Sveuilite u Zagrebu Hrvatski studiji Odsjek za povijest Kolegiji: Povijest Palestine

Seminarski rad

Ahmed pasha Al Jazzar

Mentor: dr. sc. Eva Katarina Glazer Student: Mijo Beljo,

Zagreb, svibanj 2013.

Sadraj: 1. Uvod ....................................................................................................................3 2. Napoleonova Egipatska ekspedicija ....................................................................4 3. Ahmed Pasha ( paa ) Al Jazzar ( Cezzar ) .........................................................6 4. Zakljuak ............................................................................................................12 5. Literatura ............................................................................................................13

Uvod

1516. godine Turci Osmanlije predvoeni sultanom Selimom I porazili su Mameluke u Egiptu. Od toga vremena prostor Palestine sljedea etri stoljea, ostati e pod njihovom kontrolom. Pod Osmanlijma, Palestina e i dalje egzistirati i to kao podruje koje e administrativno biti podreeno najprije Damasku, nakon njega Sidonu, pa Acru, da bi se na naposljetku jo jedanput vratila pod upravu Damaska. U razdoblju od 1887-88 Osmanska vlada je organizirala i lokalnu palestinska vladu, i od toga vremena prostor Palestine je podijeljen na dvije lokalne administrativne jedinice ( mutaerife ) Nablu i Acru, koje su bile povezane sa vilajetom Berjutom i sa autonomnim mutaerifom u Jeruzalemu, koji je bio podreen iskljuivo Istanbulu. U prva tri stoljea Osmanske vladavine, Palestina je bila relativno izolirana od bilo kakvih stranih utjecaja. Tek e krajem 18 stoljea Napoleonov neuspjeli pokuaj uspostavljanja francuske dominacije na istoku dovesti do poveanja zapadnjakoga utjecaja u Palestini. Trend toga utjecaja posebice se poveavao tijekom devet godina vladavine egipatskoga guvernera Muhamed Ali pae i njegova sina Ibrahima, koji su u razdoblju izmeu 1831 40 vladali i prostorom Palestine. Osim ovoga razdoblja, Palestina je usprkos poveanju kranskih misionarskih kola i uspostavljanjan europskih veleposlanstava i dalje ostala uglavnom ruralno, siromano ali samodostatno dutvo koje je ivjelo svoj zaseban svijet. Gledano demografski prostor Palestine u 19 stoljeu uglavnom su naseljavali Arapi, ali i jedan vei broj bogatih kranskih trgovaca kao i profesionalaca raznih zanata koji su ivjeli u gradovima. to se tie Izraelaca, tj idova, njihov broj u ovom razdoblju prve polovine 19 stoljea nije bio vei od 25 000, s tim je da je od toga ukupnoga broja gotovo 2/ 3 njih iskljuivo ivjelo u Jeruzalemu, inei tako gotovo polovicu stanovnitva u samom gradu. Veliki broj ovih idova inili su ortodoksni idovi koji su se vratili u Svetu zemlji da bi umrli. Ovakvo stanje zatekao je i Napoleon, koji je elio na prostoru Egipta i Palestine sruiti Osmansku vlast i uspostaviti francusku dominaciju. No ini se da nije mogao ni sanjati da e se njemu i njegovoj modernoj graanskoj vojsci, uspijeno suprostaviti jedan mali osmanski namjesnik koji e mu pokazati da je svaki ovjek pobjediv.

