Dr Enver Imamović

KULTURNO-HISTORIJSKO I UMJETNIČKO BLAGO

BOSNE I HERCEGOVINE OTUĐENO
U POSLJEDNJIH 500 GODINA

Najveći broj umjetnina, starinskog oružja, povelja, vjerskih knjiga,

starih nošnji, arheoloških predmeta i drugih dragocjenosti, što su vijekovima
stvarali i posjedovali naši preci, završilo je u inozemstvu. Zvanične vlasti
ništa ne poduzimaju da nam se to vrati!

Bosna i Hercegovina pripada grupi zemalja čija je kulturna baština

skoro do temelja opljačkana i uništena. Šta je u proteklim razdobljima sve
odneseno vjerojatno nećemo nikada tačno saznati. U posljednje vrijeme uspjelo
se ući u trag znatnom broju takvih predmeta. Mnogi od njih su danas svojina
pojedinih evropskih muzeja, galerija, arhiva, državnih riznica i privatnih zbirki.
Može se reći da je bosanskohercegovačko kulturno blago razasuto po čitavoj
Evropi. Nalazimo ga u Rimu, Bolonji, Veneciji, Moskvi, Beču, Budimpešti,
Petrogradu, Istanbulu, Dablinu, Napulju itd.

Bosanske umjetnine u tuđim vitrinama

Razvlačenje tog blaga započelo je još u XV stoljeću, padom Bosne pod

Turke. S obzirom da je većina gradova neprijatelju pala u ruke bez borbe, sve
riznice, arhivi, umjetnine i drugo, postalo je svojina osvajača. A bilo je toga
mnogo. Turski historičar Dursunbeg, koji je sudjelovao u pohodu na Bosnu,
zapisao je da se "u gradovima te zemlje našlo toliko blaga i bogatstva da se
 2

izbrojati nije moglo". Po njemu je samo u riznici prijestolnog Bobovca uz

ostalo blago pronađen milion dukata.
Kod turskog osvajača tačno se znalo šta iz ratnog plijena ide u carsku
riznicu, šta vojskovođi a šta vojsci. Zato se može pretpostaviti da je većina
dragocjenosti koje su tada u Bosni zaplijenjene prebačeno u Carigrad. Ono što
je ostalo, vremenom je razvučeno i nestalo bez traga.
S obzirom da još nikada nije izvršena cjelovita inventura carskog arhiva
u Istanbulu i Ankari, niti su dostupni popisi sadržaja nekadašnje carske riznice,
može se očekivati da će se tamo štošta naći što potječe i iz Bosne. Da su ta
očekivanja realna potvrđuju povremene vijesti koje nam stižu. Svojevremeno je
tamo otkriven i čuveni Hrvojev misal iz XV stoljeća, a bogumilska vjerska
knjiga,Tihoradićevo (Divoševo) Evanđelje iz XIII stoljeća, pronađeno je na
jednom drugom mjestu tek 1960. godine.

Blago kraljice Katarine

Pad Bosne pod Turke izazvao je opći metež koji je imao teške
posljedice i za sudbinu umjetničkog blaga. Oni koji su bježali iz zemlje, a to su
uglavnom bili pripadnici plemstva, sobom su uzimali sve što su mogli ponijeti.
Pri tome su dragocjenosti i umjetnine bile na prvom mjestu.
Zna se da je kraljica Katarina, bježeći iz Bosne, ponijela znatnu
količinu skupocjenog oružja, ruha, novca, zatim umjetničke slike i dr. Nije
zaboravila ni plašt, a ni mač svoga muža, kralja Tomaša, te mnoštvo drugih
vrijednih stvari. Većina toga danas se nalazi u vatikanskoj riznici i u crkvi Sv.
Jeronima, također u Rimu.
Nisu ostale pošteđene ni moći svetaca. Tijelo sv. Luke, koje se čuvalo u
Jajcu, u istoimenoj crkvi, bježeći iz Bosne ponijela je kraljica Mara, žena
smaknutog kralja Stepana Tomaševića. Dubrovčani su na sve načine
pokušavali da ga oni dobiju ali im to nije uspjelo. Ova ga je povjerila na
čuvanje franjevcima u Poljicama. Tražili su ga i Madžari. Nudili su joj u
zamjenu tri-četiri grada ali je ona to odbila. Tijelo je na koncu završilo u
Veneciji, gdje se i danas nalazi.
Mnoga umjetnička djela, kao slike, kaleži, relikvijari, evanđelja, oružje,
povelje, i dr., iznošeni su iz Bosne godinama još nakon turskog osvajanja. Na
taj način je nestalo i ono što je do tada preostalo. Posebno su bili na meti
skupocjeni rukopisi, zbornici i evanđelja. Za nas posebnu vrijednost imaju
bogumilske vjerske knjige. Do danas im se ušlo u trag tek dvadesetak, rasute
diljem Evrope. U Bosni je ostalo samo jedno, tzv. Čajničko Evanđelje.
Nekoliko ih se nalazi u Srbiji i danas su svojina Narodne biblioteke u
Beogradu. Tri od njih su uništena prilikom bombardiranja tog grada 1941.
godine. Nekoliko primjeraka je dospjelo u makedonske i crnogorske manastire,
gdje se i danas nalaze. Znameniti Hvalov zbornik završio je u Bolonji, a
nekoliko takvih obrednih knjiga u Sofiji, Moskvi itd. Jedan primjerak svjetovne
literature pisan bosanskim pismom bosančicom (roman o Aleksandru
Velikom), završio je u Berlinu. Ogromno blago koje je nekad pripadalo
slavnom Husein-begu Gradaščeviću nalazi se u Beču. Unikatni primjerak
zlatnika kralja Tvrtka odnesen je iz 1945. godine u Zagreb. Danas se nalazi u
Americi. Kosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića odnesene su
iz Jajca u Hrvatsku u posljednjem ratu i s mukom su vraćene tek prije nekoliko
godina.
 3

