Gudnja vieslojno prapovijesno nalazite

Brunislav Marijanovi

UVOD Peina Gudnja, vieslojno prapovijesno nalazite na Peljecu kod Stona, jedno je od

onih arheolokih nalazita koja su ve dugi niz godina neizostavan dio svakog ozbiljnijeg priloga rjeavanju razliitih pitanja prapovijesti na irem prostoru istonog Jadrana i njegova zalea. To je sasvim razumljivo ako se imaju u vidu brojni i raznovrsni nalazi koji potjeu iz dosta debelih kulturnih slojeva, formiranih tijekom dugoga kronolokog raspona od starijeg neolitika do kasnoga bronanog doba, a zbog kojih je taj lokalitet nuno ukljuen u razliite problemske kontekste prapovijesti na podruju istonog Jadrana. No, unato tome estom navoenju, Gudnja jo uvijek pripada onoj skupini nalazita ija stvarna vrijednost i znaenje za prapovijest Jadrana nisu ni izdaleka sagledane, budui da struna literatura, bez objave samih nalaza, o tome lokalitetu donosi uglavnom sumarne podatke redovito dane u irim prostornim i problemskim kontekstima. Naime, premda su iskopavanja provedena pred etiri desetljea rezultati nisu nikada integralno publicirani, to znatno oteava pravilno interpretiranje zastupljenih razdoblja. Peina se nalazi iznad Stona (sjeverno od Dubovnika) u masivu brda Poraa, na nadmorskoj visini od 400 m; sl. 1. Ulaz u peinu okrenut je prema moru, a ispred njezina ulaza prua se izniman pogled i na neposrednu okolicu i na dobar dio junog Jadrana i njegova zalea. Sa svih strana peina je okruena strmim brdima i obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju gotovo sve putove i ograniavaju komunikaciju. Jedini prirodni i otvoreni pravac je onaj koji vodi prema Stonskom zaljevu iz kojega se potom otvara put dalje prema najjunijoj otonoj skupini na Jadranu: Jakljanu, ipanu, Lopudu i Koloepu, a preko njih i krajnjem jadranskom jugu. Ulazni dio peine, ispred kojega danas ne postoji nikakav plato niti zaravnjeni pretprostor, a posve je vjerojatno da nije postojao ni u vrijeme njezina koritenja, irok je oko 15 m, a njezina dubina u tome dijelu dosee oko 20 m. iroki otvor, okrenut je jugu pa u taj dio peine proputa dosta svjetlosti. Meutim, istono od irokog ulaznog dijela otvara se dublji peinski prostor, posve zatvoren stjenovitim masivom, koji ini vaan dio ukupne peinske unutranjosti. Promatrajui peinu u tom pravcu, moe se rei da se peinski prostor ne razvija u dubinu masiva, nego u irinu, pa je i njegova unutranjost orijentirana vie u

pravcu istok-zapad nego sjever-jug. Ukupna duina peine u tom pravcu njezina pruanja dosee oko 33 m. Sudei prema debljini kulturnog sloja, upravo je taj zatvoreniji dio unutranjosti, a posebice sredinji prostor, imao veu stambenu vrijednost i intenzivnije je koriten. Dananja hodna povrina peine u pojedinim svojim dijelovima prilino je razliita. Na zapadnoj polovici ulaznog dijela nema kulturnog sloja, dno je stjenovito, izgledom vjerojatno vrlo slino onome kakvo je bilo i na poetku njezina koritenja u prapovijesti. Na istonoj polovici toga dijela peine kulturni je sloj dosta tanak, a stratigrafija nerazvijena, ali je formiranje sloja pridonijelo niveliranju prvotne povrine, koja je ve na tome dijelu imala izrazit pad prema unutranjosti, odnosno prema njezinu istonom zatvorenom dijelu. S obzirom na to, itav prednji dio peine, uz manje devijacije, ima priblino zaravnjenu dananju povrinu. Meutim, priblino po sredini peine, na onome dijelu na kojemu se otvoreni ulazni dio razvija u zatvoreni peinski prostor, pad terena vrlo je izraen. Takav izgled dananje povrine uvjetovan je, prije svega, istovjetnim padom na razini prvotnog dna peine. Promatrano u pravcu pruanja peinskog prostora, dakle u pravcu istokzapad, pad prvotnog dna peine iznosi oko 15%. U tome dijelu peine sloj je znatno deblji nego na njezinu ulazu, a stratigrafija potpunija i razvijenija. Meutim, upravo zbog znatno debljeg sloja, a i neujednaene visine stropa peine, na prijelazu u dublju unutranjost peine, dananja povrina i strop gotovo se dodiruju. Peinu je otkrio V. Milosavljevi, a iskopavanje je kroz vie istraivakih kampanja izmeu 1963. i 1968. provela Spomenka Petrak, dugogodinja kustosica u Arheolokom muzeju Durovakih muzeja, gdje se nalazi i danas uvaju. Tijekom iskopavanja odvojeno je istraeno vie sondi koje su u prostornom smislu veim dijelom meusobno povezane, pa ine koherentnu istraivaku cjelinu. Povrina obuhvaena istraivanjima iznosi preko 150 m2. Meutim, zbog razliitih razloga metodoloke naravi dananje koritenje rezultata tih iskopavanja povezano je s velikim ogranienjima. Zbog toga sam, prihvaajui se obrade ovoga nalazita, odluio poduzeti i ogranieno kontrolno iskopavanje iji je jedini cilj bila provjera i utvrivanje stratigrafije. S obzirom na ogranienost istraivakog zahvata i oteano koritenje grae s ranijih istraivanja, u prikazu kulturnih slojeva Gudnje moram se ograniiti samo na ope kulturoloke aspekte. Svi drugi pokuaji bili bi preuzetni.

II

STRATIGRAFSKA SLIKA

I na temelju postojee tehnike dokumentacije, tonije crtea profila, posve je razvidno da kulturni sloj u Gudnji nije ujednaen u svim njezinim dijelovima i da u njegovoj debljini postoje znaajna odstupanja, osobito izraena pri usporedbi ulaznog i krajnjeg unutarnjeg prema sredinjem dijelu peine. Te su neujednaenosti potvrene i pri kontrolnom iskopavanju, a nedvojbena su posljedica razliitog intenziteta u koritenju pojedinih dijelova peine tijekom razliitih prapovijesnih razdoblja. Svoje miljenje o stratigrafiji nalazita iznijelo je vie autora (. Batovi, S. Dimitrijevi, V. Miloji, N. Petri i drugi). Veina navedenih autora smatra da u Gudnji postoje etiri neolitika sloja koja manje-vie ispunjavaju cjelokupan vremenski raspon koji zauzima to razdoblje povijesti, a navode jo i jednog ili dva eneolitika sloj te neodreen broj slojeva mlaih razdoblja. Iz toga proizlazii da u u Gudnji treba raunati sa sigurnih VI, a moda i VII slojeva, od kojih starija etiri pripadaju neolitiku, a dva mlaa (moda i tri) eneolitiku, te s neodreenim brojem slojeva mlaih razdoblja prapovijesti. Na temelju provedenih istraivanja tijekom 2004. i komparativnog studiranja cjelokupne arheoloke grae, osnovna svojstva stratigrafske slike Gudnje i podjelu njezina sloja mogu izloiti na sljedei nain. Prvo. Kulturni sloj Gudnje, koji je nastajao tijekom vremenskog raspona od starijeg neolitika do srednjega bronanog doba, nije formiran na posve ujednaenoj podlozi. Dok u irokom ulaznom prostoru njegovu osnovu ini prirodna stijena, u dubljoj unutranjosti to je posve sterilan sloj sitnoga ploastog vapenenca osutog sa stropa peine. Budui da i taj sloj lei na stjenovitom dnu peine, posve je iskljuena mogunost postojanja starijih kulturnih slojeva. Barem na povrini obuhvaenoj istraivanjem. Drugo. Proces stratifikacije nije se odvijao ravnomjerno na itavoj povrini peine, pa su i zastupljeni slojevi u njezinim razliitim dijelovima posve neravnomjerno formirani. Kulturni sloj u cijelosti najdeblji je uz sjevernu stijenu peine i to u visini povrina koje na situacijskom planu sa iskopavanja S. Petrak nose oznaku H1-2 i C1-4, ukljuujui i te povrine. Tu je i stratigrafska slika najrazvijenija. Tree. Neujednaen proces stratifikacije nedvojbeno je uvjetovan duinom nastavanja peine tijekom svakog od zastupljenih razdoblja, s jedne, ali i razliitim intenzitetom koritenja pojedinih njezinih dijelova u skladu sa stambenim vrijednostima peinskog
3

