moraju poveavati to se vie poveava broj izvrenih zapovijedi. On moe umiriti svoje sumnje samo egzemplarnim kanjavanjem. On e zapovjediti smaknu e ikoje je samo sebi svrhom, pri emu ne e biti toliko vana krivica rtve. S vremena na vrijeme e mu trebati smaknua, sve vie smaknua to vie rastu njegove sumnje. Njegovi najpouzdaniji, moemo rei najsavreniji podanici, jesu oni koji su za njega poli u smrt. Jer, svako smaknue za koje je odgovoran njemu daje novu snagu. Snaga do koje na taj nain dolazi jest snaga preivljavanja. Njegove rtve moda i nisu poduzele nita protiv njega, ali su to mogle uiniti. Njegov ih strah pretvara moda tek naknadno u neprijatelje koji su se borili protiv njega. Osudio ih je, smaknuti su, a on je preivio. Pravo na izricanje smrtnih presuda u njegovim se rukama pretvara u oruje kao svako drugo, no ipak mnogo djelotvornije. Barbarski i orijentalni vladari esto su pridavali veliku

vrijednost gomilanju takvih rtava u svojoj blizini, tako da su ih stalno imali pred oima. No, ak i tamo gdje se moral protivio takvom gomilanju mrtvih, vladari su se njima ipak bavili u svojim mislima. Jednu takvu jezivu igru opisuje rimski car Domicijan. U banketu koji je on izmislio i koji se sigurno nikada nije ponovio u istom obliku, dolazi do potpunog izraaja paranoini strah vladara. Opis tog banketa nalazimo kod Kasija Dija: Jednom je drugom prilikom Domicijan ugostio najuglednije senatore i patricije na slijedei na in. Uredio je jednu prostoriju u kojoj je sve, strop, zidovi i pod, bilo crno kao smola, i pripremio gole leajeve u istoj boji, koji su se nalazili na golom podu. Svoje je goste pozvao nou i bez pratnje. Zapovjedio je da se pokraj svakog stavi ploa koja je imala oblik nadgrobnog kamena i nosila ime gosta; tu su jo bile i male svjetiljke kakve vise na grobovima. Onda su u tu prostoriju uli lijepo graeni goli djeaci, isto tako crno obojeni, kao duhovi. Otplesali su jedan jezivi ples oko gostiju i onda stali pokraj njihovih nogu. Onda je gostima doneseno jelo koje se obino donosi za duhove poginulih, i to sve crne boje i u crnim posudama. Svi su gosti poeli drhtati i kolebati se, oekujui da e im slijedeeg trenutka netko prerezati vrat. Zanijemili su svi osim Domicijana. Vladala je grobna tiina, kao da se svi ve nalaze u carstvu smrti. Sam je car glasno nadugako i nairoko priao o smrti i pokolju. Konano ih je otpustio. No, prije toga je udaljio njihove robove, koji su ih ekali u predsoblju. Predao je goste drugim robovima, koje oni nisu poznavali, i zapovjedio da ih odvezu kolima ili odnesu u nosiljkama. Tako je u njima stvorio jo vei strah. Tek to su gosti stigli ku i i odahnuli, najavljen je kod svakog carev glasnik. I dok je svaki bio siguran da mu je sada kucnuo posljednji as, jedan mu je donio plou od srebra. Drugi su donijeli razliite predmete, meu njima i posude od skupa materijala, u kojima je bilo poslueno jelo. Na kraju se kod svakog gosta pojavio i djeak koji mu je sluio kao njegov duh, no sada je svaki djeak bio opran i dotjeran. Nakon to su cijelu no proveli u smrtnom strahu, sada su dobili poklone. To je, dakle, bio, kako veli narod Domicijanov mrtvaki banket.7" Gosti su zanijemili od neprestanog straha u kojem ih je drao Domicijan. Govorio je samo on, i to o smrti i ubijanju. Izgledalo je kao da su oni mrtvi, a samo on iv. Na toj je gozbi on objedinio sve svoje rtve, jer su gosti sigurno vidjeli sebe kao rtve. Obuen kao domain, ali u stvari kao preivjeli, Domicijan je govorio svojim rtvama koje su bile obuene kao gosti. No, scena preivljavanja nije bila samo masovna, ve je prolazila rafiniranu gradaciju. Gosti su, dodue, bili kao mrtvi, pa ipak ih je on jo uvijek mogao ubiti. Na taj je nain fiksiran stvarni proces preivljavanja. Otpustivi ih, Domicijan ih je pomilovao. No, on u njima ponovno izaziva strah

Spas Flavija Josipa Masa i mo

jer ih predaje nepoznatim robovima. Gosti dolaze kui: on im jo jedanput alje svoje glasnike smrti. Glasnici im donose poklone, a time i najve i poklon, ivot. On ih moe, tako rei, poslati u smrt i onda opet vratiti iz smrti u ivot. Tako se njegovo zadovoljstvo u igri ponavlja nekoliko puta. Ono mu daje najvei osjeaj moi koji se moe zamisliti.

194

jelog. Josip s neobinom pronicljivou, s nekom vrstom razumijevanja sutine preivljavanja, opisuje sve to je poduzeo da bi pobjegao. Nije mu bilo teko da bude iskren, zato to je taj izvjetaj napisao kasnije, kad je ve bio u velikoj milosti kod Rimljana. 75

195

Spas Flavija Josipa

Iz povijesti ratovanja izmeu Rimljana i Zidova, koje spada u doba Domicijanove vladavine, poznat je dogaaj koji savreno prikazuje prirodu preivjeloga. Na rimskoj je strani vrhovni zapovjednik bio Vespazijan, Domioijanov otac, i upravo su se za vrijeme tog rata flavijevci dokopali prijestolja. idove je ve neko vrijeme ljutila vladavina Rimljana. Kad je njihov ustanak protiv Rimljana poprimio ozbiljne razmjere, Zidovi su imenovali vojne zapovjednike za razliite dijelove zemlje. Oni su trebali okupiti ljude za rat i stvoriti u gradovima takvo stanje da se mogu uspjeno suprotstaviti rimskim legijama, koje e sigurno brzo stii. Josip, koji je bio jo mlad, jer je imao jedva trideset godina, dobio je provinciju Galileju. On se s velikim arom dao na izvrenje svog zadatka. U svojoj Povijesti idovskog rata on opisuje prepreke protiv kojih se morao boriti: neslogu gra ana; suparnike, koji su spletkarili protiv njega i skupljali trupe na svoju ruku; gradove koji nisu eljeli priznati njegovo vrhovno zapovjednitvo ili su nakon nekog vremena ponovno otkazivali poslunost. Meutim, on je s nevjerojatnom energijom skupio nekakvu, iako slabo naoruanu vojsku i pripremio tvrave za doek Rimljana. Rimljani su stigli pod vodstvom Vespazijana, koji je poveo sa sobom i svog mladog sina Tita, Josipova vrnjaka. Tada je u Rimu jo carevao Neron. Vespazijan je uivao glas starog, iskusnog generala, koji se iskazao u mnogim ratovima. Vespazijan je prodro u Galileju i opkolio Josipa i njegovu vojsku Zidova u tvravi Jotapata. Zidovi su se poeli izvanredno hrabro braniti, Josip je bio domiljat i znao odbiti svaki napad; Rimljani su pretrpjeli teke gubitke. Obrana je trajala 47 dana. Kad su Rimljani pomou lukavstva napokon uspjeli nou prodrijeti u tvr avu kad su svi spavali, tako da su ih zamijetili tek kad je svanulo, Zidove je zahvatio takav oaj da su u gomilama poinjali samoubojstvo. Josip je umakao. Citirat u njegove vlastite rijei o njegovim dogodovtinama nakon zauzimanja grada. Koliko ja znam, u cijeloj svjetskoj literaturi nema nijednog takvog izvjetaja jednog preiv-

Nakon pada Jotapate, djelomice zbog svoje ogorenosti na Josipa, a djelomice zbog toga to je njihovu zapovjedniku bilo neobino stalo do toga da Josip bude uhvaen gotovo kao da je to presudno za ishod rata, Rimljani su traili omrznutog Josipa meu mrtvima i u svim zakucima grada. No, on se za vrijeme zauzimanja grada, kao uz boju pomo, prouljao izmeu neprijatelja i skoio u jednu duboku cisternu, koja se sa strane irila u veliku pe inu, koja je odozgo bila nevidljiva. U tom je skrovitu naao etrdesetak uglednih ljudi, koji su bili opskrbljeni hranom za nekoliko dana. Danju je bio u skrovitu, jer je neprijatelj opkolio sve naokolo; meutim, nou je izlazio iz skrovita da bi pronaao neki put za bijeg i utvrdio gdje se nalaze straari. No, kako je zbog njega cijela okolica bila odlino uvana, tako da se nije moglo pomiljati na potajni bijeg, vratio se natrag u peinu. Tako je dva dana odlazio u izvianje; no, trei ga je dan izdala neka ena koja je najprije bila s njima ali je kasnije bila uhapena. Vespazijan je odmah poslao dva tribuna s nalogom da Josipu obeaju sigurnost i da ga nagovore da izae iz peine. Tribuni su doli do peine, razgovarali s Josipom i jamili mu za njegov ivot. Meutim, kod njega nisu mogli nita postii; Josip je, naime, mislio da zna to moe oekivati za ubojstvo tolikih Rimljana. Blagost onih koji su ga nagovarali nimalo nije promijenila njegovo miljenje o sudbini koja ga eka. Nije se mogao oteti bojazni da ga ele izmamiti samo zato da bi ga smaknuli. Naposljetku je Vespazijan poslao tre eg glasnika, tribuna Nikanora, kojeg je Josip dobro poznavao, s kojim je ak od prije bio prijatelj. Nikanor je doao i opisivao mu kako Rimljani blago postupaju s pobijeenim neprijateljima i rekao da se vojni zapovjednici vie dive Josipu zbog njegove hrabrosti nego to ga mrze te da ga vrhovni zapovjednik uope ne namjerava smaknuti; jer, on moe izvriti tu presudu nad njima ak ako Josip i ne izae iz ovog skrovita; on je odluio da Josipu kao hrabrom ovjeku pokloni ivot. Osim toga, nezamislivo je da bi Vespazijan poslao Josipu njegovog prijatelja u podmukloj namjeri da krenje obeanja maskira prijateljstvom; a isto tako on, Nikanor, ne bi pristao na to da prevari svog prijatelja. Meutim, kako se Josip nije mogao odluiti na to ni nakon Nikanorova nagovaranja, vojnici su se u svom bijesu poeli pripremati na to da u pe inu bace vatru. Njihov ih je zapovjednik sprije io u tome, jer mu je bilo jako stalo do toga da se Josipa doepa ivog. Dok ga je Nikanor nagovarao a neprijateljske trupe neprestano izvikivale prijetnje, Josip se sjetio svojih stranih snova u kojima mu je Bog navijestio buduu nesreu Zidova i sudbinu rimskih careva. Jo-

196
M as a i mo Spas Flavije Josipa

197

sip je, naime, znao tumaiti snove. Kao sveenik i sin sveenika Josip je dobro poznavao proroanstva svetih knjiga, i mogao je objasniti nagovjetaje koje je Bog ostavio dvosmislenim. Upravo u tom trenutku, dok je u mislima jo vidio uase iz snova koje je nedugo sanjao, svladala ga je pobonost te je tiho uputio Bogu slijede u molitvu: 'Budui da si odluio pokoriti Zidove, koje si nam stvorio, budu i da je sva srea prela na stranu Rimljana i da si izabrao moju duu da navijesti budunost, pruit u Rimljanima ruku i ostati na ivotu. No, tebe pozivam kao svjedoka za to da k Rimljanima ne prelazim kao izdajnik, ve kao tvoj sluga.' Nakon te molitve rekao je Nikanoru da pristaje. Kad su Zidovi koji su se nalazili u skrovitu zajedno s njim zamijetili da je odluio popustiti nagovaranju neprijatelja, opkolili su ga u zbijenoj gomili i napali optubama. Podsjeali su ga na to koliko je Zidova po njegovu nagovoru umrlo za slobodu. On, koji je bio poznat po svojoj hrabrosti, sada eli ivjeti kao rob. On, ija se mudrost toliko potivala, nada se mladosti onih protiv kojih se tako tvrdoglavo borio. Zar je potpuno izgubio glavu? Time e teko povrijediti zakon otaca, a ako mu je toliko drag njegov vlastiti ivot, time vrijea Boga. Moda je zaslijepljen sreom Rimljana oni nisu zaboravili dostojanstvo svog naroda. Pruili su mu ruku i ma, tako da dobrovoljno padne kao idovski vojskovoa; a ako ne, onda e pasti protiv svoje volje kao izdajnik. Potegli su ma eve i prijetili mu da e ga sasjei ako se preda Rimljanima. Josip ih se bojao, ali mu se inilo da bi izdao boju zapovijed kad bi umro prije nego to je navijesti. Pritjenjen opasnou, pokuao je ukazati na razumne razloge za svoju odluku. Lijepo je umrijeti u ratu, ali prema ratnim obiajima, od ruke pobjednika. No, najvei je kukaviluk ubiti samoga sebe. Samoubojstvo se protivi sutini svih bia i istodobno je grijeh protiv Boga Stvoritelja. Od Boga smo dobili ivot, pa i svoj kraj moramo prepustiti njegovoj volji. One koji su zgrijeili dignuvi ruku na sebe Bog mrzi i kanjava jo i njihovo potomstvo. Ne prilii im da nesrei koja ih je pogodila kao ljude jo dodaju i grijeh protiv Stvoritelja. Niim ne smiju zaprijeiti put svom spasenju, ako je ono mogue. Za njih nije sramota da ostanu ivi, jer su svoju hrabrost ve dostatno dokazali svojim djelima. No, ako ih eka smrt, onda ih ona mora stii od ruke pobjednika. Njemu nije ni nakraj pameti da prijee k neprijatelju i postane izdajnikom. Meutim, eli da sami Rimljani postanu izdajnici. On e umrijeti zadovoljan ako ga ubiju unato zadanoj rijei i ako ih stigne Boja kazna za krenje rijei, i to e mu biti vea utjeha nego pobjeda. Tako je Josip poduzimao sve da svoje pratioce odvrati od samoubojstva. No, oaj ih je uinio gluhim za sve njegove prie. Oni su se ve odavno predali smrti, tako da su njegove rije i mogle u njima izazvati samo jo vee ogorenje. Poeli su ga optuivati da je kukavica i pribliavati mu se sa svih strana s isukanim ma evima.

inilo se da je svatko spreman sasjei ga na licu mjesta. Pritjenjen opasnou, koja je u njemu probudila razliite osjeaje, Josip je jednog ipozvao po imenu a drugom pogledao u oi pogledom zapovjednika; treeg je primio za ruku a etvrtog sklonio molbama. Tako je jo jedanput uspio odvratiti od sebe smrtonosni ma. Bio je kao opkoljena divlja koja se uvijek okree protiv onog koji je upravo ho e napasti. Budu i da su u ovoj krajnjoj nevolji i oni sami u njemu jo uvijek potivali svog vrhovnog zapovjednika, ruke su im bile kao ukoene, bodei su im ispali iz ruku dok su mnogi koji su na njega podigli ma , sami ponovno vratili ma u korice. Unato svom oajnom poloaju Josip nije izgubio prisebnost duha; naprotiv, on je, vjerujui u Boju zatitu, stavio ivot na kocku i svojim pratiocima rekao slijedee: 'Budui da smo odluili umrijeti i da je ta odluka vrsta, dopustit emo da sudbina odlu i koji e od nas koga ubiti. Svatko koga pogodi sudbina mora pasti od ruke onoga koji je ozna en kao slijedei. Na taj e nain smrt stii sve a nitko nee morati ubiti sam sebe. Bila bi, meutim, velika nepravda kad bi se nakon smrti svojih drugova posljednji iznenada pokajao i spasio ivot.'76 Nakon tog prijedloga vratila mu se sigurnost, i kad su svi izjavili da ga prihva aju, poeli su drebati. Onaj na kog je pao drijeb, dopustio bi da ga ubije onaj tko je bio iza njega. Svi su znali da iza toga mora umrijeti i njihov zapovjednik, te im se smrt s Josipom inila boljom nego ivot. Naposljetku je, zahvaljujui sretnom sluaju ili Bojoj providnosti, preostao samo Josip s jo jednim pratiocem; i, kako nije elio da drijeb padne na njega niti da kao possljednji zamrlja svoje ruke krvlju jednog zemljaka, nagovorio ga je da se predaju Rimljanima i tako spase ivot. Kad je Josip tako izaao nepovrije en iz borbe s Rimljanima kao i iz borbe s vlastitim ljudima, Nikanor ga je odveo Vespazijanu. Svi su se Rimljani okupili da vide idovskog vojskovou, a gomila koja se okupila oko njega digla je veliku galamu. Jedni su se veselili tome to je uhva en, drugi su prijetili, tre i su silom kr ili sebi put kroz gomilu da bi ga vidjeli izbliza. Oni koji su bili dalje vikali su da neprijatelja treba pogubiti, dok su oni blii mislili na njegova djela i udili se promjeni njegove sudbine. Meutim, meu oficirima nije bilo nijednog koji unato svojoj ranijoj ogor enosti na Josipa, sada, pri pogledu na njega, nije bio dirnut. Osobito je bio dirnut plemeniti Tit, Josipov vrnjak, koga se dojmila Josipova ustrajnost unato nesrei i koji se saalio nad njegovom mladosti. On mu je htio spasiti ivot te se jako zauzeo za Josipa kod svog oca. Meutim, Vespazijan je zapovjedio da ga paljivo uvaju; namjeravao ga je to prije poslati Neronu. Kad je Josip to saznao, zatraio je da razgovara s Vespazijanom u etiri oka. Vojskovoa je zapovjedio svima prisutnima da se udalje, izuzevi njegova sina Tita i dvojicu pouzdanih prijatelja. A Josip mu se obratio ovim rijeima:

198

M as a i mo

Spas F lav i ta Josipa

199

'Ti, Vespazijane, misli da ja nisam nita drugo nego ratni zarobljenik koji je pao u tvoje ruke. Vara se: ja stojim pred tobom kao navjestitelj vanih doga aja. Ja, Josip, moram prema tebi izvriti nalog Boji. Da nije tako, znao bih dobro to nalae idovski zakon i kako treba umrijeti jedan vojskovoa. Hoe me poslati Neronu? Zato? Njegovi nasljednici, koji trebaju doi na prijestolje prije tebe, nee ga dugo zadrati. Ti e sam, Vespazijane, postati Cezar i imperator, a tvoj sin poslije tebe! Zapovjedi da me sada vre veu i sa uvaju me za kasnije, za sebe, za vrijeme kada e biti car i gospodar, ne samo nada mnom, ve nad kopnom i morem i cijelim ljudskim rodom. Zapovjedi da me paljivo uvaju, i onda, ako sam u ime Boje govorio lakomisleno, zapovjedi da me pogube kao to zasluujem!' Vespazijan u poetku nije sasvim vjerovao ovim Josipovim rijeima, mislei da je to varka kojom eli spasiti ivot. No, polako je ipak poeo u to vjerovati; sam je Bog u njemu probudio misao na prijestolje, a njegove su mu budue carevanje nagovijestili i drugi znaci. Takoer je saznao da je njegov zarobljenik ve i u drugim sluajevima tono prorokovao dogaaje. Jedan od Vespazijanovih prijatelja, koji je prisustvovao tajnom razgovoru, najprije je izrazio svoje uenje zbog toga da Josip nije predskazao ni razaranje Jotapate ni svoje vlastito zarobljenitvo; moda su i ono to sada govori prazne brbljarije da bi se pridobila naklonost neprijatelja. Na to mu je Josip odgovorio to je predskazao stanovnicima Jotapate: da e nakon 47 dana pasti u ruke neprijatelja i da e njega samog neprijatelj uhvatiti ivog. Vespazijan je zapovjedio da se potajno ispitaju zarobljenici; kad su se Josipove rijei potvrdile, Vespazijan je poeo vjerovati i u proroanstvo koje se odnosilo na njega. Josip je, istina, i dalje morao ostati u tamnici i lancima, no Vespazijan ga je obdario raskonom odjeom i drugim dragocjenostima. Osim toga, postupali su s njime prijateljski, to je sve mogao zahvaliti Titu.~< Samopotvrenje Josipa moe se podijeliti u tri razliita ina. Najprije izbjegava pokolj u osvojenoj tvr avi Jotapata. Branitelji grada koji se nisu sami ubili padaju od ruke Rimljana; neki padaju u zarobljenitvo. Josip se spaava bijegom u pe inu kraj cisterne. Tu zatie etrdeset mukaraca, koje izriito opisuje kao ugledne. Oni su preivjeli, isto kao on. Opskrbili su se hranom i nadaju se da e se mo i skrivati pred Rimljanima dok se ne na e neki put za bijeg. No, jedna ena odaje Rimljanima, koji tragaju za Josipom, njegovo skrovite. Time se situacija iz temelja mijenja, i poinje drugi in, koji je daleko najzanimljiviji u cijelom opisu: moemo ga smatrati jedinstvenim po iskrenosti s kojom ga opisuje glavni sudionik zbivanja. Rimljani mu obeavaju ivot. Cim im on povjeruje, oni mu vie nisu neprijatelji. Radi se, u najdubljem smislu, o pitanju vjere. U

pravom mu trenutku dolazi proroki san. Upozoren je da e Zidovi podlei. Oni su uniteni, za sada, istina, samo u utvrenom gradu kojim je zapovijedao. Srea je na strani Rimljana. Bog mu je poslao san u kojem mu je to inagovijeteno. Uz Boju pomo nai e put i do Rimljana. Josip se preporuuje Bogu i okree svojim novim neprijateljima, Zidovima, koji su zajedno s njim u peini. Oni ele poiniti samoubojstvo da ne bi pali u ruke Rimljanima. On, njihov voa, koji ih je podsticao na borbu, trebao bi prvi biti spreman na taj in unitenja. No, on je odluio ivjeti. Nagovara ih te im pomou stotinu argumenata pokuava oduzeti elju za smru. To mu ne uspijeva. Sve to on govori protiv smrti poveava njihovu slijepu odlunost i srdbu protiv njega, koji eli izbje i smrt. Josip shva a da moe izbjei smrt samo ako oni ubiju jedan drugog i ako on ostane posljednji. Zato im prividno poputa i dolazi na pomisao o drijebu. Netko e vjerojatno posumnjati u takav drijeb, jer je teko vjerovati da se ne radi o prevari. To je jedino mjesto u njegovu izvjetaju gdje Josip ostaje nejasan. Neobini ishod ove lutrije smrti on pripisuje Bogu ili sluaju, no stjee se dojam da on preputa dovitljivosti itaoca da pogodi pravi tijek zbivanja. Jer, ono to slijedi je uasno: ljudi ubijaju jedan drugog pred njegovim oima. No, to se ne dogaa odjedanput; sve se odvija po redu. drijeb se izvla i nakon svakog ubojstva. Svatko mora svojim rukama ubiti jednog druga i onda njega ubija slijedei, na kojeg padne drijeb. Oito je da religiozne skrupule koje je Josip spomenuo protiv samoubojstva, ne vrijede za ubojstvo. Sa svakim kojeg vidi kako pada, u njemu raste nada u vlastiti spas. On prieljkuje smrt svakog pojedinca i svih njih zajedno; za sebe ne eli nita osim ivota. Oni rado umiru vjerujui da i on, njihov vojskovoa, umire s njima. Ne mogu pretpostaviti da e on ostati posljednji. Nije vjerojatno da su uope zamiljali tu mogunost. No, budui da netko ipak mora biti posljednji, Josip se pobrinuo i za to: bila bi velika nepravda, veli im Josip, kad bi se nakon smrti svojih drugova posljednji iznenada pokajao i spasio ivot. Upravo je ta nepravda bila njegov cilj. Ono to se ne bi smjelo uiniti nakon smrti svih drugova, uinit e on sam. Pod izgovorom da u ovom posljednjem trenutku potpuno pripada njima, da je jedan od njih, Josip sve alje u smrt i tako spaava svoj ivot. Oni i ne slute to on osjea promatrajui ih kako umiru. Sve njih eka ista sudbina pa vjeruju da eka i njega; meutim, on stoji izvan toga, jer je smrt namijenio samo njima. Oni umiru zato da bi se on spasio. Varka je potpuno uspjela. To je varka svih voa. Oni se ponaaju tako kao da idu u smrt ispred svojih ljudi. Meutim, u stvarnosti oni svoje ljude alju u smrt prije sebe, da bi sami due ivjeli. Varka je uvijek ista. Voa eli preivjeti; to mu daje snage, pobro ,je ako ima neprijatelja koje moe nadivjeti; ako ne, onda ima svoje ljude. U svakom sluaju, on se koristi i jednima i drugima,

200

Masa I mo

201

naizmjence ili istodobno. Neprijateljima se koristi esto, oni za to i postoje. Svoje vlastite ljude moe iskoristiti samo prikriveno. U Josipovoj peini ta varka postaje oigledna. Vani stoje neprijatelji. Oni su pobjednici, ali se njihova prijetnja sada pretvorila u obeanje. Unutra u peini stoje prijatelji. Oni i dalje podravaju duh kojim ih je prije ispunio njihov voa i ne ele prihvatiti novo obeanje. Na taj se nain peina, u kojoj je voa potraio utoite, pretvara u veliku opasnost za njega. On uspijeva nadmudriti svoje prijatelje, koji ele di i ruku na njega i na sebe, te ih alje ispred sebe u zajedniku smrt. Od samog poetka Josip bjei od smrti, u mislima i u stvarnosti. Ostaje samo s jednim prijateljem. Budui da, kako sam veli, ne eli zamrljati ruke krvlju jednog sunarodnjaka, nagovara ga da se predaju Rimljanima. Jedino njega samog moe (nagovoriti na ivot. etrdeset ljudi je bilo previe. Tako se obojica spaavaju predajui se Rimljanima. Tako je Josip izaao iv i zdrav i iz borbe sa svojim vlastitim ljudima. Upravo to je ono to donosi Rimljanima: uzvieni osjeaj svog vlastitog ivota, potkrijepljen propau njegovih ljudi. Prijenos te novosteene moi na Vespazijana predstavlja trei in Josipova spasa. On se izraava u proroanskom obeanju. Rimljani su dobro poznavali ustrajnu idovsku vjeru u Boga. Znali su da je posljednja stvar koju bi u inio jedan idov to da govori lakomisleno u Boje ime. Mora da je Josip jako prieljkivao da Vespazijan postane car umjesto Nerona. Neron, kome ga je Vespazijan htio poslati, nije mu zajamio ivot. Od Vespazijana je barem dobio rije. Josip je takoer znao da Neron prezire mnogo starijeg Vespazijana, koji bi obino zaspao dok je Neron recitirao svoje pjesme. Vespazijan je esto bio u njegovoj nemilosti i tek ga je sada, kad je ustanak Zidova poprimio opasne razmjere, Neron ponovno pozvao kao starog, iskusnog generala. Vespazijan je imao dobre razloge da Neronu ne vjeruje. Obeanje budue vladavine mu je sigurno bilo dobrodolo. Moda je Josip i sam vjerovao u poruku koju je Vespazijanu prenio od Boga. Prorokovanje mu je lealo u krvi. Mislio je da je dabar prorok. Tako je Rimljanima donio neto to sami nisu imali. Njihova boanstva nije shvaao ozbiljno: Josip je smatrao praznovjerjem sve to je dolazilo od njih. No, znao je da Vespazijana, koji je kao svaki Ramljanin prezirao Zidove i njihovu vjeru, mora uvjeriti u ozbiljnost i istinitost svoje poruke. Sigurnost s kojom se pred njim pojavio, uvjerljivost s kojom se izraavao on, jedini meu neprijateljima kojima je u inio sve najgore, koji su ga do nedugo jo proklinjali , i vjeru u samoga sebe, koja je u njemu bila jaca od svake druge, mogao je zahvaliti tome to je preivio meu svojim vlastitim ljudima. Ono to mu je uspjelo u peini, prenio je na Vespazijana, koji je nadivio trideset, godina mlaeg Nerona i njegove nasljednike, kojih je bilo ak troje. Svaki je od njih, tako rei, pao od ruke drugoga, pa je Vespazijan postao rimski car.

Odbojnost vladara prema preivjelima. Vladari i nasljednici

Muhamad Tughlak, sultan od Delhija, imao je razliite planove, Icoji su svojom grandioznou nadmaivali planove Aleksandra Velikog ili Napoleona: meu njima je bio i plan o osvajanju Kine nakon prelaenja Himalaja. Organizirana je konjika armija od 100 000 ljudi. Godine 1337. ta je vojska krenula na pohod: u visokim ju je planinama snala okrutna smrt. Uspjelo se spasiti samo deset vojnika. Vijest o propasti donijeli su77 natrag u Delhi. Ta su desetorica po sultanovoj zapovijedi pogubljena. Vladarima je zajednika odbojnost prema peivjelima. Oni smatraju da svako stvarno preivljavanje pripada samo njima, to je njihovo pravo blago, njihovo najvrednije bogatstvo. Onaj tko se usudi preivjeti na upadljiv na in, u opasnim okolnostima, a osobito preivjeti meu mnogo drugih, taj se mijea u njihov posao te postaje predmetom njihove mrnje. Tamo gdje se apsolutna vlast nije dovodila u pitanje, na primjer na islamskom orijentu, tamo se bijes vladara prema preivjelima mogao otvoreno izraziti. Izgovori koje su moda jo morali pronai za ubijanje slabo su prikrivali goli afekt kojim su bili zahvaeni. Odvajanjem Delhija stvorilo se Drugo islamsko carstvo u Dekanu. Jedan sultan te nove dinastije, Muhamad ah, bio je za cijelo vrijeme svoje vladavine u estokom sukobu sa susjednim hinduskim kraljevima. Jednog su dana Hindusi uspjeli zauzeti vani grad Mudkal. Ubili su sve njegove stanovnike, mukarce, ene i djecu. Smrt je izbjegao jedan jedini mukarac, koji je vijest donio u sultanovu prijestolnicu. Kad je sultan za to uo, pie kroniar, 'savladala ga je bol i srdba: zapovjedio je da se nesretni glasnik odmah pogubi. Nije mogao trpjeti u svojoj okolici jednog bijednika koji je vidio pokolj tolikih hrabrih drugova i preivio.78 Moda bismo ovo ipak mogli smatrati izgovorom, i vjerojatno je da sultan nije stvarno znao zato ne moe podnijeti pogled na jedinog koji se spasio. Egipatski kalif Hakim, koji je vladao oko 1000. godine, bio je mnogo svjesniji igara s vlau te je u njima uivao slino kao car Domiijan. Hakim je volio lutati nou u razliitoj odje i. Na jednom od svojih nonih lutanja susreo je na jednom brijegu u blizini Kaira deset dobro naoruanih mukaraca, koji su ga prepoznali i zatraili od njega novac. On im je odgovorio: -Podijelite se u dvije grupe i borite, a onaj tko pobijedi odmah e dobiti novac.- Oni su posluali i borili se tako estoko da su devetorica poginula. Desetom, koji je ostao na ivotu, Hakim je dobacio svojim rukama veliku hrpu zlatnika. No, dok se ovaj sagnuo da ih po-

Odbojnost vladara.

202

Masa i mo

203

kupi, Hakim je zapovjedio svojim pratiocima da ga sasijeku na komade. Tako je pokazao jasno razumijevanje procesa preivljavanja; on je u njemu uivao kao u nekoj predstavi koju je sam izazvao, te je naposljetku jo imao zadovoljstvo ubiti onog koji je preivio.79 Najneobiniji je odnos vladara prema vlastitim nasljednicima. Ako je rije o dinastiji i ako je nasljednik njegov sin, onda taj odnos postaje dvostruko tei. Prirodno je da ga sin nadivi, kao svaki sin, i prirodno je da u sinu rano ja a strast za nadivljavanjem jer on sam mora postati vladar. Obojica imaju razloga da se meuisobno mrze. Njihovo suparnitvo, koje polazi od drukijih pretpostavki, zaotrava se upravo zbog nejednakosti tih pretpostavki. Jedan, koji ima vlast u rukama, zna da mora umrijeti prije drugoga. Drugi, koji jo nema vlast, siguran je da e ga nadivjeti. On od sveg srca prieljkuje smrt starijega, koji najmanje od svih ljudi eli umrijeti inae ne bi bio vladar. S druge se strane svim sredstvima odlae stupanje mlaeg na vlast. Rije je o sukobu za koji nema pravog rjeenja. Povijest je puna pobuna takvih sinova protiv vlastitih otaca. Neki uspijevaju sruiti oca s vlasti, dok druge oevi pobjeuju pa im oprataju ili ih ubijaju. Razumljivo je da u dinastiji dugovjenih i apsolutnih vladara pobune sinova protiv otaca postaju neka vrsta tradicije. To nam pokazuju mogulski carevi u Indiji.80 Princ Salim, najstariji sin cara Akbara, gorio je od elje da preuzme vlast u svoje ruke, te je bjesnio zbog dugog ivota svog oca, koji mu je onemoguavao uivanje visokih asti. Odluio je uzurpirati vlast te je samovoljno preuzeo ime kralja i prisvojio kraljevska prava. Tako pie u jednom izvjetaju iz tog vremena koji su napisali jezuiti, koji su dobro poznavali i oca i sina i borili se za naklonost obojice. Princ Salim je stvorio vlastiti dvor. Unajmio je ubojice koji su na jednom putovanju zaskoili iz zasjede i ubili najpouzdanijeg prijatelja i savjetnika njegova oca. Sinovljeva je pobuna trajala tri godine; za to je vrijeme jedanput dolo do jednog licemjernog pomirenja. Napokon je otac zaprijetio Salimu da e prona i drugog prestolonasljednika, tako da je Salim pod tim pritiskom prihvatio poziv na dvor svoga oca. Najprije su ga srdano primili; onda ga je otac odvukao u jednu zatvorenu odaju, iukao ga i zatvorio u kupaonicu. Predao ga je jednom lijeniku i dvojici slugu kao da je umobolan; uskra eno mu je vino, koja je jako volio. U to je vrijeme princ bio u 36. godini. Nakon nekoliko dana Akbar ga je pustio na slobodu i ponovno mu vratio naslov prestolonasljednika. Slijedee je godine Akbar umro od dizenterije. Govorilo se da ga je sin otrovao; no danas vie ne moemo biti sigurni da li je to nagaanje tono. Nakon smrti svog oca, koju je toliko prieljkivao-, princ Salim je najzad postao car; onda je uzeo ime Jahangir.81 Akbar je vladao 45 godina a Jahangir 22. Meutim, za vrijeme svoje dvostruko kra e vladavine doivio je isto to i njegov otac.

Njegov sin ljubimac Sah Jahan, kojeg je sam proglasio svojim prestolonasljednikom, pobunio se protiv njega i ratovao s njim tri godine. Sah Jahan je potuen pa je zamolio oca da sklope mir. Pomilovan je pod tekim uvjetom: morao je poslati svoja dva sina na carski dvor kao taoce. On je sam dobro pazio da svom ocu vie ne izae pred oi te je ekao da mu otac umre. Dvije godine nakon sklapanja mira Jahangir je umro pa je ah Jahan postao car. ah Jahan je vladao 30 godina. Ono to je on uinio svom ocu, sada se dogodilo njemu; ali njegov je sin imao vie sree. Aurangzeb, mla i sin, koji je nekada ivio kao talac na djedovu dvoru, digao se protiv oca i starije bra e. uveni rat za prijestolje, koji se tada razbuktao i koji su opisali evropski oevici, zavrio je pobjedom Aurangzeba. Brata je dao pogubiti, dok je oca drao u zarobljenitvu osam godina, sve do njegove smrti. Aurangzeb se ubrzo nakon svoje pobjede proglasio kraljem i vladao pola stoljea. No, on je ve odavno izgubio strpljenje prema svom najdraem sinu. On se bunio protiv oca, ali je stari bio mnogo lukaviji nego njegov sin te je znao kako da ga posvaa s njegovim saveznicima. Sin je morao pobjei u Perziju te je umro u izgnanstvu prije svog oca. Ako pogledamo dinastiku povijest mogulskog carstva kao cjelinu, zapaamo neobino ujednaenu sliku. Njegovo zlatno doba traje 150 godina; u tom razdoblju vladaju samo etiri cara, svaki sin onog prethodnog, svaki od njih ilav i dugovjean i povezan s moi svim nitima svoga srca. Njihova je vladavina neobino duga, Akbar vlada 45, njegov sin 22, njegov unuk 30, a praunuk 50 godina. Poevi od Akbara, nijedan sin ne moe izdrati vrijeme ekanja, te se svaki koji e kasnije postati car, kao princ, buni protiv oca. Te pobune zavravaju razliito. Jahangir i ah Jahan bivaju potueni i pomilovani. Aurangzeb zarobljava svog oca i svrgava ga s vlasti. Njegov vlastiti sin kasnije umire u progonstvu ne postigavi uspjeh. Sa smr u Aurangzeba zavrava vladavina mogulskog carstva. U toj dugovjenoj dinastiji svaki je sin ustajao protiv oca, i svaki je otac ratovao protiv vlastitog sina. Ekstremni osjeaj moi postoji tamo gdje vladar uope ne eli sina. To najbolje dokazuje sluaj ake, koji je u prvoj treini prolog desetljea osnovao naciju i carstvo naroda Zulu u junoj Africi. On je bio velik vojskovoa, kojeg su usporeivali s Napoleonom, a gotovo da nije bilo okorjelijeg vlastodrca od njega. Nije se elio eniti, da ne bi imao zakonitog nasljednika. Na to ga nisu mogle nagnati ni usrdne molbe njegove majke, s kojom je uvijek postupao s velikim potovanjem. Ona je samo htjela unuka, a on je uporno ostajao pri svojoj odluci. Njegov se harem sastojao od stotinu ena, a na koncu ih je bilo 1200; nosile su slubeni naziv -sestre-. Bilo im je zabranjeno da budu trudne, a kamoli da rode dijete. Bile su pod

Oblici preivljavanja Masa I mo

204

strogim nadzorom. Svaka trudna sestra koju bi otkrili bila je kanjena smru. Dijete jedne od tih ena, koje je bilo skriveno pred njim, ubio je aku svojim rukama. Taj se opet mnogo preputao voenja ljubavi, uvijek je znao vladati sobom i zato je vjerovao da nijedna ena ne moe s njim zanijeti. Stoga nije doao u situaciju da se mora plaiti sina koji raste. Kad je imao 41 godinu, ubila su ga dvojica njegove brae.82 Kad bismo smjeli prijei ovozemaljskih na boanske monike, mogli bismo se sjetiti Muhamedova Boga, ija je samovlada neprikosnovenija od vlasti svih bogova. On se od samog poetka nalazi na svojoj visini i ne mora se najprije boriti protiv svojih suparnika, kao Bog iz Starog zavjeta. U Kuranu se uvijek iznova izriito tvrdi da njega nitko nije stvorio, ali ni da on nije nikoga stvorio. Polemiziranje s kranstvom, koje se u tome izraava, potjee iz osjeaja jedinstva i nedjeljivosti njegove moi. Za razliku od toga, postoje orijentalni vladari sa stotinama sinova, koji se prvo moraju meusobno boriti da bi se odlu ilo tko e biti prestolonasljednik. Moe se pretpostaviti da svijest o njihovu neprijateljstvu oduzima ocu dio ogorenosti koju bi osjeao prema samo jednom nasljedniku. O dubljem smislu nasljeivanja, njegovoj namjeri i prednostima, bit e rijei u drugom kontekstu. Ovdje treba samo napomenuti da se vlastodrci i nasljednici nalaze u posebnom odnosu neprijateljstva, koje se mora poveati s jaanjem te posebne strasti za preivljavanjem.

Oblici preivljavanja
Nee biti naodmet zadrati se na oblicima preivljavanja, jer ih ima mnogo te je vano da nijedan od njih ne ispustimo iz vida. Najraniji proces u ivotu svakog ovjeka, koji se dogaa mnogo prije roenja i koji je sigurno vaniji od njega, naime proces oplodnje, jo nikada nije istraen s tog vanog aspekta preivljavanja. Od trenutka kad spermij prodre u jajnu stanicu, zna se mnogo, moemo rei, gotovo sve. Meutim, malo se razmiljalo o tome da postoji ogroman broj stanica koje prilikom oplodnje ne stiu na cilj, iako intenzivno sudjeluju u cjelokupnom procesu. Ne postoji samo jedna usamljena sjemena stanica, koja trai put do jajaca. Ima ih oko 200 milijuna. One se sve izlijevaju odjedanput te se usko zbijene kreu prema jednom cilju. Dakle, njihov je broj ogroman. Budui da su sve nastale diobom, one su meusobno jednake; teko da bi mogle biti zbijenije nego to

jesu, i sve imaju jedan te isti cilj. Sjeamo se da smo upravo te etiri znaajke spomenuli kao bitna obiljeja mase. Ne treba naglaavati da masa, koja se sastoji od sjemenih stanica, ne moe biti ista kao masa ljudi. No, nema sumnje da meu njima postoji analogija a moda ak i neto vie od iste analogije. Sve te druge sjemene stanice propadaju, bilo na putu do cilja, bilo kasnije u njegovoj neposrednoj blizini. U jajace prodire jedan jedini spermij. Moemo ga nazvati preivjelim. On je, tako rei, njihov voa, koji uspijeva uiniti ono emu se otvoreno ili potajno nada svaki voa: uspijeva nadivjeti sve koje je vodio. Iz njega, koji je nadivio 200 milijuna sebi slinih, nastaje svaki ovjek. S tog elementarnog oblika, koji jo nikada nije bio ovako analiziran, prelazimo na druge, koji su poznatiji. U prethodnim je poglavljima bilo mnogo rijei o ubijanju. ovjek se suprotstavlja neprijateljima: jednom jedinom neprijatelju, u ubojstvu ili potajnom prepadu ili dvoboju; hajci koja ga opkoljava ili, kona no, cijeloj jednoj masi. Tu ovjek nije sam, ve juri u boj zajedno sa svojim ljudima. Pa ipak, pojedinac osjea da samo on ima pravo preivjeti, i taj je osjeaj jai, to je njegov poloaj vii. Vojskovoa- pobjeuje. Meutim, budui da je poginulo i mnogo njegovih ljudi, gomila mrtvih sastoji se od njegovih ljudi i neprijatelja; bitka vodi do neutralnog- sluaja epidemije. Ovdje ubijanje granii s umiranjem, i to s njegovim ekstremnim sluajem, s umiranjem u epidemijama i elementarnim nepogodama. Tu ovjek nadivljava sve koji su smrtni, prijatelje i neprijatelje. Nestaju sve veze, umiranje moe postati sveope, tako da ovjek vie ne zna koga pokapa. Karakteristine su prie o ljudima koji se usred gomile mrtvih vra aju u ivot: oni se bude meu mrtvima. Takvi su ljudi skloni smatrati sebe neranjivim, tako rei junacima poasti. Umjerenije i skrivenije zadovoljsto nalazimo u pojedinanom umiranju ljudi. Rije je o roacima i prijateljima. ovjek pri tome ne ubija sam, ne osjea se napadnutim. On sam ne poduzima nita u tom smislu, ali oekuje smrt drugoga. Mlai ive due od starijih, sin due od oca. Sin smatra prirodnim da otac umire prije njega. Dunost mu nalae da pouri do njegove samrtne postelje, da mu sklopi oi i da ga odnese do groba. Za vrijeme tih procesa, koji traju nekoliko dana, vlastiti otac lei pred njim mrtav. Onaj koji mu je mogao zapovijedati kao nitko drugi, sada je zanijemio. On bespomono mora dozvoliti da s njegovim tijelom rade to hoe, a sve te postupke nalae njegov sin, koji je nekada, tijekom mnogo godina, najvie bio pod njegovom vlau. Zadovoljstvo preivljavanja postoji ak i ovdje. Ono proizlazi iz odnosa meu njima dvojicom, od kojih je jedan tijekom mnogo go-

205

206
Masa I mo Oblici preivlja

207

dina sam bio slab i bespomoan i potpuno preputen vlasti drugoga, dok je taj drugi, koji je prije bio svemoan, sada sruen i mrtav, i svatko raspolae njegovim beivotnim ostacima. Sve to otac ostavlja za sobom ja a njegova sina. Nasljedstvo je njegov plijen. On moe s njim uiniti neto potpuno drukije od onog to bi oinio otac. Ako je otac bio tedljiv, sin moe biti rasipnik, ako je otac bio mudar, sin moe biti lakomislen. To je kao novi zakon koji stupa na snagu. Prekid je nasilan, neopoziv. Do njega je dolo zbog preivljavanja; /to je najosobniji i najintimniji oblik preivljavanja. Potpuno je drukije preivljavanje medu vrnjacima, ljudima istih godina. Tendenciju preivljavanja ovdje prikrivaju blagi oblici suparnitva, zato to se radi o vlastitoj grupi. Grupa vrnjaka razgraniuje se kao dobna klasa. U odreenim ritualima, koji se sastoje od tekih i esto surovih kunji, mladii prelaze iz nie klase u viu. Pri tim kunjama ovjek moe stradati iako se to dogaa iznimno. Stari, koji su nakon odreenog broja godina jo uvijek ivi, uivaju kod primitivnih naroda velik ugled. Kod njih ljudi op enito umiru ranije; oni ive izvrgnuti veim opasnostima i vie su izloeni bolestima nego mi. Za njih je dostignue doivjeti odreenu dob, i to se smatra vrijednim samo po sebi. Ne samo da stari znaju vie, ne samo da su stekli iskustva u vie situacija, ve su se potvrdili i time to su jo ivi. Sigurno su imali sreu kad su izvukli ivu glavu iz lovova, ratova i nesrea. Njihov je ugled porastao tijekom svih tih opasnosti. Svoje pobjede nad neprijateljem mogu dokazati trofejima. Uoljivo je njihovo stalno prisustvo u hordi, koja se nikada ne sastoji od jako mnogo ljudi. Oni su doivjeli mnogo alosnih prilika. Meutim, jo su tu, i smrt pripadnika njihove vlastite dobne skupine pridonosi poveanju njihova ugleda. lanovi jedne grupe vjerojatno nisu toliko svjesni te injenice kao potivanja pobjeda nad neprijateljem. Meutim, jedno je neosporno: elementarni i najoitiji uspjeh jest injenica da je ovjek jo iv. Stari nisu samo ivi, oni su jo uvijek ivi. Oni mogu po elji uzimati mlade ene, dok se mladii ponekad moraju zadovoljavati sa starima. Stari mukarci odluuju o tome kamo e se ii, protiv koga e se voditi rat, s kim e se sklopiti savez. Ukoliko u takvim ivotnim uvjetima moemo govoriti o vladi, onda su starci ti koji vladaju. Zelja za dugim ivotom, koja u veini kultura igra veliku ulogu, u stvarnosti zna i da ovjek eli nadivjeti svoje vrnjake. ovjek zna da mnogi umiru rano, te prieljkuje drukiju sudbinu. Mole i bogove za dug ivot, ovjek se odvaja od svojih drugova. On ih u molitvi, istina, ne spominje, ali zamilja da e postati stariji od njih. Zdravi fenomen dugovjenosti jest patrijarh koji moe vidjeti mnogobrojne generacije svojih potomaka. Pri tome nitko ne misli na nekog drugog patrijarha. ini se da nova generacija poinje s njim.

Sve dok su njegovi unuci i praunuci ivi, nije toliko vano ako je neki od njegovih sinova umro prije svoje djece; njegov se ugled poveava zahvaljujui tome to je njegov ivot bio ilaviji od njihovog. U klasi najstarijih ostaje na kraju jedan jedini, naime najstariji meu najstarijima. Prema njegovu se ivotnom vijeku odreuje etruansko stoljee. Tome treba posvetiti nekoliko rije i.83 Stoljea su kod Etruana razliite duljine, as kratka, as dua, tako da se trajanje svakog stoljea mora posebno odrediti. U svakoj generaciji postoji jedan koji doivljava viu starost nego svi ostali. Kad taj najstariji, koji je nadivio sve ostale, umre, bogovi daju ljudima odreene zakone. Prema tom trenutku njegove smrti odreuje se duina stoljea: ako je preivjeli imao 110 godina, onda to stoljee ima 110 godina; ako je umro sa 105 godina, onda nastaje krae stoljee od 105 godina. Preivjeli jest stoljee, to stoljee ine godine njegova ivota. Svaki grad i svaki narod imaju unaprijed odreeno trajanje. Etruanskom narodu pripada deset takvih stoljea; ona se raunaju od osnivanja jednog grada. Ako preivjeli jedne generacije uspije izdrati izuzetno dugo, onda nacija kao cjelina postaje mnogo starija. Ta je povezanost neobina; a kao religiozna institucija predstavlja neto jedinstveno. Preivljavanje na vremenskoj distanci jedini je oblik preivljavanja pri kojem ovjek ostaje neduan. ovjek ne moe ubiti ljude koji su ivjeli davno prije njega, koje sam nije poznavao; nije mogao prieljkivati ni oekivati njegovu smrt. ovjek saznaje da su oni ivjeli onda kad ih vie nema. Svijest o njihovu nekadanjem postojanju njima ak pomae da nastave ivjeti, dodue u vrlo ublaenom i esto potpuno praznom obliku. ovjek im u tom pogledu moe biti od mnogo vee koristi ako se njima koristi. Meutim, moe se dokazati da i oni doprinose vlastitom osjeaju preivljavanja. Postoji, dakle, nadivljavanje predaka koje ovjek uope nije poznavao, kao i cijelog ovjeanstva koje je ivjelo prije njega. Ovo posljednje ovjek doivljava na grobljima. Tu on dolazi u doticaj s preivljavanjem u epidemiji: umjesto kuge, ta je epidemija openito smrt, koja je skupljena na jednom mjestu iz mnogo razliitih vremenskih razdoblja. Moglo bi se prigovoriti da u ovoj analizi preivjeloga nema nieg osim onog to je ve odavno poznato pod starijim pojmom nagona za samoodranjem. No, da li se to dvoje potpuno poklapa? Je li to jedno te isto? Kako u stvarnosti zamiljamo nagon za samoodranjem? ini mi se da taj pojam nije prikladan, zato to se bavi ovjekom pojedincem. Naglasak je uvijek na onome samo-. Jo je vaniji drugi dio rijei: odranje. Time se zapravo misli na dvije stvari: prvo, da svako stvorenje mora jesti da bi preivjelo i, drugo, da se brani od svih vr-

Preivjeli,..

208

Masa i mo

sta napada. Pred sobom, tako rei, vidimo fiksiranu sliku stvorenja koje jednom rukom uzima hranu a drugom gura od sebe neprijatelja. U biti miroljubivo stvorenje! Kad bi ga ostavili na miru, ono bi jelo pregrt bilja i nikome ne bi inilo nita naao. Ima li neprikladnije, pogrenije i smjenije predodbe o ovjeku? Istina je da ovjek jede, ali ne isto kao krava, i nitko ga ne vodi na pau. Na in na koji dolazi do svog plijena je podmukao, krvav i uporan, i pri tome ovjek nipoto nije pasivan. Nije istina da neprijatelje miroljubivo dri na udaljenosti, ve ih napada kad ih nasluti u daljini. Njegovo je oruje za napad bolje razvijeno nego oruje za obranu. ovjek se, naravno, eli odrati, no postoje i druge stvari koje eli i koje nagon za odranjem ne moe zamijeniti. ovjek eli ubijati da bi nadivio druge. Ne eli umrijeti zato da ga drugi ne bi nadivjeli. Kad bi se to dvoje moglo objediniti u izraza samoodranje, onda bi taj izraz imao smisla. No, nije mi jasno zato bismo se morali drati takvog nepreciznog pojma ako drugi pojam bolje pogaa sutinu stvari. Svi su spomenuti oblici preivljavanja pradavni i nalazimo ih, kao to emo vidjeti, ve kod primitivnih naroda.

Preivjeli u vjerovanju primitivnih naroda

Na Junom moru se pod rije ju mana podrazumijeva neka vrsta nadnaravne i nadindividualne moi, koja moe prijei s jednog ovjeka na drugog. Ona je poeljna te je mogue da se u pojedincima jo obogati. Hrabar je ratnik moe stei u velikoj mjeri. Meutim, on je ne zahvaljuje svom iskustvu u borbi ili svojoj tjelesnoj snazi, ve ona prelazi na njega kao mana njegova poginulog neprijatelja. Tako je na otoju Marquesas pripadnik plemena mogao postati ratni poglavica zahvaljujui svojoj hrabrosti. Vjerovalo se da ratnik u svom tijelu ima manu svih onih koje je ubio. Njegova je mana rasla ovisno o njegovoj hrabrosti. Pa ipak su domoroci vjerovali da je njegova hrabrost rezultat, a ne uzrok njegove mane. Sa svakim je ubojstvom rasla mana njegova koplja. Pobjednik u borbi prsa o prsa uzimao je ime ubijenog protivnika: to je bio znak da njegova mo sada pripada njemu. Da bi njegovu manu neposredno prenio u svoje tijelo, pobjednik je jeo tijelo neprijatelja; a da bi osigurao rast svoje moi u borbi i blisku povezanost sa zaplijenjenom manom, nosio bi na sebi bilo koji dio tijela pobijeenog neprijatelja kao dio svoje ratne opreme kost, sasuenu ruku, ponekad ak i cijelu lubanju.84

209 Ne moemo jasnije izraziti djelovanje pobjede na preivjeloga. Pobijedivi drugoga, on je postao jai, a poveanje mane osposobilo ga je za nove pobjede. Ono to oduzima neprijatelju jest neka vrsta sree, no on je moe dobiti tek onda kad je neprijatelj mrtav. Neophodna je fizika prisutnost neprijatelja, ivog ili mrtvog. Treba se boriti i ubiti neprijatelja; presudan je sam in ubijanja. Manji komadi ubijenog tijela, koje pobjednik uzima, koje jede ili vjea na sebe, uvijek ga podsjeaju na rast njegove vlastite moi. Zahvaljujui njima on se osjea snanijim i uz njihovu pomo izaziva strah: pred njim drhti svaki novi neprijatelj kojeg izaziva, i koji vidi pred sobom svoju vlastitu stranu sudbinu. Prema vjerovanju naroda Murngin u australskoj zemlji Arnhem postoji jo bliskija, ali isto tako korisna povezanost izmeu onoga koji ubija i ubijenoga. Duh ubijenoga prelazi u tijelo onoga koji ubija i daje mu dvostruku snagu, pa on postaje stvarno vei. Moemo zamisliti da takav dobitak privlai mladie u rat. Svaki trai neprijatelja da bi se dokopao njegove snage. No, njegova namjera uspijeva samo onda ako ga ubije nou, jer po danu rtva vidi svog ubojicu te je previe bijesna da bi prela u njegovo tijelo. Taj je proces ulaenja detaljno opisan. On je toliko simbolian da ovdje citiramo vei dio tog opisa.85 Kad za vrijeme rata jedan mukarac ubije drugog, vra a se kui i ne jede nikakvu hranu sve dok mu se ne pridrui dua mrtvoga. Moe je uti kako dolazi, jer drka koplja jo uvijek visi o kamenom iljku zabodenom u mrtvog; ona se vue po tlu, udara o grmlje i drvee te, dok pobjednik hoda, stvara veliku buku. Cim se duh sasvim priblii, ubojica uje glasove koji dolaze iz rane mrtvaca. Onda dohvaa koplje, skida iljak i polae ga pokraj koplja izmeu nonog palca i drugog nonog prsta. Drugi kraj koplja prislanja na rame. Sada dua ulazi u udubljenje gdje je prije bio iljak koplja, ulazi u nogu ubojice i onda u njegovo tijelo. On se kree kao mrav. Ulazi u eludac i zatvara ga. Pobjedniku postaje zlo, ima groznicu u elucu. On poinje trljati eludac i glasno izvikuje ime ovjeka koga je ubio. To mu pomae da se izlijei i da se ponovno osjeti zdravim: jer duh naputa eludac i ulazi u srce. Cim se nae u srcu, poinje djelovati tako kao da se krv mrtvoga nalazi u ubojici. ini se kao da je poginuli prije smrti dao svoju krv drugome koji e ga ubiti. Ubojica, koji je sada postao vei i izuzetno snaan, stjee svu ivotnu snagu koju je nekada imao poginuli. Ako sanja, onda mu dua veli da ima za njega hrane i daju mu upute gdje e je na i. 'Tamo dolje pokraj rijeke', veli ona, 'na i e mnogo klokana', ili 'u onom starom drvetu tamo prijeko nalazi se veliko gnijezdo pela medarica', ili 'neposredno pokraj pjeane obale ubit e kopljem veliku kornjau a na obali na i mnogo jaja.'

210

Masa i mo

Preivjeli

Ubojica oslukuje, i nakon kratkog vremena ulja se iz logora i odlazi u umarak, gdje susree duu mrtvog. Dua mu se sasvim pribliava i lijee na tlo. Ubojica, uplaen, vie: 'Tko je to? Ima li koga?' Okree se prema mjestu gdje je bio duh mrtvoga, i tamo nalazi klokana. To je neobino mala ivotinja. On je promatra i shvaa to to zna i: to je isto ono mjesto gdje je za uo kretanje duha. Tada brie znoj ispod pazuha i trljanjem ga prenosi na ruku. Podie koplje, glasno izvikuje ime mrtvoga i pogaa ivotinju. ivotinja umire odmah, ali u svom umiranju raste. On je pokuava podii, ali ne moe, zato to je postala tako velika. Ostavlja plijen da lei na tlu i vraa se u logor da bi svojim prijateljima rekao: 'Upravo sam ubio duu mrtvoga. Nemojte to nikome rei, jer bi se mogao ponovno razbjesnjeti!' Njegovi bliski prijatelji i roaci idu s njim da mu pomognu da ivotinji odere kou i pripremi je za jelo. Kad raspore ivotinju, nau u njoj mnogo masnoe, a to se smatra jednom od najveih poslastica. Najprije stavljaju na vatru sasvim male komadie. Svi paljivo kuaju meso, i ono uvijek ima lo tek. Onda kuhaju cijelu ivotinju i jedu dijelove koje smatraju boljima. Ostatak odnose natrag u logor. Starci pregledavaju ostatak ivotinje: bila je to neobi no velika ivotinja. Svi stoje u krugu oko nje, a jedan pita: 'Gdje si je ubio?' 'Tamo gore pokraj rijeke.' Starci dobro znaju da se ne radi o obinoj ivotinji, jer se svugdje nalazi masnoa. Nakon kratkog vremena jedan od staraca pita: 'Da li si tamo u grmlju vidio neku odre enu duu?' 'Ne', lae mladi. Starci kuaju meso, ali ono ima drukiji okus nego obini klokan. Starci kimaju glavom s odobravanjem i pucketaju jezikom: 'Ipak si vidio duu mrtvoga!' Tako preivjeli stjee snagu i krv svog neprijatelja. Ne samo da se poveava on sam ve i njegov ivotinjski plijen postaje masniji i vei. On od neprijatelja ima osobne i neposredne koristi. Zbog toga su misli mladia ve odrana okrenute prema ratu. Meutim, kako se sve to odvija potajno i nou, sve se to dosta razlikuje od predodbe o junacima u naoj tradiciji. Junaka kakvog mi poznajemo, koji se neustraivo potpuno sam obara na neprijatelja, nalazimo na otocima Fiji. U jednom se mitu pria o djeaku koji raste uz svoju majku ne poznajui oca. Prijetnjama prisiljava majku da mu oda ime oca. Cim saznaje da je to nebeski kralj, odlazi na put k njemu. Otac je razoaran to mu je sin tako malen. On treba mukarce, a ne djeake, jer upravo vodi rat.

Mukarci oko kralja ismijavaju djeaka, a onda on jednom od njih toljagom rascjepljuje lubanju. Kralj je oduevljen i moli ga da ostane. .Slijedeeg su jutra rano u zoru doli neprijatelji u ratnom urnebesu, viui: 'Iza i pred nas, o Nebeski kralju, jer smo gladni! Doi k nama da se najedemo!' Onda je djeak ustao i rekao: 'Da nitko nije iao za mnom! Ostanite svi u gradu!' Uzeo je u ruku toljagu, koju je izradio sam, oborio se na neprijatelja i poeo bijesno udarati oko sebe, desno i lijevo. Svakim je udarcem ubio jednog, sve dok nisu pobjegli pred njim. Sjeo je na gomilu leeva i pozvao svoje ljude iz grada: 'Izaite i odnesite ubijene!' Oni su izali pjevajui pogrebne pjesme i odvukli 42 mrtva tijela ubijenih, dok su u cijelom gradu udarali bubnjevi. Djeak je jo etiri puta pobijedio neprijatelje svog oca, tako da su postali maloduni i doli k Nebeskom kralju nudei mu mir: 'Smiluj nam se, gospodaru, potedi nam ivot'. Tako Nebeski kralj vie nije imao nijednog neprijatelja, i njegova se vlast proirila na cijelo nebo.86 Djeak se ovdje sam uputa u borbu sa svim neprijateljima, i nijedan njegov udarac nije uzaludan. Naposljetku ga vidimo kako sjedi ina gomili leeva, i sve je njih ubio on sam. No, ne smijemo misliti ida se to dogaa samo u mitu. U Fiji-jeziku postoje etiri razliita imena za junaka. Koroj je onaj koji ubije jednog ovjeka. Koli se zove onaj koji ubije deset, Viza onaj koji ubije dvadeset a Vangka onaj koji ubije trideset ljudi. Slavni poglavica koji je uinio jo vie od toga zvao se Koli-Viza-Vangka, jer je ubio deset + dvadeset + trideset, dakle ezdeset ljudi. Moda nam pothvati takvih velikih junaka jo vie imponiraju nego pothvati naih junaka, zato to oni svoje neprijatelje i pojedu nakon to ih ubiju. Poglavica koji je nekoga posebno mrzio, pridrava pravo da ga pojede cijelog, i onda nikome ne daje ni komadi svoje rtve. Meutim, zamijetit e netko, junak se ne upuuje na pohod samo protiv svojih neprijatelja. U mitu su njegova glavna domena udovita od kojih oslobaa svoj narod. udovite polako unitava cijeli narod, i nitko mu se ne moe suprotstaviti. U najboljem se sluaju njegova zlodjela donekle obuzdavaju tako da mu se godinje predaje toliko i toliko rtava da ih podere. Onda se jun^k saali nad svojim narodom, odlazi sasvim sam na pohod i vlastitom rukom ubija udovite unato najveim opasnostima. Narod mu je zahvalan i vjerno njeguje uspomenu na njega. Zbog svoje neranjivosti, zahvaljujui kojoj je spasio sve ostale, on se pojavljuje kao lik od svjetlosti. Meutim, postoje mitovi u kojima je jasna povezanost tih likova od svjetlosti s gomilama leeva, i ne samo s leevima neprijate-

211

preivjeli.,

lja. Najkoncentriraniji takav mit potjee od junoamerikog naroda Uitoto. On se nalazi u vanoj ali jo malo poznatoj zbirci K. Th. Preussa, a ovdje ga prenosimo u skraenom obliku, onoliko koliko je relevantno za nau temu.87 Dvije djevojke koje su sa svojim ocem ivjele na obali neke rijeke, jednog su dana vidjele u vodi vrlo lijepu siunu zmijicu i pokuale je uhvatiti. No, ona im je stalno izmicala, sve dok otac na njihovu molbu nije izradio sito sa sasvim sitnim rupicama. Njime su uhvatile ivotinjicu i donijele je kui. Stavile .su je u malu posudu s vodom i dale joj svakakve hrane, ali ona inije htjela inita jesti. Tek kada je otac u jednom snu doao na pomisao da zmiju hrani posebnom vrstom kroba, ona je poela dobro jesti. Tako je postala debela kao konac, a onda kao prst, pa su je djevojke stavile u veu posudu. ivotinja je i dalje jela krob i postala debela kao ruka. Sada su je djevojke stavile u malo jezero: ona je sve pohlepnije jeia krob i pri hranjenju je bila tako gladna da bi zajedno s hranom istodobno zahvatila eljustima aku i ruku djevojke koja ju je hranila. Uskoro je bila velika kao drvo koje je palo u vodu. Poela je odlaziti na obalu i loviti jelene i druge ivotinje, ali se uvijek vraala ikad bi je pozivali i jela ogromne (koliine kroba, kojeg su joj pripremale djevojke. Onda je zmija napravila rupu ispod sela i stabala i poela derati pretke ljudi, prve ljude na svijetu. 'Mila, do i jesti', dozivale su je djevojke, a onda je zmija isplazila iz rupe, dohvatila posudu sa krobom koju je jedna od sestara drala u ruci, zahvatila je sve do glave, progutala djevojku i odvukla je. Druga je sestra plaui otila da to ispria ocu. Otac je odluio osvetiti se. Lizao je duhan, kao to ti ljudi uvijek rade kad odlue nekoga ubiti, omamio se, te mu je u snu pao na pamet na in kako da se osveti. Pripremio je krob koji e dati zmiji za jelo, pozvao je zmiju koja je progutala njegovu ker i rekao joj: 'Progutaj me!' Bio je spreman podnijeti sve te se opio iz posude s duhanom koja je bila oko njegova vrata, zato da bi je ubio. Na njegov je poziv zmija isplazila jezik i dohvatila posudu sa krobom koju joj je ponudio. Onda je on skoio u njezine ralje i sjeo: 'Ubila sam ga', pomislila je zmija i odvukla ga. Nakon toga je progutala cijelo jedno pleme, i na njegovu su se tijelu raspadali ljudi. Onda je progutala jo jedno pleme, ,pa su se na njegovu tijelu opet raspadali ljudi. Dok je tamo sjedio, njihova su tijela trunula na njemu, a on je morao izdrati taj smrad. Zmija je progutala sva plemena na rijeci, unitila sve, tako da nitko nije ostao iv. Otac djevojke je ponio sa sobom od kue jednu koljku, da bi zmiji rasporio trbuh, zarezao ga, ali ga je uspio samo malo rascijepiti, pri emu je zmija osjetila bol. Onda je pojela plemena na drugoj strani rijeke. Ljudi su se bojali i nisu ili u sjetvu, ve su ostajali kod kue. Nisu mogli hodati ni naokolo, jer je zmija nasred puta imala svoju rupu, i kad god se netko vraao s polja, ona bi ga dohvatila i odvukla sa sobom. Ljudi su plakali i bojali se da e ih

212

Masa i mo

zmija pojesti, tako da nitko nije kroio iz ku e. Kad su izlazili iz visee mree za spavanje, ve su se plaili da zmija tamo negdje ima svoju rupu i da e ih epati i odvui sa sobom. Za to vrijeme su na njegovu tijelu zaudarali i trunuli ljudi. On je iz posude pio sok od duhana i zarezivao tijelo zmije, pa je zmija osjeala veliku bol. 'Sto mi je? Progutala sam Deihomu, Onoga koji ree, osjeam bol', rekla je zmija i zavikala. Zatim je otila do drugog plemena, isplazila iz zemlje i hvatala sve ljude. Oni nisu mogli nikamo ii i uope se nisu upuivali prema rijeci. Kad su iz zaljeva donosili vodu, zmija bi ih epala i odvukla sa sobom. Ujutro, tek to bi ustali, ona bi ih dohvatila i odvukla. On joj je parao eludac a ona je vikala: 'Zato osjeam bol? Progutala sam Deihomu, Onoga koji ree, i zato me boli.' Onda su ga njegovi duhovi uvari upozorili: 'Deihoma, ovo jo nije rijeni zaljev gdje ti stanuje, budi paljiv s tim rezanjem. Tvoj je zaljev jo jako daleko.' Nakon tih rijei on je prestao rezati. Zmija se, meutim, vratila da prodire ljude koje je prodirala prije, i odmah ih je epala. 'Zar jo nije prestala! to e biti s nama? Istrijebila je nae ljude', govorili su stanovnici sela. Omravjeli su. Sto su uope imali za jelo? Ljudi su propadali i trunuli na njegovu tijelu. Za to je vrijeme on pio iz posude s duhanom i rezao zmiji tijelo. Tako je Deihoma stalno sjedio u njezinoj utrobi. Nesretnik nije dugo vremena nita jeo, ve je samo pio sok od duhana. Jer, to je mogao jesti? Pio je sok od duhana i ostao miran unato smradu truljenja. Vie nije bilo plemena, a zmija je prodrla tijela svih ljudi na rijeci u podnoju neba, tako da sada vie uop e nije bilo ljudi. A njegovi su mu dobri duhovi rekli: 'Deihoma, evo tvog zaljeva na rijeci, gdje stanuje, sada snano zarei jer e nakon dvije rijene okuke biti kod kue.' Onda je on zarezao. 'Rei, Deihoma, rei snano!' govorili su mu. Onda je Deihoma zarezao, rascijepio i rastvorio kou eluca zmije u svom zaljevu i isko io kroz otvor. Cim se naao vani, sjeo je. Glava mu je bila potpuno gola, bio je potpuno elav. Zmija se bacakala amo-tamo. Sada se vratio, nakon to je beskona no dugo vremena nesretan sjedio u utrobi zmije. U svom se zaljevu temeljito oprao, vratio u svoju kolibu i ponovno ugledao svoje k eri, koje su se obradovale ocu. U potpunoj verziji ovog mita, koji je ovdje prilino skraen, opisuje se na ak petnaest mjesta kako u zmiji ljudi trule na tijelu junaka. Ta upeatljiva slika ima u sebi neto prisilno; pored prodiranja to je slika koja se u mitu najee ponavlja. Junak se odlikuje mirnoom i nepokolebljivou usred tog raspadanja. Na njemu mogu istrunuti svi ljudi na svijetu, a on je jo uvijek tu, kao jedini usred opeg trulea, uspravan i okrenut svom cilju. On je, ako ho emo, neduan junak, zato to nijednog od onih koji se raspadaju

213

214

Masa i mo

preivjeli ...

215

nema na svojoj dui. Meutim, on podnosi trule, nalazi se usred njega. Trule ga ne uspijeva savladati, on je, mogli bismo rei, ono to ga odrava. Neporeciva je zgusnutost ovog mita, u kojem se sve to je vano odvija u tijelu zmije, on je prava stvarnost. Junak je onaj tko u opasnim prilikama stalno uspijeva preivjeti zato to ubija druge. No, ne preivljava samo junak. Postoji isto toliko vrijedan proces u masi vlastitih ljudi, naime onda kad svi propadnu. Kako se pojedinac u ratu uspijeva spasiti kad svi koji mu pripadaju ginu, i kako se osjea kad ostane sam? O tome se govori na jednom mjestu iz jednog indijanskog mita o junoamerikom plemenu Taulipang, koji je zapisao Koch-Grunberg,n Neprijatelji su doli i napali ih. Doli su u selo, koje se sastojalo od pet kua, i zapalili ga na dva mjesta, nou, tako da postane svijetlo, jer bi u mraku stanovnici sela mogli pobje i. Mnoge su ubili toljagom kad su pokuali pobjei iz kua. Jedan mukarac po imenu Maitchaule nepovrijeden je legao izmeu gomile mrtvih i namazao lice i tijelo krvlju da bi zavarao neprijatelja. Oni su mislili da su svi mrtvi, i otili. Maitchaule je ostao sam. Onda je ustao, okupao se i otiao do jedne kue koja nije bila jako udaljena. Mislio je da tamo ima ljudi, ali nije naao nikoga. Onda je sjeo i poeo razmiljati. Mislio je o svom ocu i majci koje su ubili neprijatelji, i o tome kako vie nema nikoga. Onda je rekao: 'I i u k svojim ljudima, koji su mrtvi!' Pun straha vratio se u spaljeno selo. Tamo je bilo mnogo leinara. Maitchaule je bio arobnjak i usnio je lijepu djevojku. Rastjerao je leinare i legao uz svoje mrtve prijatelje. Ponovno se umrljao krvlju. Ruke je drao na glavi, tako da ih moe odmah ispruiti. Onda su se leinari vratili i svaali oko leeva. Onda je dola ki kralja leinara. I to je uinila ki kralja leinara? Sjela je Maitchauleu ina prsa. Kad mu je htjela zabiti kljun u tijelo, on ju je epao. Drugi su leinari odletjeli. Maitchaule je rekao keri kralja leinara: 'Pretvori se u enu! Tako sam sam i nemam nikoga tko bi mi pomogao.' Poveo ju je sa sobom u naputenu kuu. Tamo ju je drao kao pitomu pticu. Rekao joj je: 'Sada idem u ribolov. Kad se vratim, hou te vidjeti pretvorenu u enu!' Junak najprije lijee meu mrtve da bi se spasio. Mae se krvlju kao da je mrtav, da ga ne bi otkrili. Onda otkriva da je jedini koji je preivio, i osjea tugu i strah. Odluuje da ponovno legne meu svoje mrtve prijatelje. Moda se prvo bavi milju da podijeli njihovu sudbinu. No, to ne moe biti ozbiljna namjera, jer je prije sanjao o jednoj lijepoj djevojci, a kako oko sebe ne vidi nita ivo osim leinara, hvata jednog leinara da mu postane ena. Moemo dodati da se ptica po njegovoj elji i pretvara u enu. Uoavamo koliko naroda i to na cijelom svijetu smatra svojim precima neki par koji je jedini preivio veliku nesreu. Do-

bro poznati primjer Noe u biblijskom potopu ublaen je Noinim pravom da zadri cijelu svoju obitelj. On smije povesti sa sobom ci-. jeli svoj rod, i po jedan par od svih vrsta ivih bia. No, on je sam taj koji je naao milost u oima Bojim; samo on ima vrlinu potrebna za preivljavanje, koja je u ovom sluaju religioznog karaktera, dok drugi smiju u barku samo zahvaljujui 'njemu. Postoje i primitivnije verzije istog mita, prie u kojima propadaju svi osim para praroditelja. Te prie nisu uvijek povezane s predodbom o potopu. esto u epidemijama umiru svi osim jednog jedinog mukarca, koji luta naokolo u potrazi za nekim, dok negdje ne nai e na jednu jedinu ili moda dvije ene, kojima se oeni i s kojima onda osniva nov rad. Snaga i slava tog pretka sastoji se u tome da je nekada bio jedini koji je preivio. Iako se to ne spominje, istodobno se smatra da je njegova zasluga to to nije propao zajedno s drugima. Ugledu, koji uiva kao predak svih onih koji dolaze nakon njega, pridruuje se potovanje prema njegovoj sretnoj sposobnosti preivljavanja. Tako dugo dok je ivio meu mnotvom sebi jednakih, nije se morao posebno isticati, bio je ovjek kao mnogi drugi. Onda je iznenada ostao sasvim sam. Vrijeme njegova usamljeniokog lutanja opisano je u dosta pojedinosti. Najvie prostora zauzima njegova potraga za ivima, umjesto kojih posvuda nalazi leeve. Sve vea svi- jest o tome da pored njega nema stvarno nikoga, ispunjava ga oa- jem. Meutim, tu moemo prepoznati jo jednu drugu notu: ovjeanstvo, koje po inje ponovno s njim, upueno je na njega, i bez njega i njegove hrabrosti da sve zapone iznova, uope ne bi postojalo. Jedan od najjednostavnijih mitova takve vrste jest onaj o podrijetlu naroda Kutenaj. Citiramo ga doslovce: Ljudi su tamo ivjeli, i odjedanput je dola poast. Umrli su. Svi su umrli. Ili su jedan do drugoga nosei vijest. Bolest je vladala meu svim pripadnicima naroda Kutenaj. Sakupili su se na jednom mjestu i priali o njoj. Svugdje je bilo isto. Na jednom mjestu nisu vidjeli nikoga. Svi su bili mrtvi. Preivio je samo jedan. Jednog je dana onaj koji je preivio ozdravio. Bio je to mukarac. Bio je sam. Mislio je: 'Lutat u po svijetu i vidjeti da li jo negdje netko ivi. Ako nema nikoga, neu se vie vratiti. Ovdje nema nikoga, i nitko nikada nee doi u posjet.' Otplovio je u svojem kanuu i doao u posljednji kutenajski logor. Kad je stigao, nije bilo nikoga na mjestu gdje su ljudi obino stajali na obali; i dok je hodao naokolo, vidio je samo mrtve, nigdje ni znaka ivota. Onda je shvatio da nitko nije preivio. Otplovio je dalje u svom kanuu. Doao je na jedno mjesto, izaao i ponovno naao samo mrtve. U cijelom mjestu nije bilo nikoga. Uputio se natrag. Stigao je u posljednje naselje gdje je ivio narod Kutenaj. Uao je u selo. U atorima je naao samo gomilu leeva. Hodao je plaui. 'Ja .sam jedini koji je preostao', govorio je sebi, 'ak su i psi mrtvi.' Kad je stigao u najudaljenije selo, ugle-

216

M asa i mo

Mrtvi kao nadivljeni

217

dao je otiske ovjekovih stopala. Tu je bio jedan ator. U njemu nije bilo leeva. Nedaleko od njega bilo je selo. Sada je znao da su dva ili tri ovjeka jo iva. Vidio je vee i manje otiske, ali nije mogao rei da li ih je troje. No, bilo je nekog tko se spasio. Plovio je dalje u svom kanuu i mislio: 'Veslat u u ovom pravcu. Oni koji su tu prije ivjeli, obiavali su veslati u ovom pravcu. Ako je to mukarac, moda je odveslao dalje.' Dok je tako sjedio u svom kanuu, vidio je na stanovitoj udaljenosti iznad sebe dva crna medvjeda, koji su jeli bobice. Pomislio je: 'Ubit u ih. Kad ih ubijem, pojest u ih. Osuit u njihovo meso. Onda u pogledati da li je itko preivio. Najprije u osuiti meso a onda u traiti druge. Pa vidio sam tragove ljudi. Moda su to gladni mukarci ili ene. I oni moraju dobiti neto za jelo.' Uputio se prema medvjedima. Doao je u njihovu blizinu i vidio da to nisu medvjedi, nego ene. Jedna je bila starija a druga djevojka. Pomislio je: 'Radujem se to vidim ljude. Uzet u ovu djevojku za enu.' Priao im je i primio djevojku. Djevojka je rekla majci: 'Majko, vidim mukarca.' Majka je podigla pogled. Vidjela je da ki govori istinu. Vidjela je kako mukarac prima njezinu ker. Onda su ena, djevojka i mladi plakali, jer su svi Kutenajci bili mrtvi. Kad su pogledali jedno drugo, rasplakali su se. ena je rekla: 'Nemoj uzeti moju ker! Jo je mala. Uzmi me! Budi mi mu! Kasnije, kad moja ki odraste, postat e tvoja ena. Onda e imati djece.' Mladi se oenio starijom enom. Nije prolo dugo vremena a ena je rekla: 'Sada je moja k i odrasla. Sada moe biti tvoja ena. Bilo bi dobro da imate djece. Njezino je tijelo sada snano.' Onda je mladi uzeo djevojku za enu. Otada su se Kutenajci poeli mnoiti.89 U masovnom samoubojstvu, treem obliku katastrofe, koji je ponekad posljedica poasti i rata, nalazimo neke preivjele. Ovdje emo ispriati legendu naroda Ba-ila, Bantu-naroda iz Rodezije. 90 U masovnom samoubojstvu, treem obliku katastrofe, koji je popo kozama a drugi po strljenima, jako posvaala. Radilo se o tome koji klan ima pravo na ast poglavice. Klan koza, koji je nekada imao vii poloaj, izgubio ga je, pa su njegovi pripadnici, iji je ponos bio povrije en, odluili da se svi zajedno utope u moru. Ispleli su dugako ue, mukarci, ene i djeca. Onda su se skupili na obali, svi se po redu privezali za ue i zajedno skoili u vodu. Jedan mukarac koji je bio iz tre g klana, klana lavova, i bio oenjen jednom pripadnicom klana koza, pokuao ju je odvratiti od samoubojstva; kad mu to nije uspjelo, odlu io je umrijeti zajedno s njom. Sluajno su oni bili posljednji koji su se privezali za ue. Ue ih je povuiklo u vodu, ii ve su se utapali, kad se mukarac odjedanput pokajao; prerezao je ue i oslobodio sebe i svoju enu. Ona mu se pokuavala istrgnuti i vikala je: Pusti me! Pusti me! No, on je nije putao i donio ju je na obalu. Zbog toga i dan-danas pripadnici klana lavova govore pripadnicima klana koza: Mi smo vas spasili da ne izumrete, mi!

Naposljetku moramo podsjetiti na jo jednu svjesnu primjenu preivjelih, koja potjee iz povijesnog vremena i koja je provjerena. U jednoj borbi do istrebljenja izmeu dva indijanska plemena u Junoj Americi pobjednici ostavljaju na ivotu samo jednog mukarca od svih protivnika i alju ga natrag njegovim ljudima. On im mora rei to je vidio i obeshrabriti ih za svaku daljnju borbu. Posluajmo Humboldtove rijei u izvjetaju o ovom stravinom glasniku : Otpor koji su pod vodstvom jednog hrabrog poglavice pruali ujedinjeni pripadnici plemena Kabre plemenu Karaibi, dozlogrdio je ovima nakon 1720. Potukli su svog neprijatelja na uu rijeke: mnotvo pripadnika naroda Karaibi ubijeno je u bijegu izmeu rjenih brzaka i jednog otoka. Zarobljenike su pojeli; no, s onom rafiniranom lukavou i okrutnou kakve su svojstvene narodima June i Sjeverne Amerike, ostavili su jednog pripadnika naroda Karaibi na ivotu, koji se, kao svjedok barbarskog dogaaja, morao odmah popeti na drvo i potuenoj strani prenijeti vijest o tome. Pobjedni ki zanos naroda Kabre bio je kratka vijeka. Karaibi su se vratili u takvom mnotvu da su od kanibalskih Kabrejaca preostali samo jadni ostaci.91 Taj jedini, kojeg su iz pakosti ostavili na ivotu, promatra s jednog drveta kako jedu njegove ljude. Svi ratnici, s kojima je krenuo na pohod, pali su u borbi ili zavrili u elucu neprijatelja. Kao prisilno preivjelog alju ga natrag k njegovim ljudima, ispunjenog stravinim sjeanjem. Smisao njegove poruke, kako zamiljaju neprijatelji, bio bi ovaj: Preostao je jedan od vas. Evo kako smo moni! Nemojte se vie usuditi s nama ratovati! Meutim, snaga onoga to je vidio je tolika, njegova prisilna usamljenost tako strana, da on, naprotiv, poti e svoje ljude na osvetu. Karaibi u masama pritjeu sa svih strana i unitavaju Kabrejce zauvijek. Ova legenda, koja nije jedina te vrste, pokazuje kako jasno primitivni narodi shvaaju preivjeloga. Oni su potpuno svjesni neobinosti njegova poloaja. Oni na to raunaju i pokuavaju ga iskoristiti u svoje posebne svrhe. Karaibi, koji je sjedio na drvetu, dobro je odigrao svoju ulogu na obje strane, kod neprijatelja i kod prijatelja. Ako ovjek otvoreno razmisli o njegovoj dvostrukoj funkciji, moe iz nje mnogo nauiti.

Mrtvi kao nadivljeni

Svatko tko se bavi originalnim dokumentima religioznog ivota mora se zauditi moi koju imaju mrtvi. ivot mnogih naroda potpuno je ispunjen obredima koji se odnose na mrtve.