Napoleonova Egipatska ekspedicija U oujku 1798. Napoleon je Direktoriju predloio vojnu ekspediciju kako bi zauzeo Egipat, koji je tada bio provincija Osmanskoga carstva. Napoleon je time namjeravao zatiti francuske trgovake interese i oteati Velikoj Britaniji pristup Indiji. 1 Direktoriji je bio zabrinut veliinom i trokovima ekspedicije, ali se sloio sa njegovom idejom, jer im je odgovaralo da se popularni general makne iz centra tadanjih politikih zbivanja. Neobini putnici egipatske ekspedicije bila je velika francuska skupina znanstvenika, a jedno od tadanjih velikih otkria bio je i uveni kamen iz Rozete. Takvo ukljuivanje intelektualnih snaga jedni su smatrali indikacijom Napoleonove privrenosti principima prosvjetiteljstva, dok su drugi smatrali da je on majstor propagande i da na taj nain izvrsno krije imperijalistike motive invazije. U neuspjenome naporu da dobije podrku stanovnitva Egipta, Napoleon se prikazivao kao ovjek koji je Egipane oslobodio od Osmanske vlasti. Prije Egipta, Napoleon je 11. lipnja 1798 zauzeo i Maltu, okonavi na taj nain stoljetnu vlast vitezova svetoga Ivana tj. Ivanovaca. 2 Nakon toga uspio je pobjei britanskoj mornarici i iskrcati se u Aleksandriju 1. srpnja 1798. Nakon iskrcavanja na obali Egipta dolo je do poznate Bitke kod piramida ( 21. srpnja). Tu se Napoleon sukobio protiv Mameluka, stare sile na Istoku, iako je imao mnogo manje vojske od Mameluka. Bilo je 25.000 Francuza protiv ak 100.000 Mameluka. No zahvaljujui naprednoj taktici; Napoleon se borio pomou taktike upljih kvadrata u koje je postavio topnitvo i logistiku, Napoleon je uspio nanijeti teak poraz Mamelucima. Tijekom bitke ubijeno je samo 300 Francuza i oko 6.000 Egipana.3 No Francusku pobjedu na kopnu, britanska mornarica je uzvratila na moru. Veliki broj brodova, kojima je Napoleonova vojska dola do Egipta vratio se natrag, dok je jedan dio flote ostao sa zadatkom podrke vojsci unutar Egipta. U bitci kod Abukira ( zaljev Abukir ) 1. kolovoza 1798. britanska flota pod zapovjednitvom admirala Nelsona uspijela je pobijediti francusku flotu, a samo dva francuska broda uspijela su pobjei. Svi ostali francuski brodovi su bili potopljeni ili zarobljeni.4 Poslije te bitke Napoleonova vojska u Egiptu bila je vezana za kopno, zbog ega Napoleon vie nije mogao ostvariti glavni cilj uvrivanja francuskih pozicija u Mediteranu.
1 2 3 4

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/402943/Napoleon-I Isto Isto http://www.britannica.com/EBchecked/topic/415322/Battle-of-the-Nile

Napoleon je uvrstio vlast u Egiptu, iako se suoavao sa stalnim pobunama. Poetkom 1799. poveo je svoju vojsku u osmansku provinciju Siriju, a danas Izrael i Siriju. Tu je pobijedio mnogo veu osmansku vojsku u nekoliko bitaka. Iako je njegova vojska oslabljena bolestima (najvie kugom) i loom opskrbom.5 Napoleon je raspoloagao sa 13.000 francuskih vojnika pri osvajanju obalnih dijelova, Gaze, Jaffe i Haife. Francuzi su se pokazali posebno brutalnima u Haifi, koju su zauzeli nakon nekoliko sati nakon napada, a bajonetama su pobili 2.000 turskih vojnika koji su pokuali da se predaju. Tri dana su ubijali i pljakali mukarce, ene i djecu, a masakr je zavrio Napoleonovim nareenjem da se pogubi dodatnih 3.000 turskih zarobljenika. 6 Kako su Francuzi bili oslabljeni zbog kuge propao im je pokuaj zauzimanja Acre koju je branio Ahmet paa Al Jazzir, pa su zbog poraza bili primorani vratiti se u Egipat. Kako bi ubrzao povlaenje Napoleon je tada naredio ubijanje zarobljenika i bolesnih od kuge. Kada se vratio u Egipat, Napoleon je 25. lipnja 1799. jo jedanput pobijedio Osmanlije u novoj bici kod Abukira. Kako je nakon te bitke politika situacija u Fransuckoj postala sve nestabilnija, Napoleon se u kolovozu 1799. odluio na brzi povratak u Francusku, ostavivi svoju vojsku u Egiptu pod zapovjednitvom generala Jeana Cleberta.