prostora, s druge strane. U tom smislu na intenzitet u koritenju pojedinih dijelova peine bitno je utjecao prodor oborinskih voda koji je u nekim njezinim dijelovima vrlo intenzivan, dok je ograniavajui faktor u koritenju njezine najdublje unutranjosti predstavljao dosta irok okomiti otvor u njezinu stropu. etvrto. Na opseg koritenja peinskog prostora bitno je utjecala i razliita visina peinskog svoda koja je u najmlaim razdobljima postala bitan ograniavajui imbenik za koritenje dublje unutranjosti peine. Naime, s postupnim formiranjem kulturnog sloja, u sredinjem dijelu peine, gdje je strop najnii, hodna povrina gotovo je dosegnula strop, pa je time posve onemoguen normalan pristup u njezin najdublji dio. Sudei prema zastupljenim slojevima, optimalno koritenje itavog peinskog prostora prekinuto je tijekom razvijenog eneolitika. Peto. Na isti nain, tijekom eneolitika potpuno je zatvoren jo jedan dio unutranjosti peine koji se nalazi uz njezinu sjevernu stijenu, u visini sondi H1-2 F1-4. Duina te nie iznosi oko 10 m, a dubina oko 5-6 m. U povrinskom dijelu sloja toga zatvorenog dijela peine zajedno s ulomcima eneolitike keramike nalazi se i bronanodobna keramika iz sloja formiranog na povrini ispred tog dijela peine. Ta posve neistraena peinska nia vjerojatno je imala najkvalitetniju stambenu vrijednost, a posve je sigurno da je bila koritena tijekom itavoga neolitika i barem jednog dijela eneolitika. esto. Premda je u pojedinim dijelovima peine, na mjestima s debljim naslagama gara, pepela, izgorjele ili zapeene zemlje kulturni sloj kompaktniji, na najveem dijelu istraene povrine to je prilino rastresita formacija s dosta zrnatom strukturom u razliitim nijansama crvenkaste i crvenkastosmee boje. Zbog toga, promatran i u cijelosti i u pojedinim sekvencama, kulturni sloj ne odaje dojam primarno artificijelne formacije, koja je u osnovi nastala kao posljedica antropogenog djelovanja, odnosno dugotrajnim i neprekinutim ivljenjem i aktivnostima povezanim s tim, nego se iskazuje kao depozit formiran relativno ujednaenim djelovanjem artificijelnih i prirodnih faktora u obliku eolskih nanosa, osipanja peinskog stropa, oborinskih nanosa zbog intenzivnog prokapavanja kroz pukotine u stropu i openito propusnu vapnenaku stijenu i sl. Sedmo. Ne moe se tvrditi da je peina bila kontinuirano nastanjena tijekom itavoga vremenskog raspona od neolitika do srednjega bronanog doba i u njezinu koritenju vrlo je vjerojatno dolazilo do prekida. Meutim, prekidi u koritenju peine ne iskazuju se kroz postojanje izrazitih i posve sterilnih slojeva nego, prije svega, kroz kvantitativne vrijednosti nalaza koje su u najniim dijelovima svakog od osnovnih slojeva uvijek znatno manje od vrijednosti u viim dijelovima istih slojeva.
4

Osmo. Po svemu sudei, do kraih prekida u naseljenosti peine dolazilo je i tijekom pojedinih razdoblja. Na mogunost takvih prekida upuuju vrlo tanki i posve neizraziti glinasti proslojci sivkastog taloga koji svojom konzistencijom odudaraju od kompaktnosti ostalih dijelova onog sloja kojemu pripadaju. Postojanje tih proslojaka, odnosno vjerojatnih povremenih prekida u koritenju peine tijekom pojedinih razdoblja, nema posebno znaenje za finiju stratigrafsku podjelu nijednog od osnovnih slojeva, budui da u karakteru zastupljenih kultura nije mogue uoiti nikakve bitne promjene. Deveto. Kulturni sloj Gudnje nastajao je tijekom njezina vrlo uestalog koritenja tijekom niza prapovijesnih razdoblja, ali ne kao mjesta dugotrajnog ivljenja, nego privremenog boravita. S obzirom na zastupljena razdoblja i nalaze koji ih karakteriziraju, te njihove stratigrafske pozicije i meusobne odnose, u kulturnom sloju Gudnje mogue je izdvojiti ukupno VI osnovnih slojeva koji pripadaju: I ranom neolitiku, II srednjem neolitiku, III kasnom neolitiku, IV ranom eneolitiku, V razvijenom eneolitiku, VI ranom i srednjem bronanom dobu. I deseto. Za razliku od ostalih slojeva koje je mogue pouzdano fiksirati i meusobno stratigrafski razdvojiti, najmlai sloj Gudnje je najneizrazitija stratigrafska formacija s najslabijom unutarnjom izdiferenciranou, premda je na temelju tipolokih svojstava raspoloive grae posve oigledna potreba distinkcije nalaza ranoga od nalaza srednjega bronanog doba, odnosno podjela sloja na podfaze VIa i VIb. Stoga se taj dio sloja, po mome miljenju, iskazuje i kao izvrsna ilustracija konstatacije o Gudnji kao mjestu uestalog, ali poglavito kraeg boravljenja razliitih prapovijesnih zajednica.

GUDNJA

I rani neolitik

Najstariji dio kulturnog sloja u Gudnji pripada ranom neolitiku, odnosno impresso kulturi, a zastupljen je skromnim slojem i na posve ogranienom prostoru. Vrlo je vjerojatno da je taj dio sloja u prostornom smislu vezan, prije svega za dublju unutranjost peine. Neznatna debljina kulturnog sloja starijeg neolitika i ograniena povrina peine na kojoj je on formiran sugeriraju dva zakljuka: prvo, da se tijekom starijeg neolitika peinom koristila malobrojna zajednica; i drugo, da je vremenski okvir njezina koritenja tijekom toga vremena bio razmjerno kratkotrajan. U tome smislu Gudnja pokazuje sve one osobine koje i

inae karakteriziraju nalazita starijeg neolitika na podruju istonog Jadrana i njegova zalea, posebice nalazita peinskog tipa. Arheoloki nalazi koji dokumentiraju i ilustriraju najstariji razvojni stupanj Gudnje, posve su primjereni i debljini sloja i povrini na kojoj je on formiran, jer je i ukupna koliina nalaza koji mu pripadaju vrlo skromna. Skromnost se oituje, prije svega u broju kremenih i kotanih artefakata. Ovoj fazi Gudnje sa sigurnou moe pripisati svega 7 kremenih i 8 kotanih artefakata. Meu kremenim artefaktima zastupljena su dva noia i dva kombinirana orua, dok se ostali primjerci mogu samo uvjetno smatrati artefaktima, dok preostala tri artefakta tipoloki nisu posebno izrazita, vie slie odbitcima i samo ih je zbog tragova upotrebnog retua mogue uvrstiti meu artefakte u uem smislu. Posve je slina situacija i s kotanim artefaktima, a njihove su osnovne odlike tehnoloka i funkcionalna jednostavnost i izraena unificiranost. U tehnolokom pogledu dominantna je upotreba uzduno rascijepljenih cjevastih kostiju, potpuna odsutnost obradbe korpusa artefakata, te koncentriranje i ogranienost zavrne obradbe na uski funkcionalni dio instrumenta, odnosno sam vrh. U funkcionalnom smislu zastupljeni su iskljuivo instrumenti namijenjeni probadanjima, a njihova finija distinkcija na ila i probojce mogua je samo prema veliini i masivnosti. Jednako skromni po broju su i keramiki nalazi. No, unato toj skromnosti, keramiki nalazi, najbrojnije zastupljeni u sondi F, tipini su predstavnici impresso kulture u tehnolokom, oblikovnom i u ukrasnom pogledu. Oblici su dosta jednostavni. Dublje jajaste posude s istaknutim trbuhom i suenim gornjim dijelom, uobiajene u keramografiji impresso kulture, i u Gudnji ine osnovni, a sudei prema raspoloivom materijalu rekao bih i jedini tip posuda. Jednako je tipiziran i ukrasni sustav, a zastupljeni su ukrasi izvedeni rubom koljke, mahom nenarebrenih, ukrasi izvedeni utiskivanjem instrumenta koji ostavlja dublje trokutaste, ovalne ili krune otiske, te ukrasi u obliku nepravilnih mreastih motiva, izvedeni urezivanjem otrog instrumenta. S obzirom na arhainost kremenih artefakata i jednostavnost ukrasnog sustava na keramici ova faza Gudnje moe se staviti u poetak ranog neolitika.

