NAPOLEON U RUSIJI

Napoleonu je pobjeda u Rusiji trebala ne samo da odri bahatom caru Aleksandru lekciju i smanji ruski utjecaj u Europi, ve i da povrati ugled naruen neuspjenom kampanjom u panjolskoj i dokae vjenim protivnicima Britancima da ne namjerava tako lako odustati od davnog sna - invazije na Otok. Meutim, nee sve ii onako kako je Napoleon planirao, ve na samom poetku vruina i razne bolesti desetkovati e njegovu vojsku, a kasnije e ga ruska zima i general Kutuzov potpuno unititi. Pa, iako je nakon Pirove pobjede kod Borodina uspio ostvariti svoj glavni cilj i ui u Moskvu, upravo e u tom gradu ekavi Aleksandrovo pismo doekati zimu i potvrdu vlastitog poraza. Tu e napokon shvatiti kako su odluni ti Rusi, te da se s istinskim domoljubljem ne moe mjeriti nitko, pa ak ni sam Napoleon. Napoleon Bonaparte linost je o kojoj je napisano toliko knjiga i koja uvijek iznova inspirira ljude za pisanje. Nesumnjivo jedan od najveih vojnih genija u povijesti, i upravo e ga ta elja da postane najvei dovesti do konane propasti, a u povijesti e ostati zabiljeen kao jo jedan ovjek dovoljno pohlepan da poeli da vlada svijetom i dovoljno naivan da pomisli da je takvo neto uistinu i mogue.

1. Uzroci pohoda
Nakon pobjeda nad Pruskom, a zatim i ruskom vojskom Napoleon sa ove dvije drave sklapa mir u Tilzitu (1807.). Ovim se mirom Rusija obvezala potovati kontinentalnu blokadu Velike Britanije, a Pruska je izgubila polovicu tadanjeg teritorija. Tilzitskom miru prethodio je sastanak Napoleona i ruskog cara Aleksandra I. na rijeci Njemen. Dva cara poljupcem oznauju svoje pomirenje i zaklinju se na vjeno prijateljstvo. Vjenost e potrajati pet godina. Napoleonova ena Josephina nije mu mogla dati djece pa car odlui isprositi ruku Aleksandrove sestre Katarine. Aleksandar ga odbija, a Napoleon se kasnije vraa na isto pitanje skrenuvi svoju panju na mlau sestru Anu. I opet bude odbijen. Ne mogavi dobiti jednu od Romanovih, uzet e jednu od Habsburgovaca i eni se Marijom Lujzom. Aleksandar se razljuti to se Napoleon vie nije trudio oko njegovih sestara i iz tih bijednih branih kombinacija raa se novo neprijateljstvo i pohod na Rusiju. Uzrok mu je, dodue, i neto ozbiljniji; zbog sve uestalijeg krenja kontinentalne blokade Napoleon je odluio pripojiti tadanje Oldenburko vojvodstvo kojim je upravljao carev urjak. Meutim, Rusija i dalje nije potivala blokadu, a istovremeno je udarila visoke poreze na luksuzne artikle, osobito na vino i svilu, koji su uglavnom dolazili iz Francuske. Zbog svega toga Napoleon je smatrao da bahatom caru treba odrati jo jednu lekciju i odluio krenuti u svoju propast; u pohod na Rusiju.

