ISSN 1847-1579

VATSKI
HRVATSKI NERETVANSKI ZBORNIK 2 / 2010.

Zagreb, 2010.

DRUTVO NERETVANA I PRIJATELJA NERETVE U ZAGREBU Za izdavaa: Luka Vlahovi Glavni urednik: Stjepan eelj Tehniki urednik: Vedran Dami Urednici: Luka Vlahovi, Vedran Dami, Stjepan eelj, Domagoj Vidovi, Zdravko Kapovi, Niko Pavlovi, Zoran Curi, Radojka Bagur, Dragan Jurkovi, Antonija Vidovi, Anela Mateljak, Lektori: Domagoj Vidovi, Antonija Vidovi, Anela Mateljak, Korektor: Domagoj Vidovi Likovno rjeenje korice: Marijana uri Baldini Grafiko oblikovanje i prijelom: Miljenka Stankovi Tisak: Grafika Markulin, d.o.o.

KAZALO
LIJEPA NAA DOMOVINO ............................................................................ SPOMENIK POGINULIM BRANITELJIMA, METKOVI ....................................... AUTO KARTA ................................................................................................ PROSLOV DRUGOMU HRVATSKOM NERETVANSKOM ZBORNIKU .................. DVADESETA OBLJETNICA HDZ-a U PLOAMA PRVOG ODBORA HDZ-a U HRVATSKOJ ............................................ PAROBRODI I PAROBRODSKE VEZE METKOVIA OD 1875. DO 1918. GODINE ................................................................... CAR I KRALJ FRANJO JOSIP I. U POSJETU DONJEM PONERETAVLJU ............... REINA......................................................................................................... PRILOZI IZ PROLOSTI DESANA ..................................................................... OPUZENSKA PREZIMENA BROJNOST I POSTANJE ...................................... ZAPIS UZ PISMA JELE PAVLOVI I DRAGUTINA RUCNERA I TEKSTOVE DRAGUTINA RUCNERA, VELJKA BARBIJERIJA I DOKTORA MILE VIDOVIA.................................................................. PRINOVE U ORNITOLOKOJ ZBIRCI U METKOVIU........................................ O POTREBI OSNIVANJA BIOLOKE POSTAJE U DOLINI NERETVE.................... ZAPISI PRIRODOSLOVCA GEORGA FRAUENFELDA O STUDIJSKOM PUTOVANJU OBALOM DALMACIJE U GODINI 1854. ...... PLEMII ZVJEDANOG KRIA O NERETVANSKOM PODRIJETLU NAJSTARIJIH HVARSKIH RODOVA........................................................ TRISTOTA OBLJETNICA OSLOBOENJA ZAABLJA OD TURAKA ..................... STANOVNICI NERETVE JESU NERETVANI ....................................................... POECI SADNJE I RAZVOJ UZGOJA MANDARINA I OSTALIH AGRUMA U DOLINI NERETVE .............................................................. NAVODNJAVANJE U DONJOJ NERETVI ......................................................... SA STANKOM PARMAEM, DRUGI DIO ......................................................... KAD NORIN TEE UZVODNO ....................................................................... DEVEDESET GODINA NOGOMETNOG KLUBA NERETVA ............................... IVOT NIJE TOLIKO DUG DA MOETE PITI LOE VINO ILI PRIA O PRVOME SLIVANJSKOM PLAVCU MALOM ........................................ RIBARI I TEACI ............................................................................................. OD MOVARE DO ZELENOG BISERA ............................................................ 3 5 6 7 9 18 32 39 43 71

91 95 98 106 111 121 127 131 145 159 177 182 192 194 197
399

KAMENI SPAVAI .......................................................................................... LITURGIJA I PUKE POBONOSTI U UPI SV. ILIJE U METKOVIU.................... PROSTI GOSPODINE, PUKU TVOME PROSTI, MILOSRE TVOJE VELIKO JE DOSTI ................................................................................. OBITAVALITE VILA NERETVANSKOG KRAJA I NJIHOVI OBIAJI ..................... OSTATCI POGANSKIH VJEROVANJA NA DESNOJ OBALI NERETVE ................ PREDSTAVKA SRBA DOLINE UPUENA DR. MILANU STOJADINOVIU............ METKOVI NIJE ZABORAVIO SVOJE RTVE ................................................... PATER PETAR PERICA...................................................................................... HVALA BI BILO MALO .................................................................................... POGINULI HRVATSKI BRANITELJI 116. BRIGADE HRVATSKE VOJSKE OPUZENSKE, PLOANSKE I METKOVSKE BOJNE ................................. TRAGOM USMENOKNJIEVNE TRADICIJE U VIDONJAMA (2.) ....................... ZAGONETKE................................................................................................. SLIVNO RAVNO, U KOLU TE NOSIM ............................................................ OPUZENSKA SJEANJA JEDNOGA KOLSKOG UPRAVITELJA (1951. - 1956.) ................................................................................... PREMINUO DON ANTE METROVI .............................................................. ARHITEKT NIKOLA POPI .............................................................................. IVOTOPIS JASNE DRAGUN.......................................................................... KRATKI IVOTOPIS TONIJA ZONJIA .......................................................... KO TANDARAC LAGAN NA MAESTRALU..................................................... BARBARA ...................................................................................................... JA SAM SUVINA STVAR U KUI ................................................................... NIJE RIMA SPRAVLJEN DAR............................................................................ ENERIKA BIJA ............................................................................................. DUHOVNA HRVATSKA .................................................................................. DUBROVNIK I NERETVA U 300 PROZORA ...................................................... ZATO VOLIM ZAGREB ................................................................................. RAZDIOBA BRANE STEEVINE .................................................................... LERO U RECESIJAMA ..................................................................................... NERETVA OD ISKONA................................................................................... TORIJA O PAMIDORAMA I CIPOLIMA........................................................... NERETVANSKA LAA .................................................................................... MODRO OKO ...............................................................................................

202 206 213 217 229 248 253 257 259 261 277 288 314 318 325 326 335 338 342 344 346 349 354 364 368 371 372 378 390 391 395 398

400

LIJEPA NAA DOMOVINO

Lijepa naa domovino, Oj junaka zemljo mila, Stare slave djedovino, Da bi vazda sretna bila! Mila, kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina. Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina! Teci Dravo, Savo teci, Nit' ti Dunav silu gubi, Sinje more svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi. Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrae bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu ivo srce bije!

Spomenik poginulim braniteljima, Metkovi autor: akademski kipar Anto Jurki

PROSLOV DRUGOMU HRVATSKOM NERETVANSKOM ZBORNIKU

Cijenjene itateljice i cijenjeni itatelji, predajemo vam u ruke drugi broj Hrvatskoga neretvanskog zbornika nakon to ste godinu dana uivali u listanju, itanju i ukazivanju drugima na vrijednosti koje vam je ponudio prvi broj. Ispunjavamo tako nae obeanje da ne emo zastati i da emo se pojaviti do tradicionalne Noi Neretvana, koja se i ove godine upriliuje u mjesecu veljai. Nadamo se da e tako biti i sljedeih godita. I jo k tomu vjerujemo da e tivo, koje vam je ponueno u ovomu broju Hrvatskoga neretvanskog zbornika, zaokupiti vau pozornost kao i pozornost vaih blinjih, to znai da se iskreno nadamo i u vae zagovaranje njegovih vrijednosti, premda se jo uvijek u njemu ne pojavljuju svi oni za koje znademo, kao to rekosmo i u prolom proslovu, da bi se u njemu trebali nai. Ali, valjda to mora biti tako, jer iako je ovaj broj vei, s vie otisnutih stranica, ipak svi nisu u njega prispjeli ui. Meni je, primjerice, neizmjerno ao to nije vie bilo mogunosti, ni prostorne ni vremenske, da bismo uvrstili tekst knjievnika Kreimira ege iz Meugorja kao i za jo neke priloge poput onoga o hrvatskom slikaru i pedagogu Branimiru Kljui iz Podgradine/Opuzena. Meutim, sada znademo vie o duhovnim mogunostima Grada Neretve i novim, ostvarivim brojevima Hrvatskoga neretvanskog zbornika, kojih uistinu moe postojati do u budunosni nedogled. I jo neto, prostor Neretve kako ga mi doivljujemo i zagovaramo, ako li se povedu za njim, u zajednikom interesu, gospodarstvenici i politiari s jedne i druge strane granice, mogao bi imati uz Hrvatski neretvanski zbornik i svoj dnevni list koji bi zagovarao potrebe hrvatskoga puka u prostoru izmeu Peljeca i Konjica te Ravnoga i Gruda na neosporno dobro hrvatskih nacionalnih interesa u Republici Bosni i Hercegovini kao i u Republici Hrvatskoj. Mi sada imamo, svaki od urednika, po trideset i vie imena onih koji e se nai u iduim brojevima Hrvatskoga neretvanskog zbornika. Meu njima su agronomi i arhitekti, ekonomisti, vojnici, lijenici, arheolozi, glazbenici, knjievnici, slikari i kipari, gastronomi i enolozi, pa sveenici... Odreda Neretvani. A gdje su tek njihovi prijatelji koji su i prijatelji Neretve? Nadamo se da e
7

se sve vie ukljuivati nai mladi autori, kojih sigurno ima u Neretvi kao i na drugim stranama, u koje su se njihovi oevi odselili ne zaboravljajui Neretvu i prenosei je na svoje potomke. Priznat ete, rije je o znatnu broju duhovno sposobnih poslenika koji su spremni, svatko na svom podruju, stvarati i prinositi zajednikom dobru nae Neretve. I to ne iskoristiti mogu samo onakvi slijepci ije je vrijeme zauvijek prolo jo 1990! Kroz na Grad Neretvu tee Neretva i Radoboja, Trebiat, Trebinjica i Bregava, kao i Norin, Mala i Crna rika, Prunjak i Crepina, a na nama je da ih ne pustimo da samo teku u hrvatski Jadran, nego da na njihovim obalama buja osmiljen rad i ivot kojemu e ove vode biti sastavnicom i koje e plemeniti njihov smisao. Zahvaliti mi je ovdje svim autorima koji su svoje radove prinijeli u ovaj Zbornik kao i urednicima na njihovu zauzimanju da stranice ove nae druge knjige budu i raznovrsne i zanimljive, a prije svega struno i kvalitetno napisane. O vrijednostima jezika, hrvatskoga naravno, posebno su se brinuli jezikoznanci Domagoj Vidovi, Antonija Vidovi i Anela Mateljak, na emu im zahvaljujemo. Zahvaliti nam treba i Vedranu Damiu na energinom, tonom i pravodobnom voenju tehnike strane ovoga posla, koji se evo na vrijeme pojavljuje pred svima nama, Miljenki Stankovi na dobro obavljenom grafikom oblikovanju i prijelomu Zbornika, te, svakako, predsjedniku Drutva Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu Luki Vlahoviu na sveukupnoj potpori ovome projektu, za kojega se nadamo da e dospjeti u ruke to irega broja itatelja. Neretvani i prijatelji Neretve, predajui vam u ruke drugi broj Hrvatskoga neretvanskog zbornika mi istodobno otvaramo prostor za prikupljanje tekstova koji e se nai u treem broju. I kao to smo ve vie puta ponovio suraujte i promiite Hrvatski neretvanski zbornik jer time promiete svijest o vjekovnom i vjenom hrvatstvu Neretve!

Stjepan eelj, Zagreb

8

DVADESETA OBLJETNICA HDZ-a U PLOAMA PRVOG ODBORA HDZ-a U HRVATSKOJ

Prole su godine. Uspomene naviru. Vrijeme je sjeanja. Dvadeseti je roendan stranke u Ploama. Nije mogue govoriti o tome vanom danu, povijesnom dogaaju i zatomiti emocije niti se ne spomenuti s pijetetom dragih i dobrih ljudi, posebno naih Velibora Kikereca i Luke iljega. HDZ je stranka srca. Nastala iz due hrvatskog naroda. Stranka koja je, kao nitko do tada, osluhnula bilo hrvatskog ovjeka. Stranka se stvarala srcem, posve isto, bez kalkulacija. To je odgovor na ivotnu zbilju i muku, glad i e, vapaj za slobodom. Poelo je tiho ali zduno. U lipnju 1989., te po mnogo emu vane i sudbonosne godine, ploanski intelektualci i rodoljubi Luka iljeg i Vedran Sren sastali su se u Dubrovniku s akademikom Daliborom Brozoviem. U cjeloveernjem razgovoru bistrili su, analizirali tadanje politiko stanje i procjenjivali nadolazee dogaaje na politikoj sceni. Treba se prisjetiti tog vremena. Nema ni govora o viestranaju, stranke djeluju u ilegali. Nedugo se zatim, jo u lipnju 1989., Velibor Kikerec i Vedran Sren sastaju u Makarskoj s Ivanom Bobetkom, tajnikom HDZ-a i jednim od osnivaa stranke. U strahu od uhoda (agenata) u vie navrata mijenjaju mjesto sastanka i dogovora. Preuzimaju pristupnice, promidbene i druge materijale HDZ-a. Velibor Kikerec potpisuje pristupnicu Ivanu Bobetku. Filip alinovi, neovisno od ovoga kruga, kontaktira s hadezeovcima, prijateljuje s Ivanom Vekiem, potpisuje mu pristupnicu i postaje lanom stranke. HDZ u Ploama postaje ostvarenje, elja i usud. Ali nije sve bilo ba jednostavno. Slobodarski duh i proklamirano nacionalno odreenje HDZ-a, nisu u slubenoj javnosti dobrodoli. tovie, bili smo
9

izvrgnuti medijskom linu. Jo su svjee uspomene na 1971., na partijske egzekutore i progone hrvatskih rodoljuba. Stoga valja istaknuti posebne zasluge u organizaciji i stvaranju stranke koje ima pokojni Velibor Kikerec. Neumorno je kontaktirao ljude, ne samo u Ploama nego i u itavoj Neretvi. Novi su lanovi pristupali stranci sa arom, ali mnogi i s oprezom. Velibor Kikerec bio je u stalnoj vezi sa sredinjicom tek osnovane stranke. Izravno je kontaktirao i podnosio tjedna izvjea predsjedniku dr. Franji Tumanu i Josipu Manoliu.

18. listopada 1989. Slijeva: Velibor Kikerec, Luka iljeg i Vedran Sren.

Dolo je vrijeme! 18. listopada 1989. U tajnosti se pripremao skup na nejavnom mjestu. Vedran Sren i Luka iljeg doekali su Josipa Manolia i Pericu Juria koji su autobusom doputovali iz Zagreba. (Kasnije e noiti u Ploama, Manoli kod Velibora Kikereca, a Juri kod Filipa alinovia). Tek oko 14 sati odlueno je da skup bude u arlija na Sladincu. Mi smo se sastali na tada uobiajenom mjestu, Hotelu Ploa. Doekao nas je Velibor Kikerec i odveo do arlija. Dakle, na blagdan svetog Luke 1989. (na imendan i roendan pokojnog Luke iljega, to je bio alibi za miliciju zbog skupa na nejavnom mjestu) u restoranu arli na Sladincu, u Baini, petorica ploanskih HDZ-ovaca, Velibor Kikerec, Luka iljeg, Vedran Sren, Filip alinovi i Joko Dami, uz nazonost izaslanika Sredinjice HDZ-a iz Zagreba Josipa Manolia i Perice Juria te gosta iz Metkovia Luke Bebia, utemeljili su prvi opinski odbor HDZ-a u Republici Hrvatskoj. Za predsjednika je izabran Velibor Kikerec, za potpredsjednika Vedran Sren, za tajnika Filip alinovi, za rizniara Radinko Medak, za delegata OO
10

Slijeva: Luka iljeg, Vedran Sren i Joko Dami.

HDZ-a Ploa za Dalmaciju Luka iljeg. S osnivakog je skupa u Ploama OO HDZ dao priopenje, tj. deklaraciju. Bio je to krik slobodnjaka koji se morao dogoditi na nejavnom mjestu, vjesnik novog doba koji je u ostvarenju politikog programa vidio hrvatsku slobodu, slobodu uspravnih, dostojanstvenih pripadnika naroda koji je svojom kulturom i povijeu uope oduvijek dijelom uljuene Europe. Iako je Priopenje poslano svim dnevnim i tjednim novinama, objavila ga je tek Nedjeljna Dalmacija. Tadanji je urednik navedene tiskovine Kruno Kljakovi smogao snage i hrabrosti objaviti jedan takav nepoudan tekst. Meutim, beogradska Politika otro je reagirala na objavu navedenoga lanka jer ogranku Tumanova HDZ-a osnovanom 18. oktobra u Kardeljevu na nejavnom mjestu nije bio problem da cijeli svoj proglas objavi na udarnoj stranici Nedjeljne Dalmacije... I sam predsjednik Tuman pohvalno se izrazio o tom priopenju, koje je, kako je kasnije osobno rekao Vedranu Srenu, itao u zrakoplovu za vrijeme puta po Americi. Ploanski je HDZ na tragu dravotvorne ideje istupao u javnosti. Snagu je crpio iz sloge i ara srca, zajednitva Neretve, primorskoga i zagorskoga dijela tadanje Opine Ploe, svih naih mjesta. Obeali smo graanima razglednicu Ploa s crkvom u prvome planu i povrat imena Ploe. Bogu hvala pa se to u godinama koje su slijedile i ostvarilo. Zanimljiva je sluajnost, koja to i nije, da je veina osnivaa ploanskog HDZ-a svojedobno bila okupljena oko ploanskog asopisa Glas Kardeljeva koji je ureivao profesor Luka iljeg. To je glasilo, iako lokalnog karaktera, u danim okolnostima, pored dnevnih tema, imalo briljantne uvodnike i komentare sa snanim kritikim nabojem. asopis je iznenada prestao izlaziti. Naime,
11

Slijeva: Joko Dami, Luka Bebi i Filip alinovi.

tadanje su komunistike vlasti oito procijenile da takvo pisanje i povezivanje Neretve na intelektualnoj razini uz toliki domoljubni naboj nije neto to ide u prilog partijskim vlastodrcima. Eto, i iz tog je kruga oko Glasa Kardeljeva stvorena jezgra HDZ-a u Ploama. Trebalo je imati graanske hrabrosti u to vrijeme biti lanom HDZ-a. Ne zaboravimo, tada smo bili uhoeni, prijetilo nam se. Nai istaknuti lanovi pozivani su na informativne razgovore u OSUP. Bili smo omraeni u medijima. Mnogi su nai lanovi bili izloeni nevjerojatnim pritiscima i ikaniranjima na radnom mjestu. Na neizvjesnost smo reagirali sluajui glas srca i zov Domovine. Stranka opasnih namjera, kako su nas nedugo zatim nazvali, iz Ploa, s ua Neretve, krenula je uzvodno. Utjecajem i naih lanova osnovani su OO HDZ u Metkoviu, u Dubrovniku, a zatim i u Splitu i Opuzenu. Svoj obol u osnivanju HDZ-a u Osijeku i Vinkovcima imao je i ploanski HDZ, posebno pokojni Velibor Kikerec. U Ploama je praktino bilo sjecite putova, logistiki punkt potpore HDZ-a za Dalmaciju i ire. Pored neretvanskog dijela kontaktiralo se sa Splitom, Makarskom, Vrgorcem, Dubrovnikom i Konavlima. I osobno sam, putujui esto u Dubrovnik kao koarkaki sudac, promidbene i ine materijale HDZ-a nosio za Dubrovnik i Konavle. Uslijedilo je teko vrijeme za tek osnovanu stranku. Partijski vrh jo nije bio dopustio viestranake izbore. Mnogi su nai lanovi sa zebnjom ekali prvi Opi sabor HDZ-a.
12

Sjeam se prosinca 1989. i sijenja 1990. Odlazio sam u Zagreb, u dogovoru s Veliborom Kikerecom, i u glasovitoj se baraci HDZ-a susretao sa Stjepanom Tumanom, Josipom Manoliem, Pericom Juriem, Daliborom Brozoviem i Ivanom Vekiem. Nosio sam izvjea Velibora Kikereca o stanju stranke na terenu i pristupnice novih lanova. Velibor Kikerec ispratio bi me na vlak, a neki su Ploani prelazili na drugu stranu ulice i izbjegavali nam se javiti, pozdraviti nas na ulici. Posebno me se dojmio susret s urom Pericom, hrvatskim uznikom, koji mi je priao o strahotama koje je doivio u komunistikim kazamatima za vrijeme 14-godinje robije.

Slijeva: Perica Juri i Josip Manoli.

Strah je bio prisutan u mnogih. Ipak, HDZ je nezaustavljivo kroio na povijesnu scenu i otvorio horizont slobode, jo jednom potvrdio da Hrvat nije roen biti sunjem. Uslijedio je povijesni, prvi Opi sabor HDZ-a u prepunoj dvorani Vatroslava Lisinskoga koji je udario temelj, osnaio politiki program HDZ-a, dravotvorni koncept hrvatske slobode, sklad iseljene i domovinske Hrvatske, pomirbu hrvatskih ljudi. Sjedili smo u prvim redovima, a u radnom predsjednitvu bili su Velibor Kikerec i Luka Bebi. Ushieno smo popratili dolazak naih iseljenika s trobojnicama u dvoranu. Mnogi su od njih nakon mnogo, neki i nakon etrdeset godina, dotaknuli sveto hrvatsko tlo. Vrlo emotivan trenutak koji u pamtiti itav ivot enjom i tugom za domovinom izmueni prognani hrvatski domoljubi zajedno s nama plau od sree. Na kraju Sabora predsjedniku smo dr. Franji Tumanu poklonili maketu neretvanske trupe, simbol ivotne borbe, raanja i umiranja u Neretvi koju je izradio na Kominjanin, povratnik iz iseljenitva, brodograditelj, pokojni Bjelimir upi.
13

Nakon sabora stranke stranaka infrastruktura bitno jaa. Utemeljuju se temeljni ogranci po tadanjim mjesnim zajednicama. Posebno mi u srcu ostaju nai prvi lanovi, itave obitelji onih koji su s toliko ara, hrabrosti i odlunosti u prijelomnim trenucima, na razdjelnici svjetova, stali uz HDZ radi ostvarenja hrvatskog sna. Uspravni a ne podanici! Zatim slijede prvi povijesni viestranaki izbori i uspostava mlade, toliko eljene hrvatske drave. Ploanski hadezeovci dr. Filip alinovi i Boko iljeg izabrani su u Hrvatski sabor i zajedno s Veliborom Kikerecom i Lukom Bebiem (metkovskim predstavnikom, dugogodinjim saborskim zastupnikom i sadanjim predsjednikom Hrvatskog sabora) te su 30. svibnja 1990. bili sudionicima povijesne konstituirajue sjednice prvoga hrvatskog viestranakog sabora. Velibor Kikerec izabran je za prvog tajnika Hrvatskog sabora (kasnije postaje i prvim hrvatskim generalom). Nakon drugih parlamentarnih izbora Vedran Sren postaje lanom toga visokog doma, a pokojni Luka iljeg (prvi podupan dubrovako-neretvanski) 1997. postaje zastupnikom upanijskog doma Hrvatskog dravnog sabora. Na lokalnoj je razini u Ploama (koje su tada jo nosile ime Kardeljevo) HDZ nominalno pobijedio na izborima ali su nezavisni listom stali uz Partiju koja se toboe transformirala. Tako smo prva viestranaka iskustva stjecali u oporbi. Ponosan sam na te dane. Moram priznati da se promatrajui danas politiku scenu pomalo sa sjetom prisjeam tog vremena, oito neponovljivog osjeaja povezanosti, prijateljstva, odanosti i hrabrosti. I sama pomisao na

Rogotinska no 31. srpnja 1990.

14

Rogotinska no 31. srpnja 1990.

dananje trgovake manire u politici bila nam je strana. Zato je i mogla nastati demokranska stranka koja je skinula anateme iz hrvatske (posebno novije) povijesti. Stranka koja je progovorila o hrvatskim uznicima i zloinima nad hrvatskim rodoljubima, koja je izrasla iz naroda i s tim narodom stvorila i obranila neovisnu hrvatsku dravu te tako oivotvorila hrvatski tisuljetni san. Imali smo sreu i povlasticu biti suvremenicima i sudionicima ostvarenja tog sna. U novi se hrvatski preporod nije moglo bez emocija, bez srca, jer kako ree Mato: I dok je srca bit e i Kroacije! Nije bilo vremena za lamentiranje. Tugaljivost i turobnost zamijenio je zanos. Bilo je to vrijeme, kako ree novovjeki pjesnik, ponosa i slave. To je bilo vrijeme koje je trailo odane i predane kao to je bio moralni gorostas ime odan. I kako se ne sjetiti velebne proslave izborne pobjede rogotinske noi 31. srpnja 1990., fete pred tisuama Neretvana koje je ime odan na Rogotinskoj noi.
15

oduevio pokojni ime odan. Imao sam ga ast, kao prvi predsjednik TO HDZ Rogotin, pozdraviti rijeima: Uvijek odan nikad prodan. Da, to je zaista bilo vrijeme odanih i nikad prodanih. Upeatljiv je i vaan (nenajavljen) prvi posjet jednog dunosnika nove Hrvatske, predsjednika Sabora arka Domljana, Rogotinu. Posebno pamtim spontani skup mjetana na rivi na Vlakoj, slavljenje zvona Presvetog Trojstva njemu i mladoj Hrvatskoj u ast te pjesmu Rajska Djevo, kraljice Hrvata. Kako zaboraviti razdraganost mjetana mojega Rogotina, suze radosnice kada je na kampanelu izvjeena do tada zabranjivana naa trobojnica. Oda slobodi. ivjelo se, snivalo i radilo po na elu i zazivu sursum corda, pod znakom Svetog Kria i naeg stijega: crven-bili-plavi. To je vrijeme kada je Neretva, od Unke do mora, bila jedno. O tempora, o mores! Kad smo ve pomislili da HRVATSKA UTNJA postaje na usud, progovorio je HDZ. Dvadeset godina pretpostavka je zrelosti, punopravnosti i punoljetnosti. Za oekivati je da e, a ja se ufam u Boga da hoe, i hrvatska inteligencija progovoriti i jasnije i odreenije jer danas imamo liberalni i posvemano hedonistiki pogled na ivot, globalizaciju i dobit pod svaku cijenu nasuprot vjerodostojnog ponaanja i svjedoenja, samopotovanja i afirmacije temeljnih istinskih moralnih naela. Svi mi kojima je oduvijek bilo sveto nae (Bogu hvala, potivali smo i tue) u opasnosti smo da nas se prozove konzervativnima, zastarjelim, a na pogled retrogradnim. Sve to zahtijeva i odgovor, konano i stav, slobodnomisleih ljudi hrvatske inteligencije. Dananje poimanje drutveno-gospodarskih odnosa u ivotnoj zbilji koja nas okruuje temelji se na kupoprodaji svega i svaega. Pod posebnim smo pritiskom i u iskuenju prodaje i odricanja od didovine. Ne smijemo zaboraviti svoje korijene radi oldi, u kojima oito nije sve, radi jagme zbog materijalnog, moda i nesvjesno afirmirati naelo ovisnosti i podreenosti, i to na kunom pragu. Interes moe postojati, ali samo kao razlona gospodarska kategorija, a ne kao neto to je samo sebi svrhom, odnosno modus vivendi. Mora se odgovoriti kakvo je to novo doba. Odgovoriti i nadstranakom udruivanju onih kojima su interesi, i to interesi pod svaku cijenu, jedino ivotno naelo. Posebno vano mjesto u ivotu svakog naroda, pa tako i hrvatskog, ima narodna kultura i kulturni identitet kao dio ukupnoga nacionalnog identiteta. I u olovnim vremenima, u vrtlogu politikih i svih moguih povijesnih pritisaka, hrvatski se ovjek borio, branio i obranio, i perom i kistom. Stoga je potrebno ulagati vie napora na ouvanju kulturnog identiteta i razvoju kulture. I zbog toga jer i sama naa Domovina to od nas oekuje, kako ree na vrli Tomislav Tom Durbei: Die Duh i Dua, Domovina moja vapijua!
16

Ovo je prigoda zahvaliti svim naim stranakim prijateljima koji su riskirajui sebe i svoje obitelji dali veliki doprinos snazi koja je pokrenula povijesni kota, posebno svim vjerodostojnim svjedocima koji su prepoznali znakove vremena, naim lanovima, istinskim domoljubima, koji su u dosadanjem stranakom putu pretrpjeli i stoiki podnijeli tajkune, kameleone i svekolike metamorfoze, a ostali uspravni i sauvali dostojanstvo. Na poseban nain, rijeima zahvale i potovanja i danas se valja sjetiti onih koji nisu vie fiziki meu nama i svih onih koji su samoprijegorom, rtvom ivota, izgradili temelje Domovine. Naih lanova i svih rodoljuba, hrvatskih branitelja.

Fotografije 18. listopada 1989.: Petar Cvitanovi, Ploe

Joko Dami, pok. Nikole, Rogotin

17

PAROBRODI I PAROBRODSKE VEZE METKOVIA OD 1875. DO 1918. GODINE

Otkrivanje Gundulieva spomenika u Dubrovniku krajem lipnja 1893. privuklo je nekoliko tisua izletnika u Grad. Dovozili su ih parobrodi jadranskih brodara. Najvie ih je dolo 25. lipnja, prvoga dana proslave. Iz Rijeke su krenuli parobrodi Hungaria, Iris i Austria iz ibenika; Primo iz Splita; Zagreb, iz Makarske i s Peljeca; Isea s Visa; Arciduca Ferdinando Massimiliano sa ipana; Melanira iz Stona, a Dinara (36,6 m dug, a 4,9 m irok brod, teak 118 BRT, tj. 39 NRT, s parnim strojem od 250 KS, izgraen 1888. u Trstu; brojio je 6 lanova posade) iz Metkovia, kojim je putovala cjelokupna Graanska glazba Metkovi na elu sa zastupnicima Jurjem Bjankinijem, Matom ariem i Virgilom Periem. Glazba je na svojemu prvom putovanju izvan Neretvanske doline i Peljeca pohodila prireivaa proslave. Nastup u Dubrovniku bio je za metkovsku glazbu veliko priznanje i ast jer je toj sveanosti prisustvovalo vie glazba iz Dalmacije. Nai su glazbari tom prigodom odrali koncert u irokoj ulici. Tih dana u prvim hrvatskim ilustriranim novinama Dom i sviet u 17. broju 1893. pie: "Na dne 26.lipnja slavio je hrvatski narod opet novu, veliajnu slavu (1891. otkriven je spomenik Andriji Kaiu-Mioiu u Makarskoj, op. pisca), otkrie spomenika jednom od najveih hrvatskih pjesnika, Ivanu Franjinu Gunduliu. Spomenik je izradio vrli na kipar Ivan Rendi. Na samu sveanost pohrlio je hrvatski narod iz svih krajeva" Jo kao mladog glazbara zainteresiralo me je ovo putovanje naih glazbara, pitao sam se na koji se nain uope u to doba putovalo, koliko je sve to trajalo. Gledajui kasnije razglednice onodobnog Metkovia ne moe se ne primijetiti veliki broj jedrenjaka i parobroda vezanih za obje obale nae prekrasne Neretve. Sve me je to ponukalo da pokuam istraiti koji su parobrodi dolazili u metkovsku luku kao i s kojim su to gradovima i lukama Metkovi i dolina Neretve do 1918. bili povezani. Znamo da se danas, zbog razvoja cestovnog prometa, sve te udaljenosti mnogo bre i lake prevaljuju autobusima, kamionima i osobnim automobilima, a i putovanja su trajektima sve bra i ugodnija.
18

Slika 1. Parobrodi u metkovskoj luci oko 1905.

Parobrodske se linije u to doba usklauju sa eljeznikim prometom (Trst i Rijeka), a to je i doba izgradnje nekih novih luka. Metkovi je do druge polovice 19. stoljea bio tek malo naselje da bi se izgradnjom eljeznike pruge 1885. povezao s velikim gravitacijskim podrujem i za nekoliko godina razvio u jednu od vanijih luka. Regulacijom toka Neretve od Ua do Metkovia (1888.) spaja se vodeni put sa eljeznikom mreom. Razvoj parobrodarstva omoguio je Dalmaciji da se s jedne strane kod Trsta i Rijeke, a s druge kod Metkovia povee sa eljeznikom mreom Austrije i Maarske. Obje je krajnje toke povezao morski plovidbeni put te su na taj nain stvoren preduvjeti za bolji i bri razvoj dalmatinske privrede. Prvi je poznati brodar koji svojim malenim drvenim parobrodom (kojemu ime nije navedeno) dolazi u Metkovi trogirski brodograditelj Petar Petri (Trogir, 1822. Graz, 1906). Parobrod je nabavio u Trstu oko 1870. te je njime odravao putniku i teretnu vezu uzdu obale srednje Dalmacije, isprva od Trogira do Katela i Splita, a kasnije do ibenika, Makarske pa ak i Metkovia.

Slika 2. Potanski parobrod na Neretvi.

Meutim, Neretvani su parobrod ugledali na obalama svoje rijeke netom nakon njegova izuma zahvaljujui austrijskoj poti koja jo 7. srpnja 1837.
19

organizira promet morem zahvaljujui tvrtki Austrian Lloyd. Kako u to vrijeme samo Opuzen ima potanski ured, otvoren 2. svibnja 1803. god. (imao je ig Narenta), vrlo rano Lloydovi parobrodi s potom dolaze do Opuzena. Transki Lloyd jo 1882. uz istonu obalu Jadrana odrava vie duobalnih linija, i to do Prevesa i Draa u Albaniji te Kotora, a upravo na tu liniju odrava se prikljuak lokalnom parobrodskom prugom Split Metkovi. Takvo e se stanje odrati do regulacije toka rijeke Neretve kada je omogueno i veim parobrodima uplovljavanje u Metkovi. Godine 1887. Metkovi je imao est parobrodskih linija, i to dvije izravno s Trstom, tri sa Splitom i jednu s Gruem. U metkovsku luku Slika 3. Naslovna strana reda vonje iz 1910. godine. dolaze sve vei brodovi kao to su Lloydovi parobrodi Nil (745 BRT) i Saida od 680 BRT. Od 1891., prema novom plovidbenom i potanskom ugovoru, Lloyd bio je obvezan na liniji Trst Metkovi ukljuiti parobrode od najmanje 500 BRT.

Slika 4. Pismo koje je 1892. putovalo parobrodom iz Metkovia u Trst.

Pojavom novih drutava koja su imala manje parobrode Lloyd pomalo naputa sporedne pruge u Dalmaciji. Zadrava samo glavne, longitudinalne
20

i neke teretno-putnike pruge koje su bile veoma rentabilne, poglavito nakon okupacije Bosne i Hercegovine, kada je promet izmeu Trsta i Metkovia bio znatno pojaan. Najvei je iskorak u parobrodskoj slubi Lloyd ostvario kada je 1895. uveo ekspresnu prugu postavivi na nju novi brzi parobrod Graf Wurmbrand. Taj parobrod od 952 BRT i 73,5 metra duine i irok 8,9 metara (bio je na granici sigurnosti plovidbe Neretvom) imao je strojeve jaine 2.500 KS koje su pokretala dva vijka. Pruga se tada odravala i za dananje uvjete velikom brzinom od 17 nautikih milja na sat. Koliko je plovidba rijekom Neretvom bila opasna pokazuje i podatak da su se pomorske nezgode u Dalmaciji najee dogaale na rijeci Neretvi, odnosno na njezinu uu. Tako je u razdoblju 1892. 1912. zabiljeeno 26 pomorskih nezgoda. Razmjerno se velik broj nezgoda dogodio kod Trogira i Katela, a potom u Zadru, na Silbi, Trpnju i drugim mjestima. Sreom, nije bilo ljudskih rtava.

Slika 5. Putnika obala s parobrodom prije 1900.

Da je pruga Metkovi Trst za najveeg brodara u Monarhiji bila bitna, vidljivo je posebno 1908. i 1909. kada se nakon nove sistematizacije pruga u Dalmaciji (nakon stapanja parobrodskih drutava sa sjeditem u Dalmaciji 1908., kada je Lloydovo mjesto u Dalmaciji trebalo preuzeti novoosnovano drutvo) transki brodar nije htio povui upravo s dviju pruga Trst Metkovi. U Dalmaciji su tim povodom prosvjedovali, a splitsko Nae jedinstvo pisalo je da "pruge metkovske moraju ostati dalmatinskim drutvima, a ne smiju se dati Lloydu, jer to nije nae, nije dalmatinsko drutvo".

21

Slika 6. Parobrod Hungaria.

Prve novogradnje novoosnovane tvrtke Ungaro-Croate parobrodi Croatia i Hungaria izgraeni su 1891. i 1892. Imena brodova iskazuju tadanji politiki kompromis. Godine 1892. grade se parobrodi Zagreb i Budapest, a 1902. Hrvat i Magyar. U navedenom razdoblju jo jedan brodar sklapa veoma povoljan ugovor s vladom i dobiva dodatnu naknadu za uspostavu brze parobrodske linije iz Rijeke za Dalmaciji. Naime, od 1. sijenja 1892. Lloyd se povlai iz Rijeke preputajui linije s polaskom iz ovog grada Ugarsko-hrvatskom parobrodskom drutvu. Da bi mogao udovoljiti novim zahtjevima, novi brodar mora pojaati flotu te naruuje dva putniko-teretna parobroda, Croatia i Hungaria. Croatia je imala 481 BRT, a 291 NRT, duine 50,94 metra, a irine 7,8 metara. Posada joj je brojila 12 lanova. U kabine je mogla smjestiti 38, a na palubu 150 putnika. Brod je preuzeo brzu prugu Rijeka Metkovi dva puta tjedno. Prve redovite pruge u splitskom okruju pojavljuju se ve oko 1875., kada se u pomorski putniki promet ukljuio parobrod Messaggiere (27 NRT) u vlasnitvu Petra Palesea iz Trsta. Pod zapovjednitvom je kapetana I. Mayera Messaggiere obavljao promet izmeu Metkovia, Braa, Splita, ibenika i Zadra.

