ulijano Beli

kola fotografije
verzija 4.0

FOTO APARAT I BLIC

OVE MATERIJALE DOZVOLJENO JE DISTRIBUIRATI I KORISTITI ISKLJUIVO BESPLATNO I U NEKOMERCIJALNE OSOBNE SVRHE
NIJE DOZVOLJENO KORITENJE OVIH MATERIJALA NA FOTO TEAJEVIMA, PODUKAMA, U ASOPISIMA I SLINIM SITUACIJAMA BEZ IZRIITE DOZVOLE AUTORA ZA SVE OSTALE INFORMACIJE KONTAKTIRAJTE AUTORA NA E-MAIL Autor: ulijano Beli jarac@jarac.net http://jarac.net

Pula, X. 2005.

1 KAKO RADI FOTO APARAT

1.1. Princip rada foto aparata
Na shemi lijevo vidi se shema foto apararta koji je danas najuobiajeniji na aparatima s izmjenjivim objektivima, a to je tzv SLR aparat (Single Lens Reflex). Njihova glavna karakteristika je da se gleda direktno kroz objektiv (shema lijevo) i samim time u okularu se vidi tono ono to emo snimiti. U stvarnosti ovo nije ba sasvim tono, no priblino se stvarno snimi ono to se u okularu vidi. Zraka svjetlosti ulazi s prednje strane u objektiv, prolazi kroz sustav lea koji usmjerava zrake svjetlosti prema filmu ili senzoru. Svjetlost zatim prolazi kroz blendu, izlazi iz objektiva u tijelo aparata i nailazi na ogledalo koje odbija zrake svjetlosti veim dijelom gore prema (polu) prozirnoj prizmi, gdje se zrake svjetlosti lome i kroz okular ulaze u nae oko gdje mi tada vidimo ro smo "uhvatili" naim foto aparatom, a manjim dijelom svjetlost prolazi prema dolje gdje se nalazi sustav automatskog mjerenja ekspozicije (svjetla). Vidimo da se iza ogledala nalaze jo zatvara, koji je zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti da doe do filma ili senzora i osvjetli ih. U ovom momentu na nama je da kadriramo nau fotografiju, dakle pripremamo se za snimanje fotografije. Podeavaju se svi potrebni parametri, i kad smo sve pripremili potrebno je stisnuti okida i tada se snima fotografija. U trenutku fotografiranja kad stisnemo okida (nije naznaen na shemi) ogledalo se pomie prema gore, i zatvara se istovremeno sklanja i zrake svjetlosti tada mogu doi do filma ili senzora i snima se fotografija. Za vrijeme osvjetljavanja filma ili senzora u okularu se ne vidi nita, jer je ogledalo podignuto. No kako samo snimanje najee traje jako kratko, taj moment kad u okularu ne vidimo nita obino ni ne primijetimo, a tek kod snimanja fotografija pri duim vremenima (npr. sekundu-dvije) to zacrnjenje jae primjeujemo. Po snimanju fotografije, zatvara se ponovno vraa u zatvoren poloaj, a ogledalo je ponovno u poetnom poloaju i u okularu moemo kadrirati slijedeu fotografiju.

Osim foto aparata koji kadriraju fotografiju pogledom direktno kroz objektiv, na mnogim aparatima to nije sluaj. Najee se upravo na modernim digitalnim foto aparatima u tzv. kompaktnoj klasi (aparati kojima je objektiv fiksni, pa cijeli aparat izgleda kompaktno a i aparat je obino vrlo malenih dimenzija) primjenjuje ovaj sustav. Primjeujemo da ogledala, zatvaraa i prizme uope nema. Oni nisu potrebni jer se zbog jednostavnije i jeftinije konstrukcije foto aparata pribjeglo slijedeem rjeenju. Primjeujemo da se kadriranje fotografije odigrava kroz okular, ali zrake svjetlosti koje ulaze u okular nisu iste one koje ulaze u objektiv i padaju na senzor koji biljei sliku. Oito je da dolazi do malog pomaka u onome to se vidi kroz okular (nae oko) i onoga to zabiljei senzor (snimljena fotografija). Ova pojava zove se paralaksa. To znai da nikad nismo sigurni to u stvari snimamo. Na veim udaljenostima (preko 10-tak metara) ovo nije problematino, no na malim udaljenostima do nekoliko metara moe doi do velikih odstupanja izmeu onoga to vidimo u okularu i onoga to se stvarno snimi na fotografiji. To je poprilino nezgodno, i to moramo imati na umu. Sreom, digitalni foto aparati sa zadnje strane imaju veliki ekran, a kako je on direktno povezan sa senzorom na kojeg stalno pada svjetlo, moemo na vanjskom ekranu gledati tono ono to e biti snimljeno. Dakle, na kompaktnim digitalnim foto aparatima na malim udaljenostima emo najee koristiti za kadriranje upravo vanjski ekran. Senzor u ovakvim aparatima veim dijelom svoje povrine biljei fotografiju koju snimamo, ali ima i manji dio povrine senzora koji je namijenjen automatskom mjerenju ekspozicije (svjetla). U trenutku kad poelimo snimiti fotografiju, stisnut emo okida, elektronika e prekinuti prikaz slike na vanjskom ekranu, snimiti fotografiju, i ponovno vratiti prikaz na vanjski ekran. Elektronika je dakle preuzela ulogu zatvaraa. Problem kod kadriranja fotografije na vanjskom ekranu moe nastati kad nam jaka suneva svjetlost udara u ekran. Tada je dosta teko razaznati to je na ekranu prikazano. Osim toga vanjski ekrani poprilino troe baterije. Mnogi kompaktni digitalni foto aparati su doskoili ovom problemu na nain da su direktno u okular staviti jo jedan mali ekran (isti kao vanjski ekran ali mnogo manji, nazvali su ga elektroniki okular). Taj unutranji ekran je direktno je povezan sa senzorom koji snima fotografiju, pa moemo oko prinijeti okularu i vidjeti isto ono to bi vidjeli na vanjskom ekranu. Kvaliteta slike na elektronikom okularu je obino neto manja, ali moemo bez problema gledati u takav ekran i po jakom suncu a pritom vidjeti tono ono to e se snimiti na fotografiji (nema paralakse). Na ovim elektronikim okularima se na sliku koju gledamo mogu postaviti i parametri snimanja, pa je podeavanje aparata poneto olakano jer vidimo istovremeno i parametre snimanja i sliku koju emo snimiti. Mana ovakvih elektronikih okulara je da u uslovima slabijeg osvjetljenja (no, slaba sobna rasvjeta) ponekad ne vidimo detalje na slici u elektronikom okularu, ve se samo naziru siluete, jer takav okular vidi tono ono to e snimiti, dok optiki okular (dakle onaj klasini) ima svjetliji prtikaz. Osim gore navedenih, postoje jo neke konstrukcije foto aparata, no kako su ovo najee koritene, opisao sam samo njih, kako bi se na to je mogue jednostavniji i jasniji nain opisao osnovni princip rada foto aparata.

1.2. Film, senzor, fotografija spremljena u datoteku, memorijske kartice

Film kod klasinih foto aparata i elektroniki senzor kod digitalnih, zadueni su da prime svjetlo koje se kasnije pretvara u fotografiju. Film postoji u razliitim formatima, a onaj koji se najee koristi je 35mm format, koji ima veliinu negativa jedne fotografije od 24x36mm. Postoje i mnogo vei formati negativa, a najvei se mjere u decimetrima, no mnogo se rjee koriste. Kod filma se zapravo radi o kemijskoj emulziji koja je osjetljiva na svjetlost. Kemikalija pod utjecajem svjetlosti "sprema" sliku na svojoj povrini, ali da bi se fotografija zaista i vidjela, potrebno je razviti film. Film se moe razviti i u kunoj radinosti, posebno ako je rije o crno-bijelom filmu, koji jo uvijek ima dosta pristalica, ba zbog svoje jednostavnosti i jeftinoe prilikom razvijanja filmova koje moete razvijati i kod kue sa poprilino jeftinom opremom, a da rezultati itekako mogu biti vrhunski, a pritom se moe razvijati na poprilino velike formate papira. No najee emo filmove ipak razvijati u fotografskim studijima. O ovom procesu vam na alost ne mogu mnogo rei jer se klasinom fotografijom nisam nikad bavio, no ako vas zanima razvijanje crno-bijelog filma, najee je dovoljno otii u najblii foto klub, ili proitati poneku dobru knjigu i pitati znalce za savjet. Mogu vam preporuiti jednu knjigu koje ete nai jedino u neijoj privatnoj biblioteci ili kakvom antikvarijatu, no potrudite se i nai ete je. To je knjiga: Milan Fizi: "Fotografija, teorija, praksa, kreacija", izdanje 1982. Grafiki zavod Hrvatske (ini mi se da kasnijih izdanja nije bilo). Knjiga je stara, ali i danas se spominje kao referenca kad je u pitanju klasina fotografija. Digitalni foto aparati umjesto filma koriste elektronike senzore (najee u CCD ili CMOS izvedbi) koji se sastoje od milijuna tokica koji su kao i film osjetljivi na svjetlost. No sami po sebi ne mogu stvoriti fotografiju, jer se na njima pod djelovanjem svjetlosti na svakoj pojedinoj toki samo pojavi odreeni napon, a ti se naponi nakon toga prosljeuju u vrlo komplicirane elektronike sklopove koji sve napone nastale na pojedinim tokama obrauju i kao krajnji rezultat daju fotografiju. Senzori mogu biti razliitih veliina, od onih koji su istog formata kao i 35mm film (24x36mm) i koji se rezervirani za svega nekoliko vrhunskih modela foto aparata cijene za kojeg moete kupiti solidan automobil, pa do malih senzora veliine nokta na palcu kojeg koristi veina kompaktnih digitalnih foto aparata. Nakon to se slika sa senzora privremeno spremi u memoriju foto aparata, nastala fotografija se mora pretvoriti u neki oblik koji se moe snimiti na memorijsku karticu foto aparata kao trajni medij koji e i nakon gaenja foto aparata zadrati snimljenu fotografiju (i koju kasnije prebacujemo na raunalo ili u foto studij za ispis na papir). Najei formati datoteka u koje se snimaju fotografije su JPEG (JPG), TIFF, i RAW. JPEG (JPG) je najei format jer ima vrlo dobru kompresiju podataka uz zadravanje odline kvalitete fotografije, pa na memorijskoj kartici gdje se snimaju fotografije stane mnogo fotografija. TIFF se vie gotovo uope ne koristi jer ga je zamijenio RAW. RAW format je zapravo goli zapis sa senzora, potpuno neobraen (za razliku od JPEG i TIFF koji se obraene datoteke spremne za koritenje). RAW je zgodan zbog toga to u posebnim programima nakon prenoenja na raunalo imamo mnogo veu mogunost manipulacije i obrade s takvim datotekama nego to je moe napraviti sam foto aparat sa JPEG datotekama, to u konanici moe dati (ali i ne mora) bolju fotografiju. Znalci raunalne obrade fotografija e znati izvui maksimum iz RAW datoteka. Mana mu je to je obrada relativno spora i na memorijskoj kartici zauzima mnogo vie mjesta nego JPEG datoteke. Programe za obradu RAW datoteka najee isporuuju sami proizvoai foto aparata, ali vrlo cijenjen je i Adobe Photoshop plug-in Camera RAW, te besplatni RAW SHOOTER koji podravaju sve najznaajnije foto aparate na tritu. Kao memorijske kartice za spremanje fotografija danas se koriste razni formati kartica, a najvee razlike su u fizikoj veliini kartica, te u brzini snimanja i itanja sa kartice. Teko je rei koji format kartice je najbolji, jer svaki proizvoa ima svoj tip kojeg preferira, pa zapravo odabirom foto aparata zapravo birate i vrstu kartica (CF Compact Flash, MMC Multi Media Card, SD Security Digital, xD-Picture Card, SM Smart Media). Kapacitet memorijskih kartica izraava se u MB (meg bajt) ili GB (Giga Bajt), a to je vei kapacitet, to e vei broj fotografija biti spremljen na jednu memorijsku karticu. Pritom ne treba pretjerivati s veliinom memorijskih kartica, jer su one elektroniki element, koji se s vremena na vrijeme kvari, i tada moe doi do gubitka fotografija koje su spremljene na karticu. Ponekad se sa takve pokvarene fotografije moe spasiti dio (ponekad i sve) fotografije, no bolje je uzeti nekoliko kartica manjeg kapaciteta nego jednu veeg. Ve na karticama od 512 MB do 1 GB stane stotine fotografija, pa je taj kapacitet nekakv optimum koji se treba kupovati. Fotografije sa memorijskih kartica moemo direktno iz foto aparata preko kabla prebaciti na raunalo, gdje ih pregledavamo, ali moemo memorijsku karticu i izvaditi iz foto aparata i ubaciti je u ita memorijskih kartica (poseban sklop, obino vrlo jeftin), a ovo je zgodno ako imate vie memorijskih kartica, pa je jednostavnije raditi sa itaem kartica. 4

Za spaavanje fotografija sa pokvarenih kartica obino ih je potrebno prebaciti u ita kartica, spojiti ga na raunalo, a zatim sa posebnim programima pokuati vratiti izgubljene fotografije. Ponekad ovo nije uope mogue, najee ako je elektronika na memorijskoj kartici potpuno otkazala, no vrlo esto ne crkne cijela kartica ve samo neki memorijski blokovi, pa se fotografije mogu spasiti. Programi koji se najee koriste su Rescue PRO koji dolazi uz mnoge San Diskove memorijske kartice, te u zadnje frijeme hvaljeni domai program Nasmijei se :) kojeg moete skinuti sa stranica proizvoaa Art Plus (www.artplus.com.hr).

1.3. Uloga i rad najvanijih dijelova foto aparata

1.3.1. Tijelo foto aparata
Tijelo foto aparata osnova je cijelog foto sustava. Njega drimo prilikom fotografiranja. U njemu je mehanizam za okretanje filma, ili u sluaju digitalnih foto aparata senzor i sva ostala elektronika s kojom je povezan. Tu je i elektronika koja kontrolira izotravanje, zatvara, blendu, blic i mnoge druge stvari. Tijelo aparata surauje i sa objektivom (ukoliko objektiv ima automatsko izotravanje Auto focus), bez obzira da li je objektiv fiksni ili se moe mijenjati. Veina tijela foto aparata ima u sebi na vrhu ugraeni blic, koji nije toliko jak da moe zamijeniti mnogo kvalitetniji i svjetlosno jai vanjski dodatni blic, ali itekako moe posluiti za neke manje potrebe. Tu je esto i prikljuak za vanjski blic (tzv. hot-shue kontakt). Na tijelu se nalazi i okular kroz kojeg kadriramo nau fotografiju. Tu su i mnogobrojni dugmii pomou kojih namjetamo paramtere i opcije foto aparata, a namjetene parametre obino vidimo na malim LCD ekranima koji su obino na vrhu ili na zadnjoj strani foto aparata. Na digitalnim foto aparatima na zadnjoj strani nalazi se i veliki ekran za pregledavanje snimljenih fotografija i za namjetanje opcija na aparatu. Ne treba zaboraviti i baterije, bez kojih moderni foto aparati uope ne mogu raditi. Na dnu aparata se vrlo esto nalazi i navoj za stativ.

1.3.2. Objektiv
Objektiv ima zadatak da sakupi svjetlo koje iz okolnog prostora ulazi u njega i usmjeri ga prema filmu ili senzoru. Osim toga, ukoliko objektiv ima automatsko izotravanje (koje se vri u suradnji sa tijelom aparata), u njemu se nalazi dio sustava za izotravanje. Osim sustava za izotravanje, u njemu je i dio sustava za promjenu arinu duljine (zooma) kod zoom objektiva, koji pomie unutarnje lee i time mijenja zoom (arinu duljinu). Blenda s kojom reguliramo koliinu svjetla koja e proi kroz objektiv i podeavamo tzv. dubinsku otrinu (objanjeno kasnije) takoe je smjetena u objektivu. Neki objektivi imaju u sebi i sustav za reduciranje trenje aparata. Ovo je korisno na velikim arinim duljinama (zoomovima), gdje i najmanja trenja foto aparata moe rezultirati mutnom fotografijom, pa sustav reduciranja trenje pomae da se to ne dogodi. Objektive najjednostavnije moemo podijeliti s obzirom na arinu duljinu (objanjeno kasnije). Pritom je potrebno rei da je arina duljina izraena u milimetrima (mm), a kako razni foto aparati imaju razliite veliine senzora, pa je i objektiv drugaiji, da bi se moglo usporeivati razliite objektive, uvijek se uzima vrijednost preraunata na 35mm format (format klasinog filma). Dakle, kod kompaktnih digitalnih foto aparata veliina senzora je razliita, objektivi imaju stvarne arine duljine u rasponu od 5-80mm, ali se te vrijednosti preraunavaju na vrijednost 35mm filmskog aparata, jer je on dugo godina bio najkoriteniji pa je ve takvo preraunavanje sasvim uobiajeno, pa te vrijednosti arinih duljina iznose od otprilike 20 do 400mm preraunato. Objektivi se obino dijele na irokokutne, normalne i teleobjektive. Za 35mm format (klasini film), veliina jedne sliice filma je 24x36mm, a dijagonala je 43mm. Upravo ta dijagonala odreuje to je normalni objektiv. Za 35mm film, to je vrijednost od 50mm (zaokruenih 43mm) to otprilike odgovara onome to vidi centar ljudskog vida, premda ljudsko oko ima tzv. periferni vid s kojim ne vidi detalje, ali percipira kretnje, no glavno vidno polje ljudskog oka odgovara arinoj duljini od oko 50mm. Sve to je ispod toga su irokokutni objektivi (iroki kut gledanja), a preko toga su teleobjektivi (mali kut gledanja, gledanje na daljinu). Vie o arini duljinama, izotravanju i vidnom kutu objektiva neto kasnije. Postoje objektivi koji imaju fiksne arine duljine, ali veina objektiva imaju promjenjive arine duljine, pa se ti objektivi popularno zovu zoom objektivi. Zoom objektivi nam popularno reeno pribliavaju i/ili udaljavaju objekte koje fotografiramo ovisno o arinoj duljini. Unutar objektiva nalaze se sustavi lea, vrlo esto i vie od desetak grupa lea, a objanjenje zato ih ima toliko mnogo odvelo bi nas jako daleko. Najjednostavnije je da navedemo da postoje grupe lea koje prikupljaju svjetlo 5

(obino su na vanjskom dijelu objektiva), one koje ga usmjeravaju prema filmu ili senzoru, a postoje i posebne grupe lea koje slue samo za lake izotravanje ili otklanjanje refleksija svjetlosti. Unutar objektiva nalazi se i blenda, ali zbog njene vanosti obradit emo je zasebno.