2. Vojske

Sila kojom Napoleon kree u napad na Rusiju je golema. Radi se otprilike o 600 tisua ljudi, sa nekoliko tisua oficira i tisuu topova. Samo treina su Francuzi, a ostatak Nijemci, Poljaci, Talijani, panjolci, Portugalci, Hrvati... Vojska je bila podjeljena u petnaest korpusa kojim su zapovijedali najpoznatiji Napoleonovi marali i generali: Junot, Ney, Murat, Eugene, Davoust, Poniatowski, Rapp... Za prijevoz svoje armije francuski car se koristi sa 150.000 konja i 30.000 kola, a ima i ena i djece. To je vojska kakvu svijet jo nije vidio i s pravom se naziva Grande Armee. Da bi mogao upravljati ovolikom silom Napoleon je potpuno reorganizirao vojsku podjelivi je na divizije u kojima su bila sjedinjena sva tri roda vojske; pjeatvo, konjica i artiljerija. Ovakve divizije mogle su samostalno izvravati neke operativno-taktike zadatke, a formiranjem 2-3 divizije u armijske korpuse stvorena su tijela sposobna za operativne manerve irih razmjera. Ovakvom organizacijom omoguio je Napoleon lake zapovijedanje i bru komunikaciju unutar same vojske. Brzina napredovanja u Napoleonovoj vojsci takoer je neto novo, on nije mario za porijeklo svog vojnika, izuzetno je cijenio hrabrost i znao ju je nagraditi. Umio je biti prisan i sa najobinijim vojnikom, i uivao je veliko potovanje i odanost svojih ljudi. Ni marevi nisu izvoeni na klasian nain, ve po principu: Razdvojeno marirati, skupa ratovati". Mariranje u vie pravaca omoguilo je brzinu kretanja, ali i brzinu okupljanja na bojnom polju gdje bi se Napoleonova ogromna vojska brzo organizirala i napala jo nepostavljenog neprijatelja. Napoleonova ratna strategija bila je jednostavna; prikupljenim snagama napasti glavne snage protivnika, onemoguiti komunikaciju i time pokuaj povlaenja pretvoriti u konani poraz. Za izvedbu ove strategije uvelike se koristio rezervama. Kod klasinog, linijskog, ratovanja prvi udar je bio najjai i odluujui, dok su Napoleonu njegove rezerve omoguile manerve iz dubine te bi posljednji udar, u kojem bi najee sudjelovala konjika rezerva, nerijetko bio i odluujui. To je bila ogromna prednost Napoleona nad njegovim protivnicima koji su jo dugo imali linijske poretke, i sve dok nisu uvidjeli prednosti Napoleonove taktike, dotle e on ostati neporaen. Nasuprot Napoleonu stoji nepregledno more od 700 tisua ljudi, ne raunajui neredovite, to jest donske kozake, koji su sijali paniku svojim brzim prepadima, i policiju. Kozaci su carevo tajno oruje, to su divlji konjanici sa Dona i Volge i pokazali su se izvrsnima u pojedinanoj, ali i masovnoj borbi. Glavnina ruske vojske podijeljena je na tri armije. Prva je armija generala Barclaya de Tollyja (125.000 ljudi i 584 topa), Druga armija kneza Bagrationa (47.000 ljudi i 168 topova) i trea generala Tormassova (44.000 ljudi 168 topova). Nasuprot Napoleonovoj dobro uvjebanoj i provjerenoj armiji stoji ruska vojska koja je ve bila poraena od Francuza pa Napoleon uope nije sumnjao u pobjedu. Meutim Grande Armee je internacionalna vojska, regruti iz pokorenih zemalja nisu imali prevelike elje riskirati vlastiti ivot u ime neke druge zemlje i njihova je vrijednost sumnjiva. Napoleon je mislio da ruski seljak mrzi plemie i da e ga doekati kao osloboditelja koji donosi jednakost svim ljudima. To je njegova prva pogreka, on je doekan kao osvaja. Svaki ruski vojnik borio se za domovinu, za vlastitu slobodu i bio je odluan da zaustavi Napoleona kao oduzimatelja te slobode. Takav zanos nije se mogao postii u francuskoj vojsci i upravo tu lei jedan od kljueva Napoleonova neuspjeha u Rusiji.