GUDNJA

II srednji neolitik

Premda pripada srednjem neolitiku, a stratigrafski slijedi iznad sloja s impresso kulturom, na temelju raspoloivih nalaza nije mogue ustvrditi da je II faza Gudnje rezultat neprekinutog razvoja i da nastaje na starijoj osnovi. Uz ostale razloge iznesene u poglavlju o stratigrafiji, u vezi s tim posebno je vano da se u kulturnoj slici starijeg neolitika ne uoavaju nikakve razvojne tendencije koje bi bilo mogue povezati s pojavama karakteristinim za srednji neolitik, niti je u keramografiji srednjeg neolitika vidljiva povezanost s prethodnim razvojem. Kulturna slika Gudnje II od samog poetka iskazuje se u posve razvijenom obliku, a sudei prema razvojnoj statinosti izraenoj kroz minimalna stilsko-tipoloka evoluiranja, u tome obliku manje-vie traje do kraja. IZRAEVINE OD KREMENA I KOSTI Premda su kremeni artefakti u mlaim dijelovima sloja bolje zastupljeni nego u starijem neolitiku, zbog njihovih nesigurnih stratigrafskih pozicija u prikazu njihovih tehnolokih i tipoloko-funkcionalnih svojstava ovdje se moram ograniiti na one nalaze koje ovoj fazi mogu pripisati s dosta sigurnosti. U ukupnom skromnom fundusu takvih nalaza zastupljena su iskljuivo orua namijenjena rezanju, a poglavito je rije o uskim rezaima manjih dimezija i pravilnih oblika. Svi ti artefakti imaju trapezoidan presjek korpusa, a na otricama je vidljiv samo upotrebni retu. Masivniji artefakti, namijenjeni rezanju, u ovome fundusu nalaza zastupljeni su znatno manjim brojem. Njihov korpus znatno je masivniji, poligonalna presjeka, a otrice su, ovisno o masivnosti, obraene sitnijim ili krupnijim retuem. Slina je situacija i s artefaktima od kosti. S vie sigurnosti u srednji neolitik mogue je opredijeliti tek pojedinane primjerke. U funkcionalnom smislu zastupljena su dva primjerka grubih probojaca, jedna glaalica od koso odrezane cjevaste kosti, jedan primjerak dobro obraena ila, te odlino obraen primjerak kombiniranog orua namijenjen ubadanju i glaanju.

KERAMIKA Za razliku od starijeg neolitika, u kojemu zbog malobrojnosti keramikih nalaza nema mogunosti za njihovu finiju distinkciju, u keramografskoj slici ove faze jasno se izdvajaju dvije osnovne kategorije: gruba i fina keramika. Osim toga, u kategoriji fine keramike postoji vie vrsta koje se meusobno otro razdvajaju prema svojim tehnolokim, tipolokim i ornamentalnim svojstvima. 1. Gruba keramika Grubu keramiku Gudnje II karakteriziraju tehnoloke odlike koje su manje-vie ope svojstvo ove vrste neolitike keramike. Ipak, meu raspoloivim materijalom mogue je izdvojiti tri skupine grube keramike koje se meusobno razlikuju u prvom redu prema tehnolokim svojstvima, ali i prema tipolokim i stilskim odlikama. Osnovnu i uvjerljivo najbrojniju skupinu ine ulomci za iju je izradbu upotrebljavana zemlja s dosta primjesa usitnjenog kalcita i vapnenca, podjednako vidljivog u presjeku i na povrini stijenk, s uglavnom dobro poravnatom ali neuglaanom povrinom stijenki. Meu oblicima ove skupine grube keramike nema velike raznovrsnosti to posebno vrijedi za posude veih dimenzija. Meu tipoloki odredivim nalazima izdvajaju se samo posude izrazito zaobljena, gotovo loptasta recipijenta s kraim ili duim vratom koji je posudama davao krukolik oblik. Ista konstatacija vrijedi i za njihovo ukraavanje. Ukrasna zona na tim posudama jasno je definirana i ograniena na gornji dio reciijenta. Svi ostali odredivi keramiki nalazi ove faze pripadaju razliitim tipovima zdjela koje se na taj nain iskazuju kao najzastupljenija vrsta posuda. Meutim, u njihovu tipolokom repertoaru nema izrazito velike tipoloke raznovrsnosti, pa je kod najveeg broja nalaza tipoloko razvrstavanje mogue provesti prema odnosu promjera i visine, te profiliranju oboda posuda. Nasuprot prilinoj tipolokoj neraznovrsnosti, ukraavanje zdjela doima se dosta raznolikim. Pri izvoenju ukrasa primjenjivana je iskljuivo tehnika urezivanja, najee otrim instrumentom, a posve dominiraju pravocrtni motivi i linearna koncepcija. Drugu skupinu grube keramike ini vrlo mali broj nalaza. Radi se o ulomcima posuda finije fakture, izraenim od proiene zemlje, s poravnatom ali hrapavom povrinom. Posude su dobro i ujednaeno peene, pa i stijenke imaju ujednaenu svijetlu sivosmeu boju. U

raspoloivom materijalu tipoloki je odrediv samo jedan tip posuda: izrazito duboka zdjele s duim vratom i blago razgrnutim obodom, ukraena urezanim geometrijskim ukrasom. Treu skupinu tvori jednako mali broj nalaza koji pripadaju posudama svijetlih nijansi: oker, svijetlosive i svijetlosmee boje, poravnate ali hrapave povrine, izraenim od zemlje s primjesama usitnjenog kalcita ili vapnenca. Meu tipoloki odredivim nalazima izdvajaju se dva oblika: lonac konina recipijenta s diskretno naglaenim ramenom i blago izvijenim vratom i tip poluloptaste zaobljene zdjele s uvuenim gornjim dijelom i kratkim prstenastim vratom. Ukrasi su, takoer, stilski ujednaeni: urezani trokuti, vodoravne i koso poloene vrpce ispunjenih mreastim uzorkom. 2. Fina keramika U osnovnoj tehnologiji izradbe izmeu grube i fine keramike nema velikih razlika, jer je i pri izradbi fine keramike upotrebljavana zemlja s primjesama kalcita i vapnenca, pa je i faktura dosta slina fakturi grube keramike, ali je povrina fine keramike redovito uglaana, vrlo esto do visokog sjaja. Peenje je, takoer znatno bolje, a primjenjivana su oba postupka, oksidacijski i redukcijski, katkad i kombinirano. U kategoriji fine keramike mogue je izdvojiti tri osnovne skupine: A) monokromna keramika B) fina ukraena keramika C) slikana keramika. Ova podjelom obuhvaa samo osnovne kategorije fine keramike, a u svakoj od njih postoji vie podvrsta. Meutim, neke podvrste zastupljene su malim brojem primjeraka ili pojedinanim nalazima, pa njihove kvantitativne odnose nije mogue precizno izraziti. A) Monokromna keramika Premda nije nije zastupljena velikim brojem nalaza u ovoj keramikoj skupini mogu se izdvojiti dvije varijante. Jednoj pripadaju posude svijetle boje, crvenkaste ili crvenkastosmee, a drugoj posude tamne boje, tamnosmee ili tamnosive, gotovo crne. U skupini monokromne keramike crvenkaste ili crvenkastosmee boje mogue je izdvojiti samo
9

dva tipa posuda: izrazito zatvorena, gotovo loptasta posuda, s blago naglaenim bikonitetom, te duboka zdjela s uvuenim gornjim dijelom, izrazito kratkim vratom i blago razgrnutim obodom. Skupina tamne monokromne keramike tipoloki je neto raznovrsnija, a meu tipoloki odredivim nalazima zastupljene su gotovo iskljuivo zdjele: poluloptaste zdjele s otro profiliranim prstenastim vratom, poluloptaste zdjele s kratkim vatom i izrazito razgrnutim obodom, duboke zaobljene zdjele s blagim prijelazom u prstenasti vrat, izrazito duboke, blago zaobljene zdjele s kratkim prstenastim vratom i posude na nozi.

