______________________________________________http://www.istorijaonline.

com BARSKI RODOSLOV (LETOPIS POPA DUKLJANINA) PRIJEVOD LATINSKE REDAKCIJE

Zamoljen od vas, voljene brae u Kristu i asnih sveenika svete stolice nadbiskupije Dukljanske crkve, kao i od mnogih starijih, a osobito mladih naeg grada, koji uivaju ne samo u sluanju ili itanju o ratovima, nego i - kako je mladima obiaj - u sudjelovanju u njima, da sa slavenskog jezika na latinski prevedem "Knjigu o Gotima", koja se latinski zove "Kraljevstvo Slavena", u kojoj su opisana sva njihova djela i ratovi, inei nasilje nad vlastitom starou, potrudio sam se pokoriti vaem zahtjevu, prisiljen bratskom Ijubavlju. A ipak, neka nitko od itatelja ne misli da sam napisao ita drugo osim onoga to sam proitao i uo da se istinitim pripovijedanjem navodi od naih oeva i davnih starijih. I. Dok je u gradu Konstantinopolu vladao car Anastazije, koji je sebe i mnoge druge umrljao eutihijevskom herezom, a u Rimu stolovao Gelazije Drugi - u to su se vrijeme u Italiji proslavili velikom svetou kapuanski biskup German i biskup karusinske stolice Sabin i asni mu Benedikt s planine Cassina - sa sjeverne je strane izilo pleme, koje se nazivalo Gotima, pleme divlje i neukrotivo, prvaci kojega su bila tri brata, sinovi kralja Senulada, imena kojih su ova: prvi je bio Brus, drugi Totila, a trei Ostroilo. II. I tako je Brus, stariji od ostalih, nakon oeve smrti zasjeo na njegovo prijestolje i vladao na njegovu mjestu u zemlji u kojoj je roen. A Totila i Ostroilo, da bi postali poznati, po savjetu i volji prvoroenog brata, skupljajui vrlo veliku i snanu vojsku izili su iz svoje zemlje i dolazei su porazili provinciju Panoniju i ratovanjem je stekli. Poslije toga su sa snanim mnotvom stigli u Templanu. Tada jc kralj Dalmatinaca, koji je boravio u velikom i divljenja vrijednom gradu Saloni, poslao glasnike i pismo kralju provincije Istre da skupi plemensku vojsku kako bi im zajedno izili ususret i branili se. Oba dakle, skupljajui vojsku svojeg plemena, izili su Gotima ususret. I tako su dolazei podigli logor do njih. Tada su osam dana - jer tabor je bio blizu - nastupajui s jedne i druge strane po skupinama teko ranjavali jedni druge i ubijali se. Osmog pak dana s obiju su strana izili krani i pogani u oruju i dolo je do velike bitke od treeg dnevnog sata sve do veeri. I po sudu Boga, kojemu nitko nije drzak prigovarati zato tako ini, jer se valjda u kranima skrivao neki velik grijeh, okrutni su Goti stekli pobjedu, a dio je krana poginuo i ubijen je kralj Istre i mnogo je tisua kranskih ljudi bilo mrtvo od otrice maa i vrlo je mnogo tisua odvedeno kao roblje. A dalmatinski se kralj izbavio s vrlo malo vojnika i pobjegao u svoj grad Salonu. Poslije toga, budui da je vojska Totile i brata mu Ostroila bila velika i njoj je prirastao brojan narod, oni su se posavjetovali sa svojim velikaima i podijelili vojsku. I Totila se, prelazei sa svojom vojskom Istru i Akvileju, usmjerio prema Italiji i tamo stupio u mnogo velikih bitaka, opustoio vrlo mnogo oblasti i gradova i popalio ih. Odatle navaljujui na otok Siciliju za kratko je vrijeme okonao ivot, kako mu je prorekao sluga boji Benedikt. A brat mu Ostroilo, navalivi sa svojom vojskom na provinciju Iliriju, zapoinjui okrutne ratove, budui da nije bilo nikoga tko bi mu se mogao odupirati, osvojio je cijelu Dalmaciju i morske oblasti, dok nije stigao u prevalitansku oblast. Tada je zadrao neto vojnika za sebe, a

______________________________________________http://www.istorijaonline.com svojeg sina, po imenu Senulata, poslao je u Transmontane da podjarmi oblasti iza planine. U meuvremenu je car konstantinopolskog grada skupljao vojsku i poslao je protiv Ostroila, jer je uo da je on ostao s malo njih u prevalitanskom gradu. Osim toga, oni koje je bio poslao car nali su, kako je reeno, Ostroila s malo njih; a ipak, budui da je on bio hrabra duha, spremio se za rat. I tako stupivi u rat Ostroilo je pao i ubijen je, a oni koji su bili s njim okrenuli su se u bijeg. A carovi ljudi, skupljajui od njih plijen, vratili su se u svoju zemlju. III. Sluajui pak sin mu Senudilaus o smrti oca, doao je to je mogao bre s vojskom, kanei nai carove ljude, da osveti oevu smrt, ali nije ih naao. Zatim je preuzeo kraljevstvo i kraljevao na oevu mjestu i oplodio sina kojega je nazvao Silimir. A granice njegova kraljevstva bile su od Valdevina do Polonije, ukljuujui kako morske oblasti, tako i one iza planine. I inei mnoge nepravde i progone nad kranima, umro je u dvanaestoj godini svojeg kraljevanja. IV. Na vlasti ga je naslijedio njegov sin Silimir, koji je, iako pogan i divljak, ipak prema svima bio miroljubiv, volio je krane i nimalo ih nije progonio. Sklopio je s njima i ugovor i postali su mu dankom podloni. Napunio je zemlju mnotvom Slavena, a zemlja je u tim danima mirovala. Oplodio je i sina, kojega je nazvao Bladin. A u dvadeset prvoj godini svojeg vladanja je umro. V. Kraljevstvo je primio sin mu Bladin i poao oevim putom. Drao je kraljevstvo svojih oeva u miru. Oplodio je i sina, kojega je nazvao Ratomir, koji je od djetinjstva poeo biti vrlo surov i ohol. Osim toga, za Bladinova kraljevanja bezbrojno mnotvo naroda krenulo je od velike rijeke Volge, prema kojoj su dobili ime - po rijeci Volgi naime sve do dananjeg dana zovu se Vulgari. Oni su sa enama, sinovima i kerima i sa svim novcem i prilino velikom imovinom stigli u provinciju Siloduksiju. Na elu im je bio netko po imenu Kris, kojega su svojim jezikom nazivali kagan, to u naem jeziku znai car. Pod njim je bilo osam prvaka, koji su kraljevali narodu i sudili mu, jer je on bio prilino velik. Navaljujui dakle na Siloduksiju osvojili su je. Zatim su uspjeno ratujui osvojili cijelu Makedoniju, a nakon toga cijelu provinciju Latina, koji su se u to vrijeme zvali Rimljani, a sada Morovlahi, to jest Crni Latini. Car je i s njima vodio mnogo ratova sjedei na svojem prijestolju, ali ne uspijevajui ni u kojem svladati ih poslao je k njima, sklopio mir i tako ih ostavio. Slino je i Bladin, videi da je mnotvo tog naroda krajnje veliko, s njima sklopio mir. Oba su se naroda poela meusobno veoma voljeti, to jest Goti, koji su i Slaveni, i Vulgari, osobito zato to su oba naroda bila pogani i to je svima bio jedan jezik. Zatim su Vulgari, ve sa svih strana sigurni, sebi izgradili vile i sela i sve do dananjeg dana se naselili na zemlji koju su osvojili. VI. Meutim je Bladin umro, a na njegovu je mjestu zavladao sin mu Ratomir. On je od djetinjstva bio neprijatelj kranskog imena i poeo je bez mjere progoniti krane i htio njihovo ime satrti iz zemlje i iz svojeg kraljevstva. Unitio je i mnoge njihove gradove i mjesta, a neke je potedio, primajui ih u ropstvo. A krani, videi da su izloeni velikoj neprilici i progonima, skupljali su se i poeli po vrhovima planina i utvrdenim mjestima graditi utvrdenja i zgrade, kako su mogli, da barem tako izmaknu njegovim rukama dok im ne doe Bog i oslobodi ih. VII. Kad je preminuo i Ratomir, od njegova potomstva su nakon njega vladala etiri nepravedna kralja, ali ne istovremeno, nego jedan poslije drugoga, svaki u svoje vrijeme. U njihovo su vrijeme krani uvijek bili proganjani. A budui da su bili neprijatelji i

______________________________________________http://www.istorijaonline.com progonitelji krana, smatramo predugakim priati o njihovima nepravednim postupcima i ivotu, jer urimo stii na bolje i ugodnije stvari. Ipak, u njihove dane mnogi su krani iz primorskih oblasti i onih iz planine, ne elei se kaljati njihovim prljavim obiajima, svakodnevno bjeali i sa svih se strana povezivali s onima koji su boravili u planinama i utvrdenijim mjestima, birajui trpjeti s njima progonstvo i oskudicu i spasiti svoje due radije nego se neko vrijeme veseliti s poganima i s njima izgubiti due. VIII. A nakon smrti etiriju nepravednih kraljeva od njihova je potomstva roen neki Zuanimir, koji je po preuzimanju vlasti prestao progoniti krane. U njegovo je vrijeme poput rue zacvao u gradu Tesalonici neki filozof, po imenu Konstantin, sin nekog patricija Leona, ovjek po svemu najsvetiji i u boanskim knjigama najdublje uen od mladosti. Taj je sveti ovjek, potaknut od Duha Svetoga, otiao iz svojeg grada Tesalonike i doao u provinciju Cezareju i tamo je mnogo dana raspravljao s vie filozofa i pobio ih, a svojim je naukom i propovijedanjem preobratio cijelu Cezareju na vjeru Isusa Krista i svi su pokrteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Poslije toga preobratio je svo pleme Bugara i oni su slino krteni u vjeri Svetoga Trojstva. IX. Meutim je umro kralj Saramir, a njegovo je kraljevstvo primio ovjek po imenu Svetopelek. A za vladavine kralja Svetopeleka papa Stjepan je poslao pismo asnom Konstantinu Uitelju, pozivajui ga k sebi. uo je naime o njemu da je svojim propovijedanjem preobratio bezbroj ljudi i zbog tog ga je razloga htio vidjeti. I tako je najsvetiji ovjek Konstantin zaredio sveenike, a sastavio je pismo za slavenski jezik i preveo s grkog pisma na slavensko Kristovo Evandelje, Psaltir i sve boje knjige Starog i Novog zavjeta, pa im je i misu uredio po grkom obiaju i tako ih uvrstio u Kristovoj vjeri i pozdravljajui sve koje je obratio na Kristovu vjeru urno je poao u Rim po apostolskoj naredbi. A dok je prolazio kroz kraljevstvo kralja Svetopeleka, bio je od njega primljen s poastima. Tada je boji ovjek Konstantin, kojem je poslije papa Stjepan, kad ga je posvetio za monaha, nadjenuo ime Kiril, stao kralju propovijedati Kristovo Evandelje i vjeru Svetog Trojstva. Na njegovo propovijedanje kralj Svetopelek povjerovao je u Krista i pokrten je sa svim svojim kraljevstvom, te je postao pravovjeran i istinit tovatelj Svetog Trojstva. Zadravi se poslije toga nekoliko dana kod kralja, najblaeniji ovjek ga je uvrstio u Kristovoj vjeri i nauci, te pozdravljajui se sa svima Kristovim tovateljima krene u Rim. U to je vrijeme nastalo veliko veselje i krani, silazei iz planina i skrivenih mjesta, kamo su se bili rasprili, poeli su slaviti ime Gospodina koji spaava one koji se u njega uzdaju. Poslije toga kralj Svetopelek je zapovjedio kranima, koji su se sluili latinskim jezikom, da se svi vrate u svoja mjesta i ponovo izgrade gradove i mjesta koja su neko razorili pogani. Kralj je takoer odluio da se u njegovo vrijeme dozovu u sjeanje i upamte i popiu mee i granice svih provincija i oblasti njegova kraljevstva, da bi svaka provincija i oblast znala i prepoznavala svoje granice i mee. Skupivi dakle sve mudrace iz svojeg kraljevstva obratio im se tim pitanjem, ali u to vrijeme nije se nalo nikoga tko bi o toj stvari mogao kralju dati siguran odgovor. Tada kralj, pun boje mudrosti, sluei se zdravim razumom, poslao je mudre i plemenite ljude za izaslanike asnom i apostolskom ovjeku papi Stjepanu i caru konstantinopolskog grada Mihaelu, molei i traei da se udostoje poslati po mudrim ljudima stare privilegije koje sadre popise mea i granica ili zemalja. A kad su kraljevi izaslanici stigli u Rim i priopili papi