Mrtvi kao nadivljeni

Ono to najprije i svugdje upada u o i jest strah od mrtvih. Oni su nezadovoljni i zavidni roacima koje su ostavili za sobom. Pokuavaju im se osvetiti, ponekad za uvrede koje su od njih doivjeli jo za svog ivota. Zavist mrtvih je ono ega se ivi najvie plae. ivi ih pokuavaju smiriti tako to im se dodvoravaju i nude im hranu. Daju im sve to treba ponijeti na put u zemlju mrtvih, samo zato da ostanu daleko i da se vie ne vrate, ne rade tetu i ne mue preivjele. Duhovi mrtvih alju bolesti ili ih donose sa sobom, oni utjeu na rast divlja i i uspijevanje sjetvi te se upliu u ivot na stotine naina. Njihova prava strast, koja neprestano dolazi do izraaja, jest nastojanje da ive dovedu k sebi. Budui da ivima zavide na svim predmetima svakodnevnog ivota, koje su morali ostaviti, prvotno je postojao obiaj da se ne sauva nijedan ili to manje takvih predmeta. ivi su sve stavljali s njima u grob ili su sve s njima spaljivali. Ljudi bi naputali kolibu u kojoj je pokojni ivio te se ne bi nikada u nju vraali. Cesto bi ih pokopali u njihovoj kui sa cijelom imovinom i time im stavljali na znanje da ne ele zadrati nita za sebe. No, ,ni to nije bilo dostatno da se potpuno iodvrati njihova srdba. Jer, mrtvi nisu toliko zaviali ivima na predmetima, koji su se mogli proizvesti ili stei, ve na samom ivotu. Sigurno je neobino da se svugdje, u razliitim sredinama, mrtvima pripisuje taj isti osjeaj. ini se da kod svih naroda mrtvima vlada isti osjeaj. Njima je uvijek ao to nisu ostali ivi. U oima onih koji su jo ivi svatko tko nije iv pretrpio je poraz: poraz se sastoji u tome da su ga nadivjeli drugi. On se s time ne moe pomiriti, pa je razumljivo da drugima eli zadati tu najveu bol, koju su zadali njemu. Svaki je mrtvac, dakle, nadivljeni. Odnos je drukiji samo a onim velikim, relativno rijetkim katastrofama u kojima propadaju svi zajedno. Pojedinana smrt, koju ovdje analiziramo, odvija se tako da se jedan ovjek oduzima obitelji i njegovoj grupi. Pri tome ostaje cijela gomila preivjelih, i svi koji imaju nekakvo pravo na mrtvoga stvaraju alobnu hajku, koja ga oplakuje. Osjeaju gubitka zbog njegove smrti pridruuje se osjeaj ljubavi koju su osjeali prema njemu, a esto se ta dva osjeaja uope ne mogu razluiti. ivi ga gorko oplakuju, i to je tugovanje u svojoj sri sigurno iskreno. Alko promatrai dovode u sumnju manifestacije te tuge, razlog tome je sloeni karakter, viezna nost situacije kao takve. Naime, isti ljudi koji imaju razloga za tugovanje istodobno su i preivjeli. Oni tuguju kao ljudi koji su pretrpjeli gubitak, dok kao preivjeli osjeaju neku vrstu zadovoljstva. Obino sami sebi nee priznati taj nedolini osjeaj. Meutim, uvijek tono znaju kako se osjea mrtvac. On ih mora mrziti zato to oni imaju ivot, koji on vie nema. Oni pozivaju natrag njegovu duu da bi ga uvjerili u to da nisu eljeli njegovu smrt. Podsjeaju ga na to kako su mu bili

218

Masa i mo

dobri dok je jo bio meu njima. Nabrajaju konkretne dokaze za to da ine sve onako kao to bi elio. Savjesno izvravaju njegove izriite posljednje elje. Kod mnogih naroda posljednja elja je zakon. Sve to rade pretpostavlja neto to se ne moe promijeniti: njegovu mrnju prema njima zato to su oni preivjeli. Jedno indijansko dijete iz plemena Damerera poelo je jesti pijesak, pa je od toga umrlo. Onda su njegovo tijelo polegli u lijes koji je njegov otac naruio kod tesara iz susjedstva. Prije 92 sprovoda djetetova je baka stala uz lijes i progovorila tunim glasom : Dijete moje, uvijek sam ti govorila da ne smije jesti pijesak. Nikada ti nisam davala pijesak, jer sam znala da to za tebe nije dobro. Ti si ga uvijek sam traio. Rekla sam ti da je to loe. Sad vidi, pijesak te ubio. Nemoj mi u initi nita, sam si to skrivio, neko te je zlo navelo na to da jede pijesak. Gledaj, stavit u kraj tebe tvoj luk i strijelu, da se njima zabavlja. Uvijek sam ti bila dabra. Budi sada i ti dobar prema meni i nemoj mi u initi nita naao. Onda je lijesu prila rasplakana majka i jednolino zapjevala: Dijete moje, ja sam te donijela na svijet da vidi sve dobre stvari i da im se raduje. Hranile su te ove grudi sve dok si elio. Napravila sam ti lijepe stvari i kouljice. Brinula sam se za tebe i hranila te, igrala se s tobom i nikada te nisam udarila. Mora biti dobar i ne smije mi uiniti nikakvo zlo. Onda se pribliio i otac umrloga djeteta i rekao: Djea e moj, kad sam ti rekao da e te pijesak ubiti, nisi me htio sluati, a sada vidi, mrtav si. Otiao sam i nabavio za tebe lijep lijes. Morat u raditi da ga platim. Napravio sam ti grob na lijepom mjestu, gdje si se rado igrao. Pole i u te u grob i dati ti pijeska, koji ti sada vie ne moe nakoditi, jer znam kako ga voli. Ne smije mi donijeti nesreu, ve radije potrai onog tko te nagovorio da jede pijesak. Baka, majka i otac su voljeli to dijete, i premda je ono malo, oni se plae njegove mrnje, jer oni su jo ivi. Uvjeravaju ga da nisu krivi za njegovu smrt. Baka mu daje luk i strijelu. Otac mu je kupio skup lijes, stavlja mu u grob pijeska, jer zna kako ga voli. Dirljiva je jednostavna njenost koju pokazuju prema djetetu; pa ipak, u njoj ima neeg jezivog, zato to je proeta strahom. Kod nekih je naroda iz vjere u drugi ivot mrtvih nastao kult predaka. Svugdje gdje je taj kult poprimio vrste forme, on djeluje tako kao da su ljudi znali ukrotiti vlastite mrtve, koji su im vani. Ljudi se brinu za to da mrtvi budu zadovoljni dajui im redovito ono to ele, potovanje i hranu. Ako se briga za mrtve provodi po svim pravilima tradicije, mrtvi postaju saveznici ivih. Oni su i kasnije ono to su bili u ovom ivotu; zauzimaju svoj nekadanji poloaj. Onaj tko je na zemlji bio moan poglavica, ostaje i pod zemljom. Pri rtvovanjima i zazivanjima najprije se spominje njegovo

219

Mrtvi kao nadivljeni

ime. Paljivo se vodi rauna o njegovoj osjetljivosti; ako ga netko povrijedi, moe postati jako opasan. Njega zanima kako napreduje njegovo potomstvo, o njemu mnogo toga ovisi, a njegova je naklonost neophodna. On se rado zadrava u blizini svojih potomaka, pa se ne smije uiniti nita to bi ga moglo od tamo protjerati. Kod naroda Zulu u junoj Africi taj zajedniki ivot s precima ima posebno intiman karakter. Izvjetaji koje je, prije otprilike stotinu godina, sakupio i objavio engleski misionar Callaway pravi su dokaz njihova kulta predaka. On puta svoje svjedoke da sami govore i zapisuje njihove izjave na njihovu jeziku. Njegova je knjiga The Religious System of the Amazulu pravi raritet, i zbog toga nedostatno poznata: ona je jedan od najvanijih dokumenata ovjeanstva.93 Preci naroda Zulu pretvaraju se u zmije i odlaze pod zemlju. No, to nisu, kao to bi netko mogao pomisliti, mitske zmije koje nikada ne vidimo. To su dobro poznate vrste zmija koje esto gmiu u blizini koliba, na koje ovjek esto nagazi. Po svojim tjelesnim osobinama neke od tih zmija nalikuju na tono odreene pretke, pa ih ivi kao takve i prepoznaju. Meutim, oni nisu samo zmije, jer se u snovima prikazuju ivima u svom ljudskom liku i s njima razgovaraju. Ljudi oekuju te snove, bez kojih bi njihov ivot bio neugodan. Oni ele razgovarati sa svojim mrtvima, i stalo im je do toga da ih u svojim snovima jasno vide. Ponekad se slika predaka zamuuje i postaje tamna; onda se ovjek u odreenim obredima mora pobrinuti za to da ona ponovno postane jasna. S vremena na vrijeme, no naroito u svim vanim prilikama, precima se prinose rtve. Za njih se kolju koze i volovi, a onda ih ivi sveano zazivaju da kuaju jelo. Zovu ih glasno njihovim poasnim naslovima, kojima mrtvi pridaju veliku vanost; oni su esto vrlo astohlepni, te se smatra uvredom ako se ti poasni naslovi preute ili zaborave. ivotinja koju rtvuju mora glasno zavikati, tako da je oni uju, jer preci vole taj krik. Zbog toga se ovce, koje umiru tiho, ne mogu upotrebljavati za rtvovanje. rtvena ivotinja ovdje nije nita drugo nego obrok koji mrtvi dijele sa ivima, neka vrsta priesti ivih s mrtvima. Kad ljudi ive onako kako su obiavali ivjeti preci, kad uvaju stare obiaje ne mijenjajui ih, kad precima redovito prinose rtve, preci su zadovoljni i poveavaju dobrobit svojih potomaka. Meutim, im netko oboli, zna da je izazvao nezadovoljstvo nekog svog pretka, pa e svim silama nastojati utvrditi razlog njihovu nezadovoljstvu. Mrtvi, naime, nisu uvijek pravedni. Oni su bili ljudi, koje su drugi poznavali i ijih se slabosti i mana dobro sjeaju. U snovima se pojavljuju u skladu sa svojim karakterom. Ovdje valja spomenuti jedan sluaj koji Callaway opisuje dosta detaljno. On pokazuje da i mrtve, koji uivaju svu brigu i slavu, ponekad obuzima mrnja

220

Masa t mo

prema preivjelima, samo zato to su ovi jo uvijek ivi. Pria o jednoj takvoj mrnji, koju emo sada uti, odgovara, ako je prenesemo u nae prilike, tijeku neke opasne bolesti. Umro je stariji brat. Njegova je imovina, a osobito sva njegova stoka, koja se ovdje smatra pravom imovinom, prela u ruke jednog njegovog mlaeg brata. To je uobiajeni nain nasljeivanja; mlai brat, koji je preuzeo nasljedstvo i prinio, kako dolikuje, sve rtve, nije svjestan da se na bilo koji nain ogrijeio o mrtvoga. Meutim, on iznenada obolijeva te mu se u snu javlja stariji brat. Sanjao sam da me udara i da mi govori: 'Kako je mogue da ti vie ne zna da ja postojim?' Odgovorio sam: 'to mogu uiniti da ti vidi da te poznajem? Znam da si moj brat!' Upitao je: 'Zato ne zove moje ime kad prinosi rtvu?' Odgovorio sam: Ta zovem te, i to tvojim poasnim naslovima. Spomeni mi jednog vola kojeg sam ubio, a da te nisam zazvao!' On je odgovorio: 'Hou mesa.' Odbio sam i rekao: 'Ne, brate moj, nemam nijednog vola. Da li ti vidi kojeg u stadu?' 'Cak ako i nema ni jednog jedinog', rekao je 'zahtijevam ga od tebe.' Kad sam se probudio, osjeao sam bol sa strane. Pokuao sam disati, ali nisam mogao, nestajalo mi je daha.' ovjek je bio tvrdoglav, i nije elio rvovati nijednog vola. Rekao je: 'Stvarno sam bolestan i znam od koje bolesti bolujem.' Ljudi su mu govorili: 'Ako poznaje bolest, zato se ne izlijei? Zar ovjek moe namjerno izazvati svoju bolest? Zar e umrijeti ako zna to mu je? Kad se duh na nekoga ljuti, unitit e ga.' Na to je on odgovorio: 'Ne, dragi moji! Na mene je bolest bacio jedan mukarac. Vidim ga u snu kad legnem. Budui da mu se jede mesa, dolazi k meni sa svojim spletkama i govori da ne zovem njegovo ime kad ubijam stoku. To me strano udi, jer sam ubio mnogo stoke i svaki put zazvao njegovo ime. Ako mu se jede mesa, mogao bi mi jednostavno rei: Brate moj, elim mesa. No, on mi govori da mu ne iskazujem potovanje. Ljutim se na njega, i mislim da e me ubiti.' Ljudi su mu na to rekli: 'Zar misli da se duh uputa u nadmudrivanja? Gdje je on da mu velimo svoje miljenje? Mi smo uvijek bili prisutni kad si klao stoku. Hvalio si ga i izvikivao njegove poasne naslove koje je dobio za hrabrost. Mi smo te uli, i kad bi bilo mogue da taj tvoj brat ili bilo koji drugi ovjek koji je mrtav uskrsne, onda bismo ga mogli pozvati na red i upitati: Zato
govori takve stvari?9

221

Bolesni je mukarac odgovorio: 'Ah, moj se brat ponaa tako razmetljivo zato to je najstariji. Ja sam mla i od njega. udim se to zahtijeva da ubijem svu stoku. Zar nije sam ostavio stoku za sobom kad je umro?'
s

Ljudi su rekli: 'On je umro. No, mi jo uvijek razgovaramo s tobom, i tvoje nas oi stvarno gledaju. Zato emo ti rei to da ui-

222
Masa i mo

Mrtvi kao nadivljeni

223

ni s njim: jednostavno s njim mirno porazgovaraj, i ako ima i jednu jedinu kozu, prinesi mu je kao rtvu. Bila bi teta da do e i ubije te. Zato stalno u snu vidi svog brata i razboljeva se? Trebalo bi da se ovjek koji sanja svog brata probudi zdrav.' On je rekao: 'Dobro, prijatelji moji, dat u mu meso koje voli. On trai meso. Ubit e me. ini mi nepravdu. Svaku ga no sanjam i budim se u bolovima. On nije mukarac, uvijek je bio bijednik, svadljivac. Evo kakav je bio: jedna rije, jedan udarac. Kad mu je netko neto rekao, on ga je odmah napao. Onda je dolo do sva e koju je sam izazvao, pa bi se potukao. Nikada to nije htio shvatiti ni priznati: Pogrijeio sam, nisam se trebao tui s tim ljudima/ Njegov je duh kao on. Lo je, uvijek je srdit. No, dat u mu meso koje trai. Ako vidim da me ostavlja na miru i da sam ozdravio, drugo u mu jutro rtvovati stoku. Mora me pustiti da ozdravim i diem, ako je to on. Ne smije mi oduzimati dah kao sada.' Ljudi su se sloili: 'Da, ako sutra bude zdrav, onda emo znati da je to duh tvog brata. Meutim, ako sutra jo uvijek bude bolestan, tne emo rei da je to tvoj brat; onda je to samo neka obina bolest.' Kad je zalazilo sunce, on se jo uvijek alio na bolove. Ali, kad je dolo vrijeme da se muzu krave, zamolio je da mu daju jesti. Traio je vodenastu kau, i malo pojeo. Onda je rekao: 'Dajte mi malo piva! edan sam.' Njegove su mu ene dale piva i u svojim srcima osjeale nadu. Radovale su se, jer su prije toga bile preplaene i pitale se: 'Zar je bolest tako strana da ne moe nita jesti?' Potajno su se radovale; nisu pokazivale svoju radost, ve su jedna drugu pogledavale. On je ispio pivo i rekao: 'Dajte mi malo burmuta, uzet u samo malo.' One su mu dale burmuta, on ga je uzeo i legao. Onda je ponovno zaspao. Po noi je doao njegov brat i rekao: 'No, jesi li ve izabrao stoku za mene? Hoe li je sutra ubiti?' Spava je rekao: 'Da, ubit u za tebe jedno grlo. Zato mi ti, brate moj, govori da te nikada ne zovem, iako ti svaki put, kad ubijem stoku, iskazujem potovanje tvojim poasnim naslovima? Jer, bio si hrabar i dobar ratnik.' Brat je odgovorio: Govorim to s razlogom, kad mi se jede meso. Ja sam ipak umro i ostavio ti selo. Ima veliko selo.' 'Dobro, dobro, brate moj, ostavio si mi selo. Ali, kad si mi ostavio selo i umro da li si poklao svu svoju stoku?' 'Ne, nisam poklao svu stoku.' 'Pa onda, sine moga oca, zar od mene trai da ubijem sva stoku?' 'Ne, ne traim od tebe da ubije sve. Ali, velim ti: Ubij, da bi tvoje selo bilo veliko!'

Probudio se, osjeajui se dobro, bol sa strane je nestala. Sjeo je i udario enu: 'Ustani, zapali vatru!' Njegova se ena probudila i raspuhala vatru. Upitala ga je kako se osjea. 'uti!' rekao je, 'kad sam se probudio, imao sam neki osjeaj lakoe u tijelu. Razgovarao sam sa svojim bratom. Kad sam se probudio, bio sam zdrav.' Uzeo je nerto burmuta i ponovno zaspao. Ponovno se pojavio duh njegova brata. Rekao je: 'Vidi, izlijeio sam te. Sutra ubij stoku!' Ujutro je ustao i otiao do stada. Imao je jo nekoliko mla e bra e, pa ih je pozvao da pou s njim. 'Zovem vas jer sam sada zdrav. Moj brat veli da me je izlijeio.' Onda je zapovjedio da se donese jedan vol. Donijeli su ga. 'Donesite onu jalovu kravu!' Donijeli su oboje. Doli su u gornji dio tora sa stokom i stali pokraj njega. On se molio slijedeim rijeima: 'A sada, jedite, ljudi nae kue! Uz nas je dobar duh, uz kojeg rastu djeca i ljudi ostaju zdravi. Pitam tebe, koji si moj brat, zato u snu stalno dolazi k meni, zato te sanjam i onda postajem bolestan? Dobar duh dolazi i donosi dobre vijesti. Ja se cijelo vrijeme moram aliti na bolest. Kakva je to stoka koju njezin vlasnik mora stalno klati i onda neprestano obolijevati? Velim ti, prestani! Prestani me initi bolesnim! Velim ti: doi mi u snu, mirno sa mnom razgovaraj i reci mi to eli? No, ti dolazi k meni da me ubije! Jasno je da si bio zao ovjek dok si bio iv. Zar si pod zemljom jo uvijek lo ovjek? Nisam ni oekivao da e tvoj duh doi k meni prijateljski i donijeti mi dobre vijesti. No, zato dolazi sa zloom, ti, moj najstariji brate, koji bi selu morao donijeti dobro, tako da ga ne sna e nikakvo zlo, jer si ti ipak vlasnik sela!' Onda je izgovorio slijede e rijei o stoci i izrazio zahvalnost: 'Tu je stoka koju ti rtvujem, jedan crveni vol, jedna crvenobijela jalova krava. Ubij ih! Velim ti: Razgovaraj sa'mnom prijateljski, tako da se probudim bez bola. Velim ti: Neka se svi duhovi nae kue okupe ovdje oko tebe koji toliko voli meso!' Onda je zapovjedio: 'Ubijte ih!' Jedan od njegove bra e uzeo je kolce i probo jalovu kravu; krava je pala na zemlju. Probo je vola; vol se sruio. Oboje je mukalo. On ih je ubio, ivotinje su uginule. Zapovjedio je brai da im oderu kou. ivotinje su oderane; oderana im je koa. Jeli su ih u toru. Okupili su se svi mukarci i traili hrane. Odnijeli su komadi po komadi. Jeli su i bili zadovoljni. Zahvalili su mu i rekli: 'Zahvaljujemo ti, sine toga i toga. Kad te neki duh uini bolesnim, znat emo da je to tvoj jadni brat. Za vrijeme tvoje teke bolesti nismo znali da li emo jo s tobom jesti meso. Sada vidimo da te taj bijednik ho e ubiti. Radujemo se da si ponovno zdrav.' 'Ja sam ipak umro', veli stariji brat, i u toj je re enici sr njihove sva e, opasne bolesti, cijele ove prie. Bez obzira na to kako se mrtvi ponaa i to zahtijeva, on je svejedno mrtav i zbog toga ima dostatno razloga za ogor enost. 'Ostavio sam ti selo', veli on i

Mrtvi kao nadivljeni

224

M asa I mo

225

odmah dodaje: 'Ima veliko selo.' ivot drugoga je to selo, mogao je isto tako rei: 'Ja sam mrtav, a ti si jo iv.' To je predbacivanje kojeg se ivi boje, i daje mrtvome za pravo zato to ga sanja: on ga je stvarno nadivio. Veliina te nepravde, pored koje svaka druga nepravda blijedi, daje mrtvome mo da predbacivanje i ogor enost pretvori u teku bolest. 'eli me ubiti', veli mladi brat zato to je on umro, misli on. Dakle, on dobro zna zato ga se boji, i da bi ga umirio, kona no ipak pristaje na rtvu. Kao to vidimo, nadivljavanje mrtvih je za preivjele povezano s velikom nelagodom. Cak i tamo gdje se uvrijeio nekakav oblik redovitog iskazivanja potovanja, ovjek im nikada ne moe potpuno vjerovati. to je ovjek bio mo niji meu ivima, to je vea i opasnija njegova mrnja kad umre. U kraljevstvu Uganda pronali su na in kako da duh umrlog kralja zadre meu sobom, meu njegovim vjernim podanicima. On nije mogao nestati, nije poslan na drugi svijet, ve je morao ostati na ovom. Nakon njegove smrti imenovan je medij, mandva, a kojem je boravio duh kralja. Taj medij, koji je imao funkciju sveenika, morao je izgledati kao kralj i ponaati se isto kao on. On je oponaao sve osobitosti njegova govora, a kad se radilo o kralju iz davnih vremena, onda je upotrebljavao, kao to je sigurno potvreno u jednom sluaju, arhaini jezik od prije 300 godina. A kad bi medij umro, kraljev je duh prelazio u nekog drugog pripadnika istog klana. Tako je jedan mandva preuzimao svoju dunost od drugog, pa je kraljev duh uvijek imao svoje boravite. Dogaalo se, dakle, da medij upotrebljava rije i koje nitko drugi nije razumio., pa ak ni njegovi kolege.94 No, teko je zamisliti da je medij stalno glumio kralja. S vremena na vrijeme kralj bi ga hvatao, kako se to govorilo, za glavu. Tada bi medij zapadao u stanje opsjednutosti i u svakoj pojedinosti utjelovljivao mrtvoga. U klanovima iz kojih su dolazili mediji, prenosile su se specifinosti kraljeve linosti rijeima i oponaanjem. Kralj Kigala je umro u velikoj starosti; njegov je medij bio vrlo mlad mukarac. Ali, kad ga je kralj dohvatio za glavu, on se preobrazio u starca: na licu su mu se pojavile bore, iz usta mu je curila slina i epao je. Ti su se napadi promatrali s najveim strohopotovanjem. Smatralo se au biti prisutan takvom napadu, jer bi se onda ovjek naao u prisutnosti mrtvoga kralja i prepoznao ga. Meutim, on, koji se prema svojoj elji mogao pokazati u tijelu nekog drugog ovjeka, kojemu je to bila dunost i jedini zadatak, nije smio osjeati mrnju nadivljenoga u istoj mjeri kao drugi koji su potpuno udaljeni iz naeg svijeta. Najutjecajnije je stvaranje kulta predaka kod Kineza. Da bismo shvatili to predak kod njih predstavlja, moramo se malo zaustaviti na njihovu poimanju dua.95

Oni su vjerovali da svaki ovjek ima dvije due. Jedna, po, nastaje pomou sperme, to znai da postoji od trenutka zaea; njoj se pripisivalo pamenje. Druga dua, hun, nastaje pomou zraka koji ovjek udie nakon roenja, i onda se postupno oblikuje. Ona ima oblik tijela koji oduhovljuje, ali je nevidljiva. Inteligencija koja joj pripada raste zajedno s njom, a ta je dua nadmo na dua. Nakon smrti dua daha uzlazi na nebo, dok dua sperme ostaje u tijelu u grobu. Ljudi su se najvie bojali ove nie due. Smatrali su da je ona zlobna i zavidna i da nastoji povui ive sa sobom u smrt. Dok se tijelo raspada, polako se raspada i dua sperme, i tako na koncu gubi sposobnost da nekom nakodi. Nasuprot tome, via dua daha ostaje iva. Ona treba hranu jer je njezin put u svijet mrtvih dug. Ako joj potomci ne nude hranu, ona mora strano patiti. Uasno je nesretna ako ne uspije prona i put, i onda postaje opasna kao dua sperme. Pogrebni su obredi imali dvojak cilj: trebali su zatititi ive od djelovanja mrtvih i istodobno omoguiti duama mrtvih da preive. Naime, povezanost sa svijetom mrtvih bila je opasna kad bi oni preuzeli inicijativu. Ta je povezanost bila povoljna kad bi se pojavila kao kult predaka, uredila onako kako odreuje tradicija i izvela u odgovarajuim vremenskim razmacima. Preivljavanje due ovisilo je o fizi koj i moralnoj snazi koju je dua stekla tijekom ivota. Ona se stjecala hranom i uenjem. Vrlo je vana bila razlika izmeu due gospodara, koji je jeo meso i cijeli se ivot dobro hranio, i obinog seljaka, koji je jeo jeftinu i lou hranu. Samo gospodari, veli Granet, imaju duu u pravom smislu te rijei. Ni starost ne unitava tu duu, nego je obogauje. Gospodar se priprema na smrt tako to jede izvanredna jela i pije opojna pia. Tijekom svog ivota ona unosi u tijelo bezbroj esencija, to vie to je vea i raskoni ja njegova vlast. On je jo poveao bogatu supstanciju svojih predaka, koji su se ve i sami do sita najeli mesa i divlja i. Njegova se dua ne rasplinjava nakon njegove smrti, kao neka obi na dua, ve izlazi iz mrtvog tijela puna snage. Ako je gospodar ivio prema pravilima svog stalea, onda nakon njegove smrti njegova dua, jo oplemenjena i proiena alobnim obredima, ima uzvienu -i svijetlu mo. Ona posjeduje dobrotvornu snagu duha zatitnika i istodobno uva sve crte vjene i svete osobe. Ona postaje dua predaka. Onda joj se u posebnom hramu posveuje poseban kult. Ona tako sudjeluje u obredima godinjih doba, u ivotu prirode i zemlje. Kad se ulovi dobar plijen, ona dobiva mnogo za jelo. Kad je etva loa, gladuje. Dua predaka hrani se itom, mesom, divlja i s gospodskih posjeda, koji su njena domovina. No, iako je linost takve due pretka bogata, iako ona ivi dugo zahvaljujui zajednikoj snazi i za nju dolazi trenutak kad se rasplinjava i gasi. Na-

Epidemije

226

Masa i mo

kon etiri ili pet generacija, ploa predaka, za koju je bila vezana odreenim obredima, gubi svoje pravo na posebnu svetost. Ona se polae u ikameni koveg k ploama svih starijih predaka, na koje je uspomena ve nestala. Predak kojeg je predstavljala i ije je ime nosila vie se ne tuje kao gospodar. Nestaje njegova snana individualnost, koja se tako dugo jasno isticala. Njegov je put doao do kraja, a njegova je uloga pretka zavrena. Zahvaljujui kultu koji je za njega bio stvoren, on je tijekom niza godina izbjegavao sudbinu obinih pokojnika. A sada se vraa u masu svih drugih pokojnika i postaje anoniman kao i oni. Ne nadivljavaju svi preci etiri ili pet generacija. O njihovom rangu ovisi da li e se njihove ploe sauvati dugo a njihove due zazivati da uzmu hranu. Neke se odlau ve nakon jedne jedine generacije. No, bez obzira na to kako se dugo uvaju, sama injenica da uope postoje u vie smislova mijenja karakter preivljavanja. Tu sin vie ne osjea likovanje zato to je on jo iv, a otac nije. Jer, otac kao predak ostaje prisutan; sin mu moe zahvaliti sve to ima te mora sa uvati njegovu naklonost. On mora hraniti isvog oca i kao mrtvaca, te e dobro paziti da prema njemu ne bude ohol. Sve dok sin ivi, prisutna je i o eva dua predaka koja, kao to smo vidjeli, sadri sve crte jedne odreene, prepoznatljive osobe. Meutim, ocu je jako stalo do toga da ga potuju i hrane. Za njegovu novu egzistenciju kao pretka bitno je da mu je sin iv: kad ne bi imao potomaka, ne bi bilo nikoga tko bi ga potivao. On prieljkuje da ga nadivi njegov sin i slijede e generacije. On eli da njima bude dobro, zato to o njihovu prosperitetu ovisi njegova egzistencija kao pretka. On zahtijeva da potomci ive sve dok su spremni uvati uspomene na njega. Taiko se uspjeno povezuje ublaeno produavanje ivota predaka i ponos potomaka koji su tu da im to omogue. Vano je takoer da preci tijekom nekoliko generacija postoje kao individue. Oni su poznati kao pojedinci, i kao takve ih tuju; tek se u daljoj prolosti spajaju u masu. Potomka koji sada ivi odvajaju od mase njegovih predaka upravo svi oni, kao npr. otac i djed, koji stoje izmeu njih kao odvojeni i jasno razgranieni pojedinci. Ukoliko se u sinovljevu potivanju i osjeti zadovoljstvo zbog toga to je iv, taj je osjeaj neobino blag i umjeren. To ga zadovoljstvo, zbog cijele prirode tog odnosa, ne moe potai na to da povea broj mrtvih. On e sam biti taj koji e prvi poveati broj mrtvih, pa eli da se to jo dugo vremena ne dogodi. Tako je situacija preivljavanja osloboena masovnog karaktera. Taj bi karakter kao strast bio besmislen i nerazumljiv, i izgubio je sve crte krvoednosti. Tako su se objedinili uspomena na pretke i samosvijest. Oni su utjecali jedno na drugo, no sauvalo se ono bolje. Ako ovjek promatra lik idealnog vladara koji se izgradio u povijesti i miljenju Kineza, bit e dirnut njegovom humanou. Ne-

227

postojanje nasilja u toj slici vjerojatno se moe pripisati ovakvom tovanju predaka.

Epidemije
Najbolji opis kuge nalazimo kod Tukidida, koji ju je osjetio na vlastitoj koi i od nje ozdravio. Ovaj saeti i precizni opis sadri sve vane karakteristike te bolesti, pa emo iz njega citirati ono najvanije.96 Ljudi su umirali kao muhe. Tijela umrlih gomilala su se jedno na drugom. Mogla su se vidjeti polumrtva stvorenja kako tumaraju po ulicama ili se, edna, okupljaju oko zdenaca. Hramovi u kojima su boravili bili su puni tijela umrlih. Nastala je potpuna zbrka svih pogrebnih obreda; ivi su pokapali mrtve najbolje to su mogli. Neki ljudi, u ijim je obiteljima bilo toliko mrtvih da vie nisu mogli platiti trokove pokopa, posezali bi za najbestidndjim varkama. Oni bi prvi doli do loma e koju je napravio netko drugi, poloili svoje mrtve na nju i zapalili drvo; ili, ako je vatra ve gorjela, bacali bi le koji su donijeli na tijela drugih i pobjegli. U tom ih nije mogao sprijeiti nikakav strah od bojih ili ljudskih zakona. Sto se tie bogova, inilo se da je rezultat isti, bez obzira na to da li im se iskazuje duno potovanje ili ne, jer se vidjelo da umiru i dobri i zli. Nitko se nije bojao da e ga zbog krenja ljudskih zakona netko pozvati na mu poloi raune: nitko nije oekivao da e jo tako dugo ivjeti. Svatko je osjeao da je nad njim ve izre ena teka presuda. Prije izvrenja te presude morao je sebi priutiti jo nekakvo zadovoljstvo u ivotu. Najvie saaljenja prema bolesnima i umiru ima osjeali su jo oni koji su sami bolovali od kuge a onda ozdravili. Ne samo da je njima cijela stvar bila dobro poznata, nego su se osjeali i sigurnim zato to nitko nije obolijevao od te bolesti dvaput, a ako i jest, taj drugi napad bolesti nikada nije bio smrtonosan. Takvim su ljudima svi estitali, a oni su se, zahvaljujui svom ozdravljenju, osjeali toliko uzvienim da su mislili da ni ubudue vie ne mogu umrijeti ni od koje bolesti. Od svih nesrea, koje su tijekom povijesti snale ovjeanstvo, osobito su epidemije ostale u ivom sjeanju ljudi. One nastaju iznenada kao elementarne nepogode, ali, dok se potres uglavnom iscrpljuje u nekoliko kratkih udara, epidemija moe trajati mjesecima ili ak godinu dana. Potres jednim udarcem izaziva ono najstranije, 1 sve njegove rtve stradaju istodobno. Nasuprot tome, epidemija

228
Masa i mo Kako se ovjek osjea na groblju

229

kuge ima kumulativno djelovanje, jer najprije zahva a malo ljudi, a onda se broj oboljelih poveava; svugdje se mogu vidjeti mrtvi; uskoro se vidi na gomili vie mrtvih nego ivih. Posljedice epidemije mogu naposljetku biti iste kao posljedice potresa. No, ljudi su svjedoci velikog umiranja, koje se sve vie iri pred njihovim oima. Oni su kao sudionici neke bitke koja traje dulje od svih poznatih bitaka. No, neprijatelj je skriven, nevidljiv; ovjek ga ne moe pogoditi. Zato samo oekuje da neprijatelj pogodi njega. Borbu vodi samo protivnika strana. Ona udara kad eli, i kosi tolike da se uskoro poinjemo plaiti da e pobiti sve. im se epidemija prepozna, ona ne moe zavriti niim drugim nego jednom zajednikom smru sviju. Ljudi koji su zahvaeni epidemijom oekuju budui da nema nikakvih sredstava za borba protiv nje izvrenje presude koja je nad njim izre ena. Oni koje je zahvatila epidemija, predstavljaju masu: oni su jednaki u pogledu sudbine koja ih oekuje. Njihov broj sve vie raste. Na cilj prema kojem se kreu stiu za nekoliko dana. Oni zavravaju u najveoj zbijenosti koja je ljudskim tijelima mogua, naime svi zajedno na jednoj gomili leeva. Ta je iekujua masa mrtvih, prema nekim religioznim shvaanjima, samo privremeno mrtva. U jednom trenutku ona e ponovno uskrsnuti i zbijena u gomilu stupiti pred Boga na Posljednjem sudu. Meutim, ak ako i zanemarimo daljnju sudbinu mrtvih jer religiozne predodbe o njoj nisu svugdje jednake , ostaje jedna neosporna injenica: epidemija zavrava masom umiruih i mrtvih. Ulice i hramovi su puni umiruih i mrtvih. Cesto se rtve vie ne mogu pokopati odvojeno, kako se pristoji; zato ih polau u ogromne zajednike grobove jednu iznad druge, tisue njih zajedno u jednom grobu. Postoje tri, ovjeanstvu dobro poznata fenomena, iji je cilj gomila leeva. Ti su fenomeni srodni, i zato je vano da ih razgraniimo. To su: bitka, masovno samoubojstvo i epidemija. U bici cilj predstavlja gomila leeva neprijatelja. eli se smanjiti broj ivih neprijatelja, zato da bi se, u usporedbi s njim, poveao broj vlastitih ljudi. Pri tome je nemogue izbjei pogibiju vlastitih ljudi, ali to nije cilj koji se prieljkuje. Cilj je gomila mrtvih neprijatelja. Do tog se cilja stie aktivno, vlastitom djelatnou, snagom vlastitih ruku. U masovnom se samoubojstvu ta djelatnost okree protiv vlastitih ljudi. Mukarci, ene, djeca, svi se oni meusobno ubijaju, dok na kraju ne ostane samo gomila mrtvih. Da nitko ne bi pao u ruke neprijatelju, da bi unitenje bilo potpuno, esto pozivaju u pomo vatru. U epidemiji je rezultat isti kao u masovnom samoubojstvu, ali do njega se ne dolazi dobrovoljno, ve se ini da ga je nametnula neka nepoznata vanjska sila. Treba dugo vremena da se dostigne cilj; tako ljudi ive jednaki po tom svom stranom oekivanju, pored kojeg se raspadaju sve druge veze koje inae postoje meu ljudima.

Element zaraze, koji je u epidemiji tako vaan, izaziva meusobno razdvajanje ljudi. Najsigurnije je ne pribliavati se nikome, jer svatko ve moe u sebi nositi zarazu. Neki bjee iz grada i odlaze na svoja imanja. Drugi se zatvaraju u kue i nikoga ne putaju unutra. Ljudi izbjegavaju jedni druge. Odravanje distance postaje posljednja nada. Izgledi na ivot, sam ivot, izraavaju se tako rei u distanci prema bolesnima. Zaraeni se postupno pretvaraju u masu mrtvih dok se nezaraeni dre na udaljenosti od svih, esto i svojih najbliih, roditelja, supruga ili djece. Zanimljivo je kako ovdje nada u preivljavanje pretvara ovjeka u pojedinca nasuprot kojem stoji masa svih rtava. Meutim, unutar te ope osuenosti na smrt, u kojoj se svatko tko je zahvaen boleu smatra izgubljenim, dogaa se ono najneobinije: postoji nekoliko izabranih koji uspijevaju ozdraviti od kuge. Moemo zamisliti kako se oni osjeaju meu drugima. Oni su preivjeli, pa se osjeaju neranjivima.

Kako se ovjek osjea na groblju

Groblja su posebno privla na; ovjek ih posjeuje i onda kad na njima ne lei nitko od njegovih. U stranim gradovima hodoastimo- na njih; posveujemo im mnogo vremena; etamo po njima kao da su namijenjena nama. Ni u tuini nas ne privla i uvijek samo grob nekog slavnog ovjeka. Meutim, ak ako smo se uputili na groblje iz tog razloga, taj posjet uvijek zavrava drukije. Na groblju ovjek vrlo brzo dolazi u potpuno drukije raspoloenje. Samozavaravanje o karakteru tog raspoloenja nije nita drugo nego poboni obiaj. Naime, ozbiljnost koju osjeamo i koju, tovie, pokazujemo, u stvari prikriva potajno zadovoljstvo. Sto zapravo radi ovjek koji posjeuje neko groblje? Kako se kree i ime je zaokupljen? On polako ee izmeu grobova, gleda ovaj tili onaj nadgrobni kamen, ita imena i osjea da ga neka od njih privla e. Zatim se poinje zanimati za ono to se nalazi ispod tih imena. Tu lee mu i ena koji su dugo zajedno ivjeli i sada, kako to dolikuje, poivaju jedno kraj drugoga. Tu opet neko dijete koje je umrlo sasvim maleno. Tu mlada djevojka koja je upravo navrila 18 godina. Sve vie i vie posjetioca zaokuplja tijek vremena pojedinih ivota. Ti se pojedina ni tijekovi sve vie oslobaaju svoje dirljive posebnosti i pretvaraju u vremenske tijekove kao takve. Tu je jedan ovjek doivio 32 godine a jedan drugi 45. Posjetilac je ve sada stariji, a oni su ve sada, tako rei, izvan trke. Posjetilac nalazi mnoge koji nisu doivjeli njegovu dob, a ako nisu umrli naroito mladi, onda njihova sudbina ne izaziva nikakvo sa-

230
Masa I mo 0 besmrtnosti

231

aljenje. No, ima mnogo njih koji su stariji od njega. Tu ima mukaraca od 70, a ponegdje i onih preko 80 godina. Njemu je jo sve otvoreno. Neizvjesnost trajanja njegova vlastitog ivota, koji jo moe oekivati, velika je prednost pred drugima, koje bi on, s odreenim naporom, ak mogao nadmaiti. Odmjeravanje snaga s mrtvima mnogo obeava, jer on ve sada ima prednost pred njima: oni su postigli svoj cilj, i vie nisu ivi. Bez obzira na to s kim se od njih natjecao, sva je snaga na njegovoj strani. Jer, na drugoj strani ne postoji nikakva snaga, ve samo oznaeni cilj. Oni nadmoni su savladani. Oni nam ve sada vie ne mogu pogledati u oi, te nam ulijevaju snagu da zauvijek postanemo vie nego to su oni. A 89-godinjak koji tu lei najve i je poticaj. to nas spreava da doivimo devedesetu? Ali, to nije jedina ra unica koja zaokuplja ovjeka koji se nae meu takvom gomilom grobova. On poinje zapaati kako dugo neki ljudi ve lee na tom groblju. Vrijeme koje nas odvaja od njihove smrti ima u sebi neto umirujue: toliko smo dulje ve na svijetu. Groblja s vrlo starim nadgrobnim kamenjem, iz 18. ili ak 17. stoljea, imaju u sebi neto uzvieno. ovjek strpljivo stoji pred izblijedjelim natpisima i ne mie se s mjesta sve dok ih ne uspije odgonetnuti. Raunanje vremena, kojim se inae sluimo samo u praktine svrhe, odjedanput dobiva nekakav snaan, dublji smisao. Odjedanput nam pripadaju sva ona stoljea za koja znamo. Onaj koji tu lei i ne sluti da posjetilac promatra njegov ivotni vijek. Za mrtvoga je raunanje vremena zavreno s danom njegove smrti; meutim, za promatraa se ono produilo, do njega samoga. to bi mrtvi sve dao da moe stajati uz promatra a! Prolo je 200 godina od njegove smrti; drugi su, tako rei, postali 200 godina stariji od njega. Jer, ivi, zahvaljujui razliitim vrstama predaje, znaju mnogo o vremenu koje je proteklo nakon njegove smrti. O tome su itali, uli, a neto i sami doivjeli. Bilo bi teko ne osjetiti superiornost u takvoj situaciji; i naivni je ovjek zaista osje a. Meutim, on jo vie osjea da ovdje seta sam. Kraj njegovih nogu lee mnogi neznanci, svi zbijeni tijesno jedan uz drugoga. Njihov je broj neodreen, no ipak velik, i jo se stalno poveava. Oni ne mogu otii jedan od drugog, ve ostaju kao na jednoj gomili. Samo on dolazi i odlazi kako eli. Meu onima koji lee on je jedini koji stoji uspravan.

nai ovjeka koji bi bio toliko nesklon religioznim shvaanjima svojih sunarodnjaka. On je potpuno osloboen svih veza i obeanja bilo koje religije. Njegovi su osjeaji i misli okrenuti iskljuivo ovom ivotu. On ga je iskusio i uivao u njemu najpomnije i najdublje to je mogao. Predavao se svemu to mu je moglo pruiti zadovoljstvo, ali nije postao povran zato to je prihva ao pojedinano. Nita nije objedinjavao u dubiozne cjeline. Bio je nepovjerljiv prema svemu to nije mogao osjetiti. Mnogo je razmiljao, ali kod njega nema nijedne hladne misli. Sve to je zabiljeio, sve to je prikazao, ostaje blisko vruem trenutku svog nastanka. Mnogo je toga volio i u mnogo toga vjerovao, no sve mu je na neki neobian na in ostajalo nadohvat ruke. On je sve mogao odmah prona i u sebi, ma to to bilo, ne sluei se trikovima nikakvog reda. Taj ovjek koji ne stvara nikakve pretpostavke, koji se sa svime eli suoiti sam, koji je bio sam ivot utoliko ukoliko je ivot osjeao i duh, koji se nalazio u srcu svakog zbivanja, pa ga je zbog toga mogao promatrati i izvana, kod kojeg su se rije i sadraj podudarali na najprirodniji mogu i na in, kao da je na svoju ruka odluio proistiti jezik, taj je rijetki i istinski slobodni ovjek ipak vjerovao u neto, o emu govori tako lako i prirodno kao o svojoj dragoj. On se bez aljenja pomirio s time da pie za malo ljudi, ali je bio potpuno siguran da e ga za stotinu godina itati mnogi. Teko je jasnije i saetije i bez hvalisanja izraziti vjeru u besmrtnost knjievnosti u modernom dobu. To znai da e on biti prisutan onda kad svi drugi, koji su ivjeli u isto vrijeme, vie ne budu ivi. Ne radi 3e o tome da je on nesklon ivima kao takvim. On ih ne sklanja sa svog puta, ne poduzima nita protiv njih, ak se ne uputa s njima u borbu. On prezire te koji su stekli lanu slavu, no on prezire i pomisao na to da se protiv njih bori njihovim orujem. On ih ak ni ne mrzi, jer zna koliko su pogrijeili. Zato bira drutvo onih kojima e jedanput sam pripadati: svi oni iz prolih vremena, ije djelo ivi jo danas, koji nam neto kazuju, koji su nam kao hrana. Zahvalnost koju osjeamo prema njima jest zahvalnost za sam ivot. S takvog gledita ubijanje, koje slui preivljavanju, ne zna i nita, zato to takav ovjek ne eli preivjeti sada. On e se pojaviti na sceni tek za stotinu godina, kad sam vie ne e biti iv i kad nee moi ubijati. Tada su djela ta koja odmjeravaju snage, i onda je prekasno da se bilo to uini. Pravo suparnitvo, do kojeg je pojedincu stalo, poinje kad suparnici vie nisu ivi. Oni ak vie ne mogu promatrati borbu koju vode njihova djela. Me utim, to djelo mora preivjeti, a da bi preivjelo, mora sadravati ivot u najveoj mjeri i najiem obliku. Ne samo da taj pojedinac nije htio ubijati nego je sve one koji su bili s njim, poveo sa sobom u onu besmrtnost u kojoj sve postaje djelotvorno, ono najmanje isto kao ono najvee.

O besmrtnosti
Kad je rije o ovakvoj vrsti osobne ili literarne besmrtnosti, onda je dobro po i od ovjeka kao to je Stendhal. Bilo bi teko

232

Masa i mo

Ta je slika potpuno suprotna liku onih vlastodraca pri ijoj smrti njihova okolina mora umrijeti zajedno s njima, da bi u svom ivotu na drugome svijetu ponovno zatekli sve ono na to su bili navikli. Nita ne izraava tako dobro njihovu duboku nemo. Oni ubijaju dok su ivi, ubijaju u smrti, a na drugi ih svijet prati sljedbe-nitvo ubijenih. Meutim, onaj tko otvori neku Stendhalovu knjigu, ponovno pronalazi njega samog i sve to je bilo oko njega, i pronalazi to isto u ovom ivotu. Tako se mrtvi nude ivima kao najplemenitije jelo. Njihova besmrtnost koristi ivima: u ovom obratu rtve mrtvoga svi dobro prolaze. Preivljavanje je izgubilo svoj alac, a carstvu neprijateljstva je doao kraj.

Elementi moi

Sila i mo
S pojmom sile povezujemo predodbu o ne emu to je blisko i prisutno. Ona nas vie prisiljava i neposredni ja je od moi. U pojaanom obliku govorimo o fizikoj sili. Mo na niim i vie ivotinjskim stupnjevima razvoja treba nazvati silom. Plijen se hvata silom i silom gura u usta. Ako sila djeluje polako, ona se pretvara u mo. Meutim, u akutnom trenutku, koji ipak jedanput doe, u trenutku neopozive odluke, mo ponovno postaje ista sila. Mo je openitija i sveobuhvatni ja od sile, ona sadri mnogo vie, i vie nije tako dinamina. Ona je opreznija i ima ak izvjesnu dozu strpljenja. Sama rije mo (njem. Macht) izvodi se iz starog gotikog Korijena magan, koji zna i moi, uspjeti, te uope nije srodna i osnovom rijei machen (njem. initi prim. prev.). Razliku izmeu sile i moi moemo prikazati na vrlo jednostavan nain, naime u odnosu izmeu make i mia. Kad ma ka jedanput uhvati mia, on je u njezinoj vlasti. Ona ga je dohvatila, epala, ona e ga ubiti. No, im se po ne igraii njime, javlja se neto novo. Ona ga puta iz apa i dozvoljava mu da malo odmakne. Cim joj mi okrene lea i pone bjeati, vie nije u njezinoj vlasti. Meutim, on se nalazi u ma kinoj moi, zato to ga ona moe vratiti k sebi. Ako ga ma ka pusti da pobjegne, ona ga otputa iz podruja svoje moi. No, sve do one toke gdje ga sigurno moe dostii, mi ostaje u njezinoj moi. Prostor koji maka nadzire, trenuci nade koje preputa miu, drei ga pod strogim nadzorom i ne gubi zanimanje za njega i njegovo unitenje, sve to zajedno, prostor, nada, nadzor i interes za unitenjem, mogli bismo nazvati stvarnim tijelom moi ili jednostavno samom moi. Za razliku od sile moi, dakle, pripada odreeno irenje, vie prostora i neto vie vremena. Prije smo izrazili pretpostavku da je kao uzor tamnici moda posluila gubica; njihov meusobni odnos izraava odnos moi prema sili. U gubici nikome vie ne preostaje nikakva nada, jer oko njega vie nema ni vremena ni prostora. u svim tim smislovima tamnica je neka vrsta proirene gubice. ovjek moe napraviti nekoliko koraka amo-tamo, kao mi pod pogledom make; a ponekad su oi uvara iza naih lea. ovjek ima pred sobom vremena i nadu da e jo unutar tog vremena pobje i ili biti

Mo i brzina

234

Masa i mo

235

puten; i cijelo vrijeme osjea interes aparata u ijoj se eliji nalazi da ga uniti, ak i onda kad se ini da je taj interes prestao. Meutim, i u jednoj potpuno drukijoj sferi, u razliitim nijansama vjerskog entuzijazma postaje vidljiva razlika izmeu moi i sile. Svaki je vjernik uvijek u Bojim rukama, te se s time na svoj nain pomirio. No, nekima ito nije dostatno. Oni ekaju neku odlunu intervenciju, neki neposredni in boanske sile koju bi mogli prepoznati i osjetiti kao takvu. Oni se nalaze u stanju oekivanja zapovijedi, a Bog za njih ima grublje znaajke vladara. Njegova aktivna volja, njihovo aktivno podvrgavanje u svakom pojedinanom sluaju, u svakom njihovu izrazu, za njih postaje sr njihove vjere. Religije te vrste obino naglaavaju boansku predestinaciju; tako njihovi sljedbenici imaju priliku da sve to im se dogaa dozive kao neposredan izraz boanske volje. Oni se mogu e e pokoravati, sve do kraja. ini se kao da ve ive u boanskim ustima, koja e ih u slijede em trenutku smrviti. Meutim, u toj stravinoj svakidanjici oni moraju nezastraeni ivjeti i dalje i initi ono to je ispravno. Po toj su tendenciji najpoznatiji islam i kalvinizam. Njihovi vjernici ude za boanskom vlau. Nije im dostatna samo njegova mo, jer ostaje previe openita i daleka, te previe toga preputa njima samima. Djelovanje koje to stalno oekivanje zapovijedi ima na ljude, koji su mu se prepustili jednom zauvijek, neobino je duboko te jako utjee na njihovo ponaanje prema drugima. Ono stvara vojniki tip vjernika, za kojeg je bitka najprecizniji izraz ivota; koji se u njoj ne plai zato to se stalno osjea kao u bici. Ovaj emo tip detaljno razmotriti u kontekstu analize zapovijedi.

i leopard su svete ivotinje kraljevskog roda. Iz plamena u kojem je izgorjelo mrtvo tijelo rimskog cara, njegova je dua odletjela u nebo kao orao.98 No, najbre je ono to je oduvijek bilo najbre: grom. iroko je rasprostranjen praznovjerni strah od groma, od kojeg se ne moemo zatititi. Mongoli, tvrdi franjevac Rubruk, koji je doao k njima kao poslanik Ljudevita Svetog, boje se grmljavine i blijeska vie od svega. Onda tjeraju sve strance iz svojih jurta, sami se zamataju u crni filc, u kojem ostaju skriveni dok sve ne proe. Oni, kako pie perzijski povjesniar Raid, koji je bio u njihovoj slubi, paze na to da ne bi pojeli meso ivotinje koju je pogodio grom, tovie, uope joj se ne usuuju pribliiti. Kod Mongola sve mogue zapovijedi slue pridobivanju naklonosti groma. Treba izbjegavati sve to bi ga moglo izazvati. Grom je esto glavno oruje najmonijeg boga.99 Iznenadna pojava groma iz tame ima karakter otkrovenja. Grom pogaa i osvjetljava. Iz njegova ponaanja ljudi pokuavaju izvui zaklju ke o volji bogova. U kojem se liku pojavljuje i na kojem mjestu na nebu? Odakle dolazi? Kamo ide? Kod Etruana je odgonetavanje tog pitanja zadatak 100 posebne klase sveenika, koju su preuzeli Rimljani kao fulgatores. Mo vladara, pie u jednom starom kineskom tekstu, nalikuje na bljesak munje ako je uz to i isto tako snana. Nevjerojatno je kako esto vladari pogibaju od udara groma. Prie o tome ne mogu uvijek biti istinite. No, karakteristino je ve njihovo povezivanje. Takve su vijesti mnogobrojne kod Rimljana i Mongola. Oba naroda vjeruju u jednog najvieg boga nebeskog, i oba imaju snano razvijen smisao za mo. Grom se ovdje poima kao natprirodna zapovijed. Kad pogaa, znai da treba pogoditi. Ako pogodi nekog monika, poslao ga je netko jo moniji. On slui kao najbra i najiznenadnija ali istodobno i najoiglednija kazna.101 Ljudi su ga oponaali i na temelju njega stvorili jednu vrstu oruja: vatreno oruje. Sijevanje i grmljenje pucnja, puka, a naroito top, izazivali su uas kod naroda koji ih nisu imali; oni su ih doivljavali kao grom. Meutim, ljudi su se ve vrlo rano nastojali pretvoriti u bre ivotinje. Kroenje konja i uvjebavanje konjikih jedinica, dovedeni do savrenstva, doveli su do velikih povijesnih prodora s Istoka. U svakom se suvremenom izvjetaju o Mongolima isti e kako su bili brzi. Uvijek su se pojavljivali iznenada: pojavili bi se isto onako naglo ikao to bi nestali, te bi se onda pojavili ponovno, jo neoekivanije. Oni su znali iskoristiti za napad ak i brzinu bijega; tek to bi njihovi neprijatelji povjerovali da su Mongoli pobjegli, ve su bili okrueni njima sa svih strana.

Mo i brzina
Sva brzina, ukoliko spada u podruje moi, jest brzina dostizanja ili hvatanja. ovjeku su ivotinje sluile kao uzor za oboje. Dostizanje je nauio od grabenih trkaa, osobito od vuka. Primjer za to kako treba naglo skoiti na neprijatelja i epati ga, dale su mu ma ke, meu kojima su majstori bili lav, leopard i tigar, koji su bili predmet najvee zavisti i divljenja. Ptice grabljivice objedinjuju i jedno i drugo, one rtvu najprije dostignu pa onda epaju. Taj proces najbolje dolazi do izraaja kod ptice grabljivice koja leti sama, svima vidljiva, preko velike udaljenosti. Ona je dala ovjeku oruje strijelu, dugo vremena najbre oruje koje je imao: svojim strijelama ovjek dostie plijen. Te ivotinje ve od ranog doba slue kao simbol moi. One predstavljaju ili bogove ili pretke vladara. Predak Dingis-kana97 bio je vuk. Soko Horus je bog egipatskog faraona. U afrikim carstvima lav

236

Masa i mo

Otada se na razli ite na ine pove ava fizi ka brzina kao svojstvo moi. Bilo bi suvino razmatrati njezino djelovanje u nae tehni ko doba. U sferu hvatanja pripada i jedna potpuno druk ija vrsta brzine, brzina raskrinkavanja. Pred nama stoji neko bezazleno ili pokorno bi e; strgnemo li mu masku s lica, vidimo da iza nje stoji neprijatelj. Da bi bilo djelotvorno, raskrinkavanje mora biti iznenadno. Ovu vrstu brzine moemo nazvati dramatskom. Dostizanje se ovdje ograni ava na sasvim malen prostor, ono se koncentrira. Zaklanjanje iza maske kao sredstvo prikrivanja je pradavno, a njegov je negativ raskrinkavanje. Od maske do maske mogu se posti i presudne promjene odnosa mo i. Protiv maskiranja neprijatelja borimo se maskiraju i sebe. Vladar poziva vojne ili gra anske dostojanstvenike na gozbu. Iznenada, kad najmanje o ekuju neprijateljstva, gosti bivaju sasije eni. Promjena jednog ponaanja u drugo to no odgovara nagloj promjeni maske. Brzina tog procesa dovedena je do vrhunca; samo o njoj ovisi uspjeh planiranog pothvata. Vladar, koji je svjestan svog stalnog pretvaranja, cijelo vrijeme o ekuje isto i od drugih. Zato misli da mu je dozvoljena i zapovje ena brzina kojom e ih preduhitriti. Ne e biti naro ito dirnut ako grekom ubije i nekog nedunog: u sloenom sistemu maski ovjek moe pogrijeiti. No, osjeat e se pogoenim ako mu zbog nedostatne brzine neki neprijatelj pobjegne.

Pitanje i odgovor
Svako ispitivanje je prodiranje. Tamo gdje se ono upotrebljava kao sredstvo mo i, ispitivanje zarezuje tijelo ispitanika kao no. Zna se to se u njemu moe na i; ispitiva se upu uje prema unutranjim organima sa sigurno u kirurga. Kirung odrava svoju rtvu na ivotu da bi o njoj vie saznao. Posebnu vrstu kirurga predstavlja onaj tko svjesno upotrebljava izazivanje lokalnog bola. On izaziva podraaj u odre enim dijelovima tijela rtve da bi saznao neto p.drugim dijelovima. Na pitanja o ekujemo odgovore; pitanja na koja ne dobijemo odgovor nalikuju na strelice odapete u zrak. Najbezazlenije je pitanje ono koje ostaje izolirano i ne povla i za sobom drugo pitanje. ovjek se kod nekog neznanca raspituje o nekoj zgradi. On ga upu uje do nje. ovjek se zadovoljava tim odgovorom i odlazi svojim putem. Neznanca je zadrao jedan trenutak. Prisilio ga je da se ne ega sjeti. to je njegov odgovor bio jasniji i saetiji, to se prije rijeio onoga tko pita. Neznanac nam je dao to smo o ekivali i vie nas nikada ne mora vidjeti.

237 Me utim, ispitiva ne mora biti zadovoljan time i moe postavljati daljnja pitanja. Ako ima mnogo pitanja, ispitanik brzo osje a nelagodu. Ne samo da mu ne daju da se fizi ki makne, ve svakim odgovorom otkriva jedan djeli sebe. Moda je ono to lei na povrini nevano, ali to od njega zahtijeva jedan neznanac. Ono to je na povrini, povezano je s onim to lei skriveno i to on mnogo vie cijeni. Nelagoda koju osje a ubrzo prelazi u nepovjerenje. Naime, pitanja pove avaju osje aj moi u ispitiva u; ona ga poti u da postavlja sve vie pitanja. Ispitanik mu se podvrgava tim vie to vie odgovara na pitanja. Sloboda li nosti dobrim dijelom lei u tome to je ovjek zati en od ispitivanja. Najja a je tiranija ona koja si doputa najja e pitanje. Pametan je odgovor koji prekida ispitivanje. Onaj tko si to moe dozvoliti postavlja protupitanja; to je iskuano sredstvo obrane me u jednakima. Onaj kome njegov poloaj ne dozvoljava da postavi protupitanje, mora dati iscrpan odgovor i tako otkriti ono to ispitiva eli uti ili mu lukavstvom mora oduzeti elju za daljnjim ispitivanjem. On moe laskanjem priznati trenuta nu nadmo ispitiva a, tako da je ovaj vie ne mora sam dokazivati. Moe skrenuti njegovu panju na druge, iji bi odgovori bili zanimljiviji ili iscrpniji. Ako se zna dobro pretvarati, moe prikriti svoj identitet. Tada se pitanje, tako re i, odnosi na nekog drugog, dok on sam uop e nije kompetentan za davanje odgovora. Pitanje, iji je krajnji cilj ra lanjenje, po inje dodirom. Ono dodiruje sve vie razli itih mjesta. Tamo gdje ispitiva nailazi na slab otpor, po inje prodirati u ispitanika. Ono to izvu e, odlae na stranu da bi to mogao -kasnije upotrijebiti; on to ne upotrebljava odmah. Najprije mora prona i ba ono za im traga. Iza pitanja uvijek stoji jasan cilj. Neodre ena pitanja, kao to su pitanja djeteta ili slaboumnog, nemaju snage i na njih se moe dati bilo kakav odgovor. Najopasnija je situacija ona gdje se zahtijevaju kratki, saeti odgovori. Uvjerljivo pretvaranje ili izbjegavanje u malo rije i je teko, ako ne i nemogu e. Najsiroviji na in obrane jest taj da se ovjek pretvara da je gluh ili da ne razumije. No, to nam pomae samo me u nama jednakima. Ina e, ja i moe slabijemu postaviti pitanje pismeno ili ga moe dati prevesti. Odgovor na takvo pitanje nas obvezuje mnogo vie. On se moe dokazati, a protivnik se moe na njega pozivati. ovjek koji je izvana bespomoan posee za svojim unutranjim orujem: unutranje oruje protiv pitanja jest tajna. Ona stoji kao neko drugo, bolje zati eno tijelo unutar prvog tijela; onaj tko mu se suvie priblii, mora biti spreman na neugodna iznena enja. Tajna se izdvaja iz svoje okolice kao neto gu e i uva u tami, koju mogu rasvijetliti samo malobrojni. Opasnost tajne uvijek je ve a od njezina stvarnog sadraja. Najvanije, moemo re i ono najgu e kod tajne, jest efikasna obrana od odgovora.

Pitanje / odgovor

pitanje i odgovor

238

Masa i mo

239

utnja na postavljeno pitanje nalikuje na odbijanje oruja od tita ili drugog oruja. utnja je ekstremni oblik obrane, koji ima isto toliko prednosti koliko i nedostataka. Onaj tko uti se, istina, ne odaje, ali se zato doima opasnijim nego to jest. Pretpostavlja se da u njemu ima vie nego to preuuje. On uti samo zato to ima previe toga to mora preutiti; zbog toga je jo vanije da ga ne ispustimo iz aka. Tvrdoglava utnja vodi do bolnog ispitivanja, do muenja. Meutim, uvijek, ak i u normalnim okolnostima, odgovor fiksira ispitanika. Ispitanik ga vie ne moe samo tako napustiti. Odgovor ga prisiljava da se postavi na odre eno mjesto i da tamo ostane, dok ispitiva moe gaati sa svih strana; on, tako rei, obilazi ispitanika i bira mjesto koje mu odgovara. Moe kruiti oko ispitanika, iznenaditi ga i zbuniti. Mijenjanje stajalita mu daje stanovitu slobodu, koju ispitanik nema. On posie za njim svojim pitanjem, i ako ga uspije dotai, tj. prisiliti na odgovor, onda ga je fiksirao na jednom mjestu. Tko si? Ja sam taj i taj. To zna i da vie ne moe biti nitko drugi, ili ga la dovodi u nepriliku. Ve mu je oduzeta mogunost da pobjegne pod nekom krinkom. Ako taj proces potraje neko vrijeme, moemo ga shvatiti kao neku vrstu sputavanja. Prvo se pitanje odnosi na identitet, drugo na mjesto. Budu i da oba pretpostavljaju jezik, elimo znati da li je zamisliva arhaina situacija koja je postojala prije pitanja rijeima, a koja odgovara tom pitanju. U njoj bi se mjesto i identitet jo morali poklapati, te bi jedno bez drugoga moralo biti besmisleno. Ta arhaina situacija postoji: rije je o ispitiva kom pipanju plijena. Tko si? Mogu li te pojesti? ivotinja koja neprestano traga za hranom dodiruje i njui sve to pronae. Ona svugdje gura svoj nos: mogu li te pojesti? Kakvog si teka? Odgovor na to je miris, pritisak ili beivotna ukoenost. Strano tijelo ovdje predstavlja svoje vlastito mjesto, koje upoznajemo njuenjem i dodirivanjem ili, prevedeno u ljudske obiaje: kojem dajemo ime. ini se da su u ranom odgoju djeteta dva procesa, koja se ukrtavaju, pretjerano intenzivirana; oni djeluju nerazmjerno, ali su ipak usko povezani. Roditelji neprestano daju sve vie stroih i naglaenijih zapovijedi, a dijete postavlja bezbroj pitanja. Ta su pitanja malenog djeteta kao plakanje za hranom, samo u jednom drugom, i ve viem obliku. Ona su bezazlena, zato to djetetu nipoto ne otkrivaju cijelo znanje roditelja; njihova nadmo ostaje ogromna. Kojim pitanjima dijete poinje? Meu najranijim pitanjima nalazimo ona koja se odnose na neko mjesto: Gje j e. ..? Druga su rana pitanja: Sto je to? i Tko? Vidimo kakvu ulogu ve kod djeteta igraju mjesto i identitet. Oni su prvo o emu se dijete raspituje. Tek kasnije, na kraju tree godine, poinju pitanja Zato?, a mnogo kasnije pitanja s Kada? i Kako dugo?, pitanja o vreme-

nu. Treba mnogo vremena da dijete stekne tone predodbe o vremenu. Pitanje koje poinje ispitiva kim dodirom nastoji, kao to smo ve rekli, prodrijeti jo dublje. Ono na stanovit na in ree, djeluje kao no. To se vidi iz otpora koji sasvim mala djeca pruaju dvostrukim pitanjima. Sto eli, jabuku ili kruku? Dijete e na to utjeti ili rei kruku, zato to je ta rije posljednja. No, djetetu je teko da stvarno donese odluku, da izabere jabuku ili kruku, jer u biti eli i jedno i drugo.102 To razdvajanje postaje najzaotrenije tamo gdje su mogua samo dva najjednostavnija odgovora, tj. da ili ne. Budui da su oni potpuno suprotni, da se isputa sve to lei izmeu njih, odluka kojom se priklanjamo jednom ili drugom neobino je vana i dalekosena. Prije nego to nekome postavimo neko pitanje, on esto ne zna to zapravo misli. Pitanje ga prisiljava da razdvoji za i protiv. Ukoliko je pitanje pristojno i ne vri nikakav pritisak, onda ispitanik sam izabire odgovor. U Platonovim dijalozima Sokrat je okrunjen kao neka vrsta kralja ispitivanja. On prezire sve uobiajene vrste mo i i uporno izbjegava sve to bi moglo podsjetiti na njih. Mudrost, u kojoj se sastoji njegova nadmo, moe od njega dobiti svatko tko eli. Meutim, on ne izraava mudrost u povezanim odgovorima, ve postavlja svoja pitanja. Dijalozi teku tako da on postavlja najvie i najvanija pitanja. Tako on svoje sugovornike vie ne isputa iz ruku te ih prisiljava na razliite odluke. Svoju vlast nad njima stjee iskljuivo pomou pitanja. Pri tome su vani obiaji koji ograniavaju ispitivanje. Ima nekih stvari koje ne smijemo pitati nepoznatog ovjeka. Ako to uinimo, vrimo na njega pritisak, prodiremo u njega; on ima razloga da se osjea povrijeenim. Nasuprot tome, sudrljivost ga mora uvjeriti u to koliko ga potujemo. S neznancem postupamo tako kao da je on jai, i to je jedna vrsta laskanja koja ga potie na isto takvo ponaanje. Samo tako, na odreenoj udaljenosti, kad nisu ugroeni pitanjima, kao da su svi snani i po toj snazi meusobno jednaki, ljudi se osjeaju sigurnima i miruju. Izvanredno vano pitanje jest pitanje o budunosti. Mogli bismo ga nazvati najviim od svih pitanja; ono je istodobno i najintenzivnije. Bogovi, ikojima je ono upueno, nisu duni dati odgovor. To je oajniko pitanje upueno najjaima. Bogovi nikada ne daju nedvosmislene odgovore, u njih ne moemo dublje prodirati. Njihove su izjave dvosmislene, i ne daju se ralanjivati. Sva pitanja upuena bogovima ostaju prva pitanja, na koja se moe dati samo jedan odgovor. Cesto se odgovor sastoji samo od znakova. Kod nekih naroda sve enici skupljaju te znakove u velike sisteme. Babilonci su

240

Mase } mo

nam ostavili tisue takvih znakova. Zanimljivo je da svaki od tih znakova stoji izoliran pored drugog. Oni ne slijede jedan iz drugog, i meu njima nema unutranje povezanosti. To su popisi znakova, i nita vie, tako da onaj tko zna sve te znakove, uvijek moe iz svakog znaka posebno zakljuiti neto o nekom izoliranom dogaaju u budunosti. Za razliku od toga, sasluanje rekonstruira prolost, i to svaku pojedinost tijeka zbivanja. Ono je okrenuto protiv slabijega. No, prije nego to se okrenemo tumaenju sasluanja, treba rei nekoliko rijei o jednoj instituciji koja je danas uhvatila korijena u veini zemalja, naime o opoj policijskoj registriranosti graana. Stvorila se odreena grupa pitanja, koja je svugdje ista i u sutini slui sigurnosti i redu. eli se znati koliko bi netko mogao postati opasan, tako da ga, im postane opasan, mogu odmah epati. Prvo pitanje, koje se slubeno postavlja svakom pojedincu, jest pitanje o imenu; drugo se odnosi na mjesto stanovanja, na adresu. Rije je, kao to ve znamo, o dva najstarija pitanja pitanja o identitetu i mjestu. Zanimanje, kao slijedee pitanje, otkriva njegovu djelatnost; na temelju toga i starosti zakljuuje se kakav je njegov utjecaj i ugled: kako mu treba pristupiti? Bra no stanje otkriva koliko ljudi ima u blioj okolici, bio to mukarac, ena ili djeca. Podrijetlo i nacionalnost ukazuju na njegova mogua uvjerenja: danas, u doba fanatinog nacionalizma, oni su karakteristiniji od vjere, koja je postala manje vana. Uz pomo svih tih podataka te slike i potpisa mnogo je toga ve utvreno. ' Odgovori na takva pitanja se prihva aju. Oni ispoetka nisu predmet sumnje. Tek pri sasluanju, koje ima odreeni cilj, pitanje postaje sumnjiavo. Onda se stvara sistem pitanja koji slui kontroli danih odgovora; sada bi svaki odgovor mogao biti netoan. Sasluavani stoji u neprijateljskom odnosu prema isljedniku. On, kao daleko slabiji, uspijeva uma i samo onda ako uvjeri iskljednika da nije neprijatelj. Sudsko ispitivanje naknadno pokazuje potpunu informiranost ispitivaa kao monika. Putovi kojima je ovjek iao, prostorije u kojima je bio, sati koje je proveo, koji su mu se onda inili slobodnim i nepra enim, iznenada postaju predmet progona. On mora ponovno prijei sve putove, ponovno ui u sve te prostorije, sve dok od one stare prole slobode ne preostane to manje. Sudac mora znati mnogo toga prije nego to donese presudu. Njegova se mo temelji upravo na tome to je sveznajui. Da bi postao sveznajui, sudac ima pravo na svako pitanje: Gdje si bio? Kad si bio tamc\? to si uinio? U odgovorima koji slue kao alibi jedno se mjesto suprotstavlja drugom, jedan identitet drugom identitetu. U to sam vrijeme bio na drugom mjestu. Nisam ja taj koji je to uinio. Jedanput je, veli se u jednoj srpskoj prii, oko podneva leala u travi kraj Dehse mlada seljaka djevojka i spavala. Njezin je zarunik sjedio kraj nje. U sebi je razmiljao kako bi se mogao ri-

jeiti zarunice. Onda je dola ena podnevka i poela mu postavljati pitanja. On je odgovarao a ona je stalno postavljala nova pitanja. Kad je odzvonio jedan sat, njegovo je srce stalo. ena podnevka ispitivala ga je sve dok nije umro.103

241

Tajna
Tajna je u sri moi. in vrebanja je po svom karakteru tajan. ovjek se skriva ili se prilagoava okolici, ne odajui se nijednim pokretom. Cijelo bie onoga koji vreba nestaje, ono se obavija tajnom kao nekom drugom koom i dugo eka u svojoj zasjedi. Stvorenje koje vreba karakterizira poseban spoj nestrpljenja i strpljivosti. Sto dulje vreba u zasjedi, to ja a postaje nada u iznenadni uspjeh njegove nakane. No, da bi na koncu neto uspjelo, njegova strpljivost mora beskonano rasti. Ako mu ponestane strpljenja samo trenutak prerano, sve je bilo uzalud, te mora, optereen razoaranjem, poeti iznova. Dok se hvatanje manifestira otvoreno, jer stravom eli pojaati svoje djelovanje, kod jedenja se od samog poetka sve ponovno odvija u mraku. Usta su tamna, a isto tako eludac i crijeva. Nitko ne saznaje i ne misli o tome to se neprestano dogaa u njegovoj utrobi. Najvei dio ovog najosnovnijeg procesa, probave, ostaje tajna. Ta tajna, koju stvara sam ovjek, aktivno poinje vrebanjem; ona zavrava nepoznata i pasivna u tami tijela. U toj ami svijetli jasno samo trenutak hvatanja, slian gromu, koji osvjetljava svoj vlastiti trenutak prolaznosti. Prava je tajna ono to se odvija u unutranjosti tijela. Vra, koji pomae drugima zahvaljujui svom poznavanju tjelesnih procesa, mora se podvri vrlo neobinim operacijama na vlastitom tijelu za vrijeme izuavanja svog zanata. Kod plemena Aranda u Australiji mukarac koji eli biti posveen u vraa upuuje se pred peinu u kojoj prebivaju duhovi. Tamo mu najprije bue jezik. Potpuno je sam, a njegovo posveenje obuhva a i to da se strano plai duhova. ini se da je hrabrost da bude sam upravo na takvom, naroito opasnom mjestu, pretpostavika za ovaj posao. Kasnije e ga, ikako vjeruju, ubiti, zabivi mu koplje od uha do uha, probivi mu tako glavu, a onda e ga duhovi poloiti u svoju peinu, gdje zajedno ive kao na nekakvom drugom svijetu. Za na je svijet on u nesvijesti, u onom mu svijetu vade sve unutranje organe i umjesto njih dobiva nove. Moramo pretpostaviti da su ti organi bolji nego obini, moda neranjivi ili takvi koji su manje osjetljivi na arobnjake zahvate. Tako ga jaaju za njegov posao, ali iznutra, jer njegova nova mo po inje u utrobi.

Bio je mrtav prije nego to smije poeti, no njegova smrt slui tome da se potpuno prodre u njegovo tijelo. Njegova je tajna poznata samo njemu i duhovima; ona lei u njegovu tijelu.104 Zanimljiv je obiaj opskrbljivanje vraa mnogobrojnim sitnim kristalima. On ih nosi sa sobom u svom tijelu, jer su mu neophodni za posao: pri lijeenju svakog bolesnika vra se intenzivno slui tim kameniima. Ponekad ih on sam daje pacijentima, a onda ih ponovno vadi iz njihova tijela. Bolest su u tijelu izazvali strani, vrsti dijelovi tijela bolesnika. To je kao neki posebni bolesniki novac, iji je teaj poznat samo vraevima. Osim ovog izuzetno intimnog lijeenja bolesnika, vra uvijek ara u daljinu. On potajno priprema sve mogue vrste iljatih arobnih drvaca i onda ih iz velike udaljenosti okre e prema rtvi, koju e, dok to ne bude ni slutila, pogoditi stravino djelovanje arolije. U ovom se sluaju koristi tajna vreban ja. Odapinju se, u zloj namjeri, manja koplja, koja ponekad postaju vidljiva na nebu kao komete. Sam je in vrlo brz, no djelovanje nastupa tek nakon stanovitog vremena. Svaki pripadnik plemena Aranda moe posebnim aranjem izazvati zlo. Samo vra evi u svojim rukama imaju obranu od zla. Oni su drukije zatieni zahvaljujui posveenosti i iskustvu. Neki vrlo stari vraevi mogu zazvati zlo na cijele grupe ljudi. Postoje takoer tri vrste stupnja moi. Najmoniji je onaj tko moe izazvati bolest kod najvie ljudi istodobno. Meu njima vlada velik strah od moi aranja neznanaca, koji ive u udaljenim mjestima. Njih se vjerojatno plae vie zato to sredstva protiv njihovih arolija ne poznaju tako dobro kao sredstva protiv svojih vlastitih. Osim toga, ovdje ne dolazi u obzir -odgovornost za zlodjela, koja uvijek postoji unutar vlastite grupe. Vraeva se mo smatra dobrom kao zatita od zla i za lijeenje bolesti. No, usporedno s tim on izaziva i mnogo zla. Nita loe ne dolazi samo od sebe, sve loe izaziva neki zlonamjerni ovjek ili duh. Sve to bismo mi nazvali uzrokom, oni nazivaju krivicom. Svaka je smrt ubojstvo, a ubojstvo zahtijeva osvetu. Nevjerojatna je slinost ovog svijeta sa svijetom paranoika. Pojedinosti o tome saznat emo u dva poglavlja o Sluaju Schreber na kraju ove knjige. Tamo je potanko opisan ak i napad na unutranje organe; nakon to su potpuno uniteni, nakon dugih patnji, oni oivljavaju, ovaj put neranjivi. I u svim svojim viim pojavnim oblicima mo zadrava svoj dvostruki karakter tajne. Od primitivnog vra a do paranoika samo je jedan korak. A od njih do vlastodrca, kakav se historijski razvio u mnogim dobro poznatim primjerima, takoer nije daleko. S jedne strane, tajna ovdje ima svoje aktivno podruje. Vlastodrac koji se slui tajnom dobro je poznaje te zna procijeniti njezi-

242

Masa i mo

no znaenje u svakom pojedinom trenutku. On zna na to vreba, kad neto eli uhvatiti, a zna i koga e iskoristiti kao svoje pomagae pri vrebanju. Budui da eli mnogo toga, on ima mnogo tajni, koje organizira u takav sistem u kojem se one meusobno uvaju. On jednom povjerava ovo, drugome ono, i brine se za to da se oni nikada ne poveu. Svakoga tko neto zna nadzire netko drugi, koji, meutim, nikada ne saznaje to u stvari nadzire u onome koji neto zna. On mora zabiljeiti svaku rije i svaki pokret ovjeka kojeg prati; budui da o tome esto obavjetava vlastodrca, on mu prenosi sliku i raspoloenje ovjeka kojeg nadzire. No, i nadziratelja takoer nadziru, te izvjetaj nekog drugog korigira njegov izvjetaj. Tako je vlastodrac uvijek informiran o pouzdanosti i sigurnosti posuda kojima je povjerio svoje tajne te moe procijeniti koja je od tih posuda postala tako puna da bi mogla prekipjeti. On je jedini koji ima klju za sloeni sistem tajne, organiziran na bazi ladica. Ako ga povjeri nekom drugom, osjea se ugroenim. Mo obuhvaa nejednaku raspodjelu prozivanja. Vlastodrac prozire druge, ali ne doputa da oni prozru njega. Najutljiviji mora biti on sam. Nitko ne smije znati njegove stavove ni namjere. Klasian primjer takve zagonetke bio je Filippo Maria, posljednji Visconti. Njegovo je milansko vojvodstvo predstavljalo velesilu u Italiji 15. stoljea. Nitko ga nije nadmaio u sposobnosti skrivanja tajni. On nikada ne bi otvoreno rekao to eli, ve je sve prikrivao specifinim nainom izraavanja. Kad nekoga vie nije volio, hvalio ga je i dalje; ako je dao da se netko odlikuje astima i poklonima, time bi ga optuivao za estinu ili glupost i dao mu da osjeti da ne zasluuje svoju sreu. Ako je elio da netko bude u njegovoj okolici, dugo bi ga privlaio k sebi, dodvoravao mu se, a onda odbacivao. Kad je pogo eni onda mislio da je zaboravljen, on bi ga opet pozvao k sebi. Ako bi ljudima koji su za njega napravili neko zasluno djelo iskazao neku milost, onda bi neobino prepredeno ispitivao o tome druge, kao da sam nita ne zna o iskazanoj milosti. U pravilu je davao neto drugo od onoga to se molilo, i uvijek drukije nego to je netko elio. Ako je nekome elio dati poklon ili iskazati neku ast, onda bi ga danima prije toga ispitivao o nebitnim stvarima, tako da ovaj ne bi pogodio njegove namjere. Zaista, da bi prikrio svoje najdublje namjere pred drugima, tuio se na iskazivanja milosti koja je odobrio on sam ili na izvrenje smrtnih presuda koje je sam zapovjedio.105 U ovom posljednjem sluaju on djeluje tako kao da nastoji sauvati svoje tajne i pred samim sobom. On gubi iz vida njihov svjesni i aktivni karakter, i osjea sklonost prema pasivnom obliku tajne, koju ovjek nosi u tami vlastite tjelesne upljine; koju uva tamo gdje je vie nikada ne moe saznati; tamo gdje je zaboravlja i on sam.