Slika 7. Parobrod Cavaliere de Chlumecky odravao je redovitu subvencioniranu prugu izmeu Metkovia i Grua te Metkovia i Splita. Kasnije je nosio imena Nogaro i Aussa C.

22

Prvi je subvencionirani brodar na ovom podruju bio Alessandre Cesare iz Trsta zajedno sa Nikolom Viduliem iz Loinja, vlasnici drutva Navigazione a vapore Gravosa-Metkovic. Posjedovali su etiri parobroda male obalne plovidbe i to Cavalere de Chlumecky od 49 BRT koji je pod zapovjednitvom kapetana Kuzme Vrankovia iz Starog Grada na Hvaru od 1877. do 1878. odravao redovitu prugu Metkovi Ston Gru, a poslije i Split Metkovi te Melanira, Gravosa i Stagno. Na njoj je uz putnike prevozio i potu za to je dobivao dravnu subvenciju od 12.000 forinti. Sjedite je drutva bilo u Trstu, a na dalmatinskom se podruju drutvo odralo do 1902.

Slika 8. Parobrod Melanira dobro je poznavao nae vode te je takoer dugo plovio na pruzi Metkovi Ston.

Prema pisanju splitskog lista LAvvenire koncem 1879. prometuje u Dalmaciji eljezni parobrod na vijak Bosna od 266 tona nosivosti (vjerojatnije 26 tona nosivosti) u vlasnitvu tvrtke Ante Manoa, pok. Ivana, iz Trsta, a zapovjednik je broda bio kapetan I. Protti. Od travnja 1880. taj parobrod uspostavlja brzu uzdu obalnu prugu Trst Metkovi, a pristaje i u Zadru i Splitu. U kolovozu iste godine, umjesto Bosne, stavljeni su u promet parobrodi Mostar i Novi Pazar (s kapetanima S. M. Antoninijem iz Makarske, a kasnije Danom Makalom Nikolinim iz Zlarina, 1850. 1905.) svaki od 24 tone nosivosti. Ovo je prva duobalna linija za Trst iz Metkovia, a po veliini se brodova vidi koliki su parobrodi prije ureenja toka Neretve do Ua mogli uplovljavati u Metkovi. Nakon Berlinskog kongresa 1878., na kojem je Austro-Ugarskoj odobreno pripajanje Bosne i Hercegovine, dodatno je porasla je vanost Metkovia. Prema izvjeu Lukog ureda u Metkoviu tijekom listopada 1879. u metkovsku luku, osim jedrenjaka, uplovljavalo je redovito i est parobroda: Spalato,
23

Augusta, Barone de Rodich, Erzegovina, Dalmazia i Cavaliere de Chlumecky. Tijekom toga mjeseca Cavaliere de Chlumecky vozio je 13 puta u Ston i dvaput izvanredno u Makarsku. Ostali su parobrodi u istom razdoblju imali 16 putovanja dotiui od Splita do Metkovia luke na sjevernoj strani Braa i luke uzdu Makarskog primorja. Zanimljivo je da se u izvjeu o kretanju brodova splitske luke kapetanije 30. studenog 1880. napominje da je na pruzi za Metkovi i Makarsku plovio i engleski parobrod Albion (od 114 tona) pod zapovjednitvom kapetana S. Thomsona te je te 1880. prometovao izmeu Splita, Zadra, ibenika, Trsta i Metkovia prevozei putnike i teret, osobito vino. Prvo poznatije dalmatinsko parobrodsko drutvo (kako brojem brodova, tako i dugotrajnou poslovanja utemeljeno je u Makarskoj 1878.), o emu takoer pie splitski LAvvenire 27. prosinca 1878. oglasom da tvrtka Braa Rismondo iz Makarske uvodi redovitu liniju Makarska Metkovi dvaput tjedno. Prva dva broda toga brodara koji su bili stalni gosti metkovske luke bili su parobrod Barone de Rodich (ime tadanjeg namjesnika za Dalmaciju), sagraen u drvu, s 37 tona nosivosti i strojem jaine 16 KS te esterolane posade. Prvi su mu zapovjednici bili Andrija Suan i Ivan Marija Antonini. Drveni parobrod Erzegovina sagraen je u Trstu jo 1868., imao je samo 13 tona nosivosti i stroj jaine 10 KS. Prvi mu je zapovjednik bio Mate Mihaljevi. Prve je uspjene poslove imalo Drutvo Braa Rismondo prevozei svakog tjedna vojnike, vojnu opremu i drugi materijal u Metkovi. Na taj je nain parobrodarstvo nadoknadilo Makarskoj gubitak trgovine sa zaleem, nakon to je ona okupacijom Bosne i Hercegovine preusmjerena na Metkovi. Samo godinu dana nakon osnutka spomenutog drutva, ono pojaava promet na pruzi Split Metkovi odravajui je tri puta tjedno. Godine 1880. izlaze iz svog okruja i poinju odravati duobalnu prugu Trst Metkovi s pristajanjem u Zadru, Trogiru, Splitu i Makarskoj. U svim tim lukama drutvo ima svoje agencije koje u poetku u Metkoviu vodi Stjepan Dojmi. 21. rujna idue godine Barone de Rodich na toj duobalnoj liniji pristaje jo i u Bolu, Jelsi i Sumartinu. Jasno da Barone de Rodich nije mogao odgovoriti takvu zahtjevu, kako veliinom, tako i brzinom plovidbe, pa drutvo kupuje novi, trei parobrod i daje mu isto ime, a stari parobrod preimenuje u Dalmazia. Novi je brod izgraen u Trstu 1878., imao je 123 BRT, a za razliku od prethodnih izgraen je od eljeza. Braa Rismondo 1888. kupuju dva parobroda, do tada najvei Isea od 255 BRT prvi parobrod drutva registriran u kategoriju velike obalne plovidbe, te Dinaru od 119 BRT. Mosor, parobrod od 132 BRT, kupuju 1896., a on, kao i njegovi prethodnici, est je odnosno redovit gost metkovske luke.

24

Slika 9. Parobrod Mosor na putu iz Metkovia za Split oko 1900.

Poetkom 1902. drutvo Braa Rismondo potpuno mijenja vozni red. Teite novog voznog reda bilo je usmjereno na pojaanje prometa s Metkoviem. Promet s lukom Metkovi bio je jako rentabilan te se nije isplatilo gubiti vrijeme i brodski prostor dotiui sve brake i hvarske luke. Unato svim prosvjedima, kako komore u Splitu, tako i velikog broja otonih opina, drutvo je Braa Rismondo ustrajalo u novom redu plovidbe. Vidljivo je kolika je vanost pridavana upravo luci u Metkoviu u odnosu na sve druge manje dalmatinske luke.

Slika 10. Parobrod Barone Chlumecky.

Jo je jedan parobrod bio est gost nae luke Barone Chlumecky 111 BRT velik parobrod izgraen 1896. u Malom Loinju dugom 35 metara, a irokom 4,8 metara. Preprodajama je mijenjao ime te se zvao i Venezia, potom Cherso i napokon Krka u vlasnitvu Pia Negria i drugova iz ibenika. Meu "drugovima" bio je i Zlarinjanin Ante Adum. U to je vrijeme u naem gradu ivio Mate Adum, takoer Zlarinjanin, prvi vlasnik motocikla (o tome nekom drugom prigodom) u Metkoviu.
25

Slika 11. Razglednica koja je putovala iz Metkovia 1898.

Korulani su imali vie parobrodskih tvrtka s vie manjih parobroda, ali je samo parobrod Petar Zrinski Obalne plovidbe Hum prometovao na pruzi ibenik Metkovi i Split Metkovi. Hrvatsko parobrodsko drutvo Jadran iz Splita imalo je dva parobroda, Split, dugaak 44 metra, nosivosti 326 BRT, te Jadran od 346 BRT. Brodovi ovog drutva odravali su dvaput tjedno putniku i teretnu liniju Trst Rijeka Metkovi.

Slika 12. Mornari su se rado fotografirali s parobrodima u luci Metkovi.

Zanimljivo je kako je Poljika plovidba Krilo Jesenice (vlasnik je tvrtke bio veletrgovac vinom u Trstu Filip Ivanievi, pok. Josipa, zajedno s 12 suvlasnika) rjeavala problem ugljena za svoje parobrode. Naime, rashodovanjem starog parobroda Knez na novi prebacuje parni stroj sa starog koji dalje slui kao skla26

dite ugljena. Stari bi se brod u Metkoviu napunio ugljenom da bi ga potom novi dovukao u Krilo Jesenice, ime bi bile rijeene mjesene potrebe za gorivom.

Slika 13. Okretanje putnikog parobroda na Neretvi.

Nai sugraani i drugi Neretvani u to vrijeme oito nisu imali kapitala da bi se u veoj mjeri ukljuivali u putniki i teretni parobrodski promet koji se intenzivno odvijao preko metkovske luke. Parobrod Ghiesa (izgraen 1893. nosivosti 31 BRT i 19 NRT). 1906. godine kupio je poznati pomorski strunjak Mate ari (1859. 1926.), roen u Opuzenu, metkovski veletrgovac, i Petar Guina iz ibenika, no ve idue godine prodao ga je Marku U. Martinolichu iz Malog Loinja. Mate ari bio je i zastupnik u Dalmatinskom saboru te jedan od glavnih pokretaa stapanja dalmatinskih parobrodskih drutava u drutvo Dalmatia. Mate ari bio je od lipnja 1904. do 1912. agent tvrtke Lloyda u Metkoviu. Nakon Prvoga svjetskog rata postaje glavni direktor Jadranske plovidbe Suak. Na tom poloaju ostaje do smrti. Mate ari i Petar Guina pojavljuju se ponovno 1917. kao vlasnici dvaju malo veih ali starih parobroda: Majdan (od 391 BRT, sagraen u Dublinu 1888.) i Vranjic (od 94 BRT, izgraen u Kielu 1866.). Nominalno je sjedite drutva bilo u Trstu, ali je glavna agencija bila smjeSlika 14. Oglas Dalmatije objavljen u Narodnom listu 1912. tena u Metkoviu.
27

Stapanjem vie dalmatinskih parobrodskih drutava 20. listopada 1907. stvara se novo Austrijsko parobrodsko drutvo Dalmatia, koje ve krajem 1908. gradi dva nova parobroda blizanca Cetina i Makarska. Brodovi razvijaju brzinu od 14 vorova te su bili suvremeno opremljeni elektrinim svjetlima i parnim grijanjem. Makarska i Cetina ukljueni su u prugu Metkovi Split Komia na kojoj su plovili sve do poetka Drugoga svjetskog rata.
Slika 15. Parobrodi blizanci Makarska i Cetina najdue su plovili na pruzi Metkovi Split.

Uz sve navedeno vano je naglasiti da i nakon zavretka regulacije rijeke Neretve (zapoeta 1881., a konano zavrena 1889.) metkovska luka nije mogla prerasti u luku meunarodnog karaktera jer tok rijeke nije omoguivao sigurnu plovidbu brodovima duim od 70 metara i s veim gazom. Unato navedenog samo u razdoblju od 1890. do 1893. vanija parobrodska drutva otpremila su i dopremila preko ove luke roba, Lloyd 450.878, Braa Rismondo 29.526 te Ugarsko-hrvatsko drutvo 4.045.308 kvintala. Lloyd je prevezao 17.973 putnika, Braa Rismondo 3.095 te Ugarsko-hrvatsko drutvo 1.274 prevezena putnika. U metkovskoj se luci srednja veliina broda na parni pogon kretala u istom razdoblju izmeu 118 do 219 NRT.

28

Slika 16. Mala riva i veliki parobrodi oko 1900.

1911. i 1912. s naom obalom odravala su redovne tjedne linije dva talijanska parobrodska drutva, Puglia (s tri parobroda) i drutvo Venezia (s jednim parobrodom). Puglia je odravala liniju Bari Ancona Split Metkovi bez pristajanja u Zadru. Uz lokalne pruge za Trpanj, Crkvice i Blace te ostala mjesta na Peljecu i dolini Neretve Metkovi je preko etrdeset godina bio povezan ili svakodnevno ili vie puta tjedno s veinom veih ili manji dalmatinskih luka: Gruom, Splitom, ibenikom, Zadrom, Makarskom i s itavim Makarskim primorjem, lukama na Hvaru, Brau i Koruli, ak i s Komiom na Visu. Duobalne su linije omoguavale vezu iz Metkovia sa sjevernojadranskim otocima (Mali Loinj) i Istrom (Pula), Rijekom i Trstom. Iz naega se grada jedno krae vrijeme moglo izravno putovati i do Ancone i Barija. Takvo se stanje u manjoj mjeri odralo sve do poetka Drugoga svjetskog rata te je linija do Trsta nekoliko godina (1927. 1929.) bila produena i do Venecije.

Slika 17. Luka oko 1910.

Vozni red od 1. srpnja 1909. godine, kojeg je priredio J. Matija, a tiskao se etiri puta godinje u Splitu u Hrvatskoj tampariji Trumbi i drugovi, pokazuje da je trinaest onodobnih brodskih drutava obavljalo sav putniki, teretni i potanski promet na 98 linija povezujui 202 luke na istonoj obali Jadrana i na otocima. Dalmacija je imala najvei broj pruga povezujui 144 luke, ali je
29

imala, kako smo ve rekli, samo jedno parobrodsko drutvo (Jadran) koje odravalo du obalnu trgovaku liniju Trst Rijeka Split Metkovi i Trst Split Metkovi. Druga su drutva odravala lokalni promet. Usporedbom tog voznog reda sa sadanjim stanjem uvjerit emo se da je tono 112 luka na naoj obali izgubilo brodsku vezu sa svijetom, a meu njima i na Metkovi koji je tada imao 10 dnevnih veza te 3 tjedne linije za Rijeku (od ega jednu brzu) kao i dvije tjedne brze linije za Trst. Obuhvatiti i nabrojiti sve brodove koji su dolazili u luku Metkovi iznimno je velik i opsean posao za koji u, nadam se, pronai podrku i pomo jo nekih istraivaa. Vjerujem da je skoro svaki manji parobrod iz tog vremena koji se nalazio u upisniku brodova tvrtka Austro-Ugarske Monarhije barem jednom pristao u Metkoviu. Na nekim razglednicama koje prikazuju metkovsku luku iz tog vremena primjeujemo preko etrdeset raznih vrsta brodova na vezu ukljuujui i mnoge jedrenjake. Vjerujem da sam ukratko uspio opisati jedno burno i iznimno vano razdoblje u razvoju naega grada, a i Doline Neretve, kada smo na svjetskoj pozornici imali ulogu koju nismo imali nikada ni prije ni poslije. Posebno zahvaljujem gospodinu Ratku Krstieviu na ustupljenoj literaturi koja mi je u mnogome pomogla pri pisanju ovog rada.
Slika 18. Veina popisanih parobroda, osim onih veih od 500 BRT, vjerojatno su uplovljavali u metkovsku luku.

30

Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Bijela flota hrvatskog jadrana 1872. 1947. 1997. Jadrolinija Rijeka 1997. Pomorski zbornik jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1962. Parobrodarstvo dalmacije 1878. 1918. Oliver Fijo, JAZU, Zadar 1962. Gradska glazba Metkovi 1886. 1986. Ivan Juri, Metkovi 1986. Gospodarski razvoj luke i trgovita Metkovi od 1850. do 1918., Ivan Juri, Metkovi 2000. Predfilatelistiki potanski igovi Hrvatske, Nikola Petric, Zagreb 2004.

Mario Talaji, Zagreb

31

CAR I KRALJ FRANJO JOSIP I. U POSJETU DONJEM PONERETAVLJU

BORAVAK U METKOVIU

Franjo Josip I. (Zbirka fotografija Stipana Vekia).

Pripremajui se za okupaciju Bosne i Hercegovine i daljnji prodor na istok, car i kralj Franjo Josip I., na svom putu kroz Dalmaciju, u travnju i svibnju 1875., doputovao je u posjet Metkoviu i Opuzenu 26. travnja 1875.1 Cilj njegova dolaska u ova pogranina mjesta bio je pridobivanje stanovnitva pograninoga podruja susjedne otomanske Bosne i Hercegovine za svoje ratne planove. Radilo se o pripremama za okupaciju Bosne i Hercegovine koja je okupirana tri godine kasnije.
1

Narodni list, Zadar, br. 34/1875.

32

Ispred kue Filipa Dominikovia, koja mu je bila rezidencija za jednu no, doekalo ga je mnotvo naroda. Franju Josipa I. i njegovu pratnju u ime okupljenoga naroda na hrvatskom jeziku srdano je pozdravio naelnik opine Ivan Gabri zaeljevi mu dobrodolicu i ugodan boravak. S naelnikom opine nalazilo se opinsko vijee u sastavu: Mate Gluevi, Mijo Sren, Lazar Popovac, Jakov Fabijani, Andrija Kljue i imun Obradovi.2 Ispred zgrade postavljen je dvostruki lijepo nakieni slavoluk na kojem se nalazio veliki natpis sa eljama i potrebama stanovnika Metkovia i Donjega Poneretavlja. Nakon prijema brojnih Preslika lanka iz Narodnoga lista. uzvanika car i kralj obiao je rimokatoliku i pravoslavnu crkvu, muku i ensku puku kolu te se proetao do granice na umruku. Veera je trajala jedan sat i pol, i preko veere pucali su se vatrometi, i bila je rasvjeta po svem varou, a ponajvie na Plokati (dananjem Trgu kralja Tomislava). S ovim dolaskom N. V. naeg kralja uhvamo se da e poboljati stanje Neretve, i da e Metkoviim biti dato kotarsko poglavarstvo, pristav ovom c. k. sudu, da e biti sagraen most preko Neretve pram Metkoviim, i da e se sagraditi cesta preko Vida do iljegove lokve, te da e se dopustiti i sadjenje duhana.3 Dana 27. travnja 1875. u jutarnjim je satima Franjo Josip I. otputovao iz Metkovia preko Kleka u Slano praen svud neopisivim oduevljenjem.4

2 3 4

Luigi Masceh, Manuale del regno di Dalmazia per lano Zara 1876., str. 160. Narodni list, Zadar, br. 34/1875. Narodni list, Zadar, br. 35/1875.

33

KUA FILIPA DOMINIKOVIA

U Metkoviu je od 1850. do 1875. izgraeno pedesetak kua uz makadamsku cestu Metkovi Mostar (dananja Ulica Stjepana Radia, Trg kralja Tomislava i Ulica oca Ante Gabria). Od tih kua posebno se istie ona Filipa Dominikovia, koja ima 12 soba i 2 salona, ija je najvia i glavna odlika, na kojoj joj zavide i najluksuznije palae dalmatinskih gradova, to je ugostila Njegovo dostojanstvo Preuzvienog Cara i Kralja Franju Josipa I. dana 26. travnja 1875. Na vjenu uspomenu toga sretnog dogaaja vlasnik gosp. Filip Dominikovi, nakon to je dobio dozvolu Preuzvienog cara, koji mu je podijelio carsku plemiku titulu, dao je urezati na lijepu bijelu braku kamenu plou sljedeega natpisa:5

Luigi Masceh, Manuale del regno di Dalmazia per lano Zara 1876., str. 158.

Teksta sa spomen-ploe u prijevodu na hrvatski jezik: Franjo Josip I. Apostolski car Austrije, u pohodu vjernoj Dalmaciji, sretnog dana 26. travnja 1875. ovaj skromni prag sam prijee. Onaj, kojemu je iskazana tolika ast, zahvalna srca potomstvu ovaj spomen ostavlja.6

Kua Dominikovia (fotografija: I. Veraja).

5 6

Luigi Masceh, Manuale del regno di Dalmazia per lano Zara 1876., str. 158. Tekst je s latinskoga na hrvatski jezik preveo prof. dr. sc. fra Andrija Niki.

34

Nakon raspada Habsburke Monarhije 1918. i proglaenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ploa je razbijena jer je velikosrpska politika nastojala da to prije izbrie svaki trag prethodne drave kako bi to prije ostvarila svoje velikosrpske planove.

CAR I KRALJ FRANJO JOSIP I. U OPUZENU

Na proputovanju se brodicom, s ua Neretve do Metkovia, car i kralj Franjo Josip I. zadrao u Opuzenu. Evo kako je dopisnik Narodnoga lista opisao doek cara u Opuzenu:7

Preslika lanka iz Narodnoga lista.

Mjesto je bilo okieno slavolucima, zastavama i natpisima na hrvatskom jeziku. Cara i njegovu pratnju doekala je i pozdravila opinska uprava na elu s Petrom Nikoliem, naelnikom i vijenicima u sastavu: Stjepan Dominikovi, Ivan Barbir, Filip Krstievi, Josip Grgi,

Narodni list, Zadar, br. 34/1875.

35

Jure Franievi i Stanislav Rado.8 Car je u Opuzenu obiao crkvu sv. Stjepana te ensku i muku puku kolu. Nakon to se sat i pol zadravao u Opuzenu nastavio je put prema Metkoviu malim parobrodom u pratnji brojnih neretvanskih trupa koje su ga pratile do Kule Norinske.

OSTVARENJE CAREVIH OBEANJA IZ METKOVIA

to je car obeao nakon odlaska iz Metkovia 27. travnja, ostvarit e se u sljedeih dvadesetak godina. Rije je o golemim ulaganjima koje je Austro-Ugarska realizirala u Donjem Poneretavlju. Tako je Metkovi dobio kotarsko poglavarstvo (1880.), rijeka Neretva regulirana je za promet (1881. 1885.), sagraene su obale u Metkoviu i Opuzenu za prijem parobroda i jedrenjaka, eljezni most u Metkoviu preko rijeke Neretve i u Opuzenu preko Male Neretve (1895.), eljeznika pruga uzanog kolosijeka Metkovi Mostar (1885.), odobrena je sadnja duhana (1890.), izgradnja duhanske stanice (1903.) itd. Iz navedenoga se moe zakljuiti da su careva obeanja realizirana. U Opuzenu je na obali 1885. podignut spomenik u obliku obeliska kao trajni spomen na regulaciju rijeke Neretve za promet. Na spomeniku stoji: Ovaj spomenik podignut je god. 1885. u znak dovrenja regulacije korita rijeke Neretve. 9

Spomenik u povodu regulacije Neretve.

8 9

Luigi Masceh, Manuale del regno di Dalmazia per lano Zara 1876., str. 115. Don Jozo Bebi, upa Opuzen, Opuzen, 1983., str. 120.

36

Drveni vojniki most preko Neretve u Metkoviu sagraen 1878.

Carica Jelisava.

eljezni most Jelisavin most u Metkoviu sagraen 1895.

37

Duhanska stanica u Metkoviu otvorena 1903.

Posjet cara Franje Josipa I. Donjem Poneretavlju i ostvarenje njegovih obeanja danih za boravka u Metkoviu i Opuzenu ostavila su dubok trag u sjeanju Neretvana. Neretvani, posebice Metkovci, donekle su mu se oduili tako to su eljeznom mostu preko rijeke Neretve dali ime Jelisavin most, u ast carice Jelisave. Po carevu je imenu nazvana avenija u dijelu dananje Ulice Ivana Gundulia, od Trga kralja Tomislava do stare zdravstvene stanice. Dostojanstveno su iz metkovske luke ispraena mrtva tijela Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije nakon atentata u Sarajevu 1914.

dr. sc. Ivan Juri, Metkovi

38

REINA
Brijuni, nevelika otona skupina uz zapadnu obalu Istre rastegnuta izmeu Pule i Rovinja, hrvatski nacionalni park, mjesto je poetka jedne zanimljive prie o putnikome brodu koji je u prvim godinama razvoja grada Ploa odigrao doista iznimno vanu, zapravo pionirsku prometnu ulogu. To je pria o brodu REINA, koji je u nedostatku ozbiljnijeg prometovala u donjoneretvanskome i podbiokovskome kraju u pedesetim i ezdesetim godinama prologa stoljea, bio jedna od okosnica svakodnevnog putovanja okolnog lokalnog stanovnitva prema Ploama, mjestu u kojem su mnogi od njih bili zaposleni ili su u njemu pohaali vie razrede osnovne kole, Gimnaziju ili kolu uenika u privredi (UP). Iz Ploa se u to vrijeme moglo dalje putovati i brzim vlakom (irom) prema Sarajevu ili brzom brodskom prugom prema Splitu, iako pojam brzi danas pomalo izgleda smijeno ako znamo da se tim brzim vezama do Zagreba, s obveznim presjedanjem u Splitu ili Sarajevu na normalni vlak, putovalo nikada krae od 24 sata. Bogati austrijski industrijalac Paul Kupelwieser, koji je izmeu ostaloga posjedovao i eliane u Linzu, kupio je 1893. brijunsko otoje, koje tvori etrnaest otoka i otoia, od mletakih trgovaca za 75.000 zlatnih forinti. Potpuno zaputeno i malarino podruje Kupelwieser je meliorirao i uz pomo svjetski poznatog njemakog biologa Roberta Kocha potpuno iskorijenio malariju, iako je i on sam, dugo boravei na Brijunima, od nje ozbiljno obolio. Zapoeo je izgradnju prvih hotela, pristanita, parkova, putova, zoolokog vrta, teniskih i golfskih igralita te ostalih sadraja kojima je ovdje planirao stvoriti ekskluzivno ljetovalite. Za sigurno prometno povezivanje Brijuna s kopnom morao je naruiti i dobar brod. Kupelwieser je u transkom brodogradilitu Cantiere San Marco dello Stabilimento Tecnico Triestino dao izgraditi manji putniki brod eline konstrukcije koji je sluio za redovito povezivanje Brijuna s kopnom, a kojega je povremeno i sam koristio za svoja privatna krstarenja. Novogradnja 382 porinuta je u more u svibnju 1908. te tom prigodom krtena imenom BRIONI kao ve trei brod istoga imena koje je do tada osobno posjedovao Kupelwieser. Brod od 104 GRT i 39 NRT, dug 27 i irok 5 metara zaplovio je 1910., a predstavljao je pravu tehniku senzaciju svojega vremena jer je bio prvi putniki brod na svijetu kojeg je pokretao dizelski glavni pogonski stroj. Njemaka, austrijska i talijanska literatura navode ga kao Erstes Dieselpassagierschiff der Welt odnosno La prima nave passeggeri con motore propulsore diesel del mondo. Skromni glavni pogonski
39

stroj izgraen u Grazer Waggon und Maschinenfabriks A. G. Graz snage 180 KS omoguavao mu je plovidbu brzinom od 11 vorova. Prevozio je do 177 putnika. Formalni je vlasnik broda BRIONI bilo Kupelwieserovo dioniko drutvo Gutsdirektion der Brionischen Inseln Pola koje je od veljae 1910. otpoelo odravati redovne putniko-teretne pruge iz Pule i Faane prema Velom Brijunu. Naravno, ova dobro zamiljena turistika idila nije dugo potrajala jer je uskoro buknuo Prvi svjetski rat. Njegovim se zavretkom poraena Habsburka Monarhija raspala na nekoliko drava, a podruje Brijuna dolo je 1918. pod talijanski suverenitet. Iste godine umire i Paul Kupelwieser, a nasljeuje ga sin Karl. Iako su austrijski i hrvatski posjetitelji od tada nerado posjeivali ovo atraktivno otoje, bilo je dovoljno turista iz same Italije pa se je posao u meuratnom razdoblju nastavio i dalje dobro razvijati. Talijani nikako nisu mogli podnijeti da vlasnitvo takva dragulja ostane u austrijskim rukama pa su se na sve mogue naine pokuavali legalno domoi njegovog posjeda. Prilika se ukazala 1930. kada je Kupelwieserov sin zbog financijskih potekoa poinio samoubojstvo. Kako njegovi nasljednici nisu nali naina podmiriti prispjele bankarske obveze, ali ni zaostale neplaene poreze, Brijune je 1936. konfiscirala talijanska vlada. Drutvo je promijenilo ime u Azienda Patrimoniale dello Stato Brioni, a u njegovu se je vlasnitvu naao i brod BRIONI. Meutim, ni ova zanimljiva povijesna epizoda nije dugo potrajala jer je uskoro zapoeo Drugi svjetski rat pa je Brijune zaposjela talijanska ratna mornarica. Kapitulacijom Italije u rujnu 1943. ovamo dolazi njemaka vojska (Kriegsmarine ratna mornarica), ali i ona nakratko jer je rat uskoro zavrio. Naravno, BRIONI su svojim ionako skromnim transportnim kapacitetima itavo to vrijeme samozatajno i vjerno sluili i jednoj i drugoj ratnoj mornarici.

40

Kada su Brijuni 1945. konano osloboeni i doli pod upravu novostvorene Titove Jugoslavije, brod BRIONI kao ratni je plijen preao u vlasnitvo rijeke Sredinjice za plovidbu koja mu je dala i novo ime REINA. Od 1947. u sastavu je nejake i skromne flote tek osnovane Jadranske linijske plovidbe (Jadrolinije) koja ga je iste godine potpuno obnovila i ugradila mu neto snaniji glavni pogonski stroj Ansaldo Genova snage 242 kW, koji je i sam nakon rata neiskoriten i zaboravljen ostao u naim brodogradilitima i na koncu poput broda zavrio kao ratni plijen. Istodobno Brijune zaposjeda novi vladar ovih prostora Josip Broz Tito koji je, prenamijenivi ih u osobnu luksuznu rezidenciju, uloio mnogo svojega slobodnoga vremena i tuega novca da se ovome otoju vrati stari sjaj, ali za ogranienu i ekskluzivnu upotrebu svoje politike oligarhije i gostiju iz cijeloga svijeta. Umjesto BRIONA iz Faane prema Velom Brijunu zaplovili su noviji i komforniji brodovi, a stara je ljepotica, dodue malo uminkana, dobila jednu sasvim drukiju ulogu. Nova je REINA preuzela odravanje lokalnih brodskih pruga, a najvei je broj godina provela u ploanskom akvatoriju neumorno povezujui novi luki grad s njegovim okolnim naseljima. Plovila je uglavnom na lokalnoj pruzi iz Ploa do Trpnja, Gradca, Zaostroga, Drvenika, Podgore i Makarske te Neretvom prema Kominu, Opuzenu i Metkoviu. U nedostatku boljih brodova znala se esto zaputiti ak i do Splita. Svoj je stalni vez REINA na ploanskoj putnikoj rivi imala na mjestu koje je bilo pomalo u sjeni onoga koji su imali NJEGO i VLADIMIR NAZOR, koji su i tako pokazivali svoju dominantnu ulogu u regionalnome pomorskom povezivanju Ploa s veim gradskim i kotarskim sreditima poput Makarske i Splita. Uminkani su se pjesnici na vezu tijekom noi doimali doista nadmono i kooperno nasuprot neuglednoj i marljivoj REINI. Ovaj skromni brod bio je, gotovo doslovno, i drugim domom velikom broju uenika putnika s Peljeca i Podbiokovlja jer su jedino slobodno vrijeme za uenje u zimskim kinim i hladnim danima imali ba u toplom salonu s elektrinom rasvjetom u njezinim sporim i dugim plovidbama zbog kojih su ta djeca domove naputali rano ujutro i u njih se vraali kasno naveer u potpunom nonom mraku. Ne zaboravimo da u to vrijeme veliki broj neretvanskih, peljekih i podbio41

kovskih domainstava jo nije bio elektrificiran, a za nonu su rasvjetu uglavnom koristili odavno zaboravljene petroljae. Izgradnjom Jadranske magistrale prestala je potreba za klasinim putnikim brodovima male obalne plovidbe, a na njihovo su mjesto doli suvremeniji trajekti kao sastavni dio integralnog sustava cestovnog prometa koji je uskoro preuzeo vodeu ulogu u sveukupnome putnikom lokalnom prometovanju. Tako je i REINA koncem ezdesetih godina prologa stoljea otila u zaslunu mirovinu. Prodana je 1968. u Zadar gdje je sljedeih dvadeset godina, u poetku kao MARE NOSTRUM, a potom LIDO, stalno privezana sluila kao plovei restoran. U starom je eljezu dobra stara REINA, prvi putniki brod na dizelski pogon na svijetu, konano zavrila 1988. Tako je definitivno iz naih krajeva nestao jedan skladni i nostalgini vapor. Sama rije vapor (talijanski vapore, turski vapur) i nije ba najprikladnija za REINU jer se je ona u lokalnom narjeju uglavnom upotrebljavala za eljezne brodove na parni pogon, ali skromna je REINA u naim krajevima uvijek bila i ostala vapor, iako je bila prvi putniki brod na svijetu kojega je pokretao pogonski dizelski stroj i tako za sva vremena ostala zlatnim slovima zabiljeena u cjelokupnoj svjetskoj povijesti brodarstva. Veina putnika iz vremena njezine plovidbe u naim krajevima, vozei se stijenjeni u njezinim skromnim salonima ili tiskajui se na uskim palubama, nije tada uope ni bila svjesna nedvojbeno velike svjetske povijesne vanosti nae dobre stare REINE.

Neven Jerkovi, Dubrovnik

42

PRILOZI IZ PROLOSTI DESANA

1. UVOD
Mjesto Desne smjestilo se je na jugozapadnoj strani u podnoju brda Rujnice. Nalazi se izvan prometnica te je udaljeno od Metkovi 12 km i ubraja se u starija naselja doline Neretve. Dugo godina poslije Drugoga svjetskog rata Desne su teritorijalno pripadale Opini Metkovi, a od 1993. u sastavu su Opine Kula Norinska. Ime Desne navodi se kao ime tvrave i mjesta s desne strane rijeke Neretve jugozapadno od Metkovia. Pod Desnama se podrazumijeva polukruni predio na desnoj strani rijeke Neretve od Metkovia prema Opuzenu. Po nekim izvorima ime mjesta Desne dolazi od naziva desne (desni, gornja vilica), jer ima slian polukruni oblik, dok po drugim izvorima ime Desne dobiva jer se nalazi s desne strane rijeke Neretve.1 Prevladava miljenje da ime vue podrijetlo od istoimene srednjovjekovne tvrave iz 14. st. koja je imala vojnu posadu, a kojoj se danas izgubio svaki trag. Tvrava se Desna spominje 1363. i 1366., a potom i u tubi Radoveza Pribilovia iz 1412. u kojoj se navodi otmica njegove rodice te se spominje Desna na podruju Neretve (in Desna teritorii Narenti). Ona se po predaji nalazila na otoiu Gojak. Moemo stoga prihvatiti teoriju po kojoj su Desne kao skup ratrkanih naselja dobilo ime po tvravi Desna, a koja je pak ime dobila jer se nalazila s desne strane Neretve. Sredinom 19. stoljea Desne su s Rujnicom i Krvavcem inile poreznu opinu Kotara Opuzen koji se je sastojao od 13 poreznih opina. U crkvenoj podjeli Desne su inile jednu od upa opuzenskoga dekanata zajedno sa iinom. Oko Desana se nalazi vie gora i brda, ispred Desana protjee rijeka Desanka, dok se u blizini nalazi Desansko jezero s izvorom Modrim okom.

Vri, V. Neretvanske upe, Metkovi, 1974, str. 34.

43

2. STANOVNITVO DESANA
Iz Desana su se 1754. 1800. doselile u Metkovi obitelji Batinovi, Dominikovi i Tomi. Od 1800. do 1950. kao novi doseljenici u Metkovi spominju se prezimena: Bebi, Bezer, eli, ugum, Gnje, Golemac, Grgi, Kaleb, Kei, Mateljak, Margeta, Nikoli, Prusac, Romi, iljeg, kegro, etka i Vuii. 2 Prezimena stanovnika Desana po zaseocima su: Barbir (iin), Batinovi (Marovine, Vrijaci), Bebi (Dekovii, Smokovac, Strimen), Delija (Kod crkve, Kue), Dragovi (Kod crkve, Vrijaci, Kue), ugum (Strimen, iin), Golemac (Smokovac, Kod crkve, Vrijaci), Grgi (iin), Jeli (Masline), Kaleb (Kue, Vrijaci), Kapovi (iin), Kei, Kurt (Kue), Margeta (Vrijaci, Kue), Marki (Strimen), Mateljak (Masline), Medak (iin), Nikoli (Kod crkve), Ratkovi (doseljenik, Kue), etka (iin), Ujdur (Smokovac), Volarevi (iin) i Zec (Masline)3 Godine 1844. u Desnama je roeno 28 ljudi, od ega 10 djevojica (35,7 %), a umrlo 18, od ega 6 ena (33,3 %). Desne su iste godine imale 897 stanovnika, od ega 451 mukaraca i 446 ena.

Pogled na Desne i Desansko jezero s Babine gomile.