B) Fina ukraena keramika Fina ukraena keramika zastupljena je neto veim brojem nalaza. U pogledu osnovnih tehnolokih svojstava nema bitnih razlika prema monokromoj keramici, a najvanija je vezana za obradbu povrine. Premda je i u ovoj keramikoj skupini velika pomnja poklonjena obradbi vanjske povrine, posude nemaju sjaj karakteristian za monokromnu keramiku. Unato neto brojnijoj zastupljenosti od monokromne keramike u tipolokom smislu nema velike raznovrsnosti.. Meu tipoloki posve sigurno odredivim nalazima mogue je izdvojiti: duboke poluloptaste zdjele s blago uvuenim gornjim dijelom, duboke poluloptaste zdjele s uvuenim gornjim dijelom i prstenastim vratom, loptaste posude s prstenastim vratom, loptaste posude s uskim otvorom i prstenasto profiliranim obodom, plitke bikonine posude. Ukrasni sustav ove skupine karakterizira, prije svega, potpuna dominacija tehnike urezivanja kojoj se, ali samo na pojedinanim primjercima i kao posve sekundarna ukrasna pojava, pridruuju ubadanje i inkrustiranje. Meu ukrasima zastupljeni su i pravocrtni i krivocrtni motivi, ali su pravocrtni znatno ei. Meu pravocrtnim ukrasima ee od ostalih zastupljeni su oni u obliku urezanih vrpci ispunjenih uglatim ili mreastim motivima, dvostruki nizovi suelice postavljenih trokuta, sloenije kompozicije s viestrukim nizovima razliito postavljenih trokuta, uske trake povezane u sloene cjeline i sl. Meu krivocrtnim motivima zastupljene su uske valovite vrpce ija je unutranjost ispunjena nizovim tokastih uboda, koncentrine polukrunice i krunice, a moda i motiv spirale. Na finoj keramici s mato povrinom, koja je zastupljena pojedinanim primjercima izvedeni su sloeni motivi danilskog tipa.

10

3. Slikana keramika Slikana keramika ini posebnost ove faze, a zastupljena je od njezinog poetka paralelno s onom ukraenom tehnikom urezivanja. U tehnolokom smislu to je posve drukija keramika izraena je od vrlo dobro proiene zemlje i ima izrazito finu fakturu, a peena je iznimno dobro i na visokoj temperaturi. Povrine stijenki dolaze u: bjelkastosivkastim, ukastosivkastim ili pak ukastosvijetlosmeim nijansama. Uz dominaciju izrazito svijetlih nijansi, zastupljeni su i primjerci posuda ija se povrina kree u razliitim nijansama crvene boje. Povrina posuda uvijek je dobro obraena, ali s odreenim razlikama u zavrnoj obradbi. S obzirom na to, mogue je izdvojiti dvije osnovne skupine keramike: jednu, ija je povrina dobro uglaana, i drugu, koja ima neuglaanu mat povrinu. Unato relativno velikom broju nalaza slikanu keramiku ne karakterizira velika tipoloka raznovrsnost. Najbrojnije su zastupljene plie ili dublje posude loptastih ili kuglastih oblika s naglaenim ramenom i kratkim prstenastim vratom, a njihova variranja idu u dva pravca: razliitim odnosima visine i promjena posuda, s jedne strane, te blaem ili otrijem profiliranju prijelaza ramenog u vratni segment. Sve varijante posuda ovoga tipa zastupljene su u skupini s jednobojno i dvobojno slikanom keramikom. Druguj tipoloku skupini, zastupljenu manjim brojem nalaza, ine plie ili dublje posude poluloptasta ili kalotasta oblika s otvorenim, blago uvuenim ili diskretno profiliranim gornjim dijelom, a zastupljene su u skupini jednobojno i dvobojno ukraene keramike. Posude veih dimenzija s izrazito zaobljenim recipijentom i viim cilindrinim vratom zastupljene su izrazito malim brojem nalaza, a posebice u skupini jednobojno i dvobojno slikane keramike, dok je u skupini s viebojno slikanim ukrasima to jedini tip posuda. Za ukraavanje je koriteno vie boja: smea, crvena, naranasta i crna, a meu njima postoje vidljive razlike u nijansama koje su vjerojatno posljedica razlika u kakvoi boje, ali i koliini namaza. Pri izvoenju ukrasa boje su koritene samostalno ili u meusobnim kombinacijama, motivi su najee oslikavani izravno na originalnoj povrini posuda, a znatno rjee na posebnim prethodno nanesenim podlogama. Na znatnom broju ulomaka posve se jasno raspoznaju potezi kista koritenog pri izvoenju ukrasa. Osim vanjske, vrlo je esto ukraavana i unutranja stijenka, a ukras je obino izveden na unutranoj strani vrata, premda postoje i primjerci kod kojih je ta osnovna koncepcija naputena, pa su ostatci boje vidljivi na itavoj unutranjosti. Meu izvedenim ukrasima zastupljeni su i pravocrtni i krivocrtni motivi, poevi od najjednostavnijih linearnih motiva i kompozicija, do sloenih geometrijskih motiva i kompozicija kakve su meandri, spiralni meandri i spirale.
11

S obzirom na upotrijebljene boje i njihove meusobne kombinacije, boju povrine na kojoj je ukras izveden, slikanu keramiku Gudnje mogue je podijeliti na tri osnovne skupine, a u svakoj od njih postoji vie razliitih varijanti: A) jednobojno slikana keramika B) dvobojno slikana keramika C) viebojno slikana keramika Ova podjela primarno je utemeljena na svojstvima i pojavama u ukrasnom sustavu na vanjskim povrinama posuda, te da na unutarnjim povrinama postoje manje razlike u nekim varijantama osnovne podjele. Takoer, treba naglasiti da je jedan dio slikane keramike dosta oteen ponajprije zbog uvjeta koji su vladali u kulturnom sloju, potom zbog sekundarnog gorenja poradi ega je povrina ispucala, a boja promijenila svoje izvorne nijanse, a u nekim sluajevima i zbog nedovoljno briljivog postupanja s nalazima pri ienju, poradi ega je boja katkad razmazana pa je i ukras teko vidljiv i prepoznatljiv. S obzirom na te okolnosti, manji broj nalaza nije mogue sasvim sigurno opredijeliti u neku od navedenih osnovnih skupina slikane keramike. A) Jednobojno slikana keramika Skupini nalaza s jednobojno izvedenim ukrasima pripadaju ulomci posuda na kojima je pri ukraavanju koritena samo jedna boja (smea ili crvena), a koloristiki uinak ovisi o vrsti i kvaliteti boja koritenih za izvoenje ukrasa i njihovim odnosima prema originalnoj boji stijenke posude. Uzimajui u obzir boju osnove na kojoj su izvedeni ukrasi, te vrstu i kvalitetu boje upotrijebljene za izvoenje motiva, u ovoj skupini slikane keramike mogue je izdvojiti sljedee varijante: A1a Ukrasi izvedeni sjajnom smeom bojom na svijetloj sivosmeoj osnovi; A1b Ukrasi izvedeni razliitim nijansama mat smee boje na svijetloj mat osnovi (bjelkastosivkastoj, ukastosivkastoj, ukastosvijetlosmeoj); A2a Ukrasi izvedeni crvenom bojom na svijetloj (bjelkastosivkastoj, ukastosivkastoj, ukastosvijetlosmeoj) mat osnovi; A2b Ukrasi izvedeni sjajnom crvenom bojom na uglaanoj crvenoj povrini posude.

12

B) Dvobojno slikana keramika Meu dvobojno ukraenim nalazima izdvajaju se dvije osnovne skupine keramike. Prvoj skupini (B1) pripadaju oni nalazi kod kojih je dvobojnost ukrasa postignuta primjenom primarne i sekundarne boje. Primarnom bojom je izveden osnovni motiv, a sekudarna je upotrijebljena samo za njegovo obrubljivanje. Drugoj skupini (B2) pripadaju oni nalazi kod kojih su za izvoenje motiva koritene dvije boje, ili je jednom izveden osnovni motiv, a drugom su ispunjavani meuprostori u ukrasnom polju. U obje osnovne skupine mogue je izdvojiti vie varijanti, uzimajui u obzir boju osnove na kojoj su izvedeni ukrasi, vrstu boje upotrijebljene za izvoenje motiva, te vrstu boje upotrijebljene za obrubljivanje osnovnih motiva. B1a Ukrasi izvedeni na svijetloj mat osnovi, prethodno premazanoj posve rijetkom smeom ili crvenom bojom s vidljivim potezima kista kojim je boja nanoena. Motivi su oslikani sjajnom crvenom, a obrubljeni crnom bojom; B1b Ukrasi izvedeni na svijetloj (bjelkastosivkastoj, ukastosivkastoj, ukastosvijetlosmeoj) mat osnovi; B1c Ukrasi izvedeni na uglaanoj crvenoj osnovi, prethodno nanesenoj na povrinu stijenke s motivima oslikani sjajnom crvenom, a obrubljenim crnom bojom; B2a Ukrasi izvedeni na svijetloj ukastosivkastoj mat osnovi sjajnom crvenom i mat smeom bojom; B2b1 Ukrasi izvedeni na mat osnovi, ija je originalna ukastosivkasta boja premazana dosta rijetkom mat crvenom bojom, dok su motivi oslikani mat crvenom i mat crnom bojom. B2b2 Ukrasi izvedeni sjajnom crvenom i mat crnom bojom; B2b3 Ukrasi izvedeni na glaanoj crvenoj osnovi sjajnom crvenom i mat crnom bojom; C) Viebojno slikana keramika Skupini viebojno ukraene keramike pripada najmanji broj nalaza, ali su to, gledano u cjelini, najkvalitetnije ukraeni primjerci. Ukrasi su izvedeni na posebnoj podlozi, nanesenoj na povrinu posude prije izvoenja ukrasa, pa ta podloga ini osnovu viebojnosti. Na svim raspoloivim ulomcima to je izrazito svijetla, bijelosivkasta boja. Druge dvije boje, crvena i crna, koritene su za izvoenje motiva, a ustaljen im je odnos u smislu primarne i sekundarne. U takvom odnosu motivi su oslikavani crvenom bojom, dok je crna koritena za njihovo
13

