ENGLESKI PUTNICI

MATTHEW KNEALE

ENGLESKI PUTNICI MATTHEW KNEALE Naslov izvornika: Matthew Kneale - English Passengers S engleskog preveo Marko Kovai Ova knjiga posveena je Victoriji Egan Zahvala

elio bih zahvaliti institucijama Southern Arts kao i Arts Council of England na d odijeljenoj potpori. Bez njihove nesebine pomoi ovaj roman ne bi bilo mogue napisat i. Bilje ka o jeziku Jedan od likova u ovome romanu tasmanski je Aborigin. U njegovim sam poglavljima n astojao prikazati osobu koja je o troumna i razmi lja o rijeima, ovjeka potekla iz kul ture koja nije imala nikakva dodira s bjelakom, ali su ga bijelci obrazovali, pri emu je usvojio engleske izraze, formalne i neformalne, kakvi su bili uobiajeni tr idesetih godina 19. stoljea. On ne zvui poput suvremenih uroenika australskog kopna , niti bi trebao: nadao sam se oslikati odreeni lik iz tih davnih vremena. D OKA Z Proti bezbo nosti geologije Istinitost biblijske kronologije uvjerljivo potkrijepljena Novim i znaajnim otkriem da se Rajski vrt Nije nalazio na podruju Arabije, kako se mnilo, ve u Australiji, na otoku imenom Tasmanija (Ranije poznatom pod nazivom Van Diemenova zemlja) Ukljuujui cjelovito i opse no poja njenje Teorije bo anskog zahladnjenja po Veleasnom Geoffreyju Wilsonu, M. A. Cantab tiskao J. P. Terence 52 Paternoster Square London, 1856. PRVO POGLAVLJE KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, lipnja 1857. Dok je Sincerity poskakivala i bacakala se na valovima, zami ljao sam Castle S treet u subotnje jutro, svu u vrevi i prepunu ljudi to mjerakaju jedni druge, a u za me Ealisad u lijepoj novoj haljini; oboje dr imo glave uspravno poput lordova i nitko vi e ne govori: Gledaj, ono su ti Kewleyjevi ? tko bi rekao da su neko ne to pr edstavljali? Ili sam sanjario o svojem pradjedu Juanu kojega nikad nisam upoznao, ali koji je bio znan kao Veliki Kewley stoga to je bio jedini Kewley koji je nov ac zaraivao umjesto da ga gubi. Vidio sam ga, jasno kao dan, kako virka s neba s durbinom u ruci i grmi odozgo: Pogledajte ga samo, Illiama Quilliana, praunuka mo jega. To vam je momak i po. Tada su odjedanput sva na a ma tanja prekinuta. Tom Teare poviknuo je s promatranice, gdje je dr ao stra u: Jedro na vidiku. Jedro na sjeverozapadu. Nitko tada nije obratio osobitu pa nju na njegov povik. Engleski kanal nije ba najz abaeniji rukavac oceana, pa nije bilo nieg zabrinjavajueg u tome to jo jedan jedrenja k plovi njime. Momci su nastavili ribati palubu dok smo prvi asnik Brew i ja i da lje stajali na komandnom mostu, nadzirui ih. Ali, potrebno je da znate pone to o Sincerity, jer bilo je to pravo udo sazdano od drva, ako je ikad i postojalo i ta slino. Doista, ne mo ete zamisliti plovilo koje bi izvana izgledalo obinije. Istinabog, nije to bio ba najnoviji brod ? obla tupa pr amca koji je odavno izi ao iz mode, dok mu je komandni most suvi e izdignut za suvre meni ukus ? no inae se doimao tako obino kao voda u moru. Kladim se da biste mogli na njemu provesti itav dan, a da od toga ne budete ni ta pametniji. Osim ako, nara vno, nemate naroito oko za mjere. Ili kad biste sluajno odozgo pogledali unutarnji rub vrata to vode u smonicu. A to ba i nije jako vjerojatno. U vrijeme mojeg pradjeda, Velikog Kewleya, takva domi ljatost nije bila potrebna. Otok Man bio je tad jo uvijek slobodan i neovisan i tek mu je predstojalo da ga o tkupe engleski politiari to se vjeno svuda pletu, te je kao slobodna i neovisna zem lja preuzeo na se vlastitu slobodnu i neovisnu carinu na konjak, duhan i slino, to e rei da je carine jedva i bilo. Bilo je to uistinu zlatno doba otoka Mana. Brodo vi iz svih dijelova svijeta pristajali su u njegove luke, iz Europe i Afrike, iz

Kariba i Indije. Ta, pristani ta su mu bila tako krcata bavama i badnjevima da su brodari jedva mogli prii svojim brodovima. K tome su svaka ta jeftina, bescarinsk a kap alkohola i svaki list duhana bili legalni kao i sam kralj George. Naravno da se Manjanima meka srca, poput mojeg pradjeda, inilo sramotnim da sami u ivaju u takvom obilju dok siroti i oajni Englezi, Irci, koti i Vel ani stenju i kuka ju zbog neuvenih cijena svojeg ocarinjenog alkohola. Bilo je to pitanje istog ovjek oljublja natovariti amac nou bez mjeseine i prokrasti se morem do nekog tihog kutka Irske ili kotske ? ili, uostalom, Engleske ili Walesa, budui da je otok Man smje te n tono izmeu ta etiri podruja ? i pomoi ljudima. Nemojte nasjesti svim onim priama o s lobodnoj trgovini to su sada u modi, sve je to samo engleska himba. Moj se pradje d slobodnom trgovinom bavio dok je jo nisu ni izmislili. Ali skreem s onog na eg poetka. Drugi povik Toma Tearea uslijedio je tek koji trenut ak nakon prvoga: Onaj brod na sjeverozapadu, izgleda da je kuter. Mislim da smo ovaj put svi obratili malo vi e pozornosti. Ni ta jo nije bilo jasno ni sigurno, ali ovo je svakako bilo gore od kakvog bilo jedra. Naime, premda ima m nogo brodova koji bi mogli biti kuter, samo jedna vrsta uvijek jest, a to je bil a upravo vrsta na kakvu nismo eljeli naii. Nitko nije rekao ni rijei ? momci su nas tavili s ribanjem i polijevanjem, a Brew i ja smo i dalje nadzirali ? ali svi sm o slutili nevolju. Taj mali izlet na Sincerity bio je opasan, istinabog, ali se svejedno inio vrijed nim poku aja. alosno je, ali istinito da nikad nije bilo obitelji tako vje te u tome da sve protrati kao to su to bili Kewleyjevi. Kad je Veliki Kewley umro, ostavio je za sobom imanja, est kua u gradu, gostionicu i amce dovoljno velike da ponesu po lovicu stanovnika Peela na vo nju oko luke, ali kad sam ja do ao na red, od svega je preostala samo kua u kojoj smo ivjeli ? pod kakvim-takvim krovom ? zajedno s posj edom koji je napola bio kr , duanom u krivoj ulici i malom prljavom krmom koja nije davala prihoda. ak se nije sve rasulo na kocku i posrnule ene, to bi barem dodalo p okoju junaku crtu. Ne, Kewleyjevi su bili pa ljivi, trijezni ljudi, ali strahovito skloni parnienju oko oporuka i pravi majstori za lo u kupovinu. No, ne mogu se pohv aliti da sam uspio vi e od ostalih roaka. ak i s plaom kapetana malih prljavih brodov a to su plovili amo-tamo Irskim morem, nakrcani goveim kostima i slinim, jedva sam krpao kraj s krajem. Znao sam da emo, ne poduzmem li togod, ubrzo ostati bez igdje iega, a Kewleyjevi e se dati u pro nju na Big Streetu, kao najobinija dru ba jadnih od rpanaca. Onda sam jednoga dana uo da je neki trgovaki brod u steaju uplovio u luku Ramsey. V aljalo je namiriti luke pristojbe i brod je i ao na dra bu, a prialo se da e ga prodati u bescjenje. To mi je dalo misliti. injenica je da postoji samo jedan nain na koj i su se Kewleyjevi ikad uspjeli obogatiti, pa bi mo da trebalo poku ati jo jedanput. Istina, taj je stari zanat odavno iza ao iz mode, ali to ne znai da se ne bi isplat io. Barem da vidim kako je. Oti ao sam stoga prijeko u Ramsey da pogledam taj brod to je zaglavio. Bilo je to staro olupano plovilo izdignuta mosta kakvi se danas jo jedva mogu nai, a na pramcu ak s jednom igrakom od topa, za pla enje galebova, ali nije mi uope smetao. Ta od samog pogleda na nj osjeao sam kako mi nada ispunja gru di. Ve sam se vidio kako izvikujem zapovjedi s njegove palube, svog vlastitog bro da s kojim u se dovoljno obogatiti da kupim polovicu grada Douglasa. Sljedei tjedan brod je bio doista moj, i dao sam se na posao da rasprodam te bije dne ostatke nekada nje silne imovine Kewleyja. Moja ena naravno nije bila nimalo za dovoljna. Koliko god Ealisad bila srea i radost mog ivota, kad treba izlo iti vrat, ona je od onih opreznih, odmjerenih ena koje ne bi stavile dva penija na kocku ni kad bi im mogli donijeti pedeset gvineja. Svojski sam se trudio da je pridobije m. Priao sam joj malo o vje tim zahvatima koji se mogu izvesti na brodu, a osobito ih znaju izvesti Manjani iz Peela. Priao sam joj o bratiu Robu koji je bio u engle skoj mornarici i o enio Engleskinju, a sada lovi jegulje i tome sline ivine pored mj esta Maldona ? odakle se gotovo mo e pljunuti do Londona ? gdje ivi u jednoj staroj kui na nenastanjenom dijelu obale, tako povoljnom da je ak zbijao ale to bi se tamo sve moglo, kad nam je posljednji put bio u gostima. Priao sam joj o tome kolika bi se zarada mogla oekivati od jednog takvog posebnog pothvata, i kako bi time sa mo uinili uslugu onim Englezima, i kako bi, na svoj nain, to bilo i moralno koliko ve mo e biti. Jest da je od toga bilo slabe vajde. Uzvratila mi je samo mranim pogl edima i citatima iz Svetog pisma.

Sve e nas otjerati u prosjaenje po kuama, pazi to ti ka em, govorila je, ili u zatvor Ni ta ti ne brini, rekao sam joj, bit e lako kao utati ljunak po alu. Samo ekaj. Za t eseca dobit e finu koiju da te nedjeljom vozi u crkvu. Naravno, ni ta ne ispadne ba prema oekivanjima. Bilo je potrebno vi e od tri mjeseca s amo da se brod pripremi. Prvo ga je trebalo dovesti do Peela gdje se sve diskret nije obavljalo. Zatim je trebalo pronai svu tu posebnu dodatnu drvenu grau koja je morala biti od broda netom rastavljenog na dijelove, i to trunku manjeg od same Sincerity. Potom je trebalo umetnuti drvo i obaviti popravke. Valjalo je pronai posadu koja odgovara do posljednjeg ovjeka, to znai da su to morali biti Manjani iz Peela jer drugima nije bilo za vjerovati. Napokon, kad su brod i ljudi bili spr emni, tu je onda i teret za pokazivanje, to je bio usoljeni sle ? da manskiji biti ne mo e. Sve je to stajalo lijepu svoticu i premda sam sa samom Sincerity dobro pro ao, na kraju sam se na ao u novanoj stisci i morao sam posui vati od Dana Gawnea, pivara iz Castletowna. Krajem svibnja sve je meutim bilo pot puno gotovo. Kakav smo samo ispraaj do ivjeli! inilo se da je pola Peela iza lo na molove i ukrcalo se u amce za lov na slea, da zure i mo da mahnu e irom ako ga imaju. A imali su to i vi djeti. Sincerity je izgledala lijepo kao na Bo i, s novim platnom, novom u adi i svje e obojena, a ak joj je i pramana figura blistala kao nova, zagledana daleko ka obzo ru kroz tamne kovre, tek s nagovje tajem treptaja. Kupio sam novi komplet odjee i ka pu koja pristaje uz nju i dok sam stajao na palubi, osjeao sam se da bolje i smje lije nisam mogao. No, kad sam ugledao manskog biskupa kako se kroz masu probija do nas, itav mi je ugoaj bio naru en. Kapetan Kewley, zar ne? ? upitao je. ujem, jedrite na jug. Biskup otoka Mana, moram naglasiti, bio je Englez po imenu Chalmers, k tome i na puhani stari angrizavac koji je svisoka gledao na svijet. Neki su tvrdili da je s va ta zlovolja proizlazila otud to mu nije dodijeljena slu ba u prostranoj katedral i u Winchesteru ili Canterburyju da tamo vodi glavnu rije, nego su ga bacili u ze mljicu punu metodista to mumljaju nekim njemu nerazumljivim jezikom. Ne ka em da je to istina, ali neki su tako tvrdili. Sad se, naravno, sav topio od ljubaznosti jer je do ao tra iti uslugu. Vidite, trebao bih naime u Port. St. Mary. Budui da su ceste tako lo e, pitao sam se biste li me malko povezli svojim brodom. Ne mogu rei da sam ga ba htio na brodu, ak ni na sat ili dva koliko bi nam trebalo do Port St. Mary, ali nije ba lako odbiti popa. Osim toga, ako je itko u Peelu bi o neupuen u stvarnu namjenu broda Sincerity, onda je to bio on, pa ne mo e biti vel ike tete. Ili se barem tako inilo u tom trenutku. Uspeo se na palubu sav u ljubiast om i s kominim slamnatim e irom na svojoj profinjenoj engleskoj glavi, da je zakloni od sunca. Ubrzo zatim bilo je vrijeme za polazak. Kao to mudrac ree, pusti li da te povoljan vjetar eka, ostat e gladan dovijeka. Poviknuo sam neka se odrije e vorovi i oba su teg ljaa krenula, vukui nas sve dok im se palamari nisu uz kripu zategli. Sincerity je tada zadrhtala i izmeu nje i mola ukazao se uski pojas vode. Sjeam se da sam razmi l jao o tome kako evo kreemo nakon svih tih tjedana ekanja, premda nismo jo odmakli n i stopu, a potom sam utonuo u razmi ljanja o nedokuivosti daljnjeg razvoja zbivanja i o tome kakvim u se mislima baviti na povratku. Ne tvrdim, naravno, da sam nasl utio i trunku istine o tome. Da jesam, vjerojatno bih skoio natrag na obalu. Mahn uo sam Ealisad premda je jedva odmahnula, jo uvijek nadurena, a potom su posade d vaju amaca uprle o vesla i luka je polako stala mijenjati oblije, dok se nije skup ila i smanjila, a oni to su nam iz nje domahivali jedva da su jo bili nalik ljudim a, ve se stopi e u mno tvo. Nakon toga nije vi e bilo vremena za ogledavanje, jer bili smo na otvorenom, lijepo se zibajui, a i ekao nas je posao. Palamari su odvezani, a mci podignuti, a momci su se pentrali uvis da otpuste koji konop i uhvate vjetar . Uskoro nam je Peel potpuno nestao s vidika i bilo je vrijeme da se glava okren e i razmisli to dalje. Ujedno je to bio i trenutak kad se manski biskup stao dosaivati. Pretpostavljam d a je sada, kad je iskamio prijevoz, mogao napokon odbaciti pretvaranje i doskora je zijevao i epirio se palubom, kao da ve mjesecima podnosi pomorski ivot. Za svoju razonodu otkrio je ivine. Nije ih bilo pretjerano mnogo ? smatrao sam da nam je svje e meso potrebno za kojih tjedan-dva, a i novca je jedva dostajalo pa sam samo

nabavio tucet koko i, jednu ovcu i jednu svinju ? ali biskupu je i to bilo dovolj no. U svojim ljubiastim haljama i s onim blesavim slamnatim e irom na glavi, kvocao je s koko ima i gurao prste u koko injac, ili pak poku avao pomilovati ovcu koja je uz micala od njega. Bit e da se osjeao kao sam sveti Franjo. Nije u tome bilo nikakva zla. Ne, zlo je nastupilo tek kasnije. Kakvo krasno prase. Nekome tko nije upuen to mo da ne znai mnogo, ali onima drugima itekako. Naravno da se nisam optereivao bespotrebnim praznovjericama, ali bogme, drugi na brodu jesu i oni bi vam rekli, smrtno ozbiljni, da postoje odreene rijei koje se na manskom b rodu ne smiju nikad izgovoriti dok je na otvorenom moru ili e ga na putu pratiti nesrea. Premda nisam ba neki strunjak, kao to rekoh, ima ih koji se uporno dr e toga d a ne smije izgovoriti zec nego pommit. Isto tako za slea mora uvijek rei balavac. Za maka se ka e grebonja. Za mi a lonnag. Vjetar je Stara vrea. takori su Strieki ili Grdo sije. Ree Yn Laa ? to je u prijevodu Kralj dana ? naziv je za sunce, dok je Benrein Nyhoie, to znai Kraljica noi, mjesec. Plava Judita je sirena. Plavi Ivo je mor e. I nikad, ni za ivu glavu ne smije rei prase, nego uvijek svinja. Naravno, gre ke se zalome i nesrea se mo e lako sprijeiti ako se djeluje na pravi nain. Tko god izgovori krivu rije mora, kako sam uo, vikati hladno eljezo i im prije dodirn uti brodsko hladno eljezo. To napokon ne predstavlja nikakvu pote kou pa se lako i o bavi, ako ni zbog ega drugog, a ono da se umiri one koji vjeruju u te gluposti. N evolja je bila u tome to ih je u ovom sluaju izgovorio stranac, k tome jo biskup. S toga nitko od nas nije rekao ni rijei, premda ga je poneko o inuo pogledom, to je on mo da i primijetio. U svakom sluaju, hitro se maknuo od praseta i sjeam se da je ub rzo zatim si ao u potpalublje, tu ei se na sunce, sve dok nismo do li do Port St. Mary i rije ili se starog angrizavca. Osobno me ni ta od svega toga nije previ e pogaalo, dakako, jer nisam imao vremena za takve djetinjarije, ali rekao bih da je na brodu bio pokoji ovjek kojeg je muilo t o se tako ne to dogodilo netom je Sincerity zajedrila na to, svoje prvo, putovanje kao manski brod posebne namjene. Stoga se podosta spominjalo biskupa Chalmersa do trenutka kad je, tono petnaest dana kasnije, Tom Teare trei put poviknuo s prom atranice. Kuter okree prema nama. No, tu vi e nije bilo mjesta sumnji. Prema mojem iskustvu, kada nesrea jednom snae ovjeka, onda ide do kraja, a kuter Ob alne stra e kapetana Clarkea, Brod Njezina Velianstva Dolphin, bio je olienje lo e sree. Kad se njegov brod ustremio na nas, jo sam se nadao da emo naii na kakvog smu enog st arijeg gospodina, na nekog trbu astog tko pati od uloga i razmi lja o umirovljenju, te e samo zijevnuti na na e papire, ali ne, ni blizu. Kapetan Clarke koji je stupio na Sincerity bio je jedan od onih Engleza u blje tavim tokama, to iz odore zvjeraj u na svijet, udei da otkriju kakve je zakone zaobi ao i prekr io. Ma ni dobro jutro da b i rekao dok se osvrtao, a odmah za njim popelo se est vojnika da se ne osjeti usa mljen. Rekao je samo Kapetane... Kewley, udovoljio sam mu, pru ajui mu brodske isprave. Registriran na luku Peel City, otok Man, itao je, dobaciv i mi kratak znalaki pogled k ad je do ao do otoka Mana, kao da eli rei: poznajem ja dobro to mjesta ce. Na putu ste za Maldon u Essexu s teretom usoljena slea. Sada je malo glumatao, tresui blje tavom dugmadi na kapi i gradei se zauenim. Moram priznati da sam malo zateen va im odredi tem. Ako se ne varam, Maldon je ribarska luka. Jeste li sigurni da e ih zanimati pun b rod slea? Slegnuo sam ramenima. Nisu sve ribe iste. Naravno, nije ga stvarno zanimao teret. To je bio tek poetak. No, ono to me mui, kap etane, jest va polo aj. Vi putujete iz Peela u Maldon, zar ne? Za to smo onda, pitam se, zatekli va brod kako plovi na sjever iz smjera Francuske? Imao sam spreman odgovor, ili barem ne to nalik tome. Ba nas je juer zahvatio nalet v jetra. Otpuhao nas je bit e trideset milja na jug. Sluajno je dan ranije doista i b ilo ne to nevremena, i doista je do lo sa sjevera. Kao to mudrac ree: Biraj la i kao to b ira enu: pa ljivo. Jest da od toga nije bilo osobite koristi. Sada je Clarke pru io pand e, to je od sam og poetka namjeravao. Kapetane Kewley, moram vas upitati, niste li, suprotno svoji m ispravama, na putu pristali u inozemnoj luci? Savjetujem vam da dobro razmisli te to ete odgovoriti, jer e svaka neistina bez sumnje izai na vidjelo i stajati vas

takve globe da ete ubrzo za aliti to ste se ikad otisnuli na more. Postojao je samo jedan odgovor koji sam mogao ponuditi i izrekao sam ga s onolik o povrijeene asti koliko sam smogao: Dakako da nismo. Imate li kakav drugi teret na brodu pored ovdje navedenog slea? Ni to. Izgledao je zadovoljan poput hrta koji je nanju io zeca, i smjesta se okrenuo svoj oj estorici momaka u grimizu: elim da se brod pretra i i to temeljito. Tu smo dakle. Ipak se nije sve inilo lako kao utanje ljunka po alu. Naravno, nije na s jo uhvatio, ali smo se s pravom brinuli, a meni je bila mrska i sama pomisao da mi neznanci pipaju i prkaju po korablji kao po kakvoj obinoj uliarki. Poduzeo sam valjda sve mogue mjere opreza da joj sakrijem dra i, premda se radilo samo o tome d a svi budu zaokupljeni poslom jer dokonost ovjeka najvi e i ivcira, a zadnje to nam je trebalo bio je neki napad mucanja ili letimian pogled u pogre nom pravcu. Juan Bre w, prvi asnik, i Parrick Kinvig, drugi, izvikivali su zapovijedi poput samih vrag ova, na koje su momci poskakali i ra trkali se palubom po zadacima ili se uzverali da namjeste zatege. China Clucas, brodski div, bio je za kormilom, pod palubom u radionici drvodjelja Chalse Christian pilio je neki komad drva, a jedrar Ritch ie Moore unio se u ivanje platna, dok je poslu itelj Mylchreest pospremao kabine. I tako je ostao jo samo Rob Quayle, kuhar, koji se dao na i enje svinjca, to mu je naj bolje pristajalo kao zadatak. Quayleovi su, moram naglasiti, bili poznati kao udn i svati, svaki na svoju ruku. Otac Roba Quaylea umro je dok je ovaj jo bio dojene ? od njegove mahnite vriske, ka u neki ? te ga je odgojila majka, koja je odr avala tro ni kuerak nedaleko skladi ta usoljenog slea i kruh zaraivala perui tue rublje. Ne bi se upu tao u to je li zbog toga Rob Quayle ispao udan ili je uda tvo naprosto preuzeo od drugih lanova obitelji Quayle, ali nema sumnje da je bio udan, s onim dugim li cem i zabrinutim pogledom, dr ei se po strani i mislei da svi govore o njemu, to je d osta esto i bio sluaj. Ne, gotovo nije bilo ni udo da se sav topio u dru tvu ivina. Up ravo mu je svinja, koju je manski biskup nazvao prasetom, bila najboljim prijate ljem i za dva tjedna, koliko smo izbivali iz Peela, ve su izgledali kao prava obi telj, te bi jedva koji sat protekao, a da Quayle ne ode s njom porazgovarati ili je nahraniti preostalim komadiem jela. to se same svinje tie, ne biste mogli zamis liti oholije zvjeri. to je hrana bila bolja, to je ona bivala sve umi ljenija, sve dok ne bi izludjela Quaylea koji je smi ljao to da stavi pred nju, a da ova ne dign e nju ku i ne ode. Ima samo jedno to svinja jo nije okusila, bila je omiljena ala na brodu, svima osim Q uayleu, a to je fini svinjski but. No, nikome od nas nije ba bilo do ale kad je kapetan Clarke poslao vojnike da nju ka ju po brodu. Krenuli su od brodske tive, to je bilo opasno, ali bi moglo i dobro d oi jer bi nam na teret mogao ii u prilog. Dao sam si truda kad sam ga birao, jer je dva da postoji ne to prljavije, sluzavije i openito smrdljivije od pedeset baava uso ljenog slea. Kapetan Clarke trudio se koliko je mogao, dr ei se na pristojnoj udalje nosti kad su njegovi vojnici stali otvarati bave, ali injenica jest da se ne mo e um aknuti golemoj koliini ribe. Kad su ih crvenokaputa i ispraznili na komade platna z a jedra, propisni je smrad ispunio zrak, a trunke ulja, ko e i kostiju trcnule su s e na sve strane, posti ui zapanjujui domet, te su poprskale vojnike i ak zahvatile sj ajnu odoru i cipele kapetana Clarkea. To mu se dakako nije nimalo svidjelo, no n ije se pokolebao, jai je bio stid. ak i kad su njegovi momci pregledali dvadeset i etiri bave, pa je u tivi zaudaralo kao u psetarnici, a nisu prona li ama ba ni ta, bio je jo uvijek napet kao struna. To e biti dovoljno, narednie, poviknuo je kao da se divno provodi. Idemo sad na ostat ak broda. To me ve brinulo. Bauljali su mi brodom, zavirujui i premeui, dok sam ja i ao za njima pratei ih budnim okom. Prvo je na redu bio ka tel, gdje su vojnici prekapali morna rske sanduke posade i prepipavali mre e za spavanje i odjeu to se obje ena su ila. Potom radna kabina, gdje su bili drvodjelja Chalse Christian i jedrar Ritchie Moore, doimajui se nujno nad komadiima drva i platna. Smonice sam se najvi e pla io. Clarke je osobno zavirio ? u emu nije bilo ni ta opasno ? ali umjesto da se zadovolji prizor om dvopeka, govedine i slinog, morao je ba staviti ruke na vrh dovratka i onako se dr ati za nj dok je virio unutra. Na trenutak nisam bio siguran je li mo da sluajno dodirnuo onaj stanoviti komadi u eta to je ondje str io. Tek kad se opet uspravio, jed

nako kisela izraza kao i prije, mogao sam ponovo slobodno disati. Tada smo se up utili u blagovaonicu. To bi nam svima mogao biti kraj ili pak spas. Tom sam mjes tu naime posvetio posebnu pa nju, dr ei da ni ta nije pogodnije da ouva daminu ast pred n edostojnim nju kalima nego odmjerena koliina finih ukrasa. K tome je i djelovalo, i to mnogo bolje od usoljenog slea. ak i kad je kapetan Clarke stupio unutra, vidio sam da mu se izraz lica malo smek ao. Kakvu samo zbirku imate. Prepustio sam se struji. To mi je razbibriga. Oduvijek sam im se divio. Sada je obilazio sobu zagledajui se u svaki rad. Ovaj Albert je vrlo dobar. Gdje s te ih samo na li? U Peelu. Na otoku vlada prilino zanimanje. Ne mogu rei da je to bilo ba sasvim tono. Z apravo, na otoku nije bilo zanimanja, osim od strane kojeg Engleza u prolazu, ne go sam grafike morao naruivati ak iz Liverpoola. Ali ja sam na to gledao ovako: ak o ve izigravam domoljuba, za to onda uz mene ne bi bio i itav otok Man? Meni je najdr a a ova s Viktorijom. Pravo kraljevsko dr anje, zar ne? Nain na koji se oslanja o lava vrlo je prirodan. Prvi put otkako je do ao na brod, u njegovu je glasu bilo uljuenosti, kao da bih mogao zavrijediti da se prema meni o dnosi kao prema punopravnom ljudskom biu, umjesto kao pukom nedokazanom kr itelju z akona. I neobino je vidjeti toliko djece prikazane odjednom. Sluajno sam se za to prilino potrudio, zapamtiv i svakog od njih. Viktorija, Albert E dward, Alfred, Alice, Helena, Louise, Arthur i mali Leopold, izredao sam. Uvrstit u , naravno, i Beatrice, premda mislim da e morati biti jo koji mjesec starija da se pojavi na slici. I ova dva poprsja su odlina. Promotrio je Viktorijino, privr eno na visoki uplji stalak uza zid. Sreom nije gledao predugo. Zamislite, dr ao se nesigurno, ak kao da je poma lo kriv. Pretpostavljam da mu je bio naprosto nezamislivo da bi nekome tko zna i mena devetoro kraljevske djece palo na pamet prevariti carinike same kraljice Vi ktorije. Time je dakako prestalo njegovo zanimanje za pretres. Zapovjedio je voj nicima da jo malo provr ljaju kabinom, ali kad je narednik htio zaviriti iza grafik e s likom Alberta, Clarke se ra estio. Mislim da je bilo dosta, o tro je dreknuo na njega, kao da je pretres broda bio nare dnikova zamisao, k tome jo i vra ki lo a. Smijete se sada vratiti u amac. No, to je bio trenutak naslade. Ako ste kojim sluajem iz male zemlje kao to je oto k Man, ne mo ete se nadati mnogim pobjedama nad strancima ? Waterlooima, Bannockbu rnima i slinima ? ali ni ovo nije bilo daleko od toga, na svoj nain. Na nas je izv r ena najezda, bili smo zaposjednuti, gledali smo ve propasti u oi, a neprijatelj je sada uzmicao i vraao se odakle je do ao. I kad smo se popeli natrag na palubu, i z astali pored svinjca gledajui vojnike kako se spu taju s boka broda, Clarke se goto vo ispriavao: Nadam se da vam se riba nee pokvariti, kapetane. Morao sam se upinjati svim silama da ne poka em zadovoljstvo. Ma, siguran sam da e b iti u redu Pa onda, zahvaljujem vam na susretljivosti i nadam se da vam nismo stvorili nepri like. Na to je koraknuo prema ljestvama da se pridru i vojnicima koji su ga ekali u a mcu. Tako nam je malo nedostajalo, tako malo. Ajde ne budali, kapetane Clarke, nosi s ebe i svoju gizdavu odoru poprskanu ribom s mojega broda i idi ve jednom. Odlazi i pri tedi nam sve one brige i putovanja i skrivanja po podrumima i jo koje ta gore ? mnogo gore. Od same pomisli na to zadrhtim od elje. Ali ne. Bio se ve prebacio pr eko ograde tako da su mu se vidjeli jo samo glava i ramena, kad mu je do lo da baci taj zadnji pogled u mojem smjeru, znate, iz ljubaznosti ? kao da je meni stalo do osmijeha tog prdonje ? i tada se zbilo. Odjednom sam shvatio da je malo predu go zadr ao pogled. Pa se i namr tio, pohlepno upiljenih oiju. To nije valjalo. Ve slje deeg trenutka penjao se natrag na palubu, i znao sam da smo u nevolji. to to vi imate? Pitanje nije uputio meni nego Quayleu, kuharu, a Quayle je izgledao kao da ga je grom o inuo. Samo sir, promucao je, za na e svinje. Clarke mu istrgne sir iz ruke ? pristojnu hrgu nimalo domaeg oblika ? i dobro ga onju i. A odakle bi bio taj sir? Brzo mi je sinulo to je posrijedi. Odmah uz pristani te one stanovite neupadljive l

uke bio je niz duana i Quayle se vjerojatno iskrao do njih, a da ga nitko nije za mijetio. Vidjev i da e nas mucanje tog prostodu nog blesana uvaliti u jo veu nevolju, p rostrijelio sam ga pogledom da ga u utkam. Iz Peela, zar ne? Znai, ovo je manski sir, ha? Clarke ga okrene u ruci, i tada sav nekako problijedi i podigne sir da i ja vidim. I pretpostavljam da je ovo napisano na manskom. Da ovjek ne povjeruje, za dno se zalijepio ovei komad francuskih novina u koje je bio umotan. Znao sam da je Quayle upljoglavac, ali ipak nisam mogao vjerovati da je opet toliki mamlaz. A sve zbog jednog beskorisnog svinjeta. Clarke je na brzinu bacio pogled na novine. Datum je od prije etiri dana. Te ko biste u njemu prepoznali istog ovjeka kakav je bio do prije jedne minute. Ni traga vi e onoj, zlatom optoenoj, ljubaznosti. Sada je dahtao dok je govorio, a lice mu se s asvim izobliilo od bijesa. alosno je to to sasvim sigurno ne bi bio ni upola toliko srdit da ga nisam onako lijepo upecao s grafikama kraljice Viktorije i sveg nje zinog potomstva. Bio je nasamaren i bio je toga svjestan, a uniformirani vam Eng lezi najvi e mrze kad stranac od njih napravi budalu. Morao sam ne to rei: Nismo li bili nai li na neki ribarski amac? Bit e da si od njih kup io sir, zar ne Quayle? Quayle je mlako kimnuo. Slo io bi se i da sam mu rekao da ga je kupio od nekog mor skog psa u prolazu. To ionako nije ni ta mijenjalo na stvari sada kad mi Clarke ni je vjerovao vi e ni rijei, pa da je bilo i stoput istinito. Osim toga, kupovati rob u s inozemnih brodova i ne prijaviti je bio je gotovo jednak prijestup kao i kup ovati je u inozemnim lukama. Mislim, rekao je glasom ledenim poput inja, da je vrijeme da poete u London popriati s nekom gospodom iz carinske slu be Njezina Velianstva. Potom se nagnuo preko ograde da pozove vojnike natrag. Dolphin e vas pratiti, dodao je cinino, da se sluajno ne iz gubite. I tako smo krenuli, krotki poput janjadi, s kuterom Obalne stra e tik za nama i sa est vojnika to su se ra irili po na oj palubi, pu ili lulu i zabavljali se na raun Manja na i sira. Ni ta se nije dalo uiniti osim zapovjediti Quayleu da nam pripremi za vee ru finog fri kog peenog odojka. Naravno, spominjalo se da je to isto ono stvorenje koje nas je uvalilo u nevolje kad ga je biskup bio nazvao prasetom. Sam se nisam prepu tao takvim glupostima, ali, na kraju krajeva, bilo je to malko neobino. Obala se u sumrak ve jasno vidjela. Ovaj se dan doista oduljio. Kad smo ugledali tu mranu englesku obalu, na i su se snovi o banenju i rumu i plaenim enama ve odavno rasplinuli. A misli su mi se vrtjele oko pretresa i istraga, oko globa i zaplje na, i oko steaja. Mo da trunicu i oko zatvora. U tim razmi ljanjima nisam bio ni blizu onome to nas je na kraju sna lo. Veleasni Geoffrey Wilson, lipnja 1857. Te noi hodio sam Diemenovom zemljom. Kroio sam tom dalekom divljinom kamo kr anska no ga ne bija e jo stupila. Preda mnom se ustoboile hridine strme poput zidina tvrave, p remda nisu bile kakve god, onako bijele i glatke poput alabastra. Ponizno, ali n eustra ivo stadoh se uspinjati, svladavajui gromade i provalije, dopirui sve vi e, dok se napokon ne naoh na silnom vrhuncu, a pred mojim se zadivljenim pogledom prost re zemlja tako zelena da zelenija nije mogla biti: rasko no, a opet uredno obilje, vrt usred divljine, izgubljen ovih est tisua godina. Dok sam ga promatrao, ispunj en strahopo tovanjem i divljenjem, inilo se kao da mi svaki taj daleki list paprati , svaki potok i cvijet apue: Doi amo, upnie mili, amo doi, i po uri! Tada se probudih i zatekoh u svastinoj kui na Highgateu. Ljetno ranojutarnje sunc e obasjavalo je zavjese ljupkom svjetlo u, preobrazujui taj inae obini prizor, ispunja jui me toplinom istine i pridajui netom spoznatom pretkazanju ? jer to je moralo b iti pretkazanje ? potvrdnu notu. Louisa, blago sam zazvao suprugu, upravo sam usnio vrlo udan san. Doista vjerujem da je to znak. Moja draga supruga, premda puna plemenitih vrlina, te ko se predaje ma tanju. Krasno, promrmljala je odsutno i nastavila spavati. Premda je jo bilo rano, bez oklijevanja sam ustao. Dvadeset i est godina upne sveenik e slu be u poljodjelskom Yorkshireu bilo je vi e nego dovoljno da me pro me seoskim nai nom razmi ljanja, i tih nekoliko tjedana u dokonom Londonu nije ga moglo pokolebat i. U ovom se sluaju moja hitrost pokazala vi e nego dobrodo lom. Naime, tek to sam se

prihvatio pisanja pisama, zaulo se kucanje na vratima, a sobarica, prenuta iz sna , uskoro pripusti koija a Jonaha Childsa, koji je donio gospodarevu poruku iz Claph ama s druge strane grada. Dragi g. Wilson, Mo ete li doi u jedanaest ? Ovdje je netko koga obvezatno morate upoznati, a u vezi je s ekspedicijom. Molim Vas da me povratno obavijestite ako vam to ne odgovara .Takoer, povedite Renshauia. Va odani, Jonah Childs Jednostavna izravnost poruke potpuno je opisivala tog plemenitog ovjeka, ba kao i vrijeme u koje je stigla: zacijelo se na sastanak odluio usred noi kad je koija a dig ao na noge ? lijeni je momak bio vidljivo zlovoljan i smjesta ga poslao na zadat ak. Jonah Childs nije nikad trpio sporost ni okoli anje jer je bio pravo vrelo pol etnosti. Poznavati ga ? uistinu je znailo neprestano se odu evljavati njegovom topl om i uzbudljivom naravi, veseljem, njegovim naglim i neoekivanim provalama smijeh a. Bilo ih je, dodu e, koji su ga dr ali suvi e nestalnim za svoj ukus, ali ja na to n isam nikad gledao kao na manu ve svojstvo njegova arma, nalik vremenu za prekrasno g proljetnog dana kad vjetar naglo i neoekivano promijeni smjer pretvarajui ki u u s unce. Zapravo bez izvanredne naklonosti Jonaha Childsa itava ekspedicija ne bi ni bila mogua, i ne vjerujem da bi Rajski vrt ikada bio pronaen, barem ne za mojega vijeka . Taj je ovjek bio su ta plemenitost, bo ji dar, a povremeno dodijavanje to ga je nu no trebalo pretrpjeti bilo je od manjeg znaenja. Premda mi, priznajem, nimalo nije o dgovaralo to me tako iznenada zove u svoj dom u Claphamu, nisam ni trenutka razmi l jao o tome da odbijem njegov poziv. K tome bi moglo biti od nemale va nosti saznat i tko je taj tajanstveni netko s kime me htio upoznati. G. Childs bio je tako nepr edvidljiva duha da je bilo nemogue znati to ima na umu. Recite gospodinu da se radujem posjetu u jedanaest, naputio sam slugu. Dobrano toplo ve u pola devet, jutro je obeavalo vru dan. Dok su se moja kola kreta la brijegom Highgate, a London se u daljini mutno caklio kroz vlastitu pra inu, ra zmi ljao sam o tome kako ivot mo e biti sasvim nepredvidiv. Ni u najluim snovima ne bi h, do prije koji mjesec, pomislio da u se nai u ovakvom polo aju: ivot mi se potpuno preokrenuo, upne du nosti zamijenile su u urbane pripreme za ? sad jo deset dana udalj en ? epski put otkria. Ne mogu rei da mi promjena nije sasvim godila. Dvadeset i est godina je mnogo za d u nost upnika u seoskom podruju Yorkshirea i, premda sam s osjeajem asti obavljao svoj e skromne sveenike du nosti, a upljane i njihovu neposrednost dr ao krajnje simpatinima, moram priznati da je bilo trenutaka kad sam se pitao nije li mi namijenjen neki vei zadatak na ovome svijetu. Ne tvrdim to stoga to se o meni radi, ali ne bi se ba moglo rei da moj studentski rad nije obeavao, a potekao sam, premda ne neposredn o, iz jedne od starijih obitelji u Kentu koja je dala i dva biskupa. Prihvatio s am se slu be s ne to ara, trudei se da popravim ivot svoje pastve tako to sam pokrenuo k ampanju da pivnica bude otvorena tri dana tjedno, umjesto sedam, i nudei kao ? pl emenitiji nadomjestak ? dvije dodatne mise. alosno je to je ova inicijativa u neki m krugovima nai la na pomalo neprijateljski odgovor. Zapravo je opao broj ljudi na mojoj redovitoj nedjeljnoj misi, a osobno sam katkad na sebi osjeao hladne pogle de seljana. Kao da me to nije dovoljno zabrinjavalo, takoer sam se sve vi e skrbio za sreu svoje drage supruge. Ona je odrasla u ivahnom Manchesteru ? esto bi se prisjeala njegovi h ivopisnih trgovina ? te joj je ivot u ovome mirnom kutu Yorkshirea ponekad te ko p adao. Neko je vrijeme bila zaokupljena prohtjevima na e sedmero djece, ali kako su ona stasala i postajala neovisna, njezina je izdr ljivost polako kopnila. Ponajvei izvor njezina jada bila je, kako zgodno, plemenita privr enost meni. esto bi se pr isjetila jednog od uitelja iz mojih canterburyjskih dana s kojim sam imao nekolik o dojmljivih teolo kih dvoboja, u kojima sam se, ne tajim, vrlo dobro dr ao. Moj je sugovornik kasnije postao dosta utjecajan ovjek u Crkvi i ona je, mo da naivno, sma trala da bi mi on mogao pomoi da naem kakav zahtjevniji posao. Ma koliko se trudio da je uvjerim kako je takvo to izvan na e vlastite slaba ne moi poimanja, ona je i da lje ustrajavala na tom pitanju, ak postajala zamorna. Jako zabrinut zbog njezina nezadovoljstva i, ini se, nemoan da ga ubla im, postajao sam sve skloniji dugim etnja

ma du hridina ili preko vri tina, ne bi li mi osvje avajui jork irski vjetar okrijepio ul a. Nikad mi, naravno, nije palo na pamet da mo da hodam ususret samom odgovoru na svoja mnogobrojna pitanja. Moj interes nastao je kao puka ludost: prost u itak sakupljanja kamenia od kojih bi ljep e komade donio kui i stavio na policu nad kaminom. Nakon nekog vremena pobudil e su mi zanimanje njihove boje koje su tako divno varirale da sam poeo promatrati nijanse hridi i tla tog podruja. Uinio sam potom velik korak i nabavio tobolac i malu motiku za sakupljanje uzoraka, i odjednom sam otkrio da sam postao ovjek s r azbibrigom, koja me odvela ak na istra ivake izlete po okolici. Nisam, prirodno, nik ad oekivao da ne to proizae iz ove ugodne zabave, osim saznanja i prostog zadovoljst va koje mi je ve pru ala. Jednog jutra posjetio sam nama najbli e mjesto da kupim lampu, umjesto jedne koja nam se razbila, ali sam nai ao na zatvoren duan. Pomalo uzrujan to sam uzalud putova o, odlutao sam u obli nju knji aru i ubrzo se namjerio na nedavno objavljenu knjigu o geologiji. Kako mi je malo nedostajalo da vratim knjigu na policu jer sam je s matrao preskupom! to me nagnalo da je tako brzopleto kupim? Puka prilika? Ili je neki daleki glas prozborio rijei ohrabrenja? Od takvih se tajni sastoji sam ivot. Tog istog popodneva unio sam se u knjigu i silno se zaprepastio. Ve u prvom pogla vlju pisac je ? bit e istaknuti geolog ? drsko ustvrdio da je silurski vapnenac s tar ni ta manje nego stotinu tisua godina. I to usprkos injenici da Biblija vrlo jas no ui da je Zemlja stvorena prije samo est tisua godina. Nije to bila puka pogre ka, bila je to kleveta. Bio je to najprljaviji napad na ast Svetog pisma. Sjedei pored vatre, uz alicu ve hladnoga aja, dok se supruga bavila p letenjem zveckajui iglama, osjetio sam da mi je srce stalo jae tui, i odjednom sam znao da sam se na ao u jednom od onih rijetkih trenutaka koji se mogu usporediti s pogledom s vrha brijega to oduzima dah usred polagane etnje ivotom. Silna mi je is tina potekla du om, poput kakvog strujnog naboja. Sve te duge godine u Yorkshireu nisu bile protraene, daleko od toga. Bile su naprosto priprema za veliku zadau koj a mi se sada ukazala: da ispravim ovu u asnu pogre ku i sprijeim nejake umove da skre nu s pravog puta pod utjecajem ove grozne neistine. Od tog trenutka dokona razbibriga postala je ne to krajnje ozbiljno, dok sam od se be nastojao uiniti neku vrstu stroja za obranu ovog sjajnog uenja. Proitao sam na t u temu svaku knjigu do koje sam mogao doi, da bih samo otkrio kako su jo neki zara e ni istom sablazni kao i moj suparnik. Neprijatelj je bio jai nego to sam mislio. S vejedno nisam namjeravao klonuti duhom, prisjeajui se prie o malome Davidu i monome Golijatu. Poeo sam provoditi vlastitu istragu, putujui ak izvan Yorkshirea sve do W alesa i Cornwalla. Prouavao sam. Mjerio sam. Opet sam prouavao. Poluoblikovane mis li poele su se kristalizirati u usmjereno umovanje. Blijede pretpostavke poele su poprimati jasan, borbeni oblik. Napokon sam bio spreman prihvatiti se pera i pap ira i oku ati se u svojem prvome pamfletu, koji sam dao tiskati o vlastitom tro ku; Istinski odgovori na la na pitanja: puno obja njenje nove teorije bo anskog zahladnjen ja. Gledajui proizvode svojeg truda, poredane i spremne za slanje u tisak i utjec ajnim ljudima, nisam mogao zamisliti kamo e me te stranice naposljetku odvesti. O bjavljivanje je mona stvar. Mo e ovjeku namaknuti svakakve nepredviene dogaaje, stvara jui prijatelje i neprijatelje od potpunih neznanaca a i jo mnogo toga. Prvi je argument mojeg takmaca bio da bi stijenama u tlu ? za koje se openito sma tra da su neko bile usijane i u tekuem stanju ? trebalo mnogo dulje da se ohlade n ego to je to prikazano u Svetom pismu. Moj je odgovor bio da se Zemlja doista ohl adila velikom brzinom, toje omoguio proces Bo anskog zahladnjenja. S obzirom na to d a je Gospod posjedovao mo da stvori svijet, inilo se, napokon loginim da je u njego voj moi bilo i da mu promijeni temperaturu. Preostala je dakle jo druga tvrdnja bezbo nog g eologa, koja se ticala i ezlih stvorenja. Moji su protivnici digli silnu buku oko t oga, osobito oko izumrle ivotinje nazvane trilobit ? koja naprosto podsjea na gole mu umsku u ? iji se ostaci katkad nalaze u silurskom vapnencu i za koju tvrde da je postojala u nekoj davna njoj eri. Obja njenje je meutim bilo vrlo oito. Prvobitno je Zemlja stvorena s velikom raznoliko u ivota na njoj, u rasponu od onih korisnih kao t o su konji i vjerni psi ? do upravo smije nih, kao to je ovaj besmisleni primjerak. Prirodno, s vremenom su mnoge od tih manje potrebnih ivotinja ? a to bi bilo nepo trebnije od velike umske u i? ? naprosto i ezle. Velik dio njih, pretpostavio sam, pod

legao je posljedicama opeg potopa. ovjek bi pomislio da e time sluaj biti zakljuen, ali naprotiv, izgleda da su moja rj e enja samo podjarila plamen. Za nekoliko tjedana pojavio se lanak s odgovorom, ali ne iz pera mojeg protivnika nego drugog pripadnika ove mnogoglave hidre. A to, p itao je moj novi kritiar, s prvim biljkama i ivotinjama? Knjiga Postanka navodi da su do le na Zemlju u prva dva dana njezina stvaranja. Zacijelo, smatrao je, ak ni bo ansko zahladnjenje ne bi tako brzo ohladilo svijet od rastaljenih stijena. Tako je Rajski vrt dospio u raspravu. Najpouzdaniji saveznik u ovoj ogorenoj borbi bila mi je sama Sveta knjiga. Premda se u Svetom pismu nalaze odgovori na svako mogue pitanje, oni se ne pokazuju uvi jek tako lako. Katkad se vjera itatelja stavlja na ku nju u vidu savr ene zagonetke z a koje su ponueni pametni putokazi, pa je tako bilo i u ovom sluaju. Biblija nas ui da su ovjek i ivotinje u poetku ivjeli na samo jednome mjestu ? po svemu sudei, ak ni osobito prostranome ? a to je bio Rajski vrt. Ondje se nalazio odgovor. Nagaao s am da je Eden le ao na jedinstvenoj vrsti stijene, potpuno nepropusne za toplinu, koja je na ostalim tvarima plutala poput goleme splavi, vjerojatno obavijena obl acima i parom. Knjiga Postanka nam ne govori koliko su dugo Adam i Eva u ivali sla sti Rajskoga vrta prije nego je zmija obavila svoju opaku rabotu, ali ini se da s u onda ljudi mogli do ivjeti duboku starost, a radilo se o zacijelo pozama nom broju godina. Do trenutka kad su napokon izgnani, ostatak Zemlje imao je dovoljno vre mena da se ohladi djelovanjem zahladnjenja, a biljke i ivotinje su se ra irile itavo m njezinom povr inom. To je bila teza mojeg drugog pamfleta: Razmatranje geologije Edena. ini se meutim da se kritiare ne mo e uti ati. Ako je tome tako, graktali su, u pismima upuenim asopisima, pa ak i u dva lanka, gdje je onda ta posebna vrsta stijene? Za to n ije pronaena? Neko me je vrijeme kopkalo to pitanje i priznat u da sam uzalud razbijao glavu. P rouavanje i itanje mi nije pomoglo, kao ni pisma koja sam slao nekolicini neustra iv ih momaka koji su putovali u najudaljenije predjele Arabije, gdje se, kao to sam jo uvijek vjerovao, morao nalaziti Eden. Bili su to te ki tjedni, i priznajem da sa m bio blizu toga da potpuno odustanem od sluaja, zakljuiv i krajnje nevoljko da mi n e preostaje drugo nego ekati da budua otkria doka u moje tvrdnje. A onda mi jednoga dana sti e nesvakida nja po ta. Po iljalac, koji je s pa njom pratio moj e lanke, objasnio mi je da je ranije nekoliko godina ivio kao uzgajiva ovaca na dal ekom otoku Van Diemenove zemlje, koji je nedavno preimenovan u Tasmaniju, a le i o dmah ju no od Australije. Njegovo imanje nalazilo se na visoravni na samome rubu n aseljenog kraja, i tvrdio je kako je za vedra vremena mogao uhvatiti obrise udal jenih gora s one strane divljine. Premda je mnogo putovao drugim krajevima zemal jske kugle, nije nikad vidio ni ta ni izdaleka slino ovome. Vrhunci su, ka e, bili po put ru evnih tvrava, kao da su zapravo sve to je preostalo od nekoga bajnog grada, i zgraenog u mnogo veim razmjerima nego to bi se to moglo pripisati obinom ovjeku, a po tom tisuljeima prepu tenog zaboravu. Kao da to ve nije samo po sebi dovoljno zanimlji vo, nepokolebljivo je tvrdio da je istra ivanje kolonije bilo uglavnom ogranieno na obalni dio i da, izuzmemo li crne uroenike, jo ni iva du a nije istra ila tu daleku pu sto . Poeo sam odmah grozniavo razmi ljati. U Knjizi Postanka, u onom uvenom odlomku koji m e, kako sam uvidio, esto pomalo zbunjivao, navode se etiri rijeke to se slijevaju i z Edena. Jedna je Pi on, zasad nepoznata, druga Gihon, takoer nepoznata, za koju se ka e da tee u Etiopiju. Trea, po imenu Hiddekel?, je ona koja tee istono od Asirije, i napokon tu je Eufrat. Govorio sam ve o tome kako Biblija katkad nudi odgovore n a nain slian onome kako enigmatiar provjerava svoju publiku. Jednostavan pogled na kartu pokazuje da je sasvim nemogue da rijeke teku iz istog izvora i u Etiopiju i u Asiriju jer su te dvije zemlje gotovo potpuno odvojene oceanom, povezane tek uskim pojasom poluotoka Sinaj, koji je pak posvema nja pustinja. to sam vi e razmi ljao o tom pitanju, sve sam vi e dolazio do zakljuka da odlomak moe znaiti samo jedno, i nisam mogao vjerovati da mi to prije nije palo na pamet. Gledaj drugdje, tra ilo j e Sveto pismo. Gledaj na nekom potpuno drugaijem mjestu. Ali gdje? Istono od Asiri je. Odjednom je sve bilo bjelodano jasno. Istono od Asirije? Za to ne gledati sasvi m istono, recimo sve do Tasmanije? Ovo, dakako, nije bio dokaz. Moj sljedei korak bio je da poku am otkriti nazive rij

eka tog dalekog otoka. Dao sam se u potragu za uroenikim imenima, budui da su ona k ojima su ih nadomjestili bijeli doseljenici bila suvi e nova, to se pak pokazalo te k o izvedivim jer su uroenici, na veliku nesreu, gotovo potpuno izumrli. Kako mi je meutim zanimanje bilo silno, nisam se dao obeshrabriti, nego sam ustrajao pi ui svak ome za koga sam se mogao sjetiti da je mo da neko vrijeme proboravio u toj udaljen oj koloniji. Ukoliko mi sami ne mogu pomoi, zamolio sam ih da me upute na druge k oji bi to mogli. Malo-pomalo doznavao sam tra ene nazive i kad sam ih poredao, ust uknuo sam od uda. Nisu bili istovjetni onim biblijskim ? s vremenom je do lo do nei zbje nih promjena u izgovora ? ali nisam zbog toga bio ni ta manje zadivljen. ?Hebrejsko starozavjetno ime rijeke Tigris. BIBLIJSKI NAZIV ? UROENIKI NAZIV Eufrat Ghe Pyrrenne Gihon Gonovar Pi on Pewunger Hiddekel Liddywydeve Gdje, postavljalo se pitanje, izviru ove etiri rijeke? Ta upravo u planinskoj pus to i koju je moj prijatelj uzgajiva vidio izdaleka! Nisam dakako imao drugog izbora nego da ova otkria iznesem u javnost. Tako se poj avio moj trei pamflet: Dokaz proti bezbo nosti geologije: Istinitost biblijske kron ologije konano i uvjerljivo potkrijepljena. Mo da sam donekle oekivao da bi ovaj lana k mogao poluiti reakciju, ali ipak nisam pretpostavljao da e biti tako burna. Odje dnom je na dom prestao biti mirno utoi te kao dotad, a listono a je esto posrtao pod te retom pisama. Stizali su posjetitelji, katkad nenajavljeni, jedan ak iz Edinburgh a. ak nas je i domae stanovni tvo poelo promatrati s nekom upornom znati eljom, dok je moja supruga, koja nikad prije nije pokazivala interes za moje bavljenje geologi jom, poela prilino u ivati u ovo ne to slave to smo je priskrbili. Nisu, na alost, sva pisma bila pisma podr ke. Naroito me povrijedila injenica da su mi se po prvi put suprotstavili moji kolege sveenici, koje je tvrdoglavost prijeila da odbace poimanje Rajskog vrta kao mjesta u Svetoj zemlji. Na svako pismo kriti ke dobivao sam, meutim, barem jedno pismo podr ke. tovi e, u velikom broju njih uzbueno se postavljalo pitanje kojeg se dotad nisam ni sjetio: Kada se planira ekspedic ija u Van Diemenovu zemlju ? Ono je, bez sumnje, bilo primjereno, jer bi u supro tnom itav predmet ostao bez dokaza. Premda to nisam smatrao svojom brigom, dr ei da je moja uloga vi e ona skromnoga tvorca zamisli negoli istra ivaa, svejedno sam uputi o pismo Geografskom dru tvu da im skrenem pozornost na ovo pitanje od ivotne va nosti . Izazvali su, meutim, u meni silno razoaranje onako obuzeti eljom da otkriju izvor one nesretne rijeke Nil. Sve bi zacijelo ostalo na tome da jednog lijepog etvrtk a ujutro nije u upni dvor stiglo pismo kojem je bila prilo ena putna karta do Londo na. Po tovani g. Wilson, pamflet sam proitao. Va e ideje pozdravljam. Eden treba pronai. Vjerujem da to mogu omoguiti. Oekujem va posjet. Iskreno va ,Jonah Childs Bila je to nesvakida nja poruka. No uskoro sam doznao i da je to nesvakida nji ovjek. Dobro se sjeam tog na eg bajnog prvog susreta u Claphamu, oiju g. Childsa to su se c aklile od uzbuenja dok je postavljao pitanja takvim u urbanim odu evljenjem da bih je dva poeo odgovarati na jedno, a ve bi me zateklo sljedee. Pokazivao je toliku stras t za obranom Svetog pisma da sam strepio da ne zaplae. Ve nakon koje minute raspra ve poeo je sastavljati popis procjene tro kova koje je na brzinu zbrojio. Ovoliko u rado namiriti, a i jo dodati poka e li se nu nim. Ostao sam naprosto zapanjen. Nikad jo nisam do ivio takvu silnu i bo ansku dare ljivost . Nastojao sam izraziti svoju skromnu zahvalnost. Dakako da idete i vi, izjavio je tada. Od vas je potekla ideja. Vi se razumijete u stijene. Vi morate ii. Bila je to mogunost koju jo nisam razmotrio. Bio sam vrlo poa en prijedlogom, ali, isk reno reeno, muile su me sumnje. Nisam nikada putovao preko oceana, ak se nikad vozi o brodom, samo rijenim skelama. Trebalo je takoer misliti i na moju dragu suprugu.

Konano je odluku donijela ona, hrabra ptiica. Kad sam je sljedei dan uvjeravao da u rado ostati s njom u osami Yorkshirea ako ona to eli, uzrujano je odmahnula ruko m. Ali Geoffrey, mora ii. To je tvoja sudbina. Ne brini za mene. Imam djecu, a i sestr u, da mi prave dru tvo. Potom su se stvari brzo odvijale. Gospodin Childs smatrao je da ekspediciju mora voditi iskusan ovjek i ta je zadaa nakon kraeg razmi ljanja dodijeljena majoru Henry ju Stanfordu, visokom, o trovidnom vojniku, koji se u raznim zgodama borio protiv kineskih gusara, ratobornih Sikha i drugih, a bio je i na glasu po tome to je sam -samcat pre ao Mezopotamiju, pri emu je pro ivio tolike muke da je bio primoran pojes ti vlastitu mazgu. Nije dodu e znao ni ta o geologiji, i malo to o Svetom pismu, ali, bez obzira na to, smatrao sam da e biti vrlo dobar voa. Nije mu dugo trebalo da n a e te nje pretvori u stvarnost ? obavljao je dogovore i kupovao zalihe. On nam je u najmio i brod Caroline. Bila je to odlina laa, sagraena za prijevoz mornarikih zalih a, i slu ila je u nedavnom ratu s Rusijom prije nego to je prodana privatniku, dok joj je posada, sastavljena od kr nih prekaljenih mu eva Portsmoutha, imala jednako z animljivu vojniku pro lost kao i ona sama. Jo deset dana i smjestit emo se u nju, a na a e ekspedicija zapoeti. Sama je pomisao p oticala uzbuenje u meni dok je koija kretala na drugu stranu Londona. Uputio sam v ozaa da me najprije odveze u Hampstead, do doma Timothyja Renshawa, botaniara na e e kspedicije, kojeg sam na zahtjev Jonaha Childsa trebao dovesti. Timothyjev je ot ac bio strog ovjek skromna porijekla koji se obogatio izradom buke, a obiteljski d om bio je velik, da ne ka em razmetljiv. Za razliku od njega, Timothyjeva majka bi la je obrazovana ena iz dobre hereford irske obitelji, i k njoj su me i uveli. Prim ijetio sam da joj je pomalo neugodno. Zaas e Timothy. Bojim se da se ne osjea ba najbolje. Ubrzo zatim u ao je lijeno koraajui, blijed u licu, s jasnim kolobarima oko oiju. Nje gov izgled potvrdio je moje sumnje da si je patnju u cijelosti nanio sam. Momak je bio na zlu glasu zbog nezdrava ivota, svojim je nonim pohodima po gradu zadavao brige roditeljima i inilo mi se da su ti izgredi povezani sa eljom njegovih rodit elja da se pridru i na oj ekspediciji. to je? - upitao je, ne rekav i mi ak ni dobro jutro. Kad sam mu objasnio da se njegova nazonost oekuje u Claphamu i to skoro, progovorio je sumornim glasom: To je malo n ezgodno. Mislio sam ne to obaviti. Meutim, kad se susreo s majinim o trim pogledom, sle gnuo je ramenima. Ali ako ba moram... Priznajem da ga nikad nisam dr ao najboljim izborom za ovaj veliki pothvat. Gospod in Childs bio je odluan u tome da moramo imati znanstvenika, smatrajui da bez toga nijedna ekspedicija nije potpuna, no pokazalo se da ga nije lako pronai. Znanstv enici su, po svemu sudei, pleme koje se uvelike povodi za modom, a zlosretne d ungl e Ju ne Amerike trenutno su bile tra enije odredi te od daleke Tasmanije. I kad smo ve doista poeli gubiti nadu, primili smo pismo g. Renshawa, ija je supruga doula za na u ekspediciju od roakinje g.Childsa, koju je poznavala preko crkve. Pismo g. Rensh awa bilo je popraeno preporukom istaknutog botaniara dr. Dysona koji je radio na T imothyjevu obrazovanju i hvalio uenikov rad na biljkama hladnog podneblja ? naroit o e ljikama ? opisujui ga kao talent u usponu na tom neistra enom podruju. Tek kad sam u oznao mladoga Renshawa, poeo sam se pitati nije li Dysonova hvala dvomislena, i n e predstavlja li podatak o neistra enosti podruja domi ljatu ocjenu njegova talenta u usponu. ini se meutim da je Jonah Childs, nepredvidljiv kao i uvijek, bio u svako m pogledu zadovoljan s mrzovoljnim momkom. Doista vjerujem da nam ga je sam Gospod poslao, izjavio je nakon slu benog razgovora s njim, sa sjajem u oima. Tako ozbiljan, tako zreo za svoje godine. Bit e na ast ek spediciji. Sumnje sam zadr ao za sebe, jer sam iz iskustva znao da nije uputno truditi se i r azuvjeravati g. Childsa kad bi se s nekim odu evio. Koliko god prijazan bio, narav mu je bila slo ena i kad mu se proturjeilo, nevjerojatnom bi brzinom mijenjano ras polo enja, od ushienja do duboka razoaranja, ili jo gore od toga. U jednoj ili dvije zgode kad sam bio dovoljno nepromi ljen da mu se suprotstavim, kao onda kad je pre dlo io da se poslu imo tasmanskim valabijima kao tovarnim ivotinjama, prilino se uvrij edio, premda je prihvatio moja gledi ta, te sam se ak upla io ? sasvim bespotrebno ? da e izgubiti interes za cijeli projekt.

Ovo ide sporo, primijeti Renshaw s nekim upljim zadovoljstvom u glasu kad je koija p onovo zastala. Na se put odvijao dosta glatko sve dok nismo pro li oko trga Trafalg ar i ondje zapeli u prometu. To je bilo prilino uobiajeno na londonskim ulicama gd je su zastoji svagdanja pojava kao i riba u rijekama, ali kako su s vremenom meus obne optu be okolnih koija a postajale sve glasnije i e e, poeo sam se zabrinjavati. U emu je nevolja? ? doviknuo sam fijakeristu. Nekakva gu va na Mimohodu konjike stra e. Izvinuv i vrat pored Renshawa, vidio sam da je pred vojnim sto erom doista nastalo n ekakvo kome anje ? mnogobrojna kola u neredu, i silna gomila ljudi, mnogi od njih u odorama. Tvorili su neobian skup, istovremeno uznemiren i krotak. Ba mi ne izgleda kao mimohod, rekoh. Renshaw slegne ramenima. Bit e da je opet neki rat. Primjedba je zvuala i priglupo i bez imalo ukusa, i ve sam ga kanio ukoriti kad su kola poskoila i nastavila se kretati. Sreom, pokazalo se da su ceste ju no od Westm instera poluprazne te smo doskora tropotali na putu ka Childsovom domu koji je bi o smje ten meu nizom kua, osamljenih u polju, kao urbani izboj Londona koji se nepre kidno iri. Tek bi se s pomnjom mogli razaznati znaci velikog trgovakog Childsova p oduzea: portret Jonahova oca nad stubi tem, na kojem je smje ten u neku daleku zemlju , sred prizora marljivo oborenog drvea i brodova to ekaju na ukrcaj, ili sjajna rep rodukcija Broda Njezina Velianstva Victory, odmah pod njim, izraenog, kako sam saz nao, od ni ta manje nego dvadeset i dvije vrste drva. Gospodine Wilson. O, i gospodin Renshaw, takoer. Ba lijepo! G. Childs nije se mogao obuzdati kad su nas uveli u radnu sobu: Na preostali gost ve je ovdje. To je dakle bio taj tajanstveni netko. Bio je to zdepast ovjek, napeta izraza lica, ak pomalo mrka. ivnuo je tek kad smo se rukovali i na licu mu je nakratko zatitra o osmijeh, ne umanjiv i time ono ne to obrambeno u njegovu dr anju, kanda je osjeao pot rebu da otkloni mogue neodobravanje. Ostaci londonske grubosti u njegovu govoru u kazivale su na ovjeka koji se, kao i otac Timothyja Renshawa, uzdigao iz skromnih poetaka. Dopustite da vam predstavim istaknutog kirurga, dr. Pottera, objasni Childs. On je prijatelj dr. Kitea koji je uinio pravo udo glede stopala moje sirote sestre. Nervo zno se osmjehnuo. Dr. Potter bio je tako ljubazan da ponudi svoje usluge na oj eksp ediciji. Nije li to divno? Ne podnosim da se prozbori ijedna rije protiv gospodina Childsa iji je karakter be sprijekoran, ali sam, priznajem, po elio da se suzdr i od dono enja va nih odluka prije nego razmotri druga gledi ta. Nije da sam imao primjedbi na tog dr. Pottera, ili n a njegovo porijeklo ? nisam od onih koji se obaziru na takve sitnice kao to je ovj ekovo roenje, koje su, uostalom, od neznatne va nosti u oima Gospoda ? nego me prilin o zabrinjavalo to se uvodi tako krupna promjena u tako kratkom roku prije na eg pol aska. Radilo se, ako ni o emu drugom, o opasnosti od prenagljivanja. Uputio sam p ogled Renshawu, ali on je zjakao u vlastite cipele, sasvim nezainteresiran za pr edmet razgovora. Potter me je hladno mjerkao. Ve dugo me Tasmanija zanima sa znanstvenog gledi ta i s toga sam, naravno, bio vrlo uzbuen kad sam douo o va oj ekspediciji. Je li major Stanford obavije ten? ? upitao sam. Na je voa oti ao na neku vjetrovitu padi nu Dartmoora da isproba nove atore. Childs kimne glavom. Bilo mu je vrlo drago to ete imati lijenika. Naas mu se elo nabra o. Ne doimate se previ e zadovoljno, upnie. Nije bilo korisno ni uputno staviti primjedbu. Poku ao sam se nasmije iti. Uvjeren sa m da e se dr. Potter pokazati dragocjenim. Jonahovo lice razli se u zadovoljan osmijeh. No, to je sjajno. A sada vam mogu po kazati drugo iznenaenjce koje sam pripremio. Na trenutak sam se zapitao nee li mi predstaviti kakve nove sudionike na eg pothvat a, ekipu gonia deva, mo da. Sreom, nije se radilo o tome. Childs nas uljudnim lagani m hodom povede do susjedne prostorije gdje je na sanduku za pakiranje le alo est bl istavih novih pu aka i revolver. Imam roaka koji je vlasnik male tvornice u Birminghamu u kojoj se izrauju dijelovi za njih, objasni. Uze u ruke jednu od pu aka i pa ljivo je naperi prema obli njem zidu. Ovo je posljednja rije vojne tehnike i, izuzmu li se lovake, nema boljih pu aka, tak o mi on veli, jer se radi o novom tipu s pu anim zrnima koja se ra ire.

Privlanost oru ja. Priznajem da sam je i sam osjetio, premda me sav moj nauk od tog a odvraao. to se ostalih tie, bili su prilino opinjeni. Potter je razgledavao pi tolj k ao da je u transu, a potom uzeo jednu pu ku, naglo je bacio u zrak i opet uhvatio, poput kakvog razigranog djeaka. ak se i Renshaw zanio, pa ljivo rukujui oru jem koje j e bilo gotovo iste duljine kao i on sam. Ra ire li se doista meci? Potter se razumio: Mijenjaju oblik. Izrauju se od olova, pa su mekani, a u bazi im je elini ep. U poetku su dovoljno uski da lako uu u cijev, ali kad se naboj zapali, e p ih spljo ti. Na taj nain tono pristaju u lijeb pu ane cijevi i u njoj se lijepo zavrte . Upravo ta vrtnja pu ku ini tako preciznom. Koliko sam uo, u stanju su odbiti ruku od ramena. Renshawu nije bio jasan pojam lijeba, pa je to ponukalo Pottera da s poprilinim u it kom svakome od nas naizmjenino uperi jednu od pu aka ravno meu oi tako da razgledamo fino izraene spiralne utore cijevi. Osjetih se du nim ubla iti ozbiljnost trenutka. Zahvalite, molim vas, roaku. Ovako odl ino oru je ulit e nam veliko pouzdanje, uvjeren sam, premda mislim da ga neemo imati razloga upotrijebiti. Nadam se da je tako, odgovori Childs, odjednom nekako smrknut. Mada, moram rei da ni sam ba siguran. Nakon dana njih vijesti postalo mi je itekako drago to ove ljepotice idu s vama. Gledao sam upitno, kao i Renshaw i doktor. Kakvih vijesti? Childs je izgledao iznenaen. Mislio sam da znate. Izbila je stra na pobuna pod vodst vom bengalske vojske. Delhi je pao u njihove ruke i strahuje se da su stotine ena i djece surovo ubijene. Postoje razne vrste vijesti. Veina njih samo nas djelomino nagna na suut i premda u nama potaknu trenutak radosti ili tuge, njihovi daleki protagonisti brzo nam iz blijede iz pamenja. Ovo je meutim bilo drugaije. Ovo je svakako bila katastrofa div ovskih razmjera. Prisjetio sam se onih mranih tjeskobnih lica pred Mimohodom konj ike stra e ? sada sam ih dobro razumio ? i na trenutak sam gotovo mogao uti stravinu vrisku nevinih, to je, no ena miljama, udom dopirala s onih okrutnih pra nih ravnica. Vijesti putuju po mjesec dana, dodao je Childs, tako da ne mo emo znati to se sve mogl o do sada dogoditi. Dr. Potter pa ljivo odlo i pu ku na pod i na trenutak smo svi zami ljeno stajali i utjeli . Na e sveano snatrenje prekine Renshaw, pokazav i, kao i uvijek, nadarenost za lo u pr ocjenu. To bi moglo na koditi va im planovima.

KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY,LIPNJA 1857. Tri preduga dana momci iz londonske carine pretra ivali su Sincerity, dr ei se ukoeno i bahato, jedva prozboriv i rije. Nisu mi to ba bila omiljena tri dana. Smjest ili su nas u jedan od onih novih zapeaenih dokova i nismo imali drugog posla nego da ekamo, oslu kujui stra nu luaku londonsku buku to se prelijevala preko visoka zida po ut prijetnje. Sve vrijeme tapkali su i nju kali po mojem sirotom brodu da je to bi lo ru no gledati, a ja sam razmi ljao o tome kako je dovoljno jedno otkrie, ili neija budalasta uspanienost... Doista, nema temeljitosti do one carinske. Prvo su nas natjerali da prebacimo sv e bave na mol, izvrnemo ih i izbacimo sle. Potom su provjerili sve na e zalihe, do u svaku kutiju dvopeka u smonici, kao i koko injac i tor za ovce i amac u kojem se na lazilo Quayleovo prase. Prekopali su sve na e mornarske krinje i izvadili grafike s likovima kraljice Viktorije i njezina potomstva iz okvira. ak su prepipali i moj u uniformu, gu vajui mi i kapu, valjda da vide ne skrivam li mo da u njoj koju unu duh ana. A po to su sa svim tim bili gotovi, poeli su ispoetka, as kuckajui i udarajui uoko lo broda, as vadei podne daske, as palei plamike da vide kamo odlazi dim. Jo su gora b ila ispitivanja. Jednog po jednog odvodili su nas u blagovaonicu na malo avrljanj a. Provjeravali su se iskazi, naroito moja glupa izmi ljotina o brodu s kojeg je Qu ayle tobo e kupio sir. itavo to vrijeme prijetili su nam i ulagivali se u nadi da e se netko od nas slomiti i propjevati. Ionako emo uskoro otkriti to prevozite, kesili su se. Bolje da sebi olak ate i ka ete na sami. I tako puna tri dana. A to su prona li nakon sve te halabuke?

Ba ni ta. I sam sam te ko uspijevao u to povjerovati. Mislim, znao sam da smo uinili udo od dr va i da se posada sastoji od samih Manjana iz Peela, ali svejedno nisam vjerovao da e Sincerity ostati tako zatvorena i neoskvrnuta. Ipak je to bila krema pijunsk e i protukrijumarske carinske slu be Njezina Velianstva, i to u njihovom vlastitom o sinjem londonskom gnijezdu. A mi tek aica ubogih neukih du a s otoka Mana, najmanje zemlje na cijelome svijetu. Nije da volim bajati, ali doista se sve to inilo udesn im. Gotovo sam se pitao nije li nam onaj biskup Chalmers zapravo uinio uslugu kad je tra io da ga povezemo Imali smo dobrih razloga za slavlje. Nisam ovjek koji se odaje ludovanju, ali ost ale se nije moglo obuzdati nakon ona preduga tri dana. Te smo se veeri iskrali u t ivu, gdje nas se nije moglo uhoditi i za svaki sluaj, svi smo govorili manski. Je smo li pili? Pa, mo da malko. Pjevali? Pa moglo bi se rei. Nazdravljali? E, to se z bilja ne da porei. Boiys da dooine as baase de eease, kliktali smo, to znai ivot ljudi a, smrt ribama, a ticalo se slea, kao i sve manske zdravice. Slijedila je: Smrt gla vi to nikad kose nije imala i Pijmo za smrt na eg najboljeg prijatelja, to se odnosilo na slea, dakako. Istinabog, ovakve veeri imaju i svoju cijenu. U ovom sluaju, meutim, cijena je bila neprimjereno visoka. Isteturav i sljedeeg jutra iz kabine s glavoboljom, koja se d odatno pojaala od londonske buke to je tutnjala poput kakve bitke na borbenim koli ma, na ao sam se na palubi ravno pred strancem koji me ekao, udobno se smjestiv i na kolutu smotanog u eta i pu ei lulu. Kapetan Kewley? Ustao je nekako usporeno, kao da se zbog mene ne vrijedi uriti. Zove m se Parish. Na to posegne u d ep i pru i mi pismo. Iz nemarno i ru no narkanih slova zak ljuio sam da se radi o carinskom otrovu. I nisam se prevario. Carinska uprava, stajalo je u pismu, donijela je odluku da je s obzirom na dokazanu prisutnost inozemne namirnice pronaene na plovilu Sincerity ? to se odnosilo na Qu ayleov sir ? trgovaki brod Sincerity na putu iz Peel Cityja u Maldon skrenuo u ino zemnu luku, na to nije bio ovla ten, i to je njegov vlasnik opetovano zanijekao pred asnikom Obalne stra e Njezina Velianstva. Odlueno je da e zbog ovih djela njezin vlas nik ? to se odnosilo na mene ? snositi dvije stotine funti zakonom propisane globe. Dvije stotine funti. Toliku su svotu mnogi ma tali stei u deset godina. Dvije stoti ne funti, toliko nismo imali. Bile su tu jo i luke pristojbe koje su u Londonu ? u koji nismo ni htjeli doi ? bile visoke i rasle su sa svakim sljedeim danom na eg bo ravka. Napokon, tu je bila i carina od devet penija, za sir. Nije to imalo veze sa zakonom. Radilo se o istoj osveti zbog poraza. Bez obzira na sve njihove prie, nitko nije tako lo gubitnik kao Englezi, pogotovo uniformirani Englezi. Nije ni ud o da su oni hindusi u Indiji ustali protiv takvih to izvode ovakvo to. Po elio sam i m sreu. Du nost mi je ekati ovdje dok se globa ne namiri, objasni Parish na neki povjerljiv n ain. Tek toliko da vidim kako napredujete, znate. Itekako sam znao. Do ao nas je uhoditi. Kad nisu premetainama ni ta prona li, carinici su se nadali da e nas globama i nadzorom natjerati da se odamo. Uinio sam to sam mogao. Tog istog dana napisao sam pismo Danu Gawneu, pivaru iz Ca stletowna. Polagao sam nade u to pismo. Kad nam je Gawne ve jedanput dao paru, na dao sam se da e dati jo , iz straha da je nee uspjeti povratiti, a inilo mi se da ulo i ti u nas ne predstavlja preveliki rizik, jer kad bismo se uspjeli izbaviti iz ov og zatoeni tva u doku i dokopati se Maldona, bilo bi dovoljno novca za svakoga. U m euvremenu smo prodali sve to smo mogli prekupcima na doku ili pak drugim brodovima . Najprije je oti ao usoljeni sle, premda nam nije donio previ e jer se vidjelo da je ve dva puta istresan iz baava. Slijedila je sva suvi na roba iz brodskih zaliha, sv e do preostalih koko i. Ma, rasprodao bih ja i grafike Viktorije, Alberta i osmero djece da se na ao kupac. Sve zajedno nije meutim bilo dovoljno. Kad je sve bilo go tovo i kad sam prebrojio novac, jo uvijek nam je nedostajalo osamdeset i tri funt e. Tada je stigao Gawneov odgovor, najkrai mogui: Prodaj brod i vrati mi dug. To nije bio nikakav odgovor. Bila je to podla trule baena u more. Kao da bih ja uo pe prodao Sincerity. Kao da bih je i mogao prodati, kad se uzme u obzir to bi novi vlasnici prona li u njoj. Tog jutra smo Gawnea nazivali svakakvim imenima, o da. Gad. Probisvijet. Stari ljigavi krtac. Guliko a. Prdonja iz Castletowna. Debela mje i

na. Ni tarija. Pu balavac koji se gnijezdi na svojim ilinzima zajedno s onom kr ljavom rakovicom od ene, dignuta nosa kao da su uhvatili Boga za bradu. Ni ta nam to nije vrijedilo. Nakon sat vremena na li smo se u veoj nevolji nego ikad. Naime, Tom Hudson i Rob Kneale, dvojica to su pazila desni bok, skoili su s broda naoigled itave posade, pre av i preko ograde s kovezima pod rukom kanda ih se sve skup a nimalo ne tie. Hvala lijepa, podrugljivo su se iskesili kad sam im zapovjedio da se vrate. Radije emo potra iti brod na kojem se zarauje. Kod drugih brodova ovo ne bi ni ta znailo, i ak bi imalo svojih prednosti jer bi nam ostao njihov dio, ali Sincer ity nije bila kao drugi brodovi i svi lanovi posade morali su biti Manjani iz Pee la. Odjednom sam shvatio da treba poduzeti ne to, i to ne to krupno. Kako ree mudrac: Nema koristi od ulaganja novca kad ti kuu i konja ugrabi kocka. Kad se ovjek smuca po brodovima, sva ta uje, pa tako i prie o mjestima koja nikad nij e vidio a nikad i nee i uo sam prie o Londonu, ukljuujui i ime odreenog svrati ta nedal ko dokova, gdje se mogu sresti stanoviti ljudi s kojima se dadu uglaviti stanovi ti dogovori, kako ka u. Mo da bih nam, mozgao sam, mogao izboriti neku pozajmicu kao dio jednog takvog dogovora. Svatko bi iz toga izvukao korist. Kad se oslobodimo , ti bi neznanci dobili na teret po vrlo razumnoj cijeni. U takvim je poslovima l e ala naravno opasnost. Prije svega, nismo znali kome vjerovati meu svim tim nepozn atim Englezima, a postojala je i bojazan da bismo se za pomo mogli obratiti bandi preru enih carinika, koji se znaju slu iti takvim smicalicama. Uza sve to, valjalo je poku ati. Za poetak mi je trebalo ne to uzoraka. Poslao sam Kinviga gore da za svaki sluaj nek akvim razgovorom odvue pa nju uhodi Parishu, a Brewu sam jo dao zadatak da zaposli m omke neim bunim dok se ja ne spustim do tajnih mjesta koje je Sincerity sauvala od carinskih pogleda. Prvo sam si ao do smonice i posegnuo preko dovratka za onim stan ovitim komadom u eta koji je kapetanu Clarkeu za dlaku promakao i koji sam sada bl ago povukao. kljocaj koji je uslijedio kao odgovor nije do ao s obli njih vrata nego sa susjednih, skladi nih. Ne biste ni znali to je to kljocnulo da niste zavirili iza odreenog namotaja u eta na ploi iza njih, koja se odjednom malko olabavila, to sam i uinio. I, ne biste vjerovali, iskoila je i izlo ila nekoliko ica koje su vapile da i h se povue, to sam takoer uinio. I sad su samo preostala jo dva kljocaja, iz blagovaon ice. Doista, poprsja Alberta i Viktorije nisu se vi e doimala sasvim onako vrsto na saena. Da pogledate pa ljivije, primijetili biste da su se uplja postolja za koja su bila privr ena malo olabavila, a da ih malo pogurnete, do ivjeli biste najvee iznenaenj e kad bi se vrata na podnim daskama spojena arkama glatko i uredno otvorila. Sada vam mogu rei za to svi oni carinici ozbiljnih lica nikad ni ta nisu prona li. Bilo je to zato to Sincerity nije bila tek nekakav komad jeftine, la ne stolarije, nipo t o. Od poda blagovaonice nani e, Sincerity je bila dvostruki brod, jedan unutar dru goga. Unutarnje korito bilo je od drva koje sam nabavio s onog rastavljenog brod a, i premda sam ga dao malo stanjiti, svejedno nije zvualo uplje na udarac. ak je i zgledalo istro eno i vla no, kako je i trebalo. to se tie prostora izmeu ta dva korita, on nije iznosio vi e od osamnaest palaca ? vi e od toga bacilo bi sumnju na tivu ? a li u osamnaest palaca, odmah uz brodski trup, stane golema koliina duhana i bavica konjaka. Da i ne spominjem one komade francuskog oslikanog stakla koje sam onom prilikom uzeo. Bilo je zadovoljstvo gledati sve to kako se gubi u mraku, uredno i dragocjeno, uz onaj bogat miris drvenine, duhana i alkohola to sladi nosnice. Trebalo mi je, naravno, tek toliko da imam to pokazati: koja una duhana u limenci, ploskica konjaka i komadi oslikana stakla. Te sam uzorke spremio u d ep kaputa, vr atio Sincerity u pristojno stanje i popeo se natrag na palubu gdje je Parish jo u vijek razgovarao s Kinvigom, slabo zainteresiran za moje namjere. Klimnuo sam pr vom asniku Brewu da me slijedi, jer Brew je bio pametan momak unato onim svojim bl ijedim pospanim oima i usporenom, lijenom pogledu. itava ta porodica Brew bili su bistre glave, i neki su tvrdili da su suvi e lukavi, pa nikad ne vjeruj nijednome Brewu na sajmu. Ali, nisam ja takav ovjek da bih na to obraao pa nju. Drugi kojeg sa m poveo bio je China Clucas, brodski div, koji posjeduje snagu sedam volova i uv ijek ga je bilo dobro imati uza se. Trebalo nam je sree i sree smo imali. Nas trojica i etali smo kroz kapiju, krotki ka o janjci, lamatajui rukama da poka emo kako ni ta ne nosimo i stra a nas propusti pokre tom ruke, jedva nas pogledav i. Zaas smo se na li u Londonu koji sam dotad jedva ikad i vidio. Nisam ba ovjek kojeg bi upla ilo malo prljav tine i buke. Odluio sam da idemo

pje ice, u sluaju da koija i pijuniraju za carinu, i tako krenusmo ivahnim korakom. Trebate nekoga da vam poka e put, gospodine? ? nudio se neki momak, ako ga se mo e tak o nazvati, jer je vi e bio gu va prljavih prnji, iz kojih su virile gladne oi. Za peni u vam pokazati put. Kako je pogodio da smo do ljaci, nisam mogao ustanoviti jer smo lica stopili s bij edom i prosjeno u ostalih Londonana. Svejedno sam do ao na pomisao da bi nam mogao biti od koristi. Za peni, ha? Dobro dakle. Tra imo Waterman s Arms. Znam gdje je, naprosto je zapjevao. Samo za mnom. Nadam se da ne radi i on za carinu, promrmlja Brew. To me natjera na smijeh, jer rijetko kad je Brew izvaljivao takve prostodu ne ludo sti. Ma daj, rekao sam mu jo e poeti ribe sumnjiiti da su carinski pijuni. Preostalo nam je jedino da slijedimo na eg vodia dok nas je vodio od jedne smrdljiv e uliice do druge, pa smo hodali i hodali, dok se nisam poeo pitati zna li uope put do reenog mjesta ili nam je to rekao samo da zaradi svoj peni. Napokon nas je po veo uzanom uliicom do neurednog malog dvori ta okru enog sklepanim nakrivljenim kuama i ondje se zaustavio. Moje se strpljenje primaklo kraju. Izgubio si se, zar ne? - rekoh mu. Nemamo cijeli dan na bacanje, zna . Umjesto da mi odgovori, kako bi se oekivalo, zaudio me svojim postupkom dreknuv i iz sveg glasa: Tataaa! Mamaaa! Zaas se iz jedne od kua pomoli sitno skrhano tijelo nekog starca koji se upirao o sivi tap, podivljale kose i oiju kojima nije gledao u vas nego negdje u stranu. Iz gledao je suvi e staro da bi bio iiji otac. Mislio sam kako e nam on pomoi da pronaemo Waterman s Arms, ali tada se momak okrene meni i vikne: Ej, a gdje su moje dvije g vineje? To je valjda trebalo biti smije no, ali ba i nije bilo. Nasmijao se jedino China Cl ucas koji je oduvijek bio pomalo tup. Ujedno se sagnuo da bude na istoj visini s tim stvorenjem. Zna , prijatelju, bilo je dogovoreno jedan peni. Gledao sam kako klipan uzima dah, a nakon toga digao je halabuku zadreav i: Lopovi, b a kao da se sav pretvorio u veliku zvi daljku. Odjednom ih je sva sila stala miljet i prema nama, svaki od njih svojatajui malog dripca. Bila je tu njegova majka, koja je izgledala mlaa od njega, i njegov brat, koji je izgledao stariji od majke, kao i njegovi strievi i strine i jo neki neodreeni roaci. Djelovali su kao vrlo skladna obitelj. Jedina njihova elja, dok su kuljali, bila je da njihovom roaku vratimo nj egovih etiri, ne, pet gvineja koje smo mu ukrali. Bilo je jasno kao dan o emu je o vdje rije. Kupimo se odavde, doviknuo sam. Veina njih nije bila krupnija od samog momka i na trenutak sam pomislio da emo se glatko i dostojanstveno izvui. Krenuli smo polako, uglavnom natra ke, iz dvori ta pa uliicom, s Chinom na elu. Sve je bilo u redu dok nismo do li do ulice gdje su imali vi e mjesta. Odjednom taj klipan zarije zube u Chininu nogu i dok je siroti grmalj bio zauzet time, starac ga je odvalio tapom, a kad sam mu krenuo u pomo, druga dv ojica su mi poku avala oderati d epove. Na to smo naprosto potrali, a za nama se prol omilo nekakvo zavijanje i po urivalo nas dok smo grabili ulicom punim trkom, izmiui se onima to bi nam se na li na putu ? naroito onima s ispru enim rukama ? to dalje. Odj ednom sam ugledao veliku, jednostavnu graevinu. Mogla je to biti jedino crkva. Vr ata su bila otvorena i netko je upravo ulazio. Onamo, poviknuo sam. Trenutak kasnije bio sam unutra, uspuhan i zadihan, na propovjedi, i to vrlo pop ularnoj jer su sva mjesta popunili pristojni ljudi u skromnoj odjei. Neki od njih krvniki su me pogledavali to tako buim i dahem dok njihov propovjednik drobi. China je u ao odmah za mnom, ugurav i se meu pastvu to je ti e mogao, ali od prvog asnika Brew a nije bilo ni traga. Jesi li vidio to je bilo s njim? ? pro aptah, zaradiv i jedno . China slegne ramenima, potom protrlja nogu na mjestu ugriza. Mo da smo trebali izai da ga potra imo, ali postojala je bojazan da su ovi jo uvijek vani. K tome sam sma trao da e se on, pametan kakav ve jest, umjeti snai. Kasnije emo malo potra iti, rekoh, a China se, po svemu sudei, slagao. Ovi stravini dogaaji u Indiji, izlagao je sveenik, ovjeuljak s naoalama, uredna izgle samo su prvi korak u pravcu one bitke koja e okonati sve bitke. Znai, jedan od onih Armagedonaca. No, nemam ni ta protiv malo sumpora i vatre, prem da ima i mnogo boljih stvari. Manjani se, moram razjasniti, ne dr e potpuno Svetog

pisma i mnogi e iste nedjelje otii u dvije-tri razliite crkve, pogotovo ako nemaju pametnijeg posla. Uostalom, bilo bi alosno dr ati se samo jedne kad anglikanci u t vojem kraju najljep e pjevaju, katolici najbolje kade i miri u, a to se glume tie, mal o tko bi nadma io ovoga to prijeti paklenim ognjem. Tada se, dakako, spomenuo Armage don, i preostala nam je jo samo koja godina, navijestio je. ovjek je posjedovao vje t inu da pametno uklopi trenutna zbivanja u priu. Prema njegovim rijeima, Gog, vlada r Ro a, Me eka i Tubala, bio je glavom car Rusije, Moskovske Velike Kne evine i Sibira . to se konane bitke tie, koju bi slijedile po asti i apokalipse i slino, ta e se vodit i izmeu Rusa i Engleza, poput prepirke to su je upravo imali oko Krima, samo stost ruko gore. Koga e pomesti ovaj veliki sud, ovaj silni val uni tenja? Tja, na to smo svi znali od govor. Gre nike. Redao ih je itav niz, kratko zastajkujui izmeu svakog, da sluajno koj eg ne propustimo. Bludnici i pijanice. Kr itelji svetog sabata. Papisti i sljedben ici doktora Puseya. Turin i svi poklonici nevjernika Muhameda. Crni divljak koji nikad nije priznao veliku slavu Kristovu. idov to je umorio Krista, na eg Spasitelja . I svi drugi koji nisu uredno priznavali grijehe i molili oprost. Pastva je bil a ushiena poput djece, divno u ivajui dok ih je motao na sve strane svojim rijeima. I sprva je prostrujio amor od straha jesu li se dovoljno ispovijedali ili e i sami z auvijek gorjeti. Potom su s olak anjem odahnuli kad su uli da vjerojatno ipak nee do spjeti na crnu listu sve dok budu pazili to rade. Napokon, a to je najbolji dio, nakratko su se samodopadno zamislili nad svom tom bogatom gospodom i damama i kr aljevima i carevima kojima, uza svu njihovu rasko nu odjeu i koije, nema spasa i usk oro e se sa svojih visokih polo aja survati ravno u pakao. Ovo je bilo estoko. Premd a osobno ne razmi ljam previ e o propasti svijeta, sigurnost kojom je govorio malo m e zabrinula, raajui u meni blage sumnje i pitanja. Idemo, pro aptao sam. inilo se da me China nije ni uo. Gledao sam kako zuri u sveenika, oiju izbeenih od st raha, upecav i se na njegove rijei kao riba na udicu. Njega je, opet, lako bilo uvj eriti u sve, onako prostodu nog grmalja. Kad sam ga gurnuo laktom, ak mi je okrenuo lea. No, mo da je stega na manskim brodovima bila tanka kao vlas u usporedbi s nek akvim engleskim i amerikim plovilima, budui da je otok Man suvi e malen za takve for malnosti, ali postoje ipak neke granice. Podbo sam ga u rebra. Mornaru Clucas, zapovijedam vam da krenete. Mo da sam stvarno bio malo preglasan. Jedan od slu aa o tro me povue za kaput. Dosta je. Ako ne znate utjeti, onda izaite. Nevolja je u tome to mi je podstava ve bila napola poderana kad su me one podle lo povske ni tarije vukle za d epove. Osjetio sam kako je sljedeeg trenutka ne to popustil o i palo. Ako postoji ne to to se jasno uje, onda je to razbijanje stakla, pa je ak i na prijatelj s naoalama na tren za utio. Takoer nema vonja do konjaka kad zapahne no snice, i svi su se uokolo navirivali da vide to je posrijedi. Imali su to i vidjet i. Do razbijene ploskice rakije bila je limenka prosutog duhana, a do nje stakle na ploica. Bila je razbijena, ali nije te ko bilo razaznati to je bilo naslikano na njoj jer je rad bio precizan i prikazivao odreene oblike koje ovjek zamjeuje. Radil o se o mladoj gospoici, divnoj da divnija nije mogla biti, koja se, sjedei na udob noj stolici, smije ila i u ruci dr ala makicu. to se odjee tie, ha, imala je lijepi e ir ivezan pod bradom i lijepi par gle njaa s vezicama sve do vrha. I naravno, makicu. A li dalje od toga ni ta. Pojedinosti su bile vrlo pomno izraene. Pijanica, prosike netko. Bludnik, otpljune drugi. Sve u svemu, ini se da na dan paklenog ognja ne bih pro ao ba najbolje. Barem je to pokrenulo Clucasa, i odjednom mu se poelo uriti da izae. Jo ne to je bilo dobro kad sm o iza li, a to je da na em prijatelju u prnjama, kao ni njegovoj mnogobrojnoj obitel ji nije bilo ni traga. Ulica je bila tiha, dok se samo nekoliko metara ni e na zid iu sunao onaj mudrija , prvi asnik Juan Brew. Bilo je to tipino za njega. Da svi gaze po pseem izmetu, on bi za to vrijeme prona ao gvineju. Katkad je ovjek dolazio u isk u enje da ga dobro odalami nogom. Je l mislite da je to istina? ? poe blebetati grmalj Clucas. Sti e li Armagedon? Za tebe svakako. Nisam mogao pre aliti uzorke koji su mi propali zbog te grdosije. G ubitak je bio vei nego to se inilo. Nije uope imalo smisla tra iti pravi Waterman s Arms sada kad nismo imali to pokazati.

Na moje iznenaenje, Brewa jedva da je pogodila vijest o posljednjim dogaajima. Ma n e razbijajte glavu, kapetane. Palo mi je ne to na pamet, nasmije i se. Za to ne ponudimo Sincerity u najam. Recimo, povezemo nekoliko putnika nekamo daleko na kraj svij eta, kamo god ele. Oni bi nam smogli svotu da platimo globu. Najam? ? znao sam da smo na rubu oaja, ali ipak... Postoje putniki brodovi i oni koj i to nisu, a znao sam kojoj skupini pripada Sincerity. Ne bismo ih zapravo trebali nikamo voziti, nastavljao je Brew, ne odustajui od zami sli. Kad se jednom maknemo odavde i dobijemo novac za robu, mo emo ne to izmisliti da na kraju ipak ne odemo, nego im samo vratimo sitni iz na e zarade. Bio sam u isku enju da se jednostavno usprotivim i stanem na kraj njegovom mudrova nju. Ali, iskreno reeno, zamisao nije bila tako lo a.

Veleasni Geoffrey Wilson, lipnja 1857. Prvi znak da je ne to po lo naopako bila su velika kola koja su se zaustavila pred k uom moje svasti, tereta skrivenog pod te kom ceradom. Bio sam zauzet, unesen u pisa nje pisama, te sam spoetka obraao malo pa nje, vjerujui da je to ne to povezano s nekim od susjeda, no tada me slu kinja zazva: Netko vas tra i, gospodine Wilson. Pred vratima me ekao koija : jedan od onih mrkih londonskih tipova kojima usta kanda nikad ne mogu mirovati, nego njima vau, pljuju, pu e lulu ili sve troje istovremeno . Onda, kuda s tim? ? upitao je pokazujui na kola. Smi ljao sam kakav prikladan odgovor da ga otpravim kad li njegov pomonik smaknu ce radu i otkri uredno poslagane svekolike zalihe namijenjene na oj ekspediciji. Ali o vo je potpuno pogre no, okosnuh se na njega. To treba ukrcati na Carolinu. Koija je jo uvijek prtljao u potrazi za dokumentima kad sam ugledao Jonaha Childsa kako prilazi u svojoj koiji. Dok je silazio, uhvatih mu pokunjen pogled i ubrzo s ve postade bolno jasno. I sam sam uo tek jutros, pojasni. Admiralitet je alje s munic ijom u Bombay. Ostali smo bez broda! Kao da to nije bilo dovoljna nesrea, zaprepastio me dodatni m lo im vijestima. Bojim se i da su nam uzeli majora Stanforda. Njegov puk plovi u Calcuttu u naredn ih tjedan dana. Jo samo dva dana i ve bismo bili na puini, daleko od nezgode takve vrste. Moja su u vstva tada, dakako, bila posve na strani vojske, u tim trenucima njezine najte e k rize, a ipak bih vi e volio da su rekvirirali neki drugi brod i drugog majora. Nij e li na pothvat, u svojim okvirima, jednako va an kao i njihovi pohodi protiv krvo ed nih pobunjenika? Ako su poku avali obraniti prevlast uljudbe, mi smo nastojali spa siti sam temelj na kojem je civilizacija poivala: Sveto pismo. Bio je to te ak udarac. Ekspedicija li ena i voe i prijevoznog sredstva uope nije eksp edicija ve puka sanjarija. U tom trenutku nisam imao mnogo vremena razmi ljati o to j nezgodi, onako suoen s pitanjem praktine naravi ? pronala enja smje taja za zalihe d ok je voza kola pokazivao znakove nestrpljenja. Premda nisam elio pretvoriti u skl adi te svastin dom u kojem sam boravio kao gost, nisam ih mogao ostaviti na ulici pa drugog izbora nije ni bilo. Odlo ite ih u salon, rekoh mu, budui da je to bila naj vea i najmanje natrpana prostorija. G. Childs poslao je vijest o krizi Renshawu i dr. Potteru i oni su se ubrzo poja vili. Pozvao sam ih da mi se pridru e u salonu tako da dvojicu radnika mo emo dr ati n a oku. Bio je to tu an trenutak. Neprestan priljev na ih zaliha koje su uskoro tvori le omanje brdo u sredini sobe bacao je ru nu sjenu na na razgovor, gotovo kao da se podruguje na im jalovim nadama: atori, mre e za spavanje i konjska sedla i nimalo ne va no, naizgled beskrajan broj bisaga za mazge, kojih je, inilo se, bilo dovoljno z a omanju vojsku. Bojim se da nee biti lako pronai drugi brod, izjavi Childs poti teno. Koliko sam uo, Ad iralitet rekvirira sve ega se mo e domoi. A da odemo parobrodom? ? predlo i Potter. uo sam da sada ve plove sve do Australije. S mukom sam uspijevao prihvatiti da taj ovjek koji je ekspediciji pripadao jedva tjedan dana ve dr i predavanje o tome kako bi je trebalo voditi. Presudno je da imam o vlastiti brod, odvratih mu o tro. Mo da e nam trebati da nas preveze u kakvu tasmansk u divljinu, ili da nam doveze namirnice. Renshaw zijevnu. A inozemni brod? Njih nee dirati.

Bilo je tipino za tog momka da mu na um padnu ovakve nelojalne primisli. Childs, vrli rodoljub u du i, dobaci mu prijekoran pogled. Bolje ni ta nego to. Ovo je engles ka kr anska ekspedicija i, kao takva, ne mo e se oslanjati na ljude pogre nih uvjerenja . Ne, ako ni ta drugo ne stoji na raspolaganju, bojim se da emo naprosto morati odg oditi polazak. Ovdje sam se morao umije ati: Ali to bi znailo da ne bismo stigli u Van Diemenovu ze mlju na vrijeme da uhvatimo ljeto ju ne polutke, to je jedino doba pogodno za odlaz ak u unutra njost. Pothvat bi se morao odgoditi itavu godinu dana. U tom asu je rasprava zapela. U li smo, naime, u slijepu ulicu. Bilo je prijeko pot rebno da odmah krenemo, pa ipak nitko od nas da se dosjeti na koji nain to i uinit i. Neko smo vrijeme u munoj ti ini tako stajali u salonu gledajui kako roba nepresta no pristi e. Dotad su voza i njegov pomaga ve prenijeli krupnije stvari i sada su, zn ojei se od napora, prenosili namirnice koje je priskrbio major Stanford. Ima ovdje biranih stvari, primijeti Renshaw. Doista se inilo da je major Stanford birao zalihe s obzirom na koliinu ali i kakvou , da ne ka em rasko . Uhvatih se kako razmi ljam o tome nije li ga suvi e zaokupljala bo jazan da se ne ponovi nesretna epizoda s mezopotamskom mazgom. Pred nama se reda la raznolikost, najbolja kuhana unka, hermetiki zatvorene staklenke lososa, limenk e aberdeenske ka e od mesa s povrem i itave ki tre pro eka, viskija i ampanjca. Otklonjen a je ujedno i mogunost da bi se u ovome moralo u ivati u neudobnim uvjetima jer su daljnje zalihe ukljuivale stolove i stolice, stolnjake, posue i sheffieldski srebr ni pribor za jelo. Sliku je upotpunjavala velika kutija kubanskih cigara. Nije ni udo da ima toliko bisaga za mazge, promrmlja Renshaw. Jonahu Childsu to ba nije bilo drago, to je i razumljivo, budui da je on sve to pla tio. Nisam pojma imao da major Stanford ima potrebu za tako rasko nom opskrbom. Mo da i nije tako stra no to je opozvan, natukne Potter. Na kraju krajeva, ni ne poznaje Australiju. Osjetio sam da je suvi e drsko od ovoga prido lice da kritizira lanove koji su od poet ka u pothvatu, no, na moje iznenaenje, Childs nije pokazivao znakove neslaganja s njim. ak se inilo da ga podr ava. To je doista istina. Samo, sumnjam da emo sada pron ai strunjaka za Australiju, ovako na brzinu. Tako smo pre li na pitanje voe, premda je rasprava nu no ostala visiti u zraku, kao u ostalom i itava ekspedicija. Ako se pravo uzme, treba li nam uope istra iva?, Potter e radikalno. Takvih bi se u Tas aniji na lo deset za peni, uvjeren sam. Mo da bismo naprosto trebali tra iti nekoga tk o posjeduje odgovarajue karakterne osobine. Odrje itog i ilog ovjeka. Bodrog i odlunog . Sna nog tjelesno i duhovno. Mo da sam to samo umi ljao, ali odjednom sam stekao jasan dojam da nam doktor zaprav o ne crta apstraktni profil prikladnog voe, nego nam spretno nastoji podmetnuti s ebe samoga. Mo da mu inim nepravdu, a opet, u ovo malo vremena to sam ga poznavao, s hvatio sam da je ovjek ive, ak prodorne naravi, u emu nisam vidio ni ta to bih pozdravi o. Na svoj se nain jamano imao ime pohvaliti, ali smatrao sam ga jedva sposobnim za ovaj zadatak od najvee va nosti. Na a ekspedicija, uostalom, nije bila obina ekspedic ija, ve ne to poput svete misije u potrazi za udesima od beskrajne va nosti. Bilo bi s asvim pogre no postaviti joj na elo ovjeka o kojem se ne zna gotovo ni ta, ponajmanje o njegovom poimanju udorea. Podosta sam se pribojavao da bi g. Childs, nepredvidiv i zanesenjak kakav ve jest, naprosto mogao na licu mjesta odrediti doktora za vou. Dakako da emo, natuknuh tra iti nekoga tko je neupitno predan naelima koja stoje u poza dini ovoga pothvata. Nekoga poznatih moralnih stremljenja. Moram naglasiti da pri tom nisam imao namjeru predlo iti samoga sebe. Bilo bi to protiv same moje naravi koja zazire od svakog promicanja vlastitih interesa. Ta mi primisao zapravo nije bila ni na kraj pameti. Nastojao sam naprosto tono odrediti osobine voe, za dobro bit ekspedicije. Mo da geologa?, promrmlja Renshaw, sasvim bespotrebno, izazovno pogledavajui Pottera i mene. Jonah Childs okrenuo se prema meni naoko blago iznenaen, kao da se tek tada neeg d osjetio: Mo da biste vi mogli preuzeti na sebe taj zadatak, upnie. I tako mi se odjednom, a da je nisam tra io, podastrla ova najzahtjevnija ast. Prij edlog je do ao tako iznenada da me i samog zatekao, onako obuzetog te kim mislima. K ako bih mogao i pomisliti na to kad zacijelo postoji netko daleko prikladniji. S

amo, gdje? Razmi ljao sam o tome kako mi, ma koliko sam sebe smatrao nesavr enim, ba i ne nedostaju neke osobine koje bi se mogle pokazati korisnima. Posjedovao sam znanje o Svetom pismu i teologiji, a vrlo sam skromno bio upuen i u nain djelovanj a ljudskog uma. Toliko je toga bilo na kocki i tolika je hitnja! Stajali su tako zurei u mene, oekujui moj odgovor. Mogu li? Trebam li? Odjednom se prisjetih svoje g vizionarskog sna od prije nekoliko dana i poziva koji sam tada bio zauo: Doi amo, upnie mili, amo doi i po uri. U tome je bio odgovor. Ako tra ite od mene da vodim ovu ekspediciju, izjavih mirno, o nda u to i uiniti. Dragi g. Childs ozario se irokim osmijehom. Bravo upnie, bravo! Svejedno nam treba brod, uporno e sumorni Renshaw. Pokazalo se da je rje enje bilo bli e nego to smo mogli naslutiti. Kao da smo, savlad av i veliku prepreku, bili spremni na sljedeu. Na spasitelj bila je nitko drugi doli moja supruga koja se trenutak kasnije pojavila na vratima s kutijom za e ire u ruk ama. to se ovdje dogaa? htjela je znati, ugledav i s nemalim zaprepa tenjem poveu hrpu z liha predvienih za ekspediciju. No, tek to sam joj poeo obja njavati polo aj u kojem sm o se na li, odmahnula je rukom da me u utka, kao da nije moglo biti nieg jednostavnij eg. Ali u jutro njim novinama nudi se jedan brod u najam, izjavila je na ope divljenje. Im a neko prekrasno ime. Mislim da se zove Chastity.

DRUGO POGLAVLJE Trideset i sedam godina ranije JACK HARP, 1820. Da vjetar nije tako lijepo okretao na sjeveroistok, vjerojatno ne bi do svega to ga do lo i ja bih jo uvijek imao svoj amac na vesla. To je mogue. Sezona tuljana je pro la, zalihe na otoku su se stanjile i do lo je vrijeme da se ve likim lovnim amcem prijee u George Town i navrati onoj pokvarenoj guliko i Billu Has kinsu. Taj lovni amac bio je pristojno plovilo s dobrim jedrom i premda je Ned lu dovao na kormilu tako da sam mu morao prilijepiti i koju pljusku, svejedno nam j e do cilja trebalo samo dva dana. Naime, George Town je divan i krasan, ali ti je ondje glava u torbi. Uglavnom se onima tamo mo e vjerovati jer mjesto je malo, ali nikad ne mo e znati kakvi su stran ci trenutno u prolazu i kome se obraaju, a zadnje to mi je trebalo bilo je da opet zavr im u zatvorenikoj odjei nakon svih muka koje smo pro li da pobjegnemo i rije imo j e se. Zato nismo nijedanput zastali, nego smo oti li ravno Haskinsu. Nije nas bilo godinu dana, skoro, pa smo se najprije dobro ogledali. Dr ao je najljep e staklene p ekule, u svim bojama, kakve nisam vidio jo od djetinjstva u Dorkingu u staroj dom aji. Na ao sam takoer i ne to za obraz gdje sam se porezao prije mjesec dana no em za l ju tenje, pa mi je ostala duboka posjekotina koja nikako da zaraste. Nedu sam zapo vjedio da uti dok pregovaramo jer Ned nije imao smisla za poslove, a od koristi j e bio samo kad su tuljani u pitanju i na kraju sam njihove ko e povoljno razmijeni o za dovoljno bra na, aja i ruma da lijepo potraju, te lijek za moj obraz. Preteklo je i nekoliko novia pa mi je palo na pamet da svratim u gostionicu i mo da obavim j ednu rundu s onom Lili, ali Ned je cvilio da emo svratiti pa nju na sebe, tako da s mo se uspeli natrag na brod. Obino je povratak iz George Towna prava borba sa zapadnim strujanjima, no ovoga p uta, tek to smo krenuli, povjetarac je okrenuo na sjeveroistok da ljep e nije mogao , to je bila prava srea. Vo nja nije mogla biti lak a i ve smo za tri dana bili nadomak kui. No tada, uz povoljan vjetar, poelo me kopkati jo ne to to bih mogao nabaviti por ed aja, bra na i ruma. Nedu, tom kukavnom nitkovu, nije se zamisao nimalo sviala, je r se bojao onih na koje sam mislio, ali sam ga pridobio malo ga izvrijeav i i obeav i mu da e jedna, ako uhvatimo dvije, pripasti njemu. Ned je jedan od onih koje se u vijek mo e na sve nagovoriti. Na kraju je to i skupo platio, kako se pokazalo. Tako smo s lakoom brodili pored otoka, a potom okrenuli na jug, du obale uglavnom obrasle drveem, dok nisam ugledao stup dima kako se di e s jedne njihove vatre. Nak on toga smo postali oprezniji. Spustio sam jedro i priveo nas blizu obali da nas

se te e opazi. Nije bilo lako ondje pristati jer su valovi estoko udarali o al, no napokon smo izvukli amac na obalu u uvali, udaljenoj od njih koju milju. Dok smo ga prikrivali u grmlju, Neda su spopali strahovi, i to gadni, i nije bilo korist i od njega ni nakon to sam ga izgrdio, te sam ga ostavio i nastavio dalje sam, dr ei se zaklona drvea. Odmah sam spazio i dobru kuju kako skae sa stijene i roni za ra kovima, bez ijedne krpice odjee na sebi, s dobrim parom bataka, a bun i rasoj otkr iveni kao da se otvoreno nude. Potom sam se vratio do broda i Neda da priekam pravi trenutak. Nismo naravno smje li paliti vatru, a no je bila hladna. Nedugo prije svitanja tiho sam se otputio, ravnajui se po mjeseini sve dok nisam ugledao njihovu vatru. Bilo ih je valjda tri desetak, a svi usnuli koliko god su mogli bli e plamenu a da se ipak ne opr e, kao d a su se bojali neega to vreba iz mraka. To me nasmijalo. Prikrao sam se divljaku i k oju sam ranije spazio i zgrabio je za ruku. No, ta se vra ki branila, vri tei i grizui poput kakve divlje zvjeri, i natovarila mi jo i druge na vrat. To sam dodu e i oeki vao, tako da sam, kad su se primakli, ustrijelio najbli eg, to je lijepo upla ilo ost ale, no nju nije uti alo ni umirilo. ak i kad smo je Ned i ja ubacili u brod, izvod ila je jo gore stvari nego prije, pa sam se zabrinuo da e nas jo i prevrnuti i upro pastiti nam zalihe. Rekao sam Nedu: Uhvatili smo pravu ratnicu. Zapravo je bila ta ko neobuzdana da je nisam htio dr ati u kolibi kad smo se vratili na otok, nego sa m je ostavio vani svezanu lancem, a ak i tada je grizla i grebla kad sam je obraiv ao. I Ned je htio svoj dio, ali sam ga odbio jer nije zaslu io. Nakon toga slijedilo je iznenaenje. Ve nekoliko tjedana kasnije otkrio sam da je n ovo bra no u tri bave potpuno popljesnivilo. Eto ti nevolje. Znao sam da nam ono to je preostalo nee potrajati i morao sam opet lovnim amcem u George Town po naknadu. Ned je rekao da se ne osjea dobro pa je ostao. Bili Haskins je jadikovao, kao to sam i oekivao, i tvrdio da sam sigurno dr ao bra no na vla nom mjestu, pa se zato upljesnivilo, to uope nije bilo istina. Naposljetku mi je ipak dao dvije bave, to je bilo samo dio, ali bolje i ta nego ni ta i raunao sam da e nam biti taman dovoljno. Uz razne poslove koje je trebalo obaviti i k tome no s onom Lili u gostionici ? to je bilo opasno, ali sam svejedno to uinio ? pro lo je d eset dana dok se nisam vratio na otok. Da ne to nije u redu, naslutio sam kad sam vidio da iz dimnjaka ne izlazi dim. I z bilja, kad sam se uspeo do kolibe nosei jednu bavu bra na, na ao sam nikoga drugog neg o Neda kako le i pred vratima, hlaa spu tenih do gle njeva, glave smrskane poput naprsl e bundeve, a pokraj njega kamen kojim je to uinjeno, sav umrljan. Mora da je ve ne ko vrijeme tako le ao, jer su se ptice ve dobro nakljucale, pogotovo njegova trbuha i lica. Divljaku e naravno nije bilo, kao ni malenog amca na vesla. No, to je tome prethodilo nije mi predstavljalo zagonetku. Izazivala ga je. Nauila je rei koju rije, a ja sam vidio i sam kako je gleda taj glupavi jadnik Ned, koji se da namamiti kao muha na pekmez. Kad ga je izazvala da se pomami za njom, sig urno ga je zaarala i navela na to da je otkljua i oslobodi i tada, dok se bavio do bivanjem svoje nagrade, klepnula ga je tim kamenom. Dok sam ga polagao u zemlju, vidio sam da mu je me trija gadno unaka ena, to sam pripisao njoj prije nego pticama . I bogme nisam nikad uspio pronai taj amac. Tri dana sam tra io obalom gdje je mogla pristati, ali nije bilo ni ivera. Bit e da ga je potopila. No, to mi se stvarno ui nilo bespotrebnim inom, a i podlim. Ova zadnja sezona lova na tuljane bila je dobra, izda na, kakve se gotovo i ne sjea m, pa se nadam da u imati dovoljno ko e da kupim novi amac u George Townu, to jest, ako se nae koji. Vidite, nikad se ne osjeam sigurno sa samo jednim amcem, u sluaju n esree. Tko zna, bude li vjetar povoljan, mo da si nabavim ipak drugu divljaku u. Samo ovaj put manje ratobornu. Peevay, 1824. ? 28. Jednom, dok sam jo bio malen i stalno trkarao amo-tamo, a svijet je bio sav u nera zmrsivim zagonetkama, do ivio sam to malo iznenaenje. Taj vrag jo danas potie najnje ni je osjeaje duboko u mojim grudima. Drugi bi se nakon sloma izgubili i nikad se vi e ne bi sna li, ali ne ja, ja sam izdr ao. A opet, izdr ljivost mi je oduvijek bila vrl ina. Bilo je to u davna vremena, prije mnogo ljeta, prije nego to se sve promijenilo i

te ko je pojmiti da sam to bio isti ovaj ja kao i sada. Ta onda jo nisam ni znao s ve ove rijei. A svejedno se sjeam. Dan kad sam do ivio iznenaenje bio je vru, muhe zuj are su ujedale i svi su se okupili oko velike bare, plitke do gle nja. Vea djeca su se prskala da se rashlade i odbiju muhe i odjedanput sam se i ja za elio tog prsk anja. Utrao sam u pliak brzo poput vjetra. Ali pod vodom je bilo sklisko tlo, te s am izgubio ravnote u i pao svom te inom uz bolan udarac. Kad sam se pribrao, osjeajui bol u koljenu, dogodilo se ne to nemilo. Tamo u onoj vodi odjedanput se pojavio neznanac i taj je neznanac bio poput udovi t a. Lice mu je bilo gotovo obino, ali time je izgledao jo gore jer mu je kosa bila tako neprirodna. To uope nije mogla biti boja kose, nipo to, onako blijeda kao trav a kad je sparu i ega. Zurio je u mene. Kad sam se prepao, lice udovi ta se nabralo. Na trenutak sam pomislio da su i drugi imali udovi ta. Ali kad sam ih pogledao, ima li su samo sebe, naglavce. I Mongana je vidio. Nakazo, dreknuo je. Mongana je bio moj najgori neprijatelj tih davna njih dana. Mongana znai muha zujara a to je i bio jer je najvi e u ivao bosti i ujedati. Mali gad bio je dva ljeta stariji i mrzio me otkad znam za sebe i ta je mr nja za mene bila prisutna oduvijek, kao vjetar u kro njama. esto bi me slijedio d a me poku a doekati nespremnog nekim bolnim udarcem, pa se nikad nisam kretao bez b atine u ruci. Svia ti se to to vidi , nakazo? ? povikao je. Zatim me poprskao i njegov o prskanje bilo je puno mr nje kao i njegov povik, a kad su i drugi poeli prskati, ja sam oti ao. Kasnije, kad su oti li i oni, vratio sam se do bare, za svaki sluaj, ako je udovi te o ti lo. Ali kad sam u ao u vodu, bilo je jo uvijek tamo, zurilo u mene onim upla enim oim a. Naravno, velika zagonetka tih davnih dana bila je kakva se to govnarija dogodila s Majkom i Ocem. Druga su djeca imala svoje ako im nisu umrli, a ja ni jedno ni drugo, ak ni blijedo sjeanje. Kad sam pitao, nisam dobivao odgovore, ve samo bijes ne poglede i katkad bolan udarac. to te briga, rekla bi Baka, oiju poput dva proreza. Baka je esto bila ljuta na mene. Bila mi je prijateljica, za titnica, obitelj, no premda je bila ljubazna, ljubazno st joj je uvijek pomalo vukla na mr nju. Naprosto je bila takva. Ona mi je davala mesa dok smo sjedili uz vatru, ubacivala mi ga u usta dugim ko atim prstima, ali po tom bi se namrgodila: Ne znam za to se trudim da te nahranim. Samo stvara nevolje. Is to tako kad bismo hodali do nekog novog mjesta, a ja sam bio bolestan, ona bi me nje no podigla i nosila me na ramenima, ali onda bi me dobro u tipnula za nogu da m e zaboljelo. Katkad bih se toliko razljutio da sam joj uzvraao jednakom mr njom i o ti ao bih tada sam spavati s druge strane vatre. Ali ona mi je bila obitelj i na k raju bih se uvijek vratio. Nakon mojeg povratka ne bi rekla ni rijei, nego me hra nila kao i prije. Sada naravno, nakon svih tih godina, razumijem za to me je Baka u svojoj ljubaznos ti mrzila. I ne osuujem je nimalo. Prokletstvo, za to ne, Bako, mogao bih se zamisl iti. Ali kad si malen, ne pita se za to je ne to nekako. Naprosto sve guta sa zrakom. Zaboravi majku, rekla je kad bih ja navalio s pitanjima, to je bilo esto, budui da ni sam od onih koji lako odustaju kad ne to zaponu. Nema je i gotovo. To je sve to sam ik ada uspio izvui od nje. Ali naravno da nisam zaboravio. Pitao sam Tartoyena. Tartoyen mi je pak bio prijatelj skoro vi e nego Baka, premda mi nije bio obitelj. Nije imao sinova, samo keri, a ja sam ak i tada nagaao da je to razlog. Tartoyen j e bio debelju kast, tromih oiju, ali bio je mudar i rijetko bi se kad razgnjevio, o sim kad se lo e osjeao, te su ga svi obino slu ali i radili to ka e. Nikad nije gunao pop t Bake da sam obini mali govnar. Katkad bi me neemu pouio to mi je uvijek bila blago vijest. to je najbolje, ako bi uhvatio Monganu i druge neprijatelje kako me poku av aju povrijediti kakvim bolnim udarcem, oborio bi se na njih. Ali ak bi se i Tarto yen neobino pona ao kad bih pitao za majku. Lice bi mu promijenilo izraz, kao da je ugledao tamne ki ne oblake kako nadolaze. Rekao bi samo oti la je preko mora, i ne bi me kao inae gledao u oi, nego skrenuo pogl ed u stranu. Jo gore bi bilo kad bih upitao za Oca. Tada bi mu se oi stisnule. Nema ti nikakvog oca. Nikad ga i nisi imao. Sada me prestati gnjaviti time. Majka ti je mrtva. Da je iva, vratila bi se. Svejedno mu nikad nisam sasvim povjerovao. I jesam i nisam istovremeno. Kad smo

stali na obali, gledao bih goleme bune valove i ma tao o Majci kako izlazi iz mora. Bila je visoka i lijepa i bolja od svih drugih majki. U ruci bi nosila ko aru od rogoza punu neobine hrane s druge strane mora, odakle je ve bila ? puzlatke velike poput kamenja, ali slatke poput meda, i korijenje plavo poput mora ? i sve bi t o dala meni, smije ei se najnje nijim osmijehom, kako Baka nikad nije znala. Katkad b i povela Oca sa sobom, ali njega nisam nikad uspio dobro razabrati. Tako je to k od ma tanja. Katkad te snovi zbunjuju i opiru se tvojoj elji, premda su tvoji. Trud io sam se svim silama, ali nikada nisam uspio oblikovati Oeve ruke ili noge, nego je nekako ostajao lebdjeti nad vodom poput nekog oblaka s licem. Ako je moje sanjarenje imalo neprijatelja, onda su to bili onaj gad Mongana i nj egova majka koja se zvala Pagerly, koji ne bi prezali ni pred im da mi zagoraju ivo t. Pagerly bi se trudila okrenuti ostale protiv mene priajui govnarije: kako sam u darao njihovu djeicu dok nisu gledali, ili da sam ih potajice proklinjao pa su se zato razboljela. Kad bih je uo da govori takve grozote, vikao sam to sam glasnije mogao da je ona obina la ljiva gadura i da je radije ne slu aju. Uglavnom su znali d a sam u pravu, ali samo uglavnom, i bilo mi je jasno da mi u dubini du e nikad nis u vjerovali. Katkad bih osjetio njihove poglede na sebi kako me odmjeravaju. Mongana je bio skoro jo gori. Rekao bi bilo kakvu odvratnost samo da mi napakosti i upropasti ma tanje. Gdje ti je majka, nakazo? Ne zna ? Ja u ti rei. Kad je vidjela k ako si ru an, poku ala te ubiti i onda je oti la umrijeti. Nije istina. Oti la je preko mora. Rekao mi je Tartoyen. Ali Mongana je bio pun mr nje i omiljena zabava bila mu je da ti u uho ubaci rijei poput jaja aca otrovnih mrava. Tartoyen tako ka e samo zato da ne plae . Kasnije sam poku avao ugu iti te rijei, kao kad pi a na vatru, ali one bi se izlegle i o sjetio bih kako ujedaju. Kad sam sjedio uz more i poku avao sanjariti o Majci i Oc u, sve bi se izopailo. Da, ona bi izi la iz mora, isto onako visoka i lijepa kao i prije, ali tada mi se ne bi uope nasmije ila, nego bi pro la pored mene skamenjena li ca, kao da me sada nije htjela poznavati. To mi je bilo mrsko. Ali vrijeme je prolazilo i ja sam izdr ao. Kao to rekoh, izdr ljivost mi je oduvijek bila vrlina. Izdr ao sam Monganu i kad sam imao sree, zadao bih gadu kakav bolan ud arac. ak sam s vremenom rjee razbijao glavu time to se dogodilo Majci i Ocu. Katkad smo se zadr ali na jednom mjestu, a katkad se opet kretali uokolo. Za topli h dana bih smo u grmlju i Tartoyen bi s ostalima lovio divlja koju smo pekli na v atri. Kad bi hladni vjetrovi zapuhali, a grmlje se pretvaralo u sam led i snijeg , mi bismo onda odlazili do mora s visokim bunim valovima, gradili kolibe prekriv ene korom ajevca, u kojima nam je bilo toplo, i jeli bismo puzlatke i katkad tulj ana, ako bismo ga ulovili. Malo-pomalo poeo sam pamtiti mjesta na koja smo i li, sve dok nisam upoznao ta brda i planine, pa ak i mjesto gdje je bio kraj svijeta. Vrlo polako poinjao sam odgon etati neke od tih nerazmrsivih zagonetki. Tartoyen nas je poveo u dolinu meu brdi ma gdje je bilo crvenog okera i pokazao mi je kako ga nanosi na kosu da je uini t ako lijepom. Nauio me kako se mo e znati kakvo e biti vrijeme, samo po onom magliasto m prstenu oko mjeseca, ili prema obliku oblaka, i postupci su mu bili tako pamet ni da je rijetko kad imao krivo. Pokazao mi je kako da nao trim koplja pomou vatre i zubi ? tako nao trim da bi se gotovo mogla zabiti u kamen ? a takoer i kako se ba caju, premda sam bio jo premalen da ih hitnem daleko. Nauio sam slijediti ivotinje po tragu koji su ostavile za sobom i prepoznati na koje se drvo oposum popeo pre ma ogrebotinama koje je pand ama napravio na kori. I saznao sam za KANUNNAHA, koji je bio ru an i grozomoran, duge obje ene glave i s prugama na leima, a koji nam je b io omra eni neprijatelj. Kannunah bi te ubio ako ga ti prvi ne probode kopljem, a n aroito je volio pro dirati djecu. Dosta esto smo znali ugledati kanunnaha, premda bi pobjegao kad bi vidio koliko nas je. Takoer sam saznao za WRAGGEOWRAPPERA, koji je bio ru an i visok i katkad se pojavlj ivao u mraku, brz poput vjetra, i kriao poput drvea kad kripi. Wraggeowrapper bi na s gledao dok spavamo i bio nam je najgori neprijatelj jer ga nikad nisi mogao vid jeti. Mogao je izludjeti ovjeka ako bi ga nou uhvatio daleko od vatre, ali mi smo bili suvi e pametni pa smo se dr ali blizu nje. Kad smo tako sjedili u mraku nakon j ela, Tartoyen nam je pripovijedao prie ? tajne prie koje ak ni sada neu ispriati ? o mjesecu i suncu i kako je sve nastalo, od ljudi i valabija do tuljana i klokana, skoimi eva i tako dalje. I govorio nam je tko je sve u tim stijenama i planinama i

zvijezdama, i kako su tamo dospjeli. Sve dok malo-pomalo, kako smo se kretali s vijetom, nisam uo sve prie o njemu, i promi ljao kako je nastao i dok nisam poznavao svijet kao da mi je neki roak. Katkad bismo sreli TARKINERE, koji su bili ju no od svijeta. Tarkineri su nam bili gotovo prijatelji, i tri su na e ene potjecale od njih, premda su neke rijei koje s u govorili bile udne i inili su neke stvari koje su bile luckaste da se upi a , kao ka d bi se, recimo, upla ili kad bismo stavili puzlatke na vatru da se peku jer su tv rdili da e to dozvati ki u, to se nikada nije dogodilo. Ako bismo ih sreli na rubu s vijeta, katkad bismo stali i razmjenjivali novosti, a nou bismo logorovali zajedn o i bdjeli dokasna da se nadmeemo u plesu, da vidimo jesu li bolji Tarkineri ili mi, premda smo uvijek bili mi. Bili su tu takoer i ROINGINI, koji su bili sjeverno i bili su nam neprijatelji. O duvijek su to bili, od pamtivijeka, jer su odurni gadovi kojima nisi mogao vjero vati ni toliko da im smije okrenuti lea da se pomokri uza drvo. Tartoyen nam je pri povijedao prie o davnim ratovima s Roinginima i kako oni nikad nisu pobjeivali, os im podlim prevarama. ak su se i u novije vrijeme vodile bitke u kojima je Gonarov om ujaku noga probodena kopljem, jednome od njihovih takoer, premda sam bio suvi e malen da bih se toga sjeao. Uglavnom smo se dr ali podalje od tog kraja svijeta, a kad bismo se i pribli ili, govorili smo malo i bili na oprezu. Nismo se naravno ni kad bojali Roingina jer su bili puke kukavice, ali bilo ih je vi e nego nas, jer s u Roingini bili poznati po tome da ih ima puno. Jednom, kad smo bili na rubu svi jeta, vidio sam ih, itav taj opor, mno tvo njih, kako sjede uz more i jedu puzlatke t o je bilo zanimljivo. I oni su vidjeli nas, naravno, ali su se pretvarali da nis u, dok je Tartoyen zapovjedio svima da budu tiho, tako da smo taj put oti li bez i kakva rata. Kasnije je Gonar rekao da smo bili budalasti to se nismo sukobili s R oinginima i pobili ih kopljima, jer Gonar je volio borbu vi e od iega, ljutit kao d a se u njega uvukla neka borba i ne pu ta ga na miru. Ali drugi su znali da je Tar toyen u pravu jer je Roingina bilo toliko. I tako je vrijeme prolazilo. Rastao sam dok napokon nisam smatrao da sada znam s ve, i da nema vi e nerazmrsivih zagonetki. Naravno da sam zapravo znao pi ljivo malo . Ta znao sam samo pola, a itava ona druga polovica uala je s druge strane i ekala, kao neki kanunnah koji se oblizuje. Jednog dana bilo je toplo i ki ilo je. Nije bilo vjetra, nego su kapi padale okomi to poput kamenja. Bili smo u grmlju, sjedili utke i promatrali meso kako se pee na vatri, a dim je fino mirisao jer bila je to prva divlja koju smo u posljednjih n ekoliko dana ulovili i ve smo ogladnjeli jedui samo korijenje. Tada se Gonar, koji je oti ao srati na rub te istine, vratio trkom natrag i uzbueno pro aptao: Ne to sti e. No ako ne to sti e, a ne zna to je to, nije uputno naprosto ekati da to doe do tebe. Tar toyen nam je dao znak rukama i mi smo se be umno povukli meu drvee, na jedno udaljen ije mjesto, gdje smo se sakrili iza grmlja, premda smo mogli gledati kroz li e. Tad a se zaulo krckanje suharaka, to je ukazivalo na to da se pribli ava ne to nezgrapno. Bila su zapravo tri neega. Ne, sjeam se da sam ugledao stvorenja koja nisu bila na lik ni na to poznato. Imali su ljudsko oblije, ali to je sve. Ko a im uope nije nalik ovala na ko u, nego je bila boje kamena i mlohava, te je lepetala. ak su im i stopa la bila ru na, prevelika i bez ijednog prsta. Najgora su im meutim bila lica. Imala su boju sirova mesa, bez imalo ivosti u sebi. Nastavljali su tako kroz ki u koja j e sada bila gusta te je bubnjala po drveu. Zastali su kad su ugledali vatru i mes o, ali tada su potrali prema njemu, vrlo brzo i pohlepno. Pogledao sam Tartoyena i na svoje iznenaenje zapazio sam na njemu oaj. Vidio sam d a su svi alosni, ak i Gonar koji bi se borio i sa samim vjetrom. To je bila nerazm rsiva zagonetka pa sam postao radoznao. to je to? ? pro aptah. I zaudo, Tartoyena je spopala ljutnja kakvu nikada prije nisam kod njega zapazio. Duhovi, kazao je kao da sam mu rekao ne to uvredljivo. O ivjeli mrtvaci. Kad odjednom sve postane udno, jo jedno udo gotovo ne iznenauje. Znai, tako su zavr ava li mrtvi, mislio sam. Bilo je jezivo, ali istovremeno i zanimljivo. Primijetio s am da ti duhovi ne izgledaju ba sretni to su mrtvi, nego su bili nemirni kao da ih razdire neka bol u nutrini. I bili su suvi e gladni. Nisu ni na trenutak zastali da vide tko je zapalio vatru, nego su se naprosto bacili na meso. Na e meso. Peenje jo nije bilo gotovo i zacijelo je bilo vrue i peklo je, ali oni su trgali velike komade i trpali ih u usta, vrlo prostaki. Nagaao sam da im je smrt otvorila silan

tek. Mnoge su to bile nerazmrsive zagonetke. Nastojao sam se domisliti za to mi Tartoye n nikad prije nije govorio o tim duhovima, premda mi je govorio o svemu drugome. Takoer sam gonetao o tome mogu li duhovi umrijeti premda mi se to nije inilo mogui m kad su ve mrtvi. Tako sam razmi ljao, ki a je bubnjala, a ostali su promatrali duho ve kako jedu na e meso, kad odjedanput vidim da me Monganina majka gleda s mr njom, o trijom od koplja. Katkad naprosto predosjea da e se dogoditi ne to grozomorno i, dois ta, tada je prstom pokazala ravno na mene: To je on kriv. Odjedanput su svi do zadnjega gledali u mene. Nisam shvaao: Kako to misli ? Nekoliko trenutaka nitko nije prozborio ni rijei i samo se ulo bubnjanje ki e, sve b r e i br e, od koje je li e drhtalo. Tada je Monganina majka uputila Tartoyenu prijekor an pogled, to je takoer bilo neobino jer bio je on Tartoyen i to se obino nije radil o. Hajde, reci mu. Bio sam uvjeren da e je Tartoyen presjei o trim rijeima ali ne, samo je sklopio oi kao da ga boli glava i nije prozborio ni rijei. Zato je Baka progovorila, da, apui kao da re i: Ostavi ga na miru. No nema takve zamke kao to je nerazmrsiva zagonetka. ak i kad zna da je odgovor nek a grozna muka koju treba prebroditi, svejedno mora uti. Reci mi. Tartoyen je ispustio silan uzdah i sav se nekako objesio poput sala na trbuhu. Tv oj otac bio je poput njih. Duh. To je bila nerazmrsiva zagonetka, vea od bilo koje druge. Kako ja mogu biti dijet e nekakvog mrtvaca? Ipak mi je izraz na licima ostalih govorio da je sigurno tak o jer se sad promijenio, kao da sam neki pi ljivi udak ili Roingin. Onda sam se pri sjetio onog davna njeg popodneva i onoga stranca to gleda iz plitke bare. Tako sam mogao naslutiti istinu. Da, imao sam kosu duha i udovi no lice duha. To je bilo ne to grozno. A sve to vrijeme sam ovdje disao i jeo godinama, a ni ta se uglavnom nije mijenjalo. Dani su dolazili i prolazili, a ja sam mislio da znam sve. A onda od jedanput, kao kad se oklizne i padne , otkrijem da je svaki od tih dotada njih dana b io tek neka mrska ludorija. Odjednom sam se rasrdio, najvi e sam se rasrdio na Tar toyena koji mi je tobo e bio dobar prijatelj. Za to mi nisi rekao? ? nisam ak ni aptao. Bilo mi je svejedno hoe li nas ti duhovi vidj eti i sve pobiti. Tartoyen mi nije odgovorio nego je samo zurio u tlo, gdje je neki sivi kukac pre lazio preko lista. Lagao si mi. Govorio si da nemam oca. Tartoyen sklopi oi. On nije bio poput oca. Samo je do ao jedne noi i oteo tvoju majku . Sada sam vidio baku kako dugim ko atim prstom upire u Tartoyena. Pustio si da mi je otme. Svi vi. Da znate da su svi izgledali posramljeno. Sve zato to nisu ubili Oca tog davnog d ana. Jedina koja je ostala gorda bila je Monganina majka, Pagerly. Moj se mu borio s njim premda nitko od vas nije. Ne zaboravite to, zare ala je. Nije se bojao nikak vog duha. Bio je hrabar dok ste vi drhtali od straha. A njegov ga je duh, pokazal a je na mene, zato ubio svojom grmljavinom. Mongana je plakao. I tako sam doznao za to me oboje mrze itavo to vrijeme. Monganinog oca ubio je Otac . Bilo je to gadno, jako gadno. Svejedno, morao sam doznati jo , ak i ako je jo gore . to se dogodilo s Majkom? Baka je slegnula ramenima. Pobjegla je s duhovog otoka i vratila nam se. Ali tada se ve gnjev uvukao u nju i nije joj dao mira. I jednoga dana, nakon tvojeg roenja , oti la ga je ubiti. Poku ala sam je natjerati da ostane, ali tvoja majka nije se d ala uvjeriti. Tada mi Pagerly uputi zlurad pogled, kao da je uvala za mene neku posebnu gadost. Htjela te je ubiti, Peevay. Htjela ti je smrskati glavu o drvo. Tako je rekla. I uinila bi to da nije bila tako slaba. To je bilo ne to najgore, sjeam se, i bilo mi je slabo od pi ljivog i bijednog osjeaja duboko u grudima. Mongana je ipak bio u pravu. Majka me je htjela ubiti. Nikad ne bi izi la iz mora da mi donese posebnu hranu. Tako se napokon okonala zagonetka o tome kakva je to govnarija bila s Majkom i Oc em. Vidio sam kako me ostali promatraju i njihovi pogledi kao da su govorili da

sam sada drugaiji, ne sasvim poput njih, to je bilo grozomorno. Odjedanput se itav svijet pokvario i jo k tome mojom krivnjom. Htio sam ga samo vratiti u stanje u k ojem je bio ranije, kad smo sjedili oko vatre, tihi i obini, i ekali na meso. Gledajte, oti li su, ree Gonar. Zaboravio sam ve na duhove. Doista, kad smo provirili kroz drvee nije im bilo trag a. Pa ljivo smo iza li iz grmlja i vratili se k vatri. Tragovi stopa duhova treim su s e korakom udaljavali, kao da su nas uli kako razgovaramo i upla ili se. Ostalo je j edva ne to mesa na kostima. Tartoyen je podigao pogled, kao da su tamni oblaci napokon pro li. Idemo po drugu d ivlja. I on i jo neki oti li su u lov. Mi ostali poeli smo sakupljati drva za vatru. Sve je bilo tiho i ljudi su bili zaokupljeni uobiajenim poslovima kao da je sve isto, a li naravno nije ba bilo. Nisam mogao zaboraviti rijei Monganine majke kad je rekla da me Majka poku ala ubiti, ni to kako su me gledali kao da sam drugaiji od njih. Dok nitko nije gledao, iznenada sam se udaljio, ali polako, kao da idem pi ati ili takvo to. Kad sam bio izvan njihovog vidokruga, dao sam se u trk. Odmicao sam sv e br e i br e, sve dok se nije inilo da i drvee i grmlje tri i vjetar mi je strujio lic em, a tlo jedva da se ukazivalo dovoljno brzo da mi dohvati stopala i osjeao sam do sr i zadovoljstvo to bje im. Spustio sam se dolinom, preskoio rjeicu, potom uzvodno tom drugom stranom i dalje dok se nisam zadihao a srce mi bubnjalo br e od ki e. ak n i tada nisam zastao, nego sam se probijao kroz umu i grmlje koje mi je ozljeivalo noge, amo i tamo, sve dok dalje vi e nisam mogao te sam se sru io pored te stare kla de. Tako sam tamo le ao i ekao. Naravno, nikada prije nisam bio sasvim sam i odjednom j e postalo neobino. Sve je bilo tako nepomino. Le ao sam pored klade i oslu kivao pjev ptica i micanje grana i sve se inilo vrlo glasnim. Na kraju sam u du i po elio da me Tartoyen, baka i ostali pronau i da se osjeaju pi ljivo zbog svega to su rekli, da mi uplakani ka u da me Majka ipak nikad nije poku avala ubiti, to je sve bila la . Da, i k tome bi Mongani i njegovoj majci zadali koji bolan udarac, vrlo sna an. I bilo b i gotovo kao da se ipak nikad ni ta nije dogodilo i ti bi stravini osjeaji duboko u mojim grudima naprosto i ezli. No bila je to isprazna nada. Nisu se uli koraci, povici. Ni ta se uope nije dogaalo, osim to su muhe ujedale i ptice se dozivale. Napokon se smrailo i znao sam da nee d oi. Odjednom sam ih tako strahovito zamrzio da sam jedva mario to sam sam i bez va tre. ak sam pri eljkivao da doe kanunnah s onom svojom dugom ru nom glavom i razdere m e zubima. Ili da se s drveta spusti Wraggeowrapper i natjera me u ludilo. Uistin u mi se ivo pi alo za oboje. Ali ni kanunnah ni Wraggeowrapper nisu do li. Zapravo, nije se dogodilo ni ta. Samo sam zaspao. Sutradan sve je bilo isto, osim to sam odluio umrijeti. Nisam ni ta jeo ni pio, i pr ostro sam si pravu mrtvaku postelju od mahovine, trave i listova paprati, odmah u z kladu. Onda sam ekao. Ali nije lako samo tako umrijeti. Svrbilo me na mjestu ug riza muha, greblo me grmlje, a ruke nisu htjele mirovati. Takoer nisam mogao odlui ti da li da umrem le ei na boku ili na leima. Dok napokon nije pala no a ja opet zasp ao. A onda, treeg dana, dogodilo se ne to vrlo udno i zbunjujue. Probudio sam se i upravo je zora bojila nebo krvavo. Bio sam edan i gladan. Ali vi e od svega, premda je sv e ostalo po starom, bio sam bla en, u toj mjeri kao da nikada ranije nisam bio bla e n. Osjeao sam slabost kao da me smo dila neka velika srea ili blagovijest i nisam mo gao ostati miran, ve su mi se ruke tresle. To je bila nerazmrsiva zagonetka. Htio sam vikati i iznenaditi drvee i muhe to ujedaju. Htio sam biti iv, ma to rekli Mong ana ili njegova majka. Htio sam biti iv, pa makar me nijedan govnar na cijelom sv ijetu, prijatelj ili mrski neprijatelj, ne htio na ivotu. To me jo uvijek zbunjuje ak i nakon svih tih dana otkad se itav svijet tako promijenio. Mo da je to bilo zat o to sam bio tako gladan. Ili zato to sam otkrio svoju posebnu sposobnost, a to je izdr ljivost. Jer nju sam svakako otkrio. Stoga sam odluio potra iti ostale jer nisam te bijednike vi e uope mrzio. Nije to bilo lako. Pro lo je dosta vremena otkad sam dotrao do te klade, a ak i tada jedva da sa m pazio kamo to idem jer taj dio svijeta bio je sav u umi, i to gustoj, te nisam mogao ugledati nijedno brdo ili stijenu ili bilo to da mi ljubazno poka e put. To d

rvee je zabrinjavalo. U jednom trenutku bi mi se uinilo poznato i mislio bih da sa m spa en, a tada bih vidio da je zborilo te ku la i bilo neko posve drugo drvee koje j e samo izgledalo kao da je isto. Takoer sam od gladi osjeao takvu slabost u glavi da su mi se noge stalno zaplitale o tlo te sam posrtao. Napokon sam prona ao stazu i premda nisam znao kamo vodi, vidio sam otiske stopala . Tragovi su bili svje i, tek koji dan stari, i bilo ih je dovoljno za sve moje, to je bilo zanimljivo, te sam ih slijedio i pritom gonetao to da im svima ka em kad i h pronaem i o tome to e oni meni rei. Nikad prije nisam bio ovako sam i sada sam se osjeao vrlo hrabrim. Pratio sam ih dok nisam zauo ptice kako se prepiru, to je bio lo znak, te sam nastavio uz oprez. I zbilja, ta je staza vodila na jednu veliku is tinu i ondje sam kroz li e vidio veliku skupinu ptica kako kljucaju i upaju. Jele su ona tri duha. Bili su probodeni kopljima, mno tvom koplja, i le ali su na razliitim mjestima na toj istini, kao da su poku avali pobjei. Tako sam saznao da ih se mo e ubi ti premda su mrtvi. Bilo mi ih je pomalo i ao premda su nam pojeli meso i prouzroi li mi toliko grozomorne muke. Bacio sam kamen i otjerao ptice, no samo su se mal o udaljile i ostale poskakivati i ekati. To je bila nerazmrsiva zagonetka. Tartoyen ih je ranije pustio da odu, rekao da idemo radije loviti divlja, pa tko ih je onda ovako izbo? Pri ao sam bli e da pogleda m jer je bilo zanimljivo ak i nakon svega to su ptice napravile. Jesi li ti Otac, pitao sam se. Ili ti? Jednom je kosa bila ba poput moje i kad sam je dodirnuo bil a je ista i na dodir. Drugom je jo uvijek preostalo jedno oko, koje je bilo plavo poput neba za studeni. Tada, kad sam im dodirnuo ko u koja je bila boje kamena, s hvatio sam da im to nije prava ko a nego la na. Ispod nje je bila prava i bila je bl ijeda kao i njihova blijeda lica boje sirova mesa. Moja je ko a bila barem ljudske boje. Premda je prizor bio zanimljiv, bio sam suvi e gladan da bih se predugo zadr avao. S toga sam bacio jo jedan kamen na ptice i nastavio stazom za onim stopama. Tada sa m napokon nanju io miris, i to najbolji, najfiniji i najukusniji miris, miris dima koji se di e s logorske vatre na kojoj se mo da pr i meso. Kad si tako odvratno glada n, nos e ti ga pronai, ma i da dolazi s druge strane planine. Glad ti naime umara oi i u i, ali nos ti je o triji nego ikad. No, taj mi je miris ulio snagu u umorne noge da nastave hodati, dok nisam do ao do vrha brda i ondje sam vidio gust dim kako se penje iz guste ume. To je bila siln a srea i radosna vijest. Da, mislio sam. spa en sam. I sjurio sam se hitro poput vj etra. GEORGE BAINES ? NAMJE TENIK ZEMLJOPOSJEDNIKE KOMPANIJE NOVOGA SVIJETA, 1828. Dragi oe, bolno sam svjestan da je proteklo mnogo tjedana otkad sam ti zadnji put pi sao i nadam se da nee pomisliti da te sin zanemaruje, ali poznato ti je kako nered ovito alju brod iz ovog najudaljenijeg kutka svijeta. to se novosti tie, ne znam za pravo odakle da ponem, tolike su promjene nastale u naselju, kao i u mojem polo aju . Ne mogu rei da je sve teklo glatko. esto sam te znao zami ljati kako gleda uenike u razredu kroz stakla naoala, tako strog i mudar, i uvijek zna , naizgled s tolikom l akoom, to je ispravno. Zavr no putovanje iz grada Hobarta ? koji je tek ne to razvuenije primorsko sel o ? bilo je manje stra no nego to sam oekivao i nije me morska bolest onako muila kao kad sam putovao iz Engleske. Zabrinjavalo je vi e stanje naselja koje sam imao sm atrati novim domom. Premda sam znao da postoji jedva godinu dana, svejedno me po godilo ono to sam zatekao. Osim zgrade na e Kompanije koja je u dijelovima dopremlj ena specijalno iz Engleske i doimala se upravo velebno, sve se ostalo sastojalo od priprostih kolibica od kore drveta, ak bez podnih dasaka ili buke da za titi od v jetra. Trudio sam se koliko sam mogao da tu priprostost prihvatim bez prigovora i da radije razmi ljam o budunosti ove sjajne nove kompanije i vlastitom udjelu u nj oj, sve dok prelaskom zime u proljee i jenjavanjem vjetrova nisam postupno sasvim prihvatio svoj skromni primitivni dom. Takoer sam se privikao na krajolik. Nimal o nalik na onaj u Dorsetu, ovako divlji u svakom pogledu i manje oblikovan, a ip ak ne bez osebujne ari. Naroito su mi omiljeli eukaliptusi koji su ovdje poznati k ao gumovci. Rastu obilno i divne su blage boje ? treperenje tog li a krijepi duh ?