3. Pohod na Rusiju

Dvadeset i etvrtog lipnja 1812. Grande Armee prelazi Njemen, istu onu rijeku na kojoj su se prije nekoliko godina Napoleon i Aleksandar zakleli na vjeno prijateljstvo. Doao sam da jednom i zauvijek prekinem utjecaj barbarskog sjevera. Ovi barbari moraju biti odbaeni natrag u njihova arktika ledena polja tako da se u sljedeih 25 godina ne mogu upletati u djelatnosti civilizirane Europe" (Thompson, 1990:324) - izjavljuje Napoleon neposredno prije prelaska Njemena i napad na Rusiju moe poeti. Plan za napad bio je jednostavan: Samo jedan udarac u srce ruskog carstva, na Veliku Moskvu, na Svetu Moskvu, stavit e mi za tren oka itavu onu slijepu i apatinu masu na raspolaganje."(Gerosa, 1976:122) Ovo je Napoleon izjavio u oujku 1812. i toga se plana i drao. Prvi cilj je Livna u Litvi, ali ve su su prvi dani napredovanja zlokobni. Vruina i nemogue ceste izmorile su Francuze. Vilna je zauzeta, ali to se ulazi dalje u ruski teritorij agonija francuske vojske je sve vea. Uslijed dizenterije i uboda raznih kukaca na tisue je vojnika onesposobljeno. Rusi neprestano bjee i pritom pale sve to ostave za sobom. Nema dovoljno hrane, leevi konja i ljudi svuda su naokolo, neki su u oajanju poludjeli i ubili se, a njihov primjer slijede i drugi. Ona paradna vojska, kakva je je Grande Armee bila na poetku pohoda, "pretvorila se u povorku sablasti koja lovi neuhvatljivog neprijatelja" (Gerosa, 1976:124). Francuzi su desetkovani, a jo nisu ni vidjeli protiv koga se bore. Rusi tu strategiju povlaenja nisu primjenili s nekom posebnom raunicom. U stvari, odluili su da e, kada se dva odvojka, onaj pod komandom Barclaya de Tollyja i drugi pod komandom Bagrationa, budu mogla spojiti, doekati Napoleona i zapoeti bitku. Ali izvidnica pod maralom Muratom u tome ih je uvijek spreavala i tako su se dvije vojske nastavile povlaiti (Gerosa, 1976:124). Carevo najjae u ovom ratu peckanja su Kozaci. Na svojim brzim i izdrljivim konjima neprestano uznemiruju bokove Napoleonove vojske i predstavljaju strah i trepet meu vojnicima. Ti konjanici sravnili su sve sa zemljom oko Grande Armee, zapalivi na stotine sela i time ostavivi bez hrane i zaklona na tisue vojnika i konja. Napoleonove snage u samo dva mjeseca svedene su na 200 tisua ljudi, esto se navode veliki gubici pri povlaenju iz Rusije, ali treba znati da je pola vojske izgubljeno jo tokom napredovanja (Gerosa, 1976). Napoleona ovakav rat izluuje, ali 17. kolovoza zauzeo je Smolensk i konano prisilio de Tollyja na borbu na otvorenom polju. To je kratki okraj, koji je, meutim, Ruse stajao 20.000 ljudi. Nakon Smolenska cijela ruska vojska se povlai u selo sto kilometara od Moskve: u Borodino. Ruse je ova taktika povlaenja smetala jednako kao i Francuze. Francuzi su teili velikoj bitki na otvorenom polju gdje bi bili u znaajnoj prednosti, a Rusi su veoma ljuti na stranca u svojim redovima, de Tollyja, i njegovu taktiku koju oni smatraju kukavikom. Posebno je srdit Bagration i sve su jai pritisci na Aleksandra da smijeni de Tollyja. De Tollyjevi generali su takoer razjareni i u Rusiji vlada miljenje da samo Rus moe obraniti Rusiju junakom borbom, a ne nekakav Nijemac sa kukavikom taktikom. Nasljednik de Tollyja je general Kutuzov, Aleksandar ga ba i ne voli, ali je najugledniji ruski vojnik. ezdeset i sedam mu je godina i poraen je kod Austerlitza, preteak je da bi se popeo na konja i rat vodi iz koije (Gerosa, 1976). I on bi elio primjeniti de Tollyjevu taktiku stalnog povlaenja, ali budui da je ovaj upravo zbog toga smijenjen nema drugog izbora nego krenuti u izravni okraj. Pod novim generalom cijela je Rusija ujedinjena i svi se odazivaju carevom pozivu i staju pod njegovu zastavu. Iako je to i prije bilo oigledno, sada je sasvim jasno da se u Rusiji vodi jedan domovinski rat u kojem e i najobiniji vojnik radije poginuti nego izdati domovinu, a takav fanatizam u iscrpljenoj Napoleonovoj armiji nije mogu. Doavi na elo