1.3.3. Blenda i F broj

Izgled blende

F 5,6 - manji F broj vei otvor blende

F 22 - vei F broj manji otvor blende

Blenda je smjetena u objektivu, obino na stranjoj strani, blizu mjesta spajanja objektiva sa tijelom aparata. Uloga blende je da odreuje koliinu svjetla koja e proi kroz objektiv. Druga uloga je da odreuje dubinsku otrinu (o kojoj neto kasnije). Sastavljena je od vie listia, koji se mogu pomicati i time iriti odnosno skupljati se i poveavati ili smanjivati otvor. to je otvor blende vei, do filma ili senzora prolazi vie svjetla. Ako kroz blendu proe vie svjetla, potrebno je krae vrijeme za osvjetljavanje filma ili senzora. Kad je otvor blende manji, kroz njega prolazi manje svjetla, pa je potrebno due vrijeme za osvjetljavanje filma ili senzora. Veliina blende mogla bi se oznaiti promjerom otvora u mm, ali postoji problem kako usporediti razliite objektive, jer je otvor blende na razliitim formatima filma ili senzora razliit, pe je teko usporeivati koliinu svjetla koju proputaju blende na razliitim formatima. Kako bi se rijeio taj problem, uveden je pojam F BROJ. F BROJ - Obino se koristi VELIKO slovo F, jer se s malim slovom f najee oznaava arina duljina objektiva. F broj se dobije dijeljenjem arine duljine objektiva (u mm) s stvarnim otvorom blende (u mm), i predstavlja relativan broj s kojim se mogu usporediti razliiti objektivi, odnosno koliina svjetla koja prolazi kroz objektiv. Ako imamo dva objektiva i oba postavimo na F broj 5,6, kroz oba objektiva e proi ista koliina svjetla, bez obzira na njihove razliite konstrukcije i/ili format. Pritom je vano naglasiti da se rauna stvarna arina duljina. Naime, digitalni foto aparati, pogotovo oni kompaktni bez izmjenjivih objektiva, imaju mnogo manju arinu duljinu od npr. klasinih foto aparata s filmom, pa je zbog usporedbe arinih duljina uobiajeno da se ta manja arina duljina preraunava u arinu duljinu koja odgovara klasinim foto aparatima. Tako za Olympus C730 stvarna arina duljina iznosi 5,9 - 59mm, a preraunata na 35 mm klasini film 38 - 380mm. Uzima se ona prva vrijednost (5,9 - 59 mm). to je F broj manji, veliina otvora blende je vea, kae se da je objektiv "bri", jer dozvoljava da proe vie svjetla, pa se moe skratiti vrijeme osvjetljavanja filma ili senzora ("bri objektiv"). Niz ine brojevi koji su meusobno dobiveni mnoenjem sa (npr. 1,4 x 1,41 = 1,97, zaokrueno 2 2 x 1,41 = 2,82 zaokrueno na 2,8 itd.) 6

2 = 1,41

Od F brojeve je sainjen i klasini F niz, a on se poneto razlikuje ovisno o tipu foto aparata odnosno objektiva kojeg koristimo. Tako objektivi za aparate sa klasinim 35 mm filmom i digitalni foto aparati sa izmjenjivim objektivima imaju uobiajeno slijedei niz: 1,4 - 2 - 2,8 - 4 - 5,6 - 8 - 11 - 16 - 22 -32 Dok je kod digitalnih foto aparata koji nemaju izmjenjive objektive situacija neto slabija, i niz najee izgleda ovako: 2,8 - 4 - 5,6 - 8 Ovdje su prikazani samo tzv. puni F brojevi. No na objektivima, posebno na digitalnim foto aparatima vrlo esto imamo i brojeve izmeu njih. Isto tako u praksi postoje i objektivi s brojevima manjim od 1,4 ali i veima od 32, ali se objektivi s takvim brojevima mnogo rjee koriste. SVAKI SUSJEDNI VEI F BROJ IZRAAVA DVOSTRUKO MANJU KOLIINU SVJETLA KOJU BLENDA PROPUSTI. NPR. F BROJ 4 PROPUTA DVA PUTA MANJE SVEJTLA OD BROJA 2,8 !!!

1.3.4. Zatvara i brzina zatvaraa

Zatvara je najee mehanika (vrsta) zavjesa ugraena u tijelo foto aparata, najee neposredno ispred filma ili senzora, koji je normalno stalno zatvoren i ne dozvoljava svjetlosti da proe do filma ili senzora. Kad stisnemo okida na foto aparatu da bi snimili fotografiju, zatvara se otvara i proputa svjetlost do filma ili senzora odreeno vrijeme. To vrijeme predstavlja brzinu zatvaraa, kad se film ili senzor izlau svjetlosti i kad se snima fotografija. Prethodna tvrdnja tona je na velikom broju foto aparata, no postoji ogromna koliina foto aparata, posebno digitalnih, koji uope nemaju klasini mehaniki zatvara, ili je on implementiran na sasvim drugaiji nain. Naime, na digitalnom foto aparatima, za razliku od klasinih s filmom, moemo vidjeti sliku i prije nego stisnemo okida na foto aparatu i snimimo fotografiju. Kad bi postajao zatvara ispred senzora koji prima svjetlost (umjesto filma), slika se ne bi mogla prenijeti sa senzora na vanjski ekran jer do senzora svjetlost uope ne bi dola. Zbog toga, ali i iz ekonomskih razloga (manja cijena), proizvoai digitalnih foto aparata su pronali drugaije (i ekonominije) rjeenje. Zatvara u klasinom smislu ne postoji, nego svjetlost cijelo vrijeme prolazi do senzora, koji zatim tu sliku proslijeuje na vanjski ekran. Kad stisnemo okida i elimo snimiti fotografiju, elektronika koja kontrolira senzor resetira (poniti trenutni sliku) senzora, a odmah zatim kree snimanje fotografije. Ovo je razlog to na veini digitalnih kompaktnih foto aparata od trenutka kad stisnemo okida do trenutka kad se slika zaista i snimi proe odreeno vrijeme (tzv. lag time). Resetiranje senzora nije trenutano, pa proe neto malo vremena od trenutka kad stisnemo okida, do trenutka kad se snimi fotografija. Na boljim foto aparatima ovo je vrijeme ispod 0,2 sekundi, a sve preko 0.2 sekundi je ve previe, i ako snimamo neki objekt koji se kree, moramo stisnuti okida mrvicu ranije da bi snimili toan trenutak koji nam treba. Kraj snimanja fotografije ponovno predstavlja resetiranje senzora od strane elektronike, te ponovno stavljanje u mod prikazivanja slike na vanjskom ekranu prije snimanja slijedee fotografije. Brzina zatvaraa (bez obzira mislili mi na klasini zatvara ili u sluaju digitalnih foto aparata na elektroniku koja glumi zatvara) oznaava se brojevima koji predstavljaju dijelove sekunde kad svjetlost pada na film ili senzor i kad se snima fotografija (npr. broj 60 predstavlja 1/60 dio sekunde, broj 500 predstavlja 1/500 dio sekunde itd.). Standardni niz je: B - 1 - 2 - 4 - 8 - 15 - 30 - 60 - 125 - 250 - 500 - 1000 - 2000 - 4000 Svaka vea vrijednost skrauje brzinu zatvaraa za faktor 2 (1/4s je krae od 1/2s za dva puta), i samim time skrauje koliinu svjetlosti koja se biljei za za faktor 2. B oznacava BULB nain, tj. dokle god drimo stisnut okida, zatvara je otvoren i snima se fotografija. Ovo se uglavnom koristi kod nonih snimaka, ili snimanja nebeskih tijela (zvijezda), kad se brzina zatvaraa zbog vrlo male koliine svjetla kree u sekundama, a ponekad i u minutima da bi dobili dovoljno svjetlu fotografiju. Osim ovih, brzina zatvaraa moe poprimiti i vrijednost izmeu navedenih, pogotovo kod digitalnih foto aparata. to je brzina zatvaraa kraa, manja je mogunost da e zbog pomicanja foto aparata ili objekta snimanja fotografija biti mutna (u manjem vremenskom periodu manje se vidi pomicanje objekta kojeg snimamo ili manje 7

dolazi do izraaja trenja foto aparata). Postoji jednostavno pravilo da ukoliko je arina duljina npr. 100 mm, brzina zatvaraa bi trebala biti kraa od 1/100 s, kako se ne bi primijetilo kretanje objekta kojeg fotografiramo, ili da pomicanje foto aparata ne doe do izraaja. Ovo je naravno samo openito pravilo, ali mnogo ovisi o konkretnoj situaciji (brzina kretanja objekta kojeg fotografiramo, raspoloiva rasvjeta, raspolaganje stativom za foto aparat i slino).

1.3.5. Blenda (F broj), brzina zatvaraa i ekspozicija

Brzina zatvaraa kontrolira koliko dugo se osvjetljava film ili senzor kad se snima fotografija. Ako je brzina zatvaraa preduga, ukoliko se objekt snimanja pomie, to ce se na filmu ili senzoru vidjeti kao zamuena fotografija. Openito, za objekte koji se NE miu, brzina zatvaraa od 1/60 sekunde za veinu sluajeva je dovoljan minimum da fotografija bude otra, ali se preporua i krae vrijeme (npr. 1/100), pogotovo na velikim arinim duljinama (preko 100mm). Otvor blende kontrolira koliinu svjetla koja prolazi kroz blendu odnosno objektiv (odreuje jainu svjetla). Osim toga, s blendom reguliramo dubinsku otrinu (o kojoj neto kasnije). Brzina zatvaraa i F broj su povezani. Promjena jedne jedinice uzrokuje potrebu za korekcijom druge da se ukupna vrijednost koju nazivamo Ekspozicija ne bi promijenila. Ekspozicija je dakle kombinacija brzine zatvaraa i F broja (otvora blende). Ekspozicija odreuje ukupnu koliinu svjetla koja e pasti na film ili senzor.

Ako odaberemo odreenu kombinaciju otvora blende i brzinu zatvaraa, npr. otvor blende od F8 i brzinu zatvaraa od 1/60 sekundi, postavili smo parametre koji e propustiti odreenu koliinu svjetla kroz objektiv (F8) i dovoljno kratku brzinu zatvaraa (1/60s) da fotografija ne bude zamuena. Odabirom otvora blende ujedno smo podesili i odreenu dubinsku otrinu unutar kojeg su svi objekti otri (o dubinskoj otrini neto kasnije). No ukoliko elimo npr. promijeniti dubinsku otrinu, npr. elimo je smanjiti, jedan od parametara koji moramo promijeniti je otvor blende, kojeg moramo poveati, npr. za dva broja iz F niza (na 4). Ali time smo poveali koliinu svjetla koja prolazi objektivom za dva puta, i fotografija e biti presvjetla. Da bi to "kompenzirali" moramo skratiti brzinu zatvaraa (da smanjimo koliinu svjetla), pa biramo broj iz niza brzina zatvaraa za dva vei od 60 (dakle 250). Time je koliina svjetla koja pada na film ili senzor ostala ista, ali smo promijenili dubinsku otrinu. Vie o dubini polja, odnosno dubinskoj otrini fotografije (DOF - depth of field) u kasnijem tekstu. Generalno govorei, ako pomaknemo na skali vrijednost F broja udesno, moramo za toliko pomaknuti broj brzine zatvaraa ulijevo i obrnuto, da bi dobili istu ekspoziciju (ukupnu koliinu svjetla koja e doi do filma ili senzora).

1.3.6. ISO osjetljivost

Filmovi ili senzori mogu biti vie ili manje osjetljivi na svjetlost. Ista koliina svjetla koja padne na film koji je deklariran kao ISO 100 stvorit e manje svjetlu fotografiju od filma koji ima osjetljivost ISO 400. Dakle, to je film ili senzor osjetljiviji, sa istom koliinom svjetla dobit emo svjetliju fotografiju. U praksi, ako smo brzinu zatvaraa maksimalno produili, i maksimalno otvorili otvor blende, a fotografija je i dalje pretamna, imamo samo jo jedan nain da posvjetlimo fotografiju koliko nam treba. To radimo tako to stavimo u aparat film vee ISO osjetljivosti, ili na digitalnom foto aparatu poveamo ISO osjetljivost preko opcija na foto aparatu. Dakle uz istu brzinu zatvaraa i otvor blende, ali s poveanom ISO osjetljivou, dobit emo svjetliju fotografiju i obrnuto. ISO osjetljivost standardizirana je vrijednost, a skala ISO osjetljivosti najee ima slijedee vrijednosti: 100 - 200 - 400 - 800 - 1600 - 3200 Postoje i vrijednosti ispod 100, a mogue je dobiti i vrijednosti iznad 3200, no raspon od 100-1600 ili 3200 je najuobiajeniji. Osim ISO jedinica, postoje i starije jedinice, npr. ASA vrijednosti koje su brojano jednake kao i ISO jedinice. Postoji i puno stariji DIN standard, a te vrijednosti moete nai na vrlo starim aparatima i ne poklapaju se sa ISOASA vrijednostima, a DIN standard danas se gotovo uope ne koristi. I na filmu i na senzoru poveanjem ISO osjetljivosti dolazi do jedne neugodne popratne pojave, a to je nastanak uma, odnosno elektronikog uma. Posebno se ovo lako moe primijetiti kod digitalnih foto aparata, jer je kod njih jednostavno poveati ili smanjiti ISO osjetljivost, pa se moe lako usporediti rezultat. Pogledajmo primjer.

Na lijevoj fotografiji primjeuje se lagana zamuenost. Ovdje nismo mogli dovoljno skratiti brzinu zatvaraa da ne primijetimo podrhtavanja foto aparata, tako da se primjeuje posljedica laganog podrhtavanja foto aparata, fotografija je lagano zamuena. Kako je brzina zatvaraa bila na najkraoj moguoj vrijednosti, a otvor blende maksimalno otvoren, nije preostalo nita drugo nego poveati ISO osjetljivost sa ISO 200 na ISO 1600. Vidimo da je fotografija desno otrija, ali se primjeuje da je dolo do pojave elektronikog uma, odnosno na fotografiji se vidi zavidna doza dosta grubih tokica koji smanjuju kvalitetu fotografije, ali smo dobili otru fotografiju. Dakle, poveavanje ISO osjetljivosti donosi vei um, i moramo balansirati izmeu elje da dobijemo krae brzine zatvaraa ili eljene vrijednosti otvora blende, a da pritom s poveanjem ISO osjetljivosti ne dobijemo preveliku koliinu elektronikog uma. Elektroniki um ne ovisi samo o ISO osjetljivosti. Ukoliko smo uspjeli dobiti ISO 1600 uz brzinu zatvaraa od 1/200s ili krae, na boljim foto aparatima koliina uma e biti znatno manja nego u sluaju da uz ISO1600 imamo brzinu zatvaraa od 1/30s ili due. Dakle due brzine zatvaraa dodaju uz visoku ISO osjetljivost daleko vie uma na fotografiji u odnosu na krau brzinu zatvaraa uz visoku ISO osjetljivost.

1.3.7. Kako radi automatsko mjerenje ekspozicije

Kad smo nauili to je to ekspozicija, vrijeme je da pokaemo kako se ona mjeri, odnosno kako foto aparat mjeri ekspoziciju. Dananji foto aparati imaju mogunost da sami odreuju parametre ekspozicije, oslobaajuci nas time brige oko odreivanja vrijednosti otvora blende i brzine zatvaraa, uz jo neke elemente. No kako se iz prakse esto moemo uvjeriti, taj sustav iako u velikom broju sluajeva radi sasvim dobro, isto tako zna i potpuno krivo odrediti ekspoziciju, pa je naa fotografija ili pretamna ili presvjetla. Stoga je potrebno shvatiti kako foto aparat, odnosno u njega ugraen sustav mjerenja svjetla, odreuje ekspoziciju, i kako taj sustav moemo drati pod kontrolom, i ispraviti njegove pogreke.

Prosjeno mjerenje osvjetljenja scene koju fotografiramo Svjetlomjer foto aparata od kojeg ovisi kako e foto aparat izmjeriti osvjetljenje scene koju elimo fotografirati, i samim time kako e biti podeena ekspozicija, nije ni priblino tako precizan kao ljudsko oko. To je sasvim razumljivo, jer taj sustav mora biti jeftin i dovoljno jednostavan za proizvodnju. Pa pogledajmo kako on radi i koja su mu ogranienja. Na lijevoj slici, ljudsko oko lako prepoznaje crne i bijele kvadratie. No sustav mjerenja svjetla u foto aparatu je napravljen tako da on mjeri prosjek cijele scene, dakle ne vidi razliku u detaljima. Kako je pola kvadratia crno a pola bijelo, prosjek je kvadrati sive boje (50 % crne). Sustav mjerenja svjetla je podeen tako da mu je ta vrijednost referentna, i uvijek nastoji fotografiju dovesti u taj prosjek. Takav prosjek, odnosno kvadrati od 50% crne, naziva se "Middle grey" (srednje sivi), i u idealnim uvjetima od povrine papira koja ima tu nijansu sive se odbija tono 18% svjetlosti koja padne na nju. ZATO JE SUSTAV PODEEN BA NA TU VRIJEDNOST? ZATO JER U SVIJETU KOJI NAS OKRUUJE NAJVEI DIO OBJEKATA IMA UPRAVO TAKVU ILI PRIBLINO TAKVU JAINU OSVJETLJENJA. NITI PRESVIJETLU, NITI PRETAMNU. Postoje i takozvane "sive karte", koje imaju upravo takvu povrinu, a slue da je postavimo ispred objekta kojeg elimo fotografirati, i dozvolimo foto aparatu da na tom dijelu izmjeri svjetlost i odredi ekspoziciju, i to je dosta siguran nain da dobijemo pravilnu ekspoziciju. Naravno, tu treba imati malo prakse, jer situacija nije ba tako jednostavna, no ovdje je navodimo da biste shvatili emu slui takva karta. Takve karte s druge strane imaju potpuno bijelu povrinu koju moemo iskoristiti da bi na njoj odredili "white balance". Sustav mjerenja svjetla mjeri intenzitet svjetla koji ulazi u foto aparat. Za mjerenje svjetla uglavnom se koriste CCD elektroniki elementi, a oni detektiraju odreen broj sivih nijansi. Pretpostavimo da sustav mjerenja svjetla moe prepoznati 256 nijansi sive. Dakle, raspon je od 0 (potputno tamno) do 255 (potpuno svjetlo), a 50% toga je 128. Vrijednost 128 predstavlja prosjeno osvjetljenje, odnosno "Middle grey" vrijednost kod koje je osvjetljenje scene koju fotografiramo tono kako treba, niti presvjetla niti pretamna. Pogledajmo shemu.

10

Vidimo da je jaina osvjetljenja od otprilike 70 180 prihvatljiva za pravilno osvjetljenje fotografije. Jo jednom naglaavam da je ovo samo hipotetika situacija, i da se stvarni sustav i rezultati razlikuje od ovoga prikazanog. Sustav za mjerenje svjetla nastoji uvijek izmjerenu vrijednost korigirati prema "Middle grey" vrijednosti Kako to konkretno radi? Fotografija lijevo prikazuje barku na moru. Srednja vrijednost osvjetljenja cijele scene je npr. 81. Sustav e fotografiju vidjeti kao crnobijelu, ali vrijednosti jaine osvjetljenja scene se nee promijeniti.

Na shemi je crvenom tokom oznaena izmjerena vrijednost jaine osvjetljenja. Sustav mjerenja svjetla je izmjerio vrijednost 81 i kako je ta vrijednost manja od prosjenih 128 "Middle grey" kojem sustav tei, sustav e fotografiju malo posvijetliti (bijela strelica ide prema desno, prema svjetlijem dijelu). To podeavanje nee pretjerano utjecati na fotografiju, dokle god se izmjerena vrijednost kree izmeu 70 i 180.

