You are on page 1of 6

Dr Pavle GAZIVODA

Podgorica

Pregledni rad
PEDAGOGIJA
XL, 4,2002.
UDK: 37 (091)
PROSVETITELJSKA MISIJA
v , v
BOZIDARA VUKOVICA - PODGORICANINA
Intelektualni gabariti Bozidara Vukovica, su, za religiju i umjetnost, na
graniei izmedu Istoka i Zapada, ostavili monumentalno djelo - Temeljikulture i
drzavnosti Cme Gore.
Rastojanje izmedu prvog pisma i epohalnog Gutenbergovog otkrica cini
ogrlieu vjekova. Stampanje Biblije, kao najvrednije inkunabule Gutenbergove
stamparije u Majneu (1452-1455), je ogromni skok u novi duhovni zivot, eman-
eipaeiju i kultumi preporod Evrope. Ta erna umjetnost brzo je, srecom, osvo-
jila sve narode i drzave, i sirila se, poput svjetlosti, evropskim kontinentom. Nasi
preei, iz tog perioda emogorske istorije, nijesu kasnili, vee mudro i smjelo hva-
taju korak sa novim cudom tehnike, i vee, kako se zna, 1490. godine Ivan i
Durde Cmojevic, otvaraju Obodsku stampariju, a zatim, 1493/94. godine, izdaju
prvotipnu knjigu Oktoih prvoglasnik. Velikani nase stamparske kulture - Cr-
nojevici, Makarije, Bozidar i Vicenco Vukovic, su zaduzili Cmu Goru, jer su
oni, na njenom prostoru, i sire, misionari jugoslovenskog prosvetiteljstva. Ovi
veliki majstori stamparstva usli su u duhovnu avanturu i umjetnost, uceci za-
nat gravira i ornamentiku slova, u sreu Veneeije, sredistu evropske kulturne
produkeije, kod Andrije Paltasica iz Kotora, i drugih kreatora veneeijanske sko-
le. Srecom, njihovi dometi u stamparsrvu nijesu ostali u rangu naucenog, vee
podloga za stvaralacki razmah i originalna djela. Rodonacelnik Obodske stampa-
rije Makarije je ostavio remek-djela, da bi ga dostojno slijedili vojvoda Bozidar
PEDAGOGHA, 4/02.
111
Vukovic - Podgoricanin i njegov sin Vicenco. Pavle Mijovic kritikuje autore,
koji, zavicajnom pristrasnoscu, tumace lik i djelo Bozidara Vukovica, On jeste
Podgoricanin, Zecanin, ali njegovi kulturni i prosvetiteljski dometi, zrace uni-
verzalnoscu i sveopstim dobrima covjccanstva. Bilo bi zanimljivo istrazivati pe-
dagoske postupke, po kojima su se ovi umni ljudi skolovali, a narocito emitivne
tehnike, primjene stecenih znanja i transfera ideja i iskustava, na svoje ucenike.
