S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18 (1991), 217-225

STAO FORENBAHER

TRAGOVI BRONANODOBNOG SLUENJA PEINOM SEPAROVAOM KOD DONJE KLADE

Filozofski f a k u l t e t Sveuilita u Z a g r e b u H R 41000 Z a g r e b Izvorni znanstveni rad UDC: 903(497.13)"6375/6377" Ur.: 1991-06-28

U ovom radu autor opisuje peinu Separovau u kojoj je izvrio arheoloko sondiranje. Pronaeni ulomci keramike, na temelju usporedbi s nalazima iz drugih peinskih nalazita zasigurno pripadaju razdoblju srednjeg i kasnog bronanog doba na prostoru Velebita.

Odsjeak primorske padine sjevernog Velebita od Lukova kod Senja do Jablanca jedan je od najstrmijih i najodbojmjih dijelova Jadranske obale. Niz vrhova visokih preko 1200 metara ondje se posve pribliio moru. Tek na oko 200-300 metara nadmorske visine krevitu padinu ublaava uska, gola zaravan, ispod koje se Velebit vrlo strmim kamenitim pobojima i stijenama rui u more. Taj najnii i najkrevitiji dio padine presijeca niz kratkih, dubokih jaruga. Najvea je od njih Vela draga, koja izbija na obalu u donekle zatienu uvalu Donje Klade. Peina Separovaa nalazi se u lijevom boku Vele drage, udaljena oko 500 metara od obale (slika i ) . 1 Radi se o manjem horizontalnom speleolokom objektu ija ukupna duina ne prelazi 10 metara (slika 2). Ulaz je u razini dna torenta koje je na tom mjestu pokriveno nanosom krupnog kamenja. Visok je 2.5 m, irok 5 m, okrenut prema sjeveru i prilino lako uoljiv. Ulazni dio peine, povrine 3 5 m, zasut je kamenjem iz torenta. Ovo zasipanje netko je u prolosti pokuao kontro lirati izgradnjom suhozida iji su tragovi jo samo djelomino vidljivi. Peina se nastavlja kanalom dugim 7 i irokim 1.5-3 metra. Tlo je u njegovu prednjem dijelu pokriveno humusom, dok je pri kraju, iza jo jedne niske suhozidne stepenice, ponovo zasuto sitnijim kamenjem. Kanal zavrava uskom pukotinom. Pri prvom posjetu uoeno je da povrinski h u m u s sadri mnotvo sitnih komadia peene zemlje, ugljeno trunje i pepeo, kao i pokoji ulomak grube prethi storijske keramike. Stoga je odlueno da se nalazite sondano ispita kako bi se prikupili osnovni podaci o stratigrafiji, te vremenu i karakteru boravka ljudi u peini. Budui da su u prednjem dijelu kanala primijeeni tragovi ranijeg preko217

S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18(1991),217-225

pavanja, odlueno je da se istrana sonda postavi pri njegovoj sredini, gdje se inilo da bi kulturni sloj mogao biti nedirnut. Sondom veliine 3 1 m obuhvaena je istona polovica peinskog kanala (slika 2).2 Naalost, ispostavilo se da je sediment i ovdje poremeen (slika 3). Gornjih ezdesetak centimetara sloja sastoji se od humusa, koji sadri krupno i sitno kamenje, znatnu koliinu pepela, ugljeno trunje, komadie prepeene zemlje, vapno, 3 te ivotinjske kosti i ulomke keramike. Ne primjeuje se nikakvo finije uslojavanje, a o poremeenosti svjedoi i injenica da se nekoliko ulomaka mlae keramike raene na lonarskom kolu nalazi razasuto kroz cijelu njegovu debljinu. Slijedei, dublji sloj, debeo od 5 do 25 cm, sastoji se od mjeavine peinske ilovae i humusa, te sadri ivotinjske kosti i pokoji ulomak prethistorijske keramike. Ispod toga dolazi sterilna, kompaktna naranasta peinska ilovaa, koja lei na stijeni.

