Molitva za grenike koju je aneo nauio djecu u Fatimi

Ukazanja Anela koja su prethodila Gospinim ukazanima Lucija opisuje ovako: Tako sam navrila sedam godina ivota.Majka odlui da mi povjeri uvanje ovaca. S tim se nisu sloili ni otac ni sestre,svi su me htjeli imati uza se.Ali majka je bila odluna. Nije ona nikakav izuzetak - govorila je bila majka. Karolina ima ve dvanaest godina,mora poeti raditi u polju ili uiti ivati i tkati, to hoe.Tako sam ja morala na pau. Vijest da postajem pastirica brzo se proirila selom pa su doletili pastiri da mi se ponude za drutvo. Sve sam ih prihvatila.Drugi dan itava je okolica bila puna pastira i ovaca, posebno jedan brijeg,koji je izgledao kao da ga je pokrio oblak. No,ja se nisam dobro osjeala u toj vrevi. Zato sam odabrala tri drugarice,i ne rekavi nita drugima poele smo odlaziti sa ovcama na pau na protivnu stranu. Tri pastirice su bile:Terezija Matijas,njezina sestra Marija Roza i Marija Justino.Sljedeeg dana sastale smo se s naim stadima na ugovorenom mjestu i krenule prema breuljku koji se zove Cabeco. To je sjeverna strmina brijega. Juna se zove Valinhos. Na strmini okrenutoj prema istoku nalazi se ona peina o kojoj sam Vam govorila u spisu o Jacinti. Popele smo se sa svojim stadima gotovo do vrha brijega. Pod nama se steralo, sve do u dolinu,podruje zasaeno maslinama,hrastiima,borovima i esminama. Negdje oko podne,pojele smo svoj obrok,a onda sam ih pozvala da zajedno samnom izmole krunicu,to su one rado prihvatile. im smo poele moliti,u zraku,iznad drvea,ukaza se lik koji je sliio kipu na snijegu. Proimalo ga je sunce pa je izgledao sav proziran.

- to je ono ? - zapitae se moje drugarice donekle poplaene. - Ne znam. Nastavismo moliti uprtim oima u lik koji je nestao kad smo zavrile krunicu.Ja sam odluila da o tome nita ne govorim,ali moje drugarice,im su dole kui , ispripovjedale su to svojim obiteljima.Novost se brzo pronijla zaselkom.Jednog dana kad sam se vratila kui,majka me zaskoi: -Sluaj!Kau da si neto vidjela.Kazuj,to je to bilo! -Ne znam - odgovorih ,ali kako nisam znala protumaiti ,nadodah: -Izgledao je ovjek ,omotan plahtom.Nije mu bilo mogue razabrati ni oi ni ruke. Moja majka odmahne rukom, vrlo prezirno: -Djeije gluposti! Umalo poslije toga nale smo se sa svojim stadima na istom mjestu. Pojava se opet ponovila, na isti nain. Moje su drugarice to opet ispriale kod kue.Poslije toga pojava se ukazala i trei put.Ja o svemu nisam probijelila ni rijei,ali je moja majka ila o tome pripovijedati u zaselku.Zato me zabrinuto zapitala: -Da vidimo,o emu brbljate,to ste vidjele? -Ne znam majko,zaista ne znam,to je ono to nam se ukazuje. No,mnogi su nam se poeli rugati.Kako sam poslije prve svete priesti bila pomalo zanesena ,moje sestre bi me znale zapitkivati,s gorkom ironijom :" Moda vidi nekoga umotana u plahtu?" Takvo ponaanje i takve rijei pogaale su me u duu,jer ja sam do tada bila navikla samo na njenosti.No,to jo nije bilo nita.Nisam ni slutila to mi je dobri Bog pripremao za budunost. Upravo u to vrijeme Franjo i Jacinta dobili su doputenje od svojih roditelja da mogu i oni ii na pau.Ja tada ostavim svoje drugarice i pridruim se Franji i Jacintii,bratiu i sestrini.Odluismo da emo svoja stada pasti na panjacima mojih roditelja i ujaka,da se ne moramo druiti sa ostalim pastirima. Jednoga dana naosmo se sa svojim stadima podno breuljka o kojemu sam govorila,na istonoj strani, a mjesto se zove Chousa Valha.U odmaklo jutro spusti se sitna kia,neto jaa od rose.Tada smo se uspeli na strminu breuljka da potraimo zaklonite u kakvoj kamenoj udubini. Ovce su se polako penjale za nama, pasui.Tada smo se prvi put nali u toj blagoslovljenoj peini.Nalazi se u sredini maslinika koji pripada mom

