ENGLESKI PUTNICI

MATTHEW KNEALE

ENGLESKI PUTNICI MATTHEW KNEALE Naslov izvornika: Matthew Kneale - English Passengers S engleskog preveo Marko Kovai Ova knjiga posveena je Victoriji Egan Zahvala elio bih zahvaliti institucijama Southern Arts kao i Arts Council of England na dodijeljenoj potpori. Bez njihove nesebine pomoi ovaj roman ne bi bilo mogue napisati. Biljeka o jeziku Jedan od likova u ovome romanu tasmanski je Aborigin. U njegovim sam poglavljima nastojao prikazati osobu koja je otroumna i razmilja o rijeima, ovjeka potekla iz kulture koja nije imala nikakva dodira s bjelakom, ali su ga bijelci obrazovali, pri emu je usvojio engleske izraze, formalne i neformalne, kakvi su bili uobiajeni tridesetih godina 19. stoljea. On ne zvui poput suvremenih uroenika australskog kopna, niti bi trebao: nadao sam se oslikati odreeni lik iz tih davnih vremena. D OKA Z Proti bezbonosti geologije Istinitost biblijske kronologije uvjerljivo potkrijepljena Novim i znaajnim otkriem da se Rajski vrt Nije nalazio na podruju Arabije, kako se mnilo, ve u Australiji, na otoku imenom Tasmanija (Ranije poznatom pod nazivom Van Diemenova zemlja) Ukljuujui cjelovito i opseno pojanjenje Teorije boanskog zahladnjenja po Veleasnom Geoffreyju Wilsonu, M. A. Cantab tiskao J. P. Terence 52 Paternoster Square London, 1856. PRVO POGLAVLJE
KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, LIPNJA 1857.

Recimo da ovjek dobije metak u glavu u nekakvom ratu, kako je dolo do toga? Mogli biste rei da je to barem lako. Taj dogaaj poinje onoga dana kad na junak odmarira u bitku s novopeenim prijateljima vojnicima, mudro se smijuljei i domahujui djevojkama. No, zar doista tada? Zato ne u trenutku kada prima prvi iling, razjapljenih usta poput abe dok slua laskanje svojega narednika? Ili moda onoga lijepog dana kada s tek navrenih est godina promatra vojnike kako eu seoskom ulicom, divlji i obijesni? Ali zato se onda ne vratiti sasvim u onu dugu tihu no kad je na svijet dolo djetece, izbuljeno i novoroeno, s najmanjim ruicama koje si moete zamisliti? Ruicama za koje nikada ne biste pomislili da e jednog dana dovoljno ojaati da podignu puetinu i prosviraju mozak naeg sirotog

mrtvog prijatelja. Kad bih trebao odabrati poetak svih onih zgoda koje su me zadesile, ha, vjerojatno bih se odluio za ono jutro kad smo krenuli na sjever iz stanovite malo znane francuske luke gdje su se duhan i konjak nudili u bescjenje. Tada se taj trenutak nije toliko inio poetkom neega, nego vie krajem, tako sam se barem nadao. Vjetar je bio stabilan, vremenske prilike lijepo su tjerale brod, i dok smo obavljali svoje dunosti, rekao bih da je svatko na njemu bio zabavljen matanjem o novcu koji jo nismo imali i o zadovoljstvima koja e si moi priutiti. Neki e ga spiskati bre nego to im treba da se pomokre s palube, uronjeni u misli o obilju pia i duhana i potom moda najmu prkosnog enskog tijela. Pokoji je moda sanjao o svakome peniju u vidu novog kaputa ili izama, da otmjenou zabljesne Peel City na dan ili dva. Ostali bi zadrali oprez, matajui o otplaenim dugovima i o umirenim suprugama. A Illiam Quillian Kewley? Dok je Sincerity poskakivala i bacakala se na valovima, zamiljao sam Castle Street u subotnje jutro, svu u vrevi i prepunu ljudi to mjerakaju jedni druge, a uza me Ealisad u lijepoj novoj haljini; oboje drimo glave uspravno poput lordova i nitko vie ne govori: Gledaj, ono su ti Kewleyjevi tko bi rekao da su neko neto predstavljali? Ili sam sanjario o svojem pradjedu Juanu kojega nikad nisam upoznao, ali koji je bio znan kao Veliki Kewley stoga to je bio jedini Kewley koji je novac zaraivao umjesto da ga gubi. Vidio sam ga, jasno kao dan, kako virka s neba s durbinom u ruci i grmi odozgo: Pogledajte ga samo, Illiama Quilliana, praunuka mojega. To vam je momak i po. Tada su odjedanput sva naa matanja prekinuta. Tom Teare poviknuo je s promatranice, gdje je drao strau: Jedro na vidiku. Jedro na sjeverozapadu. Nitko tada nije obratio osobitu panju na njegov povik. Engleski kanal nije ba najzabaeniji rukavac oceana, pa nije bilo nieg zabrinjavajueg u tome to jo jedan jedrenjak plovi njime. Momci su nastavili ribati palubu dok smo prvi asnik Brew i ja i dalje stajali na komandnom mostu, nadzirui ih. Ali, potrebno je da znate poneto o Sincerity, jer bilo je to pravo udo sazdano od drva, ako je ikad i postojalo ita slino. Doista, ne moete zamisliti plovilo koje bi izvana izgledalo obinije. Istinabog, nije to bio ba najnoviji brod obla tupa pramca koji je odavno iziao iz mode, dok mu je komandni most suvie izdignut za suvremeni ukus no inae se doimao tako obino kao voda u moru. Kladim se da biste mogli na njemu provesti itav dan, a da od toga ne budete nita pametniji. Osim ako, naravno, nemate naroito oko za mjere. Ili kad biste sluajno odozgo pogledali unutarnji rub vrata to vode u smonicu. A to ba i nije jako vjerojatno. U vrijeme mojeg pradjeda, Velikog Kewleya, takva domiljatost nije bila potrebna. Otok Man bio je tad jo uvijek slobodan i neovisan i tek mu je predstojalo da ga otkupe engleski politiari to se vjeno svuda pletu, te je kao slobodna i neovisna zemlja preuzeo na se vlastitu slobodnu i neovisnu carinu na konjak, duhan i slino, to e rei da je carine jedva i bilo. Bilo je to uistinu zlatno doba otoka Mana. Brodovi iz svih dijelova svijeta pristajali su u njegove luke, iz Europe i Afrike, iz Kariba i Indije. Ta, pristanita su mu bila tako krcata bavama i badnjevima da su brodari jedva mogli prii svojim brodovima. K tome su svaka ta jeftina, bescarinska kap alkohola i svaki list duhana bili legalni kao i sam kralj George. Naravno da se Manjanima meka srca, poput mojeg pradjeda, inilo sramotnim da sami uivaju u takvom obilju dok siroti i oajni Englezi, Irci, koti i Velani stenju i kukaju zbog neuvenih cijena svojeg ocarinjenog alkohola. Bilo je to pitanje istog ovjekoljublja natovariti amac nou bez mjeseine i prokrasti se morem do nekog tihog kutka Irske ili kotske ili, uostalom, Engleske ili Walesa, budui da je otok Man smjeten tono izmeu ta etiri podruja i pomoi ljudima. Nemojte nasjesti svim onim priama o slobodnoj trgovini to su sada u modi, sve je to samo engleska himba. Moj se pradjed slobodnom trgovinom bavio dok je jo nisu ni izmislili.

Ali skreem s onog naeg poetka. Drugi povik Toma Tearea uslijedio je tek koji trenutak nakon prvoga: Onaj brod na sjeverozapadu, izgleda da je kuter. Mislim da smo ovaj put svi obratili malo vie pozornosti. Nita jo nije bilo jasno ni sigurno, ali ovo je svakako bilo gore od kakvog bilo jedra. Naime, premda ima mnogo brodova koji bi mogli biti kuter, samo jedna vrsta uvijek jest, a to je bila upravo vrsta na kakvu nismo eljeli naii. Nitko nije rekao ni rijei momci su nastavili s ribanjem i polijevanjem, a Brew i ja smo i dalje nadzirali ali svi smo slutili nevolju. Taj mali izlet na Sincerity bio je opasan, istinabog, ali se svejedno inio vrijednim pokuaja. alosno je, ali istinito da nikad nije bilo obitelji tako vjete u tome da sve protrati kao to su to bili Kewleyjevi. Kad je Veliki Kewley umro, ostavio je za sobom imanja, est kua u gradu, gostionicu i amce dovoljno velike da ponesu polovicu stanovnika Peela na vonju oko luke, ali kad sam ja doao na red, od svega je preostala samo kua u kojoj smo ivjeli pod kakvim-takvim krovom zajedno s posjedom koji je napola bio kr, duanom u krivoj ulici i malom prljavom krmom koja nije davala prihoda. ak se nije sve rasulo na kocku i posrnule ene, to bi barem dodalo pokoju junaku crtu. Ne, Kewleyjevi su bili paljivi, trijezni ljudi, ali strahovito skloni parnienju oko oporuka i pravi majstori za lou kupovinu. No, ne mogu se pohvaliti da sam uspio vie od ostalih roaka. ak i s plaom kapetana malih prljavih brodova to su plovili amo-tamo Irskim morem, nakrcani goveim kostima i slinim, jedva sam krpao kraj s krajem. Znao sam da emo, ne poduzmem li togod, ubrzo ostati bez igdje iega, a Kewleyjevi e se dati u pronju na Big Streetu, kao najobinija druba jadnih odrpanaca. Onda sam jednoga dana uo da je neki trgovaki brod u steaju uplovio u luku Ramsey. Valjalo je namiriti luke pristojbe i brod je iao na drabu, a prialo se da e ga prodati u bescjenje. To mi je dalo misliti. injenica je da postoji samo jedan nain na koji su se Kewleyjevi ikad uspjeli obogatiti, pa bi moda trebalo pokuati jo jedanput. Istina, taj je stari zanat odavno izaao iz mode, ali to ne znai da se ne bi isplatio. Barem da vidim kako je. Otiao sam stoga prijeko u Ramsey da pogledam taj brod to je zaglavio. Bilo je to staro olupano plovilo izdignuta mosta kakvi se danas jo jedva mogu nai, a na pramcu ak s jednom igrakom od topa, za plaenje galebova, ali nije mi uope smetao. Ta od samog pogleda na nj osjeao sam kako mi nada ispunja grudi. Ve sam se vidio kako izvikujem zapovjedi s njegove palube, svog vlastitog broda s kojim u se dovoljno obogatiti da kupim polovicu grada Douglasa. Sljedei tjedan brod je bio doista moj, i dao sam se na posao da rasprodam te bijedne ostatke nekadanje silne imovine Kewleyja. Moja ena naravno nije bila nimalo zadovoljna. Koliko god Ealisad bila srea i radost mog ivota, kad treba izloiti vrat, ona je od onih opreznih, odmjerenih ena koje ne bi stavile dva penija na kocku ni kad bi im mogli donijeti pedeset gvineja. Svojski sam se trudio da je pridobijem. Priao sam joj malo o vjetim zahvatima koji se mogu izvesti na brodu, a osobito ih znaju izvesti Manjani iz Peela. Priao sam joj o bratiu Robu koji je bio u engleskoj mornarici i oenio Engleskinju, a sada lovi jegulje i tome sline ivine pored mjesta Maldona odakle se gotovo moe pljunuti do Londona gdje ivi u jednoj staroj kui na nenastanjenom dijelu obale, tako povoljnom da je ak zbijao ale to bi se tamo sve moglo, kad nam je posljednji put bio u gostima. Priao sam joj o tome kolika bi se zarada mogla oekivati od jednog takvog posebnog pothvata, i kako bi time samo uinili uslugu onim Englezima, i kako bi, na svoj nain, to bilo i moralno koliko ve moe biti. Jest da je od toga bilo slabe vajde. Uzvratila mi je samo mranim pogledima i citatima iz Svetog pisma. Sve e nas otjerati u prosjaenje po kuama, pazi to ti kaem, govorila je, ili u zatvor. Nita ti ne brini, rekao sam joj, bit e lako kao utati ljunak po alu. Samo ekaj. Za tri mjeseca dobit e finu koiju da te nedjeljom vozi u crkvu.

Naravno, nita ne ispadne ba prema oekivanjima. Bilo je potrebno vie od tri mjeseca samo da se brod pripremi. Prvo ga je trebalo dovesti do Peela gdje se sve diskretnije obavljalo. Zatim je trebalo pronai svu tu posebnu dodatnu drvenu grau koja je morala biti od broda netom rastavljenog na dijelove, i to trunku manjeg od same Sincerity. Potom je trebalo umetnuti drvo i obaviti popravke. Valjalo je pronai posadu koja odgovara do posljednjeg ovjeka, to znai da su to morali biti Manjani iz Peela jer drugima nije bilo za vjerovati. Napokon, kad su brod i ljudi bili spremni, tu je onda i teret za pokazivanje, to je bio usoljeni sle da manskiji biti ne moe. Sve je to stajalo lijepu svoticu i premda sam sa samom Sincerity dobro proao, na kraju sam se naao u novanoj stisci i morao sam posuivati od Dana Gawnea, pivara iz Castletowna. Krajem svibnja sve je meutim bilo potpuno gotovo. Kakav smo samo ispraaj doivjeli! inilo se da je pola Peela izalo na molove i ukrcalo se u amce za lov na slea, da zure i moda mahnu eirom ako ga imaju. A imali su to i vidjeti. Sincerity je izgledala lijepo kao na Boi, s novim platnom, novom uadi i svjee obojena, a ak joj je i pramana figura blistala kao nova, zagledana daleko ka obzoru kroz tamne kovre, tek s nagovjetajem treptaja. Kupio sam novi komplet odjee i kapu koja pristaje uz nju i dok sam stajao na palubi, osjeao sam se da bolje i smjelije nisam mogao. No, kad sam ugledao manskog biskupa kako se kroz masu probija do nas, itav mi je ugoaj bio naruen. Kapetan Kewley, zar ne? upitao je. ujem, jedrite na jug. Biskup otoka Mana, moram naglasiti, bio je Englez po imenu Chalmers, k tome i napuhani stari angrizavac koji je svisoka gledao na svijet. Neki su tvrdili da je sva ta zlovolja proizlazila otud to mu nije dodijeljena sluba u prostranoj katedrali u Winchesteru ili Canterburyju da tamo vodi glavnu rije, nego su ga bacili u zemljicu punu metodista to mumljaju nekim njemu nerazumljivim jezikom. Ne kaem da je to istina, ali neki su tako tvrdili. Sad se, naravno, sav topio od ljubaznosti jer je doao traiti uslugu. Vidite, trebao bih naime u Port. St. Mary. Budui da su ceste tako loe, pitao sam se biste li me malko povezli svojim brodom. Ne mogu rei da sam ga ba htio na brodu, ak ni na sat ili dva koliko bi nam trebalo do Port St. Mary, ali nije ba lako odbiti popa. Osim toga, ako je itko u Peelu bio neupuen u stvarnu namjenu broda Sincerity, onda je to bio on, pa ne moe biti velike tete. Ili se barem tako inilo u tom trenutku. Uspeo se na palubu sav u ljubiastom i s kominim slamnatim eirom na svojoj profinjenoj engleskoj glavi, da je zakloni od sunca. Ubrzo zatim bilo je vrijeme za polazak. Kao to mudrac ree, pusti li da te povoljan vjetar eka, ostat e gladan dovijeka. Poviknuo sam neka se odrijee vorovi i oba su tegljaa krenula, vukui nas sve dok im se palamari nisu uz kripu zategli. Sincerity je tada zadrhtala i izmeu nje i mola ukazao se uski pojas vode. Sjeam se da sam razmiljao o tome kako evo kreemo nakon svih tih tjedana ekanja, premda nismo jo odmakli ni stopu, a potom sam utonuo u razmiljanja o nedokuivosti daljnjeg razvoja zbivanja i o tome kakvim u se mislima baviti na povratku. Ne tvrdim, naravno, da sam naslutio i trunku istine o tome. Da jesam, vjerojatno bih skoio natrag na obalu. Mahnuo sam Ealisad premda je jedva odmahnula, jo uvijek nadurena, a potom su posade dvaju amaca uprle o vesla i luka je polako stala mijenjati oblije, dok se nije skupila i smanjila, a oni to su nam iz nje domahivali jedva da su jo bili nalik ljudima, ve se stopie u mnotvo. Nakon toga nije vie bilo vremena za ogledavanje, jer bili smo na otvorenom, lijepo se zibajui, a i ekao nas je posao. Palamari su odvezani, amci podignuti, a momci su se pentrali uvis da otpuste koji konop i uhvate vjetar. Uskoro nam je Peel potpuno nestao s vidika i bilo je vrijeme da se glava okrene i razmisli to dalje. Ujedno je to bio i trenutak kad se manski biskup stao dosaivati. Pretpostavljam da je sada, kad je iskamio prijevoz, mogao napokon odbaciti pretvaranje i doskora je zijevao i

epirio se palubom, kao da ve mjesecima podnosi pomorski ivot. Za svoju razonodu otkrio je ivine. Nije ih bilo pretjerano mnogo smatrao sam da nam je svjee meso potrebno za kojih tjedan-dva, a i novca je jedva dostajalo pa sam samo nabavio tucet kokoi, jednu ovcu i jednu svinju ali biskupu je i to bilo dovoljno. U svojim ljubiastim haljama i s onim blesavim slamnatim eirom na glavi, kvocao je s kokoima i gurao prste u kokoinjac, ili pak pokuavao pomilovati ovcu koja je uzmicala od njega. Bit e da se osjeao kao sam sveti Franjo. Nije u tome bilo nikakva zla. Ne, zlo je nastupilo tek kasnije. Kakvo krasno prase. Nekome tko nije upuen to moda ne znai mnogo, ali onima drugima itekako. Naravno da se nisam optereivao bespotrebnim praznovjericama, ali bogme, drugi na brodu jesu i oni bi vam rekli, smrtno ozbiljni, da postoje odreene rijei koje se na manskom brodu ne smiju nikad izgovoriti dok je na otvorenom moru ili e ga na putu pratiti nesrea. Premda nisam ba neki strunjak, kao to rekoh, ima ih koji se uporno dre toga da ne smije izgovoriti zec nego pommit. Isto tako za slea mora uvijek rei balavac. Za maka se kae grebonja. Za mia lonnag. Vjetar je Stara vrea. takori su Strieki ili Grdosije. Ree Yn Laa to je u prijevodu Kralj dana naziv je za sunce, dok je Ben-rein Nyhoie, to znai Kraljica noi, mjesec. Plava Judita je sirena. Plavi Ivo je more. I nikad, ni za ivu glavu ne smije rei prase, nego uvijek svinja. Naravno, greke se zalome i nesrea se moe lako sprijeiti ako se djeluje na pravi nain. Tko god izgovori krivu rije mora, kako sam uo, vikati hladno eljezo i im prije dodirnuti brodsko hladno eljezo. To napokon ne predstavlja nikakvu potekou pa se lako i obavi, ako ni zbog ega drugog, a ono da se umiri one koji vjeruju u te gluposti. Nevolja je bila u tome to ih je u ovom sluaju izgovorio stranac, k tome jo biskup. Stoga nitko od nas nije rekao ni rijei, premda ga je poneko oinuo pogledom, to je on moda i primijetio. U svakom sluaju, hitro se maknuo od praseta i sjeam se da je ubrzo zatim siao u potpalublje, tuei se na sunce, sve dok nismo doli do Port St. Mary i rijeili se starog angrizavca. Osobno me nita od svega toga nije previe pogaalo, dakako, jer nisam imao vremena za takve djetinjarije, ali rekao bih da je na brodu bio pokoji ovjek kojeg je muilo to se tako neto dogodilo netom je Sincerity zajedrila na to, svoje prvo, putovanje kao manski brod posebne namjene. Stoga se podosta spominjalo biskupa Chalmersa do trenutka kad je, tono petnaest dana kasnije, Tom Teare trei put poviknuo s promatranice. Kuter okree prema nama. No, tu vie nije bilo mjesta sumnji. Prema mojem iskustvu, kada nesrea jednom snae ovjeka, onda ide do kraja, a kuter Obalne strae kapetana Clarkea, Brod Njezina Velianstva Dolphin, bio je olienje loe sree. Kad se njegov brod ustremio na nas, jo sam se nadao da emo naii na kakvog smuenog starijeg gospodina, na nekog trbuastog tko pati od uloga i razmilja o umirovljenju, te e samo zijevnuti na nae papire, ali ne, ni blizu. Kapetan Clarke koji je stupio na Sincerity bio je jedan od onih Engleza u bljetavim tokama, to iz odore zvjeraju na svijet, udei da otkriju kakve je zakone zaobiao i prekrio. Ma ni dobro jutro da bi rekao dok se osvrtao, a odmah za njim popelo se est vojnika da se ne osjeti usamljen. Rekao je samo Kapetane... Kewley, udovoljio sam mu, pruajui mu brodske isprave. Registriran na luku Peel City, otok Man, itao je, dobacivi mi kratak znalaki pogled kad je doao do otoka Mana, kao da eli rei: poznajem ja dobro to mjestace. Na putu ste za Maldon u Essexu s teretom usoljena slea. Sada je malo glumatao, tresui bljetavom dugmadi na kapi i gradei se zauenim. Moram priznati da sam malo zateen vaim odreditem. Ako se ne varam, Maldon je ribarska luka. Jeste li sigurni da e ih zanimati pun brod slea? Slegnuo sam ramenima. Nisu sve ribe iste. Naravno, nije ga stvarno zanimao teret. To je bio tek poetak. No, ono to me mui,

kapetane, jest va poloaj. Vi putujete iz Peela u Maldon, zar ne? Zato smo onda, pitam se, zatekli va brod kako plovi na sjever iz smjera Francuske? Imao sam spreman odgovor, ili barem neto nalik tome. Ba nas je juer zahvatio nalet vjetra. Otpuhao nas je bit e trideset milja na jug. Sluajno je dan ranije doista i bilo neto nevremena, i doista je dolo sa sjevera. Kao to mudrac ree: Biraj lai kao to bira enu: paljivo. Jest da od toga nije bilo osobite koristi. Sada je Clarke pruio pande, to je od samog poetka namjeravao. Kapetane Kewley, moram vas upitati, niste li, suprotno svojim ispravama, na putu pristali u inozemnoj luci? Savjetujem vam da dobro razmislite to ete odgovoriti, jer e svaka neistina bez sumnje izai na vidjelo i stajati vas takve globe da ete ubrzo zaaliti to ste se ikad otisnuli na more. Postojao je samo jedan odgovor koji sam mogao ponuditi i izrekao sam ga s onoliko povrijeene asti koliko sam smogao: Dakako da nismo. Imate li kakav drugi teret na brodu pored ovdje navedenog slea? Ni to. Izgledao je zadovoljan poput hrta koji je nanjuio zeca, i smjesta se okrenuo svojoj estorici momaka u grimizu: elim da se brod pretrai i to temeljito. Tu smo dakle. Ipak se nije sve inilo lako kao utanje ljunka po alu. Naravno, nije nas jo uhvatio, ali smo se s pravom brinuli, a meni je bila mrska i sama pomisao da mi neznanci pipaju i prkaju po korablji kao po kakvoj obinoj uliarki. Poduzeo sam valjda sve mogue mjere opreza da joj sakrijem drai, premda se radilo samo o tome da svi budu zaokupljeni poslom jer dokonost ovjeka najvie iivcira, a zadnje to nam je trebalo bio je neki napad mucanja ili letimian pogled u pogrenom pravcu. Juan Brew, prvi asnik, i Parrick Kinvig, drugi, izvikivali su zapovijedi poput samih vragova, na koje su momci poskakali i ratrkali se palubom po zadacima ili se uzverali da namjeste zatege. China Clucas, brodski div, bio je za kormilom, pod palubom u radionici drvodjelja Chalse Christian pilio je neki komad drva, a jedrar Ritchie Moore unio se u ivanje platna, dok je posluitelj Mylchreest pospremao kabine. I tako je ostao jo samo Rob Quayle, kuhar, koji se dao na ienje svinjca, to mu je najbolje pristajalo kao zadatak. Quayleovi su, moram naglasiti, bili poznati kao udni svati, svaki na svoju ruku. Otac Roba Quaylea umro je dok je ovaj jo bio dojene od njegove mahnite vriske, kau neki te ga je odgojila majka, koja je odravala troni kuerak nedaleko skladita usoljenog slea i kruh zaraivala perui tue rublje. Ne bih se uputao u to je li zbog toga Rob Quayle ispao udan ili je udatvo naprosto preuzeo od drugih lanova obitelji Quayle, ali nema sumnje da je bio udan, s onim dugim licem i zabrinutim pogledom, drei se po strani i mislei da svi govore o njemu, to je dosta esto i bio sluaj. Ne, gotovo nije bilo ni udo da se sav topio u drutvu ivina. Upravo mu je svinja, koju je manski biskup nazvao prasetom, bila najboljim prijateljem i za dva tjedna, koliko smo izbivali iz Peela, ve su izgledali kao prava obitelj, te bi jedva koji sat protekao, a da Quayle ne ode s njom porazgovarati ili je nahraniti preostalim komadiem jela. to se same svinje tie, ne biste mogli zamisliti oholije zvjeri. to je hrana bila bolja, to je ona bivala sve umiljenija, sve dok ne bi izludjela Quaylea koji je smiljao to da stavi pred nju, a da ova ne digne njuku i ne ode. Ima samo jedno to svinja jo nije okusila, bila je omiljena ala na brodu, svima osim Quayleu, a to je fini svinjski but. No, nikome od nas nije ba bilo do ale kad je kapetan Clarke poslao vojnike da njukaju po brodu. Krenuli su od brodske tive, to je bilo opasno, ali bi moglo i dobro doi jer bi nam na teret mogao ii u prilog. Dao sam si truda kad sam ga birao, jer jedva da postoji neto prljavije, sluzavije i openito smrdljivije od pedeset baava usoljenog slea. Kapetan Clarke trudio se koliko je mogao, drei se na pristojnoj udaljenosti kad su njegovi vojnici stali

otvarati bave, ali injenica jest da se ne moe umaknuti golemoj koliini ribe. Kad su ih crvenokaputai ispraznili na komade platna za jedra, propisni je smrad ispunio zrak, a trunke ulja, koe i kostiju trcnule su se na sve strane, postiui zapanjujui domet, te su poprskale vojnike i ak zahvatile sjajnu odoru i cipele kapetana Clarkea. To mu se dakako nije nimalo svidjelo, no nije se pokolebao, jai je bio stid. ak i kad su njegovi momci pregledali dvadeset i etiri bave, pa je u tivi zaudaralo kao u psetarnici, a nisu pronali ama ba nita, bio je jo uvijek napet kao struna. To e biti dovoljno, narednie, poviknuo je kao da se divno provodi. Idemo sad na ostatak broda. To me ve brinulo. Bauljali su mi brodom, zavirujui i premeui, dok sam ja iao za njima pratei ih budnim okom. Prvo je na redu bio katel, gdje su vojnici prekapali mornarske sanduke posade i prepipavali mree za spavanje i odjeu to se objeena suila. Potom radna kabina, gdje su bili drvodjelja Chalse Christian i jedrar Ritchie Moore, doimajui se nujno nad komadiima drva i platna. Smonice sam se najvie plaio. Clarke je osobno zavirio u emu nije bilo nita opasno ali umjesto da se zadovolji prizorom dvopeka, govedine i slinog, morao je ba staviti ruke na vrh dovratka i onako se drati za nj dok je virio unutra. Na trenutak nisam bio siguran je li moda sluajno dodirnuo onaj stanoviti komadi ueta to je ondje strio. Tek kad se opet uspravio, jednako kisela izraza kao i prije, mogao sam ponovo slobodno disati. Tada smo se uputili u blagovaonicu. To bi nam svima mogao biti kraj ili pak spas. Tom sam mjestu naime posvetio posebnu panju, drei da nita nije pogodnije da ouva daminu ast pred nedostojnim njukalima nego odmjerena koliina finih ukrasa. K tome je i djelovalo, i to mnogo bolje od usoljenog slea. ak i kad je kapetan Clarke stupio unutra, vidio sam da mu se izraz lica malo smekao. Kakvu samo zbirku imate. Prepustio sam se struji. To mi je razbibriga. Oduvijek sam im se divio. Sada je obilazio sobu zagledajui se u svaki rad. Ovaj Albert je vrlo dobar. Gdje ste ih samo nali? U Peelu. Na otoku vlada prilino zanimanje. Ne mogu rei da je to bilo ba sasvim tono. Zapravo, na otoku nije bilo zanimanja, osim od strane kojeg Engleza u prolazu, nego sam grafike morao naruivati ak iz Liverpoola. Ali ja sam na to gledao ovako: ako ve izigravam domoljuba, zato onda uz mene ne bi bio i itav otok Man? Meni je najdraa ova s Viktorijom. Pravo kraljevsko dranje, zar ne? Nain na koji se oslanja o lava vrlo je prirodan. Prvi put otkako je doao na brod, u njegovu je glasu bilo uljuenosti, kao da bih mogao zavrijediti da se prema meni odnosi kao prema punopravnom ljudskom biu, umjesto kao pukom nedokazanom kritelju zakona. I neobino je vidjeti toliko djece prikazane odjednom. Sluajno sam se za to prilino potrudio, zapamtivi svakog od njih. Viktorija, Albert Edward, Alfred, Alice, Helena, Louise, Arthur i mali Leopold, izredao sam. Uvrstit u, naravno, i Beatrice, premda mislim da e morati biti jo koji mjesec starija da se pojavi na slici. I ova dva poprsja su odlina. Promotrio je Viktorijino, privreno na visoki uplji stalak uza zid. Sreom nije gledao predugo. Zamislite, drao se nesigurno, ak kao da je pomalo kriv. Pretpostavljam da mu je bio naprosto nezamislivo da bi nekome tko zna imena devetoro kraljevske djece palo na pamet prevariti carinike same kraljice Viktorije. Time je dakako prestalo njegovo zanimanje za pretres. Zapovjedio je vojnicima da jo malo provrljaju kabinom, ali kad je narednik htio zaviriti iza grafike s likom Alberta, Clarke se raestio. Mislim da je bilo dosta, otro je dreknuo na njega, kao da je pretres broda bio narednikova zamisao, k tome jo i vraki loa. Smijete se sada vratiti u amac. No, to je bio trenutak naslade. Ako ste kojim sluajem iz male zemlje kao to je otok

Man, ne moete se nadati mnogim pobjedama nad strancima Waterlooima, Bannockburnima i slinima ali ni ovo nije bilo daleko od toga, na svoj nain. Na nas je izvrena najezda, bili smo zaposjednuti, gledali smo ve propasti u oi, a neprijatelj je sada uzmicao i vraao se odakle je doao. I kad smo se popeli natrag na palubu, i zastali pored svinjca gledajui vojnike kako se sputaju s boka broda, Clarke se gotovo ispriavao: Nadam se da vam se riba nee pokvariti, kapetane. Morao sam se upinjati svim silama da ne pokaem zadovoljstvo. Ma, siguran sam da e biti u redu Pa onda, zahvaljujem vam na susretljivosti i nadam se da vam nismo stvorili neprilike. Na to je koraknuo prema ljestvama da se pridrui vojnicima koji su ga ekali u amcu. Tako nam je malo nedostajalo, tako malo. Ajde ne budali, kapetane Clarke, nosi sebe i svoju gizdavu odoru poprskanu ribom s mojega broda i idi ve jednom. Odlazi i pritedi nam sve one brige i putovanja i skrivanja po podrumima i jo kojeta gore mnogo gore. Od same pomisli na to zadrhtim od elje. Ali ne. Bio se ve prebacio preko ograde tako da su mu se vidjeli jo samo glava i ramena, kad mu je dolo da baci taj zadnji pogled u mojem smjeru, znate, iz ljubaznosti kao da je meni stalo do osmijeha tog prdonje i tada se zbilo. Odjednom sam shvatio da je malo predugo zadrao pogled. Pa se i namrtio, pohlepno upiljenih oiju. To nije valjalo. Ve sljedeeg trenutka penjao se natrag na palubu, i znao sam da smo u nevolji. to to vi imate? Pitanje nije uputio meni nego Quayleu, kuharu, a Quayle je izgledao kao da ga je grom oinuo. Samo sir, promucao je, za nae svinje. Clarke mu istrgne sir iz ruke pristojnu hrgu nimalo domaeg oblika i dobro ga onjui. A odakle bi bio taj sir? Brzo mi je sinulo to je posrijedi. Odmah uz pristanite one stanovite neupadljive luke bio je niz duana i Quayle se vjerojatno iskrao do njih, a da ga nitko nije zamijetio. Vidjevi da e nas mucanje tog prostodunog blesana uvaliti u jo veu nevolju, prostrijelio sam ga pogledom da ga uutkam. Iz Peela, zar ne? Znai, ovo je manski sir, ha? Clarke ga okrene u ruci, i tada sav nekako problijedi i podigne sir da i ja vidim. I pretpostavljam da je ovo napisano na manskom. Da ovjek ne povjeruje, za dno se zalijepio ovei komad francuskih novina u koje je bio umotan. Znao sam da je Quayle upljoglavac, ali ipak nisam mogao vjerovati da je opet toliki mamlaz. A sve zbog jednog beskorisnog svinjeta. Clarke je na brzinu bacio pogled na novine. Datum je od prije etiri dana. Teko biste u njemu prepoznali istog ovjeka kakav je bio do prije jedne minute. Ni traga vie onoj, zlatom optoenoj, ljubaznosti. Sada je dahtao dok je govorio, a lice mu se sasvim izobliilo od bijesa. alosno je to to sasvim sigurno ne bi bio ni upola toliko srdit da ga nisam onako lijepo upecao s grafikama kraljice Viktorije i sveg njezinog potomstva. Bio je nasamaren i bio je toga svjestan, a uniformirani vam Englezi najvie mrze kad stranac od njih napravi budalu. Morao sam neto rei: Nismo li bili naili na neki ribarski amac? Bit e da si od njih kupio sir, zar ne Quayle? Quayle je mlako kimnuo. Sloio bi se i da sam mu rekao da ga je kupio od nekog morskog psa u prolazu. To ionako nije nita mijenjalo na stvari sada kad mi Clarke nije vjerovao vie ni rijei, pa da je bilo i stoput istinito. Osim toga, kupovati robu s inozemnih brodova i ne prijaviti je bio je gotovo jednak prijestup kao i kupovati je u inozemnim lukama. Mislim, rekao je glasom ledenim poput inja, da je vrijeme da poete u London popriati s nekom gospodom iz carinske slube Njezina Velianstva. Potom se nagnuo preko ograde da pozove vojnike natrag. Dolphin e vas pratiti, dodao je cinino, da se sluajno ne izgubite.

I tako smo krenuli, krotki poput janjadi, s kuterom Obalne strae tik za nama i sa est vojnika to su se rairili po naoj palubi, puili lulu i zabavljali se na raun Manjana i sira. Nita se nije dalo uiniti osim zapovjediti Quayleu da nam pripremi za veeru finog frikog peenog odojka. Naravno, spominjalo se da je to isto ono stvorenje koje nas je uvalilo u nevolje kad ga je biskup bio nazvao prasetom. Sam se nisam preputao takvim glupostima, ali, na kraju krajeva, bilo je to malko neobino. Obala se u sumrak ve jasno vidjela. Ovaj se dan doista oduljio. Kad smo ugledali tu mranu englesku obalu, nai su se snovi o banenju i rumu i plaenim enama ve odavno rasplinuli. A misli su mi se vrtjele oko pretresa i istraga, oko globa i zapljena, i oko steaja. Moda trunicu i oko zatvora. U tim razmiljanjima nisam bio ni blizu onome to nas je na kraju snalo. VELEASNI GEOFFREY WILSON, LIPNJA 1857. Te noi hodio sam Diemenovom zemljom. Kroio sam tom dalekom divljinom kamo kranska noga ne bijae jo stupila. Preda mnom se ustoboile hridine strme poput zidina tvrave, premda nisu bile kakve god, onako bijele i glatke poput alabastra. Ponizno, ali neustraivo stadoh se uspinjati, svladavajui gromade i provalije, dopirui sve vie, dok se napokon ne naoh na silnom vrhuncu, a pred mojim se zadivljenim pogledom prostre zemlja tako zelena da zelenija nije mogla biti: raskono, a opet uredno obilje, vrt usred divljine, izgubljen ovih est tisua godina. Dok sam ga promatrao, ispunjen strahopotovanjem i divljenjem, inilo se kao da mi svaki taj daleki list paprati, svaki potok i cvijet apue: Doi amo, upnie mili, amo doi, i pouri! Tada se probudih i zatekoh u svastinoj kui na Highgateu. Ljetno ranojutarnje sunce obasjavalo je zavjese ljupkom svjetlou, preobrazujui taj inae obini prizor, ispunjajui me toplinom istine i pridajui netom spoznatom pretkazanju jer to je moralo biti pretkazanje potvrdnu notu. Louisa, blago sam zazvao suprugu, upravo sam usnio vrlo udan san. Doista vjerujem da je to znak. Moja draga supruga, premda puna plemenitih vrlina, teko se predaje matanju. Krasno, promrmljala je odsutno i nastavila spavati. Premda je jo bilo rano, bez oklijevanja sam ustao. Dvadeset i est godina upne sveenike slube u poljodjelskom Yorkshireu bilo je vie nego dovoljno da me prome seoskim nainom razmiljanja, i tih nekoliko tjedana u dokonom Londonu nije ga moglo pokolebati. U ovom se sluaju moja hitrost pokazala vie nego dobrodolom. Naime, tek to sam se prihvatio pisanja pisama, zaulo se kucanje na vratima, a sobarica, prenuta iz sna, uskoro pripusti koijaa Jonaha Childsa, koji je donio gospodarevu poruku iz Claphama s druge strane grada. Dragi g. Wilson, Moete li doi u jedanaest ? Ovdje je netko koga obvezatno morate upoznati, a u vezi je s ekspedicijom. Molim Vas da me povratno obavijestite ako vam to ne odgovara.Takoer, povedite Renshauia. Va odani, Jonah Childs Jednostavna izravnost poruke potpuno je opisivala tog plemenitog ovjeka, ba kao i vrijeme u koje je stigla: zacijelo se na sastanak odluio usred noi kad je koijaa digao na noge lijeni je momak bio vidljivo zlovoljan i smjesta ga poslao na zadatak. Jonah Childs nije nikad trpio sporost ni okolianje jer je bio pravo vrelo poletnosti. Poznavati ga uistinu je znailo neprestano se oduevljavati njegovom toplom i uzbudljivom naravi, veseljem, njegovim naglim i neoekivanim provalama smijeha. Bilo ih je, dodue, koji su ga drali suvie nestalnim za svoj ukus, ali ja na to nisam nikad gledao kao na manu ve svojstvo

njegova arma, nalik vremenu za prekrasnog proljetnog dana kad vjetar naglo i neoekivano promijeni smjer pretvarajui kiu u sunce. Zapravo bez izvanredne naklonosti Jonaha Childsa itava ekspedicija ne bi ni bila mogua, i ne vjerujem da bi Rajski vrt ikada bio pronaen, barem ne za mojega vijeka. Taj je ovjek bio suta plemenitost, boji dar, a povremeno dodijavanje to ga je nuno trebalo pretrpjeti bilo je od manjeg znaenja. Premda mi, priznajem, nimalo nije odgovaralo to me tako iznenada zove u svoj dom u Claphamu, nisam ni trenutka razmiljao o tome da odbijem njegov poziv. K tome bi moglo biti od nemale vanosti saznati tko je taj tajanstveni netko s kime me htio upoznati. G. Childs bio je tako nepredvidljiva duha da je bilo nemogue znati to ima na umu. Recite gospodinu da se radujem posjetu u jedanaest, naputio sam slugu. Dobrano toplo ve u pola devet, jutro je obeavalo vru dan. Dok su se moja kola kretala brijegom Highgate, a London se u daljini mutno caklio kroz vlastitu prainu, razmiljao sam o tome kako ivot moe biti sasvim nepredvidiv. Ni u najluim snovima ne bih, do prije koji mjesec, pomislio da u se nai u ovakvom poloaju: ivot mi se potpuno preokrenuo, upne dunosti zamijenile su uurbane pripreme za sad jo deset dana udaljen epski put otkria. Ne mogu rei da mi promjena nije sasvim godila. Dvadeset i est godina je mnogo za dunost upnika u seoskom podruju Yorkshirea i, premda sam s osjeajem asti obavljao svoje skromne sveenike dunosti, a upljane i njihovu neposrednost drao krajnje simpatinima, moram priznati da je bilo trenutaka kad sam se pitao nije li mi namijenjen neki vei zadatak na ovome svijetu. Ne tvrdim to stoga to se o meni radi, ali ne bi se ba moglo rei da moj studentski rad nije obeavao, a potekao sam, premda ne neposredno, iz jedne od starijih obitelji u Kentu koja je dala i dva biskupa. Prihvatio sam se slube s neto ara, trudei se da popravim ivot svoje pastve tako to sam pokrenuo kampanju da pivnica bude otvorena tri dana tjedno, umjesto sedam, i nudei kao plemenitiji nadomjestak dvije dodatne mise. alosno je to je ova inicijativa u nekim krugovima naila na pomalo neprijateljski odgovor. Zapravo je opao broj ljudi na mojoj redovitoj nedjeljnoj misi, a osobno sam katkad na sebi osjeao hladne poglede seljana. Kao da me to nije dovoljno zabrinjavalo, takoer sam se sve vie skrbio za sreu svoje drage supruge. Ona je odrasla u ivahnom Manchesteru esto bi se prisjeala njegovih ivopisnih trgovina te joj je ivot u ovome mirnom kutu Yorkshirea ponekad teko padao. Neko je vrijeme bila zaokupljena prohtjevima nae sedmero djece, ali kako su ona stasala i postajala neovisna, njezina je izdrljivost polako kopnila. Ponajvei izvor njezina jada bila je, kako zgodno, plemenita privrenost meni. esto bi se prisjetila jednog od uitelja iz mojih canterburyjskih dana s kojim sam imao nekoliko dojmljivih teolokih dvoboja, u kojima sam se, ne tajim, vrlo dobro drao. Moj je sugovornik kasnije postao dosta utjecajan ovjek u Crkvi i ona je, moda naivno, smatrala da bi mi on mogao pomoi da naem kakav zahtjevniji posao. Ma koliko se trudio da je uvjerim kako je takvo to izvan nae vlastite slabane moi poimanja, ona je i dalje ustrajavala na tom pitanju, ak postajala zamorna. Jako zabrinut zbog njezina nezadovoljstva i, ini se, nemoan da ga ublaim, postajao sam sve skloniji dugim etnjama du hridina ili preko vritina, ne bi li mi osvjeavajui jorkirski vjetar okrijepio ula. Nikad mi, naravno, nije palo na pamet da moda hodam ususret samom odgovoru na svoja mnogobrojna pitanja. Moj interes nastao je kao puka ludost: prost uitak sakupljanja kamenia od kojih bi ljepe komade donio kui i stavio na policu nad kaminom. Nakon nekog vremena pobudile su mi zanimanje njihove boje koje su tako divno varirale da sam poeo promatrati nijanse hridi i tla tog podruja. Uinio sam potom velik korak i nabavio tobolac i malu motiku za sakupljanje uzoraka, i odjednom sam otkrio da sam postao ovjek s razbibrigom, koja me odvela ak na istraivake izlete po okolici. Nisam, prirodno, nikad oekivao da neto

proizae iz ove ugodne zabave, osim saznanja i prostog zadovoljstva koje mi je ve pruala. Jednog jutra posjetio sam nama najblie mjesto da kupim lampu, umjesto jedne koja nam se razbila, ali sam naiao na zatvoren duan. Pomalo uzrujan to sam uzalud putovao, odlutao sam u oblinju knjiaru i ubrzo se namjerio na nedavno objavljenu knjigu o geologiji. Kako mi je malo nedostajalo da vratim knjigu na policu jer sam je smatrao preskupom! to me nagnalo da je tako brzopleto kupim? Puka prilika? Ili je neki daleki glas prozborio rijei ohrabrenja? Od takvih se tajni sastoji sam ivot. Tog istog popodneva unio sam se u knjigu i silno se zaprepastio. Ve u prvom poglavlju pisac je bit e istaknuti geolog drsko ustvrdio da je silurski vapnenac star nita manje nego stotinu tisua godina. I to usprkos injenici da Biblija vrlo jasno ui da je Zemlja stvorena prije samo est tisua godina. Nije to bila puka pogreka, bila je to kleveta. Bio je to najprljaviji napad na ast Svetog pisma. Sjedei pored vatre, uz alicu ve hladnoga aja, dok se supruga bavila pletenjem zveckajui iglama, osjetio sam da mi je srce stalo jae tui, i odjednom sam znao da sam se naao u jednom od onih rijetkih trenutaka koji se mogu usporediti s pogledom s vrha brijega to oduzima dah usred polagane etnje ivotom. Silna mi je istina potekla duom, poput kakvog strujnog naboja. Sve te duge godine u Yorkshireu nisu bile protraene, daleko od toga. Bile su naprosto priprema za veliku zadau koja mi se sada ukazala: da ispravim ovu uasnu pogreku i sprijeim nejake umove da skrenu s pravog puta pod utjecajem ove grozne neistine. Od tog trenutka dokona razbibriga postala je neto krajnje ozbiljno, dok sam od sebe nastojao uiniti neku vrstu stroja za obranu ovog sjajnog uenja. Proitao sam na tu temu svaku knjigu do koje sam mogao doi, da bih samo otkrio kako su jo neki zaraeni istom sablazni kao i moj suparnik. Neprijatelj je bio jai nego to sam mislio. Svejedno nisam namjeravao klonuti duhom, prisjeajui se prie o malome Davidu i monome Golijatu. Poeo sam provoditi vlastitu istragu, putujui ak izvan Yorkshirea sve do Walesa i Cornwalla. Prouavao sam. Mjerio sam. Opet sam prouavao. Poluoblikovane misli poele su se kristalizirati u usmjereno umovanje. Blijede pretpostavke poele su poprimati jasan, borbeni oblik. Napokon sam bio spreman prihvatiti se pera i papira i okuati se u svojem prvome pamfletu, koji sam dao tiskati o vlastitom troku; Istinski odgovori na lana pitanja: puno objanjenje nove teorije boanskog zahladnjenja. Gledajui proizvode svojeg truda, poredane i spremne za slanje u tisak i utjecajnim ljudima, nisam mogao zamisliti kamo e me te stranice naposljetku odvesti. Objavljivanje je mona stvar. Moe ovjeku namaknuti svakakve nepredviene dogaaje, stvarajui prijatelje i neprijatelje od potpunih neznanaca a i jo mnogo toga. Prvi je argument mojeg takmaca bio da bi stijenama u tlu za koje se openito smatra da su neko bile usijane i u tekuem stanju trebalo mnogo dulje da se ohlade nego to je to prikazano u Svetom pismu. Moj je odgovor bio da se Zemlja doista ohladila velikom brzinom, toje omoguio proces Boanskog zahladnjenja. S obzirom na to da je Gospod posjedovao mo da stvori svijet, inilo se, napokon loginim da je u njegovoj moi bilo i da mu promijeni temperaturu. Preostala je dakle jo druga tvrdnja bezbonog geologa, koja se ticala iezlih stvorenja. Moji su protivnici digli silnu buku oko toga, osobito oko izumrle ivotinje nazvane trilobit koja naprosto podsjea na golemu umsku u iji se ostaci katkad nalaze u silurskom vapnencu i za koju tvrde da je postojala u nekoj davnanjoj eri. Objanjenje je meutim bilo vrlo oito. Prvobitno je Zemlja stvorena s velikom raznolikou ivota na njoj, u rasponu od onih korisnih kao to su konji i vjerni psi do upravo smijenih, kao to je ovaj besmisleni primjerak. Prirodno, s vremenom su mnoge od tih manje potrebnih ivotinja a to bi bilo nepotrebnije od velike umske ui? naprosto iezle. Velik dio njih, pretpostavio sam, podlegao je posljedicama opeg potopa. ovjek bi pomislio da e time sluaj biti zakljuen, ali naprotiv, izgleda da su moja rjeenja samo podjarila plamen. Za nekoliko tjedana pojavio se lanak s odgovorom, ali ne iz

pera mojeg protivnika nego drugog pripadnika ove mnogoglave hidre. A to, pitao je moj novi kritiar, s prvim biljkama i ivotinjama? Knjiga Postanka navodi da su dole na Zemlju u prva dva dana njezina stvaranja. Zacijelo, smatrao je, ak ni boansko zahladnjenje ne bi tako brzo ohladilo svijet od rastaljenih stijena. Tako je Rajski vrt dospio u raspravu. Najpouzdaniji saveznik u ovoj ogorenoj borbi bila mi je sama Sveta knjiga. Premda se u Svetom pismu nalaze odgovori na svako mogue pitanje, oni se ne pokazuju uvijek tako lako. Katkad se vjera itatelja stavlja na kunju u vidu savrene zagonetke za koje su ponueni pametni putokazi, pa je tako bilo i u ovom sluaju. Biblija nas ui da su ovjek i ivotinje u poetku ivjeli na samo jednome mjestu po svemu sudei, ak ni osobito prostranome a to je bio Rajski vrt. Ondje se nalazio odgovor. Nagaao sam da je Eden leao na jedinstvenoj vrsti stijene, potpuno nepropusne za toplinu, koja je na ostalim tvarima plutala poput goleme splavi, vjerojatno obavijena oblacima i parom. Knjiga Postanka nam ne govori koliko su dugo Adam i Eva uivali slasti Rajskoga vrta prije nego je zmija obavila svoju opaku rabotu, ali ini se da su onda ljudi mogli doivjeti duboku starost, a radilo se o zacijelo pozamanom broju godina. Do trenutka kad su napokon izgnani, ostatak Zemlje imao je dovoljno vremena da se ohladi djelovanjem zahladnjenja, a biljke i ivotinje su se rairile itavom njezinom povrinom. To je bila teza mojeg drugog pamfleta: Razmatranje geologije Edena. ini se meutim da se kritiare ne moe utiati. Ako je tome tako, graktali su, u pismima upuenim asopisima, pa ak i u dva lanka, gdje je onda ta posebna vrsta stijene? Zato nije pronaena? Neko me je vrijeme kopkalo to pitanje i priznat u da sam uzalud razbijao glavu. Prouavanje i itanje mi nije pomoglo, kao ni pisma koja sam slao nekolicini neustraivih momaka koji su putovali u najudaljenije predjele Arabije, gdje se, kao to sam jo uvijek vjerovao, morao nalaziti Eden. Bili su to teki tjedni, i priznajem da sam bio blizu toga da potpuno odustanem od sluaja, zakljuivi krajnje nevoljko da mi ne preostaje drugo nego ekati da budua otkria dokau moje tvrdnje. A onda mi jednoga dana stie nesvakidanja pota. Poiljalac, koji je s panjom pratio moje lanke, objasnio mi je da je ranije nekoliko godina ivio kao uzgajiva ovaca na dalekom otoku Van Diemenove zemlje, koji je nedavno preimenovan u Tasmaniju, a lei odmah juno od Australije. Njegovo imanje nalazilo se na visoravni na samome rubu naseljenog kraja, i tvrdio je kako je za vedra vremena mogao uhvatiti obrise udaljenih gora s one strane divljine. Premda je mnogo putovao drugim krajevima zemaljske kugle, nije nikad vidio nita ni izdaleka slino ovome. Vrhunci su, kae, bili poput ruevnih tvrava, kao da su zapravo sve to je preostalo od nekoga bajnog grada, izgraenog u mnogo veim razmjerima nego to bi se to moglo pripisati obinom ovjeku, a potom tisuljeima preputenog zaboravu. Kao da to ve nije samo po sebi dovoljno zanimljivo, nepokolebljivo je tvrdio da je istraivanje kolonije bilo uglavnom ogranieno na obalni dio i da, izuzmemo li crne uroenike, jo ni iva dua nije istraila tu daleku pusto. Poeo sam odmah grozniavo razmiljati. U Knjizi Postanka, u onom uvenom odlomku koji me, kako sam uvidio, esto pomalo zbunjivao, navode se etiri rijeke to se slijevaju iz Edena. Jedna je Pion, zasad nepoznata, druga Gihon, takoer nepoznata, za koju se kae da tee u Etiopiju. Trea, po imenu Hiddekel, je ona koja tee istono od Asirije, i napokon tu je Eufrat. Govorio sam ve o tome kako Biblija katkad nudi odgovore na nain slian onome kako enigmatiar provjerava svoju publiku. Jednostavan pogled na kartu pokazuje da je sasvim nemogue da rijeke teku iz istog izvora i u Etiopiju i u Asiriju jer su te dvije zemlje gotovo potpuno odvojene oceanom, povezane tek uskim pojasom poluotoka Sinaj, koji je pak posvemanja pustinja. to sam vie razmiljao o tom pitanju, sve sam vie dolazio do zakljuka da odlomak moe znaiti samo jedno, i nisam mogao vjerovati da mi to prije nije palo na pamet. Gledaj drugdje, trailo je Sveto pismo. Gledaj na nekom potpuno drugaijem

mjestu. Ali gdje? Istono od Asirije. Odjednom je sve bilo bjelodano jasno. Istono od Asirije? Zato ne gledati sasvim istono, recimo sve do Tasmanije? Ovo, dakako, nije bio dokaz. Moj sljedei korak bio je da pokuam otkriti nazive rijeka tog dalekog otoka. Dao sam se u potragu za uroenikim imenima, budui da su ona kojima su ih nadomjestili bijeli doseljenici bila suvie nova, to se pak pokazalo teko izvedivim jer su uroenici, na veliku nesreu, gotovo potpuno izumrli. Kako mi je meutim zanimanje bilo silno, nisam se dao obeshrabriti, nego sam ustrajao piui svakome za koga sam se mogao sjetiti da je moda neko vrijeme proboravio u toj udaljenoj koloniji. Ukoliko mi sami ne mogu pomoi, zamolio sam ih da me upute na druge koji bi to mogli. Malo-pomalo doznavao sam traene nazive i kad sam ih poredao, ustuknuo sam od uda. Nisu bili istovjetni onim biblijskim s vremenom je dolo do neizbjenih promjena u izgovora ali nisam zbog toga bio nita manje zadivljen. Hebrejsko starozavjetno ime rijeke Tigris. BIBLIJSKI NAZIV UROENIKI NAZIV Eufrat Ghe Pyrrenne Gihon Gonovar Pion Pewunger Hiddekel Liddywydeve Gdje, postavljalo se pitanje, izviru ove etiri rijeke? Ta upravo u planinskoj pustoi koju je moj prijatelj uzgajiva vidio izdaleka! Nisam dakako imao drugog izbora nego da ova otkria iznesem u javnost. Tako se pojavio moj trei pamflet: Dokaz proti bezbonosti geologije: Istinitost biblijske kronologije konano i uvjerljivo potkrijepljena. Moda sam donekle oekivao da bi ovaj lanak mogao poluiti reakciju, ali ipak nisam pretpostavljao da e biti tako burna. Odjednom je na dom prestao biti mirno utoite kao dotad, a listonoa je esto posrtao pod teretom pisama. Stizali su posjetitelji, katkad nenajavljeni, jedan ak iz Edinburgha. ak nas je i domae stanovnitvo poelo promatrati s nekom upornom znatieljom, dok je moja supruga, koja nikad prije nije pokazivala interes za moje bavljenje geologijom, poela prilino uivati u ovo neto slave to smo je priskrbili. Nisu, naalost, sva pisma bila pisma podrke. Naroito me povrijedila injenica da su mi se po prvi put suprotstavili moji kolege sveenici, koje je tvrdoglavost prijeila da odbace poimanje Rajskog vrta kao mjesta u Svetoj zemlji. Na svako pismo kritike dobivao sam, meutim, barem jedno pismo podrke. tovie, u velikom broju njih uzbueno se postavljalo pitanje kojeg se dotad nisam ni sjetio: Kada se planira ekspedicija u Van Diemenovu zemlju ? Ono je, bez sumnje, bilo primjereno, jer bi u suprotnom itav predmet ostao bez dokaza. Premda to nisam smatrao svojom brigom, drei da je moja uloga vie ona skromnoga tvorca zamisli negoli istraivaa, svejedno sam uputio pismo Geografskom drutvu da im skrenem pozornost na ovo pitanje od ivotne vanosti. Izazvali su, meutim, u meni silno razoaranje onako obuzeti eljom da otkriju izvor one nesretne rijeke Nil. Sve bi zacijelo ostalo na tome da jednog lijepog etvrtka ujutro nije u upni dvor stiglo pismo kojem je bila priloena putna karta do Londona. Potovani g. Wilson, pamflet sam proitao. Vae ideje pozdravljam. Eden treba pronai. Vjerujem da to mogu omoguiti. Oekujem va posjet. Iskreno va,Jonah Childs Bila je to nesvakidanja poruka. No uskoro sam doznao i da je to nesvakidanji ovjek. Dobro se sjeam tog naeg bajnog prvog susreta u Claphamu, oiju g. Childsa to su se

caklile od uzbuenja dok je postavljao pitanja takvim uurbanim oduevljenjem da bih jedva poeo odgovarati na jedno, a ve bi me zateklo sljedee. Pokazivao je toliku strast za obranom Svetog pisma da sam strepio da ne zaplae. Ve nakon koje minute rasprave poeo je sastavljati popis procjene trokova koje je na brzinu zbrojio. Ovoliko u rado namiriti, a i jo dodati pokae li se nunim. Ostao sam naprosto zapanjen. Nikad jo nisam doivio takvu silnu i boansku dareljivost. Nastojao sam izraziti svoju skromnu zahvalnost. Dakako da idete i vi, izjavio je tada. Od vas je potekla ideja. Vi se razumijete u stijene. Vi morate ii. Bila je to mogunost koju jo nisam razmotrio. Bio sam vrlo poaen prijedlogom, ali, iskreno reeno, muile su me sumnje. Nisam nikada putovao preko oceana, ak se nikad vozio brodom, samo rijenim skelama. Trebalo je takoer misliti i na moju dragu suprugu. Konano je odluku donijela ona, hrabra ptiica. Kad sam je sljedei dan uvjeravao da u rado ostati s njom u osami Yorkshirea ako ona to eli, uzrujano je odmahnula rukom. Ali Geoffrey, mora ii. To je tvoja sudbina. Ne brini za mene. Imam djecu, a i sestru, da mi prave drutvo. Potom su se stvari brzo odvijale. Gospodin Childs smatrao je da ekspediciju mora voditi iskusan ovjek i ta je zadaa nakon kraeg razmiljanja dodijeljena majoru Henryju Stanfordu, visokom, otrovidnom vojniku, koji se u raznim zgodama borio protiv kineskih gusara, ratobornih Sikha i drugih, a bio je i na glasu po tome to je sam-samcat preao Mezopotamiju, pri emu je proivio tolike muke da je bio primoran pojesti vlastitu mazgu. Nije dodue znao nita o geologiji, i malo to o Svetom pismu, ali, bez obzira na to, smatrao sam da e biti vrlo dobar voa. Nije mu dugo trebalo da nae tenje pretvori u stvarnost obavljao je dogovore i kupovao zalihe. On nam je unajmio i brod Caroline. Bila je to odlina laa, sagraena za prijevoz mornarikih zaliha, i sluila je u nedavnom ratu s Rusijom prije nego to je prodana privatniku, dok joj je posada, sastavljena od krnih prekaljenih mueva Portsmoutha, imala jednako zanimljivu vojniku prolost kao i ona sama. Jo deset dana i smjestit emo se u nju, a naa e ekspedicija zapoeti. Sama je pomisao poticala uzbuenje u meni dok je koija kretala na drugu stranu Londona. Uputio sam vozaa da me najprije odveze u Hampstead, do doma Timothyja Renshawa, botaniara nae ekspedicije, kojeg sam na zahtjev Jonaha Childsa trebao dovesti. Timothyjev je otac bio strog ovjek skromna porijekla koji se obogatio izradom buke, a obiteljski dom bio je velik, da ne kaem razmetljiv. Za razliku od njega, Timothyjeva majka bila je obrazovana ena iz dobre herefordirske obitelji, i k njoj su me i uveli. Primijetio sam da joj je pomalo neugodno. Zaas e Timothy. Bojim se da se ne osjea ba najbolje. Ubrzo zatim uao je lijeno koraajui, blijed u licu, s jasnim kolobarima oko oiju. Njegov izgled potvrdio je moje sumnje da si je patnju u cijelosti nanio sam. Momak je bio na zlu glasu zbog nezdrava ivota, svojim je nonim pohodima po gradu zadavao brige roditeljima i inilo mi se da su ti izgredi povezani sa eljom njegovih roditelja da se pridrui naoj ekspediciji. to je? - upitao je, ne rekavi mi ak ni dobro jutro. Kad sam mu objasnio da se njegova nazonost oekuje u Claphamu i to skoro, progovorio je sumornim glasom: To je malo nezgodno. Mislio sam neto obaviti. Meutim, kad se susreo s majinim otrim pogledom, slegnuo je ramenima. Ali ako ba moram... Priznajem da ga nikad nisam drao najboljim izborom za ovaj veliki pothvat. Gospodin Childs bio je odluan u tome da moramo imati znanstvenika, smatrajui da bez toga nijedna ekspedicija nije potpuna, no pokazalo se da ga nije lako pronai. Znanstvenici su, po svemu sudei, pleme koje se uvelike povodi za modom, a zlosretne dungle June Amerike trenutno su bile traenije odredite od daleke Tasmanije. I kad smo ve doista poeli gubiti nadu, primili smo pismo g. Renshawa, ija je supruga doula za nau ekspediciju od roakinje

g.Childsa, koju je poznavala preko crkve. Pismo g. Renshawa bilo je popraeno preporukom istaknutog botaniara dr. Dysona koji je radio na Timothyjevu obrazovanju i hvalio uenikov rad na biljkama hladnog podneblja naroito eljikama opisujui ga kao talent u usponu na tom neistraenom podruju. Tek kad sam upoznao mladoga Renshawa, poeo sam se pitati nije li Dysonova hvala dvomislena, i ne predstavlja li podatak o neistraenosti podruja domiljatu ocjenu njegova talenta u usponu. ini se meutim da je Jonah Childs, nepredvidljiv kao i uvijek, bio u svakom pogledu zadovoljan s mrzovoljnim momkom. Doista vjerujem da nam ga je sam Gospod poslao, izjavio je nakon slubenog razgovora s njim, sa sjajem u oima. Tako ozbiljan, tako zreo za svoje godine. Bit e na ast ekspediciji. Sumnje sam zadrao za sebe, jer sam iz iskustva znao da nije uputno truditi se i razuvjeravati g. Childsa kad bi se s nekim oduevio. Koliko god prijazan bio, narav mu je bila sloena i kad mu se proturjeilo, nevjerojatnom bi brzinom mijenjano raspoloenja, od ushienja do duboka razoaranja, ili jo gore od toga. U jednoj ili dvije zgode kad sam bio dovoljno nepromiljen da mu se suprotstavim, kao onda kad je predloio da se posluimo tasmanskim valabijima kao tovarnim ivotinjama, prilino se uvrijedio, premda je prihvatio moja gledita, te sam se ak uplaio sasvim bespotrebno da e izgubiti interes za cijeli projekt. Ovo ide sporo, primijeti Renshaw s nekim upljim zadovoljstvom u glasu kad je koija ponovo zastala. Na se put odvijao dosta glatko sve dok nismo proli oko trga Trafalgar i ondje zapeli u prometu. To je bilo prilino uobiajeno na londonskim ulicama gdje su zastoji svagdanja pojava kao i riba u rijekama, ali kako su s vremenom meusobne optube okolnih koijaa postajale sve glasnije i ee, poeo sam se zabrinjavati. U emu je nevolja? doviknuo sam fijakeristu. Nekakva guva na Mimohodu konjike strae. Izvinuvi vrat pored Renshawa, vidio sam da je pred vojnim stoerom doista nastalo nekakvo komeanje mnogobrojna kola u neredu, i silna gomila ljudi, mnogi od njih u odorama. Tvorili su neobian skup, istovremeno uznemiren i krotak. Ba mi ne izgleda kao mimohod, rekoh. Renshaw slegne ramenima. Bit e da je opet neki rat. Primjedba je zvuala i priglupo i bez imalo ukusa, i ve sam ga kanio ukoriti kad su kola poskoila i nastavila se kretati. Sreom, pokazalo se da su ceste juno od Westminstera poluprazne te smo doskora tropotali na putu ka Childsovom domu koji je bio smjeten meu nizom kua, osamljenih u polju, kao urbani izboj Londona koji se neprekidno iri. Tek bi se s pomnjom mogli razaznati znaci velikog trgovakog Childsova poduzea: portret Jonahova oca nad stubitem, na kojem je smjeten u neku daleku zemlju, sred prizora marljivo oborenog drvea i brodova to ekaju na ukrcaj, ili sjajna reprodukcija Broda Njezina Velianstva Victory, odmah pod njim, izraenog, kako sam saznao, od nita manje nego dvadeset i dvije vrste drva. Gospodine Wilson. O, i gospodin Renshaw, takoer. Ba lijepo! G. Childs nije se mogao obuzdati kad su nas uveli u radnu sobu: Na preostali gost ve je ovdje. To je dakle bio taj tajanstveni netko. Bio je to zdepast ovjek, napeta izraza lica, ak pomalo mrka. ivnuo je tek kad smo se rukovali i na licu mu je nakratko zatitrao osmijeh, ne umanjivi time ono neto obrambeno u njegovu dranju, kanda je osjeao potrebu da otkloni mogue neodobravanje. Ostaci londonske grubosti u njegovu govoru ukazivale su na ovjeka koji se, kao i otac Timothyja Renshawa, uzdigao iz skromnih poetaka. Dopustite da vam predstavim istaknutog kirurga, dr. Pottera, objasni Childs. On je prijatelj dr. Kitea koji je uinio pravo udo glede stopala moje sirote sestre. Nervozno se osmjehnuo. Dr. Potter bio je tako ljubazan da ponudi svoje usluge naoj ekspediciji. Nije li to divno?

Ne podnosim da se prozbori ijedna rije protiv gospodina Childsa iji je karakter besprijekoran, ali sam, priznajem, poelio da se suzdri od donoenja vanih odluka prije nego razmotri druga gledita. Nije da sam imao primjedbi na tog dr. Pottera, ili na njegovo porijeklo nisam od onih koji se obaziru na takve sitnice kao to je ovjekovo roenje, koje su, uostalom, od neznatne vanosti u oima Gospoda nego me prilino zabrinjavalo to se uvodi tako krupna promjena u tako kratkom roku prije naeg polaska. Radilo se, ako ni o emu drugom, o opasnosti od prenagljivanja. Uputio sam pogled Renshawu, ali on je zjakao u vlastite cipele, sasvim nezainteresiran za predmet razgovora. Potter me je hladno mjerkao. Ve dugo me Tasmanija zanima sa znanstvenog gledita i stoga sam, naravno, bio vrlo uzbuen kad sam douo o vaoj ekspediciji. Je li major Stanford obavijeten? upitao sam. Na je voa otiao na neku vjetrovitu padinu Dartmoora da isproba nove atore. Childs kimne glavom. Bilo mu je vrlo drago to ete imati lijenika. Naas mu se elo nabralo. Ne doimate se previe zadovoljno, upnie. Nije bilo korisno ni uputno staviti primjedbu. Pokuao sam se nasmijeiti. Uvjeren sam da e se dr. Potter pokazati dragocjenim. Jonahovo lice razli se u zadovoljan osmijeh. No, to je sjajno. A sada vam mogu pokazati drugo iznenaenjce koje sam pripremio. Na trenutak sam se zapitao nee li mi predstaviti kakve nove sudionike naeg pothvata, ekipu gonia deva, moda. Sreom, nije se radilo o tome. Childs nas uljudnim laganim hodom povede do susjedne prostorije gdje je na sanduku za pakiranje lealo est blistavih novih puaka i revolver. Imam roaka koji je vlasnik male tvornice u Birminghamu u kojoj se izrauju dijelovi za njih, objasni. Uze u ruke jednu od puaka i paljivo je naperi prema oblinjem zidu. Ovo je posljednja rije vojne tehnike i, izuzmu li se lovake, nema boljih puaka, tako mi on veli, jer se radi o novom tipu s puanim zrnima koja se raire. Privlanost oruja. Priznajem da sam je i sam osjetio, premda me sav moj nauk od toga odvraao. to se ostalih tie, bili su prilino opinjeni. Potter je razgledavao pitolj kao da je u transu, a potom uzeo jednu puku, naglo je bacio u zrak i opet uhvatio, poput kakvog razigranog djeaka. ak se i Renshaw zanio, paljivo rukujui orujem koje je bilo gotovo iste duljine kao i on sam. Raire li se doista meci? Potter se razumio: Mijenjaju oblik. Izrauju se od olova, pa su mekani, a u bazi im je elini ep. U poetku su dovoljno uski da lako uu u cijev, ali kad se naboj zapali, ep ih spljoti. Na taj nain tono pristaju u lijeb puane cijevi i u njoj se lijepo zavrte. Upravo ta vrtnja puku ini tako preciznom. Koliko sam uo, u stanju su odbiti ruku od ramena. Renshawu nije bio jasan pojam lijeba, pa je to ponukalo Pottera da s poprilinim uitkom svakome od nas naizmjenino uperi jednu od puaka ravno meu oi tako da razgledamo fino izraene spiralne utore cijevi. Osjetih se dunim ublaiti ozbiljnost trenutka. Zahvalite, molim vas, roaku. Ovako odlino oruje ulit e nam veliko pouzdanje, uvjeren sam, premda mislim da ga neemo imati razloga upotrijebiti. Nadam se da je tako, odgovori Childs, odjednom nekako smrknut. Mada, moram rei da nisam ba siguran. Nakon dananjih vijesti postalo mi je itekako drago to ove ljepotice idu s vama. Gledao sam upitno, kao i Renshaw i doktor. Kakvih vijesti? Childs je izgledao iznenaen. Mislio sam da znate. Izbila je strana pobuna pod vodstvom bengalske vojske. Delhi je pao u njihove ruke i strahuje se da su stotine ena i djece surovo ubijene. Postoje razne vrste vijesti. Veina njih samo nas djelomino nagna na suut i premda u nama potaknu trenutak radosti ili tuge, njihovi daleki protagonisti brzo nam izblijede iz

pamenja. Ovo je meutim bilo drugaije. Ovo je svakako bila katastrofa divovskih razmjera. Prisjetio sam se onih mranih tjeskobnih lica pred Mimohodom konjike strae sada sam ih dobro razumio i na trenutak sam gotovo mogao uti stravinu vrisku nevinih, to je, noena miljama, udom dopirala s onih okrutnih pranih ravnica. Vijesti putuju po mjesec dana, dodao je Childs, tako da ne moemo znati to se sve moglo do sada dogoditi. Dr. Potter paljivo odloi puku na pod i na trenutak smo svi zamiljeno stajali i utjeli. Nae sveano snatrenje prekine Renshaw, pokazavi, kao i uvijek, nadarenost za lou procjenu. To bi moglo nakoditi vaim planovima. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY,LIPNJA 1857. Tri preduga dana momci iz londonske carine pretraivali su Sincerity, drei se ukoeno i bahato, jedva prozborivi rije. Nisu mi to ba bila omiljena tri dana. Smjestili su nas u jedan od onih novih zapeaenih dokova i nismo imali drugog posla nego da ekamo, oslukujui stranu luaku londonsku buku to se prelijevala preko visoka zida poput prijetnje. Sve vrijeme tapkali su i njukali po mojem sirotom brodu da je to bilo runo gledati, a ja sam razmiljao o tome kako je dovoljno jedno otkrie, ili neija budalasta uspanienost... Doista, nema temeljitosti do one carinske. Prvo su nas natjerali da prebacimo sve bave na mol, izvrnemo ih i izbacimo sle. Potom su provjerili sve nae zalihe, do u svaku kutiju dvopeka u smonici, kao i kokoinjac i tor za ovce i amac u kojem se nalazilo Quayleovo prase. Prekopali su sve nae mornarske krinje i izvadili grafike s likovima kraljice Viktorije i njezina potomstva iz okvira. ak su prepipali i moju uniformu, guvajui mi i kapu, valjda da vide ne skrivam li moda u njoj koju unu duhana. A poto su sa svim tim bili gotovi, poeli su ispoetka, as kuckajui i udarajui uokolo broda, as vadei podne daske, as palei plamike da vide kamo odlazi dim. Jo su gora bila ispitivanja. Jednog po jednog odvodili su nas u blagovaonicu na malo avrljanja. Provjeravali su se iskazi, naroito moja glupa izmiljotina o brodu s kojeg je Quayle toboe kupio sir. itavo to vrijeme prijetili su nam i ulagivali se u nadi da e se netko od nas slomiti i propjevati. Ionako emo uskoro otkriti to prevozite, kesili su se. Bolje da sebi olakate i kaete nam sami. I tako puna tri dana. A to su pronali nakon sve te halabuke? Ba nita. I sam sam teko uspijevao u to povjerovati. Mislim, znao sam da smo uinili udo od drva i da se posada sastoji od samih Manjana iz Peela, ali svejedno nisam vjerovao da e Sincerity ostati tako zatvorena i neoskvrnuta. Ipak je to bila krema pijunske i protukrijumarske carinske slube Njezina Velianstva, i to u njihovom vlastitom osinjem londonskom gnijezdu. A mi tek aica ubogih neukih dua s otoka Mana, najmanje zemlje na cijelome svijetu. Nije da volim bajati, ali doista se sve to inilo udesnim. Gotovo sam se pitao nije li nam onaj biskup Chalmers zapravo uinio uslugu kad je traio da ga povezemo Imali smo dobrih razloga za slavlje. Nisam ovjek koji se odaje ludovanju, ali ostale se nije moglo obuzdati nakon ona preduga tri dana. Te smo se veeri iskrali u tivu, gdje nas se nije moglo uhoditi i za svaki sluaj, svi smo govorili manski. Jesmo li pili? Pa, moda malko. Pjevali? Pa moglo bi se rei. Nazdravljali? E, to se zbilja ne da porei. Boiys da dooine as baase de eease, kliktali smo, to znai ivot ljudima, smrt ribama, a ticalo se slea, kao i sve manske zdravice. Slijedila je: Smrt glavi to nikad kose nije imala i Pijmo za smrt naeg najboljeg prijatelja, to se odnosilo na slea, dakako. Istinabog, ovakve veeri imaju i svoju cijenu. U ovom sluaju, meutim, cijena je bila neprimjereno visoka. Isteturavi sljedeeg jutra iz kabine s glavoboljom, koja se dodatno pojaala od londonske buke to je tutnjala poput kakve bitke na borbenim kolima, naao sam

se na palubi ravno pred strancem koji me ekao, udobno se smjestivi na kolutu smotanog ueta i puei lulu. Kapetan Kewley? Ustao je nekako usporeno, kao da se zbog mene ne vrijedi uriti. Zovem se Parish. Na to posegne u dep i prui mi pismo. Iz nemarno i runo narkanih slova zakljuio sam da se radi o carinskom otrovu. I nisam se prevario. Carinska uprava, stajalo je u pismu, donijela je odluku da je s obzirom na dokazanu prisutnost inozemne namirnice pronaene na plovilu Sincerity to se odnosilo na Quayleov sir trgovaki brod Sincerity na putu iz Peel Cityja u Maldon skrenuo u inozemnu luku, na to nije bio ovlaten, i to je njegov vlasnik opetovano zanijekao pred asnikom Obalne strae Njezina Velianstva. Odlueno je da e zbog ovih djela njezin vlasnik to se odnosilo na mene snositi dvije stotine funti zakonom propisane globe. Dvije stotine funti. Toliku su svotu mnogi matali stei u deset godina. Dvije stotine funti, toliko nismo imali. Bile su tu jo i luke pristojbe koje su u Londonu u koji nismo ni htjeli doi bile visoke i rasle su sa svakim sljedeim danom naeg boravka. Napokon, tu je bila i carina od devet penija, za sir. Nije to imalo veze sa zakonom. Radilo se o istoj osveti zbog poraza. Bez obzira na sve njihove prie, nitko nije tako lo gubitnik kao Englezi, pogotovo uniformirani Englezi. Nije ni udo da su oni hindusi u Indiji ustali protiv takvih to izvode ovakvo to. Poelio sam im sreu. Dunost mi je ekati ovdje dok se globa ne namiri, objasni Parish na neki povjerljiv nain. Tek toliko da vidim kako napredujete, znate. Itekako sam znao. Doao nas je uhoditi. Kad nisu premetainama nita pronali, carinici su se nadali da e nas globama i nadzorom natjerati da se odamo. Uinio sam to sam mogao. Tog istog dana napisao sam pismo Danu Gawneu, pivaru iz Castletowna. Polagao sam nade u to pismo. Kad nam je Gawne ve jedanput dao paru, nadao sam se da e dati jo, iz straha da je nee uspjeti povratiti, a inilo mi se da uloiti u nas ne predstavlja preveliki rizik, jer kad bismo se uspjeli izbaviti iz ovog zatoenitva u doku i dokopati se Maldona, bilo bi dovoljno novca za svakoga. U meuvremenu smo prodali sve to smo mogli prekupcima na doku ili pak drugim brodovima. Najprije je otiao usoljeni sle, premda nam nije donio previe jer se vidjelo da je ve dva puta istresan iz baava. Slijedila je sva suvina roba iz brodskih zaliha, sve do preostalih kokoi. Ma, rasprodao bih ja i grafike Viktorije, Alberta i osmero djece da se naao kupac. Sve zajedno nije meutim bilo dovoljno. Kad je sve bilo gotovo i kad sam prebrojio novac, jo uvijek nam je nedostajalo osamdeset i tri funte. Tada je stigao Gawneov odgovor, najkrai mogui: Prodaj brod i vrati mi dug. To nije bio nikakav odgovor. Bila je to podla trule baena u more. Kao da bih ja uope prodao Sincerity. Kao da bih je i mogao prodati, kad se uzme u obzir to bi novi vlasnici pronali u njoj. Tog jutra smo Gawnea nazivali svakakvim imenima, o da. Gad. Probisvijet. Stari ljigavi krtac. Gulikoa. Prdonja iz Castletowna. Debela mjeina. Nitarija. Pu balavac koji se gnijezdi na svojim ilinzima zajedno s onom krljavom rakovicom od ene, dignuta nosa kao da su uhvatili Boga za bradu. Nita nam to nije vrijedilo. Nakon sat vremena nali smo se u veoj nevolji nego ikad. Naime, Tom Hudson i Rob Kneale, dvojica to su pazila desni bok, skoili su s broda naoigled itave posade, preavi preko ograde s kovezima pod rukom kanda ih se sve skupa nimalo ne tie. Hvala lijepa, podrugljivo su se iskesili kad sam im zapovjedio da se vrate. Radije emo potraiti brod na kojem se zarauje. Kod drugih brodova ovo ne bi nita znailo, i ak bi imalo svojih prednosti jer bi nam ostao njihov dio, ali Sincerity nije bila kao drugi brodovi i svi lanovi posade morali su biti Manjani iz Peela. Odjednom sam shvatio da treba poduzeti neto, i to neto krupno. Kako ree mudrac: Nema koristi od ulaganja novca kad ti kuu i konja ugrabi kocka.

Kad se ovjek smuca po brodovima, svata uje, pa tako i prie o mjestima koja nikad nije vidio a nikad i nee i uo sam prie o Londonu, ukljuujui i ime odreenog svratita nedaleko dokova, gdje se mogu sresti stanoviti ljudi s kojima se dadu uglaviti stanoviti dogovori, kako kau. Moda bih nam, mozgao sam, mogao izboriti neku pozajmicu kao dio jednog takvog dogovora. Svatko bi iz toga izvukao korist. Kad se oslobodimo, ti bi neznanci dobili na teret po vrlo razumnoj cijeni. U takvim je poslovima leala naravno opasnost. Prije svega, nismo znali kome vjerovati meu svim tim nepoznatim Englezima, a postojala je i bojazan da bismo se za pomo mogli obratiti bandi preruenih carinika, koji se znaju sluiti takvim smicalicama. Uza sve to, valjalo je pokuati. Za poetak mi je trebalo neto uzoraka. Poslao sam Kinviga gore da za svaki sluaj nekakvim razgovorom odvue panju uhodi Parishu, a Brewu sam jo dao zadatak da zaposli momke neim bunim dok se ja ne spustim do tajnih mjesta koje je Sincerity sauvala od carinskih pogleda. Prvo sam siao do smonice i posegnuo preko dovratka za onim stanovitim komadom ueta koji je kapetanu Clarkeu za dlaku promakao i koji sam sada blago povukao. kljocaj koji je uslijedio kao odgovor nije doao s oblinjih vrata nego sa susjednih, skladinih. Ne biste ni znali to je to kljocnulo da niste zavirili iza odreenog namotaja ueta na ploi iza njih, koja se odjednom malko olabavila, to sam i uinio. I, ne biste vjerovali, iskoila je i izloila nekoliko ica koje su vapile da ih se povue, to sam takoer uinio. I sad su samo preostala jo dva kljocaja, iz blagovaonice. Doista, poprsja Alberta i Viktorije nisu se vie doimala sasvim onako vrsto nasaena. Da pogledate paljivije, primijetili biste da su se uplja postolja za koja su bila privrena malo olabavila, a da ih malo pogurnete, doivjeli biste najvee iznenaenje kad bi se vrata na podnim daskama spojena arkama glatko i uredno otvorila. Sada vam mogu rei zato svi oni carinici ozbiljnih lica nikad nita nisu pronali. Bilo je to zato to Sincerity nije bila tek nekakav komad jeftine, lane stolarije, nipoto. Od poda blagovaonice nanie, Sincerity je bila dvostruki brod, jedan unutar drugoga. Unutarnje korito bilo je od drva koje sam nabavio s onog rastavljenog broda, i premda sam ga dao malo stanjiti, svejedno nije zvualo uplje na udarac. ak je izgledalo istroeno i vlano, kako je i trebalo. to se tie prostora izmeu ta dva korita, on nije iznosio vie od osamnaest palaca vie od toga bacilo bi sumnju na tivu ali u osamnaest palaca, odmah uz brodski trup, stane golema koliina duhana i bavica konjaka. Da i ne spominjem one komade francuskog oslikanog stakla koje sam onom prilikom uzeo. Bilo je zadovoljstvo gledati sve to kako se gubi u mraku, uredno i dragocjeno, uz onaj bogat miris drvenine, duhana i alkohola to sladi nosnice. Trebalo mi je, naravno, tek toliko da imam to pokazati: koja una duhana u limenci, ploskica konjaka i komadi oslikana stakla. Te sam uzorke spremio u dep kaputa, vratio Sincerity u pristojno stanje i popeo se natrag na palubu gdje je Parish jo uvijek razgovarao s Kinvigom, slabo zainteresiran za moje namjere. Klimnuo sam prvom asniku Brewu da me slijedi, jer Brew je bio pametan momak unato onim svojim blijedim pospanim oima i usporenom, lijenom pogledu. itava ta porodica Brew bili su bistre glave, i neki su tvrdili da su suvie lukavi, pa nikad ne vjeruj nijednome Brewu na sajmu. Ali, nisam ja takav ovjek da bih na to obraao panju. Drugi kojeg sam poveo bio je China Clucas, brodski div, koji posjeduje snagu sedam volova i uvijek ga je bilo dobro imati uza se. Trebalo nam je sree i sree smo imali. Nas trojica ietali smo kroz kapiju, krotki kao janjci, lamatajui rukama da pokaemo kako nita ne nosimo i straa nas propusti pokretom ruke, jedva nas pogledavi. Zaas smo se nali u Londonu koji sam dotad jedva ikad i vidio. Nisam ba ovjek kojeg bi uplailo malo prljavtine i buke. Odluio sam da idemo pjeice, u sluaju da koijai pijuniraju za carinu, i tako krenusmo ivahnim korakom. Trebate nekoga da vam pokae put, gospodine? nudio se neki momak, ako ga se moe tako nazvati, jer je vie bio guva prljavih prnji, iz kojih su virile gladne oi. Za peni

u vam pokazati put. Kako je pogodio da smo doljaci, nisam mogao ustanoviti jer smo lica stopili s bijedom i prosjenou ostalih Londonana. Svejedno sam doao na pomisao da bi nam mogao biti od koristi. Za peni, ha? Dobro dakle. Traimo Watermans Arms. Znam gdje je, naprosto je zapjevao. Samo za mnom. Nadam se da ne radi i on za carinu, promrmlja Brew. To me natjera na smijeh, jer rijetko kad je Brew izvaljivao takve prostodune ludosti. Ma daj, rekao sam mu jo e poeti ribe sumnjiiti da su carinski pijuni. Preostalo nam je jedino da slijedimo naeg vodia dok nas je vodio od jedne smrdljive uliice do druge, pa smo hodali i hodali, dok se nisam poeo pitati zna li uope put do reenog mjesta ili nam je to rekao samo da zaradi svoj peni. Napokon nas je poveo uzanom uliicom do neurednog malog dvorita okruenog sklepanim nakrivljenim kuama i ondje se zaustavio. Moje se strpljenje primaklo kraju. Izgubio si se, zar ne? - rekoh mu. Nemamo cijeli dan na bacanje, zna. Umjesto da mi odgovori, kako bi se oekivalo, zaudio me svojim postupkom dreknuvi iz sveg glasa: Tataaa! Mamaaa! Zaas se iz jedne od kua pomoli sitno skrhano tijelo nekog starca koji se upirao o sivi tap, podivljale kose i oiju kojima nije gledao u vas nego negdje u stranu. Izgledao je suvie staro da bi bio iiji otac. Mislio sam kako e nam on pomoi da pronaemo Watermans Arms, ali tada se momak okrene meni i vikne: Ej, a gdje su moje dvije gvineje? To je valjda trebalo biti smijeno, ali ba i nije bilo. Nasmijao se jedino China Clucas koji je oduvijek bio pomalo tup. Ujedno se sagnuo da bude na istoj visini s tim stvorenjem. Zna, prijatelju, bilo je dogovoreno jedan peni. Gledao sam kako klipan uzima dah, a nakon toga digao je halabuku zadreavi: Lopovi, ba kao da se sav pretvorio u veliku zvidaljku. Odjednom ih je sva sila stala miljeti prema nama, svaki od njih svojatajui malog dripca. Bila je tu njegova majka, koja je izgledala mlaa od njega, i njegov brat, koji je izgledao stariji od majke, kao i njegovi strievi i strine i jo neki neodreeni roaci. Djelovali su kao vrlo skladna obitelj. Jedina njihova elja, dok su kuljali, bila je da njihovom roaku vratimo njegovih etiri, ne, pet gvineja koje smo mu ukrali. Bilo je jasno kao dan o emu je ovdje rije. Kupimo se odavde, doviknuo sam. Veina njih nije bila krupnija od samog momka i na trenutak sam pomislio da emo se glatko i dostojanstveno izvui. Krenuli smo polako, uglavnom natrake, iz dvorita pa uliicom, s Chinom na elu. Sve je bilo u redu dok nismo doli do ulice gdje su imali vie mjesta. Odjednom taj klipan zarije zube u Chininu nogu i dok je siroti grmalj bio zauzet time, starac ga je odvalio tapom, a kad sam mu krenuo u pomo, druga dvojica su mi pokuavala oderati depove. Na to smo naprosto potrali, a za nama se prolomilo nekakvo zavijanje i pourivalo nas dok smo grabili ulicom punim trkom, izmiui se onima to bi nam se nali na putu naroito onima s ispruenim rukama to dalje. Odjednom sam ugledao veliku, jednostavnu graevinu. Mogla je to biti jedino crkva. Vrata su bila otvorena i netko je upravo ulazio. Onamo, poviknuo sam. Trenutak kasnije bio sam unutra, uspuhan i zadihan, na propovjedi, i to vrlo popularnoj jer su sva mjesta popunili pristojni ljudi u skromnoj odjei. Neki od njih krvniki su me pogledavali to tako buim i dahem dok njihov propovjednik drobi. China je uao odmah za mnom, uguravi se meu pastvu to je tie mogao, ali od prvog asnika Brewa nije bilo ni traga. Jesi li vidio to je bilo s njim? proaptah, zaradivi jedno . China slegne ramenima, potom protrlja nogu na mjestu ugriza. Moda smo trebali izai da ga potraimo, ali postojala je bojazan da su ovi jo uvijek vani. K tome sam smatrao da e se on, pametan kakav ve jest, umjeti snai. Kasnije emo malo potraiti, rekoh, a China

se, po svemu sudei, slagao. Ovi stravini dogaaji u Indiji, izlagao je sveenik, ovjeuljak s naoalama, uredna izgleda, samo su prvi korak u pravcu one bitke koja e okonati sve bitke. Znai, jedan od onih Armagedonaca. No, nemam nita protiv malo sumpora i vatre, premda ima i mnogo boljih stvari. Manjani se, moram razjasniti, ne dre potpuno Svetog pisma i mnogi e iste nedjelje otii u dvije-tri razliite crkve, pogotovo ako nemaju pametnijeg posla. Uostalom, bilo bi alosno drati se samo jedne kad anglikanci u tvojem kraju najljepe pjevaju, katolici najbolje kade i miriu, a to se glume tie, malo tko bi nadmaio ovoga to prijeti paklenim ognjem. Tada se, dakako, spomenuo Armagedon, i preostala nam je jo samo koja godina, navijestio je. ovjek je posjedovao vjetinu da pametno uklopi trenutna zbivanja u priu. Prema njegovim rijeima, Gog, vladar Roa, Meeka i Tubala, bio je glavom car Rusije, Moskovske Velike Kneevine i Sibira. to se konane bitke tie, koju bi slijedile poasti i apokalipse i slino, ta e se voditi izmeu Rusa i Engleza, poput prepirke to su je upravo imali oko Krima, samo stostruko gore. Koga e pomesti ovaj veliki sud, ovaj silni val unitenja? Tja, na to smo svi znali odgovor. Grenike. Redao ih je itav niz, kratko zastajkujui izmeu svakog, da sluajno kojeg ne propustimo. Bludnici i pijanice. Kritelji svetog sabata. Papisti i sljedbenici doktora Puseya. Turin i svi poklonici nevjernika Muhameda. Crni divljak koji nikad nije priznao veliku slavu Kristovu. idov to je umorio Krista, naeg Spasitelja. I svi drugi koji nisu uredno priznavali grijehe i molili oprost. Pastva je bila ushiena poput djece, divno uivajui dok ih je motao na sve strane svojim rijeima. Isprva je prostrujio amor od straha jesu li se dovoljno ispovijedali ili e i sami zauvijek gorjeti. Potom su s olakanjem odahnuli kad su uli da vjerojatno ipak nee dospjeti na crnu listu sve dok budu pazili to rade. Napokon, a to je najbolji dio, nakratko su se samodopadno zamislili nad svom tom bogatom gospodom i damama i kraljevima i carevima kojima, uza svu njihovu raskonu odjeu i koije, nema spasa i uskoro e se sa svojih visokih poloaja survati ravno u pakao. Ovo je bilo estoko. Premda osobno ne razmiljam previe o propasti svijeta, sigurnost kojom je govorio malo me zabrinula, raajui u meni blage sumnje i pitanja. Idemo, proaptao sam. inilo se da me China nije ni uo. Gledao sam kako zuri u sveenika, oiju izbeenih od straha, upecavi se na njegove rijei kao riba na udicu. Njega je, opet, lako bilo uvjeriti u sve, onako prostodunog grmalja. Kad sam ga gurnuo laktom, ak mi je okrenuo lea. No, moda je stega na manskim brodovima bila tanka kao vlas u usporedbi s nekakvim engleskim i amerikim plovilima, budui da je otok Man suvie malen za takve formalnosti, ali postoje ipak neke granice. Podbo sam ga u rebra. Mornaru Clucas, zapovijedam vam da krenete. Moda sam stvarno bio malo preglasan. Jedan od sluaa otro me povue za kaput. Dosta je. Ako ne znate utjeti, onda izaite. Nevolja je u tome to mi je podstava ve bila napola poderana kad su me one podle lopovske nitarije vukle za depove. Osjetio sam kako je sljedeeg trenutka neto popustilo i palo. Ako postoji neto to se jasno uje, onda je to razbijanje stakla, pa je ak i na prijatelj s naoalama na tren zautio. Takoer nema vonja do konjaka kad zapahne nosnice, i svi su se uokolo navirivali da vide to je posrijedi. Imali su to i vidjeti. Do razbijene ploskice rakije bila je limenka prosutog duhana, a do nje staklena ploica. Bila je razbijena, ali nije teko bilo razaznati to je bilo naslikano na njoj jer je rad bio precizan i prikazivao odreene oblike koje ovjek zamjeuje. Radilo se o mladoj gospoici, divnoj da divnija nije mogla biti, koja se, sjedei na udobnoj stolici, smijeila i u ruci drala makicu. to se odjee tie, ha, imala je lijepi eiri privezan pod bradom i lijepi par glenjaa s vezicama sve do vrha. I naravno, makicu. Ali dalje od toga nita. Pojedinosti su bile vrlo pomno izraene. Pijanica, prosike netko.

Bludnik, otpljune drugi. Sve u svemu, ini se da na dan paklenog ognja ne bih proao ba najbolje. Barem je to pokrenulo Clucasa, i odjednom mu se poelo uriti da izae. Jo neto je bilo dobro kad smo izali, a to je da naem prijatelju u prnjama, kao ni njegovoj mnogobrojnoj obitelji nije bilo ni traga. Ulica je bila tiha, dok se samo nekoliko metara nie na zidiu sunao onaj mudrija, prvi asnik Juan Brew. Bilo je to tipino za njega. Da svi gaze po pseem izmetu, on bi za to vrijeme pronaao gvineju. Katkad je ovjek dolazio u iskuenje da ga dobro odalami nogom. Je l mislite da je to istina? poe blebetati grmalj Clucas. Stie li Armagedon? Za tebe svakako. Nisam mogao prealiti uzorke koji su mi propali zbog te grdosije. Gubitak je bio vei nego to se inilo. Nije uope imalo smisla traiti pravi Watermans Arms sada kad nismo imali to pokazati. Na moje iznenaenje, Brewa jedva da je pogodila vijest o posljednjim dogaajima. Ma ne razbijajte glavu, kapetane. Palo mi je neto na pamet, nasmijei se. Zato ne ponudimo Sincerity u najam. Recimo, povezemo nekoliko putnika nekamo daleko na kraj svijeta, kamo god ele. Oni bi nam smogli svotu da platimo globu. Najam? znao sam da smo na rubu oaja, ali ipak... Postoje putniki brodovi i oni koji to nisu, a znao sam kojoj skupini pripada Sincerity. Ne bismo ih zapravo trebali nikamo voziti, nastavljao je Brew, ne odustajui od zamisli. Kad se jednom maknemo odavde i dobijemo novac za robu, moemo neto izmisliti da na kraju ipak ne odemo, nego im samo vratimo sitni iz nae zarade. Bio sam u iskuenju da se jednostavno usprotivim i stanem na kraj njegovom mudrovanju. Ali, iskreno reeno, zamisao nije bila tako loa. VELEASNI GEOFFREY WILSON, LIPNJA 1857. Prvi znak da je neto polo naopako bila su velika kola koja su se zaustavila pred kuom moje svasti, tereta skrivenog pod tekom ceradom. Bio sam zauzet, unesen u pisanje pisama, te sam spoetka obraao malo panje, vjerujui da je to neto povezano s nekim od susjeda, no tada me slukinja zazva: Netko vas trai, gospodine Wilson. Pred vratima me ekao koija: jedan od onih mrkih londonskih tipova kojima usta kanda nikad ne mogu mirovati, nego njima vau, pljuju, pue lulu ili sve troje istovremeno. Onda, kuda s tim? upitao je pokazujui na kola. Smiljao sam kakav prikladan odgovor da ga otpravim kad li njegov pomonik smaknu ceradu i otkri uredno poslagane svekolike zalihe namijenjene naoj ekspediciji. Ali ovo je potpuno pogreno, okosnuh se na njega. To treba ukrcati na Carolinu. Koija je jo uvijek prtljao u potrazi za dokumentima kad sam ugledao Jonaha Childsa kako prilazi u svojoj koiji. Dok je silazio, uhvatih mu pokunjen pogled i ubrzo sve postade bolno jasno. I sam sam uo tek jutros, pojasni. Admiralitet je alje s municijom u Bombay. Ostali smo bez broda! Kao da to nije bilo dovoljna nesrea, zaprepastio me dodatnim loim vijestima. Bojim se i da su nam uzeli majora Stanforda. Njegov puk plovi u Calcuttu u narednih tjedan dana. Jo samo dva dana i ve bismo bili na puini, daleko od nezgode takve vrste. Moja su uvstva tada, dakako, bila posve na strani vojske, u tim trenucima njezine najtee krize, a ipak bih vie volio da su rekvirirali neki drugi brod i drugog majora. Nije li na pothvat, u svojim okvirima, jednako vaan kao i njihovi pohodi protiv krvoednih pobunjenika? Ako su pokuavali obraniti prevlast uljudbe, mi smo nastojali spasiti sam temelj na kojem je civilizacija poivala: Sveto pismo. Bio je to teak udarac. Ekspedicija liena i voe i prijevoznog sredstva uope nije

ekspedicija ve puka sanjarija. U tom trenutku nisam imao mnogo vremena razmiljati o toj nezgodi, onako suoen s pitanjem praktine naravi pronalaenja smjetaja za zalihe dok je voza kola pokazivao znakove nestrpljenja. Premda nisam elio pretvoriti u skladite svastin dom u kojem sam boravio kao gost, nisam ih mogao ostaviti na ulici pa drugog izbora nije ni bilo. Odloite ih u salon, rekoh mu, budui da je to bila najvea i najmanje natrpana prostorija. G. Childs poslao je vijest o krizi Renshawu i dr. Potteru i oni su se ubrzo pojavili. Pozvao sam ih da mi se pridrue u salonu tako da dvojicu radnika moemo drati na oku. Bio je to tuan trenutak. Neprestan priljev naih zaliha koje su uskoro tvorile omanje brdo u sredini sobe bacao je runu sjenu na na razgovor, gotovo kao da se podruguje naim jalovim nadama: atori, mree za spavanje i konjska sedla i nimalo nevano, naizgled beskrajan broj bisaga za mazge, kojih je, inilo se, bilo dovoljno za omanju vojsku. Bojim se da nee biti lako pronai drugi brod, izjavi Childs potiteno. Koliko sam uo, Admiralitet rekvirira sve ega se moe domoi. A da odemo parobrodom? predloi Potter. uo sam da sada ve plove sve do Australije. S mukom sam uspijevao prihvatiti da taj ovjek koji je ekspediciji pripadao jedva tjedan dana ve dri predavanje o tome kako bi je trebalo voditi. Presudno je da imamo vlastiti brod, odvratih mu otro. Moda e nam trebati da nas preveze u kakvu tasmansku divljinu, ili da nam doveze namirnice. Renshaw zijevnu. A inozemni brod? Njih nee dirati. Bilo je tipino za tog momka da mu na um padnu ovakve nelojalne primisli. Childs, vrli rodoljub u dui, dobaci mu prijekoran pogled. Bolje nita nego to. Ovo je engleska kranska ekspedicija i, kao takva, ne moe se oslanjati na ljude pogrenih uvjerenja. Ne, ako nita drugo ne stoji na raspolaganju, bojim se da emo naprosto morati odgoditi polazak. Ovdje sam se morao umijeati: Ali to bi znailo da ne bismo stigli u Van Diemenovu zemlju na vrijeme da uhvatimo ljeto june polutke, to je jedino doba pogodno za odlazak u unutranjost. Pothvat bi se morao odgoditi itavu godinu dana. U tom asu je rasprava zapela. Uli smo, naime, u slijepu ulicu. Bilo je prijeko potrebno da odmah krenemo, pa ipak nitko od nas da se dosjeti na koji nain to i uiniti. Neko smo vrijeme u munoj tiini tako stajali u salonu gledajui kako roba neprestano pristie. Dotad su voza i njegov pomaga ve prenijeli krupnije stvari i sada su, znojei se od napora, prenosili namirnice koje je priskrbio major Stanford. Ima ovdje biranih stvari, primijeti Renshaw. Doista se inilo da je major Stanford birao zalihe s obzirom na koliinu ali i kakvou, da ne kaem rasko. Uhvatih se kako razmiljam o tome nije li ga suvie zaokupljala bojazan da se ne ponovi nesretna epizoda s mezopotamskom mazgom. Pred nama se redala raznolikost, najbolja kuhana unka, hermetiki zatvorene staklenke lososa, limenke aberdeenske kae od mesa s povrem i itave kitre proeka, viskija i ampanjca. Otklonjena je ujedno i mogunost da bi se u ovome moralo uivati u neudobnim uvjetima jer su daljnje zalihe ukljuivale stolove i stolice, stolnjake, posue i sheffieldski srebrni pribor za jelo. Sliku je upotpunjavala velika kutija kubanskih cigara. Nije ni udo da ima toliko bisaga za mazge, promrmlja Renshaw. Jonahu Childsu to ba nije bilo drago, to je i razumljivo, budui da je on sve to platio. Nisam pojma imao da major Stanford ima potrebu za tako raskonom opskrbom. Moda i nije tako strano to je opozvan, natukne Potter. Na kraju krajeva, ni ne poznaje Australiju. Osjetio sam da je suvie drsko od ovoga pridolice da kritizira lanove koji su od poetka u pothvatu, no, na moje iznenaenje, Childs nije pokazivao znakove neslaganja s njim. ak se inilo da ga podrava. To je doista istina. Samo, sumnjam da emo sada pronai

strunjaka za Australiju, ovako na brzinu. Tako smo preli na pitanje voe, premda je rasprava nuno ostala visiti u zraku, kao uostalom i itava ekspedicija. Ako se pravo uzme, treba li nam uope istraiva?, Potter e radikalno. Takvih bi se u Tasmaniji nalo deset za peni, uvjeren sam. Moda bismo naprosto trebali traiti nekoga tko posjeduje odgovarajue karakterne osobine. Odrjeitog i ilog ovjeka. Bodrog i odlunog. Snanog tjelesno i duhovno. Moda sam to samo umiljao, ali odjednom sam stekao jasan dojam da nam doktor zapravo ne crta apstraktni profil prikladnog voe, nego nam spretno nastoji podmetnuti sebe samoga. Moda mu inim nepravdu, a opet, u ovo malo vremena to sam ga poznavao, shvatio sam da je ovjek ive, ak prodorne naravi, u emu nisam vidio nita to bih pozdravio. Na svoj se nain jamano imao ime pohvaliti, ali smatrao sam ga jedva sposobnim za ovaj zadatak od najvee vanosti. Naa ekspedicija, uostalom, nije bila obina ekspedicija, ve neto poput svete misije u potrazi za udesima od beskrajne vanosti. Bilo bi sasvim pogreno postaviti joj na elo ovjeka o kojem se ne zna gotovo nita, ponajmanje o njegovom poimanju udorea. Podosta sam se pribojavao da bi g. Childs, nepredvidivi zanesenjak kakav ve jest, naprosto mogao na licu mjesta odrediti doktora za vou. Dakako da emo, natuknuh traiti nekoga tko je neupitno predan naelima koja stoje u pozadini ovoga pothvata. Nekoga poznatih moralnih stremljenja. Moram naglasiti da pritom nisam imao namjeru predloiti samoga sebe. Bilo bi to protiv same moje naravi koja zazire od svakog promicanja vlastitih interesa. Ta mi primisao zapravo nije bila ni na kraj pameti. Nastojao sam naprosto tono odrediti osobine voe, za dobrobit ekspedicije. Moda geologa?, promrmlja Renshaw, sasvim bespotrebno, izazovno pogledavajui Pottera i mene. Jonah Childs okrenuo se prema meni naoko blago iznenaen, kao da se tek tada neeg dosjetio: Moda biste vi mogli preuzeti na sebe taj zadatak, upnie. I tako mi se odjednom, a da je nisam traio, podastrla ova najzahtjevnija ast. Prijedlog je doao tako iznenada da me i samog zatekao, onako obuzetog tekim mislima. Kako bih mogao i pomisliti na to kad zacijelo postoji netko daleko prikladniji. Samo, gdje? Razmiljao sam o tome kako mi, ma koliko sam sebe smatrao nesavrenim, ba i ne nedostaju neke osobine koje bi se mogle pokazati korisnima. Posjedovao sam znanje o Svetom pismu i teologiji, a vrlo sam skromno bio upuen i u nain djelovanja ljudskog uma. Toliko je toga bilo na kocki i tolika je hitnja! Stajali su tako zurei u mene, oekujui moj odgovor. Mogu li? Trebam li? Odjednom se prisjetih svojeg vizionarskog sna od prije nekoliko dana i poziva koji sam tada bio zauo: Doi amo, upnie mili, amo doi i pouri. U tome je bio odgovor. Ako traite od mene da vodim ovu ekspediciju, izjavih mirno, onda u to i uiniti. Dragi g. Childs ozario se irokim osmijehom. Bravo upnie, bravo! Svejedno nam treba brod, uporno e sumorni Renshaw. Pokazalo se da je rjeenje bilo blie nego to smo mogli naslutiti. Kao da smo, savladavi veliku prepreku, bili spremni na sljedeu. Na spasitelj bila je nitko drugi doli moja supruga koja se trenutak kasnije pojavila na vratima s kutijom za eire u rukama. to se ovdje dogaa? htjela je znati, ugledavi s nemalim zaprepatenjem poveu hrpu zaliha predvienih za ekspediciju. No, tek to sam joj poeo objanjavati poloaj u kojem smo se nali, odmahnula je rukom da me uutka, kao da nije moglo biti nieg jednostavnijeg. Ali u jutronjim novinama nudi se jedan brod u najam, izjavila je na ope divljenje. Ima neko prekrasno ime. Mislim da se zove Chastity.

DRUGO POGLAVLJE Trideset i sedam godina ranije JACK HARP, 1820. Da vjetar nije tako lijepo okretao na sjeveroistok, vjerojatno ne bi do svega toga dolo i ja bih jo uvijek imao svoj amac na vesla. To je mogue. Sezona tuljana je prola, zalihe na otoku su se stanjile i dolo je vrijeme da se velikim lovnim amcem prijee u George Town i navrati onoj pokvarenoj gulikoi Billu Haskinsu. Taj lovni amac bio je pristojno plovilo s dobrim jedrom i premda je Ned ludovao na kormilu tako da sam mu morao prilijepiti i koju pljusku, svejedno nam je do cilja trebalo samo dva dana. Naime, George Town je divan i krasan, ali ti je ondje glava u torbi. Uglavnom se onima tamo moe vjerovati jer mjesto je malo, ali nikad ne moe znati kakvi su stranci trenutno u prolazu i kome se obraaju, a zadnje to mi je trebalo bilo je da opet zavrim u zatvorenikoj odjei nakon svih muka koje smo proli da pobjegnemo i rijeimo je se. Zato nismo nijedanput zastali, nego smo otili ravno Haskinsu. Nije nas bilo godinu dana, skoro, pa smo se najprije dobro ogledali. Drao je najljepe staklene pekule, u svim bojama, kakve nisam vidio jo od djetinjstva u Dorkingu u staroj domaji. Naao sam takoer i neto za obraz gdje sam se porezao prije mjesec dana noem za ljutenje, pa mi je ostala duboka posjekotina koja nikako da zaraste. Nedu sam zapovjedio da uti dok pregovaramo jer Ned nije imao smisla za poslove, a od koristi je bio samo kad su tuljani u pitanju i na kraju sam njihove koe povoljno razmijenio za dovoljno brana, aja i ruma da lijepo potraju, te lijek za moj obraz. Preteklo je i nekoliko novia pa mi je palo na pamet da svratim u gostionicu i moda obavim jednu rundu s onom Lili, ali Ned je cvilio da emo svratiti panju na sebe, tako da smo se uspeli natrag na brod. Obino je povratak iz George Towna prava borba sa zapadnim strujanjima, no ovoga puta, tek to smo krenuli, povjetarac je okrenuo na sjeveroistok da ljepe nije mogao, to je bila prava srea. Vonja nije mogla biti laka i ve smo za tri dana bili nadomak kui. No tada, uz povoljan vjetar, poelo me kopkati jo neto to bih mogao nabaviti pored aja, brana i ruma. Nedu, tom kukavnom nitkovu, nije se zamisao nimalo sviala, jer se bojao onih na koje sam mislio, ali sam ga pridobio malo ga izvrijeavi i obeavi mu da e jedna, ako uhvatimo dvije, pripasti njemu. Ned je jedan od onih koje se uvijek moe na sve nagovoriti. Na kraju je to i skupo platio, kako se pokazalo. Tako smo s lakoom brodili pored otoka, a potom okrenuli na jug, du obale uglavnom obrasle drveem, dok nisam ugledao stup dima kako se die s jedne njihove vatre. Nakon toga smo postali oprezniji. Spustio sam jedro i priveo nas blizu obali da nas se tee opazi. Nije bilo lako ondje pristati jer su valovi estoko udarali o al, no napokon smo izvukli amac na obalu u uvali, udaljenoj od njih koju milju. Dok smo ga prikrivali u grmlju, Neda su spopali strahovi, i to gadni, i nije bilo koristi od njega ni nakon to sam ga izgrdio, te sam ga ostavio i nastavio dalje sam, drei se zaklona drvea. Odmah sam spazio i dobru kuju kako skae sa stijene i roni za rakovima, bez ijedne krpice odjee na sebi, s dobrim parom bataka, a bun i rasoj otkriveni kao da se otvoreno nude. Potom sam se vratio do broda i Neda da priekam pravi trenutak. Nismo naravno smjeli paliti vatru, a no je bila hladna. Nedugo prije svitanja tiho sam se otputio, ravnajui se po mjeseini sve dok nisam ugledao njihovu vatru. Bilo ih je valjda tridesetak, a svi usnuli koliko god su mogli blie plamenu a da se ipak ne opre, kao da su se bojali neega to vreba iz mraka. To me nasmijalo. Prikrao sam se divljakui koju sam ranije spazio i zgrabio je za ruku. No, ta se vraki branila, vritei i grizui poput kakve divlje zvjeri, i natovarila mi jo i druge na vrat. To sam dodue i oekivao, tako da sam, kad su se primakli, ustrijelio najblieg, to je lijepo uplailo ostale, no nju nije utialo ni umirilo. ak i kad smo je Ned i ja ubacili u

brod, izvodila je jo gore stvari nego prije, pa sam se zabrinuo da e nas jo i prevrnuti i upropastiti nam zalihe. Rekao sam Nedu: Uhvatili smo pravu ratnicu. Zapravo je bila tako neobuzdana da je nisam htio drati u kolibi kad smo se vratili na otok, nego sam je ostavio vani svezanu lancem, a ak i tada je grizla i grebla kad sam je obraivao. I Ned je htio svoj dio, ali sam ga odbio jer nije zasluio. Nakon toga slijedilo je iznenaenje. Ve nekoliko tjedana kasnije otkrio sam da je novo brano u tri bave potpuno popljesnivilo. Eto ti nevolje. Znao sam da nam ono to je preostalo nee potrajati i morao sam opet lovnim amcem u George Town po naknadu. Ned je rekao da se ne osjea dobro pa je ostao. Bili Haskins je jadikovao, kao to sam i oekivao, i tvrdio da sam sigurno drao brano na vlanom mjestu, pa se zato upljesnivilo, to uope nije bilo istina. Naposljetku mi je ipak dao dvije bave, to je bilo samo dio, ali bolje ita nego nita i raunao sam da e nam biti taman dovoljno. Uz razne poslove koje je trebalo obaviti i k tome no s onom Lili u gostionici to je bilo opasno, ali sam svejedno to uinio prolo je deset dana dok se nisam vratio na otok. Da neto nije u redu, naslutio sam kad sam vidio da iz dimnjaka ne izlazi dim. I zbilja, kad sam se uspeo do kolibe nosei jednu bavu brana, naao sam nikoga drugog nego Neda kako lei pred vratima, hlaa sputenih do glenjeva, glave smrskane poput naprsle bundeve, a pokraj njega kamen kojim je to uinjeno, sav umrljan. Mora da je ve neko vrijeme tako leao, jer su se ptice ve dobro nakljucale, pogotovo njegova trbuha i lica. Divljakue naravno nije bilo, kao ni malenog amca na vesla. No, to je tome prethodilo nije mi predstavljalo zagonetku. Izazivala ga je. Nauila je rei koju rije, a ja sam vidio i sam kako je gleda taj glupavi jadnik Ned, koji se da namamiti kao muha na pekmez. Kad ga je izazvala da se pomami za njom, sigurno ga je zaarala i navela na to da je otkljua i oslobodi i tada, dok se bavio dobivanjem svoje nagrade, klepnula ga je tim kamenom. Dok sam ga polagao u zemlju, vidio sam da mu je metrija gadno unakaena, to sam pripisao njoj prije nego pticama. I bogme nisam nikad uspio pronai taj amac. Tri dana sam traio obalom gdje je mogla pristati, ali nije bilo ni ivera. Bit e da ga je potopila. No, to mi se stvarno uinilo bespotrebnim inom, a i podlim. Ova zadnja sezona lova na tuljane bila je dobra, izdana, kakve se gotovo i ne sjeam, pa se nadam da u imati dovoljno koe da kupim novi amac u George Townu, to jest, ako se nae koji. Vidite, nikad se ne osjeam sigurno sa samo jednim amcem, u sluaju nesree. Tko zna, bude li vjetar povoljan, moda si nabavim ipak drugu divljakuu. Samo ovaj put manje ratobornu. PEEVAY, 1824. 28. Jednom, dok sam jo bio malen i stalno trkarao amo-tamo, a svijet je bio sav u nerazmrsivim zagonetkama, doivio sam to malo iznenaenje. Taj vrag jo danas potie najnjenije osjeaje duboko u mojim grudima. Drugi bi se nakon sloma izgubili i nikad se vie ne bi snali, ali ne ja, ja sam izdrao. A opet, izdrljivost mi je oduvijek bila vrlina. Bilo je to u davna vremena, prije mnogo ljeta, prije nego to se sve promijenilo i teko je pojmiti da sam to bio isti ovaj ja kao i sada. Ta onda jo nisam ni znao sve ove rijei. A svejedno se sjeam. Dan kad sam doivio iznenaenje bio je vru, muhe zujare su ujedale i svi su se okupili oko velike bare, plitke do glenja. Vea djeca su se prskala da se rashlade i odbiju muhe i odjedanput sam se i ja zaelio tog prskanja. Utrao sam u pliak brzo poput vjetra. Ali pod vodom je bilo sklisko tlo, te sam izgubio ravnoteu i pao svom teinom uz bolan udarac. Kad sam se pribrao, osjeajui bol u koljenu, dogodilo se neto nemilo. Tamo u onoj vodi odjedanput se pojavio neznanac i taj je neznanac bio poput udovita. Lice mu je bilo gotovo obino, ali time je izgledao jo gore jer mu je kosa bila tako

neprirodna. To uope nije mogla biti boja kose, nipoto, onako blijeda kao trava kad je sparui ega. Zurio je u mene. Kad sam se prepao, lice udovita se nabralo. Na trenutak sam pomislio da su i drugi imali udovita. Ali kad sam ih pogledao, imali su samo sebe, naglavce. I Mongana je vidio. Nakazo, dreknuo je. Mongana je bio moj najgori neprijatelj tih davnanjih dana. Mongana znai muha zujara a to je i bio jer je najvie uivao bosti i ujedati. Mali gad bio je dva ljeta stariji i mrzio me otkad znam za sebe i ta je mrnja za mene bila prisutna oduvijek, kao vjetar u kronjama. esto bi me slijedio da me pokua doekati nespremnog nekim bolnim udarcem, pa se nikad nisam kretao bez batine u ruci. Svia ti se to to vidi, nakazo? povikao je. Zatim me poprskao i njegovo prskanje bilo je puno mrnje kao i njegov povik, a kad su i drugi poeli prskati, ja sam otiao. Kasnije, kad su otili i oni, vratio sam se do bare, za svaki sluaj, ako je udovite otilo. Ali kad sam uao u vodu, bilo je jo uvijek tamo, zurilo u mene onim uplaenim oima. Naravno, velika zagonetka tih davnih dana bila je kakva se to govnarija dogodila s Majkom i Ocem. Druga su djeca imala svoje ako im nisu umrli, a ja ni jedno ni drugo, ak ni blijedo sjeanje. Kad sam pitao, nisam dobivao odgovore, ve samo bijesne poglede i katkad bolan udarac. to te briga, rekla bi Baka, oiju poput dva proreza. Baka je esto bila ljuta na mene. Bila mi je prijateljica, zatitnica, obitelj, no premda je bila ljubazna, ljubaznost joj je uvijek pomalo vukla na mrnju. Naprosto je bila takva. Ona mi je davala mesa dok smo sjedili uz vatru, ubacivala mi ga u usta dugim koatim prstima, ali potom bi se namrgodila: Ne znam zato se trudim da te nahranim. Samo stvara nevolje. Isto tako kad bismo hodali do nekog novog mjesta, a ja sam bio bolestan, ona bi me njeno podigla i nosila me na ramenima, ali onda bi me dobro utipnula za nogu da me zaboljelo. Katkad bih se toliko razljutio da sam joj uzvraao jednakom mrnjom i otiao bih tada sam spavati s druge strane vatre. Ali ona mi je bila obitelj i na kraju bih se uvijek vratio. Nakon mojeg povratka ne bi rekla ni rijei, nego me hranila kao i prije. Sada naravno, nakon svih tih godina, razumijem zato me je Baka u svojoj ljubaznosti mrzila. I ne osuujem je nimalo. Prokletstvo, zato ne, Bako, mogao bih se zamisliti. Ali kad si malen, ne pita se zato je neto nekako. Naprosto sve guta sa zrakom. Zaboravi majku, rekla je kad bih ja navalio s pitanjima, to je bilo esto, budui da nisam od onih koji lako odustaju kad neto zaponu. Nema je i gotovo. To je sve to sam ikada uspio izvui od nje. Ali naravno da nisam zaboravio. Pitao sam Tartoyena. Tartoyen mi je pak bio prijatelj skoro vie nego Baka, premda mi nije bio obitelj. Nije imao sinova, samo keri, a ja sam ak i tada nagaao da je to razlog. Tartoyen je bio debeljukast, tromih oiju, ali bio je mudar i rijetko bi se kad razgnjevio, osim kad se loe osjeao, te su ga svi obino sluali i radili to kae. Nikad nije gunao poput Bake da sam obini mali govnar. Katkad bi me neemu pouio to mi je uvijek bila blagovijest. to je najbolje, ako bi uhvatio Monganu i druge neprijatelje kako me pokuavaju povrijediti kakvim bolnim udarcem, oborio bi se na njih. Ali ak bi se i Tartoyen neobino ponaao kad bih pitao za majku. Lice bi mu promijenilo izraz, kao da je ugledao tamne kine oblake kako nadolaze. Rekao bi samo otila je preko mora, i ne bi me kao inae gledao u oi, nego skrenuo pogled u stranu. Jo gore bi bilo kad bih upitao za Oca. Tada bi mu se oi stisnule. Nema ti nikakvog oca. Nikad ga i nisi imao. Sada me prestati gnjaviti time. Majka ti je mrtva. Da je iva, vratila bi se. Svejedno mu nikad nisam sasvim povjerovao. I jesam i nisam istovremeno. Kad smo stali na obali, gledao bih goleme bune valove i matao o Majci kako izlazi iz mora. Bila je visoka i lijepa i bolja od svih drugih majki. U ruci bi nosila koaru od rogoza punu neobine hrane s druge strane mora, odakle je ve bila puzlatke velike poput kamenja, ali slatke poput

meda, i korijenje plavo poput mora i sve bi to dala meni, smijeei se najnjenijim osmijehom, kako Baka nikad nije znala. Katkad bi povela Oca sa sobom, ali njega nisam nikad uspio dobro razabrati. Tako je to kod matanja. Katkad te snovi zbunjuju i opiru se tvojoj elji, premda su tvoji. Trudio sam se svim silama, ali nikada nisam uspio oblikovati Oeve ruke ili noge, nego je nekako ostajao lebdjeti nad vodom poput nekog oblaka s licem. Ako je moje sanjarenje imalo neprijatelja, onda su to bili onaj gad Mongana i njegova majka koja se zvala Pagerly, koji ne bi prezali ni pred im da mi zagoraju ivot. Pagerly bi se trudila okrenuti ostale protiv mene priajui govnarije: kako sam udarao njihovu djeicu dok nisu gledali, ili da sam ih potajice proklinjao pa su se zato razboljela. Kad bih je uo da govori takve grozote, vikao sam to sam glasnije mogao da je ona obina laljiva gadura i da je radije ne sluaju. Uglavnom su znali da sam u pravu, ali samo uglavnom, i bilo mi je jasno da mi u dubini due nikad nisu vjerovali. Katkad bih osjetio njihove poglede na sebi kako me odmjeravaju. Mongana je bio skoro jo gori. Rekao bi bilo kakvu odvratnost samo da mi napakosti i upropasti matanje. Gdje ti je majka, nakazo? Ne zna? Ja u ti rei. Kad je vidjela kako si ruan, pokuala te ubiti i onda je otila umrijeti. Nije istina. Otila je preko mora. Rekao mi je Tartoyen. Ali Mongana je bio pun mrnje i omiljena zabava bila mu je da ti u uho ubaci rijei poput jajaaca otrovnih mrava. Tartoyen tako kae samo zato da ne plae. Kasnije sam pokuavao uguiti te rijei, kao kad pia na vatru, ali one bi se izlegle i osjetio bih kako ujedaju. Kad sam sjedio uz more i pokuavao sanjariti o Majci i Ocu, sve bi se izopailo. Da, ona bi izila iz mora, isto onako visoka i lijepa kao i prije, ali tada mi se ne bi uope nasmijeila, nego bi prola pored mene skamenjena lica, kao da me sada nije htjela poznavati. To mi je bilo mrsko. Ali vrijeme je prolazilo i ja sam izdrao. Kao to rekoh, izdrljivost mi je oduvijek bila vrlina. Izdrao sam Monganu i kad sam imao sree, zadao bih gadu kakav bolan udarac. ak sam s vremenom rjee razbijao glavu time to se dogodilo Majci i Ocu. Katkad smo se zadrali na jednom mjestu, a katkad se opet kretali uokolo. Za toplih dana bih smo u grmlju i Tartoyen bi s ostalima lovio divlja koju smo pekli na vatri. Kad bi hladni vjetrovi zapuhali, a grmlje se pretvaralo u sam led i snijeg, mi bismo onda odlazili do mora s visokim bunim valovima, gradili kolibe prekrivene korom ajevca, u kojima nam je bilo toplo, i jeli bismo puzlatke i katkad tuljana, ako bismo ga ulovili. Malo-pomalo poeo sam pamtiti mjesta na koja smo ili, sve dok nisam upoznao ta brda i planine, pa ak i mjesto gdje je bio kraj svijeta. Vrlo polako poinjao sam odgonetati neke od tih nerazmrsivih zagonetki. Tartoyen nas je poveo u dolinu meu brdima gdje je bilo crvenog okera i pokazao mi je kako ga nanosi na kosu da je uini tako lijepom. Nauio me kako se moe znati kakvo e biti vrijeme, samo po onom magliastom prstenu oko mjeseca, ili prema obliku oblaka, i postupci su mu bili tako pametni da je rijetko kad imao krivo. Pokazao mi je kako da naotrim koplja pomou vatre i zubi tako naotrim da bi se gotovo mogla zabiti u kamen a takoer i kako se bacaju, premda sam bio jo premalen da ih hitnem daleko. Nauio sam slijediti ivotinje po tragu koji su ostavile za sobom i prepoznati na koje se drvo oposum popeo prema ogrebotinama koje je pandama napravio na kori. I saznao sam za KANUNNAHA, koji je bio ruan i grozomoran, duge objeene glave i s prugama na leima, a koji nam je bio omraeni neprijatelj. Kannunah bi te ubio ako ga ti prvi ne probode kopljem, a naroito je volio prodirati djecu. Dosta esto smo znali ugledati kanunnaha, premda bi pobjegao kad bi vidio koliko nas je. Takoer sam saznao za WRAGGEOWRAPPERA, koji je bio ruan i visok i katkad se pojavljivao u mraku, brz poput vjetra, i kriao poput drvea kad kripi. Wraggeowrapper bi nas gledao dok spavamo i bio nam je najgori neprijatelj jer ga nikad nisi mogao vidjeti. Mogao je izludjeti ovjeka ako bi ga nou uhvatio daleko od vatre, ali mi smo bili suvie

pametni pa smo se drali blizu nje. Kad smo tako sjedili u mraku nakon jela, Tartoyen nam je pripovijedao prie tajne prie koje ak ni sada neu ispriati o mjesecu i suncu i kako je sve nastalo, od ljudi i valabija do tuljana i klokana, skoimieva i tako dalje. I govorio nam je tko je sve u tim stijenama i planinama i zvijezdama, i kako su tamo dospjeli. Sve dok malopomalo, kako smo se kretali svijetom, nisam uo sve prie o njemu, i promiljao kako je nastao i dok nisam poznavao svijet kao da mi je neki roak. Katkad bismo sreli TARKINERE, koji su bili juno od svijeta. Tarkineri su nam bili gotovo prijatelji, i tri su nae ene potjecale od njih, premda su neke rijei koje su govorili bile udne i inili su neke stvari koje su bile luckaste da se upia, kao kad bi se, recimo, uplaili kad bismo stavili puzlatke na vatru da se peku jer su tvrdili da e to dozvati kiu, to se nikada nije dogodilo. Ako bismo ih sreli na rubu svijeta, katkad bismo stali i razmjenjivali novosti, a nou bismo logorovali zajedno i bdjeli dokasna da se nadmeemo u plesu, da vidimo jesu li bolji Tarkineri ili mi, premda smo uvijek bili mi. Bili su tu takoer i ROINGINI, koji su bili sjeverno i bili su nam neprijatelji. Oduvijek su to bili, od pamtivijeka, jer su odurni gadovi kojima nisi mogao vjerovati ni toliko da im smije okrenuti lea da se pomokri uza drvo. Tartoyen nam je pripovijedao prie o davnim ratovima s Roinginima i kako oni nikad nisu pobjeivali, osim podlim prevarama. ak su se i u novije vrijeme vodile bitke u kojima je Gonarovom ujaku noga probodena kopljem, jednome od njihovih takoer, premda sam bio suvie malen da bih se toga sjeao. Uglavnom smo se drali podalje od tog kraja svijeta, a kad bismo se i pribliili, govorili smo malo i bili na oprezu. Nismo se naravno nikad bojali Roingina jer su bili puke kukavice, ali bilo ih je vie nego nas, jer su Roingini bili poznati po tome da ih ima puno. Jednom, kad smo bili na rubu svijeta, vidio sam ih, itav taj opor, mnotvo njih, kako sjede uz more i jedu puzlatke to je bilo zanimljivo. I oni su vidjeli nas, naravno, ali su se pretvarali da nisu, dok je Tartoyen zapovjedio svima da budu tiho, tako da smo taj put otili bez ikakva rata. Kasnije je Gonar rekao da smo bili budalasti to se nismo sukobili s Roinginima i pobili ih kopljima, jer Gonar je volio borbu vie od iega, ljutit kao da se u njega uvukla neka borba i ne puta ga na miru. Ali drugi su znali da je Tartoyen u pravu jer je Roingina bilo toliko. I tako je vrijeme prolazilo. Rastao sam dok napokon nisam smatrao da sada znam sve, i da nema vie nerazmrsivih zagonetki. Naravno da sam zapravo znao piljivo malo. Ta znao sam samo pola, a itava ona druga polovica uala je s druge strane i ekala, kao neki kanunnah koji se oblizuje. Jednog dana bilo je toplo i kiilo je. Nije bilo vjetra, nego su kapi padale okomito poput kamenja. Bili smo u grmlju, sjedili utke i promatrali meso kako se pee na vatri, a dim je fino mirisao jer bila je to prva divlja koju smo u posljednjih nekoliko dana ulovili i ve smo ogladnjeli jedui samo korijenje. Tada se Gonar, koji je otiao srati na rub te istine, vratio trkom natrag i uzbueno proaptao: Neto stie. No ako neto stie, a ne zna to je to, nije uputno naprosto ekati da to doe do tebe. Tartoyen nam je dao znak rukama i mi smo se beumno povukli meu drvee, na jedno udaljenije mjesto, gdje smo se sakrili iza grmlja, premda smo mogli gledati kroz lie. Tada se zaulo krckanje suharaka, to je ukazivalo na to da se pribliava neto nezgrapno. Bila su zapravo tri neega. Ne, sjeam se da sam ugledao stvorenja koja nisu bila nalik ni na to poznato. Imali su ljudsko oblije, ali to je sve. Koa im uope nije nalikovala na kou, nego je bila boje kamena i mlohava, te je lepetala. ak su im i stopala bila runa, prevelika i bez ijednog prsta. Najgora su im meutim bila lica. Imala su boju sirova mesa, bez imalo ivosti u sebi. Nastavljali su tako kroz kiu koja je sada bila gusta te je bubnjala po drveu. Zastali su kad su ugledali vatru i meso, ali tada su potrali prema njemu, vrlo brzo i pohlepno. Pogledao sam Tartoyena i na svoje iznenaenje zapazio sam na njemu oaj. Vidio sam da su svi alosni, ak i Gonar koji bi se borio i sa samim vjetrom. To je bila nerazmrsiva zagonetka pa sam postao radoznao. to je to? proaptah.

