George Yule: Definicija i pozadina pragmatike te deiksija i udaljenost

Prijevod Primljen 31. svibnja 2010., prihvaen za tisak 21. lipnja 2010.

George Yule

DEFINICIJE I POZADINA PRAGMATIKE TE DEIKSIJA I UDALJENOST

Prijevod iz djela Pragmatics, Oxford: Oxford University Press, 1996., str. 3-16.

Definicije i pozadina
Pragmatika se bavi prouavanjem znaenja koje govornik (ili pisac) prenosi sluatelju (ili itatelju) koji ga potom interpretira. Ona se, dakle, vie bavi analiziranjem onoga to ljudi zapravo ele rei svojim iskazima nego samim znaenjem rijei ili fraza koje pritom rabe. Pragmatika je prouavanje znaenja koje govornik izrie. Ovakva vrsta prouavanja nuno ukljuuje i interpretaciju onoga to ljudi ele rei u odreenom kontekstu i kako taj kontekst utjee na izreeno. To zahtijeva razmatranje naina na koji govornici organiziraju ono to ele rei ovisno o osobi, vremenu, mjestu i okolnostima izgovaranja. Pragmatika je prouavanje znaenja u nekom kontekstu. Ovakav pristup nuno istrauje i nain na koji sluatelji dolaze do zakljuaka o reenome, kako bi mogli interpretirati to je govornik zapravo poruio. Takva vrsta prouavanja otkriva kako je zapravo veliki dio prenesenih informacija neizreen. Mogli bismo rei da je to istraivanje nevidljivog znaenja. Pragmatika prouava kako je izreeno vie nego to same rijei govore. Konano, ovakav pogled otvara pitanje imbenika koji odreuju hoemo li izabrati izreeno ili neizreeno. Osnovni odgovor povezan je s pojmom udaljenosti. Blizina, bila ona tjelesna, umna ili konceptualna, podrazumijeva nekakvo zajedniko iskustvo. Govornici odreuju koliko treba rei na temelju udaljenosti ili blizine sluatelja. Pragmatika je prouavanje izraavanja relativne udaljenosti. To su etiri podruja kojima se pragmatika bavi. Kako bismo shvatili kako je do toga dolo, trebamo se kratko osvrnuti na njezin odnos s drugim podrujima lingvistike analize.

89

hrvatistika
Sintaksa, semantika i pragmatika

studentski jezikoslovni asopis

Jedna od tradicionalnih podjela unutar jezine analize suprotstavlja pragmatiku sa sintaksom i semantikom. Sintaksa je prouavanje odnosa izmeu jezinih oblika, kako se oni niu u vee jedinice i koji su nizovi pravilni. Takvo prouavanje obino ne uzima u obzir stvarno okruenje ili same govornike. Semantika je prouavanje odnosa izmeu jezinih oblika i jedinica u svijetu, to jest, doslovno: kako se rijei povezuju sa stvarima. Semantika analiza takoer pokuava opisati odnose izmeu verbalnih opisa i injeninih stanja u svijetu kao tone (istinite) ili netone, bez obzira na autora tih verbalnih opisa. Pragmatika je prouavanje jezinih oblika i ljudi koji ih rabe. U ovoj podjeli na tri dijela samo pragmatika ukljuuje ljude u analizu. Prednost prouavanja jezika putem pragmatike jest da moemo govoriti o onome to su ljudi zapravo htjeli rei, o onome to podrazumijevaju, njihovim namjerama i ciljevima i o vrstama inova (primjerice zahtjevima) prilikom govorenja. Veliki je nedostatak to je sve te veoma ljudske koncepte teko analizirati na dosljedan i objektivan nain. Dva prijatelja mogu razgovarati i pritom natuknuti neke stvari bez da pri tome daju nekakav jasan lingvistiki dokaz koji bismo mogli istaknuti kao jasan izvor znaenja onog to je izreeno. (1) upravo je takav problematian sluaj. uo sam govornike, znao sam to govore, ali nisam imao ni ideju o tome, to zapravo ele rei. (1) Ona: I, jesi li? On: Hej, tko ne bi? Prema tome, privlanost pragmatike lei u tome da objanjava kako ljudi jedni kod drugih nalaze lingvistiki smisao u onome to govore, ali moe biti i frustrirajue podruje jer od nas zahtijeva da razumijemo ljude i ono to oni imaju na umu.