2 3

Macan, T., Iz povijesti Donjeg Poneretavlja, Zagreb - Klek, 1990. str. 14-17. Macan, cit. dj. u bilj. 2., str. 19.

44

2.1. STANOVNITVO DESANA 1845. 1939.4 U popisima stanovnitva razna su naselja, ovisno o popisnoj godini, svrstavana. Tako je u Bagalovie 1880. 1910. popisivana Kula Norinska. U popise 1857. i 1869. pod Desne je podvedena Kula Norinska zajedno s Bagaloviima te Krvavac, Podrujnica, Momii i Vrhdesne. Danas su nenaseljeni Bagalovii i Vrh Desne koji ne pripadaju u desanska naselja.5 Indeks smanjenja stanovnika Desana 1948. 1981. iznosi 34,6, a 1971. 1981. pak 72,8.

Podaci Dekanskog arhiva u Metkoviu. Vidi opirnije Koreni, M., Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske 1857-1971, Zagreb, 1979. i Macan, cit. dj. u bilj. 2 str. 26.
4 5

45

Godina 1844. 1845. 1850. 1857. 1880. 1890. 1900. 1910

Broj stanovnika Desana 897 931 1008 1056 8491 (744) 950 (831) 1107 (972) 1324 (1163)

Tablica 1. Pregled rasta stanovnika u Desnama.

Godina Vrh Desne Bagalovii 1880. 105 201 1890. 119 222 1900. 135 248 1910. 161 184

Tablica 2. Pregled broja stanovnika u Vrh Desnama i Bagaloviima.

Godina Desne Vrh Desne Bagalovii Modro Oko 1921. 1931. 726 753 1948. 1953. 1961. 627 66 65 29 593 55 72 31 499 32 41 37 1971. 298 13 9 19 1981. 1991. 217 10 8 (1984) 197 2001. 133

Tablica 3. Stanovnitvo Desana i okolnih naselja. 6

Godina: Desne 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2001. 726 753 758 730 572 339 217 197

Tablica 4. Stanovnitvo Katastarske opine Desne.

Popisna godina Opina Kula Norinska 1971. 2 589 1981. 2 111 1991. 1 866 2001. 1 926

Tablica 5. Kretanje broja stanovnika prema popisima u razdoblju 1981. 2001. Indeks kretanja broja stanovnika 2001./1971. 0,744 Opina Kula Norinska. Indeks kretanja broja stanovnika 2001./1991. 1,032 Opina Kula Norinska.
6

Ukljuujui i mjesto Vrh Desne.

46

3. ZEMLJOPISNI POLOAJ DESANA

Desne su se smjestile na desnoj strani rijeke Neretve, na jugozapadnoj strani u podnoju brda. Prometno su povezane cestom od Kule Norinske do Banje. Oko Desana se nalazi vie gora i brda i to: Babina gomila (735 m nadmorske visine), Ilica (659 m), Velika Rujnica (618 m), Mala Rujnica (599 m), Varda (532 m), Sedlo (ili Prijevoj; 525 m), Kablina (456 m), Donja Gora (315 m) i Dejnovac (175 m). Ime Donja gora nadjenuli su Desanci jer je za njih "donja" u odnosu na Rujnicu, dok je za mjesto Komin "gornja" jer se nalazi iznad njega, a ime je Donja Gora ulo u zemljopisne karte i topografske zemljovide.7 U blizini Desana nalazi se Desansko jezero s izvorom Modrim okom, a iz jezera istjee rjeica Desanka koja se ulijeva u Neretvu i Crnu riku. Modro oko glavni je izvor u Desanskom jezeru te predstavlja trajne aluvijalne izvore uz rubove blatija koji su izdani za vrijeme zime zbog izbacivanja vode iz okolnoga krkog oboda. Prema hidrogeolokoj karti donjeg toka Neretve propusnim stijenama, a dijelom na kvartalnom pokrivau. Na podruju Rogotin Ue ima vie izvora u Desanskom jezeru. Najdublji je izvor Modro oko s dubinom od 22,5 m dok su na drugim mjestima izvora izmjerene dubine 11,3 m, 11,8 m, 17,5 m i 20,5 m. 8 U izvorima Desanskog jezera izvire voda iz Vrgorskog jezera. Sve se te vode skupljaju u rjeicu Desanku, koja se kod Rastoke ulijeva u Crnu rijeku te tee do jezera Vlaka kod Rogotina.9

Desansko jezero i rjeica Desanka.

O tome Jerkovi, R. Komin. u Vidovi, Mile (ur.) Don Radovan Jerkovi ivot i djelo, Metkovi, 2000. str., 235. Glamuzina, M. Delta Neretve promjene agrarnog pejsaa, Savez geografskih drutava Hrvatske, Zagreb, 1996., str. 43. 9 Ibid.
7 8

47

Dananje Desne moemo podijeliti na zaseoke: 1. Masline, 2. Kod crkve, 3. Vrijaci, 4. Strimen, 5. iin. U Katastarskoj opini Desne pojedina se zemljita i lokaliteti nazivaju: Desne, Kr, Laze, Duboki vrta, Opaljine, Seline, Dolac, Turjaa, Njiva, Greovaa, Rakita, Draga, Vala, Maconja, Bilovlaka, Zadrage, Bilolug, Vrijaci, Pod kuom, Pod popovom kuom, Polje, Pod kamenica, Seget i dr.10 3.1. NAPUTENI ZASEOCI Na podruju Desana postoji vie naputenih zaseoka u kojima je nekada ivjelo dosta stanovnika. Navest emo neko od njih: a) Rujnica (stanovnici: Kalebi, Dragovii, Kurti, Batinovii, Delije i Prusci), b) Marovine (stanovnici: Batinovii) c) Pograe (stanovnici: Golemci, Ujduri i Keii), e) Grgia Selo (stanovnici: Grgii preli u iin Grgia vrile), f) etke (stanovnici: etke preselile u iin) i g) Kod Kua ili Kue (stanovnici su bile brojne desanske obitelji). 3.2. DANANJI DESANSKI PREDJELI I ZASEOCI 3.2.1. MASLINE

Masline su prvi naseljeni predio s istone strane Desana. Nakon Drugoga svjetskog rata stanovnici se masovno iseljavaju u oblinja mjesta i gradove,
10

Podaci iz Gruntovnice Opinskog suda u Metkoviu.

48

tako da sada tu stalno stanuje samo jedna obitelj. Ljeti je neto vie stanovnika jer postojee kue slue kao objekti za ljetni odmor i vikende te prilikom obrade okolnog zemljita. Ime Masline zaselak je dobio po brojnim stablima maslina koji su ih okruivala. U posljednje se vrijeme intenzivno obrauju postojea stabla maslina i sade nova. Masline su bile postojbina desanskih obitelji Bebi, Golemac, Jeli, Mateljak i Zec.11 3.2.2. KOD CRKVE Predio Kod crkve sredinji je dio Desana u kojem se nalazi crkva sv. Jure za koju se pretpostavlja da je sagraena polovicom 16 stoljea. Pokraj crkve nalazi se mjesno groblje, mrtvanica, a malo dalje i trafostanica. Ovaj je predio postojbina obitelji Delija, Dragovi, Golemac, Kei i Nikoli.12 3.2.3. VRIJACI Vrijaci spadaju u istoni dio Desana te se nalazi izmeu Strimena i podruja Kod crkve. To je uz iin jedan od naseljenijih dijelova Desana zahvaljujui obiteljima Batinovia koji su izgradili 5-6 kua u glavni put. Takoer je ispod Vrijaca obavljena i manja melioracija movare te je tako dobiveno plodno tlo. Vrijaci su postojbina obitelji Batinovi, Dragovi, Golemac, Kaleb i Margeta.13 3.2.4. STRIMEN Strimen je sredinji dio Desana te bi se moglo nazvati centrom mjesta mada se na nalazi na sredini. Pripada mu i podruje Podastine i Tankuja odnosno podruje izmeu dva Kraljeva gaja. Tu je djelovala i Osnovna kola Desne 1898. 1943. sve dok je nisu zapalili talijanski vojnici. Nakon Drugoga svjetskog rata tu je bilo sjedite mjesnog odbora, zadruge, trgovina, omladinski dom i itaonica. Strimen je imao dva turnja za masline, mlinicu (vodenicu), kovanicu i rakidinicu, a sada ima samo kafi u vlasnitvu obitelji Bebi koji uglavnom radi vikendom i blagdanom te boalite. Posljednjih je godina izgraeno nekoliko novih obiteljskih kua, a obnavljaju se stare meu kojima i kua predsjednika Hrvatskoga sabora Luke Bebia te to nagovjetava ubrzano oivljavanje Strimena. Od 17. st. Strimen je postojbina obitelji Bebi, Marki i ugum.14

11 ugum, J.; Mateljak, M., Toponimi sela Desne, (prilog: Desanski nadimci), II. dopunjeno izdanje, Metkovi, 2009. str. 33. 12 ugum, J.; Mateljak, M. str. 22. i 24. 13 Ibid., str. 51. 14 Ibid., str. 93.

49

3.2.5. IIN (IINJ) iin je najvei i najnaseljeniji desanski zaseok. U narodu se jo naziva i iinj. U starim se dokumentima vie puta spominjalo Desne sa iinom, to znai da je rije o vrlo starom naselju. Danas iin ini vie od polovice sela te se nalazi u zapadnom dijelu Desana, zapadno od Bebia drage, ispod Ilice, Jeevca i Babine gomile pa sve do Jezera. Zapoinje kod Barbirove kue, a zavrava na Greovai prema Strimenu. Posljednjih je godina sagraeno nekoliko novih obiteljskih kua, a obnavljaju se stare kue. iin se moe podijeliti na predjele Kraj, Vrilo, etke, Grgii, ugumove kue, Staro Grgia selo i Staro etkino selo.15 3.3. IZVORINI SASTAV MODROG OKA U blizini sela Desne nalazi se neretvanska ljepotica jezero Modro oko. Dobilo je ime po viru, izvoritu Modro oko koje je duboko oko 22,50 metara, to ga ini izrazito modrim. Zajedno s jezerom Desne tvori zatieni krajolik Republike Hrvatske.

Modro oko s planinom Velikom Rujnicom (618 m) u pozadini.

Na podruju Modrog oka nalazi se vie izvora koji imaju vodu tijekom cijele godine. Minimalni je protok izvora 0,8 m3/s, a maksimalni 6 7 m3/s., a kod reguliranja dotoka izvora Modro oko mogui su veliki gubici zbog krkog terena.16 Neka su od jezera u Donjoj Neretvi karakteristina po svom krunom obliku i plavoj boji, a u narodu se nazivaju oko, a jedno od takvih je i Modro oko. Ona su dosta udaljena od Neretve i mulj nije mogao do njih doprijeti, a
15 16

Ibid., str. 96. Glamuzina, cit. dj. str. 44.

50

melioracija ih je zaobila jer su bili potrebni za rezerve slatke vode za navodnjavanje i pie (Modro oko i Kuti). Desansko jezero imalo je povrinu od 50 ha, dok danas tijekom jeseni i zime ima povrinu oko 40 ha, to se ljeti smanji na oko 20 ha.

4. KOLSTVO
Prva kola u Desnama s dva razreda (Javna puka kola) otvorena je 1898. na Strimenu, a prvi je uitelj bio Kereta. kolske godine 1903./1904. otvoren je drugi razred u mjeovitoj koli u Desnama17. U Vrh Desnama kola je otvorena 1910. u kui Mate iljega. Tri puta tjedno iz Kule je dolazio uitelj Kereta i drao nastavu, a ista je ukinuta pred Prvi svjetski rat (1914.). Godine 1930. u metkovskom kotaru bilo je dvadeset i pet osnovnih kola, devet vie nego godine 1917. U Desnama su iste godine uiteljice bile Vinka Marinkovi i Katica Ubovi18. kolske godine 1940./1941. u metkovskom kotaru radilo je dvadeset pet pukih kola, s etrdeset jednim uiteljem, jedna graanska kola te jedan vrti, a puku kolu je pohaalo 3.016 uenika dok je nije pohaalo 515 djece zbog manjka uitelja i ratnih neprilika. U Desnama je uiteljica bila Tereza Semunovi, a kolu je pohaalo 153 uenika, od ega 82 djeaka i 71 djevojica, a evidentirano je i 27 djece koje nisu pohaali kolu.19 Za vrijeme Drugoga svjetskog rata vlasti u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj nastojale su omoguiti rad pukih kola na svom podruju te je navedene kolske godine u metkovskom kotaru zabiljeeno da nedostaje ukupno etiri uitelja, od ega jedan uitelj u Desnama20. kolske godine 1941./1942. uiteljica je bila Tereza Suan sve dok talijanski vojnici 1942. nisu opljakali i spalili Desne i tom prilikom i njezin stan te je zajedno s nekim stanovnicima Desana odveli u Metkovi21. Poetkom 1943. talijanski su vojnici zapalili kolu na Strimenu. Nakon 1945. kola se premjeta u iin u etkinu kuu te se zvala Osnovna kola Desne iin jer je kua Ikana Bebia u ratu zapaljena 1943. Za istoni dio Desana kola je bila u kui Stjepana Bebia Buia te se je zvala Osnovna kola Desne Masline, i to sve dok nije izgraena nova kola za itave Desne. Zabiljeeno je da je Pero Matana ro. 1914. u Makarskoj neko vrijeme izmeu 1941. i 1947. bio uitelj u Desnama22. Iza Drugoga svjetskog
17 18 19

66.).
20 21 22

Juri, I. Dvjestota obljetnica osnovne kole u Opuzenu 1798. 1998., Opuzen, 1998. str. 38. Ibid., str. 57. Hrvatski dravni zavod Zagreb, MNP, kolstvo 1941 1943., br. spisa 1383-1396. (cit. prema Juri, str. Juri, str. 68. Ibid. str. 232-233. Juri, I. Nia realna gimnazija u Metkoviu (1944/45. 1947.- 48.), Metkovi, 2007., str. 107.

51

rata Desne dobivaju novu kolu koju su Desanci izgradili dobrovoljnim radom 1947. 1948. te je kola otvorena 1948. U Desnama je uvijek bila etverogodinja kola. Sabor NR Hrvatske 30. lipnja 1954. donio je odluku o osmogodinjim osnovnom obrazovanju, a iste je godine u Desnama osnovana estogodinja kola. Desansku podrunu kolu je pohaalo u kolskoj god. 1984./1985. 6 uenika, a nastava se je odravala do 1994. kada je kola zatvorena zbog malog broja uenika koji od tada osnovnu kolu pohaaju u Kuli Norinskoj. Nakon toga kolska zgrada nije dobila novu namjenu, a 1997. uz zgradu bive kole otvorena je telefonska centrala. Do 1945. iz Desana je jedini kolovani ovjek osim u vjerskim kolama bio Ivan Marki, uitelj koji je bio predsjednik Centralnog odbora zbjega u El Shattu (1944. 1946.). Nakon 1945. Desne su dale doktore medicine, inenjere, ekonomiste, profesore i druge fakultetski obrazovane osobe. Pored kole u Desnama, desanci su se kolovali i nastavljali kolovanje u okolnim gradovima Metkoviu, Opuzenu i Ploama. U Metkoviu je 1845. otvorena puka kola (sadanja osnovna kola), zatim Privatna trgovaka kola 1920., Graanska kola 1924. 1944., Nia realna gimnazija (1944. 1948.) kola uenika u privredi (UP) 1948. 1977., Gimnazija 1954., a Ekonomska kola 1960. Tako su zabiljeeni kao korisnici akog doma u Metkoviu u kolskoj godini 1944./1945. sljedei uenici iz Desana: Ivo Barbir, Jure Barbir, Manda Mateljak, Marin Dragan Mateljak, Zvonko Mateljak i Jela etka23, a u k. godini 1945./1946. i Josip Bebi, Nikola Grgi i Matija etka. Godine 1946. Ivo Barbir, Jure Barbir, Marin Dragan Mateljak, Zvonko Mateljak zajedno s Gabrom Dugandiem organizirali su jednodnevni trajk glau i odbili ii u kolu zbog strogoe upravitelja akog doma koji je uveo strogu vojniku disciplinu i kanjavao uskraivanjem obroka za najmanji prekraj. Zbog toga su pozvani na razgovor u Kotarski komitet gdje nisu imali ni najmanje razumijevanja za njihove probleme, no uenici su ostali pri svom stavu, nakon ega je i upravitelj potpuno promijenio svoj odnos prema njima te je stega popustila, kanjavanje uskraivanjem obroka prekinuto.24

5. POVIJEST DESANA
Kod Desana su pronaene i skupine ilirskih kamenih grobnih gomila, i to na lokalitetima Rujnica, Sedlo i Runjaci. Desne su u davnini bile naseobina starih Ilira iz kojeg perioda su naene brojne gomile. 1788. kanonik Josip Pavlovi Luci otkriva na desanskoj crkvi
Ibid. bilj. 14. str. 29., 30., 49. i 50. Opirnije vidi i ibid. str. 119. i 120. Sjeanja nekadanjih uenika Ivo Barbir i Marin Dragan Mateljak, Sjeanja, Zagreb, 2005. str. 45-46.
23 24

52

latinski natpis Ceeri sam i tumai ga Cereri sacrum to u prijevodu znai Posveeno Cereri, rimskoj boici proljea. Kasnije Toma Dragoevi otkriva slova Marinus V. S. L .M. to po J. Pavlinoviu znai da je taj Marinus prouzroio propast stare Narone. Povijest Desana nemogue je opisati ako se ne uzme u kontekst hrvatska povijest i povijest Donje Neretve. U doba ugarsko-hrvatskih vladara (12. 15. st.) od 1102. Donje Poneretavlje nalazilo se u sastavu ugarsko-hrvatske drave do smrti kralja Ludovika (1382.) da bi poslije dolo u sastav Bosanskog Kraljevstva do 1494. Bosanski kralj Tvrtko I (1353. 1391.) vlada zapadnim Humom, Zavrjem i neretvanskim primorjem. Postanak Desana ide u duboku prolost. Tvrava Desna odigrala je vanu ulogu u drugoj polovici 14. st., osobito u vrijeme kada su Maari drali zapadni dio Huma (1357. 1382.). Posada te tvrave zadala je mnogo briga Dubrovanima i dovodila ih ak u neprilike, zbog ega su morali traili zatitu od bana u Dalmaciji. Kako je iz jednog naselja nastalo njih vie koji su inili jednu cjelinu, analogno nazivu tvrave, ime se promijenilo u Desne.25 Desne se prvi put spominju 1361. za vladavine ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. (1342. 1382.) kada je Ston bio u ratu koji mu je nametnuo srpski oblasni gospodar, knez Huma Vojislav Vojnovi. Nakon neuspjenih pokuaja izmirenja dubrovaka vlada je 30. studenog 1361. poslala pojaanje, a takoer je zatraeno od kneza Desana u Neretvi 50 strijelaca za obranu Stona. Mir je nastupio tek 22. kolovoza 1362. Poetkom 15. st. tvrave Desna gubi znaenje i nema je u gradovima koje navodi Herceg Stjepan (1349. 1354.). Dolinu Neretve su tada, pored tvrave Desna, titile posade u tvravama Brtanik, Vratar, Gabela i Osinj. Nakon bosanskih kraljeva Donje Poneretavlje pada pod Turke (1494. 1685.), no Mleani uspijevaju u dva navrata zagospodariti podrujem 1452. i 1465. Osvajanjem Kule Norinske 1685. te Gabele 1694. Mleani vladaju Donjom Neretvom sve do 1797. Upravno sredite je bila Gabela do 1715., a od tada novosagraena tvrava Fort Opus. Mirovni pregovori zapoeli su u Srijemskim Karlovcima u studenom 1698. te je ugovor s Austrijom potpisan 26. sijenja 1699., a s Venecijom 7. veljae 1699. Prema odredbama Karlovakog mira svatko je zadrao ono to je u asu potpisivanja ugovora drao. Tako je Austrija dobila itavu Ugarsku, osim Banata, Slavoniju i Srijema do linije povuene od ua Tise do ua Bosuta, a granica Turskog Carstva ila je uglavnom dananjom granicom izmeu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mleani su zadrali u Dalmaciji teritorij do linije koja spaja Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu na Neretvi i teritorij unutar jednog sata hoda oko tih mjesta.
25

Smoljan, I., Neretva, Zagreb-Klek, 1988., str. 464.

53

Dubrovaka Republika, zatiena i od Austrijanaca i od Turaka, izvukla se iz teritorijalnih klijeta Mleana, jer se oko itave Republike protezao turski teritorij koji se na dvije krajnje toke sputao do mora u Neumu i u Sutorini. Naime, Dubrovnik je ustupio Turskoj, prostor od Kleka do Neuma i kod Sutorine da ne bi izravno graniio s venecijanskim prostorima. Ustupljen je teritorij, no ne i more jer Turci nisu imali mornaricu, to treba imati u vidu i kod dananjeg razgranienja s BiH. Takav mir bio je teak udarac Turskoj jer je bila prisiljena na velike teritorijalne ustupke, pa otada vie nije predstavljala ozbiljnu opasnost za kranske drave. U mletako vrijeme u 16. i 17. st. mletake vlasti dodjeljivale su zemlju prvenstveno ljudima koji su imali zasluga za tadanji poredak (dravu), to se je ponajprije odnosilo na osobe koje su sudjelovale u borbi protiv Turaka. Mletaki senat na temelju bule Aleksandra VIII. uspostavio je Makarsku biskupiju te je 1696. uredio dotaciju biskupu i kleru u novcu, i to desetinu blagajne. 1704. generalni providur Marin Zane izmijenio je tu uredbu te umjesto desetine iz blagajne, biskupu i crkvi dao zemlje s kojih e ubirati desetinu. Najvei dio od dobara u Neretvi koji je iznosio ukupno 1.268 kampa (1 kanap 8 variaka) bio je uglavnom oko Rujnice 285 kampa zemlje.26 Pored toga, Kaptol je mogao po svojoj volji kmetove postavljati, a ako bi neki umro bez mukog nasljednika, dati zemlju drugome. Godine 1704. je izvrena i katastracija zemlje, a preuzimanje zemalja od Mleana bila je teka obveza. Sam je Senat priznao da se Mleani nisu brinuli za stanovnitvo te je svojom odlukom 1755. svojim podanicima Neretvanima dodijelio lovita bogata ribom koja su neki privatnici htjeli uzeti u zakup. U to je vrijeme Kotar Neretva bio podreen makarskom providuru. Korisnik se je zemlje morao pridravati Grimanijeva zakona koji je donio generalni providur u Motiv s Rujnice. Zadru 25. travnja 1756. Po njemu
26 Jerkovi R.Don Radovan Jerkovi ivot i djelo Povijest neretvanskih upa", uredio Vidovi, M., Matica Hrvatska, Metkovi, 2000 ,str. 221.

54

je svatko bio duan obraivati zemlju te ju je, ako je ne bi obraivao dvije godine, gubio. Zemlja se morala zasijati odreenim kulturama povra i vokama te imati dvije konice pela. Poto je zemlja bila dravna, nije se mogla prodati, a plaala se desetina prinosa. Ukoliko bi netko umro bez mukog potomka, zemlja je pripadala dravi. Na desnoj obali Neretve izmeu Desana i Baine Mleani su naselili stanovnitvo iz okolice Klobuka, i to oko 150 obitelji s 1.500 ljudi koje su vodili serdari Bebii.27 Godine 1766. Kaptol je Petru Bebiu oduzeo veinu zemlje u Desnima radi neke prijevare (vjerojatno im je prikazao manji urod) te su mu ostavili samo 3,5 variaka, i to na podruju Grudina. Godine 1767. umro je kapetan Stipan Frani iz Desana bez mukog potomka i ostavio iza sebe osam kanapa zemlje. Tu je zemlju Kaptol dodijelio Lovri iljegu iz upe Borovci koji je obraivao njegovo zemljite 12 godina. Dvadeset obitelji, od 28 koliko ih je tada ivjelo u Desnama, pobunilo se to Kaptol zemlju nije dao njima nego Luki iljegu koji je ve imao imanja u Borovcima i bio je imuniji od njih. Desanci su uz pomo kanonika Makarskog kaptola don Ivana Glavaevia iz imotskog Slivna sastavili tubu protiv Kaptola. Takoer su zemlju samovoljno preorali i posijali. Kanonik je bio na strani Desanaca, a svojim pismom od 3. oujka 1771. poziva mjetane Vrgorca da slijede primjer Desanaca. U dokumentima se ne pronalazi kao je ova parnica zavrila, no s obzirom na to da se je Lovro iljeg nastanio u Desnama, gdje je poslije bilo vie obitelji iljeg, pretpostavlja se da je ipak zavrila po volji Kaptola, odnosno u njegovu korist.28 Navedene su zemlje ostale u rukama Crkve sve do 1835. kada im je austrijska vlast oduzela i prodala, te vratila ponovno plaanje u novcu koji se otada isplauje iz Vjerozakonske zaklade iz koje se je isplaivala do 1940.29 Za vrijeme prve austrijske vladavine (1797. 1805.) osnovana je kola u Opuzenu 1798. i sudski kotar za Neretvu 1799. u istome mjestu. U doba Francuske uprave (1805. 1813.) Neretvanski kotar bio je u sastavu Makarskog okruga od 1. sijenja 1807. te desna obala pripada Opini Opuzen, a lijeva Opini Metkovi. Napoleon 1806. ukida Grimanijev zakon pa su seljaci proglaeni vlasnicima zemlje, ali je desetina ostala i dalje kao porez. Francuzi otvaraju Javnu muku kolu u Opuzenu 1808. Metkovi 1. sijenja 1812. postaje opinsko sredite (obuhvaa i naselja Dobranje, Vidonje i Slivno), dok Opina Opuzen ostala mjesta. ukljuujui i Desne. Za druge austrijske vladavine u Donjem Poneretavlju (1814. 1914.) postoje dvije politike opine Opuzen i Metkovi te je takva podjela ostala do
Macan, cit. dj. bilj 2, str. 46. Jerkovi, str. 223. 29 Odluka cara Ferdinanda I. od 28. studenog 1835., dekret dvorske kancelarije o25. prosinca 1835. i popratni dekret Biskupskog ordinarijata 29. sijenja 1836.
27 28

55

1850. Prigodom sabirne akcije 1847. u Poneretavlju se nije nita sakupilo jer je 1846. bilo slab urod zbog velike sue, a potom i poplave. Slivanjski upnik Ante Medak pie 1. veljae 1847. Rujnikom dekanatu da na Slivnu seljaci gladuju budui da je u selu litinu odnijela sua, a jeseni voda odnijela i potopila. Otriki upnik Grgo Volarevi pie 23. veljae 1847. Vicedekanatu da se iz istih razloga nije skupilo nita milodara. Godine 1854. 1855. Opuzen gubi svu civilnu i crkvenu upravu koja se je preselila u Metkovi. Uprava kotara (pretura) prelazi iz Opuzena u Metkovi. Od 1854. Metkovi postaje upravno, sudsko i porezno sredite za Donje Poneretavlje. Politika vlast biva odvojena od sudbene, a ukinuta su okruja i osnovani politiki kotarevi meu njima i Metkovi s kotarskim sudom. Od 1861. u Dalmaciji su bile jedine stranke Narodna i Autonomaka, a iste godine Dalmacija je na etiri podijeljena okruna poglavarstva. Neretva je pripala splitskom okrugu koji je imao 12 kotareva. Desne su pripale Opini Opuzen koja je zajedno s Opinom Metkovi inila Kotar Metkovi. Pored Desana tadanja Opina Opuzen obuhvaala je jo upe Opuzen, Borovci, Plina, Komin, Pasiina i Vid. Opina nije bila povezana mostom, nego se u opinsko sredite moralo ii amcem ili preko mosta u Metkoviu. Opina Metkovi tada je obuhvaala upe Metkovi, Slivno, Dobranje i Vidonje. Zakonom od 19. svibnja 1868. izvrena je nova administrativna podjela Dalmacije te je politika vlast odvojena od sudske, a Metkovi je postao politiki kotar. Naselja s najmanje 25 obitelji imala su svoga glavara koji se je birao na mandat od tri godine obino iz redova bogatih seljaka te je bio podreen opini, a glavar je imao prema potrebi i jednog pristava kao pomonika ili zamjenika te dostavljaa. U Kotaru Metkovi, koji se sastojao od opina Metkovi i Opuzen, dugo su vladali autonomai, a 1866. u Opuzenu i 1870. u Metkoviu narodnjaci preuzimaju vlast. Iste godine metkovska se pretura ukida i itava Neretva politiki pripada Makarskoj te u Metkoviu ostaje samo ispostava. Iz Desana su 20. travnja 1874. Nikola Batinovi i Lovro Dragovi poveli Desance na izbore u Metkovi. Na Kuli Norinskoj susreli su se s kominskim i slivanjskim biraima i krenuli pjevajui s trobojnicom u Metkovi. Poslije izbora 1874., uslijed tekog poraza u Neretvi, nestalo je autonomake stranke. Od 1. studenog 1880. Metkovi dobiva i kotarsko poglavarstvo. Austrija je mirom u Campo Formiju (1797.) stekla Dalmaciju koju je izgubila mirom u Pounu (1805.) i Schonbrunnu (1809.). Beki kongres (1814. 1815.) uredio je legitimni europski poredak i granice nakon Napoleonovih ratova, a Austrija ponovo dobiva pravo na Dalmaciju. Poslije 1918. ostaje administrativna podjela na Kotar Metkovi te opine u Metkoviu i Opuzenu koja je ostala i za Drugoga svjetskog rata sve do 1956.
56

Pogled na Desne, Rujnicu i Babinu gomilu te nove nasade maslina s Neretve.

Hrvatsko katoliko drutvo Sloga u Desnama osnovano je 1913., a prvim mu je predsjednikom bio Josip Bebi. Imalo je knjinicu a bavilo se organiziranjem priredbi i izleta. Od 1926 djeluje pod imenom Hrvatsko katoliko drutvo Orao i nasljeuje prijanje drutvo, a prestaje djelovati 1929. Fra Andrija Kai Mioi u svojoj pjesmarici spominje u 84. pjesmi i Desne: Porobie i mutnu Neretvu, do Gabele grada bijeloga, porobie Desne do Vratara, ravno Brono do grada Mostara.30

30

Mioi, A. K. Razgovor ugodni naroda slovinskoga, 64. izdanje, Split 1983., str. 292.

57

5.1. DESNE U DRUGOME SVJETSKOM RATU U Drugome svjetskom ratu Desne su zvali Mala Moskva jer su u njemu i okolici stalno bili partizani. Na Rujnici na mjestu zvanom Dolac iznad Desana 22. travnja 1942. osnovana je I. neretvanska partizanska eta koja je nastala od ilegalnih grupa (metkovske, kulske, slivanjske i bijake) koja je brojala 48 boraca. Komandant ete bio je Jure Gali, a bio je nazoan i Desanac Vinko Dragovi, sekretar Kotarskog komiteta KP, koji je kasnije postao politiki komesar pod kodnim imenom Roko. U povodu njezine 30. godinjice 1972. SUBNOR Metkovi postavio je spomen-plou na Rujnici. 22. travnja 1942. na putu za Bainska jezera imala je prvi sukob u Kuli Norinskoj, a sutradan 23. travnja 1942. naveer pri povratku s andarskom ophodnjom u Desnama. Ubrzo nakon toga dolo je do zajednike borbe neretvanskih i biokovskih partizana. Poslije okraja s Talijanima neretvanska ete prebacuje se u Istonu Plinu da bi izvodila svoje akcije na podruju Desana, Podrujnice, Borovaca, Novih Sela i dr. U lipnju 1942. osloboen je teritorij od Kule Norinske do Zadvarja u duni od preko 75 km2 ukljuujui i Desne te je osnovana Opina Plina.

Desne, pogled s Neretve, naputene kue ispod Rujnice.