243

Tajna Kraljevi imaju pravo uvati svoje tajne pred ocem, majkom, braom, enama i prijateljima. Tako pie u arapskoj Knjizi o kru-ni, koja sadri mnoga stara predan ja s dvora Sasanida. Perzijski kralj Kosroes II, pobjedonosni, izmislio je posebne metode iskuavanja diskrecije ljudi koje je elio iskoristiti. Kad je znao da su dvije osobe iz njegove okolice bliski prijatelji i da se o svemu, odnosno protiv svega slau, povezao bi se s jednim od njih i povjerio mu tajnu koja se odnosila na njegova prijatelja: povjerio bi mu da je odluio smaknuti njegova prijatelja te bi mu, prijetei mu kaznom, zabranio da tu tajnu oda pogoenom. Od tog bi trenutka promatrao dranje ugroenoga pri dolasku i odlasku iz palae, boju njegova lica i ponaanje dok bi stajao pred kraljem. Ako bi ustanovio da se njegovo ponaanje ni u emu nije promijenilo, znao bi da mu onaj drugi nije odao tajnu. Tada bi onog prvog uinio svojim bliim povjerenikom, iskazivao bi mu posebno potovanje, postavio ga na vii poloaj i iskazivao mu svoju naklonost. Kasnije, kad bi ostao s njim nasamo, rekao bi mu: Namjeravao sam pogubiti onog ovjeka zbog nekih vijesti koje sam dobio o njemu; ali, nakon pobliih ispitivanja, utvrdio sam da je sve to neistina.106 Meutim, kad bi zamijetio da se ugroeni plai, da se dri po strani i okre e lice, shvatio bi da je njegova tajna odana. Onda bi bacio izdajnika u nemilost, degradirao ga i postupao s njim nemilosrdno. Meutim, drugome je stavio do znanja da je elio samo iskuati njegova prijatelja povjerivi mu svoju tajnu. Tako bi povjerovao utljivosti nekog dvorjanina tek onda kad bi ga prisilio da izda svog najboljeg prijatelja. Najveu je utljivost osigurao samome sebi. Onaj tko nije sposoban sluiti kralju, rekao je, taj sam po sebi nita ne vrijedi, a tko sam po sebi nita ne vrijedi, iz toga se ne da izvui nikakva korist. Mo utnje uvijek se jako cijeni. Ona znai da se ovjek moe oduprijeti svim vanjskim povodima koji ga potiu na govor, a takvih ima bezbroj. On ne odgovara ni na to, kao da ga nita ne pitaju. Ne doputa da drugi zamijete da li mu se ovo ili ono svia, ili ne. On uti, iako nije nijem. Meutim, on sve uje. Stoika vrlina mirno e morala bi u krajnjem sluaju voditi do utnje. utnja pretpostavlja tono poznavanje onoga to se preuuje. Budui da ovjek praktiki ne uti zauvijek, on bira izmeu onoga to se moe rei i onoga to e preutjeti. Preueno je ono bolje poznato. Ono je preciznije i dragocjenije. utnja ga ne samo titi ve se zahvaljujui njoj koncentrira. ovjek koji mnogo uti djeluje u svakom sluaju koncentriranije. Drugi misle da on mnogo zna zato to uti. Misle da mnogo razmilja o svojoj tajni. On susree svoju tajnu svaki put kad je mora sauvati. Dakle, onaj tko uti ne smije zaboraviti tajnu. Drugi ga potuju zbog toga to ga tajna sve vie i vie pe e, to u njemu ja a, a da je on ipak ne odaje.
244 Masa
i mo

245

utnja izolira. Onaj tko uti usamljeniji je od onih koji govore. Zbog toga mu se pripisuje sposobnost odvajanja od drugih. On je uvar odreenog blaga, koje se nalazi u njemu. utnja oteava preobraavanje. Onaj tko u sebi stoji na strai, ne moe se udaljiti s tog straarskog mjesta. utljivac se moe preruiti, ali vrlo ukoeno. On moe nositi odreenu masku, ali se vrsto dri te maske. Njemu je uskraena fluidnost preobraavan ja. Njegovo je djelovanje neizvjesno i ne moe se predvidjeti kamo e ga odvesti preputanje tom preobraaju. ovjek uvijek uti onda kad se ne eli preobraziti. U utnji nestaju svi povodi za preobraaj. Zahvaljuju i govoru poinju se razvijati veze meu ljudima, dok se u utnji one okamenjuju. utljivac ima tu prednost da svi vie o ekuju njegovu izjavu. Njoj pridaju ve e zna enje. Ona je saeta i izolirana, i na taj se nain pribliava zapovijedi. Umjetno stvorena razlika izmeu onoga koji zapovijeda i onoga koji mu se mora pokoravati, zna i da nemaju zajedniki jezik. Oni ne smiju razgovarati jedan s drugim, kao da to ne mogu. U svim se okolnostima odrava privid da meu njima ne moe postojati drugo sporazumijevanje osim zapovijedi. Zato oni koji izdaju zapovijedi unutar sfere svoje funkcije postaju utljivi. Meutim, tako se ovjek navikne i na to da od utljivaca, koji konano progovore, oekuje izjave koje nalikuju na zapovijedi. Sumnja koja se javlja prema svim slobodnijim oblicima vladavine, i prezir prema njima, kao da uope ne mogu ozbiljno funkcionirati, posljedica je njihova nedostatka tajanstvenosti. Rasprave a parlamentu odvijaju se meu stotinama ljudi, a njihov je pravi smisao u njihovoj otvorenosti. Izraavaju se suprotna miljenja i dolazi do borbe miljenja. Cak i sjednice, koje se proglaavaju tajnim sjednicama, teko u potpunosti ostaju tajne. Profesionalna radoznalost tampe i zanimanje financijskih institucija esto dovode do indiskrecije. Smatra se da pojedinac ili vrlo malena grupa ljudi oko njega mogu sa uvati tajnu. ini se najsigurnijim da se savjetovanja odvijaju u .sasvim malim grupama, koje su stvorene uz uvjet da uvaju tajnu i za izdaju snose najtee sankcije. No, najbolje je kad odluku nosi u sebi pojedinac. Mogue je da je ni on sam nije svjestan prije nego to je donese, a kad jedanput izda zapovijed, ona se brzo izvrava. Velik dio ugleda diktature treba pripisati tome da je u njima snaga tajne koncentrirana, dok se ona u demokracijama dijeli na mnogo ljudi, i tako rasipa. Ironi no se govori da se u demokraciji sve uniti govorom. Svatko pria, svatko se u sve mijea, nita se ne dogaa, zato to je sve unaprijed poznato. Dobiva se dojam da se ljudi ale na nedostatak odlunosti, a u stvari su razoarani zbog nedostatka tajanstvenosti.

Suenje i osudivanje

246

Masa i mo

247

Ljudi su spremni podnijeti mnogo toga pod uvjetom da to dolazi kao neto iznenadno i nepoznato. ini se da se za podanika, koji sam nije nita, posebno slugansko uzbuenje sastoji u tome da zavri u elucu nekog monika. Nitko ne zna to se u stvari dogaa, ini kada se dogaa; moda drugi imaju ogromnu prednost. ovjek odano eka i trepti i nada se da e on postati izabrana rtva. U tom stavu moemo vidjeti apoteozu tajne. Sve se drugo podvrgava glorificiranju tajne. Nije toliko vano to se dogaa, samo ako se doga a s uarenom iznenadnou vulkana, neo ekivano i neodoljivo. Meutim, sve tajne koje su s jedne strane i u jednim rukama, moraju naposljetku biti fatalne: ne samo za onoga tko ih posjeduje, to samo po sebi ne bi bilo tako vano, ve isto tako za sve pogo ene, to je izvanredno vano. Svaka je tajna eksplozivna, i njena se unutranja vruina poveava. Zakletva kao zapor tajne istodobno je i mjesto na kojem se ona ponovno otvara. Tek se danas moe vidjeti kako tajna moe postati opasna. Ona se punila sve veom moi u razliitim sferama, koje su samo na izgled meusobno neovisne. Tek to je pravi diktator, protiv kojeg je ujedinjeni svijet vodio rat, bio mrtav on se ponovno pojavio u vidu atomske bombe, opasniji nego ikada, mnoe i se brzo u svojim potomcima. Koncentracijom tajne moemo nazvati odnos izmeu broja onih na koje se tajna odnosi i broja onih koji je uvaju. Prema toj definiciji lako je shvatiti da su nae moderne tehnike tajne najkoncentriranije i najopasnije od svih koje su ikada postojale. One se odnose na sve, no u njih je upuen samo neznatan broj ljudi, a o petorici ili desetorici ovisi da li e se primijeniti ili ne.

Suenje i osuivanje
Dobro je poeti od fenomena koji je svima dobro poznat, od uitka koji prua osudivanje. Loa knjiga, veli netko, ili loa slika, postavljajui se tako kao da ima rei neto konkretno. U svakom sluaju, izraz njegova lica pri tome odaje da on to rado govori. Forma te izjave zavarava, i ona vrlo brzo prelazi u neto osobno. Lo pjesnik ili lo slikar, veli se ubrzo nakon toga, a to zvui kao da netko veli lo ovjek. ovjek svugdje ima priliku da svoje poznate, nepoznate i samoga sebe uhvati pri ovom procesu osuivanja. Neporeciva je radost koju nam prua negativna ocjena. Rije je o nemilosrdnoj i okrutnoj radosti, koju nita ne moe obuzdati. Sud je sud samo onda kad se daje s nekom vrstom neobi-

ne sigurnosti. On ne poznaje blagost, isto kao to ne zna za opreznost. ovjek ga brzo nalazi; on najvie odgovara svojoj biti onda ikad se donosi bez razmiljanja. Strastvenost koju odaje svaki sud, povezana je s brzinom s kojom se donosi. Bezuvjetni i nagli sud ocrtava se kao radost na licu onoga tko taj sud donosi. U emu se sastoji ta radost? ovjek gura neto od sebe, u niu grupu, pri emu se pretpostavlja da on sam spada u grupu boljih. ovjek uzdie sebe poniavajui druge. Smatra se prirodnim i nunim da postoje dvije strane, koje zastupaju suprotne vrijednosti. Bez obzira na to to se smatralo dobrim, ono postoji zato da bi se razlikovalo od zla. ovjek sam odreuje to pripada jednom, a to drugom. Na taj nain ovjek prisvaja mo suca. Jer, sudac samo prividno stoji izmeu obje strane, na granici koja dijeli dobro od zla. On u svakom sluaju smatra da se nalazi na strani dobra; opravdanost njegova poloaja velikim dijelom poiva na tome da on nesumnjivo spada u podruje dobra, kao da je tamo roen. On, tako rei, oduvijek sudi. Njegov je isud obvezan. Stvari o kojima donosi sud, tono su odreene; njegovo je iroko znanje o dobru i zlu rezultat njegova velikog iskustva. No, i oni koji nisu suci, koje nitko nije imenovao za suce, koje nitko tko je pri zdravoj pameti ne bi postavio za suce, neprestano uzimaju sebi pravo na to da donose sudove, na svim podrujima. Za to se ne zahtijeva nikakvo poznavanje odreenog podruja: oni koji izriu sudove zato to ih se stide, mogu se izbrojati na prste. Bolest vrednovanja jedna je od najrairenijih bolesti meu ljudima, od koje boluju praktiki svi. Pokuajmo razotkriti njezine korijene. ovjek ima duboku potrebu da sve ljude koje moe zamisliti stalno svrstava u odreene grupe. Budui da nestalni, amorfni broj prisutnih dijeli na dvije grupe koje suprotstavlja jednu drugoj, on im pridaje neku vrstu zbijenosti. On ih u sebi okuplja, kao da se moraju jedna s drugom boriti; ini ih ekskluzivnima i ispunjava neprijateljstvom. Onako kako ih on zamilja, onako kako eli, te grupe mogu samo biti jedna protiv druge. Razlikovanje dobra i zla pradavno je sredstvo dualistike klasifikacije, koje, meutim, nikada nije sasvim pojmovno ni sasvim miroljubivo. Napetost meu njima je vana, a onaj tko sudi stvara i obnavlja tu napetost. U osnovi ovog procesa lei sklonost prema stvaranju neprijateljskih hajki. Ona mora u krajnjoj liniji dovesti do ratne hajke. Ona se prorjeuje zato to se odnosi na sva mogua podruja i djelatnosti. No, i onda kad se odvija miroljubivo, ak kad se ini da je dovrena jednom ili dvjema rijeima osude, uvijek postoji klica sklonosti da se ona jo vie razvija, da se tjera do aktivnog i krvavog neprijateljstva dviju hajki.

opratanja Pomilovanje

248

Masa i mo

Tako svatko tko stoji usred tisuu odnosa u svom ivotu pripada bezbrojnim grupama dobrih, koje su suprotstavljene istom broju grupa zlih. O samom povodu ovisi da li e se ova ili ona grupa uzbuditi i pretvoriti u hajku te napasti neprijateljsku hajku prije nego to je ova pretekne.

Mo opratanja Pomilovanje
Mo opratanja je mo koju ima i pridrava svatko. Bilo bi neobino izgraditi jedan ivot prema inima opratanja koje si ovjek dozvoljava. ovjek paranoine strukture je ovjek ikoji teko ili uop e ne oprata, koji dugo razmatra stvar, koji ne zaboravlja nita to bi trebalo oprostiti, koji konstruira fiktivne neprijateljske postupke zato da ih ne bi oprostio. U ivotu takvih ljudi najvei se otpor javlja protiv bilo koje vrste opratanja. No, u sluaju kad takvi ljudi dou na vlast te zbog toga moraju dati oprost, to se dogaa samo prividno. Vlastodrac nikada stvarno ne oprata. Svaki se neprijateljski in tono pamti, prikriva ili uva. Ponekad se on daje u zamjenu za stvarnu pokornost; velikoduna se djela vlastodraca uvijek doga aju u tom smislu. Oni toliko eznu za tim da pokore sve to im se suprotstavlja, da za to esto pla aju pretjeranu cijenu. Nemoni pojedinac, koji se vlastodrcu ini neobino snanim, ne vidi koliko je ovome vano da mu se u potpunosti pokore svi. On moe procijeniti jaanje svoje moi samo prema njezinoj stvarnoj snazi, ako za to uope ima osjeaj, te nikada nee shvatiti to uzvienom kralju znai sagibanje koljena posljednjeg, zaboravljenog, sirotog podanika. Zanimanje biblijskog Boga za svakog, njegova upornost i briga s kojom vodi rauna o svakoj dui, mogu sluiti kao vii uzor svakom vladaru. On je i ustanovio sloenu trgovinu oprostima: onaj tko mi se podvrgava, toga ponovno uzimam u svoju milost. No, nakon toga on tono promatra ponaanje zarobljenoga, pa moe, budui da je sveznajui, lako zamijetiti da li ga netko vara. Nema nikakve sumnje da mnogobrojne zabrane postoje samo zato da bi podupirale mo onih koji mogu naslutiti i oprostiti krenje tih zapovijedi. Pomilovanje je vrlo visok i koncentriran in mo i, koji pretpostavlja donoenje osude; inu pomilovanja mora prethoditi osuda. U pomilovanju lei i izabranost. Nije uobiajeno da se pomiluje vie od odreenog, ogranienog broja osuenih. Onaj koji kanjava pazit e da ne bude preblag, i ak kad se pretvara da se strogost izvrenja kazne protivi njegovoj unutranjoj prirodi, vid-

249 jet e nunost toga u svetoj nunosti kanjavanja i time sve opravdati No, on e uvijek ostaviti otvoren put milosti, bilo tako da se u izabranim sluajevima sam odluuje na pomilovanje, ili tako da preporuuje pomilovanje nekoj vioj instanci koja je za to zaduena. Mo dosee vrhunac tamo gdje do pomilovanja dolazi u posliednjem trenutku. Upravo kad se treba izvriti donesena presuda, pod vjealima ili pred puanim cijevima onih koji su za to odreeni, pojavljuje se pomilovanje kao nov ivot. Granica se moi sastoji u tome da ne moe mrtve vratiti u ivot; no, u tom, do krajnjeg trenutka odga anom inu pomilovanja vlastodrac stvara a sebi dojam da je prekoraio i tu granicu.

Zapovijed

Zapovijed: Bijeg i alac

Zapovijed je zapovijed: o zapovijedi se do sada tako malo razmiljalo, vjerojatno zato to ima karakter neeg konanog i neospornog. Ljudi je primaju kao neto to je uvijek postojalo kao takvo, ona se ini prirodnom i neophodnom. Od malih smo nogu naueni na zapovijedi, a od njih se velikim dijelom sastoji ono to nazivamo odgojem; i ivot odraslih proet je zapovijedima, bilo da se radi o sferi rada, borbe ili vjere. ovjek se gotovo nikada nije zapitao to je zapravo zapovijed; da li je ona zaista tako jednostavna kao to se ini, da li unato brzini i lakoi, s kojom postie ono to oekuje, ne ostavlja u ovjeku koji joj se pokorava druge, dublje, moda ak neprijateljske tragove. Zapovijed je starija od jezika, inae je psi ne bi mogli razumjeti. Kroenje ivotinja temelji se upravo na tome da one naue shva ati to se od njih eli, iako ne znaju jezik. Kratkim, vrlo jasnim zapovijedima, koje se u na elu ni po emu ne razlikuju od onih koje se izdaju ljudima, krotitelj pokazuje ivotinjama svoju volju. Ono je slijede, isto kao to se dre zapovijedi. Opravdano je, dakle, pretpostaviti da su korijeni zapovijedi vrlo stari; u najmanju je ruku jasno da zapovijed u nekom obliku postoji i izvan svijeta ljudskog drutva. Najstariji uinak zapovijedi jest bijeg. ivotinji bijeg diktira netko ja i, neko stvorenje izvan nje. Bijeg je samo prividno spontan; on je uvijek izazvan opasnou; ni jedna ivotinja nee pobjei ako ne nasluti opasnost. Zapovijed za bijeg je jasna i direktna kao pogled. Od samog poetka jedan od bitnih uvjeta bijega jest razliitost obaju stvorenja, koja na taj nain dolaze meusobno u vezu. Jedno stvorenje stavlja drugome na znanje da ga eli pojesti; zbog toga je bijeg smrtno ozbiljan. Zapovijed prisiljava slabiju ivotinju na kretanje, bez obzira na to da li je ja a ivotinja stvarno progoni ili ne. Bitna je jedino snaga prijetnje: pogleda, glasa, prijeteeg izgleda. Dakle, zapovijed se izvodi iz zapovijedi za bijeg: ona se u svom izvornom obliku zbiva izmeu dvije ivotinje razliite vrste, od kojih jedna ugroava drugu. Velika razlika u snazi dviju ivotinja, injenica da je jedna od njih moemo rei naviknuta na to da drugoj slui kao plijen, nepromjenjivost tog odnosa, koji je, ini se, po-

Zapovijed: Bijeg i alac

252

M asa i mo

stojao oduvijek, sve to zajedno daje tom procesu neto apsolutno i neopozivo. Bijeg je jedina i posljednja instanca kojoj se moe poaliti protiv ove smrtne presude. Rika lava koji odlazi u lov u stvari je smrtna presuda: to je jedan od glasova njegova jezika koji razumiju sve njegove rtve; a mogu e je da je ta prijetnja jedino to je njima, koji su inae tako razliiti, u stvari zajedniko. Najstarija zapovijed koja je izdana mnogo prije postanka ovjeka jest smrtna presuda koja rtvu prisiljava na bijeg. To treba imati na umu kad razmiljamo o izdavanju zapovijedi meu ljudima. Smrtna presuda i njezina stravina nemilosrdnost provlae se kroz svaku zapovijed. Sistem zapovijedanja meu ljudima organiziran je tako da ovjek obino izbjegava smrt; no strah pred smru, prijetnja, uvijek postoji u svakoj zapovijedi; a ouvanje i izvrenje stvarnih smrtnih presuda dri budnim strah od svake zapovijedi, od zapovijedanja openito. No, zaboravimo na trenutak ono to smo utvrdili o korijenima zapovijedi i okrenimo se zapovijedi bez predrasuda, kao da je tek sada postala predmet naeg razmatranja. Ono to kod zapovijedi najprije uoavamo jest to da zapovijed izaziva neku radnju. Isprueni prst koji pokazuje u odreenom smjeru moe djelovati kao zapovijed: sve se oi koje zamijete taj prst okreu u istom pravcu. ini se da je izazvana radnja, iji je pravac odreen, jedino to zapovijed eli postii. Osobito je vano irenje u jednom pravcu; okretanje ili mijenjanje tog pravca nije dozvoljeno. Zapovijed ne dozvoljava protivljenje. Zapovijed nije predmet ra'sprave, objanjavanja ili sumnje. Ona je saeta i jasna, zato to se mora razumjeti na licu mjesta. Ako se zapovijed shvati sa zakanjenjem, ona gubi snagu. Svaki put kad se zapovijed ponovi, a ne izvede, ona gubi neto od svog ivota; onda nakon nekog vremenu lei iscrpljena i nemona na tlu, pa je bolje da je u takvoj situaciji vie ne oivljavamo. Jer radnja to je zapovijed izaziva vezana je za svoj trenutak. Ona se moe odrediti i za kasnije, ali mora biti odreena, bilo tako da se izgovori ili da postane jasna zahvaljujui prirodi zapovijedi. Radnja koja se izvrava na zapovijed razlikuje se od svih drugih radnji. Ona se doivljava kao neto tue; sjeanje na nju nas donekle poga a. Neto to nam ne pripada prolazi brzo pored nas kao neki strani vjetar. Hitnost radnje koju zahtijeva zapovijed moe doprinijeti tome da je u sebi vidimo kao neto tue; no, to nije dostatno objanjenje. Za zapovijed je vano da dolazi izvana. ovjek sam ne bi doao do zapovijedi. Ona pripada uvjetima ivota koji su nam nametnuti; nitko ih ne razvija u sebi. Cak i onda kad pojedinci iznenada istupaju s ogromnim brojem zapovijedi elei utemeljiti novu vjeru ili obnoviti neku staru, oni uvijek strogo uvaju privid da im je taj teret nametnut izvana. Tvrde da im je tako

zapovje eno; i iako moda u drugim stvarima lau, u ovome su uvijek iskreni; oni zaista vjeruju da ih je netko poslao. Meutim, mora se priznati da je jai onaj korijen zapovijedi po kojem je ona neto tue. ovjek se pokorava zato to se ne bi mogao boriti s izgledima na uspjeh; zapovijeda onaj tko bi pobijedio. Mo zapovijedi ne smije se dovoditi u sumnju; ako ta mo popusti, onda se mora ponovno dokazati u borbi. Obino se ta mo priznaje dugo vremena. Nevjerojatno je kako se rijetko zahtijevaju nove odluke; stare djeluju dugo vremena. Pobjedonosne borbe ive dalje u zapovijedima; svaka izvrena zapovijed obnavlja neku staru pobjedu. Gledano izvana, mo onoga koji zapovijeda neprestano raste. Poveava se svaka i najmanja zapovijed. Ne samo da se zapovijed izdaje onako kako to koristi onome koji se njome slui: u prirodi same zapovijedi, u potivanju na koje ona nailazi, u prostoru koji dijeli, u -njezinoj otroj preciznosti u svemu tome ima neeg to moi jami sigurnost i rast njezina podruja. Mo odailja zapovijedi kao oblak magi nih strelica; pogo ene se rtve same donose pred monika, pozvane, pogoene i voene strijelama. No, ako poblie razmotrimo zapovijed, vidjet emo da njezina jednostavnost i jedinstvo nisu tako apsolutne i neosporne kao to nam se ini na prvi pogled. Zapovijed se moe ralaniti. Ako je uope elimo shvatiti, moramo je ralaniti. Svaka se zapovijed sastoji od poticaja i alca. Poticaj prisiljava primaoca zapovijedi na izvrenje, i to u skladu sa sadrajem zapovijedi. alac ostaje u onome tko je izvrava. Ako zapovijedi normalno funkcioniraju, kao to se od njih oekuje, alac se uope ne vidi. On je skriven i ovjek ne sluti da on postoji; on se moda pokazuje u gotovo nezamijeenom tihom otporu koji prethodi pokoravanju zapovijedi. Meutim, alac tone duboko u ovjeka koji je izvrio neku zapovijed i tamo ostaje nepromijenjen. alac je najnepromjenljiviji od svih duevnih tvorevina. Sadraj zapovijedi ostaje u alcu; .njegova snaga, doseg i ogranienja, sve je to zauvijek unaprijed odreeno u trenutku izdavanja zapovijedi. Mogu proi godine i desetljea prije nego to se onaj potonuli i sauvani dio zapovijedi, umanjena slika i prilika te zapovijedi, ponovno pojavi. No, vano je znati da se nijedna zapovijed ne gubi; izvrenje zapovijedi ne znai i njezin kraj, jer se ona pohranjuje zauvijek. Najvie se zapovijedi izdaje djeci. Pravo je udo da se ona ne slome pod njihovim teretom i da preivljavaju zapovjedniko ponaanje svojih odgajatelja. injenica da ona sve te zapovijedi kasnije prenose na svoju djecu, i to isto tako okrutno kao njihovi odgajatelji, prirodna je kao grizenje i govorenje. No, ono to ovjeka uvijek iznova iznenauje jest nepromijenjeni oblik u kojem se uspijevaju ouvati zapovijedi iz 'najranijeg djetinjstva; ovjek ih ima pri

253

Trzaj i strah od zapovijedanja

254

ruci im slijedea generacija poalje svoje rtve. Nijedna se zapovijed nije ni mrvicu promijenila; ona je isto tako mogla biti izdana prije jednog sata, a u stvari je izdana prije dvadeset, trideset ili vie godina. Snaga s kojom dijete prima zapovijedi, ustrajnost i vjernost s kojom ih uva, nije njegova pojedina na zasluga. Inteligencija ili posebna nadarenost s time nemaju nikakve veze. Svako, pa i najobinije dijete, ne gubi i ne oprata nijednu zapovijed pomo u koje su ga zlostavljali. Ne mijenja se, dakle, lik zapovijedi, koja je u ovjeku ostala kao alac, pohranjena i nepromjenljiva, ve izgled tog ovjeka, ono po emu ga drugi prepoznaju, dranje njegove glave, izraz usana, njegov pogled. On e ponovno izdati tu zapovijed u nepromijenjenom obliku, no za to mu se mora pruiti prilika; nova situacija u kojoj se oslobaa zapovijedi, mora biti slika i prilika one u kojoj ju je primio. Obnavljanje takvih ranih situacija, pogotovo u obratu, jedan je od velikih izvora duevne energije u ivotu ovjeka. Kao to smo rekli, poticaj da se postigne ovo ili ono, najdublji je nagon za oslobaanjem od zapovijedi koje smo jednom primili. Samo izvrena zapovijed ostavlja alac u onome koji joj se pokorio. Onaj tko izbjegava zapovijedi, ne mora ih u sebi pohranjivati. Slobodan je ovjek samo onaj koji je nauio izbjegavati zapovijedi, a ne onaj koji ih se tek naknadno oslobaa. No, najneslobodniji je, bez sumnje, onaj koji treba najdulje vremena da se oslobodi zapovijedi ili onaj koji to ne uspijeva uiniti nikada. Nijedan neoptere eni ovjek ne smatra da nije slobodan ako slijedi svoje nagone. Cak i tamo gdje oni postaju najjai i gdje njihovo zadovoljstvo vodi do opasnih i zamrenih situacija, pogoeni e imati osjeaj da djeluje u skladu sa svojim unutranjim eljama. No, on se okree protiv zapovijedi koja mu je poslana izvana i koju mora izvriti: u tom sluaju svatko govori o pritisku i pridrava sebi pravo na obrat ili pobunu.

255

tetu. Zapovijed kakvu mi poznajemo jako se razvila u odnosu na svoj bioloki izvor. Ona se pripitomila. Primjenjujemo je na ope drutvene, ali i na bliske odnose u zajednikom ivotu ljudi; u dravi ona igra isto tako vanu ulogu kao u obitelji. Ona izgleda potpuno drukije od one koju smo opisali kao zapovijed za bijeg. Gospodar zove svog roba: on dolazi iako zna da e dobiti neku zapovijed. Majka zove svoje dijete: dijete ne bjei od nje uvijek. Iako ga zasipaju svim vrstama zapovijedi, ono u cjelini ostaje krotko. Ono ostaje u blizini majke te joj tr i u susret. Isto vrijedi za psa: on ostaje uz svog gospodara a na zviduk odmah dotr i k njemu. Kako je dolo do ovog pripitomljavanja zapovijedi? to je prijetnju smr u uinilo bezopasnom? Objanjenje takvog razvoja lei u injenici da u svakom od tih sluajeva postoji nekakvo podmiivanje. Gospodar daje svom psu ili robu neto za jelo, majka hrani dijete. Stvorenje koje se nalazi u podanikom odnosu navikava se na to da hranu dobiva iz ruke. Rob ili pas dobivaju hranu samo od svog gospodara, i nitko im drugi ne mora, zapravo ne smije davati hranu. Posjedniki se odnos djelomice sastoji u tome da svu hrana dobivaju iz ruku gospodara. No, dijete se uope ne moe hraniti samo. Ono se od samog poetka nalazi na majinim prsima. Izmeu davanja hrane i zapovijedi stvorila se bliska povezanost. Ta povezanost se vrlo jasno pokazuje u praksi kroenja ivotinja. Kad ivotinja uini ono to se od nje zahtijeva, dobiva neku poslasticu iz ruku krotitelja. Pripitomljavanje zapovijedi zna i da se zapovijed pretvara u obeanje hrane. Umjesto da joj prijeti smr u i da je nagoni u bijeg, ovjek obeava ivotinji ono to je svakom stvorenju na prvom mjestu i dri svoje obeanje. Umjesto da gospodara poslui kao hrana i da bude pojedeno, stvorenje koje prima takva zapovijed samo dobiva hranu. Takvo denaturiranje bioloke zapovijedi za bijeg, odgaja ljude i ivotinje u neku vrstu dobrovoljnih zarobljenika, pri emu postoje svi mogui stupnjevi i nijanse tog zarobljenitva. No, ono u cjelini ne mijenja sutinu zapovijedi. Prijetnja uvijek ostaje sadrana u svakoj zapovijedi. Ona je, dodue, ublaena, ali postoje izriite sankcije koje slijede u sluaju neizvravanja zapovijedi: one mogu biti vrlo stroge, a najstroa je ona izvorna, naime smrt.

Pripitomljavanje zapovijedi
Zapovijed za bijeg, koja sadri prijetnju smru, pretpostavlja veliku razliku u moi izmeu sudionika. Onaj koji drugoga nagoni u bijeg, mogao bi ga ubiti. Osnovna situacija u prirodi proizlazi iz injenice da se mnoge ivotinjske vrste hrane ivotinjama. One ive od drugih vrsta. Zbog itoga se veina ivotinja osjea ugroenim od te druge vrste te od njih, tuih i neprijateljski raspoloenih, dobiva zapovijed za bijeg. Meutim, ono to u obinom ivotu nazivamo zapovijedi, odvija se izmeu ljudi: gospodar zapovijeda svom robu, majka svom dje-

Trzaj i strah od zapovijedanja

Zapovijed je kao strelica. Ona se odapinje i poga a. Prije nego sto odapinje strelicu, onaj tko izdaje zapovijed cilja u metu. Svojom

zapovijedi eli pogoditi tono odreeno stvorenje, tako da strelica uvijek leti izabranim pravcem. Strelica ostaje u pogoenome; on je mora izvui i odapeti na nekog drugog, da bi se oslobodio njezine prijetnje. Proces prenoenja zapovijedi odvija se u stvari tako da pogoeni izvla i iz sebe strelicu, napinje svoj luk i ponovno odapi-nje istu strelicu. Rana u njegovu tijelu zacjeljuje, ali ostaje oiljak. Svaki oiljak ima svoju povijest, jer predstavlja trag odreene strelice. Svatko tko izdaje zapovijed, tko odapinje strelicu, osjea nakon odapinjanja lagani trzaj. Pravi, moemo rei duevni trzaj, osjea tek onda kad vidi da je pogodio. Ovdje prestaje analogija s pravom strelicom. No, zbog toga je jo vanije ispitati tragove koje pogodak ostavlja u uspjenom strijelcu. Zadovoljstvo koje strijelac osjea zbog izvrenih, dakle uspjeno izdanih zapovijedi, prikriva mnogo toga drugog to se u njemu zbiva. On uvijek osjea neku vrstu trzaja; ono to je uinio ostavlja utisak i na njega, a ne samo na rtvu. Mnogo trzaja skuplja se u strah. Rije je o posebnoj vrsti straha koja nastaje estim ponavljanjem zapovijedi; zbog toga u ga nazvati strahom od zapovijedanja. Taj je strah malen u onom koji samo prenosi zapovijedi. Sto je onaj koji zapovijeda blie stvarnom izvoru zapovijedi, to je taj strah vei. Nije teko shvatiti kako nastaje taj strah od zapovijedanja. Hitac koji pogaa neko izolirano bie ne ostavlja za sobom nikakve opasnosti. Ubijeni nam vie ne moe nakoditi. Zapovijed, koja, dodue, prijeti smru ali onda ipak ne ubija, ostavlja sjeanje na prijetnju. Neke se prijetnje ne ostvaruju, a neke pogaaju; one koje pogaaju nikada ne zaboravljamo. Onaj tko je pred prijetnjom pobjegao ili popustio, taj e se sigurno osvetiti. On e se osvetiti kad za to doe trenutak, i onaj koji mu je prijetio toga je potpuno svjestan : on mora uiniti sve da ne doe do obrata. Osjeaj opasnosti osjeaj da svi oni kojima smo zapovijedali, svi kojima smo prijetili smru ive i sjeaju se, opasnost u kojoj bismo se nali kad bi se mnogobrojni kojima smo prijetili smru ujedinili protiv nas: taj duboki osjeaj, koji ostaje neodreen zato to nikada ne znamo kada e ugroeni prijei sa sjeanja na djelo, taj muni, neiscrpni i neogranieni osjeaj opasnosti nazivam strahom od zapovijedanja. On je najsnaniji u onome tko je na najviem poloaju. Strah od zapovijedanja najkoncentriraniji je na izvoru zapovijedi, u onome koji izdaje zapovijedi, koji ih ni od koga ne prima, koji ih, tako rei, sam stvara. Taj strah moe u vlastodrcima ostati dugo vremena savladan i prikriven. On se moe poveati tijekom ivota nekog vladara i manifestirati se kao autokratska paranoja.

256 Masa imo

257
Zapovijedanje...

Zapovijedanje velikom broju ljudi

Treba razlikovati zapovijed koja se izdaje pojedincu od one koja se izdaje velikom broju ljudi odjednom. Ta je razlika uvjetovana ve i biolokim korijenima zapovijedi. Neke ivotinje ive same, te prijetnju svojih neprijatelja primaju pojedina no. Druge ive u krdima pa prijetnju primaju kao takve. U prvom sluaju ivotinja bjei i skriva se sama. U drugom sluaju bjei cijelo krdo. Kad ivotinju koja obino ivi u krdu neprijatelj sluajno iznenadi samu, ona pokuava pobjei k svom krdu. Pojedina ni i masovni bijeg iz temelja se razlikuju. Masovni strah krda u bijegu najstarije je i moemo rei najpoznatije masovno raspoloenje koje poznajemo. Iz tog se stanja masovnog straha vrlo vjerojatno izvodi i rtva. Lav koji progoni krdo gazela, koje sve zajedno bjee u strahu pred njim, prestaje ih progoniti im uspije epati jednu od njih. Ta je ivotinja njegova rtva i u irem smislu te rijei. Ona osigurava mir drugim pripadnicima krda. Njihov se strah stiava im lav postigne ono to eli i im oni to zamijete. Iz stanja masovnog bijega pripadnici krda ponovno prolaze u svoje normalno stanje, svaka ivotinja slobodno pase i radi to eli. Kad bi gazele imale svoju vjeru, kad bi lav bio njihov bog, one bi mu, da utae njegovu glad, dobrovoljno dale jednu gazelu. A upravo to se dogaa kod ljudi: iz raspoloenja masovnog straha raa se vjerska rtva. Ona za trenutak zaustavlja trk i glad opasne moi. Zastraena masa eli ostati na okupu. U akutnoj opasnosti ona se osjea zatienom samo onda kad osjea blizinu drugih. Ona je masa osobito po pravcu svog bijega. ivotinja koja iskae iz mase i bjei svojim putem ugroenija je od ostalih. Ona vie osjea opasnost ba zato to je sama, i njezin je strah vei. Zajedniki pravac ivotinja koje zajedno bjee, mogli bismo nazvati njihovim raspoloenjem; ono to ih dri na okupu, jo ih snanije tjera naprijed. One nisu uspaniene sve dok nisu naputene, sve dok svaka ivotinja radi isto to i druge pored nje, dok izvode iste kretnje. Zbog paralelnog kretanja 'nogu, vratova i glava, taj masovni bijeg odgovara onom to kod ljudi nazivamo ustalasanom ili ritmikom masom. Meutim, slika se mijenja im ivotinje postanu opkoljene. Time se onemoguuje zajedniki pravac bijega. Masovni se bijeg pretvara u paniku: svaka se ivotinja nastoji sama spasiti, i pri tome smeta drugima. Obru oko njih se stee. U pokolju koji sada po- inje svaka je ivotinja neprijatelj drugoj, jer joj prijei put bijega. No, vratimo se samoj zapovijedi. Rekli smo da je zapovijed koja se izdaje pojedincu drukija od one koja se izdaje mnogima. Pri-

Oekivanje zapovijedi Masa i mo

258 je nego to obrazloimo tu tvrdnju, moramo spomenuti jednu vanu iznimku. Umjetno okupljenu gomilu nalazimo u vojsci. U njoj se ukida razliitost zapovijedi, i upravo se u tome sastoji njezina sutina. Ovdje zapovijed uvijek zna i jedno te isto, bez obzira na to da li se obraa pojedincu ili gomili. Vojska postoji samo onda ako je zapovijed uvijek jednako vrijedna i konstantna. Ona dolazi odozgo i ostaje strogo izolirana. Zbog toga vojska nikada ne smije biti masa. U masi se, naime, zapovijed iri horizontalno, meu njezinim pripadnicima. Na poetku zapovijed moe odozgo pogoditi samo pojedinca. No, budu i da su drugi, njemu ravni, u njegovoj blizini, on ih odmah prenosi njima. U svom strahu on dm se jo vie pribliava. U sekundi se strah prenosi i na druge. Najprije se poinje kretati nekolicina, onda sve vie ljudi, a onda svi. Zahvaljujui brzom irenju iste zapovijedi, oni su se pretvorili u masu. Tako sada bjee svi zajedno. Budui da se zapovijed odmah raspruje, ona ne stvara alac. Za to nema vremena, i sve to bi se moglo pretvoriti u trajni dio zapovijedi, odmah se rastvara. Zapovijed koja se izdaje masi ne ostavlja za sobom alac. Prijetnja koja vodi do masovnog bijega ponovno se rastvara upravo u tom bijegu. Samo zapovijedanje izoliranom pojedincu dovodi do stvaranja alca zapovijedi. Prijetnja koju sadri zapovijed izdana pojedinca ne moe se sasvim raspriti. Tko god sam izvrava neku zapovijed, zadrava u sebi otpor protiv nje kao alac, kao tvrd kristal ogorenosti. On ga se moe osloboditi samo tako da sam izda istu zapovijed nekom drugom. Njegov alac nije nita drugo nego skriven odraz zapovijedi koju je dobio i koju nije mogao odmah prenijeti nekom drugom. Zbog toga se moe osloboditi samo izdavanjem iste zapovijedi. Dakle, zapovijed koja se izdaje mnogima, ima specifian karakter. Njezina je svrha da iz mnogo ljudi stvori masu, i ukoliko joj to uspije, ona u njima ne ibudi strah. Parola govornika koja okupljenim ljudima name e odreen smjer, ima upravo ,tu funkciju te se moe shvatiti kao zapovijed izdana mnogima. S gledita mase, koja nastaje brzo i eli se potvrivati kao neto jedinstveno, takve su parole korisne i neophodne. Govornikovo se umijee sastoji u tome da sve to eli postii uspijeva saeti u parole i uvjerljivo prezentirati, to omoguuje nastanak i ouvanje mase, stvara masu i odrava je na ivotu pomou nadreene zapovijedi. Kad mu to jedanput poe za rukom, vie nije vano to od nje stvarno zahtijeva. Govornik moe uasno napadati okupljene pojedince i prijetiti im, a oni e ga svejedno voljeti, samo ako ih je prije toga uspio pretvoriti u masu.

Oekivanje zapovijedi

259

Vojnik u slubi djeluje samo po zapovijedi. Njemu se moe prohtjeti ovo ili ono; no, budui da je vojnik, to nije vano, jer mora sebi uskratiti to to eli. On ne moe stajati na raskrsnici: jer ak i onda kad bi se tamo naao, ne bi on sam odluio kojim e putem krenuti. Njegov je aktivni ivot ograni en sa svih strana. On radi ono to rade drugi vojnici zajedno s njim; a radi i ono to mu je zapovjeeno. Izostavljanje svih drugih aktivnosti, koje drugi ljudi, kako vjeruju, vre po svojoj volji, izaziva u njemu glad za aktivnostima koje mora izvriti. Straar koji satima nepomino stoji na svom mjestu najbolji je izraz psihikog stanja vojnika. On ne smije otii; ne smije zaspati; ne smije se micati, osim onda kad su mu unaprijed propisane tono odre ene kretnje. Njegov se uspjeh zapravo sastoji u tome to se uspijeva oduprijeti svemu to bi ga moglo navesti na to da napusti svoje mjesto, pa u ma kojem se obliku taj mamac pojavio. Taj je negativizam vojnika, kako bismo ga mogli nazvati, vojnikova kima. On u sebi potiskuje sve poticaje na aktivnost, kao to su elja, strah, nemir, od kojih se sastoji bitni dio ovjekova ivota. Protiv njih se najbolje moe boriti tako da sebi uope ne prizna da oni postoje. Svaka radnja koju stvarno izvri mora biti sankcionirana: i to putem zapovijedi. Budui da je ovjeku teko da ne radi nita, u njemu se skuplja veliko oekivanje onoga to smije uiniti. U njemu se gomila elja za aktivnou i raste u beskonanost. No, budui da akciji prethodi zapovijed, njegovo se oekivanje okree k zapovijedi: dobar je vojnik uvijek u stanju svjesnog o ekivanja zapovijedi. To se stanje u njemu potencira na sve mogue naine pomou odgoja; ono jasno dolazi do izraaja u vojnikom dranju i formulama. Bitan trenutak u ivotu vojnika jest stajanje u stavu mirno pred pretpostavljenima. On stoji pred svojim pretpostavljenim u najveoj moguoj napetosti i spremnosti na izvrenje zapovijedi, a formula koju izgovara, na zapovijed! tono izraava sutinu te situacije. Odgoj vojnika poinje tako da se njemu zabranjuje vie nego drugim ljudima. I najmanje krenje zapovijedi donosi teke kazne. Podruje nedozvoljenog, s kojim se svaki ovjek upoznaje ve kao dijete, kod vojnika poprima divovske razmjere. Oko njega se gradi jedan zid za drugim; tako visoki i vrsti kao i jasno razgranieni. On se poinje kretati tako da ih stalno osjea oko sebe. Uglatost vojnikog dranja u neku je ruku odgovor njegova tijela na tvrdou i glatkost tih zidova; vojnik poinje nalikovati na stereometrijski lik. On je zarobljenik koji se prilagodio svojim zidovima; zarobljenik koji je zadovoljan; koji se tako malo buni protiv svog stanja da zidovi oblikuju njega. Dok drugi zarobljenici misle samo na jedno:

260

M asa i mo

kako da preskoe ili probiju zidove oko sebe, vojnik je svoje zidove prihvatio kao svoju novu prirodu, kao prirodnu okolicu, kojoj se prilagoava, u koju se i sam pretvara. Pravi je vojnik onaj koji je na taj intenzivni na in potpuno upio u sebe sve zabrane i koji obavljanjem svakodnevnih vojnikih obreda dan za danom dokazuje da tono zna izbjei ono to mu je zabranjeno. Za takvoga i zapovijed ima veu vrijednost. Ona je kao juri iz tvrave u kojoj je predugo ekao. Ona pogaa kao grom koji baca pojedinca preko zidova zabranjenog; kao grom koji samo ponekad ubija. U toj (beskrajnoj pustoi zabranjenog, koja se protee oko njega sa svih strana, zapovijed dolazi kao osloboenje: stereometrijski lik oivljava i na zapovijed kre e u akciju. U odgoj vojnika spada i to da naui primati zapovijedi na dva na ina: sam ili zajedno s drugima. Vjebanjem se nauio na kretnje koje izvodi zajedno s drugima; svi ih moraju izvoditi na isti nain. Rije je o preciznosti koju ovjek moe bolje nauiti oponaajui druge nego sam. Na taj na in on postaje kao oni; tako se stvara jednakost koja se ponekad moe iskoristiti za to da se neka vojna jedinica pretvori u masu. Meutim, obino se eli postii suprotno: vojnike treba to je mogu e vie izjedna iti, a da se pri tome ne pretvore u masu. Kad su vojnici zajedno kao jedna cjelina, oni djeluju prema zapovijedima koje su primili svi zajedno. No, mora se sauvati mogunost njihova razdvajanja; pretpostavljeni moe zapovjediti da se izdvoji jedan, dvojica, trojica, pola jedinice. Nije toliko bitno to oni mariraju svi zajedno; djeljivost jedinice pokazuje njezinu upotrebljivost. Zapovijed se moe odnositi na bilo koji broj ljudi: jednog, dvojicu ili cijelu jedinicu. Njezina djelotvornost ne smije ovisiti o broju ljudi na koje se odnosi. Ta je zapovijed uvijek ista, bez obzira na to da li je prima pojedinac ili svi zajedno. Najvanija je stalnost karaktera zapovijedi; ona titi zapovijed od svih utjecaja mase. Onaj tko u vojsci mora izdavati zapovijedi, mora se drati na distanci od svih vrsta mase izvan njega, u njemu. On je to nauio zato to je odgojen tako da oekuje zapovijed.

nekad est stotina tisu a ili sedam stotina tisu a ljudi stoji u dolini okruenoj golim brdima, i gura se prema brdu milosti u njezinoj sredini. Gore stoji propovjednik na107 mjestu na kojem je ne- ko stajao Prorok, i dri sveanu propovijed.

O ekivanje zapovijedi...

261

Gomila mu odgovara povikom: Labbeika ya Rabbi, labbeika! Drimo se tvojih zapovijedi, Gospodine, drimo se tvojih zapovijedi!- Taj se povik neprestano ponavlja tijekom cijelog dana i intenzivira do mahnitosti. Onda, iznenada obuzeti nekom vrstom masovnog straha po nazivu Ifadha ili rijeka, svi zajedno bjee kao opsjednuti s Arafata do slijedeeg .mjesta, Mozdalife, gdje provode no, a slijedeeg jutra dalje iz Mozdalife u Minu. Svi tre kao bez glave, jedan drugog guraju i gaze, i u toj trci obino vie hodoasnika izgubi ivot. Onda se u Mini kolje mnotvo ivotinja, koje se onda prinose kao rtve; hodoasnici odmah zajedno jedu njihovo meso. Zemlja je natopljena krvlju i puna ostataka jela. Stajanje na Arafatu jest trenutak u kojem oekivanje zapovijedi .mase vjernika dostie vrhunac. To jasno izraava formula Drimo se tvojih zapovijedi, Gospodine, drimo se tvojih zapovijedi!, koju takva zbijena masa izgovara tisuu puta. Ovdje je islam, predanost, sveden na svoj najjednostavniji nazivnik, stanje u kojem ljudi ne misle ni na to drugo osim na zapovijedi Gospoda, koga zazivaju iz petnih ila. Postoji uvjerljivo objanjenje za iznenadni strah koji nastaje na jedan znak i vodi do nevi enog masovnog bijega. Tu dolazi do izraaja stari karakter zapovijedi, koja je zapovijed na bijeg, pri emu vjernici ne znaju zato je to tako. Intenzitet njihova masovnog oekivanja toliko pojaava djelovanje boje zapovijedi dok se ona ne pretvori u ono to je svaka zapovijed izvorno bila: zapovijed za bijeg. Boja zapovijed tjera ljude u bijeg. Nastavljanje tog bijega slijedeeg dana, nakon to su hodoasnici prenoili u Mozdalifi, dokazuje da se djelovanje zapovijedi jo uvijek nije iscrpilo. Po islamskom shvaanju neposredna zapovijed Boja donosi ovjeku smrt. Oni pokuavaju izbjei tu smrt; zato je prenose na ivotinje koje kolju u Mini, krajnjoj to ki svog bijega. Tako ivotinje umiru umjesto ljudi, a taj je pomak poznat iz mnogih religija; sjetimo se Abrahamove rtve! Tako ljudi izbjegavaju krvoproli e koje je Bog namijenio njima samima. Oni su se toliko predali njegovoj zapovijedi da su pred njim pobjegli, ali mu ipak nisu uskratili krv: zemlja je na koncu natopljena krvlju gomile zaklanih ivotinja. Ni u jednom drugom vjerskom obiaju ne dolazi toliko do izraaja prava priroda zapovijedi kao u stajanju na Arafatu, u Vukufu, i masovnom bijegu, Ifadhi, koji dolazi nakon toga. Islam, u kojem vjerska zapovijed jo uvijek sadri mnogo neposrednosti sutine zapovijedi, oekivanje zapovijedi te zapovijed openito, najjasnije se izraavaju u Vukufu i Ifadhi.

Oekivanje zapovijedi kod hodoasnika na Arafatu

Najvaniji trenutak hodoaa u Meku, njegov stvarni vrhunac, jest Vukuf ili stajanje na Arafatu, jedna postaja prije Alaha, nekoliko sati putovanja od Meke. Ogromna gomila hodoasnika po-

Masa i mo

Zapovijed. Konj. Strijela.

263

povijedi i disciplina

ini bit vojske. No, postoje dvije vrste discipline, otOtvorena je disciplina disciplina zapovijedi: poo suavanje izvora zapovijedi vodi do stvaranja izug stvorenja, vie stereometrijskog lika nego ivog ojnika. Vojnika prvenstveno karakterizira injenica stanju o ekivanja zapovijedi. To se stanje ogleda nju i liku; vojnik koji iza e iz tog stanja nije u sluormu nosi samo izvana. Unutranji je stav vojnika znatljiv, i ne bi mogao biti oigledniji. ifestna disciplina nije sve. Pored nje postoji i jedna n ne govori i koja se uope ne treba pokazati, naime . Tipovima koji slabo shva aju ona rijetko dopire pak, ona je na svoj skriveni na in neprestano budika, osobito u naem vremenu. To je disciplina una-

isti, nijedna se rije nije promijenila. Drugi stoje pred njim u istom stavu u kojem je on prije stajao i sam. Drugi uju od njega istu formulu koju je sluao i sam, izreenu istim tonom, nabijenu istom energijom. Ima neeg jezovitog u identinosti te situacije; ini se kao da je ona izmiljena za to da bi se on oslobodio svojih alaca. On sada pogaa druge istim onim ime je i sam bio pogoen. Meutim, kad se njegovi stari alci poinju izraavati u njegovim zapovijedima, kad se od njega, tako rei, zahtijeva da ih izgovori, on i dalje prima zapovijedi odozgo. Tako se proces udvostruuje: dok se osloba a starih alaca, u njemu se skupljaju novi. Oni su sada neto podnoljiviji nego raniji alci, jer ih proces unapreivanja, koji je upravo poeo, ublaava, dajui mu nadu da e ih se osloboditi. Ako elimo saeti taj proces, onda moemo rei slijedee: otvorena se disciplina vojske izraava u konkretnom izdavanju zapovijer di, dok se tajna disciplina sastoji u oslobaanju od nagomilanih alaca zapovijedi.

moda zamijetiti da je udno da se neto tako opeao to je unapreivanje, naziva tajnim. No, unaprejavni izraz za neto dublje, to ostaje tajno ve i zamalo onih koji shvaaju na koji nain ono funkcioanje je izraz za skriveno djelovanje alca zapovijedi. se u vojniku mora nakupiti ogroman broj alaca. , radi po zapovijedi; ne radi, i ne smije raditi nita o je ono to od njega zahtijeva otvorena disciplina. titi, spontani osjeaji potisnuti. On guta i guta zapobez obzira na to kako se osjea, nikada ne smije zaovijed koju izvrava a izvrava ih sve ostavlja

Zapovijed. Konj. Strijela.

U povijesti Mongola privlai panju vrsta i izvorna povezanost izmeu zapovijedi, konja i strijele. U toj povezanosti treba traiti glavni razlog naglom, brzom porastu njihove moi. Neophodno je ukratko analizirati tu povezanost. Zapovijed se, kao to znamo, bioloki izvodi iz zapovijedi za bijeg. Konj je, kao i svi drugi slini kopitari, tijekom cijele svoje povijesti bio spreman na taj bijeg, mogli bismo rei, njegov pravi objekt. On je oduvijek ivio u krdima, koja su bila nau ena na to da zajedno bjee. Zapovijed za bijeg davale su im opasne grabeljive ivotinje, koje su ih pokuavale ubiti. Masovni je bijeg postao jedno od naj e ih iskustava i, u neku ruku, prirodna osobina konja. Cim opasnost pro e ili im oni povjeruju da je prola, vra aju se u bezbrino stanje ivota u krdu, u kojem svaka ivotinja sama radi to eli. ovjek, koji je zagospodario konjem, koji ga je ukrotio, tvori s njim novu cjelinu. On je nauio niz radnji koje opravdano moemo shvatiti kao zapovijedi. One se jednim malim dijelom sastoje od glasova, a veim dijelom od tono odreenih pokreta pritiskanja ili povlaenja, koji konju prenose elju jahaa. Konj razumije elje jahaa te im se pokorava. Kod nomadskih naroda konj je toliko neophodan i poznat svom gospodaru da se izmeu njih izgradio vrlo blizak odnos, prisan podaniki odnos, kakav ina e nije mogu.

alaca u vojniku proces je koji se brzo razvija. Ako n vojnik, na najnioj stepenici vojne hijerarhije, onena svaka mogunost da se oslobodi svojih alaca, moe izdavati nikakve zapovijedi. On moe raditi sase nareuje. On se pokorava, a njegova pokornost po-

og stanja, u kojem ima ne eg nasilnog, mogua je unapreenja. Cim dobije unapreenje, on moe sam im pone zapovijedati, poinje se oslobaati jednog laca. Njegova je situacija prela u svoju suprotnost ogranien nain. Obrazac situacije ostao je potpuno e promijenio njegov poloaj u njoj. Njegovi se alci o zapovijedi. Sada on izdaje zapovijedi koje je prije neposredni pretpostavljeni. Oslobaanje od alaca ovoj volji, no on je doveden u situaciju koja je za to on, naime, mora zapovijedati. Svaki je stav ostao

Vjerske kastracije: kopcl

264

Masa I mo

Ovdje je ukinuta fizika distanca koja obino postoji izmeu onoga koji izdaje zapovijedi i onoga koji ih prima, kakva npr. postoji izmeu gospodara i psa. Tijelo jahaa daje upute tijelu konja. Tako je distanca izmeu njih svedena na minimum. Nestaje ono daleko, tue, prolazno, koje pripada izvornom karakteru zapovijedi. Tako je zapovijed pripitomljena na sasvim poseban nain, jer je u povijest odnosa meu razliitim stvorenjima uveden nov agens: jahaa ivotinja; sluga na kojem ovjek sjedi, sluga koji je izloen fizikoj teini gospodara i koji poputa pod svakim pritiskom njegova tijela. Kakav utjecaj ima taj odnos prema konju na inventar zapovijedi jaha a? Prije svega, treba konstatirati da jaha moe prenijeti na svog konja zapovijedi koje dobiva od svog pretpostavljenog. Kad bi sam tr ao, ne bi mogao stii na zadani cilj: zato svom konju daje zapovijed da dostigne taj cilj. Budui da se to odmah i dogaa, zapovijed ne ostavlja alac u jahau. On ga je izbjegao prenijevi zapovijed konju. Tako se oslobodio posebnog djelia neslobode koja bi u njemu stvorila ta zapovijed, i to prije nego to ju je mogao stvarno osjetiti. to bre izvede svoj zadatak, to bre uzjae na konja, to bre jae, to se vie u njemu smanjuje alac zapovijedi. Cim ti jaha i poprime vojni karakter, njihovo se pravo umije e sastoji u tome da mogu izvjebati mnogo veu masu primalaca zapovijedi, na koju mogu odmah prenijeti sve zapovijedi koje primaju odozgo. Vojnu organizaciju Mongola karakterizirala je i izuzetno stroga disciplina. Narodima koje su napadali i koji su im se morali pokoriti, koji su imali priliku promatrati ih iz blizine, ta se disciplini inila kao neto najneobinije i najstroe to su ikada vidjeli. Bez obzira na to da li se radilo o Perzijancima, Arapima ili Kinezima, Rusima, Maarima ili onim franjeva kim redovnicima koji su k njima doli kao papini poslanici svima je njima bilo jednako neshvatljivo da se ljudi mogu tako bezuvjetno pokoravati. Mongolima, ili Tatarima, kako su ih ve inom nazivali, ta disciplina nije bila teka zato to su glavninu njezina tereta snosili konji. Mongoli su stavljali na konja ve dvogodinju ili trogodinju djecu i uili ih jahanju. Spomenuli smo kako je dijete od malih nogu obasuto zapovijedima. Osobito dok je dijete sasvim malo, ono dobiva zapovijedi iz neposredne blizine od majke, a kasnije iz neto vee udaljenosti od oca, u stvari, od svakog kome je povjeren njegov odgoj, zapravo od svakog odraslog ovjeka ili starijeg u njegove okolice, kojima nikada nije dosta uputa, zapovijedi i zabrana koje izdaju djetetu. U djetetu se od malih nogu skupljaju sve vrste alaca; oni se u njegovu kasnijem ivotu pretvaraju u tjeskobe i pritiske. Taj ovjek kasnije mora traiti druga bia na koja e prenijeti svoje alce. Cijeli se njegov ivot pretvara u pustolovinu oslobaanja od alaca, neophodnog gubljenja alaca. On ne zna zato je u inio ovaj ili onaj neobjanjivi korak, zato je uao u ovaj ili onaj na izgled besmisleni odnos.

Mongolsko ili kirgisko dijete, koje tako rano naui jahati, ima, u usporedbi s djetetom sjedilakih i viih kultura, sasvim specifinu slobodu. Cim naui vladati konjem, moe na njih prenijeti sve zapovijedi koje prima. Tako se ono vrlo rano oslobaa tereta svojih alaca koji u mnogo manjoj mjeri takoer predstavljaju dio njegova odgoja. Konj ini ono to dijete eli, i to prije nego to ijedan drugi ovjek poinje udovoljavati njegovim eljama. Dijete sa navikava na tu poslunost i ivi lake, ali zato kasnije oekuje od podjarmljenih ljudi tu istu, apsolutnu fiziku pokornost. Osim tog odnosa prema konju, koji je presudan za inventar zapovijedi kod Mongola, vanu ulogu igra i strijela. Ona je toan odraz izvorne, nepripitomljene zapovijedi. Strijela je neprijateljska, jer treba nekoga ubiti. Ona pravocrtno prelazi veliku udaljenost. Strijeli treba izmai. Ona se zabada u onog tko u tome ne uspije. Strijela se moe izvui, ali ak i onda kad se ne slomi, ostavlja za sobom ranu. (U Tajnoj povijesti Mongola-* postoji nekoliko pria o ranama od strijele.) Neogranien je broj strijela koje se mogu odapeti; strijela je glavno oruje Mongola. Oni ubijaju iz daljine; no, ubijanju i u kretanju, s lea svojih konja. Utvrdili smo da svaka zapovijed zbog svog biolokog korijena ima karakter smrtne presude. Dostie se sve to ne uspijeva uma i. A ono to biva dostignuto, biva rastrgnuto u komade. Kod Mongola je zapovijed u najveoj mjeri zadrala karakter smrtne presude. Oni kolju ljude kao ivotinje. Ubijanje je njihova trea priroda, isto kao to im je jahanje druga priroda. Mongolski pokolji ljudi na dlaku su jednaki njihovim hajkama, pokoljima ivotinja. Kad ne ratuju, Mongoli love, a njihovi manevri su lovovi. Mora da su se jako zaudili kad su se na svojim dalekim .osvaja kim pohodima susreli s budistima i kranima, iji su im sve enici govorili o posebnoj vrijednosti svog ivota. Sigurno nikada 'nije postojao vei kontrast od toga: majstori golog zapovijedanja, koje instinktivno utjelovljuju u sebi, nailaze na one koji svojom (Vjerom ele toliko oslabiti ili promijeniti to zapovijedanje da ono prestane biti smrtonosno i postane humano.

265

Vjerske kastracije: kopci

Za neke se vjerske kultove, koji se slave s posebnim intenzitetom, zna da vode do kastracije. U starom su vijeku po tome bili poznati sve enici Velike majke Kibele. Bilo je tisu e mukaraca koji su se u napadu mahnitosti sami kastrirali u ast svoje boice. Deset tisua takvih mukaraca stajalo je toj boici na raspolaganju u

266

Masa i mo

Vjerske kastracije: kopci

Komani na Crnom moru, gdje se nalazilo jedno njezino poznato svetite. Nisu se tako posveivali samo mukarci. ene koje su e~ ljele izraziti svoje tovanje odrezale bi dojke i tako se priklju ivale pratnji svoje boice. U svom napisu O sirijskoj boici Lukijan opisuje kako su vjernici pri okupljanjima u njezinu ast postajali mahniti, i u toj se mahnitosti jedan medu njima, na kojeg je doao red, kastrira. On je rtva koju prinosi boici da bi joj jedanput zauvijek dokazao koliko mu je do nje stalo i da mu nijedna druga ljubav u ivotu, osim ljubavi prema njoj, nee vie nita znaiti.108 Isti postupak nalazimo kod ruske sekte kopaca,109 bijelih golubova, iji je osniva Selivanov za vrijeme vladavine carice Katarine II izazvao veliku panju uspjehom svojih propovijedi. I pod njegovim su se utjecajem kastrirale stotine, moda tisue mukaraca, dok su ene njemu za ljubav rezale dojke. Teko je pretpostaviti da izmeu ta dva vjerska postupka postoji neka povijesna povezanost. Ova druga sekta nastala je iz ruskog kranstva, moda 1503 godina nakon to su okonani ekscesi frigijsko-sirijskih sve enika. Skopci se odlikuju koncentracijom na mali broj zapovijedi i zabrana; i na male grupe pristalica, koji se dobro poznaju. Maksimalno je koncentrirana njihova disciplina, priznavanje i tovanje jednog meu njima kojeg smatraju ivim Kristom. Oni se ne plae razonode koju donose knjige i itanje. Ima vrlo malo mjesta u Bibliji koja njima neto znae. Njihov je zajedniki ivot vrlo blizak, viestruko zatien svetim zakletvama. Kod njih, naime, izuzetnu i presudnu ulogu igra tajna. Njihov se kultni ivot uglavnom odigrava nou, odvojen i skriven od vanjskog svijeta. U sreditu njihova ivota nalazi se ono to najvie moraju tajiti, naime, kastracija, koju nazivaju bijeljenjem. Oni moraju pomou posebne operacije postati isti i bijeli i pretvoriti se u anele. Ve sada ive kao u nebu. Ceremonijalno tovanje koje iskazuju jedan drugome, klanjanje i oboavanje^ obeanja i pohvale nalik su na one kakve bi jedan drugom izraavali aneli. Sakaenje, kojem se moraju podvri, ima otar karakter zapovijedi. Rije je o zapovijedi odozgo, koju izvode iz rijei Isusovih u evaneljima i rijei koje je Bog uputio Izaiji. Tu zapovijed primaju s ogromnom snagom pa je isto tako silovito moraju predati dalje. Na njih se dobro moe primijeniti teorija o alcu. Zapovijed se ovdje izvrava na samom njezinom primaocu. Bez obzira na to to pojedinac inae ini, ono pravo to bi u stvari trebao uiniti jest kastracija. Da bismo bili jasniji, -morat emo navesti niz zapovijedi posebne vrste.

Budui da se radi o zapovijedima koje se izdaju unutar podruja stroge discipline, one se mogu usporediti s vojnim zapovijedima. I vojnik se odgaja tako da se izlae opasnosti. Vjebanje slui tome da se vojnik na koncu suprotstavi neprijatelju, iako mu on prijeti smr u. injenica da mu se on suprotstavlja nije nita vanija od injenice da i on pokuava ubiti neprijatelja, jer bez tog suprotstavljanja on ne bi bio sposoban za ubijanje. I vojnik i kopac nude sebe kao rtve. Obojica se nadaju da e preivjeti, ali su spremni na ranjavanje, bol, krv i saka enje. Vojnik se nada da e pomou borbe postati pobjednik. Pomou kastracije kopac postaje aneo i dobiva pravo na nebu, u kojem onda ve zapravo i ivi. No, unutar ove discipline rije je o tajnoj zapovijedi, koja se stoga moe usporediti samo sa situacijom u kojoj se pojedinac nalazi pod vojnom prisilom da sam i bez znanja drugih izvri neku tajnu zapovijed. Zbog toga ne smije nositi uniformu po kojoj se moe raspoznati, te se mora preruiti. Uniforma kopca, ono to ga izjednaava s onima kojima pripada, jest njegova kastracija, a ta, po prirodi stvari, ostaje uvijek tajna koju nikada ne smije odati. Moemo dakle re i da kopac nalikuje na lana one strane sekte asasina110 koji je od svog zapovjednika dobio nalog za ubojstvo za koji nikada nitko ne e saznati. Cak i kad uspjeno izvri taj nalog, nitko ne smije saznati kako se to dogodilo. I onda kad je rtva ubijena a ubojica uhvaen nakon svog djela nitko ne smije saznati za tijek ubojstva. Zapovijed je ovdje smrtna presuda, i zbog toga vrlo bliska svom biolokom izvoru. Izabranog ubojicu ovdje alju u sigurnu smrt, no o tome uope nije rije. Njegova se smrt, kojoj se on dobrovoljno predaje, koristi, naime, za to da se pogodi netko drugi, ta odreena rtva. Zapovijed se proiruje u dvostruku smrtnu presudu: jedna ostaje neizre ena, iako se na nju ra una, dok je druga cilj potpuno svjesnog djelovanja. Tako se alac, koji bi inae propao zajedno s podreenim, iskoritava prije nego to propadne. Mongoli imaju vrlo slikovit izraz za takvo brzo ubijanje drugog ovjeka, prije nego to ubojica i sam umre. Junaci u svojoj Tajnoj povijesti vele za neprijatelja, kojeg ele ubiti u svom posljednjem trenutku, slijede e: Ponijet u ga sa sobom kao jastuk. No, iako smo se pomou ove analize asasina pribliili situaciji u kojoj se nalaze kopci, ipak je jo nismo precizno objasnili. Skopac, naime, mora pogoditi ili osakatiti samog sebe. Zapovijed koju je primio moe izvriti samo na sebi, a kad je izvri, postaje pravi lan svoje tajne armije. -Pri tome nas ne smije zavarati injenica da kastraciju prakti-ki izvode drugi. Njezin je smisao u tome da joj se pojedinac izlae sam. Cim izrazi spremnost na kastraciju, nije vie bitno kako se ona odvija. On e je kasnije svakako nastojati prenijeti na nekog drugog, a njegov alac ostaje uvijek isti, jer je zapovijed primio izvana.

267

Negativizam i shizofrenija

268

Masa i mo

269

Cak i kad, kao to je vjerojatno, postoji netko tko se kastrirao prvi, taj je to uinio po, kako on misli, zapovijedi s neba. On vrsto u to vjeruje. Mjesta iz Biblije, pomou kojih obra a druge, najprije su obratila njega samog: on prenosi na druge ono to je sam primio alac ovdje ima vidljivi oblik tjelesnog oiljka. Taj oiljak nije tajan kao to je obino tajan alac zapovijedi. No, on ostaje skriven svima onima koji nisu pripadnici sekte.

Negativizam i shizofrenija
ovjek moe izmai zapovijedima tako da ih preuje; moe im izmai tako da ih ne izvri. alac to treba neprestano naglaavati nastaje tek nakon izvrenja zapovijedi. Sama akcija koju poduzimamo pod tuim pritiskom izvana vodi u ljudima do stvaranja alaca. Zapovijed koja se pretvara u akciju to no se urezuje onome tko je izvrava; o snazi s kojom je izdana i njezinu konkretnom obliku, dakle o njezinoj premoi i sadraju, ovisi koliko e se duboko i vrsto urezati. alac uvijek ostaje kao neto izolirano, i zbog toga je neizbjeno da na koncu svaki ovjek ima u sebi gomilu alaca, koji su isto tako izolirani kao to su bile zapovijedi. Zauujua je njihova postojanost u ovjeku, u kojeg se urezuju dublje nego bilo to drugo, pa nema nieg tako nerastvorivog kao to su one. Tako moe doi trenutak da ovjek postane toliko ispunjen alcima da vie nema osjeaj ni za to drugo i da ne zamjeuje nita osim njih. Tada njegova obrana protiv novih zapovijedi postaje ivotno pitanje. On pokuava preuti zapovijedi, zato da ih ne bi morao primati. Ako ih mora uti, onda ih ne razumije. Ako ih mora razumjeti, izmi e im na iznena ujui na in tako da ini upravo suprotno od onog to mu je zapovjeeno. Ako mu se zapovjedi da stupi naprijed, on stupa natrag. Ne moemo tvrditi da se na taj na in oslobaa zapovijedi. Rije je o nespretnoj, moemo rei nemonoj reakciji, koju na svoj na in ipak odreuje sadraj zapovijedi. To je ono to se u psihijatriji naziva negativizmom; on igra osobito vanu ulogu kod shizofreniara. Kod shizofreniara je najuoljiviji nedostatak kontakta. Oni su mnogo izoliraniji od drugih ljudi. Cesto djeluju kao okamenjeni a svojoj izoliranosti; kao da izmeu njih i drugih ljudi nema nikakve veze; kao da nita ne razmiju; kap da ne ele nita razumjeti. Njihova je tvrdoglavost nalik na tvrdokornost kamenih skulptura. Nema nijednog poloaja u kojem se ne bi mogli okameniti. No, ti se isti ljudi u drukijim napadima svoje bolesti iznenada ponaaju potpuno obrnuto. Iznenada pokazuju fantastinu podlonost utjecaju. ine sve to im se pokae ili to se od njih zahtijeva, tako brzo, ta-

ko savreno, kao da se oni koji im to nalau sami nalaze u njihovoj koi i ine to umjesto njih. Rije je o iznenadnim napadima servilnosti. Jedan od njih nazvao ih je robovanjem sugestiji. Iz statua se pretvaraju u poslune robove koji ine sve to se od njih trai, na na in koji se esto ini smijenim, i dovode servilnost do vrhunca.111 Suprotnost izmeu ta dva ponaanja toliko je velika da je ovjek teko moe shvatiti. Ako za trenutak zanemarimo kako se to ponaanje odraava u njima samima, ako ih promatramo, tako rei, iskljuivo izvana, onda ne moemo porei da su oba stanja dobro poznata i u ivotu normalnih. Samo to kod njih slue odreenoj svrsi i ne djeluju tako pretjerano. Vojnik koji ne reagira ni na kakav vanjski poticaj, koji ukoeno stoji tamo kamo su ga postavili, koji ne naputa svoje mjesto, kojeg nita ne moe navesti na to da uini neto to bi ina e rado uinio i to je inae esto inio ispravno uvjebani vojnik u slubi nalazi se u umjetno stvorenom stanju negativizma. Istina je da on u odreenim prilikama moe neto i poduzeti, naime na zapovijed svog pretpostavljenog, ali inae ne. Da bi reagirao samo na odreene zapovijedi, vojnik je vjebanjem doveden u stanje negativizma. Rije je o negativizmu kojim se moe manipulirati, jer ga volja i mo pretpostavljenoga moe dovesti u potpuno suprotno stanje. Cim se vojniku neto zapovjedi s odreene instance, on se odmah ponaa isto onako revno i servilno kao shizofreniar u svom obrnutom stanju. Moramo dodati da vojnik dobro zna zato se ponaa na taj nain. On se pokorava zato to mu prijeti smrt. U jednom od ranijih poglavlja opisali smo kako se postupno navikava na to stanje i napokon mu se i u sebi prilagoava. Ovdje treba utvrditi samo jedno: neporecivu vanjsku slinost koja postoji izmeu vojnika u slubi i shizofreniara. No, tu nam se name e jedna sasvim druga misao, koja mi se ini jednako vanom. Shizofreniar u stanju ekstremne sugestibilnosti ponaa se kao pripadnik mase. Na njega se isto tako moe utjecati, on isto tako poputa svakom poticaju izvana. Meutim, nitko ne dolazi na pomisao da bi on mogao biti u tom raspoloenju zato to je sam. Budui da oko njega ne vidimo masu, ne dolazimo na pomisao da pretpostavimo da se on sa svog vlastitog gledita osjea kao da se nalazi u masi: on je izdvojeni komadi mase. Ta se tvrdnja moe dokazati ako se pozabavimo subjektivnim predodbama bolesnika. Mogli bismo spomenuti bezbroj takvih primjera. Jedna ena tvrdi da ima sve ljude u svom tijelu. Neka je druga ula komarce kako govore.112 Neki je mukarac uo 729 000 djevojaka, a jedan drugi apat cijelog ovjeanstva. U predodbama shizofreniara pojavljuju se pod razliitim krinkama sve postoje e vrste mase: istraivanja o masi mogli bismo ak zapo eti

270
M asa i mo

Obrat

271

ovdje. Trebalo bi napisati posebno djelo u kojem bi se sakupile i sagledale masovne predodbe shizofreniara. Njihova e klasifikacija pokazati zastupljenost svih vrsta masa. Netko e se zapitati zato su oba spomenuta proturjena stanja nuna za shizofreniara. Da bismo ih shvatili, moramo se prisjetiti to se dogaa s pojedincem im ue u masu. Opisali smo oslobaanje od tereta distance i nazvali ga rastereenjem. Treba dodati d.i tom teretu distance pripadaju i alci zapovijedi koji su se nakupili u pojedincu. U masi su svi pojedinci jednaki, nitko nema pravo drugome zapovijedati, odnosno, mogli bismo rei: svatko zapovijeda svakome Ne samo da se ne stvaraju novi alci; ovjek se privremeno _ osloba a svih starih. Pojedinac se, tako re i, iskrao iz ku e i ostavio ih nagomilane u podrumu. To izlaenje iz svega to ini njegove vrste veze, granice i optere enja, pravi je razlog za to to se u masi osjea ponesenim. Nigdje se ne osjea tako slobodnim, pa, znajui to ga eka kasnije, tako oajniki nastoji ostati masa. Kad se vrati k sebi, u svoju kuu, ponovno nalazi sve granice, optereenja i alce. Shizofreniar, ikoji je toliko preoptereen alcima da se povremeno od njih okamenjuje, taj kaktus vlastite patnje i bespomonosti, zapada u iluziju suprotnog stanja, stanja mase. Sve dok se nalazi u tom stanju, ne osjea alce. On je, kako misli, izaao iz sebe, i iako se to doga a na nesiguran i dvojben na in, ini se da on osjea privremeno olakanje, barem bola koji mu zadaju alci: on se osjea kao da je opet povezan s drugima. Vrijednost tog osloboenja, je, naravno, iluzorna. Cak i tamo gdje se osloba a, oekuje ga nova i jaa prisila. Neemo ovdje analizirati cijeli fenomen shizofrenije. Dostatno je da utvrdimo jedno: nitko ne treba masu tako kao ovjek prepun alaca zapovijedi, shizofrenik koji se od njih gui. Budu i da ne moe na i masu izvan sebe, on joj se preputa u sebi.

strane svijeta, na istok, jug, zapad i sjever. Tamo treba obratiti panju na sve to moe vidjeti te mu po povratku ispriati to je vidio. Najprije, na istoku, Bhrigu je vidio ljude koji su drugim ljudima odsijecali jedan ud za dragim i onda ih meu sobom dijelili govorei: 'Ovo je tvoje, ovo je moje.' Kad je Bhrigu to vidio, uasnuo se, a ljudi, koji su druge sasjekli u komade, objasnili su mu da su ti drugi isto uinili njima na drugom svijetu, te da oni ne rade nita drugo nego im vra aju istom mjerom ... Nakon toga se Bhrigu uputio na jug i tamo ugledao ljude koji su dragim ljudima odsijecali jedan ud za dragim i dijelili ih meu sobom govorei: 'Ovo je tvoje, ovo je moje.' Na svoje pitanje Bhrigu je ponovno dobio isti odgovor: oni koji su sada sasije eni, uinili su to isto na drugome svijetu onima koji su ih sada sasjekli. Zatim je Bhrigu na zapadu vidio ljude ikoji su utei jeli druge ljude, pri emu su rtve isto utjele. Oni su, naime, uinili to isto ovima koji su ih sada jeli. No, na sjeveru je vidio ljude koji su jeli druge ljude glasno viui, a njihove su rtve isto glasno vikale, kao to se prije dogodilo na drugome svijetu. Kad se Bhrigu vratio ku i, njegov ga otac Varana pozove da mu odreci tira svoju lekciju kao ak. No, Bhrigu je rekao: A to da recitiram? Nema ni ega! Vidio je previe stravinih stvari, i sve mu se inilo nitavnim. Tada je Varana shvatio da je Bhrigu vidio te stvari te mu je objasnio: Ljudi na istoku koji su dragima odsijecali udove, bili su stabla. Ljudi na jugu koji su dragima odsijecali udove, bili su goveda. Ljudi na zapadu koji su utei jeli druge, koji su isto utjeli, bili su trave. Ljudi na sjeveru koji su glasno viui jeli druge koji su isto glasno vikali, bili su vode. No, on je znao lijek za sve te sluajeve. Pomou odreenih rtvi, koje je spomenuo svom sinu, ovjek je mogao izbjei posljedice svojih postupaka na drugome svijetu. U jednom drugom traktatu o rtvama, koji se zove Jaiminiya~ Brahmana, ista je pria o Bhriguu ispriana neto druk ije. On ne putuje na razliite strane svijeta, ve iz jednog svijeta u dragi. Umjesto etiri slike, koje smo opisali, postoje samo tri. Bhrigu najprije vidi stabla, koja su na drugom svijetu poprimila ljudski lik te sada reu ljude na komade i jedu ih. Zatim vidi jednog ovjeka, koji jede nekog dragoga koji vie. Pri tome dobiva pouku: Stoka koju ovdje zakoljemo i pojedemo poprima prijeko ljudski lik i ini ovjeku ono to je on uinio njoj. Kao tree, vidi jednog ovjeka koji jede drugog ovjeka, a taj drugi uti. Ria i jeam poprimili su 'ljudski lik te se svete za ono to su pretrpjeli. I ovdje se spominju odre ene rtve. Onaj tko ih prinosi kako treba, izbjegava sudbinu da ga na drugom svijetu pojedu stabla, Stoka, ria ili jeam. No, ovdje nas ne zanimaju sredstva kojima se

Obrat
Jelo koje ovjek jede na ovom svijetu, ponovno e jesti na drugome. Ova se zagonetna i jezovita reenica nalazi u Satapatha-Brahmani, jednom starom indijskom traktatu o rtvama. Jezivija od te reenica jest pria koja potjee iz istog traktata. To je pria o putovanju proroka Bhrigua na onaj svijet.113 Bhrigu, svetac, bio je sin boga Varune; on je stekao veliko brahmansko znanje, koje mu je udarilo u glavu. Uzoholio se i postavio se iznad svog vlastitog boanskog oca. Taj mu je htio pokazati kako malo zna, pa mu je preporu io da otputuje na razli ite

272

M asa I mo

Rastvaranje alca

273

moe izbjei ta sudbina. Mnogo je vanija popularna predodba koja se skriva ispod sveenike krinke. Ono to ovjek uini na ovom svijetu, to mu se vra a na drugome. Nema nikakvih posebnih slugu pravde koji izvravaju kaznu, ve svaki kanjava svog vlastitog neprijatelja. I nije rije o bilo kojim postupcima, ve o onom to je ovjek sam pojeo. Isto onako kao to na ovom svijetu ljudi jedu ivotinje, tako na onom svijetu ivotinje jedu ljude. Ta reenica iz jedne druge Brahmane, sline onoj koju smo analizirali na poetku, nalazi neobinu potvrdu u Manuovom zakoniku. Tamo se objanjava da nije grijeh jesti meso, jer je to prirodno ponaanje ivih stvorenja. Meutim, onome tko se odrie mesa, obeava se posebna nagrada. Sankrtska rije za meso, mamsa, objanjava se ralanjenjem te rijei na slogove: mam zna i mene, sa znai on; mamsa znai, prema tome, mene-on, mene-< e na drugom svijetu jesti onaj ije sam meso ja pojeo na ovome; mudraci to nazivaju mesnou mesa. U tome se sastoji mesna priroda mesa, to je pravi smisao rijei meso. Obrat je ovdje sveden na najsaetiju formulu i predoen u slici mesa. Ja jedem njega: on jede mene. Drugi dio, posljedica onog to sam uinio, istodobno je rije za meso. ivotinja koju smo pojeli pamti itko je to bio. Smrt ivotinje ne zna i i njezin kraj. Njezina dua ivi i dalje te se ina drugom svijetu pretvara u ovjeka. Taj ovjek strpljivo eka smrt onoga koji ga je pojeo. Cim taj umre i stigne na drugi svijet, prvotna se situacija pretvara u svoju suprotnost. rtva nalazi onoga tko ju je pojeo, dohva a ga, komada i jede. Ovdje je oita povezanost s naim primanjem zapovijedi i njezina alca. Sve je toliko potencirano, toliko konkretno, da se ovjek mora lecnuti. Umjesto na ovom svijetu, do obrata dolazi tek na drugome. Umjesto zapovijedi koja prijeti golom smru i na taj nain uspijeva iznuditi svakakve postupke, nalazimo smrt u ekstremnom obliku, u kojem se ubijeno jede. Prema naim shvaanjima, koja zagrobni ivot ne uzimaju ozbiljno, alac koji stvara prijetnja smru postoji tako dugo dok rtva ivi. Pitanje je da li e uspjeti izazvati obrat, ali e sigurno za tim teiti. Na koncu ovjekom potpuno upravljaju njegovi alci i odreuju njegovu unutranju fizionomiju. Oni su njegova sudbina, bez obzira na to da li ih se uspije osloboditi, ili ne. Prema indijskim shva anjima, unutar kojih je postojanje drugoga svijeta izvjesno, alac ostaje kao tvrda jezgra due i nakon smrti, a do obrata neizbjeno dolazi, i on predstavlja sutinu zagrobnog ivota. Pojedinac ini isto ono to su uradili njemu, i to sam. Osobito je karakteristino da promjena lika ne onemoguuje obrat. Ono to nas dohvaa i komada na drugom svijetu nije vie govedo koje smo pojeli: to je ovjek s duom tog goveda. To se stvorenje izvana potpuno promijenilo ali je alac ostao isti. U stravinim prizorima, koje je vidio Bhriguna na svom putovanju, alac se po-

javljuje kao glavni cilj due, moemo re i da se ona sastoji samo od njega. Prava bit alca, o kojem je bilo toliko rijei u naoj analizi zapovijedi, njegova apsolutna nepromjenjivost i preciznost obrata za kojim tei, najuvjerljivije su doli do izraaja u ovoj indijskoj predodbi o pojedenom tko mora pojesti onoga koji je pojeo njega.

