NAVODNJAVANJE

Prof.. dr. sc. Davor Romi

1. UVOD

Navodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju one koliine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke. S obzirom na potrebe i mogunosti u Hrvatskoj su navodnjavanjem obuhvaene male povrine. Meutim, uzgoj povra je, posebno u priobalnom dijelu, gotovo neostvariv bez navodnjavanja. Naroito je to izraeno u ljetnim rokovima sjetve odnosno sadnje pri uzgoju povra. Navodnjavanje povra koje se uzgaja u zatienom prostoru je, zbog specifinih uvjeta uzgoja, posebna cjelina te zbog ogranienog prostora nee biti temom u ovom poglavlju. Navodnjavanje je sloena i opirna znanstvena disciplina, a namjena je ovog poglavlja ukazati na njegov znaaj kao gotovo neizostavne mjere pri uzogiju povra. Zainteresiranom itatelju mogue je preporuiti opirniju kvalitetnu i dostupnu literaturu o primjeni navodnjavanja u poljoprivredi: Prirunici za hidrotehnike melioracije, Kolo II Navodnjavanje, Knjiga "Navodnjavanje" (Tomi, 1988).

Da bi zadovoljili potrebe korisnika ove knjige, bilo studenta ili proizvoaa, aktualna problematika navodnjavanja pri uzgoju povra saeta je u dvije cjeline: neke mjere gospodarenja pri navodnjavanju kienjem i lokaliziranom navodnjavanju i kakvoa vode za navodnjavanje.

Metode navodnjavanja kienjem i lokalizirano navodnjavanja jedine su metode koje se koriste u naim uvjetima. Svaka od njih prema svojim specifinostima trai i posebne mjere gospodarenja, na neke od njih e se pokuati ukazano u ovom poglavlju. Koritenje zaslanjene i/ili alkalizirane vode za navodnjavanje, to je esto u priobalnom dijelu Hrvatske, moe uzrokovati i kratkorone i dugotrajne tetne posljedice. Zato su istaknuti osnovni parametri kakvoe vode potrebni za ispravno gospodarenje sustavom za navodnjavanje.

2. SUSTAVI NAVODNJAVANJA Brojni naini navodnjavanja koji su se razvili tijekom vremena mogu se svrstati u etiri metode:

- povrinsko navodnjavanje, - podzemno navodnjavanje, - navodnjavanje kienjem, - lokalizirano navodnjavanje. Povrinsko navodnjavanje najee je primjenjivana metoda navodnjavanja u svjetskim razmjerima. Gotovo 60% navodnjavanih povrina primjenjuje ovu metodu (Pereira i Trout, 1999). Glavna karakteristika ovog navodnjavanja je da voda u tankom sloju stagnira ili tee po povrini tla, te infiltrirajui se u tlo do dubine razvoja korijenovog sustava osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do navodnjavane povrine dovodi najee gravitacijom, ali je mogue i dovoenje pod tlakom. Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda gdje se voda dovodi otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima, te infiltrirajui se u tlo i dizanjem uslijed kapilarnih sila osigurava vodu u zoni rizosfere. Navodnjavanje kienjem je metoda koja se poela uvoditi s razvojem uinkovitih strojeva i crpki, te rasprskivaa, poetkom prolog stoljea. Ova naprednija tehnika oprema omoguila je dovoenje vode na navodnjavanu povrinu simulirajui prirodnu kiu. Voda je u sustavu kienja pod tlakom te izlazei kroz mlaznicu prska tlo i/ili biljke. Lokalizirano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim tlakom dovodi na poljoprivrednu povrinu gdje se vlai samo jedan dio ukupne povrine. Vlai se samo mjesto gdje se razvija glavna masa korijena. Najvie se koristi u podrujima gdje su zalihe vode za navodnjavanje ograniene. Unutar navedene etiri metode ima vie naina i sustava navodnjavanja. Povrinsko navodnjavanje se, kao najstarija metoda, ali i zbog specifinih zahtjeva kulture (npr. rie), u svjetskim razmjerima najee primjenjuje. Meutim, u poljoprivrednoj praksi razvijenih zemalja ee se primjenjuju naini i sustavi kienja i lokaliziranog navodnjavanja. Ove dvije metode uglavnom se primjenjuju i u naoj poljoprivrednoj praksi, te e zato neki dijelovi biti detaljnije opisani u ovom radu.

2.1 Navodnjavanje kienjem Navodnjavanje kienjem poinje se primjenjivati nakon otkria parnog stroja, a svoju pravu ekspanziju doivljava s razvojem rasprkivaa i laganih elinih cijevi s brzim spojkama. S poboljanjem izvedbi rasprskivaa i aluminijskih cijevi, te poveanjem uinkovitosti crpnih postrojenja polovicom prolog stoljea, smanjili su se trokovi rada, a poveale mogunosti primjene navodnjavanja kienjem. ezdesetih godina dolo je do daljnjih poboljanja uvoenjem samohodnih ureaja za navodnjavanje. Naravno da su slijedila daljnja poboljanja i inovacije sa eljom smanjenja utroka ljudskog rada i poveanja uinkovitosti naina i sustava prilagoavajui se irokom rasponu tipova tala, topografiji i razliitim usjevima. Danas se unutar navodnjavanja kienjem najvie radi na mehaniziranju i automatizaciji, ukljuujui kompjutorsko praenje i kontrolu cijelog sustava. Postoji veliki broj naina i sustava kienja, ali svima su zajedniki sljedei osnovni dijelovi: Crpka koja crpi vodu iz izvora, kao to je akumulacija, buotina, kanal ili vodotok, te je pod potrebnim tlakom uvodi u sustav za navodnjavanje. Pokree je motor s unutranjim sagorijevanjem ili elektromotor. Crpka nije potrebna ukoliko je voda u izvoritu pod tlakom. Usisni cjevovod Kojim se voda dovodi od izvora do crpke. Glavni cjevovod kroz koji se voda potiskuje od crpke u razvodne cijevi. Kod stabilnih sustava glavni cjevovod se najee ugrauje pod povrinu tla, a prijenosni sustavi omoguavaju premjetanje cjevovoda s jedne povrine na drugu. Ukopani cjevovodi obino su izraeni od elinih, azbestno-cementnih ili plastinih materijala. Na velikim povrinama glavni cjevovod se jo grana u jedan ili vie cjevovoda koji imaju istu zadau dovoda vode do razvodnih cijevi. Razvodne cijevi ili laterali dovode vodu iz glavnog cjevovoda do rasprskivaa. Mogu biti prijenosni ili stabilni, a izraeni su od materijala slinih onima za glavni cjevovod, samo su manjeg promjera. Kod samohodnih sustava, razvodne cijevi pokreu se tijekom navodnjavanja. Rasprskivai raspruju vodu po povrini tla, uz osnovni uvjet ujednaenog prekrivanja.

Navodnjavanje kienjem moe se, prema poloaju rasprskivaa, razvrstati u dvije skupine: stabilni i pokretni. U prvima rasprskivai tijekom navodnjavanja ostaju u stalnom poloaju, a kod pokretnih rasprskivai rade dok se laterali pomiu kruno ili pravolinijski. Stabilni sustavi mogu biti potpuno fiksni, ali ima i onih koji se premijetaju izmeu navodnjavanja, dakle polustabilni ili prijenosni, bilo runo ili uz pomo motora.