Stoljetno stvaralaštvo na bubnju

Razvlačenje i preprodavanje bosanskog kulturnog blaga, što je

uslijedilo nakon pada Bosne pod Turke, preplavilo je Evropu. To je bilo uzelo
takvog maha da je dugo vremena djelovala crna berza u kojoj su učestvovali
špekulanti i preprodavači iz svih krajeva Evrope. Došlo je čak dotle da je na
kraju morala intervenirati Sveta Stolica. Papa Pavao II je izdao poslanicu
kojom je to osudio i naredio da se s time prekine te da se sve što je izneseno iz
Bosne skupi na određeno mjesto i zaštiti.

Sudbina krune bosanskih kraljeva

Spomenimo jedan izuzetno vrijedan i drag nacionalni spomenik kojem

se već davno izgubio trag, ali postoji nada da se pronađe. Riječ je o kruni
bosanskih kraljeva. Iz historijskih se izvora zna da se ona čuvala u
starobosanskoj prijestolnici Bobovcu. Ustvari, postojale su tri krune: prastara
banska, stara kraljevska i nova kraljevska. Njima su se krunili svi naši banovi i
kraljevi kroz razdoblje od preko 600 godina. Zna se i to da je novu krunu
poslao papa Pio II Stjepanu Tomaševiću, koji se njome okrunio 1461. godine.
Po zauzeću Bobovca, bila je zaplijenjena kompletna kraljevska riznica a
s njome i kruna, i to je sve postalo svojina turske države. Praksa je bila da se
ova vrsta plijena obavezno pošalje u Carigrad, pa se, bez sumnje, tako
postupilo i u ovom slučaju. Postoje neki neprovjereni podaci da su neki od
bosanskih velikaša navodno uspjeli spasiti krunu, ali je ona ipak kasnije pala
Turcima u ruke.
Vijesti o kruni se za duže vrijeme gube, a onda se šezdesetak godina
kasnije opet javljaju. Izvještaji kažu da se 1529. godine zatekla u riznici koju je
uza se imao sultan Sulejman Veličanstveni, kada je te godine podsjedao Beč.
Nakon poraza koji je tu doživjeo, u zaplijenjenom turskom blagu, navodno je
nađena i bosanska kruna, pa je tako došla u posjed austrijskih careva. Ako je to
sve tako bilo, onda se i danas nalazi u Beču, što ne bi bilo teško provjeriti kad
bi za to postojalo zvanično interesiranje.

Gdje je arhiv srednjovjekovne bosanske države

Za nas je posebno zanimljiva sudbina bosanskog državnog arhiva koji

se također čuvao na Bobovcu. Može se samo naslućivati šta se u njemu sve
skupilo kroz razdoblje od 600-700 godina. Od njega nema nikakvog traga, ali
nije isključena mogućnost da se barem jedan njegov dio sačuvao u centralnom
carskom arhivu u Istanbulu. Ogromna arhivska zaostavština Turske imperije
nije još nikada potpuno sređena i niko živ ne zna šta se tamo sve krije. Neki
izvještaji govore da je od svega do sada obrađeno svega sedam posto, mada na
tome radi čitava četa ljudi.
Prema nekim informacijama, u pojedinim odjelima tog arhiva ima još
neotvorenih kožnih vreća krcatih dokumentima koje su zavezane još prije više
stotina godina. Možemo se nadati da će se u toj gomili pronaći nešto što
potječe i iz arhiva bosanske dinastije Kotromanića, to jest arhiva stare bosanske
države.
 4

Raznošenje bosanskog blaga nastavilo se i nakon turskog osvajanja.