U svibnju 1942. u Neretvu dolazi Jure Franceti sa svojom jedinicom, tzv. Crnom legijom, od 1.000 legionara s namjerom da politiko-propagandnom akcijom po selima pridobije narod neretvansko-biokovskog kraja. S njim je doao i Paveliev doglavnik dr. Ivan Guberina u cilju da organizira kriarska drutva.
58

Dana 24. lipnja 1942. prigodom talijanske akcije ienja u Desnama talijanski su vojnici nou upali u upni stan te izveli i strijeljali don Stjepana Vlahovia (1915. 1942.) rodom iz Komina koji je bio upnik u Desnama od 1940. 1942. Nakon toga su opljakali upni stan iz kojeg su odnijeli sav upnikov novac i pitolj. Kotarski je predstojnik Branko Makale uloio otar prosvjed talijanskom zapovjednitvu u Metkoviu zbog nezapamenog zloina. Talijani su pravdali taj zloin time to su izjavili da je don Stjepan zvonjavom crkvenih zvona obavjetavao partizane o dolasku talijanske vojske u Desne.31 U Desnama je dana 20. srpnja 1942. osnovan Narodnooslobodilaki odbor (NOO) kao tijelo civilne vlasti. Dana 7. veljae 1943. komanda neretvanskog i biokovskog podruja javlja viim komandama da su Talijani poeli pljakati i terorizirati stanovnitvo Neretve u selima Desne, Plina i Pasiina kod Vrgorca. U Desne su stigli tenkovima, a kod crkve u Bagaloviima jedan tenk je pao pod put te je poginuo jedan talijanski asnik. Nakon toga bijesni su Talijani poeli pljakati selo i zapalili kolu na Strimenu. ene, djeca i starci bjeali su sa stokom preko brda. Stanovnitvo Desana i ostalih sela trailo je oruje za obranu ili da se upute borci jer e Talijani nastaviti s upadima te pljakom i terorom. Kao rtva saveznikih bombardiranja Metkovia 8. sijenja 1944. od strane engleskih zrakoplova poginulo je deset njemakih vojnika i dvanaest graana (ukljuujui i petogodinju djevojicu) iz Metkovia i okolice, meu kojima je bila i Julka Jeli, ena Stankova, iz Desana. estoki je napad izvren neprimjereno s 37 zrakoplova koji su na grad bacili oko 300 bomba te za taj ratni zloin i prekomjerno bombardiranje grada nikad nije nitko odgovarao.32 Dana 19. oujka 1944. njemaki su vojnici zapoeli akciju ienja po mnogim mjestima i to Borovcima, Desnama, Plini, Staevici i dr. s ciljem unitenja logistike podrke partizanima iz tih mjesta.33 5.2. CRKVENA PROLOST DESANA Neretvanski dekanat ini istoni dio nekadanje Makarske biskupije, a dananje Splitsko-makarske nadbiskupije. Desne su pripadale jedinstvenoj upi Pojezerje koju su do 1563. pastorizirali franjevci iz samostana u Ljubukom, a potom iz samostana u Zaostrogu. Kada je dolina Neretve potpala pod kransku vlast, Desne su postale sredite

Juri, Ivan, Spomendani iz prolosti donjeg poneretavlja, Metkovi 1996., str. 228-229. Opirnije o dogaaju: Ujdurovi, M. Biokovsko-neretvanski kraj u NOB-u, Split 1983., str. 283. i Juri, cit. dj. bilj., 16 str. 22-23. 33 Vidi Juri, cit. dj. bilj. 16, str. 101.
31 32

59

kranskog ivota u tom kraju.34 Prema predaji tu su se pokapali svi stanovnici uz Neretvu. Tu je stanovao i upnik franjevac kojeg spominje 1705. makarski biskup Bijankovi i 1708. francuski pohoditelj fra Ivan de Vietri.35 Za vladavine Mleana na istoku se je graniilo s Trebinjskom biskupom kod upe Gradac (Neum) i Donje Hrasno, na jugu s Dubrovakom biskupijom, preko mora kod upe Janjina i Trpanj, na zapadu s Makarskim dekanatom kod upa Gradac i Dusina, a na sjeveru s Mostarskom biskupijom kod upa Humac, Gabela i Klepci. Nakon osloboenja Neretve od Turaka u Desnama stolovao je upnik za velik broj okolnih sela te je pokrivao podruje do Brista, Pline, Vida, Dragovije, Borovaca i Opuzena. upu Pojezerje makarski biskup dijeli na tri upe te se od 1720. Desne se nalaze u sastavu prostrane obnovljene upe Narona sa sjeditem u Borovcima koja obuhvaa Vid, Borovce, Desne i Bagalovie. Od 1735. Desne zajedno s Rujnicom pripadaju novouspostavljenoj upi Borovci. upa je imala 4 sela, 42 kue i 313 stanovnika koje je posluivao jedan franjevac koji je stanovao u Borovcima. Navedeno je da je Rujnica udaljena od Borovaca 3 milje, a Desne 4 milje. Od 1760. Desne s Rujnicom, po odluci makarskog biskupa Stjepana Blakovia, postaju posebna upa sa sjeditem na Rujnici. Nakon toga narod iz brdskih sela postupno naputa ista i naseljava se u neretvansku dolinu ime nastaju dananja mjesta uz Neretvu. Nakon dolaska Francuza i Austrijanaca u nae krajeve u 18. st., prilike se mijenjaju te se osnivaju opine u Opuzenu i Metkoviu. Opuzenska opina graniila je s Primorjem kod dananjih Ploa. Makarska biskupija bila je podijeljena u tri dekanata: Makarski (opine Makarska, Gradac i Vrgorac), Imotski (imotska opina) i Neretvanski. Neretvanski je dekanat obuhvaao opine Metkovi i Opuzen, a granice dekanata pokrivali su granice kotareva. Godine 1828. Makarska je biskupija pripojena Splitskoj. Do 1863. desanski je upnik stanovao na Rujnici nakon ega se nastanio u novoj upskoj kui na Bagaloviima te se upa poinje nazivati Desne Bagalovii. Tek 1921. uspjeli su se Desanci odijeliti od Rujnice i postati upom, a crkva sv. Jure upnom crkvom.36 To im je uspjelo tek nakon mnogobrojnih molbi 1921. Desanci su uspjeli dobiti samostalnu upu s vlastitim upnikom koji se nastanio u Desnama u upnoj kui, odlukom Ministarstva vjera (katoliki odjel) 5. kolovoza 1921. U to se vrijeme narod sve vie sputao s Rujnice i okolnih brda pa je utemeljena nova upna kua na Bagaloviima. upa mijenja ime od Desne Rujnica u Desne Bagalovi. Nakon to je zavrio spor izmeu Desana i Bagalovia dolazi do osnivanja posebne upe Bagalovii 1921.37
Vri, V. Kranstvo u Neretvanskoj dolini, asopis Dubrovnik, br. 4/1998. str. 64. Ibid. 36 Vri, cit. djelo u bilj. 34., str. 64. 37 Ibid.
34 35

60

God. 1955. g. splitski nadbiskup dr. Frane Frani osnovao je Biokovski dekanat kojemu su pripale upe vrgorske opine, upa Raane iz Imotskog dekanata te Pasiina (Staevica) iz Neretvanskog dekanata. Neretvanski se dekanat do 1955. sastojao od upa Bagalovii, Borovci, Desne, Dobranje, Komin, Metkovi, Opuzen, Otri-Struge, Pasiina, Plina, Rogotin, Slivno, Vid, Vidonje, a te je godine izdvojena upa Pasiina (Staevica) koja je godinama pripadala Neretvanskom dekanatu, a i danas gravitira Neretvi. Cijepanjem starih upa nastale su i nove, i to u Metkoviu Sv. Nikole i te upa Nova Sela, a dekanatu je pripala i nova upa Ploe. Na elu dekanata nalazi se dekan kojeg imenuje biskup, a sluba je po crkvenom zakonu vezana za osobu, a ne za mjesto. Tako je kroz prolost sjedite dekanata bilo u Vidonjama, Slivnu, Rujnici, Otriima, Opuzenu i Metkoviu. U vrijeme Austrije vlast je traila od Crkve da sjedite dekanata bude u sjeditu preture te je dekanat premjeten iz Opuzena u Metkovi gdje je bio sve do 1969. nakon ega mu je sjedite ponovno bilo u Opuzenu. Arhive Neretvanskog dekanata sa svim najstarijim spisima do 1969. nalazi se u Metkoviu.38 Dakle, Desne su se nalazile u Neretvanskom dekanatu ije se je sjedite mijenjalo ovisno o sjeditu dekana. Nekad su Desne bile velika upa pa ak jedno vrijeme i upsko sredite za itavu Donju Neretvu, a sjedite je bilo na Rujnici. Na Rujnici je ivio upnik don imun Romi te je poznato njegovo pismo biskupu o (loem) ponaanju vjernika. Danas su Desne mala upa s vrlo malom brojem stanovnika i velikim brojem naputenih kunih ognjita. upa Desne granii na jugu s Kominom, na zapadu s Plinom, preko Babine gomile na sjeveru s Borovcima te na istoku sa upom Bagalovii.39 Od prolosti su ostali "desanski sveci" koji se tuju u sljedee dane: 23. travnja sv. Jure, 23. srpanj sv. Liberan, 16. kolovoz sv. Roko (Rujnica), 1. studenog Svi sveti, 2. studeni - Zavjetni dan (Rujnica), 11. studenog sv. Martin, 6. Prosinca sv. Nikola i 27. prosinca sv. Ivan (Rujnica)40. 5.3. SVEENICI IZ DESANA Od sveenika rodom iz Desana moemo spomenuti Dr. fra MILANA (Ljudevit) ETKU (1917. 1982.) koji je filozofiju i teologiju studirao u Makarskoj, a za sveenika je zareen 1943. Godine 1944. i 1945. bio je upni pomonik u Metkoviu te posluivao upe Borovce i Nova Sela. Dolaskom partizana osuen je zbog neprijateljske djelatnosti na tri i pol godine prisilnog rada. Od 1945. 1948. je robijao u Staroj Gradici. Doktorirao je teologiju u Ljubljani
Vri, cit. djelo u bilj. 1., str. 7. i 9. Ibid., str. 34. 40 Jurii, Mario: Neretvanski zatitnici , Metkovi, 1973.
38 39

61

1958. na tezi Moderni konvertiti i katolika crkava, koju je i publicirao u Zagrebu 1961. Bio je profesor na franjevakoj Visokoj bogosloviji u Makarskoj, a objavljivao je svoje radove u brojnim zbornicima i asopisima.41 Dr. fra JERONIM (Mate) ETKA (1909. 1990.) zavrio je Bogosloviju u Makarskoj 1933., a doktorirao slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1940. s tezom Hrvatska kranska terminologija. Bio je profesor na gimnaziji u Zagrebu i Sinju, direktor Franjevake gimnazije u Sinju i ravnatelj sjemenita te predava na Franjevakoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Bavio se znanstvenim radom te je napisao i objavio nekoliko knjiga i vie lanaka. Skupio je zbirku narodnih pjesama (22) i narodnih pobonih pjesama (1.231) koje je predao na uvanje u HAZU. Don JOSIP BEBI (1927. 1990.) Filozofsko-teoloki studij zavrio je na Teologiji u Splitu 1953., bio je upnik u upi Slivno Ravno (1953. 1959.) i upi Opuzen te dekan Neretvanskog dekanata (1973. 1986.)42 i dr. Objavio je tri knjige, meu kojim i o neretvanskim upama Opuzen i Slivno Ravno. Don NIKOLA MARGETA, ro. 1934. Filozofsko-teoloki studij zavrio je na zavrio je na katoliko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1961. te je iste godine zareen za sveenika. Godine 1980. je bio upraviteljem nadbiskupske tiskare, a od 1981. je imenovan ekonomom Nadbiskupskog sjemenita i centralnog bogoslovnog sjemenita u Splitu. Bio je i lana nadbiskupskog vijea za ekonomiju. Don MLADEN MARGETA, ro. 1952. Filozofsko-teoloki studij zavrio je na Visokoj bogosloviji u Splitu 1978. te je iste godine zareen za sveenika. Don MATE KALEB, (1935. 2002.) Teoloki studij je zavrio u Pazinu 1960. koje godine se je i zaredio za sveenika. Upravitelj upe Slivno Ravno 1966. 1969., upe Opuzen 1986. 1989. i dr. Vijee grada Katela je po njemu 2006. g. imenovalo ulicu u Katel Kambelovcu gdje je bio upnik od 1969. do 1983. te je za vrijeme njegova upnikovanja preuredio svetite upne crkve. 1985. 1988. bio je lan Nadbiskupskog vijea za liturgiju, umjetnost i glazbi te Vijea za pastoral obitelji. Don NIKOLA GOLEMAC, ro. 1957. Zavrio je Filozofsko-teoloki studij na Visokoj bogoslovnoj koli u Splitu 1984. te je iste godine zareen za sveenika. Fra BERNARDIN (Jakov) BEBI (1908. 1996.) studirao je filozofiju u Sinju i teologiju u Makarskoj. Za sveenika je zareen 1932. Bio je domagistar klerika u Sinju i magistar nova ana Visovcu. 1945. sud ga je u ibeniku zbog neprijateljske djelatnosti osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina koja
Franjevaka Visoka bogoslovija u Makarskoj, 1736-1986, Makarska 1989, str. 230 Zanimljivo je da su se don Josip Bebi koji je bio upnik u Opuzenu od 1973. 1986. i don Mate Kaleb 1986. 1989. razboljeli za vrijeme slube u Opuzenu i to u dobi od 58. i 54.
41 42

62

je poslije smanjena na 3 godina i 8 mjeseci. Kaznu je izdrao u Lepoglavi Staroj Gradiki.43 Bilo je i drugih sveenika rodom iz Desana u 18. i 19. st. i to: fra Jozo Batinovi, fra Sreko Batinovi, don Ante Dragoevi, don Mijo Dragoevi, fra Mijo Gulinovi, don Ivan Kurt.44 Zanimljivo je spomenuti da je msgr. Ante Juri, umirovljeni nadbiskup splitsko-dalmatinski, bio upnik u Desnama1947. 1963. 5.4. CRKVENI OBJEKTI NA PODRUJU DESNANA 5.4.1. UPNA CRKVA SV. JURE U DESNAMA

upna crkva sv. Jure u Desnama sagraena je nakon osloboenja od Turaka krajem 17. st. ili poetkom 18. st. Poto je ta crkva bila mala i nedovoljno velika da primi vjernike cijele upe, makarski je biskup Fabijan Blakovi je 1779. izdao naredbu da se izgradi kapela (svetite) u veliini crkve. Naredba nije izvrena, vjerojatno iz financijskih razloga, te je 1837. u crkvi bilo zabranjeno obavljanje bogosluja dok se na popravi, a popravak je uslijedio 1845. Tada je crkva dobila dananje dimenzije i to duinu 16,5 m a irinu 8 m. 45 Poslije Prvog svjetskog rata podignut je betonski zvonik odvojen od crkve. Crkva je do 1991. godine imala tri oltara i to: glavni kameni i dva pokrajina, Gospin i sv. Jure. upnik don Duan Brei prigodom temeljitog ureenja crkve
43 Vidovi, M. Sveenstvo i redovnitvo iz doline Neretve, Ogranak matice Hrvatske Metkovi, Metkovi, 2005. str. 19-20. 44 Opinije o njima vidjeti u knjigama Vri, V. 41- 42. i Vidovi, M. citirano djelo. 45 Vri, V. Neretvanske upe, Metkovi, 1974.str. 39-40.

63

1991. uklonio je pomone oltare. U crkvi se nalaze kipovi Blaene Djevice Marije i sv. Jure na konju kako ubija zmaja u zidnim niama.46 Temeljito obnovljenu crkvu ponovno je posvetio splitsko-makarski nadbiskup msgr. Ante Juri, na blagdan sv. Liberana 23. srpnja 1991.47 Oko upne crkve sv. Jure nalazi se desansko groblje dok se najstarije grobnice nalaze u samoj crkvi. Vlasnici najstarijih grobnica su bile obitelji Batinovi, Dragovi, Kaleb i Kurt te iz toga proizlazi da su to najstarije desanske obitelji. Na tom groblju su se pokapali pokojnici i iz drugih sela, a pretpostavlja se da je postojalo i prije gradnje crkve. Dolaskom francuske vlasti u nae krajeve 1809. zabranjeno je pokapati mrtvace u crkvama. Francuzi su izdali zabranu ukapanja u crkvama i upute o gradnji posebnih grobnica, to su poslije ponovile austrijske vlasti.48 Posljednji pokopi u crkvi ipak su obavljeni jo 1811. (imun Batinovi) i 1817. (Vid Kaleb). Godine 1887. opina je napravila zajedniko groblje koje je upnik Anti obnovio 1926., a isto je danas proireno novim, lijepim obiteljskim grobnicama 49 s ukraenim nadgrobnim spomenicima. 2007. velikim slavljem u Desnama, prvom mjestu svog sveenikog djelovanja, splitsko-makarski nadbiskup u miru msgr. Ante Juri, proslavio je svoj 85. roendan i 60 godina sveenikog djelovanja. Dana 19. srpnja 2009. proslavljen je dovretak obnovljene crkve sv. Jurja Muenika te je posveen novi oltar. Poetkom studenog 2009. nepoznati poinitelji provalili su u crkvu svetog Jure razvalivi ulazna vrata te su ukrali oko 100 kuna novca i zlatninu s kipova svetaca. To je trea pljaka desanske crkve u posljednja tri desetljea. Iako su se Desanci u posljednja tri desetljea iselili uglavnom u Metkovi i Zagreb, i nadalje su svoje mrtve uglavnom pokapali u Desnama. 5.4.2. KAPELA SV. ROKA NA RUJNICI Kapela (crkvica) sv. Roka na Rujnici prvi put se spominje 1761. g. prigodom jednog krtenja koje je u njoj obavljeno. Iste se godine na Rujnici nastanio
Vidovi, M. Sakralni objekti u dolini Neretve, Matica Hrvatska, Metkovi, 1998. str. 33. Vjesnik biskupija splitske metropolije, br. 2/91, str. 42. 48 Don Radovan Jerkovi ivot i djelo, Povijest neretvanskih upa, uredio Vidovi, M., Matica Hrvatska, Metkovi, 2000 str. 217. 49 Vri, str. 40.
46 47

64

upnik te se pretpostavlja da je iste godine bila i sagraena. Kako se narod s Rujnice odselio u cijelosti do 1910., s njim se je i upnik preselio u Desne, a kapelica je ostala u naputenom selu. U novije je vrijeme znatno obnovljena. Kapela je duga 9,15 m, a iroka 4 m i u njoj te ispred nje se slui misa na blagdan sv. Roka 16. kolovoza, trei dan iza Boia 27. prosinca, trei dan iza Uskrsa i na trei dan iza Duhova.50 5.4.3. KAPELA SV. NIKOLE BISKUPA Kapela Sv. Nikole Biskupa sagraena je nakon to su Desne 1921. postale samostalnom upom. Ista je podignuta u blizini upne kue i sluila je za svakodnevne potrebe upnika. Njezina je veliina 6,70 m, a iroka je 5,30 m. 51 5.4.4. UPSKA KUA Prvi su desanski upnici stanovali na Rujnici te je posljednji od njih bio don imun Romi. Nakon njegove je smrti kua naputena, nakon ega su se upnici nastanili u novoj upskoj kui na Bagaloviima. To je bio povod, prema don Radi Jerkoviu, da Desanci sagrade dananju upsku kuu u Desnama. Po naredbi biskupa Fabijana Blakovia upnik Desana, Rujnice i Bagalovia ima prebivati u Desnama od 1. studenog do 1. svibnja, a od 1. svibnja do 1. studenog stanovati ima u Rujnici te sveane mise govoriti po starom obiaju. Prema podacima iz 1938. g. upska je kua bila prilino prostrana, dok unutra nije bila dovoljno ekonomino iskoritena.52 5.4. NOVIJA PROLOST DESANA Rimskim ugovorom od 18. travnja 1941. dolina Neretve i Kotar Metkovi potpali su pod vlast Nezavisne Drave Hrvatske. Umjesto andarmerijske stanice u Metkoviu je osnovana orunika postaja s oruanim vodom pod komandom satnije iz Mostara. Kotar Metkovi pripao je Velikoj upi Hum sa sjeditem u Mostaru. U sastavu NDH Metkovi i Desne su bili do 1945. s tim da su do 1943. bili u talijanskoj okupacijskom podruju, a nakon kapitulacije Italije u njemakom okupacijskom podruju. Od 1945. do 1991. Neretva je u sastavu FNRJ/SFRJ odnosno NR/SR Hrvatske, a od 1991. je u sastavu Republike Hrvatske. Desne su od 1945. do 1992. bile u Opini Metkovi. Godine 1956. dolazi do formiranja Velikog kotara Makarska (iako je Metkovi imao vie stanovnika i bio vei), s tri kotara u Makarskoj, Metkoviu i Imotskom. Tako djeluje do 1962. kada itava Dalmacija potpada pod Okrug
50 51 52

Vidovi, str. 35 i Vri, str. 40. Vidovi, str. 35 i Vri, str. 40. Don Rade Jerkovi, cit. dj. str. 218.

65

Split, a Opuzen gubi opinu. Opina Metkovi tada je bila najvea u povijesti te je obuhvaala cijelo podruje opina Ploe, Opuzen, Metkovi te dio Makarskog primorja od Graca do Drvenika. Godine 1968. izvrena je podjela izmeu opina Ploa i Metkovi te je Metkovi obuhvaao podruje Kleka, Opuzena, Vidonja, Vida, Desana, Kule Norinske, Krvavca, Momia te Novih sela do Otri-Seoca, a Ploe podruje od Komina do Podace. Desne su dale pet predsjednika Opine Metkovi (gradonaelnika), i to: Vinka Dragovia (1957. 1962.), Jerka Mateljka (1965. 1967.), dipl. ing. Luku Bebia (1970. 1975.), prof. Tomislava Grgia (1978. 1982..), ing. Ivu Margetu (1990. 1997.) izabranog s liste HDZ-a na prvim demokratskim izborima 1990. Desne su takoer dale predsjednike opina Plina i Opuzen za vrijeme Drugoga svjetskog rata, i to Miju Barbira i Antu Markia, koji je bio i poslijeratni predsjednik Kotara Metkovi. Predsjednici Opine Ploe poslije rata bili su Mijo Barbir i Domagoj Grgia, dok je Mirko Dragovi dipl. oec. je bio na raznim politikim funkcijama u Splitu i Dalmaciji. Zakonom o podrujima upanija, gradova i opina u RH 53 koji je stupio na snagu 1. sijenja 1993. Desne je pripalo novoosnovanoj Opini Kula Norinska, a koja je u sastavu Dubrovako-neretvanske upanije. Opini Kula Norinska pripadaju: Borovci (45 st.)54, Desne (190 st.), Krvavac I (497 st.), Krvavac II (288 st.), Kula Norinska (379 st.), Momii (245 st.), Nova Sela (66 st.) i Podrujnica (119 st.). Biva Opina Metkovi podijeljena je na Grad Metkovi i pet opina (kasnije je jedna Opuzen dobio status Grada). Opina Kula Norinska je sa 61 km2 druga od neretvanskih opina po veliini iza Zaablja. Prosjeno na jednom km2 ivi 30,5 stanovnika. Opina broji ukupno 1829 st. (1991.) od ega je 98,02 % Hrvata, 0,2 % Srba i 1,88 % ostalih. Opinski izbori su odrani 7. veljae 1993. Te je na istim HDZ dobio 15 vijenika, a HSLS jednog te je prva konstituirajua sjednica Opinskog vijea odrana 28. travnja 1993.55 U prvim poslijeratnim viestranakim izborima u svibnju 1990 u Desnama je pobijedio HDZ i poslao svog odbornika Ivu Batinovia (sina Dinka) i SO Metkovi koji je ve na prvom zasjedanju skuptine postavio zahtjeve Desanaca prometnu vezu s opinskim centrom, telefone i kanalizaciju. Za zastupnika u Vijeu opina Sabora RH iz Metkovia premono je izabran Desanac dipl. ing. Luka Bebi (sa 75 % glasova) na listi HDZ-a, a od jeseni 1989. obavljao je dunost predsjednika opinskog odbora HDZ-a u Metkoviu. Na prvim demokratskim viestranakim izborima u travnju 1990. za zastupnika u Vijeu opina Sabora RH iz Metkovia premono je izabran Desanac dipl. ing. Luka Bebi (sa 75 % glasova) na listi HDZ-a za zastupnika u Vijeu opina Sabora RH. Na izborima za Skuptinu Opine Metkovi 1990. u Metkoviu su pobijedila dva Desanca: ing. Ivo Margeta i dipl. ing. Mate Kaleb.
Narodne novine, br. 90/92 od 30. prosinca 1992. Prema popisu stanovnika iz 1991. g. 55 Vidi: Juri, Ivan Opina Kula Norinska, lanak, Dubrovaki vjesnik, br. 2213 od 26. lipnja 1993.
53 54

66

Ivo Margeta je 1990. izabran za predsjednika Skuptine Opine Metkovi poto Mate Kaleb i Ivica Gabri nisu prihvatili kandidaturu. 5.6. VIENIJI LJUDI RODOM I PODRIJETLOM IZ DESANA Od vienijih ljudi rodom i podrijetlom iz Desana moemo navesti: LUKA BEBI, dipl. ing. agr. (ro. 1937.) politiar, predsjednik Opine Metkovi od 1970. 1975. Godine 1989. bio je prvi predsjednik HDZ-a Opine Metkovi. U lipnju 1990. izabran je za potpredsjednika Vijea opina Sabora RH, a potom i za predsjednika vijea. Krae vrijeme tijekom 1991. obnaao je dunost i ministra obrane RH, a kasnije i predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS-a). U est mandata je bio saborski zastupnik. Od poetka 2004. obnaao je dunost potpredsjednika sabora RH i predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru RH. U sijenju 2008. izabran je za predsjednika Sabora RH. U posljednje vrijeme se bavi uzgojem maslina i mandarina klementina. Mr. MATE KALEB, dipl. ing. magistar agronomije (ro. 1935.) specijalist za voarstvo junih kultura, posebice agruma i maslina, struni savjetnik za poljoprivredu u mirovini. Mate Kaleb je od 1990. bio potpredsjednik Gradskog odbora HDZ-a Metkovia. 1988. 1990. je bio delegat u Skuptini ZO Dalmacije, dok je u razdoblju 1986. 1990. bio i predsjednik Vijea udruenog rada (VUR-a) Opine Metkovi te potom struni savjetnik u Ministarstvu poljoprivrede do 1995. Sada je lan HSS-a. Ljubav prema svome kraju i uzgoju agruma sprijeila ga je da se u Zagrebu posveti poljoprivrednoj znanosti i da se aktivnije bavi politikom. Radije je izabrao istraivanje u praksi te se 1977. nakon osam godina provedenih u Zagrebu vratio u rodni kraj i podigao plantau mandarina i ostalog voa. IVO MARGETA, in. predsjednik Opine Metkovi i gradonaelnik Grada Metkovia (1990. 1997.) JEROLIM MARGETA, dr. med. spec. u VMA, privi fakultetski obrazovani Desanac, diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1954. AUGUSTIN MARGETA, dr. med. spec. u Sisku. JERKO MATELJAK, dipl. oec. predsjednik Opine Metkovi (1965 1967.) za njegova mandata Desne su elektrificirane i asfaltirana je cesta Kula Norinska Desne Banja. MILJENKO GRGI, dipl. ing. vinar iz Kalifornije. TOMISLAV GRGI, prof., predsjednik Opine Metkovi (1978. 1982.), saborski delegat i poslanik u Saveznoj skuptini. JOKO DRAGOVI, brigadir, zapovjednik 116. brigade HV za vrijeme Domovinskog rata. STIPE VEKI, bojnik u 116. brigadi HV za vrijeme Domovinskog rata. MIRKO DRAGOVI, drutveno-politiki djelatnik u Splitu i Dalmaciji. IVO MARKI, uitelj.
67

ANTE MARKI, predsjednik Kotara Metkovi i Opine Opuzen 1945. 1946. JOSIP UGUM, brigadir HV u mirovini, suautor knjige Toponimi sela Desne, Zagreb, 2008. MLADEN MATELJAK, dipl. ing., suautor knjige Toponimi sela Desne, Zagreb, 2008. LUKA NIKOLI LUAN godinama je pomagao ljudima u dolini Neretve i ire namjetajui polomljene dijelove tijela te je bio i ostao legenda Desana i doline Neretve. MATE GOLEMAC RUDAN iza koga je ostao i danas velik broj njegovih ala. Od diplomata rodom i podrijetlom iz Desana moemo navesti: ANTE BARBIR bio je generalni konzul RH u Los Angelesu (SAD). DRAGAN MARIN MATELJAK, prof., dugogodinji diplomat i predsjednik UNICEF-a u New Yorku, autor knjige Sjeanja, Zagreb, 2005. DRAEN MARGETA (ro. 1956. u Zagrebu), dipl. ekonomist, sin Jozin; 2003. imenovan je pomonikom ministra vanjskih poslova RH za izvaneuropske zemlje, a od 2005. veleposlanik je RH u Egiptu te za jo nekoliko susjednih zemalja. Radio je kao diplomatski predstavnik RH u Kini i Indiji.

6. GOSPODARSKA PROLOST DESANA

Zadruna blagajna bila je smjetena u kui Mije Margete na Vrijacima. Vodio ju je Jure Kaleb pok. Stjepana zvani Grlea. Prestaje s radom pred Drugi svjetski rat. Kao graditelji laa iz Desana u literaturi se navode Mate Kaleb i Ante Mateljak.56 Trup se lae radio od hrastovine, lukoi od smrekovine, karine od dudovine ili tzv. pitome drae, daske sa strane od luevine ili empresovine. Lae su se obino gradile u srpnju i kolovozu, a majstori su uvali graevnu vjetinu nerado je odavajui drugom. Trupe su se i lae obino gradile pred kuom na otvorenom prostoru, a gradili su ih seoski drvodjelci, najee bavari koje su zvali majstori, a umijee je obino prelazilo s oca na sina.57 Poznato je i pismo glavara sela Desne ministru graevine u Beograd 24. lipnja 1935. Desansko jezero zauzima povrinu oko 40 ha, a ljeti padne na 20 ha. Iz Modrog oka opuzensko se podruje opskrbljuje tehnikom vodom kapaciteta 250 l /sek. Ta se voda rabi za zalijevanje nasada u dolini Neretve. U Desnama je do 1962. bilo deset izvora pitke vode. Broj se izvora znatno smanjio nakon potresa 1962. i izgradnje tunela u jezerskom polju te ih sada
56 Opirnije o tome Tutavac, P. Neretvanske lae i njihovi graditelji, Hrvatski narod, Zagreb, 1945., br. 1132, str. 3 i Gradnja neretvanskih laa i graevno tvorivo, Hrvatski narod , Zagreb, 1945., br. 1267, str. 6. 57 Macan, cit. dj. bilj. 2, str., 99.-100.

68

ima nekoliko koji ni ljeti ne presue.58 Godine 1970. iz vodovoda je Modro oko Opuzen Donje Poneretavlje dobilo pitku vodu, a isti je sagraen ponajprije za potrebe PIK-a Neretva, no Opuzenci nisu u potpunosti bili zadovoljni opskrbom vode iz istog vodovoda zbog estih prekida, malog kapacitete i dr. sve do otvaranja regionalnog vodovoda Prud Peljeac Korula koji je otvoren 1986.59 Skuptina je Opine Metkovi 1971. donijela odluku o rekonstrukciji i modernizaciji opinske ceste etvrtog reda od Kule Norinske do Desana u duini od 8 km. Za rekonstrukciju ceste Kula Norinska Desne utroila je 1972. 960.000 dinara. Cesta je u cijelosti asfaltirana 1982. Poetkom 70-ih godina prologa stoljea Graevinsko poduzee Beton i Luka Metkovi planirali su razviti kameno-preraivaku industriju. U Desnama postoje goleme zaliha kamena vapnenca najbolje kvalitete s primjesom kvarcnih estica koji ima potrebnu vrstou, postojanost, dobro se polira i postoji u vie nijansi. Bilo je planirano zapoljavanje 65 djelatnika i ulaganje od 2.830.000 dinara. Do realizacije nije dolo, no desanski je kamen ugraen dijelom u zgradu MUP-a u Beogradu. Godine 1984. Desne su imale gostionicu, Razvitkovu prodavaonicu i podrunu kolu. U prodavaonici je postojao telefon preko kojeg su zvani stanovnici Desana, to im je bila jedina izravna veza sa svijetom. U studenom 1984. osnovana je Vodoprivredna interesna zajednica za podruja Neretve koja je obuhvaala podruja katastarskih opina: Desne, Borovci, Vid, Metkovi, Dobranje, Vidonje, Slivno i Opuzen s ciljem voenja jedinstvene politike na slivnom podruju Neretve i radi izgradnje i odravanja sustava za odvodnjavanje i navodnjavanje, ureenje vodotoka i bujica te osiguranja dovoljne koliine pitke vode i spreavanja zagaivanja. U Desnama se mnogi stanovnici bave proizvodnom maslina te se obnavljaju stari maslinici. Mnogi sade mladi krumpir i drugo povre, a neki proizvode i vie stotina litara maslinova ulja. Dio se stanovnitva bavi ulovom ribe, a desanski brudet od plotica i jegulja60 nadaleko je poznat. Kvalitetna zemlja i pogodna klima omoguuju bavljenje svim poljoprivrednim kulturama dok razvoj seoskog turizma jo nije ni u povojima.

7. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
to rei o razlozima iseljavanja stanovnitva iz Desana i ostalih neretvanskih sela?
Vie o izvorima vidi u Erak, Ante, Raseljena Plina, Ploe, 1995. Bebi, Josip. upa Slivno, Split, 1990. str. 73. Jegulja (Anguilla anguilla). riba kotunjaa zmijolika tijeka koja ivi u muljevitom dijelu rijeka. Zrele enke odlaze u Atlanski ocean, mrijeste se a zatim uginu. Liinke jegulje na putu prema Europi preobraze se i ulaze u rijeke. (Leksikon JLZ, Zagreb, 1974. str. 421.).
58 59 60

69

Vidim ih ponajprije u odlasku u vea mjesta i gradove u potrazi za poslom, kolovanjem, zdravstvenom uslugom i boljim ivotom. Nedostatak, struje, telefonije, kanalizacije, opskrbe, javnog prijevoza, blizina lijenika i doma zdravlja te zatvaranje osnovne kole utjecali su na iseljavanje mlaih ljude i obitelji s malodobnom djecom ponajprije u okolne gradove Metkovi, Opuzen i Ploe, a zatim i udaljenije (Makarska, Split i Zagreb). Mogunost povratka i naseljavanja vidim u otvaranju nekoga proizvodnog pogona koji bi se otvorio u okolici Desana i ostalih prateih objekata trgovine, kole, gostionice i sl. te razvoja autohtonog seoskog turizma.

mr. sc. Zorislav Kaleb, Zagreb

70

OPUZENSKA PREZIMENA BROJNOST I POSTANJE

1. UVOD
Kako sam u prethodnome Hrvatskome neretvanskom zborniku obradio metkovska prezimena po brojnosti i postanju, u njegovu sam se drugom broju odluio pozabaviti opuzenskima iz najmanje dvaju razloga. S jedne strane, Opuzen je sve do polovice 19. stoljea bio glavno neretvansko sredite (a i danas je trei grad po veliini u Neretvanskoj krajini) pa kao takav svakako zavreuje da ga se antroponomastiki obradi, a, kao drugo, neobino me zanimalo jesu li se jezine (iako je Metkovi dijelom naseljen ikavcima, veinu njegova stanovnitva tvore, a neko su ga i u mnogo veoj mjeri tvorili, ijekavci), migracijske (Opuzen je poetkom 18. st. uglavnom naseljen stanovnitvom iz zapadne, a Metkovi iz istone Hercegovine; u Opuzen se u proteklih pedesetak godina znatno manje doseljavalo nego u Metkovi), crkveno-povijesne (iako su i Metkovi i Opuzen do poetka 18. stoljea crkveno pripadali Trebinjskomrkanskoj biskupiji, opuzensko stanovnitvo uglavnom potjee iz krajeve koji su od 14. stoljea pripadali Makarskoj biskupiji) i narodnosne (na podruju je bive metkovske opine 1991. ivjelo oko 3% srpskoga stanovnitva, no u samome je gradu Metkoviu ivjelo oko 5% Srba, a njihov je udio poetkom 20. st. iznosio oko 11%, dok je u Opuzenu udio srpskoga ivlja zanemariv) razlike odrazile i na prezimenski sustav. Na podruju je dananje opuzenske upe u srednjovjekovlju postojalo vie naselja. Selo se Brtanik 1253. spominje u povelji srpskoga kralja Uroa I. (tadanjega gospodara Huma) crkvi svete Bogorodice u Stonu (Sivri 1999:82). Isti vladar 1254. 1264. potvruje darovnicu svojega strica Miroslava samostanu svetoga Petra na Limu kojom je navedeni samostan dobio posjede u spomenutom selu (M. Vidovi 2000:334). Na istome je mjestu stotinjak godina kasnije izgraena istoimena tvrava, a 1392. punopravnim su dubrovakim graanima postali Petar Ostoji (Petrus Hostoich) i Brato Lupkovi (Bratos Lupcouich) iz Brtanika (de Brstanicho; Sivri 2004:18). Samo se ime sela i utvrde Brtanik dovodi u svezu s nazivom biljke brtan (< brtan brljan, Hedera helix).
71

Godine 1333. na podruju se dananjega Opuzena spominje otok, trgovite i naselje Posrednica koje ime duguje svojemu poloaju (< posrednica otok posred rijeke; Vego 1957:95). Naselje rue Dubrovani 1472. pred turskom najezdom, a tamonje puanstvo sele u Ston (M. Vidovi 2000:336). U povijesnim se vrelima Posrednica nazivlje i Posrinica (< *Posridnica) ili scollium Posternica (kolj, otok Posrednica). Potonje je ime veoma zanimljivo jer je rije o odrazu kasnolatinskoga deminutiva posteru la (< lat. poste ra tajna vrata), slino kao i ime junoga dijela Dubrovnika Pustijerna (Sk 3:85). Samo se ime Opuzen spominje u spisima dubrovakoga arhiva 1481. 1491. kao drugo ime utvrde Ko (fortezza Koso ovvero Opusena). Nakon to su Turci oko 1500. razorili Ko, podignuli su i sami utvrdu, a 1684. Mleani izgrauju utvrdu Forte/Fortalitio Opus (M. Vidovi 2000:338-342). Ime se dananjega grada povezuje s glagolom pusti klizati, gmizati, omicati se. Petar Skok (Sk 3:84) povezuje ovaj ojkonim s apelativom opuzenjak pljeivac, elavac i glagolom oplaziti ogoliti. Imajui u vidu poloaj samog naselja ojkonim bismo Opuzen mogli dovesti u svezu s homonimnim glagolskim pridjevom radnim u znaenju ogoljen. Opuzen bi, dakle, bio naselje na ogoljenu rijenom otoku.

2. PRVA OPUZENSKA PREZIMENA

S obzirom na nepogodno podneblje i poloaj na ratnoj vjetrometini jasno je da se Opuzen nije razvio u znatnije naselje tijekom osmanlijske okupacije. Najvjerojatnije su ga nastanjivale vojne posade s pripadajuim osobljem. Na temelju izvjea fra Ante Orulia, upnika upe Desne, kojoj je Opuzen 1706., u vrijeme pisanja izvjea pripadao, Josip Bebi (1983:28) pretpostavlja da je u to doba u Opuzenu ivjelo najvie desetak obitelji. Isti autor na temelju Stanja dua upe Opuzen (SDO) iz 1733. starosjediocima dri sljedee obitelji: Bokanovi, uk, Lali, Leonac, ami, padi i Vei. Lalii su i ami potomci islamiziranog stanovnitva koje je u Opuzenu ivjelo za vrijeme osmanlijske okupacije, u Opuzenu je za vladavine Osmanlija ivjela i obitelj uk, Veii su potomci boraca za osloboenje od Turaka iz Popova, Bokanovii su pravoslavci kojih u Neretvanskoj krajini nije bilo do konca 17. st., Leonci su se doselili iz Svitave, a padii se spominju kao mletaki nadarenici 1702. (Glibota 2006:126-127) tako da se i oni mogu drati doseljenicima. Osim Leonaca i padia na opuzenskome su podruju posjede dobili i nositelji prezimena Bagalovi, Benovi, Bukovac, Delmati, Filipovi, Gusi, Hrsti, Jerki, Keo, Lukovi, Lui, Jelavi, Jelii, Markosavi, Momi, Putica, Sarajlija, imunovi, Vukani i jo neki ija je prezimena teko utvrditi (Glibota 2006:126-127). Od navedenih su rodova samo Filipovii i Momii zabiljeeni u SDO 1733., jedan je dio obitelji dobio posjede u Opuzenu, a ivio u susjednih neretvanskim selima (zanimljiva su pre72

zimena Bagalovi i Momi po kojima su imena dobila dva neretvanska naselja), jedan dio ine doljaci iz istone Hercegovine (Keo i Putica iz upe Gradac kod Neuma), a najvei se dio pobrojanih prezimena ne spominje u kasnijim opuzenskim stanjima dua i maticama te se moe pretpostaviti da nositelji tih prezimena nisu nikad stvarno stanovali u gradu. Godine pak 1725. u Opuzenu je posjednikom postao Ivan Marinovi iz Imotskoga (Glibota 2006:173). Obitelj Marinovi izumrla je u Opuzenu nakon Drugoga svjetskog rata (Bebi 1983:44). U zaostrokim pak maticama do 1733. biljeimo sljedee opuzenske obitelji: Nikoli 1720. (CB:182); Salacan, Grossi i Vlatkovi 1726. (CB:38, 59, 60) te Novkovi 1729. (poslije Nonkovi; CB:198). Godine 1726. (CB:38) spominje se kao kum i Jozip Cemxik s napomenom da je Mleanin. Godine 1733. makarski biskup Stjepan Blakovi objavljuje Stanje dua upe Opuzen (kojoj su tada, osim Opuzena i Podgradine, pripadali jo i Komin i Rogotin) u kojemu je popisano stalno naseljeno stanovnitvo. SDO objavio je Josip Bebi 1983:130-135). U Opuzenu tada ive sljedee obitelji (u zagradi navodim mjesto odakle su se doselili): Ajdukovi (Mostar), Baki (Jasenica), Bitunjevi (Brotnjo), Bratanovi (Imotski), Brei (Jezero), Bumbarek (Desne), arani (Gabela1), uk (jedna se obitelj dri starosjedilakom, a druga potjee iz Prologa), Dui (Brotnjo), Frani (Desne), Grossi (Provincial2), Jugovi (Brotnjo), Jurkovi (jedna obitelj potjee iz apljine, druga iz Svitave), Kalauzovi (Dubrovnik), Kaleminovi (Split), Kali (Draevo), Kei (Jezero), Kroti (Brotnjo; od njih potjeu Dodizi u Rogotinu), Lali (starosjedilac, neko musliman), Leonac (Svitava), Luli (Igrane), Marinovi (Imotski), Markokani (Gabela), Matoevi (Baevii), Medi (Dobranje), Momi (Momii), Nikoli (Flama3; Brotnjo), Novakovi (Gabela), Pergighini (Mleci), Pirola (Milano), Popovi (Bagalovii; izumrli su, dananji su se Popovii u Opuzenu doselili uglavnom iz Slivna, a u Podgradini ima i doseljenika iz Goraia u Vidonjama), Rado (Omi), Stipani (Klis), ami (starosjedilac, neko musliman), padi (starosjedilac), umanovi (Zaablje), Valorza (Verona), Vanzini (Ferrara), Vlahovi (Brotnjo), Vlajevi (Brotnjo), Vlatkovi (Kitra4), Vuki (Jasenica), Vuleti (Gabela), Zikovi (Veljaci), Zirovi (Brotnjo) i Zonji (Brotnjo). Od 47 prezimena koja se nabrajaju u ovome popisu njih ak 28 potjee iz govorno jedinstvenoga podruja zapadne Hercegovine (uglavnom Brotnjo i Gabela), zapadnoga dijela Neretvanske doline
1 Iako biskup Blakovi navodi tadanje ime Gabele itluk, odluio sam se izrijekom napisati Gabela da ne zbunim itatelje. U isto se vrijeme itluk u Brotnju naziva Karlovcem. Samo se ime Gabela odnosi na razliite zemljopisne objekti. Srednjovjekovni se grad Gabela, tzv. trgovite Driva, nalazio na lijevoj obali rijeke Neretve, izmeu Tersane i Viia, a dananja je Gabela zapravo naselje nastalo uz utvrdu koju su Osmanlije podigli polovicom 17. stoljea. U puku se esto Gabelom naziva itavo podruje srednjovjekovne upe Luka. Opirnije o sporenjima oko ubikacije Gabele vidjeti u Zelenika 2004. 2 Oznaka Provinicial dometala se uz prezimena doseljenika iz naselja udaljenih od velikih sredita. 3 Moda je rije o gradiu Flammabruzzo ili Flamignano na sjevernoj obali Jadrana. 4 Moda je rije o gradiu Chittara na sjevernoj obali Jadrana. Vjerojatno su i Nikoli i Vlatkovi ondje bili u vojnoj slubi.