Prilagodba sustava Postoje razliite izvedbe rasprskivaa pogodnih za navodnjavanje velikog broja kultura i prilagodljivih veini tipova tala. Intenzitet navodnjavanja kod stabilnog naina moe biti vrlo mali, i do 3 mm h-1, ime se primjenjivost sustava iri i na glinovita tla male infiltracijske sposobnosti. Svakako je vrlo vano odabrati sustav navodnjavanja kienjem pogodan za dane uvjete. Kada se kulture plitkog korijena uzgajaju na tlu malog kapaciteta za vodu, tada je potrebno uestalo navodnjavanje malog intenziteta. Za takve su uvjete pogodni i fiksni i pokretni sustavi. U povrarskoj proizvodnji je to vrlo est sluaj kod uzgoja presadnica. Fiksni su sustavi oblikovani i za zatitu od mraza i smrzavanja, za odgodu cvatnje ili hlaenje usjeva. Rasprskivai se mogu prilagoditi veini klimatskih uvjeta. Ogranienja postoje pri jakom vjetru, jer je tada raspodjela vode neujednaena, poveavaju se gubici evaporacijom, a naroito uz visoku temperaturu i nisku vlanost zraka. Usprkos tome to je kienje prilagodljivo i veini topografskih uvjeta, i velike visinske razlike mogu uzrokovati neujednaenu raspodjelu vode.

Rasprskivai Rasprskiva je najvaniji dio sustava jer o njemu ovisi i uinkovitost cijelog sustava (slika 1). Glavni dijelovi rasprskivaa su glava i mlaznica. Rasprskiva izbacuje vodu pod tlakom kroz mali otvor ili mlaznicu. Promjer mlaznice i tlak vode odreuju intenzitet navodnjavanja. Veina rasprkivaa vlai tlo u obliku kruga, iako ima i drugih tipova vlaenja.

Svakog rasprskivaa karakterizira sljedee: Radni tlak (kPa) potreban za dobru raspodjelu vode, Protok ili koliina vode koju izbacuje (m3 h-1), Domet (m). Ista glava rasprskivaa moe se koristiti za razliiti protok i promjer ovlaivanja promjenom radnog tlaka i/ili promjera mlaznice. Opis rasprskivaa koji prilae proizvoa nudi podatke o najboljoj kombinaciji. Danas na tritu imamo veliki broj rasprskivaa koji se mogu klasificirati obzorom na: tip tlak pod kojim rade; mali (< 150 kPa) do veliki >350 kPa) domet; mali (<5 m) do veliki (>50 m) oblik vlaenja; cijeli ili dio kruga intenzitet kienja; mali (<5 mm h-1) do veliki ( >15 mm h-1), droj mlaznica ; jedna ili vie

Slika 1. Rasprskiva

Intenzitet kienja Intenzitet kienja je koliina vode koja padne na povrinu tla u jedinici vremena tijekom rada rasprskivaa. Intenzitet kienja ovisi o kapacitetu rasprskivaa (m3h-1) i, kada se radi o stabilnim sustavima, razmaku izmeu rasprskivaa, to odreuje navodnjavanu povrinu (m2).

Veliina kapi Rasprskivai proizvode kapi u irokom rasponu veliina, promjera od 0.5 do 4.0 mm. Malene kapi padaju obino u blizini rasprskivaa, a velike imaju i vei domet. Raspon veliina kapi odreuje veliina i oblik mlaznice i radni tlak na rasprskivau. Pri niem tlaku kapi su vee. Pri visokom tlaku kapi su znatno manje, te je mogue postii i efekat zamagljivanja. Velike kapi imaju visoku kinetiku energiju i mogu otetiti osjetljive usjeve. Daljnji negativan uinak je i pogoranje strukture povrinskog sloja nekih tala, a to dovodi do smanjenja koeficijenta infiltracije i stvaranja pokorice.

Raspodjela vode Rasprskivai openito ne mogu proizvesti potpuno ravnomjernu raspodjelu vode po cijeloj kienoj povrini. esto vea koliina vode pada u blizini rasprskivaa, te se smanjuje prema rubovima, a radijalna raspodjela vode ostavlja na povrini oblike trokuta. Da bi se postigla im ujednaenija raspodjela vode na cijeloj povrini, rasprskivai moraju biti postavljeni dovoljno blizu jedan drugome da bi se njihovi oblici raspodjele preklapali. O izvedbi rasprskivaa ovisi i koliki mora biti razmak meu njima da bi se takav efekt postigao. Najbolji se uinak postie kada se rasprskivai postavljaju savim blizu jedan drugome, ali to poveava intenzitet kienja i trokove sustava. Fiksno postavljeni rasprskivai postavljaju se obino po kvadratnoj, pravokutnoj ili trokutnoj mrei (slika 2.).

Slika 2. Poloaj rasprskivaa na lateralima Raspodjela vode u tlu i preporueni razmaci Prilikom odabira rasprskivaa potrebno je postii takvu kombinaciju razmaka meu njima, radnog tlaka i veliine mlaznice kojom e se postii eljeni intenzitet navodnjavanja i najujednanija raspodjela vode. Ujednaenost raspodjele koji je mogue postii stacionarnim sustavom u najveoj mjeri ovisi o nainu distribucije vode i razmaku izmeu rasprskivaa. Pored toga, ujednaenost znatno ovisi i o vjetru i radnom tlaku. Malene kapi koje proizvode rasprskivai raznosi vjetar to naruava nain vlaenja i smanjuje ujednaenost navodnjavanja. U vjetrovitijim uvjetima potrebno je smanjiti razmak rasprskivaa kako bi se postigla to ujednaenija raspodjela vode. Nadalje, u vjetrovitim podrujima potrebno je laterale postaviti okomito na smjer puhanja vjetra, a razmake rasprskivaa na lateralima smanjiti. Rasprskivai su najuinkovitiji ako rade unutar raspona tlaka koji specificira proizvoa. Ako je tlak prenizak, mlaz vode nee se dovoljno razbijati i veina e

vode u krupnim kapima padati po vanjskom rubu ovlaenog promjera. Ukoliko je tlak previsok, razbijanje mlaza je prejako izazivajui zamagljivanje, a veina vode past e u blizini rasprskivaa. Oba navedena naina imaju smanjen domet mlaza. Proizvoai rasprskivaa specificiraju promjer vlaenja za svaku kombinaciju veliine mlaznica i radnog tlaka datog tipa rasprskivaa. Preporueni razmaci rezultat su eksperimentalnog rada u laboratorijima bez vjetra. Meutim, u prirodnim uvjetima esto puta razmak treba korigirati zbog vjetra. Tako po Keller i Bliesner (1990) pri vjetru od 5 km h-1 razmak rasprskivaa treba smanjiti za 10%. Uz to autori preporuaju da za svaki dodatni km poveanja brzine vjetra razmak treba smanjiti za 1,5%.