Keramiki nalazi Sondiranjem prikupljeni keramiki uzorak skroman je brojem i kvalitetom. Od 160 ulomaka polovicu se moe opredijeliti u grubu keramiku (hrapave povrine, neujednaenog peenja, s vidljivom primjesom krupnijih zrna drobljenog vapnen ca), dok ostali pripadaju takozvanoj prijelaznoj keramici (zaglaene ili glaane povrine i neto ujednaenijeg peenja, dok je primjesa sitnozrnata ili neprimjetna 218

S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18 (1991), 217-225

sonda
| i

m
219

Slika 2. Peina Separovaa, tlocrt i presjeci

S. FQRENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18(1991),217-225

1 a f l1

3pi li

B O cm

Slika 3. Peina Separovaa, istrana sonda, presjek B-B. 1 = vapno, 2 = humus, 3 = mjeavina humusa i peinske ilovae, 4 = sterilna peinska ilovaa, 5 = kamen

prostim okom). Zbog fragmentiranosti nije bilo mogue cjelovitije rekonstruirati niti jednu posudu. Kao karakteristine izdvajamo slijedee ulomke: Vertikalne trakaste ruke, stegnute pri sredini, proirene pri krajevima (iksoidne) (T. 1/1, 2) javljaju se du istone obale J a d r a n a i njezinog zalea poevi od ranog bronanog doba. 4 Primjerak pod brojem 2 mogao bi s podjednakom vjero jatnou pripadati i koljenastoj ruki s horizontalnom ovalnom ploicom (gornji dio nedostaje) kakve se takoer javljaju od ranog bronanog doba, a karakteristine su za razvijene faze toga doba na istonom Jadranu. Metliasto ukraavanje keramike (T. 1/6) zastupljeno je sa svega nekoliko malih ulomaka. Na sjevernom Jadranu ono se esto dri osobinom ranobronanodobne keramike. 6 Meutim, novija istraivanja na ovom podruju pokazala su da metliasti ukras nije usko ogranien samo na navedeno razdoblje, nego da se slian nain ukraavanja primjenjuje ve znatno ranije (u neolitiku), a identian se javlja i kasnije, tokom razvijenog bronanog doba. 7 Trbuasti lonci niskog cilindrinog vrata (T. 1/1; T. 2/1, 2) zastupljeni su s nekoliko primjeraka u 7. horizontu Vaganake peine, koji je ondje priblino opredijeljen u srednje bronano doba. 8 220

S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18 (1991), 217-225

alica s vertikalnom trakastom rukom, oblog trbuha i razgrnutog oboda (T. 1/4), jedan je od omiljenih oblika kasnog bronanog doba, iako nije ogranien iskljuivo na to razdoblje. Slino vrijedi i za.posude iroko razgrnutog oboda (T. l/S). Lonii cilindrinog vrata i razgrnutog oboda (T. 1/3) pojavljuju se tijekom itavog bronanog doba, pa i kasnije. Sudei prema sakupljenim ulomcima, veina posuda imala je jednostavna ravna dna (T. 2/3). Srodan keramiki materijal poznat je iz rekognosciranja s mnogih peinskih nalazita velebitskog podgorja, 9 a najblie analogije nai emo mu u Vaganakoj peini. 10 Ondje se pojavljuju svi opisani oblici, i to u njezinom 7. i 8. horizontu, koji priblino odgovaraju srednjem i kasnom bronanom dobu (u smislu srednjoevrop ske kronologije). Prema tome, negdje u to vrijeme (a to je, grubo reeno, druga polovica drugog i poetak prvog tisuljea prije Krista) po svoj prilici pada i sluenje peinom Separovaom. Zbog poremeene stratigrafije i skromnog uzorka nemogu e je utvrditi radi li se o jednom razmjerno kratkom boravku ili viekratnoj povremenoj uporabi. Posve je mogue daje peina bila sporadino upotrebljavana u duem razdoblju prethistorije, i to bilo kada od ranog bronanog pa do ranog eljeznog doba. Ostaci faune Sondiranjem je prikupljeno nekoliko desetaka ulomaka kostiju domaih ivo tinja. 11 Od onih koje je bilo mogue odrediti, daleko su najbrojnije kosti ovce ili koze, a uz njih se pojavljuje pokoja pojedinana kost velikih preivaa, te moda svinje i psa. Sakupljen je i manji broj ljutura morskih koljaka (preteno dagnji i priljepaka) te morskih pueva, to ne iznenauje s obzirom na blizinu obale. Veina ovih ostataka predstavlja otpatke hrane koje su za sobom ostavili oni koji su se zaklanjali u peinu. Vea grupa kostiju ovce ili koze, otkopana pri dnu iskopa u sloju mijeane peinske ilovae i humusa, pripada najvjerojatnije jednom ne posve odraslom individuumu. U ovom sluaju moda se ne radi o otpacima hrane, nego o ostacima ivotinje koja je uginula u peini.
* *