Rastvaranje alca
alac nastaje zahvaljujui izvrenju zapovijedi. On se odvaja od zapovijedi i u istom tom obliku urezuje izvriocu zapovijedi. On je malen, skriven i nepoznat; njegova je bitna osobina, o kojoj smo ve esto govorili, upravo njegova nepromjenjivost. alac ostaje izoliran u ovjeku, strano tijelo u njegovu mesu. Bez obzira na to kako je duboko potonuo u ovjeka i kako prikriven bio ivot koji vodi, on uvijek ostaje na teret svom vlasniku. On uvijek na tajanstven nain postoji u ovjeku kao neto tue. ovjek ga se eli osloboditi, ali je to teko. Ne moe ga se osloboditi bilo kako. Sila s kojom se oslobaa .mora biti jednaka sili s kojom je alac prodro u njega pri primanju zapovijedi. Iz reducirane se zapovijedi mora ponovno stvoriti potpuna zapovijed. Da bi se postigla ta sila, potreban je obrat prvotne situacije: neophodno je tono rekonstruirati tu prvu situaciju. ini se, kao da alac ima svoje vlastito pamenje, i da se ono sastoji od jednog jedinog procesa; kao da on mjesecima, godinama, desetlje ima vreba na povratak jjtare situacije sve dok je ne prepozna. Mora je prepoznati zato to se sastoji samo od nje, i jer je ona jedino to moe prepoznati. Iznenada je sve opet isto onako kao to je bilo tada, samo su uloge potpuno izmijenjene. U tom se trenutku alac svim snagama obara na svoju rtvu: konano je dolo do obrata. Meutim, ovaj sluaj, koji moemo nazvati istim, nije i jedini mogui. Onaj tko izdaje zapovijed moe ponoviti istu zapovijed istoj rtvi esto, tako da se uvijek stvaraju jednaki alci. Ti identini alci ne ostaju izolirani, ve se moraju meusobno povezati. Nova tvorevina vidljivo raste, i njezin je vlasnik vie nikada ne moe zaboraviti. Ona je uvijek uoljiva, uvijek teka te, tako rei, sasvim stri nad vodom. Meutim, mogue je da razliiti ljudi izdaju i ponavljaju istu zapovijed. Ako se to dogaa vrlo esto u neumoljivom nizu, onda alac gubi svoj isti oblik i razvija se u neto to moemo nazvati samo smrtonosnim udovitem. On poprima ogromne razmjere i postaje glavni sadraj svog vlasnika. On ga, neprestano svjestan njegove prisutnosti, nosi sa sobom te ga se u svakoj prilici nastoji oslo-

Zapoviled i smaknu e

275 274
M asa I mo

boditi. Tada mu bezbroj situacija nalikuje na onu izvornu, te mu se ini da su one pogodne za obrat. Meutim, one to nisu, zato to je zbog ponavljanja i ukrtavanja sve postalo neprecizno i to je on izgubio klju za prvotnu situaciju. Jedno se sjeanje nataloilo preko drugog, jedan alac preko drugog. Njegov se teret vie ne moe ralaniti na svoje sastavne dijelove. Ma to pokuavao, sve ostaje kao prije, a on se vie ne moe sam osloboditi svog tereta. Ovdje je naglasak na rijei sam. Jer, postoji osloboenje od svih alaca, ak i najudovinijih a to je osloboenje u masi. Neprestano smo spominjali masu obrata. Bilo je nemogue objasniti njezinu pravu bit prije nego to smo objasnili na in djelovanja zapovijedi. Masu obrata sainjavaju mnogobrojni pojedinci koji se zajedniki ele osloboditi alaca zapovijedi, kojima su kao pojedinci beznadno preputeni na milost i nemilost. Velik se broj ljudi okuplja i okree protiv grupe drugih, u kojima vide davaoce svih zapovijedi koje ve dugo vremena nose u sebi. Ako je rije o vojnicima, onda svaki oficir predstavlja one pod ijim su se zapovjednitvom stvarno nalazili. Ako je rije o radnicima, onda to moe biti bilo koji poslodavac umjesto onoga za kojeg su stvarno radili. U takvim trenucima klase i kaste postaju stvarne, one se ponaaju tako kao da se sastoje od jednakih pojedinaca. Nia klasa, koja se pobunila, oblikuje se u potpuno povezanu masu, a viu, koja je ugroena i opkoljena mnotvom, tvori niz prestraenih hajki spremnih na bijeg. U pripadnicima mase svaki pojedini alac, sloen i viestruk nakon niza razliitih situacija, pronalazi niz moguih izvora. Napadnuti stoje pred njima, izolirani ili stisnuti jedan uz drugoga, i ini se da vrlo dobro znaju zato osjeaju takav strah. Oni ne moraju biti stvarni uzronici ovog ili onog alca, no bez obzira na to da li oni to jesu ili nisu, oni ih predstavljaju te se zbog toga potpuno ozbiljno i tretiraju kao takvi. Obrat, koji se u ovom sluaju okre e protiv mnogo ljudi, rastvara i najtvri alac. U najkoncentriranijem je takvom slu aju, kad je rije o jednom jedinom voi, npr. o kralju, ono to osjea masa najjasnije. Posljednji izvor svih zapovijedi bio je kralj, dok su njegovi dostojanstvenici i plemstvo sudjelovali u prenoenju i izvrenju tih zapovijedi. Pojedinci od kojih se sastoji pobunjena masa dugo su godina drani na distanci pomou prijetnje i u pokornosti pomou zabrana. Kreui se u izvjesnom smislu natrag, oni ukidaju distance: prodiru u palau koja im je bila zabranjena. Iz najvee blizine promatraju ono to se u njoj nalazi, prostorije, vlasnike, namjetaj. Bijeg u koji ih je prije natjerala kraljevska zapovijed sada se mijenja u prisnost. Ako kralj od straha dopusti da do e do tog pribliavanja, cijela stvar moe privremeno na tome zavriti; ali ne zadugo. Kad jedanput zapone opi proces oslobaanja od alaca, on se nezaustavljivo .nastavlja. Moramo se sjetiti koliko se toga dogodilo da bi se ljudi dr-

ali u pokornosti i koliko se alaca u njima nakupilo tijekom godina. Prava prijetnja podanicima, koja im je stalno visjela nad glavom, bila je prijetnja smru. Ta se prijetnja s vremena na vrijeme obnavljala i nedvosmisleno dokazivala svoju ozbiljnost u smaknuima. Postoji samo jedan nain da se dobije zadovoljtina za tu prijetnju tako da se odrubi glava kralju koji je dao pogubljivati druge. Tako se odstranjuje najvei, najsveobuhvatniji alac, koji na izgled obuhvaa sve ostale, iz svih onih koji su ga zajedno morali nositi u sebi. Smisao obrata ne moe se uvijek izraziti tako jasno i ne dogaa se uvijek da on sam sebe tako savreno dovodi do kulminacije. Kad ustanak ne uspije i kad se ljudi zapravo ne oslobode svojih pravili alaca, njima ipak ostaje u sjeanju vrijeme u kojem su bili masa. Za vrijeme tog stanja bili su barem oslobo eni svojih alaca, tako da ga se uvijek sjeaju sa enjom.

Zapovijed i smaknue. Zadovoljni krvnik

U ovoj smo analizi do sada namjerno izostavljali jedan sluaj. Zapovijed smo objasnili kao prijetnju smr u; rekli smo da se ona izvodi iz zapovijedi za bijeg. Pripitomljena zapovijed, kakvu poznajemo, objedinjuje prijetnju s nagradom: hranjenje pojaava djelotvornost prijetnje, ali ne mijenja njezin karakter. Prijetnja se nikada ne zaboravlja. Ona i dalje ivi u svom izvornom obliku sve dok se ne stvori prilika da je se ovjek rijei tako da je prenese na druge. Meuitim, zapovijed moe biti i nalog za ubijanjem, i u tom sluaju vodi do smaknua. Ovdje se stvarno dogaa ono ime se inae samo prijeti. No, proces je podijeljen na dvojicu. Jedan prima zapovijed, a drugoga pogubljuju. Krvnik je, kao svatko tko se podvrgava zapovijedi, izloen prijetnji smr u. No, on se oslobaa te prijetnje tako da sam ubija. On odmah prenosi na drugog ono to bi se moglo dogoditi njemu i na taj na in uspijeva preduhitriti krajnju sankciju, kojoj podlijee i on sam. Njemu je reeno: Mora ubiti, i on ubija. On se ne moe usprotiviti takvoj zapovijedi; nju izdaje ovjek iju nadreenu mo on priznaje. Zapovijed se mora izvriti brzo, obino odmah. Nema vremena za stvaranje alca. Ali, ak i kad bi bilo vremena za to, nema nikakva razloga za stvaranje alca. Jer, krvnik prenosi na drugog tono ono to sam prima. On se nema ega bojati, jer u njemu ne ostaje nita. Samo se

Zapovijed i odgovornost

276

M asa i mo

277

u tom sluaju lako poklapa ra un zapovijedi. Tu se poklapa njezina duboka priroda s akcijom koju izaziva. Osigurana je izvrivost zapovijedi; nita joj se ne moe isprijeiti, i postoji mala mogunost da e rtva pobjei. Krvnik je od samog poetka svjestan svih tih okolnosti. On se moe mirno suoiti sa zapovijedi, jer ima u nju povjerenja. On je izvrava, tako rei bez ikakvih potekoa. Ona ga uope ne pogaa. Krvnik je najzadovoljniji ovjek, jer ima 'najmanje alaca od svih ljudi. Cijela je ta situacija stravina, i nitko nije o njoj ozbiljno razmiljao. Ona se moe shvatiti samo ako se zamislimo nad pravom prirodom zapovijedi. Zapovijed se stvara, odnosno nestaje ovisno o prijetnji smru, i iz nje crpi svu svoju snagu. Viak te snage, koji je neizbjean, objanjava stvaranje alca. Meutim, one zapovijedi koje ozbiljno prijete smru, kojima je ona cilj i koje stvarno do njega dovode, ostavljaju u primaocu najmanje tragove. Krvnik je ovjek kojemu prijete smru zato da bi ubio. On smije ubiti samo one koje treba ubiti. Ako se tono dri zapovijedi, ne moe mu se nita dogoditi. Sigurno je da e u izvrenju tih zapovijedi dodati i neto ime mu se prijetilo u drugim prilikama. Moemo pretpostaviti da se on prilikom smaknua oslobaa alaca potpuno drukijeg podrijetla, koji su se u njemu nakupili. No, ipak ostaje bitan mehanizam njegova pravog zadatka. Ubijajui, on se oslobaa smrti. Za njega je to ist i nimalo stravian posao. On nema u sebi uas koji izaziva u drugim ljudima. Bitno je da bude jasno da su slubeni krvnici u sebi to zadovoljniji to direktnije zapovjedi, koje primaju, dovode do smrti. Cak je i zatvorskom uvaru tee nego krvniku. Istina je da mu zbog zadovoljstva, koje uiva na svom poslu, drutvo vra a milo za drago nekom vrstom izopavanja. Ali, ni to za njega ne stvara loe posljedice. On nadivljava svaku svoju rtvu a da za to uope nije kriv. Dio ugleda preivjeloga pripada njemu, koji je samo sredstvo, te tako slui kao protutea onom izopenju. On se eni, ima djecu i ivi obiteljskim ivotom.

ono uope nije kosnulo. ivot kojim kasnije ive stvarno je potpuno drukiji i uope nije obojen njihovim inom. Ne osjeaju se krivima, ni za to se ne kaju. Po injeno djelo ne ulazi u njih. Rije je o ljudima koji inae vrlo dobro znaju procijeniti svoje postupke. Ono to ine po vlastitom naho enju ostavlja u njima tragove, koje i oekujemo. Bilo bi ih stid ubiti nepoznato i bespomono stvorenje koje ih nije izazvalo. Gnuali bi se nad tim da nekoga mue. Oni nisu bolji, ali ni gori od drugih ljudi meu kojima ive. Mnogi ljudi koji ih poblie poznaju iz svakodnevnog kontakta s njima bili bi se spremni zakleti da ih drugi nepravedno optuuju Kad se onda pojavi drugi niz svjedoka, rtava koje vrlo dobro znaju o emu govore, kad jedan za drugim prepoznaju krivca i podsjete ga na svaku pojedinost njegova postupka, onda svaka sumnja postaje apsurdna i ovjek se na e pred nerjeivom zagonetkom. Za nas ta zagonetka vie ne postoji, zato to poznajemo prirodu zapovijedi. Svaka zapovijed koju izvri krivac ostavlja u njemu alac. No, on mu je isto tako tu kao i zapovijed u trenutku kad mu je izdana. Ma kako dugo alac postojao u ovjeku, on ga nikada ne asimilira, on uvijek ostaje strano tijelo. Mogue je, dodue, kao to smo objasnili na drugom mjestu, da se nekoliko alaca spoji i izraste u novu udovinu tvorevinu u pogoenome, ali oni uvijek ostaju jasno razgranieni od svoje okolice. 2alac je nametnik koji se nikada ne udoma uje u ovjeku. On je ono to je ovjek uinio i ima, kao to znamo, isti lik kao zapovijed. On i dalje ivi u primaocu zapovijedi kao njemu tua instanca koja od njega preuzima svaki osjeaj krivnje. Poinitelj nikada ne optuuje sam sebe, nego alac, njemu tuu instancu, moemo rei pravog krivca, kojeg stalno nosi u sebi. to je ovjeku bila tua neka zapovijed, to manje krivnje osjea zbog nje, to je u njemu jasnije razgranien alac zapovijedi. alac je vje iti svjedok za to da sam taj ovjek nije po inio ovo ili ono djelo. ovjek osjea da je on sam rtva alca i zbog toga nema nikakva osjeaja za pravu rtvu. Istina je, dakle, da se ljudi koji su postupali po neijoj zapovijedi smatraju potpuno nedunima. Ako mogu sagledati svoj poloaj, onda ponekad osjeaju neto slino uenju zbog injenice da su nekada bili u apsolutnoj vlasti zapovijedi. No, ak je i ta spoznaja bezvrijedna, zato to se javlja suvie kasno, kad je sve ve odavno prolo. Ono to se dogodilo jedanput, moe se dogoditi ponovno, jer se u njima ne stvara nita to bi ih titilo od novih situacija, koje su na dlaku sline staroj. Oni ostaju bespomo no predani na milost i nemilost zapovijedi, samo nejasno svjesni njezine opasnosti. U najjasnijem sluaju, koji je na sreu rijedak, tuma e ga kao neto fatalno te se poinju ponositi time da su nekome slijepo posluni, kao da to sljepilo predstavlja neku posebnu muevnost.

Zapovijed i odgovornost
Poznato je da su ljudi, koji neto rade na zapovijed, spremni na najstravinija djela. Kad se zatrpa izvor zapovijedi i kad ih netko prisili da se osvrnu na svoje djelo, oni sami sebe ne prepoznaju. Kau: Nisam to uinio, te uope ne shva aju da lau. Ako im se pomou svjedoka dokae krivica i ako se pokolebaju, onda jo kau: Nisam ja takav, nisam mogao uiniti tako neto. Pokuavaju pronai u sebi tragove svog djela, ali ne mogu. Ljudi se ude kako ih se

27C

Masa i mo

S koje god strane promatramo zapovijed, ona je u svom kompaktnom, zavrenom obliku, kakav se razvio nakon duge povijesti najopasniji pojedinani element u zajednikom ivotu ljudi. ovjek mora imati hrabrosti da joj se suprotstavi i poljulja njezinu dominaciju. Moraju se pronai sredstva i naini kako da se vei dio ovjeka sauva od zapovijedi. ovjek joj ne smije dozvoliti da mu prodre pod kou. 2alci se moraju pretvoriti u ike, koji se mogu odstraniti jednostavnom kretnjom.

preobraaj

Predosjeaj i preobraaj kod Bumana

ovjekova sposobnost preobraavanja, koja mu je donijela takvu mo nad svim drugim stvorenjima, do sada gotovo uope nije uoena ni shvaena. Ona spada u najvee zagonetke: posjeduje je svatko, i svatko je primjenjuje, svatko je smatra sasvim prirodnom. No, samo malo ljudi postaje svjesno toga da ono to je u njima najbolje, zahvaljuju toj sposobnosti. Neobino je teko istraiti bit preobraaja, pa joj moramo pristupiti s razliitih strana. U djelu o Bumanskom narodnom blagu, koje smatram najdragocjenijim dokumentom o ranom ovjeanstvu i koje je jo uvijek potpuno neiscrpljeno iako ga je Bleek napisao prije 100 godina i iako je tampano prije gotovo 50 godina nalazi se poglavlje o predosjecajima Bumana, iz kojeg se mogu izvui vani zakljuci. Kao to emo vidjeti, kod tih je preobraaja rije o zaecima preobraaja koji se pojavljuju u izuzetno jednostavnom obliku. Bumarri osjeaju dolazak ljudi iz daljine, koje ne mogu ni vidjeti, niti uti. Oni imaju osjeaj za to da se pribliava divlja i opisuju znakove na svom vlastitom tijelu pomou kojih prepoznaju to pribliavanje. Doslovce citiramo nekoliko primjera.114 Jedan mukarac veli svojoj djeci da moraju paziti na to kad e se pojaviti njihov djed. 'Ogledajte se oko sebe, ini mi se da se djed pribliava. Jer osjeam mjesto na kojem je stara rana na njegovu tijelu.' Djeca se ogledavaju. U daljini vide nekog mukarca. Vele svom ocu: 'Evo. dolazi neki mukarac/ Otac im veli: 'Taj koji dolazi je va djed, Znao sam da e doi. Osjetio sam njegov dolazak na mjestu njegove stare rane. Htio bih da vi to i sami vidite: zaista dolazi. Ne vjerujete mom predosjeaju. Ali, on govori istinu.' To to se ovdje odigralo, izvanredno je jednostavno. Starac, koji je djed ove djece, bio je oito vrlo daleko. Na odreenom mjestu svog tijela on ima staru ranu. To je mjesto tono poznato njegovu odraslom sinu, ocu ove djece. Rije je o jednoj od onih rana koje s vremena na vrijeme bole. Mukarac je esto uo starca kako o tome govori. Rana je ono to bismo kod njega nazvali karakteristinim. Kad sin misli na svog oca, misli na njegovu ranu. No, to nije samo Cisto miljenje. Ne samo da on zamilja tu ranu, tono mjesto na

Predosjea].

tijelu na kojem se nalazila, ve je i osjea na odgovarajuem mjesta vlastitog tijela. im je osjeti, pretpostavlja da mu se pribliava otac, kojeg nije vidio neko vrijeme. Osjea da se otac pribliava zato to osjea njegovu ranu. Kad to veli svojoj djeci, ini se da mu ona ne vjeruju sasvim. Moda jo nisu nauila vjerovati u tonost takvih predosjeaja. On im veli neka paze na to kad e se djed pojaviti, i stvarno, djeca vide kako se pribliava neki mukarac. To moe bili samo djed. On je. Otac je bio u pravu. Osjeaj u njegovu tijelu nije ga prevario. ena izlazi iz kue. Sa sobom nosi dijete, na remenu prebaenom preko ramena. Mukarac, koji je ostao u kui, mirno sjedi. ena je Izala donekle zabrinuta i dugo se ne vraa. Odjedanput mukarac osjea njezin remen na svom ramenu. Tamo ima osjeaj.^ ini mu se kao da sam nosi svoje dijete. im osjeti remen, zna da se vraa ena s djetetom. Isti se predosjeaji odnose i na ivotinje. I to na ivotinje koje su za Bumana isto tako vane kao njegovi najblii, tako rei, njegove najblie ivotinje, koje lovi i kojima se hrani. Noj odlazi u etnju na toplom suncu. Ugrize ga neki crni kukac, kojeg bumani nazivaju nojeva u. Noj se nogom ee po potiljku. Buman osjea neto na donjem dijelu vlastitog potiljka, na istom mjestu gdje se noj ee. Taj je osjeaj nalik na kuckanje. On govori Bumanu da je noj u blizini. Osobito vana ivotinja za Bumana je kozli. Tu postoji mnogo predosjeaja, koji se odnose na sve mogue kretnje i osobine kozlia. Imamo neki osjeaj u nogama, osjeamo struganje njihovih nogu u ikari. Taj osjeaj u nogama zna i da dolaze kozlii. Ne radi se o tome da ih je netko uo kako struu nogama. Jo su previe daleko. No, i noge samih Bumana struu zato to kozlii struu nogama u daljini. Ali, ni to nije sve. S kozlia prelazi na Bumana ne samo kretanje nogu ve mnogo vie toga. Imamo osjeaj na licu, zbog crne pruge na licu kozlia. Ta crna pruga poinje na sredini ela i protee se do kraja nosa. Buman se osjea kao da ima crnu prugu na vlastitom licu. Imam osjeaj u oima, zbog crnih znakova kraj oiju kozlia. ovjek osjea kuckanje po rebrima i veli svojoj djeci: ini se da dolazi kozli, osjeam crnu dlaku. Idite do onog breuljka i ogledajte se na sve strane! Imam osjeaj kozlia. Kozli ima crnu dlaku na bokovima. Kuckanje koje Buman osjea na vlastitim bedrima znai crnu dlaku na bokovima ivotinje. Jedan se drugi Buman, koji je isto prisutan dok se govori o ovim pojavama, s njime slae. I on ima predosjeaj koji se odnosi na kozli e, ali taj nije isti: on osjea krv ubijene ivotinje. Imam osjeaj u nonim listovima kao kad po njima tee krv kozlia. Uvijek osjeam krv prije nego to u ubiti kozlia. Sjedini

280

Masa i mo

i imam osjeaj u leima kao kad se niz njih slijeva krv dok nosim kozlia. Kozlieva dlaka lei na mojim leima. Jedanput se opet veli: Osjeamo u naim glavama kad emo odbiti rogove kozlia. Drugi put: Stvari koje su mnogobrojne obino dolaze kad leimo u sjeni kolibe. One vjeruju da smo duboko u popodnevnom snu. Obino lijeemo na spavanje u podne. Ali, ne spavamo kad se te stvari i njihove noge kreu. Osjeamo neto u upljinama ispod koljena, kamo kaplje krv kad nosimo divlja . Iz tih rijei Bumana vidimo kakvu vanost pridaju tim predosjeajima ili slutnjama. Oni u svom tijelu osjeaju kad dolaze odreena zbivanja. U njihovu se tijelu uje nekakvo kuckanje koje ih o tome obavjetava. Njihova su slova, kako vele, u njihovu tijelu. Ta slova govore i kreu se te njih same potiu na kretanje. ovjek koji osjeti kuckanje u svom tijelu, odjedanput zauti i zapovijeda i drugima da ute. Predosjeaj govori istinu. Oni koji su glupi, ne razumiju te pouke pa ih sna e nesrea; ubije ih lav ili im se dogodi neko drugo zlo. Kuckajui znakovi govore, onima koji ih razumiju, kojih se putova trebaju kloniti, koje strijele ne smiju upotrebljavati. Oni upozoravaju Bumane koliko se ljudi pribliava njihovoj kui na jednim kolima. Kad ovjek nekog trai, onda mu kuckajui znaci govore na kojem ga putu mora traiti da bi ga naao. Nije na zadatak da ispitujemo da li se slutnje Bumana obistinjuju, ili varaju. Moda su oni razvili neke sposobnosti koje smo mi izgubili i uvjebali ih u svakodnevnom ivotu. Moda imaju razloga i dalje vjerovati svojim slutnjama, ak i onda ako ih one ponekad iznevjere. Bilo kako bilo, njihove rijei o na inu na koji se javljaju predosjeaji, pripadaju najvrednijim dokumentima o biti preobraaja. Ne postoji nita to bi bilo ravno tim predosjeajima. Jer, svemu to o tome saznajemo iz mitova ili bajki, moe se prigovoriti da se radi o neem izmiljenom. No, ovdje saznajemo kako se osjea Buman u svom stvarnom ivotu kad misli na noja ili kozlia koji .se nalaze u daljini; to mu se pri tome dogaa; to to uope znai misliti na neko istvorenje koje nismo mi sami. Znakovi prema kojima prepoznajemo pribliavanje ivotinje ili drugog ovjeka jesu znakovi na njihovu vlastitom tijelu. Ti su predosjeaji, kao to smo rekli, poeci preobraaja. Ako elimo da ti zna Kovi zadre svoju vrijednost u analizi preobraaja, moramo paziti na to da u svijet Bumana ne unesemo nita to je njima tue. Ti znakovi moraju ostati isto onako jednostavni i konkretni kao to zapravo jesu. Izdvojit emo ih iz konteksta citiranih izjava i navesti ih redom: 1. Sin osjea staru ranu zbog svog oca tono na onom mjestu tijela gdje je otac zadobio tu ranu. 2. Mukarac osjea na ramenu remen na kojem njegova ena nosi dijete.

281

preobraaji. Masa / mo

3. Noj se ee nogom po potiljku, gdje ga je ugrizla u. Buman osjea isto to mjesto u vlastitom potiljku, .mjesto gdje se ee noj. 4. Mukarac osjea struganje nogu kozlia u ikari u svojim vlasti tim nogama. Na svom licu osjea crnu prugu kozlia, koja ide od ela do nosa. Na svojim oima osjea crne znakove kraj oiju koz lia. Na rebrima osjea crnu dlaku s bokova ivotinje. 5. Buman osjea krv na listovima i leima. To je krv kozlia ko jeg treba ubiti, kojeg e nositi na le ima. Osjea dlaku ivotinje. Osjea u glavi gdje e slomiti rogove kozliu. Osjea krv u potko ljenicama, kamo obino kaplje krv ubijene ivotinje kad je nosi na leima. Sve to je spomenuto pod 5. odnosi se na mrtvu ivotinju. Karakter preobraaja ovdje odreuje elja za njezinom krvlju. Ona nije tako jednostavna kao u prva etiri sluaja; zato je bolje da se najprije pozabavimo njom. Ono elementarno u svima njima jest to da se jedno tijelo poistovjeuje s drugim. Tijelo sina je tijelo oca; zato se stara rana nalazi na istom mjestu. Tijelo mukarca je tijelo njegove ene: remen na kojem je nosila dijete pritie njega na istom ramenu. Tijelo Bumana je tijelo noja; u ga grize na istom mjestu potiljka, i on se tamo ee. U ova tri sluaja poistovje ivanje tijela javlja se uvijek samo kao jedna pojava. Rije je o vrlo razliitim pojavama: kod rane je to jedna istara specifinost tijela, koja se javlja ,s vremena na vrijeme; kod remena odre eni trajan pritisak na tijelo, a u sluaju eanj a izolirana kretnja. Najzanimljiviji je sluaj kozlia. Tu se spaja etiri ili pet pojava, koje poistovjeivanje jednog tijela s drugim ine cjelovitim. Tu su najprije pokreti nogu, crna dlaka na bokovima, crna pruga od ela do nosa, crni znaci kraj oiju i, konano, mjesto na glavi na kojem rastu rogovi, kao da ovjek i sam nosi rogove. Kretanju, koje ovdje nije eanje, ve kretanje nogu, pridruuje se neto to nalikuje na kompletnu masku. Ono najupadljivije na glavi ivotinje, rogovi, i onda sve potpuno crno, naime pruge i znakovi kraj oiju, sklapaju se u masku koja je svedena na ono najjednostavnije. ovjek je nosi kao vlastitu glavu, ali ipak kao glavu ivotinje. Crnu dlaku na bokovima ovjek osjea kao da ima na sebi kou ivotinje; ali, to je njegova vlastita koa. Tijelo jednog te istog Bumana pretvara se u tijelo njegova oca, njegove ene, noja, kozlia. Izvanredno je vano da se on u razli ito vrijeme moe pretvoriti u sve njih, a onda uvijek iznova u samoga sebe. Preobraaji koji slijede izmjenjuju se ovisno o vanjskim povodima. Ti su preobraaji isti: svako .stvorenje iji dolazak osjete, ostaje ono to jest. On razlikuje sva ta stvorenja, ina e ona ne bi imala nikakvo zna enje. Otac s ranom nije ena s remenom. Noj nije kozli. Vlastiti je identitet, koji Buman moe odbaciti, sa-

282

uvan u preobraaju. On moe biti ovo ili ono, ali po dvoje ostaje razdvojeno, jer izmeu njih uvijek stoji on sam. Pojedinane, vrlo jednostavne crte, koje odreuju preobraaj, mogli bismo nazvati njegovim voritima. Oeva stara rana, remen na leima ene i crna pruga kozlia jesu takva vorita. Rije je o upadljivim crtama drugog stvorenja, o kojima se esto govori ili koje ovjek uvijek dobro uoava. To su obiljeja koja ovjek ima pred sobom kad oekuje to stvorenje. Meutim, poseban je sluaj ivotinja koju ovjek lovi. Ono to ovjek zapravo eli jesu njezino meso i krv. Nakon to ubije ivotinju, nosi je kui, i pri tome je izuzetno dobro raspoloen. Tijelo ubijene ivotinje, koje mu visi preko lea kao plijen, vanije mu je nego njezino ivo tijelo. ovjek osjea njezinu krv, koja mu curi niz listove, osjea je u potkoljenici; ovjek osjea njezinu dlaku na leima. To mrtvo tijelo koje ovjek nosi nije njegovo vlastito; -to ne moe (biti njegovo vlastito tijelo, zato to ga eli pojesti. Dakle, predosjeaji Bumana koji se odnose na kozlia sadre razli ite faze. On na opisani na in osjea ivu ivotinju, njegovo se tijelo pretvara u tijelo ivotinje, koja se kree i gleda. No, on osjea i mrtvu ivotinju kao drugo, tue tijelo, priljubljeno uz svoje, u stanju u kojem mu vie ne moe pobjei. Te se dvije faze mogu izmijeniti. Netko moe zamiljati da je najprije u prvoj fazi, a drugi da je u drugoj. Te faze mogu slijediti jedna za drugom. Jedna moe slijediti neposredno iza druge. Zajedno sadre cijeli njegov odnos prema ivotinji, cjelokupni proces lova, od struganja nogama do krvi.

283

Preobraaji u bijegu Histerija, manija i melankolija

Preobraaje koji slue bijegu, da bi se pobjeglo neprijatelju, nalazimo svugdje. Nalazimo ih u mitovima i bajkama proirenim po cijelom svijetu. Spomenut emo etiri primjera na kojima se mogu objasniti razliiti oblici koje poprimaju preobraaji u bijegu. Kao dva osnovna oblika razlikujemo linearni preobraaj u bijegu od cirkularnog. Linearni je oblik vrlo uobiajeni oblik lova. Jedno stvorenje progoni drugo, razmak meu njima se smanjuje, i u .trenutku kad progonjeni treba biti epan, on se -preobraava u neto drugo i uspijeva pobjei. Lov se nastavlja, odnosno, u stvari, poinje ispoetka. Opasnost se ponovno pove ava. Napada se sve vie pribliava, moda e ak uspjeti dohvatiti svoj plijen. Tada se plijen preobraava u neto drugo i ponovno izmi e u pos-

^preobraaji.

284

Masa i mo

Ijednjem trenutku. Isti se proces moe ponoviti bezbroj puta, a bitno je samo to da se uvijek nau novi oblici preobraaja. Oni moraju biti neo ekivani zato da bi iznenadili progonitelja. On kao lovac progoni tono odreeni, njemu dobro poznati plijen. On zna kako plijen bjei, zna njegov lik i zna kako e ga i gdje epati. Trenutak preobraaja ga zbunjuje. Mora izmisliti nov nain lova. Promijenjeni plijen zahtijeva drukiji lov. Lovac se i sam mora preobraziti. Teoretski nema kraja takvom nizu preobraaja. U bajkama se rado pria raspreda nadugo i nairoko. Bajka je veinom na strani progonjenoga te esto zavrava porazom ili unitenjem progonitelja. Na izgled jednostavan sluaj linearnog preobraaja u bijegu nalazimo u australskom mitu naroda Loritja. Vjeni, nestvoreni, Tukutiti, koji su preci totema, u ljudskom liku izlaze iz zemlje. Oni ostaju ljudi sve dok se jednog dana ne pojavi udovian crno-bijeli pas, koji se okomljuje na njih i poinje ih progoniti. Oni bjee, ali se boje da nisu dostatno brzi. Da bi mogli bolje bjeati, preobraavaju se u sve mogue ivotinje, meu kojima se spominju klokani, emu i orlovi. Treba, meutim, zamijetiti da se svatko preobraava u jednu odreenu ivotinju, iji lik zadrava tako dugo dok je u bijegu. Pojavljuju se druga dva pretka, slini njima, koji su oigledno ja i ili hrabriji. Oni uspiju natjerati psa u bijeg i ubiti ga. Sada ve ina Tukutita opet poprima svoj ljudski lik, opasnost je prola, i vie se nemaju ega bojati. No, oni zadravaju sposobnost da se po elji pretvaraju u ivotinje ije ime nose, dakle u ivotinje koje su predstavljali u svom bijegu.115 Bit ovih totema-predaka ini ogranienje na jedan jedini preobraaj u ivotinju. Na drugom emo mjestu potanko govoriti o tim dvostrukim likovima. Za sada je dostatno naglasiti da je do preobraaja, koji su iskusili i za kojim uvijek iznova mogu posegnuti, dolo zahvaljujui bijegu. Sadrajno bogat linearni sluaj nalazimo u gruzijskoj bajci o majstoru i njegovu ueniku. Zli majstor, koji je sam avo, uzeo je djeaka na nauk i nauio ga svakakve arolije. Meutim, ne eli ga vie pustiti, nego potpuno zadrati u svojoj slubi. Djeak uspije pobje i, ali ga majstor ponovno uhvati i zatvori u mra nu talu. Tamo djeak razmilja kako da se oslobodi, ali mu nita ne pada na pamet, vrijeme prolazi, a on postaje sve tuniji.116 Jednog dana zamjeuje zraku sunca u svojoj tali. Kad pogleda bolje, nalazi u vratima pukotinu, kroz koju je prodrla suneva zraka. Brzo se pretvara u mia i bjei kroz tu pukotinu van. Majstor zamjeuje da je pobjegao, pretvara se ti ma ku i tr i za miem. I tako po inje divlji niz preobraaja. Kad ma ka ve otvara usta da ubije mia, mi se pretvara u ribu i ska e u vodu. Majstor se odmah pretvara u mreu i pliva za ribom. Prije nego to je dohvati, riba ise pretvara u fazana. Majstor ga progoni pretvorivi se u sokola. Fazan ve osjea pande svog neprijatelja pa se pretvara

u crvenu jabuku i pada to no u kraljevo krilo. Majstor se pretvara u no, koji se iznenada naao u kraljevoj ruci. Kralj posie za jabukom da je razree, ali odjedanput jabuke vie nema i na njezinu mjestu stoji hrpica prosa. Pred njim stoji koko sa svojim piliima majstor. Pili i zoblju zrnje sve dok ne preostane jedno jedino zrno. Ono se u posljednjem trenutku pretvara u iglu. Meutim, koko i pili i se, svi zajedno, pretvaraju u konac u uici igle. Sada se igla zapali, tako da konac izgori. Majstor je mrtav. Igla se ponovno pretvara u djeaka, koji se vra a kui svom ocu. U preobraaju postoji slijedei niz parova: mi i maka, riba i mrea, fazan i soko, jabuka i no, proso i koko s piliima, igla i konac. U tim je parovima svaki lan prilagoen drugome, bilo da je rije o ivotinjama ili predmetima. Uvijek jedan od njih, koji predstavlja majstora, progoni drugoga, koji predstavlja djeaka, koji se uvijek spaava u posljednjem trenutku pomou preobraaja. -Cijeli je lov dinamian i zbog karaktera preobraaja vrlo raznolik. Mjesta se izmjenjuju isto onako brzo kao likovi. Obratimo li sada panju na cirkularni oblik, moemo spomenuti klasinu priu o Proteju, koju nalazimo u Odiseji. Protej, mudri morski starac, gospodar je tuljana te svaki dan jedanput izlazi na kopno kao i oni. Najprije se pojavljuju tuljani a onda on. On tono prebrojava svoja stada a onda lijee na spavanje usred njih. Menelaja, koji se vraao iz Troje, nepovoljni su vjetrovi bacili na obalu Egipta, gdje ivi Protej, tako da se sa svojim pratiocima ne moe maknuti s mjesta. Prole su godine, i Menelaj je potpuno oajan. Tada se na njega saali Protejeva ki i uputi ga to mora uiniti da uhvati njena oca, koji zna proricati, i prisiliti ga da govori. Ona donosi Menelaju i dvojici njegovih pratilaca tuljanova krzna, iskapa im rupe na obali, u koje oni lijeu, i prekriva ih tim krznima. Tamo oni strpljivo ekaju, unato smradu, sve dok ne doe krdo tuljana, i onda tako bezazleno prerueni lijeu meu njih. Protej izranja iz mora, prebrojava svoje stado i mirno lijee na spavanje. Sada je kucnuo as za Menelaj a i njegove pratioce, koji hvataju usnulog starca i vie ga ne isputaju. On im nastoji pobjei pretvarajui se u sve mogu e, najprije u lava s ogromnom grivom, onda u zmiju: oni ga ne isputaju iz ruku. Zatim se pretvara u leoparda i u snanog vepra, oni ga ne isputaju iz ruku. On se pretvara u vodu a onda u drvo bogato liem, ali oni ne poputaju. Za vrijeme svih tih preobraaja oni ga vrsto dre u akama. Na koncu se Protej umori. Ponovno poprima svoj lik, lik117 morskog starca Protej a, pita ih to ele i odgovara im na pitanja. Vidimo zato se ova vrsta preobraaja u bijegu moe nazvati cirkularnom. Sve se dogaa na jednom mjestu. Svaki je preobraaj pokuaj uhva enoga da se pretvori u neki drugi lik, da, tako rei, krene u drugom pravcu; svaki je preobraaj uzaludan i doga a se u vrstom stisku Menelaj a i njegovih prijatelja. Ne moemo vie : govoriti o lovu, jer je on dovren, plijen je uhva en a preobraaji

285

preobraall.

286

Masa i mo

predstavljaju niz bezuspjenih pokuaja uhvaenoga da pobjegne. Zato se na koncu mora pomiriti sa svojom sudbinom i u initi ono to se od njega zahtijeva. Kao posljednji primjer htio bih spomenuti priu o Peleju i Teti, koji su postigli veliku slavu kao Ahilejevi roditelji. Pelej je smrtnik, a Teta boica, koja se libi stupiti s njim u vezu zato jer joj se ini da je nije dostojan. On je iznenauje na spavanju u jednoj peini, hvata je i vie ne isputa iz ruku. Ona se pretvara u strano klizavu sipu i prska ga crnilom. Sve joj to ne pomae. Mora mu se predati te kasnije, nakon nekoliko pokuaja da se rijei njegova potomstva, postaje majka Ahilejeva. Ovi su preobraaji po svom karakteru vrlo slini onima kod Proteja, a situacija predstavlja zarobljenitvo, jer je napada dri u svojim rukama i vie je ne isputa. Svaki je od njezinih preobraaja nastojanje da pobjegne r. nekom drugom pravcu. Ona, tako rei, hoda u krugu da bi nala mjesto na kojem e je pustiti. No, nigdje ne uspijeva izai iz kruga, ostaje zarobljena te mu se naposljetku, usred svih tih preobraaja, predaje kao ona sama, kao Teta. Dakle, pria o Teti ne donosi nita novo u odnosu na priu o Proteju. Spomenuli smo je zbog njezine erotske obojenosti. Ona podsjea 8 na napade jedne bolesti, koja je esta i ope poznata: na histeriju." Veliki napadi te bolesti nisu nita drugo nego niz estokih preobraaja u bijegu. Pogoena osjea da ju je epala neka nadmona sila, koja je vie ne isputa iz ruku. To moe biti neki mukarac, kojem eli pobjei, neki mukarac koji ju je volio i obljubio, ili mukarac kao Pelej, koji e je tek obljubiti. To moe biti sveenik, koji dri bolesnicu u zarobljenitvu u ime Boga; to moe biti neki duh ili sam Bog. U svakom je sluaju vano da rtva osjea fiziku blizinu nadmone sile, a njezin neposredni stisak na sebi. Sve to poduzima, a osobito svaki preobraaj, ima za cilj da je oslobodi tog stiska. Iznenaujue je bogatstvo preobraaja koje rtva pokuava, i od kojih se neki ne manifestiraju u cijelosti. Jedan od najeih preobraaja jest pretvaranje u mrtvog; taj je preobraaj prokuan i poznat kod mnogih ivotinja. ovjek se nada da e ga kao mrtvaca ispustiti iz ruku. Ostaje leati, a neprijatelj odlazi. Taj preobraaj ima sredinje mjesto: rtva se toliko pretvara u sredite da se vie uop e ne mi e. Ne radi nikakav pokret, kao da je mrtva, tako da onaj drugi odlazi. Lako je shvatiti koliko bi korisno bilo Teti i Proteju da su se pretvarali da su mrtvi. Teta ne bi bila obljubljena a Protej ne bi bio prisiljen da iskae svoja prorotva. No, oboje su bili boanstva, i kao takvi besmrtni. Mogli su se pretvarati da su mrtvi koliko su htjeli to je jedina stvar koju im nikada nitko ne bi povjerovao. Dakle, cirkularni oblik preobraaja u bijegu jest ono to histeriji daje njezinu karakteristinu obojenost. On takoer objanjava bogatstvo prijelaza s procesa erotske na procese vjerske prirode, ko-

ji su toliko uoljivi u ovoj bolesti. Svaka vrsta epanosti moe nagoniti na bijeg, a pokuaj bijega moe uvijek biti odmah osuje en alko je napada dostatno jak da ne popusti. Pojavu suprotnu preobraaju u bijegu nalazimo u napadajima amana.119 oni za vrijeme cijele jedne seanse ostaju na jednom mjestu. Opkoljeni su krugom ljudi koji ih promatraju. Bez obzira na to to se dogaa u njihovu duhu, njihovo vidljivo tijelo mora ostati tamo gdje jest. Ponekad se daju vezati, zbog straha da bi im tijelo moglo nestati zajedno s duhom. Dakle, vrlo je naglaena cirkularnost seanse, bilo putem nunosti da ostanu vrsto vezani uz svoje sredite na zemlji, na kojem djeluju, bilo zahvaljujui prisutnosti kruga pristalica. Preobraaji brzo slijede jedan za drugim i postiu velik intenzitet i uestalost. Oni, meutim, nipoto ne smiju sluiti bijegu, i po tome se sutinski razlikuju od obinog napada histerije. aman pomou svojih preobraaja doziva duhove pomonike, koji mu se pokoravaju. On ih sam dohvaa i prisiljava na to da mu pomognu u onome to poduzima. aman je aktivan, jer njegovi preobraaji slue intenziviranju njegove vlastite moi, a ne bijegu pred drugima koji su moniji od njega. Na putovanjima koja poduzima njegov duh, dok njegovo tijelo lei na istom mjestu na izgled bez svijesti, on prodire u najudaljenije predjele neba i podzemlja. Leti i uspinje se koliko god visoko eli, pri emu udara krilima kao ptica. Zaranja i tone koliko duboko eli, sve do morskog dna, i na silu prodire u kuu boice protiv koje eli neto poduzeti. Uvijek se vraa u sredite, gdje njegove pristae prestraeno ekaju njegove vijesti. Ponekad se dogaa da negdje na tom putu biva potuen ili prisiljen pobjei, pretvarajui se u neto drugo no ve inom je pravac njegove akcije usmjeren prema van i zapovjedniki, te srodnost sa sluajevima Proteja i Tete poiva iskljuivo na cirkularnoj prirodi njegovih estih preobraaja. Sada se treba vratiti linearnom obliku, kakav smo upoznali u gruzijskoj bajci o majstoru i njegovu ueniku. Sjeamo se da se majstor pretvorio u ma ku da bi uhvatio u enika, koji je pobjegao u obliku mia. Kasnije se majstor pretvara u mreu, u sokola, u no, u koko s piliima. Svaki njegov preobraaj slui novoj vrsti lova. S gledita 'majstora, rije je o brzom slijedu agresivnih preobraaja, o promjeni ne samo karaktera lova ve i predjela u kojima se on odvija. Naglost i irina zbivanja, povezani s opasnom namjerom od koje potjeu, napadno su srodni s procesima koji se zbivaju kod jedne druge duevne bolesti, manije. Preobraaji maninog tipa nevjerojatno su brzi. Oni imaju linearnost i glatkou lova ali i naglos-; njegovih nepromjenljivih ciljeva, kad se ne postigne ono to se eli, ali se ipak ne odustaje od lova. Zajednika im je ponesenost i vedrina raspoloenja, koje ipak bez obzira na to kamo lov dospije ipak uvijek ostaje intenzivno i usmjereno. Uenik u bajci predstavlja promjenljivi plijen, koji moe biti sve, ali je u osnovi uvijek isto, naime plijen. Manija je paroksizam hvatanja plijena. Kod nje

287

Samorazmnoavanje.

288

Masa i mo

je vano uoavanje, progonjenje i hvatanje plijena. Kod manije nije toliko vano samo prodiranje plijena. Majstorov lov u cijelosti poprima svoj karakter tek onda kad uenik bjei iz svoje mrane tamnice. Kad bi ga majstor ponovno imao na sigurnom u svojoj tali, lov bi bio dovren a time bi tako rei proao i njegov manini napad. Uenika najprije zatiemo u tali. Mislio je kako da se oslobodi, ali mu nita nije padalo na pamet; vrijeme je prolazilo a on je postajao sve tuniji. Ovdje nalazimo poetak stanja koje je suprotno maniji, naime melankoliju. Budui da smo rekli dosta toga o maniji, valja neto rei o melankolinom raspoloenju.120 Ono zapoinje kad su preobraaji u bijegu dovreni i kad ovjek osjea da su svi -oni uzaludni. U melankoliji je ovjek sustignut i ve uhva en. Vie ne moe pobjei. Vie se ne preobraava. Sve to je pokuao, bilo je uzaludno. ovjek se predaje svojoj sudbini i vidi samoga sebe kao plijen. Nalazi se na silaznoj putanji: plijen, jelo, crkotina ili izmet. Procesi obezvreivanja, koji vlastitu linost ine sve manje vanom, izraavaju se u prenesenom obliku kao osjeaj krivnje. Krivnja je izvorno znaila da se ovjek nalazi u vlasti nekog drugog. Bez obzira na to da li se ovjek osjea krivim ili kao plijen, sve se to u osnovi svodi na isto. Melankolini ovjek ne eli jesti, i kao razlog za odbijanje jela moe navesti to da ga nije zasluio. U stvari se radi o tome da nee jesti zato to misli da e pojesti njega samog. Ako ga prisile na jelo, onda ga na to podsjeaju: njegova se usta otvaraju prema njemu, kao da pred njim dre ogledalo. U njemu vidi usta, i vidi da e se neto jesti. A on je sam to to e biti pojedeno. Iznenada je tu stravina i neizbjena kazna za to to je uvijek jeo. U osnovi je ovdje rije o krajnjem preobraaju, koji stoji na kraju svakog bijega, o pretvaranju u pojedeno, pa dolazi do toga da sve to je ivo bjei u svaki lik koji mu se nudi da bi to izbjegao.

leao je spavaju i u beskrajnoj no i na dnu doline Ilbalintja. No u njoj jo nije bilo vode, i cijelo je dno bilo suho. Zemlja je nad njim bila crvena od cvijea i obrasla razliitim travama, a na visini, iznad njega, ljuljala se velika strelica. Ta je strelica izrasla tusred liiehe purpurnih cvjetova koji su rasli u dolini Ilbalintja. Na njezinu je korijenu poivala Karorina glava. Otuda se strelica uspinjala prema nebu kao da e udariti o njegov svod. Bilo je to ivo bie prekriveno glatkom koom kao to je ljudska. Karorina je glava leala na korijenu velike strijele: tako je leala od samog poetka. Karora je razmiljao, i u glavi su mu se rojile elje i udnje. Onda su mu iznenada iz pupka i ispod pazuha izali bandicooti. Prodrli su kroz koru iznad njega i iskoili u ivot. I tada je poelo svitati. Ljudi su vidjeli kako se sa svih s,trana pojavljuje novo svjetlo: i samo se sunce poelo dizati te je sve preplavilo svojom svjetlou. Onda je predak doao na pomisao da ustane, sada kad.se sunce uspelo vie. Probio se kroz koru koja ga je prekrivala, a nastali otvor, koji je ostavio za sobom, pretvorio se u jezero Ilbalintja i ispunio se tamnim, slatkim sokom pupoljaka kozje krvi. Predak je ustao i osjetio glad, jer su iz njegova tijela istek-le arobne moi. Jo se osjea omamljenim; kapci mu poinju polako treperiti, onda ih malo otvara. Tako omamljen pipa oko sebe. Svugdje oko sebe osjea masu bandicoota, koji se kreu. Sada stoji vre na nogama. ini mu se da osjea glad. U velikoj gladi dohvaa dva mlada bandicoota. Kuha ih neto dalje, blizu mjesta gdje stoji sunce, na uarenom tlu kojeg je ugrijalo sunce. Sunevi mu zraci daju vatru i vru pepeo. Cim je utaio glad, njegove se misli okreu jednom prijatelju koji bi mu mogao pomoi. No, ve se blii veer; sunce prekriva tijelo zavjesama od vlasi i gubi se ljudima iz vida. Karora pada u san, a ruke su mu rairene u stranu. Dok on spava, ispod jednog njegova pazuha pojavljuje se neto u obliku kultnog drveta (koje se na uzici vitla iznad glave prim. prev.). Ono poprima ljudski lik i tijekom no i izrasta u odrasla mladia: to je njegov prvoro eni sin. U toj no i Karora se budi, jer osjea neto teko na ruci: uza sebe vidi svog prvoroenog sina, ija glava poiva na oevu ramenu. Svie. Karora ustaje. Glasno i zvuno doziva sina, i na taj se nain sin budi u ivot. Ustaje; plee obredni ples oko svog oca, koji sjedi ukraen svim ukrasima od krvi i perja. Sin tetura i ljulja se na nogama, jer je tek upola budan. Otac izaziva u njegovu tijelu i prsima estoko drhtanje. Onda sin polae na njega svoje ruke. Prvi je obred zavren.

289

Samorazmnoavanje i jedenje vlastitog tijela. Dvostruki lik totema

Meu mitovima plemena sjevernih Aranda u centralnoj Australiji, koje je zapisao Strehlov mla i, posebno zanimanje pobuuju dva. Prvi mit, 121 ili mit o takorima tobolarima, u njema kom prijevodu glasi ovako : XJ poetku je sve mirovalo u vjenom mraku. No je poivala na zemlji kao neprohodan gutik. Predak ije je ime bilo Karora

Samorazmnoavanje.

290

Masa l mo

Otac alje sina da ubije jo nekoliko bandicoota. Oni se mirno igraju u sjeni blizu njih. Sin ih donosi natrag ocu, koji ih kuha na suncem uarenoj zemlji, kao i prije, i sa sinom dijeli skuhano meso. Dolazi veer, i uskoro obojica spavaju. U toj se noi ocu raaju ispod pazuha jo dva sina. I njih otac oivljava slijedeeg jutra pomou glasnog i zvunog poziva.122 Taj se proces ponavlja mnogo dana i no i. Sinovi se brinu za lov, a otac svake noi donosi na svijet sve vei broj sinova ponekad ih ima pedeset. No, kraj stie brzo. Uskoro otac i sinovi pojedu sve bandicoote koji su prije izali iz Karorina tijela. Izgladnjele sinove otac alje u trodnevni lov. Sinovi prelaze preko velike visoravni. Satima strpljivo trae u visokoj bijeloj travi, u polumraku gotovo beskrajnih uma. No, u velikom gutiku nema bandicoota, tako da se moraju vratiti. Trei je dan. Sinovi se vraaju utei, gladni i umorni. Iznenada do njihovih uiju dopire nekakva buka, zvuk obrednog drveta koje zuji kroz zrak. Oslukuju; poinju traiti onoga koji ga je zavitlao. Trae i trae i trae. Zabadaju tapove u sva gnijezda i skrovita bandicoota. Odjedanput neto tamno i dlakavo skoi i pobjegne. Zauje se povik: 'Tamo bjei Wallaby pjeanog breuljka!' Bacaju tapove u tom smjeru i lome mu nogu. Zatim uju rijei jedne pjesme, koja dolazi od ranjene ivotinje: 'Ja, Tjenterama, sam sada epav, Da, epav, i purpurno vje no je slijepljeno na meni. Ja sam ovjek kao vi. Nisam bandicoot.' S tim rijeima Tjenterama epajui odlazi. Zauena braa nastavljaju put k svom ocu. Uskoro ga ugledaju kako se pribliava. Odvodi ih do jezera. Sjede na njegovu rubu u krugovima, jedan krug oko drugog, ustalasani kao valovi na vodi. Onda s istoka dolazi velika plima slatkog meda od pupoljaka kozje krvi i preplavljuje ih; odnosi ih natrag u jezero Olbalintja. Stari Karora ostaje ovdje. Meutim, sinove plima nosi dalje pod zemljom sve do jednog mjesta u dungli. Tamo nailaze na velikog Tjenteramu, kojem su, ne znajui da je to -on, tapovima slomili nogu. On postaje velik poglavica. Karora i dalje sniva svoj vjeni san na dnu jezera Ilbalintja. Drugi je mit o Lukari: U irom svijeta poznatoj Lukari, na rubu velikog jezera, leao je na prapoetku starac u duboku snu podno grma Witchetty-liinaka. Preko njega su prole vjenosti; on je leao nepomino kao ovjek u stanju vjeita polusna. Nije se maknuo od poetka, nije napravio nijedan pokret; stalno je leao na desnoj ruci. Preko njega su prole vjenosti, dok je leao u svom vjenom snu. Kad je u svom vjenom snu zaklimao glavom, poele su puziti preko njega bijele liinke. One su stalno bile na njegovu tijelu. Sta-

rac se nije micao i nije se budio. Leao je u duboku snu. Liinke su puzile preko cijelog njegova tijela kao roj mrava, i starac bi povremeno, ne budei se iz sna, nekoliko njih njeno odstranio s tijela. No, one su se vra ale i puzile preko njega; ukapale su se u njega. On se nije budio. Prolazile su vjenosti. A onda, jedne noi, dok je starac spavao naslonjen na desnu ruku, ispalo mu je ispod desnog pazuha neto to je imalo oblik Witchetty-liinke. Palo je na tlo, poprimilo ljudski lik i poelo brzo rasti. Kad je dolo jutro, starac je otvorio oi i zaudio se ugledavi svog prvoroenog sina.-123 U mitu se dalje pria kako se na isti nain rodio velik broj mukaraca. Njihov se otac nije micao. Jedini znak ivota, koji je ikada pokazivao, bilo je otvaranje oiju. Cak nije uzimao hranu koju su mu nudili sinovi. Meutim, sinovi su se ustro prihvatili iskapanja Witchetty-li inaka iz korijenja oblinjeg bunja. Pekli su ih i jeii. Ponekad su i sami osjeali elju da se ponovno pretvore u liinke. Onda bi otpjevali jednu arobnu formulu i pretvorili se u liinke te ponovno ulazili u korijenje bunja. Otuda su opet izlazili na povrinu i ponovno poprimali ljudski lik. Sada dolazi neznanac, ovjek kao i oni, ali iz udaljene Mboringke. Kad ugleda debele liinke bra e Lukara, osjeti za njima elju. U zamjenu im nudi svoje vlastite liinke, koje su duge, mrave i jadne. Bra a Lukara svojim tapovima prezirno guraju njegov sveanj u stranu ne progovorivi ni rijei. Neznanac se uvrijedio. Hrabro je zgrabio sveanj bra e Lukara i pobjegao prije nego to su ga u tome mogli sprijeiti. Braa su se uasnuta vratila svom ocu. Prije nego to su se vratili, on je ve osjetio gubitak svenja s liinkama. Kad je kradljivac zgrabio liinke, osjetio je u svom tijelu otru bol. Otac je polako ustao i teturavim koracima krenuo za kradljivcem. Ali, vie nije doao do svenja jer je kradljivac odnio liinke u daleku Mboringku. Otac je sjeo na zemlju, a njegovo se tijelo pretvorilo u ivog tjurungu (sveti nadgrobni spomenik). Sinovi su se svi pretvorili u tjurunge; a i sveanj s ukradenim li inkama tako er se pretvorio u tjurunge. U ovim je mitovima rije o dva potpuno razliita pretka: jedan je otac bandicoota ili takora tobolara, drugi je otac Witchetty-liinaika. Oboje su vani totemi plemena Aranda. Ti su totemi postojali i njihovi su se obredi slavili sve do dana kad su zapisane ove legende. Htio bih istai neke vane crte koje su zajednike objema mitovima. Karora, otac bandicoota, najprije je dugo vremena sam. Lei u vje itom mraku i spava ispod kore na dnu jezera. Nije pri svijesti i jo nikada nije nita uinio. Iznenada u njegovu tijelu nastaje mnotvo takora tobolara. Oni izlaze iz njegova pupka i ispod pazuha. Pojavljuje se sunce, iji ga sjaj navodi na to da razbije koru. Gladan je, ali se osjea omamljenim. U toj omamljenosti pipa oko se-

291

292 be, i prvo to napipa jest iva masa takora tobolara koja ga okruuje sa svih strana. U drugom mitu otac liinaka, ije ime nije spomenuto, lei podno jednog buna i spava. Spava ve itavu vjenost. Preko njegova tijela puze bijele liinke. One su posvuda, kao roj mrava. Povremeno, ne budei se, on njeno odstranjuje neke liinke sa svog tijela. One se vraaju i ukopavaju u njegovo tijelo. On i dalje spava dok oko njega vrve liinke. Oba mita poinju snom. U oba mita prvi susret s drugim stvorenjima ima karakter osjeaja u masi. Rije je o najbliem i najneposrednijem osjeaju mase, osjeaju preko koe. Jedan osjea takore tobolare kad u polusnu prvi put pipa oko sebe. Drugi jo u snu osjea li inke na svojoj koi i odstranjuje ih, ali ne zauvijek. One se vraaju i ukapaju u njegovo tijelo. Naravno, taj je osjeaj prekrivenosti ogromnim rojem malih kukaca, koje osjeamo na cijelom tijelu, ope poznat. On nije ugodan. Cesto se javlja u halucinacijama, na primjer u deliriju tremensu. Ako to nisu kukci, onda su mievi ili takori. Gmizanje na koi ili grickanje esto se objanjava aktivnou kukaca ili mladih glodavaca. O tom opirno govorimo u slijedeem poglavlju: tamo objanjavamo i opravdavamo izraz masovni osjeaj na koi. No, treba zamijetiti vanu razliku izmeu ovog sluaja i onih. U mitovima plemena Aranda taj osjeaj ostaje ugodan. Ono to osjea predak jest neto to potjee od njega samog, a ne neto neprijateljsko to bi ga napadalo izvana. U prvom se mitu, naime, pria kako takori tobolari izlaze iz pupka ili ispod pazuha. Oni su najprije bili u njemu. Taj je otac izuzetno neobino bie: mogli bismo ga nazvati majkom mase. Iz njega istodobno izlazi bezbroj stvorenja, na onim mjestima na kojima se obi no ne raa. On se doima kao matica termita, ali takva koja nese jajaca iz potpuno razliitih dijelova tijela. U drugom se mitu veli da su liinke oduvijek bile tu. U poetku se ne spominje da su one izale iz tijela samog pretka, ve da su na njemu ili da se u njega ukapaju. Meutim, tijekom mita se spominju neke stvari po kojima moemo naslutiti da liinke izvorno potjeu od njega, da se on sam zapravo u cijelosti sastoji od liinaka. Naime, raanje, o kojem je ovdje rije, nije neobino samo zato to raa otac i zato to raa toliko mnotvo, ve se ono nastavlja i onda se raa neto potpuno drukije. Kad je Karora, otac takora tobolara, utaio glad, pada no i on ponovno pada u san. Ispod jednog mu pazuha izlazi obredno drvo. Ono poprima ljudski lik i u jednoj jedinoj noi izrasta u mladia. Karora osjea neto teko u ruci. Budi se: pokraj njega lei njegov prvoroeni sin. Druge mu se noi iz pazuha raaju dva sina. To se tako nastavlja noima. Svaki ih je put sve vie; u nekim noMasa imo Samorazmnoavanje... 293

ima otac donosi na svijet pedeset sinova. Cijeli proces moemo nazvati i u najuem .smislu te rije i, samorazmnoavanjem Karore. Neto vrlo slino dogaa se u drugom mitu. Starac jo uvijek spava naslonjen na desnu ruku: onda mu iznenada jedne noi ispada neto ispod desnog pazuha, neto to ima oblik Witchetty-liin-ke. Pada na zemlju, poprima ljudski lik i brzo raste. Kad doe slijede e jutro, starac otvara oi i zaudi se ugledavi svog prvoroe-nog sina. Isti se proces ponavlja, i na isti se nain raa velik broj ljudiliinaka. Treba ve sada ukazati na to da se ti mukarci po elji pretvaraju u odre enu vrstu liinaka i da se onda mogu ponovno pretvoriti u ljude. U oba je mita, dakle, rije o samorazmnoavanju, i u oba se radi o dvostrukom plodu. Iz jednog pretka nastaju dvije razliite vrste bia. Otac takora tobolara najprije raa velik broj takora tobolara a onda velik broj ljudi. Oni nastaju na isti na in. Moraju se smatrati bliskim srodnicima, zato to imaju jednog oca. Nazivaju se istim imenom: bandicoot. Kao ime totema ono znai da je svaki ovjek koji mu pripada mla i brat takora tobolara, koji su roeni prvi. Isto to vrijedi za pretka Witchetty-liinaka. On je otac tih Uinaka a onda ljudi. Ljudi su mlaa braa liinaka. Svi zajedno predstavljaju vidljivo utjelovljenje plodnosti, koju posjeduje veliki predak tog totema. Strehlov, kojem moemo biti zahvalni to je zapisao ove vane mitove, naao je za to vrlo prikladan izraz. Predak, veli on, predstavlja sveukupnost ivotne biti Witchetty-liinaka, ivotinjskih i ljudskih, shvaenih kao jedna cjelina. Svaka stanica, ako tako moemo rei, u tijelu prvotnog pretka jest iva ivotinja ili ivo ljudsko bie. Ako je predak mukarac Witchetty-liinka, onda je svaka stanica u njegovu tijelu potencijalno ili odvojeno iva Witchetty-liinka ili poseban ivi ovjek, pripadnik totema Witchetty-liinaka.124 Taj se dvostruki aspekt totema osobito jasno izraava u tome da ljudski sinovi ponekad osjeaju elju da se ponovno pretvore u liinke. Onda pjevaju arobne rijei, pretvaraju se u liinke i puze u korijenje bunja gdje liinke obino ive. Otuda mogu ponovno izai i po elji poprimiti ljudski lik. Odvojeni likovi ostaju jasno razgranieni, oni su bilo liinke, bilo ljudi, ali se mogu pretvarati jedni u druge. Ograniavanje na taj odreeni preobraaj, jer su, na koncu, bili mogui i bezbrojni drugi, ini prirodu totema. Predak koji ih je stvorio ima veze samo s te dvije vrste bia, i ni s kojim drugima. On predstavlja njihovo pradavno poznavanje isklju ivanja svih drugih koji jo postoje na svijetu. Njegovi sinovi osjeaju elju da poprime as jedan as drugi lik. Primjenjujui arobne rijei, mogu udovoljiti toj elji i ponavljati taj preobraaj kao neto njima priroeno.

Samorazmnoavanje.

294

Masa i mo

Ne moemo dostatno naglasiti vanost tog dvostrukog lika totema. Sad se preobraaj, ali tono odreeni preobraaj, fiksira u liku totema i prenosi na potomke. U vanim obredima, koji slue mnoenju totema, on se prikazuje na dramatski na in. To zna i da se uvijek prikazuje i preobraaj koji taj totem utjelovljuje u sebi. Zelja Uinaka za pretvaranjem u ljude i obrnuto prenijela se 3 predaka na ive pripadnike totemskog klana, koji smatraju svojom svetom dunou da udovoljavaju toj elji u svojim dramatskim obredima. Da bi obred plodnosti uspio, mora se taj tono odreeni preobraaj odigrati kako treba, uvijek na isti nain. Kad se izvode doga aji iz ivota liinaka, svaki sudionik zna koga ima pred sobom ili koga predstavlja. On se po njima zove, a moe se u njih i pretvoriti. Sve dok se naziva po njima, ponavljat e tradicionalni preobraaj. Njegova je vrijednost za njega neizmjerna: o tome ovisi razmnoavanje liinaka, ali i njegovo vlastito, jer se jedno ne moe odvojiti od drugoga; ivot njegova klana u svakom je pogledu odreen ouvanjem tog preobraaja. Jedan se drugi, vrlo vaan aspekt tih legendi odnosi na ono to bih nazvao jedenjem vlastitog tijela. Predak takora tobolara i njegovi sinovi hrane se takorima tobolarima, a sinovi predaka-liinaka hrane se liinkama. ini se kao da ne postoji nikakva druga hrana ili, u najmanju ruku, da ih druga hrana ne zanima. Proces uzimanja jela unaprijed je odre en preobraajem. Oba imaju isti pravac i poklapaju se. Sa stanovita pretka ini se kao da e se on hraniti sam sobom. Razmotrimo poblie ovaj proces. Kad je Karora donio na svijet bandicoote i kad je sunce poelo sjati, on probija koru iznad sebe, ustaje i osjea glad. Zbog gladi jo napola omamljen pipa oko sebe: to je trenutak u kojem svugdje osjea ivu masu takora tobolara. Sada stoji vre na nogama. ini mu se da osjea elju za jelom. U svojoj velikoj gladi hvata dva mlada takora tobolara i kuha ih neto dalje, tamo gdje stoji sunce, na zemlji koju je sunce ugrijalo do usijanja. A onda, kad je utaio glad, tek se onda njegove misli okreu nekome tko bi mu mogao pomoi. takori tobolari, koje osjea oko sebe kao masu, izali su iz njega samog, kao dijelovi njegova vlastitog tijela, meso njegova mesa. Zbog gladi on ih doivljava kao hranu. Hvata dva takora, za koje se jo veli da su mladi, i kuha ih. To je kao da je pojeo dva svoja mlada sina. U slijedeoj noi donosi na svijet svog prvog sina-ovjeka. Ujutro mu svojim glasnim i zvunim pozivom udahnjuje ivot i postavlja ga na noge. Zajedno odravaju obred koji utvr uje njihov odnos oca i sina. Odmah iza toga otac ga alje da ubije jo takora tobolara. To su njegova druga, prije roena djeca, koja se mirno igraju u sjeni nedaleko od njih. Sin donosi ocu ono to je ubio. Otac ih kuha na suncu, kao i dan prije toga, i dijeli skuhano meso sa svo-

jim sinom. Ono to sin sada jede jest meso njegove bra e i, u stvari meso njegova oca. Sam ga otac ui kako da ih ubija i pokazuje mu kako da ih skuha. To je sinovljeva prva hrana, isto kao to je bila prva hrana njegova oca. U cijeloj se legendi uope ne spominje nikakva druga hrana. U no i se Karori ra aju dva nova sina-ovjeka. Ujutro ih doziva u ivot i onda svu trojicu alje u lov na takore tobolare. Oni se vra aju s plijenom, otac kuha meso i dijeli ga s njima. Broj sinova raste, svake noi dolazi na svijet sve vie sinova-ljudi, a u jednoj jedinoj noi istodobno pedesetorica. Sve njih otac alje u lov. No, dok se sinovi-ljudi sve vie mnoe, Karora vie ne ra a takore tobolare. Oni su nastali na poetku i odjedanput. I tako naposljetku otac i sinovi zajedno pojedu sve takore. Zato su sada gladni. Otac alje sinove u trodnevni lov u daljinu. Oni strpljivo sve pretrauju, stalno traei samo takore tobolare, ali ne nalaze nijednog. Na povratku ranjavaju u nogu jedno stvorenje za koje su mislili da je ivotinja. Odjedanput ga uju kako pjeva: Ja sam ovjek kao i vi. Nisam bandicoot. Onda to stvorenje epajui odlazi. Braa, koje sada mora biti mnogo, vraaju se svom ocu. Lov je zavren. Otac je, dakle, najprije donio na svijet tono odreenu hranu za sebe i svoje kasnije sinove, naime takore tobolare. Rije je o jednokratnom inu, koji se u legendi ne ponavlja. Onda postupno dolaze, na svijet svi sinovi-ljudi, i zajedno s ocem jedu tu hranu sve dok je ne nestane. On ih ne u i loviti nita drugo, ne ukazuje im ni na to drugo. Dobiva se dojam da ih eli prehraniti samo svojim vlastitim mesom, takorima tobolarima koji su izali iz njegova tijela. U na inu na koji zaobilazi sve drugo, na koji sebe i njih odvaja od svega drugog, moemo osjetiti neto nalik na ljubomoru. U legendi se ne pojavljuje nijedno drugo bie, samo se na kraju pojavljuje stvorenje koga ranjavaju u nogu, ovjek kao i oni, inae i sam veliki predak, kojem se okreu kasnije na kraju legende. U drugoj prii, u kojoj je rije o ocu liinaka, postoji slina, ali ne ista, povezanost izmeu potomstva i hrane. Prvi sin ispada kao liinka ispod pazuha svog oca i poprima ljudski lik im dotakne zemlju. Otac se ne mie, ostaje potpuno miran. Od svog sina ne zahtijeva nita, niti ga emu ui. Na isti se na in raa jo mnogo sinova a otac jedino otvara oi i promatra svoje sinove. Ne eli od njih uzeti hranu. Oni se, meutim, ustro prihva aju iskapanja liinaka iz korijenja oblinjeg bunja; peku ih i jedu. Neobino je to da ponekad osjeaju elju da se sami pretvore u te iste liinke kojima se nrane. Kada se to dogodi, zavlae se sami u korijenje buinja i tamo ive kao liinke. Oni su as jedno as drugo, as ljudi, as liinke; ali onda kad su ljudi, hrane se tim liinkama te se ne spominje nikakva druga hrana. Ovdje se jedenje vlastitog tijela javlja kod sinova. Starac ne eli jesti liinke iji je otac, koje su njegovo vlastito meso. Zbog to-

295

296
M asa i M asa i mo preobraaj...

297

ga je prihvatljivije da sinovi jedu njegovo vlastito tijelo. Dobiva se dojam da su preobraaj i hrana kod njih usko povezani. ini se da se njihova elja da se pretvore u liinke budi zbog toga to ih tako rado jedu. Iskapaju ih, peku, jedu; onda se i sami ponovno pretvaraju u liinke. Nakon nekog vremena izlaze na povrinu i ponovno poprimaju ljudski lik. Kad sada jedu liinke, to je kao da jedu sami sebe. Uz oba ova sluaja jedenja vlastitog tijela, sluaj oca bandicoota i sinova-liinaka, treba spomenuti i trei, koji je opet neto drukiji. On se pojavljuje u treoj legendi, koju Strehlov rezimira vrlo kratko. To je pria o jednom drugom pretku-liinki, onom iz Mboringke. On redovito ide u pljaku da bi ubio ljude-liinke koji su njegovi vlastiti sinovi. Za njih se izriito veli da imaju ljudski lik. On ih pee i jede s uitkom; uiva u njihovu slatkom mesu. Jednog se dana njihovo meso u njegovim crijevima pretvara u liinke. One tada jedu svog oca iznutra, tako da ga na kraju pojedu sinovi koje je sam ubio.125 Tako se ovaj sluaj jedenja vlastitog tijela neobino intenzivira. Pojedeni jede onog tko ga je pojeo. Otac jede sinove a isti sinovi jedu njega jo dok ih on probavlja. Rije je o dvostrukom i obostranom kanibalizmu. No, najudnije je to da odgovor dolazi iznutra, iz oeve utrobe. Da bi to bilo mogue, nuan je preobraaj pojedenih sinova. On njih jede kao ljude, a oni njega kao liinke ili crvi. Radi se o ekstremnom i na svoj nain cjelovitom sluaju. Ovdje se kanibalizam usko povezuje s preobraajem. Hrana do kraja ostaje iva i sama rado jede. Njezino pretvaranje u liinke u oevu elucu predstavlja jednu vrstu oivljavanja. No, ono slui zadovoljenju njihove elje za mesom njihova oca. Preobraaji koji povezuju ljude s ivotinjama koje jedu, snani su kao lanci. Da se nije pretvarao u ivotinje, ovjek se nikada ne bi nauio jesti ivotinje. Svaki taj mit sadri jedno bitno iskustvo: dobivanje odreene vrste ivotinja koje slue kao hrana; njihov nastanak putem preobraaja; jedenje ivotinja i preobraaj njihovih ostataka u nov ivot. Sjeanje na to kako je ovjek doao do njih kao hrane, naime upravo zahvaljujui metamorfozi, sadrano je jo u kasnijim sakralnim pri estima. Meso koje ljudi zajedni ki jedu nije ono to predstavlja, ve stoji umjesto drugog mesa, u koje se pretvara kad ga ljudi pojedu. Vano je spomenuti da je jedenje vlastitog mesa, o kojem je ovdje rije, dodue, esto u legendama o podrijetlu plemena Aranda. ali ne u njihovu svakodnevnom ivotu. Stvarni odnos pripadnika jednog totemsikog klana prema ivotinji po kojoj se nazivaju, potpuno je drukiji nego u legendama o podrijetlu. Ba se pripadnici jednog klana ne hrane svojim totemom. Njima je zabranjeno ubijati i jesti tu ivotinju: moraju je smatrati svojim starijim bratom. Samo u obredima koji slue razmnoavanju totema, u kojima se prikazu-

ju stari mitovi, lanovi klana nastupaju kao njihovi vlastiti preci i na svean nain dobivaju sasvim malo mesa totemske ivotinje. Pri tome ih upozoravaju da smiju pojesti samo malo tog mesa. No, upravo se oni moraju odricati tog mesa kao redovite hrane; meutim, kad im takva ivotinja padne u ruke, ne smiju proliti njezinu krv. Moraju je predati onim lanovima svoje obitelji ili horde koji pripadaju drugim totemima, jer oni smiju jesti to meso. U kasnije doba, koje slijedi iza mitskog doba predaka i koje se sa stanovita ivih Aranda moe nazvati dananjim vremenom, jedenje vlastitog tijela zamijenilo je jedno drugo naelo, naelo zatite. ovjek ne jede najblie srodnike meu ivotinjama, isto kao to ne jede ljude. Prolo je razdoblje totemskog kanibalizma kako moemo nazvati jedenje vlastitog totema. Ljudima koji pripadaju drugim klanovima dozvoljeno je jedenje ivotinjskih srodnika nekog drugog klana; isto kao to oni moraju dozvoliti drugima da jedu njihovu totemsku ivotinju. Nije rije samo o dozvoli. Ljudi to pospjeuju brinui se za to da se njihova vlastita totemska ivotinja razmnoava. Obredi plodnosti prenose se s koljena na koljeno i pojedinac ima dunost vriti te obrede. ivotinje koje se love suvie esto, sele se u druge krajeve ili izumiru. Sjetimo se trenutka iz prve legende u kojem su nestali svi bandicooti; Karorini su ih bezbrojni sinovi progonili i tako temeljito lovili da na udaljenosti od tri dana putovanja vie nije bilo nijednog bandicoota. U tom trenutku gladi trebalo je stvoriti nove bandicoote. Jedenje vlastitog tijela je otilo predaleko, jer su sva starija braa, prvi Karorini sinovi, bili pojedeni. Jedenje vlastitog tijela moralo se ponovno pretvoriti u samorazmnoavanje, s kojim je sve poelo. Upravo je taj obrat ono to nalazimo u dananjim obredima koji slue razmnoavanju totemskih ivotinja. ovjek je toliko blizak vlastitoj totemskoj ivotinji da se njegovo i njezino razmnoavanje ne mogu jasno razgraniiti. Bitan dio obreda, koji se stalno ponavlja, ini prikaz predaka, koji su bili i jedno i drugo, as ljudi, as odreene ivotinje. Oni se po elji pretvaraju iz jednog u drugo te ih ovjek moe prikazati samo onda ako je ovladao tim preobraajem. Preci se pojavljuju kao dvostruki likovi, o kojima je prije bila rije. Preobraaj je bitan dio prikaza. Sve dok se on izvodi kako treba, srodstvo ostaje sa uvano pa na taj na in ovjek moe prisiliti ivotinju, koja je on sam, na razmnoavanje.

Masa i preobraaj u deliriju tremensu

Prilika za prou avanje mase kakva se javlja u predodbama pojedinca prua nam se u halucinacijama alkoholiara. Sigurno je

298

M asa i mo

M asa i preobra aj ...

299

da je ovdje rije o pojavi trovanja; no, one su svakome dostupne, a unutar odre enih granica daju se i eksperimentalno stvoriti. Njihov je op i karakter nedvosmislen; ljudi vrlo razli ita podrijetla i temperamenta imaju u halucinacijama iste odreene, elementarne crte. One doseu najveu gustou i intenzitet u deliriju tremensu. Analiza delirija daje dvostruki rezultat. U deliriju su na specifian nain isprepleteni procesi preobraavanja i masovni procesi; oni se nigdje ne mogu tako teko razgraniiti kao ovdje. Iz delirija saznajemo o preobraaju isto onoliko koliko i o masi; tako da ovjek nakon mnogobrojnih razmiljanja stjee uvjerenje da je ispravnije da to dvoje uope ne razdvaja, ili samo onoliko koliko je neophodno. Da bismo dali sliku o prirodi tih halucinacija, moramo najprije citirati Krdpelinov a onda i Bleulerov opis. Njihov pristup nije potpuno isti; za nae e svrhe biti jo uvjerljivije ono to je njima dvojici zajedniko.126 Meu lanim opaajima delirija tremensa, veli Krapelin, uglavnom prevladavaju opaaji lica. Varke su veinom osjetilno jasne, rjee mutne, neodreene, viestruko stravine i neugodna sadraja. Bolesnici ih doivljavaju as kao zbilju, as kao umjetne prizore laternu magicu, kinematograf, koji ih trebaju razveseliti ili prestraiti. Najee vide masu malih i veih predmeta, prainu, stada, kovane novi e, aice za rakiju, boce, motke. Gotovo uvijek pokazuju opaaji lica vie ili manje ive kretnje...; zamjeuje se i vienje udvostruene slike. Ta nestalnost lanih opaaja moda objanjava uestalost s kojom se vide ivotinje koje gmiu, ili brzo bjee. One .se guraju izmeu nogu, zuje u zraku, prekrivaju jelo; sve vrvi od pauka 'zlatnih krila', kukaca, stjenica, zmija, crva dugih ticala, takora, pasa, grabeljivih ivotinja... Velika mnotva ljudi jure prema bolesniku, neprijateljski jaha i, ak 'na hoduljama', andarmi, ili mariraju u dugim, raznoliko grupiranim povorkama pored njih; pojedini prijetei likovi duhova, nakaza, patuljci, avli, 'dimnja ari', sablasti, zaviruju ispod vrata, ukaju ispod namjetaja, penju se uz ljestve u visinu. Rjee se javljaju uredne nasmijane djevojke ili lascivni doga aji, karnevalske ale, kazaline predstave (...) (...) Zbog razliitih neobinih osjeta na koi kod bolesnika se javlja osjeaj da po njemu puze mravi, kornjae, pauci... Osjea se sputan tankim nitima, poprskan vodom, osjea ugrize, ubode, hice. On skuplja novac koji vidi kako lei oko njega na gomilama, i koji jasno osjea u ruci, ali mu on klizi iz ruku kao iva. Sve to dodirne nestaje, smanjuje se ili postaje bekona no veliko, i onda se opet raspada, valja u daljinu, leti od njega ... Mali vorii ili neujednaenost tkanja ine mu se kao buhe na posteljini; ogrebotine na stolu kao igle; u zidovima se otvaraju tajna vrata (...)

Bolesnik uope nije u stanju da neto suvislo radi, ve je potpuno obuzet tim varkama. Rijetko se dogaa da ih puta da jednostavno prou pored njega; uglavnom ga potiu na ive izjave. On ne ostaje u krevetu, ve se gura prema vratima, jer je ve krajnje vrijeme za njegovo smaknue i jer ga ve svi ekaju. Zabavljaju ga udne ivotinje, plai se ptica koje zuje zrakom, pokuava zbaciti sa sebe crve, zgaziti kukce, rairenim prstima posee za buhama, sakuplja novac koji lei svugdje oko njega, nastoji razderati niti koje ga obavijaju, paljivo preska e ice razapete na tlu. Za alkoholno je ludilo, rezimira Krapelin na jednom drugom mjestu, karakteristina masovnost istovrsnih lanih opaaja i njihovo viestruko ivahno kretanje, pojavljivanje, nestajanje, rastapanje. Bleulerov opis delirija tremensa nije nita manje impresivan: U prvom planu stoje vrlo karakteristino obojene halucinacije: one se u prvom redu odnose na lice i ulo dodira. Vizije su viestruke, pokretne, uglavnom bezbojne i sklone smanjivanju. Vizuelne halucinacije i halucinacije dodira imaju vrlo esto karakter ica, niti, mlazova vode i drugih istegnutih stvari. Ceste su elementarne vizije kao to su iskre i sjene. Ako se javljaju slune halucinacije, onda se uje uglavnom glazba naroito esto glazba jasno izraenog takta to je vrlo rijetko kod drugih psihoza. Za vrijeme cijelog tijeka bolesti, bolesnici mogu doi u dodir sa stotinama osoba iz svojih halucinacija, koje uvijek ute (...) Male pokretne i viestruke stvari u stvarnosti obino predstavljaju male ivotinje, kao to su mievi i kukci. Oni spadaju u najee halucinacije pijanaca; ali nije rijetko ni vienje drugih vrsta ivotinja; pojavljuju se svinje, konji, lavovi i deve, umanjeni ili u naravnoj veliini; ponekad i ivotinje koje uope ne postoje, u fantastinim kombinacijama. Isto sam tako vrlo esto uo pacijente kako opisuju menaeriju svih moguih ivotinja, obino velikih, ali i takvih smanjenih na veliinu make, koje prolaze uza zid po jednoj zamiljenoj dasci i pri tome zabavljaju pacijenta. I ljudi su esto smanjeni 'vidjeti ovjeuljke' znai 'biti u deliriju' , ali se mogu pojaviti i u naravnoj veliini. Lako se kombiniraju halucinacije razliitih ula; bolesnik ne samo da vidi, ve i osjea mieve i kukce, kako ih dotie ili kako mu gmiu po koi. Bolesnik sakuplja novac i paljivo ga sprema u zamiljenu torbu. Vidi povorku vojnika i uje mar; vidi i uje vojnike kako pucaju; bori se sa zamiljenim napada ima, koje uje kako govore i koje rjee ak moe napipati. Kad delirij pone prolaziti, halucinacije postupno blijede i postaju malobrojnije. No, esto najprije gube znaenje stvarnih pred-

300

Masa 1 mo

M asa i preobraaj ...

301

meta: ptice vie nisu ive, nego punjene, prizori se posebno prikazuju i na koncu postaju jo samo optiki, kao vieni laternom magicom, projicirani na zid; za rtve delirija kino je postojalo oduvijek. Sve obine rtve delirija tono znaju sve o sebi: znaju tko su, kakav poloaj zauzimaju u ivotu, kakvu obitelj imaju i gdje stanuju. Ovi opisi predstavljaju rezime mnogih, pojedina no promatranih sluajeva. Prva vana stvar koju treba izdvojiti jest povezanost izmeu taktilnih i vizuelnih halucinacija. Svrbe i gmizanje po koi osjea se kao da je izazvano mnotvom siunih stvorenja istodobno. Ovdje nas ne zanima fizioloko objanjenje tog osjeaja; bitno je to da pijani ovjek misli na kukce, npr. na mrave, i da zamilja da mu po koi gmiu tisu e takvih ivotinjica. One ga prekrivaju u ogromnim armijama; budui da na sebi osjea njihovo kretanje, sklon je pretpostaviti da se nalaze svugdje. One se nalaze svugdje kamo posegne; tlo pod njegovim nogama i zrak oko njega puni su svega to je na opip viestruko. Taj masovni osjeaj na koi, da ga tako nazovemo, nije nam poznat samo iz delirija. Svaki ga je ovjek doivio bilo u vezi s kukcima ili pri kakljanju. On se propisuje kao tradicionalna kazna za odreene prestupe na primjer kod nekih afrikih naroda. Tamo zakapaju ive ljude gole u mravinjake i ostavljaju ih u njima sve dok ne umru. I u deliriju se taj osjeaj moe intenzivirati u neto to je ja e od obi nog osjeaja kakljanja. Kad napad na kou postane ustrajniji, kad se odvija na veim podrujima i kad prodre dublje, onda kakljanje preraste u grickanje. ovjek osjea da ga grize mnogo malih zuba, kukci se pretvaraju u glodavce. Nije sluajno da pijanci uglavnom spominju mieve i takore. Brzina njihovih kretnji povezuje se s poznatim karakterom i djelovanjem njihovih zuba; tome se pridruuje predodba o tome kako su oni stravini, jer ovjek zna u kakvom se mnotvu pojavljuju. U kokainskom deliriju, u kojem se u prvom planu nalaze taktilne halucinacije, ini se da su one lokalizirane u koi, iz koje ih pacijent eli izrezati. Meutim, vizuelne varke esto postaju mikroskopske. Zapaaju se bezbrojne siune pojedinosti, ivotinjice, rupice u zidu, tokice. Jedan kokainist pria kako je vidio make, mieve i takore koji su skakali po njegovoj eliji i grickali mu noge, tako da je viui skakao amo-tamo; osjeao je njihove zube. Radilo se o spiritizmu; oni su hipnotikim putem doli kroz zidove. Moemo pretpostaviti da u takvim sluajevima make privla e mievi ili takori i da one slue tome da ubrzaju njihovo kretanje. Prvi je, dakle, masovni osjeaj na koi; ini se da on praktiki izaziva mnoge od vizuelnih halucinacija. Druga stvar, koja je moda s time povezana, jest sklonost prema umanjivanju. Ne samo da ovjek opaa i osjea ono to je stvarno maleno, ne samo da se stva-

ra svijet u kojem prevladava sve to je poznato kao maleno: smanjuje se i ono to je veliko, da bi moglo ui u taj svijet. Bolesnik vidi ljude kao ovjeuljke, ivotinje iz zoolokog vrsta smanjuju se na veliinu ma ke. Sve postaje mnogobrojno i maleno. Meutim, sam bolesnik zadrava svoju naravnu veli inu; ak usred delirija on uvijek to no zna tko je i to je. On je sam ostao isti, samo to se radikalno promijenila njegova okolica. Neobuzdano kretanje, koje je iznenada zahvatilo tu okolicu, jest masovno kretanje sitnih stvari, od kojih mu se veina ini ivima. U svakom sluaju oko njega ima vie ivota; no, on se osjea kao div. Rije je o liliputanskom efektu; samo to je ovdje Gulliver, koji sam uope nije narastao, doveden u mnogo gu i i ispunjeniji, ali i mnogo fluidni]i svijet. Te promijenjene proporcije uop e nisu tako neobi ne kao to se moe initi na prvi pogled. Sjetimo se od koliko se mnogo sitnih stanica sastoji ljudsko tijelo. To su vrlo razliite stanice izmeu kojih vlada neprestana komunikacija. Napadaju ih bacili i druga siuna bia, koja se u njima masovno nastanjuju. Ti su bacili na svoj nain uvijek aktivni, zato to su ivi. Ne moemo sasvim odbaciti pomisao da neki tamni osjeaj za te primitivne odnose tijela dolazi do izraaja u halucinacijama alkoholiara. U deliriju su oni potpuno odvojeni od svoje okolice, okrenuti iskljuivo sebi i ispunjeni najneobionijim osjetima. Disocijativni tjelesni osjeaji dobro su poznati iz drugih bolesti. Ustrajna koncentriranost delirija na konkretno i maleno, koja u kokainskom deliriju moe prijei u mikroskopskih maleno, ima u sebi neto od disocijacije tijela u njegove stanice. Kao to smo vidjeli, esto se naglaava filmski karakter halucinacija. Treba rei neto i o sadraju tih projekcija: ono to pijanac zapaa jesu odnosi i procesi u njegovu tijelu, preneseni u njemu poznati predodbeni svijet, a meu njima veinom svi oni koji su povezani s masovnim aspektom njegove tjelesne strukture. To je, naravno, samo slutnja. No, valja podsjetiti na to da je u odreenim i neizbjenim razdobljima cijeli ivot diva-ovjeka sa svim njegovim osobinama, sa svom njegovom genetskom masom, koncentriran u pojedinim stanicama koje se javljaju u masi: u sjemenim stanicama sperme. No, bez obzira na to koliko je ovjek sklon prihvatiti ovo tumaenje, tu je prisutna osnovna situacija delirija kao takva, situacija velikog pojedinca suoenog s ogromnim brojem sasvim malih neprijatelja, koja se tijekom povijesti ovjeanstva zaotrila na izvanredno specifian nain. Ona poinje sa specifinim osjeajem za gamad, koja napada sve sisavce, da spomenemo samo njih. Ona je oduvijek zaokupljala ljudsku matu, bez obzira na to da li se radilo o komarcima ili uima, skakavcima ili mravima. Oni su uvijek bili opasni zbog svoje mnogobrojnosti i iznenadnosti s kojom su se pojavljivali u masama. Cesto su se pretvarali u masovne simbole. Moda su oni bili ti koji su ovjeku omogu ili da stvori pojam stvarno velikih masa; moda su njegove prvotne tisue i milijuni bili kukci.