11

KOREKCIJA VRIJEDNOSTI EKSPOZICIJE (EXPOSURE VALUE - EV) Na gornjem primjeru vidimo fotografiju trave koja izvire ispod snijega. Veina fotografije je bijela, dakle vrlo svijetle boje, pa e to doprinijeti da i ukupno osvjetljenje fotografije bude vrlo veliko. Izmjeren intenzitet svjetla bio bi 205. Vidimo da je ta vrijednost van prihvatljivog raspona osvjetljenja. Objasnimo to.

Izmjerena vrijednost osvjetljenja je 205. Sustav pokuava fotografiju dovesti u srednju vrijednost 128, dakle jako e potamniti fotografiju (bijela strelica ide prema tamnom dijelu). No sustav nema pojma da je snijeg bijeli, i da je doista vrlo svjetli, i da na fotografiji takav mora i ostati. Sustav pretpostavlja da je sve prosjenog intenziteta svjetla, to jest najei sluaj u prirodi, ali za snijeg to ne vrijedi. to se dogaa s fotografijom? Kako ju je sustav jako potamnio, snijeg vie nee biti bijel. Fotografija bi izgledala otprilike kao ova lijevo.

Kako bi snijeg ipak ostao bijel, moramo neto napraviti. Zbog ovakvih situacija na foto aparatima postoji opcija KOREKCIJE VRIJEDNOSTI EKSPOZICIJE (Exposure value - EV). Obino je u rasponu vrijednosti od + / -- 2 EV. Plus oznaava da elimo posvijetliti fotografiju, a minus potamniti. Dakle, u naem sluaju, korekcija vrijednosti ekspozicije mora ici u + vrijednost (plava strelica na shemi) kako bi kompenzirali greku sustava koji je previe potamnio fotografiju. Koliko e ta korekcija iznositi, ovisi o osvjetljenju. Ukoliko je scena koju fotografiramo jako svjetla, morat cemo vie korigirati vrijednost ekspozicije i suprotno. Obino nam praksa i mnogo napravljenih fotografija najlake kae koliko moramo korigirati vrijednost ekspozicije. Pritom moramo znati da korekcija za 1 EV odgovara promjeni jedne vrijednosti na skali F brojeva ili skali brzina zatvaraa. 12

1.3.8. Vrste automatskog mjerenja ekspozicije

Dananji foto aparati imaju poprilino razvijen sustav automatskog mjerenja ekspozicije, ali da bi rezultati bili to bolji, postoji nekoliko vrsta automatskog mjerenja ekspozicije. Naime, odreivanje ekspozicije na bazi prosjenog mjerenja cijele scene koju obuhvaa kut gledanja objektiva esto je neprecizan, zbog prevelikih razlika u osvjetljenju pojedinih dijelova scene. Da bi poveali preciznost, dananji foto aparati imaju ugraen neki od sustava automatskog mjerenje ekspozicije, od kojih su najei slijedei sustavi. Matrix mjerenje ekspozicije Fotografija se podijeli na odreen broj dijelova (stvara se matrica), i svaki dio se posebno mjeri, i onda uzima prosjek svih dijelova (prosjek prosjeka). Ovo je najei nain mjerenja ekspozicije, i pogodan je kod mjerenja scena koje nemaju veliki kontrast izmedu svjetlijih i tamnih dijelova fotografije, te kod scena koje imaju podjednako osvjetljenje cijele fotografije kao u sluaju lijevo. to je vie dijelova koji mjere ekspoziciju, to je odreivanje cjelokupne ekspozicije fotografije tonije. Center Weighted mjerenje ekspozicije (teite na srednjem dijelu fotografije) Center weighted mjeri cjelu fotografiju, ali daje najveu vanost centralnom dijelu scene u odnosu na rubove. U sluaju lijevo, to nam je dosta bitno, jer je razlika kontrasta svjetlo - tamno izmeu centra fotografije i ostatka dosta velika, pa ovakav nain mjerenja daje prednost na onaj dio koji nas zanima, a to je IRI centar na fotografiji. Da je koriten matrix nain mjerenja, ekspozicija bi se odredila po prosjeku svih dijelova, a kako je sive povrine na fotografiji dosta vie u odnosu na centar, fotografija bi imala lagano krivu vrijednost odreene ekspozicije (nas zanima najvie centralni dio). to bi bila vea razlika u osvjetljenju centra i rubova u korist rubova, to bi i pogreka u odreivanju ekspozicije bila vea (uvijek pod uslovom da nas zanima centar fotografije). Spot mjerenje ekspozicije (mjerenje na vrlo uskom srednjem dijelu fotografije) Spot mjerenje mjeri samo JAKO mali dio scene u sredini fotografije. Ova metoda se najee koristi kad fotografiramo neki objekt koji ima jako sjajnu ili tamnu pozadinu, a pozadina pritom vrlo esto zauzima veliki dio scene koju fotografiramo. Tipian primjer je fotografija kravate lijevo. Da bi to vie istaknuli kravatu, postavljena je crna boja pozadine i ona nas uope ne zanima. Kako je materijal crni zato to upija (gotovo) svu svjetlost, promjenom ekspozicije, nee se mijenjati crna pozadina. Dakle, ekspozicija nema utjecaja na crnu pozadinu. No ako bi koristili matrix mjerenje ili center weighted mjerenje, cijela ili dio crne podloge bi uao u proraun ekspozicije, i pokvario tonost mjerenja za osvjetljenje kravate. Stoga je u ovom sluaju spot mjerenje odlian izbor, jer emo mjeriti ekspoziciju samo na malom dijelu (krii, kvadrati ili krug u okularu) kojeg emo usmjeriti u kravatu. Slina je situacija na koncertima, kad je vrlo esto izvoa osvjetljen svjetlom, a pozadina je mnogo tamnija. Ukoliko ne uzmemo spot mjerenje i tamnija (tamna) pozadina e se ukljuiti u mjerenje ekspozicije, a to nam ne treba, jer nam obino treba samo osvjetljenje na izvoaa. Spot mjerenje dakle koristimo najee kad nas zanima samo mjerenje osvjetljenja na jedan MALI dio scene koju fotografiramo, dok nam je tonost mjerenja ekspozicije na ostatku scene sporedna (pogotovo ako je pozadina tamna). Treba napomenuti da sustav mjerenja ekspozicije foto aparata moe mjeriti ekspoziciju na cijeloj povrini scene koju fotografiramo, jednom dijelu ili kombinaciji dijelova, ALI KAD SE ODREDE PARAMETRI EKSPOZICIJE, ONI SE ODNOSE NA CIJELU FOTORGAFIJU, ISTO KAO I NAE KOREKCIJE EKSPOZICIJE.

13

1.3.9. Mjerenje ekspozicije uz pomo histograma

Na digitalnim foto aparatima postoji vrlo efikasan nain za mjerenje ekspozicije, a zove se mjerenje ekspozicije uz pomo histograma. Histogram je zapravo graf koji nam pokazuje raspon i intenzitet osvjetljenja na naoj fotografiji. Pravilnim itanjem histograma moemo vrlo tono odrediti vrijednost ekspozicije tako da naa fotografija ima ispravnu ekspoziciju, to znai da naa fotografija nee biti ni presvjetla ni pretamna. Svjetlost ulazi u foto aparat, a raspon tonova i intenzitet boja mjeri sustav za automtsko mjerenje ekspozicije. Sustav razlikuje tamnije od svjetlijih boja. Npr. crna, tamno sive, plava, ljubiasta spadaju u tamnije boje, dok uta, naranasta spadaju u svjetlije boje. Da bi objasnili princip rada histograma, krenimo od jednostavnog primjera. Pretpostavimo da smo snimili fotografiju lijevo. Zamislimo da je to slika jednog nadrealistikog slikara, koji rasporedom boja i kvadratia eli neto rei. No sad zanemarimo umjetniki dojam i poruku, jer smo za potrebe objanjenja histograma navedeni primjer izmislili. Lijeva fotografija je ono to elimo fotografirati. Svjetlo ulazi u na aparat i dolazi do sustava koji mjeri svjetlo (odreuje ekspoziciju). Sustav mjerenja svjetla (ekspozicije) razlikuje tamne od svjetlijih tonova boja, i iako je broj nijansi boja mnogo vei, za pravilno mjerenje ekspozicije dovoljno je 256 nijansi boja kroz cijeli spektar.

Na shemi lijevo, poredali smo sve kvadratie iste boje jedne iznad drugih. Dobili smo grafiki prikaz koliko nijansi boje sadrava naa fotografija, i koliko je svaka boja zastupljena. Vidimo da imamo 4 boje: uta je zastupljena sa 14, zelena sa 16, plava sa 15 i crvena sa 19 kvadratia.

Ako sad jednu pored druge prikaemo 256 nijansi boje (0-255) kroz jedan jedinstven graf, vidimo neto kao na primjeru lijevo. Prikazali smo sve nijanse svjetlosti i intenzitet svake od njih, od onih najtamnijih do najsvjetlijih, sa 256 vertikalnih tapia. Primijetite da se na lijevom kraju histograma nalazi podruje tamnih tonova, koje lagano prelazi na srednje tonove u sredini i zavrava na desnom kraju na kojem su svjetli tonovi. Najbolje da to prikaemo na primjerima.

14

Na fotografiji lijevo vidimo tri karakteristina podruja: podruje tamnih tonova Vidimo da tamnih podruja na fotografiji ima najvie. To se jako lijepo vidi i na histogramu. Tamne nijanse na fotografiji su se rasporedile uz lijevi kraj histograma, gdje im je i mjesto. Kako podruja tamnih nijansi ima puno, iljci svake nijanse idu poprilino visoko prema gore (koliina). podruje srednjih tonova srednjih tonova na ovoj fotografiji ima vrlo malo, neto malo lica manekenke, ruke i to je uglavnom sve, i na histogramu se to vidi na nain da je dio grafa srednjih tonova gotovo potpuno na donjem dijelu grafa (koliina je minimalna). podruje svjetlih tonova - Svjetlih tonova ima dosta, uglavnom je to haljina manekenke, ali manje nego tamnih tonova, pa se to vidi i na histogramu, gdje su se svjetli tonovi rasporedili blie desnog kraja, ali njihova koliina je manja i iljci idu manje u vis. Sad kad smo shvatili osnove histograma, da vidimo kako emo znati da li nam je fotografija pravilno eksponirana, tj. da li je presvjetla, pretamna ili ba kako treba. Prethodna fotografija napravljena je na modnoj reviji "Fashion show" u Puli na Karolini 2004. godine, a kreacija pripada Nini Topi. Ovo je primjer gdje vidimo da smo dobro kontrolirali tamne tonove fotografije, da nam ne budu pretamni. Donji dio fotografije je gotovo potpuno taman (oznaen brojem 1). Ovo je jedini dio nijansi tonova koji se smije "nasloniti" na lijevi kraj histograma, jer su poptuno tamne nijanse (crne ili skoro crne) upravo na krajnjem lijevom poloaju histograma). Vidiko da tih najtamnijih tonova ima dosta, to se vidi i po visokom iljku broja jedan na histogramu. No glavni problem na naoj fotografiji predstavljaju ostale tamne nijanse. U naem sluaju to su povrine pod brojevima 2 i 3. To su neto svjetlije povrine od crne, to se vidi i na histogramu. Kod korektno eksponirane (osvjetljene) fotografije, one na histogramu zauzimaju mjesto na lijevom dijelu histograma pa prema sredini gdje ulaze u podruje srednjih tonova, ali nikako na samom lijevom kraju histograma (tamo je mjesto samo poptuno tamnim tonovima). Kako emo znati da li nam je fotografija pretamna (podeksponirana)? ak i na gornjoj fotografiji gdje imamo dosta tamnih povrina, vidimo da se histogram rastegnuo prema srednjem dijelu. Drugi znak je da se najtamniji tonovi ipak nisu "masovno" naslonili na lijeve kraj. Znai ak i kad imamo dosta crnih dijelova, kao na gornjoj fotografiji, samo manji dio e se "nasloniti" na lijevi kraj histograma. Dakle, ako najtamnije, gotovo crne povrine na naoj fotografiji zauzimaju oko 20% povrine na naoj fotografiji (gruba procjena gornje fotografije), a na histogramu velika veina grafa jako tei lijevoj strani, sa premalo popunjenog srednjeg dijela, gotovo sigurno moemo zakljuiti da smo dobili pretamnu (podeksponiranu) fotografiju. 15

Lijeva fotografija nam prikazuje pretamnu (podeksponiranu) fotografiju. Ve na prvi pogled su sve nijanse tonova tamnije, cijela fotografija je pretamna. Na histogramu vidimo da se veina tonova na grafu jako zgurala na lijevu stranu histograma, zapravo se cijeli graf jako pomaknuo prema lijevo (prema tamnijim tonovima). Ovako velika koncentracija tonova na lijevoj strani histograma u veini sluajeva najbolji je znak da smo napravili pretamnu (podeksponiranu) fotografiju. Na ekranu digitalnog foto aparata vrlo esto neemo moi prilikom pregledavanja snimljenih fotografija razaznati da li je fotografija pravilno eksponirana ako ne pogledamo histogram. Naime, kad oko nas sunce jako bljeti, vrlo je teko procjeniti svjetlou fotografije (bez gledanja histograma) koja je na ekranu foto aparata. Tada se moramo osloniti jedino na histogram, jer nas nae oko lako moe prevariti. Dakle, ako na histogramu imate veinu tonova uz sam kraj lijeve strane histograma, to je dobro eksponirana fotografija jedino u sluaju da je i veina povrina na toj fotografiji jako tamna. U suprotnom, u veini sluajeva radi se o pretamnoj (podeksponiranoj) fotografiji.

16

Ovo je suprotan sluaj, kad smo fotografirali travu koja je pokrivena snijegom. Snijeg je bijel, dakle potpuno svijetli, pa i histogram ima na krajnjem desnom poloaju uz sam desni rub podosta izraen iljak svjetlih tonova, ali kao to vidite, podosta tonova bijelog snijega se rasporedilo i malo dalje od same desne ivice histograma, dakle nisu ba potpuno bijeli. Pri fotografiranju jako svjetlih motiva, uvijek je problem to foto aparat nema pojma da je snijeg bijel, pa e se vrlo esto dogoditi da foto aparat napravi malo tamniju fotografiju, pa e snijeg ispasti sivkast ako bude pretaman. Na ovoj fotografiji ne vidimo ba neku veliku razliku u odnosu na prethodnu fotografiju. Paljiviji e primijetiti da je malo tamnija, ali ba zato nam ovdje histogram moe bez dileme rei da li je to sluaj. Dakle, snijeg je bijel, a to znai da moemo svjetle tonove dovesti na sam desni rub histograma. to su svjetli tonovi udaljeniji od desnog ruba histograma, to je fotografija tamnija, a to znai da i snijeg nee biti poptuno bijel, nego e u jednom momentu postati siv (tamniji). Dakle, nastojat emo da svjetli tonovi dou vrlo blizu desnog ruba histograma. No tu nas eka jedna zamka. Ukoliko pretjeramo s dovoenjem svjetlih tonova na desni rub histograma, moe se dogoditi da nam snijeg postane "previe bijel", da pone neugodno bljetati, jednostavno emo ga "skuriti". A to e na fotografiji izgledati zaista runo, a povratka nema, "skurene" (presvjetle) dijelove vie ne moemo vratiti, jer su se detalji izgubili, dok malo tamniji snijeg moemo lako posvjetlilti, jer i dalje sadrava detalje. Mnogi fotografi prilikom fotografiranja ovako svjetlih motiva uvijek paze da svjetli tonovi dou vrlo blizu desnog ruba histograma, ali da ga po mogunosti ne dodiruju. Time je svijetli motiv kojeg fotografirate moda mrvicu izgubio na svjetloi, ali ne znaajno, pa je kasnije u raunalu ako smo previe potamnili motiv, lako dodati jo malo svjetloe i dobiti idealnu svjetlou svjetlog motiva kojeg fotografirate. Suprotan sluaj, nastojanje da svjetlije tonove dovedemo do samog desnog ruba histograma, i pretjeramo s time (previe posvjetlimo fotografiju), moe dovesti do toga da "skurimo" svjetlije tonove na naoj fotografiji. Potreban je izuzetan oprez, i najee neemo dozvoliti da svjetli tonovi dodiruju desni rub histograma, ve emo ih dovesti vrlo blizu desnog ruba histograma, ali svakako pustiti malo mjesta do desnog ruba, i obino nee biti potrebna nikakva dodatna intervencija u raunalu. Koliko blizu desnog ruba histograma dovesti svjetlije tonove? Na to pitanje morate sami odgovoriti. Nema univerzalnog rjeenja. Podeavajte ekspoziciju da vam svjetli tonovi dou to blie desnom kraju, a iskustvo e vam najbolje rei koliko blizu, ovisno i o tipu motiva kojeg fotografirate. Praksa ovdje najvie znai.

17

Na lijevoj fotografiji vidimo moment sa veslake utrke. Ako paljivo pogledamo, primijetiti emo da su dijelovi majica veslaa oznaeni crvenim krugovima presvijetli, "skureni su". Ovo je tipian primjer koji ete u fotografskoj praksi imati gotovo svakodnevno. Bez obzira to su tonovi majice bijeli, dakle najsvjetliji to mogu biti i mjesto im je na histogramu uz sami desni rub, ne smijemo dozvoliti da svjetli tonovi dodiruju desni rub histograma. Dakle blizu desnog ruba da, ali ne dodirivati sam desni rub. U naem sluaju to se dogodilo, svjetli tonovi dodiruju desni rub histograma, a posljedica toga su dijelovi majica veslaa koji jako bljete - "skurili" smo ih. Trabalo je malo zatvoriti blendu, ili skratiti brzinu zatvaraa, tako da fotografija bude nijansu tamnija. Na gornjoj fotografiji su veslai veslakog kluba Istra iz Pule, Bjelogrli - Grabovac. Ovo je primjer gotovo idealnog histograma. Na fotografiji vidimo raspon svih tonova, od najtamnijih do srednjih i nejsvjetlijih. Najsvjetliji i najtamniji pritom nisu doli do samog ruba, a to je znak da niti jedan dio na fotografiji nije pretaman niti presvjetli. Ekspozicija je tona i precizna. No ovakvi sluajevi nisu preesti, pa nemojte teiti da uvijek postignete ovakav histogram, jer ete u velikom broju sluajeva uzalud pokuavati. Lijeva fotografija u odnosu na prethodnu izgleda nekako blijedo. Na histogramu primjeujemo da su se tonovi poprilino udaljili od krajeva histograma. Skupili su se oko sredine grafa. Ovo pokazuje da fotografiji nedostaje kontrasta, nedostaje vea razlika izmeu tamnijih i svjetlijih tonova, nisu se dovoljno "rairili". Potrebno je tonski raspon "rairiti" blizu ruba histograma i dobiti raspon kao na prethodnoj fotografiji. To je na sreu jednostavna operacija, a u veini programa za obradu fotografija naziva se podeavanje "levela". Akcija se svodi na to da zapravo odredimo novu granicu histograma, koja e lijevi i desni rub histograma dovesti uz poetak tonskih raspona (kao na prethodnoj fotografiji).