obrubljivanje. Na svim raspoloivim primjercima ukras ine spiralni motivi. U ovu skupinu uvrstio sam i jedan primjerak na kojemu ukras nije izveden na ovaj nain, jer je spiralni ukras izveden samo crnom bojom bez obruba, ali u tehnolokom smislu nema bitnih razlika prema ostalim nalazima ove skupine. Kulturnu sliku ove faze Gudnje obogauje i jedini nalaza antropomorfne plastike, vrlo rijetke u neolitiku istonog Jadrana. Prikazan je samo torzo, modeliran masivno ali plono, bez ruku, sa zaravnjenom i neto proirenom bazom. Figurina je djelomice oteena, a sva su oteenja nastala tijekom iskopavanja, odnosno pri njezinu pronalasku. Okolnosti nalaza, odnosno odreeniji ritualni kontekst nije poznat, pa to oteava i njegovu interpretaciju. Ipak, ini mi se da je i u takvim okolnostima mogue iznijeti neke pretpostavke. Figurina je nedvojbeno povezana sa iroko definiranim kultom plodnosti, iji su najprepoznatljiviji izraz u mnogim neolitikim kulturama upravo brojne shematizirano, naturalistiki ili realistiki modelirane antropomorfne figurine. Meutim, masivno modeliranje korpusa ove figurine s potpunom redukcijom svih drugih antropomorfnih pojedinosti, uz istodobno koncentiranje na bitna anatomska svojstva enskog torza, po mome miljenju, upuuju neki odreeniji aspekt toga kulta. U tom smislu, zadravanje samo na torzu i odustajanje od prikazivanja ekstremiteta ne promatram kao stilsko, nego kao ikonografsko obiljeje predstave, u kojoj nije materijalizirana one ideje Magne Mater koja sublimira sva svojstva univerzalne roditeljice i hraniteljice, nego samo dio te ideje u kojoj je aspekt roditeljice razdvojen od aspekta hraniteljice. Arheoloka graa koja pripada ovoj fazi Gudnje omoguava uspostavljanje veza s razliitim kulturama na irem junojadranskom i jonsko-egejskom podruju. Premda odreene slinosti s keramografskim pojavama karakteristinim za danilsku kulturu nisu upitne, ovdje treba posebno naglasiti da ovu fazu Gudnje nije mogue izjednaiti s danilskom kulturom. U tome kontkstu vrlo su vane tipoloke i stilske analogije koje se mogu uspostaviti izmeu grube i fine keramike ukraene urezivanjem s odovarajuim nalazima na albanskim nalazitima: Cetush II, Cakran, Dunavec I. Kolsh II. Blaz III. S druge strane, odreene slinosti postoje i na srednjoneolitikim nalazitima neto dublje u unutranjosti junog Balkana: u ukrasnom sustavu na keramici iz Retana, u nalazima determniranim u srednji neolitik Pelagonije, te na Ohridskom podruju u Makedoniji, a u odreenom smislu i na podruju Bosne. Kako se slinosti te vrste mogu utvrditi na vrlo irokom sredozemnom podruju, igledno je da keramika s urezanim ukrasima iz Gudnje pripada jednom irem prostornom kontekstu u kojemu se tipoloke i stilske slinosti iskazuju kao rezultat

14

intenzivnijih dodira srednjoneolitikih zajednica ostvarenih razliitim mehanizmima kulturnih i ekonomskih dodira, a moda ne treba posve iskljuiti ni neke druge uzroke tih slinosti barem na onim podrujima izmeu kojih postoji vra teritorijalna povezanost. Drugi dio problematike kulturne fizionomije ove faze Gudnje vezan je za slikanu keramiku. Prostorno najblie analogije postoje u sloju srednjeg neolitika na nalazitu Vele pilje na Koruli, a potom u Jakasovoj pilja i pilji ukovica takoer na Koruli. Osim tih nalazita, slina keamika, ali u neznatnom broju i posve drukijem kulturnom kontekstu pronaena u Grapevoj pilji, Markovoj pilja i Pokriveniku na Hvaru, dok pojedinani nalazi potjeu iz karinog samograda kod ibenika, Ravlia peine u zapadnoj Hercegovini, te faza I i II u Obrama II. Meutim, osim navedenih nalazita, slikanu keramiku mogue je usporeivati ponajprije sa slinim nalazima koji potjeu s junoapeninskog podruja, tonije s kulturom tipa Grotta Scaloria u rasponu od stupnja Scaloria Bassa, do stupnja Scaloria Alta, s jedne strane, odnosno s kulturom Serra Alto, s druge strane. Drugi pravac veza, meutim ide prema junom Balkanu prije svega prema neolitikim kulturama na podruju Albanije. S druge strane, mogue je povezati i albanska nalazita. Premda te analogije nisu izrazite kao kod grube i fine ukraene keramike pojedini slikani ukrasi, poevi od boja povrine i boja motiva, mogue se usporeivati sa slinim ukrasima iz Dunaveca I II, gdje postoje i druge vrste slikane keramike, ukljuujui i importirane primjerke s podruja Tesalije. Osim Dunaveca, na albanskom podruju postoji mogunost paraleliziranja i s nalazitem Cakran gdje su, takoer, zastupljeni primjerci importirane slikane keramike, koji su usporedivi s motivima u obliku cik-cak vrpci u Gudnji. Nizovi slikanih trokuta izvedenih uz obod vrlo su est dio sloenijih kompozicija i u Tsangli stupnju Dimini kulture, a taj kontekst ulaze i neki spiraloidni motivi. Kako je kultura Cakran istovremena s poetnim fazama Dimini kulture, navedene slinosti podrazumijevaju da se u taj paralelizam ukljuuje i ova faza Gudnje. Crveno slikane spiralne motive s tamnom bordurom, izvedene na svijetloj podlozi koje je mogue usporeivati s istovrsnim ukrasima klasine Dimini kulture doputaju i njezino neto due trajanje, odnosno i u vrijeme koje bi u Albaniji odgovaralo poetku Kamnik-Maliq kulture, a na naem podruju poetku hvarske. Osim navedenih primjera, nalazi iz Gudnje doputaju i druge stilske usporedbe s kasnim neolitikom egejskog podruja, premda za svaki pojedini nalaz nije mogue ponuditi izravnu analogiju jer neki od njih djeluju vie kao imitacija, a manje kao autentiani primjerci. To se u prvome redu odnosi na motiv tekue spirale koji zasigurno nisu dio inventara neolitikih kultura ovoga dijela istonog Jadrana.

15

Uzimajui u obzir sve izneseno, probleme koji oigledno postoje pri svladavanju prostorne distance izmeu ovoga dijela Jadrana i egejskog podruja s obzirom na odsutnost odgovarajuih nalaza na crnogorskom podruju, relativno irok vremenski raspon u koji se raspoloivi nalazi mogu staviti, ovu fazu Gudnje, a jednako tako i Vele pilje, drim jo uvijek nedostatno poznatim fenomenom. Njegovo bolje sagledavanje ovisit e o rezultatima buduih istraivanja, ne samo na ovome dijelu jadranskog podruja nego i na njemu susjednim.