dok im opor miris ini samu bit ove neobine zemlje. Ostali suradnici iz poduzea uglavnom su sasvim prijazni. Stoari, inae vojnici pje aci tvrtke i opak soj, bili su prema meni, vjerujem zbog moje mladosti, blago nakloniji negoli jedni prema drugima i ak su mi nadjenuti nadimak, mali propovjedn ik, jer smatraju da imam ozbiljan izraz lica. Ve je kru ila ala o tome kako ih elim pr eodgojiti, to mi dakako ni izdaleka nije bila namjera, a tome se pridru io ak i pred sjednik, g. Charles. Jo uvijek ih niste natjerali da pjevaju himne, gospodine Bain es? ? dobacio bi mi u prolazu. Dodijeljen sam za pomonika g. Pierceu, koji je u kompaniji bio zadu en za zem ljoradnju. Doseljenici nisu ba obo avali tog ovjeka, a stoari nisu tajili injenicu da sam, kao to bi oni rekli, izvukao najkrau slamku, govorei o g. Pierceu kao o onom udak kojem fali daska u glavi. Skanjivao sam se prikloniti takvim mi ljenjima, smatrajui da je bolje donijeti vlastiti sud o tom ovjeku ? slijedei uenje koje si mi ti sam usadio ? premda priznajem da sam do ao do zakljuka kako je g. Pierce doista vrlo os ebujan tip. Uglavnom namrgoena lica i zbunjena pogleda, izgledao je kao da previ e razmi lja, na vlastitu tetu. inilo se da ima jednako malo vremena za druge kao i oni za njega, premda je prema meni bio ljubazan i strpljiv. Moje du nosti uglavnom su se svodile na to da ga pratim na kontrolnim obilascima, kad bi pje aio posjedima k ompanije, od jednog do drugog stoara, i pobrinuo se za kakvu bolesnu ivotinju. Ove su hodnje znale biti zamorne, pogotovo za lo eg vremena ? to je ovdje esto sluaj ? a li pru ale su odlinu priliku da nauim togod o novoj domaji, jer ne vjerujem da ima bo ljeg naina upoznavanja terena nego da ga se propje ai, da se pod nogama osjeti tlo, a njuhom mirisi. Pri drugom takvom pohodu dogodilo mi se da sam se susreo s nekim, uroenicima Van Diemenove zemlje. Prelazili smo podruje otvorenog pa njaka kad smo ugledali ezdeseta k tih prijana kako se izle avaju nadomak logorske vatre, i mogu ti rei da su to bil a najudnija stvorenja koja sam dotad vidio. Bili su visoki i mo da bi ih tkogod ak n azvao lijepima na neki divlji nain, premda su svi, i mu karci i ene, pokazivali kraj nju golotinju. Ako sluajno nisu izgledali dovoljno zastra ujue, to su nadoknaivali nai nom na koji su ureivali kosu: mu karci su je bojili nekakvom crvenom tvari te im je padala u debelim pramenovima poput grimizne u adi, dok su ene bile kratko izbrijan e, gotovo do gola (stil koji bi se te ko mogao opisati kao enstven). Rado bih se bio dr ao daleko od tih spodoba, ali je g. Pierce uporno tra io da im priemo ? tvrdio je da je to uinio ve nekoliko puta ranije ne pretrpjev i nikakvu ozljedu ? a ja, kao njegov pomonik, nisam imao drugog izbora nego da ga slijedim. Pokazali su se sreom prijateljski nastrojeni na svoj nain i ak su nas ponudili mes om valabija kojeg su ubili i pekli na vatri, a koje nije bilo tako lo eg okusa kak o bi ovjek pomislio. G. Pierce, koji je nekima nauio imena prilikom ranijih susret a, zahtijevao je da ostanemo sjediti s njima dulje vrijeme, pa makar i ne obavil i posao, dok je poku avao nauiti par rijei njihova jezika. Iskreno govorei, ja sam go rio od nestrpljenja da odemo. Tko zna to im je stvarno bilo na umu dok su sjedili oko nas, tako udni i brojni, katkad mi dodirujui kosu i odjeu da udovolje znati elji . to se mene tie, mogli su tada ve potajno snovati kako e nas probosti kopljima koji ma su bili naoru ani do zuba i koja su ulijevala strah, laka i o tra poput igala koj e bi lako probile i najdeblju ko u. Kad smo se napokon vraali praeni ki om, g. Pierce govorio je samo o tome kakvi su to sjajni momci. Mislim da ga nikad nisam vidio tako ivahna i, doista, od uzbuenja j e lamatao i pljeskao svojim velikim rukama. ak mi je njegovo pretjerano uzbuenje p omalo zadavalo brige. Koliko god se doimali zanimljivima, uroenici zacijelo nisu trebali biti glavna briga slu benika s odgovornim du nostima. Vjerujem da bi me njeg ova sklonost manje zabrinjavala da nije bilo nesuglasica izmeu njega i stoara. Dok smo hodali, uporno mi se povjeravao da ih smatra razbojnicima koji spadaju u zatvo r. uv i kako je ogoren svojim kolegama, nametnulo mi se pitanje nije li njegovo odu evl jenje domorocima, u emu je bio usamljen, samo jo jedan izraz te antipatije. Tu sam misao zadr ao za sebe. Nedugo zatim spopala me groznica koja me prikovalo za postelju u baraci. G . Charles, predsjednik Kompanije, i njegova supruga bili su krajnje ljubazni. Ne koliko puta do li su mi u posjet kad mi je bilo lo e; g. Charles mi je donosio juhu da me ojaa i zahtijevao da se preselim u zgradi Kompanije ako mi se zdravlje odma h ne popravi. Bila je to vrlo velikodu na ponuda. Zgrada bi tebi, oe, koji ima oko z

a arhitekturu vjerojatno malo znaila, ali to sam dulje boravio u naselju, to mi se ljep om inila, s trijemom i ve om i staklom, na svakome oknu. Bio je to jedini objek t koji je na em grubo sklepanom naselju pridavao auru uljudbe. Uskoro sam se meutim oporavio te nije bilo potrebno da prijeem onamo, no vjerujem da je mojem ozdravl jenju uvelike pomogla sama pomisao na to otmjeno i gostoljubivo utoi te. A onda sam jednog popodneva, dok sam jo uvijek malaksao sjedio na kladi pred koli bom i oporavljao se na proljetnome suncu, zauo povike i, podigav i pogled, ugledao neobian prizor. U naselje je ulazio g. Pierce, pred njim Higgs i Sutton, dva stoar a. G. Pierce bio je problijedio od bijesa i tjerao je ovu dvojicu poput ljutitog psa to okuplja ovce, a ovi su psovali kako to samo stoari znaju. Pro av i pored mene, g. Pierce mi domahne da ga slijedim, to sam spremno poslu ao ? izgarajui od znati elj e ? do zgrade Kompanije. Iza ao je g. Charles i na ao se u ulozi suca u vrlo ustroj r aspravi. G. Pierce, zamuckujui od gnjeva, tvrdio je da je prona ao tijela dvojice d omorodaca, oba pokopana, premda traljavo ? u krugu od pedesetak metara od kolibe stoara. Pregledav i le eve, otkrio je da su obojica ubijena iz vatrenog oru ja. tovi e, t vrdio je da je ranije u nekoliko navrata vidio tu dvojicu stoara kako nastoje dov abiti domorotkinje u svoje kolibe na nain koji bi zacijelo izazvao bijes njihovih mu karaca. Oni su ubojice, ni ta manje, uskliknuo je, i treba ih otpremiti u Hobart i objesiti k ao ubojice. Higgs i Sutton bili su jednako ustri u poricanju, tvrdei da su vidjeli nekoliko mu k araca divljeg izgleda za koje su pretpostavili da su odbjegli robija i i da su zac ijelo oni krivci. To nije zvualo osobito uvjerljivo. Istina je da postoji ka njenika kolonija na ovoj strani otoka u Macguarie Harbouru, ju no uz obalu, kao to je isti na i da robija i katkad doista pobjegnu, no udaljenost je prevelika, a teren iznim no te ak i dosad su se, koliko je poznato, svi bjegunci dobrovoljno vratili ili po dlegli hladnoi i gladi. Mnogo je vjerojatnije da su stoari ubili crnce. Premda sam bio na strani g. Piercea, bojim se da je njegovo pretjerivanje s vje anjem malo k oristilo itavom sluaju. Trebalo im je oitati bukvicu, naravno, ali oni su bili ljud i koje smo svi poznavali. G. Charles je dao sve od sebe da smiri duhove. Ve sam jasno dao do znanja da neu d opustiti surovost prema domaem stanovni tvu, odluno je rekao, i ovaj e se sluaj najpomn je istra iti. To se inilo vrlo razumnim odgovorom, ali g. Pierce svejedno nije izgledao zadovol jan. Pustit ete ih? G. Charles je taj upit smatrao neprilinim. Krivnja im nije dokazana i stoga moraju pridr ati pravo da ih se smatra nevinima. Na njegov odgovor ona dvojica zahvalno klimnu. Zapravo mi se ini da predsjednika nije toliko zaokupljala pravda koliko potrebe naselja u kojem je ionako bilo jed va dovoljno ljudi za odr avanje. G. Pierce je pak pokazivao slabo zanimanje za pit anja praktine naravi. Pocrvenio je u licu i stao sasvim bespotrebno vikati, izmuc kujui kako je dopu tati zlo jednako zlo kao i poiniti ga. Takav rijenik doista nije bio primjeren, no g. Charles je ostao miran i podsjetio ga da jo ima nekoliko tjedan a do polaska sljedeeg broda za Hobart pa nam savjetovao da do tada zaboravimo na taj dogaaj. Pokazalo se, meutim, da je to gotovo nemogue, jer su dogaaji ve koji dan kasnije kre nuli sasvim drugim tokom kad je jedan od stoara ugledao skupinu domorodaca kako n amjerno ubijaju nekoliko ovaca. Nastojao ih je prepla iti, ali pogoen kopljem, zara dio je lak u ranu na nozi. Tog dana poklano je trideset i pet ivotinja, a do kraja tjedna ostali smo bez jo ezdeset i etiri. itavo na e stado brojilo je manje od petsto i votinja, a sve su bile dopremljene uz najvee pote koe i tro kove. K tome smo unutar sl jedea dva mjeseca oekivali dolazak broda Champion ravno iz Engleske sa ivotinjama t akve pasmine kakve jo nije bilo na Van Diemenovoj zemlji, a koje su trebale poslu i ti za rasplod. Njihov gubitak nismo si mogli priu titi. Uslijedili su dani puni napetosti. G. Charlesa esto se moglo vidjeti kako prolazi naseljem, plemenitog ela nabranog od brige. Poduzeo je sve mogue mjere. Nalo io je svima da sa sobom stalno nose oru je, a dva ovjeka postavio je da stra are u naselju danju i nou. ivotinje i stoari premje teni su na sjever, bli e naselju, tako da ih se l ak e mo e dr ati na oku: rje enje koje je moglo poslu iti samo privremeno zbog ograniene is pa e. Takve mjere opreza bile su prijeko potrebne a ipak se, alim to moram rei, na ao j

edan slu benik koji je uporno tvrdio, i to na sav glas, da su na sasvim pogre nom pu tu. Bio je to g. Pierce. On kanda je namjerno te io krajnostima u mi ljenju dok se n e bi sveo na puku tvrdokornost. ak se usprotivio i nalogu o neprestanom no enju oru j a, opravdavajui se tvrdnjom da je to samo po sebi izazivaki in. Smatrao je da bismo , umjesto svega toga, trebali razgovarati s uroenicima i uvjeriti ih da alimo zbog proteklih dogaaja; ak se ponudio i da sam ode i poku a se sporazumjeti pomou nekolik o rijei njihova jezika koje je nauio. G. Charles, razumije se, u svojoj mudrosti n ije bio uvjeren u to, znajui predobro da takvo vladanje ne bi urodilo niim mirolju bivijim od ki e kopalja. Uskoro se sve ponovo sti alo. Tjedan je pro ao bez ikakvih daljnjih izgreda, ak i bez primjeivanja uroenika i ve sam se ponadao da su hitne mjere g. Charlesa urodile pl odom. S vremenom smo g. Pierce i ja ak nastavili s na om nadzornom ophodnjom koja j e sad bila mnogo kraa jer su ivotinje bile premje tene bli e. Dok smo pje aili, g. Pierce se vjeno alio na svoju pu ku, kao da je to to je nosi neka vrsta kazne. Prokleta besk orisna stvar, gunao je, trepui ubrzano na onaj svoj udan nain. Bio bih najsretniji da e nekamo zavitlam, ali od toga ne bi bilo neke koristi, zar ne? Ne, dobrom staro m gospodinu Charlesu to se uope ne bi svidjelo. Na to bi mi uputio znaajan pogled, kao da mozga treba li me ukljuiti u svoje nezadovoljstvo. Premda nikad nije oekiva o da sudjelujem u njegovim tiradama, svejedno su ostavljale neugodan dojam, kao da ve to to ih slu am znai da u neku ruku odobravam njegove rijei. A onda smo jednog jutra opazili da je nekoliko ovaca odlutalo izvan nove ograde, natrag na podruje s kojeg su bile premje tene. To nije bila tolika nesrea. Njihov b roj nije bio velik i uskoro smo prona li pokidano mjesto u ogradi kroz koje su iza l e i obavili popravak. Ono to je vi e udilo bilo je da se sve to moglo sasvim dobro v idjeti iz jedne od stoarskih koliba. I to one u kojoj su ivjeli Sutton i Higgs Jo e za aliti zbog ovoga, izjavi g. Pierce s odreenim zadovoljstvom. Osjeaji su mu bili tako sna ni da sam ga svaki as morao smirivati. Vjerojatno nisu da vno oti li. Mo da su oti li u kolibu Smitha i Cranea po materijal za krpanje ograde. Idemo ih onda potra iti. Meutim, kad smo do li do sljedee kolibe, na svoje smo je iznenaenje takoer zatekli pra znu. ak i kad smo se popeli na obli nje brda ce, nismo uspjeli ugledati nijednog stoar a premda su im ivotinje bile uokolo, pa ih je nekolicina trebala biti u vidokrugu . Odjedanput sam se stao zabrinjavati. to li se moglo dogoditi? G. Pierce nije htio uva iti moju zabrinutost, premda sam primijetio tjeskobu u nje govu pogledu. Nismo vidjeli znakove da je poinjeno ikakvo zlo. Rekao bih da se nap rosto radi o sluaju krajnjeg nemara. G. Charlesa svakako moramo obavijestiti, i t o bez odgaanja. No tek to smo se istim putem poeli vraati u naselje, zrak je proparao nedvojben zvu k: pucnji. inilo se da dopiru sa sjeverozapada, iz pravca mora i, sudei po jaini, b ili su dosta udaljeni. Njihova pravilnost ukazivala je na ni ta manje nego bitku i dok sam slu ao, u mislima mi se pojavi u asan prizor, ljudi koji se bore za ivot pro tiv bande krvo ednih domorodaca to se nabacuju mno tvom onih laganih kopalja o trih pop ut igle. G. Pierce nije progovorio ni rijei, nego se naprosto okrenuo, blijed u l icu, i poeo grabiti prema buci. Tako smo urili dok mi je srce tuklo, pu ka bila spre mna, a misli bile zaokupljene mojom nevino u u rukovanju oru jem. Jo uvijek smo bili dosta daleko kad su najedanput pucnji prestali. Nadam se da nis mo zakasnili, primijetio sam. Smrknuv i se, Pierce kimne glavom. Bez zvuka da nas vodi bilo je te e odrediti smjer, ali smo nastavili dalje kako sm o najbolje znali, kroz umarak i uz potoi, dok se napokon nismo na li na travnatom rtu nad morem. Sve je bilo savr eno mirno, i mogao se uti samo vjetar i glasanje ptica . Ve sam se pitao nismo li do li na pogre no mjesto, ili ak i za pucnje postoji neko d rugo, nevinije obja njenje, kad je Pierce, popev i se do nakupine stijena nedaleko r uba, poviknuo: Ovamo. Kad sam se primaknuo, vidio sam na jednom neobino istom kamenu ne to nalik na oslikan obris ljudske ruke koji je blistao crvenom bojom. Jo je bio vla an. G. Pierce se ve verao stijenama to su se nalazile podalje i uo sam kako je ispustio nekakav jecaj. Krenuo sam za njim i odjednom je posvuda oko mene bilo krvi. Svj etlucala je na li u i vlatima trave. Nakupila se u grimiznim lokvicama u stijenama. Zaas me sveg prekrila, lijepila mi se za ruke i odjeu. Tek kad sam dosegao rub gr

ebena, otkrio sam odakle potjee. Le ali su duboko dolje na dnu ponora, oplakivani i bacakani valovima. Nikad jo nisam vidio takav prizor. Smrskani udovi. Smrskane g lave. Rasuta utroba. Sve obliveno jarkim crvenilom, kao iz nekog grimiznog vrela to je izviralo iz dubine. Svaki od njih bio je uroenik. Svi zajedno zacijelo su predstavljali pola plemena koje sam upoznao. Priznat u da je, pored zgra anja nad otkriem, moj prvi osjeaj bila neka vrsta blagog olak anja to se ipak ne radi o ljudima koje poznajem. Mo da se to ini be utnim, ali na ov ako dalekom mjestu ovjek osjeti silnu odanost prema sebi slinima. Osjeaj je meutim b io kratkoga vijeka, jer se uas pretvorio u krajnje gnu anje kad sam se zamislio nad onim to je poinjeno. Ne moram ni rei da je g. Pierce bio sav izvan sebe, i ne prikrivajui jecanje, te g a je bilo bolno gledati dok se poku avao spustiti niz greben, iako to sada nije im alo gotovo nikakve svrhe budui da dolje nije bilo znakova ivota. Nadolazila je pli ma i vidio sam da su neke le eve valovi ve uzimali u nje an zagrljaj. Nakon nekoliko poku aja i mojih upornih molbi, napokon je priznao da je prestrmo i sjeo je pored mene, vrlo mirno neprestano mumljajui u bradu, gotovo kao da pjevu i: Bit e ka njeni zb og ovoga. Tada mi je sinulo da se, za razliku od mene, upravo takvog razvoja dogaaja priboj avao od poetka, dok smo urili prema mjestu odakle se ula pucnjava. Ni na trenutak nije pomislio da su ljudi iz Kompanije mo da ugro eni. Bio sam posramljen. Mo da su u tom trenutku moji osjeaji bili jednako sna ni kao i njegovi. Kad sam ih vidio onak o krvave i slomljene, ta su mi jadna stvorenja na neki udan nain, kroz sa aljenje, p ostala bli a. Smrskaj ovjeka u komadie i izgledat e svaki jednako, bez obzira na ko u i vrstu govora. Ako je u mojem umu ostala i trunka sumnje u odgovornost za poinjeno, ubrzo se ras pr ila. Nismo bili ni na pola puta natrag prema naselju kad smo nai li na njih kako se s noge na nogu vraaju kui: deset stoara, sa Suttonom na elu, i svi s pu kama koje s u nosili nekako razmetljivo. Neki su na sebi imali mokru odjeu, vjerojatno na brz inu opranu da se uklone krvave mrlje. Te ko sam mogao vjerovati da su to isti ljud i za koje sam mislio da ih poznajem i s kojima sam se alio. Ubojice! ? upravo je vrisnuo g. Pierce. Kukavni ubojice! Porekli su zloin, ali takvim tonom da je to jedva i bilo poricanje. Bit e da su oni ka njenici opet imali posla, izjavio je Sutton namignuv i Higgsu. to onda, ako smijem znati, svi vi ovdje radite? ? ispitivao ih je g. Pierce. Sutton je samo slegnuo ramenima. Bili smo malo u lovu na ptice. Ubijali gavrane i slino. Gavrani su izraz za uroenike pa je to izazvalo prostaki smijeh u ostalih. Bit ete ka njeni za to to ste uinili, i to propisno ka njeni, upozori ih g. Pierce. Pob ut u se za to, vjerujte mi na rije. Sutton ga opako pogleda. Imate sreu to je Mali propovjednik s vama. Nekako me neobino pogodilo kad sam zauo svoj nadimak u takvim okolnostima. Zovem se George Baines, oduratio sam mu hladno, i ne elim da me vama slini zovu ikako drugaij e. Mislim da je bilo nerazborito izazivati ih. Odgovor su bili prijetei pogledi, a j edan od pitomijih savjetovao nam je da se brzo vratimo u naselje za vlastito dobr o, kako je rekao. Premda je bilo te ko otii s toliko gnjeva u sebi, nije ba bilo uput no ni zadr avati se, to je ak i g. Pierce priznao. Bolje da bitku vodimo negdje drugdje, po urivao je. Kad smo stigli do zgrade Kompanije, nismo zatekli g. Charlesa, a njegova supruga objasnila nam je da obilazi neka kompanijina zemlji ta. Nismo imali sree, a i sati to su uslijedili bili su uistinu muni, dok smo naime sjedili u blagovaonici, gdje nas je u neko doba ga Charles poslu ila ajem, oslu kivali kucanje dobnika,jo uvijek pr eplavljeni u asom. Obojica smo jedva progovorili koju rije. G. Charles naslutio je na e raspolo enje im je do ao, poprimiv i ozbiljan izraz lica. Strpljivo je slu ao dok mu j e g. Pierce iznosio stravinu priu. Morali bismo krenuti onamo bez odlaganja, zatra io je g. Pierce nestrpljivo kad je b io gotov. Plima nadolazi, ali mo da je jo ne to preostalo, da vidite. G. Charles se namr tio. Uskoro e pasti mrak. Mo emo ponijeti svjetiljke. Johne, otpone g. Charles, podigav i ruku da ga smiri. Znam da gaji sna ne osjeaje prema

m sirotim ljudima. Razumijem tvoju silnu uzrujanost. Glas mu oslabi i pretvori se u alostan apat: Ipak, molit u te jedno. Nastoj, ako mo e , zatomiti to u mislima, samo zasad. Treba misliti na tvrtku u cjelini, a bez ljudstva je ne mo emo voditi. Vjer uj mi, pobrinut u se da se ovaj dogaaj do kraja istra i. G. Pierce opet je poeo treptati. Hoete rei, pustiti ih neka njeno? G. Charles ga zami ljeno pogleda. Ni ta slino nisam rekao. Tra im samo da mi dopusti da s e za ovo pobrinem na svoj nain. Gospodine Charles, bojim se da mi ne ostavljate mnogo izbora. G. Pierce ustao je p omalo drhtavo te je stolica za njim zastrugala i povukao me za ruku pa sam morao ustati i ja. Ovoga trenutka dajem ostavku Zemljoposjednikoj kompaniji Novoga svij eta. Ne provedete li pravdu , nai u je naprosto negdje drugdje. George i ja idemo ravno u Hobart izvijestiti o onome to smo vidjeli, pa i o va oj nespremnosti, g. Ch arles, da izvr ite svoju du nost. Njegova neoekivana izjava sasvim me ostavila bez daha i priznajem da su mi se osj eaji prilino uzburkali. Dijelio sam njegovu srd bu, svakako, a isto sam tako dijelio njegovu odlunost da ne to valja uiniti, nemalo razoaran opreznim prijedlozima g. Cha rlesa. Podnijeti ostavku u Kompaniji bilo je meutim preuranjeno, ak prenagljeno. B ilo je naroito nezgodno to se zbog puke injenice da stojim uz njega inilo da sam suue snik u ovoj odluci. Ma koliko barbarska bila djela stoara, nisam li pre ao polovicu svijeta da sudjelujem u ovome pothvatu ? Nekako, gotovo nehotice, kao da sam ti m nadama okrenuo lea. Koliko god sam cijenio g. Piercea, po elio sam da je priekao b arem toliko da raspravimo to pitanje. G. Charles bio je oito svjestan moje nedoumice i dobacio mi kratak pogled pun raz umijevanja. Nadam se da emo moi ponovo razgovarati o ovome, rekao je dok smo i li prem a ve i, kad se obojica malo odmorite i promislite. Odmor i razmi ljanje bili su daleko od namjera g. Piercea i on je prilino odmakao o d naselja. Moramo otii iz ovog mjesta, George, uvjeravao me. Kad se neka skupina oda zlu, kao to su to uinili ovi ljudi, ostati s njima znai sudjelovati u njihovoj opai ni, ni ta manje. Nastojao sam ubla iti takvo gledi te. Nisu ba svi zli. G. Charles nije zao. Ta ga je primjedba samo uvrstila u njegovu uvjerenju. Ne titi li on ubojice ? To je poput bolesti. Svaki od njih je zara en. Grozniavo je stvarao planove o tome to nam je initi, a zvuali su suludo. Moramo osnovati vlastito, potpuno odijeljeno naselje i ostati u njemu dok ne pronaemo prijevoz odavde. Ako ima jo takvih koje nije zahv atilo zlo, kao to ti pretpostavlja ? a u to sumnjam ? mogu nam se pridru iti. Odjedanp ut je zastao i ogledao se oko sebe. Do li smo do gole ledine, tek ne to izvan vidokr uga zgrade Kompanije i ostatka naselja. Ovdje je dovoljno, izjavi odjednom. Ponimo s gradnjom kolibe. Dan je bio tako stra an a sada se doimao i nekako nestvarnim. Ogledavao sam se na mjestu koje je odabrao. Tlo pod nogama bilo je vla no, to je, pretpostavljam, razlo g da se ne koristi. Ali kako emo? Nemamo alata. Ne znamo ak ni graditi. Imam ja no , bio je uporan g. Pierce, izvadiv i ga, premda je to bila mala stvarca pri kladnija za guljenje voa nego za gradnju koliba. Doite. Potra it emo ne to drva i obliko vati ga. Prona li smo klade, ali veina je bila istrunula od vlage i plijesni, dok su ostale bile suvi e nepravilnog oblika da bi ih se lako spajalo. K tome, nismo imali nijed nog avla. Kad sam ukazao na to, g. Pierce je poeo no iem rezbariti odreen broj drvenih klinova ? rukujui pritom nekim oajnikim veseljem ? premda nisam vidio koristi od t oga. Ali mrailo se i hladan je vjetar poeo puhati. Trebali srno poeti tako da nalo imo vatru, izjavio sam, odjednom se naljutiv i. G. Pierce se doimao zateen. Nalo it emo je sutra. Pogledao sam na hrpu granja koje smo skupili i koje je vi e sliilo na lomau nego na sastavne dijelove za kolibu, i odjednom me ispuni nestrpljenje. Ovo je sve puka l udost. Izgledao je povrijeen. to onda predla ete? Odjedanput sam shvatio da sam donio odluku. Bilo mi je jedino do moje kolibe, do jela i topline. Idem natrag. Njegova me reakcija sasvim iznenadila. Pogledao me s najveim zaprepa tenjem. Pretpo stavljam da me je time to mi se tako esto povjeravao ? premda ga to nikad nisam tr a io ? smatrao nekim tko nedvojbeno dijeli njegovo mi ljenje. Lice mu se izobliilo od

bijesa. Onda idite. Kao da ja marim hoete li otii ili ostati. Idite i pridru ite se ostalima, i nemojte ni pomi ljati da se vratite. Vratio sam se u svoju kolibu od kore drveta prilino utuen. Bio sam takoer vrlo glad an pa sam nalo io vatru na malome ognji tu kolibe da si spravim aja i pogae za jelo. N isam daleko odmakao u tome kad mi je g. Charles pokucao na vrata. G. Piercea jo uvijek nema? ? upitao je. Klimnuo sam, pomalo hladno. Htio sam vas obojicu pozvati u kuu objasnio je. Ga Charles je mislila da biste mogli biti gladni pa vam je ispekla janjetine. Nakratko je pogledao moju bijednu hranu. Naravno, mo da biste radije dovr ili svoj obrok ovdje... Oti ao sam. Nisam bio siguran za to, ali sada znam. Uskoro sam sjedio za onim lijepi m drvenim stolom, eluca punog mesa i rakije. Nije g. Charles bio taj koji je pota knuo pitanje g. Piercea, nego ja. G. Charles samo je sjedio na mjestu, ljubazno klimajui glavom i mr tei se na moje rijei. G. Pierce, uporno sam tvrdio, naprosto odb ija slu ati ikoga drugoga. Suvi e je neprilagoen, vjeito nesposoban da surauje sa svoji m kolegama. Nema osjeaj za umjerenost, odanost. Vjerujem da sam ga mrzio. Mo da ti se, oe, to ini udnim budui da zna kako nije uinio ni ta lo e, a sada, kad razmislim o s u, bojim se da je sama ta injenica le ala u korijenu moga gnjeva. Kao da sam ga mrz io zbog njegove silne ispravnosti i to me je otjerao u neispravnost. G. Charles je sve vrijeme utke slu ao, smije ei se pun razumijevanja za moje rijei. Tek po to je objed zavr io, a boca rakije ve bila poluprazna, uputio mi je pa ljiv pogled i izrekao svoje mi ljenje. I sami znate, George, da e, ako g. Pierce provede svoju n amjeru i oni ljudi zavr e na sudu, nastradati jedino Kompanija, koja e propasti. Pri palio je lulu. Ti ljudi zaslu uju kaznu, dakako, ali nijednom u kratkoj povijesti V an Diemenove zemlje nije bijelac obje en zbog ubojstva crnca, bez obzira na slovo zakona. Ishod e biti silni otpor u Engleskoj, pogotovo od strane na ih neprijatelja . Nee se uzeti u obzir te ak posao koji smo ovdje obavili. Novine e se razgalamiti. Dionice e gubiti na vrijednosti. A otuda je malen korak do steaja. Naravno, g. Pie rceu sve to uope nije va no. Pukao je lulu. Bilo bi daleko bolje da je sve prepustio m eni. Kao predsjednik, lako bih ja natjerao te ljude da po ale zbog svog ina ? gotov o isto tako kao i da su odvedeni u Hobart ? i to bez mnogo vike. Hoete li? ? upitao sam. Ne jo , nego kad stigne Champion i kad budemo imali vi ka radne snage. Istinu govorei, sumnjam da me je i trebalo uvjeravati. Do ao sam ipak ovamo tra ei suue sni tvo ? da u dru tvu naem zaklon pred onim prezirnim pogledom koji mi je g. Pierce dobacio kad sam odlazio ? a to sam i dobio. I tako sam te iste veeri potpisao kra tku izjavu punu la i. Posvjedoio sam da, koliko mi je poznato, nije ubijeno vi e od es t uroenika, i da su to uinili ljudi koji su se sami na li na udaru iznenadnog, niim i zazvanog napada. G. Piercea nisam vidio ve neko vrijeme. Kako su prolazili dani, neobian osjeaj kivn osti postupno me napu tao, ostavljajui za sobom samo duboku i bolnu sramotu, i vi e n ego dovoljnu da me obeshrabri u namjeri da obiem ono vla no mjesto nedaleko naselja . Predomislio sam se tek kad sam jednoga dana nauo neko naklapanje meu stoarima. Da mi je samo znati to jede, rekao je jedan. Najvjerojatnije takore. Ostali su se nasmijali. I to ne previ e, sudei po tome kako izgleda. Tko zna, uz mal o sree, mo da nam uskoro vi e nee biti na smetnju. Dabogda ga se rije ili, velim ja. Oti ao sam ravno u svoju kolibu i uzeo ne to bra na. Zatekao sam g. Piercea kako sjedi ispod nekakve hasure od granja i li a razapete izmeu dva drveta. Kosa i brada visje le su mu u prljavim upercima, a onako divljeg izgleda, bio je sasvim nalik na ski tnicu. Premda sam nekoliko puta poku ao s njim razgovarati, nije htio sa mnom prog ovoriti ni rijei, a kamoli prihvatiti bra no. Ostavio sam ga pored njega, nadajui se da e ne to pojesti kada odem. Nedugo zatim jedan se ameriki kitolovac pojavio u luci, skloniv i se pred nevremeno m. G. Pierce po urio je na obalu im ga je spazio, i uskoro je dogovorio prijevoz do Launcestona o vlastitom tro ku. Istoga dana g. Charles pozvao je kapetana broda u zgradu Kompanije, i sve me je strah da se vrlo vjerojatno, bez znanja g. Pierce a, s njim na tom putu na la i moja potpisana izjava. Samo koji tjedan kasnije napokon je stigao Champion, ravno iz Engleske, i itav se svijet naglo i stubokom promijenio. Jednim je potezom udvostrueno na e ljudstvo, a

dobar dio prido lica poveo je sa sobom i supruge, pa ak i djecu, koja su unijela u naselje davno i ezao osjeaj domaeg ognji ta. Usprkos ovim dobrodo lim zbivanjima, nisam zaboravio podsjetiti g. Charlesa na njegovo obeanje da e kazniti stoare. Pobrinut u se za to im budem mogao, ne brinite, obeao je, ali trenutno se jo ne mogu t me baviti. Imam sad preeg posla. Nisam se ba nadao takvom odgovoru, ali nije se moglo porei da je bio uistinu zapos len, kao i svi u naselju. Brod je dovezao etiri stolara, kao i drvo, te se inilo k ao da nove nastambe posvuda niu iz zemlje za novopristigle, samo to to nisu bili at ori i kolibe od kore drveta, ve prave kue. Planirala se ak i izgradnja crkve. Prist iglo je i jo ivotinja, ukljuujui novu pasminu ovaca, i trebalo je obaviti mnogo posl a da se posjedi Kompanije vrate na prvotne mee. Usred svega toga, g. Charles mi j e ponudio da preuzmem posao g. Piercea kao glavni slu benik za zemljoradnju. Ne ka e m da nisam imao zlih slutnji. Naravno da sam ih imao. injenica je, meutim, da to n ije bila mala ast, osobito s obzirom na moju mladost. To bi, smatrao sam, takoer p ovealo moj utjecaj u tvrtki i stoga mo da sprijeim ponavljanje ranijih zloina. Samo dva tjedna nakon dolaska broda uslijedio je napad. Naselje je jo uvijek bilo pod budnom paskom i jo uvijek nam je posve neshvatljivo kako su domoroci stigli neopa eni do zgrade Kompanije. Jedina koja ih je uope i vidjela bila je ga Charles. Uzbuena obiljem hrane koju je dopremio Champion, radila je dokasna pravei kola kad je odjedanput spazila njih desetoricu kako ulaze kroz vrata s bakljama u rukama. Bila je toliko u asnuta da nije mogla ni pisnuti. Zaudo, nisu je ozlijedili, ve nap rosto zapalili zavjese i namje taj i tiho se iskrali. Potom je do la k sebi i upozor ila supruga i ostale u kui, no ipak se plamen irio prebrzo da bi ga se moglo ugasi ti i za sat vremena prekrasna zgrada bila je potpuno uni tena. Idueg jutra Sutton i druga dva stoara pronaeni su nasmrt izbodeni kopljima pored svojih koliba. Odmah je pokrenuta potjera za domorocima. G. Charles je izdao najstro e upute da i m se ne smije, ako je mogue, nauditi ve ih treba ive dovesti u naselje, odakle e bit i otpremljeni u Launceston i predani tamo njim vlastirna. Nisu meutim nikad uhvaeni, a ishod potjere sveo se na to da je na nekoj udaljenoj padini primijeeno dvadese tak crnaca kako odmiu prema jugu. Gonili su ih, ali se vrijeme pogor alo i zameo im se trag. Iskreno govorei, nije mi uope bilo krivo. Ovo se dogodilo tek prije nekoliko tjedana. To, meutim, nije i kraj mojih novosti . Zapravo jo uvijek nisam do ao do onoga to me nagnalo da ti odjedanput po elim pisati ,oe. Kraj je prosinca, proljee ju ne polutke prelazi u ljeto i, kad nema vjetra, veeri su ugodno tople i duge. Kad sam gotov s poslom, katkad volim od etati do obale i gle dati ocean. Tako sam uinio i prije etiri dana, ostav i ondje dok je svjetlo polako b lijedilo, iz grimiznog u ru iasto sve do tamnoplave boje sumraka. Na povratku sam p ro ao du cijelog naselja, koje je sada bilo zakreno graevnim materijalom i alatom. Bi o sam na pola puta kada sam zauo glas. Bio je to, moram naglasiti, smijeh, ni ta vi e . Odzvanjao je sna no i smireno. Zaas sam prepoznao glas g. Charlesa. Kad sam podig ao pogled, vidio sam kroz polumrak da je ovjek s kojim je razgovarao bio stoar Hig gs. Da pravo ka em, bila je to sitnica. No, koliko god se trudio, neprestano sam se u mislima na nju navraao. I tako, oe, sada sam ti napisao sve, svaki djeli. Znam da u pravo iz tog razloga ovo pismo nikad nee biti poslano. Peevay, 1828. Umjesto da pronaem meso peeno na vatri, to mi je bila silna elja, prona ao sam bitku. Nikada prije nisam vidio bitku, to ne, ali sam uo prie od Tartoyena, a osim toga n e to ipak razumije i da ne zna za to. Nije to jo bila bitka, nego skoro, s mojima na jednoj strani i Roinginima na drugoj. To je bila nerazmrsiva zagonetka, jer Roin gini nikad ne bi mogli biti ovdje, u svijetu, nego moraju ostati u svojem, kao to je svima poznato. Takoer, nije ih bilo dovoljno. Roingini su poznati po tome da ih ima puno, ali sada ih je bilo manje nego mojih. Svejedno, mogao sam vidjeti d a su jaki i imaju vi e kopalja. Tartoyen, Gonar i ostali moji imali su ili samo ma lo ? a neki ih ak nisu uope imali ? dok su Roingini imali po dva ili tri svaki. To je bila bolna briga, da, i muilo me kako su moji mogli biti tako pi ljivo glupi. Vi ste kukavice, zapjevu ili su Roingini da upla e moje, i uskoro emo vas ubiti. Vi ste la ljivci i varalice, odvratili su moji na isti nain, i danas ete poginuti.

Taj je rat bio spor, kako sam primijetio, i nastavila su se do besvijesti tresti koplja i pjevati uvrede a da nije dolazilo do borbe, pa sam krenuo okolo kroz g rmlje gdje su stajale Baka i ostale ene mojih. Baka se veselila to me ponovo vidi, premda je bila i ljuta. Baka nikad nije mogla biti samo zadovoljna. Peevay, gdje si bio? ? pitala je. Svugdje smo te tra ili. To je bilo ugodno uti. Znai bilo im je ao, nagaao sam. Pitao sam je kako je do lo do r ata i rekla mi je da je poelo ujutro dan prije, kada su nai li na Roingine kako nap rosto eu umom svijeta ? na ega svijeta ? kao da je to njihovo i uope nije na e. To je na ravno znailo borbu, jer vrijedi strogi zakon da svi moraju ostati na svojem osim ako im se dopusti. Tada je skoro izbio rat, rekla je Baka, i prepriavala kako su se svi pripremili, up erili koplja i sve to, ali onda su Roingini molili da ispriaju svoju priu. Gonar j e rekao da ne smiju, ali Tartoyen nikad nije suvi e volio bitku pa im je dopustio. Pria Roingina bila je vrlo alosna. Duhovi su im do li na zemlju, rekli su, mnogo nj ih, i doveli su ivotinje duhove, malene i glupe i boje snijega. Prvo su ti duhovi bili prijateljski naklonjeni, ali onda su poku ali ukrasti ene Roingina i do lo je d o borbe, ali sitne. Jednoga dana kad su Roingini tra ili tuljane za lov, odjednom su do li duhovi sa tapovima koji grme i ubili koga god su mogli, polovicu svih Roin gina, i djecu i svakoga, i bacili su ih sve u more. Kasnije su Roingini ubili ne ke zauzvrat, ali sada je duhova bilo previ e i stalno sve vi e, i kad su ih duhovi p oeli loviti, Roingini su prosudili da moraju otii sa svojeg podruja ili svi poginut i. To je bila stvarno propast, jer napustiti svoj svijet je nemogue, kao da si mr tav. Tako sam barem tada vjerovao. Gonar je svejedno htio ubiti Roingine, usprkos njihovoj prii, ali Tartoyenu ih je bilo ao i rekao je da ih na i ipak nee ubiti ako odu na svoju zemlju i nikad se vi e ne vrate. Oni su se slo ili, da, i pravili se da su oti li, ali kad su se onda moji jutros probudili, otkrili su da su im koplja nestala, osim nekoliko, i vidjeli s u Roingine kako vire kroz drvee i viu Tartoyenu da ih ipak mora pustiti da ostanu u svijetu. Tartoyen to naravno nije mogao uiniti. Sada je ustvari bio gnjevniji o d sviju, ak i vi e nego Gonar, jer je bolna izdaja Roingina od njega uinila glupana. Zato su se svi pripremili na borbu. Vraajte se u svoj svijet, pjevu ili su moji. Vratite se u svoj svijet ili ete svi umrij eti. Svaka je strana imala ratnika koji je htio zapoeti. Na je bio Gonar, a kod Roingin a je to bio jedan niski ubojitih oiju. Svaki od njih bi se hrabro zatrao prema nep rijatelju da svaki as zalamata kopljem u zraku i zapone novu pjesmu, ali onda bi s e okrenuo ostatku svojih da utvrdi jesu li ga slijedili, a nikada nisu. Tako je bilo opet i ponovo i ne znam bi li ikad zapoelo, da nije bilo te nezgode. Spoetka je bilo sasvim smije no. Njihov je ratnik izveo jo jedno zlokobno izazivanje lamata jui kopljem i sve tako, i kad ga ostali nisu slijedili, on se ponovo vratio natra k e tako da moje jo uvijek ima na oku. Taj njegov hod natra ke ga je upropastio, jer nije vidio korijen to je str io iz tla nego je samo pao preko njega. Neki od mojih su se smijali, sjeam se, i ja sam se smijao, ali ne i Gonar. Njega je razveselila ta mala sretna okolnost, brzo se zatrao s kopljem i bacio ga poput vjetra, ravno u ratnika Roingina, uz sitan rezak zvuk, . Dobro ga je pogodio, nagaao sam, u trbuh, to bi dokrajilo jednog valabija, i premda je vikao i poku avao ustati, nije mogao. Ostali Roingini bili su sada naravno ljuti i nasrnuli su na Gonara kojeg su pogo dila dva koplja, jedno od njih u vrat. Ovo je bilo alosno i potaklo nje ne osjeaje d uboko u mojim grudima, da, jer bilo je tu no gledati ga tako probodenog. Sada su s vi vikali i dr ali koplja spremna za bacanje ili su se skutrili za nekim drvetom, i odjedanput sam se upla io da bi od toga mogao nastati neki strahovit rat, svi mr tvi, premda za takvo ne to nisam prije uo. U tom se trenutku zaula buka. Zbilja, nikad prije nisam uo ne to slino. Glasnije od g roma, ali vrlo naglo, te se nisam tono ni sna ao kad je ve bilo gotovo, a u u ima mi j e hualo poput vjetra meu stijenama, kao da sam primio neki bolan udarac. Na trenut ak pitao sam se nije li to zvuk umiranja i nisam li sada duh, ali onda sam se uv jerio da su ostali jo ivi i jednako zaprepa teni kao i ja. Tada sam ugledao neznance. Mislim da su ve bili tamo, da, i nisam to primijetio z bog bitke. Stajali su podalje meu drveem, ne mnogo njih ? bilo ih je manje od Roin gina ? ali izgledali su sna no. Na elu je bila ena s licem tvrdim poput kamena, a u

ruci je dr ala neobian tap, dugaak kao koplje, ali debeo kao neka batina, uska na vrh u, sasvim lijepa i blistava. Vidio sam dim kako izlazi iz njega, premda nije gor io, to je bilo zanimljivo i nagnalo me da pomislim da se radi o nekom arobnom pred metu. Ta je ena vikala na nas. Ne dam vam da se borite jedni protiv drugih. Morate se boriti za mene. Borba je tada bila gotova, naravno, prekinuta opim iznenaenjem. Neki su se razbje al i meu drvee, drugi su samo stajali i zurili. No to je bila neka velika nerazmrsiva zagonetka. Naime, ta ena koju jo nikad dotad nikad nisam vidio govorila je jeziko m mojih. Druga nerazmrsiva zagonetka bila je da je Baka plakala. Baka nikad nije plakala. Tko je to? ? pitao sam. Baka me pogledala i prvi put otkad pamtim nisam u njezinom pogledu vidio mr nje. Tv oja majka. Tako sam je napokon ugledao. Nije uope bila lijepa i visoka kako sam zami ljao, ne, nego sasvim niska, sna nih ruku i nogu i munjevita pogleda spremna na borbu. Svej edno mi nije smetalo. Bilo je to bla enstvo i silna srea. Bilo je to slavlje i blag ovijest. Ipak je do la po mene. Nisam ekao, nego potrao, pored svojih, pored Roingina, ak i pored udnih ivot inja koje nikad prije nisam vidio, a koje su izgledale kao kanunnah, samo male, i zvale su se pasje ivotinje kako sam kasnije nauio. Nije me ugledala dok se nisam primaknuo. Tada sam je zgrabio za nogu i poviknuo: Majko. Tako sam primio prvi bolni udarac. Oi koje su joj ranije bile radosne, postale su hladne kao zimsko more. Tad me je grubo odgurnula tako da su me ruke zaboljele i okrenula se od mene. Zanimljivo je kamo je oti la, o da. Pri la je jednom djeaku, m anjem od mene, malenih tankih nogu tako da je izgledao dobar za udaranje, i neete vjerovati, ponijela je to grozomorno govance na rukama kao da je ne to divno i ba jno. I tako sam prvi put ugledao Tayaleaha, svojeg nenasluenog usranog brata. Kapetan Illiam Quillian Kewley, lipnja 1857. Nakon puna tri tjedna zatoeni tva u onom zapeaenom doku poput takora u sanduku, ak i Bl ackwater podsjea na raj. Blackwater je rijeka to vodi do mjesta Maldona i nosi odg ovarajui naziv, jer je pravo mjesto ako tra i mulj. itava istona obale te Engleske je muljevito tlo, i ne predstavlja drugo doli jedno veliko ni ta puno vjetra, kre tavih ptica i previ e neba. I mulja, naravno. Ali nakon onog Londona svaki njezin mutni pedalj bio je prava divota. No, kako mudrac ree, svaka ljetna nedjelja plaa se zimskim vjetrom, i u ovom sluaju cijena na e slobode bila je svima na oigled. Dotini su se kooperili palubom kanda je brod njihov. Sve u svemu: tri putnika. to je jo gore: sva trojica Englezi. Ne mog u rei da sam ba bio odu evljen pogodbom. Dakako, oekivao sam da e Sincerity do ivjeti po koje poni enje za svojega vijeka ? da je nagrizu lupari, poseru galebovi i njome v r ljaju i nju kaju carinici ? ali nikad, jo ni jedanput, nisam pomislio da e tako nisk o spasti da prevozi putnike. A i ti putnici bili su udni svati. Doista jo nisam vidio takav jedan mudrija ki gnja vatorski trojac kao ovaj, svi u neslozi sa samima sobom, dok svoje velike pametn e mozgove etkaju palubom. Bogme, nije ni udo to se pokazalo da su luaci koji su htje li ii na put sa svrhom da osobno otkriju Rajski vrt. Rajski vrt! Kao da ga nisu m ogli ostaviti u Bibliji, kamo i pripada. Nisu ga ak ni nastojali pronai na nekom r azumnom mjestu, nego na nekom trulom otoku nakraj svijeta, koji se zove Van Diem enova zemlja ili Tasmanija, kao da se ni sam ne mo e odluiti. Bilo je to neko luako m jesto, ve po tome kako zvui, krcato zatvorima, robija ima i jo gore od toga, i to ond je gdje nitko razuman ne bi ni primirisao. Morali smo tu trojicu prdonja odvesti skroz do tamo i onda natrag. itava godina puna Engleza. Kakva grozna pomisao. Ka o da nije dovoljno ve to to smo ih morali voziti du obale u Maldon. Najgore je bilo za vrijeme jela kad sam ih morao trpjeti u blagovaonici dok se o nako uljudno smje kaju i zahvaljuju, biste li bih ljubazni da mi dodate sol, kapet ane? Najgore je bilo podnijeti upnika, veleasnog Wilsona, mr avog cvrkutavog prijana zubata osmijeha koji mu nije silazio s lica, kao da se nikad nije umarao od sam oga sebe. Doista, jo nisam upoznao nekoga tko se toliko pravi va an, i dok sam ga g ledao kako se glupo smijulji i vae svoju veeru, te ko se bilo kloniti misli o tome ka

kvo bi iznenaenje priredio ribama kad bi se zabunom prehitio s palube. Bio je i s trahovito krt. Mislim da uz najbolju volju ne bismo prona li sumnjiavijeg i nepovjer ljivijeg tvrdicu, sve da smo cijeli London koom prosijali. Uspio sam izmamiti tek toliko novca od najma da platim carinu, a ak i tada je navalio da ide sa mnom u nabavu namirnica i slinoga po trgovinama, navirujui mi se preko ramena kao da mi n ije vjerovati. Je li to stvarno dovoljno baava vode za put do Australije? Dovoljn o dvopeka? Dovoljno koko i i ovaca? Na kraju mi nije preostalo drugo, nego da pola broda nakrcam hranom i vodom i ivinama koje nam nisu trebale, ba kao da ih doista vozimo nakraj svijeta. itavo to vrijeme tovarili smo i njihov vlastiti teret, lu ksuzan da ti mozak stane ? ampanjac i najbolji francuski konjak, raznovrsno meso, pa ak i srebrni jedai pribor s kojim e ga jesti ? te smo znali da je uza sve jadik ovanje upnik jedan od onih koji sve to taknu pretvore u zlato. Jedva bi dan protekao, a da on ne navrati u zapeaeni dok s nekom novom gnjava om. To liko je krije tao zbog rasporeda kod spavanja da sam siguran da je bacio oko uprav o na moju kabinu. Bio sam u isku enju da ra istim stolarsku radionicu Chalsea Christi ana i strpam ih tamo, ali mislim da onda nikad ne bismo iz njih izmuzli ni novia, te su na kraju dobili asniku kabinu. Dao sam Chalseu Christianu u zadatak da na br zinu montira gornji le aj u Brewovoj gajbi koju e odsada koristiti veleasni Wilson i dr. Potter. Kabinu drugog asnika, koja je najobiniji ormar s oknom, dao sam bilja ru, Renshawu. ak i tada su sva trojica cvilila i tu ila se da su htjeli ne to otmjeni je, kao da su na putnikom parobrodu. I nisu samo oni spustili noseve, nego su se i Brew i Kinvig propisno mrgodili to su prebaeni u ka tel s ostatkom momadi. Ni ta ne b rinite, rekao sam im na manskom. To je samo dok ne stignemo u Maldon. Napokon je osvanulo to ueno jutro kada smo se mogli otisnuti s londonskog doka. Bi lo bi mi naravno drago da smo mogli tiho i neopazice isploviti, jer po mom mi ljen ju nikad nije pametno svraati previ e pa nje na sebe, ali na alost nisu tako razmi ljali i na i Englezi pa se sjatila poprilina gomila ljudi da im ma u, sretni to su ih se rij e ili. Bilo je popova i nauljenih novinara. Bio je tu i Jonah Childs, bogatun koji je s nama potpisao ugovor o najmu i platio nam. Smije an neki ovjek, visok poput st abla, a tako sitne glavice da je nalikovao boci nasaenoj na motku, dok je kru io uo kolo izigravajui veliinu, dajui svakome da mu malo protrese ruku. Tu su jo bila djec a veleasnog ? itav opor njih ? i jo njegova ena i svast, prave dvije alapae, sve se os mjehujui kao da ne mogu doekati da se stari osobenjak ve jednom pokupi. Nisam ih zb og toga nimalo krivio. Renshaw, mali od biljaka, jedva da je bolje pro ao budui da su mu brat i otac bili vedri poput nadgrobnih ploa, a majka su ta suprotnost, uplak ana i bri na, turajui mu mali poklon, kao da se tobo e tek sada sjetila, za one hladne noi u planinama, premda se pokazalo da je to fini par rukavica kao stvorenih za s rkanje aja u dru tvu Kraljice. Najbolje je od sve trojice pri opra tanju pro ao kirurg, za kojim je do la polovica doktora iz bolnice, a svi su jedan drugome dr ali govore o tome kako je velik in njegova odlaska. Iznenadit e se kad ga ponovo vide za tje dan dana. Napokon je u ad otpu tena, amci su nas izvukli iz zapeaene luke, a teglja odvukao do rij eke i dalje do u a. Ma koliko bio lijep osjeaj da se Sincerity ponovo doepala oceana, bilo je odvratno naporno voditi sa sobom te Engleze to nju kaju, zanimaju se i sve ivo primjeuju. Strahovao sam da bi mogli suvi e primijetiti. Druga stvar koja me la gano morila ? i kojom se dotad nisam bavio jer sam stalno imao veih briga ? bila je kako emo zaboga iskrcati stanoviti teret posebne namjene a da oni ne primijete . Prebacivanje tuceta i tuceta bavica konjaka, kao i naramaka listova duhana i ne kih zanimljivih francuskih stakalaca ne mo e a da ne izazove kakvu-takvu strku i g alamu. Nekako se to meutim moralo izvesti, jer im novac od najma nismo namjeraval i vratiti dok sve ne prodamo. A da jednostavno svu trojicu gurnemo s broda? ? predlo i Brew, umiljat kao janje. Ka tkad mi je te ko bilo rei da li se zapravo ali. Ispostavilo se da se i ne trebamo mui ti s takvim odlukama. Pirio je ju njak te smo lavirali i premda Maldon nije daleko , ugledali smo , Blackwater tek sutradan popodne. Momcima sam nalo io da bace sidr o u u u rijeke, dovoljno blizu grada da uzmognemo obaviti neke svoje poslove, a ope t zgodno izvan vidokruga. Na im se putnicima, naravno, nimalo nije svidjelo to izn enaenje i im je veleasni zauo struganje lanca sidra, poeo je jadikovati i tu iti se. Maldon? Ali za to, zaboga? Rekao sam vam da si ne mo emo priu titi daljnje odgaanje. U pitanju je brodski sat, naveo sam razlog koji mi se inio isto tako dobar kao i sv

aki drugi. Ne mo emo na put oko svijeta s pokvarenim satom, jer ne bismo ni u kojem trenutku znali gdje se nalazimo. Onda nas ni ta ne bi sprijeilo da jedne mrane noi z alutamo u neki dio Afrike ili Australije, za koji nikad u ivotu nismo ni uli. To ga je smirilo. Ako postoji ne to to smiruje putnike, rekao bih da je to mala gov orancija o brodolomu. K tome je to bila i istina, osim pokoje sitne, zanemarive pojedinosti koju sam smetnuo s uma, kao, recimo, da nemamo namjeru jedriti nikam o dalje od Peela i da brodski sat radi kao podmazan. Potom je na red do ao Potter, kirurg. Ako je to tako va no, ne bismo li se onda treba li vratiti u London da pronaemo kakvog vrsnog urara? Uostalom, jo uvijek smo dovol jno blizu. Samo na trenutak uistinu sam se pitao ne sumnja li u nas. inilo mi se to, naravno , sasvim nemoguim, ali nikad se ne zna, a zacijelo zadnje mjesto na svijetu koje sam elio vidjeti bio je London. Jedva da sam mogao proniknuti u tog kirurga. On j e u usporedbi s na im prijateljem upnikom bio sasvim drugi par vesala, to sigurno. Ako je veleasni Wilson bio kost i ko a, Potter je bio isto meso, a isto tako, ako je Wilson bio sav brbljav, uzrujan i svakome na putu, Potter je bio utjelovljenje mira, poput golemoga jazavca kojem ne mo e sasvim vjerovati. Maldon je fina mala luka, rekao sam Potteru. Ni ta ne brinite. Nee nam biti te ko pronai dobroga urara u mjestu. Ionako su malo to mogli uiniti na brodu koji je bio moj. Dao sam da se spusti amac u tu rijeku Blackwater, da odemo u potragu za roakom Robom. Nije to bilo nimalo l ako. Znao sam da ivi nedaleko Maldona, ali, kao to e svaka budala potvrditi, postoj e dvije vrste nedalekog, i to tako razliite kao to su babe i abe. Ne mo e zalutati, rek o mi je kad je zadnji put bio u Peelu. Stoji sama na obali, odmah preko puta Nort hey Islanda. Tada je to zvualo dovoljno jasno, ali s uputama je to obino tako dok t e od njihove primjene dijele jo mjeseci i milje. Otad smo razmijenili pismo ili d va, uglaviv i izvjesne dogovore, ali mi nikad nije palo na pamet da ga zatra im da p o alje zemljovid. Sada kada smo se smjestili u Blackwater, a Northey Island bio ra vno ispred nas ? ni na ta nalik, sve sami mulj ? po elio sam da jest. A to je s onim tamo lijevo? ? pokazivao je Parrick Kinvig, drugi asnik. Izgleda kao n ekakva kua. Uistinu jest, poprilino. Vrijeme je bilo malko maglovito i kua je bila dosta dalek o, tako da je izgledala tek kao neka mrlja bjeline nad muljem. Bit e da bi moglo b iti. Ali siguran sam da jest, kapetane, nije odustajao Kinvig, sav razjaren to sam rekao samo da bi moglo biti. Kinvig je oduvijek bio gunalo, i to takvo da bi mogao ras rditi i anele. Neki su tvrdili da je tu mrzovolju naslijedio od oca koji je bio s tara protuha, poznat po tome to je i konja i kola propio jednog ljeta u krmi ? jed na od onih pria koje se nikad ne zaboravljaju. Drugi se nisu slagali, nego su tvr dili da Kinvigov bijes proizlazi iz njegove visine ? u kojoj visine uope nije ni bilo jer je bio sitni prcknedl od ovjeka, jedva vi i od djeteta ? a s patuljcima je esto znalo biti nevolje, kako je bjelodano pokazao car Napoleon Bonaparte. Iskre no govorei, slabo sam mario za to, jer u du nost drugog asnika i spada vjeni bijes, u rlanje i u kanje momadi da se ne bi opustila. Najbolji znak da drugi asnik zna svoj p osao je to da ga mrze vi e od samoga vraga, a u tome je Parrick Kinvig bio prvak. Ali udaljavam se od mjesta na kojem sam stao, a to je bila ona kua ili to je ve bio ugledao. Do tog trenutka planirao sam prii s desne strane Northey Islanda gdje j e rijeka bila ira, ali zgrada je zgrada, a bila je jedina na vidiku. U redu, lijev i bok, dakle, rekao sam nadodav i, da se ne bi previ e zanio, a ako nije, znat emo koga treba okriviti. Postoje br i naini kretanja nego amcima na vesla, rekao bih, pa smo ak i s China Cluc asom, brodskim divom, za veslima, bili spori poput pu eva. Malo-pomalo, dok se pos lijepodne gubilo u sumraku, zgrada je rasla, od obine mrlje do mrlje s bridovima, potom do neeg nalik na kutiju ibica s krovom, sve dok se napokon pred nama nije u kazala prava pravcata krma s natpisom koji se njihao na vjetru. To naravno nije i spalo ba najsretnije, ali moglo je biti i gore jer najbolje mjesto da se dozna gd je netko ivi upravo je krma. Izvukli smo amac, Kinvig se oti ao raspitati, i koji tre nutak kasnije ve je ljapkao natrag. Naslutio sam mu po izgledu da ne donosi dobre vijesti. Poznaju ga, itekako, i kua mu je malo ni e. Ali neemo ga zatei. Odmaglio je u Colchest

er, tako barem ka u, prije samo nekoliko dana, i tamo su ga priklali u nekoj tunjav i. Jo uvijek je tamo. inilo se da nas nesrea svuda prati, poput staroga pseta koje se ne da otjerati. Od jedanput sam se na ao bez kupca i naina da pronaem drugoga. Bio sam pri kraju s novc em i imao tri putnika koji su oekivali da ih odvezem na kraj svijeta. Stvar je u tome da ako sam se u itavoj prii uzdao u nekoga, onda je to bio roak Rob. Nisam od onih koji se nabacuju krivnjom, ali nije nam nimalo olak ao stvari. Znao je ipak v rlo dobro da smo na putu, a to to smo malo kasnili nije bila na a krivnja. Trebao j e samo mirovati i ekati kao svaki razuman ovjek, ali ne, morao je ii tratiti vrijem e u Colchesteru i izazvati nekog koljaa u prolazu da zarine no u njega. Mo da bismo trebali otii u taj Colchester u potragu za njim, rekao je Kinvig. Nisam bio raspolo en za naganjanje pa da nas jo i primijete. ak i da ga pronaemo, vjer ojatno bi se samo sru io mrtav pred nama. Mogli smo otii ravno u Maldon pa oku ati sreu i malo se raspitivati u nadi da u nai te izvjesne ljude za koje je Rob rekao da s u zainteresirani, ali tu sam nju io nevolju. Nismo raspolagali nijednim imenom ? R ob je bio suvi e prepreden da ih otkrije, valjda iz straha da posao ne obavim bez njega ? a i carinici su znali da idemo u Maldon pa nas mo da dr e na oku. Ali mogli smo ne to drugo. Gdje si rekao da se nalazi Robova kua? Kinvig me zaueno pogledao. Malo dalje, kad zaobiemo otok. Poimo onda. Brati Rob nije bio od onih koji skupljaju poslugu oko sebe, dok mu je ena, Englesk inja, vjerojatno bila u Colchesteru uz njegovo uzglavlje, i prema tome, kua mu je po mom mi ljenju sigurno bila prazna. Ne elim ispasti okrutan, ali imali smo dogov or, a on ga je prekr io i navalio nam najcrnje brige. Ta bilo bi nam kao bubregu u loju da se samo taj jadni blesan nije odluio dati priklati. Ne, ovdje se radilo o pukoj nadoknadi. Uostalom, ako ipak odlui da jo ne umre, ak bismo razmislili da m u vratimo koji novi, budemo li dobrostivi. China i ostali uprli su o vesla i obi li Northey Island. Osjetio sam olak anje kad s am donio odluku i ak se inilo da nam i samo kopno kima s odobravanjem, sve radosni je to smo dalje i li, dok je pokoji zvonik udaljenog Maldona izvirivao iz mulja. Na kon nekog vremena obala je postala isprugana finim redovima drvea i odmah zatim b ila je tu kua, na osami kako je i trebalo. Ni veliina nije bila lo a. Gdje mu je amac? ? pitao se Kinvig. Za to mi nije dugo trebalo da pogodim. Vjerojatno s njim u Colchesteru. Ostavio sam Vartina Claguea da u amcu dr i stra u, a mi smo zagazili u mulj. Lagano s am pokucao na vrata ? za svaki sluaj ? a potom, kad nije bilo odgovora, pri li smo sa strane i drmali prozore sve dok nismo prona li jedan koji se fino otvorio te sm o se na li u dnevnoj sobi. udno kako ovjek pone aptati kad se nae u tuoj kui, ak i kad zna da je prazna. to ovdje ima biranih stvari, pro aptao je Kinvig. Vidio sam da je itekako u pravu kad su mi se oi privikle na tamu. Bio je tu fini stol i stolice, i neke velike slike na zidovima na kojima su bili prikazani stra ni brodovi s etvrtastim jedrima i momci kako se uljaju uokolo s udnim e irima na glavi i ko arama na motkama preko ramena, i izgledaju kao Kinezi. Na polici nad kaminom dva modela ratnih brodova, i to lijepo izraena. To nije smogao samo lovom na jeg ulje. Raunao sam da je Rob obavljao trgovinu na svoju ruku i da mu je dobro i lo. N egdje je sigurno moralo biti para. Dali smo se na posao, izvlaei ladice i slino, al i smo uglavnom nalazili stare papire i druge beskorisne stvari. Napokon sam u ku hinji nai ao na naslagani srebrni pribor za jelo. Izgledao mi je vrijedno, a njemu jedva da e vi e trebati dok hroplje tamo u Colchesteru. Ovo bi trebalo biti dovoljno, rekao sam ostalima. Napunite d epove. A jedan od vas ne ka skine sat, kad smo ve kod toga. Bila je to lijepa stvarca, postavljena na polic u nad kaminom, do brodova. Pazi ovo, rekao je Kinvig kad je zagrabio jo lica. Ove imaju po sebi nekakva slova. I ove, slo io se Clague, podigav i vilicu u zrak. HH, proitao sam, to bi znao rijetko koji od njih. A ispod je neka mala oznaka, primijetio je Kinvig. Slii na sidro. Nije ba izgledalo vrijedno pa nje. Tko bi uostalom znao kako je Rob do ao do svojih s tvari. Ni ta vi ne brinite zbog toga. Samo ih odnesite do amca. Nisam naime jo uvijek bio napustio nadu da emo pronai ne to pravoga novca, i dok su s

e drugi kobeljali van kroz prozor, zveckajui punim d epovima, ja sam se popeo na go rnji kat da malo zavirim to ondje ima. Gore je vladao gusti mrak, ali sam uspio n azrijeti vrata i napipati kvaku, te sam ih i otvorio. Unutra sam razabrao krevet , na koji je bila nabacana hrpa pokrivaa, kao da nije namje ten otkad se Rob oti ao r azonoditi u Colchester. Nije bilo ni traga nekom ormaru ili slinome, to je bilo ob eshrabrujue, ali su mi za oko zapela dva lijepa svijenjaka na kaminu i zapravo sam ba razgledavao jedan od njih, da utvrdim je li od istog srebra ili samo posrebren , a tada bi jedva bio vrijedan truda ? kadli se odjednom dogodilo ne to vrlo udno. Odande s kreveta zauo se glas, onako odrje it, vojniki, rekav i: Koga to vraga izvodite , Phillipse? Samo pet rijei, i to je bilo sve, ali kako pet rijei mo e ovjeku mnogo kazati! Kao pr vo, njih pet reklo mi je da krevet ba i nije tako prazan kako je izgledalo. Kao d rugo, pomou njih doznao sam za tipa po imenu Phillips, koji mi je zvuao kao neki p onizni takor od sluge i koliko sam mogao naslutiti, ili je dobio slobodnu veer ili je vrlo vrsto spavao. I na kraju, najslae od svega ? bilo je dragocjeno otkrie da se od samog poetka uope nisam nalazio u kui roaka Roba. Sve u svemu, smatrao sam da je najbolje odustati od svijenjaka, bio srebrn ili ne . Po urio sam kroz vrata i za sobom uo ne to manje nalik na govor, a vi e na vrlo rjeito urlanje. No, znam ja biti brzih nogu kad sam raspolo en. Sjurio sam se niz stepen ice, preskaui po tri odjednom, i zatim kroz onaj prozor u dnevnoj sobi, glatko kao tane kroz cijev, dok nisam uzeo trati prema rijeci. Ostali jo nisu do li do amca, ne go su sitno koraali da se ne skotrljaju u mulj. Stali su i osvrnuli se kad su me ugledali prilikom mojeg uzmaka, i ve je izgledalo da e poeti postavljati glupa pita nja ? na koja im nisam imao ni namjere ni vremena odgovarati ? ali uto sreom s go rnjeg prozora kue ne to bljesne i zauje se silan prasak koji fino sre e njihovu radozn alost. Mulj i brzina bogme nikad nisu i li zajedno pa smo nekoliko puta gadno izgu bili ravnote u ? kao i nekoliko vilica i lica ? ali smo se napokon dokopali amca i o dgurnuli se od obale. Nakon toga veslali smo sve u esnaest, te nije bilo vremena za razgovor. Nitko nij e rekao ni rijei kad smo, zaobilazei otok, samo ne to ni e, pro li pored bijedne straare na potpunoj osami, pred kojom je bio stari amac na vesla okrenut naopake i mre e za jegulje ovje ene o stupove. No, Kinviga sam dobro o inuo pogledom, jer on je donio u pute iz krme. Trebalo nam je dobrano vremena da se vratimo po Blackwateru i sve vrijeme sjedio sam za kormilom zurei u momke nabreklih d epova koji su im zveckali dok su veslali , i to sam dulje gledao, to sam bio neveseliji. Do trenutka kad smo ugledali brod , ve sam bio donio odluku, barem napola, a na i putnici su mi uskoro pomogli da se dokraja odluim. Nadao sam se da su ve u krevetu i da snivaju svoje pametne englesk e snove pa da emo se barem na brod moi popeti tiho i dostojanstveno, ali ne, ni po mislili ne bi da nam idu na ruku. Sva trojica su stajala i naslanjala se na ogra du da bolje vide. Veleasni je imao najo trije oko. Sat! ? povikao je dok smo jo bili na pedeset metara od njih. Prona li su sat, Hura! Na i m nevoljama je kraj. Renshaw, mali biljar, bio je sumnjiaviji. Jeste li sigurni da je to pravi? Ako u tom trenutku ne to nisam htio, onda je to da budem nekome zanimljiv, ali zan imljivi smo bili. Kad smo se uspentrali na palubu, ovi nisu s nas skidali pogled a. Ali kapetane, otkud toliki mulj po vama? ? udio se dr. Potter, promatrajui nas na on aj svoj nain. Samo sam slegnuo ramenima. A prona li ste i novi jedai pribor za brodsku trpezu , primijetio je veleasni. Moram pr iznati da mi je drago. Nisam se ranije htio potu iti, ali ovaj to ga imamo prilino j e jadan. Nesrea? Imali smo je dovoljno da njome napunimo pola oceana. Zakratko e na prijatel j s pu kom dii na noge itavo podruje i kad otkriju tragove na ih nogu u mulju, stu tit e e niz tu rijeku Blackwater kao psi kad nanju e zeca. ak i da bacimo u more sat i sv aki no i vilicu i tako ih se rije imo, svejedno imamo trojicu svjedoka protiv sebe, od kojih je svaki bio ugledan kao da je iz kraljevske kue. to sam vi e o tome razmi l jao, sve mi se bezizlaznije inilo. ak ni od bijega ne bi bilo koristi, jer e ovakva glupost sigurno privui pa nju novina. Ne dogaa se, napokon, svaki dan da kuu poiste r

avno s oceana. U vikin kom stilu. Bilo bi dovoljno da jedan od na ih Engleza baci po gled na krivu stranicu krivih novina i bili bismo frigani kao sle na vatri. Igran je s krijumarenjem je jedna stvar, ali provala u kuu je ne to sasvim drugo. To je zn ailo zatvor, ak deportaciju. To je sasvim sigurno znailo propast. No, nismo jo bili frigani. Nitko nam nije mogao suditi dok nas nema, i barem je j edna sitnica bila na na oj strani. Vjetar. Pirio je predivni morski povjetarac rav no iz smjera Maldona na otvorenu puinu. Kad bismo samo mogli nestati na dulje vri jeme, tko bi se vi e sjeao tih nekoliko lica za juhu? to se toga tie, ha, nisam rnorao ni razmi ljati kamo, jer to je ve bilo odlueno. Brew, zazvao sam, di emo sidro. Maldon? ? pitao je. Ne mo emo nikako uzvodno po ovom vjetru. Tasmanija. Jedanput da i Brewu splasne onaj lukavi izraz. ETVRTO POGLAVLJE Jack HaRp, 1821. ? 24. Kad je zavr ila sezona lova na tuljane, krenuo sam kao i obino lovnim amcem u George Town i sve vrijeme pitao sam se hou li pronai amac na vesla jednako dobar , kao i onaj bez kojeg sam ostao zbog one divljaku e, a bio je tako zgodna stvarca. Plima se ve fino povukla kad sam stigao, te sam izvukao brod i uputio se do onoga krtog gada, Billa Haskinsa. Haskins mi je posudio kola da dovezem ko e, to mi je trebalo sada kad nema Neda, i kad sam mu ih polo io na pod, poeli smo pregovarati o novcu, t o je takoer i lo glatko. Rekao je da zna za amac na vesla u dobrom stanju, koji je b a svje e premazan lakom. Za ko e mi je ponudio vi e nego to sam se nadao i imao sam dovo ljno za amac i potrebne zalihe, pa mi je ak ne to novca i preostalo. Do srebrnjaka j e mogao doi tek sutradan, tako je tvrdio, kao i do ovjeka koji je prodavao amac, al i mi je dao panjolski dolar i nekoliko francuskih novia da mi potraju do tada, to mi se inilo sasvim u redu. Nakon samovanja na otoku skoro punu godinu, bio sam vi e nego raspolo en za malo dru t va. Do veeri sam se dobro nalio ruma u gostionici i okusio k tome onu Lili u stra n jim prostorijama. Neu tvrditi da je bila ne to posebno, ve podosta ocvala i lo e narav i, jer odmah bi se uzrujala ako bih postao ne to grublji, no bila je pristojan kom ad enske, a nakon toliko vremena nisam se imao namjeru tu iti. Zapravo, ba sam bio r azmi ljao da si priu tim jo jednu rundu kad su oni prokletnici u crvenim kaputima upa li, sve onako u izmama i s mu ketama i s rijeju bjegunac na usnama. Pru ao sam otpor kol iko sam mogao; jednog sam tresnuo o zid tako da mu je glava naprsla, a drugome s am raskrvario usnu, ali bilo ih je previ e i na kraju su me svladali. Tada sam poeo razmi ljati, i nisam se bavio nimalo lijepim mislima. Pogledao sam Li li, ali ona je izgledala sva zateena, pa sam zakljuio da nije ona u pitanju. Kad s u me poeli odvlaiti, povikao sam na njihovog asnika: Tko je to bio? Koje vas je kopi le poslalo po mene? Nije rekao ni rijei, naravno, ali je nekako mirnuo, to mi je jas no dalo do znanja da su me otkucali. Tada mi je sinulo tko je to bio. Bilo je te ko ponovo se nai u robija koj odjei kad sam mislio da sam je se zauvijek ri je io. Kao bjegunac, k tome divlje naravi, postavljen sam na cestu, to je lo e, pogot ovo po ru nom vremenu. Tako je to trajalo dvije godine, a onda sam se potukao s re darom koji se previ e derao, pa su me poslali u Hobart da radim na gradnji skladi ta , to je takoer bilo lo e. Prialo se da nee postati nimalo bolje jer je do ao novi guvern er, Alder, koji je poznat po strogosti i koji bi svakoga od nas najradije izbieva o dok zauvijek ne umuknemo. To je zvualo gadno, ne mo e se porei. No, nisu me previ e zaokupljale te misli. Razmi ljao sam, i to esto, o svojem starom prijatelju Billu H askingsu, o tome kakav je bio lukavac kad si je priskrbio pun amac tuljanovih ko a za jedan panjolski dolar i pokoji francuski novi. Peevay, 1828. Majina elja u dubini grudi bila je da odemo iz svijeta da ubijemo Oca. inilo se to jako te ko i k tome stra no, da odemo na neko grozomorno nepoznato mjesto ije prie o k amenju i brdima nisu na e. Neki od mojih, kao to su Baka i Tartoyen, rekli su da nee ii, to je znailo propast jer smo se onda morali prepoloviti, kao drvo kad ga rasci jepi munja, i svatko je morao birati da ostane ili da ide. Mongana i njegova maj ka su htjeli ostati, a Baka je rekla da i ja moram ostati jer sam premlad za bor

bu pa e ona i Tartoyen paziti na mene, ali ja sam svejedno htio poi s Majkom. Naim e, vjerovao sam da mogu osvojiti njezino srce na koje sam imao i pravo. Nisam li je ekao svih onih ljeta i ma tao o njoj kako dolazi onako lijepa s mora? to je najg ore, ako ostanem, to je kao da je poklanjam Tayaleahu, svojem nenasluenom usranom bratu. Tayaleah znai sova, ali istini za volju nije joj bio nimalo nalik jer sova je ne to sna no to se obru ava, dok je on bio slabi, onako tankih nogu i vjeito zastra en. Bila j e nerazmrsiva zagonetka kako ga je Majka mogla toliko obo avati, ali doista jest. Kad je Talayealah poku ao nainiti koplje i kad je ispalo pi ljivo i tupo i nije letje lo, Majka je izjavila da je to najbolje koplje. Takoer, kad se Tayaleah uspeo nek im laganim stablom u lovu na oposuma ? kojeg vjerojatno nije ni bilo ? Majka je rekla da je on najhrabriji djeak. ak i nou uz vatru ljuljala mu je onu mrkljavu glav icu i uvala ga od hladnoe i mraka. To me je izluivalo, da, jer to je ljuljanje prip adalo meni, a ne njemu. Taj mali smrad morao bi nestati, ubiti bi ga trebalo, i moja iskrena elja u dubini du e bila je da ga probodem kopljem. Bio je tako slaba an da to ne bi bilo ni te ko izvedivo da nema Majke. Nije se nikad odvajala od njega i upuivala mi je pogled pun mr nje ako bih se pribli io. Tayaleah je znao da gajim mr n ju prema njemu i vidio sam da ga je strah od mene, ali ipak nikad nije uzvraao mr n jom, to je bila prilino nerazmrsiva zagonetka. Ma, nisam ga uo ni da bi Majci uputi o neku odurnu la o meni, premda bi mu povjerovala sve to ka e. Valjda u njemu napros to nema gnjeva, ak ni prema neprijateljima. Ne, mislim da bi mi ak bio i dra i da je bjesnio, jer tada bismo bili dobri neprijatelji. Napokon je do lo vrijeme da se ide. To je bilo tu no. Bilo je te ko ostaviti toliko mo jih, ak i one koje sam mrzio, kao to su Mongana i njegova majka. I Roingini su se prepolovili i opra tanje je trajalo dugo i sporo, i ak su i pasje ivotinje koje je M ajka dovela umuknule kao da su znale da se radi o tu nom trenutku. Onda je Majka r ekla da sada moramo poi i mi smo krenuli, neki gotovo natra ke tako da jo mogu gleda ti neko vrijeme. Uskoro se veliki opor razdvojio i pretvorio u dva, kao kad se pr sti odljepljuju. Povici su postajali glasniji a mahanje se pojaavalo to smo dalje i li. Tada smo se najedanput na li meu drveem, drugi su ostali zaklonjeni i mogao sam vidjeti samo ovaj novi opor koji je bio Majin opor. Majka je ve ranije poku avala ubiti Oca, naravno, ali to se izjalovilo. Prije nekol iko godina, kad sam bio tek novoroene, vratila se na obalu nedaleko Oevog otoka, al i tada nije mogla pronai Oev amac koji je ranije sakrila. Vjerojatno ga je more odn ijelo. To je bio dosta bolan udarac za Majku jer Oev otok je bio daleko i ne bi m ogla ii sama ak ni kanuom izdubenom u kori. Zato je nastavila hodati uz more, prav ila koplja i lovila divlja i tra ila neki drugi amac, premda ga nikad nije prona la. J edanput su je naganjali bijeli govnari, a kasnije se okliznula i ozlijedila nogu na kamenju tako da nije mogla loviti divlja pa je ogladnjela i razboljela se. Do tada je ve prehodala granice svijeta Roingina i do la do nekog mjesta koje smo jed va poznavali ak i u priama. Mislim da bi i umrla da nije srela drugi opor ije ime je bilo TOMMEGINER, koji su jeli puzlatke pored mora. Tommegineri su je skoro proboli kopljem jer im je bila udna, ali kad su poslu ali n jezinu alosnu priu, uskoro su se sa alili nad njom i dali su joj da jede. Priali su j oj kako duhovi njima ponekad kradu ene i ubijaju svakoga bez razloga, tako da s n jima vode rat, premda to ide te ko. Majka se nikad nije bojala duhova jer ih je po znavala i rekla im je da to nisu o ivjeli mrtvaci kao to su Tommegineri mislili, ne go obini grozomorni sroljavci koji su do li preko mora. Rekla im je i kako ih se la ko mo e ubiti i kako je i sama jednoga ubila kamenom. Otad ih vi e nisu zvali duhovi nego num, to je njihov izraz za bijelog ovjeka. I tako se Majka pridru ila njihovom ratu. Doznala jo za pasje ivotinje koje su Tomm egineri uzeli od bijelih ljudi i koji su bili pametni kod nju ena ali pohlepni za hranom, jebanjima i slinim. ak je i uzela jednog Tommeginera za mu a i on je bio ota c tog malog govna Tayaleaha. Ubrzo se nauila pametno boriti ? bolje od ostalih To mmeginera ? i kad je njihov najpametniji ovjek poginuo, ona im je odredila kako e dalje, to je bilo ne to nemogue jer ona je bila ena i k tome strankinja. Jednog dana su proboli dva bijela govnara u njihovim kolibama pa se ona domogla arobnog tapa k oji je ubijao grmljavinom, a zvao se PU KA. Kad je bila na Oevom otoku, jo davno, pr ivezana za zid kolibe, vidjela je kako Otac priprema pu ku za ubijanje tuljana i n astojala se toga prisjetiti dok nije nauila upotrebljavati je s prahom i ubojitim

kamenjem. To je drugim Tommeginerima bilo udesno i velika srea i blagovijest jer je to znailo da ona zna okrenuti bjelaku aroliju protiv njih samih. Jednog je sasvi m lijepo ubila u glavu i Tommegineri su uvijek mogli vidjeti kako se bijeli govn ari boje kad je vide da nosi pu ku. Ona ju je pa ljivo uvala, s komadom drva na vrhu da sprijei ki u da ue. Onda je jednog dana do la bolest ka ljanja. Mnogi Tommegineri su se razboljeli i umr li su, i Majin novi mu je bio jedan od tih. Kasnije, dok su bili tako slabi, num s u jedne noi do li i ubili mnogo njih, sve zajedno, tako da su Majka i jo neki imali sree da su uspjeli pobjei. To je bio najgori bolni udarac. Nakon toga je Majka rek la Tommeginerima koji su ostali na ivotu da sada moraju otii iz svojeg svijeta jer bi bilo pre alosno i presmrtonosno ostati, pa su tako i uinili. Mnogo su dana i li i lovili divlja i slino dok konano nisu prona li tragove nas i Roingina. To je Majci b ilo zanimljivo jer je htjela vidjeti svoje stare drugove i takoer dobiti nove bor ce za svoje ratove. I tako sam se na ao u njezinom oporu. Sjeam se da su to bili tu ni dani. Nedostajala m i je Baka da me hrani svojim dugim ko atim prstima i jo mi je vi e nedostajala kad bih se umorio nakon duge hodnje, a nije bilo nikoga da me malo ponese na ramenima. Nedostajao rni je Tartoyen sa svojim pounim priama i prijaznim pogledima jer ni ta t akvo nismo dobivao od Majke, ak ni nakon vi e dana kad sam ne nadao da e postati bol ja prema meni. Osjeao sam se usamljen meu tolikim neznancima dok mi se duboko u gr udima nije pojavila neka nje nost prema Ocu, kojeg smo se spremali ubiti. Da, govo rili su za njega da je grozomoran smrad ali svejedno je Otac, moj jedini, i katk ad sam zami ljao da bi mogao biti bolji od Majke. Ali onda bi mi misli krenule amo -tamo poput nekakve grane kad lamata na oluji. as mi ga je bilo ao i nadao sam se da e nam ipak pobjei, as sam razmi ljao kako bih bio vje t kad bih ga ba ja ubio. O da, bila je to lijepa misao kako ga munjevito probadam kopljem kroz trbuh, cak-cak, na svaije iznenaenje i divljenje, i ak je i Majka zadovoljna te me vi e ne prezire ne go mi poklanja svu pa nju, a Tayaleah je ostavljen sam negdje gdje je hladno i nik oga nije briga za njega. Doskora smo stigli do krajnjeg ruba na ega svijeta i pre li u krajeve koje nikad pri je nisam vidio, to je bio udan osjeaj. Roinginima je bilo ugodno jer je to bilo nji hovo ? stalno su pokazivali neko mjesto ili brdo kojeg su se prisjeali ? ali i on i su bili u strahu i na oprezu od bijelih govnara koji su njihove drugove gurnul i s one litice u more. Majka je rekla da se s njima sad ne smijemo boriti, kako god grozomorni bili, jer ih je previ e. Majina zamisao bila je BIRAJ ONU BITKU U KO JOJ E POBIJEDITI, i esto ju je izgovarala. Ali dala nam je da napravimo tapove o tre p oput kopalja koja smo sakrili u malim udubinama na putu i uperili uvis tako da n agaze na njih i dobiju na e iznenaenje. Stalno smo se kretali oprezno tako to smo gl edali daleko pred sebe. Dani su bili ru ni, stalno je ki ilo, za to je Majka tvrdila da je odlino jer num bijelci mrze ki u i uat e u svojim kolibama a da nikad ne doznaju da smo mi pro li onuda. Bila je u pravu, jer nikada nismo ugledali nijednog. Ubrz o smo do li do mora, jo uvijek svi na broju, i mogao sam razabrati otoke, jedan dal eko ispred, nizak i tmuran poput nekog oblaka. Kad ga je Majka ugledala, lice jo j se stvrdnulo poput kamena i po tome sam znao da je to zacijelo Oev otok. Ki a je padala ali vjetar je mirovao, a to je bila srea jer je znailo da se more pre vi e ne ljuti i takoer da bi Otac trebao biti u kolibi kao i drugi bijelci tako da e nam ga biti lak e ubiti. Zato smo poeli izraivati kanue iz kore drvea, dovoljne da n as sve ponesu, ak i mali ane, jer je Majka rekla da je preopasno ostaviti bilo koga . Samo su pasje ivotinje ostale i kad su kanui bili gotovi i kad smo ih porinuli u velike valove, ti su se psi uznemirili, poeli su zavijati i trati amo-tamo po ob ali. Nikad se ranije nisam vozio u kanuu od kore, o ne, i bio je to neugodan osj eaj. Od valova se penjao i padao kao list za jakoga vjetra, i dr ao sam se vrsto i n eprestano razmi ljao kako bih mogao pasti u more ili kako bi se kanu mogao razbiti tako da od njega ni ta ne ostane. Nebo je bilo tmurno, more takoer, i stoga je izg ledalo duboko, kao da nema dna nego samo sve vi e vode i bilo je jezivo pomisliti da smo taj kanu i mi poput kukca na nekom prostranom jezeru. Bojao sam se i gole mih kitovskih stvorenja koje sam ranije viao kako se igraju, koja bi mogla iskoiti i ugristi me za stopala koja su bila uronjena. Ali nisu. Oev otok poeo se pribli av ati dok napokon nismo pri li dovoljno blizu da sve mo emo vidjeti. amac je bio tamo i iz kolibe je izlazio dim, to je bila odlina srea jer je znailo da je on unutra.

Majka nas je uputila da se zaustavimo na drugoj strani otoka, premda je bila dal ja, tako da nas Otac ne uje. Dalje smo nastavili uz oprez. Kad smo se pribli ili, p rimijetili smo da su iza kolibe dvije ene, obje sputane sjajnim pletenicama za ko je je Majka rekla da se nazivaju lanci i zbog kojih je morala pljunuti na tlo, v rlo ljutito. Tommegineri su bili presretni kada su ugledali one ene jer aputali su da su i one Tommeginerice, ali su jo davno nestale i svi su mislili da su mrtve. Majka je morala strogim izrazima lica natjerati Tommeginere da umuknu, kao i on e dvije ene, jer su bili ispunjeni blagovije u to vide jedni druge. I onda smo pri li s itnim koracima, vrlo pa ljivo, sve dok s kopljima u ruci i Majinom pu kom spremnom ni smo brzo otvorili vrata i nahrupili unutra. Bilo je mrano i zadimljeno i smrdilo je na ribu i tuljanova mast, ali vatra je da vala dovoljno svjetla da se moglo vidjeti. Na jednom mjestu bile su tuljanove ko e , brdo njih, toliko da sam jedva vjerovao da ih tako mnogo mo e biti mrtvo. Vidio sam i druge bijeleve predmete koji su bili zanimljivi, kao to su neki drveni nalik na panjeve, koji su se zvali SANDUCI, i neki neobini koji su na nogama stajali n a podu koji su se zvali stolice. Taj num bijelac sjedio je na jednoj od tih. Bio je naravno iznenaen to nas vidi, i to vrlo, i usta su mu se objesila poput neke s krhane koljke. Samo na trenutak pogledao je prema zidu gdje je bila naslonjena PU K A, slina Majinoj samo manja, ali bila je predaleko pa je ostao mirno sjediti. Tako smo pobijedili u toj bitki a da nitko nije poginuo. Da, sve je ispalo dobro i r adosno osim jedne grozote. Majka se smrknula u licu. To nije on. Bila je to tegoba koju je trebalo izdr ati, da i svi smo se sa alili nad sirotom Ma jkom koja je toliko eljela ubiti Oca. Bila je to i nerazmrsiva zagonetka jer to je bio Oev otok i on bi isto morao biti tu. Majka je poela razgovarati s onim ovje kom njegovim vlastitim rijeima ? koje je nauila kad je ona bila na istom otoku, pr ivezana za onaj zid ? i katkad smo ga podboli kopljem da mu pospje imo odgovore. B ilo je zanimljivo uti bjelaki govor, da, jer nikada ga prije nisam uo i primijetio sam da se nije izricao pravilno nego je samo mrmljao, kao da vombat ka lje. Sada n aravno znam i sam govoriti te rijei, i to bolje nego je Majka ikad umjela, pa mi one nisu vi e toliko rijei, nego vi e mi ljenje koje se govori naglas, ali u ta davna v remena bile su nove i zanimljive. Jo ne to zanimljivo bilo je da je izgovorila Oevo ime, koje nisam nikad ranije uo, i zvualo je neobino kao nijedno pravo ime ikad pri je. Ime je glasilo JACK. Gdje je Jack? ? rekla je jo jedanput. Gdje je ru ni bijelac s velikom posjekotinom na njemu? I onda je prstom povukla crtu preko lica da mu poka e. Ali num je samo gleda o u pod i rekao da ne zna. Rekao je da je do ao na otok dva ljeta ranije ? bje ei od nekih drugih num ? i premda je koliba ondje ve bila izgraena, bila je prazna i to dugo vremena koliko mu se inilo, i nikada nisu do li drugi bijelci. Zatim smo dovel i dvije Tommeginer ene koje je dr ao vani i one su pljuvale i udarale ga po licu za sve one mrske grozomorne stvari koje im je radio, ali su potvrdile da govori istinu i da nikada nisu vidj ele nijednog drugog bijelca, samo njega. Sjeam se da je Majka bila oajna. ak ni kad su ostali izveli bijelca i ubili ga kopljem da je oraspolo e nije se nasmije ila. Idue jutro uzeli smo bijelev amac koji je bio vei od kanua tako da su mi noge bile n a suhom. Dvije ene Tommeginera bile su tako sretne to su utekle da su cijelim pute m pjevale i psi na grebenu bili su zadovoljni i galamili su dok smo se primicali . Svejedno, Majka je bila bijesna to nije imala priliku ubiti Oca. Kad su neki od mojih rekli da se trebamo vratiti da se naemo s Tartoyenom i Bakom i onim drugim a, ona je izgledala tvrda poput kamena i rekla ne. Do li smo se ovdje boriti, nismo li? ? rekla je ma ui pu kama, kojih je sada imala dvije. Majka je znala izgledati zas tra ujue kad se razljuti, o da, i premda su se neki momci meusobno pogledavali, nitk o joj nije protuslovio, niti ak poku ao, tako da nismo oti li na jug nego na istok, p reko svijeta Roingina, ususret novoj bitki. Sir CHArles Moray, Ministar kolonija, London, Georgeu Alderu, Guverneru Van Diem enove zemlje, 1828. Gospodine, pi em vam zabrinut polo ajem prastanovni tva u koloniji Njegova Velianstva z vanoj Van Diemenova zemlja. Koliko sam obavije ten, kao posljedica nasilja izmeu nj ih i bijele rase, broj crnaca je znatno smanjen, do te mjere da su sada u mnogim

podrujima potpuno i ezli. Reeno mi je da e, nastave li se stvari razvijati trenutnim tijekom, domorodako stanovni tvo otoka doskora biti potpuno iskorijenjeno. Prijeko je potrebno da se takav ishod izbjegne. Premda se nezakoniti napadi na naseljeni ke ne mogu, naravno, dopu tati, ni ta manje nu no nije za tititi dobar glas vlade Njegov a Velianstva. Uni tenje tog domorodakog stanovni tva, koliko god udaljeno bilo i na ka kvom god stupnju divlja tva, ostavilo bi neizbrisivu mrlju na reputaciji ove zemlj e i svakako bi ga svjetske sile iskoristile da nanosu sramotu Njegovu Velianstvu i njegovim predstavnicima. Stoga se od vas tra i da poduzmete sve to je u va oj moi ka ko biste sauvali crnce, barem u broju dovoljnom za odr anje njihova opstanka. George Alder, Guverner Van Diemenove zemlje, Sir Charlesu MoraYU, Ministru kolon ija, London 1828. Gospodine, u svojoj posljednjoj poruci ? kojoj je trebalo oko pet mjeseci da sti gne, zbog nedostatka vjetra, to je usporilo transportni brod Aphrodite ? izrazili ste bojazan u pogledu sudbine uroenika ovog otoka. Budite uvjereni da je to prob lematika do koje dr im ni ta manje nego Vi, budui da sam o polo aju te nesretne rase poe o voditi rauna otkako sam stigao u ovu koloniju prije etiri godine. Uistinu sam ul o io sve napore da ih za titim i prosvijetlim, premda sa alo u moram ustvrditi da se to pokazalo te ko ostvarivom zadaom. Morate shvatiti da crnci nemaju sposobnost da shv ate ono to bih nazvao sustavom, samim temeljem reda. Usprkos njihovom lutalakom nai nu ivota i neuhvatljivosti, nadao sam se da e pokazati nekakvo zanimanje prema mono m i uljuenom dru tvu koje se tako naglo pojavilo meu njima ? prema na em poljodjelstvu i proizvodnji, na im slo enim zakonima i postupcima ? ali sam se, na alost, prevario. Isto su tako zadr ali divljaki otpor prema vlastitom duhovnom napretku, premda u k oloniji ima vi e sposobnih ljudi koji bi im rado pru ili pomo pri izlasku iz moralnog mraka u kojem se nalaze. Usprkos takvom obeshrabrenju, ulo io sam sav napor da im osiguram opstanak. Prisje tit ete se da sam organizirao vrlo opse nu akciju da se ulove odbjegli ka njenici meu kojima su bili i glavni progonitelji uroenika (od kojih je veina, da nadodam, pobj egla u vrijeme mojih prethodnika). Ovo se pokazalo tako uinkovitim da su gotovo s ve te osobe, ukljuujui i neke ozlogla ene pojedince, uhvaene ili ubijene. Meutim, pri okonanju te akcije, uroenici su ve bili krenuli u osvetniki pohod, iskazujui svoj bij es na svakome bijelcu na kojeg bi nai li, krivom ili nevinom, to je neke od slobodn ih naseljenika novelo da na silu odgovore silom. I ovaj put sam spremno reagirao izdav i ne jedan, ve nekoliko proglasa kojima zapovijedam bijelcima da se prema sv ojim crnim susjedima odnose civilizirano i upozoravam da e se svako niim izazvano ubijanje najo trije kazniti. U stvarnosti, meutim, nije lako nadzirati stanovni tvo o toka veliine Irske, a brdovitog i nepristupanog poput kotske. ini se da su neki od b ijelih naseljenika nastavili s napadima usprkos mojim proglasima, a crnci nikad nisu ni prestali. Kolonijalna vlada nije imala drugog izbora nego da po alje vojne odrede u potjeru za crnim napadaima ? premda su ih rijetko kad prona li ? dok su neki doseljenici organizirali samostalne potjere. Tako je, usprkos mojim naporima, kolonija potonula jo dublje u ratno stanje. Razvoju situacije nije pridonijelo vladanje manje skupine posjednika koji su se postavili kao neprijatelji Kolonijalne vlade, i u zadnje vrijeme nastoje okaljat i ugled predstavnika Njegova Velianstva, poigravajui se strahom slobodnog stanovni t va, izjavljujui da ih se ne titi protiv crnakog nasilja. Odr ani su prosvjedni skupov i i u Colonial Timesu objavljeni napadi, od kojih su mnogi, i to oni otrovni, up ueni meni osobno. Dok u ovoj prii najmanje dr im do svoje reputacije, ovo je potkopa vanje autoriteta Vlade Njegova Velianstva u meni izazvalo uzbunu. Svaka zemlja ije se stanovni tvo veim dijelom sastoji od robija a i osloboenih ka njenika ve je, po svojo j prirodi, zapaljiva gotovo kao bave baruta, a kad vlasnika elita doe u sukob s vla stitom vladom, opravdana je bojazan da e poinitelji iskoristiti priliku i podii ust anak. Pusto enje koje bi nastalo bilo bi svakako stravino i moglo bi znaiti kraj ove kolonije. Do takvog stanja, uvjeravam vas, nee doi. Bile su nu ne hitne mjere i hitne su mjere i poduzete. Pro loga tjedna nastao sam se sa svojim najvi im du nosnicima, ukljuujui i kolonijalnog tajnika i predstojnika prekr ajnog suda te smo se slo ili, koliko god n evoljko, da su dvije rase koje obitavaju na otoku sada potpuno nepomirljive. Sma trao sam da je jedini nain da okonam sukob meu njima dioba kolonije u dva potpuno o

dvojena podruja. Ova se va na odluka ve provodi. Sastavljen je potpun proglas sa svi m pojedinostima kojim se obznanjuje da uroenici moraju napustiti naseljena podruja i preseliti se na zapadni i sjeveroistoni dio otoka. Smatram da je to vi e nego po t en dogovor. Ova dva dijela zajedno ine gotovo polovicu povr ine otoka, i premda je istina da se sastoje uglavnom od divljeg, brdovitog, manje plodnog tla nego osta tak, broj uroenika toliko je opao da ne sumnjam kako e se pokazati i vi e nego dosta tnim za njihove potrebe. Ova podruja pretrpjela su neznatne, ako ikakve, dodire s bijelcima, i veim su dijelom uglavnom jo neistra ena, to e omoguiti crncima da ondje e sigurni i neometani. Na taj nain njihov opstanak kao rase ? koji je, kako sam v e naglasio, moja velika briga ? bit e osiguran. Drago mi je izvijestiti da se ve u ovih nekoliko dana ovo rje enje pokazalo uspje nim . Uzburkane strasti naseljenika ve su po svemu sudei splasnule, a autoritet uprave otoka i moj vlastiti ponovo su uvelike uspostavljeni. Ne poriem da ima jo pote koa k oje treba prevladati. Nee biti lako obavijestiti uroenike o novome dogovoru, premd a i ovdje inim sve to je u mojoj moi. Kopije proglasa se tiskaju u velikom broju, b ez obzira na duljinu isprave, i bit e razdijeljene itavim otokom tako da se mogu p ribiti za gumovce na rubovima naseljenih podruja. Postoje jedan ili dva uroenika k oji su ranije bili zarobljeni, u mladim danima, i donekle su nauili itati, premda su kasnije pobjegli, te postoji nada da bi oni mogli ispravu protumaiti svojim dr ugovima. Poduzet e se hvatanje dodatnih, koji e biti obavije teni o podjeli otoka, a potom pu teni u umu da pro ire vijest. Budu li neki od crnaca uporni u nastavanju po druja odreenih za bijelce i nastave li s napadima, nee biti drugog izbora nego prog lasiti izvanredno stanje i progoniti ih dok se ne pokore. Za potpunu provedbu dogovora bit e nesumnjivo potrebno ne to vremena, no svejedno s e nadam i vjerujem da e se pokazati itekako va nim i korisnim korakom u za titi i ouva nju nesretnih crnaca, ba kao to ste i sami tako rjeito zatra ili. Peevay, 1829. Vrijeme je i dalje bilo alosno, sami jaki vjetar i glasna ki a, tako da nismo u pot razi za ratom sreli nijednog bijelca da ga ubijemo. Tako smo i li amo-tamo dan za danom, lovili i hodali, dok me noge nisu zaboljele i ak su se i pasje ivotinje umo rile. Tako smo pre li iz svijeta Roingina u svijet Tommeginera, premda je taj sad bio prazan, jer su Tommegineri bili s nama ili su bili ubijeni. Onda smo se jednog dana spustili s planina, uli glasanje papiga i kakadua, a na p utu se vidio izmet vombata, po emu smo znali da smo na dobroj zemlji. Odmah zatim smo nai li na nerazmrsivu zagonetku. Privr eno na akaciju bilo je maleno koplje napra vljeno od blistave tvari kao i Majina pu ka, vrlo lijepo, a s njega je visilo ne to v rlo neobino. Izgledalo je kao neka osu ena ko a, ali tanka i lako se derala, poput li sta, a kad bi zapuhao vjetar, pomaknulo bi se poput krila mrtve ptice. Na njemu su bile crne crte, poput slike to ni ta ne prikazuju, mnogo njih, toliko da su prek rivale cijelu tu stvar. To je samo nekakva bjelaka govnarija, rekla je Majka, kao da smo glupi zato to smo t ako znati eljni. Htjeli smo tu novu stvar svi spaliti, ali Majka je rekla ne. To zn ai da su bijelci blizu. Ako zapalimo vatru, znat e da dolazimo. Nitko joj nije odgovorio. Nitko nikad nije odgovarao. Mi smo sada bili Majin opor, a Majka je o bijelcima znala vi e od ikoga. Osim toga, ulijevala je strah. O, tono je rekla da su blizu. Nastavili smo dalje, kretali se pa ljivo i nastojali umirit i pasje ivotinje ? to je bilo te ko jer su uvijek bile svojeglave ? i ubrzo smo nai li na jo jednu istu onakvu bjelaku govnariju, istu kao i prva, ovaj put privr enu za euk aliptus. Dalje smo vidjeli posjeena stabla i na stazi otiske stopala numa bez prs tiju. Nakon toga je slijedila istina, vrlo prostrana, sa zidom napravljenim od dr va i neobine ivotinje zarobljene unutar njega, za koje je Majka rekla da su bjelake ivotinje koje se zovu ovce. Nikad ih prije nisam vidio, i bile su zanimljive, de bele i takoer glupe, dok su onako trkarale sve zajedno amo-tamo, na tako kratkim n ogama da nisu mogle skakati niti se penjati na drvee ni rovati zemlju, i primijet io sam da ih je bijeli ovjek uinio bijelima ba poput sebe. Htjeli smo ih ubiti kopl jima, to bi bilo lako kao pi ati na kamen, ali Majka je opet rekla ne, moramo biti oprezni. Odmah zatim, kako smo se kretali izmeu drvea, vidjeli smo bijelevu kolibu. Bila je ak zanimljivija od ivotinja: nainjena od kore drveta, kako sam primijetio,

i imala je poseban otvor na krovu koji je izvlaio dim kao na u etu, kao da se radi o aroliji. Naravno, sad su mi poznati svi trikovi tih bijelaca i sasvim su obini. Taj otvor bio je DIMNJAK. Isto tako je ona bijela ko a privr ena na akaciju bila obini papir, a slike niega bile su PISMO koje poznajem i sam kao to svatko mo e vidjeti. A li kad ih ne poznaje , te stvari su zanimljivost. Bijelci vole misliti da si glup zato to ne poznaje ne to novo to on ima, ali zapravo je u pitanju njegova glupost. On ne eli znati da i na i mogu njegovu pamet svladati brzo kao i on jer u dubini grud i bijelac eli da na i budu glupi. Jo uvijek sam promatrao dim i pitao se kako izlazi kad se najedanput iz kolibe po javio vrlo debeo bijeli mu karac, pri ao hrpi drva i obavio pi anje. Toga sam ve vidio, u zbueno je aptao jedan Tommeginer, ije je ime bilo Lacklay. Taj mi je ubio sestru. Istini za volju, Majka bi dokrajila svakog tog govnara, tko god bio, ali Lacklaye va primjedba bila je korisna jer smo zbog nje bili ljui, to je va no za bitku. Tako smo se pripremili. Sjeam se da sam bio dosta ustra en jer to je bio moj prvi rat s bijelcima, jo dok sam bio nizak i premalen da nanesem neku opasnu ranu. Svejedno, htio sam biti veliki junak i pokazati Majci da sam hrabriji i bolji nego njezin sin Tayaleah s onim njegovim slaba nim nogama. I tako sam se ohrabrio. Uskoro je debeli bijeli govnar u ao natrag u kolibu, a mi smo po li po rubu ume. Ovaj je rat bio stvarno suvi e lagan. Majka i Lacklay su oprezno nastavili dalje i be um no do li do stra nje strane kolibe, a zatim su dr ali tinjala uz koru dok se nije zapa lila. Zatim smo svi ekali. Vatra je bila brza, o da, i uskoro je postala glasna k ao kad granice pucketaju i vjetar je luaki otpuhivao dim. Bijelci su naravno znali t o se dogaa. Nisu istrali nego su virili kroz vrata, njih dvojica. Debeli je jedan put ispalio iz pu ke, ali nije nikoga pogodio pa smo samo stajali i gledali dok je Majka vikala njihovim vlastitim rijeima da ih zbuni. Izlazite van, pizde, da vas ubijemo i slino. Ove rijei su ih upla ile, o da, kao i Majina pu ka kojom ih je stalno ciljala, pa su o stali u kolibi dok im nije postalo prevrue i lica im pocrnjela, kada su odjedanpu t naprosto sumanuto potrali, pri emu nas je debeli poku avao pogoditi pu kom kao da je toljaga. Majka je tada opalila iz svoje pu ke, Lacklay iz druge koju mu je dala i nije bilo va no to su proma ili jer smo bacili koplja i premda moje nije ni ta pogodil o, druga jesu i uskoro su se ti smradovi sru ili i skonali pod toljagama. 1 to je bilo gotovo. Grozomorno je to da me Majka nikad nije pohvalila kao to je trebala. Ne, samo je govorila kako je Tayaleah hrabar, premda nije radio ni ta neg o se samo skrivao u drveu i promatrao. Tu je patnju trebalo izdr ati. Uglavnom je m eutim taj rat dobro ispao. Bijeli govnari su bili ubijeni samo tako, nitko od nas nije bio mrtav i sad smo imali i pu ku onog debelog premda joj je drveni kraj bio slomljen. Da, bili smo preplavljeni sreom dok smo odlazili od spaljene kolibe. M ajka nam je sada dopustila da ubijemo bjelake ivotinje, to je bilo prelagano, ba kao to smo i mislili, i uskoro smo ponovo do li do ume, kojom smo se kretali brzo, katk ad uz pjesmu, katkad pucajui u neki grm da vidimo hoe li izai kakva divlja, dok nism o uhvatili dva valabija. Da, bili smo slavni junaci tog dana. Kad se smrailo, zastali smo na nekom potoku, zapalili veliku vatru da ispeemo vala bije i jeli smo mesa dok se nismo najeli. Poslije smo plesali ples koji smo nazv ali Bjelaki ples, koji smo sami izmislili, prvi ples Majinog plemena. Najprije smo plesali kako debeli izlazi da se popi a i ne zna da smo mi u blizini. Zatim smo p lesali kako oprezno idemo i Majka i Lacklay pale njihovu kolibu. Na kraju srno p lesali kako se bijeli govnari naviruju onako upla eni i zatim trkaraju amo-tamo i o nda ih ubiju koplja. Bio je to odlian ples i puno smo ga puta plesali. Poslije, k ad je bilo ve kasno i svi srno postali umorni, zaspali smo. Danas, svih ovih mnogobrojnih dana kasnije, kad se to vrijeme ini suvi e dalekim, p oput nekog sna koji se nikad nije dogodio, doista vjerujem da sam ih uo kako dola ze. Vjerojatno sam ne to uo, da, jer sam bio ve budan i radoznao i prije nego je poel o. Mo da je bio neki manji um, kao krckanje granice ili zavijanje pasje ivotinje. Sve jedno, bilo je to dobro i uinilo me spremnijim. Vjerojatno mi je taj sitni um omog uio da po ivim sve ove godine. Od zvuka koji je uslijedio sam oglu io kao da mi je glava uronjena u vodu. Taj sam zvuk naravno ve poznavao jer sam uo Majin i onoga debeljka. Zatim je samo za djeli trenutka sve utihnulo i ponadao sam se da se ipak ne radi o neemu grozomornom, ne go samo

o nekoj blesavoi s na im pu kama. Ali zatim su drugi pucali, mnogo njih i ulo se vri tanje, a pasje ivotinje su zalajale. To je bilo grozomorno. Vatra nam je jo sam o tinjala, ali sam svejedno mogao vidjeti da je Lacklay ranjen, i to te ko, i drug i takoer. Bijelci su dolazili, izlazili su polako iz mraka u velikom krugu oko na s, vrlo pa ljivo, neki su umetali novo zrno na kraj pu aka, drugi dr ali palice i uboj ite no eve. Vjerujem da bismo svi bili mrtvi da su najprije ubili Majku. Da, ako su poinili n eku kobnu gre ku, to je bilo to. Vjerojatno su prvo pucali u mu karce jer su mislili da su najopasniji, to je bila velika glupost. Bio sam blizu Majke i vidio sam da gleda jednu toku u tom obruu bijelaca, na kojoj je bio ne to iri i tamo je bio samo jedan govnar, vrlo krupan. Na to je podigla pu ku i opalila i odjednom je njega ne stalo i ukazala se fina rupa. Sjeam se kako je nakon toga sve i lo sporo, kao da se zapravo nije ni dogodilo i nikada i ne bi, ali nekako su mi se noge pokrenule, t o je bila velika srea, i tada sam se umjesto da stojim dao u jurnjavu rukama i no gama, pored polumrtvog Lacklayu, pored jo jednog i zatim meu drvee. uo sam neke kako dolaze, ali nisam obraao pa nju, nego sam trao kao vjetar, bez obzira ako bih se su dario s nekim stablom ili se ogrebao o li e, samo sam jurio to sam br e mogao. Pomoglo mi je to to sam bio malen, da, jer sam se mogao provlaiti. I ao sam dalje i dalje d ok napokon nisam morao stati od umora i kad sam oslu kivao, mogao sam uti samo svoj e disanje, tako brzo i upla eno. Zatim sam se sakrio na istom tom mjestu i uvukao u neki bun, i samo bio miran i iv. Zvukovi u umi bili su nerazmrsive zagonetke. Katkad bi granica pucnula ili bi drvee za u talo i bilo je te ko pogoditi jesu li to moji ili bijeli govnari ili samo neki v alabi koji se vrzma amo-tamo. Napokon se nebo poelo razdanjivati i kad sam se ogl edao svud naokolo, nisam vidio neprijatelja. Tako sam se malo-pomalo izvukao iz skrovi ta i nastavio dalje, uz veliki oprez. Uskoro sam vidio otiske stopala s prs tima pa sam znao da su na i. To je bila velika srea. Tiho tiho sam ih slijedio, opr ezan kao neki lovac, dok nisam do ao do na e vatre i prenoi ta prethodne noi. To se stva rno ve inilo kao neko davno vrijeme. Vatra se bila ugasila, osim to se jo dizao tanki dim i osjeao vonj pepela koji tjer a na kihanje. No bio je tu jo jedan vonj, grozovit. Da, moji su bili tamo, neki s u jaukali, neki samo stajali i gledali. I vidio sam da smo manje od polovice juer a njeg Majinog opora, to je bilo alosno. Okolo vatre bili su mrtvi, mnogo njih, ustrij eljenih ili razbijenih glava ili ubijeni ubojitim no evima. Najgora je meutim bila vatra gdje je baena dojenad koja je u njoj i izgorjela. Neko sam vrijeme samo gled ao i gonetao o tom mjestu. Ali znajte i ovu istinu koja je grozomorna. Ti osjeaji u dubini moje du e nisu se, naime, ticali samo alovanja. Ne, ak i tada bilo je radosnih vijesti. Mo da mislite d a to nije mogue i da sam sigurno neki zlobni momak kojeg je mrsko i pogledati. Mo d a i jesam. Ali molim vas, shvatite me. Tako sam se naime osjeao zbog Majke. Bila je tamo, gledala i tra ila po pepelu vatre, neprestano zazivala, stalno jednu rije, uvijek isto, poput neke ivotinje koja je upala u vje tu zamku i ne mo e se izbavili. Tayaleah, Tayaleah. Mali smrad je naime nestao, nije ga nigdje bilo. PETO POGLAVLJE Kapetan ILLIAM QuilLIan Kewley, LIPNJA 1857. Ne moram ni rei koliku su momci digli galamu kad su doznali da se ipak ne vraaju n a Man, nego idu jo dalje od Australije. Oni ije su ene bile rospije ? a takvih je, sreom, bio dobar dio ? nisu bili tako stra ni, ali ostali su silno pobjesnjeli, kuk ali i prijetili na manskom sve dok nisam bio prisiljen rei Englezima da im moraju poveati plau. ak sam se bojao da bi mogli potpuno izgubiti ivce i da u se nai kako pl utam u amcu, kao neki kapetan Bligh iz Peela. No, ni ta ne mo e ovjeka tako urazumiti kao strah od zatvora. Ve sljedeeg dana su se uti ali i uskoro su se samo jo durili, to im je bilo prirodno, svakida nje stanje. Nakon tri dana jedrenja bili smo kod otoka Wighta, a da na vidiku nije bilo kute ra Dolphin na eg dobrog prijatelja kapetana Clarkea iz Obalne stra e Njezina Velianst va, ni inih oceanskih krvopija koje nju kaju za priborom iz Maldona. Vjetar je bio povoljan i, nastavi li tako, ubrzo emo proi Scillies i sretno izmaknuti svemu eng

leskom, izuzme li se ono englesko to smo imali na brodu. Bilo je neobino hodati ko mandnim mostom znajui da e se uskoro ljuljati pod nekim udnovatim tropskim nebom, ka kvo nitko od nas jo nije vidio, niti je zapravo htio vidjeti. Moju brigu predstav ljala je Ealisad. Nisam li joj obeao da u se vratiti za mjesec dana, s dovoljno no vca da se mo e razmaziti vi e nego kraljica Viktorija? Proi e tjedni prije nego li joj budem mogao i pismo poslati i javiti da u zakasniti koju godinu. Ovo mi nee tako lako oprostiti. Nije se tu ni ta dalo uiniti, pa sam nastojao ne misliti na to, neg o sam si nalazio posla na brodu. Bilo ga je k tome prilino, jer sam morao voditi rauna o tome da doista budemo spremni igrati se kapetana Cooka. Sreom je Sincerity bila u dobrome stanju s obzirom na to da su je u Peelu popravljali do besvijest i, tako da je imala nove lantine i jedra i dovoljno dodatnih dijelova za pokoju oluju. No, to se toga tie, imala je i dodatno korito da joj pomogne plutati. Zahva ljujui na em sitniavom upniku, imali smo pitke vode i jestvina za neko vrijeme, a i v aljane isprave. Tek kad smo se na li dobrano na puini i kada sam poeo razmi ljati o po stavljanju kursa za ostatak plovidbe, pala mi je na pamet jedna sitna pojedinost koja nam je nedostajala. Karte. Krivio sam veleasnog. Taj benavi mokljan nas je vukao po itavom Londonu, kupujui sva kovrsnu robu, pa kako se onda nije sjetio da me skrene u kartografski ured i to obavi do kraja? Bio je to puki nemar. To je bilo vrlo nezgodno. Kapetanu broda t rebaju karte kao to odvjetniku treba grijeh, jer jedriti bez njih preko zemaljske kugle znai svesti se na Kristofora Kolumba, koji je za Ameriku mislio da je Indi ja. Ovo je uspjelo ozlovoljiti ak i prvog asnika Brewa, inae toliko smirenog da bi se taj smije io i na vlastitom sprovodu. Morat emo se naprosto negdje usidriti, rekao je sav namr ten. Portsmouth nije daleko. Pa ipak, nije to bilo nimalo lako. Portsmouth je vrvio carinicima, a znaio bi i et nju gradom za na a tri putnika, to je pak znailo novine u koje mogu zabosti nos. Pogledajmo to ima u ormaru s kartama, rekao sam. Nikad se ne zna, mo da budemo sretne ruke. Nisam se nikad ozbiljno pozabavio tim mjestom, samo sam slagao svoje karte Irsko ga mora, Engleskog kanala i slinoga povrh onoga to je tamo ve stajalo i sad, kad sa m obratio vi e pa nje, zatekao sam pravi nered, kao da ga posljednjih est kapetana ni je pospremilo. Prvo je bio debeli sloj crte a olovkom, a svi su prikazivali istu n arogu enu maku, to sam smatrao ostav tinom te kog sluaja morske dosade. Sljedee je bilo j gore, hrpa rimovanih stihova, svi odreda o strastvenim panjolcima, po imenu Alfon so i Esmeralda, koji su si stalno zadavali bol i plesali na mjeseini. Nakon toga su slijedile stranice i stranice narkanih brojki, zajedno s dugim sitniavim dokumen tima u kojima se neki davno zaboravljeni prvi asnik optu uje za nestale novie. Napoko n, ispod svega toga na ao sam i nekoliko karata. Jedna od njih odmah mi je privukla pogled. Bio je to ni vi e ni manje nego priruni mali portret Cape Colonyja gdje smo se nadali obresti za koji mjesec, pa ak mo da i prodati koju bavu stanovitog sadr aja kakvom Afrikancu koji se tamo bude motao. Ka rta nije bila ba najnovija i prema njoj je Cape Colony jo uvijek pripadala Nizozem skoj ? na to je Brew primijetio da nas vraa u doba Napoleona ? a nije bila ba ni na roito lijepa, jer je izgledala kao da ju je vlasnik par puta upotrijebio kao podm eta za veeru, ali uza sve to, karta je karta. Manje smo sree imali sa Karibima, to je vrlo alosno budui da je to bila na a prva post aja. Morali smo ii preko Atlantika da uhvatimo vjetar ju no od Rta, a i stoga to je dio na eg dogovora s Englezima ? do kojeg sam tada najmanje dr ao, jer sam ionako mi slio ii samo do Essexa ? bio je da svratimo na Jamajku. Jedino je na karti svijet a, koju sam takoer prona ao, taj otok bio barem naznaen, a k tome se radilo o Mercat orovoj karti, to je znailo da je Norve ka bila dugaka poput moje ake dok su Karibi u c jelini pokrivali jedva veliinu dva penija. Ovako nikad neemo nai ulaz u luku Kingstona, rekao je Brew, zlovoljno se cerei. Ne to mi je palo na pamet. Mo da neemo ni morati. VELEASNI Geoffrey Wilson, SRPNJA ? KOLOVOZA 1857. Nakon tri dana plovidbe kapetan Kewley i njegov prvi asnik, Brew, odjednom su u eta li u moju kubinu a da ni pokucali nisu. Nisam stigao ni izraziti svoje nezadovol jstvo takvim nasrtajem na moju privatnost kad me je kapetan stao uvjeravati da n

e bismo trebali pristati u Jamajci kako smo planirali. Mislio sam naprosto zbog toga to ste u tolikoj urbi da stignete na Tasmaniju, upnie, dok u Jamajku zapravo ne trebamo ni ii. Imamo dovoljno zaliha da nam lijepo potra ju do Afrike. Premda se smatram ovjekom uvijek otvorenim za prijedloge, priznajem da je ovaj sa dr avao malo to privlano. Kao prvo, smatrao sam da se ugovora, kad se jednom sklopi, moraju pridr avati obje strane, makar iz principa, a bilo je jasno reeno da prista jemo u Kingstonu. Dodu e, jo je ne to trebalo uzeti u obzir. Otkad se Sincerity otisn ula na puinu i otkad su je sasvim zahvatila morska gibanja, ugodno i ekivanje na eg pr vog stupanja na vrsto tlo bilo je uvelike ? ak neprestano ? u mojim mislima. Izgle di da se to sada jo i odgodi te da bih na moru morao provesti neprekidno dva mjes eca i vi e nisu stoga ni izdaleka bili po eljni. Smatram da bismo se trebali dr ati dogovorenog kursa, odluno sam rekao kapetanu. Ovo bi za vas bilo povoljnije, bio je uporan Kewley. Podr ka mi je pristigla s neoekivane strane. Potterova glava pojavila se odozgo s n jegovog le aja. Ali moramo stati na Jamajki, jednostavno je izjavio. Ta ne vjerujem d a e nas to toliko zadr ati kad se uzme u obzir koliko blizu prolazimo. Moram priznati da mi je pona anje ekspedicijskog kirurga bilo od slabe koristi ? o emu u vi e iznijeti kasnije ? no njegove su rijei u tom trenutku bile sasvim dobro d o le. Kewley nas je poku ao zastra iti pomorskim detaljima tehnike naravi, ali kad sam mu zaprijetio da bih mogao preispitati naknadu za najam broda koju smo pogodili, njegovo lice, inae ozareno nekim lukavim zadovoljstvom, prilino se namrgodilo. Vid jet u to mogu uiniti, kiselo je obeao, a zatim su se on i Brew pokupili, dobacujui si ne to na onom svojem iritantnom jeziku. Moram naglasiti da nisam od onih koji se prepu taju samosa aljenju ? naprotiv, uvjer io sam se da ta osobina mo e ovjeka upropastiti koliko i odavanje piu, gurajui ga sve dublje u besciljnost i oaj ? a ipak priznajem da se ti dani, poev i od polaska s ri jeke Blackwater, ne bi mogli ubrojiti meu moje najsretnije. Vjerujem da su moje n evolje zapoele nakon suvi e masne veere koja nam je poslu ena iste veeri kad smo digli jedra, a stanje se nije ni ta popravio kad sam, povukav i se te veeri na spavanje u k abinu, ustanovio da ju je ispunio krajnje nezdrav vonj, uvelike nalik onome to se iri iz smrdljive baru tine, a koji je nastajao, kako mi je kasnije reeno, kad se us lijed kretanja broda uzburka kalju a na njegovu dnu. Doista, Sincerity se estoko va ljala i bacala. U daljnjih sat vremena vjetar je, inilo se, puhao tek trunku slab ije od pune jaine, i osjetiv i kako mi je odjednom pozlilo, dokopao sam se palube i , dr ei se za ogradu, stoiki se tresao, onako u nonoj ko ulji i ogrtau. Na alost, pokazalo se da je to tek prvi od takvih sluajeva. Vrijeme se neumoljivom uporno u kvarilo, umjesto da krene nabolje, a do jutra su valovi takvom silinom zap ljuskivali pramac da se itav brod potresao, pa bi netko manje hrabar od mene goto vo pomislio da e se brod prevrnuti ili se naprosto razbiti u iverje. Na moje pril ino iznenaenje, izgleda da dvojici kolega masna veera nije na kodila pa su svaki put pohlepno odlazili u blagovaonicu. Usprkos svojoj munini, bio sam naravno sretan z bog njih, no zamjerao sam dr. Potteru to na sav glas opisuje obroke, premda je za cijelo bilo oito da sam jo uvijek vrlo osjetljiv. Pored munine, drugo to me zaokupljalo bilo je spavanje, odnosno odsutnost te temel jne ivotne potrebe. Ne vjerujem da na ovome svijetu, izuzme li se bojno polje, po stoji neprikladnije mjesto za odmor od jedrenjaka. Svake noi, ba kad sam tonuo u t oliko potreban san, zauo bi se povik na manskom i odjednom bi strop kabine zadrht ao od topota te kih izama, tako sna nog da je zvualo kao da posada poku ava zgaziti neka kvu brzonogu gamad. Zatim bi poeli izvoditi nekakav zahvat na brodu, kao naprimje r nakretanje jedara da se postigne promijena smjera, to se moglo dogoditi mnogo p uta tijekom jedne noi. Drvo je kripalo, u ad i koloturi cvilili, asnici urlali, izme t optale, a sama posada stala bi pjevati na sav glas, oito nesposobna da povue ijeda n konop, a da ne zatuli neku neopisivu mornarsku pjesmu. Trudio sam se koliko sam mogao da Manjane sklonem na vi e obzira, ali zalud. Kad s am tapom udarao o strop kabine, pravili su se da ne uju. Kad sam vrlo prijateljski upitao kapetana Kewleya ne bi li njegova posada mogla svoje none manevre izvodit i ne to ti e, ponio se upravo neuljudno. alim to moram rei da ni pona anje moje dvojice s uputnika nije pridonijelo mojem oporavku Iako nisam od onih koji druge sude nepr ilinom strogo u i najvee mi je zadovoljstvo u bli njima otkriti dobro, priznajem da mi

je strpljenje bilo na sve veoj ku nji. Premda je Renshaw imao vlastitu malu kabinu, drvena pregrada koja ga je dijelila od nas bila je tako slabe grae da su meu dask ama zjapili iroki procjepi, te se mogao uti svaki njegov pokret, i esto bi me nou om elo njegovo me koljenje, pri emu se nekako neobino trzao, kao da boluje od neega. Jo v i e me uznemiravao dr. Potter, koji je dr ao svjetiljku upaljenu dokasna da mo e unosi ti svoje bilje ke perom koje je iritantno kripalo. Samo jo trenutak, upnie, vjeno je p vljao kad bih, sa svom ljubazno u koju sam smogao, zatra io da prestane. Ulagao sam silne napore da na tog ovjeka gledam blagonaklono, usprkos brojnim pro vokacijama s njegove strane. Kada je odjeu nakon pranja vje ao o rub svojeg le aja ta ko da je morska voda kapala ravno na moj, ostavljajui na njemu goleme vla ne mrlje, govorio sam samom sebi kako to ne proizlazi iz njegovo neobuzdane naravi nego n aprosto iz naina nn koji je odgojen, bez blagodati lijepih manira. ak sam smislio i nain da mu pomognem da se popravi, zacrtav i nekoliko jednostavnih pravila u pogl edu kunog reda, koja sam potom u pismenom obliku postavio odmah iznad njegova le aj a da ih mo e itali kad god po eli. Oekivalo bi se da e takvu uslugu prijazno pozdraviti , ali ne, umjesto toga izluivao me svojim nehotinim zanemarivanjem mojih prijedlog a ? tako izra enim da sam mogao jedino sumnjati u njegovu iskrenost ? a k tome se uporno o njima izra avao kao o upnikovom zakoniku, takvim tonom da je bio na rubu uvr edljivog. Netko bi na takvo pona anje mo da odgovorio bijesom, ali ja sam se radije utjecao vj eri. Bili su to dani estih molitava i esto sam se na ao potaknut da od Njega tra im da me vodi u pogledu mojih dvojice kolega ? esto u njihovoj prisutnosti ? mo da spomi njui pritom koju njihovu karakternu osobinu koja bi se uz Njegovu pomo mogla ispra viti. Molio sam se tako da Potter u svom srcu pronae vi e uljudnosti i obzira prema bli njem, a Renshaw da vr e spava ne ometajui nikoga svojim vrpoljenjem. ivio sam u nad i da bi ti skromni poku aji mogli obojici pomoi da bolje razumiju sebe, tako da mi se s vremenom mo da i pridru e u tim malim slu bama. Na moje aljenje, meutim, inilo se da ne obraaju nikakvu pa nju na moja nastojanja, ba kao da me nisu ni uli. Moja skromna nastojanja nisu ipak ostala potpuno neusli ana. ini se kako je to ipak bilo bilo vi e od puke sluajnosti da mi je, dok sam tako molio, ivot na brodu polak o postajao sve manje tegoban. Malo-pomalo, munina mi je prolazila, dok napokon ni je svanuo dan kad sam u ao u blagovaonicu ukra enu izvrsnim, premda jeftinim grafika ma kraljevske obitelji (te ko bi bilo pronai gorljivijeg prista u monarhije od kapeta na Kewleyja), gdje sam objedovao prvi put otkad smo krenuli iz Essexa. Na ljulja nje broda sam se takoer navikavao, sve dok nisam bio kadar prijei s jednog mjesta na drugo ne posi ui naglo za osloncem, a ak mi ni nona radna galama na palubi nije vi e bila toliko mrska, da bi napokon mome snu postala jedva veom smetnjom od poja pt ica. Uskoro me vi e ni izgledi da mnoge milje i mjesece provedem na putu nisu opte reivali jer sam se privikao ivotu na brodu, ne gledajui u njemu vi e toliko sredstvo kretanja, koliko vlastiti dom. Uslijed na eg neprestanog napredovanja prema jugozapadu tada su se ve poele pokaziva ti zamjetne promjene koje su podsjeale na smjenu godi njih doba, ali neobino izmije an u, kao da su svibanj i rujan trajali istovremeno. Dok je sunce jaalo ? valjalo je uskoro pripaziti da ne bi bilo izgorjelih noseva ? dani su se neprestano skraiva li. I samo vrijeme inilo se tekuinom u tom neobinom tekuem svijetu. Svakog se podnev a odvijao udan obred, kad bi kapetan i njegova dva asnika ? smireni momak Brew i m aleni prgavi Kinvig ? stali rame uz rame, usmjeravajui sekstante prema jugu. Napo kon, kad bi svaki od njih spustio svoju napravu, kapetan Kewley bi povikao: Podne je! ? i zaas bi zvono zazvonilo osam puta, podesili bi se pje ani satovi i zapoeo bi novi brodski dan. Svaki put sam, bez iznimke, morao podesiti kazaljke svojega sa ta za koju minutu da se prilagodim ovom novom podnevu. Moj interes pobudili su mnoge zanimljive osebujnosti brodske svakodnevice. Po elio sam razumjeti neobian keltski jezik posade ? premda je grozno zvuao ? jer su tim jezikom esto razgovarali u mojoj blizini i uvijek uz tako vedar smijeh, da bih ra do dao koji novi da doznam emu se tako radosno izruguju. Bili su to, kako nam primi jetio, ljudi krutih a opet zagonetnih navada. Uporno su naprimjer zahtijevali da prasad na brodu ne smijemo nikad nazvati tim imenom nego se o njima moramo uvij ek izra avati kao o svinjama, u skladu s nekim pomorskim protokolom, premda mi se to inilo posve a avim i ve sam se pomalo pitao ne ale li se mo da sa svojim novim putnicim a. No primijetio sam i da je Sincerity mjesto nemale formalnosti, na kojem je sv

aki ovjek imao svoje odreeno mjesto, ba kao u kakvoj sudnici. Kapetan i prvi asnik, Brew, nalazili bi se na komandnom mostu, na stra njem dijelu broda, gdje bi Kewley ponosno stajao na strani okrenutoj vjetru, odakle bi imao nesmetan pogled napri jed, prema svim tim velikim nadutirn jedrima. I to unato injenici to bi sam rijetko kad posadi izdao zapovijed ? taj dio posla bio je u nadle nosti g. Brewa, koji se morao zadovoljiti onom stranom u zavjetrini, odakle je te ko bilo vidjeti i ta osim golemih platnenih zastora kako se prote u do neba. Ako bi meutim kapetan si ao, Brew bi zaas zauzeo njegovo mjesto. Malo dalje, ispred komandnog mosta, nalazila se posada i drugi asnik, Kinvig, koj i je bijesno izvikivao zapovijedi. On je oito bio daleko ni i po rangu od Brewa i es to se morao verati po u adi zajedno s posadom, dok se Brew jedva micao sa svojeg u dobnog mjesta na palubi. Jo dalje, sprijeda, smjestila se je brodska kuhinja, nek a vrsta sklepane kolibe na palubi, i bila je radno mjesto kuhara, Quaylea: mrgud a koji je, kako se ini, dru tvo nalazio samo meu brodskim ivotinjama. Ta ivina, moram objasniti, bila je brojna ? barem na poetku puta ? a bila je smje tena po raznim br odskim amcima, premda sam se pitao je li to ba najbolje rje enje jer, da je Sincerit y zadesila nesrea, ne bi ba bilo lako na brzinu ukloniti etiri vola iz najveeg amca Bolje sprijeiti nego lijeiti, naravno, i stoga bi me uvijek iznova zadivila pa nja k oja se posveivala odr avanju broda, na to je posada tro ila najvei dio svog radnog vrem ena. Palubu bi temeljito oribali, i to tri puta svaki dan, to mi se inilo pretjera nim istunstvom dok mi nisu objasnili da se time spreava skupljanje dasaka dakle i curenje vode u potpalublje. S istim ciljem lanovi posade esto su ekiem zabijali odsj eke istro enog konopa izmeu dasaka i zalijevali ih vruom smolom, poput peata. Svaki po jedini konop opute redovito se provjeravao i eventualno premazivao katranom, a n eprestanim pode avanjem nastajalo ih se odr ati zategnutima, to je muan posao, jer su konopi izvodili zamr enu igru i zategnuti jedan nu no je znailo promijeniti potom pol o aj est drugih. esto se poduzimalo podmazivanje kolotura na jarbolima, kroz koje su konopi prolazili, ili bi se pak otukla stara boja i prebojili eljezni dijelovi. i nilo se zapravo da im bi bio obavljen neki zahtjevni posao, ve bi stigla zapovijed da se obavi ponovo. Kad nije bila zauzeta takvim jednolinim poslom, posada bi zapala u stanje polusne nosti, drijemajui na suncu i pu ei lulu, ili bi ostala visoko meu oputom izvodei neku toku dostojnu cirkuskih akrobata. Svaki as bi se uzverali, gotovo u tren oka, na v rtoglavu visinu ponad palube, tako da mi je bilo neshvatljivo kako se ondje uope uspijevaju odr ati. Jednom prilikom brod je nai ao na naroito sna an val od kojeg se op asno zanjihao, poput klackalice, divlje se naginjui s jedne na drugu stranu, te s u krajevi kri eva na jarbolu doista zaroniti u more, i premda sam ja na jedvite ja de ostao na mjestu ak i na palubi, posada se nije dala smesti. Jedan od njih, ije je mjesto bilo na krajevima ro nice prvenjae, as je do pojasa bio u vodi, a ve u slje deem trenutku, kako se brod uspravljao, letio je strelovito nebu pod oblake, dok nije bio gotovo na vi em polo aju od promatranice, dok se itav brod pod njim luaki nagin jao. itavo to vrijeme mirno je radio na u etu koje je trebalo privrstiti. Sluaj je htio da mi tog dana, dok sam promatrao posadu i pratio njezin naporan i opasan posao, na pamet padne vrlo sretna zamisao. Rekao bih da za mnoge ljude po stoji neka posebna aktivnost koja je nu na pretpostavka da osjete posvema nje ispunj enje u ivotu. Nekima je to pustolovina ili bogaenje. Drugima bi to mogao biti blag oslov obitelji i udobnost rutine. to se mene tie, ni ta me tako ne usreuje kao izgled i za po ten trud kojim mogu unijeti ne to radosti i utjehe u ivote drugih. Nisam gubio vrijeme, nego sam svoju zamisao spomenuo kapetanu Kewleyu istog popo dneva. Pridobiti kapetana za bilo to uope nije bilo lako jer je, kao i njegovi zem ljaci, uporno zazirao od prihvaanja tueg odu evljenja. Manjanima je dosta- bila omilj ena rije koju su upotrebljavali kad su htjeli izraziti tobo e beskrvni nedostatak b rige za bilo to. Da je nailazila neka bijesna oluja koja bi mogla potopiti brod, oni bi vjerojatno samo rekli da je to dosta ru no vrijeme. Da smo ugledali bajni t ropski zalazak sunca, zasljepljiguih boja, to bi se opisalo tek kao dosta lijepo. Ma, da su etiri anela si la pred Manjana, prevrui planine kao kakve lonce za cvijee, m islim da bi ih on smatrao tek dosta nezgodnima. Imajui to na umu, mo da me i nije t rebao iznenaditi Kewleyev odgovor na ono to sam mu predlo io. Nedjeljne propovijedi, ha? Smatram to ni ta manje nego svojom du no u, objasnio sam. Ovi ljudi koji se svakodnevno s

oavaju s opasno u na li bi, vjerujem, nemalu utjehu u zbli avanju kroz Bo ju rije. Kewley se namr tio. Rekao bih da u tome nema previ e zla. To barem nije znailo zabranu, a za moju namjeru to je bilo dovoljno. Dao sam se n a posao s vedrom odluno u. Prije negoli sam se mogao posvetiti samoj propovijedi, bi lo je dosta sitnica koje sam trebao rije iti. Naprimjer, bila je jasna stvar da mi je u kabini potrebno nekoliko jednostavnih polica na kojima u dr ati knjige, papir e i pribor za pisanje. Takoer sam zamolio da se uza zid blagovaonice privrsti radn i stoli budui da je stol u blagovaonici bio krajnje uma en i mnogo puta zarezan. Kape tan je, premda gunajui, naposljetku pristao u tu svrhu dozvati stolara, a i potom mi je palo na pamet da bi bilo divno izraditi mali podij, mo da na krmenoj palubi, kao i stalak za Bibliju, koji bi poslu ili kao neka vrst pomorske propovjedaonice i katedre. K tome se podrazumijevala izrada odreenog broja jednostavnih ali vrsti h klupa, tako da se posada mo e udobno smjestiti, u granicama skromnih mogunosti. O vdje je meutim kapetan potpuno odbio suradnju. Neu palubu pretvoriti u ploveu kapelicu, usprotivio se tonom koji je, alim to moram re , bio daleko od prijaznog. Ovo je brod, a ne nekakva molitvarnca. alosno je to to nije bio jedini ija je pomo oko ovih sitnica izostala. Dr. Potter se prilino snu dio kad je na zid privr en moj mali pisai stol jer je ? pukim sluajem ? pos avljen ba iza mjesta gdje je sjedio za vrijeme objeda. Raspolo enje mu se nije popr avilo ni kad sam ga nastojao utje iti time to sam sjeo do njega na njegov le aj i tih o se molio Gospodu da nam pomogne iznai prijaznost koja le i u nekom kutku svaijeg s rca. tovi e, jo mu se i pogor alo. Zapravo sam se negdje u to vrijeme poeo pitati je li takav ovjek uope podoban da sudjeluje u ekspediciji od tolike va nosti kao to je ova na a. DR. Thomas Potter, kolovoza 1857. Keltski tip Keltski tip (konkretan sluaj: manski) graom je posve inferioran saksonskom, budui d a je manji, tamniji i slabiji. elo se tipino koso spu ta, odajui karakteristiku nju ke ? koju Pearson spominje kao znak ni e inteligencije. Na lubanji karakteristine dubo ke one duplje koje izra avaju sklonost potinjenosti. Tip lubanje: G. to se tie karaktera uope, keltski je li en marljivosti i plemenitosti duha kakvu posj eduju njegovi saksonski susjedi, pri emu je prevladavajua crta nemar. Zadovoljava se oekivanjem dogaaja umjesto da ih stvara, i pro et je kobnim strpljenjem nadajui se da e mu se srea nasmije iti. Keltu u prilog mo e se rei da posjeduje priprosti smisao za kreativnost (konkretan primjer: pjesme i prie). Takoer posjeduje priprostu fizik u hrabrost koja mu je priskrbila ustaljenu ulogu: pje aka saksonske vojske. Moralne odlike Kelta su oskudne, obilje ene lijeno u i rezignacijom. Prema strancu je zatvoren i po navici tajnovit, pri emu se radije ophodi na svojem primitivnom je ziku (konkretan sluaj: manski) i kad je kadar savr eno govoriti engleski. Zakljuno, Keltima pripada mjesto na najni em stupnju europske ljestvice. Na to ukaz uju ne samo njihova fizika i moralna svojstva ve i turobna povijest obilje ena nered om, razdorom i propadanjem. Mo e se rei da je razvoj keltskog embrija u maternici s tao nakon nepunih trideset i est tjedana, ili puna tri tjedna ranije nego saksons ki. Normanski tip Normanski tip (naprimjer: sveenstvo, predstavnici engleskog plemstva i monarhije) fiziki je slian saksonskom, premda se pomnijim ispitivanjem mo e ustanoviti njegova krhkost te openito nedostatak izdr ljivosti i otpornosti potonjega. Blijede je put i, a kosa mu esto naginje crvenoj nijansi. Tipian oblik lica je izduljen i uzak te odaje drskost. Tip lubanje: D. Karakter mu je obilje en propadanjem. Oduvijek se oslanjao na naslijeenu prednost, stanje stvari jo iz vremena sluajno uspje nih osvajanja. Lijen je i li en svakoga radn og i praktinog duha. Jednako je sklon slabostima kojih nema u vr ih tipova (konkretan primjer: morska bolest). Ne posjeduje nimalo stvaralakog dara. Moralnost normanskog tipa je oskudna, tipizirana prikrivenom sebino u. Prevladavajua znaajka je prepredenost. Nastoji se odr ati na istaknutom polo aju u dru tvu spletkarei zajedno s drugim pripadnicima svoje rase. Svako oitovanje moralne svrhe je la no. N orman je po prirodi iznad svega parazit koji se hrani prostom ljubazno u plemenitij

ih tipova. Zakljuno, Norman zauzima znatno vi i polo aj na europskoj ljestvici nego Kelt. Reklo bi se da je razvoj normanskog embrija trajao trideset i sedam tjedana, ili dva t jedna manje nego saksonskog. Trajni normanski nadzor nad tim trostrukim proklets tvom: aristokracijom, sveenstvom i vladarima monarhije ne mo e se pripisati sposobn osti Normana, ve silnom zaziranju njegovih saksonskih podanika od nereda bilo koj e vrste.