Prednosti navodnjavanja kienjem Budui postoji vie sustava, naina i metoda navodnjavanja, svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke. U usporedbi s povrinskim navodnjavanjem, kienje ima sljedee prednosti: Optimalno projektiranim i dobro odravanim sustavom navodnjavanja kienjem moe se postii visoka uinkovitost i uteda vode. Navodnjavanje kienjem ne ovisi o infiltracijskoj sposobnosti tla, ve se njoj prilagoava. Ravnanje terena nije potrebno, budui da se sustav prilagoava topografiji terena. Povrine strme ili neravne topografije mogu se navodnjavati bez rizika od otjecanja ili erozije. Mogue je se provoditi uestalo navodnjavanje malog intenziteta, kakvo je, na primjer, potrebno u fazi klijanja. Sustavi navodnjavanja kienjem mogu uinkovito koristiti male protoke na izvoru vode i prilagoditi se izdanosti izvora vode. Mehanizirani sustav kienja trai vrlo mali utroak radne snage i relativno se jednostavno njime upravlja. Fiksni sustav kienja trai vrlo malo terenskog rada tijekom sezone navodnjavanja i mogue ga je potpuno automatizirati.

Fiksni sustav kienja moe se koristiti i za kontrolu ekstremnih vremenskih uvjeta, poveanjem vlanosti zraka, hlaenjem usjeva ili smanjivanjem tete od smrzavanja.

Kienjem se mogu isprati soli iz zaslanjenih tala uinkovitije nego povrinskom ili mikro-irigacijom.

Nadostaci navodnjavanja kienjem Navodnjavanje kienjem ima sljedee nedostatke: Poetni trokovi su vei nego za povrinsko navodnjavanje, ako to ne ukljuuje skupo ravnanje terena. Znaajni su i trokovi za energiju potrebnu za opskrbu vode pod tlakom, a to ovisi o tlaku koji je potreban za rasprskivae i cijeni energenta. Ukoliko na raspolaganju nema kontinuirano dovoljno vode, tada je potrebno osigurati akumulaciju. Kada je koeficijent infiltracije tla manji od 3-5 mm h-1, moe doi do povrinskog otjecanja. Vjetroviti i suhi uvjeti uzrokuju gubitke vode evaporacijom i odnoenjem vjetrom. Nepravilni oblici proizvodnih povrina manje su pogodni za navodnjavanje i skuplji, a to se naroito odnosi na mehanizirani sustav kienja. Voda odreene kakvoe moe uzrokovati koroziju metalnih cijevi u sustavu za navodnjavanje. Voda u kojoj ima otpada ili pijeska mora se proistiti da ne bi dolo do zaepljenja mlaznica. Navodnjavanje kienjem zaslanjenom vodom moe izazvati probleme na usjevima. Visoke koncentracije bikarbonata u vodi za navodnjavanje mogu utjecati i na kakvou plodova. Ukoliko su koncentracije natrija i klorida u vodi za navodnjavanje vee od 70 do 105 mg l-1, moe doi do ozbiljnog oteenja usjeva. Visoka vlaga zraka i vlana biljka nakon kienja pogoduju razvoju nekih gljivinih bolesti.

10

2.2. Lokalizirano navodnjavanje

Pod lokaliziranim navodnjavanjem podrazumijeva se sustav kojim se voda dodaje u manjim koliinama, precizno, u obliku malenih vodnih struja, mlazova, kontinuiranih ili pojedinanih kapljica, a navodnjava samo dio poljoprivredne povrine, i to onaj dio gdje se razvija glavna masa korijena. Premda se ova metoda smatra novijom tehnikom navodnjavanja, u svijetu je bilo pokuaja dovoenja vode to blie korijenu primjenom razliitih cijevi s otvorima (glinenih, metalnih), ali svoju gospodarsku ekspanziju ovaj metoda doivljava tek tijekom i poslije drugog svjetskog rata razvojem plastike. Kako navode Bucks i Davis (1986) ve 1940. godine u Engleskoj se u staklenicima navodnjavalo plastinim cijevima. Od tada poinje brzo irenje lokaliziranog navodnjavanja u svijetu. U SAD, Izraelu, Francuskoj, Italiji, ubrzo se ova metoda koristi za navodnjavanje znaajnih poljoprivrednih povrina. Tako se, na primjer, od ukupno 22,1 mil. hektara navodnjavanih povrina u SAD, lokalizirano navodnjavanje se primjenjuje na 5% povrina. Meutim, u junim dravama SAD, kao to je California, Florida, Georgija, Michigen i Teksasa ovaj se metoda primjenjuje i na 40% poljoprivrednih povrina. Lokalizirano navodnjavanje naroito nalazi svoju primjenu tamo gdje su ogranieni izvori vode za navodnjavanje i pri uzgoju dohodovnijih kultura, dakle u povrarstvu, voarstvu i vinogradarstvu. Premda slubenih statistikih podataka o lokaliziranom navodnjavanju nema, ipak se moe konstatirati da se i kod nas, naroito u priobalju, sve vie primjenjuje ova metoda pri uzgoju povra, voa kao i uzgoju kultura u zatienom prostoru. Sastavni dijelovi metode lokaliziranog navodnjavanja su: usisni vod, predfilter, pumpa, nepovratni ventil, injektor za kemijska sredstva, filteri, glavni cjevovod, razvodna mrea, laterarni cjevovod, a sustav zavrava emiterima koji mogu biti minirasprskivai ili kapaljke (slika 3).

11

Slika 3. Osnovni dijelovi sustava lokaliziranog navodnjavanja

Upravo su dijelovi sustava na kojima voda pod tlakom izlazi iz cjevovoda i navodnjava povrinu bili glavni kriteriji za podjelu na dvije metode: navodnjavanje minirasprskivaima i navodnjavanje kapanjem.

2.2.1. Navodnjavanje minirasprskivaima Ovim nainom navodnjavanja voda na povrinu tla pada u obliku malog mlaza ili maglice. Od navodnjavanja kienjem razlikuje se po tome to sustav radi pod manjim tlakom (od 1,0 do 2,5 bara), to je intenzitet navodnjavanja manji (20 do 80 l/h) i to se navodnjava samo dio poljoprivredne povrine gdje se razvija glavna masa korijena. Ovaj nain navodnjavanja primjenjuje se pri uzgoju kultura koje se sade na vei razmak, kao to su drvenaste voarske kulture i vinogradi, ili kod povrarskih kultura koje trebaju uestalo navodnjavanje manjim koliinama. Naroito je vana i

12

njegova primjena pri proizvodnji presadnica ili na otvorenom ili u zatienom prostoru. Navodnjavanje minirasprskivaima osjetljivo je u vjetrovitim podrujima i u podrujima visoke evaporacije. Trite danas nudi vie tipova minirasprskivaa razliitih konstrukcija, kao to su kontinuirani i pulsirajui, s navodnjavanjem cijelog ili samo dijela kruga, razliitog dometa i intenziteta navodnjavanja. Primjer minirasprskivaa prikazan je na slici 4.

Slika 4. Minirasprskiva Zbog veliine mlaznice minirasprskivaa manja je potreba filtriranja vode u odnosu na navodnjavanje kapanjem.