GUDNJA

III kasni neolitik

Ova faza Gudnje pripada kasnom neolitiku, koji je predstavljen materijalom karakteristinim za hvarsku kulturu, to je posve prirodan slijed u razvoju neolitikih kultura na podruju istong Jadrana. No, kao i kod prethodne dvije faze razvoja taj prirodni slijed kultura ima sasvim ogranieno stratigrafsko i kulturno-povijesno znaenje jer na temelju raspoloove grae nije mogue dokazati da je kultura mlaeg neolitika u Gudnji izravno povezana s kulturom srednjeg neolitika IZRAEVINE OD KREMENA I KAMENA U usporedbi s dvije prethodne, u ovoj fazi Gudnje kremena orua zastupljena su neto veim brojem primjeraka, ali je u usporedbi s drugim nalazitima hvarske kulture taj broj ipak skroman. Meu raspoloivim nalazima zastupljena su samo orua u obliku pravilno odbijenih lamela trapezoidna presjeka. Obradba otrica nije ujednaena, a podjednako su zastupljeni primjerci bez dodatne obradbe i oni s niskim retuem. Veina nalaza primarno je namijenjena rezanju, ali su zastupljeni i primjerci s nazupanom otricom ili konkavnim udubljenjima i barem djelomice prilagoeni piljenju i struganju. Izvan navedenih funkcionalnih i tipolokih svojstva kremene industrije stoji primjerak dugakog vrka koplja kakav u hvarskoj kulturi, a ni u neolitiku na istonom jadranskom podruju nije poznat. Artefakti od glaanog kamena posebna su karakteristika ove faze Gudnje, premda su zastupljeni malim brojem primjeraka. S iznimkom jednog nalaza u svim ostalim sluajevima radi se minijaturnim sjekirama za koji se zbog njihove veliine taj naziv moe samo uvjetno upotrijebiti.

16

IZRAEVINE OD KOSTI Kotani artefakti zastupljeni su u jo manjem broju od kremenih i kamenih, ali s nekoliko iznimnih i raritetnih primjeraka. Kotanu produkciju primarno odreuju one vrste orua koje su funkcionalno namijenjene probijanju i ubadanju: probojci i ila. Posebno su zanimljiva dva nalaza koja se ne mogu uvrstiti meu orua primarno namijenjena ubadanjima. , nego su sluile samo za provlaenje uzice radi privrivanja. Moda ove primjerke treba dovesti u vezu s pletenjem ribarskih mrea ili slinih pomagala. Malu skupinu posebnih nalaza ove faze ine tri primjerka koja se od ostalih nalaza, a i meusobno, ne razlikuju samo prema svojim tipolokim svojstvima ve, prije svega, prema namjeni i svrsi kojoj su sluili. Na prvo mjesto izdvajam kotani harpun koji nema analogija, ne samo u hvarskoj kulturi nego u neolitiku istonog Jadrana openito. Drugi nalaz nema utilitarni nego ukrasni karakter, a rije je o ukrasnoj igli. Ni za ovaj nalaz ne postoje izravne analogije meu poznatim primjercima hvarske kulture, a najvee slinosti postoje meu istovrsnim nalazima iz Obra II, s jedne strane, te ukrasnoj igli iz Vele pilje, s druge strane, koju autori pripisuju ranom eneolitiku. Tei nalaz, masivani kotani privjesak, pripada predmetima ukrasnog karaktera, ali se njegovo znaenje, po mome miljenju, ne ograniava samo na tu funkciju. Drim da je ovaj primjerak istodobno mogao sluiti i kao amulet, te imati i apotropejsku ulogu. U poznatoj grai, ne samo hvarske kulture nego i s neolitikih nalazita na istonom Jadranu openito, ni ovaj nalaz nema analogija. KERAMIKA Keramiki nalazi mlaeg neolitika u Gudnji nisu osobito brojni, a i posve povran pregled raspoloive grae pokazuje znaajna tipoloka i stilska odstupanja od tipinog sadraja hvarske kulture s njezina eponimnog podruja. S druge, unato ogranienosti u keramikoj grai mogua je, a i potrebna, uobiajena podjela na dvije osnovne vrste keramike: grubu i finu. 1. Gruba keramika Gruba keramika pokazuje svojstva uobiajena za ovu vrstu neolitike keramike. U tipolokom pogledu nema velike raznovrsnosti. To posebice vrijedi za posude veih ili velikih
17

dimenzija meu kojima je odrediv samo tip izrazito zaobljenih, gotovo loptastih posuda s kratkim diskretno profiliranim vratom, uvuenim prema unutranjosti posude. Najvei broj tipoloki odredivih nalaza grube keramike pripada razliitim varijantama dubokih zdjela zaobljenih oblika, s vie ili manje uvuenim gornjim dijelom, ije je variranje uglavnom ogranieno na vratni segment, od posve diskretno naglaenog do prstenastog oblika. Jednako neraznovrstan je i ukrasni sustav u kojemu je zastupljena samo tehnika urezivanja i pravocrni ukrasi u obliku irih cik-cak vrpci ili uglatih motiva ogranienih na vratni ili rameni segment posuda 2. Fina keramika Skupinu fine keramike ine nalazi ija se tehnika izradbe u osnovi bitno ne razlikuje od tehnike kojom je izraena gruba keramika, a najvanija je ona koja se odnosi na obradbu povrine posuda koja je redovito prevuena je tankim premazom i redovito uglaana, a esto i sjajna. Tipologija fine keramike ove faze Gudnje posve je u znaku zdjela, oblikovanih viemanje u poluloptastim ili loptastim oblicima, posve zatvoreni oblici s uvuenim gornjim dijelom i posve diskretno naglaenim obodom zastupljeni su malim brojem primjeraka. U ukrasnom sustavu postoje bitne razlike izmeu dvije kategorije fine keramike. Na crnopeenim posudama cjelokupan ukrasni sustav svodi se na upotrebu crvene boje kojom su u crusted tehnici izvoene ue ili ire vrpce, dok je ukrasni sustav druge kategorije fine keramike posve je u znaku tehnike urezivanja. Premda izvedenim motivima (trokut, polumjesec, spirala ili nekih slinih motiva) i njihovim kompozicijama fina keramika ove faze bliska je lisiikoj inaici hvarske kulture. Posebnu keramiku skupinu, zastupljenu samo s nekoliko primjeraka, ine ulomci crvenkastosmee ili tamne, gotovo crne povrine uglaane do visokog sjaja, sa slikanim ukrasima izvedenim bijelom bojom. Motivi su izrazito linearni i pravocrtni. S obzirom na karakter nalaza ove faze nameu se sljedei zakljuci: Prvo. U Gudnji nije mogue dokazati neprekinuti razvojni slijed izmeu faza II i III. tovie, kulturni sadraji tih dviju faza ne pokazuju nikakve vre dodirne toke, pa se u takvom odnosu kultura faze III (hvarsko-lisiika kultura) iskazuju kao pojava koja samo smjenjuje kulturu prethodnoga vremenskog odsjeka neolitika (faza II). Drugo. Dosljedno tome, na ovome nalazitu nije mogue dokazivati da je kultura mlaeg neolitika i njezin razvoj utemeljen na kulturi srednjeg neolitika, pa je i njihov

18

stratigrafski slijed u Gudnji samo izraz relativno-kronolokog odnosa tih neolitikih manifestacija. Tree. Zbog svoga sadraja, faza III u Gudnji nije tipian predstavnik kulture mlaeg neolitika, odnosno kulture poznate s eponimnih nalazita. U sadrajnom smislu ova je faza znatno siromanija i jednostavnija, a u odreenom smislu bliska svojoj hercegovakoj inaici. Kako slinost istodobno postoji i prema odgovarajuoj fazi u Veloj pilji, a i prema nalazima s crnogorskih nalazita, za procjenu tonijeg poloaja ove faze Gudnje u cjelini hvarskolisiike kulture treba priekati budua istraivanja. I etvrto. Gledano u cjelini, ova faza Gudnje posljedica je relativno kratkotrajnoga koritenja peine tijekom mlaeg neolitika i ne pokazuje interne razvojne procese kulture tog vremenskog odsjeka.