I zaudo, Tartoyena je spopala ljutnja kakvu nikada prije nisam kod njega zapazio. Duhovi, kazao je kao da sam mu rekao neto uvredljivo. Oivjeli mrtvaci. Kad odjednom sve postane udno, jo jedno udo gotovo ne iznenauje. Znai, tako su zavravali mrtvi, mislio sam. Bilo je jezivo, ali istovremeno i zanimljivo. Primijetio sam da ti duhovi ne izgledaju ba sretni to su mrtvi, nego su bili nemirni kao da ih razdire neka bol u nutrini. I bili su suvie gladni. Nisu ni na trenutak zastali da vide tko je zapalio vatru, nego su se naprosto bacili na meso. Nae meso. Peenje jo nije bilo gotovo i zacijelo je bilo vrue i peklo je, ali oni su trgali velike komade i trpali ih u usta, vrlo prostaki. Nagaao sam da im je smrt otvorila silan tek. Mnoge su to bile nerazmrsive zagonetke. Nastojao sam se domisliti zato mi Tartoyen nikad prije nije govorio o tim duhovima, premda mi je govorio o svemu drugome. Takoer sam gonetao o tome mogu li duhovi umrijeti premda mi se to nije inilo moguim kad su ve mrtvi. Tako sam razmiljao, kia je bubnjala, a ostali su promatrali duhove kako jedu nae meso, kad odjedanput vidim da me Monganina majka gleda s mrnjom, otrijom od koplja. Katkad naprosto predosjea da e se dogoditi neto grozomorno i, doista, tada je prstom pokazala ravno na mene: To je on kriv. Odjedanput su svi do zadnjega gledali u mene. Nisam shvaao: Kako to misli? Nekoliko trenutaka nitko nije prozborio ni rijei i samo se ulo bubnjanje kie, sve bre i bre, od koje je lie drhtalo. Tada je Monganina majka uputila Tartoyenu prijekoran pogled, to je takoer bilo neobino jer bio je on Tartoyen i to se obino nije radilo. Hajde, reci mu. Bio sam uvjeren da e je Tartoyen presjei otrim rijeima ali ne, samo je sklopio oi kao da ga boli glava i nije prozborio ni rijei. Zato je Baka progovorila, da, apui kao da rei: Ostavi ga na miru. No nema takve zamke kao to je nerazmrsiva zagonetka. ak i kad zna da je odgovor neka grozna muka koju treba prebroditi, svejedno mora uti. Reci mi. Tartoyen je ispustio silan uzdah i sav se nekako objesio poput sala na trbuhu. Tvoj otac bio je poput njih. Duh. To je bila nerazmrsiva zagonetka, vea od bilo koje druge. Kako ja mogu biti dijete nekakvog mrtvaca? Ipak mi je izraz na licima ostalih govorio da je sigurno tako jer se sad promijenio, kao da sam neki piljivi udak ili Roingin. Onda sam se prisjetio onog davnanjeg popodneva i onoga stranca to gleda iz plitke bare. Tako sam mogao naslutiti istinu. Da, imao sam kosu duha i udovino lice duha. To je bilo neto grozno. A sve to vrijeme sam ovdje disao i jeo godinama, a nita se uglavnom nije mijenjalo. Dani su dolazili i prolazili, a ja sam mislio da znam sve. A onda odjedanput, kao kad se oklizne i padne, otkrijem da je svaki od tih dotadanjih dana bio tek neka mrska ludorija. Odjednom sam se rasrdio, najvie sam se rasrdio na Tartoyena koji mi je toboe bio dobar prijatelj. Zato mi nisi rekao? nisam ak ni aptao. Bilo mi je svejedno hoe li nas ti duhovi vidjeti i sve pobiti. Tartoyen mi nije odgovorio nego je samo zurio u tlo, gdje je neki sivi kukac prelazio preko lista. Lagao si mi. Govorio si da nemam oca. Tartoyen sklopi oi. On nije bio poput oca. Samo je doao jedne noi i oteo tvoju majku. Sada sam vidio baku kako dugim koatim prstom upire u Tartoyena. Pustio si da mi je otme. Svi vi. Da znate da su svi izgledali posramljeno. Sve zato to nisu ubili Oca tog davnog dana. Jedina koja je ostala gorda bila je Monganina majka, Pagerly. Moj se mu borio s njim premda nitko od vas nije. Ne zaboravite to, zareala je. Nije se bojao nikakvog duha. Bio je hrabar dok ste vi drhtali od straha. A njegov ga je duh, pokazala je na mene, zato ubio

svojom grmljavinom. Mongana je plakao. I tako sam doznao zato me oboje mrze itavo to vrijeme. Monganinog oca ubio je Otac. Bilo je to gadno, jako gadno. Svejedno, morao sam doznati jo, ak i ako je jo gore. to se dogodilo s Majkom? Baka je slegnula ramenima. Pobjegla je s duhovog otoka i vratila nam se. Ali tada se ve gnjev uvukao u nju i nije joj dao mira. I jednoga dana, nakon tvojeg roenja, otila ga je ubiti. Pokuala sam je natjerati da ostane, ali tvoja majka nije se dala uvjeriti. Tada mi Pagerly uputi zlurad pogled, kao da je uvala za mene neku posebnu gadost. Htjela te je ubiti, Peevay. Htjela ti je smrskati glavu o drvo. Tako je rekla. I uinila bi to da nije bila tako slaba. To je bilo neto najgore, sjeam se, i bilo mi je slabo od piljivog i bijednog osjeaja duboko u grudima. Mongana je ipak bio u pravu. Majka me je htjela ubiti. Nikad ne bi izila iz mora da mi donese posebnu hranu. Tako se napokon okonala zagonetka o tome kakva je to govnarija bila s Majkom i Ocem. Vidio sam kako me ostali promatraju i njihovi pogledi kao da su govorili da sam sada drugaiji, ne sasvim poput njih, to je bilo grozomorno. Odjedanput se itav svijet pokvario i jo k tome mojom krivnjom. Htio sam ga samo vratiti u stanje u kojem je bio ranije, kad smo sjedili oko vatre, tihi i obini, i ekali na meso. Gledajte, otili su, ree Gonar. Zaboravio sam ve na duhove. Doista, kad smo provirili kroz drvee nije im bilo traga. Paljivo smo izali iz grmlja i vratili se k vatri. Tragovi stopa duhova treim su se korakom udaljavali, kao da su nas uli kako razgovaramo i uplaili se. Ostalo je jedva neto mesa na kostima. Tartoyen je podigao pogled, kao da su tamni oblaci napokon proli. Idemo po drugu divlja. I on i jo neki otili su u lov. Mi ostali poeli smo sakupljati drva za vatru. Sve je bilo tiho i ljudi su bili zaokupljeni uobiajenim poslovima kao da je sve isto, ali naravno nije ba bilo. Nisam mogao zaboraviti rijei Monganine majke kad je rekla da me Majka pokuala ubiti, ni to kako su me gledali kao da sam drugaiji od njih. Dok nitko nije gledao, iznenada sam se udaljio, ali polako, kao da idem piati ili takvo to. Kad sam bio izvan njihovog vidokruga, dao sam se u trk. Odmicao sam sve bre i bre, sve dok se nije inilo da i drvee i grmlje tri i vjetar mi je strujio licem, a tlo jedva da se ukazivalo dovoljno brzo da mi dohvati stopala i osjeao sam do sri zadovoljstvo to bjeim. Spustio sam se dolinom, preskoio rjeicu, potom uzvodno tom drugom stranom i dalje dok se nisam zadihao a srce mi bubnjalo bre od kie. ak ni tada nisam zastao, nego sam se probijao kroz umu i grmlje koje mi je ozljeivalo noge, amo i tamo, sve dok dalje vie nisam mogao te sam se sruio pored te stare klade. Tako sam tamo leao i ekao. Naravno, nikada prije nisam bio sasvim sam i odjednom je postalo neobino. Sve je bilo tako nepomino. Leao sam pored klade i oslukivao pjev ptica i micanje grana i sve se inilo vrlo glasnim. Na kraju sam u dui poelio da me Tartoyen, baka i ostali pronau i da se osjeaju piljivo zbog svega to su rekli, da mi uplakani kau da me Majka ipak nikad nije pokuavala ubiti, to je sve bila la. Da, i k tome bi Mongani i njegovoj majci zadali koji bolan udarac, vrlo snaan. I bilo bi gotovo kao da se ipak nikad nita nije dogodilo i ti bi stravini osjeaji duboko u mojim grudima naprosto iezli. No bila je to isprazna nada. Nisu se uli koraci, povici. Nita se uope nije dogaalo, osim to su muhe ujedale i ptice se dozivale. Napokon se smrailo i znao sam da nee doi. Odjednom sam ih tako strahovito zamrzio da sam jedva mario to sam sam i bez vatre. ak sam prieljkivao da doe kanunnah s onom svojom dugom runom glavom i razdere me zubima. Ili da se s drveta spusti Wraggeowrapper i natjera me u ludilo. Uistinu mi se ivo

pialo za oboje. Ali ni kanunnah ni Wraggeowrapper nisu doli. Zapravo, nije se dogodilo nita. Samo sam zaspao. Sutradan sve je bilo isto, osim to sam odluio umrijeti. Nisam nita jeo ni pio, i prostro sam si pravu mrtvaku postelju od mahovine, trave i listova paprati, odmah uz kladu. Onda sam ekao. Ali nije lako samo tako umrijeti. Svrbilo me na mjestu ugriza muha, greblo me grmlje, a ruke nisu htjele mirovati. Takoer nisam mogao odluiti da li da umrem leei na boku ili na leima. Dok napokon nije pala no a ja opet zaspao. A onda, treeg dana, dogodilo se neto vrlo udno i zbunjujue. Probudio sam se i upravo je zora bojila nebo krvavo. Bio sam edan i gladan. Ali vie od svega, premda je sve ostalo po starom, bio sam blaen, u toj mjeri kao da nikada ranije nisam bio blaen. Osjeao sam slabost kao da me smodila neka velika srea ili blagovijest i nisam mogao ostati miran, ve su mi se ruke tresle. To je bila nerazmrsiva zagonetka. Htio sam vikati i iznenaditi drvee i muhe to ujedaju. Htio sam biti iv, ma to rekli Mongana ili njegova majka. Htio sam biti iv, pa makar me nijedan govnar na cijelom svijetu, prijatelj ili mrski neprijatelj, ne htio na ivotu. To me jo uvijek zbunjuje ak i nakon svih tih dana otkad se itav svijet tako promijenio. Moda je to bilo zato to sam bio tako gladan. Ili zato to sam otkrio svoju posebnu sposobnost, a to je izdrljivost. Jer nju sam svakako otkrio. Stoga sam odluio potraiti ostale jer nisam te bijednike vie uope mrzio. Nije to bilo lako. Prolo je dosta vremena otkad sam dotrao do te klade, a ak i tada jedva da sam pazio kamo to idem jer taj dio svijeta bio je sav u umi, i to gustoj, te nisam mogao ugledati nijedno brdo ili stijenu ili bilo to da mi ljubazno pokae put. To drvee je zabrinjavalo. U jednom trenutku bi mi se uinilo poznato i mislio bih da sam spaen, a tada bih vidio da je zborilo teku la i bilo neko posve drugo drvee koje je samo izgledalo kao da je isto. Takoer sam od gladi osjeao takvu slabost u glavi da su mi se noge stalno zaplitale o tlo te sam posrtao. Napokon sam pronaao stazu i premda nisam znao kamo vodi, vidio sam otiske stopala. Tragovi su bili svjei, tek koji dan stari, i bilo ih je dovoljno za sve moje, to je bilo zanimljivo, te sam ih slijedio i pritom gonetao to da im svima kaem kad ih pronaem i o tome to e oni meni rei. Nikad prije nisam bio ovako sam i sada sam se osjeao vrlo hrabrim. Pratio sam ih dok nisam zauo ptice kako se prepiru, to je bio lo znak, te sam nastavio uz oprez. I zbilja, ta je staza vodila na jednu veliku istinu i ondje sam kroz lie vidio veliku skupinu ptica kako kljucaju i upaju. Jele su ona tri duha. Bili su probodeni kopljima, mnotvom koplja, i leali su na razliitim mjestima na toj istini, kao da su pokuavali pobjei. Tako sam saznao da ih se moe ubiti premda su mrtvi. Bilo mi ih je pomalo i ao premda su nam pojeli meso i prouzroili mi toliko grozomorne muke. Bacio sam kamen i otjerao ptice, no samo su se malo udaljile i ostale poskakivati i ekati. To je bila nerazmrsiva zagonetka. Tartoyen ih je ranije pustio da odu, rekao da idemo radije loviti divlja, pa tko ih je onda ovako izbo? Priao sam blie da pogledam jer je bilo zanimljivo ak i nakon svega to su ptice napravile. Jesi li ti Otac, pitao sam se. Ili ti? Jednom je kosa bila ba poput moje i kad sam je dodirnuo bila je ista i na dodir. Drugom je jo uvijek preostalo jedno oko, koje je bilo plavo poput neba za studeni. Tada, kad sam im dodirnuo kou koja je bila boje kamena, shvatio sam da im to nije prava koa nego lana. Ispod nje je bila prava i bila je blijeda kao i njihova blijeda lica boje sirova mesa. Moja je koa bila barem ljudske boje. Premda je prizor bio zanimljiv, bio sam suvie gladan da bih se predugo zadravao. Stoga sam bacio jo jedan kamen na ptice i nastavio stazom za onim stopama. Tada sam napokon nanjuio miris, i to najbolji, najfiniji i najukusniji miris, miris dima koji se die s logorske vatre na kojoj se moda pri meso. Kad si tako odvratno gladan, nos e ti ga pronai, ma i da dolazi s druge strane planine. Glad ti naime umara oi i ui, ali nos ti je otriji nego ikad. No, taj mi je miris ulio snagu u umorne noge da nastave hodati, dok nisam doao do vrha

brda i ondje sam vidio gust dim kako se penje iz guste ume. To je bila silna srea i radosna vijest. Da, mislio sam. spaen sam. I sjurio sam se hitro poput vjetra. GEORGE BAINES NAMJETENIK ZEMLJOPOSJEDNIKE KOMPANIJE NOVOGA SVIJETA, 1828. Dragi oe, bolno sam svjestan da je proteklo mnogo tjedana otkad sam ti zadnji put pisao i nadam se da nee pomisliti da te sin zanemaruje, ali poznato ti je kako neredovito alju brod iz ovog najudaljenijeg kutka svijeta. to se novosti tie, ne znam zapravo odakle da ponem, tolike su promjene nastale u naselju, kao i u mojem poloaju. Ne mogu rei da je sve teklo glatko. esto sam te znao zamiljati kako gleda uenike u razredu kroz stakla naoala, tako strog i mudar, i uvijek zna, naizgled s tolikom lakoom, to je ispravno. Zavrno putovanje iz grada Hobarta koji je tek neto razvuenije primorsko selo bilo je manje strano nego to sam oekivao i nije me morska bolest onako muila kao kad sam putovao iz Engleske. Zabrinjavalo je vie stanje naselja koje sam imao smatrati novim domom. Premda sam znao da postoji jedva godinu dana, svejedno me pogodilo ono to sam zatekao. Osim zgrade nae Kompanije koja je u dijelovima dopremljena specijalno iz Engleske i doimala se upravo velebno, sve se ostalo sastojalo od priprostih kolibica od kore drveta, ak bez podnih dasaka ili buke da zatiti od vjetra. Trudio sam se koliko sam mogao da tu priprostost prihvatim bez prigovora i da radije razmiljam o budunosti ove sjajne nove kompanije i vlastitom udjelu u njoj, sve dok prelaskom zime u proljee i jenjavanjem vjetrova nisam postupno sasvim prihvatio svoj skromni primitivni dom. Takoer sam se privikao na krajolik. Nimalo nalik na onaj u Dorsetu, ovako divlji u svakom pogledu i manje oblikovan, a ipak ne bez osebujne ari. Naroito su mi omiljeli eukaliptusi koji su ovdje poznati kao gumovci. Rastu obilno i divne su blage boje treperenje tog lia krijepi duh dok im opor miris ini samu bit ove neobine zemlje. Ostali suradnici iz poduzea uglavnom su sasvim prijazni. Stoari, inae vojnici pjeaci tvrtke i opak soj, bili su prema meni, vjerujem zbog moje mladosti, blagonakloniji negoli jedni prema drugima i ak su mi nadjenuti nadimak, mali propovjednik, jer smatraju da imam ozbiljan izraz lica. Ve je kruila ala o tome kako ih elim preodgojiti, to mi dakako ni izdaleka nije bila namjera, a tome se pridruio ak i predsjednik, g. Charles. Jo uvijek ih niste natjerali da pjevaju himne, gospodine Baines? dobacio bi mi u prolazu. Dodijeljen sam za pomonika g. Pierceu, koji je u kompaniji bio zaduen za zemljoradnju. Doseljenici nisu ba oboavali tog ovjeka, a stoari nisu tajili injenicu da sam, kao to bi oni rekli, izvukao najkrau slamku, govorei o g. Pierceu kao o onom udaku kojem fali daska u glavi. Skanjivao sam se prikloniti takvim miljenjima, smatrajui da je bolje donijeti vlastiti sud o tom ovjeku slijedei uenje koje si mi ti sam usadio premda priznajem da sam doao do zakljuka kako je g. Pierce doista vrlo osebujan tip. Uglavnom namrgoena lica i zbunjena pogleda, izgledao je kao da previe razmilja, na vlastitu tetu. inilo se da ima jednako malo vremena za druge kao i oni za njega, premda je prema meni bio ljubazan i strpljiv. Moje dunosti uglavnom su se svodile na to da ga pratim na kontrolnim obilascima, kad bi pjeaio posjedima kompanije, od jednog do drugog stoara, i pobrinuo se za kakvu bolesnu ivotinju. Ove su hodnje znale biti zamorne, pogotovo za loeg vremena to je ovdje esto sluaj ali pruale su odlinu priliku da nauim togod o novoj domaji, jer ne vjerujem da ima boljeg naina upoznavanja terena nego da ga se propjeai, da se pod nogama osjeti tlo, a njuhom mirisi. Pri drugom takvom pohodu dogodilo mi se da sam se susreo s nekim, uroenicima Van Diemenove zemlje. Prelazili smo podruje otvorenog panjaka kad smo ugledali ezdesetak tih prijana kako se izleavaju nadomak logorske vatre, i mogu ti rei da su to bila najudnija

stvorenja koja sam dotad vidio. Bili su visoki i moda bi ih tkogod ak nazvao lijepima na neki divlji nain, premda su svi, i mukarci i ene, pokazivali krajnju golotinju. Ako sluajno nisu izgledali dovoljno zastraujue, to su nadoknaivali nainom na koji su ureivali kosu: mukarci su je bojili nekakvom crvenom tvari te im je padala u debelim pramenovima poput grimizne uadi, dok su ene bile kratko izbrijane, gotovo do gola (stil koji bi se teko mogao opisati kao enstven). Rado bih se bio drao daleko od tih spodoba, ali je g. Pierce uporno traio da im priemo tvrdio je da je to uinio ve nekoliko puta ranije ne pretrpjevi nikakvu ozljedu a ja, kao njegov pomonik, nisam imao drugog izbora nego da ga slijedim. Pokazali su se sreom prijateljski nastrojeni na svoj nain i ak su nas ponudili mesom valabija kojeg su ubili i pekli na vatri, a koje nije bilo tako loeg okusa kako bi ovjek pomislio. G. Pierce, koji je nekima nauio imena prilikom ranijih susreta, zahtijevao je da ostanemo sjediti s njima dulje vrijeme, pa makar i ne obavili posao, dok je pokuavao nauiti par rijei njihova jezika. Iskreno govorei, ja sam gorio od nestrpljenja da odemo. Tko zna to im je stvarno bilo na umu dok su sjedili oko nas, tako udni i brojni, katkad mi dodirujui kosu i odjeu da udovolje znatielji. to se mene tie, mogli su tada ve potajno snovati kako e nas probosti kopljima kojima su bili naoruani do zuba i koja su ulijevala strah, laka i otra poput igala koje bi lako probile i najdeblju kou. Kad smo se napokon vraali praeni kiom, g. Pierce govorio je samo o tome kakvi su to sjajni momci. Mislim da ga nikad nisam vidio tako ivahna i, doista, od uzbuenja je lamatao i pljeskao svojim velikim rukama. ak mi je njegovo pretjerano uzbuenje pomalo zadavalo brige. Koliko god se doimali zanimljivima, uroenici zacijelo nisu trebali biti glavna briga slubenika s odgovornim dunostima. Vjerujem da bi me njegova sklonost manje zabrinjavala da nije bilo nesuglasica izmeu njega i stoara. Dok smo hodali, uporno mi se povjeravao da ih smatra razbojnicima koji spadaju u zatvor. uvi kako je ogoren svojim kolegama, nametnulo mi se pitanje nije li njegovo oduevljenje domorocima, u emu je bio usamljen, samo jo jedan izraz te antipatije. Tu sam misao zadrao za sebe. Nedugo zatim spopala me groznica koja me prikovalo za postelju u baraci. G. Charles, predsjednik Kompanije, i njegova supruga bili su krajnje ljubazni. Nekoliko puta doli su mi u posjet kad mi je bilo loe; g. Charles mi je donosio juhu da me ojaa i zahtijevao da se preselim u zgradi Kompanije ako mi se zdravlje odmah ne popravi. Bila je to vrlo velikoduna ponuda. Zgrada bi tebi, oe, koji ima oko za arhitekturu vjerojatno malo znaila, ali to sam dulje boravio u naselju, to mi se ljepom inila, s trijemom i veom i staklom, na svakome oknu. Bio je to jedini objekt koji je naem grubo sklepanom naselju pridavao auru uljudbe. Uskoro sam se meutim oporavio te nije bilo potrebno da prijeem onamo, no vjerujem da je mojem ozdravljenju uvelike pomogla sama pomisao na to otmjeno i gostoljubivo utoite. A onda sam jednog popodneva, dok sam jo uvijek malaksao sjedio na kladi pred kolibom i oporavljao se na proljetnome suncu, zauo povike i, podigavi pogled, ugledao neobian prizor. U naselje je ulazio g. Pierce, pred njim Higgs i Sutton, dva stoara. G. Pierce bio je problijedio od bijesa i tjerao je ovu dvojicu poput ljutitog psa to okuplja ovce, a ovi su psovali kako to samo stoari znaju. Proavi pored mene, g. Pierce mi domahne da ga slijedim, to sam spremno posluao izgarajui od znatielje do zgrade Kompanije. Izaao je g. Charles i naao se u ulozi suca u vrlo ustroj raspravi. G. Pierce, zamuckujui od gnjeva, tvrdio je da je pronaao tijela dvojice domorodaca, oba pokopana, premda traljavo u krugu od pedesetak metara od kolibe stoara. Pregledavi leeve, otkrio je da su obojica ubijena iz vatrenog oruja. tovie, tvrdio je da je ranije u nekoliko navrata vidio tu dvojicu stoara kako nastoje dovabiti domorotkinje u svoje kolibe na nain koji bi zacijelo izazvao bijes njihovih mukaraca. Oni su ubojice, nita manje, uskliknuo je, i treba ih otpremiti u Hobart i objesiti kao

ubojice. Higgs i Sutton bili su jednako ustri u poricanju, tvrdei da su vidjeli nekoliko mukaraca divljeg izgleda za koje su pretpostavili da su odbjegli robijai i da su zacijelo oni krivci. To nije zvualo osobito uvjerljivo. Istina je da postoji kanjenika kolonija na ovoj strani otoka u Macguarie Harbouru, juno uz obalu, kao to je istina i da robijai katkad doista pobjegnu, no udaljenost je prevelika, a teren iznimno teak i dosad su se, koliko je poznato, svi bjegunci dobrovoljno vratili ili podlegli hladnoi i gladi. Mnogo je vjerojatnije da su stoari ubili crnce. Premda sam bio na strani g. Piercea, bojim se da je njegovo pretjerivanje s vjeanjem malo koristilo itavom sluaju. Trebalo im je oitati bukvicu, naravno, ali oni su bili ljudi koje smo svi poznavali. G. Charles je dao sve od sebe da smiri duhove. Ve sam jasno dao do znanja da neu dopustiti surovost prema domaem stanovnitvu, odluno je rekao, i ovaj e se sluaj najpomnije istraiti. To se inilo vrlo razumnim odgovorom, ali g. Pierce svejedno nije izgledao zadovoljan. Pustit ete ih? G. Charles je taj upit smatrao neprilinim. Krivnja im nije dokazana i stoga moraju pridrati pravo da ih se smatra nevinima. Na njegov odgovor ona dvojica zahvalno klimnu. Zapravo mi se ini da predsjednika nije toliko zaokupljala pravda koliko potrebe naselja u kojem je ionako bilo jedva dovoljno ljudi za odravanje. G. Pierce je pak pokazivao slabo zanimanje za pitanja praktine naravi. Pocrvenio je u licu i stao sasvim bespotrebno vikati, izmuckujui kako je doputati zlo jednako zlo kao i poiniti ga. Takav rijenik doista nije bio primjeren, no g. Charles je ostao miran i podsjetio ga da jo ima nekoliko tjedana do polaska sljedeeg broda za Hobart pa nam savjetovao da do tada zaboravimo na taj dogaaj. Pokazalo se, meutim, da je to gotovo nemogue, jer su dogaaji ve koji dan kasnije krenuli sasvim drugim tokom kad je jedan od stoara ugledao skupinu domorodaca kako namjerno ubijaju nekoliko ovaca. Nastojao ih je preplaiti, ali pogoen kopljem, zaradio je laku ranu na nozi. Tog dana poklano je trideset i pet ivotinja, a do kraja tjedna ostali smo bez jo ezdeset i etiri. itavo nae stado brojilo je manje od petsto ivotinja, a sve su bile dopremljene uz najvee potekoe i trokove. K tome smo unutar sljedea dva mjeseca oekivali dolazak broda Champion ravno iz Engleske sa ivotinjama takve pasmine kakve jo nije bilo na Van Diemenovoj zemlji, a koje su trebale posluiti za rasplod. Njihov gubitak nismo si mogli priutiti. Uslijedili su dani puni napetosti. G. Charlesa esto se moglo vidjeti kako prolazi naseljem, plemenitog ela nabranog od brige. Poduzeo je sve mogue mjere. Naloio je svima da sa sobom stalno nose oruje, a dva ovjeka postavio je da straare u naselju danju i nou. ivotinje i stoari premjeteni su na sjever, blie naselju, tako da ih se lake moe drati na oku: rjeenje koje je moglo posluiti samo privremeno zbog ograniene ispae. Takve mjere opreza bile su prijeko potrebne a ipak se, alim to moram rei, naao jedan slubenik koji je uporno tvrdio, i to na sav glas, da su na sasvim pogrenom putu. Bio je to g. Pierce. On kanda je namjerno teio krajnostima u miljenju dok se ne bi sveo na puku tvrdokornost. ak se usprotivio i nalogu o neprestanom noenju oruja, opravdavajui se tvrdnjom da je to samo po sebi izazivaki in. Smatrao je da bismo, umjesto svega toga, trebali razgovarati s uroenicima i uvjeriti ih da alimo zbog proteklih dogaaja; ak se ponudio i da sam ode i pokua se sporazumjeti pomou nekoliko rijei njihova jezika koje je nauio. G. Charles, razumije se, u svojoj mudrosti nije bio uvjeren u to, znajui predobro da takvo vladanje ne bi urodilo niim miroljubivijim od kie kopalja. Uskoro se sve ponovo stialo. Tjedan je proao bez ikakvih daljnjih izgreda, ak i bez primjeivanja uroenika i ve sam se ponadao da su hitne mjere g. Charlesa urodile plodom. S vremenom smo g. Pierce i ja ak nastavili s naom nadzornom ophodnjom koja je sad bila

mnogo kraa jer su ivotinje bile premjetene blie. Dok smo pjeaili, g. Pierce se vjeno alio na svoju puku, kao da je to to je nosi neka vrsta kazne. Prokleta beskorisna stvar, gunao je, trepui ubrzano na onaj svoj udan nain. Bio bih najsretniji da je nekamo zavitlam, ali od toga ne bi bilo neke koristi, zar ne? Ne, dobrom starom gospodinu Charlesu to se uope ne bi svidjelo. Na to bi mi uputio znaajan pogled, kao da mozga treba li me ukljuiti u svoje nezadovoljstvo. Premda nikad nije oekivao da sudjelujem u njegovim tiradama, svejedno su ostavljale neugodan dojam, kao da ve to to ih sluam znai da u neku ruku odobravam njegove rijei. A onda smo jednog jutra opazili da je nekoliko ovaca odlutalo izvan nove ograde, natrag na podruje s kojeg su bile premjetene. To nije bila tolika nesrea. Njihov broj nije bio velik i uskoro smo pronali pokidano mjesto u ogradi kroz koje su izale i obavili popravak. Ono to je vie udilo bilo je da se sve to moglo sasvim dobro vidjeti iz jedne od stoarskih koliba. I to one u kojoj su ivjeli Sutton i Higgs Jo e zaaliti zbog ovoga, izjavi g. Pierce s odreenim zadovoljstvom. Osjeaji su mu bili tako snani da sam ga svaki as morao smirivati. Vjerojatno nisu davno otili. Moda su otili u kolibu Smitha i Cranea po materijal za krpanje ograde. Idemo ih onda potraiti. Meutim, kad smo doli do sljedee kolibe, na svoje smo je iznenaenje takoer zatekli praznu. ak i kad smo se popeli na oblinje brdace, nismo uspjeli ugledati nijednog stoara premda su im ivotinje bile uokolo, pa ih je nekolicina trebala biti u vidokrugu. Odjedanput sam se stao zabrinjavati. to li se moglo dogoditi? G. Pierce nije htio uvaiti moju zabrinutost, premda sam primijetio tjeskobu u njegovu pogledu. Nismo vidjeli znakove da je poinjeno ikakvo zlo. Rekao bih da se naprosto radi o sluaju krajnjeg nemara. G. Charlesa svakako moramo obavijestiti, i to bez odgaanja. No tek to smo se istim putem poeli vraati u naselje, zrak je proparao nedvojben zvuk: pucnji. inilo se da dopiru sa sjeverozapada, iz pravca mora i, sudei po jaini, bili su dosta udaljeni. Njihova pravilnost ukazivala je na nita manje nego bitku i dok sam sluao, u mislima mi se pojavi uasan prizor, ljudi koji se bore za ivot protiv bande krvoednih domorodaca to se nabacuju mnotvom onih laganih kopalja otrih poput igle. G. Pierce nije progovorio ni rijei, nego se naprosto okrenuo, blijed u licu, i poeo grabiti prema buci. Tako smo urili dok mi je srce tuklo, puka bila spremna, a misli bile zaokupljene mojom nevinou u rukovanju orujem. Jo uvijek smo bili dosta daleko kad su najedanput pucnji prestali. Nadam se da nismo zakasnili, primijetio sam. Smrknuvi se, Pierce kimne glavom. Bez zvuka da nas vodi bilo je tee odrediti smjer, ali smo nastavili dalje kako smo najbolje znali, kroz umarak i uz potoi, dok se napokon nismo nali na travnatom rtu nad morem. Sve je bilo savreno mirno, i mogao se uti samo vjetar i glasanje ptica. Ve sam se pitao nismo li doli na pogreno mjesto, ili ak i za pucnje postoji neko drugo, nevinije objanjenje, kad je Pierce, popevi se do nakupine stijena nedaleko ruba, poviknuo: Ovamo. Kad sam se primaknuo, vidio sam na jednom neobino istom kamenu neto nalik na oslikan obris ljudske ruke koji je blistao crvenom bojom. Jo je bio vlaan. G. Pierce se ve verao stijenama to su se nalazile podalje i uo sam kako je ispustio nekakav jecaj. Krenuo sam za njim i odjednom je posvuda oko mene bilo krvi. Svjetlucala je na liu i vlatima trave. Nakupila se u grimiznim lokvicama u stijenama. Zaas me sveg prekrila, lijepila mi se za ruke i odjeu. Tek kad sam dosegao rub grebena, otkrio sam odakle potjee. Leali su duboko dolje na dnu ponora, oplakivani i bacakani valovima. Nikad jo nisam vidio takav prizor. Smrskani udovi. Smrskane glave. Rasuta utroba. Sve obliveno jarkim crvenilom, kao iz nekog grimiznog vrela to je izviralo iz dubine. Svaki od njih bio je uroenik. Svi zajedno zacijelo su predstavljali pola plemena koje sam

upoznao. Priznat u da je, pored zgraanja nad otkriem, moj prvi osjeaj bila neka vrsta blagog olakanja to se ipak ne radi o ljudima koje poznajem. Moda se to ini beutnim, ali na ovako dalekom mjestu ovjek osjeti silnu odanost prema sebi slinima. Osjeaj je meutim bio kratkoga vijeka, jer se uas pretvorio u krajnje gnuanje kad sam se zamislio nad onim to je poinjeno. Ne moram ni rei da je g. Pierce bio sav izvan sebe, i ne prikrivajui jecanje, te ga je bilo bolno gledati dok se pokuavao spustiti niz greben, iako to sada nije imalo gotovo nikakve svrhe budui da dolje nije bilo znakova ivota. Nadolazila je plima i vidio sam da su neke leeve valovi ve uzimali u njean zagrljaj. Nakon nekoliko pokuaja i mojih upornih molbi, napokon je priznao da je prestrmo i sjeo je pored mene, vrlo mirno neprestano mumljajui u bradu, gotovo kao da pjevui: Bit e kanjeni zbog ovoga. Tada mi je sinulo da se, za razliku od mene, upravo takvog razvoja dogaaja pribojavao od poetka, dok smo urili prema mjestu odakle se ula pucnjava. Ni na trenutak nije pomislio da su ljudi iz Kompanije moda ugroeni. Bio sam posramljen. Moda su u tom trenutku moji osjeaji bili jednako snani kao i njegovi. Kad sam ih vidio onako krvave i slomljene, ta su mi jadna stvorenja na neki udan nain, kroz saaljenje, postala blia. Smrskaj ovjeka u komadie i izgledat e svaki jednako, bez obzira na kou i vrstu govora. Ako je u mojem umu ostala i trunka sumnje u odgovornost za poinjeno, ubrzo se rasprila. Nismo bili ni na pola puta natrag prema naselju kad smo naili na njih kako se s noge na nogu vraaju kui: deset stoara, sa Suttonom na elu, i svi s pukama koje su nosili nekako razmetljivo. Neki su na sebi imali mokru odjeu, vjerojatno na brzinu opranu da se uklone krvave mrlje. Teko sam mogao vjerovati da su to isti ljudi za koje sam mislio da ih poznajem i s kojima sam se alio. Ubojice! upravo je vrisnuo g. Pierce. Kukavni ubojice! Porekli su zloin, ali takvim tonom da je to jedva i bilo poricanje. Bit e da su oni kanjenici opet imali posla, izjavio je Sutton namignuvi Higgsu. to onda, ako smijem znati, svi vi ovdje radite? ispitivao ih je g. Pierce. Sutton je samo slegnuo ramenima. Bili smo malo u lovu na ptice. Ubijali gavrane i slino. Gavrani su izraz za uroenike pa je to izazvalo prostaki smijeh u ostalih. Bit ete kanjeni za to to ste uinili, i to propisno kanjeni, upozori ih g. Pierce. Pobrinut u se za to, vjerujte mi na rije. Sutton ga opako pogleda. Imate sreu to je Mali propovjednik s vama. Nekako me neobino pogodilo kad sam zauo svoj nadimak u takvim okolnostima. Zovem se George Baines, oduratio sam mu hladno, i ne elim da me vama slini zovu ikako drugaije. Mislim da je bilo nerazborito izazivati ih. Odgovor su bili prijetei pogledi, a jedan od pitomijih savjetovao nam je da se brzo vratimo u naselje za vlastito dobro, kako je rekao. Premda je bilo teko otii s toliko gnjeva u sebi, nije ba bilo uputno ni zadravati se, to je ak i g. Pierce priznao. Bolje da bitku vodimo negdje drugdje, pourivao je. Kad smo stigli do zgrade Kompanije, nismo zatekli g. Charlesa, a njegova supruga objasnila nam je da obilazi neka kompanijina zemljita. Nismo imali sree, a i sati to su uslijedili bili su uistinu muni, dok smo naime sjedili u blagovaonici, gdje nas je u neko doba ga Charles posluila ajem, oslukivali kucanje dobnika,jo uvijek preplavljeni uasom. Obojica smo jedva progovorili koju rije. G. Charles naslutio je nae raspoloenje im je doao, poprimivi ozbiljan izraz lica. Strpljivo je sluao dok mu je g. Pierce iznosio stravinu priu. Morali bismo krenuti onamo bez odlaganja, zatraio je g. Pierce nestrpljivo kad je bio gotov. Plima nadolazi, ali moda je jo neto preostalo, da vidite.

G. Charles se namrtio. Uskoro e pasti mrak. Moemo ponijeti svjetiljke. Johne, otpone g. Charles, podigavi ruku da ga smiri. Znam da gaji snane osjeaje prema tim sirotim ljudima. Razumijem tvoju silnu uzrujanost. Glas mu oslabi i pretvori se u alostan apat: Ipak, molit u te jedno. Nastoj, ako moe, zatomiti to u mislima, samo zasad. Treba misliti na tvrtku u cjelini, a bez ljudstva je ne moemo voditi. Vjeruj mi, pobrinut u se da se ovaj dogaaj do kraja istrai. G. Pierce opet je poeo treptati. Hoete rei, pustiti ih nekanjeno? G. Charles ga zamiljeno pogleda. Nita slino nisam rekao. Traim samo da mi dopusti da se za ovo pobrinem na svoj nain. Gospodine Charles, bojim se da mi ne ostavljate mnogo izbora. G. Pierce ustao je pomalo drhtavo te je stolica za njim zastrugala i povukao me za ruku pa sam morao ustati i ja. Ovoga trenutka dajem ostavku Zemljoposjednikoj kompaniji Novoga svijeta. Ne provedete li pravdu , nai u je naprosto negdje drugdje. George i ja idemo ravno u Hobart izvijestiti o onome to smo vidjeli, pa i o vaoj nespremnosti, g. Charles, da izvrite svoju dunost. Njegova neoekivana izjava sasvim me ostavila bez daha i priznajem da su mi se osjeaji prilino uzburkali. Dijelio sam njegovu srdbu, svakako, a isto sam tako dijelio njegovu odlunost da neto valja uiniti, nemalo razoaran opreznim prijedlozima g. Charlesa. Podnijeti ostavku u Kompaniji bilo je meutim preuranjeno, ak prenagljeno. Bilo je naroito nezgodno to se zbog puke injenice da stojim uz njega inilo da sam suuesnik u ovoj odluci. Ma koliko barbarska bila djela stoara, nisam li preao polovicu svijeta da sudjelujem u ovome pothvatu ? Nekako, gotovo nehotice, kao da sam tim nadama okrenuo lea. Koliko god sam cijenio g. Piercea, poelio sam da je priekao barem toliko da raspravimo to pitanje. G. Charles bio je oito svjestan moje nedoumice i dobacio mi kratak pogled pun razumijevanja. Nadam se da emo moi ponovo razgovarati o ovome, rekao je dok smo ili prema vei, kad se obojica malo odmorite i promislite. Odmor i razmiljanje bili su daleko od namjera g. Piercea i on je prilino odmakao od naselja. Moramo otii iz ovog mjesta, George, uvjeravao me. Kad se neka skupina oda zlu, kao to su to uinili ovi ljudi, ostati s njima znai sudjelovati u njihovoj opaini, nita manje. Nastojao sam ublaiti takvo gledite. Nisu ba svi zli. G. Charles nije zao. Ta ga je primjedba samo uvrstila u njegovu uvjerenju. Ne titi li on ubojice ? To je poput bolesti. Svaki od njih je zaraen. Grozniavo je stvarao planove o tome to nam je initi, a zvuali su suludo. Moramo osnovati vlastito, potpuno odijeljeno naselje i ostati u njemu dok ne pronaemo prijevoz odavde. Ako ima jo takvih koje nije zahvatilo zlo, kao to ti pretpostavlja a u to sumnjam mogu nam se pridruiti. Odjedanput je zastao i ogledao se oko sebe. Doli smo do gole ledine, tek neto izvan vidokruga zgrade Kompanije i ostatka naselja. Ovdje je dovoljno, izjavi odjednom. Ponimo s gradnjom kolibe. Dan je bio tako straan a sada se doimao i nekako nestvarnim. Ogledavao sam se na mjestu koje je odabrao. Tlo pod nogama bilo je vlano, to je, pretpostavljam, razlog da se ne koristi. Ali kako emo? Nemamo alata. Ne znamo ak ni graditi. Imam ja no, bio je uporan g. Pierce, izvadivi ga, premda je to bila mala stvarca prikladnija za guljenje voa nego za gradnju koliba. Doite. Potrait emo neto drva i oblikovati ga. Pronali smo klade, ali veina je bila istrunula od vlage i plijesni, dok su ostale bile suvie nepravilnog oblika da bi ih se lako spajalo. K tome, nismo imali nijednog avla. Kad sam ukazao na to, g. Pierce je poeo noiem rezbariti odreen broj drvenih klinova rukujui pritom nekim oajnikim veseljem premda nisam vidio koristi od toga. Ali mrailo se i hladan je vjetar poeo puhati. Trebali srno poeti tako da naloimo vatru, izjavio sam, odjednom se naljutivi.

G. Pierce se doimao zateen. Naloit emo je sutra. Pogledao sam na hrpu granja koje smo skupili i koje je vie sliilo na lomau nego na sastavne dijelove za kolibu, i odjednom me ispuni nestrpljenje. Ovo je sve puka ludost. Izgledao je povrijeen. to onda predlaete? Odjedanput sam shvatio da sam donio odluku. Bilo mi je jedino do moje kolibe, do jela i topline. Idem natrag. Njegova me reakcija sasvim iznenadila. Pogledao me s najveim zaprepatenjem. Pretpostavljam da me je time to mi se tako esto povjeravao premda ga to nikad nisam traio smatrao nekim tko nedvojbeno dijeli njegovo miljenje. Lice mu se izobliilo od bijesa. Onda idite. Kao da ja marim hoete li otii ili ostati. Idite i pridruite se ostalima, i nemojte ni pomiljati da se vratite. Vratio sam se u svoju kolibu od kore drveta prilino utuen. Bio sam takoer vrlo gladan pa sam naloio vatru na malome ognjitu kolibe da si spravim aja i pogae za jelo. Nisam daleko odmakao u tome kad mi je g. Charles pokucao na vrata. G. Piercea jo uvijek nema? upitao je. Klimnuo sam, pomalo hladno. Htio sam vas obojicu pozvati u kuu objasnio je. Ga Charles je mislila da biste mogli biti gladni pa vam je ispekla janjetine. Nakratko je pogledao moju bijednu hranu. Naravno, moda biste radije dovrili svoj obrok ovdje... Otiao sam. Nisam bio siguran zato, ali sada znam. Uskoro sam sjedio za onim lijepim drvenim stolom, eluca punog mesa i rakije. Nije g. Charles bio taj koji je potaknuo pitanje g. Piercea, nego ja. G. Charles samo je sjedio na mjestu, ljubazno klimajui glavom i mrtei se na moje rijei. G. Pierce, uporno sam tvrdio, naprosto odbija sluati ikoga drugoga. Suvie je neprilagoen, vjeito nesposoban da surauje sa svojim kolegama. Nema osjeaj za umjerenost, odanost. Vjerujem da sam ga mrzio. Moda ti se, oe, to ini udnim budui da zna kako nije uinio nita loe, a sada, kad razmislim o svemu, bojim se da je sama ta injenica leala u korijenu moga gnjeva. Kao da sam ga mrzio zbog njegove silne ispravnosti i to me je otjerao u neispravnost. G. Charles je sve vrijeme utke sluao, smijeei se pun razumijevanja za moje rijei. Tek poto je objed zavrio, a boca rakije ve bila poluprazna, uputio mi je paljiv pogled i izrekao svoje miljenje. I sami znate, George, da e, ako g. Pierce provede svoju namjeru i oni ljudi zavre na sudu, nastradati jedino Kompanija, koja e propasti. Pripalio je lulu. Ti ljudi zasluuju kaznu, dakako, ali nijednom u kratkoj povijesti Van Diemenove zemlje nije bijelac objeen zbog ubojstva crnca, bez obzira na slovo zakona. Ishod e biti silni otpor u Engleskoj, pogotovo od strane naih neprijatelja. Nee se uzeti u obzir teak posao koji smo ovdje obavili. Novine e se razgalamiti. Dionice e gubiti na vrijednosti. A otuda je malen korak do steaja. Naravno, g. Pierceu sve to uope nije vano. Pukao je lulu. Bilo bi daleko bolje da je sve prepustio meni. Kao predsjednik, lako bih ja natjerao te ljude da poale zbog svog ina gotovo isto tako kao i da su odvedeni u Hobart i to bez mnogo vike. Hoete li? upitao sam. Ne jo, nego kad stigne Champion i kad budemo imali vika radne snage. Istinu govorei, sumnjam da me je i trebalo uvjeravati. Doao sam ipak ovamo traei suuesnitvo da u drutvu naem zaklon pred onim prezirnim pogledom koji mi je g. Pierce dobacio kad sam odlazio a to sam i dobio. I tako sam te iste veeri potpisao kratku izjavu punu lai. Posvjedoio sam da, koliko mi je poznato, nije ubijeno vie od est uroenika, i da su to uinili ljudi koji su se sami nali na udaru iznenadnog, niim izazvanog napada. G. Piercea nisam vidio ve neko vrijeme. Kako su prolazili dani, neobian osjeaj kivnosti postupno me naputao, ostavljajui za sobom samo duboku i bolnu sramotu, i vie nego dovoljnu da me obeshrabri u namjeri da obiem ono vlano mjesto nedaleko naselja.

Predomislio sam se tek kad sam jednoga dana nauo neko naklapanje meu stoarima. Da mi je samo znati to jede, rekao je jedan. Najvjerojatnije takore. Ostali su se nasmijali. I to ne previe, sudei po tome kako izgleda. Tko zna, uz malo sree, moda nam uskoro vie nee biti na smetnju. Dabogda ga se rijeili, velim ja. Otiao sam ravno u svoju kolibu i uzeo neto brana. Zatekao sam g. Piercea kako sjedi ispod nekakve hasure od granja i lia razapete izmeu dva drveta. Kosa i brada visjele su mu u prljavim upercima, a onako divljeg izgleda, bio je sasvim nalik na skitnicu. Premda sam nekoliko puta pokuao s njim razgovarati, nije htio sa mnom progovoriti ni rijei, a kamoli prihvatiti brano. Ostavio sam ga pored njega, nadajui se da e neto pojesti kada odem. Nedugo zatim jedan se ameriki kitolovac pojavio u luci, sklonivi se pred nevremenom. G. Pierce pourio je na obalu im ga je spazio, i uskoro je dogovorio prijevoz do Launcestona o vlastitom troku. Istoga dana g. Charles pozvao je kapetana broda u zgradu Kompanije, i sve me je strah da se vrlo vjerojatno, bez znanja g. Piercea, s njim na tom putu nala i moja potpisana izjava. Samo koji tjedan kasnije napokon je stigao Champion, ravno iz Engleske, i itav se svijet naglo i stubokom promijenio. Jednim je potezom udvostrueno nae ljudstvo, a dobar dio pridolica poveo je sa sobom i supruge, pa ak i djecu, koja su unijela u naselje davno iezao osjeaj domaeg ognjita. Usprkos ovim dobrodolim zbivanjima, nisam zaboravio podsjetiti g. Charlesa na njegovo obeanje da e kazniti stoare. Pobrinut u se za to im budem mogao, ne brinite, obeao je, ali trenutno se jo ne mogu time baviti. Imam sad preeg posla. Nisam se ba nadao takvom odgovoru, ali nije se moglo porei da je bio uistinu zaposlen, kao i svi u naselju. Brod je dovezao etiri stolara, kao i drvo, te se inilo kao da nove nastambe posvuda niu iz zemlje za novopristigle, samo to to nisu bili atori i kolibe od kore drveta, ve prave kue. Planirala se ak i izgradnja crkve. Pristiglo je i jo ivotinja, ukljuujui novu pasminu ovaca, i trebalo je obaviti mnogo posla da se posjedi Kompanije vrate na prvotne mee. Usred svega toga, g. Charles mi je ponudio da preuzmem posao g. Piercea kao glavni slubenik za zemljoradnju. Ne kaem da nisam imao zlih slutnji. Naravno da sam ih imao. injenica je, meutim, da to nije bila mala ast, osobito s obzirom na moju mladost. To bi, smatrao sam, takoer povealo moj utjecaj u tvrtki i stoga mo da sprijeim ponavljanje ranijih zloina. Samo dva tjedna nakon dolaska broda uslijedio je napad. Naselje je jo uvijek bilo pod budnom paskom i jo uvijek nam je posve neshvatljivo kako su domoroci stigli neopaeni do zgrade Kompanije. Jedina koja ih je uope i vidjela bila je ga Charles. Uzbuena obiljem hrane koju je dopremio Champion, radila je dokasna pravei kola kad je odjedanput spazila njih desetoricu kako ulaze kroz vrata s bakljama u rukama. Bila je toliko uasnuta da nije mogla ni pisnuti. Zaudo, nisu je ozlijedili, ve naprosto zapalili zavjese i namjetaj i tiho se iskrali. Potom je dola k sebi i upozorila supruga i ostale u kui, no ipak se plamen irio prebrzo da bi ga se moglo ugasiti i za sat vremena prekrasna zgrada bila je potpuno unitena. Idueg jutra Sutton i druga dva stoara pronaeni su nasmrt izbodeni kopljima pored svojih koliba. Odmah je pokrenuta potjera za domorocima. G. Charles je izdao najstroe upute da im se ne smije, ako je mogue, nauditi ve ih treba ive dovesti u naselje, odakle e biti otpremljeni u Launceston i predani tamonjim vlastirna. Nisu meutim nikad uhvaeni, a ishod potjere sveo se na to da je na nekoj udaljenoj padini primijeeno dvadesetak crnaca kako odmiu prema jugu. Gonili su ih, ali se vrijeme pogoralo i zameo im se trag. Iskreno govorei, nije mi uope bilo krivo. Ovo se dogodilo tek prije nekoliko tjedana. To, meutim, nije i kraj mojih novosti. Zapravo jo uvijek nisam doao do onoga to me nagnalo da ti odjedanput poelim pisati,oe.

Kraj je prosinca, proljee june polutke prelazi u ljeto i, kad nema vjetra, veeri su ugodno tople i duge. Kad sam gotov s poslom, katkad volim odetati do obale i gledati ocean. Tako sam uinio i prije etiri dana, ostavi ondje dok je svjetlo polako blijedilo, iz grimiznog u ruiasto sve do tamnoplave boje sumraka. Na povratku sam proao du cijelog naselja, koje je sada bilo zakreno graevnim materijalom i alatom. Bio sam na pola puta kada sam zauo glas. Bio je to, moram naglasiti, smijeh, nita vie. Odzvanjao je snano i smireno. Zaas sam prepoznao glas g. Charlesa. Kad sam podigao pogled, vidio sam kroz polumrak da je ovjek s kojim je razgovarao bio stoar Higgs. Da pravo kaem, bila je to sitnica. No, koliko god se trudio, neprestano sam se u mislima na nju navraao. I tako, oe, sada sam ti napisao sve, svaki djeli. Znam da upravo iz tog razloga ovo pismo nikad nee biti poslano. PEEVAY, 1828. Umjesto da pronaem meso peeno na vatri, to mi je bila silna elja, pronaao sam bitku. Nikada prije nisam vidio bitku, to ne, ali sam uo prie od Tartoyena, a osim toga neto ipak razumije i da ne zna za to. Nije to jo bila bitka, nego skoro, s mojima na jednoj strani i Roinginima na drugoj. To je bila nerazmrsiva zagonetka, jer Roingini nikad ne bi mogli biti ovdje, u svijetu, nego moraju ostati u svojem, kao to je svima poznato. Takoer, nije ih bilo dovoljno. Roingini su poznati po tome da ih ima puno, ali sada ih je bilo manje nego mojih. Svejedno, mogao sam vidjeti da su jaki i imaju vie kopalja. Tartoyen, Gonar i ostali moji imali su ili samo malo a neki ih ak nisu uope imali dok su Roingini imali po dva ili tri svaki. To je bila bolna briga, da, i muilo me kako su moji mogli biti tako piljivo glupi. Vi ste kukavice, zapjevuili su Roingini da uplae moje, i uskoro emo vas ubiti. Vi ste laljivci i varalice, odvratili su moji na isti nain, i danas ete poginuti. Taj je rat bio spor, kako sam primijetio, i nastavila su se do besvijesti tresti koplja i pjevati uvrede a da nije dolazilo do borbe, pa sam krenuo okolo kroz grmlje gdje su stajale Baka i ostale ene mojih. Baka se veselila to me ponovo vidi, premda je bila i ljuta. Baka nikad nije mogla biti samo zadovoljna. Peevay, gdje si bio? pitala je. Svugdje smo te traili. To je bilo ugodno uti. Znai bilo im je ao, nagaao sam. Pitao sam je kako je dolo do rata i rekla mi je da je poelo ujutro dan prije, kada su naili na Roingine kako naprosto eu umom svijeta naega svijeta kao da je to njihovo i uope nije nae. To je naravno znailo borbu, jer vrijedi strogi zakon da svi moraju ostati na svojem osim ako im se dopusti. Tada je skoro izbio rat, rekla je Baka, i prepriavala kako su se svi pripremili, uperili koplja i sve to, ali onda su Roingini molili da ispriaju svoju priu. Gonar je rekao da ne smiju, ali Tartoyen nikad nije suvie volio bitku pa im je dopustio. Pria Roingina bila je vrlo alosna. Duhovi su im doli na zemlju, rekli su, mnogo njih, i doveli su ivotinje duhove, malene i glupe i boje snijega. Prvo su ti duhovi bili prijateljski naklonjeni, ali onda su pokuali ukrasti ene Roingina i dolo je do borbe, ali sitne. Jednoga dana kad su Roingini traili tuljane za lov, odjednom su doli duhovi sa tapovima koji grme i ubili koga god su mogli, polovicu svih Roingina, i djecu i svakoga, i bacili su ih sve u more. Kasnije su Roingini ubili neke zauzvrat, ali sada je duhova bilo previe i stalno sve vie, i kad su ih duhovi poeli loviti, Roingini su prosudili da moraju otii sa svojeg podruja ili svi poginuti. To je bila stvarno propast, jer napustiti svoj svijet je nemogue, kao da si mrtav. Tako sam barem tada vjerovao. Gonar je svejedno htio ubiti Roingine, usprkos njihovoj prii, ali Tartoyenu ih je bilo ao i rekao je da ih nai ipak nee ubiti ako odu na svoju zemlju i nikad se vie ne vrate. Oni su se sloili, da, i pravili se da su otili, ali kad su se onda moji jutros probudili, otkrili su da su im koplja nestala, osim nekoliko, i vidjeli su Roingine kako vire kroz drvee i viu Tartoyenu da ih ipak mora pustiti da ostanu u svijetu. Tartoyen to naravno nije mogao uiniti. Sada je

ustvari bio gnjevniji od sviju, ak i vie nego Gonar, jer je bolna izdaja Roingina od njega uinila glupana. Zato su se svi pripremili na borbu. Vraajte se u svoj svijet, pjevuili su moji. Vratite se u svoj svijet ili ete svi umrijeti. Svaka je strana imala ratnika koji je htio zapoeti. Na je bio Gonar, a kod Roingina je to bio jedan niski ubojitih oiju. Svaki od njih bi se hrabro zatrao prema neprijatelju da svaki as zalamata kopljem u zraku i zapone novu pjesmu, ali onda bi se okrenuo ostatku svojih da utvrdi jesu li ga slijedili, a nikada nisu. Tako je bilo opet i ponovo i ne znam bi li ikad zapoelo, da nije bilo te nezgode. Spoetka je bilo sasvim smijeno. Njihov je ratnik izveo jo jedno zlokobno izazivanje lamatajui kopljem i sve tako, i kad ga ostali nisu slijedili, on se ponovo vratio natrake tako da moje jo uvijek ima na oku. Taj njegov hod natrake ga je upropastio, jer nije vidio korijen to je strio iz tla nego je samo pao preko njega. Neki od mojih su se smijali, sjeam se, i ja sam se smijao, ali ne i Gonar. Njega je razveselila ta mala sretna okolnost, brzo se zatrao s kopljem i bacio ga poput vjetra, ravno u ratnika Roingina, uz sitan rezak zvuk, . Dobro ga je pogodio, nagaao sam, u trbuh, to bi dokrajilo jednog valabija, i premda je vikao i pokuavao ustati, nije mogao. Ostali Roingini bili su sada naravno ljuti i nasrnuli su na Gonara kojeg su pogodila dva koplja, jedno od njih u vrat. Ovo je bilo alosno i potaklo njene osjeaje duboko u mojim grudima, da, jer bilo je tuno gledati ga tako probodenog. Sada su svi vikali i drali koplja spremna za bacanje ili su se skutrili za nekim drvetom, i odjedanput sam se uplaio da bi od toga mogao nastati neki strahovit rat, svi mrtvi, premda za takvo neto nisam prije uo. U tom se trenutku zaula buka. Zbilja, nikad prije nisam uo neto slino. Glasnije od groma, ali vrlo naglo, te se nisam tono ni snaao kad je ve bilo gotovo, a u uima mi je hualo poput vjetra meu stijenama, kao da sam primio neki bolan udarac. Na trenutak pitao sam se nije li to zvuk umiranja i nisam li sada duh, ali onda sam se uvjerio da su ostali jo ivi i jednako zaprepateni kao i ja. Tada sam ugledao neznance. Mislim da su ve bili tamo, da, i nisam to primijetio zbog bitke. Stajali su podalje meu drveem, ne mnogo njih bilo ih je manje od Roingina ali izgledali su snano. Na elu je bila ena s licem tvrdim poput kamena, a u ruci je drala neobian tap, dugaak kao koplje, ali debeo kao neka batina, uska na vrhu, sasvim lijepa i blistava. Vidio sam dim kako izlazi iz njega, premda nije gorio, to je bilo zanimljivo i nagnalo me da pomislim da se radi o nekom arobnom predmetu. Ta je ena vikala na nas. Ne dam vam da se borite jedni protiv drugih. Morate se boriti za mene. Borba je tada bila gotova, naravno, prekinuta opim iznenaenjem. Neki su se razbjeali meu drvee, drugi su samo stajali i zurili. No to je bila neka velika nerazmrsiva zagonetka. Naime, ta ena koju jo nikad dotad nikad nisam vidio govorila je jezikom mojih. Druga nerazmrsiva zagonetka bila je da je Baka plakala. Baka nikad nije plakala. Tko je to? pitao sam. Baka me pogledala i prvi put otkad pamtim nisam u njezinom pogledu vidio mrnje. Tvoja majka. Tako sam je napokon ugledao. Nije uope bila lijepa i visoka kako sam zamiljao, ne, nego sasvim niska, snanih ruku i nogu i munjevita pogleda spremna na borbu. Svejedno mi nije smetalo. Bilo je to blaenstvo i silna srea. Bilo je to slavlje i blagovijest. Ipak je dola po mene. Nisam ekao, nego potrao, pored svojih, pored Roingina, ak i pored udnih ivotinja koje nikad prije nisam vidio, a koje su izgledale kao kanunnah, samo male, i zvale su se pasje ivotinje kako sam kasnije nauio. Nije me ugledala dok se nisam primaknuo. Tada sam je zgrabio za nogu i poviknuo: Majko. Tako sam primio prvi bolni udarac. Oi koje su joj ranije bile radosne, postale su hladne kao zimsko more. Tad me je grubo odgurnula tako da su me ruke zaboljele i okrenula se od mene. Zanimljivo je kamo je otila, o da. Prila je jednom djeaku, manjem od mene, malenih

tankih nogu tako da je izgledao dobar za udaranje, i neete vjerovati, ponijela je to grozomorno govance na rukama kao da je neto divno i bajno. I tako sam prvi put ugledao Tayaleaha, svojeg nenasluenog usranog brata. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, LIPNJA 1857. Nakon puna tri tjedna zatoenitva u onom zapeaenom doku poput takora u sanduku, ak i Blackwater podsjea na raj. Blackwater je rijeka to vodi do mjesta Maldona i nosi odgovarajui naziv, jer je pravo mjesto ako trai mulj. itava istona obale te Engleske je muljevito tlo, i ne predstavlja drugo doli jedno veliko nita puno vjetra, kretavih ptica i previe neba. I mulja, naravno. Ali nakon onog Londona svaki njezin mutni pedalj bio je prava divota. No, kako mudrac ree, svaka ljetna nedjelja plaa se zimskim vjetrom, i u ovom sluaju cijena nae slobode bila je svima na oigled. Dotini su se kooperili palubom kanda je brod njihov. Sve u svemu: tri putnika. to je jo gore: sva trojica Englezi. Ne mogu rei da sam ba bio oduevljen pogodbom. Dakako, oekivao sam da e Sincerity doivjeti pokoje ponienje za svojega vijeka da je nagrizu lupari, poseru galebovi i njome vrljaju i njukaju carinici ali nikad, jo ni jedanput, nisam pomislio da e tako nisko spasti da prevozi putnike. A i ti putnici bili su udni svati. Doista jo nisam vidio takav jedan mudrijaki gnjavatorski trojac kao ovaj, svi u neslozi sa samima sobom, dok svoje velike pametne mozgove etkaju palubom. Bogme, nije ni udo to se pokazalo da su luaci koji su htjeli ii na put sa svrhom da osobno otkriju Rajski vrt. Rajski vrt! Kao da ga nisu mogli ostaviti u Bibliji, kamo i pripada. Nisu ga ak ni nastojali pronai na nekom razumnom mjestu, nego na nekom trulom otoku nakraj svijeta, koji se zove Van Diemenova zemlja ili Tasmanija, kao da se ni sam ne moe odluiti. Bilo je to neko luako mjesto, ve po tome kako zvui, krcato zatvorima, robijaima i jo gore od toga, i to ondje gdje nitko razuman ne bi ni primirisao. Morali smo tu trojicu prdonja odvesti skroz do tamo i onda natrag. itava godina puna Engleza. Kakva grozna pomisao. Kao da nije dovoljno ve to to smo ih morali voziti du obale u Maldon. Najgore je bilo za vrijeme jela kad sam ih morao trpjeti u blagovaonici dok se onako uljudno smjekaju i zahvaljuju, biste li bih ljubazni da mi dodate sol, kapetane? Najgore je bilo podnijeti upnika, veleasnog Wilsona, mravog cvrkutavog prijana zubata osmijeha koji mu nije silazio s lica, kao da se nikad nije umarao od samoga sebe. Doista, jo nisam upoznao nekoga tko se toliko pravi vaan, i dok sam ga gledao kako se glupo smijulji i vae svoju veeru, teko se bilo kloniti misli o tome kakvo bi iznenaenje priredio ribama kad bi se zabunom prehitio s palube. Bio je i strahovito krt. Mislim da uz najbolju volju ne bismo pronali sumnjiavijeg i nepovjerljivijeg tvrdicu, sve da smo cijeli London koom prosijali. Uspio sam izmamiti tek toliko novca od najma da platim carinu, a ak i tada je navalio da ide sa mnom u nabavu namirnica i slinoga po trgovinama, navirujui mi se preko ramena kao da mi nije vjerovati. Je li to stvarno dovoljno baava vode za put do Australije? Dovoljno dvopeka? Dovoljno kokoi i ovaca? Na kraju mi nije preostalo drugo, nego da pola broda nakrcam hranom i vodom i ivinama koje nam nisu trebale, ba kao da ih doista vozimo nakraj svijeta. itavo to vrijeme tovarili smo i njihov vlastiti teret, luksuzan da ti mozak stane ampanjac i najbolji francuski konjak, raznovrsno meso, pa ak i srebrni jedai pribor s kojim e ga jesti te smo znali da je uza sve jadikovanje upnik jedan od onih koji sve to taknu pretvore u zlato. Jedva bi dan protekao, a da on ne navrati u zapeaeni dok s nekom novom gnjavaom. Toliko je krijetao zbog rasporeda kod spavanja da sam siguran da je bacio oko upravo na moju kabinu. Bio sam u iskuenju da raistim stolarsku radionicu Chalsea Christiana i strpam ih tamo, ali mislim da onda nikad ne bismo iz njih izmuzli ni novia, te su na kraju

dobili asniku kabinu. Dao sam Chalseu Christianu u zadatak da na brzinu montira gornji leaj u Brewovoj gajbi koju e odsada koristiti veleasni Wilson i dr. Potter. Kabinu drugog asnika, koja je najobiniji ormar s oknom, dao sam biljaru, Renshawu. ak i tada su sva trojica cvilila i tuila se da su htjeli neto otmjenije, kao da su na putnikom parobrodu. I nisu samo oni spustili noseve, nego su se i Brew i Kinvig propisno mrgodili to su prebaeni u katel s ostatkom momadi. Nita ne brinite, rekao sam im na manskom. To je samo dok ne stignemo u Maldon. Napokon je osvanulo to ueno jutro kada smo se mogli otisnuti s londonskog doka. Bilo bi mi naravno drago da smo mogli tiho i neopazice isploviti, jer po mom miljenju nikad nije pametno svraati previe panje na sebe, ali naalost nisu tako razmiljali i nai Englezi pa se sjatila poprilina gomila ljudi da im mau, sretni to su ih se rijeili. Bilo je popova i nauljenih novinara. Bio je tu i Jonah Childs, bogatun koji je s nama potpisao ugovor o najmu i platio nam. Smijean neki ovjek, visok poput stabla, a tako sitne glavice da je nalikovao boci nasaenoj na motku, dok je kruio uokolo izigravajui veliinu, dajui svakome da mu malo protrese ruku. Tu su jo bila djeca veleasnog itav opor njih i jo njegova ena i svast, prave dvije alapae, sve se osmjehujui kao da ne mogu doekati da se stari osobenjak ve jednom pokupi. Nisam ih zbog toga nimalo krivio. Renshaw, mali od biljaka, jedva da je bolje proao budui da su mu brat i otac bili vedri poput nadgrobnih ploa, a majka suta suprotnost, uplakana i brina, turajui mu mali poklon, kao da se toboe tek sada sjetila, za one hladne noi u planinama, premda se pokazalo da je to fini par rukavica kao stvorenih za srkanje aja u drutvu Kraljice. Najbolje je od sve trojice pri opratanju proao kirurg, za kojim je dola polovica doktora iz bolnice, a svi su jedan drugome drali govore o tome kako je velik in njegova odlaska. Iznenadit e se kad ga ponovo vide za tjedan dana. Napokon je uad otputena, amci su nas izvukli iz zapeaene luke, a teglja odvukao do rijeke i dalje do ua. Ma koliko bio lijep osjeaj da se Sincerity ponovo doepala oceana, bilo je odvratno naporno voditi sa sobom te Engleze to njukaju, zanimaju se i sve ivo primjeuju. Strahovao sam da bi mogli suvie primijetiti. Druga stvar koja me lagano morila i kojom se dotad nisam bavio jer sam stalno imao veih briga bila je kako emo zaboga iskrcati stanoviti teret posebne namjene a da oni ne primijete. Prebacivanje tuceta i tuceta bavica konjaka, kao i naramaka listova duhana i nekih zanimljivih francuskih stakalaca ne moe a da ne izazove kakvu-takvu strku i galamu. Nekako se to meutim moralo izvesti, jer im novac od najma nismo namjeravali vratiti dok sve ne prodamo. A da jednostavno svu trojicu gurnemo s broda? predloi Brew, umiljat kao janje. Katkad mi je teko bilo rei da li se zapravo ali. Ispostavilo se da se i ne trebamo muiti s takvim odlukama. Pirio je junjak te smo lavirali i premda Maldon nije daleko, ugledali smo , Blackwater tek sutradan popodne. Momcima sam naloio da bace sidro u uu rijeke, dovoljno blizu grada da uzmognemo obaviti neke svoje poslove, a opet zgodno izvan vidokruga. Naim se putnicima, naravno, nimalo nije svidjelo to iznenaenje i im je veleasni zauo struganje lanca sidra, poeo je jadikovati i tuiti se. Maldon? Ali zato, zaboga? Rekao sam vam da si ne moemo priutiti daljnje odgaanje. U pitanju je brodski sat, naveo sam razlog koji mi se inio isto tako dobar kao i svaki drugi. Ne moemo na put oko svijeta s pokvarenim satom, jer ne bismo ni u kojem trenutku znali gdje se nalazimo. Onda nas nita ne bi sprijeilo da jedne mrane noi zalutamo u neki dio Afrike ili Australije, za koji nikad u ivotu nismo ni uli. To ga je smirilo. Ako postoji neto to smiruje putnike, rekao bih da je to mala govorancija o brodolomu. K tome je to bila i istina, osim pokoje sitne, zanemarive pojedinosti koju sam smetnuo s uma, kao, recimo, da nemamo namjeru jedriti nikamo dalje od Peela i da brodski sat radi kao podmazan. Potom je na red doao Potter, kirurg. Ako je to tako vano, ne bismo li se onda trebali

vratiti u London da pronaemo kakvog vrsnog urara? Uostalom, jo uvijek smo dovoljno blizu. Samo na trenutak uistinu sam se pitao ne sumnja li u nas. inilo mi se to, naravno, sasvim nemoguim, ali nikad se ne zna, a zacijelo zadnje mjesto na svijetu koje sam elio vidjeti bio je London. Jedva da sam mogao proniknuti u tog kirurga. On je u usporedbi s naim prijateljem upnikom bio sasvim drugi par vesala, to sigurno. Ako je veleasni Wilson bio kost i koa, Potter je bio isto meso, a isto tako, ako je Wilson bio sav brbljav, uzrujan i svakome na putu, Potter je bio utjelovljenje mira, poput golemoga jazavca kojem ne moe sasvim vjerovati. Maldon je fina mala luka, rekao sam Potteru. Nita ne brinite. Nee nam biti teko pronai dobroga urara u mjestu. Ionako su malo to mogli uiniti na brodu koji je bio moj. Dao sam da se spusti amac u tu rijeku Blackwater, da odemo u potragu za roakom Robom. Nije to bilo nimalo lako. Znao sam da ivi nedaleko Maldona, ali, kao to e svaka budala potvrditi, postoje dvije vrste nedalekog, i to tako razliite kao to su babe i abe. Ne moe zalutati, rekao mi je kad je zadnji put bio u Peelu. Stoji sama na obali, odmah preko puta Northey Islanda. Tada je to zvualo dovoljno jasno, ali s uputama je to obino tako dok te od njihove primjene dijele jo mjeseci i milje. Otad smo razmijenili pismo ili dva, uglavivi izvjesne dogovore, ali mi nikad nije palo na pamet da ga zatraim da poalje zemljovid. Sada kada smo se smjestili u Blackwater, a Northey Island bio ravno ispred nas ni na ta nalik, sve sami mulj poelio sam da jest. A to je s onim tamo lijevo? pokazivao je Parrick Kinvig, drugi asnik. Izgleda kao nekakva kua. Uistinu jest, poprilino. Vrijeme je bilo malko maglovito i kua je bila dosta daleko, tako da je izgledala tek kao neka mrlja bjeline nad muljem. Bit e da bi moglo biti. Ali siguran sam da jest, kapetane, nije odustajao Kinvig, sav razjaren to sam rekao samo da bi moglo biti. Kinvig je oduvijek bio gunalo, i to takvo da bi mogao rasrditi i anele. Neki su tvrdili da je tu mrzovolju naslijedio od oca koji je bio stara protuha, poznat po tome to je i konja i kola propio jednog ljeta u krmi jedna od onih pria koje se nikad ne zaboravljaju. Drugi se nisu slagali, nego su tvrdili da Kinvigov bijes proizlazi iz njegove visine u kojoj visine uope nije ni bilo jer je bio sitni prcknedl od ovjeka, jedva vii od djeteta a s patuljcima je esto znalo biti nevolje, kako je bjelodano pokazao car Napoleon Bonaparte. Iskreno govorei, slabo sam mario za to, jer u dunost drugog asnika i spada vjeni bijes, urlanje i ukanje momadi da se ne bi opustila. Najbolji znak da drugi asnik zna svoj posao je to da ga mrze vie od samoga vraga, a u tome je Parrick Kinvig bio prvak. Ali udaljavam se od mjesta na kojem sam stao, a to je bila ona kua ili to je ve bio ugledao. Do tog trenutka planirao sam prii s desne strane Northey Islanda gdje je rijeka bila ira, ali zgrada je zgrada, a bila je jedina na vidiku. U redu, lijevi bok, dakle, rekao sam nadodavi, da se ne bi previe zanio, a ako nije, znat emo koga treba okriviti. Postoje bri naini kretanja nego amcima na vesla, rekao bih, pa smo ak i s China Clucasom, brodskim divom, za veslima, bili spori poput pueva. Malo-pomalo, dok se poslijepodne gubilo u sumraku, zgrada je rasla, od obine mrlje do mrlje s bridovima, potom do neeg nalik na kutiju ibica s krovom, sve dok se napokon pred nama nije ukazala prava pravcata krma s natpisom koji se njihao na vjetru. To naravno nije ispalo ba najsretnije, ali moglo je biti i gore jer najbolje mjesto da se dozna gdje netko ivi upravo je krma. Izvukli smo amac, Kinvig se otiao raspitati, i koji trenutak kasnije ve je ljapkao natrag. Naslutio sam mu po izgledu da ne donosi dobre vijesti. Poznaju ga, itekako, i kua mu je malo nie. Ali neemo ga zatei. Odmaglio je u Colchester, tako barem kau, prije samo nekoliko dana, i tamo su ga priklali u nekoj tunjavi. Jo uvijek je tamo.

inilo se da nas nesrea svuda prati, poput staroga pseta koje se ne da otjerati. Odjedanput sam se naao bez kupca i naina da pronaem drugoga. Bio sam pri kraju s novcem i imao tri putnika koji su oekivali da ih odvezem na kraj svijeta. Stvar je u tome da ako sam se u itavoj prii uzdao u nekoga, onda je to bio roak Rob. Nisam od onih koji se nabacuju krivnjom, ali nije nam nimalo olakao stvari. Znao je ipak vrlo dobro da smo na putu, a to to smo malo kasnili nije bila naa krivnja. Trebao je samo mirovati i ekati kao svaki razuman ovjek, ali ne, morao je ii tratiti vrijeme u Colchesteru i izazvati nekog koljaa u prolazu da zarine no u njega. Moda bismo trebali otii u taj Colchester u potragu za njim, rekao je Kinvig. Nisam bio raspoloen za naganjanje pa da nas jo i primijete. ak i da ga pronaemo, vjerojatno bi se samo sruio mrtav pred nama. Mogli smo otii ravno u Maldon pa okuati sreu i malo se raspitivati u nadi da u nai te izvjesne ljude za koje je Rob rekao da su zainteresirani, ali tu sam njuio nevolju. Nismo raspolagali nijednim imenom Rob je bio suvie prepreden da ih otkrije, valjda iz straha da posao ne obavim bez njega a i carinici su znali da idemo u Maldon pa nas moda dre na oku. Ali mogli smo neto drugo. Gdje si rekao da se nalazi Robova kua? Kinvig me zaueno pogledao. Malo dalje, kad zaobiemo otok. Poimo onda. Brati Rob nije bio od onih koji skupljaju poslugu oko sebe, dok mu je ena, Engleskinja, vjerojatno bila u Colchesteru uz njegovo uzglavlje, i prema tome, kua mu je po mom miljenju sigurno bila prazna. Ne elim ispasti okrutan, ali imali smo dogovor, a on ga je prekrio i navalio nam najcrnje brige. Ta bilo bi nam kao bubregu u loju da se samo taj jadni blesan nije odluio dati priklati. Ne, ovdje se radilo o pukoj nadoknadi. Uostalom, ako ipak odlui da jo ne umre, ak bismo razmislili da mu vratimo koji novi, budemo li dobrostivi. China i ostali uprli su o vesla i obili Northey Island. Osjetio sam olakanje kad sam donio odluku i ak se inilo da nam i samo kopno kima s odobravanjem, sve radosnije to smo dalje ili, dok je pokoji zvonik udaljenog Maldona izvirivao iz mulja. Nakon nekog vremena obala je postala isprugana finim redovima drvea i odmah zatim bila je tu kua, na osami kako je i trebalo. Ni veliina nije bila loa. Gdje mu je amac? pitao se Kinvig. Za to mi nije dugo trebalo da pogodim. Vjerojatno s njim u Colchesteru. Ostavio sam Vartina Claguea da u amcu dri strau, a mi smo zagazili u mulj. Lagano sam pokucao na vrata za svaki sluaj a potom, kad nije bilo odgovora, prili smo sa strane i drmali prozore sve dok nismo pronali jedan koji se fino otvorio te smo se nali u dnevnoj sobi. udno kako ovjek pone aptati kad se nae u tuoj kui, ak i kad zna da je prazna. to ovdje ima biranih stvari, proaptao je Kinvig. Vidio sam da je itekako u pravu kad su mi se oi privikle na tamu. Bio je tu fini stol i stolice, i neke velike slike na zidovima na kojima su bili prikazani strani brodovi s etvrtastim jedrima i momci kako se uljaju uokolo s udnim eirima na glavi i koarama na motkama preko ramena, i izgledaju kao Kinezi. Na polici nad kaminom dva modela ratnih brodova, i to lijepo izraena. To nije smogao samo lovom na jegulje. Raunao sam da je Rob obavljao trgovinu na svoju ruku i da mu je dobro ilo. Negdje je sigurno moralo biti para. Dali smo se na posao, izvlaei ladice i slino, ali smo uglavnom nalazili stare papire i druge beskorisne stvari. Napokon sam u kuhinji naiao na naslagani srebrni pribor za jelo. Izgledao mi je vrijedno, a njemu jedva da e vie trebati dok hroplje tamo u Colchesteru. Ovo bi trebalo biti dovoljno, rekao sam ostalima. Napunite depove. A jedan od vas neka skine sat, kad smo ve kod toga. Bila je to lijepa stvarca, postavljena na policu nad kaminom, do brodova. Pazi ovo, rekao je Kinvig kad je zagrabio jo lica. Ove imaju po sebi nekakva slova.

I ove, sloio se Clague, podigavi vilicu u zrak. HH, proitao sam, to bi znao rijetko koji od njih. A ispod je neka mala oznaka, primijetio je Kinvig. Slii na sidro. Nije ba izgledalo vrijedno panje. Tko bi uostalom znao kako je Rob doao do svojih stvari. Nita vi ne brinite zbog toga. Samo ih odnesite do amca. Nisam naime jo uvijek bio napustio nadu da emo pronai neto pravoga novca, i dok su se drugi kobeljali van kroz prozor, zveckajui punim depovima, ja sam se popeo na gornji kat da malo zavirim to ondje ima. Gore je vladao gusti mrak, ali sam uspio nazrijeti vrata i napipati kvaku, te sam ih i otvorio. Unutra sam razabrao krevet, na koji je bila nabacana hrpa pokrivaa, kao da nije namjeten otkad se Rob otiao razonoditi u Colchester. Nije bilo ni traga nekom ormaru ili slinome, to je bilo obeshrabrujue, ali su mi za oko zapela dva lijepa svijenjaka na kaminu i zapravo sam ba razgledavao jedan od njih, da utvrdim je li od istog srebra ili samo posrebren, a tada bi jedva bio vrijedan truda kadli se odjednom dogodilo neto vrlo udno. Odande s kreveta zauo se glas, onako odrjeit, vojniki, rekavi: Koga to vraga izvodite, Phillipse? Samo pet rijei, i to je bilo sve, ali kako pet rijei moe ovjeku mnogo kazati! Kao prvo, njih pet reklo mi je da krevet ba i nije tako prazan kako je izgledalo. Kao drugo, pomou njih doznao sam za tipa po imenu Phillips, koji mi je zvuao kao neki ponizni takor od sluge i koliko sam mogao naslutiti, ili je dobio slobodnu veer ili je vrlo vrsto spavao. I na kraju, najslae od svega bilo je dragocjeno otkrie da se od samog poetka uope nisam nalazio u kui roaka Roba. Sve u svemu, smatrao sam da je najbolje odustati od svijenjaka, bio srebrn ili ne. Pourio sam kroz vrata i za sobom uo neto manje nalik na govor, a vie na vrlo rjeito urlanje. No, znam ja biti brzih nogu kad sam raspoloen. Sjurio sam se niz stepenice, preskaui po tri odjednom, i zatim kroz onaj prozor u dnevnoj sobi, glatko kao tane kroz cijev, dok nisam uzeo trati prema rijeci. Ostali jo nisu doli do amca, nego su sitno koraali da se ne skotrljaju u mulj. Stali su i osvrnuli se kad su me ugledali prilikom mojeg uzmaka, i ve je izgledalo da e poeti postavljati glupa pitanja na koja im nisam imao ni namjere ni vremena odgovarati ali uto sreom s gornjeg prozora kue neto bljesne i zauje se silan prasak koji fino sree njihovu radoznalost. Mulj i brzina bogme nikad nisu ili zajedno pa smo nekoliko puta gadno izgubili ravnoteu kao i nekoliko vilica i lica ali smo se napokon dokopali amca i odgurnuli se od obale. Nakon toga veslali smo sve u esnaest, te nije bilo vremena za razgovor. Nitko nije rekao ni rijei kad smo, zaobilazei otok, samo neto nie, proli pored bijedne straare na potpunoj osami, pred kojom je bio stari amac na vesla okrenut naopake i mree za jegulje ovjeene o stupove. No, Kinviga sam dobro oinuo pogledom, jer on je donio upute iz krme. Trebalo nam je dobrano vremena da se vratimo po Blackwateru i sve vrijeme sjedio sam za kormilom zurei u momke nabreklih depova koji su im zveckali dok su veslali, i to sam dulje gledao, to sam bio neveseliji. Do trenutka kad smo ugledali brod, ve sam bio donio odluku, barem napola, a nai putnici su mi uskoro pomogli da se dokraja odluim. Nadao sam se da su ve u krevetu i da snivaju svoje pametne engleske snove pa da emo se barem na brod moi popeti tiho i dostojanstveno, ali ne, ni pomislili ne bi da nam idu na ruku. Sva trojica su stajala i naslanjala se na ogradu da bolje vide. Veleasni je imao najotrije oko. Sat! povikao je dok smo jo bili na pedeset metara od njih. Pronali su sat, Hura! Naim nevoljama je kraj. Renshaw, mali biljar, bio je sumnjiaviji. Jeste li sigurni da je to pravi? Ako u tom trenutku neto nisam htio, onda je to da budem nekome zanimljiv, ali zanimljivi smo bili. Kad smo se uspentrali na palubu, ovi nisu s nas skidali pogleda. Ali kapetane, otkud toliki mulj po vama? udio se dr. Potter, promatrajui nas na onaj svoj nain.

Samo sam slegnuo ramenima. A pronali ste i novi jedai pribor za brodsku trpezu , primijetio je veleasni. Moram priznati da mi je drago. Nisam se ranije htio potuiti, ali ovaj to ga imamo prilino je jadan. Nesrea? Imali smo je dovoljno da njome napunimo pola oceana. Zakratko e na prijatelj s pukom dii na noge itavo podruje i kad otkriju tragove naih nogu u mulju, stutit e se niz tu rijeku Blackwater kao psi kad nanjue zeca. ak i da bacimo u more sat i svaki no i vilicu i tako ih se rijeimo, svejedno imamo trojicu svjedoka protiv sebe, od kojih je svaki bio ugledan kao da je iz kraljevske kue. to sam vie o tome razmiljao, sve mi se bezizlaznije inilo. ak ni od bijega ne bi bilo koristi, jer e ovakva glupost sigurno privui panju novina. Ne dogaa se, napokon, svaki dan da kuu poiste ravno s oceana. U vikinkom stilu. Bilo bi dovoljno da jedan od naih Engleza baci pogled na krivu stranicu krivih novina i bili bismo frigani kao sle na vatri. Igranje s krijumarenjem je jedna stvar, ali provala u kuu je neto sasvim drugo. To je znailo zatvor, ak deportaciju. To je sasvim sigurno znailo propast. No, nismo jo bili frigani. Nitko nam nije mogao suditi dok nas nema, i barem je jedna sitnica bila na naoj strani. Vjetar. Pirio je predivni morski povjetarac ravno iz smjera Maldona na otvorenu puinu. Kad bismo samo mogli nestati na dulje vrijeme, tko bi se vie sjeao tih nekoliko lica za juhu? to se toga tie, ha, nisam rnorao ni razmiljati kamo, jer to je ve bilo odlueno. Brew, zazvao sam, diemo sidro. Maldon? pitao je. Ne moemo nikako uzvodno po ovom vjetru. Tasmanija. Jedanput da i Brewu splasne onaj lukavi izraz. ETVRTO POGLAVLJE JACK HARP, 1821. 24. Kad je zavrila sezona lova na tuljane, krenuo sam kao i obino lovnim amcem u George Town i sve vrijeme pitao sam se hou li pronai amac na vesla jednako dobar , kao i onaj bez kojeg sam ostao zbog one divljakue, a bio je tako zgodna stvarca. Plima se ve fino povukla kad sam stigao, te sam izvukao brod i uputio se do onoga krtog gada, Billa Haskinsa. Haskins mi je posudio kola da dovezem koe, to mi je trebalo sada kad nema Neda, i kad sam mu ih poloio na pod, poeli smo pregovarati o novcu, to je takoer ilo glatko. Rekao je da zna za amac na vesla u dobrom stanju, koji je ba svjee premazan lakom. Za koe mi je ponudio vie nego to sam se nadao i imao sam dovoljno za amac i potrebne zalihe, pa mi je ak neto novca i preostalo. Do srebrnjaka je mogao doi tek sutradan, tako je tvrdio, kao i do ovjeka koji je prodavao amac, ali mi je dao panjolski dolar i nekoliko francuskih novia da mi potraju do tada, to mi se inilo sasvim u redu. Nakon samovanja na otoku skoro punu godinu, bio sam vie nego raspoloen za malo drutva. Do veeri sam se dobro nalio ruma u gostionici i okusio k tome onu Lili u stranjim prostorijama. Neu tvrditi da je bila neto posebno, ve podosta ocvala i loe naravi, jer odmah bi se uzrujala ako bih postao neto grublji, no bila je pristojan komad enske, a nakon toliko vremena nisam se imao namjeru tuiti. Zapravo, ba sam bio razmiljao da si priutim jo jednu rundu kad su oni prokletnici u crvenim kaputima upali, sve onako u izmama i s muketama i s rijeju bjegunac na usnama. Pruao sam otpor koliko sam mogao; jednog sam tresnuo o zid tako da mu je glava naprsla, a drugome sam raskrvario usnu, ali bilo ih je previe i na kraju su me svladali. Tada sam poeo razmiljati, i nisam se bavio nimalo lijepim mislima. Pogledao sam Lili, ali ona je izgledala sva zateena, pa sam zakljuio da nije ona u pitanju. Kad su me poeli odvlaiti, povikao sam na njihovog asnika: Tko je to bio? Koje vas je kopile poslalo po mene? Nije rekao ni rijei, naravno, ali je nekako mirnuo, to mi je jasno dalo do znanja da

su me otkucali. Tada mi je sinulo tko je to bio. Bilo je teko ponovo se nai u robijakoj odjei kad sam mislio da sam je se zauvijek rijeio. Kao bjegunac, k tome divlje naravi, postavljen sam na cestu, to je loe, pogotovo po runom vremenu. Tako je to trajalo dvije godine, a onda sam se potukao s redarom koji se previe derao, pa su me poslali u Hobart da radim na gradnji skladita, to je takoer bilo loe. Prialo se da nee postati nimalo bolje jer je doao novi guverner, Alder, koji je poznat po strogosti i koji bi svakoga od nas najradije izbievao dok zauvijek ne umuknemo. To je zvualo gadno, ne moe se porei. No, nisu me previe zaokupljale te misli. Razmiljao sam, i to esto, o svojem starom prijatelju Billu Haskingsu, o tome kakav je bio lukavac kad si je priskrbio pun amac tuljanovih koa za jedan panjolski dolar i pokoji francuski novi. PEEVAY, 1828. Majina elja u dubini grudi bila je da odemo iz svijeta da ubijemo Oca. inilo se to jako teko i k tome strano, da odemo na neko grozomorno nepoznato mjesto ije prie o kamenju i brdima nisu nae. Neki od mojih, kao to su Baka i Tartoyen, rekli su da nee ii, to je znailo propast jer smo se onda morali prepoloviti, kao drvo kad ga rascijepi munja, i svatko je morao birati da ostane ili da ide. Mongana i njegova majka su htjeli ostati, a Baka je rekla da i ja moram ostati jer sam premlad za borbu pa e ona i Tartoyen paziti na mene, ali ja sam svejedno htio poi s Majkom. Naime, vjerovao sam da mogu osvojiti njezino srce na koje sam imao i pravo. Nisam li je ekao svih onih ljeta i matao o njoj kako dolazi onako lijepa s mora? to je najgore, ako ostanem, to je kao da je poklanjam Tayaleahu, svojem nenasluenom usranom bratu. Tayaleah znai sova, ali istini za volju nije joj bio nimalo nalik jer sova je neto snano to se obruava, dok je on bio slabi, onako tankih nogu i vjeito zastraen. Bila je nerazmrsiva zagonetka kako ga je Majka mogla toliko oboavati, ali doista jest. Kad je Talayealah pokuao nainiti koplje i kad je ispalo piljivo i tupo i nije letjelo, Majka je izjavila da je to najbolje koplje. Takoer, kad se Tayaleah uspeo nekim laganim stablom u lovu na oposuma kojeg vjerojatno nije ni bilo Majka je rekla da je on najhrabriji djeak. ak i nou uz vatru ljuljala mu je onu mrkljavu glavicu i uvala ga od hladnoe i mraka. To me je izluivalo, da, jer to je ljuljanje pripadalo meni, a ne njemu. Taj mali smrad morao bi nestati, ubiti bi ga trebalo, i moja iskrena elja u dubini due bila je da ga probodem kopljem. Bio je tako slabaan da to ne bi bilo ni teko izvedivo da nema Majke. Nije se nikad odvajala od njega i upuivala mi je pogled pun mrnje ako bih se pribliio. Tayaleah je znao da gajim mrnju prema njemu i vidio sam da ga je strah od mene, ali ipak nikad nije uzvraao mrnjom, to je bila prilino nerazmrsiva zagonetka. Ma, nisam ga uo ni da bi Majci uputio neku odurnu la o meni, premda bi mu povjerovala sve to kae. Valjda u njemu naprosto nema gnjeva, ak ni prema neprijateljima. Ne, mislim da bi mi ak bio i drai da je bjesnio, jer tada bismo bili dobri neprijatelji. Napokon je dolo vrijeme da se ide. To je bilo tuno. Bilo je teko ostaviti toliko mojih, ak i one koje sam mrzio, kao to su Mongana i njegova majka. I Roingini su se prepolovili i opratanje je trajalo dugo i sporo, i ak su i pasje ivotinje koje je Majka dovela umuknule kao da su znale da se radi o tunom trenutku. Onda je Majka rekla da sada moramo poi i mi smo krenuli, neki gotovo natrake tako da jo mogu gledati neko vrijeme. Uskoro se veliki opor razdvojio i pretvorio u dva, kao kad se prsti odljepljuju. Povici su postajali glasniji a mahanje se pojaavalo to smo dalje ili. Tada smo se najedanput nali meu drveem, drugi su ostali zaklonjeni i mogao sam vidjeti samo ovaj novi opor koji je bio Majin opor. Majka je ve ranije pokuavala ubiti Oca, naravno, ali to se izjalovilo. Prije nekoliko godina, kad sam bio tek novoroene, vratila se na obalu nedaleko Oevog otoka, ali tada nije mogla pronai Oev amac koji je ranije sakrila. Vjerojatno ga je more odnijelo. To je bio dosta bolan udarac za Majku jer Oev otok je bio daleko i ne bi mogla ii sama ak ni

kanuom izdubenom u kori. Zato je nastavila hodati uz more, pravila koplja i lovila divlja i traila neki drugi amac, premda ga nikad nije pronala. Jedanput su je naganjali bijeli govnari, a kasnije se okliznula i ozlijedila nogu na kamenju tako da nije mogla loviti divlja pa je ogladnjela i razboljela se. Do tada je ve prehodala granice svijeta Roingina i dola do nekog mjesta koje smo jedva poznavali ak i u priama. Mislim da bi i umrla da nije srela drugi opor ije ime je bilo TOMMEGINER, koji su jeli puzlatke pored mora. Tommegineri su je skoro proboli kopljem jer im je bila udna, ali kad su posluali njezinu alosnu priu, uskoro su se saalili nad njom i dali su joj da jede. Priali su joj kako duhovi njima ponekad kradu ene i ubijaju svakoga bez razloga, tako da s njima vode rat, premda to ide teko. Majka se nikad nije bojala duhova jer ih je poznavala i rekla im je da to nisu oivjeli mrtvaci kao to su Tommegineri mislili, nego obini grozomorni sroljavci koji su doli preko mora. Rekla im je i kako ih se lako moe ubiti i kako je i sama jednoga ubila kamenom. Otad ih vie nisu zvali duhovi nego NUM, to je njihov izraz za bijelog ovjeka. I tako se Majka pridruila njihovom ratu. Doznala jo za pasje ivotinje koje su Tommegineri uzeli od bijelih ljudi i koji su bili pametni kod njuena ali pohlepni za hranom, jebanjima i slinim. ak je i uzela jednog Tommeginera za mua i on je bio otac tog malog govna Tayaleaha. Ubrzo se nauila pametno boriti bolje od ostalih Tommeginera i kad je njihov najpametniji ovjek poginuo, ona im je odredila kako e dalje, to je bilo neto nemogue jer ona je bila ena i k tome strankinja. Jednog dana su proboli dva bijela govnara u njihovim kolibama pa se ona domogla arobnog tapa koji je ubijao grmljavinom, a zvao se PUKA. Kad je bila na Oevom otoku, jo davno, privezana za zid kolibe, vidjela je kako Otac priprema puku za ubijanje tuljana i nastojala se toga prisjetiti dok nije nauila upotrebljavati je s prahom i ubojitim kamenjem. To je drugim Tommeginerima bilo udesno i velika srea i blagovijest jer je to znailo da ona zna okrenuti bjelaku aroliju protiv njih samih. Jednog je sasvim lijepo ubila u glavu i Tommegineri su uvijek mogli vidjeti kako se bijeli govnari boje kad je vide da nosi puku. Ona ju je paljivo uvala, s komadom drva na vrhu da sprijei kiu da ue. Onda je jednog dana dola bolest kaljanja. Mnogi Tommegineri su se razboljeli i umrli su, i Majin novi mu je bio jedan od tih. Kasnije, dok su bili tako slabi, num su jedne noi doli i ubili mnogo njih, sve zajedno, tako da su Majka i jo neki imali sree da su uspjeli pobjei. To je bio najgori bolni udarac. Nakon toga je Majka rekla Tommeginerima koji su ostali na ivotu da sada moraju otii iz svojeg svijeta jer bi bilo prealosno i presmrtonosno ostati, pa su tako i uinili. Mnogo su dana ili i lovili divlja i slino dok konano nisu pronali tragove nas i Roingina. To je Majci bilo zanimljivo jer je htjela vidjeti svoje stare drugove i takoer dobiti nove borce za svoje ratove. I tako sam se naao u njezinom oporu. Sjeam se da su to bili tuni dani. Nedostajala mi je Baka da me hrani svojim dugim koatim prstima i jo mi je vie nedostajala kad bih se umorio nakon duge hodnje, a nije bilo nikoga da me malo ponese na ramenima. Nedostajao rni je Tartoyen sa svojim pounim priama i prijaznim pogledima jer nita takvo nismo dobivao od Majke, ak ni nakon vie dana kad sam ne nadao da e postati bolja prema meni. Osjeao sam se usamljen meu tolikim neznancima dok mi se duboko u grudima nije pojavila neka njenost prema Ocu, kojeg smo se spremali ubiti. Da, govorili su za njega da je grozomoran smrad ali svejedno je Otac, moj jedini, i katkad sam zamiljao da bi mogao biti bolji od Majke. Ali onda bi mi misli krenule amo-tamo poput nekakve grane kad lamata na oluji. as mi ga je bilo ao i nadao sam se da e nam ipak pobjei, as sam razmiljao kako bih bio vjet kad bih ga ba ja ubio. O da, bila je to lijepa misao kako ga munjevito probadam kopljem kroz trbuh, cak-cak, na svaije iznenaenje i divljenje, i ak je i Majka zadovoljna te me vie ne prezire nego mi poklanja svu panju, a Tayaleah je ostavljen sam negdje gdje je hladno i nikoga nije briga za njega. Doskora smo stigli do krajnjeg ruba naega svijeta i preli u krajeve koje nikad prije

nisam vidio, to je bio udan osjeaj. Roinginima je bilo ugodno jer je to bilo njihovo stalno su pokazivali neko mjesto ili brdo kojeg su se prisjeali ali i oni su bili u strahu i na oprezu od bijelih govnara koji su njihove drugove gurnuli s one litice u more. Majka je rekla da se s njima sad ne smijemo boriti, kako god grozomorni bili, jer ih je previe. Majina zamisao bila je BIRAJ ONU BITKU U KOJOJ E POBIJEDITI, i esto ju je izgovarala. Ali dala nam je da napravimo tapove otre poput kopalja koja smo sakrili u malim udubinama na putu i uperili uvis tako da nagaze na njih i dobiju nae iznenaenje. Stalno smo se kretali oprezno tako to smo gledali daleko pred sebe. Dani su bili runi, stalno je kiilo, za to je Majka tvrdila da je odlino jer num bijelci mrze kiu i uat e u svojim kolibama a da nikad ne doznaju da smo mi proli onuda. Bila je u pravu, jer nikada nismo ugledali nijednog. Ubrzo smo doli do mora, jo uvijek svi na broju, i mogao sam razabrati otoke, jedan daleko ispred, nizak i tmuran poput nekog oblaka. Kad ga je Majka ugledala, lice joj se stvrdnulo poput kamena i po tome sam znao da je to zacijelo Oev otok. Kia je padala ali vjetar je mirovao, a to je bila srea jer je znailo da se more previe ne ljuti i takoer da bi Otac trebao biti u kolibi kao i drugi bijelci tako da e nam ga biti lake ubiti. Zato smo poeli izraivati kanue iz kore drvea, dovoljne da nas sve ponesu, ak i maliane, jer je Majka rekla da je preopasno ostaviti bilo koga. Samo su pasje ivotinje ostale i kad su kanui bili gotovi i kad smo ih porinuli u velike valove, ti su se psi uznemirili, poeli su zavijati i trati amo-tamo po obali. Nikad se ranije nisam vozio u kanuu od kore, o ne, i bio je to neugodan osjeaj. Od valova se penjao i padao kao list za jakoga vjetra, i drao sam se vrsto i neprestano razmiljao kako bih mogao pasti u more ili kako bi se kanu mogao razbiti tako da od njega nita ne ostane. Nebo je bilo tmurno, more takoer, i stoga je izgledalo duboko, kao da nema dna nego samo sve vie vode i bilo je jezivo pomisliti da smo taj kanu i mi poput kukca na nekom prostranom jezeru. Bojao sam se i golemih kitovskih stvorenja koje sam ranije viao kako se igraju, koja bi mogla iskoiti i ugristi me za stopala koja su bila uronjena. Ali nisu. Oev otok poeo se pribliavati dok napokon nismo prili dovoljno blizu da sve moemo vidjeti. amac je bio tamo i iz kolibe je izlazio dim, to je bila odlina srea jer je znailo da je on unutra. Majka nas je uputila da se zaustavimo na drugoj strani otoka, premda je bila dalja, tako da nas Otac ne uje. Dalje smo nastavili uz oprez. Kad smo se pribliili, primijetili smo da su iza kolibe dvije ene, obje sputane sjajnim pletenicama za koje je Majka rekla da se nazivaju LANCI i zbog kojih je morala pljunuti na tlo, vrlo ljutito. Tommegineri su bili presretni kada su ugledali one ene jer aputali su da su i one Tommeginerice, ali su jo davno nestale i svi su mislili da su mrtve. Majka je morala strogim izrazima lica natjerati Tommeginere da umuknu, kao i one dvije ene, jer su bili ispunjeni blagovijeu to vide jedni druge. I onda smo prili sitnim koracima, vrlo paljivo, sve dok s kopljima u ruci i Majinom pukom spremnom nismo brzo otvorili vrata i nahrupili unutra. Bilo je mrano i zadimljeno i smrdilo je na ribu i tuljanova mast, ali vatra je davala dovoljno svjetla da se moglo vidjeti. Na jednom mjestu bile su tuljanove koe, brdo njih, toliko da sam jedva vjerovao da ih tako mnogo moe biti mrtvo. Vidio sam i druge bijeleve predmete koji su bili zanimljivi, kao to su neki drveni nalik na panjeve, koji su se zvali SANDUCI, i neki neobini koji su na nogama stajali na podu koji su se zvali STOLICE. Taj num bijelac sjedio je na jednoj od tih. Bio je naravno iznenaen to nas vidi, i to vrlo, i usta su mu se objesila poput neke skrhane koljke. Samo na trenutak pogledao je prema zidu gdje je bila naslonjena PUKA, slina Majinoj samo manja, ali bila je predaleko pa je ostao mirno sjediti. Tako smo pobijedili u toj bitki a da nitko nije poginuo. Da, sve je ispalo dobro i radosno osim jedne grozote. Majka se smrknula u licu. To nije on. Bila je to tegoba koju je trebalo izdrati, da i svi smo se saalili nad sirotom Majkom koja je toliko eljela ubiti Oca. Bila je to i nerazmrsiva zagonetka jer to je bio Oev otok i

on bi isto morao biti tu. Majka je poela razgovarati s onim ovjekom njegovim vlastitim rijeima koje je nauila kad je ona bila na istom otoku, privezana za onaj zid i katkad smo ga podboli kopljem da mu pospjeimo odgovore. Bilo je zanimljivo uti bjelaki govor, da, jer nikada ga prije nisam uo i primijetio sam da se nije izricao pravilno nego je samo mrmljao, kao da vombat kalje. Sada naravno znam i sam govoriti te rijei, i to bolje nego je Majka ikad umjela, pa mi one nisu vie toliko rijei, nego vie miljenje koje se govori naglas, ali u ta davna vremena bile su nove i zanimljive. Jo neto zanimljivo bilo je da je izgovorila Oevo ime, koje nisam nikad ranije uo, i zvualo je neobino kao nijedno pravo ime ikad prije. Ime je glasilo JACK. Gdje je Jack? rekla je jo jedanput. Gdje je runi bijelac s velikom posjekotinom na njemu? I onda je prstom povukla crtu preko lica da mu pokae. Ali num je samo gledao u pod i rekao da ne zna. Rekao je da je doao na otok dva ljeta ranije bjeei od nekih drugih num i premda je koliba ondje ve bila izgraena, bila je prazna i to dugo vremena koliko mu se inilo, i nikada nisu doli drugi bijelci. Zatim smo doveli dvije Tommeginer ene koje je drao vani i one su pljuvale i udarale ga po licu za sve one mrske grozomorne stvari koje im je radio, ali su potvrdile da govori istinu i da nikada nisu vidjele nijednog drugog bijelca, samo njega. Sjeam se da je Majka bila oajna. ak ni kad su ostali izveli bijelca i ubili ga kopljem da je oraspoloe nije se nasmijeila. Idue jutro uzeli smo bijelev amac koji je bio vei od kanua tako da su mi noge bile na suhom. Dvije ene Tommeginera bile su tako sretne to su utekle da su cijelim putem pjevale i psi na grebenu bili su zadovoljni i galamili su dok smo se primicali. Svejedno, Majka je bila bijesna to nije imala priliku ubiti Oca. Kad su neki od mojih rekli da se trebamo vratiti da se naemo s Tartoyenom i Bakom i onim drugima, ona je izgledala tvrda poput kamena i rekla ne. Doli smo se ovdje boriti, nismo li? rekla je maui pukama, kojih je sada imala dvije. Majka je znala izgledati zastraujue kad se razljuti, o da, i premda su se neki momci meusobno pogledavali, nitko joj nije protuslovio, niti ak pokuao, tako da nismo otili na jug nego na istok, preko svijeta Roingina, ususret novoj bitki. SIR CHARLES MORAY, MINISTAR KOLONIJA, LONDON, GEORGEU ALDERU, GUVERNERU VAN DIEMENOVE ZEMLJE, 1828. Gospodine, piem vam zabrinut poloajem prastanovnitva u koloniji Njegova Velianstva zvanoj Van Diemenova zemlja. Koliko sam obavijeten, kao posljedica nasilja izmeu njih i bijele rase, broj crnaca je znatno smanjen, do te mjere da su sada u mnogim podrujima potpuno iezli. Reeno mi je da e, nastave li se stvari razvijati trenutnim tijekom, domorodako stanovnitvo otoka doskora biti potpuno iskorijenjeno. Prijeko je potrebno da se takav ishod izbjegne. Premda se nezakoniti napadi na naseljenike ne mogu, naravno, doputati, nita manje nuno nije zatititi dobar glas vlade Njegova Velianstva. Unitenje tog domorodakog stanovnitva, koliko god udaljeno bilo i na kakvom god stupnju divljatva, ostavilo bi neizbrisivu mrlju na reputaciji ove zemlje i svakako bi ga svjetske sile iskoristile da nanosu sramotu Njegovu Velianstvu i njegovim predstavnicima. Stoga se od vas trai da poduzmete sve to je u vaoj moi kako biste sauvali crnce, barem u broju dovoljnom za odranje njihova opstanka. GEORGE ALDER, GUVERNER VAN DIEMENOVE ZEMLJE, SIR CHARLESU MORAYU, MINISTRU KOLONIJA, LONDON 1828. Gospodine, u svojoj posljednjoj poruci kojoj je trebalo oko pet mjeseci da stigne, zbog nedostatka vjetra, to je usporilo transportni brod Aphrodite izrazili ste bojazan u pogledu sudbine uroenika ovog otoka. Budite uvjereni da je to problematika do koje drim nita manje nego Vi, budui da sam o poloaju te nesretne rase poeo voditi rauna otkako sam

stigao u ovu koloniju prije etiri godine. Uistinu sam uloio sve napore da ih zatitim i prosvijetlim, premda sa alou moram ustvrditi da se to pokazalo teko ostvarivom zadaom. Morate shvatiti da crnci nemaju sposobnost da shvate ono to bih nazvao sustavom, samim temeljem reda. Usprkos njihovom lutalakom nainu ivota i neuhvatljivosti, nadao sam se da e pokazati nekakvo zanimanje prema monom i uljuenom drutvu koje se tako naglo pojavilo meu njima prema naem poljodjelstvu i proizvodnji, naim sloenim zakonima i postupcima ali sam se, naalost, prevario. Isto su tako zadrali divljaki otpor prema vlastitom duhovnom napretku, premda u koloniji ima vie sposobnih ljudi koji bi im rado pruili pomo pri izlasku iz moralnog mraka u kojem se nalaze. Usprkos takvom obeshrabrenju, uloio sam sav napor da im osiguram opstanak. Prisjetit ete se da sam organizirao vrlo opsenu akciju da se ulove odbjegli kanjenici meu kojima su bili i glavni progonitelji uroenika (od kojih je veina, da nadodam, pobjegla u vrijeme mojih prethodnika). Ovo se pokazalo tako uinkovitim da su gotovo sve te osobe, ukljuujui i neke ozloglaene pojedince, uhvaene ili ubijene. Meutim, pri okonanju te akcije, uroenici su ve bili krenuli u osvetniki pohod, iskazujui svoj bijes na svakome bijelcu na kojeg bi naili, krivom ili nevinom, to je neke od slobodnih naseljenika novelo da na silu odgovore silom. I ovaj put sam spremno reagirao izdavi ne jedan, ve nekoliko proglasa kojima zapovijedam bijelcima da se prema svojim crnim susjedima odnose civilizirano i upozoravam da e se svako niim izazvano ubijanje najotrije kazniti. U stvarnosti, meutim, nije lako nadzirati stanovnitvo otoka veliine Irske, a brdovitog i nepristupanog poput kotske. ini se da su neki od bijelih naseljenika nastavili s napadima usprkos mojim proglasima, a crnci nikad nisu ni prestali. Kolonijalna vlada nije imala drugog izbora nego da poalje vojne odrede u potjeru za crnim napadaima premda su ih rijetko kad pronali dok su neki doseljenici organizirali samostalne potjere. Tako je, usprkos mojim naporima, kolonija potonula jo dublje u ratno stanje. Razvoju situacije nije pridonijelo vladanje manje skupine posjednika koji su se postavili kao neprijatelji Kolonijalne vlade, i u zadnje vrijeme nastoje okaljati ugled predstavnika Njegova Velianstva, poigravajui se strahom slobodnog stanovnitva, izjavljujui da ih se ne titi protiv crnakog nasilja. Odrani su prosvjedni skupovi i u Colonial Timesu objavljeni napadi, od kojih su mnogi, i to oni otrovni, upueni meni osobno. Dok u ovoj prii najmanje drim do svoje reputacije, ovo je potkopavanje autoriteta Vlade Njegova Velianstva u meni izazvalo uzbunu. Svaka zemlja ije se stanovnitvo veim dijelom sastoji od robijaa i osloboenih kanjenika ve je, po svojoj prirodi, zapaljiva gotovo kao bave baruta, a kad vlasnika elita doe u sukob s vlastitom vladom, opravdana je bojazan da e poinitelji iskoristiti priliku i podii ustanak. Pustoenje koje bi nastalo bilo bi svakako stravino i moglo bi znaiti kraj ove kolonije. Do takvog stanja, uvjeravam vas, nee doi. Bile su nune hitne mjere i hitne su mjere i poduzete. Prologa tjedna nastao sam se sa svojim najviim dunosnicima, ukljuujui i kolonijalnog tajnika i predstojnika prekrajnog suda te smo se sloili, koliko god nevoljko, da su dvije rase koje obitavaju na otoku sada potpuno nepomirljive. Smatrao sam da je jedini nain da okonam sukob meu njima dioba kolonije u dva potpuno odvojena podruja. Ova se vana odluka ve provodi. Sastavljen je potpun proglas sa svim pojedinostima kojim se obznanjuje da uroenici moraju napustiti naseljena podruja i preseliti se na zapadni i sjeveroistoni dio otoka. Smatram da je to vie nego poten dogovor. Ova dva dijela zajedno ine gotovo polovicu povrine otoka, i premda je istina da se sastoje uglavnom od divljeg, brdovitog, manje plodnog tla nego ostatak, broj uroenika toliko je opao da ne sumnjam kako e se pokazati i vie nego dostatnim za njihove potrebe. Ova podruja pretrpjela su neznatne, ako ikakve, dodire s bijelcima, i veim su dijelom uglavnom jo neistraena, to e omoguiti crncima da ondje ive sigurni i neometani. Na taj nain njihov opstanak kao rase koji je, kako sam ve naglasio, moja velika briga bit e osiguran.

Drago mi je izvijestiti da se ve u ovih nekoliko dana ovo rjeenje pokazalo uspjenim. Uzburkane strasti naseljenika ve su po svemu sudei splasnule, a autoritet uprave otoka i moj vlastiti ponovo su uvelike uspostavljeni. Ne poriem da ima jo potekoa koje treba prevladati. Nee biti lako obavijestiti uroenike o novome dogovoru, premda i ovdje inim sve to je u mojoj moi. Kopije proglasa se tiskaju u velikom broju, bez obzira na duljinu isprave, i bit e razdijeljene itavim otokom tako da se mogu pribiti za gumovce na rubovima naseljenih podruja. Postoje jedan ili dva uroenika koji su ranije bili zarobljeni, u mladim danima, i donekle su nauili itati, premda su kasnije pobjegli, te postoji nada da bi oni mogli ispravu protumaiti svojim drugovima. Poduzet e se hvatanje dodatnih, koji e biti obavijeteni o podjeli otoka, a potom puteni u umu da proire vijest. Budu li neki od crnaca uporni u nastavanju podruja odreenih za bijelce i nastave li s napadima, nee biti drugog izbora nego proglasiti izvanredno stanje i progoniti ih dok se ne pokore. Za potpunu provedbu dogovora bit e nesumnjivo potrebno neto vremena, no svejedno se nadam i vjerujem da e se pokazati itekako vanim i korisnim korakom u zatiti i ouvanju nesretnih crnaca, ba kao to ste i sami tako rjeito zatraili. PEEVAY, 1829. Vrijeme je i dalje bilo alosno, sami jaki vjetar i glasna kia, tako da nismo u potrazi za ratom sreli nijednog bijelca da ga ubijemo. Tako smo ili amo-tamo dan za danom, lovili i hodali, dok me noge nisu zaboljele i ak su se i pasje ivotinje umorile. Tako smo preli iz svijeta Roingina u svijet Tommeginera, premda je taj sad bio prazan, jer su Tommegineri bili s nama ili su bili ubijeni. Onda smo se jednog dana spustili s planina, uli glasanje papiga i kakadua, a na putu se vidio izmet vombata, po emu smo znali da smo na dobroj zemlji. Odmah zatim smo naili na nerazmrsivu zagonetku. Privreno na akaciju bilo je maleno koplje napravljeno od blistave tvari kao i Majina puka, vrlo lijepo, a s njega je visilo neto vrlo neobino. Izgledalo je kao neka osuena koa, ali tanka i lako se derala, poput lista, a kad bi zapuhao vjetar, pomaknulo bi se poput krila mrtve ptice. Na njemu su bile crne crte, poput slike to nita ne prikazuju, mnogo njih, toliko da su prekrivale cijelu tu stvar. To je samo nekakva bjelaka govnarija, rekla je Majka, kao da smo glupi zato to smo tako znatieljni. Htjeli smo tu novu stvar svi spaliti, ali Majka je rekla ne. To znai da su bijelci blizu. Ako zapalimo vatru, znat e da dolazimo. Nitko joj nije odgovorio. Nitko nikad nije odgovarao. Mi smo sada bili Majin opor, a Majka je o bijelcima znala vie od ikoga. Osim toga, ulijevala je strah. O, tono je rekla da su blizu. Nastavili smo dalje, kretali se paljivo i nastojali umiriti pasje ivotinje to je bilo teko jer su uvijek bile svojeglave i ubrzo smo naili na jo jednu istu onakvu bjelaku govnariju, istu kao i prva, ovaj put privrenu za eukaliptus. Dalje smo vidjeli posjeena stabla i na stazi otiske stopala numa bez prstiju. Nakon toga je slijedila istina, vrlo prostrana, sa zidom napravljenim od drva i neobine ivotinje zarobljene unutar njega, za koje je Majka rekla da su bjelake ivotinje koje se zovu OVCE. Nikad ih prije nisam vidio, i bile su zanimljive, debele i takoer glupe, dok su onako trkarale sve zajedno amo-tamo, na tako kratkim nogama da nisu mogle skakati niti se penjati na drvee ni rovati zemlju, i primijetio sam da ih je bijeli ovjek uinio bijelima ba poput sebe. Htjeli smo ih ubiti kopljima, to bi bilo lako kao piati na kamen, ali Majka je opet rekla ne, moramo biti oprezni. Odmah zatim, kako smo se kretali izmeu drvea, vidjeli smo bijelevu kolibu. Bila je ak zanimljivija od ivotinja: nainjena od kore drveta, kako sam primijetio, i imala je poseban otvor na krovu koji je izvlaio dim kao na uetu, kao da se radi o aroliji. Naravno, sad su mi poznati svi trikovi tih bijelaca i sasvim su obini. Taj otvor bio je DIMNJAK. Isto tako je ona bijela koa privrena na akaciju bila obini papir, a slike niega bile su PISMO koje poznajem i sam kao to svatko moe vidjeti. Ali kad ih ne poznaje, te

stvari su zanimljivost. Bijelci vole misliti da si glup zato to ne poznaje neto novo to on ima, ali zapravo je u pitanju njegova glupost. On ne eli znati da i nai mogu njegovu pamet svladati brzo kao i on jer u dubini grudi bijelac eli da nai budu glupi. Jo uvijek sam promatrao dim i pitao se kako izlazi kad se najedanput iz kolibe pojavio vrlo debeo bijeli mukarac, priao hrpi drva i obavio pianje. Toga sam ve vidio, uzbueno je aptao jedan Tommeginer, ije je ime bilo Lacklay. Taj mi je ubio sestru. Istini za volju, Majka bi dokrajila svakog tog govnara, tko god bio, ali Lacklayeva primjedba bila je korisna jer smo zbog nje bili ljui, to je vano za bitku. Tako smo se pripremili. Sjeam se da sam bio dosta ustraen jer to je bio moj prvi rat s bijelcima, jo dok sam bio nizak i premalen da nanesem neku opasnu ranu. Svejedno, htio sam biti veliki junak i pokazati Majci da sam hrabriji i bolji nego njezin sin Tayaleah s onim njegovim slabanim nogama. I tako sam se ohrabrio. Uskoro je debeli bijeli govnar uao natrag u kolibu, a mi smo poli po rubu ume. Ovaj je rat bio stvarno suvie lagan. Majka i Lacklay su oprezno nastavili dalje i beumno doli do stranje strane kolibe, a zatim su drali tinjala uz koru dok se nije zapalila. Zatim smo svi ekali. Vatra je bila brza, o da, i uskoro je postala glasna kao kad granice pucketaju i vjetar je luaki otpuhivao dim. Bijelci su naravno znali to se dogaa. Nisu istrali nego su virili kroz vrata, njih dvojica. Debeli je jedanput ispalio iz puke, ali nije nikoga pogodio pa smo samo stajali i gledali dok je Majka vikala njihovim vlastitim rijeima da ih zbuni. Izlazite van, pizde, da vas ubijemo i slino. Ove rijei su ih uplaile, o da, kao i Majina puka kojom ih je stalno ciljala, pa su ostali u kolibi dok im nije postalo prevrue i lica im pocrnjela, kada su odjedanput naprosto sumanuto potrali, pri emu nas je debeli pokuavao pogoditi pukom kao da je toljaga. Majka je tada opalila iz svoje puke, Lacklay iz druge koju mu je dala i nije bilo vano to su promaili jer smo bacili koplja i premda moje nije nita pogodilo, druga jesu i uskoro su se ti smradovi sruili i skonali pod toljagama. 1 to je bilo gotovo. Grozomorno je to da me Majka nikad nije pohvalila kao to je trebala. Ne, samo je govorila kako je Tayaleah hrabar, premda nije radio nita nego se samo skrivao u drveu i promatrao. Tu je patnju trebalo izdrati. Uglavnom je meutim taj rat dobro ispao. Bijeli govnari su bili ubijeni samo tako, nitko od nas nije bio mrtav i sad smo imali i puku onog debelog premda joj je drveni kraj bio slomljen. Da, bili smo preplavljeni sreom dok smo odlazili od spaljene kolibe. Majka nam je sada dopustila da ubijemo bjelake ivotinje, to je bilo prelagano, ba kao to smo i mislili, i uskoro smo ponovo doli do ume, kojom smo se kretali brzo, katkad uz pjesmu, katkad pucajui u neki grm da vidimo hoe li izai kakva divlja, dok nismo uhvatili dva valabija. Da, bili smo slavni junaci tog dana. Kad se smrailo, zastali smo na nekom potoku, zapalili veliku vatru da ispeemo valabije i jeli smo mesa dok se nismo najeli. Poslije smo plesali ples koji smo nazvali Bjelaki ples, koji smo sami izmislili, prvi ples Majinog plemena. Najprije smo plesali kako debeli izlazi da se popia i ne zna da smo mi u blizini. Zatim smo plesali kako oprezno idemo i Majka i Lacklay pale njihovu kolibu. Na kraju srno plesali kako se bijeli govnari naviruju onako uplaeni i zatim trkaraju amo-tamo i onda ih ubiju koplja. Bio je to odlian ples i puno smo ga puta plesali. Poslije, kad je bilo ve kasno i svi srno postali umorni, zaspali smo. Danas, svih ovih mnogobrojnih dana kasnije, kad se to vrijeme ini suvie dalekim, poput nekog sna koji se nikad nije dogodio, doista vjerujem da sam ih uo kako dolaze. Vjerojatno sam neto uo, da, jer sam bio ve budan i radoznao i prije nego je poelo. Moda je bio neki manji um, kao krckanje granice ili zavijanje pasje ivotinje. Svejedno, bilo je to dobro i uinilo me spremnijim. Vjerojatno mi je taj sitni um omoguio da poivim sve ove godine. Od zvuka koji je uslijedio sam ogluio kao da mi je glava uronjena u vodu. Taj sam zvuk naravno ve poznavao jer sam uo Majin i onoga debeljka. Zatim je samo za djeli trenutka sve utihnulo i ponadao sam se da se ipak ne radi o neemu grozomornom, nego samo

o nekoj blesavoi s naim pukama. Ali zatim su drugi pucali, mnogo njih i ulo se vritanje, a pasje ivotinje su zalajale. To je bilo grozomorno. Vatra nam je jo samo tinjala, ali sam svejedno mogao vidjeti da je Lacklay ranjen, i to teko, i drugi takoer. Bijelci su dolazili, izlazili su polako iz mraka u velikom krugu oko nas, vrlo paljivo, neki su umetali novo zrno na kraj puaka, drugi drali palice i ubojite noeve. Vjerujem da bismo svi bili mrtvi da su najprije ubili Majku. Da, ako su poinili neku kobnu greku, to je bilo to. Vjerojatno su prvo pucali u mukarce jer su mislili da su najopasniji, to je bila velika glupost. Bio sam blizu Majke i vidio sam da gleda jednu toku u tom obruu bijelaca, na kojoj je bio neto iri i tamo je bio samo jedan govnar, vrlo krupan. Na to je podigla puku i opalila i odjednom je njega nestalo i ukazala se fina rupa. Sjeam se kako je nakon toga sve ilo sporo, kao da se zapravo nije ni dogodilo i nikada i ne bi, ali nekako su mi se noge pokrenule, to je bila velika srea, i tada sam se umjesto da stojim dao u jurnjavu rukama i nogama, pored polumrtvog Lacklayu, pored jo jednog i zatim meu drvee. uo sam neke kako dolaze, ali nisam obraao panju, nego sam trao kao vjetar, bez obzira ako bih se sudario s nekim stablom ili se ogrebao o lie, samo sam jurio to sam bre mogao. Pomoglo mi je to to sam bio malen, da, jer sam se mogao provlaiti. Iao sam dalje i dalje dok napokon nisam morao stati od umora i kad sam oslukivao, mogao sam uti samo svoje disanje, tako brzo i uplaeno. Zatim sam se sakrio na istom tom mjestu i uvukao u neki bun, i samo bio miran i iv. Zvukovi u umi bili su nerazmrsive zagonetke. Katkad bi granica pucnula ili bi drvee zautalo i bilo je teko pogoditi jesu li to moji ili bijeli govnari ili samo neki valabi koji se vrzma amo-tamo. Napokon se nebo poelo razdanjivati i kad sam se ogledao svud naokolo, nisam vidio neprijatelja. Tako sam se malo-pomalo izvukao iz skrovita i nastavio dalje, uz veliki oprez. Uskoro sam vidio otiske stopala s prstima pa sam znao da su nai. To je bila velika srea. Tiho tiho sam ih slijedio, oprezan kao neki lovac, dok nisam doao do nae vatre i prenoita prethodne noi. To se stvarno ve inilo kao neko davno vrijeme. Vatra se bila ugasila, osim to se jo dizao tanki dim i osjeao vonj pepela koji tjera na kihanje. No bio je tu jo jedan vonj, grozovit. Da, moji su bili tamo, neki su jaukali, neki samo stajali i gledali. I vidio sam da smo manje od polovice jueranjeg Majinog opora, to je bilo alosno. Okolo vatre bili su mrtvi, mnogo njih, ustrijeljenih ili razbijenih glava ili ubijeni ubojitim noevima. Najgora je meutim bila vatra gdje je baena dojenad koja je u njoj i izgorjela. Neko sam vrijeme samo gledao i gonetao o tom mjestu. Ali znajte i ovu istinu koja je grozomorna. Ti osjeaji u dubini moje due nisu se, naime, ticali samo alovanja. Ne, ak i tada bilo je radosnih vijesti. Moda mislite da to nije mogue i da sam sigurno neki zlobni momak kojeg je mrsko i pogledati. Moda i jesam. Ali molim vas, shvatite me. Tako sam se naime osjeao zbog Majke. Bila je tamo, gledala i traila po pepelu vatre, neprestano zazivala, stalno jednu rije, uvijek isto, poput neke ivotinje koja je upala u vjetu zamku i ne moe se izbavili. Tayaleah, Tayaleah. Mali smrad je naime nestao, nije ga nigdje bilo. PETO POGLAVLJE KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, LIPNJA 1857. Ne moram ni rei koliku su momci digli galamu kad su doznali da se ipak ne vraaju na Man, nego idu jo dalje od Australije. Oni ije su ene bile rospije a takvih je, sreom, bio dobar dio nisu bili tako strani, ali ostali su silno pobjesnjeli, kukali i prijetili na manskom sve dok nisam bio prisiljen rei Englezima da im moraju poveati plau. ak sam se bojao da bi mogli potpuno izgubiti ivce i da u se nai kako plutam u amcu, kao neki kapetan Bligh iz Peela. No, nita ne moe ovjeka tako urazumiti kao strah od zatvora. Ve sljedeeg dana

su se utiali i uskoro su se samo jo durili, to im je bilo prirodno, svakidanje stanje. Nakon tri dana jedrenja bili smo kod otoka Wighta, a da na vidiku nije bilo kutera Dolphin naeg dobrog prijatelja kapetana Clarkea iz Obalne strae Njezina Velianstva, ni inih oceanskih krvopija koje njukaju za priborom iz Maldona. Vjetar je bio povoljan i, nastavi li tako, ubrzo emo proi Scillies i sretno izmaknuti svemu engleskom, izuzme li se ono englesko to smo imali na brodu. Bilo je neobino hodati komandnim mostom znajui da e se uskoro ljuljati pod nekim udnovatim tropskim nebom, kakvo nitko od nas jo nije vidio, niti je zapravo htio vidjeti. Moju brigu predstavljala je Ealisad. Nisam li joj obeao da u se vratiti za mjesec dana, s dovoljno novca da se moe razmaziti vie nego kraljica Viktorija? Proi e tjedni prije nego li joj budem mogao i pismo poslati i javiti da u zakasniti koju godinu. Ovo mi nee tako lako oprostiti. Nije se tu nita dalo uiniti, pa sam nastojao ne misliti na to, nego sam si nalazio posla na brodu. Bilo ga je k tome prilino, jer sam morao voditi rauna o tome da doista budemo spremni igrati se kapetana Cooka. Sreom je Sincerity bila u dobrome stanju s obzirom na to da su je u Peelu popravljali do besvijesti, tako da je imala nove lantine i jedra i dovoljno dodatnih dijelova za pokoju oluju. No, to se toga tie, imala je i dodatno korito da joj pomogne plutati. Zahvaljujui naem sitniavom upniku, imali smo pitke vode i jestvina za neko vrijeme, a i valjane isprave. Tek kad smo se nali dobrano na puini i kada sam poeo razmiljati o postavljanju kursa za ostatak plovidbe, pala mi je na pamet jedna sitna pojedinost koja nam je nedostajala. Karte. Krivio sam veleasnog. Taj benavi mokljan nas je vukao po itavom Londonu, kupujui svakovrsnu robu, pa kako se onda nije sjetio da me skrene u kartografski ured i to obavi do kraja? Bio je to puki nemar. To je bilo vrlo nezgodno. Kapetanu broda trebaju karte kao to odvjetniku treba grijeh, jer jedriti bez njih preko zemaljske kugle znai svesti se na Kristofora Kolumba, koji je za Ameriku mislio da je Indija. Ovo je uspjelo ozlovoljiti ak i prvog asnika Brewa, inae toliko smirenog da bi se taj smijeio i na vlastitom sprovodu. Morat emo se naprosto negdje usidriti, rekao je sav namrten. Portsmouth nije daleko. Pa ipak, nije to bilo nimalo lako. Portsmouth je vrvio carinicima, a znaio bi i etnju gradom za naa tri putnika, to je pak znailo novine u koje mogu zabosti nos. Pogledajmo to ima u ormaru s kartama, rekao sam. Nikad se ne zna, moda budemo sretne ruke. Nisam se nikad ozbiljno pozabavio tim mjestom, samo sam slagao svoje karte Irskoga mora, Engleskog kanala i slinoga povrh onoga to je tamo ve stajalo i sad, kad sam obratio vie panje, zatekao sam pravi nered, kao da ga posljednjih est kapetana nije pospremilo. Prvo je bio debeli sloj crtea olovkom, a svi su prikazivali istu naroguenu maku, to sam smatrao ostavtinom tekog sluaja morske dosade. Sljedee je bilo jo gore, hrpa rimovanih stihova, svi odreda o strastvenim panjolcima, po imenu Alfonso i Esmeralda, koji su si stalno zadavali bol i plesali na mjeseini. Nakon toga su slijedile stranice i stranice narkanih brojki, zajedno s dugim sitniavim dokumentima u kojima se neki davno zaboravljeni prvi asnik optuuje za nestale novie. Napokon, ispod svega toga naao sam i nekoliko karata. Jedna od njih odmah mi je privukla pogled. Bio je to ni vie ni manje nego priruni mali portret Cape Colonyja gdje smo se nadali obresti za koji mjesec, pa ak moda i prodati koju bavu stanovitog sadraja kakvom Afrikancu koji se tamo bude motao. Karta nije bila ba najnovija i prema njoj je Cape Colony jo uvijek pripadala Nizozemskoj na to je Brew primijetio da nas vraa u doba Napoleona a nije bila ba ni naroito lijepa, jer je izgledala kao da ju je vlasnik par puta upotrijebio kao podmeta za veeru, ali uza sve to, karta je karta. Manje smo sree imali sa Karibima, to je vrlo alosno budui da je to bila naa prva postaja. Morali smo ii preko Atlantika da uhvatimo vjetar juno od Rta, a i stoga to je dio

naeg dogovora s Englezima do kojeg sam tada najmanje drao, jer sam ionako mislio ii samo do Essexa bio je da svratimo na Jamajku. Jedino je na karti svijeta, koju sam takoer pronaao, taj otok bio barem naznaen, a k tome se radilo o Mercatorovoj karti, to je znailo da je Norveka bila dugaka poput moje ake dok su Karibi u cjelini pokrivali jedva veliinu dva penija. Ovako nikad neemo nai ulaz u luku Kingstona, rekao je Brew, zlovoljno se cerei. Neto mi je palo na pamet. Moda neemo ni morati. VELEASNI GEOFFREY WILSON, SRPNJA KOLOVOZA 1857. Nakon tri dana plovidbe kapetan Kewley i njegov prvi asnik, Brew, odjednom su uetali u moju kubinu a da ni pokucali nisu. Nisam stigao ni izraziti svoje nezadovoljstvo takvim nasrtajem na moju privatnost kad me je kapetan stao uvjeravati da ne bismo trebali pristati u Jamajci kako smo planirali. Mislio sam naprosto zbog toga to ste u tolikoj urbi da stignete na Tasmaniju, upnie, dok u Jamajku zapravo ne trebamo ni ii. Imamo dovoljno zaliha da nam lijepo potraju do Afrike. Premda se smatram ovjekom uvijek otvorenim za prijedloge, priznajem da je ovaj sadravao malo to privlano. Kao prvo, smatrao sam da se ugovora, kad se jednom sklopi, moraju pridravati obje strane, makar iz principa, a bilo je jasno reeno da pristajemo u Kingstonu. Dodue, jo je neto trebalo uzeti u obzir. Otkad se Sincerity otisnula na puinu i otkad su je sasvim zahvatila morska gibanja, ugodno iekivanje naeg prvog stupanja na vrsto tlo bilo je uvelike ak neprestano u mojim mislima. Izgledi da se to sada jo i odgodi te da bih na moru morao provesti neprekidno dva mjeseca i vie nisu stoga ni izdaleka bili poeljni. Smatram da bismo se trebali drati dogovorenog kursa, odluno sam rekao kapetanu. Ovo bi za vas bilo povoljnije, bio je uporan Kewley. Podrka mi je pristigla s neoekivane strane. Potterova glava pojavila se odozgo s njegovog leaja. Ali moramo stati na Jamajki, jednostavno je izjavio. Ta ne vjerujem da e nas to toliko zadrati kad se uzme u obzir koliko blizu prolazimo. Moram priznati da mi je ponaanje ekspedicijskog kirurga bilo od slabe koristi o emu u vie iznijeti kasnije no njegove su rijei u tom trenutku bile sasvim dobro dole. Kewley nas je pokuao zastraiti pomorskim detaljima tehnike naravi, ali kad sam mu zaprijetio da bih mogao preispitati naknadu za najam broda koju smo pogodili, njegovo lice, inae ozareno nekim lukavim zadovoljstvom, prilino se namrgodilo. Vidjet u to mogu uiniti, kiselo je obeao, a zatim su se on i Brew pokupili, dobacujui si neto na onom svojem iritantnom jeziku. Moram naglasiti da nisam od onih koji se preputaju samosaaljenju naprotiv, uvjerio sam se da ta osobina moe ovjeka upropastiti koliko i odavanje piu, gurajui ga sve dublje u besciljnost i oaj a ipak priznajem da se ti dani, poevi od polaska s rijeke Blackwater, ne bi mogli ubrojiti meu moje najsretnije. Vjerujem da su moje nevolje zapoele nakon suvie masne veere koja nam je posluena iste veeri kad smo digli jedra, a stanje se nije nita popravio kad sam, povukavi se te veeri na spavanje u kabinu, ustanovio da ju je ispunio krajnje nezdrav vonj, uvelike nalik onome to se iri iz smrdljive barutine, a koji je nastajao, kako mi je kasnije reeno, kad se uslijed kretanja broda uzburka kaljua na njegovu dnu. Doista, Sincerity se estoko valjala i bacala. U daljnjih sat vremena vjetar je, inilo se, puhao tek trunku slabije od pune jaine, i osjetivi kako mi je odjednom pozlilo, dokopao sam se palube i, drei se za ogradu, stoiki se tresao, onako u nonoj koulji i ogrtau. Naalost, pokazalo se da je to tek prvi od takvih sluajeva. Vrijeme se neumoljivom upornou kvarilo, umjesto da krene nabolje, a do jutra su valovi takvom silinom zapljuskivali pramac da se itav brod potresao, pa bi netko manje hrabar od mene gotovo

pomislio da e se brod prevrnuti ili se naprosto razbiti u iverje. Na moje prilino iznenaenje, izgleda da dvojici kolega masna veera nije nakodila pa su svaki put pohlepno odlazili u blagovaonicu. Usprkos svojoj munini, bio sam naravno sretan zbog njih, no zamjerao sam dr. Potteru to na sav glas opisuje obroke, premda je zacijelo bilo oito da sam jo uvijek vrlo osjetljiv. Pored munine, drugo to me zaokupljalo bilo je spavanje, odnosno odsutnost te temeljne ivotne potrebe. Ne vjerujem da na ovome svijetu, izuzme li se bojno polje, postoji neprikladnije mjesto za odmor od jedrenjaka. Svake noi, ba kad sam tonuo u toliko potreban san, zauo bi se povik na manskom i odjednom bi strop kabine zadrhtao od topota tekih izama, tako snanog da je zvualo kao da posada pokuava zgaziti nekakvu brzonogu gamad. Zatim bi poeli izvoditi nekakav zahvat na brodu, kao naprimjer nakretanje jedara da se postigne promijena smjera, to se moglo dogoditi mnogo puta tijekom jedne noi. Drvo je kripalo, uad i koloturi cvilili, asnici urlali, izme toptale, a sama posada stala bi pjevati na sav glas, oito nesposobna da povue ijedan konop, a da ne zatuli neku neopisivu mornarsku pjesmu. Trudio sam se koliko sam mogao da Manjane sklonem na vie obzira, ali zalud. Kad sam tapom udarao o strop kabine, pravili su se da ne uju. Kad sam vrlo prijateljski upitao kapetana Kewleya ne bi li njegova posada mogla svoje none manevre izvoditi neto tie, ponio se upravo neuljudno. alim to moram rei da ni ponaanje moje dvojice suputnika nije pridonijelo mojem oporavku Iako nisam od onih koji druge sude neprilinom strogou i najvee mi je zadovoljstvo u blinjima otkriti dobro, priznajem da mi je strpljenje bilo na sve veoj kunji. Premda je Renshaw imao vlastitu malu kabinu, drvena pregrada koja ga je dijelila od nas bila je tako slabe grae da su meu daskama zjapili iroki procjepi, te se mogao uti svaki njegov pokret, i esto bi me nou omelo njegovo mekoljenje, pri emu se nekako neobino trzao, kao da boluje od neega. Jo vie me uznemiravao dr. Potter, koji je drao svjetiljku upaljenu dokasna da moe unositi svoje biljeke perom koje je iritantno kripalo. Samo jo trenutak, upnie, vjeno je ponavljao kad bih, sa svom ljubaznou koju sam smogao, zatraio da prestane. Ulagao sam silne napore da na tog ovjeka gledam blagonaklono, usprkos brojnim provokacijama s njegove strane. Kada je odjeu nakon pranja vjeao o rub svojeg leaja tako da je morska voda kapala ravno na moj, ostavljajui na njemu goleme vlane mrlje, govorio sam samom sebi kako to ne proizlazi iz njegovo neobuzdane naravi nego naprosto iz naina nn koji je odgojen, bez blagodati lijepih manira. ak sam smislio i nain da mu pomognem da se popravi, zacrtavi nekoliko jednostavnih pravila u pogledu kunog reda, koja sam potom u pismenom obliku postavio odmah iznad njegova leaja da ih moe itali kad god poeli. Oekivalo bi se da e takvu uslugu prijazno pozdraviti, ali ne, umjesto toga izluivao me svojim nehotinim zanemarivanjem mojih prijedloga tako izraenim da sam mogao jedino sumnjati u njegovu iskrenost a k tome se uporno o njima izraavao kao o upnikovom zakoniku, takvim tonom da je bio na rubu uvredljivog. Netko bi na takvo ponaanje moda odgovorio bijesom, ali ja sam se radije utjecao vjeri. Bili su to dani estih molitava i esto sam se naao potaknut da od Njega traim da me vodi u pogledu mojih dvojice kolega esto u njihovoj prisutnosti moda spominjui pritom koju njihovu karakternu osobinu koja bi se uz Njegovu pomo mogla ispraviti. Molio sam se tako da Potter u svom srcu pronae vie uljudnosti i obzira prema blinjem, a Renshaw da vre spava ne ometajui nikoga svojim vrpoljenjem. ivio sam u nadi da bi ti skromni pokuaji mogli obojici pomoi da bolje razumiju sebe, tako da mi se s vremenom moda i pridrue u tim malim slubama. Na moje aljenje, meutim, inilo se da ne obraaju nikakvu panju na moja nastojanja, ba kao da me nisu ni uli. Moja skromna nastojanja nisu ipak ostala potpuno neusliana. ini se kako je to ipak bilo bilo vie od puke sluajnosti da mi je, dok sam tako molio, ivot na brodu polako postajao

sve manje tegoban. Malo-pomalo, munina mi je prolazila, dok napokon nije svanuo dan kad sam uao u blagovaonicu ukraenu izvrsnim, premda jeftinim grafikama kraljevske obitelji (teko bi bilo pronai gorljivijeg pristau monarhije od kapetana Kewleyja), gdje sam objedovao prvi put otkad smo krenuli iz Essexa. Na ljuljanje broda sam se takoer navikavao, sve dok nisam bio kadar prijei s jednog mjesta na drugo ne posiui naglo za osloncem, a ak mi ni nona radna galama na palubi nije vie bila toliko mrska, da bi napokon mome snu postala jedva veom smetnjom od poja ptica. Uskoro me vie ni izgledi da mnoge milje i mjesece provedem na putu nisu optereivali jer sam se privikao ivotu na brodu, ne gledajui u njemu vie toliko sredstvo kretanja, koliko vlastiti dom. Uslijed naeg neprestanog napredovanja prema jugozapadu tada su se ve poele pokazivati zamjetne promjene koje su podsjeale na smjenu godinjih doba, ali neobino izmijeanu, kao da su svibanj i rujan trajali istovremeno. Dok je sunce jaalo valjalo je uskoro pripaziti da ne bi bilo izgorjelih noseva dani su se neprestano skraivali. I samo vrijeme inilo se tekuinom u tom neobinom tekuem svijetu. Svakog se podneva odvijao udan obred, kad bi kapetan i njegova dva asnika smireni momak Brew i maleni prgavi Kinvig stali rame uz rame, usmjeravajui sekstante prema jugu. Napokon, kad bi svaki od njih spustio svoju napravu, kapetan Kewley bi povikao: Podne je! i zaas bi zvono zazvonilo osam puta, podesili bi se pjeani satovi i zapoeo bi novi brodski dan. Svaki put sam, bez iznimke, morao podesiti kazaljke svojega sata za koju minutu da se prilagodim ovom novom podnevu. Moj interes pobudili su mnoge zanimljive osebujnosti brodske svakodnevice. Poelio sam razumjeti neobian keltski jezik posade premda je grozno zvuao jer su tim jezikom esto razgovarali u mojoj blizini i uvijek uz tako vedar smijeh, da bih rado dao koji novi da doznam emu se tako radosno izruguju. Bili su to, kako nam primijetio, ljudi krutih a opet zagonetnih navada. Uporno su naprimjer zahtijevali da prasad na brodu ne smijemo nikad nazvati tim imenom nego se o njima moramo uvijek izraavati kao o svinjama, u skladu s nekim pomorskim protokolom, premda mi se to inilo posve aavim i ve sam se pomalo pitao ne ale li se moda sa svojim novim putnicima. No primijetio sam i da je Sincerity mjesto nemale formalnosti, na kojem je svaki ovjek imao svoje odreeno mjesto, ba kao u kakvoj sudnici. Kapetan i prvi asnik, Brew, nalazili bi se na komandnom mostu, na stranjem dijelu broda, gdje bi Kewley ponosno stajao na strani okrenutoj vjetru, odakle bi imao nesmetan pogled naprijed, prema svim tim velikim nadutirn jedrima. I to unato injenici to bi sam rijetko kad posadi izdao zapovijed taj dio posla bio je u nadlenosti g. Brewa, koji se morao zadovoljiti onom stranom u zavjetrini, odakle je teko bilo vidjeti ita osim golemih platnenih zastora kako se proteu do neba. Ako bi meutim kapetan siao, Brew bi zaas zauzeo njegovo mjesto. Malo dalje, ispred komandnog mosta, nalazila se posada i drugi asnik, Kinvig, koji je bijesno izvikivao zapovijedi. On je oito bio daleko nii po rangu od Brewa i esto se morao verati po uadi zajedno s posadom, dok se Brew jedva micao sa svojeg udobnog mjesta na palubi. Jo dalje, sprijeda, smjestila se je brodska kuhinja, neka vrsta sklepane kolibe na palubi, i bila je radno mjesto kuhara, Quaylea: mrguda koji je, kako se ini, drutvo nalazio samo meu brodskim ivotinjama. Ta ivina, moram objasniti, bila je brojna barem na poetku puta a bila je smjetena po raznim brodskim amcima, premda sam se pitao je li to ba najbolje rjeenje jer, da je Sincerity zadesila nesrea, ne bi ba bilo lako na brzinu ukloniti etiri vola iz najveeg amca Bolje sprijeiti nego lijeiti, naravno, i stoga bi me uvijek iznova zadivila panja koja se posveivala odravanju broda, na to je posada troila najvei dio svog radnog vremena. Palubu bi temeljito oribali, i to tri puta svaki dan, to mi se inilo pretjeranim istunstvom dok mi nisu objasnili da se time spreava skupljanje dasaka dakle i curenje vode u potpalublje. S istim ciljem lanovi posade esto su ekiem zabijali odsjeke istroenog

konopa izmeu dasaka i zalijevali ih vruom smolom, poput peata. Svaki pojedini konop opute redovito se provjeravao i eventualno premazivao katranom, a neprestanim podeavanjem nastajalo ih se odrati zategnutima, to je muan posao, jer su konopi izvodili zamrenu igru i zategnuti jedan nuno je znailo promijeniti potom poloaj est drugih. esto se poduzimalo podmazivanje kolotura na jarbolima, kroz koje su konopi prolazili, ili bi se pak otukla stara boja i prebojili eljezni dijelovi. inilo se zapravo da im bi bio obavljen neki zahtjevni posao, ve bi stigla zapovijed da se obavi ponovo. Kad nije bila zauzeta takvim jednolinim poslom, posada bi zapala u stanje polusnenosti, drijemajui na suncu i puei lulu, ili bi ostala visoko meu oputom izvodei neku toku dostojnu cirkuskih akrobata. Svaki as bi se uzverali, gotovo u tren oka, na vrtoglavu visinu ponad palube, tako da mi je bilo neshvatljivo kako se ondje uope uspijevaju odrati. Jednom prilikom brod je naiao na naroito snaan val od kojeg se opasno zanjihao, poput klackalice, divlje se naginjui s jedne na drugu stranu, te su krajevi krieva na jarbolu doista zaroniti u more, i premda sam ja na jedvite jade ostao na mjestu ak i na palubi, posada se nije dala smesti. Jedan od njih, ije je mjesto bilo na krajevima ronice prvenjae, as je do pojasa bio u vodi, a ve u sljedeem trenutku, kako se brod uspravljao, letio je strelovito nebu pod oblake, dok nije bio gotovo na viem poloaju od promatranice, dok se itav brod pod njim luaki naginjao. itavo to vrijeme mirno je radio na uetu koje je trebalo privrstiti. Sluaj je htio da mi tog dana, dok sam promatrao posadu i pratio njezin naporan i opasan posao, na pamet padne vrlo sretna zamisao. Rekao bih da za mnoge ljude postoji neka posebna aktivnost koja je nuna pretpostavka da osjete posvemanje ispunjenje u ivotu. Nekima je to pustolovina ili bogaenje. Drugima bi to mogao biti blagoslov obitelji i udobnost rutine. to se mene tie, nita me tako ne usreuje kao izgledi za poten trud kojim mogu unijeti neto radosti i utjehe u ivote drugih. Nisam gubio vrijeme, nego sam svoju zamisao spomenuo kapetanu Kewleyu istog popodneva. Pridobiti kapetana za bilo to uope nije bilo lako jer je, kao i njegovi zemljaci, uporno zazirao od prihvaanja tueg oduevljenja. Manjanima je dosta- bila omiljena rije koju su upotrebljavali kad su htjeli izraziti toboe beskrvni nedostatak brige za bilo to. Da je nailazila neka bijesna oluja koja bi mogla potopiti brod, oni bi vjerojatno samo rekli da je to dosta runo vrijeme. Da smo ugledali bajni tropski zalazak sunca, zasljepljiguih boja, to bi se opisalo tek kao dosta lijepo. Ma, da su etiri anela sila pred Manjana, prevrui planine kao kakve lonce za cvijee, mislim da bi ih on smatrao tek dosta nezgodnima. Imajui to na umu, moda me i nije trebao iznenaditi Kewleyev odgovor na ono to sam mu predloio. Nedjeljne propovijedi, ha? Smatram to nita manje nego svojom dunou, objasnio sam. Ovi ljudi koji se svakodnevno suoavaju s opasnou nali bi, vjerujem, nemalu utjehu u zbliavanju kroz Boju rije. Kewley se namrtio. Rekao bih da u tome nema previe zla. To barem nije znailo zabranu, a za moju namjeru to je bilo dovoljno. Dao sam se na posao s vedrom odlunou. Prije negoli sam se mogao posvetiti samoj propovijedi, bilo je dosta sitnica koje sam trebao rijeiti. Naprimjer, bila je jasna stvar da mi je u kabini potrebno nekoliko jednostavnih polica na kojima u drati knjige, papire i pribor za pisanje. Takoer sam zamolio da se uza zid blagovaonice privrsti radni stoli budui da je stol u blagovaonici bio krajnje umaen i mnogo puta zarezan. Kapetan je, premda gunajui, naposljetku pristao u tu svrhu dozvati stolara, a i potom mi je palo na pamet da bi bilo divno izraditi mali podij, moda na krmenoj palubi, kao i stalak za Bibliju, koji bi posluili kao neka vrst pomorske propovjedaonice i katedre. K tome se podrazumijevala izrada odreenog broja jednostavnih ali vrstih klupa, tako da se posada moe udobno smjestiti, u granicama skromnih mogunosti. Ovdje je meutim kapetan potpuno odbio suradnju. Neu palubu pretvoriti u ploveu kapelicu, usprotivio se tonom koji je, alim to

moram rei, bio daleko od prijaznog. Ovo je brod, a ne nekakva molitvarnca. alosno je to to nije bio jedini ija je pomo oko ovih sitnica izostala. Dr. Potter se prilino snudio kad je na zid privren moj mali pisai stol jer je pukim sluajem postavljen ba iza mjesta gdje je sjedio za vrijeme objeda. Raspoloenje mu se nije popravilo ni kad sam ga nastojao utjeiti time to sam sjeo do njega na njegov leaj i tiho se molio Gospodu da nam pomogne iznai prijaznost koja lei u nekom kutku svaijeg srca. tovie, jo mu se i pogoralo. Zapravo sam se negdje u to vrijeme poeo pitati je li takav ovjek uope podoban da sudjeluje u ekspediciji od tolike vanosti kao to je ova naa. DR. THOMAS POTTER, KOLOVOZA 1857. Keltski tip Keltski tip (konkretan sluaj: manski) graom je posve inferioran saksonskom, budui da je manji, tamniji i slabiji. elo se tipino koso sputa, odajui karakteristiku njuke koju Pearson spominje kao znak nie inteligencije. Na lubanji karakteristine duboke one duplje koje izraavaju sklonost potinjenosti. Tip lubanje: G. to se tie karaktera uope, keltski je lien marljivosti i plemenitosti duha kakvu posjeduju njegovi saksonski susjedi, pri emu je prevladavajua crta nemar. Zadovoljava se oekivanjem dogaaja umjesto da ih stvara, i proet je kobnim strpljenjem nadajui se da e mu se srea nasmijeiti. Keltu u prilog moe se rei da posjeduje priprosti smisao za kreativnost (konkretan primjer: pjesme i prie). Takoer posjeduje priprostu fiziku hrabrost koja mu je priskrbila ustaljenu ulogu: pjeaka saksonske vojske. Moralne odlike Kelta su oskudne, obiljeene lijenou i rezignacijom. Prema strancu je zatvoren i po navici tajnovit, pri emu se radije ophodi na svojem primitivnom jeziku (konkretan sluaj: manski) i kad je kadar savreno govoriti engleski. Zakljuno, Keltima pripada mjesto na najniem stupnju europske ljestvice. Na to ukazuju ne samo njihova fizika i moralna svojstva ve i turobna povijest obiljeena neredom, razdorom i propadanjem. Moe se rei da je razvoj keltskog embrija u maternici stao nakon nepunih trideset i est tjedana, ili puna tri tjedna ranije nego saksonski. Normanski tip Normanski tip (naprimjer: sveenstvo, predstavnici engleskog plemstva i monarhije) fiziki je slian saksonskom, premda se pomnijim ispitivanjem moe ustanoviti njegova krhkost te openito nedostatak izdrljivosti i otpornosti potonjega. Blijede je puti, a kosa mu esto naginje crvenoj nijansi. Tipian oblik lica je izduljen i uzak te odaje drskost. Tip lubanje: D. Karakter mu je obiljeen propadanjem. Oduvijek se oslanjao na naslijeenu prednost, stanje stvari jo iz vremena sluajno uspjenih osvajanja. Lijen je i lien svakoga radnog i praktinog duha. Jednako je sklon slabostima kojih nema u vrih tipova (konkretan primjer: morska bolest). Ne posjeduje nimalo stvaralakog dara. Moralnost normanskog tipa je oskudna, tipizirana prikrivenom sebinou. Prevladavajua znaajka je prepredenost. Nastoji se odrati na istaknutom poloaju u drutvu spletkarei zajedno s drugim pripadnicima svoje rase. Svako oitovanje moralne svrhe je lano. Norman je po prirodi iznad svega parazit koji se hrani prostom ljubaznou plemenitijih tipova. Zakljuno, Norman zauzima znatno vii poloaj na europskoj ljestvici nego Kelt. Reklo bi se da je razvoj normanskog embrija trajao trideset i sedam tjedana, ili dva tjedna manje nego saksonskog. Trajni normanski nadzor nad tim trostrukim prokletstvom: aristokracijom, sveenstvom i vladarima monarhije ne moe se pripisati sposobnosti Normana, ve silnom zaziranju njegovih saksonskih podanika od nereda bilo koje vrste.