2.2.2. Navodnjavanje kapanjem Patentiranjem prve plastine kapaljke od Blass-a u Izraelu ovaj nain navodnjavanja poeo se iriti po svijetu. Ureaj kapanja karakterizira upravo kapaljka kao mjesto na kojem se reducira radni tlak iz cijevi i u obliku kapljice isputa vodu na ili u tlo. S obzirom na mjesto gdje su postavljene laterarne cijevi i kapaljke, ovaj nain ima dva sustava: povrinsko i potpovrinsko navodnjavanje. Kod povrinskog

13

navodnjavanja cijevi i kapaljke su postavljene iznad ili na povrini tla, a kod potpovrinskog navodnjavanja oni su ukopane u tlo (slika 3). Dobrim kapaljkama smatraju se one koje osiguravaju mali ujednaeni tok vode ili kapanje s konstantnim istekom, koji znaajno ne varira na povrini pod sustavom. Konstruirano je i proizvedeno vie tipova kapaljki s ciljem da nisu skupe, da su puzdane i da osiguravaju ujednaen istek. Upravo u kapaljkama, kao zadnjoj sastavnici ovog naina razlika u tlaku vode u laterarnoj cijevi i atmosferskom tlaku mora biti savladana prije nego voda dospije na tlo. Razliiti tipovi kapaljki konstruirani su upravo na konceptu ovladavanja razlikom tlakova. I druge su znaajke, kao to je sprjeavanje zaepljenja, bile vane za iznalaenje tipova kapaljki. Navedeni su samo neki od osnovnih tipova kapaljki: - kapaljke na principu laminarnog toka vode (mikrocijevi), - kapaljke na principu turbulentnog toka (labirinta), - kompenzirajue kapaljke ili kapaljke na principu izjednaavanja tlaka, - samoispirajue kapaljke. S obzirom na mjesto instaliranja kapaljki na lateralnim cijevima razlikujemo kapaljke ugraene u cijevi, na njih i dodane ili postavljene na cijev. U posljednje vrijeme na tritu se pojavljuju i trake s ugraenim kapaljkama. Neki od tipova kapaljki prikazani su na slici 5.

Slika 5. Razliiti tipovi kapaljki Jedan od najznaajnijih problema navodnjavanja kapanjem je zaepljenje kapaljki, bilo mehaniko ili kemijsko. Zaepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoom vode za navodnjavanje, te s njezinim fizikalnim, kemijskim i

14

mikrobiolokim imbenicima. Sva su tri imbenika i meusobno povezana. Zbog toga prije instaliranja kapanja mora biti uinjena analiza kakvoe vode. S obzirom na rezulate tih analiza treba biti odabrana odgovarajua oprema i sustav gospodarenja. Mjesto za filtriranje svakako mora biti sastavni dio sustava navodnjavanja kapanjem, bilo da se koristi prirodna ili otpadna voda, ali, naravno, odgovarajue kakvoe. Filterima se sprijeava mehaniko zaepljenje kapaljki. Na temelju analize vode odabrire se odgovarajui tip filtera: ljunkovito/pjeskoviti, hidrocikloni. ljunkovito/pjeskoviti filteri koriste se za taloenje pjeskovitih estica i algi iz vode za navodnjavanje. Voda prolazi kroz vie slojeva koje izmjenino ine pijesak i ljunak. Prednost ovog filtera je u tome to je relativno jeftin, a moe biti naroito uinkovit kao predfilter za jako oneienu vodu. Kod mreastih se filtera, mreice, izgraene od nehrajueg elika, koriste kao brana prolasku krupnijih estica pijeska i praha u sustav za navodnjavanje. Diskosni filteri predstavljaju seriju diskova spojenih u cjelinu koji sprijeavaju prolaz krupnijim organskim ili anorganskim esticama dispergiranih u vodi za navodnjavanje. Hidrocikliki je filter konusnog oblika, iri na vrhu, a radi na principu centrifugiranja. Hidrocikliki filteri uklanjaju suspendirane estice usljed vee specifine teine od vode. Razliiti tipovi filtera prikazani su na slici 6. mreasti, diskosni ili

Slike 6. Razliiti tipovi filtera Filterima se moe sprijeiti mehaniko zaepljenje kapaljki. Meutim, kroz filtere povremeno prolaze sitnije estice koje se mogu akumulirati u cijevima. Tijekom rada sustava u sezoni navodnjavanja povremeno je potrebno ispirati cijevi, jednostavno otvaranjem i isputanjem mlaza vode. 15

Osim mehanikog kapaljke su podlone i kemijskom zaepljenju. Ono se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili unutar kapaljke. Taloenjem (precipitacijom) soli kalcija, magnezija, eljeza ili mangana, smanjuje se uinkovitost cijelog sustava. Odgovarajue rjeenje mogueg zaepljenja kapaljki mogue je dati tek nakon analize kemijskog sastava vode za navodnjavanje. Jedan od moguih naina sprijeavanja taloenja karbonata jest kontroliranje pH vode. Mogunost precipitacije karbonata iz vode poveava se i s poveanjem temperature. Sustavi za navodnjavanje su esto izloeni izravnoj sunevoj svjetlosti, ime se voda unutar sustava moe zagrijati i do 50oC. Jedan od uinkovitih naina sprijeavanja taloenja karbonata iz vode jest smanjivanje pH dodavanjem kiseline. Meutim, postupak zahtjeva veliku pozornost, jer, osim to je dodavanje suvika kiseline neekonomino, ona moe izazvati oteenje naroito metalnih dijelova sustava. Kontaminiranje vode bakterijama i algama, posebno iz povrinskih izvora, moe takoer uzrokovati zaepljenje dijelova sustava ili njihovo oteenje korozijom. Ti se procesi mogu uspjeno sprijeavati kloriranjem vode. Organska tvar moe se ispirati vodom ili komprimiranim zrakom. Alge i mikroorganizmi mogu proi kroz filtre i razvijati se u sustavu, a to se sprijeava kloriranjem.

Injektori Jedna od znaajnih prednosti lokaliziranog navodnjavanja jest mogunost primjene tekuih gnojiva, ali i drugih vodotopivih kemikalija za potrebe poljoprivredne proizvodnje, istovremeno s navodnjavanjem. Kontrolirana koliina kemikalija, odnosno ona koja je potrebna za postizanje traene koncentracije, mora biti usisana u cijevovod u kojem se pod talakom nalazi voda. Imamo nakoliko razliitih tipova injektora: injektor na principu venturijeve cijevi. Temelji se na razlici tlakova do koje dolazi prolaskom vode kroz suenje u cijevi. Naime, podtlak koji se stvara prolaskom vode pod poznatim tlakom kroz suenje omoguava usisavanje kemikalije iz pripremljene posude. Koliina otopine injektirane

16

u sustav ovisi o protoci vode to je povezano s promjerom cjevi i brzini vode. Za rad ovih injektora nije potrebna dodatna energija. injektori sa vlastitim pogonom. To su injektori koji imaju vlastitu pumpu koja injektira kemikalije u cijevovod u konstantnoj koliini. Dijelovi pumpe moraju biti izgraeni od materijala koji kemijski ne reagiraju sa kemikalijama koje se injektiraju u sustav. Injektori se postavljaju obino uzvodnije od zavrnog filtera. Dva tipa injektora prikazana su na slici 7