GUDNJA

IV rani eneolitik

Rani eneolitik u Gudnji predstavljen je dosta skromnim slojem, a primjereno tome i relativno malim brojem nalaza, ali. svi nalazi i u tipolokom i u ornamentalnom pogledu ulaze u krug onih pojava koje su ve poznate kao izrazito svojstvo ranog eneolitika na veem dijelu istonog Jadrana. Rani eneolitik predstavljen je ponajprije nalazima specifine keramike kategorije koja je u irem smislu obuhvaena pojmom kanelirana keramika i ve je due vrijeme sinonim za sadraj ranog eneolitika na irem podruju istonog Jadrana i njegova zalea. U tipolokom pogledu ovu keramiku skupinu ne karakterizira velika raznovrsnost. Svi raspoloivi primjerci pripadaju varijantama loptastih zdjela s kratkim prstenastim vratom i diskretno profiliranim ramenom. Bikonine ili otrije profilirane forme posuda posve nedostaju. Ukras je na svim primjercima istovjetan, a ine ga plitke kanelure polukruna presjeka, izvedene na ramenu i trbuhu posuda. Kanelure su izvedene vrlo pomno, rekao bih i profinjeno, pa se na pojedinim primjercima kanelirani ukras gotovo vie osjea po blago valovitoj povrini nego to je vidljiv. Dominira kosi poloaj kanelura, premda su na pojedinim primjercima izvedene i u okomitoj dispoziciji. U drugoj skupini, koju nije mogue obuhvatiti pojmom kanelirana keramika u uem smislu u kojemu je taj termin upotrijebljen za prethodnu skupinu, ali je s njom asocirana,

19

izdvajaju se malobrojni primjerci pliih ili dubljih poluloptastih posuda, s blago uvuenim i zadebljanim obodom koji je na unutarnjoj redovito kaneliranjem. Treu skupinu, kojoj pripada najvei broj nalaza ine zdjele meu kojima je mogue izdvojiti sljedee osnovne tipove i njihove varijante. Prvome pripadaju plie i dublje zdjele kalotasta oblika s kratkim prstenastim vratom i dosta diskretno profiliranim ramenom, a drugome dublje zdjele bikonine profilacije s dugim donjim i izrazito kratkim gornjim konusom. Ni kod ovoga tipa zdjela variranja nisu velika, a ograniena su na blau ili otriju profilaciju ramena i profiliranje vrata. Premda su gotovo svi raspoloivi primjerci ove skupine nalaza ukraeni, ukrasni sustav ne karakterizira ni raznovrsnost tehnika niti bogatstvo motiva i kompozicija, a karakteriziraju ga sljedee pojave: ukrasi su izvoeni tehnika: kaneliranja, urezivanja, igosanja i plastinog apliciranja; veina navedenih tehnika primjenjivana je i samostalno i u kombinaciji s drugim tehnikama, a uobiajeno su kombinarani: kaneliranje i urezivanje, kaneliranje i plastino apliciranje, urezivanje i igosanje, dok se urezivanje u kombinaciji s plastinim aplicijama nikada ne primjenjuje; na svim raspoloivim primjercima ukrasi su izvedeni ili samo na ramenom segmentu posude ili se s ramenog segmenta razvijaju prema njezinoj donjoj periferiji. Sve navedene keramike skupine u arheolokoj su literaturi ve su due vrijeme sinonim za kulturoloki sadraj ranog eneolitika istonog Jadrana, premda u toj opoj suglasnosti postoje razlike u odreivanju njihova izvora, posebice izvora keramike ukraene kaneliranjem, potom u interpretiranju procesa koji dovode do njezine pojave na jadranskom podruju, te kulturnom opredjeljenju slojeva koje karakterizira. Svojedobno su nalazi ove vrste posluili za definiranje kulture ranog i srednjeg neolitika jadranskog podruja obiljeene nazivom protonakovanska/nakovanska kultura. Tom sam se problematikom vie puta temeljito bavio i iznio miljenje da slojevi s ovom vrstom nalaza pripadaju ranom neolitiku istonog Jadrana, ali ne prezentiraju nikakvu novu kulturno-etniku manifestaciju. Nositelj tog razvojnog stupnja eneolitika je autohtona osnova hvarsko-lisiikog tipa, a kanelirani ukras posljedica je utjecaja sa ireg podruja SalcutaKurivodolBubanj-Hum kompleksa, ukljuujui tu i Crnobuki-uplevac, odnosno Tren-Maliq kulturu.

20

GUDNJA

V razvijeni eneolitik

Kulturna slika ove faze Gudnje izraz je procesa podudarnih s onima koji su ve dosta davno uoeni na znatnom broju nalazita jadranskog podruja i njegova zalea, pa je i arheoloka graa koja ju prezentira, u najveoj mjeri podudarna s graom poznatom s tih nalazita, a najpotpunije se oituje u prisutnosti razliitih vrsta keramikih nalaza koji su izvorno vezani za razliita kulturna podruja. 1. lijebljena keramika Prvu i najbrojnije zastupljenu komponentu ini lijebljena keramika. U arheolokoj literaturi koja se bavi problematikom eneolitika na podruju istonog Jadrana, pod ovim se nazivom ve dui niz godina podrazumijeva posebna skupina keramikih nalaza koju karakteriziraju dosta standardizirana tipoloka i stilska svojstva. U tipolokom pogledu sve se posude kreu unutar jednoga jedinog tipa iji oblik odreuje jasno izdvojen cilindrini vrat i zaobljeni, gotovo loptasti, recipijent s ravnim i neprofiliranim dnom, a tipoloka su variranja minimalna. Nasuprot toj oblikovno-tipolokoj stereotipnosti stoji raznovrstan i dosta bogat ukrasni sustav iju posebnost ini tehnika izvoenja ukrasa snanim utiskivanjem grubljega, tupog instrumenta trokutnog ili etvrtastog presjeka u svjeu glinu ime se dobivaju lijebovi dui ili krai ljebovi otrih rubova. Ukraavanje poiva na zonalnoj organizaciji, odnosno izvoenju viestrukih vodoravnih ljebova na vratu, te okomitih na recipijentu, ali se javljaju i rzaliite druge kombinacije Sa lijebljenom keramikom redovito su udrueni ukrasi izvedeni utiskivanjem razliitih instrumenata koji ostavljaju nizove okruglih, trokutastih ili pravokutnih uboda i kratkih ureza. 2. Keramika ljubljanskoga tipa Posebnu keramiku skupinu i drugu znaajnu komponentu u ovoj fazi Gudnje ine nalazi kakve je svojedobno koji se esto obuhvaju obuhvatio nazivom jadranski tip ljubljanske kulture, koji se u prvom redu odnosi na ukrasni sustav u kojemu dominira tehnika igosanja i izvoenja ukrasa uz upotrebu nazubljenog kotaia. U ovoj fazi Gudnje dominiraju ukrasi u obliku okomitih i vodoravnih vrpce ija je unutranjost ispunjena
21

nizovima trokuta, postavljenih uz oba ruba vrpce, a vrhovima okrenutim prema njezinoj sredini. Pri izvoenju trokuta primjenjivane su dvije tehnike: igosanje i izrezivanje. 3. Ostala keramika Prestali keramiki nalazi ove faze Gudnje ne tvore nikakvu koherentnu cjelinu ni u tehnolokom, a ni u tipolokom i stilskom pogledu. Osim toga, oni i nisu zastupljeni u znaajnijem broju pa ih nije mogue ni kvantificirati i usporeivati s prethodne dvije vrste. To se posebice odnosi na posude veih dimenzija s loptastim ili jajastim recipijentom, visokim cilindrinim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, koje ine jednu od najvanijih komponenti u keramografiji istodobnih slojeva na veini drugih nalazita na podruju istonog Jadrana, posebice u njegovu zaleu. gdje obino ini 30-40% ukupnog broja nalaza. U ovoj fazi Gudnje jednako su suskromno zastupljene i posude s proirenim i prema unutranjosti koso zasjeenim obodom koje su, takoer, tipna odlika vie istovremenih nalazita na ovome podruju. Sve ostali tipovi posuda takoer su zastupljeni samo pojedinanim primjercima, ukljuujui tu i posudu ukraenu Schnur-ukrasom. Osnovna odlika arheoloke grae koja prezentira ovu fazu Gudnje, ali i istodobnih slojeva s drugih nalazita, najpotpunije se oituje u prisutnosti razliitih vrsta keramikih nalaza koji su izvorno vezani za razliita kulturna podruja, a koji se integriraju u kulturu autohtone populacije koja je nositelj razvijenog eneolitika ovoga podruja.

GUDNJA

VIa-b rano i srednje bronano doba

Ovim fazama Gudnje pripadaju najmlai dijelovi kulturnog posve neujednaene debljine u pojedinim dijelovima peine, pa je to i najneizrazitija stratigrafska formacija na nalazitu. S obzirom na to, nalaze je mogue razvrstati samo tipoloki komparirajui ih s onim nalazitima ija je stratigrafija pouzdanija. Gledano u cjelini, nalazi se kreu u vremenskom rasponu od 2. stupnja cetinske kulture do Gagrice&Hatelji stupnja posuke kulture.