5 6

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/402943/Napoleon-I Isto

Ahmed Pasha ( paa ) Al Jazzar ( Cezzar ) ( 1720 ? Stolac - 1804 Acra ) Cezzar Ahmed-paa bio je bosanskohercegovaki mladi iz Stolca (po Safvetu-begu Baagiu roen u Fatnici opina Bilea) koji je postao najjaa politika osoba u Siriji u posljednjoj etvrtini 18. stoljea. Dogaaj po kojem ostao zapamen u svjetskoj povijesti zbio se 1799. godine kada je, iz svog grada Acre uspio zaustaviti daljnje napredovanje Napoleona Bonaparta. Izmeu ova dva datuma stoji ivot prepun avantura, izdaje, okrutnosti, propasti ali i velikoga uspjeha. Upravo zbog toga njegova osobnost kao i njegova karijera potpuno su drugaije opisani od nekolicine suvremenika i promatraa. Ukratko on je bio udo svoga doba, anekdote o njemu su i vie nego brojne da bi se mogle sve zapisati olovkom, a o samom sjeanju na njega da ne govorimo. Zajedno sakupljeni inili bi jedan pun svezak. Samo kada bismo govorili o njegovim postignuima i pobjedi nad Francuzima kao i o njegovoj dvomjesenoj bezprekidnom obrani Acre, bilo bi dovoljno materijala za jedan svezak. Ahmed je napustio rodnu Bosnu i kao mnogi drugi mladii kenuo u potragu za svojim bogatstvom u Tursku, gdje su u tom vremenu bogatstva i prilike obilovale. 7 Dva arapska pisca iz njegova doba Abd al Rahman al Jabarti te Haydar Ahmad al Shibab, slau se da al Jazzar vue svoje porijeklo iz bosnaskoga vilajeta Osmanskoga carstva, odakle je najvjerovatnije stigao u Istanbul negdje oko 1755.8 U poetku je poeo raditi kao brija, to ga je i dovelo u slubu Ali bega al Kadira koji je bio imenovani mameluki namjesnik Egipta 1756 godine. Tako je i al Jazzar stigao u Egipat, tj kao lan Ali begove kune posluge, te je neko vrijeme sluio Ali begu u Egiptu9 Prema Ahmetovu vlastitu priznanju, on je u Egipat doao kao slobodan ovjek iz Bosne i upravo zbog toga je morao sluiti od gospodara do gospodara jer ga Mameluci nikada nisu prihvatili kao svoga. to se tie francuskih opisa i saznanja o al Jazzaru, tu se uglavnom radi o izvjetajima putopisaca Volneya i Barona de Totta, koji e kasnije postati i savjetnik u Osmanskoj vladi. 10
7

Thomas, Philipp, Acre: The Rise and Fall of a Palestinian City, 1730-1831, Columbia University Press, 2002, str 49. 8 Isto 9 Isto, str 50. 10 Isto, str 52

Neovisno jedan od drugoga njih dvojica vidjeli su al Jazzara u Acri 1783 i 1784. Osim njih o al Jazzaru je pisao i francsuki vicekonzul Renadout, a njegova kasnija izvjea govore da je i on upoznao al Jazzara 1802 godine.11 Volney nam govori o razlozima zbog kojih je al Jazzar sa svojih 16 godina otiao iz bosanskoga vilajeta. On istie da je on morao pobjei iz razloga to je silovao bratovu enu. 12 U Istanbulu je uskoro ostao bez iega radi ega se sam prodao u roblje, i to trgovcu koji je prevozio robu do Egipta, i gdje ga je kupio Ali beg al Kabir. 13 Dalje nastavlja i kae da se al Jazzar dokazao svojom hrabrou i odanou, i to uglavnom na nain da je bio spreman da na gospodarevu zapovijed ubije bilo koga. Upravo mu je to i donijelo nadimak al Jazzar. On je oklijevao ubiti samo jedanput i to zato jer se radilo ili buenju njegove humanosti ili zato jer mu meta bila veoma bliski prijatelj radi ega se i usprotivio direktnoj zapovijedi. Upravo zbog toga bio je prisiljen pobjei iz Egipta. 14 S druge strane Tott ima veoma malo za rei o ranon ivotu al Jazzara, osim to istie da je nadimak al Jazzar,sam sebi dao i da je to bio nadimak koljaa koji e ga proslaviti . Olivier koji ga je upoznao kasnije napominje u svojim opaanjim da je al Jazzar otiao od svoje kue sa 17 godina, nakon to je izbo noem jednu enu koja se nije htjela pokoriti njegovim eljama.15 Dolaskom u Tursku radio je kao mornar, te je kao takav upoznao cijelu Anadoliju, a kasnije se prodao jednom turskom trgovcu robovima. Tako je napokon stigao u Egipat, gdje je prodan Ali begu, u ijoj slubi se dokazao kao hladnokrvni ubojica.16 Najvjerovatnije je da je u Egiptu veoma brzo doao u svau sa jednim od Ali painih pristaa, ili je elio krenuti na hodoae, pa je veoma brzo napustio je svoju dotadanju slubu u tvravi te se stavio u slubu Salih bega, sa kojim je postao i prisan prijatelj, a sa njim je i otiao na hodoae u Meku. Odmah nakon povratka sa hodoaa al Jazzar je u veoma krakom roku uao u slubu kod nekolicine Mameluka. Poeo je nositi i njihova odjeu, i uiti arapski. Ubrzo je svladao njihove svakodnevnu rutinu te je poeo napredovati. Kad je jedan od njegovih gospodara Abdulallah beg, ubijen od strane Beduina, al Jazzar je ubrzo osvetio njegovu smrt, postavivii zamku beduinima i pobivi ih vie od sedamdeset. Ovaj in odanosti i osvete za svoga gospodara osigurao mu je veliko potovanje i uvaavanje od strane Mameluka, koji su mu i dali nadimak al Jazzar- kolja. Od imena Ahmed Bosanac, sada je postao Ahmed al Jazzar.
11 12 13 14 15 16