73

te Vrgorske i Imotske krajine (ti su dijelovi Dalmacije uglavnom bili naseljeni izbjeglicama iz zapadne Hercegovine). Nadalje, 6 obitelji potjee iz ijekavskoga podruja (Zaablje, istona Hercegovina i Dubrovnik), 4 iz Dalmacije (Split, Klis, Omi i Igrane), 5 iz Italije, a 4 su prezimena starosjedilaka. U Trnovu i Podgradini (koja se tada drala dijelom Trnova) iste godine ive obitelji: Abramovi (Svitava), Bokanovi (neko pravoslavac), Filipovi (Gabela), Grgurovi (Hutovo), Jelavi (Jelavii kod Vrgorca), Jelini (Vionica kod itluka), Kavalinovi (Knin), Klii (Popovo), Matoevi (Gabela), Muzorovi (Gabela), Odak (Trebimlja), Pavlovi (Popovo), Peri (Gabela; od njih potjeu Matage), Petrovi (Svitava), Salacanovi (Draevo, Vidonje), Tutavac (Brotnjo), Vlai (Dubrovnik), Vrnjasovi (Metkovi) i Vukoti (Hutovo). Od 19 rodova koje se spominju u popisu ak ih je 11 iz ijekavskoga podruja (uglavnom Popovo i Zaablje, zatim Metkovi i Dubrovnik, a Bokanovii su, iako se navode kao starosjedioci, najvjerojatnije takoer podrijetlom iz istone Hercegovine), 7 iz zapadne Hercegovine (uglavnom Gabele i Brotnja) i Vrgorske krajine te 1 iz Dalmacije. Ukupno je, dakle, u Opuzenu 1733. ivjelo 66 rodova, od kojih 34 potjeu iz jedinstvenoga podruja zapadne Hercegovine, zapadnoga dijela Neretvanske doline te Vrgorske i Imotske krajina, 17 s ijekavskoga podruja (uglavnom Popovo i Zaablje), po 5 iz Italije i ostatka Dalmacije (u koju ne ubrajam dubrovako podruje) te starosjedilakih. Ukupno u Opuzenu ivi 39 rodova podrijetlom iz ikavskih krajeva, a 18 (ukljuujui i jedan uvjetno reeno starosjedilaki) iz ijekavskih. S obzirom na injenicu da je u Trnovo tada bila ukljuena i Podgradina koja je, kao i itavo Slivno i dalmatinski dio Zaablja, naseljena uglavnom istonohercegovakim izbjeglicama, prevlast je doseljenika iz ikavskih krajeva (ikavska je u to vrijeme bila i danas gotovo posve ijekavizirana Gabela ijim je povratkom u osmanlijske ruke 1716. poelo naseljavanje u prvome redu Opuzena, a dijelom i Metkovia) nad onima iz ijekavskih bila jo izraenija. Usporedbe radi napomenimo da u Metkoviu od 38 u maticama najranije upisanih rodova ak 26 potjee s ijekavskoga podruja, a 12 s ikavskoga (D. Vidovi 2009:52). Svakako je zanimljivo pobrojiti rodove koji su u Opuzenu opstali od 1733. do danas. To su: Ajduk, Filipovi, Grossi, Mataga (neko su se prezivali Peri), Rado, Salacan, Stipani, ami (prije amija), Vlahovi, Vlatkovi, Vuleti i Zonji. Godine 1948. u Opuzenu je ivjelo 176 pripadnika navedenih rodova (inili su 15,11% opuzenskoga stanovnitva), a 2001. broj se pripadnika ovih rodova poveao na 269, no njihov je postotni udio smanjen za vie od treine (pao je na 9,85%). U izraun nisu ukljueni nositelji prezimena Vlahovi, Vlatkovi i Vuleti jer njih danas, uz starosjedioce, nose i doseljenici iz Komina (Vlahovi i Vlatkovi) odnosno Peine u Popovu (Vuleti). U meuvremenu su se u Opuzen doselili i drugi rodovi iji pripadnici nose ista prezimena koja su nosili starosjedioci, dok
74

su starosjedioci koji su nosili ista prezimena izumrli. Rije je o rodovima Baki (Slivno), Frani (Dusina), Jelavi (Veliki Prolog), Jurkovi (Brtanica), Nikoli (Kula Norinska), Odak (Zavala u Slivnu), Popovi (Slivno) i Tutavac (Slivno).

3. OPUZENSKA PREZIMENA U BROJKAMA

Izvor su podataka za brojnost pojedinih prezimena u ovome radu Leksik prezimena SR Hrvatske i Hrvatski prezimenik (vidi u literaturi). S obzirom na to da se stanovnitvo grada Opuzena 1948. 2001. udvostruilo, svakako je zanimljivo uoiti promjene koje su se u tome razdoblju dogodile. U nastavku donosim dvije tablice s popisom najuestalijih opuzenskih prezimena s brojem njihovih nositelja nainjene na temelju podataka iz navedenih dvaju izvora. Budui da je 1948. Opuzen imao 1.165 stanovnika (sam Opuzen 893, a Trnovo 272), u tablici 1. donosim 53 najuestalija prezimena jer sva ostala imaju manje od 7 nositelja. Uz prezime donosim i mjesto doseljenja ako je poznato za ona prezimena koja su se doselila nakon 1733. Po popisu puanstva iz 2001. Opuzen broji 2.730 stanovnika tako da sam popis prezimena u tablici 2. poveao na 73, pri emu ne navodim podatke o promjeni brojnosti nositelja prezimena te navodim podrijetlo samo za rodove koji nisu navedeni u tablici 1. kako bi itatelj lake uoio koja su prezimena bila meu brojnijima po rezultatima obaju popisa. Tablica 1. Najbrojnija opuzenska prezimena 1948.5
1. 2. 3. 3. 5. 6. 6. 8. 9. 10. 10. 12. 13. 13.
5

PREZIME Dujmovi (Komin, Gabela) Popovi (Slivno) Dropuli (Dusina) Popi (Dranice) Zonji Ajduk Kapovi (Vrgorac) imovi (Veljaci, erin) Gnje (Krvavac, Pasiina) Kljue (Slivno) Mihaljevi (Dusina) Grossi Brajkovi (Borovci) Filipovi

1948. 80 45 42 42 41 29 29 28 27 22 22 21 19 19

2001. 54 109 35 + 2 = 375 63 64 18 38 28 10 25 29 15 1 20

promjena -26 +64 -5 +21 +23 -11 +9 0 -17 +3 +7 -6 -18 +1

Po popisu iz 2001. uz 35 Dropulia zabiljeena su i 2 Dropuljia.

75

13. 13. 17. 17. 17. 20. 20. 20. 20. 24. 24. 24. 27. 27. 27. 27. 31. 32. 32. 32. 32. 32. 37. 37. 37. 40. 40. 40. 40. 40. 45. 45. 47. 47. 47. 47. 47. 47. 47.
6

PREZIME Sren (Trn, Blace) Vidovi (Vrgorac) Lozina (Slivno kod Imotskog) Rado Salacan Delija (Slivno) Jurai (Podgradina) Mili (Brela) Perojevi (Trogir) Nikoli (Kula Norinska) Stani (Poljica) Vukosav (Dusina) Franievi (vjerojatno Hvar) Gaparovi (Umani) Muan (Vrgorac) Topi (Vinjani) Bjeli (Slivno) Frani (Desne) Krmek (Drijen) Papi (?) Radi (Slivno, Struge) Vlatkovi ami Vukasovi (Gradac kod Neuma) Vuleti Anii (vjerojatno Gabela) Beidenegl (Be) Ivanievi (Metkovi) Kiridija (Slivno) Ruianin (Dusina) Butigan (Slivno, Prapatnica) Rajkovi (?) Deak (Slivno) Jakii (Plina) Kudin (Osobjava) Mustapi (Slivno) Odak (Slivno) Parma (Plina) Stipani

1948. 19 19 17 17 17 16 16 16 16 15 15 15 14 14 14 14 12 11 11 11 11 11 10 10 10 9 9 9 0+9=9 9 8 8 7 7 7 7 7 7 7

2001. 35 12 21 7 56 14 32 10 14 27 14 0 24 3 28 15 104 19 19 0 7 2 9 9 9 13 6 0 14 + 5 = 196 5 53 13 8 8 6 14 52 3 1

promjena +16 -7 +4 -10 +39 -2 +16 -6 -2 +12 -1 -15 +10 -11 +14 +1 +92 +8 +8 -11 -4 -9 -1 -1 -1 +4 -3 -9 +10 -4 +45 +5 +1 +1 -1 +7 +45 -4 -6

Po popisu iz 1948. zabiljeeni su iskljuivo kao Kiriije, a 2001. bilo je 14 Kiridija i 5 Kiriija.

76

Najbrojnije je prezime po popisu iz 1948. bilo Dujmovi s 80 nositelja (svaki se 15. Opuzenac prezivao Dujmovi), a u skupinu izrazito brojnih pripadaju jo Popovi (svaki se 26. Opuzenac prezivao Popovi), Dropuli (svaki se 28. Opuzenac prezivao Dropuli), Popi (svaki se 28. Opuzenac prezivao Popi) i Zonji (svaki se 28. Opuzenac prezivao Zonji), meu kojima je samo prezime Zonji starosjedilako. Meu 10 su najbrojnijih prezimena 3 starosjedilaka (Ajduk, Grossi i Zonji), 3 potjeu iz Vrgorske krajine (Dropuli, Kapovi, Mihaljevi), 2 iz Slivna (Kljue, Popovi) te po 1 iz Makarskoga primorja (Popi, neko Bartulovi7) i zapadnoga dijela Neretvanske krajine (Gnje). Dujmovii su pak u Opuzen pristigli i iz Gabele i iz Komina (u koji su takoer pristigli, kao i u Gabelu, iz Buhova u Brotnju). Do 1948. u Opuzen su se s vie strana doselili Butigani (iz Slivna i iz Prapratnice, istonohercegovakog sela izmeu Hutova i Graca odakle su se Butigani8 doselili i na Slivno), Radii (iz Slivna i iz Struga; inae je prapostojbina i jednih i drugih Radia na Trebimlji u Popovu). Openito se u Opuzen do 1948. najee doseljavalo iz Slivna (12 rodova), potom iz Vrgorske krajine (8 rodova). Iz neretvanskih se sela na desnoj obali rijeke Neretve doselilo 7 rodova. Iz zapadne Hercegovine i dalmatinskoga priobalja doselila su se po 4 roda, 3 iz istone Hercegovine, 2 iz Imotske krajine, a po jedan iz Metkovia, s Hvara i Peljeca te iz Austrije. Doseljavanje iz Vrgorske i Imotske krajine, sela na desnoj obali Neretve (osim Komina koji je dugo crkveno pripadao opuzenskoj upi) te udaljenijih mjesta u Dalmaciji uglavnom je vezano za razdoblje do 1854. u kojemu je Opuzen bio glavnim neretvanskim upravnim sreditem. Iz Slivna se pak i Komina te zapadne Hercegovine u Opuzen neprestance doseljava od poetka 18. stoljea. Doseljavanje je i iz istone Hercegovine izravno u Trnovo i Opuzen bilo esto poetkom 18. stoljea da bi bilo gotovo posve prekinuto sve do Hercegovakoga ustanka (1875. 1878.). Ribarske su i trgovake veze u Opuzen dovodile Peljeane i stanovnitvo Makarskoga primorja. Dio se doseljenika u Opuzen u svim razdobljima nastanio enidbom. Tablica 2. Najbrojnija opuzenska prezimena 2001.
1. 2. 3. 4. 5. PREZIME Popovi Bjeli Mataga (Podgradina) ovi (Slivno) Zonji 2001. 109 104 79 75 64 1948. 45 12 5 0 41 promjena

+74 +75

7 Zanimljivo je da su Bartulovii iz Velje Mee u Popovu (gdje se spominju od 1711.) nosili nadimak Popi (Kriste 1999:130). 8 Od Butigana iz Dobrova kod Graca potjeu i vidonjski erleci.

77

PREZIME 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 17. 19. 20. 20. 22. 23. 24. 24. 26. 27. 28. 28. 30. 30. 30. 33. 33. 35. 35. 35. 38. 38. 38. 41. 41. Popi Tutavac (Slivno) Provi (Slivno) Salacan Dujmovi Butigan Odak Kapovi Dropuli Sren Jurai Soe (Vidonje) eelj (Podgradina) Mihaljevi Muan imovi Nikoli uli (Slivno) Dragobratovi (Slivno) Kljue Franievi Lozina Filipovi Glasovi (Metkovi) Frani Kiridija Krmek Ajduk Mari (Hrasno) Curi (Slivno) Toi (Vidonje) Utovac (Slivno) Jurkovi (Brtanica) Rai (Hercegovaka Brestica, Viii) iljeg (Nova Sela) Grossi Kneevi (Tasovii, Reice)

2001. 1948. promjena 63 42 62 0 +62 57 0 +57 56 17 54 80 53 8 52 7 38 29 40 + 2 = 42 35 + 29 = 37 35 19 32 16 31 0 +31 31 4 +27 29 22 28 14 28 28 27 15 26 0 +26 25 0 +25 25 22 24 14 21 17 20 19 20 4 +16 19 11 14 + 5 = 19 0+9=9 19 11 18 29 18 0 +18 17 0 +17 17 0 +17 17 4 +13 16 0 +16 10 0 +16 10 + 1 + 3 + 2 16 4 +12 15 21 15 0 +15

9 10

Po popisu iz 2001. zabiljeeno je 35 Dropulia i 2 Dropuljia, a 1948. 40 Dropulia i 2 Dropuljia. Zabiljeeno je 10 Raia, 1 Rai, 3 Rajia i 2 Rajia.

78

PREZIME 41. 41. 41. 41. 47. 47. 47. 47. 47. 47. 47. 47. 55. 55. 55. 55. 59. 59. 59. 62. 62. 62. 65. 65. 65. 65. 65. 65. 65. 65. Mijo (Vidonje) Musulin (Brista) Reetina (Podgradina) Topi Babi (Klanjec, Slivno, Gradac kod Neuma) Delija Jurinovi (Osobjava) Lovri (Miljevci, Dui) Markovi (Prenj) Mustapi Perojevi Stani Anii Ere (Vid) Glaviki (Travnik) Rajkovi Barbir (Draevitii) Vidovi (Vidonje) Vitica (Slivno) Bai (Drni) Dugandi (Komin) Grljui (Vrgorac) Barii (Vidonje) Crnevi (Vidonje) Deba (Metkovi) Gnje Herceg (Potprolog) Marui (Prud) Mili Pehar (Raka Gora)

2001. 15 15 15 15 14 14 14 14 14 14 14 14 13 13 13 13 12 12 12 11 11 11 10 10 10 10 10 10 10 10

1948. 0 1 0 14 6 16 4 0 0 7 16 15 9 5 0 8 3 19 0 0 2 0 0 0 0 27 0 0 16 0

promjena +15 +14 +15 +8

+10 +14 +14

+8 +13 +9 +12 +11 +9 +11 +10 +10 +10 +10 +10 +10

U popisu najuestalijih prezimena iz 2001. ak je 26 prezimena koja 1948. nisu imala ni jednoga nositelja, a meu 10 su najuestalijih prezimena 3 takova (ovi, Provi i Tutavac). Od prezimena koja su 1948. bila meu 10 najuestalijih 4 su to ostala i 2001., s tim da je prezime Popovi s 2. skoilo na 1. mjesto, Zonjii su zadrali 5. mjesto, prezime je Popi palo s 3. na 6. mjesto, a Dujmovi s 1. na 10. Samo je rod Popovi poveao i postotni udio u opuzenskome stanovnitvu (1948. svaki je 26. Opuzenac nosio prezime Popovi, a 2001. svaki 25.), rodovi su Zonji i Popi poveali broj pripadnika, no
79

postotni im je udio u opuzenskome stanovnitvu pao (1948. svaki se 28. Opuzen prezivao Zonji ili Popi, a 2001. svaki je 43. Opuzenac nosio jedno od tih dvaju prezimena). Broj je pak Dujmovia znatno opao te se 2001. svaki 51. Opuzenac prezivao Dujmovi (2001. svaki 15.). Svih ostalih 7 rodova koji su 1948. bili meu najuestalijima biljee pad u udjelu opuzenskog stanovnitva, s tim da su prezimena Kapovi, Kljue i Mihaljevi neznatno poveala broj svojih nositelja, broj je imovia ostao isti, broj Ajduka i Dropulia neto je manje nego 1948., dok se broj Gnjea prepolovio (a na popisu su najuestalijih prezimena s 9. pali na 65. mjesto). Od 1948. do 2001. izumrli su Ivanievii, Papii i Vukosavi, a pred izumiranjem su Brajkovii, Gaparovii, Parmai, Stipanii i Vlatkovii. 2001. u Opuzenu su, uz ve spomenuta 4 prezimena koja su meu 10 najuestalijih ostala od 1948. te 3 koja 1948. nisu imala ni jednoga nositelja, najbrojniji Popovii, Bjelii (svaki je 26. Opuzenac 2001. nosio prezime Bjeli, a 1948. svaki 98.), Matage (svaki je 35. Opuzenac 2001. nosio prezime Mataga, a 1948. svaki 233.) i Salacani. Svako je od tih prezimena povealo svoj postotni udio, a samo su prezimena Salacan i Bjeli imala vie od 10 pripadnika 1948. Svih 6 novih prezimena na popisu najuestalijih podrijetlom je sa slivanjskoga podruja (ukljuujui i Podgradinu, dakako) kao i otprije doseljeni Popovii, a na popisu su 10 najuestalijih opuzenskih prezimena ostala samo 2 starosjedilaka prezimena (Salacan i Zonji) te jedno doseljeniko (iako su se Bartulovii, koji su staro prezime promijenili u Popi, u Opuzen doselili prije neto vie od 200 godina, pa ih se gotovo moe smatrati starosjediocima). I sastav se doseljenika u Opuzen izrazito promijenio. S vie su se strana doseljavali Babii (Slivno, Hrvatsko zagorje i istona Hercegovina), Kneevii (Tasovii i Reice11) i Lovrii (Dalmatinska zagora i istona Hercegovina), a iz Zaablja su se (izravno iz Goraia i s Mlinita u koje su doli iz naputenih Goraia) doselili Vidovii (uz ve postojei rod podrijetlom iz Vrgorca). U Opuzen se i dalje ponajvie doseljuju Slivanjci (12 rodova), a znatno je poveano useljavanje iz istone Hercegovine (7 rodova). Iz Zaablja (iz junoga dijela: Badule, Glavica, Goraia, Kuti i Mlinita) doselilo se 6 rodova, uglavnom na svoja imanja u Opuzenu. Iz sela se s desne obale rijeke Neretve doselilo 5 rodova. Po 2 su se roda doselila iz Metkovia, Vrgorske krajine, zapadne Hercegovine i zapadnoga dijela Dalmatinske zagore, a po 1 iz Hrvatskoga zagorja, Peljeca i Bosne. Na doseljavanje je iz neretvanskih sela, Vrgorske krajine i bliih hercegovakih sela jamano ponajvie utjecalo postojanje PIK-a Neretve. Drugi je svjetski rat i poratni teror nad istonohercegovakim Hrvatima poveao doseljavanje toga stanovnitva koje je dodatno osnaeno i strahotama Domovinskoga rata (1991. 1995.). Zanimljivo je da se u Opuzen nisu u veoj mjeri doseljavali rodovi iz dalmatinskoga priobalja i Imotske krajine, ali je zato
11

Rije je o dijelu Domanovia, ali i starijemu imenu istoga sela.

80

na popis najuestalijih opuzenskih prezimena dolo jedno bosansko prezime. Iako je udio novih doseljenika u Opuzenu znatan, ipak je neusporedivo manji nego u Metkoviu. Uostalom, broj se stanovnika Metkovia 1948. 2001. uetverostruio, u Metkovi se slijeva stanovnitvo iz itave Neretvanske doline (poglavito njezina sjeverozapadnoga dijela i Zaablja) i glavno je mjesto useljavanja stanovnika susjednih hercegovakih opina Ljubuki, apljina, Stolac i Neum, dok se broj stanovnika Opuzena u istome razdoblju udvostruio (s tim da je 1991. 2001. broj stanovnika pao), u grad se od Neretvana useljavaju u znatnoj mjeri useljavaju samo Slivanjci i donekle Zaapci, tradicionalno je doseljavanje iz priobalja i Vrgorske krajine gotovo prekinuto, a useljavanje iz Hercegovine neusporedivo slabije od onoga u Metkoviu. U Opuzenu nema ni jednoga brojnijeg pravoslavnog roda (iako su ulii pri doseljenju u Slivno, a Reetine u Podgradinu bili pravoslavci, danas su katolici). Dakako da su sve navedene injenice odrazile i na opuzenski prezimenski sustav koji opisujemo u nastavku.

4. TO OPUZENSKA PREZIMENA ZNAE

Obraena su ukupno 94 prezimena koja su bila meu najbrojnijima po popisima puanstva 1948. i 2001. 4.1. PREZIMENA NASTALA OD OSOBNIH IMENA Najvie je opuzenskih prezimena motivirano osobnim imenima, njih ak 46 od 94 (48,94%). Meu prezimenima motiviranim osobnim imenima gotovo je dvostruko vie onih motiviranih kranskim imenima (ukupno 26 prezimena) od onih motiviranih narodnim imenima (15 prezimena). Znatno vei udio prezimena motiviranih kranskim imenima posljedica je provoenja odredaba Tridentskog sabora (1545. 1563.) koje su se dosljednije provodile u zapadnome dijelu Neretvanske krajine, koji je od ponovne uspostave Makarske biskupije poetkom 14. stoljea potpadao pod nadlenost makarskoga biskupa (M. Vidovi 2007:171), negoli u istonome dijelu (Metkovi, Opuzen, Slivno i Zaablje), koji je sve do 1705. pripadao Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji (M. Vidovi 2007:173). Na teritoriju Trebinjsko-mrkanske biskupije navedene odredbe nisu bile provoene dijelom zbog manjka sveenika i rijetkih biskupskih pohoda, ali i zbog bojazni od irenja pravoslavlja12. Iako je Opuzen do 1705. pripadao Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, njegovo je stanovnitvo podrijetlom s podruja pod nadlenou makarskoga biskupa te se to odrazilo u prezimenskome su12 Trebinjsko-mrkanski biskupi oprezno su uvodili ak i gregorijanski kalendar jer je Srpska pravoslavna crkva koristila svaku odredbu Katolike crkve kojom su se branili neki obiaji zajedniki katolicima i pravoslavcima na ovome podruju (poput krsne slave) kako bi proirila pravoslavlje. Dodatni je razlog oprezu Katolike crkve bila i injenica da je ukidanje glagoljakoga bogosluja na podruju Trebinjsko-mrkanske izazvalo brojne pojedinane prijelaze na pravoslavlje.

81

stavu. I dok je na lijevoj obali Neretve broj prezimena motiviranih narodnim imenima podjednak (u Metkoviu, Slivnu i Vidonjama) ili prezimena motivirana narodnim imenima ak preteu (u Dobranjama i Glucima), na desnoj obali Neretve (npr. u Vidu) i u Opuzenu izrazito preteu prezimena motivirana kranskim imenima (usp. D. Vidovi 2008:164). Vei je dio prezimena motiviranih kranskim imenima u veoj ili manjoj mjeri proziran i puku: Barii (< Baria < Bare < Bartul < Barolomej), Bartulovi (< Bartul < Bartolomej), Dujmovi (< Dujam), Filipovi (< Filip), Franievi (< Frani < Frane), Frani (< Frane), Gaparovi (< Gapar), Ivanievi (< Ivani < Ivan), Jakii (< Jakia < Jako < Jakov), Lovri (< Lovre/Lovro), Markovi (< Marko), Mihaljevi (< Mihalj < Miho < Mihovil), Mijo (< Mijo < Mijo < Mihovil), Nikoli (< Nikola), Peri (< Pero < Petar), Perojevi (< Peroje < Pero < Petar), Stipani (< Stipan) i imovi (< imo < imun). Prezimena Curi, Jurai, Jurinovi i Jurkovi motivirana su kranskim imenom Juraj, no izvori su im razliiti. Osobna imena Cura, Curi i Curko zabiljeena su u ARj (1:860) i romanskoga su (dalmatskog13) postanja (< lat. Georgius).14 Cure je esto neslubeno ime ili osobni nadimak na dalmatinskim otocima. U starijem se liku prezimena Jurai urai15 uuvalo osobno ime ur(a) koje je nastalo neposredno od grkog imena Gergios od kojega su nastala i gore navedena osobna imena Cura, Cure, Curi i Curko, ali i sve inaice osobnoga imena Juraj, koje je dolo preko latinskoga jezika kao jezika posrednika, kojima su tvorena brojna hrvatska prezimena meu kojima su i prezimena Jurinovi (< Jurin < Jure < Juraj) i Jurkovi (< Jurko < Jure < Juraj) iji nositelji napuuju susjedne upe.16 enskim su kranskim imenima motivirana prezimena Anii (< Anica < Ana), Jurai (Juraa < Jurka) te prezimena Mari (< Mara) i Marui (< Marua < Mara) koja su mogla biti motivirana osobnim imenima Marija ili Margarita.17 Prezime je Provi najvjerojatnije odraz kranskog imena Prohor. Sveti je Prohor ivio u 1. stoljeu, bio je jedan od sedam jeruzalemskih akona koje su apostoli odabrali za slubu meu heleniziranim idovima u Jeruzalemu.
13 Dalmatski je autohtoni romanski jezik kojim se govorilo na istonoj obali Jadrana, u Splitu do 12., Dubrovniku do 15., a na Krku do konca 19. stoljea. 14 Romansko *ge, *gy vjerojatno se isprva odrazilo kao dz (biljeimo tako nadimak Dzorko na Trebimlji u Popovu), a kako se glas dz defonemizirao, zamijenjen je svojim bezvunim parnjakom - c. Predaja po kojoj su u Veljoj Mei (odakle su se Curii doselili u Zaablje i Slivno) ivjela tri brata: jedan bio lijep kao cura pa od njega nastali Curii, drugi bio lak na nogama pa od njega nastali Lakii, a trei bio probisvijet i nakon puno lutanja vratio se kui te priao da je dopirao do Bender-grada i po njemu ga prozvali, svjedoi o snazi i dovitljivosti puke predaje, no pri tumaenju nam prezimena nije od prevelike pomoi. Prezime Curi, kako rekosmo, dovodimo u vezu s kranskim imenom Juraj, prezime Laki s kranskim imenom Lazar, a prezime Bender s turcizmom bender sluga, rob; sljedbenik. 15 Juraii su se polovicom 16. stoljea iz Hutova odselili na Peljeac u Putnikovie gdje su nosili prezime urai po kojemu je prozvan istoimeni zaselak Putnikovia. Iz toga su se sela preselili u upu Slivno Ravno gdje nose prezime Jurai (Pulji, Vukorep 1994:308). 16 Vie o odrazima kranskog imena Juraj u D. Vidovi 2007. 17 Na dubrovakome je podruju, u Zaablju i Donjoj Hercegovini osobno ime Mara do 19. stoljea bilo pokraena inaica imena Margarita, a potom Marija.

82

Postao je nikomedijskim biskupom te je najvjerojatnije stradao u Antiohiji za vrijeme Neronovih progona krana. Hrvatskim je narodnim imenima motivirano 15 prezimena: Bjeli18 (< Bjeli < Bijele < Bjeloslav), Brajkovi (< Brajko < Brajo < Bratoslav), Crnevi (< Crnko < Crnoje < Crnomir), Dragobratovi (< Dragobrat), Glaviki (< Glavia), Mili (< Mile < Miloslav), Odak (< Odak < Hodoje Hodimir), Radi (< Rade < Radomir/Radoslav), Rai (< Rai < Radomir/Radoslav), Rajkovi (< Rajko < Radomir < Radoslav), Stani (< Stana < Stanislava), Vlatkovi (< Vlatko < Vlado < Vladimir), Vukasovi (< Vukas < Vuk), Vukosav (< Vukosav < Vuk), Vuleti (< Vule < Vuk). ak je 9 rodova koji nose navedena prezimena podrijetlom iz Trebinjskomrkanske biskupije ili iz Slivna i Zaablja koji su joj donedavno pripadali, to jo vie naglaava razlike izmeu puka s lijeve i desne obale rijeke Neretve, odnosno istone i zapadne Hercegovine, krajeva iz kojih veina neretvanskih rodova potjee, a koja se odrazila u neretvanskome prezimenskom sustavu. Da su hrvatska (i opeslavenska) narodna imena opstala i u antroponimijskom sustavu bosansko-hercegovakih muslimana, svjedoi i prezime Glaviki koje nosi rod doseljen iz Travnika. Vjerojatno je prezime Rado, koje u Opuzenu nose doseljenici iz Omia, nastalo potalijanivanjem hrvatskoga prezimena Radi. Prezimena se Vidovi i Toi mogu tumaiti i kao odraz kranskih (Vidovi < Vid; Toi < Too < Teodozije) ili od narodnih imena (Vidovi < Vidoslav19; Toi < Teodozije). Muslimanskim je imenom motivirano prezime Mustapi. Neko su se nositelji toga prezimena prezivali urevi te je novo prezime najvjerojatnije nastalo zbog toga to su urevii, kao mletaki nadarenici, na prijelazu iz 17. u 18. stoljee dobili zemljita koja su neko bila u posjedu Mustapae, prvoga turskog gospodara Gabele, koji je u tome mjestu oko 1559. sagradio obrambenu tvravu zbog koje je Gabela prozvana itlukom (< tur. iflik feudalni posjed, zaselak na feudalevu imanju). Drugo je prezime motivirano nekranskim inojezinim imenom prezime Zonji. Godine 1242. u Ulcinju (Jireek 1962:213) nahodimo ime Zona, a istoimeno prezime nahodimo na dubrovakome podruju. Iako se za Zonjie navodi da su u Opuzen pristigli iz Brotnja, ivjeli su i u Vidonjama, selu naseljenom uglavnom istonohercegovakim prebjezima. Kako je istonohercegovaki antroponimijski sustav veoma podloan dubrovakome utjecaju, ini se najprikladnijim prezime Zonji povezati s imenom Zona, dalmatskim likom rimskoga imena Junius (< Juno Junona). Dalmatski su
18 Zanimljivo je da je bjeli i naziv za mla ribe kobalj (Sk 3:262), ali i vrsta trave u istonoj Hercegovini. Ipak, kako su Bjelii (kao i Curii i Kljue) odvojak roda Dobroslavi s Trebimlje u Popovu, a kako su prezimena nastala raslojavanjem ovoga roda uglavnom motivirana osobnim imenima, vjerojatnije je tumaenje prema inaici osobnog imena Bjeloslav. Pogotovo imamo li na umu da je u Dubravici, zaseoku sela Gradac kod Neuma, zabiljeeno i prezime Bjelosavljevi (< Bjeloslav). 19 Kako se kult poganskoga slavenskog boga Svantevida ionako pretoio u tovanje svetog Vida, nemogue je sa sigurnou tumaiti prezime prema kranskome ili narodnom imenu.

83

se odrazi latinskoga Junius uuvali i u prezimenu Dono u Prapratnici u upi Hutovo te u nadimku Duna koji je nosio dio Bogoja iz Moevia, sela u upi Gradac kod Neuma iz kojega potjeu Provii. 4.2. PREZIMENA NADIMAKOGA POSTANJA U opuzenskome prezimenskom sustavu biljeimo i velik broj prezimena nastalih prema nadimcima njihovih prvotnih nositelja (ukupno 34, odnosno 35,42%). Vanjtinom negdanjih nositelja i njihovim tjelesnim manama motivirana su sljedea prezimena: uli (< ulav20 sitnouh), Delija (< delija junak, kran ovjek < tur. deli jak, silovit), Grossi (< tal. grosso debeo), Kudin (< tal. codini repi, pletenica < lat. coda rep), Salacan (< salacan debeljko < salce < salo), eelj (< eelj boginjava, ospiava osoba), Topi (< topal osoba s jednom kraom nogom < tur. topal). Prezime Parma dovodi se u svezu s turskim apelativom parmak prst. Iaenim su ponaanjem prvotnih nositelja motivirana prezimena: Ajduk (< ajduk snana osoba nepredvidljiva ponaanja), Muan21 (< muo muiava osoba), Soe (< soe prokaziva, tuibaba; usp. stsl. sok prokaziva, tuitelj) i Tutavac (< tutavac utljivac < tutav utljiv), a prezimena se Glasovi i Grljui odnose na osobe snana glasa, a kako su u Dinaridima podrugljivi nadimci iznimno esti, vjerojatno se prvotne nositelje navedenih prezimena smatralo preglasnima. Rodbinskim su odnosima motivirana prezimena Bbi22 (< babo otac < tur. baba < perz. bb otac, djed) i Papi (< pape otac < gr. ppas). Apelativom je gnjeak dobro uhranjeno, debelo dijete (ARj 5:810) motivirano prezime Gnje, a ovo (odmilica apelativa ovjek) prezime ovi. Poloajem su u drutvu uvjetovana prezimena Bai (< rum. baciu voa pastirskoga stana) i Kapovi (< kapo glaveina, starjeina < tal. capo glava). Starije je prezime vrgorskih Kapovia bilo Vidovi, a novije je prezime najvjerojatnije nastalo zbog harambae (kapa) Jurie Vidovia iz Vrgorca, jednoga od organizatora seobe Hrvata iz Brotnja u Vrgorac i protuosmalnlijskih boraca, koji se 1693. spominje i u zaostrokim maticama (CB:72). Titulama su motivirana prezimena Herceg (< herceg < njem. Herzog vojvoda) i Kneevi (< knez), a odraz je prekranskih vjerovanja prezime Vitica (< vitica vjetica). Metaforizacijom su od naziva raznoraznih predmeta nastala prezimena Deba (< deba oklop < tur. cebe), Pehar (< pehar), Reetina (< reeto) i
20 21

med).
22

Ime su ula esto nosile ovce. Ne treba potpuno odbaciti mogunost da je prezime antroponimnoga postanja (Muan < Muo < MuhaKad istopisno prezime nosi kratkosilazni naglasak, izvodi se od apelativa baba baka.