22

III

ZAKLJUAK

Izloena arheoloka graa prikupljena tijekom sustavnih iskopavanja 1963.-1968. i kontrolnih provedenih 2004. nedvojbeno pokazuje da peina Gudnja pripada onoj skupini nalazita koja imaju posebnu vrijednost i znaenje za prouavanje prapovijesti na irem podruju istonog Jadrana. Njihova vanost proizlazi iz bogatstva kulturnih depozita koji daju presjek najveeg dijela prapovijesti ovoga podruja, od poetka neolitika do srednjega, odnosno poetka kasnoga bronanog doba. U tome kontekstu, uslojenost svakoga pojedinanog nalazita treba promatrati na dvije razine: jednoj koja ima ope znaenje jer omoguava sagledavanje osnovnih razvojnih pravaca tijekom razliitih perioda u neprekinutom slijedu, razvoja unutar pojedinih vremenskih cjelina sa slijedom kultura, procesima njihova nastajanja i razvoja, te odnose prema drugim podrujima; i drugoj koja ta ista pitanja promatra na uoj lokalnoj razini, odnosno svakom pojedinanom nalazitu. Pri tome nije nije presudno vano prua li svako pojedinano nalazite mogunost promatranja u neprekinutom razvojnom slijedu, jer se, zahvaljujui seriji dobro istraenih i bogato uslojenih nalazita, sva ta pitanja mogu uspjeno rjeavati usporednim stratigrafskim prouavanjima. Evidentno je da i Gudnji, odnosno prouavanju njezinih slojeva i nalaza koji im pripadaju treba pristupiti na taj nain. Izloena graa jasno pokazuje da ovdje izdvojene i prezentirane faze razvoja nisu podjednako reprezentativni predstavnici pojedinih vremenskih perioda ni kultura koje im pripadaju. To se posebno odnosi na najstariji i namlai dio sloja. Stariji neolitik (faza I) zastupljen je skromnim depozitom i jednako skromnim brojem nalaza zbog ega je posve realna pretpostavka da je tijekom toga vremenskog perioda peina bila vrlo kratkotrajno koritena. Zbog ogranienog fundusa nalaza nije mogue posve sigurno odrediti njezin poloaj u periodizaciji impresso kulture, ali mezolitike tradicije na kremenim artefaktima, te skroman, jednostavan i dosta rustian ukrasni sustav na keramici ostavlja mogunost opredjeljenja ove faze u poetak starijeg neolitika. U arheoloku literaturu Gudnja je i ula zahvaljujui, prije svega, onome dijelu svoga sloja koji je obiljeen bogatom slikanom keramikom, a koja se u vrijeme otkria iskazivala kao posve nova i nepoznata pojava na ovome posdruju. Nema nikakve sumnje da je srednji neolitik (faza II) najznaajniji dio kulturnog depozita Gudnje. Isto tako, nedvojbena je
23

injenica da kultura srednjeg neolitika nije izrasla na domaem supstratu i njegovoj kulturi nego je posljedica sloenih odnosa na irem podruju junog Jadrana i egejsko-jonskog prostora, s jedne, te junog Jadrana i junoapeninskog poduja, s druge strane. U kontekst tih odnosa ulazi i Vela pilja na Koruli s istovrsnim nalazima (vjerojatno Jakasova pilja i pilja ukovica, te Suac), pa se ta dva nalazita Gudnja i Vela pilja iskazuju kao sredita jednog novog kulturnog fenomena prostorno vezanog za junu Dalmaciju i junodalmatinske otoke, ali je u ovome trenutku teko rei radi li se i o posve samostalnoj kulturi. Premda je istodoban s danilskom kulturom, s kojom ga povezuju i stanovite slinosti u tipologiji posuda i nainima njihova ukraavanja, ovaj kulturni fenomen nije mogue izjednaiti s danilskom kulturom, nego ga treba promatrati kao izdvojenu pojavu. Odnose danilske kulture i ove pojave zastupljene u Gudnji i Veloj pilji danas nije mogue posve jasno sagledati i definirati, ali je realno pretpostaviti da je barem jedan dio keramografskih svojstava danilske kulture posljedica tih odnosa. Mlai neolitik Gudnje (faza III) nije predstavljen velikom mnoinom nalaza. Premda sve keramografske pojave zastupljene u Gudnji ulaze u krug standardnih svojstava hvarske (hvarsko-lisiike) kulture, ova faza Gudnje zasigurno tu kulturnu manifestaciju ne prikazuje u cjelini njezina izraza. tovie, repertoar ukrasa izvedenih postojanom bojom ili pastoznim namazom u crusted tehnici jako je reduciran, pa se ne moe ni izdaleka usporeivati s raznovrsnim ukrasima s hvarskih ili drugih reprezentativnih nalazita te kultur. S druge strane, ukrasi izvedeni tehnikom urezivanja bliski su istovrsnim ukrasima s eponimnog nalazita njezine hercegovake inaice. Gledano u cijelosti, ova je faza rezultat kratkotrajnog koritenja peine tijekom kasnog neolitika, a u razvojnom smislu ne pokazuje izravnu povezanost s prethodnom fazom. Faza IV pripada ranom eneolitiku i izraz je istovrsnih procesa koji se zapaaju na veem broju nalazita na kraju neolitika i ranog eneolitika ovoga podruja. Sudei prema debljini depozita i raspoloivim nalazima, i ova je faza u Gudnji razmjerno kratkotrajnog karaktera, a obiljeena je prisutnou dviju osnovnih keramografskih pojava koje karakteriziraju sva nalazita na kojima je zabiljeen proces transformiranja kasnoneolitike u ranoneolitiku kulturu; uvoenjem tehnike kaneliranja i razvojem novih tipova posuda bikonine profilacije s rebrastim aplikacijama i urezanim linearnim ukrasima. Obje pojave rezultat su utjecaja sa ireg podruja Salcuta Krovodol Bunaj-Hum kompleksa i srodnih kulturnih manifestacija (Tren-Maiq), ali je nositelj kulturnog razvoja tijekom ovoga vremenskog perioda autohtoni supstrat kasnog neolitika.

24

Faza V, odnosno razvijeni eneolitik, po svom ukupnom sadraju posve je podudarna sa sadrajem odgovarajuih slojeva na veem broju nalazita junog Jadrana i njegova zalea, a rezultat je integriranja vie pojava s razliitih etno-kulturnih podruja. Nositelj kulturnog razvoja i u ovoj fazi je autohtoni supstrat prepoznatljiv po posudama s karakteristinim prstenasto zadebljanim obodima, dok se ostale keramografske pojave mogu povezati s istonoalpskim, s jedne strane, i unutarbalkanskim podrujima, s druge strane. Faza VIa-b najslabije je izdiferencirana stratigrafska formacija u kojoj je samo tipoloki mogue do odreene mjere razdvojiti nalaze koji pripadaju ranom, odnosno srednjem bronanom dobu, te ih, s jedne strane, komparirati s tipolokim i ornamentalnim svojstvima 2. stupnja cetinske kulture i Neajno i Sovii faze posuke kulture, a s druge, s nalazima karakteristinim za Gagrice/Hatelji fazu posuke kulture. Polazei od svega navedenog u prethodnim poglavljima, uzimajui u obzir sve probleme koji su se u razliitim oblicima pojavljivali pri obradi raspoloive grae i podataka, respektirajui i valorizirajui ranija miljenja i interpretacije stratigrafije i kulturne slike po pojedinim fazama razvoja, u ovoj sam monografiji nastojao odgovoriti temeljnim potrebama u prezentiranju jednoga znaajnog prapovijesnog nalazita. Neka finija pitanja kao to su precizni odnosi izmeu pojedinih faza razvoja, potom razliiti aspekti realnog ivota na ovome nalazitu i slino, na temelju raspoloivih podataka i nalaza nije bilo mogue rjeavati. Stoga sam ta pitanja ostavio otvorenim kako bih izbjegao spekulativnost u njihovoj obradi. Ta e pitanja biti mogue rjeavati tek nakon eventualnog obuhvatnijeg, dobro planiranog dopunskog istraivanja. No, neovisno o tome, posve je sigurno da e Gudnja i nadalje biti predmetom zanimanja strunjaka koji se bave problematikom pojedinih prapovijesnih perioda, pogotovo stoga to za takvo zanimanje sada postoje i konkretna uporita.

25