______________________________________________http://www.istorijaonline.com Stjepanu kraljeve rijei, asni se papa veoma obradovao, najvie zato to mu se pruila prilika poslati najmudrije ljude koji e novog i u vjeri tada jo slabog kralja i njegov narod nahraniti i zasititi nebeskim kruhom i rijeju ivota. I tako je poslao svojeg vikara, po imenu Honorija, sveenika kardinala svete rimske crkve, kojemu je dao i mo razrjeavanja i vezivanja, razaranja i razbijanja, graenja i saenja, kako je tomu obiaj kad se iz rimske stolice po svijetu alje legate ili vikare, i s njim druga dva kardinala. Zapovjedio mu je da sa sobom uzme i biskupe, koji bi uvrivali u vjeri jo slab narod, posveivali biskupe i crkve i svakodnevno u njihova srca usaivali rije ivota. I tako su biskupi i kardinali po dolasku nali kralja na ravnici Dalmi, koji ih je primio s velikom poasti i potovanjem. Tada je kralj zapovjedio da se na istoj ravnici Dalmi skupe svi narodi njegove zemlje i kraljevstva. Medutim, dok su se narodi skupljali, stigli su plemeniti i mudri izaslanici. poslani od cara Mihaela, Leon i Joan, i drugi mudri, koje su kralj i kardinali doekali s poastima. Dakle, svi skupljeni, koji su govorili kako latinskim, tako slavenskim jezikom, po zapovijedi Honorija, apostolskog vikarija, i kranstvu najodanijeg kralja Svetopeleka odrali su sabor od dvanaest dana na kojem se osam dana raspravljalo o bojem zakonu i svetom pismu i o crkvenom poloaju, a ostalih etiri dana govorilo se o kraljevoj vlasti, o voama i knezovima i o kraljevskom poloaju. Na istom su saboru pred svim narodima ponovo proitani i stari privilegiji, kako latinski, tako grki, poslani od apostolske stolice i od cara, o podjeli provincija i oblasti ili zemalja, kako su bili napisani i ureeni od starih careva. I to je odobrio kralj i sav narod. Kad je sabor zavrio dvanaestog dana, kralj je okrunjen rukama vikara Honorija i kardinala i biskupa, i to okrunjen po obiaju rimskih kraljeva, i dolo je do velikog veselja u narodu i u itavu njegovu kraljevstvu. Poslije toga kralj je zapovjedio da se posvete nadbiskupi, jedan u Saloni, a drugi u Diokleji. Slino tomu, posveeno je mnogo biskupa, a crkve, koje su bile razruene i ostale oskvrnute ponovo su izgraenc i posveenc. Kralj je takoer odredio da nitko ni u emu ne smeta nijednoj crkvi i da nema nikakvu mo ili vlast nad nekorn crkvom, jedino nadbiskup ili biskup, pod ijom je nadlenou ta crkva, a tko bi postupio drugaije, povrijedio bi kraljevsku krunu. Poslije toga, prema sadraju privilegija, proitanih pred narodom, napisao je privilegije i podijelio provincije i oblasti svojeg kraljevstva i njihove mee i granice ovako: ono to je uz tok voda, koje teku s planina i utjeu u more u junom smjeru nazvao je Primorjem, a vode, koje s planina teku u sjevernom smjeru i utjeu u veliku rijeku Dunav nazvao je Sumbra. Zatim je Primorje podijelio u dvije provincije: od mjesta Dalme, gdje je tada boravio kralj i gdje je tada bio odran sabor, sve do Valdevina nazvao je Bijelom Hrvatskom, koja se naziva i Donjom Dalmacijom. Toj je Donjoj Dalmaciji, uz odobrenje gospodina pape Stjepana i njegovih izaslanika, odredio za metropoliju Solinsku crkvu, u nadlenost koje je postavio ove crkve: Split, Trogir, Skardonu, Arauzonu, koja je sada tvrdava Jadre, Nin, Rab, Osor, Krk i Epidaur, koji se sada zove Raguzij. Isto tako je od istog mjesta Dalme do grada Bambalona, koji se sada zove Dirahij, proglasio Crvenom Hrvatskom, koja se zove i Gornja Dalmacija. I kao to je Donjoj Dalmaciji odredio za metropoliju Solinsku crkvu, Gornjoj su na slian nain po starom pravu odredili Dukljansku crkvu za metropoliju, u nadlenost koje su stavili ove crkve: Antibarij, Budvu, Kotor, Ulcinj, Suacij, Skadar, Drivast, Polet, Srbiju, Bosnu, Tribuniju, Zahumlje. Srbiju pak, koja se zove i Zagorje, podijelio je u dvije pokrajine: jednu od velike rijeke Drina prema zapadu sve do planine Pina, koju je nazvao Bosnom, a drugu od iste rijeke

______________________________________________http://www.istorijaonline.com Drine prema istoku sve do Lapije i Labskog jezera, koju je nazvao Rakom. U svakoj je pak provinciji postavio nekoga od svoje brae po krvi za bana, to jest vojvodu, i od plemenitijih iz svake pokrajine upane, to jest knezove, i satnike, to jest centurione. A svakom je banu, to jest vojvodi, dao pravo imati pod sobom sedam centuriona da pravilno i pravedno sude narodu i ubiru poreze i predaju ih banovima, a banovi zatim da pola predaju kralju, a pola zadre za sebe. A knezovima, to jest upanima, naredio je da pod sobom imaju jednog satnika, koji e, slino, sa upanom pravedno suditi narodu, i knezovi, to jest upani, da plaaju dvije treine kralju, a treinu da zadre za svoje potrebe, a banovima ili vojvodama ne polau nikakav raun, nego da svaki slui i bude podreen upanu odnosne pokrajine i oblasti, ali raun polae jedino kralju. Postavio je mnoge zakone i dobre obiaje, a ako bi ih tko htio upoznati, neka proita slavensku knjigu koja se zove "Metodije", i tamo e nai kolika je dobra uveo najdobrohotniji kralj. I tako, po svretku svega, kardinali i biskupi i carski izaslanici, puteni od kralja i zahvaljujui Bogu i kralju, s velikom au i bogatim darovima, koje im je dao kralj, vratili su se u svoja mjesta. Slino njima, novouvedeni banovi, upani i centurioni sa svim narodom hvalei Boga i pozdravljajui kralja otili su svaki u svoju pokrajinu i oblast. Nadalje, najsvetiji je kralj vladao etrdeset godina i etiri mjeseca, a rodio je sinove i keri i umro sedamnaestog dana mjeseca oujka. Pokopan je u crkvi svete Marije u gradu Duklji uz poasti i velike sveanosti. Tada su se skupili ljudi i plaui naricali nad njim, a u istoj crkvi, u kojoj je pokopan prozvali su vladarom njegova sina Svetolika; tamo su ga posvetili i okrunili nadbiskupi i biskupi. Naposljetku, po tom je danu postao obiaj sve kraljeve te zemlje birati i postavljati u istoj crkvi. X. Svetolik je dakle po primitku kraljevstva slijedio tragove svojeg oca i iao putom Gospodinovih zapovijedi i sa svima bio u miru. Rodio je sinove i keri i umro dvanaeste godine svojeg kraljevanja, a na njegovu je mjestu zavladao sin mu Vladislav. XI. Vladislav, po prirodi hrabar, po primitku kraljevstva zaboravio je svojeg Gospodina Boga i skrenuo s puta svojih otaca. Nije pravilno koraao pred Gospodinom, nego se okaljao mnogim neistoama. I tako, dok je jednog dana kretao u lov, po bojem jc sudu pao u jamu i poginuo. XII. Na njegovu je mjestu zavladao brat mu Tomislav, po prirodi hrabar ali nije bio poput brata. Za Tomislavova kraljevanja ugarski kralj Atila pokrenuo je vojsku da ga porazi. Ali kralj Tomislav, hrabar mladi i snaan ratnik stupio je s njim u brojne bitke i svaki ga puta nagnao u bijeg. Kraj Tomislav rodio je sinove i keri i umro u trinaestoj godini svojeg kraljevanja. XIII. Sin mu Sebeslav stupio je na oev kraljevski poloaj. U to su vrijeme doli Grci i opsjeli grad Skadar. uvi za to, kralj Sebeslav je skupio mnogo ljudi i doao do njihova tabora. A Grci su poraeni i mnogi su poginuli od maa, bezbroj njih je zarobljen, dok su se ostali okrenuli u bijeg. Za to je vrijeme ugarski kralj Ati1a uao s vojskom u zemlju kralja Sebeslava i opljakao, unitio i spalio najvei dio te zemlje te se vratio u svoje mjesto. Zatim je krenuo prema zapadu, a kralj Sebeslav ga nije sreo i poeo je vraati svoju zemlju. Rodila su mu se dva sina blizanca. Jednoga je nazvao Razbivoj, to se latinski kae "ruina gentis", a drugoga Vladimir. Kraljevao je dvadeset etiri godine i umro. XIV. Poslije njega su vladali njegovi sinovi. Meusobno su podijelili kraljevstvo, jer su