Poznato je, da je, srednji vijek dominacija crkve, sholastike i dogmatizma, i da
je, u njemu nauka sluskinja religije, te da se, pojavom humanizma i renesanse,
budi otpor okovima i mraku sto je, u XIV i XV vijeku, podstaklo epohalna otkri-
ca i slobodu ljudskog uma. Te opste okolnosti, uz sve zrtve i odricanja, pogodo-
vale su i nastanku Gutenbergove galaksije. U taj obracun sa crkvom i njenom
arbitrazom, nad cjelokupnim zivotom covjeka, smjelo su usli i nasi ljudi, poput
Andrije Paltasica, jeromonaha Makarija i Bozidara Vukovica, sireci u narodu
crkvene knjige, cije su poruke ignorisale naucnost i svjetovnost. U rvanju duho-
vnosti i svjetovnosti maske, i s jedne i druge strane, su bile ranjive. Divovi du-
ha, i svestrani ljudi humanizma i renesanse, poput Roterdamskog, Rablea,
Montenja, Mora i Kampanele, snazno vaspitno djeluju u narodu, protestima pro-
tiv urodenog grijeha, ispastanja na zemlji, da bi se srecnije zivjelo na nebu, pot-
rebi da se covjek okrece ovozemaljskim brigama, u kojima zcmlja nije mjcsto
placa, stradanja i patnji, a tijelo tamnica duse covjekove, vee da su zemlja i
covjek, prostor i cinioci, za aktivan, preduzimljiv, i covjeka dostojan zivot. Nov
stay prema zivotu, prema prirodi, prema covjeku, ukljucujuci njegovo vaspita-
nje, nov odnos preI naukama, sarno su neki aspekti borbe, koji pogoduju razvi-
tku covjeka koji je mjera svih stvari, postojecih da jesu i nepostojecih da nije-
su. Kopca prosvetiteljskih gledista Bozidara Vukovica - Podgoricanina i hu-
manisticko-renesansnih i gradanskih pedagoskih ideja, snazno se manifestujc u
predgovorima i pogovorima knjiga koje je stampao. Studija Dusana Icevica
Bozidareva knjiga, sadrzi sve predgovore i pogovore. 7 stampanih knjiga Bo-
zidara Vukovica - Podgoricanina, iz kojih se mogu, cjelovito tumaciti njcgovi
prosvjetno - pedagoski horizonti. Otkrice Dusana Martinovica da je Bozidar
Vukovic - Podgoricanin stampao 9, a ne 7 knjiga, je dragocjeno, jer pruza sansu
za nova istrazivanja njegove i stamparske i prosvjetne djelatnosti. Korelacija
prosvjetnih poruka Bozidara Vukovica 0 narodnom prosvjecivanju, krajem sred-
njeg i prelaskom u novi vijek, sa epohom prosvjetiteljstva, je evidentna. Kasnije
je, kritikujuci srednjevjekovno vaspitanje i skolu, napajajuci se na naprednim
ucenjirna prethodnika, Jan-Amos Komenski razvio pedagosku teoriju, cije su
osnove interesi i zahtjevi sirokih narodnih masa, da pedagoska koncepcija pro-
gresivnih mislilaca, pociva na filozofskom, prirodnom i materijalistickorn uce-
nju. Njegova cuvena Didactica magnna uvodi razredno-casovni sistem, bes-
platno skolovanjc, nastavu na maternjem jeziku, uz religiju, kao opsti okvir, vas-
pitno-obrazovnog procesa. Frontalni, grupni i individualni oblici rada, ciji je on
112
PEDAGOGIJA, 4/02.
utemeljivac, zrace, punih 350 godina, kao neprevaziden model, i u savremenoj
skoli. Bozidar Vukovic je naglasavao potrebu prosvjecivanja masa, bez stroge
diferencijacije sadrzaja, preko crkvenih knjiga.
Tako se prosvjetiteljstvo radikalizuje, dominacijom dinamicke kompo-
nente u preobrazaju drustvene svijesti i kultumih obrazaca zivota. Remek djelo
Bozidara Vukovica - Podgoricanina Minej praznicni, cije su stampanje odob-
rili Karlo V i Papa Pavle III, iako religiozna knjiga, ponire u stanje duha i smisao
postojanja, u moralne setence i vaspitna dejstva na bogosluzbenog covjeka. Svo-
jim testamentom, istice Mitar Pesikan, Bozidar Vukovic sve stare rukopisne
knjige zavjestava manastirima na Zetksom jezeru. Njegova zelja da i stampariju
preseli u svoj zavicaj nije ostvarena, ali je ispunjen njegov zavjet, da se sahrani
na Starcevoj Gorici. Odanost zavicaju Bozidara Vukovica jarko osvjetljava kao
izuzetnu licnost. Makarije i Bozidar Vukovic, kao i njihovi sljedbenici, nijesu
dozvolili da ih mimoidu blagodeti izuma koji je preporodio kultumu istoriju eo-
vjecanstva. Odjeci njihovih stampanih knjiga dopirali su do Rusije i Pribaltika.
Pedagoska nauka sve dublje i temeljitije istrazuje pedagosku funkciju masovnih
komunikacija. Kako je stampa najstariji medij, a Bozidar Vukovic, njen rodona-
celnik, kljucni je razlog, da se, analizira meduzavisnost, ovog, i drugih medija,
kasnije nastalih, sa pedagoskim i prosvjetiteljskim procesima u Cmoj Gori.