Timothy Renshaw, kolovoza 1857. I tako smo stajali na palubi na jakome suncu ekajui tu blagodat Wilsonove propovje di. Jedina utjeha bila je da e mi barem ne to zaokupljati pogled dok stari jarac bu de trabunjao. Promatra na jarbolu je prije svega sat ili dva objavio vijest povik om kopno na vidiku. Bilo je spoetka te ko vidjeti o emu on to grake odozgo, budui da je dan bio tako magliast, i tek kad sam jako za kiljio, mogao sam nazrijeti jedva vidl jivu prugu iznad mjesta gdje je trebao biti horizont. Pomalo je pruga tamnila i postajala uoljivija dok se iznenada nije pretvorila u prilino veliko kopno, ak ni s uvi e udaljeno od nas, s grebenima i brdima. Mo da nekome razma enom i naviklom na vrsto tlo to ne znai previ e, ali nakon svih tih t jedana niega doli vjetra, vode i morskih ptica u vidokrugu, bio je to lijep prizo r. Drugima je mo a privlana pomisao da nekoliko mjeseci provedu na nekom brodu, ali meni nije, i dao bih ne znam to da se nekom arolijom mogu prebaciti na Haymarket n a dobru kapljicu i mo da malo prisnog dru tva kakve nepoudne enske. Dru tvo u kojem sam se nalazio jedva da je moglo biti razliitije od toga. ini se da mi je sudbina namijenila da vjeito budem okru en ljudima koji misle kako sve znaju. Moji roditelji, kao i moj brat Jeremy, uvijek su bili spremni odr ati mi prodiku o vrijednostima napornog rada i potrebi da se popravim, dok moji suradnici u eks pediciji rado igraju upravo tu istu igru. Ono u emu se izgleda, svi sla u jest da s am doista lijen i lakouman, te se prema meni treba odnositi svisoka. Najgori je Wilson sa svojim vjenim prezirnim primjedbama zbog moje nevoljkosti da u ranu zor u ustajem iz kreveta. Kao da sam uostalom i htio poi na ovaj put. Malo muke e ti uliti pamet u glavu, usrdno mi je obeao otac. Majka nije nimalo zaostajala: Nadamo se da e tako stei i vi e osjeaja za duhovnost. Sve to sam do sada stekao je vi e osjeaja za dosadu. est tjedana jedrimo, a skoro smo jo uvijek na poetku. Odavno sam proitao tih nekoliko knjiga koje sam ponio, i zati m jo jedanput. Posudio bih i druge, ali Wilson ima samo zamorne sveske o teologij i ili geologiji, a Potter nije ponio nijednu knjigu, ve se zadovoljava beskrajnim piskaranjem svojih bilje ki. ak sam poku ao ubiti vrijeme nastojei se sprijateljiti s Manjanima, ali bez mnogo uspjeha. Popu ili bi sa mnom koju lulu, ali su se uvijek dr ali pomalo rezervirano i odjednom bi meu sobom pre li na manski, kao da me ele pod sjetiti da se ne trebam predugo zadr avati. Kopno je svakako bilo dobro do ao prizor. Pitao sam se koliko u jo dana morati ekati dok se ne budem mogao pro etati Kingstonorn i osloboditi se svojih dosadnih kolega . I koji je onda ovo zapadnoindijski otok? ? pitao sam kapetana dok smo gledali nep oznatu obalu. Nadao sam se da bi upravo to mogla biti Jamajka. Kewley me pomalo iznenadio, ne pokazujui previ e zanimanja. Jedan od njih, valjda. Mislite li da emo danas pristati? ? upitao je upnik. isto sumnjam. Wilson je ak izgledao zadovoljan. inilo se da mu je stalo jedino do toga da ni ta ne stane na put njegovom propovijedanju. itav je dan bio zauzet smi ljanjem novih nain a da nas gnjavi svojim kvocanjem i zanovijetanjem. Glavni zahtjev bio mu je da s e na krmenoj palubi izradi privremeno postolje tako da mo e izigravati velikog svee nika. Kao da nas nije ve dovoljno ivcirao. Naprosto me brine to, govorio je Kewleyju priti ui vrsto dlanom o dlan kao da nastoji istisnuti nekakav sok, da me ljudi nee moi jasno uti. Kapetan se, istini za volju, nije lako predavao. Mene uju sasvim dobro. Ne bi ba bilo dolino da se Bo ja rije izvikuje poput kakve brodske zapovijedi, odgovori o je Wilson, epirei se zbog ale kojom ga je poklopio. Zacijelo se mo e konstruirati ne ko privremeno rje enje, mo da od kojeg sanduka na e robe? Potom se iroko osmjehnuo, po em

u sam iz iskustva znao da se sprema zadati udarac. I, nisam se prevario. To jest, ukoliko ne smatrate da va im ljudima ne bi koristilo malo kr anske poduke. To je bilo to, upnikov smrtni udarac. Kewley se te ko mogao dalje protiviti, a da n e ostavi dojam nekog antikrista. Namr tio se gledajui more, znajui da je pora en, a po tom je pomirljivo zagunao. Wilson se ozario. Trebam samo etvoricu va ih ljudi. Zaas e biti gotovi. Potter se smjestio na smotano u e odmah ispod krmene palube, unosei svoje bilje ke, t e sam pretpostavio da ondje namjerava i ostati. To mjesto jedva da se vidjelo s privremenog podija, pa Wilson nee moi razabrati da li slu a, a niti ga optu iti da se skrivao i izigravao poganu du u. Iskreno me iznenadilo i da ini taj ustupak, toliko se zao trio odnos izmeu njih dvojice. Bilo je dana kada sam se nadao da u vidjeti p ravu borbu akama, pogotovo onoga jutra u blagovaonici kad je Wilson sjeo do dokto ra i poeo se moliti za sve ljude da nadvladaju svoje sitne razlike i poslu aju razbori te rijei svoje brae. Potterovo lice se smrknulo od bijesa. Ali, vratilo mu se milo za drago jer je upnika izluivao podbadanjem, pogotovo na poetku dok je Wilson patio od morske bolesti. To je bio onaj pravi Potter. Dok je Wilson svojim navaljivan jem i blebetanjem bio dosadan kao u , Potter je bio bava baruta. O ne, bojim se da ovaj nee valjati. A kako bi bilo da upotrijebimo sanduk sa pjenu c em? ? rekao je Wilson s dozom alosti, otprilike kao da je on taj koji e se znojiti teglei ki tre uza stepenice. Sanduk pjenu ca propisno je dopremljen i polo en pored ost alih na krmenu palubu, no on jo uvijek nije bio zadovoljan, ve ga je promatrao iz razliitih kuteva, a potom ga dao premjestiti s jedne na drugu stranu, na to je ope t odmahnuo glavom. A mo da jedan od onih s priborom za jelo? Napokon se ak ni on vi e n ije mogao domisliti razlozima za nezadovoljstvo i svoj podij proglasio je spremn im. Manjani su, ini se, bih podijeljeni u mi ljenju o njegovoj propovijedi. Neki, poput samoga kapetana, nisu izgledali nimalo zadovoljni to im se ovako iznenada uplee u njihove nedjelje koje su ranije bila posveene dokolici i pu enju lule. Drugi su se meutim doimali zadovoljno i okupili se pod krmenom palubom, blistavih oiju zbog u i tka koji im predstoji. Nikada prije nisam vidio Wilsona na djelu i, na moje pril ino iznenaenje, pokazao se dobrim izvoaem u svakom dijelu svoje toke. Prvo je podigao ruke u zrak da ih sve uti a. Zatim, kad se mogao uti jo samo vjetar, ptice i blagi lepet jedara, odjednom se predomislio, odmahnuo glavom i si ao s podija. Na trenut ak je zastao kraj ograde, podboiv i bradu rukama i mrgodno se zagledav i u ocean, tak o da svi primijetimo njegovu zami ljenost, a tada, ba kad su se neki medu pastvom s tali me koljiti, pljesnuo je rukama kao da je prona ao odgovor na pitanje koje ga je ve muilo, te se u skoku vratio na mjesto. Kao to vam je svima poznato, zapoeo je, nema vee zagonetke od mora. Tada se naslonio n uspravljen sanduk s limenkama juhe, koji mu je slu io umjesto stalka, da nas bolj e promotri. More! More! Ta silna vodena pusto koja... Nema to, nije imao sree. Ba kad je uhvatio pravu nit, s ko nog nastavka zauo se povik. Jedro. Jedro na sjeverozapadu, odzvanjalo je jasno na povjetarcu. Kapetan je izgledao zadovoljno zbog ove prilike da ga malo omalova i te se uspeo r avno na upnikov podij, gotovo ga odgurnuv i u stranu. Teare, donesi mi durbin. Wilson se pak morao smije iti i dr ati se kao da za to uope ne mari. Taj je brod zacijelo iskrsnuo iza predbre ja otoka, jer je bio ve dovoljno blizu da se lako mogao vidjeti s palube. Bila je to golema kuna s dva trokutasta jedra, o ba sive boje. to se tie pravca, dr ali su se gotovo istog kursa kao i mi. Kad je dob io durbin, kapetan se povukao iza krmene palube da dobro izvidi. Ovaj put Wilson preskoi pantomimu i naprosto se nasloni na stalak za Bibliju. Kao t o vam je svima poznato, nema vee zagonetke od mora. More! More! Ta silna vodena p usto koja kao da posjeduje... Nije mu bio sretan dan. Kapetan se naglo vratio na podij, sav zajapuren, i bez i kakva pardona dreknuo neku zapovijed na manskom. O emu god da se radilo, nije mog lo biti bolje proraunato da upropasti obred. Zaas se Wilsonova pastva raspr ila, nek i su se verali uz oputu, drugi okupljali u podnomu glavnog jarbola odrje ujui kraje ve u adi. Nisam se mogao oteti dojmu da je sve bilo namjerno izvedeno, a ta je sum nja oito kopkala i Wilsona. Kapetane, je li to stvarno potrebno?" Mo da jest, a mo da i nije, ali s takvim brodom neu riskirati. Nakon te tajanstvene izj

ave, kapetan proslijedi upniku durbin. Izgleda mi kao sasvim obian brod. Bio bi jo obiniji, rekao je Kewley, neizmjerno strpljivo, kad bi nosio pokoju zastavu na jarbolima, a na pramcu imao napisano ime i luku. Zakloniv i oi, mogao sam samo razabrati da su jarboli goli, a pramac crn i bezimen. Wilson je i dalje bio ravnodu an. Zacijelo postoji neko bezazleno obja njenje. Kewley je slegnuo ramenima. Nadajmo se. Posada je do tada ve poela zatezati kri eve jarbola, a China Clucas je okretao ruke k ormila zakreui blago brod dok nije stao odmicati od onog drugog. Sve su oi bile upe rene prema krmi. Na trenutak se sve inilo normalno, ali tada su dva siva jedra st ala polako mijenjati oblik, dok se brod opet nije poravnao s nama i jedrio uspor edo: taj uski komad te ke drvene grae nad kojom se visoko protezalo prostranstvo si vog jedrilja. Koju sekundu ili dvije svi smo zanijemili. Potom je Brew dreknuo n a posadu i svi su se uzvrpoljili, odmatajui dodatna jedra. Izgleda mi dosta jadno, izjavi Potter gotovo prkosno. Siguran sam da nas ne mo e stii. Bila je to ugodna pomisao, ali, kako se ispostavilo, i daleko od istine: dok sam ga promatrao, ubrzo mi je postalo jasno da nas susti u, premda polako, na onom sl abom vjetru. udan je to bio osjeaj stajati onako uz ogradu, okru en mirisima smole, drva i vlage, tada ve uobiajenim, znajui da je tek koju milju udaljen brod pun nepo znatih ljudi koji su nas htjeli opljakati, ili nas mo da ak i sve pobiti. Nije to bi la onakva katastrofa kakvu sam zami ljao. Imao sam none more o uraganima i brodolom u, ali nikad nisam ni pomislio da e nas progoniti nekakvi gusari pljaka i. Osjetio s am da mi se bilo ubrzava, a opet sam bio nekako ravnodu an. Pitao sam se pomalo pr enera en, jesam li naprosto omamljen ili mi mo da nije ni stalo kakva e me sudbina za desiti. I Potter je izgledao dotueno, presumitiv i se preko ograde, a jedino Wilson nije klonuo duhom. Ne bojte se, govorio je svakome tko je htio slu ati. Ulo it u sve napore da posredujem k od njih. Molit u ih da se prema nama odnose milosrdno. Rei u im kako je na a misija k r anska. Bog e nam pomoi. Iskreno reeno, bio sam sasvim siguran da njegovo posredovanje nee nimalo popraviti na e izglede. Kapetan Kewley poduzimao je mjere mnogo praktinije naravi. Nalo io je posadi da naini ivi lanac kojim bi kante putovale najprije u more po vodu, zatim p alubom i uvis meu oputu, tako da se morska voda mo e polijevati po jedrima. Na taj nain platno bolje hvata vjetar, objasnio je Brew. Pri blagom povjetarcu kao to je ovaj to mo e mnogo znaiti. Koliko bi prednosti to donijelo nismo na alost nikad otkrili, jer smo samo koji t renutak kasnije primijetili da na i progonitelji ine potpuno isto. Njihovo napredov anje prema nama nije se vidljivo smanjilo. Posudiv i kapetanov durbin, mogao sam i m bolje razgledati brod, palube naikane mranim likovima koji, na moje iznenaenje, ni su pokazivali znakove nestrpljenja ili bijesa, ve su naprosto tako stajali, jeziv o mirni. Meu njima je neprestano ne to bljeskalo, budui da su suneve zrake padale na desetke sjajnih metalnih povr ina. Palo i? to mislite, jesu li to osloboeni robovi? ? upitao sam. Nipo to, ivnuo je odjedanput Potter. Robovi ne bi mogli posjedovati takvu snala ljivost. Kapetan Kewley turobno slegne ramenima. Ne vidim da je jako va no to su po struci. Mo da bismo trebali spustiti nekoliko amaca u more i izvui se, predlo i prvi asnik Brew. Kewley odmahe glavom. Dok bi se mi pokupili, ovi bi nas ve dostigli. Osim toga, ini se da se vjetar opet pojaava. To je doista bilo tono. Jo dok je govorio, nai ao je jo jedan zapuh, od kojeg su jedra ivahnije zavijorila. Kewley se namr tio. Mo emo li upot rijebiti onaj top? Nemamo streljiva, mrano odvrati Brow. Kako onda stojimo s oru jem? Ima koja stara mu keta u skladi nom ormaru, no nisam siguran hoe li opaliti. udilo me jedino to da se nitko nije ranije toga dosjetio .Valjda smo bili suvi e za okupljeni bijegom da bismo stigli misliti o iemu drugom. A pu ke? ? pitao sam. Odjednom smo svi pojurili. Zaudo, sve do tog trenutka, kad se napokon pokazalo da se ne to mo e uiniti, nisam osjetio ni ta slino panici. Naglo sam osjetio kako me obuzi ma neka neobina nespretnost, te sam poput pijanca teturao niz stubi te. Sanduk je b io te ak poput lijesa, ali smo ga napokon Potter, dva Manjana i ja uspjeli dovui na palubu. Kinvig, maleni drugi asnik, kukom je razderao poklopac i ugledali smo est

sjajnih pu aka i revolver. Potter se mr tio promatrajui naboj koji je dr ao meu blago uzdrhtalim prstima. Znam da je kod ovih bio neki trik. Da vidim... Zubima je oderao masni papir, i van iscuri crni prah. Kako je dalje trgao papir, ukazao se sivi vr ak taneta. Ali ovo je pogr e no. Tane je okrenuto prema punjenju. Mo da je pogre no izraeno, nagaao sam. I ja sam uhvatio naboj, petljajui po papiru, ali istim uinkom. Kad bi stavio u cijev tako da barut ide prvi, kako i treba biti pr i ispaljivanju, metak bi iza ao naopako okrenut, od ega ne bi bilo neke koristi. Ne ma nieg goreg od razrje avanja lukavih zagonetki kad nema za to vremena, a pred oima ti ple u prizori tvoje skora nje smrti, pa dolazi u isku enje da se naprosto prepusti oaj u i misli kako nema pomoi. Osvrnuv i se, sada sam sasvim jasno vidio ljude na palubi alupe, gdje su stajali promatrajui nas, tako mirni. Veina ih je imala palo e u rukam a, ali neki su dr ali ne to nalik na aklje. Od svih ljudi upravo je Wilson imao rje enje. Nije li se spominjalo nekakvo isipava nje baruta i zatim okretanje metka. To je to. Potter je usuo barut u cijev pu ke, zatim umetnuo tane koje je jo uvijek bi lo umotano u papir naboja. Glatko je u lo. Poslu iv i se vretenastim klipom da ga nabi je do kraja, podigao je pu ku i naciljao iz nekog razloga prema krmenom jarbolu. O dmah se prolomio sna an prasak ? stvarajui uzbunu i meu svinjama i ovcama. to se krme nog jarbola tie, u njemu je sada zjapila golema rupa, kao da ga je probila neka m ona aka. Kapetan Kewley ga o tro pogleda. Mislio sam da emo gaati njihov brod. Barem sada znamo da radi, i to odlino. Pogledav i prema krmi, Potter je sada bio razoa ran. Polijegali su. Kakve kukavice. Doista, na i progonitelji nestali su nam s vidika, premda je brod i dalje jednako napredovao. Trenutak kasnije odjeknuo je pucanj i zrakom iznad na ih glava fijukne tane, na to smo se bacili na palubu. A propovjedaonica veleasnog? ? povikne Brew. Podij je doista bio najpovoljnije mjesto za na e potrebe i svi smo po urili da se za klonimo iza njega. Svejedno, nismo jo tono znali to da radimo. Mo da da im naprosto pucamo u brod", natukne Potter. ini se da je tane prouzroilo pril inu tetu. Time bismo ih samo jo vi e razbjesnili, usprotivio se Wilson koji se, izgleda, povese lio prilici da ih poui milosti. Kapetan Kewley se na trenutak zamislio. No, mislim da bismo im mogli ciljati u ko rmilo. To bi imalo uinka. Bilo je lijepo vidljivo, premda kormilara nije bilo na vidiku nego je, pretposta vljaju, upravljao odozdo, i tako smo se dali na posao. Wilson je odbio sudjelova ti, prosvjedujui da to nijo posao za Bo jeg slugu, ali ja sam uzeo pu ku, kao i Potte r, kapetan i jo tri Manjana, dok je onaj mali drugi asnik Kinvig uzeo revolver. Ni kada prije nisam pucao iz pu ke i ne mogu rei da mi je to predstavljalo neki u itak. Prvo je trebalo zagristi u naboj od ega su ti usta ostala puna masti, i usuti bar ut. Potom je trebalo prtljati a nabijaem i smjestiti ga u otvor na kraju duge cij evi, tako da mo e namjestiti naboj i zrno koje se pokazalo iznenaujue velikim i te kim. Zatim je tu bila muka s ciljanjem pri ljuljanju broda, a sve vrijeme trebalo je paziti da sluajno ne ustrijelimo vlastitog kormilara, ljudinu Clucasa koji je le a o hvatajui najdonje ruke kormila. Napokon, uslijedilo je ispaljivanje koje bi ti s vojski trznulo rame, izazvalo zvonjavu u uhu i ispunilo zrak dimom. Unato svemu t omu, bilo mi je to daleko dra e nego biti opljakan i ubijen, te smo uskoro poeli s p ravom paljbom. Pu ke su bile strahovite, ba kao to je Jonah Childs i obeao, i svaki p ut kad bi se dim malo razi ao, drvena graa oko njihova kormila bila je u sve lo ijem stanju. Nasuprot tome, oni su pucali rijetko i nisu pogaali ni blizu nas. Tako sm o ispaljivali seriju za serijom sve dok se kutija s municijom nije primjetno isp raznila, a svejedno su nas sustizali budui da im je sve jai vjetar poveavao brzinu. I tada, kad sam ve mislio da emo ih morati ubijati dok budu skakali na na brod, gl avni asnik Brew povikne: Neki od njih ustaju. Vidio sam da ih je nekoliko poustajalo i u urbano radilo na deblenjacima trokutast ih jedara. Sad su na i, ree Potter pose ui za jo jednim nabojem iz kutije. Bit e to maji ka alj.

emu to? ? javi se kapetan. ini se da se poku avaju odmaknuti. Bit e da smo ih upla ili. Bio je u pravu. Vidjeli smo kako se brod polako okree prema vjetru dok mu posada povlai i zakree ona dva jedra. Ostali Manjani poeli su klicati i zaas smo im se i mi pridru ili u toj halabuci. Mo da se radi samo o zamki, nije se dao Potter. Jo uvijek su vrlo blizu. Pripucajmo jo jedanput za svaki sluaj. Ba bi i mogli, slo io se Kinvig koji je nekako u ivao u okusu bitke. I tako smo, to iz n aviku, to po odluci, jo jedanput napunili oru je. Pali, viknuo je doktor. Odazvali smo se svi odjedanput, gotovo u maniri streljakog voda. U tom se trenutk u dogodilo ne to neoekivano. Stra nji deblenjak na ih progonitelja naglo se i silovito prebacio i odletio s mjesta takvom brzinom da je zahvatio dva nespremna lana posa de odbaciv i ih u more. U sljedeem trenutku zavitlao se natrag, dok su jedra iznad njega luaki mlatila, a na palubi broda zavladala je strka dok je posada nastojala uhvatiti konop deblenjaka, ali su opet morali svi polijegati jer se kri jarbola p onovo obru avao na njih. ini mi se, hladno e Kewley, da im je netko od nas odbio kolotur deblenjaka. Osjetio sam neku slabost. Rekao bih da mi je neki oblik potisnutog straha napoko n izbio na povr inu, a osjeao sam se muno i zbog tete koju smo uinili. Nisam mogao a d a se ne upitam jesam li u posljednjih nekoliko minuta mo da nekoga nehotice ubio. Dr. Pottera nisu muile takve brige. Pobijedili smo ih, pobjedniki je obzanio. Wilson mu, naravno, nije smio ostati du an. Izbavljeni smo, nadodao je prijekornim t onom. Vjerujem da bi sada priliilo odr ati malu slu bu u znak zahvale, kako bismo... Prije nego to je dospio izgovoriti jo koju rije, Kewley ga prekine pokretom ruke. No , recite mi, da nas usmjerim prema Cape Colonyju? Ove se vode ne doimaju sigurni ma, ta pune su gusara i pljaka a. Potter je ve zaustio, ali se zatim predomislio. Wilson je samo slegnuo ramenima, dok sam ja bio suvi e u asnut da bih za ne to mario. I tako je kapetan, osmjehujui se k ao da je upravo izvukao zeca iz e iru, i2viknuo zapovijei, a posada je nastavila s p oslom postaviv i novi kurs ? daleko od bilo kakvih radosti koje su nas mogle oekiva ti u Kingstonu, na Jamajki i ju no ? prema Africi. ESTO POGLAVLJE JOHN HARRIS ? NASELJENIK I ZEMLJOPOSJEDNIK NA VAN DIEMENOVOJ ZEMLJI, 1829. Bila je lijepa ljetna veer. Zavr io sam posao koji sam imao tog dana i sjedio na ve randi, u ivajui mirno u duhanu, kad zauh cviljenje i odjednom ue kuhar Peters vukui za sobom maloga crnca. Prona ao sam ga u podrumu kako se krije medu vreama, objasnio je Peters. vakao je neki komad mesa koji je ukrao, iako je bilo potpuno sirovo. Nije bila tajna odakle se to stvorenje pojavilo. Samo koji dan ranije njegovi su suplemenici kod Black Bluffa kopljima dokrajili dva stoara. Heathcote je sakupio par momaka da sastavi potjeru i jo iste noi uspjeli su pronai te hulje i dobro im s e osvetiti, ali uo sam da su neki i pobjegli. Jesi li primijetio jo kojeg? ? upitao sam. Samo ovog. Nikad jo nisam vidio nijednog tako izbliza i ba je bio ru no stvorenje. Nemam ja vre mena za kradljivce, ni za divljake, i upravo sam se spremao pozvati jednog od po monika da ga izbace s moje zemlje, kad su se iza mene otvorila vrata i na njima s e pojavila Lucy. Katkad mislim da enskoj gluposti nema kraja. Jedva da je pro ao tr enutak, a ve je kleala kraj male nakaze, tepala mu i nazivala ga jadnim malim edom ? premda je bilo oito da mu je barem sedam godina ? i govorila kako ju sigurno iz gladnio s takvim tankim no icama i da bi ga trebalo oprati. Kad sam je poku ao urazu miti, sva se ustoboila, kako dolikuje barunetskoj keri, to je i bila, i naprosto ga primila za ruku i uvela unutra. Nadao sam se da e je ugristi, ali na alost nije, v aljda je bio suvi e prestra en, i tijekom sljedeih sat vremena prona la je ne to Charleso ve stare odjee da ga odjene ? to nije moglo izgledati smje nije ? i dala mu da po dere pola smonice. Bio sam siguran da e pobjei kad se najede, ali ne, ini se da mu se Lu cy svidjela, ba kao i on njoj, i prije nego to sam se uspio snai, zatra ila je da zad r imo malog lupe a.

Tome sam se usprotivio, ali s Lucy, kakva ve jest, uslijedila je prava bitka i pr emda me zasula ime god je stigla, od suza do novca koji nam je njezin otac posudi o, ostao sam pri svojem. Rekao sam joj jasno i glasno da se nikad ni ta ne mo e uinit i ako se ne uini valjano, i zadr imo li ga, onda mora biti od koristi, pod ime sam m islio da mora poznavati abecedu. Zapravo sam mislio samo na to kako da ga otprav im ? bio sam siguran da e ga ubrzo zatim zaboraviti ? i nisam imao na umu ni ta dru go nego kolu za siroad u Hobartu. Lucy, meutim, nije htjela ni uti za to mjesto, tvr dei da tamo ne bi izdr ao ni tjedan dana, to je vjerojatno i istina ? i po to je naval ila, ponovno udariv i u pla, napokon sam predlo io da ga po aljemo g. Grigsonu u Bristo l. Grigson mi je dugovao pokoju uslugu za sve one trgovake poslove koje sam mu pr iskrbio i inilo mi se da ne tra im mnogo ako odvoji dan ili dva od trgovanja da pot ra i uitelja za djeaka. Kad je to uglavljeno, smatrao sam da bi stvorenju trebalo dati neko ime. Lucy je rekla da samoga sebe naziva Tayaley ili takvom nekom besmislicom koja uopo nije zvuala kao ime, te sam mu nadjenuo ime George, po kralju, i k tome jo Vandiemen, p rema mjestu roenja, to je tvorilo George Vandiemen i zvualo mi prilino pametno. Zati m sam pogledao u raspored plovidbe, i napisao pismo Grigsonu u kojem sam mu sve objasnio i uvjerio ga da djeak ne grize, a usput sam naruio i novi plug, umjesto s tarog koji se raspao pred sam Bo i. Pismu sam prilo io deset funti, to bi trebalo dost ajati za dvije godine skrbi i obrazovanja djeaka, pogotovo jer sam jasno naglasio da za njega ne tra im ni ta posebno, samo itanje i pisanje, jer bi sve drugo bilo tr aenje vremena, budui da ionako ne bi razumio. Napokon je do ao dan kad je sjeo navrh kola, spreman na put do Hobarta. Lucy je na ravno bila sva uplakana i stalno je od njega tra ila da joj ponavlja engleske rijei kojima ga je nauila, dok voza nije zamahnuo biem a kola krenula. Jo nekoliko dana k asnije bilo joj je te ko, ali se s vremenom pribrala. Deset funti bilo je dosta no vaca da se potrate na takvu besmislicu ali mo da ih je vrijedilo potro iti da se ota rasim male nakaze. Moram priznati da sam ak bio pomalo radoznao to e neki dosadni b ristolski uitelj napraviti od jednog od na ih divljaka iz Van Diemenove zemlje. George Alder, Guverner Van Diemenove zemlje, g. Smithsonu iz Zatvorskog povjeren stva Dru tva prijatelja, London, 1829. Vrlo sam zadovoljan to ste mi uputili pitanje o trenutnom stanju kaznenog sustava ove kolonije. Iskreno se nadam da e se ovo pokazati barem donekle korisnim za pr ouavatelje ljudske prirode, u Engleskoj, kao i drugdje, irom svijeta. Od najraniji h vremena jedna od najveih misterija koja je zaokupljala filozofe bila je za to se ljudi okreu zlu i kako ih navesti da se poprave. to bi u iznala enju odgovora na to pitanje moglo biti od vee koristi nego zemlja naseljena ljudima dokazane zloe, i u kojoj je mogue na njima obavljati znanstvene pokuse? Na temelju te pretpostavke formirao sam svoje osnovne ciljeve i u pet godina mojeg namjesni tva elja i namjera bile su mi da stvorim djelotvoran mehanizam za korekciju ljudi: pouzdlan i nepo gre iv stroj koji bi ispravljao one to su skrenuli s puta po tenja. Mnogo je ve na tom polju uinjeno. Ka njenik koji pristigne u Van Diemenovu zemlju ub rzo e shvatiti, ako pozorno prati, da je postavljen na neku vrstu ahovske ploe mora la i da njegovo napredovanje na njoj uvelike ovisi o njegovu vladanju. Pona a li s e pravilno i po teno, uspinjat e se polako ali sigurno, a uvjeti e mu se ubla avati sv e dok napokon ne dosegne najgornju od sedam razina kazne i dobije otpusnicu, to o znaava poetak njegova prelaska u slobodan status unutar kolonije. No, neka tada pogrije i, ubrzo e spoznati svoju zabludu. Propadat e ubrzano sa svaki m novim nedjelom ili drskim inom koji poduzme. Najprije mu se oduzima otpusnica i dodjeljuje se kao radnik nekome posjedu. Potom pada jo ni e, crnei na sve te im i te im javnim radovima, od graevinarstva do cestogradnje, zatim u skupini povezanoj lanc ima, gdje se pati na suncu i vjetru. Sljedeim pogre nim korakom iskusit e punu bijed u ivota u zasebnom ka njenikom naselju, kakvo je Macquarie Harbour na dalekoj zapadn oj obali, gdje e se u okovima i do pojasa u mrzloj morskoj vodi muiti, gurajui gole ma debla, i na leima osjetiti udarac bia ako i naas zastane. Tako je stigao do sedm e i konane razine ka njavanja, s koje nitko ne prelazi nani e, osim na vje ala, da bi n a taj nain dospio pred Njegov sud, sud najveeg od svih sudaca. Na se ka njenik, meutim , ak i tada mo e spasiti izvue li pouku iz svog sluaja. Ako popravi pona anje poet e se onovo uspinjati ? premda e to znatno potrajati ? suprotnim pravcem kroz svih seda

m razina, sve dok na kraju ne bude nagraen slobodom unutar kolonije. I neka izved e neko nesvakida nje dobro djelo, pa mo e i preskoiti koju razinu ili, u rijetkim slua jevima, sve u jednom potezu. Kazneni mehanizam mo e se na prvi pogled doimati o trim, ali u stvarnosti to nije. N e razlikuje se u biti od kolskog razreda, jer nije drugo doli sredstvo oblikovanj a i prosvjeivanja ljudskog uma: moan popravni stroj osmi ljen da donese sreu kao posl jedicu tog popravljanja. Da bi takav sistem bio djelotvoran, nqjva nije je, naravn o, da ga se openito smatra po tenim. Stoga sam ulo io velike napore da sprijeim bilo k akvo i ivljavanje nad ka njenicima od strane slu benika ili uvara, a takoer sam energino reagirao na svaki sluaj favoriziranja i popu tanja. Funkcija je ove kolonije, napok on, da u dalekom Londonu ili Glasgowu, ostane na glasu kao u asno mjesto, kako bi se lakoumne odvratilo od napasti zloina. Nu no je i da kazneni rnehanizam otoka bud e ope poznat po tome to se odande nikako ne mo e pobjei, kako ka njenici ne bi isprazni m nadama bili zavedeni s puta pobolj anja. U tu svrhu stvorio sam vrlo uinkovit red arstveni mehanizam koji ukljuuje stalne provjere identiteta i propusnica na itavom naseljenom teritoriju. Pokrenuo sam takoer i projekt prikupljanja podataka, za k oji vjerujem da je jedan od dosad najpotpunijih u svijetu. Iscrpna dokumentacija vodi se o svakome ovjeku nastanjenom u koloniji, bio slobodnjak ili ka njenik, u n izu opse nih svezaka poznatih kao Crne knjige. U njima su fiziki opisi, kao i detal jan prikaz moralnog napretka. Svaka i najmanja promjena u polo aju ka njenika unutar sedam razina kazne pa ljivo se unosi, zajedno s razlogom koji je do nje doveo. Ov a golema pohrana podataka neprestano se pregledava i poveava, a i ka njenici i nase ljenici potiu se da doprinesu slu benim spisima tako to e prijaviti svako neobino ili sumnjivo pona anje koje bi primijetili u svojih susjeda. Budemo li i svakog ovjeka u inozemstvu smatrali potencijalnim izvorom informacija za kolonijalnu administr aciju, mo emo se nadati da e ak i oni najokorjeliji biti na oprezu, a pravinost e posv uda prevladati. Ovaj je projekt dodu e bio uzrokom nekih pote koa. Slobodni doseljenici pokazali su o tvoreno nezadovoljstvo zbog slinog odnosa prema njima kao i prema zloincima, a nek i imuniji, koji su se osilili zbog svog bogatstva, zauzeli su prema meni neprijat eljski stav. Nemam puno razumijevanja za njihove zamjerke. Uostalom, neophodno j e voditi podrobnu evidenciju o slobodnjacima makar da se odbjeglog ka njenika spri jei u prikrivanju meu njima. Postoji jo jedan, mnogo dublji razlog za njihovo ukljui vanje u ovaj eksperiment, a to je da se iz ivotopisa svih prido lih u koloniju mo e m nogo nauiti. Poznato mi je vi e od nekolicine sluajeva kad su ljudi potajno stizali na Van Diemenovu zemlju kao slobodnjaci, da bi im se potom otkrilo neko prikrive no nedjelo i po hitnom postupku ih se otpremilo na Macquarie Island. ista je drsk ost smatrati se neupitno nevinim, kao to to obiavaju doseljenici. Uostalom, zar se itko, od vremena Adama i Eve, mo e smatrati neokaljanim grijehom? Uistinu, razmi ljao nam ak i o tome ne bi li se jednoga dana ovakav moan mehanizam p ravde mogao primijeniti i u slobodnome dru tvu, i to ne samo stratificiranje kazne i nagrade, tako da svaki pojedini aspekt ivota ljudi vjerno odra ava njihovo vlada nje. Ako se mogao razviti sasvim uspje an sustav prikupljanja informacija, trebalo bi biti mogue redovito voditi rauna o svaijem statusu, ak i svaki mjesec, kako bi s vatko u svakom trenutku bio svjestan svojeg moralnog napretka. Kako bi lijepo bi lo nagraivati ljude ne za pohlepu i lukavstvo, ve za kreposna djela. Projekt bi se provodio tako suptilno da bi se ak i oni koji se jo nisu ogrije ili o zakon ? la ljiv ce, varalice, zavodnike i druge ? moglo prisiliti da po anju plodove svoje zloe. Takvo razmi ljanje je ipak puko ma tanje. Jo je prerano izjasniti se bilo o uspjehu b ilo o neuspjehu trenutnog sistema. Rekao bih, meutim, da ima ohrabrujuih znakova i ivim u nadi da bi posao obavljen na ovome dalekom otoku mogao skromno pomoi ovjeans tvu da stvori bolju budunost, u kojoj e pokvarenost i zloin biti potpuno i konano po bijeeni. JACK HARP, 1824. - 30. Nakon to su me odveli u George Town etiri sam godine trunuo u zatvorenikoj odjei, na cestama i po hobartskim skladi tima, dok me jednog dana nisu dovukli pred neko ur edsko piskaralo ufitiljenog brka koje mi je reklo da sam se popravio. Tako su me stavili na posjed pored Launcestona da muzem krave i stri em ovce. Ispalo je da s am imao sreu jer je vlasnik bio mekan poput mekinja. Na Bo i bi nas poastio pudingom

i ak bi ga jeo s nama za istim stolom, a zbog toga se valjda i digla galama, koli ko sam uo. Neki gad je valjda i ao otkucati da se prema nama odnose suvi e blago jer smo svi u roku od mjesec dana baeni na druge posjede. Moj ne bi bio tako stra an da nije bilo gnjide od gazde koji si je uvrtio u glavu da je svaki prisutni ka njeni k nabio prstaca njegovoj eni ? premda neosnovano jer je bila ru na stara krmaa ? i i skopao bi kakav god razlog da te namlati. Zastane malo u radu ili se nasmije neemu t o on nije razumio, i eto ti bia. Trpio sam to neko vrijeme, ali onda je jednog da na dojurio jadikujui na sav glas da sam mu kravu pogre no pomuzao i da se od toga r azboljela, to je bila ista la koju nisam mogao otrpjeti, nego sam, umjesto da ekam b atine, ja njega prvi napao i priu tio mu par stvari koje nee tako skoro zaboraviti. I tako se ipak nisam popravio, kao to su mi rekli, ve sam se pokvario i zato su m e stavili na most. Most je bio gori nego sve ostalo zajedno. Rad je bio te ak, sastojao se od preno enj a i rezanja velikih kamenih blokova, a nou smo morali spavati u gajbama, naslagan im poput mrtvakih sanduka. Bile su preniske da bi se uope moglo uspravno sjesti, a kad bi zatoplilo, u njima je bilo pakleno vrue. to je jo gore, uvar je bio kopile s biem, dok su ostali robija i bili puzavci, svi do posljednjeg. Toliko sam se ra esti o da sam mogao misliti samo na to kako bi naravnao gubicu onome uvaru kao to zaslu u je, ili na bijeg, a ponekad mi je malo nedostajalo da pobjegnem u ikaru, sve onak o u okovima. Ali nisam nikad ni ta uinio. Pustio sam da vrijeme prolazi. Na mostu nije bio dopu ten razgovor tako da je te ko bilo doi do nekih vijesti, ali n a kraju smo ih uvijek douli. Prva koju sam uo o Liniji, do la je od farmera koji je st ao da napoji konja. Vidio sam da je svojedobno nosio robija ku odjeu ve po nainu kako nas je gledao, jer naseljenici inae jedva primjeuju ovjeka kad ima okove oko gle nje va. Nije se obraao nama jer je znao da bi nas samo uvalio u nevolju, nego stra aru, ali je govorio dovoljno glasno da uje cijela obala. Izgleda da e guverner i njegova vojska morati skelom preko ovog prijelaza, rekao je kiljei na stup mosta koji je str ao s obale rijeke kao neki batrljak i koji je bio jedino to smo dotad napravili, kad prou u potjeri za crncima. I to je ve bilo dovoljno da te noi kroz vrata na sanducima krenu razgovori uz obil je ala na raun guvernera Aldera koji se igra Napoleona ratujui s gavranima. Kasnije sam uo kako stra ari katkad meu sobom mumljaju o tome i zovu to Crna linija. Zvualo je i kao da se spremaju dii veliku pra inu s tisuama vojnika i naseljenjika koji bi pre li s kraja na kraj Van Diemenove zemlje da zapla e te crne i natjeraju ili u za mku. To me je navelo na razmi ljanje. Uglavnom sam razmi ljao o tome kako e u takvoj vojsci trebati raditi svakakve poslove, od kojih bi svaki bio bolji nego tucanje kamena. tovi e, uz toliko ljudi na okupu, jedan mo e nestati, a da se to i ne primij eti. Naravno da ni ta od toga nisam podijelio s onim drugima. Tako dobru zamisao t reba lijepo uvati za sebe, poput dolara pronaenog na cesti koji se u ije u obrub ogr taa. Osim toga, ta rulja nije ni zaslu ila ikakvu uslugu od mene. Kad je dakle uvar poeo govoriti da su neki od nas potrebni za nekakvu ekspediciju, bio sam spremniji od ostalih i izviknuo svoje ime to sam br e mogao. Zahvaljujui to j brzini sam i odabran. Bio je lijep osjeaj otii s tog mosta, makar i s lancem na nogama. Nas koji smo i li, probudili su malo nakon svitanja i onda smo morali stajati i ekati dok stra ari ne dorukuju. Tada se neki od onih jadnika to ostaju odluio na aliti pa je povikao iz sv ojeg kovega: Pazite da ne zavr ite s kopljem u trbuhu. Na to su se svi poeli smijati, zapravo od bijesa to ostaju. Nisam to mogao trpjeti. Poeo sam proizvoditi taj zvuk , ne to kao ck, i kimnuo sam ugavcima ispred sebe, pa su prihvatili i oni i uskoro su svi poeli ck, ck, ck, dok nismo zazvuali kao masa bijednika koja tuca po hrpi k amenja, to e ovi drugi i raditi iduih nekoliko sati i mjeseci. To me je ba lijepo na smijalo. Ve sam im htio reda radi dobaciti i koji kameni, ali tada su se stra ari poel i vraati s doruka. Nismo dugo zveckali u lancima, a ve smo za li za brdo i vi e nismo vidjeli tu gadnu r jeicu. Sporo smo napredovali i nakon nekoliko sati stali smo na obali da se stra ar i mogu malo odmoriti i pu iti. To je prijalo, pa sam le ao na travi hvatajui dah i tr ljajui gle njeve na mjestima gdje su me stezali lanci, a kad sam podigao pogled, vi dio sam kako prema nama, sav nalickan i uspravan u sedlu, ja e pravi gospodin. Pre tpostavljao sam da je na putu za Launceston, da se kao odani kraljev podanik pri javi za Crnu liniju. Bio je to moj stari prijatelj Bill Haskins.

Nije me ni primijetio, valjda je vidio samo rulju u robija koj odjei, nego je skren uo konja na rijeku da ga napoji. Malo potom itekako me primijetio. Tada sam naim e ustao iz trave, dohvatio kamen, tiho mu pri ao, skinuo ga sa sedla i vratio mu k usur za onaj panjolski dolar i dva francuska novia. Jo uvijek ne znam koliko sam sti gao uiniti dok me dvojica crvenokaputa a nisu pograbila, ali sam ga lijepo udesio i nadam se da sam toj pizdi izbio oko. Mo da je to i bilo glupo i time sigurno nisa m pokazao da sam se popravio, ali jo uvijek ne mogu rei da se kajem, iako sam zbog toga propustio Liniju. Nisam naravno znao kamo e me ta mala naplata rauna odvesti. BEN HaYES - FARMER U VAN DIEMENOVOJ ZEMLJI, 1830. Ako se tko za elio dobrog pravog mirisa ulja za pu ke, ovo je bilo pravo mjesto za n jega. U svom ivotu nisam vidio toliko mu keta na hrpi. Bile su poredane uza zidove, naslonjene na sanduke u kojima su dopremljene, ispunjajui zrak tim mirisom svje e nanesenog ulja. Kamp se nalazio u Oatlandsu, na glavnom putu za Launceston. Onuda sam ve ranije p rolazio i bilo je to mirno mjesta ce, tek s krmom uz cestu i pokojom kuom, ali tog d ana jedva da je moglo biti ivlje. Osim vojske i robija a bilo je mno tvo dragovoljaca poput mene, i gu va me podsjeala na sajmeni dan u Norwichu davnih dana. Kamo god s i se osvrnuo, uo si poklike e e od petardi na no Guya Fawkesa? kad bi tko spazio neko lice koje nije vidio mjesec ili godinu dana. Ja sam dojahao sa Samom Ferrisom, n a im susjedom takoer iz Norfolka ? to je za mene najbolja preporuka ? i doekalo nas j e radosno jutro puno pozdravljanja i novosti. Tada smo po li po oru je, to je znailo m nogo stajanja i ekanja. Kad sam napokon do ao do mu kete, vidio sam da je to prilino n ezgrapno oru je, tako da mi je bilo drago to sam ponio dva vlastita pi tolja. Uz to s u nam davali par lisiina i streljivo koje sam prebrojio. ?Voa tzv. Barutne zavjere,neuspjelog poku aja urotnika (katolika) da 5. 11. 1605. d ignu u zrak parlament i kralja Jamesa I. I to je sve? ? rekao sam vojnom pisaru, ali vi e zbog Sama koji se uvijek volio aliti . Trideset naboja je sljedovanje, rekao je pisar zlovoljno. Pokazao sam mu lisiine. A ako vam vratim ovo, to mi ionako nee trebati, u zamjenu za jo trideset? Tako da, ako proma im jednoga, jo uvijek mogu pokopati pedeset devetor icu tih bijednika. Sam se na to grohotom nasmijao. Dok smo izlazili van na proljetno sunce, vidjeli smo kako dojahuje sam guverner, glumei vojskovou, premda je za tu ulogu bio suvi e blijed i mr av, vi e nalik nekom nesretnom popu zabunom posaenom na konja. Dvojica nj egovih asnika su naredila da se svi uti amo, a on nam je odr ao kratki govor u kojem nam je zahvalio na pomoi, i koji nam je svima zvuao u redu, osim to ga je pokvario blebetanjem o crncima i o tome da im ne smijemo skinuti ni vlas s glave, nego ih pridobiti lijepim rijeima. Mislim da je ovako rekao: Razmi ljajte o sebi kao tjeraim a jarebica. Hja, mo da je raunao na pljesak, ali dobio je jedva vi e od tapkanja, a i to je bilo vi e nego to je zaslu io. Zapravo, ne bi taj ni ta ni poduzeo da nas nekolik o nije diglo toliku graju da se upla io. Naveer smo Sam i ja oti li u krmu. Nismo naravno bili jedini. Bilo je to mjesto prep uno veselja i ljudi koji su stajali i vani na cesti, jer znali su da im je to za dnja prilika da piju prije nego to krenemo u ikaru. Trebali bismo zapravo iskapiti po a u ruma za svakog gavrana kojeg emo sastaviti sa z emljom, rekao sam Samu. To ga je nasmijalo. Ne bi bilo po teno. Ta onda ne bi vi e ostalo ni kapi. Sljedei dan kad smo kretali boljela me glava. Kad tako klip e , korak po korak, pone sa njariti. Koliko god se trudio, bilo mi je te ko neprestano motriti zemlji te pred na ma i gledati to vreba iza svakog grma, jer bi mi misli odlutale, mo da k onome duanu koji sam htio otvoriti, ili sam razmi ljao o tome kako e se dalje kretati cijena v une, a onda bih se naglo trgnuo na neki pokret ispred nas i srce bi mi zakucalo br e od parnog klipa, unuo bih, strgnuo pu ku s ramena i ogledao se da vidim je li Sam u blizini, ili Pete Tanner koji je bio lijevo od mene, a katkad bi obojica nest ali jer bi se izmeu nas preprijeilo drvee, to mi je zadavalo brige. Onda bih bolje p ogledao i shvatio da je to bio samo neki glupi klokan ili grana na vjetru. Nisam se bojao, jasno, ali ovjek je napet kad je umoran.

To je sve prokleti guverner kriv, jer pohod nije mogao biti lo ije organiziran. Za poetak, nismo imali atora. Bili smo prava vojska, kao to je i sam rekao u svoom go voru, a noi smo provodili na goloj zemlji, kao da smo nekakvi prosjaci. Nisam se uspio nimalo naspavati jer se uvijek na ao neki kamen ili korijen da mi nariba reb ra, ili bi poela plju tati ki a i probijati se kroz sve ono granje i li e koje smo nastr li da nas titi. Ionako je bilo te ko mirno zaspati a ne oslu kivati. to su vi e dani pr olazili i to smo dublje zalazili, sve vi e smo oekivali da pred nas iskrsne skupina od nekoliko stotina divljaka, mo da ba ona luda amazonska kuja o kojoj se govorilo, koja je psovala kao koijas, a znala je zaklati ovjeka na naine koji se ne daju ni zamisliti To nije bio pravi rat. nego obino krvo edno divlja tvo. No, takve misli ovje ku padaju na pamet, pogotovo usred noi. Nisam bio jedini koji je bdio u mraku. Jednom dok je bilo oblano i nije se mogao vidjeti prst pred nosom, ba sam tonuo u san kad je odjedanput na istoku jezivo op alila mu keta. Sam i ja smo zaas bili na nogama. Na trenutak je sve bilo tiho, ali uskoro se zaula pucnjava kao u pravoj bitki, i s bre uljka na kojem smo noili mogli srno vidjeti bljeskanje kako sijeva kroz mrak dokle nam je pogled sezao. U takvi m trenucima nije lako naprosto zuriti u prazno. Nisam nikoga uo da dolazi, ali to ne znai da nisu bili tamo, i inilo mi se da se nekih petsto gadnih divljaka prikr ada mislei za nas da smo neka rupa u liniji pa je razumljivo da smo Sam i ja mora li ispaliti koje zrno, tek toliko da ih upozorimo. Napokon, sve je opet utihnulo . Svejedno, ne mogu rei da sam se ba naspavao. Sljedeeg jutra oekivao sam vijest da je pobijeno desetak crnaca, ali ni ta od toga. Ubrzo nakon to je svanulo proulo se da je pronaeno samo nekoliko tragova oposuma, to je doista neshvatljivo. No, nije se tu ni ta moglo uiniti, pa smo pokupili stvari i nastavili dalje. PEEVAY, 1830. Majka nas je danima tjerala da obilazimo ono zgari te gdje su nas onako poubijali i da tra imo Tayaleaha, premda je to bila velika opasnost jer num bijelci su mogli doi svaki as i ubiti nas jo vi e. itavo to vrijeme je kukala i dozivala Tayaleaha. Bo jao sam se da e on sii s nekog drveta i onda se vi e nikada neu moi osloboditi maloga smrada, ali nasreu nije, i napokon nas je Majka odvela s tog u asnog mjesta. Mislio sam da e sada kad je on nestao posvetiti svu pa nju meni, kao to bi i trebala, ali bila je to samo isprazna nada. Ne, nego mi je dobacivala poglede pune mr nje kao d a sam joj ga ja oduzeo, dok je njega obo avala jo vi e nego kad je bio ovdje. Stalno se prisjeala kako je bio pametan i hrabar, a nitko joj nije rekao da su to glupos ti jer su se svi bojali da je ne naljute. I tako smo nastavili s na im ratom, idui prema istoku ili jugu, amo i tamo, dublje i jo dalje, dok ak i uma nije postala udna, puna drvea koje nisam nikada prije vidio. To je bilo alosno i nou sam esto sanjao o svijetu u kojem sam poznavao mirise svih pupoljaka, gdje sam znao ispriati priu o svakom kamenu i rijeci i gdje su Tartoyen i Baka mirno ivjeli, ako ih ve nisu ubili. Ponekad smo rekli da hoemo natr ag, ali Majka je rekla da uope nije va no kamo bismo sada oti li jer sva zemlja na ita vom svijetu je ista, i jedino to postoji je rat s bijelim govnarima. Bila je u pr avu, o da, jer bijeli govnari bili su posvuda. Jedva je pro ao dan, a da nismo koj ega vidjeli, mo da izdaleka kako tjera ovce ili sjedi na svojoj visokoj nasmijanoj ivotinji koja se zove KONJ. Kad su bili na nekom malome mjestu i ako ih je bilo malo, borili smo se protiv njih Katkad amo mi ubili njih, katkad oni nas. Nekoli ko puta smo nai li na jo na ih, koji su se izgubili od svojih, i koji su udno govorili i tako bi nas bilo vi e, ali uglavnom nas je bilo sve manje. Nakon svakog rata Majka nas je tjerala da hodamo vrlo brzo i vrlo daleko, tako d a nas ne stignu i ne ubiju kao ranije. Rekla je i da ne smijemo vi e paliti velike vatre jer bi tako bijeli num govnari znali gdje smo, nego smo smjeli samo palit i male vatre u jamama iskopanima u tlu, koje su nas jedva grijale. Bila su to hl adna, a i gladna vremena. Ponekad bismo nekoliko dana za redom jeli samo korijen je, od kojeg se nikad nisi mogao najesti. Ipak, num nas vi e nisu ubijali po noi, p a mislim da je Majka u svojem razmi ljanju bila pametna. Onda sam jednog dana i ao s Heedeekom u lov bez vatre, to je znailo da smo morali ra no ii u umu, tek to je dan svanuo, i onda morali stajati jako mirno u grmlju i oslu k ivati dugaka stopala valabija u skoku. Heedeek je bio odrastao, ali tek odnedavno

i jo nije imao enu. Imao je gustu kosu, obojenu u crveno, osim kad nismo imali ok era, i padala mu je svud naokolo, kao kad se voda prelije preko nekog krupnog ka mena. Bio je malko nespretan, zapinjao je za korijenje drvea ili bi pogodio suhar ke i izbacio ih iz vatre kraj koje je prolazio, ali uvijek je bio dobar prema me ni i nikad me nije nazivao grozomornim rijeima kao Majka. Zato mi je on postao ka o stariji brat. Heedeek nije bio vje t lovac, o ne, i esto bi lov s njime bio sav u ekanju i neubija nju niega, ali to je jutro trebalo biti drugaije, kako sam uvidio. Da, stajao sam samo krae vrijeme, ukoen da se ne pomaknem i ne napravim um, kad se odjednom zaulo u ta nje drvea i krckanje granica. Bila je to velika srea, smatrao sam, jer su ostali eka li uz vatru gladni mesa i mo da bih ja mogao postati njihov vrli junak. Po buci ko ju je stvarao, mislio sam da je to neki debeli valabi, ili ak kannunah, koji je p omalo ulijevao strah, ali bi ga ipak mogli pojesti. Heedeek mi uputi nijemi pogl ed da mi poka e odakle ivotinja dolazi, preko istine, i ja mu uzvratim jednako da ka e m da. Zatim sam unuo u bunje i pripremio koplje. I stvarno, li e se razmaknulo ba gdje o i oekivali. Ali tada, umjesto valabija ili kanunnaha, iza ao je bijeli govnar s p u kom i ubojitim no em u ruci. Bila je to nerazmrsiva zagonetka, jer bijeli govnari nikada ne ulaze u umu. Pitao sam se ne lovi li mo da divlja kao i mi, ali to nije imalo smisla jer svaki valabi uo bi toliku buku i nanju io taj vonj koji je bio tako jak da sam ga mogao osjetit i i s te udaljenosti. Uskoro je slijedila jo jedna nerazmrsiva zagonetka. Nije se kretao neobraslim mjestima kao to bi svatko pametan, ne, nego je hodao ravno nap rijed kao da je pred njim golo brdo. Uskoro se upustio u veliku borbu s drveem i mahao svojim ubojitim no em da si prokri put. Znao sam i da to radi ve neko vrijeme, jer mu se mrtva ko a, obojena crveno poput krvi, oderala i lepetala poput li a, tako da si mu ispod mogao vidjeti pravu ko u, a ak je i ta bila svugdje izgrebena, kao da su se po njoj penjali oposumi. Heedeek je kopljem nainio znak kojim mi je rekao idem ja okolo i probost u ga ako uspijem, a ti ostani miran, to je bilo zanimljivo ali i zastra ujue jer bijeli je go vnar imao pu ku. Ali na kraju do toga nije do lo. Upravo kad se Heedeek poeo uljati da ga ubije, ulo se jo pucanja grana, sada s druge strane. Stvarno, kad sam pogledao kroz li e, ugledao sam jo jednoga bijelog govnara, isto u crvenom, i onda sam uo jo b uke izdaleka. To je, bez sumnje, bila grozomorna nevolja. Heedeek me je pogledao , pokazao kopljem prema mjestu gdje je bila Majka i ostali, i tako smo oprezno k renuli natrag. Majka je slu ala sa zanimanjem. Idemo malo vi e, odakle mo emo bolje vidjeti, rekla je H eedeeku, jer jo uvijek nije od mr nje htjela sa mnom govoriti i zamahnuv i svojim sna n im kratkim rukama povela nas je iz ume uz obli nje brdo. Tamo smo svi polijegali da nas bijeli govnari ne mogu vidjeti, a poku ali smo i psee ivotinje natjerati da leg nu. Doista, drvee se uskoro poelo tresti i onda je iza ao jedan num, otresao se i iz vadio li e i slino iz kose i s mrtve ko e i pritom urlao od bijesa kao da ga je ne to ug rizlo. Zatim se zatreslo jo drvea i iza ao je jo jedan, pa jo jedan, dok se odjednom n ije uinilo da itava uma drhti i bljuje bijele govnare, sve s po jednom pu kom, dokle nam je pogled sezao. Mi smo se meusobno pogledavali. Naime, znali smo o emu se rad i. Ti bijeli govnari nisu bili u lovu na valabije. Lovili su nas i mi smo poeli b je ati. Dobro je to to su ti num spori kao blato, a mi smo bih brzi. Jurili smo poput vje tra, i kad je pao mrak, ve smo toliko odmakli da su njihove vatre bile kao iskre u noi. Ali tih je vatri bilo toliko i znali smo da ih ima mnogo vi e, ak i vi e nego o nih koji su iza li iz ume, to je bila grozomorna nerazmrsiva zagonetka. Bilo je to n eko ogromno gmizanje bijelih govnara preko itave zemlje. Majka svejedno nije oajavala. Morat emo ih jednostavno obii, rekla je dok smo sjedili oko slaba ne vatre skrivene u jami. itav sljedei dan smo tako i li velikom brzinom, dok su nam se psee ivotinje vrzmale ok o nogu kao da se radi o nekoj zgodnoj igri. Uskoro smo osjetili glad a k tome i umor, ali smo svejedno i li sve dalje od bijelih gadova ali i oko njih. Osjeao sam se sve sigurnije kad smo se toliko udaljili i mislio sam da smo ih pro li. Tada sm o, alosne li vijesti, pre li preko nekog brda i tamo ih je bilo jo , mno tvo njih, i ho dali su u redu prema nama, polako kao mravi. Mo da su to naprosto oni isti, rekao je s nadom Heedeek. Mo da su nas samo pratili.

Majka je razmi ljala pametnije. Ne, oni drugi su bili crveni kao krv. Ovi su smei. To je bilo za aljenje. Do tog trenutka nisam nikad razmi ljao koliko bijelih govnar a ima na svijetu, jer ih nikada nismo vidjeli puno odjednom, ali sada sam zakljui o da nema kraja tim odurnim gadovima i znao sam da ih se nikada neemo rije iti, ak i da se neprestano borimo i nikad ne poginemo. U tom trenutku ak je i Majka izgled ala alosno. Nije ba bilo vremena za oajavanje, ne, jer govnari su cijelo to vrijeme dolazili sve bli e i bli e. Za to srno jo jedanput pojurili to smo br e mogli, premda j e ta zemlja bila goli kamenjar pa sam uviao da su nas mogli i vidjeti. Pala je ki a i bili smo promrzli i gladni, a noge su me boljele i u glavi mo je bilo slabo i vrtjelo mi se. Napokon smo stali i onako zadihani svi popadali, naprosto preumo rni da dalje bje imo. Majka je postavila dva stra ara da paze na dolazak bijelih gov nara i onda smo razgovarali. Heedeek, koji je uvijek bio oprezan, smatrao je da bismo ih trebali opet zaobii. M o da ih nema tako puno kako se ini. Vidio si im vatre, rekla mu je Majka, skrstiv i ruke, i gledala ga kao da govori nek e pi ljive gluposti. Samo emo se jo vi e umoriti i izgladnjeti, a oni e i dalje dolaziti . Ne, bolje je da se sada borimo s njima. Nitko se nije htio boriti s tim bijelcima kad ih je tako mnogo da smo znali da t o znai poginuti, to je bilo grozomorno, ali valjda je bila u pravu. Osim toga, Maj ka je ulijevala strah, pogotovo kad bi se naljutila, pa je pogibanje izgledalo s koro lak e nego rei ne. Majka nas je pustila da se malo odmorimo, ali onda je uzela koplje i uspravila se. I zatim je krenula natrag ravno na bijele govnare, prvo polako, zatim br e, a mi smo i li odmah za njom. Ben HAYES ? FARMER U VAN DIEMENOVOJ ZEMLJI, 1830. Dva dana smo prelazili preko imanja, to je bilo ugodno. Spavao sam jednu no u suho j tali, a katkad bi nas ene vidjele da dolazimo i dotrale s toplim mlijekom i svje im kruhom, to je bilo ukusnije od bo ine guske. No, nije to dugo trajalo. Nedugo zatim ikara je postala tako gusta kao to to zna biti samo u Van Diemenovoj zemlji, s tr njem koje nam je deralo odjeu, a zatim je deralo nas, tako da su uskoro svi bili u krpama, s toliko brazgotina kao da su spavali na prokletim bajunetima. Brinule su me izme koje su bile u tako lo em stanju da sam ih morao vezati krpama, oderani ma s ko ulje, da mi ne otpadnu potplati. Do tada sam ve zamrzio svoju prtljagu. Ist ina je da ne to to se naas uini lagano kao kitica tratinica postane te ko poput kamenja kad to tegli milju za miljom, i jedva bi koji trenutak pro ao, a da nisam po elio zav itlati nekamo one lisiine, i da nisam po alio to sam ponio ona svoja dva pi tolja. Prenoili smo u umi i sutradan se uspeli na otvorenu visoravan koja nam je godila, osim to je puhao hladan vjetar. Tog sam ih istog popodneva vidio. Zastao sam na t renutak i prebacio naprtnjau da me manje ste e ? premda mi to nije nimalo pomoglo ? i kad sam podigao pogled, spazio sam dvadesetak ili vi e tih jadnika kako bje e i v eru se na susjedno brdo. Jednostavno sam se ukoio. Pogledao sam prema Samu i on je izgledao jednako. Tada smo se zgledali i nekako nasmijali. A ba i nije bilo sm ije no. Razglasili smo vijest i potom se nastavili kretati kao i prije. Uskoro je poela p adati ki a, to je bilo lo e jer mi se odjea jo nije stigla pravo ni osu iti. Ve je padao umrak kad se linijom pronio povik da stajemo. Obino smo logorovali u parovima, al i sada kad smo vidjeli one crnce, i koliko ih ima, nismo se ba osjeali sigurni, pa smo se na kraju svrstali po estorica. Mo da smo na taj nain ostavili mali prolaz pr ema istoku, ali smatrali smo da e nas barem biti dovoljno za borbu ako nas napadn u. Pete Tanner je bio jedan od onih koji su mogli zapaliti vatru i na povr ini bar e ako treba i uskoro smo imali veselu vatricu, usprkos ki i koja je jo uvijek nadir ala odasvud. No, nema ni ta bolje od vatre da ugrije kosti. Ispekli smo pogau, a Sa m je izvadio malog oposuma kojeg je ubio mu ketom tog jutra i kad smo ga oderali, uskoro se lijepo pekao i mirisao da ljep e nije mogao. Kad sada razmislim o tome, kriva je bila ki a, dok je u sumrak ionako te ko vidjeti daleko. K tome je bilo tako svje e da bi se samo luak odmaknuo od one vatre koju sm o zapalili. Postavili smo stra ara, naravno, ali tim crncima je oito polazilo za ru kom da postanu gotovo nevidljivi, jer ih je ugledao tek kad je bilo ve prekasno. Odjednom su se ondje stvorili, jurei poput vjetra malom udolinom odmah ispod nas. Izgledali su opasno. Ona na elu mogla im je biti jedino ta amazonka o kojoj sam u

o prie. Bila je gola golcata i dr ala u ruci pu ku za lov na ptice. To me je zbilja p resjeklo, jer nitko nije spomenuo da imaju pu ke. Ta, trebalo nas je upozoriti. Iz a nje je bio jo jedan neobina izgleda, tek djeak, crn kao i ostali, ali kose svijet le poput slame. No, dosta smo brzo podigli pu ke, iako ih je bilo te ko uhvatiti na ni an uza svo to t ranje i drmusanje. Bio sam spreman opaliti, neka se zna, i bio bih da je samo net ko ne to poviknuo, kao to sam oekivao. Ali nitko nije. injenica je da smo se bojali p roma aja, pogotovo kad su crnci tako nevidljivi u sumrak, jer onda bi se mogli vra titi po nas, ukljuujui i tu amazonku s pu kom. Sve je bilo tiho, mogla se uti samo ki a i pucketanje oposuma na vatri, i u tren oka prhnuli su izvan dometa. Sam je prvi progovorio: Trebali bismo valjda za njima. Po nainu kako je to rekao, z vualo je kao pitanje. Nitko nije odgovorio, ali nitko se nije ni pomaknuo. Samo smo stajali i gledali. Trenutak kasnije stigli su do drvea i nestali s vidika. Krenemo li za njima, u liniji e ostati prolaz, rekao je Pete Tanner. Sam je neko vrijeme vakao obraz, to je esto inio. Osim toga, tko zna bi li nam pu ke uo pe opalile po ovoj ki i. Nedugo zatim, opet smo sjedili oko tople vatre. Pogaa i onaj oposum nisu mogli bi ti ukusniji i jo smo u limenki skuhali aja. Te noi postavili smo propisnu stra u, tak o da su momci bdjeli na smjene, ba kao u pravoj vojsci. No, nitko ni ta nije vidio. Ne radi se o tome da smo dogaaj pre utjeli po dogovoru, nego naprosto nitko ni ta nij e rekao. Jedva da bi imalo smisla. George Alder, guverner Van Diemenove zemlje 1830. Kad je doruak bio gotov i kad su sve stvari opet bile spakirane, na veliki pohod s e nastavio, uz silan zveket limenki, utura i oru ja. Tek sada, kad smo se bli ili kra ju ove opse ne kampanje, i kad se zbog su avanja terena dvije tisue ljudi, koji su se bili ra irili preko polovice otoka, na lo na okupu, poeli su napokon nalikovati na p ravu vojsku. Hrabra je to mala vojska u poderanoj odjei i izmama. Kakav su plemeni t posao obavili, pre av i to negostoljubivo tlo, ne pretrpjev i ljudskih gubitaka, oni m onih koji su bili rtve nezgode, ili su zabunom pucali jedni na druge. Njihov ve lik zadatak gotovo je obavljen. Sada mi je bila glavna briga da ne zaborave odno siti se prema uroenicima s ljubaznom uporno u, kao to sam i zatra io. Ned, moj glavni sudac za prekr aje, kojem ne treba puno da se zabrine, bojao se da neemo imati dovoljno pari lisiina. Prema izvje tajima koje sam primio, uhvaena su mo da etiri itava plemena. Ako nam ih ponestane, mo emo se uvijek poslu iti konopom atora , predlo io sam. Pa nju su i tada odvukli povici iza mene. Osvrnuo sam se i ugledao ovjeka koji nije mogao j ae odudarati od ovoga divljeg mjesta, sve da se i trudio; nije imao oru ja, a umjes to da nosi grubu radnu odjeu, imao je kaput i e ir koji bi bili prikladniji za odlaz ak u crkvu. Kad je pri ao bli e, prepoznao sam u njemu Johna Piercea. Mo da sam ga i oe kivao, s obzirom na to da je bio ozlogla eni gnjavator. Neko je bio zadu en za zemljo radnju u Zemljoposjednikoj kompaniji Novoga svijeta, potom je napustio slu bu i poj avio se u Hobartu, gdje je iznosio najte e optu be protiv svojih kolega za okrutnost nad crncima. Sreom, njegov poslodavac, g. Charles, inae ovjek na mjestu, ve me je p ismenim putem upozorio na tog ovjeka koji je sasvim izgubio razum i odmetnuo se u divljinu, gdje je ivio u grmlju poput kakve skitnice. Pierce je nekoliko puta do lazio u sjedi te vlade sa svojim prijavama, a jednom mi je ak poku ao pristupiti na u lici, pa sam se jedva suzdr ao da ga ne dam uhititi. Spaziv i me, podbo je konja i izbezumljeno vikao: Guverneru Alder, zahtijevam da sm jesta zaustavite ovu operaciju. To to ovdje radite je ubojstvo s predumi ljajem, ni t a manje. Bio je to ovjek krajnjo neobina izgleda, vjeito ustreptalih oiju i povrijeena izraza lica koji je ovjeka nagonio na pomisao da bi svaki as mogao briznuti u pla. Koliko god lud bio, smatrao sam da mu ipak trebam dati neki odgovor. Gospodine Pierce, s asvim ste u krivu. Nikakvo ubojstvo nee biti poinjeno. Stao sam mu govoriti o trist o pari lisiina koje smo pripremili i o pa ljivim uputama koje sam dao ljudima, prem da to uope nije koristilo. Rekao bih da s luakom nema rasprave. Va e lisiine su puki izgovor, odvratio je. Va a namjera, premda je nastojite prikriti pr

avosudnim strojem, na alost je jasna. Ne dam se udaljiti. Svjedoit u o ovome masakru tako da se nikad ne mo e porei. Brzo sam ga bio sit. G. Pierce, upozorio sam ga, nisam ni spominjao da bi vas treba lo udaljiti, ali nastavite li zanovijetati i remetiti ovu vojnu operaciju od izn imne va nosti, tada u tako i postupiti. U tom je trenutku, na moje iznenaenje, umuknuo i zapanjeno se zagledao pred sebe. Slijedio sam njegov pogled. Dok sam se prepirao s njim, ja ui smo pre li preko grebe na i pred nama se pru ao divan pogled koji je razgaljivao du u, s galebovima to su le bdjeli visoko na vjetru i valovima to su posvuda zapljuskivali obalu. Slijeva je bilo more, zdesna takoer, a u oba smjera tekla je blje tava linija sastavljena od l judi koji su gazili sve do obale. Pred nama je le alo travnato prostranstvo koje s e blago spu talo prema moru, podsjeajui pomalo na neki nenaseljeni dio obale Devonsh irea. Stigli smo do samoga kraja poluotoka, kao i na ega velianstvenog pohoda. Nevjerojatno, promrmljao je Pierce. Naime, moram objasniti daje najuoljivije u itavom prizoru bilo to da nigdje nije b ilo nijednog uroenika. Peevay, 1830. - 31. Vrijeme je prolazilo, do lo je ljeto i na e bje anje i ratovanje se nastavilo kao i pr ije. Onda smo jednog dana nai li na slatki gumovac. Dobra vijest, da, jer se rijet ko nau, i ako manjim kamenjem iskopa plitke jamice u tlu i utakne u njih trsku, mo e i z njega piti sok koji je sladak i od kojeg postane sav luckast i nesiguran na nog ama. Ovaj je jo bio i dobar i bilo ga je dosta za sve, tako da smo se uskoro smij ali i slino. Svi osim Majke. Majka se zapravo promijenila nakon to su se bijeli nu m govnari onako razmiljeli. Premda se ni ta nije dogodilo, nego su samo stajali po red vatre i gledali, a nisu nas napokon ni ubili. Majku je svejedno pogodilo, go re nego to sam kod nje ikada prije vidio, i jo dugo nakon toga lice joj je bilo po put kamena. Pretpostavljam da je to zato to je znala da sada ne mo emo nikako pobij editi, i to je eljela da su nas tada sve naprosto pobili. Jo uvijek smo sjedili oko gumovca kad je Cordeve, koji je u tom trenutku dr ao stra u , zazvao: Gledajte. Eno moje sestre! Cordeve je bio Tommeginer i nisam ni znao da ima sestru, ali da, bila je tamo, h odala meu drveem s druge dvije ene koje nikada ranije nisam vidio. To je bila doist a velika srea, jer je uvijek priinjalo radost kad bi se nai lo na druge poput nas ko ji su jo uvijek ivi. Obino je Cordeve bio tih, ali sada je sav sjao, preplavljen sr eom, i trao prema ovim novima. Dosta se i pribli io kad se njegova gostoljubivost na jedanput pretvorila u borbeni trk, te je podigao koplje spreman da ga baci. Pazi! ? poviknuo je. Lea. Iza njegove sestre i ao je naime jedan bijelac. Bio je nerazmrsiva zagonetka. Nije imao pu ku ni ubojiti no i samo je stajao, onako nizak i debeo i lak plijen, i k t ome nasmije en. Mislim da bi ga Cordeve i probo, ali njegova sestra se nije tada o dmakla, kako bi svatko oekivao, nego se vratila i stala pred numa da ga uva. Stani ? poviknula je. To mi je prijatelj. Da, to je bilo udno, ali najudnije je tek uslijedilo. Taj num bijeli govnar nam je odmah ne to viknuo i, da znate, nije nam uope vikao na bjelakom jeziku, nego na jez iku Tommeginera. Nije dodu e govorio jako tono jer su mu rijei bile pogre ne i glupe, kao kod male djece, ali svejedno, kad se neki bijelac nama obraao? Ne bojte se, rek ao je. elim vam samo pomoi. Zovem se Robson. Morate ga saslu ati, rekla je Cordeveova sestra, preklinjui. On nas mo e spasiti. Taj se Robson sada smije io kao da smo priglupa djeca. Valjda smo zurili silno izn enaeni to poznaje na e rijei. U pravu je. Znam jedno mjesto gdje ete svi biti sigurni. Lijepo mjesto gdje ima mnogo klokana za lov i nema zlih bijelaca da vam nanesu z lo. Mogu vas povesti onamo. Posegnuo je u svoju mrtvu ko u, koja je bila prljava, i izvadio neke arene predmete raznih boja, kao da su obluci. Ovo je za vas. Zovu se dugmad. Govorio je vrlo zanimljivo, o da, i zapravo sam ve bio umoran od neprestane jurnj ave i borbe i hladnoe i gladi. Osim toga, sada nas vi e nije bilo mnogo i vrlo skor o emo vjerojatno svi biti ubijeni. Cordeve je krenuo uzeti jedan od arenih predmet a koji se zovu dugmad, a i ja sam htio uiniti isto jer su zgodno izgledali, ali t ada je Majka uputila svoj pogled pun mr nje.

Da niste to taknuli, rekla je. Nijedan bijeli pi ljivac ne donosi ni ta osim smrti. I ok renula se bijelcu Robsonu. Odlazi i ostavi nas na miru ili u te ubiti. inilo se da Robson nije ni uo njezine rijei, i dalje nasmije en, kao da joj ne vjeruj e. Valjda nikad nije upoznao Majku. Imamo mesa za vas ako ste gladni, rekao je s o smijehom. Mnogo. I ugodnu toplu vatru da sjednete pored nje. A s nama je mnogo drugih koje ete prepoznati, rekla je Cordeveova sestra. Odjednom je Majka naprosto podigla pu ku i opalila. Nikad nisam shvatio je li ga n amjerno proma ila ili je bila zbunjena. Premda nije bio ubijen, svejedno je bio si lno usplahiren, i sjeam se da se kretao kao neki pauk, puzao, bje ao i dr ao ruke u z raku da gu netko ne udari ? premda nitko nije ? sve u isto vrijeme. Cordeveova s estra i druge dvije ene oti le su za njim u grmlje, a zatim je oti ao i Cordeve koji je dozivao sestru. Valjda mu je bilo ao da je izgubi sada tako brzo po to ju je pro na ao, Moramo otii odavde, rekla je Majka. I oti li smo. Razmi ljao sam dok smo hodali da nas je mo da taj bijelac mogao spasiti kao to je rekao. Mo da su i drugi razmi ljali o tome. Svejedno, nitko ni ta nije rekao Majci, tada kao ni inae. itavo vrijeme je izgledala ljuta i tjerala nas da hodamo br e, kao da se vi e bojala tog bijelog govnaru s njegovim smije kom i koji govori jez ik Tommeginera, nego svih onih to su miljeli s pu kama i ubojitim no evima. Malo-poma lo do li smo do uzvisine i kad smo stali i pogledali iza sebe, vidjeli smo stupove dima s baklji, tako da smo znali da se nije upla io to je skoro poginuo, nego je s vejedno i ao za nama. Tih je dimova bilo nekoliko, tako da smo uviali da ima mnogo na ih s njim, ba kao to je Cordeveova sestra i rekla. I opet smo bje ali, i to ovaj put i od na ih, a ne samo od numa. To je bilo mnogo te e . Kad god bismo se osvrnuli, bili su nam blizu, jer su na i pratili na e tragove i v idjeli su ih koliko god smo se oprezno kretali, to num nikad nisu znali. Mislim d a smo ih ak i tada mogli lako izbjei, ali je do la bolest ka lja. Nikad prije je nisam vidio, premda sam uo o tome kao o neem grozomornom i ak ubojitijem od bijelih govn ara. Tog drugog dana bje anja uhvatilo je Cordeveovog roaka koji se zvao Lawerick. Nakon samo nekoliko sati bio je vru i ka ljao je, a do veeri je izbacivao bijelu gad ost kao ptije govno i bio je tako smlavljen da je jedva mogao govoriti. Iste noi j o ih se dvoje razboljelo. Jedna od njih bila je Majka. Kod Majke je stvar u tome to se nikad ne predaje. Ako je moja sposobnost bila izd r avanje, njezina je bila ustrajavanje. Netko drugi bi sada znao stati jer bili sm o obina propast, ali ne i Majka. Idue jutro oi su joj bile mutne, korak ukoen, ali s vejedno nije obraala pa nju. Moramo ii do rijeke", objavila je. Uskoro sam shvatio njezinu smjelu namjeru. Prvo, kad smo do li do rijeke, ugasili smo sva tinjala osim jednog i ostavili ih u grmlju, a tragove smo sakrili, tako t o smo ih istrljali li em. Zatim smo u li u rijeku, iako je bila hladna, i poeli smo ho dati, viui na psee ivotinje da poku amo i njih zadr ati u vodi. itav dan smo i li tim to premda su nam stopala odrvenjela i esto bi ih zarezalo o tro kamenje, a Lawerick i Majka i oni ostali su sve vrijeme postajali jo vi e smlavljeni. Napokon srno do li d o mjesta koje je bilo sve od velikih stijena, glatkih i ravnih poput velikih kolj ki, i Majka je rekla da mo emo prijei na njih jer na njima ne ostaju tragovi. Iza j e bio umarak i tamo smo se uputili, bri ui za sobom tragove da ih neprijatelj ne vid i. Sada smo valjda bili na sigurnom, ali svejedno smo se sve vi e razbolijevali. Majk a je rekla da tamo ne mo emo zapaliti logorsku vatru, ak ni u jami jer bi neprijate lji nanju ili dim, i ta no je bila hladna. Ujutro je Lawericku bilo jako lo e jer je stenjao i slino, i premda su mu oi bile otvorene, nije prepoznavao nikoga. Ubrzo z atim je umro i njegova smrt je pokrenula veliku svau. Sjeam se da je njegov brat r ekao da ga moramo spaliti, to je bilo ispravno, ali Majka ak ni to nije dopustila. Sada emo ga ostaviti u umi, a spalit emo ga kasnije kad budu daleko, rekla je. Laweri ckov brat bio je suvi e ljut, govorio je da bi ivotinje mogle pronai to tijelo i poj esti ga, ali u tome je bio sam, tako da je Lawerick ostavljen u umi kako je Majka zahtijevala. Kasnije tog dana oblaci su oti li i zasjalo je sunce, to je bilo bolje, i svi koji nisu bili bolesni od bolesti ka lja potra ili su u blizini korijenje da ga jedu. Ja sam i ao s Heedeekom. Prona li smo ih nekoliko i premda ih nije bilo mnogo, svejedno je to bilo vi e hrane nego to smo imali otkad smo opet poeli bje ati, pa smo pohlepno

jeli i zatim dali i drugima koji su bili smlavljeni, kojih je sada bilo estoro. Lijepo je jesti kada si gladan, a kasnije su svi legli da se odmore. Svi osim mene. Razmi ljao sam, naime, o bijelevoj toploj vatri i njegovom mesu, i kako bi to bilo lijepo. Zatim sam razmi ljao o obeanom mjestu s mnogo klokana za lov i gdje bismo b ili na sigurnom. Neko vrijeme gledao sam druge kako spavaju, a zatim se, vrlo ti ho, udaljio. Nedaleko je bilo visoko drvo i ja sam se popeo visoko sve dok nisam do ao do tankih granica koje su se povijale pod rukom. S tog sam mjesta mogao vidj eti polovicu svega, tako se inilo. Na zapadu su bile planine, o tre kao kamen za re zanje. Na istoku je bila ista ona hladna rijeka po kojoj smo hodali da se sakrij emo. A tamo, na jugu, bili su tanki stupovi dima poput konopa. Nikad nisu bili t ako blizu kao sada i dok sam gledao i dr ao se za one grane sve dok me ruke nisu zaboljele, vidio sam da se sada udaljavaju od nas. Da, prom i ljao sam, Majino hodanje po rijeci je uspjelo i proma ili su nas. Kad sam si ao, oti ao sam Majci koja je bila vrua i ka ljala u snu. Uzeo sam neki korijen koji sam prona a o, koji je bio velik i dobar za jelo, i stavio ga blizu njezine ruke, samo da uin im ne to dobro. Zatim sam oti ao do malenog tinjala, to je bila sva vatra koju nam je Majka sada dopu tala. Bilo je suvi e lako. Tinjalo je bilo zabodeno u zemlju, ali glupo, tako da listovi gumovca nisu bili daleko iznad. Neko sam vrijeme samo stajao i razmi ljao. Zatim sam lagano pomaknuo granu dok je plamen nije zahvatio. To je bilo dovoljno. SEDMO POGLAVLJE

Timothy RENSHAW, KOLOVOZ ? RUJAN 1857. Po to smo gotovo izgubili ivote od gusarske ruke, svi smo na Sincerity bili tako po treseni da smo zapali u utnju, a neko vrijeme ak su se i dr. Potter i g. Wilson je dan prema drugome odnosili na neki nain blizak uljudnome. Dakako, to nije potraja lo. im smo pre li ekvator, na je upnik poeo pokazivati znakove nestrpljenja i tada su poele njegove ranojutarnje molitve naglas, koje je nazivao bo jim praskozorjima. To m e je gotovo izluivalo jer je njegovo mumljanje dopiralo kroz pukotine u pregradi, a ni dr. Potter nije izgledao nimalo zadovoljno. Ubrzo zatim uslijedio je dogaaj sa alicom aja naenom na upnikovoj Bibliji, na to je odgovor bio novo i jo dulje redan je njegovih propisa. Kao da mu ni to nije bilo dovoljno, Wilson nas je na naredn oj nedjeljnoj propovijedi arko htio pouiti da moramo zaviriti duboko u srca i izba citi zavist i zlobu, dobacujui tijekom govora male aneoske osmijehe u smjeru dokto ra. Budui da se propovijed odvijala u smislu pohvale vrline pokoravanja i tvrdnji da je bogomdana du nost polo ajem ni ega po rangu da se pokori svojim prirodno nadreenim Potterovo lice se prilino zgrilo. Ta je propovijed odredila daljnji smjer njihovog malog rata. im je zavr ila, doktor je pri ao kapetanu Kewleyju, a Wilson ? primijetiv i njegov bijes ? odmah za njim. I ja sam oti ao iz znati elje. Njihova zavada bila je na Sincerity ne to najbli e nekakv om dogaanju, a budui da su mi obje sukobljeno strane i le podjednako na ivce, mo da sam nalazio i neku blijedu zadovolj tinu u njihovim meusobnim napadima. Palo mi je na pamet, zapoeo je Potter, da bi posadu moglo zanimati da im odr im nekoli ko pounih predavanja, mo da na znanstvenu temu. Wilson se ubacio prije nego to je Kewley dospio odgovoriti. Kakva plemenita zamisa o, doktore! Premda, moram rei da takvo to ne bi bilo osobito prikladno na dan Gosp odnji, kada se radije okreemo duhovnosti. Vjerujem da je time htio postii to da Kewley odbije optereivati posadu predavanjim a u radne dane, te bi Potterov prijedlog lijepo pao u zaborav. Vjerojatno je dob ro i razmi ljao. Pogrije io je, meutim, u tome to se suvi e nametao. Izraz umora pre ao je Kewleyjevim licem, Ne vidim za to ne bismo napravili mjesta za njegov govor kao i za va , upnie. Napokon, i lijenika znanost je dio svijeta na eg Gospodina, nije li? Wilson se ulagivao to je bolje mogao, ali na moje zadovoljstvo kapetan se nije da o smesti njegovom nametljivo u. I tako je brod postao nalik na bilje niki ured, dok su moji kolege radili na svojim govorima poput maevalaca to o tre oru je uoi dvoboja. Sva ki je navukao na lice najozbiljniji izraz, kao da eli pokazati premo svojega rada nad suparnikovim.

U prvim danima tog tjedna vrijeme se poelo mijenjati. Vjetar je dotad estoko puhao , brzo nas tjerajui na jug, a sunce je ve pomalo gubilo jainu. Svjetlo mu je blijed jelo podsjeajui nas da se kreemo prema dijelu svijeta u kojem jo uvijek vlada zima. U etvrtak je vjetar okrenuo na jugozapad i postao odjednom hladan, a posadi zadav ao dosta posla oko jedara. Zatim je u subotu ujutro sasvim jenjao pa smo ostali stajati, a iste noi spustila se magla. U nedjelju smo ve bili obavijeni tje nje nego ruka u rukavici. Svjetlo je bilo tako prigu eno, a zrak tako miran da se inilo kao da uope nismo na moru, nego u nekoj tamnoj prostoriji. Voda se s ograde mogla vi djeti u krugu od samo nekoliko metara, dok su se jarboli i jedra nad nama gubili u bjelini. Bilo je blizu podneva kad smo uli glasan pljusak lijevo od pramca, iznenadan i je ziv u onoj ti ini. Svi smo pojurili do ograde, premda od magle nismo ni ta mogli vid jeti. Kapetan Kewley je ak i zazvao: Hej, vi tamo, ali nije bilo odgovora. Tek kad smo pa ljivo oslu nuli, postali smo svjesni zvuka, slabog i ritmikog, dubokog i potmu log. Stvorenja, pro aptao je Kewley. inilo se da ih ima dosta i dok smo slu ali, disanje im je polako postajalo sve glas nije, sve dok nije preplavilo brod, kao da smo usred nekakve divovske oceanske s pavaonice. Nijedno stvorenje nije se usudilo prii dovoljno blizu da ga vidimo, i mogao sam jedino zakljuiti da se radi o nekoj vrsti kita ili pliskavice. Mo da se in i luckastim, ali me je njihova nevidljiva prisutnost uznemiravala, a i Manjani, od kojih sam oekivao da su navikli na takva uda, nastavili su s poslom kradomice s e pogledavajui, spu tajui glas, kao da ih goleme ivotinje slu aju. Na a su dva nedjeljna predavaa, naprotiv, bila slabo zainteresirana, onako zauzeta govorima koje e odr ati, u urbano prelistavajui bilje ke ili se prepirui oko postavljanja privremene govornice. Dr. Potter je trebao govoriti prvi. Preskoio je dramski Wi lsonov uvod, naprosto se uspev i na postolje odakle nas je strogo promatrao. Moje d ana nje predavanje tie se procesa ivotinjskog magnetizma, poznatog i kao hipnotizam, sveano je najavio, zastav i na tren kad je jedno od stvorenja proizvelo blagi zvuk nalik dahtanju, koji se jezivo probijao kroz maglu. A umjesto zakljuka, imat e prak tinu demonstraciju ovog vrlo va nog procesa, kojom se nadam razotkriti velike tajne ljudske du e. Namjera mu je valjda bila da zamjeni Wilsonove prodike i zada jo koji ubod sa str ane. S te strane je dosta dobro izabrao, jer je hipnotizam bio vrlo popularan fe nomen koji je vi e puta napunio koncertne dvorane znati eljnicima, odu evljenima prizo rom nekog jadnika koji je vjerovao da je zapravo magarac ili da nema jedne noge. I u meni samom se zapravo pobudilo zanimanje jer nisam ni slutio da bi doktor u tome bio vje t. Meutim, na moje prilino iznenaenje, Manjani nisu bili suvi e zadovoljn i. Na trenutak sam pomislio da su mo da jo uvijek uzbueni zbog prisutnosti morskih n emani, ali nije to bio razlog. Prema njihovim kivnim pogledima inilo se da na dok tora gledaju s neodobravanjem. Palo mi je na pamet jedino to da se pribojavaju n ekakve ale na svoj raun. Wilson koji je sjedio na smotanoj u adi podaleko od mjesta dogaanja ? ispriav i se da na alost ne mo e prisustvovati jer mora pripremiti svoju propo ijed ? takoer je primijetio nezadovoljstvo posade i otvoreno se smijuljio. Potter se meutim nije dao smesti. Prvi dio njegova predavanja bavio se neim to je n azvao zemljovidom uma. Bila je to tema o kojoj sam malo to znao i na svoj nain bila mi je zanimljiva. Ustvrdio je da je mozak podijeljen u mnogo odsjeaka, gotovo pop ut narane, od kojih svaki sadr i jedan impuls, a mnogi od tih impulsa predstavljaju m oralna svojstva. Raznolikost meu njima nije manja nego meu ljudskim linostima, prot e ui se od mudrosti do sklonosti slatki ima, i od bijesa do straha od visine. Snaga s vakog poriva razlikovat e se od ovjeka do ovjeka, a njihova jakost ili slabost, kad se spoje, zacrtali bi moralnu linost pojedinca. Tako e ovjek s istaknutim porivima hrabrosti i odanosti biti odlian vojnik, dok e se drugi, oskudna po tenja i obilne pohlepe, vjerojatno odati krai. Meu razliitim ljudskim rasama, kako nam je doktor r ekao, jo je vea raznolikost s obzirom na razliitost same mozgovne grae. Tako smo naui li da Kinezi posjeduju jedinstven impuls opinjenosti jarkim bojama, dok je meu div ljacima u Africi potpuno izostao poriv prema civilizaciji. Upravo hipnotizam mo e osloboditi te sposobnosti na ega uma, rastumaio je Potter. Svaki impuls mozga prote e se do lubanje i kad se ovjeka dovede u pravo stanje transa, ra zliite elemente njegova mozga mo e se navesti da se razotkriju na sam dodir prstiju

izvoaa, na upravo spektakularan nain. To je doista slino prebiranju po klavijaturi orgulja. Pritisnete li podruje straha, ispitanik e zaas pokazati znakove uzbune, mo d a uvjeren da se pred njim razjapio strahotni bezdan. Probajte s himbeno u i svaki n jegov iskaz bit e neistinit. Dirnite priznanje i razotkrit e svakakve tajne. Deset minuta hipnoze razotkrit e ovjeka daleko vi e nego mjeseci prouavanja njegove vidlji ve naravi. Neki su lanovi posade lupkajui nogom po palubi pokazivali oite znakove nestrpljenja . Hipnotizam se ne osvre na titule i sline puke triarije. Dovedite siromaha u stanje z anosa i mo da otkrijete da je mudriji od lorda, Potter je nastavio, ne dav i se zbuni ti. Naglo je dobacio pogled upniku: A priprosti mesarski pomonik mo e biti kreposniji od sveenika. To je znai bio prvi ubod. Wilsonov smije ak je splasnuo i on se zadubio u bilje ke. Zadovoljan uinkom ovog malog napada, Potter je stao na prednji dio privremene gov ornice i gledao odozgo kroz maglu. Nadam se da je ovo razjasnilo teoriju koja sto ji iza ovog procesa od silne va nosti. Do ao je trenutak da vam ponudim konkretnu de monstraciju kako biste se osobno uvjerili, a za to trebam pomo dobrovoljca. Oekivao sam da to nee dobro proi i nisam se prevario. Potter se smije io i ekao, no je dini odgovor bio je bedem utnje. Uskoro se pucketanje dasaka i zapljuskivale kori ta broda doimalo uistinu glasno. Doktor je bio prilino zapaljen. No, zar se nitko ne javlja? Ve kad je poeo osjeati trunku panike, prvi asnik podigne r uku. Potterovo lice razvue se u osmijeh. Hvala vam, gospodine Brew. E, ali ja se ne nudim, izjavio je Brew pakosno se cerei. Samo elim pitati to e biti sa sretnikom koji se javi. Mislim, hoete li ga natjerati da se skine do gola i misli da je zec. Meu ljudima prostruji tihi veseli agor. Potter je bio na mukama. Zadnje to mu je trebalo bilo je da se predavanje pretvor i u nekakvu komediju. Trudio se svim silama da vrati ozraje ozbiljnosti, uvjerava jui nas sve neuvjerljivim osmijehom: Nemam nikakvu namjeru igrati se kazali ta. injen ica je da je hipnotizam, pored toga to predstavlja neprocjenjivo orue znanosti, ta koer i najprirodnije stanje u kojem se mo ete nai, jer sjajno umiruje ivce. Dok su ne ki manje osjetljivi, a neki vi e, sumnjam da postoji mu karac ili ena koje se ne bi m oglo bezopasno dovesti u takvo stanje. Manjani se dodu e nisu smijali nakon ovog kratkog govora, ali se svejedno nitko ni je javio. I tako je doktor pogrije io nastojei nas jo vi e uvjeriti. Radi se doista o p rocesu jednako normalnom i zdravom kao spavanje. Ta zabilje eno je mnogo sluajeva u kojima su ak i ivotinje hipnotizirane, dok u drugim sluajevima koje sam ja... Dalje nije dospio. Brewova ruka poskoila je poput ruice signalnog ureaja. Jeste li r ekli ivotinje? Nakrivio je glavu na stranu, glumei nevina ce. E pa to bi ve bilo ne to, ar ne? Pitam se doktore, ne biste li mogli hipnotizirati jednu od na ih svinja? Zn ate, tek tako da vidimo kako se to radi. Ovaj put nije bilo samo pogledavanja i agora. Poslu itelj Mylchreest oglasio se neo binim kripavim hihotom i to je bilo dovoljno da zarazi i ostale. Moram priznati da sam se i sam smijao, dok se Wilson okrenuo na svojem smotku u adi, vidljivo u ivajui u prizoru. Potter je pak, po izgledu sudei, bio u velikoj neprilici. Namjera mu je bila osvetiti se neprijatelju, a sada su mu se podsmjehivali svi na brodu. Na a o se zarobljen izmeu hinjene ozbiljnosti i otvorenog ismijavanja. Bio je to dojml jiv prizor, pogotovo u ovom sluaju kad se radilo o nekome tko je uvijek bio tako pun samopouzdanja. Sumnjam da bi od toga bilo koristi, izjavio je usiljeno se smije ei. Bilo bi mudrije da je samo rekao ne. Ovako je Brew njegove rijei odluio shvatiti k ao neki poticaj, kimajui glavom u znak prihvaanja. No, ne bi li nam to svima priinil o zadovoljstvo? ? obazre se oko sebe, nailazei na odobravanje ostalih. Ali ja s takvim stvarima nemam iskustva, Potter e skrhano. Ma, to vi sebe samo podcjenjujete, rekao je Brew, sada zlurado nudei podr ku. Netko pa metan poput vas to mo e malim prstom. Vjerujem da se ak i tada doktor jo uvijek mogao izvui da se nije umije ao kapetan Kew ley. Do tog trenutka bio je suzdr an glede itavog dogaaja, ali sada je lukavo pogled ao kirurga. No, dajte doktore, veselo je dobacio. Suvi e smo zainteresirani da nas sa da odbijete. Hipnotizirajte nam svinju, budite tako dobri.

Potter je kapetanu dobacio oajniki pogled, valjda u nadi da e mu se ovaj smilovati i svoj prijedlog proglasiti alom, ali uzalud. Ostatak posade ve ga je pozivao povi cima, klicanjem i slinim, pa se tako, ustrinom kojom se osuenik penje na vje ala, sta o probijati kroz maglu. Wilson je ustao sa svojeg smotka da poe za njima, ja tak oer. Do av i do amca koji je slu io kao svinjac, doktor je izgledao sasvim pora eno. Mo da ih se i sa alio nad njim da nisam morao trpjeti njegovo dru tvo svih tih predugih tj edana. Razlog to je bila predlo ena svinja, a ne neka druga ivina bio je sasvim jednostavan . Gotovo sve ostalo smo ve pojeli. Nije vi e bilo volova, ni koko i, dok je od ovaca pre ivio samo jedan nedostojni primjerak. Svinje su se obino uvale za kraj budui da i h se smatralo najboljim moreplovcima, i od etiri ivotinje preostale su jo tri, smje t ene sve u glavnome amcu. Kad su se Potter i njegova publika okupili oko njih, sir ote ivotinje su se uznemirile i poele se stiskati i roktati, to nije ni udo nakon to su vidjele kako mnogi njihovi drugovi, jedan po jedan, nestaju u stra njem dijelu broda i, uz glasan cvile , nestaju s lica zemlje. Nemojte ih pla iti, bunio se kuhar Quayle, jedini koji je pokazivao nezadovoljstvo ovakvim ishodom dogaaja. Neu da se uzrujavaju. Od troje ivinadi dvije su bile krmae, a jedan krmak, golom i sav mlohav, vrlo unezv jerenih oiju: bio je jadan onako na oprezu, kao da mu je itekako bila jasna privr emenost njegova polo aja. Potter se pogladi po bradi, sada ve oito prepu ten nametnuto m mu zadatku. Metoda koju u primijeniti, najavio je oprezno, bit e ista kao i ona koju sam primjenj ivao na ljudima, premda nije sigurno da e se pokazati uinkovitom kod ivotinja. Odabrao je mu jaka, mo da stoga to se, od sve troje, ovaj doimao najsliniji ovjeku. Pru i o je ruke prema njemu, gledajui ga ravno u oi, a zatim poeo prelaziti rukama nad nj egovom glavom nekim pokretima kao da ga gladi, a da mu nijedanput nije dodirnuo ko u. Te ko je bilo rei je li to dio njegove metode ili je zapravo htio izbjei blato, pa i togod gore po emu se ivotinja valjala. to se tie krmka, prvo je ustuknuo, ali se zatim pomalo smirivao i nakon nekog vremena inilo se da jo i u iva u postupku, odgo varajui na doktorov hipnotiki pogled pospanim kiljenjem. Pokreti Potterovih ruku po stupno su se izduljivali sve dok nisu do li do pola krmkova hrpta, pri emu se dopol a nagnuo nad amac. Zatim se, prodorno zurei u ivotinju, povukao natrag. ivotinja je, izjavio je, odjednom sav ponosan, zapala u trans. Svi su utihnuli, to iz po tovanja, to od iznenaenja. Meutim, prije nego to je doktor us pio nastaviti, stvorenje je ispustilo glasan roktaj i poelo nju kati meu komadiima bl ata i pomija na dnu amca. Potter se nije obazirao na posprdni cerek, sada jo ozbil jniji u licu. inilo se da ga je pokus zaintrigirao, kad je zaboravio raniju nevol jkost. Mogu poku ati drugom metodom, koja bi se mogla pokazati podesnijom za ivotinj e, najavio je. Kod nje je potrebno da ispitanik pogledom intenzivno prati neki pre dmet dok ne padne u trans. ivo me zanimalo kako e svinja znati da se od nje oekuje da u ne to gleda. Nije mi bil o sueno da to saznam. Kad sada razmislim, Potterova pogre ka sastojala se u tome to nije pripremio teren prije nego to je poeo. Bio je suvi e nestrpljiv u elji da stvore nje vrati opet u prijemljivo stanje ? to je i uinio istim pokretima i pogledima ka o i ranije, i tek kad je ivotinja poela reagirati onim pospanim izgledom, odluio je pronai neki hipnotiki predmet. Sad mi je potrebno, tiho je govorio, nijedanput ne skrenuv i pogleda s onih malih sv injskih oiju, ne to svijetlo i zrcalno. Kakav god komad ula tenog metala. Na trenutak su se Manjani zbunjeno pogledali. Tada je prvi asnik Brew posegnuo za pojas. Mo da mu je odabir doista bio sasvim sluajan, ali s obzirom na njegov karak ter to je malo vjerojatno. Stavio je predmet u ispru enu ruku i kad ga je Potter p rinio sebi, i on i prasac na li su se oi u oi s dugim blistavim no em. Doktor je smjesta uoio opasnost i povukao no da makne o tricu iz vidokruga ivotinje, ali bilo je prekasno. Nisam imao pojma da svinje mo e biti tako glasno. Zaas se zrak ispunio stravinim skvianjem, zvukom istog, iskonskoga straha. Istovremeno se krmak poeo neobuzdano bacati po amcu, sasvim nalik na parnu lokomotivu, a njegov primje r slijedile su krmae opasno ljuljajui svoj svinjac s jedne na drugu stranu, rasipa jui slamu u zrak poput ugljene pra ine, a metalne posude u kojima im se nalazila hr ana letjele su amo-tamo. Manjani su se trudili koliko su mogli da smire situacij u, naginjui se ispru enih ruku, ali injenica je da se tri svinje u jeku otpora ne ob

uzdavaju tako lako, naroito kad su klizave od blata i izmeta. Svakako bi mudriji postupak bio pustiti sirote ivotinje na miru jer svaka ruka koja ih je grabila sa mo im je poticala paniku. Napokon su, meutim, krmae savladane, a brodski div China Clucas uhvatio je glavnu zvjerku za rep i premda su sve troje strahovito cvilje li, u svinjcu su se poeli javljati znaci smirivanja. ak ni sada ne znam pouzdano je li ono to je uslijedilo u ikakvoj vezi s tek okonani m dogaajem ili naprosto vremenska podudarnost. Naravno, izgledalo je kao nastavak , ali katkad nas u takvim uzbudljivim trenucima um zavara sagledavajui nepovezane dogaaje kao karike u lancu. Nisam ak ni znao imaju li morska stvorenja ulo sluha, a jo manje obraaju li pa nju na zvukove koji dopiru izvan njihove vodene domene. inje nica je meutim da je, tek to se se svinje primirile, uslijedio strahovit vodeni pl jusak negdje s lijeve strane broda. Nismo zbog magle uope vidjeli kakvu je to oce ansku akrobaciju stvorenje izvelo, ali je zato posljedica bila jasna. Brod koji je dotad stajao vrsto poput kopna naglo se poeo divlje valjati. Na trenutak sam mislio da nas nije zadesilo ni ta gore od propasti. Brod je ionako predvien za jae naginjanja. Tada sam, meutim, obratio pa nju na uzbuen razgovor, voen na manskom na drugoj strani broda, i shvatio da svi gledaju Clucasovu ruku, koju je ovaj pridr avao na udan nain, i vidio sam da mu krv lipti meu prstima. Svinja koj u je uhvatio pala je ravno na njega kad se brod trznuo i, mora da je runim zglobo m zapeo o njezinu posudu za vodu. Sam Clucas bio je blijed kao krpa. udno je to kako se raspolo enje naglo mo e promijeniti. U jednom trenutku svi smo bil i sjedinjeni u, istini za volju, neslanoj ali. Sekundu kasnije svima su nam se ob jesila lica. Najvea je promjena meutim nastupila za Pottera. Zaas se od naivca prom etnuo u junaka Donesite mi moju torbu, zapovjedio je i dao se na posao. Morska stvorenja nisu se zadr ala jo dugo nakon toga, a magla se razi la do sljedeeg j utra. Sto se Clucasa tie, za samo dan-dva oporavio se dovoljno da mo e mirno sjedit i na palubi na ugodnom suncu, smjerno pozdravljajui svojega spasitelja kad god bi ga ugledao. Mo da onda i ne iznenauje da se nakon tog popodneva nitko, pa ni Brew, nije poku ao na aliti na doktorov raun. Potter nam je ak naredne nedjelje odr ao jo jedn o predavanje ? ovo na temu prednosti vegetarijanske prehrane ? i, na Wilsonovu n esreu, publika je za to vrijeme stajala mirna poput bubica.

VELEASNI GEOFEREY Wilson, listopada 1857. Napokon, nakon gotovo tri puna mjeseca na moru pristali smo u Cape Colonyju, na najju nijoj toki Afrike, koji se na moje veselje pokazao, vrlo lijepim mjestom, lju pko smje ten podno prostranog masiva Table Mountain. Ulice su iroke, a bijelo oliene kue divno ukradene lonanicama i poviju ama, ije areno cvijee opija oko. to se tie it dok se afriki domoroci doimaju pomalo stidljivo, a Buri pak prilino sirovo u ophoe nju, kolonisti prido li s obala Engleske pokazali su se kulturnima i uljudnima, to pogotovo treba cijeniti na ovako udaljenom mjestu. Prvo ega sam se primio bilo je tra enje po te. Prije na eg odlaska iz Londona doznao sa m da parobrodna slu ba koja vozi u ovaj kutak svijeta openito pretie svaki jedrenjak za nekoliko tjedana, te sam svojoj dragoj eni rekao da mi mo e ovamo pisati, smatr ajui da bi joj to moglo pru iti malo utjehe u samoi. Nadao sam se da me oekuje prava mala knji nica pisama, i priznajem da sam bio pomalo iznenaen kad me doekala samo je dna omotnica naslovljena njezinim rukopisom, dok je od prezaposlenog Jonaha Chil dsa stiglo ni ta manje nego etiri pisma. Bila su puna korisnih obavijesti, kao napr imjer da mu se javio jedan stari prijatelj, po imenu Rider, koji je sada pukovni k u vojsci Cape Colonyja i koji je htio da ga svakako potra imo. Godila mi je pomi sao da e me primiti netko iz najvi ih dru tvenih krugova Cape Colonyja. Bio sam dodat no polaskan kad sam uo da e nam srdanu dobrodo licu na Tasmaniji za eljeti sam guverner , inae znanac jednog od mnogobrojnih roaka g. Childsa. to se moje ene tie, to njezino pismo bilo je kratko i ticalo se uglavnom novoga duana s haljinama koji je otkri la na Highgateu. Ako sam i osjetio kakvo razoaranje, brzo me je minulo. Shvatio s am da se naprosto trudi ne optereivati me svojim brigama, hrabra moja ptiica. Upravo kad sam se spremao otii iz po te, ugledao sam dr. Pottera kako ulazi. Susret ba nije bio dirljiv. Na moj je pozdrav tek usiljeno uzvratio, a mojoj pa nji nije izmaklo da u ruci dr i pismo iju se adresu trudio prikriti, no meu prstima sam jasno razabrao rijei G. Jonah Ch.... Dobro, njegovo je pravo da se dopisuje s kime god h oe, no smatrao sam kako bi ipak bilo uljudno da se, prije nego to e pisati na em pokr

ovitelju, posavjetovao sa mnom, kao voom ekspedicije. Ovako sam se pitao to znai ta tajnovitost. Sljedeeg jutra poslao sam pukovniku Rideru svoju posjetnicu. Povratno je u na e kon ai to stigla poruka, naslovljena na mene, u kojoj se veleasni George Wilson i svaki p rikladan lan ekspedicije na Van Diemenovu zemlju pozivaju na veeru u dvorcu gdje je smje tena kolonijalna vojska. Spomenuo sam tu temu Renshawu kad je napokon otvori o pospane oi, a to to Potteru nisam rekao ni ta, bilo je samo stoga to njega, kao to j e esto bio sluaj, nije bilo nigdje vidjeti jer je bludio za nekim svojim poslom. P ukovnikove rijei, svaki prikladan lan ekspedicije na Van Diemenovu zemlju, nisu osim toga nametale obavezu da doemo svi, a i nisam ga namjeravao zatrpati ljudima. ita va stvar bi na tome i zavr ila da je Renshaw ? sasvim bespotrebno ? nije te veeri s pomenuo doktoru. Potterova reakcija ne slu i mu ba na ast. as je cvilio poput razma eno g djeteta, a as bjesnio poput nasilnika, tvrdei da je trebalo pozvati i njega i al udirajui da sam ga tobo e iskljuio s odredenom namjerom. Naravno, svoje sam vladanje smatrao besprijekornim, ali suoen s ovim napadom poluhisterije smatrao sam da ga je najmudrije povesti sa sobom. Napisao sam poruku pukovniku da e nas doi troje. Ubrzo sam za alio zbog te obzirnosti. im su nas pukovnik i njegovi asnici pozdravili i poveli do stola, Potter se poeo pona ati na nain koji mogu opisati jedino kao cil jano izazivaki. Kad nas je pukovnik Rider, krut ali prijazan momak, poeo ispitivat i kako smo putovali, ovaj je s prijetvornim sa aljenjem stao opisivati kako sam pa tio od munine, tvrdei jo i da se pribojavao hou li pre ivjeti, iako je dobro znao da m e muila samo lo a prehrana. Takoer, kad smo pre li na Tasmaniju, na iroko se raspriao o n egostoljubivosti divljine, koja je, kako ree, te ko savladiva ak i za mladia u naponu snage poput mene, a kamoli za ikoga drugoga. Uzvratio sam spremno, dok smo jeli j anjetinu u umaku od metvice, da je silna teta to mu je poznavanje geologije i teol ogije tako oskudno, te e ostati u mraku neznanja kad krenemo u istra ivanje. Prepria o nam takoer i svoja iskustva u penjanju york irskim bre uljcima, pokazujui na fin nain da sam barem isto tako dobro pripremljen za pohod kao i doktor koji je ivot prov eo po vla nim bolnikim hodnicima. Tek kad smo se vratili u konai te, kad sam legao u postelju i razmislio o dogaajima veeri, domislio sam se doktorovoj pravoj namjeri. Kako li samo spore mogu biti si le dobra koje, ve po svojoj prirodi, jedva da i primjeuju zle namjere. Potter je i mao dalekose niji cilj od puke uvrede. Taj me ovjek, uviao sarn, prilino uznemiren, n astoji skinuti s polo aja voe ekspedicije koji mi je s pravom pripadao. Nije njega brinuo pukovnik Rider, nego Jonah Childs. Pukovnik e svakako pisati starome prija telju, i to bez odgaanja, te ga op irno izvijestiti o dojmu koji je o nama stekao. t o ako je povjerovao Potterovim podlim tvrdnjama? Tu je jo i ono pismo koje sam u po ti vidio u Potterovim rukama i ije odredi te je nastajao prikriti. Doktor me, kako sam uvidio, napadao s dvije fronte, nastojei na eg pokrovitelja okrenuti protiv me ne, ak i iz ovakve daljine. Naroitu brigu zadavala mi je narav g. Childsa, tako po dlo na naglim promjenama. Nije li ve jedanput bio blizu toga da postavi doktora za vou? Sa zebnjom se prisjetih tog trenutka gdje stojimo meu ekspedicijskim zalihama u svastinu salonu u Highgateu. Slabo sam spavao te noi. Mislima su mi se mahnito vrzmali parobrodi. Po tanskoj slu b i trebalo je od Cape Colonyja do Engleske tek pet tjedana. Pismu poslanom iz Lon dona ravno u Melboume u Viktoriji, koliko pamtim, deset. Za posljednju rutu, oda tle do Hobarta, smatrao sam da je dovoljan koji dan. Sve u svemu, esnaest tjedana . Nadao sam se da emo zai u divljinu Tasmanije ve i prije isteka tog vremena, ali z a to nije bilo nikakvog jamstva. Ako Sincerity snae nenadano zadr avanje, kao to bi i moglo, ili naiemo na pote koe u pripremama za ekspediciju, to bi g. Childsu ? iji b i um dotad ve bio zatrovan zlonamjernim la ima ? pru ilo dovoljno vremena da pi e i zap ovjedi mi da odustanem od du nosti voe i prepustim je Potteru. Takvo to nisam mogao niti htio dopustiti. DR. Thomas Potter, listopada 1857. Cape Colony Grad od velikog interesa s obz. na ideje jer posjeduje znatnu raznolikost u tip ovima. Jedno od najboljih mjesta za prouavanje na svijetu? Proveo sate pa ljivo pro matrajui. Ubrzo do ao do novih neoekivanih zakljuaka. Npr. promatrao Bure s okolnih p osjeda u posjetu i opazio da su hvalisavi i iznenaujue lijeni: voze golema kola (v

olovi) koji = v. spori. Usp. engleski kolonisti = brzi i energini, puni pobjednik og pouzdanja. Nova ideja: Nizozemci ne anglo-saksonski tip prema ranijim postavk ama nego = belgijski Kelti. To obja njava pomanjkanje moralne vrstine + povijest pr opadanja. Rase zastupljene na Cape Colonyju poredane po prioritetu: 1.Britanci: Tip = saksonski Status = prirodni vladari kolonije 2.Buri: Tip = belgijski keltski Status = pomagai Britanaca 3.Malajci: Tip = orijentalni Status = radna snaga na posjedima + posluga 4.Hindusi: Tip = indijski azijski Status = slian malajskom ali ni i 5.afriki domoroci: Tip = negroidni Status = nizak 6.Hotentoti: Tip = ni i negroidni Status = nizak i brutalan 11. listopada Vrlo uspje an dan. Poeo vijestima iz Indije. Izvje taj u lokalnim novinama ukaz uje na vrlo estok nastavak borbi, no ini se da se pobuna jo nije pro irila izvan Delh ija + druga podruja na sjeveru. Britanske snage dobro odolijevaju. Osobno uvjeren da buna nee uspjeti, premda bi mogla potrajati uz patnje itd., itd. To = kao to n am i predviao. Posjetio dr. Louisa Clivea (on = kolega kirurg, upoznao nas dr P.). Clive = sjaj an momak + vrlo zainteresiran za Hotentote. Rekao mi da oni = meu najni im tipovima , jedva jo ljudskim. Ostao na veeri. Mnogo ala.Clivu v. zainteresiran za moje ideje i vrlo poticajan. Takoer koristan s obz. na sakupljanje uzoraka. Na povratku zatekao Wilsona u salonu, koji uputio vrlo udan zlonamjeran pogled. P oeo se pitati ne gubi li razum, naroito nakon nastojanja da sprijei pridru ivanje nje mu + Renshawu na veeri s puk. Riderom (premda veer se pokazala dosadnom). Demencij a = vodea znaajka normanskog tipa, koja ukazuje na znaajno propadanje i izopaenost? Predmet = v. povezan s bilje kama. Trenutno, meutim, nedovoljno vremena za prouavati ga, budui glavna preokupacija = uzorci.