Isto Isto Isto Isto Isto Isto, str 53

Ali Beg al Kabir bio je impresioniran al Jazzarovom hrabrou i lojalnou, i upravo ga je on i predstavio i upoznao sa svijetom. On ga je isto tako koristio kao svoga vlastitoga uvara i ponekad mu je davao zadatke likvidacije svojih privatnih neprijatelja. Al Jazzar je tako brzo promijenio svoje zanimanje brijaa onim maem i unato tome to jo uvijek nije dobro govorio arapski kao Mameluk, on je sa njihove strane bio prihvaen kao jedan od mnogobrojnih emira. U velikoj egipatskoj povijesti al Jabarty istie da je Ahmed nadimak al Jazzar dobio kao poasni nadimak, a ne samo kao opis onoga ime se bavio. Izvjesni Yusuf beg istie da je nadimak al Jazzar odgovaro upravo onom ivotu kakvim je ivio Ahmed paa tj. dobio ga je zato to je pobio veliki broj beduina. Upravo stoga najizglednijim je nadimak dobio, najprije zbog velikih pokolja koje je izvrio nad beduinskim plemenima.17 No njegova je karijera u Egiptu iznenadno prekinuta u rujnu 1768. zbog jedne spletke. Naime Ali Beg al Kabir koji se tom prilikom vratio iz egzila iz Gornjega Egipta gdje je bio u saveznitvu sa Salih begom, osjetio je da e Salih beg postati njegov veliki suparnik, te je naredio svojoj dvojici pristalica al Jazzaru i Abu al Dhababu da ga ubiju. No Al Jazzar je odbio ubiti svoga staroga prijatelja te ga je ak i tajno upozorio na sigurni atentat. No Salih beg mu nije vjerovao te je ak to spomenuo samom al Kabiru.18 No kada je Salih begu konano i postavljena zasjeda u kojoj je ubijen, al Jazzar je bio prisutan u toj zasjedi, ali nije htio sudjelovati u prijateljevu ubojstvu. Al Jazzar je shvatio da mu upravo zbog njegove odanosti prema Salih begu, Ali Beg nikada vie nee vjerovati. Vidjevi da mu se sprema teka kazna, ubrzo je pobjegao, pretvarajui se da je bolestan. Preruen u Alirca uspio je doi do Aleksandrije, i ukrcati se na brod koji je plovio do Istanbula, samo nekoliko sati prije nego to su u Aleksandriju sigli Ali begovi ljudi koji su ga trebali uhititi. 19 Jedan arapski izvor, navodi da je al Jazzar jednoga dana pozvao u svoju kuu 18 Mameluka, dao im veeru, napio ih ih i nakon toga ih nemilosrdno ubio. 20 Upravo zbog ovoga, po tome izvoru, al Jazzar je morao napustiti Egipat. Isto tako u isom izvoru navodi se da al Jazzar uiva u ubijanju te da je sam sebe prozvao koljaem. Naa saznanja o Al Jazzarovom prebivalitu i radnjama postaju nejasnima nakon njegova odlaska. Al Jabarti tvrdi da se najvjerovatnije potajno vratio u Egipat kako bi
17

Gazije: Bonjaki cezar koji je porazio Napoleona , asopis Pan Bonjak, br. 1, ouljak 2012. Str 38 39.
18 19 20

Thomas, Philipp, str 53.