TIMOTHY RENSHAW, KOLOVOZA 1857. I tako smo stajali na palubi na jakome suncu ekajui tu blagodat Wilsonove propovjedi. Jedina utjeha bila je da e mi barem neto zaokupljati pogled dok stari jarac bude trabunjao. Promatra na jarbolu je prije svega sat ili dva objavio vijest povikom kopno na vidiku. Bilo je spoetka teko vidjeti o emu on to grake odozgo, budui da je dan bio tako magliast, i tek kad sam jako zakiljio, mogao sam nazrijeti jedva vidljivu prugu iznad mjesta gdje je trebao biti horizont. Pomalo je pruga tamnila i postajala uoljivija dok se iznenada nije pretvorila u prilino veliko kopno, ak ni suvie udaljeno od nas, s grebenima i brdima. Moda nekome razmaenom i naviklom na vrsto tlo to ne znai previe, ali nakon svih tih tjedana niega doli vjetra, vode i morskih ptica u vidokrugu, bio je to lijep prizor. Drugima je moa privlana pomisao da nekoliko mjeseci provedu na nekom brodu, ali meni nije, i dao bih ne znam to da se nekom arolijom mogu prebaciti na Haymarket na dobru kapljicu i moda malo prisnog drutva kakve nepoudne enske. Drutvo u kojem sam se nalazio jedva da je moglo biti razliitije od toga. ini se da mi je sudbina namijenila da vjeito budem okruen ljudima koji misle kako sve znaju. Moji roditelji, kao i moj brat Jeremy, uvijek su bili spremni odrati mi prodiku o vrijednostima napornog rada i potrebi da se popravim, dok moji suradnici u ekspediciji rado igraju upravo tu istu igru. Ono u emu se izgleda, svi slau jest da sam doista lijen i lakouman, te se prema meni treba odnositi svisoka. Najgori je Wilson sa svojim vjenim prezirnim primjedbama zbog moje nevoljkosti da u ranu zoru ustajem iz kreveta. Kao da sam uostalom i htio poi na ovaj put. Malo muke e ti uliti pamet u glavu, usrdno mi je obeao otac. Majka nije nimalo zaostajala: Nadamo se da e tako stei i vie osjeaja za duhovnost. Sve to sam do sada stekao je vie osjeaja za dosadu. est tjedana jedrimo, a skoro smo jo uvijek na poetku. Odavno sam proitao tih nekoliko knjiga koje sam ponio, i zatim jo jedanput. Posudio bih i druge, ali Wilson ima samo zamorne sveske o teologiji ili geologiji, a Potter nije ponio nijednu knjigu, ve se zadovoljava beskrajnim piskaranjem svojih biljeki. ak sam pokuao ubiti vrijeme nastojei se sprijateljiti s Manjanima, ali bez mnogo uspjeha. Popuili bi sa mnom koju lulu, ali su se uvijek drali pomalo rezervirano i odjednom bi meu sobom preli na manski, kao da me ele podsjetiti da se ne trebam predugo zadravati. Kopno je svakako bilo dobro doao prizor. Pitao sam se koliko u jo dana morati ekati dok se ne budem mogao proetati Kingstonorn i osloboditi se svojih dosadnih kolega. I koji je onda ovo zapadnoindijski otok? pitao sam kapetana dok smo gledali nepoznatu obalu. Nadao sam se da bi upravo to mogla biti Jamajka. Kewley me pomalo iznenadio, ne pokazujui previe zanimanja. Jedan od njih, valjda. Mislite li da emo danas pristati? upitao je upnik. isto sumnjam. Wilson je ak izgledao zadovoljan. inilo se da mu je stalo jedino do toga da nita ne stane na put njegovom propovijedanju. itav je dan bio zauzet smiljanjem novih naina da nas gnjavi svojim kvocanjem i zanovijetanjem. Glavni zahtjev bio mu je da se na krmenoj palubi izradi privremeno postolje tako da moe izigravati velikog sveenika. Kao da nas nije ve dovoljno ivcirao. Naprosto me brine to, govorio je Kewleyju pritiui vrsto dlanom o dlan kao da nastoji istisnuti nekakav sok, da me ljudi nee moi jasno uti. Kapetan se, istini za volju, nije lako predavao. Mene uju sasvim dobro. Ne bi ba bilo dolino da se Boja rije izvikuje poput kakve brodske zapovijedi, odgovorio je Wilson, epirei se zbog ale kojom ga je poklopio. Zacijelo se moe konstruirati neko privremeno rjeenje, moda od kojeg sanduka nae robe? Potom se iroko osmjehnuo, po emu sam iz iskustva znao da se sprema zadati udarac. I, nisam se prevario. To jest, ukoliko ne smatrate da vaim ljudima ne bi koristilo malo kranske poduke.

To je bilo to, upnikov smrtni udarac. Kewley se teko mogao dalje protiviti, a da ne ostavi dojam nekog antikrista. Namrtio se gledajui more, znajui da je poraen, a potom je pomirljivo zagunao. Wilson se ozario. Trebam samo etvoricu vaih ljudi. Zaas e biti gotovi. Potter se smjestio na smotano ue odmah ispod krmene palube, unosei svoje biljeke, te sam pretpostavio da ondje namjerava i ostati. To mjesto jedva da se vidjelo s privremenog podija, pa Wilson nee moi razabrati da li slua, a niti ga optuiti da se skrivao i izigravao poganu duu. Iskreno me iznenadilo i da ini taj ustupak, toliko se zaotrio odnos izmeu njih dvojice. Bilo je dana kada sam se nadao da u vidjeti pravu borbu akama, pogotovo onoga jutra u blagovaonici kad je Wilson sjeo do doktora i poeo se moliti za sve ljude da nadvladaju svoje sitne razlike i posluaju razborite rijei svoje brae. Potterovo lice se smrknulo od bijesa. Ali, vratilo mu se milo za drago jer je upnika izluivao podbadanjem, pogotovo na poetku dok je Wilson patio od morske bolesti. To je bio onaj pravi Potter. Dok je Wilson svojim navaljivanjem i blebetanjem bio dosadan kao u, Potter je bio bava baruta. O ne, bojim se da ovaj nee valjati. A kako bi bilo da upotrijebimo sanduk sa pjenucem? rekao je Wilson s dozom alosti, otprilike kao da je on taj koji e se znojiti teglei kitre uza stepenice. Sanduk pjenuca propisno je dopremljen i poloen pored ostalih na krmenu palubu, no on jo uvijek nije bio zadovoljan, ve ga je promatrao iz razliitih kuteva, a potom ga dao premjestiti s jedne na drugu stranu, na to je opet odmahnuo glavom. A moda jedan od onih s priborom za jelo? Napokon se ak ni on vie nije mogao domisliti razlozima za nezadovoljstvo i svoj podij proglasio je spremnim. Manjani su, ini se, bih podijeljeni u miljenju o njegovoj propovijedi. Neki, poput samoga kapetana, nisu izgledali nimalo zadovoljni to im se ovako iznenada uplee u njihove nedjelje koje su ranije bila posveene dokolici i puenju lule. Drugi su se meutim doimali zadovoljno i okupili se pod krmenom palubom, blistavih oiju zbog uitka koji im predstoji. Nikada prije nisam vidio Wilsona na djelu i, na moje prilino iznenaenje, pokazao se dobrim izvoaem u svakom dijelu svoje toke. Prvo je podigao ruke u zrak da ih sve utia. Zatim, kad se mogao uti jo samo vjetar, ptice i blagi lepet jedara, odjednom se predomislio, odmahnuo glavom i siao s podija. Na trenutak je zastao kraj ograde, podboivi bradu rukama i mrgodno se zagledavi u ocean, tako da svi primijetimo njegovu zamiljenost, a tada, ba kad su se neki medu pastvom stali mekoljiti, pljesnuo je rukama kao da je pronaao odgovor na pitanje koje ga je ve muilo, te se u skoku vratio na mjesto. Kao to vam je svima poznato, zapoeo je, nema vee zagonetke od mora. Tada se naslonio na uspravljen sanduk s limenkama juhe, koji mu je sluio umjesto stalka, da nas bolje promotri. More! More! Ta silna vodena pusto koja... Nema to, nije imao sree. Ba kad je uhvatio pravu nit, s konog nastavka zauo se povik. Jedro. Jedro na sjeverozapadu, odzvanjalo je jasno na povjetarcu. Kapetan je izgledao zadovoljno zbog ove prilike da ga malo omalovai te se uspeo ravno na upnikov podij, gotovo ga odgurnuvi u stranu. Teare, donesi mi durbin. Wilson se pak morao smijeiti i drati se kao da za to uope ne mari. Taj je brod zacijelo iskrsnuo iza predbreja otoka, jer je bio ve dovoljno blizu da se lako mogao vidjeti s palube. Bila je to golema kuna s dva trokutasta jedra, oba sive boje. to se tie pravca, drali su se gotovo istog kursa kao i mi. Kad je dobio durbin, kapetan se povukao iza krmene palube da dobro izvidi. Ovaj put Wilson preskoi pantomimu i naprosto se nasloni na stalak za Bibliju. Kao to vam je svima poznato, nema vee zagonetke od mora. More! More! Ta silna vodena pusto koja kao da posjeduje... Nije mu bio sretan dan. Kapetan se naglo vratio na podij, sav zajapuren, i bez ikakva pardona dreknuo neku zapovijed na manskom. O emu god da se radilo, nije moglo biti bolje proraunato da upropasti obred. Zaas se Wilsonova pastva rasprila, neki su se verali uz

oputu, drugi okupljali u podnomu glavnog jarbola odrjeujui krajeve uadi. Nisam se mogao oteti dojmu da je sve bilo namjerno izvedeno, a ta je sumnja oito kopkala i Wilsona. Kapetane, je li to stvarno potrebno?" Moda jest, a moda i nije, ali s takvim brodom neu riskirati. Nakon te tajanstvene izjave, kapetan proslijedi upniku durbin. Izgleda mi kao sasvim obian brod. Bio bi jo obiniji, rekao je Kewley, neizmjerno strpljivo, kad bi nosio pokoju zastavu na jarbolima, a na pramcu imao napisano ime i luku. Zaklonivi oi, mogao sam samo razabrati da su jarboli goli, a pramac crn i bezimen. Wilson je i dalje bio ravnoduan. Zacijelo postoji neko bezazleno objanjenje. Kewley je slegnuo ramenima. Nadajmo se. Posada je do tada ve poela zatezati krieve jarbola, a China Clucas je okretao ruke kormila zakreui blago brod dok nije stao odmicati od onog drugog. Sve su oi bile uperene prema krmi. Na trenutak se sve inilo normalno, ali tada su dva siva jedra stala polako mijenjati oblik, dok se brod opet nije poravnao s nama i jedrio usporedo: taj uski komad teke drvene grae nad kojom se visoko protezalo prostranstvo sivog jedrilja. Koju sekundu ili dvije svi smo zanijemili. Potom je Brew dreknuo na posadu i svi su se uzvrpoljili, odmatajui dodatna jedra. Izgleda mi dosta jadno, izjavi Potter gotovo prkosno. Siguran sam da nas ne moe stii. Bila je to ugodna pomisao, ali, kako se ispostavilo, i daleko od istine: dok sam ga promatrao, ubrzo mi je postalo jasno da nas sustiu, premda polako, na onom slabom vjetru. udan je to bio osjeaj stajati onako uz ogradu, okruen mirisima smole, drva i vlage, tada ve uobiajenim, znajui da je tek koju milju udaljen brod pun nepoznatih ljudi koji su nas htjeli opljakati, ili nas moda ak i sve pobiti. Nije to bila onakva katastrofa kakvu sam zamiljao. Imao sam none more o uraganima i brodolomu, ali nikad nisam ni pomislio da e nas progoniti nekakvi gusari pljakai. Osjetio sam da mi se bilo ubrzava, a opet sam bio nekako ravnoduan. Pitao sam se pomalo preneraen, jesam li naprosto omamljen ili mi moda nije ni stalo kakva e me sudbina zadesiti. I Potter je izgledao dotueno, presumitivi se preko ograde, a jedino Wilson nije klonuo duhom. Ne bojte se, govorio je svakome tko je htio sluati. Uloit u sve napore da posredujem kod njih. Molit u ih da se prema nama odnose milosrdno. Rei u im kako je naa misija kranska. Bog e nam pomoi. Iskreno reeno, bio sam sasvim siguran da njegovo posredovanje nee nimalo popraviti nae izglede. Kapetan Kewley poduzimao je mjere mnogo praktinije naravi. Naloio je posadi da naini ivi lanac kojim bi kante putovale najprije u more po vodu, zatim palubom i uvis meu oputu, tako da se morska voda moe polijevati po jedrima. Na taj nain platno bolje hvata vjetar, objasnio je Brew. Pri blagom povjetarcu kao to je ovaj to moe mnogo znaiti. Koliko bi prednosti to donijelo nismo na alost nikad otkrili, jer smo samo koji trenutak kasnije primijetili da nai progonitelji ine potpuno isto. Njihovo napredovanje prema nama nije se vidljivo smanjilo. Posudivi kapetanov durbin, mogao sam im bolje razgledati brod, palube naikane mranim likovima koji, na moje iznenaenje, nisu pokazivali znakove nestrpljenja ili bijesa, ve su naprosto tako stajali, jezivo mirni. Meu njima je neprestano neto bljeskalo, budui da su suneve zrake padale na desetke sjajnih metalnih povrina. Paloi? to mislite, jesu li to osloboeni robovi? upitao sam. Nipoto, ivnuo je odjedanput Potter. Robovi ne bi mogli posjedovati takvu snalaljivost. Kapetan Kewley turobno slegne ramenima. Ne vidim da je jako vano to su po struci.

Moda bismo trebali spustiti nekoliko amaca u more i izvui se, predloi prvi asnik Brew. Kewley odmahe glavom. Dok bi se mi pokupili, ovi bi nas ve dostigli. Osim toga, ini se da se vjetar opet pojaava. To je doista bilo tono. Jo dok je govorio, naiao je jo jedan zapuh, od kojeg su jedra ivahnije zavijorila. Kewley se namrtio. Moemo li upotrijebiti onaj top? Nemamo streljiva, mrano odvrati Brow. Kako onda stojimo s orujem? Ima koja stara muketa u skladinom ormaru, no nisam siguran hoe li opaliti. udilo me jedino to da se nitko nije ranije toga dosjetio .Valjda smo bili suvie zaokupljeni bijegom da bismo stigli misliti o iemu drugom. A puke? pitao sam. Odjednom smo svi pojurili. Zaudo, sve do tog trenutka, kad se napokon pokazalo da se neto moe uiniti, nisam osjetio nita slino panici. Naglo sam osjetio kako me obuzima neka neobina nespretnost, te sam poput pijanca teturao niz stubite. Sanduk je bio teak poput lijesa, ali smo ga napokon Potter, dva Manjana i ja uspjeli dovui na palubu. Kinvig, maleni drugi asnik, kukom je razderao poklopac i ugledali smo est sjajnih puaka i revolver. Potter se mrtio promatrajui naboj koji je drao meu blago uzdrhtalim prstima. Znam da je kod ovih bio neki trik. Da vidim... Zubima je oderao masni papir, i van iscuri crni prah. Kako je dalje trgao papir, ukazao se sivi vrak taneta. Ali ovo je pogreno. Tane je okrenuto prema punjenju. Moda je pogreno izraeno, nagaao sam. I ja sam uhvatio naboj, petljajui po papiru, ali s istim uinkom. Kad bi stavio u cijev tako da barut ide prvi, kako i treba biti pri ispaljivanju, metak bi izaao naopako okrenut, od ega ne bi bilo neke koristi. Nema nieg goreg od razrjeavanja lukavih zagonetki kad nema za to vremena, a pred oima ti pleu prizori tvoje skoranje smrti, pa dolazi u iskuenje da se naprosto prepusti oaju i misli kako nema pomoi. Osvrnuvi se, sada sam sasvim jasno vidio ljude na palubi alupe, gdje su stajali promatrajui nas, tako mirni. Veina ih je imala paloe u rukama, ali neki su drali neto nalik na aklje. Od svih ljudi upravo je Wilson imao rjeenje. Nije li se spominjalo nekakvo isipavanje baruta i zatim okretanje metka. To je to. Potter je usuo barut u cijev puke, zatim umetnuo tane koje je jo uvijek bilo umotano u papir naboja. Glatko je ulo. Posluivi se vretenastim klipom da ga nabije do kraja, podigao je puku i naciljao iz nekog razloga prema krmenom jarbolu. Odmah se prolomio snaan prasak stvarajui uzbunu i meu svinjama i ovcama. to se krmenog jarbola tie, u njemu je sada zjapila golema rupa, kao da ga je probila neka mona aka. Kapetan Kewley ga otro pogleda. Mislio sam da emo gaati njihov brod. Barem sada znamo da radi, i to odlino. Pogledavi prema krmi, Potter je sada bio razoaran. Polijegali su. Kakve kukavice. Doista, nai progonitelji nestali su nam s vidika, premda je brod i dalje jednako napredovao. Trenutak kasnije odjeknuo je pucanj i zrakom iznad naih glava fijukne tane, nato smo se bacili na palubu. A propovjedaonica veleasnog? povikne Brew. Podij je doista bio najpovoljnije mjesto za nae potrebe i svi smo pourili da se zaklonimo iza njega. Svejedno, nismo jo tono znali to da radimo. Moda da im naprosto pucamo u brod", natukne Potter. ini se da je tane prouzroilo prilinu tetu. Time bismo ih samo jo vie razbjesnili, usprotivio se Wilson koji se, izgleda, poveselio prilici da ih poui milosti. Kapetan Kewley se na trenutak zamislio. No, mislim da bismo im mogli ciljati u

kormilo. To bi imalo uinka. Bilo je lijepo vidljivo, premda kormilara nije bilo na vidiku nego je, pretpostavljaju, upravljao odozdo, i tako smo se dali na posao. Wilson je odbio sudjelovati, prosvjedujui da to nijo posao za Bojeg slugu, ali ja sam uzeo puku, kao i Potter, kapetan i jo tri Manjana, dok je onaj mali drugi asnik Kinvig uzeo revolver. Nikada prije nisam pucao iz puke i ne mogu rei da mi je to predstavljalo neki uitak. Prvo je trebalo zagristi u naboj od ega su ti usta ostala puna masti, i usuti barut. Potom je trebalo prtljati a nabijaem i smjestiti ga u otvor na kraju duge cijevi, tako da moe namjestiti naboj i zrno koje se pokazalo iznenaujue velikim i tekim. Zatim je tu bila muka s ciljanjem pri ljuljanju broda, a sve vrijeme trebalo je paziti da sluajno ne ustrijelimo vlastitog kormilara, ljudinu Clucasa koji je leao hvatajui najdonje ruke kormila. Napokon, uslijedilo je ispaljivanje koje bi ti svojski trznulo rame, izazvalo zvonjavu u uhu i ispunilo zrak dimom. Unato svemu tomu, bilo mi je to daleko drae nego biti opljakan i ubijen, te smo uskoro poeli s pravom paljbom. Puke su bile strahovite, ba kao to je Jonah Childs i obeao, i svaki put kad bi se dim malo raziao, drvena graa oko njihova kormila bila je u sve loijem stanju. Nasuprot tome, oni su pucali rijetko i nisu pogaali ni blizu nas. Tako smo ispaljivali seriju za serijom sve dok se kutija s municijom nije primjetno ispraznila, a svejedno su nas sustizali budui da im je sve jai vjetar poveavao brzinu. I tada, kad sam ve mislio da emo ih morati ubijati dok budu skakali na na brod, glavni asnik Brew povikne: Neki od njih ustaju. Vidio sam da ih je nekoliko poustajalo i uurbano radilo na deblenjacima trokutastih jedara. Sad su nai, ree Potter poseui za jo jednim nabojem iz kutije. Bit e to maji kaalj. emu to? javi se kapetan. ini se da se pokuavaju odmaknuti. Bit e da smo ih uplaili. Bio je u pravu. Vidjeli smo kako se brod polako okree prema vjetru dok mu posada povlai i zakree ona dva jedra. Ostali Manjani poeli su klicati i zaas smo im se i mi pridruili u toj halabuci. Moda se radi samo o zamki, nije se dao Potter. Jo uvijek su vrlo blizu. Pripucajmo jo jedanput za svaki sluaj. Ba bi i mogli, sloio se Kinvig koji je nekako uivao u okusu bitke. I tako smo, to iz naviku, to po odluci, jo jedanput napunili oruje. Pali, viknuo je doktor. Odazvali smo se svi odjedanput, gotovo u maniri streljakog voda. U tom se trenutku dogodilo neto neoekivano. Stranji deblenjak naih progonitelja naglo se i silovito prebacio i odletio s mjesta takvom brzinom da je zahvatio dva nespremna lana posade odbacivi ih u more. U sljedeem trenutku zavitlao se natrag, dok su jedra iznad njega luaki mlatila, a na palubi broda zavladala je strka dok je posada nastojala uhvatiti konop deblenjaka, ali su opet morali svi polijegati jer se kri jarbola ponovo obruavao na njih. ini mi se, hladno e Kewley, da im je netko od nas odbio kolotur deblenjaka. Osjetio sam neku slabost. Rekao bih da mi je neki oblik potisnutog straha napokon izbio na povrinu, a osjeao sam se muno i zbog tete koju smo uinili. Nisam mogao a da se ne upitam jesam li u posljednjih nekoliko minuta moda nekoga nehotice ubio. Dr. Pottera nisu muile takve brige. Pobijedili smo ih, pobjedniki je obzanio. Wilson mu, naravno, nije smio ostati duan. Izbavljeni smo, nadodao je prijekornim tonom. Vjerujem da bi sada priliilo odrati malu slubu u znak zahvale, kako bismo... Prije nego to je dospio izgovoriti jo koju rije, Kewley ga prekine pokretom ruke. No, recite mi, da nas usmjerim prema Cape Colonyju? Ove se vode ne doimaju sigurnima, ta pune su gusara i pljakaa.

Potter je ve zaustio, ali se zatim predomislio. Wilson je samo slegnuo ramenima, dok sam ja bio suvie uasnut da bih za neto mario. I tako je kapetan, osmjehujui se kao da je upravo izvukao zeca iz eiru, i2viknuo zapovijei, a posada je nastavila s poslom postavivi novi kurs daleko od bilo kakvih radosti koje su nas mogle oekivati u Kingstonu, na Jamajki i juno prema Africi. ESTO POGLAVLJE JOHN HARRIS NASELJENIK I ZEMLJOPOSJEDNIK NA VAN DIEMENOVOJ ZEMLJI, 1829. Bila je lijepa ljetna veer. Zavrio sam posao koji sam imao tog dana i sjedio na verandi, uivajui mirno u duhanu, kad zauh cviljenje i odjednom ue kuhar Peters vukui za sobom maloga crnca. Pronaao sam ga u podrumu kako se krije medu vreama, objasnio je Peters. vakao je neki komad mesa koji je ukrao, iako je bilo potpuno sirovo. Nije bila tajna odakle se to stvorenje pojavilo. Samo koji dan ranije njegovi su suplemenici kod Black Bluffa kopljima dokrajili dva stoara. Heathcote je sakupio par momaka da sastavi potjeru i jo iste noi uspjeli su pronai te hulje i dobro im se osvetiti, ali uo sam da su neki i pobjegli. Jesi li primijetio jo kojeg? upitao sam. Samo ovog. Nikad jo nisam vidio nijednog tako izbliza i ba je bio runo stvorenje. Nemam ja vremena za kradljivce, ni za divljake, i upravo sam se spremao pozvati jednog od pomonika da ga izbace s moje zemlje, kad su se iza mene otvorila vrata i na njima se pojavila Lucy. Katkad mislim da enskoj gluposti nema kraja. Jedva da je proao trenutak, a ve je kleala kraj male nakaze, tepala mu i nazivala ga jadnim malim edom premda je bilo oito da mu je barem sedam godina i govorila kako ju sigurno izgladnio s takvim tankim noicama i da bi ga trebalo oprati. Kad sam je pokuao urazumiti, sva se ustoboila, kako dolikuje barunetskoj keri, to je i bila, i naprosto ga primila za ruku i uvela unutra. Nadao sam se da e je ugristi, ali naalost nije, valjda je bio suvie prestraen, i tijekom sljedeih sat vremena pronala je neto Charlesove stare odjee da ga odjene to nije moglo izgledati smjenije i dala mu da podere pola smonice. Bio sam siguran da e pobjei kad se najede, ali ne, ini se da mu se Lucy svidjela, ba kao i on njoj, i prije nego to sam se uspio snai, zatraila je da zadrimo malog lupea. Tome sam se usprotivio, ali s Lucy, kakva ve jest, uslijedila je prava bitka i premda me zasula ime god je stigla, od suza do novca koji nam je njezin otac posudio, ostao sam pri svojem. Rekao sam joj jasno i glasno da se nikad nita ne moe uiniti ako se ne uini valjano, i zadrimo li ga, onda mora biti od koristi, pod ime sam mislio da mora poznavati abecedu. Zapravo sam mislio samo na to kako da ga otpravim bio sam siguran da e ga ubrzo zatim zaboraviti i nisam imao na umu nita drugo nego kolu za siroad u Hobartu. Lucy, meutim, nije htjela ni uti za to mjesto, tvrdei da tamo ne bi izdrao ni tjedan dana, to je vjerojatno i istina i poto je navalila, ponovno udarivi u pla, napokon sam predloio da ga poaljemo g. Grigsonu u Bristol. Grigson mi je dugovao pokoju uslugu za sve one trgovake poslove koje sam mu priskrbio i inilo mi se da ne traim mnogo ako odvoji dan ili dva od trgovanja da potrai uitelja za djeaka. Kad je to uglavljeno, smatrao sam da bi stvorenju trebalo dati neko ime. Lucy je rekla da samoga sebe naziva Tayaley ili takvom nekom besmislicom koja uopo nije zvuala kao ime, te sam mu nadjenuo ime George, po kralju, i k tome jo Vandiemen, prema mjestu roenja, to je tvorilo George Vandiemen i zvualo mi prilino pametno. Zatim sam pogledao u raspored plovidbe, i napisao pismo Grigsonu u kojem sam mu sve objasnio i uvjerio ga da

djeak ne grize, a usput sam naruio i novi plug, umjesto starog koji se raspao pred sam Boi. Pismu sam priloio deset funti, to bi trebalo dostajati za dvije godine skrbi i obrazovanja djeaka, pogotovo jer sam jasno naglasio da za njega ne traim nita posebno, samo itanje i pisanje, jer bi sve drugo bilo traenje vremena, budui da ionako ne bi razumio. Napokon je doao dan kad je sjeo navrh kola, spreman na put do Hobarta. Lucy je naravno bila sva uplakana i stalno je od njega traila da joj ponavlja engleske rijei kojima ga je nauila, dok voza nije zamahnuo biem a kola krenula. Jo nekoliko dana kasnije bilo joj je teko, ali se s vremenom pribrala. Deset funti bilo je dosta novaca da se potrate na takvu besmislicu ali moda ih je vrijedilo potroiti da se otarasim male nakaze. Moram priznati da sam ak bio pomalo radoznao to e neki dosadni bristolski uitelj napraviti od jednog od naih divljaka iz Van Diemenove zemlje. GEORGE ALDER, GUVERNER VAN DIEMENOVE ZEMLJE, G. SMITHSONU IZ ZATVORSKOG POVJERENSTVA DRUTVA PRIJATELJA, LONDON, 1829. Vrlo sam zadovoljan to ste mi uputili pitanje o trenutnom stanju kaznenog sustava ove kolonije. Iskreno se nadam da e se ovo pokazati barem donekle korisnim za prouavatelje ljudske prirode, u Engleskoj, kao i drugdje, irom svijeta. Od najranijih vremena jedna od najveih misterija koja je zaokupljala filozofe bila je zato se ljudi okreu zlu i kako ih navesti da se poprave. to bi u iznalaenju odgovora na to pitanje moglo biti od vee koristi nego zemlja naseljena ljudima dokazane zloe, i u kojoj je mogue na njima obavljati znanstvene pokuse? Na temelju te pretpostavke formirao sam svoje osnovne ciljeve i u pet godina mojeg namjesnitva elja i namjera bile su mi da stvorim djelotvoran mehanizam za korekciju ljudi: pouzdlan i nepogreiv stroj koji bi ispravljao one to su skrenuli s puta potenja. Mnogo je ve na tom polju uinjeno. Kanjenik koji pristigne u Van Diemenovu zemlju ubrzo e shvatiti, ako pozorno prati, da je postavljen na neku vrstu ahovske ploe morala i da njegovo napredovanje na njoj uvelike ovisi o njegovu vladanju. Ponaa li se pravilno i poteno, uspinjat e se polako ali sigurno, a uvjeti e mu se ublaavati sve dok napokon ne dosegne najgornju od sedam razina kazne i dobije otpusnicu, to oznaava poetak njegova prelaska u slobodan status unutar kolonije. No, neka tada pogrijei, ubrzo e spoznati svoju zabludu. Propadat e ubrzano sa svakim novim nedjelom ili drskim inom koji poduzme. Najprije mu se oduzima otpusnica i dodjeljuje se kao radnik nekome posjedu. Potom pada jo nie, crnei na sve teim i teim javnim radovima, od graevinarstva do cestogradnje, zatim u skupini povezanoj lancima, gdje se pati na suncu i vjetru. Sljedeim pogrenim korakom iskusit e punu bijedu ivota u zasebnom kanjenikom naselju, kakvo je Macquarie Harbour na dalekoj zapadnoj obali, gdje e se u okovima i do pojasa u mrzloj morskoj vodi muiti, gurajui golema debla, i na leima osjetiti udarac bia ako i naas zastane. Tako je stigao do sedme i konane razine kanjavanja, s koje nitko ne prelazi nanie, osim na vjeala, da bi na taj nain dospio pred Njegov sud, sud najveeg od svih sudaca. Na se kanjenik, meutim, ak i tada moe spasiti izvue li pouku iz svog sluaja. Ako popravi ponaanje poet e se ponovo uspinjati premda e to znatno potrajati suprotnim pravcem kroz svih sedam razina, sve dok na kraju ne bude nagraen slobodom unutar kolonije. I neka izvede neko nesvakidanje dobro djelo, pa moe i preskoiti koju razinu ili, u rijetkim sluajevima, sve u jednom potezu. Kazneni mehanizam moe se na prvi pogled doimati otrim, ali u stvarnosti to nije. Ne razlikuje se u biti od kolskog razreda, jer nije drugo doli sredstvo oblikovanja i prosvjeivanja ljudskog uma: moan popravni stroj osmiljen da donese sreu kao posljedicu tog popravljanja. Da bi takav sistem bio djelotvoran, nqjvanije je, naravno, da ga se openito smatra potenim. Stoga sam uloio velike napore da sprijeim bilo kakvo iivljavanje nad

kanjenicima od strane slubenika ili uvara, a takoer sam energino reagirao na svaki sluaj favoriziranja i poputanja. Funkcija je ove kolonije, napokon, da u dalekom Londonu ili Glasgowu, ostane na glasu kao uasno mjesto, kako bi se lakoumne odvratilo od napasti zloina. Nuno je i da kazneni rnehanizam otoka bude ope poznat po tome to se odande nikako ne moe pobjei, kako kanjenici ne bi ispraznim nadama bili zavedeni s puta poboljanja. U tu svrhu stvorio sam vrlo uinkovit redarstveni mehanizam koji ukljuuje stalne provjere identiteta i propusnica na itavom naseljenom teritoriju. Pokrenuo sam takoer i projekt prikupljanja podataka, za koji vjerujem da je jedan od dosad najpotpunijih u svijetu. Iscrpna dokumentacija vodi se o svakome ovjeku nastanjenom u koloniji, bio slobodnjak ili kanjenik, u nizu opsenih svezaka poznatih kao Crne knjige. U njima su fiziki opisi, kao i detaljan prikaz moralnog napretka. Svaka i najmanja promjena u poloaju kanjenika unutar sedam razina kazne paljivo se unosi, zajedno s razlogom koji je do nje doveo. Ova golema pohrana podataka neprestano se pregledava i poveava, a i kanjenici i naseljenici potiu se da doprinesu slubenim spisima tako to e prijaviti svako neobino ili sumnjivo ponaanje koje bi primijetili u svojih susjeda. Budemo li i svakog ovjeka u inozemstvu smatrali potencijalnim izvorom informacija za kolonijalnu administraciju, moemo se nadati da e ak i oni najokorjeliji biti na oprezu, a pravinost e posvuda prevladati. Ovaj je projekt dodue bio uzrokom nekih potekoa. Slobodni doseljenici pokazali su otvoreno nezadovoljstvo zbog slinog odnosa prema njima kao i prema zloincima, a neki imuniji, koji su se osilili zbog svog bogatstva, zauzeli su prema meni neprijateljski stav. Nemam puno razumijevanja za njihove zamjerke. Uostalom, neophodno je voditi podrobnu evidenciju o slobodnjacima makar da se odbjeglog kanjenika sprijei u prikrivanju meu njima. Postoji jo jedan, mnogo dublji razlog za njihovo ukljuivanje u ovaj eksperiment, a to je da se iz ivotopisa svih pridolih u koloniju moe mnogo nauiti. Poznato mi je vie od nekolicine sluajeva kad su ljudi potajno stizali na Van Diemenovu zemlju kao slobodnjaci, da bi im se potom otkrilo neko prikriveno nedjelo i po hitnom postupku ih se otpremilo na Macquarie Island. ista je drskost smatrati se neupitno nevinim, kao to to obiavaju doseljenici. Uostalom, zar se itko, od vremena Adama i Eve, moe smatrati neokaljanim grijehom? Uistinu, razmiljao nam ak i o tome ne bi li se jednoga dana ovakav moan mehanizam pravde mogao primijeniti i u slobodnome drutvu, i to ne samo stratificiranje kazne i nagrade, tako da svaki pojedini aspekt ivota ljudi vjerno odraava njihovo vladanje. Ako se mogao razviti sasvim uspjean sustav prikupljanja informacija, trebalo bi biti mogue redovito voditi rauna o svaijem statusu, ak i svaki mjesec, kako bi svatko u svakom trenutku bio svjestan svojeg moralnog napretka. Kako bi lijepo bilo nagraivati ljude ne za pohlepu i lukavstvo, ve za kreposna djela. Projekt bi se provodio tako suptilno da bi se ak i oni koji se jo nisu ogrijeili o zakon laljivce, varalice, zavodnike i druge moglo prisiliti da poanju plodove svoje zloe. Takvo razmiljanje je ipak puko matanje. Jo je prerano izjasniti se bilo o uspjehu bilo o neuspjehu trenutnog sistema. Rekao bih, meutim, da ima ohrabrujuih znakova i ivim u nadi da bi posao obavljen na ovome dalekom otoku mogao skromno pomoi ovjeanstvu da stvori bolju budunost, u kojoj e pokvarenost i zloin biti potpuno i konano pobijeeni. JACK HARP, 1824. - 30. Nakon to su me odveli u George Town etiri sam godine trunuo u zatvorenikoj odjei, na cestama i po hobartskim skladitima, dok me jednog dana nisu dovukli pred neko uredsko piskaralo ufitiljenog brka koje mi je reklo da sam se popravio. Tako su me stavili na posjed pored Launcestona da muzem krave i striem ovce. Ispalo je da sam imao sreu jer je vlasnik bio mekan poput mekinja. Na Boi bi nas poastio pudingom i ak bi ga jeo s nama za istim

stolom, a zbog toga se valjda i digla galama, koliko sam uo. Neki gad je valjda iao otkucati da se prema nama odnose suvie blago jer smo svi u roku od mjesec dana baeni na druge posjede. Moj ne bi bio tako straan da nije bilo gnjide od gazde koji si je uvrtio u glavu da je svaki prisutni kanjenik nabio prstaca njegovoj eni premda neosnovano jer je bila runa stara krmaa i iskopao bi kakav god razlog da te namlati. Zastane malo u radu ili se nasmije neemu to on nije razumio, i eto ti bia. Trpio sam to neko vrijeme, ali onda je jednog dana dojurio jadikujui na sav glas da sam mu kravu pogreno pomuzao i da se od toga razboljela, to je bila ista la koju nisam mogao otrpjeti, nego sam, umjesto da ekam batine, ja njega prvi napao i priutio mu par stvari koje nee tako skoro zaboraviti. I tako se ipak nisam popravio, kao to su mi rekli, ve sam se pokvario i zato su me stavili na most. Most je bio gori nego sve ostalo zajedno. Rad je bio teak, sastojao se od prenoenja i rezanja velikih kamenih blokova, a nou smo morali spavati u gajbama, naslaganim poput mrtvakih sanduka. Bile su preniske da bi se uope moglo uspravno sjesti, a kad bi zatoplilo, u njima je bilo pakleno vrue. to je jo gore, uvar je bio kopile s biem, dok su ostali robijai bili puzavci, svi do posljednjeg. Toliko sam se raestio da sam mogao misliti samo na to kako bi naravnao gubicu onome uvaru kao to zasluuje, ili na bijeg, a ponekad mi je malo nedostajalo da pobjegnem u ikaru, sve onako u okovima. Ali nisam nikad nita uinio. Pustio sam da vrijeme prolazi. Na mostu nije bio doputen razgovor tako da je teko bilo doi do nekih vijesti, ali na kraju smo ih uvijek douli. Prva koju sam uo o Liniji, dola je od farmera koji je stao da napoji konja. Vidio sam da je svojedobno nosio robijaku odjeu ve po nainu kako nas je gledao, jer naseljenici inae jedva primjeuju ovjeka kad ima okove oko glenjeva. Nije se obraao nama jer je znao da bi nas samo uvalio u nevolju, nego straaru, ali je govorio dovoljno glasno da uje cijela obala. Izgleda da e guverner i njegova vojska morati skelom preko ovog prijelaza, rekao je kiljei na stup mosta koji je strao s obale rijeke kao neki batrljak i koji je bio jedino to smo dotad napravili, kad prou u potjeri za crncima. I to je ve bilo dovoljno da te noi kroz vrata na sanducima krenu razgovori uz obilje ala na raun guvernera Aldera koji se igra Napoleona ratujui s gavranima. Kasnije sam uo kako straari katkad meu sobom mumljaju o tome i zovu to Crna linija. Zvualo je i kao da se spremaju dii veliku prainu s tisuama vojnika i naseljenjika koji bi preli s kraja na kraj Van Diemenove zemlje da zaplae te crne i natjeraju ili u zamku. To me je navelo na razmiljanje. Uglavnom sam razmiljao o tome kako e u takvoj vojsci trebati raditi svakakve poslove, od kojih bi svaki bio bolji nego tucanje kamena. tovie, uz toliko ljudi na okupu, jedan moe nestati, a da se to i ne primijeti. Naravno da nita od toga nisam podijelio s onim drugima. Tako dobru zamisao treba lijepo uvati za sebe, poput dolara pronaenog na cesti koji se uije u obrub ogrtaa. Osim toga, ta rulja nije ni zasluila ikakvu uslugu od mene. Kad je dakle uvar poeo govoriti da su neki od nas potrebni za nekakvu ekspediciju, bio sam spremniji od ostalih i izviknuo svoje ime to sam bre mogao. Zahvaljujui toj brzini sam i odabran. Bio je lijep osjeaj otii s tog mosta, makar i s lancem na nogama. Nas koji smo ili, probudili su malo nakon svitanja i onda smo morali stajati i ekati dok straari ne dorukuju. Tada se neki od onih jadnika to ostaju odluio naaliti pa je povikao iz svojeg kovega: Pazite da ne zavrite s kopljem u trbuhu. Na to su se svi poeli smijati, zapravo od bijesa to ostaju. Nisam to mogao trpjeti. Poeo sam proizvoditi taj zvuk, neto kao ck, i kimnuo sam ugavcima ispred sebe, pa su prihvatili i oni i uskoro su svi poeli ck, ck, ck, dok nismo zazvuali kao masa bijednika koja tuca po hrpi kamenja, to e ovi drugi i raditi iduih nekoliko sati i mjeseci. To me je ba lijepo nasmijalo. Ve sam im htio reda radi dobaciti i koji kameni, ali tada su se straari poeli vraati s doruka. Nismo dugo zveckali u lancima, a ve smo zali za brdo i vie nismo vidjeli tu gadnu

rjeicu. Sporo smo napredovali i nakon nekoliko sati stali smo na obali da se straari mogu malo odmoriti i puiti. To je prijalo, pa sam leao na travi hvatajui dah i trljajui glenjeve na mjestima gdje su me stezali lanci, a kad sam podigao pogled, vidio sam kako prema nama, sav nalickan i uspravan u sedlu, jae pravi gospodin. Pretpostavljao sam da je na putu za Launceston, da se kao odani kraljev podanik prijavi za Crnu liniju. Bio je to moj stari prijatelj Bill Haskins. Nije me ni primijetio, valjda je vidio samo rulju u robijakoj odjei, nego je skrenuo konja na rijeku da ga napoji. Malo potom itekako me primijetio. Tada sam naime ustao iz trave, dohvatio kamen, tiho mu priao, skinuo ga sa sedla i vratio mu kusur za onaj panjolski dolar i dva francuska novia. Jo uvijek ne znam koliko sam stigao uiniti dok me dvojica crvenokaputaa nisu pograbila, ali sam ga lijepo udesio i nadam se da sam toj pizdi izbio oko. Moda je to i bilo glupo i time sigurno nisam pokazao da sam se popravio, ali jo uvijek ne mogu rei da se kajem, iako sam zbog toga propustio Liniju. Nisam naravno znao kamo e me ta mala naplata rauna odvesti. BEN HAYES - FARMER U VAN DIEMENOVOJ ZEMLJI, 1830. Ako se tko zaelio dobrog pravog mirisa ulja za puke, ovo je bilo pravo mjesto za njega. U svom ivotu nisam vidio toliko muketa na hrpi. Bile su poredane uza zidove, naslonjene na sanduke u kojima su dopremljene, ispunjajui zrak tim mirisom svjee nanesenog ulja. Kamp se nalazio u Oatlandsu, na glavnom putu za Launceston. Onuda sam ve ranije prolazio i bilo je to mirno mjestace, tek s krmom uz cestu i pokojom kuom, ali tog dana jedva da je moglo biti ivlje. Osim vojske i robijaa bilo je mnotvo dragovoljaca poput mene, i guva me podsjeala na sajmeni dan u Norwichu davnih dana. Kamo god si se osvrnuo, uo si poklike ee od petardi na no Guya Fawkesa kad bi tko spazio neko lice koje nije vidio mjesec ili godinu dana. Ja sam dojahao sa Samom Ferrisom, naim susjedom takoer iz Norfolka to je za mene najbolja preporuka i doekalo nas je radosno jutro puno pozdravljanja i novosti. Tada smo poli po oruje, to je znailo mnogo stajanja i ekanja. Kad sam napokon doao do mukete, vidio sam da je to prilino nezgrapno oruje, tako da mi je bilo drago to sam ponio dva vlastita pitolja. Uz to su nam davali par lisiina i streljivo koje sam prebrojio. Voa tzv. Barutne zavjere,neuspjelog pokuaja urotnika (katolika) da 5. 11. 1605. dignu u zrak parlament i kralja Jamesa I. I to je sve? rekao sam vojnom pisaru, ali vie zbog Sama koji se uvijek volio aliti. Trideset naboja je sljedovanje, rekao je pisar zlovoljno. Pokazao sam mu lisiine. A ako vam vratim ovo, to mi ionako nee trebati, u zamjenu za jo trideset? Tako da, ako promaim jednoga, jo uvijek mogu pokopati pedeset devetoricu tih bijednika. Sam se na to grohotom nasmijao. Dok smo izlazili van na proljetno sunce, vidjeli smo kako dojahuje sam guverner, glumei vojskovou, premda je za tu ulogu bio suvie blijed i mrav, vie nalik nekom nesretnom popu zabunom posaenom na konja. Dvojica njegovih asnika su naredila da se svi utiamo, a on nam je odrao kratki govor u kojem nam je zahvalio na pomoi, i koji nam je svima zvuao u redu, osim to ga je pokvario blebetanjem o crncima i o tome da im ne smijemo skinuti ni vlas s glave, nego ih pridobiti lijepim rijeima. Mislim da je ovako rekao: Razmiljajte o sebi kao tjeraima jarebica. Hja, moda je raunao na pljesak, ali dobio je jedva vie od tapkanja, a i to je bilo vie nego to je zasluio. Zapravo, ne bi taj nita ni poduzeo da nas nekoliko nije diglo toliku graju da se uplaio. Naveer smo Sam i ja otili u krmu. Nismo naravno bili jedini. Bilo je to mjesto prepuno veselja i ljudi koji su stajali i vani na cesti, jer znali su da im je to zadnja prilika da piju prije nego to krenemo u ikaru. Trebali bismo zapravo iskapiti po au ruma za svakog gavrana kojeg emo sastaviti sa

zemljom, rekao sam Samu. To ga je nasmijalo. Ne bi bilo poteno. Ta onda ne bi vie ostalo ni kapi. Sljedei dan kad smo kretali boljela me glava. Kad tako klipe, korak po korak, pone sanjariti. Koliko god se trudio, bilo mi je teko neprestano motriti zemljite pred nama i gledati to vreba iza svakog grma, jer bi mi misli odlutale, moda k onome duanu koji sam htio otvoriti, ili sam razmiljao o tome kako e se dalje kretati cijena vune, a onda bih se naglo trgnuo na neki pokret ispred nas i srce bi mi zakucalo bre od parnog klipa, unuo bih, strgnuo puku s ramena i ogledao se da vidim je li Sam u blizini, ili Pete Tanner koji je bio lijevo od mene, a katkad bi obojica nestali jer bi se izmeu nas preprijeilo drvee, to mi je zadavalo brige. Onda bih bolje pogledao i shvatio da je to bio samo neki glupi klokan ili grana na vjetru. Nisam se bojao, jasno, ali ovjek je napet kad je umoran. To je sve prokleti guverner kriv, jer pohod nije mogao biti loije organiziran. Za poetak, nismo imali atora. Bili smo prava vojska, kao to je i sam rekao u svoom govoru, a noi smo provodili na goloj zemlji, kao da smo nekakvi prosjaci. Nisam se uspio nimalo naspavati jer se uvijek naao neki kamen ili korijen da mi nariba rebra, ili bi poela pljutati kia i probijati se kroz sve ono granje i lie koje smo nastrli da nas titi. Ionako je bilo teko mirno zaspati a ne oslukivati. to su vie dani prolazili i to smo dublje zalazili, sve vie smo oekivali da pred nas iskrsne skupina od nekoliko stotina divljaka, moda ba ona luda amazonska kuja o kojoj se govorilo, koja je psovala kao koijas, a znala je zaklati ovjeka na naine koji se ne daju ni zamisliti To nije bio pravi rat. nego obino krvoedno divljatvo. No, takve misli ovjeku padaju na pamet, pogotovo usred noi. Nisam bio jedini koji je bdio u mraku. Jednom dok je bilo oblano i nije se mogao vidjeti prst pred nosom, ba sam tonuo u san kad je odjedanput na istoku jezivo opalila muketa. Sam i ja smo zaas bili na nogama. Na trenutak je sve bilo tiho, ali uskoro se zaula pucnjava kao u pravoj bitki, i s breuljka na kojem smo noili mogli srno vidjeti bljeskanje kako sijeva kroz mrak dokle nam je pogled sezao. U takvim trenucima nije lako naprosto zuriti u prazno. Nisam nikoga uo da dolazi, ali to ne znai da nisu bili tamo, i inilo mi se da se nekih petsto gadnih divljaka prikrada mislei za nas da smo neka rupa u liniji pa je razumljivo da smo Sam i ja morali ispaliti koje zrno, tek toliko da ih upozorimo. Napokon, sve je opet utihnulo. Svejedno, ne mogu rei da sam se ba naspavao. Sljedeeg jutra oekivao sam vijest da je pobijeno desetak crnaca, ali nita od toga. Ubrzo nakon to je svanulo proulo se da je pronaeno samo nekoliko tragova oposuma, to je doista neshvatljivo. No, nije se tu nita moglo uiniti, pa smo pokupili stvari i nastavili dalje. PEEVAY, 1830. Majka nas je danima tjerala da obilazimo ono zgarite gdje su nas onako poubijali i da traimo Tayaleaha, premda je to bila velika opasnost jer num bijelci su mogli doi svaki as i ubiti nas jo vie. itavo to vrijeme je kukala i dozivala Tayaleaha. Bojao sam se da e on sii s nekog drveta i onda se vie nikada neu moi osloboditi maloga smrada, ali nasreu nije, i napokon nas je Majka odvela s tog uasnog mjesta. Mislio sam da e sada kad je on nestao posvetiti svu panju meni, kao to bi i trebala, ali bila je to samo isprazna nada. Ne, nego mi je dobacivala poglede pune mrnje kao da sam joj ga ja oduzeo, dok je njega oboavala jo vie nego kad je bio ovdje. Stalno se prisjeala kako je bio pametan i hrabar, a nitko joj nije rekao da su to gluposti jer su se svi bojali da je ne naljute. I tako smo nastavili s naim ratom, idui prema istoku ili jugu, amo i tamo, dublje i jo dalje, dok ak i uma nije postala udna, puna drvea koje nisam nikada prije vidio. To je bilo alosno i nou sam esto sanjao o svijetu u kojem sam poznavao mirise svih pupoljaka, gdje sam znao ispriati priu o svakom kamenu i rijeci i gdje su Tartoyen i Baka mirno ivjeli, ako ih ve nisu ubili. Ponekad smo rekli da hoemo natrag, ali Majka je rekla da uope nije vano

kamo bismo sada otili jer sva zemlja na itavom svijetu je ista, i jedino to postoji je rat s bijelim govnarima. Bila je u pravu, o da, jer bijeli govnari bili su posvuda. Jedva je proao dan, a da nismo kojega vidjeli, moda izdaleka kako tjera ovce ili sjedi na svojoj visokoj nasmijanoj ivotinji koja se zove KONJ. Kad su bili na nekom malome mjestu i ako ih je bilo malo, borili smo se protiv njih Katkad amo mi ubili njih, katkad oni nas. Nekoliko puta smo naili na jo naih, koji su se izgubili od svojih, i koji su udno govorili i tako bi nas bilo vie, ali uglavnom nas je bilo sve manje. Nakon svakog rata Majka nas je tjerala da hodamo vrlo brzo i vrlo daleko, tako da nas ne stignu i ne ubiju kao ranije. Rekla je i da ne smijemo vie paliti velike vatre jer bi tako bijeli num govnari znali gdje smo, nego smo smjeli samo paliti male vatre u jamama iskopanima u tlu, koje su nas jedva grijale. Bila su to hladna, a i gladna vremena. Ponekad bismo nekoliko dana za redom jeli samo korijenje, od kojeg se nikad nisi mogao najesti. Ipak, num nas vie nisu ubijali po noi, pa mislim da je Majka u svojem razmiljanju bila pametna. Onda sam jednog dana iao s Heedeekom u lov bez vatre, to je znailo da smo morali rano ii u umu, tek to je dan svanuo, i onda morali stajati jako mirno u grmlju i oslukivati dugaka stopala valabija u skoku. Heedeek je bio odrastao, ali tek odnedavno i jo nije imao enu. Imao je gustu kosu, obojenu u crveno, osim kad nismo imali okera, i padala mu je svud naokolo, kao kad se voda prelije preko nekog krupnog kamena. Bio je malko nespretan, zapinjao je za korijenje drvea ili bi pogodio suharke i izbacio ih iz vatre kraj koje je prolazio, ali uvijek je bio dobar prema meni i nikad me nije nazivao grozomornim rijeima kao Majka. Zato mi je on postao kao stariji brat. Heedeek nije bio vjet lovac, o ne, i esto bi lov s njime bio sav u ekanju i neubijanju niega, ali to je jutro trebalo biti drugaije, kako sam uvidio. Da, stajao sam samo krae vrijeme, ukoen da se ne pomaknem i ne napravim um, kad se odjednom zaulo utanje drvea i krckanje granica. Bila je to velika srea, smatrao sam, jer su ostali ekali uz vatru gladni mesa i moda bih ja mogao postati njihov vrli junak. Po buci koju je stvarao, mislio sam da je to neki debeli valabi, ili ak kannunah, koji je pomalo ulijevao strah, ali bi ga ipak mogli pojesti. Heedeek mi uputi nijemi pogled da mi pokae odakle ivotinja dolazi, preko istine, i ja mu uzvratim jednako da kaem da. Zatim sam unuo u bunje i pripremio koplje. I stvarno, lie se razmaknulo ba gdje smo i oekivali. Ali tada, umjesto valabija ili kanunnaha, izaao je bijeli govnar s pukom i ubojitim noem u ruci. Bila je to nerazmrsiva zagonetka, jer bijeli govnari nikada ne ulaze u umu. Pitao sam se ne lovi li moda divlja kao i mi, ali to nije imalo smisla jer svaki valabi uo bi toliku buku i nanjuio taj vonj koji je bio tako jak da sam ga mogao osjetiti i s te udaljenosti. Uskoro je slijedila jo jedna nerazmrsiva zagonetka. Nije se kretao neobraslim mjestima kao to bi svatko pametan, ne, nego je hodao ravno naprijed kao da je pred njim golo brdo. Uskoro se upustio u veliku borbu s drveem i mahao svojim ubojitim noem da si prokri put. Znao sam i da to radi ve neko vrijeme, jer mu se mrtva koa, obojena crveno poput krvi, oderala i lepetala poput lia, tako da si mu ispod mogao vidjeti pravu kou, a ak je i ta bila svugdje izgrebena, kao da su se po njoj penjali oposumi. Heedeek je kopljem nainio znak kojim mi je rekao idem ja okolo i probost u ga ako uspijem, a ti ostani miran, to je bilo zanimljivo ali i zastraujue jer bijeli je govnar imao puku. Ali na kraju do toga nije dolo. Upravo kad se Heedeek poeo uljati da ga ubije, ulo se jo pucanja grana, sada s druge strane. Stvarno, kad sam pogledao kroz lie, ugledao sam jo jednoga bijelog govnara, isto u crvenom, i onda sam uo jo buke izdaleka. To je, bez sumnje, bila grozomorna nevolja. Heedeek me je pogledao, pokazao kopljem prema mjestu gdje je bila Majka i ostali, i tako smo oprezno krenuli natrag. Majka je sluala sa zanimanjem. Idemo malo vie, odakle moemo bolje vidjeti, rekla je Heedeeku, jer jo uvijek nije od mrnje htjela sa mnom govoriti i zamahnuvi svojim snanim kratkim rukama povela nas je iz ume uz oblinje brdo. Tamo smo svi polijegali da

nas bijeli govnari ne mogu vidjeti, a pokuali smo i psee ivotinje natjerati da legnu. Doista, drvee se uskoro poelo tresti i onda je izaao jedan num, otresao se i izvadio lie i slino iz kose i s mrtve koe i pritom urlao od bijesa kao da ga je neto ugrizlo. Zatim se zatreslo jo drvea i izaao je jo jedan, pa jo jedan, dok se odjednom nije uinilo da itava uma drhti i bljuje bijele govnare, sve s po jednom pukom, dokle nam je pogled sezao. Mi smo se meusobno pogledavali. Naime, znali smo o emu se radi. Ti bijeli govnari nisu bili u lovu na valabije. Lovili su nas i mi smo poeli bjeati. Dobro je to to su ti num spori kao blato, a mi smo bih brzi. Jurili smo poput vjetra, i kad je pao mrak, ve smo toliko odmakli da su njihove vatre bile kao iskre u noi. Ali tih je vatri bilo toliko i znali smo da ih ima mnogo vie, ak i vie nego onih koji su izali iz ume, to je bila grozomorna nerazmrsiva zagonetka. Bilo je to neko ogromno gmizanje bijelih govnara preko itave zemlje. Majka svejedno nije oajavala. Morat emo ih jednostavno obii, rekla je dok smo sjedili oko slabane vatre skrivene u jami. itav sljedei dan smo tako ili velikom brzinom, dok su nam se psee ivotinje vrzmale oko nogu kao da se radi o nekoj zgodnoj igri. Uskoro smo osjetili glad a k tome i umor, ali smo svejedno ili sve dalje od bijelih gadova ali i oko njih. Osjeao sam se sve sigurnije kad smo se toliko udaljili i mislio sam da smo ih proli. Tada smo, alosne li vijesti, preli preko nekog brda i tamo ih je bilo jo, mnotvo njih, i hodali su u redu prema nama, polako kao mravi. Moda su to naprosto oni isti, rekao je s nadom Heedeek. Moda su nas samo pratili. Majka je razmiljala pametnije. Ne, oni drugi su bili crveni kao krv. Ovi su smei. To je bilo za aljenje. Do tog trenutka nisam nikad razmiljao koliko bijelih govnara ima na svijetu, jer ih nikada nismo vidjeli puno odjednom, ali sada sam zakljuio da nema kraja tim odurnim gadovima i znao sam da ih se nikada neemo rijeiti, ak i da se neprestano borimo i nikad ne poginemo. U tom trenutku ak je i Majka izgledala alosno. Nije ba bilo vremena za oajavanje, ne, jer govnari su cijelo to vrijeme dolazili sve blie i blie. Za to srno jo jedanput pojurili to smo bre mogli, premda je ta zemlja bila goli kamenjar pa sam uviao da su nas mogli i vidjeti. Pala je kia i bili smo promrzli i gladni, a noge su me boljele i u glavi mo je bilo slabo i vrtjelo mi se. Napokon smo stali i onako zadihani svi popadali, naprosto preumorni da dalje bjeimo. Majka je postavila dva straara da paze na dolazak bijelih govnara i onda smo razgovarali. Heedeek, koji je uvijek bio oprezan, smatrao je da bismo ih trebali opet zaobii. Moda ih nema tako puno kako se ini. Vidio si im vatre, rekla mu je Majka, skrstivi ruke, i gledala ga kao da govori neke piljive gluposti. Samo emo se jo vie umoriti i izgladnjeti, a oni e i dalje dolaziti. Ne, bolje je da se sada borimo s njima. Nitko se nije htio boriti s tim bijelcima kad ih je tako mnogo da smo znali da to znai poginuti, to je bilo grozomorno, ali valjda je bila u pravu. Osim toga, Majka je ulijevala strah, pogotovo kad bi se naljutila, pa je pogibanje izgledalo skoro lake nego rei ne. Majka nas je pustila da se malo odmorimo, ali onda je uzela koplje i uspravila se. I zatim je krenula natrag ravno na bijele govnare, prvo polako, zatim bre, a mi smo ili odmah za njom. BEN HAYES FARMER U VAN DIEMENOVOJ ZEMLJI, 1830. Dva dana smo prelazili preko imanja, to je bilo ugodno. Spavao sam jednu no u suhoj tali, a katkad bi nas ene vidjele da dolazimo i dotrale s toplim mlijekom i svjeim kruhom, to je bilo ukusnije od boine guske. No, nije to dugo trajalo. Nedugo zatim ikara je postala tako gusta kao to to zna biti samo u Van Diemenovoj zemlji, s trnjem koje nam je deralo odjeu, a zatim je deralo nas, tako da su uskoro svi bili u krpama, s toliko brazgotina kao da su spavali na prokletim bajunetima. Brinule su me izme koje su bile u tako loem stanju da

sam ih morao vezati krpama, oderanima s koulje, da mi ne otpadnu potplati. Do tada sam ve zamrzio svoju prtljagu. Istina je da neto to se naas uini lagano kao kitica tratinica postane teko poput kamenja kad to tegli milju za miljom, i jedva bi koji trenutak proao, a da nisam poelio zavitlati nekamo one lisiine, i da nisam poalio to sam ponio ona svoja dva pitolja. Prenoili smo u umi i sutradan se uspeli na otvorenu visoravan koja nam je godila, osim to je puhao hladan vjetar. Tog sam ih istog popodneva vidio. Zastao sam na trenutak i prebacio naprtnjau da me manje stee premda mi to nije nimalo pomoglo i kad sam podigao pogled, spazio sam dvadesetak ili vie tih jadnika kako bjee i veru se na susjedno brdo. Jednostavno sam se ukoio. Pogledao sam prema Samu i on je izgledao jednako. Tada smo se zgledali i nekako nasmijali. A ba i nije bilo smijeno. Razglasili smo vijest i potom se nastavili kretati kao i prije. Uskoro je poela padati kia, to je bilo loe jer mi se odjea jo nije stigla pravo ni osuiti. Ve je padao sumrak kad se linijom pronio povik da stajemo. Obino smo logorovali u parovima, ali sada kad smo vidjeli one crnce, i koliko ih ima, nismo se ba osjeali sigurni, pa smo se na kraju svrstali po estorica. Moda smo na taj nain ostavili mali prolaz prema istoku, ali smatrali smo da e nas barem biti dovoljno za borbu ako nas napadnu. Pete Tanner je bio jedan od onih koji su mogli zapaliti vatru i na povrini bare ako treba i uskoro smo imali veselu vatricu, usprkos kii koja je jo uvijek nadirala odasvud. No, nema nita bolje od vatre da ugrije kosti. Ispekli smo pogau, a Sam je izvadio malog oposuma kojeg je ubio muketom tog jutra i kad smo ga oderali, uskoro se lijepo pekao i mirisao da ljepe nije mogao. Kad sada razmislim o tome, kriva je bila kia, dok je u sumrak ionako teko vidjeti daleko. K tome je bilo tako svjee da bi se samo luak odmaknuo od one vatre koju smo zapalili. Postavili smo straara, naravno, ali tim crncima je oito polazilo za rukom da postanu gotovo nevidljivi, jer ih je ugledao tek kad je bilo ve prekasno. Odjednom su se ondje stvorili, jurei poput vjetra malom udolinom odmah ispod nas. Izgledali su opasno. Ona na elu mogla im je biti jedino ta amazonka o kojoj sam uo prie. Bila je gola golcata i drala u ruci puku za lov na ptice. To me je zbilja presjeklo, jer nitko nije spomenuo da imaju puke. Ta, trebalo nas je upozoriti. Iza nje je bio jo jedan neobina izgleda, tek djeak, crn kao i ostali, ali kose svijetle poput slame. No, dosta smo brzo podigli puke, iako ih je bilo teko uhvatiti na nian uza svo to tranje i drmusanje. Bio sam spreman opaliti, neka se zna, i bio bih da je samo netko neto poviknuo, kao to sam oekivao. Ali nitko nije. injenica je da smo se bojali promaaja, pogotovo kad su crnci tako nevidljivi u sumrak, jer onda bi se mogli vratiti po nas, ukljuujui i tu amazonku s pukom. Sve je bilo tiho, mogla se uti samo kia i pucketanje oposuma na vatri, i u tren oka prhnuli su izvan dometa. Sam je prvi progovorio: Trebali bismo valjda za njima. Po nainu kako je to rekao, zvualo je kao pitanje. Nitko nije odgovorio, ali nitko se nije ni pomaknuo. Samo smo stajali i gledali. Trenutak kasnije stigli su do drvea i nestali s vidika. Krenemo li za njima, u liniji e ostati prolaz, rekao je Pete Tanner. Sam je neko vrijeme vakao obraz, to je esto inio. Osim toga, tko zna bi li nam puke uope opalile po ovoj kii. Nedugo zatim, opet smo sjedili oko tople vatre. Pogaa i onaj oposum nisu mogli biti ukusniji i jo smo u limenki skuhali aja. Te noi postavili smo propisnu strau, tako da su momci bdjeli na smjene, ba kao u pravoj vojsci. No, nitko nita nije vidio. Ne radi se o tome da smo dogaaj preutjeli po dogovoru, nego naprosto nitko nita nije rekao. Jedva da bi imalo smisla.

GEORGE ALDER, GUVERNER VAN DIEMENOVE ZEMLJE 1830. Kad je doruak bio gotov i kad su sve stvari opet bile spakirane, na veliki pohod se nastavio, uz silan zveket limenki, utura i oruja. Tek sada, kad smo se bliili kraju ove opsene kampanje, i kad se zbog suavanja terena dvije tisue ljudi, koji su se bili rairili preko polovice otoka, nalo na okupu, poeli su napokon nalikovati na pravu vojsku. Hrabra je to mala vojska u poderanoj odjei i izmama. Kakav su plemenit posao obavili, preavi to negostoljubivo tlo, ne pretrpjevi ljudskih gubitaka, onim onih koji su bili rtve nezgode, ili su zabunom pucali jedni na druge. Njihov velik zadatak gotovo je obavljen. Sada mi je bila glavna briga da ne zaborave odnositi se prema uroenicima s ljubaznom upornou, kao to sam i zatraio. Ned, moj glavni sudac za prekraje, kojem ne treba puno da se zabrine, bojao se da neemo imati dovoljno pari lisiina. Prema izvjetajima koje sam primio, uhvaena su moda etiri itava plemena. Ako nam ih ponestane, moemo se uvijek posluiti konopom atora , predloio sam. Panju su mi tada odvukli povici iza mene. Osvrnuo sam se i ugledao ovjeka koji nije mogao jae odudarati od ovoga divljeg mjesta, sve da se i trudio; nije imao oruja, a umjesto da nosi grubu radnu odjeu, imao je kaput i eir koji bi bili prikladniji za odlazak u crkvu. Kad je priao blie, prepoznao sam u njemu Johna Piercea. Moda sam ga i oekivao, s obzirom na to da je bio ozloglaeni gnjavator. Neko je bio zaduen za zemljoradnju u Zemljoposjednikoj kompaniji Novoga svijeta, potom je napustio slubu i pojavio se u Hobartu, gdje je iznosio najtee optube protiv svojih kolega za okrutnost nad crncima. Sreom, njegov poslodavac, g. Charles, inae ovjek na mjestu, ve me je pismenim putem upozorio na tog ovjeka koji je sasvim izgubio razum i odmetnuo se u divljinu, gdje je ivio u grmlju poput kakve skitnice. Pierce je nekoliko puta dolazio u sjedite vlade sa svojim prijavama, a jednom mi je ak pokuao pristupiti na ulici, pa sam se jedva suzdrao da ga ne dam uhititi. Spazivi me, podbo je konja i izbezumljeno vikao: Guverneru Alder, zahtijevam da smjesta zaustavite ovu operaciju. To to ovdje radite je ubojstvo s predumiljajem, nita manje. Bio je to ovjek krajnjo neobina izgleda, vjeito ustreptalih oiju i povrijeena izraza lica koji je ovjeka nagonio na pomisao da bi svaki as mogao briznuti u pla. Koliko god lud bio, smatrao sam da mu ipak trebam dati neki odgovor. Gospodine Pierce, sasvim ste u krivu. Nikakvo ubojstvo nee biti poinjeno. Stao sam mu govoriti o tristo pari lisiina koje smo pripremili i o paljivim uputama koje sam dao ljudima, premda to uope nije koristilo. Rekao bih da s luakom nema rasprave. Vae lisiine su puki izgovor, odvratio je. Vaa namjera, premda je nastojite prikriti pravosudnim strojem, naalost je jasna. Ne dam se udaljiti. Svjedoit u o ovome masakru tako da se nikad ne moe porei. Brzo sam ga bio sit. G. Pierce, upozorio sam ga, nisam ni spominjao da bi vas trebalo udaljiti, ali nastavite li zanovijetati i remetiti ovu vojnu operaciju od iznimne vanosti, tada u tako i postupiti. U tom je trenutku, na moje iznenaenje, umuknuo i zapanjeno se zagledao pred sebe. Slijedio sam njegov pogled. Dok sam se prepirao s njim, jaui smo preli preko grebena i pred nama se pruao divan pogled koji je razgaljivao duu, s galebovima to su lebdjeli visoko na vjetru i valovima to su posvuda zapljuskivali obalu. Slijeva je bilo more, zdesna takoer, a u oba smjera tekla je bljetava linija sastavljena od ljudi koji su gazili sve do obale. Pred nama je lealo travnato prostranstvo koje se blago sputalo prema moru, podsjeajui pomalo na neki nenaseljeni dio obale Devonshirea. Stigli smo do samoga kraja poluotoka, kao i naega velianstvenog pohoda. Nevjerojatno, promrmljao je Pierce.

Naime, moram objasniti daje najuoljivije u itavom prizoru bilo to da nigdje nije bilo nijednog uroenika. PEEVAY, 1830. - 31. Vrijeme je prolazilo, dolo je ljeto i nae bjeanje i ratovanje se nastavilo kao i prije. Onda smo jednog dana naili na slatki gumovac. Dobra vijest, da, jer se rijetko nau, i ako manjim kamenjem iskopa plitke jamice u tlu i utakne u njih trsku, moe iz njega piti sok koji je sladak i od kojeg postane sav luckast i nesiguran na nogama. Ovaj je jo bio i dobar i bilo ga je dosta za sve, tako da smo se uskoro smijali i slino. Svi osim Majke. Majka se zapravo promijenila nakon to su se bijeli num govnari onako razmiljeli. Premda se nita nije dogodilo, nego su samo stajali pored vatre i gledali, a nisu nas napokon ni ubili. Majku je svejedno pogodilo, gore nego to sam kod nje ikada prije vidio, i jo dugo nakon toga lice joj je bilo poput kamena. Pretpostavljam da je to zato to je znala da sada ne moemo nikako pobijediti, i to je eljela da su nas tada sve naprosto pobili. Jo uvijek smo sjedili oko gumovca kad je Cordeve, koji je u tom trenutku drao strau, zazvao: Gledajte. Eno moje sestre! Cordeve je bio Tommeginer i nisam ni znao da ima sestru, ali da, bila je tamo, hodala meu drveem s druge dvije ene koje nikada ranije nisam vidio. To je bila doista velika srea, jer je uvijek priinjalo radost kad bi se nailo na druge poput nas koji su jo uvijek ivi. Obino je Cordeve bio tih, ali sada je sav sjao, preplavljen sreom, i trao prema ovim novima. Dosta se i pribliio kad se njegova gostoljubivost najedanput pretvorila u borbeni trk, te je podigao koplje spreman da ga baci. Pazi! poviknuo je. Lea. Iza njegove sestre iao je naime jedan bijelac. Bio je nerazmrsiva zagonetka. Nije imao puku ni ubojiti no i samo je stajao, onako nizak i debeo i lak plijen, i k tome nasmijeen. Mislim da bi ga Cordeve i probo, ali njegova sestra se nije tada odmakla, kako bi svatko oekivao, nego se vratila i stala pred numa da ga uva. Stani poviknula je. To mi je prijatelj. Da, to je bilo udno, ali najudnije je tek uslijedilo. Taj num bijeli govnar nam je odmah neto viknuo i, da znate, nije nam uope vikao na bjelakom jeziku, nego na jeziku Tommeginera. Nije dodue govorio jako tono jer su mu rijei bile pogrene i glupe, kao kod male djece, ali svejedno, kad se neki bijelac nama obraao? Ne bojte se, rekao je. elim vam samo pomoi. Zovem se Robson. Morate ga sasluati, rekla je Cordeveova sestra, preklinjui. On nas moe spasiti. Taj se Robson sada smijeio kao da smo priglupa djeca. Valjda smo zurili silno iznenaeni to poznaje nae rijei. U pravu je. Znam jedno mjesto gdje ete svi biti sigurni. Lijepo mjesto gdje ima mnogo klokana za lov i nema zlih bijelaca da vam nanesu zlo. Mogu vas povesti onamo. Posegnuo je u svoju mrtvu kou, koja je bila prljava, i izvadio neke arene predmete raznih boja, kao da su obluci. Ovo je za vas. Zovu se dugmad. Govorio je vrlo zanimljivo, o da, i zapravo sam ve bio umoran od neprestane jurnjave i borbe i hladnoe i gladi. Osim toga, sada nas vie nije bilo mnogo i vrlo skoro emo vjerojatno svi biti ubijeni. Cordeve je krenuo uzeti jedan od arenih predmeta koji se zovu dugmad, a i ja sam htio uiniti isto jer su zgodno izgledali, ali tada je Majka uputila svoj pogled pun mrnje. Da niste to taknuli, rekla je. Nijedan bijeli piljivac ne donosi nita osim smrti. I okrenula se bijelcu Robsonu. Odlazi i ostavi nas na miru ili u te ubiti. inilo se da Robson nije ni uo njezine rijei, i dalje nasmijeen, kao da joj ne vjeruje. Valjda nikad nije upoznao Majku. Imamo mesa za vas ako ste gladni, rekao je s osmijehom. Mnogo. I ugodnu toplu vatru da sjednete pored nje. A s nama je mnogo drugih koje ete prepoznati, rekla je Cordeveova sestra. Odjednom je Majka naprosto podigla puku i opalila. Nikad nisam shvatio je li ga

namjerno promaila ili je bila zbunjena. Premda nije bio ubijen, svejedno je bio silno usplahiren, i sjeam se da se kretao kao neki pauk, puzao, bjeao i drao ruke u zraku da gu netko ne udari premda nitko nije sve u isto vrijeme. Cordeveova sestra i druge dvije ene otile su za njim u grmlje, a zatim je otiao i Cordeve koji je dozivao sestru. Valjda mu je bilo ao da je izgubi sada tako brzo poto ju je pronaao, Moramo otii odavde, rekla je Majka. I otili smo. Razmiljao sam dok smo hodali da nas je moda taj bijelac mogao spasiti kao to je rekao. Moda su i drugi razmiljali o tome. Svejedno, nitko nita nije rekao Majci, tada kao ni inae. itavo vrijeme je izgledala ljuta i tjerala nas da hodamo bre, kao da se vie bojala tog bijelog govnaru s njegovim smijekom i koji govori jezik Tommeginera, nego svih onih to su miljeli s pukama i ubojitim noevima. Malo-pomalo doli smo do uzvisine i kad smo stali i pogledali iza sebe, vidjeli smo stupove dima s baklji, tako da smo znali da se nije uplaio to je skoro poginuo, nego je svejedno iao za nama. Tih je dimova bilo nekoliko, tako da smo uviali da ima mnogo naih s njim, ba kao to je Cordeveova sestra i rekla. I opet smo bjeali, i to ovaj put i od naih, a ne samo od numa. To je bilo mnogo tee. Kad god bismo se osvrnuli, bili su nam blizu, jer su nai pratili nae tragove i vidjeli su ih koliko god smo se oprezno kretali, to num nikad nisu znali. Mislim da smo ih ak i tada mogli lako izbjei, ali je dola bolest kalja. Nikad prije je nisam vidio, premda sam uo o tome kao o neem grozomornom i ak ubojitijem od bijelih govnara. Tog drugog dana bjeanja uhvatilo je Cordeveovog roaka koji se zvao Lawerick. Nakon samo nekoliko sati bio je vru i kaljao je, a do veeri je izbacivao bijelu gadost kao ptije govno i bio je tako smlavljen da je jedva mogao govoriti. Iste noi jo ih se dvoje razboljelo. Jedna od njih bila je Majka. Kod Majke je stvar u tome to se nikad ne predaje. Ako je moja sposobnost bila izdravanje, njezina je bila ustrajavanje. Netko drugi bi sada znao stati jer bili smo obina propast, ali ne i Majka. Idue jutro oi su joj bile mutne, korak ukoen, ali svejedno nije obraala panju. Moramo ii do rijeke", objavila je. Uskoro sam shvatio njezinu smjelu namjeru. Prvo, kad smo doli do rijeke, ugasili smo sva tinjala osim jednog i ostavili ih u grmlju, a tragove smo sakrili, tako to smo ih istrljali liem. Zatim smo uli u rijeku, iako je bila hladna, i poeli smo hodati, viui na psee ivotinje da pokuamo i njih zadrati u vodi. itav dan smo ili tim tokom premda su nam stopala odrvenjela i esto bi ih zarezalo otro kamenje, a Lawerick i Majka i oni ostali su sve vrijeme postajali jo vie smlavljeni. Napokon srno doli do mjesta koje je bilo sve od velikih stijena, glatkih i ravnih poput velikih koljki, i Majka je rekla da moemo prijei na njih jer na njima ne ostaju tragovi. Iza je bio umarak i tamo smo se uputili, briui za sobom tragove da ih neprijatelj ne vidi. Sada smo valjda bili na sigurnom, ali svejedno smo se sve vie razbolijevali. Majka je rekla da tamo ne moemo zapaliti logorsku vatru, ak ni u jami jer bi neprijatelji nanjuili dim, i ta no je bila hladna. Ujutro je Lawericku bilo jako loe jer je stenjao i slino, i premda su mu oi bile otvorene, nije prepoznavao nikoga. Ubrzo zatim je umro i njegova smrt je pokrenula veliku svau. Sjeam se da je njegov brat rekao da ga moramo spaliti, to je bilo ispravno, ali Majka ak ni to nije dopustila. Sada emo ga ostaviti u umi, a spalit emo ga kasnije kad budu daleko, rekla je. Lawerickov brat bio je suvie ljut, govorio je da bi ivotinje mogle pronai to tijelo i pojesti ga, ali u tome je bio sam, tako da je Lawerick ostavljen u umi kako je Majka zahtijevala. Kasnije tog dana oblaci su otili i zasjalo je sunce, to je bilo bolje, i svi koji nisu bili bolesni od bolesti kalja potraili su u blizini korijenje da ga jedu. Ja sam iao s Heedeekom. Pronali smo ih nekoliko i premda ih nije bilo mnogo, svejedno je to bilo vie hrane nego to smo imali otkad smo opet poeli bjeati, pa smo pohlepno jeli i zatim dali i drugima koji su bili smlavljeni, kojih je sada bilo estoro. Lijepo je jesti kada si gladan, a kasnije su svi legli

da se odmore. Svi osim mene. Razmiljao sam, naime, o bijelevoj toploj vatri i njegovom mesu, i kako bi to bilo lijepo. Zatim sam razmiljao o obeanom mjestu s mnogo klokana za lov i gdje bismo bili na sigurnom. Neko vrijeme gledao sam druge kako spavaju, a zatim se, vrlo tiho, udaljio. Nedaleko je bilo visoko drvo i ja sam se popeo visoko sve dok nisam doao do tankih granica koje su se povijale pod rukom. S tog sam mjesta mogao vidjeti polovicu svega, tako se inilo. Na zapadu su bile planine, otre kao kamen za rezanje. Na istoku je bila ista ona hladna rijeka po kojoj smo hodali da se sakrijemo. A tamo, na jugu, bili su tanki stupovi dima poput konopa. Nikad nisu bili tako blizu kao sada i dok sam gledao i drao se za one grane sve dok me ruke nisu zaboljele, vidio sam da se sada udaljavaju od nas. Da, promiljao sam, Majino hodanje po rijeci je uspjelo i promaili su nas. Kad sam siao, otiao sam Majci koja je bila vrua i kaljala u snu. Uzeo sam neki korijen koji sam pronaao, koji je bio velik i dobar za jelo, i stavio ga blizu njezine ruke, samo da uinim neto dobro. Zatim sam otiao do malenog tinjala, to je bila sva vatra koju nam je Majka sada doputala. Bilo je suvie lako. Tinjalo je bilo zabodeno u zemlju, ali glupo, tako da listovi gumovca nisu bili daleko iznad. Neko sam vrijeme samo stajao i razmiljao. Zatim sam lagano pomaknuo granu dok je plamen nije zahvatio. To je bilo dovoljno. SEDMO POGLAVLJE TIMOTHY RENSHAW, KOLOVOZ RUJAN 1857. Poto smo gotovo izgubili ivote od gusarske ruke, svi smo na Sincerity bili tako potreseni da smo zapali u utnju, a neko vrijeme ak su se i dr. Potter i g. Wilson jedan prema drugome odnosili na neki nain blizak uljudnome. Dakako, to nije potrajalo. im smo preli ekvator, na je upnik poeo pokazivati znakove nestrpljenja i tada su poele njegove ranojutarnje molitve naglas, koje je nazivao bojim praskozorjima. To me je gotovo izluivalo jer je njegovo mumljanje dopiralo kroz pukotine u pregradi, a ni dr. Potter nije izgledao nimalo zadovoljno. Ubrzo zatim uslijedio je dogaaj sa alicom aja naenom na upnikovoj Bibliji, na to je odgovor bio novo i jo dulje redanje njegovih propisa. Kao da mu ni to nije bilo dovoljno, Wilson nas je na narednoj nedjeljnoj propovijedi arko htio pouiti da moramo zaviriti duboko u srca i izbaciti zavist i zlobu, dobacujui tijekom govora male aneoske osmijehe u smjeru doktora. Budui da se propovijed odvijala u smislu pohvale vrline pokoravanja i tvrdnji da je bogomdana dunost poloajem niega po rangu da se pokori svojim prirodno nadreenima, Potterovo lice se prilino zgrilo. Ta je propovijed odredila daljnji smjer njihovog malog rata. im je zavrila, doktor je priao kapetanu Kewleyju, a Wilson primijetivi njegov bijes odmah za njim. I ja sam otiao iz znatielje. Njihova zavada bila je na Sincerity neto najblie nekakvom dogaanju, a budui da su mi obje sukobljeno strane ile podjednako na ivce, moda sam nalazio i neku blijedu zadovoljtinu u njihovim meusobnim napadima. Palo mi je na pamet, zapoeo je Potter, da bi posadu moglo zanimati da im odrim nekoliko pounih predavanja, moda na znanstvenu temu. Wilson se ubacio prije nego to je Kewley dospio odgovoriti. Kakva plemenita zamisao, doktore! Premda, moram rei da takvo to ne bi bilo osobito prikladno na dan Gospodnji, kada se radije okreemo duhovnosti. Vjerujem da je time htio postii to da Kewley odbije optereivati posadu predavanjima u radne dane, te bi Potterov prijedlog lijepo pao u zaborav. Vjerojatno je dobro i razmiljao. Pogrijeio je, meutim, u tome to se suvie nametao. Izraz umora preao je Kewleyjevim licem, Ne vidim zato ne bismo napravili mjesta za njegov govor kao i za va, upnie.

Napokon, i lijenika znanost je dio svijeta naeg Gospodina, nije li? Wilson se ulagivao to je bolje mogao, ali na moje zadovoljstvo kapetan se nije dao smesti njegovom nametljivou. I tako je brod postao nalik na biljeniki ured, dok su moji kolege radili na svojim govorima poput maevalaca to otre oruje uoi dvoboja. Svaki je navukao na lice najozbiljniji izraz, kao da eli pokazati premo svojega rada nad suparnikovim. U prvim danima tog tjedna vrijeme se poelo mijenjati. Vjetar je dotad estoko puhao, brzo nas tjerajui na jug, a sunce je ve pomalo gubilo jainu. Svjetlo mu je blijedjelo podsjeajui nas da se kreemo prema dijelu svijeta u kojem jo uvijek vlada zima. U etvrtak je vjetar okrenuo na jugozapad i postao odjednom hladan, a posadi zadavao dosta posla oko jedara. Zatim je u subotu ujutro sasvim jenjao pa smo ostali stajati, a iste noi spustila se magla. U nedjelju smo ve bili obavijeni tjenje nego ruka u rukavici. Svjetlo je bilo tako prigueno, a zrak tako miran da se inilo kao da uope nismo na moru, nego u nekoj tamnoj prostoriji. Voda se s ograde mogla vidjeti u krugu od samo nekoliko metara, dok su se jarboli i jedra nad nama gubili u bjelini. Bilo je blizu podneva kad smo uli glasan pljusak lijevo od pramca, iznenadan i jeziv u onoj tiini. Svi smo pojurili do ograde, premda od magle nismo nita mogli vidjeti. Kapetan Kewley je ak i zazvao: Hej, vi tamo, ali nije bilo odgovora. Tek kad smo paljivo oslunuli, postali smo svjesni zvuka, slabog i ritmikog, dubokog i potmulog. Stvorenja, proaptao je Kewley. inilo se da ih ima dosta i dok smo sluali, disanje im je polako postajalo sve glasnije, sve dok nije preplavilo brod, kao da smo usred nekakve divovske oceanske spavaonice. Nijedno stvorenje nije se usudilo prii dovoljno blizu da ga vidimo, i mogao sam jedino zakljuiti da se radi o nekoj vrsti kita ili pliskavice. Moda se ini luckastim, ali me je njihova nevidljiva prisutnost uznemiravala, a i Manjani, od kojih sam oekivao da su navikli na takva uda, nastavili su s poslom kradomice se pogledavajui, sputajui glas, kao da ih goleme ivotinje sluaju. Naa su dva nedjeljna predavaa, naprotiv, bila slabo zainteresirana, onako zauzeta govorima koje e odrati, uurbano prelistavajui biljeke ili se prepirui oko postavljanja privremene govornice. Dr. Potter je trebao govoriti prvi. Preskoio je dramski Wilsonov uvod, naprosto se uspevi na postolje odakle nas je strogo promatrao. Moje dananje predavanje tie se procesa ivotinjskog magnetizma, poznatog i kao hipnotizam, sveano je najavio, zastavi na tren kad je jedno od stvorenja proizvelo blagi zvuk nalik dahtanju, koji se jezivo probijao kroz maglu. A umjesto zakljuka, imat e praktinu demonstraciju ovog vrlo vanog procesa, kojom se nadam razotkriti velike tajne ljudske due. Namjera mu je valjda bila da zamjeni Wilsonove prodike i zada jo koji ubod sa strane. S te strane je dosta dobro izabrao, jer je hipnotizam bio vrlo popularan fenomen koji je vie puta napunio koncertne dvorane znatieljnicima, oduevljenima prizorom nekog jadnika koji je vjerovao da je zapravo magarac ili da nema jedne noge. I u meni samom se zapravo pobudilo zanimanje jer nisam ni slutio da bi doktor u tome bio vjet. Meutim, na moje prilino iznenaenje, Manjani nisu bili suvie zadovoljni. Na trenutak sam pomislio da su moda jo uvijek uzbueni zbog prisutnosti morskih nemani, ali nije to bio razlog. Prema njihovim kivnim pogledima inilo se da na doktora gledaju s neodobravanjem. Palo mi je na pamet jedino to da se pribojavaju nekakve ale na svoj raun. Wilson koji je sjedio na smotanoj uadi podaleko od mjesta dogaanja ispriavi se da naalost ne moe prisustvovati jer mora pripremiti svoju propovijed takoer je primijetio nezadovoljstvo posade i otvoreno se smijuljio. Potter se meutim nije dao smesti. Prvi dio njegova predavanja bavio se neim to je nazvao zemljovidom uma. Bila je to tema o kojoj sam malo to znao i na svoj nain bila mi je zanimljiva. Ustvrdio je da je mozak podijeljen u mnogo odsjeaka, gotovo poput narane,

od kojih svaki sadri jedan impuls, a mnogi od tih impulsa predstavljaju moralna svojstva. Raznolikost meu njima nije manja nego meu ljudskim linostima, proteui se od mudrosti do sklonosti slatkiima, i od bijesa do straha od visine. Snaga svakog poriva razlikovat e se od ovjeka do ovjeka, a njihova jakost ili slabost, kad se spoje, zacrtali bi moralnu linost pojedinca. Tako e ovjek s istaknutim porivima hrabrosti i odanosti biti odlian vojnik, dok e se drugi, oskudna potenja i obilne pohlepe, vjerojatno odati krai. Meu razliitim ljudskim rasama, kako nam je doktor rekao, jo je vea raznolikost s obzirom na razliitost same mozgovne grae. Tako smo nauili da Kinezi posjeduju jedinstven impuls opinjenosti jarkim bojama, dok je meu divljacima u Africi potpuno izostao poriv prema civilizaciji. Upravo hipnotizam moe osloboditi te sposobnosti naega uma, rastumaio je Potter. Svaki impuls mozga protee se do lubanje i kad se ovjeka dovede u pravo stanje transa, razliite elemente njegova mozga moe se navesti da se razotkriju na sam dodir prstiju izvoaa, na upravo spektakularan nain. To je doista slino prebiranju po klavijaturi orgulja. Pritisnete li podruje straha, ispitanik e zaas pokazati znakove uzbune, moda uvjeren da se pred njim razjapio strahotni bezdan. Probajte s himbenou i svaki njegov iskaz bit e neistinit. Dirnite priznanje i razotkrit e svakakve tajne. Deset minuta hipnoze razotkrit e ovjeka daleko vie nego mjeseci prouavanja njegove vidljive naravi. Neki su lanovi posade lupkajui nogom po palubi pokazivali oite znakove nestrpljenja. Hipnotizam se ne osvre na titule i sline puke triarije. Dovedite siromaha u stanje zanosa i moda otkrijete da je mudriji od lorda, Potter je nastavio, ne davi se zbuniti. Naglo je dobacio pogled upniku: A priprosti mesarski pomonik moe biti kreposniji od sveenika. To je znai bio prvi ubod. Wilsonov smijeak je splasnuo i on se zadubio u biljeke. Zadovoljan uinkom ovog malog napada, Potter je stao na prednji dio privremene govornice i gledao odozgo kroz maglu. Nadam se da je ovo razjasnilo teoriju koja stoji iza ovog procesa od silne vanosti. Doao je trenutak da vam ponudim konkretnu demonstraciju kako biste se osobno uvjerili, a za to trebam pomo dobrovoljca. Oekivao sam da to nee dobro proi i nisam se prevario. Potter se smijeio i ekao, no jedini odgovor bio je bedem utnje. Uskoro se pucketanje dasaka i zapljuskivale korita broda doimalo uistinu glasno. Doktor je bio prilino zapaljen. No, zar se nitko ne javlja? Ve kad je poeo osjeati trunku panike, prvi asnik podigne ruku. Potterovo lice razvue se u osmijeh. Hvala vam, gospodine Brew. E, ali ja se ne nudim, izjavio je Brew pakosno se cerei. Samo elim pitati to e biti sa sretnikom koji se javi. Mislim, hoete li ga natjerati da se skine do gola i misli da je zec. Meu ljudima prostruji tihi veseli agor. Potter je bio na mukama. Zadnje to mu je trebalo bilo je da se predavanje pretvori u nekakvu komediju. Trudio se svim silama da vrati ozraje ozbiljnosti, uvjeravajui nas sve neuvjerljivim osmijehom: Nemam nikakvu namjeru igrati se kazalita. injenica je da je hipnotizam, pored toga to predstavlja neprocjenjivo orue znanosti, takoer i najprirodnije stanje u kojem se moete nai, jer sjajno umiruje ivce. Dok su neki manje osjetljivi, a neki vie, sumnjam da postoji mukarac ili ena koje se ne bi moglo bezopasno dovesti u takvo stanje. Manjani se dodue nisu smijali nakon ovog kratkog govora, ali se svejedno nitko nije javio. I tako je doktor pogrijeio nastojei nas jo vie uvjeriti. Radi se doista o procesu jednako normalnom i zdravom kao spavanje. Ta zabiljeeno je mnogo sluajeva u kojima su ak i ivotinje hipnotizirane, dok u drugim sluajevima koje sam ja... Dalje nije dospio. Brewova ruka poskoila je poput ruice signalnog ureaja. Jeste li rekli ivotinje? Nakrivio je glavu na stranu, glumei nevinace. E pa to bi ve bilo neto, zar ne? Pitam se doktore, ne biste li mogli hipnotizirati jednu od naih svinja? Znate, tek tako da vidimo kako se to radi.

Ovaj put nije bilo samo pogledavanja i agora. Posluitelj Mylchreest oglasio se neobinim kripavim hihotom i to je bilo dovoljno da zarazi i ostale. Moram priznati da sam se i sam smijao, dok se Wilson okrenuo na svojem smotku uadi, vidljivo uivajui u prizoru. Potter je pak, po izgledu sudei, bio u velikoj neprilici. Namjera mu je bila osvetiti se neprijatelju, a sada su mu se podsmjehivali svi na brodu. Naao se zarobljen izmeu hinjene ozbiljnosti i otvorenog ismijavanja. Bio je to dojmljiv prizor, pogotovo u ovom sluaju kad se radilo o nekome tko je uvijek bio tako pun samopouzdanja. Sumnjam da bi od toga bilo koristi, izjavio je usiljeno se smijeei. Bilo bi mudrije da je samo rekao ne. Ovako je Brew njegove rijei odluio shvatiti kao neki poticaj, kimajui glavom u znak prihvaanja. No, ne bi li nam to svima priinilo zadovoljstvo? obazre se oko sebe, nailazei na odobravanje ostalih. Ali ja s takvim stvarima nemam iskustva, Potter e skrhano. Ma, to vi sebe samo podcjenjujete, rekao je Brew, sada zlurado nudei podrku. Netko pametan poput vas to moe malim prstom. Vjerujem da se ak i tada doktor jo uvijek mogao izvui da se nije umijeao kapetan Kewley. Do tog trenutka bio je suzdran glede itavog dogaaja, ali sada je lukavo pogledao kirurga. No, dajte doktore, veselo je dobacio. Suvie smo zainteresirani da nas sada odbijete. Hipnotizirajte nam svinju, budite tako dobri. Potter je kapetanu dobacio oajniki pogled, valjda u nadi da e mu se ovaj smilovati i svoj prijedlog proglasiti alom, ali uzalud. Ostatak posade ve ga je pozivao povicima, klicanjem i slinim, pa se tako, ustrinom kojom se osuenik penje na vjeala, stao probijati kroz maglu. Wilson je ustao sa svojeg smotka da poe za njima, ja takoer. Doavi do amca koji je sluio kao svinjac, doktor je izgledao sasvim poraeno. Moda bih se i saalio nad njim da nisam morao trpjeti njegovo drutvo svih tih predugih tjedana. Razlog to je bila predloena svinja, a ne neka druga ivina bio je sasvim jednostavan. Gotovo sve ostalo smo ve pojeli. Nije vie bilo volova, ni kokoi, dok je od ovaca preivio samo jedan nedostojni primjerak. Svinje su se obino uvale za kraj budui da ih se smatralo najboljim moreplovcima, i od etiri ivotinje preostale su jo tri, smjetene sve u glavnome amcu. Kad su se Potter i njegova publika okupili oko njih, sirote ivotinje su se uznemirile i poele se stiskati i roktati, to nije ni udo nakon to su vidjele kako mnogi njihovi drugovi, jedan po jedan, nestaju u stranjem dijelu broda i, uz glasan cvile, nestaju s lica zemlje. Nemojte ih plaiti, bunio se kuhar Quayle, jedini koji je pokazivao nezadovoljstvo ovakvim ishodom dogaaja. Neu da se uzrujavaju. Od troje ivinadi dvije su bile krmae, a jedan krmak, golom i sav mlohav, vrlo unezvjerenih oiju: bio je jadan onako na oprezu, kao da mu je itekako bila jasna privremenost njegova poloaja. Potter se pogladi po bradi, sada ve oito preputen nametnutom mu zadatku. Metoda koju u primijeniti, najavio je oprezno, bit e ista kao i ona koju sam primjenjivao na ljudima, premda nije sigurno da e se pokazati uinkovitom kod ivotinja. Odabrao je mujaka, moda stoga to se, od sve troje, ovaj doimao najsliniji ovjeku. Pruio je ruke prema njemu, gledajui ga ravno u oi, a zatim poeo prelaziti rukama nad njegovom glavom nekim pokretima kao da ga gladi, a da mu nijedanput nije dodirnuo kou. Teko je bilo rei je li to dio njegove metode ili je zapravo htio izbjei blato, pa i togod gore po emu se ivotinja valjala. to se tie krmka, prvo je ustuknuo, ali se zatim pomalo smirivao i nakon nekog vremena inilo se da jo i uiva u postupku, odgovarajui na doktorov hipnotiki pogled pospanim kiljenjem. Pokreti Potterovih ruku postupno su se izduljivali sve dok nisu doli do pola krmkova hrpta, pri emu se dopola nagnuo nad amac. Zatim se, prodorno zurei u ivotinju, povukao natrag. ivotinja je, izjavio je, odjednom sav ponosan, zapala u trans. Svi su utihnuli, to iz potovanja, to od iznenaenja. Meutim, prije nego to je doktor

uspio nastaviti, stvorenje je ispustilo glasan roktaj i poelo njukati meu komadiima blata i pomija na dnu amca. Potter se nije obazirao na posprdni cerek, sada jo ozbiljniji u licu. inilo se da ga je pokus zaintrigirao, kad je zaboravio raniju nevoljkost. Mogu pokuati drugom metodom, koja bi se mogla pokazati podesnijom za ivotinje, najavio je. Kod nje je potrebno da ispitanik pogledom intenzivno prati neki predmet dok ne padne u trans. ivo me zanimalo kako e svinja znati da se od nje oekuje da u neto gleda. Nije mi bilo sueno da to saznam. Kad sada razmislim, Potterova pogreka sastojala se u tome to nije pripremio teren prije nego to je poeo. Bio je suvie nestrpljiv u elji da stvorenje vrati opet u prijemljivo stanje to je i uinio istim pokretima i pogledima kao i ranije, i tek kad je ivotinja poela reagirati onim pospanim izgledom, odluio je pronai neki hipnotiki predmet. Sad mi je potrebno, tiho je govorio, nijedanput ne skrenuvi pogleda s onih malih svinjskih oiju, neto svijetlo i zrcalno. Kakav god komad ulatenog metala. Na trenutak su se Manjani zbunjeno pogledali. Tada je prvi asnik Brew posegnuo za pojas. Moda mu je odabir doista bio sasvim sluajan, ali s obzirom na njegov karakter to je malo vjerojatno. Stavio je predmet u ispruenu ruku i kad ga je Potter prinio sebi, i on i prasac nali su se oi u oi s dugim blistavim noem. Doktor je smjesta uoio opasnost i povukao no da makne otricu iz vidokruga ivotinje, ali bilo je prekasno. Nisam imao pojma da svinje moe biti tako glasno. Zaas se zrak ispunio stravinim skvianjem, zvukom istog, iskonskoga straha. Istovremeno se krmak poeo neobuzdano bacati po amcu, sasvim nalik na parnu lokomotivu, a njegov primjer slijedile su krmae opasno ljuljajui svoj svinjac s jedne na drugu stranu, rasipajui slamu u zrak poput ugljene praine, a metalne posude u kojima im se nalazila hrana letjele su amotamo. Manjani su se trudili koliko su mogli da smire situaciju, naginjui se ispruenih ruku, ali injenica je da se tri svinje u jeku otpora ne obuzdavaju tako lako, naroito kad su klizave od blata i izmeta. Svakako bi mudriji postupak bio pustiti sirote ivotinje na miru jer svaka ruka koja ih je grabila samo im je poticala paniku. Napokon su, meutim, krmae savladane, a brodski div China Clucas uhvatio je glavnu zvjerku za rep i premda su sve troje strahovito cviljeli, u svinjcu su se poeli javljati znaci smirivanja. ak ni sada ne znam pouzdano je li ono to je uslijedilo u ikakvoj vezi s tek okonanim dogaajem ili naprosto vremenska podudarnost. Naravno, izgledalo je kao nastavak, ali katkad nas u takvim uzbudljivim trenucima um zavara sagledavajui nepovezane dogaaje kao karike u lancu. Nisam ak ni znao imaju li morska stvorenja ulo sluha, a jo manje obraaju li panju na zvukove koji dopiru izvan njihove vodene domene. injenica je meutim da je, tek to se se svinje primirile, uslijedio strahovit vodeni pljusak negdje s lijeve strane broda. Nismo zbog magle uope vidjeli kakvu je to oceansku akrobaciju stvorenje izvelo, ali je zato posljedica bila jasna. Brod koji je dotad stajao vrsto poput kopna naglo se poeo divlje valjati. Na trenutak sam mislio da nas nije zadesilo nita gore od propasti. Brod je ionako predvien za jae naginjanja. Tada sam, meutim, obratio panju na uzbuen razgovor, voen na manskom na drugoj strani broda, i shvatio da svi gledaju Clucasovu ruku, koju je ovaj pridravao na udan nain, i vidio sam da mu krv lipti meu prstima. Svinja koju je uhvatio pala je ravno na njega kad se brod trznuo i, mora da je runim zglobom zapeo o njezinu posudu za vodu. Sam Clucas bio je blijed kao krpa. udno je to kako se raspoloenje naglo moe promijeniti. U jednom trenutku svi smo bili sjedinjeni u, istini za volju, neslanoj ali. Sekundu kasnije svima su nam se objesila lica. Najvea je promjena meutim nastupila za Pottera. Zaas se od naivca prometnuo u junaka Donesite mi moju torbu, zapovjedio je i dao se na posao. Morska stvorenja nisu se zadrala jo dugo nakon toga, a magla se razila do sljedeeg jutra. Sto se Clucasa tie, za samo dan-dva oporavio se dovoljno da moe mirno sjediti na

palubi na ugodnom suncu, smjerno pozdravljajui svojega spasitelja kad god bi ga ugledao. Moda onda i ne iznenauje da se nakon tog popodneva nitko, pa ni Brew, nije pokuao naaliti na doktorov raun. Potter nam je ak naredne nedjelje odrao jo jedno predavanje ovo na temu prednosti vegetarijanske prehrane i, na Wilsonovu nesreu, publika je za to vrijeme stajala mirna poput bubica. VELEASNI GEOFEREY WILSON, LISTOPADA 1857. Napokon, nakon gotovo tri puna mjeseca na moru pristali smo u Cape Colonyju, na najjunijoj toki Afrike, koji se na moje veselje pokazao, vrlo lijepim mjestom, ljupko smjeten podno prostranog masiva Table Mountain. Ulice su iroke, a bijelo oliene kue divno ukradene lonanicama i povijuama, ije areno cvijee opija oko. to se tie itelja, dok se afriki domoroci doimaju pomalo stidljivo, a Buri pak prilino sirovo u ophoenju, kolonisti pridoli s obala Engleske pokazali su se kulturnima i uljudnima, to pogotovo treba cijeniti na ovako udaljenom mjestu. Prvo ega sam se primio bilo je traenje pote. Prije naeg odlaska iz Londona doznao sam da parobrodna sluba koja vozi u ovaj kutak svijeta openito pretie svaki jedrenjak za nekoliko tjedana, te sam svojoj dragoj eni rekao da mi moe ovamo pisati, smatrajui da bi joj to moglo pruiti malo utjehe u samoi. Nadao sam se da me oekuje prava mala knjinica pisama, i priznajem da sam bio pomalo iznenaen kad me doekala samo jedna omotnica naslovljena njezinim rukopisom, dok je od prezaposlenog Jonaha Childsa stiglo nita manje nego etiri pisma. Bila su puna korisnih obavijesti, kao naprimjer da mu se javio jedan stari prijatelj, po imenu Rider, koji je sada pukovnik u vojsci Cape Colonyja i koji je htio da ga svakako potraimo. Godila mi je pomisao da e me primiti netko iz najviih drutvenih krugova Cape Colonyja. Bio sam dodatno polaskan kad sam uo da e nam srdanu dobrodolicu na Tasmaniji zaeljeti sam guverner, inae znanac jednog od mnogobrojnih roaka g. Childsa. to se moje ene tie, to njezino pismo bilo je kratko i ticalo se uglavnom novoga duana s haljinama koji je otkrila na Highgateu. Ako sam i osjetio kakvo razoaranje, brzo me je minulo. Shvatio sam da se naprosto trudi ne optereivati me svojim brigama, hrabra moja ptiica. Upravo kad sam se spremao otii iz pote, ugledao sam dr. Pottera kako ulazi. Susret ba nije bio dirljiv. Na moj je pozdrav tek usiljeno uzvratio, a mojoj panji nije izmaklo da u ruci dri pismo iju se adresu trudio prikriti, no meu prstima sam jasno razabrao rijei G. Jonah Ch.... Dobro, njegovo je pravo da se dopisuje s kime god hoe, no smatrao sam kako bi ipak bilo uljudno da se, prije nego to e pisati naem pokrovitelju, posavjetovao sa mnom, kao voom ekspedicije. Ovako sam se pitao to znai ta tajnovitost. Sljedeeg jutra poslao sam pukovniku Rideru svoju posjetnicu. Povratno je u nae konaito stigla poruka, naslovljena na mene, u kojoj se veleasni George Wilson i svaki prikladan lan ekspedicije na Van Diemenovu zemlju pozivaju na veeru u dvorcu gdje je smjetena kolonijalna vojska. Spomenuo sam tu temu Renshawu kad je napokon otvorio pospane oi, a to to Potteru nisam rekao nita, bilo je samo stoga to njega, kao to je esto bio sluaj, nije bilo nigdje vidjeti jer je bludio za nekim svojim poslom. Pukovnikove rijei, svaki prikladan lan ekspedicije na Van Diemenovu zemlju, nisu osim toga nametale obavezu da doemo svi, a i nisam ga namjeravao zatrpati ljudima. itava stvar bi na tome i zavrila da je Renshaw sasvim bespotrebno nije te veeri spomenuo doktoru. Potterova reakcija ne slui mu ba na ast. as je cvilio poput razmaenog djeteta, a as bjesnio poput nasilnika, tvrdei da je trebalo pozvati i njega i aludirajui da sam ga toboe iskljuio s odredenom namjerom. Naravno, svoje sam vladanje smatrao besprijekornim, ali suoen s ovim napadom poluhisterije smatrao sam da ga je najmudrije povesti sa sobom. Napisao sam poruku pukovniku da e nas doi troje. Ubrzo sam zaalio zbog te obzirnosti. im su nas pukovnik i njegovi asnici pozdravili i

poveli do stola, Potter se poeo ponaati na nain koji mogu opisati jedino kao ciljano izazivaki. Kad nas je pukovnik Rider, krut ali prijazan momak, poeo ispitivati kako smo putovali, ovaj je s prijetvornim saaljenjem stao opisivati kako sam patio od munine, tvrdei jo i da se pribojavao hou li preivjeti, iako je dobro znao da me muila samo loa prehrana. Takoer, kad smo preli na Tasmaniju, nairoko se raspriao o negostoljubivosti divljine, koja je, kako ree, teko savladiva ak i za mladia u naponu snage poput mene, a kamoli za ikoga drugoga. Uzvratio sam spremno, dok smo jeli janjetinu u umaku od metvice, da je silna teta to mu je poznavanje geologije i teologije tako oskudno, te e ostati u mraku neznanja kad krenemo u istraivanje. Prepriao nam takoer i svoja iskustva u penjanju yorkirskim breuljcima, pokazujui na fin nain da sam barem isto tako dobro pripremljen za pohod kao i doktor koji je ivot proveo po vlanim bolnikim hodnicima. Tek kad smo se vratili u konaite, kad sam legao u postelju i razmislio o dogaajima veeri, domislio sam se doktorovoj pravoj namjeri. Kako li samo spore mogu biti sile dobra koje, ve po svojoj prirodi, jedva da i primjeuju zle namjere. Potter je imao dalekoseniji cilj od puke uvrede. Taj me ovjek, uviao sarn, prilino uznemiren, nastoji skinuti s poloaja voe ekspedicije koji mi je s pravom pripadao. Nije njega brinuo pukovnik Rider, nego Jonah Childs. Pukovnik e svakako pisati starome prijatelju, i to bez odgaanja, te ga opirno izvijestiti o dojmu koji je o nama stekao. to ako je povjerovao Potterovim podlim tvrdnjama? Tu je jo i ono pismo koje sam u poti vidio u Potterovim rukama i ije odredite je nastajao prikriti. Doktor me, kako sam uvidio, napadao s dvije fronte, nastojei naeg pokrovitelja okrenuti protiv mene, ak i iz ovakve daljine. Naroitu brigu zadavala mi je narav g. Childsa, tako podlona naglim promjenama. Nije li ve jedanput bio blizu toga da postavi doktora za vou? Sa zebnjom se prisjetih tog trenutka gdje stojimo meu ekspedicijskim zalihama u svastinu salonu u Highgateu. Slabo sam spavao te noi. Mislima su mi se mahnito vrzmali parobrodi. Potanskoj slubi trebalo je od Cape Colonyja do Engleske tek pet tjedana. Pismu poslanom iz Londona ravno u Melboume u Viktoriji, koliko pamtim, deset. Za posljednju rutu, odatle do Hobarta, smatrao sam da je dovoljan koji dan. Sve u svemu, esnaest tjedana. Nadao sam se da emo zai u divljinu Tasmanije ve i prije isteka tog vremena, ali za to nije bilo nikakvog jamstva. Ako Sincerity snae nenadano zadravanje, kao to bi i moglo, ili naiemo na potekoe u pripremama za ekspediciju, to bi g. Childsu iji bi um dotad ve bio zatrovan zlonamjernim laima pruilo dovoljno vremena da pie i zapovjedi mi da odustanem od dunosti voe i prepustim je Potteru. Takvo to nisam mogao niti htio dopustiti. DR. THOMAS POTTER, LISTOPADA 1857. Cape Colony Grad od velikog interesa s obz. na ideje jer posjeduje znatnu raznolikost u tipovima. Jedno od najboljih mjesta za prouavanje na svijetu? Proveo sate paljivo promatrajui. Ubrzo doao do novih neoekivanih zakljuaka. Npr. promatrao Bure s okolnih posjeda u posjetu i opazio da su hvalisavi i iznenaujue lijeni: voze golema kola (volovi) koji = v. spori. Usp. engleski kolonisti = brzi i energini, puni pobjednikog pouzdanja. Nova ideja: Nizozemci ne anglo-saksonski tip prema ranijim postavkama nego = belgijski Kelti. To objanjava pomanjkanje moralne vrstine + povijest propadanja. Rase zastupljene na Cape Colonyju poredane po prioritetu: 1.Britanci: Tip = saksonski Status = prirodni vladari kolonije 2.Buri: Tip = belgijski keltski Status = pomagai Britanaca 3.Malajci: Tip = orijentalni Status = radna snaga na posjedima + posluga 4.Hindusi: Tip = indijski azijski Status = slian malajskom ali nii 5.afriki domoroci: Tip = negroidni Status = nizak 6.Hotentoti: Tip = nii negroidni Status = nizak i brutalan

11. listopada Vrlo uspjean dan. Poeo vijestima iz Indije. Izvjetaj u lokalnim novinama ukazuje na vrlo estok nastavak borbi, no ini se da se pobuna jo nije proirila izvan Delhija + druga podruja na sjeveru. Britanske snage dobro odolijevaju. Osobno uvjeren da buna nee uspjeti, premda bi mogla potrajati uz patnje itd., itd. To = kao to nam i predviao. Posjetio dr. Louisa Clivea (on = kolega kirurg, upoznao nas dr P.). Clive = sjajan momak + vrlo zainteresiran za Hotentote. Rekao mi da oni = meu najniim tipovima, jedva jo ljudskim. Ostao na veeri. Mnogo ala.Clivu v. zainteresiran za moje ideje i vrlo poticajan. Takoer koristan s obz. na sakupljanje uzoraka. Na povratku zatekao Wilsona u salonu, koji uputio vrlo udan zlonamjeran pogled. Poeo se pitati ne gubi li razum, naroito nakon nastojanja da sprijei pridruivanje njemu + Renshawu na veeri s puk. Riderom (premda veer se pokazala dosadnom). Demencija = vodea znaajka normanskog tipa, koja ukazuje na znaajno propadanje i izopaenost? Predmet = v. povezan s biljekama. Trenutno, meutim, nedovoljno vremena za prouavati ga, budui glavna preokupacija = uzorci. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, LISTOPADA 1857. Loe vijesti uli smo i prije nego to smo stupili na kopno. Kad se peljar popeo i stao nas voditi prema luci Cape Colony ivopisnom mjestu koje vreba iza iroke gore, ravne poput klavira odluio sam se oprezno malo propitati. Kako ovdje stoje stvari s novcem? Hoemo li ovdje biti bogatai ili siromasi u usporedbi s mjestom iz kojega samo doli? Slegnuo je ramenima. Ovisi o tome to elite. Pa, recimo prenoite. Ili moda bocu francuskog konjaka. Prenoite nee biti jeftino, veselo je odvratio, ali s konjakom ete dobro proi. Po tome znate da ste u slobodnoj luci. E, ali nisam to znao. Slobodna luka? No, to je bila nepoeljna, trula vijest. Doista, nitko ne zna bolje od Engleza ovjeku prevarom oteti zalogaj iz usta. Pitam ja vas. Kakvog smisla ima gnjaviti svijet carinicima, kuterima Obalne strae i drugim glupostima ako u svemu tome ostavi toliku rupu, gdje se ne trai ni peni carine na bilo to? Ne kaem da su mi nedostajali oni financi, ali ako nas ve moraju gnjaviti, onda bi nas i ovdje morali gnjaviti, kao to smo se nadali. Bila je to pravo sramota. Nakon sveg truda koji smo uloili da onako nadogradimo Sincerity i nakrcamo je onim stanovitim tajnim teretom, ovdje sve to nije vrijedilo vie nego da smo svaki sanduk ukrcali u glavnu tivu, naoigled sviju, kao bilo kakav obini trgovi. Gdje je tu pravda? To nas je dosta pogodilo. Bio sam uvjeren da emo Sincerity neopazice odvesti u neku skrivenu dragu gdje e potiho iznjedriti svoja blaga i ubrati nagradu. Raunao sam i da e ovo biti povoljno mjesto za to, vidjevi da se radi o dosta ivahnom kutku na kugli zemaljskoj, dok bi taj engleski Hobart, sudei po tome kako je izgledao na naoj karti svijeta, mogao biti i vie nego beskoristan, onakva mrljica nadomak niega. I onda ustanovim da su nas prevarom iskrcali u zemlji jeftinog poroka. No, kako mudrac kae ne vrijedi plakali za sleem kojeg ni vidio nisi pa sam nastojao to manje misliti na to, obavljajui razne poslovi u luci, kojih je bilo dovoljno da me zaokupe. Najprije je valjalo srediti ispravu, a zatim sam morao naruiti nove bave s vodom i potrebnu hranu, na koju je trebalo ekati dobrih nekoliko dana. itavo to vrijeme momci su cviljeli i gnjavili da im dam plau i pustim ih na obalu da prave nevolje. Odbijao sam ih dokle god sam mogao, ali sam na kraju morao popustiti, podijelivi im neto sitnia i pustivi ih da onako pohlepni odjure preko mostia. Nekolicinu sam zadrao, pa tako i Chinu Clucasa, ija je ruka nakon onoga sa svinjom dosta dobro zarasla, da ukrcaju zadnju bave s vodom i ivine koje sam kupio kako bismo se prehranili daljnji komad puta. Radili su to sporije od

pueva, onako srditi to su morali ostati. Nisam se ni sam vie zadravao. Ostavio sam Kinviga da se izdere na njih tu i tamo, a Brew i ja smo otili potraiti neke pristojne karte, tek toliko da znamo koji dio Australije gledamo. Barem smo tu imali sree. Prve koje smo ugledali kotale su toliko da je to bila ista pljaka, skupe kao da su zlatom crtane, ali tada smo naili na neki brlog od duana, gdje sam pronaao lijepu malu kartu Van Diemenove zemlje ili Tasmanije, kako je sada nazivaju za etvrt cijene onih dr ugih. Bila je trunku zastarjela istinabog, s godinom 1830. otisnutom na vrhu, ali to to smeta. Obalna linija bila je dovoljno jasno naznaena, dok bi oznake novih cesta ili gradova koji su nastali u unutranjosti samo zbunjivale Manjane na brodu. Prodava je imao jo jednu, s cijelom Australijom, takoer trunku zastarjelu, koja e takoer dobro doi makar da se zabunom ne nasuemoo na nju jedne mrane noi, i uspio sam ga lijepo smotati da nam spusti cijenu za obje karte. Dobra pogodba zna razveseliti ovjeka, pa mi se popravilo raspoloenje koje je bilo prilino loe nakon ona prevare o slobodnoj luci. ak nam mislio da bismo mogli i malo razgledali tu Afriku, kad smo ve ovdje, i tako smo krenuli u etnju gradom. Bilo je to, kako sam primijetio, svadljivo neko mjestace. Netom to smo stigli, bilo je hladno da hladnije nije moglo biti, uz ledeni povjetarac kojeg se ne bi sramio ni sijeanj u Ramaeyju to dosta iznenauje za tu Afriku kad je poznato da je tamo vrue kao u penici no tada je vjetar okrenuo na sjever i nagio je dolo ljeto, sunano i toplo, da se bolje poeljeti ne moe, a zatim je opet zahladilo. Druga zanimljivost ja debljina domaih ljudi Doista jo nikad nisam vidio mjesto gdje ljudi moraju nositi toliko vlastitog sala. Najprije sam se pitao nije li to zgodan nain da se zatite od onog hladnog vjetra, kao da su uzgojili kapute iznutra, ali tada hitio otili u krmu da kuamo afriku hranu i pronali odgovor. Naruili smo ribu, ali sirotice mu plivale u istoj masti. Kad sam pitao krmara jednog od onih afrikih Nizozemaca, jednako zadriglog kao i svi oni s ponos nam nam je rekao da je to najbolji loj iz ovjeg repa. Nekoliko mjeseci toga ovjeka fino zaokrugli. Indijci i kanjenici u Africi zocijelo jedu neto drugo, jer su uglavnom goljavi kao grablje. I tihi su, kao da ne ele svraati panju na sebe. Moram rei da to ni ne udi s obzirom na to da se Englezi i Nizozemci prema njima ponaaju kao da su obina gamad, siku i deru se na njih da jo to runo i gledati. Ima i otok Man svoje prdonje veinom Engleze i kote koje je upropastio neki blesavi plemiki naslov ispred imena ali ovo je bilo deset puta gore. Ovdje nije bila aica umiljenih veliina, ve se inilo da jedna polovica grada ismijava i ugnjetava drugu. Brewa su vie zanimali duani. Ma jeste li vidjeli kakvu samo rudarsku opremu nude, pitao je kad smo zali u jedan duan, premda nisam mogao a da je ne vidim jer je pola sobe bilo nakrcano stvarima, od mijehova i kanti do atora i prijenosnih kovanica. Visoko na zidu u pozadini bio je velik natpis: TRAGAI ZLATA NA PUTU ZA VIKTORIJU, KUPUJTE
OVDJE! NAE SU CIJENE NIE NEGO U ITAVOJ AUSTRALIJI

I to s tim? Brew poprimi jedan od onih mudrijakih, znalakih izraza. Moda bismo se trebali natovariti. Moglo bi nam to donijeti prilinu svoticu. Osim toga, ini mi se traenjem vremena jedriti tako daleko s obinim balastom u skladitu. Jedino, odgovorio sam iznenaen njegovom lakomislenou, to nemamo novaca da to platimo, a i ne idemo u Viktoriju, nego na Tasmaniju. Radi se o tome da je Brew momak koji zrelo razmilja i teko ga je uloviti nespremna. A zato ne bismo otili u Viktoriju? Moemo Englezima ispriati bilo kakvu izmiljotinu; njima e ionako biti svejedno. Kau da u Viktoriji zlato nie kao gljive poslije kie, pa bismo tamo mogli dobro prodati na teret. A odakle nam novac? Nakon duana i lukih pristojbi i kojeg penija za posadu ne ostaje nita za tu rudarsku opremu.