Pravilnost
Na sreu, postoji odreena pravilnost u ljudskom ponaanju kada je rije o jeziku. Dio te pravilnosti proizlazi iz injenice da su ljudi lanovi drutvenih skupina i time slijede odreene naine ponaanja koji se unutar te grupe oekuju. Kada smo u nama bliskoj drutvenoj skupini, obino nam je lako biti ljubazan i rei primjerene stvari. U novom, nepoznatom drutvenom okruenju, esto nismo sigurni to rei i brinemo se da bismo mogli rei krivu stvar. Kada sam prvi put ivio u Saudijskoj Arabiji, obiavao sam odgovoriti na pitanja o mom zdravlju (ekvivalentna pitanju Kako si?) s ekvivalentom mojih uobiajenih odgovora OK ili dobro. Meutim, nakon nekog vremena primijetio sam da kada bih postavio slino pitanje, ljudi bi mi uglavnom odgovorili frazom koja je doslovno znaila slava Bogu. Ubrzo sam nauio

90

George Yule: Definicija i pozadina pragmatike te deiksija i udaljenost

upotrebljavati novi izraz u namjeri da budem pragmatiki primjeren u tome kontekstu. Moj prvi odgovor nije bio pogrjean (moj vokabular i izgovor nisu bili netoni), ali poruivao sam da sam u tom drutvu stranac koji odgovara na neoekivani nain. Drugim rijeima, rekao sam vie nego to te rijei zapravo znae. U poetku nisam znao da sam nauio neke jezine oblike toga jezika bez da sam nauio pragmatiku njihove upotrebe, odnosno kako tamonji pripadnici drutvenih skupina rabe te oblike. Jo jedan izvor pravilnosti u upotrebi jezika proizlazi iz injenice da veina ljudi unutar neke jezine zajednice ima slina osnovna iskustva sa svijetom i zajednika im je velika koliina nejezinog znanja. Recimo da usred razgovora spomenem informaciju koja je navedena pod (2). (2) Naao sam stari bicikl kako lei na podu. Lanac je bio zahrao, a gume prazne. Teko da ete pitati zato se najednom spominju lanac i gume. Obino mogu pretpostaviti da ete zakljuiti da ako je X bicikl, onda X ima lanac i gume (i mnoge druge dijelove). Zbog takve pretpostavke s pragmatikog stajalita bilo bi udno da sam ono to je navedeno pod (2) rekao u obliku koji je naveden pod (3). (3) Naao sam stari bicikl. Bicikl ima lanac. Lanac je bio zahrao. Bicikl ima i gume. Gume su bile prazne. Moda biste pomislili da sam vie priao nego to sam rekao i da vas smatram nekim tko nema ni osnovno znanje (odnosno, da vas smatram glupim). Ponovno, jezini oblici koje rabim nisu netoni, ali pogrjena pragmatika moe djelovati uvrjedljivo. Te pravilnosti koje sam upravo opisao krajnje su jednostavni primjeri jezika u upotrebi i veina lingvistikih analiza obino ih zanemaruje. Kako bismo shvatili kako su one postale provincijalno podruje pragmatikog istraivanja, trebamo se vratiti u prolost da bismo vidjeli kako je do toga dolo.

Pragmatiki ko za otpatke
Dugi niz godina prouavanja jezika postojala je velika zainteresiranost za formalne sustave analize jezika koji su esto nastali na osnovi matematike i logike. Naglasak je bio na otkrivanju nekih od apstraktnih principa koji ine sam temelj jezika. Lingvisti i jezini filozofi na sredinu svog radnog stola stavili su istraivanje apstraktnih, moda i univerzalnih svojstava jezika, a biljeke koje su se odnosile na svakodnevni jezik ostavili su na rubovima. Kako je guva na stolovima postajala sve vea, mnoge od tih biljeki o svakodnevnom jeziku izgurane su sa stola i zavrile su u kou za otpatke. Taj pretrpani ko postao je izvorom mnogih tema o kojima emo raspravljati na