Kapetan ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, LISTOPADA 1857. Lo e vijesti uli smo i prije nego to smo stupili na kopno. Kad se peljar popeo i sta o nas voditi prema luci Cape Colony ? ivopisnom mjestu koje vreba iza iroke gore, ravne poput klavira ? odluio sam se oprezno malo propitati. Kako ovdje stoje stvari s novcem? Hoemo li ovdje biti bogata i ili siromasi u uspore dbi s mjestom iz kojega samo do li? Slegnuo je ramenima. Ovisi o tome to elite. Pa, recimo prenoi te. Ili mo da bocu francuskog konjaka. Prenoi te nee biti jeftino, veselo je odvratio, ali s konjakom ete dobro proi. Po tome ate da ste u slobodnoj luci. E, ali nisam to znao. Slobodna luka? No, to je bila nepo eljna, trula vijest. Dois ta, nitko ne zna bolje od Engleza ovjeku prevarom oteti zalogaj iz usta. Pitam ja vas. Kakvog smisla ima gnjaviti svijet carinicima, kuterima Obalne stra e i drugi m glupostima ako u svemu tome ostavi toliku rupu, gdje se ne tra i ni peni carine n a bilo to? Ne ka em da su mi nedostajali oni financi, ali ako nas ve moraju gnjaviti , onda bi nas i ovdje morali gnjaviti, kao to smo se nadali. Bila je to pravo sra mota. Nakon sveg truda koji smo ulo ili da onako nadogradimo Sincerity i nakrcamo je onim stanovitim tajnim teretom, ovdje sve to nije vrijedilo vi e nego da smo sv aki sanduk ukrcali u glavnu tivu, naoigled sviju, kao bilo kakav obini trgovi. Gdje j e tu pravda? To nas je dosta pogodilo. Bio sam uvjeren da emo Sincerity neopazice odvesti u ne ku skrivenu dragu gdje e potiho iznjedriti svoja blaga i ubrati nagradu. Raunao sa m i da e ovo biti povoljno mjesto za to, vidjev i da se radi o dosta ivahnom kutku n a kugli zemaljskoj, dok bi taj engleski Hobart, sudei po tome kako je izgledao na na oj karti svijeta, mogao biti i vi e nego beskoristan, onakva mrljica nadomak nieg a. I onda ustanovim da su nas prevarom iskrcali u zemlji jeftinog poroka. No, kako mudrac ka e ? ne vrijedi plakali za sleem kojeg ni vidio nisi ? pa sam na stojao to manje misliti na to, obavljajui razne poslovi u luci, kojih je bilo dovo ljno da me zaokupe. Najprije je valjalo srediti ispravu, a zatim sam morao naruit i nove bave s vodom i potrebnu hranu, na koju je trebalo ekati dobrih nekoliko dan a. itavo to vrijeme momci su cviljeli i gnjavili da im dam plau i pustim ih na oba lu da prave nevolje. Odbijao sam ih dokle god sam mogao, ali sam na kraju morao

popustiti, podijeliv i im ne to sitni a i pustiv i ih da onako pohlepni odjure preko mos tia. Nekolicinu sam zadr ao, pa tako i Chinu Clucasa, ija je ruka nakon onoga sa svi njom dosta dobro zarasla, da ukrcaju zadnju bave s vodom i ivine koje sam kupio ka ko bismo se prehranili daljnji komad puta. Radili su to sporije od pu eva, onako srditi to su morali ostati. Nisam se ni sam vi e zadr avao. Ostavio sam Kinviga da se izdere na njih tu i tamo, a Brew i ja smo oti li potra iti neke pristojne karte, tek toliko da znamo koji dio Australije gledamo. Barem smo tu imali sree. Prve koje smo ugledali ko tale su toli ko da je to bila ista pljaka, skupe kao da su zlatom crtane, ali tada smo nai li na neki brlog od duana, gdje sam prona ao lijepu malu kartu Van Diemenove zemlje ? ili Tasmanije, kako je sada nazivaju ? za etvrt cijene onih dr ugih. Bila je trunku zastarjela istinabog, s godinom 1830. otisnutom na vrhu, ali to to smeta. Obalna linija bila je dovoljno jasno naznaena, dok bi oznake novih cesta ili gradova koj i su nastali u unutra njosti samo zbunjivale Manjane na brodu. Prodava je imao jo je dnu, s cijelom Australijom, takoer trunku zastarjelu, koja e takoer dobro doi makar da se zabunom ne nasuemoo na nju jedne mrane noi, i uspio sam ga lijepo smotati da nam spusti cijenu za obje karte. Dobra pogodba zna razveseliti ovjeka, pa mi se popravilo raspolo enje koje je bilo prilino lo e nakon ona prevare o slobodnoj luci. ak nam mislio da bismo mogli i malo razgledali tu Afriku, kad smo ve ovdje, i tako smo krenuli u etnju gradom. Bilo j e to, kako sam primijetio, svadljivo neko mjesta ce. Netom to smo stigli, bilo je h ladno da hladnije nije moglo biti, uz ledeni povjetarac kojeg se ne bi sramio ni sijeanj u Ramaeyju ? to dosta iznenauje za tu Afriku kad je poznato da je tamo vrue kao u penici ? no tada je vjetar okrenuo na sjever i nagio je do lo ljeto, sunano i toplo, da se bolje po eljeti ne mo e, a zatim je opet zahladilo. Druga zanimljivost ja debljina domaih ljudi Doista jo nikad nisam vidio mjesto gdje ljudi moraju nos iti toliko vlastitog sala. Najprije sam se pitao nije li to zgodan nain da se za ti te od onog hladnog vjetra, kao da su uzgojili kapute iznutra, ali tada hitio oti l i u krmu da ku amo afriku hranu i prona li odgovor. Naruili smo ribu, ali sirotice mu p livale u istoj masti. Kad sam pitao krmara ? jednog od onih afrikih Nizozemaca, jed nako zadriglog kao i svi oni ? s ponos nam nam je rekao da je to najbolji loj iz ovjeg repa. Nekoliko mjeseci toga ovjeka fino zaokrugli. Indijci i ka njenici u Africi zocijelo jedu ne to drugo, jer su uglavnom goljavi kao grablje. I tihi su, kao da ne ele svraati pa nju na sebe. Moram rei da to ni ne udi s obzirom na to da se Englezi i Nizozemci prema njima pona aju kao da su obina gamad, siku i deru se na njih da jo to ru no i gledati. Ima i otok Man svoje prdonje ? vei nom Engleze i kote koje je upropastio neki blesavi plemiki naslov ispred imena ? a li ovo je bilo deset puta gore. Ovdje nije bila aica umi ljenih veliina, ve se inilo da jedna polovica grada ismijava i ugnjetava drugu. Brewa su vi e zanimali duani. Ma jeste li vidjeli kakvu samo rudarsku opremu nude, pi tao je kad smo za li u jedan duan, premda nisam mogao a da je ne vidim jer je pola sobe bilo nakrcano stvarima, od mijehova i kanti do atora i prijenosnih kovanica. Visoko na zidu u pozadini bio je velik natpis: TRAGAI ZLATA NA PUTU ZA VIKTORIJU , KUPUJTE OVDJE! NA E SU CIJENE NI E NEGO U ITAVOJ AUSTRALIJI I to s tim? Brew poprimi jedan od onih mudrija kih, znalakih izraza. Mo da bismo se trebali natova riti. Moglo bi nam to donijeti prilinu svoticu. Osim toga, ini mi se traenjem vreme na jedriti tako daleko s obinim balastom u skladi tu. Jedino, odgovorio sam iznenaen njegovom lakomisleno u, to nemamo novaca da to platimo, i ne idemo u Viktoriju, nego na Tasmaniju. Radi se o tome da je Brew momak koji zrelo razmi lja i te ko ga je uloviti nespremna . A za to ne bismo oti li u Viktoriju? Mo emo Englezima ispriati bilo kakvu izmi ljotinu; njima e ionako biti svejedno. Ka u da u Viktoriji zlato nie kao gljive poslije ki e, p a bismo tamo mogli dobro prodati na teret. A odakle nam novac? Nakon duana i lukih pristojbi i kojeg penija za posadu ne ostaj e ni ta za tu rudarsku opremu. To je bar lako. Trebamo samo rasparati one vilice i to li ve, kojih smo se nagrabili u Maldonu. Trebale bi dobro ii u ovakvom gradu. to je najgore, nije to bila ni tako lo a zamisao. Malo sam izvodio slije ui ramenima i odmahujui glavom, tek toliko da se suvi e ne umisli, ali sam se naposljetku slo io.

Tako smo se vratili na brod po koji komad srebrnine za uzorak i stali tra iti duan. Ako smo kod karata i li na jeftinou, sada smo tra ili skupou i odluili smo se za duan k ojem je izlog bio pun srebrnih svijenjaka i zgodnih stolia, i s nekim bahatim ovom za tezgom. Roba ga je vidno zanimala kad sam mu je pokazao, premda se pretvarao kao da pretjerano ne mari. Ne znam, mo da bi mi dobro do le, rekao je zurei u licu i vilicu koje sam mu pru io. Ima tav komplet? Mo da nedostaje jedna ili dvije, odgovorio sam, mislei na one to su nam pale u mulj Bl ackwatera kad je njihov vlasnik poeo pucati na nas. Imamo ih valjda pola sanduka na brodu. Stvarno? Bolje je promotrio pribor i tada malko za kilji. Odakle vam? Ako Manjana i ta ini opreznim, onda su to pitanja. S jedne od londonskih tr nica. Koje? Slegnuo sam ramenima kao da se nisam ni trudio upamtiti. Zar je va no? Moglo bi biti. Oi mu poprime pohlepan, lucidan sjaj. Mo da se radi o pukoj podudarnost i, ali neki dan sam u engleskim novinama itao ne to o nesretnom gospodinu kojem je opljakana srebrnina. Ako se ne varam, zvao se Howarth, admiral Henry Howarth. Podi gao je licu pokazujui prstom na inicijale HH. Ne ivi daleko od Londona, mislim, negd je na obali. Uspio sam zadr ati irok osmijeh na licu. Ma nemojte. Bio sam sav smeten. Kako je to v e mogao proitati? Onda mi je sinulo jasno kao dan. Parobrodi. Nisam li ih i sam vi dio, nagomilane u luci, kako rigaju onaj ku ni dim u zrak? Svih ovih tjedana juril i su pored nas nosei po tu, novine i nevolje. Naravno, momaka kojima ime i prezime p oinju sa H ima valjda na tisue i milijune. Ima ih, svakako. Prodava nas je pa ljivo mjerkao. Bio je to vrlo nezgodan sluaj, koliko pamtim. Kako pi e Times, zapovijedao je u posljednjem ratu s Kinezima, a pribor z a jelo koji mu je otet izliven je od srebra sa zarobljenog kineskog broda. Bio j e to za njega velik gubitak. Kao da nas ve nije dovoljno pratila nesrea, sad je jo ispalo da smo zabunom opljakal i nekog junaka. Imate li kakav dokaz o prethodnom vlasni tvu? Mo da dokument o kupnji? Ima trenutaka kada se mo e oklijevati, ali ovo nije bio jedan od tih. Dobacio sam pogled Brewu. Imamo li? Brew je bio pun prijekora prema samom sebi zbog vlastite rastresenosti. Jao, potp uno sam ga zaboravio. Velikodu no sam mu oprostio. Onda je najbolje da se vratimo po njega. Dobacio sam pr odavau irok manski osmijeh i posegnuo za na om vilicom i licom. Zaas se vraamo. Samo n renutak, i to ru an trenutak, izgledao je kao da e ih poku ati zadr ati, ali ih napokon pusti. To je bilo jako pametno, dobacio sam Brewu kad smo se na li na ulici. Malo kad se dogaalo da se Brew posrami, onako lukav kakav ve jest, ali sada sam na njemu ipak vidio neke naznake. Naprosto nismo imali sree, zacvilio je. Osim toga, n ee ni ta poduzeti. Iz znati elje sam se osvrnuo, premda bih radije da nisam. Tamo je na ulaznim vrati ma, poput uhode, stajao prodava dobrano nas odmjeravajui. Odglumio sam da gledam m imo njega, u ne to sasvim deseto, premda sluajno dalje niz ulicu nije bilo niega, os im nekog os tarjelog psa koji je digao nogu i mokrio po ogradi. Sada smo nastavili hodati, i to ustrim korakom. ak i da nekome ka e, ne mogu nam ni ta, nije se dao Brew, usporiv i malo. Ta ni ne zna tko smo. Znao je sasvim dovoljno. Ali, rekli smo mu da imamo brod i da je srebro na njemu. Brew na to obori glavu. Ali ne zna mu ime. Nijedan policajac nee pretra ivati svaki usidreni brod samo zbog tako mr ave vjerojatnosti. Doista? Prodava im mo e rei kako izgledamo, a nee nam olak ati stvar ni to to se oko te prie podigla pra ina u novinama, sa svim tim junakim admiralima i ratovima i Kinezim a to zapinju za oko. Takve gluposti bi lako mogle dovesti u isku enje policajca, ak i afrikog. Zaas sam poeo razmi ljali samo o ru i vjetrova. Ba je toga dana vjetar okrenu o na jug i pru io nam priliku da se nosimo odande. Kad bi se vratio topli sjeverac , to bi se, koliko ja znam, moglo dogoditi svaki as, ulovili bi nas prije nego med vjeda koji se poku ao uzverati na dimnjak. Ta, morali bismo ovdje ostati danima i tjednima. Dok smo se vraali na brod, donio sam odluku:

Neu riskirati. Kinvigu sam dobacio: Jo danas di emo sidro. Nevolja je u tome to to ne ide tako lako. Za poetak, na obali je stajalo dvadeseta k buradi s vodom, koju je jo trebalo ukrcati, kao i omanji zoolo ki vrt stoke i per adi. Dok sam promatrao, China Clucas i jo dvojica dizali su pomou koloturnika svez ano prase, i to hitro poput pu eva, jo uvijek nadureni to su morali ostati. Nadalje, a to je bilo mnogo gore, trebalo je nai vlastitu posadu. Vjerojatno piju, rekao je Brew. Ili se kurvaju, dodao je Kinvig. Ili oboje. Sumnjao sam da su imali dovoljno novaca za oboje. No, doe na isto. Bolje bi bilo d a ih ode potra iti, rekao sam Kinvigu. Ne mogu biti previ e ra trkani. Ve je krenuo kad se Brew sjetio jo jedne nevolje. A putnici? Da, to s njima? Odsjeli su u konai tu odmah nasuprot pristani ta i toga jutra sam ih v idio kako su se nekamo odgegali. A kao Englezi, nee ti uiniti ne to predvidivo, kao, recimo, nai zgodne kurve da im odagnaju brige, nego se bave bogtepitaj kakvom lu do u. Odmahnuo sam rukom. Poslat u Kinviga da se raspita za njih u konai tu. Ako ih ne b ude, mo da emo morati njihovu robu ostaviti na obali i otii bez njih. To im se, dakak o, ne bi nimalo svidjelo i sigurno bi bilo mnogo strke i galame i psovanja po na ma, ali mi je to i dalje bilo dra e nego riskirati da ostatak ivota provedem trulei u nekoj afrikoj tamnici. Bolje da sada platim luke pristojbe ili nas nikad vi e nee pu stiti van. Ba sam se spremao stupiti na mol kad se China Clucas oglasio: uo sam vas. Hoete kidn uti bez Engleza. Nema goreg nego kad ovjek pileeg mozga krene pametovati. Uputio mi je tvrdoglav, z nalaki pogled. Strogo sam ga promatrao. Nisam li ti rekao da prenese one bave? Na po sao. U oima mu se pojavi ranjen izraz. Nije po teno otii i ostaviti doktora. Jednostavno n ije po teno. Veleasni GEOFFREY WILSON, LISTOPADA 1857. ekao sam ve gotovo jedan sat da me pukovnik Rider primi. Premda me je to prilino lj utilo, barem sam imao prilike u mislima uvje bati razgovor koji sam namjeravao oba viti s njim. Najprije u se potruditi da ga pridobijem na taj nain to u mu rei da se u tjeem njegovoj golemoj strunosti u voenju ljudi. Potom u se zabrinuti izla ui svoje sum nje u pogledu du evnog zdravlja dr. Pottera, i opisujui njegove nevjerojatne osveto ljubive poteze na putu iz Londona, s osobitim osvrtom na poku aj hipnotiziranja kr mka. Napokon u mu povjeriti kako se bojim da je doktor povrijeen time to nije posta vljen za vou ekspedicije. Potom ne bih dalje izra avao svoje mi ljenje nego naprosto zatra io pukovnikov savjet. Premda inae, naravno, ne provodim vrijeme bavei se takvi m strategijama nadmudrivanja, imam ve dovoljno godina da bih uvidio kako je va no i znijeti svoje mi ljenje u takvom obliku kojim e sugovornika pridobiti za sebe. uv i korake i glasove, pretpostavio sam da u napokon biti uveden k pukovniku. Na alost , to nije bio sluaj. Gospodine Brew? Kakvo iznenaenje. Ah, hvala nebesima, veleasni. Va a gazdarica rekla je da bih vas mogao ovdje zatei. K apetan ka e da moramo danas isploviti. Morate smjesta doi. Taj je zahtjev bio jednako nerazuman koliko i neoekivan. Jo prethodnog jutra kapet an je rekao da emo u Cape Colonyju ostati barem jo nekoliko dana. Ali za to? Ne mo emo propustiti ovakav vjetar, tvrdio je Brew. Ako opet promijeni smjer, morali bismo ovdje ostati tjednima ili mjesecima, pa ak dulje. Ne biste valjda htjeli ov dje doekati Bo i, veleasni? Kapetan nikad ranije nije ukazao na takvu mogunost." Da, samo to je bilo prije nego to je vjetar promijenio smjer. Uza sav bijes koji sam osjetio, malo se to tu moglo uiniti. Ispriav i se naredniku ko ji je vani stajao, iza ao sam iz dvorca kajui se to sam tog jutra uope obavijestio ga zdaricu o svome kretanju. To sam doista uinio samo zato to sam vjerovao kako e je v eseliti spoznaja da kod nje odsjedaju istaknuti ljudi. Brewa je ekala koija. Tek kad je vozilo zabrundalo i krenulo, postavio mi je sljed ee pitanje: Znate li kojim sluajem gdje bi mogla biti druga dvojica? No, to je bilo stvarno previ e. Odvukao me, dakle, od mojeg va nog zadatka premda mu jo nije bilo znano gdje se nalaze Renshaw i doktor. Mo da u jo satima morati ekati na

njihov povratak, a sve to vrijeme mogao sam razgovarati s pukovnikom Riderom. Ne mam ni najbla eg pojma, odgovorio sam hladno. Lice mu se oduljilo. To nije dobro. Na kraju je polo aj jednog od mojih kolega lako ustanovljen. Kad je koija skrenula prema luci, ugledao sam pred nama ra trkanu grupicu ljudi i u njima prepoznao lanov e na e posade. Na taj nain je postalo jasno da je brod jo sasvim nespreman za isplov ljavanje, usprkos Brewovim tvrdnjama. Ljudi su izgledali potpuno nesposobni za o bavljanje svojih du nosti. Kosa im je bila ra upana, a odjea izgu vana kao da su netom p oustajali iz kreveta, dok su neki teturali pri hodu, vidljivo pijani. Sve u svem u, imat u to ta rei kapetanu o ovoj zgodi. Tek kad je koija do la u ravninu s ljudima, p rimijetio sam, na svoje veliko iznenaene, Renshawa kako mrzovoljno koraa uz njih. Na trenutak sam pomislio da je nekako povrijedio nogu jer je epao, ali sam tada s hvatio da mu nedostaje jedna cipela. to vam se, zaboga, dogodilo, Renshaw? ? doviknuo sam s prozora koije. Samo je slegnuo ramenima, ali me jedan od lanova posade znaajno pogledao i viknuo: Pecao je, upnie, i to na istoj ubavoj rjeici gdje i mi. U njoj je i izgubio izmu. Nisam imao pojma o emu govori, a ni elje da shvatim, jer me vi e zaokupljao grub nain na koji se prema meni postupalo. Stigav i u konai te, vidio sam da su sve na e stvari ve spakirane i odlo ene u hodnik i im sam podmirio raun, pozvao sam koija a da me odveze preko puta do Sincerity. Kewley je stajao na glavnoj palubi. Kapetane, mislim da mi dugujete obja njenje u vezi s tako neoekivanim, naglim, da ne ka em nepravodobnim odlaskom. Kakvog li drznika. Nije ni odgovorio, ve se okrenuo od mene i gledao luku zakloni v i rukom oi. A, eno ga. Bio je ve krajnji as. Slijedei njegov pogled, ugledao sam jo jednu koiju kako se primie, a na prozoru se v idjelo mrko lice dr. Pottera. Nakon njegovog posljednjeg ispada ne bi me previ e p ogodilo da se uspio izgubiti. Vidjev i mahnite znakove koje mu je davala posada, u smjerio je koija a na mol do broda, gdje je zaas si ao i uz pomo koija a i brodskog snaga ora Clucasa, koji se sjurio da ga pozdravi, stao istovarivati veliku koliinu drve nih kovega. Razljutio sam se kad sam vidio kako Kewley poku ava iskoristiti to kome a nje da umakne, povlaei se na komandni most. Nisam mu imao namjeru popustiti i kren uo sam za njim. Kapetane, jo mi niste objasnili emu ovako iznenadan odlazak. Srea nije bila na mojoj strani. Upravo mi je upravljao svoj mrzovoljni pogled kad je uslijedio novi prekid, ovaj put neki urnebesni lave . Luka je bila omiljeno st jeci te pasa lutalica, koje se esto moglo vidjeti kako prekopavaju po smeu u potrazi za hranom, i sada je opor njih pokazao zanimanje za Potterovu novu prtljagu. Nosite se, ljutito je vikao Potter vitlajui tapom. ivotinje su se povukle tek nekolik o koraka i nastavile o tro lajati na sanduke. to vam je to unutra, doktore? ? prozove ga Renshaw kad je prvi koveg donesen na palu bu. Potter ga hladno pogleda. Uzorci. Uzorci za prouavanje. Nisu valjda make? ? poviknuo je netko od posade na opi smijeh. Ponovo sam se obratio Kewleyju: Kapetane, smijem li vas ponovo zamoliti da objasn ite... Jedna je od nepravdi ovoga svijeta to snaga svakog prosvjeda, koliko god opravdan bio, slabi ukoliko ga ponavljate. Kewley kao da je izgubio svaki osjeaj neugodno sti, potpuno otklanjajui moje pritu be. Ne sada, upnie. Moram se pobrinuti za brod. Is priajte me, ali moram vas zamoliti da se ne zadr avate na komandnom mostu. Uvelike razdra en, svejedno sam morao sii na glavnu palubu i ekati da se brod otisne . Sjedio sam na smotanom u etu, da bi me ve sljedeeg trenutka udaljio drugi asnik, Ki nvig. Jo nikad nisam vidio Manjane, inae najsporiju eljad koju mo ete zamisliti, da s e kreu takvom ustrinom. Neki su ve bili na jarbolima i odvezivali jedra, dok su dru gi spustili amac da okrenu brod. Za tili asak Sincerity je osloboena svog veza i ok renuta u smjeru vjetra. Nedugo zatim amac je dignut na palubu, a tri vr na jedra ra zvijena i privr ena, na to se brod trznuo i krenuo. Posada je okretala kri eve jarbola d ok nisu bili pod najboljim kutem za hvatanje vjetra, i uskoro smo zaplovili prem a puini. Tek sam tada zapazio zagonetan prizor iza nas. Na molu, upravo tamo gdje je Sincerity maloas bila privezana, stajala su dva ovjeka i uzbueno mahala pokazuj ui u na em pravcu.

I Potter ih je vidio. Tko su pak oni tamo? ? doviknuo je Kewleyju. Ono? ? kapetan je rukom protrljao bradu, kiljei prema onoj dvojici. A, bit e neki dobr onamjernici to nam ele sretan put. Ne to u njihovom mahanju nije bilo kako treba. Jeste li sigurni? Umjesto da odgovori, okrenuo se uz glasan povik: Idemo momci, mahnimo ljudima to n as pozdravljaju. Nakon trunke oklijevanja, itav brod, od palube do najvi ih jarbola, prekrile su razmahane ruke. Zaudo, odu evljenje onih na obali je splasnulo umjesto da poraste. I tako smo krenuli na istok, preko Ju noga oceana?, prema Tasmaniji. ? Southern Ocean, sada u nas: Mora oko Antarktike. OSMO POGLAVLJE

Nathaniel Stebbings, uiteLJ u Bristolu, Johnu Harrisu, doseljeniku i zemljoposjed niku na Van Diemenovoj zemlji Rose House, Bristol, 12. prosinca 1832, Gospodine Harris, S vi e nego trunkom alosti moram se oprostiti od maloga Georgea koji se vraa u svoju domovinu. Te ko je povjerovati da su pro le pune dvije godine otkad je s majkom i s a mnom, tako je brzo proteklo vrijeme. Kad je g. Grigson prvi put do ao u Rose House i natuknuo ne to o va em dogovoru, prizn ajem da sam se na ao pomalo u nevjerici. Uza sve uiteljsko iskustvo, nisam se mogao pohvaliti nikakvom struno u u pogledu pouavanja divljih crnakih djeaka koji ive na naj daljenijim antipodima i ne poriem da mi je malo nedostajalo da otklonim tako neob ian prijedlog. Na kraju sam vi e nego zadovoljan to sam donio pozitivnu odluku, jer se ishod pokazao boljim nego to sam oekivao. Istina, s djeakom je u poetku bilo pote k oa. Nije pristajao mirno sjediti, to je bilo te ko prevladati, i katkad bi skoio na n oge ak i usred objeda, a ta se navika mogla izlijeiti samo neprestanim prijekorima . Takoer, bio je nemiran nou, esto je izvikivao udne divlje rijei na svojem jeziku, d ok nije itavo kuanstvo digao na noge svojim misterioznim nonim morama. S vremenom s e meutim privikao na novi dom i sada je pristojno, drago dijete. Osobito je posta o privr en majinoj slu avci, gi. Cleghorn ? bri noj Vel anki ? kojoj se dr ao oko struka ka za neko stablo u oluji, pri emu je tako neskriveno odbijao odvojiti se od nje da ju je ometao u obavljanju du nosti. to se djeakova uenja tie, i ovdje sam bio iznenaen jer je dobrano prionuo i brzo napr edovao. Uvjerit ete se da sada prilino teno govori engleski, premda mu prijedlozi i neka pro la vremena jo uvijek zadaju pote koe. Takoer pi e itkim i urednim rukopisom, pr mda jo treba uvje bati pravopis. Uope dobro pamti i vrlo je dobro savladao psalme. Najveu mi je radost, meutim, priinjala njegova vje tina u raunanju. Dok je u drugim pr edmetima dobar, premda ne odskae, na ovom je podruju pokazao iznimnu sposobnost. T ablicu mno enja nauio je gotovo s veom lakoom nego abecedu, to je vrlo neobino, i tako je brzo savladao mno enje i dijeljenje da sam ga uveo i u geometriju. ini se da je posve oaran brojevima, kao da su igrake stvorene njemu za zabavu. U vi e navrata zat ekao sam ga kako samostalno ispisuje jednad be, gotovo potajno, kao da mu je to os obno zadovoljstvo. Ta njegova vje tina me utoliko vi e iznenadila to se upravo na tom podruju, vi e nego na ikojem drugom, moglo oekivati da e imati pote koa. Nisam bez razloga ovako op irno opisao Georgeov dar za matematiku. elja mi je, naim e, da vam uka em na va nost njegovog eventualnog daljnjeg kolovanja. Nadam se da neete smatrati neumjesnim ako vas upitam ne biste li ipak preispitali svoju odluku, o kojoj me je g. Grigson obavijestio, da zaposlite djeaka na nekom obinom poslu na posjedu. Strahujem da bi dru ei se s osobama daleko ni eg obrazovanja mogao zaboravit i ono to je nauio. S obzirom na golem napredak koji je postigao, bila bi to silna t eta. Uz malo ohrabrenja i daljnju poduku, vjerujem da bi George bio prikladniji za kakvu javnu slu bu, mo da u administraciji kolonijalne vlade. Zaposlenje u uredu takoer bi mu bolje pogodovalo zbog zdravlja, jer primijetio sam da nije odvi e vrste grae. Opskrbio sam ga svim slovnicama i raunicama kojima mo e jasno pokazati sada nju razinu znanja za koje bi, vjerujem, guverner otoka imao interesa. Preostaje mi samo nada da ete katkad smoi vremena da nam napi ete pismo kako bismo to god uli o djeakovu napretku. Bojim se da ga Cleghorn nee dati mira majci i meni ne b ude li doznavala novosti o svome Georgeu, kako ga zove. Isto tako, ako biste prona l

i jo takvih nesretnika koji bi imali koristi od redovne poduke, bio bih, razumije se, spreman ponovo ponuditi svoje usluge.

JACK HARP, 1830. ? 37. Nas osamnaestorica uali smo u onom smrdljivom brodskom skladi tu i oslu kivali zveket lanca kojima se spu talo sidro, to je bio siguran znak da smo nekamo stigli. Bilo j e prilino ugodno stupiti na palubu i osjetiti struju vjetra budui da je dolje bilo ubitano. Vidio sam da smo se zaustavili u uskom zaljevu; na obali samo divlje ra slinje, ljudima ni traga. To me i nije suvi e zaudilo jer mi smo bili ti sretnici k oji e ovdje zaeti novu selendru. Zaljev su titila brda i imao je uti mali al, te sam pomislio kako je to mjesto na svoj nain lijepo, taj Port Arthur, kako e se zvati. O toj u ljepoti jo imati vremena razmi ljati, kao to se naravno pokazalo. Ve tijekom nekoliko dana izgradili smo kolibe i skladi te i stvorili zgodno zatvore niko naselje. Potom smo poeli s radom koji se sastojao od obaranja golemih stabala i piljenja na komade, ili tegljenja preko luke ? u kojoj je voda bila hladna ka o led ? a uskoro su stigli i drugi jadnici da s nama podijele u itak. Nikad prije nisam bio zatoen u ka njenikoj koloniji, ali sam uo prie o tome to se dogaa u Macquarie Harbouru ? prie od kojih bi se i sam vrag naje io ? i nisam imao namjeru ekati da me zadesi ista sudbina. Raunao sam da u nevolji najlak e stati na kraj upravo tako da je izazovem, i bacio sam se na posao da steknem glas, to je znailo dobacivati okol o o tre poglede i razbiti glavu svakome tko bi mi uzvratio. Morao sam se paziti uva ra jer biuju svakoga koga uhvate, ali dalo se to obaviti negdje u ti ini ume ili nav eer u kolibama, pa i premda su me uhvatili i izbievali jedanput ili dvaput, cijena mi se nije inila prevelikom. Pazio sam da ne zaboravim nijednu bezobra tinu, tako da mi ime ostane neokaljano, i na kraju nikad nisam ostao du an, pa makar to sredi o i koji tjedan kasnije. To me je i spa avalo, barem prvih godinu i ne to dana, dok nisu nagrnuli momci iz Macquarie Harboura. Dobili smo ih svu silu, jer Macquarie Harbour se zauvijek zatvarao. Bit e da je n eko uredsko piskaralo raunalo da bi na Port Arthur mogao postati jo gori. Ti nitkov i, ubojita pogleda, bih su stvarno te ki sluajevi, od one vrste koja bi prije stupi la na vje ala nego otrpjela podrugljiv osmijeh ih omalova avanje i, stigav i u naselje ? koje se do tada ve pretvorilo u gradi od koliba i pilana ? od prvog su asa nakan ili pretvoriti mjesto u vlastitu igraku. To su u velikoj mjeri i postigli, jer su ih se upravitelj i njegovi ljigavi vojnici bojali isto kao i svi drugi, pa se j edva i ta i poduzimalo kad bi ovi nekog jadnika premlatili na mrtvo ime, i to dosl ovno. inio sam to sam mogao. Nastojao sam im se micati s puta i ak izigravao luaka, kojeg nije vrijedno izazivati, no od toga nije bilo neke koristi jer su me ve obi lje ili kao nekoga koga treba srezati. Uostalom, nije mi ba ni stalo do toga da se prisjeam tih vremena. Jedina korist od tih momaka iz Macquarieja bila je da smo smjeli loviti ribu. Na kon nekog vremena ponestalo je zaliha iz skladi ta i obroci su nam smanjeni, na to su se oni po teno raspalili, te su prijetili svim zgodnim sredstvima ako im se ne da vi e jela, sve dok se upravitelj nije upla io i rekao nam da se mo emo sami pobrinu ti za hranu. Skraeno nam je radno vrijeme i rekli su nam neka idemo loviti ribu i ponemo uzgajati povre. To je bilo dosta zgodno, jer sve postaje ljep e kad sjedi na obali s udicom u ruci ili okopava krumpir. Nisam samo ja tako mislio, nego su se a k i oni momci iz Macquarieja fino primirili. Zapravo, do lo je do toga da je uprav itelj morao pustiti i vojsku u ribolov jer su postajali ljubomorni na zatvorenik e. Svemu lijepome doe kraj, kako ka u, a s Port Arthurorn ono lijepo je zavr ilo bo inim po klonom koji smo dobili u vidu posjeta guvernera Van Diemenove zemlje, Georgea Al dera glavom. O tom sam prijanu dosta toga uo od drugih jer je esto bio tema nonih r azgovora u kaznionikim kolibama, kad su se smi ljale raznorazne te ke nezgode kojih b i se tako velika zvjerka trebala uvati, a sada je, evo, silazio s amca okru en manji m odredom stra ara i ulizica. Lice mu je bilo beskrvno, gotovo kao da je bolestan, a oi bez trunke osmijeha podsjetile me na nekog od onih upnika istunaca ili na zmi ju dok vreba mi a. Nije se doimao suvi e zadovoljan onim to vidi dok je nju kao uokolo, onakav sav namrgoen, kao da smo ga ne to razoarali. Nakon tog ljupkog posjeta brzo su uslijedile promjene. Dobili smo novog upravite lja, jednog od onih ratobornih Iraca koje topovske kugle nasmijavaju, i taj je s

tao na kraj na em ribolovu i vrtovima. Sve na e biljke su povaene i sakupljene na jed no veliko polje, to je imalo znaiti da vi e nisu na e, i samo je nekoliko puzavaca ima lo sreu da radi na njemu. Zatim su uvedene nove odore, razliite s obzirom na to ko liko se tko popravio. Svatko za koga se smatralo da je na putu spasa nosio je si vo, a mi ostali koji nismo, nosili smo ivahno utu boju. Oni bijednici koji su neka ko uspjeli postati jo gori izgledali su opet drugaije jer su na utim odijelima imah divan natpis koji se sastojao od rijei zloinac, a dodatni ukras bili su jo prekrasni okovi za noge. Druga promjena bilo je ukidanje duhana To je zapravo izazvalo vi e bure nego sve o stalo jer je napola izludilo momke iz Macquarieja, pa su stalno tra ili nekoga na kome e se i ivljavati. Ako si uzvraao ? to ja jesam ? to je kod upravitelja i njegovi h crvenokaputa a nailazilo na negodovanje jer je dokazivalo da se jo uvijek nisi po pravio, tako da sam stalno morao nositi kanarinsku odjeu. To je bilo nezgodno, je r sam se s vremenom silno umarao od sjee drvea i dobivanja biem po leima i stalno sa m zurio u onaj uti mali al. Osim toga, nisam se ni ta pomlaivao i strahovao sam da se , zaglavim li ondje jo etiri godine, neu moi izboriti za svoj kutak, i svaki od moji h mnogobrojnih neprijatelja lako bi od mene napravio kosani odrezak. I Port Arthur je postajao sve stariji. Sada su tu bile stotine robija a i novi jad nici su stalno pristizali, a od nekolicine koliba uz obalu postao je pravi Manch ester u ijim su se radionicama proizvodile svakovrsne potrep tine, od izama do stupo va za svjetiljke. Postojao je kver na kojem su se gradili brodovi, i to pod strog im nadzorom, dok je sjeverno bio mali rudnik ugljena s podzemnim elijama, za koji se govorilo da je tako zgodan da su ga ak i momci iz Macquarieja nastojali izbjei . Ako bi iz nekog razloga ovjek odluio svu tu sreu staviti na kocku i malko se sam pro etati kroz ikaru, na brijegu iza upraviteljeve kue se nalazio lijepi novi signal izator tako da bi zaas za tu etnju znala itava Van Diemenova zemlja. Ako bi bjegunc a uhvatili ? a u pravilu i bi ? i ako bi bio iscrpljen svojim podvigom ili je do bio metak u trbuh, dopremili bi ga natrag malom eljeznicom ije su vagone pogonili robija i, a ne para, jer je njih bilo vee obilje. Ako ga je pustolovina suvi e uzbudi la, imali smo za nesretnika ak i otok mrtvih gdje je mogao biti pokopan u pravom portarturovskom sanduku, mo da i vlastorune izrade. Mo da to ve samo po sebi zvui dovoljno velebno, ali na ratoborni irski upravitelj zam i ljao je jo velebnije stvari, nesretan to je cijelo njegovo malo carstvo bilo nainje no od samog drva, koje je slabo odolijevalo momcima na ega soja. Tako se neoekivano javila potreba za svakim tko je imao sree da se razumije u kamen, kao naprimjer netko tko se svojedobno zabavljao gradnjom mosta. Nisam nikad pomislio da e mi bi ti drago ponovo tucati kamenje, ali nakon svih onih godina piljenja drvea s mustr ama kakvi su momci iz Macquarieja bio je to melem za du u. Najprije sam odreen za g radnju stra arnice u sklopu vojarne koja je bila okrugla kao neki vra ji dvorac, a n akon toga je na red do la nova crkva koju smo morali imati zato da nam svake nedje lje neki upnik mo e govoriti kako smo pokvareni, e da to kojim sluajem ne bismo zabo ravili. Na toj je crkvi bilo vra kog posla, pa smo godinu dana rintali dok nije bi la gotova. Tada sam se poeo nadati da u se ubrzo moi oprostiti od Port Arthura. Kam enoresci su uglavnom bili gmizavci koje sam mogao upla iti kojom rijeju i pogledom, tako da sam se lako mogao popravljati, i nakon svega nekoliko mjeseci prvi put sam svoju kanarinsku odoru zamijenio sivom. Budem li miran i pustim da vrijeme p rolazi, raunao sam da u uskoro prijei na gradnju cesta i slino, to bi nakon ovoga bil o med i mlijeko. U usporedbi s crkvom moj naredni posao bio je olienje mira, naime vodoskok i drug e besmislice za ukrasni vrt koji je bio igraka supruge na eg irskog upravitelja. Te k je nekoliko mjeseci bila u braku sa starim divljakom i bila je sona enska, tako svje a i zrela, s nekim izrazom sjete u oima, valjda zato to je zaglavila ovdje, Bog u iza lea, u dru tvu samih vojnika i robija a okovanih lancima. Naklapalo se da ju je tim cvjetnjakom mu nastojao udobrovoljiti, i to, izgleda uspje no, jer gotovo bi s vaki dan iza la i zaokupila se nekom novom sitnicom koju je trebalo promijeniti je r je ona to tako zamislila No, nama nije smetalo primati zapovjedi od takve zgod ne male. Nije nikamo i la sama, nego je uvijek uz nju bio manji odred vojnika koji su stra arili, u sluaju da nekome padne togod na pamet, kao to je uostalom i moglo. Te ko je bilo ne buljiti u taj njezin fini izazovni struk, ak ispod tolike odjee, a za sparnih dana siguran sam da sam uhvatio da ak njezinog mo usa, tako slatkog i pod

atnog. Nakon sveg tog vremena zatoeni tva malo mi se pomutilo u glavi dok sam zami lj ao ostatak slike i kako bi stenjala dok bih je po teno obraivao. Svejedno, upuivao s am samo oprezne poglede, jer mi je bilo stalo da zadr im to svoje sivo odijelo. Slabo je razgovarala s nama kamenorescima, tedei rijei za nekog Shepparda koji je i zraivao kerubine. Sheppard nije bio odvi e vje t u tome, jer su ga zapravo uzeli zato to je neko klesao nadgrobne spomenike ? to ba i nije isto ? i nisu bili nalik na dj eje letae nego vi e na debeljke s neim gadnim na leima. Upraviteljeva ena je to meutim hvaala vrlo ozbiljno i neprestano ih je promatrala i dijelila savjete, kako god m alo koristi od njih bilo. Ti su kerubini na neki nain i prozuroili sve moje nevolj e. Tada smo ve za li u mjesec sijeanj i bilo je vrue kao u penici, a tucanje kamenja j e edan posao. Stajao sam na suncu dobranih nekoliko sati, odvaljujui kamene gromad e za ljetnikovac koji je tada bio na redu, i ba sam otpio nekoliko dobrih gutljaj a vode iz kante da rashladim grlo. Voda kao voda, a oko mene mir i potjeralo me u etnju do obli njeg grmlja. Taman sam se mislio olak ati kad sam zauo nekakav dubok uzdah. Bila je to ona, upra viteljevo zlato, vrua i znojna onako u stezniku i slinome, odmah s druge strane to g grma. Bit e da se odmakla da iz daljine pogleda kerubine. Oi su joj bile razrogae ne kao da nikad nije vidjela ne to slino. Ja nisam ni ta smjerao. Naprosto me iznenad ila i, umjesto da ga hitro pospremim, kao to sam mo da i trebao, samo sam zurio u n ju. To je bila pogre ka. Zaas je ispustila vrisak dovoljno glasan da se uje do Hobar ta i nato su vojnici dotrali. Da ka em po pravdi, nikad nije tra ila da budem ka njen. ak sam uo da je tra ila od suprug a da me po tedi. Nije mi to puno pomoglo. Vjerojatno mu se nije sviala pomisao da j e vidjela iiji osim njegovog, da joj se kojim sluajem ne pobudi znati elja. U tren o ka sam sivu odoru opet zamijenio utom na kojoj je pisalo zloinac, i prekrasnim parom no nih okova u skladu. Ni tu nije bio kraj upraviteljevom zahvaljivanju. Posebno me usreio radnom skupinom u koju me je ubacio, a ponajvi e nadzornikom skupine, Fer gusonom, koji je bio poznat kao najrevniji bievalac u Van Diemenovoj zemlji. Ferguson je bio majstor u tome da ti nae slabu toku, a zatim bi dan za danom akao po njoj sve dok te ne bi toliko izludio da poini neku glupost i tako se izbori za ter min na trokutastom okviru. Omiljena igra bila mu je postavljanje pitanja. Izgleda umorno, rekao bi sav tu an, tako da si na trenutak pomislio da je zbilja zabrinut z a tebe. Mo da bi se htio malo odmoriti? Pravilo u radnim skupinama bila je stroga utn ja Ako si bio dovoljno lud da odgovori , osmijeh bi mu nestao s lica kao da ga nik ad nije ni bilo, lupio bi nogom o tlo, stao ti dobacivati sve mogue uvrede kojih se uspio sjetiti, a zatim bi pozvao vojnike da te za nagradu odvuku na trokute. No, ako si i utio, nisi pro ao ni ta bolje. Tada bi gad zatresao glavom, kao da je iz nenaen. No dobro, kad nisi umoran, onda imam pravi posao za tebe. To bi pak bilo ne t o najgore to je mogao smisliti, kao recimo tegljenje dvostruko veih klada, ili bi te poslao da stoji u luci do struka u vodi i odgurava daske prema brodu. ak ni tada te ne bi ostavio na miru. Kad si ve bio napola mrtav od tog posla, opet bi ti ob zirno pristupio. Ne to te mui, ha? ? pitao bi bri no. Ma znam. Brine te da e jednoga da morati otii iz ovog mjestanca i vratiti se u okrutni svijet pun raznih isku enja Sa v onaj rum koji treba popiti i duhan koji treba popu iti, pa enskice to di u suknjice. Zatim bi ti se toliko pribli io da bi mu lice postalo mutno klupko blizine i zadah a. Ne brini, Jack. Tvoj prijatelj Ferguson e te uvati. Tako u te lijepo udesiti da n ee ni otii odavde dok se ne osu i od starosti, tako da te ene vi e ni nee optereivati. toga bi te potap ao po ramenu kao da ti je stvarno prijatelj, to je bilo jo i najgo re. Tvoj stari pajda Ferguson e sve srediti. Uz takav postupak nakon nekog vremena nije u skupini bilo ovjeka kojeg ne bi svrb jela aka. A kad je tkogod to poduzeo, bio je spreman ? Ferguson je, naime, dobro p azio ? i obino bi se stigao izmaknuti i proi bez ogrebotine, to i nije te ko kad te p oku ava dohvatiti netko s okovima oko gle njeva. Potom bi dozvao vojnike i dao da te odvuku, iroko se osmjehujui, kao da za njega nema vee sree nego kad neki njegov mom ak zaslu i grebanje portarturske make. Ali tu se moram naas zadr ati, jer to nije bila kakva god sprava za bievanje. Od svi h onih na Van Diemenovoj zemlji, upravo je ova grozota imala i ime, i to zaslu eno . Imala je devet repova i osamdeset i jedan vor, a svaki je bio natopljen slanom vodom i osu en na suncu, dok nisu postali ista ica. Stotinu udaraca time bilo je dov oljno da svaija lea pretvori u pa tetu. Svejedno, odgovorno tvrdim ? a doista sam mj

erodavan ? da u cijelom tom bievanju nisu sami udarci zadavali toliko boli, ve ne to sasvim drugo. Radi se o tom oseaju bespomonosti. Ni ta se ne mo e usporediti s osjeaje m koji pro ivljava dok, vrsto zavezan za drveni trokut, mirno eka da bievalac predahne ? pri emu nikad ne vole uriti ? i zada sljedei udarac, a istovremeno ne mo e uiniti ba i ta da ga u tomu spriji . ak i nekoliko tjedana kasnije od same pomisli na tu divotu ka njeniku bi mogao prokljuati mozak, poput mlijeka u loncu, te je spreman udarati i mlatiti i za najmanje sitnice, recimo, da mu neki glupan stane na put. Ferguson je upravo i htio ? da mu grupa bude takva, jer tada su kao ovce srljali na sljedee batinjanje, i tako sve u krug, poput zmije to se sama ujeda za rep. Po kazao je za mene posebno zanimanje ? rekao bih da je volio ugoditi svojem pretpo stavljenom ? i nakon nekoliko mjeseci i nekoliko boravaka na trokutima htio sam iskoiti iz ko e. Nisam se ba imao prilike pogledati u neko zgodno ogledalo, jer ih n ije bilo na raspolaganju, ali kladim se da mi je pogled bio mnogo lui nego ranije , kad sam se pravio da sam lud. Jedva bi koji sat pro ao a da nisam smi ljao naine za bijeg, i ubrzo mi je prestalo b iti va no koliko su uope izvedivi. Netko tko ne poznaje Van Diemenovu zemlju mogao bi pomisliti kako nema ba mnogo naina da se ode iz Port Arthura, ali bilo ih je vi e nego to se inilo. Prvi, a zapravo i naje i, bio je da bude miran i izgleda bezopasno, jesecima i godinama, dok te napokon ne puste. Naravno, neprilika je bila u tome t o mi to nije uspjelo ni nakon to sam se prilino potrudio, a sada sam imao premalo strpljenja za tako polagani rad. Drugi nain bio je da se popravi nekim smjelim inom , recimo tako da oda neku malu tajnu svojih supatnika u zatoeni tvu. Nezgoda je u to me to je otkucavanje bilo tako uobiajena stvar u Port Arthuru da je bilo te ko dozna ti je li netko pravio nevolje, a ako bi, opet, izmislio neku priu i prikaio je nek om jadniku, to se takoer esto inilo, postojala je mogunost da e te otkriti i izbievati umjesto da te puste na slobodu. Trei i bolji put bio je izigravati junaka, tuko da naprimjer spasi nekog glupavog crvenokaputa a od utapljanja ili pada posjeenog st abla. To ja znalo lijepo zavr iti, i bilo je pria u sluajevima gdje su ljudi jednim potezom lance zamijenili pomilovanjem, ali u takvo se to nisi mogao pouzdali, osi m ako sam ne namjesti utapanje ili padanje drveta, to ne bi bilo lako izvesti. K t ome me je upravitelj obilje io kao svojeg posebnog neprijatelja, tako da bih morao izvesti itavo brdo udesa da zaslu im njegov oprost. Time sam do ao do etvrtog naina ? o kojem se vjeito razgovaralo ispod glasa ? a taj j e bio da naprosto potri prema gu tari. U tome su se mnogi redovito i oku avali, iako s malo uspjeha s obzirom na brojne pote koe. ak i ako bi netko uspio presjei lance sje kirom i umaknuti najbli im vojnicima, upraviteljev signalizator bi to zaas javio i krenule bi potjere, a zbog oceana ne bi ni dospio daleko. Blatnjavi komad zemlji t a na kojem se smjestio Port Arthur bio je skoro pa otok, spojen s ostatkom Van D iemenove zemlje prevlakom zvanom Eaglehawk Neck, irokom tek nekoliko lakata, i pr emda taj potez jo nikad nisam vidio, bilo je ope poznato da ga nadziru ak i stro e ne goli tajne koje skriva podsuknja upraviteljeve ene. Tamo je bila postavljenu itava eta crvenokaputa a, zajedno s oporom golemih psina na lancima, a uo sam i da se u mo re sa strane baca napoj da se namame morski psi. Da se neki jadnik ak i uspiju pr ovui, prije nego to bi do ao do nekog gospodarstva, na ao bi se suoen s miljama ikare pr ed sobom, s trnjem i blatom i niim jestivim. Bjegunci su se esto predavali bez otp ora jer bi im se ve nakon nekoliko dana lutanja Port Arthur inio udobnim mjestom. Svejedno, upravo me taj nain zanimao, uglavnom zato to je za njega uvijek postojal a mogunost, tako izazovna, a tada sam ve bio suvi e izluen da bi mario je l e uspjeti. U to vrijeme radili amo blizu pruge i kad sam gledao one vugonie kako se kotrljaju dok ih robija i vuku, pa ljivo sam motrio jesu li vojnici u blizini i zabavljao se razmi ljajui to bih mogao uiniti. Ali, izostavio sam peti i zadnji nain da sa ode iz Port Arthura, na koji sam takoe r rado pomi ljao. Moglo je i tu ne to poi krivo, naravno, ali taj je makar pru ao u itak neega sto posto sigurnog. Vidio sam ve nekoliko jadnika koji su odabrali taj put, kako ma u opru tajui se od svih u naselju, obijesno se veselei skora njoj vo nji kolima kr oz Hobart i dimu cigare. Provedbu je bila vrlo jednostavna. Samo oduboro nekoga ? bilo koga, iako bi se ja opredijelio za prijatelja Fergusona ? i pri eka da mu pa n ja popusti. Nakon toga mu se tiho prikrae , zamahne kamenom ili sjekirom, ako je ima , i nje no mu rascopa glavurdu. Za samo koji dan zauvijek e se oprostiti s Port Arthur om i krenuti na veliko putovanje sve do Hobarta, da nakratko u iva u tamo njim elijama

i sudnicama, i najposlije omasti konopac. Priznajem da to ba i nije najsretniji i zlaz, ali nakon nekoliko mjeseci hodanja amo-tamo izmeu Fergusonove skupine i tro kuta prestao sam biti izbirljiv i bio sam spreman ugrabiti prvu priliku koja se uka e.

JULIUS CRANE ? GOSTUJUI INSPEKTOR IZ Londonskog kaznionikog povjerenstva, 1837. Valovi su bacakali lau poput lista na vjetru i kad sam iz sigurnosti kabine nakra tko iza ao na palubu, do mene su kroz otvore doprli prigu eni vapaji i jecaji, kao i grozan smrad. Bio je to vonj ljudske ivotinje u kojoj je malo to ljudsko preostal o. Pomisao na svezane osuenike u potpalublju silno me uznemiravala, ne samo zbog fizikih muka koje su zacijelo pro ivljavali. Kao to mi je bilo dobro poznato, to to s u toliko zbijeni u tako skuenom prostoru omoguavalo je u asan proces ? neizbje an kao i kemijska osmoza ? budui da se opaina irila od najokorjelijih do onih koji jo uvije k posjeduju trunak nevinosti. Dovoljan im je jo koji dan, pa da svi budu jednako zara eni opainom. Treba ih izvesti na palubu da udahnu malo zraka, rekao sam. Knowles, moj ne eljeni suputnik, nije ni trepnuo. Dra e mi je da budu u okovima, prof esore. Zabavljalo ga je da me oslovljava tom titulom, premda sam nekoliko puta rekao da je ne posjedujem. Knowles, koji je putovao u Port Arthur da pregleda opskrbu vo dom tamo njeg ka njenikog logora, jedan je od onih to njeguju be utni stav prema ovjeans , na koje je gledao otprilike na isti nain kao i na pokvaren vodovodni sistem. Ot kad smo krenuli iz Hobarta, nauio sam ne obazirati se suvi e na njegove primjedbe, jer je pokazivanje osjeaja samo raspirivalo njegov sarkazam. Nemate osjeaja samilos ti prema ostalim ljudskim biima, rekao sam mu vi e zato da ga ukorim nego to bih oekiv ao da e se na nj obazirati. Ali naprotiv, profesore. Veselo se potap ao po grudima kao da pokazuje gdje se tono t aj osjeaj nalazi. Evo ga ovdje, odmah ispod moje elje da mi grkljan ostane neprerez an. Bilo je to tipino za njega. Da vas uju kako govorite, rekoh mu, ne bih im mogao ni pr edbacivati to vam to ele uiniti. Druga Knowlesova neobinost bile su njegove oi. Dr ao ih je tako stisnute da si katka da samo po tome to se micao mogao znati da nije u dubokom snu. To mu je, u kombin aciji s uobiajenim nedostatkom izraza na licu, pridavalo izgled bahatog kiljavog m edvjeda. U najboljem sluaju, kao tog jutra na palubi, licem bi mu preletio jedva vidljiv trzaj, ne to poput gra, koji sam uskoro nauio protumaiti kao osmijeh. Nemojte misliti da bi se zadovoljili mnome, nastavio je vedro. Nisu vam oni itali iste knji ge kao i vi, profesore, nego neke vlastite u kojima se najvi e velia rezanje grklja na takvog kr anskog filantropa kao to ste vi sami. Jo etiri dana morao sam podnositi njegovo dru tvo, kad smo se morali skloniti od esto kih zapuha u Gusarskom zaljevu. Mogao sam ta etiri dana provesti u inspekciji nas elja Port Arthur, umjesto da trpim Knowlesovo nesnosno podbadanje. Ve je i putova nje iz Engleske predugo trajalo, a jo me nakon ovoga ekao obilazak ka njenikih naselj a u Australiji. Da stvari budu gore, itavo to vrijeme bili smo smije no blizu na eg o dredi ta. Brod je stajao nadomak Eaglehawk Necka, uske prevlake koja povezuje Port Arthur s glavninom Van Diemenove zemlje. Kako je vrijeme prolazilo, nevoljko sa m usvajao prizor stra arnice i itavog opora krvolonih pasa na lancu, od kojih je jeda n bio nekoliko lakata od kopna, na zanimljivoj platformi s pseom kuicom, valjda da ka njenicima ne bi palo na pamet da se uljaju po pliaku. Znao sam da se nalazimo sa mo koji sat kopnenog puta od glavnog ka njenikog naselja, i stra no je optereivalo ivce gledati ga iz takve blizine da se mogao uti lave pasa, a ostati nasukan. Pote koe je stvarao kapetan broda. Po ovakvom vremenu ne mo e se prii amcima, tvrdio je ad god sam ga upitao, i bio pri tome jednako nepopustljiv kao i kad je odbijao p ustiti jadne zatoenike da izau iz potpalublja. ak i kad je vjetar napokon okrenuo u prihvatljivijem smjeru, svejedno nije htio pristati, ovaj put tvrdei da bi spu tan jem amca u more mogao propustiti priliku da uhvati povoljan vjetar. Zbog njegove tvrdoglavosti jo smo dva dana i dvije noi izgubili krstarei oko obale pred nama, do k mi se napokon kroz jutarnju izmaglicu nije ukazao moj cilj, kamenolom Port Art hura. Nisam ni slutio koliko je zapravo veliko to naselje. Iz daljine su nagurane koli

bice ostavljale dojam bijednog industrijskog mjesta, dok su mu zvuci vojnike trub e i uzvikivanje zapovijedi pridavali vojniku nijansu. Kako se brod primicao, svrh a ustanove bivala je sve alosnije oita: sve su se jasnije razluivale ka njenike skupin e kako u lancima klip u amo-tamo. Knowles je odjurio za svojim vodoopskrbnim poslo vima i priznajem da sam bio sasvim zadovoljan to sam ga se rije io. Mene su pak odv eli k jednom od slu benika te ustanove koji se, moram to istaknuti, prema meni pon a ao uglaeno i susretljivo, to nije est sluaj kad netko izvana dolazi u nadzor ustanov i koju bi kasnije mo da morao kritizirati. Smjestili su me u sobu i predstavili mi drugog slu benika koji e mi biti vodi i koji mi je ak donio poziv na veeru s upravite ljem i njegovom suprugom. Nakon takvih priprema napokon sam mogao zapoeti s poslo m. Jedina je korist od velikog ka njenja u tome to je ovjek sav na iglama od nestrpljen ja i elje, tako da sam taj prvi dan obavio vi e nego to bih oekivao. Obi ao sam gotovo svaku zgradu u kojoj ka njenici obitavaju: svaku radionicu i spavaonicu, svaku kuh inju i kaznenu prostoriju. Takoer sam pratio skupinu koja je u lancima i la u sjeu u obli nju umu. Najvi e mi je, meutim, znaila mogunost da razgovaram s nekim ka njenicima doznam kakav utjecaj na njih ima njihova kazna. Veinom su bili suvi e tvrdokorni d a bi suraivali, i na pitanja su odgovarali jednom rijeju, no neki su se pokazali r azgovorljivijima i premda su im odgovori bili oprezni, oni svejedno predstavljaj u vrijedno svjedoanstvo. Moji dojmovi o upravljanju naseljem bili su povoljni i nisu ih naru ile ni spoznaj e o okrutnim osvetama koje su esto ru na pojava u takvim ustanovama. Nedostajao mu je meutim temeljni element: sustav moralnog prosvjeivanja. Malena kola nudila je sv ega nekoliko predavanja svakoga tjedna, dok je bijednu knji nicu posjeivala samo ne kolicina zatvorenika koji su ve bili obrazovani, te im je uenje bilo najmanje potr ebno. to se crkve tie, usprkos impresivnom izgledu tog kamenog zdanja, kroz razgov or s ka njenicima stekao sam dojam da je utjecaj propovjednika bio zabrinjavajue ne znatan, pri emu se mnogi od njih nisu ni trudili sakriti prezir prema tom ovjeku k ojeg su nazivali bogognjavatorom. S obzirom na to da ih se nisu primili odgojni utjecaji, zloinci su se ravnali sam o po prijetnji od o trih kazni koje su se dobivale i za najmanji prijestup. Takvom okrutnom sustavu bilo je bolno i svjedoiti jer se nije radilo o mehanizmu koji b i ljude preobra avao, nego vrsti surove dresure kakva bi se mogla primijeniti na d ivljim psima. Sliku nimalo nije popravljala relativna sloboda koja je samo omogua vala da se pogubni utjecaji prenose meu prijestupnicima. Jedino se u radnim skupi nama najstro e primjenjivao pravilo utnje, dok kreveti u spavaim kolibama kaznionice nisu ak bili ni razdvojeni paravanima, to je uraalo pokvarenim razgovorima i radnj ama za mraka. Bilo je to uistinu daleko od suvremenog poimanja kaznionikog sustava kakvo se sad a iri Engleskom i Sjedinjenim Dr avama. Ta nova i divljenja vrijedna razmi ljanja ne oslanjaju se na lance i bieve, ve se koriste blagodatima tereta utnje. Ka njenike tre ba uvijek dr ati razdvojenima i tako ih sprijeiti da se izla u utjecajima, osim kad j e u pitanju te ak rad i kr anski nauk, sve dok ti plemeniti pojmovi ne prevladaju u n jihovom umu. Kaznioniko nasele kao to je Port Arthur, gdje se zloinci slobodno mije a ju ne bi se mogao smatrati mjestom povratka udoreu, ve prije kolom zloina u kojoj d epa ri ue od provalnika, a provalnici od ubojica, dok se svi ne natope zloinom. Takve su misli bile daleko od savr ene pripreme za pristojno dru tveno okupljanje ? naroito u domu ovjeka kojeg sam smatrao najodgovornijim, upravitelja ustanove ? i dok sam se umivao i odijevao, bio bih rado predstojeu veeru zamijenio i za najskro mniji obrok. No, ljudska je ud nepredvidljiva i dok sam se blatnjavim stazama nas elja probijao prema njegovoj kui ? vrlo ljupkoj zgradi s dugakom verandom koja je gledala na more ? osjetio sam na vlastito iznenaenje kako mi raspolo enje raste. Na kon toliko vremena na brodu i u nezdravom dru tvu ka njenika, mo da mi je godila pomis ao na malo domae udobnosti. Naravno, kad su me uveli u kuu, bilo je te ko odoljeti ar ima istog i urednog doma, ure enog enskim ukusom. Domaini su bili vrlo gostoljubivi. Upraviteljeva supruga ? mlada i dra esna ? iskaz ivala je simpatino uzbuenje zbog ovog malog dru tvenog dogaaja u njezinoj kui. Slutio sam da joj ivot u ovome dalekom surovom kraju nije ba zabavan. Njezin suprug ? za kojeg sam oekivao da je strog vojnik, jednako sirov kao i njegovi nazori ? takoer se pokazao gostoljubivim na svoj osoran nain, upravo mi utisnuv i u dlan veliku a u pu

na kad su me uveli u salon. Jedino razoaranje do ivio sam kad sam ugledao Knowlesa k ako stisnutih oiju stoji u kutu, odakle mi je uputio jedva zamjetan mig. Mogao sa m i misliti da e i njega pozvati. Ne trebam ni rei da me je Knowles svojim podbadanjem uspio natjerati na razgovor koji sam imao namjeru izbjei: o mojem vienju ka njenike kolonije. Tada smo ve bili pre l i za stol, gdje su tri ka njenika ? jedan od njih ljudeskara s licem kao da je iz kamena isklesano ? bezuspje no poku avali izigravali poslugu. I, kako vam se svia Port Arthur? ? upitao je Knowles gledajui me onim izazivakim pogl edom kroz gotovo zatvorene oi. Jesu li razbojnici i banditi dovoljno razma eni za va ukus? Smatrao sam da je najmudrije rei to manje. Jedva sam imao vremena razmisliti o svem u to sam vidio. Na moje iznenaenje, upravo me upraviteljeva ena potakla da nastavim. Ali ivo nas zan imaju va e primjedbe, g. Crane. Valjda ste ve do li do nekih zakljuaka. Bilo je neega u pogledu koji je dobacila mu u to me natjeralo na pomisao da sam za ao na neko podruje neslaganja meu njima. U svakom sluaju napetost je bila vrlo primjet na. Ne elei suditi svojem domainu u njegovu domu, pa ljivo sam birao rijei. Uinkovitost ustanove ostavila je na mene silan dojam. Priznat u, meutim, da me iznenadilo to se ne pridaje vi e pozornosti moralnom napretku ka njenika." Upravitelj se oprezno nasmije io. A kako bi se to po va em mi ljenju provalo? Budite otvoreni, g. Crane, nadodala je njegova supruga, osmjehujui se. Tako bismo ra do uli va e mi ljenje. Zacijelo su me ti tale neizreene misli to su se tijekom dana nakupile, tra ei da budu i zreene, jer njezine rijei bile su mi dovoljne da zanemarim svaki oprez i stanem pr edano iznositi neka od posljednjih dostignua na tom podruju. Govorio sam o onim vi zionarima kojima sam se divio, i u Engleskoj i u Americi. Potrudio sam se objasn iti prednosti odvajanja pred tjelesnim ka njavanjem i ti ine pred lancima. Sve vrije me Knowles jo podrugljivo promatrao svoj ubrus. to se upravitelja tie, on je strpl jivo slu ao, premda vrlo sumnjiavo. No zanimljivo je da se njegova supruga sva ozar ila. Ali to je udesno, primijetila je, o inuv i supruga pogledom. To se zacijelo mo e provesti i ovdje. Bojim se da to ne ide tako lako, draga, nije se dao upravitelj. Kao prvo, nije na meni da se bavim takvim pitanjima, ve vi e na guverneru i Ministarstvu kolonija u L ondonu. Trenutno obje strane zahtijevaju da jo vi e ote am ivot ka njenicima kako bi Por t Arthur ostao na zlu glasu. To je potaknulo Knowlesa da se ukljui u prepirku. Ono to na blagonakloni prijatelj, g. Crane, ne razumije jest da kolonija Njegova velianstva, Van Diemenova zemlja, nije namijenjena preobrazbi kriminalaca, ve naprosto njihovoj pohrani, poput smea na smeti tu, tako da se Engleska jednom zauvijek oslobodi izazivaa nereda. Naslonio se, zadovoljan svojim o trim nazorima. Ne tvrdim da je to rje enje lijepo, ali to je trenutno rje enje i ja, recimo, ne vidim puno koristi od toga da tratimo vrijeme i novac brinui se sa moral nekakve hrpe gnojiva. Zapovjednik ga je zainteresirano pogledao. Ja mu, meutim, nisam znao odgovoriti s takvom lakoom. Ako je jedina svrha sistema u tome da se Engleska, kako ka ete, oslo bodi izazivaa nereda, onda to vrlo slabo uspijeva. Nakon svih tih desetljea izgona ljudi u najudaljenije krajeve svijeta, mogunost da vas okradu u Londonu ili Glas gowu ista je kao i prije. to se toga tie, ovdje u Van Diemenovpj zemlji osjeam se z natno sigurnijim. Stvar je u tome, Knowles, da vi itav problem razmatrate iz potp uno pogre nog kuta. Ne radi se ovdje o izgonu ljudi, nego o pronala enju naina da ih se reformira. Ne posjeduje li svatko sposobnost da se iskupi? Lako je to rei, veselo je odgovorio Knowles. Samo, vuk dlaku mijenja, ali ud nikada. Upraviteljeva ena kimnula je glavom, Ja se sasvim sla em s g. Craneom. Sigurna sam d a ovdje ima ka njenika koji su kadri initi dobra djela. Bilo mi je drago to nisam sam. Knowles, meutim, nije nimalo bio u neprilici zbog o porbe koja se stezala oko njega. Mo da bismo trebali nainiti mali pokus, izjavio je o krenuv i se onom golemom ka njeniku s licem kao od kamena, koji je upravo na stol po lagao pladanj punjenih gljiva poredanih u obliku cvijeta. Hej ti,mo e li nam rei kako si ovdje zavr io? ovjek je bio vidljivo upla en, pogledavajui prisutne za stolom u nadi da e otkriti ka

kve opasnosti le e u tom pitanju. Upraviteljev mig odagnao mu je sumnje. Uhvaen sam u pljaki pekare u High Streetu u Great Yarmouthu. Knowles se zavalio u stolicu poput suca. I bi li to ponovio? Ka njenik se na trenutak namr tio birajui rijei. Napokon je odmahnuo glavom. Ne bih mog ao. Ne vi e. Odavde se vi e nikad neu vratiti u Yarmouth. Njegov je odgovor bio potpuno proma en. Tako je bio daleko od poante razgovora da je i ao na ruku Knowlesovom gledi tu, premda na smije an nain. ak ni moja nova saveznica , upraviteljeva ena, nije mogla prikriti osmijeh, dok je njezin suprug umirao od smijeha. Knowles je, naravno, postao nepodno ljiv. Nisam li vam rekao, g. Crane? ? grohotom se smijao. Pitanje je zapravo bilo nepo teno formulirano. Ka njenika je trebalo pitati uvia li s ada da je pogrije io to je to uinio, a ne bi li opet poinio isti zloin. Na alost, malo t gu i logiku raspravu tako kao smijeh, i premda sam se trudio, pokazalo se nemoguim vratiti razgovor na ozbiljan kolosijek. Kad sam se te veeri vraao na stan, ostao m i je dojam krajnjeg nezadovoljstva. Imao sam priliku predstaviti zamisli od najv ee va nosti, da bi me u tome sprijeila obina budala tina. Kao da to nije bilo dovoljno, sljedei dan sam doznao da u na povratku u Hobart mor ati trpjeti dru tvo svojeg progonitelja. ini se da je Knowles svoj posao obavio jed nako brzo kao i ja svoj, i pretpostavljalo se da elimo putovati zajedno. Vrijeme se opet pogor alo i upravitelj je smatrao sigurnijim da se u Hobart vratimo kopnom . Mo ete putovati na im vlakom, rekao je i ponosno nadodao: Kako doznajem, to je jedina el jeznica na ju noj polutki. Sumnjam da mi je rije vlak pala na pamet kada sam sljedeeg jutra stajao na ki i no eno j vjetrom i promatrao to sredstvo. Premda je vozilo po tranicama, nalikovalo je p rije kompoziciji kakva se koristi u rudnicima, sa samo dva sjedi ta, jednim iza dr ugoga. to se pogona tie, nije imalo ak ni dostojanstvenost teretnog ponija, ve su ga gurala etiri ka njenika zastra ujueg izgleda, koji su upirali o ipke sa strane. Onda, zbog ega si ti ovdje? ? upitao je Knowles jednog od ka njenika dok se uspinjao na sjedi te, provokativno mi namignuv i. Govorio si usred mise, ha? ovjek, sasvim prirodno, nije odgovorio nego se samo malko namr tio. Zaas su on i nje govi drugovi poeli gurati vagon po tranicama, prvo korakom, zatim kasom i napokon trkom, tako da se brzo kotrljao. Vozilo nije imalo nikakva krova pa nam je bilo sueno da skroz pokisnemo na putu. Vi e me je, meutim, zabrinjavala sigurnost vozila. U nekoliko sam navrata putovao parnim vlakovima ne iskusiv i ni najmanji strah, a li ovdje nije bilo masivnosti i sigurnosti tih strojeva. Drvene tranice bile su g rubo istesane, pa se vagon silno tresao i poskakivao, dok je na nizbrdicama juri o zabrinjavajuom brzinom. Na jednom zavoju umalo nismo ispali. Mislite da je sigurno? ? dobacio sam Knowlesu koji je u ivao prednosti stra njeg sjeda la. Nisam trebao ni oekivati ozbiljan odgovor od njega. Sigurno? ? upitao je spreman na podbadanje. Kako bi drugaije i bilo kad nas guraju ovakvi aneli? Pogledao je etvoric u mu karaca koji su, zadihani od napora, upirali gurajui nas uz blagu strminu. to mis lite o njima, profesore? ? pitao je kao da nas ne uju. Uitelji, zar ne? I svaki od n jih rtva zabune? Nije mi se inilo mudrim izazivati ljude o kojima smo ovisili, i ba sam razmi ljao da mu to ka em kad sam primijetio da smo do li do vrha uspona. Pred nama se tlo naglo obru avalo u dugaku strminu, a u daljini se vidjela skupina ka njenika, okovanih lanc ima, koja je pored pruge sjekla drva. Gurai su pokrenuli kola tako da su se zanji hala i zaas smo stali brzati. Njih etvorica svejedno su uporno prianjala o ipke sve dok vi e nisu mogli dr ati korak, te su se u zadnji as bacili na vozilo sa strane i svojom te inom, izgleda, doprinijeli na oj bezglavoj jurnjavi. U tom trenutku bio sa m uvjeren da nam predstoji nesrea. Konica! ? poviknuo sam. Jedan od ka njenika, ije je lice bilo obilje enom brazgotinom posred ela, mrgodno je p okazao na neku vrstu drvene poluge iznad kotaa, premda se nije potrudio da je dos egne, ve je naprosto okrenuo glavu. Bez sumnje je bio i dalje bijesan zbog Knowle sovog podrugljivog blebetanja. Doista nisam namjeravao da, od svega na svijetu, izgubim glavu ba zbog njegova okrutnog cinizma, a budui da nitko nije imao namjeru djelovati, uinio sam to sam. Osoviv i se na noge, nagnuo sam se i posegnuo za polu

gom konice. ini se da sam na alost podcijenio uinak svojeg kretanja na ravnote u vagonia koji se zaas stao naginjati. Vjerujem da bi sve dobro zavr ilo da su svi drugi ost ali mirni. Knowles je kratko vrisnuo, dok su lica ka njenika, dotad tako tvrda, na glo problijedila, i svi su se stali naginjati u suprotnome smjeru. Premda je to itekako imalo smisla, uinak njihovog pokreta bio je pretjeran i vagon se jo vi e nag nuo na suprotnu stranu. Koji trenutak njihao se s jedne na drugu stranu sve dok se nije dogodilo ono neizbje no. Neu nikada znati je li se vozilo prevrnulo na stranu, odletjelo u zrak ili izvrnu lo preko prednjih kotaa, ili sve troje. Sjeam se da su kotai zastrugali oajnikim zvuk om, nakon ega je uslijedilo samo prevrtanje i padanje. Zacijelo sam naas izgubio s vijest. Do av i k sebi, vidio sam da le im pokraj korijenja golemog stabla, i jedino to sam uo bio je vjetar u kro njama, bubnjanje ki e po li u i zujanje kotaa prevrnutog vago na. Do mene je bio ugruvani Knowles, koji se isprepleo s nekim nepoznatim koji j e le ao potrbu ke. inilo se da je Knowles naletio ravno na toga ovjeka, o amutiv i obojicu . Obojica su krvarila, no sa zadovoljstvom sam ustanovio da jo uvijek di u. Kad sam poku ao sjesti, ustanovio sam da mi je lijeva noga ozlijeena i vjerojatno slomljen a. Tek tada sam se osvrnuo i primijetio da nismo sami. Skupina ka njenika, vjeroja tno drvosjea koje smo ranjje vidjeli stajali su uokolo i zurili. inilo mi se nu nim izboriti autoritet nad njima. Gdje vam je nadzornik? ? upitao sam odluno. Tamo, odgovorio je krupni momak goleme, elave glave, s debelom brazgotinom preko je dnog obraza i uznemirujueg, luakog pogleda, s tamnim kolobarima oko oiju. Kako sam v idio, pokazivao je prstom na ovjeka isprepletenog s Knowlesom. To saznanje nije b ilo nimalo ugodno. Vi e mi je nade ulio prizor na e etvorice vozaa koji su se izvalili s druge strane drvenih tranica. inilo se da nisu suvi e ozlijeeni, i barem su mi bil i poznati. Ove ljude treba smjesta odnijeti u naselje, poviknuo sam. Trebaju pomo. Ne trebamo li svi, odazvao se jedan od njih. Ostali su se potiho ali zlurado nasmi jali. Kao da situacija nije bila dovoljno ozbiljna, jo je i onaj plje ivi drvosjea zastra uj ueg izgleda stupio na ravnu stijenu i preko nje polo io lanac kojim su mu bile veza ne noge. Odjedanput je podigao sjekiru i nekoliko puta zviznuo njome, tako da je odzvanjala cijela uma. Lanac se ubrzo raskinuo. Zveckajui potrganim lancima, pola ko nam se stao pribli avati. Pomislio sam da e biti najbolje ako mu se izravno obratim. Po tedite nas, molim vas. Nismo vam ni ta uinili. Trebamo pomo. inilo se da me ne uje. Dok su njegovi drugovi pratili svaki njegov pokret, pro ao je pored mene dok nije stao pred Knowlesa i nadglednika. Zatim je zamahnuo sjekiro m. U asnuo sam se i okrenuo sam glavu. Pro lo je nekoliko trenutaka u ti ini i kad sam napokon pogledao ponovo, stajao je kao i prije, poput nekakvog demonskog kipa, mr tei se na one dvije prilike pred sobom. Pogledao je i vagon, premda je bio potpu no beskoristan i uni ten. Zatim je, na moje zaprepa tenje i nevjerojatno olak anje, za vitlao sjekiru meu drvee. Potom se sagnuo i podigao Knowlesa lako poput pera. Ne brinite, pomoi u ja njemu. JACK HARP, 1837. Dobro sam se nahodan natrag do Port Arthura, naroito s tim debelim gadom na rukam a. Na kraju ga nisam uspio donijeti dotamo jer me nadomak naselja zaustavio jeda n odred vojnika, koji su samo pogledali moje raskinute okove i krvavu glavu klip ana kojeg sam nosio i oborili me ravno na tlo. Nakon toga na ao sam se u eliji, pit ajui se jesam li dobro izveo stvar ili sam ispao najvea budala u Van Diemenovoj ze mlji. Napokon je ipak do ao jedan asnik i rekao da moram u bolnicu. Bio sam ispunjen nadom od trenutka kada sam u ao. U krevetu je le ao debeli gad koje g sam nosio. Bio je tu i upravitelj glavom, i glupi meku ac koji me je zvao da pom ognem. Taj me je srdano pozdravio i uspravio se u krevetu da mi pru i ruku, mada ni sam siguran da se to smjelo. Nisam mogao dobiti boljeg zagovornika sve da sam ga i sam birao, jer nije presta jao svima govoriti kakav sam junak i kako ne bih trebao biti u lancima nego dobi ti nagradu. Upravitelj nije bio ba najsretniji, a ni debeli kojeg sam nosio ? eto , to ti je zahvalnost ? ali sve to nije bilo va no dok me moj novi prijatelj kovao u zvijezde. Da ovjek ne povjeruje, navalio je na upravitelja da mi da otpusnicu n

a licu mjesta. Tako je sve i lo dobro, premda mi je bilo krivo to Fergusonu nisam r ascopao glavu. Otpusnica naravno nije puni oprost, ali je slino. Dotle dok se klonim nevolja i d r im Van Diemenove zemlje, mogu raditi to hou. Nakon svih tih godina bilo je te ko u t o povjerovati, pogotovo to je do lo tako naglo. Svejedno, nije mi dugo trebalo da s e odluim to u i kako u. Nisam nikad volio gradove, a ba ni posjede, dok mi je tucanja kamenja i rezanja drvea bila puna kapa. Ne, vratit u se na jedan od onih malih ot oka na kojima sam se prije skrivao. Tamo mi nije bilo tako lo e dok sam derao tulj ane i vakao zovoje, a da mi nitko ne sjedi za vratom i odreuje to da radim. Mo da bih si ak mogao opet priu titi neku crnkinjicu, ako uope ima jo koja. DEVETO POGLAVLJE

DR.THOMAS POTTER, listopada 1857. 29. listopada Napokon danas kopno na vidiku nakon etrdeset i est dana putovanja + velikog nevrem ena. Glasni poklici, pjevanje itd. posade. Wilson sve natjerao na molitvu zahval e. Na alost, ustanovljeno: radi se o posve drugoi zemlji. Kapetan i asnik promatrali s unce sekstantima i objavili obala ne Van Diemenova zemlja nego Australija: Since rity skrenula s kursa na sjever za nekoliko stotina milia. Kewley objasnio razlo g = nepovoljne morske struje (osobno ne znao da struje toliko komplicirane). Rek ao da moramo uploviti u Melbourne, Zaljev Port Phillip po jo vode (sreom v. blizu) . Wilson v. pogoen jer uri poeti ekspediciju: mr tenje + pogledavanje na mene kao da ja = krivac, tj. oitovanje svih znaajki normanskog poremeaja. Zapravo promjena plan a = meni korisna s obz. na prikupljanje daljnjih uzoraka. Takoer vjerujem stari k olega dr. G. sada u Melbourneu: od potencijalne koristi. I potrebni dodatni sand uci za pohranu. Na alost zapostavio dnevnik nakon Cape Colonyja zbog zaokupljenosti razradom ideja . Ovo zaista = produktivno vrijeme. Doista osjetio iskru nadahnua: ideje se oblik uju i razja njavaju iz sata u sat. Osobni interes napreduje iz pukog opisnog u ded uktivni. Napredak velikim dijelom zahvaljujui krajnje nenadanom i korisnom izvoru s obz. na studije, tj. manskoj posadi na Sincerity. Odjednom shvatio polje proua vanja = preda mnom sve vrijeme. Poeo sluajnim otkriem. Sjedio na palubi kad sluajno uo prvog asnika, Brewa, grditi lan posade kao Vikinga. Osobno = znati eljan, pitao za to. Brew = tajnovit kao obino, nevo ljko ipak odgovorio u davnoj pro losti otok Man = pod vla u Norve ana (saksonski tip). Slabo obavije ten, ali vjeruje vikin ka vlast = nekoliko stotina godina uz mnogo nas eljavanja. V. zanimljivo. Osobno poeo ispitivati ostalu posadu o otoku. Odgovori e sto oprezni ili neozbiljni, svejedno donose spoznaje. Postalo jasno da otok, iak o v. malen razdiru velike regionalne sile. Konkretno, posada broda (itava iz Peel a), svisoka gleda na one iz drugih podruja. Primjeri: Stanovnici Ramseya zvani Boasters jer tvrde = drski. Stanovnici Douglasa zvani Govags (man. za morske pse: razlog nepoznat) Seljani Sulbyja zvani Cossacks (razlog v. nejasan) Seljani Cregneisha zvani panjolci tvrde (te ko prihvatljivo) svi doplivali na obalu.. . I panjolske Ar made. Nb. selo Cregneish takoer zvano China (razlog nepoznat) + d ivovski lan posade China Clucas prozvan tako jer tvrde da jednom imao (debelu) drag anu iz sela Cregneish/China (odluno porie). Zakljuak: situacija se mo da ini zbrkana no zapravo = v. jednostavna: Manjani ne jed na nacija nego dvije: keltski tip i saksonski tip (Vikinzi). Povijesna zbivanja + norve ki jezik Saksonaca dodu e = zaboravljeni ali, zaudo, duhovna podjela ostaje s na na - iako je oni nisu prepoznali. Manski Kelti i Saksonci nastavljaju meusobni r at nesvjesni toga. Sada kada = svjestan toga, uoio mnoge primjere neprijateljstva izmeu dvije rase Manjana, npr. este svae meu lanovima posade, neslaganje kapetana (l ukav - indolentan, tj. keltski tip) + Chine Clucasa (sna an + otvoren, tj. saksonski tip). Ovo = od veliko va nosti. U tome = moni dokaz da razliite rase ne mogu niti e se meuso bno mije ati. Otkrie = od temeljne va nosti s obz. na ideje. Osobno sve vi e uvjerenja da tipovi ne samo va ni za razumijevanje s obz. na ovjeanstvo ve zapravo = klju shvaanj

a itave liudske povjiesti + budue sudbine ljudi. Nacionalna revolucija od 1848. = jasna naznaka neminovnog slijeda dogaaja. Predviam veliku konflagraciju nacija (vl astiti termin) uplitanjem Svijeta u godine sukoba, rata + uni tavanja itd., itd. S trpljenje postojanog Saksonca napokon e presahnuti. Normanska slabost i parazitir anje izai e na vidjelo i biti o tro ka njeni. Slabije e nacije (npr. crna, indijska, or ijentalna, normanska itd., itd.) biti izbrisane. Nova era e zapoeti. Mogue ak u blis koj budunosti. Odluio objediniti bilje ke u potpun rukopis s namjero, da ga objavim. Radni naslov: Sudbina nacija: razmatranje razliitih odnosa snaga i karakteristika mnogobrojnih ljudskih rasa i tipova te vjerojatnih posljedica njihovih buduih stremljenja. Za kljuio da bi se djelo moglo pokazati znaajnim doprinosom razumijevanju ovjeanstva uo pe. Kapetan ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, STUDENI ? PROSINAC 1857. Zaljev Port Phillip neobino je mjesto, po irini toliki da nismo mogli ni vidjeti d rugu obalu, premda se itav, do posljednje kapi, nagurao iza uskog grla na ulazu. Bilo je to upravo onakvo mjesto gdje bi ovjek oekivao dokone pecare ili togod gore, i doista, im smo pro li izmeu dva rta, primijetio sam jednu kuicu, zgodno skrivenu o d pogleda s mora. No jo zanimljiviji od kuice bio je kuter. Ve je razvio jedra ne to ni e u zaljevu i lijepo je napredovao prema toki na kojoj smo se uskoro trebali nai. Bio je to lijepo opremljen brod, s parom topova na pramcu i est vojnika odjeveni h u zagasito crveno na palubi, a k tome i uniformiranim Englezom iz Port Phillip a koji se, im smo se dovoljno pribli ili, poeo na sav glas pitati bi li nam predstav ljalo smetnju da smjesta zaustavimo brod, kako bi se mogao popeti i po eljeti nam dobrodo licu. No, stvarno ovjek ne treba zavr iti kole da bi shvatio o kome se radi. Nevjerojatno je to kako mo e prejodriti pola svijeta da bi se otarasio onoga skrivenog ispod sve one morske trave i lupara to su se nakupili na koritu tvojeg broda tijekom etirij u mjeseci, a da svejedno naide na isti onaj topli pozdrav s rodne polutke. Brinul o me jedino da nas je vijjest s Cape Colonyja prestigla. Padalo mi je ve na pamet da za svaki sluaj pobacamo u more onu srebrninu s Maldona, ali opet je teta da oc ean proguta toliki novac, tako da smo je ostavili. Sada je bilo kasno. Va e isprave, kapetane? ? oglasio se uljez, g. Robins, carinski slu benik Kolonije Vik torija, onom krajnjom prijazno u kakvu sam ve po navici oekivao od podanika Njezina V elianstva i koja s prijazno u nije imala nikakve veze. Bio je to mrgodan momak ? vje rojatno zbog te slu be Bogu iza lea ? a mr tio se kao da smo itav put od otoka Mana pr evalili samo zato da mu pokvarimo poslijepodne. Nemamo u tivi ni ta osim zaliha i balasta, rekao sam. Brod su unajmila ova gospoda za svoju ekspediciju. Pritom sam pokazao na veleasnog ? ozarenog poput pravog pustolo vnog upnika ? i dr. Pottera. Bit e da mi je palo u oi da slu benik ima isto ono u toglj eno, umi ljeno dr anje kao i na i putnici ? ak sam se pitao to li je skrivio da su ga ov amo bacili ? ali ne bih nikad pomislio da e se tako promijeniti kada ugleda nekog a svoje vrste. Napokon da i ja jedanput budem zadovoljan to imam te Engleze na br odu. Robinsovo lice zasjalo je poput fenjera i zaas se s veleasnim upustio u redan je daljih roaka koji bi mogli biti susjedi ili su se prisjeali nekog sjajnog momka kojeg su obojica jedva poznavali. Potom je uslijedilo pravo raspredanje, onako u engleskom stilu ? a ukljuio se i dr. Potter ? o najnovijim brigama to su spopale sve one sirote vojvode i prineve to drmaju Engleskom. inilo se kao da se znaju god inama. Hoete li dakle razgledati brod? ? upitao sam kad su naas zastali, jer mi se inilo da nije na odmet barem ponuditi. Nisam se zapravo ni trebao truditi. Na uljez, g. Ro bins, bacio je tek povr an pogled kroz jedan od skladi nih otvora da se to prije vrat i onom blebetalu. Kad se napokon do sita napriao, nevoljko se pozdravio s novim p rijateljima, opozvao onu estoricu vojnika i ostavio nas na miru. Na takvu bih se vrstu carine lako navikao. Ostavio nam je poljara, to je zapravo bilo dobro jer karta koju sam jeftino kupio u Cape Colonyju nije imala oznaeno nijedno mjesto ni naselje. Moj jedini zakljuak bio bi da tu niega nije bilo kada je nacrtana, prije nekih dvadeset pet godina. Kad smo napokon koji dan kasnije stigli nadomak Melbournea, iznenadila me veliina grada, kad se uzme u obzir da je tek nedavno sagraen. Velik je to bio grad, prot

ezao se onim ravnim ni tavilom kao da ga je netko prosuo po njemu, s pokojim zvoni kom i tome slinim to su virili zarad boljeg dojma. inio se nekoliko puta veim od Pee la, to sam smatrao nepravednim kad je Peel od pamtivijeka mirno i strpljivo le ao t amo pored Otoka sv. Patricka. S druge strane, bilo je to dobro za nas. Ako je bi lo dovoljno novaca da se u tren oka ni iz ega napravi grad, onda bismo trebali po stii dobru cijenu za onaj na stanoviti tovar. Brodove sam primijetio tek kad smo se pribli ili. Bilo ih je mno tvo, poredanih uz o balu male rijene luke i ostavljenih da trunu, i predstavljali su tu nu zagonetku, o nako izguljeni, labavih konopa i pripona. No, kako se ispostavilo, ak je i tu bil o u zraku neke ustrajne nade. Dok su na i putnici stenjui prelazili olupinu o koju smo se privezali ? u potrazi za kupaonicama i kadama o kojima su vjeno trabunjali ? primjetio sam na obali nekog starkelju kako navaljuje bave na kola. Upitao sam ga kako to da su brodovi napu teni. Zbog zlata, graknuo je. Ili snova o zlatu. Ispriao mi je kako su itave posade, pa i ak i njihovi asnici, oti le s brodova i odjurile u rovove da oku aju sreu. No to je bilo n a vrhuncu zlatne groznice, kad je pola grada ve bilo oti lo. Do lo je do toga da boga ta i nisu mogli nai poslugu, pa su si sami morali kuhati i prati rublje. To im se n ijo nimalo svidjelo. Mo e li se jo nai zlata? ? upitao je Brew. Stari je slegnuo ramenima. Nalazi ta su odavno raspodijeljena, no to ne znai da se n e bi moglo ne to otkriti na drugom mjestu Stalno kru e glasine. Kimnuo sam Brewu ? oblizujui usne kao znak pohlepe ? a on mi je na isti nain uzvra tio. Zemlja zlata. Bilo mi je sada ak i drago to se Cape Colony pokazao neupotrebl jivom, la nom slobodnom lukom jer to je znailo da i dalje imamo robe za prodaju. Ov dje bi se mogli domoi nekoliko tovara zlata. No, najprije su nas ekale obveze. Nova luka znai nove poslove, kako ka u, a to je vr ijedilo i za taj Melbourne. Dao sam posadi da izvue iz tive prazne bave za vodu, da ih neim zaokupim tako da mi ne cvile za novcem i ne tro e ga u gradu, a sebe sam z aposlio lukim ispravama to je, dakako, znailo jo jedan mili susret s carinom. Taj se , sreom, pokazao jednako bezopasnim kao i onaj prvi, ovaj put u liku lijenog debe ljka po imenu Bowles koji se veim dijelom sastojao od brade, crne i guste, u koju mu je lice sasvim zaraslo, gotovo do oiju, pa je ostavljao dojam kao da viri iz crne ivice. Bowles nas gotovo nije ni uznemirio, osim to nas je pitao jesmo li s M ana ? to sam te ko mogao porei ? i jesmo li togod kupili u Cape Colonyju, o emu nisam imao potrebe na iroko razgovarati, jer ionako nismo. Kad je to obavljeno, ostavio nas je lijepo na miru. Sve u svemu, poeli su mi se sviati ti lokalni momci iz cari ne i smatrao sam da bi neke od njih trebalo vratiti u Englesku da poue kapetana C larkea i njegove prijatelje lijepom pona anju. Nedugo po to je Bowles oti ao, dobili smo jo jednog posjetitelja. Bio je to mali zgur eni ovjeuljak, malo previ e nasmije en. esto ti se neka luka varalica uspne na brod da t i ponudi sobe pune buha ili alkohol i ene po povoljnim cijenama, tako da sam se j edva obazirao na njega. Harry Fields, pru io je ruku, zauujue veliku s obzirom na ostal o, kao da je sav u nju izrastao. Tek pristigli, ha? S Capea, kladim se. Pa to onda? Kao da je bio zadovoljan zbog moje sumnjiavosti. Ja dogovaram trgovinu. Ako imate bilo to prodati, na li ste pravog ovjeka. Kakvu vrstu bilo ega? Pogledao me znalaki i prodorno. Tko e ga znati. Moglo bi od toga ne to biti. Istina, t rebali smo pravoga kupca. Dotada sam namjeravao tra iti Manjane po Port Phillipu ? to je bila mogunost budui da su Manjani smioni putnici ? u sluaju da je tu u Melbou rneu neiji roak koji bi nam mogao pokazati pravi put. Ali to bi iziskivalo vremena , a k tome nismo mogli biti sigurni da emo ikoga pronai. S tim ovjeuljkom Fieldsom, dakako, izlagali smo se opasnosti, no to ne znai da nije upravo onaj kakvog smo t rebali. Pogledao sam Brewa, i on mene. Zgodno je to kad si Manjanin pa ne mora br inuti da te netko prislu kuje kad ima togod rei to nije za svaije u i. Dok se Englez mor gnjaviti da izae iz sobe ili da apue poput urotnika, Manjanin vam naprosto razve e n a svom slatkorjeivom jeziku, siguran da na svijetu nema ive du e, osim drugog Manjan ina, koja bi razumjela ijedne rijei. Irci i kotski gor taci mogu dodu e uhvatiti pokoj u, ali uz dosta muke, dok vam je to za Engleza isti kineski. Stoga se Brew i ja n ismo trudili spustiti glas nego smo razgovarali o ovi, onako pred njim.

ini mi se da je neki pokvareni ljigavi prevarant, rekao sam uputiv i prijanu osmijeh koji mi je toplo uzvratio. Pa zar ne tra imo upravo takvog? ? odgovorio je Brew. A to ako nju ka za carinu? Brew ulegne ramenima. Kao i bilo tko drugi na koga naletimo. U tome je bilo istine. Sve u svemu, zakljuio sam da je Fields vrijedan barem toga da ga se uhodi. Jo je prerano da bismo i ta nudili na prodaju, ta tek smo stigli, re kao sam, no mo emo li vas negdje pronai, u sluaju da se predomislimo? Bio je, izgleda, sasvim zadovoljan time taj mali Harry Fields i dao nam ime krme gdje je provodio veeri. Po to je otcupkao, pozvao sam Kinviga ? koji e se najbolje u topiti u gomili, i sam isti takav prcoljak ? i poslao ga da prati Fieldsa. Kasnije tog popodneva otputili smo se i Brew i ja, i tako prvi put pravo pogleda li australski grad. Zamoran je bio taj Melbourne, s onim dugim ravnim ulicama i blagim zadahom ludila u zraku, jedno od onih mjesta koja iscijede sav sok iz ovje ka i ostave ga edna i eljna tunjave. Bio je udno neravnomjeran, kao da je nebo podar ilo zlato u ogranienim mlazovima, natapajui jedno mjesto a drugo ostavljajui suho d o kosti. Na la bi se tu zgrada veliine dvorca Rushen, sva od najfinijeg kamena, tak o fino isklesanog da bi se ovjek pri samom pogledu na nj osjetio prljavim, a odma h do nje stajala bi tek stara ograda s koje su se gulili plakati ili gomila smea t o se usmrdilo na suncu. Jedna etvrt u koju smo za li ? premda ne zadugo ? bila je s asvim li ena zlata, same da are od sanduka i kartona ili ak samo arenog papira, te se j asno moglo vidjeti svakoga unutra ? obino neku enu s djetetom ? koja bi se okrenul a i mrko te pogledala to viri . Zlato je, izgleda, bilo izbirijivo ne samo to se tie zgrada nego i graana. Bila je nekolicina sretnika, pretpostavljao sam da se radi o kopaima, divljega izgleda, d uge kose i sa zlatnim prstenjem na svakome prstu, kao da nose boksere. Sudei po g ovoru, dolazili su odasvud, pa sam uo irski, ameriki i sve vrste europskih naglasa ka, pa ak i Kineze s perinima. Jedini koje nisam vidio bili su australski ka njenici , to me iznenadilo. Oekivao sam da e ih biti mno tvo budui da odavde potjeu. Masa je prijateljica noi ekala na svoju kap zlata. Vidjelo se da im posao ide, nek ima od njih, jer su se pre etavale okolo kao da je grad njihov i tako su fino bile odjevene da su gotovo mogle biti i prave dame da nije tog vucaranja i mameih pog leda. Pored njih su ugledne dame izgledale zlovoljno. Kako se spu tala no, vidio sa m kako se te povlae u svoje domove, ostavljajui ove druge u njihovu poslu, i grad je zaas stao grcati u piu i dreci kao da se nada obeznaniti do zore. Bilo je to ga dno mjesto, u to nema sumnje, i bilo mi je itekako drago kad smo ugledali krmu ko ju smo tra ili ? golemu trokatnu palau drvenog proelja ? i Kinviga kako eka na uglu n asuprot nje. Dr ao sam Fieldsa na oku itav dan, izjavio je ponosno. I? Nisam primijetio da je razgovarao s bilo kim u uniformi. Uglavnom je bio po krmama i prodavaonicama alkohola. Jedanput sam se poku ao raspitati o njemu kod nekog st arog s kojim sam ga vidio razgovarati, ali taj mi je odgovorio re anjem i prijetnj ama i to te briga? To je zvualo dosta dobro. Jesi li otkrio ima li kakvih Manjana? Jedan ovjek mi je rekao da je upoznao neke takve, premda nije bio siguran da nisu ipak Irci. Kako bilo da bilo, oti li su kopati zlato. Od toga nije bilo neke koristi jer je odavde do rudnika dobar komad puta. Pogled ao sam kroz prozor krme i prepoznao Fieldsov lik u kutu. Nije izgledao kao miljen ik carine. No dobro. Da vidimo kakvu cijenu nudi. Pokazalo se da je cijena vrlo povoljna. Jedva sam mogao vjerovati svojim u ima. Fi elds je i sam rekao da za francuskim konjakom vlada prava e u koloniji, gdje su ko pai razvili prilino skup ukus, no svejedno sam se morao suzdr avati da mi se usta ne razvuku u irok osmijeh. Nije se tu govorilo o drobi u, nego o zasljepljujue blistav om novcu, u potocima i dovoljnim koliinama da prekine Ealisadino jednogodi nje dure nje. Preostalo mi je jedino da se saberem i zatra im dodatak koji sam dobio s takv om lakoom da sam se korio to nisam tra io vi e. Jo malo avrljanja, a ica-dvije lokalnog itka i sve je bilo sreeno. Bila je to pametna odluka, rekao je Brew kad smo se opet na li okru eni ulinom vrevom, ozaren kao da je prona ao zlatnik na podu. Bez sumnje. Sasvim sam se slagao s njim. No, ima neeg u manskome duhu to mu prijei da se previ e

prepusti odu evljenju. Premda jo nismo vidjeli ni novia, upozorio sam ga, i, kako ka u, a ta se prijei izmeu djela i rijei. Brew je zastao, poprimiv i oprezan izraz, spreman na odgovor. A, to je istina. Kako stari ka u: zelen brijeg je izdaleka, ogolio sav izbliza. Tada se ubacio i Kinvig: Nakon plime oseka slijedi. Mislim da smo se od toga svi osjeali malo bolje. Ali fina je to cijena, zar ne? ? r ekao sam da nas ipak malice obodrim. Fina, bogme, ponovo se osmjehnuo Brew. Bogovska, slo i se i Kinvig. Imate ne to sitno? Ovo zadnje, moram naglasiti, nije rekao nijedan od nas, ve neka lj udeskara prislonjena uza zid pred nama. Nije bilo sumnje odakle je ? naglasak je odavao dablinskog probisvijeta ? i k tome je bio pijan. Trebao sam mu mo da napro sto dati paricu i rije iti ga se, ali nisam bio raspolo en za prosjake. Ne, nemamo, odgovorio sam, dobaciv i mu u prolazu preziran pogled. Taj ga je pogled vjerojatno i izazvao. Manksii, ha? ? dreknuo je. Poznam ja to manks i blebetanje. I iz kojeg ste manksi grada? Kinvig se i ao budaliti. Peel City, odgovorio je, sav ponosan. Peel! ? uskliknuo je pobjedonosno. Bio sam tamo. Sve sami u ljivci i k tome trule i si romasi, jedva da imaju koji novi da ukradu jedni od drugih. I zaudaralo je takoer, sve na lanjsku ribu. Pogled mu se lukavo za ilji. Ili su to bile manksi ene? Kinvigov se pogled na to zao tri. Taj je pak, onakav male an, uvijek bio spreman na tunjavu. Ohladit u ja malo njega zbog ovoga. No, kapetane, dajte da ga sredim. Zadne to ovjeku treba kada posluje na rubu zakona jest upasti u ovakvu nevolju. Nek a ga, rekao sam, nema smisla da prlja ruke zbog nekog yernee yeirka. Ovo posljednje je manski izraz za irskog prosjaka, nimalo pohvalan, pa sam se potrudio da budem dovoljno jasan odgovarajui na onu uvredu o smradu po ribi. Osim toga, bolje da se vratimo na brod. Da sam barem utio. Manksiji sa broda, dakle, zagalamio je tada na Dablinac, u ivajui u novoj spoznaji. A kamo plovite, ha? Kladim se da idete malo na neki mirni dio Zal jeva Port Phillip usred noi. Irac e uvijek pogoditi ono to najvi e eli sakriti. Sva srea da smo bili na periferiji p a nije bilo nikoga u blizini. Svi smo utjeli, ali to nam nije ni ta koristilo, jer je prosjak ispustio poklik zadovoljstva, znajui da na a utnja znai priznanje. Idite i prodajte svoj prljavi, razvodnjeni pro vercani rum, ba mene briga, vikao je to je gla snije mogao. Kao da bismo mi razvodnjavali! Pazite da vam te prevarantske glave n e probu i metak iz pu ke nekog hajduka ili robija a ili divljaka jer du obale ih ima ma li milijun i pojest e male pri tave Manksie za doruak. Hajduci? Nisam znao to je to, ali nije zvualo dobro. Zapravo, nisu ni robija i, ni d ivljaci, kad smo ve kod toga. Samo la e da nas upla i, progunao je Brew kad nas prosjak vi e nije mogao uti. Nevolja je u tome to takve rijei stave ovjeku bubu u uhu. Kad smo se napokon otputi li u tamu, koju veer kasnije, svi smo bili zabrinuti, a Kinvig je ak i ao vje bati na glavnoj palubi, stojei poput boksaa i trzajui pesnicom kroz mrak. Na novi prijatelj Harry Fields nadrljao je malu kartu mjesta kamo smo trebali otii, a bio je to obl i nji al, nekoliko milja od grada. Dat e nam signal svjetlom. Zanji u li svjetiljku, z nai da je sve u redu, no budu li je dizali i spu tali, tada je nevolja na pomolu i odjedriti nam je to br e. Priznajem da mi je to mahanje svjetiljkom malo uzburkalo krv, jer tako se to radilo u zlatno doba otoka Mana, pa kad smo iz rijeke pre li u Zaljev Port Phillip pri blijedoj mjeseini, nisam se mogao oteti razmi ljanju o tom e koliko je puta moj pradjed, Veliki Juan Kewley, upravo ovako brodio nou. Zanosi o sam se mi lju da je ak i tada gledao odozgo, pun ponosa na svoga tvrdokornog prau nuka koji je odluio poi njegovim stopama. Povjetarac je bio lagan ali stalan i trebalo nam je tek koji sat dok nismo ugled ali sjaj svjetiljke na obali, gdje se ziba postrance kako je i valjalo. Zapovjed io sam momcima da bace sidro i spuste amac, i bili smo spremni. Brewa sam ostavio da uva brod i za svaki sluaj pripremi one engleske pu ke, a Kinviga sam poveo s jo d vojicom veslaa. No nije bila ba svijetla, mlaaku su bila tek dva dana, a dodatno su ga zastirale krpice oblaka, no ipak dovoljno da se vidi pjena valova to su se raz bijali o obalu i blijede sjene onih to su ekali. Bila su dvojica, ukljuujui onog to j e dr ao svjetiljku. Nije ih bilo dovoljno za neku razbojniku dru inu. Kad sam se ispe

ntrao iz amca, jedan od njih istupio je u svjetlo fenjera i pokazalo se da je to Harry Fields. Kapetane Kewley, brzo ste stigli. Bogme, da. Pru io sam mu bavu konjaka koju sam pripremio. Odvaliv i ep, ponju io je, a za im potegnuo. Okus je sasvim u redu. Manje je zadovoljan bio duhanom ? tu io se da se osjeti trunk a vlage ? ali svejedno e ga uzeti. A ostatak je na brodu? Tako je. Kamo ste ga sakrili? Postoje razne vrste pitanja, a ovo je bilo zabadanje na koje jo nije imao pravo. Uzeo sam mu rakiju i duhan i ubacio ih natrag u amac. A gdje je to va e zlato? Tu odmah iza. Na to je krenuo natrag preko pla e. Njegov je pomonik fenjerom osvjetlj avao pijesak do njihovih nogu tako da su hodali po mrklom mraku. To mi se ba nije svialo. Bilo bi mi dra e da ga donesete ovamo. Glas mu je postao sumnjiav. elite li vi to zlato ili ne? Kakvo pitanje. Nije mi preostalo drugo nego da na manskom doviknem Kinvigu, koji je jo uvijek sjedio u amcu da dobro dobro otvori oi, a zatim sam otklipsao za nji ma propadajui u pjesak. Njihova se svjetiljka zanjihala prema gore,jedanput,dvapu t,osvjetliv i dugi niz stabala koje sam uo kako fijuu na,a pod njima sam primjetio n eku vrst skrovi ta.Ispred njega stajao je nekakav grubijan,dr ei vreu prebaenu preko ra mena tako da se sav nakrivio. To mi je naravno izgledalo sasvim u redu pa sam pr odu io. No, tek kad sam se sasvim pribli io,ugledao sam jednoga,koji je iskrsnuo izm eu drvea. Ne bi mi to smetalo, ali na mjeseini se fino vidjela cijev pi tolja uperena ravno u moje grudi. Nije to bilo ono najgore. Izgledalo je kao da ovjek uope nema glave, no uvidio sam da je to samo varka u mraku jer mu je lice zapravo bilo pr ekriveno crnom bradom, gotovo do oiju. Ma nije li to kapetan Kewley, rekao je slu benik Bowles , melbournski carinik, koji n osi samo balast i zalihe. Zlehudu je to bila srea. Gotovo bi mi dru i bili hajduci i divljaci nego ovi podmuk lice iz carine, tako samodopadno pametni, kakvi vam samo Englezi mogu biti. Zac ijelo nas je sumnjiio im stupio na palubu, poslav i svog malog uhodu Fieldsa da nas upeca, to je uinio bez gre ke. Svi ti mjeseci i sve te milje putovanja,da bismo sada ovako zavr ili! Onda bi nam bilo bolje da nas je kapetan Clarke bio uhvatio jo tam o u Engleskom kanalu, nego da se uzalud gnjavimo i prelazimo pola svijeta.. Ili to ipak nije bilo uzalud? Ono to mi je prvo upalo u oi bio je sam Bowles. Iskoi v i iz umarka, nije izvadio par lisiina,ni izgovorio rijei kakve bih oekivao, kao hap en je ili pljenidba. Ne,samo je onako stajao i gledao. Nitko ne krijumari meni pod no som a da se samo tako izvue,tako da znate, napokon je zare ao. To mi ba nije zvualo ka o da razgovaram sa carinikom. Priznajem, ni ta drugo nee tako potaknuti ovjeka da vr eba svoju priliku kao strah da e izgubiti sve do posljenjeg novia, ali to je i logon o. Kada sam ga bolje promotrio, Bowles nije ak ni nosio uniformu, nego samo neku izno enu jaketu. Nije li Kinvig slijedio Harryja Fieldsa i vidio ga u dru tvu protuh a i ni tarija svake vrste? Stoga je trebalo biti pa ljiv. On je trebao povesti igru. Sad nas imete u aci,gospodine Bowles, rekao sam tu no. Trebao bih vam zaplijenili brod i tovar, ba bih trebao, kao vlasni tvo Njezina Velia nstva. Uzu svu strogou njegovu glasa, najbolje sam uo rije trebao, i zvuala je ugodno. Imate otpuno pravo, slo io sam se. Premda, teta je to kad sam siguran da Njezino Velianstvo ima dovoljne zalihe konjaka i duhana. Zbog toga se samo smek ao. Prvi put ste u Port Phillipu? Jesmo. Hmmm. Cijev njegova pi tolja spustila se i ciljala nekamo u pijesak, dok se pretvara o da razmi lja u sebi. Trebao bih vas smjesta zatvoriti, ba bih trebao. Ali ne volim biti okrutan zbog samo jedne pogre ke. jo bi se vas dalo preodgojiti. Poveo sam se za njim. Tono zborite gospodine Bowles. Ta nitko od nas ne bi ni u sn u takvo to inio, da nam obitelji nisu gotovo nasmrt izgladnjele. Zar je ganjao nova c? Nadam se da nije, jer smo imali jedva jo koji novi. No, ak i ako budem popustljiv, jo uvijek je tu pitanje va eg tovara i to s njime initi. Ja moram izvr iti svoju du nost. Znai to je htio. S tim e ipak ii lak e. Ma znamo, nije vam lako. Prekasno je da se sad prijavi, jer izvje taji su ve sastavljeni i potpisani. Namr tio s

e. No svejedno bih vam pomogao ukoliko to mogu. Na i kod kue bi vam bili tako zahvalni. Plakali bi od sree svi do najmanjeg djeteta. Sada je odmahivao glavurdom i razbijao tu svoju la ljivu englesku glavu, tobo e razm i ljajui. Mislim da znam ba pravoga koji bi bio dovoljno ljubazan da vam pomogne poti ho se rije iti tereta, tako da vas spasi zatvora. Premda, radi se o velikoj usluzi , a i bilo bi to vi e nego opasno za mene. Cijene. Govorio je o cijenama. Zaas smo iz kalju e stupili na vrsto tlo. Nije mu dug o trebalo da izbaci brojku koja je ? pukim sluajem ? iznosila upravo onoliko koli ko je pritiskalo na eg prijatelja s vreom. Ta cifra bila je dosta jadna u usporedbi sa sjajnom svotom kojom nas je Fields namamio, ali opet nije bilo tako stra no, ak ne to vi e nego to sam oekivao u Maldonu i daleko vi e od potpuno prazne vree koja je pr eda mnom zjapila jo prije nekoliko trenutaka. Konjak i duhan zacijelo donose pril ine svote u ovome dijelu svijeta. No, moram vas upozoriti da se taj nee cjenkati, progunao je Bowles. Nisam bio pohlepno raspolo en. Kako god vi ka ete, gospodine Bowles. Time smo zavr ili. Dok smo se nas petorica vraali prema amcu, a svjetlo fenjera poigravalo na pijesku ispred na ih nogu, kopkale su me misli o budunosti i razmi ljao sam o toj koliini zla ta ? premda oskudnoj ? koju emo dobiti, nastojei pogoditi koliko e nam potrajati. O moguit e da na brod jo dugo plovi i posada bude sita, u to nema sumnje, a k tome e na m ostati ne to sa strane. Naravno, od broda ba nema neke koristi bez tereta. To me navelo na razmi ljanje o vrsti robe, ak i legalne, koju bi se isplatilo prevesti iz Viktorije ili Tasmanije onamo odakle smo do li. Mo da ito? Naravno, trebat e otplatit i dugove, ali kad pribrojim i drugi dio najma koji nam duguju Englezi, stvari ni su stajale tako lo e. Nisam dalje dospio razmi ljati. Bez ikakva upozorenja, iz tame odjednom iskoi e neki ljudi i ne to dugako ? veslo ? prozuji desno od mene, dohvativ i Bowlesa po glavi, ta ko da mu je pi tolj ispao iz ruke. Istovremeno je Fields oboren slijeva. Znam samo da je nakon toga fenjer baen na tlo, zaviv i sve u gotovo posvema nju tamu, i da sam uo korake kako se udaljavahu. Jeste li dobro, kapetane? Ne mo e se proma iti Kinvigov cvile koji je zvuao zadovoljno, koliko ve to glas mo e. No, nije se dugo cerio. Ni tarijo glupava. to ti je to trebalo? Ostao je zapanjen, poput psa udarenog nakon to je gazdi donio tap. To su bili carin ici, zar ne? Onaj s bradom to je k tome imao i pi tolj? Kakva je to bila budala! Zagledao sam se kroz polumrak. Kamo su oti la ona druga dv ojica? Vartin Clague, koji je bio Kinvigov pomaga u ovoj krasnoj mudroliji, samo je sleg nuo ramenima. Pobjegli su. Kakvu smo sreu imali. Aha, odgovorio sam kao da se radi o zgodnoj ali. Ma nemoj, pobj egli su. Onaj sa svjetiljkom, a i onaj s vreom do vrha punom zlata? To je za Kinviga bila novost. Zlata? Tako je. Zlatom koje nam je na prijatelj Bowles htio dati dok se niste pametno dos jetili da ga opalite po glavi. Podigav i lampu, na brzinu sam se ogledao po alu, ali nijednome nije bilo ni traga. Do tada su ve dobro odmakli. Htio sam nas spasiti. Kinvig je zvuao povrijeeno, poput djeaka optu enog za tetu koju j nainilo drugo dijete. Niste li rekli da dobro otvorimo oi? Pogledao sam Bowlesa i Fieldsa. Obojica su disala ? hajde, barem ne to ? premda su bili u nesvijesti. ak i kad bi sada do li k sebi, sumnjam da bi bili raspolo eni za trgovinu. Svejedno, smatrao sam da bi im trebalo rei da njihov novac nije kod nas . Donesite vode. Kinvig je napunio si morskom vodom i polio ih. Nije pomoglo. Bili su kao i prije, samo mokri. Mo emo priekati, rekao je Clague. to sam ih vi e promatrao, sve vi e sam slutio nevolju. to ako Bowles postane gadan ? k ao to bi i mogao ? i poku a nas uhapsiti? Morali bismo ga opet oboriti. Mo da da naprosto odemo. Kinvig je izgledao upla eno.. Dignemo sidro i kupimo se odavde . Ni to nije bilo samo tako. A to emo s gospodinom Robinsom, spremnim na svojem kuter u, i njegovim vojnicima i topom na Headsu? Nee li mu biti udno kad vidi da odlazim o bez na ih Engleza na brodu? Dovoljno udno da nas zadr i, pretrese i mo da upita pretp

ostavljenog to da radi? Malome klipanu to, dakako, nije palo na pamet. to sam vi e o tome razmi ljao, sve mi se manje svialo. to god uinili, lo e nam se pi e, ali ovdje nismo mogli ostati, to nika ko. Kad bismo se mogli vratiti u Melbourne i pokupiti Engleze, to bi ve bilo ne to. No, i za to bi trebalo vremena. Donesite u ad, rekao sam. Za tren oka bili su lijepo svezani. Nisam htio Bowlesa dodatno bespotrebno izazi vati te sam ih dao odvui do skrovi ta i nasloniti na zid, da ne budu na suncu. No, ni to mi se nije inilo dovoljnim. Donesite im iz amca bavu vode i brodskih dvopeka. T o smo sve uredno poslagali pred njih, poput siroma kog teferia. Napokon, napisao sa m poruku ? nepotpisanu ? u kojoj sam objasnio da nismo mi uzeli njihovo zlato ne go ovo koji je pobjegao, i stavio je Bowlesu u d ep. Zatim smo se uspeli natrag u am ac i veslali iz sve snage. Brew i ostali naginjali su se preko palube s pu kama u ruci kad smo se primakli. Tako vas dugo nije bilo, kapetane. to se, zaboga, dogodilo? Di emo sidro. Nadao sam se da Bowles nee dizati pra inu, budui da je i sam bio varalica. Bojao sam se da e biti toliko bijesan na nas da e postati neoprezan (po elio sam da se barem nismo sjetili da ga onako namoimo morskom vodom). Kako god bilo, ne bi nam kodilo da izmeu njega i sebe ostavimo koju stotinu milja, i to to je prije mogue. Rekao bi h da se putovanje ne mo e initi sporijim nego kad zna da pokoja minuta znai razliku i zmeu zatvora i slobode, a opet izgleda da se sve urotilo da nas uspori. Vaenje sid ra zna biti te ak posao i u najboljim uvjetima, ali ovaj put kao da smo ga bacili u neku rupetinu na pola puta do pakla, pa smo potro ili cijelu vjenost na dovikivan je i upiranje o vitlo dok napokon nismo odsidrili Sincerity. Zatim, trebalo se b oriti protiv vjetra koji nam je bio manje sklon sada kada smo se kretali u supro tnom pravcu. Naposljetku nam je ak i mjesec okrenuo lea, pritajiv i se iza oblaka, i toliko se smrailo da smo se morali koristiti konopcima da se ne nasuemo. Ve je sko ro svanulo kad su nas amci dovukli rijekom uzvodno. Sreom, Melbourne je jo uvijek s pavao i nisam vidio da nas itko gleda kad smo se privezali na isto mjesto kao i dan ranije. A gotovo sam oekivao da nam gomila carinika i policije ondje prireuje dobrodo licu. Pozvao sam Kinviga. Nakon one krasne mudrolije s veslima nije mu ginuo nijedan p rljavi posao koji se nae, od tra enja na ih putnika do la tenja svinjskih stra njica. Idi u hotel Englezima i dovuci ih natrag ovamo. Digni ih iz kreveta ako treba. Odgmizao je da nije mogao skru enije. Nakon toga preostalo nam je jedino da ekamo. Kako sam bio budan itavu no, namjerava o sam sii u potpalublje i uhvatiti koji trenutak sna. Nije to bilo samo tako. Sun ce je ve iza lo i stvaralo toliku vlagu u zraku da mi se odjea lijepila za ko u, a nem a toga to lak e odagna san nego neispavanost. Uglavnom sam samo le ao, prevrtao se i bacakao poput slea baenog na palubu. Zacijelo me san naposljetku ipak savladao jer me probudila glasna lupa, kao da netko vue neki predmet po prednjim stepenicama. S palube je dopirao prilian agor. U prvi as sam bio zadovoljan, mislei da to Englez i i njihova prtljaga sti u na brod. Tek kad sam ustao i kreveta i protegnuo se, st ala su me muiti pitanja. Naime, lupa nije smjela dolaziti sprijeda, tamo je bio k a tel. Bolje je bilo da pogledam pa sam to i uinio. Kad sam se uspeo na palubu, odm ah sam ugledao jedrara Ritchieja Moorea i jo tri lana posade kako stoje na olupini za koju smo bili privezani ? sa svojim krinjama pokraj nogu, spremni na odlazak. Nije potrebno izuiti kole da bi se pogodilo to je bilo posrijedi. Bili su kao i dr ugi takori koji napu taju brod, bje ei zbog ove sitne nevolje na koju smo nai li. to je n ajgore, pozvali su ostale da ih slijede. Ne bojte se. Haj te s nama. Za to se ne bi obogatili kopanjem zlata? Vraajte se amo, zaurlao sam. Ritchie Moore se samo zacerekao. Tada me doekalo jo jedno iznenaenje, a bio je to prvi asnik Brew. Stajao je na koman dnom mostu, uglaen i miran kao da je carev stric, i nije poduzimao ni ta da pomogne . Za to me, za ime bo je, nisi probudio? ? viknuo sam. Nije se ak ni posramio. Ba sam se spremao, kapetane. Do tada mi je, uostalom, bilo ve jasno to misli. Mali prepredenjak vagao je da li da se pridru i ostalima i utekne. Krasno mi se pisalo. Ne budem li oprezan, izgubi t u ih dobar dio i ostati na suhom, da trunem u zatvoru australskih Engleza, dok e

Sincerity trunuti zajedno s ovim drugim brodovima. Nisam imao namjeru predati se bez borbe. VELEASNI GEOFFREY WILSON, PROSINCA 1857. Kapetan je stekao vrlo neugodnu naviku da nas o odlasku iz svake luke obavje tava u posljednji trenutak. Ovom je prilikom glasnik bio njegov drugi asnik, Kinvig, i to krajnje neuljudan glasnik koji je grubo lupao na vrata da nas probudi. Mo da je to bio nu an postupak s obzirom na Pottera ? i nesumnjivo na Renshawa ? ali men i takvo to nije trebalo budui da sam, kao vjeni ranoranilac, bio ve odjeven i ak unos io bilje ke u dnevnik. Pretpostavljam da se opet radi o vjetru koji ne smijemo propustiti, rekao sam mu p omalo ledeno, odgovarajui na njegov uljivi zahtjev da se pripremim za odlazak. Tako je. Morate svi doi iz ovih stopa. A doruak? Nema sad vremena za to. Bez obzira na to to sam ovjek krotak, ima stvari u kojima se jednostavno ne dam ti ranizirati, a tu spada i doruak, naroito kad, kao u ovom sluaju, moram platiti puni obrok, konzumirao ga ili ne. Odupro sam se Kinvigu, priopiv i mu da ne namjeravam bacati novac zbog pukog pomorskog hira, a kad je nastavio prosvjedovati, pitanje sam rije io ? prilino elegantno, ako se mene pita ? naprosto zauzev i svoje mjesto z a stolom, dajui mu do znanja da u naruiti dodatnu porcjju jaja ne ostavi li me na m iru. Istinu govorei, pomisao na skora nji odlazak, usprkos tome to je bio neoekivan, nije mi bila sasvim mrska. Premda smo u luci bili tek tri dana, nestrpljivo sam udio o tii. Zaobilazni put koji su prouzroile nepogodne morske struje nije bio neznatan i , s obzirom na spletkarenja dr. Pottera, zabrinjavala me pomisao na to koliko sm o dana ili ak tjedana propustili. Nije u na em sluajnom pristani tu bilo ni suvi e ara. N e vjerujem da sam se ikada na ao na mjestu toliko li enom duhovnosti kao to je to slua j u gradu Melbourneu, gdje je, po svemu sudei, samo jedna tema privlaila mu karce. K ada sam u konai tu gdje smo se smjestili mislio da bi ostale goste za veerom moglo z animati da uju togod o na oj ekspediciji, jedini odgovor na koji sam nai ao bilo je uenje to nisam ost ao u Viktoriji da svoje znanje iz geologije primijenim u potrazi za zlatom. Kao da nema veega bogatstva od pronalaska pukoga minerala. Kada sam se upeo objasniti da mi je cilj daleko uzvi enije naravi, bili su gotovo pa neugodni, okrenuv i se je dni drugima da nastave raspravljati o cijenama i nalazi tima. Na moje veliko zaprepa tenje, grad se svidio dvojici mojih kolega. Renshaw je, kao i uvijek, nestao prve veeri, sljedee takoer (poku ao sam s njime porazgovarati, no u porno je tvrdio da u iva u razgledavanju grada, a ja mu ni ta nisam mogao dokazati). to se Pottera tie i njega se rijetko moglo vidjeti, osim kad je u urbano izlazio il i ulazio. Nisam imao mnogo uvida u to ime je ovaj put zaokupljen, sve do tog jutr a kad je drugi asnik Kinvig do ao lupati na na a vrata, zahtijevajui da se smjesta vra tim na brod. Upravo mi je stigao doruak kad su Potter i Renshaw te ka koraka dotetu rali niza stepenice, obojica blijedi i mrzovoljni to su morali ustati iz kreveta (doim sam se ja osjeao vrlo budno i poletno). Doktor se prepirao s Kinvigom kad mu je ovaj pri ao. Ali to nije mogue. Moram pokupiti jo est sanduka, unaprijed plaenih. Tu je jo i Hooper , moj sluga. Trebat e mi barem sat vremena da ga dovedem. Va to? ? moram priznati da sam bio prilino razjaren. Bilo je tipino za Pottera da takv o to uradi i ne pitajui mene koji sam bio voa ove ekspedicije. Jo smo se u Londonu d ogovorili da emo se svi odrei posluge za vrijeme ovog pomorskog putovanja, budui da ni veliina broda ni sredstva koja su nam bila na raspolaganju nisu takvo to dopu ta li, no kad sam ga na to podsjetio, nije bio nimalo postien. Ta do li smo do Australije, zar ne? Putovanje morem je skoro gotovo. Ne berite brig u, upnie. Hoopera u plaati iz vlastitog d epa. Da sam znao da takvo to ima na umu, svakako bih i sam uzeo slugu, makar da sauvam dostojanstvo svoga polo aja kao voe. Sada za to nije bilo vremena. Kako bilo da bilo, odgovorio sam mu odluno, mo da nee za njega biti smje taja na brodu. Ne, morat u svakak o ovo pitanje raspraviti s kapetanom Kewleyjem. Doktor se na to namr tio, ali nije tu ni ta mogao kad je tako oito imao krivo. U meuvr

emenu je po dotinog poslao kola, kao i po svoje sanduke, to je sve skupa trajalo d osta dugo i na to se g. Kinvig silno uzvrpoljio. Uzeo sam zdravo za gotovo da e ti sanduci slu iti za no enje doktorove prtljage da mu olak aju put, ali se pojavilo est drvenih kutija povelikih dimenzija. emu to zaboga slu i? ? pitao sam. To su moji medicinski uzorci. Ponestajalo mi je strpljenja. Trebali ste me pitati za dopu tenje prije nego ste ih krenuli nabavljati. Mo da je brodska tiva puna. Zamislite, ak je i lupio nogom o pod. Naprosto nije imao nikakva osjeaja po tovanja. Ali svi dobro znamo da je prazna. Nisam se dao zastra iti njegovom drsko u. U to emo se tek morati uvjeriti. Nedugo potom njegov novi sluga Hooper napokon je stigao. Premda ga je Potter nas tojao kovati u zvijezde, tvrdei da je bio u slu bi njegovog istaknutog kolege, dokt ora koji ivi u Melbourneu, nije mi ba bio simpatian. Nosio je traljavu odjeu, bio je sirov i neugodan i nekako uvrijeeno nezadovoljan, to me je navelo na pomisao da g a je u Melbourne namamilo zlato s kojim nije imao sree. Prona ao sam nam kola da na s prevezu do broda, no s onim pozama nim sanducima nisu dostajala za na e potrebe. H ooper, voza i drugi asnik Kinvig upinjali su se da sve natovare, ali se bojim da s u to lo e izveli te sam morao izdr ati vrlo neudobnu vo nju pri kojoj me je jedna kuti ja bolno bola u lea. Na kraju sam bio vi e nego blago ukoen dok se napokon nismo pri makli Sincerity. Brod je, na moje iznenaenje, bio potpuno spreman za polazak, s dva amca ve u vodi, t o su ekala da nas izvuku iz sidri ta. Zanimljivo je da vjetar, za koji je Kinvig re kao da je tako dragocjen, nije bio nimalo sna an, ve je nailazio u blagim zapusima. Mogao sam jedino zakljuiti kako kapetana brine da bi ga moglo potpuno nestati. U svakom sluaju, bio je vrlo nestrpljiv i smeten. Kad sam htio potegnuti pitanje P otterovog sluge i sanduka i izraziti svoju ozbiljnu rezervu, inilo se da me jedva uje. Naprosto je odmahnuo rukom i zapovjedio ljudima da natovare sanduke, to mi n ije izgledalo sasvim u redu. Ne trebam ni rei da se Potter na to prilino razvedrio . Bilo je to, sve u svemu, zamorno jutro. Kako je Sincerity nastavila sporo napred ovati niz rijeku, nisam osjeao potrebu da se zadr avam na palubi gdje je Potter i t o posve nepotrebno razmetljivo, davao upute novome sluzi u vezi s brodskim raspo redom, te sam se povukao na odmor u kabinu. Kad sam se vratio na palubu, brod je ve bio za ao nekoliko milja na otvoreno more, a grad se pretvorio u obinu zbrku na obali. Dok sam tako stajao razmi ljajui koliko e nam biti potrebno da doemo do Tasman ije, primijetio sam ne to vrlo neobino. Posada je bila zaokupljena nekim uobiajenim pode avanjem jedara, samo to je nain na koji su to izvodili bio daleko od uobiajenog. Gledajui gore prema konopima i jedrima, vidio sam ne vi e od petorice tamo gdje bi h oekivao desetoricu ili vi e njih, a jedan od njih bio je prvi asnik Brew koji se i nae nikad nije penjao. Kad sam pogledao prema komandnom mostu, jo me vi e iznenadilo to to kormilom nije upravljao netko od posade, nego kapetan glavom. to se, zaboga, dogodilo? ? upitao sam ga. Zar su se neki od va ih ljudi razboljeli? Nisu ? smrknuo se Kewley, oito ne sasvim stalo en. Ostavili smo ih na obali. Bila je to sasvim neoekivana izjava, i nimalo primjerena. Kako to mislite? Zagledao se mimo mene prema obzoru. Nisu nam trebali. Za to, zaboga? Kapetan je slegnuo ramenima. Ha, brod nosi dodatne konope i drvo i platno, zar ne ? E, pa oni su bili dodatno ljudstvo. DESETO POGLAVLJE Peevay, 1831. ? 35. Prvi put sam uo za bjelako bo anstvo koje se zove BOG onda kad smo hodali kroz umu s Robsonom. O, bilo je zanimljivo imati ovdje nekog bijelca, tako blizu da sam ga mogao ak dodirnuti prstom, a prije toga su jedini num koje sam ugledao bili oni k oje smo proboli ili koji su nas ubijali. Robson je bio tu i vodio nas je. Bio je pomalo debeo i prljav u svojoj bjelakoj odjei od mrtve ko e, ali se smijao dok nas je vodio amo-tamo, sve dalje, brzo kao da ne mo e ekati. itavim putem priao nam je o Bogu. Tko te je stvorio? ? pitao bi i gledao nas posebnim pogledom. Kad nisam odgovorio, on bi to rekao umjesto mene, pomalo tu an, tako da sam se osjeao kao da sam zloest

ili pokvaren. Bog te je stvorio. ak ni tada njje bilo gotovo. Jo nekoliko koraka, i opet bi poeo iz poetka: Tko te je stvorio, Peevay? Ovaj put odgovorio sam i to brzo, samo da se opet ne ozlovojji. Bog me je stvorio. Od toga bi se nasmje io. Naravno, ja sam znao da nas nije stvorio taj prijan Bog, nego oni drugi koji su tajna, kao to svi dobro znaju. Ali to nisam nikad rekao Robsonu jer ga nisam htio alostiti kad nas je htio tako ljubazno spasiti. Osim toga, to nijo za u i nekog ne poznatog stranca. Doista, Robsonov je Bog bio nerazmrsiva zagonetka. Svi su znal i gdje su na i pravi jer ih se svaku no moglo vidjeti kako sjaje na nebu, ali kad s am pitao Robsona gdje je Bog, on je samo odgovorio, On je svugdje. Rekao je ak da j e on tri ovjeka, to mi se inilo tegobnom nerazmrsivom zagonetkom. Rekao mi je takoer da kad ne bismo vjerovali da je Bog svugdje, Bog bi se onda jako naljutio i pos lao nas na neko gadno mjesto da gorimo, to sam gonetao da mora biti grozomorno. N a i pravi nikada nisu marili da li ti zna da su oni na nebu. Naprosto su bili na ne bu. No, s iznimkom Boga, bili su to bolji dani. Troje ih je umrlo od bolesti ka ljanja , to je bilo omra ena stvar, ali poslije su prestala ta umiranja, tako da je veina j o bila iva, Majka takoer, to je bilo najbolje, premda je bila jo uvijek slaba i katka d trebala druge da se o njih oslanja pri hodu, tako da smo morali ii polako. Majk a je jo uvijek mrzila Robsona, to je bilo tu no, i stalno je htjela da ga probodemo kopljima, i to je tra ila isto tako esto kao i vode za pie. O, vjerojatno bi ga i sa ma ubila da je bila jaa i da mi drugi nismo dobro pazili da ne dobije nikad koplj a. Nama drugima bilo je drago to je s nama jer je on jedva bio kao num bijelci. Da, imao je udan miris, kao i njegova odjea od mrtve ko e i njegove prie tko vas je stvori o, ali inae je bio kao jedan od nas. Govorio je pravim jezikom, i premda je pravio glupe pogre ke tako da je bilo te ko ne smijati mu se, bio je to prvi bijeli govnar kojeg smo upoznali koji je poku avao. ak nam se pridru ivao u nonim plesovima i svira o svoju zvi daljku koju je zvao frula. Rekao nam je da je itava dva ljeta pje aio da n ae na e i spasi ih, i ve ih je mnogo doveo u to lijepo mjesto gdje su bili na sigurn om. to je jo udnije, kad je govorio o num, esto je bio ljut kao u, kao da to uope nisu njegovi, nego najljui neprijatelji. Rekao je da su surovi i puni mr nje i elje za ub ijanjem ? to je istina ? i ja sam razmi ljao da to mora znaiti da je on na . Da, volio sam Robsona tih dana hoda prema moru, ak i vi e nego Heedeeka, premda mi je bio kao stari brat. Robson bi me potap ao po glavi ? tada sam bio jo dosta mali ? i rekao: Zdravo mali a! ? i s vremenom sam poeo razmi ljati da je nekad ranije do lo do neke velike pogre ke i da je on moj pravi otac, to je bila bla ena pomisao. ak sam sa njario da e ga jednoga dana Majka prestati htjeti ubiti i da e stati jedno uz drug o i pru iti mi zajedno nje nost. Dok smo hodali, as nam je govorio: Idemo br e, as zapitkivao: Kako zovete ovo drvo?, a e smijao na sav glas kad se poskliznuo na neko blato da poka e da mu to ni ta ne sme ta. Sve to da bi nas spasio. Bila je stvarno blagovijest. Katkad sam bio tako za dovoljan da sam htio rei drugima da sam ja taj koji je to omoguio kad sam zapalio u mu tako da nas on mo e pronai. Sva je srea, naravno, da nisam. Prve su nevolje poele u gradu bijelaca. Nitko od nas nije bio u neem takvome do ta da, osim onih koji su bili otprije s Robsonom, kao Cordeveova sestra, a ak su i o ni izgledali upla eni dok smo stajali na jednom bre uljku i gledali odozgo velike kue bijelih ljudi, mno tvo njih. A to ako te se ne sjeaju? ? upitao je Heedeek. Robson se nasmijao kao da je to ne to jako smije no. Sjetit e me se. I tako smo u li. No, ako su ti bijeli govnari i poznavali Robsona ? nas nisu, i st ajali su ispred svojih kua i gledali nas kao da smo neka grozomorna blesavoa, prem da to uistinu nismo bili mi, nego oni, praznih oiju ispunjenih mr njom i piskutavih glasova nalik ptijima. ak je i Robson tada izgledao upla eno, kako sam primijetio i bilo mi je drago kad smo u li u veliku kuu napravljenu od kamenja ije ime je bilo z atvor, gdje smo bili dalje od izbuljenih pogleda onih nitkova. Robson nije ostao , nego nas je ostavio s drugim num koje nismo poznavali, ali se uskoro vratio za dovoljnog izgleda i tada nam je rekao ne to najudnije.