Isto Isto, str 54.

nagovorio neka beduinska plemena na borbu protiv Ali bega al Kabira, ali je ubrzo ponovno morao pobjei. No nedvojbeno je da se 1770. nastanio negdje u Dayr al Qamaru u Libanonu, gdje je bio prisiljen prodati ak i svoju odjeu kako bi se mogao prehraniti. No za njega se zainteresirao emir Druza, Jusuf koji ga je nahranio i uzeo pod svoju zatiitu. Tu u unutranjosti, al Jazzar je ostao jedno kratko vrijeme, da bi se ubrzo poslije toga zaputio prema obali sredozemnoga mora, traei bilo kakav posao, a kako ga nije uspio pronai odluio je krenuti prema Damasku.21 Kako se niti u Damasku nije uspio pronai, preruen u jednoga Armenca ponovno je krenuo prema Egiptu. No sudbina mu je se ipak nasmijeila i to kada je emira Jusufa guverner Damaska, Uthman beg, zamolio da poalje al Jazzara i nekolicinu vojnika radi obrane Bejruta od ruske flote.22 Tako je obrana Bejruta postala prva stepnica sa kojom je al Jazzar poeo graditi svoju karijeru u Siriji. On je u veoma kratkom roku pojaao svoja utvrena koja e uskoro poeti koristiti kao jake baze protiv samoga emira Jusufa, tvrdei da on na takav nain brani interese Osmanskoga Carstva. Njegova vanost poveala se poslije ponude Abu al Dhababa emiru Jusufa, koji mu je ponudio ak 200.000 piastera za glavu al Jazzara. Sukob iz Egipta od prije nekoliko godina opet se aktivirao u svom punom opsegu.23 U politikom meuprelaznom razdoblju koje nastaje nakon smrti Zahir el-Omera 1775 godine, poglavice Ziyadina klana koji je tada dominirao prostorima na prostru sjevernog Izraela, Al Jazzer se uspio dodvoriti sultanu Abdulhamidu I (R. 1774 1789) nakon to je uspio ponovno nametnuti sultanov autoritet u pomorskom gradu Acri. Upravo zbog toga 1777. biva nagraen s titulom guvernera libanonske pokrajine Sidona, i na tom poloaju je ostao sve do svoje smrti.24 Iako ga se vlasti u Istanbulu bojala i vjerovala da je njegov krajnji cilj da utvrdi svoju neovisnost od carstva, kao to je to i uinio njegov bivi gospodar u Egiptu, Ahmed al Jazzar ipak je uspio osigurati poziciju guvernera Damaska u nekoliko razliitih razdoblja, a njegov najdui sta na toj poziciji je bio u trajanju od 1790 do 1795. Kroz svoje sposobnosti da savlada buntovne Druze i njihov ija klan u junom Libanonu, te prui lokalnu sigurnost i omogui nesmetan protok poreza prema Istanbulu,25 sultan ga je ipak naposljetku ostavio na miru.
21 22 23 24