18

1.3.10. Otrina i zamuenost fotografije

Vrlo esto se poetnik u svijetu fotografije pita zato mu neke fotografije ispadnu kristalno otre, dok su neke malo ili potpuno mutne. Fotografira se naravno s istim foto aparatom, i to je ponekad jako frustrirajue. Obino se pokuava fotografirati i fotografirati, no ako se to radi napamet, obino to zavrava sa jo veom zbrkom i nakon nekog vremena jednostavno vam nita nije jasno. Stoga je potrebno poznavati zato uope fotografija moe biti mutna. Razlozi zbog kojih dolazi do zamuenja cijele ili samo dijela fotografije su mnogobrojni, no odmah je potrebno naglasiti da zamuenje ne mora nuno biti loe. Vrlo je est sluaj da ba elimo zamutiti dio fotografije. No krenimo redom.

1.3.10.1. NAJEI RAZLOZI ZBOG KOJIH SU FOTOGRAFIJE MUTNE: 1) Loe izotravanje (fokusiranje) - Ukoliko je CIJELA FOTOGRAFIJA mutna, kao da je gledate kroz mutno staklo, najvjerojatniji razlog je loe fokusiranje (izotravanje). Ovo je vrlo est sluaj u uslovima slabije rasvjete kad prepustite foto aparatu da sam izotri. Kako sustav izotravanja foto aparata vrlo esto radi na principu razlike kontrasta (osvjetljenja), a u uslovima slabe rasvjete je kontrast jako mali, foto aparat naprosto ne moe izotriti. Veina dananjih foto aparata pritom to signalizira, uglavnom malim kruicem koji prilikom uspjenog fokusiranja postaje zelen, a ako foto aparat ne moe fokusirati, onda treperi, postaje crven ili slino. Ukoliko ovo upozorenje foto aparata previdite i ipak snimite fotografiju, ona je gotovo uvijek mutna (CIJELA). Ponekad aparat signalizira da je uspjeno izotrio, ali naknadnim pregledom fotografije vidimo da je ona mutna, dakle aparat se zeznuo. Lijeve fotografije pokazuju tipian primjer kad je fotografija van fokusa (lijavo) kad nije dobro izotrena, ili kad je dobro izotrena (desno). U ovom sluaju, fotografirali smo u macro modu (fotografiranje izbliza). Pritom do mutne fotografije (CIJELE) moe doi zbog toga to smo se previe primakli objektu kojeg fotografiramo, u ovom sluaju tulipanu. Naime, svaki objektiv ima mogunost snimanja u odreenom rasponu udaljenosti. Pri normalnom fotografiranju, to je obino od oko pola metra ili metar do beskonanosti. No u macro modu objektiv ima daleko manji opseg u kojem moe izotriti sliku. Koliki je taj raspon, ovisi od objektiva, i moramo znati podatke za svaki objektiv. Npr. ako je za neki model objektiva u macro modu udaljenost na kojoj moemo snimati od 10 do 60 cm, svaki pokuaj snimanja na udaljenostima manjim od 10 i vecim od 60 cm rezultirat e mutnom fotografijom (lijevo), dok e na udaljenostima od 10 do 60 cm biti otra (desno). Potrebno je rei da nije neobino da i blizu donje granice, dakle npr. na 15 cm foto aparat (objektiv) ne moe dobro izotriti, a da ipak javi da je uspjeno izotrio. Ako imate digitalni foto aparat, poeljno je nakon snimanja fotografije pogledate da li je fotografija otra. Pritom se nemojte osloniti na prikaz cijele fotografije na ekranu, jer je ona umanjena, pa izgleda otra, no kad je poveate na ekranu raunala, vidjet ete da je mutna. Stoga na ekranu foto aparata obavezno prilikom pregledavanja snimljene fotografije uveajte je na ekranu kako bi vidjeli samo jedan dio fotografije, i tada ete biti poprilino sigurni da li je fotografija mutna ili otra.

19

2) Pomicanje foto aparata - U sluaju da vam je CIJELA fotografija mutna, u najmanje 80% sluajeva za to je kriv fotograf, odnosno pomicanje foto aparata. Naime, kad fotografirate, dovoljno je da samo malo pomaknete foto aparat lijevo-desno ili gore-dolje i fotografija e biti mutna. Ova pojava je to izraenija to je arina duljina (zoom) vea. Openito pravilo kae da ako je arina duljina npr. 100mm, brzina zavtaraa bi trebalo biti kraa od 1/100s, a ako je mogue i krae. Ovo je dodue samo openito pravilo, i ne treba ga se doslovce drati, jer svaka osoba mora nakon nekog vremena shvatiti kolika je najdua brina zatvaraa pri odreenom zoomu na kojoj se aparat jo uvijek moe mirno drati da fotografija ispadne otra. Praksa i eksperimentiranje dat e vam odgovor na to pitanje. Nauite se da neposredno prije nego stisnete okida na foto aparatu izdahnete zrak iz plua i zaustavite disanje. Prilikom disanja dolazi do pomicanja naeg tijela, a to je dovoljan razlog da vrlo esto pomaknemo i nae ruke, a time i foto aparat. Iskusni e fotografi ve prema tome kako drite foto aparat moi rei da li ste poetnik ili ne. Naime, loe dranje foto aparata je glavni razlog zato nam se foto aparat pomie i fotografije su mutne. Pa da vidimo kako se uope dri foto aparat. Osnovni poloaj. Foto aparat vrsto drimo dlanovima. Kod malih kompaktnih foto aparata, foto aparat obuhvaamo sa oba dva dlana, dok kod veih foto aparata sa izmjenjivim objektivima, desni dlan vrsto obuhvaa tijelo foto aparata, osim kaiprsta koji pritie okida, dok foto aparat oslanjamo na dlan lijeve ruke tek toliko da ima oslonac, a prstima drimo objektiv i podeavamo zoom. Kod duih objektiva lijevi dlan esto moramo maknuti od tijela foto aparata, jer su objektivi dugaki, pa lijevim dlanom obuhvaamo objektiv a prstima i dalje podeavamo zoom. Noge drimo malo razmaknute, a jednu moemo laganu staviti ispred druge, kako bi bili stabilni u svim smjerovima ako pue vjetar.

Ukoliko nam je potreban okomit poloaj foto aparata, moemo desni dlan staviti kao glavni oslonac ispod aparata, dok e lijevi dlan biti pomoni. elo iskoristite kao oslonac foto aparata. Ostali detalji su kao i za prethodni poloaj. Ovaj poloaj na alost nee biti osobito dobar za teke foto aparate s dugakim objektivima, ali je zato idealan za male kompaktne digitalne foto aparate, jer imamo maksimalnu stabilnost u rukama a i dalje moemo komotno fotografirati.

Za fotografiranje s tekim foto aparatima i dugakim objektivima bolji je lijevi poloaj u odnosu na prethodni. Lijevi dlan je glavni oslonac, a desnu ruku odmiemo od tijela, a desni dlan dolazi s gornje strane foto aparata, s time da desni dlan moemo osloniti na elo radi stabilnosti. Time imamo bolji poloaj i komociju za fotografiranje. Nezgodna strana ovog poloaja je da nas netko u guvi moe gurnuti i zakaiti desnu ruku i samim time pomaknuti nam foto aparat.

Ako se u vaoj blizini nalazi neki zid, stup ili slino, iskoristite ga da biste se leima naslonili na njega. Ukoliko vam to situacija omoguava, moete i sjesti na pod i nasloniti se na zid.

20

Osim to se na zid, stup, drvo i slino moete nasloniti leima, moete i ruke i bazu foto aparata postaviti na taj oslonac, tako da i vae tijelo, ruke i foto aparat imaju jak oslonac na njemu. Jednostavno se "zalijepite" za oslonac.

Ako nemate nikakav oslonac, moete kleknuti na jednu nogu, a gornji dio ruke (ne lakat) naslonite na drugo koljeno.

Ponekad je zgodno lei na tlo. Pritom jako razmaknite noge, lezite potrbuke, a gornji dio tijela poduprite laktovima. Foto aparat naravno i dalje naslanjate na obraz i/ili elo. Podvarijanta moe biti da legnete iza nekog panja, malog zidia, veeg kamena ili neto slino, a ruke i foto aparat naslonite na takav oslonac.

Ukoliko se drite gornjih savjeta, i u uslovima slabog svjetla, moi ete iz ruke fotografirati sa brzinama zatvaraa do nekih 1/30s. Oni vjetiji e uz mnogo vjebe uspijevati to vrijeme produiti ak do 1/20 ili 1/15s. Sve due od toga je vrlo teko mogue bez koritenja stativa. Ako ne budete koristili gornje savjete, teko da ete i kod brzina zatvaraa od 1/50s imati otru fotografiju. Gornje skice naina dranja foto aparata preuzete su iz knjige: John Hedgecoe: "Sve o fotografiji i fotografiranju". Fotografija lijevo je snimljena uz pomo stativa. Vidimo da pravilno izotrena.

Fotografija lijevo je snimljena uz pomo stativa, ali je foto aparat postavljen preblizu objekta fotografiranja, i nije bilo mogue izotriti sliku, ma koliko god se mi trudili. Fotografija je lagano mutna.

21

Lijeva fotografija je napravljena bez koritenja stativa, a kako je bilo premalo svjetla, brzina zatvaraa je bilo svega 1/10s, to je predugo, i vidi se da se foto aparat pomaknuo, to je dovelo do toga da je fotografija mutna. No obratite panju na razliku izmeu ove i prethodne fotografije. Obje su mutne, ali se na fotografiji lijevo dobiva osjeaj kao da su se objekti koje smo fotografirali pomaknuli. Pogledajte slova AMD. Slova se naziru, ali iznad njih se vidi i trag kao da su se slova pomakla, vidi se "duh" slova AMD. U ovom sluaju, nisu se pomakli objekti koje smo fotografirali, nego smo mi pomakli foto aparat, ali je efekat isti.

3) Kretanje objekta kojeg fotografiramo - Ovdje ne govorimo o zamuenju CIJELE fotografije, nego o tome da su nam POJEDINI OBJEKTI NA FOTOGRAFIJI mutni. Na lijevim fotografijama vidi se ventilator kojem se elisa okree. Okretanje je naravno poprilino brzo. Primijetite kako su reetke iza elise ventilatora na obje fotografije otre (nisu mutne). To je normalno jer se tijelo ventilatora ne mie, a foto aparat je bio na stativu.

No vidimo da se na prvoj fotografiji lijevo primjeuje da se elisa ventilatora kree. Iza elise se vidi lagani "duh" elise, ali je on vrlo mali. Gotovo smo uspjeli "zamrznuti" elisu koja se kree. Na fotografiji desno se jasno vidi da se elisa kree, i uope ne moemo rei kakvog je oblika. Kako smo dobili gornje fotografije? Pravilo je jednostavno. to se objekat kojeg fotografiramo bre kree, potrebno je vie skratiti brzinu zatvaraa, kako bi se manje primijetila ta kretnja, ili se ona uope nee primijetiti. Lijeva fotografija je napravljena s kraom brzinom zatvaraa od 1/100s, dok je na desnoj brzina zatvaraa 1/20s. Da smo lijevu fotografiju snimili uz brzinu zatvaraa od 1/150s ili krae, kretnja elise ventilatora se uope ne bi vidjela. Pogledajmo lijevu fotografiju s jedne modne revije. Obratite panju na tlo i pozadinu oko manekenki. Vidimo da su pod i pozadina otri, to je normalno jer je foto aparat bio na stativu. No manekenke su se kretale. Manekenke oznaene bijelom strelicom su otre (nisu zamuene), dok su manekenke oznaene utim strelicama lagano zamuene. Zato? Objanjenje lei u injenici da su manekenke oznaene bijelom strelicom udaljenije od foto aparata i kreu se prema njemu, tek lagano mijenjajui smjer, dok su manekenke oznaene utim strelicama blie foto aparatu i kreu se ne prema njemu, nego paralelno s njim. Naime, to su objekti koje fotografiramo blii foto aparatu, i to se vie kreu ne prema njemu nego paralelno s njim, to e se vie primijetiti kretnja objekta kojeg fotografiramo. Naravno, zamuenost objekta kojeg fotografiramo ovisi i o brzini kojom se on kree. Da su manekenke ile bre, zamuenost bi bila jo vea. Brzina zatvaraa u ovom sluaju bila je 1/15s, to je oito bilo predugo. Sa 1/40s ili kraom brzinom zatvaraa do zamuenja ne bi dolo.

22

4) Loe stiskanje okidaa prilikom fotografiranja - Vrlo esta greka koju poetnici ine je i krivo stiskanje okidaa prilikom fotografiranja. Potrebno je nauiti kako stisnuti okida foto aparata, a da se ne zatrese kamera. Okida se mora pritisnuti lagano, samim vrkom prsta, tako da cijeli prst ini jednu "polugu". Pogotovo je ovo vano kod laganih digitalnih foto aparata, koje je jako lako pomaknuti ako ne pazimo kod stiskanja okidaa.

1.3.10.2. KAKO SPRIJEITI ZAMUENOST FOTOGRAFIJE 1) Skratite brzinu zatvaraa - Najefikasniji nain da sprijeimo utjecaj makar i malih pomaka foto aparata na zamuivanje fotografije je skraivanje brzine zatvaraa. Ovo je lako ostvarivo kad imamo dovoljno svjetla, no u uvjetima slabije rasvjete, a pogotovo prilikom nonih snimanja, ovo ponekad nee biti mogue. 2) Poveanje otvora blende (smanjenje F broja) u uslovima slabije rasvjete - Ukoliko ne moemo skratiti brzinu zatvaraa, a imamo rezerve u otvoru blende, moemo poveati otvor blende (smanjiti F broj, npr. sa F8 na F2,8). Time proputamo vie svjetla do filma ili senzora, i moemo skratiti brzinu zatvaraa. Npr. ako smo sa otvorom blende od F8 imali brzinu zatvaraa od 1/15s, poveanjem otvora blende na F2,8 poveali smo blendu za 3 stupnja (F skala ide 2,8 - 4 - 5,6 - 8). Time moemo skratiti brzinu zatvaraa za 3 stupnja (1/15s - 1/30s - 1/60s - 1/125s), pa umjesto 1/15 moemo dobiti 1/125s. Pritom moramo imati na umu da mijenjamo dubinu polja (dubinsku otrinu - objanjeno kasnije). 3) Poveavanje ISO osjetljivosti u uslovima slabije rasvjete - Ukoliko ne moemo skratiti brzinu zatvaraa, a i blenda nam je ve na najveem otvoru, moemo umjesto filma sa niskom osjetljivou (npr. ISO100) staviti osjetljiviji film, ili na digitalnim foto aparatima poveamo ISO osjetljivost. Vea ISO osjetljivost omoguava da sa istom koliinom svjetla koja dolazi do filma ili senzora, imamo svjetliju sliku ili moemo skratiti brzinu zatvaraa, ili smanjiti F broj (blendu). Najee vrijednosti osjetljivosti po ISO standardu jesu: 100, 200, 400, 800, 1600, 3200. Npr. ako sa ISO 100 imamo brzinu zatvaraa od 1/15s, promjenom na ISO 400 poveali smo osjetljivost za 2 stupnja na ISO skali, pa time moemo skratiti brzinu zatvaraa za 2 stupnja na skali brzine zatvaraa (1/15s, 1/30s, 1/60s), pa umjesto 1/15 moemo dobiti 1/60s. Poveanje ISO osjetljivosti dovodi do pojave da se pone primjeivati zrnatost filma, a kod digitalnih foto aparata dolazi do pojave tzv. elektronikog uma, javljaju se vie ili manje izraene tokice na fotografiji, kojih je sve vie i sve su neugodnije to je ISO osjetljivost vea a brzina zatvaraa dua. 4) Koritenje blica u uslovima slabije rasvjete - U uvjetima slabije rasvjete esto ni najvea ISO osjetljivost u kombinaciji sa maksimalno otvorenom blendom nee dati dovoljno kratku brzinu zatvaraa da se ne primijeti pomicanje foto aparata ili kretanje objekta kojeg fotografiramo. Tada je jedino rjeenje ukljuivanje blica. Vrijeme trajanja blica je jako kratko, i brzina zatvaraa se moe skratiti na onoliko koliko nam je foto aparat sinhroniziran sa blicom, a najee je najkraa vrijednost u rasponu od 1/125s do 1/250s. Naravno, moramo voditi rauna da je domet blica ogranien. O koritenju blica vie u posebnoj cjelini. 5) Koristite stativ za foto aparat - Postavljanje foto aparata na stativ najbolji je nain da sprijeimo pomicanje foto aparata. Postoje mnoge vrste stativa. Stativi sa jednom nogom (monopodi) se esto koriste kad nemamo mogunosti koristiti one sa tri noge (tripodi), to je est sluaj na sportskim natjecanjima kad se zahtijeva esto mijenjanje pozicije snimanja, a koriste se objektivi koji su veliki i teki, te je koritenje monopoda jedino komotno rjeenje. Osim toga su relativno mali i lagani. Tripodi s tri noge su najbolje rjeenje, jer su mnogo stabilniji od monopoda, ali su najee dosta teki i veliki, pa ih nije lako nositi. Manji tripodi su i manje robusni, pa nisu pogodni za teu opremu. Postoje i tripodi koji ispunjavaju svaku kombinaciju (mala teina - mala visina - robusnost - velike mogunosti podeavanja), ali se i cijena mijenja u skladu s kvalitetom. Sve u svemu, morate odabrati stativ prema svojim potrebama. Na naim prostorima stativi talijanske firme Manfrotto kotiraju kao jedni od najboljih i s njima sigurno ne moete promaiti, no i cijena je u skladu s kvalitetom. 6) Koristite samookidanje foto aparata - Danas skoro svi foto aparati imaju mogunost samookidanja foto aparata. Ova je opcija zgodna u mnogim sluajevima, ak i kad je foto aparat na stativu. Stisnemo okida, i nakon nekoliko sekundi foto aparat okida, te nema nikakve opasnosti da emo rukama pomaknuti foto aparat.

23

1.3.11. Kad je zamuenost na fotografiji poeljna?

Iako bi bilo logino da uvijek nastojimo da nam fotografija bude otra, odnosno da ne bude mutna kako bi jasno prikazali objekte koje fotografiramo, primijetit ete da je sasvim normalno da na fotografijama jedan ili vie objekata ili dio njih bude mutan, odnosno barem malo neotar. Pogledajmo nekoliko primjera. Primjeri koji slijede pokazuju zamuenje dijela fotografije pomou podeavanja dubine polja, odnosno dubinske otrine, to je to objanjeno kasnije. Ukoliko elimo istaknuti pojedini objekt koji fotografiramo, u ovom sluaju cvijet i leptir na njemu, vrlo je zgodno i ak vrlo poeljno zamutiti pozadinu. Pozadina nas u ovom sluaju uope ne zanima, ona je samo ukras prvog plana, a zamuivanjem pozadine dodatno je istaknut cvijet i leptir koji su ostali otri.

Neto slino napravili smo i na ovoj fotografiji, ali smo dubinu polja malo proirili, pa je sad osim cvijeta i grana na kojoj raste dovoljno otra, a tek je udaljenija pozadina mutna, to djeluje na osjeaj perspektive.