84

ami (< amija povezaa, rubac kojim ene omataju glava; usp. arap. Sam Damask, tur. saml koji je od damasta). Prema nazivima za biljke nastala su prezimena Lozina (< loza) i Oman (< oman Inula helenium). Apelativ oman uuvan u istozvunome prezimenu Petar Skok (Sk 2:555) dri preitkom predindoueuropskog supstrata. Korijen je pak prezimena Dropuli u apelativu drop ostatak od zgnjeenoga groa. Nazivima su ivotinja motivirana prezimena Krmek (< krme23), Sren (< sren strljen), iljeg (< iljee janje starije od godinu dana24; usp. alb. shileg dvogodinji ovan) i Zmijarevi (< zmijar vrsta ptice grabeljivice iz porodice jastrebova, guja, Circaetus gallicus). Prezime je Krmek zanimljivo i stoga to je najvjerojatnije nastalo hibridnom tvorbom od hrvatske osnove i turskoga sufiksa -ek.25 4.3. PREZIMENA OD NAZIVA ZA ZANIMANJE Nazivima je za zanimanje motivirano 9 prezimena (9,57%): Barbir (< barbir seoski lijenik < tal. barbiere brija26), Butigan (< butigan vlasnik trgovine < butiga trgovina < tal. bottega), Deak (ma. dik27 ak), Dugananci < tur. dogan sokol), Kiridija (< di (< dogandija28 sokolar < tur. dog 29 kiridija iznajmitelj konja, koija < tur. kira najam), Kljue (< kljue odmilica od kljuar), Musulin (< musulin obrtnik koji izrauje odjeu od pamune tkanine < musulin/muelin vrsta tkanine nazvana po irakome gradu Mosulu < tal. mussolino), Popi (< pop sveenik) i Popovi (usp. Popi). Udio je ovih prezimena gotovo dvostruko vei nego u Metkoviu, a trostruko vei nego u Vidu, ali je i dalje dosta nii nego primjerice u Meimurju (gdje dosie 16%; Frani 2002:86). Rije je uglavnom o izumrlim zanimanjima, to svjedoi o slaboj gospodarskoj razvijenosti hrvatskoga juga.
23 U ARj (5:599) zabiljeeno je osobno muko ime Krman s najstarijom potvrdom iz 14. st., a u Lici je zabiljeen osobni nadimak Krman koje nose osobe velika nosa. Osobna imena Krman, Krma i Krme Olga Ivanova (2006:238) i izvodi ga od apelativa krma hrana, majino mlijeko. Po miljenju je Petra Skoka (Sk 2:205) praslavenski apelativ *krma prvooznaivao hranu uope, a potom stonu hranu. Apelativi krme i krmak prase i danas su potvreni na terenu, a kako Pavlovii doseljeni iz istone u zapadnu Hercegovinu nose nadimak Prasac, kako su Krmeci neko nosili prezime Pavlovi te budui da su prezimena nastala raslojavanjem negdanjih rodnih imena na obraenomu podruju najee nadimakoga postanja, najvjerojatnijim mi se ini da je prezime Krmek motivirano apelativom krme ili krmak. 24 Za iljee Neretvani kau da nije ni janje ni ovan. 25 Turski sufiks -ak/-ek slui za izvoenje imenica sa znaenjem mjesta vrenja radnje, imenica koje oznauju orua, imenica koji oznauju rezultat radnje i imenica koje oznauju vrioca radnje ili njegovo svojstvo te pridjeve koji oznauju svojstvo izraeno glagolom. (auevi 1996:442) 26 Brijai su naime putali krv ivotinjama, a po selima su esto bili i zubari. 27 Zahvaljujem kolegi Kreimiru Megjeralu Sueviu na tumaenju prezimena Deak. 28 U Brotnju (odakle svi neretvanski Dugandii vuku podrijetlo, a odakle se u Neretvu ve stoljeima u razliitim razdobljima doseljavaju; tako su se, primjerice, 1770. u Komin doselili Dugandii iz Zvirovia, a u novije vrijeme nahodimo doseljenike iz Ograenika kod itluka) prezime je isprva potvreno kao Dogandi. 29 U ilipima je kiridija nadniar koji goni sijeno ili groe na konju (Sk 2:83), a kako su Kiridije u Slivno najvjerojatnije doli iz sela Dubljani u Popovu gdje se 1694. spominje prezime Kiridli (Hrabak 1985:37), ne treba posve zanemariti ni ovo tumaenje.

85

4.4. PREZIMENA OD ETNIKA I ETNONIMA Etnicima su motivirana prezimena Ruianin (< Rui zapadnohercegovako selo u Opini Grude) i Utovac (< Utovo Hutovo, istonohercegovako selo u Opini Neum). Ova su prezimena nastala nakon doseljenja pojedinih rodova u novi zaviaj, njihovi su nositelji u svojemu matinom zaviaju nosili druga prezimena kojima je danas teko ui u trag. Ruiani su se doselili u Opuzen iz Dusine (odakle su se u Opuzen doselili i Dropulii, Franii, Mihaljevii i Vukosavi) te su novo prezime primili u Dusini. Podrijetlo je Utovaca takoer teko odrediti. Moda su potomci Grgurovia (< Grgur) ili Vukotia (< Vukota < Vuk) koji se u Podgradini ili Trnovu spominju 1733. (Bebi 1983:133135). Etnonimom Vlah motivirano je prezime Vlahovi. Samo su 3 prezimena (3,19%) motivirana etnikom ili etnonimom. Njihov je udio dvostruko manji nego u Metkoviu ili Vidu. 4.5. PREZIMENA NEPOZNATE ILI NEJASNE MOTIVACIJE 4.5.1. Beidenegl. Prezime je najvjerojatnije tvoreno od njemakoga pridjeva beide oboje i mnoinskoga lika Ngel (< Nagel prst), no za potpunije bi tumaenje toga prezimena trebalo bolje poznavati njemaki antroponimijski sustav. 4.5.2. Ere. Najvjerojatnije je prezime nastalo od osobnoga imena Herak, no u obzir se moe uzeti i apelativ eretina naslijeeno zemljite.

5. ZAKLJUAK
U ovome su radu na temelju povijesnih i statistikih podataka te antroponomastike obradbe obraena opuzenska prezimena i usporeena s prezimenskim sustavom drugih neretvanskih naselja. Sam je Opuzen nastanjen od srednjovjekovlja kada se na njegovu ozemlju spominju sela Brtanik i Posrednica. U povijesnim se spisima krajem 15. stoljea navodi i ime Opuzen koje je mogue dovesti u svezu s glagolom oplaziti. Prvi su Opuzenci koji se u povijesnim vrelima poimence Petar Ostoji i Brato Lupkovi (1392.). Nakon pada Neretvanske krajine pod osmanlijsku vlast, nemamo previe vijesti o opuzenskome stanovnitvu. Pretpostavlja se da je nekoliko obitelji ivjelo uz srednjovjekovne utvrde koje su preuzeli Osmanlije te da je osloboenje od njihove vlasti doekalo desetak obitelji. Po predaji su, zemljinim knjigama i maticama nakon osloboenja od Turaka Opuzen prvi nastanili pripadnici sljedeih rodova: Bagalovi, Bokanovi, uk, Grossi,
86

Lali, Leonac, Marinovi, Momi, Nikoli, Salacan, ami, padi, Vei i Vlatkovi. Godine 1733. sastavljeno je prvo Stanje dua upe Opuzen. Veina je stanovnika tadanjega Opuzena pristigla iz zapadne Hercegovine (uglavnom Gabele i Brotnja). Od 1733. do danas u Opuzenu su nastanjeni rodovi: Ajduk, Filipovi, Grossi, Mataga (neko Peri), Rado, Salacan, Stipani, ami (neko amija), Vlahovi, Vlatkovi, Vuleti i Zonji. Udio je navedenih prezimena u opuzenskome stanovnitvu 1948. iznosio oko 15% da bi se 2001. smanjio na oko 10%. Godine 1948. najbrojnije je prezime bilo Dujmovi (koje je 2001. palo na 10. mjesto po uestalosti), potom Popovi, 3. su mjesto dijelili Dropulii (koji su 2001. pali na 14. mjesto) i Popii (2001. pali su na 6. mjesto), dok su 5. po uestalosti bili Zonjii. Godine 2001. najbrojniji su bili Popovii, potom Bjelii (1948. bili su na 31 mjestu), Matage (koji 1948. nisu bili ni meu 75 najuestalijih prezimena) i ovii (kojih 1948. uope nije bilo u Opuzenu), dok su Zonjii zadrali 5. mjesto. U Opuzen se do 60-ih godina prologa stoljea najvie doseljavalo iz Slivna, potom iz drugih neretvanskih sela, Vrgorske krajine i zapadne Hercegovine. 60-ih se i 70-ih godina 20. stoljea stanovnitvo, osim iz Slivna, masovnije doseljava iz junoga dijela Zaablja i istone Hercegovine, dok je tradicionalno doseljavanje iz dalmatinskoga priobalja, s Peljeca i zapadne Hercegovine uvelike smanjeno. Opuzenski se prezimenski sustav u velikoj mjeri poklapa sa zapadnohercegovakim prezimenskim sustavom te prezimenskim sustavom sela na desnoj obali rijeke Neretve iako je Opuzen sve do 1705. crkveno pripadao Trebinjskomrkanskoj biskupiji kao i susjedno Slivno, Zaablje i Metkovi. Odlika je prezimenskog sustava u zapadnome dijelu Neretvanske krajine, zapadnoj Hercegovini i Opuzenu izrazita prevlast prezimena motiviranih kranskim imenima u odnosu na ona motivirana hrvatskim narodnim imenima. Meu prezimenima motiviranima kranskim imenima istiu se ona u kojima su uuvani razliiti odrazi svetakoga imena Juraj (dalmatski Curi, latinski Jurai) te prezime Provi motivirano imenom kranskoga muenika iz 1. stoljea, svetoga Prohora. Meu prezimenima su nastalim od hrvatskih narodnih imena najea ona motivirana osobnim imenom Vuk (Vukasovi, Vukosav i Vuleti) i inaicama osbobnih imena Radimir ili Radoslav (Radi, Rai i Rajkovi). Dio je opuzenskih prezimena motiviran i nekranskim inojezinim imenima. Od njih je najzanimljivije prezime Zonji u kojemu se uva dalmatski odraz rimskoga imena Junius. Ukupno je prema osobnim imenima nastala gotovo polovica opuzenskih prezimena. U prezimenima nadimakoga postanja nahodimo najvie utjecaja jezik negdanjih stranih gospodara: turskoga (Babi, Deba, Parma, ami i Topi) i talijanskoga (poglavito njegova mletakoga dijalekta; Grossi, Kapovi, Kudin
87

i Musulin). U opuzenskim prezimenima nahodimo i preitke predrimskih jezika (Oman), ali i tragove neprozirnih drevnih hrvatskih rijei (eelj ili Tutavac). Najvjerojatnije je nadimakoga postanja i njemako prezime Beidenegl. Spomen izumrlih zanimanja nahodimo u prezimenima Dugandi, Kiridija ili Musulin, a meu prezimenima koja su nastala od naziva za zanimanje nahodimo i jedno maarsko (Deak). Etnika prezimena Ruianin (< Ruii) i Utovac (< Hutovo) ukazuju na dva temeljna pravca iz kojih je dolazilo neretvansko stanovnitvo: u naselja se na desnoj obali Neretve i Opuzen doseljavalo stanovnitvo iz zapadne Hercegovine te Imotske i Vrgorske krajine koja tvore zasebnu mikroregiju koju presijeca dananja neprirodna dravna granica izmeu Hrvatske i BiH, a u naselja je na lijevoj obali Neretve pristizao istonohercegovaki puk (poglavito iz hercegovakoga dijela Zaablja i Popova) te, u manjoj mjeri, stanovnitvo iz susjednoga Dubrovakoga primorja i istonoga dijela Peljeca. Kad bi netko nesvjestan blizine dvaju najveih gradova takmaca u Neretvanskoj dolini usporeivao metkovski i opuzenski prezimenski sustav (pa ak i opuzenski i slivanjski), jamano bi pomislio da je rije o gradovima udaljenim barem nekoliko stotina kilometara. Gotovo su nevjerojatno velike razlike izmeu ovih dvaju susjednih gradova, to samo po sebi dovoljno govori o snazi prirodne prepreke koja je povijesno, crkveno i kulturoloki odredila stanovnitvo koje je prebivalo te i dalje prebiva na dvjema obalama koje oplahuje ista rijeka. Prihvatimo te razlike kao iznimno i rijetko zabiljeeno bogatstvo, a ne kao izvor sukoba i besmislenih trvenja. Ovaj je lanak ujedno svojevrsno vraanje duga nositelja mojega prezimena. Naime, prije vie od stoljea i pol moj je prezimenjak Anel Vidovi Metkovi uinio opinskim sreditem na utrb Opuzena. Za vlastitu obranu mogu rei da nismo u rodu te da je ista osoba zasluna to je odlomak Livije zavrio u Opuzenu. Ipak, kako mi Vidovii ne volimo ostajati duni, primite ovaj rad kao svojevrsnu nadarbinu. Nije mnogo, ali to biste vi vie od ovjeka kojemu je mati Braka? Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. ARj = Rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika 1881. 1976., 1-26, Zagreb: JAZU. BEBI, JOSIP 1983. upa Opuzen. Opuzen: upski ured Opuzen. BEBI, JOSIP 1990. upa Slivno Ravno. Split: Crkva u svijetu. CB = Codex Baptismorum (Knjiga krtenih u franjevakome samostanu u Zaostrogu 1664. 1735.). Arhiv Franjevakog samostana u Zaostrogu. AUEVI, EKREM 1996. Gramatika suvremenoga turskog jezika. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.

88

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.

FRANI, ANELA 2002. Meimurska prezimena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. GLIBOTA, MILAN 2006. Povijest Donje Neretve i prvi mletaki katastri. Zadar: Dravni arhiv Zadar. GRKOVI, M. 1983. Imena u Deanskim hrisovuljama. Novi Sad: Institut za junoslovenske jezike Filozofskoga fakulteta u Novome Sadu. HRABAK, BOGUMIL 1985. Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu, Zaablju i Trebinju poetkom Morejskog rata. Tribunia, 9, Trebinje, 31 46. Hrvatski prezimenik (priredili Franjo Maleti i Petar imunovi) I. III. 2008. Zagreb: Zagreb: Golden Marketing-Tehnika knjiga. IVANOVA, OLGA 2006. Makedonski antropnomastikon (XV XVI. vek). Skopje: Olga Ivanova. JIREEK, KONSTANTIN 1962. Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjeg veka. Zbornik Konstantina Jireeka, 2, Beograd. JURI, IVAN 1996. Spomendani iz prolosti Donjeg Poneretavlja. Metkovi: Poglavarstvo Grada Metkovia. KAPULAR, MARIN 2009. Rodovi u Zviroviima (upa Studenci) od 17. do 21. stoljea. Monografija Studenci, 1-39 (u tisku). KEMURA, IBRAHIM 2002. Muslimanska imena i njihova znaenja. Sarajevo: El Kalem. KRISTE, URO 1999. upa Trebinja. Dubrovnik: upa sv. Petra (Dubrave Hrid). Leksik prezimena Socijalistike Republike Hrvatske (urednici Valentin Putanec i Petar imunovi), I. III. 2008. Zagreb: Institut za jezik, Nakladni zavod Matice hrvatske. NOSI, MILAN 1998: Prezimena zapadne Hercegovine. Rijeka: Hrvatsko filoloko drutvo. PULJI, IVICA; VUKOREP, STANISLAV 1994. Naa prezimena: korijeni i razvoj. Hutovo: Humski zbornik, 4, Biblioteka Crkva na kamenu, 33, Mostar, 285-357. SIVRI, MARIJAN 1999. Srednjovjekovna humska upa Luka. Srednjovjekovne humske upe, Mostar, 71-116. SIVRI, MARIJAN 2004. Dodjela dubrovakog graanstva osobama iz Huma i Bosne do 1410. godine. Hercegovina, 18 (10), Mostar, 7-33. Sk = SKOK, PETAR 1971. 1974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, I - IV. Zagreb: JAZU. IMUNOVI, PETAR 2006. Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing. KALJI, ABDULAH 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost.
89

25. VEGO, M. 1957. Naselja bosanske srednjovjekovne drave. Sarajevo: Svjetlost. 26. VIDOVI, DOMAGOJ 2007. Prilog prouavanju odraza svetakog imena Juraj u hrvatskoj antroponimiji. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 33, Zagreb, 431- 447. 27. VIDOVI, DOMAGOJ 2008. Prezimena sela Vid u Neretvanskoj krajini. Folia onomastica Croatica, 17, Zagreb, 139-168. 28. VIDOVI, DOMAGOJ 2009. Pogled u metkovski prezimenski sustav. Hrvatski neretvanski zbronik, 1, Zagreb, 45-61. 29. VIDOVI, MILE 1994. upa Vidonje. Split: Crkva u svijetu. 30. VIDOVI, MILE 2000. Radovan Jerkovi ivot i djelo. Metkovi: Ogranak Matice hrvatske u Metkoviu. 31. VIDOVI, MILE 2007. Povijest Crkve u Hrvata. Metkovi, Split: Ogranak Matice hrvatske Metkovi, Crkva u svijetu. 32. ZELENIKA, ANELKO 2004. O poloaju srednjovjekovnog Drijeva Gabele na Neretvi. Hercegovina, 18 (10), Mostar, 35-45.

Domagoj Vidovi, Metkovi

90

ZAPIS UZ PISMA JELE PAVLOVI I DRAGUTINA RUCNERA I TEKSTOVE DRAGUTINA RUCNERA, VELJKA BARBIJERIJA I DOKTORA MILE VIDOVIA
Kolika je srea da ponovno imamo ovaj Hrvatski neretvanski zbornik, i da se u ovom njegovu drugom broju mogu objelodaniti tekstovi iznimno znaajnoga znanstvenika, zaljubljenika u Neretvu, hrvatskoga ornitologa, pokojnoga Dragutina Rucnera (Zagreb, 9. oujka 1910. Zagreb, 8. oujka 1996.), utemeljitelja Ornitoloke zbirke u Metkoviu, jedne od najveih u Europi. S gospodinom Dragutinom Rucnerom i gospoom dr. Renatom Rucner sastajao sam se vie puta na zagrebakom Rimu, u njihovoj kui, gdje smo do najmanih detalja ureivali Rucnerovu knjigu O ivotu ptica u doline Neretve, koju smo objelodanili kao IX. knjigu u nizu knjinice Liber, Galerije steak Klek Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti i Ogranka Matice hrvatske Metkovi, Klek Metkovi, 1993. Knjiga je to to na jedinstven nain govori o Neretvi, posebice o njezinim pticama, u kojoj je tiskan, kako nam svjedoi sam autor katalog zbirke sa slikama svih izloenih dermoplastinih preparata u boji. To je jedinstven sluaj u dosadanjim ornitolokim publikacijama u nas. Iznimno mi je drago da ova pohvala dolazi iz pera gospodina Rucnera, a za taj jedinstven sluaj kojega je uinio, na moj zahtjev, majstor fotografije g. Vladimir Pfeifer. Traio sam da se fotografira svaki izloak, kako bi nam, ako se jednoga dana, ne daj Boe, sve uniti u nekoj kataklizmi, kao to je ovaj svesrpski protuhrvatski rat, makar na fotografijama ostalo blago Ornitoloke zbirke u Metkoviu. Sreom, i jedno smo i drugo sauvali. Tri su teksta koja je g. Dragutin Rucner pisao za Hrvatski neretvanski zbornik, broj 2. i 3., i poslao ih u Metkovi glavnom uredniku Vladimiru Pavloviu, no na alost nikada se nisu pojavili, jer ni jedan broj nakon prvoga Hrvatskoga neretvanskog zbornika, Metkovi, 1/1993., nije vie tiskan. Nije se to dogodilo stoga to Vladimir Pavlovi ne bi bio spreman ureivati nove brojeve, ve prema svjedoenju Vladimira Pavlovia Stvarnost je neto manje romantina. Kad se glavni urednik HNZ upustio u posao, suoio se sa zbiljom koja nije
91

ostavljala ba mnogo mjesta nadi. Jednostavno novaca nije bilo. Niotkud nikakve potpore, pa ni prostora za Maticu. S drugim nekim paralelnim institucijama nije bilo tako.One su obilato posezale, kao i do tada, u fondove namijenjene kulturnome djelovanju. (HNZ, Metkovi, 1/1993.) Na alost, prerano, godine 1996. umire Vladimir Pavlovi, ali, mi nastavljamo Hrvatski neretvanski zbornik, nastojei tako graditi Grad Neretvu i ovim prilozima koji su bili prvotno njemu upueni. Poslala mi ih je Vladina udovica gospoa Jela Pavlovi u travnju 1997. I Jela Pavlovi je, na alost, u meuvremenu umrla. Traio sam ih da bih ih objavio u prvome broju naega Zbornika, ali nisam ih mogao pronai, mislei da su izgubljeni. Sreom, bili su samo zagubljeni, i evo ih sada donosimo u ovom drugom broju. Ovdje se prvi put objavljuju: Prinove u Ornitolokoj zbirci Metkovia, O potrebi osnivanja Bioloke postaje u dolini Neretve i Zapisci prirodoslovca Georga Frauenfelda o studijskom putovanju obalom Dalmacije u godini 1854. Jo mi je dva teksta poslala gospoa Jela Veljko Barbieri: Plemii zvjezdanog kria o neretvanskom podrijetlu najstarijih hvarskih rodova. Iz knjige Hvar dijete zvijezda i dr. Mile Vidovi: 300. obljetnica osloboenja Zaablja od Turaka koje takoer objelodanjujemo. *** Dragi Stipe, aljem Ti ovu disketu i molim Te da mi javi kad je primi. Nadam se da e moi posluiti kako bi se posao ubrzao i olakao. Ujedno Te molim da disketu sauva i meni vrati, jer je elim spremiti uz ostalo to je Vlado ostavio iza sebe. Oprosti, molim Te, to ovo uope napominjem Tebi, jer Ti sigurno mnogo bolje od mene znade, kako je potrebito uvati sve to je uz Vladin rad vezano. Na svemu to ini i to e za njega jo uiniti, najiskrenije Ti zahvaljujem. Isto tako gosp. Petrau, Dubravki i svima vama kojima Vladino djelo neto znai. Prenesi moje pozdrave Dubravki i svima u redakciji uz iskrene estitke svima vama na izlasku jubilarnog stotog broja Hrvatskog slova. Srdaan pozdrav Tebi i Tvojoj obitelji, Jela Metkovi, 16. travnja 1997. god.

92

*** Gospodin Vladimir PAVLOVI predsjednik Ogranka Matice Hrvatske 58 350 Metkovi Ante Starevia 20 Vrlo potovani gospodine Pavloviu! aljem Vam kratki rukopis o prinovama u Ornitolokoj zbirci u Metkoviu. Mislio sam da bi to moda bio zgodan prilog za Zbornik. Ukoliko smatrate da bi se rukopis mogao objaviti, bilo bi mi veoma drago. Meutim, ukoliko se ne uklapa u sadraj Zbornika, nee mi biti krivo ako ga ne objavite. Najljepe Vas molim da me tome obavijestite. I ovaj puta izvolite primiti moje najiskrenije pozdrave. Va odani Dragutin Rucner U Zagrebu, 4. kolovoza 1994. Prilog: 2 fotografije preparata (uz tekst). *** Gospodin Vladimir PAVLOVI Predsjednik Ogranka Matice Hrvatske Metkovi A. Starevia 20 Potovani gospodine, neka Vas ova kasna estitka povodom primanja zasluene nagrade Tin Ujevi uvjeri, da sam od saznanja o ovoj pruenoj Vam poasti esto mislio na Vas uz iskrenu radost. Par dana iza toga imao sam u rukama Vau knjigu, koju sam ve nekoliko puta proitao. Savrena za meditiranje. Koristim ujedno priliku da Vam poaljem mali prilog za Zbornik. U koliko Vam odgovara, biti u poaen ako ga uvrstite. Mislim da bi prevedeni tekst za nau Neretvu bio zanimljiv, pogotovo to je objelodanjen prije 141 godinu. U koliko bi ga objelodanjivali, bilo bi potrebno prijevod tiskati posebnim slovima, da se razlikuje od uvoda i zakljuka. Isto tako bilo bi korisno da se izradi klie naslovne stranice koju prilaem.
93

Na svakoj usluzi unaprijed se zahvaljujem. Molim prema potrebi za jezinu lekturu. Zanima me, da li je drugi svezak Zbornika ve izaao, ako nije, zanima me kada e to biti? Vjerujem da e Vas ovo pismo zatei u dobrom zdravlju i raspoloenju, pa izvolite primiti prijateljske pozdrave uz posebno potovanje. U Zagrebu, 30. rujna 1995. Va Dragutin Rucner *** I, na kraju ove biljeke, ostaje mi samo ponizno moliti: Boe, budi blag ovim predivnim ljudima, Dragutinu i Renati Rucner, Vladimiru i Jeli Pavlovi, to su toliko dobra za ivota, ovdje na zemlji uinili, za svoju napaenu zemlju Hrvatsku i za njezinu siroticu Neretvu. A mi emo nastojati, njihove stope nastavljati.

Stjepan eelj, Zagreb

94

PRINOVE U ORNITOLOKOJ ZBIRCI U METKOVIU

Posljednjih nekoliko godina ponovno se sve vie obraa pozornost na Ornitoloku zbirku u Metkoviu. Zbog to boljeg ouvanja izloaka te vrijedne i zanimljive zbirke pozornost se obratila na njezino ouvanje pa se pristupilo dezinfekciji preparata i ureivanju prostorije, to su obavili tehniki strunjaci Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Od mjerodavnih ustanova zbirka dobiva zasad skromnu ali korisnu pomo. Vrijednost zbirke istaknuta je u izdanju knjige O ivotu ptica u dolini Neretve (Klek Metkovi, 1993.) u kojoj je tiskan katalog zbirke sa slikama svih izloenih dermoplastinih preparata u boji. To je jedinstven sluaj u dosadanjim ornitolokim publikacijama u nas. O oivljavanju brige za zbirku dokaz su prinove u istoj. Rije je tu o rijetkostima u ptijoj fauni itave Hrvatske, osobito podruja Donje Neretve. U prosincu 1993. pojavilo se uz movare Neretve jato od oko 11 ptica crvenokljunih labudova Cygnus olor (Gm.). Naen je 7. prosinca teko ranjen mladi mujak te vrste koji je pripadao tom jatu. Prepariran je i uskoro e upotpuniti ve bogatu zbirku. Napominje se da je ta vrsta labuda prvi put zabiljeena u Dalmaciji, na to nam ukazuju dosad tiskani ornitoloki radovi, od onih najstarijih do najnovijih, u kojima se ta vrsta nigdje ne navodi. Rasprostranjenost crvenokljunog labuda protee se od nekih dijelova srednje Europe prema sjeveru gdje se gnijezde u movarama i jezerima, osobito uz obale Sjevernog i Baltikog mora, a esto i na engleskim, irskim i kotskim otocima gdje zimuju. Rijetko se u vrijeme jakih zima i smrzavica sele na jug, pa su rijetka udaljenija zimovalita poznata tek uz kopno Egejskog mora. Kod crvenokljunih labudova postoje i domesticirani primjerci, koji se uglavnom njeguju u jezerima parkova. Ti primjerci razlikuju se od temeljne vrste po boji nogu koja je olovno siva. Ptica iz doline Neretve mladi je mujak, koji u perjanom ruhu nosi znaajke mlade ptice po nepotpuno bijelom perju i sivo-smekasto obojenim nogama. Znaajke divljih crvenokljunih labudova jesu potpuno bijelo perje i crne noge. Prema tome, pretpostavlja se da ubijeni
95

primjerak u dolini Neretve pripada osnovnoj vrsti jer domesticirani labudovi nemaju potrebu za seobom prema jugu jer vlasnici tih ptica vode brigu o njihovoj zatiti i ishrani. Posebna je vrijednost u poznavanju nae avifaune nalaz triju ptica vrste crne patke Melanitta nigra (L.) koje su zateene 1. svibnja 1994. godine na uu rijeke Neretve. Sve tri ptice sabrao je Joko Jela iz Metkovia. Preparirane su za zbirku. Rije je o odraslim primjercima mujaka i enke te o mladom mujaku s tragovima mladenakoga perjanog ruha. Ovo su rijetki nalazi tih ptica za podruje cijele Hrvatske. Jedini dosad ouvani primjerak ubijen je jo 21. veljae 1926. u Ninu, a uva se kao posebna rijetkost prepariran kao svlak (balg) u znanstvenoj zbirci Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Uz ovaj sluaj zapaena je 22. travnja 1956. osamljena ptica na uu rijeke Neretve, koja se zbog plaljivosti nije mogla uloviti za Ornitoloku zbirku. Mujak crne patke potpuno je crn, to i ime vrste dokazuje. Izraslina iznad kljuna obojena je utom i crvenom bojom. enka je smee boje. Biljeit im je rep koji je dugaak i otar, a slui im kod ronjenja. Pripadaju izrazitim patkama ronilicama. Crna patka gnijezdi se uz obale najsjevernijih mora i Islanda pa se smatra polarnom pticom. Zimuje uz obale mora koje oplakuje topla Golfska struja sve do sjeverne panjolske. Veoma rijetko prelijee kopneno podruje Europe, stoga su nalazi tih ptica u kopnenome dijelu toga kontinenta prava rijetkost. Zbog toga su i nalazi u Dalmaciji od posebne vrijednosti u poznavanju kretanja i ivota ove ptice u naim i europskim prostorima. Prema nekim starim zapisima ta je crna patka jedina ptica koja se smije jesti u Velikom tjednu uz uobiajena riblja jela. Zastupljenost europskih pataka u Ornitolokoj zbirci Metkovia predstavljena je s ak 17 vrsta, to je uz srodne ronce, utve i guske zapaen broj. Po tom velikom broju izloenih vrsta porodice pataka (Anatidae) zbirka postaje izvanredno zanimljiva i vrijedna. Nedostaju jo svega etiri vrste pataka, koje bi se uz poseban trud mogle u dolini Neretve pronai zbog toga to je u ornitolokoj literaturi dokazan njihov dolazak u movare i na ue Neretve.

96

Crvenokljuni labud (7. prosinca 1993.).

Crna patka, mujak (1. svibnja 1994.).

Foto: Lidija Teplan

97

O POTREBI OSNIVANJA BIOLOKE POSTAJE U DOLINI NERETVE

Osebujnosti doline Neretve naglaavaju se vrlo esto i u mnogim prilikama. Zaista je to dio nae domovine koji se po tim osebujnostima izdvaja ne samo od ostalih dijelova naeg obalnog podruja, nego i iz podruja cijele Hrvatske. Stoga se namee pitanje kako tomu dijelu nae obale posvetiti to veu pozornost u svakom, a osobito u znanstvenome pogledu. Ve specifinost meteorolokih opaanja u toj dolini ukazuje na potrebu osnivanja meteoroloke postaje jer neki podaci o ljetnim temperaturama nisu uneseni u skupnim izvjetajima naih sredinjih meteorolokih ustanova. Osnivanjem meteoroloke postaje obogatili bismo znanje o ovdanjoj klimi, a to je i te kako potrebno primijeniti u poljoprivredi, osobito u istraivanjima flore i faune na ovim zanimljivim prostorima. Lijepo se o tome pitanju izrazio na poznati fitocenolog dr. Stjepan Bertovi u svojem radu Klimatogena vegetacijska podruja Hrvatske (1963.): Premda su vanost i poblie poznavanje meusobnog odnosa klime i biljnoga pokrova esto naglaavani, ipak se taj problem kao cjelina nije mogao prije rijeiti na zadovoljavajui nain jer su tek rezultati suvremenih fitocenolokih istraivanja i noviji meteoroloki podaci iz dueg razdoblja motrenja proirili za to potrebnu znanstvenu osnovu. To se miljenje odnosi na vegetaciju. No kako je fauna vrsto povezana s vegetacijom, odnosno biljnim zajednicama, to se one bez daljnjega mogu smatrati pokazateljem svih ekolokih imbenika u njima. Ta injenica mora se imati na umu kod pristupa istraivanju svekolike faune. Osnivanjem znanstvene bioloke postaje u dolini Neretve utemeljio bi se znanstveni rad u svim podrujima prirodnih znanosti toga kraja. Budui da su sva ta istraivanja meusobno povezana, potrebno bi bilo planom obuhvatiti razliite struke, kako bismo stekli cjelovito znanje o prirodi toga osebujnog podruja. Rad bi takve postaje trebao otpoeti to skromnijim sredstvima, a tek nakon prvih dobivenih rezultata s pravom traiti izdanija sredstva od opina, upanije pa i drave. Bilo bi to suprotno estoj praksi u nas kad se ve u
98

poetku dodjeljuju znatna sredstva za neki znanstveni zadatak, a zbog loe organizacije ne dolazi se do planiranih rezultata. U ovom razmatranju pokuava se prikazati ustrojstvo takve postaje kao i djelokrug njezina rada. Zamiljeno je odreivanje granica podruja unutar kojih bi se obavljala istraivanja, a to granicom oznaeno podruje trebalo bi zamisliti kao laboratorij u prirodi. Za poetak djelovanja bioloke postaje bilo bi potrebno osigurati radne prostorije u kojima bi trebalo osposobiti uredovnicu s potrebnom knjinicom te laboratorij. Kasnije bi trebalo misliti na to da se osposobi prostorija za mogui privremeni smjetaj istraivaa. Od posebne vanosti bio bi izbor osobe koja bi vodila ovu postaju. Najprirodnije bi bilo da to bude biolog posebno zainteresiran za ovaj opseni rad, marljiv i pouzdan, koji bi uz pomo potrebnih strunjaka organizirao znanstvenu djelatnost i vodio administraciju, a i sam se odluio za jednu od znanstvenih disciplina. Jasno je da bi tu bile poeljne informacije za temeljni plan istraivanja i posebne upute od strunjaka koji e se odluiti na suradnju. U organizaciji toga posla svakako bi bilo vano povezivanje ove postaje s jednom od sredozemnih biolokih postaja, koje u svojemu dosadanjem radu posjeduju bogato iskustvo. Svakako tu treba spomenuti u svijetu poznatu i najvaniju postaju u Sredozemlju, Bioloku postaju Tour du Valat u Camargueu na uu Rhne koja svojom djelatnou pokriva izvanredno zanimljive i velike zatiene prostore tog velebnog ua (tona adresa: Station biologique de la Tour du Valat, Camargue, Le Sambuc 13 200 Arles, France). S tom postajom suraivao je autor ovih redaka jo 1976., a iste je godine izradio elaborat o movarnim stanitima obale Hrvatske i o vanosti njihove avifaune. Prema tome, zanimanje za nae movare tamo je ve postojalo. Osim toga, delta Neretve kao i cijeli njezin tok ukljueni su kao zatieno podruje u listu Ramsarske konvencije. To je jedan od najvanijih meunarodnih dokumenata za zatitu movarnih stanita u svijetu, koji je potpisala i Republika Hrvatska. Stoga postoje pozitivne mogunosti za zatitu neretvanskih movara i Delte Neretve. Tu je konvenciju potpisalo dosad 80 drava u svijetu (preuzeto od: Hrvatsko drutvo za zatitu ptica i prirode, 10 000 Zagreb, Krajika 4). Za izvrenje zacrtanoga plana pozivali bi se na istraivanje u prvom redu strunjaci iji bi se rad u dolini Neretve mogao ukljuiti u njihova opa istraivanja po temama koje bi bile financirane po njihovim ustanovama ili zaduenjima. Njima bi se pruala sva potrebna pomo u nesmetanom obavljanju rada. Za ostale istraivae s vremenom bi se osigurala potrebna sredstva za izlazak na teren. Za neka istraivanja (npr. faune) materijal bi se po uputama odnosnih strunjaka prikupljao i slao na odreivanje. Radilo bi se tu o pojedinim skupinama ivotinja. Ti bi istraivai djelovali kao suradnici u obradi uz
99

upute za prikupljanje za njih vanog materijala. Takav bi se materijal morao na samoj postaji razvrstati, konzervirati i sa svim potrebnim podacima dostaviti odnosnom strunjaku na determinaciju. Plan bi bio opsean, no s obzirom na ue odreeno podruje istraivanja mogao bi se u glavnim crtama obaviti u razmjerno kratkom vremenu. Odreeno bi se podruje shvatilo, kao to je to ve ranije spomenuto, kao laboratorij u prirodi Sveukupne metode rada kao i rezultati mogli bi se koristiti u slinim istraivanjima u ostalim podrujima nae domovine, pa i ire.