91

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

sljedeim stranicama. Vrijedno je spomena da sadraj tog koa u poetku nije bio organiziran kao posebna kategorija, nego je smatran negativnim, to su naime bile stvari koje se nije moglo lagano obraditi prema formalnim sustavima analize. Iz tog razloga, kako bismo razumjeli neke od tih materijala koje emo izvaditi iz smea, prvo bismo trebali pogledati kako su tamo uope dospjeli. Tema koja je prevladavala na radnim stolovima mnogih lingvista i jezinih filozofa bila je analiza jezinih struktura. Razmotrimo reenicu pod (4). (4) Patka je dotrala do Marije i polizala ju. Sintaktiki pristup toj reenici bavio se pravilima koja odreuju pravilnu strukturu te reenice, a iskljuuju nepravilne poretke rijei kao *Patka Marije do dotrala je. Sintaktika analiza takoer bi bila potrebna da se utvrdi da ispred glagola 'polizala' neki elementi nedostaju, a redoslijed je rijei drugaiji (i _ ju _ polizala), a analiza bi takoer utvrdila pravila koja dozvoljavaju ta prazna mjesta i promjene. Meutim, da pokuate onima koji se bave sintaksom objasniti da patke takve stvari ne rade i da je govornik moda htio rei pas, oni bi to smatrali potpuno nebitnim. Uistinu, sa sintaktikog stajalita, reenica poput Boca keapa dotrala je do Marije jednako je pravilno sloena kao i reenica pod (4). Za semantikim radnim stolovima bilo bi pak zabrinutosti oko toga. Jedinica koja se zove patka ima svojstvo znaenja (ivo), dok bi boca keapa imala svojstvo znaenja (neivo). Budui da glagol poput dotrati do zahtjeva ivi subjekt, rije patka bila bi prihvatljiva, ali ne i boca keapa. Semantika se takoer bavi uvjetima istinitosti tvrdnji izreenih kroz reenice. Te tvrdnje obino doslovno odgovaraju znaenju jednostavne reenice i obino se oznaavaju slovima p, q i r. Recimo da je odnos znaenja koji stoji iza reenice Patka je dotrala do Marije tvrdnja p, a odnos iza reenice patka je polizala Mariju tvrdnja q. Te dvije tvrdnje povezane su logikim simbolom za povezivanje, &. Dakle, tvrdnje u reenici (4) mogle bi se predstaviti kao to je navedeno pod (5). (5) p & q Ako je p istinito i q istinito, onda je i p & q istinito. Ako ili p ili q nije istinito (odnosno neistinito je), onda je i p & q nuno neistinito. Takva vrsta analize esto se upotrebljava u formalnoj semantici. Naalost, u takvoj vrsti analize, kada god je p & q istinito, slijedi logiki zakljuak da je i q & p istinito. Primijetimo da bi q & p u ovom sluaju bilo izraeno kao to je navedeno pod [6]. (6) Patka je polizala Mariju i dotrala do nje.

92

George Yule: Definicija i pozadina pragmatike te deiksija i udaljenost

U svijetu svakodnevne jezine upotrebe takvo injenino stanje nije identino prvotnim dogaajima opisanim pod (4). Opisuju se dva dogaaja, koja imaju odreeni redoslijed i oekujemo da e se taj redoslijed dogaanja zrcaliti u redoslijedu njihova spominjanja. Ako p podrazumijeva nekakvu radnju i ako q podrazumijeva nekakvu drugu radnju, imamo neizbjenu sklonost k tome da veznik i interpretiramo kao vremenski veznik i onda, a ne kao logiki &. To je jo jedan primjer kako je zapravo izreeno vie nego to same rijei govore. Mogli bismo zakljuiti da postoji uobiajeni princip jezine upotrebe koji se moe izrei kao to je navedeno pod (7). (7) Interpretiraj redoslijed spominjanja dogaanja kao redoslijed samih dogaanja. Ono to je izraeno pod (7) nije ni sintaktiko ni semantiko pravilo. To uope nije pravilo. To je pragmatiki princip koji esto rabimo kako bi ono to ujemo ili proitamo imalo smisla, ali koji moemo ignorirati u sluajevima kada nije primjenjiv. Postoje mnogi drugi principi te vrste koje emo prouiti u sljedeim poglavljima. U poglavlju 2 zapoet emo s veoma jednostavnim principom: to vie toga imaju zajednikog, to manje jezika dva e govornika trebati da bi razgovarali o poznatim im stvarima. Taj princip objanjava estu upotrebu rijei poput ovo i ono kako bismo govorili o stvarima koje su nam zajednike u smislu fizikog konteksta (primjerice, Bi li htio ovo ili ono?). Istraivanje tog osnovnog jezinog aspekta naziva se deiksija.