Na ovoj fotografiji imamo dvije tratinice, ali smo odluili da prednost damo ovoj veoj i foto aparatu blioj. Zbog toga smo ostavili veu i bliu tratinicu otrom, dok smo onu udaljeniju i travu u pozadini zamutili.

Osim zamuenja pomou dubinske otrine, na fotografiji esto elimo istaknuti kretanje i dinaminost objekta kojeg fotografiramo. Iako fotografija nije film, ipak se i na fotografiji moe zabiljeiti kretanje. Na fotografiji lijevo primjeujemo da je donji dio (kamena obala) otar. No u gornjem dijelu fotografije vidimo vodu kako tee. Trik je u tome da postavimo foto aparat na stativ i produimo brzinu zatvaraa na npr. 1s, dakle u ovom sluaju nam ba treba duga brzina zatvaraa, za razliku od situacije kad smo skratili brzine zatvaraa da dobijemo otru fotografiju. Kako se kamena obala ne mie, ona je otra, dok je voda u kretnji, i kako se vode kree, ostavlja trag na fotografiji. Trag zapravo ostavlja pjena, jer je voda prozirna pa ne moe ostaviti trag. Koliko e traga ostaviti pjena ovisi o njenoj koliini i brzini kretanja, ali najvie ovisi o brzini zatvaraa. Tu treba eksperimentirati.

24

Ovdje imamo slian sluaj. Foto aparat nije bio na stativu, ali je fotograf sjedio na stolici i naslonio laktove na koljena, i pokuao drati foto aparat to je mogue mirnije. To mu je ovom prilikom i uspjelo. Na bini je bila djevojka sa drvenom bakljom u svakoj ruci, na ijim krajevima je gorjela vatra (baklje). Djevojka je vrtjela baklje, a kako je brzina zatvaraa bila oko pola sekunde, baklje su napravile cijeli krug i njihova vatra se vidi na fotografiji kao trag kruga.

Ovdje vidimo jedan zanimljiv sluaj. Foto aparat je bio na stativu. Vidi se grupa ljudi kako hoda ulicom nou. Ako malo paljivije pogledate, vidjet ete da su oni zamueni, i njihova tijela polako prelaze u "duhove". Ovo dolazi stoga to kod duih brzina zatvaraa objekt koji fotografiramo mora due vrijeme biti na istom mjestu da bi uope ostao na fotografiji. Kod brzine zatvaraa od 510 sekundi i due, kretanje ovjeka se uope ne bi zabiljeilo na fotografiji, i ulica bi bila pusta, bez obzira to su njome proli ljudi.

25

1.3.12. arina duljina, zoom i fokusiranje (izotravanje)

Prije nego objasnimo pojmove arita, izotravanja slike u foto aparatu, arine duljine i zooma, naglasnimo da su sheme koje slijede JAKO POJEDNOSTAVLJENE, kako bi se to jednostavnije objasnili ovi pojmovi.

1.3.12.1. ARITE (FOKUS) I FOKUSIRANJE (IZOTRAVANJE) SLIKE U FOTO APARATU Objekat kojeg fotografiramo je simboliki prikazan sa slovom T. Zrake svjetlosti koje su se odbile od njega (isprekidane linije), dolaze do objektiva foto aparata, ulaze u njega, prolaze kroz grupe lea A i B, te dolazi do loma zraka svjetlosti, tako da se na filmu ili senzoru prikazuje obrnuta i realna slika objekta kojeg fotografiramo. Toka nazvana arite ili fokus je toka u kojoj je nastala slika u foto aparatu otra (nije mutna). to se vie miemo od fokusa, slika je mutnija. Kao to vidimo, slika je u naem sluaju otra ispred filma ili senzora elementa, to nam ne odgovara, jer nama naravno treba otra slika na filmu ili senzoru. Zbog toga postoji u svakom aparatu sustav fokusiranja ili izotravanja, a koji radi na dva naina. Jedan je da se, nakon to je odreena arina duljina, kompletne lee, ne mijenjajui arinu duljinu pomaknu napred ili nazad, kako bi arite dolo u ravninu sa filmom ili senzorom, i time se slika izotrila. Na gornjoj slici isprekidanim linijama vidimo stari poloaj lea (grupe A i B), a desno od njih je novi poloaj lea unutar objektiva, a strelica oznaava kretanje lea unutar objektiva udesno. Kako su se lee pomjerile udesno (razdaljina izmeu njih i razdaljina izmeu desne grupe lea i arita je ostala ista jer se ne mijenja arina duljina), tako se pomaklo i arite, i ono je sada ne ispred filma ili senzora (mutna slika), ve je u ravnini sa filmom senzorom, i slika je otra na filmu ili senzoru. U ovom nainu izotravanja, esto se prednji dio objektiva zajedno s unutranjim leama pomie naprijed / nazad, i esto se radi o jeftinijim objektivima jer je ovo jednostavniji i jeftiniji nain izotravanja slike. Drugi sustav koji se vrlo esto koristi za izotravanje slike u digitalnim foto aparatima bez izmjenjivih objektiva, je da se umjesto pomicanja lea, mie senzor prema aritu, to je jeftinije i jednostavnije za izvedbu kod malih senzora kakvi se obino i koriste u kompaktvnim foto aparatima. Efekat je isti.

26

Trei sustav koji se esto koristi je da se unutar objektiva dodaju korektivne lee (oznaene crveno na shemi lijevo) za izotravanje. Nakon to odaberemo arinu duljinu, lee koje slue za podeavanje arine duljine se vie ne pomiu (arina duljina se ne mijenja), a nakon toga se pomiu samo dodatne lee za fokusiranje (izotravanje) na shemi lijevo oznaene crveno. Pomicanjem lea za fokusiranje napred-nazad, arite se dovodi u ravninu sa filmom ili senzorom, i na taj nain je slika izotrena. Ovaj se nain izotravanja esto koristi kod boljih i skupljih objektiva, i objektiv nema prednji dio koji se mie naprijed / nazad.

1.3.12.2 ARINA (FOKUSNA, FOKALNA) DULJINA arina duljina nekog objektiva definirana je kao udaljenost izmeu filma ili senzora na kojem je izotrena slika, i zadnje grupe lee u objektivu (oznaeno sa B na shemi). Ovisno o veliini filma ili senzora ovisi i arina duljina, a ovisno o arinoj duljini ovise i karakteristike objektiva, lea u njima a samim time i veliine objektiva. Naime, 35 mm film ima jednu sliku filma sa dijagonalom od 43 mm. Kako karakteristike objektiva direktno ovise o ovoj injenici, arina duljina kod foto aparata sa 35 mm filmom se najee kreu od 15-tak do 400-njak mm arine duljine. Postoje i objektivi ispod i iznad tih vrijednosti, no najee se kree u tim granicama. Objektivi su relativno veliki i ponekad vrlo skupi. Za razliku od njih, digitalni foto aparati imaju najee mnogo manju povrinu senzora koja zamjenjuje film, pa samim time i manju arinu duljinu i manje objektive. Primjerice, kod Olympusovog modela C730uz, veliina senzora koji zamjenjuje klasini film je oko 6 PUTA kraa od 35 mm filma. Samim time je i arina duljina svega 5,9 - 59 mm, to kad se prerauna na klasini 35 mm film iznosi 38 - 380 mm. Aparat je pritom dubok svega 15-tak cm. Uobiajeno je da se kod digitalnih foto aparata ne navodi stvarna arina duljina, nego se preraunava na 35 mm klasini film format da bi se mogle usporeivati karakteristike objektiva na razliitim formatima. 35mm format je uzet kao referenca jer je on ve dugo vremena najee koriten format, iako u zadnje vrijeme digitalni foto aparati preuzimaju primat. Tako se za C730 gotovo uvijek navodi podatak od 38 - 380 mm, no stvarna arina duljina je 5,9 - 59 mm.

27

1.3.12.3. PROMJENA ARINE DULJINE (ZOOM) I KUTA GLEDANJA OBJEKTIVA Pojam ZOOM odnosi se na promjenu arine duljine kod objektiva koji to omoguavaju. Naime, postoje i objektivi sa fiksnom arinom duljinom, kod kojih nema promjene iste, pa takvi objektivi nemaju zooma. Npr. zoom objektiv je 28-200mm, arina duljina se mijenja u rasponu od 28 do 200 mm. Objektiv 50mm je fiksne arine duljine i nema zooma.

Gornja shema predstavlja situaciju kad imamo najmanju (najkrau) arinu duljinu. Dvije grupe lea A i B su maksimalno razmaknute. Kut gledanja na okolinu koju fotografiramo je najiri, odnosno, najvie okoline ulazi u kut gledanja objektiva i samim time na nau fotografiju. Ovo je tzv. iroki kit gledanja (WIDE znai iroko). Ovo se esto naziva i ZOOM OUT, jer su A lee najblie vanjskom rubu objektiva (out na engleskom znai van, vanjski). Na fotografiji lijevo vidimo da je objektiv obuhvatio kompletnu Arenu u Puli u svoj vidokrug. Crvenim krugom je obrnuta situacija kad imamo najveu arinu duljinu (vidi nie).

Gornja shema predstavlja poptuno suprotnu situaciju kad imamo najveu (najduu) arinu duljinu. Dvije grupe lea A i B su maksimalno primaknute. Kut gledanja je najui, odnosno, najmanje okoline ulazi u kut gledanja objektiva i samim time na nau fotografiju. Ovo je tzv. uski kut gledanja kad se vidi samo uski daleki dio okoline (TELE znai daleko). Ovo se esto naziva ZOOM IN, jer su A lee najdalje od vanjskog ruba (uvuene su u objektiv - IN na engleskom znai unutra uvueno unutar objektiva). Na fotografiji lijevo vidi se da u odnosu na gornju fotografiju kad se na irokokutnom poloaju (WIDE) vidjela cijela Arena u Puli, prilikom najveeg zooma na TELE podruju vidi se samo mali dio poetnog kuta i mali dio Arene, ali je zato taj mali dio uvean. Velikom arinom duljinom dakle pribliavamo objekte koji du udaljeni od nas, ali zato samo mali dio objekata moe ui u vidni kut. SVAKA PROMJENA ARINE DULJINE (ZOOMA) IMA ZA POSLJEDICU DA MORAMO PONOVNO IZOTRITI FOTOGRAFIJU. Foto aparati, odnosno objektivi, to mogu napraviti automatski, ali i runo, ovisno o izvedbi.

28

1.3.13. Fokusiranje (izotravanje) i podruje kritinog fokusa

Ve smo ranije poneto rekli o tome kako na foto aparat i objektiv fokusiraju (izotravaju). Fokusiranje je potrebno da bi rekli foto aparatu koji objekt ili objekte elimo imati otre na fotografiji (da nisu mutni), jer nas oni zanimaju i elimo ih istaknuti od okoline koju emo esto prikazati djelomino (ili poptuno) mutnim. Fokusiranjem foto aparat izraunava koliko je neki objekat kojeg elimo potpuno otro prikazati na fotografiji (da nije mutan) udaljen od foto aparata. Stoga je skala fokusiranja izraena u metrima (u nekim dijelovima svjeta u fitima - ft). Fokusiranjem kaemo foto aparatu koji je glavni objekat naeg zanimanja, jer na njega obino elimo skrenuti palju, pa nam on obavezno mora biti otar (da nije mutan). Foto aparat tada fokusira na njega i maksimalno ga izotri. Pogledajmo fotografiju lijevo. Vidimo dva zanimljiva motiva. Cvijee koje raste iz kamena u prvom planu i barku u pozadini. Ako dozvolimo foto aparatu da sam fokusira, on naravno nee znati to nam je vanije, cvijee, barka ili oboje. Vjerojatno je da e foto aparat fokusirati ne onaj objekt kojeg mu je lake dovesti u fokus, a to je najee objekt koji je blii foto aparatu, u ovom sluaju cvijee.

S obzirom da foto aparat nezna to nam je vanije na fotografiji, mi mu moramo malo pomoi. Upravo zato gotovo svaki foto aparat u svom okularu (viewfinderu) ima mali krii, krui ili neto slino. Prvenstvena namjena mu je da na njega dovedeno objekt kojeg elimo dovesti u fokus (koji e biti maksimalno otar). Taj e objekt biti sigurno otar, dok sve ostalo moe i ne mora biti otro. Na fotografiji lijevo odluili smo rei foto aparatu da nam je cvijee koje raste iz kamena ono na to elimo fokusirati (izotriti). Krii ili krui u okularu foto aparata smo usmjerili na cvijee i stisnuli okida foto aparata do pola. Stiskanjem okidaa do pola rekli smo foto aparatu da elimo da fokusira na cvijee. Vidimo da je zadnji plan lagano zamuen, to nam odgovara jer vie istie prvi plan koji nas zanima. Nakon toga smo stisnuli okida do kraja i snimili fotografiju.

U drugom sluaju, rekli smo foto aparatu da fokusira (izotri) na barku. Krii ili krui u okularu smo usmjerili na barku, i vidimo da je sad barka fokusirana (izotrena), dok je prvi plan (cvijee i kamen) zamuen.

29

Pogledajmo to i shematski. U prvom sluaju fokusirali smo na cvijee na kamenu. Udaljenost je oko 5 metara od foto aparata. Plava okomita crta oko cvijeta oznaava vrlo usko podruje oko kojega je sve fokusirano (izotreno). Objekat na kojeg smo fokusirali je sigurno otar (nije zamuen), a vrlo usko podruje oko toke fokusiranja (plava crta) nazivamo podruje kritinog fokusa. U drugom sluaju smo fokusirali na barku, koja je oko 8 metara udaljena od foto aparata. I oko nje je vrlo usko podruje oko kojeg je sve vrlo otro (nije mutno). to se vie udaljavamo od podruja kritinog fokusa, objekti su sve manje otri, a nakon odreene udaljenosti postaju vie ili manje zamueni. Kompletno podruje koje je vie ili manje otro (nije zamueno) nazivamo dubina polja otrine ili dubinska otrina, ali tom smo pojmu posvetili posebnu cjelinu.

30

1.3.14. Blokiranje fokusa (focus lock) na objektivima (aparatima) sa automatskim fokusom

Veina foto aparata koje koristimo ima u sredini okulara (viewfindera) kroz kojeg gledamo to emo fotografirati krui ili kvadrati (na donjim slikama je crveni kruic, iako je on uglavnom proziran). Njegova je osnovna uloga da foto aparatu kae na koji objekt elimo fokusirati (izotriti). Blokiranje fokusa je jedna od najeih tehnika kojom emo se sluiti prilikom fotografiranja. Vidimo da ako elimo komponirati fotografiju tako da se vide oba objekta (djevojke iz grupe Teens), krui koji se na foto aparatu nalazi u sredini i kae foto aparatu gdje fokusirati, natjerat e aparat da fokusira na pozadinu a ne na djevojke, to e dovesti do toga da e pozadina biti otra, a djevojke koje elimo fotografirati bit e mutnije, to nam ne odgovara, jer elimo otre djevojke.

Problem rjeavamo tako da pomaknemo krug za fokusiranje na jednu od dvije djevojke i stisnemo na aparatu dugme za okidanje SAMO DO POLA. Veina aparata (s automatskim fokusom - AF automatic focus) ima mogunost da u ovom poloaju APARAT FOKUSIRA NA ELJENI OBJEKT, ALI DA NE SNIMI FOTOGRAFIJU. Zadrite okida stisnut do pola! Dakle blokiranjem fokusa smo rekli aparatu da nas zanimaju djevojke i neka fokusira na njih. Djevojke su na istoj udaljenosti, pa je svejedno na koju emo izotriti.

I dalje drei dugme za okidanje do pola, vratimo krui izmeu dvije djevojke, tako da ponovno komponiramo fotografiju kako nam i treba (da se vide obje djevojke). S obzirom da smo fokus blokirali (i dalje drimo okida stisnut do pola) fokusiranje se ne mijenja, mijenja se samo kadriranje fotografije. Sad moemo pritisnuti dugme za okidanje do kraja i snimiti fotografiju.

31

1.3.15. Dubinska otrina (Dubina polja otrine)

esto ete na fotografijama primijetiti da su dijelovi fotografije mutni. Koliko god mislili da je zamuivanje POJEDINIH OBJEKATA na fotografiji nepoeljno, zapravo se radi o vrlo uobiajenoj i vrlo poeljnoj fotografskoj tehnici. Naime, ljudsko oko vidi objekte oko sebe neto drugaije nego foto aparat. Nama se uglavnom ini da sve objekte ili barem veinu vidimo otro (nezamueno). Foto aparat odnosno objektiv u njemu ima drugaije optike karakteristike u odnosu na nae oko, i prikazuje svijet oko nas na malo drugaiji nain. Pretpostavimo da imate jednog ovjeka na 5 metara udaljenosti, a drugoga na 10. Pokuajte oima "uhvatiti" prvoga a da vam drugi bude zamuen (neotar). Ne uspijevate? Probajte priupitati nekog iskusnog fotografa da to napravi sa foto aparatom. Uspjeli ste? Nita udno! Foto aparat (objektiv) ba zbog svoje nesavrenosti prua nam u fotografiji mnoge stvari koje okom ne moemo napraviti ili ih je teko izvesti. Da bi na fotografiji istaknuli neki objekt koji nas zanima, da bi prikazali kretnju, i u mnogim drugom sluajevima, u svijetu fotografije vrlo esto elimo jedan dio fotografije zamutiti, kako bi ono to nas zanima ostavili otrim i time istaknuli taj objekat, a ostatak koji nas manje ili uope ne zanima zamutimo, i time uljepamo nau fotografiju. Da bi to mogli napraviti, moramo kontrolirati dubinu polja otrine, koju jo nazivamo dubinska otrina ili na engleskom Depth of field (DOF).

1.3.15.1 Podeavanje dubinske otrine Na fotografiji lijevo fokusirali smo na cvijee na kamenu. Vidimo da je podruje oko cvijea otro, dok je pozadina (barka i more) mutna. Objasnimo to shematski.

Plava uspravna crta oznaava objekt na kojeg smo fokusirali (cvijee). Objekt koji se nalazi na tom mjestu (cvijee) je najotriji. No kako se udaljavamo od cvijea ispred i iza, objekti koji se tu nalaze su sve manje otri (ali jo uvijek otri), sve do jedne udaljenosti gdje polako postaju mutni, da bi se sa jo veim udaljavanjem potpuno zamutili. Dakle vidimo da se na irem podruju oko mjesta na kojem smo fokusirali (izotrili) nalazi polje u kojem su objekti najotriji (podruje kritinog fokusa) ili neto manje otri, ali jo uvijek dovoljno otri da ne prelaze u zamuenje. To polje vee ili manje otrine naziva se Dubina polja otrine, dubinska otrina ili na engleskom Depth of Field (DOF), a na shemi je oznaena sa slovom B. Ispred (polje A) i iza (polje C) su svi objekti na fotografiji mutni. Vidimo da se dubina polja (polje B) ne rasporeuje podjednako oko toke na koju smo fokusirali (izotrili - plava 32

crta), ve se ispred toke fokusiranja (izotravanja - plava crta) rasporeuje oko 1/3 polja, a iza toke fokusiranja 2/3. Ovo je naravno vrlo priblina vrijednost. Kod vrlo malih udaljenosti (npr. u macro modu) to se polje rasporeuje vie prema naprijed (prema foto aparatu), dok se kod veih udaljenosti polje rasporeuje mnogo vie prema nazad (dalje od foto aparata). Sad kad smo shvatili to je to dubinska otrina, da vidimo kako se kontrolira njena dubina, odnosno kako emo podesiti koliko e biti polje u kojem e svi objekti biti vie ili manje otri (na gornjoj shemi oznaeno slovom B).