To je bar lako. Trebamo samo rasparati one vilice i to li ve, kojih smo se nagrabili u Maldonu. Trebale bi dobro ii u ovakvom gradu. to je najgore, nije to bila ni tako loa zamisao. Malo sam izvodio slijeui ramenima i odmahujui glavom, tek toliko da se suvie ne umisli, ali sam se naposljetku sloio. Tako smo se vratili na brod po koji komad srebrnine za uzorak i stali traiti duan. Ako smo kod karata ili na jeftinou, sada smo traili skupou i odluili smo se za duan kojem je izlog bio pun srebrnih svijenjaka i zgodnih stolia, i s nekim bahatim ovom za tezgom. Roba ga je vidno zanimala kad sam mu je pokazao, premda se pretvarao kao da pretjerano ne mari. Ne znam, moda bi mi dobro dole, rekao je zurei u licu i vilicu koje sam mu pruio. Imate itav komplet? Moda nedostaje jedna ili dvije, odgovorio sam, mislei na one to su nam pale u mulj Blackwatera kad je njihov vlasnik poeo pucati na nas. Imamo ih valjda pola sanduka na brodu. Stvarno? Bolje je promotrio pribor i tada malko zakilji. Odakle vam? Ako Manjana ita ini opreznim, onda su to pitanja. S jedne od londonskih trnica. Koje? Slegnuo sam ramenima kao da se nisam ni trudio upamtiti. Zar je vano? Moglo bi biti. Oi mu poprime pohlepan, lucidan sjaj. Moda se radi o pukoj podudarnosti, ali neki dan sam u engleskim novinama itao neto o nesretnom gospodinu kojem je opljakana srebrnina. Ako se ne varam, zvao se Howarth, admiral Henry Howarth. Podigao je licu pokazujui prstom na inicijale HH. Ne ivi daleko od Londona, mislim, negdje na obali. Uspio sam zadrati irok osmijeh na licu. Ma nemojte. Bio sam sav smeten. Kako je to ve mogao proitati? Onda mi je sinulo jasno kao dan. Parobrodi. Nisam li ih i sam vidio, nagomilane u luci, kako rigaju onaj kuni dim u zrak? Svih ovih tjedana jurili su pored nas nosei potu, novine i nevolje. Naravno, momaka kojima ime i prezime poinju sa H ima valjda na tisue i milijune. Ima ih, svakako. Prodava nas je paljivo mjerkao. Bio je to vrlo nezgodan sluaj, koliko pamtim. Kako pie Times, zapovijedao je u posljednjem ratu s Kinezima, a pribor za jelo koji mu je otet izliven je od srebra sa zarobljenog kineskog broda. Bio je to za njega velik gubitak. Kao da nas ve nije dovoljno pratila nesrea, sad je jo ispalo da smo zabunom opljakali nekog junaka. Imate li kakav dokaz o prethodnom vlasnitvu? Moda dokument o kupnji? Ima trenutaka kada se moe oklijevati, ali ovo nije bio jedan od tih. Dobacio sam pogled Brewu. Imamo li? Brew je bio pun prijekora prema samom sebi zbog vlastite rastresenosti. Jao, potpuno sam ga zaboravio. Velikoduno sam mu oprostio. Onda je najbolje da se vratimo po njega. Dobacio sam prodavau irok manski osmijeh i posegnuo za naom vilicom i licom. Zaas se vraamo. Samo na trenutak, i to ruan trenutak, izgledao je kao da e ih pokuati zadrati, ali ih napokon pusti. To je bilo jako pametno, dobacio sam Brewu kad smo se nali na ulici. Malo kad se dogaalo da se Brew posrami, onako lukav kakav ve jest, ali sada sam na njemu ipak vidio neke naznake. Naprosto nismo imali sree, zacvilio je. Osim toga, nee nita poduzeti. Iz znatielje sam se osvrnuo, premda bih radije da nisam. Tamo je na ulaznim vratima, poput uhode, stajao prodava dobrano nas odmjeravajui. Odglumio sam da gledam mimo njega, u neto sasvim deseto, premda sluajno dalje niz ulicu nije bilo niega, osim nekog os tarjelog psa koji je digao nogu i mokrio po ogradi.

Sada smo nastavili hodati, i to ustrim korakom. ak i da nekome kae, ne mogu nam nita, nije se dao Brew, usporivi malo. Ta ni ne zna tko smo. Znao je sasvim dovoljno. Ali, rekli smo mu da imamo brod i da je srebro na njemu. Brew na to obori glavu. Ali ne zna mu ime. Nijedan policajac nee pretraivati svaki usidreni brod samo zbog tako mrave vjerojatnosti. Doista? Prodava im moe rei kako izgledamo, a nee nam olakati stvar ni to to se oko te prie podigla praina u novinama, sa svim tim junakim admiralima i ratovima i Kinezima to zapinju za oko. Takve gluposti bi lako mogle dovesti u iskuenje policajca, ak i afrikog. Zaas sam poeo razmiljali samo o rui vjetrova. Ba je toga dana vjetar okrenuo na jug i pruio nam priliku da se nosimo odande. Kad bi se vratio topli sjeverac, to bi se, koliko ja znam, moglo dogoditi svaki as, ulovili bi nas prije nego medvjeda koji se pokuao uzverati na dimnjak. Ta, morali bismo ovdje ostati danima i tjednima. Dok smo se vraali na brod, donio sam odluku: Neu riskirati. Kinvigu sam dobacio: Jo danas diemo sidro. Nevolja je u tome to to ne ide tako lako. Za poetak, na obali je stajalo dvadesetak buradi s vodom, koju je jo trebalo ukrcati, kao i omanji zooloki vrt stoke i peradi. Dok sam promatrao, China Clucas i jo dvojica dizali su pomou koloturnika svezano prase, i to hitro poput pueva, jo uvijek nadureni to su morali ostati. Nadalje, a to je bilo mnogo gore, trebalo je nai vlastitu posadu. Vjerojatno piju, rekao je Brew. Ili se kurvaju, dodao je Kinvig. Ili oboje. Sumnjao sam da su imali dovoljno novaca za oboje. No, doe na isto. Bolje bi bilo da ih ode potraiti, rekao sam Kinvigu. Ne mogu biti previe ratrkani. Ve je krenuo kad se Brew sjetio jo jedne nevolje. A putnici? Da, to s njima? Odsjeli su u konaitu odmah nasuprot pristanita i toga jutra sam ih vidio kako su se nekamo odgegali. A kao Englezi, nee ti uiniti neto predvidivo, kao, recimo, nai zgodne kurve da im odagnaju brige, nego se bave bogtepitaj kakvom ludou. Odmahnuo sam rukom. Poslat u Kinviga da se raspita za njih u konaitu. Ako ih ne bude, moda emo morati njihovu robu ostaviti na obali i otii bez njih. To im se, dakako, ne bi nimalo svidjelo i sigurno bi bilo mnogo strke i galame i psovanja po nama, ali mi je to i dalje bilo drae nego riskirati da ostatak ivota provedem trulei u nekoj afrikoj tamnici. Bolje da sada platim luke pristojbe ili nas nikad vie nee pustiti van. Ba sam se spremao stupiti na mol kad se China Clucas oglasio: uo sam vas. Hoete kidnuti bez Engleza. Nema goreg nego kad ovjek pileeg mozga krene pametovati. Uputio mi je tvrdoglav, znalaki pogled. Strogo sam ga promatrao. Nisam li ti rekao da prenese one bave? Na posao. U oima mu se pojavi ranjen izraz. Nije poteno otii i ostaviti doktora. Jednostavno nije poteno. VELEASNI GEOFFREY WILSON, LISTOPADA 1857. ekao sam ve gotovo jedan sat da me pukovnik Rider primi. Premda me je to prilino ljutilo, barem sam imao prilike u mislima uvjebati razgovor koji sam namjeravao obaviti s njim. Najprije u se potruditi da ga pridobijem na taj nain to u mu rei da se utjeem njegovoj golemoj strunosti u voenju ljudi. Potom u se zabrinuti izlaui svoje sumnje u pogledu duevnog zdravlja dr. Pottera, i opisujui njegove nevjerojatne osvetoljubive poteze na putu iz Londona, s osobitim osvrtom na pokuaj hipnotiziranja krmka. Napokon u mu povjeriti kako se bojim da je doktor povrijeen time to nije postavljen za vou ekspedicije. Potom ne bih dalje izraavao svoje miljenje nego naprosto zatraio pukovnikov savjet.

Premda inae, naravno, ne provodim vrijeme bavei se takvim strategijama nadmudrivanja, imam ve dovoljno godina da bih uvidio kako je vano iznijeti svoje miljenje u takvom obliku kojim e sugovornika pridobiti za sebe. uvi korake i glasove, pretpostavio sam da u napokon biti uveden k pukovniku. Naalost, to nije bio sluaj. Gospodine Brew? Kakvo iznenaenje. Ah, hvala nebesima, veleasni. Vaa gazdarica rekla je da bih vas mogao ovdje zatei. Kapetan kae da moramo danas isploviti. Morate smjesta doi. Taj je zahtjev bio jednako nerazuman koliko i neoekivan. Jo prethodnog jutra kapetan je rekao da emo u Cape Colonyju ostati barem jo nekoliko dana. Ali zato? Ne moemo propustiti ovakav vjetar, tvrdio je Brew. Ako opet promijeni smjer, morali bismo ovdje ostati tjednima ili mjesecima, pa ak dulje. Ne biste valjda htjeli ovdje doekati Boi, veleasni? Kapetan nikad ranije nije ukazao na takvu mogunost." Da, samo to je bilo prije nego to je vjetar promijenio smjer. Uza sav bijes koji sam osjetio, malo se to tu moglo uiniti. Ispriavi se naredniku koji je vani stajao, izaao sam iz dvorca kajui se to sam tog jutra uope obavijestio gazdaricu o svome kretanju. To sam doista uinio samo zato to sam vjerovao kako e je veseliti spoznaja da kod nje odsjedaju istaknuti ljudi. Brewa je ekala koija. Tek kad je vozilo zabrundalo i krenulo, postavio mi je sljedee pitanje: Znate li kojim sluajem gdje bi mogla biti druga dvojica? No, to je bilo stvarno previe. Odvukao me, dakle, od mojeg vanog zadatka premda mu jo nije bilo znano gdje se nalaze Renshaw i doktor. Moda u jo satima morati ekati na njihov povratak, a sve to vrijeme mogao sam razgovarati s pukovnikom Riderom. Nemam ni najblaeg pojma, odgovorio sam hladno. Lice mu se oduljilo. To nije dobro. Na kraju je poloaj jednog od mojih kolega lako ustanovljen. Kad je koija skrenula prema luci, ugledao sam pred nama ratrkanu grupicu ljudi i u njima prepoznao lanove nae posade. Na taj nain je postalo jasno da je brod jo sasvim nespreman za isplovljavanje, usprkos Brewovim tvrdnjama. Ljudi su izgledali potpuno nesposobni za obavljanje svojih dunosti. Kosa im je bila raupana, a odjea izguvana kao da su netom poustajali iz kreveta, dok su neki teturali pri hodu, vidljivo pijani. Sve u svemu, imat u tota rei kapetanu o ovoj zgodi. Tek kad je koija dola u ravninu s ljudima, primijetio sam, na svoje veliko iznenaene, Renshawa kako mrzovoljno koraa uz njih. Na trenutak sam pomislio da je nekako povrijedio nogu jer je epao, ali sam tada shvatio da mu nedostaje jedna cipela. to vam se, zaboga, dogodilo, Renshaw? doviknuo sam s prozora koije. Samo je slegnuo ramenima, ali me jedan od lanova posade znaajno pogledao i viknuo: Pecao je, upnie, i to na istoj ubavoj rjeici gdje i mi. U njoj je i izgubio izmu. Nisam imao pojma o emu govori, a ni elje da shvatim, jer me vie zaokupljao grub nain na koji se prema meni postupalo. Stigavi u konaite, vidio sam da su sve nae stvari ve spakirane i odloene u hodnik i im sam podmirio raun, pozvao sam koijaa da me odveze preko puta do Sincerity. Kewley je stajao na glavnoj palubi. Kapetane, mislim da mi dugujete objanjenje u vezi s tako neoekivanim, naglim, da ne kaem nepravodobnim odlaskom. Kakvog li drznika. Nije ni odgovorio, ve se okrenuo od mene i gledao luku zaklonivi rukom oi. A, eno ga. Bio je ve krajnji as. Slijedei njegov pogled, ugledao sam jo jednu koiju kako se primie, a na prozoru se vidjelo mrko lice dr. Pottera. Nakon njegovog posljednjeg ispada ne bi me previe pogodilo da se uspio izgubiti. Vidjevi mahnite znakove koje mu je davala posada, usmjerio je koijaa na mol do broda, gdje je zaas siao i uz pomo koijaa i brodskog snagatora Clucasa, koji se sjurio da ga pozdravi, stao istovarivati veliku koliinu drvenih kovega. Razljutio sam se

kad sam vidio kako Kewley pokuava iskoristiti to komeanje da umakne, povlaei se na komandni most. Nisam mu imao namjeru popustiti i krenuo sam za njim. Kapetane, jo mi niste objasnili emu ovako iznenadan odlazak. Srea nije bila na mojoj strani. Upravo mi je upravljao svoj mrzovoljni pogled kad je uslijedio novi prekid, ovaj put neki urnebesni lave. Luka je bila omiljeno stjecite pasa lutalica, koje se esto moglo vidjeti kako prekopavaju po smeu u potrazi za hranom, i sada je opor njih pokazao zanimanje za Potterovu novu prtljagu. Nosite se, ljutito je vikao Potter vitlajui tapom. ivotinje su se povukle tek nekoliko koraka i nastavile otro lajati na sanduke. to vam je to unutra, doktore? prozove ga Renshaw kad je prvi koveg donesen na palubu. Potter ga hladno pogleda. Uzorci. Uzorci za prouavanje. Nisu valjda make? poviknuo je netko od posade na opi smijeh. Ponovo sam se obratio Kewleyju: Kapetane, smijem li vas ponovo zamoliti da objasnite... Jedna je od nepravdi ovoga svijeta to snaga svakog prosvjeda, koliko god opravdan bio, slabi ukoliko ga ponavljate. Kewley kao da je izgubio svaki osjeaj neugodnosti, potpuno otklanjajui moje pritube. Ne sada, upnie. Moram se pobrinuti za brod. Ispriajte me, ali moram vas zamoliti da se ne zadravate na komandnom mostu. Uvelike razdraen, svejedno sam morao sii na glavnu palubu i ekati da se brod otisne. Sjedio sam na smotanom uetu, da bi me ve sljedeeg trenutka udaljio drugi asnik, Kinvig. Jo nikad nisam vidio Manjane, inae najsporiju eljad koju moete zamisliti, da se kreu takvom ustrinom. Neki su ve bili na jarbolima i odvezivali jedra, dok su drugi spustili amac da okrenu brod. Za tili asak Sincerity je osloboena svog veza i okrenuta u smjeru vjetra. Nedugo zatim amac je dignut na palubu, a tri vrna jedra razvijena i privrena, nato se brod trznuo i krenuo. Posada je okretala krieve jarbola dok nisu bili pod najboljim kutem za hvatanje vjetra, i uskoro smo zaplovili prema puini. Tek sam tada zapazio zagonetan prizor iza nas. Na molu, upravo tamo gdje je Sincerity maloas bila privezana, stajala su dva ovjeka i uzbueno mahala pokazujui u naem pravcu. I Potter ih je vidio. Tko su pak oni tamo? doviknuo je Kewleyju. Ono? kapetan je rukom protrljao bradu, kiljei prema onoj dvojici. A, bit e neki dobronamjernici to nam ele sretan put. Neto u njihovom mahanju nije bilo kako treba. Jeste li sigurni? Umjesto da odgovori, okrenuo se uz glasan povik: Idemo momci, mahnimo ljudima to nas pozdravljaju. Nakon trunke oklijevanja, itav brod, od palube do najviih jarbola, prekrile su razmahane ruke. Zaudo, oduevljenje onih na obali je splasnulo umjesto da poraste. I tako smo krenuli na istok, preko Junoga oceana, prema Tasmaniji. Southern Ocean, sada u nas: Mora oko Antarktike. OSMO POGLAVLJE NATHANIEL STEBBINGS, UITELJ U BRISTOLU, JOHNU HARRISU, DOSELJENIKU I ZEMLJOPOSJEDNIKU NA VAN DIEMENOVOJ ZEMLJI Rose House, Bristol, 12. prosinca 1832, Gospodine Harris, S vie nego trunkom alosti moram se oprostiti od maloga Georgea koji se vraa u svoju domovinu. Teko je povjerovati da su prole pune dvije godine otkad je s majkom i sa mnom, tako je brzo proteklo vrijeme. Kad je g. Grigson prvi put doao u Rose House i natuknuo neto o vaem dogovoru,

priznajem da sam se naao pomalo u nevjerici. Uza sve uiteljsko iskustvo, nisam se mogao pohvaliti nikakvom strunou u pogledu pouavanja divljih crnakih djeaka koji ive na najudaljenijim antipodima i ne poriem da mi je malo nedostajalo da otklonim tako neobian prijedlog. Na kraju sam vie nego zadovoljan to sam donio pozitivnu odluku, jer se ishod pokazao boljim nego to sam oekivao. Istina, s djeakom je u poetku bilo potekoa. Nije pristajao mirno sjediti, to je bilo teko prevladati, i katkad bi skoio na noge ak i usred objeda, a ta se navika mogla izlijeiti samo neprestanim prijekorima. Takoer, bio je nemiran nou, esto je izvikivao udne divlje rijei na svojem jeziku, dok nije itavo kuanstvo digao na noge svojim misterioznim nonim morama. S vremenom se meutim privikao na novi dom i sada je pristojno, drago dijete. Osobito je postao privren majinoj sluavci, gi. Cleghorn brinoj Velanki kojoj se drao oko struka kao za neko stablo u oluji, pri emu je tako neskriveno odbijao odvojiti se od nje da ju je ometao u obavljanju dunosti. to se djeakova uenja tie, i ovdje sam bio iznenaen jer je dobrano prionuo i brzo napredovao. Uvjerit ete se da sada prilino teno govori engleski, premda mu prijedlozi i neka prola vremena jo uvijek zadaju potekoe. Takoer pie itkim i urednim rukopisom, premda jo treba uvjebati pravopis. Uope dobro pamti i vrlo je dobro savladao psalme. Najveu mi je radost, meutim, priinjala njegova vjetina u raunanju. Dok je u drugim predmetima dobar, premda ne odskae, na ovom je podruju pokazao iznimnu sposobnost. Tablicu mnoenja nauio je gotovo s veom lakoom nego abecedu, to je vrlo neobino, i tako je brzo savladao mnoenje i dijeljenje da sam ga uveo i u geometriju. ini se da je posve oaran brojevima, kao da su igrake stvorene njemu za zabavu. U vie navrata zatekao sam ga kako samostalno ispisuje jednadbe, gotovo potajno, kao da mu je to osobno zadovoljstvo. Ta njegova vjetina me utoliko vie iznenadila to se upravo na tom podruju, vie nego na ikojem drugom, moglo oekivati da e imati potekoa. Nisam bez razloga ovako opirno opisao Georgeov dar za matematiku. elja mi je, naime, da vam ukaem na vanost njegovog eventualnog daljnjeg kolovanja. Nadam se da neete smatrati neumjesnim ako vas upitam ne biste li ipak preispitali svoju odluku, o kojoj me je g. Grigson obavijestio, da zaposlite djeaka na nekom obinom poslu na posjedu. Strahujem da bi druei se s osobama daleko nieg obrazovanja mogao zaboraviti ono to je nauio. S obzirom na golem napredak koji je postigao, bila bi to silna teta. Uz malo ohrabrenja i daljnju poduku, vjerujem da bi George bio prikladniji za kakvu javnu slubu, moda u administraciji kolonijalne vlade. Zaposlenje u uredu takoer bi mu bolje pogodovalo zbog zdravlja, jer primijetio sam da nije odvie vrste grae. Opskrbio sam ga svim slovnicama i raunicama kojima moe jasno pokazati sadanju razinu znanja za koje bi, vjerujem, guverner otoka imao interesa. Preostaje mi samo nada da ete katkad smoi vremena da nam napiete pismo kako bismo togod uli o djeakovu napretku. Bojim se da ga Cleghorn nee dati mira majci i meni ne bude li doznavala novosti o svome Georgeu, kako ga zove. Isto tako, ako biste pronali jo takvih nesretnika koji bi imali koristi od redovne poduke, bio bih, razumije se, spreman ponovo ponuditi svoje usluge. JACK HARP, 1830. 37. Nas osamnaestorica uali smo u onom smrdljivom brodskom skladitu i oslukivali zveket lanca kojima se sputalo sidro, to je bio siguran znak da smo nekamo stigli. Bilo je prilino ugodno stupiti na palubu i osjetiti struju vjetra budui da je dolje bilo ubitano. Vidio sam da smo se zaustavili u uskom zaljevu; na obali samo divlje raslinje, ljudima ni traga. To me i nije suvie zaudilo jer mi smo bili ti sretnici koji e ovdje zaeti novu selendru. Zaljev su titila brda i imao je uti mali al, te sam pomislio kako je to mjesto na svoj nain lijepo, taj Port Arthur, kako e se zvati. O toj u ljepoti jo imati vremena razmiljati, kao to se naravno pokazalo.

Ve tijekom nekoliko dana izgradili smo kolibe i skladite i stvorili zgodno zatvoreniko naselje. Potom smo poeli s radom koji se sastojao od obaranja golemih stabala i piljenja na komade, ili tegljenja preko luke u kojoj je voda bila hladna kao led a uskoro su stigli i drugi jadnici da s nama podijele uitak. Nikad prije nisam bio zatoen u kanjenikoj koloniji, ali sam uo prie o tome to se dogaa u Macquarie Harbouru prie od kojih bi se i sam vrag najeio i nisam imao namjeru ekati da me zadesi ista sudbina. Raunao sam da u nevolji najlake stati na kraj upravo tako da je izazovem, i bacio sam se na posao da steknem glas, to je znailo dobacivati okolo otre poglede i razbiti glavu svakome tko bi mi uzvratio. Morao sam se paziti uvara jer biuju svakoga koga uhvate, ali dalo se to obaviti negdje u tiini ume ili naveer u kolibama, pa i premda su me uhvatili i izbievali jedanput ili dvaput, cijena mi se nije inila prevelikom. Pazio sam da ne zaboravim nijednu bezobratinu, tako da mi ime ostane neokaljano, i na kraju nikad nisam ostao duan, pa makar to sredio i koji tjedan kasnije. To me je i spaavalo, barem prvih godinu i neto dana, dok nisu nagrnuli momci iz Macquarie Harboura. Dobili smo ih svu silu, jer Macquarie Harbour se zauvijek zatvarao. Bit e da je neko uredsko piskaralo raunalo da bi na Port Arthur mogao postati jo gori. Ti nitkovi, ubojita pogleda, bih su stvarno teki sluajevi, od one vrste koja bi prije stupila na vjeala nego otrpjela podrugljiv osmijeh ih omalovaavanje i, stigavi u naselje koje se do tada ve pretvorilo u gradi od koliba i pilana od prvog su asa nakanili pretvoriti mjesto u vlastitu igraku. To su u velikoj mjeri i postigli, jer su ih se upravitelj i njegovi ljigavi vojnici bojali isto kao i svi drugi, pa se jedva ita i poduzimalo kad bi ovi nekog jadnika premlatili na mrtvo ime, i to doslovno. inio sam to sam mogao. Nastojao sam im se micati s puta i ak izigravao luaka, kojeg nije vrijedno izazivati, no od toga nije bilo neke koristi jer su me ve obiljeili kao nekoga koga treba srezati. Uostalom, nije mi ba ni stalo do toga da se prisjeam tih vremena. Jedina korist od tih momaka iz Macquarieja bila je da smo smjeli loviti ribu. Nakon nekog vremena ponestalo je zaliha iz skladita i obroci su nam smanjeni, na to su se oni poteno raspalili, te su prijetili svim zgodnim sredstvima ako im se ne da vie jela, sve dok se upravitelj nije uplaio i rekao nam da se moemo sami pobrinuti za hranu. Skraeno nam je radno vrijeme i rekli su nam neka idemo loviti ribu i ponemo uzgajati povre. To je bilo dosta zgodno, jer sve postaje ljepe kad sjedi na obali s udicom u ruci ili okopava krumpir. Nisam samo ja tako mislio, nego su se ak i oni momci iz Macquarieja fino primirili. Zapravo, dolo je do toga da je upravitelj morao pustiti i vojsku u ribolov jer su postajali ljubomorni na zatvorenike. Svemu lijepome doe kraj, kako kau, a s Port Arthurorn ono lijepo je zavrilo boinim poklonom koji smo dobili u vidu posjeta guvernera Van Diemenove zemlje, Georgea Aldera glavom. O tom sam prijanu dosta toga uo od drugih jer je esto bio tema nonih razgovora u kaznionikim kolibama, kad su se smiljale raznorazne teke nezgode kojih bi se tako velika zvjerka trebala uvati, a sada je, evo, silazio s amca okruen manjim odredom straara i ulizica. Lice mu je bilo beskrvno, gotovo kao da je bolestan, a oi bez trunke osmijeha podsjetile me na nekog od onih upnika istunaca ili na zmiju dok vreba mia. Nije se doimao suvie zadovoljan onim to vidi dok je njukao uokolo, onakav sav namrgoen, kao da smo ga neto razoarali. Nakon tog ljupkog posjeta brzo su uslijedile promjene. Dobili smo novog upravitelja, jednog od onih ratobornih Iraca koje topovske kugle nasmijavaju, i taj je stao na kraj naem ribolovu i vrtovima. Sve nae biljke su povaene i sakupljene na jedno veliko polje, to je imalo znaiti da vie nisu nae, i samo je nekoliko puzavaca imalo sreu da radi na njemu. Zatim su uvedene nove odore, razliite s obzirom na to koliko se tko popravio. Svatko za koga se smatralo da je na putu spasa nosio je sivo, a mi ostali koji nismo, nosili smo ivahno utu boju. Oni bijednici koji su nekako uspjeli postati jo gori izgledali su opet drugaije jer

su na utim odijelima imah divan natpis koji se sastojao od rijei zloinac, a dodatni ukras bili su jo prekrasni okovi za noge. Druga promjena bilo je ukidanje duhana To je zapravo izazvalo vie bure nego sve ostalo jer je napola izludilo momke iz Macquarieja, pa su stalno traili nekoga na kome e se iivljavati. Ako si uzvraao to ja jesam to je kod upravitelja i njegovih crvenokaputaa nailazilo na negodovanje jer je dokazivalo da se jo uvijek nisi popravio, tako da sam stalno morao nositi kanarinsku odjeu. To je bilo nezgodno, jer sam se s vremenom silno umarao od sjee drvea i dobivanja biem po leima i stalno sam zurio u onaj uti mali al. Osim toga, nisam se nita pomlaivao i strahovao sam da se, zaglavim li ondje jo etiri godine, neu moi izboriti za svoj kutak, i svaki od mojih mnogobrojnih neprijatelja lako bi od mene napravio kosani odrezak. I Port Arthur je postajao sve stariji. Sada su tu bile stotine robijaa i novi jadnici su stalno pristizali, a od nekolicine koliba uz obalu postao je pravi Manchester u ijim su se radionicama proizvodile svakovrsne potreptine, od izama do stupova za svjetiljke. Postojao je kver na kojem su se gradili brodovi, i to pod strogim nadzorom, dok je sjeverno bio mali rudnik ugljena s podzemnim elijama, za koji se govorilo da je tako zgodan da su ga ak i momci iz Macquarieja nastojali izbjei. Ako bi iz nekog razloga ovjek odluio svu tu sreu staviti na kocku i malko se sam proetati kroz ikaru, na brijegu iza upraviteljeve kue se nalazio lijepi novi signalizator tako da bi zaas za tu etnju znala itava Van Diemenova zemlja. Ako bi bjegunca uhvatili a u pravilu i bi i ako bi bio iscrpljen svojim podvigom ili je dobio metak u trbuh, dopremili bi ga natrag malom eljeznicom ije su vagone pogonili robijai, a ne para, jer je njih bilo vee obilje. Ako ga je pustolovina suvie uzbudila, imali smo za nesretnika ak i otok mrtvih gdje je mogao biti pokopan u pravom portarturovskom sanduku, moda i vlastorune izrade. Moda to ve samo po sebi zvui dovoljno velebno, ali na ratoborni irski upravitelj zamiljao je jo velebnije stvari, nesretan to je cijelo njegovo malo carstvo bilo nainjeno od samog drva, koje je slabo odolijevalo momcima naega soja. Tako se neoekivano javila potreba za svakim tko je imao sree da se razumije u kamen, kao naprimjer netko tko se svojedobno zabavljao gradnjom mosta. Nisam nikad pomislio da e mi biti drago ponovo tucati kamenje, ali nakon svih onih godina piljenja drvea s mustrama kakvi su momci iz Macquarieja bio je to melem za duu. Najprije sam odreen za gradnju straarnice u sklopu vojarne koja je bila okrugla kao neki vraji dvorac, a nakon toga je na red dola nova crkva koju smo morali imati zato da nam svake nedjelje neki upnik moe govoriti kako smo pokvareni, e da to kojim sluajem ne bismo zaboravili. Na toj je crkvi bilo vrakog posla, pa smo godinu dana rintali dok nije bila gotova. Tada sam se poeo nadati da u se ubrzo moi oprostiti od Port Arthura. Kamenoresci su uglavnom bili gmizavci koje sam mogao uplaiti kojom rijeju i pogledom, tako da sam se lako mogao popravljati, i nakon svega nekoliko mjeseci prvi put sam svoju kanarinsku odoru zamijenio sivom. Budem li miran i pustim da vrijeme prolazi, raunao sam da u uskoro prijei na gradnju cesta i slino, to bi nakon ovoga bilo med i mlijeko. U usporedbi s crkvom moj naredni posao bio je olienje mira, naime vodoskok i druge besmislice za ukrasni vrt koji je bio igraka supruge naeg irskog upravitelja. Tek je nekoliko mjeseci bila u braku sa starim divljakom i bila je sona enska, tako svjea i zrela, s nekim izrazom sjete u oima, valjda zato to je zaglavila ovdje, Bogu iza lea, u drutvu samih vojnika i robijaa okovanih lancima. Naklapalo se da ju je tim cvjetnjakom mu nastojao udobrovoljiti, i to, izgleda uspjeno, jer gotovo bi svaki dan izala i zaokupila se nekom novom sitnicom koju je trebalo promijeniti jer je ona to tako zamislila No, nama nije smetalo primati zapovjedi od takve zgodne male. Nije nikamo ila sama, nego je uvijek uz nju bio manji odred vojnika koji su straarili, u sluaju da nekome padne togod na pamet, kao to je uostalom i moglo. Teko je bilo ne buljiti u taj njezin fini izazovni struk, ak ispod tolike

odjee, a za sparnih dana siguran sam da sam uhvatio daak njezinog mousa, tako slatkog i podatnog. Nakon sveg tog vremena zatoenitva malo mi se pomutilo u glavi dok sam zamiljao ostatak slike i kako bi stenjala dok bih je poteno obraivao. Svejedno, upuivao sam samo oprezne poglede, jer mi je bilo stalo da zadrim to svoje sivo odijelo. Slabo je razgovarala s nama kamenorescima, tedei rijei za nekog Shepparda koji je izraivao kerubine. Sheppard nije bio odvie vjet u tome, jer su ga zapravo uzeli zato to je neko klesao nadgrobne spomenike to ba i nije isto i nisu bili nalik na djeje letae nego vie na debeljke s neim gadnim na leima. Upraviteljeva ena je to meutim shvaala vrlo ozbiljno i neprestano ih je promatrala i dijelila savjete, kako god malo koristi od njih bilo. Ti su kerubini na neki nain i prozuroili sve moje nevolje. Tada smo ve zali u mjesec sijeanj i bilo je vrue kao u penici, a tucanje kamenja je edan posao. Stajao sam na suncu dobranih nekoliko sati, odvaljujui kamene gromade za ljetnikovac koji je tada bio na redu, i ba sam otpio nekoliko dobrih gutljaja vode iz kante da rashladim grlo. Voda kao voda, a oko mene mir i potjeralo me u etnju do oblinjeg grmlja. Taman sam se mislio olakati kad sam zauo nekakav dubok uzdah. Bila je to ona, upraviteljevo zlato, vrua i znojna onako u stezniku i slinome, odmah s druge strane tog grma. Bit e da se odmakla da iz daljine pogleda kerubine. Oi su joj bile razrogaene kao da nikad nije vidjela neto slino. Ja nisam nita smjerao. Naprosto me iznenadila i, umjesto da ga hitro pospremim, kao to sam moda i trebao, samo sam zurio u nju. To je bila pogreka. Zaas je ispustila vrisak dovoljno glasan da se uje do Hobarta i nato su vojnici dotrali. Da kaem po pravdi, nikad nije traila da budem kanjen. ak sam uo da je traila od supruga da me potedi. Nije mi to puno pomoglo. Vjerojatno mu se nije sviala pomisao da je vidjela iiji osim njegovog, da joj se kojim sluajem ne pobudi znatielja. U tren oka sam sivu odoru opet zamijenio utom na kojoj je pisalo zloinac, i prekrasnim parom nonih okova u skladu. Ni tu nije bio kraj upraviteljevom zahvaljivanju. Posebno me usreio radnom skupinom u koju me je ubacio, a ponajvie nadzornikom skupine, Fergusonom, koji je bio poznat kao najrevniji bievalac u Van Diemenovoj zemlji. Ferguson je bio majstor u tome da ti nae slabu toku, a zatim bi dan za danom akao po njoj sve dok te ne bi toliko izludio da poini neku glupost i tako se izbori za termin na trokutastom okviru. Omiljena igra bila mu je postavljanje pitanja. Izgleda umorno, rekao bi sav tuan, tako da si na trenutak pomislio da je zbilja zabrinut za tebe. Moda bi se htio malo odmoriti? Pravilo u radnim skupinama bila je stroga utnja Ako si bio dovoljno lud da odgovori, osmijeh bi mu nestao s lica kao da ga nikad nije ni bilo, lupio bi nogom o tlo, stao ti dobacivati sve mogue uvrede kojih se uspio sjetiti, a zatim bi pozvao vojnike da te za nagradu odvuku na trokute. No, ako si i utio, nisi proao nita bolje. Tada bi gad zatresao glavom, kao da je iznenaen. No dobro, kad nisi umoran, onda imam pravi posao za tebe. To bi pak bilo neto najgore to je mogao smisliti, kao recimo tegljenje dvostruko veih klada, ili bi te poslao da stoji u luci do struka u vodi i odgurava daske prema brodu. ak ni tada te ne bi ostavio na miru. Kad si ve bio napola mrtav od tog posla, opet bi ti obzirno pristupio. Neto te mui, ha? pitao bi brino. Ma znam. Brine te da e jednoga dana morati otii iz ovog mjestanca i vratiti se u okrutni svijet pun raznih iskuenja Sav onaj rum koji treba popiti i duhan koji treba popuiti, pa enskice to diu suknjice. Zatim bi ti se toliko pribliio da bi mu lice postalo mutno klupko blizine i zadaha. Ne brini, Jack. Tvoj prijatelj Ferguson e te uvati. Tako u te lijepo udesiti da nee ni otii odavde dok se ne osui od starosti, tako da te ene vie ni nee optereivati. Nakon toga bi te potapao po ramenu kao da ti je stvarno prijatelj, to je bilo jo i najgore. Tvoj stari pajda Ferguson e sve srediti. Uz takav postupak nakon nekog vremena nije u skupini bilo ovjeka kojeg ne bi svrbjela aka. A kad je tkogod to poduzeo, bio je spreman Ferguson je, naime, dobro pazio i obino bi se stigao izmaknuti i proi bez ogrebotine, to i nije teko kad te pokuava dohvatiti

netko s okovima oko glenjeva. Potom bi dozvao vojnike i dao da te odvuku, iroko se osmjehujui, kao da za njega nema vee sree nego kad neki njegov momak zaslui grebanje portarturske make. Ali tu se moram naas zadrati, jer to nije bila kakva god sprava za bievanje. Od svih onih na Van Diemenovoj zemlji, upravo je ova grozota imala i ime, i to zaslueno. Imala je devet repova i osamdeset i jedan vor, a svaki je bio natopljen slanom vodom i osuen na suncu, dok nisu postali ista ica. Stotinu udaraca time bilo je dovoljno da svaija lea pretvori u patetu. Svejedno, odgovorno tvrdim a doista sam mjerodavan da u cijelom tom bievanju nisu sami udarci zadavali toliko boli, ve neto sasvim drugo. Radi se o tom oseaju bespomonosti. Nita se ne moe usporediti s osjeajem koji proivljava dok, vrsto zavezan za drveni trokut, mirno eka da bievalac predahne pri emu nikad ne vole uriti i zada sljedei udarac, a istovremeno ne moe uiniti ba nita da ga u tomu spriji. ak i nekoliko tjedana kasnije od same pomisli na tu divotu kanjeniku bi mogao prokljuati mozak, poput mlijeka u loncu, te je spreman udarati i mlatiti i za najmanje sitnice, recimo, da mu neki glupan stane na put. Ferguson je upravo i htio da mu grupa bude takva, jer tada su kao ovce srljali na sljedee batinjanje, i tako sve u krug, poput zmije to se sama ujeda za rep. Pokazao je za mene posebno zanimanje rekao bih da je volio ugoditi svojem pretpostavljenom i nakon nekoliko mjeseci i nekoliko boravaka na trokutima htio sam iskoiti iz koe. Nisam se ba imao prilike pogledati u neko zgodno ogledalo, jer ih nije bilo na raspolaganju, ali kladim se da mi je pogled bio mnogo lui nego ranije, kad sam se pravio da sam lud. Jedva bi koji sat proao a da nisam smiljao naine za bijeg, i ubrzo mi je prestalo biti vano koliko su uope izvedivi. Netko tko ne poznaje Van Diemenovu zemlju mogao bi pomisliti kako nema ba mnogo naina da se ode iz Port Arthura, ali bilo ih je vie nego to se inilo. Prvi, a zapravo i najei, bio je da bude miran i izgleda bezopasno, mjesecima i godinama, dok te napokon ne puste. Naravno, neprilika je bila u tome to mi to nije uspjelo ni nakon to sam se prilino potrudio, a sada sam imao premalo strpljenja za tako polagani rad. Drugi nain bio je da se popravi nekim smjelim inom, recimo tako da oda neku malu tajnu svojih supatnika u zatoenitvu. Nezgoda je u tome to je otkucavanje bilo tako uobiajena stvar u Port Arthuru da je bilo teko doznati je li netko pravio nevolje, a ako bi, opet, izmislio neku priu i prikaio je nekom jadniku, to se takoer esto inilo, postojala je mogunost da e te otkriti i izbievati, umjesto da te puste na slobodu. Trei i bolji put bio je izigravati junaka, tuko da naprimjer spasi nekog glupavog crvenokaputaa od utapljanja ili pada posjeenog stabla. To ja znalo lijepo zavriti, i bilo je pria u sluajevima gdje su ljudi jednim potezom lance zamijenili pomilovanjem, ali u takvo se to nisi mogao pouzdali, osim ako sam ne namjesti utapanje ili padanje drveta, to ne bi bilo lako izvesti. K tome me je upravitelj obiljeio kao svojeg posebnog neprijatelja, tako da bih morao izvesti itavo brdo udesa da zasluim njegov oprost. Time sam doao do etvrtog naina o kojem se vjeito razgovaralo ispod glasa a taj je bio da naprosto potri prema gutari. U tome su se mnogi redovito i okuavali, iako s malo uspjeha s obzirom na brojne potekoe. ak i ako bi netko uspio presjei lance sjekirom i umaknuti najbliim vojnicima, upraviteljev signalizator bi to zaas javio i krenule bi potjere, a zbog oceana ne bi ni dospio daleko. Blatnjavi komad zemljita na kojem se smjestio Port Arthur bio je skoro pa otok, spojen s ostatkom Van Diemenove zemlje prevlakom zvanom Eaglehawk Neck, irokom tek nekoliko lakata, i premda taj potez jo nikad nisam vidio, bilo je ope poznato da ga nadziru ak i stroe negoli tajne koje skriva podsuknja upraviteljeve ene. Tamo je bila postavljenu itava eta crvenokaputaa, zajedno s oporom golemih psina na lancima, a uo sam i da se u more sa strane baca napoj da se namame morski psi. Da se neki jadnik ak i uspiju provui, prije nego to bi doao do nekog gospodarstva, naao bi se suoen s miljama ikare pred sobom, s trnjem i blatom i niim jestivim. Bjegunci su se esto

predavali bez otpora jer bi im se ve nakon nekoliko dana lutanja Port Arthur inio udobnim mjestom. Svejedno, upravo me taj nain zanimao, uglavnom zato to je za njega uvijek postojala mogunost, tako izazovna, a tada sam ve bio suvie izluen da bi mario je l e uspjeti. U to vrijeme radili amo blizu pruge i kad sam gledao one vugonie kako se kotrljaju dok ih robijai vuku, paljivo sam motrio jesu li vojnici u blizini i zabavljao se razmiljajui to bih mogao uiniti. Ali, izostavio sam peti i zadnji nain da sa ode iz Port Arthura, na koji sam takoer rado pomiljao. Moglo je i tu neto poi krivo, naravno, ali taj je makar pruao uitak neega sto posto sigurnog. Vidio sam ve nekoliko jadnika koji su odabrali taj put, kako mau oprutajui se od svih u naselju, obijesno se veselei skoranjoj vonji kolima kroz Hobart i dimu cigare. Provedbu je bila vrlo jednostavna. Samo oduboro nekoga bilo koga, iako bi se ja opredijelio za prijatelja Fergusona i pri eka da mu panja popusti. Nakon toga mu se tiho prikrae, zamahne kamenom ili sjekirom, ako je ima, i njeno mu rascopa glavurdu. Za samo koji dan zauvijek e se oprostiti s Port Arthurom i krenuti na veliko putovanje sve do Hobarta, da nakratko uiva u tamonjim elijama i sudnicama, i najposlije omasti konopac. Priznajem da to ba i nije najsretniji izlaz, ali nakon nekoliko mjeseci hodanja amo-tamo izmeu Fergusonove skupine i trokuta prestao sam biti izbirljiv i bio sam spreman ugrabiti prvu priliku koja se ukae. JULIUS CRANE GOSTUJUI INSPEKTOR IZ LONDONSKOG KAZNIONIKOG POVJERENSTVA, 1837. Valovi su bacakali lau poput lista na vjetru i kad sam iz sigurnosti kabine nakratko izaao na palubu, do mene su kroz otvore doprli prigueni vapaji i jecaji, kao i grozan smrad. Bio je to vonj ljudske ivotinje u kojoj je malo to ljudsko preostalo. Pomisao na svezane osuenike u potpalublju silno me uznemiravala, ne samo zbog fizikih muka koje su zacijelo proivljavali. Kao to mi je bilo dobro poznato, to to su toliko zbijeni u tako skuenom prostoru omoguavalo je uasan proces neizbjean kao i kemijska osmoza budui da se opaina irila od najokorjelijih do onih koji jo uvijek posjeduju trunak nevinosti. Dovoljan im je jo koji dan, pa da svi budu jednako zaraeni opainom. Treba ih izvesti na palubu da udahnu malo zraka, rekao sam. Knowles, moj neeljeni suputnik, nije ni trepnuo. Drae mi je da budu u okovima, profesore. Zabavljalo ga je da me oslovljava tom titulom, premda sam nekoliko puta rekao da je ne posjedujem. Knowles, koji je putovao u Port Arthur da pregleda opskrbu vodom tamonjeg kanjenikog logora, jedan je od onih to njeguju beutni stav prema ovjeanstvu, na koje je gledao otprilike na isti nain kao i na pokvaren vodovodni sistem. Otkad smo krenuli iz Hobarta, nauio sam ne obazirati se suvie na njegove primjedbe, jer je pokazivanje osjeaja samo raspirivalo njegov sarkazam. Nemate osjeaja samilosti prema ostalim ljudskim biima, rekao sam mu vie zato da ga ukorim nego to bih oekivao da e se na nj obazirati. Ali naprotiv, profesore. Veselo se potapao po grudima kao da pokazuje gdje se tono taj osjeaj nalazi. Evo ga ovdje, odmah ispod moje elje da mi grkljan ostane neprerezan. Bilo je to tipino za njega. Da vas uju kako govorite, rekoh mu, ne bih im mogao ni predbacivati to vam to ele uiniti. Druga Knowlesova neobinost bile su njegove oi. Drao ih je tako stisnute da si katkada samo po tome to se micao mogao znati da nije u dubokom snu. To mu je, u kombinaciji s uobiajenim nedostatkom izraza na licu, pridavalo izgled bahatog kiljavog medvjeda. U najboljem sluaju, kao tog jutra na palubi, licem bi mu preletio jedva vidljiv trzaj, neto poput gra, koji sam uskoro nauio protumaiti kao osmijeh. Nemojte misliti da bi se zadovoljili mnome, nastavio je vedro. Nisu vam oni itali iste knjige kao i vi, profesore, nego neke vlastite u kojima se najvie velia rezanje grkljana takvog kranskog filantropa kao to ste vi

sami. Jo etiri dana morao sam podnositi njegovo drutvo, kad smo se morali skloniti od estokih zapuha u Gusarskom zaljevu. Mogao sam ta etiri dana provesti u inspekciji naselja Port Arthur, umjesto da trpim Knowlesovo nesnosno podbadanje. Ve je i putovanje iz Engleske predugo trajalo, a jo me nakon ovoga ekao obilazak kanjenikih naselja u Australiji. Da stvari budu gore, itavo to vrijeme bili smo smijeno blizu naeg odredita. Brod je stajao nadomak Eaglehawk Necka, uske prevlake koja povezuje Port Arthur s glavninom Van Diemenove zemlje. Kako je vrijeme prolazilo, nevoljko sam usvajao prizor straarnice i itavog opora krvolonih pasa na lancu, od kojih je jedan bio nekoliko lakata od kopna, na zanimljivoj platformi s pseom kuicom, valjda da kanjenicima ne bi palo na pamet da se uljaju po pliaku. Znao sam da se nalazimo samo koji sat kopnenog puta od glavnog kanjenikog naselja, i strano je optereivalo ivce gledati ga iz takve blizine da se mogao uti lave pasa, a ostati nasukan. Potekoe je stvarao kapetan broda. Po ovakvom vremenu ne moe se prii amcima, tvrdio je kad god sam ga upitao, i bio pri tome jednako nepopustljiv kao i kad je odbijao pustiti jadne zatoenike da izau iz potpalublja. ak i kad je vjetar napokon okrenuo u prihvatljivijem smjeru, svejedno nije htio pristati, ovaj put tvrdei da bi sputanjem amca u more mogao propustiti priliku da uhvati povoljan vjetar. Zbog njegove tvrdoglavosti jo smo dva dana i dvije noi izgubili krstarei oko obale pred nama, dok mi se napokon kroz jutarnju izmaglicu nije ukazao moj cilj, kamenolom Port Arthura. Nisam ni slutio koliko je zapravo veliko to naselje. Iz daljine su nagurane kolibice ostavljale dojam bijednog industrijskog mjesta, dok su mu zvuci vojnike trube i uzvikivanje zapovijedi pridavali vojniku nijansu. Kako se brod primicao, svrha ustanove bivala je sve alosnije oita: sve su se jasnije razluivale kanjenike skupine kako u lancima klipu amotamo. Knowles je odjurio za svojim vodoopskrbnim poslovima i priznajem da sam bio sasvim zadovoljan to sam ga se rijeio. Mene su pak odveli k jednom od slubenika te ustanove koji se, moram to istaknuti, prema meni ponaao uglaeno i susretljivo, to nije est sluaj kad netko izvana dolazi u nadzor ustanovi koju bi kasnije moda morao kritizirati. Smjestili su me u sobu i predstavili mi drugog slubenika koji e mi biti vodi i koji mi je ak donio poziv na veeru s upraviteljem i njegovom suprugom. Nakon takvih priprema napokon sam mogao zapoeti s poslom. Jedina je korist od velikog kanjenja u tome to je ovjek sav na iglama od nestrpljenja i elje, tako da sam taj prvi dan obavio vie nego to bih oekivao. Obiao sam gotovo svaku zgradu u kojoj kanjenici obitavaju: svaku radionicu i spavaonicu, svaku kuhinju i kaznenu prostoriju. Takoer sam pratio skupinu koja je u lancima ila u sjeu u oblinju umu. Najvie mi je, meutim, znaila mogunost da razgovaram s nekim kanjenicima i doznam kakav utjecaj na njih ima njihova kazna. Veinom su bili suvie tvrdokorni da bi suraivali, i na pitanja su odgovarali jednom rijeju, no neki su se pokazali razgovorljivijima i premda su im odgovori bili oprezni, oni svejedno predstavljaju vrijedno svjedoanstvo. Moji dojmovi o upravljanju naseljem bili su povoljni i nisu ih naruile ni spoznaje o okrutnim osvetama koje su esto runa pojava u takvim ustanovama. Nedostajao mu je meutim temeljni element: sustav moralnog prosvjeivanja. Malena kola nudila je svega nekoliko predavanja svakoga tjedna, dok je bijednu knjinicu posjeivala samo nekolicina zatvorenika koji su ve bili obrazovani, te im je uenje bilo najmanje potrebno. to se crkve tie, usprkos impresivnom izgledu tog kamenog zdanja, kroz razgovor s kanjenicima stekao sam dojam da je utjecaj propovjednika bio zabrinjavajue neznatan, pri emu se mnogi od njih nisu ni trudili sakriti prezir prema tom ovjeku kojeg su nazivali bogognjavatorom. S obzirom na to da ih se nisu primili odgojni utjecaji, zloinci su se ravnali samo po prijetnji od otrih kazni koje su se dobivale i za najmanji prijestup. Takvom okrutnom sustavu bilo je bolno i svjedoiti jer se nije radilo o mehanizmu koji bi ljude preobraavao,

nego vrsti surove dresure kakva bi se mogla primijeniti na divljim psima. Sliku nimalo nije popravljala relativna sloboda koja je samo omoguavala da se pogubni utjecaji prenose meu prijestupnicima. Jedino se u radnim skupinama najstroe primjenjivao pravilo utnje, dok kreveti u spavaim kolibama kaznionice nisu ak bili ni razdvojeni paravanima, to je uraalo pokvarenim razgovorima i radnjama za mraka. Bilo je to uistinu daleko od suvremenog poimanja kaznionikog sustava kakvo se sada iri Engleskom i Sjedinjenim Dravama. Ta nova i divljenja vrijedna razmiljanja ne oslanjaju se na lance i bieve, ve se koriste blagodatima tereta utnje. Kanjenike treba uvijek drati razdvojenima i tako ih sprijeiti da se izlau utjecajima, osim kad je u pitanju teak rad i kranski nauk, sve dok ti plemeniti pojmovi ne prevladaju u njihovom umu. Kaznioniko nasele kao to je Port Arthur, gdje se zloinci slobodno mijeaju ne bi se mogao smatrati mjestom povratka udoreu, ve prije kolom zloina u kojoj depari ue od provalnika, a provalnici od ubojica, dok se svi ne natope zloinom. Takve su misli bile daleko od savrene pripreme za pristojno drutveno okupljanje naroito u domu ovjeka kojeg sam smatrao najodgovornijim, upravitelja ustanove i dok sam se umivao i odijevao, bio bih rado predstojeu veeru zamijenio i za najskromniji obrok. No, ljudska je ud nepredvidljiva i dok sam se blatnjavim stazama naselja probijao prema njegovoj kui vrlo ljupkoj zgradi s dugakom verandom koja je gledala na more osjetio sam na vlastito iznenaenje kako mi raspoloenje raste. Nakon toliko vremena na brodu i u nezdravom drutvu kanjenika, moda mi je godila pomisao na malo domae udobnosti. Naravno, kad su me uveli u kuu, bilo je teko odoljeti arima istog i urednog doma, ureenog enskim ukusom. Domaini su bili vrlo gostoljubivi. Upraviteljeva supruga mlada i draesna iskazivala je simpatino uzbuenje zbog ovog malog drutvenog dogaaja u njezinoj kui. Slutio sam da joj ivot u ovome dalekom surovom kraju nije ba zabavan. Njezin suprug za kojeg sam oekivao da je strog vojnik, jednako sirov kao i njegovi nazori takoer se pokazao gostoljubivim na svoj osoran nain, upravo mi utisnuvi u dlan veliku au puna kad su me uveli u salon. Jedino razoaranje doivio sam kad sam ugledao Knowlesa kako stisnutih oiju stoji u kutu, odakle mi je uputio jedva zamjetan mig. Mogao sam i misliti da e i njega pozvati. Ne trebam ni rei da me je Knowles svojim podbadanjem uspio natjerati na razgovor koji sam imao namjeru izbjei: o mojem vienju kanjenike kolonije. Tada smo ve bili preli za stol, gdje su tri kanjenika jedan od njih ljudeskara s licem kao da je iz kamena isklesano bezuspjeno pokuavali izigravali poslugu. I, kako vam se svia Port Arthur? upitao je Knowles gledajui me onim izazivakim pogledom kroz gotovo zatvorene oi. Jesu li razbojnici i banditi dovoljno razmaeni za va ukus? Smatrao sam da je najmudrije rei to manje. Jedva sam imao vremena razmisliti o svemu to sam vidio. Na moje iznenaenje, upravo me upraviteljeva ena potakla da nastavim. Ali ivo nas zanimaju vae primjedbe, g. Crane. Valjda ste ve doli do nekih zakljuaka. Bilo je neega u pogledu koji je dobacila muu to me natjeralo na pomisao da sam zaao na neko podruje neslaganja meu njima. U svakom sluaju napetost je bila vrlo primjetna. Ne elei suditi svojem domainu u njegovu domu, paljivo sam birao rijei. Uinkovitost ustanove ostavila je na mene silan dojam. Priznat u, meutim, da me iznenadilo to se ne pridaje vie pozornosti moralnom napretku kanjenika." Upravitelj se oprezno nasmijeio. A kako bi se to po vaem miljenju provalo? Budite otvoreni, g. Crane, nadodala je njegova supruga, osmjehujui se. Tako bismo rado uli vae miljenje. Zacijelo su me titale neizreene misli to su se tijekom dana nakupile, traei da budu

izreene, jer njezine rijei bile su mi dovoljne da zanemarim svaki oprez i stanem predano iznositi neka od posljednjih dostignua na tom podruju. Govorio sam o onim vizionarima kojima sam se divio, i u Engleskoj i u Americi. Potrudio sam se objasniti prednosti odvajanja pred tjelesnim kanjavanjem i tiine pred lancima. Sve vrijeme Knowles jo podrugljivo promatrao svoj ubrus. to se upravitelja tie, on je strpljivo sluao, premda vrlo sumnjiavo. No zanimljivo je da se njegova supruga sva ozarila. Ali to je udesno, primijetila je, oinuvi supruga pogledom. To se zacijelo moe provesti i ovdje. Bojim se da to ne ide tako lako, draga, nije se dao upravitelj. Kao prvo, nije na meni da se bavim takvim pitanjima, ve vie na guverneru i Ministarstvu kolonija u Londonu. Trenutno obje strane zahtijevaju da jo vie oteam ivot kanjenicima kako bi Port Arthur ostao na zlu glasu. To je potaknulo Knowlesa da se ukljui u prepirku. Ono to na blagonakloni prijatelj, g. Crane, ne razumije jest da kolonija Njegova velianstva, Van Diemenova zemlja, nije namijenjena preobrazbi kriminalaca, ve naprosto njihovoj pohrani, poput smea na smetitu, tako da se Engleska jednom zauvijek oslobodi izazivaa nereda. Naslonio se, zadovoljan svojim otrim nazorima. Ne tvrdim da je to rjeenje lijepo, ali to je trenutno rjeenje i ja, recimo, ne vidim puno koristi od toga da tratimo vrijeme i novac brinui se sa moral nekakve hrpe gnojiva. Zapovjednik ga je zainteresirano pogledao. Ja mu, meutim, nisam znao odgovoriti s takvom lakoom. Ako je jedina svrha sistema u tome da se Engleska, kako kaete, oslobodi izazivaa nereda, onda to vrlo slabo uspijeva. Nakon svih tih desetljea izgona ljudi u najudaljenije krajeve svijeta, mogunost da vas okradu u Londonu ili Glasgowu ista je kao i prije. to se toga tie, ovdje u Van Diemenovpj zemlji osjeam se znatno sigurnijim. Stvar je u tome, Knowles, da vi itav problem razmatrate iz potpuno pogrenog kuta. Ne radi se ovdje o izgonu ljudi, nego o pronalaenju naina da ih se reformira. Ne posjeduje li svatko sposobnost da se iskupi? Lako je to rei, veselo je odgovorio Knowles. Samo, vuk dlaku mijenja, ali ud nikada. Upraviteljeva ena kimnula je glavom, Ja se sasvim slaem s g. Craneom. Sigurna sam da ovdje ima kanjenika koji su kadri initi dobra djela. Bilo mi je drago to nisam sam. Knowles, meutim, nije nimalo bio u neprilici zbog oporbe koja se stezala oko njega. Moda bismo trebali nainiti mali pokus, izjavio je okrenuvi se onom golemom kanjeniku s licem kao od kamena, koji je upravo na stol polagao pladanj punjenih gljiva poredanih u obliku cvijeta. Hej ti,moe li nam rei kako si ovdje zavrio? ovjek je bio vidljivo uplaen, pogledavajui prisutne za stolom u nadi da e otkriti kakve opasnosti lee u tom pitanju. Upraviteljev mig odagnao mu je sumnje. Uhvaen sam u pljaki pekare u High Streetu u Great Yarmouthu. Knowles se zavalio u stolicu poput suca. I bi li to ponovio? Kanjenik se na trenutak namrtio birajui rijei. Napokon je odmahnuo glavom. Ne bih mogao. Ne vie. Odavde se vie nikad neu vratiti u Yarmouth. Njegov je odgovor bio potpuno promaen. Tako je bio daleko od poante razgovora da je iao na ruku Knowlesovom gleditu, premda na smijean nain. ak ni moja nova saveznica, upraviteljeva ena, nije mogla prikriti osmijeh, dok je njezin suprug umirao od smijeha. Knowles je, naravno, postao nepodnoljiv. Nisam li vam rekao, g. Crane? grohotom se smijao. Pitanje je zapravo bilo nepoteno formulirano. Kanjenika je trebalo pitati uvia li sada da je pogrijeio to je to uinio, a ne bi li opet poinio isti zloin. Naalost, malo to gui logiku raspravu tako kao smijeh, i premda sam se trudio, pokazalo se nemoguim vratiti

razgovor na ozbiljan kolosijek. Kad sam se te veeri vraao na stan, ostao mi je dojam krajnjeg nezadovoljstva. Imao sam priliku predstaviti zamisli od najvee vanosti, da bi me u tome sprijeila obina budalatina. Kao da to nije bilo dovoljno, sljedei dan sam doznao da u na povratku u Hobart morati trpjeti drutvo svojeg progonitelja. ini se da je Knowles svoj posao obavio jednako brzo kao i ja svoj, i pretpostavljalo se da elimo putovati zajedno. Vrijeme se opet pogoralo i upravitelj je smatrao sigurnijim da se u Hobart vratimo kopnom. Moete putovati naim vlakom, rekao je i ponosno nadodao: Kako doznajem, to je jedina eljeznica na junoj polutki. Sumnjam da mi je rije vlak pala na pamet kada sam sljedeeg jutra stajao na kii noenoj vjetrom i promatrao to sredstvo. Premda je vozilo po tranicama, nalikovalo je prije kompoziciji kakva se koristi u rudnicima, sa samo dva sjedita, jednim iza drugoga. to se pogona tie, nije imalo ak ni dostojanstvenost teretnog ponija, ve su ga gurala etiri kanjenika zastraujueg izgleda, koji su upirali o ipke sa strane. Onda, zbog ega si ti ovdje? upitao je Knowles jednog od kanjenika dok se uspinjao na sjedite, provokativno mi namignuvi. Govorio si usred mise, ha? ovjek, sasvim prirodno, nije odgovorio nego se samo malko namrtio. Zaas su on i njegovi drugovi poeli gurati vagon po tranicama, prvo korakom, zatim kasom i napokon trkom, tako da se brzo kotrljao. Vozilo nije imalo nikakva krova pa nam je bilo sueno da skroz pokisnemo na putu. Vie me je, meutim, zabrinjavala sigurnost vozila. U nekoliko sam navrata putovao parnim vlakovima ne iskusivi ni najmanji strah, ali ovdje nije bilo masivnosti i sigurnosti tih strojeva. Drvene tranice bile su grubo istesane, pa se vagon silno tresao i poskakivao, dok je na nizbrdicama jurio zabrinjavajuom brzinom. Na jednom zavoju umalo nismo ispali. Mislite da je sigurno? dobacio sam Knowlesu koji je uivao prednosti stranjeg sjedala. Nisam trebao ni oekivati ozbiljan odgovor od njega. Sigurno? upitao je spreman na podbadanje. Kako bi drugaije i bilo kad nas guraju ovakvi aneli? Pogledao je etvoricu mukaraca koji su, zadihani od napora, upirali gurajui nas uz blagu strminu. to mislite o njima, profesore? pitao je kao da nas ne uju. Uitelji, zar ne? I svaki od njih rtva zabune? Nije mi se inilo mudrim izazivati ljude o kojima smo ovisili, i ba sam razmiljao da mu to kaem kad sam primijetio da smo doli do vrha uspona. Pred nama se tlo naglo obruavalo u dugaku strminu, a u daljini se vidjela skupina kanjenika, okovanih lancima, koja je pored pruge sjekla drva. Gurai su pokrenuli kola tako da su se zanjihala i zaas smo stali brzati. Njih etvorica svejedno su uporno prianjala o ipke sve dok vie nisu mogli drati korak, te su se u zadnji as bacili na vozilo sa strane i svojom teinom, izgleda, doprinijeli naoj bezglavoj jurnjavi. U tom trenutku bio sam uvjeren da nam predstoji nesrea. Konica! poviknuo sam. Jedan od kanjenika, ije je lice bilo obiljeenom brazgotinom posred ela, mrgodno je pokazao na neku vrstu drvene poluge iznad kotaa, premda se nije potrudio da je dosegne, ve je naprosto okrenuo glavu. Bez sumnje je bio i dalje bijesan zbog Knowlesovog podrugljivog blebetanja. Doista nisam namjeravao da, od svega na svijetu, izgubim glavu ba zbog njegova okrutnog cinizma, a budui da nitko nije imao namjeru djelovati, uinio sam to sam. Osovivi se na noge, nagnuo sam se i posegnuo za polugom konice. ini se da sam naalost podcijenio uinak svojeg kretanja na ravnoteu vagonia, koji se zaas stao naginjati. Vjerujem da bi sve dobro zavrilo da su svi drugi ostali mirni. Knowles je kratko vrisnuo, dok su lica kanjenika, dotad tako tvrda, naglo problijedila, i svi su se stali naginjati u suprotnome smjeru. Premda je to itekako imalo smisla, uinak njihovog pokreta bio je pretjeran i vagon se jo vie nagnuo na suprotnu stranu. Koji trenutak njihao se s jedne na

drugu stranu sve dok se nije dogodilo ono neizbjeno. Neu nikada znati je li se vozilo prevrnulo na stranu, odletjelo u zrak ili izvrnulo preko prednjih kotaa, ili sve troje. Sjeam se da su kotai zastrugali oajnikim zvukom, nakon ega je uslijedilo samo prevrtanje i padanje. Zacijelo sam naas izgubio svijest. Doavi k sebi, vidio sam da leim pokraj korijenja golemog stabla, i jedino to sam uo bio je vjetar u kronjama, bubnjanje kie po liu i zujanje kotaa prevrnutog vagona. Do mene je bio ugruvani Knowles, koji se isprepleo s nekim nepoznatim koji je leao potrbuke. inilo se da je Knowles naletio ravno na toga ovjeka, oamutivi obojicu. Obojica su krvarila, no sa zadovoljstvom sam ustanovio da jo uvijek diu. Kad sam pokuao sjesti, ustanovio sam da mi je lijeva noga ozlijeena i vjerojatno slomljena. Tek tada sam se osvrnuo i primijetio da nismo sami. Skupina kanjenika, vjerojatno drvosjea koje smo ranjje vidjeli stajali su uokolo i zurili. inilo mi se nunim izboriti autoritet nad njima. Gdje vam je nadzornik? upitao sam odluno. Tamo, odgovorio je krupni momak goleme, elave glave, s debelom brazgotinom preko jednog obraza i uznemirujueg, luakog pogleda, s tamnim kolobarima oko oiju. Kako sam vidio, pokazivao je prstom na ovjeka isprepletenog s Knowlesom. To saznanje nije bilo nimalo ugodno. Vie mi je nade ulio prizor nae etvorice vozaa koji su se izvalili s druge strane drvenih tranica. inilo se da nisu suvie ozlijeeni, i barem su mi bili poznati. Ove ljude treba smjesta odnijeti u naselje, poviknuo sam. Trebaju pomo. Ne trebamo li svi, odazvao se jedan od njih. Ostali su se potiho ali zlurado nasmijali. Kao da situacija nije bila dovoljno ozbiljna, jo je i onaj pljeivi drvosjea zastraujueg izgleda stupio na ravnu stijenu i preko nje poloio lanac kojim su mu bile vezane noge. Odjedanput je podigao sjekiru i nekoliko puta zviznuo njome, tako da je odzvanjala cijela uma. Lanac se ubrzo raskinuo. Zveckajui potrganim lancima, polako nam se stao pribliavati. Pomislio sam da e biti najbolje ako mu se izravno obratim. Potedite nas, molim vas. Nismo vam nita uinili. Trebamo pomo. inilo se da me ne uje. Dok su njegovi drugovi pratili svaki njegov pokret, proao je pored mene dok nije stao pred Knowlesa i nadglednika. Zatim je zamahnuo sjekirom. Uasnuo sam se i okrenuo sam glavu. Prolo je nekoliko trenutaka u tiini i kad sam napokon pogledao ponovo, stajao je kao i prije, poput nekakvog demonskog kipa, mrtei se na one dvije prilike pred sobom. Pogledao je i vagon, premda je bio potpuno beskoristan i uniten. Zatim je, na moje zaprepatenje i nevjerojatno olakanje, zavitlao sjekiru meu drvee. Potom se sagnuo i podigao Knowlesa lako poput pera. Ne brinite, pomoi u ja njemu. JACK HARP, 1837. Dobro sam se nahodan natrag do Port Arthura, naroito s tim debelim gadom na rukama. Na kraju ga nisam uspio donijeti dotamo jer me nadomak naselja zaustavio jedan odred vojnika, koji su samo pogledali moje raskinute okove i krvavu glavu klipana kojeg sam nosio i oborili me ravno na tlo. Nakon toga naao sam se u eliji, pitajui se jesam li dobro izveo stvar ili sam ispao najvea budala u Van Diemenovoj zemlji. Napokon je ipak doao jedan asnik i rekao da moram u bolnicu. Bio sam ispunjen nadom od trenutka kada sam uao. U krevetu je leao debeli gad kojeg sam nosio. Bio je tu i upravitelj glavom, i glupi mekuac koji me je zvao da pomognem. Taj me je srdano pozdravio i uspravio se u krevetu da mi prui ruku, mada nisam siguran da se to smjelo. Nisam mogao dobiti boljeg zagovornika sve da sam ga i sam birao, jer nije prestajao svima govoriti kakav sam junak i kako ne bih trebao biti u lancima nego dobiti nagradu.

Upravitelj nije bio ba najsretniji, a ni debeli kojeg sam nosio eto, to ti je zahvalnost ali sve to nije bilo vano dok me moj novi prijatelj kovao u zvijezde. Da ovjek ne povjeruje, navalio je na upravitelja da mi da otpusnicu na licu mjesta. Tako je sve ilo dobro, premda mi je bilo krivo to Fergusonu nisam rascopao glavu. Otpusnica naravno nije puni oprost, ali je slino. Dotle dok se klonim nevolja i drim Van Diemenove zemlje, mogu raditi to hou. Nakon svih tih godina bilo je teko u to povjerovati, pogotovo to je dolo tako naglo. Svejedno, nije mi dugo trebalo da se odluim to u i kako u. Nisam nikad volio gradove, a ba ni posjede, dok mi je tucanja kamenja i rezanja drvea bila puna kapa. Ne, vratit u se na jedan od onih malih otoka na kojima sam se prije skrivao. Tamo mi nije bilo tako loe dok sam derao tuljane i vakao zovoje, a da mi nitko ne sjedi za vratom i odreuje to da radim. Moda bih si ak mogao opet priutiti neku crnkinjicu, ako uope ima jo koja. DEVETO POGLAVLJE DR.THOMAS POTTER, LISTOPADA 1857. 29. listopada Napokon danas kopno na vidiku nakon etrdeset i est dana putovanja + velikog nevremena. Glasni poklici, pjevanje itd. posade. Wilson sve natjerao na molitvu zahvale. Naalost, ustanovljeno: radi se o posve drugoi zemlji. Kapetan i asnik promatrali sunce sekstantima i objavili obala ne Van Diemenova zemlja nego Australija: Sincerity skrenula s kursa na sjever za nekoliko stotina milia. Kewley objasnio razlog = nepovoljne morske struje (osobno ne znao da struje toliko komplicirane). Rekao da moramo uploviti u Melbourne, Zaljev Port Phillip po jo vode (sreom v. blizu). Wilson v. pogoen jer uri poeti ekspediciju: mrtenje + pogledavanje na mene kao da ja = krivac, tj. oitovanje svih znaajki normanskog poremeaja. Zapravo promjena plana = meni korisna s obz. na prikupljanje daljnjih uzoraka. Takoer vjerujem stari kolega dr. G. sada u Melbourneu: od potencijalne koristi. I potrebni dodatni sanduci za pohranu. Naalost zapostavio dnevnik nakon Cape Colonyja zbog zaokupljenosti razradom ideja. Ovo zaista = produktivno vrijeme. Doista osjetio iskru nadahnua: ideje se oblikuju i razjanjavaju iz sata u sat. Osobni interes napreduje iz pukog opisnog u deduktivni. Napredak velikim dijelom zahvaljujui krajnje nenadanom i korisnom izvoru s obz. na studije, tj. manskoj posadi na Sincerity. Odjednom shvatio polje prouavanja = preda mnom sve vrijeme. Poeo sluajnim otkriem. Sjedio na palubi kad sluajno uo prvog asnika, Brewa, grditi lana posade kao Vikinga. Osobno = znatieljan, pitao zato. Brew = tajnovit kao obino, nevoljko ipak odgovorio u davnoj prolosti otok Man = pod vlau Norveana (saksonski tip). Slabo obavijeten, ali vjeruje vikinka vlast = nekoliko stotina godina uz mnogo naseljavanja. V. zanimljivo. Osobno poeo ispitivati ostalu posadu o otoku. Odgovori esto oprezni ili neozbiljni, svejedno donose spoznaje. Postalo jasno da otok, iako v. malen razdiru velike regionalne sile. Konkretno, posada broda (itava iz Peela), svisoka gleda na one iz drugih podruja. Primjeri: Stanovnici Ramseya zvani Boasters jer tvrde = drski. Stanovnici Douglasa zvani Govags (man. za morske pse: razlog nepoznat) Seljani Sulbyja zvani Cossacks (razlog v. nejasan) Seljani Cregneisha zvani panjolci tvrde (teko prihvatljivo) svi doplivali na obalu... I panjolske Ar made. Nb. selo Cregneish takoer zvano China (razlog nepoznat) + divovski lan posade China Clucas prozvan tako jer tvrde da jednom imao (debelu) draganu iz sela Cregneish/China (odluno porie). Zakljuak: situacija se moda ini zbrkana no zapravo = v. jednostavna: Manjani ne jedna

nacija nego dvije: keltski tip i saksonski tip (Vikinzi). Povijesna zbivanja + norveki jezik Saksonaca dodue = zaboravljeni ali, zaudo, duhovna podjela ostaje snana - iako je oni nisu prepoznali. Manski Kelti i Saksonci nastavljaju meusobni rat nesvjesni toga. Sada kada = svjestan toga, uoio mnoge primjere neprijateljstva izmeu dvije rase Manjana, npr. este svae meu lanovima posade, neslaganje kapetana (lukav - indolentan, tj. keltski tip) + Chine Clucasa (snaan + otvoren, tj. saksonski tip). Ovo = od veliko vanosti. U tome = moni dokaz da razliite rase ne mogu niti e se meusobno mijeati. Otkrie = od temeljne vanosti s obz. na ideje. Osobno sve vie uvjerenja da tipovi ne samo vani za razumijevanje s obz. na ovjeanstvo ve zapravo = klju shvaanja itave liudske povjiesti + budue sudbine ljudi. Nacionalna revolucija od 1848. = jasna naznaka neminovnog slijeda dogaaja. Predviam veliku konflagraciju nacija (vlastiti termin) uplitanjem Svijeta u godine sukoba, rata + unitavanja itd., itd. Strpljenje postojanog Saksonca napokon e presahnuti. Normanska slabost i parazitiranje izai e na vidjelo i biti otro kanjeni. Slabije e nacije (npr. crna, indijska, orijentalna, normanska itd., itd.) biti izbrisane. Nova era e zapoeti. Mogue ak u bliskoj budunosti. Odluio objediniti biljeke u potpun rukopis s namjero, da ga objavim. Radni naslov: Sudbina nacija: razmatranje razliitih odnosa snaga i karakteristika mnogobrojnih ljudskih rasa i tipova te vjerojatnih posljedica njihovih buduih stremljenja. Zakljuio da bi se djelo moglo pokazati znaajnim doprinosom razumijevanju ovjeanstva uope. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, STUDENI PROSINAC 1857. Zaljev Port Phillip neobino je mjesto, po irini toliki da nismo mogli ni vidjeti drugu obalu, premda se itav, do posljednje kapi, nagurao iza uskog grla na ulazu. Bilo je to upravo onakvo mjesto gdje bi ovjek oekivao dokone pecare ili togod gore, i doista, im smo proli izmeu dva rta, primijetio sam jednu kuicu, zgodno skrivenu od pogleda s mora. No jo zanimljiviji od kuice bio je kuter. Ve je razvio jedra neto nie u zaljevu i lijepo je napredovao prema toki na kojoj smo se uskoro trebali nai. Bio je to lijepo opremljen brod, s parom topova na pramcu i est vojnika odjevenih u zagasito crveno na palubi, a k tome i uniformiranim Englezom iz Port Phillipa koji se, im smo se dovoljno pribliili, poeo na sav glas pitati bi li nam predstavljalo smetnju da smjesta zaustavimo brod, kako bi se mogao popeti i poeljeti nam dobrodolicu. No, stvarno ovjek ne treba zavriti kole da bi shvatio o kome se radi. Nevjerojatno je to kako moe prejodriti pola svijeta da bi se otarasio onoga skrivenog ispod sve one morske trave i lupara to su se nakupili na koritu tvojeg broda tijekom etiriju mjeseci, a da svejedno naide na isti onaj topli pozdrav s rodne polutke. Brinulo me jedino da nas je vijjest s Cape Colonyja prestigla. Padalo mi je ve na pamet da za svaki sluaj pobacamo u more onu srebrninu s Maldona, ali opet je teta da ocean proguta toliki novac, tako da smo je ostavili. Sada je bilo kasno. Vae isprave, kapetane? oglasio se uljez, g. Robins, carinski slubenik Kolonije Viktorija, onom krajnjom prijaznou kakvu sam ve po navici oekivao od podanika Njezina Velianstva i koja s prijaznou nije imala nikakve veze. Bio je to mrgodan momak vjerojatno zbog te slube Bogu iza lea a mrtio se kao da smo itav put od otoka Mana prevalili samo zato da mu pokvarimo poslijepodne. Nemamo u tivi nita osim zaliha i balasta, rekao sam. Brod su unajmila ova gospoda za svoju ekspediciju. Pritom sam pokazao na veleasnog ozarenog poput pravog pustolovnog upnika i dr. Pottera. Bit e da mi je palo u oi da slubenik ima isto ono utogljeno, umiljeno dranje kao i nai putnici ak sam se pitao to li je skrivio da su ga ovamo bacili ali ne bih nikad pomislio da e se tako promijeniti kada ugleda nekoga svoje vrste. Napokon da i ja jedanput budem zadovoljan to imam te Engleze na brodu. Robinsovo lice zasjalo je poput fenjera i zaas se s veleasnim upustio u redanje daljih roaka koji bi

mogli biti susjedi ili su se prisjeali nekog sjajnog momka kojeg su obojica jedva poznavali. Potom je uslijedilo pravo raspredanje, onako u engleskom stilu a ukljuio se i dr. Potter o najnovijim brigama to su spopale sve one sirote vojvode i prineve to drmaju Engleskom. inilo se kao da se znaju godinama. Hoete li dakle razgledati brod? upitao sam kad su naas zastali, jer mi se inilo da nije na odmet barem ponuditi. Nisam se zapravo ni trebao truditi. Na uljez, g. Robins, bacio je tek povran pogled kroz jedan od skladinih otvora da se to prije vrati onom blebetalu. Kad se napokon do sita napriao, nevoljko se pozdravio s novim prijateljima, opozvao onu estoricu vojnika i ostavio nas na miru. Na takvu bih se vrstu carine lako navikao. Ostavio nam je poljara, to je zapravo bilo dobro jer karta koju sam jeftino kupio u Cape Colonyju nije imala oznaeno nijedno mjesto ni naselje. Moj jedini zakljuak bio bi da tu niega nije bilo kada je nacrtana, prije nekih dvadeset pet godina. Kad smo napokon koji dan kasnije stigli nadomak Melbournea, iznenadila me veliina grada, kad se uzme u obzir da je tek nedavno sagraen. Velik je to bio grad, protezao se onim ravnim nitavilom kao da ga je netko prosuo po njemu, s pokojim zvonikom i tome slinim to su virili zarad boljeg dojma. inio se nekoliko puta veim od Peela, to sam smatrao nepravednim kad je Peel od pamtivijeka mirno i strpljivo leao tamo pored Otoka sv. Patricka. S druge strane, bilo je to dobro za nas. Ako je bilo dovoljno novaca da se u tren oka ni iz ega napravi grad, onda bismo trebali postii dobru cijenu za onaj na stanoviti tovar. Brodove sam primijetio tek kad smo se pribliili. Bilo ih je mnotvo, poredanih uz obalu male rijene luke i ostavljenih da trunu, i predstavljali su tunu zagonetku, onako izguljeni, labavih konopa i pripona. No, kako se ispostavilo, ak je i tu bilo u zraku neke ustrajne nade. Dok su nai putnici stenjui prelazili olupinu o koju smo se privezali u potrazi za kupaonicama i kadama o kojima su vjeno trabunjali primjetio sam na obali nekog starkelju kako navaljuje bave na kola. Upitao sam ga kako to da su brodovi naputeni. Zbog zlata, graknuo je. Ili snova o zlatu. Ispriao mi je kako su itave posade, pa i ak i njihovi asnici, otile s brodova i odjurile u rovove da okuaju sreu. No to je bilo na vrhuncu zlatne groznice, kad je pola grada ve bilo otilo. Dolo je do toga da bogatai nisu mogli nai poslugu, pa su si sami morali kuhati i prati rublje. To im se nijo nimalo svidjelo. Moe li se jo nai zlata? upitao je Brew. Stari je slegnuo ramenima. Nalazita su odavno raspodijeljena, no to ne znai da se ne bi moglo neto otkriti na drugom mjestu Stalno krue glasine. Kimnuo sam Brewu oblizujui usne kao znak pohlepe a on mi je na isti nain uzvratio. Zemlja zlata. Bilo mi je sada ak i drago to se Cape Colony pokazao neupotrebljivom, lanom slobodnom lukom jer to je znailo da i dalje imamo robe za prodaju. Ovdje bi se mogli domoi nekoliko tovara zlata. No, najprije su nas ekale obveze. Nova luka znai nove poslove, kako kau, a to je vrijedilo i za taj Melbourne. Dao sam posadi da izvue iz tive prazne bave za vodu, da ih neim zaokupim tako da mi ne cvile za novcem i ne troe ga u gradu, a sebe sam zaposlio lukim ispravama to je, dakako, znailo jo jedan mili susret s carinom. Taj se, sreom, pokazao jednako bezopasnim kao i onaj prvi, ovaj put u liku lijenog debeljka po imenu Bowles koji se veim dijelom sastojao od brade, crne i guste, u koju mu je lice sasvim zaraslo, gotovo do oiju, pa je ostavljao dojam kao da viri iz crne ivice. Bowles nas gotovo nije ni uznemirio, osim to nas je pitao jesmo li s Mana to sam teko mogao porei i jesmo li togod kupili u Cape Colonyju, o emu nisam imao potrebe nairoko razgovarati, jer ionako nismo. Kad je to obavljeno, ostavio nas je lijepo na miru. Sve u svemu, poeli su mi se sviati ti lokalni momci iz carine i smatrao sam da bi neke od njih trebalo vratiti u Englesku da poue kapetana Clarkea i njegove prijatelje lijepom ponaanju. Nedugo poto je Bowles otiao, dobili smo jo jednog posjetitelja. Bio je to mali zgureni ovjeuljak, malo previe nasmijeen. esto ti se neka luka varalica uspne na brod da ti

ponudi sobe pune buha ili alkohol i ene po povoljnim cijenama, tako da sam se jedva obazirao na njega. Harry Fields, pruio je ruku, zauujue veliku s obzirom na ostalo, kao da je sav u nju izrastao. Tek pristigli, ha? S Capea, kladim se. Pa to onda? Kao da je bio zadovoljan zbog moje sumnjiavosti. Ja dogovaram trgovinu. Ako imate bilo to prodati, nali ste pravog ovjeka. Kakvu vrstu bilo ega? Pogledao me znalaki i prodorno. Tko e ga znati. Moglo bi od toga neto biti. Istina, trebali smo pravoga kupca. Dotada sam namjeravao traiti Manjane po Port Phillipu to je bila mogunost budui da su Manjani smioni putnici u sluaju da je tu u Melbourneu neiji roak koji bi nam mogao pokazati pravi put. Ali to bi iziskivalo vremena, a k tome nismo mogli biti sigurni da emo ikoga pronai. S tim ovjeuljkom Fieldsom, dakako, izlagali smo se opasnosti, no to ne znai da nije upravo onaj kakvog smo trebali. Pogledao sam Brewa, i on mene. Zgodno je to kad si Manjanin pa ne mora brinuti da te netko prislukuje kad ima togod rei to nije za svaije ui. Dok se Englez mora gnjaviti da izae iz sobe ili da apue poput urotnika, Manjanin vam naprosto razvee na svom slatkorjeivom jeziku, siguran da na svijetu nema ive due, osim drugog Manjanina, koja bi razumjela ijedne rijei. Irci i kotski gortaci mogu dodue uhvatiti pokoju, ali uz dosta muke, dok vam je to za Engleza isti kineski. Stoga se Brew i ja nismo trudili spustiti glas nego smo razgovarali o ovi, onako pred njim. ini mi se da je neki pokvareni ljigavi prevarant, rekao sam uputivi prijanu osmijeh koji mi je toplo uzvratio. Pa zar ne traimo upravo takvog? odgovorio je Brew. A to ako njuka za carinu? Brew ulegne ramenima. Kao i bilo tko drugi na koga naletimo. U tome je bilo istine. Sve u svemu, zakljuio sam da je Fields vrijedan barem toga da ga se uhodi. Jo je prerano da bismo ita nudili na prodaju, ta tek smo stigli, rekao sam, no moemo li vas negdje pronai, u sluaju da se predomislimo? Bio je, izgleda, sasvim zadovoljan time taj mali Harry Fields i dao nam ime krme gdje je provodio veeri. Poto je otcupkao, pozvao sam Kinviga koji e se najbolje utopiti u gomili, i sam isti takav prcoljak i poslao ga da prati Fieldsa. Kasnije tog popodneva otputili smo se i Brew i ja, i tako prvi put pravo pogledali australski grad. Zamoran je bio taj Melbourne, s onim dugim ravnim ulicama i blagim zadahom ludila u zraku, jedno od onih mjesta koja iscijede sav sok iz ovjeka i ostave ga edna i eljna tunjave. Bio je udno neravnomjeran, kao da je nebo podarilo zlato u ogranienim mlazovima, natapajui jedno mjesto a drugo ostavljajui suho do kosti. Nala bi se tu zgrada veliine dvorca Rushen, sva od najfinijeg kamena, tako fino isklesanog da bi se ovjek pri samom pogledu na nj osjetio prljavim, a odmah do nje stajala bi tek stara ograda s koje su se gulili plakati ili gomila smea to se usmrdilo na suncu. Jedna etvrt u koju smo zali premda ne zadugo bila je sasvim liena zlata, same daare od sanduka i kartona ili ak samo arenog papira, te se jasno moglo vidjeti svakoga unutra obino neku enu s djetetom koja bi se okrenula i mrko te pogledala to viri. Zlato je, izgleda, bilo izbirijivo ne samo to se tie zgrada nego i graana. Bila je nekolicina sretnika, pretpostavljao sam da se radi o kopaima, divljega izgleda, duge kose i sa zlatnim prstenjem na svakome prstu, kao da nose boksere. Sudei po govoru, dolazili su odasvud, pa sam uo irski, ameriki i sve vrste europskih naglasaka, pa ak i Kineze s perinima. Jedini koje nisam vidio bili su australski kanjenici, to me iznenadilo. Oekivao sam da e ih biti mnotvo budui da odavde potjeu. Masa je prijateljica noi ekala na svoju kap zlata. Vidjelo se da im posao ide, nekima od njih, jer su se preetavale okolo kao da je grad njihov i tako su fino bile odjevene da su

gotovo mogle biti i prave dame da nije tog vucaranja i mameih pogleda. Pored njih su ugledne dame izgledale zlovoljno. Kako se sputala no, vidio sam kako se te povlae u svoje domove, ostavljajui ove druge u njihovu poslu, i grad je zaas stao grcati u piu i dreci kao da se nada obeznaniti do zore. Bilo je to gadno mjesto, u to nema sumnje, i bilo mi je itekako drago kad smo ugledali krmu koju smo traili golemu trokatnu palau drvenog proelja i Kinviga kako eka na uglu nasuprot nje. Drao sam Fieldsa na oku itav dan, izjavio je ponosno. I? Nisam primijetio da je razgovarao s bilo kim u uniformi. Uglavnom je bio po krmama i prodavaonicama alkohola. Jedanput sam se pokuao raspitati o njemu kod nekog starog s kojim sam ga vidio razgovarati, ali taj mi je odgovorio reanjem i prijetnjama i to te briga? To je zvualo dosta dobro. Jesi li otkrio ima li kakvih Manjana? Jedan ovjek mi je rekao da je upoznao neke takve, premda nije bio siguran da nisu ipak Irci. Kako bilo da bilo, otili su kopati zlato. Od toga nije bilo neke koristi jer je odavde do rudnika dobar komad puta. Pogledao sam kroz prozor krme i prepoznao Fieldsov lik u kutu. Nije izgledao kao miljenik carine. No dobro. Da vidimo kakvu cijenu nudi. Pokazalo se da je cijena vrlo povoljna. Jedva sam mogao vjerovati svojim uima. Fields je i sam rekao da za francuskim konjakom vlada prava e u koloniji, gdje su kopai razvili prilino skup ukus, no svejedno sam se morao suzdravati da mi se usta ne razvuku u irok osmijeh. Nije se tu govorilo o drobiu, nego o zasljepljujue blistavom novcu, u potocima i dovoljnim koliinama da prekine Ealisadino jednogodinje durenje. Preostalo mi je jedino da se saberem i zatraim dodatak koji sam dobio s takvom lakoom da sam se korio to nisam traio vie. Jo malo avrljanja, aica-dvije lokalnog napitka i sve je bilo sreeno. Bila je to pametna odluka, rekao je Brew kad smo se opet nali okrueni ulinom vrevom, ozaren kao da je pronaao zlatnik na podu. Bez sumnje. Sasvim sam se slagao s njim. No, ima neeg u manskome duhu to mu prijei da se previe prepusti oduevljenju. Premda jo nismo vidjeli ni novia, upozorio sam ga, i, kako kau, svata se prijei izmeu djela i rijei. Brew je zastao, poprimivi oprezan izraz, spreman na odgovor. A, to je istina. Kako stari kau: zelen brijeg je izdaleka, ogolio sav izbliza. Tada se ubacio i Kinvig: Nakon plime oseka slijedi. Mislim da smo se od toga svi osjeali malo bolje. Ali fina je to cijena, zar ne? rekao sam da nas ipak malice obodrim. Fina, bogme, ponovo se osmjehnuo Brew. Bogovska, sloi se i Kinvig. Imate neto sitno? Ovo zadnje, moram naglasiti, nije rekao nijedan od nas, ve neka ljudeskara prislonjena uza zid pred nama. Nije bilo sumnje odakle je naglasak je odavao dablinskog probisvijeta i k tome je bio pijan. Trebao sam mu moda naprosto dati paricu i rijeiti ga se, ali nisam bio raspoloen za prosjake. Ne, nemamo, odgovorio sam, dobacivi mu u prolazu preziran pogled. Taj ga je pogled vjerojatno i izazvao. Manksii, ha? dreknuo je. Poznam ja to manksi blebetanje. I iz kojeg ste manksi grada? Kinvig se iao budaliti. Peel City, odgovorio je, sav ponosan. Peel! uskliknuo je pobjedonosno. Bio sam tamo. Sve sami uljivci i k tome trule i siromasi, jedva da imaju koji novi da ukradu jedni od drugih. I zaudaralo je takoer, sve na lanjsku ribu. Pogled mu se lukavo zailji. Ili su to bile manksi ene? Kinvigov se pogled na to zaotri. Taj je pak, onakav malean, uvijek bio spreman na tunjavu. Ohladit u ja malo njega zbog ovoga. No, kapetane, dajte da ga sredim. Zadne to ovjeku treba kada posluje na rubu zakona jest upasti u ovakvu nevolju. Neka

ga, rekao sam, nema smisla da prlja ruke zbog nekog yernee yeirka. Ovo posljednje je manski izraz za irskog prosjaka, nimalo pohvalan, pa sam se potrudio da budem dovoljno jasan odgovarajui na onu uvredu o smradu po ribi. Osim toga, bolje da se vratimo na brod. Da sam barem utio. Manksiji sa broda, dakle, zagalamio je tada na Dablinac, uivajui u novoj spoznaji. A kamo plovite, ha? Kladim se da idete malo na neki mirni dio Zaljeva Port Phillip usred noi. Irac e uvijek pogoditi ono to najvie eli sakriti. Sva srea da smo bili na periferiji pa nije bilo nikoga u blizini. Svi smo utjeli, ali to nam nije nita koristilo, jer je prosjak ispustio poklik zadovoljstva, znajui da naa utnja znai priznanje. Idite i prodajte svoj prljavi, razvodnjeni provercani rum, ba mene briga, vikao je to je glasnije mogao. Kao da bismo mi razvodnjavali! Pazite da vam te prevarantske glave ne probui metak iz puke nekog hajduka ili robijaa ili divljaka jer du obale ih ima mali milijun i pojest e male pritave Manksie za doruak. Hajduci? Nisam znao to je to, ali nije zvualo dobro. Zapravo, nisu ni robijai, ni divljaci, kad smo ve kod toga. Samo lae da nas uplai, progunao je Brew kad nas prosjak vie nije mogao uti. Nevolja je u tome to takve rijei stave ovjeku bubu u uhu. Kad smo se napokon otputili u tamu, koju veer kasnije, svi smo bili zabrinuti, a Kinvig je ak iao vjebati na glavnoj palubi, stojei poput boksaa i trzajui pesnicom kroz mrak. Na novi prijatelj Harry Fields nadrljao je malu kartu mjesta kamo smo trebali otii, a bio je to oblinji al, nekoliko milja od grada. Dat e nam signal svjetlom. Zanjiu li svjetiljku, znai da je sve u redu, no budu li je dizali i sputali, tada je nevolja na pomolu i odjedriti nam je to bre. Priznajem da mi je to mahanje svjetiljkom malo uzburkalo krv, jer tako se to radilo u zlatno doba otoka Mana, pa kad smo iz rijeke preli u Zaljev Port Phillip pri blijedoj mjeseini, nisam se mogao oteti razmiljanju o tome koliko je puta moj pradjed, Veliki Juan Kewley, upravo ovako brodio nou. Zanosio sam se milju da je ak i tada gledao odozgo, pun ponosa na svoga tvrdokornog praunuka koji je odluio poi njegovim stopama. Povjetarac je bio lagan ali stalan i trebalo nam je tek koji sat dok nismo ugledali sjaj svjetiljke na obali, gdje se ziba postrance kako je i valjalo. Zapovjedio sam momcima da bace sidro i spuste amac, i bili smo spremni. Brewa sam ostavio da uva brod i za svaki sluaj pripremi one engleske puke, a Kinviga sam poveo s jo dvojicom veslaa. No nije bila ba svijetla, mlaaku su bila tek dva dana, a dodatno su ga zastirale krpice oblaka, no ipak dovoljno da se vidi pjena valova to su se razbijali o obalu i blijede sjene onih to su ekali. Bila su dvojica, ukljuujui onog to je drao svjetiljku. Nije ih bilo dovoljno za neku razbojniku druinu. Kad sam se ispentrao iz amca, jedan od njih istupio je u svjetlo fenjera i pokazalo se da je to Harry Fields. Kapetane Kewley, brzo ste stigli. Bogme, da. Pruio sam mu bavu konjaka koju sam pripremio. Odvalivi ep, ponjuio je, a zatim potegnuo. Okus je sasvim u redu. Manje je zadovoljan bio duhanom tuio se da se osjeti trunka vlage ali svejedno e ga uzeti. A ostatak je na brodu? Tako je. Kamo ste ga sakrili? Postoje razne vrste pitanja, a ovo je bilo zabadanje na koje jo nije imao pravo. Uzeo sam mu rakiju i duhan i ubacio ih natrag u amac. A gdje je to vae zlato? Tu odmah iza. Na to je krenuo natrag preko plae. Njegov je pomonik fenjerom osvjetljavao pijesak do njihovih nogu tako da su hodali po mrklom mraku. To mi se ba nije svialo. Bilo bi mi drae da ga donesete ovamo. Glas mu je postao sumnjiav. elite li vi to zlato ili ne? Kakvo pitanje. Nije mi preostalo drugo nego da na manskom doviknem Kinvigu, koji je

jo uvijek sjedio u amcu da dobro dobro otvori oi, a zatim sam otklipsao za njima propadajui u pjesak. Njihova se svjetiljka zanjihala prema gore,jedanput,dvaput,osvjetlivi dugi niz stabala koje sam uo kako fijuu na,a pod njima sam primjetio neku vrst skrovita.Ispred njega stajao je nekakav grubijan,drei vreu prebaenu preko ramena tako da se sav nakrivio. To mi je naravno izgledalo sasvim u redu pa sam produio. No, tek kad sam se sasvim pribliio,ugledao sam jednoga,koji je iskrsnuo izmeu drvea. Ne bi mi to smetalo, ali na mjeseini se fino vidjela cijev pitolja uperena ravno u moje grudi. Nije to bilo ono najgore. Izgledalo je kao da ovjek uope nema glave, no uvidio sam da je to samo varka u mraku jer mu je lice zapravo bilo prekriveno crnom bradom, gotovo do oiju. Ma nije li to kapetan Kewley, rekao je slubenik Bowles , melbournski carinik, koji nosi samo balast i zalihe. Zlehudu je to bila srea. Gotovo bi mi drui bili hajduci i divljaci nego ovi podmuklice iz carine, tako samodopadno pametni, kakvi vam samo Englezi mogu biti. Zacijelo nas je sumnjiio im stupio na palubu, poslavi svog malog uhodu Fieldsa da nas upeca, to je uinio bez greke. Svi ti mjeseci i sve te milje putovanja,da bismo sada ovako zavrili! Onda bi nam bilo bolje da nas je kapetan Clarke bio uhvatio jo tamo u Engleskom kanalu, nego da se uzalud gnjavimo i prelazimo pola svijeta.. Ili to ipak nije bilo uzalud? Ono to mi je prvo upalo u oi bio je sam Bowles. Iskoivi iz umarka, nije izvadio par lisiina,ni izgovorio rijei kakve bih oekivao, kao hapenje ili pljenidba. Ne,samo je onako stajao i gledao. Nitko ne krijumari meni pod nosom a da se samo tako izvue,tako da znate, napokon je zareao. To mi ba nije zvualo kao da razgovaram sa carinikom. Priznajem, nita drugo nee tako potaknuti ovjeka da vreba svoju priliku kao strah da e izgubiti sve do posljenjeg novia, ali to je i logono. Kada sam ga bolje promotrio, Bowles nije ak ni nosio uniformu, nego samo neku iznoenu jaketu. Nije li Kinvig slijedio Harryja Fieldsa i vidio ga u drutvu protuha i nitarija svake vrste? Stoga je trebalo biti paljiv. On je trebao povesti igru. Sad nas imete u aci,gospodine Bowles, rekao sam tuno. Trebao bih vam zaplijenili brod i tovar, ba bih trebao, kao vlasnitvo Njezina Velianstva. Uzu svu strogou njegovu glasa, najbolje sam uo rije trebao, i zvuala je ugodno. Imate potpuno pravo, sloio sam se. Premda, teta je to kad sam siguran da Njezino Velianstvo ima dovoljne zalihe konjaka i duhana. Zbog toga se samo smekao. Prvi put ste u Port Phillipu? Jesmo. Hmmm. Cijev njegova pitolja spustila se i ciljala nekamo u pijesak, dok se pretvarao da razmilja u sebi. Trebao bih vas smjesta zatvoriti, ba bih trebao. Ali ne volim biti okrutan zbog samo jedne pogreke. jo bi se vas dalo preodgojiti. Poveo sam se za njim. Tono zborite gospodine Bowles. Ta nitko od nas ne bi ni u snu takvo to inio, da nam obitelji nisu gotovo nasmrt izgladnjele. Zar je ganjao novac? Nadam se da nije, jer smo imali jedva jo koji novi. No, ak i ako budem popustljiv, jo uvijek je tu pitanje vaeg tovara i to s njime initi. Ja moram izvriti svoju dunost. Znai to je htio. S tim e ipak ii lake. Ma znamo, nije vam lako. Prekasno je da se sad prijavi, jer izvjetaji su ve sastavljeni i potpisani. Namrtio se. No svejedno bih vam pomogao ukoliko to mogu. Nai kod kue bi vam bili tako zahvalni. Plakali bi od sree svi do najmanjeg djeteta. Sada je odmahivao glavurdom i razbijao tu svoju laljivu englesku glavu, toboe razmiljajui. Mislim da znam ba pravoga koji bi bio dovoljno ljubazan da vam pomogne potiho se rijeiti tereta, tako da vas spasi zatvora. Premda, radi se o velikoj usluzi, a i bilo bi to vie nego opasno za mene.

Cijene. Govorio je o cijenama. Zaas smo iz kaljue stupili na vrsto tlo. Nije mu dugo trebalo da izbaci brojku koja je pukim sluajem iznosila upravo onoliko koliko je pritiskalo naeg prijatelja s vreom. Ta cifra bila je dosta jadna u usporedbi sa sjajnom svotom kojom nas je Fields namamio, ali opet nije bilo tako strano, ak neto vie nego to sam oekivao u Maldonu i daleko vie od potpuno prazne vree koja je preda mnom zjapila jo prije nekoliko trenutaka. Konjak i duhan zacijelo donose priline svote u ovome dijelu svijeta. No, moram vas upozoriti da se taj nee cjenkati, progunao je Bowles. Nisam bio pohlepno raspoloen. Kako god vi kaete, gospodine Bowles. Time smo zavrili. Dok smo se nas petorica vraali prema amcu, a svjetlo fenjera poigravalo na pijesku ispred naih nogu, kopkale su me misli o budunosti i razmiljao sam o toj koliini zlata premda oskudnoj koju emo dobiti, nastojei pogoditi koliko e nam potrajati. Omoguit e da na brod jo dugo plovi i posada bude sita, u to nema sumnje, a k tome e nam ostati neto sa strane. Naravno, od broda ba nema neke koristi bez tereta. To me navelo na razmiljanje o vrsti robe, ak i legalne, koju bi se isplatilo prevesti iz Viktorije ili Tasmanije onamo odakle smo doli. Moda ito? Naravno, trebat e otplatiti dugove, ali kad pribrojim i drugi dio najma koji nam duguju Englezi, stvari nisu stajale tako loe. Nisam dalje dospio razmiljati. Bez ikakva upozorenja, iz tame odjednom iskoie neki ljudi i neto dugako veslo prozuji desno od mene, dohvativi Bowlesa po glavi, tako da mu je pitolj ispao iz ruke. Istovremeno je Fields oboren slijeva. Znam samo da je nakon toga fenjer baen na tlo, zavivi sve u gotovo posvemanju tamu, i da sam uo korake kako se udaljavahu. Jeste li dobro, kapetane? Ne moe se promaiti Kinvigov cvile koji je zvuao zadovoljno, koliko ve to glas moe. No, nije se dugo cerio. Nitarijo glupava. to ti je to trebalo? Ostao je zapanjen, poput psa udarenog nakon to je gazdi donio tap. To su bili carinici, zar ne? Onaj s bradom to je k tome imao i pitolj? Kakva je to bila budala! Zagledao sam se kroz polumrak. Kamo su otila ona druga dvojica? Vartin Clague, koji je bio Kinvigov pomaga u ovoj krasnoj mudroliji, samo je slegnuo ramenima. Pobjegli su. Kakvu smo sreu imali. Aha, odgovorio sam kao da se radi o zgodnoj ali. Ma nemoj, pobjegli su. Onaj sa svjetiljkom, a i onaj s vreom do vrha punom zlata? To je za Kinviga bila novost. Zlata? Tako je. Zlatom koje nam je na prijatelj Bowles htio dati dok se niste pametno dosjetili da ga opalite po glavi. Podigavi lampu, na brzinu sam se ogledao po alu, ali nijednome nije bilo ni traga. Do tada su ve dobro odmakli. Htio sam nas spasiti. Kinvig je zvuao povrijeeno, poput djeaka optuenog za tetu koju je nainilo drugo dijete. Niste li rekli da dobro otvorimo oi? Pogledao sam Bowlesa i Fieldsa. Obojica su disala hajde, barem neto premda su bili u nesvijesti. ak i kad bi sada doli k sebi, sumnjam da bi bili raspoloeni za trgovinu. Svejedno, smatrao sam da bi im trebalo rei da njihov novac nije kod nas. Donesite vode. Kinvig je napunio si morskom vodom i polio ih. Nije pomoglo. Bili su kao i prije, samo mokri. Moemo priekati, rekao je Clague. to sam ih vie promatrao, sve vie sam slutio nevolju. to ako Bowles postane gadan kao to bi i mogao i pokua nas uhapsiti? Morali bismo ga opet oboriti. Moda da naprosto odemo. Kinvig je izgledao uplaeno.. Dignemo sidro i kupimo se odavde. Ni to nije bilo samo tako. A to emo s gospodinom Robinsom, spremnim na svojem

kuteru, i njegovim vojnicima i topom na Headsu? Nee li mu biti udno kad vidi da odlazimo bez naih Engleza na brodu? Dovoljno udno da nas zadri, pretrese i moda upita pretpostavljenog to da radi? Malome klipanu to, dakako, nije palo na pamet. to sam vie o tome razmiljao, sve mi se manje svialo. to god uinili, loe nam se pie, ali ovdje nismo mogli ostati, to nikako. Kad bismo se mogli vratiti u Melbourne i pokupiti Engleze, to bi ve bilo neto. No, i za to bi trebalo vremena. Donesite uad, rekao sam. Za tren oka bili su lijepo svezani. Nisam htio Bowlesa dodatno bespotrebno izazivati te sam ih dao odvui do skrovita i nasloniti na zid, da ne budu na suncu. No, ni to mi se nije inilo dovoljnim. Donesite im iz amca bavu vode i brodskih dvopeka. To smo sve uredno poslagali pred njih, poput siromakog teferia. Napokon, napisao sam poruku nepotpisanu u kojoj sam objasnio da nismo mi uzeli njihovo zlato nego ovo koji je pobjegao, i stavio je Bowlesu u dep. Zatim smo se uspeli natrag u amac i veslali iz sve snage. Brew i ostali naginjali su se preko palube s pukama u ruci kad smo se primakli. Tako vas dugo nije bilo, kapetane. to se, zaboga, dogodilo? Diemo sidro. Nadao sam se da Bowles nee dizati prainu, budui da je i sam bio varalica. Bojao sam se da e biti toliko bijesan na nas da e postati neoprezan (poelio sam da se barem nismo sjetili da ga onako namoimo morskom vodom). Kako god bilo, ne bi nam kodilo da izmeu njega i sebe ostavimo koju stotinu milja, i to to je prije mogue. Rekao bih da se putovanje ne moe initi sporijim nego kad zna da pokoja minuta znai razliku izmeu zatvora i slobode, a opet izgleda da se sve urotilo da nas uspori. Vaenje sidra zna biti teak posao i u najboljim uvjetima, ali ovaj put kao da smo ga bacili u neku rupetinu na pola puta do pakla, pa smo potroili cijelu vjenost na dovikivanje i upiranje o vitlo dok napokon nismo odsidrili Sincerity. Zatim, trebalo se boriti protiv vjetra koji nam je bio manje sklon sada kada smo se kretali u suprotnom pravcu. Naposljetku nam je ak i mjesec okrenuo lea, pritajivi se iza oblaka, i toliko se smrailo da smo se morali koristiti konopcima da se ne nasuemo. Ve je skoro svanulo kad su nas amci dovukli rijekom uzvodno. Sreom, Melbourne je jo uvijek spavao i nisam vidio da nas itko gleda kad smo se privezali na isto mjesto kao i dan ranije. A gotovo sam oekivao da nam gomila carinika i policije ondje prireuje dobrodolicu. Pozvao sam Kinviga. Nakon one krasne mudrolije s veslima nije mu ginuo nijedan prljavi posao koji se nae, od traenja naih putnika do latenja svinjskih stranjica. Idi u hotel Englezima i dovuci ih natrag ovamo. Digni ih iz kreveta ako treba. Odgmizao je da nije mogao skruenije. Nakon toga preostalo nam je jedino da ekamo. Kako sam bio budan itavu no, namjeravao sam sii u potpalublje i uhvatiti koji trenutak sna. Nije to bilo samo tako. Sunce je ve izalo i stvaralo toliku vlagu u zraku da mi se odjea lijepila za kou, a nema toga to lake odagna san nego neispavanost. Uglavnom sam samo leao, prevrtao se i bacakao poput slea baenog na palubu. Zacijelo me san naposljetku ipak savladao jer me probudila glasna lupa, kao da netko vue neki predmet po prednjim stepenicama. S palube je dopirao prilian agor. U prvi as sam bio zadovoljan, mislei da to Englezi i njihova prtljaga stiu na brod. Tek kad sam ustao i kreveta i protegnuo se, stala su me muiti pitanja. Naime, lupa nije smjela dolaziti sprijeda, tamo je bio katel. Bolje je bilo da pogledam pa sam to i uinio. Kad sam se uspeo na palubu, odmah sam ugledao jedrara Ritchieja Moorea i jo tri lana posade kako stoje na olupini za koju smo bili privezani sa svojim krinjama pokraj nogu, spremni na odlazak. Nije potrebno izuiti kole da bi se pogodilo to je bilo posrijedi. Bili su kao i drugi takori koji naputaju brod, bjeei zbog ove sitne nevolje na koju smo naili. to je najgore, pozvali su ostale da ih slijede. Ne bojte se. Hajte s nama. Zato se ne bi obogatili kopanjem zlata? Vraajte se amo, zaurlao sam.

Ritchie Moore se samo zacerekao. Tada me doekalo jo jedno iznenaenje, a bio je to prvi asnik Brew. Stajao je na komandnom mostu, uglaen i miran kao da je carev stric, i nije poduzimao nita da pomogne. Zato me, za ime boje, nisi probudio? viknuo sam. Nije se ak ni posramio. Ba sam se spremao, kapetane. Do tada mi je, uostalom, bilo ve jasno to misli. Mali prepredenjak vagao je da li da se pridrui ostalima i utekne. Krasno mi se pisalo. Ne budem li oprezan, izgubit u ih dobar dio i ostati na suhom, da trunem u zatvoru australskih Engleza, dok e Sincerity trunuti zajedno s ovim drugim brodovima. Nisam imao namjeru predati se bez borbe. VELEASNI GEOFFREY WILSON, PROSINCA 1857. Kapetan je stekao vrlo neugodnu naviku da nas o odlasku iz svake luke obavjetava u posljednji trenutak. Ovom je prilikom glasnik bio njegov drugi asnik, Kinvig, i to krajnje neuljudan glasnik koji je grubo lupao na vrata da nas probudi. Moda je to bio nuan postupak s obzirom na Pottera i nesumnjivo na Renshawa ali meni takvo to nije trebalo budui da sam, kao vjeni ranoranilac, bio ve odjeven i ak unosio biljeke u dnevnik. Pretpostavljam da se opet radi o vjetru koji ne smijemo propustiti, rekao sam mu pomalo ledeno, odgovarajui na njegov uljivi zahtjev da se pripremim za odlazak. Tako je. Morate svi doi iz ovih stopa. A doruak? Nema sad vremena za to. Bez obzira na to to sam ovjek krotak, ima stvari u kojima se jednostavno ne dam tiranizirati, a tu spada i doruak, naroito kad, kao u ovom sluaju, moram platiti puni obrok, konzumirao ga ili ne. Odupro sam se Kinvigu, priopivi mu da ne namjeravam bacati novac zbog pukog pomorskog hira, a kad je nastavio prosvjedovati, pitanje sam rijeio prilino elegantno, ako se mene pita naprosto zauzevi svoje mjesto za stolom, dajui mu do znanja da u naruiti dodatnu porcjju jaja ne ostavi li me na miru. Istinu govorei, pomisao na skoranji odlazak, usprkos tome to je bio neoekivan, nije mi bila sasvim mrska. Premda smo u luci bili tek tri dana, nestrpljivo sam udio otii. Zaobilazni put koji su prouzroile nepogodne morske struje nije bio neznatan i, s obzirom na spletkarenja dr. Pottera, zabrinjavala me pomisao na to koliko smo dana ili ak tjedana propustili. Nije u naem sluajnom pristanitu bilo ni suvie ara. Ne vjerujem da sam se ikada naao na mjestu toliko lienom duhovnosti kao to je to sluaj u gradu Melbourneu, gdje je, po svemu sudei, samo jedna tema privlaila mukarce. Kada sam u konaitu gdje smo se smjestili mislio da bi ostale goste za veerom moglo zanimati da uju togod o naoj ekspediciji, jedini odgovor na koji sam naiao bilo je uenje to nisam ostao u Viktoriji da svoje znanje iz geologije primijenim u potrazi za zlatom. Kao da nema veega bogatstva od pronalaska pukoga minerala. Kada sam se upeo objasniti da mi je cilj daleko uzvienije naravi, bili su gotovo pa neugodni, okrenuvi se jedni drugima da nastave raspravljati o cijenama i nalazitima. Na moje veliko zaprepatenje, grad se svidio dvojici mojih kolega. Renshaw je, kao i uvijek, nestao prve veeri, sljedee takoer (pokuao sam s njime porazgovarati, no uporno je tvrdio da uiva u razgledavanju grada, a ja mu nita nisam mogao dokazati). to se Pottera tie i njega se rijetko moglo vidjeti, osim kad je uurbano izlazio ili ulazio. Nisam imao mnogo uvida u to ime je ovaj put zaokupljen, sve do tog jutra kad je drugi asnik Kinvig doao lupati na naa vrata, zahtijevajui da se smjesta vratim na brod. Upravo mi je stigao doruak kad su Potter i Renshaw teka koraka doteturali niza stepenice, obojica blijedi i mrzovoljni to su morali ustati iz kreveta (doim sam se ja osjeao vrlo budno i poletno).