Slika 7. Razliiti tipovi inektora

Prednosti i nedostaci lokaliziranog navodnjavanja

Svaka metoda, nain i sustav navodnjavanja moe imati odgovarajue prednosti i nedostatke s obzirom na agroekoloke, tehnike, tehnoloke i ekonomske posebnosti. U odnosu na druge metode lokalizirano navodnjavanje ima sljedee svoje prednosti: tedi vodu, uteda se postie time da se navodnjava samo dio ukupne povrine, manji su gubici isparavanjem, a primjenom manjih koliina vode

17

manjeg intenziteta smanjeno je povrinsko otjecanje. Manji su i gubici vode pod utjecajem vjetra, to ne vrijedi za minirasprskivae, naroito one koji proizvode maglu; poveava prinos, uestalije dodavanje vode smanjuje mogunost vodnog stresa biljke to se odraava na rast i razvoj, a time i na prinos uzgajane kulture; smanjena opasnost od zaslanjivanja, ee navodnjavanje utjee na smanjenje koncentracije soli u tlu, uklanja mogunost izravnog oteenja lista visokim koncentracijama soli, ispire soli na rubove rizosfere; omoguava primjenu kemikalija, ovakav sustav omoguava primjenu kemikalija (gnojiva, herbicida, insekticida, fungicida, nematicida,

regulatora rasta) zajedno s vodom, to ima prednost i s ekonomskog i ekolokog stajalita. Primjerice, primjenom gnojiva kroz sustav smanjuje se njihova koliina budui se ona dodaju ciljano samo u zonu korijena, doziranje se provodi prema potrebama biljke, viekratna primjena smanjuje mogunost njihovog ispiranja; ograniava rast korova, reducira se rast korova na dijelu nenavodnjavane povrine, to ujedno smanjuje i potronju vode. Filtriranjem vode smanjuje se donos sjemenki korova vodom. Meutim, lokalizirano navodnjavanje moe i potaknuti rast korova u zoni vlaenja, a i to se uinkovito moe rjeavati primjenom selektivnih herbicida kroz sustav. smanjuje se potrebna energija, cijena energije za pokretanje pumpi je manja, jer je radni tlak ovog sustav relativno nizak u usporedbi s drugim nainima i sustavima navodnjavanja pod tlakom. Efikasnost ovog navodnjavanja je vea te se ono moe usporeivati i sa povrinskim navodnjavanjem budui da se pumpa znaajno manja koliina vode. smanjuje radna snaga, sustav se moe automatizirati to izravno smanjuje potrebu za radnom snagom. uvoenje suvremenih proizvodnih postupaka, u kombinaciji sa navodnjavanjem mogu se provoditi postupci kao maliranje tla itd.

18

Usprkos brojnim prednostima lokaliziranog navodnjavanja, mogua je i pojava odreenih problema kao to je: zaepljenje, potpuno ili djelomino zaepljenje unutar sustava ili kapaljki jedan je od najveih problema lokaliziranog navodnjavanja. Zaepljenje e nepovoljno utjecati na ujednaenost primjene vode i kemikalija. oteenja, veina dijelova izraena su od plastinih materijala koji mogu biti oteeni glodavcima, nepaljivim rukovanjem ili mehanizacijom. akumulacija soli u blizini korijena, primjenom jako zaslanjene vode visoke koncentracije soli akumuliraju se na povrini tla ili na rubnim dijelovima vlane zone. Oborine mogu premjestiti soli unutar zone zakorjenjavanja i time otetiti biljku. Akumulacija soli od prethodnog navodnjavanja moe onemoguiti klijanje ili nicanje nove biljke. ograniava razvoj korijenovog sustava, vlaenjem samo dijela tla potencira razvoj korijena unutar zone vlaenja to moe uzrokovati ak i naruavanje statike biljke ili potrebu za koritenjem podupornja. cijena kotanja, poetna cijena kotanja lokaliziranog navodnjavanja je via u odnosu na neke druge metode i naine. Cijena ipak znatno ovisi o kulturi koja se navodnjava, opremi koja se ugrauje i stupnju automatizacije. Cijena kotanja je vrlo vana budui da je navodnjavanje i ekonomska kategorija

Gospodarenje sustavom lokaliziranog navodnjavanja Od lokaliziranog navodnjavanja, kao metode kojim se voda dodaje u kraim vremenskim intervalima i manjem intenzitetu a prema zahtjevu uzgajane kulture, trai se da se izbjegne ili bar minimalizira vodni stres biljke, a time osigurava mogunost ostvarenja visokog prinosa. Takav sustav trai odgovarajue mjere gospodarenja.

Tijekom rada lokaliziranog navodnjavanja svakako treba kontrolirati radni tlak u cijevovodu. Promjena tlaka moe imati direktnog utjecaja na efikasnost sustava. Osim radnog tlaka neophodno je kontrolirati i protok vode kroz cijevovode. Nadalje, potrebno je odrediti trenutak poetka navodnjavanja. Ovaj parametar u praksi navodnjavanja odreuje se na vie naina (Tomi, 1988). Ipak najei nain 19

odreivanja trenutka poetka navodnjavanja je mjerenjem vlage u tlu primjenom razliitih mjeraa. Upravljanje sustavom lokaliziranog navodnjavanja moe biti manualno i kompjutersko. U posljednje vrijeme osim na efikasnosti znanstvenici i strunjaci veliki trud ulau u automatizaciju sustava. Danas na tritu postoji od vrlo jednostavne opreme koja ukljuuje i iskljuuje sustav do sloenih kompjuterskih paketa koji kontroliraju i upravljaju sa velikim brojem sastavnica sustava. Kontrolirat i upravljat se moe, kako je prikazano na slici 8, sa velikim brojem sastavnica sustava.

Slika 5. Sastavnice sustava lokaliziranog navodnjavanja koje se mogu automatizirati