Deiksija i udaljenost
Deiksija je tehniki pojam (potjee iz grkog jezika) za jednu od osnovnih stvari koje radimo kada govorimo. Ona predstavlja pokazivanje uz pomo jezika. Bilo koji jezini oblik koji se rabi za takvo pokazivanje naziva se deiktiki izraz. Kada primijetite nepoznat objekt i pitate to je to?, rabite deiktiki izraz (to) kako biste ukazali na neto to je u neposrednom kontekstu. Ti izrazi pripadaju prvim rijeima koje mala djeca naue govoriti i mogu se rabiti za oznaavanje ljudi, u kojem sluaju govorimo o osobnoj deiksiji (ja, ti), mjesta, tada govorimo o prostornoj deiksiji (ovdje, ondje) ili vremena, kada je rije o vremenskoj deiksiji (sada, onda). () Interpretacija svih tih izraza ovisi o tome da je kontekst jednak i kod govornika i kod sluatelja. Deiktiki se izrazi zapravo najee rabe u govornoj komunikaciji licem u lice, kada ljudi koji su nazoni lako razumiju izraze poput onog pod (1), ali koje treba prevesti ljudima koji nisu prisutni. (1) Stavit u ovo ovdje.

93

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

(Naravno, shvatili ste da Ivan govori Ani da e staviti dodatan kuni klju u jednu od kuhinjskih ladica.) Deiksija je oito nain izraavanja koji je vezan uz govornikov kontekst, pri emu je osnovna razlika izmeu deiktikih izraza koji su blizu govorniku i onih koji su daleko od govornika. Izrazi koji su blizu govorniku, ili proksimali, izrazi su poput ovo, ovdje i sada. Izrazi, koji su daleko od govornika, odnosno distali, izrazi su poput ono, ondje i onda. Proksimali se obino interpretiraju na temelju mjesta na kojem se govornik nalazi, odnosno, deiktikog sredita, tako da se sada obino odnosi na toku u vremenu ili period koji je u sreditu govornikova iskaza. Distali jednostavno mogu ukazivati na ono to je daleko od govornika, ali u nekim jezicima mogu se rabiti i za razlikovanje izmeu onog to je blizu sluatelju i onog to je daleko i od govornika i od sluatelja. Tako u japanskom postoje dva prijevoda za zamjenicu to, jedan za ono to je blizu sluatelju, sore i jedan za ono to je daleko i od govornika i od sluatelja, are, uz trei oblik, koji se rabi kao proksimal, kore.