______________________________________________http://www.istorijaonline.com bili blizanci. Razbivoj je vladao Primorjem, a Vladimir Sumbrom. On je dobio za enu ker ugarskog kralja i rodio s njom sinove i keri. I dolo je do vrsta mira izmeu Ugara i Slavena. Zatim je Razbivoj umro u sedmoj godini kraljevanja. Vladimir je primio cijelo kraljevstvo, a umro je u dvadesetoj godini kraljevanja. XV. Poslije njega je vladao sin mu Hranimir, u ije se vrijeme odmetnula Bijela Hrvatska, odakle su ga izbacili. Tada je kralj poeo skupljati vojsku iz Rake i Bosne i krenuo na njih. A oni su se skupili na polju Helmu i stupili s njim u bitku u kojoj je kralj pao i poginuo. XVI. Poslije njega kraljevstvo je dobio sin mu Tvrdoslav. Vratio je kraljevstvo svojeg oca i umro. XVII. Poslije njega vladao je Ostrivoj, njegov neak, jer je kralj Tvrdoslav bio bez djece. Kralj Ostrivoj je rodio sinove i keri i umro u dvadeset drugoj godini. XVIII. Tolimir, njegov sin, dobio je kraljevstvo. Za tih je dana cijela zemlja bila sretna. Rodio je sinove i keri i umro. XIX. Poslije njega kraljevao je sin mu Pribislav, koji je poinio mnoge nepravde. I tako su se u jedno vrijeme digli bosanski velikai s nekolicinom i ubili kralja, a tijelo mu bacili u rijeku. XX. Tada je njegov sin Krepimir s banom sve njih pohvatao. Unitili su ih i ubili najgorom smru. I tako je poslije toga Krepimir primio kraljevstvo i vladao na oevu mjestu. U to su vrijeme stigli Alamani i zauzeli Istru i poeli prodirati u Hrvatsku. Tada je kralj Krepimir skupio hrabru snagu svojeg plemena i stupio s njima u bitku. U bitki ih je kralj izloio otrici maa i progurao ih i izbacio iz itave svoje zemlje. Poslije toga je voa Alemana poslao izaslanike kralju Krepimiru da svoju ker da njegovu sinu Svetozaru. To je kralj odobrio jer je voa Alamana bio carov roak, i primio je njegovu ker za enu svojem sinu. I nastao je vrst mir izmedu njih. Kralj Krepimir je vladao dvadeset godina i jedan mjesec i umro je. XXI. Poslije njega je vladao sin mu Svetozar, koji je bio blag i poboan i ivio u strahu pred Gospodinom. Rodio je sina i dao mu ime Radaslav. Poslije toga je poinuo u miru. XXII. Poslije njega kraljevao je Radaslav, koji je bio, slijedei oeve tragove, ukraen svakom dobrotom. Osim toga, rodio je sina kojeg je nazvao aslav, a on, kad je postao mladi, poeo je biti neposluan ocu. U to se vrijeme ban Bijele Hrvatske sa svima svojima odmetnuo od kralja. Tada je kralj Radaslav, skupivi vojsku, dio nje dao sinu aslavu, a dio poveo sa sobom. Zatim su otili i opkolili s ove i one strane odmetnike, zarobili ih i opljakali. Ali kralj je dopustio da slobodno odu svi koje je zarobio, dok je sin aslav sve, koje je zarobio, dao vojnicima za robove. Zbog toga su vojnici, koji su bili s kraljem, bili ogoreni te su ga ostavili i otili njegovu sinu aslavu. Tada je aslav, digavi se do obijesti, protjerao oca iz kraljevstva i na savjet vojnika ga poeo progoniti. Naposljetku, kralj je u bijegu stigao do mjesta koje se zove Lasta. I videi da ne moe pobjei sinu iz ruku, s nekolicinom vjernih je stigao na morsku obalu. Zatim su, obuzeti strahom jer je aslav sa svojima ve bio blizu, kako su bili na konjima plivajui stigli do neke stijene nedaleko od obale i uspeli se na nju. I tako je kralj izmaknuo. Nedugo poslije po Bojoj je volji prolazio brod iz Apulije. Tada su kralj i njegovi poeli vikati i dozivati mornare. A mornari su doplovili vidjeli to se dogaa. Kad su saznali o emu se radi, s poastima su primili kralja i sve njegove i odveli ih u grad Sipont. Odatle je krenuo u Rim na prag apostola Petra i Pavla. A od tog se dana ta stijena zove "Radoslavov kamik", to jest "stijena". aslav, iako proklet od oca, poeo je vladati. U to je vrijeme u kraju

______________________________________________http://www.istorijaonline.com Sragi ivio neki mladi po imenu Tihomil, sin nekog sveenika iz sela Rabika, i pasao je stada ovaca nekog kneza po imenu Budislav. I budui da je Tihomil bio hrabar i snaan lovac i vrlo lako trao, kad god jc knez iao u lov, vodio ga je sa sobom. Jednog dana, kad je poao u lov, Tihomil je nehotice i sluajno udario tapom, koji je nosio u ruci, kuju po imenu Paluzija i ubio je. Zbog toga se vrlo uplaio, jer ju je knez veoma volio, dao se u bijeg i doao aslavu, koji ga je odmah primio. XXIII. Za vladanja kralja aslava ugarski knez Kis sa svojom vojskom stigao je u Bosnu i pustoio i pljakao tu pokrajinu. Tada je kralj skupio narod i stigao mu ususret u Drinskoj upaniji uz rijeku. Kad je tamo dolo do bitke, spomenuti mladi Tihomil, sa svih strana ranjavajui neprijatelje, dotrao je do ugarskog kneza i ubio ga, odsjekao mu glavu i predao je kralju. Tog je dana palo bezbroj njih iz ugarskog plemena na mjestu koje se zove Civedin, neto kao "cviljenje stoke": tako su naime tamo cviljeli Ugari, dok su bili ubijani poput svinja. A mjesto, gdje je bio ubijen knez Kis, do danas se zove Kiskovo. Poslije toga kralj aslav, vrlo radostan, dao je Tihomilu Drinsku upaniju i dao mu za enu ker rakog bana, jer je Tihomil ubio kneza Kisa. Knezova pak ena, uvi za muevu smrt, krenula je ugarskom kralju i zatraila pomo i vojsku, da osveti muevu smrt. I dobila je bezbroj ljudi, krenula na kralja aslava i nala ga u Srijemu. Nou su Ugari upali u kraljev tabor a da on nije znao, i kralj aslav i sva njegova rodbina su uhvaeni. Kisova ena je naredila im vezati ruke i noge i baciti u rijeku Savu. I tako se dogodilo; za grijeh, koji je poinio prema ocu, pala je bol na njegovu glavu, i propao je on sam i sva njegova kua. XXIV. Poslije toga zemlja je ostala bez kralja i banovi su poeli gospodariti svojom zemljom, svatko svojim pokrajinama i oblastima, i pokorili su sebi upane i primali od njih poreze kako je obiavao primati kralj, ali nitko se nije usudio uzeti ime kralja. I Tihomil je po tastovoj smrti gospodario rakom zemljom, ali nije se usudio nazvati kraljem ili banom, nego samo velikim upanom, i to zato to je bio pretpostavljen ostalim rakim upanima. I tako su gospodarili zemljom dugo vrijeme. XXV. Meutim, kad su roaci kralja Radaslava i vojnici koji su s njim bili u Rimu uli to se dogodilo, zamolili su kralja da uzme enu. On je, prisiljen njihovim molbama, uzeo za enu Rimljanku, roenu od vrlo plemenitih roditelja. Ona mu je rodila sina, kojega je nazvao Petrislav. Poslije toga je umro u dobroj starosti i pokopan je u crkvi sv. Ivana Lateranskoga uz velike poasti. XXVI. Poslije je Petrislav dobio za enu plemenitu rimsku djevojku, koja mu je rodila sina, kojega je nazvao Pavlimir. Zatim je mnogo godina ivio sa svojom rimskom rodbinom i umro. A poslije njegove smrti njegova je rodbina poela ivjeti u neprijateljstvu s ostalim Rimljanima i poeli su zametati otre borbe u gradu, kako se to esto obiava initi. Pavlimir, ve izrastao u mladia, postao je vrlo snaan i hrabar ratnik, tako da mu u gradu Rimu nitko nije bio ravan. Zato su ga njegovi roaci, pa i drugi Rimljani poeli veoma voljeti i promijenili su mu ime i dali mu ime Bel, jer ga je veoma veselilo ratovati. U to je vrijeme sa Sicilije krenula mornarica, brojno mnotvo saracenskih brodova. Ta se mornarica grki zove "miria armeni", to jest, na latinskome, "deset tisua jedara". Unitili su sve primorske gradove, a Latini su se dali u bijeg prema planinama, gdje su ivjeli Slaveni, a kad su se Saraceni vraali u svoju zemlju, Latini su se htjeli vratiti u svoje gradove, ali su ih Slaveni pohvatali i zadrali kao robove. Poslije je veina pustila Latine uz uvjet da im oni zauvijek plaaju danak i sIue. I tako su poeli ponovo graditi primorske gradove unitene od Saracena. U isto je doba rimska rodbina

______________________________________________http://www.istorijaonline.com Bela, zvanoga i Belimir, budui da nisu mogli suzbijati spletke i neprijateljstva rimskih velikaa, zbog toga to se nisu htjeli poniavati i sklapati s neprijateljima mir svi su otili iz Grada zajedno s Belom, sinovima i kerima, njih pedeset vojnika, poveli su djecu i ene i stigli u Apuliju. Tamo su se ukrcali na brodove i prebacili u Dalmaciju. Stigli su do luke koja se zove Gravoza i Umbla. Slaveni su naime Belu, ili Pavlimiru, poslali glasnike da doe primiti kraljevstvo svojih otaca i iz tog ga je razloga pratila rodbina. Iskrcavi se dakle iz brodova izgradili su tvravu i tamo ivjeli. Kad su ljudi iz grada Epidaura, koji su boravili po umama i planinama, uli da je stigao Bel s Rimljanima i da su izgradili tvravu, skupili su se i doli i zajedno s njima izgradili grad iznad mora na morskoj obali, koji Epidaurani svojim jezikom zovu Laus. Zato se taj grad zove Lauzij, a poslije je nazvan Raguzij zbog promjene R u L. A Slaveni su ga nazvali Dubrovnik, to jest Silvester (umovit) ili Silvestris (umski), jer su, kad su ga gradili, doli iz ume. XXVII. Za to vrijeme banovi i upani zemlje uli su da je stigao Bel, unuk kralja Radaslava, i razveselili su se. Osobito se narod slavenske zemlje poeo sa svih strana stjecati k njemu, prije svega stanovnici tribunijske oblasti, koji su mu doli i odveli ga uz velike poasti u Tribuniju. Poslije su u Tribuniju stigli banovi sa upanima i satnicima i prihvatili ga s poastima, a na dan Uzaaa Gospodnjega postavili su ga za kralja. Jedini raki upan, koji je bio od Tihomilova roda, i njegova pokrajina nisu htjeli doi kralju. Tada je kralj Bel ljutit skupio vojsku i stigao u Raku. Raki pak upan Ljutomir isto tako skupivi narod pripremio se za bitku s njim. I tako, kad je dolo do bitke kraj rijeke Lima, narod rakog upana je bio poraen i okrenuo se u bijeg. Tada ih je kralj sa svojom vojskom gonio sve do druge rijeke, koja se zove Ibar, i dok je tamo upan u bijegu prelazio most, neki koji su bili s njim, elei stei kraljevu sklonost, udarili su ga maem i bacili s mosta u rijeku, i on je poginuo. Kralj je pak primio kraljevstvo svojih oeva, a zemlja je pod njegovim nadzorom bila mirna. Rimljani, koji su bili s kraljem, zbog pobjede su u Rakoj izgradili crkvu blaenoga Petra Apostola na mjestu blizu Kaldane. I nedaleko od iste crkve kralj je na jednom brdacu izgradio tvravu i prozvao je svojim imenorn Bel. Spomenutu je crkvu odredio za biskupiju i tamo postavio biskupa i biskupiju sve do dananjeg dana. Zatim je kralj poeo obilaziti svoju zemlju i kraljevstvo. I tako, u jedno vrijeme, dok je bio u Srijemu, Srijemci su se udruili s Ugarima i stupili s kraljem u bitku. Na tom su mjestu Srijemci s Ugarima poraeni i doivjeli su velik pokolj. Zato se od tog dana sve do danas ravnica, na kojoj je bila bitka, zove po kraljevu imenu Belina, zbog pobjede, koju je tamo zadobio kralj. Poslije toga Ugari su poslali kralju moliti mir. Kralj je s njima ovako sklopio ugovor: da se od tog dana ne usude prelaziti rijeku Savu, i da od mjesta gdje ona izvire i uz njen tok sve do utoka u veliku rijeku Dunav niti kraljevi ljudi ne prelaze na drugu stranu, niti oni na ovu. To su odobrili i sklopili mir. Zatim se kralj vratio u primorske oblasti. Jednog pak dana, dok je ulazio u jedan tribunijski grad, preminuo je iznenadnom smru. Pokopali su ga s velikim poastima u istom gradu u crkvi svetog Mihaela, a ljudi su ga oplakivali mnogo dana. A sedmog dana njegova poinka ena mu je rodila sina, kojega je nazvala Tiemir, to latinski znai "tjeitelj naroda". XXVIII. Po kraljevoj smrti oni koji su bili od Tihomilova roda poeli su vladati Rakom, i svi banovi, kao i prije, vladali su sami i nisu se htjeli nimalo obzirati ni na kraljicu ni na njezina sina. Jedino se Tribunija pokoravala kraljici, jer je njena rodbina bila u Tribuniju i Lauziju, i nisu se usudili odmetnuti od nje. A kad je djeak odrastao, doveli su mu za