20

3. KAKVOA VODE ZA NAVODNJAVANJE Navodnjavanje je, kroz praksu s vie od sedam milenija dugom povijeu, poluilo brojne povoljne, ali i nepovoljne uinke. Jedan od najveih nepovoljnih uinaka i problema jest sekundarno zaslanjivanje i alkalizacija tla. Bilo bi teko i nabrojati primjere sekundarne salinizacije i/ili alkalizacije koji su zabiljeeni u svijetu tijekom tako duge povijesti. Szabolcs (1979) iznosi podatak da se od ukupno 223 milijuna ha navodnjavanih tala u svijetu, jedna treina do jedne polovice smatra se zaslanjenima i/ili alkaliziranima. Meutim, ovaj problem nije svojstven samom navodnjavanju, ve njegovoj nemarnoj praksi. Dugotrajnom primjenom navodnjavanja, koje je u poetnom razdoblju u pravilu rezultiralo poveanjem produkcije, nedovoljnim znanjem i bez kontrole kakvoe i koliine primijenjene vode podmuklo su se irili problemi koji se u poetku nisu uoavali. Zadnjih desetljea se u znanstvenim i strunim krugovima ulau veliki napori za rjeavanje problema kakvoe vode. Pored zaslanjivanja i alkalizacije, u posljednje vrijeme problem dodatno komplicira sve ea primjena otpadnih voda za navodnjavanje. Primjenom otpadnih voda nedefinirane kakvoe, mogu se i u tlu i u biljci akumulirati tetne tvari i koje dakako mogu biti ukljuene u hranidbeni lanac. Napredovanje u znanosti i tehnologiji navodnjavanja podrazumijeva stjecanje i primjenu znanja koje vodi tonoj kontroli i kakvoi aplicirane vode. Pogodnost vode za navodnjavanje definirana je njenim fizikalnim, kemijskim i biolokim znaajkama.U tablici 1 prikazni su najvaniji fizikalni, kemijski i bioloki parametri koje treba razmotriti prilikom ocjenjivanja mogunosti primjene neke vode za navodnjavanje. Tablica 1. Osnovni parametri za ocjenu kvalitete vode Fizikalni Temperatura Suspendirane estice Boja / Mutnoa Kemijski Reakcija (pH) Ukupno otopljene soli Vrsta i koncentracija aniona Vrsta i koncentracija kationa Mikroelementi Toksini ioni Teki metali Bioloki Broj koliformnih organizama Broj patogenih klica Bioloka potreba za kisikom (BPK)

21

Pored navedenog aspekta kakvoe, pogodnost vode za navodnjavanje treba biti ocijenjena i na osnovi specifinih uvjeta upotrebe, ukljuujui uzgajanu kulturu, svojstva tla, praksu navodnjavanja, agrotehnike mjere i klimatske prilike. Fizikalne znaajke vode za navodnjavanje Od fizikalnih znaajki najvanije su temperatura vode i koliina suspendiranih estica. Navodnjavanje pretoplom ili prehladnom vodom moe izazvati temperaturne okove biljke. Openito se smatra da je za veinu usjeva u vegetacijskom razdoblju temperatura vode od oko 250C najpovoljnija za navodnjavanje. Pored same temperature vode vrlo je vaan i odnos topline biljke i topline vode. Smatra se da razlika ne bi smjela biti vea od 100C. Vano je, dakako, i koja se kultura navodnjava, jer nisu sve kulture jednako osjetljive na temperaturne okove, zatim o razvojnoj fazi biljke i metodi navodnjavanja. Povrinske vode u pravilu su uvijek toplije od podzemnih. Poznat je niz sluajeva da se kod koritenja podzemne vode za navodnjavanje grade bazeni (akumulacije) za temperiranje, a naroito kada se navodnjava sustavom kienja. Koliina suspendiranih estica u vodi za navodnjavanje vrlo je bitan fizikalni parametar. Na koliinu suspendiranih estica u vodi koja se koristi za navodnjavanje posebno su osjetljivi sustavi pod tlakom. Do oteenja moe doi bilo na pumpi ili pojedinim dijelovima razvoda vode. Kod lokaliziranog navodnjavanja moe doi do zaepljenja mlaznica ili kapaljki. Koliina suspendiranih estica u vodi moe izravno utjecati na izbor naina i sustava navodnjavanje ili dijelova opreme unutar sustava. Kemijske znaajke vode za navodnjavanje Postupak ocjene kakvoe vode za navodnjavanje ima cilj predvidjeti ionski sastav i matriks potencijal otopine tla u vremenu i prostoru, te odgovoriti na pitanje kakve e posljedice na tlo i biljku imati aplikacija vode takve kakvoe u datim agroekolokim uvjetima. Voda koja se koristi za navodnjavanje moe kvalitativno varirati ovisno o koliini otopljenih soli. Razliiti problemi tla i usjeva poveavaju se s porastom ukupnog sadraja soli iznad prihvatljivih granica. Razvoj znanosti i iskustva koritenja zaslanjene vode rezultirao je veim brojem klasifikacija. Meutim, najee koriteni kriteriji povezani su s problemima zaslanjivanja, alkaliteta i toksinosti pojedinih iona.

22

zaslanjenost, djelovanje soli na razvoj biljke putem osmotskog efekta to se povezuje sa ukupnom koncentracijom soli;

alkalitet, djelovanje suvine koncentracije iona natrija u tlu na strukturu, a povezano sa time i na infiltracijsku sposobnost i propusnost; toksinost, djelovanje pojedinih iona iz tla ili vode koji se akumuliraju u biljci do koncentracije koja uzrokuje oteenje biljke i smanjenje prinosa.

Kemijska analiza vode za navodnjavanje nuna je da bi se predvidjeli mogui problemi, a prema samoj kakvoi utvruju se i potrebne mjere gospodarenja. U tablici 2 prikazani su najei kemijski parametri za procjenu kakvoe voda i rasponi njihovih uobiajenih vrijednosti u vodi za navodnjavanje. Tablica 2. Kemijski parametri za procjenu kvalitete voda za navodnjavanje i njihove uobiajne vrijednosti
Simbol Zaslanjivanje Sadraj soli Elektrina vodljivost ili Ukupno otopljene soli Kationi i anioni Kalcij Magnezij Natrij Karbonati Bikarbonati Kloridi Sulfati Hraniva Duik nitratni oblik Duik amonijani oblik Fosfor Kalij Ostalo Bor Reakcija Omjer adsorbiranog natrija Jedinica mjere Uobiajena vrijednost

ECw

dS/m mg/l

0-3 0 - 2000 0 - 20 0-5 0 - 40 0 - 0,1 0 - 10 0 - 30 0 - 20 0 - 10 0-5 0-2 0-2 0-2 6,0 - 8,5 0 - 15

Ca+2 Mg+2 Na+ CO3-2 HCO3ClSO4-2 NO3-N NH4-N PO4-P K B pH SAR

me/l me/l me/l me/l me/l me/l me/l mg/l mg/l mg/l mg/l mg/l me/l

U svjetskim razmjerima koristi se velik broj klasifikacija bilo za ocjenu kvalitete vode za navodnjavanje ili za primjenu u poljoprivredi openito. Budui da nemamo vlastitu klasifikaciju, u hrvatskoj agronomskoj praksi se za tumaenje ovog problema najee koristi klasifikacija FAO (1985). University of Californija (citira Ayers i Westcot, 1985) predlae vodia za ocjenu kakvoe vode za navodnjavanje, u namjeri da pokrije iroko podruje uvjeta koji se susreu u poljoprivredi s navodnjavanjem. Kakvoa vode ocjenjuje se s obzirom na tri prije navedena problema. Granine vrijednosti postavljene su uz uvjet da mora biti iskoriten puni potencijal uzgajane kulture, da je teksturni sastav