Morate ovdje ostati jo nekoliko dana, ao mi je, jer brod jo njje spreman. Najudnije je, kako smo svi primijetili, bilo ono morate. to se dogodilo s moramo, pitao sam se. Heedeek je odmah postavio pitanje: Zar ti nee s nama? Ta ne mogu, naravno. Robson nas je gledao kao da smo neka nerazmrsiva zagonetka to to ve ne shvaamo. Vani su jo sva va a braa i sestre koje treba spasiti, mno tvo njih. T nam je uputio ljubazan pogled. Ne brinite. Vratit u se im budem mogao. Onda emo ima ti radosne vijesti. I tako je oti ao, to je zabrinjavalo, pogotovo u tom num gradu. No nismo ni ta mogli jer je na a soba koja je imala zidove poput uskih tapova bila vrsta i vrata se nisu mogla otvoriti. K tome je to mjesto s onim izbuljenim govnarima bilo suvi e stra no da bi se tamo i lo bez spremnoga koplja. I tako smo ostali nekoliko dana u toj kui koja se zvala zatvor, jeli neku grozomornu bjelaku hranu koja se sastojala od tvr dog dvopeka i staroga mesa koje je bilo slano kao morska voda, i uskoro smo razm i ljali da nas nije Robson sve prevario, pripremio nas da nas ubiju, premda je ta pomisao bila tako u asna da je nije izrekao nitko osim Majke koja ju je esto izrica la. Napokon su do li drugi bijelci koji su se zvali VOJNICI, svi u crvenoj boji i s po jednom pu kom u ruci, i oni su nas proveli kroz graju bijelih govnara do velikog bjelakog amca, kakve sam ponekad viao daleko na moru, koji je imao velike bijele ko e za hvatanje vjetra. Bio je brz taj amac i uskoro smo bili tako daleko od kopna d a smo ga jo jedva mogli i vidjeti. Bijelci na amcu su imali pu ke, mnogo njih i zuri li su u nas kao neprijatelji, pa smo se pitali da nije ovo i dalje neka smicalic a i da nam se ne bi pri uljali po noi da nas ubiju i zatim pobacaju u more tako da nitko nikad ne dozna. Bili smo na oprezu. Na kraju taj brod, naravno, nije bio n ikakva smicalica i nitko nije do ao po noi. Ti bijelci nam nikad nisu uinili nikakvo ubijanje, samo su se penjali visoko gore da naprave velike ko e vee ili manje. Ne, prevara je bio taj OTOK na koji smo i li. To je bilo ne to stvarno alosno, ru no za oi. Znao sam da su veina numa gadni govnari k oje je bolje probosti kopljem, da, ali nisam nikad mislio da e nam Robson napriati takve bijedne la i. Robson koji je rekao da je na prijatelj i koji nam se ak obraao na im vlastitim govorom da nas navede da ga volimo. Zar nije rekao da idemo na dob ru zemlju? im sam ugledao otok, razabrao sam da je premalen, sa samo jednini bre ul jkom, kao da ga uope i nema. Nije bilo tamo mjesta za klokana i za lov, ni rijeka da se prelazi, kako mi se inilo, niti ak za hodanje koje je gotovo osnovna stvar za ivot. Kako je brod zaokru io, vidio sam mjesto s kolibama koje je bilo pretrpano na ima, vi e nego to sam ih ikada ranije vidio. Zatim su nas stavili u mali amac s mo tkama za odgurivanje, i kad smo stupili na tlo, na i su nas gledali kao da smo ne to najzanimljivije, a pogledi su im bili prazni, dok su nas ak i oni koji su nas zn ali od ranije samo tiho pozdravili. Tako sam naslutio cijelu istinu. Ovo je bilo nekakvo umirali te. Vojnici su nas vodili preko, dok mi je uskovitlani pijesak upadao u oi, da upozna mo njihovog vou koji se zvao NAREDNIK WILKES. Izgledao je staro i pun mr nje kao da njegovim ilama tee otrov, i dr ao je jednu pasju ivotinju, vrlo malenu kao da je nek i takor. Narednik Wilkes nije nas ni pozdravio, nego samo rekao vojnicima neka na s povedu u kolibe smrdljivog zadaha. Sve vrijeme vojnici su zurili u na e ene kao d a je to svje a nova hrana koju treba probati. Stvarno nema niega goreg od osjeaja da si nasmrt prevaren. Najgore od svega je to t o sam ja omoguio Robsonu da nas pronae u umi, i ja sam ga obo avao, ak toliko da sam s anjao da mi je otac. Robson, ije je ime postalo debeli govnar robson. Robson, koj i je sad ponovo u svijetu gdje tra i jo na ih da ih uhvati i dovede u ovo grozomorno umirali te. Robson, kojemu ak ne mogu ni rei: robsone, koji SI TI la ljivi nitkov. Svatko od nas iz Majinog plemena htio je istoga dana otii, istoga sata, jer ak i da te proganjaju i ubiju je mnogo bolje od ovoga mjesta gdje se nema to raditi, osi m sjediti i ekati jo grozomorne bjelake hrane ili promatrati druge i pogaati tko e sl jedei dobiti bolest ka lja. Rekla sam vam da ga smo trebali probosti, rekla je Majka koja je bila zadovoljna z bog na eg alopoja jer je to znailo da je bila u pravu. Majka je uvijek voljela biti u pravu. Trebali ste me slu ati dok ste imali prilike. Ono to je velika srea kod Majke jest da se ona nikad nije prepu tala oaju. Ne, ova na a propast kao da ju je ojaala. Kad smo bili alosni i kajali se, vidio sam joj po oim

a da ve smi lja ne to novo. Doista, im je ponovo bila jaka, poela je ulaziti u kolibe d rugih koji su govorili na jezik, na tajne razgovore. Nekoliko puta pitao sam je k akav ima naum, no ne bi mi rekla ni rijei. Bijeli govnari su tvoji prijatelji, rugala se. Idi i razgovaraj s njima. Ali ja sam udio da se pridru im jer nakon Robsonovih la ljivih prevara bila mi je isk rena elja u dubini grudi da probodem onoga narednika Wilkesa s otrovnim pogledom i k tome svakog drugog bijeloga govnara. Da, sanjao sam, srediti te pi ljivce i ma knuti se s ovoga mjesta. Heedeek ju je nagovorio da me pusti da im se ipak pridru im. Trebam Peevayja da mi poma e, rekao je, premda tek onako. Majka se namr tila i rekla: Ako nas upropasti, ti e biti kriv, ali mi je dopustila. Ta ko sam doznao tko je uz Majku od na ih ? ili PALAWA, kako smo nazvali sve na e ? jer skoro se svatko koga je pitala pridru io. Neki su mrzili ovo umirali te, drugi su b ili bijesni na vojnike i njihovu pohotu jer su uvijek hranom mamili na e ene u svoj e kolibe, ili ih naprosto odvukli kad narednik Wilkes nije gledao. To je bilo gr ozomorno. Sljedei dan Heedeek je mene i jo neke poveo na drugu stranu otoka i ja sam vidio k ako e se Majina zamisao odvijati. Neki drugi su ve bili tamo, pravili koplja poreda ni oko tajne vatre gdje je vjetar puhao na suprotnu stranu od vojnika i narednik a Wilkesa, tako da nisu mogli nanju iti dim. Tako sam i ja poeo praviti koplja. Kas nije, kad se sunce spustilo, prekrili smo pepeo pijeskom tako da ne ostane traga i vratili se natrag u naselje s kopljima sasvim uz nogu tako da bijeli govnari ne vide. Zatim smo ih ostavili na tajnom mjestu koje je skrivalo grmlje, gdje su ve bila druga, mnogo njih. Heedeek je rekao kad doe sljedei amac b jo grozomorne nam hrane, imat emo spremno dovoljno kopalja i moi emo se od uljati u mrak i ubiti one b ijele pi ljivce, sve njih. Zatim bismo uzeli njihov amac i vratili se natrag u svij et. Naravno, nevolja sa skrivenom namjerom je ta d aje krhka kao stari nagoreni tap i svaka ga malenkost mo e slomiti. Sljedee popodne bilo je vrue. Vojnici su bili u svojim kolibama, igrali se arenim k articama zbog kojih su glasno vikali. Neki od na ih bili su na drugoj strani i pra vili tajna koplja kao i obino, ali Majka jer rekla da nas ne smije ii previ e odjeda nput jer e nas opaziti, i taj dan ja sam trebao ostati. Tako sam sjedio u onoj pr ljavoj kolibi i bacao neki kameni u zid ili sanjario o sebi kao hrabrom junaku koj i je spasio Majku od dvadesetorice bijelih govnara s pu kama. Muhe su zujale i u l etu pravile oblike nalik na tapove. Uskoro sam izgubio kamen koji sam bacao i ak s u mi se i ma tanja umorila, tako da bi me nekad na kraju nastrijelili ili bi me Ma jka probola. Na kraju sam se razbjesnio na tu kolibu pa sam iza ao i popeo se po o nom bre uljku otraga tako da budem bli e vatri za pravljenje kopalja, o emu je bilo u zbudljivo razmi ljati. Jo uvijek sam stajao na tom mjestu kad je narednik Wilkes pr o ao jer je etao sa svojom pasjom ivotinjom. To nije bilo neobino jer je etao s tim psom mnogo puta svaki dan. On je volio tu p asju ivotinju koju je zvao FERNANDO i sva njegova nje nost je odlazila na nju, jer nas je mrzio kao to je mrzio i svoje vojnike i esto je vikao na njih. Za to je tog p sa volio, bila je nerazmrsiva zagonetka jer bio je suvi e malen poput takora i stal no se pretvarao da je opasan ili lajao, makar i na vrata to lupaju na vjetru. Mi Palawe nikad ga nismo zvali Fernando, nego MI JI BRABONJAK, i mi bismo ga i ritnul i, samo to bi nas narednik Wilkes mogao vidjeti. Gledao sam ga tako s bre uljka kak o trkara amo-tamo, naprijed i natrag i laje na cvijee. To me nije zabrinjavalo. Ne, ali jest kamo je to amo-tamo vodilo. Odjedanput se na ao vrlo blizu tajnome mjestu, a narednik Wikes je hodao za njim. To je stvaralo brige. as je stao odmah blizu i podigao nogu da se popi a. as je trao nekamo drugamo da re i na pijesak to je bilo sasvim dobro, ali radosna vijest je kratko trajala, jer je sada trao natrag da ponju i gdje je malo prije pi ao. Jo gore, sada je i ao i dal je, ravno u samo tajno grmlje. Srce mi je tuklo u grudima i jedva sam mogao gled ati. Narednik Wilkes je stajao i ekao, vrlo strpljivo, dok je mi ji brabonjak obavi o svoje sranje ba na tom mjestu, na na a ista koplja. ak i to bi bio u redu da je tu stao, ali poslije je zabio guzicu u li e da se poe e. Onda sam odjednom uo ono zavijanj e, a narednik Wil kes se saginjao, zurio i uzimao ne to. Odjedanput je pobjesnio, po urio natrag prema kolibama i dovikivao vojnicima.

Imao sam vremena tek da odem do onih pored vatre i mahnem im da se maknu. Svejed no je to bila alosna nesrea. Narednik Wilkes nas je natjerao da mirno stojimo pred kolibama beskrajno dugo, s vojnikim pu kama uperenima u nas, i zvao nas je DIVLJAKI M ubojicama ili prljavim prijetvornim crncima. Nakon toga smo morali gledati kak o su sva koplja koja smo tako pa ljivo izradili stavljena na hrpu i spaljena. Tada je narednik Wilkes hodao vrlo blizu, dugo zurio u na a lica i pitao: Koji od vas j e voa svega ovoga? Valjda je mislio da nitko nee ni ta rei, ali se varao. Majka je istupila ravno pred njega, kao da joj je sasvim svejedno, i rekla: Ja, huljo, rijeima njegovog vlastito g bjelakog jezika. Na to je jo vi e pocrvenio od mr nje i zapovjedio etvorici vojnika da je odvedu na oba lu tako da su je dirali po sisama i guzovima dok su hodali, pa ih je poku ala udar iti, i gurnuli su je u mali amac, vrlo grubo, te sam vidio da joj je noga ozlijeen a, premda nije ni pisnula. To je bio stravino i po elio sam da mogu istrati i probos ti svakog od tih govnara, na smrt, smrt, smrt, kao u mojim ma tanjima u kolibi. Po tom je narednik Wilkes izabrao drugu etvoricu na ih da ih stavi s njom. premda jeda n nije uope spadao u Majin naum nego je samo katkad s njom razgovarao. Bilo je tu no gledati kako taj amac odlazi i gonetati da e je ustrijeliti i baciti u more. Ono t o su uinili bilo je skoro u asnije. Kada je amac odmaknuo, tako da je njegova ko a za hvatanje vjetra izgledala kao neki mali list, do ao je do velike stijene koju sam primijetio katkad ranije i koja je bila samotna, bez drvea ili iega Tamo su ostavi li Majku i druge. Bilo je naj alosnije vidjeti ih tamo nakon to ih je brod ostavio, nalik na najsitnija gmizava stvorenja, gotovo predaleko da vide na e mahanje, pre mda smo svejedno mahali. To me je ozlovoljilo i ostavilo duboko u grudima alosne osjeaje. Drugi dan Narednik Wilkes pona ao se kao da je zaboravio na njih. Nije nijedanput pogledao prema moru, nego je samo vikao na svoje vojnike i tjerao ih da hodaju i stoje i stalno trzaju pu kama. Sve vrijeme mi smo gledali onu stijenu kako se pr i na suncu. Napokon su Heedeek i jo neki i li pitati narednika Wilkesa da ih vrati na trag, ali on se samo naljutio i rekao im neka odlaze jer e i njih staviti na stij enu. Tako je pro ao itav taj jadni dan. Sada sam znao da ih narednik Wilkes samo eli ubiti na taj spori, mrski nain. O da, bolje je da te ustrijele, to sam uviao. I b ili bi umrli da nije sljedeeg jutra iz svijeta do ao brod s jo grozomorne bjelake hra ne. Zastao je kod Majine stijene, valjda jer su mislili da je bila neka nesrea, i spustili su amac da ih uzmu. Kad je do ao do nas i kad su se Majka i ostali vratili , narednik Wikes nije ni ta rekao, ali je bio pun mr nje. Jadna Majka i oni ostali j edva su mogli hodati i bili su puni posjekotina kao da su pali niz neke stijene, nateenih kapaka i zatvorenih oiju, ko e ispucale od sunca, a usta grozomornih od bi jele tvari od nemanja vode. To je mnogo to promijenilo. Heedeek i ja i ostali stavili smo Majku u najbolju ko libu da budemo ljubazni, i premda se uskoro oporavila, i jo uvijek jako mrzila bi jele govnare, sada je postala ti a. Ponekad je samo sjedila i nije uope govorila, a kada je govorila o ubijanju num bijelih govnara i o tome kako e njihovim rukama i nogama nahraniti pse, inila je to tankim glasiem. Da, izgubila je ne to borilako ta da, i nakon toga se poela debljati dok nije postala jako krupna. I ja sam se prom ijenio, nauiv i ne to od tih dana. Sada sam znao da se protiv bijelih pi ljivaca ne mo e boriti samo kopcima jer bi oni pobijedili ba svaki put, a mi bismo samo br e poginuli. Ne, uviao sam, ako mislim izdr ati, onda to moram na neki drugi nain. Katkad se ini da je te ko i prepoznati neku nerazmrsivu zagonetku, a kad je jednom zna , odgovor na nju tada sti e da br e ne mo e. Tako je i bilo. Jednoga jutra, nekoliko tjedana kasnije, stigao je amac s novim vojnicima i novim voom. Narednik Wilkes j e ekao dok su veslali prema obali, i primijetio sam da mu je osmijeh ukoen, kao da se ljuti, to je bilo udno. to je jo zanimljivije, taj novi voa vojnika jedva ga je i pozdravio, nego ga je poveo u kolibu, tako da smo znali da je on vei od Wilkesa. Zato sam obi ao kolibu s jo nekima od na ih da gledamo kroz malu rupu u daskama za k oju smo znali. No, tu smo do ivjeli iznenaenje. Novi je ovjek razgovarao s Naredniko m Wilkesom glasno i vikao je na njega kao da je neki ni i govnar a ne voa otoka, go vorio mu da je razrije en i druge takve rijei. Sljedei dan stari otrov u ilama uzeo j e Mi jeg Brabonjka, od etao do obale odakle su ga odveslali da se vi e nikad ne vrati,

a novi ovjek ije ime je bilo KOMANDANT DARLING, postao je umjesto njega na bjelaki voa. Najzanimljivije od svega bilo je nakon toga. Uskoro je Heedeek koji je nauio neke bjelake rijei, kao to smo i svi dotad, pitao Komandanta Darlinga za to su maknuli ot rova u ilama, a Komandant Darling nam je rekao da je to stoga to je poku ao ubiti Ma jku NA pogre an nain. Naime, nije smio uiniti ono to je uinio, ve ju je morao poslati d rugim bijelim govnarima na puno razgovora. ak ni tada ne mogu je naprosto staviti na stijenu na suncu, nego je moraju objesiti u etom jer to je bio za bijelce prav ilan nain ubijanja. Razmi ljao sam malo o tome i iz toga shvatio mnogo toga. Tako s am shvatio da bijeli govnari imaju pravila koja moraju slijediti, ba kao i mi, pr emda su ona tako sakrivena njihovim varljivim la ima da sve do tada nisam uope pomi slio da postoje. No, mislio sam, ako nauim njihov nain razmi ljanja, tada bih znao k ako da se borim s njima, njihovim vlastitim sranjem. To mi je bila najbolja namj era, odluio sam, jer borba s njima na na nain njje nikada uspjela. Uskoro nas je Komandant Darling odveo amcem na drugi otok koji se zvao FLINDERS, koji je bio u blizini. Taj je bio mnogo vei i trebalo je dva dana hoda s jednoga kraja na drugi, imao divljai za lov i manje planine koje se moglo gledati i jednu koja je bila o tra poput koplja. Svejedno, bilo je to neko grozomorno vjetrovito mjesto gdje nam je pijesak upadao u oi, i nije bilo kao pravi svijet, gdje smo po znavali svaki kamen kao stare prijatelje. Komandant Darling trudio se biti ljuba zan, ak je ponekad i nas Palawe zvao u svoju kolibu da jedemo s njim grozomornu h ranu. Rekao je da moramo nositi odjeu kao bijelci, to je bilo mrsko, ali nam je po kazao i kako da uzgajamo jestive trave i grmlje, to je bilo zanimljivo i s vremen om smo u tome postajali vje ti. Zato smo ga gotovo zavoljeli i jedanput smo mu dal i papigicu koju smo uhvatili i koju je dr ao u kolibi i zvao SHAKESPEARE. Pro lo je ljeto, i tako jo jedno i ni ta se naroito nije dogodilo, nego smo bili na Flindersu i jo ih je umrlo od bolesti ka ljanja, mnogo njih. Uskoro je na e mjesto, koje se zva lo WYBALENNA, poraslo, s novim kolibama za nas i skladi tima, i vi e numa koji su na s dolazili nadzirati. Jedan od njih zvao se SMITH, koji je rekao da djeca Palawa moraju dolaziti u nje govu kolibu da slu aju o BOGU. Smith je bio malen, ravne kose i vrebao je pogledom , tako da su ga neka djeca mrzila i samo pobjegla od njega, ali ja sam i ao jer sa m htio nauiti obiaje i rijei numa i sva ostala bjelaka sranja tako da se mogu boriti protiv njih. Smith je bio zadovoljan i rekao mi ako budem znao za Boga bit u spa e n. Nisam mu nimalo vjerovao, ne, ali sam svejedno htio ii svaki put dok ne saznam vi e. Katkad sam razgovarao i s vojnicima jer su mi govorili arobne rijei koje je m ajka ve znala, kao PI LJIVAC, GOVNAR, SRANJE, HULJA, JEBENO, PIZDA, PIKA i sve takve . Jednom sam ih izgovorio pred Smithom, tek da isprobam njihov arobni uinak, a taj je bio silan jer me on jako zamrzio zbog njih, te me istjero van iz kolibe na t jedan dana. Majku je izluivalo moje uenje. Za to ide ? ? pitala me. Zar voli bijele govnare? elim ih upoznati tako da se mogu boriti protiv njih. Bolje ih je samo ubiti, odgovorila bi. Upozna li ih previ e jo e postati kao oni. Nisam je previ e slu ao. Ve sam smi ljao vlastitu osnovu da nas sve vratim u svijet, ta ko da budem neki junak ak i u Majinim oima. To je bila moja tajna udnja. Tako je pro lo jo jedno ljeto, pa jo jedno i uskoro sam narastao i dobio po udu, tako da sam drugim oima gledao na ene, njihove cice i dlaice bile su radosne vijesti i p unile su me nekom nepoznatom gladnom potrebom. ak su i neke od bijelih ena mogle p roi, premda bile su sakrivene pod debelim mrtvim ko ama koje su se zvale ODJEA, pogl edi su im bili suludi, tu ni i tvrdi poput kamena, tako da su mi dra e bile na e. Ni n a e me nisu pu tale blizu jer sam jo uvijek bio premlad, ali bi mi dale da ih poljubi m u usne i diram im meke oble cice ako nije bilo svjedoka. Tu sam imao puno sree. No, to su uglavnom bili dani umiranja. Ljudi su uskoro sve br e postajali bolesni dok nismo, poeli tra iti znakove po sebi. To je bilo grozomorno jer prestra no je umr ijeti u vruici i ka lju i jedva sposoban da di e . Bijeli govnari su, naravno, jedva uo pe umirali, i kad bi nam se pogor alo, gledali su nas kao da je to samo ne to uobiajen o za CRNCE ? kako su nas nazivali ? to mi je bilo najmr e. Najgore je bilo kad je u mro moj prijatelj Heedeek, i bio je to jedan od najtu nijih alosnih dana kad smo ga odnijeli na obalu i spalili na pogrebnoj vatri. To je bilo pre alosno. Bilo je dakle te ko tih davnih grozomornih dana, i razni su ljudi poku avali na razn

e naine prebroditi dane. Neki su prestali bilo to raditi, samo su le ali u oaju, kao da se odmaraju. Ti su brzo umrli. Drugi su pre li na drugu stranu otoka, u lov i t ome slino kao da sve ide kao i prije i da se ni ta sramotno ne dogaa. Ti su ivjeli du lje. Ponekad bi Majini nou oti li u grmlje i plesali bi i razgovarali po starom obiaj u. To je bilo najbolje, barem dok nije svanulo. Neki, pogotovo ene, govorili su o Robsonu i kako e se uskoro vratiti i spasiti nas kao to je rekao onog dana u kui z vanoj zatvor. Nikad, naravno, nisam u to povjerovao jer da nas je toliko volio, ne bi nas stavio na te smrtonosne otoke. Druge ene prona le su drugaijeg prijatelja da ih spasi. Bio je to Wraggeowrapper, ko ji je prije bio mrzak i koji bi nou vrebao iz drvea da nas izludi. Sada su napravi le novi ples, samo za njega, i to su izvodile po noi i pjevale su pjesme samo da mu udovolje. ak su i lijegale s njim da bi se jebale, govorili su neki. Za to ne? ? gonetao sam. Ako je itav svijet samo smrt i umiranje iz neobja njivih razloga, ond a je mo da najbolje tra iti pomo od svojeg neprijatelja. To je jo uvijek bolje od neka kvog la nog prijatelja, kao to je Robson. Katkad je bilo nevolja. Ljudi bi se razbjesnili zbog tog grozomornog ekanja i pri sjetili bi se stare mr nje, borbi iz davnina. Sada su uglavnom bila etiri naroda, j er su se manji izmije ali, i obino su se dr ali svaki za sebe, ali onda bi se napravi la koplja i ja sam nagaao da e uskoro biti krvavi rat. Jednom su nam pripadnici na roda TONENWEENER, koji nam je sad bio neprijateljski, do li s kopljima dok smo nou plesali i poredali se oko nas, i sve nas gledali i urlali da e nas pobiti. No, na kraju nije do lo do borbe. Valjda zato jer je smrt ionako bila preesta pojava. Ponekad bi brodom do li novi Palawe koje je poslao Robson, to je nama bilo zanimlji vo ali njima grozomorno. Jedan dan su do li Mongana i njegova majka Pagerly. Bilo je udno vidjeti ih, da, jer se inilo kao da je pro ao itav ivot od vremena kad smo ivje li svi zajedno i kad su me mrzili i ujedali. Sada vi e nisu bili ljuti, nego samo upla eni. Donijeli su lo e vijesti, veina onih koje sam poznavao tih davnih dana bili su sada mrtvi, od bolesti ka lja ili su ih ubili bijeli govnari. to je najgore, ni je vi e bilo Tartoyena ni Bake. To je bilo tu no. Do tada sam se stalno nadao da su negdje na sigurnom, ba kao i prije, i da Tartoyen pria svoje lijepe prie, a Baka sj edi pored mora, dugih ko atih prstiju. To mi je uvijek davalo malo nade, ak i kad sm o bili na onim otocima, i bilo je alosno znati da ti je oduzeta. ak je i u to grozomorno vrijeme bilo neega dobrog. Mongana se vrlo upla io kad je vi dio taj otok Flinders i molio me da mu pomognem, to je bilo ugodno jer sam se zbo g toga osjeao najpametniji, tako da sam mu pokazao gdje ekamo na u grozomornu hranu, i rekao mu tko je tko i koji su bijeli num govnari mrski, a koji su bolji. I ta ko je Mongana, moj najtegobniji neprijatelj od ranije, postao moj dobar prijatel j. Jo jedno iznenaenje bilo je da se njegova majka Pagerly sprijateljila s Majkom. esto bi sjedila s Majkom, slu ala o tome kako mrzi bijele hulje i kako im treba sv ima razbiti glave i slino, o emu je voljela priati. Ona je zapravo bila Majin jedini prijatelj. Bilo ih je koji bi joj se nasmije ili kad bi pro li pokraj nje i nekad b i joj ak donijeli grozomorne hrane, ali u dubini grudi suvi e su je se bojali da bi je stvarno voljeli. Majka je uvijek ulijevala strah. Tako su dani prolazili, ni ta se osobito nije dogaalo, odlazio sam u Smithovu kolib u na uenje i svaki dan si govorio da moram izdr ati. Tako je bilo sve dok se nije p oelo govoriti o tome da Komandant Darling odlazi i da dobivamo novog komandanta. No, to nije bio neznanac, nego netko koga smo poznavali. Dolazio je Robson. GA CATHERINE PRICE, SUPRUGA VLASNIKA DUANA, WYBALENNA, UROENIKO NASELJE, OTOK FLINDE RS 1835. ? 38. Odmah sam shvatila da se na vidiku zacijelo pojavio brod iz Launcestona, koji sm o oekivali ve nekoliko dana. Kroz zavjese na prozoru prednje sobe ugledala sam prv o nadzornika vrtova, potom kapelana i njegovu suprugu, zatim krojaa, pekara, g. D unna, i druge kako brzaju prema pristani tu, dok im se u oima moglo itati da oekuju p isma. Uskoro im se prikljuio i moj suprug Louis. Ja sam, meutim, radije ostala kod kue jer me opet pomalo boljela glava, pa nisam bila suvi e raspolo ena za gu vu. Ne to kasnije zaula sam kako se vanjska vrata zatvaraju i Louisa kako me zove: Cathe rine, jesi ula to ima novo?

Nisam, naravno da nisam. Novi guverner Van Diemenove zemlje doi e nam u posjet, i to sa suprugom. Premda jo ni je u ao u prednju sobu, ve izvana razgovarao sa mnom, glas mu je zvuao meko kako ve d ugo nije. A opet, oduvijek je u Louisovoj prirodi postojala elja za poznanstvom s utjecajnim linostima. Otkad sam ga upoznala volio je govoriti o vezama i prednosti ma koje bi mu one mogle priskrbiti, premda, istinu govorei, do sada nisam vidjela nijednu. Pomisli samo, oglasio se iz hodnika, novi guverner prelazi itav taj put da bi nas posjetio. Jesi li znala da je bio istra iva u Arktikom oceanu? Znala sam. To se stalno o njemu govorilo, prepriavalo i ponavljalo. Valjda u nedo statku iega drugog. Shvatila sam da je njegov posjet velika ast ? pogotovo s obzir om na to da prethodnom guverneru to nikad nije palo na pamet ? ali ipak priznaje m da me to odu evljavalo daleko manje nego mojega mu a. Nije se dugo zadr avao jer je dolazak broda znaio mnogo posla u duanu, te sam jutro provela pouavajui djecu pisanj u. Kroz zavjese sam gledala supruge naseljenika kako jurcaju po ki i amo-tamo, jed ne drugima u posjet, zacijelo da po stoti put pretresu skora nji uzbudljiv dogaaj i mo da, razbijaju glavu oko toga to bi za tu prigodu mogle odjenuti. I sama sam raz mi ljala o tome da obavim koji posjet, no neugodno vrijeme me je natjeralo da se p redomislim. Iste veeri g. Robson sve nas je sazvao u kapelu i dok smo tako stajali, uz tiho p ucketanje uljanica, on nam je iznio to je sve smislio za guvernerov posjet. Tada sam ga vidjela prvi put nakon gotovo tjedan dana i uinio mi se nekako tu no umoran. Govorio je dobro, kao i uvijek, poev i s priznanjem da ga je vijest iznenadila kao i sve ostale, molei nas da se silno potrudimo i kao naselje ostavimo dobar dojam . Ti su mi njegovi planovi djelovali sasvim razumno. ini se da je guverner, osim t o je polarni istra iva, na glasu po tome to o svijetu sudi prema izgledu, tako da sm o u ta dva tjedna koliko nam preostaje trebali predano oistiti svaku zgradu, od k oliba uroenika do trgovine i kapele. Na visoki gost dobit e priliku da obie i razgle da itavo naselje dok e se naveer odr ati gozba njemu u ast, vani bude li vrijeme povol jno, uz prisustvovanje svih uroenika. Dan e biti zakljuen slu bom bo jom u kapeli. G. Dunn, pekar ? koji nikada ne propu ta priliku da izrekne kakvu duhovitu primjed bu ? upitao je hoe li namjesnik dobiti uobiajene prepelice i odojka ili samo peenog la buda, a budui da smo se svi hranili neukusnim jelima otkad smo stigli na Flinders, na to se prolomio smijeh. G. Robson smijao se jednako glasno kao i ostali, odgo voriv i: Imajui u vidu njegovo istra ivanje Arktika, vjerujem da e mu na skromni obrok d ostajati, za to je dobio lijep aplauz pa se nasmije io, kao to to esto ini. No, kad je sastanak zavr io i kad smo izi li na mjeseinu, izlo eni pogledima uroenika iz koliba, bi la sam sigurna da je na licu imao izraz zabrinutosti, to me nije ni suvi e udilo. Gu vernerov posjet je zasigurno velika ast, ali nije posve bezopasan. Ponajprije, bi lo je tu gorue pitanje to su mu sve napriali. inilo se da je pro la ve itava vjenost otkad je g. Robson preuzeo du nost na eg zapovjedn ka, prije gotovo tri godine. Stigao je, sjeam se, u vrijeme kada mi je ivot na Fli ndersu bio sve samo ne lak. Polo aj naselja, na zapadnoj strani otoka, nudio je pr ekrasne zalaske sunca, ali nas i izlagao punoj silini zapadnih vjetrova, to mo e bi ti prilian napor za ivce kad neumorno zavijaju kroz grane i bacaju pijesak u oi ili iznenada zalupe vrata. Daljnji nemir u meni poticalo je na e neugodno zadu enje: cr nci. Premda su ti nesretnici zavreivali samo aljenje, klonulo se prepu tajui bolesti koja ih je kosila u sve veem broju, ipak je bilo te ko zaboraviti njihovu krvavu pr o lost i zvjerstva koja su poinili nad nedu nim naseljenicima. Ta stvorenja su tek ne davno nauena na odjeu, premda su njome tako nehajno pokrivali tijelo ? jedva u gra nicama pristojnosti ? da ovjek nije mogao biti siguran to im je na umu. Kada bi ih promatrala kako dangube pored svojih koliba ili odlaze u lov u skupinama, lica bi im odjedanput poprimila tako divlji, nedokuiv izraz da je to, naravno, izaziva o nelagodu. Kad bih pomislila na to kako mi blizu stanuju, esto nou ne bih mogla d ugo zaspati. Od pomoi nije bila ni oskudnost sadr aja na otoku. Opskrbni brod do ao bi jedanput u tri mjeseca, ime su vijesti i pisma bili rijetka zadovoljstva, a dani su protjeca li uistinu sporo. Dokonost izaziva vraga u ovjeku, a u na em sluaju oitovala se u svaa ma i glasinama. Louis i ja trudili smo se, naravno, koliko smo god mogli da se d istanciramo od takvog pona anja, no to nije uvijek bilo lako. Vrlo esto bi vas razg ovor s nekim uvukao u nepo eljno povjeravanje, a uzdii se iznad toga znailo je pak p

otpunu pre utnu iskljuenost. Jedan od tih to su posebno u ivali u trau bio je vjerouitel j, g. Smith, ivahan ovjek, kako se govorilo, krivo usmjerenih te nji. Premda ga nika d nismo pozivali u goste, u tako malom mjestu nije nimalo zgodno ? ni mudro ? br aniti ljudima da ti dolaze, a znao je on biti i jako zabavan kad bi prepriavao ko jekakve novosti, te ga je ak i Louis, koji je openito naginjao ozbiljnosti, smatra o vrlo duhovitim. Nakon nekog vremena njegovi posjeti na em domu postali su uobiaje ni. Naravno, silno nas je pogodilo kad smo doznali da e zapovjednik na eg otoka biti pr emje ten, to je uvelike bilo posljedica kritikih pisama upuenih vladi u Hobartu. Jo je gore bilo otkrie da je po iljalac bio g. Smith. Znala sam da su njihovi odnosi zah ladili jo otkako je zapovjednik optu io Smitha za rasipnost u pogledu zaliha naseob ine, ali je njegov in svejedno bio sasvim neopravdan. Koliko sam shvatila, g. Smi th je optu io g. Darlinga da zanemaruje vjersku poduku uroenika, to je predstavljalo opasnu optu bu, tim vi e to je bila donekle istinita jer odrasle uroenike jedva da je iemu pouavao, osim u najsvjetovnijim stvarima, kao to je zemljoradnja. Zapovjednik u je to sve te ko palo i jedne nedjelje sukobio se sa svojim tu iteljem pred kapelom , nazvav i ga Judom pred svima. Bio je to vrlo neugodan ispad. Instinkt mi je govorio da treba pustiti da se stvar slegne, ali Louis to nije mo gao. Bio je uzrujan zbog zapovjednikova premje taja, uvjeren da ga je g. Darling n amjeravao unaprijediti, i jasno je dao do znanja g. Smithu da ga vi e ne eli vidjet i u svojoj kui. Vjerouitelj se pak vladao kao da smo se mi, a ne on, nerazumno pon ijeli, pogledavajui nas naduto i povrijeeno kad god bismo se mimoi li. to je najudnije , osobito se hladno dr ao ne prema Louisu ve prema meni. Kad bih mu dolazila u susr et negdje u naselju, izveo bi itavu sramotnu predstavu okreui glavu na drugu stranu , a kad bih ga kojom nesreom zatekla u neijoj kui, zurio bi nekamo preko moje glave . itav sluaj postao je doista muan. Naposljetku je izdajniko vladanje g. Smitha ipak imalo jednu dobru stranu, dolaza k g. Robsona na mjesto g. Darlinga. ula sam ve ne to o tom ovjeku, i od obo avatelja i onih drugih: slavni Robson koji je jednom prilikom mjesecima i ao kroz divljinu Va n Diemenove zemlje samo u pratnji crnaca, sve u nastojanju da spasi tu nesretnu rasu. Iz nekog razloga zami ljala sam ga kao goru od ovjeka, vojniki u togljenog. Kako sam se samo prevarila! ovjek kojeg sam ugledala u amcu na putu s opskrbnog broda ka na em molu, bio je sasvim obina izgleda, zaokrugljen i trapav, a govor mu je, do k je davao upute kormilaru, odavao skromno porijeklo. Tek mu se iz ivahnog pogled a dala naslutiti snaga volje koju je posjedovao. to se obitelji tie, palo mi je u oi da supruga koja je sjedila do njega promatra otok s izrazom na licu koji bi se moglo opisati kao gaenje, dok su mu sinovi bili udno rastreseni, bez imalo oeve gl asovite odlunosti. Ima fino lice, dobacila sam Louisu. Moj suprug, koji se gurao da bude meu prvima koji e mu po eljeti dobrodo licu, kimnuo je u znak slaganja. I crnci su bili podjednako uzbueni kad su ugledali ovoga do lja ka. Doveo je sa sobom i dosta njihovih sunarodnjaka koje je prona ao na Van Diemen ovoj zemlji, pa je do lo do vrlo dirljivih prizora jer su braa i sestre, razdvojeni svih tih godina, u suzama sada prepoznavali jedni druge, a majke su vri tale od s ree vidjev i djecu koju su zacijelo smatrale zauvijek izgubljenom. Zaas su mu uroenic i stali ne to uzbueno klepetati na svojem neobinom jeziku. ula sam da umije govoriti njihov jezik i veselila sam se to u ga uti kako im odgovara na isti nain, no samo je odmahnuo rukom pogledav i ih veselo ali odluno. E, sada morate govoriti engleski, bl ago je zahtijevao, samo engleski. Tako je pokazao, jo tada, vrstu rije enost da donese boljitak tim nesretnicima. Bio je naroito ponosan na jednoga od tih koje je doveo, djearca nemirne udi po imen u George Vandiemen, koji se nekako slatko nastojao sakriti iza lea svojeg zapovje dnika. Dok se na a brojna skupina kretala natrag prema naselju, Robson je tumaio da su zalutalo dijete prona li nedaleko Devonporta neki farmeri koji su ga zatim pos lali na kolovanje u Bristol, gdje je ostao dovoljno dugo da stekne vi e od osnovnog obrazovanja. Robson ga je otkrio gdje radi kao sluga u kui tih farmera pa ih je nekako uspio nagovoriti da ga puste na slobodu. Ovako prikazan, mali George nam je bio silno zanimljiv, i kad smo do li do mjesta gdje su bile domorodake kolibe, g . Robson ga je stao nagovarati da nam malo poka e to je nauio. To nije bilo lako uza svu onu srame ljivost, ali je napokon uspio iz njega izvui nekoliko pozdrava koje

je ovaj izrekao uistinu nevjerojatno tenim jezikom, koji je prema ivao sposobnosti bilo kojeg od na ib uroenika, za to su ga nasmije eni slu atelji nagradili pljeskom, a i smijehom kad je g. Dunn, pekar, primijetio da djeak ak govori i ujnim zapadnjakim n aglaskom. Zgoda je, na alost, bila kratkoga vijeka. Tek to je dijete steklo malo vi e sigurnost i u izvedbi, stalo je zamuckivati. Ispustilo je potom nerazgovijetan uzvik na sv ojem uroenikom jeziku, i na na e silno iznenaenje, stalo se probijati izmeu nas i otral o prema jednoj od koliba. Ondje je, zurei u nj na vrlo neobian nain, stenjala Walye rie: to udovi no stvorenje koje nije ni zaslu ivalo da se zove enom, o kojoj su kru ile tako stravine prie i koja na najprijaznjji osmijeh odgovara drskim mrgoenjem. Bilo je te ko povjerovati, ali prema uzbuenim povicima maloga Georgea nametala se jedino pomisao da je ta grozna ena njegova majka. Premda sam znala da je pokvarena do s r i, svejedno me osupnula njezina reakcija. Dok je jurio prema njoj i zvao je, ona je naprosto ustala i prilijepila mu vruu zau nicu ? iako joj je on bio jedino dije te koje nije vidjela godinama ? i bezosjeajno oti la. Jadni George bio je potpuno i zvan sebe, grcajui od plaa, i premda smo ga zvali da nam se vrati, otrao je dalje s am. Nije dugo trebalo da i prisutnost g. Robsona ? koji se uvijek energino kretao uok olo ? u na em krugu pone mijenjati ozraje u naselju, i to na kudikamo bolje. Ubrzo s u svi ivnuli, zaas odbaciv i sva zla dosade. Od Louisa se tra ilo da premjesti svu rob u iz pretrpane prodavaonice, jer je na njezino mjesto trebala doi nova i bolja zg rada, to je bio tek dio velike akcije izgradnje. Tesar i zidar imali su pune ruke posla, a ni njihovi lijeni robija i vi e nisu ljenarili, pa su ak i neki uroenici pru il i pomo. Plodovi ovoga rada ubrzo su postali vidljivi budui da su nove drvene kolib e stale nicati gotovo poput gljiva poslije ki e, a pravo proelje od opeke sagraeno j e na jednoj oveoj kolibi koja je trebala biti preureena u novu kolsku kapelu, to je i bio krajnji cilj g. Robsona ? crnce udomiti i predvoditi u molitvi u zgradama potpuno izraenima od opeke. Uskoro je postalo jasno da je najvi e zaokupljen voenjem neega ravnog kri arskoj vojni kako bi crnce priveo uljudbi. Louis, kojeg se novi zapovjednik veoma dojmio, ob jasnio je kako e se svakome uroeniku dodijeliti obrt, od postolarskog do uzgoja st oke, koji e odgovorno dalje sami razvijati. Svi su imali raditi, premda se od oni h ije su sposobnosti umanjene oekivalo da obavljaju tek jednostavnije poslove, kao to je kopanje krumpira ili grobova za svoje nesretne drugove. Oboje smo to smatr ali plemenitom zamisli koja bi ih s vremenom mogla preobraziti u ne to poput vesel e dru be engleskih seljaka. to je jo genijalnije, g. Robson je tvrdio da svatko od n jih treba dobivati plau za svoj trud, i najavio da e se svakog tjedna odr avati saja m, gdje e sirota stvorenja svoje bogatstvo moi iskoristiti za nabavu neke potrep tin e, kao to je duhan ili novi slamnati e ir. Namjera mu je bila vrlo jasna: vje to ih je upoznavao s kamenom temeljcem civiliziranog svijeta: trgovinom. Uvijek ima gunal a, naravno, i supruge nekih od asnika su se na aju tu ile da je od sajma ? koji je p rvog tjedna bio slabo posjeen ? slabe vajde. Ja sam se, meutim, o tro usprotivila ta kvom pesimizmu, istiui da je vrijednost sajma u davanju primjera uroenicima, a to j e neprocjenjivo. Jo nadobudnija bila je objava da e otok odsada imati svoj list, -Flinders Island J ournal- za koji e ? uz pomo g. Robsona ? pisati ak i sami uroenici. List je dakako b io vrlo ogranien budui da na otoku nije bilo tiskare, zbog ega je sve tekstove runo prepisivala ona nekolicina uroenika koja se izvje tila u pisanju, a vidjela sam sam o jedno izdanje ije su se oskudne stranice odnosile uglavnom na jednostavna svako dnevna zbivanja na otoku. Istini za volju, bilo je malo vijesti o kojima bi se p isalo, osim smrti uroenika koje nisu bile po eljna tema. Svejedno smo i Louis i ja pothvat smatrali vrijednim poku ajem oplemenjivanja ivota zajednice u naselju. Koli ko se sjeam, ak je dobio i pohvale od Colonial Timesa u Hobartu ? kad je g. Robson pisao tim novinama da izvijesti o na im nastojanjima da donesemo progres ? koji j e tiskao vrlo pozitivan prilog o svim njegovim inovacijama. Nije mi, naravno, nijedanput palo na pamet da bih se i sama mogla ukljuiti u sjaj ne kampanje g. Robsona, ali tako je na kraju bilo. To je posljedica posljednjeg na eg susreta kad sam jednog jutra sluajno prolazila pored nove prodavaonice upravo kad mu je moj suprug pokazivao napredak gradnje. Catharine, zazvao me Louis, sav sretan. Pogledaj tko je ovdje.

G. Robson poastio me ljubaznim osmijehom. Va suprug ovdje obavija sjajan posao. Louis je bio ozaren. ini se da ete promijeniti svaki pedalj na ega naselja, rekla sam g. Robsonu blago prij ekornim tonom. to nas dalje deka, pitam se. eljeznica? Tvornica? Odu evljeno se nasmijao, Bojim se da u vas razoarati, gospoo Price. Od sada u se manje baviti gradnjom, a vi e pouavanjem domorodaca. Osobito se premalo pa nje posveivalo nj ihovoj vjerskoj naobrazbi. Nije spominjao nikakva imena, no nisam uope dvojila da aludira na svojeg prethodnika, g. Darlinga. Namjera mi je da svatko, ukljuujui odra sle, dobije potpunu poduku. To nee biti lako postii, naravno, ali uspjet emo. Louis je prvi iznio prijedlog. Ali, Catharine, pa ti si pouavala, zar ne? Mo da bi m ogla pomoi. Nisam nikad ni pomislila na to. Jedva da bi se to moglo zvati poduavanjem, branila sam se. Uila sam djecu itati, pisati i raunati. Onda ste pravi strunjak. Smijeh g. Robsona sasvim je zarazan. Radi se o tome, gospod o Price, da emo trebati svaku pomo. Namjeravam i sam dr ati satove. No daj, Catharine, nagovarao me Louis. Nee im morati obja njavati ni ta te ko. G. Robson uputio mi je osmjjeh. Bit ete nam vrlo dragocjeni. Poela sam tjedan dana kasnije. Kakav je to stra an trenutak bio, ta spoznaja da u za kratko stajati pred punim razredom tih neobinih lica koja oekuju moje rijei. G. Rob son me utje io. Ne zaboravite, rekao je, da njima uenje le i mnogo slabije nego vama pre davanje. Zaponite naprosto tako da jednoga pitate deset bo jih zapovjedi i poslije e sve ii samo od sebe. Uinila sam kako mi je rekao i to se pokazalo vrlo korisnim savjetom. Tada sam opa zila i kakvo zadivljujue razumijevanje uroenika posjeduje g. Robson, s obzirom na to da je bio pun zamisli kako im neko gramatiko ili teolo ko pitanje protumaiti na j ednostavan, njima razumljiv nain. Uz njegovu nesebinu pomo ubrzo sam se privikla na novi posao, i ak otkrila da mi priinja zadovoljstvo. Nakon toliko vremena pukog am ljenja na otoku bila sam, zacijelo, i vi e nego orna za posao, pa su to postali da ni velikih oekivanja budui da u samom procesu uenja postoji ne to to u svakome budi od u evljenje i vedrinu. Uitelji su dodu e bili mje ovita skupina koja je ukljuivala starij eg sina g. Robsona, supruge dvaju asnika i, dakako, g. Smitha, dok je kolovano uroe niko dijete, George Vandiemen, takoer preuzelo neke satove, ali smo imali toliko p osla da su nesuglasice bile rijetkost, a odnos izmeu g. Smitha i mene bio je kore ktan. to se crnaca tie, premda su mi i dalje djelovali neobino, postupno sam stala gubiti poetnu nervozu koju su ta stvorenja izazivala. Napokon jedne veeri, dok sam djecu u razredu pouavala psalmima, otvorila su se vra ta i, na moje prilino iznenaenje, u ao je g. Robson te tiho sjeo u zadnju klupu, pra tei moja bijedna nastojanja. Ve je nastupila jesen, noi su bile duge, i dobro pamti m zavijanje vjetra na krovu uionice i treperenje uljanica dok sam se upirala da n astavim, osjeajui da je svaka moja rije glupa i neprilina. Kako sam se samo iznenadi la kad je, nakon to su uenici oti li, g. Robson ustao i nje no me potap ao po ruci, reka v i: Nisam li rekao da ete nam biti zlata vrijedni! Bio je to trenutak istinskog ponosa. Jedna od dra i Robsonova vodstva jest da se nikad nije znalo to e biti sljedei korak. Tako je bilo i s imenima uroenika. Primijetila sam da je ve nekoliko dana posveiva o slobodno vrijeme prilino dugakom popisu, ali sam svejedno bila zateena kad je naj ednom pozvao sve crnce i asnike u naselju da se okupe na otvorenom prostoru ispre d kole gdje je objavio ? na ope zaprepa tenje ? da e se svi uroenici preimenovati. inil o se to vrlo smionom nakanom i dok sam gledala kako proziva uroenike, jednog po j ednog, da prime svoje novo ime ? ba poput kakvog generala koji uruuje medalje svoj im vojnicima ? bila sam ispunjena divljenjem. Potpuno sam uviala znaenje te zamisl i. Htio je da uroenici ponu iznova, da se ponovo rode kao civilizirana, kr anska bia. to se samih imena tie, bila su sasvim zgodna. Neki stariji i istaknutiji domoroci poa eni su naslovima drevnih veliina, kao Kralj Alpha, Kraljica Adelaide, ili Princez a Kleopatra. Drugima su dodijeljena isto romantina imena: od Neptuna i Semiramide do Ahila. Primijetila sam i da se g, Robson katkad upu tao u zgodne, crncima nepo znate doskoice, poigravajui se pojedinim odlikama njihove linonti. Tako je momak vj eno ozbiljna izraza lica sada bio Katon, dok je vjeito zami ljena i nujna djevojka p ostala Ofelija. Ne Harno da je to bilo duhovito nego su sada imena bila lak a za p amenje naroito u usporedbi s onim dugim i zamr enim, koja tu zamijenila.

Zabavljalo me to sam opazila da pojedina imena u sebi kriju neki alac. Walyerie je , recimo postala Mary, i premda se to ini sasvim nevinim, gotovo sam sigurna na k oju je krvolonu vladaricu g. Robson mislio. Njezin sin mje anac, Peevay, koji je na d crnim licem imao tako zanimljivu etku plave kose, i koji te je uporno promatrao tako ozbiljno da ti je bilo neugodno, sada je bio Cromwell, taj najmraniji vlada r. Njegova prijatelja, Monganu, koji se vjeito upu tao u postavljanje te kih pitanja, duhovito je prekrstio u Voltairea, a Monganinu majku Pagerly, koja je esto bila u nekoj vrsti pobune zajedno sa stra nom Walyerie, prozvao Boadieea. Bio je to veseo dan, ali ubrzo je ipak uslijedilo razoaranje. G. Robson se temelj ito trudio da se svatko brzo navikne na nova imena, tra ei da svi uitelji i slu benici ubudue oslovljavaju uroenike iskljuivo njima, i neko se vrijeme inilo da su ih uroen ici (uz nekoliko iznimaka, kao to je nepopravljiva Mary) sasvim spremno prihvatil i. Meutim, kako su tjedni prolazili, postajala sam sve vi e uvjerena da se, kada meu sobno razgovaraju na onom udnom jeziku koji su izmislili ? dijelom engleski, dije lom uroeniki ? potajno i dalje obraaju jedni drugima onim starim domorodakim imenima . Mo da to izgleda neva no, ali me je silno uzrujalo jer mi se inilo ni ta manje nego i zdajom toga ovjeka, i to od strane onih koje je toliko nastojao spasiti. Kad se danas osvrnem na taj trenutak, vjerujem da je bio neka vrst prekretnice, jer su me svaki daljnji tjedan i mjesec sve vi e razdirale sumnje u uspjeh na e veli ke akcije pouavanja. Problem je djelimice le ao u samim uiteljima jer, ako emo pravo, jadni g. Robson nije imao pomonike kakve je zaslu io. G, Smith pokazao se jednako nemaran prema posla kao to je bio neprijatan na rijeima, sve dok g, Robson nije bi o prisiljen da ga javno ukori i izazove time silno ogorenje. Ni ta sposobnijim nije se pokazao ni sin g, Robsona, dok je njegova supruga, koja se doimala upravo on ako nezadovoljna ivotom na Flindersu kako je i najavila izrazom lica kad je prvi put pogledala obalu, odbija pru iti ikakvu pomo. to ne tie supruga dvojice slu benika, od njih je bilo malo koristi kad su vjeno dangubile u krugu kole ? premda je prost or skuen ? i svojim prenemaganjem samo ometale g. Robsona u poslu. Vlasti u Hobartu priu tile su nam jednako razoaranje, Premda je guverner Van Diemen ove zemlje zaas podr ao na e napore, nikakvu opipljivu potporu nismo dobili, a zahtje v g. Robsona za dodatnim knjigama i uiteljirna doekan je nizom izgovora. Slijedilo je ne to jo gore, a ticalo se lovaca na tuljane. Bili su to, da pojasnim, Europlja ni okrutne udi koji su ivjeli na drugim otocima Bassovog tjesnaca, i koji su esto o timali uroenike ene, iskori tavajui ih bezobzirnom surovo u. Neki su ivjeli u blizini i bi dolazili u naselje kupovati robu u Louisovoj radnji, razmeui se i kunui najprost ijim rijeima. Na i su crnci odavno ve znali da su njihove ene zarobljene kod tih zlot vora i bili su vrlo zadovoljni kad je g. Robson objavio da e ih izbaviti. Poduzeo je sve da to postigne, aljui pismo za pismom u Hobart, no kako god mi je mrsko pr isjetiti se toga, kolonijalna vlada glatko je odbila sudjelovati u rje avanju toga problema, tvrdei da su ene svojim muiteljima donijele na svijet toliku djecu da je prekasno sada ih razdvajati. Odluka je bila ne samo be utna i nepravedna nego je i poslu ila da potkopa ugled g. Robsona u oima uroenika. No, najvei uzrok nevoljaina nije le ao u bijelcima, nego na alost upravo u crncima. M o e se uiniti grubim, ali ne mogu a da ne spomenem kako su pokazivali sve vi e nevolj kosti da porade na svojoj preobrazbi. Bila ih je uvijek aica, poput udovi ne Mary, ko ji su odbijali pohaati nastavu, ali s vremenom je broj takvih rastao, gotovo kao da je veina crnaca dolazila samo iz radoznalosti, ili dosade, i sada su se umoril i od te novosti. ak i oni koji su nastavili s uenjem odjedanput bi i ezli zbog nekog glupog lovakog pohoda. To je znatno ote alo pouavanje, pogotovo kod starijih ija je m o pamenja bila slabija. Kako je obeshrabrujue bilo kad bi nakon tjedan dana vje banja deset zapovijedi, naprimjer, polovica razreda naglo nestala da bi se vratila ne koliko dana kasnije, uzbueno nosei probodene valabije, ne sjeajui se vi e nijedne zapo vijedi. Iskreno reeno, meu njima nije bilo nijednog koji je pokazivao punu i eljnu predanos t uenju. I sam George Vandiemen, najbolji uenik u koli, koji je znao tako dobro gov oriti psalme, esto bi odlutao u neku svoju brigu ili se pak hirovito alio da eli uit i aritmetiku, i to nakon to mu je toliko puta ponovljeno, da mu to nije ni korisn o ni potrebno. Njegov polubrat Cromwell nije bio ni ta bolji. Istina, pokazivao je dara za engleski, zadivljujui ljude time kako je ovladao neobinim i te im rijeima, a li bilo je u njemu neke stalne mrzovolje tako da ak i kad je tono izgovarao deset

zapovijedi, te ko je bilo vjerovati da prihvaa to to govori. U tome je i le ao osnovni problem. Premda su neki od crnaca zadovoljavajue nauili di jelove Svetog pisma, doimali su se tvrdokorno otpornima na to da osjete svjetlo vjere. Za vrijeme nedjeljne slu be bo je neki bi ak oko ela vezali rupce da sakriju oi kako se ne bi primijetilo da spavaju, i to u trenutku kad im se navije tala Bo ja ri je! inilo se kao da ne vide neku povezanost kr anske vjere sa svojim ivotima. alosno je rei da u tome nije moglo biti manje istine. Kako je vrijeme odmicalo, broj crnac a smanjivao se vrtoglavom brzinom. Zaraza koja je naizgled jenjala u trenutku do laska g. Robsona, sada se razbuktala vi e nego ikad, ponekad s nekoliko smrtnih sl uajeva u jednom tjednu. Domoroci kojih je bilo jedva dvjestotinjak ak i u samom poe tku, sada su svedeni na manje od polovice tog broja, a njihove kolibe, ija je pre napuenost u poetku zadavala g. Robsonu silne brige, sada su bile alosno dostatne. M alo-pomalo naselje je tonulo u gluhu napu tenost, a groblje se sve vi e punilo. Mnogo se govorkalo o razlozima koji su do toga doveli, to je bilo neizbje no. Vojni lijenik ? ovjek koji je uvelike zanemarivao svoje vjerske du nosti, toliko da su ne ki i sumnjali u njegovo kr ansko opredjeljenje ? redao je uzroke praktine naravi, ka o to je nenaviklost crnaca na europske bolesti i ogranienost kretanja na jedno mje sto dok su po prirodi oduvijek bili lutalaki narod. Ja sam, kao i drugi, vidjela u tome vi u silu. Da su uroenici pokazali vi e po tovanja prema Svetom pismu, uope ne dv ojim da bi Gospodin Bog stao na kraj njihovim patnjama. Mo da se ini be utnim, ali ne mogu se oteti dojmu da zapravo anju plodove svoje izdaje prema g. Robsonu. Nije l i vlastiti ivot i zdravlje stavio na kocku da ih izbavi iz divljine? Nije li svak i sat kad je bilo mogue posvetio njihovu napretku, poklanjajui im nova znanja, pa a k i nova imena? Na njegova nastojanja uzvratili su samo ravnodu no u i nemarom. Jadnoga g. Robsona pogaalo je, dakako, opadanje broja uroenika, i sa svakom novom smru njegova je o alo enost bivala sve nagla enija. Unato tome, nikad si nije dopu tao da oklekne u svojoj odlunosti. Ako ih ne mo emo spasiti na ovaj nain, sjeam se kako mi se povjerio onog stra nog dana kad su nam za samo nekoliko sati umrla dvojica, onda mo ramo poduzeti sve da to uinimo na drugi. Itekako sam dobro razumjela to je s time htio rei. I doista, nedugo potom zapoeo je svoju posljednju akciju koja se nije toliko ticala obrazovanja uroenika koliko p otrebe da ih se odvrati od njihovih poganskih obiaja. Ubrzano su zaredale objave, meu kojima i zabrana nji hovih povremenih nonih pijanki uz pjesmu i ples, kao i l ovakih pohoda koji su doista bili tek ne to vi e od izlike da se izbjegnu kontrole ko je su provodili slu benici. Od crnaca se nadalje tra ilo da odbace amulete za ouvanje zdravlja koje su praznovjerno nosili oko vrata, a sadr avali su, kako sam ula, kos ti njihovih pokojnih predaka, to je bilo tako barbarski da nije moglo dalje zastr aniti od kr anskih obiaja. Na alost se pokazalo da ove plemenite namjere nije lako provesti. Premda je g. Rob son imao ne to uspjeha s talismanima, lovake pohode poduzimali su tako nenajavljeno da ih je bilo gotovo nemogue sprijeiti. Neko vrijeme je izgledalo da je uinio kora k naprijed glede nonih pijanki ? u nekoliko navrata strogo je za ao u obli nju ikaru i jednu takvu prekinuo ali nedugo potom su pepeo i otisci stopala otkriveni jedva ne to dalje, izvan dometa ujnosti iz naselja. Ne promijeniv i se i ne pokajav i se, cr nci su, po svoj prilici, bili uporni u odbijanju spasa. Tako je ivot u naselju te kao tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, premda je svaki bio obilje en tugom. Zatim, jednog etvrtka poslijepodne stigao je opskrbni brod, kao i obino, i potresa o nas novo u. Ve su neko vrijeme bio poznati planovi da se podigne jo jedno naselje n a australskom kopnu, u Zaljevu Port Phillip, s druge strane tjesnaca Bass, tono n asuprot Flindersu, a sada smo doznali da se razmi lja ? i to ozbiljno ? o imenovan ju g. Robsona vladinim za titnikom uroenika u tom novom naselju. Ako dobije to mjes to, to je bilo vrlo izvjesno, i ako bi ga prihvatio, to nije bilo ni ta manje vjeroj atno, preuzeo bi du nost za koji mjesec. Bilo mi je, naravno, drago zbog njega. Nakon tako bliske suradnje s njim vjeruje m da sam ga razumjela bolje od drugih. Rekla bih ak da je u njemu bilo neke veliin e. Smatrala sam da itekako zaslu uje nagradu za svoj silni trud. Usto, alosna je is tina bila da je njegov posao tijekom svih tih godina na Flindersu priveden kraju kad mu je broj tienika tako opao, a budunost im je bila tako alosno oita. Daleko je prikladnije za njega da prijee u novu zemlju gdje se jo to ta moglo uiniti. Bila sam, dakako, o alo ena zbog onih uroenika koji su ostajali i kojima e, znala sam, bolno nedo

stajati. Navikli su, pretpostavljala sam, raunati na njegovu prisutnost i uzdati se u njegovu prijaznu blagonaklonost. Nisam ni sumnjala da e se vrlo te ko odvojiti od njega. No, smatrala sam da moraju skupiti snage da ostanu pribrani. to se tie Europljana u naselju, na njih je vijest o Robsonovom skora njem odlasku im ala, bojim se, najjadniji uinak. Otrovno i pakosno ozraje koje sam smatrala davno nestalim sada nas je opet obavijalo, kao to sam se i sama uvjerila. Jednog kasnog zimskog poslijepodneva, tek koji dan nakon to je opskrbni brod donio tu vijest, na putu u kolu, gdje sam namjeravala pripremiti gradivo za sljedei dan, prolazila sam pored lijenika i nadglednika vrtova koji su stajali uz trgovinu zakloniv i se o d ledenog vjetra. Pa to je uostalom i htio, ula sam lijenika. Finu si je karijeru napravio s tim crncim a. Stala sam. Na trenutak mi se, doktore, rekla sam mu povi enim tonom, gotovo uinilo da govorite o g. Robsonu, ali to ne mo e odgovarati opisu takvog hrabrog ovjeka koji j e i vlastiti ivot stavio na kocku da spasi domoroce. Lijenik je poprimio podrugljiv izraz. I dobro je pro ao s tim spa avanjem, pet funti p o glavi, koliko se sjeam. Nisam mogla preuti tako podlu optu bu. To je bila asna plaa za plemenit i opasan posao, uzvratila sam hladno, i ne slu i vam na ast to poku avate omalova iti ovjeka ija su dje vea od va ih. Nakon toga sam produ ila. itav ispad me je, meutim, i dalje uzrujavao i ka d sam do la do kole koja je bila prazna, kao to je esto bio sluaj tih dana kad su se r azredi smanjivali, sjela sam za jedan stol, s netaknutim pripremama ispred sebe, oiju punih suza. Ostala sam tako ne znam ni sama kako dugo. Naposljetku sam, na svoj u as, ula kako se uz kripu otvaraju vrata. Po batu koraka prepoznala sam g. Rob sona. Premda sam pognula glavu u nastojanju da sakrijem svoju bol, nisam time, b ojim se, ni ta postigla. Gospoo Price, to vas mui? ? pitao je duboko zabrinut. Nisam mu mogla rei. Kako i bih kad je razlog bio upravo on i otrovne primjedbe na njegov raun? Ma, nije ni ta, tvrdila sam. Sve je u redu. Gospodin kao i uvijek, dobri g. Robson ponudio se da mi donese vode, ali iz nekog meni neobja njivog razloga to me je samo jo vi e rastu ilo. Ustala sam. Ispriavam se. Moram ii. Jo uvijek mi niste rekli to vam je. Po urila sam prema vratima. Ali, gospoo Price, g. Robson je doviknuo za mnom, niste ponijeli al. Ne mo ete van tako . Doista sam se u onakvom stanju zaboravila ogrnuti, ali mi se sada inilo da je pre kasno da se okrenem i vratim po al. Zapravo sam bila toliko uzrujana da mi nije b ilo ni stalo. Zakoraiv i u sumrak koji se spu tao, osjetila sam neodoljivu potrebu da pronaem neko samotno mjesto, daleko od svega, da saberem misli. Okrenula sam se prema moru. Gospoo Price, ula sam Robsona kako vie za mnom, va al. Trebala sam mo da stati, ali se naprosto nisam na to mogla natjerati. Produ ila sam prema obali koju su tukli sivi valovi, dok je vjetar ujedao, sve dok nisam dospj ela do tih neobinih kuglastih stijena to le e u blizini mola, na kojima su crvene oz nake i djeluju tako uznemirujue, gotovo poput oiju. Osjetiv i odjednom studen, shvat ila sam da ne mogu dalje. Zastala sam potra iv i iza jedne gromade zaklon od vjetra. Zamislite, dobri siroti g. Robson slijedio me cijelim putem. urno me ogrnuo moji m alom oko ramena. Gospoo Price, dovodite zdravlje u opasnost. to vam je, zaboga? to sam mogla rei? Nakon tolikog truda koji smo ovdje ulo ili, svih nada koje smo u to polagali, osjeam se..., tragala sam za rijeima, toliko alosna. O tro me pogledao. Ne smijete oajavati, gospoo Price. Na a nastojanja nisu bila uzaludn a. Mo da je polo aj crnaca doista alostan, ali pomislite koliko je gore moglo biti. Z amislite da su ostali u Van Diemenovoj zemlji, izvan dosega kr anskog nauka, na mil ost i nemilost zlikovcima. ak i ako izumru ovdje do zadnjeg ovjeka, barem e imati p riliku da ih Gospodin prigrli. Njegove utje ne rijei natjerale su mi, bojim se, jo vi e suza na oi. Osjeam da sam do iv a neuspjeh. Ne smijete si dopustiti da takvo to i pomislite. Naprotiv, pobijedili ste, izjavio je sa smionim osmijehom na licu. Ta, ako bi itko trebao snositi krivnju, onda sam

to samo ja, kao zapovjednik. Na trenutak se inilo kao da mu samopouzdanje slabi i licem mu je pre ao izraz sumnj e. Katkad je znalo biti te ko... Jedina elja bila mi je da utje im ovu plemenitu nevoljnu du u. Samo to, ni ta drugo, na tjeralo me da mu polo im ruke na ramena i potom ga blago poljubim u obraz, kao to b i sestra svojeg utuenog brata. Ni ta vi e. Kako li samo okrutan zna biti ovjek. Kako s e samo prljavom u zloi mo e prikazati nevinost. Zaas sam postala svjesna prigu enog lu pkanja, sporog i ujednaenog, poput udaranja uninog kljuna o deblo. Osvrnuv i se, ugl edala sam na odreenoj udaljenosti g. Smitha kako lupka lulom o jednu od golemih s tijena i utke gleda prema moru. Pro li su tjedni, tjedni grozote. Ne mo e se sprijeiti skandal, koliko god bio neprav ian, kad jednom izbije. Ru no su me gledali, a od svih najgore supruga g. Robsona. Nisam pojma imala da u ljudskom pogledu mo e biti toliko zloe. Jednom sam joj se po ku ala obratiti i objasniti joj o kakvom se groznom nesporazumu radi, ali bez uspj eha: samo me ledeno pogledala i okrenula se na peti. to je bilo jo gore, inilo se d a ona i njezin suprug vi e ne govore. Bio je stra no optereenje pomisliti da sam nesv jesno uzrokovala takvu nesreu. to se Louisa tie, nije mi dopustio da se opravdam, n ego se prema meni odnosio mrsko i hladno. Tra io je, naravno, da prestanem predava ti u koli. Kao da sam i pomi ljala da nastavim. Sve vrijeme g. Robson je prema meni osjeao strahovitu neugodu i kad god je to bil o mogue, nastojao me izbjei. Nisam ga krivila. Povremeno, kad sam hodala naseljem, vidjela bih ga kako se udaljava s izrazom tu ne zabrinutosti na onom plemenitom l icu. Najvi e sam se, dakako, bojala da e taj nesretni dogaaj na neki nain ugroziti nj egove izglede da preuzme mjesto u Port Phillip Bayu. Stra no je bilo i pomisliti d a bi mu ta prilika ? koju je itekako zaslu io ? mogla biti uskraena i da bi morao o stati s nama na Flindersu. Pro lo je mjesec dana i jo uvijek smo ekali da g. Robsona pozovu u Hobart na razgovo r o novome mjestu. Meutim, kada je opskrbni brod napokon stigao, donio je potpuno drugaiju vijest. Tako smo doznali da nam u posjet sti e guverner Van Diemenove zem lje. Peevay, 1838. Bilo je ru no gledati Debelog Robsona kako izlazi iz amca onoga dana kad je stigao na otok Flinders, onako nasmije en i samodopadan, ali najgore je bilo vidjeti koga je doveo sa sobom. Tayaleaha. Mislio sam da je moj skoro pa brat zauvijek nesta o, i da barem je, a sada je odjednom opet bio tu. to je jo gore, govorio je num je zikom kao nekakav bijelac ? puno bolje nego ja ? tako da su se Debeli Robson i d rugi smijali od iznenaenja i hvalili ga to je pametan. To je bilo pravo izazivanje jer je mali smrad oduvijek htio biti bolji od mene, kao da mu je to neki tajni plan. Zato je bilo lijepo gledati kad je otrao Majci i primio bolan udarac. Aha, razmi ljao sam, kako ti se to svia? Uskoro je on postao Robsonov omiljeni crnac, i ako je trebalo uiniti ne to novo, on je to inio. Radio je obrte i bio je RATAR. Onda je radio DAVANJE STVARI ZA NOVIE to se zvalo SAJAM i dobio e ir zvani SLAMNATI. Kada je sajam prestao ? to je bilo vrlo skoro ? radio je novine koje su se zvale FLINDERS ISLAND JOURNAL i koje su pre stale ak i br e nego SAJAM. Najvi e je meutim bio uitelj. Valjda je bio zadovoljan zbog te silne veliine, ali to nikad nije pokazivao i uglavnom je bio samo tu an kao da je neka nerazmrsiva zagonetka. U jednom trenutku bio je gladan za pohvalama Debe log Robsona, kao da ni ta drugo na svijetu ne eli, ali onda bi se ozlovoljio i opet bi oti ao Majci, premda mu je uvijek uzvraala mr njom. I onda bi se opet za elio Robso na, i postao kao more, i i ao amo-tamo, amo-tamo, bez prestanka. Debeli Robson je stalno vikao i etkao tamo-amo da nabavi nove stvari. Napravljena je nova trgovina i nova kua za boga koji se zvao bog, koja se zvala kapela , ko ja je bila od OPEKE. Kasnije smo dobili nove kuice koje su takoer bile od opeke, i bile su malene i mrane s na ima sabijenima unutra i njihovim neprestanim nonim ka lja njem. Bili su u koli i dodatni satovi o BOGU, mnogo njih. Ali sve drugo je uglavn om bilo isto, jer smo mi Palawe umirali ba kao i prije. Bila su to grozomorna vre mena, sjeam se, jer nas je bilo sve manje, poput dana nakon ljeta, dok ak i oni ko ji su rekli da nam je Robson prijatelj nisu poeli gonetati da nas uope nije spasio kako je obeao. Robson je rekao da, on je na prijatelj i izgledao je tu no kad smo m

i umirali, ali nam nije dopu tao da mrtve spaljujemo, kako je bilo ispravno, nego je rekao da BOG najvi e voli zakapanje. Zbog toga sam ga mrzio jo vi e. Uskoro smo razmi ljali samo o bolesti i o umiranju. Katkad je te ko bilo i dalje se nadati i ne nagaati da emo uskoro svi biti mrtvi pa je ionako svejedno. ak sam se p obojao da u zaboraviti truditi se da izdr im, to mi je oduvijek posebno dobro i lo. Ka d bi do lo do toga, mislio bih samo na svoj naum i ponavljao bih ga u sebi, kao je dnu od Robsonovih molitvi koje nas je natjerao da znamo. Nauiti bjelake govnarIJe Otii odavde Boriti se i boriTI se s njima Zauvijek i vjeno Kako emo se s njima boriti nisam znao, i jedva sam se time i zaokupljao jer mi je za poetak i odlazak bio dovojjan. Ve sam poku avao, da, pisao pisma guverneru koji je bio glavni bijeli govnar i slao ih u njegovo mjesto, u hobart. Trebala mi je pomo da zvue ispravno tako da sam oti ao jedinome numu koji mi je ikad bio simpatian na otoku Flinders, kqji se zvao LIJENIK JONES koji je bio ljubazan i nikad nas ni je ni na to tjerao. On mi je rekao da se pi e va a ekscelencijo i pomogao mi s pravop isom, i tako sam napisao pismo svaki put kada je do ao brod. Ni ta se nije dogodilo, ne, ali bio sam uporan i dalje i dalje. Tada je napokon jednoga jutra do ao brod kao i uvijek, i premda po obiaju za mene nije bilo pisma, lijenik Jones je dotrao u moju kuicu da mi ka e da guverner, koji je bio novi, dolazi u posjet otoku. To je bilo zanimljivo i velika srea jer sam mislio da u moi razgovarati s njim i rei mu da nas mora pustiti natrag u svijet, jer morat e me slu ati kad stanem tamo pred njeg a. Dani su prolazili i bijelci su se ustrali na sve strane da sve oiste za guvernera, i pravili su stolove, mno tvo njih, tako da svi doemo na veeru s guvernerom. Onda s am jednoga jutra sjedio na obali, pored velikih kamena slinih onim jabuicama, kada se dogodilo iznenaenje. To mi je bilo omiljeno mjesto jer sam mogao promatrati mo l i ma tati kako se svi penjemo na brod za odlazak u svijet, i tako sam ostao tamo , gledao ptice kako krstare na nebu, a valovi se lome i lome o al, i dok sam gled ao vidio sam mali brod kako jedri s jednim bijelim ovjekom unutra. Ubrzo je do ao d o mola, svezao brod i pro ao pored mene na putu za naselje. Bio je ba ru an, kako sam primijetio, smrdio na sol i zovoje i bjelaki vonj, s velikim o iljkom preko jednog obraza i bez kose, tako da mu je glava bila kao neki ru iasti kamen. Svejedno, nij e bio neka nerazmrsiva zagonetka jer takvi udni poput njega ponekad su dolazili p o aj i bra no iz duana. Doista, uskoro sam ga vidio kako se vraa s dvije vree koje su bile tako te ke da su mu se ruke sasvim izduljile. Onda, kad je ve do ao blizu, dogodilo se ne to vrlo zani mljivo. Prvo sam uo tranje, i znao sam da je to ljutito tranje bosih stopala. Kad s am se osvrnuo, ugledao sam Majku kako juri s toljagom u ruci i lice joj je bilo iskrivljeno od mr nje, kako ga ve dugo nisam vidio, jo od njezinih davnih ratnikih da na. I bijelac je vidio i uputio joj je vrlo udan pogled, tako upitan, a zatim brz o ispustio one dvije vree. To je bilo pametno, da, jer kad je Majka zamahnula tol jagom da mu bolnim udarcem razmrska glavu, mogao se izmaknuti tako da je proma ila svoj plijen. Zatim je i on uhvatio tu toljagu i oboje su je dr ali i borili se. B ijeli govnar je bio jai i gurnuo ju je na tlo tako da se doepao njezine toljage, to je bilo zabrinjavajue, pa sam sada ja skoio da je poku am spasiti. Ali umjesto da j e dokraji, kako sam pretpostavljao, on je odbacio toljagu, zatim pokupio vree i ot rao, to je br e mogao, u ao u amac i odveslao. Majka je stvarno bila prestara za borbu. Sjedila je tamo ljutita i trljala se na mjestu koje ju je boljelo od pada. Tko je to bio? ? pitao sam. Ali samo je ustala bez ijedne rijei i oti la. To je bila nerazmrsiva zagonetka, da, jer pro lo je nekoliko godina otkad je poku al a nekoga ubiti, premda sam ubrzo doznao odgovor. Kasnije, kad sam i ao u naselje, moj prijatelj Mongana koji je sjedio pored koliba pogledao me i uputio mi pogled pun mr nje, ba kao i onih davnih dana kad mi je bio neprijatelj iz djetinjstva. to je? ? upitao sam. Odgovorio je ljutito kao da pljuje. Moja majka ka e da je vidjela tvojeg oca kako i de u duan. Zatim je izgledao posramljeno, kao da ne zna to da ka e. Ne bi smio ovamo d olaziti.

I tako sam ondje, jednog obinog jutra, ba kao to je i svako drugo, ugledao Oca, koj eg nikada ranije nisam vidio. Zvui udno da ga nisam prepoznao, nego sam samo pomis lio eno jo jednog ru nog bijelog govnara. No, kako bih ga mogao prepoznati? Kada sa m ma tao kako ga upoznajem, to jo uvijek ponekad inim, zami ljao sam ga kao prijaznog ov jeka lijepe kose i lica, a ne nekog pi ljivca to smrdi na sol i zovoje i bjelaki von j. Svejedno, zanimljivo je bilo znati da ga ipak imam. Mo da u ga ponovo sresti, go netao sam, ako se vrati. Sada nisam bio siguran elim li to ili ne. Druga udna stvar dogodila se kasnije tog dana kad sam i ao u kolu. Danas smo imali S mitha i ponovo KNJIGU POSTANKA. U POETKU BOG STVORI NEBO I ZEMLJU i sve tako i ta ko i tako. Naime, dobro sam to nauio. Ali kad sam u ao u razred, Smith nije bio spr eman nego je samo sjedio, ekao, a bio je tamo i Debeli Robson sav unezvjeren. Hvala bogu da si do ao, Cromwelle. Jesi li vidio Georgea? Trebao je jutros odr ati dv a sata, ali se nije pojavio. To je malo neobino jer jo nijedanput nije izostao. Sv ugdje sam ga tra io, ali ga nitko nije vidio. george je bilo ime kojim je Debeli Robson nazivao Tayaleaha i da, bilo je zaniml jivo to ga nema. Nije to bila samo nerazmrsiva zagonetka, ne, bilo je to ne to nemo gue, jer Tayaleah je uvijek i ao u kolu. Kad su ostali i li u lov i ak i kad bi bio bol estan, svejedno bi i ao. Nisam ga vidio, rekao sam. To je Robsona silno zabrinulo. Znao sam i za to. Glavni num koji se zvao guverner uskoro je stizao, i uviao sam da mu je Debeli Robson htio pokazati Tayaleahovu pa met i time poku ati postii da ga taj ovjek zavoli. No, ja nisam namjeravao biti ljub azan prema Debelom Robsonu, jer on mi je bio omra eni neprijatelj, ali me zanimao odgovor, pogotovo jer je to bila ve druga udna stvar toga dana. Prema mojim shvaanj ima dvije udne stvari istovremeno obino su samo jedna udna stvar, poput dva kraja ta pa zakopanog u pijesku. Mogu ga potra iti. Hvala ti, Cromwelle. Debeli Robson mi je uputio onaj pogled, nasmije en i dodvoran j er trebao je moju pomo, ali bio je i pomalo ljut. No, vidite, Robson mi je uvijek pokazivao malo mr nje, jer sam mu izrazom lica i pokazivao da nisam zaboravio kak o nas je izdao. Izgleda da nije mogao podnijeti moje shvaanje da ipak nije dobar o vjek nego obini la ljivi, prevarantski grozomorni govnar, to je i bio. I tako sam krenuo tra iti. Nikad nisam volio Tayaleaha, ali sam ga poznavao i znao sam kamo je odlazio. Ponekad, kad bi ga Majka prezrela, gledao sam ga kako bi o dgmizao uz brdo pored naselja pa sam tamo sada i ao i ja. Tlo je tamo bilo rahlo i dobro za otiske, i uskoro sam primijetio neke koji su bili maleni i uski, ba kao i Tayaleahova slabaka stopala. Nakon toga sam nastavio oprezno, uz lovako lukavst vo u praenju, dok konano tragovi nisu u li u umu i zaustavili se podno velikog stabla . Visoko odozgo, kroz li e, zauo sam neki prigu eni zvuk nalik jecanju, te sam se stao verati. Tayaleah je bio visoko gore gdje je drvo tanje i malo se micalo na vjet ru kad sam do ao do njega. to hoe ? ? dreknuo je, ljut to sam otkrio njegovo tajno mjesto. No, bilo je ovdje zanimljivo. Drvo se granalo na tri strane tako da je mogao sje diti, a granje, li e i slino rasporedio je okolo tako da su bili kao neko tlo, i gon etao sam da tamo mo e ak i spavati ako je dovoljno pa ljiv. Imao je komadie kruha, boc u s vodom i alicu, malo napuklu, za dr anje eera. Bio je tu takoer i njegov ovjek na ko nju napravljen od metala koji se zvao olovni vojnik kojeg sam vidio i ranije i kojeg je dobio iz zemlje bijelaca. Vidio sam da je urezivao num brojeve u koru d rveta, i dok su neki bili mali, kao osam ili dvanaest, drugi su bili preveliki d a bi se mogli itati, tako da su i li uokrug do pola stabla. Za to nisi u koli? ? odvratio sam. Robson je ljut na tebe. Ostavi me. Rijei su mu bile ratoborne, ali glas ga je izdavao, slab kako neki stari suhi tap i u oima sam mu vidio da eli da ga volim. No, Tayaleah je oduvijek bio takav. Otka d pamtim, mali smrad je htio da budemo prijatelji, to je nerazmrsiva zagonetka je r mu nikad nisam pru io ni ta osim mr nje: to ti je? ? malo sam ubla io glas, premda sam s samo pretvarao. Meni mo e rei, Tayaleah. To je bilo dovoljno, da. Slomio se, gledajui me moleivo kao da sam mu najbolji pri jatelj. Ne znam to da radim. Jutros je do la majka i rekla da je vidjela tvojeg oca. Rekla je da ga mora ubiti, kao i sve druge bijelce, i da to moramo uiniti sada j

er emo uskoro svi poumirati, a tada e biti prekasno. Rekla je da joj moram pomoi i da je to posljednja prilika da zadobijem njezin oprost. Znai, to je bio taj tap skriven u pijesku. Mo da sam si to i mislio, da, jer sam nagaao da bi u ivala ubiti oca. Kako ih misli ub iti? Tayaleah je pogledao u stranu. Rekla je da ne smijem nikome rei. Meni mo e . Ja sam ti brat. Stvarno je i lo suvi e lako s njim. Protrljao je prstima lice sakriv i oi. Rekla je da i h moramo probosti kopljima kad doe guverner u posjet, na kraju veere kad svi budu umorni. Nakon toga moramo uzeti guvernerov amac i otii na otok tvojeg oca i ubiti i njega. Onda je rekla da se mo emo vratiti u svijet. Rekla je da ako elim ponovo b iti njezin sin, moram probosti gospodina Robsona. mrcnuo je. Ali on mi je prijatelj . To je bila Majina ala. Ali uglavnom je to bila bolno nerazmrsiva zagonetka. Da, bi la bi blagovijest vidjeti Debelog Robsona probodenog, to je i zaslu io. No prvi put u toliko godina imao sam nade da nas mogu spasiti. Tko je jo u tome? Pagerly i jo troje s njom, a poku avali su nagovoriti jo njih. Zatim su oti li praviti koplja. To je bilo premalo. ak i da ih je vi e, ne to je moralo poi po zlu. Vjerojatno bi nas primijetili i prije nego ponemo s ubijanjem i onda bi vojnici pucali na nas. ak i da smo imah puno sree i domogli se tog amca, svejedno ga nismo znali pokretati s o nim ko ama za vjetar i vjerojatno bismo se samo utopili. Zapravo sam isto sumnjao d a je Majku previ e briga hoemo li pre ivjeti. Ona je samo htjela priliku da probode O ca i druge bijele govnare. Jedno je bilo sigurno. Ako poku amo probosti bijelce, s ve moje uenje i pisanje pisama postat e obina glupost i nikada neemo otii s ovog u asno g mjesta. Ne, gonetao sam, samo nas ja mogu spasiti i vratiti nas ive. Bilo je gr ozomorno poku avati se suprotstaviti Majinim namjerama i ponovo joj stati na put, a li takva je bila moja odluka. Poeo sam silaziti s Tayaleahovog drveta. ekaj, poviknuo je za mnom. to da ja radim? Ni ta. WILLAM FRAMPTON,GUVERNER VAN DIEMENOVE ZEMLJE, 1838. Bila je to zamisao moje supruge da poduzmem mali obilazak Van Diemenove zemlje k ako bih stekao bolje razumijevanje ovog mojeg novoga lena. Htjela je da posjetim o Port Arthur, najvee gradove i naselja i mo da pokoje imanje tako da poku am usposta viti prijateljske odnose s nekim stanovnicima otoka, ali mene su zanimale sve st rane ivota u koloniji, pa me to potaklo da u raspored ukljuim i uroeniku ustanovu na otoku Flinders. uo sam pone to o nesretnoj povijesti domorodaca i prije nego sam s e otisnuo od engleske obale, a interes mi je porastao kad sam napokon stigao u H obart i namjerio se na izvje taje koje je slao zapovjednik naselja, g. Robson. Taj je slu benik postizao prava uda u tom zabaenom kraju, smjelo se borei za preobrazbu crnaca i trudei se da ih privede uljudbi. Moj je prethodnik, kako sam primijetio, predlo io g. Robsona na mjesto za titnika uroenika u novome naselju Port Phillip Bay i premda ne sumnjam da bi se pokazao vi e nego podoban za takvu du nost, inilo mi se alosnim da digne ruke od posla koji tako mnogo obeava. Uvelike sam se radovao poz nanstvu s tim ovjekom. Obilazak je odlino poeo. Posreilo nam se prekrasno vrijeme, toplo i sunano ? to je, k ako su me neprestano uvjeravali, vrlo neobino za proljee na Van Diemenovoj zemlji ? i dok smo putovali na sjever preko zelenog otokog krajolika, kroz Oatlands, Ros s, Cambell Town i Launceston, primani smo s odu evljenjem. Sve vrijeme sam, uz par iznimki, bio zadovoljan istoom i redom meu slu benicima i u vojarnama koje smo posje tili, kao i u domovima i konai tima u kojima smo noili. U George Townu ukrcali smo s e na kunu i zaplovili Bassovim tjesnacem. Vjetar je bio blag, te smo se kretali s poro, no kad smo se sljedeeg jutra probudili, otok Flinders bio je pred nama. Bio je uglavnom ravan, ali se iz njega neoekivano izdizalo nekoliko skupina kameniti h bre uljaka, ukljuujui jedan vrhunac, strm i iljast gotovo poput obeliska. Nije pro lo ni sat vremena, a ve su nas amcem prebacivali na obalu. to se tie prvih dojmova o uroenikom naselju, priznajem da sam bio pomalo razoaran. U

svojem je izvje taju g. Robson podrobno opisivao mnogobrojne tradicionalne zanate koje je potaknuo meu uroenicima, i inilo mi se prirodnim oekivati da e uroenici biti o djeveni u skladu s tim novim vje tinama. Koliko se sjeam, nadao sam se nekoj vrsti seoske idile, kakva bi se ? samo bez crnakih lica ? mogla nai u nekom engleskom se lu s oraima u dugim ko uljama, s kovaem opasanim vjernom pregaom i enicama u veselim p amunim no njama. alim to to moram izjaviti, ali takav opis nije mogao manje odgovarat i istini. Kad smo moja supruga i ja stupili na mol, primijetio sam da crnci koji su se okupili na obali imaju na sebi tako bijednu odjeu, kakvu ne bi nosili ni n ajsiroma niji bijeli naseljenici. Ugledav i te nesretnike ? pri emu je dr anje nekih ena bilo jedva u granicama pristojnosti ? doista me nije previ e udilo to je njihov nar od pretrpio tako stra ne gubitke. to se g. Robsona tie, bio je to oito divan ovjek. Veoma nas je srdano doekao. Bio je m rvicu nervozan kad nas je upoznavao s raznim vojnim slu benicima i njihovim suprug ama ? vjerojatno stoga to se u ovoj zabiti posve odvikao od finesa dru tvenog ivota ? ali je ivnuo od poduzetnosti kad nas je poveo u obilazak kompleksa. Tek to smo o dmakli od mola, ve nas je sustigao jedan od njegovih vojnika. Svuda smo tra ili, gospodine, no bojim se da nema traga nijednome od njih. inilo se da je na eg domaina ova zagonetna vijest uznemirila. Tra ite ponovo. Nisam mogao odoljeti znati elji. Tko nam se to zagubio? Samo nekolicina uroenika, Va a Ekscelencijo. Znaju biti tako zloesti. Siguran sam da e ih zaas pronai. Bilo mi je drago vidjeti da se naselje dobro odr ava, kad to ve nije bio sluqj s nje govim iteljima. Obilazak smo zapoeli od pekare, odakle je dopirao zamaman miris br a na i svje eg kruha i bilo mi je drago vidjeti da je unutra pod pometen, a pekarske potrep tine dobro ula tene. Kako esto peete? ? raspitivala se moja supruga. Jedanput tjedno, odgovorio je pekar, ovjek priglupog osmijeha, po imenu Dunn. Katkad dvaput. Zacijelo se kruh stvrdne? G. Dunn je pomalo nervozno slegnuo ramenima. Dobro se dr i, gospojo. Razgovor je bio tipian za moju suprugu koja, da pojasnim, posjeduje nevjerojatan dar da nabasa na istinu. Neka samo na trenutak zagleda neku nepoznatu osobu i sa sigurno u e rei je li ovjek dobar i od povjerenja ili pak prevarantska hulja, i tako e sto bude u pravu da sam se gotovo poeo pitati nije li joj pokoja arobnica bila meu precima. Ne tajim da katkad njezino mi ljenje smatram korisnim, premda moram nadod ati da znam kad treba biti vrst i pouzdati se u vlastito. Po to smo pogledali pekaru, poveli su nas do prazne travnate povr ine u samom sredi tu naselja koja je s jedne strane bila omeena kapelom, a s druge nizom kuica u oblik u slova L koje su, kako je objasnio g. Robson, nastambe za uroenike. Zgrade su izgl edale lijepo, ali su se crnci, od kojih su neki stajali i dangubili pred svojim domovima, doimali uistinu turobno, pogledavajui nas mrgodnom radoznalo u. Ponovo sam bio razoaran. to se dogodilo s njihovom odluno u, eljom da pobolj aju svoj ivot? Ovo je Trg uroenika, protumai g. Robson. Nadao sam se da e jednoga dana biti poploen, maniri talijanskih trgova. Uinilo mi se to lijepom zamisli. Ba divno, nadovezala se moja supruga. Rekla bih da se ovdje odr ava sajam? Robson je vedro kimnuo. Ali ne danas? Primjetio sam da je zapovjedniku trunicu neugodno. Privremeno smo, eto, obustavili sajam, ali se nadam da emo ga vrlo skoro opet uspostaviti. A, tako. I opet je pogodila, i opet mi je ostala potpuna zagonetka to ju je moglo n avesti na to pitanje. Mogao sam jedino nagaati da je ona, dok smo mi ostali tromo kroili stazama logike, i la no ena hitrim ? koliko i nepouzdanim ? krilima enske intu icije. G. Robson nas je sada uveo u jednu kuicu: sasvim urednu nastambu, izuzev i neugodan vonj stare odjee. Najupadljivija je meutim bila praznina, budui da nije bilo pregr adnih zidova nego samo jedna soba bez prozora u kojoj, osim nekoliko grubih pokr ivaa slo enih u kutu, nije bilo niega. Uroenici vi e vole spavati na tlu, objasnio je. av im je obiaj. Jo uvijek nam niste predstavili nijednog od njih, primijetila je moja supruga dok s

mo se ogledavali po mranoj prostoriji. To je najlak e rije iti, odgovorio joj je g. Robson uz vedar osmijeh. Naprosto mi poka it e koga biste eljeli upoznati i uredit emo to. Moja supruga se na trenutak zamislila. Onda bih, naprimjer, voljela upoznati ured nika Flinders Island Journala. E da, va list, slo io sam se, zadovoljan to me podsjetila na to. Na povratku s Arktika jedanput sam posjetio londonske novine i bio je to vrlo uzbudljiv prizor: izvje stitelji i slagari jurili su se uokolo punom parom, a tiskarski strojevi u podru mu estoko lupali. Ovdje bi, slutio sam, itav pogon bio znatno skromniji, no moja z nati elja nije time bila umanjena. Volio bih svakako to vidjeti. G. Robson ponovo se snu dio. Malo je nezgodan trenutak za to, bojim se. Moja ga je supruga znaajno pogledala. Takoer privremeno obustavljen? I opet je pogodila. G. Robson bio je tako izbaen iz sedla da mi ga je, jadnika, b ilo upravo ao. Bilo je trenutaka kada sam ak i ja osjetio o trinu jezika svoje supru ge, a na se vodi napokon samo svojski trudio biti ugodan i susretljiv. Mo da bi vas zanimalo vidjeti na u kolu? ? predlo io je tada Robson. Odmah je u blizini. apredak koji smo postigli glede vjerske poduke domorodaca ulijeva mi nade. Pristao sam, dakako, i ubrzo je na a nevelika skupina kroila u uionicu pristojne vel iine, sve u ti ini, jer sat je ve poeo. Dr ao ga je pomalo nesiguran mladi koji je, kako nam je g. Robson do apnuo, bio njegov sin. Uenici su mu bila uroenika djeca razliite dobi, i doista bi predstavljali privlaan prizor, onako poredani u klupe sa svojim crnim li cima, da su samo malo vi e pa nje polagali na izgled. Tek je pokoji, ako ije dan, mario za odjeu, dok je jedan u zadnjem redu vrlo prostaki ka ljao i pljuvao. Ofelija, prozvao je Robson mlai jednu djevojicu tu noga lica, kako glasi prva zapovjed? Poetak je obeavao kad je rekla nemaj drugih bogova osim mene. A druga? Tu je koncentracija stala popu tati. No, budimo pravini, prisutnost tolikih nepozna tih osoba zacijelo je predstavljala silnu smetnju. Mlai Robson uinio je jo dva poku a ja ne bi li iz nje izmamio odgovor, ali bez uspjeha. Tada je njegov otac, koji j e pokazivao znakove nestrpljivosti, stao do njega. Sinko dragi, da li bi ti smetalo da mi samo naas prepusti rije? Sin mu nije izgledao suvi e zadovoljno, ali je krotko prihvatio, pa njegov otac pr euzme sat, promatrajui djecu s ustrajnim osmijehom. Katone, prozvao je glasom punim autoriteta, za to nas je Bog stvorio? inilo se da je djeaku pitanje dobro poznato jer je, ozbiljno u koja je pristajala nje govom imenu, odgovorio bez imalo oklijevanja Za svoju svrhu. G. Robson je kimnuo. Upravo tako. A za to ti voli Boga? Bog mi daje sve. Odlino. Kakvo je to mjesto ? pakao? Na kojem vjeno gori . Ba kad je sat lijepo krenuo, siu no djete ce oglasi se straga, premda ga nitko nije pr ozvao: Da li Bog jede klokane? Na trenutak se uinilo da je g. Robson zateen ovim neobinim pitanjem, ali ubrzo se s na ao, nakratko se nasmijav i. Mora ti biti jasno, Napoleone, da Bog nije poput nas. On je svugdje u istom trenutku. Cijelo vrijeme nas promatra. Napoleon je bio uporan u skladu sa svojim imenom. Da li on jede nighi Prije nego to sam stigao upitati o kakvom se to jelu radi, djevojica alosnog lika, Ofelija, obratila se Napoleonu: Bog nikad ne jede nighi. Bog je bijelac. Nije, poviknuo je drugi djeai. Bog je duh. G Robson je oito osjetio da toj maloj teolo koj raspravi treba stati na kraj, ma ko liko bila zabavna. Pljesnuo je rukama veselo povikav i: Ti ina! Ti ina! Idemo iz poetka. Okrenuo se zatim ozbiljnom djeaku koji se ranije pokazao onako sposobnim. Katone, tko je stvorio Zemlju? Djeak je munjevito ispalio odgovor: Bog. Odlino. Obratio se Ofeliji: Tko je stvorio nebo? Bog. Omega, tko je stvorio drvee? Bog. Sada je g. Robson za ao meu uenike, hvatajui im u prolazu poglede. Ne mo e se porei da j e bio vrlo dojmljiv uitelj. Napoleone, tko je stvorio krumpir u polju?

Bog. Leander, tko je stvorio Sunce? Bog. Betay, tko je stvorio tebe? Bog. Tako je do ao i do posljednjeg reda gdje je sjedio djeak pomalo neprijatna izraza l ica. Voltaire, tko je mene stvorio? Vrag. Bio je to vrlo neugodan trenutak. Neki stariji Voltaireovi kolege ak su se i nasm ijali, a poku ao je i g. Robson, premda se doimao prilino povrijeen. Nemogue je, nara vno, rei zasigurno je li djeak namjerno tako odgovorio da ga uvrijedi ? napokon, n jegovi su drugovi ve dali vrlo neobine izjave ? a ipak, uzev i u obzir jednostavnost jednog te istog odgovora koju je g. Robson tako lukavo osmislio, toan odgovor bi o je suvi e oigledan. to god bilo posrijedi, primjedba je imala porazan uinak na sat. G. Robson se potrudio to je bolje mogao da nastavi s podukom, veselo stavljajui n a test upoznatost malenih tienika s Oena em, no nije ih uspio vratiti u prija nju kolot einu. Velika je teta, Va a Eskcelencijo, povjerio mi je po to je sat napokon okonao, to su na va najsposobnija uenika odsutna. Uvjeravam vas da bi vas zapanjile sposobnosti te dvojice mladia. To su ona dvojica to su nestala? ? upitala je moja supruga. Da mi je znati kamo su m ogli otii. Igraju se negdje, pretpostavljam. Siguran sam da e ih pronai na vrijeme da prisustv uju na oj skromnoj gozbi. Silno sam se radovao tom dogaaju koji je zvuao kao da bi mogao biti vrlo zabavan. G. Robson nam je rekao da je slino slavlje uprilieno prije tri godine kad je on pr euzimao zapovjedni tvo, i pripovijedao nam je kako su crnci tijekom itave veeri bili ivahni, to bi i ovoga puta i vi e nego dobro do lo jer su se dosele pokazali tako tur obnom rasom. Trebalo se odr ati na otvorenom, na Trgu uroenika, koji je do trenutka kad je na obilazak zavr io bio ve pun priprostih stolova. Bili su poredani u obliku duge i uske potkove i ukra eni vrevima proljetnoga cvijea koje je uvelike pridonije lo veselom ugoaju. Sunce je sada bilo nisko na nebu i kad su se uroenici pojavili, jedan ili dvojica s motikom i drugim ratarskim alatkama u rukama, njihove silue te na pozadini nebeskog rumenila naposljetku su me ipak podsjetile na neki engle ski seoski prizor. Kad smo sjeli na svoja mjesta, moj dotad klonuli duh sada je i vnuo. Mi stariji, ukljuujui mene, moju suprugu i Robsone, zauzeli smo mjesta na go rnjem kraju stola, tako da su se pred nama prostirale dvije strane potkove, pa n isam mogao odoljeti a da sa suprugom ne podijelim dojam kako je to slino raspored u High Tablea na Oxford Collegeu. Nadajmo se, uzvratila je po obiaju, da se i hrana mo e mjeriti s onom. To, na alost, i nije bio sluaj. Mrzovoljni robija i kojima je dopala uloga konobara r azdijelili su tanjure nekakvog variva i premda je ulo en silan trud da mu prida pr istojan izgled, s listovima per ina sa strane, bilo je oito da su glavni sastojci p roklijali krumpir i vrlo tvrda ovetina. ini se da ak ni crnci nisu bili zadovoljni tim obrokom, i s iznenaenjem sam primijetio da su neki od njih okusili samo koji zalogaj prije nego to su ustali i tiho se iskrali. To je moju suprugu potaklo da me pita: Misli li da im ne to nije po volji? G. Robson se doimalo isto tako iznenaen njihovim odlaskom kao i ona. Miltone? Leon ido? ? zazvao ih je veselo. Kamo ete? Pravili su se da ne uju i nastavili hodati prema drveu. Vjerojatno zov prirode, prim ijetio je g. Robson, smijui se od srca tom jednostavnom obja njenju. Siguran sam da e se ubrzo vratiti. No kako se pokazalo, nisu. Kako se mrailo pa su donesene svijee ? pridajui sceni vr lo romantian ton ? inilo se da broj praznih mjesta za potkovom sve vi e raste. G. Ro bsona brinula su, meutim, druga pitanja. Nekoliko sam puta primijetio kako pogled ava prema puteljcima to vode na trg, dok napokon nije ustao. Nadam se da ete me ispriati, naime sin mi se, znate, vratio. Pomagao je vojnicima t ra iti onu dvojicu o kojima sam vam govorio. Do tada su na i tanjuri bili sakupljeni i pred nama su le ale zdjele s nekakvim grud vastim pudingom koji je blago vonjao na bra no i sirup. Upravo kad sam se spremao

ku ati to jelo, osjetio sam lagani pritisak na ramenu, kao da si je netko iza mene probijao put. To me nije odvi e iznenadilo ? robija i-konobari i ostali gurali su s e amo-tamo itavu veer ? ali zato jest presavijeni komad papira koji mi se zatim st vorio u krilu. Osvrnuo sam se, no ije god je to bilo djelo, taj je ve i ezao u mraku. Znati eljno sam prinio ceduljicu svijei i proitao: Va a Ekscelencijo, veoma mi je ao to vas moram, omesti na ovaj nain, ali ima ne to to bezuvjetno morate z nati za vlastito dobro. ekat u vas iza uroenikih kua. Vi e nego blago zainteresiran, pru io sam papir supruzi. Bila je vrlo odije ita. Mora poi . Misli ? Ne bih htio sudjelovati u nekoj vrsti irenja glasina. Moja se supruga osmjehnula. Ona je, da pravo ka em, pomalo slaba na intrige. Ali, t voja je du nost da bude obavije ten o svim vidovima ivota u koloniji. To je, pretpostavljam, bilo sasvim tono. Osim toga, nije ni predstavljalo neki na por, i tako sam, ispriav i se, ustao i posvjetljavajui si put svijeom, osmjelio se na prijed u smjeru Robsonove kue, kao da sam nakanio na zahod. Tlo iza uroenikih kuica bilo je silno zaraslo, pa iz gusti a od granja i sjena zauh u tanje, a potom i apat. Va a Ekscelencijo, mnogo vam hvala to ste do li. Znam da vas nisam trebala uznemiravat i. Kad sam pri ao bli e, moja je svijea obasjala lice jedne od onih koje nam je g. Robso n tog jutra predstavio: lijepa ena, na svoj nain, tamne kose i zabrinuta lica. Mis lim da je to bila supruga vlasnika trgovine, premda nisam upamtio njegovo ime, n i kako izgleda. Uope mi nije palo na pamet da bi tajanstveni dojavljiva mogla biti ena pa sam bio pomalo zateen, a nimalo me nije umirilo to to je gotovo odmah poela plakati. Ba sam po alio to sam poslu ao enin savjet, ne elei uistinu biti upleten u neku histerinu scenu. Tako mi je ao, Va a Ekscelencijo, prozborila je, nastojei se sabrati. Htjela sam samo s vama razgovarati o gospodinu Robsonu. Vidite, ima ne to to naprosto morate znati o njemu. On je, dakako, u svakom pogledu dobar ovjek, ali bila bi velika pogre ka pu stiti ga da preuzme ono novo mjesto u Port Phillipu. Ali zbog ega? Bio je... naas su je izdale rijei. Bio je nevjeran supruzi. tovi e, uinio je to sa sup om jednog od slu benika. Ne mogu vam rei o kome se radi, ali morate mi vjerovati da je tako bilo... Bila je to vrlo ozbiljna tvrdnja. Nisam tono znao to da ka em. Imate li za to dokaza? Dovoljno da uklone svaku sumnju. Uputila mi je moleiv pogled. Neete ga slati u Port P hillip? Razmotrit u pomno to pitanje. ini se da joj je moj odgovor bio dovoljan i bez rijei je i ezla u mraku. Gospodin Robson mi se uinio otvorenom i izravnom osobom te je bio zadnji koga bih smatrao enskarom. Nije li mo da itava stvar tek posljedica nekakvog nesporazuma? Na pokon, prodavaeva supruga odbila mi je otkriti identitet tajanstvene ene s kojom j e on navodno napravio skandal. Kako god bilo, problem je bio krajnje neugodan i tim me vi e zanimalo da ujem mi ljenje svoje supruge o tome. No pokazalo se da je to trenutano nemogue. Kad sam se vratio za stol, vidio sam da me gospodin Robson oekuj e. Srea nam se napokon nasmije ila, Va a Ekscelencijo. Sa zadovoljstvom vam mogu javiti d a je moj sin prona ao jednog od svojih zalutalih uenika. Dozvolite da vas upoznam s gospodinom Cromwellom. Ispred stola, u svjetlu svjetiljke stajao je mladi zanimljive pojave. Bio je mje an ac i premda mu je lice bilo tamno kao i ona njegovih drugova, kosa mu je bila na jsvjetlije plave boje. Usprkos nainu na koji ga je zapovjednik predstavio, nije m e se suvi e dojmio i primijetio sam da mu je ko ulja prljava i izderana i du jednog r ukava pocrnjela, kao da je stajao preblizu vatri. Gospodin Robson pogledao ga je razdragano ali i pomalo prijekorno. Sada kada si s e napokon udostojio da nam se pridru i , Cromwelle, nadam se da e guverneru udovoljiti jednim Oena em. Jednom ranijom zgodom nai ao sam na ilustrirani lanak u nekoj znanstvenoj knjizi ko ji je opisivao ne to to se zvalo preljubnike u i, i ako nisam obraao suvi e pa nje na ml rijei, bilo je to zato to sam poku ao prizvati u sjeanje njihove glavne znaajke i ust

anoviti jesu li prisutne u g. Robsona. Pogledao sam ga oprezno nekoliko puta a d a nisam postao ni ta pametniji, i onda shvatim da Cromvvell ne recitira Oena kako su ga uili, nego se obraa meni. Trebamo, va u pomo, guverneru, ja vas molim. Govorio je sporo i pa ljivo, zbog ega sam p osumnjao da je rijei pripremio unaprijed, ba kao da dr i slu beni govor. Mi ovdje umire mo i ako nas ne spasite ovoga grozomornog uni tenja skoro emo nestati. Na trenutak sam se upitao je li ovaj incident namjerno izveden, ali g. Robson ni je bio ni ta manje iznenaen nego ja. Ovo ba nije trenutak za to, Cromwelle, prekinuo g a je. Guverner oekuje tvoj Oena . Mje anac se dr ao kao da nije ni uo. Molim vas da nas vratite na Van Diemenovu zemlju budui da je to jedini nain da nas spasite ovoga umiranja. Gledao me pun nade. Molim vas, guverneru, hoete li? Nisam pravo znao to da mu ka em. Bilo je to vrlo nezgodno i ve sam se pomalo poeo lju titi na Robsona to je dopustio da se takvo to dogodi. Mo ete biti sigurni da se poduz ima sve kako bi vam se pomoglo, umirivao sam ga toplim tonom. Gospodin Robson ini s ve to je u njegovoj moi da sauva va narod. Na to je pristupio stolu, zurei u nas. Morate nas pustiti natrag, zahtijevao je gla som koji je zvuao gotovo prijetee. Ako nas ostavite ovdje, ubit ete nas. Priznajem da sam se poeo brinuti jesmo li sigurni ili bi ovaj naglo mogao posegnu ti za nekim no em ili vilicom i divlje nasmuti na nas. U tom sam trenutku zacijelo poeo shvaati strah koji su mi ljudi esto izra avali dok sam putovao Van Diemenovom z emljom, a ostav tina je onih stra nih godina, nazvanih Crnakim ratom, kad su se momci k ao taj Cromwell, izazvani ili ne, odavali najsurovijim oblicima nasilja. ak sam d obacio pogled g. Robsonu, pitajui se ne bih li trebao zatra iti da pozove vojnike. Sreom, to se pokazalo nepotebnim jer je uzbuna bila kratkoga vijeka. Pomo nam je p ritekla sa sasvim neoekivane strane. Odjedanput je neka krupna uroenica ustro proma r irala izmeu stolova postavljenih u obliku potkove. Ne znam gdje se skrivala, jer je do tog trenutka jo nisam bio vidio, no pokazala je da itekako razumije polo aj u kojem smo se na li. Pri av i mladome Cromwellu s jo jednom zastra ujuom enom do sebe, zgr bila ga je za rame i sasvim ga zavrtjela, opaliv i mu takvu estoku pljusku da je pa o na zemlju. Potom se okrenula k nama koji smo u udu ostali sjediti i pogledala n as neobino, gotovo prkosno, kao da ka e: Tako, to je sreeno! ? i zaas su ona i njezina pratilja nestale. Sada mo e ii, ree g. Robson Cromwellu opominjuim tonom. Mladi nas je na trenutak gledao, ali njegova je sklonost izazivanju i ezla od udarca . Nezadovoljno je stresao glavom i udaljio se. Tko je bila ta ena? upitao sam. Djeakova majka. Zbilja zadivljujue strog roditelj. G. Robson se nelagodno osmjehnuo. Potpuno tono, Va a Ekscelencijo. Moja se supruga ba vila drugim stvarima. Ne ini li vam se da negdje ne to gori? ? pitala je. Uvjerena sam da osjeam dim. Kao i uvijek, bila je potpuno u pravu. Nedugo zatim doznali smo da se negdje sje verno od naselja zapalila ikara, premda bi uzrok po ara mogao ostati nerazja njen bud ui da se radilo o podruju kojim rijetko tko prolazi. Kako god bilo, taj je dogaaj p oslu io okonanju mojih slu benih du nosti u naselju. Premda je po ar jo uvijek bio dovoljn o daleko, g. Robson se zabrinuo za sigurnost naselja, tako da se odustalo od slu b e bo je u kapeli. I sam sam se pridru io skupini koja je oti la pogledati vatru i nai ao na vrlo dojmljiv prizor: plamenovi su blje tali tolikom silinom da su rastjerali tamu, ispunjajui noni zrak uskovitlanim pepelom, a neka su se stabla palila uz pra sak. Sreom, vjetar je ubrzo okrenuo na jug, ime je neposredna prijetnja posve otkl onjena, i bilo mi je drago kad sam vidio da se po ar do jutra uvelike ugasio sam o d sebe. Tek kad je kuna krenula na put natrag u Launceston i kad smo supruga i ja otpoinul i u privatnosti na e kabine, imao sam prilike ispriati joj o neobinim tvrdnjama koje je prodavaeva supruga navela u vezi s g. Robsonom. Na moje iznenaenje, ona je sma trala kako je optu ba vjerojatno opravdana Za to ne, rekla je jednostavno. Ali, to je ne to stra no, uskliknuo sam. Ta ne mogu zatvarati oi pred time. ovjek takvog karaktera ne mo e preuzeti tako odgovoran polo aj u novome naselju. Uputila mi je vrlo zagonetan osmijeh. Ne mo e? Ja bih ba rekla da je to prava stvar

za njega Nije to prvi put da su me njezine rijei zbunile. to, zaboga, eli rei, draga? Ako je g. Robson u Port Phillipu, onda njegovi postupci vi e nee padati na du u guvern era Van Diemenove zemlje. Peevay, 1838. ? 47. Tog dana kad je guverner oti ao, vojnici su prona li Tayaleaha na tlu ispod drvea, sl omljenog od pada. Debeli govnar Robson bio je alostan zbog toga, iako je opet lag ao, ak i tada. Kada je vidio Tayaleahovo skrovi te meu granama, rekao je da je pao n esretnim sluajem. ali ja sam znao da nije bio tako. Znao sam da je namjerno skoio. Jo otkad je stigao na otok Flinders na Robsonovom amcu, vidio sam da je Tayaleah kao neki momak uhvaen u zamku izmeu budnog i sanjanja tako da ga trza oboje, sve j ae i jae a da nikad ne zna to je pravo, sve dok se ne podere kao papir. Rascjep je postao prevelik i on je skoio. Nisam nikad pomislio da e mi Tayaleahovo umiranje biti alosno ali da, bilo je. Val jda sada, kada ga vi e nije bilo, nisam mogao osjeati mr nju, a on mi je ipak bio bra t i to jedini. Osim toga, mo da sam se pomalo i navikao na maloga smrada. Majka je bila izvan sebe od alosti, pri emu je zaboravila da ga je potkraj mrzila. Ja bih joj vjerojatno ionako bio odvratan, zbog vatre u kojoj su izgorjela sva njezina ubojita koplja ? to je mislila da je moje djelo ? ali zbog Tayaleahovog pogibanja bila je jo gora. I tako, od toga dana, vi e nije sa mnom progovorila ni rijei, ak ni da izrazi mr nju, a kad bih se ja pribli io, ona bi ustala i oti la, hladna kao zimsk i vjetar. to je jo gore, ona i Pagerly natjerale su i ostale da me mrze, tako to su im govorile da sam im upropastio posljednju priliku da odu s ovog umirali ta. Tad a me napustio ak i moj dobri prijatelj Mongana, to je bilo lo e, sjeam se, jer sam bi o previ e sam. Tako nisam ni izlazio iz prazne kue, nego samo gledao kako svjetlo p rodire kroz rupe u krovu ili ki u kako kaplje, tap tap tap tap i oslu kivao suvi e gla sne misli u svojoj glavi. Uskoro je Debeli Robson oti ao na svoje lijepo novo mjesto, koje se zvalo PORT phi llip, i premda nam je govorio o svojem osjeaju tuge i tronutosti u grudima to nas ostavlja, primijetio sam da se kree veselo i po tome sam znao da je to samo jo mal o mrskog grozomornog bijednog laganja. Jedino je od njegovog odla enja bilo dobro to to su Palawe koji su ga prije toga voljeli sada vidjeli da je on samo neka pod la namjerna prevara, kao to sam uvijek i govorio. To ipak nije ni ta mijenjalo na s tvari, jer Majka je rekla svima da sam ja prijatelj s bijelcima. Dani su nakon toga prolazili presporo, kao da ima neku grozomornu bol, a vrijeme ne eli prolaziti nego samo stoji kao veliki kamen. Ti su tjedni i mjeseci bili na jgori i inilo se da nikad nee prestati, pa je ak i sada alosno prisjeati ih se. I dal je sam pisao pisma guverneru u Hobartu svaki as, za svaki amac, ali sam dobio samo jedno kao odgovor, a to je bilo kratko, i tvrdilo da moja elja nije izvediva, be z obja njenja za to. To je bila tegoba koju je trebalo izdr ati, da, jer sam se nadao da je guverner uo moje rijei one veeri, tako da se ipak poka em kao junak na kraju. Do lo je ljeto i pro lo, a zatim i drugo. Kue su bile sve starije i praznije, i inilo se da je taj otok sve za to sam ikad znao, kao da je tumaranje svijetom s Majinim plemenom bilo tako davno, kao da se to nije dogaalo meni, nego nekome drugome. Po lako su se Mongana i Pagerly i ostali umorili od toga da me mrze, to je bilo ugod no jer sam opet mogao spavati u njihovoj kui, no Majka nikad nije zaboravila, i a ko bih se previ e pribli io, o inula bi me hladnim pogledom i okrenula se, to je bilo g rozomorno. Do tada sam prestao rasti i u meni vi e nije bilo djeteta. Bio sam i ja k i bio bih dobar ratnik u ratu kopljima, samo to ih vi e nije bilo. Odraslost je o vdje bila ista besmislica jer se nije imalo to raditi, osim sjediti i po urivati vri jeme jo dalje ili gonetati koliko dugo jo treba dok se ne razbolim kao drugi. Smrt i su se naime nastavile i ako su bile manje este, to je bilo samo zato to nas je b ilo manje. Jednoga dana umro je Mongana, to je bilo u asno. Njegova majka Pagerly o plakivala ga je danima i ja sam ga oplakivao s njom. Ostario sam, tako da sam se navikao na to to sam odrastao i to mi vi e nije bilo udn o. Dobivali smo nove zapovjednike, no nisu bili zanimljivi. Sve vrijeme je i num ova bilo sve manje, ne zato to su umirali, to jedva ikad i jesu, nego zato to nas j e bilo tako malo da nas je bilo lako nadgledati. Polako su nas ak i prestali uiti o Bogu, sjeam se. Valjda zato to se inilo glupo jer smo ionako i dalje umirali. Lje

ta su pro la, i jo ljeta, a ja sam jo uvijek bio iv, iako nisam mogao shvatiti za to. O nda, pravo iznenaenje, dogodilo mi se ne to divno. Bila je to Dray, koju je Debeli Robson zvao Ofelija, koja je bila mlaa od mene, tako da sam je prije jedva primjei vao. Sada je odjedanput toliko narasla, draga i lijepa, da sam je katkad volio g ledati, i ako bi me ugledala, skrenula bi pogled na poseban nain. Jednoga dana u jesen hodao sam umom nedaleko Tayaleahovog drveta i tamo je zateka o, i naprosto smo legli, gotovo bez rijei, kao da je sve ve reeno, to je bilo neobino . I poelo je ne to novo, kad sam ve mislio da nema ni ta novo. Grlio sam i ku ao i osjeao posvuda, i osjeao slabost i u itak. Kasnije sam dobio jo , to je bila blagodat i blag ovijest i uskoro smo esto i li u umu, brda i slino, le ali u mekoj travi i stjecali sreu . Bila je draga i meka, i bilo nam je slatko dok je vjetar umio u granama nad nam a. Bio je to prvi put da sam imao nekoga koga moram sauvati od grozomornih stvari , a to je znailo da moram biti iv, na to sam do tada skoro ve zaboravio. Da, tih dan a mogao sam vjerovati da sam napokon prona ao veliku sreu jer sam nagaao da je Dray moja trajnost, tako da ak ni biti na tom usranom Flindersu nije previ e znailo. Ali te ko je voljeti se na takvom umirali tu jer ponekad osjea da si nemogu i jedva se usudi prepustiti u itku. Osim toga, nije se ni smjelo prepustiti. Kad je zahladilo, Dray se malo razboljela i poela ka ljati, tako da smo se oboje poeli bojati. Poku ao sam sve, doveo lijenika Jonesa da je pogleda i onda jo jedanput, to je ljubazno rad io, ali to je bilo kao da eli rukama sprijeiti da valovi narastu. Sasvim iznenada j ednoga popodneva ona je umrla. Nakon toga sam zaboravio na svoju nadarenost da izdr im, jer mi nije imalo smisla. Htio sam i ja umrijeti, sjeam se, ba kao i cijelo ono vrijeme prije toga kad sam otrao u umu i legao kraj one klade. Ali ne mo e se izabrati umiranje. Umiranje bira tebe. U to mi je vrijeme Smith dao svoju knjigu. Sjedio sam pred kuicama i nisam radio ni ta, a nastojao sam ni ta i ne razmi ljati jer je to bolje nego ne to razmi ljati, kad m i se pri uljao. Mislio sam da e te ovo utje iti. Nikada prije nisam proitao cijelu knjigu jer mi je nitko prije nije dao. Nisam pr evi e htio ni ovu proitati, ne, ali nisam imao to drugo raditi tako da sam poeo, i pr emda sam u poetku bio jak spor, polako je i lo sve br e. Zvala se Dvoje siroadi i bila je vrlo tu na. Neka obitelj zaglavi na konjima u rijeci koja je porasla nakon jakih ki a, i majka i otac se utope dok poku avaju spasiti dva sina, vrlo mala, koji su sada siroii. Ma jino utapanje bilo je sporo i zadnje to je uinila prije umiranja bilo je da je stav ila neki zgodni kri oko vrata starijeg siroia. Kasnije siroii idu u drugu kuu punu dru gih siroia, puno njih, i tamo moraju te ko raditi jer im je zapovjednik grub i mrzak , i vie i daje im neku pi ljivu hranu. Jednoga dana zapovjednik jako istue nekog sir oia i dok mu na manji siroi poku ava pomoi, zapovjednik udari i njega, i to s toliko bo nih udaraca da je skoro mrtav. Te noi oba siroia pobjegnu u neki veliki grad gdje n emaju to jesti osim ako im prolaznici dobace novie. To je alosno vrijeme za siroie, da, jer vrijeme postaje hladno i mrazovito i manji se razboli. Onda jednoga dana neki ljubazni ovjek doe i da im novac i kad je ljuba zni ovjek pogledao, vidio je isti onaj kri koji je majka dala veem siroiu, to mu je bi lo zanimljivo. Ljubazni ovjek ka e da moraju ostati ekati dok se on ne sjeti neeg bol jeg, ali e se skoro vratiti. Na alost, odmah nakon njega dolaze zli djeaci i poku aju oteti onaj zgodni kri , tako da siroii moraju bje ati i vi e nikad ne mogu pronai ljubazn og ovjeka. Zatim vrijeme postane jo hladnije i mali siroi umire, vrlo sporo, na grob lju pored neke kapele. Veliki siroi ga ostavi pred vratima kapele tako da ga pokop aju upnici. Nakon toga je veliki siroi tako alostan zbog umiranja maloga siroia da se i on razbol i, i ini se kao da e i on umrijeti i onda e svi biti mrtvi. Ali onda po noi ima neke snove, i u njima mu doe mali siroi i ka e mu da mora izdr ati, i zamislite, isti dan d olazi onaj ljubazni ovjek i pronae ga. Veliko iznenaenje je zapravo da je on siroiev roeni ujak i on ima neku veliku kuu, iako nikad nije upoznao siroievu majku ? koja m u je bila sestra ? iz drugih razloga. I tako stariji siroi dobije dobru hranu, i t o mnogo, i ljubav, i ak pokazuje novome ujaku mjesto gdje su upnici pokopali malog siroia, i oni daju malome siroiu veliki kamen na kojem je lijepo bilo urezano njego vo ime. Napokon, na kraju, veliki siroi opet sanja po noi, no sada je mali siroi na n ebu, Bogu na koljenima sa svim onim anelima, i sada se smije i kao da je sretan.

Moram rei da mi je neko vrijeme knjiga bila zadovoljstvo. Najtu nije dijelove itao s am ponovo ispoetka i htio sam da to bude istina. Ponekad sam razmi ljao: da! Ja sam ta dva siroia, i plakao sam od gladne tuge. Tada se jednoga dana sve promijenilo. Brod je stigao kao i obino, s grozomornom h ranom i pismima za bijelce, ali ovoga puta imao je ne to i za nas. Novosti! Novost i koje sam jedva mogao povjerovati. Guverner koji nas je bio posjetio sada je na pokon oti ao, i umjesto njega je do ao drugi guverner. to je najbolje, ovaj guverner je vidio moja pisma i rekao da se mo emo vratiti u svijet. Taj dan je bio velika srea. Bio nas je samo jo etrdeset i devet Palawa na ivotu, ali nas je ipak bilo i vjerovao sam da bismo se mogli opet oporaviti kad se vratimo . Da, samo pomi ljanje na odlazak s tog grozomornog mrskog otoka i vraanje u na e ume i planine i tajna mjesta kojih se jo sjeamo, to nas je ispunjavalo zadovoljstvom. To je takoer znailo da sam bio u pravu i moja namjera da se borim protiv bijelih g ovnara s njihovom vlastitom pameti bila je ipak uspje na. Svi ? osim Majke ? su mi estitali tog dana kao nekakvom junaku. Odlazak je bio brz, da, jer smo se morali popeti na onaj isti brod, ali sam svej edno imao vremena za ono va no. Prvo sam oti ao na groblje da se pozdravim sa svojom sirotom Dray, a takoer s Monganom i Heedeekom i svim onim mnogim drugima tamo ko ji su mi bili prijatelji, to je bilo tako alosno i poticalo najnje nije osjeaje u dub ini mojih grudi. Zatim sam oti ao u Smithovu kuu. Naime, sada kada smo bili spa eni, odjedanput sam uvidio to se zapravo eli rei u Smithova Dva siroia. Ne, nije to bila n ikakva ljubaznost, nego samo lukava zamka da me uhvati kad sam bio oajan i ranjiv . Sramio sam se, da, to sam se dao tako uhvatiti. Ono to je poruivala njegova knjig a bilo je, hajde crne mali, LIJEPO TI UMRI, UMRI TIHO, S OSMIJEHOM I ZADOVOLJAN, JER TO JE ZADNJE TO E JO UINITI ZA NAS. Smith je vjerojatno po mojem licu pogodio to mislim jer nije ni iza ao nego je samo provirio kroz zavjesu, a zatim se pravio da je suvi e zauzet pripremama za brod. Ali znam da je potajno gledao dok sam trgao one stranice i to svaku, i stavljao ih na kup. Tako sam spalio te siroie, ba kao to sam prije toga spalio i Majina koplja . JEDANAESTO POGLAVLJE DR. Thomas Potter, prosinca 1857. Sudbina nacija (ulomak) Ovo postojano i sve vee carstvo koje se naziva Britanskim, kako nam takozvani teo retiari politike tvrde, nije drugo doli stjecaj okolnosti. Ono je, kako ka u, puki zbroj pripojenih manjih teritorija koje su ugrabili trgovci i pustolovi radi vla stitog bogaenja; neka vrsta spoja naoru anja i pohlepe; nekakav golemi stroj bez ko rmilara, ije se mone ruke prostiru irom globusa; dok jedna razmje ta vojnike, ka njenik e i sveenike, druga izvlai zlato. Rijetko to mo e tako zavesti u bludnju kao ovakvo pogre no gledanje. Nema, naprotiv, sjajnijeg oitovanja prirodnog prava naroda da se iri od ove mone institucije imperi jalnog osvajanja. Tu je na djelu ustrajnost i neustra ivost saksonskog tipa, koja se sada razotkriva vi e nego ikada ranije dok on kroi u veliki pohod, pokoravajui i raspr ujui inferiorne narode ? Hinduse, amerike Indijance, uroeniku australsku rasu i nadomje tajui ih svojim vrlim sinovima. Hrabar, no nesvjestan, on ne uvia nepromjenl jivu sudbinu koju slijedi: svemone zakone ljudskoga roda. Ukorak s njime kroe i dr ugi, premda njihov korak odaje da s manje odlunosti streme svome cilju. Romanski tip prisutan u Francuskoj paradnim korakom napreduje prema jugu, preko pustinjsk ih prostranstava, svladavajui neko ponosne arapske glave ine. Slavenski tip u Rusiji turobno se povlai ledenim istokom, savladavajui Azijate na svakom koraku. Iberski tip prisutan u Ju noj Americi ja e njezinim pampama, savladavajui bez mnogo truda di vlje Indijance. Belgijsko-keltski tip te kom mukom potiskuje otoke istonjake, poveava jui polako svoje nesigurno podruje. Svi e se nesvjesno nai u ulozi zatornika pokoren ih neprijatelja, sve dok podjarmljene rase, bila ona afrika, amerika, australska i li azijska, jedva jo preostane. Tek u trenutku dovr enja tog posla, kad preostanu samo najsna niji tipovi, zapoinje d ruga faza povijesnog razvoja koja navje uje novu strahovitu konflagraciju: konanu bi tku nacija, kada e se vrli Saksonac morati upustiti u novu borbu; sukob titana, b

itku superiornih tipova u kojoj... Kapetan Illiam Quillian Kewley, prosinca 1857. Nisam se mogao domisliti to dr. Potter vidi ba u tom otoku budui da se meni inio pr ilino alosnim mjestom. Ravan i suh kao brodski dvopek, eto takav je bio; ako se ne rauna onih par planinskih batrljaka to su se tu i tamo promolili, pusti i iljasti kao da bi mogli ozlijediti neke neoprezne anele u prolazu. Na mojoj karti koja, k ako sam ve rekao, nije bila ba najnovijeg datuma, nije bilo prikazano ni ta osim oba le i nekoliko vrhunaca, dok je ostatak bio djevianski bijel, bez ijednog imanja, ikakvog naselja. Morao sam podesiti kurs prema maloj skici koju je nacrtao neki doktor, Potterov prijatelj, tako da nam odredi te bude kri i na zapadnoj obali koji j e oznaavao napu teno naselje. No, to mora da je bilo dosta jadno naselje kad je tako brzo nestalo. Veleasni se sav nadurio zato to tu pristajemo ? ako ni zbog ega drugoga, onda zato t o je to bila Potterova volja ? i predbacivao je da smo ionako ve u zaka njenju. Zap ravo mi je kratko zaustavljanje na takvome mjestu savr eno odgovaralo. Kao prvo, zbog napu tanja Port Phillipa onako navrat-nanos nisam imao vremena prav o provjeriti zalihe vode. to se tie jednoga drugog razloga, taj je opet bio drugaij e prirode, i ne bih se ba trudio time zamarati Engleze. Naime, zgodno je spustiti sidro na nekom pustom, zabaenom otoku ve i zato to tamo n ema straha da e ti netko pobjei s broda, osim ako mu se ba ne igra pustinjaka. Sad nas je bilo samo deset Manjana ? i to bez jedrara ? a jo koji dan ranije bilo nas je etrnaest, to je ve bilo dosta knap nakon one dvojice to su prebjegli u londonsko j zapeaenoj luci. Nije ba bilo veselo, ne poriem. Bilo nas je, istinabog, dovoljno z a lijepo vedro vrijeme, ali ako uletimo u pravu oluju, ili ako bismo na brzinu t rebali iskrcati stanoviti teret, lijepo bismo se proveli. Morao sam ak poslati on og starog glupana Quaylea, kuhara, i Mylchreesta, poslu itelja, da se popnu na jar bole jedanput ili dvaput, iako su ve postali prestari za takav posao. No, moglo j e biti i mrvicu gore. Trebao nam je itav dan i no da prijeemo Zaljev Port Phillip i cijelim putem sam se pitao ne putuje li mo da i kopnom glasnik, i nee li mo da na pri jatelj na Headsu, Robins, nasrnuti na nas svojim kuterom, pucajui sveudilj iz top ova i hu kajui vojnike s bajunetama na nas. Ali ne, bio je on utjelovljenje uljudno sti i, nakon jo jednog ugodnog razgovora s Englezima, otpravio nas je pokretom ru ke, ne spomenuv i nijednom rijeju nekakav al ili vesla, ih da se netko probudio svez an i mokar do gole ko e. Mo da smo imah sree pa je Bowles odluio ipak utjeti. Potterova vrljotina od karte bila je neupotrebljiva za navigaciju, ali kad smo u cik zore pro li pored obale otoka, ugledah smo mali mol kako se pomalja na obali, t o nije moglo biti sluajno, te smo bacili sidro i spustili amac. Gledao sam kako En gleze odvoze i jo priekao dok ne stignu na obalu ? za svaki sluaj, da se ne predomi sle, jer nikad kraja njihovim glupostima ? a zatim si ao potra iti Mylchreesta. Si li smo u smonicu, gdje sam uhvatio izvjesno u e i blago ga potegnuo. Zatim je na redu bilo skladi te s onom pominom zidnom ploom i one dvije stanovite ice otraga, koje sam povukao. Konano jo blagovaonica i vrata ca podno poprsja kraljice Viktorije i Alber ta, koja su se lako otvorila. Razmi ljao sam o tome to je onaj nesretni ovjeuljak Har ry Fields bio rekao one noi na alu kod Port Phillipa ? prije nego to se Kinvig sjaj no dosjetio da ga odalami veslom ? kad se po alio da nam je duhan vla an. Bojao sam se da nam se itav tovar kvari. Nisam imao namjeru blago ? koje je Sincerity sve o vo vrijeme tako lijepo krila od ljubopitljivih carinika ? prepustiti propadanju iz pustog nemara. Nasreu, kad smo ga razgledali, pokazalo se da i nije tako stra no kako smo mislili. Mylchreest je na brzinu malo pregledao i na kraju izvukao sam o jedan zave ljaj koji je trebalo baciti. Bilo bi inae dobro ostaviti sve neko vrijeme otvoreno, predlagao je, i pustiti da se su i. To je bilo lako provesti, budui da su svi putnici bili na sigurnoj udaljenosti i mogli su se vratiti jedino brodskim amcem. Ostavio sam ploe irom otvorene, koliko s e dalo, a isto tako i vrata kabine, tako da se napravi propuh. Kad sam se popeo na palubu, vidio sam da se amac vraa s obale, pun baava s vodom, kako je i trebalo, i uskoro se prvi asnik Brew verao na brod, glupo se smijuljei. Je, prona li smo vodu , ali i jo ne to prie. Dobacio je pogled prema neemu umotanom u ceradu koju su ostali teglili na brod. S

udei po njihovim grimasama, bilo je ne to te ko. to je sad to? Kamenje? ? pitao je Mylchreest kad su to donijeli pred nas na palubu. No, tek to je to rekao, ve je zazvualo glupo jer se cerada trznula. Tako nekako, sa smije kom mu je odgovorio Brew. To jest, ako kamenje ima krzno. Sagnuo se da odve e konop i zaas se veliki fmtasti nos poeo gurati prema van, i to svom si linom. Brew je zagonetku morao primiti za ramena da je zadr i. to je to, dakle? ? upitao sam. Nemam pojma. Onaj mali Renshaw ka e da bi to mogao biti nekakav vombat. Vombat? To mi se uope nije inilo imenom dostojnim jednog stvorenja. to god bio, nij e bio makica, to je bilo jasno kao dan iz svega onog bacakanja i ritanja. Bila su potrebna trojica da ga utrpaju u amac gdje dr imo prasad, pri emu su svi gazili jedn i po drugima i spoticali se o ceradu. Tada smo tek dobro pogledali na e prvo austr alsko udovi te. Ne bi se mogao nazvati divom i imao je preglupe zdepaste noge, ali je ne to u njegovoj grai odavalo istu snagu, kao da je zapravo nekakav pogrbljeni ka men. K tome se i pona ao poput kamena. ak i dok smo ga samo gledali, mlatio je glav om o stijenke amca, i to bez prestanka, kao da u iva u tome. Bit e neki jazavac, je li? ? upitao sam kad se amac jo jedanput zatresao. Veliina je o tprilike i odgovarala, samo mu je glava bila kao u manjeg medvjeda. Tako ne to, slo io se Brew. Htio je mugnuti u jazbinu kad sam ga zaskoio. to god to bilo, dobro e nam doi budui da u Port Phillipu nismo imali vremena nabavit i nikakve ivine. Quayle e nam ga prirediti s brodskim dvopekom, da vidimo kakav ima okus. Potom sam odluio da i sam bacim pogled na taj otok Flinders i pogledam kako momci napreduju s utovarom. Mylchreestu sam prepustio uvanje broda.