Parametri koji odreuju dubinsku otrinu gdje su svi objekti vie ili manje otri (nisu mutni). Na shemi gore se moe primijetiti da su to: Otvor blende - manji otvor blende (vei F broj) daje veu dubinsku otrinu i obrnuto Promjena arine duljine (zoom) - manja arina duljina daje veu dubinsku otrinu i obrnuto Fizika udaljenost foto aparata od objekta fokusiranja - fiziko udaljavanje foto aparata od objekta fokusiranja daje veu dubinsku otrinu polja i obrnuto Naravno da ove parametre moemo i kombinirati, ali kombinacije ovise o karakteristikama objektiva, i samo emo praksom i eksperimentiranjem ustanoviti koji parametri nam daju najbolje rezultate u odreenim sluajevima. Preporuam da prije nego krenete u eksperimentiranje, obavezno proitate i poglavlje "Dubinska otrina i kompaktni digitalni foto aparati". Naime, digitalni foto aparati u kompaktnoj klasi (bez izmjenjivih objektiva), zbog svoje konstrukcije ne mogu ba lako podesiti malu dubinsku otrinu. Ako ne shvatite zato je to tako, moglo bi vam se dogoditi da pokuavate podesiti malu dubinsku otrinu, a da vam to nikako ne uspijeva.

33

1.3.16. Dubinska otrina i kompaktni digitalni foto aparati

Kad sam prvi put iz jedne stare i vrlo kvalitetne knjige shvatio to je to dubinska otrina i kako se podeava njena dubina, htio sam naueno naravno isprobati i u praksi. I tako sam se veselo uputio pored mora, naao pogodan objekt koji sam htio fotografirati i krenuo u eksperimentiranje. Da se sluajno ne bi zabunio, ponio sam i jedan list papira na kojem sam imao stanje u teoriji. Tada sam imao kompaktni digitalni foto aparat Olympus C700. I s njim nikako nisam uspijevao napraviti malu dubinsku otrinu na udaljenosti od npr. 5 metara. to god ja napravio, dubinska otrina je gotovo uvijek bila jako velika, i nisam uspijevao dobiti da bi objekt na 5 metara bude otar, a pozadina mutna. Bio sam uvjeren da neto nisam dobro shvatio. No zapravo je problem bio u tome da je knjiga pisana prije 20 godina kad nije bilo digitalnih foto aparata, i iako je teorija o podeavanju dubinske otrine sasvim tona, kad su u pitanju digitalni foto aparati, pogotovo oni u kompaktnoj klasi (bez izmjenjivih objektiva), situacija je bitno razliita nego kod digitalnih foto aparata sa izmjenjivim objektivima i klasinim foto aparatima sa filmom. Svaki foto aparat ima film ili senzor koji biljee sliku. Zadrimo se trenutno kod klasinog 35mm filma. Veliina jedne sliice (fotografije) kod 35mm filma iznosi 24x36 mm. Prema toj veliini rade se i objektivi. Dakle, veliina filma diktira kakvi e biti osnovni parametri objektiva (arina duljina, otvor blende i slino). Veliina jedne fotografije na 35 mm filmu iznosi 24x36mm. Dijagonala je 43mm. Kako zakoni optike imaju neka svoja pravila, arina duljina objektiva za 35mm film je odreena dijagonalom filma. Odnosno, objektiv koji ima arinu duljinu priblino jednaku dijagonali filma (50mm), smatra se NORMALNIM objektivom. Takav objektiv daje sliku koja je priblino jednaka onoj kakvu je vidi ljudsko oko (ljudsko oko ima iri kut gledanja, ali nam periferni vid slui samo da percipiramo kretanje). Kraa arina duljina daje irokokutni objektiv (iri kut gledanja), dok vea daje teleobjektiv (ui kut gledanja). Osim toga, i otvor blende je odreen tim karakteristikama. Ovisno o svemu tome, veliina filma i objektivi odreuju i dubinsku otrinu koju dobijemo. Pa zato se onda na skoro svim digitalnim foto aparatima, pogotovo onima u kompaktnoj klasi (bez izmjenjivih objektiva), javlja problem da je dubinska otrina gotovo uvijek jako, jako velika, neusporedivo vea nego kod foto aparata s 35 mm filmom, ili digitalnim foto aparatima s izmjenjivim objektivima? Razlog je taj to je razvoj digitalnih foto aparata poeo kad su senzori za digitalne foto aparate bili toliko skupi, da se nije moglo uzeti senzor veliine 24x36mm (veliina 35mm filma), koji bi uz to imao i dovoljnu rezoluciju (broj tokica od kojih se sastoji fotografija), a da bi se dobio neki razuman rezultat po razumnoj cijeni. Stoga je uzet mnogo manji senzor, pa tako danas najee koriteni senzori na digitalnim kompaktnim foto aparatima imaju senzor veliine nokta na palcu ljudske ruke, to je oko 5 -- 6 puta manje u odnosu na klasini film. Samim time, i objektiv je poptuno drugaijih dimenzija. Normalni objektiv ima oko 8 -- 15mm arine duljine, a najdui teleobjektivi danas imaju tek oko 80 mm. To neminovno dovodi do toga da su kompaktni digitalni foto aparati mnogo manji, jer je i objektiv mnogo manji, ali i do toga da su karakteristike objektiva koje se tiu dubinske otrine takve da je DUBINSKA OTRINA MNOGO VEA NEGO KOD OBJEKTIVA ZA 35mm FILM. To je sjajno ako elimo veliku dubinsku otrinu, ali je jako loa vijest ako elimo malu dubinsku otrinu. Naalost, tu pomoi nema. Fotografiju moemo prebaciti u raunalo, i jedino tu naknadno zamutiti dio fotografije. No to trai mnogo vjetine i znanja i vremena. Kod digitalnih foto aparata sa izmjenjivim objektivima, situacija je mnogo bolja. Oni uglavnom koriste senzore veliine oko 15x22mm, koji ima dubinsku otrinu neto veu od 35mm filma, ali je to ve sasvim prihvatljiva vrijednost, pa veih problema s malom dubinskom otrinom nema.

34

2 KAKO KORISTITI BLIC (BLJESKALICU)

2.1. Uvod
Blic, flash (fle), bljeskalica, razni su nazivi za isti pojam. Blic je umjetni izvor svjetla koji daje izuzetno kratkotrajno, ali snano svjetlo. Unutar prozirne cijevi napunjene plemenitim plinom nalazi se elektroda kojoj se na krajevima dovodi visoki napon, a dovoenjem napona nastaje vrlo kratkotrajan i jak bljesak. Blic se uglavnom napaja iz baterija, a one imaju vrlo ogranienu koliinu energije. Stoga je bljesak blica vrlo kratkotrajan ali dovoljno jak kako bi ipak imao dovoljnu snagu da osvjetli to je mogue vei prostor, a da se iz baterija izvue to je mogue manja koliina energije, kako bi baterije trajale to due. Baterijski napon je vrlo malen (svega nekoliko Volti), pa se on u foto aparatu ili bljeskalici prethodno konvertira u visoki napon, i tek onda odvodi do cijevi blica. Blic uglavnom koristimo zbog nedostatka svjetla, i on je zapravo nuno zlo, no ponekad nam moe mnogo pomoi, ak i kad ima dovoljno svjetla, no o tome neto kasnije. Blicevi se ugrauju u tijelo foto aparata, ili ih kupujemo kao vanjske, zasebne uredaje. Oni ugraeni u tijelo foto aparata su redovito manje kvalitetni i slabije snage bljeska od vanjskih bliceva, te je rad s njima otean. Razlog je jednostavan. Ti su blicevi manjih dimenzija da bi stali u foto aparat, a to povlai nekoliko problema. Prvi je manja snaga blica, dakle i manji domet. Takvi blicevi vrlo rijetko imaju domet vei od 4-6 metra (standardno se navode vrijednosti dometa pri osjetljivosti od ISO 100). Drugi je problem to tako mali izvor svjetla daje svjetlo koje nije dovoljno raspreno, a kako su okrenuti fiksno u smjeru objekta kojeg fotografirate, ne moemo ih okrenuti npr. prema stropu, kako bi se svjetlost odbila od stropa i rasprila prije dolaska do objekta fotografiranja, pa se iza objekta kojeg fotografiramo pojavljuju vrlo neugodne, otre sjene. Blic ima temperaturu svjetla od oko 5.500 K, to odgovara prosjenoj temperaturi dnevnog svjetla. Osim toga, od svih izvora umjetne fotografske rasvjete, blic daje najkvalitetnije svjetlo, odnosno sadri spektar boja najblie spektru dnevnog svjetla, pa su boje na fotografijama najblie stvarnima. Ukoliko svjetlost blica ue u zjenicu oiju (ne samo ljudskog, nego i kod ivotinja), dolazi do loma svjetlosti, pa nam oi dobijaju crvenkasti sjaj, poznat kao "crvene oi". Foto aparati stoga imaju neki od sistema za otklanjanje tog problema, najee izveden na nain da se prije glavnog bljeska, pojavi nekoliko uzastopnih kraih, tako da se zjenice naih oiju stisnu, i umanje efekt "crvenih oiju". No ako elimo fotografirati nekoga tko ima npr. neki zanimljiv izraz lica, predbljeskovi e privui njegovu panju, i ode na izraz lica koji smo htjeli fotografirati. Stoga je esto bolje ne upotrebljavati sisteme za otklanjanje efekta "crvenih oiju", nego to kasnije otkloniti u raunalu, to danas ne predstavlja nikakav problem, jer mnogi programi tu operaciju imaju poprilino automatiziranu. Kod mnogih bliceva (uglavnom onih ugraenih u aparate) na fotografiji primjeujemo da je centar fotografije dobro osvjetljen, ali prema rubovima fotografija je sve tamnija. To je direktna posljedica nekvalitetnog blica koji nema dovoljno irok kut osvjetljavanja i nema dovoljan domet, pa je samo centar fotografije koliko toliko jednoliko osvjetljen. Blic vrlo esto, zahvaljujuci svojoj jaini, poniti sjene na fotografiji. Npr. ako su neki dijelovi naeg lica slabije, a drugi jae osvjetljeni, blic e svojom jainom ponititi razliku u osvjetljenju lica, i lice e izgledati nekako plitko (sjene daju osjeaj "dubine", prostornosti). Stoga je u radu s blicom vro esto potrebno balansirati vanjsku ambijentalnu rasvjetu i blic. Vrijeme punjenja blica izmeu dva okidanja ovisi o kvaliteti blica i baterijama koje koristimo. Baterije su najee NiMh, dok stare NiCd baterije danas vie nema smisla koristiti jer su puno manjeg kapaciteta, nisu puno jeftinije od NiMH i traju mnogo krae. to je blic kvalitetniji (itaj skuplji), vrijeme punjenja blica je krae. Interni blicevi obino se dulje pune, a najbolji su vanjski blicevi, i to naravno oni najskuplji. Kod njih u dometu 6-10-tak metara, moemo okidati nekoliko fotografija uzastopno bez ekanja, jer se blic vrlo brzo puni, pa taman dok mi kadriramo i izotrimo sliku, blic je ve spreman. Punjenje blica obino traje od 1 do 6 sekundi, gdje je sve ispod 2 sekunde odlino.

35

2.2. Pomicanje cijevi blica za praenje zooma (kuta gledanja)

Mnogi vanjski blicevi i rijetki interni imaju podeavanje kuta osvjetljenja na nain da prate promjenu zooma na aparatu. Npr. ako podesimo zoom na 28mm, kut kojeg vidi foto aparat (zapravo objektiv) je iri nego kut kod 100mm, pa unutar mnogih vanjskih bliceva postoji mehanizam koji izvlai i uvlai samu bljeskalicu, tako da i ona irinom osvjetljenja prati kut gledanja objektiva. Pritom se uje zvuk motora koji pomie bljeskalicu unutar tijela. Pogledajmo to shematski. Ovise se postie da se s istom snagom bljeska pokriva iri kut s manjim ili ui kut s veim dometom a da se snaga bljerska ne mijenja. U suprotnom, kad ovog postupka ne bi bilo, na uem kutu za pokrivanje veeg dometa trebalo bi pojaati snagu bljeska, to bi dodatno troilo baterije na blicu.

CIJEV BLICA

Glava blica
CIJEV BLICA

100 mm ui kut osvjetljenja vei domet

28 mm iri kut osvjetljenja manji domet

Plavim crtama je na shemi oznaena glava vanjskog blica. U njoj se nalazi cijev blica koja daje svjetlosni bljesak. Na shemi lijevo, poloaj cijevi blica je uvuen u tijelo glave blica, i time dobijamo ui kut izlaznog svjetla (crne linije), ali i vei domet jer se cijela koliina svjetla rasporeuje na manjem prostoru (ui kut). Na shemi desno, cijev blica je izvuena, pa svjetlost obuhvaa iri kut, ali uz istu jainu bljeska imamo krai domet jer je svjetlou pokriven iri kut. Dakle, treba zapamtiti da na blicevima koji imaju u glavi blica pominu cijev bljeskalice, domet bljeskalice na irokom kutu (npr. 28mm) je manji nego na uskom kutu (npr. 100mm) uz istu snagu bljeska. Proizvoai to vjeto koriste, pa ponekad navedu samo maksimalni domet pri uskom kutu, tako da je teko znati pravi domet bljeskalice ako nisu navedene vrijednosti zooma na koji se jaina bljeska odnosi. Usporeivati se mogu samo bljeskalice na istom zoomu i istoj ISO osjetljivosti.

36

2.3. Domet blica i brojka vodilja (Guide number - GN)

Domet blica izraava se uz pomo tzv. brojke vodilje blica, ili na engleskom flash guide number. Brojku vodilju navode proizvoai za svoje bliceve, i na alost uglavnom ne daju podatke koji odgovaraju stvarnom stanju, ali nam mogu posluiti kao orijentacijske vrijednosti, pa ih se moe uz malu dozu rezerve uzeti kao mjerodavne. Brojka vodilja se uvijek navodi uz odreenu ISO osjetljivost, a kod bliceva koji imaju unutar glave blica mogunost pomicanje cijevi blica s obzirom na zoom, potrebno je navesti i vrijednost zooma, i pritom se domet rauna samo za tu vrijednost zooma. Na svim boljim novijim vanjskim blicevima nalazi se (uglavnom) elektronika skala koja nam pokazuje maksimalni domet kod trenutno podeenih parametara. Ukoliko se glava blica usmjeri prema stropu da bi se svjetlost odbila od stropa, rasprila i kvalitetnije osvjetlila okolni prostor, domet blica se ne skali blica ne vidi, jer blic ne moe znati od kakvog je materijala i kakve hrapavosti strop, pa samim time nezna se ni domet blica. Matematiki, formula za domet blica je slijedea:

DOMET BLICA =

BROJKA VODILJA BLICA (GN ) uz npr. ISO 100 i 28mm zooma F BROJ

Pritom je potrebno navesti i ISO osjetljivost koja je trenutno podeena, a kod bliceva koji imaju u glavi blica pokretnu cijev koja prati zoom, potrebno je navesti i na koju vrijednost zooma se odnosi domet bljeskalice. Dananje bljeskalice ugraene u tijelo aparata pri ISO 100 uglavnom imaju brojku vodilju 12-15 pri ISO 100. Ako te vrijednosti uvrstimo u nau formulu, a pritom pretpostavimo da je F broj 2,8:

DOMET BLICA =
Ukoliko je F broj 8:

15 = 5,36 metara 2,8

pri ISO 100 (ako blic ne prati zoom).

DOMET BLICA =

15 = 1,875 metara 8

pri ISO 100 (ako blic ne prati zoom).

Vidimo da je domet ugraene bljeskalice poprilino ogranien. Interni blicevi uglavnom su beskorisni na dometima preko 10 metara, a u veini sluajeva ve i na 5-6 metara daju loe rezultate. Vanjski blicevi su mnogo jai, i kod njih domet je mnogo vei. Bolji venjski blicevi imaju mogunost da cijev bljeskalice prati zoom, pa se i taj podatak mora navesti. Evo primjera za Sigminu najbolju i poprilino jeftinu bljeskalicu EF-500 DG Super. Podaci proizvoaa su slijedei (navedene su vrijednosti u metrima i fitima, mi uzimamo metre):

Uz ISO 100, pri 28mm maksimalna brojka vodilja je 30. Uzmimo F 2,8. ISO 100, 28mm, F 2,8 GN=30

DOMET BLICA =

30 = 10,7 metara 2,8

37

ISO 100, 28mm, F 8 GN=30

DOMET BLICA =

30 = 3,75 metara 8

Vidimo da vanjska bljeskalica ima dosta vei domet od onih ugraenih, a pritom nam na raspolaganju stoje i jo vee vrijednosti ako poveamo zoom, a i raspon ISO osjetljivosti je mnogo vei od ISO 100 (najee do ISO 1600 ili 3200). Realni domet najboljih vanjskih bljeskalica, posebno proizvoaa Nikon, Canon, Minolta, Metz, Olympus je najmanje 15-20 metara s time da je taj domet pokriven podjednakim osvjetljenjem, dakle nema velikih padova osvjetljenja na rubovima fotografije.