Nauka 0 vaspitanju izucava i namjeme i nenamjeme vaspitne uticaje, jer
je covjek cjelovita licnost, a pedagogija interdisciplinama nauka.
Vreba opasnost da se cjelovit interes za razvitak covjeka negativno ma-
nifestuje u preciziranju predmeta pedagogije u smislu pansofistickog tretmana
vaspitanja.
Stampa kao najstariji medij ima siroko vaspitno-obrazovno dejstvo i ko-
risti se preko udzbenika, prirucnika, lektire, pedagoske periodike, do djecje
stampe u skolama.
Pojava medija kao prenosioca informacija pocinje jos od prvih dimnih
signala pomocu kojih je covjek prenosio svoje vazne poruke. Za slanje i prenos
poruka korisceni su glasnici, golubovi -pismonose, heliograf u Grckoj, sistemi
megafonskog prenosa u Egiptu, svjetlosna telegrafija, a kasnije crtezi, slike, pi-
sana rijec, plakati, fotografije, stampa, film, televizija, kompjuteri, multimediji,
virtueIna slika. Uticaj knjige kao najstarijeg medija traje vee pet vjekova od epo-
halnog otkrica Gutenbergove galaksije.
U pedagogiji se termin medija tumaci sa vise aspekata: psiholoskog, pe-
dagoskog, socioloskog, lingvistickog, logickog, informatickog, antropoloskog, kiber-
netickog i tehnickog stanovista i oznacava razne vrste pedagoskog i informacionog
djelovanja: medijsko vaspitanje, medijske informacije, medijsko istrazivanje, medij-
ska pedagogija i didaktika, didaktika medija i medijsko-pedagoski modeli.
Uticaj medija na covjekov zivot je u rapidnom porastu, gotovo presudan.
Moe medija raste primjenom modemih tehnologija i njihovog vrtoglavog napretka.
PEDAGOGIJA, 4/02.
113
Mnoge nauke proucavaju te fenomene. Socioloska, psiholoska i edukoloska istrazi-
vanja pokazuju sve prednosti i nedostatke mas-medija u zivotu savremenog covjeka.
Tomas Dzeferson, predsjednik SAD, na pitanje, kada bi morao da bira
izmedu vlade i slobodne stampe, odgovara, birao bih slobodnu stampu,
Dzordz Orvel istice: Moc se sastoji u tome da se ljudski duh razbijc na
komade, a potom sastavi u zeljeni oblik.
Stampa, radio, film, televizija i Internet cine osnovna sredstva masovnih
komunikacija. Pojavom stampe u XV vijeku, filma krajem XIX vijeka, radia,
televizije i kompjutera u XX vijeku, zatvoren je krug globalizacije svijeta u do-
menu informativne prakse. Mocni mediji su, po ocjeni Marsala Matuana, brzom
i zgusnutom informacijom, planetu Zemlju pretvorili u svjetsko selo. Tehnicko-
tehnoloski napredak krajem XX vijeka stvorio je komunikacione satelite, kom-
pjuterske tehnologije, video terminale, preko kojih se stvaraju medijske imperije
i emituju medijske spektakle koji nose obiljezja planetarnog znacaja.
Stari Kinezi su govorili slika govori hiljadu rijeci, sto je osnov za mi-
sljenja da masovni mediji Cine neku vrstu nervnog sistema drustva, u kojoj
konzument medijskih poruka nije u stanju da im se odupre, da je nemocan pred
njihovom svemoci.
Pedagoska istrazivanja pokazuju da djeca provode uz masovne mcdijc
od 4-6 sati, sto je podudarno sa vremenom provedenim u skoli. Ta okolnost bi-
too utice na njihov psiho-fizicki razvitak. Bez aktivne uloge, u odnosu na pro-
grame koje prate, djeca pasivno konzumiraju programsku ponudu. Ako programi
favorizuju nasilje, ratne filmove, kriminal, moralnu skarednost, to direktno utice
na svijest, misljenje, stavove, ponasanje i identifikaciju mladih licnosti sa ido-
lima, lakim zivotom i moralnom destrukcijom.