VELEASNI GEOFFREY WILSON, PROSINCA 1857. Uzev i u obzir da dr. Potter do sada nije pokazao ni najmanji interes za taj otok, te ko je bilo odoljeti znati elji glede njegovog naglog interesa za to mjesto. Tvrd io je da je bilo utoi te za tasmanske uroenike te da bi se meu ostacima naselja mogli pronai upotrebljivi uzorci. Meutim, nisam mogao odagnati sumnje kako je to tek iz lika da nas jo vi e zadr i. Strahovao sam da e nas doista nastojati natjerati da bacim o sidro kod svake puste stijene i u svakom zaljevu od Port Phillipa do Hobarta. Posebno je zabrinjavalo to to se Kewley gotovo nije ni osvrtao na moje primjedbe, kako god bile opravdane, te nisam mogao a da ne posumnjam da ga je Potter na ne ki nain pridobio na svoju stranu. Sumnja nije toliko neosnovana s obzirom na mans ku ljubav prema zlatu. Doktor je vrlo neumorno izvodio svoju toku tobo njeg istra ivaa i kad je amac spu ten u m ore, zapovjedio je svojem slugi Hooperu da iznese jedan od praznih drvenih sandu ka iz tive radi moguih artefakata koje je mislio pronai. To je stvarno bilo ve previ e. A onda, dok su nas amcem prebacivali na obalu, rodila se ideja. to kad bih uspio d okazati da nam doktor samo nastoji oduzeti vrijeme? To bi njegovo oru je okrenulo protiv njega, a kapetana li ilo daljnjih izlika za bespotrebna zadr avanja. Ta, mo da bih time ak i stekao opravdanje da ga potpuno iskljuim iz pothvata, to sam ? napros to radi dobrobiti ekspedicije ? sve vi e pri eljkivao to mu je pona anje postajalo pako snije. Uviao sam da to ne bi bilo lako izvesti, budui da je znatno te e dokazati da netko ne to ne radi nego da radi, no nisam se kolebao oko toga treba li barem poku a ti. Smatrao sam korisnim pridobiti Renshawa za pomagaa i svjedoka u ovome odgovornom zadatku i, im se posada razi la u potrazi za vodom, a Potter i njegov sluga se na li dovoljno daleko da nas ne mogu uti, potrudio sam se objasniti kako stvari stoje. Botaniar, koji se prilino glupo nasadio na jednu od nekoliko oblih stijena neobina izgleda, nalik na divovske oi, pokazao se tvrdoglavo nespremnim za suradnju. Neu ja ni za koga pijunirati, izjavio je sumornim glasom, kao da je njegovo odbijanj e odraz neke vrline. Budui da su moja uvjeravanja bila uzaludna, nisam imao drugog izbora nego da onu dvojicu slijedim sam. Do tog su trenutka ve nestali iz vidokruga, ali ih je bilo sasvim lako pratiti jer se vidjela samo jedna staza: stari put uvelike zarastao u korov. Nakon nekoliko stotina koraaja ugledao sam skupinu zgrada od opeke i na ao se usred napu tenog naselja. Izgleda da se uglavnom radilo o siroma nom mjestu. U s redini je bio poredan niz nastambi, kojekako sklepanih i nalik na one u sirotinj

skim etvrtima, pa mi je palo na pamet da ako je to bilo utoi te za uroenike, kako je Potter tvrdio, onda su zacijelo ovdje stanovali. Zavirio sam u jednu, ali sam pr ona ao samo ptiji izmet i nekoliko starih krpa. Nije bilo znaka doktorovim artefakti ma. Zanimljivijom mi se inila zgrada nasuprot nje. Bila je povea i vrste gradnje, pa su joj zidovi i krov ponosno stajali, odolijevajui zubu vremena. Samo su vrata odav ala zapu tenost, visei labavo na arkama tako da su jednolino lupala na vjetru. im sam stupio unutra, shvatio sam da se zacijelo nalazim u kapeli naselja, s obzirom na osvijetljenost i dostojanstvo kojima je znaajno odudarala od turobnih nastambi n asuprot njoj. U svjetlu injenice da su uroenici Tasmanije uvelike i ezli, bila je ugo dna pomisao da su, koliko god patili, neki od njih na li utjehu u svjetlu vjere. Ne bih rekao da je puka sluajnost to to sam, na av i se opet na danjem svjetlu, jo uvij ek ispunjen tom radosnom mi lju, najprije ugledao otiske dva para stopala, vrlo ja sno utisnuta u blatno tlo. Bili su nesumnjivo svje i. Sa zadovoljstvom sam nastavi o dalje, ali oprezno, jer se nisam elio odati prije nego to uspijem osmotriti plij en. Tragovi su vodili izvan naselja, u umoviti predio s druge strane. Ondje ih je , meutim, zbog tankog sloja li a palog sa srebrnkastog drvea bilo sve te e razabirati, te sam morao pribjei nagaanju tra ei gola mjesta meu drveem, koja bi mogla otkriti kaka v otisak. Ubrzo potom pomirio sam se i gubitkom traga, ali sam se svejedno probi jao i dalje. Tada sam ve poeo osjeati vruinu, a dodatno me uznemiravao jedan izluujui oblak muha i komaraca koji su mi uporno zujali oko glave, ne obazirui se na moje neprestano mahanje rukom. Ta naporna stvorenja su mi uvelike i priskrbila nevolju koja je zatim uslijedila . Bio sam na polovici obronka od mekog tla, ak i dosta strmog obronka, to se i nij e inilo presudnim. Kad sam i opet zamahnuo u nastojanju da odbijem krilatu gamad, osjetio sam kako gubim upori te i poinjem kliziti. Sva nastojanja da se uhvatim za bilje bila su uzaludna i kad sam vidio da u proi pored poveeg panja, uinilo mi se p rirodnim ispru iti nogu da se zaustavim. Taj se manevar pokazao vrlo uspje nim, ali uz odreene posljedice. Moja noga, sada bosa, nije toliko udarila o panj, koliko p otonula u njega, izgubiv i se, koliko sam razabrao, u nekakvoj upljini. Koliko god to bilo neugodno, jo uvijek nije bilo usporedivo s onim to je uslijedilo. Ba kad sa m se, neugodno svjestan zadobivenih modrica, naumio osoviti i izvui nogu, odjedno m sam osjetio, negdje u blizini no nog palca, strahovit, prodorno bolan ubod. Premda sam tek prispio u Tasmaniju, bio sam iz literature dobro upoznat sa grozo vitim i smrtonosnim stvorovima koji slobodno tumaraju itavim tim podrujem, te se in ilo da gotovo i nema pauka, koljke ili zmije koji nisu kadri izazvati smrt. Nisam nimalo sumnjao da sam maloas do ivio napad otrovom koji upravo u tom trenutku prod ire u moje krhko tijelo. ak sam osjeao i jezivo drvenilo kako se velikom brzinom ir i kroz stopalo, nogu, sve do trupa. Dok mi je srce divlje lupalo, oslobodio sam nogu iz panja i zavirio unutra, ali bilo je suvi e mrano da bih naslutio obrise svo jeg napadaa'. uv i tiho u tanje, povukao sam se ne elei do ivjeti ponovni napad. Poku ao ustati, ali sam osjetio kako me pro ima val munine od kojeg sam klonuo na zemlju, g dje sam se borio s nesvjesticom. U tim sam se stra nim trenucima, uhvativ i se u ko tac sa samom smru, na svoje veliko i znenaenje, odjednom osjetio ispunjen potpunim spokojem. Tako sam, le ei uz onaj panj stao tonuti u neko stanje snatrenja, ne to to nije bilo ni san ni budnost, nego bi h ga mogao opisati jedino kao vizionarski san. Na ao sam se pred zborom anela koji su tako lijepo mahali krila cima i svaki mi se tako toplo smije io ma ui puna nim ruicama. Dok sam ih, opinjen promatrao, primijetio sam da su se odjedanput rastu ili, a lic a im se smrknula. Pratei njihov pogled, ugledao sam svoju dragu odanu suprugu kako sjedi u zamraenoj sobi, lica okupanog nijemim suzama. Do nje je le alo otvoreno pismo. Prizor se op et izmijenio. Kakva je to neobina zemlja koja mi se tada ukazala, ograena blistavi m kamenom, i tako zasljepljujueg zelenila? Shvatio sam da gledam Eden! Ovoga puta nisam meutim uo glasove iz paprati i cvijea kako me dozivaju, a tim zaboravljenim mjestom zavijao je hladan vjetar. Nije to bilo ono najgore. Zaas sam ugledao gole mu uionicu, klupe prepunih nevinih lica, eljnih da ih se vodi. Za govornicom su sj edili ni ta manje nego moji neprijatelji, znanstveni neistomi ljenici: itav red ateis tikih geologa, s pobjedonosnih izrazom na licu. Osjetih kako dolazim sebi, kao da sam bio u nesvjesti. Na trenutak sam ostao ned

aleko panja tiho se molei i, na neki nain koji ne umijem ni poku ati objasniti, napr osto sam znao da su moje molitve usli ane. Ponovo sam upro da se osovim na noge. O vog sam puta, pravim udom, uspio, ba kao da mi je neka vi nja ruka pritekla u pomo. N ainio sam malen korak. Zastao sam. Nainio sam jo jedan. Osjetio sam bol. Osim rane, taban mojeg bosog stopala bio je izlo en svakom o trom kamenu i svakoj bodljikavoj biljci koja mi se na la na putu. Svejedno sam se tjerao dalje. Dok sam tako epesao, shvatio sam da mi se prikrada mrak, neodoljivo me obavijajui i uljuljkujui. Opira o sam mu se. Malo-pomalo, prevaljivao sam lakat po lakat, zatim i vi e. Nadao sam se da u barem smoi dovoljno snage da doem do naselja gdje e me moi pronai i kr anski u ati, umjesto da nestanem i da me mo da progutaju zvijeri. inilo se da je protekla v e itava vjenost, ali sam napokon doista kroz drvee poeo razabirati kue u naselju. Tada sam se bjesomuno prepustio nadi da u mo da izdr ati i do mola gdje u nai ostale. Ustraj ao sam. Iznova me spopadao oaj i iznova sam ga suzbijao. Sa svakim daljnjim osvoj enim metrom molio sam u znak zahvalnosti, te molio da smognem snage da prevalim i sljedei. Tada sam se naglo i razdragano zatekao kako gledam u more. TIMOTHY RENSHAW, PROSINCA 1857. Nije se imalo ba bogzna to raditi na onoj obali, dok je sunce peklo, tako da je i po vjetrovitu danu bilo toplo, i nakon nekog vremena to sam promatrao valove i mo rske ptice, osjetio sam kako me spopada zijevanje. Prilegao sam tamo na molu, al i od toga je bilo slabe vajde jer su Manjani neprestano prolazili, teglei bave s v odom, a onda digli silnu graju zbog vombata kojeg je Brew ulovio ? stvorenja glu pavog izgleda i praznog pogleda ? tako da sam se napokon odvukao do ala. Taj je o pet bio ljunkovit, ali su kamenii bili dovoljno glatki i suhi, te sam se dao na kop anje, sve dok nisam iskopao lijepu jamu i fini jastuk. Kamenje je nezgodno i tre balo je puno pode avanja, no na kraju sam ga dotjerao koliko sam mogao, pa mi je b ilo udobno sve dok nisam osjetio potrebu da promijenim polo aj. Zapravo sam ba lije po zaspao, kad zauh korake i odjednom se Wilson stane tako derati da ga je ugrizl a zmija, da bi i mrtve probudio. Moram priznati da je lo e izgledao. Nije imao jed ne cipele, zbog ega je gadno epao, nogavica mu je bila oderana, a cijelo tijelo um azano prljav tinom i blatom. Lice mu je bilo smrtno blijedo. Neu jo dugo ivjeti, zamucao je. To me, zaudo, tim vi e pogodilo to sam ga oduvijek smatrao dosadnim starim tupanom. Ni ta te, valjda, ne mo e natjerati da pomisli kako si trebao prema nekome osjeati nak lonost, nego kad ti taj doe i ka e da umire. Gdje je doktor? Ne bih znao, odmahnuo je rukom. Bojim se da je ionako prekasno. Samo me vratite na brod da naem mir. Zahtjev je zvuao sasvim jednostavno, ali bio je daleko od toga. Pomogao sam Wilso nu doi do mola gdje je Kewley izdavao zapovijedi svojim ljudima, no premda je izg ledao u asnut novo u, kapetan nije pokazao suvi e razumijevanja. Ali ne mo emo sada nikamo, usprotivio se. Jo nismo gotovi s vodom. Primjedba nije zvuala nimalo milosrdno, niti je bila na mjestu, koliko god mu upni k bio naporan. Wilsona je to silno pogodilo. Bojim se da mi ne preostaje jo mnogo, prostenjao je, uputiv i mu pogled pun prijekora . Tako ukoren, kapetan je, dodu e nevoljko, pristao prebaciti nas na brod. Tu jo nije bio kraj njegovim be utnostima. Kad smo bili na pola puta, dok sam ja ranjeniku na stojao pomoi da zauzme neki udobniji polo aj, odjedanput se morao ii verati pored na s na predaji dio amca da mo e mahnuti nekome tko se jo nalazio na Sincerity, urlajui sve nestrpljivije dok mu napokon poslu itelj Mylchreest nije ne to doviknuo u znak o dgovora. ak i kad smo pristali uz brod, nije se ponudio da pomogne Wilsonu da se prebaci s amca, nego je sam po urio, mrmljajui ne to o tra enju nekakvih lijekova, premd a nije prona ao ni ta osim nekoliko prljavih krpa koje je vrlo ma tovito opisao kao za voje. Iako sam nesretnom sveeniku ponudio da ga odvedem u kabinu, tra io je da ostane na palubi da mo e promatrati nebo. Uinio sam to sam mogao, donijev i mu par jastuka da mu b ude koliko-toliko udobno, te olovku i papir koje je tra io da ispi e konane upute za ekspediciju, i uskoro se podboio o glavni jarbol, sasvim u maniri Nelsona kod Tra falgara. U lice mu se dotad ve vratilo ne to boje, pa sam mu to i rekao u nadi da e

ga okura iti. Mo da se tama malo povukla, prostenjao je uz hrabri osmijeh, ali uskoro e se, bojim se , vratiti. Ravno je udu da ve i ovako dugo odolijevam. Tumaim to jedino skrbi odozg o. Smatrao sam da ne to treba poduzeti i poeo razbijati glavu nastojei se sjetiti kako se spreavaju posljedice zmijskoga ugriza. uo sam da meso oko ugriza treba odstranit i. Wilson je odmahnuo glavom. Bojim se da je otrov ve oti ao dalje. Mo da biste ga trebali isisati, dobacio je kuhar Quayle. upnik je bio skloniji ovoj mogunosti. Mo da bi to bilo vrijedno poku aja, protisnuo je, otirui rupiem elo. Prvo je trebalo oistiti stopalo, koje je bilo tako prljavo da nisam mogao ni vidj eti ozljedu, te sam Qualylea poslao da napuni kanticu obinom vodom i donese isti k omad tkanine. Dao sam se vrlo pa ljivo na posao, ali se Wilson ? premda mu je pogl ed bio neustra iv ? lecao i ispu tao neki cvile na svaki moj pokret. Stanje su jo vi e p ogor avala druga zbivanja na palubi. Iako je sam zapovjedio svima da budu tiho kak o bi upnik imao mira, kapetan je sada uzeo na sav glas prekoravati Mylchreesta, n a mje avini engleskog i manskog, to je zaspao kad je trebao dr ati oi otvorene. Tek to je zavr io s tom tiradom, ve je zapoeo sve ispoetka, grdei ga sada zbog onog ulovljeno g vombata koji si je, izgleda, probio put kroz drvenu grau amca u kojem se nalazio te je nestao, vjerojatno otplivao natrag na obalu. uo sam ga kako mlatara, priznao je Mylchreest, ali kako sam mogao znati da e ga uspje ti uni titi? Ovlada li mnome tama, oglasio se upnik, vidljivo ojaen zbog neprestane galame, hoete l i mi obeati dvoje? Svakako. Do tada sam mu ve oistio stopalo i jasno su se vidjele rane. Zapravo me izn enadilo da nisu te e, nego niz manjih posjekotina uzrokovanih valjda kamenjem na k oje je nailazio u hodu. Stopalo mu je bilo, neuobiajeno meko, gotovo kao u ene, pa ga je zbilja mogao lako ozlijediti. Sam ugriz inio se vrlo malenim, no pretposta vljao sam da je to stoga to zmija ima male zube. Kao prvo, htio bih da potra ite moju suprugu i predate joj ovo pismo. Upravo sam krenuo isisavati otrov iz rane kad je jedan od Manjana povikao: Tamo n a molu, eno doktora i njegovog sluge. inilo mi se mudrim priekati lijenika. Smjesta je poslan amac i nedugo zatim Potter s e uspinjao na palubu, dok se sluga vukao za njim. Ugriz zmije? ? rekao je, pomalo zauen. Ne mogu rei da mi je to dobro znano podruje, ali uinit u sve to mogu. Ustupio mu svoje mjesto uz Wilsonovu nogu. Osjeate li jo nogu? Jedva. Odgovor me pomalo iznenadio kad se uzme u obzir koliko se trzao i zdvajao na sva ki dodir. Da vidimo. Na to je doktor zapoeo s nizom u tipa, najprije za koljeno, potom list i g le anj, i napokon za samo stopalo, izmamiv i svaki put tihi cijuk iz pacijenta. Pott er je bio zauen. Jeste li vidjeli o kakvoj se zmiji radi? Nisam je uope vidio, odgovorio je pacijent pomalo uzrujano, Stvorenje je bilo skrive no u panju. Koliko ja znam, mo da se radilo i o otrovnom pauku. Ravno je udu da sam ovoliko po ivio. Da, jasno. Potter promotri stopalo. Nema otekline, koliko vidim, osim nekoliko nezn atnih modrica. to se same rane tie... Podigao je nogu da je bolje promotri. Tu se ni po to ne radi o tragovima zmijskih zubi. Sada se ve itava posada okupila oko nas. Nego o emu? ? upitao sam. Potter je na trenutak razmislio. Neki tip glodavca? Zagledaosje ponovo u stopalo. M o da neka vrsta mi a. Meu posadom se zauo neiji prigu eni cerek. Mo da bih se i sam pridru io da nisam osjeao o orenost to sam natjeran na pokazivanje onakvog suosjeanja. S onim njegovim zapomaga njem i tra enjem jastuka imao sam osjeaj da sam prevaren. Ta malo je nedostajalo da jo i isi em tobo nji otrov. Ne trebam ni rei da je Wilson uporno tvrdio kako je Potter potpuno u krivu. Bol je bila tolika da se moglo raditi jedino o otrovu, izjavio je gordo. ovjeku je jasno kad mu se ivot gasi.

Dr ao se toga itav dan. Nekoliko sati, dok se brod pripremao za polazak, kad je ve d ignuto sidro, te smo nastavili put, ostao je shrvan le ati na jastucima pored glav nog jarbola. Zatim se okomio na stolara da mu naini tap pomou kojeg se osavio na no ge ? vrlo dramatino ? i poeo okolo epesati i bacati prijekorne poglede. Ve sljedeeg p opodneva primijetio sam da opet hoda bez dodatnih pomagala. Koliko pamtim, nakon toga vi e nije spominjao pauke i zmije.

KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY,PROSINCA 1857. Nakon Flindersa puhao je stabilni sjeverac i fino nas tjerao, te smo jo iste veeri ugledali Van Diemenovu zemlju, ili Tasmaniju, ili kako se ve sada zove. Turobnog li mjesta, s onom dugakom ravnom planinom poput kakva zida. Sva tri Engleza pope la su se na palubu da dobro napasu oi, dr. Potter sve u ali pokazujui prstom, dok j e veleasni jedva prozborio koju rije, jo uvijek naduren, valjda zbog tete koju mu je nanio onaj njegov mi . Bio sam zapravo zahvalan tome stvoru jer je to prvi veseli dogaaj koji smo imali otkad je pola posade preko ograde prebjeglo u Port Phillip . Jedva bi pro ao koji sat a da se na manskom nije spominjao lonnag ? to je isprava n pomorski naziv za mi a ? pogotovo kad je veleasni bio u blizini, jer smo si to mo gli priu titi njemu pred nosom. Rano ujutro tog dana zaobi li smo rt na sjeveroistonom kraju Tasmanije i odatle nam se na jug otvorio slobodan put. Puhao je fini vjetar kakav jo od Maldona nismo i mali, ne prejak nego stalan, i to gotovo ravno s lea, ugodno topao nakon sve one Australije koju je propuhao i, vidjev i da bi momcima dobro do lo ne to zabave, odluio sam da malo isprobamo to brod mo e. Vr na i so na jedra bila su ve razapeta, i flokovi i sve to, ali jo je uvijek ostalo dosta toga, pa sam im zapovjedio da razviju i ko n jae i ljemna jedra, to nas je fino potjeralo. I tada sam jo uvijek imao osjeaj da mo e on i bolje i, raspolo en za pokuse, rekao sam momcima da ponu odmatati i pobona jedr a. Pobona jedra su i u najboljim uvjetima nezgodna stvar, pa se znadu objesiti za druga jedra kao to se siromasi hvataju za po tansku koiju radi prijevoza, i dok je brod ionako ve jurio silnom brzinom, a svuda oko nas zaredali nervozni pogledi, j edra s pripadajuim deblenjacima su se, jedno za drugim, dizala i zauzimala polo aj. Premda Brew i Kinvig nisu rekli ni rijei, obojica su izgledali kao da svaki as oek uju da e jedra prsnuti i razderati se u krpe, a jarboli se slomiti poput ibica. Meu tim, dobro sam procijenio vjetar i premda su se ro nice napinjale, gotovo poput dr vea u oluji, sve je izdr alo. Posada je ak u jednom trenutku zaklicala. Bio je to prvi put da Sincerity plovi punim jedrima, i predstavljala je lijep pr izor. Usprkos svome podignutom nosu, poskakivala je s vala na val gotovo kao da e se vinuti u zrak, dok joj je more bjesnilo s bokova i zapljuskivalo ka tel kao pr ava rijeka. Postavio sam dvojicu za kormilo da je vode pravocrtno, a svejedno se jedan od njih gotovo opru io po palubi kad ga je zanijelo. Kako je vjetar ostao n epromijenjen, tako ni ja nisam mijenjao raspored jedara itav dan, ni itave te noi, i jurili smo br e od ikojeg smrdljivog parobroda. Sljedee jutro vjetar je poeo trunk u skretati na zapad, te sam smatrao pametnijim da nastavimo polak e, spustiv i pobona jedra. Zapravo, ba dok su momci to provodili, Potter je stupio na palubu s onim svojim upitnim izrazom na licu. Vjerojatno nije ni ta va no, kapetane, ali u kabini se uje neki neobian zvuk. Mo da zvui no, ali ini se kao da dopire iz drvenog korita. im sam uo rijei drveno korito, nanju io sam nevolju. Zaas sam po alio to sam tako potj Sincerity i zami ljao sam bave ispale iz hrpe, kako se kotrljaju i stru u. Sigurno nij e ni ta, rekao sam to sam vedrije mogao, domahnuv i Brewu da silazim dolje. Ali, bolje da pogledam. Dolje u kabini veleasni je sjedio na le aju i itao neku teolo ku knjigu, suvi e uzvi en da bi ga ometali zvukovi, i jedva mi je dobacio pogled, jo uvijek uvrijeen zbog onog mi a. Renshawa je meutim zagonetka zaokupila i uao je pored zida oslu kujui. Maloprije se ne to ulo. Smjestio sam se do njega. Brod je jo uvijek dosta divlje poskakivao i hvatao me s trah da u uti bave kako fino stru u, ali nisam uo ni ta. Poeo sam se ve nadati da je u anju samo neka engleska izmi ljotina. Evo ga opet, kazao je Renshaw s ponosom. Bez sumnje je ispod nas, i to odmah uz kor ito. uo sam ga tek nakon pa ljivog oslu kivanja. Zbilja neobian um, najbli i, recimo, blagom g

rebenju. Da to nije neki tropski kukac koji nam dere drvo? ? pitao se Potter. To bi me zaudilo. Bio sam jednako zbunjen kao i on. Nisam znao mnogo o crvotoinama u ovim predjelima, no drvo je bilo besprijekorno isto i bez ijedne rupe. Vidjeli b i se tragovi crva. Renshaw se nasmijao. Zvui skoro kao da se nekakvo stvorenje unutra e e zbog buha. Smijao sam se zajedno s njim, tobo e od sveg srca, kad mi je na um pala stra na pomi sao. Siguran sam da nije ni ta oko ega bismo se trebali uzrujavati, rekao sam to sam m irnije mogao. Vjerojatno dolazi od protoka mora uz brodski bok. Nepogodne struje? ? upitao je Potter. Na trenutak, i to dosta neugodan, pomislio sam da je sve prozreo ali, bio je ozb iljan. ovjek stvarno koji put ne mo e vjerovati koliko su Englezi glupi, naroito ova kvi pametni. Trebalo je suspregnuti dah i biti zahvalan. Tono. Te struje, priklopio sam, i obojica kimnu, pitomi kao maii. Nakon toga mogao sam samo ekati to je mirnije mogue. Popodne sam nekako pregurao, n astojei ne pla iti samog sebe mislima o tome kako e se odjedanput iz boka broda zauti ivotinjsko zavijanje. Za veerom sam se potrudio da se Englezi ne zadr e, tako to sam ih izmorio dosadom, brbljajui s Brewom o tome koliko to ko ta u Peelu dok i sam nis am gotovo zaspao. ak i onda se inilo da je protekla cijela vjenosti prjje nego to su oti li. ekao sam dok nisam zauo hrkanje i onda se dao na posao. Brew je ostao na pa lubi pazei na brod, a ja sam poveo Mylchreesta i Kinviga da mi pomognu. Povukao s am dakle onaj stanovati konopac iznad vrata smonice, udarajui pritom u neke vreve d a prikrijem zvukove. Sljedee je na redu bila ona posebna ploa sa stra nje strane skl adi ta i konopci iza nje. Nakon toga sam Kinviga postavio na stepenice da pripazi, za sluaj da neki od putnika pone lutati. Napokon, otvorio sam vrata ca ispod poprsj a Viktorije i Alberta, uzeo svjetiljku i zavirio unutra. I tamo je, doista, desetak koraka od mene bilo ono stvorenje, vombat, mirkajui oima zbog svjetla. Vjerojatno se odsmucao dolje dok je Mylchreest hrkao, pa pomislio da su otvorena vrata nova udobna jazbina. Nainio si je nekakvo leglo od bala duh ana, a inilo se da je ak i jeo duhan. to se tie mjesta gdje se nalazio, nije mogao b olje procijeniti jer, koliko sam mogao prosuditi, bio je tono ispod le aja veleasnog . Prepla en svjetlo u, povukao se natrag u leglo, zastrugav i pritom skandalozno glasno . To mi je bilo dovoljno da brzo opet zaklopim plou. Bio je to zgodan problemi. Ako ga ostavimo unutra, onda je samo pitanje vremena ka d e poeti dizati buku radi koje e oni engleski gnjavatori poeti postavljati pitanja. Ako uemo i poku amo ga uloviti, nastat e takva galama da smo isto tako mogli i pozv ati putnike u moju kabinu da sami pogledaju. Mogli bismo ga mo da istjerati po danu, kad svi Englezi budu na palubi, predlo io je K invig. To je bilo opasno. Ne mo emo biti sigurni da bi tamo i ostali, pogotovo ako stvoren je pone cviliti i slino. Mo da da priekamo dok ne stignemo u Hobart, rekao je Mylchreest. Sada smo ve blizu. To je zvualo jo gore. A to je s carinom? Sigurno e nas pretra ivati, a ako kroz drvo uj grebenje, to e nam biti kraj. Njihovi su prijedlozi, meutim, bili u neku ruku kori sni jer kad saslu ate tue gluposti, lak e ete znati to vam je initi. Treba nam mirno mje ta ce gdje mo emo baciti sidro na dan-dva i poslati Engleze na kopno, kao to je bilo na Flindersu. Kinvig je i dalje bio zabrinut. To im se nee svidjeti. Wilson se ve bunio i to smo t amo stali. utjet e on ako ga uvjerimo da bi brod mogao poeti tonuti, odgovorio sam. Potter misli da imamo crvotoine u drvu. Znate, mislim da bi mogao biti i u pravu i to vrlo op asne crvotoine. Da, ini mi se da je najbolje baciti sidro i pregledati stvar. Poslao sam Mylchreesta po kartu, rasprostro je na stolu i zagledav i se u nju, nis am mogao odoljeti pomisli da nam se srea napokon nasmije ila. Tek koju milju izvan na eg kursa nalazila se luica, po svemu sudei dobro zaklonjena. to se naselja tie, nad aleko nije bilo oznaeno nijedno, budui da se reena luica nalazila daleko od svega, n a kraju dugakog poluotoka nalik na golemu ruku u zamahu. Odlino, kao stvorena! Idem postaviti kurs. TIMOTHY RENSHAW, PROSINCA 1857.

U neki rani jutarnji sat probudio me glasan udarac amca koji je i ao uz Sincerity, a zatim je uslijedio topot izama po daskama palube. Kao da to ve samo po sebi nije bilo dovoljno, nego je jo navelo Pottera i Wilsona da se stu te iz kreveta i stanu buno nabacivati odjeu na sebe. ak i tada sam ostao hladnokrvan, ne dopu tajui radozna losti da me zarobi, jer sam raunao da ako se radi o neemu va nome, uskoro u doznati to je posrijedi, a ako je u pitanju ne to stra no ? recimo, neka banda tasmanskih gusa ra ? onda je bolje da ivim u neznanju, i to to dulje. Pa ljivo sam navukao jastuk pr eko glave, tako da oba uha budu prekrivena, ali da svejedno mogu disati ? to nije lako postii ? i ba sam fino poeo spavati kad je baeno sidro. Ne postoji, naime, na Sincerity ni ta iritantnije ime bi se nedu nom ovjeku moglo napakostiti, nego taj buni zveket od kojeg je sve podrhtavalo i kripalo, te sam se sada, potpuno i prisilno razbuen, pomirio s preranim ustajanjem. Kad sam iza ao na palubu, doekao me nesvakida nji prizor. Dvanaest vojnika u crvenim kaputima postavljeni su uokolo, oslonjeni na mu kete na vojniki nain, dok se njihov zapovjednik unio u razgovor s kapetanom Kewleyjem ili, bolje reeno, dernjao se na njegu. Te ko mogu u to povjerovati. Kewley nije izgledao nimalo razdragano, premda se trudio prisiliti se na smije ak. Ali kad je bilo tono tako, porunie, kad vam ka em, Pogledav i prema obali, na trenutak sam se pitao jesmo li dospjeli do Hobarta, pre mda bi to zapravo bilo prerano. Nasuprot nas, s druge strane malene uvale, bilo je naselje, i to pozama no. Premda je bilo dovoljno veliko da bi se komotno moglo smatrati gradom, ne to ipak nije tu bilo u redu i, kad sam malo bolje pogledao, sh vatio sam da gotovo nema kua, nego samo deseci spremi ta i radionica. U sredini se nalazila velika zgrada od kamena s mnogobrojnim redovima golemih etvrtastih prozo ra, nalik na kakvu tvornicu tekstila. itavo to mjesto najvi e je zapravo podsjealo n a neki vojni tvorniki grad. Gdje smo to? ? upitao sam Kinviga, koji je stajao nedaleko mene. Izgledao je dotuen o. U Port Arthuru. Trebao sam se tome i sam domisliti. Sada sam razabrao vojnike kako se vrzmaju po obali i skupine pogurenih ka njenika u bijednim odorama. S novim sam zanimanjem g ledao to mjesto ije je ime bilo nadaleko znano po zlu, i slagalo se s opisom stro goe i odmazde. Port Arthur: dvije rijei kojima su se majke na drugoj strani svijet a redom koristile da zaprijete nesta noj djeci. Sad sam primijetio da kapetan Kewley u ruci dr i kartu, rekao bih, Tasmanije. Evo n as ovdje, rekao je, pokazujui neki dio mape koja je lepetala na vjetru. Vidite? Nem a nieg oznaenog. Na asnika to nije ostavilo dojam. elite rei da ste se navodili prema ovome? Do sada nam je dobro slu ilo. Kewley je djelovao dosta ljutito. asnik ga je pogledao s omalova avanjem. Mislim da e biti najbolje da doete na obalu i sve lijepo objasnite komandantu. To je Wilsona natjeralo da se oglasi. Ne vjerujem da je to doista potrebno, porunie . Smijem li vas podsjetiti da je ova ekspedicija od kretnje va nosti, a vremena na m ponestaje? Kapetan Kewley bio je zadovoljan. Zahtjev je meutim poluio uinak suprotan od eljenog a. U redu onda, rekao je asnik. Mo ete i vi s nama. Ustanovio sam da se taj poziv tie i mene. Ne radi se o tome da sam u neemu zgrije io , a svejedno se nisam mogao oteti stanovitoj nelagodi dok su nas amcem prebacival i na obalu, gdje se nalazio taj golemi ka njeniki stroj, u pratnji budnih stra ara. P remda nismo bili uhap eni, niti i ta slino, ne bi se ba reklo ni da smo slobodni dok s u nas upravo provodili du ute obale. Doista, nisam mogao a da ne osjetim neku sami lost prema onim zloincima koje su odjednom zgrabili za iju i bacili na ovo jezivo mjesto. Zapovjednik ustanove bio je bradonja sa isukanim vojnikim brkom. U pravilu, naime, rijetko kad imamo ast ugostiti nenajavljene posjetitelje, objasnio je suho. Sada k ad ste mi potakli znati elju, nadam se da neete imati ni ta protiv da malko pretra im v a brod. Kapetan Kewley imao je ne to protiv. Ah emu to? Pa ne bi valjda netko poku ao ne to prok rijumariti u ovakav ka njeniki grad. Zapovjednik ga je upitno pogledao. Ne brine nas to to biste mogli unijeti, koliko

ono to biste mogli iznijeti. Ili radije: koga. Promatrao nas je ravnodu no, a ipak n ekako opominjue. Za pretres e nam biti dovoljno sat ili dva. Osim, naravno, ako ne pronaemo togod zanimljivo. No, umjesto da nas pusti na miru dok ekamo, dogovorio je da nas trojicu ? jer Kew ley je bio zaokupljen nadgledanjem pretresa ? provedu po naselju, a vodi nam je b io momak poletnog izgleda, s naoalama na nosu, kapetan James. Naas me ponijela mog unost da vidim tu bijedu izbliza, ali mi je radoznalost brzo splasnula. Ustanova je bila naprosto suvi e udovi na. Dok su nas vodili izmeu spremi ta i vojarni, imao sam prilike gledati jedan jeziv prizor za drugim: prvo skupina ka njenika, pogleda otv rdnulih od mr nje, ak i naoko objesnih, gle anja izranjavanih okovima; potom ovjek koj i se unio u i enje kanti, na ijim se leima kroz poderanu ko ulju, jasno vidio silan sple t o iljaka. Kapetan James nije zvuao nimalo utje no. Sudei po njegovom klepetanju, vodio je razn e radne skupine po naselju i, po svoj prilici, u ivao u svojoj ulozi. Pojedinosti o svakoj zgradi, o svakom postupku ka njavanja, navodio je s onim istim zadovoljst vom kojim bi sakuplja pokazivao kolekciju leptira, od kojih je svaki priboden na svojem mjestu. Tamo je kaznionica, deklamirao je monotonim glasom. Donedavno je bil a hambar, i to je najvea zgrada u Port Arthuru koja je k tome i od kamena. S desn e strane vidimo trokute koji slu e za sputavanje ka njenika tijekom izvr enja kazne, d ok je iza njih... Zaudo, moju dvojicu kolega iz ekspedicije te okrutnosti nisu toliko pogaale kao me ne. S vremena na vrijeme Wilson bi promrmljao: Kako alosno, i druge pobo ne izraze, a li uglavnom nije pokazivao suvi e zanimanja. to se Pottera tie, on se oito zabavljao, slu ajui opise kapetana Jamesa s budnim interesom i esto postavljajui pitanja. Je li bilo poku aja da se proui fizike osobitosti ovda njih kriminalaca? Ili njihovo po rijeklo? Nije, koliko je meni poznato. Kapetan James vi e se volio dr ati svojeg ustaljenog gov ora. Ukazao nam je na nisku zgradu kojoj smo se pribli avah. Ovo je odvojeni zatvor koji je posjetiteljima esto zanimljiv. Potter se nije dao samo tako smesti. Mo da ste i sami primijetili neke znaajke. Ima li, primjerice, odreenih zloina posebno priroenih kotima? Ili Ircima? Ili strancima, mo da? Bojim se da pitate pogre nu osobu, vje to je odrezao kapetan. Stigav i do niske kamene z grade elegantne izvedbe, otvorio je vrata i poveo nas dugim hodnikom. Unutra je bilo tiho ako se izuzme ne to nalik jecanju, to je dopiralo s drugoga kraja. U odvoj enom zatvoru, obja njavao je na vodi prigu enim glasom, kao da je u crkvi, smje teni su k jenici koje je potrebno dodatno ka njavanje. On je, ako emo pravo, zatvor u zatvoru . To je najsuvremenija ustanova i primjenjuje najnovije metode moralne preobrazb e. Ovdje se ne nanosi nikakva fizika bol. Bilo je olak anje uti takvo to nakon svega to smo vidjeli. Nametalo mi se jedino pita nje za to se zatvorenici ovamo ne utjeu da izbjegnu bievanje. To nikad nije predstavljalo pote kou. Kapetana Jamesa kao da je moje pitanje pomalo i znenadilo. Zapravo, odvojenog zatvora se silno boje. Ubrzo sam poeo uviati za to. Kad nas je poveo dalje, pojavila su se, naglo i sasvim neujno, dva slu benika. Shvatio sam da ne nose cipele, ve ne to nalik papuama, gotovo k ao da u ivaju u mirnom nedjeljnom jutru. Stali su da otkljuaju jedna od masivnih me talnih vrata uz rub hodnika i, pogledav i unutra, jedan od njih, na moje iznenaenje prozove, ne ime nego broj. Sedamnaest? Iz elije se promoli ovjek u sivoj odori na ijem je gornjem dijelu bila pri ivena veli ka metalna znaka s brojem kojim je maloas bio prozvan. Jednako neobino bilo je pokr ivalo koje je imao preko lica, a koje mu je tako potpuno sakrivalo crte lica da se nije vidjelo ni ta osim oiju. Te su se pak neobino trzale, gledajui nas dok su ga vodili. Vode ga na jedno od radnih polja, zadovoljno je pro aptao kapetan. Ima ih etiri, a po veliini su... Poeo sam zazirati od zvuka njegova glasa koji me podsjeao na vozni red vlakova. emu slu i maska? ? prekinuo sam ga. Pogledao me s nekom mrzovoljom. Upravo sam se spremao objasniti, gospodine Rensha w. Okrenuo se dr. Potteru, koji je dotad ve postao njegov neprijeporno omiljeni sl

u atelj. Maska spreava zatvorenike da se meusobno prepoznaju. Na taj nain svaki je poj edinac potpuno izoliran od vanjskih utjecaja, tako da njihova prethodna zloinaka p riroda postupno i ezne. Kao to ste zacijelo primijetili, izostavljaju se i imena i o slovljava ih se samo prema broju elije. Dr ei ih u stalnoj samoi i ti ini, omoguujemo im da budu izlo eni samim pozitivnim utjecajima. To je, zapravo, znailo neprekidno ivjeti u samici. Nakon nekoliko tjedana ovdje, z ami ljao sam da bi ak i batine bile pozdravljene kao dru tveni dogaaj. Ka njemcima se posao daje u elijama tako da steknu radne navike, dok kapelan i uitelj katkad navrate da pru e duhovnost i znanje. Kapetan James otvori te ka vrata. K tome, svakoga od njih dovode ovamo pet puta tjedno radi izgradnje vjerskog osjeka. Nije bilo nalik nijednoj kapeli koju sam dotad vidio. Prostor za pastvu strmo se penjao, kao u kakvom amfiteatru, a svaki red se sastojao od malih drvenih odjel jaka, dostatnih za po jednog uspravnog ovjeka, meusobno razdvojenih vratima. Odjeljci slu e tome da nijedan vjernik ne vidi nikoga osim kapelana, dok on mo e vidj eti sve, zadovoljno je objasnio kapetan James. Zbilja domi ljato. Wilsona je to mjesto sasvim zanijelo, i sada je zami ljeno promatra o govornicu. Propovjednik tako zacijelo ima vrlo pomne slu atelje. Potter je bio konkretniji. Je li se sustav pokazao uspje nim u preobrazbi? Jo je prerano rei. Neki zatvorenici su pokazali aljenja vrijednu tvrdoglavost. Ali vjerojatno nije bilo poku aja bijega. Bio je jedan, priznao je kapetan James, na iznenaenje sviju nas. Osmi ljen je, kako se ini, upravo u ovoj prostoriji, i to tako to su si zatvorenici prenosili planove p jevajui ih u obliku himni. Naposljetku su, naravno, svi pohvatani te su poduzete mjere da se ubudue sprijei tako ne to. Bilo je zanimljivo zami ljati te ljude, koji si nisu mogli vidjeti lica tjednima n i mjesecima, kako svoju nakanu pjevaju nevidljivim susjedima. Unato svim opainama koje su mogue poinili, te ko je bilo ne osjetiti naklonost prema njihovoj elji za bij egom iz ovakve okrutne samoe. Kako su bili ka njeni? ? zanimalo je Pottera. Imamo nekoliko prostorna zvanih nijemim elijama, spremno je odgovorio na vodi. Imaju v rlo debele zidove i niz metalnih vrata tako da u njih ne mo e prodrijeti ni svjetl o ni zvuk. Ka njenik mo e vri tati i vikati do mile volje ako misli da od toga ima nek e koristi. Ve nekoliko dana provedenih unutra ima znaajno djelovanje i na najtvrdo kornije. Poveo nas je natrag u hodnik gdje se ulo ono jecanje. Kakvo je to zapomaganje? ? upitao sam. To e biti jedan od umno poremeenih. Kapetanovim licem preleti izraz nekog nezadovolj stva. Stvarno ih ne bi trebalo ovdje dr ati, jer samo naru avaju ti inu, ali negdje val jda moraju biti. U zadnje vrijeme im je broj toliko narastao. Odakle su? ? upitao sam. Sluajno su to u velikoj veini biv i ka njenici odvojenog zatvora. Kapetan James poveo na s je hodnikom prema mjestu odakle su dopirali oni jecaji koji su, kako sam sada razabirao, bili popraeni uestalim tihim grebenjem, kljocanjem i gunanjem, a sve to p rigu eno zbog debelih metalnih vrata. Katkad znadu biti jo buniji. Sramotno, doista. Najedanput se upnik, koji je virio kroz jednu luknju na vratima elije, razdragano nasmije. Renshaw, doite pogledati ovo. Bio je to prvi put da se oraspolo io nakon onoga s mi jim ugrizom i ja sam potaknut njegovim pozivom radoznalo zavirio. U kutu elije sjedio je zdepast ovjek veoma pro dornih i izbeenih oiju, premda nije gledao ni ta osim gologa zida nasuprot. Dok sam ga promatrao, podigao je ruku i bez najave pljesnuo o buku do sebe, kao da je to namijenio nekoj gmizavoj napasti ? premda ni ta ivo nisam vidio ? te se vratio u po tpunu smirenost. No, nije to kod ovjeka bilo ono najuoljivije. Doktore Potter, zazvao je Wilson. ini mi se da smo prona li va eg izgubljenog brata bliz anca. Bio je sasvim u pravu. I pored tamne ko e i crne glatke kose, njegova slinost s lij enikom bila je gotovo nevjerojatna: lice mu je bilo istog oblika, a i dr anje jedna ko pogrbljeno. ekinjama na licu kao da je opona ao doktorovu bradu te je ak i u onom upijenom pogledu bilo slinosti s njegovim. Pottera se otkrie nije pretjerano dojmilo. Nije mi nimalo nalik, tvrdio je uvrijeeno . Wilson ga nije mislio samo tako pustiti. Tko je taj ovjek?

Poznat je kao Crni O Donnell, rekao mu je kapetan James uobiajenim jednolinim glasom. K oliko se sjeam, porijeklo mu je prilino neobino. Dijelom je Irac, a dijelom maorski uroenik. Neko vrijeme je boravio u odvojenom sustavu dok nije progla en umobolnim. Kakav je zloin poinio? Morao bih pogledati u dosje da budem siguran, ali mislim da je oca i strica preml atio gotovo nasmrt. upnik se zadovoljno smijuljio. Morate priznati, doktore, da postoji velika slinost. Jeste li sigurni da vam to nije neki zaboravljeni roak? Potter ga je hladno odmjerio. Ako samo pa ljivije promotrite, upnie, primijetit ete da nema stvarne slinosti, ve samo povr ne ili varljive. K tome, nemam nijednog roaka meu Ircima, a kamoli meu Maorima. Wilsonovo se oko zacaklilo. Naravno, ovjek se mo e prevariti u pogledu svojeg porije kla. Bila je to krajnje otrovna primjedba, tim vi e to je izreena onako nevino. Da ju je bijesno ispljunuo, mislim da bi gotovo zvuala pristojnije. Na trenutak sam se pit ao nee li Potter nasrnuti na njega, ali samo se okrenuo di ui ne to ubrzanije. Nakon to se, izleda, pri- brao, okrenuo se opet svojem sugovorniku. Smatram da bi bilo korisnije razmotriti sluaj s gledi ta znanosti, umjesto da gubimo vrijeme na besmislene povr ne primjedbe. Odluno je koraknuo natrag prema eliji. Uz va e dopu tenje, upnie, izlo it u vam malu studiju o obliku lubanje ovoga ovjeka. Kasnije em isto uiniti na mojem sluaju i takoer..., licem mu je preletio zami ljen izraz, na va em Mislio sam da e uslijediti neki oblik razraenijeg vrijeanja upnika ? to sam, moram pr iznati, znati eljno i ekivao ? ali do toga nije do lo. Potter je neko vrijeme dr ao oko p rislonjeno uz luknju, a potom razdra eno rekao: Kamo li je nestao? Mislim da bi, zabrzao je kapetan James, bilo uputno da se odmaknete od vrata. Za to bih? ? htio je znati doktor, i dalje ljutito virei u eliju. Pokazalo se da je odgovor na dohvat ruke. Potter je odskoio uz urlik, dr ei se za ok o. Ubo me je prstom. Kapetan James je po urio da mu pomogne. Za ovo e dobiti nijemu eliju, pa bio-nebio lu d, obeao je na vodi, ispriavajui se. Iz elije se zauo jo jedan tromi pljesak po zidu. Nagaao sam da je Crnom O Donnellu doj adilo da bude predmet rasprave nepoznatih ljudi. Uistinu mu to nisam mogao predb aciti. Kapetan James je natjerao Pottera da svrati u zatvorsku bolnicu, no sreom je krat ki pregled oka bio dovoljan da se utvrdi kako nije do lo do trajne ozljede. Dobio je, meutim, gusarski povez. Tada je na moje olak anje glasnik donio vijest da je pr etres Sincerity zavr en, brod se spremao na polazak te je na obilazak okonan. Moram naglasiti da mi je ovaj posjet bio vrlo zanimljiv, izjavio je upnik izazovnim tonom dok smo se vraali utom pje anom uvalom. Potter se mrgodio iza onog poveza. Kad bi se jedan od njih oraspolo io, drugi bi se zaas smrknuo, ba kao da su povezani, p oput dva kraka klackalice. Dok smo stajali na obali ekajui amac sa Sincerity, zatek ao sam se u razmi ljanjima o tome jesu li takvi otrovni sukobi uobiajeni kod istra iv akih ekspedicija i je li razlog mo da oskudnost prostora, ili pak naravi ljudi koje takvi pothvati privlae. Je li kapetan Cook bio angrizav i razdra ljiv? Je li Kolumb o stalno prigovarao svojim panjolcima zbog vladanja za stolom? Odjedanput su mi p ostale razumljive pobune, i poelo me uditi da se nisu neprestano dogaale. Ma to li samo rade? ? ljutito se potu io Potter, dajui odu ka nakupljenom nezadovoljstvu . Valjda su nas ve mogli vidjeti. Istina je da smo ekali ve neko vrijeme, premda smo jasno mogli vidjeti neke lanove posade na palubi koji su sigurno ve primijetili da ma emo i dozivamo ih. Hej, vi tamo! ? zavikne ponovo Potter. Pomo je do la i druge strane. Barka s nekoliko vojnika i la je, dok smo ekali, od obal e do broda i natrag ? valjda da sprijee ka njenike da otplivaju na slobodu ? i njih ov se zapovjednik zauzeo za nas, obasipajui one na Sincerity nimalo biranim rijeim a. To im je bio dobar poticaj i zaas su neki Manjani si li u brodski amac i stali li jeno veslati prema nama. Za to zaboga niste prije do li? ? htio je znati Potter kad su stigli do obale. Ta nismo vas vidjeli, odgovorio je prvi asnik Brew na onaj naroit manski nain, istovr emeno vrdav, a opet nekako povjerljiv, kao da ti netko povjerava la i. Kad smo se smjestili i krenuli, veslai su tako traljavo umakali vesla kao da nas ne namjerav

aju pokrenuti, ve samo podra kati morsko dno. Idem ja prvi da vam pru im ruku, ponudio se Brew kad smo stali uz brod, premda nam j e upravo odmogao silnim petljanjem. Kad sam napokon stao do njega na palubu, zaas sam postao svjestan vrlo neobine buke koja je dopirala iz potpalublja, kao da se netko luaki naganja po kabinama. to je to? Brew je slegnuo ramenima. Mo da kapetan tra i kukce u drvu, kako ste i htjeli. Obja njenje se nije nimalo podudaralo sa zvukom. Meutim, prije nego to sam uspio dal je razmisliti o tome, buka se naglo pojaala a na palubu je iskoio vombat ? ba kao o naj ulovljen na Flindersu ? s kapetanom Kewleyjem i jo ne to posade za petama. Nast ojali su uhvatiti ivotinju, premda se to, usprkos njezinim kratkim nogama, pokaza lo vrlo te kom zadaom jer je stvorenje zaudnom vje tinom umicalo progoniteljima, as mij enjajui smjer, as se sklanjajui iza kobilice kojeg od amaca. Kad se ve inilo da je kon ano u klopci, probio se izmeu dvaju Manjana i uz udan roktav zvuk bacio u more. Nah rupiv i prema ogradi, vidjeli smo ga kako predano vesla ka pustijem dijelu obale. Odakle se samo stvorio? ? Potter je tra io obja njenje. Mislite, stvorenje? ? polako je odgovarao kapetan, kao da bi Potter mogao misliti na ne to sasvim deseto. Ne bih znao. Okrenuo se i zapovjedio posadi da pone dizati s idro. Ali morali ste ne to vidjeti, sad sam ja preuzeo. Ah, vjerojatno se negdje krio, mudro je nagaao Brew. Vjerojatno ga je na e tra enje crvo toina probudilo. udno da ga vojnici nisu prona li, primijetio je Potter. Kewley je naprosto slegnuo ramenima Takva su vam to stvorenja. DVANAESTO POGLAVLJE ELDRIDGE, NADZORNIK UROENIKOG NASELJA OYSTER COVE, GERALDU DENTONU, GUVERNERU TASM ANIJE, RUJNA 1857. Va a Ekscelencijo, kao ponizni sluga Va e vlade, nadam se da Vam mogu po eljeti dobrodo licu u koloniju N jezinog Velianstva, Tasmaniju. Naglasio bih, ako smijem, da Vas je pretekao glas o va oj sposobnosti i pravinosti. Pi em Vam iz uroenikog naselja Oyster Cove, gdje me zapala srea da budem postavljen n adzornikom. U ovo malo vremena od Va eg dolaska iz Engleske, zacijelo ste bili suv i e zauzeti du nostima da biste se stigli upoznati s na im nevelikim naseljem, te se n adam da ovu prigodu smijem iskoristiti da Vam ga predstavim, kao i da izlo im poko je mi ljenje glede njegove budunosti. Naselje Oyster Cove ustanovljeno je prije gotovo deset godina, od kojih sam osam imao ast obna ati du nost nadzornika, doim sam prethodno slu io kao konaar u hobartskoj vojarni. Naselje je izgraeno kako bi se udomio pre ivjeli ostatak otokih uroenikih crn aca koji su nedavno vraeni s otoka Flinders u Tjesnacu Bass. U to vrijeme, prije jednog desetljea, broj pre ivjelih iznosio je gotovo pedeset, ali na veliku alost, k ako su godine prolazile, malo-pomalo gubili smo te nesretnike. Pro le je zime prem inulo jo troje, Princeza Kleopatra, Diogenes i Kolumbo. Uz etvrtog, Cromwella, koj i je mje anac, i kojemu je nedavno dopu teno preseljenje u vlastitu kolibu, ukupan b roj uroenika koji ovdje ive spao je na jedanaest, od ega osam enskih i tri mu ka, svi relativno poodmakle dobi. Upravo s obzirom na ovu nesretnu okolnost elim i uputiti zahtjev Va oj Ekscelenciji . Prema mojem skromnom mi ljenju, uistinu je od ivotne va nosti da se naselje premjes ti, i to bez odgaanja, na neko pogodnije mjesto, makar za dobro sirotih crnaca. O yster Cove zapravo je od poetka bio lo izbor, podlo an vlazi, te je ak i za ljetnih m jeseci mogue vidjeti uroenike kako ue uz vatru, prekriveni svim slojevima odjee koju posjeduju. I sam sam prilino stradao. Ni ta manje nepogodan nije polo aj otoka. Povez anost s Hobartom je slaba i put je dug, osobito zimi kada jedva ikome pada na pa met da doe u posjet. Ta je izoliranost takoer uinila crnce lakim plijenom zloinakim b ijelcima koji se ? usprkos svim mojim naporima da ih otjeram ? vrzmaju oko nasel ja, nastojei dovesti uroenike u isku enje da svoju skromnu imovinu mijenjaju za alko holna pia (zbog takvog stanja stvari bio sam primoran upuivati zahtjeve za dodatni m pokrivaima).

Moj je prijedlog da se naselje preseli u Hobart. Graani se ne trebaju bojati takv og koraka budui da je crnaca, ak i ne uzev i u obzir krotkost njihovog karaktera, pr emalo, i preslabi su da bi predstavljali ikakvu opasnost. Stali bi u cjelini u j ednu veu hobartsku kuu, a okolica Battery Pointa bila bi osobito prikladna zbog za divne ti ine i lijepog pogleda na rijeku. Takva promjena polo aja olak ala bi dopremu hrane i pokrivaa ? i time u tedjela dr avnoj blagajni ? kao to bi i meni blizina Hobar ta olak ala vr enje du nosti. Ako takav dogovor nije mogu, nadam se da e Va a Ekscelencija razmotriti moj osobni z ahtjev, a taj je da mi se u koloniji dodijeli druga slu ba. Po to se g. Willis, vlas nik trgovine, pro le godine povukao iz naselja, ja sam ostao trenutno jedini Europ ljanin ? to katkad znade obeshrabriti ovjeka ? i koliko god se ponosio svojim rado m u Oyster Cave, rekao bih da je osam godina ovdje dovoljno. Bio bih sasvim zado voljan povratkom na du nost konaara u vojarni i ak bih, to pokazuje kako gorljivo elim biti od koristi kolonijalnoj vladi, bio pripravan prihvatiti slu bu ni eg ranga od one ranije. alim to moram dodati da ima nekih u Hobartu koji bi mogli nastojati okrenuti Va u Ek scelenciju protiv mene glasinama o nekim zalihama u vojarni koje su se smatrale nestalima. Takve su pripovijesti, neka Va a Ekscelencija bude upoznata, potpuno ne istinite, i nikada ni na koji nain nisu potkrijepljene dokazima, to i sami mo ete pr ovjeriti u dosjeima. Pozivam Vas da se ne obazirete na zlonamjerne tvrdnje ljudi koji su si, iz meni neznanih razloga, odavno uzeli u zadatak da okaljaju moj do bar glas. Ako smijem biti tako smion da Vam udijelim savjet, onda je to da na sv ijetu ne postoji dru tvo sklonije ljubomori i kleveti nego to je to na ovoj udaljen oj otonoj koloniji, i neka Va a Ekscelencija pomno bira kome e pokloniti povjerenje. Nadam se da ete ove zahtjeve pa ljivo razmotriti, za dobrobit sirotih crnaca. Jo jedanput, elim Vam sve najbolje kao na em novome guverneru. Va ponizni sluga, nadzornik Eldridge

Pagerly, prosinca 1857. Jednog ranog jutra probudio me krik izvana, prekratak, kao da ga je ne to prekinul o. Drugi nisu ni ta uli i nastavili su spavati, ali ja sam bila znati eljna. Vani sam vidjela kako se dan pru a s otoka Bruney poput velikih utih ruku, i daje mi dovolj no svjetla da vidim Walyeric kako le i sasvim nepomina. Pretpostavljala sam da je i l a po jo drva za vatru jer su na zemlji do nje bile neke cjepanice. Podigla sam jo j glavu i oi su joj bile otvorene i gledale, tek malo, tako da sam znala da nije mrtva, ega sam se silno bojala, premda je lo e izgledala. Lice joj je bilo ljutito i povrijeeno, a disanje brzo kao da poku ava doi do previ e zraka. Ali dok smo tako eka le ona se pomalo oporavljala i sve sporije disala, i govorila da se bol u njezin im grudima smanjuje. Kasnije tog jutra ponovo joj je bilo dobro i ak je i la plivati u more po puzlatke i ne to ih je i izvadila. Svejedno, mislila sam o tome kako je klonula i nakon nek og vremena oti la sam do nje. "Walyeric, mislim da bi trebala potra iti Peevaya. Mora mu dati svoje opra tanje. Uvijek je mrzila kad joj se govorilo da ne to mora. A za to? N ije imalo smisla biti blag s Walyeric jer je shvaala jedino borbu. Bila je takv a. Lo e je to toliko mrzi roeno dijete. to ako umre ? eli da misli da ga stalno mrzi ? Na trenutak se inilo da razmi lja i osjetila sam nadu, ali samo za taj trenutak. Ne idem ja u njegovu bjelaku kuu sa svim onim bjelakim govnarijama. Bila je u pravu za kuu, da, jer vidjela sam je, i imao je svaku num stvar, ba kao u kolibi nadzornika Eldridgea: stol, stolice, kamin s okvirom, pa jo svijee, ajnik i police s knjigom, ak mu je i odjea bila takva, kao frak, i cipele i visoki e ir odl o en na stolu. udno je to da to je vi e num stvari imao, to je manje bio kao bijelac. Njegova kosa, koja je prije bila uta, sada je postala sijeda, kao bilo kakvom ost arjelom Palawi. Takoer, sve vi e je mrzio bijelce i sada je o njima govorio jo o trije od svoje majke. A ona opet, nije vi e ni marila za njih nego je ivjela povuenije, k ao neka dobra starica. Ona ih je valjda ubijala dokle god je mogla i to joj je b io lijepo, ali on nikada nije. Osim toga, kad se pretvori u hrpu trulih kostiju t e e je zamarati se nekada njom mr njom. Jo ne to zbog ega su se num zamjerili Peevayu bila je njegova nova kua. On je naime n ije htio jer elja mu je bila da se svi smjestimo na neko veliko mjesto. Toliko je

pisama napisao bijelim ljudima i onda nas je tra io da potpi emo da poka emo da hoemo zemlju, puno zemlje, i takoer ka njenike da nam uzgajaju hranu kao to su dobili drug i bijelci, to je rekao da su nam du ni nakon svih prevara i mr nji. Onda bismo bili d ivno dobro dru tvo, tako je rekao. Peevay je uvijek bio pametan s tim pisanjem i m islila sam da mo e dobiti to god za eli. Meutim, na krcgu su bijelci dali samo malu ko libu, samo za njega, bez zemlje i bez ka ryenika. Bio je tako ljut da je rekao da nee tamo ivjeti. Ali na krau je pristao tako da mo e ii na neko mjesto u blizinu i re zati kitovo meso da zaradi bjelake novie, jer rekao je da e pomou novca pametnije zad avati nevolje bijelcima, dok ne dobijemo to nam pripada. Izborit u nam to mjesto, uinit u to, rekao je. Natjerat u ih da nam ga daju. Katkad sam razmi ljala da je ipak slian majci. Nijedno naime nije odustajalo. Misli m da ih je zato bilo tako te ko pomiriti. Da, bili su kao dvije stijene zaglavljen e u blatu koje se ne daju spojiti, a ako poku a , samo jo dublje utonu. Svejedno, mor am smisliti neki nain dok ne postane prekasno. Ne mogu ih gledati tako uhvaene u t oj mr nji bez kraja i konca. GA GERALD DENTON ? SUPRUGA GUVERNERA TASMANIJE, RUJAN ? PROSINAC 1857. Isjeak iz -Na dalekim obalama-: Sjeanja supruge kolonijalnog guvernera, dvadeset i sedmo poglavlje: Bo i koji se pamti. U djetinjstvu sam, jednoga vedrog proljetnog dana pokrenula s drugovima u igri m alo dru tvance posveeno spa avanju ptia koji su sluajno ispali iz gnijezda. Premda su s e na i djetinji napori na alost pokazali vi e ma tovitim nego djelotvornima., uviam sada da me osjeaj koji ih je potaknuo nije nikada napustio, a radi se o dubokom razumi jevanju onih kojima ivot nije bio sklon. Naprosto nije u mojoj prirodi ostati neo sjetljivom na prie o nesretnicima svijeta, bila to siroma na djeica, onemoali djedovi i bake koje su nezahvalni potomci napustili, ili bespomone ivotinje nad kojima se okrutni gospodar i ivljava. Zbog svega toga bilo mi je sueno da mi po dolasku u ov u daleku koloniju Tasmaniju pa nju privue pretu na pria o ljudima to su nastavali otok -ab origine-. I prije dolaska u Hobart znala sam da su propali jezivo naglo, premda mi je bila poznata tek pokoja pojedinost. im smo se smjestili u guvernerovoj palai, znati elja mi je porasla i poela sam se raspitivati o tome, prvo kod domaice, ge Murray, zati m kod nekih novosteenih prijateljica meu gospoama, suprugama Geraldovih slu benika. N a svoje iznenaenje ustanovila sam da moja pitanja izazivaju skanjivanje, ak i izbj egavanje, kao da se ta tema smatrala neukusnom. Interes mi, meutim, nije splasnuo nego upravo porastao pa sam onda pitala Geralda. Kako sam se samo zaprepastila kad mi je rekao da je jedva dvanaestak sirotih stvorenja jo uvijek ivo. ini se da s u zaraza i nasilje koje su poinili odbjegli ka njenici ugrabili sve njihove drugove , a ta nekolicina pre ivjelih tako su poodmakle dobi da nije bilo nade da se taj n arod odr i. Duboko ganuta ovim u asnim otkriem, poku ala sam smisliti na koji bi se sve nain tim n esretnicima mogla pru iti utjeha u ovim, njima odbrojenim danima. Jedna mi se zami sao osobito svidjela: posjetiti ih u njihovom mjestu stanovanja i odnijeti im da rove. I dragi Gerald se njome zanio, premda u tom trenutku od silnih du nosti nije raspolagao s dovoljno vremena za taj pothvat, budui da je uroeniko nasejje udaljen o dvadeset milja od Hobarta, a ceste takve, da gore ne mogu biti. No, ve nekoliko tjedana kasnije predlo io je da na Bo i priredimo sveano primanje u guvernerovoj palai , tako da se pobli e upoznamo s vienijim ljudima u koloniji. Odjednom sam shvatila kakva je to sjajna prilika. Mogli bismo pozvati i sirote uroenike. Gerald, koliko god odu evljen tim prijedlogom, izrazio je zabrinutost da bi crnce mogao uznemiriti tako golem skup, s obzirom na to da su navikli na ivot u osami i ti ini. Nadalje je bio zabrinut da bi jedan od njih mogao praviti izgrede. Radi s e, naime, o uroeniku, mje ancu, po imenu Cromwell, ozlogla enom izazivau nereda, koji je nauio opona ati engleske manire taman toliko da postane gnjavator (Gerald je tog prijana vrlo zgodno opisao, kako baulja gradom u neprikladnom fraku i cilindru, premda mu je lice crno kao ugjjen). ini se da je elio ivjeti u aristokratskoj doko lici, zbog ega je vjeno slao alopojna pisma vladinim slu benicima, u kojima je tra io d a mu se dade zemlja, pa ak i ka njenici, da mu budu sluge. Kako je Gerald istaknuo, jedva je mogao biti vei kontrast izmeu takvog jednog koji je poku avao iskoristiti

nesreu svoje subrae da izvue osobnu korist (premda se jedva mo e smatrati jednim od n jih) i pravih uroenika koji su se tako dirljivo pomirili sa svojom alosnom sudbino m. Radi se o tome da ih ne mo emo pozvati bez njega jer ga oduvijek smatraju jednim od svojih, usprkos mije anoj krvi, alosno je zakljuivao Gerald. A pozvati takvog ovjeka n a slu beno primanje bilo bi, bojim se, povlaenje vraga za rep. Pala mi je na pamet jedna ideja. Kako bi bilo da uroenike odvojimo od ostalih uzva nika? To bi nas zacijelo rije ilo brige. Njih ne bi mno tvo uznemirilo, a taj Cromwe ll ne bi imao prilike da napravi scenu. Gerald se svejedno nekao, ali je zahvaljujui mojem arkom uvjeravanju napokon prista o. Jo istoga dana uputila sam sva odu evljena poziv nadzorniku uroenikog naselja, izv jesnom g. Eldridgeu (za kojeg mi je Gerald rekao da nema ba besprijekornu pro lost) . Uputila sam daljnji zahtjev g. Eldridgeu da njegovi crnci po mogunosti ponesu p redmete koje su sami izradili, recimo, ogrlice od kuglica, drvene figurice ili k oplja, od kojih bi se pristali odvojiti u zamjenu za jednostavne darove. Da poja snim, nadala sam se sakupiti malenu a ipak znaajnu zbirku predmeta koji e predstav ljati tu rasu u nestajanju. Mogla sam sasvim lijepo zamisliti salon na e kue u Lond onu negdje u budunosti, zidova ukra enih kopljima i tapovima, uz svu silu primitivni h kipia na polici iznad kamina, kako tvori lijepu i vrlo dirljivu uspomenu na vri jeme koje smo proveli u ovom dalekom podneblju. Za nekoliko dana stigao je odgovor od g. Eldridgea koji je, na moje zadovoljstvo , glasio da e on i njegovi crnci rado prisustvovati sveanosti. Manje me je obradov ao potvrdan odgovor od mje anca Cromwella, koji je stigao nedugo zatim i bio sroen krajnje neobinim stilom koji je vrlo jasno ukazivao na poremeen um. Tada sam bila ve uvelike zauzeta pripremama za predstojei dogaaj, to se nije pokazalo malenko u. Naro to slo eno bilo je pitanje hrane, jer sam imala najbolju namjeru svakoga gosta pon uditi ajem, a naumila sam im i ponuditi isto jelo kakvo bi se u vrijeme Bo ia na lo u Engleskoj. S obzirom na obrat godi njih doba, ubrzo se pokazalo da to nije nimalo lako, osobito glede kolaa. Nije bilo ljiva za puding od ljiva, ni kru aka ni jabuka, a kamoli kestena. Bilo je to kao kad bi netko u Engleskoj poku ao u lipnju priredi ti svetkovinu u ast etve. Mojim nevoljama nije tu bio kraj. Trebalo je rije iti i pitanje drvca. Od lokalnih vrsta nijedna nije odgovarala izgledom ni mirisom ? a pronai primjereni nakit u hobartskim duanima bilo je ravno nemoguem. Tek to sam uspjela sastaviti zbor koji e pjevati bo ine pjesme, ve sam nai la na novu prepreku u postavljanju bo inog prikazanja, budui da je tolike mlade ljude zlatna groznica odvukla u Viktoriju, te je bilo go tovo nemogue nai novoroene ? barem ne iz ugledne obitelji ? za ulogu Isusa. Pri rasp odjeli ostalih uloga imala sam upravo suprotne pote koe, jer se pokazalo da dobar d io hobartskog dru tva naginje glumi, te je svaka moja odluka izazivala silno razoar anje na drugoj strani. Morala sam se zapravo nekoliko puta posavjetovati s Geral dom da kakvom nesmotreno u ne priskrbim opasne neprijatelje Vladi Njezinog Velianstv a! Kako su meutim dani protjeeali, pote koe su prebroene i sve je do lo na svoje mjesto. P reuredila sam kuno predvorje, ukloniv i turobne boje na ih prethodnika, i sve je teme ljito poi eno. Zatim sam poela skrbiti oko vrta. Upravo sam izabrala kut u kojem bism o mogli smjestiti na e crnake goste ? morala bih lonanice pred stajom premjestiti da ih zaklone od ostalih gostiju ? kad mi je na um pala krasna zamisao. Mogla bih urediti da se ovjekovjee. Bila je to zamisao, zaas sam shvatila, jednako ugodna ko liko i znaajna za ouvanje ? makar kao uspomene ? ove nesretne rase. Budu li rezult ati zadovoljavajui, svakako e zauzeti istaknuto mjesto u na em londonskom domu. Stala sam se raspitivati istog tog popodneva i ubrzo do la do imena odgovarajueg st runjaka. VELEASNI GEOFFREY WILSON, PROSINCA 1857. Stigli smo! Nakon toliko mjeseci neudobnosti i briga, tegoba i odricanja, napoko n smo put priveli kraju. Kako li sam samo bio radostan kad je Sincerity lagano u plovila u u e rijeke Derwent, a pred nama se ukazao grad Hobart, koji se lijepo ugn ijezdio podno namr tenog gorja Mount Wellington. Otkad smo oti li iz Port Arthura, s vakog sam se sata pribojavao da emo na Fotterov zahtjev bacati sidro kraj pustih grebena i uvala, da nas dodatno zadr i, ali je na moje olak anje bio miran. Nagaam da

je dogaaj s Crnim O Donnellom poslu io da klone duhom. U tom sluaju, nadao sam se da e uinak biti dugotrajan. Prizor na ega odredi ta razvedrio je svakoga na Sincerity. Manjani su se osmjehivali i pjevali dok su obavljali svoje zavr ne zadatke na jarbolima, smotavajui jedra ka ko bismo nastavili polak e prema luci, a i Renshaw je nenadano ivnuo podboiv i se na o gradu broda i promatrajui obalu. ak je i doktor postao donekle uljudan ? osobina k oju nisam dosad kod njega primijetio ? i na trenutak sam se ak poeo pitati nisam l i ga mo da malo preo tro ocijenio. to se mene pak tie, kakvo li sam samo uzbuenje osjeao kada sam ugledao tu zemlju koja mi je tako dugo opsjedala misli. Mrki vrhunac M ount Wellingtona prizivao je u sjeanje neko zabaeno podruje kotske, ali miris raslin ja koji je dopirao s kopna odisao je egzotinom nepoznanicom i obeanjima. Bilo je t o dakako puko utvaranje, no dok sam slu ao vjetar kako prebirui po brodskoj u adi svi ra svoje neobine melodije, gotovo sam bio siguran da ujem daleko kome anje glasova, poput pjeva anela to apuu i zovu iz miljama udaljene divljine: Dobro do ao, upnie mili obro do ao. Hobart se nije predugo skrivao od nas. Tek to je Sincerity privezana u njegovoj l uci, lijepo ureenoj, s velikim kamenim skladi tima du obale, ve je na palubu stupio ov jek ugodne vanj tine sa slamnatim e irom na glavi, koji se predstavio kao izvjestitel j jednog od otokih listova, Colonial Timesa, i objasnio da tra i informacije za pom orske vijesti. Kapetan Kewley je ovjeka doekao pomalo hladno, ali ja nisam vidio p otrebe za takvu suzdr anost, smatrajui da nam se pru a itekako korisna prilika. Zahva ljujui naporima Jonaha Childsa, neki su ve oekivali na dolazak ukljuujui i samoga guv rnera ? no svejedno sam smatrao da ni ta manje znaajan ne bi trebao biti ni manje i staknutom dijelu ovda njeg stanovni tva. Potrudio sam se stoga izvjestitelju rei neko liko rijei o na oj ekspediciji. Na moju radost, pokazao je silan interes, upravo me obasuv i pitanjima i upisujui moje odgovore u bilje nicu, U potragu za smje tajem oti ao sam s osjeajem dobro obavljena posla. Moja radost, moram sa aljenjem rei, nije bila dugoga vijeka. Sljedeeg jutra kupio s am primjerak Colonial Timesa gdje sam ustanovio da je izvjestitelj ispod onog pr ijateljskog dr anja bio pravi pravcati Juda. Tik do pomorske rubrike ubacio je kra tki lanak u kojem opisuje na pothvat, i to takvim tonom da ga na alost moram nazvati ciljano posprdnim. Osporavao je moju tvrdnju da se Rajski vrt nalazi na Tasmani ji, no umjesto da, kao ovjek, za to ponudi dokaze, itavu je priu obradio kroz prezr ive doskoice. Velik dio lanka sastojao se zapravo od drugih biblijskih prizora za koje je takoer tvrdio da se mogu pripisati antipodima, a sve ih je odabrao po klj uu apsurda, kao da su, primjerice, Izraelani svoje ropstvo izdr ali u Port Arthuru, a da ih je Mojsije poveo u slobodu izmeu razdvojenih voda sydneyjske luke. No, nije trebalo dugo da mi se vrati vedar duh. Sutradan smo nas trojica obi li gu vernerovu palau (s obzirom da nije imalo smisla ni poku ati odgovoriti Pottera da n e ide) gdje su nas Njegova Ekscelencija guverner Denton i njegova dra esna supruga primili krajnje srdano. Guverner se pokazao vrlo naobra enim ovjekom, iz dobre obit elji, odu evljen na im pothvatom i nije spominjao Colonial Times. Ljubazno nas je po zvao na sveanost koju su on i njegova supruga namjeravali upriliiti uoi Bo ia, te mi o stavio imena raznih trgovaca koje je smatrao potencijalno korisnima za zavr ne pri preme na e ekspedicije. to sam se vi e bavio tim pripremama, postajalo je sve oitije da ru ni novinarski sarka zam nije imao odjeka drugdje u hobartskom dru tvu. Svakome s kim sam razgovarao go dila je pomisao da je njihov otok mogao imati toliko biblijsko znaenje, i kamo go d sam i ao, pobuivao sam veliko zanimanje. Zaas je kuom u koju smo se smjestili stala prolaziti prava mala povorka posjetitelja, meu koje su se ubrajali i vodei trgovc i i vlasnici duana, svi eljni razgovora u vezi s na im pothvatom i moguim potrebama z a robom koju su nudili. S druge strane, to sam bolje upoznavao grad, vi e me iznenaivao svojom produhovljono u. Bilo je te ko povjerovati da su prvi doseljenici ovamo stigli prije jedva pola st oljea budui da je ve posjedovao ozraje otmjenosti, podsjeajui na neki usnuli primorski grad u Sussexu, koji je mo da vidio i boljih dana. Ulice su bile tihe, a stanovni ci ugodno ljubazni, veinom sredovjeni ljudi jer su mnogi mladi, zahvaeni zlatnom gr oznicom, oti li oku ati sreu u Viktoriji. Poneki su dodu e naginjali turobnosti, i uo sa m mnoge pritu be da posao stoji, pogotovo to se tie industrije povezane s lovom na k itove (po svemu sudei, ta glupa stvorenja, koja su se donedavno hrpimice okupljal

a na obalama Tasmanije, odluila su naprosto nestati). No, u su tini, Hobarani su se pokazali jednako tako ugodnim ljudima kakav im je i grad. Kako je lijepo bilo pr onai mjesto, makar i na najdaljem kraju Zemlje, gdje je sve ? od konai ta i prodavao nica do govora itelja, ak i ukrasa na koijama ? bilo besprijekorno englesko. tovi e, t a engle tina bila je ona fina staromodna koja me sasvim vraala u dane djetinjstva, prije nego to su eljeznice natjerale sve nas u jurnjavu. Koliko je ovdje bilo ljep e nego u Melbourneu, onako prepunom neumorne galame i pohlepe! Osim po imenu, Mel bourne se ni po emu nije doimao engleski, posve nalik na neko nabacano novo nasel je Sjeverne Amerike. Nisam gubio vrijeme, nego sam se odmah latio priprema za veliki zadatak pred nam a. Prvo je trebalo rije iti odabir etapa, to je brzo uinjeno. Razmi ljao sam o tome da nas Sincerity odveze skroz do zapadne obale, no to bi meutim znailo borbu s premon im vjetrovima, to bi nam moglo oduzeti tjedne i tjedne dragocjenog vremena, te sa m zakljuio da je najbolji pristup kopnom. Raspitivao sam se meu trgovcima koji su dolazili u konai te, te se dao u prouavanje najnovijih karata kolonije, i premda su u zapadnom podruju bile tek blago naznaene konture krajolika, zborile su vrlo jasn o. Jedna od etiriju rijeka koje sam poistovjetio s onima u Knjizi Postanka bila j e Derwent (uroeniki rtaziv Ghe Pyrrene: Eufrat), dakle upravo ona koja je tekla po kraj Hobarta. Ima li ne to lak e? Pratimo li rijeku sve do izvora, naposljetku emo se zatei u Rajskom vrtu. Rje avanje praktine strane pothvata pokazalo se znatno te im, tim vi e to mi moja dvojic a kolega nisu pru ila gotovo nikakvu pomo. Nastojanja da se Renshawa pokrene iz ust aljenog mu mrtvila bila su vi e gubitak vremena nego to je od njih bilo koristi, do k Pottera nikad nije ni bilo. Poku ao sam mu ostavljati poruke s podrobnim uputama za jednostavne zadatke, koje nisam imao vremena sam obaviti ? primjerice, pobri nuti se da se ukloni balega mazgi ? ali bez ikakva rezultata. ak ni od Manjana ni je bilo nikakve koristi. Nekoliko puta svraao sam na brod kako bih zatra io da nam se neki dio na e opreme dostavi u konai te, ali nisam zaticao ni kapetana Kewleya, ni prvoga asnika Brewa, ni drugoga, Kinviga. Napokon sam, izgubiv i strpljenje, natje rao diva China Clucasa da mi ka e gdje se kriju. Nevoljko mi je odgovorio da se sa staju u nekoj krmi sa slu benikom carine i tro arine po imenu Quine. Malo me je udilo da bi Kewley htio provoditi vrijeme s carinikom koji je ve davno trebao obaviti s voj dio posla, no ubrzo se sve razjasnilo. U av i u to svratiste, uz dozu gaenja, zat ekao sam ih sve, ukljuujui Quinea i ovjeuljka lasijeg lica koji je stajao osloniv i se sav na jednu nogu, dok je druga zagonetno cupkala po tlu kao dio nekog tajnovito g plesa ? kako razgovaraju ne na engleskom, nego manskom. Nisam bio odu evljen. Pr emda nisam imao ni ta protiv toga da se asnici Sincerity opu taju uz razgovore o dale koj domovini, to nije smio biti razlog da zanemaruju du nosti, te sam bio primoran da najo trije ukorim Kewleya zbog vjeitog izbivanja s broda. Bilo mi je drago kad sam opazio da mu je prilino neugodno. Usprkos takvim preprekama, uspio sam odmaknuti s pripremama. Nabavio sam hrane d a nadopunim zalihe donesene iz Engleske, ukljuujui odreene koliine ri e, bra na, suhoga voa i povra. Prona ao sam i mazge, to nije bilo lako. Sada smo imali toliko zaliha da sam morao proe ljati Hobart u potrazi za dostatnim brojem ivotinja koji bi udovolji o na im potrebama, a vlasnici su pokazali neoekivanu skeptinost i bili toliko upla eni da nas ne zadesi kakva nesrea da nisu pristali dati nam ivotinje u najam, nego tr a ili da svaku otkupimo. Taj besmisleni zahtjev silno je opteretio proraun ekspedic ije, to me naroito pogodilo jer mi je onemoguilo unajmiti osobnog slugu, kako sam b io namjeravao. Moram objasniti da to nisam elio radi samoga sebe, ve naprosto radi dobrobiti ekspedicije, jer bilo bi sasvim neprilino da je skrb za vou pohoda manj a od one koju ima lan skupine ni i po rangu. Uvidjev i da je nemogue unajmiti novoga s lugu, nadao sam se da bi doktor mogao jedanput staviti interes pothvata ispred v lastite sebine sitniavosti te sam mu ostavio poruku u kojoj tra im da mi prepusti sv ojeg Hoopera. alim to moram izvijestiti da je njegov odgovor bio nepristojno krata k i odrje it. Ni tada nisam zdvajao i dosjetio sam se da bih mogao jednoga gonia mazgi uposliti u tom svojstvu. Pokazalo se meutim da nije nimalo lako pronai nekoga tko bi umio uope upravljati ivotinjama, a kamoli da bi uz to znao jo i poslu ivati. Dao sam oglas u lokalnim novinama, ali od onih koji su se javljali jedan bi bio star i slab, drugi bestidno pijan, a nijedan nije posjedovao ni trunka pobo nosti to sam sumnja

o da su velikim dijelom biv i ka njenici. Od estorice koju sam naposljetku odabrao, s amo jedan, po imenu Skeggs, imao je iskustva u poslu koji je pred nama budui da j e kao goni mazgi sudjelovao u jednoj neuspjeloj ekspediciji u potrazi za zlatom u Australiji, i premda je bio osorna vladanja, dr ao sam da je to cijena vrijedna n jegova znanja o mazgama. Ostala petorica nisu imala drugih preporuka osim poznav anja konja. Budui da mi nijedan nije ulijevao povjerenje, uzeo sam trojicu da mi budu sluge, to mi se inilo jedinim donekle prihvatljivim rje enjem. Vi e glavobolje zadavalo mi je jo uvijek pitanje vodia. Od poetka sam bio svjestan da e tu biti muke, budui da je unutra njost otoka sasvim nepoznata, ali sam ipak gajio nadu da postoji netko tko je, ako ve ne proputovao zapadnu divljinu, barem zala zio na njezina rubna podruja. Ali ni ta od toga. Nekolicina ljudi koji su se javili na moj oglas pokazala se redom arlatanima, a novosteeni prijatelji meu trgovcima o bavijestili su me da je jedino ozbiljnije istra ivanje tog mjesta poduzeto dvadese tak godina ranije, i da vladin slu benik koji ga je proveo ? ovjek po imenu Robson ? sada lagodno ivi u Engleskoj, a ak se i on rijetko udaljavao od obale. Bila je t o po svemu sudei istinska Terra Incognita. Uvidjev i da se malo to jo moglo uiniti gle de toga, odluio sam da se vi e time neu baviti, ve se osloniti na Njegovu naklonost, i joj je volji ekspedicija i imala poslu iti. Ako nas nema tko voditi, tada u voditi samoga sebe. Dani su protjecati i nekoliko puta mi se dogodilo da sam ostao zateen ugledav i kria ve natpise u izlozima duana ili kad bih nauo neiji razgovor o nainima pripreme guske , to bi me podsjetilo da je zapravo mjesec prosinac. Od neuobiajene vruine koja je zahvatila Hobart, ulice su se ljeskale na suncu, a ljudi i ivotinje koji su njima prometali s mukom su se vukli i trpjeli, te je bilo te ko vjerovati da tisue milja daleko ? i to pod mojim nogama ? Englezi tavore u zimskoj noi, nastojei se za titit i od nevremena dok su obavljali blagdansku kupovinu. Nisam opet bio toliko smete n da zaboravim guvemerovu zabavu koja se bli ila. Bio je to dogaaj kojem sam se doi sta uvelike radovao, barem kao prilici da poradim u korist ekspedicije. Jo dok smo se pribli avali guvernerovoj palai, prema silnome broju gostiju koji su p ristizali, shvatio sam da se radi o krupnome dogaaju i doista, kada sam u ao u vrt uinilo mi se da pred sobom imam hobartsko dru tvo u cijelosti, a svaki je pojedinac bio u krasnoj odjei, usprkos dnevnoj vruini. U sredini meu okupljenima stajala je skupina zajapurenih pjevaa to su postojano prkosili suncu ugaajui gostima bo inim pjesm ama, dok je iza njih bilo golemo stablo neke udne lokalne vrste, zgodno ukra eno sv jeicama i crvenim aneliima. aja je bilo u izobilju, kao i ukusnih kolaa. Jedina kompon enta koja je nedostajala bilo je duhovno ozraje. Iako nas je jo koji dan dijelio o d Bo ia, ipak smo se njegovom prigodom ovako okupili i, premda sam doznao da e se up rizoriti bo ino prikazanje, bilo bi ugodno uti koju rije da nas podsjeti na va nost sko ra njeg blagdana. Uzev i u obzir da svrha na e ekspedicije i jest ustanoviti kr anski znaa j ovo neistra ene zemlje, bio bih i osobno spreman odr ati kratku propovijed da se o d mene to tra ilo. Takve me opservacije dakako nisu omele u vedrom pristupu itavom dogaaju. Nisam gub io vrijeme, ve sam se strpljivom ustrajno u nastojao progurati kroz gomilu koja je o kru ivala guvernera, kako bih mu izruio pozdrave. On je pak izrazio uobiajenu milost ivost upoznav i me s nekoliko uglednih Tasmanaca, prije nego to je oti ao dalje posvei vati se du nostima domaina. Zatekao sam se tako u razgovoru s vladinim slu benikom za du enim za sakupljanje poreza, vlasnikom vodeeg hobartskog dobavljaa enskog donjeg ru blja i glavnog trgovca iznutricama u koloniji. Svi su, na moju radost, pokazali golem interes za moju ekspediciju. To je upravo ono to je koloniji potrebno, proroanski je tvrdio trgovac iznutricama. M oramo smjesta privui pozornost, da se izvuemo iz ovoga mrtvila. Odnosno, ako ne to uope i naete, nadovezao se opreznije vlasnik duana. U to mo ete biti sigurni, veselo sam mu odvratio. Ne bih se ni trudio prijei itav ovaj put da nisam vjerovao u uspjeh. U tom sam trenutku uhvatio pogledom vrlo neobinu skupinu ljudi iza njih kako prol azi rubom travnjaka. Povorka, na ijem je elu bila upravo guvernerova dra esna suprug a, sastojala se od crnih uroenika, dvanaestak njih. Njihova prisutnost doimala se utoliko udnijom to se inilo da nemaju mnogo veze s dru tvenim dogaajem sred kojeg su se zatekli. Gledao sam za njima dok nisu nestali iza stabljika visokih biljaka p osaenih u loncima. uo sam da je svega nekolicina pripadnika domorodake rase jo na ivo

tu, ali se njihova prisutnost inila svejedno vrlo zagonetnom. Bit c sva sila posjetitelja, to je sigurno, nastavljao je trgovac iznutricama. Jo emo postati meta hodoasnika! Nova Sveta zemlja. To e sasvim sigurno pomoi trgovini, Odjedanput mi je pala na um krasna zamisao. Trebao nam je vodi. Kako bi bilo da u zmemo nekog od tih uroenika? Poeo sam se prisjeati kako su Europljani uzimali amerik e Indijance da im pomognu u istra ivanju tog golemog kontinenta. Zapravo me udilo d a mi to ranije njje palo na pamet. Premda se veina onih koje sam vidio inila nepri kladnom za posao, budui da su u uroenikoj grupi uglavnom bile ene zrelije dobi, uoio sam barem jednoga tjelesno zdravog mu karca. Poeo sam se ispriavati trojici novih poznanika. Ba dok sam se probijao kroz masu, p rimijetio sam na svoj jad da Potter ? koji je bio vodio glasan razgovor s nekoli ko doktora ? ini to isto. PEEVAY, PROSINCA 1857. Dvije KOIJE do le su u Oyster Cave po na e, i stale kod moje kolibe po mene takoer. Na krovu su imale KOIJA A kao i nadzornika eldridgea s onim la ljivim oima. Te dvije koij e bile su premale za nas, da, tako da sam jedva uspio ui i bilo je to grozomorno putovanje. Napokon smo stigli i mogao sam opet disati i dojurila je guvernerova e na, s pre irokim osmijehom i rekla: Ah, Eldridge, najdra i, ah dragi na i crni prijatel ji, kako vas je lijepo vidjeti. Zatim je pogledala pored nas u koiju da ne to vidi. J este li donijeli rukotvorine i koplja, kako smo se dogovorili? Pagerly mi je rekla da je Eldridge naredio da joj se to napravi, ali svejedno ni tko nije, pa sam odgovorio: Vi e ne pravimo takve stvari. Osmijeh joj je tada splasnuo kao da me mrzi. Ba teta. Onda nas je dugo ostavila da ek amo pred vratima dok sluge nisu oti le po nekog drugog bijelog govnara po imenu JA BLONG, koji je kako nam je rekla na e radosno iznenaenje, ali ga sluge nisu uspjeli pronai pa su joj se usta stanjila kao da je ne to gadno pojela i rekla je da moram o ii u vrt. Nikada prije nisam bio na nurn zabavi i bilo je malo zanimljivo. To je bilo zbog Isusa to se rodio i zvalo se BO I i bilo je pjevaa ? koji su izgledali c rveno i bolesno na suncu ? i takoer BO INO DRVCE koje je imalo svjeice i svjetlucave predmete kao da nosi odjeu. No, uglavnom je zabava bila od bijelih ljudi, i to mn ogo njih, koji su svi glasno razgovarali i znojili se u previ e ko ulja i jakni i go lemih haljina i slino, a neki su pili aj ako su uspjeli doi do njega. Kad su nas vi djeli, pogledi su im bili kao i uvijek, neki s mr njom, neki sa smijehom, neki su samo zurili. Da, ve sam po elio da me Pagerly nije nagovorila da doem. Osim toga, ni je bilo koristi jer moja mr nja s Majkom nikad nee prestati, kako je mislila. Majka je naime bila u mojoj koiji kad sam do ao i primijetio sam da me nije ni pogledala u znak pozdrava, nego samo nastavila gledati kroz prozor u bilo to drugo. Svejedno, sada je bilo prekasno. Guvernerova ena i Eldridge poveli su nas do sto la koji je bio zaklonjen iza biljaka, i to je stvarno bilo bolje jer je znailo da nas bijeli govnari nee vi e moi onako gledati. KLUPE su postavljene za sjedenje, a na stolu kolai i ALICE. Guvernerova ena ostala je stajati i izgledala kao da u tom trenutku eli samo biti negdje drugdje pa je poslala drugoga slugu da tra i na e iznen aenje, Jablonga. Sjeli smo i Majka je poela pohlepno jesti, pa sam gonetao da je t o razlog za to je do la a ne, kako je rekla Pagerly, zbog kraja mr nje sa mnom. Majka je naime jako voljela kolae i rekla je da su oni jedino dobro kod bijelih govnara . Tada, upravo kad su drugi sluge lica sivih poput mutne vode donijeli aj u AJNICI MA, grmlje se pomaklo i pojavio se visoki mr avi bijelac kojega nikad prije nisam vidio, s malom glavom i prevelikim osmijehom. Gospodine Wilson, rekla je guvernerova ena, ba kao da mu eli rei zbogom. Kakvo divno znenaenje. | Dok sam gledao tog Wilsona koji je bio UPNIK, prisjetio sam se Smitha i Robsona s na eg otoka gdje smo polako umirali. Da, ljubazno je glumio oima, kao i svi oni. P rema tome kako se trzao, nagaao sam da ima neku pohlepnu elju od nas, premda je te k o bilo zamisliti to bi to bilo, osim ako je htio koplja i te stvari, kao guverner ova ena. Onda je do ao jo jedan koji se zvao Potter, a bio je te i, kao ratnik, crvene kose i brade. Smijem li se upoznati s va im dragim gostima, bila ja Wilsonova elja. Tako mu je Eldr idge morao rei sva na a bjelaka imena da nam Wilson svakome mo e uputiti kratki osmije h, kao da smo mala djeca, to mi je bilo jako mrsko. Radi se o tome da imam za vas

nekoliko pitanja. Sada se ukljuio i crvenobradi Potter. Ja takoer. Guvernerova ena je imala onaj osmijeh mr nje. Ali znajte da svakoga trenutka oekujem gospodina Jablonga. Sada je ispalo da nas svi ti bijeli govnari hoe, to je bila nerazmrsiva zagonetka jer su nas godinama htjeli samo zaboraviti. upnik Wilson pitao je da li dolazimo iz svijeta, to je zvualo kao neka glupost, a ne skrivena tajna jer odakle bismo dr ugamo dolazili? Kad sam odgovorio: Da, naravno, bio je tako sretan kao da je to na jvea srea i pljesnuo je rukama kao da hoe ubiti neku mu icu, a to se molio, kao to su e sto radili Robson i Smith. Hvala ti Gospode za ovu blagovijest, rekao je Bogu, sav bla en. Gospodine Cromwell, moram vam rei da mi idemo upravo u tu zapadnu divljinu. elim naime tamo pronai Rajski vrt. To je bilo najzanimljivije. Da, nema te sumanutosti koju num nee izmisliti ako po e le, znao sam to, ali ovo je svejedno bila nerazumljiva zagonetka. Znao sam Knjig u postanka, u poetku bog stvori nebo i zemlju i sve tako, ali to nije imalo veze s nama. Od na ih se za to zanimala Majka, to je bilo udno. Tko je taj Rajski? ? pitala je. Maj ka nije znala ni ta biblijsko jer nije nikada i la u Robsonovu kolu. upnik Wilson pogledao ju je kao da je jako smije na i spremao se dati odgovor, ali sam ga mrzio to od nje pravi ruganje pa sam bio br i: Raj nije ovjek. Raj je mjesto. Rajski vrt je bjelaki Bog davno napravio da unutra stavi dvoje bijelaca, dok ih n ije zamrzio, natjerao ih da pojedu posebno voe i istjerao van. upnik Wilson osmjehnuo mi se kao da sam mu ja sada najbolja ala. To je vrlo neobino tumaenje. Sada se majka grohotom smijala. Ali to ne mo e biti. Ka ete da je Bog davno napravio Rajski vrt? Ta svi znaju da Boga nije ovdje bilo dok vi bijelci niste do li i dove zli ga na svojim amcima. Bog je postojao prije nas, odgovorio joj je Wilson, sav pametan. Bog je, vidite, sv ugdje i oduvijek je bio. Bila je nerazmrsiva zagonetka za to se Majka toliko zanimala. Uzela je tada lulu i duhan iz d epa da pu i, to je za nju znailo razmi ljanje. On je svugdje? Wilsona je iznenadila njezina lula, ali se i dalje smije io. Vidio sam da mu Majka uope nije jasna. Svugdje. Bog je na nebu i u najdubljem dijelu mora. On je u plan inama i drveu. U pticama i ivotinjama i ribama takoer. Prije svega, on je u nama. Majka je zapalila lulu. Onda je i u vama? Ovo mu se svidjelo. Naravno, i u svakome od vas takoer Majka je poela izgledati opasno. Mislim da sam gonetao da se sprema ne to grozomorn o. I on je svugdje u vama? Wilson je kimnuo. Dakako. Onda je i u tvojoj smrdljivoj usranoj guzici, ha upnie? Jadnik stari, taj Bog, zaro bljen tamo unutra, zar ne? Mary! ? dreknuo je Nadzornik Eldridge, ali bilo je prekasno. upnik Wilson izgledao je udno. Prvo se izbuljio i izbeio oi kao da e mu ispasti, ali je onda podigao bradu i poku ao se nasmije iti, kao da Majka nije ni rekla ni ta ru no, nego samo pristojne r ijei. Naravno, njegovo brzo brzo brzo treptanje odavalo je sve. Guvernerova ena je samo problijedila kao da e se uskoro razboljeti. Zapravo su oni bili smje niji neg o Majine arobne rijei, i oni su me tjerali u smijeh. I dogodilo se ne to udno. Majka je ula moje smijanje i tada me pogledala, to je bilo prvi put toga dana. Tada se ona nasmije ila. To je bilo iznenada, kao da joj je ne hotice pobjeglo, ali mi je svejedno bilo zanimljivo jer to je bio prvi njezin os mijeh koji mi je uputila svih tih mnogih godina. Rekao bih da je to prvi otkad s am spalio ona koplja koja je napravila du ubije Robsona, prije onih mnogih ljeta kad je guverner do ao na otok na kojem smo umirali. Toliko sam se iznenadio da sa m se i ja nasmije io. I tako sam se osjeao kao da napokon prestaje neka mrska bol. Jedini num koji kao da nije mario za Majine rijei bio je crvenobradi Potter, koji je izgledao kao da je vrlo zadovoljan. Mo e li mi netko od vas rei, pitao je osorno, k oliko dugo va e ene nose djecu u trbuhu? I znate li to je to broj? Bila su to najgluplja mogua pitanja, a i besramna. No, nije dobio nikakve odgovor e, pa ak ni mrgoenje jer je tada nai ao jo jedan novi num. Ovaj je izgledao ljuto, ka o da su ga mravi izjeli, i nosio je ne to to nikad prije nisam vidio, a to je bila

kutija od drva pokrivena pokrivaem. Polo io ju je na tlo tako da je stajala na dugi m nogama kao tapovima. Napokon, rekla je guvernerova ena kao da joj je netko dao da jede nakon to je bila g ladna danima i danima. Gospodin Jablong je donio poseban stroj da napravi lijepe slike svih vas. Nije li to krasno? Slike? Nisam bio siguran je li to uope krasno. No, Majka, je bila najbr a. Niste nam rekli ni ta o tome. Ali kako sam i mogla, odgovorila je guvernerova ena s onim smijehom, kad sam vas tek danas upoznala? Bila je to samo igra. Zaas sam pred sobom vidio put, i bio je to fini put. Digao sam se zato s klupe i sjeo pored Majke. Tako nas je bilo dvoje. Za to elite na e slike ? ? upitao sam. Guvernerova ena me pogledala s mr njom i smije ila se. Mislila sam da e vam biti drago. ekajte i vidjet ete. U ivat ete kad vidite kako su lijepe. Majka je vrlo estoko udarila lulom o stol. Ne pristajem na to. Ni ja, ponovio sam za njom. Zatim smo pogledali Pagerly i druge na e da im ka emo NE S MIJETE NI VI. To je jako razljutilo guvernerovu enu i rekla je da nam Jablongova kutija nee nauditi, tuko da moramo. Eldridge joj je pomogao, da joj bude u milost i, da, i na kraju je uspjela troje na ih natjerati da ka u da, to je tu no, ali barem n ije bilo mnogo. I Jabong, koji je udno govorio num rijei kao da mu izlaze iz nosa, nabavio je stolice za to troje da sjednu na njih i postavio ih ispred kipa koji je predstavljao bijelu govnarsku bebu kako skae i dr i MA. Ali nisam jo dovr io razgovor s vama, Cromwelle, rekao je tada upnik Wilson. Vidjelo s e da jo uvijek bjesni zbog Majinih arobnih rijei, ali se pretvarao da je veseo, tako da sam pretpostavio da je rastrzan na dvije strane, kao pasja ivotinja kad hoe uk rasti meso iz vatre, iako je jo uvijek prevrue da bi se diralo. Gledajte, ja naime gajim nadu da biste pristali pridru iti se na oj ekspediciji kao vodi. Znai to je on ht io. Htio je da im poka em svijet. I mogao sam misliti kako e im trebati kad su obini num stranci koji bi se izgubili ili bi ih izjele crne zmije. Da, zato je tako p o urio k nama. Crvenobradi mu je dobacio podrugljiv pogled kao da su neprijatelji. Mislite li da je to stvarno pametno, upnie? Wilson ga nije ni pogledao. Dakle, Cromwelle? Za to bih? Oni ne bi nikad smjeli onamo otii, u svijet, koji je na , a ne njihov. Bil o je stvarno odvratno misliti na to kako tamo gaze svojim izmetinama i pohlepnim pogledima po na im mjestima s tajnim imenima i priama. Ne, neu. I Majka mi se ponovo nasmije ila, to je bilo mnogo za taj dan. upnik Wilson djelovao je iznenaeno jer nije mogao ne to takvo pojmiti. Platili bismo vam. Imali biste hrane, obilje hrane, i udobno mjesto za spavanje. Svejedno neu. Nije odustajao. Molim vas, razmislite jo o tome, recite mi jo ne to. Sjeate li se da s te ikada vidjeli kakve neobine stijene ili planine, razliite od ostalih? Mogue je d a su sasvim blijede ili blistave. Ne bih mu rekao ni da sam znao. Ne, ni ta takvo. Dajte, Cromwelle. Razmislite pa ljivo. No, tada je Jablong ve bio gotov sa svojom kutijom za slike koja je bila naperena na na e tri koje su sjedile na stolicama i dr ale u krilu lule, to je guvernerova ena rekla da moraju jer izgleda tako lijepo. Spremne, rekao je i glava mu je nestala ispod pokrivaa kutije. U tom sam trenutku spazio ne to udno. Majka je stajala odmah do njega, i gledala s velikim zanimanjem, premda je maloprije rekla da mrzi njeg ov zanat. A sada osmijeh, zauo se Jablong ispod pokrivaa. U tom trenutku Majka je ispru ila ruku prema kutiji za pravljenje slika. Naslutio sam njezine namjere koje su bile tako smjele. No, nije mi palo na pamet ono drug o to e se dogoditi, a to je bilo naj alosnije, grozomornije i najstra nije od svega. Ga Gerald Denton ? supruga guvernera Tasmanije, prosinca 1857. Kako je samo Gerald bio u pravu! Od trenutka kad je stigao, polutan Cromwell poeo je zloudno utjecati na okupljene. Da stvari budu gore, ostatak skupine ? istinsk i prastanovnici ? bio je povodljiv, njegova majka Mary ni ta manje. Tek to su sjeli

da uzmu aja, ve ju je naveo da uvrijedi sirotog g. Wilsona, putujueg sveenika, koji se samo do ao lijepo pozdraviti. Kao da ve to nije bilo dovoljno, kada je napokon stigao g. Jablon, dagerotiper, (i ne nastojei se ispriati za zaka njenje osim to je i ritantno, onako galski slegnuo ramenima), Cromwell je zaas gledao da zastra i druge crnce i nagovori ih da ne pristanu na ovjekovjeenje svojega lika. Sve vrijeme op tu ivao me pogledima kao da ja iz toga nastojim izvui neku korist, a jedina elja bil a mi je da malko ugodim tom dru tvu: kad je tako jasno vidljivo da su im dani odbr ojeni, smatrala sam ni ta manje nego svojom du no u da nastojim sauvati ne to dirljivog sj eanja na taj nesretni narod, prije nego to postane prekasno. Zahvaljujui Cromwellovim naporima uspjela sam nagovoriti samo tri dame da prevlad aju stid i puste da im se snime dagerotipije?, a ak je i to iziskivalo dosta uvje ravanja. Priznajem da sam bila razoarana to nisu nosile neku lijepu plemensku no nju ( to bi mi bilo razumljivo) jer im je odjea bila uistinu jeziva, zapravo, bile su odjevene kao siromasi u bijelaca. Meutim, duge glinene lule pridodale su tome pri zoru neobinost i te ko je bilo zamisliti manje enstvenu naviku ? i kad su zauzele mj esta, rekla sam im da ih dr e u krilu tako da se dobro vide. Nadalje sam predlo ila da Jablon snimi jo i svaku posebno, tako da se uspomena to cjelovitije sauva. Kada sam se za to gotovo potpuno pobrinula, nisam se mogla dalje zadr avati jer sa m osjeala da uvelike zapostavljam du nosti domaice. Ve sam naime mogla uti glasove koj i su dopirali s druge strane zaslona od lonanica, po kojima sam znala da je bo ino p rikazanje poelo. Nisam eljela ostaviti lo dojam svojim izostankom, te sam se diskre tno povukla zaobi av i ukrasno bilje. Kad sam pogledala, vidjela sam da su odvjetnik Phelps, zapovjednik luke kapetanije Carey i kapetan Dacre upravo iza li na pozorni cu, i dosta su krasno svi izgledali, iako pomalo pogoeni vruinom, u prostim pastir skim odijelima ? gdje ih je pozdravio g. Henderson iz Hobartske banke, koji nam je bio Josip. Smje tala sam se u stra njem dijelu gledali ta kada sam zaula nekakvu lom ljavu iza sebe. Gotovo trenutano uslijedio je iznenadni vrisak. Ne to je u njemu da lo naslutiti da se dogaa ne to te e od puke nezgode te sam se, prilino uzrujana, vrati la istim putem. Kakav me stra an i tu an prizor doekao! Ona ena, Mary, le ala je ukoeno na tlu, njezini p rijatelji okupili su se oko nje, a na licima im se jasno ocrtavala prestravljeno st. Do nje je takoer uao dr. Potter, kolega g. Wilsona. Primijetiv i moj upitni pogle d, kratko je kimnuo glavom. Rekao bih da ju je izdalo srce. ? Prvi fotografski postupak, to ga je izumio franc. slikar Daguerre, kao i snimka (pozitiv) dobivena tim postupkom. G. Eldridge odmahnuo je glavom na ovaj nesretni dogaaj, a s takvima se posljednji h godina zacijelo i preesto susretao. Zaas su me obuzele tu ne misli. Kako li nas sa mo iznenada pogaa ruka sudbine! Dok mi zatvorenih oiju prolazimo kroz ivot, uljulja ni u udobnost rutine, iz blizine, i svakoga trena ? vreba ledeni stisak smrti! U jednome tenutku ta jadna ena stajala je meu nama puna ivota, u sljedeem je okrutno ugrabljena. Srce mi se kidalo zbog sirotih crnaca, pa sam ak pomalo sa alijevala i mrskoga Cromwella, koji je sjedio do majke, ispu tajui neki nevjerojatan jauk, i sv ako malo je vukao za ruku, kao da vjeruje kako bi je ipak mogao probuditi. Ne bi se reklo da su svi prisutni bih ispunjeni boli. Te ko je vjerovati, ali ak i sada, usred ovakve nesree, na ao se netko ija je jedina pomisao bila da se potu i, i ak da krivnju baci na jadno stvorenje bez kojega smo ostali. Polomljen je ? cvilio je Jablon, razgledavajui svoju dosadnu napravu koja je le ala n a tlu do sirote Mary. Ona je to uinila. Jedva sam mogla vjerovati njegovim rijeima. Kako se usuujete rei takvo to? Vidio sam je kroz leu. Nagnula se da ga gurne i onda paf, pala je. Va a primjedba je neukusna i neistinita, rekla sam odrje ito, no ak ni tada nije pokazi vao znakove kajanja, ve se sav predao ispitivanju ureaja. Uroenici su stali alovati na vrlo dirljiv nain, premda sam bila pomalo iznenaena da nisu svoju bol izra avali glasno, kao to to ine neki sredozemni narodi, nego su se nekako zatvorili u sebe, poprimiv i izraz tuge i povuenosti. Njihov pla je svejedno privukao pa nju glavnoga sk upa, jer sam postala svjesna da su glumci umuknuli, a kroz grmlje su virila lica znati eljnika. Meu prvima sam na svoju radost ugledala Geraldovo. Kimnuo je ozbilj no kad sam mu opisala to se dogodilo. Kakva stra na nesrea. Pozovite kojje, molim vas, zatra io je polutan odjedanput se vrativ i lo em vladanju. Mor

mo natrag. Vodimo je sa sobom. Lijenik, kolega g. Wilsona, koji je Maryno lice prekrio njezinim alom, pobunio se: Ali zar nije ispravnije odvesti je u bolnicu? Gerald je kimnuo glavom. Rekao bih da jest. Mje anac je, po obiaju, uporno ote avao stvari. Ona je na a. Dajte nam je. Ni ta vi ne brinite, rekao mu je Eldridge, uputiv i Geraldu pogled ohrabrenja. Svakako e vam brzo biti vraena. Usprkos njegovom okaljanom ugledu, rekla bih da sam mu bila vrlo zahvalna. Ne obraajui vi e pa nju na Cromvvella, na sve sam naine nastojala nagovoriti crnce da j o ostanu, kako bismo ih utje ili koliko je god mogue u tim trenucima bola, ali nisam uspjela; bili su silno nestrpljivi da odu s tog alosnog popri ta. Nevoljko sam nal o ila da se dovezu koije i zaas je to neveliko dru tvo oti lo. Bilo je nemogue odoljeti n ajdubljim i najnje nijim osjeajima gledajui na stolu nedovr ene kolae i aj to ga nisu do pjeli popiti. Svejedno je ostala injenica da vei skup jo uvijek nije bilo gotov. Bo ino prikazanje s e nastavilo i pobralo topao pljesak te su na i gosti, usprkos onome stravinom dogaaj u, kroz razgovore i jelo hrabro odolijevali osjeajima. I sama sam se pridru ila, uv jerena da sirota Mary ? koja je djelovala kao vrlo odva no stvorenje ? drugaije ne bi ni htjela. Pro lo je neko vrijeme dok se nismo oprostili i od posljednjeg gosta , i sa zadovoljstvom mogu rei da, s iznimkom sirote Mary, sveanost nije bila neus pjela. Bila sam toliko zauzeta da nisam stigla doznati to je oko nje na kraju odl ueno. Ostavili smo je u skladi tu, tumaila je domaicA ga Murray. Iznijeli smo je kroz vrt tak da nitko ne vidi. To mi se inilo razumnom odlukom, jer je ondje bilo prostrano i svje e. Jeste li obav ijestili bolnicu? Svaki as oekujemo kola. U tom trenutku sam se neega dosjetila. Je li monsieur Jablon jo uvijek ovdje? Ga Murray rekla je da misli da ga je vidjela za stolom gdje su sjedili crnci, i t amo sam ga i na la kako jo uvijek petlja oko svojeg ureaja. Nastojala sam zaboraviti njegovo ranije sramotno vladanje, dr ei ga jednostavno posljedicom uzrujanosti to m u je stroj o teen. Je li upotrebljiv? Samo je slegnuo ramenima. Povela sam ga u skladi te. Ako je Mary i bila stidljiva pa nije dopustila da je se slika, bila sam uvjerena da bi, vidjev i portrete svoji h prijateljica, tra ila da joj se i samoj naini jedan takav. Smatrala sam da mi je upravo du nost pobrinuti se za trajnu uspomenu na ovo nesretno bie koje nam je tako naprasno oduzeto: ovjekovjeiti tu veliku staricu, makar i u trenutku dok napu ta o vaj svijet. Na stravian nain, to je postajalo i sve alosnije uputno, s obzirom na t o kako se smrt prikrada sve bli e i bli e svakome lanu njezina nesretnog roda. Poku at u, pristao je monsieur Jablon, premda ne znam hoe li htjeti raditi. Noga stalka ureaja bila je polomljena, ali ga je uspio podboiti vreom krumpira i zaa s se unio u obred svojega poziva: otvarao irom vrata da ue dovoljno svjetla, zatim petljao s raznim plosnatim drvenim kutijama i komadima stakla, nestajui ispod tk anine prekrivaa. U meuvremenu sam pozvala dva vrtlara da sirotu Mary namjeste u sj edei polo aj, to sam zamislila tako da je se nasloni na kutiju jabuka, koja se nee vi djeti. Meutim, im su to poku ali uiniti, pojavila se nova pote koa. Ne mo emo je pomaknuti. Tvrda je kao kamen. Gotovo istovremeno ispod zavjese zagonetne kutije doprla je sva sila galskih pso vki. Potpuno je pokvareno, mrko je izjavio Jablon kad je izronio natrag u svijet. Bilo mi je to, priznajem, silno razoaranje, prije svega zato to se nisam mogla ote ti osjeaju da sam iznevjerila jadnu Mary. Ga Emily Seaton, prosinca 1857. Iznenadilo me kada sam zaula Nicholasov korak u hodniku. Oekivala sam da e ostati u bolnici do veeri. Ne mogu se zadr avati, Emily, objasnio je, pomalo zadihan. Radi se o tome da te moram zamoliti za veliku uslugu. Sjea li se doktora kojeg smo sreli na primanju u guver nerovoj palai? Onoga kojeg poznajem iz studentskih dana? Pottera. Na licu mu se po javio osmijeh, no on se uvijek s u itkom prisjeao studija u Londonu: prijatelja, mn

ogobrojnih psina ? od kojih su neke bile vi e nego obijesne ? koje su jedni drugim a prireivali. Jutros je svratio u bolnicu i rekao da bi nas volio ponovo vidjeti. Nezgoda je u tome to zakratko odlazi te sam mislio da je jedino rje enje da ga dana s pozovemo na veeru. Bilo bi sramota da ode a da nismo imali prilike porazgovarat i i prisjetiti se starih vremena. Nicho las se tada uzvrpoljio. Znam da sam ti ost avio premalo vremena za pripreme. Nisam se mogla ljutiti na Nicholasa. Ni ta se ti ne brini. Snai u se nekako. I dalje je bio nervozan. Zapravo sam se nadao da bi mogla natjerati kuharicu da s e stvarno potrudi. Volio bih ostaviti dobar dojam. Radi se o tome da je Potter p ostao dosta istaknut ovjek. Svakako je izabrao nezgodno vrijeme: Bo i nam je takoreku pred vratima, novca za dom ainstvo premalo. Nisam meutim imala namjeru ostaviti gosta u uvjerenju da smo siro tinja. Nee biti lako, rekla sam mu, da ba ne shvati moj trud kao ne to samo po sebi ra zumljivo, no vidjet u to se mo e uiniti. Lice mu se sasvim ozarilo na ove moje rijei. Nicholasu se uvijek na neki drag nain mo e na licu proitati to osjea. Idem rei Dobbsu da dobro oisti koiju. Razmi ljam o to sam odem do njegova prenoi ta i dovezem ga ovamo, tako da mu usput malo poka em grad i mo da uka em na koju znamenitost. Jo e se iznenaditi kada vidi da imamo vi e duha neg o to je oekivao. Veselo sam se dala u pripreme, iako su morale biti u urbane. Djeca su, dakako, mor ala biti lijepo dotjerana, to mi je zadalo mnogo muke, od pritu bi na e ljanje do suza kad bi ne to pikalo. Nicholasovo ka njenje jo vi e je doprinijelo napetosti jer su zbo g tog odgaanja postala nemirna, a sve vrijeme trebalo je i dr ati na oku kuharicu k oja je, prepu tena sama sebi, znala odlutati u udne metode. Mala Frances uspjela je umoiti rukav u umak od jabuke ? premda se, sreom, nakon to smo ga dobro otrli nije vi e poznalo ? dok je Toby umalo izazvao katastrofu gurnuv i Louisu tako da je goto vo sru ila kuharicu upravo dok je prenosila peenu ribu iz penice, i to tono u trenutk u kad sam zaula koiju kako se zaustavlja pred kuom. Jedva sam imala vremena da ga u korim te da ih zatim izguram u salon i postrojim u to ravnijoj liniji, dok je kuh arica odbacila pregau umrljanu ribom, izravnala kapu i potrala k vratima. Nicholas je sav cvao kad je uveo dr. Pottera u sobu. Moram priznati meutim da sam osobno osjetila manje topline prema na emu gostu. Jo na primanju u Guvernerovoj pa lai, primijetila sam njegovu zagonetnu utljivost koja je sada vi e dolazila do izra aj a, tako da su mu ljubazni pozdravi zvuali malko usiljeno. I komplimentima se suvi e razmetao dok je onim svojim prigu enim glasom najprije hvalio djecu, potom mene, pa na salon i namje taj, te napokon, kad su djeca poslana na spavanje, a mi sjeli z a stol, svako jelo koje je stavljeno pred njega, ukljuujui i kuhariin -souffle- koj i je tako jadno nabujao. Koliko god mi te rijei nisu godile, toliko mi je milo bi lo gledati njihov uinak na Nicholasa koji je u ivao u svakoj od njih. Razgovor je ubrzo skrenuo na studentske dane, kako sam i oekivala, i stali su spo minjati na sve strane kojekakve nadimke. Velik dio reenog mi je malo to znaio, a sv ejedno nisam mogla a da ne primijetim kako se njih dvojica, premda su bez sumnje imali zajednikih poznanika, ipak nisu poznavali onako dobro kao to sam mislila, i to sudei po velik om broju potpitanja ? koji dom, koji predavai, koji prijatelji. Nisu, meutim, nala zili ni ta manje u itka u prisjeanju i veer je bila vrlo uspje na, ili barem do trenutka kad je dr. Potter pokvario raspolo enje. Sjea li se staroga Edwardsa? ? upitao je. Ljudo dera. Nicholas se nasmijao, poprimiv i kriputav glas kojim je valjda opona ao spomenutog. To nije odgovor, to je nano enje sramote Hipokratovom imenu. Potter se grohotom smijao, mada, bilo je neega u tom smijehu ? kao i u mnogoemu dr ugome kod tog ovjeka ? to mi se nije inilo do kraja iskrenim. Vidio sam ga nedugo pr ije nego to smo oti li iz Londona. Siguran sam da te je spomenuo i govorio kako si bio sposoban. Nicholas je sav ivnuo. Naravno da ga je zaudilo to si nas napustio i nestao iz Londona. I nije bio u tome usamljen. Za to naprosto nije mogao utjeti? Nicholas je tako bio u ivao, a sada je poprimio tu an izraz. Rijetko je govorio o danima koji su uslijedili po okonanju njegovih studi ja, no znala sam da su bili bolni. Druge, na ijoj strani su bili naslijeeni novac

ili obiteljske veze, ne bi toliko pogodilo da nisu uspjeh nai namje tenje jer bi ot vorili privatnu praksu, ali jadni Nicholas ne samo da nije imao tih pogodnosti n ego se ak morao trsiti i da dotjera studij do kraja. Bio je upravo primoran da pr euzme polo aj lijenika na transportnom brodu. Sve je naposljetku ispalo u najboljem redu, no ta je tema i dalje pekla. Hladno sam pogledala na eg gosta. Nije ni ta primjeivao. Ali bilo je to pametno s tvoje strane. Napokon, da si ostao u Londonu, zar bi ikada upoznao krasnu Emily? Promotrio je ribu i pa ljivo i eprkao ko icu . Ali, da se sada vrati , siguran sam da ovaj put ne bi tako lako umaknuo. Nicholas ga je zami ljeno gledao. Misli ? Znam. Do li smo na svjjet u najte e vrijeme. Pa, ako si ikad razmi ljao o povratku, bio bih sretan da ti pomognem. Zatim se meni obratio. to vi mislite, gospodo Seaton? K ako bi se vama svidjelo postati supruga gospodina londonskog doktora? Poeo me zamarati zvuk njegova glasa. Doista, doktore Potter, sasvim sam zadovoljna ovim stanjem. Ovdje mi je dom. Bez sumnje, bez sumnje, smijao se i kratko mi zapljeskao, da bi nas odmah potom st ao gnjaviti op irnim opisom Londona i kako se promijenio ? odnosno popravio ? od N icholasovih studentskih dana. uli smo sve o novim kazali nim predstavama, novim duan ima, restauracijama i kolodvorima, o parkovima kojima ee otmjen svijet i utrkama n a kojima se kladi. Prije svega, uli smo o velikim ljudima koje je dr. Potter upoz nao, od glumaca i lijenika te lanova parlamenta pa do ni ih lanova kraljevske obitelj i. Sve vrijeme gledala sam Nicholasa kako zaneseno slu a. Osjeala sam kako u meni r aste nemir. Nisam imala ni najmanju elju ii u London. Najedanput je sada taj Potte r, koji mi se od poetka nije sviao i koji je jeo na u hranu, stvarao meu nama podjelu , distancu zapravo, koje ranije nikad nije bilo. Bilo mi je, sve u svemu, drago kad je kuharica odnijela zdjelice za desert, a na gost napokon pokazao namjeru da ode. Gospoo Seaton, va sam du nik. Uistinu ugodna veer. Odvest u te do konai ta, ponudio se Nicholas. Mora rano ustati, podsjetila sam ga, ne elei da provede ni minute vi e s tim ovjekom. bih trebala pozvati Dobbsa. Dobbs, bit e, ve vrsto spava. Osim toga, mo emo putem jo porazgovarati. Dr. Potter oito nije imao ni ta protiv takve ponude. Jesi li siguran? To je doista l ijepo od tebe. Nisam se dalje zadr avala nego se odmah povukla na spavanje. Znala sam da put do P otterovog konai ta koje je blizu luke, ne traje dulje od etvrt sata te sam se, le ei u postelji i nastojei zaspati ? glave pune turobnih misli o obiteljskoj neslozi i b rodovima u oluji ? zaudila kad je pro ao skoro itav sat, a Nicholasa jo nije bilo. uenj e je ubrzo preraslo u uzbunu te se uskoro nisam uspijevala osloboditi misli o ko nju, koji je znao biti plah, kako se trza unatrag i prevre koiju ostavljajui siroto g Nicholasa da le i zaboravljen u nekoj mranoj grabi. Jo je nekoliko trenutaka pro lo a on se nije pojavljivao, pa su me stali moriti novi strahovi. Nisam vjerovala t om Potteru. to ako je Nicholasa nagovorio na kakvu strahovitu glupost; nekakav po ku aj da osvje e izgrede iz studentskih dana? Nedaleko luke bilo je nekoliko krmi na lo em glasu, gdje su nasilje i pijanevanje bih uobiajena stvar. Nije to bilo ono naj gore. Vidjela sam ene kako ekaju na vratima ak i za dnevnog svjetla, odjevene onako prostaki, u jeftinu ipku i arape, nastojei namamiti estite ljude. Nicholas ne bi ni pogledao takve ene, govorila sam si, no svejedno nije bilo lako sauvati mir, pogot ovo kad se uzme u obzir s kakvim je strahopo tovanjem promatrao Pottera. Sve u svemu, vi e mi je nego laknulo kad sam napokon zaula konja kako se zaustavlja pred kuom. Olak anje je meutim bilo kratkoga vijeka jer se, umjesto prisnog kljocanj a kljua u bravi, zaulo sna no kucanje. Strav i dolje, stigla sam do vrata prije kuharic e i ugledala ovjeka grube vanj tine. Gospoa Seaton? Imam poruku za vas. Rukopis, premda je izgledao kao Nicholasov, bio je vi e rkanje nego uobiajeno uredan i trebao mi je trenutak da odgonetnem rijei. Napisao je da se netko u konai tu dr. P ottera naglo razbolio i da e se morati neko vrijeme zadr ati. Vrativ i se u postelju, bila sam jo uznemirenija nego prije. Kako to, pitala sam se, da je kod te bolest i, koju se nije potrudio imenovati, trebalo tako dugo pru ati pomo? I za to je to zah tijevalo ne jednog nego dvojicu lijenika? Proklinjala sam se to nisam zadr ala glasn ika da ga bolje propitam. Tako su prolazili sati, a san mi nije dolazio na oi dok

sam se me koljila i prevrtala po krevetu. Zora je svanula, a ja sam jo uvijek bila sasvim budna, kad zauh poznato kloparanje koije kako se vraa. Nicholas je bio blijed kao krpa kada je u ao u sobu. Oprosti mi, Emily. Nisam pojma imao da e toliko potrajati. Poznajem dobro svaki njegov pogled, svako njegovo raspolo enje i sada, dok sam ga promatrala, u asna me jeza stala pro imati. Vidjela sam mu u oima, jasno kao da ju je naglas izrekao: la . Najedanput, u tom neznatnom djeliu sekunde, inilo mi se da se i tav svijet iskvario, a nisam ak ni bila sigurna za to je i kako je do toga do lo. Na vlastito iznenaenje, glas mi je i dalje bio miran. Tko se to razbolio? Neka ena to je odsjela ondje gdje i Potter. O emu se radilo? Nekakva infekcija. I pacijentica i bolest bili su suvi e openiti. Za to je to tako dugo trajalo? Sada je naslutio moju sumnju i u oima mu se javio oprezan pogled. Morali smo izves ti mali zahvat. Kakav zahvat? ? lovila sam ga na detaljima, makar i samu sebe time uni tavala. Zar je to va no? Glas mu je postajao ljutit. Oprosti Emily, jako sam umoran. Idem se okupati. Oti ao je iz sobe, ali nije umaknuo. Navukla sam kuni ogrta i po la za njim. Vrata kup aone bila su ve zatvorena i iznutra se ulo pljuskanje. Kuharica je vjerojatno pris lu kivala nakon takve udnovate noi, no jedva da mi je bilo stalo. Reci mi gdje si bio, zahtijevala sam ne to ti im glasom. Ve sam ti rekao, odgovorio je. La e ! Za Boga miloga! Nisam ga pu tala na miru. Brava nikada nije dobro radila i podigav i malko vrata, be z pote koa sam ih otvorila. U av i unutra, vidjela sam da je Nicholas skinuo ko ulju, sta jao pored korita za rublje i iznenaeno zurio u mene. Odjea mu je bila smotana u ru ci i oito ju je namjeravao baciti u vodu. Zgrabila sam je baciv i se na nju. Neko v rijeme smo se natezali, ali tada je popu tao i ja sam izborila pobjedu. Emily, to to radi ? Oekivala sam crvenilo i puder. Oekivala sam miris jeftinog parfema, jeftine puti, puti prostitutke. Povrh svega, oekivala sam miris prevare. Zaudo, nije bilo niega. Rukavi ko ulje bili su malko umrljani neim smekastim, nalik zg ru anoj krvi. to se mirisa tie, mogla sam osjetiti tek blagi vonj kirur kog zahvata. Colonial Times, prosinac 1857. SRAMOTAN INCIDENT U HOBARTSKOJ BOLNICI ? UKRADENI POSMRTNI OSTACI UROENICE Grozan i jezovit dogaaj zbio se tijekom ranih jutarnjih sati u utorak kada su tro jica mu karaca iz hobartske bolnice odnijela le jedne uroenice. Sumnje su se javile kad je prolaznik, g. Thomas Perch, koji se vraao kui iz krme Sidro, primijetio pred bolnicom dva ma karca kako u stra nji dio kola uguravaju ne to to je bilo ljudskog obl ika. Kad im je viknuo neka stanu, nisu se osvrtali nego uskoili u vozilo, dok je trei ovjek, u svojstvu njihova koija a, trznuo uzdama te su se odvezli velikom brzino m. Silno uzbunjen, g. Perch obavijestio je hobartsko redarstvo i policijski slu benik Richards brzo je stigao na mjesto dogaaja. Pregledav i prozore u prizemlju, otkrio je da je jedan od njih djelomice otvoren, a na zidu oko njega krvave mrlje. U av i kroz prozor a prostoriju, ugledao je grozan prizor, komadi ko e i ostaci tijela lr a li su razbacani po tlu, ukazujui na neku strahovito smrtonosnu borbu koja se ondj e odvijala. Meutim, kada je upravitelj bolnice, dr. Lionel Gifford stigao, objasn io je da te prostorija koristi za pohranu le eva, te da su jezivi ostaci sasvim si gurno pripadali uroenici po imenu Mary, koja je onamo donesena tek prije dva dana . Daljnja je istraga pokazala da sa provalnici vjerojatno uspjeli samo djelomino otvoriti prozor prostorije jer se zaglavio te su iskasapili le ? koji je bio povee g obujma ? kako bi ga mogli odnijeti iz sobe. to se tie motiva ove bizarne i u asne krae, za pretpostaviti je da su se kradljivci htjeli domoi enina kostura. S obzirom na krajnje smanjen broj uroenika u koloniji, njihove kosti privlae pa nju muzeja i znanstvenih institucija u Europi. Ga Gerald Denton, guvernerova supruga, koja je zabavljala sve pre ivjele uroenike u

trenutku kad je ta ena po imenu Mary preminula i koja se izja njava kao velika prij ateljica nesretnih crnaca ? izrazila je potresenost i ogorenost zbog ovoga zloina, a njezin suprug zatra io je da se poinitelji pronau i kazne. Budui da nije poznato g dje se le nalazi, postoje nagaanja da su lanovi bolnikog osoblja umije ani, i premda d r. Gifford tvrdi da je to sasvim neprihvatljivo, izjavio je da e se sa svakim lij enikom ija se umije anost utvrdi postupiti vrlo strogo. Vi i inspektor hobartske policije McBride obeao je cjelovitu istragu. Svjedok, g. P erch, premda je samo nakratko vidio otmiare, opisao je vozaa kao niskog ali zbijen og, dok je jedan od onih koji su nosili tijelo bio vi i i imao bradu. Treega nije j asno vidio.

DR. THOMAS POTTER, PROSINCA 1857. 19. prosinca S.= vi e nego beskoristan. Uspaniio se u kljunom trenutku. Osobno uspio sti ati ga sna n om pljuskom po obrazu.. Osobno bez sumnje da spa eni od katastrofe samo Hooperovim brzim djelovanjem na koiji. Krajnje alarmantno. Posljedice s. obz. na otkrie = v. ozbiljne s obzirom na vlastitu budunost + takoer s obz. na budunost idej a. Jedina nada = uljez predaleko da bi nas jasno vidio. Potrudio se ne zaokupljati takvim brigama. Izvezao se iz Hobarta (ulice sreom pra zne) do mirnog podruja na obali. Od nanesenih grana zapalio vatru za grijanje vod e, zatim poeo bacati otpad u more. Posao = zamoran + mnogo sporiti nego osobno pr etpostavljao (bez S.-ove pomoi = samo cendrao) te se osobno pobrinuo poslati Hoop era gi S. da s obz. na njegovo izbivanje sprijeim njezinu paniku, te raspitivanje itd., itd. Kad se Hooper vratio, osobno ga upotrijebio za pomo u zadatku. Pokazao se odlinim pomagaem + krajem noi on = pravi pravcati kirurg (+ openito mnogo korisn iji od S.) Osobno sve vi e zadivljen s obz. na njegov karakter. On = neobrazovan n o ne glup + pokazuje velik interes za ideje, koje sasvim dobro razumije. Napokon zavr ili u zoru. Osobno zadovoljan uzorkom = odlian + mnogo bolji od onih s Flindersa koji svi = o teeni ili necjeloviti. Osobno ak uoio blage no primjetne kara kteristike (nedostatak vrstine + pravoga vlakna itd., itd.: usp. otporan saksonsk i tip). Takoer prona ao talisman oko vrata le ine, nainjen od ivotinjske ko e + sadr i nek vrste kostiju. Dobar primjer divljakog praznovjerja. Stoga nadam se = ipak vrije dno truda. Donio pohranjene materijale + smjestio novi uzorak pomno meu njih. Prv o vee uzorke umotao u tkaninu. Potom sve ovio s nekoliko pokrivaa radi umek anja. Za tim stavio sve u pamunu vreu na kojoj osobno napisao tip, ime, spol itd., itd. Sve zao talisman o vrat vree. Napokon sve spakirao u sanduk. Dobro upla io S.-a prije otpravljanja kui (v. lako): upozorio da ne smije rei nikome o pohodu, ukljuujui i a avu suprugu, jer = sigurno mu navaliti nesreu. Nadam se + vje rujem da e uiniti kako mu reeno. Do li u luku u 7 ujutro. Manjani pokazali slab inter es jer = v. zauzeti s obz. na vlastite poslove + osobno bez pote koa ukrcao uzorak na Sincerity. Vratio se u sobu, oprao + prepustio se zaslu enom odmoru. 20. prosinca Vrijeme i dalje lijepo i toplo. Kupio primjerak lokalnih novina, Colonial Times. Zabrinut da je incident = silno zabrinuo sentimentalne budale itd., itd, neke ak i na najvi im polo ajima.Vrlo zabrinjavajue. Ako osobno jednom unesem uzorak u Engle sku, sigurno nitko nee pitati odakle mi. Ovdje, meutim, pitanje predstavlja stvarn u pote kou. Sreom, uljezov opis = nedostatan. Peevay, prosinca 1857. Ujutro je bijelac G. FORBES dojahao, kao to nekad ini, da pita ako hou opet rezati kita tog dana za novac, i kad sam mu rekao ne, Majka je naime sada mrtva, izgled ao je iznenaeno i rekao da, on suosjea sa mnom, itao je o tome u novinama. Tada je pogledao dolje i silno se mr tio i rekao ne to to je bilo zanimljivo: Nisam shvatio da ti je bila majka. Vrlo mi je ao. Nadam se da e uhvatiti krivca tko god bio. To je bila nerazmrsiva zagonetka. Zato sam ga pitao: Koga moraju uhvatiti? Na ovo se posramio, primijetio sam, ali sam ga natjerao da mi ka e tako to sam pita o svako pitanje, i skakao s jednoga na drugo dok nije sve ispriao, svaki grozomor ni dio. Doznao sam tako za prostoriju u bolnici, o ovjeku koji je vidio, o lopovi ma kojih je bilo tri i njihovim KOLIMA. Doznao sam o prozoru koji se nije dao ot

voriti i o ko i koja je bila izrezana. To je bilo pravo otkrie. I tako se sve na sv ijetu promijenilo. Sva ona pucanja i gonjenja i mala djeca baena u vatru, sve ono ekanje smrti na otocima smrti gdje ti pijesak pu e u oi, i prevare od Boga, sve to naime nije bilo tako stra no kao ovo to su uinili Majci. Ubijanje je bilo bolje, da, jer to znai da te mrze i da te se boje to je neka ast, dok je ovo rezanje i igranj e samo ne to za prezir, odvratno da ne mo e gore. Od toga je bila mala, ni ta, ak ni pr ah. Mislio sam da sam stvarno poznavao do kraja zlobu bijelih govnara ali ne, ne ma kraja, sada sam uviao. Forbes je oti ao zabrinutog izgleda kao da misli da ga sada mrzim samo zato to je b ijel kao i oni drugi koji su ono uinili Majci, a malo i jesam, da. I tako sam ost ao sam i boljela me je krv te nisam znao kamo da odem ni to da radim jer je sve p ostalo lo e. Poeo sam hodati, ii prema Oyster Caveu da mo da vidim Pagerly i ostale i razgovaram s njima, ali ono- to-su-uinili-Majci mi je svakim korakom naviralo dok s e nisam posramio da je to sve moja krivnja jer sam im pustio da odvedu jadnu Maj ku. I onda na kraju nisam mogao jer sam se bojao njihovih pogleda, nego sam se o krenuo natrag prema kolibi. Sjedio sam vani i promatrao rijeku i sunce kako se s pu ta, gladan neega to smiruje, ali ne, nije dolazilo jer je ono- to-su-uinili-Majci sj edilo odmah pored, tako da sam jedva primjeivao nekakvu rijeku. Kada je zahladilo i poeli su zujati kukci to ujedaju, u ao sam unutra, ali ono- to-su-uinili-Majci je u lo br e. Jo uvijek je bilo tamo kad sam legao i usred te noi, kada je sve bilo tiho os im mi eva koji su trkarali amo-tamo, ono me odjedanput probudilo i reklo evo me, ka o da je opet novo. Upravo u tom mraku do la mi je prva misao. Ona je bila TO BIJELI GOVNARI MISLE O N A IMA. To razmi ljanje bilo je samo malo, da, i trebalo mu je vrlo malo da se uoblii, ali male stvari mogu narasti, kao kad vjetar napravi malenu rupu na krovu kolib e i zatim neprestano pu e sve dok se rupa ne pro iri sve vi e i odjedanput krov odleti . Tako je i bilo. Dok sam tako le ao usred noi, moja sljedea misao bila je BIO SAM G LUP TO SAM I AO UITI RIJEI I BOGA BIJELIH GOVNARA JER OD TOGA NIJE BILO NIKAKVE KORIS TI U BORENJU S njima. Nakon toga je slijedilo trebao sam ih naprosto NEKOLIKO PR OBOSTI I POGINUTI DOK SAM IMAO PRILIKU. Najgora je bila zadnja, a ta je bila MAJ KA JE BILA U PRAVU, JA SAM BIO U KRIVU, I ZBOG MENE SMO OVAKVI KAKVI JESMO. Nakon svih tih razliitih misli ustao sam i dao se na posao. Prvo sam upalio svijee tako da mogu vidjeti. Zatim sam uzeo AJNIK i bacio ga da odleti kao ptica u zid i ode u mnogo malenih smeih djelia. Zatim sam polomio noge stolica i stola i njima udarao po policama, tako da su se sru ile, vrlo glasno. Nakon toga sam stavio zaj edno komade stola i stolica, zajedno s knjigom i cilindrom sve na veliku hrpu, b a pokraj zavjesa, tako da je planula vatra, vrlo lijepa, koja je spalila KOLIBU. Kada je koliba prestala gorjeti bilo je jutro. Sjedio sam tako, nju io miris pepel a i gledao kako se mali dimovi di u i gonetao to da sada radim. Bilo bi divno palit i jo ? zapravo sve ? ali je po noi pala ki a tako da sam nagaao da se ne bi previ e uhv atilo. Onda sam pomislio da ubijem nekoliko govnara ? svejedno koje ? i premda s am to jedva stvarno mislio, svejedno sam oti ao u grad Hobart kao da bi to ipak mo glo biti stvarno. Ulice su bile vrue i pra njave tog dana, sjeam se, i bilo je zanimljivo hodati amo-t amo, samo ja meu svim tim bijelcima, tisuama i stotinama, i svi su u urbano hodali i li me pogledavali kao da sam pogrije io i da to nije moje mjesto. I poku ao sam se p risjetiti kojeg je dana svijet postao njihov, i mislio sam da je to vjerojatno b ilo onda kad se majka razboljela u umi, i kad sam zapalio ono drvo i pokazao Robs onu gdje smo. Da, da, trebao sam ga samo ubiti kopljem, i druge takoer jer bilo b i to lako. Sada je bilo prekasno. I da sam ih ubio nekoliko, bila bi pi ljiva razl ika od prije, gonetao sam, jer bi ih toliko ostalo. I odluio sam piti rum. Nikada to nisam dotad pio, ne, jer znao sam da e me to upro pastiti i prekinuti sve moje izdr avanje. Naime vidio sam Palawe koji su pili i iz gledalo je kao da im se ivot umorio i da je oti ao spavati dok sve to je u njima ost alo nije poludjelo i poelo posrtati i htjeti jo ruma. Ali sada nisam mario za izdr a vanje jer sam se samo htio brzo dokrajiti, pa sam smatrao da je rum u redu. Tako sam oti ao u GOSTIONICU. I to je bilo zanimljivo jer nikad nisam jo vidio jednu od tih iznutra. Sunce je sjalo, od ega je dim duhana iz lula lijepo izgledao, pod je bio drven i kripav, a na zidovima je bilo toliko boca, vrlo lijepih, a sve razlii tih boja. Bijeli govnari koji su tamo sjedili gledali su me kao da sam jako zaba

van, ali me nije bilo briga, i kad je ovjek ispred boca bio nepovjerljiv, ja sam mu pokazao novac koji sam dobio od rezanja kitova tako da mi je dao rum kako sam i tra io, u maloj te koj a i. Rum me iznenadio. Mislio sam da e biti kao sok od gumovca ali ne, nije imao boje i malo slatkoe i imao je okus na metal ili ne to to gori. Od toga sam ka ljao tako da su se bijeli govnari smijali, a jedan od njih s debelim trbuhom doviknuo mi je: M alo prejako, ha kume?, ali nisam odgovarao nego jo otpio jer iako je bilo mrsko, h tio sam nauiti, kao i ranije Smithova SLOVA I BROJEVE I BOGA. Tako sam poeo shvaati rum. Pretpostavljao sam da u od toga biti veseo ali ne, nije tako uope bilo. Nisa m osjeao NI TA, to je bila i velika srea jer NI TA sam upravo i tra io. Uskoro sam naruio jo jedan i jo jedan jer sam htio osjetiti sve ni ta na svijetu. No tada sam shvatio da je taj rum te i nego to sam mislio jer mi se odjednom poelo vrtjeti i postao sam smlavljen, pa sam morao otii i noge su mi se ljuljale kao da sam na nekom brodu i bijeli govnari su se smijali. Kad sam se na ao vani bilo mi je muno i sve moje li jepo ni ta je nestalo. Posije toga mi je bilo tako lo e i malo sam sjedio uza zid. Tada sam se poeo stidje ti i odjednom mi se umiranje inilo jadnom strahotom, kao bje anje u strahu, to nikad ranije nisam uradio. Kako sam mogao to uiniti kad je ono- to-su-uinili-Majci bilo j o uvijek ovdje? Ne, promi ljao sam, nije umiranje meni namijenjeno. Na meni je da p ronaem jadnu Majku i dobro se s njom oprostim, kako i treba. I tako je to postala moja namjera Nije to naravno bilo lako. Bijeli num govnari su je odnijeli pa je jedini nain da je pronaem bio tako da mi pomognu drugi bijeli govnari, a nisam ni jednoga poznavao, osim pokojeg, kao Forbesa i ljude koji re u kitove, koji su bili vrlo prijazni ali bez koristi. Tako sam gonetao da mi trebaju neznanci. Prvo sam oprao lice i oistio kaput tamo gdje se zaprljao od zida i onda sam oti ao u guvernerovu palau da potra im guvernera za kojeg sam mislio da je najbolji, jer j e on poglavar bijelaca. Sluga mi je rekao da je guverner zauzet, ali guvernerova ena e me primiti, to sam uviao da je dovoljno dobro. Poveo me u nekakvu sobu u kojo j je sve naokolo bilo cvijee, a guvernerova ena je sjedila na naslonjau, crvenom i lijepom. Rekla je slu avki da donese aja i poela roniti suze i rekla kako je alosna to su tako ukrali Majku. To mi je dalo nade, da, ali samo nakratko jer kad sam pit ao hoe li guverner tra iti kradljivce Majke, ona se kroz suze naljutila i rekla: Dra gi Gerald ini sve to mo e, kao da sam ja tvrdio da ne radi mnogo, iako ja to uope nisa m rekao. Onda je rekla kako je alosna zbog Majke i da joj je te ko tako da nije dob ro spavala po noi, pa sam naslutio da suze guvernerove ene ipak nisu zbog Majke, n ego su zbog guvernerove ene i kako je udno bilo gledati da je tako tu na. Sada je na ime skrenula pogled kroz prozor i rekla: ao mi je, g. Cromwell, ali ovaj u asan dogaa j je jeziviji nego to sam ja u stanju podnijeti, kao da je to bila njezina majka, a ne moja koju su odnijeli i izrezali. Onda je rekla da moram ii i potra iti nekog gospodina koji se zove policajac mcbridE i ja sam znao da to znai nosi SE SADA C RNE JER IMAM DRUGOG POSLA. Svejedno sam oti ao do policajca McBridea, za svaki sluaj. Mogao sam promisliti da od toga nee biti koristi ve po dugom ekanju na klupi pred vratima, dok je drugi pol icajac zijevao ili gledao kao da sam neka dobra ala i stvarno, kad sam napokon u ao u njegovu sobu, vi e ga je zanimao zid iza mene nego moja pitanja. Ne prepu tajte se oaju, gospodine Cromwell, rekao je inimo sve to mo emo, ali njegov je smije ak govorio SI OBINI KLIPAN TO IZAZIVA NEVOLJE i TO ME BRIGA ZA KOSTI NEKAKVE STARE CRNKINJE. Rekao je da je policajac koji je tra i nevjerojatno pametan, ali kad sam upitao to je taj nevjerojatni policajac dosad prona ao rekao je da je jo uvijek prerano, to sam nagaao da mu znai ni ta. Napokon je rekao da bih trebao potra iti upravitelja bolnice koji se zvao dr. gifford, to mu je znailo ODLAZI CRNE, ba kao i guvernerovoj eni prij e. Gifford je bio starac, vrlo mr av, i ponekad se dirao po glavi na kojoj nije bilo kose kao da je htio znati ako se sluajno pojavi nova kosa. Bio je zaas ljut, kao d a sam mu rekao arobne rijei ? to uope nisam ? i rekao da premda je ono- to-su-uinili-Ma jci bilo za svako aljenje, to svejedno nema nikakve veze s njim, nego je samo nek a alosna opaina koju su poinila trojica neznanca. No, rekao je Gifford, njegova je bolnica silna srea i svi num u njoj su prava blagovijest, tako da neka budem sret an. No, ja nisam bio sretan. Zapravo sam postajao previ e umoran od tih bijelih go vnara i njihovih pria kako su svi tako pametni i ispravni. Nisu me oni zanimali,

zanimala me Majka. To je bio alostan trenutak. Kad sam iza ao, sunce je bilo nisko ali jo uvijek toplo i ja sam hodao bez cilja i osjeao se kao neki glupi propalica. Zar nisam ni ta nauio ? Bijelac nikada nee ii protiv drugoga bijelca da pomogne nekom crncu. Nisu nikad prije niti e ikada Kada su uostalom imali itav svijet, i mogli mu sauvati svaku ner azmrsivu zagonetku, postaviti se kao zid, dijelom od mr nje, dijelom od lijenosti, ali glavno da skrivaju grozovitoet drugih bijelih govnara. ak mi ni ljubazniji, kao Forbes i ljudi koji re u kitove, ne bi pomogli protiv drugih svojih. Kad sam se sjetio Forbesa poeo sam gonetati. I sjetio sam ga se prija njeg jutra ka ko dolazi u moju kolibu da me pita hou li raditi i kako mi iznosi grozomorne vije sti. Zar nije rekao da o tome zna iz NOVINA? Samo sam jedanput vidio novine i ini lo mi se da su to sve neke bjelake stvari, ali sada sam shvatio da su i moje. Ta koer, novina je bilo puno tako da se nisu mogle sakriti, a i nagaao sam da je bije lim govnarima bilo svejedno to je u njima jer nisu mislili da e ih na i ikad gledati . 1 pitao sam dakle prolaznike num dok mi nisu pokazali kuu COLONIAL TIMESA. Tamo su bile samo sobe, dosta pra ine, s toliko polica visoko po zidovima. Bio je tamo samo jedan ovjek i gledao me u udu, ali je napokon oti ao u drugu sobu po novin e da mi poka e stranicu koja je priala Majinu alosnost. 1 gledao je i udom se udio kad sam sjeo i poeo itati to su num mislili da je previfie pametno za na e. Stranica je b ila grozna, da, jer vidio sam da novine nisu uope marile za Majku, kao da je njez ino rezanje neka ala, no svejedno je bilo korisno i bolje nego to sam se nadao. Ur odilo je sljedeim. Prvo, skoro je sigurno da je to uinio neki DOKTOR. Drugo, ovjek koji je gledao, THOMAS PERCH i ljudi koje je vidio, a to su koija , nizak ali zbije n i drugi, visoki s bradom. To me je navelo na gonetanje, da, ali to jo uvijek ni je bilo dovoljno. Zato sam odluio pogledati u njegovo svrati te, iz novina sam dozn ao da se zove GOSTIONICA SIDRO. Gostionica Sidro bila je glasna zbog pjevanja bijelaca jer sutradan je bio BO I, al i iako je gostioniar bio sumnjiav, na kraju je rekao, da je oevidac Thomas Perch ov dje, i pokazao je malenog ovjeka glupog izgleda koji je sjedio do prozora. I pita o sam ga je li vidio ne to to NOVINE nisu rekle, Poe ao se po ruci kao da nije siguran da li da odgovori, ali onda je rekao da ima jo nekih stvari. Prvo jo rekao da su kola bila uta, to mi je bilo sasvim svejedno. Zatim mi je rekao ne to zanimljivo. Z apravo ve sam to bio pomislio. Napokon, tko je bio prisutan kad je jadna Majka um rla i rekao da je treba nositi u bolnicu? Thomas Perch rekao je da je brada onog vi ega bila CRVENA BRADA.