2.4. Parametri koji utjeu na rad s blicem

Ponajprije, dvije injenice koje moramo znati da bi razumjeli problematiku fotografiranja s blicem. - Ukoliko je domet blica 5 metara, a fotografiramo objekt na udaljenosti veoj od 5 m, nema smisla koristiti blic. Sjetite se samo koliko bliceva viate na stadionima kad ljudi fotkaju s 30-40 i vie metara s ukljuenim blicevima, iako oni imaju domet svega nekoliko metara. Nikakva korist od tih silnih bliceva. Blic je koristan samo do udaljenosti za koju je deklariran. Preko toga nema nikakvog utjecaja na fotografiju. - Trajanje svjetlosti blica je vrlo, vrlo kratko. Obino je to od 1/1000 - 1/40.000s (jedan 40.000 dio sekunde). KOJI SVE PARAMETRI UTICU I KAKO NA NAU FOTOGRAFIJU KAD KORISTIMO BLIC? Ambijentalna rasvjeta - je vanjska rasvjeta na koju vrlo esto ne moemo utjecati. Ako smo u nekom zatvorenom prostoru, recimo veoj dnevnoj sobi, tada moemo ukljuiti svu rasvjetu koja nam je na raspolaganju, kako bi imali vie svjetla. No na nekoj modnoj reviji, koncertu ili slino sigurno neemo moi odreivati rasvjetu, nego se moramo osloniti na onu to imamo. Temperatura svjetla pojedinih rasvjetnih tijela - Zgodno je znati zato na nekim fotografijama boje izgledaju sasvim sline onima koje su u stvarnosti, dok na drugima izgledaju sasvim drugaije. Stvar je u rasvjeti, odnosno u temperaturi svjetla pojedine vrste rasvjete. Ljudskom oku je poprilino svejedno kakva je temperatura svjetla odreene rasvjete, jer se automatski prilagoava svakom tipu rasvjete. No film odnosno senzor koji u foto aparatu primaju svjetlost, nemaju mogunost takve kvalitetne prilagodbe, premda su sve moderniji pa im prilagoenje postaje sve bolje, no jo uvijek nedovoljno dobro. Mora se imati na umu da e obina, halogena arulja, koje imaju temperaturu svjetla od 2.800 - 3.400 K (Kelvina), dati najee crvenkastu nijansu svjetla. Fluo (neonske) cijevi imaju temperaturu svjetla u rasponu od 2.700 - 6.700 K, to varira od zelenkaste, plavkaste pa do boje prosjenog dnevnog svjetla, dakle vrlo veliki raspon boja. Blic ima temperaturu svjetla oko 5.500 K. Dakle, ako koristimo film, moramo paziti kakav film uzimamo, jer emo uzeti film ovisno o tipu rasvjete koji imamo, a ako to nije mogue, moramo koristiti filtre koji e rasvjetu koja nam ne odgovara, korigirati na vrijednost filma s kojim raspolaemo. Na digitalnim foto aparatima postoji opcija "white balance", kojom zapravo kaemo foto aparatu kakva je vanjska rasvjeta na koju se mora prilagoditi. Naravno, aparat moe i sam pokuati shvatiti o kakvoj se rasvjeti radi, a ako radimo s blicom, tada je najece dovoljno staviti "white balance" na automatske postavke. ISO osjetljivost - ukoliko je ISO vrijednost manja, osjetljivost filma ili senzora koji primaju svjetlost je manja, pa e fotografija biti tamnija (ako su ostali parametri nepromijenjeni). U suprotnom, ako poveamo ISO osjetljivost fotografija e biti svjetlija. Kako blic ima vrlo jako svjetlo, moemo podesiti ISO na najmanju osjetljivost, ali elimo li na fotografiji pokazati i podruje koje ja van dometa blica, moramo poveati ISO osjetljivost da bi imali vei domet blica. Poveavanje ISO osjetljivosti donosi jedan problem, a to je pojava (najee crvenih) tokica na fotografiji, bilo zbog vee gradacije tokica na filmu, ili zbog pojaavanja osjetljivosti senzora na digitalcima. Digitalci su posebno osjetljivi na ovaj problem, jer koliina tokica koja se javlja moe doslovno prekriti fotografiju i jednostavno je unititi. Poveavanjem ISO osjetljivosti zapravo se na digitalcima pojaava elektroniki sigal, a pri jakim poveanjima dolazi do pojave tzv. elektronikog uma, odnosno osim korisnog signala (fotografije) pojaava se i greka elektronikih elemenata, greka koja je uvijek prisutna, a najvie je izraena upravo kod veih ISO osjetljivosti. Stoga se treba nai kompromis izmeu elje da se povea ISO osjetljivost, a ujedno ne dobije prevelika koliina uma (crvenih tokica) na fotografiji. Sreom se razvojem i brzim irenjem digitalaca ovaj problem sve bolje rjeava, i on polako na boljim aparatima ve sada prestaje biti veliki problem.

38

Jaina bljeska - veina dananjih bliceva ima mogunost podeavanja jaine bljeska, i to uglavnom automatskog podeavanja. Ovo je vrlo korisno, ne samo stoga to se smanjivanjem bljeska tede baterije, ve i stoga to je na malim udaljenostima bljesak esto prejak, pa e naprosto svojom jainom "pregoriti" ljudsku kou (lice, ruke...) ili odjeu svjetle boje (pogotovo bijele, koja odbija najvie svjetla). Na veim udaljenostima, ali uvijek samo u dometu blica, potrebna nam je vea jaina bljeska. S poveanjem udaljenosti od 1 metra, jaina svjetlosti koju trebamo da bi intenzitet osvjetljenja ostao isti, mora se poveati za dvostruko. F broj - s otvorom blende, ili bolje reeno s F brojem, podeavamo koliinu svjetla koja prolazi do filma ili senzora, ali i dubinsku otrinu fotografije. Ako snimamo s blicem, a jaina blica je prejaka, pa fotografija ispada presvjetla, moemo zatvoriti blendu, pa e prostor u dometu blica ispasti pravilno osvjetljen, nee biti "pregoren". No ako elimo zabiljeiti i pozadinu koja nije u dometu blica, smanjivanjem otvora blende smanjit emo i pozadinsko svjetlo, koje najee nije ni priblino jako kao i blic koji osvjetljava prvi plan, pa e pozadina biti pretamna. U tom sluaju, bolje je smanjiti jainu blica, kako smanjivanjem otvora blende ne bi potamnili pozadinu koja nije osvjetljena blicem. Brzina zatvaraa - NE UTJEE NA PODRUJE KOJE POKRIVA BLIC, jer je trajanje blica krae od 1/1000 s (tisuiti dio sekunde), dok je brzina zatvaraa u radu s blicem uglavnom u rasponu od 1/30 do 1/250 s, to je mnogo due nego trajanje blica (objanjeno nie), ali jako utjee na pozadinu koja nije osvijetljena blicem, ukoliko elimo da i ona bude zabiljeena na fotografiji, to je est sluaj. Napominjem da u radu s blicem nemate na raspolaganju sve brzine zatvaraa (inae u rasponu od npr. 30s - 1/4000s), ve su one ograniene najee na najkrau vrijednost od oko 1/250s, a to je najkraa brzina zatvaraa s kojom su sinhronizirani rad blica i aparata. Vrsta mjerenja svjetla na foto aparatu - Kod rada s blicom od kritine je vanosti i vrsta mjerenja svjetla blica na aparatu u radu s blicom. Pritom se svjetlo blica mjeri automatski prolaskom kroz objektiv, a to se mjerenje zove TTL (Through the lens - kroz leu), i daleko je najpreciznije, pa ga uvijek treba koristiti. Neki aparati nemaju TTL mjerenje blica, ve imaju senzor na samom blicu, ili se jaina bljeska podeava runo mijenjanjem otvora blende (odnosno F brojem). Nakon to podesimo TTL mjerenje svjetla blica, moramo aparatu rei na kojem dijelu fotografije da izmjeri svjetlo. Na raspolaganju su nam najee sve potrebne vrste mjerenja svjetla, ali ako nita drugo, najvanije je da imamo barem matrix i center weight mjerenje svjetla, iako je poeljno imati i spot mjerenje. Osim toga, TREBA ZNATI DA SE MJERENJE POTREBNE JAINE BLICA ODVIJA U SAMOM MOMENTU OKIDANJA BLICA. Neposredno prije glavnog bljeska ide predbljesak, koji je slabiji intenzitetom. Svjetlost se odbija od objekta kojeg snimamo, vraa se u foto aparat (naee kroz objektiv aparata - TTL mjerenje) i na osnovu mjerenja tako odbijenog svjetla, aparat podeava jainu glavnog bljeska. Cijeli postupak je toliko brz da ga ljudsko oko vidi kao jedan bljesak (sve traje krae od 1/1000 s). Pritom je vano rei da prije toga moramo izotriti aparat na objekt kojeg fotografiramo, a pritom se blokiraju vrijednosti blende (odnosno F broja) i vremena ekspozicije. Dakle u trenutku mjerenja svjetla blica, blenda je ve blokirana, pa ju je treba podesiti PRIJE okidanja blica. Sustav mjerenja svjetla moe mjeriti koliinu svjetla na nekoliko naina: Matrix - mjeri svjetlo na cijeloj fotografiji (rauna prosjek cijele scene) Center-Weight - mjeri svjetlo na cijeloj fotografiji, ali daje najveu vanost centralnom dijelu fotografije Spot - mjeri svjetlo samo na centralnom (vrlo uskom) dijelu fotografije Ovo je vano stoga to u sluaju lijevo imamo samo manekenku koja nam je vana. Podruje oko i iza nje nas ne zanima. Ukoliko odaberemo matrix mjerenje svjetla, svjetlo e se mjeriti na cijeloj povrini i sustav e uzeti u obzir i pozadinu i okolinu manekenke koja nas ne zanima, te e s obzirom da se rauna prosjek, izraunati krivi prosjek, jer je intenzitet svjetla pozadine bitno razliita od manekenke, i stoga emo dobiti pogreno mjerenje svjetla i samim time i krivu jainu blica, to moe dovesti do toga da manekenka bude prejako osvjetljena i da haljina na fotografiji dobije previe svjetla, i da je naprosto "izgorimo" jainom svjetla (pogotovo to je u ovom sluaju rije o bijeloj haljini koja jako odbija svjetlost). Dakle, pri radu s blicom (a i inae) uvijek moramo razmiljati o tome koji nas dio fotografije zanima. Ukoliko nas zanima cijelo podruje fotografije, koristi emo matrix mjerenje svjetla. Center-weight koristiti emo kad nas zanima (iri) centralni dio fotografije, a spot kad nas zanima samo uski dio u sredini fotografije. Na fotografiji gore, koristit emo center-weight ako je centralni dio fotografije dovoljno uzak da uhvati samo haljinu manakenke i eventualno neto malo oko nje. Koliko je podruje koje pokriva center-weight ovisi o aparatu, ali je 39

obino najbolje rjeenje u ovakvim sluajevima. Spot mjerenje emo koristiti ako je center-weight preirok, ali pritom moramo voditi rauna da je spot jako uzak centralni dio, i ukoliko prilikom okidanja blica centralni dio fotografije nije na haljini manekenke, dobit emo potpuno krivo mjerenje svjetla. Manualne ili automatske postavke blende i brzine zatvaraa? - Moda na prvi pogled djeluje kao udno pitanje, no zapravo je potpuno opravdano. Rekli smo da se jaina blica mjeri u trenutku okidanja, kad su zbog prethodnog izotravanja blenda i brzina zatvaraa ve podeeni i blokirani. Dakle, u trunutku okidanja blica kad se mjeri jaina blica, ne moemo vie podeavati blendu i brzinu zatvaraa. Njih moramo podesiti ranije. Zato se kod rada s blicem moe koristi i manualni mod rada (oznaen slovom M na aparatu), pogotovo ako je vanjska rasvjeta promjenjiva (koncerti...) kad se automatika odreivanja brzine zatvaraa i blende moe lako zeznuti, pa joj moramo runo pomoi. Treba zapaziti da smo pritom manualno podesili samo brzinu zatvaraa i otvor belnde, ali je jaina blica i dalje odreuje automatski.

40

2.5. Koritenje blica u uslovima prisutnosti umjetne vanjske rasvjete

Na gornjoj shemi vidi se foto aparat, i dvije linije koje idu iz njega, a predstavljaju kut gledanja objektiva. Pretpostavimo da je domet blica na foto aparatu 4 metra, a maksimalna udaljenost koju vidimo na fotografiji je 20 metara. Strelice na lijevoj strani predstavljaju ambijentalnu rasvjetu, dakle svjetlo s kojim je osvijetljen prostor, recimo nekoliko reflektora, arulja ili slino. Ako je objekt kojeg elimo fotografirati VAN DOMETA BLICA i KREE SE - dakle na udaljenostima veima od 4 metra, nema smisla koristiti blic. Kako raditi u takvoj situaciji? Ovisimo o vanjskoj rasvjeti. Kako je ona uglavnom slabijeg intenziteta, prvo podeavamo ISO vrijednost. Time dobivamo mogunost da brzina zatvaraa bude kraa, kako se ne bi primijetilo kretanje objekta kojeg fotografiramo. Otvor blende moramo poveati, esto i na maksimalni otvor, jer nam treba to vie svjetlosti (obino nema puno svjetla). Brzinu zatvaraa skratimo koliko moemo, jer se objekt kojeg fotografiramo kree, pa bi dua brzina zatvaraa dovela do zamuenja objekta fotografiranja. Koliko emo skratiti brzinu zatvaraa ovisi od situacije do situacije. Ako moemo, skratimo ga na barem 1/60 s, jer je to nekakav minimum kod kojeg se sporo kretanje objekta kojeg fotografiramo pod uslovom da se kree prema nama gotovo ne primjeuje. No ukoliko je kretanje ubrzano, i kretanje je paralelno s foto aparatom, situacija je loa, i morat emo skratiti brzinu zatvaraa, ali tada e kompletna fotografija biti tamnija, a u mnogim situacijama neemo moi ni napraviti korektnu fotografiju, jer jednostavno nee biti dovoljno svjetla da bi skratili brzinu zatvaraa, kako se ne bi primijetilo kretanje objekta kojeg fotografiramo. Ako je objekt kojeg elimo fotografirati VAN DOMETA BLICA i NE KREE SE - Situacija je mnogo bolja ako se objekt fotografiranja ne kree. Tada moemo produiti brzinu zatvaraa kako bi dobili dovoljno svijetlu fotografiju, ali e nam pritom esto biti potreban stativ, kako se foto aparat ne bi zatresao i fotografija ispala mutna. Pritom ISO osjetljivost moemo i malo smanjiti kako bi dobili manji elektroniki um.

41

Ako je objekt kojeg elimo fotografirati U DOMETA BLICA - Blic e nam (uglavnom) dati dovoljno svjetla do ona 4 metra, i moemo skratiti brzinu zatvaraa koliko god hoemo, naravno, unutar vrijednosti sinhronizacije foto aparata i blica, koja je tipino negdje najkrae do 1/250s, mada to mnogo ovisi o aparatu. Dakle, nema problema ako se objekt kojeg elimo fotografirati kree, jer imamo dovoljno kratku brzinu zatvaraa. No uvijek moramu imati na umu da TO VIE SKRATIMO BRZINU ZATVARAA, PRVI PLAN KOJI JE U DOMETU BLICA E BITI DOVOLJNO OSVJETLJEN, ALI E ZADNJI PLAN KOJI JE VAN DOMETA BLICA, I NA SVJETLOU KOJEG UTJEE SAMO AMBIJENTALNA RASVJETA, BITI SVE TAMNIJI TO VIE SKRAUJEMO BRZINU ZATVARAA. Stoga, ako ne elimo da se vidi pozadina, skratiti emo brzinu zatvaraa, a ako elimo da nam i pozadina bude vidljiva, malo emo produiti brzinu zatvaraa. Otvor blende utjee i na prvi i na zadnji plan, pa imajte to na umu. ISO osjetljivost emo najee postaviti na minimum, ali ako je domet blica nedovoljan ili elimo da se objekti koji nisu u dometu blica vie vide, moemo poveavati ISO osjetljivost.

Na gornjoj shemi, trajanje blica je oznaeno crnim kvadraticem i rimskim brojem I, koji se odnosi na daljinu do 4 metra koju pokriva blic. Kao to smo rekli, trajanje blica je vrlo, vrlo kratko, ispod 1/ 1000s. Blic je dovoljno jak da bez problema osvjetli sve to se nalazi unutar 4 metra, i najee je jai od vanjske rasvjete, koju u tom sluaju moemo za domet do 4 metra zanemariti, ili je uzeti kao sekundarni izvor svjetla koji e nam davati crvenkasti tih boje jer je "white balance" podeen na blic rasvjetu, ili e aparat to sam podesiti, a boja vanjske rasvjete je zbog nie temperature crvenkasta. Rimskim brojem II oznaeno je preostalo vrijeme trajanja ekspozicije, u kojem blic nema utjecaja, a u tom vremenu vana je ambijentalna rasvjeta na daljinama preko 4 metra koja se biljei. Ta ista ambijentalna rasvjeta na daljinama do 4 metra ima vrlo malo utjecaja na fotografiju, jer je jaina blica unutar 4 metra mnogo jaa od ambijentalne (najee). Prostor do 4 metra udaljenosti e biti jednako osvijetljen i kod brzine zatvaraa od 1/40 i kod 1/80 s, jer blic traje jako kratko (krae od 1/1000 s) i uvijek daje isto osvjetljenje za objekte do 4 metra, bez obzira na brzinu zatvaraa (I). No prostor na daljinama preko 4 metra dobija samo ambijentalnu rasvjetu, i fotografija e uz brzinu zatvaraa od 1/40 biti svjetlija nego kod 1/80s, jer se ambijentalna rasvjeta due vremena biljei kod 1/40s. Dakle, vidimo da brzina zatvaraa razliito utjee na podruje koje je u dometu blica i podruja koje je van dometa blica.

42

2.6. Kad koristiti blic?

Ovo je klasini primjer kad nema koristi od blica. Manekenke su bile udaljene preko 10 metara, a domet blica samo oko 6 m maksimalno. Koriten je kompakti digitalac Olympus C730. No situaciju je spasila injenica da se manekenke nisu micale, te sam mogao bez problema podesiti zoom na potrebnih 105mm, i produiti brzinu zatvaraa na 1/80s, uz ISO 400. ISO 400, F3,5, 1/80s, bez blica

ISO 400, F3,5, 1/60s, bez blica Na gornje dvije fotografije vidimo slian primjer, ali s bitnom razlikom da se plesaice kreu. Kako je prostor koji je trebalo fotografirati uglavnom van dometa blica, a i blic je bio slabani interni na Olympusu C730, nije bilo druge nego staviti ISO osjetljivost na 400, koliko je maksimum na tom aparatu, skratiti brzinu zatvaraa toliko da se uspije zamrznuti pokret plesaica (da ne ispadnu mutno), a da koliko je mogue fotografija bude svijetla. Dvije gornje fotografije su napravljene na istom mjestu, uz iste izvoaice (plesni studio Zaro iz Pule), u razmaku od godinu dana. No lijeva fotografija je napravljena pri 4 rasvjetna tijela (reflektora), a desna pri samo 2 ista takva rasvjetna tijela. Moete primijetiti da je desna fotografija primjetno tamnija, a osim toga i cijela fotografija pretee prema crvenkastoj nijansi boja. Brzina zatvaraa je bilo oko 1/60s, blenda je otvorena na maksimum od F 3,5, uz ISO 400. Naravno, uz bolji aparat moglo se bez problema dobiti korektno osvjetljenu fotografiju, no ovo je dobar primjer kako i s relativno slabim aparatom izvui maksimum. Kad je situacija sa vanjskom ambijentalnom rasvjetom solidna, tada moete i kad se plesai kreu napraviti dobru fotografiju, bez da zamutite aktere. Plesai su bili van dometa blica, oko 8 metara udaljeni, dakle fotografiranje s blicom ne bi dalo dobre rezultate, no bilo je dovoljno vanjske rasvjete, pa sam uspio dovoljno kratku brzinu zatvaraa da zamrznem plesae. Vano je bilo i pogoditi moment snimanja kad su plesaice bile u krajnje gornjem poloaju, i kad u tom trenutku "miruju". Ve u iduem trenutku, poele su se sputati, i da sam ih u tom momentu snimio, bilo bi tee zamrznuti pokret. ISO 400, F3,5, 1/100s, bez blica

43

Lijeva fotografija pokazuje manekenku koja je bila na svega 2-3 metra, dakle u dometu blica. Koriten je blic. Vidimo da je blic ostavio sjenu na rubu manekenke (s lijeve strane uz manekenku), to je posljedica ugraenog, malog i loeg blica. Uz bolji blic i uz primjenu difuzora (rasprivaa svjetla na blicu), ova bi pojava bila manje izraena. Blic je naravno ponitio sjene na odjei, a da sam ga malo smanjio (ili smanjio otvor blende), bilo bi mnogo bolje. Brzina zatvaraa se mogla mnogo bolje primijeniti. Kako je pozadina nezanimljiva, kad se vec koristio blic, trebalo je jo skratiti brzinu zatvaraa, npr. na 1/250 s, kako bi se pozadina koja je bila van dometa bica skoro potpuno zatamnila, i time dodatno istakla odjea na manekenki. ISO 100, F3,5, 1/100s, interni blic na aparatu