______________________________________________http://www.istorijaonline.com enu ker bana Cidomira iz Bijele Hrvatske, i ona mu je rodila dva sina, Prelemira i Kreimira. A kad su djeaci odrasli, Tiemir je poslao sina svojem tastu, koji je vladao Bijelom Hrvatskom, nalaui mu da skupi narod i krene protiv bosanskog bana. Sam je sa sinom Prelimirom skupio svoju rodbinu i tribunijski narod i krenuo u bitku protiv bana koji je vladao prevalitanskom oblau. I tako je ban skupio narod i spremio se za bitku. Kad je ban stupio u bitku, poraen je i ubijen. Ranjen je pao i Tiemir. Poslije je umro. A njegov sin Prelimir je pobijedio u bitki, osvojio itavu Crvenu Hrvatsku, okrunjen je za kralja i poeo je vladati zemljom i kraljevstvom svojih oeva. XXIX. Njegov pak brat Kreimir, borei se zajedno s ujakom, opljakali su Uskoplje, Luku i Prevu. A bosanski ban, videi da se ne moe postaviti pred njih za bitku, pobjegao je ugarskom kralju. Zatim je Kreimir odvojio itavu Bosnu i svladao je. Kad je umro i otac njegove majke, vladao je Bijelom Hrvatskom. XXX. U to je vrijeme preminuo bugarski car po imenu Petar, koji je imao sjedite u velikom gradu Preslavi, i grki car je skupio silnu snagu svojeg roda i osvojio itavu Bugarsku i podvrgao je svojem carstvu, a zatim se vratio u svoju palau i ostavio vojsku. Oni pak koji su bili pretpostavljeni vojsci stigli su s vojskom u pokrajinu Raku i itavu je osvojili. Pobjegao je i raki upan i doao kralju Prelimiru s dva svoja sina, Pienom i Radigradom, i keri po imenu Prehvala, i nali su kralja u upaniji Onogostu. Kralj Prelimir, videi da je njegova ki vrlo lijepa i skladna itavim stasom, ranio je sebi srce ljubavlju prema njoj. Pozvao je svoje dvorjanike i naredio im da razgovaraju sa upanom, djevojinim ocem, o tome da, ako bi on htio dragovoljno podvrgnuti sebe i itavu svoju oblast kraljevskoj moi i htio prisegnuti na vjernost kralju i njegovim sinovima, treba znati da bi kralj uzeo njegovu ker za enu. Kad je to upan uo, razveselio se i prisegnuo sam sa svojim sinovima na vjernost kralju i njegovim sinovima i obeali su da e ispuniti sve to god naredi kralj. Tada je kralj primio njegovu ker za enu, a kad je svadba proslavljena na kraljevski nain, dao je svojirn roacima Tribesu u djedinu, koju Latini zovu "hereditas", i Radigrada je postavio za upana u Onogostu. Nedugo poslije toga preminuo je grki car, a kralj Prelimir i njegov tast poruili su svojim prijateljima Raanima da bez ikakva straha poubijaju Grke koji su im bili nadreeni. Tako se i dogodilo. Kad su dakle u jednom danu pobijeni svi Grci, kralj je krenuo sa svojim tastom i srodnicima i osvojio itavu Raku, a svojeg je tasta, kako je tomu bilo prije, postavio za velikog upana i svoje srodnike postavio za upane pod oevom vlau, da gospodare tom pokrajinom i dre je, ali uz uvanje kraljevskog prava. Poslije toga, kralju Prelimiru rodila su se etiri sina. Njihova su imena ova: prvoroeni je bio Hvalimir, drugi Boleslav, trei Dragislav, etvrti Spelanh. Njima je i podijelio svoju zemlju ovako. Hvalimiru jc dao oblast Zetu s gradovima i ove upanije: Lusku, Podluje, Gorsku, Kupelnik, Oblik, Prapratnu, Kremenicu, Budvu s Kuevom i Gripule. Boleslavu je dao Tribuniju s ovim upanijama: Libomir, Vetanica, Rudina, Kruevica, Urmo, Risan, Draevica, Kanali, Gernovica. Dragislavu je dao helmansku oblast i ove upanije: Stantaniju, Papavu, Jabsko, Luku, Veliku, Gorimitu, Vecenike, Dubravu i Debre. Prevladu je dao oblast, koja se slavenski zove Podgorjc, latinski Submontana, i ove upanije: Onogoste, Moraciju, Komernicu, Pivu, Geriko, Netusine, Guisemo, Kom, Debreku, Neretvu i Ramu. Te etiri oblasti nazvao je Tctrarhijom. Kralj Prelimir je ivio mnogo godina i vidio sinove svojih sinova. Umro je u dobroj starosti, a pokopan je u rakoj biskupiji u crkvi svetog Petra s velikim poastima, tovanjem i slavom. XXXI. A njegovu bratu Kreimiru rodio se sin, kojemu je on dao ime Stjepan. On je

______________________________________________http://www.istorijaonline.com poslije oeve smrti vladao Bijelom Hrvatskom i Bosnom, i poslije njega uvijek su kraljevali u Hrvatskoj. Od prilenice rnu se rodio sin, hrom na obje noge, koji dugo vrijeme nije mogao hodati. Njega je nazvao Leghet. Taj je Leghet, kad mu je otac Kreirnir umro, doveden u Tribuniju svojem bratiu Boleslavu. Sluila mu jc djevojka po imenu Lovizza, koju je zavolio i poslije uzeo za enu. Ona mu je rodila sedam sinova, koji kad su narasli, postali su mladi ratnici i spretni u oruju. Sinovi kralja Prelimira su napustili oeve stope i poeli se kruto i oholo ponaati prema narodu kojem su vladali. Zato ih je narod poeo veoma mrziti. Ali, budui da zla volja ne moe dugo biti skrivena, ljudi su spomenutoj sedmorici brae potajno poslali glasnike i dogovorili se da e zajedno ustati i rastjerati kraljeve sinove i neake. I tako su po dogovoru sedam sinova s ocem i narodom ustali na nagovor i volju oca i cijelog naroda i prognali kraljeve sinove i izloili ih otrici maa sve od najstarijega do najmlaega. A spasio se jedino Boleslavov sin po imenu Silvestar sa svojom majkom i pobjegli su u Lauzij, koji je sada Raguzij, odakle je i Silvestrova majka vukla podrijetlo. Poslije toga Leghetovi sinovi, po obavljenju bratoubojstva ili ovjekoubojstva, poeli su gospodariti zemljom, a njihov jc otac stolovao u Kotorskom zaljevu, u mjestu koje se zove Trajekt, gdje jc sebi izgradio tvravu i dvor. Ali svemogui Bog, koji voli sve dobro i mrzi svako zlo i grijehove, za kratko je vrijeme kugom i propau udario oca, hroma tijelom i duhom, i njegove sinove, kao to su oni sami udarili svoju brau i roake. Umrli su i nijedan od njih nije preivio. XXXII. Kad je to narod vidio, obuzeo ga jc velik strah, i odmah su, budui da su bili bez kralja, po dogovoru krenuli u Lauzij i doveli odatle Silvestra, koji je jedini preivio od potomstva slavnog kralja Prelimira. i postavili ga sebi za kralja. I tako je kralj Silvestar, dobivi kraljevstvo. upravljao itavom Tetrarhijom u miru, u strahu pred Bogom i pravedno. Rodio je sina, kojem je dao ime Tugemir, i poinuo u miru. XXXIII. Tugemir je naslijedio kraljevstvo i, nakon to je uzeo enu, rodio sina kojega je nazvao Hvalimir. U to se vrijeme u narodu Bugara digao neki Samuel, koji se dao nazvati carom, i stupio u mnoge bitke s Grcima i izbacio ih iz Bugarske, tako da se u tim danima Grci nisu usuivali pribliiti tamo. XXXIV. Kad je umro i kralj Tugemir, njegov sin Hvalimir je naslijedio kraljevstvo. On je uzeo enu i rodio s njom tri sina: prvoroenoga je nazvao Petrislav, koji je vladao zetskom oblau; drugoga Dragimir, koji je vladao Tribunijom i Helmom; treega Miroslav, koji je drao oblast Podgorje. A poto je podijelio zemlju sinovima, umro je u dobroj starosti. XXXV. I tako je u neko vrijeme Miroslav dolazio posjetiti starijeg brata i, kad se ukrcao se u amac i plovio preko Ba1te, iznenada se digla oluja i poginuo je on i oni koji su bili s njim. Njegovu jc zemiju dobio njegov brat i vladao na njegovu mjestu. Poslije toga kralj Petrislav je rodio sina, kojega je nazvao Vladimir, i poinuo u miru. Pokopan je u crkvi svete Marije u mjestu koje se zove Gazeni. XXXVI. A djeak Vladimir je po primitku kraljevstva rastao ukraen svakom mudrou i svetou. I tako je u isto vrijeme, dok je Vladimir bio mladi i kraljevao na mjestu svojeg oca, spomenuti bugarski car Samuel skupio veliku vojsku i stigao u dalmatinske krajeve u zemlju kralja Vladimira. A kralj, koji je bio svet ovjek i nije htio da itko od njegovih ljudi nastrada u ratu, ponizno se povukao i sa svima svojim ljudima uspeo se na planinu koja se zove Oblik. Potom je doao car s vojskom i videi da ne moe svladati kralja ostavio je dio vojske u podnoju planine, a dio je odveo sa sobom i krenuo opsjedati grad

10

______________________________________________http://www.istorijaonline.com Ulcinj. Na planini Obliku bile su otrovne zmije i im bi one nekoga ugrizle, taj bi odmah umro, i poele su nanositi veliku tetu kako meu ljudima, tako meu ivotinjama. Tada je kralj Vladimir u suzama usmjerio molitvu Gospodinu, da svemogui Bog oslobodi njegov narod od te pogubne smrti. Bog je usliao molitvu svojeg sluge i od tog dana nitko nije ugrizen, nego sve do danas, ako u toj planini zmija ugrize nekog ovjeka ili ivotinju, ostaje zdrav i bez ikakve ozljede. I od onog dana, kad se molio blaeni Vladimir, na toj su planini zmije bile gotovo bez otrova sve do dananjeg dana. Meutim je car poslao glasnike kralju Vladimiru da sie s planine sa svima koji su bili s njim, ali kralj nije pristao. A upan tog mjesta, postavi slinim izdajniku Judi, poslao je caru poruku: "Gospodaru, ako tvoje velianstvo hoe, ja u ti predati kralja." Car mu je odgovorio: "Ako si to kadar uiniti, znaj da u te obogatiti i uiniti vrlo velianstvenim." Tada je kralj skupio sve koji su bili s njim i ovako im rekao: "Moram, najdraa brao, ispuniti, kako vidim, onaj stih iz Evanelja, gdje se kae: dobar pastir polae duu za svoje ovce. Zato je bolje, brao, da ja poloim svoju duu za sve vas i dragovoljno predam svoje tijelo da bude rasjeeno ili ubijeno, nego da vi nastradate od gladi ili maa." Zatim, kad im je rekao to i mnogo toga drugoga, pozdravio se sa svima i krenuo caru. Car ga je odmah poslao u izgnanstvo u ohridski kraj u mjesto, koje se zove Prespa, gdje je bio i dvor istog cara. Poslije toga je car skupio vojsku i dugo opsjedao Ulcinj, ali nikako ga nije uspio osvojiti. Bijesan je odatle otiao i poeo unitavati, paliti i pljakati itavu Dalmaciju. Popalio je gradove Kotor i Lauzij, a i sela i cijelu pokrajinu je opustoio, tako da je zemlja izgledala kao da je bez i jednog stanovnika. Tako je car pustoei proao kako primorske, tako zagorske oblasti sve do Zadra. Poslije se preko Bosne i Rake vratio u svoj kraj. Meutim je Vladimir bio dran u okovima, provodei dane i noi u postu i molitvama. Vidio je kako mu se ukazuje Gospodinov aneo, hrabrei ga i javljajui mu budunost. kako e ga Bog osloboditi iz same tamnice i kako e mueniki stii u nebesko kraljevstvo i primiti neuveniv vijenac i nagrade vjenog ivota. Tada se blacni Vladimir, ojaan vienjem anela, sve vie i vie odavao molitvama i postu. I tako je jednog dana ki cara Samuela, po imenu Kosara, obodrena i nadahnuta Duhom Svetim, dola ocu i traila od njega da smije poi sa slukinjama i umiti glavu i noge okovanima i zarobljenima. Otac joj je to dopustio. I tako je ona pola i uinila dobro djelo. Meutim, gledajui Vladimira i videi da je on lijepa izgleda, ponizan, blag i skroman i pun mudrosti i razboritosti Gospodnje, zadrala se i popriala s njim; razgovor s njim uinio joj se slaim od meda i saa. Ne dakle zbog strasti, nego zato to je suosjeala s njegovom mladou i ljepotom, i budui da je ula da je on kralj i roen od kraljevskog roda, zavoljela ga je i otila pozdravivi se s njim. Zatim je, u elji osloboditi ga iz okova, pristupila pred cara, bacila mu se pred noge i ovako progovorila: "Moj oe i gospodaru, znam da mi kani dati mua kako je obiaj, a sada, ako tvoje velianstvo hoe, ili mi daj za mua kralja Vladimira, kojega dri u okovima, ili znaj da u prije umrijeti nego uzeti za mua drugoga." uvi to, budui da je veoma volio svoju ker i zato to je znao da je Vladimir roen od kraljevskog roda, car se razveselio i pristao da joj se molba ispuni i odmah poslao po Vladimira, naredio da ga se okupa i obue u kraljevsku odjeu i dovede pred njega, te mu, dobrohotno ga gledajui i ljubei pred velikaima svojeg kraljevstva, dao svoju ker za enu. I tako, kad je po kraljevskom obiaju proslavio svadbu svoje keri, car je Vladimira postavio za kralja i dao mu zemlju i kraljevstvo njegovih oeva i cijelu draku zcmlju. Zatim je car poruio Dragimiru, stricu kralja Vladimira da doe i