Ta vrsta socijalizacije rada patoloska dejstva. Mediji treba da omoguce
da djeca sama traze, pronalaze i zalaze svuda, da necuveno cuju, da nevideno
vide, da budu svuda, nigdje ne odlazeci.
Osnovna funkcija i smisao primjene medija u obrazovnom procesu je da
poveca:
1. efikasnost i racionalnost djelovanja nastavnika u toku realizacije i
organizacije nastavnog procesa;
2. efikasnost procesa ucenja od strane ucenika;
3. efikasnost i produktivnost obrazovnog procesa u cjelini.
Mediji povecavaju mogucnost djelovanja nastavnika na ucenike aktiviranj-
em veceg broja cula u toku ucenja i poboljsanju veza i odnosa u nastavnom procesu.
Mediji omogucavaju nove strategije u realizaciji nastave i ucenja, prili-
kom donosenja odluka, u toku deponovanja i ponovnog dolazenja do podataka,
reprodukcije i simuliranja.
Mediji, pored prenosenja informacija, izazivaju i usmjeravaju paznju,
114
PEDAGOGIJA,4/02.
podsticu odgovore, izazivaju motivaeiju, ukazuju na eiljeve i zadatke ucenja,
omogucavaju razmisljanje i dolazenje do rjesenja.
Mediji preuzimaju veliki dio prezentaeije nastavnih informaeija, koje bi
inace sami nastavniei morali izlagati i time omogucavaju da nastavnik postane
supervizor nastave i savjetnik ucionice. Mediji prosiruju horizontc ucenicima,
pribavljajuci im informaeije i informisuci ih. Upotreba radija, stampe, filmova,
dijaserija, gramofonskih ploca, tonskih traka je odigrala vaznu ulogu u obogaci-
vanju nastavnog proeesa i procesa ucenja.
Mediji u oblasti komunikacije predstavljaju posrednike koji pornazu da
se uspostave veze interakeije, medusobno komunieiranje i to najcesce onda kada
se direktni kontakti sa drugim ljudima ne mogu ostvariti. ani se koriste u slede-
cim formama komunikaeije:
1. komunieiranje izmedu ljudi i ljudi njih omogucavaju audiosistcmi
(telefon), AV sistemi (video, video konferencije);
2. komunieiranje izmedu ljudi i kompjuterskih sistema;
3. komuniciranje izmedu ljudi i novih video posredovanih sistema (te-
Ietekst i telefaks).
U odnosu nastavnika i ucenika nuzno je naci i odrediti mjesto i ulogu
medija, odrediti njihov identitet i svrhu, ne sarno sa stanovista nastavnika, vee i
sa stanovista i uloge ucenika. Za nastavnike mediji su pomagala, dok su za uce-
nike oni osnovna sredstva za lakse razumijevanje svijeta koji ih okruzuje.
Osnovne funkeije medija su da obavjestavaju (informativna), da obra-
zuju (edukativna) ida zabavljaju (distraktivna).
Bez obzira na sve veci znacaj masovnih medija u vaspitno-obrazovnom
proeesu neophodno je izvrsiti temeljne izmjene u regulisanju medijskog sadrzaja
i promjena u obrazovnom sistemu, koje bi omogucile tijesnu saradnju izmedu
ova dva drustvena cinioca. Obrazovni sistem bi trebalo da do maksimuma isko-
risti prednosti medijskih komunikaeija, kako bi efikasnije obavljao svoju ulogu,
dok se mediji moraju obuzdati do neke mjere, i zakonski sprijeciti u svojoj bez-
postednoj borbi za prevlast.
Kao posebno, vazi za Internet, koji u globalnoj kompjuterskoj mrezi, pove-
zuje i najskrivenije djelove zemaljske kugle i pruza neslucene mogucnosti za sve
vrste komunikaeija. Fenomen Interneta je potencijalno najmocniji vid masovnog
povezivanja, jer se vee iskristalisala grupaeija korisnika sirom svijeta koji se osjeca-
ju povezanim, koji ne priznaju graniee i razlike, vee zive u jednom virtue1nomsvi-
jetu. Neslucene mogucnosti Interneta mogu izazvati i nezeljena, negativna dejstva,
posebno kada su u pitanju djeea i njihov psihicki i moralni razvitak.