krsnom kumu Anastaziju.Odatle se lijepo vidi zaselak u kojemu sam roena,zatim Casa Velha i Eira de Pedra. Maslinici koji se proteu do ovih naselja pripadaju razliitim vlasnicima.Tu smo proveli dan, iako je kia ve bila prestala i sunce se opet probilo , lijepo i svijetlo.Tu smo i objedovali i izmolili krunicu za koju se vie ne sjeamo jesmo li je izmolili u skraenom obliku.Kad je krunica bila gotova ,poeli smo se igrati na kamenie.Igrali smo se samo nekoliko minuta, ali posve predani igri. Najednom zaumi snaan vjetar koji je zanjihao kronje stabala.Svi troje pogledasmo po obzorju,vrlo zaueni,jer je vrijeme bilo mirno.Tada ugledasmo kako se iznad maslina pribliava prema nama onaj lik o kojemu sam ve govorila.Franjo i Jacinta jo ga nisu vidjeli,a ja im o tome nisam nita govorila.to se vie pribliavao,sve bolje smo ga vidjeli. Izgledao je kao mladi od - 16 godina,bjeliji od snijega,a sunce ga je tako proimalo da se inio prozirnim kao kristal i vrlo lijep.Stigavi do nas ree nam : - Ne bojte se, ja sam Aneo mira. Molite sa mnom! Tada klekne , prigne glavu do zemlje i pozove nas da ponovimo tri puta ove rijei: "Moj Boe! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te.Molim te da oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se u Te ne uzdaju i koji Te ne ljube."- Zatim se ustane i ree nam: - Tako molite! Srce Isusovo i Marijino pozorno sluaju vae molitve.

Te su nam se rijei tako utisnule u duu da ih nikada vie nismo zaboravili .Od tog dana provodili smo mnogo vremena ,prostrti na zemlji i te rijei ponavljali do umora. Preporuila sam Franji i Jacinti da o tome nikome ne govore ,i - Bogu hvala - odrali su obeanje. Poslije podueg vremena,za popodnevnog odmora,igrali smo se uz bunar mojih roditelja to smo ga zvali Arneiro.O tom bunaru sam Vam, Preuzvieni, govorila u spisu o Jacinti.Iznenada,ugledasmo pred sobom onu istu pojavu.Anela, kako mi se ini koji nam ree: - to radite?Molite,mnogo molite!Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama posebne nakane.Neprestano prikazujte Bogu molitve i rtve! - Kako emo se rtvovati ?- zapitah. - to god moete,prinesite Bogu za rtvu s nakanom da zadovoljite za uvrede i grijehe koje mu ljudi nanose i izmolite obraenje grenika.Tako ete osigurati mir svojoj domovini.Ja sam njezin Aneo uvar.Aneo Portugala.Nadasve, rado primite trpljenja koja vam Gospodin poalje! Opet je prolo neto vremena.Pasli smo stada na breuljku o kojemu sam ve govorila,na padinama iznad Valinhosa.To je maslinik to ga mi zovemo Pregueira.Nakon obroka odluismo otii moliti u peinu koja se nalazila s druge strane brijega.Trebalo je prijei hridine iznad Pregueira,to ovcama nije bilo lako izvesti. im smo tamo stigli , prostrli smo se na zemlju i poeli moliti Anelovu molitvu - Moj Boe! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te... Ne znam koliko smo puta ponovili, kad najednom opazismo iznad sebe neobino svijetlo .Podigosmo se da vidimo to se dogaa i ugledasmo Anela kako u lijevoj ruci dri kale iznad kojeg je lebdjela bijela Hostija.Iz nje su kapale kaplje krvi u kale.Aneo ispusti kale koji je ostao u zraku, klekne uz nas i naredi nam da ponovimo tri puta: Presveto Trojstvo, Oe, Sine i Due Sveti, ja ti prikazujem Tijelo,Krv , Duu i Boanstvo Isusa Krista , prisutna u svim tabernakulima svijeta u naknadu za uvrede svetogra i nehaje kojima vas vrijeaju.U ime neizmjernih zasluga Presvetoga Isusova i Marijina Srca , molim vas za

obraenje jadnih grenika. Zatim se Aneo podigne i uzme u ruke Kale i Hostiju , razlomi je i dade najprije meni,, a zatim Jacinti i Franji.Pri tom je govorio: -Uzmite i pijte Tijelo i Krv Isusa Krista kojega strano vrijeaju nezahvalnii ljudi!Pruajte mu zadovoljtinu za ta zlodjela i utjeite svoga Boga! Zatim se opet prostre na zemlju i s nama ponovi tri puta molitvu Presveto Trojstvo ... Poslije toga izezne.Mi smo i dalje ostali prostrti po zemlji ponavljajui iste rijei.Kad smo se napokon ustali, primjetili smo da je ve veer i da je vrijeme povrataka kui.

(" Fatimska poruka-Lucija govori" - Ediciones - SOL DE FATIMA- S dozvolom Crkvenih vlasti)