Doktor se prepirao s Kinvigom kad mu je ovaj priao. Ali to nije mogue. Moram pokupiti jo est sanduka, unaprijed plaenih. Tu je jo i Hooper, moj sluga. Trebat e mi barem sat vremena da ga dovedem. Va to? moram priznati da sam bio prilino razjaren. Bilo je tipino za Pottera da takvo to uradi i ne pitajui mene koji sam bio voa ove ekspedicije. Jo smo se u Londonu dogovorili da emo se svi odrei posluge za vrijeme ovog pomorskog putovanja, budui da ni veliina broda ni sredstva koja su nam bila na raspolaganju nisu takvo to doputali, no kad sam ga na to podsjetio, nije bio nimalo postien. Ta doli smo do Australije, zar ne? Putovanje morem je skoro gotovo. Ne berite brigu, upnie. Hoopera u plaati iz vlastitog depa. Da sam znao da takvo to ima na umu, svakako bih i sam uzeo slugu, makar da sauvam dostojanstvo svoga poloaja kao voe. Sada za to nije bilo vremena. Kako bilo da bilo, odgovorio sam mu odluno, moda nee za njega biti smjetaja na brodu. Ne, morat u svakako ovo pitanje raspraviti s kapetanom Kewleyjem. Doktor se na to namrtio, ali nije tu nita mogao kad je tako oito imao krivo. U meuvremenu je po dotinog poslao kola, kao i po svoje sanduke, to je sve skupa trajalo dosta dugo i na to se g. Kinvig silno uzvrpoljio. Uzeo sam zdravo za gotovo da e ti sanduci sluiti za noenje doktorove prtljage da mu olakaju put, ali se pojavilo est drvenih kutija povelikih dimenzija. emu to zaboga slui? pitao sam. To su moji medicinski uzorci. Ponestajalo mi je strpljenja. Trebali ste me pitati za doputenje prije nego ste ih krenuli nabavljati. Moda je brodska tiva puna. Zamislite, ak je i lupio nogom o pod. Naprosto nije imao nikakva osjeaja potovanja. Ali svi dobro znamo da je prazna. Nisam se dao zastraiti njegovom drskou. U to emo se tek morati uvjeriti. Nedugo potom njegov novi sluga Hooper napokon je stigao. Premda ga je Potter nastojao kovati u zvijezde, tvrdei da je bio u slubi njegovog istaknutog kolege, doktora koji ivi u Melbourneu, nije mi ba bio simpatian. Nosio je traljavu odjeu, bio je sirov i neugodan i nekako uvrijeeno nezadovoljan, to me je navelo na pomisao da ga je u Melbourne namamilo zlato s kojim nije imao sree. Pronaao sam nam kola da nas prevezu do broda, no s onim pozamanim sanducima nisu dostajala za nae potrebe. Hooper, voza i drugi asnik Kinvig upinjali su se da sve natovare, ali se bojim da su to loe izveli te sam morao izdrati vrlo neudobnu vonju pri kojoj me je jedna kutija bolno bola u lea. Na kraju sam bio vie nego blago ukoen dok se napokon nismo primakli Sincerity. Brod je, na moje iznenaenje, bio potpuno spreman za polazak, s dva amca ve u vodi, to su ekala da nas izvuku iz sidrita. Zanimljivo je da vjetar, za koji je Kinvig rekao da je tako dragocjen, nije bio nimalo snaan, ve je nailazio u blagim zapusima. Mogao sam jedino zakljuiti kako kapetana brine da bi ga moglo potpuno nestati. U svakom sluaju, bio je vrlo nestrpljiv i smeten. Kad sam htio potegnuti pitanje Potterovog sluge i sanduka i izraziti svoju ozbiljnu rezervu, inilo se da me jedva uje. Naprosto je odmahnuo rukom i zapovjedio ljudima da natovare sanduke, to mi nije izgledalo sasvim u redu. Ne trebam ni rei da se Potter na to prilino razvedrio. Bilo je to, sve u svemu, zamorno jutro. Kako je Sincerity nastavila sporo napredovati niz rijeku, nisam osjeao potrebu da se zadravam na palubi gdje je Potter i to posve nepotrebno razmetljivo, davao upute novome sluzi u vezi s brodskim rasporedom, te sam se povukao na odmor u kabinu. Kad sam se vratio na palubu, brod je ve bio zaao nekoliko milja na otvoreno more, a grad se pretvorio u obinu zbrku na obali. Dok sam tako stajao razmiljajui koliko e nam biti potrebno da doemo do Tasmanije, primijetio sam neto vrlo neobino. Posada je bila zaokupljena nekim uobiajenim podeavanjem jedara, samo to je nain na

koji su to izvodili bio daleko od uobiajenog. Gledajui gore prema konopima i jedrima, vidio sam ne vie od petorice tamo gdje bih oekivao desetoricu ili vie njih, a jedan od njih bio je prvi asnik Brew koji se inae nikad nije penjao. Kad sam pogledao prema komandnom mostu, jo me vie iznenadilo to to kormilom nije upravljao netko od posade, nego kapetan glavom. to se, zaboga, dogodilo? upitao sam ga. Zar su se neki od vaih ljudi razboljeli? Nisu smrknuo se Kewley, oito ne sasvim staloen. Ostavili smo ih na obali. Bila je to sasvim neoekivana izjava, i nimalo primjerena. Kako to mislite? Zagledao se mimo mene prema obzoru. Nisu nam trebali. Zato, zaboga? Kapetan je slegnuo ramenima. Ha, brod nosi dodatne konope i drvo i platno, zar ne? E, pa oni su bili dodatno ljudstvo. DESETO POGLAVLJE PEEVAY, 1831. 35. Prvi put sam uo za bjelako boanstvo koje se zove BOG onda kad smo hodali kroz umu s Robsonom. O, bilo je zanimljivo imati ovdje nekog bijelca, tako blizu da sam ga mogao ak dodirnuti prstom, a prije toga su jedini num koje sam ugledao bili oni koje smo proboli ili koji su nas ubijali. Robson je bio tu i vodio nas je. Bio je pomalo debeo i prljav u svojoj bjelakoj odjei od mrtve koe, ali se smijao dok nas je vodio amo-tamo, sve dalje, brzo kao da ne moe ekati. itavim putem priao nam je o Bogu. Tko te je stvorio? pitao bi i gledao nas posebnim pogledom. Kad nisam odgovorio, on bi to rekao umjesto mene, pomalo tuan, tako da sam se osjeao kao da sam zloest ili pokvaren. Bog te je stvorio. ak ni tada njje bilo gotovo. Jo nekoliko koraka, i opet bi poeo iz poetka: Tko te je stvorio, Peevay? Ovaj put odgovorio sam i to brzo, samo da se opet ne ozlovojji. Bog me je stvorio. Od toga bi se nasmjeio. Naravno, ja sam znao da nas nije stvorio taj prijan Bog, nego oni drugi koji su tajna, kao to svi dobro znaju. Ali to nisam nikad rekao Robsonu jer ga nisam htio alostiti kad nas je htio tako ljubazno spasiti. Osim toga, to nijo za ui nekog nepoznatog stranca. Doista, Robsonov je Bog bio nerazmrsiva zagonetka. Svi su znali gdje su nai pravi jer ih se svaku no moglo vidjeti kako sjaje na nebu, ali kad sam pitao Robsona gdje je Bog, on je samo odgovorio, On je svugdje. Rekao je ak da je on tri ovjeka, to mi se inilo tegobnom nerazmrsivom zagonetkom. Rekao mi je takoer da kad ne bismo vjerovali da je Bog svugdje, Bog bi se onda jako naljutio i poslao nas na neko gadno mjesto da gorimo, to sam gonetao da mora biti grozomorno. Nai pravi nikada nisu marili da li ti zna da su oni na nebu. Naprosto su bili na nebu. No, s iznimkom Boga, bili su to bolji dani. Troje ih je umrlo od bolesti kaljanja, to je bilo omraena stvar, ali poslije su prestala ta umiranja, tako da je veina jo bila iva, Majka takoer, to je bilo najbolje, premda je bila jo uvijek slaba i katkad trebala druge da se o njih oslanja pri hodu, tako da smo morali ii polako. Majka je jo uvijek mrzila Robsona, to je bilo tuno, i stalno je htjela da ga probodemo kopljima, i to je traila isto tako esto kao i vode za pie. O, vjerojatno bi ga i sama ubila da je bila jaa i da mi drugi nismo dobro pazili da ne dobije nikad koplja. Nama drugima bilo je drago to je s nama jer je on jedva bio kao num bijelci. Da, imao je udan miris, kao i njegova odjea od mrtve koe i njegove prie tko vas je stvorio, ali inae je bio kao jedan od nas. Govorio je pravim jezikom, i premda je pravio glupe pogreke tako da je bilo teko ne smijati mu se, bio je to prvi bijeli govnar kojeg smo upoznali koji je pokuavao. ak nam se pridruivao u nonim plesovima i svirao svoju zvidaljku koju je zvao FRULA. Rekao nam je da je itava dva ljeta pjeaio da nae nae i spasi ih, i ve ih je

mnogo doveo u to lijepo mjesto gdje su bili na sigurnom. to je jo udnije, kad je govorio o num, esto je bio ljut kao u, kao da to uope nisu njegovi, nego najljui neprijatelji. Rekao je da su surovi i puni mrnje i elje za ubijanjem to je istina i ja sam razmiljao da to mora znaiti da je on na. Da, volio sam Robsona tih dana hoda prema moru, ak i vie nego Heedeeka, premda mi je bio kao stari brat. Robson bi me potapao po glavi tada sam bio jo dosta mali i rekao: Zdravo malia! i s vremenom sam poeo razmiljati da je nekad ranije dolo do neke velike pogreke i da je on moj pravi otac, to je bila blaena pomisao. ak sam sanjario da e ga jednoga dana Majka prestati htjeti ubiti i da e stati jedno uz drugo i pruiti mi zajedno njenost. Dok smo hodali, as nam je govorio: Idemo bre, as zapitkivao: Kako zovete ovo drvo?, as se smijao na sav glas kad se poskliznuo na neko blato da pokae da mu to nita ne smeta. Sve to da bi nas spasio. Bila je stvarno blagovijest. Katkad sam bio tako zadovoljan da sam htio rei drugima da sam ja taj koji je to omoguio kad sam zapalio umu tako da nas on moe pronai. Sva je srea, naravno, da nisam. Prve su nevolje poele u gradu bijelaca. Nitko od nas nije bio u neem takvome do tada, osim onih koji su bili otprije s Robsonom, kao Cordeveova sestra, a ak su i oni izgledali uplaeni dok smo stajali na jednom breuljku i gledali odozgo velike kue bijelih ljudi, mnotvo njih. A to ako te se ne sjeaju? upitao je Heedeek. Robson se nasmijao kao da je to neto jako smijeno. Sjetit e me se. I tako smo uli. No, ako su ti bijeli govnari i poznavali Robsona nas nisu, i stajali su ispred svojih kua i gledali nas kao da smo neka grozomorna blesavoa, premda to uistinu nismo bili mi, nego oni, praznih oiju ispunjenih mrnjom i piskutavih glasova nalik ptijima. ak je i Robson tada izgledao uplaeno, kako sam primijetio i bilo mi je drago kad smo uli u veliku kuu napravljenu od kamenja ije ime je bilo ZATVOR, gdje smo bili dalje od izbuljenih pogleda onih nitkova. Robson nije ostao, nego nas je ostavio s drugim num koje nismo poznavali, ali se uskoro vratio zadovoljnog izgleda i tada nam je rekao neto najudnije. Morate ovdje ostati jo nekoliko dana, ao mi je, jer brod jo njje spreman. Najudnije je, kako smo svi primijetili, bilo ono MORATE. to se dogodilo s MORAMO, pitao sam se. Heedeek je odmah postavio pitanje: Zar ti nee s nama? Ta ne mogu, naravno. Robson nas je gledao kao da smo neka nerazmrsiva zagonetka to to ve ne shvaamo. Vani su jo sva vaa braa i sestre koje treba spasiti, mnotvo njih. Tada nam je uputio ljubazan pogled. Ne brinite. Vratit u se im budem mogao. Onda emo imati radosne vijesti. I tako je otiao, to je zabrinjavalo, pogotovo u tom num gradu. No nismo nita mogli jer je naa soba koja je imala zidove poput uskih tapova bila vrsta i vrata se nisu mogla otvoriti. K tome je to mjesto s onim izbuljenim govnarima bilo suvie strano da bi se tamo ilo bez spremnoga koplja. I tako smo ostali nekoliko dana u toj kui koja se zvala zatvor, jeli neku grozomornu bjelaku hranu koja se sastojala od tvrdog dvopeka i staroga mesa koje je bilo slano kao morska voda, i uskoro smo razmiljali da nas nije Robson sve prevario, pripremio nas da nas ubiju, premda je ta pomisao bila tako uasna da je nije izrekao nitko osim Majke koja ju je esto izricala. Napokon su doli drugi bijelci koji su se zvali VOJNICI, svi u crvenoj boji i s po jednom pukom u ruci, i oni su nas proveli kroz graju bijelih govnara do velikog bjelakog amca, kakve sam ponekad viao daleko na moru, koji je imao velike bijele koe za hvatanje vjetra. Bio je brz taj amac i uskoro smo bili tako daleko od kopna da smo ga jo jedva mogli i vidjeti. Bijelci na amcu su imali puke, mnogo njih i zurili su u nas kao neprijatelji, pa smo se pitali da nije ovo i dalje neka smicalica i da nam se ne bi priuljali po noi da nas ubiju i

zatim pobacaju u more tako da nitko nikad ne dozna. Bili smo na oprezu. Na kraju taj brod, naravno, nije bio nikakva smicalica i nitko nije doao po noi. Ti bijelci nam nikad nisu uinili nikakvo ubijanje, samo su se penjali visoko gore da naprave velike koe vee ili manje. Ne, prevara je bio taj OTOK na koji smo ili. To je bilo neto stvarno alosno, runo za oi. Znao sam da su veina numa gadni govnari koje je bolje probosti kopljem, da, ali nisam nikad mislio da e nam Robson napriati takve bijedne lai. Robson koji je rekao da je na prijatelj i koji nam se ak obraao naim vlastitim govorom da nas navede da ga volimo. Zar nije rekao da idemo na dobru zemlju? im sam ugledao OTOK, razabrao sam da je premalen, sa samo jednini breuljkom, kao da ga uope i nema. Nije bilo tamo mjesta za klokana i za lov, ni rijeka da se prelazi, kako mi se inilo, niti ak za hodanje koje je gotovo osnovna stvar za ivot. Kako je brod zaokruio, vidio sam mjesto s kolibama koje je bilo pretrpano naima, vie nego to sam ih ikada ranije vidio. Zatim su nas stavili u mali amac s motkama za odgurivanje, i kad smo stupili na tlo, nai su nas gledali kao da smo neto najzanimljivije, a pogledi su im bili prazni, dok su nas ak i oni koji su nas znali od ranije samo tiho pozdravili. Tako sam naslutio cijelu istinu. Ovo je bilo nekakvo umiralite. Vojnici su nas vodili preko, dok mi je uskovitlani pijesak upadao u oi, da upoznamo njihovog vou koji se zvao NAREDNIK WILKES. Izgledao je staro i pun mrnje kao da njegovim ilama tee otrov, i drao je jednu pasju ivotinju, vrlo malenu kao da je neki takor. Narednik Wilkes nije nas ni pozdravio, nego samo rekao vojnicima neka nas povedu u kolibe smrdljivog zadaha. Sve vrijeme vojnici su zurili u nae ene kao da je to svjea nova hrana koju treba probati. Stvarno nema niega goreg od osjeaja da si nasmrt prevaren. Najgore od svega je to to sam ja omoguio Robsonu da nas pronae u umi, i ja sam ga oboavao, ak toliko da sam sanjao da mi je otac. Robson, ije je ime postalo DEBELI GOVNAR ROBSON. Robson, koji je sad ponovo u svijetu gdje trai jo naih da ih uhvati i dovede u ovo grozomorno umiralite. Robson, kojemu ak ne mogu ni rei: ROBSONE, KOJI SI TI LALJIVI NITKOV. Svatko od nas iz Majinog plemena htio je istoga dana otii, istoga sata, jer ak i da te proganjaju i ubiju je mnogo bolje od ovoga mjesta gdje se nema to raditi, osim sjediti i ekati jo grozomorne bjelake hrane ili promatrati druge i pogaati tko e sljedei dobiti bolest kalja. Rekla sam vam da ga smo trebali probosti, rekla je Majka koja je bila zadovoljna zbog naeg alopoja jer je to znailo da je bila u pravu. Majka je uvijek voljela biti u pravu. Trebali ste me sluati dok ste imali prilike. Ono to je velika srea kod Majke jest da se ona nikad nije preputala oaju. Ne, ova naa propast kao da ju je ojaala. Kad smo bili alosni i kajali se, vidio sam joj po oima da ve smilja neto novo. Doista, im je ponovo bila jaka, poela je ulaziti u kolibe drugih koji su govorili na jezik, na tajne razgovore. Nekoliko puta pitao sam je kakav ima naum, no ne bi mi rekla ni rijei. Bijeli govnari su tvoji prijatelji, rugala se. Idi i razgovaraj s njima. Ali ja sam udio da se pridruim jer nakon Robsonovih laljivih prevara bila mi je iskrena elja u dubini grudi da probodem onoga narednika Wilkesa s otrovnim pogledom i k tome svakog drugog bijeloga govnara. Da, sanjao sam, srediti te piljivce i maknuti se s ovoga mjesta. Heedeek ju je nagovorio da me pusti da im se ipak pridruim. Trebam Peevayja da mi pomae, rekao je, premda tek onako. Majka se namrtila i rekla: Ako nas upropasti, ti e biti kriv, ali mi je dopustila. Tako sam doznao tko je uz Majku od naih ili PALAWA, kako smo nazvali sve nae jer skoro se svatko koga je pitala pridruio. Neki su mrzili ovo umiralite, drugi su bili bijesni na vojnike i njihovu pohotu jer su uvijek hranom mamili nae ene u svoje kolibe, ili ih naprosto

odvukli kad narednik Wilkes nije gledao. To je bilo grozomorno. Sljedei dan Heedeek je mene i jo neke poveo na drugu stranu otoka i ja sam vidio kako e se Majina zamisao odvijati. Neki drugi su ve bili tamo, pravili koplja poredani oko tajne vatre gdje je vjetar puhao na suprotnu stranu od vojnika i narednika Wilkesa, tako da nisu mogli nanjuiti dim. Tako sam i ja poeo praviti koplja. Kasnije, kad se sunce spustilo, prekrili smo pepeo pijeskom tako da ne ostane traga i vratili se natrag u naselje s kopljima sasvim uz nogu tako da bijeli govnari ne vide. Zatim smo ih ostavili na tajnom mjestu koje je skrivalo grmlje, gdje su ve bila druga, mnogo njih. Heedeek je rekao kad doe sljedei amac b jo grozomorne nam hrane, imat emo spremno dovoljno kopalja i moi emo se oduljati u mrak i ubiti one bijele piljivce, sve njih. Zatim bismo uzeli njihov amac i vratili se natrag u svijet. Naravno, nevolja sa skrivenom namjerom je ta d aje krhka kao stari nagoreni tap i svaka ga malenkost moe slomiti. Sljedee popodne bilo je vrue. Vojnici su bili u svojim kolibama, igrali se arenim karticama zbog kojih su glasno vikali. Neki od naih bili su na drugoj strani i pravili tajna koplja kao i obino, ali Majka jer rekla da nas ne smije ii previe odjedanput jer e nas opaziti, i taj dan ja sam trebao ostati. Tako sam sjedio u onoj prljavoj kolibi i bacao neki kameni u zid ili sanjario o sebi kao hrabrom junaku koji je spasio Majku od dvadesetorice bijelih govnara s pukama. Muhe su zujale i u letu pravile oblike nalik na tapove. Uskoro sam izgubio kamen koji sam bacao i ak su mi se i matanja umorila, tako da bi me nekad na kraju nastrijelili ili bi me Majka probola. Na kraju sam se razbjesnio na tu kolibu pa sam izaao i popeo se po onom breuljku otraga tako da budem blie vatri za pravljenje kopalja, o emu je bilo uzbudljivo razmiljati. Jo uvijek sam stajao na tom mjestu kad je narednik Wilkes proao jer je etao sa svojom pasjom ivotinjom. To nije bilo neobino jer je etao s tim psom mnogo puta svaki dan. On je volio tu pasju ivotinju koju je zvao FERNANDO i sva njegova njenost je odlazila na nju, jer nas je mrzio kao to je mrzio i svoje vojnike i esto je vikao na njih. Zato je tog psa volio, bila je nerazmrsiva zagonetka jer bio je suvie malen poput takora i stalno se pretvarao da je opasan ili lajao, makar i na vrata to lupaju na vjetru. Mi Palawe nikad ga nismo zvali Fernando, nego MIJI BRABONJAK, i mi bismo ga i ritnuli, samo to bi nas narednik Wilkes mogao vidjeti. Gledao sam ga tako s breuljka kako trkara amo-tamo, naprijed i natrag i laje na cvijee. To me nije zabrinjavalo. Ne, ali jest kamo je to amo-tamo vodilo. Odjedanput se naao vrlo blizu tajnome mjestu, a narednik Wikes je hodao za njim. To je stvaralo brige. as je stao odmah blizu i podigao nogu da se popia. as je trao nekamo drugamo da rei na pijesak to je bilo sasvim dobro, ali radosna vijest je kratko trajala, jer je sada trao natrag da ponjui gdje je malo prije piao. Jo gore, sada je iao i dalje, ravno u samo tajno grmlje. Srce mi je tuklo u grudima i jedva sam mogao gledati. Narednik Wilkes je stajao i ekao, vrlo strpljivo, dok je MIJI BRABONJAK obavio svoje sranje ba na tom mjestu, na naa ista koplja. ak i to bi bio u redu da je tu stao, ali poslije je zabio guzicu u lie da se poee. Onda sam odjednom uo ono zavijanje, a narednik Wil kes se saginjao, zurio i uzimao neto. Odjedanput je pobjesnio, pourio natrag prema kolibama i dovikivao vojnicima. Imao sam vremena tek da odem do onih pored vatre i mahnem im da se maknu. Svejedno je to bila alosna nesrea. Narednik Wilkes nas je natjerao da mirno stojimo pred kolibama beskrajno dugo, s vojnikim pukama uperenima u nas, i zvao nas je DIVLJAKIM UBOJICAMA ili PRLJAVIM PRIJETVORNIM CRNCIMA. Nakon toga smo morali gledati kako su sva koplja koja smo tako paljivo izradili stavljena na hrpu i spaljena. Tada je narednik Wilkes hodao vrlo blizu, dugo zurio u naa lica i pitao: Koji od vas je voa svega ovoga? Valjda je mislio da nitko nee nita rei, ali se varao. Majka je istupila ravno pred njega, kao da joj je sasvim svejedno, i rekla: Ja, huljo, rijeima njegovog vlastitog bjelakog

jezika. Na to je jo vie pocrvenio od mrnje i zapovjedio etvorici vojnika da je odvedu na obalu tako da su je dirali po sisama i guzovima dok su hodali, pa ih je pokuala udariti, i gurnuli su je u mali amac, vrlo grubo, te sam vidio da joj je noga ozlijeena, premda nije ni pisnula. To je bio stravino i poelio sam da mogu istrati i probosti svakog od tih govnara, na smrt, smrt, smrt, kao u mojim matanjima u kolibi. Potom je narednik Wilkes izabrao drugu etvoricu naih da ih stavi s njom. premda jedan nije uope spadao u Majin naum nego je samo katkad s njom razgovarao. Bilo je tuno gledati kako taj amac odlazi i gonetati da e je ustrijeliti i baciti u more. Ono to su uinili bilo je skoro uasnije. Kada je amac odmaknuo, tako da je njegova koa za hvatanje vjetra izgledala kao neki mali list, doao je do velike stijene koju sam primijetio katkad ranije i koja je bila samotna, bez drvea ili iega Tamo su ostavili Majku i druge. Bilo je najalosnije vidjeti ih tamo nakon to ih je brod ostavio, nalik na najsitnija gmizava stvorenja, gotovo predaleko da vide nae mahanje, premda smo svejedno mahali. To me je ozlovoljilo i ostavilo duboko u grudima alosne osjeaje. Drugi dan Narednik Wilkes ponaao se kao da je zaboravio na njih. Nije nijedanput pogledao prema moru, nego je samo vikao na svoje vojnike i tjerao ih da hodaju i stoje i stalno trzaju pukama. Sve vrijeme mi smo gledali onu stijenu kako se pri na suncu. Napokon su Heedeek i jo neki ili pitati narednika Wilkesa da ih vrati natrag, ali on se samo naljutio i rekao im neka odlaze jer e i njih staviti na stijenu. Tako je proao itav taj jadni dan. Sada sam znao da ih narednik Wilkes samo eli ubiti na taj spori, mrski nain. O da, bolje je da te ustrijele, to sam uviao. I bili bi umrli da nije sljedeeg jutra iz svijeta doao brod s jo grozomorne bjelake hrane. Zastao je kod Majine stijene, valjda jer su mislili da je bila neka nesrea, i spustili su amac da ih uzmu. Kad je doao do nas i kad su se Majka i ostali vratili, narednik Wikes nije nita rekao, ali je bio pun mrnje. Jadna Majka i oni ostali jedva su mogli hodati i bili su puni posjekotina kao da su pali niz neke stijene, nateenih kapaka i zatvorenih oiju, koe ispucale od sunca, a usta grozomornih od bijele tvari od nemanja vode. To je mnogo to promijenilo. Heedeek i ja i ostali stavili smo Majku u najbolju kolibu da budemo ljubazni, i premda se uskoro oporavila, i jo uvijek jako mrzila bijele govnare, sada je postala tia. Ponekad je samo sjedila i nije uope govorila, a kada je govorila o ubijanju num bijelih govnara i o tome kako e njihovim rukama i nogama nahraniti pse, inila je to tankim glasiem. Da, izgubila je neto borilako tada, i nakon toga se poela debljati dok nije postala jako krupna. I ja sam se promijenio, nauivi neto od tih dana. Sada sam znao da se protiv bijelih piljivaca ne moe boriti samo kopcima jer bi oni pobijedili ba svaki put, a mi bismo samo bre poginuli. Ne, uviao sam, ako mislim izdrati, onda to moram na neki drugi nain. Katkad se ini da je teko i prepoznati neku nerazmrsivu zagonetku, a kad je jednom zna, odgovor na nju tada stie da bre ne moe. Tako je i bilo. Jednoga jutra, nekoliko tjedana kasnije, stigao je amac s novim vojnicima i novim voom. Narednik Wilkes je ekao dok su veslali prema obali, i primijetio sam da mu je osmijeh ukoen, kao da se ljuti, to je bilo udno. to je jo zanimljivije, taj novi voa vojnika jedva ga je i pozdravio, nego ga je poveo u kolibu, tako da smo znali da je on vei od Wilkesa. Zato sam obiao kolibu s jo nekima od naih da gledamo kroz malu rupu u daskama za koju smo znali. No, tu smo doivjeli iznenaenje. Novi je ovjek razgovarao s Narednikom Wilkesom glasno i vikao je na njega kao da je neki nii govnar a ne voa otoka, govorio mu da je razrijeen i druge takve rijei. Sljedei dan stari otrov u ilama uzeo je Mijeg Brabonjka, odetao do obale odakle su ga odveslali da se vie nikad ne vrati, a novi ovjek ije ime je bilo KOMANDANT DARLING, postao je umjesto njega na bjelaki voa. Najzanimljivije od svega bilo je nakon toga. Uskoro je Heedeek koji je nauio neke

bjelake rijei, kao to smo i svi dotad, pitao Komandanta Darlinga zato su maknuli otrova u ilama, a Komandant Darling nam je rekao da je to stoga to je pokuao ubiti Majku NA POGREAN NAIN. Naime, nije smio uiniti ono to je uinio, ve ju je morao poslati drugim bijelim govnarima na puno razgovora. ak ni tada ne mogu je naprosto staviti na stijenu na suncu, nego je moraju objesiti uetom jer to je bio za bijelce pravilan nain ubijanja. Razmiljao sam malo o tome i iz toga shvatio mnogo toga. Tako sam shvatio da bijeli govnari imaju pravila koja moraju slijediti, ba kao i mi, premda su ona tako sakrivena njihovim varljivim laima da sve do tada nisam uope pomislio da postoje. No, mislio sam, ako nauim njihov nain razmiljanja, tada bih znao kako da se borim s njima, njihovim vlastitim sranjem. To mi je bila najbolja namjera, odluio sam, jer borba s njima na na nain njje nikada uspjela. Uskoro nas je Komandant Darling odveo amcem na drugi otok koji se zvao FLINDERS, koji je bio u blizini. Taj je bio mnogo vei i trebalo je dva dana hoda s jednoga kraja na drugi, imao divljai za lov i manje planine koje se moglo gledati i jednu koja je bila otra poput koplja. Svejedno, bilo je to neko grozomorno vjetrovito mjesto gdje nam je pijesak upadao u oi, i nije bilo kao pravi svijet, gdje smo poznavali svaki kamen kao stare prijatelje. Komandant Darling trudio se biti ljubazan, ak je ponekad i nas Palawe zvao u svoju kolibu da jedemo s njim grozomornu hranu. Rekao je da moramo nositi odjeu kao bijelci, to je bilo mrsko, ali nam je pokazao i kako da uzgajamo jestive trave i grmlje, to je bilo zanimljivo i s vremenom smo u tome postajali vjeti. Zato smo ga gotovo zavoljeli i jedanput smo mu dali papigicu koju smo uhvatili i koju je drao u kolibi i zvao SHAKESPEARE. Prolo je ljeto, i tako jo jedno i nita se naroito nije dogodilo, nego smo bili na Flindersu i jo ih je umrlo od bolesti kaljanja, mnogo njih. Uskoro je nae mjesto, koje se zvalo WYBALENNA, poraslo, s novim kolibama za nas i skladitima, i vie numa koji su nas dolazili nadzirati. Jedan od njih zvao se SMITH, koji je rekao da djeca Palawa moraju dolaziti u njegovu kolibu da sluaju o BOGU. Smith je bio malen, ravne kose i vrebao je pogledom, tako da su ga neka djeca mrzila i samo pobjegla od njega, ali ja sam iao jer sam htio nauiti obiaje i rijei numa i sva ostala bjelaka sranja tako da se mogu boriti protiv njih. Smith je bio zadovoljan i rekao mi ako budem znao za Boga bit u spaen. Nisam mu nimalo vjerovao, ne, ali sam svejedno htio ii svaki put dok ne saznam vie. Katkad sam razgovarao i s vojnicima jer su mi govorili arobne rijei koje je majka ve znala, kao PILJIVAC, GOVNAR, SRANJE, HULJA, JEBENO, PIZDA, PIKA i sve takve. Jednom sam ih izgovorio pred Smithom, tek da isprobam njihov arobni uinak, a taj je bio silan jer me on jako zamrzio zbog njih, te me istjero van iz kolibe na tjedan dana. Majku je izluivalo moje uenje. Zato ide? pitala me. Zar voli bijele govnare? elim ih upoznati tako da se mogu boriti protiv njih. Bolje ih je samo ubiti, odgovorila bi. Upozna li ih previe jo e postati kao oni. Nisam je previe sluao. Ve sam smiljao vlastitu osnovu da nas sve vratim u svijet, tako da budem neki junak ak i u Majinim oima. To je bila moja tajna udnja. Tako je prolo jo jedno ljeto, pa jo jedno i uskoro sam narastao i dobio poudu, tako da sam drugim oima gledao na ene, njihove cice i dlaice bile su radosne vijesti i punile su me nekom nepoznatom gladnom potrebom. ak su i neke od bijelih ena mogle proi, premda bile su sakrivene pod debelim mrtvim koama koje su se zvale ODJEA, pogledi su im bili suludi, tuni i tvrdi poput kamena, tako da su mi drae bile nae. Ni nae me nisu putale blizu jer sam jo uvijek bio premlad, ali bi mi dale da ih poljubim u usne i diram im meke oble cice ako nije bilo svjedoka. Tu sam imao puno sree. No, to su uglavnom bili dani umiranja. Ljudi su uskoro sve bre postajali bolesni dok nismo, poeli traiti znakove po sebi. To je bilo grozomorno jer prestrano je umrijeti u vruici i kalju i jedva sposoban da die. Bijeli govnari su, naravno, jedva uope umirali, i kad bi nam se pogoralo, gledali su nas kao da je to samo neto uobiajeno za CRNCE

kako su nas nazivali to mi je bilo najmre. Najgore je bilo kad je umro moj prijatelj Heedeek, i bio je to jedan od najtunijih alosnih dana kad smo ga odnijeli na obalu i spalili na pogrebnoj vatri. To je bilo prealosno. Bilo je dakle teko tih davnih grozomornih dana, i razni su ljudi pokuavali na razne naine prebroditi dane. Neki su prestali bilo to raditi, samo su leali u oaju, kao da se odmaraju. Ti su brzo umrli. Drugi su preli na drugu stranu otoka, u lov i tome slino kao da sve ide kao i prije i da se nita sramotno ne dogaa. Ti su ivjeli dulje. Ponekad bi Majini nou otili u grmlje i plesali bi i razgovarali po starom obiaju. To je bilo najbolje, barem dok nije svanulo. Neki, pogotovo ene, govorili su o Robsonu i kako e se uskoro vratiti i spasiti nas kao to je rekao onog dana u kui zvanoj zatvor. Nikad, naravno, nisam u to povjerovao jer da nas je toliko volio, ne bi nas stavio na te smrtonosne otoke. Druge ene pronale su drugaijeg prijatelja da ih spasi. Bio je to Wraggeowrapper, koji je prije bio mrzak i koji bi nou vrebao iz drvea da nas izludi. Sada su napravile novi ples, samo za njega, i to su izvodile po noi i pjevale su pjesme samo da mu udovolje. ak su i lijegale s njim da bi se jebale, govorili su neki. Zato ne? gonetao sam. Ako je itav svijet samo smrt i umiranje iz neobjanjivih razloga, onda je moda najbolje traiti pomo od svojeg neprijatelja. To je jo uvijek bolje od nekakvog lanog prijatelja, kao to je Robson. Katkad je bilo nevolja. Ljudi bi se razbjesnili zbog tog grozomornog ekanja i prisjetili bi se stare mrnje, borbi iz davnina. Sada su uglavnom bila etiri naroda, jer su se manji izmijeali, i obino su se drali svaki za sebe, ali onda bi se napravila koplja i ja sam nagaao da e uskoro biti krvavi rat. Jednom su nam pripadnici naroda TONENWEENER, koji nam je sad bio neprijateljski, doli s kopljima dok smo nou plesali i poredali se oko nas, i sve nas gledali i urlali da e nas pobiti. No, na kraju nije dolo do borbe. Valjda zato jer je smrt ionako bila preesta pojava. Ponekad bi brodom doli novi Palawe koje je poslao Robson, to je nama bilo zanimljivo ali njima grozomorno. Jedan dan su doli Mongana i njegova majka Pagerly. Bilo je udno vidjeti ih, da, jer se inilo kao da je proao itav ivot od vremena kad smo ivjeli svi zajedno i kad su me mrzili i ujedali. Sada vie nisu bili ljuti, nego samo uplaeni. Donijeli su loe vijesti, veina onih koje sam poznavao tih davnih dana bili su sada mrtvi, od bolesti kalja ili su ih ubili bijeli govnari. to je najgore, nije vie bilo Tartoyena ni Bake. To je bilo tuno. Do tada sam se stalno nadao da su negdje na sigurnom, ba kao i prije, i da Tartoyen pria svoje lijepe prie, a Baka sjedi pored mora, dugih koatih prstiju. To mi je uvijek davalo malo nade, ak i kad smo bili na onim otocima, i bilo je alosno znati da ti je oduzeta. ak je i u to grozomorno vrijeme bilo neega dobrog. Mongana se vrlo uplaio kad je vidio taj otok Flinders i molio me da mu pomognem, to je bilo ugodno jer sam se zbog toga osjeao najpametniji, tako da sam mu pokazao gdje ekamo nau grozomornu hranu, i rekao mu tko je tko i koji su bijeli num govnari mrski, a koji su bolji. I tako je Mongana, moj najtegobniji neprijatelj od ranije, postao moj dobar prijatelj. Jo jedno iznenaenje bilo je da se njegova majka Pagerly sprijateljila s Majkom. esto bi sjedila s Majkom, sluala o tome kako mrzi bijele hulje i kako im treba svima razbiti glave i slino, o emu je voljela priati. Ona je zapravo bila Majin jedini prijatelj. Bilo ih je koji bi joj se nasmijeili kad bi proli pokraj nje i nekad bi joj ak donijeli grozomorne hrane, ali u dubini grudi suvie su je se bojali da bi je stvarno voljeli. Majka je uvijek ulijevala strah. Tako su dani prolazili, nita se osobito nije dogaalo, odlazio sam u Smithovu kolibu na uenje i svaki dan si govorio da moram izdrati. Tako je bilo sve dok se nije poelo govoriti o tome da Komandant Darling odlazi i da dobivamo novog komandanta. No, to nije bio neznanac, nego netko koga smo poznavali. Dolazio je Robson.

GA CATHERINE PRICE, SUPRUGA VLASNIKA DUANA, WYBALENNA, UROENIKO NASELJE, OTOK FLINDERS 1835. 38. Odmah sam shvatila da se na vidiku zacijelo pojavio brod iz Launcestona, koji smo oekivali ve nekoliko dana. Kroz zavjese na prozoru prednje sobe ugledala sam prvo nadzornika vrtova, potom kapelana i njegovu suprugu, zatim krojaa, pekara, g. Dunna, i druge kako brzaju prema pristanitu, dok im se u oima moglo itati da oekuju pisma. Uskoro im se prikljuio i moj suprug Louis. Ja sam, meutim, radije ostala kod kue jer me opet pomalo boljela glava, pa nisam bila suvie raspoloena za guvu. Neto kasnije zaula sam kako se vanjska vrata zatvaraju i Louisa kako me zove: Catherine, jesi ula to ima novo? Nisam, naravno da nisam. Novi guverner Van Diemenove zemlje doi e nam u posjet, i to sa suprugom. Premda jo nije uao u prednju sobu, ve izvana razgovarao sa mnom, glas mu je zvuao meko kako ve dugo nije. A opet, oduvijek je u Louisovoj prirodi postojala elja za poznanstvom s utjecajnim linostima. Otkad sam ga upoznala volio je govoriti o vezama i prednostima koje bi mu one mogle priskrbiti, premda, istinu govorei, do sada nisam vidjela nijednu. Pomisli samo, oglasio se iz hodnika, novi guverner prelazi itav taj put da bi nas posjetio. Jesi li znala da je bio istraiva u Arktikom oceanu? Znala sam. To se stalno o njemu govorilo, prepriavalo i ponavljalo. Valjda u nedostatku iega drugog. Shvatila sam da je njegov posjet velika ast pogotovo s obzirom na to da prethodnom guverneru to nikad nije palo na pamet ali ipak priznajem da me to oduevljavalo daleko manje nego mojega mua. Nije se dugo zadravao jer je dolazak broda znaio mnogo posla u duanu, te sam jutro provela pouavajui djecu pisanju. Kroz zavjese sam gledala supruge naseljenika kako jurcaju po kii amo-tamo, jedne drugima u posjet, zacijelo da po stoti put pretresu skoranji uzbudljiv dogaaj i moda, razbijaju glavu oko toga to bi za tu prigodu mogle odjenuti. I sama sam razmiljala o tome da obavim koji posjet, no neugodno vrijeme me je natjeralo da se predomislim. Iste veeri g. Robson sve nas je sazvao u kapelu i dok smo tako stajali, uz tiho pucketanje uljanica, on nam je iznio to je sve smislio za guvernerov posjet. Tada sam ga vidjela prvi put nakon gotovo tjedan dana i uinio mi se nekako tuno umoran. Govorio je dobro, kao i uvijek, poevi s priznanjem da ga je vijest iznenadila kao i sve ostale, molei nas da se silno potrudimo i kao naselje ostavimo dobar dojam. Ti su mi njegovi planovi djelovali sasvim razumno. ini se da je guverner, osim to je polarni istraiva, na glasu po tome to o svijetu sudi prema izgledu, tako da smo u ta dva tjedna koliko nam preostaje trebali predano oistiti svaku zgradu, od koliba uroenika do trgovine i kapele. Na visoki gost dobit e priliku da obie i razgleda itavo naselje dok e se naveer odrati gozba njemu u ast, vani bude li vrijeme povoljno, uz prisustvovanje svih uroenika. Dan e biti zakljuen slubom bojom u kapeli. G. Dunn, pekar koji nikada ne proputa priliku da izrekne kakvu duhovitu primjedbu upitao je hoe li namjesnik dobiti uobiajene prepelice i odojka ili samo peenog labuda, a budui da smo se svi hranili neukusnim jelima otkad smo stigli na Flinders, na to se prolomio smijeh. G. Robson smijao se jednako glasno kao i ostali, odgovorivi: Imajui u vidu njegovo istraivanje Arktika, vjerujem da e mu na skromni obrok dostajati, za to je dobio lijep aplauz pa se nasmijeio, kao to to esto ini. No, kad je sastanak zavrio i kad smo izili na mjeseinu, izloeni pogledima uroenika iz koliba, bila sam sigurna da je na licu imao izraz zabrinutosti, to me nije ni suvie udilo. Guvernerov posjet je zasigurno velika ast, ali nije posve bezopasan. Ponajprije, bilo je tu gorue pitanje to su mu sve napriali. inilo se da je prola ve itava vjenost otkad je g. Robson preuzeo dunost naeg zapovjednika, prije gotovo tri godine. Stigao je, sjeam se, u vrijeme kada mi je ivot na

Flindersu bio sve samo ne lak. Poloaj naselja, na zapadnoj strani otoka, nudio je prekrasne zalaske sunca, ali nas i izlagao punoj silini zapadnih vjetrova, to moe biti prilian napor za ivce kad neumorno zavijaju kroz grane i bacaju pijesak u oi ili iznenada zalupe vrata. Daljnji nemir u meni poticalo je nae neugodno zaduenje: crnci. Premda su ti nesretnici zavreivali samo aljenje, klonulo se preputajui bolesti koja ih je kosila u sve veem broju, ipak je bilo teko zaboraviti njihovu krvavu prolost i zvjerstva koja su poinili nad nedunim naseljenicima. Ta stvorenja su tek nedavno nauena na odjeu, premda su njome tako nehajno pokrivali tijelo jedva u granicama pristojnosti da ovjek nije mogao biti siguran to im je na umu. Kada bi ih promatrala kako dangube pored svojih koliba ili odlaze u lov u skupinama, lica bi im odjedanput poprimila tako divlji, nedokuiv izraz da je to, naravno, izazivao nelagodu. Kad bih pomislila na to kako mi blizu stanuju, esto nou ne bih mogla dugo zaspati. Od pomoi nije bila ni oskudnost sadraja na otoku. Opskrbni brod doao bi jedanput u tri mjeseca, ime su vijesti i pisma bili rijetka zadovoljstva, a dani su protjecali uistinu sporo. Dokonost izaziva vraga u ovjeku, a u naem sluaju oitovala se u svaama i glasinama. Louis i ja trudili smo se, naravno, koliko smo god mogli da se distanciramo od takvog ponaanja, no to nije uvijek bilo lako. Vrlo esto bi vas razgovor s nekim uvukao u nepoeljno povjeravanje, a uzdii se iznad toga znailo je pak potpunu preutnu iskljuenost. Jedan od tih to su posebno uivali u trau bio je vjerouitelj, g. Smith, ivahan ovjek, kako se govorilo, krivo usmjerenih tenji. Premda ga nikad nismo pozivali u goste, u tako malom mjestu nije nimalo zgodno ni mudro braniti ljudima da ti dolaze, a znao je on biti i jako zabavan kad bi prepriavao kojekakve novosti, te ga je ak i Louis, koji je openito naginjao ozbiljnosti, smatrao vrlo duhovitim. Nakon nekog vremena njegovi posjeti naem domu postali su uobiajeni. Naravno, silno nas je pogodilo kad smo doznali da e zapovjednik naeg otoka biti premjeten, to je uvelike bilo posljedica kritikih pisama upuenih vladi u Hobartu. Jo je gore bilo otkrie da je poiljalac bio g. Smith. Znala sam da su njihovi odnosi zahladili jo otkako je zapovjednik optuio Smitha za rasipnost u pogledu zaliha naseobine, ali je njegov in svejedno bio sasvim neopravdan. Koliko sam shvatila, g. Smith je optuio g. Darlinga da zanemaruje vjersku poduku uroenika, to je predstavljalo opasnu optubu, tim vie to je bila donekle istinita jer odrasle uroenike jedva da je iemu pouavao, osim u najsvjetovnijim stvarima, kao to je zemljoradnja. Zapovjedniku je to sve teko palo i jedne nedjelje sukobio se sa svojim tuiteljem pred kapelom, nazvavi ga Judom pred svima. Bio je to vrlo neugodan ispad. Instinkt mi je govorio da treba pustiti da se stvar slegne, ali Louis to nije mogao. Bio je uzrujan zbog zapovjednikova premjetaja, uvjeren da ga je g. Darling namjeravao unaprijediti, i jasno je dao do znanja g. Smithu da ga vie ne eli vidjeti u svojoj kui. Vjerouitelj se pak vladao kao da smo se mi, a ne on, nerazumno ponijeli, pogledavajui nas naduto i povrijeeno kad god bismo se mimoili. to je najudnije, osobito se hladno drao ne prema Louisu ve prema meni. Kad bih mu dolazila u susret negdje u naselju, izveo bi itavu sramotnu predstavu okreui glavu na drugu stranu, a kad bih ga kojom nesreom zatekla u neijoj kui, zurio bi nekamo preko moje glave. itav sluaj postao je doista muan. Naposljetku je izdajniko vladanje g. Smitha ipak imalo jednu dobru stranu, dolazak g. Robsona na mjesto g. Darlinga. ula sam ve neto o tom ovjeku, i od oboavatelja i onih drugih: slavni Robson koji je jednom prilikom mjesecima iao kroz divljinu Van Diemenove zemlje samo u pratnji crnaca, sve u nastojanju da spasi tu nesretnu rasu. Iz nekog razloga zamiljala sam ga kao goru od ovjeka, vojniki utogljenog. Kako sam se samo prevarila! ovjek kojeg sam ugledala u amcu na putu s opskrbnog broda ka naem molu, bio je sasvim obina izgleda, zaokrugljen i trapav, a govor mu je, dok je davao upute kormilaru, odavao skromno porijeklo. Tek mu se iz ivahnog pogleda dala naslutiti snaga volje koju je

posjedovao. to se obitelji tie, palo mi je u oi da supruga koja je sjedila do njega promatra otok s izrazom na licu koji bi se moglo opisati kao gaenje, dok su mu sinovi bili udno rastreseni, bez imalo oeve glasovite odlunosti. Ima fino lice, dobacila sam Louisu. Moj suprug, koji se gurao da bude meu prvima koji e mu poeljeti dobrodolicu, kimnuo je u znak slaganja. I crnci su bili podjednako uzbueni kad su ugledali ovoga doljaka. Doveo je sa sobom i dosta njihovih sunarodnjaka koje je pronaao na Van Diemenovoj zemlji, pa je dolo do vrlo dirljivih prizora jer su braa i sestre, razdvojeni svih tih godina, u suzama sada prepoznavali jedni druge, a majke su vritale od sree vidjevi djecu koju su zacijelo smatrale zauvijek izgubljenom. Zaas su mu uroenici stali neto uzbueno klepetati na svojem neobinom jeziku. ula sam da umije govoriti njihov jezik i veselila sam se to u ga uti kako im odgovara na isti nain, no samo je odmahnuo rukom pogledavi ih veselo ali odluno. E, sada morate govoriti engleski, blago je zahtijevao, samo engleski. Tako je pokazao, jo tada, vrstu rijeenost da donese boljitak tim nesretnicima. Bio je naroito ponosan na jednoga od tih koje je doveo, djearca nemirne udi po imenu George Vandiemen, koji se nekako slatko nastojao sakriti iza lea svojeg zapovjednika. Dok se naa brojna skupina kretala natrag prema naselju, Robson je tumaio da su zalutalo dijete pronali nedaleko Devonporta neki farmeri koji su ga zatim poslali na kolovanje u Bristol, gdje je ostao dovoljno dugo da stekne vie od osnovnog obrazovanja. Robson ga je otkrio gdje radi kao sluga u kui tih farmera pa ih je nekako uspio nagovoriti da ga puste na slobodu. Ovako prikazan, mali George nam je bio silno zanimljiv, i kad smo doli do mjesta gdje su bile domorodake kolibe, g. Robson ga je stao nagovarati da nam malo pokae to je nauio. To nije bilo lako uza svu onu srameljivost, ali je napokon uspio iz njega izvui nekoliko pozdrava koje je ovaj izrekao uistinu nevjerojatno tenim jezikom, koji je premaivao sposobnosti bilo kojeg od naib uroenika, za to su ga nasmijeeni sluatelji nagradili pljeskom, a i smijehom kad je g. Dunn, pekar, primijetio da djeak ak govori i ujnim zapadnjakim naglaskom. Zgoda je, naalost, bila kratkoga vijeka. Tek to je dijete steklo malo vie sigurnosti u izvedbi, stalo je zamuckivati. Ispustilo je potom nerazgovijetan uzvik na svojem uroenikom jeziku, i na nae silno iznenaenje, stalo se probijati izmeu nas i otralo prema jednoj od koliba. Ondje je, zurei u nj na vrlo neobian nain, stenjala Walyerie: to udovino stvorenje koje nije ni zasluivalo da se zove enom, o kojoj su kruile tako stravine prie i koja na najprijaznjji osmijeh odgovara drskim mrgoenjem. Bilo je teko povjerovati, ali prema uzbuenim povicima maloga Georgea nametala se jedino pomisao da je ta grozna ena njegova majka. Premda sam znala da je pokvarena do sri, svejedno me osupnula njezina reakcija. Dok je jurio prema njoj i zvao je, ona je naprosto ustala i prilijepila mu vruu zaunicu iako joj je on bio jedino dijete koje nije vidjela godinama i bezosjeajno otila. Jadni George bio je potpuno izvan sebe, grcajui od plaa, i premda smo ga zvali da nam se vrati, otrao je dalje sam. Nije dugo trebalo da i prisutnost g. Robsona koji se uvijek energino kretao uokolo u naem krugu pone mijenjati ozraje u naselju, i to na kudikamo bolje. Ubrzo su svi ivnuli, zaas odbacivi sva zla dosade. Od Louisa se trailo da premjesti svu robu iz pretrpane prodavaonice, jer je na njezino mjesto trebala doi nova i bolja zgrada, to je bio tek dio velike akcije izgradnje. Tesar i zidar imali su pune ruke posla, a ni njihovi lijeni robijai vie nisu ljenarili, pa su ak i neki uroenici pruili pomo. Plodovi ovoga rada ubrzo su postali vidljivi budui da su nove drvene kolibe stale nicati gotovo poput gljiva poslije kie, a pravo proelje od opeke sagraeno je na jednoj oveoj kolibi koja je trebala biti preureena u novu kolsku kapelu, to je i bio krajnji cilj g. Robsona crnce udomiti i predvoditi u molitvi u zgradama potpuno izraenima od opeke.

Uskoro je postalo jasno da je najvie zaokupljen voenjem neega ravnog kriarskoj vojni kako bi crnce priveo uljudbi. Louis, kojeg se novi zapovjednik veoma dojmio, objasnio je kako e se svakome uroeniku dodijeliti obrt, od postolarskog do uzgoja stoke, koji e odgovorno dalje sami razvijati. Svi su imali raditi, premda se od onih ije su sposobnosti umanjene oekivalo da obavljaju tek jednostavnije poslove, kao to je kopanje krumpira ili grobova za svoje nesretne drugove. Oboje smo to smatrali plemenitom zamisli koja bi ih s vremenom mogla preobraziti u neto poput vesele drube engleskih seljaka. to je jo genijalnije, g. Robson je tvrdio da svatko od njih treba dobivati plau za svoj trud, i najavio da e se svakog tjedna odravati sajam, gdje e sirota stvorenja svoje bogatstvo moi iskoristiti za nabavu neke potreptine, kao to je duhan ili novi slamnati eir. Namjera mu je bila vrlo jasna: vjeto ih je upoznavao s kamenom temeljcem civiliziranog svijeta: trgovinom. Uvijek ima gunala, naravno, i supruge nekih od asnika su se na aju tuile da je od sajma koji je prvog tjedna bio slabo posjeen slabe vajde. Ja sam se, meutim, otro usprotivila takvom pesimizmu, istiui da je vrijednost sajma u davanju primjera uroenicima, a to je neprocjenjivo. Jo nadobudnija bila je objava da e otok odsada imati svoj list, -Flinders Island Journalza koji e uz pomo g. Robsona pisati ak i sami uroenici. List je dakako bio vrlo ogranien budui da na otoku nije bilo tiskare, zbog ega je sve tekstove runo prepisivala ona nekolicina uroenika koja se izvjetila u pisanju, a vidjela sam samo jedno izdanje ije su se oskudne stranice odnosile uglavnom na jednostavna svakodnevna zbivanja na otoku. Istini za volju, bilo je malo vijesti o kojima bi se pisalo, osim smrti uroenika koje nisu bile poeljna tema. Svejedno smo i Louis i ja pothvat smatrali vrijednim pokuajem oplemenjivanja ivota zajednice u naselju. Koliko se sjeam, ak je dobio i pohvale od Colonial Timesa u Hobartu kad je g. Robson pisao tim novinama da izvijesti o naim nastojanjima da donesemo progres koji je tiskao vrlo pozitivan prilog o svim njegovim inovacijama. Nije mi, naravno, nijedanput palo na pamet da bih se i sama mogla ukljuiti u sjajne kampanje g. Robsona, ali tako je na kraju bilo. To je posljedica posljednjeg naeg susreta kad sam jednog jutra sluajno prolazila pored nove prodavaonice upravo kad mu je moj suprug pokazivao napredak gradnje. Catharine, zazvao me Louis, sav sretan. Pogledaj tko je ovdje. G. Robson poastio me ljubaznim osmijehom. Va suprug ovdje obavija sjajan posao. Louis je bio ozaren. ini se da ete promijeniti svaki pedalj naega naselja, rekla sam g. Robsonu blago prijekornim tonom. to nas dalje deka, pitam se. eljeznica? Tvornica? Oduevljeno se nasmijao, Bojim se da u vas razoarati, gospoo Price. Od sada u se manje baviti gradnjom, a vie pouavanjem domorodaca. Osobito se premalo panje posveivalo njihovoj vjerskoj naobrazbi. Nije spominjao nikakva imena, no nisam uope dvojila da aludira na svojeg prethodnika, g. Darlinga. Namjera mi je da svatko, ukljuujui odrasle, dobije potpunu poduku. To nee biti lako postii, naravno, ali uspjet emo. Louis je prvi iznio prijedlog. Ali, Catharine, pa ti si pouavala, zar ne? Moda bi mogla pomoi. Nisam nikad ni pomislila na to. Jedva da bi se to moglo zvati poduavanjem, branila sam se. Uila sam djecu itati, pisati i raunati. Onda ste pravi strunjak. Smijeh g. Robsona sasvim je zarazan. Radi se o tome, gospodo Price, da emo trebati svaku pomo. Namjeravam i sam drati satove. No daj, Catharine, nagovarao me Louis. Nee im morati objanjavati nita teko. G. Robson uputio mi je osmjjeh. Bit ete nam vrlo dragocjeni. Poela sam tjedan dana kasnije. Kakav je to straan trenutak bio, ta spoznaja da u zakratko stajati pred punim razredom tih neobinih lica koja oekuju moje rijei. G. Robson

me utjeio. Ne zaboravite, rekao je, da njima uenje lei mnogo slabije nego vama predavanje. Zaponite naprosto tako da jednoga pitate deset bojih zapovjedi i poslije e sve ii samo od sebe. Uinila sam kako mi je rekao i to se pokazalo vrlo korisnim savjetom. Tada sam opazila i kakvo zadivljujue razumijevanje uroenika posjeduje g. Robson, s obzirom na to da je bio pun zamisli kako im neko gramatiko ili teoloko pitanje protumaiti na jednostavan, njima razumljiv nain. Uz njegovu nesebinu pomo ubrzo sam se privikla na novi posao, i ak otkrila da mi priinja zadovoljstvo. Nakon toliko vremena pukog amljenja na otoku bila sam, zacijelo, i vie nego orna za posao, pa su to postali dani velikih oekivanja budui da u samom procesu uenja postoji neto to u svakome budi oduevljenje i vedrinu. Uitelji su dodue bili mjeovita skupina koja je ukljuivala starijeg sina g. Robsona, supruge dvaju asnika i, dakako, g. Smitha, dok je kolovano uroeniko dijete, George Vandiemen, takoer preuzelo neke satove, ali smo imali toliko posla da su nesuglasice bile rijetkost, a odnos izmeu g. Smitha i mene bio je korektan. to se crnaca tie, premda su mi i dalje djelovali neobino, postupno sam stala gubiti poetnu nervozu koju su ta stvorenja izazivala. Napokon jedne veeri, dok sam djecu u razredu pouavala psalmima, otvorila su se vrata i, na moje prilino iznenaenje, uao je g. Robson te tiho sjeo u zadnju klupu, pratei moja bijedna nastojanja. Ve je nastupila jesen, noi su bile duge, i dobro pamtim zavijanje vjetra na krovu uionice i treperenje uljanica dok sam se upirala da nastavim, osjeajui da je svaka moja rije glupa i neprilina. Kako sam se samo iznenadila kad je, nakon to su uenici otili, g. Robson ustao i njeno me potapao po ruci, rekavi: Nisam li rekao da ete nam biti zlata vrijedni! Bio je to trenutak istinskog ponosa. Jedna od drai Robsonova vodstva jest da se nikad nije znalo to e biti sljedei korak. Tako je bilo i s imenima uroenika. Primijetila sam da je ve nekoliko dana posveivao slobodno vrijeme prilino dugakom popisu, ali sam svejedno bila zateena kad je najednom pozvao sve crnce i asnike u naselju da se okupe na otvorenom prostoru ispred kole gdje je objavio na ope zaprepatenje da e se svi uroenici preimenovati. inilo se to vrlo smionom nakanom i dok sam gledala kako proziva uroenike, jednog po jednog, da prime svoje novo ime ba poput kakvog generala koji uruuje medalje svojim vojnicima bila sam ispunjena divljenjem. Potpuno sam uviala znaenje te zamisli. Htio je da uroenici ponu iznova, da se ponovo rode kao civilizirana, kranska bia. to se samih imena tie, bila su sasvim zgodna. Neki stariji i istaknutiji domoroci poaeni su naslovima drevnih veliina, kao Kralj Alpha, Kraljica Adelaide, ili Princeza Kleopatra. Drugima su dodijeljena isto romantina imena: od Neptuna i Semiramide do Ahila. Primijetila sam i da se g, Robson katkad uputao u zgodne, crncima nepoznate doskoice, poigravajui se pojedinim odlikama njihove linonti. Tako je momak vjeno ozbiljna izraza lica sada bio Katon, dok je vjeito zamiljena i nujna djevojka postala Ofelija. Ne Harno da je to bilo duhovito nego su sada imena bila laka za pamenje naroito u usporedbi s onim dugim i zamrenim, koja tu zamijenila. Zabavljalo me to sam opazila da pojedina imena u sebi kriju neki alac. Walyerie je, recimo postala Mary, i premda se to ini sasvim nevinim, gotovo sam sigurna na koju je krvolonu vladaricu g. Robson mislio. Njezin sin mjeanac, Peevay, koji je nad crnim licem imao tako zanimljivu etku plave kose, i koji te je uporno promatrao tako ozbiljno da ti je bilo neugodno, sada je bio Cromwell, taj najmraniji vladar. Njegova prijatelja, Monganu, koji se vjeito uputao u postavljanje tekih pitanja, duhovito je prekrstio u Voltairea, a Monganinu majku Pagerly, koja je esto bila u nekoj vrsti pobune zajedno sa stranom Walyerie, prozvao Boadieea. Bio je to veseo dan, ali ubrzo je ipak uslijedilo razoaranje. G. Robson se temeljito trudio da se svatko brzo navikne na nova imena, traei da svi uitelji i slubenici ubudue

oslovljavaju uroenike iskljuivo njima, i neko se vrijeme inilo da su ih uroenici (uz nekoliko iznimaka, kao to je nepopravljiva Mary) sasvim spremno prihvatili. Meutim, kako su tjedni prolazili, postajala sam sve vie uvjerena da se, kada meusobno razgovaraju na onom udnom jeziku koji su izmislili dijelom engleski, dijelom uroeniki potajno i dalje obraaju jedni drugima onim starim domorodakim imenima. Moda to izgleda nevano, ali me je silno uzrujalo jer mi se inilo nita manje nego izdajom toga ovjeka, i to od strane onih koje je toliko nastojao spasiti. Kad se danas osvrnem na taj trenutak, vjerujem da je bio neka vrst prekretnice, jer su me svaki daljnji tjedan i mjesec sve vie razdirale sumnje u uspjeh nae velike akcije pouavanja. Problem je djelimice leao u samim uiteljima jer, ako emo pravo, jadni g. Robson nije imao pomonike kakve je zasluio. G, Smith pokazao se jednako nemaran prema posla kao to je bio neprijatan na rijeima, sve dok g, Robson nije bio prisiljen da ga javno ukori i izazove time silno ogorenje. Nita sposobnijim nije se pokazao ni sin g, Robsona, dok je njegova supruga, koja se doimala upravo onako nezadovoljna ivotom na Flindersu kako je i najavila izrazom lica kad je prvi put pogledala obalu, odbija pruiti ikakvu pomo. to ne tie supruga dvojice slubenika, od njih je bilo malo koristi kad su vjeno dangubile u krugu kole premda je prostor skuen i svojim prenemaganjem samo ometale g. Robsona u poslu. Vlasti u Hobartu priutile su nam jednako razoaranje, Premda je guverner Van Diemenove zemlje zaas podrao nae napore, nikakvu opipljivu potporu nismo dobili, a zahtjev g. Robsona za dodatnim knjigama i uiteljirna doekan je nizom izgovora. Slijedilo je neto jo gore, a ticalo se lovaca na tuljane. Bili su to, da pojasnim, Europljani okrutne udi koji su ivjeli na drugim otocima Bassovog tjesnaca, i koji su esto otimali uroenike ene, iskoritavajui ih bezobzirnom surovou. Neki su ivjeli u blizini i ak bi dolazili u naselje kupovati robu u Louisovoj radnji, razmeui se i kunui najprostijim rijeima. Nai su crnci odavno ve znali da su njihove ene zarobljene kod tih zlotvora i bili su vrlo zadovoljni kad je g. Robson objavio da e ih izbaviti. Poduzeo je sve da to postigne, aljui pismo za pismom u Hobart, no kako god mi je mrsko prisjetiti se toga, kolonijalna vlada glatko je odbila sudjelovati u rjeavanju toga problema, tvrdei da su ene svojim muiteljima donijele na svijet toliku djecu da je prekasno sada ih razdvajati. Odluka je bila ne samo beutna i nepravedna nego je i posluila da potkopa ugled g. Robsona u oima uroenika. No, najvei uzrok nevoljaina nije leao u bijelcima, nego naalost upravo u crncima. Moe se uiniti grubim, ali ne mogu a da ne spomenem kako su pokazivali sve vie nevoljkosti da porade na svojoj preobrazbi. Bila ih je uvijek aica, poput udovine Mary, koji su odbijali pohaati nastavu, ali s vremenom je broj takvih rastao, gotovo kao da je veina crnaca dolazila samo iz radoznalosti, ili dosade, i sada su se umorili od te novosti. ak i oni koji su nastavili s uenjem odjedanput bi iezli zbog nekog glupog lovakog pohoda. To je znatno otealo pouavanje, pogotovo kod starijih ija je mo pamenja bila slabija. Kako je obeshrabrujue bilo kad bi nakon tjedan dana vjebanja deset zapovijedi, naprimjer, polovica razreda naglo nestala da bi se vratila nekoliko dana kasnije, uzbueno nosei probodene valabije, ne sjeajui se vie nijedne zapovijedi. Iskreno reeno, meu njima nije bilo nijednog koji je pokazivao punu i eljnu predanost uenju. I sam George Vandiemen, najbolji uenik u koli, koji je znao tako dobro govoriti psalme, esto bi odlutao u neku svoju brigu ili se pak hirovito alio da eli uiti aritmetiku, i to nakon to mu je toliko puta ponovljeno, da mu to nije ni korisno ni potrebno. Njegov polubrat Cromwell nije bio nita bolji. Istina, pokazivao je dara za engleski, zadivljujui ljude time kako je ovladao neobinim i teim rijeima, ali bilo je u njemu neke stalne mrzovolje tako da ak i kad je tono izgovarao deset zapovijedi, teko je bilo vjerovati da prihvaa to to govori. U tome je i leao osnovni problem. Premda su neki od crnaca zadovoljavajue nauili dijelove Svetog pisma, doimali su se tvrdokorno otpornima na to da osjete svjetlo vjere. Za

vrijeme nedjeljne slube boje neki bi ak oko ela vezali rupce da sakriju oi kako se ne bi primijetilo da spavaju, i to u trenutku kad im se navijetala Boja rije! inilo se kao da ne vide neku povezanost kranske vjere sa svojim ivotima. alosno je rei da u tome nije moglo biti manje istine. Kako je vrijeme odmicalo, broj crnaca smanjivao se vrtoglavom brzinom. Zaraza koja je naizgled jenjala u trenutku dolaska g. Robsona, sada se razbuktala vie nego ikad, ponekad s nekoliko smrtnih sluajeva u jednom tjednu. Domoroci kojih je bilo jedva dvjestotinjak ak i u samom poetku, sada su svedeni na manje od polovice tog broja, a njihove kolibe, ija je prenapuenost u poetku zadavala g. Robsonu silne brige, sada su bile alosno dostatne. Malo-pomalo naselje je tonulo u gluhu naputenost, a groblje se sve vie punilo. Mnogo se govorkalo o razlozima koji su do toga doveli, to je bilo neizbjeno. Vojni lijenik ovjek koji je uvelike zanemarivao svoje vjerske dunosti, toliko da su neki i sumnjali u njegovo kransko opredjeljenje redao je uzroke praktine naravi, kao to je nenaviklost crnaca na europske bolesti i ogranienost kretanja na jedno mjesto dok su po prirodi oduvijek bili lutalaki narod. Ja sam, kao i drugi, vidjela u tome viu silu. Da su uroenici pokazali vie potovanja prema Svetom pismu, uope ne dvojim da bi Gospodin Bog stao na kraj njihovim patnjama. Moda se ini beutnim, ali ne mogu se oteti dojmu da zapravo anju plodove svoje izdaje prema g. Robsonu. Nije li vlastiti ivot i zdravlje stavio na kocku da ih izbavi iz divljine? Nije li svaki sat kad je bilo mogue posvetio njihovu napretku, poklanjajui im nova znanja, pa ak i nova imena? Na njegova nastojanja uzvratili su samo ravnodunou i nemarom. Jadnoga g. Robsona pogaalo je, dakako, opadanje broja uroenika, i sa svakom novom smru njegova je oaloenost bivala sve naglaenija. Unato tome, nikad si nije doputao da poklekne u svojoj odlunosti. Ako ih ne moemo spasiti na ovaj nain, sjeam se kako mi se povjerio onog stranog dana kad su nam za samo nekoliko sati umrla dvojica, onda moramo poduzeti sve da to uinimo na drugi. Itekako sam dobro razumjela to je s time htio rei. I doista, nedugo potom zapoeo je svoju posljednju akciju koja se nije toliko ticala obrazovanja uroenika koliko potrebe da ih se odvrati od njihovih poganskih obiaja. Ubrzano su zaredale objave, meu kojima i zabrana nji hovih povremenih nonih pijanki uz pjesmu i ples, kao i lovakih pohoda koji su doista bili tek neto vie od izlike da se izbjegnu kontrole koje su provodili slubenici. Od crnaca se nadalje trailo da odbace amulete za ouvanje zdravlja koje su praznovjerno nosili oko vrata, a sadravali su, kako sam ula, kosti njihovih pokojnih predaka, to je bilo tako barbarski da nije moglo dalje zastraniti od kranskih obiaja. Naalost se pokazalo da ove plemenite namjere nije lako provesti. Premda je g. Robson imao neto uspjeha s talismanima, lovake pohode poduzimali su tako nenajavljeno da ih je bilo gotovo nemogue sprijeiti. Neko vrijeme je izgledalo da je uinio korak naprijed glede nonih pijanki u nekoliko navrata strogo je zaao u oblinju ikaru i jednu takvu prekinuo ali nedugo potom su pepeo i otisci stopala otkriveni jedva neto dalje, izvan dometa ujnosti iz naselja. Ne promijenivi se i ne pokajavi se, crnci su, po svoj prilici, bili uporni u odbijanju spasa. Tako je ivot u naselju tekao tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, premda je svaki bio obiljeen tugom. Zatim, jednog etvrtka poslijepodne stigao je opskrbni brod, kao i obino, i potresao nas novou. Ve su neko vrijeme bio poznati planovi da se podigne jo jedno naselje na australskom kopnu, u Zaljevu Port Phillip, s druge strane tjesnaca Bass, tono nasuprot Flindersu, a sada smo doznali da se razmilja i to ozbiljno o imenovanju g. Robsona vladinim zatitnikom uroenika u tom novom naselju. Ako dobije to mjesto, to je bilo vrlo izvjesno, i ako bi ga prihvatio, to nije bilo nita manje vjerojatno, preuzeo bi dunost za koji mjesec. Bilo mi je, naravno, drago zbog njega. Nakon tako bliske suradnje s njim vjerujem da sam

ga razumjela bolje od drugih. Rekla bih ak da je u njemu bilo neke veliine. Smatrala sam da itekako zasluuje nagradu za svoj silni trud. Usto, alosna je istina bila da je njegov posao tijekom svih tih godina na Flindersu priveden kraju kad mu je broj tienika tako opao, a budunost im je bila tako alosno oita. Daleko je prikladnije za njega da prijee u novu zemlju gdje se jo tota moglo uiniti. Bila sam, dakako, oaloena zbog onih uroenika koji su ostajali i kojima e, znala sam, bolno nedostajati. Navikli su, pretpostavljala sam, raunati na njegovu prisutnost i uzdati se u njegovu prijaznu blagonaklonost. Nisam ni sumnjala da e se vrlo teko odvojiti od njega. No, smatrala sam da moraju skupiti snage da ostanu pribrani. to se tie Europljana u naselju, na njih je vijest o Robsonovom skoranjem odlasku imala, bojim se, najjadniji uinak. Otrovno i pakosno ozraje koje sam smatrala davno nestalim sada nas je opet obavijalo, kao to sam se i sama uvjerila. Jednog kasnog zimskog poslijepodneva, tek koji dan nakon to je opskrbni brod donio tu vijest, na putu u kolu, gdje sam namjeravala pripremiti gradivo za sljedei dan, prolazila sam pored lijenika i nadglednika vrtova koji su stajali uz trgovinu zaklonivi se od ledenog vjetra. Pa to je uostalom i htio, ula sam lijenika. Finu si je karijeru napravio s tim crncima. Stala sam. Na trenutak mi se, doktore, rekla sam mu povienim tonom, gotovo uinilo da govorite o g. Robsonu, ali to ne moe odgovarati opisu takvog hrabrog ovjeka koji je i vlastiti ivot stavio na kocku da spasi domoroce. Lijenik je poprimio podrugljiv izraz. I dobro je proao s tim spaavanjem, pet funti po glavi, koliko se sjeam. Nisam mogla preuti tako podlu optubu. To je bila asna plaa za plemenit i opasan posao, uzvratila sam hladno, i ne slui vam na ast to pokuavate omalovaiti ovjeka ija su djela vea od vaih. Nakon toga sam produila. itav ispad me je, meutim, i dalje uzrujavao i kad sam dola do kole koja je bila prazna, kao to je esto bio sluaj tih dana kad su se razredi smanjivali, sjela sam za jedan stol, s netaknutim pripremama ispred sebe, oiju punih suza. Ostala sam tako ne znam ni sama kako dugo. Naposljetku sam, na svoj uas, ula kako se uz kripu otvaraju vrata. Po batu koraka prepoznala sam g. Robsona. Premda sam pognula glavu u nastojanju da sakrijem svoju bol, nisam time, bojim se, nita postigla. Gospoo Price, to vas mui? pitao je duboko zabrinut. Nisam mu mogla rei. Kako i bih kad je razlog bio upravo on i otrovne primjedbe na njegov raun? Ma, nije nita, tvrdila sam. Sve je u redu. Gospodin kao i uvijek, dobri g. Robson ponudio se da mi donese vode, ali iz nekog meni neobjanjivog razloga to me je samo jo vie rastuilo. Ustala sam. Ispriavam se. Moram ii. Jo uvijek mi niste rekli to vam je. Pourila sam prema vratima. Ali, gospoo Price, g. Robson je doviknuo za mnom, niste ponijeli al. Ne moete van tako. Doista sam se u onakvom stanju zaboravila ogrnuti, ali mi se sada inilo da je prekasno da se okrenem i vratim po al. Zapravo sam bila toliko uzrujana da mi nije bilo ni stalo. Zakoraivi u sumrak koji se sputao, osjetila sam neodoljivu potrebu da pronaem neko samotno mjesto, daleko od svega, da saberem misli. Okrenula sam se prema moru. Gospoo Price, ula sam Robsona kako vie za mnom, va al. Trebala sam moda stati, ali se naprosto nisam na to mogla natjerati. Produila sam prema obali koju su tukli sivi valovi, dok je vjetar ujedao, sve dok nisam dospjela do tih neobinih kuglastih stijena to lee u blizini mola, na kojima su crvene oznake i djeluju tako uznemirujue, gotovo poput oiju. Osjetivi odjednom studen, shvatila sam da ne mogu dalje. Zastala sam potraivi iza jedne gromade zaklon od vjetra. Zamislite, dobri siroti g. Robson slijedio me cijelim putem. urno me ogrnuo mojim alom oko ramena.

Gospoo Price, dovodite zdravlje u opasnost. to vam je, zaboga? to sam mogla rei? Nakon tolikog truda koji smo ovdje uloili, svih nada koje smo u to polagali, osjeam se..., tragala sam za rijeima, toliko alosna. Otro me pogledao. Ne smijete oajavati, gospoo Price. Naa nastojanja nisu bila uzaludna. Moda je poloaj crnaca doista alostan, ali pomislite koliko je gore moglo biti. Zamislite da su ostali u Van Diemenovoj zemlji, izvan dosega kranskog nauka, na milost i nemilost zlikovcima. ak i ako izumru ovdje do zadnjeg ovjeka, barem e imati priliku da ih Gospodin prigrli. Njegove utjene rijei natjerale su mi, bojim se, jo vie suza na oi. Osjeam da sam doivjela neuspjeh. Ne smijete si dopustiti da takvo to i pomislite. Naprotiv, pobijedili ste, izjavio je sa smionim osmijehom na licu. Ta, ako bi itko trebao snositi krivnju, onda sam to samo ja, kao zapovjednik. Na trenutak se inilo kao da mu samopouzdanje slabi i licem mu je preao izraz sumnje. Katkad je znalo biti teko... Jedina elja bila mi je da utjeim ovu plemenitu nevoljnu duu. Samo to, nita drugo, natjeralo me da mu poloim ruke na ramena i potom ga blago poljubim u obraz, kao to bi sestra svojeg utuenog brata. Nita vie. Kako li samo okrutan zna biti ovjek. Kako se samo prljavom u zloi moe prikazati nevinost. Zaas sam postala svjesna priguenog lupkanja, sporog i ujednaenog, poput udaranja uninog kljuna o deblo. Osvrnuvi se, ugledala sam na odreenoj udaljenosti g. Smitha kako lupka lulom o jednu od golemih stijena i utke gleda prema moru. Proli su tjedni, tjedni grozote. Ne moe se sprijeiti skandal, koliko god bio nepravian, kad jednom izbije. Runo su me gledali, a od svih najgore supruga g. Robsona. Nisam pojma imala da u ljudskom pogledu moe biti toliko zloe. Jednom sam joj se pokuala obratiti i objasniti joj o kakvom se groznom nesporazumu radi, ali bez uspjeha: samo me ledeno pogledala i okrenula se na peti. to je bilo jo gore, inilo se da ona i njezin suprug vie ne govore. Bio je strano optereenje pomisliti da sam nesvjesno uzrokovala takvu nesreu. to se Louisa tie, nije mi dopustio da se opravdam, nego se prema meni odnosio mrsko i hladno. Traio je, naravno, da prestanem predavati u koli. Kao da sam i pomiljala da nastavim. Sve vrijeme g. Robson je prema meni osjeao strahovitu neugodu i kad god je to bilo mogue, nastojao me izbjei. Nisam ga krivila. Povremeno, kad sam hodala naseljem, vidjela bih ga kako se udaljava s izrazom tune zabrinutosti na onom plemenitom licu. Najvie sam se, dakako, bojala da e taj nesretni dogaaj na neki nain ugroziti njegove izglede da preuzme mjesto u Port Phillip Bayu. Strano je bilo i pomisliti da bi mu ta prilika koju je itekako zasluio mogla biti uskraena i da bi morao ostati s nama na Flindersu. Prolo je mjesec dana i jo uvijek smo ekali da g. Robsona pozovu u Hobart na razgovor o novome mjestu. Meutim, kada je opskrbni brod napokon stigao, donio je potpuno drugaiju vijest. Tako smo doznali da nam u posjet stie guverner Van Diemenove zemlje. PEEVAY, 1838. Bilo je runo gledati Debelog Robsona kako izlazi iz amca onoga dana kad je stigao na otok Flinders, onako nasmijeen i samodopadan, ali najgore je bilo vidjeti koga je doveo sa sobom. Tayaleaha. Mislio sam da je moj skoro pa brat zauvijek nestao, i da barem je, a sada je odjednom opet bio tu. to je jo gore, govorio je num jezikom kao nekakav bijelac puno bolje nego ja tako da su se Debeli Robson i drugi smijali od iznenaenja i hvalili ga to je pametan. To je bilo pravo izazivanje jer je mali smrad oduvijek htio biti bolji od mene, kao da mu je to neki tajni plan. Zato je bilo lijepo gledati kad je otrao Majci i primio bolan udarac. Aha, razmiljao sam, kako ti se to svia? Uskoro je on postao Robsonov omiljeni crnac, i ako je trebalo uiniti neto novo, on je to

inio. Radio je obrte i bio je RATAR. Onda je radio DAVANJE STVARI ZA NOVIE to se zvalo SAJAM i dobio eir zvani SLAMNATI. Kada je sajam prestao to je bilo vrlo skoro radio je novine koje su se zvale FLINDERS ISLAND JOURNAL i koje su prestale ak i bre nego SAJAM. Najvie je meutim bio uitelj. Valjda je bio zadovoljan zbog te silne veliine, ali to nikad nije pokazivao i uglavnom je bio samo tuan kao da je neka nerazmrsiva zagonetka. U jednom trenutku bio je gladan za pohvalama Debelog Robsona, kao da nita drugo na svijetu ne eli, ali onda bi se ozlovoljio i opet bi otiao Majci, premda mu je uvijek uzvraala mrnjom. I onda bi se opet zaelio Robsona, i postao kao more, i iao amo-tamo, amo-tamo, bez prestanka. Debeli Robson je stalno vikao i etkao tamo-amo da nabavi nove stvari. Napravljena je nova TRGOVINA i nova kua za boga koji se zvao BOG, koja se zvala KAPELA , koja je bila od OPEKE. Kasnije smo dobili nove kuice koje su takoer bile od opeke, i bile su malene i mrane s naima sabijenima unutra i njihovim neprestanim nonim kaljanjem. Bili su u koli i dodatni satovi o BOGU, mnogo njih. Ali sve drugo je uglavnom bilo isto, jer smo mi Palawe umirali ba kao i prije. Bila su to grozomorna vremena, sjeam se, jer nas je bilo sve manje, poput dana nakon ljeta, dok ak i oni koji su rekli da nam je Robson prijatelj nisu poeli gonetati da nas uope nije spasio kako je obeao. Robson je rekao da, on je na prijatelj i izgledao je tuno kad smo mi umirali, ali nam nije doputao da mrtve spaljujemo, kako je bilo ispravno, nego je rekao da BOG najvie voli zakapanje. Zbog toga sam ga mrzio jo vie. Uskoro smo razmiljali samo o bolesti i o umiranju. Katkad je teko bilo i dalje se nadati i ne nagaati da emo uskoro svi biti mrtvi pa je ionako svejedno. ak sam se pobojao da u zaboraviti truditi se da izdrim, to mi je oduvijek posebno dobro ilo. Kad bi dolo do toga, mislio bih samo na svoj naum i ponavljao bih ga u sebi, kao jednu od Robsonovih molitvi koje nas je natjerao da znamo. NAUITI BJELAKE GOVNARIJE OTII ODAVDE BORITI SE I BORITI SE S NJIMA ZAUVIJEK I VJENO Kako emo se s njima boriti nisam znao, i jedva sam se time i zaokupljao jer mi je za poetak i odlazak bio dovojjan. Ve sam pokuavao, da, pisao pisma GUVERNERU koji je bio glavni bijeli govnar i slao ih u njegovo mjesto, u HOBART. Trebala mi je pomo da zvue ispravno tako da sam otiao jedinome numu koji mi je ikad bio simpatian na otoku Flinders, kqji se zvao LIJENIK JONES koji je bio ljubazan i nikad nas nije ni na to tjerao. On mi je rekao da se pie vaa ekscelencijo i pomogao mi s pravopisom, i tako sam napisao pismo svaki put kada je doao brod. Nita se nije dogodilo, ne, ali bio sam uporan i dalje i dalje. Tada je napokon jednoga jutra doao brod kao i uvijek, i premda po obiaju za mene nije bilo pisma, lijenik Jones je dotrao u moju kuicu da mi kae da guverner, koji je bio novi, dolazi u posjet otoku. To je bilo zanimljivo i velika srea jer sam mislio da u moi razgovarati s njim i rei mu da nas mora pustiti natrag u svijet, jer morat e me sluati kad stanem tamo pred njega. Dani su prolazili i bijelci su se ustrali na sve strane da sve oiste za guvernera, i pravili su stolove, mnotvo njih, tako da svi doemo na veeru s guvernerom. Onda sam jednoga jutra sjedio na obali, pored velikih kamena slinih onim jabuicama, kada se dogodilo iznenaenje. To mi je bilo omiljeno mjesto jer sam mogao promatrati mol i matati kako se svi penjemo na brod za odlazak u svijet, i tako sam ostao tamo, gledao ptice kako krstare na nebu, a valovi se lome i lome o al, i dok sam gledao vidio sam mali brod kako jedri s jednim bijelim ovjekom unutra. Ubrzo je doao do mola, svezao brod i proao pored mene na putu za naselje. Bio je ba ruan, kako sam primijetio, smrdio na sol i zovoje i bjelaki vonj, s velikim oiljkom preko jednog obraza i bez kose, tako da mu je glava bila kao neki ruiasti

kamen. Svejedno, nije bio neka nerazmrsiva zagonetka jer takvi udni poput njega ponekad su dolazili po aj i brano iz duana. Doista, uskoro sam ga vidio kako se vraa s dvije vree koje su bile tako teke da su mu se ruke sasvim izduljile. Onda, kad je ve doao blizu, dogodilo se neto vrlo zanimljivo. Prvo sam uo tranje, i znao sam da je to ljutito tranje bosih stopala. Kad sam se osvrnuo, ugledao sam Majku kako juri s toljagom u ruci i lice joj je bilo iskrivljeno od mrnje, kako ga ve dugo nisam vidio, jo od njezinih davnih ratnikih dana. I bijelac je vidio i uputio joj je vrlo udan pogled, tako upitan, a zatim brzo ispustio one dvije vree. To je bilo pametno, da, jer kad je Majka zamahnula toljagom da mu bolnim udarcem razmrska glavu, mogao se izmaknuti tako da je promaila svoj plijen. Zatim je i on uhvatio tu toljagu i oboje su je drali i borili se. Bijeli govnar je bio jai i gurnuo ju je na tlo tako da se doepao njezine toljage, to je bilo zabrinjavajue, pa sam sada ja skoio da je pokuam spasiti. Ali umjesto da je dokraji, kako sam pretpostavljao, on je odbacio toljagu, zatim pokupio vree i otrao, to je bre mogao, uao u amac i odveslao. Majka je stvarno bila prestara za borbu. Sjedila je tamo ljutita i trljala se na mjestu koje ju je boljelo od pada. Tko je to bio? pitao sam. Ali samo je ustala bez ijedne rijei i otila. To je bila nerazmrsiva zagonetka, da, jer prolo je nekoliko godina otkad je pokuala nekoga ubiti, premda sam ubrzo doznao odgovor. Kasnije, kad sam iao u naselje, moj prijatelj Mongana koji je sjedio pored koliba pogledao me i uputio mi pogled pun mrnje, ba kao i onih davnih dana kad mi je bio neprijatelj iz djetinjstva. to je? upitao sam. Odgovorio je ljutito kao da pljuje. Moja majka kae da je vidjela tvojeg oca kako ide u duan. Zatim je izgledao posramljeno, kao da ne zna to da kae. Ne bi smio ovamo dolaziti. I tako sam ondje, jednog obinog jutra, ba kao to je i svako drugo, ugledao Oca, kojeg nikada ranije nisam vidio. Zvui udno da ga nisam prepoznao, nego sam samo pomislio ENO JO JEDNOG RUNOG BIJELOG GOVNARA. No, kako bih ga mogao prepoznati? Kada sam matao kako ga upoznajem, to jo uvijek ponekad inim, zamiljao sam ga kao prijaznog ovjeka lijepe kose i lica, a ne nekog piljivca to smrdi na sol i zovoje i bjelaki vonj. Svejedno, zanimljivo je bilo znati da ga ipak imam. Moda u ga ponovo sresti, gonetao sam, ako se vrati. Sada nisam bio siguran elim li to ili ne. Druga udna stvar dogodila se kasnije tog dana kad sam iao u kolu. Danas smo imali Smitha i ponovo KNJIGU POSTANKA. U POETKU BOG STVORI NEBO I ZEMLJU i sve tako i tako i tako. Naime, dobro sam to nauio. Ali kad sam uao u razred, Smith nije bio spreman nego je samo sjedio, ekao, a bio je tamo i Debeli Robson sav unezvjeren. Hvala bogu da si doao, Cromwelle. Jesi li vidio Georgea? Trebao je jutros odrati dva sata, ali se nije pojavio. To je malo neobino jer jo nijedanput nije izostao. Svugdje sam ga traio, ali ga nitko nije vidio. GEORGE je bilo ime kojim je Debeli Robson nazivao Tayaleaha i da, bilo je zanimljivo to ga nema. Nije to bila samo nerazmrsiva zagonetka, ne, bilo je to neto nemogue, jer Tayaleah je uvijek iao u kolu. Kad su ostali ili u lov i ak i kad bi bio bolestan, svejedno bi iao. Nisam ga vidio, rekao sam. To je Robsona silno zabrinulo. Znao sam i zato. Glavni num koji se zvao guverner uskoro je stizao, i uviao sam da mu je Debeli Robson htio pokazati Tayaleahovu pamet i time pokuati postii da ga taj ovjek zavoli. No, ja nisam namjeravao biti ljubazan prema Debelom Robsonu, jer on mi je bio omraeni neprijatelj, ali me zanimao odgovor, pogotovo jer je to bila ve druga udna stvar toga dana. Prema mojim shvaanjima dvije udne stvari istovremeno obino su samo jedna udna stvar, poput dva kraja tapa zakopanog u pijesku. Mogu ga potraiti.

Hvala ti, Cromwelle. Debeli Robson mi je uputio onaj pogled, nasmijeen i dodvoran jer trebao je moju pomo, ali bio je i pomalo ljut. No, vidite, Robson mi je uvijek pokazivao malo mrnje, jer sam mu izrazom lica i pokazivao da nisam zaboravio kako nas je izdao. Izgleda da nije mogao podnijeti moje shvaanje da ipak nije dobar ovjek nego obini laljivi, prevarantski grozomorni govnar, to je i bio. I tako sam krenuo traiti. Nikad nisam volio Tayaleaha, ali sam ga poznavao i znao sam kamo je odlazio. Ponekad, kad bi ga Majka prezrela, gledao sam ga kako bi odgmizao uz brdo pored naselja pa sam tamo sada iao i ja. Tlo je tamo bilo rahlo i dobro za otiske, i uskoro sam primijetio neke koji su bili maleni i uski, ba kao i Tayaleahova slabaka stopala. Nakon toga sam nastavio oprezno, uz lovako lukavstvo u praenju, dok konano tragovi nisu uli u umu i zaustavili se podno velikog stabla. Visoko odozgo, kroz lie, zauo sam neki prigueni zvuk nalik jecanju, te sam se stao verati. Tayaleah je bio visoko gore gdje je drvo tanje i malo se micalo na vjetru kad sam doao do njega. to hoe? dreknuo je, ljut to sam otkrio njegovo tajno mjesto. No, bilo je ovdje zanimljivo. Drvo se granalo na tri strane tako da je mogao sjediti, a granje, lie i slino rasporedio je okolo tako da su bili kao neko tlo, i gonetao sam da tamo moe ak i spavati ako je dovoljno paljiv. Imao je komadie kruha, bocu s vodom i alicu, malo napuklu, za dranje eera. Bio je tu takoer i njegov ovjek na konju napravljen od metala koji se zvao OLOVNI VOJNIK kojeg sam vidio i ranije i kojeg je dobio iz zemlje bijelaca. Vidio sam da je urezivao num brojeve u koru drveta, i dok su neki bili mali, kao osam ili dvanaest, drugi su bili preveliki da bi se mogli itati, tako da su ili uokrug do pola stabla. Zato nisi u koli? odvratio sam. Robson je ljut na tebe. Ostavi me. Rijei su mu bile ratoborne, ali glas ga je izdavao, slab kako neki stari suhi tap i u oima sam mu vidio da eli da ga volim. No, Tayaleah je oduvijek bio takav. Otkad pamtim, mali smrad je htio da budemo prijatelji, to je nerazmrsiva zagonetka jer mu nikad nisam pruio nita osim mrnje: to ti je? malo sam ublaio glas, premda sam se samo pretvarao. Meni moe rei, Tayaleah. To je bilo dovoljno, da. Slomio se, gledajui me moleivo kao da sam mu najbolji prijatelj. Ne znam to da radim. Jutros je dola majka i rekla da je vidjela tvojeg oca. Rekla je da ga mora ubiti, kao i sve druge bijelce, i da to moramo uiniti sada jer emo uskoro svi poumirati, a tada e biti prekasno. Rekla je da joj moram pomoi i da je to posljednja prilika da zadobijem njezin oprost. Znai, to je bio taj tap skriven u pijesku. Moda sam si to i mislio, da, jer sam nagaao da bi uivala ubiti oca. Kako ih misli ubiti? Tayaleah je pogledao u stranu. Rekla je da ne smijem nikome rei. Meni moe. Ja sam ti brat. Stvarno je ilo suvie lako s njim. Protrljao je prstima lice sakrivi oi. Rekla je da ih moramo probosti kopljima kad doe guverner u posjet, na kraju veere kad svi budu umorni. Nakon toga moramo uzeti guvernerov amac i otii na otok tvojeg oca i ubiti i njega. Onda je rekla da se moemo vratiti u svijet. Rekla je da ako elim ponovo biti njezin sin, moram probosti gospodina Robsona. mrcnuo je. Ali on mi je prijatelj. To je bila Majina ala. Ali uglavnom je to bila bolno nerazmrsiva zagonetka. Da, bila bi blagovijest vidjeti Debelog Robsona probodenog, to je i zasluio. No prvi put u toliko godina imao sam nade da nas mogu spasiti. Tko je jo u tome? Pagerly i jo troje s njom, a pokuavali su nagovoriti jo njih. Zatim su otili praviti koplja.

To je bilo premalo. ak i da ih je vie, neto je moralo poi po zlu. Vjerojatno bi nas primijetili i prije nego ponemo s ubijanjem i onda bi vojnici pucali na nas. ak i da smo imah puno sree i domogli se tog amca, svejedno ga nismo znali pokretati s onim koama za vjetar i vjerojatno bismo se samo utopili. Zapravo sam isto sumnjao da je Majku previe briga hoemo li preivjeti. Ona je samo htjela priliku da probode Oca i druge bijele govnare. Jedno je bilo sigurno. Ako pokuamo probosti bijelce, sve moje uenje i pisanje pisama postat e obina glupost i nikada neemo otii s ovog uasnog mjesta. Ne, gonetao sam, samo nas ja mogu spasiti i vratiti nas ive. Bilo je grozomorno pokuavati se suprotstaviti Majinim namjerama i ponovo joj stati na put, ali takva je bila moja odluka. Poeo sam silaziti s Tayaleahovog drveta. ekaj, poviknuo je za mnom. to da ja radim? Nita. WILLAM FRAMPTON,GUVERNER VAN DIEMENOVE ZEMLJE, 1838. Bila je to zamisao moje supruge da poduzmem mali obilazak Van Diemenove zemlje kako bih stekao bolje razumijevanje ovog mojeg novoga lena. Htjela je da posjetimo Port Arthur, najvee gradove i naselja i moda pokoje imanje tako da pokuam uspostaviti prijateljske odnose s nekim stanovnicima otoka, ali mene su zanimale sve strane ivota u koloniji, pa me to potaklo da u raspored ukljuim i uroeniku ustanovu na otoku Flinders. uo sam poneto o nesretnoj povijesti domorodaca i prije nego sam se otisnuo od engleske obale, a interes mi je porastao kad sam napokon stigao u Hobart i namjerio se na izvjetaje koje je slao zapovjednik naselja, g. Robson. Taj je slubenik postizao prava uda u tom zabaenom kraju, smjelo se borei za preobrazbu crnaca i trudei se da ih privede uljudbi. Moj je prethodnik, kako sam primijetio, predloio g. Robsona na mjesto zatitnika uroenika u novome naselju Port Phillip Bay i premda ne sumnjam da bi se pokazao vie nego podoban za takvu dunost, inilo mi se alosnim da digne ruke od posla koji tako mnogo obeava. Uvelike sam se radovao poznanstvu s tim ovjekom. Obilazak je odlino poeo. Posreilo nam se prekrasno vrijeme, toplo i sunano to je, kako su me neprestano uvjeravali, vrlo neobino za proljee na Van Diemenovoj zemlji i dok smo putovali na sjever preko zelenog otokog krajolika, kroz Oatlands, Ross, Cambell Town i Launceston, primani smo s oduevljenjem. Sve vrijeme sam, uz par iznimki, bio zadovoljan istoom i redom meu slubenicima i u vojarnama koje smo posjetili, kao i u domovima i konaitima u kojima smo noili. U George Townu ukrcali smo se na kunu i zaplovili Bassovim tjesnacem. Vjetar je bio blag, te smo se kretali sporo, no kad smo se sljedeeg jutra probudili, otok Flinders bio je pred nama. Bio je uglavnom ravan, ali se iz njega neoekivano izdizalo nekoliko skupina kamenitih breuljaka, ukljuujui jedan vrhunac, strm i iljast gotovo poput obeliska. Nije prolo ni sat vremena, a ve su nas amcem prebacivali na obalu. to se tie prvih dojmova o uroenikom naselju, priznajem da sam bio pomalo razoaran. U svojem je izvjetaju g. Robson podrobno opisivao mnogobrojne tradicionalne zanate koje je potaknuo meu uroenicima, i inilo mi se prirodnim oekivati da e uroenici biti odjeveni u skladu s tim novim vjetinama. Koliko se sjeam, nadao sam se nekoj vrsti seoske idile, kakva bi se samo bez crnakih lica mogla nai u nekom engleskom selu s oraima u dugim kouljama, s kovaem opasanim vjernom pregaom i enicama u veselim pamunim nonjama. alim to to moram izjaviti, ali takav opis nije mogao manje odgovarati istini. Kad smo moja supruga i ja stupili na mol, primijetio sam da crnci koji su se okupili na obali imaju na sebi tako bijednu odjeu, kakvu ne bi nosili ni najsiromaniji bijeli naseljenici. Ugledavi te nesretnike pri emu je dranje nekih ena bilo jedva u granicama pristojnosti doista me nije previe udilo to je njihov narod pretrpio tako strane gubitke. to se g. Robsona tie, bio je to oito divan ovjek. Veoma nas je srdano doekao. Bio je

mrvicu nervozan kad nas je upoznavao s raznim vojnim slubenicima i njihovim suprugama vjerojatno stoga to se u ovoj zabiti posve odvikao od finesa drutvenog ivota ali je ivnuo od poduzetnosti kad nas je poveo u obilazak kompleksa. Tek to smo odmakli od mola, ve nas je sustigao jedan od njegovih vojnika. Svuda smo traili, gospodine, no bojim se da nema traga nijednome od njih. inilo se da je naeg domaina ova zagonetna vijest uznemirila. Traite ponovo. Nisam mogao odoljeti znatielji. Tko nam se to zagubio? Samo nekolicina uroenika, Vaa Ekscelencijo. Znaju biti tako zloesti. Siguran sam da e ih zaas pronai. Bilo mi je drago vidjeti da se naselje dobro odrava, kad to ve nije bio sluqj s njegovim iteljima. Obilazak smo zapoeli od pekare, odakle je dopirao zamaman miris brana i svjeeg kruha i bilo mi je drago vidjeti da je unutra pod pometen, a pekarske potreptine dobro ulatene. Kako esto peete? raspitivala se moja supruga. Jedanput tjedno, odgovorio je pekar, ovjek priglupog osmijeha, po imenu Dunn. Katkad dvaput. Zacijelo se kruh stvrdne? G. Dunn je pomalo nervozno slegnuo ramenima. Dobro se dri, gospojo. Razgovor je bio tipian za moju suprugu koja, da pojasnim, posjeduje nevjerojatan dar da nabasa na istinu. Neka samo na trenutak zagleda neku nepoznatu osobu i sa sigurnou e rei je li ovjek dobar i od povjerenja ili pak prevarantska hulja, i tako esto bude u pravu da sam se gotovo poeo pitati nije li joj pokoja arobnica bila meu precima. Ne tajim da katkad njezino miljenje smatram korisnim, premda moram nadodati da znam kad treba biti vrst i pouzdati se u vlastito. Poto smo pogledali pekaru, poveli su nas do prazne travnate povrine u samom sreditu naselja koja je s jedne strane bila omeena kapelom, a s druge nizom kuica u obliku slova L koje su, kako jeobjasnio g. Robson, nastambe za uroenike. Zgrade su izgledale lijepo, ali su se crnci, od kojih su neki stajali i dangubili pred svojim domovima, doimali uistinu turobno, pogledavajui nas mrgodnom radoznalou. Ponovo sam bio razoaran. to se dogodilo s njihovom odlunou, eljom da poboljaju svoj ivot? Ovo je Trg uroenika, protumai g. Robson. Nadao sam se da e jednoga dana biti poploen, u maniri talijanskih trgova. Uinilo mi se to lijepom zamisli. Ba divno, nadovezala se moja supruga. Rekla bih da se ovdje odrava sajam? Robson je vedro kimnuo. Ali ne danas? Primjetio sam da je zapovjedniku trunicu neugodno. Privremeno smo, eto, obustavili sajam, ali se nadam da emo ga vrlo skoro opet uspostaviti. A, tako. I opet je pogodila, i opet mi je ostala potpuna zagonetka to ju je moglo navesti na to pitanje. Mogao sam jedino nagaati da je ona, dok smo mi ostali tromo kroili stazama logike, ila noena hitrim koliko i nepouzdanim krilima enske intuicije. G. Robson nas je sada uveo u jednu kuicu: sasvim urednu nastambu, izuzevi neugodan vonj stare odjee. Najupadljivija je meutim bila praznina, budui da nije bilo pregradnih zidova nego samo jedna soba bez prozora u kojoj, osim nekoliko grubih pokrivaa sloenih u kutu, nije bilo niega. Uroenici vie vole spavati na tlu, objasnio je. Takav im je obiaj. Jo uvijek nam niste predstavili nijednog od njih, primijetila je moja supruga dok smo se ogledavali po mranoj prostoriji. To je najlake rijeiti, odgovorio joj je g. Robson uz vedar osmijeh. Naprosto mi pokaite koga biste eljeli upoznati i uredit emo to. Moja supruga se na trenutak zamislila. Onda bih, naprimjer, voljela upoznati urednika

Flinders Island Journala. E da, va list, sloio sam se, zadovoljan to me podsjetila na to. Na povratku s Arktika jedanput sam posjetio londonske novine i bio je to vrlo uzbudljiv prizor: izvjestitelji i slagari jurili su se uokolo punom parom, a tiskarski strojevi u podrumu estoko lupali. Ovdje bi, slutio sam, itav pogon bio znatno skromniji, no moja znatielja nije time bila umanjena. Volio bih svakako to vidjeti. G. Robson ponovo se snudio. Malo je nezgodan trenutak za to, bojim se. Moja ga je supruga znaajno pogledala. Takoer privremeno obustavljen? I opet je pogodila. G. Robson bio je tako izbaen iz sedla da mi ga je, jadnika, bilo upravo ao. Bilo je trenutaka kada sam ak i ja osjetio otrinu jezika svoje supruge, a na se vodi napokon samo svojski trudio biti ugodan i susretljiv. Moda bi vas zanimalo vidjeti nau kolu? predloio je tada Robson. Odmah je u blizini. Napredak koji smo postigli glede vjerske poduke domorodaca ulijeva mi nade. Pristao sam, dakako, i ubrzo je naa nevelika skupina kroila u uionicu pristojne veliine, sve u tiini, jer sat je ve poeo. Drao ga je pomalo nesiguran mladi koji je, kako nam je g. Robson doapnuo, bio njegov sin. Uenici su mu bila uroenika djeca razliite dobi, i doista bi predstavljali privlaan prizor, onako poredani u klupe sa svojim crnim licima, da su samo malo vie panje polagali na izgled. Tek je pokoji, ako ijedan, mario za odjeu, dok je jedan u zadnjem redu vrlo prostaki kaljao i pljuvao. Ofelija, prozvao je Robson mlai jednu djevojicu tunoga lica, kako glasi prva zapovjed?. Poetak je obeavao kad je rekla nemaj drugih bogova osim mene. A druga? Tu je koncentracija stala poputati. No, budimo pravini, prisutnost tolikih nepoznatih osoba zacijelo je predstavljala silnu smetnju. Mlai Robson uinio je jo dva pokuaja ne bi li iz nje izmamio odgovor, ali bez uspjeha. Tada je njegov otac, koji je pokazivao znakove nestrpljivosti, stao do njega. Sinko dragi, da li bi ti smetalo da mi samo naas prepusti rije? Sin mu nije izgledao suvie zadovoljno, ali je krotko prihvatio, pa njegov otac preuzme sat, promatrajui djecu s ustrajnim osmijehom. Katone, prozvao je glasom punim autoriteta, zato nas je Bog stvorio? inilo se da je djeaku pitanje dobro poznato jer je, ozbiljnou koja je pristajala njegovom imenu, odgovorio bez imalo oklijevanja Za svoju svrhu. G. Robson je kimnuo. Upravo tako. A zato ti voli Boga? Bog mi daje sve. Odlino. Kakvo je to mjesto pakao? Na kojem vjeno gori. Ba kad je sat lijepo krenuo, siuno djetece oglasi se straga, premda ga nitko nije prozvao: Da li Bog jede klokane? Na trenutak se uinilo da je g. Robson zateen ovim neobinim pitanjem, ali ubrzo se snaao, nakratko se nasmijavi. Mora ti biti jasno, Napoleone, da Bog nije poput nas. On je svugdje u istom trenutku. Cijelo vrijeme nas promatra. Napoleon je bio uporan u skladu sa svojim imenom. Da li on jede nighi Prije nego to sam stigao upitati o kakvom se to jelu radi, djevojica alosnog lika, Ofelija, obratila se Napoleonu: Bog nikad ne jede nighi. Bog je bijelac. Nije, poviknuo je drugi djeai. Bog je duh. G Robson je oito osjetio da toj maloj teolokoj raspravi treba stati na kraj, ma koliko bila zabavna. Pljesnuo je rukama veselo povikavi: Tiina! Tiina! Idemo iz poetka. Okrenuo se zatim ozbiljnom djeaku koji se ranije pokazao onako sposobnim. Katone, tko je stvorio Zemlju?

Djeak je munjevito ispalio odgovor: Bog. Odlino. Obratio se Ofeliji: Tko je stvorio nebo? Bog. Omega, tko je stvorio drvee? Bog. Sada je g. Robson zaao meu uenike, hvatajui im u prolazu poglede. Ne moe se porei da je bio vrlo dojmljiv uitelj. Napoleone, tko je stvorio krumpir u polju? Bog. Leander, tko je stvorio Sunce? Bog. Betay, tko je stvorio tebe? Bog. Tako je doao i do posljednjeg reda gdje je sjedio djeak pomalo neprijatna izraza lica. Voltaire, tko je mene stvorio? Vrag. Bio je to vrlo neugodan trenutak. Neki stariji Voltaireovi kolege ak su se i nasmijali, a pokuao je i g. Robson, premda se doimao prilino povrijeen. Nemogue je, naravno, rei zasigurno je li djeak namjerno tako odgovorio da ga uvrijedi napokon, njegovi su drugovi ve dali vrlo neobine izjave a ipak, uzevi u obzir jednostavnost jednog te istog odgovora koju je g. Robson tako lukavo osmislio, toan odgovor bio je suvie oigledan. to god bilo posrijedi, primjedba je imala porazan uinak na sat. G. Robson se potrudio to je bolje mogao da nastavi s podukom, veselo stavljajui na test upoznatost malenih tienika s Oenaem, no nije ih uspio vratiti u prijanju koloteinu. Velika je teta, Vaa Eskcelencijo, povjerio mi je poto je sat napokon okonao, to su nam dva najsposobnija uenika odsutna. Uvjeravam vas da bi vas zapanjile sposobnosti te dvojice mladia. To su ona dvojica to su nestala? upitala je moja supruga. Da mi je znati kamo su mogli otii. Igraju se negdje, pretpostavljam. Siguran sam da e ih pronai na vrijeme da prisustvuju naoj skromnoj gozbi. Silno sam se radovao tom dogaaju koji je zvuao kao da bi mogao biti vrlo zabavan. G. Robson nam je rekao da je slino slavlje uprilieno prije tri godine kad je on preuzimao zapovjednitvo, i pripovijedao nam je kako su crnci tijekom itave veeri bili ivahni, to bi i ovoga puta i vie nego dobro dolo jer su se dosele pokazali tako turobnom rasom. Trebalo se odrati na otvorenom, na Trgu uroenika, koji je do trenutka kad je na obilazak zavrio bio ve pun priprostih stolova. Bili su poredani u obliku duge i uske potkove i ukraeni vrevima proljetnoga cvijea koje je uvelike pridonijelo veselom ugoaju. Sunce je sada bilo nisko na nebu i kad su se uroenici pojavili, jedan ili dvojica s motikom i drugim ratarskim alatkama u rukama, njihove siluete na pozadini nebeskog rumenila naposljetku su me ipak podsjetile na neki engleski seoski prizor. Kad smo sjeli na svoja mjesta, moj dotad klonuli duh sada je ivnuo. Mi stariji, ukljuujui mene, moju suprugu i Robsone, zauzeli smo mjesta na gornjem kraju stola, tako da su se pred nama prostirale dvije strane potkove, pa nisam mogao odoljeti a da sa suprugom ne podijelim dojam kako je to slino rasporedu High Tablea na Oxford Collegeu. Nadajmo se, uzvratila je po obiaju, da se i hrana moe mjeriti s onom. To, naalost, i nije bio sluaj. Mrzovoljni robijai kojima je dopala uloga konobara razdijelili su tanjure nekakvog variva i premda je uloen silan trud da mu prida pristojan izgled, s listovima perina sa strane, bilo je oito da su glavni sastojci proklijali krumpir i vrlo tvrda ovetina. ini se da ak ni crnci nisu bili zadovoljni tim obrokom, i s iznenaenjem sam primijetio da su neki od njih okusili samo koji zalogaj prije nego to su ustali i tiho se iskrali.

To je moju suprugu potaklo da me pita: Misli li da im neto nije po volji? G. Robson se doimalo isto tako iznenaen njihovim odlaskom kao i ona. Miltone? Leonido? zazvao ih je veselo. Kamo ete? Pravili su se da ne uju i nastavili hodati prema drveu. Vjerojatno zov prirode, primijetio je g. Robson, smijui se od srca tom jednostavnom objanjenju. Siguran sam da e se ubrzo vratiti. No kako se pokazalo, nisu. Kako se mrailo pa su donesene svijee pridajui sceni vrlo romantian ton inilo se da broj praznih mjesta za potkovom sve vie raste. G. Robsona brinula su, meutim, druga pitanja. Nekoliko sam puta primijetio kako pogledava prema puteljcima to vode na trg, dok napokon nije ustao. Nadam se da ete me ispriati, naime sin mi se, znate, vratio. Pomagao je vojnicima traiti onu dvojicu o kojima sam vam govorio. Do tada su nai tanjuri bili sakupljeni i pred nama su leale zdjele s nekakvim grudvastim pudingom koji je blago vonjao na brano i sirup. Upravo kad sam se spremao kuati to jelo, osjetio sam lagani pritisak na ramenu, kao da si je netko iza mene probijao put. To me nije odvie iznenadilo robijai-konobari i ostali gurali su se amo-tamo itavu veer ali zato jest presavijeni komad papira koji mi se zatim stvorio u krilu. Osvrnuo sam se, no ije god je to bilo djelo, taj je ve iezao u mraku. Znatieljno sam prinio ceduljicu svijei i proitao: Vaa Ekscelencijo, veoma mi je ao to vas moram, omesti na ovaj nain, ali ima neto to bezuvjetno morate znati za vlastito dobro. ekat u vas iza uroenikih kua. Vie nego blago zainteresiran, pruio sam papir supruzi. Bila je vrlo odijeita. Mora poi. Misli? Ne bih htio sudjelovati u nekoj vrsti irenja glasina. Moja se supruga osmjehnula. Ona je, da pravo kaem, pomalo slaba na intrige. Ali, tvoja je dunost da bude obavijeten o svim vidovima ivota u koloniji. To je, pretpostavljam, bilo sasvim tono. Osim toga, nije ni predstavljalo neki napor, i tako sam, ispriavi se, ustao i posvjetljavajui si put svijeom, osmjelio se naprijed u smjeru Robsonove kue, kao da sam nakanio na zahod. Tlo iza uroenikih kuica bilo je silno zaraslo, pa iz gustia od granja i sjena zauh utanje, a potom i apat. Vaa Ekscelencijo, mnogo vam hvala to ste doli. Znam da vas nisam trebala uznemiravati. Kad sam priao blie, moja je svijea obasjala lice jedne od onih koje nam je g. Robson tog jutra predstavio: lijepa ena, na svoj nain, tamne kose i zabrinuta lica. Mislim da je to bila supruga vlasnika trgovine, premda nisam upamtio njegovo ime, ni kako izgleda. Uope mi nije palo na pamet da bi tajanstveni dojavljiva mogla biti ena pa sam bio pomalo zateen, a nimalo me nije umirilo to to je gotovo odmah poela plakati. Ba sam poalio to sam posluao enin savjet, ne elei uistinu biti upleten u neku histerinu scenu. Tako mi je ao, Vaa Ekscelencijo, prozborila je, nastojei se sabrati. Htjela sam samo s vama razgovarati o gospodinu Robsonu. Vidite, ima neto to naprosto morate znati o njemu. On je, dakako, u svakom pogledu dobar ovjek, ali bila bi velika pogreka pustiti ga da preuzme ono novo mjesto u Port Phillipu. Ali zbog ega? Bio je... naas su je izdale rijei. Bio je nevjeran supruzi. tovie, uinio je to sa suprugom jednog od slubenika. Ne mogu vam rei o kome se radi, ali morate mi vjerovati da je tako bilo... Bila je to vrlo ozbiljna tvrdnja. Nisam tono znao to da kaem. Imate li za to dokaza? Dovoljno da uklone svaku sumnju. Uputila mi je moleiv pogled. Neete ga slati u Port Phillip? Razmotrit u pomno to pitanje.

ini se da joj je moj odgovor bio dovoljan i bez rijei je iezla u mraku. Gospodin Robson mi se uinio otvorenom i izravnom osobom te je bio zadnji koga bih smatrao enskarom. Nije li moda itava stvar tek posljedica nekakvog nesporazuma? Napokon, prodavaeva supruga odbila mi je otkriti identitet tajanstvene ene s kojom je on navodno napravio skandal. Kako god bilo, problem je bio krajnje neugodan i tim me vie zanimalo da ujem miljenje svoje supruge o tome. No pokazalo se da je to trenutano nemogue. Kad sam se vratio za stol, vidio sam da me gospodin Robson oekuje. Srea nam se napokon nasmijeila, Vaa Ekscelencijo. Sa zadovoljstvom vam mogu javiti da je moj sin pronaao jednog od svojih zalutalih uenika. Dozvolite da vas upoznam s gospodinom Cromwellom. Ispred stola, u svjetlu svjetiljke stajao je mladi zanimljive pojave. Bio je mjeanac i premda mu je lice bilo tamno kao i ona njegovih drugova, kosa mu je bila najsvjetlije plave boje. Usprkos nainu na koji ga je zapovjednik predstavio, nije me se suvie dojmio i primijetio sam da mu je koulja prljava i izderana i du jednog rukava pocrnjela, kao da je stajao preblizu vatri. Gospodin Robson pogledao ga je razdragano ali i pomalo prijekorno. Sada kada si se napokon udostojio da nam se pridrui, Cromwelle, nadam se da e guverneru udovoljiti jednim Oenaem. Jednom ranijom zgodom naiao sam na ilustrirani lanak u nekoj znanstvenoj knjizi koji je opisivao neto to se zvalo preljubnike ui, i ako nisam obraao suvie panje na mladieve rijei, bilo je to zato to sam pokuao prizvati u sjeanje njihove glavne znaajke i ustanoviti jesu li prisutne u g. Robsona. Pogledao sam ga oprezno nekoliko puta a da nisam postao nita pametniji, i onda shvatim da Cromvvell ne recitira Oena kako su ga uili, nego se obraa meni. Trebamo, vau pomo, guverneru, ja vas molim. Govorio je sporo i paljivo, zbog ega sam posumnjao da je rijei pripremio unaprijed, ba kao da dri slubeni govor. Mi ovdje umiremo i ako nas ne spasite ovoga grozomornog unitenja skoro emo nestati. Na trenutak sam se upitao je li ovaj incident namjerno izveden, ali g. Robson nije bio nita manje iznenaen nego ja. Ovo ba nije trenutak za to, Cromwelle, prekinuo ga je. Guverner oekuje tvoj Oena. Mjeanac se drao kao da nije ni uo. Molim vas da nas vratite na Van Diemenovu zemlju budui da je to jedini nain da nas spasite ovoga umiranja. Gledao me pun nade. Molim vas, guverneru, hoete li? Nisam pravo znao to da mu kaem. Bilo je to vrlo nezgodno i ve sam se pomalo poeo ljutiti na Robsona to je dopustio da se takvo to dogodi. Moete biti sigurni da se poduzima sve kako bi vam se pomoglo, umirivao sam ga toplim tonom. Gospodin Robson ini sve to je u njegovoj moi da sauva va narod. Na to je pristupio stolu, zurei u nas. Morate nas pustiti natrag, zahtijevao je glasom koji je zvuao gotovo prijetee. Ako nas ostavite ovdje, ubit ete nas. Priznajem da sam se poeo brinuti jesmo li sigurni ili bi ovaj naglo mogao posegnuti za nekim noem ili vilicom i divlje nasmuti na nas. U tom sam trenutku zacijelo poeo shvaati strah koji su mi ljudi esto izraavali dok sam putovao Van Diemenovom zemljom, a ostavtina je onih stranih godina, nazvanih Crnakim ratom, kad su se momci kao taj Cromwell, izazvani ili ne, odavali najsurovijim oblicima nasilja. ak sam dobacio pogled g. Robsonu, pitajui se ne bih li trebao zatraiti da pozove vojnike. Sreom, to se pokazalo nepotebnim jer je uzbuna bila kratkoga vijeka. Pomo nam je pritekla sa sasvim neoekivane strane. Odjedanput je neka krupna uroenica ustro promarirala izmeu stolova postavljenih u obliku potkove. Ne znam gdje se skrivala, jer je do tog trenutka jo nisam bio vidio, no pokazala je da itekako razumije poloaj u kojem smo se nali. Priavi mladome Cromwellu s jo jednom zastraujuom enom do sebe, zgrabila

ga je za rame i sasvim ga zavrtjela, opalivi mu takvu estoku pljusku da je pao na zemlju. Potom se okrenula k nama koji smo u udu ostali sjediti i pogledala nas neobino, gotovo prkosno, kao da kae: Tako, to je sreeno! i zaas su ona i njezina pratilja nestale. Sada moe ii, ree g. Robson Cromwellu opominjuim tonom. Mladi nas je na trenutak gledao, ali njegova je sklonost izazivanju iezla od udarca. Nezadovoljno je stresao glavom i udaljio se. Tko je bila ta ena? upitao sam. Djeakova majka. Zbilja zadivljujue strog roditelj. G. Robson se nelagodno osmjehnuo. Potpuno tono, Vaa Ekscelencijo. Moja se supruga bavila drugim stvarima. Ne ini li vam se da negdje neto gori? pitala je. Uvjerena sam da osjeam dim. Kao i uvijek, bila je potpuno u pravu. Nedugo zatim doznali smo da se negdje sjeverno od naselja zapalila ikara, premda bi uzrok poara mogao ostati nerazjanjen budui da se radilo o podruju kojim rijetko tko prolazi. Kako god bilo, taj je dogaaj posluio okonanju mojih slubenih dunosti u naselju. Premda je poar jo uvijek bio dovoljno daleko, g. Robson se zabrinuo za sigurnost naselja, tako da se odustalo od slube boje u kapeli. I sam sam se pridruio skupini koja je otila pogledati vatru i naiao na vrlo dojmljiv prizor: plamenovi su bljetali tolikom silinom da su rastjerali tamu, ispunjajui noni zrak uskovitlanim pepelom, a neka su se stabla palila uz prasak. Sreom, vjetar je ubrzo okrenuo na jug, ime je neposredna prijetnja posve otklonjena, i bilo mi je drago kad sam vidio da se poar do jutra uvelike ugasio sam od sebe. Tek kad je kuna krenula na put natrag u Launceston i kad smo supruga i ja otpoinuli u privatnosti nae kabine, imao sam prilike ispriati joj o neobinim tvrdnjama koje je prodavaeva supruga navela u vezi s g. Robsonom. Na moje iznenaenje, ona je smatrala kako je optuba vjerojatno opravdana Zato ne, rekla je jednostavno. Ali, to je neto strano, uskliknuo sam. Ta ne mogu zatvarati oi pred time. ovjek takvog karaktera ne moe preuzeti tako odgovoran poloaj u novome naselju. Uputila mi je vrlo zagonetan osmijeh. Ne moe? Ja bih ba rekla da je to prava stvar za njega Nije to prvi put da su me njezine rijei zbunile. to, zaboga, eli rei, draga? Ako je g. Robson u Port Phillipu, onda njegovi postupci vie nee padati na duu guvernera Van Diemenove zemlje. PEEVAY, 1838. 47. Tog dana kad je guverner otiao, vojnici su pronali Tayaleaha na tlu ispod drvea, slomljenog od pada. Debeli govnar Robson bio je alostan zbog toga, iako je opet lagao, ak i tada. Kada je vidio Tayaleahovo skrovite meu granama, rekao je da je pao nesretnim sluajem. ali ja sam znao da nije bio tako. Znao sam da je namjerno skoio. Jo otkad je stigao na otok Flinders na Robsonovom amcu, vidio sam da je Tayaleah kao neki momak uhvaen u zamku izmeu budnog i sanjanja tako da ga trza oboje, sve jae i jae a da nikad ne zna to je pravo, sve dok se ne podere kao papir. Rascjep je postao prevelik i on je skoio. Nisam nikad pomislio da e mi Tayaleahovo umiranje biti alosno ali da, bilo je. Valjda sada, kada ga vie nije bilo, nisam mogao osjeati mrnju, a on mi je ipak bio brat i to jedini. Osim toga, moda sam se pomalo i navikao na maloga smrada. Majka je bila izvan sebe od alosti, pri emu je zaboravila da ga je potkraj mrzila. Ja bih joj vjerojatno ionako bio odvratan, zbog vatre u kojoj su izgorjela sva njezina ubojita koplja to je mislila da je moje djelo ali zbog Tayaleahovog pogibanja bila je jo gora. I tako, od toga dana, vie nije sa mnom progovorila ni rijei, ak ni da izrazi mrnju, a kad bih se ja pribliio, ona bi ustala i otila, hladna kao zimski vjetar. to je jo gore, ona i Pagerly natjerale su i ostale da me mrze,

tako to su im govorile da sam im upropastio posljednju priliku da odu s ovog umiralita. Tada me napustio ak i moj dobri prijatelj Mongana, to je bilo loe, sjeam se, jer sam bio previe sam. Tako nisam ni izlazio iz prazne kue, nego samo gledao kako svjetlo prodire kroz rupe u krovu ili kiu kako kaplje, tap tap tap tap i oslukivao suvie glasne misli u svojoj glavi. Uskoro je Debeli Robson otiao na svoje lijepo novo mjesto, koje se zvalo PORT PHILLIP, i premda nam je govorio o svojem osjeaju tuge i tronutosti u grudima to nas ostavlja, primijetio sam da se kree veselo i po tome sam znao da je to samo jo malo mrskog grozomornog bijednog laganja. Jedino je od njegovog odlaenja bilo dobro to to su Palawe koji su ga prije toga voljeli sada vidjeli da je on samo neka podla namjerna prevara, kao to sam uvijek i govorio. To ipak nije nita mijenjalo na stvari, jer Majka je rekla svima da sam ja prijatelj s bijelcima. Dani su nakon toga prolazili presporo, kao da ima neku grozomornu bol, a vrijeme ne eli prolaziti nego samo stoji kao veliki kamen. Ti su tjedni i mjeseci bili najgori i inilo se da nikad nee prestati, pa je ak i sada alosno prisjeati ih se. I dalje sam pisao pisma guverneru u Hobartu svaki as, za svaki amac, ali sam dobio samo jedno kao odgovor, a to je bilo kratko, i tvrdilo da moja elja nije izvediva, bez objanjenja zato. To je bila tegoba koju je trebalo izdrati, da, jer sam se nadao da je guverner uo moje rijei one veeri, tako da se ipak pokaem kao junak na kraju. Dolo je ljeto i prolo, a zatim i drugo. Kue su bile sve starije i praznije, i inilo se da je taj otok sve za to sam ikad znao, kao da je tumaranje svijetom s Majinim plemenom bilo tako davno, kao da se to nije dogaalo meni, nego nekome drugome. Polako su se Mongana i Pagerly i ostali umorili od toga da me mrze, to je bilo ugodno jer sam opet mogao spavati u njihovoj kui, no Majka nikad nije zaboravila, i ako bih se previe pribliio, oinula bi me hladnim pogledom i okrenula se, to je bilo grozomorno. Do tada sam prestao rasti i u meni vie nije bilo djeteta. Bio sam i jak i bio bih dobar ratnik u ratu kopljima, samo to ih vie nije bilo. Odraslost je ovdje bila ista besmislica jer se nije imalo to raditi, osim sjediti i pourivati vrijeme jo dalje ili gonetati koliko dugo jo treba dok se ne razbolim kao drugi. Smrti su se naime nastavile i ako su bile manje este, to je bilo samo zato to nas je bilo manje. Jednoga dana umro je Mongana, to je bilo uasno. Njegova majka Pagerly oplakivala ga je danima i ja sam ga oplakivao s njom. Ostario sam, tako da sam se navikao na to to sam odrastao i to mi vie nije bilo udno. Dobivali smo nove zapovjednike, no nisu bili zanimljivi. Sve vrijeme je i numova bilo sve manje, ne zato to su umirali, to jedva ikad i jesu, nego zato to nas je bilo tako malo da nas je bilo lako nadgledati. Polako su nas ak i prestali uiti o Bogu, sjeam se. Valjda zato to se inilo glupo jer smo ionako i dalje umirali. Ljeta su prola, i jo ljeta, a ja sam jo uvijek bio iv, iako nisam mogao shvatiti zato. Onda, pravo iznenaenje, dogodilo mi se neto divno. Bila je to Dray, koju je Debeli Robson zvao Ofelija, koja je bila mlaa od mene, tako da sam je prije jedva primjeivao. Sada je odjedanput toliko narasla, draga i lijepa, da sam je katkad volio gledati, i ako bi me ugledala, skrenula bi pogled na poseban nain. Jednoga dana u jesen hodao sam umom nedaleko Tayaleahovog drveta i tamo je zatekao, i naprosto smo legli, gotovo bez rijei, kao da je sve ve reeno, to je bilo neobino. I poelo je neto novo, kad sam ve mislio da nema nita novo. Grlio sam i kuao i osjeao posvuda, i osjeao slabost i uitak. Kasnije sam dobio jo, to je bila blagodat i blagovijest i uskoro smo esto ili u umu, brda i slino, leali u mekoj travi i stjecali sreu. Bila je draga i meka, i bilo nam je slatko dok je vjetar umio u granama nad nama. Bio je to prvi put da sam imao nekoga koga moram sauvati od grozomornih stvari, a to je znailo da moram biti iv, na to sam do tada skoro ve zaboravio. Da, tih dana mogao sam vjerovati da sam napokon pronaao veliku sreu jer sam nagaao da je Dray moja trajnost, tako da ak ni biti na tom usranom Flindersu nije previe znailo.

Ali teko je voljeti se na takvom umiralitu jer ponekad osjea da si nemogu i jedva se usudi prepustiti uitku. Osim toga, nije se ni smjelo prepustiti. Kad je zahladilo, Dray se malo razboljela i poela kaljati, tako da smo se oboje poeli bojati. Pokuao sam sve, doveo lijenika Jonesa da je pogleda i onda jo jedanput, to je ljubazno radio, ali to je bilo kao da eli rukama sprijeiti da valovi narastu. Sasvim iznenada jednoga popodneva ona je umrla. Nakon toga sam zaboravio na svoju nadarenost da izdrim, jer mi nije imalo smisla. Htio sam i ja umrijeti, sjeam se, ba kao i cijelo ono vrijeme prije toga kad sam otrao u umu i legao kraj one klade. Ali ne moe se izabrati umiranje. Umiranje bira tebe. U to mi je vrijeme Smith dao svoju knjigu. Sjedio sam pred kuicama i nisam radio nita, a nastojao sam nita i ne razmiljati jer je to bolje nego neto razmiljati, kad mi se priuljao. Mislio sam da e te ovo utjeiti. Nikada prije nisam proitao cijelu knjigu jer mi je nitko prije nije dao. Nisam previe htio ni ovu proitati, ne, ali nisam imao to drugo raditi tako da sam poeo, i premda sam u poetku bio jak spor, polako je ilo sve bre. Zvala se Dvoje siroadi i bila je vrlo tuna. Neka obitelj zaglavi na konjima u rijeci koja je porasla nakon jakih kia, i majka i otac se utope dok pokuavaju spasiti dva sina, vrlo mala, koji su sada siroii. Majino utapanje bilo je sporo i zadnje to je uinila prije umiranja bilo je da je stavila neki zgodni KRI oko vrata starijeg siroia. Kasnije siroii idu u drugu kuu punu drugih siroia, puno njih, i tamo moraju teko raditi jer im je zapovjednik grub i mrzak, i vie i daje im neku piljivu hranu. Jednoga dana zapovjednik jako istue nekog siroia i dok mu na manji siroi pokuava pomoi, zapovjednik udari i njega, i to s toliko bolnih udaraca da je skoro mrtav. Te noi oba siroia pobjegnu u neki veliki grad gdje nemaju to jesti osim ako im prolaznici dobace novie. To je alosno vrijeme za siroie, da, jer vrijeme postaje hladno i mrazovito i manji se razboli. Onda jednoga dana neki ljubazni ovjek doe i da im novac i kad je ljubazni ovjek pogledao, vidio je isti onaj kri koji je majka dala veem siroiu, to mu je bilo zanimljivo. Ljubazni ovjek kae da moraju ostati ekati dok se on ne sjeti neeg boljeg, ali e se skoro vratiti. Naalost, odmah nakon njega dolaze zli djeaci i pokuaju oteti onaj zgodni kri, tako da siroii moraju bjeati i vie nikad ne mogu pronai ljubaznog ovjeka. Zatim vrijeme postane jo hladnije i mali siroi umire, vrlo sporo, na groblju pored neke kapele. Veliki siroi ga ostavi pred vratima kapele tako da ga pokopaju upnici. Nakon toga je veliki siroi tako alostan zbog umiranja maloga siroia da se i on razboli, i ini se kao da e i on umrijeti i onda e svi biti mrtvi. Ali onda po noi ima neke snove, i u njima mu doe mali siroi i kae mu da mora izdrati, i zamislite, isti dan dolazi onaj ljubazni ovjek i pronae ga. Veliko iznenaenje je zapravo da je on siroiev roeni ujak i on ima neku veliku kuu, iako nikad nije upoznao siroievu majku koja mu je bila sestra iz drugih razloga. I tako stariji siroi dobije dobru hranu, i to mnogo, i ljubav, i ak pokazuje novome ujaku mjesto gdje su upnici pokopali malog siroia, i oni daju malome siroiu veliki kamen na kojem je lijepo bilo urezano njegovo ime. Napokon, na kraju, veliki siroi opet sanja po noi, no sada je mali siroi na nebu, Bogu na koljenima sa svim onim anelima, i sada se smijei kao da je sretan. Moram rei da mi je neko vrijeme knjiga bila zadovoljstvo. Najtunije dijelove itao sam ponovo ispoetka i htio sam da to bude istina. Ponekad sam razmiljao: da! Ja sam ta dva siroia, i plakao sam od gladne tuge. Tada se jednoga dana sve promijenilo. Brod je stigao kao i obino, s grozomornom hranom i pismima za bijelce, ali ovoga puta imao je neto i za nas. Novosti! Novosti koje sam jedva mogao povjerovati. Guverner koji nas je bio posjetio sada je napokon otiao, i umjesto njega je doao drugi guverner. to je najbolje, ovaj guverner je vidio moja pisma i rekao da se moemo vratiti u svijet. Taj dan je bio velika srea. Bio nas je samo jo etrdeset i devet Palawa na ivotu, ali nas

je ipak bilo i vjerovao sam da bismo se mogli opet oporaviti kad se vratimo. Da, samo pomiljanje na odlazak s tog grozomornog mrskog otoka i vraanje u nae ume i planine i tajna mjesta kojih se jo sjeamo, to nas je ispunjavalo zadovoljstvom. To je takoer znailo da sam bio u pravu i moja namjera da se borim protiv bijelih govnara s njihovom vlastitom pameti bila je ipak uspjena. Svi osim Majke su mi estitali tog dana kao nekakvom junaku. Odlazak je bio brz, da, jer smo se morali popeti na onaj isti brod, ali sam svejedno imao vremena za ono vano. Prvo sam otiao na groblje da se pozdravim sa svojom sirotom Dray, a takoer s Monganom i Heedeekom i svim onim mnogim drugima tamo koji su mi bili prijatelji, to je bilo tako alosno i poticalo najnjenije osjeaje u dubini mojih grudi. Zatim sam otiao u Smithovu kuu. Naime, sada kada smo bili spaeni, odjedanput sam uvidio to se zapravo eli rei u Smithova Dva siroia. Ne, nije to bila nikakva ljubaznost, nego samo lukava zamka da me uhvati kad sam bio oajan i ranjiv. Sramio sam se, da, to sam se dao tako uhvatiti. Ono to je poruivala njegova knjiga bilo je, HAJDE CRNE MALI, LIJEPO TI
UMRI, UMRI TIHO, S OSMIJEHOM I ZADOVOLJAN, JER TO JE ZADNJE TO E JO UINITI ZA NAS.

Smith je vjerojatno po mojem licu pogodio to mislim jer nije ni izaao nego je samo provirio kroz zavjesu, a zatim se pravio da je suvie zauzet pripremama za brod. Ali znam da je potajno gledao dok sam trgao one stranice i to svaku, i stavljao ih na kup. Tako sam spalio te siroie, ba kao to sam prije toga spalio i Majina koplja. JEDANAESTO POGLAVLJE DR. THOMAS POTTER, PROSINCA 1857. Sudbina nacija (ulomak) Ovo postojano i sve vee carstvo koje se naziva Britanskim, kako nam takozvani teoretiari politike tvrde, nije drugo doli stjecaj okolnosti. Ono je, kako kau, puki zbroj pripojenih manjih teritorija koje su ugrabili trgovci i pustolovi radi vlastitog bogaenja; neka vrsta spoja naoruanja i pohlepe; nekakav golemi stroj bez kormilara, ije se mone ruke prostiru irom globusa; dok jedna razmjeta vojnike, kanjenike i sveenike, druga izvlai zlato. Rijetko to moe tako zavesti u bludnju kao ovakvo pogreno gledanje. Nema, naprotiv, sjajnijeg oitovanja prirodnog prava naroda da se iri od ove mone institucije imperijalnog osvajanja. Tu je na djelu ustrajnost i neustraivost saksonskog tipa, koja se sada razotkriva vie nego ikada ranije dok on kroi u veliki pohod, pokoravajui i rasprujui inferiorne narode Hinduse, amerike Indijance, uroeniku australsku rasu i nadomjetajui ih svojim vrlim sinovima. Hrabar, no nesvjestan, on ne uvia nepromjenljivu sudbinu koju slijedi: svemone zakone ljudskoga roda. Ukorak s njime kroe i drugi, premda njihov korak odaje da s manje odlunosti streme svome cilju. Romanski tip prisutan u Francuskoj paradnim korakom napreduje prema jugu, preko pustinjskih prostranstava, svladavajui neko ponosne arapske glaveine. Slavenski tip u Rusiji turobno se povlai ledenim istokom, savladavajui Azijate na svakom koraku. Iberski tip prisutan u Junoj Americi jae njezinim pampama, savladavajui bez mnogo truda divlje Indijance. Belgijsko-keltski tip tekom mukom potiskuje otoke istonjake, poveavajui polako svoje nesigurno podruje. Svi e se nesvjesno nai u ulozi zatornika pokorenih neprijatelja, sve dok podjarmljene rase, bila ona afrika, amerika, australska ili azijska, jedva jo preostane. Tek u trenutku dovrenja tog posla, kad preostanu samo najsnaniji tipovi, zapoinje druga faza povijesnog razvoja koja navjeuje novu strahovitu konflagraciju: konanu bitku nacija, kada e se vrli Saksonac morati upustiti u novu borbu; sukob titana, bitku superiornih tipova u kojoj...

KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, PROSINCA 1857. Nisam se mogao domisliti to dr. Potter vidi ba u tom otoku budui da se meni inio prilino alosnim mjestom. Ravan i suh kao brodski dvopek, eto takav je bio; ako se ne rauna onih par planinskih batrljaka to su se tu i tamo promolili, pusti i iljasti kao da bi mogli ozlijediti neke neoprezne anele u prolazu. Na mojoj karti koja, kako sam ve rekao, nije bila ba najnovijeg datuma, nije bilo prikazano nita osim obale i nekoliko vrhunaca, dok je ostatak bio djevianski bijel, bez ijednog imanja, ikakvog naselja. Morao sam podesiti kurs prema maloj skici koju je nacrtao neki doktor, Potterov prijatelj, tako da nam odredite bude krii na zapadnoj obali koji je oznaavao naputeno naselje. No, to mora da je bilo dosta jadno naselje kad je tako brzo nestalo. Veleasni se sav nadurio zato to tu pristajemo ako ni zbog ega drugoga, onda zato to je to bila Potterova volja i predbacivao je da smo ionako ve u zakanjenju. Zapravo mi je kratko zaustavljanje na takvome mjestu savreno odgovaralo. Kao prvo, zbog naputanja Port Phillipa onako navrat-nanos nisam imao vremena pravo provjeriti zalihe vode. to se tie jednoga drugog razloga, taj je opet bio drugaije prirode, i ne bih se ba trudio time zamarati Engleze. Naime, zgodno je spustiti sidro na nekom pustom, zabaenom otoku ve i zato to tamo nema straha da e ti netko pobjei s broda, osim ako mu se ba ne igra pustinjaka. Sad nas je bilo samo deset Manjana i to bez jedrara a jo koji dan ranije bilo nas je etrnaest, to je ve bilo dosta knap nakon one dvojice to su prebjegli u londonskoj zapeaenoj luci. Nije ba bilo veselo, ne poriem. Bilo nas je, istinabog, dovoljno za lijepo vedro vrijeme, ali ako uletimo u pravu oluju, ili ako bismo na brzinu trebali iskrcati stanoviti teret, lijepo bismo se proveli. Morao sam ak poslati onog starog glupana Quaylea, kuhara, i Mylchreesta, posluitelja, da se popnu na jarbole jedanput ili dvaput, iako su ve postali prestari za takav posao. No, moglo je biti i mrvicu gore. Trebao nam je itav dan i no da prijeemo Zaljev Port Phillip i cijelim putem sam se pitao ne putuje li moda i kopnom glasnik, i nee li moda na prijatelj na Headsu, Robins, nasrnuti na nas svojim kuterom, pucajui sveudilj iz topova i hukajui vojnike s bajunetama na nas. Ali ne, bio je on utjelovljenje uljudnosti i, nakon jo jednog ugodnog razgovora s Englezima, otpravio nas je pokretom ruke, ne spomenuvi nijednom rijeju nekakav al ili vesla, ih da se netko probudio svezan i mokar do gole koe. Moda smo imah sree pa je Bowles odluio ipak utjeti. Potterova vrljotina od karte bila je neupotrebljiva za navigaciju, ali kad smo u cik zore proli pored obale otoka, ugledah smo mali mol kako se pomalja na obali, to nije moglo biti sluajno, te smo bacili sidro i spustili amac. Gledao sam kako Engleze odvoze i jo priekao dok ne stignu na obalu za svaki sluaj, da se ne predomisle, jer nikad kraja njihovim glupostima a zatim siao potraiti Mylchreesta. Sili smo u smonicu, gdje sam uhvatio izvjesno ue i blago ga potegnuo. Zatim je na redu bilo skladite s onom pominom zidnom ploom i one dvije stanovite ice otraga, koje sam povukao. Konano jo blagovaonica i vrataca podno poprsja kraljice Viktorije i Alberta, koja su se lako otvorila. Razmiljao sam o tome to je onaj nesretni ovjeuljak Harry Fields bio rekao one noi na alu kod Port Phillipa prije nego to se Kinvig sjajno dosjetio da ga odalami veslom kad se poalio da nam je duhan vlaan. Bojao sam se da nam se itav tovar kvari. Nisam imao namjeru blago koje je Sincerity sve ovo vrijeme tako lijepo krila od ljubopitljivih carinika prepustiti propadanju iz pustog nemara. Nasreu, kad smo ga razgledali, pokazalo se da i nije tako strano kako smo mislili. Mylchreest je na brzinu malo pregledao i na kraju izvukao samo jedan zaveljaj koji je trebalo baciti. Bilo bi inae dobro ostaviti sve neko vrijeme otvoreno, predlagao je, i pustiti da se sui. To je bilo lako provesti, budui da su svi putnici bili na sigurnoj udaljenosti i mogli su se

vratiti jedino brodskim amcem. Ostavio sam ploe irom otvorene, koliko se dalo, a isto tako i vrata kabine, tako da se napravi propuh. Kad sam se popeo na palubu, vidio sam da se amac vraa s obale, pun baava s vodom, kako je i trebalo, i uskoro se prvi asnik Brew verao na brod, glupo se smijuljei. Je, pronali smo vodu, ali i jo neto prie. Dobacio je pogled prema neemu umotanom u ceradu koju su ostali teglili na brod. Sudei po njihovim grimasama, bilo je neto teko. to je sad to? Kamenje? pitao je Mylchreest kad su to donijeli pred nas na palubu. No, tek to je to rekao, ve je zazvualo glupo jer se cerada trznula. Tako nekako, sa smijekom mu je odgovorio Brew. To jest, ako kamenje ima krzno. Sagnuo se da odvee konop i zaas se veliki fmtasti nos poeo gurati prema van, i to svom silinom. Brew je zagonetku morao primiti za ramena da je zadri. to je to, dakle? upitao sam. Nemam pojma. Onaj mali Renshaw kae da bi to mogao biti nekakav vombat. Vombat? To mi se uope nije inilo imenom dostojnim jednog stvorenja. to god bio, nije bio makica, to je bilo jasno kao dan iz svega onog bacakanja i ritanja. Bila su potrebna trojica da ga utrpaju u amac gdje drimo prasad, pri emu su svi gazili jedni po drugima i spoticali se o ceradu. Tada smo tek dobro pogledali nae prvo australsko udovite. Ne bi se mogao nazvati divom i imao je preglupe zdepaste noge, ali je neto u njegovoj grai odavalo istu snagu, kao da je zapravo nekakav pogrbljeni kamen. K tome se i ponaao poput kamena. ak i dok smo ga samo gledali, mlatio je glavom o stijenke amca, i to bez prestanka, kao da uiva u tome. Bit e neki jazavac, je li? upitao sam kad se amac jo jedanput zatresao. Veliina je otprilike i odgovarala, samo mu je glava bila kao u manjeg medvjeda. Tako neto, sloio se Brew. Htio je mugnuti u jazbinu kad sam ga zaskoio. to god to bilo, dobro e nam doi budui da u Port Phillipu nismo imali vremena nabaviti nikakve ivine. Quayle e nam ga prirediti s brodskim dvopekom, da vidimo kakav ima okus. Potom sam odluio da i sam bacim pogled na taj otok Flinders i pogledam kako momci napreduju s utovarom. Mylchreestu sam prepustio uvanje broda. VELEASNI GEOFFREY WILSON, PROSINCA 1857. Uzevi u obzir da dr. Potter do sada nije pokazao ni najmanji interes za taj otok, teko je bilo odoljeti znatielji glede njegovog naglog interesa za to mjesto. Tvrdio je da je bilo utoite za tasmanske uroenike te da bi se meu ostacima naselja mogli pronai upotrebljivi uzorci. Meutim, nisam mogao odagnati sumnje kako je to tek izlika da nas jo vie zadri. Strahovao sam da e nas doista nastojati natjerati da bacimo sidro kod svake puste stijene i u svakom zaljevu od Port Phillipa do Hobarta. Posebno je zabrinjavalo to to se Kewley gotovo nije ni osvrtao na moje primjedbe, kako god bile opravdane, te nisam mogao a da ne posumnjam da ga je Potter na neki nain pridobio na svoju stranu. Sumnja nije toliko neosnovana s obzirom na mansku ljubav prema zlatu. Doktor je vrlo neumorno izvodio svoju toku tobonjeg istraivaa i kad je amac sputen u more, zapovjedio je svojem slugi Hooperu da iznese jedan od praznih drvenih sanduka iz tive radi moguih artefakata koje je mislio pronai. To je stvarno bilo ve previe. A onda, dok su nas amcem prebacivali na obalu, rodila se ideja. to kad bih uspio dokazati da nam doktor samo nastoji oduzeti vrijeme? To bi njegovo oruje okrenulo protiv njega, a kapetana liilo daljnjih izlika za bespotrebna zadravanja. Ta, moda bih time ak i stekao opravdanje da ga potpuno iskljuim iz pothvata, to sam naprosto radi dobrobiti ekspedicije sve vie prieljkivao to mu je ponaanje postajalo pakosnije. Uviao sam da to ne bi bilo lako izvesti, budui da je znatno tee dokazati da netko neto ne radi nego da radi, no nisam se kolebao oko toga treba li barem pokuati.