Edukativna funkeija masovnih komunikacija ima svrhu da sirenjem in-
formativnih sadrzaja obezbijedi, pored ostalog, i transmitovanje socijalnog nasleda
od jedne generaeije ka drugoj, slijedecoj. Rijec jc prevashodno 0 transmitovanju
PEDAGOGIJA, 4/02. 115
kultumog nasleda olicenog u djelima kultumog stvaralastva, odnosno 0 socijalnim
normama i vrijednostima, socijalnom iskustvu i tradiciji. Rijec je 0 tekovinama du-
ha i prakse prethodnih generacija, bez cega bi bilo tesko zamisliti kompleksan pro-
ces ljudske socijalizacije i adaptacije drustvenoj sredini u naslijedenim uslovima.
Sve funkcije masovnih komunikacija se sire prenosenjem poruka preko njihovih
kanala i njihova uloga se mora povezati sa djelovanjem skolskih isnstitucija i svih
vaspitno-obrazovnih faktora. Pored specijalizovanih emisija, stampe, radija, televi-
zije i filma koje su strogo edukativne prirode (skolski programi) i mnostvo drugih
poruka koje prenose pomenuti mediji moze imati siri edukativni uticaj.
Skolski radio, djecja i pedagoska stampa i periodika, crtani, dokumen-
tarni i drugi filmski projekti, kao i programi interne televizije su posebne dra-
gocjenosti i imaju visestruku pedagosku vrijednost u svakoj skolskoj sredini.
Jedna od najslozenijih i najvaznijih funkcija masovnih komunikacija je-
ste informativna djelatnost, koja siroko informacijom, 0 aktuelnim zbivanjima
obezbjeduje citavu rnrezu kanala, preko kojih se transmituju informacije, od iz-
vora do recipijenata, kako bi se gradani, korisnici tih informacija, obavjestavali 0
zbivanjima relevantnim za zivot i praksu sirih drustvenih zajednica.
Distraktivna funkcija masovnih komunikacija jeste da ornoguci poje-
dincu - individui da predahne da bi mogla nastaviti da se izlaze informisanju,
interpretacijama i preskripcijama koje su joj toliko neophodne u modemom svi-
jetu i savremenom nacinu zivota. Distraktivne poruke su esteticke naravi i nji-
hovo dejstvo ima za cilj emocionalnu obojenost medijskih poruka.
Na pocetku Treceg milenijuma otvara se krupno pedagosko pitanje kako
integrisati formalni, neformalni i inforrnalni sistem vaspitanja i obrazovanja u
jedinstven pedagoski proces.
Izgradnja vaspitno-obrazovnog sistema je slozen i tezak pedagoski za-
datak. Obrazovanje daje pecat i pasos za zivot svakom pojedincu. Kljucna para-
digma promjena u drustvu u vaspitno-obrazovnorn sistemu je masovno komuni-
ciranje i globalizacija svijeta.
Njegove osnove su utemeljili veliki majstori stampane rijeci, mediju ko-
jima je, ime i doprinos Bozidara Vukovica - Podgoricanina, kamen- medas
prosvjetiteljske misije, koju su, ovi neimari casno i primjemo obavili.
Literatura:
I. Stamparska i knjiievna djelatnost Boiidara Vukovica - Podgoricana, SANU, Titograd, 1986;
2. Crnojevica stamparija i staro stamparstvo, Crnogorska akademija nauka j umjetnosti,
Podgorica, 1994;
3. Dr Pavle Gazivoda: Raskrsca obrazovanja, Obod, Cetinje, 2001;
4. Dusan J. Martinovic: Pola milenijuma stampane knjige u Crnoj Gori, Odbor za 500 godina
stampane cirilicke knjige na slovenskom jugu, Podgorica, 1994.
5. Mitar Pesikan: Pet vekova Oktoiha Crnojevica, Odbor za 500 godina stampane cirilicke
knjige na slovenskom jugu, Podgorica, 1994.
116 PEDAGOGIJA, 4/02.

You might also like