302

M asa i mo

M asa i preobraaj ...

303

Mo i predodba ovjeka o samome sebi bili su ve dosegli divovske razmjere, kad je ovjek otkrio bacile. Sama je suprotnost bila neusporedivo vea: ovjek je imao vie miljenje o sebi, te se kao pojedinac smatrao izoliranim, odvojenim od svojih blinjih. Meutim, bacili su bili mnogo manji od kukaca, nevidljivi prostim okom, i jo su se bre razmnoavali. Nasuprot veem i izoliranijem ovjeku, stajala je vea masa mikroskopski malih bia. Ne moemo dostatno naglasiti vanost te predodbe. Razvijanje te predodbe spada u sredinje mitove povijesti duha. Ono je stvarni model dinamike moi. ovjek je sve to mu se suprotstavljalo shvaao kao gamad. Takav je stav imao prema svim ivotinjama koje mu nisu bile korisne. Meutim, vlastodrac koji ljude degradira u ivotinje, koji ui kako treba njima vladati samo zato to ih smatra niom vrstom, degradirao je sve to se nije dalo iskoristiti kao objekt vladanja u gamad i onda to masovno unitavao. Treba rei neto o prirodi preobraaja, kao treem vanom aspektu delirijskih halucinacija. Preobraaji se uvijek odvijaju izvan bolesnika; ak i onda kad ih on doivljava kao stvarnost, oni ne preobraavaju njega samog. Najradije ih promatra s odreene razdaljine. Ako ga ne ugroavaju, tako da se mora postaviti protiv njih, raduje se njihovoj fluidnosti i lakoi. No, oni esto dosiu takav stupanj koji mu onemoguuje ak i prividno orijentirane; kad se sve neprestano ljulja i rasplinjava, onda, naravno, i on sam osjea nelagodu. Zapaamo dvije vrste preobraaja potpuno razliitog karaktera Jedanput se mase pretvaraju u druge mase. Mravi se mogu pretvoriti u kukce a kukci u kovane novie; pri skupljanju se novii opet pretvaraju u kapljice ive. O tom emo procesu, u kojem jedno viestruko prelazi u drugo viestruko, govoriti kasnije. U drugoj vrsti preobraaja nastaju udovina hibridna stvorenja: jedno se jedino stvorenje povezuje s nekim drugim stvorenjem, tako da od njih nastaje neto novo, kao da su snimljeni jedno iznad drugoga. U paradi ivotinja o kojoj smo govorili ranije, pojavljuju se ponekad i ivotinje koje uope ne postoje, u fantastinim kombinacijama: nakaze i dimnjaari podsjeaju na Grunewaldovo Iskuenje svetog Antonija ili na stvorenja kojima Hieronvmus Bosch nastanja svoje slike. Da bismo doli do tonijih predodbi, morat emo razmotriti jedan ili dva sluaja delirija tremensa u njihovu kontekstu. Tek emo tada stvarno vidjeti tko se u to pretvara, pa emo onda moda moi izraziti i neka nagaanja o tome kako i zato se to dogaa. Cijeli tijek delirija, kao to e biti osobito vidljivo iz drugog primjera, omoguuje nam i dublje spoznaje o prirodi masovnih procesa. Prvi je sluaj sluaj jednog gostioniara, koji opisuje Krapelin. Slijedi saet opis sadraja njegova delirija, koji je trajao otprilike est dana:127

Osjeao se kao da je Krampusov dan, kada naokolo hoda vrag. Iznenada se zaletio glavom prema mramornom stupu, htio ga je izbjei, ali mu se preko ulice isprijeila ogromna mramorna ploa, a jo jedna onda kad se htio okrenuti. Obje su se ploe poele prijetei spajati. Dva su ga hrabra lika dovezla u takama u gostionicu Vol i polegla ga na samrtnu postelju. Ceremonijalmajstor je pomou uarenih kara pritisnuo njegova usta vruim zrakama, tako da mu je polako poela nestajati snaga. Na svoju je molbu dobio au crvenog vina; njegovu molbu za jo jednom aom odbio je, cerei se, sam Sotona. Onda se usred svakojakih pobonih upozorenja oprostio s onima koji su stajali oko njega i umro; u istom su trenutku kraj njega poloena mrtva tijela njegovih triju keri. Na drugom je svijetu kanjen onim ime je zgrijeio na zemlji; stalno je osjeao stranu e; no, im bi posegnuo za kragom ili aom, oni bi nestali iz njegove, ruke. Slijedeeg je jutra opet leao iv na odru u Volu, zajedno s .djecom, koja su bila u obliku bijelih zeeva. Prolazila je procesija katolika; on je i sam morao sudjelovati tako to je za vrijeme pjevanja litanija u pokrajnjoj sobi gostionice Kruna morao zgaziti mnotvo zlatnih naoala koje su leale na podu; svaki se put uo prasak. Sudionici procesije vijeali su o tome da li ga treba samo istui ili ubiti; gostioniarka iz Krune bila je za ovo prvo, pod uvjetom da stalno stanuje kod nje. On je htio pobjei, zato to nije dobio pivo; onda mu je pritekao u pomo neki narednik; gostioniar iz Krune pucao je u narednika iz revolvera i onda je odveden u zatvor. Jedne druge veeri je u crkvi prisustvovala nekoj sveanosti cijela protestantska zajednica; u sreditu te sveanosti nalazio se jedan student, lan studentskog saveza, koji je prije poetka slube boje zajedno ,s pedeset kolega na malim konjima izvodio neku vrstu cirkuske predstave. Kasnije je bolesnik zamijetio da se njegova ena povukla s jednim roakom na crkveno sjedalo; zatim je promatrao, Skriven iza orgulja ,s jednom .milosrdnom sestrom, kako skrnave svetite. Onda je bio zatvoren u crkvi; naposljetku je staklar prorezao otvor u prozoru crkve, tako da mu barem mogu dodati pivo. Pri oblaenju su svi rukavi i otvori bili zaepljeni ili zaiveni, depovi rasparani, a u kupaonici je bolesnik vidio kako ga okruuje sedam ze eva koji su lebdjeli pod vodom, koji su ga stalno prskali i grizli. Nova, stvarna sredina, o kojoj bolesnik za vrijeme delirija ne zna nita i o koju stvarno udara glavom, kod njega se prevodi u mramor. U svom haluciniranom svijetu on se rado nalazi u mnotvu, i to kao njegov izabrani i ugroeni objekt. Na samrtnoj postelji u gostionici Vol polako mu oduzimaju ivotnu snagu. To nalikuje na otegnuto smaknue, koje on iskoritava za to da okupi oko sebe promatrae, koje dri na okupu pobonim upozorenjima. Na mjesto svih njegovih individualnih elja dolazi e; na drugom svijetu

304

M asa i mo

M asa i preobraaj. ..

305

doivljava poznatu Tantalovu kaznu. Njegove tri keri, koje su polegli kraj njega kao leeve, slijedeeg jutra ponovno oivljavaju, ali kao bijeli zeevi. Tame se pokazuje njihova nevinost ali i grinja savjesti koju on osjea zbog njih i koja izjeda njegovo alkoholiarsko srce. Procesija katolika je prvi pravi masovni doga aj. Prisiljavaju ga da u njoj sudjeluje iz jedne pokrajne sobe, ali se pri tome ne gubi u gomili; tamo lee na podu bezbrojne zlatne naoale, koje predstavljaju masovnost sudionika procesije. Svaki put kad zgazi naoale, zauje se hitac hici se mogu shvatiti kao pucanje iz prangija, koje slui podizanju sveanog raspoloenja. Meutim, on u svojoj okorjeloj zlobi osjea kao da ubija katolike. Sudionici procesije, koji su ga prozreli, formiraju neku vrstu skuptine koja vijea o njegovoj kazni. To je nastavak situacije na samrtnoj postelji; oko njega sjedi, ovaj put vea grupa ljudi koja mu sudi. Mogli bismo pretpostaviti da ne voli katolike; meutim, on se s isto tako malo potovanja odnosi i prema protestantskoj zajednici, koja se okuplja druge veeri radi neke proslave: on je u sebi povezuje s cirkuskom predstavom. Ovdje nalazimo upadljiv primjer prijelaza jedne mase u drugu. Zajednica se pretvara u cirkus. Student, koji moda predstavlja sveenika, ima ak pedeset kolega; konji su se, kao to smo mogli oekivati, smanjili; mogue je da bolesnik osjea udaranje njihovih kopita. Sklonost prema zauzimanju poloaja promatraa u deliriju naroito ilustrira to kako promatra enu pri njezinu preljubu. Neobian je njegov odnos prema odjei: i ona se preobraava; svi su rukavi i otvori za epljeni i zaiveni, depovi razderani; pretvorili su se u udovine tvorevine, njihovi pojedini organi ne funkcioniraju onako kao to bi trebali. U deliriju bi bila potpuno mogua menaerija preobraene odjee, koja ne bi bila daleko od ivotinja. Na koncu, sedam ze eva u kadi ima zajedno mnogo zubi te mu grickaju kou. Drugi je sluaj, koji elim spomenuti u irem konstekstu, analizirao Bleuler. Bolesnik, shizofrenik, opisao je svoje doivljaje za vrijeme napada delirija tremensa na 36 strana. Moglo bi se prigovoriti da primjer takvog izuzetnog deliranta nije 'tipian. Meni ise, naprotiv, ini da se upravo iz tog sluaja moe saznati mnogo o masovnim predodbama u deliriju. Halucinacije su povezani je, preobraaji mirniji; sve zajedno ima zapravo karakter pjesnikog izraza. Neto se od toga moe osjetiti ak i u kratkim izvacima koji slijede.128 Od onoga to sam odjedanput ugledao, digla mi se kosa na glavi (...) ume, rijeke, mora sa svim stravinim ivotinjskim i ljudskim likovima koje jo nikada nije vidjelo ljudsko oko zujali su neprestano pored mene, izmjenjuju i se s radionicama svih zanata, u kojima su radili stravini sablasni likovi (...) Zidovi s obje strane bili su jedno more s tisuama malih brodova; na brodovima su

bili sami goli mukarci i ene, koji su udovoljavali svojoj poudi prema taktu glazbe, pri emu je svaki put nakon njihova zadovoljenja jedan lik probo taj par s lea duga kim kopljem, tako da se more obojilo crveno, ali su stalno pristizale nove gomile (...) Putniki vlak iz kojeg je izalo mnogo ljudi. Meu njima sam zauo glasove svog oca i .svoje sestre K., koji su doli da me oslobode. Jasno sam uo kako razgovaraju. Onda sam uo kako se moja sestra doaptava s nekom staricom; doviknuo sam joj iz petnih ila da me mora osloboditi. Ona je povikala da to eli uiniti, ali da je starica ne puta, uvjeravaju i je da e time donijeti nesre u cijeloj ku i, a da meni ovdje nita ne nedostaje... Mole i u suzama, o ekivao sam smrt. Vladala je grobna tiina, oko mene je bilo mnotvo sablasnih likova... Na koncu mi je priao jedan od duhova i stavio mi pred oi na odreenoj udaljenosti svoj sat, pokazavi mi da jo nisu tri sata, jer nijedan od tih likova nije smio govoriti (...) Sada su se vodili dugi pregovori izmeu pacijentovih 'roaka, koji su ga htjeli iskupiti, najprije malim sumama, a onda veim. Drugi su se glasovi dogovarali o tome kako da ga ubiju. Onda su roaci primamijerni na ljestve i baeni u jarak oko zamka, gdje se ulo kako viu i hropcu. Dola je tamniareva ena, poela rezati njegovo tijelo, komadi po komadi, poevi od stopala, sve do prsa, pefkla ga i jela. Na rane mu je posipala sol. Pacijent je na nekoj klimavoj skeli povuen uvis u sva neba, sve do osmoga, pored zborova truba koje su izvikivale njegovo ime. Na koncu je opet nekom grekom poslan na zemlju ... Ljudi su sjedili za stolom i jeli i pili neto to je divno mirisalo, no, kad su mu dodali au, ona se pretvorila u nita, a on je trpio veliku e. Nakon toga je satima morao glasno brojati i raunati. Dali su mu boicu boanskog napitka; ali, kad ju je htio uzeti, ona se slomila, i sadraj mu je iscurio izmeu prstiju kao niti ljepila. Kasnije se izmeu njegovih muitelja i njegovih roaka vodila velika bitka, koju nije vidio, ali je uo udarce i stenjanje. ume, rijeke i mora, koji se ovdje pojavljuju, poznajemo kao masovne simbole. No, oni ovdje jo nisu sasvim odvojeni od masa koje tako esto predstavljaju, kao da su tek u fazi pretvaranja u simbole. Nastanjeni su svim moguim stravinim ivotinjskim i ljudskim likovima, koje jo nije vidjelo ljudsko oko. Nastanak novih stvorenja kombinacijom starih, i u tako velikom broju, jest rezultat preobraaja. Ponovno sam delirant nije ukljuen u preobraaj; no, to se svijet bre mijea i mijenja. Sva su ta nova bia i za njega istodobno masovno prisutna. Neobino je da se pred njim izmjenjuju te poznate cjeline ume, rijeke i mora, u kojima ivot nastaje na prirodan nain s radionicama razliitih zanimanja. Dakle, proizvodnja se izjednauje s preobraajem, a to isto shvaanje nalazimo i kod nekih primitivnih naroda. Zanimanja su odvojena kao bia razliite vrste, ali se ono to proizvode pretvara u masovno, i ovjek ima osjeaj da ona postoje samo zato da bi bre proizvodila masu

306

Masa i mo

Oponaanje i pretvaranje

307

stvari. Rije je o radnim procesima kao apstraktnim pojmovima i o njihovim rezultatima; njih izvode oni sloeni sablasni likovi. Onda se opet pojavljuju zidovi kao jedno jedinstveno more, i umjesto sa ivotinjskim i ljudskim likovima ovaj put s tisuama malih brodova. Na njima se nalaze goli mukarci i ene, koji su, zbog svoje nagosti, jednaki po svemu osim svom spolu, i jednaki po svojoj ovisnosti o taktu muzike. Masovnost, o kojoj je ovdje rije, jest masovnost parova i parenja. Kao parove ih ubijaju kopljem, njihova krv tee u more i boji ga u crveno. No, stalno pristiu nova mnotva parova. Putniki vlak iz kojeg izlazi mnogo ljudi treba poblie objasniti. U vlaku zamiljamo mnogo ljudi zajedno, koji su u jednom smjeru prevalili dug put, dodue odvojeni jedan od drugoga zidovima kupea, ali u uvjetima koji im ne dozvoljavaju da se odvajaju jedni od drugih po svojoj volji, osim na stanicama. Na odreditu dostiu cilj koji je svima bio zajedniki, ak i onda kad dolaze iz razliitih mjesta. U trenucima prije dolaska, kad ve osjeaju da je posljednja stanica vrlo blizu, ustaju, guraju se do izlaza i staju na prozore. Kod njih se tada moe zapaziti vrlo blag oblik masovnog uzbuenja: oni tako rei zajedniki ulaze u cilj. Kretanje koje zapoinju kad izau iz vlaka i sami prelaze posljednji komad puta, put do neutralnog kolodvora, predstavlja razilaenje ove blage mase, djeli zajednikog mara na peronu. Pranjenje vlaka, neposredno nakon to su se na prozorima i vratima mogla vidjeti zbijena mnoga nepoznata lica, ostavlja drukiji masovni utisak na promatra a nego na putnika. Promatra mora meu svim tim nepoznatim licima pronai jedno ili dva poznata, upravo one koje je ekao. Dakle, putniki vlak iz kojeg izlazi mnogo ljudi ovdje dolazi kao naruen za delirije promatranja, o kojima je ovdje rije. Treba dodati da je taj proces zamiljen na velikom kolodvoru, kamo dolazi mnogo linija. Rije smrt neto kasnije vodi do grobne tiine. No, dok mi pod tim podrazumijevamo jo samo izuzetno duboku tiinu, kod bolesnika se iz rijei izdvajaju mrtvi i okruuju ga u mnotvu kao sablasni likovi. Na svom putu u nebo, u koje ga podiu, prolazi kraj zborova truba, koje trube u njegovu slavu. Nita ne izraava tako dobro bit slave. Onaj tko eli slavu, prieljkuje upravo to: zborove stvorenja, najradije ljudi, koji ne rade nita drugo nego izvikuju njegovo ime. I ova vrsta mase ima u sebi neto blago. Kad je zbor jedanput postavljen, on ostaje tamo gdje jest, i bez obzira na to kako je glasan, on se ovjeku pribliava samo do njegova imena. Kroz cijeli se opis provlai svaa izmeu dvije protivnike grupe: na jednoj se strani nalaze bolesnikovi roaci, koji ga oslobaaju i iskupljuju, na drugoj njegovi neprijatelji, koji ga ele ubiti. On je predmet oko kojeg se vodi svaa, tonije reeno, taj je predmet nje-

govo, tijelo. Prepirka poinje dugim pregovorima, prelazi se s malih suma na vie, bolesnik postaje sve vredniji svojim roacima. Njegove pristae domamljuju u jarak oko zamka, gdje se onda uju kako viu i hropcu; o gomili umiruih i mrtvih bilo je vie rijei kad smo govorili o ratu. Kao zarobljenika, pacijenta kanibalski mue i prodiru. Suprotnost izmeu njegovih mu itelja i roaka jo vodi do velike bitke; on je uje, uje ponovno stenjanje roaka. Taj delirij, dakle, sadri pored svega ostalog nama dobro poznatu dvostruku masu i njeno rastereenje. Konkretne faze u razvoju do bitke, u pojedinostima jako podsjeaju na odgovarajue procese u voenju rata meu primitivnim narodima. Moemo rei da u ovom sluaju ne nedostaje nijedna masovna pojava. Masovne se pojave rijetko javljaju u ovako koncentriranom i jasnom obliku.

Oponaanje i pretvaranje
Oponaanje i pretvaranje esto se neprecizno i nasumce upotrebljavaju za iste procese. Meutim, to dvoje treba razlikovati. Oni nipoto ne znae jedno te isto, pa paljivo razgraniavanje tih dvaju pojmova moe pridonijeti rasvjetljavanju stvarnog procesa preobraavan j a. Oponaanje je neto vanjsko, ono pretpostavlja neto to ovjek ima pred oima i ije pokrete kopira. Kad je rije o glasovima, oponaanje ne zna i nita drugo nego da ovjek tono reproducira iste glasove. Pri tome se ne kazuje nita o unutranjem raspoloenju onoga koji ih oponaa. Majmuni i papige oponaaju, i moemo pretpostaviti da se oni pri tom procesu ni na koji na in ne mijenjaju. Mogli bismo rei da ne znaju ono to oponaaju; oni to nikada nisu doivjeli iznutra. Isto tako mogu skakati jedan do drugog, a da pri tome redoslijed, kojim se to zbiva, nije ni od kakva znaenja. Kratkotrajnost olakava oponaanje. Ono se obino odnosi na jednu karakteristiku. Budui da je po prirodi stvari rije o upadljivoj karakteristici, oponaanje esto simulira sposobnost karakteriziranja, koja u stvarnosti uope ne postoji. Neki se ovjek moe prepoznati po odreenim formulama koje esto upotrebljava, tako da papagaj koji ga oponaa moe izvana podsjetiti na tu osobu. Meutim, te formule uope ne moraju biti karakteristine za tu osobu. To mogu biti odreene reenice koje ona upotrebljava samo kad se obraa papagaju. U tom sluaju papagaj oponaa neto to je potpuno nevano, tako da nitko tko nije u to upuen nee po tome prepoznati tu osobu.

308
Masa i mo Oponaanje i pretvaranje

309

Jednom rijeju, oponaanje ili imitacija nije nita drugo nego najprimitivniji oblik preobraaja, koji se ubrzo ponovno naputa. Ti su .oblici mogui u brzom slijedu i na razliitim predmetima. To se vrlo dobro moe promatrati kod majmuna. Upravo lakoa oponaanja spreava njegovo produbljivanje. Naime, sam je preobraaj neto kao tijelo u odnosu na dvodimenzionalnost oponaanja. Prijelazni oblik izmeu oponaanja i preobraaja, koji svjesno staje na pola puta, jest pretvaranje. Pribliavanje u liku prijatelja, ali s neprijateljskim namjerama koje je postalo dio svih kasnijih oblika moi predstavlja vaan rani oblik preobraaja. Taj je preobraaj povran i odnosi se samo na vanjski izgled, na krzno, rogove, glas, hod. Ispod toga stoji lovac, nedodirnut i nedodirljiv, sa svojim neprijateljskim namjerama, koje nita ne moe promijeniti. To ekstremno razdvajanje unutranjeg i vanjskog, koji su potpuno razliiti, dostiglo je savrenstvo u maski. Lovac ima sebe i svoje oruje u svojim rukama. No, on je ovladao i likom ivotinje koju predstavlja. U svakom trenutku ima vlast nad objema. On je, tako re i, istodobno dva stvorenja i dri ih se tako dugo dok ne postigne svoj cilj. Niz preobraaja za koje bi bio sposoban da je zaustavljen: on stoji na dva jasno razgraniena mjesta, od kojih je jedno unutar drugoga, ali od njega jasno razgranieno. Pri tome je bitno da unutranje ostaje strogo sakriveno iza vanjskoga. Prijateljsko-bezazleno je izvana, neprijateljsko-smrtonosno iznutra. Ono smrtonosno odaje se tek u njegovu konanom inu. Ta je podvojenost ekstremni oblik onoga to se openito naziva pretvaranjem. Ako obratimo panju na cjeloviti smisao te rijei, onda taj izraz ne moe biti slikovitiji nego to jest. No, on se upotrebljava za toliko mnogo slabijih procesa da je izgubio velik dio svoje snage. Ponovno u ga ograniiti na njegov ui smisao i pretvaranje definirati kao prijateljski lik u kojem se skriva neprijateljski lik. Neki je pera imao magarca koji je mogao nositi ogromne terete. Da bi ga prehranio, pera bi ga prekrivao tigrovom koom i kad bi pala no, odvodio u ito drugih ljudi; magarac je do mile volje uivao u tuem itu, jer mu se nitko nije usudio pribliiti i otjerati ga, mislei da je tigar. Meutim, jedanput ga je u vrebao neki poljar. On je prebacio preko tijela kaput siv kao praina i napeo luk da bi ubio grabeljivu ivotinju. Kad ga je magarac ugledao izdaleka, u njemu se probudila ljubav, i pomislio je da je to neka magarica. Zato je zanjakao i potrao prema njemu. Poljar je po glasu prepoznao magarca i ubio ga.'29 Ova indijska pria o Magarcu u tigrovoj koi u nekoliko reenica sadri udbenik o pretvaranju. Nitko jo nije uspio na tako malenom prostoru rei toliko mnogo o pretvaranju. Moramo priznati da je bitna upotreba tih re enica, a ne njihovi izvori. No, neke od tih upotreba nisu jako daleko od izvora.

Pria poinje sa zanimanjem peraa koji isti odjeu; odjea je druga koa ljudi. Pera je marljiv, pa je naao magarca koji nosi veliki teret. Moemo pretpostaviti da magarac raznosi odjeu koju je oistio njegov gospodar. Meu koama koje pera mora oistiti vjerojatno se nala i tigrova koa, o kojoj je rije u ovoj prii. Magarac koji tako marljivo radi je gladan i treba mnogo hrane. Njegov ga gospodar prekriva tigrovom koom i odvodi u ito drugih ljudi. Tamo magarac moe jesti do mile volje, jer ga se ljudi boje mislei da je tigar. To je bezazleno stvorenje ovdje prekriveno koom jedne vrlo opasne ivotinje. Meutim, ono ne zna to se s 'njim dogodilo. On ne moe shvatiti strah koji ulijeva ljudima. On jede nesmetano i do mile volje. Ljudi koji mu se ne usuuju pribliiti uop e ne znaju to on tamo radi. Njihov je strah strah pred monijim stvorenjem, i ima u sebi neto od religioznog strahopotovanja. On ih spreava da u tigru otkriju magarca. Ljudi ostaju na razdaljini, i sve dok magarac uti, moe i dalje jesti. Meutim, pojavljuje se poljar koji nije obian ovjek; on ima hrabrost lovca i dri u pripravnosti luk da ubije tigra. eli ga domamiti u svoju blizinu te se preruava u plijen koji bi mogao zanimati tigra. Prebacuje preko sebe kaput siv poput praine, koji je moda magarea koa, i u svakom sluaju eli da tobonji tigar pomisli da je on magarac. Rije je o opasnom pojedincu koji se izdaje za nekog bezazlenog. Ve su se i rani lovci sluili tim sredstvom da bi se pribliili svom plijenu. Poanta je prie u tome da se magarac, unato tome to dobro jede, osjea usamljenim. Cim u daljini ugleda neto to ga podsjea na magarca, .magarac eli da to bude neka magarica. Poinje njakati i (trati prema lanoj magarici. Svojim se glasom odaje kao magarac, pa ga poljar ubija. Umjesto da djeluje kao plijen, koji bi tigar rado pojeo, poljar i ne slutei djeluje kao magarica. Umjesto ljubavi, do koje mu je bilo stalo, magarac nalazi smrt. Pria je konstruirana kao niz varki. Preruavanjem u druga stvorenja nastoje se prevariti drugi. Radnja proizlazi iz injenice da pretvaranja uskoro djeluju drukije nego to je bilo zamiljeno. Sanio je ovjek taj koji svjesno primjenjuje pretvaranje. On se moe sam preruiti, kao poljar, ili moe maskirati neko drugo stvorenje, kao pera svog magarca. ivotinja moe sluiti samo kao pasivna rtva pretvaranja. Razdvajanje ovjeka i ivotinje u ovoj je pri i potpuno. Prola su mitska vremena .kad se oni nisu mogli odvojiti jedan od drugoga, kad su se ljudi ponaali kao prave ivotinje, a ivotinje govorile kao ljudi. ovjek je upravo zahvaljujui svom .mitskom iskustvu kao ivotinja nauio da gotovo sve ivotinje koristi onako kako to njemu odgovara. Njegovi su se preobraaji pretvorili u pretvaranja. Pod maskama i koama, koje stavlja na sebe, ovjek ostaje potpuno svjestan svojih ciljeva, gospodar ivotinja On potuje onog koga nije mogao podjarmiti, kao npr. tigra. No, ak i njemu pokuavaju doskoiti oni koji su posebno hrabri,

Lik i maska

310

Masa i mo

311

pa bi poljar svojim lukavstvom vjerojatno uspio ubiti i pravog tigra. U svakom je sluaju iznenaujue da jedna kratka pria moe izraziti toliko bitnih .odnosa. Isto tako nije beznaajno da pria poinje s peraem: on radi s odjeom, krajnjim, moemo rei beivotnim izdancima koe, koja u mitovima esto izaziva preobraaje. Tigrova koa, koju on lukavo upotrebljava, oivljava bezazlenu odjeu s kojom se pera inae bavi. Pretvaranje, taj ograni eni aspekt preobraaja, jedini je kojim se slue vlastodrci sve do dananjeg dana. Vlastodrac se ne moe dalje preobraavati. On ostaje ono to jest sve dok je svjestan svog neprijateljskog unutranjeg stava. On se ograniava na preobraaje koji tu unutranju jezgru, njegov stvarni lik, uvijek i u cjelini ostavljaju netaknutim. On moe smatrati da je preporuljivo da ponekad prikrije strah koji drugima ulijeva njegov stvarni lik. U tu se svrhu moe posluiti razliitim maskama. No, te e maske uvijek staviti samo privremeno; i one nikada ne e ni najmanje promijeniti njegov unutranji lik, koji je njegova priroda.

Lik i maska
Krajnje stanje preobraaja jest lik. On podrazumijeva da je daljnje preobraavanje nemogue. Lik je jasan i ogranien u svim svojim crtama. On nije prirodan, nije ljudski lik. Ne smije se mijeati s onim to se u modernoj znanosti definira kao vrsta ili rod. Njezinoj se biti moemo najvie pribliiti tako da se sjetimo boanskih likova vrlo starih religija. Zbog toga valja obratiti panju na neka boanstva Egipana. Boica Sehmet je ena s glavom lavice, Anubis mukarac s glavom akala, Thot mukarac s glavom ibisa. Boica Hator ima glavu krave a bog Horus glavu sokola. Ti su likovi tisuljeima vladali religioznim predodbama Egipana u svom odreenom, nepromjenljivom obliku, koji predstavlja dvostruki lik ovjeka-ivotinje. U tom su obliku svugdje prikazani i u tom su ih obliku tovali. Njihova postojanost iznenauje; meutim, ljud-skoivotinjski dvostruki likovi bili su uobiajeni kod bezbrojnih naroda na svijetu koji nisu imali meusobne veze, jo davno prije nego to su se razvili ovakvi kruti sistemi boanstava. Mitski preci Australijanaca jesu ovjek i ivotinja istodobno, ponekad ovjek i biljka. Ti se likovi nazivaju totemima: postoji totem klokana, oposuma i emua. Svaki se od njih odlikuje time da je istodobno ovjek i ivotinja; on se ponaa kao ovjek i kao tonJ odre ena ivotinja te se smatra zajedni kim pretkom.

Kako da se shvate ti pradavni likovi? to oni, zapravo, predstavljaju? Da bismo ih shvatili, ne smijemo smetnuti s uma da se oni smatraju stanovnicima iz mitskog pradoba, vremena u kojem je preobraaj bio opi dar svih bia i koji se neprestano zbivao. Cesto se istie jluidnost tadanjeg svijeta. ovjek se mogao preobraziti u sve mogue; imao je i sposobnost preobraavan ja u druge. Iz tog se opeg tijeka izdvajaju pojedini likovi, koji nisu nita drugo nego fiksiranje odreenih preobraaja. Lik kojeg se ljudi tako re i dre, koji postaje tradicija koja daje ivot, koju ovjek stalno prikazuje i o kojoj stalno pria, nije ono to bismo danas nazvali ivotinjskom vrstom, klokan ili emu, ve dvije stvari istodobno: klokan koji se proima s ovjekom, ovjek koji se po elji pretvara u emua. Tako proces preobraavan ja postaje najstariji lik. Iz mnotva bezbrojnih i neprestanih preobraaja, od kojih su svi mogui, izdvaja se jedan to no odre eni preobraaj i fiksira kao lik. Fiksira se sam proces preobraavan ja, ali samo jedan takav proces, i na taj na in poprima posebnu vrijednost, u usporedbi sa svima drugima, koji se iskljuuju. Taj dvostruki lik, koji sadri i uva preobraaj ovjeka u klokana i klokana u ovjeka, koji uvijek ostaje isti, predstavlja prvi i najstariji lik, njegov izvor. On je, moemo rei, jo uvijek slobodan lik. Oba su njegova aspekta jednako vrijedna. Nijedan nema prednost pred drugim, nijedan se ne skriva iza drugog. On potje e iz pradavnog doba, ali je po svojoj djelotvornosti uvijek aktualan. On je dostupan; ovjek u njemu sudjeluje zahvaljujui mitolokim prikazima u koje taj lik spada. I za nas je vano da jasno shvatimo tu najstariju vrstu lika. Vano je shvatiti da lik po inje ne im to nije nimalo jednostavno, to nam se ini sloenim te, za razliku od onog to danas predstavljamo kao lik, istodobno izraava proces preobraavan ja i njegov rezultat. Po svojoj ukoenosti maska se razlikuje od svih drugih krajnjih stanja preobraaja. Kod maske na mjesto vjeito pokretnog lica, koje stalno mijenja izraz, dolazi njegova suprotnost, potpuna -ukoenost i postojanost. U grimasama se posebno izraava neprestana ovjekova spremnost na preobraaj. ovjek ima daleko najvei raspon izraza lica od svih stvorenja; on ima i najbogatiji ivot preobraaja Neshvatljivo je to tijekom jednog jedinog sata proe preko ovjekova lica. Kad bi ovjek imao vie vremena da tono promatra sve osjeaje i raspoloenja koji mu se izraavaju na licu, onda bi se zaudio bezbrojnim zamecima preobraaja koji bi se tu dali prepoznati i izdvojiti. Obiaji se razlikuju po svom stavu prema slobodnoj igri izraza lica. U nekim je civilizacijama sloboda lica prilino ograniena. Smatra se nedoli nim odmah pokazati bol ili radost, ovjek to skriva u

312

Masa 1 mo

sebi i lice ostaje nepromijenjeno. Dublji razlog za takav stav jest zahtjev za postojanom ovjekovom autonomijom. Nikome se ne dozvoljava da prodre u drugog, te nitko sam i ne prodire u druge. ovjek mora imati snage da postoji za sebe; takoer mora imati snage da ostane jednak. To je dvoje meusobno povezano. Djelovanje jednog ovjeka na drugog jest ono to izaziva neprestane, prolazne preobraaje. Oni se izraavaju u gestikulaciji i izraajima lica; tamo gdje je i jedno i drugo zabranjeno, svaki je preobraaj otean, te se na taj nain konano potpuno onemoguuje. Malo iskustva o fiksiranoj biti takvih stoikih neprirodnih pojava omoguuje ovjeku da ubrzo spozna smisao maske openito: ona predstavlja kona no stanje. Neprestano mijenjanje nejasnih, napola dozrelih preobraaja, iji je udesni izraz prirodno ljudsko lice, zavrava maskom; ono u maski nalazi svoj kraj. Cim se stvori maska, ona ne pokazuje neto to poinje, to je jo uvijek bezoblini zametak. Maska je jasna, ona izraava neto tono odreeno, ni vie ni manje. Maska je ukoena: to odreeno se ne mijenja. Istina je da iza maske moe postojati neka druga. Nosioca maske nita ne spreava u tome da ispod jedne .maske nosi drugu. Dvostruke maske nalazimo kod mnogih naroda: kad ovjek skine jednu, ispod nje se pojavljuje druga. No, i ona je isto tako maska, specifino krajnje stanje. Od jedne se maske do druge stie skokom. Iskljueno je sve to bi se moglo nalaziti meu njima; nema blagog prijelaza kakav se, na primjer, moe izraziti na ovjekovu icu. Ono novo, ono drugo je iznenada tu. Ono je isto onako jasno i ukoeno kao to je bilo i ono prvo. Od jedne je maske do druge sve mogue, ali samo pomou skoka s jedne maske na drugu, na jedan te isti koncentrirani nain. Maska uglavnom djeluje prema van. Ona stvara lik. Maska je nedodirljiva i pretpostavlja distancu izmeu promatraa i sebe. Ona se moe, moda u plesu, pribliiti promatrau. No on, sa svoje strane, mora ostati tamo gdje jest. Fiksiranost oblika pretvara se u fiksiranost distance: kod maske opinjava njezina nepromjenljivost. Jer, odmah iza maske poinje tajna. U strogim, potpuno razvijenim sluajevima o kojima je ovdje rije, dakle tamo gdje se maska shvaa ozbiljno, ovjek ne smije znati to se nalazi iza nje. Ona mnogo toga izraava, ali jo vie skriva. Ona predstavlja razdvajanje: pribliava nam se nabijena opasnim sadrajem koji ne smijemo znati, prema kojem odnos poznavanja nije mogu; ali ona ostaje u toj blizini, otro razgraniena od nas. Prijeti nam svojom tajnom, koja je nagomilana iza nje. Budui da s nje ne moemo lako oitati izraz kao s neijeg lica, iza nje slutimo nepoznato, kojeg se plaimo. To iskustvo s podruja vizuelnog isto je kao ono koje je svakom poznato s podruja akustinog. ovjek dolazi u zemlju iji imu je jezik potpuno nepoznat. Okruen je ljudima koji mu neto govore. Sto manje razumije, to vie mora nasluivati. A nasluuje samo ne-

poznato. Boji se neprijateljstva. Stoga osjea nevjericu, olakanje i, napokon, odreeno razoaranje kad se .rijei .stranca prevedu na neki poznati jezik. Kako bezazleno! Kako neopasno! Svaki je potpuno strani jezik akustina maska; im ga razumijemo, ona se pretvara u shvatljivo i uskoro poznato lice. Maska je, dakle, neto to se ne preobraava, neto nepromjenljivo i trajno, neto postojano u igri preobraaja. Njezino se isto djelovanje sastoji u tome da sve skriva iza svoje prisutnosti. Njezina se savrenost temelji na tome da je ona samo tu i da sve to se nalazi iza nje ostaje nespoznatljivo. Sto je ona sama jasnija, to je mranije sve iza nje. Nitko ne zna to se moe pojaviti iza maske. Napetost izmeu ukoenosti izgleda i tajne iza njega moe dosei nevjerojatne razmjere. Ona je pravi razlog za prijetei karakter maske. Ja sam upravo ono to vidi-, veli maska, a sve ega se boji nalazi se iza mene.- Ona fascinira, ali istodobno prisiljava na distancu. Nitko se ne usudi napasti je. Onaj tko bi drugome strgnuo masku s lica, bio bi kanjen smr u. Maska je za vrijeme trajanja njezine aktivnosti nedodirljiva, nepovrediva, sveta. Izvjesnost maske, njezina jasnoa, nabijena je neizvjesnim. Njezina se mo zasniva na tome da je svi tono poznaju ali ne mogu znati to sadri. Poznaju je izvana, tako rei samo sprijeda. Meutim, ako se maska za vrijeme odre enih obreda ponaa tono onako kako su drugi naueni i kako od nje oekuju, onda moe djelovati i umirujue. Ona, naime, stoji izmeu opasnoga koje se nalazi iza nje i promatraa. Zato moe, ako se s njom postupa kako treba, iskljuiti opasnost za promatraa. Maska moe skupljati opasno u sebi i drati ga na okupu. Ona e dozvoliti da opasno potekne iz nje samo onako kako to odgovara njezinu liku. ovjek se prema njoj moe ispravno ponaati im ima odreeni odnos prema njoj. Qna je lik s vlastitim na inom ponaanja. Cim ih ovjek naui i upozna, im zna kakvu distancu od njega zahtijeva, ona ga titi od opasnosti koju sama sadri. Moglo bi se rei mnogo o djelovanju .maske koja se pretvorila u lik: s njom poinje, traje i nestaje drama. I ovdje nas zanima samo maska. Neophodno je vidjeti to se nalazi na drugoj strani, jer ona ne djeluje samo prema van, na one koji ne znaju to sadri: masku nose ljudi koji su pod njom skriveni. Oni vrlo dobro znaju to su. Meutim, njihov je zadatak da glume masku i da za vrijeme te igre ostanu unutar odreenih granica, upravo onih kojima odgovara maska. Maska se nosi izvana. Ona se kao materijalna tvorevina jasno razlikuje od onoga tko je nosi. On je osjea na sebi kao neto strano, te je nikada ne moe sasvim osjeati kao svoje vlastito tijelo. Maska ga smeta, stjenjava. Sve dok glumi masku, on je uvijek i jedno i drugo: on sam i maska. Sto ju je ee nosio, to je bolje poznaje, to e vie njegove osobnosti ui u lik maske dok je glumi.

313

314
Masa I mo Zabrane preobra

315

Pa ipak, jedan e dio njegove linosti ostati odvojen od maske: onaj dio koji se plai raskrinkavanja; onaj dio koji zna da ulijeva strah, koji on sam ne bi ulijevao. Tajna koju predstavlja za promatra e mora imati i odreeno djelovanje na njega, koji se nalazi unutra: to djelovanje, kao to moemo pretpostaviti, nije isto. Oni se plae onoga to ne poznaju, dok se on plai raskrinkavanja. Upravo mu taj strah ne dozvoljava da se potpuno preda. Njegov preobraaj moe ii vrlo daleko ali nikada nije potpun. Maska, koja se ipak moe strgnuti, predstavlja granicu preobraaja. On mora paziti na to da je ne izgubi. Maska ne smije pasti, ne smije se otvoriti, tako da je on zabrinut za njezinu sudbinu. Tako sama maska ostaje izvan njegova preobraaja kao oruje ili ureaj kojim mora rukovati. Njegova svakodnevna linost rukuje maskom, dok se on kao glumac istodobno preobraava u nju. On je, dakle, podvojen i takav mora ostati sve dok traje njegova predstava.

Raskrinkavanje
Vlastodrac koji je svjestan svojih neprijateljskih namjera ne moe sve zavarati pretvaranjem. Ima i drugih koji ele vlast kao i on sam, koji ga ne priznaju i osjeaju se kao njegovi takmaci. Takvih se on uvijek uva, zato to bi mogli postati opasni. On eka pravi trenutak da im strgne masku s lica. Onda se iza maske pojavljuju njihove prave namjere, koje on dobro poznaje po samome sebi. Ako ih je raskrinkao, moe ih uiniti neopasnim. Prvi ih put moe i pustiti, ako to odgovara njegovim planovima. Meutim, pazit e na to da im ne uspije vie nijedno pretvaranje te e ih tono drati na oku u njihovu pravom liku. Neugodni su mu preobraaji koje nije sam nametnuo drugima. esto ljude koji mu koriste stavlja na vie poloaje. No, drutveni preobraaj, koji na taj nain izaziva, mora ostati strogo ogranien, nepromjenljiv i potpuno u njegovim rukama. On fiksira druge unapreivanjem i degradiranjem, i nitko se ne smije usuditi na takav skok na svoju ruku. Vlastodrac vodi neprestanu borbu protiv spontanog i nekontroliranog preobraavanja. Raskrinkavanje, sredstvo kojim se slui u toj borbi, potpuno je suprotno procesu preobraavanja te se moe nazvati izvrnutim preobraajem. Taj proces itaocu nije nepoznat. Menelaj se upustio u raskrinkavanje morskog starca Proteja kad se nije dao zaplaiti nijednim njegovim likom u bijegu i kad ga je vrsto drao sve dok se ovaj nije ponovno pojavio u liku Proteja. Sutina se raskrinkavanja sastoji u tome da ovjek uvijek tono zna to e na i nakon njega. On je najprije svjestan onoga to ga

oekuje; sa stranom sigurnou ide prema tom cilju i prezire sve preobraaje koje uspije prozreti kao tate i prepredene varke. U pojedina nom sluaju ovjek moe postupiti kao Menelaj, kome je bilo stalo do Protejeve mudrosti. ovjek to moe initi esto, tako da mu to na koncu postane strast. esto raskrinkavanje vodi do redukcije svijeta. Bogatstvo nje govih pojavnih oblika mu tada ne znai nita, njegova mu je raz nolikost sumnjiva. Svi su listovi jednaki i suhi i prah, svi se zraci gase u jednoj noi neprijateljstva. Kod jedne duevne bolesti koja je toliko srodna moi da bismo je mogli nazvati njezinim blizancem, raskrinkavanje se pretvorilo u tiraniju. Paranoja se posebno odlikuje dvjema zna ajkama. Jednu od njih psihijatri nazivaju disimulacijom. Ona nije nita drugo nego pretvaranje, tono u onom smislu u kojem smo taj izraz upotrebljavali ovdje. Paranoici se mogu tako dobro pretvarati da ovjek, za mnoge od njih nikada i ne saznaje koliko su paranoini. Druga je znaajka neprestano demaskiranje neprijatelja. Oni se nalaze svugdje, skriveni iza najmiroljubivijih i najbezazlenijih maski, ali paranoik, koji ima sposobnost proziranja drugih, zna tono to se skriva iza toga. On im trga masku s lica te se pokazuje da je u osnovi uvijek rije o jednom te istom neprijatelju. Paranoik je potpuno ovisan o raskrinkavanju kao nijedan drugi ovjek, te se na taj na in dokazuje kao okorjeli vlastodrac. Mjesto koje on, po svom uvjerenju, zauzima i zna enje koje pripisuje sebi u o ima drugih, sigurno su fiktivni; no, on e ih unato tome braniti neprestanim primjenjivanjem dvostrukog i povezanog procesa preobraavanja i demaskiranja. Tona i valjana analiza demaskiranja mogua je u kontekstu nekog konkretnog, individualnog sluaja paranoje. Ona se nalazi u posljednjim poglavljima ove knjige' o Sluaju Schreber.

Zabrane preobraaja
Vrlo vana drutvena i religiozna pojava jest zabrana preobraaja. Ona se jo nikada nije ozbiljno analizirala, a kamoli shvatila. I pokuaj pribliavanja toj pojavi, koji ovdje slijedi, tek je prvi korak u tom pravcu. Kod totemskih obreda naroda Aranda pravo na sudjelovanje ima samo pripadnik totema. Preobraaj u dvostruki lik pretka iz mitskog pradoba jest povlastica koja pripada samo odreenim osobama. Preobraaj, koji se prenosi s koljena na koljeno kao fiksna imovina, ne smije prisvojiti nitko tko na njega nema pravo. Dvo-

316

M asa i mo

Zabrane preobraaja

317

struki se lik moe lako tititi upravo zahvaljujui preciznosti s kojom se izgradio i svojoj jasnoj odreenosti i razgranienosti. Zabrana njegova prisvajanja strogo se potuje a krenje zabrane donosi vjersku sankciju. Tek nakon dugih i sloenih obreda inicijacije, mladi se prima u grupu onih kojima je taj preobraaj dozvoljen u odreenim situacijama. Za ene i djecu ta zabrana bezuvjetno ostaje na snazi. Za inicirane pripadnike drugih totema zabrana se ponekad ukida kao izraz posebne ljubaznosti. No, to se dogaa u izuzetnim prilikama, i kad one prou, zabrana i dalje vrijedi kao i prije. Velik je korak od ove religije do kranstva, u kojem je lik vraga zabranjen svima. Njegov se opasni karakter dokazuje na sve mogue na ine; u stotinama pria, koje slue kao upozorenje, prikazuje se to se doga a ljudima koji se s vragom uputaju u bilo to. Vje ne muke njihovih dua u paklu prikazane su prijete i u svim pojedinostima. Nevjerojatan je intenzitet te zabrane; on je najuo ljiviji tamo gdje ljudi osjeaju elju da djeluju protiv zabrane. Dobro su poznate prie o opsjednutima koji su se iznenada poeli ponaati kao sam vrag ili ak kao vie vragova zajedno. Postoje opisi koje su dali takvi ljudi, a jedan od najuvenijih je opis nadstojnice Jeanne des Anges iz urulinskog samostana u Londonu i oca Surina koji je morao iz nje istjerivati avla sve dok avo nije uao u njega samog. Ovdje postaju opsjednuti avlom ljudi koji su se obvezali na posebno sluenje Bogu, kojima je svako pribliavanje, a kamoli preobraaj u vraga, bilo jo vie zabranjeno nego obi nim laicima: njih je potpuno savladao zabranjeni preobraaj. Ne moemo pogrijeiti ako snaga s kojom se preobraaj javlja, objasnimo snagom zabrane koja se na njega odnosila. Seksualni aspekt zabrane preobraavan ja, do kojeg smo sada stigli, postat e jasniji ako razmotrimo pojam vjetice. Pravi grijeh (vjetica jest spolno openje s vragom. Bez obzira na to ime se jo bave, njihova tajna egzistencija zavrava orgijama u kojima sudjeluje vrag. One su vjetice zato to su na njegovoj strani; bitan element njihova preobraaja jest injenica da mu se podaju. Ideja o preobraaju putem spolnog openja je prastara. Budui da se svako bi e obino uputa u odnose s bi em drugog spola svoje vlastite vrste, moemo pretpostaviti da se odstupanje od toga smatra preobraajem. U tom bi sluaju ve i najstarije bra ne zakone trebalo shvatiti kao neku vrstu zabrana preobraaja, tj. kao zabranu svih preobraaja, osim onih koji su tono odreeni i predvieni zakonom, koji su dozvoljeni i poeljni. Treba poblie ispitati ovaj seksualni oblik preobraaja. ini mi se da bi nas on mogao dovesti do vanih spoznaja. Od svih zabrana preobraaja vjerojatno su najvanije drutvene zabrane. Svaka je hijerarhija mogua samo pod pretpostavkom takvih zabrana, koje onemoguavaju pripadnicima jedne klase da se osjeaju bliski ili jednaki pripadnicima vie klase. Na to treba obratiti panju ve kod klasa starosne dobi kod primitivnih naroda.

Razgranienja koja su se jedanput stvorila sve se otrije naglaavaju. Na sve se .mogue naine oteava uspon iz nie klase u viu. On je mogu samo pomou posebnih obreda inicijacije, koji se poimaju kao preobraaji u pravom smislu te rijei. Cesto se uspon zamilja tako kao da ovjek najprije mora umrijeti u nioj klasi prije nego to oivi u Vioj. Izmeu klasa stoji sarna smrt, koja predstavlja vrlo ozbiljnu granicu. Preobraaj se pretvara u mukotrpan i opasan put. ovjek mora proi sve mogue kunje i stravu, jer se kandidatu nita ne poklanja. Meutim, sve to je pretrpio kao mlad, on moe kasnije, kad postane pripadnik vie klase, ponovno vratiti novaku kojeg onda ispituje on sam. Tako je pojam vie klase poprimio karakter neeg strogo odvojenog, te ona predstavlja neto kao poseban i odvojen ivot. S time je povezano poznavanje svetih pjesama ii predanja, ponekad i posebnog jezika. Pripadnici niih klasa, kao to su ene, koje su potpuno isklju ene iz svih viih klasa, dre se u strahu i pokornosti pomou stravinih maski i jezivih glasova. Najkraa podijeljenost klasa vlada u sistemu kasta. Ovdje pripadnost jednoj kasti potpuno iskljuuje svaki drutveni preobraaj. ovjek se pomno razgraniuje u odnosu na one ispod i iznad sebe. Strogo je zabranjena svaka veza s nekim niim. ene se samo pripadnici iste kaste, koji su istog zanimanja. Dakle, nije mogue da se netko karakterom svog irada preobrazi u bie iz drugog stalea. Posljedice toga su nevjerojatne: pomna analiza tog sistema morala bi .omoguiti prepoznavanje svih zametaka drutvenih preobraaja. Budui da sve te preobraaje treba izbjegavati, oni se paljivo registriraju, opisuju i ispituju. Kad bi se taj savreni sistem zabrana okrenuo u pozitivno, iz njega bi se moglo tono zakljuiti to se smatra preobraajem iz jedne klase u viu. Bilo bi neophodno napisati studiju o kastama sa stanovita preobraaja, to jo nije uinjeno. Izolirani oblik zabrane preobraaja, tj. takav koji se odnosi na jednog jedinog ovjeka koji stoji na vrhu drutva, nalazimo u ranim oblicima kraljevstva. Valja zamijetiti da se oba najizraenija oblika vlastodrca, koja su nam poznata iz starije povijesti ovjeanstva, razlikuju po svom potpuno suprotnom stavu prema preobraaju. Na jednom se polu nalazi majstor preobraavanja, koji moe poprimiti svaki lik kad god eli, bez obzira na to da li se radi o ivotinjama, duhovima ivotinja ili duhovima mrtvih. Varalica, koji sve drage uspijeva prevariti svojim preobraajima, omiljeni je lik u mitovima sjevernoamerikih Indijanaca. Njegova mo poiva na bezbrojnim likovima koje moe poprimiti. On iznena uje ljude, nestaje, iznenada ih dohva a, a dozvoljava da njega samog epaju samo tako da uspije ponovno pobjei. Preobraaj je vano sredstvo pomou kojeg uspijeva izvesti sve svoje nevjerojatne majstorije.

318

Masa i mo

RopStVO

319

Majstor preobraavanja stjee stvarnu mo kao aman. Za vrijeme svoje ekstatine seanse on doziva duhove, koje podvrgava sebi, govori njihovim jezikom, postaje jednak njima te im zbog toga moe i zapovijedati. Kad odlazi na put u nebo, pretvara se u pticu, a na morsko se dno sputa u obliku morske ivotinje. On moe sve, a paroksizam koji dostie proizlazi iz intenziviranog, brzog slijeda preobraaja, koji ga potresaju sve dok meu njima ne pronae onaj koji zapravo treba. Majstor preobraavanja je onaj koji se najvie preobraava, i ako ga usporedimo s likom sakralnog kralja, koji podlijee stotinama ogranienja, koji mora ostati na istom mjestu i uvijek biti jednak, kome se nitko ne smije pribliiti, kojeg esto nitko ne smije ni vidjeti onda vidimo da se razlika, svedena na najjednostavniji nazivnik, sastoji upravo u njihovu potpuno suprotnom stavu prema preobraaju. Kod jednoga, kod amana, preobraaj se maksimalno intenzivira i koristi, dok se kod drugoga, kod kralja, zabranjuje i onemoguuje tako dugo dok se potpuno ne fiksira. Kralj uvijek mora ostati jednak, tako da ak ne smije ni stariti. On mora postojati kao mukarac uvijek istih godina, u naponu snage, zrelosti i zdravlja, tako da ga esto ubijaju im se kod njega pokau prvi znakovi starosti, sijeda kosa, ili im popusti njegova mukost. Statinost ovog tipa, kojem je zabranjeno vlastito preobraavanje, iako od njega neprestano dolaze zapovijedi koje stalno mijenjaju druge, ula je u bit moi te bitno odreuje predodbu koju o njoj ima moderni ovjek. Onaj tko se ne preobraava postavljen je na odreenu visinu, na odreeno mjesto, koje je tono ogranieno i nepromjenljivo. On ne smije sii sa svoje visine, ne smije nikome iza i u susret, on ne gubi na ugledu, ali moe uzdii druge tako da ih postavi na ovo ili ono mjesto. On koji se ne preobraava, preobraava druge po svojoj volji. Ovo brzo i povrno nizanje nekih oblika zabrane preobraaja, o kojima tek treba rei neto poblie, pokree pitanje o kakvoj se zabrani u stvari radi, zato ljudi uvijek iznova za njom poseu i koja ih dublja potreba tjera na to da je nametnu sebi ili sebi ravnima. To pitanje moramo paljivo razmotriti. ini se da je upravo ovjekova sposobnost preobraavanja, sve vea nestalnost njegove prirode, bilo ono to ga je uznemiravalo i potaklo da posegne za vrstim i nepromjenljivim granicama. injenica da je na svom tijelu osjeao toliko toga nepoznatog sjetimo se samokuckanja kod Bumana , da je bio predan na milost i nemilost tom nepoznatom i da se u njega morao pretvoriti, da mu je ono ostajalo nametnuto izvana i onda kad je zahvaljujui toj svojoj sposobnosti utaio glad, ak i onda kad je bio sit i miran, da, tako rei, nije bilo niega osim kretanja i njegova najosobnijeg osjeaja da se njegov najosobniji oblik neprestano mijenja sve je to moralo u njemu probuditi nagon za trajnou i vrstinom, koji se nije mogao zadovoljiti bez zabrana preobraaja.

U tom se kontekstu moramo sjetiti znaenja kamenja kod Australijanaca. Kod njih su sva djela i doivljaji, sva lutanja i sudbine predaka postali dio krajolika i pretvorili se u vrste, nepromjenljive spomenike. Nema gotovo nijedne stijene koja ne predstavlja neko stvorenje koje je jedanput tu ivjelo i uinilo velika djela. Vanjskim se monumentalnim obiljejima krajolika, koja ostaju nepomina, pridruuje manje kamenje, koje ljudi posjeduju i uvaju na svetim mjestima. Svaki se taj kamen prenosi s koljena na koljeno. On znai neto tono odreeno: njegov je smisao, odnosno legenda, povezan s njime, on je vidljivi izraz te legende. Tako dugo dok kamen ostaje isti, legenda se ,ne mijenja. ini mi se da je u toj koncentriranosti na postojanost kamena, postojanost neega to nam nipoto nije strano, sadrana ista duboka elja, ista potreba koja je dovela do svih vrsta zabrana preobraaja.

Ropstvo
Rob je imovina u istom smislu kao stoka, a ne kao neka beivotna stvar. Njegova sloboda kretanja podsjea na slobodu ivotinje koja smije pasti i osnovati neku vrstu obitelji. Stvarni se karakter predmeta sastoji u njegovoj neproninosti Moemo ga udarati ili gurati, ali predmet ne moe u sebi gomilati zapovijedi. Zbog toga pravna definicija roba kao predmeta i imovine, zavodi na krivi put. On je ivotinja i imovina. Rob se moe najprije usporediti s psom. Uhvaeni je pas izdvojen iz zajednice svog opora i izoliran. On se pokorava zapovijedima gospodara. Odustaje od vlastitih pothvata koji bi se protivili tim zapovijedima, i zato od gospodara dobiva hranu. Dakle, za psa, isto kao i za roba, hrana i zapovijed imaju jedan izvor, gospodara, i u tom pogledu usporedba njihova statusa sa statusom djece nije sasvim neumjesna. No, ono po emu se razlikuje od djece povezano je s preobraajem. Dijete se ui svim preobraajima koji bi mu kasnije mogli zatrebati. U tom mu vjebanju roditelji idu na ruku te ga pomou novih rekvizita stalno potiu na nove igre. Dijete odrasta u mnogim pravcima, i kad ovlada svojim preobraajima, kao nagradu dobiva vii status. Kod robova se dogaa suprotno. Isto kao to gospodar ne dozvoljava svom psu da lovi ono to hoe, ve podruje lova suava prema svojim, viim interesima, isto tako oduzima robu jedan razvijeni oblik preobraaja za drugim. Rob ne smije raditi ovo ili ono; meutim, odreene radnje mora ponavljati, ,i to su one jednolinije, to mu radije gospodar nalae da ih ini. Podjela rada nije opasna za ovjekovu sposobnost preobraavanja sve dok on smije raditi raz-

320

Masa I mo

Aspekti moi

liite radnje. No, im ovjek postane ogranien na jednu jedinu radnju, unutar koje, osim toga, mora proizvesti to vie za to krae vrijeme, dakle biti produktivan, on se pretvara u neto to moramo nazvati robom. Mora da su od samog poetka postojala dva potpuno razliita tipa robova: jedni sami kao kuni pas vezani za jednog gospodara, a drugi zajedno kao krda na pai. Ta krda treba, naravno, shvatiti kao najstarije robove. Zelja za pretvaranjem ljudi u ivotinje najsnaniji je poticaj irenja ropstva. Energija te elje isto je tako velika kao i energija suprotne elje: elje za pretvaranjem ivotinja u ljude. Ovoj drugoj elji zahvaljuju svoje postojanje velianstvene tvorevine uma, kao to je uenje o seobi dua i darvinizam, ali i popularne zabave kao to je nastupanje s ukroenim ivotinjama. Cim je ovjek uspio okupiti isto tako mnogo robova kao to ima ivotinja u krdu, poloen je temelj dravi i vlasti; nema nikakve sumnje da je elja vladara za tim da cijeli narod posjeduje kao robove ili ivotinje to jaa to ima vie ljudi koji sainjavaju taj narod.

O fizi kim poloajima ljudi Kakvu mo sadre

Covjelk, koji je tako rado uspravljen, moe, ne pomaknuvi se s mjesta, takoer sjediti, leati, uati ili kleati. Svi ti poloaji, a osobito prijelaz iz jednog u drugi, izraavaju neto odreeno. Rang i mo stvorili su sebi vrste, tradicionalne pozicije. Iz toga kako se ljudi dre jedan prema drugom moe se lako zakljuiti o razliitosti njihova ugleda. Znamo to znai kad jedan sjedi na uzvienom poloaju, a svi drugi oko njega stoje. Kad jedan stoji, a svi drugi 6ko njega sjede; kad se jedan iznenada pojavi, a svi okupljeni pred njim ustanu; kad netko pred drugim padne na koljena; kad onoga tko je uao ne pozovemo da sjedne. Ve i ovako nasumce izabrani primjeri pokazuju koliko ima nijemih konstelacija moi. Trebalo bi ih analizirati i to nije odrediti njihovo zna enje. Svaki novi poloaj koji ovjek zauzima odnosi se na prethodni; tek kad nam je poznat taj prethodni, moemo iscrpno protumaiti sadanji. ovjek koji stoji mogao je upravo skoiti iz kreveta, a mogao je ustati sa sjedita. U prvom je slu aju moda naslutio neku .opasnost, dok je u drugom moda imao namjeru nekome izraziti potovanje. Sve promjene poloaja imaju u sebi neto iznenadno. Mogu biti poznate i oekivane i tono se uklapati u obiaje odreene zajednice. No, uvijek postoji mogunost neoekivane promjene poloaja, koja je onda jo vie iznenaujua i izraenija. Za vrijeme slube boje u crkvi, ljudi mnogo kle e; na to su naviknuti, pa ak i oni koji to rado ine ne pridaju preveliko znaenje estom sagibanju koljena. No, ako na ulici pred nekim tko je do malo prije jo i sam kleao u crkvi iznenada klekne neki neznanac, efekt je nevjerojatan. No, unato njihovoj vieznanosti, moe se prepoznati odreena tendencija fiksiranja pojedinih poloaja ljudi i njihova monumentaliziranja. ovjek koji sjedi, ili stoji, djeluje izdvojeno iz svog vremenskog ili prostornog konteksta, sam za sebe. U spomenicima su neki od tih poloaja postali toliko prazni i banalni da ih vie uope ne zamjeujemo. Zato su jo djelotvorniji i vaniji u naem svakodnevnom ivotu.

322

Masa t mo

0 fizikim poloajima...

323

Stajanje

ovjek koji stoji ponosan je na to da je slobodan i da se ni na to ne naslanja. Moda stajanje izaziva sjeanje na to kako smo kao dijete prvi put stali na noge; moda je tu prisutna misao o nadmoi nad ivotinjama, od kojih gotovo nijedna ne moe slobodno i prirodno stajati na dvije noge: ovjek koji stoji uvijek se osjea samostalnim. Onaj tko je ustao stoji na kraju odreenog napora i velik je onoliko koliko uope moe biti. No, onaj tko ve dugo stoji izraava odreenu otpornost; bilo zato to se ne da pomai sa svog mjesta, kao stablo, bilo zato to se moe pokazati u cijelosti, bez bojazni i bez skrivanja. On djeluje to sigurnije to mirnije stoji, to se manje okree i zagleda u razliitim pravcima. Cak se ne plai ni napada s lea, na kojima ipak nema oiju. Odreena distanca oko onoga koji stoji, pridaje njemu veu vanost. ovjek koji stoji sam nasuprot velikom broju drugih ljudi, odvojen odreenim razmakom, izgleda izuzetno velik, kao da stoji sam za sve njih zajedno. Ako im se priblii, onda e nastojati da stoji iznad njih; a kad se nae sasvim meu njima, onda ga drugi podiu na ramena i nose naokolo, da hi se ouvao njegov raniji poloaj. Tim on gubi nezavisnost jer, tako rei, sjedi na svima njima zajedno. Stajanje stvara dojam jo nepotroene energije, zato to se nalazi na poetku svih kretanja s mjesta: ovjek obino stoji kad se sprema otii ili potrati. Rije je o sredinjem poloaju, iz kojeg se bez prijelaza moe doi u neki drugi poloaj ili u neki oblik kretanja. Dakle, obino pretpostavljamo da se u onome tko stoji nalazi velika napetost, ak i u onim trenuoima kad su njegove namjere potpuno drukije; jer, moda e taj u slijedeem trenutku le i na spavanje. ovjeka koji stoji uvijek precjenjujemo. Upoznavanje dvojice mukaraca uvijek je na odreeni nain sveano. Oni stojeki izmjenjuju imena, stojeki pruaju jedan drugome ruku. Time jedan drugome iskazuju potovanje, ali se istodobno i odmjeravaju, i bez obzira na .to to se dogodilo kasnije, njihov se prvi pravi muki- dodir zbio dok su stajali. U zemljama -u kojima se ovjekova samostalnost smatra tako vanom da se izgrauje i naglaava na sve mogue naine, ljudi stoje ee i dulje. Na primjer, u Engleskoj su vrlo omiljeni lokali u kojima se pije stojeki. Gost moe otii u svako doba i bez velikih priprema. Dostatna mu je malena i neupadljiva kretnja da se odvoji od drugih. Tako se osjea slobodnijim nego to bi se osjeao da mora vrlo obzirno ustati od stola. Ustajanje bi predstavljalo neku vrstu izraavanja njegove namjere da se udalji, i ono ograniava njegovu slobodu. Englezi vole stajati ak i na kunim zabavama. Time ve na svom dolasku priopavaju da ne e ostati dugo. Kreu se slobodno te se mogu, budui da stoje, bez velikih problema odvo-

jiti od jednog ovjeka i okrenuti drugom. U tome nema nieg neobinog, i nitko se ne osjea uvrijeenim. Jednakost unutar odreene drutvene grupe, jedna od najvanijih i najkorisnijih fikcija engleskog ivota, posebno se istie kad svi uivaju prednost koju daje stajanje. Na taj se nain nitko ne postavlja iznad drugog, dok se oni koji ele razgovarati mogu pribliiti jedan drugome.

Sjedenje Kod sjedenja ovjeku pritjeu u pomo tue noge, umjesto onih dviju koje je odbacio za ljubav uspravljenom dranju. Stolac, u onom obliku u kojem ga danas poznajemo, izvodi se iz prijestolja. Meutim, prijestolje pretpostavlja pokorene ivotinje ili ljude koji moraju nositi vladara. etiri noge stolca predstavljaju noge neke ivotinje, konja, goveda ili slona; ovaj nain sjedenja na podignutim sjeditima treba razlikovati od sputanja na pod, od uanja. Ono ima potpuno drukiji smisao, jer je sjedenje na stolcu predstavljalo odreenu ast. Onaj tko je sjedio, sjedio je na drugima, koji su bili njegovi podanici i robovi. Dok je on smio sjediti, oni su morali stajati. Njihov umor nije bio vaan sve dok je on bio sauvan od umora. To je bilo najvanije; dobrobit svih ostalih ovisila je o uvanju njegove svete snage. Svatko tko sjedi pritie neto to je bespomo no i ne moe pruiti aktivan otpor. Znaajke jahanja postale su dio sjedenja, no kretanje kod jahanja uvijek stvara dojam da ono nije samo sebi svrhom, da ovjek jaui samo eli stii na cilj, ibre nego to bi inae mogao. Fiksiranje jahanja u sjedenje pretvara taj odnos vieg i nieg u neto apstraktno, kao da je vano da se izrazi upravo taj odnos. Ono nie, koje ak nije ivo, fiksira se jednom zauvijek. Ono uope nema svoju volju, ak ni volju roba, ono predstavlja krajnju konzekvencu ropstva. Ono vie moe djelovati potpuno slobodno i po svojoj volji. Moe doi, sjesti, i ostati koliko eli. Moe otii ne udostojivi se pokloniti nijednu misao onome to ostavlja za sobom. Postoji nedvosmislena tendencija da se ta simbolika sauva. ovjek tvrdoglavo ostaje kod stolca s etiri noge; novi se oblici vrlo teko prihvaaju. Moemo pretpostaviti da bi ak i jahanje moglo nestati bre od ovog oblika stolca, koji tako dobro predouje svoj smisao. Dostojanstvenost sjedenja prvenstveno je sadrana u njegovu trajanju. Dok od onoga koji stoji oekujemo mnogo od raznolikosti njegovih mogunosti, koja znatno pridonosi potovanju koje osjeamo prema njemu, njegovoj pokretljivosti i ivosti, od onoga tko sjedi o ekujemo da ostane sjediti. Pritisak koji izaziva uvruje njegov ugled, i to taj pritisak dulje traje, to on izgleda sigurniji. Nema gotovo nijedne ljudske institucije koja nije iskoristila tu kvalitetu sjedenja; koja je ne bi koristila za svoje ouvanje i uvrenje.

324

Masa I mo

0: fizikim poloajima...

325

Pri sjedenju dolazi do izraaja tjelesna teina ovjeka. Da bi se potvrdila, ona treba povieno sjedite. Ako ovjeka koji sjedi pogledamo zajedno s tankim nogama stolca, on stvarno djeluje teko. Neposredno na zemlji ovjek izgleda drukije; ona je tea i gua od svakog stvorenja, tako da je pritisak na zemlju zanemariv. Od svih oblika moi najosnovnija je ona koju vri samo tijelo. Ono se moe istai veliinom, i zato mora stajati. Moe djelovati svojom teinom i zato mora vriti vidljivi pritisak. To se dvoje objedinjuje kad ovjek ustaje s jednog sjedita i prelazi na drugo. Taj odnos najjasnije izraava sudac koji za vrijeme rasprave sjedi i mie se to je manje mogu e a onda, kad treba izre i presudu, iznenada ustane. Varijacije sjedenja u osnovi su uvijek varijacije pritiska. Presvuena sjedita nisu samo mekana, ve onome tko sjedi daju i podsvjestan osjeaj toga da sjedi na ne em ivom. Poputanje presvlake sjedita, njezina elastina napetost ima u sebi neto od poputanja i napetosti ivog mesa. Moda je odbojnost, koju neki ljudi osjeaju prema premekaniim sjeditima, (povezana s tom slutnjom. Iznena ujue je koliko se udobnost sjedenja razvila i kod grupa ljudi koji inae .uope nisu mekuci. U takvim je sluajevima rije o ljudima kojima je vladanje postalo druga priroda i koji je na taj nain esto i rado izraavaju u simboliki ublaenom obliku.

O leanju

Leanje je razoruanje ovjeka. Bezbroj radnji, poloaja i oblika ponaanja koji potpuno odreuju uspravljenog ovjeka, odlau se kao odjea, kao da oni, za koje se on ina e toliko trudi, u stvari ne pripadaju njemu. Taj je vanjski proces paralelan s unutranjim procesom padanja u san, u kojem se takoer mnogo toga odbacuje i zanemaruje, to se inae ini neophodnim, odreeni zatitni mehanizmi i prisile miljenja, odjea duha. ovjek koji lei je toliko razoruan da je teko shvatiti kako je ovjeanstvo uspjelo preivjeti uz spavanje. U doba divljatva ljudi nisu uvijek stanovali u peinama; a ak su i one bile opasne. Grane i lie, kojima se mnogi divljaci preko noi zaklanjaju od vjetra, nisu nikakva zatita. udo je da jo uvijek ima ljudi; morali su ve odavno biti istrijebljeni dok ih je bilo jo malo, davno prije nego to su u zbijenim redovima pristupili svom samounitenju. Ve samo postojanje sna, njegova bespomonost, ponovno vraanje i trajanje pokazuje ispraznost. svih teorija o prilagoavanju, koje za sve to je neobjanjivo uvijek nastoje dati ista prividna objanjenja. No, ovdje nije rije o tom dubljem i tee shvatljivom pitanju kako je ovjeanstvo u cjelini moglo preivjeti unato snu, ve o leanju i o koliini moi koje ono sadri u usporedbi s drugim poloajima ljudi. Kao to smo vidjeli, na jednom se polu nalazi onaj tko stoji, koji izraava veliinu i samostalnost, i onaj tko sjedi, koji

izraava teinu i trajanje; na drugom se polu nalazi onaj tko lei; njegova je bespomonost, osobito kad spava, potpuna. No, to nije aktivna nemo , ona je nezamjetna i ne izraava se u postupcima. ovjek koji lei sve se vie odvaja od svoje okolice. Na svaki nain on eli nestati u sebi. Njegovo je stanje nedramatsko. Neupadljivost mu moe dati odreenu, iako vrlo malu dozu sigurnosti. On dovodi to vei dio svog tijela u dodir s drugim tijelom, lei itavom svojom duinom, svugdje ili na to vie mogue mjesta dodiruje neto to nije on sam. ovjek koji stoji je slobodan i ne naslanja se ni na to; onaj koji sjedi vri odreeni pritisak; onaj koji lei nije slobodan ni na jednom mjestu, jer se naslanja na sve na to moe, a njegov se pritisak rasporeuje tako da ga vie gotovo uope ne osjea. Sigurno je vrlo impresivna i primamljiva mogunost da iznenada iz tako niskog poloaja skoi u najvii. Ona pokazuje koliko u njemu jo ima ivota, kako je ovjek ak u snu malo uspavan, kako jo uvijek zamjeuje i uje sve to je vano, kako ga nita istinski ne iznenauje. Mnogi su vlastodrci naglaavali taj prijelaz iz leeeg poloaja u uspravni. Dali su da se proire prie o tome kako se Ikod njih te promjene zbivaju brzinom munje. Ovdje sigurno odreenu ulogu igra i elja za daljnjim rastom tijela, koji nam je uskraen nakon odreene ivotne dobi. Svi vlastodrci u osnovi ele postati fiziki vei; najradije bi stalno imali u svojoj vlasti sposobnost rasta i primjenjivali je po potrebi; htjeli bi iznenada i neoekivano rasti u visinu, da bi prestraili i nadvisili one koji to ne mogu, a onda se opet smanjiti, ali tako da ih pri tome nitko ne vidi, zato da bi u slijedeoj prilici opet mogli pred svima narasti. ovjek koji probuen skae iz kreveta, koji je moda jo pred koji trenutak spavao skluipan kao u majinoj utrobi, tom naglom kretnjom ponovno prolazi proces rasta, pa ak i ako, na svoju alost, ne moe postati vei nego to jest, ipak postaje barem onako velik kao to u stvari jest. Meutim, pored onih koji se odmaraju, postoje i oni koji lee protiv svoje volje, koji su ranjeni i koji ne mogu ustati, iako bi to htjeli. Oni koji lee protiv svoje volje imaju tu nesreu da uspravljene podsjeaju na progonjenu i pogoenu ivotinju. Hitac koji ih je pogodio nalik je na napuklinu, na velik korak na putanji koja vodi u smrt, koja je iznenada postala strma. Pogoenoga treba dokrajiti. Ako je pogo eno prije bilo vrlo opasno, onda je sada, dok je mrtvo, i predmet mrnje. Progonitelji po njemu gaze, jer se ne moe braniti, guraju ga u stranu. Zamjeraju mu da kao mrtav jo uvijek kr i put ivima; on vie ne bi smio biti nita, ak ni prazno tijelo. ini se da pad ovjeka, koji pada dublje, izaziva jo vie prezira i odbojnosti nego pad ivotinje. Mogli bismo rei da pogled na pogo enog u uspravnom promatra u izaziva i prirodno i uobiaje-

326

Masa i mo

O fizikim poloajima...

327

no likovanje nad pogoenom ivotinjom i neugodni dojam koji ostavlja pali ovjek. Ovdje je rije o tome to se u uspravljenom ovjeku stvarno zbiva, a ne o onome to bi se trebalo zbivati. U odreenim okolnostima ta tendencija moe postati jo jaa. Mnogi koji padaju djeluju strano na one koji su svjedoci njihova pada. Promatra onda ima osjeaj kao da ih je oborio on sam. Njegov osjeaj moi raste brzo i skokovito, i vie ga nita ne moe obuzdati: on prisvaja cijelu gomilu umiruih ili mrtvih. Tako postaje jedini koji ivi, a sve je ostalo njegov plijen. To je najopasniji osjeaj likovanja, te e onaj tko ga je jeidanput doivio u budunosti uiniti sve da se on ponovi. Ovdje je neobino vaan kvantitativni odnos izmeu onih koji lee i onih koji stoje. Takoer nije svejedno u kojim okolnostima nailazimo na ljude koji lee. Rat i bitka imaju svoje vlastite obrede, i posebno smo ih opisali kao masovni proces. Opisana se tendencija moe potpuno iivjeti u odnosu na neprijatelja; njegova propast ne povlai za sobom nikakve sankcije. U odnosu na njega ovjek moe osjeati ono to se ini prirodnim. U miru, u nekom velegradu, ovjek koji pada i vie ne moe ustati, imat e drukije djelovanje na mnogobrojne promatrae. Svaki e se od njih, ovisno o trenutku i svom karakteru, u odreenoj mjeri ppistovijetiti s njim. Netko e pro i, moda s grinjom savjesti, a netko e se potruditi da mu pomogne. Ako uspije ubrzo ponovno stati na noge, onda e promatrai osjeati zadovoljstvo zbog ponovnog uspravljanja ovjeka, koji je isto to i oni. Ako ne moe ustati, onda e ga predati nadlenoj instituciji. Cak i jako civilizirani ljudi pri tome uvijek osjeaju blag osjeaj prezira prema onom kome se to dogodilo. Ljudi mu pruaju potrebnu pomo, ali ga istodobno iskljuuju iz zajednice uspravljenih, koja ga neko vrijeme vie ne prima u cijelosti. uanje uanje izraava nepostojanje potreba, povlaenje u samoga sebe. ovjek se zaokruuje koliko moe i od drugih ne oekuje nita. Odrie se svake aktivnosti koja bi mogla ukljuiti druge. Ne dogaa se nita to bi moglo izazvati neku reakciju. ovjek koji ui izgleda miran i zadovoljan; od njega se ne o ekuje da e napasti, zato to je zadovoljan, bilo zato to ima sve to treba ili zato to vie nita ne zahtijeva. Prosjak koji ui, izraava da bi bio zadovoljan sa svime to mu damo; on ne radi nikakve .razlike. Orijentalni oblik uanja, kakvo je uobiajeno kod bogatih ljudi i njihovih gostiju, sadri neto od njihova specifinog stava prema imovini. Oni djeluju tako kao da cijelu imovinu nose u sebi, kao da su potpuno sigurni u nju; sve dok u e, .ne pokazuju nikakav

strah ni zabrinutost da e im netko oplja kati tu imovinu ili da e je ma bilo koji drugi na in izgubiti. Doputaju da ih slue, i to je kao da netko slui njihovoj imovini; izbjegava se prirodna krutost tog odnosa kao osobnog odnosa. ovjek ne pokazuje da sjedi na nekom stvorenju, kao to to ine svi koji sjede na stolcima. ovjek izgleda kao lijepo oblikovana i obu ena vrea koja sadri sve to u nju spada, pa onda dolaze sluge i posluuju tu vreu. Za ovakvo je uanje karakteristi na i pomirenost s onim to se jo moe dogoditi. Isti bi taj ovjek isto tako uao da je prosjak; time se izraava da ni tada ne bi bio netko drugi. uanje moe sadrati i jedno i drugo, imovinu i prazninu. Polazei od praznine, uanje je postalo osnovni poloaj za kontempliranje, a taj je prizor dobro poznat svakome tko poznaje Istok. ovjek koji ui odvojio se od drugih, ne optereuje nikoga i miruje povuen u sebe.
Kleanje

Pored pasivnog oblika bespomonosti, koji smo upoznali kod leanja, postoji i vrlo aktivan oblik koji se neposredno odnosi na prisutnog monika i koji tako upravlja ovjekovom vlastitom nemoi da se snaga monika poveava. Kleanje treba protumaiti kao traenje milosti Osueni na smrt prua glavu krvniku; on se pomirio s time da e mu je odsjei. Ne poduzima nita protiv toga; dranjem svog tijela olakava provoenje tue volje. No, on sklapa ruke i u posljednjem trenutku jo moli monika za milost. Kleanje je uvijek simuliranje posljednjeg trenutka, ak i kad je u stvarnosti rije o neem potpuno drugom, o velikom laskanju koje pobuuje panju. Onaj tko se na izgled pomiruje s time da e ga ubiti, pripisuje onome pred kim klei najveu mo, naime mo nad ivotom i smrti. Netko tko je tako moan mora biti u stanju dozvoliti i svata drugo. Velikodunost onoga koga drugi moli za milost jednaka je bespomonosti onoga koji klei. Na taj se nain sugerira da je distanca izmeu njih tako velika da je moe premostiti samo veliina monika; i ako monik ne iskae milost, onda se kasnije sam sebi ini manjim nego u onom trenutku dok je pred njim jo netko kleao.