Smatrao sam korisnim pridobiti Renshawa za pomagaa i svjedoka u ovome odgovornom zadatku i, im se posada razila u potrazi za vodom, a Potter i njegov sluga se nali dovoljno daleko da nas ne mogu uti, potrudio sam se objasniti kako stvari stoje. Botaniar, koji se prilino glupo nasadio na jednu od nekoliko oblih stijena neobina izgleda, nalik na divovske oi, pokazao se tvrdoglavo nespremnim za suradnju. Neu ja ni za koga pijunirati, izjavio je sumornim glasom, kao da je njegovo odbijanje odraz neke vrline. Budui da su moja uvjeravanja bila uzaludna, nisam imao drugog izbora nego da onu dvojicu slijedim sam. Do tog su trenutka ve nestali iz vidokruga, ali ih je bilo sasvim lako pratiti jer se vidjela samo jedna staza: stari put uvelike zarastao u korov. Nakon nekoliko stotina koraaja ugledao sam skupinu zgrada od opeke i naao se usred naputenog naselja. Izgleda da se uglavnom radilo o siromanom mjestu. U sredini je bio poredan niz nastambi, kojekako sklepanih i nalik na one u sirotinjskim etvrtima, pa mi je palo na pamet da ako je to bilo utoite za uroenike, kako je Potter tvrdio, onda su zacijelo ovdje stanovali. Zavirio sam u jednu, ali sam pronaao samo ptiji izmet i nekoliko starih krpa. Nije bilo znaka doktorovim artefaktima. Zanimljivijom mi se inila zgrada nasuprot nje. Bila je povea i vrste gradnje, pa su joj zidovi i krov ponosno stajali, odolijevajui zubu vremena. Samo su vrata odavala zaputenost, visei labavo na arkama tako da su jednolino lupala na vjetru. im sam stupio unutra, shvatio sam da se zacijelo nalazim u kapeli naselja, s obzirom na osvijetljenost i dostojanstvo kojima je znaajno odudarala od turobnih nastambi nasuprot njoj. U svjetlu injenice da su uroenici Tasmanije uvelike iezli, bila je ugodna pomisao da su, koliko god patili, neki od njih nali utjehu u svjetlu vjere. Ne bih rekao da je puka sluajnost to to sam, naavi se opet na danjem svjetlu, jo uvijek ispunjen tom radosnom milju, najprije ugledao otiske dva para stopala, vrlo jasno utisnuta u blatno tlo. Bili su nesumnjivo svjei. Sa zadovoljstvom sam nastavio dalje, ali oprezno, jer se nisam elio odati prije nego to uspijem osmotriti plijen. Tragovi su vodili izvan naselja, u umoviti predio s druge strane. Ondje ih je, meutim, zbog tankog sloja lia palog sa srebrnkastog drvea bilo sve tee razabirati, te sam morao pribjei nagaanju traei gola mjesta meu drveem, koja bi mogla otkriti kakav otisak. Ubrzo potom pomirio sam se i gubitkom traga, ali sam se svejedno probijao i dalje. Tada sam ve poeo osjeati vruinu, a dodatno me uznemiravao jedan izluujui oblak muha i komaraca koji su mi uporno zujali oko glave, ne obazirui se na moje neprestano mahanje rukom. Ta naporna stvorenja su mi uvelike i priskrbila nevolju koja je zatim uslijedila. Bio sam na polovici obronka od mekog tla, ak i dosta strmog obronka, to se i nije inilo presudnim. Kad sam i opet zamahnuo u nastojanju da odbijem krilatu gamad, osjetio sam kako gubim uporite i poinjem kliziti. Sva nastojanja da se uhvatim za bilje bila su uzaludna i kad sam vidio da u proi pored poveeg panja, uinilo mi se prirodnim ispruiti nogu da se zaustavim. Taj se manevar pokazao vrlo uspjenim, ali uz odreene posljedice. Moja noga, sada bosa, nije toliko udarila o panj, koliko potonula u njega, izgubivi se, koliko sam razabrao, u nekakvoj upljini. Koliko god to bilo neugodno, jo uvijek nije bilo usporedivo s onim to je uslijedilo. Ba kad sam se, neugodno svjestan zadobivenih modrica, naumio osoviti i izvui nogu, odjednom sam osjetio, negdje u blizini nonog palca, strahovit, prodorno bolan ubod. Premda sam tek prispio u Tasmaniju, bio sam iz literature dobro upoznat sa grozovitim i smrtonosnim stvorovima koji slobodno tumaraju itavim tim podrujem, te se inilo da gotovo i nema pauka, koljke ili zmije koji nisu kadri izazvati smrt. Nisam nimalo sumnjao da sam maloas doivio napad otrovom koji upravo u tom trenutku prodire u moje krhko tijelo. ak sam osjeao i jezivo drvenilo kako se velikom brzinom iri kroz stopalo, nogu, sve do trupa. Dok mi je srce divlje lupalo, oslobodio sam nogu iz panja i zavirio unutra, ali bilo je

suvie mrano da bih naslutio obrise svojeg napadaa'. uvi tiho utanje, povukao sam se ne elei doivjeti ponovni napad. Pokuao sam ustati, ali sam osjetio kako me proima val munine od kojeg sam klonuo na zemlju, gdje sam se borio s nesvjesticom. U tim sam se stranim trenucima, uhvativi se u kotac sa samom smru, na svoje veliko iznenaenje, odjednom osjetio ispunjen potpunim spokojem. Tako sam, leei uz onaj panj stao tonuti u neko stanje snatrenja, neto to nije bilo ni san ni budnost, nego bih ga mogao opisati jedino kao vizionarski san. Naao sam se pred zborom anela koji su tako lijepo mahali krilacima i svaki mi se tako toplo smijeio maui punanim ruicama. Dok sam ih, opinjen promatrao, primijetio sam da su se odjedanput rastuili, a lica im se smrknula. Pratei njihov pogled, ugledao sam svoju dragu odanu suprugu kako sjedi u zamraenoj sobi, lica okupanog nijemim suzama. Do nje je lealo otvoreno pismo. Prizor se opet izmijenio. Kakva je to neobina zemlja koja mi se tada ukazala, ograena blistavim kamenom, i tako zasljepljujueg zelenila? Shvatio sam da gledam Eden! Ovoga puta nisam meutim uo glasove iz paprati i cvijea kako me dozivaju, a tim zaboravljenim mjestom zavijao je hladan vjetar. Nije to bilo ono najgore. Zaas sam ugledao golemu uionicu, klupe prepunih nevinih lica, eljnih da ih se vodi. Za govornicom su sjedili nita manje nego moji neprijatelji, znanstveni neistomiljenici: itav red ateistikih geologa, s pobjedonosnih izrazom na licu. Osjetih kako dolazim sebi, kao da sam bio u nesvjesti. Na trenutak sam ostao nedaleko panja tiho se molei i, na neki nain koji ne umijem ni pokuati objasniti, naprosto sam znao da su moje molitve usliane. Ponovo sam upro da se osovim na noge. Ovog sam puta, pravim udom, uspio, ba kao da mi je neka vinja ruka pritekla u pomo. Nainio sam malen korak. Zastao sam. Nainio sam jo jedan. Osjetio sam bol. Osim rane, taban mojeg bosog stopala bio je izloen svakom otrom kamenu i svakoj bodljikavoj biljci koja mi se nala na putu. Svejedno sam se tjerao dalje. Dok sam tako epesao, shvatio sam da mi se prikrada mrak, neodoljivo me obavijajui i uljuljkujui. Opirao sam mu se. Malo-pomalo, prevaljivao sam lakat po lakat, zatim i vie. Nadao sam se da u barem smoi dovoljno snage da doem do naselja gdje e me moi pronai i kranski ukopati, umjesto da nestanem i da me moda progutaju zvijeri. inilo se da je protekla ve itava vjenost, ali sam napokon doista kroz drvee poeo razabirati kue u naselju. Tada sam se bjesomuno prepustio nadi da u moda izdrati i do mola gdje u nai ostale. Ustrajao sam. Iznova me spopadao oaj i iznova sam ga suzbijao. Sa svakim daljnjim osvojenim metrom molio sam u znak zahvalnosti, te molio da smognem snage da prevalim i sljedei. Tada sam se naglo i razdragano zatekao kako gledam u more. TIMOTHY RENSHAW, PROSINCA 1857. Nije se imalo ba bogzna to raditi na onoj obali, dok je sunce peklo, tako da je i po vjetrovitu danu bilo toplo, i nakon nekog vremena to sam promatrao valove i morske ptice, osjetio sam kako me spopada zijevanje. Prilegao sam tamo na molu, ali od toga je bilo slabe vajde jer su Manjani neprestano prolazili, teglei bave s vodom, a onda digli silnu graju zbog vombata kojeg je Brew ulovio stvorenja glupavog izgleda i praznog pogleda tako da sam se napokon odvukao do ala. Taj je opet bio ljunkovit, ali su kamenii bili dovoljno glatki i suhi, te sam se dao na kopanje, sve dok nisam iskopao lijepu jamu i fini jastuk. Kamenje je nezgodno i trebalo je puno podeavanja, no na kraju sam ga dotjerao koliko sam mogao, pa mi je bilo udobno sve dok nisam osjetio potrebu da promijenim poloaj. Zapravo sam ba lijepo zaspao, kad zauh korake i odjednom se Wilson stane tako derati da ga je ugrizla zmija, da bi i mrtve probudio. Moram priznati da je loe izgledao. Nije imao jedne cipele, zbog ega je gadno epao, nogavica mu je bila oderana, a cijelo tijelo umazano prljavtinom i blatom. Lice mu je bilo smrtno blijedo. Neu jo dugo ivjeti, zamucao je.

To me, zaudo, tim vie pogodilo to sam ga oduvijek smatrao dosadnim starim tupanom. Nita te, valjda, ne moe natjerati da pomisli kako si trebao prema nekome osjeati naklonost, nego kad ti taj doe i kae da umire. Gdje je doktor? Ne bih znao, odmahnuo je rukom. Bojim se da je ionako prekasno. Samo me vratite na brod da naem mir. Zahtjev je zvuao sasvim jednostavno, ali bio je daleko od toga. Pomogao sam Wilsonu doi do mola gdje je Kewley izdavao zapovijedi svojim ljudima, no premda je izgledao uasnut novou, kapetan nije pokazao suvie razumijevanja. Ali ne moemo sada nikamo, usprotivio se. Jo nismo gotovi s vodom. Primjedba nije zvuala nimalo milosrdno, niti je bila na mjestu, koliko god mu upnik bio naporan. Wilsona je to silno pogodilo. Bojim se da mi ne preostaje jo mnogo, prostenjao je, uputivi mu pogled pun prijekora. Tako ukoren, kapetan je, dodue nevoljko, pristao prebaciti nas na brod. Tu jo nije bio kraj njegovim beutnostima. Kad smo bili na pola puta, dok sam ja ranjeniku nastojao pomoi da zauzme neki udobniji poloaj, odjedanput se morao ii verati pored nas na predaji dio amca da moe mahnuti nekome tko se jo nalazio na Sincerity, urlajui sve nestrpljivije dok mu napokon posluitelj Mylchreest nije neto doviknuo u znak odgovora. ak i kad smo pristali uz brod, nije se ponudio da pomogne Wilsonu da se prebaci s amca, nego je sam pourio, mrmljajui neto o traenju nekakvih lijekova, premda nije pronaao nita osim nekoliko prljavih krpa koje je vrlo matovito opisao kao zavoje. Iako sam nesretnom sveeniku ponudio da ga odvedem u kabinu, traio je da ostane na palubi da moe promatrati nebo. Uinio sam to sam mogao, donijevi mu par jastuka da mu bude koliko-toliko udobno, te olovku i papir koje je traio da ispie konane upute za ekspediciju, i uskoro se podboio o glavni jarbol, sasvim u maniri Nelsona kod Trafalgara. U lice mu se dotad ve vratilo neto boje, pa sam mu to i rekao u nadi da e ga okuraiti. Moda se tama malo povukla, prostenjao je uz hrabri osmijeh, ali uskoro e se, bojim se, vratiti. Ravno je udu da ve i ovako dugo odolijevam. Tumaim to jedino skrbi odozgo. Smatrao sam da neto treba poduzeti i poeo razbijati glavu nastojei se sjetiti kako se spreavaju posljedice zmijskoga ugriza. uo sam da meso oko ugriza treba odstraniti. Wilson je odmahnuo glavom. Bojim se da je otrov ve otiao dalje. Moda biste ga trebali isisati, dobacio je kuhar Quayle. upnik je bio skloniji ovoj mogunosti. Moda bi to bilo vrijedno pokuaja, protisnuo je, otirui rupiem elo. Prvo je trebalo oistiti stopalo, koje je bilo tako prljavo da nisam mogao ni vidjeti ozljedu, te sam Qualylea poslao da napuni kanticu obinom vodom i donese isti komad tkanine. Dao sam se vrlo paljivo na posao, ali se Wilson premda mu je pogled bio neustraiv lecao i isputao neki cvile na svaki moj pokret. Stanje su jo vie pogoravala druga zbivanja na palubi. Iako je sam zapovjedio svima da budu tiho kako bi upnik imao mira, kapetan je sada uzeo na sav glas prekoravati Mylchreesta, na mjeavini engleskog i manskog, to je zaspao kad je trebao drati oi otvorene. Tek to je zavrio s tom tiradom, ve je zapoeo sve ispoetka, grdei ga sada zbog onog ulovljenog vombata koji si je, izgleda, probio put kroz drvenu grau amca u kojem se nalazio te je nestao, vjerojatno otplivao natrag na obalu. uo sam ga kako mlatara, priznao je Mylchreest, ali kako sam mogao znati da e ga uspjeti unititi? Ovlada li mnome tama, oglasio se upnik, vidljivo ojaen zbog neprestane galame, hoete li mi obeati dvoje? Svakako. Do tada sam mu ve oistio stopalo i jasno su se vidjele rane. Zapravo me

iznenadilo da nisu tee, nego niz manjih posjekotina uzrokovanih valjda kamenjem na koje je nailazio u hodu. Stopalo mu je bilo, neuobiajeno meko, gotovo kao u ene, pa ga je zbilja mogao lako ozlijediti. Sam ugriz inio se vrlo malenim, no pretpostavljao sam da je to stoga to zmija ima male zube. Kao prvo, htio bih da potraite moju suprugu i predate joj ovo pismo. Upravo sam krenuo isisavati otrov iz rane kad je jedan od Manjana povikao: Tamo na molu, eno doktora i njegovog sluge. inilo mi se mudrim priekati lijenika. Smjesta je poslan amac i nedugo zatim Potter se uspinjao na palubu, dok se sluga vukao za njim. Ugriz zmije? rekao je, pomalo zauen. Ne mogu rei da mi je to dobro znano podruje, ali uinit u sve to mogu. Ustupio sam mu svoje mjesto uz Wilsonovu nogu. Osjeate li jo nogu? Jedva. Odgovor me pomalo iznenadio kad se uzme u obzir koliko se trzao i zdvajao na svaki dodir. Da vidimo. Na to je doktor zapoeo s nizom utipa, najprije za koljeno, potom list i gleanj, i napokon za samo stopalo, izmamivi svaki put tihi cijuk iz pacijenta. Potter je bio zauen. Jeste li vidjeli o kakvoj se zmiji radi? Nisam je uope vidio, odgovorio je pacijent pomalo uzrujano, Stvorenje je bilo skriveno u panju. Koliko ja znam, moda se radilo i o otrovnom pauku. Ravno je udu da sam ovoliko poivio. Da, jasno. Potter promotri stopalo. Nema otekline, koliko vidim, osim nekoliko neznatnih modrica. to se same rane tie... Podigao je nogu da je bolje promotri. Tu se nipoto ne radi o tragovima zmijskih zubi. Sada se ve itava posada okupila oko nas. Nego o emu? upitao sam. Potter je na trenutak razmislio. Neki tip glodavca? Zagledaosje ponovo u stopalo. Moda neka vrsta mia. Meu posadom se zauo neiji prigueni cerek. Moda bih se i sam pridruio da nisam osjeao ogorenost to sam natjeran na pokazivanje onakvog suosjeanja. S onim njegovim zapomaganjem i traenjem jastuka imao sam osjeaj da sam prevaren. Ta malo je nedostajalo da jo i isiem tobonji otrov. Ne trebam ni rei da je Wilson uporno tvrdio kako je Potter potpuno u krivu. Bol je bila tolika da se moglo raditi jedino o otrovu, izjavio je gordo. ovjeku je jasno kad mu se ivot gasi. Drao se toga itav dan. Nekoliko sati, dok se brod pripremao za polazak, kad je ve dignuto sidro, te smo nastavili put, ostao je shrvan leati na jastucima pored glavnog jarbola. Zatim se okomio na stolara da mu naini tap pomou kojeg se osavio na noge vrlo dramatino i poeo okolo epesati i bacati prijekorne poglede. Ve sljedeeg popodneva primijetio sam da opet hoda bez dodatnih pomagala. Koliko pamtim, nakon toga vie nije spominjao pauke i zmije. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY,PROSINCA 1857. Nakon Flindersa puhao je stabilni sjeverac i fino nas tjerao, te smo jo iste veeri ugledali Van Diemenovu zemlju, ili Tasmaniju, ili kako se ve sada zove. Turobnog li mjesta, s onom dugakom ravnom planinom poput kakva zida. Sva tri Engleza popela su se na palubu da dobro napasu oi, dr. Potter sve u ali pokazujui prstom, dok je veleasni jedva prozborio koju rije, jo uvijek naduren, valjda zbog tete koju mu je nanio onaj njegov mi. Bio sam zapravo zahvalan tome stvoru jer je to prvi veseli dogaaj koji smo imali otkad je pola posade preko ograde prebjeglo u Port Phillip. Jedva bi proao koji sat a da se na manskom nije spominjao lonnag to je ispravan pomorski naziv za mia pogotovo kad

je veleasni bio u blizini, jer smo si to mogli priutiti njemu pred nosom. Rano ujutro tog dana zaobili smo rt na sjeveroistonom kraju Tasmanije i odatle nam se na jug otvorio slobodan put. Puhao je fini vjetar kakav jo od Maldona nismo imali, ne prejak nego stalan, i to gotovo ravno s lea, ugodno topao nakon sve one Australije koju je propuhao i, vidjevi da bi momcima dobro dolo neto zabave, odluio sam da malo isprobamo to brod moe. Vrna i sona jedra bila su ve razapeta, i flokovi i sve to, ali jo je uvijek ostalo dosta toga, pa sam im zapovjedio da razviju i konjae i ljemna jedra, to nas je fino potjeralo. I tada sam jo uvijek imao osjeaj da moe on i bolje i, raspoloen za pokuse, rekao sam momcima da ponu odmatati i pobona jedra. Pobona jedra su i u najboljim uvjetima nezgodna stvar, pa se znadu objesiti za druga jedra kao to se siromasi hvataju za potansku koiju radi prijevoza, i dok je brod ionako ve jurio silnom brzinom, a svuda oko nas zaredali nervozni pogledi, jedra s pripadajuim deblenjacima su se, jedno za drugim, dizala i zauzimala poloaj. Premda Brew i Kinvig nisu rekli ni rijei, obojica su izgledali kao da svaki as oekuju da e jedra prsnuti i razderati se u krpe, a jarboli se slomiti poput ibica. Meutim, dobro sam procijenio vjetar i premda su se ronice napinjale, gotovo poput drvea u oluji, sve je izdralo. Posada je ak u jednom trenutku zaklicala. Bio je to prvi put da Sincerity plovi punim jedrima, i predstavljala je lijep prizor. Usprkos svome podignutom nosu, poskakivala je s vala na val gotovo kao da e se vinuti u zrak, dok joj je more bjesnilo s bokova i zapljuskivalo katel kao prava rijeka. Postavio sam dvojicu za kormilo da je vode pravocrtno, a svejedno se jedan od njih gotovo opruio po palubi kad ga je zanijelo. Kako je vjetar ostao nepromijenjen, tako ni ja nisam mijenjao raspored jedara itav dan, ni itave te noi, i jurili smo bre od ikojeg smrdljivog parobroda. Sljedee jutro vjetar je poeo trunku skretati na zapad, te sam smatrao pametnijim da nastavimo polake, spustivi pobona jedra. Zapravo, ba dok su momci to provodili, Potter je stupio na palubu s onim svojim upitnim izrazom na licu. Vjerojatno nije nita vano, kapetane, ali u kabini se uje neki neobian zvuk. Moda zvui udno, ali ini se kao da dopire iz drvenog korita. im sam uo rijei drveno korito, nanjuio sam nevolju. Zaas sam poalio to sam tako potjerao Sincerity i zamiljao sam bave ispale iz hrpe, kako se kotrljaju i struu. Sigurno nije nita, rekao sam to sam vedrije mogao, domahnuvi Brewu da silazim dolje. Ali, bolje da pogledam. Dolje u kabini veleasni je sjedio na leaju i itao neku teoloku knjigu, suvie uzvien da bi ga ometali zvukovi, i jedva mi je dobacio pogled, jo uvijek uvrijeen zbog onog mia. Renshawa je meutim zagonetka zaokupila i uao je pored zida oslukujui. Maloprije se neto ulo. Smjestio sam se do njega. Brod je jo uvijek dosta divlje poskakivao i hvatao me strah da u uti bave kako fino struu, ali nisam uo nita. Poeo sam se ve nadati da je u pitanju samo neka engleska izmiljotina. Evo ga opet, kazao je Renshaw s ponosom. Bez sumnje je ispod nas, i to odmah uz korito. uo sam ga tek nakon paljivog oslukivanja. Zbilja neobian um, najblii, recimo, blagom grebenju. Da to nije neki tropski kukac koji nam dere drvo? pitao se Potter. To bi me zaudilo. Bio sam jednako zbunjen kao i on. Nisam znao mnogo o crvotoinama u ovim predjelima, no drvo je bilo besprijekorno isto i bez ijedne rupe. Vidjeli bi se tragovi crva. Renshaw se nasmijao. Zvui skoro kao da se nekakvo stvorenje unutra ee zbog buha. Smijao sam se zajedno s njim, toboe od sveg srca, kad mi je na um pala strana pomisao. Siguran sam da nije nita oko ega bismo se trebali uzrujavati, rekao sam to sam mirnije mogao. Vjerojatno dolazi od protoka mora uz brodski bok.

Nepogodne struje? upitao je Potter. Na trenutak, i to dosta neugodan, pomislio sam da je sve prozreo ali, bio je ozbiljan. ovjek stvarno koji put ne moe vjerovati koliko su Englezi glupi, naroito ovakvi pametni. Trebalo je suspregnuti dah i biti zahvalan. Tono. Te struje, priklopio sam, i obojica kimnu, pitomi kao maii. Nakon toga mogao sam samo ekati to je mirnije mogue. Popodne sam nekako pregurao, nastojei ne plaiti samog sebe mislima o tome kako e se odjedanput iz boka broda zauti ivotinjsko zavijanje. Za veerom sam se potrudio da se Englezi ne zadre, tako to sam ih izmorio dosadom, brbljajui s Brewom o tome koliko to kota u Peelu dok i sam nisam gotovo zaspao. ak i onda se inilo da je protekla cijela vjenosti prjje nego to su otili. ekao sam dok nisam zauo hrkanje i onda se dao na posao. Brew je ostao na palubi pazei na brod, a ja sam poveo Mylchreesta i Kinviga da mi pomognu. Povukao sam dakle onaj stanovati konopac iznad vrata smonice, udarajui pritom u neke vreve da prikrijem zvukove. Sljedee je na redu bila ona posebna ploa sa stranje strane skladita i konopci iza nje. Nakon toga sam Kinviga postavio na stepenice da pripazi, za sluaj da neki od putnika pone lutati. Napokon, otvorio sam vrataca ispod poprsja Viktorije i Alberta, uzeo svjetiljku i zavirio unutra. I tamo je, doista, desetak koraka od mene bilo ono stvorenje, vombat, mirkajui oima zbog svjetla. Vjerojatno se odsmucao dolje dok je Mylchreest hrkao, pa pomislio da su otvorena vrata nova udobna jazbina. Nainio si je nekakvo leglo od bala duhana, a inilo se da je ak i jeo duhan. to se tie mjesta gdje se nalazio, nije mogao bolje procijeniti jer, koliko sam mogao prosuditi, bio je tono ispod leaja veleasnog. Preplaen svjetlou, povukao se natrag u leglo, zastrugavi pritom skandalozno glasno. To mi je bilo dovoljno da brzo opet zaklopim plou. Bio je to zgodan problemi. Ako ga ostavimo unutra, onda je samo pitanje vremena kad e poeti dizati buku radi koje e oni engleski gnjavatori poeti postavljati pitanja. Ako uemo i pokuamo ga uloviti, nastat e takva galama da smo isto tako mogli i pozvati putnike u moju kabinu da sami pogledaju. Mogli bismo ga moda istjerati po danu, kad svi Englezi budu na palubi, predloio je Kinvig. To je bilo opasno. Ne moemo biti sigurni da bi tamo i ostali, pogotovo ako stvorenje pone cviliti i slino. Moda da priekamo dok ne stignemo u Hobart, rekao je Mylchreest. Sada smo ve blizu. To je zvualo jo gore. A to je s carinom? Sigurno e nas pretraivati, a ako kroz drvo uju grebenje, to e nam biti kraj. Njihovi su prijedlozi, meutim, bili u neku ruku korisni jer kad sasluate tue gluposti, lake ete znati to vam je initi. Treba nam mirno mjestace gdje moemo baciti sidro na dan-dva i poslati Engleze na kopno, kao to je bilo na Flindersu. Kinvig je i dalje bio zabrinut. To im se nee svidjeti. Wilson se ve bunio i to smo tamo stali. utjet e on ako ga uvjerimo da bi brod mogao poeti tonuti, odgovorio sam. Potter misli da imamo crvotoine u drvu. Znate, mislim da bi mogao biti i u pravu i to vrlo opasne crvotoine. Da, ini mi se da je najbolje baciti sidro i pregledati stvar. Poslao sam Mylchreesta po kartu, rasprostro je na stolu i zagledavi se u nju, nisam mogao odoljeti pomisli da nam se srea napokon nasmijeila. Tek koju milju izvan naeg kursa nalazila se luica, po svemu sudei dobro zaklonjena. to se naselja tie, nadaleko nije bilo oznaeno nijedno, budui da se reena luica nalazila daleko od svega, na kraju dugakog poluotoka nalik na golemu ruku u zamahu. Odlino, kao stvorena! Idem postaviti kurs.

TIMOTHY RENSHAW, PROSINCA 1857. U neki rani jutarnji sat probudio me glasan udarac amca koji je iao uz Sincerity, a zatim je uslijedio topot izama po daskama palube. Kao da to ve samo po sebi nije bilo dovoljno, nego je jo navelo Pottera i Wilsona da se stute iz kreveta i stanu buno nabacivati odjeu na sebe. ak i tada sam ostao hladnokrvan, ne doputajui radoznalosti da me zarobi, jer sam raunao da ako se radi o neemu vanome, uskoro u doznati to je posrijedi, a ako je u pitanju neto strano recimo, neka banda tasmanskih gusara onda je bolje da ivim u neznanju, i to to dulje. Paljivo sam navukao jastuk preko glave, tako da oba uha budu prekrivena, ali da svejedno mogu disati to nije lako postii i ba sam fino poeo spavati kad je baeno sidro. Ne postoji, naime, na Sincerity nita iritantnije ime bi se nedunom ovjeku moglo napakostiti, nego taj buni zveket od kojeg je sve podrhtavalo i kripalo, te sam se sada, potpuno i prisilno razbuen, pomirio s preranim ustajanjem. Kad sam izaao na palubu, doekao me nesvakidanji prizor. Dvanaest vojnika u crvenim kaputima postavljeni su uokolo, oslonjeni na mukete na vojniki nain, dok se njihov zapovjednik unio u razgovor s kapetanom Kewleyjem ili, bolje reeno, dernjao se na njegu. Teko mogu u to povjerovati. Kewley nije izgledao nimalo razdragano, premda se trudio prisiliti se na smijeak. Ali kad je bilo tono tako, porunie, kad vam kaem, Pogledavi prema obali, na trenutak sam se pitao jesmo li dospjeli do Hobarta, premda bi to zapravo bilo prerano. Nasuprot nas, s druge strane malene uvale, bilo je naselje, i to pozamano. Premda je bilo dovoljno veliko da bi se komotno moglo smatrati gradom, neto ipak nije tu bilo u redu i, kad sam malo bolje pogledao, shvatio sam da gotovo nema kua, nego samo deseci spremita i radionica. U sredini se nalazila velika zgrada od kamena s mnogobrojnim redovima golemih etvrtastih prozora, nalik na kakvu tvornicu tekstila. itavo to mjesto najvie je zapravo podsjealo na neki vojni tvorniki grad. Gdje smo to? upitao sam Kinviga, koji je stajao nedaleko mene. Izgledao je dotueno. U Port Arthuru. Trebao sam se tome i sam domisliti. Sada sam razabrao vojnike kako se vrzmaju po obali i skupine pogurenih kanjenika u bijednim odorama. S novim sam zanimanjem gledao to mjesto ije je ime bilo nadaleko znano po zlu, i slagalo se s opisom strogoe i odmazde. Port Arthur: dvije rijei kojima su se majke na drugoj strani svijeta redom koristile da zaprijete nestanoj djeci. Sad sam primijetio da kapetan Kewley u ruci dri kartu, rekao bih, Tasmanije. Evo nas ovdje, rekao je, pokazujui neki dio mape koja je lepetala na vjetru. Vidite? Nema nieg oznaenog. Na asnika to nije ostavilo dojam. elite rei da ste se navodili prema ovome? Do sada nam je dobro sluilo. Kewley je djelovao dosta ljutito. asnik ga je pogledao s omalovaavanjem. Mislim da e biti najbolje da doete na obalu i sve lijepo objasnite komandantu. To je Wilsona natjeralo da se oglasi. Ne vjerujem da je to doista potrebno, porunie. Smijem li vas podsjetiti da je ova ekspedicija od kretnje vanosti, a vremena nam ponestaje? Kapetan Kewley bio je zadovoljan. Zahtjev je meutim poluio uinak suprotan od eljenoga. U redu onda, rekao je asnik. Moete i vi s nama. Ustanovio sam da se taj poziv tie i mene. Ne radi se o tome da sam u neemu zgrijeio, a svejedno se nisam mogao oteti stanovitoj nelagodi dok su nas amcem prebacivali na obalu, gdje se nalazio taj golemi kanjeniki stroj, u pratnji budnih straara. Premda nismo bili uhapeni, niti ita slino, ne bi se ba reklo ni da smo slobodni dok su nas upravo provodili du ute obale. Doista, nisam mogao a da ne osjetim neku samilost prema onim zloincima

koje su odjednom zgrabili za iju i bacili na ovo jezivo mjesto. Zapovjednik ustanove bio je bradonja sa isukanim vojnikim brkom. U pravilu, naime, rijetko kad imamo ast ugostiti nenajavljene posjetitelje, objasnio je suho. Sada kad ste mi potakli znatielju, nadam se da neete imati nita protiv da malko pretraim va brod. Kapetan Kewley imao je neto protiv. Ah emu to? Pa ne bi valjda netko pokuao neto prokrijumariti u ovakav kanjeniki grad. Zapovjednik ga je upitno pogledao. Ne brine nas to to biste mogli unijeti, koliko ono to biste mogli iznijeti. Ili radije: koga. Promatrao nas je ravnoduno, a ipak nekako opominjue. Za pretres e nam biti dovoljno sat ili dva. Osim, naravno, ako ne pronaemo togod zanimljivo. No, umjesto da nas pusti na miru dok ekamo, dogovorio je da nas trojicu jer Kewley je bio zaokupljen nadgledanjem pretresa provedu po naselju, a vodi nam je bio momak poletnog izgleda, s naoalama na nosu, kapetan James. Naas me ponijela mogunost da vidim tu bijedu izbliza, ali mi je radoznalost brzo splasnula. Ustanova je bila naprosto suvie udovina. Dok su nas vodili izmeu spremita i vojarni, imao sam prilike gledati jedan jeziv prizor za drugim: prvo skupina kanjenika, pogleda otvrdnulih od mrnje, ak i naoko objesnih, gleanja izranjavanih okovima; potom ovjek koji se unio u ienje kanti, na ijim se leima kroz poderanu koulju, jasno vidio silan splet oiljaka. Kapetan James nije zvuao nimalo utjeno. Sudei po njegovom klepetanju, vodio je razne radne skupine po naselju i, po svoj prilici, uivao u svojoj ulozi. Pojedinosti o svakoj zgradi, o svakom postupku kanjavanja, navodio je s onim istim zadovoljstvom kojim bi sakuplja pokazivao kolekciju leptira, od kojih je svaki priboden na svojem mjestu. Tamo je kaznionica, deklamirao je monotonim glasom. Donedavno je bila hambar, i to je najvea zgrada u Port Arthuru koja je k tome i od kamena. S desne strane vidimo trokute koji slue za sputavanje kanjenika tijekom izvrenja kazne, dok je iza njih... Zaudo, moju dvojicu kolega iz ekspedicije te okrutnosti nisu toliko pogaale kao mene. S vremena na vrijeme Wilson bi promrmljao: Kako alosno, i druge pobone izraze, ali uglavnom nije pokazivao suvie zanimanja. to se Pottera tie, on se oito zabavljao, sluajui opise kapetana Jamesa s budnim interesom i esto postavljajui pitanja. Je li bilo pokuaja da se proui fizike osobitosti ovdanjih kriminalaca? Ili njihovo porijeklo? Nije, koliko je meni poznato. Kapetan James vie se volio drati svojeg ustaljenog govora. Ukazao nam je na nisku zgradu kojoj smo se pribliavah. Ovo je odvojeni zatvor koji je posjetiteljima esto zanimljiv. Potter se nije dao samo tako smesti. Moda ste i sami primijetili neke znaajke. Ima li, primjerice, odreenih zloina posebno priroenih kotima? Ili Ircima? Ili strancima, moda? Bojim se da pitate pogrenu osobu, vjeto je odrezao kapetan. Stigavi do niske kamene zgrade elegantne izvedbe, otvorio je vrata i poveo nas dugim hodnikom. Unutra je bilo tiho ako se izuzme neto nalik jecanju, to je dopiralo s drugoga kraja. U odvojenom zatvoru, objanjavao je na vodi priguenim glasom, kao da je u crkvi, smjeteni su kanjenici koje je potrebno dodatno kanjavanje. On je, ako emo pravo, zatvor u zatvoru. To je najsuvremenija ustanova i primjenjuje najnovije metode moralne preobrazbe. Ovdje se ne nanosi nikakva fizika bol. Bilo je olakanje uti takvo to nakon svega to smo vidjeli. Nametalo mi se jedino pitanje zato se zatvorenici ovamo ne utjeu da izbjegnu bievanje. To nikad nije predstavljalo potekou. Kapetana Jamesa kao da je moje pitanje pomalo iznenadilo. Zapravo, odvojenog zatvora se silno boje. Ubrzo sam poeo uviati zato. Kad nas je poveo dalje, pojavila su se, naglo i sasvim neujno, dva slubenika. Shvatio sam da ne nose cipele, ve neto nalik papuama, gotovo kao da uivaju u mirnom nedjeljnom jutru. Stali su da otkljuaju jedna od masivnih metalnih

vrata uz rub hodnika i, pogledavi unutra, jedan od njih, na moje iznenaenje prozove, ne ime nego broj. Sedamnaest? Iz elije se promoli ovjek u sivoj odori na ijem je gornjem dijelu bila priivena velika metalna znaka s brojem kojim je maloas bio prozvan. Jednako neobino bilo je pokrivalo koje je imao preko lica, a koje mu je tako potpuno sakrivalo crte lica da se nije vidjelo nita osim oiju. Te su se pak neobino trzale, gledajui nas dok su ga vodili. Vode ga na jedno od radnih polja, zadovoljno je proaptao kapetan. Ima ih etiri, a po veliini su... Poeo sam zazirati od zvuka njegova glasa koji me podsjeao na vozni red vlakova. emu slui maska? prekinuo sam ga. Pogledao me s nekom mrzovoljom. Upravo sam se spremao objasniti, gospodine Renshaw. Okrenuo se dr. Potteru, koji je dotad ve postao njegov neprijeporno omiljeni sluatelj. Maska spreava zatvorenike da se meusobno prepoznaju. Na taj nain svaki je pojedinac potpuno izoliran od vanjskih utjecaja, tako da njihova prethodna zloinaka priroda postupno iezne. Kao to ste zacijelo primijetili, izostavljaju se i imena i oslovljava ih se samo prema broju elije. Drei ih u stalnoj samoi i tiini, omoguujemo im da budu izloeni samim pozitivnim utjecajima. To je, zapravo, znailo neprekidno ivjeti u samici. Nakon nekoliko tjedana ovdje, zamiljao sam da bi ak i batine bile pozdravljene kao drutveni dogaaj. Kanjemcima se posao daje u elijama tako da steknu radne navike, dok kapelan i uitelj katkad navrate da prue duhovnost i znanje. Kapetan James otvori teka vrata. K tome, svakoga od njih dovode ovamo pet puta tjedno radi izgradnje vjerskog osjeka. Nije bilo nalik nijednoj kapeli koju sam dotad vidio. Prostor za pastvu strmo se penjao, kao u kakvom amfiteatru, a svaki red se sastojao od malih drvenih odjeljaka, dostatnih za po jednog uspravnog ovjeka, meusobno razdvojenih vratima. Odjeljci slue tome da nijedan vjernik ne vidi nikoga osim kapelana, dok on moe vidjeti sve, zadovoljno je objasnio kapetan James. Zbilja domiljato. Wilsona je to mjesto sasvim zanijelo, i sada je zamiljeno promatrao govornicu. Propovjednik tako zacijelo ima vrlo pomne sluatelje. Potter je bio konkretniji. Je li se sustav pokazao uspjenim u preobrazbi? Jo je prerano rei. Neki zatvorenici su pokazali aljenja vrijednu tvrdoglavost. Ali vjerojatno nije bilo pokuaja bijega. Bio je jedan, priznao je kapetan James, na iznenaenje sviju nas. Osmiljen je, kako se ini, upravo u ovoj prostoriji, i to tako to su si zatvorenici prenosili planove pjevajui ih u obliku himni. Naposljetku su, naravno, svi pohvatani te su poduzete mjere da se ubudue sprijei tako neto. Bilo je zanimljivo zamiljati te ljude, koji si nisu mogli vidjeti lica tjednima ni mjesecima, kako svoju nakanu pjevaju nevidljivim susjedima. Unato svim opainama koje su mogue poinili, teko je bilo ne osjetiti naklonost prema njihovoj elji za bijegom iz ovakve okrutne samoe. Kako su bili kanjeni? zanimalo je Pottera. Imamo nekoliko prostorna zvanih nijemim elijama, spremno je odgovorio na vodi. Imaju vrlo debele zidove i niz metalnih vrata tako da u njih ne moe prodrijeti ni svjetlo ni zvuk. Kanjenik moe vritati i vikati do mile volje ako misli da od toga ima neke koristi. Ve nekoliko dana provedenih unutra ima znaajno djelovanje i na najtvrdokornije. Poveo nas je natrag u hodnik gdje se ulo ono jecanje. Kakvo je to zapomaganje? upitao sam. To e biti jedan od umno poremeenih. Kapetanovim licem preleti izraz nekog nezadovoljstva. Stvarno ih ne bi trebalo ovdje drati, jer samo naruavaju tiinu, ali negdje

valjda moraju biti. U zadnje vrijeme im je broj toliko narastao. Odakle su? upitao sam. Sluajno su to u velikoj veini bivi kanjenici odvojenog zatvora. Kapetan James poveo nas je hodnikom prema mjestu odakle su dopirali oni jecaji koji su, kako sam sada razabirao, bili popraeni uestalim tihim grebenjem, kljocanjem i gunanjem, a sve to prigueno zbog debelih metalnih vrata. Katkad znadu biti jo buniji. Sramotno, doista. Najedanput se upnik, koji je virio kroz jednu luknju na vratima elije, razdragano nasmije. Renshaw, doite pogledati ovo. Bio je to prvi put da se oraspoloio nakon onoga s mijim ugrizom i ja sam potaknut njegovim pozivom radoznalo zavirio. U kutu elije sjedio je zdepast ovjek veoma prodornih i izbeenih oiju, premda nije gledao nita osim gologa zida nasuprot. Dok sam ga promatrao, podigao je ruku i bez najave pljesnuo o buku do sebe, kao da je to namijenio nekoj gmizavoj napasti premda nita ivo nisam vidio te se vratio u potpunu smirenost. No, nije to kod ovjeka bilo ono najuoljivije. Doktore Potter, zazvao je Wilson. ini mi se da smo pronali vaeg izgubljenog brata blizanca. Bio je sasvim u pravu. I pored tamne koe i crne glatke kose, njegova slinost s lijenikom bila je gotovo nevjerojatna: lice mu je bilo istog oblika, a i dranje jednako pogrbljeno. ekinjama na licu kao da je oponaao doktorovu bradu te je ak i u onom upijenom pogledu bilo slinosti s njegovim. Pottera se otkrie nije pretjerano dojmilo. Nije mi nimalo nalik, tvrdio je uvrijeeno. Wilson ga nije mislio samo tako pustiti. Tko je taj ovjek? Poznat je kao Crni ODonnell, rekao mu je kapetan James uobiajenim jednolinim glasom. Koliko se sjeam, porijeklo mu je prilino neobino. Dijelom je Irac, a dijelom maorski uroenik. Neko vrijeme je boravio u odvojenom sustavu dok nije proglaen umobolnim. Kakav je zloin poinio? Morao bih pogledati u dosje da budem siguran, ali mislim da je oca i strica premlatio gotovo nasmrt. upnik se zadovoljno smijuljio. Morate priznati, doktore, da postoji velika slinost. Jeste li sigurni da vam to nije neki zaboravljeni roak? Potter ga je hladno odmjerio. Ako samo paljivije promotrite, upnie, primijetit ete da nema stvarne slinosti, ve samo povrne ili varljive. K tome, nemam nijednog roaka meu Ircima, a kamoli meu Maorima. Wilsonovo se oko zacaklilo. Naravno, ovjek se moe prevariti u pogledu svojeg porijekla. Bila je to krajnje otrovna primjedba, tim vie to je izreena onako nevino. Da ju je bijesno ispljunuo, mislim da bi gotovo zvuala pristojnije. Na trenutak sam se pitao nee li Potter nasrnuti na njega, ali samo se okrenuo diui neto ubrzanije. Nakon to se, izleda, pribrao, okrenuo se opet svojem sugovorniku. Smatram da bi bilo korisnije razmotriti sluaj s gledita znanosti, umjesto da gubimo vrijeme na besmislene povrne primjedbe. Odluno je koraknuo natrag prema eliji. Uz vae doputenje, upnie, izloit u vam malu studiju o obliku lubanje ovoga ovjeka. Kasnije emo isto uiniti na mojem sluaju i takoer..., licem mu je preletio zamiljen izraz, na vaem. Mislio sam da e uslijediti neki oblik razraenijeg vrijeanja upnika to sam, moram priznati, znatieljno iekivao ali do toga nije dolo. Potter je neko vrijeme drao oko prislonjeno uz luknju, a potom razdraeno rekao: Kamo li je nestao? Mislim da bi, zabrzao je kapetan James, bilo uputno da se odmaknete od vrata. Zato bih? htio je znati doktor, i dalje ljutito virei u eliju.

Pokazalo se da je odgovor na dohvat ruke. Potter je odskoio uz urlik, drei se za oko. Ubo me je prstom. Kapetan James je pourio da mu pomogne. Za ovo e dobiti nijemu eliju, pa bio-nebio lud, obeao je na vodi, ispriavajui se. Iz elije se zauo jo jedan tromi pljesak po zidu. Nagaao sam da je Crnom ODonnellu dojadilo da bude predmet rasprave nepoznatih ljudi. Uistinu mu to nisam mogao predbaciti. Kapetan James je natjerao Pottera da svrati u zatvorsku bolnicu, no sreom je kratki pregled oka bio dovoljan da se utvrdi kako nije dolo do trajne ozljede. Dobio je, meutim, gusarski povez. Tada je na moje olakanje glasnik donio vijest da je pretres Sincerity zavren, brod se spremao na polazak te je na obilazak okonan. Moram naglasiti da mi je ovaj posjet bio vrlo zanimljiv, izjavio je upnik izazovnim tonom dok smo se vraali utom pjeanom uvalom. Potter se mrgodio iza onog poveza. Kad bi se jedan od njih oraspoloio, drugi bi se zaas smrknuo, ba kao da su povezani, poput dva kraka klackalice. Dok smo stajali na obali ekajui amac sa Sincerity, zatekao sam se u razmiljanjima o tome jesu li takvi otrovni sukobi uobiajeni kod istraivakih ekspedicija i je li razlog moda oskudnost prostora, ili pak naravi ljudi koje takvi pothvati privlae. Je li kapetan Cook bio angrizav i razdraljiv? Je li Kolumbo stalno prigovarao svojim panjolcima zbog vladanja za stolom? Odjedanput su mi postale razumljive pobune, i poelo me uditi da se nisu neprestano dogaale. Ma to li samo rade? ljutito se potuio Potter, dajui oduka nakupljenom nezadovoljstvu. Valjda su nas ve mogli vidjeti. Istina je da smo ekali ve neko vrijeme, premda smo jasno mogli vidjeti neke lanove posade na palubi koji su sigurno ve primijetili da maemo i dozivamo ih. Hej, vi tamo! zavikne ponovo Potter. Pomo je dola i druge strane. Barka s nekoliko vojnika ila je, dok smo ekali, od obale do broda i natrag valjda da sprijee kanjenike da otplivaju na slobodu i njihov se zapovjednik zauzeo za nas, obasipajui one na Sincerity nimalo biranim rijeima. To im je bio dobar poticaj i zaas su neki Manjani sili u brodski amac i stali lijeno veslati prema nama. Zato zaboga niste prije doli? htio je znati Potter kad su stigli do obale. Ta nismo vas vidjeli, odgovorio je prvi asnik Brew na onaj naroit manski nain, istovremeno vrdav, a opet nekako povjerljiv, kao da ti netko povjerava lai. Kad smo se smjestili i krenuli, veslai su tako traljavo umakali vesla kao da nas ne namjeravaju pokrenuti, ve samo podrakati morsko dno. Idem ja prvi da vam pruim ruku, ponudio se Brew kad smo stali uz brod, premda nam je upravo odmogao silnim petljanjem. Kad sam napokon stao do njega na palubu, zaas sam postao svjestan vrlo neobine buke koja je dopirala iz potpalublja, kao da se netko luaki naganja po kabinama. to je to? Brew je slegnuo ramenima. Moda kapetan trai kukce u drvu, kako ste i htjeli. Objanjenje se nije nimalo podudaralo sa zvukom. Meutim, prije nego to sam uspio dalje razmisliti o tome, buka se naglo pojaala a na palubu je iskoio vombat ba kao onaj ulovljen na Flindersu s kapetanom Kewleyjem i jo neto posade za petama. Nastojali su uhvatiti ivotinju, premda se to, usprkos njezinim kratkim nogama, pokazalo vrlo tekom zadaom jer je stvorenje zaudnom vjetinom umicalo progoniteljima, as mijenjajui smjer, as se sklanjajui iza kobilice kojeg od amaca. Kad se ve inilo da je konano u klopci, probio se izmeu dvaju Manjana i uz udan roktav zvuk bacio u more. Nahrupivi prema ogradi, vidjeli smo ga kako predano vesla ka pustijem dijelu obale. Odakle se samo stvorio? Potter je traio objanjenje. Mislite, stvorenje? polako je odgovarao kapetan, kao da bi Potter mogao misliti na

neto sasvim deseto. Ne bih znao. Okrenuo se i zapovjedio posadi da pone dizati sidro. Ali morali ste neto vidjeti, sad sam ja preuzeo. Ah, vjerojatno se negdje krio, mudro je nagaao Brew. Vjerojatno ga je nae traenje crvotoina probudilo. udno da ga vojnici nisu pronali, primijetio je Potter. Kewley je naprosto slegnuo ramenima Takva su vam to stvorenja. DVANAESTO POGLAVLJE ELDRIDGE, NADZORNIK UROENIKOG NASELJA OYSTER COVE, GERALDU DENTONU, GUVERNERU TASMANIJE, RUJNA 1857. Vaa Ekscelencijo, kao ponizni sluga Vae vlade, nadam se da Vam mogu poeljeti dobrodolicu u koloniju Njezinog Velianstva, Tasmaniju. Naglasio bih, ako smijem, da Vas je pretekao glas o vaoj sposobnosti i pravinosti. Piem Vam iz uroenikog naselja Oyster Cove, gdje me zapala srea da budem postavljen nadzornikom. U ovo malo vremena od Vaeg dolaska iz Engleske, zacijelo ste bili suvie zauzeti dunostima da biste se stigli upoznati s naim nevelikim naseljem, te se nadam da ovu prigodu smijem iskoristiti da Vam ga predstavim, kao i da izloim pokoje miljenje glede njegove budunosti. Naselje Oyster Cove ustanovljeno je prije gotovo deset godina, od kojih sam osam imao ast obnaati dunost nadzornika, doim sam prethodno sluio kao konaar u hobartskoj vojarni. Naselje je izgraeno kako bi se udomio preivjeli ostatak otokih uroenikih crnaca koji su nedavno vraeni s otoka Flinders u Tjesnacu Bass. U to vrijeme, prije jednog desetljea, broj preivjelih iznosio je gotovo pedeset, ali na veliku alost, kako su godine prolazile, malo-pomalo gubili smo te nesretnike. Prole je zime preminulo jo troje, Princeza Kleopatra, Diogenes i Kolumbo. Uz etvrtog, Cromwella, koji je mjeanac, i kojemu je nedavno doputeno preseljenje u vlastitu kolibu, ukupan broj uroenika koji ovdje ive spao je na jedanaest, od ega osam enskih i tri muka, svi relativno poodmakle dobi. Upravo s obzirom na ovu nesretnu okolnost elim i uputiti zahtjev Vaoj Ekscelenciji. Prema mojem skromnom miljenju, uistinu je od ivotne vanosti da se naselje premjesti, i to bez odgaanja, na neko pogodnije mjesto, makar za dobro sirotih crnaca. Oyster Cove zapravo je od poetka bio lo izbor, podloan vlazi, te je ak i za ljetnih mjeseci mogue vidjeti uroenike kako ue uz vatru, prekriveni svim slojevima odjee koju posjeduju. I sam sam prilino stradao. Nita manje nepogodan nije poloaj otoka. Povezanost s Hobartom je slaba i put je dug, osobito zimi kada jedva ikome pada na pamet da doe u posjet. Ta je izoliranost takoer uinila crnce lakim plijenom zloinakim bijelcima koji se usprkos svim mojim naporima da ih otjeram vrzmaju oko naselja, nastojei dovesti uroenike u iskuenje da svoju skromnu imovinu mijenjaju za alkoholna pia (zbog takvog stanja stvari bio sam primoran upuivati zahtjeve za dodatnim pokrivaima). Moj je prijedlog da se naselje preseli u Hobart. Graani se ne trebaju bojati takvog koraka budui da je crnaca, ak i ne uzevi u obzir krotkost njihovog karaktera, premalo, i preslabi su da bi predstavljali ikakvu opasnost. Stali bi u cjelini u jednu veu hobartsku kuu, a okolica Battery Pointa bila bi osobito prikladna zbog zadivne tiine i lijepog pogleda na rijeku. Takva promjena poloaja olakala bi dopremu hrane i pokrivaa i time utedjela dravnoj blagajni kao to bi i meni blizina Hobarta olakala vrenje dunosti. Ako takav dogovor nije mogu, nadam se da e Vaa Ekscelencija razmotriti moj osobni zahtjev, a taj je da mi se u koloniji dodijeli druga sluba. Poto se g. Willis, vlasnik trgovine, prole godine povukao iz naselja, ja sam ostao trenutno jedini Europljanin to katkad znade obeshrabriti ovjeka i koliko god se ponosio svojim radom u Oyster Cave, rekao bih

da je osam godina ovdje dovoljno. Bio bih sasvim zadovoljan povratkom na dunost konaara u vojarni i ak bih, to pokazuje kako gorljivo elim biti od koristi kolonijalnoj vladi, bio pripravan prihvatiti slubu nieg ranga od one ranije. alim to moram dodati da ima nekih u Hobartu koji bi mogli nastojati okrenuti Vau Ekscelenciju protiv mene glasinama o nekim zalihama u vojarni koje su se smatrale nestalima. Takve su pripovijesti, neka Vaa Ekscelencija bude upoznata, potpuno neistinite, i nikada ni na koji nain nisu potkrijepljene dokazima, to i sami moete provjeriti u dosjeima. Pozivam Vas da se ne obazirete na zlonamjerne tvrdnje ljudi koji su si, iz meni neznanih razloga, odavno uzeli u zadatak da okaljaju moj dobar glas. Ako smijem biti tako smion da Vam udijelim savjet, onda je to da na svijetu ne postoji drutvo sklonije ljubomori i kleveti nego to je to na ovoj udaljenoj otonoj koloniji, i neka Vaa Ekscelencija pomno bira kome e pokloniti povjerenje. Nadam se da ete ove zahtjeve paljivo razmotriti, za dobrobit sirotih crnaca. Jo jedanput, elim Vam sve najbolje kao naem novome guverneru. Va ponizni sluga, nadzornik Eldridge PAGERLY, PROSINCA 1857. Jednog ranog jutra probudio me krik izvana, prekratak, kao da ga je neto prekinulo. Drugi nisu nita uli i nastavili su spavati, ali ja sam bila znatieljna. Vani sam vidjela kako se dan prua s otoka Bruney poput velikih utih ruku, i daje mi dovoljno svjetla da vidim Walyeric kako lei sasvim nepomina. Pretpostavljala sam da je ila po jo drva za vatru jer su na zemlji do nje bile neke cjepanice. Podigla sam joj glavu i oi su joj bile otvorene i gledale, tek malo, tako da sam znala da nije mrtva, ega sam se silno bojala, premda je loe izgledala. Lice joj je bilo ljutito i povrijeeno, a disanje brzo kao da pokuava doi do previe zraka. Ali dok smo tako ekale ona se pomalo oporavljala i sve sporije disala, i govorila da se bol u njezinim grudima smanjuje. Kasnije tog jutra ponovo joj je bilo dobro i ak je ila plivati u more po puzlatke i neto ih je i izvadila. Svejedno, mislila sam o tome kako je klonula i nakon nekog vremena otila sam do nje. "Walyeric, mislim da bi trebala potraiti Peevaya. Mora mu dati svoje opratanje. Uvijek je mrzila kad joj se govorilo da neto mora. A zato? N ije imalo smisla biti blag s Walyeric jer je shvaala jedino borbu. Bila je takva. Loe je to toliko mrzi roeno dijete. to ako umre? eli da misli da ga stalno mrzi? Na trenutak se inilo da razmilja i osjetila sam nadu, ali samo za taj trenutak. Ne idem ja u njegovu bjelaku kuu sa svim onim bjelakim govnarijama. Bila je u pravu za kuu, da, jer vidjela sam je, i imao je svaku num stvar, ba kao u kolibi nadzornika Eldridgea: stol, stolice, kamin s okvirom, pa jo svijee, ajnik i police s knjigom, ak mu je i odjea bila takva, kao frak, i cipele i visoki eir odloen na stolu. udno je to da to je vie num stvari imao, to je manje bio kao bijelac. Njegova kosa, koja je prije bila uta, sada je postala sijeda, kao bilo kakvom ostarjelom Palawi. Takoer, sve vie je mrzio bijelce i sada je o njima govorio jo otrije od svoje majke. A ona opet, nije vie ni marila za njih nego je ivjela povuenije, kao neka dobra starica. Ona ih je valjda ubijala dokle god je mogla i to joj je bio lijepo, ali on nikada nije. Osim toga, kad se pretvori u hrpu trulih kostiju tee je zamarati se nekadanjom mrnjom. Jo neto zbog ega su se num zamjerili Peevayu bila je njegova nova kua. On je naime nije htio jer elja mu je bila da se svi smjestimo na neko veliko mjesto. Toliko je pisama napisao bijelim ljudima i onda nas je traio da potpiemo da pokaemo da hoemo zemlju, puno zemlje, i takoer kanjenike da nam uzgajaju hranu kao to su dobili drugi bijelci, to je rekao da su nam duni nakon svih prevara i mrnji. Onda bismo bili divno dobro drutvo, tako je rekao. Peevay je uvijek bio pametan s tim pisanjem i mislila sam da moe dobiti to

god zaeli. Meutim, na krcgu su bijelci dali samo malu kolibu, samo za njega, bez zemlje i bez karyenika. Bio je tako ljut da je rekao da nee tamo ivjeti. Ali na krau je pristao tako da moe ii na neko mjesto u blizinu i rezati kitovo meso da zaradi bjelake novie, jer rekao je da e pomou novca pametnije zadavati nevolje bijelcima, dok ne dobijemo to nam pripada. Izborit u nam to mjesto, uinit u to, rekao je. Natjerat u ih da nam ga daju. Katkad sam razmiljala da je ipak slian majci. Nijedno naime nije odustajalo. Mislim da ih je zato bilo tako teko pomiriti. Da, bili su kao dvije stijene zaglavljene u blatu koje se ne daju spojiti, a ako pokua, samo jo dublje utonu. Svejedno, moram smisliti neki nain dok ne postane prekasno. Ne mogu ih gledati tako uhvaene u toj mrnji bez kraja i konca. GA GERALD DENTON SUPRUGA GUVERNERA TASMANIJE, RUJAN PROSINAC 1857. Isjeak iz -Na dalekim obalama-: Sjeanja supruge kolonijalnog guvernera, dvadeset i sedmo poglavlje: Boi koji se pamti. U djetinjstvu sam, jednoga vedrog proljetnog dana pokrenula s drugovima u igri malo drutvance posveeno spaavanju ptia koji su sluajno ispali iz gnijezda. Premda su se nai djetinji napori naalost pokazali vie matovitim nego djelotvornima., uviam sada da me osjeaj koji ih je potaknuo nije nikada napustio, a radi se o dubokom razumijevanju onih kojima ivot nije bio sklon. Naprosto nije u mojoj prirodi ostati neosjetljivom na prie o nesretnicima svijeta, bila to siromana djeica, onemoali djedovi i bake koje su nezahvalni potomci napustili, ili bespomone ivotinje nad kojima se okrutni gospodar iivljava. Zbog svega toga bilo mi je sueno da mi po dolasku u ovu daleku koloniju Tasmaniju panju privue pretuna pria o ljudima to su nastavali otok -ab origine-. I prije dolaska u Hobart znala sam da su propali jezivo naglo, premda mi je bila poznata tek pokoja pojedinost. im smo se smjestili u guvernerovoj palai, znatielja mi je porasla i poela sam se raspitivati o tome, prvo kod domaice, ge Murray, zatim kod nekih novosteenih prijateljica meu gospoama, suprugama Geraldovih slubenika. Na svoje iznenaenje ustanovila sam da moja pitanja izazivaju skanjivanje, ak i izbjegavanje, kao da se ta tema smatrala neukusnom. Interes mi, meutim, nije splasnuo nego upravo porastao pa sam onda pitala Geralda. Kako sam se samo zaprepastila kad mi je rekao da je jedva dvanaestak sirotih stvorenja jo uvijek ivo. ini se da su zaraza i nasilje koje su poinili odbjegli kanjenici ugrabili sve njihove drugove, a ta nekolicina preivjelih tako su poodmakle dobi da nije bilo nade da se taj narod odri. Duboko ganuta ovim uasnim otkriem, pokuala sam smisliti na koji bi se sve nain tim nesretnicima mogla pruiti utjeha u ovim, njima odbrojenim danima. Jedna mi se zamisao osobito svidjela: posjetiti ih u njihovom mjestu stanovanja i odnijeti im darove. I dragi Gerald se njome zanio, premda u tom trenutku od silnih dunosti nije raspolagao s dovoljno vremena za taj pothvat, budui da je uroeniko nasejje udaljeno dvadeset milja od Hobarta, a ceste takve, da gore ne mogu biti. No, ve nekoliko tjedana kasnije predloio je da na Boi priredimo sveano primanje u guvernerovoj palai, tako da se poblie upoznamo s vienijim ljudima u koloniji. Odjednom sam shvatila kakva je to sjajna prilika. Mogli bismo pozvati i sirote uroenike. Gerald, koliko god oduevljen tim prijedlogom, izrazio je zabrinutost da bi crnce mogao uznemiriti tako golem skup, s obzirom na to da su navikli na ivot u osami i tiini. Nadalje je bio zabrinut da bi jedan od njih mogao praviti izgrede. Radi se, naime, o uroeniku, mjeancu, po imenu Cromwell, ozloglaenom izazivau nereda, koji je nauio oponaati engleske manire taman toliko da postane gnjavator (Gerald je tog prijana vrlo zgodno opisao, kako baulja gradom u neprikladnom fraku i cilindru, premda mu je lice crno kao ugjjen). ini se da je elio ivjeti u aristokratskoj dokolici, zbog ega je vjeno slao alopojna pisma vladinim slubenicima, u kojima je traio da mu se dade zemlja, pa ak i kanjenici, da mu

budu sluge. Kako je Gerald istaknuo, jedva je mogao biti vei kontrast izmeu takvog jednog koji je pokuavao iskoristiti nesreu svoje subrae da izvue osobnu korist (premda se jedva moe smatrati jednim od njih) i pravih uroenika koji su se tako dirljivo pomirili sa svojom alosnom sudbinom. Radi se o tome da ih ne moemo pozvati bez njega jer ga oduvijek smatraju jednim od svojih, usprkos mijeanoj krvi, alosno je zakljuivao Gerald. A pozvati takvog ovjeka na slubeno primanje bilo bi, bojim se, povlaenje vraga za rep. Pala mi je na pamet jedna ideja. Kako bi bilo da uroenike odvojimo od ostalih uzvanika? To bi nas zacijelo rijeilo brige. Njih ne bi mnotvo uznemirilo, a taj Cromwell ne bi imao prilike da napravi scenu. Gerald se svejedno nekao, ali je zahvaljujui mojem arkom uvjeravanju napokon pristao. Jo istoga dana uputila sam sva oduevljena poziv nadzorniku uroenikog naselja, izvjesnom g. Eldridgeu (za kojeg mi je Gerald rekao da nema ba besprijekornu prolost). Uputila sam daljnji zahtjev g. Eldridgeu da njegovi crnci po mogunosti ponesu predmete koje su sami izradili, recimo, ogrlice od kuglica, drvene figurice ili koplja, od kojih bi se pristali odvojiti u zamjenu za jednostavne darove. Da pojasnim, nadala sam se sakupiti malenu a ipak znaajnu zbirku predmeta koji e predstavljati tu rasu u nestajanju. Mogla sam sasvim lijepo zamisliti salon nae kue u Londonu negdje u budunosti, zidova ukraenih kopljima i tapovima, uz svu silu primitivnih kipia na polici iznad kamina, kako tvori lijepu i vrlo dirljivu uspomenu na vrijeme koje smo proveli u ovom dalekom podneblju. Za nekoliko dana stigao je odgovor od g. Eldridgea koji je, na moje zadovoljstvo, glasio da e on i njegovi crnci rado prisustvovati sveanosti. Manje me je obradovao potvrdan odgovor od mjeanca Cromwella, koji je stigao nedugo zatim i bio sroen krajnje neobinim stilom koji je vrlo jasno ukazivao na poremeen um. Tada sam bila ve uvelike zauzeta pripremama za predstojei dogaaj, to se nije pokazalo malenkou. Naroito sloeno bilo je pitanje hrane, jer sam imala najbolju namjeru svakoga gosta ponuditi ajem, a naumila sam im i ponuditi isto jelo kakvo bi se u vrijeme Boia nalo u Engleskoj. S obzirom na obrat godinjih doba, ubrzo se pokazalo da to nije nimalo lako, osobito glede kolaa. Nije bilo ljiva za puding od ljiva, ni kruaka ni jabuka, a kamoli kestena. Bilo je to kao kad bi netko u Engleskoj pokuao u lipnju prirediti svetkovinu u ast etve. Mojim nevoljama nije tu bio kraj. Trebalo je rijeiti i pitanje drvca. Od lokalnih vrsta nijedna nije odgovarala izgledom ni mirisom a pronai primjereni nakit u hobartskim duanima bilo je ravno nemoguem. Tek to sam uspjela sastaviti zbor koji e pjevati boine pjesme, ve sam naila na novu prepreku u postavljanju boinog prikazanja, budui da je tolike mlade ljude zlatna groznica odvukla u Viktoriju, te je bilo gotovo nemogue nai novoroene barem ne iz ugledne obitelji za ulogu Isusa. Pri raspodjeli ostalih uloga imala sam upravo suprotne potekoe, jer se pokazalo da dobar dio hobartskog drutva naginje glumi, te je svaka moja odluka izazivala silno razoaranje na drugoj strani. Morala sam se zapravo nekoliko puta posavjetovati s Geraldom da kakvom nesmotrenou ne priskrbim opasne neprijatelje Vladi Njezinog Velianstva! Kako su meutim dani protjeeali, potekoe su prebroene i sve je dolo na svoje mjesto. Preuredila sam kuno predvorje, uklonivi turobne boje naih prethodnika, i sve je temeljito poieno. Zatim sam poela skrbiti oko vrta. Upravo sam izabrala kut u kojem bismo mogli smjestiti nae crnake goste morala bih lonanice pred stajom premjestiti da ih zaklone od ostalih gostiju kad mi je na um pala krasna zamisao. Mogla bih urediti da se ovjekovjee. Bila je to zamisao, zaas sam shvatila, jednako ugodna koliko i znaajna za ouvanje makar kao uspomene ove nesretne rase. Budu li rezultati zadovoljavajui, svakako e zauzeti istaknuto mjesto u naem londonskom domu. Stala sam se raspitivati istog tog popodneva i ubrzo dola do imena odgovarajueg strunjaka.

VELEASNI GEOFFREY WILSON, PROSINCA 1857. Stigli smo! Nakon toliko mjeseci neudobnosti i briga, tegoba i odricanja, napokon smo put priveli kraju. Kako li sam samo bio radostan kad je Sincerity lagano uplovila u ue rijeke Derwent, a pred nama se ukazao grad Hobart, koji se lijepo ugnijezdio podno namrtenog gorja Mount Wellington. Otkad smo otili iz Port Arthura, svakog sam se sata pribojavao da emo na Fotterov zahtjev bacati sidro kraj pustih grebena i uvala, da nas dodatno zadri, ali je na moje olakanje bio miran. Nagaam da je dogaaj s Crnim ODonnellom posluio da klone duhom. U tom sluaju, nadao sam se da e uinak biti dugotrajan. Prizor naega odredita razvedrio je svakoga na Sincerity. Manjani su se osmjehivali i pjevali dok su obavljali svoje zavrne zadatke na jarbolima, smotavajui jedra kako bismo nastavili polake prema luci, a i Renshaw je nenadano ivnuo podboivi se na ogradu broda i promatrajui obalu. ak je i doktor postao donekle uljudan osobina koju nisam dosad kod njega primijetio i na trenutak sam se ak poeo pitati nisam li ga moda malo preotro ocijenio. to se mene pak tie, kakvo li sam samo uzbuenje osjeao kada sam ugledao tu zemlju koja mi je tako dugo opsjedala misli. Mrki vrhunac Mount Wellingtona prizivao je u sjeanje neko zabaeno podruje kotske, ali miris raslinja koji je dopirao s kopna odisao je egzotinom nepoznanicom i obeanjima. Bilo je to dakako puko utvaranje, no dok sam sluao vjetar kako prebirui po brodskoj uadi svira svoje neobine melodije, gotovo sam bio siguran da ujem daleko komeanje glasova, poput pjeva anela to apuu i zovu iz miljama udaljene divljine: Dobro doao, upnie mili, dobro doao. Hobart se nije predugo skrivao od nas. Tek to je Sincerity privezana u njegovoj luci, lijepo ureenoj, s velikim kamenim skladitima du obale, ve je na palubu stupio ovjek ugodne vanjtine sa slamnatim eirom na glavi, koji se predstavio kao izvjestitelj jednog od otokih listova, Colonial Timesa, i objasnio da trai informacije za pomorske vijesti. Kapetan Kewley je ovjeka doekao pomalo hladno, ali ja nisam vidio potrebe za takvu suzdranost, smatrajui da nam se prua itekako korisna prilika. Zahvaljujui naporima Jonaha Childsa, neki su ve oekivali na dolazak ukljuujui i samoga guvernera no svejedno sam smatrao da nita manje znaajan ne bi trebao biti ni manje istaknutom dijelu ovdanjeg stanovnitva. Potrudio sam se stoga izvjestitelju rei nekoliko rijei o naoj ekspediciji. Na moju radost, pokazao je silan interes, upravo me obasuvi pitanjima i upisujui moje odgovore u biljenicu, U potragu za smjetajem otiao sam s osjeajem dobro obavljena posla. Moja radost, moram sa aljenjem rei, nije bila dugoga vijeka. Sljedeeg jutra kupio sam primjerak Colonial Timesa gdje sam ustanovio da je izvjestitelj ispod onog prijateljskog dranja bio pravi pravcati Juda. Tik do pomorske rubrike ubacio je kratki lanak u kojem opisuje na pothvat, i to takvim tonom da ga naalost moram nazvati ciljano posprdnim. Osporavao je moju tvrdnju da se Rajski vrt nalazi na Tasmaniji, no umjesto da, kao ovjek, za to ponudi dokaze, itavu je priu obradio kroz prezrive doskoice. Velik dio lanka sastojao se zapravo od drugih biblijskih prizora za koje je takoer tvrdio da se mogu pripisati antipodima, a sve ih je odabrao po kljuu apsurda, kao da su, primjerice, Izraelani svoje ropstvo izdrali u Port Arthuru, a da ih je Mojsije poveo u slobodu izmeu razdvojenih voda sydneyjske luke. No, nije trebalo dugo da mi se vrati vedar duh. Sutradan smo nas trojica obili guvernerovu palau (s obzirom da nije imalo smisla ni pokuati odgovoriti Pottera da ne ide) gdje su nas Njegova Ekscelencija guverner Denton i njegova draesna supruga primili krajnje srdano. Guverner se pokazao vrlo naobraenim ovjekom, iz dobre obitelji, oduevljen naim pothvatom i nije spominjao Colonial Times. Ljubazno nas je pozvao na sveanost koju su on i njegova supruga namjeravali upriliiti uoi Boia, te mi ostavio imena raznih trgovaca koje je smatrao potencijalno korisnima za zavrne pripreme nae ekspedicije.

to sam se vie bavio tim pripremama, postajalo je sve oitije da runi novinarski sarkazam nije imao odjeka drugdje u hobartskom drutvu. Svakome s kim sam razgovarao godila je pomisao da je njihov otok mogao imati toliko biblijsko znaenje, i kamo god sam iao, pobuivao sam veliko zanimanje. Zaas je kuom u koju smo se smjestili stala prolaziti prava mala povorka posjetitelja, meu koje su se ubrajali i vodei trgovci i vlasnici duana, svi eljni razgovora u vezi s naim pothvatom i moguim potrebama za robom koju su nudili. S druge strane, to sam bolje upoznavao grad, vie me iznenaivao svojom produhovljonou. Bilo je teko povjerovati da su prvi doseljenici ovamo stigli prije jedva pola stoljea budui da je ve posjedovao ozraje otmjenosti, podsjeajui na neki usnuli primorski grad u Sussexu, koji je moda vidio i boljih dana. Ulice su bile tihe, a stanovnici ugodno ljubazni, veinom sredovjeni ljudi jer su mnogi mladi, zahvaeni zlatnom groznicom, otili okuati sreu u Viktoriji. Poneki su dodue naginjali turobnosti, i uo sam mnoge pritube da posao stoji, pogotovo to se tie industrije povezane s lovom na kitove (po svemu sudei, ta glupa stvorenja, koja su se donedavno hrpimice okupljala na obalama Tasmanije, odluila su naprosto nestati). No, u sutini, Hobarani su se pokazali jednako tako ugodnim ljudima kakav im je i grad. Kako je lijepo bilo pronai mjesto, makar i na najdaljem kraju Zemlje, gdje je sve od konaita i prodavaonica do govora itelja, ak i ukrasa na koijama bilo besprijekorno englesko. tovie, ta engletina bila je ona fina staromodna koja me sasvim vraala u dane djetinjstva, prije nego to su eljeznice natjerale sve nas u jurnjavu. Koliko je ovdje bilo ljepe nego u Melbourneu, onako prepunom neumorne galame i pohlepe! Osim po imenu, Melbourne se ni po emu nije doimao engleski, posve nalik na neko nabacano novo naselje Sjeverne Amerike. Nisam gubio vrijeme, nego sam se odmah latio priprema za veliki zadatak pred nama. Prvo je trebalo rijeiti odabir etapa, to je brzo uinjeno. Razmiljao sam o tome da nas Sincerity odveze skroz do zapadne obale, no to bi meutim znailo borbu s premonim vjetrovima, to bi nam moglo oduzeti tjedne i tjedne dragocjenog vremena, te sam zakljuio da je najbolji pristup kopnom. Raspitivao sam se meu trgovcima koji su dolazili u konaite, te se dao u prouavanje najnovijih karata kolonije, i premda su u zapadnom podruju bile tek blago naznaene konture krajolika, zborile su vrlo jasno. Jedna od etiriju rijeka koje sam poistovjetio s onima u Knjizi Postanka bila je Derwent (uroeniki rtaziv Ghe Pyrrene: Eufrat), dakle upravo ona koja je tekla pokraj Hobarta. Ima li neto lake? Pratimo li rijeku sve do izvora, naposljetku emo se zatei u Rajskom vrtu. Rjeavanje praktine strane pothvata pokazalo se znatno teim, tim vie to mi moja dvojica kolega nisu pruila gotovo nikakvu pomo. Nastojanja da se Renshawa pokrene iz ustaljenog mu mrtvila bila su vie gubitak vremena nego to je od njih bilo koristi, dok Pottera nikad nije ni bilo. Pokuao sam mu ostavljati poruke s podrobnim uputama za jednostavne zadatke, koje nisam imao vremena sam obaviti primjerice, pobrinuti se da se ukloni balega mazgi ali bez ikakva rezultata. ak ni od Manjana nije bilo nikakve koristi. Nekoliko puta svraao sam na brod kako bih zatraio da nam se neki dio nae opreme dostavi u konaite, ali nisam zaticao ni kapetana Kewleya, ni prvoga asnika Brewa, ni drugoga, Kinviga. Napokon sam, izgubivi strpljenje, natjerao diva China Clucasa da mi kae gdje se kriju. Nevoljko mi je odgovorio da se sastaju u nekoj krmi sa slubenikom carine i troarine po imenu Quine. Malo me je udilo da bi Kewley htio provoditi vrijeme s carinikom koji je ve davno trebao obaviti svoj dio posla, no ubrzo se sve razjasnilo. Uavi u to svratiste, uz dozu gaenja, zatekao sam ih sve, ukljuujui Quinea i ovjeuljka lasijeg lica koji je stajao oslonivi se sav na jednu nogu, dok je druga zagonetno cupkala po tlu kao dio nekog tajnovitog plesa kako razgovaraju ne na engleskom, nego manskom. Nisam bio oduevljen. Premda nisam imao nita protiv toga da se asnici Sincerity oputaju uz razgovore o dalekoj domovini, to nije smio biti razlog da zanemaruju dunosti, te sam bio primoran da najotrije ukorim Kewleya zbog vjeitog izbivanja s broda. Bilo mi je drago kad

sam opazio da mu je prilino neugodno. Usprkos takvim preprekama, uspio sam odmaknuti s pripremama. Nabavio sam hrane da nadopunim zalihe donesene iz Engleske, ukljuujui odreene koliine rie, brana, suhoga voa i povra. Pronaao sam i mazge, to nije bilo lako. Sada smo imali toliko zaliha da sam morao proeljati Hobart u potrazi za dostatnim brojem ivotinja koji bi udovoljio naim potrebama, a vlasnici su pokazali neoekivanu skeptinost i bili toliko uplaeni da nas ne zadesi kakva nesrea da nisu pristali dati nam ivotinje u najam, nego traili da svaku otkupimo. Taj besmisleni zahtjev silno je opteretio proraun ekspedicije, to me naroito pogodilo jer mi je onemoguilo unajmiti osobnog slugu, kako sam bio namjeravao. Moram objasniti da to nisam elio radi samoga sebe, ve naprosto radi dobrobiti ekspedicije, jer bilo bi sasvim neprilino da je skrb za vou pohoda manja od one koju ima lan skupine nii po rangu. Uvidjevi da je nemogue unajmiti novoga slugu, nadao sam se da bi doktor mogao jedanput staviti interes pothvata ispred vlastite sebine sitniavosti te sam mu ostavio poruku u kojoj traim da mi prepusti svojeg Hoopera. alim to moram izvijestiti da je njegov odgovor bio nepristojno kratak i odrjeit. Ni tada nisam zdvajao i dosjetio sam se da bih mogao jednoga gonia mazgi uposliti u tom svojstvu. Pokazalo se meutim da nije nimalo lako pronai nekoga tko bi umio uope upravljati ivotinjama, a kamoli da bi uz to znao jo i posluivati. Dao sam oglas u lokalnim novinama, ali od onih koji su se javljali jedan bi bio star i slab, drugi bestidno pijan, a nijedan nije posjedovao ni trunka pobonosti to sam sumnjao da su velikim dijelom bivi kanjenici. Od estorice koju sam naposljetku odabrao, samo jedan, po imenu Skeggs, imao je iskustva u poslu koji je pred nama budui da je kao goni mazgi sudjelovao u jednoj neuspjeloj ekspediciji u potrazi za zlatom u Australiji, i premda je bio osorna vladanja, drao sam da je to cijena vrijedna njegova znanja o mazgama. Ostala petorica nisu imala drugih preporuka osim poznavanja konja. Budui da mi nijedan nije ulijevao povjerenje, uzeo sam trojicu da mi budu sluge, to mi se inilo jedinim donekle prihvatljivim rjeenjem. Vie glavobolje zadavalo mi je jo uvijek pitanje vodia. Od poetka sam bio svjestan da e tu biti muke, budui da je unutranjost otoka sasvim nepoznata, ali sam ipak gajio nadu da postoji netko tko je, ako ve ne proputovao zapadnu divljinu, barem zalazio na njezina rubna podruja. Ali nita od toga. Nekolicina ljudi koji su se javili na moj oglas pokazala se redom arlatanima, a novosteeni prijatelji meu trgovcima obavijestili su me da je jedino ozbiljnije istraivanje tog mjesta poduzeto dvadesetak godina ranije, i da vladin slubenik koji ga je proveo ovjek po imenu Robson sada lagodno ivi u Engleskoj, a ak se i on rijetko udaljavao od obale. Bila je to po svemu sudei istinska Terra Incognita. Uvidjevi da se malo to jo moglo uiniti glede toga, odluio sam da se vie time neu baviti, ve se osloniti na Njegovu naklonost, ijoj je volji ekspedicija i imala posluiti. Ako nas nema tko voditi, tada u voditi samoga sebe. Dani su protjecati i nekoliko puta mi se dogodilo da sam ostao zateen ugledavi kriave natpise u izlozima duana ili kad bih nauo neiji razgovor o nainima pripreme guske, to bi me podsjetilo da je zapravo mjesec prosinac. Od neuobiajene vruine koja je zahvatila Hobart, ulice su se ljeskale na suncu, a ljudi i ivotinje koji su njima prometali s mukom su se vukli i trpjeli, te je bilo teko vjerovati da tisue milja daleko i to pod mojim nogama Englezi tavore u zimskoj noi, nastojei se zatititi od nevremena dok su obavljali blagdansku kupovinu. Nisam opet bio toliko smeten da zaboravim guvemerovu zabavu koja se bliila. Bio je to dogaaj kojem sam se doista uvelike radovao, barem kao prilici da poradim u korist ekspedicije. Jo dok smo se pribliavali guvernerovoj palai, prema silnome broju gostiju koji su pristizali, shvatio sam da se radi o krupnome dogaaju i doista, kada sam uao u vrt uinilo mi se da pred sobom imam hobartsko drutvo u cijelosti, a svaki je pojedinac bio u krasnoj odjei, usprkos dnevnoj vruini. U sredini meu okupljenima stajala je skupina zajapurenih

pjevaa to su postojano prkosili suncu ugaajui gostima boinim pjesmama, dok je iza njih bilo golemo stablo neke udne lokalne vrste, zgodno ukraeno svjeicama i crvenim aneliima. aja je bilo u izobilju, kao i ukusnih kolaa. Jedina komponenta koja je nedostajala bilo je duhovno ozraje. Iako nas je jo koji dan dijelio od Boia, ipak smo se njegovom prigodom ovako okupili i, premda sam doznao da e se uprizoriti boino prikazanje, bilo bi ugodno uti koju rije da nas podsjeti na vanost skoranjeg blagdana. Uzevi u obzir da svrha nae ekspedicije i jest ustanoviti kranski znaaj ovo neistraene zemlje, bio bih i osobno spreman odrati kratku propovijed da se od mene to trailo. Takve me opservacije dakako nisu omele u vedrom pristupu itavom dogaaju. Nisam gubio vrijeme, ve sam se strpljivom ustrajnou nastojao progurati kroz gomilu koja je okruivala guvernera, kako bih mu izruio pozdrave. On je pak izrazio uobiajenu milostivost upoznavi me s nekoliko uglednih Tasmanaca, prije nego to je otiao dalje posveivati se dunostima domaina. Zatekao sam se tako u razgovoru s vladinim slubenikom zaduenim za sakupljanje poreza, vlasnikom vodeeg hobartskog dobavljaa enskog donjeg rublja i glavnog trgovca iznutricama u koloniji. Svi su, na moju radost, pokazali golem interes za moju ekspediciju. To je upravo ono to je koloniji potrebno, proroanski je tvrdio trgovac iznutricama. Moramo smjesta privui pozornost, da se izvuemo iz ovoga mrtvila. Odnosno, ako neto uope i naete, nadovezao se opreznije vlasnik duana. U to moete biti sigurni, veselo sam mu odvratio. Ne bih se ni trudio prijei itav ovaj put da nisam vjerovao u uspjeh. U tom sam trenutku uhvatio pogledom vrlo neobinu skupinu ljudi iza njih kako prolazi rubom travnjaka. Povorka, na ijem je elu bila upravo guvernerova draesna supruga, sastojala se od crnih uroenika, dvanaestak njih. Njihova prisutnost doimala se utoliko udnijom to se inilo da nemaju mnogo veze s drutvenim dogaajem sred kojeg su se zatekli. Gledao sam za njima dok nisu nestali iza stabljika visokih biljaka posaenih u loncima. uo sam da je svega nekolicina pripadnika domorodake rase jo na ivotu, ali se njihova prisutnost inila svejedno vrlo zagonetnom. Bit c sva sila posjetitelja, to je sigurno, nastavljao je trgovac iznutricama. Jo emo postati meta hodoasnika! Nova Sveta zemlja. To e sasvim sigurno pomoi trgovini, Odjedanput mi je pala na um krasna zamisao. Trebao nam je vodi. Kako bi bilo da uzmemo nekog od tih uroenika? Poeo sam se prisjeati kako su Europljani uzimali amerike Indijance da im pomognu u istraivanju tog golemog kontinenta. Zapravo me udilo da mi to ranije njje palo na pamet. Premda se veina onih koje sam vidio inila neprikladnom za posao, budui da su u uroenikoj grupi uglavnom bile ene zrelije dobi, uoio sam barem jednoga tjelesno zdravog mukarca. Poeo sam se ispriavati trojici novih poznanika. Ba dok sam se probijao kroz masu, primijetio sam na svoj jad da Potter koji je bio vodio glasan razgovor s nekoliko doktora ini to isto. PEEVAY, PROSINCA 1857. Dvije KOIJE dole su u Oyster Cave po nae, i stale kod moje kolibe po mene takoer. Na krovu su imale KOIJAA kao i NADZORNIKA ELDRIDGEA s onim laljivim oima. Te dvije koije bile su premale za nas, da, tako da sam jedva uspio ui i bilo je to grozomorno putovanje. Napokon smo stigli i mogao sam opet disati i dojurila je guvernerova ena, s preirokim osmijehom i rekla: Ah, Eldridge, najdrai, ah dragi nai crni prijatelji, kako vas je lijepo vidjeti. Zatim je pogledala pored nas u koiju da neto vidi. Jeste li donijeli rukotvorine i koplja, kako smo se dogovorili? Pagerly mi je rekla da je Eldridge naredio da joj se to napravi, ali svejedno nitko nije, pa sam odgovorio: Vie ne pravimo takve stvari.

Osmijeh joj je tada splasnuo kao da me mrzi. Ba teta. Onda nas je dugo ostavila da ekamo pred vratima dok sluge nisu otile po nekog drugog bijelog govnara po imenu JABLONG, koji je kako nam je rekla nae radosno iznenaenje, ali ga sluge nisu uspjeli pronai pa su joj se usta stanjila kao da je neto gadno pojela i rekla je da moramo ii u vrt. Nikada prije nisam bio na nurn ZABAVI i bilo je malo zanimljivo. To je bilo zbog Isusa to se rodio i zvalo se BOI i bilo je pjevaa koji su izgledali crveno i bolesno na suncu i takoer BOINO DRVCE koje je imalo svjeice i svjetlucave predmete kao da nosi odjeu. No, uglavnom je zabava bila od bijelih ljudi, i to mnogo njih, koji su svi glasno razgovarali i znojili se u previe koulja i jakni i golemih haljina i slino, a neki su pili aj ako su uspjeli doi do njega. Kad su nas vidjeli, pogledi su im bili kao i uvijek, neki s mrnjom, neki sa smijehom, neki su samo zurili. Da, ve sam poelio da me Pagerly nije nagovorila da doem. Osim toga, nije bilo koristi jer moja mrnja s Majkom nikad nee prestati, kako je mislila. Majka je naime bila u mojoj koiji kad sam doao i primijetio sam da me nije ni pogledala u znak pozdrava, nego samo nastavila gledati kroz prozor u bilo to drugo. Svejedno, sada je bilo prekasno. Guvernerova ena i Eldridge poveli su nas do stola koji je bio zaklonjen iza biljaka, i to je stvarno bilo bolje jer je znailo da nas bijeli govnari nee vie moi onako gledati. KLUPE su postavljene za sjedenje, a na stolu kolai i ALICE. Guvernerova ena ostala je stajati i izgledala kao da u tom trenutku eli samo biti negdje drugdje pa je poslala drugoga slugu da trai nae iznenaenje, Jablonga. Sjeli smo i Majka je poela pohlepno jesti, pa sam gonetao da je to razlog zato je dola a ne, kako je rekla Pagerly, zbog kraja mrnje sa mnom. Majka je naime jako voljela kolae i rekla je da su oni jedino dobro kod bijelih govnara. Tada, upravo kad su drugi sluge lica sivih poput mutne vode donijeli aj u AJNICIMA, grmlje se pomaklo i pojavio se visoki mravi bijelac kojega nikad prije nisam vidio, s malom glavom i prevelikim osmijehom. Gospodine Wilson, rekla je guvernerova ena, ba kao da mu eli rei zbogom. Kakvo divno iznenaenje. | Dok sam gledao tog Wilsona koji je bio UPNIK, prisjetio sam se Smitha i Robsona s naeg otoka gdje smo polako umirali. Da, ljubazno je glumio oima, kao i svi oni. Prema tome kako se trzao, nagaao sam da ima neku pohlepnu elju od nas, premda je teko bilo zamisliti to bi to bilo, osim ako je htio koplja i te stvari, kao guvernerova ena. Onda je doao jo jedan koji se zvao Potter, a bio je tei, kao ratnik, crvene kose i brade. Smijem li se upoznati s vaim dragim gostima, bila ja Wilsonova elja. Tako mu je Eldridge morao rei sva naa bjelaka imena da nam Wilson svakome moe uputiti kratki osmijeh, kao da smo mala djeca, to mi je bilo jako mrsko. Radi se o tome da imam za vas nekoliko pitanja. Sada se ukljuio i crvenobradi Potter. Ja takoer. Guvernerova ena je imala onaj osmijeh mrnje. Ali znajte da svakoga trenutka oekujem gospodina Jablonga. Sada je ispalo da nas svi ti bijeli govnari hoe, to je bila nerazmrsiva zagonetka jer su nas godinama htjeli samo zaboraviti. upnik Wilson pitao je da li dolazimo iz svijeta, to je zvualo kao neka glupost, a ne skrivena tajna jer odakle bismo drugamo dolazili? Kad sam odgovorio: Da, naravno, bio je tako sretan kao da je to najvea srea i pljesnuo je rukama kao da hoe ubiti neku muicu, a to se molio, kao to su esto radili Robson i Smith. Hvala ti Gospode za ovu blagovijest, rekao je Bogu, sav blaen. Gospodine Cromwell, moram vam rei da mi idemo upravo u tu zapadnu divljinu. elim naime tamo pronai Rajski vrt. To je bilo najzanimljivije. Da, nema te sumanutosti koju num nee izmisliti ako poele, znao sam to, ali ovo je svejedno bila nerazumljiva zagonetka. Znao sam Knjigu postanka, u POETKU BOG STVORI NEBO I ZEMLJU i sve tako, ali to nije imalo veze s nama. Od naih se za to zanimala Majka, to je bilo udno. Tko je taj Rajski? pitala je. Majka nije znala nita biblijsko jer nije nikada ila u Robsonovu kolu.

upnik Wilson pogledao ju je kao da je jako smijena i spremao se dati odgovor, ali sam ga mrzio to od nje pravi ruganje pa sam bio bri: Raj nije ovjek. Raj je mjesto. Rajski vrt je bjelaki Bog davno napravio da unutra stavi dvoje bijelaca, dok ih nije zamrzio, natjerao ih da pojedu posebno voe i istjerao van. upnik Wilson osmjehnuo mi se kao da sam mu ja sada najbolja ala. To je vrlo neobino tumaenje. Sada se majka grohotom smijala. Ali to ne moe biti. Kaete da je Bog davno napravio Rajski vrt? Ta svi znaju da Boga nije ovdje bilo dok vi bijelci niste doli i dovezli ga na svojim amcima. Bog je postojao prije nas, odgovorio joj je Wilson, sav pametan. Bog je, vidite, svugdje i oduvijek je bio. Bila je nerazmrsiva zagonetka zato se Majka toliko zanimala. Uzela je tada LULU i DUHAN iz depa da pui, to je za nju znailo razmiljanje. On je svugdje? Wilsona je iznenadila njezina lula, ali se i dalje smijeio. Vidio sam da mu Majka uope nije jasna. Svugdje. Bog je na nebu i u najdubljem dijelu mora. On je u planinama i drveu. U pticama i ivotinjama i ribama takoer. Prije svega, on je u nama. Majka je zapalila lulu. Onda je i u vama? Ovo mu se svidjelo. Naravno, i u svakome od vas takoer Majka je poela izgledati opasno. Mislim da sam gonetao da se sprema neto grozomorno. I on je svugdje u vama? Wilson je kimnuo. Dakako. Onda je i u tvojoj smrdljivoj usranoj guzici, ha upnie? Jadnik stari, taj Bog, zarobljen tamo unutra, zar ne? Mary! dreknuo je Nadzornik Eldridge, ali bilo je prekasno. upnik Wilson izgledao je udno. Prvo se izbuljio i izbeio oi kao da e mu ispasti, ali je onda podigao bradu i pokuao se nasmijeiti, kao da Majka nije ni rekla nita runo, nego samo pristojne rijei. Naravno, njegovo brzo brzo brzo treptanje odavalo je sve. Guvernerova ena je samo problijedila kao da e se uskoro razboljeti. Zapravo su oni bili smjeniji nego Majine arobne rijei, i oni su me tjerali u smijeh. I dogodilo se neto udno. Majka je ula moje smijanje i tada me pogledala, to je bilo prvi put toga dana. Tada se ona nasmijeila. To je bilo iznenada, kao da joj je nehotice pobjeglo, ali mi je svejedno bilo zanimljivo jer to je bio prvi njezin osmijeh koji mi je uputila svih tih mnogih godina. Rekao bih da je to prvi otkad sam spalio ona koplja koja je napravila du ubije Robsona, prije onih mnogih ljeta kad je guverner doao na otok na kojem smo umirali. Toliko sam se iznenadio da sam se i ja nasmijeio. I tako sam se osjeao kao da napokon prestaje neka mrska bol. Jedini num koji kao da nije mario za Majine rijei bio je crvenobradi Potter, koji je izgledao kao da je vrlo zadovoljan. Moe li mi netko od vas rei, pitao je osorno, koliko dugo vae ene nose djecu u trbuhu? I znate li to je to broj? Bila su to najgluplja mogua pitanja, a i besramna. No, nije dobio nikakve odgovore, pa ak ni mrgoenje jer je tada naiao jo jedan novi num. Ovaj je izgledao ljuto, kao da su ga mravi izjeli, i nosio je neto to nikad prije nisam vidio, a to je bila kutija od drva pokrivena pokrivaem. Poloio ju je na tlo tako da je stajala na dugim nogama kao tapovima. Napokon, rekla je guvernerova ena kao da joj je netko dao da jede nakon to je bila gladna danima i danima. Gospodin Jablong je donio poseban stroj da napravi lijepe slike svih vas. Nije li to krasno? Slike? Nisam bio siguran je li to uope krasno. No, Majka, je bila najbra. Niste nam rekli nita o tome. Ali kako sam i mogla, odgovorila je guvernerova ena s onim smijehom, kad sam vas tek danas upoznala?

Bila je to samo igra. Zaas sam pred sobom vidio put, i bio je to fini put. Digao sam se zato s klupe i sjeo pored Majke. Tako nas je bilo dvoje. Zato elite nae slike? upitao sam. Guvernerova ena me pogledala s mrnjom i smijeila se. Mislila sam da e vam biti drago. ekajte i vidjet ete. Uivat ete kad vidite kako su lijepe. Majka je vrlo estoko udarila lulom o stol. Ne pristajem na to. Ni ja, ponovio sam za njom. Zatim smo pogledali Pagerly i druge nae da im kaemo NE SMIJETE NI VI. TO je jako razljutilo guvernerovu enu i rekla je da nam Jablongova kutija nee nauditi, tuko da moramo. Eldridge joj je pomogao, da joj bude u milosti, da, i na kraju je uspjela troje naih natjerati da kau da, to je tuno, ali barem nije bilo mnogo. I Jabong, koji je udno govorio num rijei kao da mu izlaze iz nosa, nabavio je stolice za to troje da sjednu na njih i postavio ih ispred KIPA koji je predstavljao bijelu govnarsku bebu kako skae i dri MA. Ali nisam jo dovrio razgovor s vama, Cromwelle, rekao je tada upnik Wilson. Vidjelo se da jo uvijek bjesni zbog Majinih arobnih rijei, ali se pretvarao da je veseo, tako da sam pretpostavio da je rastrzan na dvije strane, kao pasja ivotinja kad hoe ukrasti meso iz vatre, iako je jo uvijek prevrue da bi se diralo. Gledajte, ja naime gajim nadu da biste pristali pridruiti se naoj ekspediciji kao vodi. Znai to je on htio. Htio je da im pokaem svijet. I mogao sam misliti kako e im trebati kad su obini num stranci koji bi se izgubili ili bi ih izjele crne zmije. Da, zato je tako pourio k nama. Crvenobradi mu je dobacio podrugljiv pogled kao da su neprijatelji. Mislite li da je to stvarno pametno, upnie? Wilson ga nije ni pogledao. Dakle, Cromwelle? Zato bih? Oni ne bi nikad smjeli onamo otii, u svijet, koji je na, a ne njihov. Bilo je stvarno odvratno misliti na to kako tamo gaze svojim izmetinama i pohlepnim pogledima po naim mjestima s tajnim imenima i priama. Ne, neu. I Majka mi se ponovo nasmijeila, to je bilo mnogo za taj dan. upnik Wilson djelovao je iznenaeno jer nije mogao neto takvo pojmiti. Platili bismo vam. Imali biste hrane, obilje hrane, i udobno mjesto za spavanje. Svejedno neu. Nije odustajao. Molim vas, razmislite jo o tome, recite mi jo neto. Sjeate li se da ste ikada vidjeli kakve neobine stijene ili planine, razliite od ostalih? Mogue je da su sasvim blijede ili blistave. Ne bih mu rekao ni da sam znao. Ne, nita takvo. Dajte, Cromwelle. Razmislite paljivo. No, tada je Jablong ve bio gotov sa svojom kutijom za slike koja je bila naperena na nae tri koje su sjedile na stolicama i drale u krilu lule, to je guvernerova ena rekla da moraju jer izgleda tako lijepo. Spremne, rekao je i glava mu je nestala ispod pokrivaa kutije. U tom sam trenutku spazio neto udno. Majka je stajala odmah do njega, i gledala s velikim zanimanjem, premda je maloprije rekla da mrzi njegov zanat. A sada osmijeh, zauo se Jablong ispod pokrivaa. U tom trenutku Majka je ispruila ruku prema kutiji za pravljenje slika. Naslutio sam njezine namjere koje su bile tako smjele. No, nije mi palo na pamet ono drugo to e se dogoditi, a to je bilo najalosnije, grozomornije i najstranije od svega. GA GERALD DENTON SUPRUGA GUVERNERA TASMANIJE, PROSINCA 1857. Kako je samo Gerald bio u pravu! Od trenutka kad je stigao, polutan Cromwell poeo je zloudno utjecati na okupljene. Da stvari budu gore, ostatak skupine istinski prastanovnici bio je povodljiv, njegova majka Mary nita manje. Tek to su sjeli da uzmu aja, ve ju je naveo da uvrijedi sirotog g. Wilsona, putujueg sveenika, koji se samo doao lijepo

pozdraviti. Kao da ve to nije bilo dovoljno, kada je napokon stigao g. Jablon, dagerotiper, (i ne nastojei se ispriati za zakanjenje osim to je iritantno, onako galski slegnuo ramenima), Cromwell je zaas gledao da zastrai druge crnce i nagovori ih da ne pristanu na ovjekovjeenje svojega lika. Sve vrijeme optuivao me pogledima kao da ja iz toga nastojim izvui neku korist, a jedina elja bila mi je da malko ugodim tom drutvu: kad je tako jasno vidljivo da su im dani odbrojeni, smatrala sam nita manje nego svojom dunou da nastojim sauvati neto dirljivog sjeanja na taj nesretni narod, prije nego to postane prekasno. Zahvaljujui Cromwellovim naporima uspjela sam nagovoriti samo tri dame da prevladaju stid i puste da im se snime dagerotipije, a ak je i to iziskivalo dosta uvjeravanja. Priznajem da sam bila razoarana to nisu nosile neku lijepu plemensku nonju (to bi mi bilo razumljivo) jer im je odjea bila uistinu jeziva, zapravo, bile su odjevene kao siromasi u bijelaca. Meutim, duge glinene lule pridodale su tome prizoru neobinost i teko je bilo zamisliti manje enstvenu naviku i kad su zauzele mjesta, rekla sam im da ih dre u krilu tako da se dobro vide. Nadalje sam predloila da Jablon snimi jo i svaku posebno, tako da se uspomena to cjelovitije sauva. Kada sam se za to gotovo potpuno pobrinula, nisam se mogla dalje zadravati jer sam osjeala da uvelike zapostavljam dunosti domaice. Ve sam naime mogla uti glasove koji su dopirali s druge strane zaslona od lonanica, po kojima sam znala da je boino prikazanje poelo. Nisam eljela ostaviti lo dojam svojim izostankom, te sam se diskretno povukla zaobiavi ukrasno bilje. Kad sam pogledala, vidjela sam da su odvjetnik Phelps, zapovjednik luke kapetanije Carey i kapetan Dacre upravo izali na pozornicu, i dosta su krasno svi izgledali, iako pomalo pogoeni vruinom, u prostim pastirskim odijelima gdje ih je pozdravio g. Henderson iz Hobartske banke, koji nam je bio Josip. Smjetala sam se u stranjem dijelu gledalita kada sam zaula nekakvu lomljavu iza sebe. Gotovo trenutano uslijedio je iznenadni vrisak. Neto je u njemu dalo naslutiti da se dogaa neto tee od puke nezgode te sam se, prilino uzrujana, vratila istim putem. Kakav me straan i tuan prizor doekao! Ona ena, Mary, leala je ukoeno na tlu, njezini prijatelji okupili su se oko nje, a na licima im se jasno ocrtavala prestravljenost. Do nje je takoer uao dr. Potter, kolega g. Wilsona. Primijetivi moj upitni pogled, kratko je kimnuo glavom. Rekao bih da ju je izdalo srce. Prvi fotografski postupak, to ga je izumio franc. slikar Daguerre, kao i snimka (pozitiv) dobivena tim postupkom. G. Eldridge odmahnuo je glavom na ovaj nesretni dogaaj, a s takvima se posljednjih godina zacijelo i preesto susretao. Zaas su me obuzele tune misli. Kako li nas samo iznenada pogaa ruka sudbine! Dok mi zatvorenih oiju prolazimo kroz ivot, uljuljani u udobnost rutine, iz blizine, i svakoga trena vreba ledeni stisak smrti! U jednome tenutku ta jadna ena stajala je meu nama puna ivota, u sljedeem je okrutno ugrabljena. Srce mi se kidalo zbog sirotih crnaca, pa sam ak pomalo saalijevala i mrskoga Cromwella, koji je sjedio do majke, isputajui neki nevjerojatan jauk, i svako malo je vukao za ruku, kao da vjeruje kako bi je ipak mogao probuditi. Ne bi se reklo da su svi prisutni bih ispunjeni boli. Teko je vjerovati, ali ak i sada, usred ovakve nesree, naao se netko ija je jedina pomisao bila da se potui, i ak da krivnju baci na jadno stvorenje bez kojega smo ostali. Polomljen je cvilio je Jablon, razgledavajui svoju dosadnu napravu koja je leala na tlu do sirote Mary. Ona je to uinila. Jedva sam mogla vjerovati njegovim rijeima. Kako se usuujete rei takvo to? Vidio sam je kroz leu. Nagnula se da ga gurne i onda paf, pala je. Vaa primjedba je neukusna i neistinita, rekla sam odrjeito, no ak ni tada nije pokazivao znakove kajanja, ve se sav predao ispitivanju ureaja. Uroenici su stali alovati

na vrlo dirljiv nain, premda sam bila pomalo iznenaena da nisu svoju bol izraavali glasno, kao to to ine neki sredozemni narodi, nego su se nekako zatvorili u sebe, poprimivi izraz tuge i povuenosti. Njihov pla je svejedno privukao panju glavnoga skupa, jer sam postala svjesna da su glumci umuknuli, a kroz grmlje su virila lica znatieljnika. Meu prvima sam na svoju radost ugledala Geraldovo. Kimnuo je ozbiljno kad sam mu opisala to se dogodilo. Kakva strana nesrea. Pozovite kojje, molim vas, zatraio je polutan odjedanput se vrativi loem vladanju. Moramo natrag. Vodimo je sa sobom. Lijenik, kolega g. Wilsona, koji je Maryno lice prekrio njezinim alom, pobunio se: Ali zar nije ispravnije odvesti je u bolnicu? Gerald je kimnuo glavom. Rekao bih da jest. Mjeanac je, po obiaju, uporno oteavao stvari. Ona je naa. Dajte nam je. Nita vi ne brinite, rekao mu je Eldridge, uputivi Geraldu pogled ohrabrenja. Svakako e vam brzo biti vraena. Usprkos njegovom okaljanom ugledu, rekla bih da sam mu bila vrlo zahvalna. Ne obraajui vie panju na Cromvvella, na sve sam naine nastojala nagovoriti crnce da jo ostanu, kako bismo ih utjeili koliko je god mogue u tim trenucima bola, ali nisam uspjela; bili su silno nestrpljivi da odu s tog alosnog poprita. Nevoljko sam naloila da se dovezu koije i zaas je to neveliko drutvo otilo. Bilo je nemogue odoljeti najdubljim i najnjenijim osjeajima gledajui na stolu nedovrene kolae i aj to ga nisu dospjeli popiti. Svejedno je ostala injenica da vei skup jo uvijek nije bilo gotov. Boino prikazanje se nastavilo i pobralo topao pljesak te su nai gosti, usprkos onome stravinom dogaaju, kroz razgovore i jelo hrabro odolijevali osjeajima. I sama sam se pridruila, uvjerena da sirota Mary koja je djelovala kao vrlo odvano stvorenje drugaije ne bi ni htjela. Prolo je neko vrijeme dok se nismo oprostili i od posljednjeg gosta, i sa zadovoljstvom mogu rei da, s iznimkom sirote Mary, sveanost nije bila neuspjela. Bila sam toliko zauzeta da nisam stigla doznati to je oko nje na kraju odlueno. Ostavili smo je u skladitu, tumaila je domaicA ga Murray. Iznijeli smo je kroz vrt tako da nitko ne vidi. To mi se inilo razumnom odlukom, jer je ondje bilo prostrano i svjee. Jeste li obavijestili bolnicu? Svaki as oekujemo kola. U tom trenutku sam se neega dosjetila. Je li monsieur Jablon jo uvijek ovdje? Ga Murray rekla je da misli da ga je vidjela za stolom gdje su sjedili crnci, i tamo sam ga i nala kako jo uvijek petlja oko svojeg ureaja. Nastojala sam zaboraviti njegovo ranije sramotno vladanje, drei ga jednostavno posljedicom uzrujanosti to mu je stroj oteen. Je li upotrebljiv? Samo je slegnuo ramenima. Povela sam ga u skladite. Ako je Mary i bila stidljiva pa nije dopustila da je se slika, bila sam uvjerena da bi, vidjevi portrete svojih prijateljica, traila da joj se i samoj naini jedan takav. Smatrala sam da mi je upravo dunost pobrinuti se za trajnu uspomenu na ovo nesretno bie koje nam je tako naprasno oduzeto: ovjekovjeiti tu veliku staricu, makar i u trenutku dok naputa ovaj svijet. Na stravian nain, to je postajalo i sve alosnije uputno, s obzirom na to kako se smrt prikrada sve blie i blie svakome lanu njezina nesretnog roda. Pokuat u, pristao je monsieur Jablon, premda ne znam hoe li htjeti raditi. Noga stalka ureaja bila je polomljena, ali ga je uspio podboiti vreom krumpira i zaas se unio u obred svojega poziva: otvarao irom vrata da ue dovoljno svjetla, zatim petljao s raznim plosnatim drvenim kutijama i komadima stakla, nestajui ispod tkanine prekrivaa. U meuvremenu sam pozvala dva vrtlara da sirotu Mary namjeste u sjedei poloaj, to sam zamislila tako da je se nasloni na kutiju jabuka, koja se nee vidjeti. Meutim, im su to

pokuali uiniti, pojavila se nova potekoa. Ne moemo je pomaknuti. Tvrda je kao kamen. Gotovo istovremeno ispod zavjese zagonetne kutije doprla je sva sila galskih psovki. Potpuno je pokvareno, mrko je izjavio Jablon kad je izronio natrag u svijet. Bilo mi je to, priznajem, silno razoaranje, prije svega zato to se nisam mogla oteti osjeaju da sam iznevjerila jadnu Mary. GA EMILY SEATON, PROSINCA 1857. Iznenadilo me kada sam zaula Nicholasov korak u hodniku. Oekivala sam da e ostati u bolnici do veeri. Ne mogu se zadravati, Emily, objasnio je, pomalo zadihan. Radi se o tome da te moram zamoliti za veliku uslugu. Sjea li se doktora kojeg smo sreli na primanju u guvernerovoj palai? Onoga kojeg poznajem iz studentskih dana? Pottera. Na licu mu se pojavio osmijeh, no on se uvijek s uitkom prisjeao studija u Londonu: prijatelja, mnogobrojnih psina od kojih su neke bile vie nego obijesne koje su jedni drugima prireivali. Jutros je svratio u bolnicu i rekao da bi nas volio ponovo vidjeti. Nezgoda je u tome to zakratko odlazi te sam mislio da je jedino rjeenje da ga danas pozovemo na veeru. Bilo bi sramota da ode a da nismo imali prilike porazgovarati i prisjetiti se starih vremena. Nicho las se tada uzvrpoljio. Znam da sam ti ostavio premalo vremena za pripreme. Nisam se mogla ljutiti na Nicholasa. Nita se ti ne brini. Snai u se nekako. I dalje je bio nervozan. Zapravo sam se nadao da bi mogla natjerati kuharicu da se stvarno potrudi. Volio bih ostaviti dobar dojam. Radi se o tome da je Potter postao dosta istaknut ovjek. Svakako je izabrao nezgodno vrijeme: Boi nam je takoreku pred vratima, novca za domainstvo premalo. Nisam meutim imala namjeru ostaviti gosta u uvjerenju da smo sirotinja. Nee biti lako, rekla sam mu, da ba ne shvati moj trud kao neto samo po sebi razumljivo, no vidjet u to se moe uiniti. Lice mu se sasvim ozarilo na ove moje rijei. Nicholasu se uvijek na neki drag nain moe na licu proitati to osjea. Idem rei Dobbsu da dobro oisti koiju. Razmiljam o tome da sam odem do njegova prenoita i dovezem ga ovamo, tako da mu usput malo pokaem grad i moda ukaem na koju znamenitost. Jo e se iznenaditi kada vidi da imamo vie duha nego to je oekivao. Veselo sam se dala u pripreme, iako su morale biti uurbane. Djeca su, dakako, morala biti lijepo dotjerana, to mi je zadalo mnogo muke, od pritubi na eljanje do suza kad bi neto pikalo. Nicholasovo kanjenje jo vie je doprinijelo napetosti jer su zbog tog odgaanja postala nemirna, a sve vrijeme trebalo je i drati na oku kuharicu koja je, preputena sama sebi, znala odlutati u udne metode. Mala Frances uspjela je umoiti rukav u umak od jabuke premda se, sreom, nakon to smo ga dobro otrli nije vie poznalo dok je Toby umalo izazvao katastrofu gurnuvi Louisu tako da je gotovo sruila kuharicu upravo dok je prenosila peenu ribu iz penice, i to tono u trenutku kad sam zaula koiju kako se zaustavlja pred kuom. Jedva sam imala vremena da ga ukorim te da ih zatim izguram u salon i postrojim u to ravnijoj liniji, dok je kuharica odbacila pregau umrljanu ribom, izravnala kapu i potrala k vratima. Nicholas je sav cvao kad je uveo dr. Pottera u sobu. Moram priznati meutim da sam osobno osjetila manje topline prema naemu gostu. Jo na primanju u Guvernerovoj palai, primijetila sam njegovu zagonetnu utljivost koja je sada vie dolazila do izraaja, tako da su mu ljubazni pozdravi zvuali malko usiljeno. I komplimentima se suvie razmetao dok je onim svojim priguenim glasom najprije hvalio djecu, potom mene, pa na salon i namjetaj, te napokon, kad su djeca poslana na spavanje, a mi sjeli za stol, svako jelo koje je stavljeno pred njega, ukljuujui i kuhariin -souffle- koji je tako jadno nabujao. Koliko god mi te

rijei nisu godile, toliko mi je milo bilo gledati njihov uinak na Nicholasa koji je uivao u svakoj od njih. Razgovor je ubrzo skrenuo na studentske dane, kako sam i oekivala, i stali su spominjati na sve strane kojekakve nadimke. Velik dio reenog mi je malo to znaio, a svejedno nisam mogla a da ne primijetim kako se njih dvojica, premda su bez sumnje imali zajednikih poznanika, ipak nisu poznavali onako dobro kao to sam mislila, i to sudei po velikom broju potpitanja koji dom, koji predavai, koji prijatelji. Nisu, meutim, nalazili nita manje uitka u prisjeanju i veer je bila vrlo uspjena, ili barem do trenutka kad je dr. Potter pokvario raspoloenje. Sjea li se staroga Edwardsa? upitao je. Ljudodera. Nicholas se nasmijao, poprimivi kriputav glas kojim je valjda oponaao spomenutog. To nije odgovor, to je nanoenje sramote Hipokratovom imenu. Potter se grohotom smijao, mada, bilo je neega u tom smijehu kao i u mnogoemu drugome kod tog ovjeka to mi se nije inilo do kraja iskrenim. Vidio sam ga nedugo prije nego to smo otili iz Londona. Siguran sam da te je spomenuo i govorio kako si bio sposoban. Nicholas je sav ivnuo. Naravno da ga je zaudilo to si nas napustio i nestao iz Londona. I nije bio u tome usamljen. Zato naprosto nije mogao utjeti? Nicholas je tako bio uivao, a sada je poprimio tuan izraz. Rijetko je govorio o danima koji su uslijedili po okonanju njegovih studija, no znala sam da su bili bolni. Druge, na ijoj strani su bili naslijeeni novac ili obiteljske veze, ne bi toliko pogodilo da nisu uspjeh nai namjetenje jer bi otvorili privatnu praksu, ali jadni Nicholas ne samo da nije imao tih pogodnosti nego se ak morao trsiti i da dotjera studij do kraja. Bio je upravo primoran da preuzme poloaj lijenika na transportnom brodu. Sve je naposljetku ispalo u najboljem redu, no ta je tema i dalje pekla. Hladno sam pogledala naeg gosta. Nije nita primjeivao. Ali bilo je to pametno s tvoje strane. Napokon, da si ostao u Londonu, zar bi ikada upoznao krasnu Emily? Promotrio je ribu i paljivo ieprkao koicu. Ali, da se sada vrati, siguran sam da ovaj put ne bi tako lako umaknuo. Nicholas ga je zamiljeno gledao. Misli? Znam. Doli smo na svjjet u najtee vrijeme. Pa, ako si ikad razmiljao o povratku, bio bih sretan da ti pomognem. Zatim se meni obratio. to vi mislite, gospodo Seaton? Kako bi se vama svidjelo postati supruga gospodina londonskog doktora? Poeo me zamarati zvuk njegova glasa. Doista, doktore Potter, sasvim sam zadovoljna ovim stanjem. Ovdje mi je dom. Bez sumnje, bez sumnje, smijao se i kratko mi zapljeskao, da bi nas odmah potom stao gnjaviti opirnim opisom Londona i kako se promijenio odnosno popravio od Nicholasovih studentskih dana. uli smo sve o novim kazalinim predstavama, novim duanima, restauracijama i kolodvorima, o parkovima kojima ee otmjen svijet i utrkama na kojima se kladi. Prije svega, uli smo o velikim ljudima koje je dr. Potter upoznao, od glumaca i lijenika te lanova parlamenta pa do niih lanova kraljevske obitelji. Sve vrijeme gledala sam Nicholasa kako zaneseno slua. Osjeala sam kako u meni raste nemir. Nisam imala ni najmanju elju ii u London. Najedanput je sada taj Potter, koji mi se od poetka nije sviao i koji je jeo nau hranu, stvarao meu nama podjelu, distancu zapravo, koje ranije nikad nije bilo. Bilo mi je, sve u svemu, drago kad je kuharica odnijela zdjelice za desert, a na gost napokon pokazao namjeru da ode. Gospoo Seaton, va sam dunik. Uistinu ugodna veer. Odvest u te do konaita, ponudio se Nicholas.

Mora rano ustati, podsjetila sam ga, ne elei da provede ni minute vie s tim ovjekom. Moda bih trebala pozvati Dobbsa. Dobbs, bit e, ve vrsto spava. Osim toga, moemo putem jo porazgovarati. Dr. Potter oito nije imao nita protiv takve ponude. Jesi li siguran? To je doista lijepo od tebe. Nisam se dalje zadravala nego se odmah povukla na spavanje. Znala sam da put do Potterovog konaita koje je blizu luke, ne traje dulje od etvrt sata te sam se, leei u postelji i nastojei zaspati glave pune turobnih misli o obiteljskoj neslozi i brodovima u oluji zaudila kad je proao skoro itav sat, a Nicholasa jo nije bilo. uenje je ubrzo preraslo u uzbunu te se uskoro nisam uspijevala osloboditi misli o konju, koji je znao biti plah, kako se trza unatrag i prevre koiju ostavljajui sirotog Nicholasa da lei zaboravljen u nekoj mranoj grabi. Jo je nekoliko trenutaka prolo a on se nije pojavljivao, pa su me stali moriti novi strahovi. Nisam vjerovala tom Potteru. to ako je Nicholasa nagovorio na kakvu strahovitu glupost; nekakav pokuaj da osvjee izgrede iz studentskih dana? Nedaleko luke bilo je nekoliko krmi na loem glasu, gdje su nasilje i pijanevanje bih uobiajena stvar. Nije to bilo ono najgore. Vidjela sam ene kako ekaju na vratima ak i za dnevnog svjetla, odjevene onako prostaki, u jeftinu ipku i arape, nastojei namamiti estite ljude. Nicholas ne bi ni pogledao takve ene, govorila sam si, no svejedno nije bilo lako sauvati mir, pogotovo kad se uzme u obzir s kakvim je strahopotovanjem promatrao Pottera. Sve u svemu, vie mi je nego laknulo kad sam napokon zaula konja kako se zaustavlja pred kuom. Olakanje je meutim bilo kratkoga vijeka jer se, umjesto prisnog kljocanja kljua u bravi, zaulo snano kucanje. Stravi dolje, stigla sam do vrata prije kuharice i ugledala ovjeka grube vanjtine. Gospoa Seaton? Imam poruku za vas. Rukopis, premda je izgledao kao Nicholasov, bio je vie rkanje nego uobiajeno uredan i trebao mi je trenutak da odgonetnem rijei. Napisao je da se netko u konaitu dr. Pottera naglo razbolio i da e se morati neko vrijeme zadrati. Vrativi se u postelju, bila sam jo uznemirenija nego prije. Kako to, pitala sam se, da je kod te bolesti, koju se nije potrudio imenovati, trebalo tako dugo pruati pomo? I zato je to zahtijevalo ne jednog nego dvojicu lijenika? Proklinjala sam se to nisam zadrala glasnika da ga bolje propitam. Tako su prolazili sati, a san mi nije dolazio na oi dok sam se mekoljila i prevrtala po krevetu. Zora je svanula, a ja sam jo uvijek bila sasvim budna, kad zauh poznato kloparanje koije kako se vraa. Nicholas je bio blijed kao krpa kada je uao u sobu. Oprosti mi, Emily. Nisam pojma imao da e toliko potrajati. Poznajem dobro svaki njegov pogled, svako njegovo raspoloenje i sada, dok sam ga promatrala, uasna me jeza stala proimati. Vidjela sam mu u oima, jasno kao da ju je naglas izrekao: la. Najedanput, u tom neznatnom djeliu sekunde, inilo mi se da se itav svijet iskvario, a nisam ak ni bila sigurna zato je i kako je do toga dolo. Na vlastito iznenaenje, glas mi je i dalje bio miran. Tko se to razbolio? Neka ena to je odsjela ondje gdje i Potter. O emu se radilo? Nekakva infekcija. I pacijentica i bolest bili su suvie openiti. Zato je to tako dugo trajalo? Sada je naslutio moju sumnju i u oima mu se javio oprezan pogled. Morali smo izvesti mali zahvat. Kakav zahvat? lovila sam ga na detaljima, makar i samu sebe time unitavala. Zar je to vano? Glas mu je postajao ljutit. Oprosti Emily, jako sam umoran. Idem se okupati. Otiao je iz sobe, ali nije umaknuo. Navukla sam kuni ogrta i pola za njim. Vrata

kupaone bila su ve zatvorena i iznutra se ulo pljuskanje. Kuharica je vjerojatno prislukivala nakon takve udnovate noi, no jedva da mi je bilo stalo. Reci mi gdje si bio, zahtijevala sam neto tiim glasom. Ve sam ti rekao, odgovorio je. Lae! Za Boga miloga! Nisam ga putala na miru. Brava nikada nije dobro radila i podigavi malko vrata, bez potekoa sam ih otvorila. Uavi unutra, vidjela sam da je Nicholas skinuo koulju, stajao pored korita za rublje i iznenaeno zurio u mene. Odjea mu je bila smotana u ruci i oito ju je namjeravao baciti u vodu. Zgrabila sam je bacivi se na nju. Neko vrijeme smo se natezali, ali tada je poputao i ja sam izborila pobjedu. Emily,to to radi? Oekivala sam crvenilo i puder. Oekivala sam miris jeftinog parfema, jeftine puti, puti prostitutke. Povrh svega, oekivala sam miris prevare. Zaudo, nije bilo niega. Rukavi koulje bili su malko umrljani neim smekastim, nalik zgruanoj krvi. to se mirisa tie, mogla sam osjetiti tek blagi vonj kirurkog zahvata. Colonial Times, prosinac 1857.
SRAMOTAN INCIDENT U HOBARTSKOJ BOLNICI UKRADENI POSMRTNI OSTACI UROENICE

Grozan i jezovit dogaaj zbio se tijekom ranih jutarnjih sati u utorak kada su trojica mukaraca iz hobartske bolnice odnijela le jedne uroenice. Sumnje su se javile kad je prolaznik, g. Thomas Perch, koji se vraao kui iz krme Sidro, primijetio pred bolnicom dva makarca kako u stranji dio kola uguravaju neto to je bilo ljudskog oblika. Kad im je viknuo neka stanu, nisu se osvrtali nego uskoili u vozilo, dok je trei ovjek, u svojstvu njihova koijaa, trznuo uzdama te su se odvezli velikom brzinom. Silno uzbunjen, g. Perch obavijestio je hobartsko redarstvo i policijski slubenik Richards brzo je stigao na mjesto dogaaja. Pregledavi prozore u prizemlju, otkrio je da je jedan od njih djelomice otvoren, a na zidu oko njega krvave mrlje. Uavi kroz prozor a prostoriju, ugledao je grozan prizor, komadi koe i ostaci tijela lrali su razbacani po tlu, ukazujui na neku strahovito smrtonosnu borbu koja se ondje odvijala. Meutim, kada je upravitelj bolnice, dr. Lionel Gifford stigao, objasnio je da te prostorija koristi za pohranu leeva, te da su jezivi ostaci sasvim sigurno pripadali uroenici po imenu Mary, koja je onamo donesena tek prije dva dana. Daljnja je istraga pokazala da sa provalnici vjerojatno uspjeli samo djelomino otvoriti prozor prostorije jer se zaglavio te su iskasapili le koji je bio poveeg obujma kako bi ga mogli odnijeti iz sobe. to se tie motiva ove bizarne i uasne krae, za pretpostaviti je da su se kradljivci htjeli domoi enina kostura. S obzirom na krajnje smanjen broj uroenika u koloniji, njihove kosti privlae panju muzeja i znanstvenih institucija u Europi. Ga Gerald Denton, guvernerova supruga, koja je zabavljala sve preivjele uroenike u trenutku kad je ta ena po imenu Mary preminula i koja se izjanjava kao velika prijateljica nesretnih crnaca izrazila je potresenost i ogorenost zbog ovoga zloina, a njezin suprug zatraio je da se poinitelji pronau i kazne. Budui da nije poznato gdje se le nalazi, postoje nagaanja da su lanovi bolnikog osoblja umijeani, i premda dr. Gifford tvrdi da je to sasvim neprihvatljivo, izjavio je da e se sa svakim lijenikom ija se umijeanost utvrdi postupiti vrlo strogo. Vii inspektor hobartske policije McBride obeao je cjelovitu istragu. Svjedok, g. Perch, premda je samo nakratko vidio otmiare, opisao je vozaa kao niskog ali zbijenog, dok je jedan od onih koji su nosili tijelo bio vii i imao bradu. Treega nije jasno vidio.

DR. THOMAS POTTER, PROSINCA 1857. 19. prosinca S.= vie nego beskoristan. Uspaniio se u kljunom trenutku. Osobno uspio stiati ga snanom pljuskom po obrazu.. Osobno bez sumnje da spaeni od katastrofe samo Hooperovim brzim djelovanjem na koiji. Krajnje alarmantno. Posljedice s. obz. na otkrie = v. ozbiljne s obzirom na vlastitu budunost + takoer s obz. na budunost ideja. Jedina nada = uljez predaleko da bi nas jasno vidio. Potrudio se ne zaokupljati takvim brigama. Izvezao se iz Hobarta (ulice sreom prazne) do mirnog podruja na obali. Od nanesenih grana zapalio vatru za grijanje vode, zatim poeo bacati otpad u more. Posao = zamoran + mnogo sporiti nego osobno pretpostavljao (bez S.ove pomoi = samo cendrao) te se osobno pobrinuo poslati Hoopera gi S. da s obz. na njegovo izbivanje sprijeim njezinu paniku, te raspitivanje itd., itd. Kad se Hooper vratio, osobno ga upotrijebio za pomo u zadatku. Pokazao se odlinim pomagaem + krajem noi on = pravi pravcati kirurg (+ openito mnogo korisniji od S.) Osobno sve vie zadivljen s obz. na njegov karakter. On = neobrazovan no ne glup + pokazuje velik interes za ideje, koje sasvim dobro razumije. Napokon zavrili u zoru. Osobno zadovoljan uzorkom = odlian + mnogo bolji od onih s Flindersa koji svi = oteeni ili necjeloviti. Osobno ak uoio blage no primjetne karakteristike (nedostatak vrstine + pravoga vlakna itd., itd.: usp. otporan saksonski tip). Takoer pronaao talisman oko vrata leine, nainjen od ivotinjske koe + sadri neke vrste kostiju. Dobar primjer divljakog praznovjerja. Stoga nadam se = ipak vrijedno truda. Donio pohranjene materijale + smjestio novi uzorak pomno meu njih. Prvo vee uzorke umotao u tkaninu. Potom sve ovio s nekoliko pokrivaa radi umekanja. Zatim stavio sve u pamunu vreu na kojoj osobno napisao tip, ime, spol itd., itd. Svezao talisman o vrat vree. Napokon sve spakirao u sanduk. Dobro uplaio S.-a prije otpravljanja kui (v. lako): upozorio da ne smije rei nikome o pohodu, ukljuujui i aavu suprugu, jer = sigurno mu navaliti nesreu. Nadam se + vjerujem da e uiniti kako mu reeno. Doli u luku u 7 ujutro. Manjani pokazali slab interes jer = v. zauzeti s obz. na vlastite poslove + osobno bez potekoa ukrcao uzorak na Sincerity. Vratio se u sobu, oprao + prepustio se zasluenom odmoru. 20. prosinca Vrijeme i dalje lijepo i toplo. Kupio primjerak lokalnih novina, Colonial Times. Zabrinut da je incident = silno zabrinuo sentimentalne budale itd., itd, neke ak i na najviim poloajima.Vrlo zabrinjavajue. Ako osobno jednom unesem uzorak u Englesku, sigurno nitko nee pitati odakle mi. Ovdje, meutim, pitanje predstavlja stvarnu potekou. Sreom, uljezov opis = nedostatan. PEEVAY, PROSINCA 1857. Ujutro je bijelac G. FORBES dojahao, kao to nekad ini, da pita ako hou opet rezati kita tog dana za NOVAC, i kad sam mu rekao ne, Majka je naime sada mrtva, izgledao je iznenaeno i rekao da, on suosjea sa mnom, itao je o tome u novinama. Tada je pogledao dolje i silno se mrtio i rekao neto to je bilo zanimljivo: Nisam shvatio da ti je bila majka. Vrlo mi je ao. Nadam se da e uhvatiti krivca tko god bio. To je bila nerazmrsiva zagonetka. Zato sam ga pitao: Koga moraju uhvatiti? Na ovo se posramio, primijetio sam, ali sam ga natjerao da mi kae tako to sam pitao svako pitanje, i skakao s jednoga na drugo dok nije sve ispriao, svaki grozomorni dio. Doznao sam tako za prostoriju u bolnici, o ovjeku koji je vidio, o lopovima kojih je bilo tri i njihovim KOLIMA. Doznao sam o prozoru koji se nije dao otvoriti i o koi koja je bila izrezana. To je bilo pravo otkrie. I tako se sve na svijetu promijenilo. Sva ona pucanja i

gonjenja i mala djeca baena u vatru, sve ono ekanje smrti na otocima smrti gdje ti pijesak pue u oi, i prevare od Boga, sve to naime nije bilo tako strano kao ovo to su uinili Majci. Ubijanje je bilo bolje, da, jer to znai da te mrze i da te se boje to je neka ast, dok je ovo rezanje i igranje samo neto za prezir, odvratno da ne moe gore. Od toga je bila mala, nita, ak ni prah. Mislio sam da sam stvarno poznavao do kraja zlobu bijelih govnara ali ne, nema kraja, sada sam uviao. Forbes je otiao zabrinutog izgleda kao da misli da ga sada mrzim samo zato to je bijel kao i oni drugi koji su ono uinili Majci, a malo i jesam, da. I tako sam ostao sam i boljela me je krv te nisam znao kamo da odem ni to da radim jer je sve postalo loe. Poeo sam hodati, ii prema Oyster Caveu da moda vidim Pagerly i ostale i razgovaram s njima, ali ono-to-suuinili-Majci mi je svakim korakom naviralo dok se nisam posramio da je to sve moja krivnja jer sam im pustio da odvedu jadnu Majku. I onda na kraju nisam mogao jer sam se bojao njihovih pogleda, nego sam se okrenuo natrag prema kolibi. Sjedio sam vani i promatrao rijeku i sunce kako se sputa, gladan neega to smiruje, ali ne, nije dolazilo jer je ono-to-suuinili-Majci sjedilo odmah pored, tako da sam jedva primjeivao nekakvu rijeku. Kada je zahladilo i poeli su zujati kukci to ujedaju, uao sam unutra, ali ono-to-su-uinili-Majci je ulo bre. Jo uvijek je bilo tamo kad sam legao i usred te noi, kada je sve bilo tiho osim mieva koji su trkarali amo-tamo, ono me odjedanput probudilo i reklo evo me, kao da je opet novo. Upravo u tom mraku dola mi je prva misao. Ona je bila TO BIJELI GOVNARI MISLE O NAIMA. To razmiljanje bilo je samo malo, da, i trebalo mu je vrlo malo da se uoblii, ali male stvari mogu narasti, kao kad vjetar napravi malenu rupu na krovu kolibe i zatim neprestano pue sve dok se rupa ne proiri sve vie i odjedanput krov odleti. Tako je i bilo. Dok sam tako leao usred noi, moja sljedea misao bila je BIO SAM GLUP TO SAM IAO
UITI RIJEI I BOGA BIJELIH GOVNARA JER OD TOGA NIJE BILO NIKAKVE KORISTI U BORENJU S NJIMA. Nakon toga je slijedilo TREBAO SAM IH NAPROSTO NEKOLIKO PROBOSTI I POGINUTI DOK SAM IMAO PRILIKU. Najgora je bila zadnja, a ta je bila MAJKA JE BILA U PRAVU, JA SAM BIO U KRIVU, I ZBOG MENE SMO OVAKVI KAKVI JESMO.

Nakon svih tih razliitih misli ustao sam i dao se na posao. Prvo sam upalio svijee tako da mogu vidjeti. Zatim sam uzeo AJNIK i bacio ga da odleti kao ptica u zid i ode u mnogo malenih smeih djelia. Zatim sam polomio noge stolica i stola i njima udarao po policama, tako da su se sruile, vrlo glasno. Nakon toga sam stavio zajedno komade stola i stolica, zajedno s knjigom i cilindrom sve na veliku hrpu, ba pokraj zavjesa, tako da je planula vatra, vrlo lijepa, koja je spalila KOLIBU. Kada je koliba prestala gorjeti bilo je jutro. Sjedio sam tako, njuio miris pepela i gledao kako se mali dimovi diu i gonetao to da sada radim. Bilo bi divno paliti jo zapravo sve ali je po noi pala kia tako da sam nagaao da se ne bi previe uhvatilo. Onda sam pomislio da ubijem nekoliko govnara svejedno koje i premda sam to jedva stvarno mislio, svejedno sam otiao u grad Hobart kao da bi to ipak moglo biti stvarno. Ulice su bile vrue i pranjave tog dana, sjeam se, i bilo je zanimljivo hodati amo-tamo, samo ja meu svim tim bijelcima, tisuama i stotinama, i svi su uurbano hodali ili me pogledavali kao da sam pogrijeio i da to nije moje mjesto. I pokuao sam se prisjetiti kojeg je dana svijet postao njihov, i mislio sam da je to vjerojatno bilo onda kad se majka razboljela u umi, i kad sam zapalio ono drvo i pokazao Robsonu gdje smo. Da, da, trebao sam ga samo ubiti kopljem, i druge takoer jer bilo bi to lako. Sada je bilo prekasno. I da sam ih ubio nekoliko, bila bi piljiva razlika od prije, gonetao sam, jer bi ih toliko ostalo. I odluio sam piti rum. Nikada to nisam dotad pio, ne, jer znao sam da e me to upropastiti i prekinuti sve moje izdravanje. Naime vidio sam Palawe koji su pili i izgledalo je kao da im se ivot umorio i da je otiao spavati dok sve to je u njima ostalo nije poludjelo

i poelo posrtati i htjeti jo ruma. Ali sada nisam mario za izdravanje jer sam se samo htio brzo dokrajiti, pa sam smatrao da je rum u redu. Tako sam otiao u GOSTIONICU. I to je bilo zanimljivo jer nikad nisam jo vidio jednu od tih iznutra. Sunce je sjalo, od ega je dim duhana iz lula lijepo izgledao, pod je bio drven i kripav, a na zidovima je bilo toliko boca, vrlo lijepih, a sve razliitih boja. Bijeli govnari koji su tamo sjedili gledali su me kao da sam jako zabavan, ali me nije bilo briga, i kad je ovjek ispred boca bio nepovjerljiv, ja sam mu pokazao novac koji sam dobio od rezanja kitova tako da mi je dao rum kako sam i traio, u maloj tekoj ai. Rum me iznenadio. Mislio sam da e biti kao sok od gumovca ali ne, nije imao boje i malo slatkoe i imao je okus na metal ili neto to gori. Od toga sam kaljao tako da su se bijeli govnari smijali, a jedan od njih s debelim trbuhom doviknuo mi je: Malo prejako, ha kume?, ali nisam odgovarao nego jo otpio jer iako je bilo mrsko, htio sam nauiti, kao i ranije Smithova SLOVA I BROJEVE I BOGA. Tako sam poeo shvaati rum. Pretpostavljao sam da u od toga biti veseo ali ne, nije tako uope bilo. Nisam osjeao NITA, to je bila i velika srea jer NITA sam upravo i traio. Uskoro sam naruio jo jedan i jo jedan jer sam htio osjetiti sve NITA na svijetu. No tada sam shvatio da je taj rum tei nego to sam mislio jer mi se odjednom poelo vrtjeti i postao sam smlavljen, pa sam morao otii i noge su mi se ljuljale kao da sam na nekom brodu i bijeli govnari su se smijali. Kad sam se naao vani bilo mi je muno i sve moje lijepo NITA je nestalo. Posije toga mi je bilo tako loe i malo sam sjedio uza zid. Tada sam se poeo stidjeti i odjednom mi se umiranje inilo jadnom strahotom, kao bjeanje u strahu, to nikad ranije nisam uradio. Kako sam mogao to uiniti kad je ono-to-su-uinili-Majci bilo jo uvijek ovdje? Ne, promiljao sam, nije umiranje meni namijenjeno. Na meni je da pronaem jadnu Majku i dobro se s njom oprostim, kako i treba. I tako je to postala moja namjera Nije to naravno bilo lako. Bijeli num govnari su je odnijeli pa je jedini nain da je pronaem bio tako da mi pomognu drugi bijeli govnari, a nisam nijednoga poznavao, osim pokojeg, kao Forbesa i ljude koji reu kitove, koji su bili vrlo prijazni ali bez koristi. Tako sam gonetao da mi trebaju neznanci. Prvo sam oprao lice i oistio kaput tamo gdje se zaprljao od zida i onda sam otiao u guvernerovu palau da potraim guvernera za kojeg sam mislio da je najbolji, jer je on poglavar bijelaca. Sluga mi je rekao da je guverner zauzet, ali guvernerova ena e me primiti, to sam uviao da je dovoljno dobro. Poveo me u nekakvu sobu u kojoj je sve naokolo bilo cvijee, a guvernerova ena je sjedila na naslonjau, crvenom i lijepom. Rekla je sluavki da donese aja i poela roniti suze i rekla kako je alosna to su tako ukrali Majku. To mi je dalo nade, da, ali samo nakratko jer kad sam pitao hoe li guverner traiti kradljivce Majke, ona se kroz suze naljutila i rekla: Dragi Gerald ini sve to moe, kao da sam ja tvrdio da ne radi mnogo, iako ja to uope nisam rekao. Onda je rekla kako je alosna zbog Majke i da joj je teko tako da nije dobro spavala po noi, pa sam naslutio da suze guvernerove ene ipak nisu zbog Majke, nego su zbog guvernerove ene i kako je udno bilo gledati da je tako tuna. Sada je naime skrenula pogled kroz prozor i rekla: ao mi je, g. Cromwell, ali ovaj uasan dogaaj je jeziviji nego to sam ja u stanju podnijeti, kao da je to bila njezina majka, a ne moja koju su odnijeli i izrezali. Onda je rekla da moram ii i potraiti nekog gospodina koji se zove POLICAJAC MCBRIDE i ja sam znao da to znai NOSI SE
SADA CRNE JER IMAM DRUGOG POSLA.