OPSEG ISTRAIVANJA
U etapama istraivanja trebalo bi odrediti prioritetne, kojima bi se stvorili temelji za ostale pa i one najsloenije radove. U prvom redu trebalo bi odrediti granice istraivanoga podruja. Preporuivalo bi se da te granice budu oznaene otprilike od Kleka prema hercegovakoj granici i dalje tom granicom do Pruda; potom preko Rujnice, ukljuivi i Bainska jezera, mjesto Bainu, a otamo do obale mora. Morska granica bila bi obuhvaena predjelima do kojih dopiru boate vode. Za tako odreeno podruje izradio bi se precizan zemljovid sa svim poznatim toponimima po kojoj bi se mogli orijentirati istraivai na terenu. Tu bi trebalo rabiti i ona imena dijelova toga podruja koji jo danas ive u narodu, a dosad se nisu unosili u zemljovidima (imena brda, kosa, uvala, a u movarnim stanitima dijelova movara kao to su bare, traci, kanali i dr.). Vano bi bilo naznaiti to vie kota kao i ekoloku vanost pojedinih dijelova terena (npr. kamenjare, ikare, ume, travnjake, obradive povrine, stijene i dr.). Zemljopisna je obrada prikazana u djelu dr. Curia, a mogua daljnja dopunska istraivanja trebalo bi prema postojeoj potrebi dalje podupirati. Na temelju geolokih istraivanja trebalo bi izraditi posebnu geoloku kartu koja bi i te kako pomogla u istraivanjima flore i faune. Tu bi trebalo obuhvatiti paleontoloka, mineraloka i petrografska istraivanja. Prilikom tog rada trebalo bi prikupljati materijal za buduu planiranu prirodoslovnu zbirku. Od posebne vanosti jesu i pedoloka istraivanja, a za hidrografska istraivanja dolina Neretve upravo je neobino zanimljiv objekt. Ukljuile bi se sve movare, jezera, rijeke, potoci i izvori. Rezultati navedenih prouavanja posluili bi kao temelj istraivanju flore i faune, kao glavnog zadatka bioloke postaje i za konanu analizu fitocenoloke, zoocenoloke i biocenoloke vanosti toga podruja. Svakako najopsenija i najsloenija istraivanja jesu ona bogate flore i faune Neretvanske doline. Istraivanja flore kretala bi se u dva smjera, i to u floristikom i fitocenolokom (fitosociolokom). U floristikim istraivanjima prouio bi se biljni svijet
100

doline Neretve, poevi od fitoplanktona do najsavrenijih biljaka, i sastavio popis utvrenih vrsta. Tu bi trebalo pozornost posvetiti izradi herbarija u svrhu dokumentacije, a dio herbarija koji predstavlja vane i rijetke vrste biljaka bio bi prireen izlaganju u prirodoslovnoj zbirci. U drugom smjeru istraivale bi se i odreivale biljne zajednice (asocijacije), podzajednice (subasocijacije) i oblici (facijesi). Na temelju ovakvih istraivanja izvrilo bi se kartiranje fitocenolokih jedinica i izradila vrlo potrebna fitocenoloka karta koja bi i te kako dobro posluila u istraivanjima faune. To bi ujedno bila i osnova za odreivanje biocenolokih zajednica. Najsloenija bi bez sumnje bila istraivanja faune u dva odvojena sektora, i to faune kopnenih dijelova podruja (fauna tla, fauna povrinskih dijelova) te faune izdvojenih biotopa, kao onih stijena, peina i poljoprivrednih povrina. Posebno bi se istraila vodena stanita (jezera, kanali, movare, rijeke, potoci i izvori). Za takva je istraivanja potreban plan kojim bi se utvrdilo gdje pojedini pripadnici faune ive, u kakvim stanitima i pod kakvim okolnostima. Napominje se da na istraivanom podruju ive gotovo svi pripadnici razreda i redova kopnene i movarne faune u Europi. Za prikupljanje znanstvene grae u veini sluajeva ne bi bilo problema, no za one sloenije sluajeve trebale bi upute za prikupljanje od onih strunjaka koji se bave istraivanjem pojedinih ivotinjskih skupina. Kod nekih sloenijih sluajeva strunjaci bi sami morali prikupiti grau za odreivanje. Da se dobije pregled o ivotinjama koje se mogu nai u stanitima Donje Neretve, iznose se podaci koji govore u prilog bogatstvu ivotinjskog svijeta tog zanimljivog kraja. Temelji su za ivot u vodenim stanitima ve najsitniji organizmi, fitoplankton i zooplankton, a tu vanu ulogu u poetnom lancu ishrane posebno imaju sitne jednostanine ivotinjice, pripadnice koljena praiva (Protozoa), i to one slobodno ivue svrstane u nekoliko razreda (Rhizopoda, Flagellata, Infusoria) koje emo nai u vodenim stanitima kao to su movare, jezera, tresetita i mjesta trulei. Unutarnji praivi nau se opet u vodama kao paraziti ivotinja koje ive u vodenim biotopima (rakovi, abe, ribe). Svi ti organizmi slue za prehranu sloenijim vrstama ivotinja koje opet ulaze u prehrambeni lanac sve do lankonoaca (Arthropoda) pa i kraljenjaka (Vertebrata). Istraivanja sitnih ivotinjica, praiva, koje su esto indikatori zdravog stanja movarnih i vodenih povrina, moemo pratiti s obzirom na njihovu brojnost, odnosno odsutnost u stanitu. To je i te kako vano da se vidi je li movara sposobna za prirodni razvitak cjelokupne faune i flore u njima. Nadalje, tu emo u slatkovodnim stajaim i tekuim vodama, obino na veoj dubini, nai pripadnike koljena spuvi (Spongiae), a u brakinim i slatkim vodama, uz kanale i nasipe, nekoliko vrsta koljena arnjaka (Cnidaria).
101

Vrlo su esti pripadnici koljena crva (Vermes) koji nisu rasprostranjeni samo u vodenim stanitima, nego su esti i u fauni kopna. Iz razreda Platyhelminthes poznati pripadnici reda Turbelaria mogu se nai u svim postojeim vodenim stanitima kao u jezerima, movarama, lokvama, potocima, uz obale rijeka, izvorima, pa i onim muljevitim, dok su ostali pripadnici redova Trematodes i Cestodes najei kao endo- i ektoparaziti vodenih kraljenjaka (riba, gmazova, vodozemaca pa ak i nekih ptica). Rijetki su pripadnici razreda Nemertini u mulju tekuih voda. Od razreda Coelhelminthes poznate su ivotinjice reda Rotatoria, koje emo esto nai uz vodene biljke i mahovine u muljevitim vodenim stanitima, movarama i jezerima, a uz njih i srodne vrste reda Gastrotricha. iroko rasprostranjene su Nematodes koje emo nai ne samo u vodenim stanitima, nego i u zemlji. Dio tih ivotinjica ivi kao parazit na biljkama i kukcima. Od crva (Vermes) posebno su uoljivi u fauni naih krajeva pripadnici razreda kolutiavaca (Annelida). Tu su prisutna dva reda, i to gliste (Oligochaeta) i pijavice (Hirudinea). Njih nalazimo u vodenim, ali i vlanim kopnenim stanitima. Zastupljeni su s veim brojem porodica. Pripadnici koljena mahovnjaka (Tentaculata), posebno Bryozoa, najee se nau uz mirne vode. Iz koljena mekuaca (Mollusca) zastupljeni su unutar dvaju razreda puevi (Gastropoda) i koljke (Bivalva), s mnogo redova i porodica. Od pueva (Gastropoda) veina njih ivi u kopnenim stanitima, a manji broj u vodama. Najbrojniji su kopneni puevi reda Pulmonata (Stylommatophora) koji se nau u svim kopnenim stanitima (umama, kamenjarama, peinama), no zanimljivi su oni iz vodenih stanita. Od koljaka (Bivalva) manji broj vrsta ivi u vodama. Kad je rije o koljenu lankonoaca (Arthropoda), svakako se tu suoavamo s najbrojnijim dijelom faune na zemlji. Samo iz razreda kukaca (Hexapoda) poznato je i opisano vie vrsta nego to je cjelokupni broj vrsta ostale faune. Stoga su lankonoci predmet najintenzivnijih istraivanja kojima je zaokupljeno mnotvo biologa (sistematiara, ekologa i biocenologa). Velik broj vrsta svrstan je u razred rakova (Crustacea) u kojem se pripadnici tog razreda meusobno razlikuju po obliku i nainu ivota. Ovamo pripada najpoznatijih 6 redova, i to Phyllopoda, Ostracoda, Copepoda, Anaspidaceae, Isopoda i Amphipoda. ivotinje ovih redova ive preteno u vodama, neke kao paraziti na ribama, rjee na abama (Copepoda), velik dio Isopoda u kopnu zaklonjeni su pod kamenom, unjem, a dio njih u peinama i podzemnim vodama. Amphipoda ive u rijekama, vrelima, zdencima (porodica Gammaridae) ili podzemnim vodama (rod Niphargus). U razredu stonoga (Myriopoda) imamo uglavnom dvije grupe, i to Diplopodu i Chilopodu koje s mnogo vrsta nastavaju suha kopnena stanita na kojima se vjeto skrivaju pod kamenjem, panjevima i u unju.
102

Kukci (Hexapoda) najrairenije su ivotinje na svijetu. U tom razredu imamo ak 22 reda u koja su ukljueni pripadnici nekih vrlo poznatih vrsta, kao to su: libele (Odonata), skakavci (Orthoptera), tekuti (Mallophaga), stjenice (Rynchota), tvrdokrilci ili kornjai (Coleoptera), opnokrilci (Hymenoptera), dvokrilci (Diptera) i leptiri (Lepidoptera). Najprimitivniji kukci (prakukci Apterygota) svrstani su u prvih 6 redova i s njima poinje golema sistematika kukaca. Razred Hexapoda obraivao je velik broj strunjaka entomologa, a po opsenosti se znanstvena grana koja istrauje kukce odvojila kao posebna pod imenom entomologija. U svijetu postoji itav niz posebnih entomolokih asopisa, to svjedoi o iznimno velikom podruju rada, pogotovo danas u jo neistraenim prostorima na mnogim kontinentima. I kod nas su jo neki redovi nedovoljno istraeni. Posljednji esti razred lankonoaca pripada paunjacima (Arachnoidea) koji se dijele na etiri reda s velikim brojem porodica i vrsta. Meu prvima je red Chelonethi u koji ulaze poznati nam korpioni. Nadalje slijedi red pauka kosaca (Opiliones), zatim red obinih pauka (Araneina) i konano red Acari u koji se ubrajaju krpelji (Ixodes), kopnene i vodene grinje te na kraju skupina sitnih ivotinjica Tardigrada. Sve te ivotinje nalazimo u suhim stanitima, tek manji dio uz vodene povrine. Kraljenjacima (koljeno Vertebrata) posveena je u znanstvenome pogledu najvea pozornost. Tako su kraljenjaci u cijelom svijetu najbolje istraeni. Ovdje je rije o pet razreda: ribama (Pisces), vodozemcima (Amphibia), gmazovima (Reptilia), pticama (Aves) i sisavcima (Mammalia). Iako o kraljenjacima u dolini Neretve prilino znamo, jo su potrebna pojedinana istraivanja pojedinih razreda. Tako su ptice u dolini Neretve dobro istraene, no jo uvijek se i njima treba dodatno posvetiti. Seoba ptica ne moe se u potpunosti istraiti jer uvijek postoje mogunosti pojave neke nove vrste u dolini Neretve, pa i u cijeloj Hrvatskoj, koje se mogu uvrstiti kao nove pripadnice nae avifaune. Nadalje je vrijedno obratiti pozornost na brojnost populacija, pojaanje ili smanjenje njihova broja; valja traiti razloge za tu pojavu, pogotovo u pitanju zatite njihova opstanka u tome kraju. Isto tako, potrebno je voditi brigu o kvaliteti i kvantiteti seobe. Dakle, uvijek ima dovoljno posla i za ove ve istraene dijelove nae faune. *** Ovdje je u kratkim crtama prikazano bogatstvo faune pa se moe shvatiti koliko su potrebna opsena istraivanja te zanimljive doline i koliko raznih strunjaka moe ovdje raditi. Glavna znaajka toga bogatog ivotinjskog svijeta mogla bi se, kako je ve spomenuto, prikazati ve u dogledno vrijeme, meutim potpuna i iscrpna istraivanja mogu potrajati dulje vrijeme, a tu postoji i opravdanje da bioloka postaja ima svoj raison dtre i irok opseg trajne djelatnosti.
103

to temeljitijim istraivanjima dobivamo argumente potrebne za zatitu ove jedinstvene doline, a na temelju tih argumenata moemo sa sigurnou utvrivati stanje i poduzimati mjere zatite. Djelovanjem bioloke postaje prikupljali bi se vremenom znanstveni prilozi strunjaka, a za objavljivanje takvih priloga morala bi se stvoriti mogunost da se oni i objavljuju. Stoga bi bilo potrebno da se ti znanstveni prilozi povremeno tiskaju u asopisu postaje pod imenom Acta Narentina. Svijet bi trebalo upoznati s djelatnou postaje i znanstvenim rezultatima. U drugom bi redu to bila prilika da se zamjenom publikacija stvori to vrednija znanstvena biblioteka. Uz djelovanje bioloke postaje, nuno bi bilo poduzeti sve mogue mjere da se to jedinstveno prirodno podruje u najveoj moguoj mjeri ouva i da se donesu djelotvorni zakonski propisi za njezinu zatitu.

PRIRODOSLOVNA ZBIRKA
Da bi se prikazali i popularizirali svi rezultati istraivanja, bilo bi potrebno osnovati prirodoslovnu izlobenu zbirku u obliku prirodoslovnog zaviajnog muzeja doline Neretve. Temelj za takav pothvat ve postoji, a to je zanimljiva Ornitoloka zbirka u Metkoviu. Za spomenuti muzej valjalo bi da su prikladne prostorije dovoljno prostrane jer bi se takva izloba iz godine u godinu proirivala u suglasju s organiziranim znanstvenim radom. Iznosi se ovdje zamisao to bi se od izloaka i kojim redom izloilo, kako bi svaki posjetitelj mogao dobiti uvid u prirodne zanimljivosti doline Neretve. Neprijeporno je da bi takva izloba koristila pedagozima-biolozima, svakom zainteresiranom stanovniku toga kraja, a dobro ureena postala bi turistika atrakcija koja bi privukla strane a i domae turiste. Jasno je i da je potreban velik rad i upornost da se razviju svi predvieni istraivaki radovi, a na temelju postignutih rezultata izlobena bi se zbirka postupno nadopunjivala. Pri ulazu u izlobene prostorije posjetitelj bi se upoznao s osnovnim informacijama. Tu bi u prvom redu morao biti prikaz istraivanoga podruja lijepo izraenim i preciznim zemljovidom. Zatim bi slijedila geoloka i pedoloka karta uz koje bi bili izloeni geoloki, mineraloki i paleontoloki izloci. Uz to, od velike vrijednosti bile bi klimatogene karte u kojima bi se prikazale godinje temperature, vlanost, oborine, vjetrovitost i slino. Dalje bi slijedili izvodi iz herbarija s najzanimljivijim i rijetkim biljkama. Uz tu floristiku grau priloila bi se fitocenoloka karta u kojoj bi bile prikazane biljne asocijacije, subasocijacije i facijesi toga kraja. Sve naznaene karte pratile bi legende koje bi tumaile u njima naznaene podatke. Nakon toga izloila bi se tablica kojom bi bio prikazan sistem s oznaenim ivotinjskim koljenima, razredima i redovima, a prema rezultatima istraivanja nadopunila bi se porodicama, rodovima i vrstama.
104

U izlocima bile bi prisutne samo one ivotinje koje su utvrene i prouene, odnosno prikupljene unutar naznaenih granica istraivanog podruja osim za neke kraljenjake, kao npr. ptice koje su dosad istraivane na itavome movarnom podruju ukljuivi tu i dio hercegovakih movara. Sitne ivotinjske vrste koje se ne mogu izloiti u izvornom obliku bile bi prikazane crteima ili modelima, dok bi se neke koje se ne mogu izloiti kao suhi preparati izloile drugim tehnikama (u umjetnim smolama ili alkoholu). Suhi preparati izloili bi se za gotovo cijelu faunu kukaca (Hexapoda), a kao dermoplastini preparati izloili bi se kraljenjaci svih peterih razreda (ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci). Kao to je ve spomenuto, ta bi se prirodoslovna zbirka postupno poveavala, to bi bilo povezano s rezultatima sveukupnih znanstvenih istraivanja. Iz godine u godinu postajala bi sve zanimljivija, vrednija i atraktivnija. Tako ureena mogla bi se preporuiti svim domaim i stranim turistima pa bi za lavlje snalaenje u njoj bilo potrebno izdati vodi na hrvatskom i kojem stranom jeziku. Mislim da bi svaki stanovnik i prijatelj nae lijepe i osebujne doline Neretve bio ponosan na aktivnost postaje i prirodoslovne zbirke koja bi se mogla reklamirati posredstvom turistikih vodia, osim ako se mjerodavni u Dolini ne odlue za posjetiteljski turizam, a ne za gradnju odmaralita i drugih turistikih objekata. U tom bi sluaju zbirka predstavljala posebnu vrijednost, dakako uz osobit trud oko njezina ureenja i djelovanja.

105

ZAPISI PRIRODOSLOVCA GEORGA FRAUENFELDA O STUDIJSKOM PUTOVANJU OBALOM DALMACIJE U GODINI 1854.
Zahvaljujui gospodinu dr. Nikoli Tvrtkoviu, upravitelju Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, upoznat sam sa sadrajem zapisa Reise an den Ksten Dalmatiens im Monat Mai und Jun 1854. koji je objavio prirodoslovac Georg Frauenfeld, kustos-malakolog Dvorskoga prirodoslovnog kabineta u Beu. Rad je objavljen u izdanju Zooloko-botanikog drutva u Beu davne 1854. Putovanje je otpoeo u svibnju iste godine. Nakon susreta sa strunjacima prirodoslovnog muzeja u Trstu, ukrcao se na brod Junio. Putovanjem do Dubrovnika, polazne toke njegova obilaska obala Dalmacije, u kraem se vremenu upoznao s okolicom Zadra i ibenika, a posebno su ga zanimala movarna stanita okolice Splita i doline Neretve, gdje se due vrijeme zadrao. Posjetio je i Boku kotorsku. Vraajui se obalom upoznao je okolicu Bistrine i blii dio poluotoka Peljeca. Za nas su osobito zanimljiva opaanja u dolini Neretve, kao i u susjednim predjelima (Bistrina, Klek, Biokovo). Stoga je od posebne vrijednosti upoznati se s dijelom njegovih zapisa (str. 11. do 15.) koji se odnose na naznaene predjele, a ovdje se navode u prijevodu1: Nakon dva kina dana, jedina za trajanja mojega cijelog boravka u Dalmaciji, proao sam kojih deset minuta prevlakom, gdje se sastaju dva morska kraka tvorei bazu poluotoka Peljeca (Sabioncello), prema Hodilju (Chotilje), da pogledam uzgajalite otriga u Bistrini (Val Bistrina). Na ovom kao i jo na dva druga mjesta u kanalu Malog Stona (Stagno piccolo) na od riba izlovljenom mjestu uranja se godinje 1200 1500 jakih hrastovih grana dopremljenih iz Turske u dubinu 6 12 i vie hvati (Klafter), da bi se ova mjesta nakon turnusa od tri godine ponovno privela iskoritavanju. Tada moraju ribari (otrigari) one grane vunim sidrima izvui i s njih otkidati izrasle otrige, kao i u kamenju vrlo
1 Lektori spomenuti zapis nisu lektorirali kako bi se ouvala izvornost teksta te stoga to im nije poznato tko ga je preveo. Na taj nain tekst ostaje kao spomenik prijanjih razvojnih faza hrvatskoga standardnog jezika.

106

este dagnje (dattoli). One ne predstavljaju znaajnu privrednu granu izvan Dalmacije, ali tamo su svakako traene. I u uvali Kleka (Val Klek), dubokog zaljeva ovog kanala gdje se tursko podruje protee sve do mora, a koje sam jo posjetio na mojoj daljnjoj vonji do Neretve, lovio sam ovdje osobito velike i brojne koljke (Steckmuscheln alldori Sturi). Na finom sivoutom muljevitom dnu, na dubini 2-4 hvata one su stajale uspravno, otprilike 4 cola duboko uronjene u tlo, jako privrene svojim bisusom, razjapljene 1-2 cola. U svakoj koljki (izvukao sam valjda 20-ak komada) nalazio se rai uvarkua Pinotheres, i to uvijek samo po jedan primjerak. Ne mogu odrediti meusobni odnos ovih dviju vrsta, no nije dvojbeno da su koljke, koje su se kod najmanjeg pribliavanja viljuke kojom sam ih izvlaio pokazivale krajnje osjetljivima, izgledale posve zadovoljne i nipoto iritirane raiima, ne pokazujui ni najmanji trag neke povrede. Stoga mislim da mogu odluno porei boravak ovog raia (Crustacea) opasnim za koljku. Od dvaju stvarnih ua ovdje nekoliko morskih milja iroke Neretve (Narenta), lijevi je rukav toliko plitak da je plovan samo za plovila (traghettos) vrlo niskog gaza, to iziskuju oprez da se ne nasukaju. Ve je dobrano zanoalo, vjetar je bio nepovoljan, strujanje prejako da bi ga vesla mogla nadvladati, stoga se je amac, koji je neujno klizio na valovima, morao vui uz rijeku. Ovda-onda uzletio bi po koji trstenjak (Rohrsnger), vjerojatno krovarica (Cettia cetti) koja pjeva i nou (op. prev.), prestraen iz trske prekidajui nakratko duboku tiinu otrim glasom, a poput utvara preletjele bi neke vee movarice iznad naih glava. Brodei pored nekih laa koje su bile usidrene usred rijeke kao spas od komaraca, nakon dva sata zasvjetlucala su svjetla Opuzena (Fort Opus) koji lei na raskru obaju neretvanskih rukavaca usred vode i movare. U ovoj prostranoj povrini, izuzevi gola stjenovita brda iznad Gradine i vinograda to lee tik uz Opuzen, ne moe se uiniti ni korak puta od ua do Metkovia bez ovdje uobiajenih slabih amaca koji se lako mogu nositi na leima. Oni su dugaki 8-9 stopa, nainjeni od tri tanke daske stopu iroke, od kojih jedna ini dno a po jedna stranice. Ulaenje, sjedenje u njima te ustajanje i izlaenje iz njih zahtijeva osobitu spretnost u odravanju ravnotee jer bi se inae amac svaki as mogao prevrnuti, to je na toj vie hvati dubokoj rijeci moglo postati opasno. Premda je zanimljivo vrijeme davno ve prolo kada se ovdje po tvrdnjama tamonjih lovaca zadravalo nebrojeno mnotvo, katkada poput oblaka gustih jata ptica najrazliitijih vrsta od pelikana i labudova do najsitnijih alara (Strandlufer) koji su tu boravili. Susreo sam jo ipak veliko jato igri, koje su mahnitim krikovima oblijetavale oko jednog orla stekavca (Seeadler), koji se na te izazivae uope nije obazirao, te neke manje grupe Ardea egretta i Ardea garzetta (velike i male bijele aplje). Uz njih nalazio sam i vie prutka (Tringa, Totanus),
107

otrigara (Haematopus) zdruenih u mala jata kako vrljaju po pjeanim sprudovima. Sudei po vremenu (1. juni) teko da su to mogli biti ovogodinji mladi. Da li su to bile ptice sprijeene u gnijeenju ili je to bilo tek drutvo mujaka u lovu gnijezdeih enki moram ostaviti nerijeenim, budui da nisam mogao sirote ivotinjice u vrijeme gnijeenja progoniti beskorisnim ubijanjem, a nisam bio ni opremljen za ornitoloka sabiranja. Izlet preko Norinske Kule (Torre di Norino) kroz movarno podruje, ija su povienija mjesta bila upravo obraivana primitivnim plugovima iza zaprege od 12 volova, doveo me u Momie (Mamatsch) gdje su se ee iza jakih kia nalazile Protee (ovjeje ribice). Sada nije bilo mnogo vode, a i jednako malo rupa iz kojih bi one mogle prodirati, po kojima bi se moglo zakljuivati postojanje podzemnih upljina. Reeno mi je da kad voda nakon kie snano izvire i silom otvara tlo, katkada tu i tamo izbacuje ove ivotinjice. Put u Makarsku obavio sam nou u barci pa premda su to bili dani ve arke vruine, strujao je ipak otar vjetar s mora rastvarajui mi kaput. Kao u mnogim mjestima Dalmacije, i u Makarskoj se nalaze oronule zgrade i ruevine usred nastanjenih zgrada. Ovakve ruevine su raznog porijekla te dijelom pripadaju starom a dijelom najnovijem dobu, bilo da su to ostaci barbarskih razbojnikih pohoda ili zastraujui svjedoci razornih sila potresa. Kue djelomice ponovno obnovljene za upotrebu, pokraj dodue onih slikovitih koje esto nalikuju vie mranom zatvoru slinim prostorijama, daju neki melankolini utisak. Svaki dan sam ovdje zapaao novi svijet kukaca, a na hridinama Makarske susretao sam u gajevima i vrtovima ponajprije u veem broju primjerke vrste Bombylier, Trauer i Buckelfliegen (Buckel-muhe). Na grmovima Pistacia lentiscus ivio je Mavrolenes ruficollis F. koji je tu jako tetno djelovao. Bilo je vrlo upadljivo to sam na drugim cvatuim grmovima i drveu nalazio vrlo malo insekata. Da mi sjajan cvat ipka nita nee pruiti, u to sam otprije bio siguran, ali iznenadilo me da i Paliurus srodan Rhamneama, biljkama u doba cvatnje kod nas tako bogatim insektima kao i ugodno mirisava maslina, budu tako slabo posjeeni. Stabla maslina su na mene uinila neugodan dojam (koja su u fantaziji kranskog djeteta uvijek okruena sjajem). Dodue na njoj ive neki insekti koji je unitavaju pa sam naao njezine cvjetove mnogostruko napadnute gusjenicom Tineida. Nisam primijetio da je oblijetavaju odrasli insekti. Da ipak vrijeme i okolnosti donose po koju promijenjenu pojavu, potvrdilo se to na Paliurus australis. Dok je njegov cvijet ovdje bio tako pust, tri tjedna kasnije u Zadru sam obavio na njemu najbogatiju etvu insekata. No moram se zadovoljiti injenicom da za ovaj sluaj ne nalazim tumaenje. U Makarskoj sam naao Clausiliae koje pripadaju grupi Macarana brojne na hridinama i zidinama strmina planine to se iz grada naglo uzdiu. Drypis spinosa i Celsia orientalis bile su za mene ovdje nove biljke.
108

Odavde sam posjetio ne najviu a ono bar najglasovitiju planinu Dalmacije Biokovo. Kod uspona na posve golim okomitim stijenama tvrdog, hladnog sivila te mone obalne planine bez drveta potrebna je pomo znalakog voe da se nau putovi kroz provalije po kojima se moe penjati. Zalutati u strmenitim stijenama ovjek bi bio izgubljen i bez mogunosti spasa, traei u goruoj sunanoj svjetlosti uzalud neku osvjeavajuu sjenu. Tek tu i tamo strio je iz pukotina stijenja po koji osamljeni svjedok one prie, koja opisuje Dalmaciju kao zemlju bujnih spram neba streih uma ija su stabla nekada veselo iskiena zastavicama svoje vitke vrhove nosila daleko nad oceanom, optuujui onaj gramzljivi trgovaki duh, koji je ovo bogatstvo u raskonoj obijesti bezobzirno upropastio za jednu daleku budunost. Preavi primorski dio nailazio sam na niz vrtaa, neobinih lijevaka kraa kolosalnih promjera, stisnutih jedan do drugoga. Neke vrtae neobrasle i gole, druge pak od svoga ruba sve do dna obrasle snanim bukvama. Zamiljeni vidimo se u duhu u zelenoj sjenovitoj katedrali naih (austrijskih) bjelogorinih uma. Ovdje nas okruuje vlani blagi zrak, humusom bogato pokriveno tlo sa Saxifraga rotundifolia, Dentaria bulbifera i drugim biljem i travama naih predalpskih uma, blijedo lice stijena omotano u sametno zelenilo mekih jastuka mahovine. Zebe, sjenice, drozd i zvidak pozdravljaju nas poznatim glasovima. Pae imena i slova urezana u debla drvea kao da ele upotpuniti varku. Odjekuje sjekira drvosjee, a tek njegova glava s turbanom kao i njegov osebujni monotoni melankolini pjev unosi strane crte u dobro poznatu sliku i vraa nas natrag u zemlju u kojoj se susreemo ve sa stranim nam orijentalnim utiscima. Uistinu, ove ume poput Canozijine goleme platane najjasnije govore o tome to je Dalmacija jedno bila i to bi jednom opet mogla postati. Ovdje u vrtaama teka je dobit zbog tekoe izvlaenja uinila drvo gotovo bezvrijednim i sauvala ga od pljakanja. Vegetacija je tako bujna kao drugdje u bogato blagoslovljenim krajevima. No ono to su stoljea najneodgovornijeg zanemarivanja unitila, ne moe se tako lako popraviti. Gledajui na to, nailaze tu poneke goleme potekoe, koje oteavaju ponovno obnavljanje. Dalmatincu najvaniji posjed najvei je neprijatelj zemlje. Tako dugo dok je bez ogranienja zubima ovaca i koza podvrgnuto ovo tlo, svaka pomo je nemogua. Iz stjenovitih grebena koji se silovito vuku iz ovih zadnjih udubina, strmo se uzdie jednoliko zaokruena glavica Biokova. Najgornja zaravan, iroka tek nekoliko kvadratnih hvati, nosi malu kamenu kolibu, koja je kao kapela posveena sv. Jurju gdje se nekoliko puta godinje slui sv. Misa. Brdo je dolo na glas vjerojatno po neusporedivo prekrasnom vidiku koji se odavde prua kao ni s jedne druge toke u Dalmaciji. Duboko pod nogama, raireni kao na zemljovidu, lee brojni otoci u srebrnastom sjajnom Jadranskom moru. Daleko, nejasno se naziru kao jedva vidljivi trag sjene talijanske obale.
109

Straga na kopnu vue se iroka lijepa cesta poput svijetle vrpce kroz niz dolina koje se proteu na podnoju Dinarskih Alpa. Povie tog monog nasipa, koji je pregradna stijenka turskog podruja, oku se nita ne isprijeava da gleda preko razliito grupiranog planinskog podruja Hercegovine sve do u daljinu koja se gubi. Dugo uronjen u ovaj lijepi pogled, trgnuo me iz toga snatrenja jedan par bijelih iopa (Alpensegler), koje su otrim letom strelovito prohujale pokraj mene kao da me ele strovaliti s ovog irokog prijestolja koje je vjerojatno sadravalo njihovo gnijezdo. Neoekivaniji od ovog visokoalpskog stanovnika bio je Cypselus murarius (crna iopa), koji je u vie primjeraka vrljao unaokolo, tim vie to ovu iopu koja se u golemoj mnoini nalazi u Dubrovniku (Ragusa) nisam naao dolje u Makarskoj. Ovdje se naganjao i piljak (Hirundo urbica) koga nisam dotad ni na kojem mjestu obale opazio. Poneka galica olica (Pyrrhocorax) kruila je lebdeim letom oko brda, a iz bliih i daljih predjela odjekivao je duboki glas vrana gavrana koji u Dalmaciji nigdje ne manjka. Jedna jedina Vanessa Atalante njihala se lepravo oko kamene kapele, a mnogi Syrphus seleniticus radovali su se as lebdei u zraku, as naganjajui jedan drugog, igrajui se na toplim sunanim zrakama. Na putu prema posljednjem vrhuncu ugledao sam jednu Cheilosiu, jedinu vrstu ovog roda koju sam ulovio u Dalmaciji. Tu i tamo u jarugama i na sjenovitim mjestima nalazilo se jo neto nagomilanog snijega. Dok su rubovi ovakvih mjesta u visokim planinama naih Alpa, gdje se snijeg neprestano otapa, ukraeni najdraesnijim cvijeem, koje nestrpljivo tjera svoje glavice kroz snijeg, ovdje na travnjacima i panjacima Biokova nije bilo tomu ni traga. Pri prevoenju, a zbog to boljeg razumijevanja teksta, unesene su neznatne nadopune, koje se uglavnom odnose na promatrane vrste ivotinja, pogotovo ptica. Navedeni su zapisi u svakom sluaju zanimljivi, a i vrijedan su prikaz prilika koje su prije vie od etrnaest desetljea vladale u tome dijelu Dalmacije. Takoer je zanimljivo da su to opaanja viena okom jednoga prirodoslovca Austrijanca ija je realnost zakljuivanja posve nepristrana i zbog toga posebno vrijedna.