vojske Kutuzov nije smio uzmicati i znao je da povjerenje i odanost ljudi moe zadrati samo pod uvjetom da prihvati bitku prije nego to pusti Francuze da uu u Moskvu...

4. Bitka kod Borodina

Kutuzov je odluio prihvatiti borbu na poloaju na kojem se ve nalazio, kod Borodina (Dumas, 2004). Na brzinu je napravljen niz utvrda i Kutuzov teka srca rasporeuje svojih 120.000 (raunajui kozake i policiju bilo ih je 155.000) ljudi i 640 topova, oekujui Francuze da bi se s njima sudario 7. rujna 1812. u bitki koja je za Ruse postala povijesna i koju su nazvali Bitkom kod Borodina", dok je za Francuze to bila Bitka za Moskvu".

Od divovske Napoleonove vojske ostalo je samo 130.000 ljudi i 587 topova. Ujutro u 5.30 Napoleon naredi da se otvori vatra i time zapoinje bitka. Bitka je vrlo neizvjesna, maral Rapp preklinje cara da ubaci u bitku i svoju staru gardu (oko 25.000 ljudi), ali Napoleon je odrijeit: "Sauvaj Boe! Ne elim da mi je unite, dobit u bitku i bez nje" (Dumas, 2004:117). Stara garda su najbolji i najodaniji Napoleonovi vojnici i on ih je stvarno koristio samo u sluaju kad je to bilo neophodno. Pojaanja bi sigurno preokrenula situaciju, ovako je konani razultat neizvjesan. Obje strane slave pobjedu, ali Grande Armee je iskrvavljena; 28.000 poginulih i 48 generala ubijenih ili ranjenih. Ruski gubici su tei (oko 45.000), ali oni nisu daleko od svojih baza kao Francuzi, a i njihove ljudske rezerve su praktiki neiscrpne. Uglavnom se smatra da su Francuzi pobjednici kod Borodina, "ali nije to bila ni francuska pobjeda niti ruski poraz, ve jo jedan masakr u kojem su obje vojske izgubile mo da ponovno napadnu" (Thompson, 1990:333).

5. Sablast u Moskvi
Nakon Borodina, Napoleon kree dalje prema Moskvi. Tumaei zato nije koristio staru gardu kod Borodina Napoleon je rekao: uvam ih kao rezervu za bitku za Moskvu". Meutim, bitke za Moskvu nee biti. Kutuzov je odluio da se glavni grad nee braniti. Velik dio stanovnika (250.000 od 400.000 tisua) napustio je Moskvu. etrnaetog rujna Napoleon ulazi u grad-sablast (Gerosa, 1976:128). Dan kasnije bukne vatra. U gradu su ostavljene palikue i od devet tisua kua samo su dvije tisue sauvane. Napoleon sad po prvi puta shvaa kakvi su to Rusi i ne preostaje mu nita drugo nego diviti se tim neobinim i odlunim ljudima.