11

______________________________________________http://www.istorijaonline.com primi svoju zemlju Tribuniju, skupi narod i naseli zemlju. Tako se i dogodilo. Tako je Vladimir ivio sa enom Kosarom u svakoj svetosti i ednosti, volei Boga i sluei mu danonono, i u strahu pred Bogom i pravedno vladao narodu koji mu je bio povjeren. A poslije neduga vremena preminuo je car Samuel, a carstvo dobio njegov sin Radomir. On je bio snaan i hrabar i stupio je u mnoge sukobe s Grcima u vrijeme grkog cara Bazilija i zadobio svu zemlju do Konstantinopola. Bazilije pak, bojei se da sluajno ne ostane bez carstva, potajno je poslao Radomirovu bratiu Vladislavu izaslanike poruujui mu: "Zato ne osveti krv svojeg oca? Primi od mene zlata i srebra koliko bude htio i budi s nama u miru, te primi kraljevstvo Samuela, koji je ubio tvojeg oca i svojeg brata. A ako moe, ubi njegova sina Radomira, koji sada dre kraljevstvo." Kad je to Vladislav uo, sloio se s tim i jednog dana, kad je Radomir iao u lov, on je jahao s njim i udario ga i ubio. I tako je umro Radomir, a na njegovu mjestu kraljevao Vladislav koji ga je ubio. Dobivi tako carstvo poslao je glasnike kralju Vladimiru da doe k njemu. uvi to, kraljica Kosara ga je zadrala govorei: ``Moj gospodaru, nemoj ii, da ti se - ne bilo tako! - ne dogodi isto to mom bratu, nego pusti mene da poem, vidim i ujem kako je kralj. Ako me eli unititi, neka uniti; samo da ti ne nastrada." Uz muevu volju dakle kraljica je pola svojem bratiu, koji ju je primio s poastima, ali prijetvorno. Zatim je drugi put poslao izaslanike kralju, dajui mu zlatni kri i vjeru uz rijei: "Zato oklijeva doi? Evo, tvoja je ena kod mene i nikakvo zlo nije pretrpjela, nego uiva poasti od mene i mojih. Primi vjeru kria i doi, da te vidim, pa da se sa svojom enom vrati u svoj kraj s poastima i darovima." Kralj mu je odgovorio: "Znamo da na gospodin Isus Krist, koji je trpio za nas, nije pribijen na zlatan ili srebren kri, nego na drven; zato, ako je tvoja vjera istinita i istinite tvoje rijei, poalji mi drven kri po rukama pobonih ljudi, a ja u doi vjerom i vrlinom gospodina naega Isusa Krista uzdajui se u ivotvorni kri i skupocjeno drvo." Tada je on pozvao dva biskupa i jednog pustinjaka, zlo im laui o svojoj vjeri dao im je drven kri i poslao ih kralju. Kad su oni doli, pozdravili su kralja i dali mu vjeru i kri. Kralj se primivi kri duboko poklonio do zemlje, poljubio ga i spremio u njedra, te uzeo nekoliko njih i krenuo k caru. Meutim je car naredio da mu se na putu postavi zasjeda, tako da, kad bude prolazio, navale na njega i ubiju ga. Ali svernogui Bog, koji je uvao svojeg slugu od djetinjstva, nije htio zadrijemati mimo ljude. Poslao je naime svoje anele da ga uvaju. I kad je on prolazio mjestom gdje su bile zasjede, zasjednici su vidjeli da kralja prate vojnici koji kao da imaju krila i u rukama nose znakove pobjede, i kad su shvatili da su to aneli, obuzeo ih je strah pa su pobjegli svaki u svoj kraj. A kralj je stigao do carova dvora u mjesto, koje se zove Prespa, i tek to je uao, po svojem je obiaju poeo moliti Boga na nebu. Car pak, kad je doznao da je kralj stigao, rasrdio se velikom srdbom. Pretpostavljao je naime u srcu, da e on biti ubijen na putu prije nego to stigne k njemu, da se ne bi uinilo da je on sudionik tog ubojstva ili da ga odobrava, jer je prisegnuo i dao kri biskupima i pustinjaku u ruke, i zbog toga mu je pripremio zasjedu na putu. Ali kad je vidio da mu se najopakije djelo izjalovilo, sjedei za jelom poslao je naoruane da mu odsjeku glavu. Dok se kralj molio, okruili su ga vojnici. A kad je to kralj vidio, pozvao je biskupe i pustinjaka, koji su bili nazoni, i rekao: "to je, moja gospodo? to ste uinili? Zato ste me ovako prevarili? Zato umirem bez krivice, vjerujui vaim rijeima i prisegama?" A oni se zbog srama nisu usudili gledati ga u 1ice. Tada se kralj pomolio i ispovjedio, primio tijelo i krv Gospodina, i drei u rukama onaj kri koji je dobio od cara rekao: "Molite za mene, moja gospodo, i ovaj e mi astan kri zajedno s vama biti

12

______________________________________________http://www.istorijaonline.com svjedokom na dan Gospodnji da umirem bez krivice." Zatim je poljubio kri, poelio mir biskupima i uz pla svih iziao iz crkve, a pred crkvenirn vratima odmah su ga ubili vojnici i odrubili mu glavu 22. svibnja. Biskupi su pak uzeli njegovo tijelo i pokopali ga u istoj crkvi uz himne i hvalospjeve. A da bi Bog objavio zasluge blaenoga muenika Vladimira, mnogi, koji su trpjeli od raznih bolesti, uavi u crkvu i pomolivi se pred njegovim grobom ozdravili su. A nou se tamo svima ukazivalo boje svjetlo i kao da je gorjelo mnogo svijea. ena pak blaenog Vladimira mnogo ga je dana oplakivala velikim plaem, veim nego to je mogue izrei. A car, kad je vidio udesa koja je tamo stvorio Bog, pokajao se i uplaio i dopustio svojoj sestrini da uzme njegovo tijelo i uz poasti ga pokopa gdje god eli. Napokon je uzela njegovo tijelo i odnijela ga u mjesto, koje se zove Krajina, gdje je bio njegov dvor, i sahranila u crkvi svete Marije. Njegovo tijelo lei itavo i mirie kao da je namirisano mnogim mirisima, a kri koji je dobio od cara dri u rukama. U istoj se crkvi skuplja mnotvo naroda svake godine na njegov blagdan, a po njegovim zaslugama i nagovoru sve do danas tamo se ukazuju mnoga dobroinstva onima koji mole ista srca. ena pak blaenog Vladimira Kosara zaredila se i ivei pobono i sveto zavrila je ivot u istoj crkvi i tamo je pokopana do nogu svojeg supruga. U isto vrijeme, kad je tijelo blaenog Vladimira preneseno iz Prespe u Krajinu, car Vladislav je skupio vojsku i krenuo osvojiti zemlju blaenog Vladimira i grad Dra, kako mu je bilo obeano od cara Bazilija za ubojstva koja je poinio. I tako, dok je boravio kod Draa, jednog dana, kad je objedovao i gozbovao, ukazao mu se naoruan vojnik s likom svetog Vladimira. Obuzet jezom, glasno je poeo vikati: "Dotrite, moji vojnici. dotrite, i branite me, jer me Vladimir hoe ubiti!" To rekavi ustao je sa stolice da pobjegne, ali odmah udaren od anela pao je na zemlju i umro tijelom i duom. Tada su njegovi prvaci i vojnici i svi ljudi, obuzeti velikom jezom i strahom, po taboru zapalili vatre i iste se noi razbjeali po svojim krajevima. I tako se dogodilo da je najzliji ubojica, koji je sjedei za jelom naredio odrubiti glavu blaenom Vladimiru i uinio ga muenikom, sam bio ubijen za vrijeme objeda, da postane Sotonin aneo. Tko hoe znati koliko se i kakvih moi i uda Gospodin udostojao uiniti posredstvom svojeg sluge blaenog Vladimira, neka proita knjigu o njegovim djelima, u kojoj su redom opisana njegova djela, i jamano e doznati da je taj sveti ovjek bio jedan duh s Gospodinom i Bog je bio s njim, kojem ast itd. XXXVII. Meutim Dragimir, brat blaenog Vladimira, uvi za carovu smrt, skupio je narod i vojsku da vrati zemlju i kraljevstvo svojih oeva. Doavi dakle u zaljev grada Kotora naredio jc prebaciti narod preko tjesnaca. A Kotorani su pripremili amce i donijeli mu ususret u izobilju kruh, vino i mnogo hranc te ga pozvali na gozbu na otok koji se zove po svetom Gabrijelu. A on je s nekolicinom uao u jedan amac i stigao na mjesto. Dok se pripremala gozba, Kotorani su vidjeli da je Dragimir s nekolicinom, a oni brojni, i da mu nitko ne moe doi u pomo s kopna, jer je na otoku, poeli su mcusobno govoriti: "Bugarski je car mrtav, i mrtvi su kraljevi ove zemlje; on je jedini preostao od njihove loze. Ako on poivi i dobije zemlju, nee nam biti dobro, jer e nas tlaiti kao to su nas tlaili drugi kraljevi koji su bili njegovi oevi i braa. Ubijmo ga dakle i vie nce biti nikoga iz njihove loze koji bi tlaio i muio nas ili nau djecu." Zatim, dok su sjedili za gozbom, to isto su meu sobom ponavljali. Kad su se zagrijali vinom, digli su se da ga ubiju. On, kad je to vidio, uzeo je svoj ma i pobjegao u crkvu, i stojei izvadio ma i branio se iznutra. A oni, stojei vani, nisu se usudili ui. Tada su se