Isti motiv, fotografiran na potpuno drugaiji nain. Iako je manekenka bila u dometu blica, on nije koriten. Detalji na odjei se mnogo bolje vide, a tu su i sjene na odjei i na licu. Mana ove fotografije je to se pozadina previe vidi i ometa pogled sa manekenke. ISO 100, F3,5, 1/40s, bez blica

Na ovoj fotografiji skratili smo maksimalno brzinu zatvaraa i time zatamnili poptuno nezanimljivu i ometajuu pozadinu. Pozadina je bila poprilino nezanimljiva, vidjeli su se stol i voditelji programa, reflektori i buket neuglednog cvijea. Na prvi plan (manekenku) djelovao je i vrlo jak reflektor, pa je on iako je koriten blic i iako se brzina zatvaraa maksimalno skratila, ipak vidljiv (crvenkasta nijansa na nogama manekenke). a da je koriten vanjski blic, dodatno bi zatvorio otvor blende kako bi se ponitilo djelovanje vanjske rasvjete, a vanjski blic bi na nekoliko metara bio dovoljno jak da prevlada nad vanjskom rasvjetom i da ujednaenije i prirodnije boje (pogovoto koe). ISO 100, F3,5, 1/250s, interni blic

44

Ponekad vam i situacija nalae da li ete upotrijebiti blic ili ne. Na ovoj fotografiji vidimo sjajan primjer kad je koritenje blica problematino. Oito je da je ovdje poeljno uhvatiti manekenku u prvom planu, ali i one u drugom planu zbog bolje kompozicije i perspektive. Blic bi ovdje bio problematian, jer imamo na raspolaganju dovoljno ambijentalnog svjetla, a mogao bi lako skuriti odjeu prve manekenke i izgubiti sjene na odjei i tlu koje daju poseban arm. Ukoliko bi se koristio blic, bilo bi potrebno jako paljivo postaviti postavke na aparatu i blicu, odnosno trebalo bi izbalansirati prvi plan osvjetljen blicem na nain da osvjetli samo prvu manekenku (trebamo dakle mali domet blica da bi prvi plan dodatno istakli pojaanom rasvjetom blica), to bi se postiglo smanjenjem jaine blica, kako bi se djelovalo samo na prvi plan a ne i na pozadinu (veim smanjenjem blende ili brzinom zatvaraa djelovali bi i na pozadinu). Kako je djelovanje blica na malim udaljenostima do otprilike 2 metra vrlo jako, njega je u ovom sluaju potrebno smanjiti. Brzina zatvaraa (koje kod koritenja blica djeluje samo na pozadinu) trebalo bi podesiti dovoljno dugo tako da zadnji plan bude dovoljno svjetli da se vide i dvije manekenke u drugom planu. Blendu pritom treba oprezno podesiti jer djeluje i na prvi plan i na pozadinu, a u ovom sluaju trebalo bi je malo smanjiti, ali ne previe da ne zatamni pozadinu. Mala promjena blende nee uticati na prvi plan jer je blic dovoljno jak da to jaim bljeskom kompenzira, ali zato moramo paziti da prevelikim smanjenjem blende ne zatamnimo previe pozadinu.

Ovo je jedan jako vaan primjer. Vidimo da je pozadina potpuno nezanimjiva (platno krova i bokova velikog atora), a smetaju i reflektori iznad manekenke. Dakle, elimo maksimalno zatamniti pozadinu, koja je bila na nekih 10-tak metara iza manekenke, a da je osvjetljenje manekenke istovremeno dovoljno jako. Domet blica oito mora biti dovoljno jak da osvjetli manekenku na nekih 3-4 metra, ali da pritom sve iza nekih 6 metara bude tamno. Dakle domet blica do maksimalno 6 metara. Na blicu trebamo pogledati pri ISO200 i odreenoj blendi koliki je domet blica da zadovolji te uvjete. Pozadinu moemo zatamniti najkraom moguom brzinom zatvaraa, malim otvorom blende, malom ISO osjetljivou ili kombinacijom svega navedenog. Koriten je vanjski blic koji na ISO 200 uz dosta zatvorenu blendu jo uvijek ima domet nekoliko metara. U konkretnom sluaju vidimo da je blic ipak djelovao na pozadinu (vidi se sjena iza manekenke desno, a i pozadina je jo uvijek vidljiva), dakle nismo je dovoljno zatamnili. Parametri s kojima je fotografirano su bili: ISO 200 (minimum na raspolaganju na mom aparatu), 1/500s (najkraa brzina zatvaraa u radu s blicom), F9, center-weight mjerenje svjetla, vanjski blic Sigma EF-500 DG Super. Gdje je greka? ISO je na minimumu. Brzina zatvaraa je najkraa mogua koje nam je u radu s blicom na raspolaganju. Mjerenje svjetla je center-weight, to je u redu jer nas centralni dio fotografije i zanima, premda se moglo koristti i spot mjerenje, ali je tu mogunost greke vea ako centar ne bi bio strogo na haljini, pa nisam htio riskirati. Tu dakle bolje nismo mogli, zatamnili smo pozadinu koliko god smo mogli. Oito da je kritian parametar otvor blende (F broj). Postavio sam ga na F9. Pri takvim postavkama blic oito jo uvijek ima prevelik domet, s obzirom da je pozadina relativno blizu manekenke. Trebalo je jo vie smanjiti otvor blende, odnosno poveati F broj na 11 ili i malo vie. Blic bi nastojao to kompenzirati jaim bljeskom, ali to pri tako malim otvorima blende ne bi bilo mogue. Prvi plan bi bio korektno osvjetljen jer bi manekenka i dalje bila u dometu blica, ali bi se smanjivanjem blende smanjio domet blica iza maneknke, pa bi pozadina bila tamnija ili potpuno tamna.

45

2.7. Fill-in blic - koritenje blica za dosvjetljavanje sjena

Iako na prvi pogled izgleda udno, ali blic ne koristimo samo u sluajevima kad nema dovoljno svjetla. On nam esto koristi da objekte koje fotografiramo u sluaju kad se oni nalaze u sjeni moemo dosvjetliti s blicem i "razbiti" (osvjetliti) sjenu. Krajnja fotografija lijevo pokazuje sluaj gdje smo iskoristili pozadinsko sunevo svjetlo da istaknemo teksture i boje tulipana. No sredina cvijeta (tuak) je u sjeni vlastitih latica i slabo je izraena, tamna je. Ukljuili smo blic i dosvjetlili taj dio. No na fotografiji u sredini na je blic bio prejak, to se lijepo vidi po odbljescima od latica, to svakako ne elimo (djelovanje blica se ne smije vidjeti).

Na fotografiji desno smanjili smo jainu blica, i dobili uravnoteenu kombinaciju pozadinske, suneve rasvjete i dobro sovjetljenog prednjeg dijela kojeg smo osvjetlili s blicem. Sad se tuak osvjetljen blicem dobro vidi, a pozadinski sunevo svjetlo i dalje daje poseban arm teksturi latica. Na fotografiji lijevo vidimo da je jako pozadinsko dnevno svjetlo prevarilo sustav automatskog mjerenja svjetla naeg foto aparata. Vanjsko sunevo svjetlo je u odnosu na svjetlo arulje u prostoriji u kojoj smo se nalazili mnogo jae, te je foto aparat krivo zakljuio da elimo da nam je vanjsko svjetlo primarno. Foto aparat se prilagodilo jakoj vanjskoj rasvjeti i potamnilo fotografiju, tako da je prvi plan koji je slabo osvjetljen svjetlou arulje gotovo potpuno taman. Ovaj problem rjeavamo dosvjetljavanjem prvog plana svjetlou blica. Na desnoj fotografiji ukljuili smo blic i sad je i prostor u prvom planu dobro osvjetljen, dok je vanjski prostor ostao isti. esto automatika ni uz najbolju nau volju i znanje nee ovakve sluajeve moi rijeiti na zadovoljavaju nain. U takvim sluajevima primjernjujemo mali trik. Postavimo mjerenje svjetla na foto aparatu na manualno i u spot nain, kad se svjetlo mjeri samo na uskom srednjem podruju fotografije. Ukoliko nemamo spot, treba nam barem centerweight, ali tada je poeljno da veinu nae fotografije zauzima vanjsko dnevno svjetlo. Ukljuimo na blic i stavimo ga u mod prisilnog ukljuenja, jer sam vjerojatno nee opaliti jer ima dovoljno svjetla. Prvo izmjerimo vanjsko dnevno svjetlo, dakle usmjerimo centar fotografije na vanjsko svjetlo (koristimo spot mjerenje svjetla). Podesimo brzinu zatvaraa na brzinu koja nam garantira da neemo zbog pomicanja foto aparata dobiti mutnu sliku, recimo da to bude 1/250s. Sad podesimo F broj (blendu) tako da svjetlomjer u naem aparatu pokazuje da je ekspozicija za vanjsku dnevnu rasvjetu dobro podeena. U gornjem primjeru parametri su bili 1/500 + F11. Kad smo izmjerili i podesili paramtere za vanjsko dnevno svjetlo, moemo prekadrirati fotografiju kako nam odgovara i snimimo probnu fotografiju. Pritom mjerenje svjetla (koje e mjeriti u stvari samo blic jer smo brzinu zatvaraa i blendu podesili manualno) moemo vratiti na matrix da mjeri cijelu scenu, jer blic sad utjee na vei dio scene. Blic e opaliti i osvjetliti prvi plan unutar prostora u kojem se nalazimo. Iako su brzina zatvaraa i blenda podeeni na manualno, blic i dalje ima svoju automatiku. U ovakvim sluajevima moramo razlikovati mjerenje vanjskog svjetla koje je manualno podeeno brzinom zatvaraa i blendom i mjerenje jaine svjetla blica koje i dalje ima svoju automatiku (za odreivanje jaine blica) uz manualno podeene brzinu zatvaraa i blendu. Ukoliko nam je prvi plan presvjetli ili pretamni, korigirat emo jainu blica po potrebi. I to je to. Ova tehnika moe se koristiti i kad fotografiramo osobu koja je u jakoj sjeni, pogotovo ako je iza nje jak izvor dnevnog svjetla i u svim sluajevima kad pri dnevnom svjetlu postoji neki dio koji je mnogo slabije osvjetljen. Aparat podesimo da izmjeri najjai izvor svjetla, a blic dosvjetljava slabije osvjetljen dio. Naravno, objekat kojeg dosvjetljavamo blicem mora biti u dometu naeg blica. Naravno, svi aparati nemaju sve to nam treba za ovu 46

operaciju (spot mjerenje svjetla, podeavanje jaine blica, manualno mjerenje svjetla) i u tim sluajevima smo osueni na potpunu automatiku, no ako na aparat ima ove mogunosti, povremeno e nam biti od velike pomoi.

2.8. Koritenje indirektne blic rasvjete

Blic je jak i vrlo usmjeren izvor svjetla, to se najbolje vidi na fotografiji skroz lijevo. Na boci se vide jaki odsjaji od blica, iza boce je otra, vrlo runa sjena, a okolni prostor oko boce nije ravnomjerno osvjetljen. Koristili smo vanjski blic, a glavu blica smo usmjerili ravno prema boci koju smo fotografirali. Oito to ba i nije dobra ideja. Desna fotografija nastala je tako da smo glavu blica podigli prema stropu. Svjetlo se odbilo od stropa, a kako je strop grub, svjetlo se "rasturilo" i odbilo u svim smjerovima, te je ravnomjernije osvjetlilo prostor oko boce i samu bocu. Na boci sad nema jakog odsjaja, sjena iza boce je gotovo nevidljiva, a okolni prostor je ravnomjerno osvjetljen. Naravno, ovo je samo jedan jednostavan primjer tek za ilustraciju koliko se sa blicem mora paljivo raditi. Ukoliko imate samo blic ugraen u foto aparat, ba i nemate neki naroit izbor osim da ga koristite takav kakav je. Direktno svjetlo u ovakvim uslovim uvijek je lo izbor, ali kad je to jedini izbor i to je bolje nego nita. Vanjski blic moete usmjeriti u strop, zid pored vas, usmjerite ga u komad stiropora neka se svjetlo odbije od njega prema objektu kojeg fotografirate ili slino. Pazite samo da je zid, stiropor ili to god koristili bijele boje, jer ako je neke druge boje, svjetlost e poprimiti tu boju, a to vam ne koristi, osim ako to ba elite. Na sam blic se mogu postaviti razni omekivai rasvjete. Uz neke bliceve dolaze tvorniki difuzori (rasprivai odnosno omekivai svjetla), koji se stavljaju na sam blic, i svjetlo prolazi kroz njih, "razbija se" i kree prema objektu kojeg fotografiramo iz raznih smjerova, pa su i sjene manje izraene. Koritenje blic rasvjete je samo po sebi mala umjetnost, no za sada emo se zaustaviti ovdje, jer ovdje ipak govorimo samo o osnovama.

47

2.9. Omekavanje sjena kod koritenja vanjskog blica

Prilikom koritenja vanjskog blica na foto aparatima, ukoliko ste prisiljeni usmjeriti blic direktno prema objektu kojeg fotografirate uvijek se javlja neugodna sjena iza objekta kojeg fotografirate. Sjena ovisi o nekoliko parametara, ali nema naina da je maknete ako ne koristite dodatnu opremu za omekavanje sjena. Probao sam razna rjeenja, poput raznih bouncera, gdje se glava blica usmjerava prema gore, a iznad blica nalazi se bijeli bouncer od kojeg se svjetlo odbija, lagano raspruje i ide prema objektu fotografiranja. No rezultati me nisu posebno oduevili. Sjena je omekana, ali nedovoljno. Na internetu sam pronaao rjeenje koje mi je na priloenim fotografijama izgledalo toliko dobro da nisam odolio a da ga ne isprobam. Radi se o Mini softbox-u firme Lumiquest, model LQ 951D.

Kao to vidite na gornjim fotografijama, sklopljen Lumiquestov Mini softbox vrlo je malih dimenzija, tonije 11,5 x 8 x 1,5 cm. Montira se na vanjski blic pomou iak trakica, tako da ga lako moete staviti i skidati. Bone stranice se mogu iriti i skupljati, tako da ide na sve bliceve, neovisno o proizvoau. Na gornjim fotografijama vidite Sigmin blic EF-500 DG Super bez i sa montiranim Mini softboxom. Po podacima proizvoaa, primjenom Mini softboxa gubi se jedna blenda svjetla. Vrlo vana stvar je da ovaj softbox ne pokriva lampu za pomo pri fokusiranju na veini bliceva, tako da lampu moete i dalje koristiti i kad je softbox na blicu.

Pogledajmo i jedan primjer. Jasno je vidljivo da je rub sjene (oznaen brojem 2) kod primjene softboxa jako omekan, dok je na fotografiji bez primjene softboxa vidljivo da je granica sjene vrlo otra. I cjela povrina sjene je u varijanti sa softboxom omekana, svjetlija i pokazuje vie detalja. Naravno, sjena ne moe potpuno nestati, jer je za tako neto potreban mnogo vei soft box kao izvor svjetla, no to je za ovakve male bliceve teko napraviti. Studijski softboxevi imaju veliinu prednje plohe i preko 1x1 metar! To je toliko velik izvor svjetla da sjene uope nema, no kod koritenja ovakvih malih softboxeva ovo je ve veliki rezultat. Koliko e sjena biti omekana ovisi o mnogim parametrima, poevi od toga koliko je na blic udaljen od objekta kojeg fotografirate, koliko je objekt kojeg fotografirate udaljen od pozadine iza njega, koliko je velik objekt kojeg fotografirate i slino. Ovaj Softbox svakako zasluuje da se nae na popisu vae dodatne opreme, posebno stoga to se lako montira, zauzima vrlo malo mjesta u vaoj torbi, a cijena je vie nego povoljna. I jo jedna sitnica - lako se isti. :-) 48

SADRAJ: 1 KAKO RADI FOTO APARAT.................................................................................................................................... 2 1.1. Princip rada foto aparata.................................................................................................................................... 2 1.2. Film, senzor, fotografija spremljena u datoteku, memorijske kartice................................................................. 4 1.3. Uloga i rad najvanijih dijelova foto aparata ...................................................................................................... 5 1.3.1. Tijelo foto aparata........................................................................................................................................ 5 1.3.2. Objektiv........................................................................................................................................................ 5 1.3.3. Blenda i F broj ............................................................................................................................................. 6 1.3.4. Zatvara i brzina zatvaraa ......................................................................................................................... 7 1.3.5. Blenda (F broj), brzina zatvaraa i ekspozicija ........................................................................................... 8 1.3.6. ISO osjetljivost............................................................................................................................................. 9 1.3.7. Kako radi automatsko mjerenje ekspozicije.............................................................................................. 10 1.3.8. Vrste automatskog mjerenja ekspozicije................................................................................................... 13 1.3.9. Mjerenje ekspozicije uz pomo histograma .............................................................................................. 14 1.3.10. Otrina i zamuenost fotografije.............................................................................................................. 19 1.3.10.1. Najei razlozi zbog kojih su fotografije mutne .............................................................................. 19 1.3.10.2. Kako sprijeiti zamuenost fotografije .............................................................................................. 23 1.3.11. Kad je zamuenost na fotografiji poeljna? ............................................................................................ 24 1.3.12. arina duljina, zoom i fokusiranje (izotravanje) ................................................................................... 26 1.3.12.1. arite (fokus) i fokusiranje (izotravanje) slike u foto aparatu........................................................ 26 1.3.12.2. arina (fokusna, fokalna) duljina .................................................................................................... 27 1.3.12.3. Promjena arine duljine (zoom) i kuta gledanja objektiva .............................................................. 28 1.3.13. Fokusiranje (izotravanje) i podruje kritinog fokusa ............................................................................ 29 1.3.14. Blokiranje fokusa (focus lock) na objektivima (aparatima) sa automatskim fokusom ............................ 31 1.3.15. Dubinska otrina (Dubina polja otrine) .................................................................................................. 32 1.3.15.1. Podeavanje dubinske otrine.......................................................................................................... 32 1.3.16. Dubinska otrina i kompaktni digitalni foto aparati.................................................................................. 34 2 KAKO KORISTITI BLIC (BLJESKALICU) ............................................................................................................... 35 2.1. Uvod................................................................................................................................................................. 35 2.2. Pomicanje cijevi blica za praenje zooma (kuta gledanja) .............................................................................. 36 2.3. Domet blica i brojka vodilja (Guide number - GN) ........................................................................................... 37 2.4. Parametri koji utjeu na rad s blicem............................................................................................................... 38 2.5. Koritenje blica u uslovima prisutnosti umjetne vanjske rasvjete.................................................................... 41 2.6. Kad koristiti blic? .............................................................................................................................................. 43 2.7. Fill-in blic - koritenje blica za dosvjetljavanje sjena........................................................................................ 46 2.8. Koritenje indirektne blic rasvjete .................................................................................................................... 47 2.9. Omekavanje sjena kod koritenja vanjskog blica .......................................................................................... 48

49