Peina Separovaa ne spada meu one speleoloke objekte koji prema svojim osobinama izrazito odgovaraju boravku ljudi. Njezin ulaz gleda ravno na sjever, suprotno od veine znaajnijih peinskih arheolokih nalazita. 12 Skueni prostor (ukupno oko 30 m 2 ) prilino nepodesnog oblika sam po sebi jako ograniava njezine mogue funkcije. Sudei prema zateenim tragovima (ostaci ognjita, grnarija i ivotinjske kosti) peina je povremeno sluila kao zaklon u kojem se loila vatra, pripremala i konzumirala hrana, i to ne samo u prethistoriji nego i kasnije. 13 221

S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18(1991),217-225
T.1

1
222

~1 5

S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18 (1991), 217-225

T. 2

223

S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom...

Senj zb 18 (1991), 217-225

Podvelebitski kraj obiluje slinim, za zaklanjanje ne ba osobito atraktivnim peinama. U veini njih tragovi prethistorijskog boravka ljudi zanemarivi su ili ih uope nema. Stoga, koliko god da su nalazi iz Separovae skromni i malobrojni, oni i takvi predouju izvjesnu anomaliju. Razlog uporabe takvih, naizgled neatraktivnih peina najee treba traiti u osebujnim topografskim odlikama neposredne okolice ili njihovu stratekom smje taju. 14 U naem sluaju nepovoljna orijentacija ulaza donekle je ublaena inje nicom d a j e u velebitskom podgorju zatienost od bure vanija od same orijenta cije. Bura ovdje pue niz Velu dragu, dakle s istoka, pa je peinski kanal koji gleda prema sjeverozapadu ipak prilino zatien od dominantnoga hladnog vjetra. Mogue je zamisliti i to daje peina bila ee koritena u tijeku ljeta, kada je njezina hladovina pruala ugodan zaklon od ege. Smjetaj u neposrednoj blizini obale, u jarugi koja je sakriva od pogleda s mora, (prema unutranjosti je neprohodna zbog stjenovitih skokova) daje joj donekle osobine skrovita. Uvala Klada u kojoj Vela draga izbija na more mogla je nekada kao i danas pruiti zaklon manjim brodovima. U odnosu na sline susjedne uvale ona posjeduje jednu znaajnu prednost: u njenom dnu, uz samu obalu, nalazi se jak, stalan izvor slatke vode, rijetka i dragocjena pojava u bezvodnom kraju. Podruje oko uvale izrazito je golo i krevito, s tek pokojim malenim suhozidom ograenim poljem otetim od kamenjara. Meutim, postojanje brojnih suhozidnih terasa na strmim padinama, danas naputenim i potpuno ogoljelim, svjedoi o tome daje, uz veliki trud i brigu, i u ovom kraju mogua kakva-takva zemljoradnja. Stoga ne udi da su na obroncima nad uvalom primijeeni tragovi prethistorijskog naselja na otvorenom, 15 iji su stanovnici znali uoiti i iskoristiti postojee ograniene mogu nosti koje im je nudila uvala i njezina neposredna okolica. Prethistorijski arheoloki tragovi u peini Separovaa postaju razumljiviji ako se promatraju kao dio lokalnog arheolokog krajolika. Ne radi se o nalazitu koje predouje glavno sredite aktivnosti, nego o sporednom elementu sustava iji je temelj uvala zaklon za brodove sa sigurnom pitkom vodom. Uz njega je izraslo manje naselje na otvorenom, sa skromnim mogunostima zemljoradnje i sitnog stoarenja. U takvim prilikama oblinja peina dobro je dola kao povremeni zaklon od prirodnih elemenata i mogue skrovite. Biljeke
1 2 3 Peina je oznaena na topografskoj karti 1:25000, sekcija Klada, = 4963.93, = 5491.75, z = 40 mnm. U sondiranju su sudjelovali studenti arheologije iz Zagreba Hrvojka Kosteli i Marijan Bili. Komadii neravnomjerno peene peinske ilovae s jednom hrapavom, a drugom glatkom stranom, vjerojatno su ostaci ravne zaglaene povrine jednostavnih ognjita. Vapno je takoer rezultat loenja vatre u ognjitima okruenim vapnenakim kamenjem. Uzorci ugljena nisu uzeti j e r se zbog oite poremeenosti sedimenta kao i zbog brojnog korijenja u njemu teko mogu oekivati pouzdani rezultati C-14 analize. B. Lonza, La ceramica del casetelliere degli Elleri, Trieste, 1981; I. Marovi, B. ovi, Cetinska kultura, Praistorija jugoslavenskih zemalja 4, Sarajevo, 1983.