23

navodnjavanog tla prakasta ilovaa do prakasta glina, da tlo ima dobru internu dreniranost, te da e navodnjavanje biti prilagoeno zahtjevu biljke s tim da se koliina fizioloki aktivne vode nee spustiti ispod 50% poljskog vodnog kapaciteta. Tablica 3. Vodi za tumaenje kvalitete vode za navodnjavanje
Mogui problemi Jedinica mjere Zaslanost Elektrovodljivost (ECw) Ukupno otopljene soli Infiltracija (utjee na brzinu upijanja vode u tlo),ocjenjuje se na temelju ECw i SAR) SAR = 0 - 3 i ECw = SAR = 3 - 6 i ECw = SAR = 6 - 12 i ECw = SAR = 12 - 20 i ECw = SAR = 20 - 40 i ECw = Toksinost pojedinih iona Natrij (Na) -povrinsko navodnjavanje -navodnjavanje kienjem Klor (Cl) -povrinsko navodnjavanje -navodnjavanje kienjem Bor (B) Ostalo -duik (NO3-N) -bikarbonati (HCO3)(samo kod kienja iznad kronje) pH dS/m mg/l Nema < 0,7 < 450 Ogranienje primjene Slabo do umjereno 0,7 - 3,0 450 - 2000 Izrazito > 3,0 > 2000

> 0,7 > 1,2 > 1,9 > 2,9 > 5,0

0,7 - 0,2 1,2 - 0,3 1,9 - 0,5 2,9 - 1,3 5,0 - 2,9

< 0,2 < 0,3 < 0,5 < 1,3 < 2,9

SAR me/l me/l me/l me/l mg/l mg/l

<3 <3 <4 <3 < 0,7 < 5,0 < 1,5

3-9 >3 4 - 10 >3 0,7 - 3,0 5,0 - 30,0 1,5 - 8,5 uobiajena vrijednost 6,5 - 8,4

>9 > 10 > 3,0 > 30,0 > 8,5

Kao to je prikazano u tablici 3 po ovim se uputama voda svrstava u jednu od triju kategorija s obzirom na pogodnost za navodnjavanje: bez ogranienja, slabo do umjereno i izrazito ogranienje. Pri upotrebi prve kategorije, uz uobiajeni nain gospodarenja, nema nikakve opasnosti od pojave ikakvih problema u tlu i kulturi. Ako se eli navodnjavati vodom druge kategorije, moe se postii potpun uspjeh samo uz uvjet paljivog izbora kultura i primjenom posebnih mjera gospodarenja. Kod primjene vode tree kategorije mogu se oekivati ozbiljni problemi u tlu i/ili na biljci. Do problema zaslanjivanja dolazi kad se koncentracija soli u tlu povea do granice koja izaziva smanjenje primanja vode od strane biljke, a to dalje vodi smanjenju prinosa. Pristup problemu ekstrakcije vode iz tla i usvajanja putem biljke

24

temelji se na prepoznavanju svih dijelova fiziki integriranog sustava tlo - biljka atmosfera. Do primanja vode putem biljnog korijena dolazi uslijed razlike potencijala vode u tlu i staninoj citoplazmi korijena. Zanemarujui utjecaj gravitacije, ukupni vodni potencijal u tlu odreen je matriks potencijalom i osmotskim potencijalom. Osmotski je potencijal u funkciji koncentracije soli u otopini tla. Smanjenjem matriks potencijala poveava se osmotski potencijal, a posljedica toga je vodni stres i usporen rast biljke. Simptomi ove pojave slini su simptomima nastalima suom. Problem se dalje poveava primjenom vode vee koncentracije soli. Navedena klasifikacija je samo orijentacijska, dok pogodnost vode treba biti ocijenjena na osnovi specifinih uvjeta upotrebe. Unutar svakog agroekolokog podruja treba analizirati kulturu koja se eli navodnjavati. Sve poljoprivredne kulture nisu jednako osjetljive na soli. Na temelju mnogobrojnih pokusa u poljskim uvjetima Maas i Hoffman (1977) i Maas (1984) utvrdili su da je smanjenje rasta biljke upravo proporcionalno s porastom zaslanjenosti vode. Maas (1986) daje podatke o osjetljivosti pojedinih kultura te redukciji prinosa kao posljedici poveanja koncentracije soli. Osjetljivost povrarskih kultura na soli prikazana je u tablici 4. Tablica 4. Tolerantnost povrarskih kultura i smanjenje prinosa kod navodnjavanja vodom dane elektrovodljivosti (ECw u dS/m) Kultura 100 Tikvice Cikla Brokula Rajica Krastavac pinat Celer Kupus Krumpir Paprika Salata Radi Luk Mrkva Grah 3,1 2,7 1,9 1,7 1,7 1,3 1,2 1,2 1,1 1,0 0,9 0,8 0,8 0,7 0,7 90 3,8 3,4 2,6 2,3 2,2 2,2 2,3 1,9 1,7 1,5 1,4 1,3 1,2 1,1 1,0 PRINOS % 75 ECw (dS/m) 4,9 4,5 3,7 3,4 2,9 3,5 3,9 2,9 2,5 2,2 2,1 2,1 2,1 1,9 1,5 50 6,7 6,4 5,5 5,0 4,2 5,7 6,6 4,6 3,9 3,4 3,4 3,4 2,9 3,0 2,4 0 10 10 9,1 8,4 6,8 10 12 8,1 6,7 5,8 6,0 5,9 5,0 5,4 4,2

25

Podaci iznseni u tablici 4 predstavljaju relativnu otpornost pojedinih kultura na soli, a tijekom cijele vegetacijske sezone navodnjava se vodom navedenih koncentracija soli. Meutim, potpuna tolerantnost varira ovisno o klimi, uvjetima u tlu i proizvodnim postupcima. Nadalje, sve kulture nisu jednako osjetljive u svim razvojnim fazama. Navodnjavanje zaslanjenom vodom trai posebne mjere gospodarenja. Jedna od najeih mjera je ispiranje soli. Ispiranje podrazumijeva dodavanje veih koliina vode od proraunatog obroka navodnjavanja s ciljem ispiranja soli u dublje slojeve tla. Nadalje, ispiranje se moe provoditi i nakon sezone navodnjavanja s ciljem da se akumulirane soli isperu i tlo pripremi za sljedeu kulturu. Ispiranje moe biti i prirodnim putem oborinama. Istraivanjima provedenima u naim uvjetima utvreno je da se prirodnim ispiranjem iz tla mogu ukloniti znaajne koliine soli uneene u tlo navodnjavanjem zaslanjenim vodama (Romi,1994, te Romi i Romi, 1997). Na poljoprivrednim povrinama na kojima se navodnjava zaslanjenom vodom ugrauju se i drenske cijevi, radi to lakeg i breg odvoenja vode. Izbor sustava navodnjavanja takoer je bitan. Lokaliziranim navodnjavanjem uestalo se dodaje voda to moe smanjiti negativni osmotski efekt, a soli se "izguravaju" na rubove rizosfere. Nadalje, lokaliziranim navodnjavanjem se ne vlai biljka, a to smanjuje opasnost od oteenja lista. U praksi koritenja zaslanjene vode vrlo esto se primjenjuje i razrijeivanje do koncentracija koje nee izazvati oteenja mijeanjem zaslanjene i svjee vode. Naime, problem zaslanjivanja najizraeniji je u podrujima gdje su i ograniene koliine vode koje se mogu koristiti za navodnjavanje. Razrijeenjima se osiguravaju vee koliine raspoloive vode. tetne posljedice suvinog natrija u tlu odraavaju se promjenom fizikalnokemijskih svojstava matriksa tla bubrenjem gline i disperzijom estica tla. Ti su mehanizmi meusobno povezani i uzrokuju smanjenje infiltracijske sposobnosti i propusnosti tla za vodu. Kemijska disperzija estica tla izaziva pokoricu koja je jedna od dijagnostikih znakova alkaliziranih tala. Kemijska disperzija, kao posljedica upotrebe vode za navodnjavanje, moe se predviati izraunavanjem SAR vrijednosti. SAR vrijednost predstavlja odnos izmeu natrija prema kalciju i magneziju u njihovim zamjenjivim reakcijama u tlu. Poveanjem SAR vrijednosti poveava se opasnost smanjenja infiltracijske sposobnosti, ukoliko to poveanje ne prati i poveanje ukupne koncentracije soli 26

(Graf 1). Openito uzevi, brzina infiltracije poveava se s poveanjem ECw, a smanjuje se ili sa smanjenjem ECw ili s poveanjem vrijednosti SAR.