Svejedno sam otiao do policajca McBridea, za svaki sluaj. Mogao sam promisliti da od toga nee biti koristi ve po dugom ekanju na klupi pred vratima, dok je drugi policajac zijevao ili gledao kao da sam neka dobra ala i stvarno, kad sam napokon uao u njegovu sobu, vie ga je zanimao zid iza mene nego moja pitanja. Ne preputajte se oaju, gospodine Cromwell, rekao je inimo sve to moemo, ali njegov je smijeak govorio TI SI OBINI KLIPAN TO IZAZIVA NEVOLJE i TO ME BRIGA ZA KOSTI NEKAKVE STARE

CRNKINJE. Rekao je da je policajac koji je trai nevjerojatno pametan, ali kad sam upitao to

je taj nevjerojatni policajac dosad pronaao rekao je da je jo uvijek prerano, to sam nagaao da mu znai nita. Napokon je rekao da bih trebao potraiti upravitelja bolnice koji se zvao DR. GIFFORD, to mu je znailo ODLAZI CRNE, ba kao i guvernerovoj eni prije. Gifford je bio starac, vrlo mrav, i ponekad se dirao po glavi na kojoj nije bilo kose kao da je htio znati ako se sluajno pojavi nova kosa. Bio je zaas ljut, kao da sam mu rekao arobne rijei to uope nisam i rekao da premda je ono-to-su-uinili-Majci bilo za svako aljenje, to svejedno nema nikakve veze s njim, nego je samo neka alosna opaina koju su poinila trojica neznanca. No, rekao je Gifford, njegova je bolnica silna srea i svi num u njoj su prava blagovijest, tako da neka budem sretan. No, ja nisam bio sretan. Zapravo sam postajao previe umoran od tih bijelih govnara i njihovih pria kako su svi tako pametni i ispravni. Nisu me oni zanimali, zanimala me Majka. To je bio alostan trenutak. Kad sam izaao, sunce je bilo nisko ali jo uvijek toplo i ja sam hodao bez cilja i osjeao se kao neki glupi propalica. Zar nisam nita nauio? Bijelac nikada nee ii protiv drugoga bijelca da pomogne nekom crncu. Nisu nikad prije niti e ikada Kada su uostalom imali itav svijet, i mogli mu sauvati svaku nerazmrsivu zagonetku, postaviti se kao zid, dijelom od mrnje, dijelom od lijenosti, ali glavno da skrivaju grozovitoet drugih bijelih govnara. ak mi ni ljubazniji, kao Forbes i ljudi koji reu kitove, ne bi pomogli protiv drugih svojih. Kad sam se sjetio Forbesa poeo sam gonetati. I sjetio sam ga se prijanjeg jutra kako dolazi u moju kolibu da me pita hou li raditi i kako mi iznosi grozomorne vijesti. Zar nije rekao da o tome zna iz NOVINA? Samo sam jedanput vidio novine i inilo mi se da su to sve neke bjelake stvari, ali sada sam shvatio da su i moje. Takoer, novina je bilo puno tako da se nisu mogle sakriti, a i nagaao sam da je bijelim govnarima bilo svejedno to je u njima jer nisu mislili da e ih nai ikad gledati. 1 pitao sam dakle prolaznike num dok mi nisu pokazali kuu COLONIAL TIMESA. Tamo su bile samo sobe, dosta praine, s toliko polica visoko po zidovima. Bio je tamo samo jedan ovjek i gledao me u udu, ali je napokon otiao u drugu sobu po novine da mi pokae stranicu koja je priala Majinu alosnost. 1 gledao je i udom se udio kad sam sjeo i poeo itati to su num mislili da je previfie pametno za nae. Stranica je bila grozna, da, jer vidio sam da novine nisu uope marile za Majku, kao da je njezino rezanje neka ala, no svejedno je bilo korisno i bolje nego to sam se nadao. Urodilo je sljedeim. Prvo, skoro je sigurno da je to uinio neki DOKTOR. Drugo, ovjek koji je gledao, THOMAS PERCH i ljudi koje je vidio, a to su koija, nizak ali zbijen i drugi, visoki s bradom. To me je navelo na gonetanje, da, ali to jo uvijek nije bilo dovoljno. Zato sam odluio pogledati u njegovo svratite, iz novina sam doznao da se zove GOSTIONICA SIDRO. Gostionica Sidro bila je glasna zbog pjevanja bijelaca jer sutradan je bio BOI, ali iako je gostioniar bio sumnjiav, na kraju je rekao, da je oevidac Thomas Perch ovdje, i pokazao je malenog ovjeka glupog izgleda koji je sjedio do prozora. I pitao sam ga je li vidio neto to NOVINE nisu rekle, Poeao se po ruci kao da nije siguran da li da odgovori, ali onda je rekao da ima jo nekih stvari. Prvo jo rekao da su kola bila uta, to mi je bilo sasvim svejedno. Zatim mi je rekao neto zanimljivo. Zapravo ve sam to bio pomislio. Napokon, tko je bio prisutan kad je jadna Majka umrla i rekao da je treba nositi u bolnicu? Thomas Perch rekao je da je brada onog viega bila CRVENA BRADA. DR. THOMAH POTTER, PROSINCA 1857. 25, prosinca Osobno se upravo oblaio za Badnju veeru u konaitu kada uo Wilsona kako vie hvala ti budi Boe, Zahvalimo gospodu itd., itd. Osobno pretpostavio to samo klie s obz. na Boi, ali kada uao u dnevni boravak, on = s uroenikom mieancem (ime:

Cromwell) koji = na guvern. ajanki. Osobno zaas naslutio nevolju. Wilson naravno uzbueno objanjavao da se mjeanac predomislio + sada pristao da nam bude vodi. Osobno shvatio to = sasvim besmisleno. On ak ni isti uroenik, tj. primitivne prirode dodatno iskvarene sukobljenim utjecajem suprotnih tipova (procjena zastoja razvoja u maternici nakon cca. dvadeset i osam tjedana, odn. jedanaest prije nego saksonski, dva manje nego ak drugi crnci). Analitike sposobnosti = potpuno odsutne. Izvan svake pameti staviti nas u njegove ruke. Prije nego osobno reagirao, mjeanac pitao (v. primitivnim engleskim) da li osobno znam ita s obz. na krau tijela uroenice Mary, rekavi da = njegova rnajka. Gledao me vrlo udno: prodorno + zloudno. Priznajem to uzrokovalo trenutanu nelagodnost. Osobno vrsto odbacio svaku upuenost u dogaaj, zatim uzvratio upitavi Wilsona da li = mudro uzeti vodia u ovako kasnoj fazi, podsjeajui da bi to moglo = veliko optereenje za zalihe itd , itd. (mjeanac se mrtio). Wilson = potpuno ogluio na razloge kao i obino tvrdei = od naroite vanosti da se mjeanac pojavio na Boi jer to znai boji dar, znak vinjeg blagoslova itd , itd Kasnije, meutim, osobno promijenio stav. Shvatio moj strah s obz. na mieanev prodoran pogled = sasvim iracionalan jer = sasvim nemogue da posjeduje sposobnost logikog rasuivanja potrebnu za takav zakljuak. Zacijelo samo = neki nasumian sluaj njegovog barbarskog vladanja. Ako njegovo voenje = jadno (kao to osobno = siguran da e biti) to = loe odraziti na Wilsona, ne mene. Osobno sada vidim njegovo upoljavanje = od neke koristi jer on = sigurno znai zanimljiv doprinos s obz. na ideje. Moe ak dovesti do novih uzoraka u divljini. TRINAESTO POGLAVLJE

VELEASNI GEOFFREY WILSON, SIJENJA 1858.

Napokon, toga treeg dana nove godine 1858. nadnevka koji e se, u to ne sumnjam, pamtiti za sva vremena naa ekspedicija bila je spremna za polazak. Kakva me radost obuzela kada sam se popeo u sedlo i veselo uskliknuo: Pokret! Kakovu sam divotu osjeao kad su na moj povik mono zakripali zaveljaji prtljage i zatoptale dvije stotine kopita te se stao smjelo ostvarivati taj boini pothvat kojem sam se smjerno naao na elu. Na polazak iz Hobarta bio je, priznajem, pomalo skroman. Nisam tajio ni dan ni vrijeme pa sam oekivao da e se okupiti pristojna masa i pozdraviti nas, no ini se da je rani sat bio sam odluan u namjeri da krenemo na vrjjeme postavljao preveliki zahtjev na te lijene Tasmance. Jedini ljudi koje se u jutarnjem sumraku moglo vidjeti bili su zapravo skupina ribara, suvie zaokupljenih iznoenjem ulova na obalu, kao i pokoji pijanac iz krme, zaostao jo od prethodne noi, do ije nam panje doista nije ni bilo. Kad smo meutim krenuli gradskim ulicama, bilo mi je drago vidjeti da je naa duga povorka privukla nemali interes, razmiui zavjese i ispunjajui prozore zadivljenim licima. Ubrzo je grad ostao za nama, kao i prva milja, potom druga, peta i ranojutarnje sunce se dizalo nad rijekom Derwent koja je tada ve za mene bila Ghe Pyrrenne ili Eufrat koja se protezala u daljinu s nae desne strane, tako iroka i velianstvena. Kraj je bio gusto naseljen i seljaci su esto izlazili iz kuu do nas upitaju tko smo i kamo smo se zaputili. Kako bi me samo zapanjeno gledali kada sam im veselo odvikivao: Idemo u potragu za Rajskim vrtom! Budui da nikad dotad nisam sudjelovao u slinome pothvatu, moram priznati da me ugodno iznenadila brzina kojom sam se naoigled privikavao na neudobnosti putovanja jer, nakon samo nekoliko dana, inilo mi se da sam prilagoen tome podneblju kao da sam i sam domorodac. Budio bih se u svitanje i istraivakom strpljivou ekao da gonii mazgi podjare vatru kako bi mogli pripremiti priprost doruak od zaeerenog aja, zobene kae, dvopeka i svjee kuhanih jaja. im su oprali sue, sklopili atore i spakirali nas, uspeo bih se

u sedlo i neustraivo nas opet poveo dalje. Ubrzo nakon podneva zaustavili bismo se tek da neto prigrizemo, pa da ne jedemo ba prazan kruh, nalo bi se konzervirane unke ili govedine i, moda, pokoji komadi kandiranog voa, a sljedea stanka uslijedila bi u etiri sata, kako bismo povratili snagu, dvopekom i hladnim ajem. Napokon, poto bismo preli jo nekoliko milja, odabrali bismo mjesto za logor jedva obraajui panju na udaljenost i negostoljubivost kraja i s osjeajem pobjede u umornim udovima, sjeo bih s kolegama za grubi prenosivi stol da doekam poteno zasluenu veeru koja se sastojala od kuhane rie i aberdeenskog lonca, ili pak dimljenog lososa. Renshaw i Potter bi neizostavno na koncu dana popili po aicu konjaka i premda ja, suvino je rei, nisam u tome sudjelovao, smatrao sam da nema zla u malo uitka u onakvim okolnostima. Ono gdje sam bio manje sklon popustljivosti bilo je pitanje pobonosti. Budui da je naa ekspedicija bila kranska, bilo je vrlo vano da se vodi u pravome kranskom duhu, a na svoju sam prepast otkrio da drugi u tom pogledu pokazuju alosnu nevoljkost. Dok smo bili u pokretu, esto sam se znao oglasiti kakvom vedrom crkvenom pjesmom, i da objavim svoju vjeru ali i da nas ubrzam, samo da bih naiao na grub i mrk odaziv u ostalih. Jo vie me zabrinjavalo pitanje obavljanja vjerskih obreda. Od samog poetka trudio sam se uspostaviti stalni dnevni raspored. Okupljao sam vjernike na molitvu svako jutro, nakon podnevnog obroka, poslijepodnevnog aja, kao i u svakoj prilici kad smo nakratko zastali da predahnemo primjerice nakon strmog uspona dok sam dulju slubu boju drao svake veeri poto je podignut logor. Ove su se aktivnosti obavljale tono kako su i ureene i doista me uznemiravala nespremnost kojom su se ostali na njih odazivali. Bio sam prisiljen redovito koriti estoricu gonia mazgi zbog njihove navike da se odjednom izgube i obavljaju neki posao upravo u trenutku kada sam se spremao otpoeti veernju slubu. Renshawa sam, izmeu ostaloga, morao kuditi zbog toga to je jeo jaja za vrijeme jutarnjih molitvi. Najgori od svih je meutim bio dr. Potter, ije je neprikriveno zijevanje za jutarnjih molitvi (i to usprkos mojim prijekornim pogledima) bilo toliko uestalo da nije moglo biti govora o nenamjernosti. Jo jedan razlog za nezadovoljstvo pruao mi je na uroeniki vodi, g. Cromwell. Nisam suvie oekivao od njegova osjeaja pobonosti, s obzirom na to da je bio djelomice uroenikog porijekla, ali sam se nadao da e se barem pokazati korisnim za ekspediciju. To, naalost, nije bio sluaj, i kako je vrijeme odmicalo, ponaao se sve udnije. Gotovo otprva potpuno je odbio spavati u atoru koji mu je odreen premda je bio dovoljno velik da se u njemu udobno smjesti uz dvojicu gonia i uporno je provodio noi pod otvorenim nebom, na nekom jezivom logu svijenom od granja i lia. Zatim je, kako smo dalje napredovali, postao izbirljiv u jelu, sasvim odbivi pridruiti nam se u krepkim obrocima, pretpostavivi im vrstu prehrane koju je sam otkrio, mada je jedva mogla biti gadljivija. Katkad bih ga vidio kako iskopava iz zemlje nekakvo korijenje prekriveno blatom, koje bi oistio i ogulio te pojeo na licu mjesta, onako sirovo, dok bi naveer nainio jedno ili dva koplja zastraujueg izgleda i zatim nestao, vrativi se kasnije nosei nekog jezivog takora ili tvora kojeg bi s veseljem oderao i ispekao na vatri. Kao da to ve nije dovoljno zabrinjavalo, bilo je tu jo i pitanje njegove odjee. Budui da je put bio pomalo trnovit,naroito prema na djelu prema rijeci gdje smo se prali i uzimali vodu, naa je odjea malko pretrpjela, ali dok smo se mi ostali trudili da je koliko-toliko popravimo, naeg vodia nije nimalo smetalo to mu se koulja pretvorila u puke dronjke. to je jo gore, kako su dani odmicali, primjetio sam da je poprimio neobian vonj kao po ustajalom mesu kao i da se blago sjajio, to se sve nesretno razjasnilo kad je Renshaw javio da ga je vidio kako se premazuje mau jedne od ivotinja koje je ulovio kopljem. Premda sam ga otro prekorio nije se nimalo pokajao, tvrdei da mu ta tvar odrava tjelesnu toplinu, to se uope nije moglo prihvatiti za ispriku. Tako sam ve poeo sumnjati u njegovu sposobnost da nam pokazuje put.Koliko sam ga

puta nastojao navesti da prizove u sjeanje dane djetinjstva i prisjeti se nije li primjetio bilo kakve geoloke osebujnosti krajolika. Prisjetivi se rijei iz Knjige Postanka koje govore o tome kako je Bog poloio ognjeni ma istono od Raja, kako bi pokazao put do stabla ivota,upitao sam ga nije li gdjekad ugledao zraku svjetla. Nisam ovjek sklon sumnjienju, ali on je u svojim odgovorima bio tako uporno nepopustljiv da sam se nehotice poeo pitati je li uope obiao itavu koloniju kako je tvrdio. Sreom, ubrzo se jasno pokazalo da nam njegov savjet nee biti prijeko potreban. Nakon nekoliko dana jahanja irokom zemljanom stazom rijeka pored nas postupno se suavala iz golemog estuarija u iroki vodotok na domet baenog kamena napokon smo stigli do siunog naselja koje je oznaavalo sam kraj civilizacije, iza kojega nije bilo niega osim surove divljine. Kad smo sjahali jedan se starac pojavio da se raspita za nae namjere i taj se ovjek pokazao korisnijim od ikakve karte. Premda se sam nije nikad zaputio dalje uz rijeku, poznavao je lovce koji jesu i koji su tvrdili da izvire iz udaljenog jezera, tovie , inilo se da do njega nije teko doi jer jedna domorodaka staza prati rijeku itavim putem. Bio je to pravi blagoslov! Izgledalo je sasvim logino da je to jezero izvor Ghe Pyrrenne i drugih rijeka spomenutih u Postanku. Doemo li do njega, Rajski vrt nee moi vie biti daleko i moda e ga uvjebano oko moi prepozbati ve sa samih obala. Sljedeeg jutra nastavili smo dalje, zakoraivi u divljinu. PEEVAY, SIJENJA 1858. Moja prva namjera bila je da ih jednostavno na brzinu ubijem. Kako bi to bilo slatko! CRVENOBRADOG POTTERA, da, i njegovog SLUGU HOOPERA. I takoer GONIE koji se me tako mrzili u kui od tkanine, koju su zvali ATOR i govorili mi arobne rijei i obeavali da e mi se po noi dogoditi neto gadno tako da sam iao spavati pored vatre. Stvarno moraju umrijeti do zadnjeg. Naalost to nije bilo samo tako. Bilo ih je naime previe za koplja, ak i da sam ih imao mnogo, dok su ak i puke bile slabo rjeenje. Dvije puke, nove i lijepe, pripadale su sluzi HOOPERU i grozomornom predvodniku gonia, ali te su mogle ubiti samo jednog po jednog bijelog
govnara. Revolver je mogao pucati ee, ali njega je imao crvenobradi Pooter, koji ga je tako paljivo uvao i gledao me sa mrnjom ako bih pokazao prevelik interes, kao da je slutio moju arku namjeru. K tome, nikada se nisam nauio dobro rukovati pukom, jer je nkad nisam dobio onih davnih dana borbe, tako da ak i da sam je se domogao, to bi mi samo bila neka alosna nerazmrsiva zagonetka. Zato sam odluio da drim otvorene oi i ekam dobru priliku. Pomalo smo doli do kraja staze numa i uli u pravi svijet. Bilo je udno opet se vratiti jer tamo nisam bio otkad sam bio mali i bjeao s majinim plemenom od Debelog Robsona prije toliko ljeta. Bilo je to i mrsko ovako biti sam s bijelim govnarima i stalno sam se vraao na misli kako oni ne bi smjeli biti ovdje i gaziti izmetinama tamo gdje su se moji prije kretali i udisati miris drvea koji me ispunjava silnim uspomenama. Oni nisu ovamo pripadali i nikad nee. Bili su ovdje glupi, uviao sam. U svojem Hobartu uvijek su bili najpametniji, da, s podrugljivim pogledima i odgovorima na svako pitanje, ali sada je bilo obrnuto i sve im se inilo nekakvim

nerazmrsivim zagonetkama. Tako je bilo i s konjskim ivotinjama. Njih su bijelci voljeli, to sam primjeivao, jer su na njima mogli tako visoko gore sjediti, ali kada smo uli u pravi divlji svijet bili su beskorisni, divljih pogleda i njitali su na svaki najmanji pokret. Nali smo se uskoro u uskome prolazu meu stijenama koji ih je zabrinjavao i kad je neka crna zmija izala iz pukotine i onako siktala, jedan se trgnuo i zbacio maloga RENSHAWA o neko kamenje tako da je skoro poginuo. Staza kasnije nije bila nita bolja nego jo gora, tako da je upnik Wilson rekao da jedan goni sada mora odvesti sve konjske ivotinje natrag, i svi moraju hodati, zbog ega su bili jako alosni. Naravno, ja sam im mogao rei to mnogo ranije im smo krenuli, ali me nisu pitali. MAZGE su mogle ii dalje, ah ak su i one bile glupe, da, dok su klipsale onako tap-taptap s onim vreama. Morale sve biti meusobno povezane konopcima u dugom nizu tako da

ne vide nita nego guzicu mazge ispred sebe i esto dobivati udarce od gonia jer bi inae samo stale. A sada su bijeli govnari bili i posrani to moraju hodati, primjeivao sam. Ve blato im je bila nerazmrsiva zagonetka i stalno su cvilili i proklinjali ga arobnim rijeima ili su ga na iroko zaobilazili, znojili se i ljutili tako da su smrdili kao kad se staro korijenje pokvari. Zar nisu znali da je na cijelome svijetu blato i da ne treba previe misliti nego samo brzo ii dalje, zagaziti i onda dalje? Ni s drugim pojavama u svijetu nisu bih bolji, kao to je trnovito grmlje, ujedi muha, klizavo kamenje ili hladne rijeke koje je trebalo pregaziti. To je stvarno bila zbunjujua zagonetka kako su uspjeli ubiti sve moje i ukrasti svijet, ili moda ak zato su to uope i htjeli kad nisu mogli izdrati na tom mjestu. Nisu mogli ni ivjeti ovdje sami nego su morali nosati neto HOBARTA sa sobom. Svake noi gonii su podizali ATORE da u njima spavaju iako je bilo ljeto i vrijeme je bilo toplo. Imali su STOL i STOLICE da sjede na njima, i alice da piju konjak, a gonii bi palili vatru da im na njima ispeku njihovu bjelaku hranu koja se vadila iz LIMENKI, i bila je grozomorna kao i uvijek, sve od slanog i sluzavog mesa. Nai nisu nikad nita nosili sa sobom osim tinjala, vreicu s ostacima milih pokojnika da ih uva i pria koje su se priale. Sve ostalo mogli smo nai i napraviti usput. No, tko je sada bio voa? Ne ja, jedini Palawa ovdje, nego oni koji nisu znali nita. Imali su puke i bilo ih je mnogo, dok sam ja bio samo nekakvi SLUGA. Jo su se i smijali kad sam ivio kako je pravilno, spavao uz vatru, pod zvijezdama koje sam znao i traio za jelo pravu hranu, korijenje, divlja i slino. Zapravo su postali jo puniji mrnje sada kada smo bili sami u svijetu, daleko od ostalih numa. Jedanput su GONII doli po noi nakon to su potajno pili RUM i smijali mi se da su svi moji sada mrtvi to je bila odvratna ala i govorili mi da u i ja uskoro biti. Kada sam im rekao arobne rijei, dvojica su me uhvatila dok su drugi piali po mojem krevetu od lia. Tako sam poeo gonetati da sam uinio pogreku to sam doao ovamo i ponekad po noi dolazili su mi alosni strahovi da sam upao u njihovu pametnu zamku i da im je namjera bila samo da me ubiju i uzmu moje kosti tako da me pretvore u nita, ba kao i Majku. Zato sam dobro pazio. To nije bilo lako jer sam bio sam, a mogli bi me zaskoiti bilo kad, ali sam se trudio. Po danu sam sve vrijeme drao malu otricu noa u depu HLAA i ako bi mi netko doao blie, spremno bih je zgrabio. Po noi sam svojem snu govorio da pazi tako da spremno skoim na najmanji zvuk, i tako sam i radio, ak i na vjetar u drveu i pretravanje mieva. Tada sam se neto sjetio. to ako je Majka ovdje? To je mogue, gonetao sam, jer bijelci imaju toliko BISAGA da su valjda imali sve. Zato sam poeo traiti po noi. Prvo sam sluao kako razgovarali i ale se OVO JE NAJKINIJI ATOR ili KOME JE ISPALA OVA VILICA? Ili SADA SE MORAMO OPET POMOLITI. Onda kada se nije ulo vie nita osim hrkanja, ekanja, prdenja i slinoga tako da sam znao da spavaju, mogao sam poeti. Svejedno je bilo teko jer je bisaga bilo previe, a traiti sam mogao sporo tako to sam pipao prstima u mraku i znao ovo su TANJURI i VILICE ili UBRUSI ili staklene boce koje su se zvale AMPANJAC, koje sam ve prije vidio da ih stavljaju unutra. Uskoro sam gonetao da nije u jednoj od laganih bisaga nego mora biti u Crvenobradovoj ili Hooperovoj, a te su bile tee jer su ih nosili sa sobom u ATOR svake noi umjesto jastuka da na njima spavaju. Svejedno sam gonetao da mora biti naina. DR. THOMAS POTTER, SIJENJA 1858. 19. sijenja Napredovanje kroz jutro sporo + zamorno. Dan v. sparan + blato = dosad najgore (sinonja kia). Mazge gube tlo, mi takoer sve dok svi = uvelike zablaeni, izama otealih od blata. Jedini manje pogoen = mjeanac (bos) koji se kree ne obazirui se. To = dodatni primjer njegova brzog povratka uroenikom divljatvu. Drugi primjeri: povratak gotovo

potpunoj golotinji, spavanje na otvorenom, prehrana najprostijim sirovim namirnicama itd., itd. Sve to = vrlo korisno s obz. na ideje. Krajnji dokaz da kada dva tipa =- neprirodno pomijeana, karakteristike niega tipa uvijek prevladavaju. Namjera ovaj aksiom nazvati Potterovim zakonom. Napokon doli do sueg dijela + stali radi odmora. Wilson pokuava, kao i obino, natjerati na molitvu kad prekinut glasnim vikanjem. Hooper se udaljio od skupine s obz. na osobne razloge + sada se vraa, vodei pred sobom mjeanca u kojeg je uperio puanu cijev. Poviknuo da ga je uhvatio kako krade! S rukom u mojim bisagama. Mjeanac = blijed od bijesa. Incident = v. zanimljiv jer dodatno ukazuje na njegov povratak primitivnom stanju: neodoljiv nagon za kraom. Rekao Wilsonu: Nisam li vam rekao da mjeanac = sasvim nepodoban da nam slui kao vodi? Sada = to jasno. Nije drugo doli obini kradljivi divljak. Prije nego Wilson mogao odgovoriti mjeanac mi uputio vrlo zloudan pogled i kliknuo: Ali kradljivac ste vi. Vi ste ukrali kosti moje majke. Priznajem osobno = silno osupnut. Naprosto ne mogao pojmiti kako je tako brzo doao do tog zakljuka. Nemogue da = racionalnom dedukcijom. Neki naroiti primitivni nagonr usim ako ga uputio neki zlonamjerni Europejac? Situacija = v. nezgodna: primijetio da me Wilson gleda pakosnom znatieljom. Renshaw takoer. Osobno ustvrdio da to = najbjenja la smjerana samo da skrene pozornost s njegove krae. Sreom mjeanac tada poinio glupu pogreku (neminovno): tvrdio ostaci njegove majke = u bisagama koje nastojao pretresti (odn. mojim) + traio da se pregledaju. Osobno rado pristao. V. ugodno vidjeti njegovo glupo cmako lice objeeno kad bisage = ispranjene + nita nepoeljno nije pronaeno. Primijetio da i Wilson izgleda razoarano. Jo uvijek staje uz mjeanca. Kada traio da on = kanjen + poslan natrag, Wilson odbio: rekao svi se moramo truditi zaboraviti ispad. Tipino ponaanje normanskog tipa: izmanipulirati prednost steenu poloajem radi opstrukcije istine + pravde. Situacija me stavlja zapravo u v. nezgodan poloaj. Mogla bi predstavljati prijetnju s obz. na profesionalne izglede, ideje itd., itd. Sreom, taj se izgred dogodio na tom udaljenom mjestu. Kad svi nastavili kretanje, zaostao otraga da mogu razgovarati s Hooperom. Njegov prijedlog = teko prihvatljiv (takoer v. teko valjano izvediv) premda pokazao vrijednu odanost. Svejedno ostaje injenica da neto treba poduzeti. Nedugo nakon pokreta, sprijeda se ulo komeanje, povici Evo ga, itd., itd. Zakratko osobno izaao izmeu drvea + izaao na obalu dugakog jezera, u podnoju sivih razmrvljenih planina. Osobno primijetio = nita drugaije od onih koje sam vidio putem, samo vie. Osobno = nimalo iznenaen. Wilson stajao uz obalu, lica sasvim zgrenog. VELEASNI GEOFFREY WILSON, SIJENJA 1858. Zato bih oajavao? Nisam. Naravno da nisam. To je moda nezgodno bio sam tako siguran da u ugledati stijene Edena kako se uzdiu preda mnom ali nita vie. Kako bi takva mala nedaa mogla oslabiti snagu moje vjere? To je bilo poput kamenia baenog na vrstu planinu, poput mrava to se isprijeio pred glomaznim slonovima. Moja je vjera pobijedila. Nakon samo nekoliko trenutaka paljivog razmiljanja domislio sam se objanjenju jednako jednostavnom koliko i istinitom. Dobro je poznato da Gospodin Bog katkad svoju djecu stavlja na male kunje kako bi se uvjerio u njihovu odanost. Tako je bilo i ovaj put: iskuavao je jesmo li toga vrijedni. ak sam smatrao da nam je pruena neka vrsta blagoslova. Nije li to bila sjajna prilika da iskaem svoje nepokolebljivo poklonstvo; da pokaem da mi je vjera vrsta kao stijena? Na to razoaranje odgovarase radou a ne tugom! Bez sumnje e se vidjeti vie nastavimo li dalje oko jezera, javio sam ostalima. Nisu mi promakli sumnjiavi pogledi koje su si dobacili Potter i njegov sluga, kao i gonii mazgi, no ni jedan nije nita otvoreno rekao, te sam odluio ne obraati panju. Na svoje e zlurade sumnje uskoro dobiti odgovor, suoeni sa zasljepjjujuom svjetlou istine. Poto smo pojeli svoj priprosti obrok, poveo sam ih naprijed jo jedanput, bodrei ih vedrom

himnom u slavu Boga kako bih im ulio snagu u grudi. Ubrzo je tlo na obali postalo suvie movarno da bi se njime moglo kretati. Stoga smo bili primorani slijediti stazu koja je vodila dalje od jezera. to je to smetalo? Ubrzo emo se vratiti na jezero, u to nisam sumnjao. Takve su potekoe bile vrlo uobiajene na dugoj stazi koju sam preao. Nisam li prevladao lane tvrdnje ateistikih geologa? Nisam li se iskazao u pogledu nabave naega broda i izdrao sve kunje oceana? U usporedbi s takvima, ova je zemljopisna nepovoljnost puki krtinjak koji e biti pregaen mojim nesalomljivim uvjerenjima. Srce mi jo nikad nije bilo toliko ispunjeno nadom. Poduzeo sam, dakako, sve to je bilo u mojoj moi da nam olakam put. Prije svega, molio sam se. Molio sam se u znak zahvale to smo itavi. Molio sam da nas vodi u ovome naem skromnom nastojanju da Mu sluimo. Molio sam da se moji suputnici okrenu molitvi. Nisam bio tako pohlepan pa da pomislim kako u biti odmah uslian, a ipak se, zaudo, dogodilo upravo to. Nedugo poto smo so odvoljili od obale primijetio sam kako uz stazu lei neto na to sam od uda morao pljesnuti rukama. Bila je to, moram naglasiti, odlomljena grana drveta. Ostalima se to moda inilo sasvim obino pokazali su, na moje aljenje, tek nemuto zanimanje ali svatko tko umije gledati bio bi svjestan vanosti te grane. Poredak njezinih granica podsjeao je znakovitom identinou na strijelu, a to je bilo jo uzbudljivije, pokazivala je upravo u smjeru kojim smo ili. To jo nije sve. Za manje od sat vremena na vrstoj sam stijeni primijetio blijed ali jasno vidljiv otisak urezanog slova J, isto tako finih kontura kao onaj to ga je urezao sam Mojsije, u onoj drugoj golemoj divljini. Nije moglo biti nimalo sumnje u to ije je ime predstavljao, i kakvom je velianstvenom nadom zraio taj tvrdi kamen. Ni to jo nije bilo sve. Dok sam stajao u udu gledajui to najsvetije slovo, postao sam svjestan da mi do uiju iz oblinje ume dopire potmulo krijetanje neke lokalne ptice. Bez potekoa razabrao sam znaenje blagoslova skrivenog u njezinom zovu: E-den, E-den. Ne vjerujem da sam ikada ranije osjetio toliko blaenstvo. Ubrzo nakon toga staza se poela strmije uspinjati, vodei kroz gustu tamnu umu. Bilo je to naporno po onoj vruini no nisam poputao umoru u udovima, ve smjelo vodio dalje. Drvee se napokon prorijedilo i zatekoh se na prijevoju okruenom niim brdima, kamenitim i razmrvljenim, kao i tolika tasmanska brda. Pobudilo mi je zanimanje to to se staza sada ravala. S moje lijeve strane pratila je tlo prema dolje do neega to je po svoj prilici bilo novi prostrani umski pojas, dok se meni zdesna stala uspinjati jednim od okolnih brda. inilo se da je pred nas postavljena jo jedna zagonetka. Trebali bismo krenuti lijevo, izjavio je Potter, premda ga nisam pitao za miljenje. ini se da je nizbrdo laki put. Nisam namjeravao donositi odluku pod pritiskom. to vi mislite, gospodine Cromwell? Je li vam poznato ovo mjesto? Ne poznajem. Vodi je pogledao uz brdo, oito unesen u razmiljanje. Tada je odjedanput kimnuo. Gore je bolje. Taj put vodi blie jezeru. Potteru se to nije nimalo svialo, nije ni potrebno naglasiti. ini mi se sasvim neuputnim sluati savjete lopova, poklopio ga je. Nisam imao namjere vraati se u tu neobinu razmiricu. to vi mislite, g. Renshaw? Nizbrdo bi nas moda jedino potedjelo penjanja, odvratio je sumorno. Kako je malo nedostajalo da mahnem rukom i usmjerim nas nizbrdo. Uto sam, dok sam onako stajao i razmatrao mogunosti, postao svjestan nagle promjene u onome divljem okoliu. Vrijeme se naoblailo i podruje slijeva gubilo se u izmaglici i sivilu, no podigavi pogled prema brdu nama zdesna vidio sam da je sada okupano slabim no ipak velianstvenim zrakama sunca. Onamo! Onamo trebamo ii! Potter se jo uvijek durio. Malo sunca jo nita ne dokazuje. Srce mi se uznosilo. Najbolji odgovor nevjernim Tomama je djelovanje, te sam naprosto poviknuo: Naprijed!, i smjelim korakom krenuo desno.

U brdima lei tajna. Ovo se odozdo nije doimalo suvie velikim, ali nas je izgled zavarao. Kako smo se uspinjali, stala je padati kia i vie puta sam pomislio da smo dosegli vrhunac, da bi nam se odmah ukazao novi hrbat koji je zauzeo itav vidokrug. Malo pomalo uviao sam da se penjemo na pravu planinu. Eno ga, kliknuo sam ugledavi istinu na visoravni pred nama. Uli smo u jo jednu umu i bila je prava igra pratiti stazu koja se s nama igrala skrivaa. To mora biti to, ono tamo? odvratio je Hooper, ija se odjea od vlage sasvim objesila, pokazujui prugu na lijevoj strani. Renshaw je po obiaju nadodao sumornu primjedbu. Jeste li sigurni? Djeluju gotovo kao ivotinjski tragovi. Kao da se uope moglo raditi o neem takvom. Na bi nas vodi svakako bio upozorio. Ovamo, razdragano sam pozvao, kroei prema stazi koja se najbolje mogla razaznati, i dali smo se opet u pokret. Kako se staza uspinjala, navirivao sam se kroz drvee i na trenutke sam mogao vidjeti kako se iz daleka promaljaju drugi primamljivi vrhunci. Tko zna, Rajski vrt mogao bi biti odmah iza vrha ba ove planine. S toliko sam lakoe, s toliko nade sebi doaravao taj prizor, da sam gotovo osjeao neto nalik boli. Eno! Mona hridina od najglae bijele stijene, strma i ista, utvrda sagraena rukama divova. Eno! Staza to njome vijuga amo-tamo, stube uklesane u kamen sve do otvora nad kojim moda jo uvijek straari ognjeni ma. U pozadini obrisi pradavna zelenila: prizor to zapanjuje ovjekovu matu, proimajui ga divljenjem i aljenjem. Jedan pogled na to jarko zelenilo bio bi dovoljan. Ono, i uzorak stijene na kojoj je lealo a taj bi se, u to nisam sumnjao, pokazao ne samo nepoznatim nego i otpornim na najjau vruinu bili bi dovoljan dokaz da pobije i najsumnjiavije. Dok sam se kretao dalje, zamiljao sam svoje protivnike u onome dopisnom ratu u njihovim radnim sobama, okruene knjigama, alosno nevjesne presudnih dogaaja na ovom dalekom mjestu na kugli zemaljskoj. Moji osjeaji prema njima nisu sadravali ljutnju, ve blagost, nalik onima kojima bi brini roditelj izveo zabludjelo dijete na pravi put. Sasvim bi im sigurno bilo lake pri dui kada bi se pokazalo da su se prevarili. Od tog trenutka ivjeli bi blaeni u novom uvjerenju, otkrivi u Svetom pismu mono stablo na kojem mogu odmoriti svoje turobne sumnjiave grane. Upravo sam te ljude, svoje neprijatelje, nastojao spasiti, jednako kao i najdrae prijatelje i obitelj. Jedan pogled bio bi dovoljan. Bi li doista? Nakon to sam doveden ovamo preko tolikih milja, preko divljeg mora i najnegostoljubivije divljine, sada sam postao nesiguran. Znao sam da bi bilo sasvim neprilino da svjetovni lanovi ekspedicije kroe na tako sveto mjesto, kad ni sam nisam imao namjere ikamo zadirati, a ipak kao prvom zareenom sveeniku koji je doao na to najposveenije mjesto, postavljalo mi se pitanje ne bi li takav izostanak znaio zanemarivanje dunosti. Bilo je tu jo neega. U nekoliko navrata tijekom ovoga dugog putovanja opsjedali su me neobini ivi snovi, a svaki na istu temu. Vidio bih se kako onuda hodam zadivljen izdanom krasotom oko sebe. Neko bih vrijeme bio naprosto oaran, kad bi mi se najedanput ukazao stravian prizor. Stajalo bi tamo stablo kakvo nikada prije nisam vidio: neveliko ali opsjednuto kobnim znakom, debla pocrnjelog i kvrgavog, a grana otealih od blistava zloudno jarkog obilja. Jo dok sam ga promatrao, ispitujui ga prestravljeno, oslovio bi me moan glas, koji je svojom mudrou ispunio zrak, a u udove mi udahnuo svrhovitost Kao nekom arolijom otkrio bih da mi nadohvat ruke lei zlatna sjekira. Tako bi se sluilo da ja, puki upnik skromne jorkirske upe, zakoraim vedrom odlunou ka tom mrskom korovu, i sruim na nj snaan udarac, potom drugi, a sa svakim bih udarcem iz sveg srca molio za oprost od tog prvog i najveeg od svih grijeha. Uz prodoran prasak mrtva bi se biljka sruila, a smrtonone joj plodine zgnjeile o tlo. Najudesnije od svega jest da bi se netom to to uinih zrak oko mene fino raistio, postao neviniji od ikada ranije vienog. Takvi bi snovi, znao sam, mogli biti puka uobrazilja, a ipak

su svojim ponavljanjem ukazivali na vanost kakva nije svojstvena obinom sanjarenju. Nije dugo trebalo da izaemo iz ume, a staza je sada vodila u podnoje strmoga uspona gdje je nestajala, gubila se u kamenom obronku. Poruka koju je sadravao bila je meutim jasna i nisam oklijevao. Moramo gore. ini se da si je Potter uzeo u zadatak da zadaje nevolje. Izgleda vrlo strmo. Svojim je rijeima potaknuo gonie mazgi da se potue, to mu je dakako i bila namjera. Teko e to ii, sloio se Skeggs s nekom vrstom nametljivog zadovoljstva. Pogotovo kad je ovako mokro. Zar ne bi bilo bolje da vi momci nastavite dalje, a mi ostanemo ovdje sa ivotinjama? Pogledao sam naega vodia. to vi kaete, gospodine Cromwell? Na trenutak je razmislio. Ne, mislim da je bolje da idu i mazge. Uskoro e pasti mrak, a ovdje ne moemo ostati. Mjeanac se napokon pokazao korisnim. Upravo tako, sloio sam se, i vedro pruio korak. Priznajem da je uspon bio poneto teak. Kako smo se uspinjali, obronak je postajao sve strmiji, ui, i sve vie posut krupnim kamenjem koje je esto bilo meusobno tako blizu da smo se morali provlaiti izmeu njega, gulei si koljena i laktove. Uspon nam je oteavala i kia koja je padala sve jae, iz sve mranijeg neba, i od koje je stijenje postajalo sve skliskije. No, uza sve to, Skeggsova strepnja bila je pretjerana. to ako mazge ponu okijevati? Ta su stvorenja poznata po tvrdoglavosti i nije to bio razlog da odustanemo od svojih napora, no on se ipak nebrojeno puta alio da moramo natrag, i vjerujem da bi to bio i uimo da ga nije prijeila uzanost staze. Tada smo sreom bili ve skoro pri vrhu. Prvi sam se od svih uzverao na niski greben i naao se odjednom posve okruen nebom. Stajao sam, kako sam uvidio, na jednome kraju dugakoga hrpta, nakrivljenog gotovo poput kosog krova kue. Nagib je moda ostavljao malko uznemirujui dojam, ali ne pretjerano jer se uz oprez moglo na njemu stajati. No moju pozornost prije svega je privukao pogled od kojeg sam imao dojam da stojim na balkonu ponad zaborava. Probivi se do najvie litice, ugledao sam duboku udolinu iza koje se uzdizao golemi planinski bedem. Tada, siavi paljivo na nii dio, ugledao sam jo vrtoglaviji prizor: dokle mi se pogled pruao, skroz do obzora lealo je, na trenutke otvoreno, na trenutke zaklonjeno mranim oblacima, nazubljeno more hridina i vraka, kamenih gromada i raslinja to je uz njih oajniki prianjalo. Malo nie obronak je tvorio neto nalik izboini jer su se vrhovi kronji protezali na samo nekoliko lakata ispod nas. Uvidio sam da zacijelo promatram velik dio sredinje divljine otoka. Ovdje se negdje mora nalaziti odgovor na moja pitanja. Dao sam se na posao, ne osvrui se na pritube ostalih to su gore stajali sa ivotinjama, nego sam urno, dok se jo vie ne smrai, ispitivao pogledom golemo prostranstvo koje se prualo preda mnom. Vidjela se rijeka uz koju smo jo toga jutra hodali, premda se ini da je odonda prolo cijela vjenost. ekao sam krajnje nestrpljivo da kovitlac oblaka odmakne i razotkrije jezero, dugako i usko. Sada u svakako moi vidjeti. Nismo trebali dolaziti ovamo, poalio se Potter. Sav se sklupao pored mene, vrsto se drei za stijenu. Kiselo je gledao prizor. Sve mi to izgleda jednako. Kakva drskost! Ta njegova mrska napuhana umiljenost! Kao da bi umio prepoznati ono to traimo onako nevian geologiji. Nisam dao da me netko takav pouruje. Ako nisam primijetio nita neobino pored jezera, to je zaudo oito bio sluaj, onda se naprosto mora nalaziti drugdje. A to s onim dijelom dalje, s kojega se oblak tek treba ukloniti. O, oglasio se na vodi koji se smjestio s moje druge strane. Djelovao je uzbueno i tresao glavom dok je promatrao prizor. Neto ste primijetili? poticao sam ga. Ona planina. Pokazao je na jednu dosta udaljenu premda nije izgledala drugaije od

sve sile susjednih promatrajui je na neobian nain, zanesen nekom vrsti divljakog snatrenja. Tamo blizu sam prije ivio. A tako, odvratio sam hladno. Nadao sam se neem korisnijem od obinih uspomena. Jednostavno nisam mogao shvatiti. Uza svu dramatinost pogleda, nisam primjeivao nita to bi geoloki odudaralo, ni pored jezera ni igdje drugdje. Sve je izgledalo kao da je od sline vrste stijene. Nije imalo smisla. Nisam li ovamo voen, skroz od Engleske? Nisu li nam se putem ukazivali znaci Boje milosti? Djelujete razoarano, upnie. Moda me ta primjedba nije smjela iznenaditi imajui u vidu Potterov karakter, no svejedno me zaprepastio ton kojim je izreena i u kojem se osjetila blaga no ipak ujna nijansa zadovoljstva. Teko je bilo u to povjerovati, ali nije mi preostalo drugo nego zakljuiti kako mu je moje trenutno stanje nelagode bilo vanije od uspjeha itave ove ekspedicije, u kojoj je i sam sudjelovao. Nije mi bilo strano zlurado ponaanje, a svejedno me duboko potresla ta otrovna izjava. Nisam razoaran, dobacio sam mu. Znai, neto ste ugledali? Kako su neobini putevi sudbine! U tom najteem trenutku pomo mi je pritekla odanle odakle bih joj se najmanje nadao: upravo od doktora. Nevolja zna pruiti najsnaniji poticaj ljudskoj volji, i tako je bilo i tog popodneva, navrh neke bezimene planine. Naprosto nisam mogao dopustiti takav podrugljiv odnos prema sebi. Najedanput sam znao, naprosto sam znao da moram pasti na koljena. Mirnim glasom, a opet punim strasti, stao sam zaklinjati golem ponor poda mnom. O Gospode, pouj moju molitvu. Ne okrei nam sada lea, preklinjem te, poto si nas doveo tako daleko. Sve je bilo tiho, osim blagih zapuha vjetra to su nam trzali odjeu. Potter se nakaljao. Nisam se dao pokolebati. Molim te, Gospode. Jedina mi je elja da izvrim tvoju zapovijed. Pokai nam put. Nekoliko trenutaka vladala je stravina tiina. Potter je poeo potiho zvidukati neku melodiju da bolje iskae svoju nestrpljivost. Svejedno sam ekao, dok mi je srce tuklo. Nisam ekao uzalud. Ono to se potom zbilo mogu opisati jedino kao istinsko udo: otkrivenje tako smjerano i veliajno da bi se moglo nai i u samome Svetom pismu. Iznenada je nebo planulo, kao da ga je proparala jarka svijetla pruga. Udarila je poput golemog prsta sudbine negdje daleko od ruba hrpta na kojem smo stajali, u neko mjesto zaklonjeno naem pogledu. Kakve sam sve znake doivio toga dana, no nijedan se nije mogao mjeriti s ovim! Onamo! kliknuo sam od zadovoljstva dok se oko nas prolomila grmljavina. Ondje lei Rajski vrt. Onamo moramo ii. Potter je i dalje sipao svoj otrov. Za Boga miloga, upnie! A to ste drugo i oekivali po ovakvom vremenu? Nisam dopustio njegovim rijeima da zatruju moje misli, ve sam ih titio kao to pastir uva tek ojanjenu janjad od grabeljivca to krui. Bie mi je ispunjao ushit i nisam doputao da se to stanje narui. Nisam mu odgovorio, ve jednostavno pognuo glavu u iskrenoj molitvi zahvale. Vidio sam jednu istu takvu maloprije, opet je procvilio. Mislim da je ak bila bljetavija. Smjesta kreemo, naprosto sam objavio, okrenuo se i poao prema elu kolone mazgi. Potter je silazio za mnom. Ovo je ludost. Put je suvie teak. Jednostavno vam ne mogu dopustiti da nas izloite takvoj opasnosti. Bila je to provokacija, i to silna, no svejedno sam sauvao pribranost. Ne govorite besmislice, tiho sam mu dobacio. Gledao sam kako mu se lice neobino zatee, kao da trpi neku bol. Rijei koje mi je zatim

uputio bile su izreene glasno i jasno, te nije moglo biti pogreke. Zar ne vidite, blesane? Nema tu Rajskog vrta. Nikad ga nije ni bilo. A sada, za ime boje, vratimo se natrag prije nego to svi zbog vas poginemo. Kako ovjek moe zaas progledati. Njega je opsjela vea zloa, vea sklonost izdaji nego to sam zamiljao. On nikada nije vjerovao u ovaj veliki pothvat. Onda je mogao biti samo jedan razlog zato je poao: da sprijei otkrie Rajskog vrta. Zaas je sve postalo jasno. Poslali su ga moji neprijatelji, ateistiki geolozi. Mora da je tako bilo. Nije li on potraio nas, molei jadnog ljubaznog Jonaha Childsa da ga uzme za lijenika ekspedicije? Nije li se svim silama trudio da stvara nevolje? Nije li pokuavao zauzeti moje mjesto kao voe? Sada sam shvaao i zato. Jer nije bilo lakeg naina da razori ekspediciju nego da preuzme nad njom zapovjednitvo. Juda, uzvratio sam mu. Juda izaao na vidjelo. Ali nee nas omesti. Uspjet emo mi, usprkos tvojoj iz-aji. Nisam se zadovoljio rijeima. Uhvatio sam mazgu na elu za uzde kako bih neustraive rijei pretoio u neustraivo djelo. Oekivali biste da se lijenik pomalo posrami nakon to je razotkriven, ali nema smisla traiti savjest u avoljim slugama. E nee, luaki je dreknuo zgrabivi ular tako da ivotinju moe preusmjeriti grubom silom. Njegov potez nije mi ostavljao izbora. Smireno i dostojanstveno upro sam da se opet izborim za nju. Potter, vjeran svojoj naravi, samo je podvostruio napore. Prekinite s tim, derao se Skeggs. U tom je trenutku ivotinja, koju je Potterova lakoumnost ve uznemirila, ustuknula, propinjui se i ritajui tako divlje da smo se obojica povukli. to se tie onoga to je uslijedilo, zbilo se to tako munjevito i neobino da se inilo nestvarnim, vie nalik nekoj polaganoj snomori. Bio bih uhvatio ivotinju za uzde da je pokuam smiriti, ali nije bilo vremena. Zaas je izgubila uporite, panino se ritnula i sruila na tlo. Tada sam tek postao svjestan eeg komeanja. ivotinja je svoju uznemirenost prenijela i na ostale svojeg roda, pa ih je sada nekoliko stalo preplaeno uzmicati. Gledao sam kako neke odbacuju teret s lea, druge klize, dok su one koje su ostale mirne iz ravnotee izbacivale susjedne mazge kako su padale. Skeggs je uvidio opasnost. Odveite ih, proderao se. Naalost, ivotinje svojim pomahnitalim bacakanjem nisu doputale da im se itko priblii. Nisam zapravo siguran je li itko i pokuao. Mogli smo se jedino skloniti na sigurno. Nekoliko ih se poelo kotrljati niz padinu, mlatei nogama i vukui ostale za sobom. Tako sam promatrao i nekom stravinom znatieljom kako, jedna za drugom, ivotinje poinju klizati i uz trzaje se kotrljati niz vlanu stijenu. Prva koja je dola do ruba ponora i nestala bila je mazga iz sredine kolone. Konop koji ju je povezivao s prvima do nje nakratko se zategnuo, a zatim su se i one izgubile iz vidika, zatim jo dvije, dok sve nisu stale iezavati naoigled, gotovo poput dva kraja niske provuena kroz kljuanicu. Naglo se sve smirilo. Katastrofa je bila tako iznenadna, i potpuna, da ste je jedva mogli pojmiti. Ogledao sam se oko sebe i zaudio se kako smo malu skupinu sada tvorili na onoj goloj planini. Bez rijei, stali smo svi puzati naprijed, paljivo se kreui varljivom stijenom. uei na rubu, navirio sam se, no nisam mogao vidjeti nita osim vrhova kronji nie dolje, ije se mokro lie presijavalo. Jedino po emu se moglo znati to se dogodilo bilo je nekoliko slomljenih granica, kao i potiho revanje prigueno umom vjetra i kie koje se ponavljalo jezivim automatizmom. Hridina nie nas stajala je okomito poput zida, i nisam mogao vidjeti ikakav put to vodi dolje, ak ni s obronka kojim smo se uspeli. Pomislili biste da takva nesrea izaziva kajanje, ali nije tako bilo. Odjednom se zauo povik: On je kriv. Potterov sluga Hooper ljutito je pokazivao na naeg vodia mjeanca. On nas je ovamo doveo. Crnja nas je udesio. Neki gonii mazgi prosiktali su s odobravanjem. Tada sam sav prestravljen vidio kako Hooper skida puku s ramena.

Stani, poviknuo sam. Svakako bih ga sprijeio, ne obazirui se na vlastitu sigurnost, da sam samo blie stajao. Sluaj je htio da se Renshaw naao dovoljno blizu. Prije nego je Hooper dospio pravo naciljati, mali botaniar je gurnuo cijev prema gore, te je zrno otilo u zrak ne ozlijedivi nikoga. Time meutim pria nije zavrila. Njih dvojica su se stala hrvati za prevlast nad orujem, i dok sam urno krenuo prema njima, zauo se udan jezivi zvuk, kao kad drvena klada udari o uplji kamen. Zaas se Renshaw poeo naginjati unatrag. Hooper ga je pokuavao zadrati i sam gotovo izgubivi ravnoteu ali bez uspjeha. Nekako zbunjeno, gledao sam jadnog Renshawa kako gubi tlo pod nogama i pada, naizgled stravinom sporou, dok se nije izgubio meu drveem ispod nas. Tiina nas je obavila po drugi put. Hooper je bio izvan sebe. Nisam htio, pokuao sam ga zadrati. Kao da je za taj uas moglo biti opravdanja. Kako je jadno zborila injenica da je to poinio Potterov sluga. Jedan od gonia, po imenu Hodges, navirio se preko ruba provalije i zazvao: Gospodine Renshaw? Zaas smo mu se svi pridruili, derui se svom estinom kao da emo glasnoom izmamiti odgovor. Umuknuli smo. Nije dopirao nikakav zvuk osim onoga priguenog a svejedno stravinog revanja. Premda nitko nita nije rekao, mislim da smo svi bili proeti istom turobnom milju. Mislite li...? - zaustio sam. Tada sam se sjetio Cromwella. Ogledavi se, vidio sam da je ve dosta odmakao, silazei obronkom kojim smo se bili uspeli. Vratite se, pozvao sam ga, ali se nije ak ni osvrnuo. Nisam mu mogao ni sasvim zamjeriti, premda je to bio oajniki i nerazborit potez. Nee dugo moi opstati sam u toj divljini. Jadni glupan! Ja bih ga bio zatitio. Tako je naa katastrofa potpuno i grozno zaokruena. Sve je to vae maslo, vi luae! Ova je izjava, moram razjasniti, dola iz Potterovih usta i, kako god se to nevjerojatnim inilo, bila je upuena meni. On, izdajniki ateist, koji je u potpunosti snosio krivnju za nau nesreu optuivao je mene. To nije imalo nikakvog smisla. Htjeli ste nas unititi, naprosto sam odvratio, a sada ste u tome i uspjeli. Ali, vi ste nas doveli na ovo grozno mjesto. Znao sam to mi je initi. Ustao sam, stao uspravan i gord, ovjek od Crkve u punoj veliini opravdano ogoren. Ovlau koju mi je udijelio Jonah Childs i sam Gospodin Bog, izbacujem vas iz ove ekspedicije. Odlazite, dr. Potter, i vi i va sluga ubojica. Izbaeni ste. Taj ovjek nije imao srama. tovie, sjeo je na kamen i uputio mi kiseo pogled. Nisam obraao panju na njega, ve se, pun dostojanstva, okrenuo petorici gonia mazgi, prizvavi svoje govornike sposobnosti, posve u maniri kranskih govornika iz davnih vremena. Nemojte se preputati oaju. Morate shvatiti da je, ono to se dogodilo, koliko god stravino djelovalo, samo vrsta kunje. Kunje koja je razotkrila zlou ove dvojice, ali kroz koju emo izai kao pobjednici. Skupimo snage i prijeimo put do kraja ovog hrpta kako bismo otkrili gdje lei na sveti cilj, a potom... Skeggs je uzvratio. Ne pratim vas vie ni koraka dalje, upnie. Ni ja, nadovezao se drugi. Priznajem da me to silno potreslo. Pogledao sam ostalu trojicu, ali svaki je odmahnuo glavom, ak i izgovorivi rune rijei da jae naglasi svoju izdaju. Bio je to uistinu teak trenutak. Jedino objanjenje bilo je da ih je moj neprijatelj zaarao. Koliko je meni bilo poznato, on je putem s njima potajno razgovarao, obmanjivao ih rijeima mrnje, punei im glave svojim otrovom. Svejedno nisam posustao. Visoko sam dignuo glavu. Dobro, mirno sam izjavio, onda u dalje nastaviti sam.

Samo vi dajte, upnie, iskesio se Potter. Jo uvijek, nakon svega to je uradio, bio je svejednako pun otrova. Kad sam poeo sakupljati neto malo zaliha iz bisaga to su ih ivotinje zbacile, kako bih opstao u samotnoj potrazi, postao je sitniavo svadljiv, traei da se sve prebroji, kao da sam ga namjeravao prevariti! A kad tamo, ono to je preostalo bilo je gotovo neupotrebljivo: predmeti poput stolnjaka, stolice na rasklapanje ili sheffieldsko posue! Bilo je boca najfinijeg francuskog konjaka sve razbijene, osim jedne i slupana kutija najboljih kubanskih cigara, iji se sadraj na kii velikom brzinom pretvarao u kau, no nije ostao itav nijedan ator. to se hrane tie, eer, aj i limenke aberdeenske kae, konzervirano meso i hermetiki pakiran losos ne bi nam u normalnim okolnostima potrajali vie od nekoliko dana. Potter je moj dio prebrojio sa sitniavom pomnjom, ne osvrui se na injenicu da je meni, kao jedinome koji je jo uvijek smjerao otkriti Rajski vrt, pripadalo vie nego drugima. tovie, glatko je odbio prepustiti mi ijednu puku tvrdei kako meni, kao ovjeku od Crkve, takvo to nee trebati. Da se nije tako gnusno ponaao, ne bi mi ni palo na pamet da u dep utrpam jo ibica kad je okrenuo lea, a da i ne govorim o drugoj vrei eera koju sam uspio turiti pod kaput. I tako sam im, s bisagama neudobno prebaenima preko ramena, okrenuo lea i otputio se hrptom planine. Kada sam se koji trenutak kasnije osvrnuo, bili su ve otili, a sve to je preostalo od ekspedicije bile su razbacane kutije nekadanjih zaliha. Usred njih nalazila se stolica koja je bila sklopljena tijekom traenja hrane, i koja je pruala alostan i neobian prizor, okrenuta prema divljem krajobrazu, kao da oekuje neku domau scenu. Koliko god bio zadovoljan to sam se rijeio loeg drutva, priznajem da sam se osjeao neobino onako sam u tom divljem kraju. Pokuao sam zapjevati koral da se osokolim, ali vjetar je bio snaan, tako da se nisam pravo uo. Kako sam se primicao drugome kraju hrpta, krajolik koji je ranije bio zaklonjen poeo je lagano izlaziti na vidjelo. Kia je napokon stala, a oblaci se podigli te sam do trenutka kad sam dosegnuo najdalju toku, ispod koje se stijena ruila kao vodopad, mogao pogledom neometano obuhvatiti podruje od mnogo milja, s mnotvom vrhunaca to su se propinjali uvis. Moda nije lako priznati, no svaka stijena i planina bili su iste razdrobljene vrste kao i svugdje drugdje. Nisam vidio nita nalik ikakvome znaku, nita to bi mi pokazivalo kamo da idem. ak ni tada nisam oajavao. Molio sam se, izvikujui rijei koliko sam god glasnije mogao. Molim te, preklinjem te Gospode, pokai mi put. ekao sam, molio. I dalje sam ekao. Prolazili su dugi trenuci, no nije bilo nijednog bljeska, nijedne nenadane zrake sunca da me povede. inilo se kao da planine prijetei zure u me poput kakvog nepristupanog labirinta. Inae se ne priklanjam sumnjama, a svejedno sam osjetio kako mi se prikradaju, poput otrova to se prenosi krvotokom, slabei vrstinu omiljenih uvjerenja. Zar sam se od poetka varao? Jesu li sve ove duge godine prouavanja i putovanja bile prosti gubitak vremena: puka tlapnja? Slutei to mi se blii, nastojao sam zaustaviti misli, pretvoriti ih u prazno nitavilo, kako bih zatitio svoju vjeru kao to pastir titi janjece pred grabeljivom pticom to krui, no um se naprosto nije dao smiriti i ve sam utio kako mi vjera posustaje, daleko od stijene koju sam toliko trebao. Odjednom me stade muiti stravina vizija svijeta bez vodstva: svijeta praznine, gdje svime upravlja mahnita nasuminost. Kako da ovjek izdri na takvome mjestu, u kojem ne preostaje nikakva znaenja? Osobno ne bih nita predstavljao, bio bih tek neka vlastita utvara, trunak na vjetrometini, koji sebe zove Wilson. Osjetih kako mi duh posre, kao da se rui u bezdan preda mnom. alosno je da sam s toga mjesta otiao ne zbog nekog cilja, nego prosto zbog djelovanja prirodnih sila. Mokar i promrzao, znao sam da se ne mogu zadravati na onome vjetrovitom hrptu. Bliio se sumrak. Stadoh silaziti pratei lijevu stranu obronka koja mi se inila manje napornom, premda mi se i tada inilo da sam izloen grubome izrugivanju. Nekoliko puta mi

se pri silasku preprijeila provalija zbog koje sam se morao vraati istim putem i pokuati ispoetka, tako da sam, naavi se napokon na ravnome, bio prekriven ogrebotinama i modricama. Slab i izgubljen, pokuavao sam pronai kakvo mjesto za odmor prije nego svjetlo sasvim umine. Tlo pod mojim nogama bio je movarno, te sam morao hodati natrag ka planinskome osoju dok ne naoh neto tvre uporite. Pokuao sam zapaliti vatru sakupivi na hrpu neto granica i utroivi nekoliko dragocjenih igica, ali onako mokre nisu bile od koristi. Nije mi preostalo drugo nego da nainim postelju od lia nalik onoj koju je svio vodi Cromwell, premda nije bila ni topla ni udobna. Leei tako, otvorio sam limenku kae kojom sam makar okrijepio tijelo, kad ve nisam duh. udio sam samo za snom. Strano je to to moram rei da mi nije bilo ni suvie stalo hou li se ikad vie probuditi, tako me mraan oaj spopao. Naposljetku se pokazalo da san ne dolazi lako na oi. Bilo mi je hladno, a zvuci u tami bili su tako glasni, daleko glasniji nego to mi se inilo dok sam bio u atoru. U jednom trenutku bi me omelo zujanje kakvog insekta pored uha, u sljedeem bi stao zavijati vjetar, kropei me kapima vode s nevidljivog lia. Najgore od svega bilo je tajanstveno tiho ukanje to je dopiralo iz bunja. Premda sam se tjeio da ih vjerojatno proizvodi neka ptica ili voluharica, teko je bilo odvratiti misli od mogunosti da prema meni gmie neki otrovni pauk, ili zmija, ili ak jedan od ovdanjih vukova koji na leima imaju tigraste pruge, i poznato je da napadaju ljude. Sveudilj su mi se umom vrzmale nevesele misli. Jesam li skrivio togod pogrijeivi negdje? Jesam li nehotice poinio neki vei grijeh? Nisam se mogao domisliti to bi to bilo. Sve ovo vrijeme upirao sam se voditi samo krepostan ivot i sluiti svojeg Gospoda. Kako me mogao ovako nagraditi? Bio sam jo uvijek sasvim budan kada sam postao svjestan blagog mirisa zapaljena drva, kao da dopire od logorske vatre. Bila je to vrlo ugodna zagonetka, barem utoliko da mi skrene misli iz turobnog tijeka. Pokupivi bisage, poeo sam tapkati prema njemu. Nedugo zatim zauo sam tihe glasove. U jednom trenutku zanosa ak sam se i upitao nisu li to moda neki ljubazni neznanci, lanovi neke druge ekspedicije, i ne bih li, Njegovom udesnom intervencijom, ipak mogao biti spaen. Zatim sam, proavi izmeu drvea, ugledao malu skupinu kako sjedi oko logorske vatre, iji su se plamenovi lijepo uzdizali. Bili su to Potter, Hooper i gonii mazgi. Primaknuvii se blie, vidio sam da meu njima krui preivjela boca konjaka. Kako se usuuju imati vatru? Ne bi ak ni smjeli biti na ovoj strani planine. Zar su se izgubili? Ili su namjerno doli ovamo da mi se opet rugaju? Otkrio sam da mi je duh, koji mi je tako bio potonuo, naglo ivnuo podjaren barem utoliko pravednom srdbom. Eno uzroka svim mojim nevoljama kako cucla alkohol i grije noge uz vatru. Dr. Thomas Potter. Da nije njega, dosad bih ja ve naao Rjyski vrt. Zaas mi se razjasnilo. Zato je Gospod navalio na nas nesreu. to se drugo moglo oekivati od ekspedicije koja sebe naziva kranskom i trai najsvetije mjesto, a sve vrijeme nosi sa sobom taj magnet zloe. Ta on mi je nastojao poslati upozorenje. Kako sam mogao poi u potragu za Rajem kad do mene plazi i gmie avoli sluga? Bilo bi to neprihvatljivo. Znao sam koja mi je zadaa. Borit u se protiv njega. Raj u ve pronai, u to nisam sumnjao, ali trebat e ekati pravi trenutak. Vrag se pojavio preda mnom i ja se neu povui pred dunou. Razvit u stijeg pobonosti te se uhvatiti u kotac s njime da ga smodim. Dr. THOMAS POTTER, SIJENJA 1858. 19. sijenja (nast) Mislio mi = napokon se rijeili Wilsona ali ne. Upravo me poeo grijati konjak kada zauo njegov odvratan piskutavi glas kako doziva kroz mrak, dri propovijed goniima mazgi: Odbacite tog avoljeg slugu (mene) prije nego = prekasno. Pridruite mi se + vratite pod boje okrilje, itd. itd. Skeggs mu rekao da se goni najgrubljim rjenikom. Hooper bacio velik kamen. Naglo Wilson se zaletio meu nas, ukrao dva najvea zapaljena komada drva +

pobjegao. Osobno razmiljao o gonjenju + kanjavanju ali zapravo svi = suvie umorni. Vatra tako oslabljena da se ugasila tijekom noi. TIMOTHY RENSHAW, SIJENJA 1858. Tjelesnim se naporima u ivotu nisam do tog trenutka suvie izlagao, i nekoliko sam puta prokleo dan kada sam se dao natjerati na ovo vrludanje kroz tasmansku ikaru. Tada je svanulo jutro kada sam na svoje silno iznenaenje otkrio da sam se privikao na to stupanje. Noge su mi poletno letjele blatom i stijenama, a u dui sam osjeao neobino zadovoljstvo. Bilo je nekog guta u ovom jednostavnom ivljenju, gdje se traio samo oprez iz sata u sat da se ne stane pogreno ili naie na zmiju koji je u sumrak bio nagraen ugodnim osjeajem zadovoljstva zbog razgibanih udova i prevaljenih milja. Drugi neoekivani uitak pruao je sam krajolik. Bio je prekrasan na neki divlji nain, s krevitim planinama, rijekama to tutnje, umama svijetlog drvea. Uveer bih pogledom uhvatio neobina stvorenja koja sa ovdje ivjela, klokane i valabije to su uokolo tako draesno skakutali. ak je i glasanje ptica, ije mi je krijetanje u poetku smetalo, sada postalo ugodno uhu. Katkad bih se ujutro budio s neobinim osjeajem koji nisam umio objasniti, osjeajem da sam kod kue. I tek sada sam poeo uviati koliko mi je takva vrsta osjeaja nedostajala u Engleskoj. A tada nas je Wilson poveo na svoju planinu. Zadnje ega se sjeam je hrvanje, a zatim kako itav svijet naglo iezava prema gore, izvan mojeg dohvata, te kako mi lie i grane ibaju tijelo. Sljedee to pamtim nakon toga bilo je nebo koje gledam dok leim, promoen do koe, na sasvim neprikladnoj postelji, dijelom sainjenoj od lia drvea, a dijelom od mrtvih mazgi. Samo su dvije-tri ivotinje bile jo uvijek ive, ali, sudei po njihovom slabom glasanju, i one samo napola. Oprezno sam pokuao izvoditi razne pokusne pokrete, od kojih je svaki odavao neku novu neoekivanu povredu. Kad sam se napokon odvaio sjesti, znao sam ve da loe stojim s nogom, jednim zglobom, oba ramena, svim rebrima, kao i vratom, leima, stranjicom i napokon elom gdje me se onaj ludi ubojica onako lijepo sjetio kresnuti kundakom puke. Nisam doista znao kome da budem vie zahvalan: Wilsonu koji nas je vodio tako udesno nepromiljenom stazom, vodiu Cromwellu koji ga nije u tome pokuao sprijeiti, Potteru to je navlaenjem uplaio mazgu, goniima to su dopustili da im se mazge odskliu u propast ili Hooperu to se iao igrati ubojice i to me bacio na ovo zgodno mjestace. Znao sam da imam sree to sam uope iv. Mogao sam jedino zakljuiti da me spasilo to to me usporilo drvee i to sam zatim sletio na ivotinje. Ustavi na noge, ustanovio sam da mogu hodati, premda ba nisam pritom uivao. Podigavi pogled ka crnoj pruzi koja je oznaavala hridinu, nisam vidio nikakvih znakova drugih lanova nae skupine i, premda sam nekoliko puta zazvao, nisam dobio odgovor. inilo se da su moji kolege istraivai otili. Nije, meutim, imalo previe smisla preputati se razoaranju te sam se dao u pokret da preivim. Prvo sam namjeravao podii krov nad glavom dok jo ima svjetla. Sreom sam pronaao ator ve u prvoj bisagi u koju sam pogledao, i svojski se trudei ne obraati panju na razne povrede to su me razdirale, podigao sam ga ako ve ne kako valja, a ono barem koliko je bilo dovoljno. Hrana mi nije zadavala brige jer su na zemlji leale razasute posude, limenke i vree. ibice i papir uskoro sam otkrio i, premda je sakupljanje drva bilo vie nego bolno, uspio sam naloiti vatru prije nego to se sasvim zanoalo. Tako sam sjedio pred atorom, gotovo udobno namjeten, jeo lososa i paja prsa s riom i, pijui iz preivjele boce ampanjca, nazdravljao preivljavanju. Nastojao sam odravati vatru kroz no, nadajui se da e njezin dim i miris omoguiti drugima da me pronau. I doista, rano ujutro, s uzbuenjem sam zauo korake kako se pribliavaju izmeu drvea. Nagaao sam da e to biti svi zajedno, te me iznenadilo da vidim samo jednoga. Bio je to na vodi, Cromwell.

Hvala nebesima, kliknuo sam. Gdje su ostali? Nije odgovorio, nego sjeo do mene uputivi mi neobian, gotovo podrugljiv pogled. Morate mi neto rei. Zato ste se onako suprotstavili Hooperu? Pitanje je zvualo udno. Nisam ga valjda trebao pustiti da vas ubije. Licem mu preletje mrgodan izraz, gotovo kao da ga neto boli ili se bori s neshvaanjem. Pruio je ruku i naas dodirnuo prstom moju, promrmljavi: Renshaw. Izraza je potom nestalo, izgubio se jednako naglo kao to se i pojavio. Pogledao je moje natuene noge i ruke. Vi moete hodati? Jedva. Kasnije moete? Vjerojatno. Ali jo uvijek mi niste rekli to je i ostalima Dolaze li? Pogledao me kao da nisam mogao upitati nita gluplje. Zaboravite na njih. Oni su loi. Kako to mislite? Znate li gdje su? Otili. Ali valjda e me doi traiti? Nee. Zaboravite na njih. Bilo je u njegovu pogledu neega to me sprijeilo da dalje zapitkujem. Ustavi stao je odrjeavati konope to su drali ator. Preblizu je mazgama. Uskoro e smrdjeti. Svaka njegova rije djelovala je zagonetno. Vi ne ostajete? Odmahnuo je glavom. Imam posla. I tako se dao na posao, potpuno odbivi moju pomo. Pomaknuo je ator dalje, blizu rjeice, a zatim poeo ii tamo-amo dok nije sakupio veliku hrpu posuda i limenki, i gomilu drva za ogrjev. Sjeo je potom uz vatru i izradio odreeni broj kopalja koja su izgledala lagano ali zastraujue otra. Uzevi tri, izgubio se meu drveem, da bi se uskoro vratio s netom ubijenim valabijem kojeg je brzo oderao, rasporio i poeo pei na vatri, napunivi ga na mjestu utrobe vruim pepelom. Na moje iznenaenje okus je bio odlian, pogotovo jer je to bila prva svjee pripravljena hrana koju sam pojeo nakon dugo vremena. Napokon, kad smo zavrili s jelom, pokazao je na preostala koplja. Drite se njih u sluaju da doe kanunnah vuk. Naime, on e nanjuiti mazge. Poravnao je zemlju pred atorom i stao crtati tapom neto to je nalikovalo gruboj mapi. Kad se budete opet osjeali bolje, morate sii ovamo. Staza je u dnu i morate je slijediti, u suprotnom smjeru od sunca. Pogotovo je vano upamtiti da se uvijek drite ove strane planine koja izgleda kao lubanja. Nemojte ii drugamo, ak i ako se ini lake. Tako ete doi do drugih bijelaca. Ustao je. A sada moram ii. Hoete li se vratiti? Odmahnuo je glavom. Imam posla. Vi ozdravite i zatim se vratite svojima. Bez mnogo okolianja okrenuo se i nestao. Dr. THOMAS POTTER, SIJEANJ VELJAA 1858. 20. sijenja Jutro = svijetlo i toplo. Zapalili vatru (umjesto one koju je Wilson ukrao nou) + malo sjedili na suncu, kuhali aj dok se bolje ne oporavili nakon kunji prethodnog dana. Tada razmotrio trenutnu situaciju. Svi se sloili da osobno od tog trenutka u svojstvu voe. Sljedee razmatrali kako najbolje pokuati umaknuti divljini + spasiti se. Istini za volju nije lako. Zahvaljujui Wilsonovom bezumnom lutanju + naa izgubljenost u silasku s planine = vrlo nejasno s obz. na trenutnu poziciju. Ni poeljno ni preporuljivo pokuati se vratiti istim putem jer planina = suvie strma (Hodges + Skeggs gotovo pali) te odluio = najbolje nastaviti tom dolinom, slijedei potok. Poloaj tla ukazuje najbolji put = J (nizvodno) + zatim I kad ukae prilika. Krenuli bez zadravanja. Uz rijeku nali stazu: imali sree. Smjer ne najbolji (JJZ mj. J)

ali zasad dovoljno dobar. Dobro napredovali iza planine neobina oblika, kao aka ili lubanja. Kasnije doli na otvoreno gdje primijetili da nas prate. Wilson = 1 milju iza nas. Kada svi stali i on stao, kada krenuli i on krenuo itd., itd. ini se on = uporan u odluci da nas progoni. 24. sijenja Jo jedan dan dobroga hoda, premda osobno sve vie zabrinut s obz. na stazu. Nakratko okrenuli I, tj. prema naseljenom podruju, ali tada zavinuli natrag ZJZ (potpuno pogreno). Popodne pokuali presjei poljem, ali se morali vratiti zbog trnovitog raslinja koje = meu najgorim na koje dosad naili: odjea silno izderana, koa jednako tako. Takoer primijetili put = preprijeen dalekim gorskim lancem. V. obeshrabrujue. Svi se sloili sada prekasno vraati se istim putem jer prijeena udaljenost = prevelika + zalihe preoskudne. Nada + vjera da e staza opet zaokrenuti na I. Predveer pokuali uhvatiti klokana, ali bez uspjeha: ivotinje skau prebrzo. Jo jedan Wilsonov noni posjet. On govorio ostalima da e se izloiti vjenome prokletstvu, gorjeti itd., itd. zbog sluenja avoljem sluzi (meni). Suvie mrano da se razabere gdje = ali Hooper + ja nasumice bacali blato, kamenje itd., itd. 29. sijenja Rijeka se ulila u drugu, mnogo veu. Moda vodi skroz do obale? Samo, koje obale? (Rijeka skree s J na JZ.) Prisiljeni dodatno smanjiti obroke. Sada svi = neprestano gladni. Ponovo nastojali preko polja, ali opet se morali vratiti zbog trnovite gutare. Bolje napredovati, makar u pogrenom smjeru? Nikakvih tragova Wilsonu 2 dana. Mrtav? 3. veljae Skeggs danas ustrijelio valabija, premda maloga. Ispekli na vatri, svi tako nestrpljivi da pojeli meso jo polusirovo. Nije bilo mnogo za nas 7. Svi se osjeali gladniji nego prije. Wilson ponovo muio nou, ipak ne mrtav. Sada prijeti sudskim gonjenjem za pobunu ako doemo do Hobarta. (Ako!). Hooper pucao u zrak. Vrlo uinkovito: uli kako bjei. 6. veljae Staza + rijeka jo uvijek J ili JZ. Nikad I. Napredak usporen jer oslabljeni pomanjkanjem provijanata. Zadnji eer ponestao jutros + prisiljeni stoga dodatno smanjiti obroke premda = ve v. nedovoljni. (Osobno nisam smio dopustiti Wilsonu da ita uzme: on napustio skupinu stoga se odrekao svih prava). Govorimo o hrani sve vrijeme, svake noi matamo o gozbama. Nikakva traga naselju, cestama itd., itd. ak ni na krajnjem obzoru. Teko vjerovati da itko osim divljaka ikad stupio na ovo prokleto mjesto. Kia tijekom noi (3. put uzastopce): krov od granja prokinjava + mi = (opet) v. mokri. Sada svi teko prehlaeni. Upala plua = strahovanje. 12. veljae Toliko oslabili da poeli sumnjati u svoje prosudbe. Probudili se usred noi uvjereni da osjeamo blagi miris prenog mesa s neke daleke vatre. Osobno tako ivo mogao zamisliti kapanje masti, hrskanje koice itd., itd., do boli. No znao da puka uobrazilja. Nitko = miljama odavde, osim Wilsona koji nema puku i nije lovac. 13. veljae Uzbunjujue otkrie kada se spakirali nakon doruka. itava glavna zaliha streljiva (jedna velika torba) = nestala. Traili svugdje, ali bez uspjeha. To = v. zagonetno. Streljivo nosio

Tom Wright, no on estoko porie da = moglo ispasti iz torbe. Ali, ako ne on onda kako? Wilson? Zvui neprihvatljivo. Ipak bez sumnje = jo uvijek blizu. Gubitak = v. teak. Sada imamo samo to je u depovima, tj. 12 patrona za puku + 7 za revolver. Glavna nada: bolja srea u lovu na divlja jer zalihe hrane sada vrlo oskudne. 14. veljae Uasan dan. Rano ujutro goni mazgi Ben Fiddler iao na rijeku po vode za aj. ekali ga i ekali, ali se nije vratio. Poeli traiti, zvati ga itd., itd., ali bez odgovora. Napokon pronali praznu posudu za vodu uz obalu + u blizini kamen umrljan krvlju. V. ljuti. Takoer zbunjeni. Napao lokalni vuk? Zvui neprihvatljivo. Hooper natuknuo moglo biti djelo mjeanca Cromwella, ali osobno znao to = nemogue. Mjeanac = sasvim lien inteligencije + smjelosti da nas dovde slijedi, i bio bi suvie uplaen nakon njegovog (Hooperovog) poteza na planini. Osim toga, on = zacijelo ve dugo mrtav (ne mogavi preivjeti bez hrane). Ako ijedan ovjek = odgovoran, to sigurno = Wilson. Nevjerojatno, ali ne i nemogue. On = ovdje (vidio juer izdaleka) + tako umno rastrojen da mogao biti sklon svakom zloinu. Osobno odluio = vrijeme da ga pronaemo. Nali ga sasvim lako, 1/4 milje natrag istim putem, kako se krije meu drveem. Ne vidio da tako blizu + primijetio da = u loem stanju: bez mesa na kostima, izbezumljena pogleda. Njegove bisage inile se gotovo prazne. Imao kri nainjen od 2 tapa kojim mahao pred nama, viui: Odlazite avli, itd., itd. Kada se pribliili, pobjegao do obale rijeke + skoio u nju. To = vrlo nepromiljeno (matica = snana), ali uspio doplivati na drugu stranu gdje poeo, kao i uvijek, izazivati poremeenim izjavama: Doite, hajde preko vode. Navalite, faraonske kohorte, itd., itd. Razmiljao da idem za njim ali odluio da ne, nego vikao i pitao je li ukrao nae streljivo + ubio Bena Fiddlera. Djelovao v. iznenaeno, ak zadovoljno. Tvrdio to = kazna na nas + da ne moemo izbjei oima Gospoda itd., itd. Osobno ipak sumnjam da on = odgovoran. Takoer tako slab da = teko zamisliti da bi svladao Fiddlera (najjai meu goniima mazgi). Ili ipak bio vuk? Hrana preoskudna da gubimo vrijeme pa nastavili dalje. Osobno vidio 2 valabija i pokuao ih ustrijeliti revolverom, ali ponovo = prebrzi. Ukupna kol. streljiva: 4 patrone za puke + 5 za revolver. Ukupna kol. hrane: 2 liice eera, 3 pune + 1/4 limenke aberdeenske kae, 1 puna + 3/4 limenke konzerviranog lososa, 1 puna + 1/4 vreice rie. 12 ibica. Pokuao ponijeti goruu baklju, ali se svaki put ugasila. 15. veljae Ubrzo nakon jutronjeg pokreta staza se razdvojila. Jedan put SZ, drugi SI. Potonji ulijeva najvie nade otkad sili s Wilsonove planine! urno krenuh njime no ne mijenja smjer. Sasvim sigurno vodi do naseljenog podruja. Jedina nada = da nije prekasno 17. veljae Dosad najgori dan. Kuhali vodu (ponestalo aja) za doruak. Jim Bates se udaljio zbog potreba. Odjedanput svi uzbunjeni glasnim vriskom. Pojurili u umu + vidjeli Batesa na tlu kako zapomae, dug tap (shvatio da = koplie) viri iz trbuha. Osobno uo korake kako se uurbano udaljavaju. Gonili + naas ugledah lik kako juri meu drveem. Ali ne Wilson. Mjeanac! Jedva povjerovao vlastitim oima. Zapucao iz pitolja, ali promaio. Ostavio Tommy Wrighta s pukom + ranjenim Batesom + poveo Hoopera, Skeggsa + Hodgesa da ga ulovimo. Pokazalo se tekim. Pratili otiske stopala do rijeke, ali dalje nema traga. Pokuali daljnje traganje, no Hodges postajao v. ivan, zagledavao sa strahom u svaki grm itd., itd. Priznajem ak osobno = malko zabrinut: raslinje tako gusto + divlje da bi se mogao kriti bilo gdje, spreman da baci koplja. Odluili najbolje vratiti se do Wrighta +

Batesa. Vrlo uznemirujue. Jedini zakljuak: mjeanac nas slijedio itavim putem (zacijelo on ukrao streljivo, ubio Bena Fiddlera + razlog mirisa mesa po noi). V. teko priznati njegovo preivljavanje + gonjenje nas = premauje njegovu inteligenciju + snalaljivost pripadnika njegova tipa. On = neka nakazna iznimka? Znaajke njegove polovice bijelog (saksonskog) tipa = neuobiajeno dominantne? No, to s njegovim divljakim vladanjem na poetku putovanja? Ukoliko ne posjeduje neku naroitu primitivnu prilagodljivost divljim uvjetima ovoga kraja? Priznajem itav sluaj = v. nerazjanjiv. Morali nastaviti dalje, sve vrijeme vrlo budno straarili. Zakljuili da e mjeanac svakako pogrijeiti. Osobno se nadao da e napasti opet da mu stanemo na kraj. Ako doemo do naseljenog podruja + on prati, dat emo ga uhititi + objesiti kao obinog divljakog ubojicu. Naalost, nae napredovanje znatno usporio Bates koji nije kadar hodati bez velike pomoi nas ostalih, stenje pri svakom koraku itd., itd. Morali se rano zaustaviti. Podigli logor pored jezerca. Po noi opet osjetili daleki miris peenja. To = provokacija koja se naprosto ne mogla tolerirati. Osobno inzistirao da slijedimo miris, pronaemo vatru, obraunamo se s mjeancem + pojedemo njegovo meso. Hodges uplaen (kao i uvijek) te ga ostavili s Batesom + Wrightom. Osobno poveo Hoopera + Skeggsa natrag istim putem. Teko u mraku (mjesec = 1/4), ali uskoro ugledali svjetlost logorske vatre. Na alost ne mjeaneva nego Wilsonova: on u oblinjem drveu, nazivajui nas avlima itd., itd., kao i uvijek. Osobno v. iznenaen da ga mjeanac ve nije ubio kopljem. Nastavili dalje + ubrzo nanjuili drugu vatru + peenje, ali ne mogli vidjeti vatru. Traili neko vrijeme, premda naporno za ivce jer se slabo vidjelo: mjesec se jedva probijao kroz granje. Napokon otkrili malu vatru sakrivenu u dnu rupe iskopane u zemlji. Djelovalo kao v. podao + kukaviki izum. Mesa nije bilo. Od mjeanca ni traga. Vrlo zabrinjavajue. Najgore tek slijedilo. Na povratku koplje naglo baeno niotkuda zahvativi Hooperovu ruku (sreom rana = laka). Pokuali potjeru, ispalili 2 naboja, ali nita. Vratili se ostalima. Razradili sistem none strae vs. daljnjih napada. Bates mrtav neto prije zore. Velik gubitak. Premda e makar omoguiti malo poveanje dnevne porcije (na broj prije 7, sada = 5). VELEASNI GEOFFREY WILSON, VELJAE 1858. Bog je u mojoj vrei za eer. Vrag me nastoji natjerati da prospem zrnca kada uzimam obroke, ali sam paljiv i jedva se kojeg dokopa. Premda ga jo malo ima, svejedno me odrava pa znam da je On unutra. Nisam vidio vraga, ali sam ga esto osjetio, kroz glavobolje, kroz zvukove u tmini, u blatu i neprestanim snovima o peenju. Katkad me nastoji uplaiti mislima da sam pogrijeio, ak i da me je On napustio, ali ja diem svoj kri visoko i ne sluam. Vrag je dakako, ponajprije u Potteru i njegovim pomagaima. Jedanput su bili tako brzi da sam ih izgubio iz vida na dva dana i, premda sam im mogao vidjeti tragove, bojao sam se da su mi umakli. To je bilo grozno razdoblje kad su me opsjedale misli o Potteru kako sjedi u nekoj finoj blagovaonici i jede peenu govedinu s krumpirima, ili ribu, ili moda soni janjei but s grakom i mrkvom, kruh s maslacem, naravno, i nakon toga kola, sveudilj mumljajui najbjenje lai, da sam ja mrtav i da Rajskog vrta nema. Potom sam ih opet ugledao kako teturaju i izgledaju jo gore od mene. Nedugo nakon toga sam doznao i to od samoga Pottera da je On napokon udario, izbrisavi gonia mazgi Fiddlera s lica zemlje. Znai, nisam zaboravljen. Zaas mi se povratila sva vjera. Iste se noi dogodilo neto toliko neobino da na trenutak nisam bio siguran sanjam li ili sam budan. Odjednom, kao niotkuda, vidio sam gdje pored moje vatrice stoji na vodi Cromwell, za kojeg sam mislio da je odavno ve mrtav, i u ruci dri nekoliko kopanja ubojita izgleda. udno me gledao i na trenutak sam se uplaio da mi je doao uzeti eer. to

elite? Odgovorio je protupitanjem. Zato niste s onim ostalima? Jer su oni avolji sluge. Oni su Boji neprijatelji. vrsto sam na grudi privinuo bisage u kojima je bio eer, ali na moje iznenaenje nije obraao panju nego samo kimnuo i okrenuo se. Odjedanput mi je pala na um jedna zamisao. Jesi li ti Njegovo orue? poviknuo sam za njim. Jesi li ti zgazio Bena Fiddlera? Tiho se nasmijao i bio sam siguran da sam u pravu. I doista, sljedei dan zauo sam njihove povike kad je oboren jo jedan goni mazgi. Kako ije tako e i eti. Nisam li ih upozorio da se odreknu svoga avla ili e biti nemilice kanjeni? Da su samo posluali moje rijei, ne sumnjam da bi On imao milosti. Da se samo pokaju, On bi ih jo uvijek potedio, premda je postajalo prekasno. Razdirui im meso kopljima svojeg orua i gasei im okaljane ivote, On mi njeno apue da sam u pravu. Ali tada sam opet doivio strah. Popodne sam ih slijedio u brda koja su bila predstavljala veliki napor za moje umorne udove, premda sam izdrao. Zauvi viku izdaleka, podigao sam pogled i vidio ih okupljene na vrhu grebena gdje su klicali i uzbueno mahali rukama. Sve to njima priinja veselje moglo je samo nagovijetati zlo ljudima dobre volje. Trudio sam se koliko sam mogao da pourim, ali trebalo je neko vrijeme da doem do mjesta na kojem su stajali. Ondje, poda mnom, na nekoliko milja udaljenosti, lealo je more. Kako je neobino bilo ugledati ga nakon tolikih tjedana lutanja. Znai to je potaklo njihovo slavlje. Naas sam stao zbunjen. S obzirom na to da je krajolik bio strm i prepun neoekivanih vrhunaca, bilo je teko razluiti to je to, meutim inilo mi se da u daljini nazirem zaljev, ali nisam vidio ni kue ni ceste, nikakva traga ljudske prisutnosti. Prouavajui prizor paljivije, napokon sam iza vrhova drvea uoio uzrok klicanju avoljih sluga. Bila je to pruga to je strala u vodi, samo to: uzak oblik suvie ist i ravan da bi bio prirodan. Pretpostavljao sam da se radi o nekakvome lukobranu. Premda nisam vidio zgrada, to nije znailo da nisu sakrivene negdje. Odjedanput me obuze zla slutnja. Ve tada, u tom trenutku moda su razgovarali s nekim neznancima, izgovarali klevete o poinjenim grekama i nepronaenim odreditima. Trebalo mi je snage. eera gotovo vie nisam ni imao, osim neznatnog ostatka na dnu vreice. Pojeo sam sve, do posljednjge zrnca, i polizao i papir, to mi je malko okrijepilo duh. Tada, molei se kako ve danima nisam, stao sam hramati nizbrdo. DR. THOMAS POTTER, VELJAE 1858. 20. veljae Divota, divota, divota! More! Pristanite!? Nada spasa! Svi stajali i smijali se poput djece, derui se hura itd., itd. Tom Wright veselo predloio da smjesta pojedemo svu preostalu hranu (preostalo ukupno: jedna puna limenka + 1/8 limenke aberdeenske kae) da proslavimo. Osobno, premda razdragan, ostao na oprezu, ali sam dopustio da pojedemo 1/8 (1/2 liice svaki). Pourili nizbrdo, upravo trei, ak i usprkos nogama, drei pripravan pitolj dok je put prolazio kroz umu, u sluaju da se pojavi mjeanac. Uskoro ipak usporili jer udaljenost do obale = vea nego se inilo odozgo: sumrak ve poodmakao dok smo umorni stigli do ravnoga terena. Duhovi nam obnovljeni kad poeli primjeivati znaajke oblinje obale: tlo pod nogama pjeano, izmaglica se povlai izmeu drvea, blagi slankasti miris. to je najbolje, pronali stazu! Pravu stazu: iroku, jasnu, bjelaku stazu! Osobno stao teturati naprijed, ne osvrui se na umorne noge. Tada napokon doao do ala + pronaao mol, ba kao to i mislio, kako se gubi u veernjoj magli. Priznajem, i tada jo imao zle slutnje. Sve = suvie mirno. Nema ljudskih zvukova. Nema svjetla. Samo tiho zapljuskivanje valova po obali + smrad trulog drva. Stupivi na mol, uoio

mnoge daske = slomljene. Nitko od nas progovorio. Svi poeli tragati uokolo, sve nestrpljiviji. Ali jedini tragovi ovjeka = stari nasukani amac na vesla (olupina), duice napuklih baava, dugo namotano ue, veliki komad kosti + strvina to zaudara. Oito ovo = postaja za prihvat ulovljenih kitova. K tome, to jo gore = naputena postaja. Usprkos svim dokazima poeli odjedanput glasno urlati u maglu. Nikakva odgovora. Potpuna tiina. Osobno osjetio neto nalik oaju. Nita tee izdrati nego silne nade naglo rasprene. Skeggs = 1. koji naglas izrekao naa strahovanja: iznio miljenje da smo dalje na J nego to smo mislili i mogue mnogo milja divljine odavle do najblieg naselja. Svi znali to to znai. Nemamo ni snage ni hrane za daljnje putovanje, dok i dalje opasnost od napada mjeanca. Hodges pokuao izraziti optimizam: tvrdio da moe naii neki brod, ali osobno nemao strpljenja za takve glupe sljeparije. Rekao mu: Kakav bi kapetan uplovio u tih + prazan zaljev kao to je ovaj gdje nema nikoga i niega? Zavila nas turobna tiina. Odvukli se natrag do drvea iza ala da se pripremimo za noenje, vie iz navike nego nade: nali ravno tlo, zapalili vatru (preostalo 6 ibica). Osobno imao straan predosjeaj da ovo = posljednji logor i da emo svi poginuti na tom mjestu. Zagrijali vodu. Otvorili zadnju limenku aberdeenske kae: pojeli svaki 1/2 liice (od ega samo jo mnogo gladniji). Preostalo 7/8 limenke. To = sva preostala hrana. Pohranjena pomno u zadnje bisage. U dubokom snu + sanjam o gozbi od govedine, prenog krumpira, repe, mrkve, graka, luka, umaka, itd., itd., kada najedanput probuen vritanjem i pucanjem. Poskoio i ugledao Toma Wrighta (na strai: zaspao?) s kopljem u grudima i mjeanca kako cilja u mene. Uspio se izmaknuti te pogodio drvo odmah iza mene. Osobno se maio pitolja, ali ve pobjegao kroz mrak. Wright pogoen ravno u srce. Uskoro ispustio zadnji hronac. Taj divljaki in posluio da nas prene iz mrtvila + ustanemo svi u divljem bijesu. Ako nam ve = umrijeti na ovome kukavnom mjestu, sada se barem moemo osvetiti s obz. na divljaka ubojstva i pobrinuti uhvatiti kad je takva odvratna nakaza. Hooper, Skeggs, Hodges + osobno, poeli potragu koristei se bakljama da osvijetlimo put. Slijedili tragove izmeu drvea, ali na tvrem tlu nestajali. Nezgodno. Rairili se za sluaj daljnjih napada. Takoer tiho utanje u grmlju (ptice? mievi? mjeanac?) i v. izluujue. Hodges se uspaniio, htio ispaliti naboj u mrak (kokot puke nezategnut) te ga osobno otro ukorio (preostala samo 2 punjenja za pitolj + 1 za puku, a ako sve istroimo tada bez obrane vs. mjeanevih kopalja). Napokon se vratili do vatre. Nitko ne pomilja na spavanje. Sloili se pokopati Wrighta da ga se ne domognu ptice, zvijeri itd., itd. Ionako na njemu ostalo malo mesa samo neto na listovima, bedrima, vratu + ramenima no svejedno v. vjerojatno iskuenje za stvorenja. Odnijeli ga na al gdje pijesak = meki + dali se na kopanje uz svjetlost baklji. Teko bez alatki nego morali izbacivati pijesak rukama. Uskoro doprli do sloja korijenja, te se morali zadovoljiti plitkim grobom. Poloili unutra Wrighta + upravo ga prekrili kad Hodges zavikao. Gledajte, netko je kraj vatre. Osobno doista ugledao priliku ocrtanu vs. zamirue vatre. Izgledalo = grabi neto rukom. Svi potrali, puke pripravne. Ali, ne bio mjeanac. Ondje, naoigled sviju = Wilson, s limenkom u ruci zahvaa na posljednji zalogaj aberdeenske kae. Nae aberdeenske kae! Osobno pojurio oboriti ga, ali Hooper bri: izbivi limenku, pokuao izvaditi hranu iz Wilsonovih usta (prekasno jer ve gutao). Limenka = sasvim prazna. Pojeo 7/8. Jedva mogao povjerovati oima. Rekao mu: Podli lopove! On = bez imalo kajanja. Tvrdio to = njegovo pravo jer mu hranu dao njegov Bog Otac. Tvrdio njegova dunost jesti da hrana ne ode avoljim slugama. Hooper naprosto izjavio: Objesimo ga. Osobno smatrao to odlinom idejom. Mogue upotrijebiti staro ue na molu. Vjerojatno

bismo to obavili na licu miesta da nije bilo Hodgesa. Cvilio nemamo zakonskog prava objesiti Wilsona. Osobno manje zabrinut, jer smatrao da = mrtvi davno prije nego to neki pravnik nabasa ovamo. Osim toga, svi ga vidjeli da jede kau. Ali forme radi, osobno predloio vlastito suenje. Rekao da mu moraju suditi kolege (mi) ba kao i Gospodin. Svi se sloili (osim Wilsona). Zaas poeli, u polomljenom amcu. Wilson postavljen na krmu, ostali nasuprot njemu na klupama za veslae. Osobno = sudac. Hodges = obrana. Hooper = tuitelj. Skeggs = pazi na mjeanca. Svi = porota. Hooper poeo ispitivati: Jeste li pojeli nau posljednju limenku aberdeenske kae i naumili nas nasmrt izgladnjeti? itd., itd. Wilson tvrdio da nije pravi zakonski postupak nego avolji zakon govorio itav taj sud na optuenikoj klupi pred veim sudom, sudom anela gdje e nam biti odreena vinja presuda itd., itd. Tvrdio Bog mu vlastitom rukom pruio kau. Osobno se osjeao umoran. Nebo se razdanjivalo, svi bili budni gotovo itavu no. Takoer hladan vjetar komeao maglu. Osobno se urio da ga brzo objesimo da se mogu odmoriti i dopustio samo kratko rezimiranje + diskusiju. Obrana (Hodges) predloila da ne radimo nita, samo ekamo. Tuitelj (Hooper) odgovorio da nema smisla odgaati + mora se objesiti kao primjer ostalima. Tada osobno ustao i poviknuo: Sud e sada zasjedati i obznaniti presudu. Pitao svakoga redom. Hooper: Kriv. Skeggs: Kriv. Osobno: Kriv. Hodges: Jo uvijek mislim da trebamo ekati. Osobno obznanio presudu = kriv, prema miljenju veine + izrekao kaznu, da Veleasni Geoffrey Wilson: biti objeen uetom oko vrata dok ne = mrtav. Wilson se jo i smijeio + rekao da ne mari jer zna da e se uskoro smiriti u krilu Oca svojega itd., itd. Osobno ispitao ue, ali uvidio da ono = predebelo za doraen vor. Takoer nitko od nas = siguran kako se radi oma. Daljnja potekoa = postolje koje e se pod njim izmaknuti. Hooper zahtijevao da mu naprosto sveemo konop oko vrata, prebacimo preko grane, povuemo ga, privrstimo drugi kraj + pustimo ga da visi. Moda to nije tako elegantno, ali e sasvim fino rijeiti stvar. Hodges, kao i uvijek, htio sve uiniti kako treba. Osobno tada predloio podizanje jednostavnog postolja od dasaka amca, postavljanje vl. na nju, zatim se privrsti oma i izbije postolje. Jo uvijek ispitivali daske, pitali se kako to izvesti kada je Wilson odjedanput udno zakriao. udo! udo! Hvala ti Gospode. Slava budi Gospodu! Osobno pomislio napokon sasvim izgubio razum. Ali tada Skeggs poviknuo: Brod! Osobno se okrenuo u smjeru kamo je pokazivao. Vjetar ve uvelike rasprio maglu. Doista, na drugom kraju zaljeva, ispod hridi osobno mogao samo razabrati nejasne okomite + vodoravne linije. Bez sumnje to bili jarboli. inilo se zapravo ne jedna laa nego dvije. Osobno jo uvijek u iskuenju da privedem posao kraju. Na alost ve = prekasno: Wilson skoio s amca, Hodges, Skeggs + ak i Hooper svi oteturali u smjeru misterioznih brodova. Osobno mi nije bilo druge, nego da ih slijedim. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, SIJEANJ VELJAA 1858. Jo u ivotu nisam vidio takvu sporost. Prvo onaj Parrick Quine, hobartski carinski slubenik, koji nam se uinio darom s neba budui da je bio Manjanin zaposlen u Carini. No taj se nebeski dar pokazao sitniavim i pohlepnim uplaivi se da emo, kad nam kae ime trgovca kakvog, je li, ve traimo, sami obaviti posao i odjedriti, a on e ostati bez svojeg dijela. Onda kupac kojeg je napokon pronaao, Jed Grey, nekakav golemi, pogrbljen, zabrinut ovjek koji je djelovao kao da je naletio na previe niskih dovrataka, i bio sporiji ak i od Quinea. On je pak strahovao da smo svi mi samo neka lukava policijska klopka i da e se jednog lijepog jutra zatei na putu u zatvor Port Arthur. Kad se napokon sabrao i platio neto

pologa, ekalo nas je jo mnogo robe koju je trebalo utovariti jer, vidjevi kakve smo sree, ovaj put nisam elio riskirati te sam htio na brodu imati dovoljno hrane i vode za sluaj da zavrimo u nekoj divljini, ili pak moramo podbrusiti pete i dati se na put preko oceana. Kada je i to bilo gotovo, zapuhao je uporni juni vjetar tako hladan da su svi Tasmanci stali cendrati i cviliti o tome kako im ljeto nita ne valja koji nas je blokirao u hobartskoj luci, ba kao da smo brod u boci. ak sam se poeo zabrinjavati da e Englezi dolutati sa svojeg izleta i ponovo nam sve pokvariti, no tada je vjetar okrenuo na zapad, to je bilo dovoljno da ve u podne isplovimo s Quineom, koji se uredno i tiho pobrinuo za carinske papire, i Jed Greyevim ovjekom kao peljarom. Vjetar je bio snaan i lijepo nas je tjerao, te smo sljedee veeri uplovili u zaljev koji smo odabrali na mapi, spustivi sidro u sjeni pozamane hridine. Morali smo ekati jo nekoliko noi da stigne Jed Grey jer ne bi bilo zdravo ni za jednu stranu da smo isplovili za iste plime, no napokon se ukazao i njegov brod te smo se dali na posao koji je trebalo obaviti na nekom tihom mjestu kod Maldona sedam mjeseci ranije. Iskreno reeno, nema vam niega goreg za ovjekova lea od tog krijumarenja. Uz tako malo posade, ak sam i sam morao pripomoi, premda to ba i nije posao kapetana broda. Prvo smo morali izvui robu iz skrovita i prebaciti je u glavnu tivu. Potom smo je opasali konopom i podigli uvis pomou koloturnika montirana na pramani kri, zanjihali je i spustili u amac koji je ve ekao. I tako iznova i iznova, mnogo puta, odveslavi usto, s vremena na vrijeme, do obale po neto kamenja da poslui kao balast. Teko je ilo i tek smo polovicu obavili kada se spustio mrak, a s njim i magla, te smo morali prestati za taj dan. Sljedeeg jutra smo nastavili im se izmaglica digla, i lijepo smo se bili uhodali kada sam primijetio da Brew pilji prema kopnu, a nad glavom mu upitnik vei od Peel Cityja. Kapetane, pogledajte tamo, na obali. Prijeko na uskoj kamenoj plai ispod hridine, gdje nije smjelo biti niega goreg od galebova i laine, stajala je grupica ljudi, odrpanih poput brodolomnika, i svi su mahali rukama i vikali kao da im ivoti ovise o tome, to je, pretpostavljam, i bio sluaj. Eto ti neugodnog iznenaenja. A cijela je zamisao kod odabira toga mjesta bila ba u tome da ni na koga ne naiemo. Tko li su ti? Odbjegli kanjenici? No kakve sam ja sree, ne bi me iznenadilo da naletim na odbjegli olo. Dodaj mi durbin. Tada sam si priredio drugi udarac tog jutra. Nisu to naime bili kakvi god zalutali svati. Bili su to nai putnici. Nije bilo zabune unato svoj toj raupanosti, odrpanosti i ispijenosti. Bio je tu veleasni koji se potrgao od mahanja, i Potter takoer, duge crvene brade kao u luaka. Bio je tu njegov sluga Hooper i jo nekoliko drugih, premda Renshawu nije bilo traga, kao ni ijednoj pripadnici one vojske mazgi koju su imali. Ovo je bilo znatno gore nego robijai. inilo se skoro kao da su to napravili namjerno, samo da napakoste. Sve ove mjesece uspjeli smo sve drati u tajnosti i tiini to nije bilo lako i sada, ba kada sam mislio da smo napokon sve rijeili, eno ih kako nas gnjave nekakvom katastrofom koju su si natovarili. Zaas se pojavio Jed Grey, dovezavi se u drugom amcu, lica zabrinuta kao da e prsnuti. Moje ga obavijesti nisu nimalo umirile. Znaju tko ste? Ali onda su jo opasniji. U to nema sumnje, kapetane. Ne moemo ih pustiti na brod. Brew je bio jednako prijazan. Ne bi bilo ba uputno dopustiti im da sve ovo vide. Pogledao je prema bavama konjaka i snopovima duhana to su ih momci izvlaili odozdo. Bili su potpuno u pravu. Uzeti tu skupinu luaka na brod lijepo bi nas sputalo. to god nam danas obeali, sigurno e, kao Englezi, sutradan izbrbljati carinicima i navui nam kojekakve nevolje na vrat.

Grey je traio naina da si olaka savjest, gotovo srdit, kao da su ovi neto skrivili. Uostalom, zar smo im mi krivi to su tu zaglavili. Brew je dometnuo pravnu nijansu. Osim toga, u ugovoru koji smo s njima sklopili nije se spominjao nikakav povratak s ekspedicije. Trebali smo samo pustiti sve kako je. Sudei po njihovom izgledu izdrat e jo dan, najvie dva. Nije moglo biti savrenijeg ubojstva. Kad bi ih tkogod kasnije i pronaao u to sam sumnjao ne bi bilo nikakvih pokazatelja da smo bili blizu. Da, bilo bi to lake nego proliti mlijeko, jer nisi se tu imao ega bojati, osim... Osim vlastitog sjeanja na onu petoricu kako stoje na obali, onako izgladnjeli, i mau i vrite da im pomognemo. Duboko sam uzdahnuo i pozvao Kinviga. Poalji amac preko na obalu po one ljude. Greyev glas poskoio je visoko. Ne mogu to dopustiti. Svi emo zbog vas zavriti u zatvoru. Moda je u pravu, progunao je Brew. Jedna od najljepih prednosti injenice da si kapetan broda jest da ne mora nikome nita objanjavati. Brod je tvoj i tu je kraj prie. Ako ne elite da vam vide lice, onda bolje odveslajte natrag prije nego to ih dovezu, odgovorio sam Greyu. Odvest u ja njih ve nekamo, da dobijemo na vremenu, ali ih ovdje ne ostavljam." Namrtio se, ali nije nita mogao, pa je odmaglio na svoj brod da sakrije svoje lijepo lice. Brew nije bio nita zadovoljniji. Ne bismo li makar trebali priekati dok se roba ne skloni i dok ne zatvorimo poklopce? Nisam u tome vidio previe svrhe. Ionako su ve vidjeli dovoljno s obale. Bolje da ih odmah uzmemo na brod i zavrimo s time. Nije trebalo dugo da amac doveze nae putnike natrag. Oekivao sam da e me obasuti zahvalnou to bi i bio red, s obzirom na nevolje kojima sam se izloio da ih spasim ali ne, nisu stigli rei ni hvala kapetane, jer su bili prezauzeti izvikivanjem bijesnih meusobnih optubi. Doista, nikada nisam zamiljao da Englezi mogu toliko pomahnitati. Najgori je bio veleasni. I dok je jo bio pedeset lakata udaljen, mogao sam uti njegov piskutavi glas kako drei preko vode. Morate zatvoriti ove ljude, kapetane. Upravo su me pokuavali umoriti. Oni su samo zlo, nita manje. Morate ih ovoga asa baciti u okove. Potter nije bio nita umiljatiji. Wilson zamalo to nas nije ubio vie od deset puta, a sada pokuava na mene svaliti krivnju. Nemojte ga sluati, kapetane. Moj jedini zakljuak bio je da ipak nisu imali previe sree u pronalaenju raja. Veleasni se jedva osvrnuo na prijenos krijumarene robe, obuzet samo svojom propovjedi, no Potter je zinuo na sav onaj konjak i duhan kao da e neto rei, da bi se urazumio i ponovo zatvorio usta. Bila je to nevolja, kao to sam i znao da e biti. Svi su izgledali slabano i pitomo kao dojenad, ali svejedno nisam bio raspoloen da se izlaem opasnosti. Uzeo sam pitolj to je virio iz Potterova depa. Mylchreest e vas povesti dolje i dati vam da neto pojedete i popijete. Pomislili biste da e ih ponuda jela i pia udobrovoljiti, ali ne. Ne elim imati s njima posla, upravo je zavritao veleasni. Umorit e me! Doktor je samo zakolutao oima kao da jo nije uo takvu besmislicu. Svejedno, inilo se jednostavnijim popustiti Wilsonovoj volji, te sam ga stavio u kuhinju. Ostala etvorica bila su previe za spavae kabine tako da im je dodijeljena drvodjeljska radionica. Chalsea Christiana sam poslao da makne orue, pogotovo ono otro, i da privrsti zasun na vrata da ne bi sluajno poeli lutati. Mylchreest im je odnio dvopeka i govedine i kad se vratio s njihovim tanjurima koji su bili poieni do zadnje mrvice rekao je da spavaju kao janjad. Veleasni isto tako sudei po hrkanju to je dopiralo iz kuhinje. Nisam se trudio da ga zakljuam, vidjevi da je jadna budala, ali sam Mylchreestu dao revolver i rekao mu neka ostane na stepenicama i pazi na sve njih za svaki sluaj. Ujutro, kada budu odmorniji, gledat

u da ih pridobijem. Morat u im priznati ime se bavimo, jer vie nije imalo smisla poricati, a zatim zatraiti da ute o tome. Dakako, od toga bi moglo biti slabe koristi, kad se uzme u obzir da Englezi zakone vole vie nego vlastitu djecu, ali valjalo je pokuati, pogotovo kad smo im spasili kou. Od sve te zbrke, prebacivanje robe potrajalo je due nego to sam oekivao, i bilo je kasno poslijepodne kad je sve napokon preneseno, a mi dobili novac. Prebrojio sam ga tri puta i sve je do u novi timalo, to je napokon bila neka srea jer se nakupila lijepa svotica, a bogme vea nego to nam je nudio onaj melbournski carinski prevarant. Jed Grey se nije zadravao, nego je naloio momcima da diu sidro i zaas odmaglio. Mi smo, prema dogovoru, ostali jo jedan dan tako da ispadne da se ne poznajemo. Brew je pronaao bavu konjaka koja su Greyevi ljudi zaboravili iako je bila plaena i nije nam preostalo drugo nego da poteno zalijemo to smo se sedam mjeseci prekasno i pola svijeta predaleko napokon rijeili tog stanovitog tovara. Dr. THOMAS POTTER, VELJAE 1858. 20. veljae (nast.) Osobno nikad mislio da brodski dvopek + govedina u konzervi moe tako prijati. Osjetio slabost kad zadovoljio elju, premda mogao pojesti tri puta toliko. Dok jeli, brodski stolar privrstio zasun s druge streme vrata. Tvrdio to u sluaju mi = zaraeni. Osobno = suvie umoran za brigu. Utonuo u najdublji san meu drvenim strugotinama na podu. Mrano kada se probudio. Ostali jo hrkali. Sada kada = odmoren, stanje se uinilo vrlo uznemirujuim. Pokuao vrata + otkrio zasun loe privren te mogue odmaknuti ih nekoliko palaca: mogao vidjeti samo stepenice prema palubi, gdje = noge lana posade koji sjedio. Premda ne mogao vidjeti glavu, izgledao kao posluitelj Mylchreest, a u krilu = revolver, potvrujui osobne sumnje da mi = zarobljenici. Siguran u razlog. Iz snopova duhana i baava alkohola koje osobno vidio ranije na palubi, prilino jasno da Sincerity = ciljano smiljena kao krijumarski brod. To svakako = objanjenje s obz. na druge misterije tijekom putovanja, npr. nagli polasci itd., itd. (vombat?). Manjani nas koristili sve vrijeme da prikriju svoj zloin. Naa briga = njihove namjere prema nama. Misle nam prerezati grkljane + bacitii nas sve u more da ne bili otkriveni, zatvoreni itd., itd? Tko bi ikad saznao? Objanjava prisutnost naoruanog straara na stepenicama. Drugi problem = Wilson. Oito namjerava mene upropastiti (da barem ne otezali toliko sa suenjem). Zasigurno e nas optuiti za pokuaj umorstva. Ako sluaj ikad dospije na sud sve bi ostalo na njegovoj rijei vs. nae. Mogao bi se pokazati opasnim s obz. na mene budui da on = crkveni ovjek, a Skeggs + Hodges mogli bi = nepouzdani svjedoci. V. uznemirujue. Trenutno malo to mogue uiniti, meutim kao 1. briga = Manjani. Osobno probudio ostale + rekao im o vlastitim strepnjama. I oni v. zabrinuti. Uinili to mogli: odbili noge s tokarskog stola da imamo makar neki nain obrane ako Manjani nahrupe s ubojitim nakanama. Potom paljivo oslukivali svaki njihov razgovor koji bi omoguio da naslutimo njihove namjere. uli samo priguen amor (beskorisno jer sve na manskom). Zatim zauli pjevanje. PEEVAY, SIJENJA 1858. I tako sam napokon zapoeo svoj smrtonosni rat protiv numa, trideset ljeta prekasno. Kako sam ih slijedio i pratio, ekao priliku i brzo je grabio, esto sam se prisjeao Majke i gonetao kako bi ona sada osjeala poplavu blagovjesti kad bi znala to sada radim. Bilo je lako, da, jer su bijeli govnari ovdje glupi, ne znaju pronai korijenje i preglasni su i prenespretni da uhvate divlja iako hrane ima u izobilju sada kad nema Palawa, i mogao bih se udebljati da hou. Kako su oni postali piljivije jadni, tako sam ja postao pametniji jer sam se prisjeao starih vjetina koje sam znao davno prije. Sada samo moram probosti Pottera i

Hoopera i druge. Potter je bio najtei jer je oprezan uvijek s pitoljem u depu i nikad nije skretao, ali na kraju u ga dohvatiti, pretpostavljao sam. Tada, kad sam bio skoro pri kraju, pojavili su se BRODOVI i odveli ih s obale. To je bila nevolja koju je trebalo prevladati. alosno je kad neto to misli da ti je u ruci naprosto nestane. Da, bilo je mrsko razmiljati da su one grozomorne hulje, rezai Majke, ipak pobjegli i mogu samo tako nekamo otii za svojim uicima, i nikad na kraju ne biti zaslueno probodeni. Vrijeme je prolo i tako sam sjedio na obali s grozomornim osjeajem duboko u grudima. Nisam se mogao domisliti to da radim jer nije bilo koristi ni od ega. Doao sam ovamo samo da se doepam tih govnara i sada su otili. Uskoro je dan odmaknuo, drugi brod je podigao JEDRA i odjurio, ali sam vidio da je Potter svejedno ostao. ak i kad je doao mrak bio je jo uvijek tamo. To je bilo iznenaenje, da. Tako sam se opet poeo nadati i promiljao sam da jo jedan napor mogu izvesti. Moram to pokuati, da, makar to bila piljiva glupost, jer nije bilo druge. Zato sam uzeo tinjalo i zapalio novu vatru, malu i skrivenu meu drveem. Zatim sam poeo raditi kanu, po starinskom obiaju, od kore drveta povezane konopom koji sam nainio. Bio je to moj prvi kanu svih tih mnogih ljeta i bio je udan, izvinut na desno kao da pokuava zaobii neki ugao, ali bio je dovren i kad sam ga porinuo u vodu plutao je, da. Tinjalo sam utaknuo u koru, koja ga je drala poput prstiju, iza sebe tako da bude skriven. Koplja sam stavio po duini, ispod konopa, ba tako. Tako sam iao, paljivo napredovao, naginjao se naprijed i gurao vodu rukama natrag. Nikada prije nisam bio sam na moru, ak ni po danu i bilo je udno. Mjeseca nije bilo, zvijezde su se skrivale iza oblaka i jedino se vidjelo treperenje mojeg vatrenog tapa na vodi i svjetlo svjetiljki s PALUBE broda, kako se njiu naprijed natrag, prvo samo sitne, a zatim polako sve vee. Bilo mi je kao da sam u golemom niemu, svjestan samo onoga to se rnoe osjetiti, kao to je hladna voda na nogama ili povjetarac na licu. Kako sam se kretao, uo sam bjelake zvukove kako postaju glasniji i gudili su glazbu koja se zove GUSLE, i pjevali, premda mi rijei nisu nita znaile. Valovi su postali vei premda nisu bili divovski, jedan je ipak doao koji je bio prevelik za moj kanu koji ga je zaobilazio sa strane. Tako sam se naao u vodi i pokuavao otkriti koja strana je gore, to je bilo teko jer sve je bilo jednako mrano. Onda sam osjetio kanu iza lea i vukao sam dok se nisam mogao popeti i ipak se spasiti. Tek sam tada vidio svoju propast. Moje navlaenje je naime slomilo ona koplja, dok se vatreni tap naravno ugasio. I onda sam gonetao da li da se samo vratim na obalu jer sam sada naime bio piljiva propast, a ne netko opasan tko bi se bez ikakvog ubojitog oruja iao boriti s itavim tim brodom punim bijelaca. Ali vratiti se natrag, gdje nije bilo niega, bilo mi je suvie mrsko. Ne, nisam mogao sjediti i gledati Potterov brod kako ga vozi natrag, sretnog i umaklog, kako opet pobjeuje, samo zbog moje nesree. Moram neto pokuati, premda nisam nikako znao to. Tako sam ponovo stavio ruke u vodu, da se opet odgurnem prema naprijed. VELEASNI GEOFFREY WILSON, VELJAE 1858. Prenuo sam se iza sna, gotovo kao da me protresla neka mona ruka. Kad sam se uspravio, nisam obraao panju na ukoenost od spavanja na tvrdom podu kuhinje, imajui samo jednu misao na umu. Manjane treba natjerati da shvate. Zlo je dolo meu njih i oni ga moraju znati prepoznati kao zlo, podii ruke i zgromiti ga kao zlo. Bilo je mrano, ali je svijetlilo ispod kuhinjskih vrata i, lagano ih otvorivi, ugledao sam prizor na palubi koji nije ba umirivao duu. Jedan lan posade sjedio je na vrhu stepenica niz koje su ih odveli, ali bio je to posluitelj Mylchreest, ovjek jedva prikladan za tako odgovornu dunost. Jo dok sam gledao, napustio je svoje mjesto, otiao do ograde da pljucne u vodu, i jasno sam mogao vidjeti na svjetlu njegove svjetiljke da je pitolj ostavio.

Zar nisu uli moja upozorenja? Svi su do posljednjeg trebali biti tamo, na strai, naoruani svim raspoloivim orujem. A oni otraga na brodu bane. Pitao sam se trebam li ih pokuati jo jedanput upozoriti. Kapetan je preao preko mojih upozorenja i trijezan, te je bilo jo vjerojatnije da e tako postupiti i sada, u pripitom stanju. Trebao mi je dokaz: neoboriv dokaz Potterova zla. Neto mora postojati to e dokazati istinitost mojih tvrdnji. U mislima sam pretresao nae putovanje, prisjeajui se naeg ivota u potpalublju sa jadnim umorenim Renshawom. Neeg sam se dosjetio. Njegove biljeke. Neprestano ih je vrljao, i to potajno. Tu bi se sigurno neto nalo. Koliko se sjeam, ispunio je ve nekoliko biljenica, pa je jedna zacijelo meu njegovom prtljagom na brodu. Pogledavi paljivije ispred sebe, vidio sam da je poklopac tive jo uvijek otvoren nakon istovara tko zna ega, kojim je posada bila ranije zauzeta, i vidio se vrh ljestava. Mylchreest se vratio na mjesto na vrhu stepenica i bio mi okrenut leima, dok je petljao s lulom. Paljivo otvorivi vrata, iskrao sam se iz prostorije. Dr. THOMAS POTTER, VELJAE 1858. 20. veljae (nast.) Osobno zauo glasnu strku s palube: glasno vikanje (Wilson?) + prodorne zvukove razbijanja o daske palube, uestale poput kinih kapi. Boce? Kamenje? Ostaci krijumarene robe? Ali zato to padanje na palubu? Napokon uo topot koraka, dreku Manjana. Hodges sve uplaeniji, tvrdio da Wilson = ubijen, a mi = sljedei. Osobno ne namjeravao sjediti + ekati. Takoer, daljnje razbijanie nepoznatih predmeta moglo biti korisno jer bi priguilo nau galamu. Pogurnuli vrata + provirili van. Vidjeli Mylchreest sada ne bio na stepenicama. To = vrlo ohrabrujue. Osobno + Hooper uspjeli zabiti noge stola izm. vrata + dovratka, upotrijebili ih kao poluge sve dok zasun ne popustio. Vrata se otvorila. Mi = slobodni! Stali se penjati, v. oprezno. Virio paljivo ispod poklopca tive, u strahu da nai Manjane kako gore ekaju, naoruani + opasni. Prizor = sasvim izvan oekivanog. Paluba puna razbacanih predmeta. tapovi + zdjele? Teko vidjeti U mraku. Manjani = naprijed kod glavnog poklopca tive. Kewley vie (zvui uzbunjeno): to ovo ima znaiti? Odjedanput dva okrugla predmeta izlijeu iz tive, padaju na palubu, lome se i otvaraju, za njima jo tri. Wilsonov glas krii odozdo. Gledajte! Gledajte! Vraja posla! Vraja posla! Zaas shvatio groznu istinu. Predmeti = vlastiti uzorci. Paluba posuta neprocjenjivim primjercima, nepopravljivo oteenima! Velik dio itave zbirke! Mjeseci napornog + pomnog rada = sve uniteno. Osobno poviknuo: Smjesta prestanite s tim. Manjani se okrenuli. Kewley pita: to radite vi ovdje? Prije nego dospio odgovoriti, Wilson na vrhu ljestava to vode u tivu, s jo jednim uzorkom u ruci, vriti poput luaka: Uhvatite ga, uhvatite ga! Zatvorite ga! Zatim podigao uzorak da ga baci na mene! Vlastita reakcija refleksnija od oekivanog. Naprosto ne mogao dopustiti daljnji vandalizam. Primijetio najblieg Manjana, Mylchreesta, kako me gleda glupim pogledom, otvorenih usta, a u depu mu revolver. Osobno skoio, gurnuo ga, dohvatio oruje. Tada pokazao pitolj Wilsonu i poviknuo: Smjesta da ste prekinuli. Wilson spustio uzorak, ali Kewley sada gleda vrlo osorno. Bolje da to date meni, doktore. Osobno ne mislio na njega nego Wilsona. Strana tiina. Hooper, Skeggs + Hodges stajali na palubi do mene, v. nesigurni. Osobno pun neobinog osjeaja da stvari izmiu nadzoru. Nikad namjeravao da krenu tim tokom. Rekao mu: Bojim se da ne mogu, kapetane. Kewley se mrtio. Razmislite malo, doktore. Znate, ima ih koji bi ovo nazvali pobunom.

Ne mogao se povui, stoga morao dalje, kamo god dospio. Preao Rubikon. Izjavio vrlo odluno: Preuzimam zapovjednitvo nad ovim brodom. Zato? Mora postojati razlog. Jer vjerujem da se koristi za krijumarenje roba. Hooper do mene, nervozno se vrpoljio, mrmljao: Jeste li sigurni u to to radite? Iskreno govorei = daleko od toga da jesam. Jedna potekoa = previe Maniana. Oni = 10 (+ Wilson 11). Mi = samo 4. Takoer oni = posada broda, mii = nesposobni upravljati sa Sincerity. Situacija = nemogua. I ipak nezamislivo uiniti ita drugo. Sve to mogao uiniti bilo nastojati ublaiti stanje. Obratio se ostalim Manjanima: Znam da niste povezani s ovim zloinom, budite mirni. To = u potpunosti djelo kapetana Kewleyja + Wilsona. Ne oekivao da e povjerovati (niti su, sudei po izrazima), ali se ponadao makar dobiti na vremenu + ne ostaviti u uvjerenju da optuujem sve. Pokazalo se neuinkovito. Kewley bjesnio: Ne doputam da mi itko krade brod. Wilson trabunjao kao i obino: vraaj se u pakao, avolji slugo itd., itd. Ali najvea nevolja = div China Clucas. Teko shvatiti jer prethodno on uvijek i v. posluan ali sada = sav naotren + zakoraio prema meni prijetei. Znao da moram djelovati, no ne mogao riskirati da izazovem bijes na koji bi Manjani odgovorili lakoumnim potezima. Naciljao iznad Clucasove glave opalio. Sreom, vrlo djelotvorno. Prvi asnik Brew povukao Chinu Clucasa natrag za ruku, derui se, Ne, nee. Ostali zanijemili. ak i Wilson = utian. Osobno zaas djelovao da iskoristim prednost. Zapovjedio Hooperu da ide u tivu + donese 4 puke koje sigurno jo na brodu. On nervozan ali posluan, uskoro donosi oruje. Sve ih napunili. Raspoloenje na brodu se znatno promijenilo sada kada mi svi = naoruani. Hooper + Skeggs = manje uplaeni, Manjani gledaju s izrazima mrzovoljne pokornosti. Osobno potom zapovjedio Kewleyju + Wilsonu da siu u drvodjeljsku radionicu. Kewley psovao i nazivao nas gusarima, Wilson zavijao o avlima, paklu itd., itd., ali kada Hooper ritnuo WiIsona, krenuli. Dalje zapovjedio drvodjelji Christianu da privrsti jo dva + jaa zasuna na vrata. Veliko olakanje da odnos = sada ravnomjerniji (4 nas, 9 njih) no svejedno ne mogao dopustiti posadi da slobodno luta. Zapovjedio svima da idu u katel (rekavi to = potrebno u sluaju da zavedeni laima kapetana Kewleyja), Zatim drvodjelja Christian morao privrstiti jake drvene zasune za vrata. Jo bio u poslu kada Hooper zazvao: Hej, ti. Pokazivao prema krmi na nekoga. Bilo teko razabrati u mraku, ali inilo se da nosi neku vreu. V. zagonetno. Mislio da svi = sigurno zakljuani. Osobno pourio na krmu. Tko je to tamo? On s vreom prekoraio ogradu broda. Zaas osobno prepoznao korak. On = divljaki ubojica, mjeanac! Kako dospio na brod? Druga injenica = s obz. na vreu. To = vrea od tkanine, tj. ona u kojoj je najpotpuniji + najdragocjeniji uzorak: ena Mary. Sigurno, jer jedina = tako upakirana. Kako se usuuje! Osobno zapucao iz pitolja, ali on ve skoio. Osobno uzeo svjetiljku, dotrao do ograde, vidio da ve u vodi, hvata primitivni kanu. Pokuao ponovo opaliti, ali ponestalo metaka. Hooper zapucao iz puke, ali on sada zagnjurio ispred plovila, odlazi. Teko pogoditi. Razmiljao spustiti amac i ii u potjeru, no morao bih ostaviti Manjane, to bi moglo biti opasno jer bi mogli praviti probleme kada nam panja popusti. V. nezgodno. PEEVAY, VELJAE 1858. I tako sam se popeo iz kanua i paljivo preko OGRADE preao na PALUBU broda gdje sam na drugom kraju vidio Potera i druge bijele govnare kako lupaju EKIEM, no nisam se zapravo previe osvrtao na to jer sam bio vie zaokupljen vlastitim iznenadim otkriem koje je bilo stravino. Svugdje su naime leali mrtvaci mojih, polomljeni i svuda razasuti. Toliko ih je bilo, ak dovoljno i za jedno pleme. Onako sam hodao meu njima, tako tuan i zbunjen i ljut. Tko je to bio, gonetao sam. Moda su to neki koje sam poznavao, uviao sam. Dray, Mongana, Heedeek, jeste li tu?