224

S. FORENBAHER: Tragovi bronanodobnog sluenja peinom... 5

Senj zb 18(1991),217-225

6 7 8 9 10 11 12

13

14 15

B. Lonza, o. c ; B. ovi, Srednje bronzano doba u Istri, Praistorija jugoslavenskih zemalja 4, Sarajevo, 1983, s. 238; I. Marovi, Iskopavanja kamenih gomila u Bogomolju na otoku Hvaru, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 78, Split, 1985. N. Petri, Introduzione alia preistoria dell'Istria, Centro di ricerche storiche Rovigno, Atti 9, Trieste, 1979. S. Forenbaher, Vlaka pe kod Senja, Opuscula archaeologica 11-12, Zagreb, 1987, s. 90; S. Forenbaher, P. Vranjican, Vaganaka peina, Opuscula archaeologica 10, Zagreb, 1985, s. 8. S. Forenbaher, P. Vranjican, o. c , s. 11, 13, T. 8/12 S. Forenbaher, P. Vranjican, Velebit: rekognosciranje speleolokih objekata, Arheoloki pregled, 1988, Ljubljana, 1990: 237-239. S. Forenbaher, P. Vranjican, o. c. pod 7, s. 11-14, T. 7-11 Odreenje ivotinjskih vrsta izvrio je Preston Miracle, University of Michigan, Ann Arbor. Logina pretpostavka da su veinom koritene peine s osunanim otvorom (dakle kod nas okrenutim prema jugu) iskazuje se kao ispravna u najrazliitijim razdobljima i podnebljima; v.: D. H. Thomas: The Archaeology of Monitor Valley: 3. Survey and Additional Excavations, New York, 1988, s. 569. Tri fragmenta na kolu raene keramike (jedan je ocakljen) nisu dovoljno karakteristina za sigurnije vremensko opredjeljenje. Stariji stanovnici Donje Klade sjeaju se da im je peina posluila kao privremeni zaklon jo za drugog svjetskog rata. L. G. Straus, Underground Archaeology: Perspectives on Caves and Rockshelters. Archaeological Method and Theory (M. B. Schiffer, ed.), vol. 2, Tucson, 1990, s. 265, 278. A. Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice I, Senjski zbornik 2, Senj, 1966, s. 386, si. 86.

Summary S e p a r o v a a rock-shelter: Traces of U s e in t h e Bronze A g e Stao Forenbaher A test trench t h a t was excavated in the small rock-shelter Separovaa, located near the village of Donja Klada in the north Adriatic littoral, yielded a n u m b e r of prehistoric pottery fragments. On the basis of analogy with finds from other similar sites in t h e area, they were estimated to date from the Middle to the Late Bronze Age (here covering approximately the second half of the second millennium and the beginning of the first millennium BC). The finds were badly fragmented and dispersed throughout a disturbed cultural layer some 80 cm thick. This prevented more precise dating of the occupation (or occupations) of the site. The recovered remains (pottery, animal bones and sea shells, traces of hearths), as well as the constricted area of the rock-shelter, suggest its sporadic use as a temporary shelter. Neither by its size and shape, nor by its aspect (entrance facing north) does Separovaa invite use as a shelter. Most of the similar unattractive rock-shelters in the area yielded virtually no trace of human occupation in prehistory. In this specific case, its use can be better understood if the local topography is considered. The nearby cove with its fresh-water spring provides a convenient shelter for smaller boats. The steep slopes, though rocky and barren, can nevertheless support goat-herding and some rudimentary agriculture. Traces of a small settlement on the slope above the cove testify that these limited resources were recognized and utilized in prehistory. The rock-shelter itself was never the main focus of h u m a n activity; rather, it was a less important element of the local archaeological landsca pe, welcome as a temporary shelter or a possible hiding place. 225