6. Povlaenje
Kad se poar ugasio, Napoleon se vraa u Kremlj i zahtjeva od Aleksandra da zatrai mir. Prema pravilima klasinog ratovanja, budui da je Napoleon osvojio najvaniji dio njegovog teritorija, car bi trebao zatraiti mir. Aleksandar to ne ini, a Napoleon zabrinuto eka odgovor (Gerosa, 1976:128). 16. rujna prisiljen je napustiti Kremlj i povui se u dvorac Petrovskogo gdje poinje njegova borba s generalima koji mu savjetuju da se povue dok je vrijeme i da odustane od svog kobnog osvajanja. Na ovaj, njemu stran i neuobiajen govor, on oklijeva i okree pogled as prema Parizu, as prema Petrogradu. Krenuti na Petrograd znailo bi potvrditi svoju pobjedu, vratiti se u Pariz znailo bi priznati vlastiti poraz (Dumas, 2004:125). Ali odjednom vrijeme se naglo mijenja, "stigla zima koja vie ne savjetuje ve nareuje" (Dumas, 2004:125), temperatura je pala na -20, a veliki snijeg ve je zahvatio Rusiju. Sad Napoleon shvaa to je to ruska zima, njegovi vojnici su slabo obueni, iscrpljeni i gladni, ova vojska vie nije ni sjena one Grande Armee s poetka pohoda. Osamnaestog listopada Kutuzov iznenada napada marala Murata i nanosi mu gubitak od 4000 ljudi, dan kasnije Napoleon zapovijeda najstranije povlaenje u povijesti. General Kutuzov se odmara na krevetu kad mu dolazi glasnik s vijeu da Napoleon naputa Moskvu. Kutuzov ustane i kae: Od ovog asa Rusija je spaena" (Gerosa, 1976:128). Preivjelih 55.000 vojnika i 12.000 konja kaskaju po snijegu. Nemaju hrane ni odjee, od one silne vojske ostala je grupa bijednika koji se bore za komad hrane, a nerijetko se u ludilu pretvaraju u ljudodere. Kutuzov ih prati u stopu. Njegovi generali nagovaraju ga da zapone borbu kod Smolenska, ali on se dvoumi i na kraju odustaje. On ne eli potpuno unititi Napoleona, time bi se mogla okoristiti samo Velika Britanija. Zima ne odgovara ni Kutuzovu, i on je izgubio polovicu svojih snaga, ali e iz snijega izai kao pobjednik. Povlaenje je strano, tisue leeva konja, koji su posluili kao jelo Francuzima, lei u snijegu. Na tisue vojnika se smrzlo, a unutar vojske se formiraju manje grupe ljudi koji jedni drugima uvaju lea od onih koji u ludilu ne biraju sredstva da dou do hrane. Na koncu ta masa ivih leeva nalazi na jo jednu prepreku, zaleenu rijeku po imenu Berezina (Gerosa, 1976:129)

7. Slom Grande Armee

Napoleon do Berezine stie 25. studenog. Most su zapalili Kozaci pa Napoleonovi inenjeri na brzinu grade 2 mosta od amaca, jedan za ljude, drugi za topove i kola. Prijelaz preko rijeke poinje 26. studenog. Dva dana kasnije itava su ruska vojska obruila na mostove. Jedan most poputa, a drugi rue sami Francuzi da bi zatitili povlaenje, ostavivi na tisue suboraca na milost i nemilost neprijatelju. Zatim na rijeku dolaze Kozaci, na stotine vojnika skau u mrzlu vodu da bi se spasili plivanjem, sada vlada totalna anarhija, vojnici gaze jedan preko drugog da bi se spasili, unutar jedne vojske vodi se grevita borba za ivot. Napoleon je na Berezinu stigao sa oko 30.000 ljudi, a u tom jednom jedinom danu izgubio ih je oko 25.000 (Gerosa, 1976:130). U noi 28. studenog na Napoleona se srui sva teina poraza, u isto vrijeme do njega dolazi vijest o zavjeri u Parizu. On je proglaen mrtvim i general Claude de Mallet pokuao je pobuniti Francuze. Potrebno je da odmah ode u Pariz, nadasve da spasi sina kojeg mu je rodila Marija Lujza. On izdaje poznatu 29. naredbu od poetka pohoda, prvu u svom ivotu kojom priznaje vojni slom. On zna da mu je Kutuzov za petama, a istotako je siguran da ga Prusi i Austrijanci nee tedjeti. Okruuje se grupom odanih ljudi, ulazi u saonice, a njegovi vojnici gledaju kako nestaje u snijegu. U Pariz stie 18. prosinca 1812., pohod na Rusiju je zavren, poraz je potpun, a za Napoleona je to poetak kraja (Gerosa, 1976). Pohod na Rusiju poraz je od kojeg se Napoleon nikad nije oporavio, od 600 tisua ljudi koji su preli rusku granicu, njih samo 5 tisua su se vratili u Francusku kao vojnici, dok se dodatnih 40 tisua vratilo izvan jedinica i bez oruja. Nakon ovakvog katastrofalnog poraza bilo je jasno da Napoleon vie nikada nee dosei staru slavu, iako je on uspio okupiti novu vojsku i povesti je u konaan poraz kod Waterlooa, ipak je Rusija taj faktor koji je zauvijek unitio njegove snove i koji ga je od vjenog pobjednika pretvorio u povijesnog gubitnika.