Graf 1. Relativni odnos infiltracije vode u tlu uvjetovan salinitetom i SAR vrijednou

Kada se za navodnjavanje koristi voda visoke koncentracije natrija moraju se primijeniti posebne mjere gospodarenja. Ion natrija iz otopine tla vee se na adsorpcijski kompleks tla i putem dvaju procesa, bubrenja i disperzije gline, dovodi do naruavanja strukture i promjene hidraulikih svojstava. Mjere gospodarenja svode se na dodavanje gipsa ili drugih kemijskih spojeva koji e poveati koncentracije drugih kationa i time smanjiti mogunost vezivanja natrija na adsorpcijski kompleks tla. Meutim, kada se govori o kakvoi vode za navodnjavanje jednako treba biti oprezan i s primjenom vode niske koncentracije soli i niskog pH. Takva voda moe djelovati korozivno za metalne dijelove sustava za navodnjavanje, ali i ispirati kalcij iz tla, a time naruiti strukturu tla. Problem toksinosti razlikuje se od zaslanjivanja po tome to se proces zbiva u samoj biljci i nije vezan za nedostatak vode. Nastaje pod utjecajem pojedinih iona koje je biljka primila i akumulirala najee u listu do koncentracije koja izaziva oteenja. Veliina oteenja ovisi o trajanju, koncentraciji, osjetljivosti kulture i 27

potronji vode. Najei toksini ioni u vodi za navodnjavanje, kako je prikazano u klasifikaciji u tablici 2 su ioni klora, natrija i bora. Ion klora je najei uzronik toksinosti iz vode za navodnjavanje. Biljka ga prima s otopinom, kree se transpiracijskim tokom i akumulira u listu. Kada se koncentracija u listu povea iznad tolerantne granice javljaju se tipini simptomi oteenja, kao to je pale lia, suenje pojedinih dijelova lista, a u teim sluajevima i defolijacija. Navodnjavanje kienjem vodom s visokom koncentracijom iona klora posebno je problematino zbog mogunosti izravne apsorpcije putem lista i nakupljanja do koncentracija koja izazivaju oteenja, a naroito ako je proces povezan s visokim temperaturama i niskom vlagom zraka. Za razliku od toksinosti iona klora, toksinost iona natrija nije tako jednostavno utvrditi. Simptomi su slini, ali se pale lia najprije pojavljuje na vanjskim rubovima, i to u pravilu na starijim listovima. Oteenja se koncentrino ire prema sredini, a sam proces irenja u pravilu traje dugo. Suprotno natriju, bor je element nuan za razvoj biljke. Biljka ga prima u vrlo malim koliinama, a s poveanjem koncentracija postaje toksian. Ve u koncentracijama veim od 2 mg/l bor postaje toksian za neke kulture. Bor je praktino sastojak svih prirodnih voda, a njegova koncentracija varira od pojave u tragovima do nekoliko mg/l. Povrinske vode obino ne sadre bor u tetnoj koncentraciji, ali ga esto sadre podzemne vode, naroito u podruju termalnih izvora. Visoka koncentracija bikarbonata u vodi za navodnjavanje moe prouzroiti taloenje soli u tlu. Taloenje kalcija i magnezija izaziva relativno poveanje koncentracija iona natrija u otopini tla. Navodnjavanje kienjem vodom koja sadri visoke koncentracije bikarbonata moe doi do taloenja soli na listu, a to moe uzrokovati smanjenje fotosinteze. Valja naglasiti da je u priobalnom dijelu Hrvatske vrlo izraen problem zaslanjivanja i alkalizacije. Za navodnjavanje poljoprivrednih kultura koristi se zaslanjena voda, bilo povrinska ili podzemna. Porijeklo soli povezano je s intruzijom morske vode u zaobalje. Problem je najizraeniji u dolini Neretve i Vranskom bazenu, vrlo znaajnim podrujima za poljoprivrednu proizvodnju, posebno povra. Meutim, i u Istri i drugdje uz obalu poljoprivredni proizvoai koriste za navodnjavanje podzemnu vodu iz bunara koji mogu biti zaslanjeni. Napominjemo da se problemi 28

zaslanjivanja i alkalizacije podmukli i dugotrajni, a mogu imati pogubne posljedice. Zato ponovo treba naglasiti da gospodarenje sustavom za navodnjavanje poinje na izvoru vode analizom njene kakvoe. Sve vode sadre vee ili manje koncentracije mikroelemenata i tekih metala. Problem tekih metala, posebice kod koritenja otpadnih voda za navodnjavanje, moe biti vrlo opasan, zato je u takvim sluajevima nuno uiniti analizu koncentracija tekih metala.

Literatura Ayers R.S., D.W. Westcot (1985). Water Quality for Agriculture, FAO Irrigation and Drainage Paper 29. Roma. Bucks i Davis (1986).

Keller J., and R.D. Bliesner (1990). Sprinkle and Trickle Irrigation. NewYork: Van Nostrand Reinhold. Maas E.V., G.J. Hoffman (1977). Crop Salt Tolerance- Curent assessment. Jurnal on Irrigtion and Drainage Division. ASCE 103: 115-134. Maas E.V.(1986). Salt Tolerance of Plants. Applied Agricultural Research No.1:1225. Pereira L.S., T.J. Trout (1999). Irrigation Systems and Irrigation Performance. In CIGR Handbook of Agricultural Engineering, Land & Water Engineering.Volume I. American Society of Agricultural Engineers. Romi D. (1995). Reim vode Vranskog jezera i procjena njene kakvoe za navodnjavanje. Poljoprivredna znanstvena smotra 60 (1/1995): 27-44. Romi D., M. Romi (1997). Ratio of salt content added by irrigation with saline water and percolated from the root zone. Procedings of the International Conference

29

on Water management, salinity and pollution control towards sustainable irrigation in the Mediterranean region. Bari, Italy. Volume IV, p.275-284. Szabolcs I.(1979). Rewiew of research on salt affected soils. Natural Resources Research XV, UNESCO, Paris. Tomi F. (1988): Navodnjavanje. Savez poljoprivrednih ininjera i tehniara Hrvatske i Fakultet poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, Zagreb.

30