13

______________________________________________http://www.istorijaonline.com neki popeli na krov crkve i razbili ga i ubili ga gaajui ga kamenjem i drvima. Zatim su se ukrcali na amac i pobjegli. A narod, videi to se dogodilo, vratio se u svoje krajeve. Dragimirova ena, kad joj je mu umro, vratila se u svoju domovinu. Bila jc ki Lutomira, velikog upana Rake. Dok se vraala s dvjema kcrima, i sama budui trudnom, nala je svojeg oca mrtva. Zatim je zajedno s majkom krenula u Bosnu svojim ujacima. Na putu je rodila muko dijete u drinskoj upaniji, u mjestu koje se zove Brusno, i dala mu ime Dobroslav. On je odgajan u Bosni dok je bio mladi, a poslije su ga roditelji odgajali u Raguziju. Tamo je za enu dobio lijepu djevicu, neaku cara Samuela, s kojom je rodio pet sinova, imena kojih su ova: Gojslav, Mihala, Saganek, Radoslav i Predimir. XXXVIII. Dakle, po smrti bugarskog cara Vladislava car Bazilije jc skupio veliku vojsku i mnotvo brodova i poeo osvajati zemlju i zauzeo itavu Bugarsku, Raku i Bosnu i itavu Dalmaciju i sve primorske oblasti sve do granica Donje Dalmacije. Meutim Dobroslav, budui da je bio mudar i snalaljiv, poeo se pokoravati Grcima i ponaati kao njihov pomaga i saveznik i jahao je s njima po pokrajinama, a Grcima je potajno davao savjet da prema narodu postupaju okrutno i nepravedno. Slino je potajno govorio i narodu: "Zato podnosite tako veliko zlo od Grka? Nepravedno vam sude, ali odnose vam dobra, obljubljuju ene, vae keri djevice obeauju i sramote. Nikad vam nisu moji oevi, koji su bili kraljevi prije mene, inili takve stvari. To je veliko i teko zlo." I dok je tako djelovao po pojedinim mjestima, narod je poeo obraati pozornost na nj i veoma ga voljeti, a Grke estoko mrziti. Meutim se narod posavjetovao i jednog dana, slono izmijenivi poslanike i poruke, podigao se i u jednom danu pobio sve grke velikae koji su se nali po cijeloj Dalmaciji. Zatim su se svi ljudi skupili i poruili Dobroslavu i njegovim sinovima da dou i prime kraljevstvo svojih oeva. On je doao s pet sinova, koji su ve bili mladii i vjeti vojnici, i primio kraljevstvo. I poeo je ratovati s Grcima i osvojio zemlju sve do Aplize. Tada je grki car, bijesan, pozvao jednog od svojih vojvoda po imenu Armenopol, i naredio mu da doe i napadne kralja Dobroslava i njegove sinove. On, skupivi veliku vojsku vojnika i pjeaka, stigao je sve do zetske ravnice. I kralj Dobroslav, skupivi vojsku, predao je dio vojske etvorici sinova i poslao ih prema istoku u mjesto koje se zove Vranje, da tamo ekaju ishod rata, a sam je sa sinom Radoslavom sa zapada navalio na Grke i poeli su ih estoko ubijati. I tako je Radoslav, moan mladi i vjet u oruju, ranjavajui desnicom i ljevicom, stigao do voe i kad ga je prepoznao, udario ga je maem i zbacio s konja na zemlju. Vidjevi to, Grci su se okrenuli u bijeg i palo je veliko njihovo mnotvo, koje nitko nije mogao izbrojiti. A mnoge od njih, kad su ve mislili da su spaeni, napali su kraljevi sinovi koji su bili na istoku, i pobili ih. I dolo je do pokolja i velikog poraza Grka tog dana. A Dobroslavovo je kraljevstvo svakodnevno raslo i umnogostruavalo se. Napokon je kralj dao svojem sinu Radoslavu upaniju, koja se zove Gacko, jer se u ratu pokazao hrabrim i pobjednikim. Medutim grki car, uvi to se dogodilo, razbjenjen velikim bijesom i raalostivi se u dui, odmah je poslao izaslanike s nemalo zlata i srebra da ga daju rakom upanu i bosanskom banu i prvaku helmanske oblasti da poalju vojsku i ljude protiv kralja. Tada su upan i ban, skupivi mnotvo naroda, poruili Lutovitu, prvaku helmanske oblasti, da sjedini cjelokupno mnotvo i da sam bude prvak i voa itavog naroda. I tako je uinjeno. S druge strane car, skupivi veu vojsku nego prije, poslao je u Dra poruku nekom toparhu Kurziliju, koji je tih dana drao Dra i svu draku zemlju, da

14

______________________________________________http://www.istorijaonline.com bude na elu svoj vojsci i da krene i uhvati kralja s njegovim sinovima, gdje god ih naao. Kurzilije je dakle stigao sa svom vojskom i zasjeo na ravnici grada Skadra, da se tamo svi skupe. Tamo se dakle skupilo toliko mnotvo, da ih je zemlja jedva primila. Zatim su preli rijeku i stigli na ravnicu grada Bara. I prvak Lutovid stigao je u Tribuniju sa svojom vojskom. A kralj Dobroslav je sa svojim sinovima i ljudima ostao u Crmnici, a kad je vidio da je mnotvo Grka veliko, bojei se da Lutovid ne prijee tjesnac i on ostane zatvoren u sredini, pozvao je pet sinova i rekao im: "Vidite, najdrai sinovi, da je grka vojska velika, a nas je u usporedbi s njima vrlo malo; oduprijeti im se bitkom, ini mi se, nikako nismo u stanju. Zato emo postupiti ovako: dvojica od vas, Gojslav i Radoslav, neka ostanu, a ostala trojica uzmite svatko po dcsetoricu vjetih s trubama i rogovima i uspnite se na brda i rairite po vrhovima brda, tako da se uini kao da su Grci u sredini. A ja u s onima koji budu sa mnom usred noi navaliti na njihov tabor. A kad zaujete zvuk trube i roga, vi slino tomu okolo s brda podignite buku iz truba i rogova i viite iz sve glasa. Poslije toga postupno siite i pribliite se njihovu taboru, a kad budete blizu, nemojte se bojati, nego budite hrabri i muki se borite, jer e nam ih svemogui Bog predati u ruke." Kad se dakle sputala veer, tri kraljeva sina uspeli su se na brdo i uinili sve kako ih je uputio kralj. U to je vrijeme neki Baranin, kraljev prijatelj, htijui prestraiti Grke, pristupio Kurziliju i rekao mu: "uvaj se, gospodine, i budi budan i pazi kako e se izvui iz ovog mnotva. Znaj da si sa svih strana opkoljen velikim mnotvom." Te su rijei proule po taboru i sve je obuzeo velik strah. Kurzilije je odmah naredio da svi stanu pod oruje i dao je postaviti uvare i strae daleko od tabora. Meutim se kralj, polako i tiho stupajui u nonim satima sa svojom vojskom, pribliavao njihovu taboru. Usred noi je stigao tamo gdje su bili grki uvari i straari i navalio na njih, i neke pobio, a neke nagnao u bijeg. Kad su to vidjeli Grci, veoma su se zbunili. Uskoro je zazvuala kraljeva truba, i oni koji su bili s kraljem svirajui rogove poeli su vikati snanom vikom. I kraljevi sinovi, koji su bili po brdima, slino tomu su poeli sa svih strana svirati trube i rogove i vikati. Zatim su se polako sputali niz padine brda i pribliavali se neprijateljima. Slino je inio i kralj, a Grci su se poeli veoma plaiti, i budui da su uli da oni polako silaze, jer je bila no i nisu mogli vidjeti, mislili su da je to ogromno mnotvo, kako su uli od Baranina. A kad su uli da je zvuk truba i rogova i vika ve blizu i da ih napadaju, uhvatila ih je panika i dali su se u bijeg. A kad su kralj i oni koji su bili s njim shvatio da su Grci poeli bjeati, pred zoru su navalili na njihov tabor i poeli su ih sjei, ranjavati i pobijati, gonei ih iza lea. Slino tomu su ih i kraljevi sinovi estoko udarali i ubijali sa svih strana. A kad je, ubijajui i gonei ih, kralj sa svojim sinovima i ljudima preao potok, koji tee kroz Prapratnu, i stigao u umu, Gojslav je, ne prepoznajui oca jer su bili prekriveni prainom i krvlju pa jedan nije prepoznavao drugoga, napao oca i zbacio ga s konja na zemlju, ali nije ga ranio. Tada je on viknuo: "Boe, pomiluj, Boe, pomiluj!" Sin ga je odmah prepoznao po glasu, siao s konja i uhvatio oca za nogu govorei: "Oprosti, oe, jer te nisam prepoznao." A otac njemu: "Ne boj se, sine, jer boja milost je jo uvijek s nama, jer me nisi ni ranio ni ubio." Tada je kralj stao na to mjesto i nazvao mjesto imenom Boja Milost, to latinski znai Dei misericordia. To se mjesto tako zove sve do dananjeg dana, jer je Bog kralju ukazao milost, da on ne bude ubijen od sina, i zato to je Bog toliko mnotvo predao nekolicini u ruke. Kraljevi sinovi progonili su neprijatelje sve do rijeke Drine, ranjavajui ih i ubijajui, pa i zarobljavajui, i mnogo njih svezanih doveli sa sobom pred oca u

15

______________________________________________http://www.istorijaonline.com Boju Milost. A Kurzilije je teko ranjen preivio; ali kad je stigao u ravnicu grada Skadra, umro je. Na tom je mjestu postavljen kri, koji se do danas zove Kurzilijev kri. Zatim je kralj poslao sina Gojslava s vojskom ususret knezu Lutovidu, davi mu pedeset Grka, koji su bili zarobljeni i ranjeni, da ih, kad se priblii neprijateljima, poalje tako ranjene i krvlju oblivene u tabor kneza Lutovida, da Grci jave to im se dogodilo, a ako to Grci ne bi htjeli uiniti, da im svima odrubi glavu. A to je kralj uinio zato da kneza i njegovu vojsku obuzme strah, kad ih vide tako pobijene. Gojslav je dakle uinio sve to mu je naredio otac. Pokrenuo je vojsku i preplovio zaljev, putujui Kanalom. Uspeo se na brdo koje se zove Klobuk. Tada je, budui da je Lutovidova vojska bila blizu, poslao spomenute Grke u njegov tabor. Kad su oni koji su bili s Lutovidom to vidjeli i uli to se dogodilo, veoma su se uplaili. A knez Lutovid, budui da je bio ratoboran i vjet u oruju, nije se bojao ni najmanje. Zato je poruio Gojslavu govorei: "Tvoja me otroumnost nimalo ne uznemirava. Ali, ako si mukarac i neto vrijedi, uzmi sa sobom dva vojnika, a ja u isto tako sii u polje da se borimo, i saznat e tko sam ja." Gojslav je odobrio te rijei i odmah uzeo sa sobom dva vjeta vojnika i siao u polje. Isto tako je siao i knez. A kad su se poeli boriti, jedan od Gojslavovih vojnika, po imenu Udobik, navalio je na kneza Lutovida, udario ga i bacio na zemlju. Tada je drugi poeo vikati: "Trite, suborci i saveznici, trite, jer Lutovid je pao i mrtav je." Zbog njegova ubojstva svi su poeli bjeati. Lutovid pak, budui da je bio ranjen, naao je konja i dao se u bijeg. A oni, koji su bili s njim, videi da je pao i bio ranjen, svi su se okrenuli u bijeg. A Gojslav ih je sa svojima itav taj dan gonio, a kad su skupili plijen, kao pobjednici su se vratili u svoja mjesta. I od tog je dana zemlja bila u miru pod nadzorom kralja i njegovih sinova; i nitko im se nije usudio opirati, nego su svi prema njemu bili miroljubivi. Medutim je kralj Dobroslav dao brojna dobra onom Baraninu, koji je Kurziliju javio da je opkoljen velikim mnotvom i obeao mu da to djelo nee nikad zaboraviti ni on sam ni njegovi sinovi. Zatim su kraljevi sinovi zauzeli itavu draku zemlju sve do rijeke Vajue i tamo izgradili tvravu i smjestili u nju hrabre ljude. Oni su svakodnevno izlazili i pljakali Grke i zarobljavali ih. Slavni kralj Dobroslav vladao je dvadeset pet godina, a prikovan za postelju umro je u Prapratni u svojem dvoru. A njegovi su se sinovi skupili i oplakali ga i pokopali u crkvi svetog Audrije u njegovoj kapeli uz veliku ast i slavu. XXXIX. Po kraljevoj smrti njegovi su se sinovi sastali s kraljicom, svojom majkom, i odluili meu sobom podijeliti zemlje i oblasti svojih oeva, tako da svatko posjeduje svoj dio. Tako je Gojslav s najmlaim bratom dobio Tribuniju sa Grispuli, Mihala Oblik i Prapratnu i Crmnicu, Saganek upaniju Gorsku, Kupelnik i Bareci, a Radoslav upaniju Luku, Podluje i Kuevo s Budvom. Poslije toga kraljica je sa svojim prvoroenim sinom Gojslavom vladala kraljevstvom i sinovima. A nitko od njih nije bio nazivan kraljem, dok je ivjela kraljica, njihova majka, nego su se samo nazivali knezovima. I tako je u jedno vrijeme Gojslav ostao prikovan uz postelju, i dok je nejak leao u postelji, neki iz Tribunije, koji su se zvali Skrobimezi, dogovorili su se i doli mu i ubili ga dok je leao u postelji, a njegova brata Predimira su uhvatili i isto tako ubili. Zatim su postavili za svojeg poglavara i gospodara nekog Domaneka. Kad su to uli njihova braa Mihala i Sagnek i Radoslav, skupili su vojsku i doli u Tribuniju, uhvatili te ubojice i odredivi im razne kazne pogubili ih najgorom smru; ali Domanek se s nekolicinom spasio. Zatim su Mihala i Radoslav tamo ostavili Saganeka i vratili se u Zetu. Poslije nedugo vremena Saganek se, bojei se, i sam vratio u Zetu u