Godine 1619. general franjevačkog reda u Italiji poslao je naredbu
franjevačkim samostanima u Bosni da pošalju u Rim sve umjetnine i
dokumente koje imaju u svojim zbirkama i riznicama. Prilikom provale
austrijske vojske u Bosnu 1697. godine pod zapovjedništvom generala Eugena
Savojskog, uz druge bosanske gradove opljačkano je i spaljeno i Sarajevo. O
tome šta je i koliko toga odneseno pisali su već suvremenici. S vojskom su pri
povlačenju otišli mnogi domaći katolici koji su uz ostalo ponijeli mnoge
crkvene knjige, crkveno ruho, ikone i dr. U jednom od takvih egzodusa iz
okolice Prozora je u dr. polovici 17. stoljeća odnesena slika koja prikazuje
Gospu. To je znamenita Sinjska gospa koja se danas nalazi u Sinju.
Mnoge umjetnine odnesene su iz Bosne tek u 19. stoljeću. Austrijske
vlasti su 1832. godine zaplijenile ogromno blago koje je pripadalo bosanskom
velikašu Husein-begu Gradaščeviću. Kada se nakon neuspjelog pokreta za
samostalnost Bosne ispred turskih vlasti sklonio na austrijski teritorij, čim je
prešao Savu austrijske vlasti su mu oduzeli sve što je ponio. U sačuvanom
zapisniku stoji da mu je tom prilikom oduzeto: 300 zlatnih dukata, 2 vreće
srebrenog novca, 2 vreće talira, 2 vreće cvanciga, 2 handžara zlatom okovana,
4 srebrene kubure, 2 sablje draguljima ukrašene, 2 zlatna fišekluka, 7
džeferdara od zlata, 38 pari srebrenih pištolja, 38 pušaka okovanih zlatom i
srebrom, 4 ukrašena handžara, 3 koplja, 2 bajraka, 1 zlatna duhankesa, 2
srebrena svijećnjaka, 1 zlatni sahat, 4 zlatom izvezena odijela itd.

Blago franjevačkih samostana u Hrvatskoj

Sredinom tog stoljeća mnoge bogumilske rukopise iz crkava i manastira odnio

je u Rusiju Aleksandar Giljferding. Postoji popis šta je sve odneseno. To blago
se danas nalazi što u Petersburgu što u Moskvi.
Uljane slika iz XIV i XV stoljeća, crkveno ruho, rukopisi i dr, što se
stoljećima čuvalo u samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu,
odneseno je 1872. godine u Hrvatsku posredstvom đakovačkog biskupa
Štrosmajera. Uvjeravao je naše franjevce da će, tobož, tamo biti sigurnije.
Sačuvalo se njegovo jamstveno pismo u kojem stoji da to uzima na „čuvanje“
te da će biti vraćeno „kada jednom Bosna bude svoja“(to jest kada se oslobodi
turske vlasti)”. Iako je Bosna davno postala „svoja“ to se sve i danas tamo
nalazi, dijelom u zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Muzeju za
umjetnost i obrt, u Arheološkom muzeju i drugdje, a da niko ne pokreće pitanje
povratka toga. S obzirom da nije ni poklonjeno ni prodano, jasno je da je to još
uvijek svojina bosanskog naroda, odnosno države BiH.
Koncem 19. stoljeća iz fojničkog franjevačkog samostana u
Budimpeštu je odnesen kraljevski plašt koji je prije 530 godina dobio na dar
onovremeni fojnički gvardijan fra Anđel Zvjezdović od mađarskog kralja
Matije Korvina. Za našu političku i kulturnu historiju osobitu vrijednost imaju
povelje, i to prije svega one koje se odnose na međunarodne ugovore koje je
Bosna sklapala s drugim državama. Od njih je najvrjednija povelja Kulina bana
izdata Dubrovačkoj Republici 1189.godine. Često se za nju kaže da je to rodni
list bosanske državnost. Danas se nalazi u Rusiji a njena dva prijepisa u
Hrvatskoj.
Posljednji veliki val raznošenja bosanskohercegovačke kulturne baštine
desio se 1878. godine nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine. Ono
 5