Dirigent
Najslikovitiji izraz moi jest nastup dirigenta. Karakteristina je svaka pojedinost njegova ponaanja pred drugima, i sve to ini rasvjetljava prirodu moi. ovjek koji ne zna nita o mo i, mogao

Slava

328

Masa i mo

329 intenzitetu pljeska. Pobjeda i poraz pretvaraju se u oblik u kojem se organizira njegov duevni ivot. Nita drugo nije vano, sve drugo to ina e postoji u ivotu, ovdje se preobraava u pobjedu i poraz. Za vrijeme izvedbe dirigent je voa za masu u dvorani. On stoji na njezinu elu i okrenut joj je le ima. On je taj koga slijede, jer on ini prvi korak. No, ne iskorauje nogom, ve podie ruku. Unutranji tijek glazbe, koji izaziva ruka, predstavlja put kojim bi prelazio nogama idui ispred ostalih. Njime vodi gomilu u dvorani. Za vrijeme cijelog jednog djela masa uope ne vidi njegovo lice. On je neumoljiv, nema odmora. Pred njima stalno stoje njegova lea, kao da su ona njihov cilj. Kad bi se jedanput okrenuo, te bi opinjenosti nestalo. Put kojim idu vie ne bi bio put, i oni bi sjedili razoarani u umrtvljenoj dvorani. No, ovjek ne moe biti siguran u to da se nee okrenuti. Jer, dok ga publika slijedi, on mora ovladati armijom profesionalnih glazbenika koja se nalazi pred njim. I u tome mu pomae ruka, ali ona ne ozna ava samo korake, kao za ljude iza njega, ve izdaje zapovijedi. Njegov pogled, koji je maksimalno intenzivan, obuhvaa cijeli orkestar. Svaki lan osjea da ga on vidi, ali jo vie da ga uje. Zvukovi glazbala su miljenja i uvjerenja na koja on najstroe pazi. On je sveznajui, jer, dok glazbenici imaju pred sobom samo svoje glasove, on ima u glavi ili na pultu cijelu partituru. On to no zna to je u svakom trenutku kome dozvoljeno. Budui da pazi na sve zajedno, dirigent uiva ugled sveprisutnog. On je, tako rei, u svaijoj glavi. Zna za svakog to treba raditi, a zna i to svatko stvarno radi. On, iva zbirka zakona, spaja obje strane svijeta morala. Rukom zapovijeda to se treba dogoditi a spreava ono to se ne smije dogoditi. Oslukuje da li e u zraku uti neto zabranjeno. Tako dirigent za orkestar stvarno predstavlja cijelo djelo, u njegovoj simultanosti i slijedu i, kako se za vrijeme izvedbe svijet ne smije sastojati ni od ega drugog osim tog djela, on je za to vrijeme vladar svijeta.

bi zakljuiti kakve su njezine znaajke na temelju paljivog promatranja dirigenta. Postoji vrlo uvjerljiv razlog zato to nitko do sada nije uinio: ljudima se ini da je najvanija stvar glazba koju dirigent izaziva, te da je potpuno jasno da ovjek ide na koncerte zato da bi uo simfonije. U to najvie vjeruje sam dirigent; on vjeruje da se sve to radi nalazi u slubi glazbe koju on mora tono prenijeti, i nita drugo. Dirigent smatra sebe prvim u slubi glazbe. On je njome toliko ispunjen da uope ne moe doi na pomisao o nekom drugom, izvanglazbenom smislu svoje djelatnosti. Nitko se kao on, ne bi toliko zaudio tumaenju koje slijedi. Dirigent stoji. ovjekova uspravljenost kao stara uspomena jo uvijek igra ulogu u mnogim prikazima moi. On stoji sam. Oko njega sjedi orkestar, iza njega sluaoci, te upada u oi da on stoji sam. Stoji na povienom mjestu i vidljiv je i s lica i s lea. S lica njegove kretnje djeluju na orkestar, a otraga na sluaoce. Stvarne upute daje samo rukom, ili rukom i tapiem. On odjedanput sasvim malenim pokretom oivljava ovaj ili onaj glas, a prisiljava na utnju sve one koje eli. Na taj na in ima vlast nad ivotom i smrti glasova. Jedan glas koji je ve dugo mrtav moe na njegovu zapovijed oivjeti. Razliitost glazbala predstavlja razliitost ljudi. Orkestar je kao skup najvanijih tipova ljudi. Njihova spremnost na poslunost omogu uje dirigentu da ih preobrazi u jednu cjelinu, koju onda predstavlja tako da bude vidljiva svima. Djelo koje izvodi, i koje je u svakom sluaju sloeno, zahtijeva od njega da bude paljiv. Njegove su glavne osobine prisebnost i brzina. On mora brzinom munje reagirati prema onom koji prekri zakon. Zakoni mu se predaju u obliku partiture. I drugi ih imaju pred sobom, tako da mogu kontrolirati njihovo izvrenje, no samo on odreuje i samo on na licu mjesta presuuje o grekama. injenica da se to dogaa javno, da je vidljivo u svim pojedinostima, daje dirigentu poseban osjeaj samosvijesti. On se navikava na to da ga svi uvijek gledaju, te mu bez toga postaje sve tee. Mirno sjedenje sluaoca isto je tako cilj dirigenta kao i poslunost orkestra. Na sluaoce se vri prisila da ostanu nepomini. Prije koncerta, prije dolaska dirigenta, sluaoci razgovaraju i prolaze jedni pored drugih. Nikoga ne smeta prisutnost glazbenika, nitko im ne poklanja panju. Onda se pojavljuje dirigent. Sve se stia. On staje na podij, iskaljava se, podie tapi: svi prestaju govoriti i postaju nepomini. Ne smiju se micati sve dok on dirigira. Cim zavri, moraju pljeskati. Sva se njihova elja za kretanjem, koju je u njima probudila i intenzivirala glazba, mora gomilati do samog kraja, a onda izbiti iz njih. On se klanja pred rukama koje pljeu. Zbog njih se vraa onoliko puta koliko one ele. Predan je na milost i nemilost samo tim rukama, za njih stvarno ivi. Njemu se klie onako kao to se nekad klicalo pobjedniku. Veliina pobjede izraava se a

Slava
Zdravoj je slavi svejedno tko o njoj govori, jer ne radi nikakve razlike; njoj je jedino bitno da se izgovori ime. Ravnodunost koju slavohlepan ovjek osjea prema onima koji izgovaraju njegovo ime, a posebno njihova jednakost u odnosu na njega, otkrivaju podrijetlo njegove strasti iz masovnih procesa. Njegovo se ime skuplja u masi. Njegovo ime ivi svojim vlastitim strasnim ivotom pored njega i tek neznatno, ovisno o tome kakav on zapravo jest.

330

Masa I mo

Raunanje vremena

331

Masa slavohlepnog sastoji se od sjena, od stvorenja koja uope ne moraju biti iva, samo ako e jedanput mo i u initi jedno: izrei odreeno ime. Poeljno je da ga izgovaraju esto te da ga izgovaraju pred mnogima, dakle u zajednici, tako da ga mnogi naue i oja aju izgovarajui ga. No, slavnom je ovjeku potpuno svejedno ono ime se te sjene inae bave, njihova veliina, izgled, hrana, rad. Sve dok vlasnik imena vodi brigu o onima koji izgovaraju njegovo ime, dok pokuava stei njihovu naklonost, dok ih podmiuje, podstie ili udara biem, on jo uope nije slavan. On tek uvjebava kadrove za svoju kasniju vojsku sjena. Slavu stje e tek onda kad moe dozvoliti sebi da im uope ne obraa panju, a da pri tome nita ne izgubi. Razlike izmeu bogatog, vlastodrca i slavnog mogli bismo saeti ovako: Bogati sakuplja gomile i krda. Njih predstavlja novac. Njega ne zanimaju ljudi; dostatno mu je da ih moe kupiti. . Vlastodrac sakuplja ljude. Gomile i krda mu ne zna e nita, osim ako ih ne treba za pridobivanje ljudi. No, on treba ljude koji ive, da ih poalje pred sobom ili da ih povede sa sobom u smrt. Pokojnici i potomstvo ga neposredno ne zanimaju. Slavni sakuplja zborove. On od njih jedino eli uti svoje ime. Svejedno mu je da li su mrtvi ili ivi, ili jo neroeni, samo ako su dostatno veliki i ako jedanput nau e izgovarati njegovo ime.

da, a tu su metodu preuzeli od Etruana; u oima svijeta to je dosta doprinijelo nasilnoj propasti Rima. Mnogi su se osvajai zadovoljavali time da svoja imena ubace negdje u kalendar. Napoleon je navodno gajio nadu u 15. kolovoz. Povezanost imena s redovitim vraanjem vremena ima u sebi neto neodoljivo. ini se da elju vlastodraca za tim da se na ovaj nain ovjekovjee, nimalo ne oslabljuje injenica da ogroman broj ljudi ne zna za podrijetlo neke oznake vremena. Nitko jo nije uspio dati ime cijelom jednom godinjem dobu, ali su zato cijeli nizovi stoljea dobili ime po jednoj dinastiji. Kineska se povijest rauna po njima: govori se o vremenu dinastije Han ili Tang. Od njihova sjaja imaju koristi i male i jadne dinastije, koje je bolje zaboraviti. Kod Kineza se ovjekovjeenje obitelji, a nn pojedinaca, pretvorilo u metodu ra unanja vremena. No, odnos vlastodrca prema vremenu ne iscrpljuje se u njegovu tatom odnosu prema vlastitom imenu. Nije rije samo o tome da se ve postojeim jedinicama daju nova imena, ve i o samom 'raunanju vremena. Povijest Kineza poinje takvom jednom organizacijom. Ugled legendarnih najstarijih vladara velikim dijelom poiva na uspjenoj podjeli vremena koja im se pripisuje. Postoje posebni slubenici zadueni za kontrolu te podjele. Ako zapuste svoju dunost, eka ih kazna. Kinezi su se stvarno stopili u jedan narod tek zahvaljujui zajednikom raunanju vremena. Civilizacije se najlake daju razgraniiti prema raunanju vremena. Njihovo odranje ovisi o trajnosti njihove, pravilima odreene tradicije. One se raspadaju kad se vie nitko ne brine za tu tradiciju. Njihova civilizacija propada onda kad se raunanje vremena prestane shvaati ozbiljno. U tom smislu postoji izvjesna analogija sa ivotom pojedinca. ovjek koji vie ne eli znati koliko ima godina, okonao je svoj ivot, i ako to ne moe znati, vie ne ivi. Razdoblja vremenske dezorijentacije u ivotu pojedinaca, kao i u ivotu cijelih kultura, predstavljaju sramotna razdoblja, koja se nastoje to bre izbrisati iz sjeanja. Jasni su praktini razlozi za to ogromno znaenje koje je stekla podjela vremena. Ona obuhvaa vee zajednice ljudi koji ive ratrkani, tako da ne vide jedan drugoga. U maloj hordi, koja se sastoji od pedeset lanova, svaki zna to drugi radi. Svi se lako okupljaju na zajednike vjebe. Njihov se ritam odvija u odreenim raspoloenjima hajke. Oni pleu svoju postojanost, kao to pleu tota drugo. Vie nije vano vrijeme izmeu jedne hajke i druge. Ukoliko ono postane vano, moe se lako priopiti zato su ljudi blizu. Sa svakim proirenjem zajednice postaje sve neophodnije da se vodi rauna o tonom vremenu. Udarci bubnja i vatreni signali slue komuniciranju preko velike udaljenosti. Poznato je da su ivoti pojedinaca sluili kao prve vremenske oznake veih grupa ljudi. Kraljevi koji su vladali u odreenom razdoblju utjelovljavali su to vrijeme za sve. Njihova je smrt uvijek

Raunanje vremena
Za sve ve e politike formacije red postaje najvaniji. Ra unanje vremena regulira sve zajednike djelatnosti ljudi. Mogli bismo rei da je raunanje vremena najlaskaviji atribut svake vladavine. Novonastala vlast, koja se eli potvrditi, mora se pozabaviti novom organizacijom vremena. ini se da s njom poinje vrijeme; svakoj je novoj vlasti jo vanije da ne proe. Iz njezinih je zahtjeva prema vremenu vidljiva megalomanija svake vlasti. Hitlerovo carstvo nije potrajalo tisuu godina. Cezarov je julijanski kalendar trajao dulje: jo dulje postoji ime mjeseca koji je po njemu dobio ime. Od povijesnih linosti samo je August uspio dobiti trajno ime mjeseca koji je nazvan po njemu. Drugi su privremeno davali mjesecima svoje ime; no, njihova su se imena sruila zajedno s njihovim statuama. Najve i utjecaj na ra unanje vremena imao je Krist; on je u tome nadmaio samog Boga, od ijeg stvaranja svijeta Zidovi raunaju vrijeme. Rimljani su raunali vrijeme prema osnutku svog gra-

332
Masa i mo Rastue prijestolje...

333

ozna avala jedno vremensko razdoblje, bez obzira na to da li je do nje dolo zato to su oslabili ili kasnije, u skladu s njihovim prirodnim ivotnim vijekom. Oni su bili vrijeme, izmeu jednog i drugog vrijeme je stajalo, tako da se nastojalo da se takva meuvlaa interregna to vie ogranie.

Dvor
Dvor je prvenstveno zamiljen kao sredite, kao toka prema kojoj se svi orijentiraju. Vrlo je stara ovjekova sklonost da se kree oko nekog sredita, a zamijetili smo je ve kod impanzi. No, prvotno je i to sredite bilo pokretno. Ono je moglo nastati tu ili tamo, i kretalo se s onima koji su se kretali oko njega. Sredite se tek postupno uvrstilo. Veliko kamenje i drvee bili su uzor za sve to se ne mie s mjesta. Od drvea i kamenja su onda kasnije izgraene najtvre rezidencije. Neprestano se naglaavala njihova postojanost. Tekoe pri izgraivanju takvog sredita, dovlaenje kamenja iz velike daljine, broj ljudi koji su sudjelovali u tom poslu, samo vrijeme koje je zahtijevala gradnja, sve je to pridonosilo poveanju njegova ugleda kao neeg postojanog. No, to postojano sredite malog svijeta, koji se zahvaljujui njemu pretvorio u poredak, jo uvijek nije bio dvor. Dvoru pripada jezgra dosta velikog broja ljudi, koji su vrlo pomno ugra eni u dvor, kao da su i sami dio graevine. Oni su, kao i same prostorije, poredani na razliitim udaljenostima i visinama. Njihove su dunosti precizno i detaljno odreene. Oni smiju izvravati samo te dunosti i nita vie. Ali, u odreeno vrijeme okupljaju se da bi iskazali potovanje vladaru, ne naputajui pri tome svoju ulogu, ne zaboravljaju svoje mjesto i potpuno su svjesni svojih ograni enja. Izraavanje vjernosti sastoji se u tome da budu prisutni, okrenuti prema njemu i sakupljeni u gomili, ali ipak ne previe blizu, da budu njime Zaslijepljeni, da ga se plae i da od njega o ekuju sve. U toj posebnoj atmosferi, u sjaju, strahu i milosti, koji se ravnomjerno isprepliu, provode svoj ivot. Osim toga, za njih ne postoji gotovo nita drugo. Oni su se, tako rei, nastanili na samom suncu te time dokazuju drugim ljudima da se i tamo moe ivjeti. Jedino to je svima njima zajedniko jest opinjenost pogleda kojim uvijek prate vladara. Po tome su od prvog asa svi jednaki. Po tom nepromjenljivom pravcu gledanja imaju u sebi neto od mase, ali, tek obrise mase i nita vie, jer isti taj prizor svakoga od njih podsjea na njegovu dunost, koja se razlikuje od dunosti svih drugih dvorjanika.

Dranje dvorjanika trebalo bi prije i na sve druge podanike. Ono to dvorjanici rade uvijek, podanici bi morali initi s vremena na vrijeme. U odreenim prilikama, na primjer onda kad kralj ulazi u grad, moraju ga do ekati svi njegovi stanovnici, kao to ga inae doekuju dvorjanici u palai, da bi mu odjedanput i jo oduevljenije izrazili vjernost koju mu odavno duguju. Blizina dvora treba primamiti sve podanike u prijestolnicu, gdje se ljudi zaista okupljaju u velikim, koncentrinim krugovima oko unutranjeg kruga dvorjanika. Prijestolnice rastu oko dvora, a njihove kue predstavljaju trajno izraavanje vjernosti dvoru. Kralj im se, velikoduno, kako mu to dolikuje, oduuje raskonom graevinom. Dvor je dobar primjer kristala mase. Ljudi koji ga tvore imaju potpuno odvojene funkcije te se jedni drugima ine vrlo razliitim. No, u oima drugih svi oni ba kao dvorjanici imaju u sebi neto isto i tvore jednu cjelinu, koja zra i istim unutranjim stavom.

Rastue prijestolje bizantskog cara

Nagli rast uvijek je ostavljao snaan dojam. Ljudi se nisu toliko udili ne ijoj stalnoj tjelesnoj veli ini koliko tome kad bi neki mali lik ustao sa stolca i pred oima promatraa narastao do divovskih razmjera. Takvi su likovi dobro poznati iz mitova i bajki mnogih naroda. Svjesno koritenje tog preobraaja lika u svrhu moi nalazimo u Bizantu 10. stoljea. Liudprand iz Kremone, poslanik Otta I, ostavio nam je slijedei opis svog prijema kod bizantskog cara.130 Pred kraljevskim je prijestoljem stajalo mjedeno ali pozla eno drvo, ije su grane bile pune razli itih ptica, tako er od mjedi i pozlaenih, koje su sve zajedno pjevale, svaka na svoj nain. Kraljevsko je prijestolje bilo tako vjeto napravljeno da se as inilo da je kralj nie, as vie a as visoko uzdignut. Ogromni lavovi, ne znam da li od 'metala ili drva, ali pozla eni, stajali su u neku ruku kao uvari prijestolja te su repom udarali o pod i rikali otvarajui ralje i miui jezikom. Dakle, u toj su me dvorani dva eunuha izvela pred cara. Kad sam uao, lavovi su zarikali, a svaka ptica zacvrkutala na svoj na in, ali ja se nisam ni udio ni plaio, zato to sam se prije toga o svemu raspitao kod ljudi kojima je sve to bilo doibro poznato. Kad sam trei put pao niice i onda podigao glavu, vidio sam cara, koji je prije sjedio na relativno povienom poloaju, uzdignutog gotovo do stropa dvorane i u drugoj odje i. Ne shva am kako se to dogodilo, osam ako ga nisu podigli na isti nain kao to se podie mjera razine na prei. Tom prilikom car nije sam izgovorio nijednu jedinu rije, jer, ak da je to i elio, to se ne bi pristojilo na

334
Masa i mo Megalomanske Ideje paralitika

335

ovako velikoj razdaljini. Meutim, preko svog logoteta ili kancelara raspitivao se o ivotu i zdravlju mog gospodara. Kad sam mu na to odgovorio na dolian na in, udaljio sam se na mig svog tuma a pa su me odveli u odaje koje su mi bile dodijeljene.- Dok poslanik pada niice pred carem i glavom dotie pod, carevo prijestolje raste u visinu. Ponienje jednoga koristi se za uzdizanje drugoga. Distanca izmeu njih dvojice, koja se zbog prijema previe smanjila, ponovno se uspostavlja vertikalno. Umjetni pjev ptica i umjetna rika lavova nadilazi umijee s kojim je napravljeno rastue prijestolje. Taj rast predoava poveanje moi; lako je prepoznati njezinu prijetnju poslaniku strane sile.

Megalomanske ideje paralitika

to ovjek zapravo podrazumijeva pod veliinom? Ta se rije upotrebljava u toliko mnogo znaenja da bismo mogli napustiti svaku nadu da emo ikada jasno shvatiti njezin smisao. to se sve do sada nije nazivalo velikim? Ovdje nalazimo ono najproturjeni je i najsmjenije zajedno s dostignuima bez kojih se uope ne moe zamisliti ivot dostojan ovjeka. Upravo zbog svoje nejasnoe ta rije veliina izraava neto bez ega ljudi vie ne mogu ivjeti. Zato je moramo pokuati shvatiti u njezinoj mnogoznanosti, pa je moda najbolje da se pribliimo veliini kako je zamiljaju jednostavni ljudi tamo gdje se ona pojavljuje u najkonkretnijem i najvidljivijem obliku. Ovdje nam kao 'naruena dolazi bolest koja je iroko rasprostranjena i dobro istraena. Za paralizu, osobito za klasian sluaj paralize, karakteristino je masovno stvaranje megalomanskih ideja. One se izmjenjuju u ivopisnom slijedu, a mogu se lako izazvati i izvana. Svaki paralitik nema takve ideje, jer postoje i depresivni oblici te bolesti, koje karakterizira ideja o vlastitoj neznatnosti; u nekim se sluajevima jedne izmjenjuju s drugima. No, ovdje nas ne zanima analiza te bolesti kao takve. Zanima nas konkretan skup megalomanskih ideja u odreenim dobro poznatim i opisanim sluajevima. Upravo nam mnotvo tih ideja, njihova naivnost i lakoa s kojom se izazivaju, ono zbog ega ih normalan ovjek, to zna i onaj koji ne boluje od paralize, smatra besmislenim, omoguuje iznenaujue spoznaje o veliini. italac mora biti malo strpljiv, pri nabrajanjima koja slijede. Neophodno je da ih ujemo u to potpunijem obliku prije nego to pokuamo ispitati njihov smisao. Uostalom, oba bolesnika, o kojima e biti rije, spadaju u vrijeme vilhelminske Njema ke, a ta je okolnost vana za neke od njihovih predodbi.

Jedam sredovjeni trgovac, koga su doveli u Krapelinovu kliniku, rekao je o sebi ovo: Da je poludio od napora i jurnjave, ali da je sada opet duevno potpuno zdrav, samo jo malo nervozan. Njegova se radna energija, zahvaljuju i dobroj njezi na klinici, jako poveala, tako da moe mnogo raditi. Zbog toga ima i dobre izglede na uspjeh, jer uskoro, nakon otputanja iz bolnice, namjerava osnovati veliku tvornicu papira, za koju e mu jedan prijatelj dati potreban novac. Osim toga mu je Krupp, kojeg taj prijatelj dobro poznaje, stavio na raspolaganje jedno dobro kod Metza na kojem e voditi veliki povrtnjak; taj je kraj vrlo dobar i za vinograde. Osim toga, nabavit e etrnaest konja za rad na zemlji i pokrenuti ivu trgovinu drvom, koja mu sigurno mora donijeti lijepu zaradu. Na primjedbu da se svi ti poslovi ipak nee odvijati tako lako i da e zahtijevati prilina sredstva, on je uvjereno odgovorio da e sve to svladati zahvaljujui svojoj velikoj radnoj energiji; uz te odline izglede na zaradu1 ne e mu nedostajati ni novca. Istodobno nam je indirektno rekao da se za njega zanima i car, koji e mu dozvoliti da ponovno uzme plemiki naslov, koji je njegov djed odbacio zbog siromatva; u stvari ve bi i sada smio nositi taj naslov. Sve je to bolesnik rekao mirnim, poslovnim tonom; pri tome se ponaao prirodno.13' Lako ga je potai na to da proiri svoje planove. Ako mu netko ukae na to da bi se isplatilo i uzgajanje peradi, on ga odmah poinje uvjeravati da e, naravno, drati i purane, biserke, paune i golubove, toviti guske i otvoriti fazaneriju. Njegova je bolest privukla panju okolice tek zbog njegovih velikih kupnji i planova. Kad je primljen na kliniku, osjeao je velik poticaj za rad, duhovni i tjelesni, kao nikada prije. Rekao je da tu, gdje mu se jako svia, eli pisati pjesme, u emu je bolji od Goethea, Schillera i Heinea... Da e izumiti velik broj novih strojeva, preurediti kliniku, izgraditi katedralu veu od kolnske, postaviti oko klinike zatitni stakleni zid. Da je genije, da govori sve jezike na svijetu, da e napraviti crkvu od lijevanog elika, dobiti od cara najvie odlikovanje, pronai sredstvo za umirenje luaka, pokloniti klinikoj knjinici 1000 knjiga, uglavnom filozofska djela, da ima samo boanske misli. Te su se megalomanske ideje neprestano mijenjale, nastale bi u trenu, a onda bi jednu brzo zamijenila druga ... Bolesnik je govorio, pisao i crtao bez odmora, na brzinu naruivao sve to se nudilo u novinskim oglasima, ivene namirnice, vile. odjeu, sobni namjetaj. Cas je bio grof, as general-pukovnik, as bi poklonio caru cijeli poljski artiljerijski puk. Ponudio se da cijelu kliniku preseli gore na brijeg. Pokuajmo uvesti neku vrstu privremenog reda u ovaj kaos! Tu najprije postoji neto to bismo mogli nazvati sklonou prema visini: on eli sagraditi katedralu viu od katedrale u Kolnu i kliniku preseliti na brijeg. Na taj na in njemu samom pripada visina koju postie. To se, preneseno na ljudske odnose, izraava u plemstvo

Megalomanske ideje paralitika

337 336
Masa i mo

njegova djeda; on je i sam grof, u vojnoj hijerarhiji je generalpu-kovnik. Car se zanima za njega, on ga moe potaknuti na to da mu dodijeli odlikovanja, poklanja mu cijeli puk. Time se izraava da eli biti vii od cara. Isti se poriv protee na duhovno podruje: on kao genije govori sve jezike svijeta, kao da su jezici neka vrsta genijevih podanika i on je taj koji e nadmaiti najuvenije pjesnike koje poznaje, Goethea, Schillera i Heinea. ovjek ima osjeaj da pri toj sklonosti prema visini nije bitno to da se gore ostane, nego da se gore brzo stigne. Stalno se eli naglo popeti u visinu, i svaka je prilika za to dobra. Pokazuje se da se lako moe nadmaiti ono to se do sada smatralo najviim. Postavljaju se novi visinski rekordi. Ne moemo se oteti pomisli da se kod tih visinskih rekorda u stvari radi o rekordima rasta. Druga, isto tako uoljiva tendencija jest tendencija stjecanja. On spominje tvornicu papira i trgovinu drvom, veliki povrtnjak, vinograde i konje. Meutim, nain na koji prihvaa sugestiju o uzgajanju peradi pokazuje da to stjecanje jo uvijek ima istinski arhaine karakteristike. Radi se o mnoenju svega mogueg, osobito svega ivog, onog to se rado mnoi. On spominje purane, biserke, paune, golubove, guske i fazane kao posebne vrste, i kod svih njih igra odreenu ulogu predodba da se uzgajanjem mogu beskonano razmnoiti. Stjecanje je ovdje jo uvijek ono to je prvotno bilo: poticanje prirodnih masa na razmnoavanje, od kojeg onda ovjek ima koristi. Trea je sklonost prema rasipanju. On naruuje sve to se nudi u novinskim oglasima, ivene namirnice, vile, odjeu, sobni namjetaj. Da je slobodan i da zaista ima novaca, on bi sve te stvari zaista kupio. Meutim, ne moemo rei da bi ih nagomilao. Sigurno je da bi s njima postupao isto tako irokogrudno kao s novcem, i da bi ih razdijelio svim moguim ljudima. uvanje ga zanima isto onako malo kao i posjedovanje. On vidi stvari koje bi elio kupiti pred sobom na gomili, ali samo tako dugo dok ih ne posjeduje. Njemu je vanija dinamika posjedovanja nego samo posjedovanje. Njegova je gesta, koja se doima kao dvostruka, u osnovi jedna te ista: uzimanje i odbacivanje punim rukama. Rije je o gesti veliine. Okrenimo se sada jednom drugom sluaju, sluaju jednog trgovca istih godina, kod kojeg se paraliza oituje u burnijem obliku. I kod njega je sve poelo s velikim planovima: iznenada je bez ikakvih sredstava kupio kupalite za 35 000 maraka, naruio ampanjca za 14 000 maraka i bijelog vina za 16 000 maraka da bi otvorio gostionicu. Na klinici je neprestano brbljao: Da e se dati poveati tako da bude teak etiri stotine kila; da mu u ruke stavljaju eli ne ipke te da nosi elina odlikovanja teka dvjesto kila; da je pomou jednog elinog stroja napravio sebi 50 Crnkinja i da e uvijek imati 42 godine; da se eni groficom starom 16 godina koja po-

sjeduje imetak od 600 milijuna maraka, i koja je od pape dobila zlatnu ruu za krepost. Da ima konje koji ne jedu zob, zatim stotinu zlatnih dvoraca s labudovima i kitovima od materijala od kojeg se rade oklopna kola; da je doao do velikih pronalazaka, izgradio caru dvorac za 100 milijuna, da je s carem na ti, da je od velikog vojvode dobio 124 odlikovanja, i da svakom jadniku poklanja pola 'milijuna maraka. Pored toga nalazimo i paranoine ideje. Pet puta su ga htjeli ubiti, svake mu noi isisavaju iz stranjice dva vjedra krvi, pa e zato dati da se tamniarima odrubi glava, da ih razderu psi, i da on gradi parnu giljotinu.132 Ovdje je sve ve mnogo krue i jasnije: radi se o golom rastu, 0 rastu samom, koji se moe izmjeriti teinom od etiri stotine kila do koje je narastao. Radi se o snazi, on daje da mu u ruke stave e line ipke. Radi se o najteem i najtrajnijem odlikovanju: eljeznim odlikovanjima tekim dvjesto kila; on je dostatno snaan da ih no si. Radi se o potenciji i zaustavljanju godina: on e sa svojih 50 Crnkinja uvijek imati 42 godine. Za njega je dobra najkreposnija, najbogatija i najmla a nevjesta. Njegovim je konjima zob preprosta. Labudovi u njegovih 100 zlatnih dvoraca istodobno su ene i u svakom sluaju u suprotnosti s njegovim Crnkinjama; kitove posje duje zato to su najvea stvorenja koja postoje. Vana mu je i ne ranjivost. Spominje dodue u vezi s kitovima oklopna kola, ali 1 ina e vrlo mnogo govori o metalima. Dvorac za cara stoji stotinu milijuna, kojima on raspolae; zbog toga su on i car, naime zbog tih milijuna, na ti. Postoje milijuni jadnika, i svaki je od njih polovica ne ega; to ga vjerojatno poti e na to da svakome od njih pokloni pola milijuna. U svojoj egzaltiranosti on je, naravno, rtva progona. Tako vanoj linosti nije dostatan jedan pokuaj ubojstva. Njegovo je pravo da zapovijeda da se tamniarima koji mu siu krv (odostra ga, to pokazuje njihov nii poloaj) odrubi glava za njihova nedjela i da ih rastrgnu psi. No, od staromodne hajke pasa bra je parna gi ljotina, koju gradi za masovna pogubljenja. to je neto skuplje, to je via navedena cijena, to se vie tisua pri tome spominje, to vie ga ono privlai. Novac ponovno ima svoj stari masovni karakter. On se skokovito i sve bre mnoi, za as se stie do milijuna a onda, kad se jedanput dosegne milijun, milijuni igraju odluujuu ulogu. Zna enje te rijei ima neto bljetavo, ona se odnosi na ljude i na novane jedinice. Najvanija je znaajka mase, njezin nagon za rastom, potekla iz novca. Veliina vlada pomou milijuna. Stjecanje i rasipanje jesu, kao i prije, dvostruki aspekt jedne jedine kretnje; kupovanje i poklanjanje sredstava za njegovu ekspanziju, kao i sve ostalo. Za razliku od one sklonosti prema visini, ovu bismo mogli nazvati rastom u irinu. Za njega nema razlike izmeu kupovanja i poklanjanja; mnotvom svog novca prekriva predmete dok ih ne uvue u sebe, a novcem i predmetima obasipa ljude sve dok ih ne pridobije.

338

Masa I mo

Megalomanske ideje paralitika

339

Ovdje ponovno nalazimo, u naivnom i zato naroito uvjerljivom obliku, onu tradicionalnu osobinu kraljeva koja nam je tako dobro poznata iz bajki ili iz povijesti: dareljivost. Za jednog se zapadnoafrikog crnakog kralja iz 14. st. pria da je na hodoau u Meku kupio cijeli grad Kairo, to je bio pothvat koji se ne zaboravlja. Hvalisanje kupovanjem je jo i danas jako raireno, a isto tako i hvalisanje rasipanjem. Spornim kraljevima novca dananjeg vremena od svih su manifestacija veliine ostali jo samo ogromni javni darovi. Na se bolesnik razbacuje dvorcima za 100 milijuna i nalazi spremnog primaoca u caru. Njegove su megalomanske ideje sigurno vrlo raznolike, no, nemamo dojam da se on zbog njih preobraava. On uvijek ostaje ono to jest, i onda kad je teak etiri stotine kila, kad se eni svojom 16godinjom kreposnom groficom ili kad je s carom na ti. Naprotiv, sve to mu dolazi izvana, koristi se za njega samog. On je vrsta i sredinja toka svemira, on osvaja tako to jede i raste, ali se nikada ne pretvara ni u to drugo. Nestalnost ideja je njegova hrana; njihovo mu je mijenjanje i raznolikost vano zato to eli rasti na sve mogue naine; no, to nije nita drugo nego raznolikost hrane. Njihova arolikost vara; rije je samo o ivosti apetita, i nita vie. Raznolikost njegovih megalomanskih ideja mogua je samo zato to se on ne zadrava ni na jednoj od njih. Dostatno je da se pojavi samo jedna, i ona se odmah ispunjava. Prirodno je da ovjek mijenja ciljeve kad ih tako brzo dostie. No, kako to da bolesnik ne osjea nikakav otpor prema svojim idejama? Bez obzira na to kakvu mu mo i bogatstvo, kakve mogunosti njegove vlastite ekspanzije obeava neka rije dostatno je da mu se ta rije spomene i on ve vjeruje da je sve to ona sadri ve ostvareno. ini se da je ta lakoa povezana s time da on uvijek osjea masu na jednoj strani. Masa je za njega uvijek prisutna, bilo da se radi o 600 milijuna maraka miraza, 100 zlatnih dvoraca ili 50 crnkinja koje stvara svojim eljeznim strojem. ak i onda kad se na .neto ljuti, kao ,npr. na tamniara, odmah ima pri ruci hajku pasa koji e ih na njegovu zapovijed napasti i rastrgati. Meutim, kad razmilja o odrubijivanja glava, odmah izumljuje parnu giljotinu, koja masovno odrubljuje glave. Masa je uvijek iza njega, a ,ne protiv njega, a kad se jedanput iznimno nae protiv njega, onda se sastoji od onih koji su ve pogubljeni. Iz prethodnog se sluaja sjeamo da su svi bolesnikovi poduhvati, osobito oni poljoprivredni, cvjetali. Sve vrste peradi samo ekaju na to da se njemu za ljubav ponu razmnoavati, a kad je osjetio elju da uini neto za kliniku biblioteku, odmah se kod njega nalo tisuu knjiga. Za kupovanje i poklanjanje oba bolesnika odmah imaju na raspolaganju onoliko tisua i milijuna koliko mogu zamisliti. Vano je ukazati na taj pozitivni stav mase u paralitiku s megalomanskim idejama, na njezinu naklonost. Masa mu se nikada ne

suprotstavlja; ona je stvarni materijal za njegove planove, koji spremno ostvaruje sve to mu padne na pamet. On nikada ne moe poeliti previe jer je njezin rast isto tako neograni en kao njegov. Masa mu je bezuvjetno vjerna, kao to jo nijedni podanici nisu bili vjerni svom vladaru. Vidjet emo da je masa kod paranoika raspoloena sasvim drukije; naime neprijateljski. Megalomanske ideje kod paranoika mnogo su spornije i obino postaju sve krue. Kad neprijateljski raspoloena masa nadvlada, one se pretvaraju u ideje progonjenosti. Ako na koncu elimo pojednostavljeno rei to se moe nauiti iz megalomanskih ideja paralitika, onda moemo rei da je kod njih rije o sve ve em i stalno ponavljanom rastu u dva pravca: jedanput o rastu same osobe; ona eli postati fiziki vea i tea te se ne moe pomiriti s time da fizi ki rast ima kraj. Sve snage kojima je kao pojedinac obdaren moraju rasti zajedno s njim. Drugi je pravac pravac milijuna, u koji moe spadati sve to pokazuje tendenciju skokovitog mnoenja kakvu nalazimo u masi. Ti milijuni protjeu u svim smjerovima kroz ruke velikog ovjeka po njegovoj volji i sluaju samo njega. U veliini, o kojoj ljudi sanjaju, povezuje se osjeaj pojedinanog biolokog rasta s osjeajem skokovitog rasta kakav karakterizira masu. Pri tome je masa podreena, jer nije vano kakve je ona vrste, tako da svaki njezin nadomjestak moe ovdje postii istu svrhu.

Vlast i paranoja

Afriki kraljevi
Analiza afrikih kraljeva pokazat e povezanost onih aspekata i elemenata moi koje smo istraivali odvojeno. Kod tih kraljeva sve izgleda tue i neobi no. ovjek najprije moe do i u iskuenje da ih odbaci kao egzotine kuriozitete. Evropljanina moe lako obuzeti osjeaj superiornosti kad uje opise kao to su oni koji slijede. Meutim, treba se s malo skromnosti strpjeti dok o njima ne saznamo vie. Evropljaninu 20. stoljea ne dolii da se smatra superiornim barbarima. Moda su sredstva njegovih vladara jo djelotvornija. A njihove se namjere esto ni po emu ne razlikuju od namjera afrikih kraljeva.'33 Du Chaillus opisuje smrt starog kralja i biranje novog u Gabonu. Kad sam bio u Gabonu, umro je stari kralj Glas. Pleme se umorilo od svog kralja. Uivao je glas mo na i zla arobnjaka; o tome se nije govorilo otvoreno, no navodno se nekolicina njih nou usudila prikrasti njegovoj kui. Kad se konano razbolio, inilo se da su svi tuni. Meutim, vie mi je prijatelja u povjerenju reklo da se cijeli grad nada da e umrijeti: onda je kralj umro. Jednog me jutra probudilo glasno naricanje i kukanje. inilo se da je cijeli grad u suzama, a alovanje i naricanje je trajalo est dana. Drugog je dana stari kralj potajno pokopan. Nekoliko najpouzdanijih mukaraca iz plemena odnijelo ga je na mjesto za koje su znali samo oni i koje je drugima zauvijek ostalo nepoznato. Za vrijeme dana alosti starci sela bili su zaokupljeni biranjem novog kralja. I taj je proces tajan, tako da oni tek sedmi dan objavljuju narodu kad e biti krunjenje novog kralja. ak i njega dre u neizvjesnosti do samog kraja. Sluaj je htio da bude izabran Njogoni, jedan moj prijatelj. On je potjecao iz dobre obitelji i bio omiljen u narodu, tako da je dobio najvie glasova. Mislim da Njogoni nije ni slutio da e biti izabran za kralja. Kad je sedmog dana ujutro otiao u etnju na obalu, napalo ga je cijelo stanovnitvo. Tako su samo izvravali obiaj koji prethodi krunjenju i koji svakom ovjeku, izuzevi jako astohlepnog, mora oduzeti volju za prijestoljem. Opkolili su ga u gustom mnotvu i obasuli pogrdama kakve moe izmisliti samo najgora rulja. Neki su mu pljuvali u lice, neki ga udarali akama, neki udarali nogom u stranjicu, drugi su bacali na njega neke odvratne stvari dok su mu oni nesretnici, koji su bili predaleko i koji su jadnog mla-

342
Masa i mo Afriki kraljevi

343

dia mogli dohvatiti samo glasom, psovali oca, majku, brau i sestre i pretke sve do najdaljeg koljena. Neupueni ne bi dao ni piljiva baba za ivot onoga koji je uskoro trebao biti okrunjen za kralja. Usred sve te buke i borbe uhvatio sam nekoliko rije i, koje su mi posluile kao objanjenje. Svakih nekoliko minuta bi mu netko, zadavi mu snaan udarac rukom ili nogom, doviknuo: 'Jo nisi na kralj! Sada jo moemo raditi s tobom to elimo! Kasnije emo te ve morati sluati!' Njogoni se drao kao mukarac i budu i kralj. Ostao je miran i podnosio sve pogrde nasmijeena lica. Nakon otprilike pola sata odveli su ga u kuu starog kralja, gdje je morao sjesti i jo se jedanput izloiti pogrdama naroda. Onda je sve utihnulo. Starci su ustali i sveano izrekli rije i koje je narod ponovio: 'Sada te biramo za naeg kralja. Kunemo se da emo te sluati i pokoravati ti se.' Slijedila je utnja; netko je donio cilindar, koji se ovdje smatra znakom kraljevskog dostojanstva, i stavio ga Njogoniju na glavu. Obukli su ga u crveno ruho a onda je od svih, koji su ga jo malo prije psovali, primio najvee znakove potovanja. Onda je slijedila sveanost koja je trajala est dana. Kralj, koji je zajedno s kraljevskim poloajem preuzeo i ime svog prethodnika, morao je primiti svoje podanike u vlastitoj ku i, iz koje nije smio izlaziti. Bilo je to est dana neopisiva prederavanja, ivotinjskog opijanja i zaglunog slavlja. Iz susjednih je sela dolo mnotvo neznanaca da se poklone kralju. Svi su donijeli mnogo ruma, palmina vina i jela. Ljudima se davalo sve to je pridonosilo boljem slavljenikom raspoloenju, i bio je dobrodoao svatko tko se pojavio. Stari je kralj Glas bio zaboravljen, dok je novi kralj Glas bio jadan, bolestan od iscrpljenosti. Morao je primati goste dan i no, i biti ljubazan prema svakom tko je doao. Na koncu je sav rum bio popijen, propisani je rok proao, i ponovno je zavladao mir. Tek je sada novi kralj smio prvi put izai i pogledati svoje carstvo.134 Ovdje je neobino vaan slijed zbivanja koja se odvijaju u masama. Sve poinje sa alobnom hajkom oko mrtvog kralja, koja traje est dana. Onda, iznenada, sedmog dana dolazi prepad na izabranoga. Ljudi iskaljuju sve neprijateljske osjeaje koje su imali prema mrtvom kralju tek na njegovu nasljedniku. Nahukana masa koja se stvara oko njega u stvari je masa obrata; ona se ne odnosi na njega, ve na mrtvoga. Ljudi iskaljuju svoju mrnju prema mrtvome, koji je previe dugo vladao i kojeg su se na koncu jo i plaili. Nova vladavina poinje situacijom koje se svaki vladar najvie plai: time da ga njegovi podanici opkoljavaju i da mu se opasno pribliavaju. Meutim, on ostaje miran zato to zna da je to neprijateljstvo prema drugome, da oni samo glume i da se ono zapravo ne

odnosi na njega. Unato tome, ono mora ostati u njegovu sjeanju kao muan po etak vladavine, kao prijete i nagovjetaj onoga to bi se u svako doba moglo dogoditi. Svaki kralj ovdje stupa na prijestolje usred revolucije. Rije je o naknadnoj revoluciji protiv ve pokojnog kralja, tako da je novoizabrani kralj, kao njegov budu i zamjenik, samo na izgled predmet te revolucije. Trea bitna situacija jest slavlje, koje, isto kao i oplakivanje prije njega, traje est dana. Davanje jela i pia i zajedniko, neobuzdano uivanje u njima predstavljaju izraz mnoenja koje se oekuje od novog vladara. Njegovo carstvo mora i kasnije, isto kao i sada kad stupa na vlast, imati ruma i palmina vina u izobilju, i svi moraju imati za jelo vie nego to trebaju. Kralj se postavlja na vlast da bi se takvo mnoenje ostvarilo. Sveana masa kao pravi poetak njegove vladavine jami za budue mnoenje. Du Chaillus je napisao taj izvjetaj prije stotinu godina. Njegova je prednost u tome da je vien .oima nepristranog promatraa i da nije pretrpan pojedinostima. Danas znamo .mnogo vie o afrikim kraljevima. Zato vrijedi proitati i neki od novijih izvjetaja. Jukunski kralj u Nigeriji bio je posve eno stvorenje iji se ivot kretao u strogo propisanim granicama. Njegov se najvaniji zadatak nije sastojao u tome da kao ratnik vodi svoj narod u borbu ili da se iskae mudrim upravljanjem svojom zemljom. Nije bilo vano ni to da bude velika linost, ve se smatrao ivim sadrajem iz kojeg su tekle snage koje osiguravaju plodnost zemlje i uspijevanje sjemena, i tako donose narodu ivot u napredak. Ouvanju tih snaga sluili su obredi koji su odreivali kako e kralj provoditi svoje dane, odnosno godine.135 Kralj se rijetko pojavljivao u javnosti. Nije smio dotai zemlju golim stopalom, jer bi se tada sasuili svi njezini plodovi; isto tako nije smio nita podizati sa zemlje. Prije je vladao obiaj da ga ubiju kad padne s konja. Nitko nije smio spomenuti da je kralj bolestan. Ako bi obolio od neke teke bolesti, onda bi ga u najveoj tiini zaguili. Kad bi se ulo kraljevo stenjanje, govorilo se, u narodu bi nastala zbrka. Kihanje mu je bilo dozvoljeno: kad bi jukunski kralj kihnuo, prisutni su mukarci mrmljajui odobravali i udarali se o bedra. Bilo je nedolino govoriti o njegovu -tijelu- ili ostaviti dojam da kralj ima obino ljudsko tijelo. Umjesto toga upotrebljavala se posebna rije koja se odnosila samo na kralja. Ta je rije ozna avala svaku njegovu radnju, ali i zapovijed koju bi izrekao. Kad je kralj trebao jesti, posebni su dvorjanici glasno vikali dok su se drugi nekoliko desetaka puta glasno udarali po bedrima. U palai i u cijelom gradu bi zavladala tiina, stali bi svi razgovori, svi bi prekidali posao. Kraljevi su se obroci smatrali svetim, te su mu jelo donosili uz sveani ceremonijal kao nekom boanstvu. Kad je kralj bio gotov s jelom, novi su povici i udarci, koje su prenosili kraljevi slubenici izvan dvora, objavljivali da je ponovno dozvoljeno prianje i rad.

344

Masa I mo

Afriki kraljevi

345

Kad bi se kralj razbjesnio, upro bi u nekoga prst, a ako bi ljutito udario nogom o pod, onda je to imalo strane posljedice za cijelu zemlju. Onda je bilo nuno da se kralj pomou svih sredstava pravovremeno umiri. Njegova je slina bila sveta. Sam je kralj uvao svoju odrezanu kosu i nokte u jednoj vre i i kad bi umro, oni su se pokapali zajedno s njim. U sveanim govorima nazivali su ga, mislei na njegovu plodnost: nae gvinejsko ito, na kikiriki, na grah. Pripisivali su mu vlast nad kiom i vjetrom. Niz sua i loih etvi dokazivalo je poputanje njegove snage, i tada bi ga nou potajno uguili. Novoizabrani kralj morao je triput optr ati jedan breuljak i izdrati guranja i udarce akom koje su mu zadavali monici. Kasnije je morao ubiti jednog roba ili ga raniti, a onda bi ga netko drugi ubio kraljevim kopljem i noem. Kod krunjenja bi mu voa kraljevskog roda rekao: Danas smo ti dali kuu tvog oca. Cijeli svijet je tvoj. Ti si nae ito i na grah, nai duhovi i nai bogovi. Od sada -nema ni oca ni majke, ve si ti otac i majka svima. Idi stopama svojih predaka i ne ini nikome zla, tako da tvoj narod ostane uza te i da zdrav doeka kraj svoje vladavine. Svi bi se bacili na zemlju pred novim vladarom, posipali se prainom po glavi i govorili: -Naa kia! Naa etva! Nae bogatstvo! Na spas! Kraljeva je vlast bila apsolutna, ali se vodila briga o tome da ona ne postane nepodnoljiva. Savjetnik plemia na elu s aboom ili glavnim ministrom snosio je dio odgovornosti. Kad bi se pojavila opasnost da kraljevi hirovi nakode zemlji ili kad bi dolo do slabog uroda ili neke druge narodne nesree, mogao se kralju dokazati propust u nekoj od njegovih bezbrojnih magijskih dunosti i time obuzdati njegova oholost. Abo je imao stalan pristup do kralja; on ga je smio upozoravati te ga je duim izbivanjem s dvora mogao dovesti u velike neprilike. U pravilu kralj nije sudjelovao u ratnim pohodima, ali se ipak sav plijen smatrao njegovim vlasnitvom. No, on je vra ao treinu ili polovinu plijena ratniku koji ga je zarobio kao znak priznanja i izraz oekivanja da e se u slijedeoj prilici ponijeti isto tako hrabrD. U staro je doba vladao obiaj da se kralj, koji se pokazao uspjenim, ubije nakon sedam godina vladavine, za vrijeme etvene sveanosti. U svojoj Povijesti Afrike (Geschichte Afrikas), prvom ozbiljnom djelu ove vrste, Westermann govori o zauujuoj ravnomjernosti u izgradnji i osnivanju tih carstava. On kod njih pronalazi odreeni broj osobina koje su im zajednike. Vrijedi nabrojati te zna ajke, svedene na ono najhitnije, i protuma iti svaku od njih u smislu spoznaja do kojih smo do sada doli.136

Kralj posjeduje snage koje zemlji daju plodnost. O njemu ovisi uspijevanje poljskih plodova. On je esto istodobno i stvaratelj kie. Ovdje se kralj pojavljuje kao onaj koji izaziva mnoenje, i to je njegova najvanija zna ajka. Mogli bismo rei da se institucija kraljevstva stvorila zapravo radi te sposobnosti mnoenja. On izdaje sve mogue zapovijedi; no, njemu najsvojstveniji oblik zapovijedi jest poticanje na rast. Ti si otac i majka sviju, veli se u napisu o Jukunu. To ne znai samo da on sve hrani, ve i da sve i svakoga potie na rast. U ovom sluaju kralj ima mo hajke mnoenja. Ono to je ona morala izazvati kao cjelina, cijela njezina supstancija, prenijeto je na njega samog. Svojim ponaanjem kralj jami za postojanost koja je hajci mnoenja nemogua: zato to se ona sastoji cd mnotva i uvijek se iznova raspada. Kao posuda jasno razgrani ena od okolice on u sebi obuhva a sve snage mnoenja. Pri tome je njegova sveta dunost da ne dopusti da one isteknu. Iz toga proizlaze i slijedee znaajke: Da bi se njegova snaga rasta odrala i sauvala od oteenja, kraljeva se linost okruuje nizom propisa i zabrana koje mu esto onemoguuju gotovo sve radnje. Vrijednost kralja, koja je zapravo vrijednost onoga to sadri, dovodi do njegova okamenjivanja. On je nalik na posudu napunjenu do vrha iz koje se nita ne smije izliti. Kralj se ne moe vidjeti nikada ili samo u odre eno vrijeme. On uope ne smije naputati svoju palau, ili to smije samo nou ili u posebnim prilikama. Ljudi ga ne vide dok jede ili pije. Njegova ga izoliranost titi od svega to bi mu moglo nakoditi. Njegova jedinstvenost zna i: on postoji samo za tono odreene svrhe. Njemu (kao mnoitelju ne prilie jelo i pie, jer je to za njega neto poniavajue. On mora biti u stanju postojati sam za sebe, zahvaljujui snagama kojima je ispunjen. Kod kralja je presudno to to je jedinstven. Isti narod, koji moe imati vie bogova, ima jednog kralja. Vano je kao to smo vidjeli , da on bude izoliran. Izmeu njega i njegovih podanika umjetno se stvara distanca koja se odrava svim moguim sredstvima. On se ne pokazuje nikada, ili vrlo rijetko, i to tako zamotan da velik dio njegova tijela ostaje skriven. Njegova se dragocjenost istie na sve mogu e na ine: najprije tako da ga obla e u skupe stvari ili da ga okruuju takvim stvarima, ali i tako to se rijetko pojavljuje, titi ga tjelesna straa, koja mu je slijepo odana, i sve vee prostorije. Proirenje njegova dvora, stvaranje sve veih prostorija, istodobno slui distanciranju i zatiti. Dakle, vana grupa njegovih znaajki, vidljivih na prvi pogled, jesu jedinstvenost, izoliranost, distanca i dragocjenost. Tjelesno se izraavanje kralja, kaljanje, kihanje, brisanje nosa, oponaa ili mu se pljee. Kad je kralj Monomotape imao bilo kakvu dobru ili lou osobinu, bilo kakvu tjelesnu slabost, nedo-

Masa i mo

Afroki kraljevi

346

347 Ako kralj pone stariti, njegova je magijska snaga ugroena. Oma moe nestati ili oslabiti, ili je zle moi mogu pretvoriti u njezi nu suprotnost. Zbog toga se kralju, koji poinje stariti, mora odu zeti ivot i njegova magijska snaga prenijeti na njegova nasljedni ca. _ Kraljeva li nost ima zna enje tako dugo dok je netaknuta. Kao netaknuta posuda ona moe sadravati u sebi snage mnoenja. I najmanje oteenje izaziva sumnju kod njegovih podanika. Mogao bi izgubiti dio supstancije koja mu je povjerena i tako ugroziti dobrobit svojih ljudi. Stanje u kojem se nalazi carstvo jest tjelesno stanje samog kralja. On se, tako rei, zakleo na snagu i zdravlje. Kralja koji poinje sijedjeti, iji vid poputa, kome ispadaju zubi ili kojd je impotentan, ubijaju drugi, ili se mora ubiti sam. On uzima otrov ili ga ubijaju guenjem. Ti na ini ubijanja imaju prednost zato to nije dozvoljeno prolijevati njegovu krv. Ponekad je trajanje njegove vladavine od samog poetka ogranieno na odreeni broj godina. Jukunski je kralj, kao to smo vidjeli, prvotno vladao sedam godina. Prema tradiciji naroda Bambara, novoizabrani je kralj sam odreivao trajanje svoje vladavine. Kralju bi zavezali oko vrata pamuinu vrpcu te bi dva ovjeka vukla krajeve vrpce u suprotnim smjerovima, a za to je vrijeme kralj morao izvaditi iz jedne tikve onoliko ljunka koliko je mogao zahvatiti: ljunak je pokazivao koliko e godina vladati, a nakon tog vremena bi kralja zadavili.-137 Meutim, umjetnim ograni enjem njegova ivota ne spaava se samo njegova dragocjena supstancija mnoenja. Njegova se elja za ivotom, koja tijekom njegove vladavine moe poprimiti opasne razmjere, od samog poetka obuzdava i potiskuje. On zna kada e umrijeti, mnogo ranije od mnogih svojih podanika. Uvijek ima jasno pred o ima trenutak svoje smrti, te je upravo po tome inferioran onima kojima vlada. Preuzimanjem vlasti on se odrie nastojanja da preivi, bez obzira na okolnosti. Na taj nain on s njima sklapa neku vrstu ugovora. Dostojanstvo koje tako stje e predstavlja pravi razlog. On izraava spremnost da nakon isteka odreenog roka rtvuje svoj ivot. Pogrde i udarci, kojima se izlae prije stupanja na vlast, nagovjetavaju ono to ga na koncu eka. Isto kao to sada mora sve trpjeti, taiko e se i kasnije morati pomiriti sa svojom sudbinom. Tako se anticipira kraljev kraj. Nahukana masa, koja se stvara prije njegova stupanja na vlast, stavlja kralju na bolan na in do znanja da ne vlada radi sebe, bilo tako to mu prijeti mogunou takvog kraja ili time to je njegov kraj ve sveano odre en. Pria se da su kraljeve naroda Yoruba najprije tukli. Ako kralj ne bi mirno podnio bol, narod ga je odbacivao. Izbor je mogao pasti na nekog od siromanih prineva koji je tiho obavljao svoj posao i nije se namjeravao popeti na prijesto: onda bi doveli takvog princa i poeli ga, na njegovo veliko iznenaenje, zlostavljati. U Sierra Leoneu su ovjeka koji je trebao biti proglaen za kralja, okivali u lance i tukli. Sjetimo se samo Du Chaillusova opisa biranja kralja u Gabonu.

statak, porok ili vrlinu, njegovi su se prijatelji i sluge trudili da ga u tome oponaaju. Ako je kralj epao, epali su svi njegovi prijatelji. Strabo i Diodor piu ve o starim vremenima slijedee: Kad je etiopskom kralju bio osakaen neki dio tijela, svi su se dvorjanici morali podvri istom sakaenju. Jedan arapski putnik,ikoji je poetkom prolog stoljea posjetio dvor u Darfuru, pie o dunostima dvorjanika: Kad se sultan iskaljava kao da eli govoriti, onda svi izgovaraju glas c, c. Kad sultan kie, onda se svi prisutni oglaavaju kao jeka, i to zvui kao da netko podbada konja. Ako sultan padne s konja, onda svi njegovi dvorjanici isto moraju pasti s konja. Onoga tko to ne bi uinio, polegli bi na zemlju i istukli, bez obzira na visinu njegova poloaja. Kad se na ugandijskom dvoru kralj smijao, smijali su se svi; kad je kihao, kihali su svi; kad je kralj bio prehlaen, svi su tvrdili za sebe da su prehlaeni; kad bi dao odrezati kosu, svi bi dali odrezati kosu. Usput reeno, to oponaanje kraljeva nije ogranieno samo na Afriku. Na dvoru u Boniju na Celebesu vladao je obiaj da dvorjanici rade ono to radi kralj. Ako je kralj stajao, stajali su i oni; ako je sjedio, sjedili su i oni; ako bi pao s konja, i oni bi padali sa svojih. Ako se elio kupati, oni su se kupali s njim. Prolaznici su morali sko iti u vodu, bez obzira na to da li je odjea koju su imali na sebi bila dobra ili loa. Jedan francuski misionar pie o Kini: Kad se kineski car smije, smiju se i mandarini. im se on prestane smijati, prestaju i oni. Ako je car tuan, onda se i njihova lica izdue. ovjek bi mogao povjerovati da u licu imaju opruge i da ih car moe po elji dodirivati i pokretati. Kraljeva je uzornost sveopa. Ponekad se to ograniava na divljenje i potovanje. Sve to on radi ima nekakvo znaenje. U svakoj se njegovoj rijei nalazi odreeni smisao. Meutim, ponekad se ide jo dalje, tako da se svaki njegov postupak shvaa kao zapovijed. Kihanje znai: Kiite! Padanje s konja znai: Padajte! On je toliko ispunjen snagom zapovijedanja da se nita ne doga a sluajno. U ovom se sluaju zapovijed povukla iz rijei i ula u uzornu radnju. Tome treba dodati i injenicu da je cijela njegova egzistencija usmjerena prema mnoenju; mnoenje je, kao to smo rekli, njegov raison d'etre. Zato i svaki njegov osjeaj ili izraz pokazuju tendenciju izazivanja mnotva istih. Mogli bismo rei da se u takvim prilikama njegov dvor pretvara u neku vrstu hajke mnoenja, ako ne po svojim osjeajima, a ono po svom vanjskom ponaanju. Svi rade isto, ali kralj to radi prvi. Tako se dvor, koji je postao kristal mase, vraa svom izvoru, hajki mnoenja. I odobravanje i pljeskanje moemo shvatiti kao izraz elje za mnoenjem. Odreeni se osjeaji ili izrazi, koji se smatraju uzornim, potkrepljuju pljeskanjem i podstiu na ponavljanje. Malo je onih koji se mogu oduprijeti pritisku koji izaziva tisuu ruku koje pljeu: produkcija onog emu se pljee mora se uviestruiti.

348

Masa I mo

Afriki kraljevi

349

Izmeu smrti jednog kralja i biranja novog vlada bezakonje. Ono se, kao to smo vidjeli, jo smisleno izraavalo u zlostavljanju onoga koji je bio izabran za kralja. No, ono se moglo okrenuti i protiv slabih i nezatienih. Kod naroda Mosi138 u "Wagaduguu bi nakon smrti kralja bili puteni na slobodu svi zloinci. Bila su dozvoljena ubojstva i pljake, i svatko je mogao raditi to eli. U Ashantiju su lanovi kraljevske obitelji iskoriavali to razdoblje anarhije: oni su smjeli ubiti i opljakati svakog graanina. U Ugandi se nastojalo da se kraljeva smrt najprije prikriva, a onda bi se, nakon moda dva dana, ugasila sveta vatra, koja je gorjela na ulazu u kraljeva lovita, i zapoinjala je velika nevolja. Bubnjevi su udarali ritam smrti, tako da je narod znao to se dogodilo. Pa ipak, nitko nije smio govoriti o smrti, ve se govorilo samo da se vatra ugasiia. Slijedilo je razdoblje divljeg nereda. Ljudi su pokuavali jedni druge opljakati, pa su se samo poglavice sa snanom pratnjom mogle osjeati sigurnim. Manje su poglavice dolazili u opasnost da ih ubiju ja e poglavice, koji su za vrijeme kratkog interregnuma mogle raditi to su eljele. Jasno je da su u takvoj situaciji najvie nastradali slabi i bespomoni. Red se ponovno uspostavljao biranjem novog kralja. Novi je kralj zapravo predstavljao red.139 Nasljeivanje nije uvijek bilo jasno regulirano. No, ak i onda kad je bilo, ljudi su ga se pridravali samo onda kad su na to bili prisiljeni. Specifino poimanje nasljeivanja nalazimo u dravama Hima. Pronicljivo ga je protumaio Oberg u svojoj izvanrednoj studiji o carstvu Ankole.^ I ovdje se kralj morao otrovati im bi njegove ene i poglavice zamijetili znakove starenja na njemu. Njegovoj se snazi pridavala velika vanost. Ona je bila odluujua i za izbor nasljednika. Monicima naroda Hima bilo je stalo do toga da kralja naslijedi najsnaniji od njegovih mnogobrojnih sinova. Odluka o tome mogla se donijeti samo u borbi. Za vrijeme ratovanja za prijesto, koje je bilo neophodno, carstvo Ankole nije moglo slubeno ostati bez kralja. Nakon pogrebnih sveanosti za pokojnog vladara odravala se u njegovu kraju borba izmeu obinih pastira, pa bi pobjednik bio proglaen za neku vrstu pseudokralja. Kraljeva bi zakonita braa promatrala tu borbu, no kad bi odluka pala, svaki je okupio oko sebe svoje pristae i dao se u potragu za kraljevim bubnjevima. Ako bi se na putu sreli, dolazilo je do borbe. Princ koji je imao.manje sljedbenika bio bi ubijen, ili bi pobjegao u neku drugu zemlju. Bile su dozvoljene sve ratne varke; jedan bi brat nastojao doznati preko uhoda gdje se nalazi drugi brat, da bi mu se prikrao pod okriljem noi i iznenada ga napao. Onda bi ga ubio u snu, ili bi mu stavio otrov u hranu. Posezalo se za arobnim sredstvima ili traila pomo izvana. Svakog je sina podupirala njegova majka i sestra, koje su izvodile arolije protiv njegovih neprijatelja i nastojale ga zatititi od duhova ubijenih. Za vrijeme tih borbi je kraljev sin miljenik, kojeg je izabrao sam stari kralj, bio skriven.

Tako je bio ubijen ili protjeran jedan princ za drugim, sve dok od onih koji su se borili nije preostao jedan jedini princ. Tek bi tada kraljev najdrai sin izlazio iz svog skrovita da odmjeri snage s brat6m koji je pobijedio drugu bra u. Pravi cilj borbe bilo je dobivanje kraljevih bubnjeva. Kraljev najdrai sin ne bi uvijek pobjeivao, ali je obino imao uza se najmonijeg vraa i veliko sljedbenitvo. Kad su sva braa bila poubijana, preivjeli se s kraljevim bubnjevima, majkom i sestrom povlaio na dvor. Lani bi kralj bio ubijen a pobjednik proglaen za kralja. Tako su bili istrijebljeni svi takmaci. Onaj koji je preivio, pobjednik, smatrao se najsnanijim, i svi bi se okretali prema njemu. Moemo pretpostaviti da su se i druge Hima-drave, gdje su nasljedni ki ratovi bili pravilo, zasnivale na istom na elu. Narod je elio da mu kralj bude onaj koji preivi. injenica da je ubio toliko neprijatelja pridavala mu je mo koju su drugi od njega eljeli. Meutim, rat za prijesto nije bio jedino sredstvo da se kralj ispuni snagom. Novi je vladar jaao i na druge na ine, zahvaljujui tome to je preivio. U carstvu Kitara, koje je na sjeveru graniilo s carstvom Ankole, borba za prijesto bi se saimala u jednom neobinom obredu za vrijeme krunjenja novog kralja, nakon to je borba ve bila odluena. Posljednji se put tako neto vidjelo g. 1871. pri stupanju na prijesto kralja Kaberege; postoji opis tog doga aja Meu prinevima je uvijek bilo i djeaka koji su bili premladi da se ukljue u borbu. Oni su jo bili ivi, dok su njihova odrasla braa jedan drugoga ubijala sve dok nije ostao pobjednik. Vrhovni poglavica, koji je vrio funkciju neke vrste regenta, uvjerio je jednog od te mlae brae da je on izabrani kralj; svi su prisutni poglavice to potvrdili. Meutim, djeak je znao to se sprema i rekao: Nemojte me zavaravati, ja nisam kralj a vi me elite ubiti. Pa ipak se morao pokoriti te je postavljen na prijesto. Dole su poglavice, donijele mu darove i poklonile mu se. S njima je doao Kabarega, pobjednik, koji je zapravo trebao biti okrunjen, obuen kao obian princ; on mu je donio na poklon kravu. Regent ga je upitao: Gdje je moja krava? Kabarega je odgovorio: Donio sam je onome kome pripada, kralju. Regent je to pitanje smatrao uvredom i uzetom udario Kabaregu po ruci. Kabarega je ljutito izaao i doveo svoje ratnike. Regent ih je vidio kako dolaze i rekao djeaku na prijestolju: Dolazi Kabarega da se bori! Djeak je htio pobjei, ali ga je regent epao, odveo iza prijestolja i zaguio. Pokopan je u istoj graevini. Svaa izmeu regenta i novog vladara bila je inscenirana. Sudbina mladog kraljevog sina bila je unaprijed odre ena: njega su za vrijeme obreda birali i ubijali da bi, kako se govorilo, zavarali smrt. Rat je bio okonan. Svi su suparnici bili mrtvi; no, kralj je jo za vrijeme krunjenja morao nadivjeti djeaka koji je bio njego-/ brat, kojeg su pokopali u sreditu te zgrade, tamo gdje je stajalo prijestolje i novi kraljevi bubnjevi.14'

350

Masa i mo

Afriki kraljevi

351

U carstvu Kitara kraljevski je luk imao simbolino znaenje; on je kod krunjenja morao dobiti nove tetive. Bio bi izabran ovjek koji je smatrao au da uzmu tetive iz njegova tijela. On bi sam vodio operaciju kojom su se vadile tetive iz desnog boka, a ubrzo bi umro od posljedica. Luk i etiri strijele predani su kralju. On bi ih odapeo na sve etiri strane svijeta i pri tome rekao: Ubijam narode da bih ih nadvladao. Uz svaku bi strijelu spomenuo ime naroda koji su ivjeli na toj strani. Onda bi ili po strijele, donosili ih natrag i spremali. Poetkom svake godine kralj je ponavljao to ubijanje naroda.142 Najja i susjed Kitare, koji je s njom uvijek ratovao, bila je Uganda. Kad je kralj doao na prijesto, govorilo se da je pojeo Ugandu ili pojeo bubnjeve.'43 Posjedovanje bubnjeva bilo je znak poloaja i autoriteta. Postojali su kraljevski bubnjevi i bubnjevi poglavice. Svaki se poloaj mogao prepoznati po ritmu bubnjeva. Pri obredima ustoli enja kralj bi rekao: Ja sam kralj Ugande. ivjet u dulje od svojih predaka da vladam narodima i uguujem ustanke.144 Prva dunost novog vladara bilo je tugovanje za mrtvim kraljem. Na kraju tugovanja kralj bi zapovjedio da se udara u bubnjeve. Nakon toga bi danima trajao lov. Bila bi dovedena i putena jedna gazela, koju je kralj morao loviti. Onda bi na ulici uhvatili dva mukarca, dva sluajna prolaznika: jednoga bi zadavili, a drugome poklonili ivot. Iste bi se ve eri kralj popeo na stari prijesto. Poloio bi zakletvu jednom visokom dostojanstveniku. Dva bi ga snana mukarca na ramenima pronijela po logoru, tako da mu se narod pokloni. Onda bi pred kralja bila dovedena dva mukarca zavezanih oiju. Jednoga bi od njih lako ranio strijelom i poslao kao nekakvog rtvenog jarca u neprijateljsku zemlju Kitaru. Drugoga bi mukarca oslobodio i imenovao nadglednikom kraljeva unutranjeg dvora i uvarem svojih ena. Tog bi novog uvara odveli zajedno s osam zarobljenika na rtveno mjesto. Onda bi mu vezali oi i u njegovoj prisutnosti ubili sedam zarobljenika, a onda je mogao gledati umiranje osmog zarobljenika. Smatralo se da njihova smrt poveava kraljevu snagu. A da uvara ini snanim i vjernim. Nakon to je kralj vladao dvije ili tri godine, ponovno bi doveli pred njega dva mukarca. Jednoga bi ranio, a drugome poklonio ivot. Ranjeni bi bio ubijen izvan dvora kod glavnog ulaza. Drugi bi bio postavljen za uvareva pomonika. Nakon imenovanja njegov je prvi zadatak bio da uzme tijelo ubijenoga i baci ga u oblinju rijeku.145 I ovi su mukarci ubijeni za jaanje kralja. Ubijalo se da bi se pokazalo da je kralj doao na vlast, pa se ubijalo zato da bi on stalno nekoga nadivio. On je crpio snagu iz samog procesa nadivljavanja. Poseban obiaj, vjerojatno specifian za Ugandu, bilo je do-

vo enje rtava u parovima. Jedan umire, a drugi biva pomilovan. Kralj istodobno ostvaruje dvostruko pravo koje mu pripada. Od jednoga dobiva snagu, ali i od pomilovanja drugoga isto tako ima koristi. On je, naime, svjedok sudbine koja je zatekla onog drugoga; on sam postaje snaan zahvaljujui preivljavanju, te kao onaj koji je izabran za pomilovanje, postaje jo vjerniji kraljev sluga. Zato za uuje da je nakon svih tih obreda kralj u Ugandi uope umirao. ivoti su mu se rtvovali i u drugim prilikama. Shvaanje da zahvaljuju i preivljavanju kralj postaje mo niji dovelo -je do stvaranja vrste institucije rtvovanja ljudi. No, to je bila vjerska institucija koja je postojala neovisno o posebnim sklonostima ovog ili onog kralja. Osim nje su postojala njegova vlastita, spontana raspoloenja, a kralju je dolikovalo da ta raspoloenja budu opasna. Glavni atribut afrikog kralja bila je njegova apsolutna vlast nad ivotom i smr u. On je u drugima budio uasan strah. Ti si Ata, ima vlast nad ivotom i smr u."14 Ubij svakoga tko veli da te se ne plai, veli se u formuli ustoli enja igarskog kralja. On bi ubio koga je htio, ne objanjavaju i razloge. Bilo je dostatno da bude raspoloen za to, i nikome nije morao polagati raune. U mnogim sluajevima on sam nije smio prolijevati krv. No, krvnik koji je to inio umjesto njega imao je najneophodniju funkciju na dvoru. Bilo da je ovjek koji je prije bio krvnik na koncu postao prvi ministar zemlje, kao u Dahomeju, bilo da je zapoljavao stotine krvnika kao neku vrstu kaste, kao u Ashantiju, bilo da se pogubijivanje ograniavalo na povremene sluajeve uvijek je donoenje smrtnih presuda bilo kraljevo neosporno pravo, i ako dugo vremena ili uope nije provodio to pravo, njegova je vlast prestajala izazivati strah, ljudi ga se vie nisu plaila i postajao je rtvom prezira. Kralja su smatrali lavom ili leopardom, bilo zato to se jedna od tih ivotinja smatrala njegovim pretkom, bilo zato to je on imao njihove osobine, iako nije potjecao izravno od njih. Njegova je lavlja ili leopardova priroda zna ila da mora ubijati kao te ivotinje. Bilo je ispravno i doli no da kralj ubija, jer se smatralo da mu je elja za ubijanjem uroena. On je morao izazivati strah kakav su izazivale te ivotinje. Kralj Ugande je jeo sam, i nitko ga nije smio promatrati pri jelu. Jelom ga je morala sluiti jedna od njegovih ena. Dok je on jeo, ona je morala okrenuti lice. Lav jede sam, govorio je narod. Ako mu se jelo nije svialo ili ako mu ga nisu donijeli dostatno brzo, zapovjedio bi da pozovu krivca i probo ga kopljem. Ako bi se ena koja ga je sluila za vrijeme jela nakaljala, bila bi kanjena smr u. Kralj je uvijek imao pri ruci dva koplja. Ako bi netko sluajno uao i iznenadio kralja pri jelu, bio bi proboden na licu mjesta. Onda bi narod rekao: Lav je kod jela ubio toga i toga. Nitko nije smio taknuti ostatke njegova jela, ve su se oni bacali njegovim omiljenim psima.147

352

M as a i mo

Delhijski sultan ...

353

Kitarskog je kralja hranio njegov kuhar. On bi donio jelo, zabo viljuku u meso, natakao jedan komadi na viljuku i stavio ga kralju u usta. Kuhar je to ponavljao etiri puta, a ako bi sluajno dotakao viljukom kraljeve zube, bio bi kanjen smru.148 Svakog jutra, nakon dojenja krava, sjedio bi kitarski kralj na prijestolju i sudio. Zahtijevao je tiinu i ljutio se kad je netko govorio. Kraj njega bi stajao pa koji je preko desnog ramena nosio lavlju kou, na kojoj je visjela lavlja glava i skrivala kraljev ma s dvije otrice, koji se nalazio u koricama u lavljoj koi. Kad bi kralj elio svoj ma, ispruio bi ruku i pa bi mu poloio ma u ruku. Onda bi kralj njime sasjekao nekoga na dvoru. Kralj je i inae dijelio takvu sumarnu pravdu na podruju svoje pala e. Iao je naokolo pra en paem koji je nosio ma i kad mu se neto ne bi svialo, samo bi ispruio ruku, i netko bi izgubio glavu."" Ljudi su se morali bezuvjetno pokoravati svim njegovim zapovijedima. Nepokornost se kanjavala smru. Ovdje se zapovijed pojavljuje u svom najiem i najstarijem obliku, kao smrtna presuda lava nad svim slabijim ivotinjama, kojima on neprestano prijeti. Ako je bila rije o neprijateljima, onda su oni isto tako stalno morali biti u bijegu pred njim. Ako se radilo o podanicima, bili su prisiljeni da mu slue. Slao je svoje ljude kamo je htio, i poklanjao im ivot tako dugo dok su mu se pokoravali. No, stvarno je on uvijek ostao lav koji je napadao kad je za to imao razlog ili kad mu se prohtjelo.

porediti s njegovim i koji je nastao neovisno o njegovu. Jedan visoki slubenik koji je ivio na Muhamadovu dvoru vie od 17 godina, Ziau-d bin Barani, napisao je ubrzo nakon vladareve smrti povijest svog vremena na perzijskom, koja spada u .najbolja djela te vrste. Izmeu ostalog, tu su sauvana tri razgovora koje je kasniji povjesniar vodio sa sultanom i koja su vrlo karakteristina za shvaanje koje je sultan imao o svojim podanicima i o vladanju. Prikaz koji slijedi temelji se na tim izvorima, iz kojih na vie mjesta dosta opirno citiramo.151 Muhamad Tughlak bio je vrhunski obrazovan za svoje vrijeme. Njegova su se pisma, pisana perzijskim i arapskim, smatrala uzorom elegencaje, i ljudi su im se divili jo dugo vremena nakon njegove smrti. Po svom krasopisu i stilu nije zaostajao za najuvenijim uiteljima tih umijea. Imao je mate i znao upotrebljavati usporedbe; temeljito je poznavao perzijsku poeziju; imao je neobino dobro pamenje i znao napamet mnoge pjesme, koje je citirao esto i s uivanjem. Dobro je poznavao i drugu perzijsku literaturu. Isto su ga toliko opinjavale matematika i fizika, logika i filozofija starih Grka. Na njega su ogroman utjecaj imale filozofske dogme, ravnodunost i tvrdoa srca.- No, bio je eljan i lijenikog znanja: sam je njegovao bolesnike kad ga je zanimao neki neobini simptom bolesti. Nijedan uenjak, nijedan kaligraf, nijedan pjesnik ni lijenik nisu mu se mogli suprotstaviti u raspravi iz svoje specijalnosti. Bio je poboan ovjek: strogo se drao pravila svoje religije i nije pio vino. Za dvorjanike je bilo preporuljivo da potuju vrijeme odreeno za molitvu; tko se o to okrio, bio je strogo kanjen. Veliku je vanost pridavao pravednosti te je ozbiljno shva ao ne samo ritualna ve i moralna pravila islama, pa je od drugih o ekivao isto. U ratu se odlikovao hrabrou i inicijativom; svi su priali o njegovim ratnim pothvatima jo za vrijeme vladavine njegova oca i prethodnika njegova oca. Vano je ukazati na tu viestranost njegove prirode, jer su se sve osobine i djela, zbog kojih je u svojim suvremenicima izazivao strah i neshvaanje, nalazili u otroj suprotnosti s onim sjajnim osobinama kojima su se ljudi toliko divili i koje je sauvao zauvijek. Kako je izgledao dvor ovog pravednog i fino obrazovanog vladara? Da bi se stiglo u unutranjost pala e, moralo se proi kroz troja vrata. Pred prvima je stajala na strai grupa vojnika pored truba a i flautista. Kad bi doao neki emir ili neka druga visoka linost, oni bi zasvirali na svojim glazbalima i izvikivali: Doao je taj i taj, doao je taj i taj! Ispred prvih vrata bile su platforme na kojima su sjedili krvnici. Kad bi sultan naredio da se netko smakne, presuda se izvravala pred vratima pala e. Leevi bi ostajali leati na tom mjestu tri dana. Tko god bi se pribliio pala i, uvijek bi nailazio na leeve, jer su tu leali ,u gomilama. ista i ulica i krvnici, koji su morali dovesti i ubiti rtvu, bili su iscrpljeni svojim tekim i neprestanim radom. Izmeu drugog i tre eg portala nalazila

Delhijski sultan Muhamad Tughlak

Zahvaljujui jednoj sretnoj okolnosti, doli smo do ovog otrog portreta delhijskog sultana, koji je precizniji nego to su inae portreti istonjakih vladara. uveni arapski putopisac Ibn Batuta, koji je posjetio cijeli islamski svijet svog vremena, od Maroka do Kine, proveo je sedam godina na njegovu dvoru i u njegovoj slubi. Ostavio nam je ivopisan opis sultana, njegova karaktera, njegova dvora i njegovih politikih mjera. Ibn Batuta je dugo vremena uivao sultanovu naklonost; kad je pao u nemilost, ivio je u smrtnom strahu od sultana. Najprije mu se, kao to je bio obiaj, umilio laskanjem a onda se pokuao spasiti od njegova gnjeva ivei asketskim ivotom.150 Od svih ljudi ovaj vladar najradije poklanja darove i najradije prolijeva krv. Nakon svojih iskustava na tom dvoru Ibn Batuta je shvatio dvostruko lice vlasti, ono koje poklanja i ono koje ubija, kao malo tko drugi. Postoji neoboriv dokaz za psiholoku tonost njegova izvjetaja; postoji, naime, jo jedan napis koji se moe us-

Delhijski sultan...

354

Masa I mo

355

se dvorana za primanje obinih posjetilaca. Pred treim su vratima sjedili pisari porte, i kroz njih se nije moglo ui bez sultanove posebne dozvole. Kad god bi se netko pojavio na tim vratima, pisar bi zapisao: Taj i taj je doao u prvi sat- ili drugi sat, ovisno o sluaju. Nakon ve ernje molitve izvjetavali su sultana o tome. Onaj tko se tri dana ili dulje nije pojavio u pala i, sa ili bez isprike, vie nije smio ui bez obnovljene sultanove dozvole. Ako je bio bolestan ili ako je imao neku drugu ispriku, donio bi sultanu dar u skladu sa svojim poloajem. Iza tih vrata bila je sultanova dvorana za primanje, dvorana tisuu stupova, ogromna prostorija s divno izrezbarenim i oslikanim drvenim stropom. Primanja su obino bila poslijepodne, ponekad i rano ujutro. Sultan bi sjedio rairenih i prekrienih nogu na svom prijestolju ispod bijelo obrubljenog baldahina, s velikim jastukom iza lea i jo dva jastuka sa strane, koji su mu sluili kao oslonac za ruke. Pred njim je stajao vezir, iza njega sekretari, onda komornik i tako dalje, prema rangu. Dok je sultan sjedao, sekretari i komornik bi uzvikivali to su glasnije mogli: 'Bismillah! U ime Boje!' Stotinu naoruanih vojnika stoji desno, stotinu lijevo, sa titovima, maevima i lukovima. Ostali slubenici i dostojanstvenici stoje s obje strane dvorane. Onda dovode ezdeset konja s kraljevskim hamovima; postavljaju ih desno i lijevo tako da ih sultan moe vidjeti. Onda uvode pedeset slonova okienih svilenim pokrivaima; kljove su im optoene eljezom, to je vrlo djelotvorno pri ubijanju prestupnika. Svakom slonu sjedi za vratom njegov vodi, koji dri neku vrstu eljezne sjekire kojom kanjava ivotinju i njome upravlja. Na leima svaki slon nosi veliku kutiju u koju moe stati dvadeset ili vie vojnika, ovisno o veliini ivotinje. Ti su slonovi naueni da se klanjaju sultanu, pa se pred njim sagibaju. Svaki put kad se poklone, komornik glasno izvikuje: 'U ime Boje!' I njih rasporeuju desno i lijevo iza ljudi. Svatko tko ue ima odreeno mjesto te se, im stigne do komomika, klanja. Onda komornici izvikuju: 'U ime Boje!', a ja inu svog glasa reguliraju prema rangu dotine osobe, koja se onda povla i na svoje mjesto, s kojeg se ne smije maci. Ako je to neki nevjerni Hindus koji se doao pokloniti, onda mu komornici vele: 'Bog te uvao!' Arapski je putopisac vrlo slikovito opisao i ulaz sultana u njegovu prijestolnicu. Kad se sultan vrati s putovanja, kite se slonovi; na esnaest se slonova stavljaju suncobrani, od kojih su neki od brokata a neki optoeni draguljima. Grade se drveni paviljoni na nekoliko katova koji su prekriveni svilom; na svakom se katu nalaze pjevaice d plesaice, prekrasno obuene i nakiene. U sredini svakog paviljona nalazi se velika posuda od mijehova ispunjena vodom sa sirupom. Svi, stranci i doma i, smiju iz nje piti i istodobno dobivaju betelovo lie i arekine plodove. Tlo izmeu paviljona prekriveno je svilom, po kojoj hodaju sultanovi konji. Zidovi na ulicama kojima sultan pro-

lazi, od gradskih vrata do vrata palae, ukraeni su svilenim maramama. Pred njim mariraju lakaji, nekoliko tisua robova, a iza njih dolazi masa i vojnici. Pri jednom od njegovih ulazaka u grad vidio sam na slonovima tri ili etiri mala katapulta kojima su bacali meu narod zlatne i srebrne novi e, od trenutka kad je sultan uao u grad pa sve dok nije stigao do palae. Muhamad je bio naroito dareljiv prema strancima. Njegova bi ga tajna sluba odmah obavijestila o svakom tko je doao u neki pogranini grad njegova carstva. Sultan je imao uzorno organiziranu kurirsku slubu; njegovi bi trkai, koji su se izmjenjivali na svaku treinu milje, za pet dana prelazili udaljenost za koju je putnicima trebalo 50 dana. Tako se nisu prenosila samo njegova pisma, ve je i rijetko voe iz Khurasana stizalo svjee na sultanov stol. Veleizdajnike bi okivali lancima, stavljali ih na nosila, a onda bi ih trkai podizali na glavu i donosili sultanu isto onako brzo kao pisma i voe. Izvjetaji o strancima na granici bili su vrlo precizni: izgled i odjea, broj pratilaca, robova, slugu i ivotinja, ponaanje kod stajanja, hodanja ili sjedenja, sve to je stranac inio briljivo se i detaljno zapisivalo. Sultan je pomno itao te izvjetaje. Meutim, stranac je morao ekati u glavnom gradu pogranine provincije sve dok od sultana nije dola vijest da li smije dalje putovati i s kakvim ga poastima treba primati. Svakoga su procjenjivali iskljuivo prema njegovu vlastitom ponaanju. Jer, u dalekoj se Indiji nije moglo znati nita o njegovu podrijetlu ni obitelji. Muhamada su posebno zanimali stranci pa ih je imenovao za guvernere i dostojanstvenike. Veina njegovih dvorjanina, slubenika, ministara i sudaca bili su stranci. Sultanovim dekretom dodijeljen je svima njima naslov potovani. Sultan je dao da im se isplauje mnogo novca za svakodnevne potrebe i obdarivao ih na sve mogue naine. Oni su ga trebali proslaviti po cijelom svijetu priajui o njegovoj dareljivosti. No, o njegovoj se strogosti govorilo jo vie nego o njegovoj dareljivosti. Kanjavao je velike i male prestupe, bez obzira na ugled osobe, bilo da se radilo o uenim ljudima, pobonima ili onima na visokom poloaju. Svaki su dan pred njega dovodili stotine ljudi, u lancima, okovanih ruku i nogu. Jedne su pogubljivali, druge muili, tree tukli. Sultan je uveo poseban obiaj da se svaki dan, osim petka, pred njega dovode svi zatvorenici. Petak je za njih bio dan odmora, kad su se prali i odmarali. Jedna od najteih optubi protiv sultana bila je ta da je prisilio stanovnike Delhija da napuste grad. On je smatrao da ima razloga da ih kazni. Oni su mu pisali pisma u kojima su ga psovali i vrijeali. Ta bi pisma zapeatili i naslovili ih: Gospodaru svijeta, njemu osobno, te bi ih nou bacali u dvoranu za primanje. Kad bi sultan slomio peat, naao bi samo psovke i uvrede. Zato je odluio da Delhi pretvori u ruevine i kako je od svih stanovnika otkupio ku e i boravita i za njih platio punu cijenu, zapovjedio im je da se presele u Daulatabad, koji je elio urediti kao svoju prijestolnicu. Gra-

356
Masa i mo Delhijski sultan ...

357

dani su to odbili: onda je preko svog telala dao razglasiti da nakon tri dana u gradu ne smije biti nijednog ovjeka. Ve ina se stanovnika pokorila zapovijedi, no neki su se sakrili u svojim kuama. Sultan je dao pretraiti grad, da bi se pronali oni koji su ostali. Njegovi su robovi nali na ulici dva mukarca, jednog bogalja i jednog slijepca. Onda su ih doveli pred sultana: on je zapovjedio da bogalja ispale iz katapulta a da slijepca vuku od Delhija do Daulatabada, a to je bila udaljenost od etrnaest dana putovanja. Na putu se slijepac raspao u komadie, i sve to je od njega stiglo u Daulatabad bila je jedna noga. Nakon toga su svi napustili grad i ostavili za sobom namjetaj i imovinu, tako da je grad ostao potpuno naputen. Razaranje je bilo tako potpuno da u gradskim zgradama, pala ama ili predgraima nije ostala ni ma ka ni pas. Jedna osoba, u koju imam povjerenja, priala mi je da se jedne no i sultan popeo na krov svoje palae i bacio pogled na Delhi, u kojem se nije moglo vidjeti ni vatre ni dima ni svjetla, i rekao: 'Sada mi je srce mirno a moj gnjev stian.' Zatim je pisao stanovnicima drugih gradova i zapovjedio im da se dosele u Delhi, kako bi grad ponovno bio naseljen. Posljedica toga bila je propast njihovih gradova. Unato tome sam je Delhi ostao prazan zbog svoje neizmjerne veliine, jer on je jedan od najveih gradova na svijetu. U tom smo stanju zatekli grad po svom dolasku, prazan i, izuzev nekoliko stanovnika, jedva naseljen.- Ta sultanova ogor enost na njegove podanike nije bila posljedica njegove duge vladavine. Od samog je poetka izmeu njega i njegovih podanika vladala napetost, koja je s godinama jo rasla. Zapovijed o naputanju Delhija sultan je izdao ve u drugoj godini svoje vladavine. Moemo samo nasluivati kakav je bio sadraj pisama koja su mu bacali u dvoranu za primanja. Meutim, odreene stvari ukazuju na to da su se ona odnosila na na in na koji je doao na vlast; Muhamadov otac, Tughlaik ah, poginuo je nesretnim sluajem nakon to je vladao svega etiri godine. Samo je nekolicina upuenih znala to se pri tome stvarno dogodilo. Stari je sultan, koji se vraao s jednog pohoda, naredio sinu da mu izgradi paviljon za primanje. Paviljon je za tri dana stvarno izgra en, kao i obino od drva, ali je bio konstruiran tako da ga je udarac na jednom odreenom mjestu morao odmah sruiti. Kad se sultan zajedno sa svojim mla im sinom uputio u paviljon, Muhamad ga je zamolio da mu da dozvolu da odri paradu slonova. Otac mu je dao dozvolu. Slonovi su voeni tako da u prolazu udare >o osjetljivo mjesto drvene konstrukcije. Paviljon se sruio i pokopao sultana i njegova sina mezimca. Muhamad je odgaao spaavanje sve dok nije bilo prekasno. Na koncu su obojica pronaena mrtva. Neki tvrde da je sultan, koji je svojim tijelom zatitio sina, jo disao i da je, tako rei, ubijen drugi put. Muhamad je mogao bez ikakva otpora doi na prijesto, ali nije imao vlast ,nad zlim jezicima. Od samog se poetka sumnjalo da je ubio svog oca.