Zakljuak
Napoleon od samih poetaka svoje vladavine ratuje sam protiv svih. Iako se protiv Francuske osnivaju mnoge koalicije u kojima se izmjenjuju gotovo sve tadanje europske sile (Velika Britanija, Rusija, Pruska, Austrija, vedska...) Napoleon redovito razbija takve koalicije pobjedama u velikim bitkama i potpisivanjem mirovnih ugovora s poraenima. Upravo e takvi mirovni ugovori, kojima Napoleon oduzima djelove teritorija, a na istaknuta mjesta u poraenim dravama esto stavlja svoje ljude, izazvati sve vee nezadovoljstvo kod pobijeenih naroda. U svojim prvim pohodima Napoleon je esto bio doekan kao osloboditelj, kao nositelj napretka, slobode i jednakosti, meutim kasnije je doekivan kao osvaja, narodi su se protiv njega borili u ime domovine i vlastite slobode, a taj zanos nije se tako lako postizao u Napoleonovoj vojsci u kojoj je sve manje bilo Francuza, a sve vie stranaca. Upravo u Napoleonovoj pohlepi, elji da zavlada svijetom vjerojatno se i nalazi klju njegova neuspjeha. Na poetku pohoda na Rusiju Napoleon je uvjeren u pobjedu, uostalom on je ve prije pobijedio Ruse i znao je njihovu snagu. Meutim, nije znao da u Rusiji nee biti doekan kao nositelj ideja Revolucije, ve kao osvaja. Ruski kmetovi, iako su mrzili plemie, sada su bili ujedinjeni u

mrnji prema Napoleonu. U trenutku kad se u Rusiji poeo voditi domovinski rat, kad su svi Rusi stali uz svog cara, Napoleonova je sudbina bila zapeaena. Nita se ne moe mjeriti s pravim domoljubljem, pa ak ni Grande Armee. Napoleon napokon u Moskvi shvaa kako su odluni ti Rusi, ali bilo je ve kasno i ne preostaje mu nita drugo nego povesti ostatke svoje vojske u konaan poraz. Kae se da se Napoleon borio protiv dvaju monih saveznika- Rusije i Zime. I upravo ga je ta Zima dokrajila. Da su Francuzi imali tople odjee i hrane, da Rusi nisu spletom okolnosti uzmicali, da je Napoleon upotrijebio staru gardu, da je bilo mnogo toga i povijest bi bila drugaija, ali moda je i bolje da nije jer e se povijest ponoviti oko 130 godina kasnije, a Hitler nee uiti na grekama svojih prethodnika. Literatura: 1. Dumas, Alexandre: Napoleon, Sveuilina knjiara, Zagreb, 2004 2. Gerosa, Guido: Napoleon, Alfa, Zagreb, 1976 3. Thompson, James Matthew: Napoleon Buonaparte, Basil Blackwell, Oxford, 1990