Osobna deiksija
Podjela koja je upravo opisana ukljuuje osobnu deiksiju sa spomenutim govornikom (ja) i sluateljem (ti). Jednostavnost tih oblika prikriva sloenost njihove upotrebe. Kako bismo nauili te deiktike izraze, prvo moramo nauiti da je svaka osoba prilikom razgovora i ja i ti i da cijelo vrijeme prelazi s jednog na drugi od tih dvaju oblika. Sva mala djeca prolaze kroz fazu uenja kada im je to razlikovanje problematino pa kau stvari poput Hoe si proitati priu? (umjesto mi) kada dodaju nekome omiljenu knjigu. Osobna deiksija oito djeluje na temelju trodijelne podjele, koja je prikazana kroz zamjenicu koja oznaava prvu osobu (ja), drugu osobu (ti) i treu osobu (on, ona ili ono). U mnogim jezicima te deiktike kategorije proirene su oznakama za relativni drutveni poloaj (primjerice, sluatelj vieg poloaja nasuprot sluatelju nieg poloaja). To su takozvani izrazi iz potovanja. Rasprava o okolnostima koje vode do izbora jednog od tih oblika umjesto nekog drugog ponekad se naziva drutvenom deiksijom. Prilino poznat primjer drutvenih razlika u okviru osobne deiksije razlikovanje je u nekim jezicima izmeu oblika koje rabimo za poznatog govornika i onih koje rabimo za nepoznatog. To je poznato kao T / V razlikovanje, naziv potjee od francuskih oblika tu (za poznate) i vous za nepoznate, a moe ga se pronai u mnogim jezicima, ukljuujui i njemaki (du / Sie) i panjolski (t / Usted). Izbor jednog od tih oblika neizravno e poruiti neto o govornikovu stavu o njegovu odnosu sa sluateljem. U takvim drutvenim kontekstima u kojima pojedinci izraze razliku izmeu drutvenog poloaja govornika i sluatelja obino e govornik koji je stariji i ima vii poloaj rabiti oblik tu kako bi se obratio sluatelju koji je mlai i ima nii

94

George Yule: Definicija i pozadina pragmatike te deiksija i udaljenost

poloaj i manje moi, a sluatelj bi mu se zauzvrat obratio s vous. Kada doe do drutvenih promjena, kao primjerice u modernoj panjolskoj, u situaciji kada mlada poslovna ena (vieg ekonomskog poloaja) razgovara sa svojom starijom kunom pomonicom (nieg ekonomskog poloaja), kako e one oslovljavati jedna drugu? Reeno mi je da je razlika u godinama snanija od ekonomske razlike pa e starija ena rabiti t, a mlaa Usted. panjolski oblik za nepoznate ljude (Usted) povijesno je vezan za oblik koji se nije rabio niti kada bi se govorilo o prvoj osobi (govorniku) niti kada bi se govorilo o drugoj osobi (sluatelju), nego o treoj osobi (nekome drugome). U deiktikom smislu trea osoba nije izravni sudionik u osnovnom (ja-ti) razgovoru, a time to nije ukljuena u razgovor, nuno je i udaljenija. Prema tome, u smislu osobne deiksije, zamjenice koje oznaavaju treu osobu su distali. Uporaba oblika za treu osobu kada bismo mogli rabiti oblik za drugu osobu jedan je od naina izraavanja udaljenosti (i nepoznatosti). To moemo uiniti i u ironinu ili humoristinu svrhu kada se jedna osoba, koja ima puno posla u kuhinji, obraa drugoj, koja je jako lijena kao to je navedeno pod (2). (2) Bi li Njegovo Visoanstvo htjelo malo kave? Udaljenost koja se povezuje s oblicima, kojima izraavamo treu osobu, takoer se rabi i kako bismo mogue optube (primjerice, nisi oistio) izrazili manje izravno, kao pod (3a) ili kako bismo neto to se moe shvatiti osobno izrazili na manje osoban nain, u obliku openitog pravila, kao pod (3b). (3a) Netko nije poistio za sobom. (3b) Svaka osoba mora poistiti za sobom. Naravno, govornik takva openita pravila moe izraziti tako da se odnose i na govornika i na druge, izraavajui se u prvoj osobi mnoine (rabei mi), kao pod [4]. (4) Mi ovdje znamo poistiti za sobom. U takvim izjavama mogua je dvosmislenost koja vodi do dviju moguih interpretacija. Postoji iskljuujue mi (govornik i ostali, iskljuuje sluatelja) i ukljuujue mi (ukljuuje i govornika i sluatelja). Neki jezici tu razliku mogu izraziti i gramatiki (primjerice, u fidijskom jeziku postoji iskljuujui oblik za prvu osobu mnoine, keimami i keda za ukljuujui oblik za prvu osobu mnoine). Dvosmislenost koju moemo nai u (4) sluatelju suptilno ostavlja mogunost da sam odlui to je zapravo reeno. Sluatelj e ili odluiti da je on dio skupine na koju se odnosi pravilo (to jest, adresat) ili da je iskljuen iz te skupine pa se pravilo na njega ne odnosi (to jest, nije adresat). U tom sluaju sluatelj odluuje koja je zapravo poruka koja je izreena tim rijeima.