Delhijski se sultanat najvie proirio za vrijeme vladavine Muhamada Tughlaika. Prolo je vie od dvije stotine godina dok ponovno jedan vladar Akbar nije ujedinio pod svojom vlau tako velike dijelove Indije. Meutim, Muhamad nije bio zadovoljan s otprilike dvadeset i etiri provincije koje su mu se pripisivale. elio je podvrgnuti svojoj vlasti sav naseljivi svijet, te se bavio velikim planovima koji su trebali ostvariti njegovu namjeru. O tim planovima nije govorio nijednom svom savjetniku ni prijatelju, ve ih je drao za sebe, isto onako kao to ih je sam izmislio. Sve to mu je palo ,na pamet inilo mu se dobrim. Nije ni najmanje sumnjao u sebe, te mu se inilo da je njegov cilj neto potpuno razumljivo a sredstva kojima se pri tome sluio jedina prava. Od njegovih osvaja kih planova najambiciozniji je bio napad na Khurasan i Irak te napad na Kinu. Za prvi je okupio vojsku od 3 700 000 konjanika. Dostojanstvenike ugroenih gradova potkupio je ogromnim sumama. Meutim, napad nije izvren ili je propao jo u zametku; vojska se, naime, razbjeala. Tako su uzalud potroene sume koje su i za Muhamada morale biti izuzetno velike. Drugi se plan, plan o osvajanju Kine, trebao izvriti preko Himalaja. U najvie je Himalaje poslano 100 000 konjanika, koji su trebali pokoriti cijeli jedan planinski masiv zajedno s njegovim divljim stanovnitvom i zauzeti prijelaze u Kinu. Ta je vojska unitena, i od nje je preostalo samo deset ljudi, koji su se vratili u Delhi i koje je razoarani sultan dao pogubiti. Osvajanje svijeta zahtijevalo je ogromne vojske, a one su oper, zahtijevale sve vie novca. Istina je da je Muhamad imao ogromne prihode. Sa svih mu je strana pristizao danak pokorenih hinduskih kraljeva. Od svog je oca naslijedio, izmeu ostalog, rezervoar koji je bio ispunjen prilino velikom masom rastopljena zlata. Meutim, uskoro mu je ipak ponestalo novca te je nastojao prona i, kao to je bio njegov obiaj, neki posebni nain koji bi ga jednim mahom izvukao iz te neprilike. Cuo je za kineski papirnati novac pa je razradio plan kako da uini neto slino s bakrom. Dao je iskovati velike koliine bakrenih novia i proizvoljno podigao njihovu vrijednost na vrijednost srebra. Zapovjedio je da se oni upotrebljavaju umjesto zlata i srebra: tako se sve kupovalo i prodavalo za bakreni novac. Posljedica te odredbe bila je ta da se kua svakog Hindusa pretvorila u kovnicu novca. Hindusi iz razliitih provincija privatno su kovali bakrene novie. Time su plaali svoj danak, kupovali konje i svakojake lijepe stvari. Knezovi, seoske starjeine i zemljoposjednici bogatili su se zahvaljujui tim bakrenim noviima, a drava je postajala sve siromanija. Uskoro je vrijednost novoga novca pala, dok je vrijednost starih novia, koji su sada postali vrlo rijetki, postala etverostruko ili peterostruko vea od njihove prijanje vrijednosti. Na koncu bakar nije vrijedio vie od ljunka. Nitko nije elio prodavati robu, trgovina je posvuda stala. Kad je sultan shvatio posljedice svoje odredbe, bijesno ju je ukinuo i objavio da svatko tko

358

Masa i mo

Delhijski sultan ...

359

ima bakrene novi e mora te nov i e donijeti u riznicu i da e za njih dobiti stare. Ljudi su iz svih kutova izvukli bakrene novie, kamo su ih prije prezirno bacili, i u tisuama doli u riznicu, gdje su za njih dobili zlato i srebro. U Tughlakabadu su se nagomilale hrpe bakrenih .novia. Dravna je riznica izgubila velike sume, pa je zavladala akutna nestaica novca. Kad je sultan potpuno shvatio koliko su bakreni novii stajali njegovu riznicu, jo se vie okomio na svoje podanike. Porezi su bili jo jedan nain da se doe do novca. Oni su bili visoki ve za vladavine njegovih prethodnika. Sada su bili jo vie poveani, a utjerivani su s takvom bezobzirnom okrutnou da su se seljaci pretvarali u prosjake. Hindusi koji su neto posjedovali naputali su zemlju i u dunglama se pridruivali pobunjenicima, kojih je bilo svugdje u manjim ili veim grupama. Zemlja je ostajala neobraena, proizvodilo se sve manje ita. U najvanijim provincijama carstva zavladala je glad. Kad je dugo vremena vladala sua, glad se proirila na cijelo carstvo. Trajala je nekoliko godina, obitelji su se morale razdvojiti, cijeli gradovi nisu imali nita za jelo i umrlo je na tisue ljudi. Ta je glad bila prava prekretnica za sudbinu carstva. Ustanci su postajali sve ei. Od Delhija se otcjepljivala jedna provincija za drugom. Muhamad je neprestano bio na pohodima koji su trebali uguiti ustanke. Postajao je sve okrutniji. Istrebljivao je cijele predjele. Dao je da se opkoli dungla u koju su pobjegli ustanici i da se ubije svatko tko se u njoj zatekne, mukarac, ena ili dijete. Ljudi su pred njim osjeali takav strah da su mu se pokoravali svugdje gdje god se pojavio, ako ve nisu pobjegli prije toga. No, tek to bi sultan negdje uspostavio red ili opustoio neki kraj, ve je u drugom dijelu zemlje izbio novi ustanak. Sultan je nareivao da se guvernerima, koji se <od njega otcijepe, odere koa. Onda bi dao da ih ispune slamom i te stravine lutke slao naokolo po cijeloj zemlji da bi zastraio narod. Muhamad nije osjeao grinju savjesti zbog svoje okrutnosti. Bio je uvjeren u ispravnost svojih mjera. Razgovori koje je s njim vodio povjesniar Zia Barani toliko nam o tome otkrivaju da ih se isplati djelomice citirati. Vidi, rekao je sultan Baraniju, koliko ima ustanaka. To mi nije drago, iako e ljudi rei da sam ih izazvao svojom pretjeranom strogou. No, neu dozvoliti ni da me takve primjedbe ni pobune odvrate od smrtne presude. Ti si proitao mnogo povjesniarskih knjiga. Da li si negdje proitao da kraljevi u takvim prilikama izriu smrtnu presudu? Barani je u svom odgovoru citirao jednog visokog islamskoga autoriteta, koji smatra da je smrtna kazna dozvoljena u sedam sluajeva. Sve drugo dovodi do nemira i ustanaka i teti zemlji. To je slijedeih sedam sluajeva: 1. odstupanje od prave vjere, 2. ubojstvo,

3. preljub oenjenog mukarca s tuom enom, 4. urota protiv kra lja, 5. voenje pobune, 6. savez s kraljevim neprijateljima i izdavanje tajni, 7. neposlunost koja teti dravi, ali nijedna druga vrsta neposlunosti. Od tih prestupa sam se Prorok izjasio o tri: odstupanju dd vjere, ubojstvu muslimana i preljubu s udanom enom. Kanjavanje preostala etiri vie je stvar politike i dobrog vladanja. No, ti su autoriteti, veli Barani, takoer naglasili da kraljevi imenuju vezire, koje onda postavljaju na visoke poloaje i kojima povjeravaju upravljanje carstvom. Dunost je vezira da se brinu za ispravne odredbe i da u zemlji dre takav red da kralj ne mora prljati ruke krvlju nijednog ovjeka. Na to je sultan odgovorio: Kazne koje su tada bile predloene odgovarale su ondanjem stanju u kojem se nalazio svijet. Danas ima mnogo vie zlih i prkosnih ljudi. Kanjavam ih im posumnjam ili naslutim njihove pobunjenike ili izdajnike namjere te i najmanju neposlunost kanjavam smru. To u initi i dalje, sve dok ne umrem ili dok se ljudi ne ponu pristojno ponaati i ne odustanu od pobuna i neposlunosti. Nemam vezira koji bi donosio odredbe i 'spreavao me da prolijevam krv. Kanjavam ljude zato to su svi odjednom postali moji neprijatelji i protivnici. Razdijelio sam im veliko blago, ali oni unato tome nisu postali prijateljski raspoloeni ni odani. Dobro mi je poznato njihovo raspoloenje te vidim da su nezadovoljni i neprijateljski raspoloeni prema meni. U jednom se kasnijem razgovoru sultan ali to nije dao ranije smaknuti sve one koji su mu svojim pobunama priredili toliko neprilika. Drugom prilikom upravo kad je izgubio jedan od svojih najvanijih gradova, isti onaj u koji je onda prisilno natjerao sve stanovnike Delhija sultan je pozvao Baranija i upitao ga kojim su se sredstvima sluili prijanji kraljevi u takvim sluajevima. Rekao je da je njegovo carstvo bolesno i da mu nijedno sredstvo ne pomae. Barani je odgovorio da su se kraljevi, koji su shvatili da su izgubili povjerenje svog naroda i postali predmetom sveope mrnje, odrekli prijestolja i prepustili vladanje sinu koji je bio najdostojniji tog poloaja. Drugi su se okrenuli lovu i zabavi i prepustili dravne poslove svojim vezirima i slubenicima. Ako je narod zadovoljan a kralj nije osvetoljubiv, onda se na taj nain moe izlijeiti bolest drave. Od svih je politikih zala najve e i najuasnije zlo opi osjeaj mrnje i pomanjkanja povjerenja u svim slojevima naroda. Meutim, sultan se nije dao smesti ni ovim hrabrim i gotovo neuvijenim Baranijevim savjetima. Ako uspije srediti situaciju u svom carstvu onako kako eli, onda e, ali tek onda, povjeriti vladanje zemljom trojici odreenih ljudi i uputiti se na hodoae u Meku. No, sada sam bijesan na svoje podanike, a i oni se ljute na mene. Oni znaju moje osjeaje, isto kao to ja znam njihove. Sva su iskuana sredstva ostala bez uinka. Moj lijek za pobunjenike, ustanike i nezadovoljne jest ma. Izriem smrtnu kaznu i koristim ma

Sluaj Schreber

360

Masa I mo

361

da bih ih izlijeio pomou patnje. to mi se ljudi vie suprotstavljaju, to ih vie kanjavam. Meutim, broj ustanaka i opa uzdrmanost njegova carstva ipak su na jedan nain djelovali na sultanovo raspoloenje. Kod njega su se javile sumnje: ne zbog gomila leeva ispred njegove palae i u svim provincijama i gradovima koje je posjetio, nego sumnje i legitimnost njegove vladavine. Sultan je bio, kao to smo ve dostatno objasnili, poboan i pravedan ovjek i elio je za svoj kraljevski poloaj dobiti najviu duhovnu sankciju koju islam moe dati. U prolim su stoljeima kalifi iz kue Abbasida, koja su stolovali u Bagdadu, vaili kao nadlena instancija. Meutim, njihovo carstvo vie nije postojalo. Godine 1258. Bagdad su osvojili Mongoli i ubili posljednjeg kalifa. Mahamadu Tughlaku, koji je 1325. doao na prijesto i ije su se sumnje probudile oko 1340, kad se od njega poela otcjepljivati jedna provincija za drugom, nije bilo lako utvrditi tko ima pravo na investituru. Zato se dao na pomna ispitivanja. Detaljno je ispitivao sve putnike iz zapadnih zemalja koji su dolazili na njegov dvor, dok na koncu nije doao do zakljuka da je egipatski kalif njegov traeni papa. Stupio je s njim u pregovore, poslanici su putovali amo-tamo. Sultan se u svojim pismima kalifu upustio u laskanja koja su bila tako pretjerana da se povjesniar Barani, koji je nesumnjivo bio naviknut na .mnogo toga, nije usudio ponoviti ih. Muhamad je sa svojim najviim dostojanstvenicima i teolozima izaao u susret kalifovu poslaniku sve do gradskih vrata i onda ga bosonog pratio dio puta. Zapovjedio je da se sa svih kovanih novia izbrie njegovo ime i uree kalifovo. U molitvama koje su se odravale u petak i na blagdane spominjalo se kalifovo ime. No, Muhamad jo nije bio zadovoljan. Svi prijanji kraljevi koje kalif nije potvrdio bili su izbrisani iz molitve a njihova vladavina naknadno proglaena nevaeom. Na visoke se graevine urezivalo kalifovo ime, i nijedno drugo nije smjelo stajati pored njega. U jednoj sveano napisanoj potvrdi, koja je stigla iz Egipta nakon viegodinjeg dopisivanja, Muhamad je na dolian nain imenovan kalif ovim predstavnikom u Indiji. Ta je potvrda toliko razveselila Muhamada da je naredio svojim dvorskim pjesnicima da je preto e u umjetnike stihove. Njegova je strogost rasla s njegovim neuspjesima. Nije umro od ruke ubojice. Nakon 26 godina vladanja umro je od groznice od koje se razbolio na jednom kaznenom pohodu. On je najei sluaj paranoikog vladara. Neobinost njegove egzistencije ini ga osobito pounim za Evropljane. Kod njega je sve uoljivo; lake ga je sagledati. Njegov je strogi karakter oigledan. U njegovu duhu djeluje mnogo masa: njegova vojska, njegov novac, njegovi leevi i dvorac oko kojeg se iri njegova prijestolnica. On neprestano manipulira tim masama; jedna se poveava na raun druge. Blago se iscrpljuje zbog propasti ogromnih vojski. Sul-

tan protjeruje cijelu svoju prijestolnicu. Odjedanput ostaje sam i zadovoljan u ovoj metropoli. S krova palae baca pogled na prazni velegrad: u potpunosti uiva u srei preivjeloga. to gad poduzimao, uvijek zna kako da sauva jednu od svojih masa. Ni po koju cijenu ne eli odustati od ubijanja. Gomila leeva stalan je prizor pred njegovom palaom. Svakodnevno mu moraju dovoditi sve zatvorenike: kao kandidati za pogubljenje oni su njegova najdragocjenija imovina. Tijekom 26 godina njegove vladavine poveavaju se gomile leeva u svim provincijama njegova carstva. U tome mu pomau poasti i glad. On se, dodue, ljuti zbog neizbjenog opadanja poreza. No, sve dok broj rtava raste, nita ne moe ozbiljno poljuljati njegovu samosvijest. Da bi sa uvao snagu svojih zapovijedi, koje nisu nita drugo nego smrtne presude u apsolutno koncentriranom obliku, pronalazi najviu instituciju koja mu to osigurava. Nije mu dostatan samo Bog, u kojeg on kao poboan muhamedanac vjeruje. Trai investituru od legalnog bojeg predstavnika. Moderni indijski povjesniari zagovaraju Muhamada Tughlaika. Moi nikada nije nedostajalo onih koji e joj pjevati hvalospjeve. Povjesniari, koji su po svojoj profesiji opsjednuti vlau, obino sve objanjavaju vremenom, iza kojeg se kao poznavaoci mogu lako sakriti, ili nunou, koja u njihovim rukama poprima svaki oblik.112 Takve prikaze moemo o ekivati i u sluajevima koji su nam blii nego sluaj Muhamada Tughlaka. Zbog toga bi u preventivnom smislu moglo koristiti da procese moi raskrinkamo u jo jednom ovjeku, Ikoji je, na sreu svijeta, posjedovao mo samo u svojem ludilu.153

Sluaj Schreber. Prvi dio

Dokument kakav po bogatstvu sadraja i iscrpnosti samo moemo poeljeti jesu sjeanja- (Denkwurdigkeiten) biveg drezdenskog predsjednika senata Schrebera. On je bio obrazovan i racionalan ovjek; u svom se poslu nauio jasno izraavati. Poto je proveo sedam godina kao paranoik u duevnim bolnicama, odluio je detaljno opisati ono to se svijetu moralo initi kao njegov suludi sistem. Njegova sjeanja duevnog bolesnika (Denkwurdigkeiten eines Nervenkranken) postala su cijela knjiga. On je bio toliko uvjeren u ispravnost i zna enje religije koju je sam stvorio da ju je dao tampati im su ga oslobodili tutorstva. Jezina su sredstva kojima raspolae kao stvorena za prikaz tako specifine misaone tvorevine; njima obuhva a to no toliko da nita bitno ne ostaje neras-

362

Masa i mo

Sluaj Schreber

363

vijetljeno. On za neto pledira, ali na sreu nije pjesnik; zbog toga ga moemo svuda slijediti, a ipak smo od njega zatieni. Izdvojit u neke od najuoljivijih znaajki njegova sistema, koliko je to mogue ukratko. ini mi se da se ovdje moemo jako pribliiti prirodi paranoje. Ako drugi koji izuavaju istu pojavu moda dou do drukijih rezultata, to bi mogao biti dokaz bogatstva tih Sjeanja. Pretenzije s kojima se Schreber pojavljuje postaju najjasnije tamo gdje ih on na izgled ograniava. I ja sam samo ovjek-, veli on gotovo na poetku, i zato ogranien dosegom ljudske spoznaje. Meutim, on ni najmanje ne sumnja u to da se pribliio istini mnogo vie nego svi drugi ljudi. Onda odmah prelazi na vjenost. Misao na vjenost provlai se kroz cijelu knjigu, i ona za njega zna i vie nego za obinog ovjeka. On je dobro poznaje i shvaa kao neto to mu ne samo dolii, ve i pripada. On rauna u velikim vremenskim razdobljima: njegovi se doivljaji proteu preko stoljea. ini mu se da su pojedine moi bile duge kao stoljea, tako da su se unutar tog vremena mogle odviti korjenite promjene cijelog ovjeanstva, same zemlje i cijelog sunevog sistema. U svemiru se snalazi isto tako dobro kao u vjenosti. Osobito su mu draga neka sazvijea i pojedine zvijezde: Kasiopeja, Vega, Kapela i Vlaii. On o njima govori kao da su to autobusne stanice odmah iza ugla. Pri tome je potpuno svjestan koliko su one stvarno udaljene od zemlje. Poznaje astronomiju, pa ne umanjuje svijet. Naprotiv, nebeska ga tijela privla e upravo zato to su tako udaljena. Primamljuje ga veliina svemira; on eli biti irok kao svemir i potpuno se po njemu rastegnuti. Meutim, ne stje e se dojam da je njemu toliko stalo do procesa rasta koliko do rastezanja; on trai irinu da bi se u njoj uvrstio i potvrdio. Bitan je poloaj kao takav, a on ne moe biti dostatno velik ni dostatno vjean. Najviim na elom smatra svjetski red. Njega stavlja iznad Boga; kad Bog pokua djelovati protiv tog reda, zapada u neprilike. O svom, ljudskom tijelu, Schreber esto govori kao da je to nebesko tijelo. Zaokupljen je redom u planetarnom sistemu kao to su drugi zaokupljeni redom u svojoj obitelji. Schreber eli biti u njemu sadran i njime odreen. Mogue je da su ga sazvijea privukla svojom nepromjenljivou ii postojanou, koju ljudi stvarno znaju ve tisuljeima. Mjesto meu njima bilo je mjesto u vjenosti. Taj je osjeaj poloaja kod paranoika od bitnog zna enja: uvijek treba obraniti i osigurati neko uzvieno mjesto. Sudei po prirodi moi, mora da se isto tako osjea vlastodrac: subjektivni osjeaj koji on ima o svom poloaju uope se ne ralikuje od osjeaja paranoika. Onaj tko moe, okruuje se vojnicima i zatvara u tvrava. Schreber, koji se osjea ugroenim u vie smislova, dri se zvijezda. U svijetu je, naime, kao to emo vidjeti, sve zbrda-zdola. Da bismo

objasnili te opasnosti, moramo re i neto o stanovnitvu njegova svijeta. ovjekova je dua, smatra Schreber, sadrana u ivcima u tijelu. Sve dok ovjek ivi, on je istodobno tijelo i dua. No, kad umre, preostaju ivci kao dua. Bog je uvijek samo ivac, a ne tijelo. On je, dakle, srodan ljudskoj dui, ali joj je beskrajno nadmoan, zato to je broj bojih ivaca neogranien i to su oni vjeni. Boji se ivci mogu pretvarati u zrake, na primjer u zrake sunca i zvijezda. Bog se veseli svijetu koji je stvorio: meutim, on se ne mijea izravno u njegovu sudbinu. Nakon stvaranja Bog se povukao te se sada uglavnom nalazi na distanci. Bog se uope ne smije previe pribliiti ovjeku, jer ljudski ivci imaju za njega takvu privla nu snagu da ih se vie ne bi mogao osloboditi, pa bi tako bila ugroena njegova vlastita egzistencija. On se, dakle, uvijek uva ivih i ako se nekad ipak dogodi da ga neka usrdna molitva ili neki pjesnik primami u svoju blizinu, onda se brzo ponovno povla i prije nego to bude prekasno. Do redovitog komuniciranja izmeu Boga i ljudskih dua dolo je tek nakon smrti. Bog se mogao pribliiti mrtvim tijelima bez opasnosti da e iz njegovih tijela privui na sebe njihove ivce i probuditi ih u nov nebeski ivot. No, u tu svrhu moramo tek sagledati i objasniti ljudske ivce. Bog je mogao upotrijebiti samo iste ljudske ivce, jer su oni bili odreeni da mu se pridrue i na koncu postanu dio njega kao predvorje neba. Za to je bio neophodan sloen proces proienja koji ne moe u pojedinostima objasniti ni sam Schreber. Kad su due prole taj proces i uspele se na nebo, postupno su zaboravile tko su bile na zemlji; no, nisu zaboravile jednako brzo. Vane linosti kao Goethe ili Bismarck zadrale su svoju samosvijest moda jo stoljeima; no, nitko, pa ni najvei meu njima, zauvijek. Jer, sve su due bile predodre ene za to da se na koncu stope s drugim duama, da se utope u veim cjelinama i da se tako osjeaju jo samo kao dio Boga kao 'predvorje neba'. Ovdje se stapanje dua u jednu masu opisuje kao najvee blaenstvo. Sjetimo se nekih slika iz kranstva: aneli i sveci, svi zbijeni jedan uz drugog kao oblaci, ponekad zaista kao oblaci, u kojima moemo prepoznati jednu glavu kraj druge tek onda kad paljivije gledamo. Ta je predodba toliko poznata da uope ne razmiljamo o njezinu zna enju. Ona izraava da blaenstvo ne zna i samo biti u blizini Boga, ve i stajati u zbijenoj masi sebi ravnih. Nazivom predvorje neba pokuava se poveati gustoa te mase blaenih dua, koje su se stvarno utopile u ve e cjeline. Bog ne zna mnogo o ivim ljudima. U kasnijim dijelovima Sjeanja Schreber mu stalno prigovora da ne moe razumjeti ive ljude, a posebno da ne moe tono prosuditi njegovo razmiljanje. On govori o bojoj zaslijepljenosti, koja je posljedica njegova nepoznavanja ljudske prirode. On je naviknut samo na to da se bavi leevi-

364

Masa i mo

Sluaj Schreber

365

ma te dobro pazi da se suvie ne priblii ivima. Vjena boanska ljubav postoji samo prema stvaranju kao cjelini. Bog nije apsolutno savreno bie, kao to mu pripisuje veina religija. Inae ne bi dozvolio da ga uvuku u urotu protiv nedunih ljudi, koja je bila prava jezgra Schreberove bolesti. Jer, u udesnom ustrojstvu svijeta, koje smo upravo opisali, iznenada je nastala pukotina. Boja je carstva pogodila teka kriza, koja je povezana sa Schreberovom vlastitom sudbinom. Rije je o ubojstvu due. Schreber je ve jedanput bio bolestan te je postao pacijentom lajpcikog psihijatra, profesora Flechsiga. Nakon godinu dana psihijatar ga je otpustio kao izlijeenog, tako da se mogao vratiti na posao. Schreber je tada bio jako zahvalan psihijatru, a jo vie njegova ena, koja je u profesoru Flechsigu gotovo oboavala onog koji joj je ponovno poklonio njezina mua, te je zbog toga njegova slika godinama stajala na njezinu radnom stolu. Schreber je sa svojom enom proivio osam zdravih, sretnih i radom ispunjenih godina. Tijekom cijelog tog vremena morao je esto vidjeti Flechsigovu sliku na radnom stolu svoje ene, i mora da ga je ona jako zaokupljala, iako toga nije bio svjestan. Jer, kad se ponovno razbolio i kad su ga, razumljivo, ponovno odveli Flechsigu, koji se ve jedanput pokazao dobrim, pokazalo se da je lik psihijatra u Schreberovu duhu poprimio vrlo opasne dimenzije. Moda je Schreber, koji je kao sudac i sam posjedovao odreeni autoritet, potajno bio ikivan na psihijatra zato to je godinu dana bio u njegovoj vlasti. No, sada ga je sigurno mrzio zato to je ponovno pao u njegovu vlast. U njemu se stvorilo uvjerenje da ga Flechsig eli ubiti ili da mu eli oduzeti duu. Ideja da je mogue zagospodariti neijom duom pradavna je i rairena po cijelom svijetu. Na taj na in ovjek prisvaja duhovne snage pogo enoga i produava svoj ivot. Iz astohleplja i elje za vlau Flechsig je s Bogom skovao urotu i pokuao ga uvjeriti u to da dua jednog Schrebera nije vana. Moda se ak radilo o starom suparnitvu izmeu obitelji Schreber i Flechsig. Vjerojatno je neki lan obitelji Flechsig iznenada poeo osjeati da je neki lan obitelji Schreber njegovima oduzeo poloaj. Zato se urotio s elementima bojih carstava, s time da se Schreberovima uskrati izbor odreenih zanimanja koja bi ih mogla dovesti u blisku vezu s Bogom. Takvo je zanimanje bilo zanimanje psihijatra; s obzirom na znaenje ivaca kao stvarne supstancije od koje se sastoji Bog i sve druge due, bilo je jasno kakvu je mo imao psihijatar. Zato je dolo do toga da nijedan Schreber nije bio psihijatar, a jedan Flechsig jest; sada su urotnici imali otvoren put do oduzimanja due; Schreber je bio u vlasti ubojice svoje due. Moda je korisno ve ovdje ukazati na znaenje urota za paranoika. Urote ili zavjere su kod njih stalno na dnevnom redu, i moemo biti sigurni da emo naii na sve to zvui barem priblino slino. Paranoik se osjea opkoljenim. Njegov se glavni protivnik nee nikada zadovoljiti time da ga napadne sam. Uvijek e nastojati

pokrenuti protiv njega neku pakosnu hajku te je u pravom trenutku nahukati na njega. lanovi hajke su najprije prikriveni, a mogu biti svugdje. Prave se bezazlenima i nedunima, kao da ne znaju na to vrebaju. No, paranoik ih moe raskrinkati zahvaljujui svojoj pronicljivosti. Kamo god segne rukom, izvlai jednog urotnika. Hajka je uvijek tu, ak i onda kad ne laje; njezine su namjere nepromjenljive. Kad ih neprijatelj jedanput pridobije za sebe, oni ostaju ono to jesu, njegovi vjerni i odani psi. On moe raditi s njima to hoe. Na uzici svoje pokvarenosti on ih vrsto dri u ruci i na velikoj udaljenosti. On njima upravlja kako mu to odgovara i poziva ih najradije tako da u velikom mnotvu navale na rtvu sa svih strana istodobno. Kad je skovana ta urota protiv Schrebera, kako se stvarno odvijala borba protiv njega? Kakve su ciljeve imali urotnici i to su poduzeli da bi ih ostvarili? Njihov pravi i najvaniji cilj, koji, meutim, nije bio i jedini, bilo je unitenje njegova razuma. Trebalo ga je uiniti ludim. Trebalo je da on toliko oboli na ivce da djeluje kao zauvijek neizljeiv. to je moglo vie pogoditi ovjeka njegova duha? Njegova je bolest poela munom nesanicom. Bilo je uzaludno isve to se protiv nje poduzimalo. Od samog je poetka, misli Schreber, postojala namjera da mu se omete san, da ga nesanica dovede do ivanog sloma. U tu je svrhu na njega puteno bezbroj zraka. One su najprije dolazile od profesora Flechsiga; no onda su se za njega poele sve vie zanimati i due umrlih koje jo nisu prole proces proien ja, iskuenike due, kako ih naziva Schreber, i prodirale su u njega kao zrake. U tome je sudjelovao i Bog. Sve su mu te zrake neto govorile, ali tako da ih drugi nisu mogli uti. To je nalikovalo na molitvu koju ovjek izgovara u sebi, ne izgovarajui glasno rijei od kojih se ona sastoji. Neugodna je razlika bila u tome da rijei takve molitve ovise o vlastitoj volji, dok zrake, koje mu se nameu izvana, govore ono to one ele. Mogao bih spomenuti stotine, ako ne i tisue imena onih koji su sa mnom komunicirali kao due... Sve su mi te due govorile kao 'glasovi' i nijedna nije znala za prisutnost drugih. Svatko moe prosuditi kakvu je to nerazmrsivu zbrku izazvalo u mojoj glavi... Zbog svoje sve vee nervoze i na taj nain poveane privlane snage privlaio sam sve vei broj dua umrlih, koje su se onda rasplinjavale na mojoj glavi ili u mom tijelu. Taj je proces u mnogo sluajeva zavravao tako da su due jo kratko vrijeme ivjele na mojoj glavi kao takozvani 'mali ljudi' siuna stvorenja u ljudskom obliku, ali visoka svega jedan milimetar i da su onda potpuno nestale... U mnogo su mi sluajeva spominjale zvijezde ili sazvijea s kojih su dole ili 'pod kojima su visjele'... Bilo je no i u kojima su due na koncu kapale s moje glave kao stotine, ako ne i tisu e 'malih ljudi'. Pri tome sam ih stalno upozoravao da mi se ne priblie, jer sam nakon prijanjih zbivanja poznavao beskona -

366

Masa i mo

Sluaj Schreber

367

no veliku, privla nu snagu svojih ivaca, dok bi due uvijek najprije smatrale moju opasnu privla nu snagu nevjerojatnom. Due su me nazivale 'vidovnjakom', tj. ovjekom koji vidi duhove i s .njima komunicira. U stvari, od postanka svijeta vjerojatno nije bilo nijednog sluaja kao to je moj, naime toga da ovjek nije samo u stalnoj vezi s pojedinim duama mrtvih, ve sa svim duama i sa samom boanskom svemoi. Oigledan je masovni karakter tih procesa za Schrebera. Svemir je naseljen duama mrtvih sve do najudaljenijih zvijezda. Svima js njima odreeno mjesto na kojem borave, ova ili ona zvijezda. Iznenada Schreber zbog svoje bolesti postaje njihovo sredite. Unato upozorenjima one se guraju prema njemu. Njegova privlanost postaje neodoljiva. Mogli bismo rei da ih je on okupio oko sebe kao masu i, budui da je rije kao to smo naglasili o sveukupnosti svih dua, one predstavljaju najveu masu koja se uop e moe zamisliti. No, one ne ostaju samo okupljene oko njega kao narod oko svog voe. Naprotiv, s njima se dogaa isto to narodi koji se okupljaju oko svog vo e shva aju tek postupno, tijekom godina: da oni uz njega postaju sve manji. im su stigli do njega, brzo se smanjuju na veliinu od nekoliko milimetara, i na taj nain najuvjerljivije izraavaju stvarni odnos meu njima: on je, u usporedbi s njima, div; oni se kao siuna stvorenja oko njega trude. Ali, ni to nije sve: veliki ih ovjek guta. One doslovce ulaze u njega i onda potpuno nestaju. On djeluje na njih razorno. Privlai ih k sebi i okuplja, smanjuje ih i guta. Sve to su one bile, ide u korist njegovu t ijelu. Ne moe se re i da su dole da njemu uine neko dobro. U stvari su imale neprijateljske namjere; prvotno su ih poslali da mu pomute razum i da ga tako unite. No, on je bio dorastao upravo toj opasnosti. Sada, kad ih zna ukrotili, jako se ponosi svojom privlanom snagom. Na prvi nam se pogled Schreber u sferi svog ludila moe initi kao neki lik iz prolih vremena u kojima je vladalo vjerovanje u duhove, dok su due mrtvih ivima zujale oko uiju kao imii. To je kao da se on bavi poslom nekog amana, koji u tanine poznaje svjetove duhova, koji zna stupiti s njima u neposrednu vezu i upregnuti ih u sve mogue ljudske svrhe. Njemu je drago da ga nazivaju vidovnjakom. Meutim, vlast jednog amana nije ni priblino tako velika kao Schreberova. aman ponekad ima duhove u sebi. No, oni se ne rasplinjavaju, ve uvijek zadravaju svoju posebnu egzistenciju, i zna se da ih jedanput mora ponovno otpustiti. Nasuprot tome, kod Schrebera se oni potpuno rasplinjavaju i nestaju, kao da sami po sebi nisu nikad postojali. Njegovo je ludilo, pod krinkom zastarjelog poimanja svijeta koje pretpostavlja egzistenciju duhova, u stvari to an model politi ke mo i koja crpi hranu iz mesa i od nje se sastojii. Svaki pokuaj pojmovne analize moi moe samo nakoditi jasnoi Schreberova nazora. U njemu su sadrani svi realni odnosi: snana i trajna privlanost pojedinaca koji se trebaju oku-

piti u masu, njihova sumnjiavost, njihovo obuzdavanje, koje se postie smanjivanjem, njiihovo rasplinjavanje u vlastodrcu, koji svojom linou, svojim tijelom predstavlja politiku mo; njegova veliina, koja se na taj nain mora neprestano obnavljati; ,i, napokon, posljednja i vrlo vana stvar, koju do sada jo nismo spomenuli, jest osjeaj katastrofalnog, koji je povezan s time, ugroavanje svjetskog reda koje proizlazi upravo iz te osobne privla nosti, koja se neoekivano i naglo poveava. U Sjeanjima ima obilja dokaza za taj osjeaj. Ima neeg velianstvenog u Schreberovim vizijama propasti svijeta; ovdje treba najprije spomenuti jedno mjesto koje je po svojoj privlanoj snazi .neposredno povezano s duama. Due koje masovno kaplju na nja-ga sa zvijezda, svojim ponaanjem dovode u opasnost i sama nebeska tijela od kojih potjeu. ini se da se zvijezde zapravo sastoje od tih dua; ako velik broj dua pobjegne da bi stigao do Schrebera, onda se zvijezde raspadaju. Sa svih su strana stizali Hiobovi glasnici s vijeu da je morala nestati ova ili ona zvijezda, ovo ili ono sazvdjee; uskoro su javili da je i Venera preplavljena, a ubrzo i da ,se .mora napustiti cijeli sunev sistem, a zatim da se Kasiopeja cijelo sazvijee mora stegnuti u jedno jedino sunce, pa da se moda jo daju spasiti samo Vlaii. Schreberova zabrinutost za ouvanje nebeskih tijela bila je samo jedan aspekt njegova osjeaja katastrofalnih zbivanja. Mnogo je vanija bila jedna druga injenica, kojom je poela njegova bolest. Ona se nije odnosila na due umrlih, s kojima je on, kao to znamo, bio u neprestanoj vezi, ve se odnosila na njegove blinje. Njih, naime, vie uope nije bilo: cijelo je ovjeanstvo propalo. Schreber je sebe smatrao jedinim preostalim pravim ovjekom. Malobrojne ljudske likove koje je jo uvijek viao, svog lijenika, uvare bolnice ili drage pacijente smatrao je pukim prividom. Oni su bili povrno skrpani ljudi, koje su mu lano prikazivali samo zato da ga zbune. Dolazili su kao sjene ili slike i ponovno se rasplinjavali te ih on, naravno, nije shva ao ozbiljno. Svi su pravi ljudi ve propali. Jedino je jo on bio iv. Ta mu injenica nije bila otkrivena u pojedinanim vizijama, a na njeno mjesto nisu dola suprotna miljenja; on je godinama vrsto vjerovao u to. To je uvjerenje proimalo sve njegove vizije propasti svijeta. Mislio je da su cijela Flechsigova .klinika a zajedno s njom i grad Leipzig iskopani iz zemlje i preseljeni na neko nebesko tijelo. Glasovi koji su s njim razgovarali ponekad su ga pitali da li Leipzig postoji. Jedna od njegovih vizija odvela ga je liftom u dubinu zemlje. Tom je prilikom proao kroz sva geoloka razdoblja sve dok se iznenada nije naao u umi od kamenog ugljena. Kad je privremeno napustio lift, tumarao je kao po nekom groblju d preao preko grobova gdje su leali stanovnici Leipziga, i preko groba

368

Masa I mo

Sluaj Schreber

369

svoje vlastite ene. Ovdje treba spomenuti da je njegova ena jo bila iva i da ga je stalno posjeivala u bolnici. Schreber je zamiljao na razliite naine kako je dolo do propasti ovjeanstva. Pomiljao je na smanjenje suneve topline zbog velike udaljenosti Sunca te, u vezi s time, na nastanak ledenog doba. Pomiljao je na potres: reeno mu je da je veliki potres u Lisabonu bio povezan sa sluajem jednog vidovnjaka, koji je bio slian njegovu sluaju. Vijest o pojavi arobnjaka, naime profesora Flechsiga, u modernom svijetu i iznenadni nestanak Schrebera, linosti koja je u svakom sluaju bila poznata u irim krugovima, izazvala je stravu i uas meu ljudima i razorila temelje religije. Proirila se sveopa nervoza i nemoral, i ovjeanstvo su pogodile stravine poasti. Bile su to guba i kuga, dvije bolesti za koje Evropljani vie gotovo nisu ni znali. On je na svom vlastitom tijelu zamijetio simptome kuge. Ona se pojavljivala u razliitim oblicima. Postojala je plava, smea, bijela i crna kuga. Meutim, dok su ljudi poumirali od svih tih uasnih poasti, sam je Schreber ozdravio zahvaljujui povoljnom utjecaju zraka. Moramo, naime, razlikovati dvije razliite vrste zraka, tetne i ljekovite-. Prve su nosile u sebi mrtvake otrove ili druge raspadnute tvari i unosile u tijelo klicu bolesti ili su u njemu imale neko drugo razorno djelovanje. Ljekovite ili iste zrake ponovno su izlje-ile ono to su izazvale tetne zrake. ovjek stjee dojam da te katastrafe nisu snale ovjeanstvo sasvim protiv Schreberove volje. ini se, naprotiv, da je on zadovoljan to su napadi profesora Flechsiga, kojima je bio izvrgnut, doveli do takvih uasnih posljedica. Cijelo je ovjeanstvo kanjeno i istrijebljeno zato to se netko usudio biti protiv njega. No, sada ga ljekovite- zrake tite od djelovanja poasti. Schreber ostaje kao jedini preivjeli zato to to sam eli. On eli biti jedini preivjeli, koji stoji na ogromnom polju prekrivenom leevima svih drugih ljudi. U tom se ne pokazuje samo Schreber kao paranoik, ve se pokazuje i najdublje nastojanje svakog idealnog vlastodrca da nadivi sve druge. Vlastodrac alje sve druge u smrt zato da bi sam bio poteen od nje: on je odvraa od sebe. Ne samo da je ravnoduan prema smrti drugih ve ga sve nagoni na to da izaziva masovnu smrt. On osobito posee za tim radikalnim sredstvom kad se dovede u pitanje njegova vlast nad ivima. Cim se pone osjeati ugroenim, njegova se strast za tim da sve pred sobom vidi mrtve, ne moe vie ukrotiti nikakvim racionalnim razmatranjima. Moglo bi se prigovoriti da je takvo politiko- shvaanje Schrebera neumjesno. Da su njegove apokaliptine vizije vjerske prirode. Da on uope ne pretendira na vlast nad ivima; da je vlast vidovnjaka po svom karakteru potpuno drukija. Da mu se zbog toga to njegovo ludilo poinje predodbom da su svi ljudi mrtvi i poginuli, ne moe pripisati elja za moi u ovozemaljskom smislu.

Ubrzo emo pokazati kakvu zabludu sadri taj prigovor. Kod Schrebera emo nai politiki sistem koji nam se ini strano poznatim. No, prije nego to ga opiemo, treba rei neto o .njegovu shvaanju boanske vlasti. Sam je Bog bio taj, smatra Schreber, koji je odredio cjelokupni pravac politike koja se vodila protiv mene .... Bog je u svako doba mogao unititi ovjeka koji mu je bio nepoudan udarcem groma ili tako da poalje na njega neku smrtonosnu bolest... Cim je dolo do sukoba bojih interesa i interesa pojedinih ljudi ili grupa ljudi, moda ak cijelog stanovnitva neke planete, morao se u Bogu, kao u svakom drugom ivom biu, probuditi nagon za samoodranjem. Sjetimo se Sodome i Gomore!... Bilo bi nezamislivo da Bog bilo kojem pojedincu uskrauje blaenstvo koje mu pripada, zato to svako proirenje predvorja neba slui poveanju njegove moi i jaanju utvrda koje tite od opasnosti izazvanih njegovim pribliavanjem ljudima. Pod pretpostavkom da se ljudi ponaaju u skladu sa svjetskim redom, ne bi uope moglo doi do sukoba Bojih interesa i interesa pojedinaca.- injenica da je u njegovu sluaju unato svemu dolo do takvog sukoba interesa, predstavlja jedinstven sluaj u svjetskoj povijesti, koji se vie nikada ne e ponoviti. On govori o ponovnom uspostavljanju Boje samovlade na nebu, o nekoj vrsti saveznitva Flechsigove due s dijelovima Boga-, koji su okrenuli svoje neprijateljstvo protiv njega; tako nastali obrat stranakih odnosa u biti se ouvao sve do dananjeg dana. Schreber spominje (kolosalne snage na strani Boje svemoi i beznadni otpor na svojoj strani. Izraava sumnju da su se ovlaenja profesora Flechsiga kao upravnika jedne Boje provincije proirila na Ameriku. ini se da isto to vrijedi za Englesku. Spominje se jedan beki psihijatar koji je, ini se, neka vrsta predstavnika Bojih interesa u jednoj drugoj Bojoj provinciji, naime u slavenskim podrujima Austrije. Izmeu njega i profesora Flechsiga rasplamsala se borba za prevlast. Iz ovih citata, koji su uzeti iz potpuno razli itih dijelova knjige, dobivamo potpuno jasnu sliku Boga: on nije nita drugo nego vlastodrac. Njegovo carstvo ima svoje provincije i stranke. Boji interesi, kako ih kratko i jetko naziva Schreber, imaju za cilj poveanje njegove moi. To je jedini razlog zato on nijednom ovjeku ne bi uskratio blaenstvo koje mu pripada. Bog uklanja one koji su mu nepoudni. Neosporno je da taj Bog sjedi kao pauk usred mree svoje politike. A on nje do Schreberove vlastite politike samo je jedan korak. Moda treba unaprijed rei da je Schreber odrastao u staroj protestantskoj tradiciji Saske i da je s nepovjerenjem gledao na sva katolika obraenja. Njegova se prva izjava o Nijemcima odnosi na pobjedonosni rat iz 1870/71. Schreber tvrdi da je dobio prilino sigurne znakove da je teoka zima godine 1870/71. bila boja odluka da se ratna srea okrene

370

M as a i mo

Slu aj Schreber

371

Nijemcima. No, Bog je slab i prema njemakom jeziku. Za vrijeme svog proiavanja due ue od Boga osnovni jezik kojim on sam govori, naime donekle arhaian ali soan njemaki. To ne znai da je blaenstvo namijenjeno samo Nijemcima. Meutim, unato tome, Nijemci su u novo doba od reformacije, moda ve od seobe naroda izabrani Boji narod, ijim se jezikom Bog slui zato to ga najvie voli. Tijekom povijesti izabrani su Boji narodi bili, po redu, stari Zidovi, onda stari Perzijanci, potom Grci i Rimljani i na-posljetku Nijemci kao moralno najvredniji narod u svakom pojedinom razdoblju. Razumljivo je da je taj izabrani njemaki narod izloen opasnostima. Na prvom se mjestu nalaze makinacije katolika. Sjeamo se stotina, ako ne i tisua imena koje bi Schreber mogao spomenuti, sve samih dua koje su kao zrake bile s njim u vezi i neto mu govorile. Kod mnogih nosilaca ovih imena vjerski je interes bio u prvom planu, a posebno je meu njima bilo mnogo katolika koji su oekivali irenje katolicizma, osobito prijelaz Saske i Leipziga na katolicizam; ovamo spadaju Sv. upnik u Leipzigu, 14 lajpcikih katolika- (vjerojatno neko katoliko udruenje), jezuitski pater S. u Dresdenu, kardinali Rampolla, Galimberti i Casati, sam papa i bezbrojni redovnici i .opatice; jednom je prilikom dolo odjedanput 240 benediktinaca pod vodstvom svog patera te su kao due uli u moja glavu i tamo propali-. Meutim, meu duama se nalazio i jedan beki psihijatar, preobraeni idov i slavofil, koji je pomou Schrebera elio slavenizirati Njemaku i istodobno u njoj utemeljiti idovsku vlast. Kao to vidimo, Schreber nam ovdje predstavlja cijeli katolicizam. Ne samo obine vjernike, koji ,se u Leipzigiu okupljaju u zlokobnim drutvima, ve je tu zastupljena cijela crkvena hijerarhija. Spominje se jedan jezuitski pater i time podsjea na sve opasnosti koje su povezane s imenom jezuita. Kao najvii crkveni monici pojavljuju se tri kardinala s lijepim talijanskim imenima i papa osobno. Redovnici i opatice pojavljuju se u gomili. Cak i zgrada u kojoj Schreber ivi vrvi od njih kao od gamadi. U jednoj viziji, koju nisam spomenuo, Schreber je vidio kako se enski odjel Sveuiline psihijatrijske klinike jedanput preureuje u samostan za opatice, a drugi put u katoliku kapelu. U prostorijama pod krovom klinike sjede milosrdne sestre. Najimpresivnija je procesija od 240 be~ nediktinaca pod vodstvom jednog patera. Nijedan oblik samoprikazivanja nije toliko prikladan za katolicizam kao procesija. Zatvorena grupa redovnika predstavlja kao kristal mase sve katoli ke vjernike. Pogled na procesiju budi u promatraima njihovu vlastitu latentnu vjeru, tako da odjednom osjete elju da joj se pridrue na zaelju. Tako se povorka poveava obuhvaajui sve one pored kojih prolazi, te bi zapravo morala postati beskrajna. Progutavi one pored kojih prolazi, Schreber simboliki staje na kraj cijelom katolicizmu.

U nemirnom, ranom razdoblju njegove bolesti, koje Schreber naziva svetim dobom, posebno se istie svojim intenzitetom jedno razdoblje od otprilike 14 dana, razdoblje prvog Bojeg suda. Kod prvog <se Bojeg suda radilo o nizu vizija, koje su dolazile jedna za drugom, dan i no, i koje su se temeljile na jednoj opoj drutvenoj ideji-. Jezgra te ideje bila je sutinski politika, iako zaotrena na mesijanski nain. Zbog sukoba izmeu profesora Flechsiga i Schrebera dolo je do krize opasne po ouvanje Bojih carstava. Iz tog razloga Nijemci, osobito evangelistika Njemaka, nisu mogli zadrati svoju vodeu ulogu izabranog naroda. Oni e moda ak pri zauzimanju drug'h nebeskih tijela naseljenih planeta ostati praznih aka, ako se u njema kom narodu ne pojavi neki junak koji e stalno dokazivati svoju vrijednost. Taj je junak trebao biti as sam Schreber as netko drugi, koga je on morao imenovati. Na navaljivanje glasova Schreber je spomenuo imena nekoliko istaknutih ljudi, koji su mu se inili pogodnim za junaka u takvoj borbi. Meu osnovnim mislima pravog Bojeg .suda nalazilo se irenje katolicizma, idovstva i slavenstva. Na njega su imale presudan utjecaj odreene ideje o tome u to e se sve pretvoriti u nekoj buduoj seobi dua. Bile su mi namijenjene, jedna za drugom, uloge... 'jezuitskog uenika u Osseggu', 'jednog gradona elnika u Klattauu', jedne 'alzake djevojke koja mora braniti svoju krepost od uspjenog francuskog oficira' i, na koncu, "uloga mongolskog princa'. inilo mi se da otkrivam odreenu povezanost izmeu svih tih proroanstava i cjelokupne slike koja je proizlazila iz drugih vizija ... Svoju sam predodreenost za jezuitskog uenika u Osseggu, gradonaelnika u Klattauu i za alzaku djevojku u opisanoj situaciji shvatio kao proroanstvo da je protestantizam ve podlegao ili da e tek podlei katolicizmu a da je njema ki narod podlegao ili da e tek podlei u borbi sa svojim romanskim i slavenskim susjedima; i, na koncu, izgledi na to da postanem mongolski princ uinili su mi se kao nagovjetaj toga da se sada, poto su se svi arijski narodi pokazali neodgovarajuim kao stupovi boanskih carstava, mora potraiti utoite u nearijskim narodima. Schreberovo sveto doba pada u godinu 1894. On voli davati tone oznake mjesta i vremena. Postoje vrlo precizni podaoi za razdoblje prvog Bojeg suda. est godina kasnije, 1900. godine, kad se njegovo ludilo ve smirilo i uvrstilo, Schreber se dao na pisanje svojih Sjeanja. Godine 1903. ti su zapisi objavljeni kao knjiga. Ne moemo porei da je nekoliko desetljea kasnije njegov politiki sistem dosegao velike asti. On je, u neto sirovijem i manje uenom obliku, postao credo cijelog jednog naroda. Doveo je do osvajanja kontinenta pod vodstvom jednog mongolskog princa, a zamalo nije doveo do osvajanja cijelog svijeta. Na taj su nain Schrebarovi sljedbenici, i ne slutei, naknadno priznali njegove pretenzije. Od nas se ne moe oekivati to isto. Meutim neporeciva injenica

372

Masa ! mo

Sluai Schreber

373

o velikoj podudarnosti obaju sistema treba posluiti kao opravdanje za to to ovdje obraamo toliko panje jednom jedinom sluaju paranoje; jo nije sve reeno. Schreber je, istina, po mnogo emu ispred svog vremena. U to se vrijeme nije moglo pomiljati na zauzimanje naseljenih planeta. U tome jo nijedan narod nije ostao prikraen. No, on je ve tada doivljavao katolike, Zidove i Slavene kao neprijateljske mase i mrzio ih zbog same njihove egzistencije na isti lini nain kao i kasniji junak kojeg Schreber nije odredio. Njima kao masama bila je uroena nesavladiva tendencija rasta. Nitko nema tako izotreno oko za osobine mase kao paranoik ili vlastodrac, to se kao to moda ve sada moemo priznati svodi na isto. On je, da nazovemo obje osobe jednom jedinom zamjenicom, zaokupljen samo masama protiv kojih se eli boriti ili kojima eli vladati, a one svugdje imaju isto jednostavno lice. Zanimljivo je kako Schreber odreuje svoje budue egzistencije. Od pet egzistencija, koje nabraja, samo prva, koju smo gore izostavili, nema politi ki karakter. Slijede e ga tri egzistencije dovode na najspornije poloaje; on se uvla i meu jezuite kao njihov uenik, postaje gradonaelnik jednog grada u Bohmerwaldu, gdje se vode borbe izmeu Nijemaca i Slavena; kao njemaka djevojka nastoji obraniti Elzas od jednog uspjenog francuskog oficira; njezina je krepost zapanjujue slina rasnoj asti njegovih nasljednika. Meutim, najvie nam sigurno otkriva njegovo peto utjelovljenje u mongolskom knezu. Objanjenje koje za to daje jako podsjea na ispriku. Schreber se stidi ove nearijske egzistencije i opravdava je time da su arijski narodi zakazali. U stvari, spominjui mongolskog princa, on nema pred oima nikog drugog nego Dingis-kana. Sviaju mu se mongolske ele-kule, a njegova ljubav prema poljima leeva itaocu vie nije nepoznata. On odobrava ovaj manifestni nain ubijanja milijuna neprijatelja. O,naj tko ubije sve neprijatelje, nema vie neprijatelja i uiva gledajui ih kako bespomono lee u gomilama. ini se da se u sve te etiri egzistencije Schreber ponovno vratio. Najuspjeniji je bio kao mongolski princ. Iz ove detaljne analize jednog sluaja paranoje za sada sigurno proizlazi jedno: vjersko se proima s politikim, oni su nerazdvojni, spasilac svijeta i gospodar svijeta jesu jedna osoba. udnja za moi je jezgra svega. Paranoja je u doslovnom smislu te rijei bolest moi. Ispitivanje te bolesti u svim pravcima dovodi do tako jasnih i potpunih zakljuaka o prirodi moi, kakvi se ne bi mogli stvoriti ni na koji drugi nain. Ne smijemo se dati zbuniti injenicom da u sluaju kao to je Schreberov bolesnik u stvarnosti nikada nije dostigao udovini poloaj za kojim udi. Dosegli su ga drugi. Neki su od njih uspjeli spretno izbrisati tragove svog uspona i ouvati u tajnosti svoj potpuno izgraeni sistem. Neki su imali manje sree ili premalo vremena. Uspjeh je ovdje, kao i u svemu, ovisan iskljuivo o sluaju. Rekonstrukcija tih sluajeva pod krinkom zakonito-

sti njihova zbivanja naziiva se povijeu. Umjesto svakog velikog imena u povijesti moglo bi stajati stotinu drugih. I nadarenost i zloa iroko su rasprostranjeni u ovjeanstvu. Svatko ima apetit i stoji kao kralj na nepreglednim grobljima ivotinja. Savjesna analiza moi mora potpuno zanemariti uspjeh kao jedan od kriterija. Moraju se paljivo sakupiti i usporediti osobine i deformacije moi. Jedan duevni bolesnik koji je izop en, bespomoan i prezren proveo svoje dane u bolnici moe postati vaniji za ovjeanstvo nego Hitler i Napoleon, zahvaljujui spoznajama do kojih drugi dolaze preko njega, te mu objasniti njegovo prokletstvo i njegove gospodare.

Sluaj Schreber. Drugi dio

Urota skovana protiv Schrebera nije bila usmjerena samo na otmicu njegove due i unitenje njegova razuma. S njime su namjeravali uiniti jo neto, isto tako podlo: preobraziti njegovo tijelo u ensko. Kao enu su ga namjeravali silovati i onda ga -jednostavno ostaviti da lei i da se raspadne. Ta ga je ideja o preobraaju u enu neprestano zaokupljala tijekom godina njegove bolesti. Osjeao je'kako mu u tijelu odailjaju enske ivce kao zrake, i kako oni polako poinju prevladavati. Na poetku svoje bolesti na sve je mogu e na ine pokuavao sebi oduzeti ivot, da bi izbjegao takvo strano ponienje. Svaki put kad se kupao bio je zaokupljen predodbama o utapljanju. Traio je otrov. No, Schreberov oaj zbog toga to ga namjeravaju pretvoriti u enu nije bio kraj prie. Postupno se u njemu stvorilo uvjerenje da e upravo na taj na in osigurati opstanak ovjeanstva. Znamo da su svi ljudi stradali u uasnim katastrofama. On, jedini koji je preostao, mogao je kao ena donijeti na svijet novi rod. Za njega je kao otac njegove djece dolazio u obzir samo Bog. Morao je zadobiti Boju ljubav. Sjediniti ,se s Bogom znailo je veliku ast; njemu, bradatom bivem predsjedniku senata, vie se nije inilo sramotnim i poniavajuim da se za njega pretvori u enu, da se zavodljivo dotjera i da ga privue na sve enske naine. Tako bi se mogla onemoguiti Flechsigova urota. Zadobio je Boju naklonost; Svemoni, koji je osjeao da ga sve vie privla i lijepa ena Schreber, postao je na stanovit nain ovisan o Schreberu. Takvim je sredstvima, koja se drugima mogu initi sablanjivim, Schreber zaista uspio opiniti Boga. Bog se nije prepustio ovoj donekle sramotnoj sudbini bez otpora. On se stalno povla i od Schrebera; sigurno ga se eli potpuno osloboditi. Meutim, Schreberova je privlanost postala prevelika.

374

Masa i mo

Sluaj Schreber

375

U cijelim se Sjeanjima nalaze na raznim mjestima izjave koje se odnose na tu temu. Moda bi ovjek na prvi pogled doao u iskuenje da njegovu pomisao o preobraaju u enu nazove mitskom jezgrom njegova ludila. Razumljivo je da je upravo to probudilo najvei interes za Schrebera. Bilo je pokuaja da se taj sluaj, a onda i paranoja openito, objasne pomou potisnutih homoseksualnih sklonosti. To je najvea zabluda. Sve moe postati povod paranoje; meutim, bitna je struktura i sadraj ludila. U njemu presudnu ulogu uvijek igraju procesi mo i. ak bi i u sluaju Schreber, u kojem moda dosta toga ide u prilog spomenutom tuma enju, pomna analiza ovog aspekta, koja nije na cilj, dovela do prilinih sumnji. No, ak i pod pretpostavkom da je Schreber imao homoseksualne sklonosti, ini se da je posebna primjena tih sklonosti u njegovu sistemu vanija od njih samih. Schreber je uvijek smatrao sreditem svog -sistema napad na svoj razum. Sve to je vjerovao i poduzimao trebalo je posluiti obrani od tog napada. Da bi razoruao Boga, elio se pretvoriti u enu: biti ena znailo je ulagivanje i podvrgavanje Bogu; kao to drugi pred Bogom klee, tako mu je Schreber ponudio samoga sebe na uivanje. Da bi ga privukao na svoju stranu, da bi njime zagospodario, varkom ga je domamio u svoju blizinu. I tu ga sada svim sredstvima dri vrsto uza se. Rije je o zamrenosti za koju ne samo da nema nikakvih analogija iz ljudskog iskustva ve ona nikada nije bila predvi ena ni u svjetskom redu. Tko se, suoen s takvim odnosom, moe upustiti u neosnovana nagaanja o budunosti? Za mene je sigurno samo to da nikada ne moe doi do unitenja mog razuma, koje je Bog namjeravao postii. To mi je jasno ve godinama i time je uklonjena glavna opasnost koja mi je prijetila u prvoj godini moje bolesti. Ove rijei nalazimo u posljednjem poglavlju Sjeanja. ini se da se Schreber prili no smirio kad je napisao tu knjigu. injenica da ju je napisao do kraja, da su je drugi itali u rukopisu i bili njome impresionirani, vratila mu je vjeru u njegov razum. Preostalo mu je jo samo da prijee u protunapad i da tampanjem Sjeanja < knjigu uini dostupnom javnosti te da je, kao to se sigurno nadao, nagovori da prihvati njegovu vjeru. Na koji se nain vodila borba protiv Schreberova razuma? Ve znamo da su ga opsjedale bezbrojne zrake, koje su mu sve neto govorile. Meutim, koje su njegove konkretne duhovne sposobnosti i sigurnosti htjele unititi neprijateljske znake? Sto su mu govorile kad su govorile i to su zapravo napadale? Vrijedi posvetiti jo malo panje ovom procesu. Schreber se izvanredno ilavo usprotivio svojim neprijateljima. Njegov opis zraka i njegove obrane iscrpan je kao to samo moemo poeljeti. Taj opis moramo izdvojiti iz konteksta svijeta koji je sam stvorio, njegova ludila, kako to obino govorimo, i prevesti ga na na, jasniji jezik. Pri tome se nuno gubi neto od njegove specifinosti.

Tu treba najprije spomenuti njegovo prisilno razmiljanje, kako ga on sam naziva. Miran je samo kad govori glasno; oko njega vlada grobna tiina te ima osjeaj kao da se kree meu samim ivim leevima. ini se da su svi drugi ljudi, pacijenti i njegovatelji, potpuno izgubili sposobnost da izgovore i jednu jedinu rije. im zauti, u njemu se javljaju glasovi i prisiljavaju ga na neumorno razmiljanje. Time mu oni ele omesti san i mir. Oni mu neprestano govore, tako da ih ne moe preuti ni ignorirati. Izvrgnut je svemu to oni govore te se mora detaljno baviti time. Glasovi imaju razliite metode, koje primjenjuju naizmjence. Jedna od najomiljenijih bila je pitanje upueno izravno njemu: Na to sad mislite? Nije mu se dalo odgovarati na to pitanje. No, ako bi utio, onda bi oni odgovorili umjesto njega i rekli na primjer, Trebao bi misliti na svjetski red! Njemu se inilo da su takvi odgovori krivotvorene misli. Ne samo da su ga ispitivali na inkvizitorski nain, ve su ga eljeli prisiliti i na odreene tijekove misli. U njemu su budila otpor ve i pitanja koja su pokuavala prodrijeti u njegove tajne, a pogotovo odgovor koji su mu pripisivale njegove misli. Pitanje i zapovijed (ili nalog) bili su isto tako uplitanje u njegovu osobnu slobodu. Oboje su nam dobro poznati kao sredstva moi; Schreber se kao sudac i sam mnogo sluio tim sredstvima. Schreberova su ispitivanja bila raznolika i matovita. Sasluavali su ga, nametali mu misli, sastavili su katekizam od njegovih vlastitih reenica i izraza; kontrolirali su svaku njegovu misao i nisu dozvoljavali nijednoj da proe nezamijeena; ispitivali su to svaka rije za njega znai. U odnosu na te glasove Schreber nije imao nikakvih tajni. Sve se ispitivalo, dovodilo na svjetlo dana. On je bio objekt moi, kojoj je bilo stalo do toga da sve zna. Meutim, iako je mogao podnijeti toliko toga, u stvarnosti se nikada nije predao. Jedan oblik njegove obrane bilo je to da i sam vjeba kako da bude sveznajui. Dokazivao je sam sebi da mu dobro funkcionira pamenje; uio je napamet pjesme, glasno brojio francuski, nabrajao sve ruske gubernije i francuske departmane. Pod ouvanjem razuma Schreber je prvenstveno mislio na nepovredivost zalihe svog pamenja; najvanije mu je bilo da rijei ostanu netaknute. Nema nikakvih umova koji nisu glasovi: svijet je pun rijei. Vlakovi, ptice i teglenice govore. Kad on sam ne govori, kad uti, rijei odmah dolaze od drugih. Izmeu rijei nema niega. Mir na koji on misli i za kojim ezne ne bi bio nita drugo nego osloboenje od rijei. Meutim, mira nema nigdje. Sve to mu se dogaa, istodobno mu se priopava rijeima. I tetne i ljekovite zralke imaju dar govora te su ga prisiljene upotrebljavati, isto kao i on. Ne zaboravite da zrake moraju govoriti! Zna enje rijei za paranoika je neizrecivo. One se nalaze posvuda kao gamad; stalno su na oprezu. Spajaju se u svjetski red, koji ne ostavlja nita izvan sebe. Moda je najekstremnija tendencija paranoje tendencija potpu-

376

Masa ! mo

Slu aj Schreber

377

nog obuhva anja svijeta pomo u rije i, kao da je jezik aka i da svijet lei u njoj. To je aka koja se vie nikada ne otvara. No, kako se uspijeva zatvoriti? Ovdje moramo ukazati na strast za kauzalitetom, koja postaje sama sebi svrhom i koju u tom opsegu inae nalazimo samo kod filozofa. Nita se ne zbiva bez razloga, treba samo pitati za razlog. Razlog se uvijek pronalazi. Nepoznato koje nam se pribliava raskrinkavamo kao tajnu svojinu. Iza maske novog uvijek se nalazi neto staro, ovjek mora samo bez ikakva straha prozreti masku i strgnuti je. Obrazlaganje postaje strast koja se neprestano zadovoljava. Schreberu je potpuno jasan taj aspekt njegova prisilnog razmiljanja. Dok se gorko ali na ranije opisani proces, on u ovoj strasti za obrazlaganjem vidi neku vrstu protutee nepravdi koja ga je snala. U zapoetim se reenicama, koje se ubacuju u njegove ivce, osobito esto nalaze veznici ili priloke oznake koji izraavaju kauzalne odnose: samo zato to, zato to, zato to ja, osim ako. On mora dovriti te re enice kao i sve druge, i u tom smislu one na njega vre prisilu. No, one me prisiljavaju da mislim o mnogim stvarima pored kojih ovjek inae prolazi ne obraajui im panju, pa su tako pridonijele produbljenju mog razmiljanja. Schreber potpuno odobrava svoju strast za obrazlaganjem. Ona mu donosi veliko zadovoljstvo; zato nalazi uvjerljive argumente da bi je opravdao. Bogu preputa samo izvorni in stvaranja. Sve ostalo na svijetu povezuje lancem razloga koji je iskovao on sam, i tako ga pretvara u vlastitu svojinu. Meutim, strast za obrazlaganjem nije uvijek tako racionalna. Schreber susree ovjeka kojeg je esto viao te ga na prvi pogled prepoznaje kao gospodina Schneidera. To je ovjek koji se ne pretvara, koji se bezazleno izdaje za ovjeka koji je svima poznat kao takav. Meutim, Schreberu nije dostatan taj jednostavni proces prepoznavanja. On bi elio da iza njega ima netko drugi te se ne moe pomiriti s time da se iza gospodina Schneidera ne moe nai nita drugo. Schreber je nauen na raskrinkavanje; tamo gdje nema nikoga i nita to treba raskrinkati, Schreber ostaje bez uporita. Proces demaskiranja i raskrinkavanja ima fundamentalno znaenje za paranoika i ne samo za njega. Iz njega proizlazi i strast za kauzalitetom; svi su se razlozi prvotno traili u osobama. Ovdje valja pomno ispitati demaskiranje, o kojem smo ve govorili nekoliko puta u ovoj knjizi. Svakom je ovjeku sigurno poznata sklonost za tim da, na primjer na ulici, izmeu mnogih nepoznatih lica iznenada otkrije jedno koje mu se ini poznatim. Koliko se puta onda pokazuje da se radilo o greci; tobonji nam se znanac pribliava ili mi idemo u susret njemu: a to je netko koga jo nikada u ivotu nismo vidjeli. Nitko ne razmilja mnogo o toj zabludi. Neka sluajno sli na crta, dranje

glave, hod ili kosa bili su povod zabuni, te je objanjavaju. Meutim, dolazi vrijeme kad takve zabune postanu uestale. Svugdje vidimo jednog odreenog ovjeka. On stoji pred lokalima u koje elimo ui ili na prometnim uglovima ulica. Pojavljuje se vie puta na dan; to je, naravno, netko tko nas zaokuplja, koga volimo ili, moda jo ee, koga mrzimo. Znamo da se preselio u drugi grad, daleko preko mora. Unato tome mislimo da smo ga prepoznali. Zabluda se ponavlja, ne odustajemo od nje. Jasno je da tog ovjeka elimo nai iza drugih lica. Druge doivljavamo kao varku koja prikriva ono pravo. Mnogi su pogodni za tu varku, i iza mnotva njih slutimo samo jednog. U tom procesu ima neeg prisilnog to nam ne da mira: skidamo stotinu lica kao maske da bi se iza njih pojavilo ono koje nam je vano. Kad bismo morali definirati glavnu razliku izmeu tog jednog lica i stotinu njih, onda bismo morali re i: Stotinu njih nam je nepoznato, a to jedno nam je poznato. ini se da moemo prihvatiti samo ono poznato. No, ono se skriva, pa ga moramo traiti u nepoznatom. Kod paranoika se taj proces koncentrira i zaotrava. Paranoik pati od nesposobnosti preobraavanja koja potjee od njega samog ona je od svega naj nepromjenljivi ja te se otuda iri na sav drugi svijet. On je sklon vidjeti kao isto ak i ono to je stvarno razliito. On ponovno nalazi svog neprijatelja u naj razliiti j im likovima. Kad god nekome skine krinku, iza nje stoji njegov neprijatelj. Zbog tajne, koju nasluuje iza svega, i radi demaskiranja, za njega sve postaje maska. On se ne da zavaravati, on je taj koji uspijeva prozreti druge; mnotvo je jedno. to njegov sistem postaje kra i, to svijet postaje siromaniji prepoznatim likovima, te preostaje samo ono to spada u igru njegova ludila. Sve se moe utvrditi na isti na in i utvr uje se do (kraja. Na koncu nema vie ni ega osim njega i onoga ime on vlada. U sutini je ovdje rije o izvrnutom preobraaju. Proces raskrinkavanja ili demaskiranja moemo isto tako nazvati i izvrnutim preobraajem. Neto silom vraamo njemu samom, u odreeni poloaj, u odreeni stav, u kojem to elimo vidjeti, koji smatramo njegovim stvarnim i pravim stavom. Poinjemo kao promatrai; polazimo od promatranja drugih, koji se preobraavaju jedan u drugog. Moda ih kratko vrijeme promatramo kako nose maske; meutim, to ne odobravamo, to nam ne donosi nikakvo zadovoljstvo. Iznenada viknemo: Stoj! i zaustavljamo kratki, ivi proces. Raskrinkavanje! uzvikujemo, i svatko stoji pred nama onakav kakav zaista jest. A onda je dalje preobraavanje zabranjeno. Predstava je gotova. Prozreli smo maske. Taj obrnuti proces, proces raskrinkavanja, javlja se samo rijetko u istom obliku, zato to je uglavnom obojen oekivanjem neprijateljstva. Maske su htjele zavarati paraonika. Njihov preobraaj nije bio dezinteresiran. Njima je vanija od svega bili tajna. Sporedno je bilo u to su se pretvorile, to su trebale predstavljati; bitno je da se nikako nisu mogle prepoznati. Reakcija ugro-

378

Masa i mo

Sluaj Schreber

379

enoga, skidanje maske, postaje otra i pakosna; ona je bez sumnje tako estoka i impresivna da se lako previa preobraaj koji joj je prethodio. Schreberova nas -Sjeanja jako pribliavaju sutini stvari. On se prisjea poetka bolesti, kad se kod njega sve jo razvijalo. U prvoj godini svoje bolesti, u sveto doba, proveo je jedan ili dva tjedna u jednom malom privatnom ljeilitu, koje su glasovi nazivali avoljom kuhinjom. Bilo je to, kao to on veli, vrijeme najluih uda. Preobraaji i raskrinkavanja koja je tada doivio, davno prije nego to se njegovo ludilo uvrstilo i smirilo, najbolja su ilustracija spomenutih tvrdnji. Danju sam najvie boravio u zajednikoj drutvenoj prostoriji u koju su stalno dolazili i iz koje su stalno izlazili drugi tobonji pacijenti klinike. inilo se da je na mene morao posebno paziti jedan uvar, u kojem sam, kako sam vjerovao, po jednoj moda sluajnoj slinosti prepoznao slugu apelacionog suda, koji mi je za vrijeme mog rada u Dresdenu donosio spise kui. Usput reeno, on je imao naviku da tu i tamo oblai moju odjeu. Kao navodni ef klinike povremeno se pojavljivao uglavnom u veernje sate jedan gospodin koji me opet podsjeao na dr med. O., kojeg sam ja konzultirao u Dresdenu . . . U vrt klinike kroio sam samo jedanput na jednoj etnji. Tada sam vidio nekoliko dama, meu njima i suprugu pastora W. iz Fr., i svoju vlastitu majku i nekoliko gospode, meu kojima savjetnika apelacionog suda K. iz Dresdena, dodue s izoblieno poveanom glavom. Mogao bih shvatiti pojavu takvih slinosti u dva ili tri sluaja, ali ne i injenicu da su svi pacijenti klinike, dakle nekoliko desetaka ljudi, imali zna ajke ljudi s kojima sam u ivotu bio povezan. Kao pacijente vidio je samo neobine likove, meu njima ozloglaene momke u platnenim kutama ... Oni su se pojavljivali pri ulazu u drutvenu prostoriju, jedan za drugim, potpuno bez rije i, te su se isto tako bez rijei udaljavali a pri tome, kako se inilo, nisu zamjeivali jedan drugog. Pri tome sam svaki put vidio kako neki od njih za vrijeme svog boravka u drutvenoj prostoriji mijenjaju glave, ne naputaju i sobu, te kako na moje o i iznenada poinju hodati naokolo s drugom glavom. Broj pacijenata koje sam, bilo istodobno, bilo jednog nakon drugog, vidio u toru tako on naziva dvorini prostor kamo se izlazilo da se udahne malo zraka i u drutvenoj prostoriji, bio je neproporcionalan u odnosu na veliinu prostorija klinike. Uvjeren sam da je gotovo nemogue da svih etrdeset do pedeset osoba, koje su zajedno sa mnom izvodili u tor i koje su se na dani znak na povratku gurale na vrata klinike, ovdje moglo nai leaj za no . . . Prizemlje je uglavnom vrvjelo od ljudi. U jednom od likova u toru prepoznao je bratia svoje ene, koji se ubio ve 1887, i vrhovnog dravnog tuioca B., koji je uvijek za-

uzimao pogrbljeno-ponizno dranje kao pri molitvi i onda se nije micao iz tog poloaja. Drugi ljudi, koje prepoznaje, jesu jedan tajni savjetnik, jedan predsjednik senata, jo jedan savjetnik apelacionog suda, jedan advokat iz Leipziga, koji je bio njegov prijatelj iz mladosti, njegov neak Fritz i jedno prolazno ljetno poznanstvo iz Warnemundea. S prozora jedanput zamjeuje svog tasta na putu koji vodi do klinike. Uvijek se iznova dogaalo da vidim velik broj ljudi, jedanput aik nekoliko osoba, kako ulaze u sobu na uglu poto su prole kroz drutvenu prostoriju, u kojoj su onda morale nestati. Pri tome sam vie puta uo i karakteristino hroptanje koje je bilo povezano s rasplinjavanjem 'povrno preruenih mukih likova'. Za udili su me ne samo ljudski likovi ve i mrtve stvari. Iako sada, pri preispitivanju svojih sjeanja, pokuavam biti skeptian, ipak ne mogu izbrisati iz sjeanja odreene dojmove, prema kojima se preobrazila i odjea na tijelu ljudi koje sam vidio i hrana na mom tanjuru za vrijeme jela (npr. svinjsko peenje u telee peenje ili obrnuto). Ovaj je opis po mnogo emu zanimljiv. On vidi vie ljudi nego to ih tamo stvarno moe biti, i sve njih zajedno tjeraju u jedan tor. Dok je zajedno s njima, osjea se, kao to govori ovaj izraz, degradiran u ivotinju, a to je od svega to kod njega nalazimo jo najslinije doivljaju mase. Meutim, Schreber se, naravno, nikada ne gubi ak ni u toru pacijenata. On paljivo promatra igru preobraaja, dodue kritiki, ali zapravo ne neprijateljski. Cak se odjea i jelo mijenjaju. Najvie ga zaokupljaju njegova prepoznavanja. Svatko tko se pojavi u stvari je netko drugi koga je on prije dobro poznavao. On se brine za to da mu nitko ne ostane stvarno nepoznat. No, sva ta raskrinkavanja jo imaju relativno dobrohotan karakter. Jedino o glavnom uvaru, na jednom mjestu koje ovdje nismo spomenuli, govori s mrnjom. Prepoznaje mnoge vrlo razliite ljude, krug jo nije suen ni ekskluzivan. Umjesto da budu demaskirani, ljudi povremeno mijenjaju glave. Teko bi bilo zamisliti zabavniji i velikoduniji na in raskrinkavanja. No, Schreberovi doivljaji imaju samo rijetko taj obijesni i zabavni karakter. Jedna potpuno drukija vrsta vizija, koje je on ee imao u svoje sveto doba, vodi, vjerujem, neposredno do iskonske situacije paranoje. Kod paranoika je osnovni osjeaj osjeaj da je opkoljen hajkom neprijatelja koji ga ele uhvatiti. On najbolje dolazi do izraaja u vizijama oiju: paranoik svugdje, na sve strane, vidi oi, koje ne zanima nita osim njega, i to je njihovo zanimanje izuzetno opasno. Stvorenja kojima pripadaju te o i ele mu se osvetiti. Predugo ih je nekanjen prisiljavao da osjete njegovu mo ; ako je rije o ivotinjama, onda ih je potpuno nemilosrdno progonio te su mu se sada, kad im prijeti istrebljenje, potpuno neoekivano suprotstavi-

380

Masa 1 mo

Sluaj Schreber

381

le. Ovu iskonsku situaciju paranoje nalazimo u uvjerljivijem i nedvosmislenijem obliku u lova kim legendama mnogih naroda. Te ivotinje ne zadravaju uvijek lik koji imaju u ljudskim oima kao plijen. Od njih nastaju opasnija stvorenja, kojih se ovjek uvijek boji, i koja jo poveavaju njihov strah pribliavajui mu se, ispunjavajui njegovu sobu i zauzimajui njegov krevet. Sam je Schreber nou osjeao da ga opkoljavaju medvjedi. Jako je esto izlazio iz kreveta i u koulji sjedio na podu spavae sobe. Onda su mu medvjedolika stvorenja crni medvjedi s vremena na vrijeme zamjetno dizala ruke, koje je oslonio na pod iza svojih lea. Drugi crni medvjedi sjajnih o iju, vei i manji, sjedili su u blizini oko njega. Njegova je posteljina poprimila lik -bijelih medvjeda. Na veer dok je jo bio budan vidio je make sjajnih oiju na drveu u vrtu klinike. Meutim, nije ostalo na tim ivotinjskim hajkama. Schreberov glavni neprijatelj, psihijatar Flechsig, znao je na posebno podmukao i opasan nain stvoriti nebeske hajke protiv njega. Tu se radilo o specifi noj pojavi koju je Schreber nazvao podvajanjem due. Flechsigova se dua razdijelila da bi cijeli nebeski svod prekrila dijelovima due, tako da su boanske zrake na sve strane nailazile na otpor. inilo se da su preko cijelog nebeskog svoda napeti ivci, koji su predstavljali mehaniku zapreku boanskim zrakama; ti se ivci nisu mogli preskoiti. Nalikovali su na opkoljenu tvravu koja je zidinama i jarcima zatiena od napada neprijatelja. U tu se svrhu Flechsigova dua razdijelila na velik broj dijelova due; onda je neko vrijeme postojalo etrdeset do ezdeset takvih dua, meu kojima i mnogo sasvim malih. ini se da su se onda poele dijeliti i druge iskuenike due po uzoru na Flechsiga; one su postajale sve brojnije i ivjele, kako dolikuje pravim hajkama, jo samo za zasjede i prepade. Velik dio njih nije se bavio gotovo niim drugim nego pokretima zaobilaenja, manevrom iji se cilj sastojao u tome da se nadolazee boanske zrake napadnu s lea <i prisile na predaju. Veliki broj tih iskuenikih dijelova dua poeo je na koncu smetati i svemonom Bogu. Nakon to je Schreber ve uspio privui na sebe dobar dio tih dua, jednog je dana i svemogui Bog organizirao meu njima veliku raciju. Mogue je da je pri dijeljenju dua Schreber imao pred oima mnoenje stanica diobom, koje mu je, naravno, bilo poznato. Primjena tako nastalih gomila u nebeskim hajkama jedna je od najkarakteristinijih tvorevina njegova ludila. Zna enje neprijateljskih hajki za strukturu paranoje uop e se ne moe izraziti jasnije nego na ovom primjeru. Schreberov sloeni i vieznani odnos prema Bogu, politika dua ijom se rtvom osjeao, nije ga sprijeila da Boju svemo do-

ivi izvana kao neto jedinstveno, kao sjaj. U svim godinama svoje bolesti Schreber je imao taj doivljaj samo za vrijeme jednog neprekinutog niza dana i no i: bio je potpuno svjestan jedinstvenosti i vrijednosti tog dogaaja. Bog se pojavio jedne jedine noi. Dok je Schreber leao budan u krevetu bljetava slika Bojih zraka postala je vidljiva u njegovu duhu. Istodobno ga je uo kako govori. To nije bio tih apat, ve je neposredno pred prozorima njegove spavae sobe odzvanjao njegov snani bas. Nekoliko je dana poslije toga vidio Boga svojim pravim oima. Bilo je to sunce, ali ne onakvo kao to se obino javlja, ve okrueno srebrnastosjajnim morem zraka, koje je prekrivalo estinu ili osminu neba. Prizor je bio toliko prekrasan i velianstven da ga je bilo strah stalno u njega gledati te je nastojao skrenuti pogled s te pojave. A to mu je sjajno sunce neto govorilo. On taj sjaj nije doivio samo kod Boga, ve ponekad i na samome sebi, to s obzirom na njegovo znaenje i blisku povezanost s Bogom nije nikakvo udo. Glava mi je zbog masovnog pritjecanja zraka esto bila okruena svjetlucavom svjetlosti, slinom Isusovom svetokrugu kakav se prikazuje na slikama, samo neusporedivo bogatijem i sjajnijem: takozvanom krunom zraka. No, Schreber je jo intenzivnije prikazao taj sveti aspekt moi. Ona je dostigla savrenstvo u njegovu razdoblju nepominosti, s kojim emo se sada pozabaviti. Vanjski ivot koji je on vodio u to doba bio je neizmjerno jednolian. Dvaput na dan odlazio je u vrt u etnju. Inae je cijeli dan nepomino sjedio na stolcu za svojim stolom, te nije ak iao ni do prozora. Cak je i u vrtu rado sjedio uvijek na istom mjestu. Tu je apsolutnu pasivnost smatrao tako rei svojom vjerskom obvezom. Tu su predodbu izazvali u njemu glasovi koji su mu govorili. Ni najmanjeg pokreta! stalno su mu govorili glasovi. On je taj zahtjev objanjavao time da se Bog ne zna ophoditi sa ivim ljudima. Bog je bio nauen dolaziti u dodir samo s leevima. Zato se od njega zahtijevalo da se stalno ponaa kao le. Ta je nepominost bila pitanje samoodranja, ali i obveza prema Bogu: trebalo ga je osloboditi od nevolje u koju je dospio zbog iskuenikih dua. Doao sam do zakljuka da se gubici zraka poveavaju kad sam se ee kretao amo-tamo, ak i onda kad je u mojoj sobi bio propuh. Zbog pobonog straha koji sam onda jo osjeao prema boanskim zrakama i zato to nisam bio siguran da li stvarno postoji vjenost i ne bi li zrake iznenada mogle nestati, smatrao sam da je moj zadatak da sprijeim rasipanje zraka koliko god mogu. Bilo mu je lake da ne mie tijelo i da tako privue na sebe iskuenike due te da ih pusti da se na njemu rasplinu. Samo se tako mogla obnoviti Boja samovlada na nebu. Zato je on preuzeo na sebe

382

M as a i mo

Slu aj Schreber

383

nevjerojatnu rtvu da se tijekom vie tjedana i mjeseci suzdrava od bilo kakvih tjelesnih pokreta. Budui da se rasplinjavanje iskuenikih dua moglo najprije oekivati u snu, on se ak nije usudio promijeniti nou poloaj u krevetu. To Schreberovo ukruenje tijekom razdoblja od nekoliko tjedana i mjeseci spada u najudnije stvari o kojima pie. Njegova je motivacija dvostruka. To da se Schreber Bogu za ljubav mora ponaati tiho kao le, zvui naim modernim evropskim uima jo udnije nego to samo po sebi jest, uglavnom zbog naeg puritanskog odnosa prema lesu. Nai se obiaji brinu za to da se le brzo ukloni. Oko njega se ne podie mnogo vike zato to nas svijest o tome da e ubrzo poeti truliti, prisiljava da ne poduzimamo nita protiv toga. Malo ga dotjerujemo, nakratko izlaemo i kasnije onemoguavamo pristup do njega. Ma kako neki pogreb bio svean, sam se le uop e ne pojavljuje, i on je sveanost njegova zatajenja i prikrivanja. Da bismo razumjeli Schrebera, moramo se sjetiti egipatskih mumija, kod kojih se linost umrloga uva, njeguje i oboava u mrtvom tijelu. Bogu za ljubav Schreber se mjesecima ponaao kao mumija, a ne kao le; u ovom sluaju njegov vlastiti izraz za to nije najprikladniji. Drugi motiv njegove nepominosti, strah od rasipanja boanskih zraka, Schreber dijeli s bezbrojnim kulturama rairenim po cijelom svijetu, u kojima se izgradilo sakralno poimanje moi. On sam sebe doivljava kao posudu u kojoj se postupno skuplja boanska esencija. Svaka i najmanja kretnja moe dovesti do toga da je prolije, te se zbog toga uope ne smije micati. Vlastodrac uva mo kojom je ispunjen: bilo da je doivljava kao bezlinu supstanciju koja bi mogla iz njega istei, bilo da neka via instancija od njega oekuje takvo tedljivo ponaanje kao in potovanja. On e se polako ukrutiti u poloaju koji mu se ini najpogodnijim za ouvanje njegove dragocjene supstancije; svako odstupanje je opasno i mora ga ispuniti zabrinutou. Za njegov opstanak jami savjesno izbjegavanje odstupanja. Neki od tih stavova su zahvaljujui svojoj jednoobraznosti tijekom stoljea postali uzorni. Politika struktura mnogih naroda ima jezgru u ukruenom i tono propisanom dranju pojedinca. I Schreber se pobrinuo za jedan narod, u kojem, dodue, nije vaio za kralja, ali ipak za -narodnog sveca. Na nekoj udaljenoj planeti je u stvari uinjen pokuaj stvaranja novog ljudskog svijeta od Schreberova duha. Ti su novi ljudi bili fiziki mnogo manji od naih ovozemaljskih ljudi. Oni su, unato tome, uspjeli dostii zavidnu kulturnu razinu te su, u skladu sa svojim malim rastom, drali manju vrstu stoke. Sam Schreber im je, navodno, postao -narodni svetac kao predmet tovanja kakvo se iskazuje Bogu, tako da je njegovo dranje tijela bilo vano za njihovu vjeru. Ovdje jasno dolazi do izraaja uzornost odreenog dranja, koje treba shvatiti sasvim konkretno i fiziki. Ne samo da su ti ljudi

na injeni od njegove supstancije, ve njihova vjera ovisi o njihovu dranju. Kao to smo vidjeli, Schreberov je razum tijekom njegove bolesti morao pretrpjeti najrafiniranije nesre e. No, teko je opisati i zahvate uperene protiv njegova tijela. Od toga nije ostao poteen nijedan dio njihova tijela. Zrake nisu zaboravljale ni previale nita na njemu, doslovce je sve dolazilo na red. Djelovanje njihova zahvata nastupalo je tako iznenadno i neo ekivano da ga je mogao smatrati jedino udom. Tu su bile najprije pojave povezane s njegovim buduim preobraajem u enu. On ih je prihvatio te im se vie nije opirao. No; i pored toga je nevjerojatno ono to se s njime dogaalo. U plua su mu poslali plunu glistu. Rebra su mu bila privremeno smrskana. Umjesto njegova zdravog, prirodnog eluca jedan mu je beki psihijatar stavio u tijelo mnogo slabiji idovski eludac. Njegov je eludac openito imao vrlo promjenljivu sudbinu. esto je ivio bez eluca te je uvaru izriito objasnio da ne moe jesti zato to nema eluca. Kad je unato tome jeo, jelo se slijevalo u trbunu upljinu i na bedra. Meutim, on se naviknuo na to stanje te je i kasnije bezbrino jeo bez eluca. Jednjak i crijeva su mu esto bili rastrgani ili nestali. A dijelove grkljana je vie nego jedanput pojeo zajedno 5 hranom. Pomou malih ljudi, koje su mu stavili u stopala, pokuavali su mu ispumpati lenu modinu, tako da mu je na etnjama u vrtu isparivala iz usta u obliku pare. Cesto je imao osjeaj da mu je cijelo tjeme postalo tanje. Kad je svirao klavir ili pisao, pokuavali su mu ukoiti prste. Neke su due poprimale oblik malih ljudskih likova, ne veih od nekoliko milimetara, i radile svoje na najrazliitijim dijelovima njegova tijela, djelomice u njemu, a djelomice izvana. Neke su od njih bile zaokupljene otvaranjem i zatvaranjem njegovih oiju: stajale su iznad oiju u obrvama i otuda mu po elji dizale i sputale o ne kapke pomou finih niti nalik na pauinu. Mali su ljudi tada gotovo uvijek bili okupljeni u velikom broju na njegovoj glavi. Oni su se doslovce etali po njegovoj glavi, uvijek spremni znatieljno otrati tamo gdje je bilo na pomolu neko novo unitavanje. Cak su sudjelovali u njegovim obrocima uzimajui siuan dio jela koje je on jeo. Bolnim apscesom kostiju u podruju peta i u stranjici pokuali su mu onemoguiti sve, hodanje i stajanje, sjedenje i leanje. Nije imao mira ni u kojem poloaju i ni u kakvom kretanju: kad je hodao, pokuali su ga prisiliti da legne, a kad je leao, pokuali su ga ponovno podii .s leaja. inilo se da zrake ne shvaaju da ovjek koji stvarno postoji mora negdje biti. Kod tih se pojava moda moe utvrditi neto zajedniko: rije je o prodiranju u njegovo tijelo. Ovdje vie ne vai fizikalno na elo o neproninosti tijela. Isto onako kao to se on eli svugdje proteg-

384

Masa 1 mo

Epilog

nuti, usred tijela zemlje, tako se sve protee usred njega i izvodi na i u njemu svoje nepodoptine. On esto govori o sebi kao da je nebesko tijelo; no, ak ni njegovo obino ljudsko tijelo nije sigurno. ini se da je vrijeme njegova protezanja, u kojem se javljaju njegove pretenzije, istodobno i vrijeme u kojem je on izloen prodiranju. Kod .njega su veliina i progonjenost usko povezani, i oboje se izraava u njegovu tijelu. No, budui da je unato svim napadima jo uvijek bio iv, u njemu se stvorilo uvjerenje da ga zrake i lijee. Zrake su ponovno preuzimale sve ne iste tvari iz njegova tijela. Mogao je sebi priutiti da bezbrino jede i bez eluca. Zrake su u njemu izazivale klice bolesti i ponovno ih uklanjale. Zato se u njemu stvara sumnja da je cilj svih tih napada na njegovo tijelo to da ga uine neranjivim. Njegovo mu tijelo treba dokazati to sve moe podnijeti. to su ga vie unitavali i potresali, to je sigurniji na koncu ostajao. Schreber je poeo sumnjati u to da je uope smrtan. to je bio najja i otrov u usporedbi s povredama koje je pretrpio? Ako padne u vodu i utopi se, onda e vjerojatno oivjeti, ime e se ponovno podsta i rad srca i optok krvi. Ako metkom prosvira sebi glavu, mogu se obnoviti uniteni unutranji organi i dijelovi kostiju. Na koncu, ivio je dugo vremena bez ivotno vanih organa. Sve mu je ponovno izraslo. Ni prirodne ga bolesti nisu mogle ugroziti. Nakon mnogih mu nih tjeskoba i sumnji kod njega se onaj snani nagon za neranjivou pretvorio u neosporno dostignue. U tijeku ove knjige pokazali smo kako se taj nagon za neranjivou i strast za preivljavanjem stapaju jedno u drugo. Paranoik se i u tome pokazuje kao toan odraz vlastodrca. Oni se razlikuju samo po svom poloaju u vanjskom svijetu. Po svojoj unutranjoj strukturi oni su jedno te isto. Paranoik nam se moe initi impresivnijim zato to je sam sebi dostatan i to .se ne da pokolebati vanjskim neuspjehom. Miljenje svijeta mu ne zna i nita, a njegovo ludilo stoji samo protiv cijelog ovjeanstva. Sve to se dogaa, veli Schreber, -povezano je sa mnom. Ja sam za Boga postao ovjek openito ili jedini ovjek, oko ikojeg se sve okree, s kojim se mora povezati sve to se zbiva i koji sa svog gledita mora sve stvari povezati sa sobom.- Kao to znamo, njega je godinama zaokupljala ideja da su svi drugi ljudi propali i da je on stvarno jedini ovjek, a ne samo jedini koji je vaan. Ta je ideja tek postupno ustupila mjesto jednoj drugoj, smirenijoj ideji. Od jedinog ivog Schreber se pretvorio u jedinog vanog. Ne moemo se otrgnuti slutnji da se iza .svake paranoje, kao i iiza svake moi, krije ista dublja tendencija: ovjekova elja da druge ukloni s puta zato da bi on bio jedini ili, u blaem i esto priznatom obliku, njegova elja da se poslui drugima kako bi uz njihovu pomo postao jedini.