što je do tada preostalo i što je stvarano kroz četristogodišnje razdoblje turske

vladavine, a to su: oružje, fermani, orijentalni rukopisi, skupocjeni primjerci
nošnje, nakita i dr, odneseno je, bilo da je otkupljivano, uzimano kao pokloni
ili plijenjeno. Danas te umjetnine i dragocjenosti ukrašavaju vitrine mnogih
zbirki u Austriji, Madžarskoj i Češkoj. Koliko i čega svega tamo ima može se
samo pretpostaviti. Većina njihovih vlasnika je anonimna a predmeti nisu
obuhvaćeni nikakvom evidencijom.
U posljednje vrijeme mnogim se stvarima ipak ulazi u trag. Tako, dio
arhiva srednjovjekovne bosanske države pronađen je u madžarskom gradu
Körmendiu, u sastavu porodičnog arhiva madžarskih grofova Vatyanija. Veliki
dio arhiva Bosanske franjevačke vikarije pronađen je u Ljubljani gdje se i
danas nalazi. U Sofiji je pronađena vjerska bogumilska knjiga iz vremena
kralja Tvrtka I. Jedna takva knjiga je pronađena u Dablinu u Irskoj itd.
Nevjerojatno je da nijedna dosadašnja bosanskohercegovačka vlast nije
nikada ništa poduzimala da se povrati to blago. Jedini koji s vremena na
vrijeme pokušavaju nešto učiniti jesu naši franjevci. Nastoje da im se barem
nešto vrati od onog što im je iz samostana odneseno u Hrvatsku posredstvom
biskupa Štrosmajera. Na tom su počeli, zapravo, raditi još za Štrosmajerovog
života koncem 19. stoljeća. U to se usključio tada i tek osnovani Zemaljski
muzej. Njegov onovremeni direktor dr. Ćiro Truheka vodio je žućnu
korespodenciju sa Štrosmajerom i vrlo odrješito inzistirao da se to vrati u
Bosnu. U jednom od pisama piše: “Bila bi sramota po Bosnu da izgubi jedine
spomenike iz doba svoje samostalnosti”. Ni Truhelka ni franjevci nisu uspjeli
da se to blago vrati u zemlju.
Koliko će se još čekati da zvanične vlasti postave pitanje povratka
našeg nacionalnog blaga iz inozemstva! Kad bi se to pokrenulo i međunarodne
konvencije bi nam išle na ruku. Pomoglo bi i to što postoji popis velikog broja
odnesenih predmeta s podacima kada i kako je to odneseno, gdje se to danas
nalazi, njihove fotografije i drugi korisni podaci. (Projekt vođen od autora ovog
napisa financiran od strane Ministartsva obrazovanja i nauke Federacije BiH u
kojem su svi relevantni podaci).

Koliko je čega odneseno i gdje se danas to nalazi

U inozemstvu je do sada evidentirano: 56 povelja, 31 papinska bula, 36

bogumilskih vjerskih knjiga, 1 srednjovjekovni roman pisan bosančicom, 2
testamenata, 1 rodoslov „gospode bosanske“, 16 umjetničkih slika, 14
predmeta crkvenog ruha, 3 plašta od kojih 1 kraljevski, 22 umjetnička
predmeta od metala, na stotine rimskog i drugog starog novca, na stotine
arheoloških predmeta itd. Zemlje u kojima se to blago danas nalazi: Hrvatska,
Srbija, Crna Gora, Makedonija, Slovenija, Bugarska, Grčka, Turska, Rusija,
Irska, Ukrajina, Austrija, Italija, Njemačka, Madžarska itd. Kada bi se povratio
barem dio onoga što je odneseno iz zemlje kroz posljednjih 500 godina trebao
nam još jedan Zemaljski muzej da se sve to izloži u njegove vitrine.
 6

Popis blaga koji se nalazi u inozemstvu

Arhivsk a građa

Povelje

1. Povelja Kulina bana, 12. stoljeće. Postoje tri primjerka. Dva prijepisa
originala nalaze se u Dubrovačkom arhivu, treći primjerak koji se smatra
originalom ili barem konceptom, nalazi se u Petersburgu u biblioteci
Akademije nauka (Gosudarstvena biblioteka) u Rusiji.
2. Povelja kralja Dabiše kćeri Stani, pisana bosančicom, 14. stoljeće, nalazi
se u Bečkom državnom arhivu (Austrija).
3. Povelja kralja Dabiše, izdana Hrvoju Vukčiću, pisana bosančicom, 14.
stoljeće, nalati se u Dubrovačkom arhivu (Hrvatska) u Narodnom
muizeju u Budimpešti (madžarska)
4. Povelja braće Sankovića, izdana Dubrovniku, pisana bosančicom, 14.
stoljeće, nalazi se u Bečkom državnom arhivu (Austrija).
5. Povelja kralja Stjepana Ostojića, izdana braći Dragišićima, pisana
bosančicom, 15. stoljeće, nalazi se u Historijskom institutu Hrvatske
akademije znanosti i u mjetnosti u Zagrebu (Hrvatska).
6. Povelja iz arhiva Bosanske franjevačke vikarije. Nalazi se u arhivu
Franjevačkog samostana u Gyöngyösu u Madžarskoj (neistraženo)
itd ....(dalje slijedi popis svih otuđenih predmeta)