95

hrvatistika
Prostorna deiksija

studentski jezikoslovni asopis

Ve spomenuti koncept udaljenosti oito je povezan i s prostornom deiksijom koja oznaava relativni prostorni smjetaj ljudi i stvari. Razlikujemo izraze poput tu i ovdje s jedne strane i tamo i ondje s druge strane. () Neki glagoli kretanja, kao to su doi i otii, dobiju deiktiki smisao kada se rabe za izraavanje kretanja prema govorniku (Doi u krevet!) ili od njega (Idi u krevet!). Jedan je oblik koncepta kretanja prema govorniku (odnosno, ulaska u vidno polje) prvo deiktiko znaenje koje naue mala djeca, a svojstvena mu je upotreba rijei poput ovo i ovdje (=moe se vidjeti). One se razlikuju od ono i ondje, rijei koje se povezuju sa stvarima koje izlaze iz djetetova vidnog polja (=vie nisu vidljive). Prilikom razmatranja prostorne deiksije bitno je imati na umu da prostor sa stajalita govornika moe biti i mentalan i fiziki. Govornici koji privremeno nisu kod kue esto e rabiti ovdje kako bi govorili o (fiziki udaljenom) domu, kao da se jo uvijek tamo nalaze. Govornici se takoer mogu projicirati na odreeno mjesto prije nego zapravo dou tamo, primjerice kada kau Dolazim kasnije (=kretanje prema mjestu, na kojem se nalazi sluatelj). To se ponekad opisuje kao deiktika projekcija, a zahvaljujui razvoju tehnologije, koja nam dozvoljava manipuliranje lokacijama, sve vie iskoritavamo njezine mogunosti. Ako ovdje oznaava mjesto na kojem govornik neto kae (a sada oznaava vrijeme kada to uini), onda bi izjava kao to je ona pod (5) trebala biti besmislena. (5) Trenutno nisam ovdje. Meutim, (5) moe biti moja pozdravna poruka na automatskoj sekretarici, a sada se odnosi na bilo koji trenutak, u kojem me netko pokua nazvati, a ne na trenutak kada sam zapravo snimio te rijei. Snimanje reenice kao to je (5) in je namijenjen mojim buduim sluateljima kojim svoju prisutnost prenosim na neko drugo mjesto. Slinu u deiktiku projekciju postii kada rabim upravni govor kako bih opisao neku drugu osobu, mjesto ili osjeaje. Primjerice, mogao bih vam priati o posjetu trgovini s kunim ljubimcima kao to je opisano pod (6). (6) Gledao sam u to malo tene u kavezu, imalo je tako tuan izraz na licu, kao da govori Tako sam nesretno ovdje, hoe li me osloboditi? Ovdje, koje se odnosi na kavez, nije stvarno mjesto na kojem se osoba (govornik) nalazi kada to govori, nego je mjesto na kojem se ta osoba nalazi dok igra ulogu teneta. Mogue je da je stvarna pragmatika osnova prostorne deiksije zapravo psiholoka udaljenost. O predmetima, koji su psiholoki blizu, govornik e govoriti kao da su fiziki blizu. Takoer, neto to je psiholoki udaljeno bit e izraeno kao fiziki udaljeno (primjerice ona zgrada tamo). Meutim,

96

George Yule: Definicija i pozadina pragmatike te deiksija i udaljenost

govornik takoer moe eljeti oznaiti neto to je fiziki blizu (primjerice, osobu koja mu je u blizini) kao psiholoki udaljeno: Onaj mi se ovjek ne svia. Prilikom analize te reenice ustanovit emo da rije onaj nema stalno (to jest semantiko) znaenje, nego mu govornik daje znaenje u odreenom kontekstu. Slini psiholoki procesi na djelu su prilikom uporabe proksimalnih i distalnih izraza za izraavanje vremenske deiksije.