16

______________________________________________http://www.istorijaonline.com svoje upanije. Domanek je ponovo doao i uao u Tribuniju. A kad je Mihala vidio da Saganek ne eli ii u Tribuniju, pozvao je Radoslava i rekao mu da krene i obrani tribunijsku oblast. On je odgovorio da nikako ne eli ostaviti svoj dio koji mu je pripadao u Zeti. Tada su Mihala i Saganek, oba brata, bojei se da Grci ne napadnu zemlju, jer su se Grci pripremali doi, ali nisu im htjeli izii ususret pred zemaljskim velikaima, prisegnuli bratu Radoslavu i napisali mu privilegij da e on sam i njegovi nasljednici imati dio Zete, a ako on uzmogne prisvojiti Tribuniju ili bilo koju drugu oblast, da e ona pripadati njemu i njegovim nasljednicima kao nasljedstvo i posjed bez prigovora i potraivanja njih ili njihovih nasljednika, i da to nikad nee potraivati bilo oni, bilo njihovi nasljednici. Tada je Radoslav skupio ljude i otiao i uao u Tribuniju i porazio Domaneka, svladao ga i ubio. Zatim je uao u helmansku oblast i osvojio je. XL. U to je vrijeme umrla kraljica, a Mihala je dobio kraljevstvo. Imao je sedam sinova, imena kojih su ova: Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gabrijel, Miroslav i Bodin. I budui da je imao tih sedam sinova, po primitku kraljevstva nijc htio uvati prisegu svojem bratu Radoslavu, nego mu je oteo zetsku upaniju i dao je svojem sinu Vladimiru. U to je vrijeme umrla ena kralja Mihale, a on je uzeo drugu enu, Grkinju, carovu sestrinu. S njom je rodio etiri sina, imena kojih su ova: prvi Dobroslav, drugi Petrislav, trei Nikofor, etvrti Teodor. Dobroslav, Nikofor i Teodor nisu mu donijeli potomstvo, ali Petrislavu se rodio... Bodin, koji je zavladao cijelim kraljevstvom. Vladimir i njegova braa krenuli su u Raku i osvojili je. On ju je dao u vlast sinu Petrislavu. Poslije su krenuli u Bugarsku i stupili u mnoge bitke s Grcima i Bugarima i osvojili cijelu Bugarsku. Tu je pokrajinu kralj Mihala dao sinu Bodinu da njome vlada. Meutim je Bodin na glavu stavio dijadem i dao se proglasiti carom. Grki se car razljutio kad je to uo, skupio je snano mnotvo i poslao ga da porazi Bodina. I Bodin je skupio mnotvo i krenuo im ususret. Jednog su se dana oba naroda poela estoko ubijati i ranjavati. Tamo je bugarski car poraen i zarobljen od Grka, a po carovu nalogu poslan je u izgnanstvo u grad Antiohiju. A ostala Bodinova braa, budui da nisu odobravala grijeh svojeg oca prema Bogu zbog krivokletstva, jahala su po pokrajinama ovamo i onamo i nakon to su stupili u brojne bitke svi su poginuli u ratu za oeva ivota, ne u jednom danu, nego svaki u svoje vrijeme. Kralj Mihala vladao je trideset pet godina i umro je. Pokopan je uz velike poasti u samostanu svetih muenika Sergija i Baka. XLI. Zatim je kraljevstvo dobio njegov brat Radoslav. On je imao osam sinova i etiri keri. Imena njegovih sinova su ova: prvi Branislav, Gradislav, Hvalimir, Stanihna, Koapar, Gojslav, Dobroslav i Pribinek. A kralj Dobroslav bio je miroljubiv i blag i bogobojazan cijelog svog ivota. Dok je on vladao, javljeno mu je da je njegov neak Bodin iv, a car, koji ga je poslao u izgnanstvo, da je preminuo. uvi za to, poslao je u Antiohiju i dao ga oteti iz zatvora i dovesti sebi. Kad se on vratio, kralj i njegovi sinovi radosno su ga primili, a kralj mu je dao Grepoli i Budvu. U esnaestoj godini kraljevanja kralja Radoslava Bodin je zaboravio dobra koja mu je uinio kralj i nije mu ostao vjeran, nego se urotio sa svojom maehom i njena etiri sina, koja su mu bila braa po ocu, i zajedno sa svojom braom odmetnuo se od kralja. A kralj, budui da je bio blag i miroljubiv, nije htio stupiti s njim u bitku, nego se ponizno sa svojim sinovima povukao u tribunijsku oblast. Tako je on star i preivjevi mnogo dana zaspao sa svojim oevima, a pokopan je uz velike poasti u samostanu svetog Petra od Polja. XLII. Poslije toga je Bodin, dobivi kraljevstvo, uao u Zetu i poeo pokoravati svoje

17

______________________________________________http://www.istorijaonline.com bratie. Tada je Petar, nadbiskup barske stolice, ovjek dobre uspomene, videi da je meu braom velika svaa i nesloga, stao izmedu njih sa sveenstvom i narodom. Porazgovarali su s njima i utvrdili mir meu njima, a Bodin i braa su jedni drugima prisegli da e ivjeti u miru i slozi. Meutim se Branimiru rodilo est sinova, imena kojih su ova: prvoroeni Predihna, Petrislav, Gradihna, Tvrdislav, Dragel i Grubea. A kralju Bodinu je Jakvinta, ki Arhiriza i grada Bara, rodila etiri sina, imena kojih su ova: Mihala, Georgije, Arhiriz i Toma. Po sklopljenju mira Bodin je s braom krenuo u Raku, porazio je, osvojio i zavladao njome. Tamo je postavio dva upana sa svojeg dvora, Velkana i Marka. Oni su prisegli da e i oni sami i njihovi sinovi biti pravi ljudi kralja Bodina i njegovih sinova ili nasljednika. Zatim je osvojio Bosnu i tamo namjestio kneza Stjepana. Poslije je kralj Bodin, nakon smrti Roberta Guiscarda, oteo iz vlasti Franaka, koji su bili u Drau i u cijeloj drakoj zemlji, i zauzeo svu draku zemlju i sam grad Dra. Zatim je sklopio mir s carom i vratio mu grad. Bodinova ena Jakvinta, videi da Branislavovi sinovi rastu i mnoe se, bila je vrlo alosna. Bojala se naime da e, ako njem mu umre, Branislav ili njegovi sinovi dobiti kraljevstvo. Zato im je stalno zavidjela i traila je prikladno vrijeme da uniti oca i sinove. I tako u jedno vrijeme, kad su Branislav sa svojim bratom Gradislavom i sinom Predihnom miroljubivo stigli kralju u grad Skadar, Jakvinta je vidjela da su stigli sami i razveselila se, prila kralju i drsko poela navaljivati na nj i nagovarati ga da ih uhvati i stavi u zatvor, u protivnom da ne moe s njim ivjeti, ako to ne uini. Govorila mu je: "Znam da e umrijeti, a oni dobiti kraljevstvo, a tvoji e sinovi jesti za njihovim stolom." to dalje rei? ena je svladala kralja Bodina, kao Herodova Heroda, i dok su sjedili za jelom i gostili se, po kraljevu su nalogu uhvaeni i stavljeni u zatvor, a budui da se kralj nije htio oduprijeti volji svoje ene, postao je krivokletnik za stolom, kao to je Herod postao ubojica. Kad su to ula njihova braa i sinovi i neaci, skupili su svu rodbinu i otili u Raguzij, te uli u grad s etrdeset ljudi u oruju. uvi kralj da su pobjegli, skupio je vojsku, doao i opsjeo grad i poeo ga osvajati. Tada su braa i sinovi kneza Branislava i oni koji su bili s njima izlazili iz grada i svakodnevno nanosili vojsci kralja Bodina velik pokolj. Jednog dana, kad su izili i ubili i ranili mnoge, Koapar je rukom bacio koplje i probo i ubio nekog Kosara, kojega je kraljica veoma voljela. Kad je to kraljica vidjela, odmah se rasputene kose poela snano udarati po licu, plakati i govoriti svojem muu: "Jao, jao, jao! Zar ne vidi, kralju, kako ubijaju tvoje? Njihova je rodbina kod nas, a oni ne prestaju svakodnevno ranjavati i ubijati tvoje! Zar ne vidi to je uinio Koapar? Zato doputa da ive njihova braa, koju dri u okovima'?" Tada je kralj u bijesu pruio svoj ma i naredio da odrubi glava knezu Branislavu i njegovu bratu i sinu pred gradom Raguzijem, i to pred njihovom rodbinom, dodavi krivokletsvu ubojstvo. Tada su se biskupi i opati, koji su doli moliti kralja da im ne odrubi glave, nego da ih pomiri, videi da su im glave ve odrubljene jer su zakasnili, veoma rastuili i poeli su estoko napadati i koriti kralja to je posluao rijei svoje ene i ubio svoju brau. Kralja je odmah obuzelo kajanje i gorko je zaplakao, a budui da su mu to bila braa, dao ih je poasno pokopati. A nadbiskupi i opati su uzeli njihova tijela i uz veliku sveanost ih pokopali na otoku svetog Benedikta na otoku koji je pred Raguzijem. Poslije toga su njihova braa i sinovi i ostali koji su bili u gradu doznali da neki ele predati grad kralju, te su pripremili brodove i njima svi otplovili u Split. Odatle su se prebacili u Apuliju, a zatim u Konstantinopol do cara. Meutim je kralj zauzeo grad Raguzij i