Isto, str 55. Isto Isto, str 56. Pan Bonjak, br. 1, ouljak 2012. str 38 39. Isto

25

Ipak, Osmanska vlada je i dalje bila oprezna te ga je pokuavala ukloniti sa svih poluga vlasti kad god je to bilo mogue. Osjeajui svoju ranjivost, al Jazzar je odluio ostati u jakoj utvrdi Acri ak i kada je proglaen guvernerom Damaska. 26 U razdoblju kada lokalne istaknute obitelji, ayani, dominiraju politikom Sirije, al Jazzar se kao outsider kao neArap, bez velike proirene obitelj da ga podrava, ipak uspio ouvati na vlasti. Nakon to je preivo u Egiptu i profilirao se kroz redove u mamelukom drutvu, uspio je staviti pod svoju vlast i ostvariti dobar odnos sa vlastitim mamlucima u Acri, koji su ostali podreeni njemu i pod njegovim izravnim zapovjednitvom, dok je povremeno upravljao Tirom i Tripolijem. Nauivi iz pogreaka Zahir el-Omera, al Jazzar je shvatio da e se odrati na vlasti ukoliko je u dobroj milosti sa sultanom i njegovim sudom. Jazzar Ahmed je dobio svoj trenutak slave u meunarodnoj javnosti 1799. jer je uspjeno izdrao opsadu Acre, koju je napado sam Napoleon, ali i uz veliku pomo kuge, koja je desetkovala francuske redove, te uz pomo 300 britanskih marinca predvoenim legendarnim zapovjednikom sir Sidnyjem Smithom.27 Veliku ulogu u odbrani Acre, Ahmet al Jazzer Pasi dao je i Haim Farhi, idov, financijski upravitelj grada, koji je zajedno sa Ahmed al Jazzer Paom predvodio vojsku protiv Napoleona Bonaparte. Napoleonove snage su veoma brzo porazile Mamluke u Egiptu godinu dana prije, a francuski general je prepostavljao da e Osmansko Carstvo pruiti malo vei otpor u odnosu na Mameluke Egipta. Ali, al Jazzar se zajedno sa 4500 ljudi koji su bili pod njegovim zapovjednitvom, dva mjeseca ( 20. oujka 21. svibnja 1799 ) tvrdoglavo odbijao predaju, iako je Napoleon napadao sa viestruko brojnijom i bolje opremljenom vojskom od 12. 000 ljudi. 28 Veliku pomo pruila mu je i britanska mornarica ( unitila Napoleonove brodove sa tekim topovima, koji su se nalazili pred Acrom ) koja je Napoleonovim snagama zadavala patnje na moru, radi ega je Napoleon bio prisiljen da odustane od svojih planova osvajanja Bliskog istoka29, zbog ega se naposlijetku i vratio u Egipat zajedno sa svojom vojskom. Napoleon je nakon poraza kod Acre napustio podruje Palestine i Egipta ali su njegove snage ostale u Egiptu okupirajui ga sve do 1801, kada su udruena britansko-osmanska vojska prisilili ostatke Napoleonove vojske na predaju.

26 27

Isto http://englishhistorica.blogspot.com/2012/02/sir-sidney-smith-and-siege-of-acre1799.html 28 Isto 29 Isto

10

Poslije pobjede na francuskom vojskom, al Jazzar je sljedeih godina u islamskom svijetu slavljen kao gazija, i veliki borac za islam, a taj epitet borca za islam i danas je jo uvijek prisutan u povijesti Acre i vremenu kada je bila pod upravom Al Jazzara. Danas u Acri, postoji i vakuf Ahmed al Jazzara i centralna damija te orden grada Acre u spomen al Jazzar pai, kao i mnoge spomenici na 1799 godinu, poput topa koji se koristio u odbrani, i koji je i danas jedan od najouvanijih simbola te davne bitke. Upravo su u toj damiji i pokopani i al Jazzar, ali i njegov nasljednik i posvojeni sin Sulejman paa.

11

Zakljuak U ovom se radu mogao jo jednaput vidjeti nain na koji su mnogobrojni mladi ljudi koji bi ostali bez svoje obitelji i koji su bili protjerani sa svoje zemlje, snalazili u tadaenjem okrutnom stranom svijetu. Sam nain na koji je Ahmed al Jazzar postao to to je postao, jasno nam pokazuje da se jedino uz veliku portvornost i neodustajanje moe postii veliki uspijeh, i prihvaanje kako u ondanjem tako i u dananjem ivotu. Al Jazzar je svakako jedan od primjera kako se u okrutnom i korumpiranom drutvu, priznaje samo jedan jezik, a to je jezik sile. Upravo preko takvoga jezika, al Jazzar je uspio postati i namjesnik Acre i Damaska, ali upravo zahvaljujui i svojoj reputaciji, ali i sili kojom je raspolagao, on je postao upamen kao prvi ovjek koji se uspjeno suprostavio Napoleonovu daljnjem napredovanju prema zapadu. Upravo mu je ta borba protiv kranske vojske osigurala trajnu slavu meu arapskim narodima Bliskoga istoka, koji su ga prozvali pravim gazijom, odnosno istinskim borcem za islam. Zbo toga i danas se u Acri Ahmet pae al Jazzara izgovara sa velikim potovanjem i divljenjem.

12

Literatura: 1. Thomas, Philipp, Acre: The Rise and Fall of a Palestinian City, 1730-1831, Columbia University Press, 2002. 2. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/415322/Battle-of-the-Nile 3. 4. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/402943/Napoleon-I http://englishhistorica.blogspot.com/2012/02/sir-sidney-smith-and-siege-of-acre1799.html

5. Gazije: Bonjaki cezar koji je porazio Napoleona, Pan Bonjak, br. 1, oujak 2012.

13