Rastvaranje preivjeloga

Nakon ove iscrpne analize jednog paranoinog ludila, koje je pronalo jednog jedinog sljedbenika, naime svog tvorca, treba se podsjetiti na ono to smo saznali o moi. Naime, svaki usamljeni sluaj, bez obzira na dubinu spoznaja koje nam otkriva, ostavlja u nama i duboku sumnju. to ga tonije upoznajemo, to postajemo svjesniji njegove neponovljivosti. ovjek iznenada otkrije u sebi nadu da je samo ovaj put tako, a u svakom drugom sluaju drukije. To osobito vrijedi za sluajeve duevnih bolesti. ovjekova se nepokolebljiva oholost gr evito hvata za njihov vanjski neuspjeh. Cak i kad bi se moglo dokazati da se svaka pojedina misao u glavi npr. jednog Schrebera, poklapa s onima u glavi vlastodrca kojeg se svi plae, ovjek bi se ipak i dalje nadao da su one negdje u osnovi ipak razliite. Teko se rastvara potovanje pred velikima ovog svijeta a ovjekova je potreba za oboavanjem neizmjerna. Meutim, naa se analiza, na sreu, nije ograniila samo na Schireibera. Iako se mnogima mogla uiniti vrlo iscrpnom, neke smo stvari tek dotakli a neke, koje bi bile vane, nismo ni spomenuli. Unato tome ne moemo zamjeriti itaocu da ve sada, na kraju ove knjige, eli saznati to moemo smatrati sigurnim. Oito je koje od etiri hajke karakteriziraju nae vrijeme. Mo velikih religija oplakivanja pribliava se svom kraju. Njih je preraslo i polako zaguilo mnoenje. U modernoj se proizvodnji toliko poveao stari sadraj hajke mnoenja da pored njega svi drugi sadraji naeg ivota postaju zanemarivi. Proizvodnja se odvija ovdje, u ovozemaljskom ivotu. Njezina brzina i nepregledna raznolikost ne dozvoljavaju ni trenutak mirovanja ni razmiljanja. Nisu je zaguili ni najstraniji ratovi. Ona je jednako djelotvorna u svim neprijateljskim taborima, ma kakvi oni bili. Ako postoji jedna vjera koju slijede vitalni narodi na zemlji, onda je to vjera u proizvodnju, u modernu mahnitost mnoenja. Posljedica poveanja proizvodnje jest to da je poeljno vie ljudi. to se vie proizvodi, to je potrebno vie kupaca. Kad bi se prodaja podvrgavala samo svojim vlastitim zakonima, njezin bi cilj bio taj da dostigne kao kupce sve ljude koji se mogu dostii, dakle zapravo sve ljude. U tome je ona, iako samo na povrini, ista kao univerzalne religije, koje zanima svaka dua. Svi bi ljudi morali postii neku vrstu idealne jednakosti, naime kao plateno sposobni kup-

386

Mas a i mo Epilog

387

ci raspoloeni za kupovanje. Me utim, to ne bi bilo sve, jer kad bi svi bili dostignuti i kad bi svi neto kupili, proizvodnja bi jo uvijek eljela rasti. Zato je njezina druga i dublja tendencija porast broja ljudi. Proizvodnja treba vie ljudi: preko mnoenja predmeta ona se vra a na izvorni smisao svakog mnoenja, na mnoenje samih ljudi. Proizvodnja je po svojoj sutini miroljubiva. Njoj tete smanjenja koja izazivaju rat i razaranja. U tome se kapitalizam i socijalizam meusobno ne razlikuju: oni su posva ani blizanci jedne te iste vjere. Proizvodnja je i jednome i drugome zjenica oka. Ona objema jednako lei na srcu. Njihovo je suparnitvo doprinijelo sumanutom uspjehu mnoenja. Oni postaju sve sli niji jedan drugome. Zamjeujemo neto nalik na sve ve e uzajamno potovanje. Ono se odnosi, gotovo bismo mogli re i isklju ivo, na uspjeh u proizvodnji. Vie nije istina da se ele meusobno unititi: oni ele jedan drugoga nadmaiti. Danas ima vie velikih sredita mnoenja, koja su vrlo djelotvorna i koja se brzo ire. Podijeljena su na razli ite jezike i kulture; nijedno od njih nije dostatno snano da prigrabi svu vlast. Nijedno se ne usu uje samo suprotstaviti mnotvu drugih. O ita je sklonost prema stvaranju ogromnih dvostrukih masa. One dobivaju imena prema cijelim svjetskim regijama, Istok i Zapad. One u sebi obuhva aju tako mnogo da izvan njih ostaje sve manje, a sve to ostaje izvan njih, ini se nemonim. Fiksirana suprotstavijenost tih dvostrukih masa, injenica da jedna drugu fascinira, oboruanost do zuba i, uskoro, sve do mjeseca, probudile su u svijetu apokalipti an strah: rat izme u njih mogao bi dovesti do unitenja ovje anstva. Me utim, pokazuje se da je tendencija mnoenja postala tako snana da je zauzela mjesto iznad tendencije ratovanja; stoga joj se ratovi ine jo samo kao neugodna smetnja. Rat kao sredstvo brzog mnoenja iscrpio se u jednoj provali arhai nog karaktera u nacisti koj Njema koj te je, kao to moramo vjerovati, zauvijek mrtav. Svaka zemlja danas pokazuje sklonost da svoje ljude titi jo vie nego svoju proizvodnju. Nita nije tako opravdano, ni emu nije zajam eno takvo op e odobravanje. Jo u ovom stolje u proizvest e se vie robe nego to ljudi mogu potroiti. Me utim, na mjesto rata mogu se staviti drugi sistemi dvostrukih masa. Iskustvo s parlamentima pokazuje da je mogu e isklju iti smrt iz mehanizma dvostruke mase. Miroljubivo i regulirano izmjenjivanje na vlasti moe se uspostaviti i izme u nacija. Ve je u Rimu sport kao masovni doga aj velikim dijelom nadomjestio rat. On bi danas mogao poprimiti isto zna enje ali u svjetskim razmjerima. Rat sigurno odumire te bi mu se mogao proreci brz kraj: no, to bi zna ilo raditi ra un bez preivjeloga. Sto nam je pri svemu tome preostalo od religija oplakivanja? U neshvatljivim ekstremima unitavanja i stvaranja koji karakteri-

ziraju prvu polovicu ovog stolje a, u tom dvostrukom neumoljivom spoju, koji djeluje as u jednom, as u suprotnom smjeru, pruaju nam religije oplakivanja, ukoliko su se odrale kao organizacije, sliku potpune bespomo nosti. Oklijevaju i ili susretljivo, iako sigurno uz odre ene iznimke, one daju blagoslov svemu to se doga a. Unato tome njihovo je naslje e ve e nego to bismo mislili. Slika jednoga iju smrt kr ani oplakuju ve gotovo 2000 godina, ula je u svijest cijelog civiliziranog ovje anstva. On je smrtnik a ne smije umrijeti. Sa sekularizacijom svijeta njegova je boanska priroda izgubila neto od svoje vanosti. On je, htjeli mi to priznati ili ne, preostao kao jedini ovjek koji trpi i umire. Zahvaljuju i svom boanskom predivotu, on je unutar ovozemaljskog ovje anstva stekao neku vrstu povijesne besmrtnosti. Ona je dala snagu njemu i svakom pojedincu koji u njemu vidi sebe. Nema nijednog progonjenog, bez obzira na to za to pati, koji u jednom dijelu svoje due ne vidi sebe kao Isusa. Smrtni neprijatelji, ak i kad se obojica bore za lou i neljudsku stvar, osje aju, im stvari loe krenu, jedno te isto. Slika onoga koji pati, koji umire, i i e, ovisno o tijeku zbivanja, od jednoga do drugoga, tako da se slabiji na koncu moe osje ati boljim. No, i najslabiji, koji nikad nije uspio postati ozbiljan protivnik, ima udjela u ovoj slici. Cak ako i ne umre za neku posebnu stvar, samo ga umiranje pretvara u neto posebno. Isus mu daje alobnu hajku. Usred mahnitanja mnoenja, koje se odnosi i na ljude, vrijednost pojedinca nije pala, ve porasla. ini se da zbivanja u naem stolje u govore suprotno: pa ipak, ni ona nisu promijenila nita u svijesti ovjeka. Sam je ovjek kakav danas ivi uhva en indirektno preko due. Pred njim je opravdana elja za neunitivo u. Svaki je za sebe dostojan predmet oplakivanja. Svaki je tvrdoglavo uvjeren u to da ne smije umrijeti. Taj je dio kr anskog naslje a i, na poneto druk iji na in, naslje a budizma neunitiv. Me utim, ono to se u ovo vrijeme iz temelja promijenilo jest situacija preivjeloga. Sigurno ima malo onih koji su zavrili itanje poglavlja o preivjelome ne osje aju i duboku odbojnost. eljeli smo ga prona i u svim zakucima i prikazati ga onakvim kakav jest i kakav je oduvijek bio. Kao junaka su ga oboavali, a kao vlastodrci mu se pokoravali: u osnovi je uvijek bio isti. U nae je doba, me u ljudima kojima pojam ovje nosti mnogo zna i, doivio svoje najjezivije trijumfe. Nije izumro i ne e izumrijeti sve dok ne budemo imali snage da ga jasno vidimo, bez obzira na to kako se preruio i kakvom slavom bio okruen. Preivjeli je nasljedna bolest ovje anstva, njegovo prokletstvo, a moda i njegova propast. Da li emo je mo i izbje i u posljednjem trenutku? Njezino se djelovanje u naem modernom svijetu toliko zaotrilo da ga se jedva usu ujemo sagledati. Jedan jedini ovjek moe bez muke unititi dobar dio ovje anstva. Pri tome se moe posluiti tehni kim procesima koje sam ne razumije. Moe djelovati potpuno skriven; pri tome se ak ne mora izvrgnuti opasnosti. Suprotnost iz-

388

Mas a i mo

Epilog

389

meu njegove jedinstvenosti i broja onih koje unitava vie se ne moe racionalno shvatiti. Danas jedan ovjek moe jednim udarcem nadivjeti vie ljudi nego sve prijanje generacije zajedno. Recepti vlastodrca su jasni, i nije ih teko primijeniti. Njima koriste sva otkria, kao da su u injena samo radi njih. Broj ljudi koji sudjeluju je uviestruen, ima mnogo vie ljudi, i svi su zbijeniji na okupu. Sredstva su nekoliko tisua puta vea. Bespomo nost rtava, iako ne i njihova odanost, ostala je u osnovi ista. Sve bojazni od neke nadnaravne sile, koja se kanjavajui i razarajui obara na ljude, povezani su s predodbom o bombi. Meutim, pojedinac moe njome rukovati. Ona je u njegovoj ruci. Vlastodrac moe izazvati unitenje koje nadilazi sve od Boga poslane poasti zajedno. ovjek je ukrao svog vlastitog Boga. epao ga je i prisvojio od njega sve to je bilo strano i sudbonosno. Danas nam se i najsmjeliji snovi bivih vlastodraca, kod kojih se preivljavanje pretvorilo u strast i porok, ine jadnim. S naeg gledita povijest iznenada poprima bezazleno ugodno lice. Kako je dugo tada sve trajalo, i kako se malo toga moglo unititi na nepoznatoj zemlji! Danas izmeu odluke i djelovanja stoji samo jedan trenutak. Kakav dingis-kan! Kakav Timurlenk! Kakav Hitler! u usporedbi s naim mogunostima oni su jadni naunici i eprtlje! Pitanje da li se moe doskoiti preivjelome, koji je narastao do ovakvih udovinih razmjera, najvee je i moemo rei jedino pitanje. Specijaliziranost i dinamika modernog ivota prikrivaju jednostavnost i koncentriranost tog osnovnog pitanja. Jer, jedino rjeenje koje se nudi strastvenom nagonu za preivljavanjem, stvaralaka samoa koja zasluuje besmrtnost, po svojoj je prirodi rjeenje samu za nekolicinu. Protiv te sve vee opasnosti, koju svatko osjea u kostima, treba staviti u jednadbu i drugu, novu injenicu. I sam preivjeli osjea strah. On je uvijek osjeao strah. No, strah je zbog njegovih mogunosti prerastao u neizmjerno i nepodnoljivo. Njegov trijumf moe biti pitanje minuta i sati. No, zemlja nigdje nije sigurna, ak ni za njega. Novo oruje stie svuda, pa moe dosei i njega. Njegova se veli ina i njegova neranjivost nalaze u suprotnosti. On sam je postao prevelik. Vlastodrci se danas plae za sebe drukije, kao da su isto to i drugi ljudi. Iskonska struktura moi, njezino srce i jezgra: ouvanje vlastodrca na raun svih drugih, dovedena je do apsurda i lei u ruevinama. Mo je vea, ali i prolaznija nego ikada. Preivjet e ili svi, ili nitko. Meutim, da bismo doskoili preivjelome, moramo prozreti njegovo djelovanje tamo gdje nam se ono ini najprirodnijim. Ono se intenzivira na neosporan, i zato izuzetno opasan nain, u izdavanju zapovijedi. Pokazali smo da zapovijed u svom pripitomljenom obliku, koji je uobiajen u zajednikom ivotu ljudi, ne predstavlja nita drugo nego odgo enu smrtnu presudu. Posvuda su se uvrijeili

djelotvorni i akutni sistema takvih zapovijedi. Onaj tko je prebrzo stigao na vrh ili koji na neki drugi nain uspije stei vrhovno zapovjednitvo nad takvim sistemom, ispunjen je strahom od zapovijedanja zbog prirode svog poloaja, pa e ga se nastojati osloboditi. Neprestana prijetnja kojom se slui i koja ini stvarnu bit tog sistema, na koncu se okree protiv njega samog. Bez obzira na to da li ga neprijatelji stvarno ugroavaju ili ne, on e uvijek imati osjeaj ugroenosti. Najveu prijetnju predstavljaju njegovi vlastiti ljudi, kojima stalno zapovijeda, koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini, koji ga dobro poznaju. Sredstvo za njegovo osloboenje, za kojim posee s oklijevanjem, ali kojeg se ipak nipoto ne odrie, jest iznenadna zapovijed za masovno ubijanje. On zapoinje rat i alje svoje ljude tamo gdje moraju ubijati. Pri tome mnogi od njih mogu poginuti. Njemu to nee biti ao. Bez obzira na to kako se drao izvana, on osjea duboku i tajnu potrebu za tim da .se prorijede i redovi njegovih vlastitih ljudi. Da bi se oslobodio straha od zapovijedanja, mora umrijeti mnogo onih koji se za njega bore. uma njegova straha postala je pregusta, i die zato da bi se prorijedila. Ako je suvie oklijevao, vie ne vidi stvari jasno i moe prilino nakodili svom poloaju. Onda njegov strah od zapovijedanja poprima razmjere ikoji dovode do katastrofe. No, prije nego to katastrofa dostigne njega, njegovo vlastito tijelo, koje za njega utjelovljuje cijeli svijet, ona dovodi do propasti bezbroj drugih ljudi. Sistem zapovijedi je opepoznat. On je najizraeniji u vojskama. No, zapovijed zahvaa i karakterizira i mnoga druga podruja civiliziranog ivota. Smrt kao prijetnja jest valuta moi. Ovdje je lako stavljati jedan novi na drugi i sakupiti ogroman kapital. Onaj tko eli doskoiti moi, mora bez bojazni pogledati u oi zapovijedi i pronai nain kako da se oslobodi njezina alca.

Biljeke

1 Opis Hake nalazi se u J. S. Polack, New Zealand, A narrative of travels and adventure. London 1838. Sv. I, str. 8184. 2 Stajanje na Arafatu je esto opisivano, najdetaljnije u Gaudefroy-Demombynest Le Pelerinage a la Mekke. Pariz 1923, str. 241255. 3 Be uana: Dornan, Pvgmies and Bushmen of the Kalahari, str. 291. 4 Boloki: Weeks, Among Congo Cannibals, str. 261. 5 Gabonski Pigmejci: Pjesma o pe ini mrtvih potje e iz Trilles, Les pvgmees de la foret equatoriale. Pariz 1931. 6 Duhovi pomonici amana kod Cuka: Ohlmarks, Studien zum Pro blem des Schamanismus, str. 176. 7 Vizija eskimskog amana: Rasmussens Thulefahr. Frankfurt 1926. str. 448-49. 8 Vojske mrtvih u kotskom visoju: Carmichael, Carmina Gaidelica. Sv. II, str. 357. 9 Polarno svjetlo kod Laponaca i Tlinkit-Indijanaca: Hofler, Kultische Geheimbiinde der Germanen. Frankfurt 1934. Str. 241-42. 10 Stanovnici zraka: Bin Gorion, Die Sagen der Juden. Sv. I, Von der Urzeit, str. 348. 11 Vojska demona kod Perzijanaca: Darmesteter, The Zend-Avesta, Dio II, str. 49. 12 Cdsarius von Heisterbach: Cjelovit engleski prijevod djela Dialogus Miraculorum objavljen je pod naslovom The Dialogue on Miracles kod Routledgea 1929. u Londonu. Citati u ovoj knjizi uzeti su iz Sv. I, str. 322-23, str. 328; Sv. II, str. 294-95. 13 Bog i njegov dvor: Cdsarius, Sv. II, str. 343. 14 Pjesma o skakavcima: Waley, The Book of Songs. London 1937, str. 173. 15 Madame Jullien svom sinu: Pismo od 2. kolovoza 1791. u Landauer, Briefe aus der Franzosischen Revolution, Sv. I, str. 339. 16 Camille Desmoulins svom ocu. Landauer, Sv. I, str. 144. 17 Revival-pokreti: Dobre napise o revival-pokretima, osobito u Ame rici, nalazimo u Davenport: Primitive Traits in Religious Revivals. New York 1905. Jedan od najuvenijih propovjednika ispriao je cije li svoj ivot: The Backwoods Preacher. An Autobiographv by Peter
Cartvoright. London 1858. Paklene kazne: Davenport, str. 67. Skup u Cane Ridgeu: Davenport. Str. 7377. Trzanje, lajanje, sveti smijeh: Davenport, str. 7881. Prikaz jedne papuanske sve anosti u svim njezinim fazama tema je jedne neobi no i vopisne knjige Andrea Dup eyrata: Jou rs de Fete chez les Papous. Pariz 1954. 22 Sve anost kod naroda Tupinambu: Jean de Lery, Le vovage au Bresil 15561558. Novo izdanje 1927. kod Pavota, Pariz, str. 223-24. 23 Ratni ki ples ena kod Kafira u Hindukuu: Crooke, Things Indian, str. 124. 18 19 20 21

392

Masa I mo

Biljeke

393

24 Ratni ki ples ena kod naroda Jivaro: R. Karsten, Blood Reven ge, War and Victorv Feasts among the Jibaro Indians of Eastern Ecuador. Washington 1922. Str. 24. 25 Mirari na Madagaskaru: R. Decary, Moeurs et Coutumes des Malgaches. Pariz 1951. Str. 178-79. 26 Jeremija: Poglavlje 25, 33. 27 Muhamed ova propovijed mrtvim neprijateljima : Predanja o ivotu Muhamedovu prema Ibn Ishaku objavljena na njema kom u Weilovu prijevodu 1864. Taj je prijevod nadmaen modernijim engleskim prije vodom A. Guillaumea, The Life of Muhammad. A translation of Ibn Ishaqs Sirat Rasul Allah. Oxford 1955. Ovdje nalazimo opise trijum falne propovijedi mrtvima, str. 305306. 28 Une i njegov zapis, nalazi se u Erman, Agvpten und agvptisches Leben im Altertum, str. 689. 29 Hvalospjev Ramzesu II: Erman, Die Literatur der Agvpter, str. 324. 30 Bitka kod Kadea: Erman, Die Literatur der Agvpter, str. 333. 31 Merenptahova pobjeda nad Libijcima: Erman, Agvpten und agvpti sches Leben, str. 710711. 32 Ramzes III i Libijci: Erman, ebenda, str. 711. 33 Brojanje glava kod Asiraca. Reljef iz vremena Asurbanipala she matizirano je prikazan u G. Maspero, Au Temps de Ramses et d'Assourbanipal, str. 370. 34 Vatra u Vedi: H. Oldenberg, Die Religion des Veda, str. 43. 35 Vatreni ples Navajo-Indijanaca: Hambly, Tribal Dancing and Social Development. London 1926. Str. 33839. 36 Piromanka: Krdpelin Einfiihrung in die psvchiatrische Klinik. Sv. II. Sluaj 62. Str. 235240. 37 Bogovi oluje u Vedi. Macdonell, Hymns from the Rigveda, str. 5657. 38 Plutarch, Leben des Pompejus, Poglavlje II. 39 Rasp odjela ulovljenog plijena. Vidi . Lot-Falck, Les Rites de Chasse ches les peuples siberiens. Pariz. Gallimard 1953. Str. 179183. 40 Ratni pohod plemena Taulipang na pleme Piauko opisan je u KochGriinbegr, Vom Roroima zum Orinoco. Sv. III. Ethnographie, str. 102 do 105. 41 Totemi Australaca. P ored starijih djela Spen cera i Gillena i C. Strehlowa naro ito su vana: Elkin, The Australian Aborigines 1943. Elkin, Studies in Australian Tote mism. The Oceania Monographs, No. 2. 1933. 42 Bivolji ples kod plemena Mandan: George Catlin, The North Ameri can Indians, sv. I, str. 14344. 43 Ungutnika i divlji psi: Spencer and Gillen, The Arunta, str. 169. 44 Lova ka hajka i klokan: Arunta, str. 17071. 45 Leati na kandidatu: Arunta, str. 19293. 46 Spencer and Gillen, The Arunta. Hodanje u koloni, str. 160. Tr anje u krugu, vrlo esto, npr. str. 273. Lijeganje u jednom redu, str. 280, slika 100. Plesanje u slojevitoj formaciji, str. 26162. Dva reda jedan nasuprot drugome, str. 189. etverokut, str. 278. Gomila na tlu, str. 286, 290, 292. Vatrene kunje, str. 294. Bacanje goru ih grana, str. 279, str. 289. Obrezivanje, str. 219. 47 Mary Douglas, The Lele of Kasai, in African Worlds, edited by Daryll Forde. Oxford University Press 1954. Str. 126. 48 Ugled ume: M. Douglas in African Worlds, str. 4. 49 Zajedni ki lov: M. Douglas, str. 1516.

50 R. Karsten, Blood Revenge, War and Victory Feasts among the Jibaro Indians of Eastern Ecuador, Washington 1922. Novija studija o tome M. W. Stirling, Historical and Ethnographical Material on the Jivaro Indians. Washington 1938. 51 Ruth Benedict, Patterns of Culture, Houghton Mifflin, Boston 1934, str. 57130. Njema ki prijevod: Urformen der Kultur, Rowohlts Enzvklopadie 1955, str. 48104. 51*Zazivanje kie: Urformen der Kultur, str. 53. 52 Dahomej: Dalzel, The Histor y of Dahome y. 1793. Ova stara drago cjena knjiga sadri i prvi detaljni opis Annual Customs , godinje sve anosti; str. XX i dalje. Druga djela o Dahomeju: Burton, A Mission to Gelele, King of Dahome v, 2 sveska. Lond on 1864. Ellis, The Ewe-speaking Peoples of the Slave Coast of West Africa 1890. Le Herisse, L'Ancien Rovaume du Dahome y. Pariz 1911. Herskovits, Dahomey, an Ancient West African Kingdom. 2 sveska. New York 1938. 53 panjolski hodo asnik Ibn Jubayr. The Travels of Ibn Jubayr. Pri jevod R. J. C. Broadhurst. Lond on, Cape 1952. Rastezljivost Meke, str. 174. 54 Pr or ok b orb e i rata: Goldzih er, Preda va nja o islamu, str. 22 i 25. Ubite nevjernike-: Kuran, Sura 9, stih 5. 55 Mahnita Kibela: Lukian, Gottergesprache. 12. razgovor, u Wielandovu prijevodu. 56 Oplakivanje Izis: Erman, Religion der Agvpter, str. 39. 57 Pored Goldziherovih Predavanja o islamu za ovo smo poglavlje ko ristili: Gobineau, Religions et Philosophies dans l'Asie Centrale. 1865. Novo izdanje, Pariz 1957. Donaldson, The Shiite Religion. London 1933. v. Grunebaum, Muhammadan Festivals. London 1958. Virolleaud, Le Theatre Persan. Pariz 1950. Titayna, La Caravane des Morts. Pariz 1930. 58 Muke Husainove: Donaldson, str. 7987. 59 Nesre e Prorokova roda: Goldziher, str. 21213. 60 Plakati za Husainom: Goldziher, str. 21314. 61 Husainov grob u Kerbeli: Donaldson, str. 88100. 62 Velika ijitska sve anost, Grunebaum, str. 8594. 63 Dvije vrste bratstava: Gobineau, str. 33438. 64 -Kazalite je pretrpano ljudima: Gobineau, str. 35356. 65 Dan krvi: Titayna, La Caravane des Morts, str. 110113; citirano u De Felice, Foules en Delire, str. 17071. 66 Stanley: Sinai and Palestine, str. 35458. 67 Curzon: Visits to Monasteries in the Levant, str. 23050. 68 Ovaj dio knjige obuhva a samo mali broj poglavlja, koja se sva, uz jednu iznimku, odnose na dananje prilike. Bilo bi preuranjeno ovdje napisati vie: itaocu jo nisu poznati zaklju ci kasnijih dijelova knji ge posve enih analizi mo i. Moglo bi se, dakle, opravdano prigovo riti da je naslov Masa i povijest preirok. Ste ene spoznaje o masi i hajci bit e primijenjene na povijesne pokrete ranih epoha u jednoj drugoj knjizi, k oja je djel omice ve napisana a djelomice tek ski cirana. 69 Opis zbivanja kod naroda Ksosa, donekle pojednostavljen, uzet je iz Theal, History of South Africa, sv. III, str. 198207. Njema ki mi sionar Kropf, o evidac tih zbivanja, zabiljeio je svoje utiske u jed nom kratkom, vrlo slikovitom ali teko dostupnom zapisu: Die Legenpropheten des Kaffernlandes. (Neue Missionsschriften, 2. izdanje, br. 11, Berlin 1891.) Katesa Schlosser daje u svojoj knjizi Propheten

394

Masa i mo

Biljeke

395

in Afrika (Braunschweig 1949) na str. 3541. saetu verziju tih doga aja. Ona citira najvanija mjesta iz Kropfa. Najdetaljniji moderni prikaz, s novim materijalom, nalazimo u knjizi jednog junoafri kog provincijalnog pisca, koji je u Evropi ostao nepoznat: Burton, Sparks from the Border Anvil, King Williams Town 1950, str 1 102. ' 70 Zuckermann: The Social Life of Monkevs and Apes. London, Kegan Paul 1932, str. 5758. 71 Zuckermann, str. 26869; str. 300304. 72 Dingis-kan: prema Vladimirzov, The Life of Chingis-Khan. London Routledge 1930. Str. 168. 73. Cezar: Plutarch, Leben des Casar, poglavlje 15. 74 Domicijanova mrtva ka gozba: Dio, Romische Geschichte. Saetak knjige LXVII, poglavlje 9. 75 Taj se opis nalazi u Josephus: Geschichte des Jiidischen Krieges Knjiga III, Poglavlje 8. 76 Na koncu je preostao sam Josip, bilo zahvaljuju i sretnom slu aju ili Bojoj providnosti, s jo jednim pratiocem. U slavenskoj ver ziji idovskog rata, koja se prema miljenju nekih znanstvenika za sniva na jednom ranom gr k om tekstu, nalazi se umjesto ove re e nice jedna druga, koja cijelu stvar neuvijeno naziva njenim imenom: Poto je (Josip) to rekao, lukavo je izra unao brojeve i tako preva rio sve njih. Vidi novi engleski prijevod u Penguin Classics: Jose phus, The Jewish War, translated by G. A. Williamson, str. 403. Appendix: The Slavonic Additions. 77 Muhamad Tughlak: vidi kasnije poglavlje: Delhijski sultan. 78 Osvajanje Mudkala. Sewell, A Forgotten Empire, str. 34. 79 Hakim: Wolff, Die Drusen und ihre Vorlaufer, Leizpig 1845, str. 286. 80 Kratak pregled povijesti mogulskih care va nalazi se u Smith: The Oxford Historv of India, str. 321468. 81 Jezuitski zapis o princu Salimu uzet je iz Du Jarric, Akbar and the Jesuits, translated by C. H. Payne. London, Routledge 1926, str. 182. 82 aka : Najb olji suvremeni opis ake jest opis englesk og putopis ca Henryja Finna. Njegov je dnevnik, koji je mnogo koriten ve i pri j e, n ak on vi e od 1 00 godi na obj a vl jen ka o knji ga : The Diar y of Henry Francis Fynn, edited by J. Stuart and D. Mek. Malcolm. Pietermaritzburg. Shuter and Shooter 1950. Jedina vrijedna moderna biogra fija, k oj a se te melji na s vi m pis ani m i zvori ma i us menoj pr edaji, jest Ritterova, Shaka Zulu. London, Longmans Green, 1955. 83 Etru ansko stolje e: A. Grenier, Les Religions trusque et Romaine. Pariz 1948. Str. 26. 84 Mana na Markezakom oto ju: Handy, Polvnesian Religion, str. 31. 85 Ubojica kod naroda Morngin: Warner, A Black Civilisation. Harper and Brothers 1958. Str. 163165. Ova knjiga, objavljena prvi put 1937, predstavlja najiscrpniji i najzna ajniji prikaz jednog austral skog plemena koji postoji. 86 Junak na otocima Fiji: Lorimer Fison, Tales from Old Fiji, str. 5153, str. XXI. 87 udovina zmija i junak kod naroda Uitoto: K. Th. Preuss, Religion und Mithologie der Uitoto. Gottingen 1921. Sv. I, str. 220-29. 88 Preivjeli kod plemena Taulipang: Koch-Griinberg, Indianermarchen aus Sudamerika. Jena, Diederichs 1921. Str. 109-10. 89 Porijeklo nar oda Kutenaj : Boas, Kutenai Tales. Br. 74, The Great Epidemic, str. 26970. Washington 1918.

90 Masovno samoubojstvo kod naroda Ba-ila: Smith and Dale, The Ila-speaking Peoples of Northern Rhodesia. London 1920. Sv. I, str. 20. 91 Kabrejci i Karajbi: Humboldt, Reise in die Aquinoctial-Gegenden des neuen Continents, Sv. V, str. 63. 92 Smrt indijanskog djeteta u Demerari: Roth, An Inquiry into the Animism and Folklore of the Guiana-Indians. Washington 1915. Str. 155. 93 Kult predaka kod naroda Zulu: mrtvi i ivi brat. Callaway, The Religious Svstem of the Amazulu. 1870, str. 146159. 94 Kraljevski medij u Ugandi: N. K. Chadivick, Poetry and Prophecv, Cambridge 1942. Str. 3638. 95 Kult predaka kod Kine za : Gran et, La Ci vilisation Chinoise. Pariz 1929. Str. 300302. Henri Maspero, La Chine Antique. Novo izda nje. Pariz 1955. Str. 146155. Jeanne Cuisinier, Sumangat. L'ame et son culte en Indochine et en Indonesie. Pariz, Gallimard 1951. Str. 7485. 96 Kuga u Ateni: Thukydides, Geschichte des peloponnesischen Krieges, Knjiga II, Poglavlje 4754. 97 Predak Dingis-kana bio je od velikog neba stvoreni, od sudbine izabrani sivi vuk. Tom re enicom poinje Die Geheime Geschi chte der Mongolen, koju je izdao i preveo Haenisch. Leipzig 1948. 98 Du a r imsk og car a l eti u ne b o ka o ora o. Vi di i zva nre da n opis apoteoze jednog rimskog cara u ovom slu aju Septimija Severa u Herodian, Geschichte des romischen Kaisertums seit Mark Aurel, Knjiga IV, Poglavlje 2. 99 Strah od oluje kod Mongola, u putopisu Rubruk: Contemporaries of Marco Polo, edited by Komroff. London 1928. Str. 91. 100 Fulguriatores kod Etru ana: A. Grenier, Les Religions trusque et Romaine, str. 1819. 101 Mo i grom: Franz Kuhn, Altchinesische Staatsweisheit, str. 105. Nestajanje Romula u oluji: Livius, Knjiga I. 16. Kako je Tullus Hostilius ubijen gromom: Livius I. 31. Smrt jednog ranog kralja Albe Longe, Romula Silvija, od groma: Livius I, 3. 102 Prva dje ja pitanja: Jespersen, Language, str. 137. 103 ena podnevka ispituje do smrti: Wendische Sagen, u izdanju Siebera. Jena 1925. Str. 17. 104 Vra k od nar oda Aranda : S penc er and Gillen, The Arunta, Sv. II, str. 391420. 105 Nepredvidljivost posljednjeg Viscontija: Decembrio, Leben des Filippo Maria Visconti, prijevod Funk. Jena 1913. Poglavlje 43. Str. 29 do 30. 106 Tajna iskuavanja Chosroesa II: Le Livre de la Couronne, attribue a Gahiz, traduit par Ch. Pellat. Pariz 1954. Str. 118120. 107 Vuku f i Ifa dha : vi di ve s p omenut u knji gu Ga ud efr oy-Demombynes Le Pelerinage a la Mekke. Pariz 1923. Str. 235303. 108 Lukian, Von der Svrischen Gottin. Prijevod Wieland. Sv. IV Sabra nih djela, Munchen 1911. Str. 37677. 109 kopci: Najiscrpnija, ali pomalo nespretno napisana knjiga o kopcima jest Grass: Die russischen Sekten. Svezak II: Die weiBen Tau: ben oder Skopzen, Leipzig 1914. - Grass je preveo i Die geheime heilige Schrift der Skopzen, Leipzig 1904. Novije djelo s dobrim materijalom jest: Rapaport: Introduction a la Psvchopathologie Collective. La Secte mystique des Skoptzy. Pariz 1948. 110 Asasini: Starija literatura o asasinima dobrim je dijelom prevladana kriti kim djelom Hodgson: The Order of Assassins, Haag 1955. 111 Robovanje sugestiji: Krdpelin; Psvchiatrie, III svezak, str. 723.

396

Masa / mo

Biljeke

397

112 Komar i govore itd.: svi ovi citati uzeti su iz Krapelin, Psvchiatrie III svezak, str. 673674. 113 U jednoj vanoj raspravi, koja je objavljena pod naslovom Bhrigu na drugome svijetu 1950. u Paideuma, Svezak 4, Hermann Lommel daje saetak tog putovanja iz atapathe-Brahmane, koji ovdje kori stim. On je skupio sve ovdje relevantne slu ajeve staroindijske knji e vn osti i naknadno ih objavi o 1952. u petom s vesku Paideuma te ih povezao s vjerovanjima drugih naroda u izvrnuti svijet mrtvih. Iako ne mogu u potpunosti prihvatiti njegovo tuma enje tih indijskih tekstova i premda dola zim d o nekih drugih za klju aka o njima, ipak mnogo dugujem njegovu djelu. U mojim citatima iz Lommela izostavljeno je sve to se ini irelevantnim u kontekstu ana lize obrata. 114 Bleek and Lloyd, Specimens of Bushman Folklore. London 1911. Bushman Presentiments, str. 330339. 115 Mit naroda Loritija o Tukutitima: C. Strehloiv, Die Aranda-und Loritja-Stamme in Zentral-Australien, II, str. 23. Vidi tako er Levy-Bruhl, La Mvthologie Primitive. Pariz 1935. Ova je vana knjiga izvanredno poticajna za mnoge aspekte preobraaja. Ona se uglav n om ograni a va na mitski s vijet Australa ca i Papu ana ca, d on osi vrlo iscrpne citate iz najboljih djela s ovog podru ja i mnogo toga preputa samom itaocu. Moemo je nazvati najmanje problemati nim djelom L vy-Bruhla. 116 Majstor i njegov u enik: Dirr, Kaukasische Marchen. Jena 1922. 117 Protej: Odiseja, Iv, 440460. 118 Histerija: Krdpelin, Psvchiatrie, svezak IV, str. 15471706. Bleuler, Lehrbuch der Psvchiatrie. Str. 392401. Kretschmer, Uber Hvsterie. 1927. 119 amani: Czaplicka, Aboriginal Siberia. 1914. Ohlmarks, Studien zum Problem des Schamanismus, 1939. tlliade, Le Chamanisme. 1951. Findeisen, Schamanentum. 1957. 120 Manija i melankolija: Krdpelin, Psvchiatrie, svezak III. Das manischdepressive Irresein, str. 11831395. Bleuler, Lehrbuch der Psvchia trie, str. 330351. 121 T. G. H. Strehloiv, Aranda Traditions. Melbourne Universitv Press 1947. 122 Mit o bandicootima: Strehloiv, str. 710. 123 Mit o Lukari: Strehloiv, str. 1516. 124 Poredak kao sveukupnost ive esencije: Strehloiv, str. 17. 125 Predak-li inka iz Mboringke: Strehloiv, str. 12. 126 Halucinacije u deliriju tremensu: Krdpelin, Psvchiatrie, svezak II, str. 132 i dalje. Bleuler, Lehrbuch der Psvchiatrie, str. 22728, str. 233. 127 Gostioni ar: Krdpelin, Einfuhrung in die Psvchiatrische Klinik, sve zak II, slu aj 43, str. 15761. 128 Shizofreni delirant: Bleuler, Lehrbuch der Psvchiatrie, str. 23435. 129 Magarac u tigrovoj koi: Hertel, Indische Marchen. Diederichs, Jena 1921. Str. 6162. 130 Liudprand iz Cr emon e; Das Bu ch der Ver geltun g, Knjiga VI, P o glavlje 5. 131 Klasi na paraliza: Krdpelin, Einfuhrung in die Psvchiatrische Kli nik, Svezak II, Slu aj 26, str. 9397. 132 Agitirana paraliza: Krdpelin, ebenda, Slu aj 28, str. 101102. 133 D. Westermannova Geschichte Afrikas, Koln 1952, knjiga koja obra uje zaista ogroman materijal i koja je ovdje obilno koritena.

134 Smrt i biranje kralja u Gabonu: Du Chaillus Explorations and Adventures in Equatorial Africa. 1861. Str. 1820. 135 Jukunski kralj: Meek, A Sudanese Kin gd om. Lond on. Kegan Paul 1931. Str. 120177, str. 332353. Vrlo kratko kod Westermanna, str. 3443. 136 Oponaanje kraljeva. Monomotapa: Westermann, str. 41314. Etiopija: Diodor, III, 7. Strabo, XVII 2, 3. Darfur, Travels of an Arab Merchant in Soudan. London 1854. Str. 78. Uganda, Boni, Kina: Frazer, The Dying God, str. 3940. 137 Sam kralj odre uje trajanje svoje vladavine: Monteil, Les Bambara du Segou. Pariz 1924. Str. 305. 138 Anarhija nakon kraljeve smrti: kod naroda Mozi u Vagadugu : We~ stermann, str. 185; u Ashantiju: ebenda, str. 222; u Ugandi: Roscoe, The Baganda, London 1911. Str. 103104. 139 Drave Hima nastale su osvajanjem na podru ju dananje Ugande i juno od nje. Ratoborni nomadi hamitskog podrijetla, koji se tako er zovu Hi ma, d oli su sa sje ver a i p ok or ili crn ce k oji su t a mo i vjeli i bavili se zemljoradnj om. Njih ova se kraljevstva ubrajaju u najzanimljivija u Afri ci : odlikuju se strogom p odjel om na kastu gospodara i kastu slugu. 140 Naslje ivanje u kraljevstvu Ankole: Oberg, The Kingdom of Ankole in Uga nda, u : Afri can P oliti cal S vste ms, edite d b y Fort es and Evans-Pritchard, Oxford Universitv Press. 1954. Str. 12162. Ulomak o naslje ivanju, str. 15761. Ne toliko koncizna, ali vrijedna i tanja jest starija knjiga Roscoe, The Banvankole, Cambridge 1923. O junoj Hima-dravi Ruandi postoji izvanredno novo djelo: Maquet, The Kin gd om of Ruanda, in : Afri can Worlds, edited b y Daryll Forde, str. 16489. 141 rtvovanje mladog princa pri krunjenju kralja u Kitari: Roscoe, The Bakitara. Cambridge 1923. Str. 12930. 142 Luk kitarskog kralja: Roscoe, Bakitara, str. 13334. Ubijam naro de: Roscoe, ebenda, str. 134. 143 Uganda: Bubnjevi, Roscoe, The Baganda, str. 188. 144 ivjet u dulje od svojih predaka. Roscoe, The Baganda, str. 194. Hvatanje dvojice prolaznika: Roscoe, ebenda, str. 197. rtveni jarac i uvar, Roscoe, str. 200. 145 Dvostruka rtva: jednoga ubijaju, drugi je pomilovan. Roscoe, str. 210. 146 Sada si ti Ata: Westermann, Geschichte Afrikas, str. 39. 147 Kralj Ugande jede sam kao lav: Roscoe, The Baganda, str. 207. 148 Kuhar hrani kitarskog kralja: Roscoe, The Bakitara, str. 103. 149 Sumarna pravda: Roscoe, Bakitara, str. 61 i 63. 150 Putovanje Arapina Ibn Batute po Indiji i Kini. Obradio H. v. Mik, 1911. Ibn Batuta. Travels in Asia and Africa. 13251354. Translated and selected by H. A. R. Gibb. London, Routledge 1929. Ci tati su uzeti iz ovog engleskog izdanja. 151 Povijest Ziau-d bin Baranija nalazi se u III svesku Elliot and Dowson: The History of India as told by its own Historians. 186777. Sada je objavljena posebno kao Later Kings of Delhi u izdanju S. Gupta u Kalkiiti. Muhamad Tughlak je opisan na str. 159192. 152 Kao primjer modernog zagovornika sultana moe nam posluiti in dijski povjesni ar Ishivari Prasad: L'Inde du Vile au XVIe Siecle (u zbirci Histoire du Monde). Pariz 1930. Str. 270300. On ga nazi-

398

Masa i tno

Bibliografija

va nesretnim idealistom, bez sumnje najsposobnijim ovjekom srednjega vijeka. 153 Sjeanja duevnog bolesnika, Dr. jur. Daniel Paul Schreber, Leinzis P 8 1903.

Ne mogu nabrojiti sve knjige koje su tijekom godina utjecale na pisanje ovog djela. Izbor literature dan je na temelju tri kriterija. Najprije su spomenuta sva djela iz kojih su uzeti citati za prvi svezak Mase i moi. Zatim su navedene knjige koje su bile odluujue za stvaranje odreenih misli kod autora, bez kojih bi mu neke spoznaje ostale uskraene. Ovdje je uglavnom rije o najrazli itijim izvorima: o mitskim, religioznim, povijesnim, etnolokim, biografskim i psihijatrijskim. Razumljivo je da se meu njima nalaze i mnoga djela iz prve grupe. I tree, spomenuta su jo neka novija djela koja daju dobar pregled drugih kultura i koja bi mogla koristiti itaocu isto onako kao to su koristila autoru. Albert von Aachen, Geschichte des ersten Kreuzzugs. "Obersetzt von H. Hefele. 2 sveska. Jena 1923. Ammianus Marcellinus, 3 sveska. Loeb Classical Librarv. London 1950. Appian, Roman History. 4 sveska. Loeb Classical Librarv. London 1933. Arabshah, Ahmed Ibn, Tamerlane, translated by Sanders. London 1936. Baumann, H., Thurnwald, R., i Westermann, D., Volkerkunde von Afrika. Essen 1940. Benedict, Ruth, Patterns oj culture. Boston 1934. , Deutsch als Urformen der Kultur, Hamburg 1955. Bernier, F., Travels in the Moghul Empire 16561668. London 1914. Bezold, F. v., Zur Geschichte des Husitentums. Miinchen 1874. Bland and Backhouse, China under the Empress Dowager. Boston 1914. Bleek and Lloyd, Bushman Folklore. London 1911. Bleuler, E., Lehrbuch der Psychiatrie. Berlin 1930. Boas, F.,,Kutenai Tales. Washington 1918. Bouvat, L., L'Empire Mongol (zeme phase). Pariz 1927. Brandt, O. H., Die Limburger Chronik. Jena 1922. , Der grosse Bauernkrieg. Jena 1925. Browne, E. G., A Literary History oj Persia, sv. IIV. Cambridge 1951. Brunel, R., Essai sur la Conjrerie Religieuse des Aissoua au Maroc. Pariz 1926. Brvant, A., Olden Times in Zululand and Natal. London 1929. Biicher, K., Arbeit und Rhythmus. Leipzig 1909. Buhler, G., The Laws oj Manu. Oxford 1886. Burckhardt, Jacob, Griechische Kulturgeschichte Sv. IIV. , Die Kultur der Renaissance in Italien. , Die Zeit Konstantins des Grossen. , Weltgeschichtliche Betrachtungen. Burton, A. W., Sparks jrom the Border Anvil. King Williams' Town 1950. Burton, Richard, A Mission to Gelele, King oj Dahomey. London 1864. Bury, J. B., History oj the Later Roman Empire. 2 sveska. Novo izdanje. New York 1958. Cabeza de Vaca, Naujragios Y Comentarios. Buenos Aires 1945. Callaway, H., The Religious System oj the Amazulu. Natal 1870. Calmeil, L. F., De la Folie. 2. sveska. Pariz 1845. Carcopino, J., Daily Lije in Ancient Rome. London 1941. Cartwright, Peter, The Backvooods Preacher. An Autobiography, London 1858. Casarius von Heisterbach, The Dialogue on Miracles. 2 sveska, London 1929.

400

Masa i mo

Bibliografija

401

Casalis, E., Les Bassoutos. Pariz 1860. Catlin, George, The North American Indians. 2 sveska. Edinburgh 1926 Chadwick, N. K., Poetry and Prophecy. Cambridge 1942. Chantepie de la Saussaye, Lehrbuch der Religionsgeschichte. 4. izdanje 2 sveska. Tiibingen 1925. Chamberlain, B. H., Things Japanese. London 1902. Cieza de Leon, Cronica del Peru. Buenos Aires 1945. Codrington, R. H., The Melanesians. Oxford 1891. Cohn, Norman, The Pursuit of the Millenium. London 1957. Contenau, G., La Divination chez les Assyriens et les Babyloniens. Pariz 1940. Constantin VII. Porphvrogenete, Le Livre des Ceremonies. Traduit par A. Vogt. Sv. I i II. Pariz 1935. do 1939. Commvnes, Ph. de, Memoires, sv. IIII. Pariz 1925. Cortes, Hernando, Five Letters 1519 to 1526, translated by Morris. London 1928. Coxwell, C. F., Siberian and Other Folk-Tales. London 1925. Crooke, W., Things Indian. London 1906. Cuisinier, Jeanne, Sumangat. L'Ame et son Culte en Endochine et Indonesie. Pariz 1951. Cunha, Euclides da, Rebellion in the Backlands, translated by Putnam. Chicago 1944. Cumont, Franz, The Mysteries of Mithra. New York 1956. , Oriental Religions in Roman Paganism. New York 1956. Curzon, Robert. Visits to Monasteries in the Levant. London 1850. Czaplicka, M. A., Aboriginal Siberia. Oxford 1914. Dalzel, A., The History of Dahomey. London 1793. Darmesteter, J., The Zend-Avesta. Dio II. Oxford 1883. Davenport, F. N., Primitive Traits in Religious Revivals. New York 1905. Decarv, R., Moeurs et Coutumes des Malgaches. Pariz 1951. Decembrio, Pier Candido, Leben des Filippo Maria Visconti. Ubersetzt von Funk. Jena 1913. Depont et Coppolani, Les confreries Religieuses Musulmanes. Alir 1897. Dhorme, d., Les Religions de Babylonie et d'Assyrie Mana, Sv. I. II., Pariz 1945. Diaz, Bernal, Historia Verdadera de la Conquista de Nueva Espana. Mexico 1950. Dio, Cassius, Roman History. Loeb Classical Librarv, 9 svezaka. London 1955. Dirr, A., Kaukasische Mdrchen. Jena 1922. Donaldson, D. M., The Shiite Religion. London 1933. Dornan, Pygmies and Bushman of the Kalahari. London 1925. Douglas, Mary, The Lele of Kasai, in African Worlds, edited by Darvll Forde. Oxford 1954. Dubois, Abbe, Hindu Manners, Customs and Ceremonies. Oxford 1906. Du Chaillus, Explorations and Adventures in Equatorial Africa, London 1861. Du Jarric, Akbar and the Jesuits, translated by Payne. London 1926. Dumezil, Georges, Mitra-Varuna. Pariz 1948. , Mythes et Dieux des Germains. Pariz 1939. Dupevrat, Andre, Jours de Fete chez les Papous. Pariz 1954. Eisler, R., Man into Wolf. London 1951. Eliade, M., Le Chamanisme. Pariz 1951. , Traite d'Histoire des Religions. Pariz 1953. Elkin, A. P., Studies in Australian Totemism. Oceania Monographs Br. 2, Sidney 1933. , The Australian Aborigines. Sidney 1943. Elliot and Dowson, The History of India as told by its own Historians. 8 svezaka. London 18671877.

Ellias, A. B., The Ewe-speaking Peoples of the Slave Coast of West Africa. Erman, Ad., Agypten and dgyptisches Leben in Altertum. Tiibingen 1885. Die dgyptische Religion. Berlin 1909. ' Die Literatur der Agypter. Leipzig 1923. Evans-Pritchard, Witchcraft, Oracles and Magic among the Azande. OxFelice, Philippe de, Foules en Delire. Extases Collectives. Pariz 1947. Findeisen, H., Schamanentum. Stuttgart 1957. Fison, Lorimer, Tales from Old Fiji. London 1904. Florenz, Karl, Geschichte der japanischen Literatur. Leipzig 1909. Forde, Daryll C, Habitat, Economy and Society. London 1950. Editor: African Worlds. London 1954. Fortes and Evans-Pritchard, African Political Systems. Oxford 1940. Fortune, R. G., Sorcerers of Dobu. London 1932. Fox, George, The Journal. Cambridge 1952. Franke, O., Studien zur Geschichte der konfuzianischen Dogmas und der chinesischen Staatsreligion. Hamburg 1920. ^ Geschichte des chinesischen Reiches. 5 svezaka. Berlin 19301952. Frankfort, Henri, Kingship and the Gods. Chicago 1948. Frazer, J. G., The Golden Bough. Sv. IXI. London 1913. i dalje. f The Year of the Dead in Primitive Religion. I, II i III. London 1933 1936. -, The Belief in Immortality and the Worship of the Dead. Sv. IIII. London 19131924. Friedlander, L., Darstellungen aus der Sittengeschichte Roms. Sv. IIV. Leipzig 1922. Frobenius, Leo, Atlantis, Volksmdrchen und Volksdichtungen Afrikas. Sv. IXII. Jena 19211928. , Kulturgeschichte Afrikas. Be 1933. Fung Yu-Lan, A History of Chinese Philosophy, Sv. III. Princeton 1952 1953. Fynn, The Diary of Henry Francis Fynn. Pietermaritzburg 1950. Garcilasso de la Vega, Comentarios Reales. Buenos Aires 1942. Gaudefroy-Demombynes, M., Le Pelerinage a la Mekke. Pariz 1923. , Les Institutions Musulmanes. Pariz 1921. Gesell, A., Wolf Child and Human Child. London 1941. Gobineau, Religions et Philosophies dans VAsie Centrale. 1865. Novo izdanje. Pariz 1957. Goeje, de, Memoire sur les Carmathes du Bahrein. Leiden 1886. Goldenweiser, A., Anthropology. New York 1946. Goldziher, J., Vorlesungen uber den Islam, Heidelberg 1910. Gorion, bin. Die Sagen der Juden: osobito I. Von der Urzeit. Frankfurt 1919. Granet, M., La Civilisation Chinoise. Pariz 1929. , La Pensee Chinoise. Pariz 1934. Grass, K., Die russischen Sekten. 2 sveska. Leipzig 1907. i 1914. , Die geheime heilige Schrift der Skopzen. Leipzig 1904. Gregor von Tours, Zehn Biicher Frdnkischer Geschichte. Ubersetzt von Giesebrecht. Berlin 1851. Grenier, A., Les Religions trusque et Romaine. Mana. Sv. 2. III. Pariz 1948. Grey, G., Polynesian Mythology. London 1855. Grousset, R., L'Empire des Steppes. Pariz 1939. , L'Empire Mongol, lere phase. Pariz 1941. Grube, W., Religion und Kultur der Chinesen. Leipzig 1910. Grunebaum, von, Muhammadan Festivals. London 1958. Guillaume, A., The Life of Muhammad, A translation of Ibn Ishaq's Sirat Rasul Allah. Oxford 1955.

402

Masa i mo

Bibliografija

403

Guyard, St., Un Grand Maitre des Assassins au temps de Saladin. Pariz 1877. Plaenisch, Erich, Die Geheime Geschichte der Mongolen. Leipzig 1948. Hambly, W. D., Tribal Dancing and Social Development. London 1946. Handy, E. S. C, Polynesian Religion. Honolulu 1927. Harris, arah, The Incredible Father Divine. London 1954. Hecker, J. C. F., Die Grossen Volkskrankheiten des Mittelalters. 1865. Hefele, H., Alfonso I. und Ferrante I. von Neapel. Schriften von Corao ciolo, Beccadelli und Porzio. Jena 1912. Hepding, Hugo, Attis, seine Mythen und sein, Kult. GieBen 1903. Herodian, Geschichte der romischen Kaisertums seit Mark Aurel. Deutsch von Adolf Stahr. Herodot, Neun Biicher der Geschichte. 2 sveska, Miinchen 1911. Herskovits, M. J., Dahomey, an Ancient West African Kingdom. 2 sveska. New York 1938. Hertel, Joh., Indische Mdrchen. Jena 1921. Histoire Anonyme de la Premiere Croisade. Traduite par L. Brehier. Pariz 1924. Historiae Augustae Scriptores. 3 sveska. Loeb Classical Library. London 1930. Hitti, Ph. K., History of the Arabs. London 1951. Hodgson, M. G. S., The Order of Assassins. Haag 1955. Hofler, O., Kultische Geheimbiinde der Germanen. Frankfurt 1939. Hofmavr, W., Die Schilluk. Modling 1925. Humboldt, A. v., Reise in die Aquinoctial-Gegenden des neuen Continents. Stuttgart 1861. Hutton, J. H., aste in India. Cambridge 1946. Huizinga, J., Herbst des Mittelalters. Munchen 1931. , Homo Ludens. Hamburg 1956. Ibn Batuta, Die Reise des Arabers Ibn Batuta durch Indien und China. Bearbeitet von H. v. Mik. Hamburg 1911. Ibn Batuta. Travels in Asia and Africa 13251354, translated and selected by Gibb. London 1939. Ibn Ishaq, The Life of Muha m mad, translated by G. Guillaume. Oxford 1955. Ib n J ub av r, T he Tr av els of I. J u b., t ra nsla te d by B r oa dh urs t. L o nd on 1952. Ideler, K. W., Versuch einer Theorie des religiosen Wahnsinns. I dio. Halle, 1848. James, William, The Varieties of Religious Experience. London 1911. Jeanne des Anges, Soeur: Autobiographie d'une Hysterique Possedee. Pariz 1886. Jeanmaire, H., Dionvsos. Histoire du Culte de Bacchus. Pariz 1951. Jensen, Ad. E., Hainuwele, Volkserzdhlungen von der Molukken-Insel Ceram. Frankfurt 1939. , Mythus und Kult bei Naturvolkern, Wiesbaden 1951. Jespersen, O., Language, its Nature, Development and Origin. London 1949. Jeower, J., Das Buch der Traume. Berlin 1928. Josephus, Flavius, Geschichte des Judischen Krieges. {Jbersetzt von Clementz. Wien 1923. , The Jewish War, translated by Williamson. Penguin Classics London 1959. Joset, P. E., Les Societes Secretes des Hommes Leopards en Afrique Noire. Pariz 1955. Junod, H. A., The Life of a South African Tribe, 2 sveska. London 1927. Juvaini, The History of the World Conqueror. Translated from the Persian by J. A. Boyle. 2 sveska. Manchester 1958. Kalewala, Das National-Epos der Finnen. "Obersetzung von Schiefner. Munchen 1922.

Karsten, R., Blood Revenge, War, and Victory Feasts am ong the Jibaro Indians of Eastern Ecuador. Washington 1922. Kautilya, Arthashastra. Translated by R. Shamasastry. Mvsore 1929. Koch-Griinberg, Th., Vom Roroima zum Orinoco. Sv. I V. Stuttgart 1917 1928. _ 9 Zwei Jahre unter den Indianern Nordwest-Brasiliens. Stuttgart 1923. _ ' indianermdrchen aus Siidamerika. Jena 1921. Komroff, M., Contenmporaries of Marco Polo. London 1928. Krapelin, E. Psuchiatrie. 8. izdanje. Sv. IIV. Leipzig 19101915. _ . Einfiihrung in die psychiatrische Klinik. Sv. II i III. Leipzig 1921. Kremer, A. v., Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen. 2 sveska. Be 1875. Kretschmer, E., Uber Hysterie. Leipzig 1927. , Der sensitive Beziehungsivahn, Berlin 1918. Krickeberg, W., Indianer mdrchen aus Nordamerika. Jena 1924. , Mdrchen der Azteken und Inkaperuaner, Maya und Muisca. Jena 1928. Kropf, A., Das Volk der Xosa-Kaffern, Berlin 1889. , Die Lugenpropheten des Kaffernlandes. Neue Missionsschriften. 2. izdanje. Br. 11. Berlin 1891. Kuhn, F., Altchinesische Staatsvoeisheit. Ziirich 1954. Kunike, H., Aztekische Mdrchen nach dem Spanischen des Sahagun. Berlin 1922. Landa, Fr. D. de, Relacion de las cosas de Yucatan. Pariz 1864. Landauer, Gustav, Briefe aus der Franzosischen Revolution, 2 sveska. Frankfurt 1919. Landtman, G., The Origins of the Inequality of the Social Classes. London 1938. Lane, E. W., Manners and C usto ms of the Mo de m Egypt ians. London 1895. Lane-Poole, St., A History of Egypt in the Middle Ages. London 1901. O'Learv, De Lacy. A Short History of the Fatimid Khalifate. London 1923. Leenhardt, M., Gens de la Grande Terre. Nouvelle Caledonie, Pariz 1937. Lefebvre, G., La Grande Peur de 1789. Pariz 1932. , La Revolution Francaise. Pariz 1957. , Etudes sur la Revolution Frangaise. Pariz 1954. Legge, J., The Sacred Books of China. Dio I: The Shu-King. Oxford 1899. Le Herisse, A., L'Ancien Royaume du Dahomey. Pariz 1911. Leiris, Michel, La Possession et ses Aspects Thedtraux chez les Ethio-piens de Gondar. Pariz 1958. Lery, Jean de, Le voyage au Bresil 1556 1558. Pariz 1927. LevyBruhl, L., La Mythologie Primitive. Pariz 1935. Lewis, B., The Origins of Ismailism. Cambridge 1940. Lindner, K., Die Jagd der Vorzeit. Berlin 1937. Liudprand von Cremona, Das Buch der Vergeltung. Berlin 1853. Livius, Titus, Romische Geschichte. Loffler, Kl, Die Wiedertdufer in Miinster. Jena 1923. Lom mel, H., Bhrigu im Jenseits. Paideuma 4. Bamberg 1950. Dodatak: Paideuma 5. Bamberg 1952. Lot-Falck, E., Les Rites de Chasse chez les peuples siberiens. Pariz 1953. Lowie, R. H., Primitive Society. Londan 1920. , Primitive Religion. London 1924. Ludwig II. von Bavern, Tagebuch-Aufzeichnungen. Liechtenstein 1925. Lukian, Gottergesprdche, Sv. II Sabranih djela, Munchen 1911. , Von der Syrischen Gottin. Sv. I V Sabranih djela. Ubersetzung von Wieland. Munchen 1911. Machiavelli, Niccolo, Gesammelte Schriften. 5 svezaka. Munchen 1925. Macdonell, A. A., Hymns from the Rigveda. The Heritage of India Series. Kalkuta. Malinowski, Br., Magic, Science and Religion. New York 1955.

404

Masa i mo

Bibliografija

405

Maquet, J. J., The Kingdom of Ruanda, in: African World, edited by Daryll Forde. London 1954. Marco Polo, The Travel of M. P. London 1939. Mason, J. A., The Ancient Civilisations of Peru. London 1957. Maspero, Henri, La Chine Antique. Pariz 1955. , Les Religions Chinoises. Pariz 1950. Mas'udi, Les Prairies d'Or. Texte et traduction par Barbier de Meynard et Pavet de Courteille. 9 svezaka. Pariz 18611877. Mathieu, P. F., Histoire des Miracules et Convulsionnaires de Saint-Medard. Pariz 1864. Mathiez, A., La Revolution Francaise. IIII. Pariz 19221927. Meek, C. K., A Sudanese Kingdom. London 1931. Meier, Jos., Mythen und Erzdhlungen der Kustenbewohner der Gazelle-Halbinsel (Neupommern). Miinster 1909. Misson, Maximilien, Le Thedtre Sacre des Cevennes. London 1707. Mooney, J., The Ghost-Dance Religion. Washington 1896. Nadel, S. F., A Black Byzantium. The Kingdom of Nupe in Nigeria. London 1946. Nihongi, Chronicles of Japan, translated by W. G. Aston. London 1956. Oberg. K., The Kingdom of Ankole in Uganda, In: African Political Systems, edited by Fortes and Evans-Pritchard. Oxford 1940. Ohlmarks, A., Studien zura Problem des Schamanismus. Lund 1939. D'Ohsson, C, Histoire des Mongols, 4 sveska. Haag 18341835. Oldenberg, H., Die Religion des Veda. Stuttgart 1917. Olmstead, A. T., History of the Persian Empire. Chicago 1948. Pallottino, M., The Etruscans. London 1955. Pan. KU, The History of the Former Han-Dynasty. Translated by Homer H. Dubs, sv. IIII, 19381955. Pariz, Matthew, Chronicles. 5 svezaka. London 1851. Pellat, Ch., Le Livre de la Couronne, attribue a Gahiz. Pariz 1954. Pelliot, P., Histoire Secrete des Mongols. Pariz 1949. Plutarch, Lebensbeschreibungen, 6 svezaka. Miinchen 1913. Polack, J. S., New Zealand, A Narrative of Travels and Adventure. 2 sveska. London 1838. Polvbius, The Histories. 6 svezaka. Loeb Classical Library. London 1954. Porzio, C, Die Verschworung der Barone des Kbnigreichs Neapel gegen Ferrante L, in: Hefele, Alfonso I. und Ferrante I. von Neapel. Jena 1912. Prasad, Ishwari, L'Inde du Vile au XVIe Siecle, Pariz 1930. Preuss, K. Th., Religion und Mithologie der Uitoto. 2 sveska. Gottingen 1921. Pritchard, J. B., The Ancient Near East. An Anthology of Text and Pictures. Princeton 1958. Procopius, History of the Wars. 5 svezaka. The Anecdota or Secret History, 1 sv. Loeb Classical Librarv. London 1954. Psellos, Michael, Chronographie ou Histoire d'une Siecle de Byzance (9761077). Traduit par . Renauld. 2 sveska. Pariz 1926. Puech, H., Le Manicheisme. Pariz 1949. Radin, P., Primitive Man as a Philosopher. New York 1927. , Primitive Religion. New York 1937. , The Trickster. London 1956. Radloff, W., Aus Sibirien. 2 sveska. Leipzig 1884. Rambaud, A., Le Sport et L'Hippodrome a Constantinople. 1871. In: Eiudes sur VHistoire Byzantine. Pariz 1912. Rapaport, J., Introduction a la Psychopathologie Collective. La Secte my$tique des Skoptzy. Pariz 1948. Rasmussen, Knud, Rasmussens Thulefahr. Frankfurt 1926. Rattrav, R. S., Ashanti. Oxford 1923. , Religion and Art in Ashanti. Oxford 1927. Recinos, A., Goetz, D. and Morlev, S. G., Popol Vuh. The Sacred Book of the ancient Quiche Maya. London 1951.

Ritter, E. A., Shaka Zulu. London 1955. Roeder, G., Urkunden zur Religion des alten Agypten. Jena 1915. Roscoe, J., The Baganda. London 1911. , The Bakitara. Cambridge 1923. Roscoe, J., The Banyankole. Cambridge 1923. Roth, W. E., An Inquiry into the Animism and Folk-Lore of the Guiana-Indians. Washington 1915. Runciman, St., The Medieval Manichee. Cambridge 1947. Riisch, E., Die Revolution von Saint Domingue. Hamburg 1930. Sacy, S. de, Expose de la Religion des Druses. 2 sveska, Pariz 1836. Salimbene von Parma. Die Chronik des S. v. P., bearbeitet v. A. Doren. 2 sveska. Leipzig 1914. Sahagun, Bern. de, Historia General de les Cosas de Nueva Espaha. 5 svezaka. Meksiko 1938. , Einige Kapitel aus dem Geschichtsvoerk des Fray Bernardino de Sahagun. tJbersetzt von Eduard Seler. Stuttgart 1927. ansom, G., Japan. A Short Cultural History. London 1936. Schlosser, Katesa, Propheten in Afrika. Braunschweig 1949. Schmidt, K., Histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albigeos 2 sveska. Pariz 18481849. Schnitzer, J., Hieronymus Savonarola. Auswahl aus seinen Predigten und Schriften. Jena 1928. Schreber, Daniel Paul, Denkmurdigkeiten eines Nervenkranken. Leipzig 1903. Seligman, C. G. and B. C, The Vedas. Cambridge 1911. Senart, ., aste in India. Translated by E. Denison Ross. London 1930. Sewell, A Forgotten Empire (Vijaya-nagar). London 1900. Shapera, J., The Khoisan Peoples of South Africa. London 1930. , Editor: The BantuSpeaking Tribes of South Africa. London 1937. Sighele, Se., La Foule Criminelle. Pariz 1901. Singh, T. A. L., and Zingg, R. M., Wolf Children and Feral Man. Denver 1943. Sjoestedt, M. L., Dieux et Heros des Celtes. Pariz 1940. Smith, V. A., The Oxford History of India. Oxford 1923. Smith, E. W., and Dale, A. M. The Ila-Speaking Peoples of Northern Rhodesia, 2 sveska. London 1920. Spencer, B., and Gillen, F. J., The Arunta. London 1927. , The Northern Tribes of Central Australia. London 1904. Sprenger und Institoris, Der Hexenhammer. tJbersetzt v. Schmidt. Berlin 1923. Stahlin, K., Der Briefvoechsel Ivoans des Schrecklichen mit dem Fursten Kurbsky (15641579). Leipzig 1921. Stanlev, A. P., Sinai and Palestine. London 1864. Steinen, K. von den, Unter den Naturvolkern Zentral-Brasiliens. Berlin 1894. Stirling, M. W., Historical and Ethnographical Material on the Jivaro Indians. Washington 1938. Stoll, O., Suggestion und Hypnotismus in der V6lkerpsychologie. Leipzig 1904. Strehlow, C, Die Aranda-und Loritja-Stdmme in Zentral-Australien. I III. Frankfurt 19081910. Strehlow, T. G. H., Aranda Traditions. Melbourne 1947. Sueton, Die zvoolf Cdsaren. Ubersetzt von A. Stahr. Miinchen 1912. Tabari, Chronique de Tabari, traduit par H. Zotenberg, 4 sveska. Pariz 1867-1879. Tacitus, Annalen und Historien. Ubersetzung von Bahrdt. 2 sveska. Miinchen 1918. Talbot, P. A., In the Shadom of the Bush. London 1912. Tavernier, J. B., Travels in India. 2 sveska. London 1925. Tertullian, De Spectaculis, Loeb Classical Librarv, London 1931.

M asa i mo

Titavna, La Caravane des Morts. Pariz 1930. Theal, G. McCall, History od South Africa from 17951872, osobito sv. III, London 1927. Thukydides, Geschichte des Peloponesischen Krieges. Deutsch von Hellmann. 2 sveska. Miinchen 1912. Thurnwald, R., Reprdsentative Lebensbilder von Naturvolkern. Berlin 1931. Tremearne, A. J. N., The Ban of the Bori. London 1914. Trilles, R. P., Les Pygmees de la Foret quatoriale, Pariz 1931. Trotter, W., The Instincts of the Herd in Peace and War. London 1919. Turi, Johann, Das Buch des Lappen. Johann Turi. Frankfurt 1912. Turner, G., Samoa. London 1884. Tylor, E. B., Primitive Culture, London 1924. Ungnad, A., Die Religionen der Babylonier und Assyirer. Jena 1921. Vaillant, G. C, The Aztecs of Mexico. London 1950. Vedder, H., Die Bergdama, 2 sveska. Hamburg 1923. Vendrves, J., Tonnelat, ., Unbegaun, B. O., Les Religions des Celtes, des Germains et des Anciens Slaves. Mana Tome 2, III. Pariz 1948. Virolleaud, Ch., Le Thedtre Persan ou le Drame de Kerbela. Pariz 1950. Volhardt, E., Kannibalismus. Stuttgart 1939. Waley, Arthur, The Travels of an Alchemist. London 1931. The Book of Songs. London 1937. The Analects of Confucius. London 1938. Waley, Arthur, Three Ways of Thought in Ancient China. London 1919. The Real Tripitaka. London 1952. Waliszewski, K., Ivan le Terrible. Pariz 1904. Peter the Great. London 1898. Warneck, Joh., Die Religion der Batak. Gottingen 1909. Warner, W. LI., A Black Civilisation. New York 1958. Weeks, J. H., Among Congo Cannibals. London 1913. Weil, Gustav, Geschichte der Chalifen. Sv. IIII. Mannheim 18461851. Wendische Sagen, herausgegeben von Fr. Sieber. Jena 1925. Wesley, John, The Journal. London 1836. Westermann, D., The Shilluk People. Berlin 1912. Die Kpelle. Gottingen 1921. Geschichte Afrikas. Koln 1952. Westermarck, E., Ritual and Relief in Morocco. 2 sveska. London 1926. Wilhelm, Richard, Li Gi. Das Buch der Sitte. Neue Ausgabe. 1958. Kung Futse, Gesprache. Jena 1923. Mong Dsi. Jena 1921. Friihling und Herbst des Lii Bu We. Jena 1928. Williams, F. E., Orokaiva Magic. London 1928. The Vailala Madness and the Destruction of Ceremonies. Port Moresby 1923. The Vailala Madness in Retrospect, in: Essays Presented to Ch. G. Seligman. London 1934. Winternitz, M., Geschichte der Indischen Literatur. 3 sveska. Leipzig 1922. Wirz, Paul, Die Marind anim vod Holldndisch Sud Neu-Guinea, Sv. I i II. Hamburg 1922. i 1925. Wladimirzov, The Life of Chingis-Khan. London 1930. Wolff, O., Geschichte der Mongolen oder Tataren, besonders ihres Var dringens nach Europa. Breslau 1872. Wolff, Ph., Die Drusen und ihre Vorldufer. Leipzig 1845. Worsley, P., The Trumpet Shall Sound: A Study of 'Cargo' Cults in Melanesia. London 1957. Zuckermann, S., The Social Life of Monkeys and Apes. London 1932.