18

______________________________________________http://www.istorijaonline.com podigao tamo tvravu. A poslije se vratio u Skadar. Vladao je dvadeset est godina, a u dvadeset drugoj je dao odrubiti glave svojoj brai. Kad je prolo dvadeset est godina i pet mjeseci njegova kraljevanja, umro je, a pokopan je po kraljevskom obiaju u samostanu svetih muenika Sergija i Baka. XLIII. Tada ga je na kraljevskoj vlasti htio naslijediti njegov sin Mihala, ali zbog nevaljalosti njegove majke narod u zemlji to nije htio, nego su sebi za kralja postavili Dobroslava, brata kralja Bodina. Za svojeg kraljevanja poeo je okrutno postupati s narodom. U to vrijeme braa i sinovi kneza Branislava, uvi da je kralj Bodin preminuo, po carovoj naredbi stigli su u Dra, gdje se Gojslav oenio i tamo ostao sa svojim neacima. I njegov brat Koapar krenuo je u Raku. Odatle je sa upanom Belkanom skupivi narod poao protiv kralja Dobroslava. A kralj je skupio narod i htio se braniti. Kad je dolo do bitke u Duklji kod rijeke koja se zove Moraa, pao je dio naroda kralja Dobroslava, a on sam je zarobljen. Zatim su Koapar i Belkan poslali kralja Dobroslava u okovima u Raku, otili u Zetu i zauzeli je i opljakali najvei dio Dalmacije. Poslije toga Belkan je krenuo u Raku, a Koapar je ostao u Zeti. Zatim je Belkan s Raanima kovao spletke protiv Koapara da ga uniti. On je to doznao i otiao u Bosnu i tamo se oenio keri bosanskog bana, a nakon nedugo vremena je umro u ratu u Helmaniji. XLIV. Meutim se sastao narod i postavio sebi za kralja Vladimira, sina Vladimira, koji je bio sin kralja Mihale. Dok je kraljevao, volio je mir i sa svima bio u miru. Skupio je kod sebe svu svoju brau i oenio se keri rakog upana, a zemlja je bila u miru dvanaest godina. Nakon to je kralj dobio Belkanovu ker, upan je pustio kralja Dobroslava, koji je bio dran u okovima, jer je bio stric kralja Vladimira. Puten, otiao je svojem neaku. Kad ga je vidio kralj, odmah ga je naredio uhvatiti i staviti u zatvor, a on je ostao u zatvoru dokle god je vladao njegov neak Vladimir. A u dvanaestoj godini vladanja kralja Vladimira Jakvinta, na savjet nekih najgorih ljudi koji su bili neprijatelji upana Belkana, pripremila je u Kotoru, gdje je ivjela, neki smrtonosan napitak i dala im ga. A oni su stigli u Skadar i dali su kralju piti iz ruku njegovih slugu, a on je tada, prevaren od njih, pao u postelju. A kraljica Jakvinta, znajui da e on umrijeti, stigla je sa svojim sinom Georgijem u Skadar posjetiti kralja. Kad ju je kralj vidio, odbio ju je i naredio joj da izie van. Kad je izila, rekla jc nazonima: "Zato se kralj tako ponaa? Kakvo sam ja zlo uinila? Ako gospodin kralj hoe znati, sam stric Dobroslav, koji je dran u okovima, uredio je da gospodin kralj umre." To je rekla u elji da uniti Dobroslava, jer se bojala da e on naslijediti kraljevstvo. I odmah je odatle otila i stigla u Garizu, ekajui kraljevu smrt. Poslije je poslala tajnu poruku kraljevim ljudima, mnogo im obeavi, da unite Dobroslava kad kralj umre. To je i uinjeno. Kralj je naime umro i pokopan je u samostanu svetog Sergija i Baha, a kraljevi ljudi su uhvatili priliku i po Jakvintinu savjetu se urotili protiv kralja Dobroslava, izvukli ga iz zatvora i iskopali mu oi, ukopili ga i poslali u samostan svetog Sergija i Baha, gdje je dugo ivio s monasima i poslije umro. XLV. Po smrti kralja Vladimira kraljevstvo je dobio Georgije, sin kraljice Jakvinte. U drugoj godini svojeg kraljevanja htio je tajno zarobiti Branislavove sinove, ali nije uspio. Doznali su naime za neku nakanu i otili u Dra svojem stricu Gojslavu; samo je Grubea uhvaen i poslan u zatvor u Skadru. U to je vrijeme vojvoda Kalo Joan Kumano skupio vojsku i krenuo s Gojslavom i njegovim neacima protiv kralja Georgija. I kralj je skupio narod i pripremio se za bitku protiv njih. I tako, kad su stupili u bitku, strana kralja Georgija je poraena, mnogi su ubijeni, a vrlo mnogo njih zarobljeno. A kralj se s

19

______________________________________________http://www.istorijaonline.com nekolicinom spasio i pobjegaao u Oblik. Poslije toga vojvoda i ostali napali su Skadar i osvojili ga. Tamo su izveli Grubeu iz zatvora i po carovoj naredbi narod ga je postavio za kralja. A vojvoda mu je ostavio vojsku i vratio se u Dra. Za njegova kraljevanja, kralj Georgije, znajui da je Grubea vjet vojnik i moan i hrabar u ratu, pobjegao je u Raku. Njcgova jc pak majka zarobljena kod Kotora i odvedena u Konstantinopolu, gdje je i umrla. Grubea je vladao sedam godina, a zemlje je u njegovo doba bila u miru i znatno se obnovila. U to je naime vrijeme Bog dao obilje ita i vina, a zemlja se napunila svim plodovima. Konano, u sedmoj godini njegove vladavine doao je protiv njega kralj Georgije s Raanima. Kralj Grubea se spremio za bitku protiv njega, ali u samoj bitki je poginuo hrabro se borei i sukobljavajui pred gradom Antibarom. Uz poasti je pokopan u biskupiji istog grada u crkvi svetog Georgija. Poslije toga kralj Georgije je dobio kraljevstvo, ali ne i zemlju. Poslao je poruku brai kralja Grubee, koja su jo ivjela, Dragihni i Dragilu, i sklopio s njima mir i prisegnuo da e s njima podijeliti zemlju i nee im uiniti nikakvo zlo. Kad su oni doli, vjerovali su mu zbog prisege. Dao im je dio zemlje i upanije u Zeti i poeo ih veoma voljeti. A to je kralj inio zato da moe prevariti njihova treeg brata Dragihnu i privui k sebi, da ih poslije uniti. Dragihna je ostao u Rakoj i tamo se oenio enom, koja mu je rodila etiri sina: prvi je bio Radoslav, a zatim Ivan i Vladimir. Meutim je Dragilo sa svima iz svoje zemlje upao u podgorsku oblast i osvojio Onogoste i mnogo drugih upanija. A kralj, videi da je mudro postupio, to mu se veoma svidjelo. Zatim je kralj na Dragilov nagovor skupio vojsku i otiao u Raku i u borbi je osvojio i opljakao. Tamo su nali Uroa u zatvoru, u koji su ga poslali roaci, i oslobodivi ga postavili su ga za rakog upana. Zatim se kralj sa svima svojima vratio u svoje mjesto s velikim plijenom. Gradihna se u to vrijeme povukao u Helmaniju. Poslije, videi da se Dragilo s bratom i neacima mudro ponaaju i svakodnevno mnoe i rastu u ljubavi svih ljudi, naveden zaviu i bojei se da ga narod u zemlji ne voli iskreno, da sluajno ne ostane bez kraljevstva dao je uhvatiti Mihala, sina kralja Vladimira, i poslije njega Dragila i smjestio ih u zatvor. A Dragihna se sa svoja etiri sina Prvoem, Grubiom, Nemanjom i Sirakom spasio i pobjegao u Dra. A uvi da su njegov brat i neaci u okovima, otiao je i sam u Dra. Zatim je vojvoda Pirigordi s Dragihnom i Gradihnom skupio narod i veliku vojsku i zauzeli su zemlju sve do Vranja i Antibara. Ali budui da je vojvoda htio ii u Konstantinopol, Gradihna je ostavio svojeg neaka Boroa u Obliku da uva tvravu, pa su otpratili vojvodu sve do Draa. Meutim je kralj Georgije, bijesan, naredio da se Dragilo i njegov neak Mihala lie vida, zato to su ga Gradihna i njegov brat napali. A poto je vojvoda Pirigorti otiao u Konstantinopol, u Dra je doao drugi vojvoda, Kiri Aleksije de Condi Stephano. Meutim je kralj Georgije skupio narod i doao i opsjeo Oblik, a Boro se sa svojima hrabro branio. Kad je to uo Kiri Aleksije, skupio je vojsku s Gradihnom i njegovim bratom i krenuli su protiv kralja. A budui da je kralj ve postao mrzak cijelom narodu, nije bilo nikoga tko bi mu to javio, sve dok nije stigao vojvoda s Gradihnom i vojskom. Oni su napali njihov tabor i ubili i ranili mnogo njih i natjerali ih u bijeg. Kralj se tada spasio i pobjegao u Crmnicu. A vojvoda, prognavi ga, ostavio je Gradihnu s vojskom i sam se vratio u Dra. Budui da je tada zbog pljaki i ratova zemlja ve bila opustjela i svakog je dana sve vie bila pusta, odmetnuo se Dekatar, a poslije i sva zemlja kralja Georgija. A Gradihna je sa svojima poeo zauzimati zemlju i progoniti kralja. S druge pak strane progonili su ga Raani. A kralj se sa svojima skrivao po planinama i

20

______________________________________________http://www.istorijaonline.com umama bjeei ovamo i onamo, a videi da ga progone sa svih strana, ne znajui to initi, uao je u tvrdavu koja se zove Obol. Tada je Gradihna osvojio zemlju sve do Dekatara, osim tvrdave u kojoj se krio kralj. Meutim je vojvoda doao u Skadar, a Gradihna mu je poruio da to bre stigne da se domognu tvrdave i kralja. Kad je on doao s vojskom, opsjeli su tvravu. Tada su se oni, koji su se inili kraljevim prijateljima i blinjima i jeli njegov kruh, podigli protiv njega i jedni izvana, drugi iznutra predali tvravu i kralja vojvodi Kiri Aleksiju. Vojvoda ga je uhvatio i odveo sa sobom u Dra, odakle ge je u okovima poslao u Konstantinopol, gdje je on umro u zatvoru. XLVI. Poslije toga, narod se sastao i postavio Gradihnu za kralja. Kad je on primio kraljevstvo, poeo je narodu vladati po svemu pravedno. Bio je ovjek koji se bojao Boga i volio ga, poboan i milosrdan, zatitnik i branitelj udovica i siroadi i u svima svojim djelima istaknut po svakoj dobroti. Meutim su se oni, koji su bili raspreni po oblastima i pokrajinama i u Apuliji, uvi za dobrotu njegova ivota, vratili u svoja mjesta, u svoju domovinu, i napunili i nastanili zemlju, koja je ve ostajala gotovo unitena i pusta. U vrijeme svoje vlasti kralj Gradihna je bio izloen i mnogima nepravednim zasjedama i napadima zlih ljudi, ali iz svih ga je izbavio Bog. Kad se napunilo jedanaest godina njegova kraljevanja, poao je putom svih i poinuo u miru sa svojim oevima. Uz poasti i velianstveno pokopan je u samostanu svetih muenika Sergija i Baha rukama svojih sinova kneza Radoslava, Ivana i Vladimira. XLVII. Poslije toga je knez Radoslav krenuo caru Emanuelu i ljubazno je od njega primljen. On mu je dao vladati i kraljevati cijelom zemljom, kako ju je drao njegov otac. Zatim je knez Radoslav, stigavi od cara, poeo vladati i gospodariti zemljom sa svojom braom. Poslije su ustali neki zlikovci, stari neprijatelji, i odmetnuli se od njega i doveli Uroeva sina Desu i predali mu Zetu i Tribuniju. A Radoslavu i njegovoj brai ostala je primorska oblast i grad Dekatar sve do Skadra, i oni su se neprekidno borili i ratovali protiv Uroeva sina i ostalih neprijatelja sve dok nisu uzmogli vratiti zemlju koja se odmetnula od njih i obraniti onu kojom su vladali. I tako dalje.

21