Vremenska deiksija
Ve smo utvrdili da proksimalni oblik sada rabimo i za oznaavanje trenutka u kojem govornik govori i za oznaavanje trenutka u kojem e netko uti to je rekao (sluateljevo sada). Nasuprot izrazu sada distalni izraz tada u odnosu na govornikovu sadanjost moe oznaavati i njegovu prolost (7a) i budunost (7b). (7a) 22. studenog, 1963.? Bio sam u kotskoj tada. (7b) Veera u subotu u 8:30? Vidimo se tada. Vrijedno je spomena da rabimo i opirne sustave izraza za oznaavanje vremena koji nisu deiktiki, kao to je kalendarsko vrijeme (datumi, kao u (7a)) i podjela dana (na sate, kao u (7b)). Meutim, takve oblike oznaavanja vremena nauimo mnogo kasnije od izraza kao juer, sutra, danas, sljedei tjedan, proli tjedan ili ovaj tjedan. Interpretacija svih tih izraza ovisi o tome da znamo kada su izgovoreni. Ako ne znamo kada je neto izgovoreno (odnosno napisano), kao u (8), koji se nalazi na vratima ureda, neemo znati hoemo li morati priekati dugo ili kratko. (8) Vraam se za sat vremena. Slino tome, ako dva dana zaredom doemo u kafi na kojem je vidljiv natpis kao to je naveden pod (9), drugi emo dan (u deiktikom smislu) jo uvijek doi prerano ako elimo besplatno pie. (9) Sutra besplatno pivo. ini se da je psiholoka osnova vremenske deiksije slina onoj prostorne. Prema dogaajima u vremenu moemo se ponaati kao da nam se pribliavaju (ulaze nam u vidno polje) ili kao da se udaljavaju od nas (izlaze iz vidnog polja). Jedna od metafora koju rabimo odnosi se na dogaaje koji nam se pribliavaju, odnosno, iz budunosti dolaze u sadanjost (primjerice sljedei tjedan, nadolazee godine) i na dogaaje koji odlaze iz govornikove sadanjosti u prolost (primjerice dani koji su iza nas, proli tjedan). Takoer, kada govorimo o bliskoj budunosti, poruujemo da je blizu trenutku kada govorimo tako to rabimo proksimalni deiktiki izraz ovaj, kao u ovog (dolazeeg) vikenda ili ovog (dolazeeg) etvrtka. ()

97

hrvatistika
Deiksija i gramatika

studentski jezikoslovni asopis

Sve navedene razlike u uporabi osobne, prostorne i vremenske deiksije moemo vidjeti na djelu u jednoj od osnovnih strukturnih gramatikih razlika, onoj izmeu upravnog i neupravnog govora. Kao to je ve opisano, deiktike izraze za osobe (ti), mjesto (ovdje) i vrijeme (ove veeri) moemo interpretirati u okviru istoga konteksta kao i govornik koji ih spominje (13a). (13a) Planira li ti ove veeri biti ovdje? (13b) Pitao sam ju je li planirala te veeri biti tamo. Kada se kontekst izgovaranja te reenice promijeni u kontekst u kojem prenosim nekom drugom tu reenicu, kao primjerice u (13b), onda se mijenjaju i deiktike oznake koje su vezane uz okolnosti prilikom postavljanja pitanja. Primijetimo da su se proksimalni oblici iz (13a) u (13b) promijenili u odgovarajue distalne oblike. Ta veoma redovita razlika u neupravnom govoru oznaava razliku izmeu znaenja govornika, koji je blizu i znaenja udaljenog od govornika u neupravnom govoru. Proksimalni deiktiki izrazi koji se rabe u izravnom govoru ostavljaju dojam da se nalazimo u istom kontekstu kao i sama izjava. Distalni deiktiki izrazi neupravnog govora ostavljaju dojam da je izvorna izjava udaljena. Ne bi vas trebalo iznenaditi da se sve te deiktike izraze moglo pronai u pragmatikom kou za otpatke. Njihova interpretacija ovisi o kontekstu i govornikovoj namjeri, a izraavaju relativnu udaljenost. Ako uzmemo u obzir njihov malen broj, a nevjerojatno irok spektar mogunosti uporabe, deiktiki izrazi uvijek e rei mnogo vie nego to je na prvi pogled vidljivo iz njihova znaenja.
Prevela Josipa Forko

98