DR. THOMAH POTTER, PROSINCA 1857. 25, prosinca Osobno se upravo oblaio za Badnju veeru u konai tu kada uo Wilsona kako vie hvala ti bu i Bo e, Zahvalimo gospodu itd., itd. Osobno pretpostavio to samo klie s obz. na Bo i, al kada u ao u dnevni boravak, on = s uroenikom mie ancem (ime: Cromwell) koji = na guv ern. ajanki. Osobno zaas naslutio nevolju. Wilson naravno uzbueno obja njavao da se m je anac predomislio + sada pristao da nam bude vodi. Osobno shvatio to = sasvim besmisleno. On ak ni isti uroenik, tj. primitivne prirod e dodatno iskvarene sukobljenim utjecajem suprotnih tipova (procjena zastoja raz voja u maternici nakon cca. dvadeset i osam tjedana, odn. jedanaest prije nego s aksonski, dva manje nego ak drugi crnci). Analitike sposobnosti = potpuno odsutne. Izvan svake pameti staviti nas u njegove ruke. Prije nego osobno reagirao, mje an ac pitao (v. primitivnim engleskim) da li osobno znam i ta s obz. na krau tijela ur oenice Mary, rekav i da = njegova rnajka. Gledao me vrlo udno: prodorno + zloudno. P riznajem to uzrokovalo trenutanu nelagodnost. Osobno vrsto odbacio svaku upuenost u dogaaj, zatim uzvratio upitav i Wilsona da li = mudro uzeti vodia u ovako kasnoj f azi, podsjeajui da bi to moglo = veliko optereenje za zalihe itd , itd. (mje anac se mr tio). Wilson = potpuno oglu io na razloge kao i obino tvrdei = od naroite va nosti da se mje anac pojavio na Bo i jer to znai bo ji dar, znak vi njeg blagoslova itd , itd Kasnije, meutim, osobno promijenio stav. Shvatio moj strah s obz. na mie anev prodor an pogled = sasvim iracionalan jer = sasvim nemogue da posjeduje sposobnost logiko g rasuivanja potrebnu za takav zakljuak. Zacijelo samo = neki nasumian sluaj njegovo g barbarskog vladanja. Ako njegovo voenje = jadno (kao to osobno = siguran da e bit i) to = lo e odraziti na Wilsona, ne mene.

Osobno sada vidim njegovo upo ljavanje = od neke koristi jer on = sigurno znai zani mljiv doprinos s obz. na ideje. Mo e ak dovesti do novih uzoraka u divljini. TRINAESTO POGLAVLJE Veleasni Geoffrey Wilson, sijenja 1858. Napokon, toga treeg dana nove godine 1858. ? nadnevka koji e se, u to ne sumnjam, pamtiti za sva vremena ? na a ekspedicija bila je spremna za polazak. Kakva me rad ost obuzela kada sam se popeo u sedlo i veselo uskliknuo: Pokret! Kakovu sam divot u osjeao kad su na moj povik mono za kripali zave ljaji prtljage i zatoptale dvije sto tine kopita te se stao smjelo ostvarivati taj bo ini pothvat kojem sam se smjerno n a ao na elu. Na polazak iz Hobarta bio je, priznajem, pomalo skroman. Nisam tajio ni dan ni vr ijeme pa sam oekivao da e se okupiti pristojna masa i pozdraviti nas, no ini se da je rani sat ? bio sam odluan u namjeri da krenemo na vrjjeme ? postavljao preveli ki zahtjev na te lijene Tasmance. Jedini ljudi koje se u jutarnjem sumraku moglo vidjeti bili su zapravo skupina ribara, suvi e zaokupljenih izno enjem ulova na oba lu, kao i pokoji pijanac iz krme, zaostao jo od prethodne noi, do ije nam pa nje doist a nije ni bilo. Kad smo meutim krenuli gradskim ulicama, bilo mi je drago vidjeti da je na a duga povorka privukla nemali interes, razmiui zavjese i ispunjajui prozor e zadivljenim licima. Ubrzo je grad ostao za nama, kao i prva milja, potom druga, peta i ranojutarnje sunce se dizalo nad rijekom Derwent ? koja je tada ve za mene bila Ghe Pyrrenne i li Eufrat ? koja se protezala u daljinu s na e desne strane, tako iroka i velianstve na. Kraj je bio gusto naseljen i seljaci su esto izlazili iz kuu do nas upitaju tk o smo i kamo smo se zaputili. Kako bi me samo zapanjeno gledali kada sam im vese lo odvikivao: Idemo u potragu za Rajskim vrtom! Budui da nikad dotad nisam sudjelovao u slinome pothvatu, moram priznati da me ugo dno iznenadila brzina kojom sam se naoigled privikavao na neudobnosti putovanja j er, nakon samo nekoliko dana, inilo mi se da sam prilagoen tome podneblju kao da s am i sam domorodac. Budio bih se u svitanje i istra ivakom strpljivo u ekao da gonii maz gi podjare vatru kako bi mogli pripremiti priprost doruak od za eerenog aja, zobene k a e, dvopeka i svje e kuhanih jaja. im su oprali sue, sklopili atore i spakirali nas, u speo bih se u sedlo i neustra ivo nas opet poveo dalje. Ubrzo nakon podneva zausta vili bismo se tek da ne to prigrizemo, pa da ne jedemo ba prazan kruh, na lo bi se ko nzervirane unke ili govedine i, mo da, pokoji komadi kandiranog voa, a sljedea stanka uslijedila bi u etiri sata, kako bismo povratili snagu, dvopekom i hladnim ajem. N apokon, po to bismo pre li jo nekoliko milja, odabrali bismo mjesto za logor ? jedva obraajui pa nju na udaljenost i negostoljubivost kraja ? i s osjeajem pobjede u umorn im udovima, sjeo bih s kolegama za grubi prenosivi stol da doekam po teno zaslu enu v eeru koja se sastojala od kuhane ri e i aberdeenskog lonca, ili pak dimljenog losos a. Renshaw i Potter bi neizostavno na koncu dana popili po a icu konjaka i premda ja, suvi no je rei, nisam u tome sudjelovao, smatrao sam da nema zla u malo u itka u onakvim okolnostima. Ono gdje sam bio manje sklon popustljivosti bilo je pitanje pobo nosti. Budui da je na a ekspedicija bila kr anska, bilo je vrlo va no da se vodi u pravome kr anskom duhu, a na svoju sam prepast otkrio da drugi u tom pogledu pokazuju alosnu nevoljkost. D ok smo bili u pokretu, esto sam se znao oglasiti kakvom vedrom crkvenom pjesmom, i da objavim svoju vjeru ali i da nas ubrzam, samo da bih nai ao na grub i mrk oda ziv u ostalih. Jo vi e me zabrinjavalo pitanje obavljanja vjerskih obreda. Od samog poetka trudio s am se uspostaviti stalni dnevni raspored. Okupljao sam vjernike na molitvu svako jutro, nakon podnevnog obroka, poslijepodnevnog aja, kao i u svakoj prilici kad smo nakratko zastali da predahnemo ? primjerice nakon strmog uspona ? dok sam du lju slu bu bo ju dr ao svake veeri po to je podignut logor. Ove su se aktivnosti obavljal e tono kako su i ureene i doista me uznemiravala nespremnost kojom su se ostali na njih odazivali. Bio sam prisiljen redovito koriti estoricu gonia mazgi zbog njiho ve navike da se odjednom izgube i obavljaju neki posao upravo u trenutku kada sa m se spremao otpoeti veernju slu bu. Renshawa sam, izmeu ostaloga, morao kuditi zbog toga to je jeo jaja za vrijeme jutarnjih molitvi. Najgori od svih je meutim bio dr

. Potter, ije je neprikriveno zijevanje za jutarnjih molitvi (i to usprkos mojim prijekornim pogledima) bilo toliko uestalo da nije moglo biti govora o nenamjerno sti. Jo jedan razlog za nezadovoljstvo pru ao mi je na uroeniki vodi, g. Cromwell. Nisam suv i e oekivao od njegova osjeaja pobo nosti, s obzirom na to da je bio djelomice uroenikog porijekla, ali sam se nadao da e se barem pokazati korisnim za ekspediciju. To, na alost, nije bio sluaj, i kako je vrijeme odmicalo, pona ao se sve udnije. Gotovo ot prva potpuno je odbio spavati u atoru koji mu je odreen ? premda je bio dovoljno v elik da se u njemu udobno smjesti uz dvojicu gonia ? i uporno je provodio noi pod otvorenim nebom, na nekom jezivom logu svijenom od granja i li a. Zatim je, kako sm o dalje napredovali, postao izbirljiv u jelu, sasvim odbiv i pridru iti nam se u kre pkim obrocima, pretpostaviv i im vrstu prehrane koju je sam otkrio, mada je jedva mogla biti gadljivija. Katkad bih ga vidio kako iskopava iz zemlje nekakvo korij enje prekriveno blatom, koje bi oistio i ogulio te pojeo na licu mjesta, onako si rovo, dok bi naveer nainio jedno ili dva koplja zastra ujueg izgleda i zatim nestao, vrativ i se kasnije nosei nekog jezivog takora ili tvora kojeg bi s veseljem oderao i ispekao na vatri. Kao da to ve nije dovoljno zabrinjavalo, bilo je tu jo i pitanje njegove odjee. Bud ui da je put bio pomalo trnovit,naroito prema na djelu prema rijeci gdje smo se pr ali i uzimali vodu, na a je odjea malko pretrpjela, ali dok smo se mi ostali trudil i da je koliko-toliko popravimo, na eg vodia nije nimalo smetalo to mu se ko ulja pret vorila u puke dronjke. to je jo gore, kako su dani odmicali, primjetio sam da je p oprimio neobian vonj ? kao po ustajalom mesu ? kao i da se blago sjajio, to se sve nesretno razjasnilo kad je Renshaw javio da ga je vidio kako se premazuje ma u jed ne od ivotinja koje je ulovio kopljem. Premda sam ga o tro prekorio nije se nimalo pokajao, tvrdei da mu ta tvar odr ava tjelesnu toplinu, to se uope nije moglo prihvat iti za ispriku. Tako sam ve poeo sumnjati u njegovu sposobnost da nam pokazuje put.Koliko sam ga p uta nastojao navesti da prizove u sjeanje dane djetinjstva i prisjeti se nije li primjetio bilo kakve geolo ke osebujnosti krajolika. Prisjetiv i se rijei iz Knjige P ostanka koje govore o tome kako je Bog polo io ognjeni ma istono od Raja, kako bi po kazao put do stabla ivota,upitao sam ga nije li gdjekad ugledao zraku svjetla. Ni sam ovjek sklon sumnjienju, ali on je u svojim odgovorima bio tako uporno nepopust ljiv da sam se nehotice poeo pitati je li uope obi ao itavu koloniju kako je tvrdio. Sreom, ubrzo se jasno pokazalo da nam njegov savjet nee biti prijeko potreban. Nak on nekoliko dana jahanja irokom zemljanom stazom ? rijeka pored nas postupno se s u avala iz golemog estuarija u iroki vodotok na domet baenog kamena ? napokon smo st igli do siu nog naselja koje je oznaavalo sam kraj civilizacije, iza kojega nije bil o niega osim surove divljine. Kad smo sjahali jedan se starac pojavio da se raspi ta za na e namjere i taj se ovjek pokazao korisnijim od ikakve karte. Premda se sam nije nikad zaputio dalje uz rijeku, poznavao je lovce koji jesu i koji su tvrdi li da izvire iz udaljenog jezera, tovi e , inilo se da do njega nije te ko doi jer jedn a domorodaka staza prati rijeku itavim putem. Bio je to pravi blagoslov! Izgledalo je sasvim logino da je to jezero izvor Ghe Pyrrenne i drugih rijeka spomenutih u Postanku. Doemo li do njega, Rajski vrt nee moi vi e biti daleko i mo da e ga uvje bano ko moi prepozbati ve sa samih obala. Sljedeeg jutra nastavili smo dalje, zakoraiv i u divljinu. PEEVAY, SIJENJA 1858. Moja prva namjera bila je da ih jednostavno na brzinu ubijem. Kako bi to bilo sl atko! CRVENOBRADOG POTTERA, da, i njegovog SLUGU HOOPERA. I takoer GONIE koji se me tako mrzili u kui od tkanine, koju su zvali ATOR i govorili mi arobne rijei i obea vali da e mi se po noi dogoditi ne to gadno tako da sam i ao spavati pored vatre. Stva rno moraju umrijeti do zadnjeg. Na alost to nije bilo samo tako. Bilo ih je naime previ e za koplja, ak i da sam ih i mao mnogo, dok su ak i pu ke bile slabo rje enje. Dvije pu ke, nove i lijepe, pripadale su sluzi HOOPERU i grozomornom predvodniku gonia, ali te su mogle ubiti samo jed nog po jednog bijelog govnara. Revolver je mogao pucati e e, ali njega je imao crven obradi Pooter, koji ga je tako pa ljivo uvao i gledao me sa mr njom ako bih pokazao p revelik interes, kao da je slutio moju arku namjeru. K tome, nikada se nisam nauio

dobro rukovati pu kom, jer je nkad nisam dobio onih davnih dana borbe, tako da ak i da sam je se domogao, to bi mi samo bila neka alosna nerazmrsiva zagonetka. Zat o sam odluio da dr im otvorene oi i ekam dobru priliku. Pomalo smo do li do kraja staze numa i u li u pravi svijet. Bilo je udno opet se vrat iti jer tamo nisam bio otkad sam bio mali i bje ao s majinim plemenom od Debelog Ro bsona prije toliko ljeta. Bilo je to i mrsko ovako biti sam s bijelim govnarima i stalno sam se vraao na misli kako oni ne bi smjeli biti ovdje i gaziti izmetinam a tamo gdje su se moji prije kretali i udisati miris drvea koji me ispunjava siln im uspomenama. Oni nisu ovamo pripadali i nikad nee. Bili su ovdje glupi, uviao sam. U svojem Hobartu uvijek su bili najpametniji, da, s podrugljivim pogledima i odgovorima na svako pitanje, ali sada je bilo obrnut o i sve im se inilo nekakvim nerazmrsivim zagonetkama. Tako je bilo i s konjskim i votinjama. Njih su bijelci voljeli, to sam primjeivao, jer su na njima mogli tako visoko gore sjediti, ali kada smo u li u pravi divlji svijet bili su beskorisni, divljih pogleda i nji tali su na svaki najmanji pokret. Na li smo se uskoro u uskome prolazu meu stijenama koji ih je zabrinjavao i kad je neka crna zmija iza la iz pu kotine i onako siktala, jedan se trgnuo i zbacio maloga RENSHAWA o neko kamenje tako da je skoro poginuo. Staza kasnije nije bila ni ta bolja nego jo gora, tako da je upnik Wilson rekao da jedan goni sada mora odvesti sve konjske ivotinje natrag, i svi moraju hodati, zbog ega su bili jako alosni. Naravno, ja sam im mogao rei to mnogo ranije im smo krenuli, ali me nisu pitali. MAZGE su mogle ii dalje, ah ak su i one bile glupe, da, dok su klipsale onako taptap-tap s onim vreama. Morale sve biti meusobno povezane konopcima u dugom nizu ta ko da ne vide ni ta nego guzicu mazge ispred sebe i esto dobivati udarce od gonia je r bi inae samo stale. A sada su bijeli govnari bili i posrani to moraju hodati, pr imjeivao sam. Ve blato im je bila nerazmrsiva zagonetka i stalno su cvilili i prok linjali ga arobnim rijeima ili su ga na iroko zaobilazili, znojili se i ljutili tak o da su smrdili kao kad se staro korijenje pokvari. Zar nisu znali da je na cije lome svijetu blato i da ne treba previ e misliti nego samo brzo ii dalje, zagaziti i onda dalje? Ni s drugim pojavama u svijetu nisu bih bolji, kao to je trnovito gr mlje, ujedi muha, klizavo kamenje ili hladne rijeke koje je trebalo pregaziti. To je stvarno bila zbunjujua zagonetka kako su uspjeli ubiti sve moje i ukrasti s vijet, ili mo da ak za to su to uope i htjeli kad nisu mogli izdr ati na tom mjestu. Nis u mogli ni ivjeti ovdje sami nego su morali nosati ne to HOBARTA sa sobom. Svake noi gonii su podizali ATORE da u njima spavaju iako je bilo ljeto i vrijeme je bilo toplo. Imali su STOL i STOLICE da sjede na njima, i alice da piju konjak, a gonii bi palili vatru da im na njima ispeku njihovu bjelaku hranu koja se vadila iz LI MENKI, i bila je grozomorna kao i uvijek, sve od slanog i sluzavog mesa. Na i nisu nikad ni ta nosili sa sobom osim tinjala, vreicu s ostacima milih pokojnika da ih u va i pria koje su se priale. Sve ostalo mogli smo nai i napraviti usput. No, tko je sada bio voa? Ne ja, jedini Palawa ovdje, nego oni koji nisu znali ni ta. Imali su pu ke i bilo ih je mnogo, dok sam ja bio samo nekakvi SLUGA. Jo su se i smijali ka d sam ivio kako je pravilno, spavao uz vatru, pod zvijezdama koje sam znao i tra io za jelo pravu hranu, korijenje, divlja i slino. Zapravo su postali jo puniji mr nje sada kada smo bili sami u svijetu, daleko od os talih numa. Jedanput su GONII do li po noi nakon to su potajno pili RUM i smijali mi se da su svi moji sada mrtvi ? to je bila odvratna ala ? i govorili mi da u i ja us koro biti. Kada sam im rekao arobne rijei, dvojica su me uhvatila dok su drugi pi al i po mojem krevetu od li a. Tako sam poeo gonetati da sam uinio pogre ku to sam do ao ova o i ponekad po noi dolazili su mi alosni strahovi da sam upao u njihovu pametnu za mku i da im je namjera bila samo da me ubiju i uzmu moje kosti tako da me pretvo re u ni ta, ba kao i Majku. Zato sam dobro pazio. To nije bilo lako jer sam bio sam , a mogli bi me zaskoiti bilo kad, ali sam se trudio. Po danu sam sve vrijeme dr ao malu o tricu no a u d epu hlaa i ako bi mi netko do ao bli e, spremno bih je zgrabio. Po noi sam svojem snu govorio da pazi tako da spremno skoim na najmanji zvuk, i tako sam i radio, ak i na vjetar u drveu i pretravanje mi eva. Tada sam se ne to sjetio. to ako je Majka ovdje? To je mogue, gonetao sam, jer bijel ci imaju toliko bisaga da su valjda imali sve. Zato sam poeo tra iti po noi. Prvo sa m slu ao kako razgovarali i ale se OVO JE NAJKI NIJI ATOR ili KOME JE ISPALA OVA VILIC A?

Ili SADA SE moramo opet POMOLITI. Onda kada se nije ulo vi e ni ta osim hrkanja, e kanja , prdenja i slinoga tako da sam znao da spavaju, mogao sam poeti. Svejedno je bilo te ko jer je bisaga bilo previ e, a tra iti sam mogao sporo tako to sam pipao prstima u mraku i znao ovo su TANJURI i VILICE ili UBRUSI ili staklene boce koje su se z vale AMPANJAC, koje sam ve prije vidio da ih stavljaju unutra. Uskoro sam gonetao da nije u jednoj od laganih bisaga nego mora biti u Crvenobradovoj ili Hooperovo j, a te su bile te e jer su ih nosili sa sobom u ATOR svake noi umjesto jastuka da n a njima spavaju. Svejedno sam gonetao da mora biti naina. DR. Thomas Potter, sijenja 1858. 19. sijenja Napredovanje kroz jutro sporo + zamorno. Dan v. sparan + blato = dosad najgore ( sinonja ki a). Mazge gube tlo, mi takoer sve dok svi = uvelike zablaeni, izama ote alih od blata. Jedini manje pogoen = mje anac (bos) koji se kree ne obazirui se. To = doda tni primjer njegova brzog povratka uroenikom divlja tvu. Drugi primjeri: povratak go tovo potpunoj golotinji, spavanje na otvorenom, prehrana najprostijim sirovim na mirnicama itd., itd. Sve to = vrlo korisno s obz. na ideje. Krajnji dokaz da kad a dva tipa =- neprirodno pomije ana, karakteristike ni ega tipa uvijek prevladavaju. Namjera ovaj aksiom nazvati Potterovim zakonom. Napokon do li do su eg dijela + stali radi odmora. Wilson poku ava, kao i obino, natjer ati na molitvu kad prekinut glasnim vikanjem. Hooper se udaljio od skupine s obz . na osobne razloge + sada se vraa, vodei pred sobom mje anca u kojeg je uperio pu anu cijev. Poviknuo da ga je uhvatio kako krade! S rukom u mojim bisagama. Mje anac = blijed od bijesa. Incident = v. zanimljiv jer dodatno ukazuje na njegov povratak primitivnom stanju: neodoljiv nagon za kraom. Rekao Wilsonu: Nisam li vam rekao d a mje anac = sasvim nepodoban da nam slu i kao vodi? Sada = to jasno. Nije drugo doli obini kradljivi divljak. Prije nego Wilson mogao odgovoriti mje anac mi uputio vrlo zloudan pogled i kliknuo : Ali kradljivac ste vi. Vi ste ukrali kosti moje majke. Priznajem osobno = silno osupnut. Naprosto ne mogao pojmiti kako je tako brzo do a o do tog zakljuka. Nemogue da = racionalnom dedukcijom. Neki naroiti primitivni nag onr usim ako ga uputio neki zlonamjerni Europejac? Situacija = v. nezgodna: pri mijetio da me Wilson gleda pakosnom znati eljom. Renshaw takoer. Osobno ustvrdio da to = najbje nja la smjerana samo da skrene pozornost s njegove krae. Sreom mje anac ta da poinio glupu pogre ku (neminovno): tvrdio ostaci njegove majke = u bisagama koje nastojao pretresti (odn. mojim) + tra io da se pregledaju. Osobno rado pristao. V . ugodno vidjeti njegovo glupo cmako lice obje eno kad bisage = ispra njene + ni ta nep o eljno nije pronaeno. Primijetio da i Wilson izgleda razoarano. Jo uvijek staje uz m je anca. Kada tra io da on = ka njen + poslan natrag, Wilson odbio: rekao svi se moram o truditi zaboraviti ispad. Tipino pona anje normanskog tipa: izmanipulirati predno st steenu polo ajem radi opstrukcije istine + pravde. Situacija me stavlja zapravo u v. nezgodan polo aj. Mogla bi predstavljati prijetn ju s obz. na profesionalne izglede, ideje itd., itd. Sreom, taj se izgred dogodio na tom udaljenom mjestu. Kad svi nastavili kretanje, zaostao otraga da mogu raz govarati s Hooperom. Njegov prijedlog = te ko prihvatljiv (takoer v. te ko valjano iz vediv) premda pokazao vrijednu odanost. Svejedno ostaje injenica da ne to treba pod uzeti. Nedugo nakon pokreta, sprijeda se ulo kome anje, povici Evo ga, itd., itd. Zakratko o sobno iza ao izmeu drvea + iza ao na obalu dugakog jezera, u podno ju sivih razmrvljenih planina. Osobno primijetio = ni ta drugaije od onih koje sam vidio putem, samo vi e. Osobno = nimalo iznenaen. Wilson stajao uz obalu, lica sasvim zgrenog. Veleasni Geoffrey Wilson, sijenja 1858. Za to bih oajavao? Nisam. Naravno da nisam. To je mo da nezgodno ? bio sam tako sigur an da u ugledati stijene Edena kako se uzdi u preda mnom ? ali ni ta vi e. Kako bi takv a mala nedaa mogla oslabiti snagu moje vjere? To je bilo poput kamenia baenog na vrst u planinu, poput mrava to se isprijeio pred glomaznim slonovima. Moja je vjera pobijedila. Nakon samo nekoliko trenutaka pa ljivog razmi ljanja domis lio sam se obja njenju jednako jednostavnom koliko i istinitom. Dobro je poznato d a Gospodin Bog katkad svoju djecu stavlja na male ku nje kako bi se uvjerio u njih

ovu odanost. Tako je bilo i ovaj put: isku avao je jesmo li toga vrijedni. ak sam s matrao da nam je pru ena neka vrsta blagoslova. Nije li to bila sjajna prilika da iska em svoje nepokolebljivo poklonstvo; da poka em da mi je vjera vrsta kao stijena? Na to razoaranje odgovarase rado u a ne tugom! Bez sumnje e se vidjeti vi e nastavimo li dalje oko jezera, javio sam ostalima. Nisu mi promakli sumnjiavi pogledi koje su si dobacili Potter i njegov sluga, kao i gonii mazgi, no ni jedan nije ni ta otvoreno rekao, te sam odluio ne obraati pa nju. Na svoje e zlurade sumnje uskoro dobiti odgovor, suoeni sa zasljepjjujuom svjetlo u i stine. Po to smo pojeli svoj priprosti obrok, poveo sam ih naprijed jo jedanput, bo drei ih vedrom himnom u slavu Boga kako bih im ulio snagu u grudi. Ubrzo je tlo na obali postalo suvi e movarno da bi se njime moglo kretati. Stoga sm o bili primorani slijediti stazu koja je vodila dalje od jezera. to je to smetalo ? Ubrzo emo se vratiti na jezero, u to nisam sumnjao. Takve su pote koe bile vrlo uo biajene na dugoj stazi koju sam pre ao. Nisam li prevladao la ne tvrdnje ateistikih ge ologa? Nisam li se iskazao u pogledu nabave na ega broda i izdr ao sve ku nje oceana? U usporedbi s takvima, ova je zemljopisna nepovoljnost puki krtinjak koji e biti p rega en mojim nesalomljivim uvjerenjima. Srce mi jo nikad nije bilo toliko ispunjen o nadom. Poduzeo sam, dakako, sve to je bilo u mojoj moi da nam olak am put. Prije s vega, molio sam se. Molio sam se u znak zahvale to smo itavi. Molio sam da nas vod i u ovome na em skromnom nastojanju da Mu slu imo. Molio sam da se moji suputnici ok renu molitvi. Nisam bio tako pohlepan pa da pomislim kako u biti odmah usli an, a ipak se, zaudo, dogodilo upravo to. Nedugo po to smo so odvoljili od obale primijetio sam kako uz stazu le i ne to na to sam od uda morao pljesnuti rukama. Bila je to, moram naglasiti, odlomljena grana drveta. Ostalima se to mo da inilo sasvim obino ? pokazali su, na moje aljenje, tek nemu to zanimanje ? ali svatko tko umije gledati bio bi svjestan va nosti te grane. Poredak njezinih granica podsjeao je znakovitom identino u na strijel u, a to je bilo jo uzbudljivije, pokazivala je upravo u smjeru kojim smo i li. To jo nije sve. Za manje od sat vremena na vrstoj sam stijeni primijetio blijed ali jas no vidljiv otisak urezanog slova J, isto tako finih kontura kao onaj to ga je ure zao sam Mojsije, u onoj drugoj golemoj divljini. Nije moglo biti nimalo sumnje u to ije je ime predstavljao, i kakvom je velianstvenom nadom zraio taj tvrdi kamen. Ni to jo nije bilo sve. Dok sam stajao u udu gledajui to najsvetije slovo, postao sam svjestan da mi do u iju iz obli nje ume dopire potmulo krije tanje neke lokalne pti ce. Bez pote koa razabrao sam znaenje blagoslova skrivenog u njezinom zovu: E-den, E -den. Ne vjerujem da sam ikada ranije osjetio toliko bla enstvo. Ubrzo nakon toga staza se poela strmije uspinjati, vodei kroz gustu tamnu umu. Bilo je to naporno po onoj vruini no nisam popu tao umoru u udovima, ve smjelo vodio dal je. Drvee se napokon prorijedilo i zatekoh se na prijevoju okru enom ni im brdima, ka menitim i razmrvljenim, kao i tolika tasmanska brda. Pobudilo mi je zanimanje to to se staza sada ravala. S moje lijeve strane pratila je tlo prema dolje do neega t o je po svoj prilici bilo novi prostrani umski pojas, dok se meni zdesna stala us pinjati jednim od okolnih brda. inilo se da je pred nas postavljena jo jedna zagon etka. Trebali bismo krenuti lijevo, izjavio je Potter, premda ga nisam pitao za mi ljenje. ini se da je nizbrdo lak i put. Nisam namjeravao donositi odluku pod pritiskom. to vi mislite, gospodine Cromwell? Je li vam poznato ovo mjesto? Ne poznajem. Vodi je pogledao uz brdo, oito unesen u razmi ljanje. Tada je odjedanput kimnuo. Gore je bolje. Taj put vodi bli e jezeru. Potteru se to nije nimalo svialo, nije ni potrebno naglasiti. ini mi se sasvim neup utnim slu ati savjete lopova, poklopio ga je. Nisam imao namjere vraati se u tu neobinu razmiricu. to vi mislite, g. Renshaw? Nizbrdo bi nas mo da jedino po tedjelo penjanja, odvratio je sumorno. Kako je malo nedostajalo da mahnem rukom i usmjerim nas nizbrdo. Uto sam, dok sa m onako stajao i razmatrao mogunosti, postao svjestan nagle promjene u onome divl jem okoli u. Vrijeme se naoblailo i podruje slijeva gubilo se u izmaglici i sivilu, no podigav i pogled prema brdu nama zdesna vidio sam da je sada okupano slabim no ipak velianstvenim zrakama sunca. Onamo! Onamo trebamo ii! Potter se jo uvijek durio. Malo sunca jo ni ta ne dokazuje.

Srce mi se uznosilo. Najbolji odgovor nevjernim Tomama je djelovanje, te sam nap rosto poviknuo: Naprijed!, i smjelim korakom krenuo desno. U brdima le i tajna. Ovo se odozdo nije doimalo suvi e velikim, ali nas je izgled za varao. Kako smo se uspinjali, stala je padati ki a i vi e puta sam pomislio da smo d osegli vrhunac, da bi nam se odmah ukazao novi hrbat koji je zauzeo itav vidokrug . Malo pomalo uviao sam da se penjemo na pravu planinu. Eno ga, kliknuo sam ugledav i istinu na visoravni pred nama. U li smo u jo jednu umu i b la je prava igra pratiti stazu koja se s nama igrala skrivaa. To mora biti to, ono tamo? ? odvratio je Hooper, ija se odjea od vlage sasvim objesi la, pokazujui prugu na lijevoj strani. Renshaw je po obiaju nadodao sumornu primjedbu. Jeste li sigurni? Djeluju gotovo k ao ivotinjski tragovi. Kao da se uope moglo raditi o neem takvom. Na bi nas vodi svakako bio upozorio. Ovamo, razdragano sam pozvao, kroei prema stazi koja se najbolje mogla razaznati, i dali smo se opet u pokret. Kako se staza uspinjala, navirivao sam se kroz drvee i na trenutke sam mogao vidjeti kako se iz daleka promaljaju drugi primamljivi vrhunc i. Tko zna, Rajski vrt mogao bi biti odmah iza vrha ba ove planine. S toliko sam lakoe, s toliko nade sebi doaravao taj prizor, da sam gotovo osjeao ne to nalik boli. Eno! Mona hridina od najglae bijele stijene, strma i ista, utvrda sagraena rukama d ivova. Eno! Staza to njome vijuga amo-tamo, stube uklesane u kamen sve do otvora nad kojim mo da jo uvijek stra ari ognjeni ma. U pozadini obrisi pradavna zelenila: pr izor to zapanjuje ovjekovu ma tu, pro imajui ga divljenjem i aljenjem. Jedan pogled na to jarko zelenilo bio bi dovoljan. Ono, i uzorak stijene na kojo j je le alo ? a taj bi se, u to nisam sumnjao, pokazao ne samo nepoznatim nego i o tpornim na najjau vruinu ? bili bi dovoljan dokaz da pobije i najsumnjiavije. Dok s am se kretao dalje, zami ljao sam svoje protivnike u onome dopisnom ratu u njihovi m radnim sobama, okru ene knjigama, alosno nevjesne presudnih dogaaja na ovom daleko m mjestu na kugli zemaljskoj. Moji osjeaji prema njima nisu sadr avali ljutnju, ve b lagost, nalik onima kojima bi bri ni roditelj izveo zabludjelo dijete na pravi put . Sasvim bi im sigurno bilo lak e pri du i kada bi se pokazalo da su se prevarili. O d tog trenutka ivjeli bi bla eni u novom uvjerenju, otkriv i u Svetom pismu mono stabl o na kojem mogu odmoriti svoje turobne sumnjiave grane. Upravo sam te ljude, svoj e neprijatelje, nastojao spasiti, jednako kao i najdra e prijatelje i obitelj. Jedan pogled bio bi dovoljan. Bi li doista? Nakon to sam doveden ovamo preko toli kih milja, preko divljeg mora i najnegostoljubivije divljine, sada sam postao ne siguran. Znao sam da bi bilo sasvim neprilino da svjetovni lanovi ekspedicije kroe na tako sveto mjesto, kad ni sam nisam imao namjere ikamo zadirati, a ipak kao p rvom zareenom sveeniku koji je do ao na to najposveenije mjesto, postavljalo mi se pi tanje ne bi li takav izostanak znaio zanemarivanje du nosti. Bilo je tu jo neega. U n ekoliko navrata tijekom ovoga dugog putovanja opsjedali su me neobini ivi snovi, a svaki na istu temu. Vidio bih se kako onuda hodam zadivljen izda nom krasotom oko sebe. Neko bih vrije me bio naprosto oaran, kad bi mi se najedanput ukazao stravian prizor. Stajalo bi tamo stablo kakvo nikada prije nisam vidio: neveliko ali opsjednuto kobnim znako m, debla pocrnjelog i kvrgavog, a grana ote alih od blistava zloudno jarkog obilja. Jo dok sam ga promatrao, ispitujui ga prestravljeno, oslovio bi me moan glas, koji je svojom mudro u ispunio zrak, a u udove mi udahnuo svrhovitost Kao nekom arolijom otkrio bih da mi nadohvat ruke le i zlatna sjekira. Tako bi se sluilo da ja, puki u pnik skromne jork irske upe, zakoraim vedrom odluno u ka tom mrskom korovu, i sruim na n sna an udarac, potom drugi, a sa svakim bih udarcem iz sveg srca molio za oprost od tog prvog i najveeg od svih grijeha. Uz prodoran prasak mrtva bi se biljka sru i la, a smrtonone joj plodine zgnjeile o tlo. Najudesnije od svega jest da bi se net om to to uinih zrak oko mene fino ra istio, postao neviniji od ikada ranije vienog. Ta kvi bi snovi, znao sam, mogli biti puka uobrazilja, a ipak su svojim ponavljanje m ukazivali na va nost kakva nije svojstvena obinom sanjarenju. Nije dugo trebalo da izaemo iz ume, a staza je sada vodila u podno je strmoga uspona gdje je nestajala, gubila se u kamenom obronku. Poruka koju je sadr avao bila je meutim jasna i nisam oklijevao. Moramo gore. ini se da si je Potter uzeo u zadatak da zadaje nevolje. Izgleda vrlo strmo. Svojim je rijeima potaknuo gonie mazgi da se potu e, to mu je dakako i bila namjera. T

e ko e to ii, slo io se Skeggs s nekom vrstom nametljivog zadovoljstva. Pogotovo kad je ovako mokro. Zar ne bi bilo bolje da vi momci nastavite dalje, a mi ostanemo ovd je sa ivotinjama? Pogledao sam na ega vodia. to vi ka ete, gospodine Cromwell? Na trenutak je razmislio. Ne, mislim da je bolje da idu i mazge. Uskoro e pasti mr ak, a ovdje ne mo emo ostati. Mje anac se napokon pokazao korisnim. Upravo tako, slo io sam se, i vedro pru io korak. Priznajem da je uspon bio pone to te ak. Kako smo se uspinjali, obronak je postajao sve strmiji, u i, i sve vi e posut krupnim kamenjem koje je esto bilo meusobno tako bl izu da smo se morali provlaiti izmeu njega, gulei si koljena i laktove. Uspon nam j e ote avala i ki a koja je padala sve jae, iz sve mranijeg neba, i od koje je stijenje postajalo sve skliskije. No, uza sve to, Skeggsova strepnja bila je pretjerana. to ako mazge ponu okijevati? Ta su stvorenja poznata po tvrdoglavosti i nije to b io razlog da odustanemo od svojih napora, no on se ipak nebrojeno puta alio da mo ramo natrag, i vjerujem da bi to bio i uimo da ga nije prijeila uzanost staze. Tad a smo sreom bili ve skoro pri vrhu. Prvi sam se od svih uzverao na niski greben i na ao se odjednom posve okru en nebom. Stajao sam, kako sam uvidio, na jednome kraju dugakoga hrpta, nakrivljenog gotov o poput kosog krova kue. Nagib je mo da ostavljao malko uznemirujui dojam, ali ne pr etjerano jer se uz oprez moglo na njemu stajati. No moju pozornost prije svega j e privukao pogled od kojeg sam imao dojam da stojim na balkonu ponad zaborava. P robiv i se do najvi e litice, ugledao sam duboku udolinu iza koje se uzdizao golemi planinski bedem. Tada, si av i pa ljivo na ni i dio, ugledao sam jo vrtoglaviji prizor: d okle mi se pogled pru ao, skroz do obzora le alo je, na trenutke otvoreno, na trenut ke zaklonjeno mranim oblacima, nazubljeno more hridina i vr aka, kamenih gromada i raslinja to je uz njih oajniki prianjalo. Malo ni e obronak je tvorio ne to nalik izboin i jer su se vrhovi kro nji protezali na samo nekoliko lakata ispod nas. Uvidio sam da zacijelo promatram velik dio sredi nje divljine otoka. Ovdje se negd je mora nalaziti odgovor na moja pitanja. Dao sam se na posao, ne osvrui se na pri tu be ostalih to su gore stajali sa ivotinjama, nego sam urno, dok se jo vi e ne smrai, spitivao pogledom golemo prostranstvo koje se pru alo preda mnom. Vidjela se rijek a uz koju smo jo toga jutra hodali, premda se ini da je odonda pro lo cijela vjenost. ekao sam krajnje nestrpljivo da kovitlac oblaka odmakne i razotkrije jezero, dug ako i usko. Sada u svakako moi vidjeti. Nismo trebali dolaziti ovamo, po alio se Potter. Sav se sklupao pored mene, vrsto se d r ei za stijenu. Kiselo je gledao prizor. Sve mi to izgleda jednako. Kakva drskost! Ta njegova mrska napuhana umi ljenost! Kao da bi umio prepoznati on o to tra imo onako nevian geologiji. Nisam dao da me netko takav po uruje. Ako nisam p rimijetio ni ta neobino pored jezera, to je ? zaudo ? oito bio sluaj, onda se naprosto mora nalaziti drugdje. A to s onim dijelom dalje, s kojega se oblak tek treba ukl oniti. O, oglasio se na vodi koji se smjestio s moje druge strane. Djelovao je uzbueno i tre sao glavom dok je promatrao prizor. Ne to ste primijetili? ? poticao sam ga. Ona planina. Pokazao je na jednu dosta udaljenu ? premda nije izgledala drugaije od sve sile susjednih ? promatrajui je na neobian nain, zanesen nekom vrsti divljakog snatrenja. Tamo blizu sam prije ivio. A tako, odvratio sam hladno. Nadao sam se neem korisnijem od obinih uspomena. Jednos tavno nisam mogao shvatiti. Uza svu dramatinost pogleda, nisam primjeivao ni ta to bi geolo ki odudaralo, ni pored jezera ni igdje drugdje. Sve je izgledalo kao da je od sline vrste stijene. Nije imalo smisla. Nisam li ovamo voen, skroz od Engleske? Nisu li nam se putem ukazivali znaci Bo je milosti? Djelujete razoarano, upnie. Mo da me ta primjedba nije smjela iznenaditi imajui u vidu Potterov karakter, no sv ejedno me zaprepastio ton kojim je izreena i u kojem se osjetila blaga no ipak ujn a nijansa zadovoljstva. Te ko je bilo u to povjerovati, ali nije mi preostalo drug o nego zakljuiti kako mu je moje trenutno stanje nelagode bilo va nije od uspjeha it ave ove ekspedicije, u kojoj je i sam sudjelovao. Nije mi bilo strano zlurado po na anje, a svejedno me duboko potresla ta otrovna izjava. Nisam razoaran, dobacio sam mu.

Znai, ne to ste ugledali? Kako su neobini putevi sudbine! U tom najte em trenutku pomo mi je pritekla odanle o dakle bih joj se najmanje nadao: upravo od doktora. Nevolja zna pru iti najsna niji poticaj ljudskoj volji, i tako je bilo i tog popodneva, navrh neke bezimene plan ine. Naprosto nisam mogao dopustiti takav podrugljiv odnos prema sebi. Najedanpu t sam znao, naprosto sam znao da moram pasti na koljena. Mirnim glasom, a opet p unim strasti, stao sam zaklinjati golem ponor poda mnom. O Gospode, pouj moju molitvu. Ne okrei nam sada lea, preklinjem te, po to si nas doveo tako daleko. Sve je bilo tiho, osim blagih zapuha vjetra to su nam trzali odjeu. Potter se naka l jao. Nisam se dao pokolebati. Molim te, Gospode. Jedina mi je elja da izvr im tvoju zapov ijed. Poka i nam put. Nekoliko trenutaka vladala je stravina ti ina. Potter je poeo potiho zvi dukati neku m elodiju da bolje iska e svoju nestrpljivost. Svejedno sam ekao, dok mi je srce tukl o. Nisam ekao uzalud. Ono to se potom zbilo mogu opisati jedino kao istinsko udo: otkrivenje tako smjera no i veliajno da bi se moglo nai i u samome Svetom pismu. Iznenada je nebo planulo , kao da ga je proparala jarka svijetla pruga. Udarila je poput golemog prsta su dbine negdje daleko od ruba hrpta na kojem smo stajali, u neko mjesto zaklonjeno na em pogledu. Kakve sam sve znake do ivio toga dana, no nijedan se nije mogao mjer iti s ovim! Onamo! kliknuo sam od zadovoljstva dok se oko nas prolomila grmljavina. Ondje le i Ra jski vrt. Onamo moramo ii. Potter je i dalje sipao svoj otrov. Za Boga miloga, upnie! A to ste drugo i oekivali po ovakvom vremenu? Nisam dopustio njegovim rijeima da zatruju moje misli, ve sam ih titio kao to pastir uva tek ojanjenu janjad od grabe ljivca to kru i. Bie mi je ispunjao ushit i nisam dop u tao da se to stanje naru i. Nisam mu odgovorio, ve jednostavno pognuo glavu u iskre noj molitvi zahvale. Vidio sam jednu istu takvu maloprije, opet je procvilio. Mislim da je ak bila blje tav ija. Smjesta kreemo, naprosto sam objavio, okrenuo se i po ao prema elu kolone mazgi. Potter je silazio za mnom. Ovo je ludost. Put je suvi e te ak. Jednostavno vam ne mog u dopustiti da nas izlo ite takvoj opasnosti. Bila je to provokacija, i to silna, no svejedno sam sauvao pribranost. Ne govorite besmislice, tiho sam mu dobacio. Gledao sam kako mu se lice neobino zate e, kao da trpi neku bol. Rijei koje mi je za tim uputio bile su izreene glasno i jasno, te nije moglo biti pogre ke. Zar ne vidit e, blesane? Nema tu Rajskog vrta. Nikad ga nije ni bilo. A sada, za ime bo je, vra timo se natrag prije nego to svi zbog vas poginemo. Kako ovjek mo e zaas progledati. Njega je opsjela vea zloa, vea sklonost izdaji nego to sam zami ljao. On nikada nije vjerovao u ovaj veliki pothvat. Onda je mogao biti s amo jedan razlog za to je po ao: da sprijei otkrie Rajskog vrta. Zaas je sve postalo ja sno. Poslali su ga moji neprijatelji, ateistiki geolozi. Mora da je tako bilo. Ni je li on potra io nas, molei jadnog ljubaznog Jonaha Childsa da ga uzme za lijenika ekspedicije? Nije li se svim silama trudio da stvara nevolje? Nije li poku avao za uzeti moje mjesto kao voe? Sada sam shvaao i za to. Jer nije bilo lak eg naina da razor i ekspediciju nego da preuzme nad njom zapovjedni tvo. Juda, uzvratio sam mu. Juda iza ao na vidjelo. Ali nee nas omesti. Uspjet emo mi, usprk s tvojoj iz-aji. Nisam se zadovoljio rijeima. Uhvatio sam mazgu na elu za uzde kako bih neustra ive rijei pretoio u neustra ivo djelo. Oekivali biste da se lijenik pomalo posrami nakon to je razotkriven, ali nema smisl a tra iti savjest u avoljim slugama. E nee , luaki je dreknuo zgrabiv i ular tako da i mo e preusmjeriti grubom silom. Njegov potez nije mi ostavljao izbora. Smireno i dostojanstveno upro sam da se o pet izborim za nju. Potter, vjeran svojoj naravi, samo je podvostruio napore. Prekinite s tim, derao se Skeggs. U tom je trenutku ivotinja, koju je Potterova lak oumnost ve uznemirila, ustuknula, propinjui se i ritajui tako divlje da smo se oboj

ica povukli. to se tie onoga to je uslijedilo, zbilo se to tako munjevito i neobino da se inilo nestvarnim, vi e nalik nekoj polaganoj snomori. Bio bih uhvatio ivotinju za uzde da je poku am smiriti, ali nije bilo vremena. Zaas je izgubila upori te, pan ino se ritnula i sru ila na tlo. Tada sam tek postao svjestan e eg kome anja. ivotinja je svoju uznemirenost prenijela i na ostale svojeg roda, pa ih je sada nekoliko sta lo prepla eno uzmicati. Gledao sam kako neke odbacuju teret s lea, druge klize, dok su one koje su ostale mirne iz ravnote e izbacivale susjedne mazge kako su padale . Skeggs je uvidio opasnost. Odve ite ih, proderao se. Na alost, ivotinje svojim pomahnitalim bacakanjem nisu dopu tale da im se itko pribli i . Nisam zapravo siguran je li itko i poku ao. Mogli smo se jedino skloniti na sigu rno. Nekoliko ih se poelo kotrljati niz padinu, mlatei nogama i vukui ostale za sob om. Tako sam promatrao i nekom stravinom znati eljom kako, jedna za drugom, ivotinje poinju klizati i uz trzaje se kotrljati niz vla nu stijenu. Prva koja je do la do ru ba ponora i nestala bila je mazga iz sredine kolone. Konop koji ju je povezivao s prvima do nje nakratko se zategnuo, a zatim su se i one izgubile iz vidika, za tim jo dvije, dok sve nisu stale i ezavati naoigled, gotovo poput dva kraja niske pro vuena kroz kljuanicu. Naglo se sve smirilo. Katastrofa je bila tako iznenadna, i potpuna, da ste je jedva mogli pojmiti. Ogl edao sam se oko sebe i zaudio se kako smo malu skupinu sada tvorili na onoj goloj planini. Bez rijei, stali smo svi puzati naprijed, pa ljivo se kreui varljivom stije nom. uei na rubu, navirio sam se, no nisam mogao vidjeti ni ta osim vrhova kro nji ni e d olje, ije se mokro li e presijavalo. Jedino po emu se moglo znati to se dogodilo bilo je nekoliko slomljenih granica, kao i potiho revanje ? prigu eno umom vjetra i ki e ? koje se ponavljalo jezivim automatizmom. Hridina ni e nas stajala je okomito poput zida, i nisam mogao vidjeti ikakav put to vodi dolje, ak ni s obronka kojim smo s e uspeli. Pomislili biste da takva nesrea izaziva kajanje, ali nije tako bilo. Odjednom se zauo povik: On je kriv. Potterov sluga Hooper ljutito je pokazivao na na eg vodia mje an ca. On nas je ovamo doveo. Crnja nas je udesio. Neki gonii mazgi prosiktali su s od obravanjem. Tada sam sav prestravljen vidio kako Hooper skida pu ku s ramena. Stani, poviknuo sam. Svakako bih ga sprijeio, ne obazirui se na vlastitu sigurnost, da sam samo bli e sta jao. Sluaj je htio da se Renshaw na ao dovoljno blizu. Prije nego je Hooper dospio pravo naciljati, mali botaniar je gurnuo cijev prema gore, te je zrno oti lo u zrak ne ozlijediv i nikoga. Time meutim pria nije zavr ila. Njih dvojica su se stala hrvat i za prevlast nad oru jem, i dok sam urno krenuo prema njima, zauo se udan jezivi zvu k, kao kad drvena klada udari o uplji kamen. Zaas se Renshaw poeo naginjati unatrag . Hooper ga je poku avao zadr ati ? i sam gotovo izgubiv i ravnote u ? ali bez uspjeha. Nekako zbunjeno, gledao sam jadnog Renshawa kako gubi tlo pod nogama i pada, nai zgled stravinom sporo u, dok se nije izgubio meu drveem ispod nas. Ti ina nas je obavila po drugi put. Hooper je bio izvan sebe. Nisam htio, poku ao sam ga zadr ati. Kao da je za taj u as moglo biti opravdanja. Kako je jadno zborila injenica da je t o poinio Potterov sluga. Jedan od gonia, po imenu Hodges, navirio se preko ruba provalije i zazvao: Gospodi ne Renshaw? Zaas smo mu se svi pridru ili, derui se svom estinom kao da emo glasnoom iz amiti odgovor. Umuknuli smo. Nije dopirao nikakav zvuk osim onoga prigu enog a sve jedno stravinog revanja. Premda nitko ni ta nije rekao, mislim da smo svi bili pro et i istom turobnom mi lju. Mislite li...? - zaustio sam. Tada sam se sjetio Cromwella. Ogledav i se, vidio sam da je ve dosta odmakao, silaz ei obronkom kojim smo se bili uspeli. Vratite se, pozvao sam ga, ali se nije ak ni o svrnuo. Nisam mu mogao ni sasvim zamjeriti, premda je to bio oajniki i nerazborit potez. Nee dugo moi opstati sam u toj divljini. Jadni glupan! Ja bih ga bio za titio . Tako je na a katastrofa potpuno i grozno zaokru ena. Sve je to va e maslo, vi luae! Ova je izjava, moram razjasniti, do la iz Potterovih usta i, kako god se to nevjer

ojatnim inilo, bila je upuena meni. On, izdajniki ateist, koji je u potpunosti snos io krivnju za na u nesreu optu ivao je mene. To nije imalo nikakvog smisla. Htjeli ste nas uni titi, naprosto sam odvratio, a sada ste u tome i uspjeli. Ali, vi ste nas doveli na ovo grozno mjesto. Znao sam to mi je initi. Ustao sam, stao uspravan i gord, ovjek od Crkve u punoj ve liini opravdano ogoren. Ovla u koju mi je udijelio Jonah Childs i sam Gospodin Bog, iz bacujem vas iz ove ekspedicije. Odlazite, dr. Potter, i vi i va sluga ubojica. Iz baeni ste. Taj ovjek nije imao srama. tovi e, sjeo je na kamen i uputio mi kiseo pogled. Nisam obraao pa nju na njega, ve se, pun dostojanstva, okrenuo petorici gonia mazgi, prizva v i svoje govornike sposobnosti, posve u maniri kr anskih govornika iz davnih vremena. Nemojte se prepu tati oaju. Morate shvatiti da je, ono to se dogodilo, koliko god st ravino djelovalo, samo vrsta ku nje. Ku nje koja je razotkrila zlou ove dvojice, ali k roz koju emo izai kao pobjednici. Skupimo snage i prijeimo put do kraja ovog hrpta kako bismo otkrili gdje le i na sveti cilj, a potom... Skeggs je uzvratio. Ne pratim vas vi e ni koraka dalje, upnie. Ni ja, nadovezao se drugi. Priznajem da me to silno potreslo. Pogledao sam ostalu trojicu, ali svaki je odm ahnuo glavom, ak i izgovoriv i ru ne rijei da jae naglasi svoju izdaju. Bio je to uisti nu te ak trenutak. Jedino obja njenje bilo je da ih je moj neprijatelj zaarao. Koliko je meni bilo poznato, on je putem s njima potajno razgovarao, obmanjivao ih rij eima mr nje, punei im glave svojim otrovom. Svejedno nisam posustao. Visoko sam dignuo glavu. Dobro, mirno sam izjavio, onda u d alje nastaviti sam. Samo vi dajte, upnie, iskesio se Potter. Jo uvijek, nakon svega to je uradio, bio je svejednako pun otrova. Kad sam poeo sak upljati ne to malo zaliha iz bisaga to su ih ivotinje zbacile, kako bih opstao u sam otnoj potrazi, postao je sitniavo svadljiv, tra ei da se sve prebroji, kao da sam ga namjeravao prevariti! A kad tamo, ono to je preostalo bilo je gotovo neupotreblj ivo: predmeti poput stolnjaka, stolice na rasklapanje ili sheffieldsko posue! Bil o je boca najfinijeg francuskog konjaka ? sve razbijene, osim jedne ? i slupana kutija najboljih kubanskih cigara, iji se sadr aj na ki i velikom brzinom pretvarao u ka u, no nije ostao itav nijedan ator. to se hrane tie, eer, aj i limenke aberdeenske , konzervirano meso i hermetiki pakiran losos ne bi nam u normalnim okolnostima p otrajali vi e od nekoliko dana. Potter je moj dio prebrojio sa sitniavom pomnjom, n e osvrui se na injenicu da je meni, kao jedinome koji je jo uvijek smjerao otkriti R ajski vrt, pripadalo vi e nego drugima. tovi e, glatko je odbio prepustiti mi ijednu pu ku tvrdei kako meni, kao ovjeku od Crkve, takvo to nee trebati. Da se nije tako gnu sno pona ao, ne bi mi ni palo na pamet da u d ep utrpam jo ibica kad je okrenuo lea, a da i ne govorim o drugoj vrei eera koju sam uspio turiti pod kaput. I tako sam im, s bisagama neudobno prebaenima preko ramena, okrenuo lea i otputio se hrptom planine. Kada sam se koji trenutak kasnije osvrnuo, bili su ve oti li, a sve to je preostalo od ekspedicije bile su razbacane kutije nekada njih zaliha. Usr ed njih nalazila se stolica koja je bila sklopljena tijekom tra enja hrane, i koja je pru ala alostan i neobian prizor, okrenuta prema divljem krajobrazu, kao da oekuj e neku domau scenu. Koliko god bio zadovoljan to sam se rije io lo eg dru tva, priznajem da sam se osjeao neobino onako sam u tom divljem kraju. Poku ao sam zapjevati koral da se osokolim, ali vjetar je bio sna an, tako da se nisam pravo uo. Kako sam se primicao drugome kraju hrpta, krajolik koji je ranije bio zaklonjen poeo je lagano izlaziti na vidjelo. Ki a je napokon stala, a oblaci se podigli te s am do trenutka kad sam dosegnuo najdalju toku, ispod koje se stijena ru ila kao vod opad, mogao pogledom neometano obuhvatiti podruje od mnogo milja, s mno tvom vrhuna ca to su se propinjali uvis. Mo da nije lako priznati, no svaka stijena i planina b ili su iste razdrobljene vrste kao i svugdje drugdje. Nisam vidio ni ta nalik ikak vome znaku, ni ta to bi mi pokazivalo kamo da idem. ak ni tada nisam oajavao. Molio s am se, izvikujui rijei koliko sam god glasnije mogao. Molim te, preklinjem te Gospode, poka i mi put. ekao sam, molio. I dalje sam ekao. Prolazili su dugi trenuci, no nije bilo nijedno g bljeska, nijedne nenadane zrake sunca da me povede. inilo se kao da planine pri jetei zure u me poput kakvog nepristupanog labirinta.

Inae se ne priklanjam sumnjama, a svejedno sam osjetio kako mi se prikradaju, pop ut otrova to se prenosi krvotokom, slabei vrstinu omiljenih uvjerenja. Zar sam se o d poetka varao? Jesu li sve ove duge godine prouavanja i putovanja bile prosti gub itak vremena: puka tlapnja? Slutei to mi se bli i, nastojao sam zaustaviti misli, pr etvoriti ih u prazno ni tavilo, kako bih za titio svoju vjeru kao to pastir titi janje c e pred grabe ljivom pticom to kru i, no um se naprosto nije dao smiriti i ve sam utio k ako mi vjera posustaje, daleko od stijene koju sam toliko trebao. Odjednom me st ade muiti stravina vizija svijeta bez vodstva: svijeta praznine, gdje svime upravl ja mahnita nasuminost. Kako da ovjek izdr i na takvome mjestu, u kojem ne preostaje nikakva znaenja? Osobno ne bih ni ta predstavljao, bio bih tek neka vlastita utvara , trunak na vjetrometini, koji sebe zove Wilson. Osjetih kako mi duh posre, kao d a se ru i u bezdan preda mnom. alosno je da sam s toga mjesta oti ao ne zbog nekog cilja, nego prosto zbog djelova nja prirodnih sila. Mokar i promrzao, znao sam da se ne mogu zadr avati na onome v jetrovitom hrptu. Bli io se sumrak. Stadoh silaziti pratei lijevu stranu obronka ko ja mi se inila manje napornom, premda mi se i tada inilo da sam izlo en grubome izru givanju. Nekoliko puta mi se pri silasku preprijeila provalija zbog koje sam se m orao vraati istim putem i poku ati ispoetka, tako da sam, na av i se napokon na ravnome, bio prekriven ogrebotinama i modricama. Slab i izgubljen, poku avao sam pronai kak vo mjesto za odmor prije nego svjetlo sasvim umine. Tlo pod mojim nogama bio je movarno, te sam morao hodati natrag ka planinskome osoju dok ne naoh ne to tvre upori t e. Poku ao sam zapaliti vatru sakupiv i na hrpu ne to granica i utro iv i nekoliko dragocje nih igica, ali onako mokre nisu bile od koristi. Nije mi preostalo drugo nego da nainim postelju od li a nalik onoj koju je svio vodi Cromwell, premda nije bila ni to pla ni udobna. Le ei tako, otvorio sam limenku ka e kojom sam makar okrijepio tijelo, kad ve nisam duh. udio sam samo za snom. Stra no je to to moram rei da mi nije bilo ni suvi e stalo hou li se ikad vi e probuditi, tako me mraan oaj spopao. Naposljetku se pokazalo da san ne dolazi lako na oi. Bilo mi je hladno, a zvuci u tami bili su tako glasni, daleko glasniji nego to mi se inilo dok sam bio u atoru. U jednom trenutku bi me omelo zu janje kakvog insekta pored uha, u sljedeem bi stao zavijati vjetar, kropei me kapim a vode s nevidljivog li a. Najgore od svega bilo je tajanstveno tiho u kanje to je dopi ralo iz bunja. Premda sam se tje io da ih vjerojatno proizvodi neka ptica ili voluh arica, te ko je bilo odvratiti misli od mogunosti da prema meni gmi e neki otrovni pa uk, ili zmija, ili ak jedan od ovda njih vukova koji na leima imaju tigraste pruge, i poznato je da napadaju ljude. Sveudilj su mi se umom vrzmale nevesele misli. J esam li skrivio togod pogrije iv i negdje? Jesam li nehotice poinio neki vei grijeh? Ni sam se mogao domisliti to bi to bilo. Sve ovo vrijeme upirao sam se voditi samo k repostan ivot i slu iti svojeg Gospoda. Kako me mogao ovako nagraditi? Bio sam jo uvijek sasvim budan kada sam postao svjestan blagog mirisa zapaljena d rva, kao da dopire od logorske vatre. Bila je to vrlo ugodna zagonetka, barem ut oliko da mi skrene misli iz turobnog tijeka. Pokupiv i bisage, poeo sam tapkati pre ma njemu. Nedugo zatim zauo sam tihe glasove. U jednom trenutku zanosa ak sam se i upitao nisu li to mo da neki ljubazni neznanci, lanovi neke druge ekspedicije, i n e bih li, Njegovom udesnom intervencijom, ipak mogao biti spa en. Zatim sam, pro av i i zmeu drvea, ugledao malu skupinu kako sjedi oko logorske vatre, iji su se plamenovi lijepo uzdizali. Bili su to Potter, Hooper i gonii mazgi. Primaknuvi i se bli e, vid io sam da meu njima kru i pre ivjela boca konjaka. Kako se usuuju imati vatru? Ne bi ak ni smjeli biti na ovoj strani planine. Zar su se izgubili? Ili su namjerno do li ovamo da mi se opet rugaju? Otkrio sam da mi je duh, koji mi je tako bio potonuo, naglo ivnuo podjaren barem utoliko pravednom srd bom. Eno uzroka svim mojim nevoljama kako cucla alkohol i gr ije noge uz vatru. Dr. Thomas Potter. Da nije njega, dosad bih ja ve na ao Rjyski v rt. Zaas mi se razjasnilo. Zato je Gospod navalio na nas nesreu. to se drugo moglo oekivati od ekspedicije koja sebe naziva kr anskom i tra i najsvetije mjesto, a sve vr ijeme nosi sa sobom taj magnet zloe. Ta on mi je nastojao poslati upozorenje. Kak o sam mogao poi u potragu za Rajem kad do mene plazi i gmi e avoli sluga? Bilo bi to neprihvatljivo. Znao sam koja mi je zadaa. Borit u se protiv njega. Raj u ve pronai, u to nisam sumnj ao, ali trebat e ekati pravi trenutak. Vrag se pojavio preda mnom i ja se neu povui

pred du no u. Razvit u stijeg pobo nosti te se uhvatiti u ko tac s njime da ga smo dim. Dr. Thomas Potter, sijenja 1858. 19. sijenja (nast) Mislio mi = napokon se rije ili Wilsona ali ne. Upravo me poeo grijati konjak kada zauo njegov odvratan piskutavi glas kako doziva kroz mrak, dr i propovijed goniima m azgi: Odbacite tog avoljeg slugu (mene) prije nego = prekasno. Pridru ite mi se + vr atite pod bo je okrilje, itd. itd. Skeggs mu rekao da se goni najgrubljim rjenikom. Hooper bacio velik kamen. Naglo Wilson se zaletio meu nas, ukrao dva najvea zapalj ena komada drva + pobjegao. Osobno razmi ljao o gonjenju + ka njavanju ali zapravo s vi = suvi e umorni. Vatra tako oslabljena da se ugasila tijekom noi. TIMOTHY RENSHAW, SIJENJA 1858. Tjelesnim se naporima u ivotu nisam do tog trenutka suvi e izlagao, i nekoliko sam puta prokleo dan kada sam se dao natjerati na ovo vrludanje kroz tasmansku ikaru. Tada je svanulo jutro kada sam na svoje silno iznenaenje otkrio da sam se privik ao na to stupanje. Noge su mi poletno letjele blatom i stijenama, a u du i sam osj eao neobino zadovoljstvo. Bilo je nekog gu ta u ovom jednostavnom ivljenju, gdje se t ra io samo oprez iz sata u sat ? da se ne stane pogre no ili naie na zmiju ? koji je u sumrak bio nagraen ugodnim osjeajem zadovoljstva zbog razgibanih udova i prevalj enih milja. Drugi neoekivani u itak pru ao je sam krajolik. Bio je prekrasan na neki divlji nain, s kr evitim planinama, rijekama to tutnje, umama svijetlog drvea. Uveer bih pogledom u hvatio neobina stvorenja koja sa ovdje ivjela, klokane i valabije to su uokolo tako dra esno skakutali. ak je i glasanje ptica, ije mi je krije tanje u poetku smetalo, sa da postalo ugodno uhu. Katkad bih se ujutro budio s neobinim osjeajem koji nisam u mio objasniti, osjeajem da sam kod kue. I tek sada sam poeo uviati koliko mi je takv a vrsta osjeaja nedostajala u Engleskoj. A tada nas je Wilson poveo na svoju planinu. Zadnje ega se sjeam je hrvanje, a zatim kako itav svijet naglo i ezava prema gore, izv an mojeg dohvata, te kako mi li e i grane ibaju tijelo. Sljedee to pamtim nakon toga b ilo je nebo koje gledam dok le im, promoen do ko e, na sasvim neprikladnoj postelji, dijelom sainjenoj od li a drvea, a dijelom od mrtvih mazgi. Samo su dvije-tri ivotinje bile jo uvijek ive, ali, sudei po njihovom slabom glasanju, i one samo napola. Oprezno sam poku ao izvoditi razne pokusne pokrete, od kojih je svaki odavao neku novu neoekivanu povredu. Kad sam se napokon odva io sjesti, znao sam ve da lo e stojim s nogom, jednim zglobom, oba ramena, svim rebrima, kao i vratom, leima, stra njico m i napokon elom gdje me se onaj ludi ubojica onako lijepo sjetio kresnuti kundak om pu ke. Nisam doista znao kome da budem vi e zahvalan: Wilsonu koji nas je vodio t ako udesno nepromi ljenom stazom, vodiu Cromwellu koji ga nije u tome poku ao sprijeiti , Potteru to je navlaenjem upla io mazgu, goniima to su dopustili da im se mazge odskl i u u propast ili Hooperu to se i ao igrati ubojice i to me bacio na ovo zgodno mjesta c e. Znao sam da imam sree to sam uope iv. Mogao sam jedino zakljuiti da me spasilo to to m e usporilo drvee i to sam zatim sletio na ivotinje. Ustav i na noge, ustanovio sam da mogu hodati, premda ba nisam pritom u ivao. Podigav i pogled ka crnoj pruzi koja je oznaavala hridinu, nisam vidio nikakvih znakova drugih lanova na e skupine i, premda sam nekoliko puta zazvao, nisam dobio odgovor. inilo se da su moji kolege istra iv ai oti li. Nije, meutim, imalo previ e smisla prepu tati se razoaranju te sam se dao u po kret da pre ivim. Prvo sam namjeravao podii krov nad glavom dok jo ima svjetla. Sreom sam prona ao ator ve u prvoj bisagi u koju sam pogledao, i svojski se trudei ne obraa ti pa nju na razne povrede to su me razdirale, podigao sam ga ako ve ne kako valja, a ono barem koliko je bilo dovoljno. Hrana mi nije zadavala brige jer su na zeml ji le ale razasute posude, limenke i vree. ibice i papir uskoro sam otkrio i, premda je sakupljanje drva bilo vi e nego bolno, uspio sam nalo iti vatru prije nego to se sasvim zanoalo. Tako sam sjedio pred atorom, gotovo udobno namje ten, jeo lososa i p aja prsa s ri om i, pijui iz pre ivjele boce ampanjca, nazdravljao pre ivljavanju. Nastojao sam odr avati vatru kroz no, nadajui se da e njezin dim i miris omoguiti drug ima da me pronau. I doista, rano ujutro, s uzbuenjem sam zauo korake kako se pribli a vaju izmeu drvea. Nagaao sam da e to biti svi zajedno, te me iznenadilo da vidim sam

o jednoga. Bio je to na vodi, Cromwell. Hvala nebesima, kliknuo sam. Gdje su ostali? Nije odgovorio, nego sjeo do mene uputiv i mi neobian, gotovo podrugljiv pogled. Mor ate mi ne to rei. Za to ste se onako suprotstavili Hooperu? Pitanje je zvualo udno. Nisam ga valjda trebao pustiti da vas ubije. Licem mu preletje mrgodan izraz, gotovo kao da ga ne to boli ili se bori s neshvaan jem. Pru io je ruku i naas dodirnuo prstom moju, promrmljav i: Renshaw. Izraza je potom nestalo, izgubio se jednako naglo kao to se i pojavio. Pogledao je moje natuene n oge i ruke. Vi mo ete hodati? Jedva. Kasnije mo ete? Vjerojatno. Ali jo uvijek mi niste rekli to je i ostalima Dolaze li? Pogledao me kao da nisam mogao upitati ni ta gluplje. Zaboravite na njih. Oni su lo i . Kako to mislite? Znate li gdje su? Oti li. Ali valjda e me doi tra iti? Nee. Zaboravite na njih. Bilo je u njegovu pogledu neega to me sprijeilo da dalje zapi tkujem. Ustav i stao je odrje avati konope to su dr ali ator. Preblizu je mazgama. Uskoro e smrdjeti. Svaka njegova rije djelovala je zagonetno. Vi ne ostajete? Odmahnuo je glavom. Imam posla. I tako se dao na posao, potpuno odbiv i moju pomo. Pomaknuo je ator dalje, blizu rjei ce, a zatim poeo ii tamo-amo dok nije sakupio veliku hrpu posuda i limenki, i gomi lu drva za ogrjev. Sjeo je potom uz vatru i izradio odreeni broj kopalja koja su izgledala lagano ali zastra ujue o tra. Uzev i tri, izgubio se meu drveem, da bi se uskor o vratio s netom ubijenim valabijem kojeg je brzo oderao, rasporio i poeo pei na v atri, napuniv i ga na mjestu utrobe vruim pepelom. Na moje iznenaenje okus je bio od lian, pogotovo jer je to bila prva svje e pripravljena hrana koju sam pojeo nakon d ugo vremena. Napokon, kad smo zavr ili s jelom, pokazao je na preostala koplja. Dr ite se njih u sluaju da doe kanunnah ? vuk. Naime, on e nanju iti mazge. Poravnao je emlju pred atorom i stao crtati tapom ne to to je nalikovalo gruboj mapi. Kad se budet e opet osjeali bolje, morate sii ovamo. Staza je u dnu i morate je slijediti, u su protnom smjeru od sunca. Pogotovo je va no upamtiti da se uvijek dr ite ove strane p lanine koja izgleda kao lubanja. Nemojte ii drugamo, ak i ako se ini lak e. Tako ete d oi do drugih bijelaca. Ustao je. A sada moram ii. Hoete li se vratiti? Odmahnuo je glavom. Imam posla. Vi ozdravite i zatim se vratite svojima. Bez mnogo okoli anja okrenuo se i nestao. Dr. THOMAS POTTER, SIJEANJ ? VELJAA 1858. 20. sijenja Jutro = svijetlo i toplo. Zapalili vatru (umjesto one koju je Wilson ukrao nou) + malo sjedili na suncu, kuhali aj dok se bolje ne oporavili nakon ku nji prethodnog dana. Tada razmotrio trenutnu situaciju. Svi se slo ili da osobno od tog trenutka u svojstvu voe. Sljedee razmatrali kako najbolje poku ati umaknuti divljini + spasi ti se. Istini za volju nije lako. Zahvaljujui Wilsonovom bezumnom lutanju + na a iz gubljenost u silasku s planine = vrlo nejasno s obz. na trenutnu poziciju. Ni po e ljno ni preporuljivo poku ati se vratiti istim putem jer planina = suvi e strma (Hodg es + Skeggs gotovo pali) te odluio = najbolje nastaviti tom dolinom, slijedei poto k. Polo aj tla ukazuje najbolji put = J (nizvodno) + zatim I kad uka e prilika. Krenuli bez zadr avanja. Uz rijeku na li stazu: imali sree. Smjer ne najbolji (JJZ mj . J) ali zasad dovoljno dobar. Dobro napredovali iza planine neobina oblika, kao a ka ili lubanja. Kasnije do li na otvoreno gdje primijetili da nas prate. Wilson = 1 milju iza nas. Kada svi stali i on stao, kada krenuli i on krenuo itd., itd. in i se on = uporan u odluci da nas progoni. 24. sijenja Jo jedan dan dobroga hoda, premda osobno sve vi e zabrinut s obz. na stazu. Nakratk o okrenuli I, tj. prema naseljenom podruju, ali tada zavinuli natrag ZJZ (potpuno

pogre no). Popodne poku ali presjei poljem, ali se morali vratiti zbog trnovitog ras linja koje = meu najgorim na koje dosad nai li: odjea silno izderana, ko a jednako tak o. Takoer primijetili put = preprijeen dalekim gorskim lancem. V. obeshrabrujue. Sv i se slo ili sada prekasno vraati se istim putem jer prijeena udaljenost = prevelika + zalihe preoskudne. Nada + vjera da e staza opet zaokrenuti na I. Predveer poku ali uhvatiti klokana, ali bez uspjeha: ivotinje skau prebrzo. Jo jedan Wilsonov noni posjet. On govorio ostalima da e se izlo iti vjenome prokletstv u, gorjeti itd., itd. zbog slu enja avoljem sluzi (meni). Suvi e mrano da se razabere gd je = ali Hooper + ja nasumice bacali blato, kamenje itd., itd. 29. sijenja Rijeka se ulila u drugu, mnogo veu. Mo da vodi skroz do obale? Samo, koje obale? (R ijeka skree s J na JZ.) Prisiljeni dodatno smanjiti obroke. Sada svi = neprestano gladni. Ponovo nastoja li preko polja, ali opet se morali vratiti zbog trnovite gu tare. Bolje napredovat i, makar u pogre nom smjeru? Nikakvih tragova Wilsonu 2 dana. Mrtav? 3. veljae Skeggs danas ustrijelio valabija, premda maloga. Ispekli na vatri, svi tako nest rpljivi da pojeli meso jo polusirovo. Nije bilo mnogo za nas 7. Svi se osjeali gla dniji nego prije. Wilson ponovo muio nou, ipak ne mrtav. Sada prijeti sudskim gonjenjem za pobunu ak o doemo do Hobarta. (Ako!). Hooper pucao u zrak. Vrlo uinkovito: uli kako bje i. 6. veljae Staza + rijeka jo uvijek J ili JZ. Nikad I. Napredak usporen jer oslabljeni poman jkanjem provijanata. Zadnji eer ponestao jutros + prisiljeni stoga dodatno smanjit i obroke premda = ve v. nedovoljni. (Osobno nisam smio dopustiti Wilsonu da i ta uz me: on napustio skupinu stoga se odrekao svih prava). Govorimo o hrani sve vrije me, svake noi ma tamo o gozbama. Nikakva traga naselju, cestama itd., itd. ak ni na krajnjem obzoru. Te ko vjerovati da itko osim divljaka ikad stupio na ovo prokleto mjesto. Ki a tijekom noi (3. put uzastopce): krov od granja proki njava + mi = (opet) v. mokr i. Sada svi te ko prehlaeni. Upala plua = strahovanje. 12. veljae Toliko oslabili da poeli sumnjati u svoje prosudbe. Probudili se usred noi uvjeren i da osjeamo blagi miris pr enog mesa s neke daleke vatre. Osobno tako ivo mogao zam isliti kapanje masti, hrskanje ko ice itd., itd., do boli. No znao da puka uobrazi lja. Nitko = miljama odavde, osim Wilsona koji nema pu ku i nije lovac. 13. veljae Uzbunjujue otkrie kada se spakirali nakon doruka. itava glavna zaliha streljiva (jed na velika torba) = nestala. Tra ili svugdje, ali bez uspjeha. To = v. zagonetno. S treljivo nosio Tom Wright, no on estoko porie da = moglo ispasti iz torbe. Ali, ak o ne on onda kako? Wilson? Zvui neprihvatljivo. Ipak bez sumnje = jo uvijek blizu. Gubitak = v. te ak. Sada imamo samo to je u d epovima, tj. 12 patrona za pu ku + 7 za revolver. Glavna nada: bolja srea u lovu na divlja jer zalihe hrane sada vrlo osku dne. 14. veljae U asan dan. Rano ujutro goni mazgi Ben Fiddler i ao na rijeku po vode za aj. ekali ga i ekali, ali se nije vratio. Poeli tra iti, zvati ga itd., itd., ali bez odgovora. Na pokon prona li praznu posudu za vodu uz obalu + u blizini kamen umrljan krvlju. V. ljuti. Takoer zbunjeni. Napao lokalni vuk? Zvui neprihvatljivo. Hooper natuknuo moglo biti djelo mje anca Cromwella, ali osobno znao to = nemogue. Mje anac = sasvim li en inteligencije + smjelosti da nas dovde slijedi, i bio bi suvi e upla en nakon n jegovog (Hooperovog) poteza na planini. Osim toga, on = zacijelo ve dugo mrtav (n e mogav i pre ivjeti bez hrane). Ako ijedan ovjek = odgovoran, to sigurno = Wilson. N

evjerojatno, ali ne i nemogue. On = ovdje (vidio juer izdaleka) + tako umno rastro jen da mogao biti sklon svakom zloinu. Osobno odluio = vrijeme da ga pronaemo. Na li ga sasvim lako, 1/4 milje natrag istim putem, kako se krije meu drveem. Ne vidio da tako blizu + primijetio da = u lo em s tanju: bez mesa na kostima, izbezumljena pogleda. Njegove bisage inile se gotovo prazne. Imao kri nainjen od 2 tapa kojim mahao pred nama, viui: Odlazite avli, itd., . Kada se pribli ili, pobjegao do obale rijeke + skoio u nju. To = vrlo nepromi ljeno (matica = sna na), ali uspio doplivati na drugu stranu gdje poeo, kao i uvijek, iz azivati poremeenim izjavama: Doite, hajde preko vode. Navalite, faraonske kohorte, i td., itd. Razmi ljao da idem za njim ali odluio da ne, nego vikao i pitao je li ukr ao na e streljivo + ubio Bena Fiddlera. Djelovao v. iznenaeno, ak zadovoljno. Tvrdio to = kazna na nas + da ne mo emo izbjei oima Gospoda itd., itd. Osobno ipak sumnjam da on = odgovoran. Takoer tako slab da = te ko zamisliti da bi svladao Fiddlera (najjai meu goniima mazgi). Ili ipak bio vuk? Hrana preoskudna da gubimo vrijeme pa nastavili dalje. Osobno vidio 2 valabija i poku ao ih ustrijeliti revolverom, ali ponovo = prebrzi. Ukupna kol. streljiva: 4 patrone za pu ke + 5 za revolver. Ukupna kol. hrane: 2 liice eera, 3 pune + 1/4 limen ke aberdeenske ka e, 1 puna + 3/4 limenke konzerviranog lososa, 1 puna + 1/4 vreice ri e. 12 ibica. Poku ao ponijeti goruu baklju, ali se svaki put ugasila. 15. veljae Ubrzo nakon jutro njeg pokreta staza se razdvojila. Jedan put SZ, drugi SI. Potonj i ulijeva najvi e nade otkad si li s Wilsonove planine! urno krenuh njime no ne mijen ja smjer. Sasvim sigurno vodi do naseljenog podruja. Jedina nada = da nije prekas no 17. veljae Dosad najgori dan. Kuhali vodu (ponestalo aja) za doruak. Jim Bates se udaljio zbo g potreba. Odjedanput svi uzbunjeni glasnim vriskom. Pojurili u umu + vidjeli Bat esa na tlu kako zapoma e, dug tap (shvatio da = koplie) viri iz trbuha. Osobno uo ko rake kako se u urbano udaljavaju. Gonili + naas ugledah lik kako juri meu drveem. Ali ne Wilson. Mje anac! Jedva povjerovao vlastitim oima. Zapucao iz pi tolja, ali proma i o. Ostavio Tommy Wrighta s pu kom + ranjenim Batesom + poveo Hoopera, Skeggsa + Hodge sa da ga ulovimo. Pokazalo se te kim. Pratili otiske stopala do rijeke, ali dalje nema traga. Poku ali daljnje traganje, no Hodges postajao v. ivan, zagledavao sa str ahom u svaki grm itd., itd. Priznajem ak osobno = malko zabrinut: raslinje tako g usto + divlje da bi se mogao kriti bilo gdje, spreman da baci koplja. Odluili naj bolje vratiti se do Wrighta + Batesa. Vrlo uznemirujue. Jedini zakljuak: mje anac nas slijedio itavim putem (zacijelo on uk rao streljivo, ubio Bena Fiddlera + razlog mirisa mesa po noi). V. te ko priznati n jegovo pre ivljavanje + gonjenje nas = prema uje njegovu inteligenciju + snala ljivost pripadnika njegova tipa. On = neka nakazna iznimka? Znaajke njegove polovice bij elog (saksonskog) tipa = neuobiajeno dominantne? No, to s njegovim divljakim vladan jem na poetku putovanja? Ukoliko ne posjeduje neku naroitu primitivnu prilagodljiv ost divljim uvjetima ovoga kraja? Priznajem itav sluaj = v. nerazja njiv. Morali nastaviti dalje, sve vrijeme vrlo budno stra arili. Zakljuili da e mje anac sva kako pogrije iti. Osobno se nadao da e napasti opet da mu stanemo na kraj. Ako doemo do naseljenog podruja + on prati, dat emo ga uhititi + objesiti kao obinog divljako g ubojicu. Na alost, na e napredovanje znatno usporio Bates koji nije kadar hodati b ez velike pomoi nas ostalih, stenje pri svakom koraku itd., itd. Morali se rano z austaviti. Podigli logor pored jezerca. Po noi opet osjetili daleki miris peenja. To = provokacija koja se naprosto ne mog la tolerirati. Osobno inzistirao da slijedimo miris, pronaemo vatru, obraunamo se s mje ancem + pojedemo njegovo meso. Hodges upla en (kao i uvijek) te ga ostavili s Batesom + Wrightom. Osobno poveo Hoopera + Skeggsa natrag istim putem. Te ko u mra ku (mjesec = 1/4), ali uskoro ugledali svjetlost logorske vatre. Na alost ne mje ane va nego Wilsonova: on u obli njem drveu, nazivajui nas avlima itd., itd., kao i uvijek. Osobno v. iznenaen da ga mje anac ve nije ubio kopljem. Nastavili dalje + ubrzo nan ju ili drugu vatru + peenje, ali ne mogli vidjeti vatru. Tra ili neko vrijeme, premda

naporno za ivce jer se slabo vidjelo: mjesec se jedva probijao kroz granje. Napo kon otkrili malu vatru sakrivenu u dnu rupe iskopane u zemlji. Djelovalo kao v. podao + kukaviki izum. Mesa nije bilo. Od mje anca ni traga. Vrlo zabrinjavajue. Naj gore tek slijedilo. Na povratku koplje naglo baeno niotkuda zahvativ i Hooperovu ru ku (sreom rana = lak a). Poku ali potjeru, ispalili 2 naboja, ali ni ta. Vratili se ost alima. Razradili sistem none stra e vs. daljnjih napada. Bates mrtav ne to prije zore. Velik gubitak. Premda e makar omoguiti malo poveanje dn evne porcije (na broj prije 7, sada = 5).

Veleasni Geoffrey Wilson, veljae 1858. Bog je u mojoj vrei za eer. Vrag me nastoji natjerati da prospem zrnca kada uzimam obroke, ali sam pa ljiv i jedva se kojeg dokopa. Premda ga jo malo ima, svejedno me odr ava pa znam da je On unutra. Nisam vidio vraga, ali sam ga esto osjetio, kroz glavobolje, kroz zvukove u tmini , u blatu i neprestanim snovima o peenju. Katkad me nastoji upla iti mislima da sam pogrije io, ak i da me je On napustio, ali ja di em svoj kri visoko i ne slu am. Vrag j e dakako, ponajprije u Potteru i njegovim pomagaima. Jedanput su bili tako brzi d a sam ih izgubio iz vida na dva dana i, premda sam im mogao vidjeti tragove, boj ao sam se da su mi umakli. To je bilo grozno razdoblje kad su me opsjedale misli o Potteru kako sjedi u nekoj finoj blagovaonici i jede peenu govedinu s krumpiri ma, ili ribu, ili mo da soni janjei but s gra kom i mrkvom, kruh s maslacem, naravno, i nakon toga kola, sveudilj mumljajui najbje nje la i, da sam ja mrtav i da Rajskog vr ta nema. Potom sam ih opet ugledao kako teturaju i izgledaju jo gore od mene. Ned ugo nakon toga sam doznao ? i to od samoga Pottera ? da je On napokon udario, iz brisav i gonia mazgi Fiddlera s lica zemlje. Znai, nisam zaboravljen. Zaas mi se povr atila sva vjera. Iste se noi dogodilo ne to toliko neobino da na trenutak nisam bio siguran sanjam li ili sam budan. Odjednom, kao niotkuda, vidio sam gdje pored moje vatrice stoji na vodi Cromwell, za kojeg sam mislio da je odavno ve mrtav, i u ruci dr i nekoliko k opanja ubojita izgleda. udno me gledao i na trenutak sam se upla io da mi je do ao uzeti eer. to elite Odgovorio je protupitanjem. Za to niste s onim ostalima? Jer su oni avolji sluge. Oni su Bo ji neprijatelji. vrsto sam na grudi privinuo bisage u kojima je bio eer, ali na moje iznenaenje nije obraao pa nju nego samo kimnuo i okr enuo se. Odjedanput mi je pala na um jedna zamisao. Jesi li ti Njegovo orue? ? povi knuo sam za njim. Jesi li ti zgazio Bena Fiddlera? Tiho se nasmijao i bio sam siguran da sam u pravu. I doista, sljedei dan zauo sam njihove povike kad je oboren jo jedan goni mazgi. Kako ije tako e i eti. Nisam li ih u ozorio da se odreknu svoga avla ili e biti nemilice ka njeni? Da su samo poslu ali moj e rijei, ne sumnjam da bi On imao milosti. Da se samo pokaju, On bi ih jo uvijek p o tedio, premda je postajalo prekasno. Razdirui im meso kopljima svojeg orua i gasei im okaljane ivote, On mi nje no apue da s m u pravu. Ali tada sam opet do ivio strah. Popodne sam ih slijedio u brda koja su bila preds tavljala veliki napor za moje umorne udove, premda sam izdr ao. Zauv i viku izdaleka, podigao sam pogled i vidio ih okupljene na vrhu grebena gdje su klicali i uzbuen o mahali rukama. Sve to njima priinja veselje moglo je samo nagovije tati zlo ljudim a dobre volje. Trudio sam se koliko sam mogao da po urim, ali trebalo je neko vrij eme da doem do mjesta na kojem su stajali. Ondje, poda mnom, na nekoliko milja udaljenosti, le alo je more. Kako je neobino bi lo ugledati ga nakon tolikih tjedana lutanja. Znai to je potaklo njihovo slavlje. Naas sam stao zbunjen. S obzirom na to da je krajolik bio strm i prepun neoekivan ih vrhunaca, bilo je te ko razluiti to je to, meutim inilo mi se da u daljini nazirem z aljev, ali nisam vidio ni kue ni ceste, nikakva traga ljudske prisutnosti. Prouava jui prizor pa ljivije, napokon sam iza vrhova drvea uoio uzrok klicanju avoljih sluga. Bila je to pruga to je str ala u vodi, samo to: uzak oblik suvi e ist i ravan da bi b io prirodan. Pretpostavljao sam da se radi o nekakvome lukobranu. Premda nisam v idio zgrada, to nije znailo da nisu sakrivene negdje. Odjedanput me obuze zla slu tnja. Ve tada, u tom trenutku mo da su razgovarali s nekim neznancima, izgovarali k levete o poinjenim gre kama i nepronaenim odredi tima.

Trebalo mi je snage. eera gotovo vi e nisam ni imao, osim neznatnog ostatka na dnu v reice. Pojeo sam sve, do posljednjge zrnca, i polizao i papir, to mi je malko okri jepilo duh. Tada, molei se kako ve danima nisam, stao sam hramati nizbrdo.

Dr. Thomas Potter, veljae 1858. 20. veljae Divota, divota, divota! More! Pristani te!? Nada spasa! Svi stajali i smijali se p oput djece, derui se hura itd., itd. Tom Wright veselo predlo io da smjesta pojedem o svu preostalu hranu (preostalo ukupno: jedna puna limenka + 1/8 limenke aberde enske ka e) da proslavimo. Osobno, premda razdragan, ostao na oprezu, ali sam dopu stio da pojedemo 1/8 (1/2 liice svaki). Po urili nizbrdo, upravo trei, ak i usprkos nogama, dr ei pripravan pi tolj dok je put pr lazio kroz umu, u sluaju da se pojavi mje anac. Uskoro ipak usporili jer udaljenost do obale = vea nego se inilo odozgo: sumrak ve poodmakao dok smo umorni stigli do r avnoga terena. Duhovi nam obnovljeni kad poeli primjeivati znaajke obli nje obale: tl o pod nogama pje ano, izmaglica se povlai izmeu drvea, blagi slankasti miris. to je naj bolje, prona li stazu! Pravu stazu: iroku, jasnu, bjelaku stazu! Osobno stao teturat i naprijed, ne osvrui se na umorne noge. Tada napokon do ao do ala + prona ao mol, ba ka o to i mislio, kako se gubi u veernjoj magli. Priznajem, i tada jo imao zle slutnje. Sve = suvi e mirno. Nema ljudskih zvukova. N ema svjetla. Samo tiho zapljuskivanje valova po obali + smrad trulog drva. Stupi v i na mol, uoio mnoge daske = slomljene. Nitko od nas progovorio. Svi poeli tragati uokolo, sve nestrpljiviji. Ali jedini tragovi ovjeka = stari nasukani amac na ves la (olupina), du ice napuklih baava, dugo namotano u e, veliki komad kosti + strvina t o zaudara. Oito ovo = postaja za prihvat ulovljenih kitova. K tome, to jo gore = na pu tena postaja. Usprkos svim dokazima poeli odjedanput glasno urlati u maglu. Nika kva odgovora. Potpuna ti ina. Osobno osjetio ne to nalik oaju. Ni ta te e izdr ati nego sil ne nade naglo raspr ene. Skeggs = 1. koji naglas izrekao na a strahovanja: iznio mi ljenje da smo dalje na J nego to smo mislili i mogue mnogo milja divljine odavle do najbli eg naselja. Svi zn ali to to znai. Nemamo ni snage ni hrane za daljnje putovanje, dok i dalje opasnos t od napada mje anca. Hodges poku ao izraziti optimizam: tvrdio da mo e naii neki brod, ali osobno nemao strpljenja za takve glupe sljeparije. Rekao mu: Kakav bi kapeta n uplovio u tih + prazan zaljev kao to je ovaj gdje nema nikoga i niega? Zavila nas turobna ti ina. Odvukli se natrag do drvea iza ala da se pripremimo za noe nje, vi e iz navike nego nade: na li ravno tlo, zapalili vatru (preostalo 6 ibica). O sobno imao stra an predosjeaj da ovo = posljednji logor i da emo svi poginuti na tom mjestu. Zagrijali vodu. Otvorili zadnju limenku aberdeenske ka e: pojeli svaki 1/ 2 liice (od ega samo jo mnogo gladniji). Preostalo 7/8 limenke. To = sva preostala h rana. Pohranjena pomno u zadnje bisage. U dubokom snu + sanjam o gozbi od govedine, pr enog krumpira, repe, mrkve, gra ka, l uka, umaka, itd., itd., kada najedanput probuen vri tanjem i pucanjem. Poskoio i ugl edao Toma Wrighta (na stra i: zaspao?) s kopljem u grudima i mje anca kako cilja u m ene. Uspio se izmaknuti te pogodio drvo odmah iza mene. Osobno se ma io pi tolja, al i ve pobjegao kroz mrak. Wright pogoen ravno u srce. Uskoro ispustio zadnji hronac. Taj divljaki in poslu io d a nas prene iz mrtvila + ustanemo svi u divljem bijesu. Ako nam ve = umrijeti na ovome kukavnom mjestu, sada se barem mo emo osvetiti s obz. na divljaka ubojstva i pobrinuti uhvatiti kad je takva odvratna nakaza. Hooper, Skeggs, Hodges + osobno, poeli pot ragu koristei se bakljama da osvijetlimo put. Slijedili tragove izmeu drvea, ali na tvrem tlu nestajali. Nezgodno. Ra irili se za sluaj daljnjih napada. Takoer tiho u tanj e u grmlju (ptice? mi evi? mje anac?) i v. izluujue. Hodges se uspaniio, htio ispaliti naboj u mrak (kokot pu ke nezategnut) te ga osobno o tro ukorio (preostala samo 2 pu njenja za pi tolj + 1 za pu ku, a ako sve istro imo tada bez obrane vs. mje anevih kopalj a). Napokon se vratili do vatre. Nitko ne pomi lja na spavanje. Slo ili se pokopati Wrig hta da ga se ne domognu ptice, zvijeri itd., itd. Ionako na njemu ostalo malo me sa ? samo ne to na listovima, bedrima, vratu + ramenima ? no svejedno v. vjerojatn o isku enje za stvorenja. Odnijeli ga na al gdje pijesak = mek i + dali se na kopanje

uz svjetlost baklji. Te ko bez alatki nego morali izbacivati pijesak rukama. Usko ro doprli do sloja korijenja, te se morali zadovoljiti plitkim grobom. Polo ili un utra Wrighta + upravo ga prekrili kad Hodges zavikao. Gledajte, netko je kraj vat re. Osobno doista ugledao priliku ocrtanu vs. zamirue vatre. Izgledalo = grabi ne to ru kom. Svi potrali, pu ke pripravne. Ali, ne bio mje anac. Ondje, naoigled sviju = Wilso n, s limenkom u ruci zahvaa na posljednji zalogaj aberdeenske ka e. Na e aberdeenske k a e! Osobno pojurio oboriti ga, ali Hooper br i: izbiv i limenku, poku ao izvaditi hranu iz Wilsonovih usta (prekasno jer ve gutao). Limenka = sasvim prazna. Pojeo 7/8. Jedva mogao povjerovati oima. Rekao mu: Podli lopove! On = bez imalo kajanja. Tvrdio to = njegovo pravo jer mu hranu dao njegov Bog Otac. Tvrdio njegova du nost jesti da hrana ne ode avoljim slugama. Hooper naprosto izjavio: Objesimo ga. Osobno smatrao to odlinom idejom. Mogue upotrijebiti staro u e na molu. Vjerojatno b ismo to obavili na licu miesta da nije bilo Hodgesa. Cvilio nemamo zakonskog pra va objesiti Wilsona. Osobno manje zabrinut, jer smatrao da = mrtvi davno prije n ego to neki pravnik nabasa ovamo. Osim toga, svi ga vidjeli da jede ka u. Ali forme radi, osobno predlo io vlastito suenje. Rekao da mu moraju suditi kolege (mi) ba kao i Gospodin. Svi se slo ili (osim Wilsona). Zaas poeli, u polomljenom amcu. Wilson postavljen na krmu, ostali nasuprot njemu na klupama za veslae. Osobno = sudac. Hodges = obrana. Hooper = tu itelj. Skeggs = pa zi na mje anca. Svi = porota. Hooper poeo ispitivati: Jeste li pojeli na u posljednju limenku aberdeenske ka e i naumili nas nasmrt izgladnjeti? itd., itd. Wilson tvrdio da nije pravi zakonski postupak nego avolji zakon ? govorio itav taj sud na optu eniko j klupi pred veim sudom, sudom anela gdje e nam biti odreena vi nja presuda itd., itd dio Bog mu vlastitom rukom pru io ka u. Osobno se osjeao umoran. Nebo se razdanjivalo, svi bili budni gotovo itavu no. Takoe r hladan vjetar kome ao maglu. Osobno se urio da ga brzo objesimo da se mogu odmori ti i dopustio samo kratko rezimiranje + diskusiju. Obrana (Hodges) predlo ila da n e radimo ni ta, samo ekamo. Tu itelj (Hooper) odgovorio da nema smisla odgaati + mora se objesiti kao primjer ostalima. Tada osobno ustao i poviknuo: Sud e sada zasjedati i obznaniti presudu. Pitao svakoga redom. Hooper: Kriv. Skeggs: Kriv. Osobno: Kriv. Hodges: Jo uvijek mislim da trebamo ekati. Osobno obznanio presudu = kriv, prema mi ljenju veine + izrekao kaznu, da Veleasni Ge offrey Wilson: biti obje en u etom oko vrata dok ne = mrtav. Wilson se jo i smije io + r ekao da ne mari jer zna da e se uskoro smiriti u krilu Oca svojega itd., itd. Osobn o ispitao u e, ali uvidio da ono = predebelo za doraen vor. Takoer nitko od nas = sig uran kako se radi oma. Daljnja pote koa = postolje koje e se pod njim izmaknuti. Hoop er zahtijevao da mu naprosto sve emo konop oko vrata, prebacimo preko grane, povuem o ga, privrstimo drugi kraj + pustimo ga da visi. Mo da to nije tako elegantno, ali e sasvim fino rije iti stvar. Hodges, kao i uvijek, htio sve uiniti kako treba. Osobn o tada predlo io podizanje jednostavnog postolja od dasaka amca, postavljanje vl. na nju, zatim se privrsti oma i izbije postolje. Jo uvijek ispitivali daske, pitali s e kako to izvesti kada je Wilson odjedanput udno zakriao. udo! udo! Hvala ti Gospode. Slava budi Gospodu! Osobno pomislio napokon sasvim izgubio razum. Ali tada Skeggs poviknuo: Brod! Osobno se okrenuo u smjeru kamo je pokazivao. Vjetar ve uvelike raspr io maglu. Doi sta, na drugom kraju zaljeva, ispod hridi osobno mogao samo razabrati nejasne ok omite + vodoravne linije. Bez sumnje to bili jarboli. inilo se zapravo ne jedna l aa nego dvije. Osobno jo uvijek u isku enju da privedem posao kraju. Na alost ve = prekasno: Wilson skoio s amca, Hodges, Skeggs + ak i Hooper svi oteturali u smjeru misterioznih brod ova. Osobno mi nije bilo druge, nego da ih slijedim. KAPETAN ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, SIJEANJ ? VELJAA 1858. Jo u ivotu nisam vidio takvu sporost. Prvo onaj Parrick Quine, hobartski carinski

slu benik, koji nam se uinio darom s neba budui da je bio Manjanin zaposlen u Carini . No taj se nebeski dar pokazao sitniavim i pohlepnim upla iv i se da emo, kad nam ka e ime trgovca kakvog, je li, ve tra imo, sami obaviti posao i odjedriti, a on e ostati bez svojeg dijela. Onda kupac kojeg je napokon prona ao, Jed Grey, nekakav golemi , pogrbljen, zabrinut ovjek koji je djelovao kao da je naletio na previ e niskih do vrataka, i bio sporiji ak i od Quinea. On je pak strahovao da smo svi mi samo nek a lukava policijska klopka i da e se jednog lijepog jutra zatei na putu u zatvor P ort Arthur. Kad se napokon sabrao i platio ne to pologa, ekalo nas je jo mnogo robe koju je trebalo utovariti jer, vidjev i kakve smo sree, ovaj put nisam elio riskirat i te sam htio na brodu imati dovoljno hrane i vode za sluaj da zavr imo u nekoj div ljini, ili pak moramo podbrusiti pete i dati se na put preko oceana. Kada je i t o bilo gotovo, zapuhao je uporni ju ni vjetar ? tako hladan da su svi Tasmanci sta li cendrati i cviliti o tome kako im ljeto ni ta ne valja ? koji nas je blokirao u hobartskoj luci, ba kao da smo brod u boci. ak sam se poeo zabrinjavati da e Englez i dolutati sa svojeg izleta i ponovo nam sve pokvariti, no tada je vjetar okrenu o na zapad, to je bilo dovoljno da ve u podne isplovimo s Quineom, koji se uredno i tiho pobrinuo za carinske papire, i Jed Greyevim ovjekom kao peljarom. Vjetar je bio sna an i lijepo nas je tjerao, te smo sljedee veeri uplovili u zaljev koji smo odabrali na mapi, spustiv i sidro u sjeni pozama ne hridine. Morali smo ekat i jo nekoliko noi da stigne Jed Grey jer ne bi bilo zdravo ni za jednu stranu da s mo isplovili za iste plime, no napokon se ukazao i njegov brod te smo se dali na posao koji je trebalo obaviti na nekom tihom mjestu kod Maldona sedam mjeseci r anije. Iskreno reeno, nema vam niega goreg za ovjekova lea od tog krijumarenja. Uz ta ko malo posade, ak sam i sam morao pripomoi, premda to ba i nije posao kapetana bro da. Prvo smo morali izvui robu iz skrovi ta i prebaciti je u glavnu tivu. Potom smo je opasali konopom i podigli uvis pomou koloturnika montirana na pramani kri , zanji hali je i spustili u amac koji je ve ekao. I tako iznova i iznova, mnogo puta, odve slav i usto, s vremena na vrijeme, do obale po ne to kamenja da poslu i kao balast. Te k o je i lo i tek smo polovicu obavili kada se spustio mrak, a s njim i magla, te sm o morali prestati za taj dan. Sljedeeg jutra smo nastavili im se izmaglica digla, i lijepo smo se bili uhodali kada sam primijetio da Brew pilji prema kopnu, a na d glavom mu upitnik vei od Peel Cityja. Kapetane, pogledajte tamo, na obali. Prijeko na uskoj kamenoj pla i ispod hridine, gdje nije smjelo biti niega goreg od galebova i la ine, stajala je grupica ljudi, odrpanih poput brodolomnika, i svi su mahali rukama i vikali kao da im ivoti ovise o tome, to je, pretpostavljam, i bio sluaj. Eto ti neugodnog iznenaenja. A cijela je zamisao kod odabira toga mjesta b ila ba u tome da ni na koga ne naiemo. Tko li su ti? Odbjegli ka njenici? No kakve sam ja sree, ne bi me iznenadilo da naletim na odbjegli olo . Dodaj mi durb in. Tada sam si priredio drugi udarac tog jutra. Nisu to naime bili kakvi god zaluta li svati. Bili su to na i putnici. Nije bilo zabune unato svoj toj ra upanosti, odrpan osti i ispijenosti. Bio je tu veleasni koji se potrgao od mahanja, i Potter takoer , duge crvene brade kao u luaka. Bio je tu njegov sluga Hooper i jo nekoliko drugi h, premda Renshawu nije bilo traga, kao ni ijednoj pripadnici one vojske mazgi k oju su imali. Ovo je bilo znatno gore nego robija i. inilo se skoro kao da su to na pravili namjerno, samo da napakoste. Sve ove mjesece uspjeli smo sve dr ati u tajn osti i ti ini ? to nije bilo lako ? i sada, ba kada sam mislio da smo napokon sve ri je ili, eno ih kako nas gnjave nekakvom katastrofom koju su si natovarili. Zaas se pojavio Jed Grey, dovezav i se u drugom amcu, lica zabrinuta kao da e prsnuti . Moje ga obavijesti nisu nimalo umirile. Znaju tko ste? Ali onda su jo opasniji. U to nema sumnje, kapetane. Ne mo emo ih pus titi na brod. Brew je bio jednako prijazan. Ne bi bilo ba uputno dopustiti im da sve ovo vide. Po gledao je prema bavama konjaka i snopovima duhana to su ih momci izvlaili odozdo. Bili su potpuno u pravu. Uzeti tu skupinu luaka na brod lijepo bi nas sputalo. to god nam danas obeali, sigurno e, kao Englezi, sutradan izbrbljati carinicima i nav ui nam kojekakve nevolje na vrat. Grey je tra io naina da si olak a savjest, gotovo srdit, kao da su ovi ne to skrivili. U

ostalom, zar smo im mi krivi to su tu zaglavili. Brew je dometnuo pravnu nijansu. Osim toga, u ugovoru koji smo s njima sklopili n ije se spominjao nikakav povratak s ekspedicije. Trebali smo samo pustiti sve kako je. Sudei po njihovom izgledu izdr at e jo dan, naj vi e dva. Nije moglo biti savr enijeg ubojstva. Kad bi ih tkogod kasnije i prona ao ? u to sam sumnjao ? ne bi bilo nikakvih pokazatelja da smo bili blizu. Da, bilo bi to lak e nego proliti mlijeko, jer nisi se tu imao ega bojati, osim... Osim vlasti tog sjeanja na onu petoricu kako stoje na obali, onako izgladnjeli, i ma u i vri te d a im pomognemo. Duboko sam uzdahnuo i pozvao Kinviga. Po alji amac preko na obalu po one ljude. Greyev glas poskoio je visoko. Ne mogu to dopustiti. Svi emo zbog vas zavr iti u zatv oru. Mo da je u pravu, progunao je Brew. Jedna od najljep ih prednosti injenice da si kapetan broda jest da ne mora nikome ni t a obja njavati. Brod je tvoj i tu je kraj prie. Ako ne elite da vam vide lice, onda b olje odveslajte natrag prije nego to ih dovezu, odgovorio sam Greyu. Odvest u ja nji h ve nekamo, da dobijemo na vremenu, ali ih ovdje ne ostavljam." Namr tio se, ali nije ni ta mogao, pa je odmaglio na svoj brod da sakrije svoje lije po lice. Brew nije bio ni ta zadovoljniji. Ne bismo li makar trebali priekati dok se roba ne skloni i dok ne zatvorimo poklopce? Nisam u tome vidio previ e svrhe. Ionako su ve vidjeli dovoljno s obale. Bolje da ih odmah uzmemo na brod i zavr imo s time. Nije trebalo dugo da amac doveze na e putnike natrag. Oekivao sam da e me obasuti zah valno u ? to bi i bio red, s obzirom na nevolje kojima sam se izlo io da ih spasim ? a li ne, nisu stigli rei ni hvala kapetane, jer su bili prezauzeti izvikivanjem bij esnih meusobnih optu bi. Doista, nikada nisam zami ljao da Englezi mogu toliko pomahn itati. Najgori je bio veleasni. I dok je jo bio pedeset lakata udaljen, mogao sam u ti njegov piskutavi glas kako drei preko vode. Morate zatvoriti ove ljude, kapetane. Upravo su me poku avali umoriti. Oni su samo zlo, ni ta manje. Morate ih ovoga asa baciti u okove. Potter nije bio ni ta umiljatiji. Wilson zamalo to nas nije ubio vi e od deset puta, a sada poku ava na mene svaliti krivnju. Nemojte ga slu ati, kapetane. Moj jedini zakljuak bio je da ipak nisu imali previ e sree u pronala enju raja. Veleasni se jedva osvrnuo na prijenos krijumarene robe, obuzet samo svojom propovj edi, no Potter je zinuo na sav onaj konjak i duhan kao da e ne to rei, da bi se uraz umio i ponovo zatvorio usta. Bila je to nevolja, kao to sam i znao da e biti. Svi su izgledali slaba no i pitomo kao dojenad, ali svejedno nisam bio raspolo en da se i zla em opasnosti. Uzeo sam pi tolj to je virio iz Potterova d epa. Mylchreest e vas povesti dolje i dati vam da ne to pojedete i popijete. Pomislili biste da e ih ponuda jela i pia udobrovoljiti, ali ne. Ne elim imati s nji ma posla, upravo je zavri tao veleasni. Umorit e me! Doktor je samo zakolutao oima kao da jo nije uo takvu besmislicu. Svejedno, inilo se jednostavnijim popustiti Wilsonovoj volji, te sam ga stavio u kuhinju. Ostala et vorica bila su previ e za spavae kabine tako da im je dodijeljena drvodjeljska radi onica. Chalsea Christiana sam poslao da makne orue, pogotovo ono o tro, i da privrst i zasun na vrata da ne bi sluajno poeli lutati. Mylchreest im je odnio dvopeka i g ovedine i kad se vratio s njihovim tanjurima ? koji su bili poi eni do zadnje mrvice ? rekao je da spavaju kao janjad. Veleasni isto tako sudei po hrkanju to je dopira lo iz kuhinje. Nisam se trudio da ga zakljuam, vidjev i da je jadna budala, ali sam Mylchreestu dao revolver i rekao mu neka ostane na stepenicama i pazi na sve nj ih za svaki sluaj. Ujutro, kada budu odmorniji, gledat u da ih pridobijem. Morat u im priznati ime se bavimo, jer vi e nije imalo smisla poricati, a zatim zatra iti da u te o tome. Dakako, od toga bi moglo biti slabe koristi, kad se uzme u obzir da E nglezi zakone vole vi e nego vlastitu djecu, ali valjalo je poku ati, pogotovo kad s mo im spasili ko u. Od sve te zbrke, prebacivanje robe potrajalo je du e nego to sam oekivao, i bilo je kasno poslijepodne kad je sve napokon preneseno, a mi dobili novac. Prebrojio sa m ga tri puta i sve je do u novi timalo, to je napokon bila neka srea jer se nakupila lijepa svotica, a bogme vea nego to nam je nudio onaj melbournski carinski prevar

ant. Jed Grey se nije zadr avao, nego je nalo io momcima da di u sidro i zaas odmaglio. Mi smo, prema dogovoru, ostali jo jedan dan tako da ispadne da se ne poznajemo. Brew je prona ao bavu konjaka koja su Greyevi ljudi zaboravili ? iako je bila plaena ? i nije nam preostalo drugo nego da po teno zalijemo to smo se ? sedam mjeseci pr ekasno i pola svijeta predaleko ? napokon rije ili tog stanovitog tovara.

Dr. Thomas Potter, veljae 1858. 20. veljae (nast.) Osobno nikad mislio da brodski dvopek + govedina u konzervi mo e tako prijati. Osj etio slabost kad zadovoljio elju, premda mogao pojesti tri puta toliko. Dok jeli, brodski stolar privrstio zasun s druge streme vrata. Tvrdio to u sluaju mi = zara e ni. Osobno = suvi e umoran za brigu. Utonuo u najdublji san meu drvenim strugotinam a na podu. Mrano kada se probudio. Ostali jo hrkali. Sada kada = odmoren, stanje se uinilo vrl o uznemirujuim. Poku ao vrata + otkrio zasun lo e privr en te mogue odmaknuti ih nekoliko palaca: mogao vidjeti samo stepenice prema palubi, gdje = noge lana posade koji s jedio. Premda ne mogao vidjeti glavu, izgledao kao poslu itelj Mylchreest, a u kri lu = revolver, potvrujui osobne sumnje da mi = zarobljenici. Siguran u razlog. Iz snopova duhana i baava alkohola koje osobno vidio ranije na palubi, prilino jasno da Sincerity = ciljano smi ljena kao krijumarski brod. To svakako = obja njenje s obz . na druge misterije tijekom putovanja, npr. nagli polasci itd., itd. (vombat?). Manjani nas koristili sve vrijeme da prikriju svoj zloin. Na a briga = njihove nam jere prema nama. Misle nam prerezati grkljane + bacitii nas sve u more da ne bil i otkriveni, zatvoreni itd., itd? Tko bi ikad saznao? Obja njava prisutnost naoru an og stra ara na stepenicama. Drugi problem = Wilson. Oito namjerava mene upropastiti (da barem ne otezali toli ko sa suenjem). Zasigurno e nas optu iti za poku aj umorstva. Ako sluaj ikad dospije na sud sve bi ostalo na njegovoj rijei vs. na e. Mogao bi se pokazati opasnim s obz. na mene budui da on = crkveni ovjek, a Skeggs + Hodges mogli bi = nepouzdani svjed oci. V. uznemirujue. Trenutno malo to mogue uiniti, meutim kao 1. briga = Manjani. Osobno probudio ostale + rekao im o vlastitim strepnjama. I oni v. zabrinuti. Uin ili to mogli: odbili noge s tokarskog stola da imamo makar neki nain obrane ako Ma njani nahrupe s ubojitim nakanama. Potom pa ljivo oslu kivali svaki njihov razgovor koji bi omoguio da naslutimo njihove namjere. uli samo prigu en amor (beskorisno jer sve na manskom). Zatim zauli pjevanje. Peevay, sijenja 1858. I tako sam napokon zapoeo svoj smrtonosni rat protiv numa, trideset ljeta prekasn o. Kako sam ih slijedio i pratio, ekao priliku i brzo je grabio, esto sam se prisj eao Majke i gonetao kako bi ona sada osjeala poplavu blagovjesti kad bi znala to sa da radim. Bilo je lako, da, jer su bijeli govnari ovdje glupi, ne znaju pronai ko rijenje i preglasni su i prenespretni da uhvate divlja iako hrane ima u izobilju sada kad nema Palawa, i mogao bih se udebljati da hou. Kako su oni postali pi ljivi je jadni, tako sam ja postao pametniji jer sam se prisjeao starih vje tina koje sam znao davno prije. Sada samo moram probosti Pottera i Hoopera i druge. Potter je bio najte i jer je oprezan uvijek s pi toljem u d epu i nikad nije skretao, ali na kr aju u ga dohvatiti, pretpostavljao sam. Tada, kad sam bio skoro pri kraju, pojavili su se BRODOVI i odveli ih s obale. T o je bila nevolja koju je trebalo prevladati. alosno je kad ne to to misli da ti je u ruci naprosto nestane. Da, bilo je mrsko razmi ljati da su one grozomorne hulje, rezai Majke, ipak pobjegli i mogu samo tako nekamo otii za svojim u icima, i nikad n a kraju ne biti zaslu eno probodeni. Vrijeme je pro lo i tako sam sjedio na obali s grozomornim osjeajem duboko u grudim a. Nisam se mogao domisliti to da radim jer nije bilo koristi ni od ega. Do ao sam o vamo samo da se doepam tih govnara i sada su oti li. Uskoro je dan odmaknuo, drugi brod je podigao jedra i odjurio, ali sam vidio da je Potter svejedno ostao. ak i kad je do ao mrak bio je jo uvijek tamo. To je bilo iznenaenje, da. Tako sam se opet poeo nadati i promi ljao sam da jo jedan napor mogu izvesti. Moram to poku ati, da, m akar to bila pi ljiva glupost, jer nije bilo druge. Zato sam uzeo tinjalo i zapali o novu vatru, malu i skrivenu meu drveem. Zatim sam poeo raditi kanu, po starinskom

obiaju, od kore drveta povezane konopom koji sam nainio. Bio je to moj prvi kanu svih tih mnogih ljeta i bio je udan, izvinut na desno kao da poku ava zaobii neki ug ao, ali bio je dovr en i kad sam ga porinuo u vodu plutao je, da. Tinjalo sam utak nuo u koru, koja ga je dr ala poput prstiju, iza sebe tako da bude skriven. Koplja sam stavio po du ini, ispod konopa, ba tako. Tako sam i ao, pa ljivo napredovao, naginjao se naprijed i gurao vodu rukama natrag. Nikada prije nisam bio sam na moru, ak ni po danu i bilo je udno. Mjeseca nije bi lo, zvijezde su se skrivale iza oblaka i jedino se vidjelo treperenje mojeg vatr enog tapa na vodi i svjetlo svjetiljki s palube broda, kako se nji u naprijed natra g, prvo samo sitne, a zatim polako sve vee. Bilo mi je kao da sam u golemom niemu, svjestan samo onoga to se rno e osjetiti, kao to je hladna voda na nogama ili povje tarac na licu. Kako sam se kretao, uo sam bjelake zvukove kako postaju glasniji i gudili su glazbu koja se zove gusle, i pjevali, premda mi rijei nisu ni ta znaile. Valovi su postali vei premda nisu bili divovski, jedan je ipak do ao koji je bio pr evelik za moj kanu koji ga je zaobilazio sa strane. Tako sam se na ao u vodi i pok u avao otkriti koja strana je gore, to je bilo te ko jer sve je bilo jednako mrano. On da sam osjetio kanu iza lea i vukao sam dok se nisam mogao popeti i ipak se spasi ti. Tek sam tada vidio svoju propast. Moje navlaenje je naime slomilo ona koplja, dok se vatreni tap naravno ugasio. I onda sam gonetao da li da se samo vratim na obalu jer sam sada naime bio pi ljiva propast, a ne netko opasan tko bi se bez ik akvog ubojitog oru ja i ao boriti s itavim tim brodom punim bijelaca. Ali vratiti se natrag, gdje nije bilo niega, bilo mi je suvi e mrsko. Ne, nisam mogao sjediti i gl edati Potterov brod kako ga vozi natrag, sretnog i umaklog, kako opet pobjeuje, s amo zbog moje nesree. Moram ne to poku ati, premda nisam nikako znao to. Tako sam ponovo stavio ruke u vodu, da se opet odgurnem prema naprijed. Veleasni GEOFFREY WILSON, veljae 1858. Prenuo sam se iza sna, gotovo kao da me protresla neka mona ruka. Kad sam se uspr avio, nisam obraao pa nju na ukoenost od spavanja na tvrdom podu kuhinje, imajui samo jednu misao na umu. Manjane treba natjerati da shvate. Zlo je do lo meu njih i oni ga moraju znati prepoznati kao zlo, podii ruke i zgromiti ga kao zlo. Bilo je mrano, ali je svijetlilo ispod kuhinjskih vrata i, lagano ih otvoriv i, ugl edao sam prizor na palubi koji nije ba umirivao du u. Jedan lan posade sjedio je na vrhu stepenica niz koje su ih odveli, ali bio je to poslu itelj Mylchreest, ovjek j edva prikladan za tako odgovornu du nost. Jo dok sam gledao, napustio je svoje mjes to, oti ao do ograde da pljucne u vodu, i jasno sam mogao vidjeti na svjetlu njego ve svjetiljke da je pi tolj ostavio. Zar nisu uli moja upozorenja? Svi su do poslje dnjeg trebali biti tamo, na stra i, naoru ani svim raspolo ivim oru jem. A oni otraga na brodu bane. Pitao sam se trebam li ih poku ati jo jedanput upozoriti. Kapetan je pr e ao preko mojih upozorenja i trijezan, te je bilo jo vjerojatnije da e tako postupi ti i sada, u pripitom stanju. Trebao mi je dokaz: neoboriv dokaz Potterova zla. Ne to mora postojati to e dokazati istinitost mojih tvrdnji. U mislima sam pretresao na e putovanje, prisjeajui se na eg ivota u potpalublju sa jadnim umorenim Renshawom. Neeg sam se dosjetio. Njegove b ilje ke. Neprestano ih je vrljao, i to potajno. Tu bi se sigurno ne to na lo. Koliko se sjeam, ispunio je ve nekoliko bilje nica, pa je jedna zacijelo meu njegovom prtljago m na brodu. Pogledav i pa ljivije ispred sebe, vidio sam da je poklopac tive jo uvijek otvoren nakon istovara tko zna ega, kojim je posada bila ranije zauzeta, i vidio se vrh ljestava. Mylchreest se vratio na mjesto na vrhu stepenica i bio mi okre nut leima, dok je petljao s lulom. Pa ljivo otvoriv i vrata, iskrao sam se iz prostor ije. Dr. Thomas Potter, veljae 1858. 20. veljae (nast.) Osobno zauo glasnu strku s palube: glasno vikanje (Wilson?) + prodorne zvukove ra zbijanja o daske palube, uestale poput ki nih kapi. Boce? Kamenje? Ostaci krijumaren e robe? Ali za to to padanje na palubu? Napokon uo topot koraka, dreku Manjana. Hod ges sve upla eniji, tvrdio da Wilson = ubijen, a mi = sljedei. Osobno ne namjeravao sjediti + ekati. Takoer, daljnje razbijanie nepoznatih predme ta moglo biti korisno jer bi prigu ilo na u galamu. Pogurnuli vrata + provirili van.