U tom sam trenutku ugledao vreu, jedinu koja je bila, s napisanim rijeima.
CRNAKI TIP TASMANSKA UROENICA (CJELOVITA) (UZORAK: M) DRAGOCJENA: PALJIVO RUKOVATI VLASNITVO DR. T. POTTERA LONDONSKI KIRURKI KOLEGIJ

Slovo M me dovodilo u nedoumicu. Kada sam bolje pogledao, vidio sam da je za vreu privezano neto maleno i da ne povjeruje bio je to talisman koji je Majka uvala, sa Tayaleahovom kosti unutra, koji je nosila ispod odjee da num ne vide. Po tome sam znao. Vrea je bila sasvim lagana, da, to je bilo neto udno jer Majka nikako nije mogla biti lagana, predobro se drala. Tada sam uo Hoopera i Crvenobradog kako iznenaeno viu: Tko je to tamo?, i vidio sam da Crvenobradi ima spreman pitolj tako da sam znao da moram ii ili poginuti to je bilo gadno i jadno. ak i kad sam pobjegao od njegove pucnjave i vratio se po vodi, drei se za kanu da se ne utopim, bio sam jo uvijek bijesan. Gnjev je bio jo jai kad sam doao do obale, i arka mi je elja bila da se vratim i spasim one jadne druge, i spalim mu brod i pretvorim njega i njegovog slugu Hoopera u pepeo. Postupno sam meutim shvatio da je to samo isprazna nada. Sada e oekivati, paziti na moj vatreni tap i suvie lako bi me mogli ubiti. Barem sam imao jadnu Majku, to je bila velika srea jer sam oajavao da je vie neu pronai. Majka bi mrzila da bude nekakva igraka bijelim govnarima, promiljao sam, i to je bila mala blagovijest. Uviao sam da iako nisam dobio sve to sam htio, barem sam dobio neto malo i moram se pokuati time zadovoljiti. Gledao sam kroz drvee u sluaju da bijeli govnari krenu u potragu, ali nisu. Odmah nakon zore, jedno za drugim, brodska jedra su se spustila i brod je otiao iz tog zaljeva i dalje nekamo. I tako sam ostao sam, to je znailo da se mogu pristojno oprostiti od Majke i pokuati ponititi sve one stravine stvari koje su joj se ranije dogaale. Prvo sam se kretao ispod drvea i skupljao suhe grane da od njih napravim za nju lomau, kao to je ve davno trebalo, i kad je bila dovoljno velika, stavio sam je na vrh. Tada sam se tuno oprostio i zapalio vatru. Dan je bio topao, bez kie, drvo je bilo dobro i ubrzo je sve gorjelo, plamsalo i pucketalo. I tako, ovdje u svijetu koji je bio njezin, Majka je napokon dobila dostojanstvo koje joj pripada. Da, bila je to neka alobna proslava, promiljao sam. Kako je nestajala, razmiljao sam o njezinom ivotu Bio je alostan, da, samo se borila i nastojala izdrati, ali pretpostavljao sam da je za to vrijeme u kojem je ivjela najrunije od svih ivjela dobro. Ne, nije mogla ostvariti najveu elju da pobijedi num bijelce i otjera ih, jer to je bilo neto nemogue, ali imala je svoje pleme i vodila je rat, i ivjela hrabro i nikad nije marila to su drugi govorili, to je bilo nevjerojatno. Doista sam htio da sam vie poput nje. Postupno se vatra rasplamsala i dim je suknuo kao da je golema ruka. Dok sam tako gledao, neeg sam se sjetio to je bilo zanimljivo. U dubini grudi imala je jednu udnju koja itavo vrijeme nije ostvarena, a jo uvijek se mogla. Da, svih tih dugih godina i nevolja, svih kunji i lutanja nikada nismo ubili Oca. ETRNAESTO POGLAVLJE TIMOTHY RENSHAW, SIJEANJ OUJAK 1858. Tako sam ostao, natuen i polomljen, podno neke tasmanske planine. Barem sam bio u zavjetrini, te me vjetar skoro nije ni uznemiravao, premda sam se svejedno smrzavao po noi i kad je kiilo. Usprkos Cromwellovim upozorenjima bilo mi je teko povjerovati da se ostali nee vratiti po mene, te sam neprestano oslukivao iekujui zvukove koraka. Kako su dani prolazili,

moje je razoaranje poraslo, zatim preraslo u iznenadne napade gnjeva, premda bi ih na trenutke zamiljao kako se vjerno probijaju do naseljenih podruja da skupe spasilaku ekipu. Nebrojeno puta pokuavao sam izraunati koliko e im dana biti potrebno, premda sam svaki put dolazio do drugaijeg zakljuka, tako da je period bio krai kada sam bio dobre volje, a dulji kada bi me zahvatila potitenost. to sam dulje bio sam, to mi je tee bivalo. esto sam se zatjecao kako osamljeniki avrljam sa samim sobom, i uvelike se radovao povremenoj pojavi divljih stvorenja jer su mi se ak i vukovi inili kakvim-takvim drutvom. Par ih se ubrzo stao prikradati, upravo kao to je Cromvvell i predvidio neobina duguljasta stvorenja s tamnim prugama na leima premda su, sreom, bili srameljivi preda mnom i zainteresirani, izgleda, jedino za mazge. Katkad bi izmeu drvea doskakutali valabiji, a redovito me u sumrak obilazio vombat koji bi prekapao po raslinju pa zastao promatrajui praznim pogledom moj ator, a zatim se odgegao dalje. Manje su obzirni bili oposumi neobinih glavica, koji su dolazili naveer kada sam kuhao veeru, koju bi mi krali ako bih na trenutak okrenuo lea. Svima sam im zavidio, i lopovima i ostalima. Budui da sam imao dovoljno hrane, nisam se nikad posluio kopljima koje je Cromwell ostavio. Dani to su prolazili bili su korisni barem zbog jednoga, zacjeljivanja mojih rana. Sve mi je lake bilo hodati oko atora, premda se nikad nisam udaljavao, u silnom strahu da bi ostali mogli doi i da u ih propustiti. Sve vrijeme moje samako avrljanje sve vie se osvrtalo na dvojbu preda mnom. Veeri su sve krae. Teko je rei bez sata, ali zakleo bih se da nije vie od pola sedam a sunce ve zapada. Noi su k tome sve hladnije. to dulje ostajem, to e mi biti tee dospjeti na sigurno, to znam. Ali to ako mi ipak stiu u pomo? Ta moda se upravo u ovom trenutku penju uz planinu. To jest, ako me nisu ostavili smatrajui da sam mrtav. Pokvareni nitavni izdajice. Ali ne mogu vjerovati da bi uinili takvo to ... Tako sam si govorio vrtei se u krug, i svaki put bio sam malice blie odluci da odem. Napokon sam jednog popodneva poeo prikupljati potreptine za put. Zapanjila me teina ukupne koliine. ator se doimao kao da je namjerno nainjen tako da bude teak, s debelim platnom i nezgrapnim drvenim okvirom, pa ak i posude s hranom, premda je svaka za sebe bila lagana, znatno su pridodavale ukupnoj masi. Noenje u bisagama nije nita olakavalo stvari jer su im remeni bili sasvim neprikladni. Na kraju sam zakljuio da ne mogu ponijeti itav ator, nego samo atorsko krilo koje mogu razapeti meu drveem. Ponio sam hrane za kojih deset dana, nadajui se da bi to moglo biti dovoljno. Krenuo sam rano ujutro sljedeeg dana, nosei Cromwellova koplja, jo uvijek teko hodajui od ozljeda. Preao sam svega nekoliko metara, a par puta sam zastajao, jo uvijek oslukujui, sve u nadi da u ih uti kako dolaze, no jedino se ulo hujanje vjetra u kronjama i prigueno zujanje kukaca. Dobacivi par runih pridjevaka u vjetar, zadnji sam put okrenuo lea samotnome domu i krenuo na put. Cromwellove upute bile su dragocjene i premda nije bilo lako napredovati poevi od tekog silaska, pipajui niz planinski obronak ubrzo sam pronaao stazu koju je opisao te nastavio njome prema jugu. Drugog sam dana stigao do neobinog vrhunca u obliku lubanje o kojem je govorio, te sam ga obiao s istoka kao to je i rekao da moram. Trei dan krajolik je postao pitomiji i osjetio sam kako mi je duh ivnuo. ak sam se i nasmijao svojoj ranijoj napetosti pri pomisli na polazak, jer mi se inilo da nee biti teko dospjeti na sigurno. Moram rei da se ovjek nikada ne smije preputati takvim mislima. Istog tog popodneva krivo sam stao i ogrebao koljeno. Oprao sam ranu u rijeci i smatrao je pukom nezgodom. Sutradan je, meutim, poela pei, a koljeno naticati, i s vremenom je postalo tako bolno da sam morao izraditi grubu taku od grane da mi pomogne pri hodu. To je uvelike usporilo moje napredovanje sve dok se jednog dana nisam probudio u vruici te nisam mogao ustati, nego sam cijeli dan proveo pod prostim platnenim krovom, budei se, pa opet zapadajui u san. U sumrak me probudio suanj u gutari i ugledao sam vuka kako stoji u blizini i strpljivo

me promatra. Uspjevi stati na noge, dograbio sam jedno od Cromwellovih kopalja i bacio ga u pravcu ivotinje i premda sam debelo promaio, svejedno sam ga otjerao. Taj me dogaaj tako uplaio da mi je ulio neto snage te sam uspio naloiti vatru, i to to sam veu mogao, oblikujui je u neku vrstu pruge, u nadi da e se plamen postupno pomicati i tako se odrati do jutra. Negdje u rane sate istoga jutra probudio sam se. Ili sam barem tako mislio. Preda mnom su stajali, zagledani u vatru koja je sad ve znatno oslabila, moji roditelji i stariji brat. Loe ju je naloio, primijetio je otac, ubadajui ar kiobranom. Trebao je prikupiti vie grana, doista je trebao. Mislim da mu nee jo dugo gorjeti. Oduvijek je bio lijenina, sloila se moja majka kimajui glavom. Ako ga pojedu ivotinje, to vjerojatno hoe, sam e si biti kriv. Majka je pogledala mojeg brata. Da je barem Jeremy naloio vatru. Moj brat, premda oigledno zadovoljan ovom primjedbom, samo je slegnuo ramenima. Trudio bih se koliko mogu, mama, samo to mogu rei. Suvie si skroman, dijete moje, uzvratila je majka s odobravanjem. Zaas sam osjetio kako u meni neto kljua, poput kakve bolesti. Odriem vas se, ujete li me? zavikao sam. Odriem vas se svih. A sada me ostavite na miru. Njih troje pogledalo me iznenaeno, ak sa zgraanjem. Zatim su se, jedno po jedno, okrenuli i nestali meu drveem. Razbudio sam se i vidio da zora svie, a na moje silno zadovoljstvo, vatra je sasvim lijepo plamsala. Premda sam jo uvijek imao groznicu, osjeao sam se neto bolje, i dovoljno snaan da ustanem uz pomo take. Nisam dugo hodao ni preao veliku udaljenost kad sam, izaavi izmeu drvea, na svoje uenje otkrio da u mene zuri ovca. Pripadala je golemom stadu i kad sam krenuo prema njima, sve su se okrenule i zajedno pobjegle poput uplaenih ptica. Vritao sam i klicao od sree. Premda me noga nekako jae boljela sada kada sam mislio da sam spaen, pohitao sam naprijed i nije trebalo dugo da stignem do iroke pranjave staze divno oznaene tragovima konjskih kopita, od kojih su neki bili svjei. Uspevi se blagom uzbrdicom, ugledao sam drvenu kolibu, djelomino zaklonjenu drveem, iz ijeg se dimnjaka vio dim. Ispustivi bisage, oteturao sam dalje dok uz neku vrstu hihota nisam gurao vrata na ogradi i naao se u vrtu tako jarkih boja, kakve nisam vidio svih ovih brojnih tjedana. Ali, kako je neobian bio! Kamo god sam, naime, pogledao na zidovima, na kamenju i po travnjaku stajali su aneli, na desetke njih, a svi su me promatrali nasmijeenih sivih lica. DR. THOMAS POTTER, VELJAE 1858. Sudbina nacija etvrto poglavlje: O buduoj sudbini ljudskih rasa Imajui divljatvo kao dominantnu karakteristiku, crnaki tip ne misli dalje od samoodranja u okviru daljnjih nekoliko trenutaka. Njegov je um lien svakog shvaanja pojmova, poduzetnosti ili vremena, i zadovoljan je svojim primitivnim jednolinim ivotom, dok gol tri divljinom u potrazi za kakvom god bijednom okrepom koja e ga jo koji dan odrati na ivotu. Kao takvog, treba ga aliti zbog stravine sudbine koja mu predstoji... Sudbina nacija etvrto poglavlje: O buduoj sudbini ljudskih rasa (ispravak) Imajui barbarstvo kao dominantnu karakteristiku, crnaki tip je lien svakog shvaanja pojmova, poduzetnosti ili vremena, no ne moe se smatrati bezazlenim. Njegovo jednolino bivstovanje moe se initi nevinim, dok gol tri divljinom u potrazi za kakvom god bijednom okrepom koja e ga jo koji sat odrati na ivotu no podrobnije promatranje razotkrit e sasvim drugaije injenice. Ne podcjemjujte divljaka, jer premda mu nedosteje svaka

sposobnost razboritog rasuivanja, posjedite surovu prepredenost. to je jo gore, pun je zloudne zavisti prema pripadnicima rasa koji su na njemu neshvatljiv nain postigli sjajne civilizacijske domete. U Australiji, Tasmaniji, Novom Zelandu i bez sumnje uskoro i u Africi novija povijest crnakog tipa bila je u znaku nagloga i zlosretnoga opadanja, gotovo na granici izumiranja, i kao posljedica toga, postalo je pomodno u odreenim intelektualnim i sentimentalnim krugovima gledati na tamnije rase planete s osjeajem aljenja: doivljava ih se kao rtve najokrutnijih okolnosti, to su stradale od ruke beutnih osvajaa. Takvo gledanje, premda bez sumnje dobronamjerno, moe opasno zavesti. Istina glasi da je crnaki tip, iz razloga svoje manjkave i opasne prirode, uvelike sam skrivio svoju nesretnu sudbinu. Primjer koji e najbolje potkrijepiti ovu tvrdnju jest onaj najmalobrojnijeg naroda, tasmanskih uroenika. To jadno pleme, otkad je otok stavljen pod okrilje civiliziranog svijeta, openito je prepoznato kao predstavnik najnie meu ljudskim rasama ili vrstama, neupueno u osnovne vjetine, ukljuujui ak i poznavanje zemljoradnje, te ga se moe smjestiti na pola puta izmeu ovjeanstva i ivotinjskog svijeta. Usprkos ovome aljenja vrijednom stupnju razvoja, britanski vladari domorodaca pokazali su silno suosjeanje s novim podanicima, to je rijetka i simpatina slabost saksonskog tipa (vidi drugo poglavlje naprijed). Kolonijalna vlada poduzela je sve da unaprijedi one crnce koji su uhvaeni, i da ih prevede iz dokolice u civilizaciju. Oekivalo bi se da e taj trud biti primljen sa zahvalnou, meutim nije. Uroenici pokazuju tek prezir prema prilinoj naobrazbi koja im je pruena, a pod tankom opnom uljuenog vladanja ostali su jednako divlji kao i prye. Jo uvijek ona nekolicina preostalih sposobna je za svaki oblik podmuklosti, nasilja (ak ubojstva) i krae dragocjene imovine. Takvo je ponaanje do krajnjih granica iscrpilo strpljenje ak i naklonjenog im i sentimentalnog Saksonca koji se premda mu ratobornost nije u prirodi nikad nee povui pred obavezom da opravdano brani sebe i svoje vlasnitvo, Ne treba sumirati da kad zapone velika konflagracija naroda, crnaki tip e se ubrojiti meu prve narode koji e nestati, i dok je u ljudskoj prirodi da srcem ali zbog takvih dogaaja, moglo bi se smatrati da takav ishod i nije sasvim neopravdan. Normanski bi tip zahvaljujui svojem lukavstvu mogao poivjeti neto dulje, ali e ga snai ista sudbina. Norman crpi svoju mo iz poloaja u sreditu odluivanja koji si je prigrabio poglavito s obzirom na nadzor koji ima nad zemljom, titulama i crkvom i iz sposobnosti da zaslijepi sebi nadmonog Saksonca ispraznom predstavom tradicije. Takvo stanje stvari nee dugo potrajati. Svakim novim danom lakovjernost saksonskog potenjaine za trunku oslabi. Svakim satom sve vie uvia ispraznu drskost, iskrivljenost pobonosti koja samu sebe naziva plemenitom. Jednoga lijepog jutra, Saksonac e se probuditi iz svoje uspavanosti i, napokon progledavi, spoznati da je bio rtva silne prevare, te e, jednim estokim udarcem, svojim snanim rukama razbiti okove koji su ga tako sputavali, bacajui u zaborav one nametnute lordove i sveenike koji su se hranili njegovom marljivou ovih osam stotina godina. Keltski tip e, naprotiv, opstati, premda e zauzimati skromno mjesto. Dominantne osobine Kelta moda i jesu lijenost i prevara, no on svejedno jest u domeni razuma, openito obdaren vrlo korisnim nagonom poslunosti. Ustvari, upravo e mu njegovi nedostaci kolebljivost, strahopotovanje prema monijima i pametnijima od sebe omoguiti da preivi. Imat e ulogu saksonskog posluitelja, bilo da ga dvori za stolom, stupa u njegovoj vojsci ili radi na njegovim poljima, u njegovim tvornicama i na njegovim brodovima na oceanu. Veza izmeu Saksonca i Kelta bit e tako od uzajamne koristi: vrsta sporazuma izmeu vieg i nieg, vlasnika i roba.

KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, TRAVNJA 1858. Oznake koje sam urezao na zidu priaju priu i nema u njoj nita lijepo ni vedro. Devet tjedana ve jedrimo. Devet tjedana zatvoren na vlastitome brodu i, to je jo gore, tamo me strpao putnik kojeg sam se trudio spaavati od njegove glupe smrti. Devet tjedana svjestan da mi se taj drek ee po komandnom mostu mojem komandnom mostu kao da je njegov. To mi je bilo kao da gledam neznanca da mi pred oima zavue ruku pod suknju moje Ealisad. Lijepog li primjera zahvalnosti. Ma trebao sam ga pustiti da skapa na onoj obali, nego to. Vjetar je uglavnom lijepo puhao pa sam pretpostavljao da smo ve kod Cape Horna ili na pola puta do Potterove Engleske, to nam je, vjerovao sam, odredite. Kopkala me zgodna misao u koju sam, opet, teko mogao povjerovati. Brew je trebao ve stoputa preuzeti komandu u nezaustavljivoj navali Manjana. Lijepu je zbrku mogao napraviti ve tako da ne radi nita to je svakome Manjanu lake od tunjave jer Potter i njegovi klipani ne bi sami znali Sincerity pomaknuti ni etvrt duine broda. Neko sam vrijeme mislio da samo i vreba pravi trenutak, ali kako su dani prolazili, postajalo je sve tee. Veleasnog i mene svakog su jutra i veeri vodili na palubu do zahoda, a pritom su nas Skeggs i Hodges podbadali pukama, i svaki put sam pogledom mjerkao Brewa i ostale, oekujui da mi uzvrate nekim manskim migom. Jedva su me i pogledali. No, takvo to natjera ovjeka da se zamisli i esto mi je u misli dolazila ona stara uzreica iz Peela -nikad ne vjeruj nijednome Brewu na sajmu-. Ili bih se prisjetio izraza lica te nitarije onoga jutra u Melbourneu kada je u glavi vagao to e mu se bolje isplatiti: da ostane na brodu u nadi da e se domoi svojeg dijela ili da podvije rep i pridrui se onim drugim prljavim izdajicama to su ili traiti zlato. Kakve sam ve sree bio, ne bih se udio da je taj podmuklica iao na mene svaliti krivnju ba kao to je Potter zamislio i povukao ostale jadne budale. Bili bismo svi zajedno prava poslastica za pravnike odvede li nas Potter u svoju Englesku s putnicima koji se igraju pobune na krijumarskom brodu, i jo sa svim onim lubanjama i kostima. Kako bi to izgledalo nekom tunjavom londonskom sucu? S jedne strane bio bi dr. Potter, obrazovani Englez, sa svoje tri spodobe i punim brodom otpadnikih Manjana. S druge strane bio bi kapetan Kewley, ponosni vlasnik krijumarskog plovila i njegov dobri prijatelj, blebetavi upnik, koji je iz sata u sat postajao sve lui. Sve u svemu, lako mi je bilo zbrojiti tko e na dulje vrijeme hranu dobivati na zatvorskoj plitici. Takve se misli raaju u ljudskoj mati, i tako sam uskoro doao u iskuenje da sam napravim pomutnju, jer mi se sve inilo bolje nego samo sjediti i ekati dan za danom. Nakon tjedan dana Potter je napokon dopustio da nam se unesu leajevi da ne spavamo na golom podu, te sam sa svoga skinuo dasku da pokuam obiti vrata. Zasuni su meutim dobro drali, a veleasni nije htio pomoi, sav uvrijeen otkad je otkrio da sam trgovao onim izvjesnim alkoholom i duhanom (mislim da ga je brinulo da se ne oee i zahvati neto moje grehote, ime bi navukao mrke poglede svojeg prijatelja boanstva), i premda sam pokuavao vie puta, nisam ak mogao ni dasku provui kroz vrata da dobijem polugu. to je jo gore, moji su pokuaji ostavili ogrebotine na drvu, koje je Skeggs primijetio. To mi je priutilo Potterov posjet i oholi pogled, nakon ega je Christian dobio zadatak da privrsti jo tri zasuna na vrata. Leajevi su nam oduzeti, tako da smo morali opet spavati na golim daskama na to se veleasni bez prestanka mrgodio. Tako sam do daljnjega morao odustati od bijega jer su vrata bila vrsta kao da su od eljeza, a Skeggs i Hodges koji su nam donosili hranu bili su opet oprezni kao fikali, tako da bi se dobro odmaknuli kad su otvarali vrata i ne bi ulazili dok se ne osvjedoe da ni jedan ni drugi nita ne smjeramo. I tako sam uivao u drutvu veleasnog Wilsona, i to tjednima. Taj svat me stvarno dovodio do ludila. Mislim, jo bih i oprostio Potteru otmicu broda da je samo naao toliko ovjenosti da staru ludu potiho baci u more. ovjek naprosto nije znao zavezati. Taman bih se lijepo unio u prebrojavanje avala u daskama ili oslukivanje nekog zanimljivog zvuka,

znate ve, da ubijem vrijeme, kadli bi se ponovo ustremio na sam zdrav razum da ga izludi. Najvie se volio moliti i nije bilo toga pod kapom nebeskom za to se stara budala ne bi molila, od dua naih muitelja do nade u ovim najcrnjim trenucima. Najgore je bilo kada se molio za mene jer je pritom na razne naine ujedao, sve na sitno, govorei da mi oprata za onaj konjak, pa ak i to hrem po noi, to sasvim sigurno nije istina. Nema ti gorega nego kad ti se oprata jer nema mogunost uzvratiti, a ako bih se pokuao braniti postao bi pravi svetac i suta tolerancija. K tome, bilo je trenutaka kada bi mi i samom koristila kakva molitva, ali nisam nikad imao prilike kada je on drobio itav dan i no. Kao da je Boga itavog uzeo sebi. Drugo zadovoljstvo priinjale su mu svae koje je zapodijevao s Hodgesom i Skeggsom. To je bilo isto produciranje ne preda mnom, naravno, nego pred njegovim prijateljem gore na nebu i izbezumljivao me njime. Ta etvorica imali su oruje, i hranu, i k tome nastranu sklonost da skupljaju ljudske lubanje, pa se prema mojim shvaanjima nije inilo suvie pametnim draiti ih, ali ne, Wilson je morao po svome. im bi uli kroz vrata, poeo bi im drati draesnu propovijed o tome kako su bijedni olo zato to slijede Pottera koji je, po svemu sudei, bio sam vrag prizvan iz pakla i da e svakako i sami gorjeti u paklu. Hodges je to, onakav tupast, sasvim mirno podnosio, ali Skeggs je sasvim drugi par vesala i esto je bio u iskuenju da veleasnog izlema, to me ne bi smetalo, osim to bih i sam zasigurno dobio grdnih batina iako nisam imao udjela u svemu tome. Jo je gore postalo kad je Wilson poeo izigravati muenika, to se openito dogaalo nedjeljom. Nosite od mene svoju prljavu hranu, dobacio bi svisoka, premda je bio gladan. Ne treba mi. Ja se krijepim iz viih sfera. Nema nita loe u tome to se on tako junaio, ali bila je tu i moja hrana, a ja sam je htio. Nisu nam nikad donosili previe, a jelo je bilo i jedno od rijetkih radosti tih ispraznih dana. Mogao me barem pitati prije nego to je poinjao, ali ne, gdje bi on: zato bi se savjetovao s obinim kapetanom broda kad je imao boanstvo uza se? Pokuao bih spasiti svoju porciju, moda kroz neku poalicu, pa bih poviknuo: Ali to se mene tie, ja se krijepim hranom, obinom kao to je i voda u moru, ali nije nikad uspijevalo. Skeggs bi se samo grohotom nasmijao. Kako god elite, veleasni. Zatim bi sam strpao u usta povelik zalogaj moje veere pa ponudio jo i Hodgesu. Sve u svemu, bivalo mi je tako da sam se gotovo nadao da emo potonuti, to bi ipak bilo bolje nego gledati Pottera kako se kesi u nekoj engleskoj sudnici dok mene odvode u zatvor. Kako se inilo, mogla bi mi se elja i ostvariti ako vrijeme nastavi ovako. itave noi valovi su gruvali o krmu kao iz topa, a brod se valjao i bacakao lue od konja kad nagazi zmiji na rep. To se bogme sasvim slagalo s onim to sam uo o Cape Hornu. Ako bi se pogoralo, s tako malo posade na brodu svata se moglo dogoditi. Mislio sam da e po takvom vremenu nai tamniari propustiti jutarnji posjet ali ne, doli su kao i obino s naim obrokom tvrde govedine, starim brodskim dvopekom i k tome smeuranim limunom, sve dobro zainjeno morskom vodom koju je usput upilo. Kad smo zgotovili, izgurali su nas uza stepenice da obavimo potrebe. Bilo je to bogme pravo nevrijeme. im sam napravio prvi korak po palubi, ve sam bio do koe mokar od prskanja, dok je preko pramca hualo more toliko da se gotovo inilo da se brod igra pliskavice i zaranja da razgleda morsko dno. Naim jadnim Engleziima nije se to nimalo svialo. Gore na komandnom mostu stajao je Potter blijed kao krpa i obgrlio krmene pripone kao da nisu konopi, nego njegova draga izgubljena majica. Uto je silna bujica vode nahrupila preko krme i bacila ga na koljena. Unato svemu tome, i dalje je vrsto stezao svoj revolver. Hooper je zacijelo ekao na nas, da nas vidi, jer im se voda stala prazniti preko izlivnica, iskoristio, je priliku i mugnuo u potpalublje. Zanimljivija od Engleza bila mi je meutim posada. Ponajprije bio je tu Jamys Kinred za

kormilom i k tome privezan za nj da ga more ne odnese. Kinred je bio valjan pomorac, da se razumijemo, ali nije bio grdosija. Da sam ja zapovijedao, stavio bih Chinu Clucasa na kormilo po ovakvom nevremenu. China sluajno nije bio predaleko; neto vie gore popravljao je vrze na jarbolu. Eto jo jedne zanimljive zagonetke. Krpanje vrza bio je zgodan zadatak, ali bio je predvien za lijepo vrijeme, a ne da se njime ovjek zamara usred uragana. Koliko sam ja vidio, nije ih ni trebalo krpati. Brew je bio odmah ispod i, zamislite, ovaj put mi je namignuo. To je bilo dovoljno da bolje pripazim. ini se da sam malca skroz pogreno prosudio. Valjda je ekao dobru porciju gadnog vremena. Skeggs se obino nije zamarao time da sprovodi veleasnog i mene, preputajui to Hodgesu, dok nas on dri na oku, ali ovaj put se zavukao navrh stepenica, na suho. Zapravo se inilo dosta bespotrebnim probijati se do zahoda da piamo i seremo u ocean, kad je ocean dolazio k nama. Ba kad smo krenuli, brod je zaronio u nadolazei val koji je potpuno prekrio zahod. Na to je veleasni stao zapomagati. Ne oekujete valjda da idem onamo, zacvilio je prema Hodgesu. Kako sam ga tada samo htio oboriti akom. Nije mi, naime, promaklo, uza sve ono divlje zapljuskivanje oko mene, da je stolar Chalse Christian stajao iza zahoda, gdje je petljao zateui jedan od prenih konopa, premda sam jasno vidio da je ve sasvim zategnut. Sreom, Hodges je samo Wilsona otro podbo pukom te smo nastavili teturati zastavi da se primimo za ogradu i okusimo jo malo oceana kad se straga prolomio jo jedan val. Upravo smo stigli, i Hodges se povukao jedan korak da mogu otvoriti vrata kadli je Christian s pojasa skinuo kljunu za konope i najpropisnije ga opalio po glavi. Nije mi trebalo govoriti to da radim. Christian je skoio na njega, i ja takoer, i obojica smo mu pokuali zgrabiti puku. Nije nam problem bio Hodges, koji bi se teko mogao nazvati borcem nego sljedei val, pravo udovite, koji se tolikom silinom razbio o brod da smo pali oboreni. Tada je veleasni zapoeo. Hura! zaurlao je, koliko je god glasno mogao onim piskutavim glasom. Hura! Hura! Slava budi Bogu! Ne kaem ja, ima istinabog trenutaka kad se vie hura, ali ovaj nije bio jedan od takvih. Kada sam se osvrnuo, vidio sam kako je na prijatelj Potter primijetio nau malu guvu, a zatim okrenuo pogled prema gore. I to je tamo vidio nego Chinu Clucasa kako se ba sprema zavitlati kljunu u njegovu slatku lubanju? Dobro mu je i doao taj pogled jer se zahvaljujui njemu tako lijepo izmaknuo da je kjjuna smrskala tek koju dasku palube. Potter se bacio natrag na ogradu prije dolaska sljedeeg vala i, premda ga je Brewova kljuna pogodila u rame, nije ispustio revolver kojim je opalio u zrak uplaivi Brewa. Bilo je to nezgodno, Hura, hura! vikao je veleasni. Dao bih ja njemu hura da nisam imao pametnijeg posla. Bacio sam se na Hodgesovu puku. Dok sam je se doepao i okrenuo se, ve je vladala prava bitka. Skeggs je promolio glavu kroz ulaz da bi se zaas uhvatio s Tomom Karranom u kotac oko puke. U meuvremenu, Potter je drei se za ogradu, ciljao na sve i sva, onako nasumce, dok su valovi bacali i valjali Sincerity. Njemu nasuprot stajala su etvorica, ukljuujui Brewa i Chinu, pa ak i ona stara luda Rob Quale, kuhar, ekajui povoljan trenutak, i mislio sam si kako nije opalio samo iz straha da bi ga ostali dohvatili im prvoga pogodi. Moda sam im mogao biti od pomoi. Namjetao sam Hodgesovu puku sve dok dragoga doktora nisam imao lijepo na nianu te sam povukao obara. Vjerojatno je bila nabijena, jer kakvog bi inae imalo smisla da je Hodges nosi sa sobom danju i nou? Ali, da ne povjeruje, uo sam samo tihi kljocaj. Moj jedini zakljuak bio je da je oteena jer se smoila. To je bila pogana prevara. Dan i no se pametni Englezi busaju u prsa sa svojim elikom i eljeznicom i brodovima za koje tvrde da ih eli itav svijet, a sada ispade da njihove puke ne mogu podnijeti malo vlage. Zar su oekivali da e se svi boriti protiv Rusa i loviti tigrove samo po lijepom sunanom vremenu? Stvarno me je udilo kako su samo uspjeli tako pokoriti pola svijeta.

No pokazalo se da je to bio kraj naega malog rata. Hooper je odjedanput sunuo odnekle gdje se ranije zabio, i kundakom puke poteno odalamio Toma Karrana po glavi, to je bio kraj Skeggsovih muka, i odjedanput su umjesto jednog Engleza s uperenim orujem bila trojica, to je bila prevelika sila. Brew, China i ostali nekako su klonuli i stali se povlaiti. Nisam ih mogao kriviti. Potom se i Hodges pridigao s palube, dograbio opet svoje beskorisno oruje i dobro me opalio po rebrima, onako, u znak zahvalnosti. Bio je to ba ruan i jadan trenutak. A luaki prezrivi pogled veleasnoga, nije ga nimalo ublaio. Da ste samo molili za oprost svojih grijeha, kapetane, kako sam vie puta od vas traio, ne mislite li da bi sve imalo sasvim drugaiji ishod? DR. THOMAS POTTER, TRAVNJA 1858. Sudbina nacija etvrto poglavlje: O buduoj sudbini ljudskih rasa (ispravak) Keltskom tipu, kao i crnakom i normanskome, sueno je da bude potpuno zatrt u velikoj konflagraciji nacija. Kelt e nastojati zavesti svojim nemarnim servilnim dranjem, ali ustrajni Saksonac nee se dati prevariti. On e prepoznati dominantne karakteristike koje se kriju iza priglupog osmijeha: prepredenost, prevara i, iznad svega, zadovoljstvo u niim izazvanom i zloudnom nasilju. Keltu nedostaje i osnovna sposobnost razboritog rasuivanja, i ta je mana ve sama po sebi dovoljna da ga iskorijeni. Ratobornost i podlost, kojima Saksonca neprestano izazivaju, prijei e napokon granicu njegova golema strpljenja, pa e pomesti dumana poput dosadne muhe. Na taj e nain sam Kelt biti uzrokom svojeg potpunog i krajnjeg zatora, sve dok i posljednji ne nestane sa lica zemlje... Nova pravila voenia broda Sinceritv: Manjani Radi spreavanja daljnjih pokuaja nasilne pobune protiv pripadnika Zapovjednike grupe, nadalje e se primjenjivati sljedea pravila. Sva e se pravila strogo provoditi.
PRAVILO PRVO

Odsada se nee dopustiti bilo kakvi radovi na odravanju broda, od ribanja palube do premazivarga oblica, budui da su takvi poslovi samo sredstvo prikrivanja smjeranih napada na pripadnike Zapovjednike grupe. Jedina iznimka bit e svakodnevna uporaba crpki, s tim da e oni koji rade na njima biti privezani na mjestu gdje rade.
PRAVILO DRUGO

Krmenim jarbolom posada se nema baviti ni pod kojim okolnostima. Jedra e na njemu biti stalno smotana.
PRAVILO TREE

Manjanima se nee dopustiti pristup komandnom mostu ni pod kojim okolnostima, osim sljedeih: I. lan posade za kormilom (koji e biti privezan za upravlja) II. Glavni asnik u slubi (koji e biti privezan za krmeni jarbol) Napomena: svako krenje ovoga pravila najstroe e se kazniti.
PRAVILO ETVRTO

Svi lanovi posade, osim kormilara i glavnog asnika u slubi, odsada e biti zakljuani u katelu osim kada se dr. Potter sloi da su potrebni za rad na palubi.
PRAVILO PETO

Prijanji zatvorenici imaju se odsada prikovati na svoja mjesta. Dat e im se none posude.
PRAVILO ESTO

Upotreba manskog jezika zabranjuje se u svakom trenutku. Svaki prijestup glede ovog pravila smatrat e se pokuajem pobune. Napomena: svako krenje ovoga pravila najstroe a se kazniti.

Nova pravila voenja broda Sincerity: pripadnici Zapovjednike grupe

PRAVILO PRVO

Svi pripadnici Zapovjednike grupe moraju u svakom trenutku nositi nabijeno oruje.
PRAVILO DRUGO

Barem dva lana Zapovjednike grupe moraju biti na komandnom mostu u svakom trenutku dana i noi (vidi novi sustav dranja strae).
PRAVILO TREE

Sva etiri lana Zapovjednike grupe moraju biti nazona na palubi svaki put kad je manska posada na zadatku meu snasti (pri laviranju, uvlaenju jedra itd., itd.) i moraju ondje ostati tijekom cijele takve operacije. 24. travnja Osobno zatvorio svu posadu u kabine, ali bio prisiljen pustiti ih jer se oluja pogorala (prednje i glavno vrno jedro sasvim se razderalo). V. budno straarili s pripremljenim pukama. 25. travnja Vrijeme napokon mirnije. Hooper predloio baciti Brewa + Kinviga u more kao kolovoe. V. privlano. Meutim, osobno odluio bilo opasno s obz. na vlastite okolnosti kada (ako) stignemo u Englesku. Takoer potrebni s obz. na radove na brodu. Ali dozvolio Hooperu obojicu dobro izbievati pred svim ostalim Manjanima. (Hooper nainio vlastiti bi od robe na brodu: v. djelotvoran). Zatim poslao Brewa dolje s Kewleyjem + Wilsonom. Dao stolaru Christianu da svu trojicu potpuno prikujee za podne daske da sprijeim daljnje nevolje. Potom osobno utvrdio komandni most barikadom od sanduka, balasta itd., itd. Takoer upotrijebio top s pramca. Nema na brodu naboja za njega, ali uzeo barut iz patrona puaka + umotao u papir da napravim rasprsni paket, zatim nainio drugi paket od slobodnih metaka, kamenia iz balasta itd., itd. Okupio Manjane na palubi radi demonstracije. Osobno zabrinut da li dobro odmjerio koliine, ali ispalo v. dobro. Hooper pripalio fitilj (vrpca natopljena uljem s neto baruta) zatim svi gledali dok top zagrmio + ispalio silan hitac daleko u more. Manjani zadovoljavajue zapanjeni. Osobno potom opet napunio + postavio oruje navrh barikade tako da = upereno u glavnu palubu. Svjetiljka ima gorjeti u zaklonjenom dijelu barikade u svakom trenutku. Nesretna injenica = pobuna = najtei udarac. Osobno nikad imao potpuno povjerenje u njih (sreom) ipak nadao se da pridobiti ih vs. kapetana Kewleyja makar zbog nagona za samoodranjem. Osobno stanje sada = v. nepovoljno. Engleska = bolje odredite nego Hobart sa sentimentalnim budalama, ipak ostaje injenica sva odredita sada = opasna. Manjani svakako optuiti me za gusarstvo. Vl. me napasti s obz. na uzorke + tvrditi da sam ga pokuao ubiti. Bez sumnje djelovao sasvim ispravno, svejedno svjestan mogli biti izloeni strogome sudu neupoznatih sa situacijom. U najboljem sluaju makar osobno pretrpjeti poguban skandal. U najgorem = nemogue sagledati. Izgledi vlastitog ugleda ugroeni = naroito uznemirujue jer nanijeti ogromnu tetu s obz. na Sudbinu nacija. To mi po istini sada gotovo vanije nije nego vlastiti izgledi. Vjerujem da to = osobna ostavtina ovome svijetu + od silne vanosti i obz. na ljudsko razumijevanje budunosti. Osobno naprosto ne moi dopustiti da bude iskrivljena + unitena. Trojica takoer v. potreseni bezrazlonim nasiljem Manjana. Osobno se potrudio uvjeriti ih da = potpuno opravdano preuzeli brod od osvjedoenih kriminalaca. Ustvrdio da to ne = krenje zakona nego graanska dunost + da biti pohvaljeni (zapravo osobno sumnjam u to). Sreom, sada = suvie kasno za povratak. Oni i ve upleteni u ovaj slijed dogaaja. Jedina nada = ostati odluni.

Druga briga = zalihe. Razmiljao o zaustavljanju u luci (Falklandski otoci? Argentina?), ali to sada = sasvim nemogue jer Manjani sigurno iskoristiti priliku za bijeg, izdaju, napad itd., itd. Svejedno hrana = nedovoljna za put do Engleske. Osobno prinuen zapovjediti znatno smanjenje porcija Manjanima kako bi preostale zalihe due trajale. Pored toga, sada smatram ranija prevelika dareljivost mogue potaknula ih na ustanak. Porcije hrane za nas takoer smanjene, premda u manjoj mjeri jer = nuno da mi odrimo snagu da suzbijemo daljnje pokuaje pobune (takoer potpuno pogreno drati saksonski tip bez nune prehrane). Ovo = V. teke odluke no naprosto ne mogu dopustiti da me se osujeti u ostvarenju velikog cilja. Za to to im se dogaa = Manjani sebi sami krivi. Novi raspored dranja strae itd. = ve zamoran. Osobno vrlo uznemiren potresnim mislima + snovima. Pokuao pronai mir u radu. Nastavio pokuaje sakupljanja + rasporeivanja uzoraka to = v. teko jer unitavanje koje uinio Wilson = strahovito + mnogi suvie oteeni, izmijeani itd. da bi se mogli spasiti, (v. potresno). Osobno takoer naporno radim na rukopisu gdje mogu rei da postigao veliki napredak. Poglavlje o oblicima lubanja inferiornih tipova sada gotovo potpuno. PEEVAY, VELJAA TRAVANJ 1858. Vrijeme je bilo vedro kad sam zadnji put prelazio svijet. Drvee jeseni bilo je prekrasno, ali je alosno bilo razmiljati da sam ovdje zadnji Palawa i da e nakon mene biti samo bijeli govnari ili nitko. To nikad nije smjelo postati njihovo mjesto, promiljao sam. Da, oni sad mogu ii amo i tamo i misliti si TO JE SAD MOJE, ali oni ga nikad nee osjetiti kao to su moji mogli. Kako i bi kad ne znaju kako se i gdje neto zove, ni kako je tamo dospjelo? I num nikad nee ovo imati duboko u grudima, ne. Oni e ovdje samo stanovati. Postalo je teko biti sasvim sam. Gotovo sam osjeao tugu to su onaj mrski Potter i drugi otili, jer je ak i mrnja prema njima i ubijanje njih bila neka vrsta drutva. Pomalo mi je po noi dolazilo ludilo samoe i aptalo da je sve samo propast i stavljalo bol u moja ramena i kosti, kao da su u njih ule suze pa su vlani kao neko trulo drvo. Ali onda bi doao dan, vedar i nov i ja bih protegnuo ruke, ustao i opet izdrao. Tako sam ostavio planinska mjesta i iao preko bjelakih cesta i imanja. Iao sam onuda oprezno iako je bilo lako, da, jer nisu uope vie pazili. Zato i bi, kad su nai potpuno nestali? Mogao sam ih vidjeti iz skrovita kako se voze na KOLIMA ili jau amo-tamo da ovje ivotinje natjeraju da tre zajedno i vidio sam da su im oi prazne kao da unutra nema niega osim najpliih misli, TO MORAM SLJEDEE UINITI? TO U SLJEDEE JESTI? HOE LI VRIJEME BITI LIJEPO I SUTRA? Da, to su bili njihovi uici sada kada smo mi mrtvi. O, mrzio sam ih zbog toga. Malo-pomalo tlo je postalo ravno dok jednoga dana nisam preao jedno nie brdo i doao do mora, sjevernog mora. Pratio sam obalu na istok sve dok jednog vedrog jutra nisam ugledao daleko iza valova onu tako poznatu planinu, tanku i zailjenu poput koplja. Robsonov otok, kamo nas je on doveo i gledao kako umiremo. To je bilo neobino gledati kao kad vidi nekog jadnog duha. Blie moru bilo je brdo, okruglo i nisko, i uviao sam da to mora biti Oev otok jer kad ga ja Majka onaj put htjela ubiti toljagom, sjeam se da je onamo otplovio. Ubrzao sam korake, otok je postao blii i uskoro sam doao na neko num mjesto. Bilo je malo, sa samo nekoliko kua uz rijeku i samo nekoliko bijelaca u blizini koji su kao i uvijek ganjali okolo ovce. Rijeka uz more bila je blatna i na tom mulju bila su dva amca, jedan od njih ba kakav je trebao, s dva vesla i malenim jarbolom za jedro. Otiao sam zato u oblinju umu gdje sam nainio koplja, mnogo njih, i zatim sam ekao. Kada je dola veera bijeli govnari su se svi povukli u svoje kue, otiao sam do njihovog amca, paljivo ga gurnuo u vodu, premda je bio previe teak, i uao i otiao. No je bila dovoljno svijetla zbog pola mjeseca i ja sam podigao jedro i ponekad jo dodatno i veslao. Kada je dolo jutro, brdoviti otok bio je blizu a svijet iz kojeg sam doao sakrio je oblak. Prvo nisam mogao vidjeti nita, ali kad sam iao okolo, najedanput sam vidio

kue, njih est, duge i niske. To je bilo dovoljno za mnotvo bijelaca, uviao sam, previe da se borim s njima, to je bilo zabrinjavajue jer bi me sigurno ubili prije nego uspijem probosti Oca. Tada sam primijetio nerazmrsivu zagonetku. Nisam naime vidio nikoga, a iz dimnjaka nije iao dim. Zar su se svi skrivali, ekali s nekim ubojitim iznenaenjem? Skratio sam jedro, usporio, ali i dalje nitko nije dolazio da puca iz puke pa sam doao i izvukao amac na obalu. Kad sam doao do najblie kue s pripremljenim kopljima, gurnuo sam vrata i otvorio ih. Unutra nije bilo ljudi, ali bio je STOL i STOLICE i miris zovoja, a kad sam otiao do vatre i dirnuo je, pepeo je bio jo uvijek topao. U drugim kuama bilo je isto tako, to je bilo zanimljivo. Zato sam odluio promatrati. Uzeo sam svoj teki amac i s mukom ga sakrio u grmlje. Nakon toga sam sjeo, paljivo, sa svim kopljima spremno poredanima. Bio je gotovo mrak i spavao sam kada su me probudili glasovi to su dolazili izdaleka s vode. Svjetla su sjala na more, njih etiri, s blagim pljuskanjem kad bi vesla ula u vodu. Prema kretanju svjetala znao sam da su etiri amca i premda nisam vidio veslae, znao sam po glasovima da ih je mnogo, to je bilo loe. Svejedno, sada se nita nije moglo i tako sam ostao onako, gledao kako se amci pribliavaju i stalno prelazio rukama preko kopalja da budem spreman i pitao se da Otac nema neko grozomorno pleme oko sebe. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, TRAVANJ LIPANJ 1858. Svakoga dana sumrak bi se spustio mrviak kasnije i no bi bila trunicu hladnija. Bilo je jasno to to znai. Stizali smo u sjeverne vode. Nee jo trebati predugo da stignemo u Potterovu Englesku. Nisam se tome mogao previe veseliti. Moje oznake na zidu brojile su sedam tjedana od obilaska Cape Horna, to je iznosilo puna dva mjeseca i bogme se ne sjeam da sam proivio par jadnijih i gladnijih mjeseci od tih. Ne znam je li to bilo zato to su se uplaili ili jer ih je pobjeda opametila, ali jo od naeg malog ustanka kod Cape Horna inilo se kao da se krv u ilama brodootmiara sledila. Dr. Potter zgodno se dosjetio da prikuje Brewa, veleasnog i mene za podne daske, a ak je i osobno silazio uvjeriti se da je sve uinjeno po njegovom ukusu, to je znailo da je prejako stezalo te je bilo vraki teko uhvatiti neto sna po noi. Otad su nai odlasci na zahod zamijenjeni kantama, to je bilo osvetoljubivo i poniavajue. ak i Hodges, koji je bio najmeki od njih etvorice, poeo nas je tako otro podbadati pukom da je sve boljelo, kao da igra neku novu igru koju se dotad jo nije usudio igrati. No, najgori je bio Hooper. On je bio taj koji je izbievao jadnoga Brewa i Kinviga to smo svi morali gledati pri emu je oito uivao, osmjehujui se i cerekajui i uzimajui zalet da im jo bolje unakazi lea. Kao da mu je to batinjanje otvorilo tek, nekoliko puta uo sam ga kako meko silazi stepenicama, tiho poput duha, u nadi da e uhvatiti Brewa i mene da razgovaramo manski, to je bilo zabranjeno po Potterovim novim zakonima. Moda vam mi Manjani i imamo svojih mana, ali nikad nismo tako podli i okrutni. Ovdje se radilo o uivanju u nanoenju boli. Nije imao dugo prilike zabavljati se tom igrom. Nakon samo nekoliko dana Potter je uvidio da nema dovoljno Manjana za upravljanje brodom i Brewu su skinuti okovi. Bila je to i teta jer sam uivao imati tu jo nekoga osim blebetavog glavonoca od upnika. No, kako se kasnije pokazalo, od Brewovog je boravka ipak bilo neke koristi jer je barem zapamtio gdje sam svezan. Te iste noi nakon to je otiao, uo sam grebenje u zidu iza sebe, tiho poput nekog mia u nonim avanturama, koje se nastavilo itavu no. To mi je privuklo panju, ponajvie zato to sam znao da je s druge strane zida katel. I zbilja, rano ujutro sjaj metala probio se kroz jednu od dasaka pored mojeg lakta, a zatim nestao ostavivi rupicu, a kad sam se sagnuo do nje, zauo sam ljupki zvuk manskog. Metal je, objanjavao je aptom Brew, liica jedino ime im Potter dozvoljava da jedu svoje obroke jer se, izgleda, bojao da bi vilice i tome slino mogle te peelske mukarce pretvoriti u istinsku opasnost za ona jadna eda naoruana obinim pukama. To je bila ugodna promjena. Najedanput sam mogao uti sve razgovore i doznati kako

stoje stvari na palubi. Nije svatko bio zadovoljan. Kad god bi koji od momaka proaptao pozdrav, Wilson bi se naoigled ozlovoljio i pogled bi mu stao vrludati po kutovima kao da pokuava uti to govore, mada mu to nije previe koristilo kad je svaka rije bila na istom manskom. Bio je ljubomoran iako nije imao ni trunku prava na to. Nije ak ni gubio na mojem ugodnom drutvu budui da me ve danima nije poastio nijednom rijeju, tedei radije svoje klepetanje za nebesa. Ponekad kad bi Brew pozdravio, on bi se poeo posebno glasno moliti samo da ne mogu uti, i ozbiljno sam se bojao da e na neki nain to ve spomenuti Skeggsu i Hodgesu, ili im svojim zurenjem pomoi da vide rupu u zidu (sakrio sam je rukom koliko sam bolje mogao). Stvarno je taj upnik bio ista zloa. Sada smo, zar ne, napokon bili ravnopravni. On je, u svojem dobrom prijatelju Svemoguem, imao nekoga s kime je mogao blebetati, a sada sam ga imao i ja, premda je, sudei po njegovoj znatielji, moj bio bolje upuen u najnovije dogaaje. Drago mi je bilo to ih ba i nije bilo, jer je ionako sve bilo loe. Brew je rekao da je katel postao pravi zatvor samo za posadu, tako osiguran zasunima da nije bilo anse da se provali ak ni uz monu podrku liica, a momci su stalno morali biti ondje osim kad su bili potrebni na crpkama ili jedrima. to je jo gore, zvualo je kao da su klonuli duhom. Nastojao sam ih uvjeriti da naprave opet neku strku, moda nou kad su Englezi umorni, ali nisu se dali. Kod Manjana je problem jo i to da su u dubini due ovisni o raspoloenju. Nadmu se i objese poput jedra na vjetru. Kad sve ide po dobru i oekivanja su velika, nita ih ne moe zaustaviti, ali ako stvari krenu loe, sok e presahnuti dok ne izgube svu vjeru u sebe. Batine od Engleza gadno su oamutile momke, a gledati bievanje Brewa i Kinviga, a ne moi im nikako pomoi bilo je jo gore. Nije ni tu bio kraj naim nevoljama. Manjanin vam je najee jednako osjetljiv koliko i mrzla voda, ali odreene mu se stvari zavuku pod kou i more ga, a Potterova misterija s lubanjama i kostima jedna je od takvih. Ne ubrajam se meu one koji bi na takvo to obraali panju, ali rekao bi da je neke od njih to malo uznemirilo, pa se govorkalo da su na Potterovoj strani -neki odreeni- te da ga se ne moe svladati, ma koliko mi lukavi bili. Takva vjerovanja doista obeshrabre ovjeka. I brod je dospijevao u jadno stanje. Posljednja Potterova ludost, kad je zabranio sve popravke, ubrzo je poela ubirati danak, pogotovo kad smo upali u onaj pojas bez daka vjetra gdje smo ostali zarobljeni vie od dva tjedna. Samo je peklo sunce ili bi pala kia bez vjetra, ba formula koja najvie kodi jedrenjaku, tako da se, kad nas je napokon povjetarac pogurao dalje, uo odozgo pla Sincerity kako prodire kroz daske palube. Bilo ga je u cvileu metalnih kolotura, suvie prodornom i kripavom da bi zvuao zdravo, i u topotu izama momaka po daskama palube koji je trebao zveati tupo i vrsto, a bio je pomalo upalj, kao da pleu po lijesu nekog krca. Ponajvie ga je bilo u umu protjecanja vode pod nama, koji je polako postajao sve sporiji i dublji kao kad se limena kada pone puniti i bilo ga je u kripanju crpki dok su pumpale, kako bi se trup broda odrao suhim. Svaki brod koji je godinu ili dvije na puini treba tu i tamo ispumpati, ali ovo je bilo neto drugo, Jedva bi proao koji sat, dan ili no a da crpke nisu radile. Nije predstavljalo neku zagonetku u emu je nevolja. Raspadali smo se. Moda vrlo polako ali sigurno. Prestani krpati jedrenjak i uskoro e ti se poeti pretvarati u odgovarajuu koliinu trulog drva, rascvale uadi, hrava metala i sve vie morske vode. Bez svakodnevnog moenja i uperanja, daske palube e se skupiti i proputati kiu da slobodno moi podnicu i malo je nane, i doista sam za vrijeme pljuskova poeo primjeivati kako paluba prokinjava sve dok vlane mrlje nisu poele izbijati po zidovima. Brew mi je rekao da su se konopi istroili i popustili jer je Potter bio suvie sumnjiav da ih dopusti redovito zatezati. Ne bude li pazio, mogli bi mu se i sami jarboli sruiti jer ne mau li se neprestano katranom, nita ih ne moe spasiti od truljenja i kidanja. Malo-pomalo Sineerity je nastojala dospjeti u ono stanje kojem stremi svaka drvena laa: raspren kup drvenih naplavina i platna to uljepava neki gluhi kutak oceana.

Bio je to gnusan, vandalski in. Moja Sincerity koju sam nainio od olupina, gotovo vlastitim rukama, i odravao je koliko god je bilo mogue, pretvorena u ruevinu zbog pobunjenike ignorantske rulje. Ma to je kao da ti netko pia po sinu mezimcu. Gotovo bi mi bilo drago kad bi se naprosto raspala i potonula, ali ak ni toliko sree nismo imali. Brew je rekao da se uza sve to proputanje jo uvijek dri visoko na vodi. Na trenutak sam ostao zbunjen, a onda mi je sinulo. Radilo se o krijumarskim tivama. Oito su djelovala kao dva golema plovka koji su nas odravali na povrini. Bit e da nije lako potopiti brod kad ga dre dva korita. alosno je bilo to to nama, jadnim Manjanima, drugo korito nije nita pomagalo. Jo od bitke kod Cape Horna Potter nam je srezao porcije sve dok na kraju nisu postale tolike da bi i mi ostao gladan. Uskoro nisam mogao razmiljati ni o emu drugom nego o jelu, a ona bol to mi je izjedala utrobu nije prestajala. Ubrzo je postalo oito. Veleasni je jo otprije bio premrav i kad smo se izvukli iz one bezvjetrine bio je ve ivi kostur, a i ja sam gledao sam kako mi vlastite ruke i noge svakodnevno postaju sve koatije. Brew mi je dojavio da momci postaju tako slabi i ispijeni da su im lica kao u mrtvaca. Bilo mi je drago vidjeti da su se barem Englezi lijepo hranili, i zakleo bih se da je Skeggs nabacio jo koju naslagu na onu svoju trbuinu. Sa skorbutom je naalost bio loije sree. Znao sam da do toga mora doi jer nisam vidio limun jo od vremena prije bezvjetrine i ve sam poludio od elje za povrem. Skeggsa je zbog njegove debljine prvoga uhvatilo. Problijedio je i malaksao to sam smatrao da je veliki napredak za njega dok mu usta nisu stala oticati tako da vie nije bilo sumnje. Nakon toga Brew mi je javljao o skorbutu i jo skorbuta, tko ga je dobio i tko misli da bi ga mogao sljedei dobiti. Uhvatilo je i mene kao i ostale, i ne mogu rei da sam uivao. Prvo me nasmrt smlavilo te je bilo teko i zamisliti da se makar pomaknem, a onda su mi se desni i usta rascvali, to je vakanje pretvorilo u pravu muku. Znao sam to dalje slijedi: prekriju te mrlje kao da ima sedam poasti, pa ti se zubi ponu klimati dok se napokon ne nae zamotan u komad platna za jedra, potiho baen preko ograde da zbuni ribe. to mislite tko ga je zadnji dobio? Veleasni. Kako je uspio, ne znam. Moda je naao naina da krade limune. Naravno, uivao je u tome i ne bi sat proao a da nije izgovarao nove molitve u zahvalu Gospodinu Bogu svojem Ocu to se pobrinuo da on, veleasni Geoffrey Wilson, bude i dalje zdrav kao dren kad se sav jadni olo naduo poput leina, a rasklimani zubi samo to im ne poispadaju. Kakvo sam samo olakanje osjetio kad se i on napokon razbolio. Premda ba i nije bilo neke razlike. Zapravo, postao je jo gori. Ni na trenutak nije zaepio i kad vie nije znao to bi rekao svojem prijatelju Svemoguem, samo bi pjevuio ili pucketao usnicama ili bubnjao prstima po daskama, samo da ide na ivce. Nema tog novca koji ne bih dao da sam se mogao osloboditi okova i njeno ga uutkati estokim batinama. Sve vrijeme veeri su se duljile, a zrak zahlaivao. Svanuo je dan kad je Skeggs prestao dolaziti po svom poslu, a umjesto njega nam je Hooper donosio ostatke hrane. Brew je rekao da su dvojica naih momaka tako oslabili da su se jedva mogli penjati i raditi na jedrima. Svejedno smo i dalje blago plovili. A oluje? Ma, nisam uope shvaao to namjerava taj ocean. Otkad nas je onako okupao kod Cape Homa, Atlantik nas je stidljivo astio niim gorim od lijepog vremena za plovidbu. Rt Finisterre, Biskajski zaljev koji se toliko die svim onim brodovima to lee na dnu trebali bi se sramiti. Napokon, jednog jutra dok sam opipavao kako mi jedan zub ispada iz usta, do mene je iz zida dopro Brewov apat s vijeu koju nisam htio uti. Sino smo proli Ushant. Do sada smo ve dobrano zali u Kanal. Jo malo i vratili smo se u engleskost. Kinvig mi je itao misli, premda nisam rekao ni rijei. Ne brinite, kapetane. Nije jo gotovo, o ne!

VELEASNI GEOFFREY WILSON, LIPNJA 1858. Oe moj koji jesi na nebesima, ove mi hladne noi govore da smo se skoro ve vratili. Netko bi drugi osjeao oaj nakon kunji koje sam proao: gladan, okovan, bolestan, natjeran na drutvo krijumara alkohola i na gledanje svojih muitelja tvojih neprijatelja, sluga neastivoga kako se pobjedniki epire. Tkogod drugi osjetio bi se naputen, ak i okrutno izigran. Tkogod drugi bio bi ispunjen gnjevom zbog itave ove velike potrage koja je bila naoko besmislena, a na koju je poao s tako silnim oekivanjima i tako hrabro izdrao samo da slui tebi. Ne osjeam gorine. Ne optuujem. Oe moj koji jesi na nebesima, smiono sam ustrajao u svojoj vjeri. Traim samo, ako ima kakav naum za me a zacijelo ga mora imati neka me zapadne skoro. Ja sam pripravan i ekam svaki trenutak na tvoj najmanji znak, premda nije bilo niega do sada. Zar je Rajski vrt bio ovdje, u Engleskoj, sve vrijeme? Je li to odgovor? Je li itava ova velika pustolovina bila tek jedna velika kunja? Ali zato si me onda slao da prijeem itav taj put? Oe moj koji jesi na nebesima, ne bi li makar mogao ublaiti ovu glad to me mori? Zacijelo ne traim mnogo? Toliko silno udim za jabukama i esto ih viam u snovima. ak bi i udo u obliku glavice luka bilo dobrodolo, ili moda sirovog krumpira. DR. THOMAS POTTER, SRPNJA 1858. Manjani = podmukli svi do zadnjega. Osobno uo Brewa (kao i obino svezanog za krmeni jarbol) kako daje upute kormilaru da jedri SSZ. Kada ga upitao s obz. na to, on tvrdio da nas nepovoljne morske struje nose u Biskajski zaliev + moramo postaviti kurs tako da izbjegnemo poluotok Bretanju. On pokazao daleki komad kopna na SSI tvrdei da to = Bretanja. Osobno = sumnjiav. Iz vlastitog promatranja karte smatrao da mi = ve dalje na S. Takoer mogao u daljini vidjeti nekoliko brodova da idu na I. i Z. Ulaze ili izlaze iz Engleskog kanala? Ako udaljeno kopno ne = Bretanja nego Cornwall onda bi nas kurs SSZ odveo u Irsko more + na otok Man. Brew se nadao odvesti nas u zamku + nasukati brod negdje na mansku obalu kako bi nas njegovi sunarodnjaci keltskog tipa mogli ubiti? Oito nae sumnje = osnovane. Osobno smatrao samo radikalan odgovor prikladan za ovaj zadnji pokuaj podrivakog djelovanja. Ne mogu nas dovoditi u opasnost povjeravajui brod laljivim + podlim kriminalcima. Odluio moramo preuzeti brod u potpun nadzor, ukljuujui navoenje + upravljanje kormilom. Ne moe biti toliko teko ako to moe ak i manski keltski tip a dovoljno dugo smo promatrali Brewa, Kinviga itd., itd. da steknemo iroko shvaanje s obz. na njihov zanat. Osobno smjesta djelovao. Dao odvezati Brewa s jarbola + izbaciti s komandnog mosta. Osobno obznanio nadalje djelovati i kao kapetan i prvi asnik + posada ima primati zapovjedi neposredno od mene. Brew pokazao protivljenje predskazujui nesreu itd., itd. (naravno), ali osobno ga odluno ignorirao. Na isti se nain rijeio Chine Clucasa zamijenivi ga Hooperom. Hooper zabrinut da biti preslab (skorbut), ali ga osobno uvjerio da jo ne = dug put. Engleska = na vidiku. Izdao prvu osobnu zapovijed = dodati jo jedara. Vjetar slab dok osobno sumnjiio Brewa da namjerno pokuao usporiti brod. Brew tvrdio vie jedara = opasno, rekavi vjetar ojaati + jarboli preslabi zbog zaputenosti. Njegovo protivljenje samo posluilo ojaati osobnu odlunost. Zapovijedio jo vie jedara! Posada v. spora u izvravanju dunosti na jarbolima, stoga osobno prisiljen opaliti iz revolvera u zrak. V. djelotvorno. Odmah se pokazalo da procjena tona. Jarboli izdrali, brod bri. Osobno posadu poslao u katel ili dao vezati za crpku, kao i prije. Postavio kurs ISI. Osobno osjeam silan umor. Odluio sii na odmor, ostavio Hoopera (kormilo) + Hodgesa da paze. Pogledao Skeggsa. On v. loe. Vlastita usta + ruke bole od skorbuta stoga

teko ak pisati ove biljeke. Naao se pun vrlo neugodnih osjeaja s obz. na englesku obalu kojoj se primicali. Silno muen strahovima. Valja mi stii ili umrijeti, makar pod prijetnjom tubi, ako ne i uhienja + zatvora od strane neznalica. Jedina utjeha = sada dovrena Sudbina nacija. Kakva god bila osobna sudbina, nadam se + vjerujem to djelo e = moje dijete za budue (+ mudrije) doba. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, LIPNJA 1858. Probudilo me kripanje drva, premda nimalo nalik nijednoj od ranije mi poznatih vrsta kripe, nego nekako sporije, i masivnije, kao da se pola ume rui. Tek to sam sjeo, zauo se strahovit tresak i najedanput se inilo kao da se rasporila kakva utroba jer su svakojaki predmeti stali curiti odozgo u silnoj bujici, ispunivi zrak gustom prainom. Neto mi je palo u krilo, tupo i teko poput lea, izbivi mi zrak iz plua, i istovremeno sam osjetio kako se itava laa otro naginje na lijevi bok, kao da je vue neka golema ruka. Poela se uspravljati, da bi se potom opet nagnula. Zar je kobilica otila? Ako se prevrne, voda e traiti put kroz svaku rupu i trule da nas to bre povue na dno. Nisam nikada eznuo za utapanjem, ali bit e da nije na ovjeku da si bira nain, pogotovo jer sam malo to mogao uiniti. Brojio sam sekunde, zatim i minute, no premda se brod i dalje njihao, jo uvijek smo plutali. Napokon se umirio pod otrim nagibom pa sam zakljuio da je trenutak udisanja morske vode odgoen. Otpljunuo sam jer su mi usta bila suha od smrada katrana i izmrvljene boje. Spustivi pogled u krilo vidio sam da ipak nisam doekao neiji le, nego veliki kolut ueta. Tada se zrak ve raiavao i poeo razotkrivati novi komad pokustva u naem zatvoru, i to drvo veliine stabla, to je zauzelo itavu prostoriju i smrskalo vrata u iverje. Imaju neku aroliju stvari kad dospiju onamo kamo najmanje spadaju, i bilo je teko zamisliti da je ovo bio jedan od krieva koji bi u svakodnevnoj situaciji trebao biti na polovici jarbola, tako da s njega moe visiti jedro i hvatati vjetar. Priredio je i pravi cirkus probivi podne daske i navalivi na kabinu svu silu platna i uadi. Bilo mi je drago da je odluio pasti onako postrance jer da se sruio okomito, proveo bih se kao i one daske. Bilo je dosta jasno kako je upao. Podigavi pogled, ugledao sam rupu koju je probio kroz daske palube, dovoljno veliku da kroz nju propadne pokoja krava, to mi je razjasnilo odakle kia to me golica po licu. Nazirao sam samo dio jarbola za koji je trebao biti privren a koji je sada leao du palube. Iznad toga bilo je samo nebo i to najljepe ruiaste boje. Dobro jutro i tebi. Eto ti krasnog udesa! Jadna moja Sincerity, unitio te onaj engleski olo koji ne bi smio prii ni blizu jedrenjaku. Nije me to ni previe iznenadilo jer sam od Brewa uo da je Potter navalio svu silu jedara. Na drugome brodu platio bi to tek kojim razderanim jedrom, ali ne na ovome. Zahvaljujui zaputenosti, obrui i svornjaci bili su valjda ve skroz hravi, konopi labavi, a i sam jarbol napola truo i pred raspadanjem u trijee. Bio je dovoljan zapuh vjetra, i ode. No, tada sam zastao zbunjen. To moe biti jedino debleni kri jer su svi ostali predaleko naprijed. No, koliko se sjeam, Potter u svojim pravilima kae da nema podizanja jedra na stranjim jarbolima. Zato se kri onda sruio? Odgurnuo sam s krila kolut ueta poput kakvog starog psa to se preudobno namjestio, i isprobao ruke i noge, ustanovivi da usprkos nekoliko modrica nita nije slomljeno. Odozgo se ulo dozivanje i sudei po smjeru, bila su to dvojica zavezana za crpke. Dobro da ih jarbol nije zdrobio. Premda zbog vjetra nisam mogao razabrati njihove rijei, zvuali su da bjenje nisu mogli. Razlog tome uskoro je postao vidljiv. Zaas je s boka dopro silan prasak od kojeg je itav brod zadrhtao. Po to malo buke znao sam da smo ostali ne bez jednog nego bez dva jarbola. Bit e da je glavni povukao za sobom krmeni. to je jo gore, dok se krmeni lijepo opruio po palubi, glavni je odletio ravno u more gdje su valovi njime dalje mlatili o korito. Nastavi li ga jarbol tako devetati, bilo je pitanje trenutka kada e probiti korito tako da glatko potonemo. Hvala ti Gospode to si me zatitio od pogibelji, mrmljao je veleasni u prainu, kao i

uvijek pogodivi krivi trenutak. Tada sam tek primijetio zanimljivu promjenu. Radi se o tome da kad si nekoliko mjeseci prikovan za pod, uskoro upozna navike i raspoloenja svojih lanaca, skoro bolje nego to poznaje vlastitu enu. Lanac izmeu zglavaka bio je zloban i udljiv, zveckajui pri svakom pokretu, dok je onaj vei, privren za obru zabijen u daske, bio stroi i naglo me potezao k sebi, kao da je neto kivan na mene. Sada sam uglavnom primijetio da je ovaj potonji malice sporiji nego obino i trunicu bi popustio prije nego to bi me povukao za ruke. Ubrzo sam otkrio razlog. Kri je, udarivi svom silinom, nainio pukotinu meu podnim daskama, takvu da je prolazila odmah do metalnog obrua. No bila je to dobrodola zanimljivost. Jedan od klinova obrua bio je sasvim labav te sam ga bez mnogo muke izvukao i premda drugi nije poputao, za poetak ni to nije bilo loe. Prstiju drhtavih od ove mogunosti da se ipak ne utopim, dao sam se na posao da ga izvadim iz poda. Nije bilo lako, naravno, ali malo-pomalo drvo je stalo krkati dok nisam osjetio da klin fino poputa, kao klimavi zub. Napokon sam unuo ponad njega, silovito povukao i izvukao ga van. Bio je to ugodan trenutak. Bio sam slobodan! To jest, ako zanemarimo pola kvintala lanaca to sam ih vukao sa sobom. Sada sam se pitao to se dogaa na palubi. Ima li jo koga tamo? upitao sam kroz Brewovu rupu u zidu. Svi smo, uzvratio je Brewov glas. I svi smo dobro, osim to emo se podaviti. To je bila gadna vijest. Mislio sam da e Potter osloboditi neke od njih da prereu glavni jarbol. to je dovraga radio? Izvui u vas ja, ne brinite, obeao sam premda je to bila vie puka elja nego neto stvarno, Kapetane Kewley, morate mi pomoi. Toliko je vremena prolo otkad sam uo veleasnog da se obraa meni a ne svojem nebeskom prijatelju da sam gotovo poskoio. Htio se spasiti, je li? Taj stvarno ne preza ni pred im. Svih ovih tjedana nije se potrudio ni da mi dobaci koje je doba dana, a sada kada mu je trebala pomo, sada se raspriao. Bio sam u iskuenju da ostavim tog gnjavatora neka trune, to je jedino i zasluio. No, radi se o tome da kad si s nekim okovan na dulje vrijeme, onda je nezgodno naprosto otii i pustiti ga da guta morsku vodu, kakva god nitarija bio. Zaas se pone pitati kako bi se osjeao da to netko tebi uini i time je tvojoj urbi kraj. Odgurnuo sam ostatke vrata i kanio sam zakoraiti u hodnik, ali tada sam se vratio. U redu, upnie. Kakvo sam iznenaenje doivio kad sam bacio pogled na njegove lance. Zamislite, jedva ga je ita dralo za pod. Da se samo potrudio pogledati. Daske pod njegovim nogama zacijelo su upile vie kinice nego one pod mojima jer su se rascvale od trulei, dok je ostatak posla obavio kri. Dovoljan je bio lagani trzaj i bio bi slobodan. Koliko god vremena imao i to god morao uiniti, nisam mogao zamisliti da u to krenem natovaren lancima, to nikako. Odmah uz prolaz bio je nostromov sanduk gdje je u normalnim prilikama drao sjekiru, da mu se nae kad neki konop treba naglo presjei. Prilike nisu bile normalne, ali sjekira je svejedno bila tamo. Rairite tamo lance, rekao sam na brzinu veleasnom pokazujui na kri jarbola koji se na nas sruio. Posluao je, te sam zamahnuo sjekirom ciljajui onu kariku to ih je drala zajedno. No kako sam zbog skorbuta izgubio pola nekadanje snage, morao sam etiri puta udarati, ali napokon je karika popustila te je glavni lanac otpao, a manji se prepolovio. Slobodnih ruku, Wilson je izvadio dug avao iz poda i poeo prkati po okovima oko zaglavaka. Nema sad vremena za to, dobacio sam uurbano. Na! Dodao sam mu sjekiru i poeo rasporeivati lance nadajui se da ima dobro oko za cijepanje. Nisam to nikada ustanovio, naravno. Trebao sam do tada ve biti mudriji, jer injenica je da Englezima ne treba initi usluge. Umjesto da pokae zahvalnost, kao to bi svatko oekivao, zli starac samo je promrmljao: Imam posla, i dok sam jo pokuavao shvatiti smisao ale, poeo se verati na kri i navie na palubu. Stvarno se iskazao kao pomonik. Uspio sam ga uhvatiti za nogu, ali

me on, zamislite, dobro njome pogodio u desno oko, to je zajedno s lancima koji su me vukli bilo dovoljno da me srui. Postoje rijei za takve prilike i njime sam ga i nazvao, no to ga nije sprijeilo da se ispentra. Taj je ovjek stvarno bio nepodnoljiv. Gledao sam kako se pokuava provui kroz rupu na palubi. Zaas mi je oduzeto ono malo vremena to sam ga imao, a moje su se nevolje koje su jo otprije bile dovoljne udvostruile i utrostruile pa opet udvostruile. ovjek mora biti doista vjet da razbije lanac meu vlastitim runim zglobovima sjekirom koju sam dri. Jo gore je bilo s momentom iznenaenja, tim jedinim to je bilo na mojoj strani, bez obzira na to kakav bezglavi oajniki in poduzeo protiv Engleza. Sad kad je veleasni migoljio kroz rupu u palubi, moje bi iznenaenje bilo novost kao i sle uhvaen prije mjesec dana. Svejedno, nije bilo koristi od toga da ostanem ekati pa sam mislio kako bih radije neto pokuao, makar iz oaja. Sakupivi lance u ruke i uzevi sjekiru, pojurio sam hodnikom uza stepenice. Tako sam ugledao svijet koji nisam ve dulje vrijeme vidio, i bio je to bogme ruan svijet. Znao sam da su mi oni gadovi udesili lau, ah nisam mislio da su toliko tete uinili. Izgledala je kao pravi ukleti brod, onako oguljene boje i izvinutih dasaka. Ma, izgledala je jo gore, jer ukleti brodovi barem imaju sve jarbole na broju. Sincerity je ostala bez dvaju, kako sam i mislio, a na njihovu mjestu stajala su dva mrtva panja, dok je prednji jarbol samotno strio. Jedva je jo bila nalik na jedrenjak samo nebo i razasuti ostaci. Napeta isprepletena uad uronjena u more kazivala mi je gdje je glavni jarbol, premda nije ni trebala jer je uto novi val tresnuo njime o brodsku grau. Taj nas je udarac stajao kormila te je brod ostao plutati kao leina. Sve u svemu, sada nismo bili nita drugo nego obina drvena olupina kojoj jo samo preostaje da potone. Time sam doao: do sljedee gadosti, a ta je natkrilila sve ostale. U ovakvim trenucima, svaki normalni pomorac, bio on aneo ili gusar, mislit e samo na to kako da spasi brod. Bez mnogo razmiljanja dohvatit e najbliu sjekiru i poeti sjei otpali dio prije nego to ovaj potopi brod. Ovdje se, meutim, zbivalo neto posve drugo. Englezi su bili marljivi kao pelice, to da, no zabavljali su se pokuajima da spuste amac u more. Po svemu sudei, nisu se namjeravali pretjerano gnjaviti i Manjanima, nego su se radije vozili sami. Vidio sam obalu i najljepi al, zapljusnut valovima, kako se pomalja i premda je bila udaljena nekoliko milja, inilo se da im fino odgovara. Kakav divan primjer engleskog naina ubijanja. Ubojstvo neinjenjem, to vam je Englezima omiljeno, uvjeren sam. Ubijanje ili premlaivanje nasmrt punog broda ljudi tako je prljava rabota, a k tome i pravno nezgodna, pa to je onda moglo biti jednostavnije nego se potiho otisnuti na obalu i ostaviti sav taj nered za sobom; praktino ba kao davljenje maia u kanti. Mojem prijatelju Potteru bilo je dovoljno da na trenutak zamiri, smisli neku priicu za radoznale i laganim zaveslajima raspiri sve brige. Pretpostavljao sam da samom sebi potiho estita. Nije ni udo da su ona dvojica na crpkama onako bjesnili i vritali. Momci u katelu su ih zacijelo uli jer su mlatili i derali se kao da e prsnuti. Nije to ubojstvo Englezima ni polazilo tako dobro za rukom. Doista nije postojalo krdo oloa nesposobnije da se petlja s brodovima. Trebali su samo spustiti amac, to se ne ubraja u najvee vjetine moreplovstva, ali su od toga pravili itavu dramu. amac je visio uz brodski bok, no samo za koju stopu jer se fino zaglavio, to se Engleza tie, Skeggs je leao unutra blijed kao krpa, glave podboene na jednu od veslakih klupa, a do njega su stajali Hodges i Hooper i brljali oko kolotura, dok je nasuprot njima, s druge strane ograde, bio Potter s pukama i konim kovegom pored nogu. Je li unutra bilo nae zlato? Nae zlato do kojega smo doli preplovivi svijet? Podli gadovi. Bio je to ujedno i razdraljiv opor nitarija to su se derali jedni na druge poput pijanaca to se nateu oko zadnjeg gutljaja u boci. Bit e da ih je hvatao strah da se moda ipak nee izvui i da e nehotice ubiti i sami sebe zajedno sa svima ostalim. Siroii. Da su se samo sjetili upitati, znao bih im rei to ne valja jer sam to shvatio im sam pogledao. Koloturi su

od hre bili skoro sasvim kruti, a uad to je drala amac raijala se poput ovjeg runa. Tome su sami bili krivi kad su dopustili da se brod pretvori u ovakvu ruinu. Moramo presjei konopce, vikao je Hooper. Ali to je suludo, urlao je Potter. amac bi se mogao prevrnuti kada padne u vodu. Kad bih samo mogao sii u katel i osloboditi ostale, moda bismo imali izgleda. No, ne bi to bilo samo tako, s obzirom na lance koje moram nositi i onu hrpu puaka do Potterovih nogu. Spremao sam se neto pokuati kada sam zauo vapaj: Gospodine Boe koji jesi na nebesima, zaklinjem te, o zgromi svoje neprijatelje. Zvui neobino, ali gotovo da sam tih posljednjih trenutaka zaboravio na veleasnog. No, eno ga gdje krajnje drsko koraa preko palube. Na trenutak sam se bojao da e odati i mene, ali ne, nije ni pljucnuo u mojem smjeru, suvie zaokupljen vlastitom ludou. Bilo je ve krajnje vrijeme da, za promjenu, pone gnjaviti nekoga drugog. Zapravo, mogao bi ak i posluiti da odvrati Potterov pogled. Makni se odatle, dreknuo je Potter, kao da je vidio duha. Nisam ekao nego jurnuo sa stepenica to sam bre mogao prema batrljku sruenog krmenog jarbola i stigao do njega prije nego to je ijedan pucanj ispaljen. Dospjeti do katela bilo je tee. Domahnuo sam dvojici jadnih kostura za crpkama da budu tiho. Iza sebe uo sam Wilsona kako drobi. Zahtijevam ovaj amac. Kaem ti da se makne. Potter je ve trebao znati da se ne isplati zapovijedati veleasnom. Bog kae da pripada meni. Bog ti krivo kae. Osvrnuvi se, vidio sam kako Potter mae pitoljem ispred veleasnog. To nije previe mijenjalo na stvari budui da je jedini nain da starom redikulu neto utuvi u glavu bio da mu prosvira lubanju. Vjerojatno je poalio to to nije i uinio. Znam samo da je nato Wilson ispustio pitav lelek i zaletio se prema ogradi, nekako se prebacio i skoio, kao pravi letei upnik, lijepo se doekavi u amac. Iznenaenje je meutim bilo u onome to je uslijedilo. Moda jest bio sav goljav, ali ga je bilo dosta za one istroene konope. Jedan je izdrao, drugi popustio, tako da se cijela stvar potpuno okrenula okomito. Teko je rei kako se Wilson uspio odrati, ali uspio je. Ostali su imali manje sree ili manje upornosti. U tren oka Hooper, Skeggs i Hodges i vesla lijepo su pljusnuli u ocean, prekrasno bunuvi. ulo se kako zapomau iz vode, sve tie, kako nas je vjetar nosio dalje. Eto ti uda. Ma mogao bih stegnuti ruku veleasnom to je tako jednostavno zatro tri etvrtine Potterovih Engleza. Nisam ekao, nego sam zgrabio novu priliku. Jo jedan zalet i stajao sam pred vratima katela. Ispustivi lance, zaas sam poeo skidati zasune. Bila je to prava trula nepomina masa, napola izjedena hrom. Kako se usuuje? zavikao je Potter na veleasnog. Na brzinu sam se osvrnuo i vidio da je neodluan, as zagledan u more, valjda u nadi da bi jo mogao spasiti svoje prijatelje premda im nije bilo traga as gnjevno pogledavajui Wilsona, kao da prikuplja snage da ustrijeli starog osobenjaka. Ako je to namjeravao, bio je prespor. Naime, drugo se ue dobrano napelo, nosei sada itavu teinu amca, kad je najedanput puklo, a amac pao uz silan pljusak. Na to se Potterovo lice zacrvenjelo jo jae od brade. Nagnuo se preko ograde i pucao dok nije ispraznio itav spremnik. Nisam mogao vidjeti je li imao sree budui da je amac bio preblizu uz bok broda, ali pucao je, ini se nasumce. Nisam ni imao vremena za to. Napokon sam olabavio posljednji zasun. Vrata katela povuena su iznutra i van su provirila poznata lica, premda su zapravo bila jedva prepoznatljiva. Ako sam mislio da ja izgledam loe, oni su izgledali sto puta gore, jer nisam jo nikada vidio tako izgladnjele ljude. Lica su im bila poput obrazine, a ruke i noge jedva vie od kostiju s neto koe omotane oko njih, kao kosturi u arapama. ak je i China Clucas djelovao kao da je na izmaku snaga. Ako sam trebao dodatnu koliinu gnjeva da uskuham, to nisam, ovo je bila dobra doza. Zapanjilo me da su svi oni uope mogli i posrtati, pogotovo

ona dvojica napola mrtvih od skorbuta. A opet, vjerojatno ovjeku nita ne daje toliko poleta kao kad je zakljuan i ostavljen da se utopi. Zaas smo oslobaali dvojicu zavezanih za crpke. Zauen to nas vidi, Potter je pun bijesa zaurlao: Vraajte se onamo. Kako je samo bio debeo u usporedbi s nama. Nisam izdao nikakvu zapovijed, ali inilo se kao da svi znamo to treba uiniti. Stali smo se vui prema njemu, tako da su bolesni pridravali polumrtve. Jo jedan korak i pucam, zaurlao je Potter. Bili smo suvie gnjevni da bi nas bilo briga. Kako smo mu se primicali, zgrabio je sve puke s palube, prebacivi tri preko ramena i uzevi etvrtu u jednu ruku, dok je u drugoj drao pitolj, tako da je izgledao kao pravi lijeniki razbojnik. Spremala se krasna bitka: s jedne strane manski kosturi, od kojih jedan u lancima, dva jedva kadra hodati, ni s akalicom od oruja uza se; s druge Englez koji glumi itavu vojsku. Pucat u. Mahao je pukom amo-tamo, prijetei nam svima koliko nas ima, ali bilo nas je oito previe da bi se odluio. Na trenutak je posegnuo u dep, valjda da uzme metke za pitolj, ali tada nekako zacvili poput udarenog psa i zgrabivi konu torbu sunu stepenicama prema asnikim kabinama, sve zveckajui pukama. One su ga gotovo zaustavile zaglavivi se u otvoru, zbog ega je stao sipati kletve, ali je stigao odbrzati prije nego to smo ga dohvatili. Ako itko sie ovamo ustrijelit u ga, ljubazno se preporuio. uo sam struganje i premjetanje sanduka pa si je valjda pravio nekakvo leglo. Pustio sam ga na miru, zaokupljen hitnijim brigama. Ostaci, povikao sam. Nisam se ni trebao truditi jer se China Clucas ve maio sjekire. Za koji asak jarbol i njegovi otpaci osloboeni su i otplavili dalje, a Vartin Clague drao je upravlja kormila da nas izravna. Na brzinu sam se nagnuo preko ograde da vidim kako se drvo dri. Bio je to ruan prizor, jer ga je jarbol nemilo izgulio i izudarao, te sam se mogao samo nadati da ga sljedei vei val nee uruiti. Nije ni to bio kraj naoj nesrei. Neemo moi preko onoga, progunao je Brew. Sve vrijeme dok smo se mi igrali s Englezima, vjetar je tjerao brod ravno na Englesku i glatko smo ulazili u zaljev. Brewov pogled poivao je na dugome rtu koji je strio iz mora s lijeve strane broda. ak i da dodamo jo jedara na prednjem jarbolu i da jo k tome izdri u to sumnjam vjetar dolazi s krive strane. to je najtunije, nije se ni varao. Ni u tisuu pokuaja ne bismo se mogli provui oko te kamene gromade. ini se da su ti Englezi ipak dokrajili moju jadnu Sincerity. Ba gadno. Nosila nas je preko pola svijeta, k tome i natrag, i sada se trebala razbiti o stijenje na tom njihovom dreku od zemlje. Preostala nam je jo jedino nada da neemo potonuti zajedno s njom. Rairivi lance preko oborenog krmenog jarbola, dao sam Chini Clucasu da ih sredi sjekirom, to je fino obavio, a zatim da mi Christianovim dlijetom pokida obrue oko zglavaka. Barem neto. Nakon sveg tog vremena to sam bio u okovima, ruke su mi bile lagane poput zraka tako da su mi nekako lebdjele mimo moje volje. Pogledajte, eno veleasnog, povikao je Kinvig. I doista je bio, sjedio u amcu na udaljenosti od stotinu rifova, ruku sklopljenih na jo jednu porciju molitve, za svaki sluaj, da se Bog ne osjeti zapostavljen. amac mu je dobrano utonuo, a vjetar ga je putao na miru te je plutao noen strujom. Izgledalo je i da e proi rt. Taj je prijan imao vraku sreu, u to nema sumnje. Svejedno nisam vjerovao da e dugo preivjeti na otvorenom moru, pogotovo ne bez vesala. Ostaloj trojici nije bilo ni traga. Nas nije dopalo nita od te sree. Pregledao sam ostale amce, ali srueni jarboli su ih dobro sredili, pretvorivi dva u trijeice, a treeg raskolivi posred pramca. Izgledalo je da emo se morati snai kako najbolje budemo znali. Moda smo imali jo pola sata, moda vie, ali izbjei brodolom nismo mogli. Nije se dalo rei kolika e biti silina udarca, ali sudei po tome kako se obalna granica pjenila, nije nam predstojao prijateljski doek.

U tom je trenutku Brew postavio ono pitanje. A gdje je zlato? Kako je to bilo slatko pitanje. Mislio sam da su Englezi iscrpili sve mogunosti da nam napakoste, ali ne, doktor je pronaao ljubak nain da nas i u tom trenutku ucvili. Prokleti lopov s konatim kovegom. Pogledavi niz otvor, vidio sam da je zakrio vrata blagovaonice hrpom kutija za pakiranje. Iz rupe u sredini virila je cijev puke. Ne prilazite, dreknuo je. Jo jedan korak i pucam. Ne bi bilo pametno sjuriti se dolje, to je bilo jasno kao dan. Mogli bismo nekoga spustiti s krme, predloio je Brew. Sigurno bi ga vidio i upucao. A top? pitao je China Clucas odlunim glasom. Mogli bismo ga naprosto raznijeti. Jedan pogled bio je dovoljan da odustanemo od toga. Krmeni jarbol sletio je upravo na top, spljotivi ga kao takora u tijesku. No, to mi je dalo ideju. A to je s tajnim tivama? Zna li za njih? Brew nije bio siguran. Mora znati za njih. Postoji golema razlika izmeu znati da postoje i znati u njih ui, kako su to lijepo pokazali engleski carinici. Bilo bi to izlaganje opasnosti, pogotovo ovako bez puaka, ali opasnost je relativna stvar kad ti predstoji smrskavanje o stjenovitu obalu. Vrijedi nam pokuati. Pustite i mene, ponudio se China Clucas pograbivi sjekiru. Za takav e pohod posluiti kao i bilo tko drugi. Uzeo sam kljunu i bili smo spremni. Osim kroz blagovaonicu, moglo se ui i kroz tivu te smo otvorili glavni otvor. Dolje je bilo itavo jezero vodurine to je natapala balast i zapljuskivala prazne kutije te me dobrano smoila dok sam se sputao niz konop. Sreom nije doprla do onih izvjesnih dasaka na zidu. uo se tihi kljocaj kad je Kinvig povukao onu stanovitu uzicu, tako da su se trznule i fino izdigle. Upalivi svijeu i osvrnuvi se, shvatio sam zato se nismo prevrnuli ni potonuli. Zamislite, tiva za krijumarenje bila je potpuno suha, izuzev nekoliko kapljica to su curkale uokolo. I da smo htjeli, nismo mogli izraditi Sincerity bolji par plutaa. Uspeo sam se unutra. Nisam s Potterova kraja vidio svjetlo, tako da je ulaz u blagovaonicu vjerojatno bio jo uvijek zatvoren, to je dobar znak. Osim, naravno, ako nas nije prozreo pa sad vreba iz skrovita. to god on inio, nismo smjeli proizvesti nikakav zvuk, to je barem jasno, te sam priapnuo momcima neka idu na krmu i izazivaju ga bilo kakvom bukom koju uspiju proizvesti. Ubrzo sam uo kako mu dovikuju u skrovite, vrijeaju ga u emu su Manjani vrlo vjeti a China i ja smo krenuli u na mali pohod. Nije to bilo lako. Morali smo se spustiti tamo gdje je prolaz bio ui i strmiji, da se ne okliznemo, a ak i tada bilo je teko napipati put pred sobom jer su nam noge bile sve izvinute meu daskama a sve vrijeme nastojali smo ne zaehnuti negdje sjekirom ili kljunom i na taj nain se odati. to smo dalje ili, to je postajalo mranije i sve je jai bivao miris konjaka i duhana. Cijelo vrijeme ulo se kripanje drva koje nas je podsjealo da smo u tek uzanom zranom rukavcu okrueni vodenom masom koja pritie s obiju strana. Odluio sam se na stranu koju jarbol nije izudarao iako nije bilo velike razlike jer kad daske popuste, itava e Sincerity uroniti bre od pliskavice. Drugu mi je brigu zadavalo to da bi se neki komadi Engleske mogao naglo zaletjeti kroz bok, da nam priredi iznenaenje. Kako smo napredovali, zvuci uvreda koje su momci izgovarali mijenjali su se, zatim ponovo, postajui as glasniji, as tii, as otriji, as prigueni, pronalazei uvijek drugaiji nain da prodru kroz brodsku grau. Napokon, uo se glasan prasak na koji je, kao odgovor, uslijedio smijeh, po emu sam znao da su Pottera toliko iivcirali da je uzalud potroio metak. ini se da su ipak pronali odgovarajue uvrede za njega. Uto smo napokon stigli do kraja. Zabili smo se meu grede kao pravi dimnjaari i zatim se, upirui o stijenke, uspeli dok napokon nisam napipao uzice koje su otvarale skrivena

vrata. Nisam uo nita osim galame koju su dizali momci. Da je Potter otkrio ulaz to je bilo lako mogue kad se toliko mjeseci gnijezdio u mojoj kabini sada bi ve vrebao na nas, no to smo sad mogli? Otvor nikada prije nije zakripao i nadao sam se da nije poprimio loe navike. to sam njenije mogao, povukao sam uzice, drei rukom opruge da ne kljocnu preglasno. Poskoile su i poklopac je popustio. Priekao sam trenutak bez ikakve potrebe, osim da si dam vremena a zatim sam ga vrlo lagano gurnuo prema gore, pridravajui ga rukama, tako da su se kraljica Viktorija i Albert blago nagnuli. Provirio sam van, sasvim zaslijepljen svjetlom. Ugledao sam Pottera, njegova lea zapravo, kako ui sa svim svojim pukama iza itavog bedema od sanduka i zuri kroz prolaz. Bila je to srea. Mora da je jedan od momaka neto rekao jer je, na moje oi, naciljao i ispalio metak iz pitolja. To je bila dodatna srea. U uima mi je odzvanjalo kao da sam u zvoniku, a njemu je valjda jo gore. Pripremivi kljunu, spremao sam se izai iz otvora kad sam osjetio da me neto vue. Zamislite, onaj grmalj China Clucas gurao me u stranu tako da se sam uspentra. Na trenutak, i to ruan, pomislio sam da eli upozoriti Pottera uostalom, oboavao ga je nakon onog izlijeenja od svinjske posjekotine ali ne, nisam se mogao ljue varati. Kad sam provirio glavom prema gore, Potter se okretao zacijelo ga je uo kako dolazi premda presporo. Uvjeren sam da ga China nije mislio dotui jer nije okrenuo otricu nego ga poklopio metalnom stranom drka. A opet, nita ne moe tako razgnjeviti ovjeka kao kad ga razoara netko kome se divio. Zahvatio je Pottera po glavi odmah iznad oka proizvevi neobian zvuk, kao kad se bava probui. To je bilo dovoljno. Doktor se sruio, a s njim uza zveket i puke. Provukao sam se kroz otvor i poekao po bradi. To je dakle to. China je djelovao nekako ustraeno. Nisam mislio... Odmahnuo sam glavom. Nemoj si optereivati savjest s ovim ovdje, China. Nije on vrijedan toga. Pozvao sam momke kroz otvor meu sanducima. U redu je sada. Gotovi smo s tim. Brewovo lice provirilo je sa stepenica. Bolje da se popnete natrag, kapetane. Pribliavamo se kopnu. Tada sam tek primijetio neto zanimljivo. Tamo na mojoj polici, upravo gdje sam je bio ostavio, leala je moja vrea sa zlatom kojim mi je Jed Grey platio konjak i duhan. Potter ju je jednostavno ostavio. inilo se da se nikad nije ni potrudio da je otvori i pogleda to je unutra. Kakav udak. Ali to je onda bilo u njegovom konom kovegu? Mora biti neto vrijedno, inae ga ne bi tako grevito drao. Pourite, kapetane. China je raistio sanduke s ulaza. Pograbio sam zlato i konati koveg te pourio gore na palubu. I tako smo napokon doivjeli svoj brodolom, a bio je vrlo neobian. Tradicionalni su vam brodolomi sve sami tropot i vjetar i ljudi smrskani o stijenje, ali ovo nije bilo nita nalik tome. More, koje se ranije mrekalo, lijepo se smirivalo, a ak je bilo i neto sunca da nam ugrije kosti. Nismo se ak ni razbili o stijenje koliko zaglavili meu njima. Grede Sincerity jezivo su kripale i drobile se dok su je valovi nezaustavljivo gurali. No, nismo ekali da se srea predomisli, nego smo spustili ue na veliku plosnatu stijenu pod nama i spustili se trenutnom brzinom, pomaui onoj dvojici onemoaloj od skorbuta. Nisam razmiljao to dalje. A i zato bih? Bilo je dobro, i vie nego dobro da se ipak nismo svi podavili. Sada smo k tome bili slobodni, premda su mi se, dok sam dahtao i soptao na onome udesnom komadu tla, u mislima poele redati raznorazne nevolje koje su nam moda predstojale. Dobro je i to nismo odugovlaili. Netom smo sjeli i uhvatili daha kada se zauo zvuk krckanja i sirota je Sincerity silno zadrhtala. Grede o koje je jarbol nemilice udario, vjerojatno su popustile, prignjeene ovim stijenama, jer se najedanput uo divlji klokot te je

stala velikom brzinom kliziti unatrag. Tajne tive nisu imale nepropusne pregratke te e se napuniti istom brzinom kao i sito baeno u zdenac, i doista, njezino jadno izudarano korito kliznulo je nanie te je bio dovoljan trenutak da nestane. Neko je vrijeme prednji jarbol virio iz vode, ali uskoro se i on prevalio u stranu i nestao. Otila je potpuno. To nije bilo dobro. Bio je to teak trenutak. Oprostiti se sa Sincerity, prvim i jedinim brodom koji sam ikad imao. Osjeao sam da je moja ak i svih onih mjeseci to sam amio dolje dok je Potter izigravao kapetana i pretvarao je u olupinu. Pa i ivote nam je spasila, odravajui se na povrini koliko je trebalo. Ne kaem da sam samo o tome razmiljao. Bilo je tu jo i pitanje onoga to ili tko je jo uvijek bilo u njoj u oekivanju da se jednoga dana pronae. Poalio sam to sam poveo Chinu Clucasa u onaj pohod. No, to smo mogli? Je li onda unutra novac? upitao je Brew, pokazujui na konati koveg. Potpuno sam zaboravio na to. Kako se pokazalo, bio je to isti gubitak vremena. Tamo sam ga vukao s broda kao da mi ivot o tome ovisi, a kad smo ga otvorili nali smo samo papir. Kakve je koristi bilo od toga? Iz onoga to sam vidio bilo je to i brdo gluposti, sve o nekim tipovima i karakteristikama i ostalim besmislicama. Nisam se mogao domisliti zato bi to Potteru toliko priraslo srcu. China je pokazao na pjeanu dinu iza nas. Netko dolazi. Slijedei njegov pogled, vidio sam dvojicu konjanika kako jau prema nama. Spasitelji, jo nam je samo to trebalo. Sudei po odjei, bili su poljodjelci. Bili su istinski potreseni naom izgladnjelou. to vam se zaboga dogodilo? Zbog takvih pitanja emo i zavriti na vjealima, a to je bilo tek prvo. Doli smo iz Tasmanije. Ponestalo nam je hrane. To je bilo dovoljno da ih uutka, makar privremeno. Idem po kola. Jedino sigurno bilo bi pobjei daleko, i to brzo, prije nego to postane prekasno. Bili oni spasitelji ili grabeljivci ili tek neki engleski radoznalci svejedno, jer svi su opasni. Nakon toga ne bi vrijedilo ni piljiva boba to smo bili u pravu. Napokon, uope nije vano da si u pravu nego da ti vjeruju, to je sasvim drugi par vesala. Jedan letimini pregled broda potaknuo bi dovoljno zagonetki da zavrimo na nekom engleskom sudu gdje bi nas nazivali krijumarima i ubojicama. Sve vrijeme pojavljivali bi se ljudi s titulama i prisjeali bi se kakav je krasan i astan ovjek bio dr. Potter. Takve sam ja sree, mjesecima se borim sa starim zlikovcem, da bi me onda, kad ve mislim da sam pobijedio, objesio njegov le. PETNAESTO POGLAVLJE TlMOTHY RENSHAW, OUJAK - TRAVANJ 1858. Probudio sam se u sasvim obinoj sobi dok su mi postelju obasjavale ute zrake veernjeg sunca. Mlada ena koju nikada prije nisam vidio gledala me i smijeila se kao da sam rekao neto duhovito, premda sam gotovo siguran da nisam. O, dobar vam dan. Bio sam oamuen. Gdje sam to? Na tatinom imanju, naravno. Jesam li ve dugo ovtjje? Skoro dva dana. Ponovo se nasmijeila. Ba smo bili radoznali. ini se da ste prehodali cijelu onu gutaru. A kako vam je ime? Timothy Renshaw. Ja sam Liz. Liz Sheppard. Sjeanje se vraalo, premda se inilo dalekim i prilino nestvarnim. Vidio sam anele.

Osmjeh je splasnuo. Istina. Tata ih izrauje. Ima ih posvuda. Trebalo je proi mjesec dana da doznam punu istinu o anelima. Toga jutra Lizin otac otiao je po namirnice a braa su provjeravala ograde, dok smo Liz i ja preli u tagalj. Dopustila mi je da joj do struka raskopam haljinu i olabavim steznik i premda mi ne bi smetalo da sam olabavio jo jae, za sada je i to bilo dovoljno. Taman sam poeo uivati kad joj se raspoloenje najedanput promijenilo. Dosta je bilo, rekla je povrijeeno, odgurnuvi me, i pokrila one fine zaobljene grudi. Nema prava, stvarno nema. Bio sam dosta uzrujan. to ti je odjednom. Bila si sasvim zadovoljna do maloprije. Pogledala me prodorno. Ne mari za mene. Ja sam tebi samo igraka. ene se umiju naglo uozbiljiti u krivom trenutku. To nije istina, rekao sam, premda priznajem da sam se u dui nadao da u je smekati, pa da je mogu opet skinuti. Meutim, udarila je u pla. Ne znam zato sam te pustila blizu. Samo mi nanosi bol. Poprimila je izgled progonjene zvjerke. Ne bi me ni pogledao kad bi znao. Tu je bilo neto novo. Znao to? O tati. Njezin glas, koji je obino snaan i siguran, sada se stiao. Bio je u Port Arthuru. Samo je ukrao neiju torbu u svratitu za koije jer je bio gladan a onda uzvratio udarac kada nije trebao, ali to je bilo dovoljno. U Port Arthuru se poeo baviti klesanjem. Izraivao je kipove za vrt upraviteljeve ene. Tu sam se valjda zainteresirao. Prethodne nedjelje napokon sam se bio dovoljno oporavio da im se pridruim kad su ili u crkvu nekakvu baraku s limenim krovom nalik staji i primijetio sam poglede susjeda. Sada se naljutila. Hajde. Bjei i ne vraaj se. Ne eli valjda da te vide kako se ee s kanjenikom keri. Poljubio sam je i ona je mene, udno. Nakon toga se lijepo dala skinuti dok nisam priu priveo skoro kraju, a i divota ju je bilo gledati onako ispruenu na sijenu. Tada sam ve pomalo pomagao u poslovima oko imanja i tog sam popodneva osedlao konja da obiem ovce nie uz rijeku, gdje je Lizin otac vidio nekog vuka kako se smuca. Bio je lijep dan, drvee je mijenjalo boje u jesenje, i ba je godilo jahati ravnicom sa eirom iroka oboda na glavi da me titi od sunca i pelerinom u sluaju kie. Neto mi je u ovom mjestu udisalo ivot kao nikada ranije u Londonu. Teko je o g. Shepperdu bilo razmiljati kao o nekome iz Port Arthura. Sputenih ramena i srameljiva, preplaena pogleda, bio je utjelovljenje povuenosti. Dakle, ljubio sam kanjeniku ker. to bi moja majka rekla na to? To se ne bi ubrajalo u vijesti kakve bi voljela ispriati prijateljicama u drutvu. Sama pomisao na majku nagnala bi me da se vratim u kuu i opet razodjenem Liz. Nije ih se vie smjelo ticati to ja radim. Oni su me ovamo poslali i zamalo me ubili, i sada ja odluujem o svemu. Zato da ne ostanem? Takav ivot mi je sasvim prijao. Posjed moda nije donosio neko bogatstvo, ali zemlja nije bila loa i Lizina obitelj mogla se prehraniti a da se ne pretrgne od posla. Volio sam ak i ovdanje biljke. U Londonu su predstavljale samo predmet prisilnog prouavanja, no ovdje su neemu sluile. Imanje je ukljuivalo nekoliko polja penice, kao i povrtnjak i mali vonjak s jabukama, a ja sam uspio biti od koristi i pokojim savjetom. A Liz? Neovisno o injenici da me njegovala dok sam bio na samrti, bila je ona djevojka izazovnog izgleda, lijepih oblina, i pruila mi je vie panje nego ikad itko od moje rodbine. Da, moda se ba i oenim kanjenikom keri ako tako odluim. Vidio sam da se jedno janje provuklo kroz ogradu i izgubilo u grmlju, mislei da je jako pametno. Predomislilo bi se kad bi ga zaskoio vuk da ga pojede za veeru. Pojahao sam za njim i dobrano me namuilo, izmiui se tamo-amo pa sam jedanput ak i tresnuo na zemlju, dok ga napokon nisam uhvatio i spustio natrag k ostalima Potom sam popravio ogradu na

mjestu gdje se iskralo i kad sam se vratio, ve je skoro padao sumrak. Liz je jo uvijek radila u povrtnjaku i vidjela me kad sam projahao. inilo se da ju je prola jutronja srdba. Vidi ti njega, kliknula je smijui se. Mora da sam bio sav pranjav. Izgleda kao pravi Tasmanac. G.P.T. WINDRUSH, 1865. udesa otoka Wighta: esto poglavlje: Otok udaka (isjeak) Odmah nedaleko St. Catherines Pointa, u seocu Chale naii ete na jednu od najznamenitijih linosti otoka. Posjetite krasnu staru crkvu odakle puca tako divan pogled na obalu to se prua prema zapadu, i otkrit ete kako na trijemu sjedi veseli odrpanac, irom otoka poznat kao Mesija iz Chalea. Pronaao ga je seoski gostioniar na obali podno mranih izmrvljenih hridina tipinih za ovaj dio otoka Wighta. Bio je gotovo nasmrt izgladnio i izgledao kao da se umalo utopio, a kako je dospio onamo, zagonetka je o kojoj se do danas dosta raspravlja u Chaleu. U blizini je pronaeno neto dasaka koje su vjerojatno ostaci slupanog amca, no na njima nije bilo nikakvih pismena, dok jadni nesretnik nije mogao pruiti nikakvo pojanjenje budui da je toliko skrenuo pameu da nije znao rei ni kako se zove. Je li takav bio po prirodi ili se radilo o posljedici kakvih pomorskih kunji neki nagaaju da je podlegao konzumiranju morske vode to sasvim sigurno nikad nee biti poznato. Gostioniar i njegova supruga nastojali su mu tjelesno zdravlje dovesti u prihvatljivo stanje, no razum mu je naalost ostao pomraen, premda dodue dri vrlo gorljive govore ali, bez ikakva smisla. Otprva je pokazivao dirljivu elju da svrati u oblinju crkvu, ija je zvona uo iz bolesnike postelje, i toliko ga je oduevio tag boji hram da je, netom se oporavivi, stao zahtijevati da se nastani na crkvenom trijemu. Kakvim se veselim maloumnikom pokazao, smijeei se i priajui besmislice svakome tko ga je htio sluati, i nudei prolaznicima da se moli za njihove due! ak i kad je bio sam, sipao bi rijei pogledavajui nadesno, kao da je pored njega neka nevidljiva sablast koju bi izvijestio o svakoj novosti, od promjene vremena do injenice da mu je na krilo pao list. Pitajte ga s kime to razgovara i oi e mu poprimiti neobian izraz, dok je odgovor uvijek isti: Sa svojim Ocem. Oe moj koji jesi na nebesima. Otud je i proizaao njegov nadimak. Uvijek se naao netko tko bi Mesiji ponudio novi ili koricu kruha, te je nekako preivljavao. Nije meutim bio doekan s dobrodolicom. Od samoga poetka pokazivao je silnu nesklonost prema upniku, g. Robertsu, kojeg je jednom prilikom nazvao Belzebubovim ortakom. Naposljetku je g. Roberts bio prinuen zatraiti da ga se smjesti u duevnu bolnicu. Pokazalo se, meutim, da Mesija ima i prijatelji, ukljuujui ovdanjeg stoara nekonformistikih pogleda, koji mu je velikoduno ponudio stan u praznoj zgradi na svom posjedu, dograenoj ranije za dranje ivotinja, to jedino i moe biti pogodno za jednoga Mesiju. Do dana dananjeg ivi ondje, provodei vrijeme na zidu crkvenog dvorita, i veselo avrlja sa svojim boanskim Ocem. Njegova se slava proula i pobuuje znatielju, ak i stanovnika na drugim dijelovima otoka. Kad doe posjetitelj, Mesija mu rado pokazuje obrasli komadi tla nedaleko njegova skromna doma, na kojem se svinje obino izleavaju na suncu, nepokolebljivo tvrdei da je to Rajski vrt! Druga zagonetka povezana s njime je njegovo poznavanje stijenja. Premda se ni vlastitog imena ne moe sjetiti, njih poznaje savreno i pokaite mu kakav god kamen ili mineral, koliko god rijedak bio, i on e ga zaas imenovati. Nikad ne pogrijei. PEEVAY, 1858. 1870. I tako sam doivio iznenaenje. Dok sam traio skrovite od tih ljudi to su izlazili iz amaca, a zatim ih izvlaili na obalu i vadili zalihe koje su donijeli, vidio sam da nisu bili

nimalo slini Ocu nego drugaiji. Svjetiljka je osvijetlila jednoga, kao bijelog ovjeka bijelo lice i blijede oi kao i kod svih ali odmah do njega bio je jedan koji je bio jednako taman kao Majka. Drugi su bili mijeani kao ja, blijede koe s Palawa nosom, ili crna lica ali crvene kose. ak ni oni bijeli nisu bili kao obini num, ne, jer se nisu prsili kao bijeli govnari. Ne, ovo nisu bili neprijatelji, promiljao sam. Ustao sam iz svojeg skrovita i pozdravio ih, te su se okrenuli zbog te nerazmrsive zagonetke. I tako sam doivio drugo iznenaenje. Naime, to nisu bili neki stranci nego moja braa i sestre. Braa i sestre koje nisam do tada ni slutio, mnogo njih. Ne kaem da su svi Oevi, jer su tamo ivjeli i drugi bijelci i hvatali tuljane i zovoje kao i on, ali mnogi su bili moji. To je stvarno bila velika radost i blagovijest, bolje nego to sam imao ikada prije. Dakle ipak nisam bio sasvim sam. Imao sam tu itavu obitelj, to nisam nikada slutio, da. Ovo je bio PEEVAYEV OPOR. Otac je umro pet godina ranije, tako su mi rekli te veeri. U njegovom umiranju nije bilo nita zanimljivo, ne, nego je samo iao amcem na Robsonov otok za umiranje da nabavi ZALIHE, napio se, zaspao po noi na hladnoi pred SKLADITEM i vratio se kui s groznicom. Legao je u krevet i kasnije je pronaen mrtav. On je bio zadnji bjelaki otac koji je tamo ostao, i to je najgore, nikome nije bilo ao. Odnijeli su ga na drugu stranu brda da ne moraju gledati njegov grob osim ponekad. Majke koje su sve bile Palawa, ukradene kao to je bila i Majka i koje su sada takoer ve sve mrtve, pokopane su blizu kua tako da ih ljudi svaki dan mogu pozdravljati. Znai, Majka je ivjela dulje od Oca iako to nije ni znala. To bi joj bilo drago, gonetao sam. udno je to to, premda su prie o Ocu bile sve grozne stalno je previe pio ili dijelio bolne udarce zbog neke piljive gluposti svejedno nisam za njega imao samo mrnju. Da, bio je on grozomoran govnar bez iega dobrog u sebi, ali od njega je nastalo neko dobro, makar to bio neki nesretni glupi sluaj na koji nije ni mislio. Naime, napravio me je i sad mi je dao i moje pleme. To je bila nerazmrsiva zagonetka. Tako sam sad na ovome mjestu, svojem mjestu. Katkad se probudim po noi i to je nova zbunjujua zagonetka da sam ja ovdje, tako sretan, i da samo ivim i idem s drugima u lov na tuljane i zovoje i uzimanje jaja iz njihovih rupa u tlu. Jedino vidim bijelce kad idemo na Robsonov otok za umiranje da neto prodamo i uzmemo jo zaliha. PRODAVA se smijei jer eli nau trgovinu, ali vidim mu u oima silan prezir. Bijeli govnari poljodjelci sada je taj otok njihov su jo gori, smiju se i kad se napiju izvikuju arobne rijei. To je stvarno korisno jer me podsjea da se borim. Novi moji ne znaju naime mnogo o svijetu, ak ni o sebi jer im Otac nikad nije nita rekao, te je moja svrha bila da im dam pouke. Govorim im o pismu i o ZAKONIMA, bjelakim varkama i BIBLIJSKIM PREVARAMA i jo toga. Moraju znati sve da mogu opstati. Tko zna, moda jednoga dana budu mogli uzvratiti onim grozomornim piljivcima. To je moja arka elja u dubini due i tome u teiti svaki dan. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, 1858. - 59. Tek koji tjedan ili dva nakon mojeg povratka u Peel, dok su mi jo Ealisadine grdnje odzvanjale u uima, uo sam novost. Stigla je iz Douglasa od drutva gdje je Sincerity bila osigurana, i teko da je mogla biti gora nego to je bila. Primili su pismo od izvjesnog g. Jonaha Childsa koji je rekao da eli izvaditi Sincerity, i to o vlastitom troku, budui da na njoj nije bilo tereta. To nas je sve uznemirilo. Veina ih je odmaglila u Whitehaven ili Liverpool u potrazi za bilo kakvim poslom na brodu, samo da se maknu to dalje. Brew je dobio slubu drugoga asnika na brodu koji je plovio nekamo u Junu Ameriku, Kinvig je nestao na nekom prljavom parobrodu to je brodio za New York, dok je China Clucas otiao glumiti diva na

brodu za prijevoz aja koji je od svih mjesta na ovome svijetu iao ba u Kinu, to je, ako emo pravo, bilo i prikladno. Poao bih i ja za njima, ali naprosto nisam nalazio volje za to. Ne znam je li to zbog povratka sa svim onim gladovanjem i gorim stvarima ili je to bio ishod onoga to se dogodilo juer ujutro, ali inilo se kao da su u meni svi sokovi presuili. Kakvog mi ima smisla bjeati preko pola kugle zemaljske kad sam ionako osjeao da e me na kraju uhvatiti. Nema opet ba toliko manskih pomorskih kapetana, a nita ne izaziva toliku uzbunu diljem svijeta kao kad netko pone vikati ubojstvo. No, ipak nisam mogao samo ekati, i jednoga dana otputovao sam u Dublin. Vraao sam se zaobilaznim putem, preko Liverpoola, zatim Douglas Towna i napokon u Peel, kamo sam se vratio po noi, neopazico hodajui preko brda. Odatle sam otiao ravno u kuu roaka Tobma, uuljao mu se u podrum i ostao ondje, miran kao mi. Daleko od toga da mi je to bio neki uitak, ali sam barem bio iv. Vlagu sam mogao podnijeti, dosadu takoer, jer na brodovima se navikne na te pojave. Roak Tobm me je posjeivao svaki dan, a Ealisad je dolazila jedanput tjedno samo da me jo malo podbada. Ma, sve bi bilo u redu da nije bilo Tobmova maka. to se tie prozora, spao sam na nekoliko komadina stakla, uglavljenih meu kamene ploe na kraju Tobmova vrta. Kada je sunce bilo u zenitu, fino je sjalo kroz njih pravei lijepe svijetle kvadrate na podu pored stola, ali ba je tada Tobmov maak volio svaliti onu svoju tjelesinu i zaviti sve u mrak. Valjda mu je odgovarala toplina stakla da na njemu lei. Pokuao sam vikati i lupati po stropu nogom stolice, ali nisam nita postigao. ivotinje dobro znaju kad si bespomoan. Ljeto je prelo u jesen, pa je doao i Boi, donijevi vlagu od koje sam kaljao i kleo u svojem privatnom zatvoru. Sve vrijeme me bunilo i muilo zato se ti neki jo uvijek nisu dovukli iz Engleske, kad sam znao da e se to svakako dogoditi, da okolo njukaju i propitkuju se za kapetana Illiama Quilliana Kewleyja. Brzo bih doznao da su se pojavili jer je roak Tobm budno pazio, a kad stranac doe u Peel, to u roku sat vremena svi znaju. Ne kaem da su mi nedostajali, ali nita ovjeka ne izjeda tako kao neizvjesnost. Osim toga, to su vie odgaali, to sam dulje morao ostati ekati u onom podrumu. Napokon je zima prela u proljee i, zamislite, prvoga dana to je sunce malo ojaalo da se moe osjetiti, maak se strovalio na svoje mjesto, pomraivi me cijeloga. Odmah nakon toga dola je Ealisad s pismom koje je stiglo od Jonaha Childsa osobno. Unutra je bila prekrasna pozivnica, ak i karte za vlak i parobrod. Pozivate se na izlobu artefakata pri Londonskom kirurkom kolegiju, koje je istaknuti istraiva i pisac, neprealjeni dr. Thomas Potter, prikupio prilikom nedavnog puta i istraivanja kolonije Njezina Velianstva Tasmanije. Znao sam naravno da je to zamka. Nisam mario. Bilo mi je dosta skrivanja u mraku, mjesec za mjesecom, drhtanja i ekanja nevolje. Ako trebam biti objeen, neka bude. I tako sam izaao iz podruma, usput poteno utnuvi onog maka, i vratio se u svijet. Uskoro sam bio na parobrodu koji je plovio preko proljetnog Irskog mora i sluao putnike kako se ale i tue zbog malo nevremena na putu. Iz Liverpoola sam nastavio vlakom, koji je pitao i vritao i sve nas zagario. Odjedanput sam se naao u onoj suludoj strci od Londona koji nisam mislio vie nikada vidjeti. Nakon vonje koijom stigao sam pred sumornom zgradom u kojoj su se ugnijezdili londonski kirurzi, gdje su mi vratari kimnuli kad sam im pokazao pozivnicu te me uputili uz nekakve stepenice. Napola sam oekivao rulju londonskih policajaca kako me eka da im padnem aka ali ne, stvarno je bila izloba. Uao sam u golemu prostoriju u kojoj je bilo kao u mravinjaku, dok su se raznorazni umiljeni londonski prdonje preetavali okolo u najboljim nedjeljnim odijelima, blebeui i dobacujui si pozdrave. U sredini je bio lijepi nasmijeeni doktorov portret. Dobra veer i tebi. Posvuda uokolo bile su vitrine pune kostiju i lubanja koje je pronaao, a bilo je i nekoliko sastavljenih kostura, nagnutih natrag s rukama postrance kao da jo ima nade za njih. Brod je znai bio izvaen. Postalo mi jo misterioznije zato me jo

nitko nije zaskoio i uhapsio. Kapetane Kewley! Bio je to Jonah Childs, s osmijehom od uha do uha, kao da smo stari prijatelji. Tako mi je drago da ste doli, i k tome iz takve udaljenosti No, dopustite da vas upoznam... Prije nego sam se snaao, ve sam se rukovao s nekim majorom engleske vojske krupnim ovjekom za kojeg je Childs rekao da je na mazgi lutao nekim pustinjama, premda je izgledao kao da bi ga samo slon mogao nositi i takoer s parom Potterovih prijatelja doktora. Njih dvojica i Childs priredili su tu izlobu. Ali kapetanu Kewleyju morali bismo biti najvie zahvalni, rekao je Childs iroko mi se osmjehnuvi. Napokon, da nije bilo njega, knjiga dr. Pottera ne bi dola do nas. Ako ikome dugujemo zahvalnost, onda ste to vi, kapetane. To mi je sve bilo novo. Kakva knjiga? Samo se nasmijao. Ta valjda znate. Sudbina nacija. Vi ste je iznijeli na obalu. Moj jedini zakljuak bio je da govori o onom svenju blesavoa u konom kovegu. Childsa je zabavljala ova novootkrivena ala. Doista, kapetane, trebali biste biti ponosni. Spasili ste veliko djelo. Ljudi ne govore ni o em drugome. Tiskar ne moe izai na kraj s narudbama. Na trenutak sam se pitao ne radi li se o nekakvoj varci. Je li moda bilo neega meu onim gluparijama gdje se o meni govorilo kao o zloincu? Ali Jonah Childs i njegovi prijatelji doktori imali su najprijaznije osmijehe na licu. Morao sam pitati, premda sam time izazivao vraga: Znai, izvlaenje broda je dobro prolo? Childs je ispustio zvidukav smijeh. alite se, kapetane. Nisam jo doivio takve muke. Prvo nam vrijeme nije ilo na ruku. Bilo je da gore nije moglo biti iako je bila sredina ljeta. Zatim se pokazalo da je brod potonuo dublje nego to se mislilo. Zatim su tu bili nepouzdani radnici koji su iznenada odluili otii u Devon na drugi posao, gdje se nudila bolja plaa. Trebalo nam je vie od etiri mjeseca da dogotovimo posao. Kad sam ve iao tako daleko, morao sam ii do kraja. Jeste li pronali togod neoekivano? Da znate, dobacio mi je pogled sav u neprilici, kao da se njega sumnjii. Uvjeravam vas da dolje nije bilo niega osim uzoraka dr. Pottera. Da je bilo iega vie, svakako bih o tome ve obavijestio vae osiguravatelje. Dakako, gospodine Childs. Da ga nije struja odnijela, pitao sam se. Mogue je da se brod raspukao na morskom dnu, pa je ispao. Osjeao sam kako mi se lice razvlai u osmijeh, i to silan. A opet, ovjek moe i ugodnije provesti veer nego da ustanovi kako ipak nee biti objeen. No ima i drugih koje morate upoznati, gukao je Childs u elji da mi udovolji. Nisam ni sanjao da e izloba privui toliko istaknutih ljudi. Onaj visoki sijedi ovjek je lan Parlamenta, a onaj na vratima bavi se filozofijom i djela su mu na cijeni. Onaj do njega... Nije mi bilo previe stalo tko su svi ti. Htio sam jedino biti malo nasamo da uivam u novostima. Ako mi ne zamjerate, pogledao bih malko izlobu. Ne bih to htio propustiti. Upravo tako, kapetane, upravo tako. I tako sam etkao prostorijom premda nisam ni obraao pretjeranu panju na izlobu, prezauzet svojim slatkim mislima. Bio sam slobodan. Nisam se dakle ni trebao zatvarati u podrum sve ono vrijeme. Kakva je to bila glupost. Obiao sam jedva polovicu kad sam se naao pred jo jednim skupom kostiju poredanih u zgodnom metalnom okviru, vrlo vjeto slijepljenih. U prvi mah nisu mi nita predstavljale. Tada sam na lubanji, odmah iznad desnog oka, primijetio veliku rupu. Moda je to bila sluajnost, ali nije li to upravo mjesto gdje je China Clucas kresnuo doktora sjekirom? Na okviru bila je mjedena ploica ispisana krasopisom.

NEPOZNATI MUKARAC,
VJEROJATNO TASMANSKI UROENIK. MOGUE LJUDSKA OBREDNA RTVA.

Odmah do njega bila je staklena kutijica a u njoj krpica nalik koi. URODENIKI AROBNI AMULET. Dlake nisu ostavljale mjesta nedoumici, bile su kratke, taman za neiju bradu, i fine crvenkaste nijanse. Nije dakle bio otplavljen nego oglodan. Naravno. etiri mjeseca je sasvim dovoljno da se morska stvorenja dobro pogoste. Na trenutak sam oekivao da mi Jonah Childs i ostali priu i odvuku me u zatvor, ali nisu. Samo su nastavljali sa svojim pozdravima i uljudnostima i poalicama, kao i prije. Nitko nije djelovao suvie zainteresirano. POGOVOR Svaka knjiga, beletristika ili struna, mijenja i sabija ono to oslikava. To joj je jedna od glavnih svrha. Time elim rei da sam nastojao taj period prikazati to sam vjernije i preciznije mogao. Sva vanija zbivanja u tasmanskome dijelu romana proizlaze iz stvarnih dogaaja, od otmica uroenikih ena od strane lovaca na tuljane do masakra na hridi, bizarne surovosti kanjenikog sistema, neuspjeha Crne linije i uasne farse Flinders Islanda. Isto se tako neki likovi uvelike temelje na ljudima onoga vremena, ukljuujui Robsona, razne guvernere i njihove supruge i takoer Majku (Walyeric). Ona je proizala iz lika nenadmane ene imenom Walyer koja se borila protiv bijelaca i izazivala strah meu njima. Umjela se sluiti vatrenim orujem, poznato je da je prokrila novi put kroz gutaru da si olaka pohode i teno je klela na engleskom tijekom prepada. Englezi su je naposljetku uhvatili krajem 1831., da bi odmah potom pokuala ostale uroenike dii na ustanak. Umrla je nedugo zatim. Sljedei lik koji se temelji na stvarnoj linosti toga vremena je Tayaleah ili George Vandiemen. Stvarni George Vandiemen bio je tasmansko uroeniko dijete pronaeno 1821. kako luta nedaleko New Norfolka nakon to se izgubilo od obitelji. Pravo mu ime nije zabiljeeno. Smjesta je privukao panju novopridolog naseljenika Williama Kermodea, inae Manjana, da sluaj bude udniji koji je odluio poslati ga na kolovanje u Lancashire. Djeak je dobro uio te je poslan natrag na Tasmaniju 1828., ali se ubrzo razbolio i umro. Njegova kratka povijest brzo je zaboravljena. Sada bih preskoio koju godinu. Polovicom 19. stoljea u Engleskoj se odvijala vrsta tihe revolucije. Prije tog vremena Europljani su se esto surovo odnosili prema drugim narodima najgori i najozloglaeniji primjer bilo je ropstvo no ipak u obrazovanim krugovima nije bilo nikakvih ili gotovo nikakvih pokuaja da se takvo ponaanje opravda. Biblijska zamisao da su svi ljudi u osnovi isti moda se nije uvaavala, ali je ostala neosporna. Svemu tome predstojale su promjene. 1850. sramotni kirurg po imenu Robert Knox objavio je Ljudske rase, ulomak. Ta je knjiga po mnogo emu bila pretea Hitlerovom Mein Kampfu, budui da je autor tvrdio kako je itava povijest tek slijed rasnih sukoba (kao to su Karl Marx i Friedrich Engels u Komunistikom manifestu dvije godine ranije izjavili da je itava povijest sukob meu ekonomskim klasama). Knox je bio jedan od prvih koji su tvrdili da su razliite rase ljudi zapravo razliite vrste (apsurdna tvrdnja sa stanovita suvremene znanosti), a nimalo ne iznenauje zakljuak da je saksonska rasa u Engleskoj najuzvienija. Njegova knjiga zaas je postala najprodavanija. Prvi put postalo je prihvatljivo, ak moderno, promatrati svijet kroz tu prizmu. Premda su se neki krugovi otro suprotstavljali takvim idejama, svejedno su bivale sve utjecajnije, oblikujui neku vrst rune glazbene kulise za drugu polovicu stoljea. Njihov odraz otad nas proganja i jo danas ivimo s njime.

Kamo sree da su se Britanci viktorijanskog doba samo malo potrudili da zavire u dokaze pred sobom. Krajem devetnaestog stoljea vladalo je miljenje da su tasmanski uroenici najnia od svih rasa jer, zato bi se inae dali tako glupo istrijebiti? O njima se esto govorilo kao vrsti na pola puta izmeu ljudi i majmuna, nimalo obdarenoj razumom. Druga pretpostavka toga vremena bila je da je najvii i najrjei oblik razuma matematika. Sada bih uvrstio istinski dokument iz onoga doba. Ovo je konani kolski izvjetaj o Georgeu Vandiemenu, koji je napisao njegov uitelj u Lancashireu, John Bradley. Prenosim ga u cijelosti. Gospodine Kermode, primijetit ete u Georgeovoj raunici lakou kojom savladava aritmetiku, granu obrazovanja u kojoj je navodno imao biti nesposoban, ali takva pretpostavka, uvjeren sam, mogla je nastati jedino iz nedostatka metode i iskustva u onih koji su ga pokuali pouiti, a ne od nedostatka sposobnosti u Georgea. Njegov je boravak kod mene bio prekratak, ali uvjeren sam da e mu njegovo dobro pamenje, o kojem ete se osvjedoiti po njegovom poznavanju Psalama i drugih nauenih tekstova, svakako omoguiti da aritmetikom ovlada kao i svi ostali djeaci. Vrlo sam sretan to sam imao ovoga djeaka uza se, makar i na ovako kratko vrijeme, jer me uvrstio u uvjerenju koje ve dugo gajim: da je ovjek u svim dijelovitna svijeta isti; da je slobodan oblikovati se do odlika ili srozati na ivotinjsku razinu i da razlike meu narodima najveim dijelom proizlaze iz naobrazbe, drava i ustaljenih obiqja. Smjestimo sve nijanse boja ljudske vrste u isto ozraje bez ikakve diskriminacije, dajmo im iste uvjete za umni razvoj i siguran sam da e se crnci pokazati dorasli bijelcima, jer boja ne oputa miie niti slabi um. Poznato nam je da se crni konj moe mjeriti s bijelim i da su Hanibal i njegovi crni Afrikanci slavodobitno ustali protiv Rima kao svjetskog carstva. Neka revolucija uma uspostavi carstvo razuma i dobrohotnosti na ruevinama neznanja i predrasuda. Ali bojim se, gospodine, da skreem s teme, a to je, vaom eljom, metoda koju bih preporuio da se primijeni ubudue. Aritmetika: moe se nastaviti s odabirom lakih primjera iz udbenika koji nosi sa sobom; no valja paziti da ne unitava raunicu jer e se moda pokazivati guverneru, pa ako treba zbrajati, neka se koristi obinim papirom, a bude li potrebno, moe se postupak naknadno prepisati. Psalmi: ponavljati svakodnevno po jedan da upamti veinu onih koje ve poznaje. Svakodnevno proitati jednu lekciju iz Djeje itanke i dio nauiti napamet. Redovito izgovarati tablicu mnoenja, takoer neto zemljopisa i prepisati lekciju iz Pravopisa i lekcije pravilo. Ostalo preputam vaoj prosudbi. Neka On koji nam je podario razum blagoslovi vaa nastojanja i usrei vas u pruanju dobroinstva. Molim se takoer da nam nacija bude pravedna koliko je i velika i osigura Georgeu komadi zemlje na kojoj je doao na svijet, da se nai vladari u ovome sluaju povedu za pravdom, puste da uroenik dobije to mu po glasu razbora i jednakosti pripada, a ne da sila nadvlada pravo. Primite moje elje za vae i Georgeovo blagostanje te za ugodan put na drugu stranu zemaljske kugle, Va pokorni sluga, John Bradley ANGLO-MANSKI DIJALEKT Manjani su govorili keltskim jezikom, koji je veoma srodan irskom i kotskom gaelskom. Postupno se poeo gubiti tijekom devetnaestog stoljea, a posljednji ovjek kojem je manski bio materinski jezik umro je 1970-ih (premda je nedavno pokrenuta inicijativa da

ga se ponovo uvede u manske kole). Poto je stari jezik izumro, nastao je dijalekt zvan anglo-manskim. To je vrsta engleskog, ali zainjena keltskim rijeima i nainom razmiljanja, dok je gramatika esto prevedena s gaelskog. Tako Manjanin ne bi rekao he has a new hat nego theres a new hat at him, a odreeni lan (the) moe se upotrijebiti radi naglaavanja, kao u izrazu the hot I am. Naalost anglo-manski dijalekt, kao i stari gaelski prije njega, sada je uvelike iezao osim pokoje rijei ili reenice, no sreom je u potpunosti zabiljeen dok se jo nairoko upotrebljavao poetkom 20. stoljea (Vocabulary of the Anglo-Manx Dialect, autori A.W. Moore, Edmund Goodwin i Sophia Morrison), to daje intrigantnu sliku nekadanjeg manskog svijeta. More, sle i praznovjeije prisutni su u velikoj mjeri. Takoer i razne karakterne osobine, sve redom rune. Prijetvorni, ljigavi ljudi predstavljeni su i nita manje nego devet rijei (creeper, click, clinker, cluke, crooil, reezagh, shliautn, slebby i sleetc.li). Za razmetljivce ih ima deset (branchy, filosher, feroash, gizzard, grinndher, high, neck, snurly, stinky, uplifted). Za ljude koji prave budale od sebe petnaest (bleih, bleb, dauid, flid, gaping, glashan, gogau), gorm, hettsian, kinawn, looban, ommidhan, slampy, stahl i walloper), dok za svadljivce naroito sitne ene to stalno predbacuju postoji petnaest izraza (borragh, coughty, crabby, cretchy, corodank, gob-mooar, gonnag, grangan, grinnder, grouui, huffy, mhinyag, pootchagh, scrissy, scrowl, smullagh, spiddagh i targe). Takoer postoji obilje rijei koje se tiu tunjave, nasljedstva i male koliine novca. Iznad svega, meutim, narjeje ostavlja dojam da je rije o ljudima koji su se rado uputali u jezine igre. Koristio sam se njima u manjoj mjeri, da ne stvorim preveliku zapreku, i nastojao sam da znaenje rijei bude jasno iz konteksta. Zahvalio bih sljedeim ljudima na velikoj pomoi kroz sve vrijeme dok sam se trudio napisati ovu knjigu. U Tasmaniji: Jenny Scott, Phillipi Foster i Damienu Morganu i ponajvie Cassandri Pybus. Takoer Archive Office of Tasmania, gdje sam otkrio pismo koje se pojavljuje u pogovoru. U Australiji: Gerardu Bryantu i Jacqui Boyleu, Meredith i Johnu Purcellu, Maggie Hamilton, Judith Curr. Na otoku Manu: Allanu Kellyju. U Walesu: Johnu i Edni Fernihough i svima u Grosmontu (u Gwentu) i okolici. U Engleskoj: Deborah Rogers, Davidu Milleru, Maggie Black, Pameli Egan i Andrewu Kiddu. Matthew Kneale roen je 1960. u Londonu. Roditelji su mu takoer bili pisci. Studirao je povijest na Magdalen Collegeu u Oxfordu, a zatim proveo godinu dana u Japanu, gdje se poeo baviti pisanjem. Za prvi roman, Whore Banquets dodijeljena mu je knjievna nagrada Somerset Maugham. Za roman Sweet Thames ija se radnja zbiva u Londonu sredinom devetnaestog stoljea, dobio je nagradu Liewellyn Rhys. Autor je i svjetski putnik. Posjetio je 82 zemlje, sve kontinente i posvuda planinario, od Etiopije pa sve do Nove Gvineje. Roman Engleski putnici (English passengers) uao je u ui izbor za prestinu britansku nagradu Booker, a ovjenan je takoer uglednom nagradom Whitbread 2000. godine.