Vidjeli Mylchreest sada ne bio na stepenicama. To = vrlo ohrabrujue. Osobno + Ho oper uspjeli zabiti noge stola izm. vrata + dovratka, upotrijebili ih kao poluge sve dok zasun ne popustio. Vrata se otvorila. Mi = slobodni! Stali se penjati, v. oprezno. Virio pa ljivo ispod poklopca tive, u strahu da nai Manjane kako gore eka ju, naoru ani + opasni. Prizor = sasvim izvan oekivanog. Paluba puna razbacanih predmeta. tapovi + zdjele? Te ko vidjeti U mraku. Manjani = naprijed kod glavnog poklopca tive. Kewley vie (zv ui uzbunjeno): to ovo ima znaiti? Odjedanput dva okrugla predmeta izlijeu iz tive, pad ju na palubu, lome se i otvaraju, za njima jo tri. Wilsonov glas krii odozdo. Gleda jte! Gledajte! Vra ja posla! Vra ja posla! Zaas shvatio groznu istinu. Predmeti = vlastiti uzorci. Paluba posuta neprocjenj ivim primjercima, nepopravljivo o teenima! Velik dio itave zbirke! Mjeseci napornog + pomnog rada = sve uni teno. Osobno poviknuo: Smjesta prestanite s tim. Manjani se okrenuli. Kewley pita: to radite vi ovdje? Prije nego dospio odgovoriti, Wilson na vrhu ljestava to vode u tivu, s jo jednim u zorkom u ruci, vri ti poput luaka: Uhvatite ga, uhvatite ga! Zatvorite ga! Zatim po digao uzorak da ga baci na mene! Vlastita reakcija refleksnija od oekivanog. Naprosto ne mogao dopustiti daljnji v andalizam. Primijetio najbli eg Manjana, Mylchreesta, kako me gleda glupim pogledo m, otvorenih usta, a u d epu mu revolver. Osobno skoio, gurnuo ga, dohvatio oru je. T ada pokazao pi tolj Wilsonu i poviknuo: Smjesta da ste prekinuli. Wilson spustio uzorak, ali Kewley sada gleda vrlo osorno. Bolje da to date meni, doktore. Osobno ne mislio na njega nego Wilsona. Stra na ti ina. Hooper, Skeggs + Hodges staj ali na palubi do mene, v. nesigurni. Osobno pun neobinog osjeaja da stvari izmiu na dzoru. Nikad namjeravao da krenu tim tokom. Rekao mu: Bojim se da ne mogu, kapeta ne. Kewley se mr tio. Razmislite malo, doktore. Znate, ima ih koji bi ovo nazvali pobun om. Ne mogao se povui, stoga morao dalje, kamo god dospio. Pre ao Rubikon. Izjavio vrlo odluno: Preuzimam zapovjedni tvo nad ovim brodom. Za to? Mora postojati razlog. Jer vje rujem da se koristi za krijumarenje roba. Hooper do mene, nervozno se vrpoljio, mrmljao: Jeste li sigurni u to to radite? Iskreno govorei = daleko od toga da jesam. Jedna pote koa = previ e Maniana. Oni = 10 (+ Wilson 11). Mi = samo 4. Takoer oni = posada broda, mii = nesposobni upravljat i sa Sincerity. Situacija = nemogua. I ipak nezamislivo uiniti i ta drugo. Sve to mog ao uiniti bilo nastojati ubla iti stanje. Obratio se ostalim Manjanima: Znam da nist e povezani s ovim zloinom, budite mirni. To = u potpunosti djelo kapetana Kewleyj a + Wilsona. Ne oekivao da e povjerovati (niti su, sudei po izrazima), ali se ponadao makar dobi ti na vremenu + ne ostaviti u uvjerenju da optu ujem sve. Pokazalo se neuinkovito. Kewley bjesnio: Ne dopu tam da mi itko krade brod. Wilson trabunjao kao i obino: vraaj se u pakao, avolji slugo itd., itd. Ali najvea nevolja = div China Clucas. Te ko shvati ti jer prethodno on uvijek i v. poslu an ali sada = sav nao tren + zakoraio prema men i prijetei. Znao da moram djelovati, no ne mogao riskirati da izazovem bijes na k oji bi Manjani odgovorili lakoumnim potezima. Naciljao iznad Clucasove glave opa lio. Sreom, vrlo djelotvorno. Prvi asnik Brew povukao Chinu Clucasa natrag za ruku , derui se, Ne, nee . Ostali zanijemili. ak i Wilson = uti an. Osobno zaas djelovao da iskoristim prednost. Zapovjedio Hooperu da ide u tivu + do nese 4 pu ke koje sigurno jo na brodu. On nervozan ali poslu an, uskoro donosi oru je. Sve ih napunili. Raspolo enje na brodu se znatno promijenilo sada kada mi svi = na oru ani. Hooper + Skeggs = manje upla eni, Manjani gledaju s izrazima mrzovoljne pok ornosti. Osobno potom zapovjedio Kewleyju + Wilsonu da siu u drvodjeljsku radioni cu. Kewley psovao i nazivao nas gusarima, Wilson zavijao o avlima, paklu itd ., itd., ali kada Hooper ritnuo WiIsona, krenuli. Dalje zapovjedio drvodjelji Ch ristianu da privrsti jo dva + jaa zasuna na vrata. Veliko olak anje da odnos = sada r avnomjerniji (4 nas, 9 njih) no svejedno ne mogao dopustiti posadi da slobodno l uta. Zapovjedio svima da idu u ka tel (rekav i to = potrebno u sluaju da zavedeni la ima kapetana Kewleyja), Zatim drvodjelja Christian morao privrstiti jake drvene zasun

e za vrata. Jo bio u poslu kada Hooper zazvao: Hej, ti. Pokazivao prema krmi na nekoga. Bilo te ko razabrati u mraku, ali inilo se da nosi neku vreu. V. zagonetno. Mislio da svi = sigurno zakljuani. Osobno po urio na krmu. Tko je to tamo? On s vreom prekoraio ogradu broda. Zaas osobno prepoznao korak. On = divljaki ubojic a, mje anac! Kako dospio na brod? Druga injenica = s obz. na vreu. To = vrea od tkani ne, tj. ona u kojoj je najpotpuniji + najdragocjeniji uzorak: ena Mary. Sigurno, jer jedina = tako upakirana. Kako se usuuje! Osobno zapucao iz pi tolja, ali on ve s koio. Osobno uzeo svjetiljku, dotrao do ograde, vidio da ve u vodi, hvata primitivn i kanu. Poku ao ponovo opaliti, ali ponestalo metaka. Hooper zapucao iz pu ke, ali o n sada zagnjurio ispred plovila, odlazi. Te ko pogoditi. Razmi ljao spustiti amac i ii u potjeru, no morao bih ostaviti Manjane, to bi moglo b iti opasno jer bi mogli praviti probleme kada nam pa nja popusti. V. nezgodno. Peevay, VELJAE 1858. I tako sam se popeo iz kanua i pa ljivo preko ograde pre ao na PALUBU broda gdje sam na drugom kraju vidio Potera i druge bijele govnare kako lupaju EKIEM, no nisam s e zapravo previ e osvrtao na to jer sam bio vi e zaokupljen vlastitim iznenadim otkr iem koje je bilo stravino. Svugdje su naime le ali mrtvaci mojih, polomljeni i svuda razasuti. Toliko ih je bilo, ak dovoljno i za jedno pleme. Onako sam hodao meu nj ima, tako tu an i zbunjen i ljut. Tko je to bio, gonetao sam. Mo da su to neki koje sam pozn avao, uviao sam. Dray, Mongana, Heedeek, jeste li tu? U tom sam trenutku ugledao vreu, jedinu koja je bila, s napisanim rijeima. CRNAKI TIP TASMANSKA UROENICA (CJELOVITA) (UZORAK: M) DRAGOCJENA: PA LJIVO RUKOVATI VLASNI TVO DR. T. POTTERA LONDONSKI KIRUR KI KOLEGIJ Slovo M me dovodilo u nedoumicu. Kada sam bolje pogledao, vidio sam da je za vreu privezano ne to maleno i da ne povjeruje bio je to talisman koji je Majka uvala, sa Tayaleahovom kosti unutra, koji je nosila ispod odjee da num ne vide. Po tome sa m znao. Vrea je bila sasvim lagana, da, to je bilo ne to udno jer Majka nikako nije m ogla biti lagana, predobro se dr ala. Tada sam uo Hoopera i Crvenobradog kako iznen aeno viu: Tko je to tamo?, i vidio sam da Crvenobradi ima spreman pi tolj tako da sam znao da moram ii ili poginuti to je bilo gadno i jadno. ak i kad sam pobjegao od nj egove pucnjave i vratio se po vodi, dr ei se za kanu da se ne utopim, bio sam jo uvi jek bijesan. Gnjev je bio jo jai kad sam do ao do obale, i arka mi je elja bila da se vratim i spasim one jadne druge, i spalim mu brod i pretvorim njega i njegovog s lugu Hoopera u pepeo. Postupno sam meutim shvatio da je to samo isprazna nada. Sada e oekivati, paziti na moj vatreni tap i suvi e lako bi me mogli ubiti. Barem sam imao jadnu Majku, to je bila velika srea jer sam oajavao da je vi e neu pronai. Majka bi mrzila da bude nekakv a igraka bijelim govnarima, promi ljao sam, i to je bila mala blagovijest. Uviao sam da iako nisam dobio sve to sam htio, barem sam dobio ne to malo i moram se poku ati time zadovoljiti. Gledao sam kroz drvee u sluaju da bijeli govnari krenu u potragu, ali nisu. Odmah nakon zore, jedno za drugim, brodska jedra su se spustila i brod je oti ao iz tog zaljeva i dalje nekamo. I tako sam ostao sam, to je znailo da se mogu pristojno op rostiti od Majke i poku ati poni titi sve one stravine stvari koje su joj se ranije d ogaale. Prvo sam se kretao ispod drvea i skupljao suhe grane da od njih napravim z a nju lomau, kao to je ve davno trebalo, i kad je bila dovoljno velika, stavio sam je na vrh. Tada sam se tu no oprostio i zapalio vatru. Dan je bio topao, bez ki e, d rvo je bilo dobro i ubrzo je sve gorjelo, plamsalo i pucketalo. I tako, ovdje u svijetu koji je bio njezin, Majka je napokon dobila dostojanstvo koje joj pripad a. Da, bila je to neka alobna proslava, promi ljao sam. Kako je nestajala, razmi ljao sam o njezinom ivotu Bio je alostan, da, samo se boril a i nastojala izdr ati, ali pretpostavljao sam da je za to vrijeme u kojem je ivjel a ? najru nije od svih ? ivjela dobro. Ne, nije mogla ostvariti najveu elju da pobije di num bijelce i otjera ih, jer to je bilo ne to nemogue, ali imala je svoje pleme

i vodila je rat, i ivjela hrabro i nikad nije marila to su drugi govorili, to je bi lo nevjerojatno. Doista sam htio da sam vi e poput nje. Postupno se vatra rasplamsala i dim je suknuo kao da je golema ruka. Dok sam tak o gledao, neeg sam se sjetio to je bilo zanimljivo. U dubini grudi imala je jednu u dnju koja itavo vrijeme nije ostvarena, a jo uvijek se mogla. Da, svih tih dugih g odina i nevolja, svih ku nji i lutanja nikada nismo ubili Oca. ETRNAESTO POGLAVLJE Timothy Renshaw, SIJEANJ ? O UJAK 1858. Tako sam ostao, natuen i polomljen, podno neke tasmanske planine. Barem sam bio u zavjetrini, te me vjetar skoro nije ni uznemiravao, premda sam se svejedno smrz avao po noi i kad je ki ilo. Usprkos Cromwellovim upozorenjima bilo mi je te ko povjerovati da se ostali nee vra titi po mene, te sam neprestano oslu kivao i ekujui zvukove koraka. Kako su dani prola zili, moje je razoaranje poraslo, zatim preraslo u iznenadne napade gnjeva, premd a bi ih na trenutke zami ljao kako se vjerno probijaju do naseljenih podruja da sku pe spasilaku ekipu. Nebrojeno puta poku avao sam izraunati koliko e im dana biti potr ebno, premda sam svaki put dolazio do drugaijeg zakljuka, tako da je period bio kr ai kada sam bio dobre volje, a dulji kada bi me zahvatila poti tenost. to sam dulje bio sam, to mi je te e bivalo. esto sam se zatjecao kako osamljeniki avrl jam sa samim sobom, i uvelike se radovao povremenoj pojavi divljih stvorenja jer su mi se ak i vukovi inili kakvim-takvim dru tvom. Par ih se ubrzo stao prikradati, upravo kao to je Cromvvell i predvidio ? neobina duguljasta stvorenja s tamnim pr ugama na leima ? premda su, sreom, bili srame ljivi preda mnom i zainteresirani, izg leda, jedino za mazge. Katkad bi izmeu drvea doskakutali valabiji, a redovito me u sumrak obilazio vombat koji bi prekapao po raslinju pa zastao promatrajui prazni m pogledom moj ator, a zatim se odgegao dalje. Manje su obzirni bili oposumi neob inih glavica, koji su dolazili naveer kada sam kuhao veeru, koju bi mi krali ako bi h na trenutak okrenuo lea. Svima sam im zavidio, i lopovima i ostalima. Budui da s am imao dovoljno hrane, nisam se nikad poslu io kopljima koje je Cromwell ostavio. Dani to su prolazili bili su korisni barem zbog jednoga, zacjeljivanja mojih rana . Sve mi je lak e bilo hodati oko atora, premda se nikad nisam udaljavao, u silnom strahu da bi ostali mogli doi i da u ih propustiti. Sve vrijeme moje samako avrljanj e sve vi e se osvrtalo na dvojbu preda mnom. Veeri su sve krae. Te ko je rei bez sata, a li zakleo bih se da nije vi e od pola sedam a sunce ve zapada. Noi su k tome sve hla dnije. to dulje ostajem, to e mi biti te e dospjeti na sigurno, to znam. Ali to ako m i ipak sti u u pomo? Ta mo da se upravo u ovom trenutku penju uz planinu. To jest, ak o me nisu ostavili smatrajui da sam mrtav. Pokvareni ni tavni izdajice. Ali ne mogu vjerovati da bi uinili takvo to ... Tako sam si govorio vrtei se u krug, i svaki put bio sam malice bli e odluci da odem . Napokon sam jednog popodneva poeo prikupljati potrep tine za put. Zapanjila me te i na ukupne koliine. ator se doimao kao da je namjerno nainjen tako da bude te ak, s de belim platnom i nezgrapnim drvenim okvirom, pa ak i posude s hranom, premda je sv aka za sebe bila lagana, znatno su pridodavale ukupnoj masi. No enje u bisagama ni je ni ta olak avalo stvari jer su im remeni bili sasvim neprikladni. Na kraju sam za kljuio da ne mogu ponijeti itav ator, nego samo atorsko krilo koje mogu razapeti meu drveem. Ponio sam hrane za kojih deset dana, nadajui se da bi to moglo biti dovolj no. Krenuo sam rano ujutro sljedeeg dana, nosei Cromwellova koplja, jo uvijek te ko hodaj ui od ozljeda. Pre ao sam svega nekoliko metara, a par puta sam zastajao, jo uvijek oslu kujui, sve u nadi da u ih uti kako dolaze, no jedino se ulo hujanje vjetra u kro nj ama i prigu eno zujanje kukaca. Dobaciv i par ru nih pridjevaka u vjetar, zadnji sam p ut okrenuo lea samotnome domu i krenuo na put. Cromwellove upute bile su dragocje ne i premda nije bilo lako napredovati ? poev i od te kog silaska, pipajui niz planins ki obronak ? ubrzo sam prona ao stazu koju je opisao te nastavio njome prema jugu. Drugog sam dana stigao do neobinog vrhunca u obliku lubanje o kojem je govorio, te sam ga obi ao s istoka kao to je i rekao da moram. Trei dan krajolik je postao pi tomiji i osjetio sam kako mi je duh ivnuo. ak sam se i nasmijao svojoj ranijoj nap etosti pri pomisli na polazak, jer mi se inilo da nee biti te ko dospjeti na sigurno

. Moram rei da se ovjek nikada ne smije prepu tati takvim mislima. Istog tog popodneva krivo sam stao i ogrebao koljeno. Oprao sam ranu u rijeci i smatrao je pukom ne zgodom. Sutradan je, meutim, poela pei, a koljeno naticati, i s vremenom je postalo tako bolno da sam morao izraditi grubu taku od grane da mi pomogne pri hodu. To je uvelike usporilo moje napredovanje sve dok se jednog dana nisam probudio u vr uici te nisam mogao ustati, nego sam cijeli dan proveo pod prostim platnenim krov om, budei se, pa opet zapadajui u san. U sumrak me probudio su anj u gu tari i ugledao sam vuka kako stoji u blizini i strpljivo me promatra. Uspjev i stati na noge, do grabio sam jedno od Cromwellovih kopalja i bacio ga u pravcu ivotinje i premda sa m debelo proma io, svejedno sam ga otjerao. Taj me dogaaj tako upla io da mi je ulio ne to snage te sam uspio nalo iti vatru, i to to sam veu mogao, oblikujui je u neku vrs tu pruge, u nadi da e se plamen postupno pomicati i tako se odr ati do jutra. Negdje u rane sate istoga jutra probudio sam se. Ili sam barem tako mislio. Pred a mnom su stajali, zagledani u vatru koja je sad ve znatno oslabila, moji roditel ji i stariji brat. Lo e ju je nalo io, primijetio je otac, ubadajui ar ki obranom. Trebao je prikupiti vi e a, doista je trebao. Mislim da mu nee jo dugo gorjeti. Oduvijek je bio lijenina, slo ila se moja majka kimajui glavom. Ako ga pojedu ivotinje, to vjerojatno hoe, sam e si biti kriv. Majka je pogledala mojeg brata. Da je barem Jeremy nalo io vatru. Moj brat, premda oigledno zadovoljan ovom primjedbom, samo je slegnuo ramenima. Tr udio bih se koliko mogu, mama, samo to mogu rei. Suvi e si skroman, dijete moje, uzvratila je majka s odobravanjem. Zaas sam osjetio kako u meni ne to kljua, poput kakve bolesti. Odriem vas se, ujete li me? ? zavikao sam. Odriem vas se svih. A sada me ostavite na miru. Njih troje pogledalo me iznenaeno, ak sa zgra anjem. Zatim su se, jedno po jedno, ok renuli i nestali meu drveem. Razbudio sam se i vidio da zora svie, a na moje silno zadovoljstvo, vatra je sasv im lijepo plamsala. Premda sam jo uvijek imao groznicu, osjeao sam se ne to bolje, i dovoljno sna an da ustanem uz pomo take. Nisam dugo hodao ni pre ao veliku udaljenost kad sam, iza av i izmeu drvea, na svoje uenje otkrio da u mene zuri ovca. Pripadala je golemom stadu i kad sam krenuo prema njima, sve su se okrenule i zajedno pobjegl e poput upla enih ptica. Vri tao sam i klicao od sree. Premda me noga nekako jae bolje la sada kada sam mislio da sam spa en, pohitao sam naprijed i nije trebalo dugo da stignem do iroke pra njave staze divno oznaene tragovima konjskih kopita, od kojih su neki bili svje i. Uspev i se blagom uzbrdicom, ugledao sam drvenu kolibu, djelomin o zaklonjenu drveem, iz ijeg se dimnjaka vio dim. Ispustiv i bisage, oteturao sam da lje dok uz neku vrstu hihota nisam gurao vrata na ogradi i na ao se u vrtu tako ja rkih boja, kakve nisam vidio svih ovih brojnih tjedana. Ali, kako je neobian bio! Kamo god sam, naime, pogledao ? na zidovima, na kamenju i po travnjaku ? stajali su aneli, na desetke njih, a svi su me promatrali nasmi je enih sivih lica. DR. THOMAS POTTER, VELJAE 1858. Sudbina nacija etvrto poglavlje: O buduoj sudbini ljudskih rasa Imajui divlja tvo kao dominantnu karakteristiku, crnaki tip ne misli dalje od samood r anja u okviru daljnjih nekoliko trenutaka. Njegov je um li en svakog shvaanja pojmo va, poduzetnosti ili vremena, i zadovoljan je svojim primitivnim jednolinim ivotom , dok gol tri divljinom u potrazi za kakvom god bijednom okrepom koja e ga jo koji dan odr ati na ivotu. Kao takvog, treba ga aliti zbog stravine sudbine koja mu predst oji... Sudbina nacija etvrto poglavlje: O buduoj sudbini ljudskih rasa (ispravak) Imajui barbarstvo kao dominantnu karakteristiku, crnaki tip je li en svakog shvaanja pojmova, poduzetnosti ili vremena, no ne mo e se smatrati bezazlenim. Njegovo jedn olino bivstovanje mo e se initi nevinim, dok gol tri divljinom u potrazi za kakvom go d bijednom okrepom koja e ga jo koji sat odr ati na ivotu ? no podrobnije promatranje

razotkrit e sasvim drugaije injenice. Ne podcjemjujte divljaka, jer premda mu nedo steje svaka sposobnost razboritog rasuivanja, posjedite surovu prepredenost. to je jo gore, pun je zloudne zavisti prema pripadnicima rasa koji su ? na njemu neshva tljiv nain ? postigli sjajne civilizacijske domete. U Australiji, Tasmaniji, Novo m Zelandu ? i bez sumnje uskoro i u Africi ? novija povijest crnakog tipa bila je u znaku nagloga i zlosretnoga opadanja, gotovo na granici izumiranja, i kao pos ljedica toga, postalo je pomodno u odreenim intelektualnim i sentimentalnim krugo vima gledati na tamnije rase planete s osjeajem aljenja: do ivljava ih se kao rtve na jokrutnijih okolnosti, to su stradale od ruke be utnih osvajaa. Takvo gledanje, premd a bez sumnje dobronamjerno, mo e opasno zavesti. Istina glasi da je crnaki tip, iz razloga svoje manjkave i opasne prirode, uvelike sam skrivio svoju nesretnu sudb inu. Primjer koji e najbolje potkrijepiti ovu tvrdnju jest onaj najmalobrojnijeg narod a, tasmanskih uroenika. To jadno pleme, otkad je otok stavljen pod okrilje civiliziranog svijeta, openito je prepoznato kao predstavnik najni e meu ljudskim rasama ? ili vrstama, neupueno u osnovne vje tine, ukljuujui ak i poznavanje zemljoradnje, te ga se mo e smjestiti na p ola puta izmeu ovjeanstva i ivotinjskog svijeta. Usprkos ovome aljenja vrijednom stup nju razvoja, britanski vladari domorodaca pokazali su silno suosjeanje s novim po danicima, to je rijetka i simpatina slabost saksonskog tipa (vidi drugo poglavlje naprijed). Kolonijalna vlada poduzela je sve da unaprijedi one crnce koji su uhv aeni, i da ih prevede iz dokolice u civilizaciju. Oekivalo bi se da e taj trud biti primljen sa zahvalno u, meutim nije. Uroenici pokazuju tek prezir prema prilinoj naob razbi koja im je pru ena, a pod tankom opnom uljuenog vladanja ostali su jednako di vlji kao i prye. Jo uvijek ona nekolicina preostalih sposobna je za svaki oblik p odmuklosti, nasilja (ak ubojstva) i krae dragocjene imovine. Takvo je pona anje do krajnjih granica iscrpilo strpljenje ak i naklonjenog im i se ntimentalnog Saksonca koji se ? premda mu ratobornost nije u prirodi ? nikad nee povui pred obavezom da opravdano brani sebe i svoje vlasni tvo, Ne treba sumirati d a kad zapone velika konflagracija naroda, crnaki tip e se ubrojiti meu prve narode k oji e nestati, i dok je u ljudskoj prirodi da srcem ali zbog takvih dogaaja, moglo bi se smatrati da takav ishod i nije sasvim neopravdan. Normanski bi tip zahvaljujui svojem lukavstvu mogao po ivjeti ne to dulje, ali e ga sn ai ista sudbina. Norman crpi svoju mo iz polo aja u sredi tu odluivanja koji si je prig rabio ? poglavito s obzirom na nadzor koji ima nad zemljom, titulama i crkvom ? i iz sposobnosti da zaslijepi sebi nadmonog Saksonca ispraznom predstavom tradici je. Takvo stanje stvari nee dugo potrajati. Svakim novim danom lakovjernost sakso nskog po tenjaine za trunku oslabi. Svakim satom sve vi e uvia ispraznu drskost, iskri vljenost pobo nosti koja samu sebe naziva plemenitom. Jednoga lijepog jutra, Saksona c e se probuditi iz svoje uspavanosti i, napokon progledav i, spoznati da je bio rtv a silne prevare, te e, jednim estokim udarcem, svojim sna nim rukama razbiti okove k oji su ga tako sputavali, bacajui u zaborav one nametnute lordove i sveenike koji su se hranili njegovom marljivo u ovih osam stotina godina. Keltski tip e, naprotiv, opstati, premda e zauzimati skromno mjesto. Dominantne os obine Kelta mo da i jesu lijenost i prevara, no on svejedno jest u domeni razuma, openito obdaren vrlo korisnim nagonom poslu nosti. Ustvari, upravo e mu njegovi nedo staci ? kolebljivost, strahopo tovanje prema monijima i pametnijima od sebe ? omogui ti da pre ivi. Imat e ulogu saksonskog poslu itelja, bilo da ga dvori za stolom, stup a u njegovoj vojsci ili radi na njegovim poljima, u njegovim tvornicama i na nje govim brodovima na oceanu. Veza izmeu Saksonca i Kelta bit e tako od uzajamne kori sti: vrsta sporazuma izmeu vi eg i ni eg, vlasnika i roba. Kapetan Illiam Quillian KEWLEY, TRAVNJA 1858. Oznake koje sam urezao na zidu priaju priu i nema u njoj ni ta lijepo ni vedro. Deve t tjedana ve jedrimo. Devet tjedana zatvoren na vlastitome brodu i, to je jo gore, tamo me strpao putnik kojeg sam se trudio spa avati od njegove glupe smrti. Devet tjedana svjestan da mi se taj drek ee po komandnom mostu ? mojem komandnom mostu ? kao da je njegov. To mi je bilo kao da gledam neznanca da mi pred oima zavue ruku pod suknju moje Ealisad. Lijepog li primjera zahvalnosti. Ma trebao sam ga pust iti da skapa na onoj obali, nego to.

Vjetar je uglavnom lijepo puhao pa sam pretpostavljao da smo ve kod Cape Horna il i na pola puta do Potterove Engleske, to nam je, vjerovao sam, odredi te. Kopkala m e zgodna misao u koju sam, opet, te ko mogao povjerovati. Brew je trebao ve stoputa preuzeti komandu u nezaustavljivoj navali Manjana. Lijepu je zbrku mogao naprav iti ve tako da ne radi ni ta ? to je svakome Manjanu lak e od tunjave ? jer Potter i nj egovi klipani ne bi sami znali Sincerity pomaknuti ni etvrt du ine broda. Neko sam vrijeme mislio da samo i vreba pravi trenutak, ali kako su dani prolazili, posta jalo je sve te e. Veleasnog i mene svakog su jutra i veeri vodili na palubu do zahod a, a pritom su nas Skeggs i Hodges podbadali pu kama, i svaki put sam pogledom mje rkao Brewa i ostale, oekujui da mi uzvrate nekim manskim migom. Jedva su me i pogl edali. No, takvo to natjera ovjeka da se zamisli i esto mi je u misli dolazila ona stara uzreica iz Peela -nikad ne vjeruj nijednome Brewu na sajmu-. Ili bih se pri sjetio izraza lica te ni tarije onoga jutra u Melbourneu kada je u glavi vagao to e mu se bolje isplatiti: da ostane na brodu u nadi da e se domoi svojeg dijela ili d a podvije rep i pridru i se onim drugim prljavim izdajicama to su i li tra iti zlato. K akve sam ve sree bio, ne bih se udio da je taj podmuklica i ao na mene svaliti krivnj u ? ba kao to je Potter zamislio ? i povukao ostale jadne budale. Bili bismo svi zajedno prava poslastica za pravnike ? odvede li nas Potter u svo ju Englesku ? s putnicima koji se igraju pobune na krijumarskom brodu, i jo sa svi m onim lubanjama i kostima. Kako bi to izgledalo nekom tunjavom londonskom sucu? S jedne strane bio bi dr. Potter, obrazovani Englez, sa svoje tri spodobe i pun im brodom otpadnikih Manjana. S druge strane bio bi kapetan Kewley, ponosni vlasn ik krijumarskog plovila i njegov dobri prijatelj, blebetavi upnik, koji je iz sata u sat postajao sve lui. Sve u svemu, lako mi je bilo zbrojiti tko e na dulje vrij eme hranu dobivati na zatvorskoj plitici. Takve se misli raaju u ljudskoj ma ti, i tako sam uskoro do ao u isku enje da sam napra vim pomutnju, jer mi se sve inilo bolje nego samo sjediti i ekati dan za danom. Na kon tjedan dana Potter je napokon dopustio da nam se unesu le ajevi da ne spavamo na golom podu, te sam sa svoga skinuo dasku da poku am obiti vrata. Zasuni su meuti m dobro dr ali, a veleasni nije htio pomoi, sav uvrijeen otkad je otkrio da sam trgov ao onim izvjesnim alkoholom i duhanom (mislim da ga je brinulo da se ne oe e i zahv ati ne to moje grehote, ime bi navukao mrke poglede svojeg prijatelja bo anstva), i p remda sam poku avao vi e puta, nisam ak mogao ni dasku provui kroz vrata da dobijem po lugu. to je jo gore, moji su poku aji ostavili ogrebotine na drvu, koje je Skeggs pr imijetio. To mi je priu tilo Potterov posjet i oholi pogled, nakon ega je Christian dobio zadatak da privrsti jo tri zasuna na vrata. Le ajevi su nam oduzeti, tako da smo morali opet spavati na golim daskama na to se veleasni bez prestanka mrgodio. Tako sam do daljnjega morao odustati od bijega jer su vrata bila vrsta kao da su od eljeza, a Skeggs i Hodges koji su nam donosili hranu bili su opet oprezni kao fi kali, tako da bi se dobro odmaknuli kad su otvarali vrata i ne bi ulazili dok s e ne osvjedoe da ni jedan ni drugi ni ta ne smjeramo. I tako sam u ivao u dru tvu veleasnog Wilsona, i to tjednima. Taj svat me stvarno dov odio do ludila. Mislim, jo bih i oprostio Potteru otmicu broda da je samo na ao tol iko ovjenosti da staru ludu potiho baci u more. ovjek naprosto nije znao zavezati. Taman bih se lijepo unio u prebrojavanje avala u daskama ili oslu kivanje nekog zan imljivog zvuka, znate ve, da ubijem vrijeme, kadli bi se ponovo ustremio na sam z drav razum da ga izludi. Najvi e se volio moliti i nije bilo toga pod kapom nebesk om za to se stara budala ne bi molila, od du a na ih muitelja do nade u ovim najcrnjim t enucima. Najgore je bilo kada se molio za mene jer je pritom na razne naine ujedao , sve na sitno, govorei da mi opra ta za onaj konjak, pa ak i to hrem po noi, to sasvim sigurno nije istina. Nema ti gorega nego kad ti se opra ta jer nema mogunost uzvrati ti, a ako bih se poku ao braniti postao bi pravi svetac i su ta tolerancija. K tome, bilo je trenutaka kada bi mi i samom koristila kakva molitva, ali nisam nikad i mao prilike kada je on drobio itav dan i no. Kao da je Boga itavog uzeo sebi. Drugo zadovoljstvo priinjale su mu svae koje je zapodijevao s Hodgesom i Skeggsom. To je bilo isto produciranje ? ne preda mnom, naravno, nego pred njegovim prijat eljem gore na nebu ? i izbezumljivao me njime. Ta etvorica imali su oru je, i hranu , i k tome nastranu sklonost da skupljaju ljudske lubanje, pa se prema mojim shv aanjima nije inilo suvi e pametnim dra iti ih, ali ne, Wilson je morao po svome. im bi u li kroz vrata, poeo bi im dr ati dra esnu propovijed o tome kako su bijedni olo zato to

slijede Pottera ? koji je, po svemu sudei, bio sam vrag prizvan iz pakla ? i da e svakako i sami gorjeti u paklu. Hodges je to, onakav tupast, sasvim mirno podno sio, ali Skeggs je sasvim drugi par vesala i esto je bio u isku enju da veleasnog iz lema, to me ne bi smetalo, osim to bih i sam zasigurno dobio grdnih batina iako ni sam imao udjela u svemu tome. Jo je gore postalo kad je Wilson poeo izigravati muen ika, to se openito dogaalo nedjeljom. Nosite od mene svoju prljavu hranu, dobacio bi svisoka, premda je bio gladan. Ne tr eba mi. Ja se krijepim iz vi ih sfera. Nema ni ta lo e u tome to se on tako junaio, ali bila je tu i moja hrana, a ja sam je htio. Nisu nam nikad donosili previ e, a jelo je bilo i jedno od rijetkih radosti tih ispraznih dana. Mogao me barem pitati prije nego to je poinjao, ali ne, gdje b i on: za to bi se savjetovao s obinim kapetanom broda kad je imao bo anstvo uza se? P oku ao bih spasiti svoju porciju, mo da kroz neku po alicu, pa bih poviknuo: Ali to se m ene tie, ja se krijepim hranom, obinom kao to je i voda u moru, ali nije nikad uspij evalo. Skeggs bi se samo grohotom nasmijao. Kako god elite, veleasni. Zatim bi sam strpao u usta povelik zalogaj moje veere pa po nudio jo i Hodgesu. Sve u svemu, bivalo mi je tako da sam se gotovo nadao da emo potonuti, to bi ipak bilo bolje nego gledati Pottera kako se kesi u nekoj engleskoj sudnici dok mene odvode u zatvor. Kako se inilo, mogla bi mi se elja i ostvariti ako vrijeme nastav i ovako. itave noi valovi su gruvali o krmu kao iz topa, a brod se valjao i bacaka o lue od konja kad nagazi zmiji na rep. To se bogme sasvim slagalo s onim to sam uo o Cape Hornu. Ako bi se pogor alo, s tako malo posade na brodu sva ta se moglo dogo diti. Mislio sam da e po takvom vremenu na i tamniari propustiti jutarnji posjet ali ne, d o li su kao i obino s na im obrokom tvrde govedine, starim brodskim dvopekom i k tome sme uranim limunom, sve dobro zainjeno morskom vodom koju je usput upilo. Kad smo zgotovili, izgurali su nas uza stepenice da obavimo potrebe. Bilo je to bogme pr avo nevrijeme. im sam napravio prvi korak po palubi, ve sam bio do ko e mokar od prs kanja, dok je preko pramca hualo more toliko da se gotovo inilo da se brod igra pl iskavice i zaranja da razgleda morsko dno. Na im jadnim Engleziima nije se to nimal o svialo. Gore na komandnom mostu stajao je Potter blijed kao krpa i obgrlio krme ne pripone kao da nisu konopi, nego njegova draga izgubljena majica. Uto je silna bujica vode nahrupila preko krme i bacila ga na koljena. Unato svemu tome, i dal je je vrsto stezao svoj revolver. Hooper je zacijelo ekao na nas, da nas vidi, jer im se voda stala prazniti preko izlivnica, iskoristio, je priliku i mugnuo u potp alublje. Zanimljivija od Engleza bila mi je meutim posada. Ponajprije bio je tu Jamys Kinr ed za kormilom i k tome privezan za nj da ga more ne odnese. Kinred je bio valja n pomorac, da se razumijemo, ali nije bio grdosija. Da sam ja zapovijedao, stavi o bih Chinu Clucasa na kormilo po ovakvom nevremenu. China sluajno nije bio preda leko; ne to vi e gore popravljao je vrze na jarbolu. Eto jo jedne zanimljive zagonetk e. Krpanje vrza bio je zgodan zadatak, ali bio je predvien za lijepo vrijeme, a n e da se njime ovjek zamara usred uragana. Koliko sam ja vidio, nije ih ni trebalo krpati. Brew je bio odmah ispod i, zamislite, ovaj put mi je namignuo. To je bi lo dovoljno da bolje pripazim. ini se da sam malca skroz pogre no prosudio. Valjda je ekao dobru porciju gadnog vremena. Skeggs se obino nije zamarao time da sprovodi veleasnog i mene, prepu tajui to Hodges u, dok nas on dr i na oku, ali ovaj put se zavukao navrh stepenica, na suho. Zapra vo se inilo dosta bespotrebnim probijati se do zahoda da pi amo i seremo u ocean, k ad je ocean dolazio k nama. Ba kad smo krenuli, brod je zaronio u nadolazei val ko ji je potpuno prekrio zahod. Na to je veleasni stao zapomagati. Ne oekujete valjda da idem onamo, zacvilio je prema Hodgesu. Kako sam ga tada samo htio oboriti akom. Nije mi, naime, promaklo, uza sve ono di vlje zapljuskivanje oko mene, da je stolar Chalse Christian stajao iza zahoda, g dje je petljao zate ui jedan od prenih konopa, premda sam jasno vidio da je ve sasvim zategnut. Sreom, Hodges je samo Wilsona o tro podbo pu kom te smo nastavili teturati zastav i da se primimo za ogradu i okusimo jo malo oceana kad se straga prolomio j o jedan val. Upravo smo stigli, i Hodges se povukao jedan korak da mogu otvoriti vrata kadli je Christian s pojasa skinuo kljunu za konope i najpropisnije ga opa

lio po glavi. Nije mi trebalo govoriti to da radim. Christian je skoio na njega, i ja takoer, i obojica smo mu poku ali zgrabiti pu ku. Nije nam problem bio Hodges, ko ji bi se te ko mogao nazvati borcem ? nego sljedei val, pravo udovi te, koji se toliko m silinom razbio o brod da smo pali oboreni. Tada je veleasni zapoeo. Hura! ? zaurlao je, koliko je god glasno mogao onim piskuta vim glasom. Hura! Hura! Slava budi Bogu! Ne ka em ja, ima istinabog trenutaka kad se vie hura, ali ovaj nije bio jedan od ta kvih. Kada sam se osvrnuo, vidio sam kako je na prijatelj Potter primijetio na u ma lu gu vu, a zatim okrenuo pogled prema gore. I to je tamo vidio nego Chinu Clucasa kako se ba sprema zavitlati kljunu u njegovu slatku lubanju? Dobro mu je i do ao ta j pogled jer se zahvaljujui njemu tako lijepo izmaknuo da je kjjuna smrskala tek koju dasku palube. Potter se bacio natrag na ogradu prije dolaska sljedeeg vala i , premda ga je Brewova kljuna pogodila u rame, nije ispustio revolver kojim je o palio u zrak upla iv i Brewa. Bilo je to nezgodno, Hura, hura! ? vikao je veleasni. Dao bih ja njemu hura da nisam imao pametnijeg posla. Bacio sam se na Hodgesovu pu ku. Dok sam je se doepao i okrenuo se, ve je vladala prava bitka. Skeggs je promo lio glavu kroz ulaz da bi se zaas uhvatio s Tomom Karranom u ko tac oko pu ke. U meuvr emenu, Potter je dr ei se za ogradu, ciljao na sve i sva, onako nasumce, dok su val ovi bacali i valjali Sincerity. Njemu nasuprot stajala su etvorica, ukljuujui Brewa i Chinu, pa ak i ona stara luda Rob Quale, kuhar, ekajui povoljan trenutak, i misl io sam si kako nije opalio samo iz straha da bi ga ostali dohvatili im prvoga pog odi. Mo da sam im mogao biti od pomoi. Namje tao sam Hodgesovu pu ku sve dok dragoga doktora nisam imao lijepo na ni anu te sam povukao obara. Vjerojatno je bila nabijena, jer kakvog bi inae imalo smisla da je Hodges nosi sa sobom danju i nou? Ali, da ne po vjeruje , uo sam samo tihi kljocaj. Moj jedini zakljuak bio je da je o teena jer se smoi a. To je bila pogana prevara. Dan i no se pametni Englezi busaju u prsa sa svojim elikom i eljeznicom i brodovima za koje tvrde da ih eli itav svijet, a sada ispade da njihove pu ke ne mogu podnijeti malo vlage. Zar su oekivali da e se svi boriti pr otiv Rusa i loviti tigrove samo po lijepom sunanom vremenu? Stvarno me je udilo ka ko su samo uspjeli tako pokoriti pola svijeta. No pokazalo se da je to bio kraj na ega malog rata. Hooper je odjedanput sunuo odn ekle gdje se ranije zabio, i kundakom pu ke po teno odalamio Toma Karrana po glavi, t o je bio kraj Skeggsovih muka, i odjedanput su umjesto jednog Engleza s uperenim oru jem bila trojica, to je bila prevelika sila. Brew, China i ostali nekako su kl onuli i stali se povlaiti. Nisam ih mogao kriviti. Potom se i Hodges pridigao s p alube, dograbio opet svoje beskorisno oru je i dobro me opalio po rebrima, onako, u znak zahvalnosti. Bio je to ba ru an i jadan trenutak. A luaki prezrivi pogled velea snoga, nije ga nimalo ubla io. Da ste samo molili za oprost svojih grijeha, kapetane, kako sam vi e puta od vas tr a io, ne mislite li da bi sve imalo sasvim drugaiji ishod? Dr. Thomas Potter, travnja 1858. Sudbina nacija etvrto poglavlje: O buduoj sudbini ljudskih rasa (ispravak) Keltskom tipu, kao i crnakom i normanskome, sueno je da bude potpuno zatrt u velik oj konflagraciji nacija. Kelt e nastojati zavesti svojim nemarnim servilnim dr anje m, ali ustrajni Saksonac nee se dati prevariti. On e prepoznati dominantne karakte ristike koje se kriju iza priglupog osmijeha: prepredenost, prevara i, iznad sve ga, zadovoljstvo u niim izazvanom i zloudnom nasilju. Keltu nedostaje i osnovna sp osobnost razboritog rasuivanja, i ta je mana ve sama po sebi dovoljna da ga iskori jeni. Ratobornost i podlost, kojima Saksonca neprestano izazivaju, prijei e napoko n granicu njegova golema strpljenja, pa e pomesti du mana poput dosadne muhe. Na ta j e nain sam Kelt biti uzrokom svojeg potpunog i krajnjeg zatora, sve dok i poslje dnji ne nestane sa lica zemlje... Nova pravila voenia broda Sinceritv: Manjani Radi spreavanja daljnjih poku aja nasilne pobune protiv pripadnika Zapovjednike grup e, nadalje e se primjenjivati sljedea pravila. Sva e se pravila strogo provoditi.

PRAVILO prvo Odsada se nee dopustiti bilo kakvi radovi na odr avanju broda, od ribanja palube do premazivarga oblica, budui da su takvi poslovi samo sredstvo prikrivanja smjeran ih napada na pripadnike Zapovjednike grupe. Jedina iznimka bit e svakodnevna upora ba crpki, s tim da e oni koji rade na njima biti privezani na mjestu gdje rade. pravilo drugo Krmenim jarbolom posada se nema baviti ni pod kojim okolnostima. Jedra e na njemu biti stalno smotana. PRAVILO TREE Manjanima se nee dopustiti pristup komandnom mostu ni pod kojim okolnostima, osim sljedeih: I. lan posade za kormilom (koji e biti privezan za upravlja) II. Glavni asnik u slu bi (koji e biti privezan za krmeni jarbol) Napomena: svako kr enje ovoga pravila najstro e e se kazniti. PRAVILO ETVRTO Svi lanovi posade, osim kormilara i glavnog asnika u slu bi, odsada e biti zakljuani u ka telu osim kada se dr. Potter slo i da su potrebni za rad na palubi. PRAVILO PETO Prija nji zatvorenici imaju se odsada prikovati na svoja mjesta. Dat e im se none po sude. PRAVILO ESTO Upotreba manskog jezika zabranjuje se u svakom trenutku. Svaki prijestup glede o vog pravila smatrat e se poku ajem pobune. Napomena: svako kr enje ovoga pravila najstro e a se kazniti. Nova pravila voenja broda Sincerity: pripadnici Zapovjednike grupe PRAVILO PRVO Svi pripadnici Zapovjednike grupe moraju u svakom trenutku nositi nabijeno oru je. PRAVILO DRUGO Barem dva lana Zapovjednike grupe moraju biti na komandnom mostu u svakom trenutku dana i noi (vidi novi sustav dr anja stra e). PRAVILO TREE Sva etiri lana Zapovjednike grupe moraju biti nazona na palubi svaki put kad je mans ka posada na zadatku meu snasti (pri laviranju, uvlaenju jedra itd., itd.) i moraj u ondje ostati tijekom cijele takve operacije. 24. travnja Osobno zatvorio svu posadu u kabine, ali bio prisiljen pustiti ih jer se oluja p ogor ala (prednje i glavno vr no jedro sasvim se razderalo). V. budno stra arili s pri premljenim pu kama. 25. travnja Vrijeme napokon mirnije. Hooper predlo io baciti Brewa + Kinviga u more kao kolovoe . V. privlano. Meutim, osobno odluio bilo opasno s obz. na vlastite okolnosti kada (ako) stignemo u Englesku. Takoer potrebni s obz. na radove na brodu. Ali dozvoli o Hooperu obojicu dobro izbievati pred svim ostalim Manjanima. (Hooper nainio vlas titi bi od robe na brodu: v. djelotvoran). Zatim poslao Brewa dolje s Kewleyjem + Wilsonom. Dao stolaru Christianu da svu trojicu potpuno prikujee za podne daske da sprijeim daljnje nevolje. Potom osobno utvrdio komandni most barikadom od sanduka, balasta itd., itd. Takoe r upotrijebio top s pramca. Nema na brodu naboja za njega, ali uzeo barut iz pat rona pu aka + umotao u papir da napravim rasprsni paket, zatim nainio drugi paket o d slobodnih metaka, kamenia iz balasta itd., itd. Okupio Manjane na palubi radi de monstracije. Osobno zabrinut da li dobro odmjerio koliine, ali ispalo v. dobro. H ooper pripalio fitilj (vrpca natopljena uljem s ne to baruta) zatim svi gledali do k top zagrmio + ispalio silan hitac daleko u more. Manjani zadovoljavajue zapanje ni. Osobno potom opet napunio + postavio oru je navrh barikade tako da = upereno u glavnu palubu. Svjetiljka ima gorjeti u zaklonjenom dijelu barikade u svakom tr enutku. Nesretna injenica = pobuna = najte i udarac. Osobno nikad imao potpuno povjerenje u njih (sreom) ipak nadao se da pridobiti ih vs. kapetana Kewleyja makar zbog nago

na za samoodr anjem. Osobno stanje sada = v. nepovoljno. Engleska = bolje odredi te nego Hobart sa sentimentalnim budalama, ipak ostaje injenica sva odredi ta sada = o pasna. Manjani svakako optu iti me za gusarstvo. Vl. me napasti s obz. na uzorke + tvrditi da sam ga poku ao ubiti. Bez sumnje djelovao sasvim ispravno, svejedno svj estan mogli biti izlo eni strogome sudu neupoznatih sa situacijom. U najboljem slua ju makar osobno pretrpjeti poguban skandal. U najgorem = nemogue sagledati. Izgle di vlastitog ugleda ugro eni = naroito uznemirujue jer nanijeti ogromnu tetu s obz. n a Sudbinu nacija. To mi po istini sada gotovo va nije nije nego vlastiti izgledi. Vjerujem da to = osobna ostav tina ovome svijetu + od silne va nosti i obz. na ljuds ko razumijevanje budunosti. Osobno naprosto ne moi dopustiti da bude iskrivljena + uni tena. Trojica takoer v. potreseni bezrazlo nim nasiljem Manjana. Osobno se potrudio uvjer iti ih da = potpuno opravdano preuzeli brod od osvjedoenih kriminalaca. Ustvrdio da to ne = kr enje zakona nego graanska du nost + da biti pohvaljeni (zapravo osobno sumnjam u to). Sreom, sada = suvi e kasno za povratak. Oni i ve upleteni u ovaj slij ed dogaaja. Jedina nada = ostati odluni. Druga briga = zalihe. Razmi ljao o zaustavljanju u luci (Falklandski otoci? Argent ina?), ali to sada = sasvim nemogue jer Manjani sigurno iskoristiti priliku za bi jeg, izdaju, napad itd., itd. Svejedno hrana = nedovoljna za put do Engleske. Os obno prinuen zapovjediti znatno smanjenje porcija Manjanima kako bi preostale zal ihe du e trajale. Pored toga, sada smatram ranija prevelika dare ljivost mogue potakn ula ih na ustanak. Porcije hrane za nas takoer smanjene, premda u manjoj mjeri je r = nu no da mi odr imo snagu da suzbijemo daljnje poku aje pobune (takoer potpuno pogr e no dr ati saksonski tip bez nu ne prehrane). Ovo = V. te ke odluke no naprosto ne mogu dopustiti da me se osujeti u ostvarenju velikog cilja. Za to to im se dogaa = Man jani sebi sami krivi. Novi raspored dr anja stra e itd. = ve zamoran. Osobno vrlo uznemiren potresnim misli ma + snovima. Poku ao pronai mir u radu. Nastavio poku aje sakupljanja + rasporeivanja uzoraka to = v. te ko jer uni tavanje koje uinio Wilson = strahovito + mnogi suvi e o tee i, izmije ani itd. da bi se mogli spasiti, (v. potresno). Osobno takoer naporno rad im na rukopisu gdje mogu rei da postigao veliki napredak. Poglavlje o oblicima lu banja inferiornih tipova sada gotovo potpuno.

Peevay, VELJAA ? TRAVANJ 1858. Vrijeme je bilo vedro kad sam zadnji put prelazio svijet. Drvee jeseni bilo je pr ekrasno, ali je alosno bilo razmi ljati da sam ovdje zadnji Palawa i da e nakon mene biti samo bijeli govnari ili nitko. To nikad nije smjelo postati njihovo mjesto , promi ljao sam. Da, oni sad mogu ii amo i tamo i misliti si TO JE SAD MOJE, ali o ni ga nikad nee osjetiti kao to su moji mogli. Kako i bi kad ne znaju kako se i gd je ne to zove, ni kako je tamo dospjelo? I num nikad nee ovo imati duboko u grudima , ne. Oni e ovdje samo stanovati. Postalo je te ko biti sasvim sam. Gotovo sam osjeao tugu to su onaj mrski Potter i d rugi oti li, jer je ak i mr nja prema njima i ubijanje njih bila neka vrsta dru tva. Po malo mi je po noi dolazilo ludilo samoe i aptalo da je sve samo propast i stavljalo bol u moja ramena i kosti, kao da su u njih u le suze pa su vla ni kao neko trulo d rvo. Ali onda bi do ao dan, vedar i nov i ja bih protegnuo ruke, ustao i opet izdr a o. Tako sam ostavio planinska mjesta i i ao preko bjelakih cesta i imanja. I ao sam o nuda oprezno iako je bilo lako, da, jer nisu uope vi e pazili. Za to i bi, kad su na i potpuno nestali? Mogao sam ih vidjeti iz skrovi ta kako se voze na KOLIMA ili ja u amo-tamo da ovje ivotinje natjeraju da tre zajedno i vidio sam da su im oi prazne ka o da unutra nema niega osim najpliih misli, TO MORAM SLJEDEE UINITI? TO U SLJEDEE JES HOE LI VRIJEME BITI LIJEPO I SUTRA? Da, to su bili njihovi u ici sada kada smo mi mrtvi. O, mrzio sam ih zbog toga. Malo-pomalo tlo je postalo ravno dok jednoga dana nisam pre ao jedno ni e brdo i do ao do mora, sjevernog mora. Pratio sam obalu na istok sve dok jednog vedrog jutra nisam ugledao daleko iza valova onu tako poznatu planinu, tanku i za iljenu poput koplja. Robsonov otok, kamo nas je on doveo i gledao kako umiremo. To je bilo ne obino gledati kao kad vidi nekog jadnog duha. Bli e moru bilo je brdo, okruglo i nis ko, i uviao sam da to mora biti Oev otok jer kad ga ja Majka onaj put htjela ubiti toljagom, sjeam se da je onamo otplovio. Ubrzao sam korake, otok je postao bli i i

uskoro sam do ao na neko num mjesto. Bilo je malo, sa samo nekoliko kua uz rijeku i samo nekoliko bijelaca u blizini koji su kao i uvijek ganjali okolo ovce. Rije ka uz more bila je blatna i na tom mulju bila su dva amca, jedan od njih ba kakav je trebao, s dva vesla i malenim jarbolom za jedro. Oti ao sam zato u obli nju umu gd je sam nainio koplja, mnogo njih, i zatim sam ekao. Kada je do la veera bijeli govnar i su se svi povukli u svoje kue, oti ao sam do njihovog amca, pa ljivo ga gurnuo u vod u, premda je bio previ e te ak, i u ao i oti ao. No je bila dovoljno svijetla zbog pola mjeseca i ja sam podigao jedro i ponekad j o dodatno i veslao. Kada je do lo jutro, brdoviti otok bio je blizu a svijet iz koj eg sam do ao sakrio je oblak. Prvo nisam mogao vidjeti ni ta, ali kad sam i ao okolo, najedanput sam vidio kue, njih est, duge i niske. To je bilo dovoljno za mno tvo bij elaca, uviao sam, previ e da se borim s njima, to je bilo zabrinjavajue jer bi me sig urno ubili prije nego uspijem probosti Oca. Tada sam primijetio nerazmrsivu zago netku. Nisam naime vidio nikoga, a iz dimnjaka nije i ao dim. Zar su se svi skriva li, ekali s nekim ubojitim iznenaenjem? Skratio sam jedro, usporio, ali i dalje ni tko nije dolazio da puca iz pu ke pa sam do ao i izvukao amac na obalu. Kad sam do ao d o najbli e kue s pripremljenim kopljima, gurnuo sam vrata i otvorio ih. Unutra nije bilo ljudi, ali bio je stol i stolice i miris zovoja, a kad sam oti ao do vatre i dirnuo je, pepeo je bio jo uvijek topao. U drugim kuama bilo je isto tako, to je b ilo zanimljivo. Zato sam odluio promatrati. Uzeo sam svoj te ki amac i s mukom ga sa krio u grmlje. Nakon toga sam sjeo, pa ljivo, sa svim kopljima spremno poredanima. Bio je gotovo mrak i spavao sam kada su me probudili glasovi to su dolazili izdal eka s vode. Svjetla su sjala na more, njih etiri, s blagim pljuskanjem kad bi ves la u la u vodu. Prema kretanju svjetala znao sam da su etiri amca i premda nisam vid io veslae, znao sam po glasovima da ih je mnogo, to je bilo lo e. Svejedno, sada se ni ta nije moglo i tako sam ostao onako, gledao kako se amci pribli avaju i stalno pr elazio rukama preko kopalja da budem spreman i pitao se da Otac nema neko grozom orno pleme oko sebe. Kapetan Illiam Quillian Kewley, travanj ? lipanj 1858. Svakoga dana sumrak bi se spustio mrviak kasnije i no bi bila trunicu hladnija. Bil o je jasno to to znai. Stizali smo u sjeverne vode. Nee jo trebati predugo da stigne mo u Potterovu Englesku. Nisam se tome mogao previ e veseliti. Moje oznake na zidu brojile su sedam tjedana od obilaska Cape Horna, to je iznosi lo puna dva mjeseca i bogme se ne sjeam da sam pro ivio par jadnijih i gladnijih mj eseci od tih. Ne znam je li to bilo zato to su se upla ili ili jer ih je pobjeda op ametila, ali jo od na eg malog ustanka kod Cape Horna inilo se kao da se krv u ilama brodootmiara sledila. Dr. Potter zgodno se dosjetio da prikuje Brewa, veleasnog i mene za podne daske, a ak je i osobno silazio uvjeriti se da je sve uinjeno po nje govom ukusu, to je znailo da je prejako stezalo te je bilo vra ki te ko uhvatiti ne to s na po noi. Otad su na i odlasci na zahod zamijenjeni kantama, to je bilo osvetoljubi vo i poni avajue. ak i Hodges, koji je bio najmek i od njih etvorice, poeo nas je tako o ro podbadati pu kom da je sve boljelo, kao da igra neku novu igru koju se dotad jo nije usudio igrati. No, najgori je bio Hooper. On je bio taj koji je izbievao jad noga Brewa i Kinviga ? to smo svi morali gledati ? pri emu je oito u ivao, osmjehujui se i cerekajui i uzimajui zalet da im jo bolje unakazi lea. Kao da mu je to batinjan je otvorilo tek, nekoliko puta uo sam ga kako meko silazi stepenicama, tiho poput duha, u nadi da e uhvatiti Brewa i mene da razgovaramo manski, to je bilo zabranj eno po Potterovim novim zakonima. Mo da vam mi Manjani i imamo svojih mana, ali ni kad nismo tako podli i okrutni. Ovdje se radilo o u ivanju u nano enju boli. Nije imao dugo prilike zabavljati se tom igrom. Nakon samo nekoliko dana Potter je uvidio da nema dovoljno Manjana za upravljanje brodom i Brewu su skinuti okov i. Bila je to i teta jer sam u ivao imati tu jo nekoga osim blebetavog glavono ca od up nika. No, kako se kasnije pokazalo, od Brewovog je boravka ipak bilo neke korist i jer je barem zapamtio gdje sam svezan. Te iste noi nakon to je oti ao, uo sam grebe nje u zidu iza sebe, tiho poput nekog mi a u nonim avanturama, koje se nastavilo ita vu no. To mi je privuklo pa nju, ponajvi e zato to sam znao da je s druge strane zida ka tel. I zbilja, rano ujutro sjaj metala probio se kroz jednu od dasaka pored moj eg lakta, a zatim nestao ostaviv i rupicu, a kad sam se sagnuo do nje, zauo sam lju pki zvuk manskog. Metal je, obja njavao je aptom Brew, liica ? jedino ime im Potter do

zvoljava da jedu svoje obroke jer se, izgleda, bojao da bi vilice i tome slino mo gle te peelske mu karce pretvoriti u istinsku opasnost za ona jadna eda naoru ana obin im pu kama. To je bila ugodna promjena. Najedanput sam mogao uti sve razgovore i doznati kako stoje stvari na palubi. Nije svatko bio zadovoljan. Kad god bi koji od momaka p ro aptao pozdrav, Wilson bi se naoigled ozlovoljio i pogled bi mu stao vrludati po kutovima kao da poku ava uti to govore, mada mu to nije previ e koristilo kad je svaka rije bila na istom manskom. Bio je ljubomoran iako nije imao ni trunku prava na t o. Nije ak ni gubio na mojem ugodnom dru tvu budui da me ve danima nije poastio nijedn om rijeju, tedei radije svoje klepetanje za nebesa. Ponekad kad bi Brew pozdravio, on bi se poeo posebno glasno moliti samo da ne mogu uti, i ozbiljno sam se bojao d a e na neki nain to ve spomenuti Skeggsu i Hodgesu, ili im svojim zurenjem pomoi da vide rupu u zidu (sakrio sam je rukom koliko sam bolje mogao). Stvarno je taj upn ik bio ista zloa. Sada smo, zar ne, napokon bili ravnopravni. On je, u svojem dobr om prijatelju Svemoguem, imao nekoga s kime je mogao blebetati, a sada sam ga ima o i ja, premda je, sudei po njegovoj znati elji, moj bio bolje upuen u najnovije dog aaje. Drago mi je bilo to ih ba i nije bilo, jer je ionako sve bilo lo e. Brew je rekao da je ka tel postao pravi zatvor samo za posadu, tako osiguran zasunima da nije bilo anse da se provali ak ni uz monu podr ku liica, a momci su stalno morali biti ondje os im kad su bili potrebni na crpkama ili jedrima. to je jo gore, zvualo je kao da su klonuli duhom. Nastojao sam ih uvjeriti da naprave opet neku strku, mo da nou kad s u Englezi umorni, ali nisu se dali. Kod Manjana je problem jo i to da su u dubini du e ovisni o raspolo enju. Nadmu se i objese poput jedra na vjetru. Kad sve ide po dobru i oekivanja su velika, ni ta ih ne mo e zaustaviti, ali ako stvari krenu lo e, s ok e presahnuti dok ne izgube svu vjeru u sebe. Batine od Engleza gadno su o amutil e momke, a gledati bievanje Brewa i Kinviga, a ne moi im nikako pomoi bilo je jo gor e. Nije ni tu bio kraj na im nevoljama. Manjanin vam je naje e jednako osjetljiv kolik o i mrzla voda, ali odreene mu se stvari zavuku pod ko u i more ga, a Potterova mis terija s lubanjama i kostima jedna je od takvih. Ne ubrajam se meu one koji bi na takvo to obraali pa nju, ali rekao bi da je neke od njih to malo uznemirilo, pa se govorkalo da su na Potterovoj strani -neki odreeni- te da ga se ne mo e svladati, m a koliko mi lukavi bili. Takva vjerovanja doista obeshrabre ovjeka. I brod je dospijevao u jadno stanje. Posljednja Potterova ludost, kad je zabrani o sve popravke, ubrzo je poela ubirati danak, pogotovo kad smo upali u onaj pojas bez da ka vjetra gdje smo ostali zarobljeni vi e od dva tjedna. Samo je peklo sunce ili bi pala ki a bez vjetra, ba formula koja najvi e kodi jedrenjaku, tako da se, kad nas je napokon povjetarac pogurao dalje, uo odozgo pla Sincerity kako prodire kro z daske palube. Bilo ga je u cvile u metalnih kolotura, suvi e prodornom i kripavom d a bi zvuao zdravo, i u topotu izama momaka po daskama palube koji je trebao zveati tupo i vrsto, a bio je pomalo upalj, kao da ple u po lijesu nekog krca. Ponajvi e ga je bilo u umu protjecanja vode pod nama, koji je polako postajao sve sporiji i dubl ji ? kao kad se limena kada pone puniti ? i bilo ga je u kripanju crpki dok su pum pale, kako bi se trup broda odr ao suhim. Svaki brod koji je godinu ili dvije na p uini treba tu i tamo ispumpati, ali ovo je bilo ne to drugo, Jedva bi pro ao koji sat , dan ili no a da crpke nisu radile. Nije predstavljalo neku zagonetku u emu je nevolja. Raspadali smo se. Mo da vrlo po lako ali sigurno. Prestani krpati jedrenjak i uskoro e ti se poeti pretvarati u od govarajuu koliinu trulog drva, rascvale u adi, hrava metala i sve vi e morske vode. Bez svakodnevnog moenja i uperanja, daske palube e se skupiti i propu tati ki u da slobodn o moi podnicu i malo je nane, i doista sam za vrijeme pljuskova poeo primjeivati kak o paluba proki njava sve dok vla ne mrlje nisu poele izbijati po zidovima. Brew mi je rekao da su se konopi istro ili i popustili jer je Potter bio suvi e sumnjiav da ih dopusti redovito zatezati. Ne bude li pazio, mogli bi mu se i sami jarboli sru iti jer ne ma u li se neprestano katranom, ni ta ih ne mo e spasiti od truljenja i kidanj a. Malo-pomalo Sineerity je nastojala dospjeti u ono stanje kojem stremi svaka d rvena laa: raspr en kup drvenih naplavina i platna to uljep ava neki gluhi kutak ocean a. Bio je to gnusan, vandalski in. Moja Sincerity koju sam nainio od olupina, gotovo vlastitim rukama, i odr avao je koliko god je bilo mogue, pretvorena u ru evinu zbog

pobunjenike ignorantske rulje. Ma to je kao da ti netko pi a po sinu mezimcu. Gotov o bi mi bilo drago kad bi se naprosto raspala i potonula, ali ak ni toliko sree ni smo imali. Brew je rekao da se uza sve to propu tanje jo uvijek dr i visoko na vodi. Na trenutak sam ostao zbunjen, a onda mi je sinulo. Radilo se o krijumarskim tivam a. Oito su djelovala kao dva golema plovka koji su nas odr avali na povr ini. Bit e da nije lako potopiti brod kad ga dr e dva korita. alosno je bilo to to nama, jadnim Manjanima, drugo korito nije ni ta pomagalo. Jo od bitke kod Cape Horna Potter nam je srezao porcije sve dok na kraju nisu postale tolike da bi i mi ostao gladan. Uskoro nisam mogao razmi ljati ni o emu drugom nego o jelu, a ona bol to mi je izjedala utrobu nije prestajala. Ubrzo je postalo oito. Veleasni je jo otprije bio premr av i kad smo se izvukli iz one bezvjetrine bio je ve ivi kostur, a i ja sam gledao sam kako mi vlastite ruke i noge svakodnevno post aju sve ko atije. Brew mi je dojavio da momci postaju tako slabi i ispijeni da su i m lica kao u mrtvaca. Bilo mi je drago vidjeti da su se barem Englezi lijepo hra nili, i zakleo bih se da je Skeggs nabacio jo koju naslagu na onu svoju trbu inu. Sa skorbutom je na alost bio lo ije sree. Znao sam da do toga mora doi jer nisam vidio limun jo od vremena prije bezvjetrine i ve sam poludio od elje za povrem. Skeggsa j e zbog njegove debljine prvoga uhvatilo. Problijedio je i malaksao ? to sam smatr ao da je veliki napredak za njega ? dok mu usta nisu stala oticati tako da vi e ni je bilo sumnje. Nakon toga Brew mi je javljao o skorbutu i jo skorbuta, tko ga je dobio i tko misli da bi ga mogao sljedei dobiti. Uhvatilo je i mene kao i ostale , i ne mogu rei da sam u ivao. Prvo me nasmrt smlavilo te je bilo te ko i zamisliti d a se makar pomaknem, a onda su mi se desni i usta rascvali, to je vakanje pretvori lo u pravu muku. Znao sam to dalje slijedi: prekriju te mrlje kao da ima sedam po as ti, pa ti se zubi ponu klimati dok se napokon ne nae zamotan u komad platna za jedr a, potiho baen preko ograde da zbuni ribe. to mislite tko ga je zadnji dobio? Veleasni. Kako je uspio, ne znam. Mo da je na ao nai na da krade limune. Naravno, u ivao je u tome i ne bi sat pro ao a da nije izgovarao nove molitve u zahvalu Gospodinu Bogu svojem Ocu to se pobrinuo da on, veleasni G eoffrey Wilson, bude i dalje zdrav kao dren kad se sav jadni olo naduo poput le ina, a rask limani zubi samo to im ne poispadaju. Kakvo sam samo olak anje osjetio kad se i on napokon razbolio. Premda ba i nije bilo neke razlike. Zapravo, postao je jo gori. Ni na trenutak nije zaepio i kad vi e nije znao to bi rekao svojem prijatelju Svemog uem, samo bi pjevu io ili pucketao usnicama ili bubnjao prstima po daskama, samo da ide na ivce. Nema tog novca koji ne bih dao da sam se mogao osloboditi okova i n je no ga u utkati estokim batinama. Sve vrijeme veeri su se duljile, a zrak zahlaivao. Svanuo je dan kad je Skeggs pre stao dolaziti po svom poslu, a umjesto njega nam je Hooper donosio ostatke hrane . Brew je rekao da su dvojica na ih momaka tako oslabili da su se jedva mogli penj ati i raditi na jedrima. Svejedno smo i dalje blago plovili. A oluje? Ma, nisam uope shvaao to namjerava taj ocean. Otkad nas je onako okupao kod Cape Homa, Atlant ik nas je stidljivo astio niim gorim od lijepog vremena za plovidbu. Rt Finisterre , Biskajski zaljev koji se toliko die svim onim brodovima to le e na dnu ? trebali b i se sramiti. Napokon, jednog jutra dok sam opipavao kako mi jedan zub ispada iz usta, do mene je iz zida dopro Brewov apat s vije u koju nisam htio uti. Sino smo pro li Ushant. Do sada smo ve dobrano za li u Kanal. Jo malo i vratili smo se u engleskost. Kinvig mi je itao misli, premda nisam rekao ni rijei. Ne brinite, kapetane. Nije jo gotovo, o ne! VELEASNI Geoffrey Wilson, lipnja 1858. Oe moj koji jesi na nebesima, ove mi hladne noi govore da smo se skoro ve vratili. Netko bi drugi osjeao oaj nakon ku nji koje sam pro ao: gladan, okovan, bolestan, natj eran na dru tvo krijumara alkohola i na gledanje svojih muitelja ? tvojih neprijatel ja, sluga neastivoga ? kako se pobjedniki epire. Tkogod drugi osjetio bi se napu ten, ak i okrutno izigran. Tkogod drugi bio bi ispunjen gnjevom zbog itave ove velike potrage koja je bila naoko besmislena, a na koju je po ao s tako silnim oekivanjima i tako hrabro izdr ao samo da slu i tebi.

Ne osjeam gorine. Ne optu ujem. Oe moj koji jesi na nebesima, smiono sam ustrajao u s vojoj vjeri. Tra im samo, ako ima kakav naum za me ? a zacijelo ga mora imati ? neka me zapadne skoro. Ja sam pripravan i ekam svaki trenutak na tvoj najmanji znak, premda nije bilo niega do sada. Zar je Rajski vrt bio ovdje, u Engleskoj, sve vrijeme? Je li to odgovor? Je li it ava ova velika pustolovina bila tek jedna velika ku nja? Ali za to si me onda slao d a prijeem itav taj put? Oe moj koji jesi na nebesima, ne bi li makar mogao ubla iti ovu glad to me mori? Zac ijelo ne tra im mnogo? Toliko silno udim za jabukama i esto ih viam u snovima. ak bi i udo u obliku glavice luka bilo dobrodo lo, ili mo da sirovog krumpira. DR. Thomas POTTER, SRPNJA 1858. Manjani = podmukli svi do zadnjega. Osobno uo Brewa (kao i obino svezanog za krmen i jarbol) kako daje upute kormilaru da jedri SSZ. Kada ga upitao s obz. na to, o n tvrdio da nas nepovoljne morske struje nose u Biskajski zaliev + moramo postav iti kurs tako da izbjegnemo poluotok Bretanju. On pokazao daleki komad kopna na SSI tvrdei da to = Bretanja. Osobno = sumnjiav. Iz vlastitog promatranja karte sma trao da mi = ve dalje na S. Takoer mogao u daljini vidjeti nekoliko brodova da idu na I. i Z. Ulaze ili izlaze iz Engleskog kanala? Ako udaljeno kopno ne = Bretan ja nego Cornwall onda bi nas kurs SSZ odveo u Irsko more + na otok Man. Brew se nadao odvesti nas u zamku + nasukati brod negdje na mansku obalu kako bi nas nje govi sunarodnjaci keltskog tipa mogli ubiti? Oito na e sumnje = osnovane. Osobno smatrao samo radikalan odgovor prikladan za ovaj zadnji poku aj podrivakog d jelovanja. Ne mogu nas dovoditi u opasnost povjeravajui brod la ljivim + podlim kri minalcima. Odluio moramo preuzeti brod u potpun nadzor, ukljuujui navoenje + upravlj anje kormilom. Ne mo e biti toliko te ko ako to mo e ak i manski keltski tip a dovoljno dugo smo promatrali Brewa, Kinviga itd., itd. da steknemo iroko shvaanje s obz. n a njihov zanat. Osobno smjesta djelovao. Dao odvezati Brewa s jarbola + izbaciti s komandnog mosta. Osobno obznanio nadalje djelovati i kao kapetan i prvi asnik + posada ima primati zapovjedi neposredno od mene. Brew pokazao protivljenje pre dskazujui nesreu itd., itd. (naravno), ali osobno ga odluno ignorirao. Na isti se n ain rije io Chine Clucasa zamijeniv i ga Hooperom. Hooper zabrinut da biti preslab (s korbut), ali ga osobno uvjerio da jo ne = dug put. Engleska = na vidiku. Izdao prvu osobnu zapovijed = dodati jo jedara. Vjetar slab dok osobno sumnjiio Brew a da namjerno poku ao usporiti brod. Brew tvrdio vi e jedara = opasno, rekav i vjetar ojaati + jarboli preslabi zbog zapu tenosti. Njegovo protivljenje samo poslu ilo ojaat i osobnu odlunost. Zapovijedio jo vi e jedara! Posada v. spora u izvr avanju du nosti na jarbolima, stoga osobno prisiljen opaliti iz revolvera u zrak. V. djelotvorno. Odmah se pokazalo da procjena tona. Jarboli izdr ali, brod br i. Osobno posadu poslao u ka tel ili dao vezati za crpku, kao i prije. Postavio kurs ISI. Osobno osjeam silan umor. Odluio sii na odmor, ostavio Hoopera (kormilo) + Hodgesa da paze. Pogledao Skeggsa. On v. lo e. Vlastita usta + ruke bole od skorbuta stoga te ko ak pisati ove bilje ke. Na ao se pun vrlo neugodnih osjeaja s obz. na englesku ob alu kojoj se primicali. Silno muen strahovima. Valja mi stii ili umrijeti, makar p od prijetnjom tu bi, ako ne i uhienja + zatvora od strane neznalica. Jedina utjeha = sada dovr ena Sudbina nacija. Kakva god bila osobna sudbina, nadam se + vjerujem to djelo e = moje dijete za budue (+ mudrije) doba. Kapetan Illiam Quillian Kewley, lipnja 1858. Probudilo me kripanje drva, premda nimalo nalik nijednoj od ranije mi poznatih vr sta kripe, nego nekako sporije, i masivnije, kao da se pola ume ru i. Tek to sam sjeo , zauo se strahovit tresak i najedanput se inilo kao da se rasporila kakva utroba jer su svakojaki predmeti stali curiti odozgo u silnoj bujici, ispuniv i zrak gust om pra inom. Ne to mi je palo u krilo, tupo i te ko poput le a, izbiv i mi zrak iz plua, i istovremeno sam osjetio kako se itava laa o tro naginje na lijevi bok, kao da je vue neka golema ruka. Poela se uspravljati, da bi se potom opet nagnula. Zar je kobil ica oti la? Ako se prevrne, voda e tra iti put kroz svaku rupu i trule da nas to br e pov ue na dno. Nisam nikada eznuo za utapanjem, ali bit e da nije na ovjeku da si bira n ain, pogotovo jer sam malo to mogao uiniti. Brojio sam sekunde, zatim i minute, no premda se brod i dalje njihao, jo uvijek smo plutali. Napokon se umirio pod o trim

nagibom pa sam zakljuio da je trenutak udisanja morske vode odgoen. Otpljunuo sam jer su mi usta bila suha od smrada katrana i izmrvljene boje. Spus tiv i pogled u krilo vidio sam da ipak nisam doekao neiji le , nego veliki kolut u eta. Tada se zrak ve ra i avao i poeo razotkrivati novi komad pokustva u na em zatvoru, i to o veliine stabla, to je zauzelo itavu prostoriju i smrskalo vrata u iverje. Imaju n eku aroliju stvari kad dospiju onamo kamo najmanje spadaju, i bilo je te ko zamisli ti da je ovo bio jedan od kri eva koji bi u svakodnevnoj situaciji trebao biti na polovici jarbola, tako da s njega mo e visiti jedro i hvatati vjetar. Priredio je i pravi cirkus probiv i podne daske i navaliv i na kabinu svu silu platna i u adi. Bil o mi je drago da je odluio pasti onako postrance jer da se sru io okomito, proveo b ih se kao i one daske. Bilo je dosta jasno kako je upao. Podigav i pogled, ugledao sam rupu koju je probio kroz daske palube, dovoljno veliku da kroz nju propadne pokoja krava, to mi je razjasnilo odakle ki a to me golica po licu. Nazirao sam sam o dio jarbola za koji je trebao biti privr en a koji je sada le ao du palube. Iznad tog a bilo je samo nebo i to najljep e ru iaste boje. Dobro jutro i tebi. Eto ti krasnog udesa! Jadna moja Sincerity, uni tio te onaj engleski olo koji ne bi smio prii ni blizu jedrenjaku. Nije me to ni previ e iznenadilo jer sam od Brewa uo da je Potter navalio svu silu jedara. Na drugome brodu platio bi to tek kojim r azderanim jedrom, ali ne na ovome. Zahvaljujui zapu tenosti, obrui i svornjaci bili su valjda ve skroz hravi, konopi labavi, a i sam jarbol napola truo i pred raspada njem u trije e. Bio je dovoljan zapuh vjetra, i ode. No, tada sam zastao zbunjen. T o mo e biti jedino debleni kri jer su svi ostali predaleko naprijed. No, koliko se sjeam, Potter u svojim pravilima ka e da nema podizanja jedra na stra njim jarbolima. Za to se kri onda sru io? Odgurnuo sam s krila kolut u eta poput kakvog starog psa to se preudobno namjestio, i isprobao ruke i noge, ustanoviv i da usprkos nekoliko modrica ni ta nije slomljen o. Odozgo se ulo dozivanje i sudei po smjeru, bila su to dvojica zavezana za crpke . Dobro da ih jarbol nije zdrobio. Premda zbog vjetra nisam mogao razabrati njih ove rijei, zvuali su da bje nje nisu mogli. Razlog tome uskoro je postao vidljiv. Zaa s je s boka dopro silan prasak od kojeg je itav brod zadrhtao. Po to malo buke zn ao sam da smo ostali ne bez jednog nego bez dva jarbola. Bit e da je glavni povuk ao za sobom krmeni. to je jo gore, dok se krmeni lijepo opru io po palubi, glavni je odletio ravno u more gdje su valovi njime dalje mlatili o korito. Nastavi li ga jarbol tako devetati, bilo je pitanje trenutka kada e probiti korito tako da gla tko potonemo. Hvala ti Gospode to si me za titio od pogibelji, mrmljao je veleasni u pra inu, kao i uv ijek pogodiv i krivi trenutak. Tada sam tek primijetio zanimljivu promjenu. Radi se o tome da kad si nekoliko m jeseci prikovan za pod, uskoro upozna navike i raspolo enja svojih lanaca, skoro bo lje nego to poznaje vlastitu enu. Lanac izmeu zglavaka bio je zloban i udljiv, zvecka jui pri svakom pokretu, dok je onaj vei, privr en za obru zabijen u daske, bio stro i i aglo me potezao k sebi, kao da je ne to kivan na mene. Sada sam uglavnom primijeti o da je ovaj potonji malice sporiji nego obino i trunicu bi popustio prije nego to b i me povukao za ruke. Ubrzo sam otkrio razlog. Kri je, udariv i svom silinom, nainio pukotinu meu podnim daskama, takvu da je prolazila odmah do metalnog obrua. No bi la je to dobrodo la zanimljivost. Jedan od klinova obrua bio je sasvim labav te sam ga bez mnogo muke izvukao i premda drugi nije popu tao, za poetak ni to nije bilo lo e. Prstiju drhtavih od ove mogunosti da se ipak ne utopim, dao sam se na posao d a ga izvadim iz poda. Nije bilo lako, naravno, ali malo-pomalo drvo je stalo krka ti dok nisam osjetio da klin fino popu ta, kao klimavi zub. Napokon sam unuo ponad n jega, silovito povukao i izvukao ga van. Bio je to ugodan trenutak. Bio sam slob odan! To jest, ako zanemarimo pola kvintala lanaca to sam ih vukao sa sobom. Sada sam se pitao to se dogaa na palubi. Ima li jo koga tamo? ? upitao sam kroz Brewo vu rupu u zidu. Svi smo, uzvratio je Brewov glas. I svi smo dobro, osim to emo se podaviti. To je bila gadna vijest. Mislio sam da e Potter osloboditi neke od njih da prere u glavni jarbol. to je dovraga radio? Izvui u vas ja, ne brinite, obeao sam premda je to bila vi e puka elja nego ne to stvarno, Kapetane Kewley, morate mi pomoi.

Toliko je vremena pro lo otkad sam uo veleasnog da se obraa meni a ne svojem nebeskom prijatelju da sam gotovo poskoio. Htio se spasiti, je li? Taj stvarno ne preza n i pred im. Svih ovih tjedana nije se potrudio ni da mi dobaci koje je doba dana, a sada kada mu je trebala pomo, sada se raspriao. Bio sam u isku enju da ostavim tog gnjavatora neka trune, to je jedino i zaslu io. No, radi se o tome da kad si s nek im okovan na dulje vrijeme, onda je nezgodno naprosto otii i pustiti ga da guta m orsku vodu, kakva god ni tarija bio. Zaas se pone pitati kako bi se osjeao da to netko tebi uini i time je tvojoj urbi kraj. Odgurnuo sam ostatke vrata i kanio sam zako raiti u hodnik, ali tada sam se vratio. U redu, upnie. Kakvo sam iznenaenje do ivio kad sam bacio pogled na njegove lance. Zami slite, jedva ga je i ta dr alo za pod. Da se samo potrudio pogledati. Daske pod njeg ovim nogama zacijelo su upile vi e ki nice nego one pod mojima jer su se rascvale od trule i, dok je ostatak posla obavio kri . Dovoljan je bio lagani trzaj i bio bi sl obodan. Koliko god vremena imao i to god morao uiniti, nisam mogao zamisliti da u to krene m natovaren lancima, to nikako. Odmah uz prolaz bio je nostromov sanduk gdje je u normalnim prilikama dr ao sjekiru, da mu se nae kad neki konop treba naglo presjei . Prilike nisu bile normalne, ali sjekira je svejedno bila tamo. Ra irite tamo lance, rekao sam na brzinu veleasnom pokazujui na kri jarbola koji se na nas sru io. Poslu ao je, te sam zamahnuo sjekirom ciljajui onu kariku to ih je dr ala zajedno. No kako sam zbog skorbuta izgubio pola nekada nje snage, morao sam etiri puta udarati, ali napokon je karika popustila te je glavni lanac otpao, a manji se prepolovio . Slobodnih ruku, Wilson je izvadio dug avao iz poda i poeo prkati po okovima oko z aglavaka. Nema sad vremena za to, dobacio sam u urbano. Na! Dodao sam mu sjekiru i poeo rasporeiv ti lance nadajui se da ima dobro oko za cijepanje. Nisam to nikada ustanovio, nar avno. Trebao sam do tada ve biti mudriji, jer injenica je da Englezima ne treba ini ti usluge. Umjesto da poka e zahvalnost, kao to bi svatko oekivao, zli starac samo j e promrmljao: Imam posla, i dok sam jo poku avao shvatiti smisao ale, poeo se verati na kri i navi e na palubu. Stvarno se iskazao kao pomonik. Uspio sam ga uhvatiti za no gu, ali me on, zamislite, dobro njome pogodio u desno oko, to je zajedno s lancim a koji su me vukli bilo dovoljno da me sru i. Postoje rijei za takve prilike i njim e sam ga i nazvao, no to ga nije sprijeilo da se ispentra. Taj je ovjek stvarno bi o nepodno ljiv. Gledao sam kako se poku ava provui kroz rupu na palubi. Zaas mi je oduzeto ono malo vremena to sam ga imao, a moje su se nevolje ? koje su jo otprije bile dovoljne ? udvostruile i utrostruile pa opet udvostruile. ovjek mora biti doista vje t da razbije lanac meu vlastitim runim zglobovima sjekirom koju sam dr i. Jo gore je bilo s momentom iznenaenja, tim jedinim to je bilo na mojoj strani, bez obzira na to kakav bezglavi oajniki in poduzeo protiv Engleza. Sad kad je velea sni migoljio kroz rupu u palubi, moje bi iznenaenje bilo novost kao i sle uhvaen pr ije mjesec dana. Svejedno, nije bilo koristi od toga da ostanem ekati pa sam misl io kako bih radije ne to poku ao, makar iz oaja. Sakupiv i lance u ruke i uzev i sjekiru, pojurio sam hodnikom uza stepenice. Tako sam ugledao svijet koji nisam ve dulje vrijeme vidio, i bio je to bogme ru an svijet. Znao sam da su mi oni gadovi udesili lau, ah nisam mislio da su toliko tet e uinili. Izgledala je kao pravi ukleti brod, onako oguljene boje i izvinutih das aka. Ma, izgledala je jo gore, jer ukleti brodovi barem imaju sve jarbole na broj u. Sincerity je ostala bez dvaju, kako sam i mislio, a na njihovu mjestu stajala su dva mrtva panja, dok je prednji jarbol samotno str io. Jedva je jo bila nalik n a jedrenjak ? samo nebo i razasuti ostaci. Napeta isprepletena u ad uronjena u mor e kazivala mi je gdje je glavni jarbol, premda nije ni trebala jer je uto novi v al tresnuo njime o brodsku grau. Taj nas je udarac stajao kormila te je brod osta o plutati kao le ina. Sve u svemu, sada nismo bili ni ta drugo nego obina drvena olup ina kojoj jo samo preostaje da potone. Time sam do ao: do sljedee gadosti, a ta je natkrilila sve ostale. U ovakvim trenuc ima, svaki normalni pomorac, bio on aneo ili gusar, mislit e samo na to kako da sp asi brod. Bez mnogo razmi ljanja dohvatit e najbli u sjekiru i poeti sjei otpali dio pr ije nego to ovaj potopi brod. Ovdje se, meutim, zbivalo ne to posve drugo. Englezi s u bili marljivi kao pelice, to da, no zabavljali su se poku ajima da spuste amac u m

ore. Po svemu sudei, nisu se namjeravali pretjerano gnjaviti i Manjanima, nego su se radije vozili sami. Vidio sam obalu i najljep i al, zapljusnut valovima, kako s e pomalja i premda je bila udaljena nekoliko milja, inilo se da im fino odgovara. Kakav divan primjer engleskog naina ubijanja. Ubojstvo neinjenjem, to vam je Engle zima omiljeno, uvjeren sam. Ubijanje ili premlaivanje nasmrt punog broda ljudi ta ko je prljava rabota, a k tome i pravno nezgodna, pa to je onda moglo biti jednos tavnije nego se potiho otisnuti na obalu i ostaviti sav taj nered za sobom; prak tino ba kao davljenje maia u kanti. Mojem prijatelju Potteru bilo je dovoljno da na trenutak za miri, smisli neku priicu za radoznale i laganim zaveslajima raspiri sve brige. Pretpostavljao sam da samom sebi potiho estita. Nije ni udo da su ona dvoj ica na crpkama onako bjesnili i vri tali. Momci u ka telu su ih zacijelo uli jer su m latili i derali se kao da e prsnuti. Nije to ubojstvo Englezima ni polazilo tako dobro za rukom. Doista nije postojal o krdo olo a nesposobnije da se petlja s brodovima. Trebali su samo spustiti amac, t o se ne ubraja u najvee vje tine moreplovstva, ali su od toga pravili itavu dramu. am ac je visio uz brodski bok, no samo za koju stopu jer se fino zaglavio, to se Eng leza tie, Skeggs je le ao unutra blijed kao krpa, glave podboene na jednu od veslakih klupa, a do njega su stajali Hodges i Hooper i brljali oko kolotura, dok je nas uprot njima, s druge strane ograde, bio Potter s pu kama i ko nim kovegom pored nogu. Je li unutra bilo na e zlato? Na e zlato do kojega smo do li preploviv i svijet? Podli gadovi. Bio je to ujedno i razdra ljiv opor ni tarija to su se derali jedni na druge poput pij anaca to se nate u oko zadnjeg gutljaja u boci. Bit e da ih je hvatao strah da se mo d a ipak nee izvui i da e nehotice ubiti i sami sebe zajedno sa svima ostalim. Siroii. Da su se samo sjetili upitati, znao bih im rei to ne valja jer sam to shvatio im sa m pogledao. Koloturi su od hre bili skoro sasvim kruti, a u ad to je dr ala amac ra ijala se poput ovjeg runa. Tome su sami bili krivi kad su dopustili da se brod pretvori u ovakvu ruinu. Moramo presjei konopce, vikao je Hooper. Ali to je suludo, urlao je Potter. amac bi se mogao prevrnuti kada padne u vodu. Kad bih samo mogao sii u ka tel i osloboditi ostale, mo da bismo imali izgleda. No, n e bi to bilo samo tako, s obzirom na lance koje moram nositi i onu hrpu pu aka do Potterovih nogu. Spremao sam se ne to poku ati kada sam zauo vapaj: Gospodine Bo e koji jesi na nebesima, zaklinjem te, o zgromi svoje neprijatelje. Zvui neobino, ali goto vo da sam tih posljednjih trenutaka zaboravio na veleasnog. No, eno ga gdje krajn je drsko koraa preko palube. Na trenutak sam se bojao da e odati i mene, ali ne, n ije ni pljucnuo u mojem smjeru, suvi e zaokupljen vlastitom ludo u. Bilo je ve krajnje vrijeme da, za promjenu, pone gnjaviti nekoga drugog. Zapravo, mogao bi ak i posl u iti da odvrati Potterov pogled. Makni se odatle, dreknuo je Potter, kao da je vidio duha. Nisam ekao nego jurnuo sa stepenica to sam br e mogao prema batrljku sru enog krmenog jarbola i stigao do njega prije nego to je ijedan pucanj ispaljen. Dospjeti do ka t ela bilo je te e. Domahnuo sam dvojici jadnih kostura za crpkama da budu tiho. Iza sebe uo sam Wilsona kako drobi. Zahtijevam ovaj amac. Ka em ti da se makne . Potter je ve trebao znati da se ne isplati zapovijedati veleasnom . Bog ka e da pripada meni. Bog ti krivo ka e. Osvrnuv i se, vidio sam kako Potter ma e pi toljem ispred veleasnog. To nije previ e mije njalo na stvari budui da je jedini nain da starom redikulu ne to utuvi u glavu bio d a mu prosvira lubanju. Vjerojatno je po alio to to nije i uinio. Znam samo da je nat o Wilson ispustio pi tav lelek i zaletio se prema ogradi, nekako se prebacio i skoi o, kao pravi letei upnik, lijepo se doekav i u amac. Iznenaenje je meutim bilo u onome je uslijedilo. Mo da jest bio sav goljav, ali ga je bilo dosta za one istro ene kono pe. Jedan je izdr ao, drugi popustio, tako da se cijela stvar potpuno okrenula oko mito. Te ko je rei kako se Wilson uspio odr ati, ali uspio je. Ostali su imali manje sree ili manje upornosti. U tren oka Hooper, Skeggs i Hodges ? i vesla ? lijepo s u pljusnuli u ocean, prekrasno bunuv i. ulo se kako zapoma u iz vode, sve ti e, kako nas je vjetar nosio dalje. Eto ti uda. Ma mogao bih stegnuti ruku veleasnom to je tako jednostavno zatro tri etvrtine Potterovih Engleza. Nisam ekao, nego sam zgrabio n

ovu priliku. Jo jedan zalet i stajao sam pred vratima ka tela. Ispustiv i lance, zaas sam poeo skidati zasune. Bila je to prava trula nepomina masa, napola izjedena hrom . Kako se usuuje ? ? zavikao je Potter na veleasnog. Na brzinu sam se osvrnuo i vidio da je neodluan, as zagledan u more, valjda u nadi da bi jo mogao spasiti svoje prijat elje ? premda im nije bilo traga ? as gnjevno pogledavajui Wilsona, kao da prikupl ja snage da ustrijeli starog osobenjaka. Ako je to namjeravao, bio je prespor. N aime, drugo se u e dobrano napelo, nosei sada itavu te inu amca, kad je najedanput pukl o, a amac pao uz silan pljusak. Na to se Potterovo lice zacrvenjelo jo jae od brade . Nagnuo se preko ograde i pucao dok nije ispraznio itav spremnik. Nisam mogao vi djeti je li imao sree budui da je amac bio preblizu uz bok broda, ali pucao je, ini se nasumce. Nisam ni imao vremena za to. Napokon sam olabavio posljednji zasun. Vrata ka tela povuena su iznutra i van su provirila poznata lica, premda su zapravo bila jedva prepoznatljiva. Ako sam mislio da ja izgledam lo e, oni su izgledali sto puta gore , jer nisam jo nikada vidio tako izgladnjele ljude. Lica su im bila poput obrazin e, a ruke i noge jedva vi e od kostiju s ne to ko e omotane oko njih, kao kosturi u ara pama. ak je i China Clucas djelovao kao da je na izmaku snaga. Ako sam trebao dod atnu koliinu gnjeva da uskuham, to nisam, ovo je bila dobra doza. Zapanjilo me da su svi oni uope mogli i posrtati, pogotovo ona dvojica napola mrtvih od skorbuta. A opet, vjerojatno ovjeku ni ta ne daje toliko poleta kao kad je zakljuan i ostavlj en da se utopi. Zaas smo oslobaali dvojicu zavezanih za crpke. Zauen to nas vidi, Potter je pun bijesa zaurlao: Vraajte se onamo. Kako je samo bio de beo u usporedbi s nama. Nisam izdao nikakvu zapovijed, ali inilo se kao da svi znamo to treba uiniti. Stali smo se vui prema njemu, tako da su bolesni pridr avali polumrtve. Jo jedan korak i pucam, zaurlao je Potter. Bili smo suvi e gnjevni da bi nas bilo briga. Kako smo mu se primicali, zgrabio je sve pu ke s palube, prebaciv i tri preko ramena i uzev i etvrtu u jednu ruku, dok je u drugoj dr ao pi tolj, tako da je izgledao kao pravi lijeniki razbojnik. Spremala se k rasna bitka: s jedne strane manski kosturi, od kojih jedan u lancima, dva jedva kadra hodati, ni s akalicom od oru ja uza se; s druge Englez koji glumi itavu vojsku. Pucat u. Mahao je pu kom amo-tamo, prijetei nam svima koliko nas ima, ali bilo nas je oito previ e da bi se odluio. Na trenutak je posegnuo u d ep, valjda da uzme metke za pi tolj, ali tada nekako zacvili poput udarenog psa i zgrabiv i ko nu torbu sunu stepe nicama prema asnikim kabinama, sve zveckajui pu kama. One su ga gotovo zaustavile zag laviv i se u otvoru, zbog ega je stao sipati kletve, ali je stigao odbrzati prije n ego to smo ga dohvatili. Ako itko sie ovamo ustrijelit u ga, ljubazno se preporuio. uo sam struganje i premje tanje sanduka pa si je valjda pravio nekakvo leglo. Pustio sam ga na miru, zaokupljen hitnijim brigama. Ostaci, povikao sam. Nisam se ni trebao truditi jer se China Clucas ve ma io sjekire. Za koji asak jarbol i njegov i otpaci osloboeni su i otplavili dalje, a Vartin Clague dr ao je upravlja kormila d a nas izravna. Na brzinu sam se nagnuo preko ograde da vidim kako se drvo dr i. Bio je to ru an pri zor, jer ga je jarbol nemilo izgulio i izudarao, te sam se mogao samo nadati da ga sljedei vei val nee uru iti. Nije ni to bio kraj na oj nesrei. Neemo moi preko onoga, progunao je Brew. Sve vrijeme dok smo se mi igrali s Englezima , vjetar je tjerao brod ravno na Englesku i glatko smo ulazili u zaljev. Brewov pogled poivao je na dugome rtu koji je str io iz mora s lijeve strane broda. ak i da dodamo jo jedara na prednjem jarbolu i da jo k tome izdr i ? u to sumnjam ? vjetar do lazi s krive strane. to je najtu nije, nije se ni varao. Ni u tisuu poku aja ne bismo se mogli provui oko te kamene gromade. ini se da su ti Englezi ipak dokrajili moju jadnu Sincerity. Ba ga dno. Nosila nas je preko pola svijeta, k tome i natrag, i sada se trebala razbit i o stijenje na tom njihovom dreku od zemlje. Preostala nam je jo jedino nada da neemo potonuti zajedno s njom. Ra iriv i lance preko oborenog krmenog jarbola, dao sa m Chini Clucasu da ih sredi sjekirom, to je fino obavio, a zatim da mi Christiano vim dlijetom pokida obrue oko zglavaka. Barem ne to. Nakon sveg tog vremena to sam b io u okovima, ruke su mi bile lagane poput zraka tako da su mi nekako lebdjele m imo moje volje.

Pogledajte, eno veleasnog, povikao je Kinvig. I doista je bio, sjedio u amcu na udaljenosti od stotinu rifova, ruku sklopljenih na jo jednu porciju molitve, za svaki sluaj, da se Bog ne osjeti zapostavljen. ama c mu je dobrano utonuo, a vjetar ga je pu tao na miru te je plutao no en strujom. Iz gledalo je i da e proi rt. Taj je prijan imao vra ku sreu, u to nema sumnje. Svejedno nisam vjerovao da e dugo pre ivjeti na otvorenom moru, pogotovo ne bez vesala. Ost aloj trojici nije bilo ni traga. Nas nije dopalo ni ta od te sree. Pregledao sam ostale amce, ali sru eni jarboli su ih dobro sredili, pretvoriv i dva u trije ice, a treeg raskoliv i posred pramca. Izgledalo je da emo se morati snai kako najbolje budemo znali. Mo da smo imali jo pola sata, m o da vi e, ali izbjei brodolom nismo mogli. Nije se dalo rei kolika e biti silina udarc a, ali sudei po tome kako se obalna granica pjenila, nije nam predstojao prijatel jski doek. U tom je trenutku Brew postavio ono pitanje. A gdje je zlato? Kako je to bilo slatko pitanje. Mislio sam da su Englezi iscrpili sve mogunosti d a nam napakoste, ali ne, doktor je prona ao ljubak nain da nas i u tom trenutku ucv ili. Prokleti lopov s ko natim kovegom. Pogledav i niz otvor, vidio sam da je zakrio v rata blagovaonice hrpom kutija za pakiranje. Iz rupe u sredini virila je cijev p u ke. Ne prilazite, dreknuo je. Jo jedan korak i pucam. Ne bi bilo pametno sjuriti se dolje, to je bilo jasno kao dan. Mogli bismo nekoga spustiti s krme, predlo io je Brew. Sigurno bi ga vidio i upucao. A top? ? pitao je China Clucas odlunim glasom. Mogli bismo ga naprosto raznijeti. Jedan pogled bio je dovoljan da odustanemo od toga. Krmeni jarbol sletio je upra vo na top, spljo tiv i ga kao takora u tijesku. No, to mi je dalo ideju. A to je s tajn im tivama? Zna li za njih? Brew nije bio siguran. Mora znati za njih. Postoji golema razlika izmeu znati da postoje i znati u njih ui, kako su to lijepo pokazali engleski carinici. Bilo bi to izlaganje opasnosti, pogotovo ovako bez pu aka, ali opasnost je relativna stvar kad ti predstoji smrskavanje o stjenovitu obalu. Vrijedi nam poku ati. Pustite i mene, ponudio se China Clucas pograbiv i sjekiru. Za takav e pohod poslu iti kao i bilo tko drugi. Uzeo sam kljunu i bili smo spremni . Osim kroz blagovaonicu, moglo se ui i kroz tivu te smo otvorili glavni otvor. Do lje je bilo itavo jezero vodurine to je natapala balast i zapljuskivala prazne kut ije te me dobrano smoila dok sam se spu tao niz konop. Sreom nije doprla do onih izv jesnih dasaka na zidu. uo se tihi kljocaj kad je Kinvig povukao onu stanovitu uzic u, tako da su se trznule i fino izdigle. Upaliv i svijeu i osvrnuv i se, shvatio sam za to se nismo prevrnuli ni potonuli. Zamislite, tiva za krijumarenje bila je potpun o suha, izuzev nekoliko kapljica to su curkale uokolo. I da smo htjeli, nismo mog li izraditi Sincerity bolji par plutaa. Uspeo sam se unutra. Nisam s Potterova kraja vidio svjetlo, tako da je ulaz u bl agovaonicu vjerojatno bio jo uvijek zatvoren, to je dobar znak. Osim, naravno, ako nas nije prozreo pa sad vreba iz skrovi ta. to god on inio, nismo smjeli proizvesti nikakav zvuk, to je barem jasno, te sam pri apnuo momcima neka idu na krmu i izaz ivaju ga bilo kakvom bukom koju uspiju proizvesti. Ubrzo sam uo kako mu dovikuju u skrovi te, vrijeaju ga ? u emu su Manjani vrlo vje ti ? a China i ja smo krenuli u n a mali pohod. Nije to bilo lako. Morali smo se spustiti tamo gdje je prolaz bio u i i strmiji, d a se ne okliznemo, a ak i tada bilo je te ko napipati put pred sobom jer su nam nog e bile sve izvinute meu daskama ? a sve vrijeme nastojali smo ne zaehnuti negdje s jekirom ili kljunom i na taj nain se odati. to smo dalje i li, to je postajalo mranij e i sve je jai bivao miris konjaka i duhana. Cijelo vrijeme ulo se kripanje drva ko je nas je podsjealo da smo u tek uzanom zranom rukavcu okru eni vodenom masom koja p riti e s obiju strana. Odluio sam se na stranu koju jarbol nije izudarao iako nije b ilo velike razlike jer kad daske popuste, itava e Sincerity uroniti br e od pliskavi ce. Drugu mi je brigu zadavalo to da bi se neki komadi Engleske mogao naglo zalet jeti kroz bok, da nam priredi iznenaenje. Kako smo napredovali, zvuci uvreda koje su momci izgovarali mijenjali su se, zatim ponovo, postajui as glasniji, as ti i, as

o triji, as prigu eni, pronalazei uvijek drugaiji nain da prodru kroz brodsku grau. Napo on, uo se glasan prasak na koji je, kao odgovor, uslijedio smijeh, po emu sam znao da su Pottera toliko i ivcirali da je uzalud potro io metak. ini se da su ipak prona l i odgovarajue uvrede za njega. Uto smo napokon stigli do kraja. Zabili smo se meu grede kao pravi dimnjaari i zat im se, upirui o stijenke, uspeli dok napokon nisam napipao uzice koje su otvarale skrivena vrata. Nisam uo ni ta osim galame koju su dizali momci. Da je Potter otkr io ulaz ? to je bilo lako mogue kad se toliko mjeseci gnijezdio u mojoj kabini ? s ada bi ve vrebao na nas, no to smo sad mogli? Otvor nikada prije nije za kripao i na dao sam se da nije poprimio lo e navike. to sam nje nije mogao, povukao sam uzice, dr ei rukom opruge da ne kljocnu preglasno. Poskoile su i poklopac je popustio. Priekao sam trenutak ? bez ikakve potrebe, osim da si dam vremena ? a zatim sam ga vrlo lagano gurnuo prema gore, pridr avajui ga rukama, tako da su se kraljica Viktorija i Albert blago nagnuli. Provirio sam van, sasvim zaslijepljen svjetlom. Ugledao sam Pottera, njegova lea zapravo, kako ui sa svim svojim pu kama iza itavog bedema od sanduka i zuri kroz prol az. Bila je to srea. Mora da je jedan od momaka ne to rekao jer je, na moje oi, naci ljao i ispalio metak iz pi tolja. To je bila dodatna srea. U u ima mi je odzvanjalo k ao da sam u zvoniku, a njemu je valjda jo gore. Pripremiv i kljunu, spremao sam se izai iz otvora kad sam osjetio da me ne to vue. Zamislite, onaj grmalj China Clucas gurao me u stranu tako da se sam uspentra. Na trenutak, i to ru an, pomislio sam d a eli upozoriti Pottera ? uostalom, obo avao ga je nakon onog izlijeenja od svinjske posjekotine ? ali ne, nisam se mogao ljue varati. Kad sam provirio glavom prema gore, Potter se okretao ? zacijelo ga je uo kako dolazi ? premda presporo. Uvjere n sam da ga China nije mislio dotui jer nije okrenuo o tricu nego ga poklopio metal nom stranom dr ka. A opet, ni ta ne mo e tako razgnjeviti ovjeka kao kad ga razoara netk o kome se divio. Zahvatio je Pottera po glavi odmah iznad oka proizvev i neobian zv uk, kao kad se bava probu i. To je bilo dovoljno. Doktor se sru io, a s njim uza zvek et i pu ke. Provukao sam se kroz otvor i poe kao po bradi. To je dakle to. China je djelovao nekako ustra eno. Nisam mislio... Odmahnuo sam glavom. Nemoj si optereivati savjest s ovim ovdje, China. Nije on vri jedan toga. Pozvao sam momke kroz otvor meu sanducima. U redu je sada. Gotovi smo s tim. Brewovo lice provirilo je sa stepenica. Bolje da se popnete natrag, kapetane. Pri bli avamo se kopnu. Tada sam tek primijetio ne to zanimljivo. Tamo na mojoj polici, upravo gdje sam je bio ostavio, le ala je moja vrea sa zlatom kojim mi je Jed Grey platio konjak i du han. Potter ju je jednostavno ostavio. inilo se da se nikad nije ni potrudio da j e otvori i pogleda to je unutra. Kakav udak. Ali to je onda bilo u njegovom ko nom ko vegu? Mora biti ne to vrijedno, inae ga ne bi tako grevito dr ao. Po urite, kapetane. China je ra istio sanduke s ulaza. Pograbio sam zlato i ko nati koveg te po urio gore na palubu. I tako smo napokon do ivjeli svoj brodolom, a bio je vrlo neobian. Tradicionalni su vam brodolomi sve sami tropot i vjetar i ljudi smrskani o stijenje, ali ovo nije bilo ni ta nalik tome. More, koje se ranije mre kalo, lijepo se smirivalo, a ak je b ilo i ne to sunca da nam ugrije kosti. Nismo se ak ni razbili o stijenje koliko zag lavili meu njima. Grede Sincerity jezivo su kripale i drobile se dok su je valovi nezaustavljivo gurali. No, nismo ekali da se srea predomisli, nego smo spustili u e na veliku plosnatu stijenu pod nama i spustili se trenutnom brzinom, poma ui onoj d vojici onemoaloj od skorbuta. Nisam razmi ljao to dalje. A i za to bih? Bilo je dobro, i vi e nego dobro da se ipak n ismo svi podavili. Sada smo k tome bili slobodni, premda su mi se, dok sam dahta o i soptao na onome udesnom komadu tla, u mislima poele redati raznorazne nevolje koje su nam mo da predstojale. Dobro je i to nismo odugovlaili. Netom smo sjeli i uhvatili daha kada se zauo zvuk krckanja i sirota je Sincerity silno zadrhtala. Grede o koje je jarbol nemilice udario, vjerojatno su popustile, prignjeene ovim stijenama, jer se najedanput uo d ivlji klokot te je stala velikom brzinom kliziti unatrag. Tajne tive nisu imale n

epropusne pregratke te e se napuniti istom brzinom kao i sito baeno u zdenac, i do ista, njezino jadno izudarano korito kliznulo je nani e te je bio dovoljan trenuta k da nestane. Neko je vrijeme prednji jarbol virio iz vode, ali uskoro se i on p revalio u stranu i nestao. Oti la je potpuno. To nije bilo dobro. Bio je to te ak trenutak. Oprostiti se sa Sincerity, prvim i jedinim brodom koji s am ikad imao. Osjeao sam da je moja ak i svih onih mjeseci to sam amio dolje dok je Potter izigravao kapetana i pretvarao je u olupinu. Pa i ivote nam je spasila, od r avajui se na povr ini koliko je trebalo. Ne ka em da sam samo o tome razmi ljao. Bilo j e tu jo i pitanje onoga to ? ili tko ? je jo uvijek bilo u njoj u oekivanju da se je dnoga dana pronae. Po alio sam to sam poveo Chinu Clucasa u onaj pohod. No, to smo mo gli? Je li onda unutra novac? ? upitao je Brew, pokazujui na ko nati koveg. Potpuno sam zaboravio na to. Kako se pokazalo, bio je to isti gubitak vremena. Ta mo sam ga vukao s broda kao da mi ivot o tome ovisi, a kad smo ga otvorili na li sm o samo papir. Kakve je koristi bilo od toga? Iz onoga to sam vidio bilo je to i b rdo gluposti, sve o nekim tipovima i karakteristikama i ostalim besmislicama. Ni sam se mogao domisliti za to bi to Potteru toliko priraslo srcu. China je pokazao na pje anu dinu iza nas. Netko dolazi. Slijedei njegov pogled, vidio sam dvojicu konjanika kako ja u prema nama. Spasitelj i, jo nam je samo to trebalo. Sudei po odjei, bili su poljodjelci. Bili su istinski potreseni na om izgladnjelo u. to vam se zaboga dogodilo? Zbog takvih pitanja emo i zavr iti na vje alima, a to je bilo tek prvo. Do li smo iz Tas manije. Ponestalo nam je hrane. To je bilo dovoljno da ih u utka, makar privremeno. Idem po kola. Jedino sigurno bilo bi pobjei daleko, i to brzo, prije nego to postane prekasno. B ili oni spasitelji ili grabe ljivci ili tek neki engleski radoznalci ? svejedno, j er svi su opasni. Nakon toga ne bi vrijedilo ni pi ljiva boba to smo bili u pravu. Napokon, uope nije va no da si u pravu nego da ti vjeruju, to je sasvim drugi par ve sala. Jedan letimini pregled broda potaknuo bi dovoljno zagonetki da zavr imo na ne kom engleskom sudu gdje bi nas nazivali krijumarima i ubojicama. Sve vrijeme poja vljivali bi se ljudi s titulama i prisjeali bi se kakav je krasan i astan ovjek bio dr. Potter. Takve sam ja sree, mjesecima se borim sa starim zlikovcem, da bi me onda, kad ve m islim da sam pobijedio, objesio njegov le . PETNAESTO POGLAVLJE TlMOTHY RENSHAW, O UJAK - TRAVANJ 1858. Probudio sam se u sasvim obinoj sobi dok su mi postelju obasjavale ute zrake veernj eg sunca. Mlada ena koju nikada prije nisam vidio gledala me i smije ila se kao da sam rekao ne to duhovito, premda sam gotovo siguran da nisam. O, dobar vam dan. Bio sam o amuen. Gdje sam to? Na tatinom imanju, naravno. Jesam li ve dugo ovtjje? Skoro dva dana. Ponovo se nasmije ila. Ba smo bili radoznali. ini se da ste prehodali c ijelu onu gu taru. A kako vam je ime? Timothy Renshaw. Ja sam Liz. Liz Sheppard. Sjeanje se vraalo, premda se inilo dalekim i prilino nestvarnim. Vidio sam anele. Osmjeh je splasnuo. Istina. Tata ih izrauje. Ima ih posvuda. Trebalo je proi mjesec dana da doznam punu istinu o anelima. Toga jutra Lizin otac oti ao je po namirnice a braa su provjeravala ograde, dok smo Liz i ja pre li u tagal j. Dopustila mi je da joj do struka raskopam haljinu i olabavim steznik i premda mi ne bi smetalo da sam olabavio jo jae, za sada je i to bilo dovoljno. Taman sam poeo u ivati kad joj se raspolo enje najedanput promijenilo. Dosta je bilo, rekla je povrijeeno, odgurnuv i me, i pokrila one fine zaobljene grudi . Nema prava, stvarno nema .

Bio sam dosta uzrujan. to ti je odjednom. Bila si sasvim zadovoljna do maloprije. Pogledala me prodorno. Ne mari za mene. Ja sam tebi samo igraka. ene se umiju naglo uozbiljiti u krivom trenutku. To nije istina, rekao sam, premda priznajem da sam se u du i nadao da u je smek ati, pa da je mogu opet skinuti. Meutim, udarila je u pla. Ne znam za to sam te pustila blizu. Samo mi nanosi bol. Poprimila je izgled progonjen e zvjerke. Ne bi me ni pogledao kad bi znao. Tu je bilo ne to novo. Znao to? O tati. Njezin glas, koji je obino sna an i siguran, sada se sti ao. Bio je u Port Arthu ru. Samo je ukrao neiju torbu u svrati tu za koije jer je bio gladan a onda uzvratio udarac kada nije trebao, ali to je bilo dovoljno. U Port Arthuru se poeo baviti klesanjem. Izraivao je kipove za vrt upraviteljeve ene. Tu sam se valjda zainteresirao. Prethodne nedjelje napokon sam se bio dovoljno o poravio da im se pridru im kad su i li u crkvu ? nekakvu baraku s limenim krovom nal ik staji ? i primijetio sam poglede susjeda. Sada se naljutila. Hajde. Bje i i ne vraaj se. Ne eli valjda da te vide kako se ee s k nikom keri. Poljubio sam je i ona je mene, udno. Nakon toga se lijepo dala skinuti dok nisam priu priveo skoro kraju, a i divota ju je bilo gledati onako ispru enu na sijenu. Tada sam ve pomalo pomagao u poslovima oko imanja i tog sam popodneva osedlao kon ja da obiem ovce ni e uz rijeku, gdje je Lizin otac vidio nekog vuka kako se smuca. Bio je lijep dan, drvee je mijenjalo boje u jesenje, i ba je godilo jahati ravnic om sa e irom iroka oboda na glavi da me titi od sunca i pelerinom u sluaju ki e. Ne to mi je u ovom mjestu udisalo ivot kao nikada ranije u Londonu. Te ko je o g. Shepperdu bilo razmi ljati kao o nekome iz Port Arthura. Spu tenih ramen a i srame ljiva, prepla ena pogleda, bio je utjelovljenje povuenosti. Dakle, ljubio s am ka njeniku ker. to bi moja majka rekla na to? To se ne bi ubrajalo u vijesti kakve bi voljela ispriati prijateljicama u dru tvu. Sama pomisao na majku nagnala bi me da se vratim u kuu i opet razodjenem Liz. Nije ih se vi e smjelo ticati to ja radim. Oni su me ovamo poslali i zamalo me ubili, i sada ja odluujem o svemu. Za to da ne ostanem? Takav ivot mi je sasvim prijao. Posjed mo da nije donosio neko bogatstvo, ali zemlja nije bila lo a i Lizina obitelj mogla se prehraniti a da se ne pretrgn e od posla. Volio sam ak i ovda nje biljke. U Londonu su predstavljale samo predmet prisilnog prouavanja, no ovdje su neemu slu ile. Imanje je ukljuivalo nekoliko polja p enice, kao i povrtnjak i mali vonjak s jabukama, a ja sam uspio biti od koristi i pokojim savjetom. A Liz? Neovisno o injenici da me njegovala dok sam bio na sam rti, bila je ona djevojka izazovnog izgleda, lijepih oblina, i pru ila mi je vi e pa n je nego ikad itko od moje rodbine. Da, mo da se ba i o enim ka njenikom keri ako tako odl uim. Vidio sam da se jedno janje provuklo kroz ogradu i izgubilo u grmlju, mislei da j e jako pametno. Predomislilo bi se kad bi ga zaskoio vuk da ga pojede za veeru. Po jahao sam za njim i dobrano me namuilo, izmiui se tamo-amo pa sam jedanput ak i tres nuo na zemlju, dok ga napokon nisam uhvatio i spustio natrag k ostalima Potom sa m popravio ogradu na mjestu gdje se iskralo i kad sam se vratio, ve je skoro pada o sumrak. Liz je jo uvijek radila u povrtnjaku i vidjela me kad sam projahao. inil o se da ju je pro la jutro nja srd ba. Vidi ti njega, kliknula je smijui se. Mora da sam bio sav pra njav. Izgleda kao pravi T asmanac. G.P.T. Windrush, 1865. udesa otoka Wighta: esto poglavlje: Otok udaka (isjeak) Odmah nedaleko St. Catherine s Pointa, u seocu Chale naii ete na jednu od najznameni tijih linosti otoka. Posjetite krasnu staru crkvu odakle puca tako divan pogled n a obalu to se pru a prema zapadu, i otkrit ete kako na trijemu sjedi veseli odrpanac , irom otoka poznat kao Mesija iz Chalea. Prona ao ga je seoski gostioniar na obali podno mranih izmrvljenih hridina tipinih za ovaj dio otoka Wighta. Bio je gotovo nasmrt izgladnio i izgledao kao da se umal o utopio, a kako je dospio onamo, zagonetka je o kojoj se do danas dosta rasprav lja u Chaleu. U blizini je pronaeno ne to dasaka koje su vjerojatno ostaci slupanog

amca, no na njima nije bilo nikakvih pismena, dok jadni nesretnik nije mogao pru i ti nikakvo poja njenje budui da je toliko skrenuo pameu da nije znao rei ni kako se z ove. Je li takav bio po prirodi ili se radilo o posljedici kakvih pomorskih ku nji ? neki nagaaju da je podlegao konzumiranju morske vode ? to sasvim sigurno nikad nee biti poznato. Gostioniar i njegova supruga nastojali su mu tjelesno zdravlje dovesti u prihvatl jivo stanje, no razum mu je na alost ostao pomraen, premda dodu e dr i vrlo gorljive go vore ali, bez ikakva smisla. Otprva je pokazivao dirljivu elju da svrati u obli nju crkvu, ija je zvona uo iz bolesnike postelje, i toliko ga je odu evio tag bo ji hram d a je, netom se oporaviv i, stao zahtijevati da se nastani na crkvenom trijemu. Kak vim se veselim maloumnikom pokazao, smije ei se i priajui besmislice svakome tko ga j e htio slu ati, i nudei prolaznicima da se moli za njihove du e! ak i kad je bio sam, sipao bi rijei pogledavajui nadesno, kao da je pored njega neka nevidljiva sablast koju bi izvijestio o svakoj novosti, od promjene vremena do injenice da mu je na krilo pao list. Pitajte ga s kime to razgovara i oi e mu poprimiti neobian izraz, dok je odgovor uvijek isti: Sa svojim Ocem. Oe moj koji jesi na nebesima. Otud je i proiza ao njegov nadimak. Uvijek se na ao netko tko bi Mesiji ponudio novi ili koricu kruha, te je nekako pre iv ljavao. Nije meutim bio doekan s dobrodo licom. Od samoga poetka pokazivao je silnu n esklonost prema upniku, g. Robertsu, kojeg je jednom prilikom nazvao Belzebubovim ortakom. Naposljetku je g. Roberts bio prinuen zatra iti da ga se smjesti u du evnu bo lnicu. Pokazalo se, meutim, da Mesija ima i prijatelji, ukljuujui ovda njeg stoara nek onformistikih pogleda, koji mu je velikodu no ponudio stan u praznoj zgradi na svom posjedu, dograenoj ranije za dr anje ivotinja, to jedino i mo e biti pogodno za jednog a Mesiju. Do dana dana njeg ivi ondje, provodei vrijeme na zidu crkvenog dvori ta, i v eselo avrlja sa svojim bo anskim Ocem. Njegova se slava proula i pobuuje znati elju, ak i stanovnika na drugim dijelovima otoka. Kad doe posjetitelj, Mesija mu rado poka zuje obrasli komadi tla nedaleko njegova skromna doma, na kojem se svinje obino iz le avaju na suncu, nepokolebljivo tvrdei da je to Rajski vrt! Druga zagonetka povezana s njime je njegovo poznavanje stijenja. Premda se ni vl astitog imena ne mo e sjetiti, njih poznaje savr eno i poka ite mu kakav god kamen ili mineral, koliko god rijedak bio, i on e ga zaas imenovati. Nikad ne pogrije i. PeevaY, 1858. ? 1870. I tako sam do ivio iznenaenje. Dok sam tra io skrovi te od tih ljudi to su izlazili iz am aca, a zatim ih izvlaili na obalu i vadili zalihe koje su donijeli, vidio sam da nisu bili nimalo slini Ocu nego drugaiji. Svjetiljka je osvijetlila jednoga, kao b ijelog ovjeka ? bijelo lice i blijede oi kao i kod svih ? ali odmah do njega bio j e jedan koji je bio jednako taman kao Majka. Drugi su bili mije ani kao ja, blijed e ko e s Palawa nosom, ili crna lica ali crvene kose. ak ni oni bijeli nisu bili ka o obini num, ne, jer se nisu prsili kao bijeli govnari. Ne, ovo nisu bili neprija telji, promi ljao sam. Ustao sam iz svojeg skrovi ta i pozdravio ih, te su se okrenu li zbog te nerazmrsive zagonetke. I tako sam do ivio drugo iznenaenje. Naime, to nisu bili neki stranci nego moja braa i sestre. Braa i sestre koje nisam do tada ni slutio, mnogo njih. Ne ka em da su s vi Oevi, jer su tamo ivjeli i drugi bijelci i hvatali tuljane i zovoje kao i on, a li mnogi su bili moji. To je stvarno bila velika radost i blagovijest, bolje neg o to sam imao ikada prije. Dakle ipak nisam bio sasvim sam. Imao sam tu itavu obit elj, to nisam nikada slutio, da. Ovo je bio PEEVAYEV opor. Otac je umro pet godina ranije, tako su mi rekli te veeri. U njegovom umiranju ni je bilo ni ta zanimljivo, ne, nego je samo i ao amcem na Robsonov otok za umiranje da nabavi zalihe, napio se, zaspao po noi na hladnoi pred skladi tem i vratio se kui s groznicom. Legao je u krevet i kasnije je pronaen mrtav. On je bio zadnji bjelaki otac koji je tamo ostao, i to je najgore, nikome nije bilo ao. Odnijeli su ga na d rugu stranu brda da ne moraju gledati njegov grob osim ponekad. Majke koje su sv e bile Palawa, ukradene kao to je bila i Majka i koje su sada takoer ve sve mrtve, pokopane su blizu kua tako da ih ljudi svaki dan mogu pozdravljati. Znai, Majka je ivjela dulje od Oca iako to nije ni znala. To bi joj bilo drago, go netao sam. udno je to to, premda su prie o Ocu bile sve grozne ? stalno je previ e pio ili dijel

io bolne udarce zbog neke pi ljive gluposti ? svejedno nisam za njega imao samo mr n ju. Da, bio je on grozomoran govnar bez iega dobrog u sebi, ali od njega je nasta lo neko dobro, makar to bio neki nesretni glupi sluaj na koji nije ni mislio. Nai me, napravio me je i sad mi je dao i moje pleme. To je bila nerazmrsiva zagonetk a. Tako sam sad na ovome mjestu, svojem mjestu. Katkad se probudim po noi i to je no va zbunjujua zagonetka da sam ja ovdje, tako sretan, i da samo ivim i idem s drugi ma u lov na tuljane i zovoje i uzimanje jaja iz njihovih rupa u tlu. Jedino vidi m bijelce kad idemo na Robsonov otok za umiranje da ne to prodamo i uzmemo jo zalih a. prodava se smije i jer eli na u trgovinu, ali vidim mu u oima silan prezir. Bijeli g ovnari poljodjelci ? sada je taj otok njihov ? su jo gori, smiju se i kad se napi ju izvikuju arobne rijei. To je stvarno korisno jer me podsjea da se borim. Novi mo ji ne znaju naime mnogo o svijetu, ak ni o sebi jer im Otac nikad nije ni ta rekao, te je moja svrha bila da im dam pouke. Govorim im o pismu i o zakonima, bjelakim varkama i biblijskim prevarama i jo toga. Moraju znati sve da mogu opstati. Tko zna, mo da jednoga dana budu mogli uzvratiti onim grozomornim pi ljivcima. To je moj a arka elja u dubini du e i tome u te iti svaki dan. Kapetan ILLIAM QUILLIAN KEWLEY, 1858. - 59. Tek koji tjedan ili dva nakon mojeg povratka u Peel, dok su mi jo Ealisadine grdn je odzvanjale u u ima, uo sam novost. Stigla je iz Douglasa od dru tva gdje je Sincer ity bila osigurana, i te ko da je mogla biti gora nego to je bila. Primili su pismo od izvjesnog g. Jonaha Childsa koji je rekao da eli izvaditi Sincerity, i to o v lastitom tro ku, budui da na njoj nije bilo tereta. To nas je sve uznemirilo. Veina ih je odmaglila u Whitehaven ili Liverpool u potr azi za bilo kakvim poslom na brodu, samo da se maknu to dalje. Brew je dobio slu bu drugoga asnika na brodu koji je plovio nekamo u Ju nu Ameriku, Kinvig je nestao na nekom prljavom parobrodu to je brodio za New York, dok je China Clucas oti ao glum iti diva na brodu za prijevoz aja koji je ? od svih mjesta na ovome svijetu ? i ao ba u Kinu, to je, ako emo pravo, bilo i prikladno. Po ao bih i ja za njima, ali napro sto nisam nalazio volje za to. Ne znam je li to zbog povratka sa svim onim glado vanjem i gorim stvarima ili je to bio ishod onoga to se dogodilo juer ujutro, ali i nilo se kao da su u meni svi sokovi presu ili. Kakvog mi ima smisla bje ati preko po la kugle zemaljske kad sam ionako osjeao da e me na kraju uhvatiti. Nema opet ba to liko manskih pomorskih kapetana, a ni ta ne izaziva toliku uzbunu diljem svijeta k ao kad netko pone vikati ubojstvo. No, ipak nisam mogao samo ekati, i jednoga dana otputovao sam u Dublin. Vraao sam se zaobilaznim putem, preko Liverpoola, zatim Douglas Towna i napokon u Peel, ka mo sam se vratio po noi, neopazico hodajui preko brda. Odatle sam oti ao ravno u kuu roaka Tobma, u uljao mu se u podrum i ostao ondje, miran kao mi . Daleko od toga da m i je to bio neki u itak, ali sam barem bio iv. Vlagu sam mogao podnijeti, dosadu ta koer, jer na brodovima se navikne na te pojave. Roak Tobm me je posjeivao svaki dan, a Ealisad je dolazila jedanput tjedno samo da me jo malo podbada. Ma, sve bi bil o u redu da nije bilo Tobmova maka. to se tie prozora, spao sam na nekoliko komadin a stakla, uglavljenih meu kamene ploe na kraju Tobmova vrta. Kada je sunce bilo u zenitu, fino je sjalo kroz njih pravei lijepe svijetle kvadrate na podu pored sto la, ali ba je tada Tobmov maak volio svaliti onu svoju tjelesinu i zaviti sve u mr ak. Valjda mu je odgovarala toplina stakla da na njemu le i. Poku ao sam vikati i lu pati po stropu nogom stolice, ali nisam ni ta postigao. ivotinje dobro znaju kad si bespomoan. Ljeto je pre lo u jesen, pa je do ao i Bo i, donijev i vlagu od koje sam ka ljao i kleo u s vojem privatnom zatvoru. Sve vrijeme me bunilo i muilo za to se ti neki jo uvijek ni su dovukli iz Engleske, kad sam znao da e se to svakako dogoditi, da okolo nju kaju i propitkuju se za kapetana Illiama Quilliana Kewleyja. Brzo bih doznao da su s e pojavili jer je roak Tobm budno pazio, a kad stranac doe u Peel, to u roku sat v remena svi znaju. Ne ka em da su mi nedostajali, ali ni ta ovjeka ne izjeda tako kao neizvjesnost. Osim toga, to su vi e odgaali, to sam dulje morao ostati ekati u onom p odrumu. Napokon je zima pre la u proljee i, zamislite, prvoga dana to je sunce malo ojaalo da se mo e osjetiti, maak se strovalio na svoje mjesto, pomraiv i me cijeloga. Odmah nak

on toga do la je Ealisad s pismom koje je stiglo od Jonaha Childsa osobno. Unutra je bila prekrasna pozivnica, ak i karte za vlak i parobrod. Pozivate se na izlo bu artefakata pri Londonskom kirur kom kolegiju, koje je istaknu ti istra iva i pisac, nepre aljeni dr. Thomas Potter, prikupio prilikom nedavnog puta i istra ivanja kolonije Njezina Velianstva ? Tasmanije. Znao sam naravno da je to zamka. Nisam mario. Bilo mi je dosta skrivanja u mraku , mjesec za mjesecom, drhtanja i ekanja nevolje. Ako trebam biti obje en, neka bude . I tako sam iza ao iz podruma, usput po teno utnuv i onog maka, i vratio se u svijet. U skoro sam bio na parobrodu koji je plovio preko proljetnog Irskog mora i slu ao pu tnike kako se ale i tu e zbog malo nevremena na putu. Iz Liverpoola sam nastavio vl akom, koji je pi tao i vri tao i sve nas zagario. Odjedanput sam se na ao u onoj sulud oj strci od Londona koji nisam mislio vi e nikada vidjeti. Nakon vo nje koijom stigao sam pred sumornom zgradom u kojoj su se ugnijezdili londonski kirurzi, gdje su mi vratari kimnuli kad sam im pokazao pozivnicu te me uputili uz nekakve stepeni ce. Napola sam oekivao rulju londonskih policajaca kako me eka da im padnem aka ali ne, stvarno je bila izlo ba. U ao sam u golemu prostoriju u kojoj je bilo kao u mravinj aku, dok su se raznorazni umi ljeni londonski prdonje pre etavali okolo u najboljim nedjeljnim odijelima, blebeui i dobacujui si pozdrave. U sredini je bio lijepi nasm ije eni doktorov portret. Dobra veer i tebi. Posvuda uokolo bile su vitrine pune ko stiju i lubanja koje je prona ao, a bilo je i nekoliko sastavljenih kostura, nagnu tih natrag s rukama postrance kao da jo ima nade za njih. Brod je znai bio izvaen. Postalo mi jo misterioznije za to me jo nitko nije zaskoio i uhapsio. Kapetane Kewley! Bio je to Jonah Childs, s osmijehom od uha do uha, kao da smo sta ri prijatelji. Tako mi je drago da ste do li, i k tome iz takve udaljenosti No, dop ustite da vas upoznam... Prije nego sam se sna ao, ve sam se rukovao s nekim majorom engleske vojske ? krupn im ovjekom za kojeg je Childs rekao da je na mazgi lutao nekim pustinjama, premda je izgledao kao da bi ga samo slon mogao nositi ? i takoer s parom Potterovih pr ijatelja doktora. Njih dvojica i Childs priredili su tu izlo bu. Ali kapetanu Kewleyju morali bismo biti najvi e zahvalni, rekao je Childs iroko mi se osmjehnuv i. Napokon, da nije bilo njega, knjiga dr. Pottera ne bi do la do nas. Ako ikome dugujemo zahvalnost, onda ste to vi, kapetane. To mi je sve bilo novo. Kakva knjiga? Samo se nasmijao. Ta valjda znate. Sudbina nacija. Vi ste je iznijeli na obalu. Moj jedini zakljuak bio je da govori o onom sve nju blesavoa u ko nom kovegu. Childsa je zabavljala ova novootkrivena ala. Doista, kapetane, trebali biste biti ponosni. Spasili ste veliko djelo. Ljudi ne govore ni o em drugome. Tiskar ne mo e izai na kraj s narud bama. Na trenutak sam se pitao ne radi li se o nekakvoj varci. Je li mo da bilo neega meu onim gluparijama gdje se o meni govorilo kao o zloincu? Ali Jonah Childs i njegov i prijatelji doktori imali su najprijaznije osmijehe na licu. Morao sam pitati, premda sam time izazivao vraga: Znai, izvlaenje broda je dobro pro lo? Childs je ispustio zvi dukav smijeh. alite se, kapetane. Nisam jo do ivio takve muke. P rvo nam vrijeme nije i lo na ruku. Bilo je da gore nije moglo biti iako je bila sr edina ljeta. Zatim se pokazalo da je brod potonuo dublje nego to se mislilo. Zati m su tu bili nepouzdani radnici koji su iznenada odluili otii u Devon na drugi pos ao, gdje se nudila bolja plaa. Trebalo nam je vi e od etiri mjeseca da dogotovimo po sao. Kad sam ve i ao tako daleko, morao sam ii do kraja. Jeste li prona li togod neoekivano? Da znate, dobacio mi je pogled sav u neprilici, kao da se njega sumnjii. Uvjeravam vas da dolje nije bilo niega osim uzoraka dr. Pottera. Da je bilo iega vi e, svakak o bih o tome ve obavijestio va e osiguravatelje. Dakako, gospodine Childs. Da ga nije struja odnijela, pitao sam se. Mogue je da se brod raspukao na morskom dnu, pa je ispao. Osjeao sam kako mi se lice razvlai u os mijeh, i to silan. A opet, ovjek mo e i ugodnije provesti veer nego da ustanovi kako ipak nee biti obje en. No ima i drugih koje morate upoznati, gukao je Childs u elji da mi udovolji. Nisam n i sanjao da e izlo ba privui toliko istaknutih ljudi. Onaj visoki sijedi ovjek je lan Parlamenta, a onaj na vratima bavi se filozofijom i djela su mu na cijeni. Onaj

do njega... Nije mi bilo previ e stalo tko su svi ti. Htio sam jedino biti malo nasamo da u ivam u novostima. Ako mi ne zamjerate, pogledao bih malko izlo bu. Ne bih to htio propu stiti. Upravo tako, kapetane, upravo tako. I tako sam etkao prostorijom premda nisam ni obraao pretjeranu pa nju na izlo bu, prez auzet svojim slatkim mislima. Bio sam slobodan. Nisam se dakle ni trebao zatvara ti u podrum sve ono vrijeme. Kakva je to bila glupost. Obi ao sam jedva polovicu kad sam se na ao pred jo jednim skupom kostiju poredanih u zgodnom metalnom okviru, vrlo vje to slijepljenih. U prvi mah nisu mi ni ta predstav ljale. Tada sam na lubanji, odmah iznad desnog oka, primijetio veliku rupu. Mo da je to bila sluajnost, ali nije li to upravo mjesto gdje je China Clucas kresnuo d oktora sjekirom? Na okviru bila je mjedena ploica ispisana krasopisom. Nepoznati mu karac, VJEROJATNO TASMANSKI UROENIK. MOGUE ljudska obredna rtva. Odmah do njega bila je staklena kutijica a u njoj krpica nalik ko i. Urodeniki arobni amulet. Dlake nisu ostavljale mjesta nedoumici, bile su kratke, taman za neiju bradu, i f ine crvenkaste nijanse. Nije dakle bio otplavljen nego oglodan. Naravno. etiri mjeseca je sasvim dovoljno da se morska stvorenja dobro pogoste. Na trenutak sam oekivao da mi Jonah Childs i ostali priu i odvuku me u zatvor, ali nisu. Samo su nastavljali sa svojim pozdravima i uljudnostima i po alicama, kao i prije. Nitko nije djelovao suvi e zainteresirano. POGOVOR Svaka knjiga, beletristika ili struna, mijenja i sabija ono to oslikava. To joj je jedna od glavnih svrha. Time elim rei da sam nastojao taj period prikazati to sam v jernije i preciznije mogao. Sva va nija zbivanja u tasmanskome dijelu romana proiz laze iz stvarnih dogaaja, od otmica uroenikih ena od strane lovaca na tuljane do mas akra na hridi, bizarne surovosti ka njenikog sistema, neuspjeha Crne linije i u asne farse Flinders Islanda. Isto se tako neki likovi uvelike temelje na ljudima onog a vremena, ukljuujui Robsona, razne guvernere i njihove supruge i takoer Majku (Wal yeric). Ona je proiza la iz lika nenadma ne ene imenom Walyer koja se borila protiv b ijelaca i izazivala strah meu njima. Umjela se slu iti vatrenim oru jem, poznato je d a je prokrila novi put kroz gu taru da si olak a pohode i teno je klela na engleskom t ijekom prepada. Englezi su je naposljetku uhvatili krajem 1831., da bi odmah pot om poku ala ostale uroenike dii na ustanak. Umrla je nedugo zatim. Sljedei lik koji se temelji na stvarnoj linosti toga vremena je Tayaleah ili Georg e Vandiemen. Stvarni George Vandiemen bio je tasmansko uroeniko dijete pronaeno 182 1. kako luta nedaleko New Norfolka nakon to se izgubilo od obitelji. Pravo mu ime nije zabilje eno. Smjesta je privukao pa nju novoprido log naseljenika Williama Kermo dea, inae Manjana, da sluaj bude udniji ? koji je odluio poslati ga na kolovanje u La ncashire. Djeak je dobro uio te je poslan natrag na Tasmaniju 1828., ali se ubrzo razbolio i umro. Njegova kratka povijest brzo je zaboravljena. Sada bih preskoio koju godinu. Polovicom 19. stoljea u Engleskoj se odvijala vrsta tihe revolucije. Prije tog vremena Europljani su se esto surovo odnosili prema d rugim narodima ? najgori i najozlogla eniji primjer bilo je ropstvo ? no ipak u ob razovanim krugovima nije bilo nikakvih ili gotovo nikakvih poku aja da se takvo po na anje opravda. Biblijska zamisao da su svi ljudi u osnovi isti mo da se nije uva ava la, ali je ostala neosporna. Svemu tome predstojale su promjene. 1850. sramotni kirurg po imenu Robert Knox objavio je Ljudske rase, ulomak. Ta je knjiga po mno go emu bila pretea Hitlerovom Mein Kampfu, budui da je autor tvrdio kako je itava po vijest tek slijed rasnih sukoba (kao to su Karl Marx i Friedrich Engels u Komunis tikom manifestu dvije godine ranije izjavili da je itava povijest sukob meu ekonoms kim klasama). Knox je bio jedan od prvih koji su tvrdili da su razliite rase ljud

i zapravo razliite vrste (apsurdna tvrdnja sa stanovi ta suvremene znanosti), a nim alo ne iznenauje zakljuak da je saksonska rasa u Engleskoj najuzvi enija. Njegova kn jiga zaas je postala najprodavanija. Prvi put postalo je prihvatljivo, ak moderno, promatrati svijet kroz tu prizmu. Premda su se neki krugovi o tro suprotstavljali takvim idejama, svejedno su bivale sve utjecajnije, oblikujui neku vrst ru ne glaz bene kulise za drugu polovicu stoljea. Njihov odraz otad nas proganja i jo danas iv imo s njime. Kamo sree da su se Britanci viktorijanskog doba samo malo potrudili da zavire u d okaze pred sobom. Krajem devetnaestog stoljea vladalo je mi ljenje da su tasmanski uroenici najni a od svih rasa jer, za to bi se inae dali tako glupo istrijebiti? O nji ma se esto govorilo kao vrsti na pola puta izmeu ljudi i majmuna, nimalo obdarenoj razumom. Druga pretpostavka toga vremena bila je da je najvi i i najrjei oblik raz uma matematika. Sada bih uvrstio istinski dokument iz onoga doba. Ovo je konani kolski izvje taj o G eorgeu Vandiemenu, koji je napisao njegov uitelj u Lancashireu, John Bradley. Pre nosim ga u cijelosti. Gospodine Kermode, primijetit ete u Georgeovoj raunici lakou kojom savladava aritmetiku, granu obrazov anja u kojoj je navodno imao biti nesposoban, ali takva pretpostavka, uvjeren sa m, mogla je nastati jedino iz nedostatka metode i iskustva u onih koji su ga pok u ali pouiti, a ne od nedostatka sposobnosti u Georgea. Njegov je boravak kod mene bio prekratak, ali uvjeren sam da e mu njegovo dobro pamenje, o kojem ete se osvjed oiti po njegovom poznavanju Psalama i drugih nauenih tekstova, svakako omoguiti da aritmetikom ovlada kao i svi ostali djeaci. Vrlo sam sretan to sam imao ovoga djeaka uza se, makar i na ovako kratko vrijeme, jer me uvrstio u uvjerenju koje ve dugo gajim: da je ovjek u svim dijelovitna svije ta isti; da je slobodan oblikovati se do odlika ili srozati na ivotinjsku razinu i da razlike meu narodima najveim dijelom proizlaze iz naobrazbe, dr ava i ustaljeni h obiqja. Smjestimo sve nijanse boja ljudske vrste u isto ozraje bez ikakve diskri minacije, dajmo im iste uvjete za umni razvoj i siguran sam da e se crnci pokazat i dorasli bijelcima, jer boja ne opu ta mi ie niti slabi um. Poznato nam je da se crn i konj mo e mjeriti s bijelim i da su Hanibal i njegovi crni Afrikanci slavodobitn o ustali protiv Rima kao svjetskog carstva. Neka revolucija uma uspostavi carstv o razuma i dobrohotnosti na ru evinama neznanja i predrasuda. Ali bojim se, gospod ine, da skreem s teme, a to je, va om eljom, metoda koju bih preporuio da se primijen i ubudue. Aritmetika: mo e se nastaviti s odabirom lak ih primjera iz ud benika koji nosi sa sob om; no valja paziti da ne uni tava raunicu jer e se mo da pokazivati guverneru, pa ako treba zbrajati, neka se koristi obinim papirom, a bude li potrebno, mo e se postup ak naknadno prepisati. Psalmi: ponavljati svakodnevno po jedan da upamti veinu onih koje ve poznaje. Svakodnevno proitati jednu lekciju iz Djeje itanke i dio nauiti napamet. Redovito izgovarati tablicu mno enja, takoer ne to zemljopisa i prepisati lekciju iz Pravopisa i lekcije pravilo. Ostalo prepu tam va oj prosudbi. Neka On koji nam je podario razum blagoslovi va a nas tojanja i usrei vas u pru anju dobroinstva. Molim se takoer da nam nacija bude praved na koliko je i velika i osigura Georgeu komadi zemlje na kojoj je do ao na svijet, da se na i vladari u ovome sluaju povedu za pravdom, puste da uroenik dobije to mu po glasu razbora i jednakosti pripada, a ne da sila nadvlada pravo. Primite moje elje za va e i Georgeovo blagostanje te za ugodan put na drugu stranu zemaljske kugle, Va pokorni sluga, John Bradley ANGLO-MANSKI DIJALEKT Manjani su govorili keltskim jezikom, koji je veoma srodan irskom i kotskom gaels kom. Postupno se poeo gubiti tijekom devetnaestog stoljea, a posljednji ovjek kojem je manski bio materinski jezik umro je 1970-ih (premda je nedavno pokrenuta ini cijativa da ga se ponovo uvede u manske kole). Po to je stari jezik izumro, nastao

je dijalekt zvan anglo-manskim. To je vrsta engleskog, ali zainjena keltskim rijei ma i nainom razmi ljanja, dok je gramatika esto prevedena s gaelskog. Tako Manjanin ne bi rekao he has a new hat nego there s a new hat at him, a odreeni lan (the) mo e s e upotrijebiti radi nagla avanja, kao u izrazu the hot I am. Na alost anglo-manski dijalekt, kao i stari gaelski prije njega, sada je uvelike i ez ao osim pokoje rijei ili reenice, no sreom je u potpunosti zabilje en dok se jo na iroko upotrebljavao poetkom 20. stoljea (Vocabulary of the Anglo-Manx Dialect, autori A .W. Moore, Edmund Goodwin i Sophia Morrison), to daje intrigantnu sliku nekada njeg manskog svijeta. More, sle i praznovjeije prisutni su u velikoj mjeri. Takoer i r azne karakterne osobine, sve redom ru ne. Prijetvorni, ljigavi ljudi predstavljeni su i ni ta manje nego devet rijei (creeper, click, clinker, cluke, crooil, reezagh , shliautn, slebby i sleetc.li). Za razmetljivce ih ima deset (branchy, filosher , feroash, gizzard, grinndher, high, neck, snurly, stinky, uplifted). Za ljude k oji prave budale od sebe petnaest (bleih, bleb, dauid, flid, gaping, glashan, go gau), gorm, hettsian, kinawn, looban, ommidhan, slampy, stahl i walloper), dok z a svadljivce ? naroito sitne ene to stalno predbacuju ? postoji petnaest izraza (bo rragh, coughty, crabby, cretchy, corodank, gob-mooar, gonnag, grangan, grinnder, grouui, huffy, mhinyag, pootchagh, scrissy, scrowl, smullagh, spiddagh i targe) . Takoer postoji obilje rijei koje se tiu tunjave, nasljedstva i male koliine novca. Iz nad svega, meutim, narjeje ostavlja dojam da je rije o ljudima koji su se rado upu ta li u jezine igre. Koristio sam se njima u manjoj mjeri, da ne stvorim preveliku z apreku, i nastojao sam da znaenje rijei bude jasno iz konteksta. Zahvalio bih sljedeim ljudima na velikoj pomoi kroz sve vrijeme dok sam se trudio napisati ovu knjigu. U Tasmaniji: Jenny Scott, Phillipi Foster i Damienu Morganu i ponajvi e Cassandri Pybus. Takoer Archive Office of Tasmania, gdje sam otkrio pismo koje se pojavljuj e u pogovoru. U Australiji: Gerardu Bryantu i Jacqui Boyleu, Meredith i Johnu Purcellu, Maggie Hamilton, Judith Curr. Na otoku Manu: Allanu Kellyju. U Walesu: Johnu i Edni Fernihough i svima u Grosmontu (u Gwentu) i okolici. U Engleskoj: Deborah Rogers, Davidu Milleru, Maggie Black, Pameli Egan i Andrewu Kiddu. Matthew Kneale roen je 1960. u Londonu. Roditelji su mu takoer bili pisci. Studira o je povijest na Magdalen Collegeu u Oxfordu, a zatim proveo godinu dana u Japan u, gdje se poeo baviti pisanjem. Za prvi roman, Whore Banquets dodijeljena mu je knji evna nagrada Somerset Maugham. Za roman Sweet Thames ija se radnja zbiva u Lon donu sredinom devetnaestog stoljea, dobio je nagradu Liewellyn Rhys. Autor je i s vjetski putnik. Posjetio je 82 zemlje, sve kontinente i posvuda planinario, od E tiopije pa sve do Nove Gvineje. Roman Engleski putnici (English passengers) u ao j e u u i izbor za presti nu britansku nagradu Booker, a ovjenan je takoer uglednom nagr adom Whitbread 2000. godine.