Dragutin Rucner, Zagreb

110

PLEMII ZVJEZDANOG KRIA O NERETVANSKOM PODRIJETLU NAJSTARIJIH HVARSKIH RODOVA

iz knjige HVAR DIJETE ZVIJEZDA Za osobito vedrih i burnih dana, kada vjetar potjera morsku maglicu i izglaa zrani omota oko otoka u golemu kristalnu leu, mogue je u surom masivu Biokova koji poput velikog kamenog zida dijeli otok i tajne kopna, opaziti jedan od vrhova planine koji se nalik piramidi die na istonom horizontu. Primorci ga nazivaju Sutvid. Neto junije niz obalu, nasuprot posljednjem hvarskom rtu zarivenom u more poput noa u kravlju mjeinu, die se nad Zaostrogom, drevnim neretvanskim Ostrogom brdo Viter kojeg je matovitost vapnenca oblikovala u gigantski onjak. Planinski vrh i brdo svoja imena duguju staroslavenskom gospodaru neba, vrhovnom bogu Vidu koji je budei se iz nezamislivo dugog sna opeg raanja, mirkajui oima stvarao Sunce, Mjesec i zvijezde i kojeg stoga u vrhovnitvu prati dvanaest malih sunaca i dva nebeska konjanika, jedan na bijelcu dok putuje danjim nebom, drugi na crnom pastuhu dok se bori s mranim silama noi. Je li sluajno da se oba biokovska vrha uzdiu nad prirodnim vratima kuda su tijekom VII. stoljea mogle proi prethodnice hrvatskog plemena Neretvana, uz brdo Viter iz doline Neretve, uz Sutvid preko planinskog usjeka Sarana? Ipak znamo da su zaposjeli krajeve oko Neretve i dananje Makarsko primorje, s tri upanije Rastok, Mokro i Dalen, te odatle krenuli u osvajanje srednjodalmatinskog arhipelaga. Sasvim sigurno, s planinskih promatranica, gdje se veza sa svemonim Vidom, koji sve uje i sve vidi, inila bliom, nita nije moglo biti privlanije i zbunjivije u isti mah, do otoka Braa, Visa koji se gubio u zaobljenosti planetarne kugle, vrhova Peljeca i Korule, s kraljem Hvarom u sredinjem dijelu, koji se izduen i ljubiast pruio do horizonta, nalik na usnulog kita. Mi nikada ne emo saznati to je navelo divlje, nepokrtene knezove da povedu svoje pleme u osvajanje njima zazorne puine i otoka. Tek ve u VIII., a naroito u IX. stoljeu Neretvani, od bizantskog cara polihistora Konstantina
111

Porfirogeneta nazvani Pagani, dobivaju naslov Mariani, Morstici, dakle kao oni od Hrvata koji jedini vladaju svojim morem i prkose podjednako bizantskoj mornarici, kao i njegovoj prvoroenoj keri Veneciji u poetnoj ekspanziji. Mi ovdje ne emo ulaziti u pojedinosti borbe koja se na ovim prostorima odvijala stoljeima, izazivanja itavog pokrtenog svijeta, gusarske pohode na lae, zarobljavanje venecijanskih trgovaca, papinskih poslanika, borbe s dudevima Pietrom Tradenicom, Orseolima, ak ni u najvei uspjeh neretvanskog oruja 887. pred dananjom Makarskom koji je stajao ivota duda Pietra Candiana. Na je cilj bilo i ostalo dijete zvijezda, velianstveni Hvar. Na njega Neretvani nastupaju vjerojatno iz dva pravca. Iz pravca Vidova Vitera, preko uskog morskog jezica to dijeli dananji suurski rt od kopna, te iz pravca Sutvida koji nou dodiruje zloslutne zvijezde crnog Vidova konjanika i njegova neto sjevernijeg podnoja, iz pravca sredita upanije Mokro, prema Jelsi i uskom moreuzu Vrboske. Poput neko Ilira, kasnije jonskih Parana i Neretvani prilazei s mora ili pak sporo napredujui preko slabo prohodnog istonog dijela otoka, nailaze na starosjedioce, najgue naseljene oko drevnog parceliranog polja, jo uvijek ive Phariae i villa rustica posijanih u njegovoj blizini, koje je ini se zaobiao bijes ostrogotskog vojskovoe Indulfa u VI. stoljeu, iji je napad tako estoko osjetilo Makarsko primorje, dalmatinsko kopno uope, a naroito biskupski Muccur i ranokranska Salona. Kakav tu zvjezdani raspored zatiu dvanaest Vidovih sunaca i neretvanski ratoborni nebeski konjanici? Je li moda i sam pogled u nebo nad otokom opet suprotstavio dva svijeta? U dominikanskoj arheolokoj zbirci u Starom Gradu uva se rustino obraena ploa, vjerojatno s oltarne pregrade neke male bogomolje, na kojoj razaznajemo niz krugova i rombova u troprutnom pleteru. Poto ne znamo gdje je pronaena, nikada ne emo moi odgonetnuti je li moda pripadala ranokranskoj dvojnoj bazilici koja se uzdizala na mjestu dananje crkve sv. Ivana, a iji je juni dio s krstionicom pripadao i tada istom svetcu posveenoj bogomolji, dok je sjeverna bila posveena sv. Mariji. Tek, kompleks sv. Ivana, otvoren starograjskom polju polako prelama planetarnu kartu otokog antikog neba i uvodi nas u ponovljenu pojavu kruga, sada i romba na predromanikom pluteju, koji starovjekim kozmogonijama suprotstavlja novo znaenje krunice kao simbola neosporne svetosti Kristova podrijetla, dok bi romb kao enski simbol mogao u nebeskom rasporedu oznaavati blaenstvo i uzvienu nevinost Isusove majke Blaene Djevice Marije. Spomenici koji izravno ukljuuju Hvar u kranski svijet koji je Rimskom Carstvu i pomijeanim otokim etnonimima, sada pod zajednikim imenom Romana, dao posljednju injekciju spasa. Nema tragova ruenja njihovih otokih naselja, prije svih drevne Phariae, meutim ima razloga za pretpostavke da je agresivni Vidov svemir ipak naao naina da podjarmi posljednje perjanike antikog svijeta koji je u kranstvu naao
112

duhovni spas pred konanim kolapsom, uz nadu u nebesko iskupljenje. Ipak, u VIII. Ili moda IX. stoljeu, kada pretpostavljamo da su Neretvani mogli zaposjesti otok, kranstvo je najvanija civilizacijska spona koja vee Hvar i njegove Romane s kozmopolitskim znaajkama tadanjeg kulturnog i duhovnog svemira. A on je ve proao svoja iskuenja. Zapad je podnio najvei teret, omoguivi Istoku da se odri jo itavo tisuljee. U svom pohodu na more, hrvatski Neretvani imaju jasan raster pomorskog bojita. S jedne strane Bizant s nikada ugaenim aspiracijama prema istonojadranskoj obali, a uz njega Venecija tada produena ruka njegovih interesa, lukavo spremna da ih uskoro pretvori u svoje. S druge strane, nie se niz zapadnih i katolikih drava okupljenih oko papinske stolice, koje nikada nisu izgubile nadu da e povratiti svoj carski rimski legitimitet. Otok je samo margina u nepreglednom moru suprotstavljanja, ali zato podjednako odraava, makar u ogranienom smislu, vrenje koje potresa ak i Kristovu kozmiku i moralnu auru. Sukob nije mimoiao tumaenje fundamentalnih principa kranstva, sukob suprotstavlja svetce i blaene, sukob suprotstavlja drave i dravice, kraljevstva i kneevine. Iako je moda u prvom redu vezan uz boansko podrijetlo Svetog Trojstva i Dvojstva, jedne ili druge varijante duhovnosti svemira i podrijetla Bojeg sina, sukob je ipak u osnovi civilizacijski. Neretvani u njemu koriste svoju priliku i vode vlastiti rat. Ne zna se tono kada se Venecija odmetnula od Bizanta, ali znamo da neretvanski kneevi Druak, pa potom Ljudit pobjeuju njezinu mornaricu, ire svoj posjed s Hvara na Korulu, Mljet, Vis i Bievo, u jednom razdoblju kneevine i Lastovo, kao da u razuenom arhipelagu jadranskih politikih previranja ele povezati ogrlicu sunaca vrhovnog Vida. Ipak more, a naroito otoci na elu s Hvarom, nisu stepe i puste, a jo manje zabaena podruja oko Karpata. Dijete zvijezda sveto je tlo prapovijesti i povijesti, shvaanja i oblikovanja. Kranstvo je samo kruna tisuljetnih izuavanja, manualnih i mentalnih tehnika koje iako ponekad zamagljene u zvjezdanom isijavanju Hvara, nuno pripadaju kriu civilizacije, pred kojim su ve klekli neretvanskim knezovima nacionalno istovrsni hrvatski vladari. U doba Bazilija I., bizantski drugar Niketa Orifa za opsade Barija 870. koja je ujedinila kranske snage pred saracenskom opasnou, pljaka neretvanske krajeve i po mnogima prisiljava otoke okupljene oko Hvara na poslunost. Porfirogenet pie da se tada pokrtavaju i Neretvani. No kada je poginuo Bazilijev favorit na hrvatskom prijestolju Zdeslav, a Branimir se priklonio papi, Hrvatska se konano odmetnula od Bizanta. Neretvani tada navodno naputaju kranstvo i vraaju se starim vjerovanjima i Vidovim nebeskim konjanicima. Iako ubrzo slijedi i Candianova pogibija pred Makarskom, vjerujemo da se slika neba u svijesti otokih Morjana i njihovih kneeva, iz svog prvobitnog prividnog prijelaza ipak polako dotakla nove suti113

ne. Pietro II. Orseolo sada zauzima Vis i 1000. zaposjeda utvreno naselje po Andrei Dandolu: Lesinu na obroncima hvarskog gradskog breuljka Sv. Nikole, po Ivanu akonu: Ladestu Lastovo. Poeo je vijek deklinacije U stoljetnom i upornom procesu ustrojavanja, kao to je to inio u borbi s antikim panteonom, Krist pretae svoj superiorni duhovni pogled s hvarskih Romana, na posljednje nekrtene Hrvate, Neretvane, ve zbunjene netonim rasporedom sunaca i konjanika, u politiki i kulturno njima neprijateljskom okruenju, i zauzima Vidovo prijestolje. Znamo da ve poetkom XI. stoljea, Berigoj, rex et iudex Marianorum, iz glasovite Ivanove darovnice, kao kralj Neretvana posreduje kod predaje crkvice sv. Marije na bizantskom otoku Tremiti, a da se njegovi nasljednici Jakov, Rusin i Slavac vraaju izvornim hrvatskim vodama, da bi s Kaiima, centar kneevine iz doline Neretve i Makarske bio preseljen u Omi i uskoro postao leno ubia. Za utjehu, neko svemoni Vid, kojemu su posveeni vrhunci Biokova to dodiruju ve ugasla sunca, pronalazi sudruga u promjeni. Blagorodni i milosrdni Krist, dozvolio mu je da u hrvatskom svetakom krugu zauzme malo, ali znaajno i po rasprostranjenosti njegovih romanikih bogomoljica vrlo zastupljeno mjesto, kao sveti Vid. Tako je otjeran sa svog poganskog neba naslijedio muenika obiljeja svetog Vitusa umorenog u prvim progonima krana. Hvar je ovjekovjeio i ovu nebesku promjenu, u sjeni zvijezdama zapaljenog kria. Na brdu Hum, izmeu sela Vrbanj i Dol, tako vanih za buduu hvarsku povijest i kozmika previranja, kao da straare nad starograjskim agerom koji je prvi znatnije potaknuo rasprave o beskraju, diu se ostatci ranosrednjovjekovne crkvice sv. Vida, a u selu Velo Grablje svetac ima bogomolju iz vremena udnih i samozvanih neretvanskih kraljeva. Od Crkvice na Humu pogled za onih ve spomenutih bistrih i burnih dana moe obuhvatiti neuhvatljivi Sutvid, dok velograbljanski sv. Vid dotie neuspjene pokuaje Visa u sukobu s prostranstvima obzorja i itav Paklinski arhipelag koji je ipak odustao u potjeri za nebom. Nitko nikoga nije prevario. Krist je tek zamirio prilikom sklapanja neobine nagodbe. Dvanaest Vidovih sunaca i tako je ve odavno oblikovalo svoj izvorni, otoki zvjezdani kri. Sa svog biokovskog vrha poetkom XI. stoljea svrgnuti je Vid, milostivo podloan svom novom imenu, izgovarao tihe molitve i Duhu i Ocu i Sinu, pokajniki gledajui prema moru koje je pri zalasku sunca na puti boje starog meda, isticalo tamne toke otoka izgubljenih u strujama, s Hvarom u svom sredinjem dijelu, kojeg su politiki i vojni vjetrovi silili da brodi as neretvanske u hrvatske, as u bizantske, pa ugarske, mletake, ponekad u luke bosanskih vladara. Nije vie bilo dovoljno ploviti i robiti, posvuda se ve javila svijest o nunosti iznalaenja novog nebeskog poretka. Ako je sveti Vid i nalikovao neretvanskom srednjovjekovnom vitezu koji je nakon ratobornih avantura pronaao spokoj u nekom samostanu, na Hvaru, neko njegovu otoku u ruevnoj
114

romanskoj Phariji, zaputenom polju, umama i gutarama koje su okruivale jo uvijek plodni starograjski ager, u selima i zaseocima koja su vie sluila kao pribjeita i utoita, moda i u naselju opasanom prastarim suhozidom koje je ivotarilo na breuljku Sv. Nikole u luci prema Paklinskim kojima, fermentira mlado vino nove epohe koje e tijekom tri sljedea stoljea vratiti Hvaru samopouzdanje i uzidati ga u prsten jadranskog dragog kamenja. Pria je vjerojatno opet zapoela oko polja. Naime, ve za posljednjih neretvanskih knezova i samozvanih kraljeva, stasa u klasi rodovskih voa soj pokrtenih plemia koji polako zamjenjuju bogati, ali nesigurni prihod pomorskih pohoda s obraanjem otokoj zemlji. Zakon tla ima tisuljeima nepromijenjen prirodni kodeks. Onaj ostatak neretvanskog nomadskog duha protiv osiromaenja tla znao je samo jedan lijek pustio ga je da poiva. A netko je morao hraniti. Istina, budui da su neko obraivana polja poprilino opustjela, stada i krda stoke bila su kakva-takva nadoknada za vapaj naputene zemlje. Onaj tko ju je obraivao trebao je u svoje zemljite, na otoku veinom oskudne kvalitete, uloiti poseban napor kako bi izvukao malo koristi. Zvijezde i planeti, na kursu pomorskog pohoda opet su se okrenule izuavanju njihova utjecaja na plodnost zemlje. Na prijelazu hvarskog XI. u XII. stoljee ta su se dva sustava pribliila, susrela u romanikoj zlatnoj sredini izmeu rasipanja i zasienja tla. Takva zamjena nekadanje pokretljivosti za svojevrsnu nepokretljivost, promijenila su glavnicu raspodjele politikog i materijalnog plijena u raspodjelu darova otokog tla. Sela nalik na kamena stada ratrkana po otoku, sada su stolnice plemia zvjezdanog kria, koje je katolianstvo obuilo novom svjetonazoru. On zahtijeva i drukiju hijerarhiju. Kri je spustio olujni neretvanski ratniki stijeg. Ve sredinom XII. stoljea kada se Hvar nalazi u rukama Venecije za koju ga je zauzeo zadarski knez Petar, stvara se svojevrsna unija izmeu Braa i Hvara, sa upanom Guhalisom na elu. Pretpostavljamo da ve u tom razdoblju nekadanja Pharia nosi ime Hvara, Quarra po pogrenom mletakom pretvaranju slavenskog fonema H u Q. Ona je vie od stoljea i sjedite arhiprezbitera koji vjerojatno stoluje u crkvi koja je izrasla iz nekadanje dvojne bazilike sv. Ivana i sv. Marije, dok grad ve poznaje prve vane plemike rodove, vie rasporeene po selima, oko svojih imanja i skromnih dvorova, od kojih se otpornou kamenih blokova i romanikim lukovima izdvaja kua u Vrbanju, u narodu poznata kao Kraljevi dvori i Stara kua u Dolu, opori primjerci pukog graditeljstva neretvanskog tipa. Povijest ubrzava svoj tijek. Kristov zvjezdani kri upuuje pozitivne duhovne silnice na skueni teritorij Orionova eda. Iako iz perspektive tadanjih saznanja otokih predvodnika, stvari nisu izgledale tako privlane, duhovni i kulturni horoskop otoka, od trenutka kada je postao biskupijom 1145., sa
115

stolnicom u staroj crkvi sv. Stjepan, u Starom Gradu pod mitrom Martina Hanzavina, sufragana zadarskog, pa time i gradekog patrijarha, u civilizacijskom smislu postupno se, ali sigurno okree u pravcu vanih istonojadranskih i hrvatskih sredita. U sljedeem razdoblju moda e opet dosegnuti kozmopolitske razmjere svog neolitikog stvaralakog uda i povremenih antikih zvjezdanih disputa. Plemstvo i sveenstvo, upan i biskup simboli su ekspanzije feudalne misli koja izvlaei najveu moguu korist iz svoje samostalnosti i samovolje, polako probija teke, ali nestabilne zidine narentinskog ranog srednjovjekovlja i otvara nove prostore koji makar posredno bogate i osamostaljuju sve ostale. Jo jednom e bljesnuti bizantska istona zvijezda u liku velikog stratega Manuela Komnena, da bi se dolaskom hrvatsko-ugarskog vrhovnitva na otok, hvarski biskup za kratko podvrgnuo Splitskoj nadbiskupiji, dok za Andrije II. Hvar pripada krkim knezovima Henriku i Servidonu. Ovo novo stoljee polae moda najznaajnije temeljce koji e odluiti o kulturnoj karti budunosti. Nasuprot tisuljetnoj gradskoj dominanti na malom otokom planetu, Stari Hvar, nekad jonski Pharos, pa rimska i ranokranska Pharia, mletaka Quarra, neretvanski Hvar, dobiva suparnika koji e mu zauvijek oteti primat na prijestolju hvarskih urbanih Plejada, kozmikih druica Oriona lovca. Stari Hvar iako je oko sebe uspio okupiti plemie i sveenstvo, puane i seljake, stvorio u svom okrilju preduvjete raanja biskupije i komune sa svojim zakonima i inovnicima, zaetke vlasnikih i kolonatskih principa na obradivim povrinama otoka, ipak nije mogao odoljeti samovoljnoj ruralnoj svijesti koja se opirala ivotu u normiranoj i jedinstvenoj zajednici. Njemu nasuprot, na krajnjem jugozapadnom dijelu otoka, u irokoj luci primjerno poloenoj na maritimnom kriu Jadrana, podno nekadanje ilirske gradine i njoj suprotstavljenog tajanstvenog naselja na obroncima Sv. Nikole, gdje ve postoji benediktinski samostan, nekoliko crkvica i rustinih romanikih nastambi, more i razmjene vrijednosnih atesta materijalnih, kulturnih i idejnih novuma, poinju doaptavati nagovjetaje drukijeg rasporeda otokih snaga. Stari Hvar moda je i oblikovao poetne impulse gradskog partikularizma, ali ga je taj isti partikularizam progutao im su odjeci novog doba, koji su iz razvijenih talijanskih komuna ve dotakli istonojadranska sredita, a naroito posredovanjem Serenissime, otvorili svoja pomorska trita. udo srednjovjekovnog grada komune, donekle voeno i idejama antikog polisa, preokrenulo je usporeno nebo feudalnih galaksija u savez dinamikih silnica koje istina istiu svoj novi komunikacijski poredak, od jedne samostalne komune do druge, od velikih centara do otoke provincije, ne zanemarujui ipak odreenu prednost plemia narentinskog zvjezdanog kria, pred trgovakim i gradskim nobilitetom u povojima. Nije trebalo dugo ekati na preseljenje atributa vlasti i samobitnosti iz Starog Hvara u Novi, do tada nazivanog Lesnom, po prastaroj semantici, lukom ili dobrim prolazom. Znamo
116

da se komunalno ustrojstvo po uzoru na ostale samostalno dalmatinske komune ili one pod vlau hrvatsko-ugarskih kraljeva formiralo tijekom XIII. stoljea, s poznatim hijerarhijskim trokutom: knez, plemiko vijee i statut, no magna carta libertatis postati e pri prvom znaajnijem urliku lava sv. Marka, jedan sporni dokument, koji nije nikakva iznimka u razvijenom srednjem vijeku, poto su se na sline, skupo plaene i brino uvane listine pozivali mnogi samostalni gradovi diljem Hrvatske i Europe. O emu se radilo? Nakon bijega pred tatarskim najezdama i njegova pojavljivanja u Dalmaciji, kralj Bela IV. na otoku potvruje upana eprnju i biskupa Nikolu, a za navodne zasluge hvarskih plemia pribraja jurisdikciji otoka uz Bra i Vis, tako da dijete zvijezda sada moe i formalno pretendirati na naslov kralja srednjodalmatinskog arhipelaga. Ipak, nakon Beline smrti, pojaava se pritisak omikih Kaia, simbolikih nasljednika neretvanskih kneeva, na lae dalmatinskih gradova, prema tome i one tek zamiljene hvarske flotile. Dalmatinski gradovi Split i ibenik sklapaju obrambeni ugovor s napuljskim Anuvincem Karlom I. to dovodi do neobinog saveza Kaia i Venecije, koja je usmjerivi poetkom stoljea IV. kriarsku vojnu na Bizant, postala nasljednica osmine njegovih stvarnih posjeda. A Venecija je u XIII. stoljeu pojam razvijene talasokratske komune, koja uzima, plijeni, ali i gradi, selei u posjede pod svojom vlau vane kulturne klice novog doba, te toliko osporavane renesanse srednjeg vijeka. Interesi mora sukobljavaju se s autarhijskim i pasivnim interesima feudalnog otokog kopna, to ponovno okree naklonost zvijezda u korist puine. Hvar, naime, 1278. sklapa ugovor o pokoravanju Veneciji elei zatititi svoja tek probuena trgovaka i pomorska zanimanja, umeui u sredite tog procesa klasu imunih, ali ne toliko monih ljudi, sposobnih da sami stvore svoj ugled. Ve odavno privuena lukom na centralnom raskru pomorskih putova kroz Jadran, Republika Sv. Marka grabi Hvar u svoje lavovsko okrilje. udo uzrastanja grada ponovilo se tisuljee i pol nakon dolaska jonskih kolonista podjednakom estinom i nagovijestilo preseljenje zvjezdanog kria. Na gradilite Novog Hvara stie venecijanski potestat sa svojim inovnicima, za pristojnu plau. Odredbe, zapovijedi o podizanju gradskih zidina, kneeve palae, podizanju sigurne luke i naselja, konano najvanija odluka o preseljenju biskupije iz Starog Hvara, koji e se od tog trenutka i formalno poeti nazivati Civitas Vetus ili Stari Grad, u Novi. Taj in otvara obzorja u toliko puta ponovljenom sukobu plamenim dijamantom osutog neba, koji e i Kristovu krunicu i plemiki zvjezdani kri, u tkanju vjekova koji ga slijede, staviti pred kunju Kopernikova i Galileova heliocentrinog obrata. Grad je svojim veselim, otvorenim, ali upozoravajuim ambicijama zagrizao u neretvanski feud kao sustav vladanja. Oiljak je morao nekako zacijeliti. Tada stupa na scenu dvojbena darovnica. Bula Bele IV. u koju, pored odredaba o znaajnoj komunalnoj neovisnosti Hvara, nalik onima iz ve postoje117

ih gradskih statuta Splita, a posebice Trogira, narentinski plemii zvjezdanog kria unose pokuaj da svoju ve iscrpljenu, do nedavno neobuzdanu mo, prilagode zakonima i odredbama komune u punom zamahu nastajanja. Novo, moda jo samozvano plemstvo koje je svoj ugled steklo na promuurnoj trgovakoj i kulturnoj razmjeni s kometima suvremenosti, pristaje, ali uz obrazloenu naknadu priznavanja vlastitog trgovakog, pomorskog, a nadasve gradskog plemikog legitimiteta. Pa svi zajedno ulaze u Veliko vijee, dok posebna prava i povlastice dobivaju "genithi" oni koji posjeduju "gentium", staro, nasljedno pravo vladanja. Iz njihovih neretvanskih feudalnih redova, pie u nama spornoj buli, bira biskup hvarskog kneza, a oni e biti i glavni inovnici komune. Zvijezde su se opet nasmijeile. Feud se pomirio s Gradom, pokuavajui spasiti ono to se spasiti dalo. Nije za uenje to se takvom opasnom samobitnom protivniku morala suprotstaviti lavlja kanda Serenissime. Pa ve 1310. detonira sukob s Venecijom, predvoen jednim od najstarijih rodova genitha, Slavogostima, formalno posljedovan plaom gradekog potestata, premda su se pravi uzroci, vjerujemo, krili i u izvornoj neovisnosti neko svemonih i samovoljnih neretvanskih feudalaca. Buna je uguena ve sljedee godine, brat Jurja Slavogosta, Galea, interniran je u Veneciji, dok ostali pripadnici roda i njihovi feudalni pristae bjee u Omi, potomcima svojih dalekih neretvanskih roaka Kaia te odatle, uz pomo bribirskih knezova napadaju rodni otok, opirui se valovima kozmike puine koje nisu mogli zaustaviti. I premda e tijekom XIV. stoljea Hvar opet prijei u posjed ugarskih kraljeva, potom bosanskih vladara Tvrtka i Dabie, da bi poslije vrhovnitva Hrvoja Vukia, darovnicom ugarskog kralja igmunda 1413. preao na kratko u dubrovake ruke, komunalna klica je tijekom jednog vijeka izvela drutvenu skalu otoka, ne iz prvotne rodovske slobode u feudalnu podinjenost, ve od podinjenosti u uvjetne slobode. Kao to nam pokazuje sporna Bula Bele IV. to se oslobaanje postupno ostvarivalo tako to je ostvarivanje sloboda prethodilo ili nadomjestilo pravno priznavanje sloboda. Stari genithi, plemii zvjezdanog kria grade fasade svog nevoljko steenog graanstva uz zidine na junoj strani utvrenog grada to se nasuprot breuljku Sv. Nikole razvijao usporedno s gradskim statutom komune, dok novi plemii, zadovoljni to u tom zaudnom procesu imaju odreenu ivotnu inicijativu, grade svoje palae kao uznosite stilske predloke, trudom i umjenou steenog plemstva. Biskup i njegov kler ionako su najvanija poluga duhovne osovine zajednice koja vie nikada ne e do kraja pokleknuti pred feudalnim nasiljem seoskog posjeda. Stari Grad, Civitas Vetus, postat e ogledite razmjerne agrarne bezbrinosti i njoj svojstvenog zaostajanja, dok ga renesansna zvijezda Petra Hektorovia opet ne upie u putanju malog otokog planetariuma. Jelsa, pod ilirskom gradinom, grkom utvrdom Tor, pod Galenikom Sla118

vogosta, takoer e se prikloniti selima i zaseocima oko starograjske ravnice, dok je vino i pomorstvo, uostalom kao i Stari Grad, u jednom drugom dobu ne uzdigne na naknadno dohvaenu razinu otokog meteora. Jer, veliki razdor, ali i veliki socijalni i kulturni pokret u krvavom previranju, povezat e na novi nain polja i more Hvara. Sada jo uvijek sjaji romaniko nebo, s prvim stidljivim nagovjetajima gotikih i humanistikih zvijezda. One, naravno, nisu naklonjene samo plemiima. Statut mlade komune bio je konano redigiran 22. studenog 1331. za vrijeme potestata Zanotta Lauredana, u doba vladavine duda Francisca Dandola. Ve 1334. zatvara se Veliko vijee, kojem otada moe biti lanom samo plemi koji je navrio osamnaest godina, a iji su otac i djed bili lanovi vijea. Takva odluka izbacivala je potpuno iz orbite odluivanja i usmjeravanja vika materijalnih vrijednosti, koja su se ubrzanim razvojem grada Hvara stala slijevati u komunalnu kasu, soj graana na pola puta izmeu starih i novih plemia i crkvenih dostojanstvenika, stupova srednjovjekovne gradske komune, porijeklom beznaajnih, ali sposobnih da se uzdignu iznad njega. Trgovaka i zamamno ozraujua pomorska revolucija ve ih je interesima povezala s lanovima nieg plemstva, kojima je Novi Hvar takoer bio jedina heraldika uzdanica. Zatvaranjem Velikog vijea oni su bili prisiljeni na pasivnost u pogledu raspodjele vika sredstava kojeg su esto sami stvarali. Napetost je posljedovala prvom pobunom puana 1417. u vrijeme kada je Dubrovanima otok oduzeo kralj igmund i poklonio ga hvarskom velikodostojniku Ladislavu Jaku od Kualja. Tri godine trajati e napetosti, obrauni i mirenja. Konano, u veljai 1420. u novoj dominikanskoj crkvi sv. Marka, hvarskom Parnasu u kojem sada zasjeda Veliko vijee, sedam zaslunih puana primljeno je u plemiki kolegij kao ravnopravni lanovi, kako bi zastupali interese puka. Na izmaku srednjeg vijeka, mir je prividno zavladao djetetom zvijezda. Jasno, kao i novo gradsko plemstvo i izabrani puani uskoro su postali plemii, pa zaboravili svoje podrijetlo. Veliki obrat, koji e iznijeti jednu od prvih buroaskih revolucija na tlu Europe, morat e ipak priekati jo itavo stoljee. Zvjezdani kri sada se die nad gradom opasanim zidinama, unutranjim pravokutnim rasporedom po ideji nalik antikom Pharosu. Drevna rimska Via pharensis, sada Via comunis (Openi put), koja u svojoj najvioj toki i danas prolazi mimo crkvice sv. Vida u Velom Grablju, a onda se kao privuena nekim neznanim silama rui niz padine i breuljke u pravcu Starog Grada, povezuje dva povijesna sredita. Jedno je kroz svoje postojanje due od dva tisuljea uporno i strpljivo raslo i propadalo u poarima epoha, krijui u svojim megalitskim temeljima svjetlost prve zore ivota u zajednici. Drugo, svoj uspon duguje padu prvoga. Kometi se osipaju za zvjezdanog kria i gasnu, preputajui svoj sjaj prostorima nostalgije. Neretvanski Genithi, poput Slavogosta i njihovih
119

potomaka Gazzara, Gazarovia, Lucii, Paladinii, Piretii i njihovi nasljednici Jake, Griviii, a nadasve Hektorovii, s oaravajuom heraldikom zbirkom svraka, dvoglavih zmajeva, ljiljana i slomljenih krila, volova i dijagonala, kruna i planeta, uspjeli su zagrabiti neto zvjezdanog praha i njime vezati sjeanja samovoljnih feuda s oligarhijskim ponosom Novog Hvara. Jo e biti rasprava o povijesnim nedoumicama i zamagljenoj prirodi zvijezda. Ali, lirika i racionalizam spojit e se kroz glavne predstavnike plemia zvjezdanog kria kada oni sami spoznaju da treba prebaciti nebeski stijeg. A one tajanstvene i zaudne sile koje na romanikom i gotikom nebu ipak iskazuju odreeni statiki nedostatak, sruit e se pri udaru prvog jaeg renesansnog kometa, ma koliko zasluga u oblikovanju osnovnih stupova i volti komunalnog uda ipak pripadala svodu narentinskog vijeka. Genithi i Grad zaigrali su te silnice. Otuda e njihovo miljenje i aristokratska erudicija biti doista renesansni, a ukus srednjovjekovni, manire i stvaralatvo kozmopolitsko, a ivot provincijski, s mnogo visokih duhovnih i umjetnikih uzaaa i zvjezdanih padova u tmine otokog neba.

Veljko Barbieri, Zagreb

120

TRISTOTA OBLJETNICA OSLOBOENJA ZAABLJA OD TURAKA

UVOD
U ljeto 1994. godine navrilo se trista godina od osloboenja od Turaka dananje Opine Zaablje u Neretvanskoj krajini. To je svakako veliki i vani jubilej za taj kraj na jugu nae domovine Hrvatske. Prilike u kojima ivimo, kao i siromatvo tek osnovane opine, nisu prikladne za neke velike manifestacije i slavlja pa nam nije mogue dolino proslaviti taj vani jubilej. Ipak, rodoljublje i ljubav prema naoj prolosti ne doputaju nam da taj jubilej ostane posve zaboravljen. Zato smatram korisnim i potrebnim ovim kratkim prikazom obiljeiti taj veliki dogaaj koji je za ovaj kraj bio od najvee vanosti. Naime, osloboenjem od Turaka Zaablje je zauvijek ulo u sastav hrvatskih zemalja. Osloboenje 1694. godine odredilo je budunost ovoga kraja koji je konano u slobodnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, na samom kraju 1992. godine, postao posebna opina pod imenom Zaablje. Budui da je to ime malo poznato iroj javnosti, najprije emo neto rei o samom imenu Zaablje i njegovu zemljopisnom smjetaju, a potom o oslobodilakom ratu i ureenju mletake uprave te konano o crkvenom ureenju toga podruja poslije njegova osloboenja.

IME ZAABLJE
Zaablje je dobilo ime po planini abi koja se protee izmeu Popova i rijeke Neretve. Najvii vrh planine visok je 954 m. Taj vrh, kad se gleda s neretvanske strane, slian je vodozemcu abi, pa je planina po tom vodozemcu, koji je u neretvanskim movarama naao najbolje uvjete za svoje obitavalite, u starini dobila ime aba. Kraj oko planine abe od davnine se naziva Zaablje. Tako poznati Pop Dukljanin, koji je ivio u XII. stoljeu, spominje starohrvatsku upu apsko. Ta je starohrvatska upa obuhvaala itavo podruje oko planine abe.
121

Danas se Zaablje svojim veim dijelom nalazi u Hercegovini, a samo manjim dijelom u Republici Hrvatskoj. Na dijelu koji se nalazi u Republici Hrvatskoj prostiru se dvije upe sa svojim selima. To su upe Dobranje Bijeli Vir i Vidonje. One se nalaze na padinama planine abe uz staru ili Napoleonovu cestu koja vodi od Metkovia prema Neumu i Dubrovniku. U ovom prikazu govori se o tom dijelu Zaablja koji se nalazi u Hrvatskoj. Osnivanjem Opine Zaablje 1992. to je staro ime oivjelo i ono se danas ee uje.

VELIKI OSLOBODILAKI RAT

Zaablje je dolo pod Turke 1482. i pod njihovom vlau ostalo sve do 1694., dakle svega 212 godina. Godine 1683. zapoeo je Veliki ili Beki rat izmeu Turske i Austrije. Te je godine velika turska vojska pod zapovjednitvom vezira Kara Mustafe krenula na osvajanje Bea. Bio je to posljednji turski prodor u srednju Europu. Nakon uspjene dvomjesene obrane Bea, austrijska vojska potpomognuta poljskim jedinicama pod zapovjednitvom Jana Sobjeskog, nanijela je teki poraz turskoj vojsci. Od tada se taj rat pretvorio u oslobodilaki u kojem je bio osloboen veliki dio Hrvatske. Rat je potrajao sve do 1699. godine. Godine 1684. u rat protiv Turske ula je i Mletaka Republika, pa se od tada ratne operacije vode u itavoj Dalmaciji. U ovom ratu osloboen je najvei dio Dalmacije. Poetkom 1684. godine osloboeno je od Turaka Makarsko primorje i odmah potom zapoele su pripreme za osloboenje Neretvanske krajine. Poetkom studenoga 1684. mletaki su brodovi doplovili do dananjeg Opuzena i tu se na otoku Posrednici vojska iskrcala i utvrdila. Ta vojnika utvrda nazvana je Fort Opus, to znai utvrda. Ve 19. studenoga bila je od mletake vojske zauzeta turska kula na uu Norina u Neretvu. Tada je mletaka vlada naredila da se osvojena kula na Norinu srui, a jo bolje utvrdi Opuzen. Ve na proljee 1686. Turci su ponovno zauzeli kulu na Norinu. Vojska je iz Opuzena doplovila Neretvom do kule i s galija je tukla svojim topovima. Turska posada koja se u kuli nalazila bila je prisiljena na povlaenje i naputanje utvrde. Naa je vojska u tom napadu zaplijenila dva turska topa i tri kremenjae. Mletako je brodovlje potom proslijedilo Neretvom do Metkovia gdje se pripremalo za napad na itluk (Gabelu). U Gabeli se tada nalazilo sjedite turskog zapovjednika i kadije (sudac). Kako mletaka vojska nije dobila oekivano pojaanje, odustalo se od namjeravanog napada na Gabelu.
122

Potrebno je napomenuti da su Turci u to vrijeme drali u svojim rukama vanu strateku utvrdu Kulinu, koja se nalazila u Slivnu iznad Kleka. No, to su im bili posljednji dani. Naime, ve 1689. godine Kulinu je zauzela mletaka vojska i tako dola na samu granicu Dubrovake Republike u Neumu. Tako je 1689. godine bila osloboena Neretvanska krajina do Metkovia i cijelo podruje upe Slivno. Zauzeem Kuline Mleanima je bio znatno olakan prodor u Zaablje. Kulinu iznad Kleka Turci nisu mogli lako prealiti pa su u oujku 1690. s vojskom od 4.000 ljudi odluili ponovno zauzeti tu vanu utvrdu koja je nadzirala put od mora preko Vidonja i Gradca do Popova. Turci u svojemu naumu nisu uspjeli. Kulinu je tada obranila mala, ali nadasve hrabra posada od 57 ljudi pod zapovjednitvom Vule Nonkovia. Taj neuspjeh Turke nije obeshrabrio. Ve u sijenju 1691. uslijedio je njihov jo vei i opasniji napad na spomenutu utvrdu. Hercegovaki paa Selman napao ju je s vojskom od 6.000 vojnika. I ovog je puta turski napad bio odbijen i Turci su bili prisiljeni na povlaenje. U ovom napadu poginulo je mnogo turskih vojnika i njihovih konja koji su ostali nepokopani to je nesnosno zaudaralo pa je poslije toga Kulina prozvana Smrdan. Kasnije su utvrda i naselje oko nje prozvani Grad kako je ostalo sve do danas. Nakon dvogodinjih priprema uslijedili su novi pothvati mletake vojske u Neretvanskoj krajini. Sredinom lipnja 1694. u Neretvi se skupilo oko 8.000 pjeaka i 4.000 konjanika koji su krenuli na zauzimanje itluka (Gabele). Meu vojnicima bilo je oko 1.000 Neretvanaca. Zauzeem mosta kod Struga od strane mletake vojske itluk je ostao odsjeen od svojega zalea i morao se predati. Bilo je to 18. lipnja 1694. U istom naletu, u kolovozu 1694. godine, mletaka je vojska zauzela Zaablje, Popovo i Trebinje, dakle itavo zalee Dubrovake Republike i spojila svoje tek osvojene posjede u Neretvi s onima u Boki kotorskoj i tako okruila Dubrovaku Republiku. Nakon toga velikog uspjeha mletake vojske Turci su u vie navrata pokuavali povratiti izgubljeni teritorij, ali u tome nisu uspjeli. Ve u listopadu 1694. napali su itluk s 18.000 vojnika, ali ga nisu uspjeli zauzeti. To su pokuali i 1696., ali ponovno bez ikakva uspjeha. Meutim, ono to Turci nisu uspjeli povratiti vojnom silom i orujem uspjeli su dobiti mirovnim pregovorima u Srijemskim Karlovcima 1699. godine i to uz pomo same Dubrovake Republike. Budui da Dubrovani nisu eljeli izravno graniiti s Mleanima, svojim vjekovnim neprijateljima, ni s njihovim novoosvojenim posjedima uz vlastitu granicu, oni su uspjeli nagovoriti Turke da na mirovnim pregovorima u Srijemskim Karlovcima iznude, uz pomo svojih saveznika, od Mleana neke osvo123

jene krajeve i ustupe ih Turcima. Tako peta toka mirovnog ugovora iz 1699. godine glasi: Podruje i ono to pripada gospodstvu Dubrovana mora graniiti s podrujem Turske i moraju se odstraniti sve zapreke na putu, tako da promet izmeu zemalja dubrovakog gospodstva i onih turskih bude slobodan. Tako su Mleani morali prepustiti Turcima sve ono to su osvojili u Popovu, Trebinju i veem dijelu Zaablja. Granica izmeu Turske i mletakog posjeda tekla je polukrugom od jednog sata hoda iznad Gabele, pa ravnom crtom preko Dobranja na planinu abu i odatle pored Galovia i une prolazila izmeu Brestice u Vidonjama i Raieve Brestice te izlazila na more izmeu Kleka i Neuma. Dakle, dananje upe Dobranje Bijeli Vir i Vidonje u kolovozu 1694. godine zauvijek su bile osloboene od Turaka i tako ule u sastav hrvatskih zemalja. To je 1699. godine potvrdio i mirovni ugovor u Srijemskim Karlovcima. Mir u Srijemskim Karlovcima nije zavrio sretno za veliki dio Zaablja, kao ni za Popovo, Trebinje i podruje do Herceg Novog. Da su ti posjedi tada pripali Mletakoj Republici, oni bi se danas nalazili u sastavu Dalmacije i Republike Hrvatske, a ne bi pripadali Bosni i Hercegovini odnosno Crnoj Gori. Donekle se moe rei da su ova najnovija stradanja Dubrovnika i itavoga njegova primorja u Domovinskom ratu 1992. na odreen nain plod kratkovidne i uske dubrovake politike s kraja XVII. stoljea. Za negdanjom proputenom prilikom danas moemo samo aliti. U novome ratu to su ga Mleani vodili protiv Turaka od 1714. do 1718. godine Mleani su ostali i bez Gabele, pa je granica koja je prije ila povie Gabele od sada ila jedan kilometar povie Metkovia. Na dijelu Zaablja granica je ostala ista kakva je bila i prije. To je dananja granica.

UREENJE MLETAKE UPRAVE NA OSVOJENOM PODRUJU

Nakon sklopljenog mira 1699. godine upravno sredite Neretvanske krajine bilo je u itluku (Gabeli), ali tako nije dugo ostalo. U novom ratu 1714. 1718. Mleani su zakljuili da itluk nee moi obraniti pa su odluili napustiti ga, a narod preseliti u Opuzen i okolicu te donjoneretvanska sela Komin i Rogotin. Potom je nareeno Vuli Nonkoviu da lagumom srui itluk i okolne utvrde. Bilo je to pri samom kraju 1715. godine jer ve 1. sijenja 1716. godine vidimo da je Nonkovi imao svoje sjedite u Opuzenu. Nakon naputanja Gabele Mleani su u Opuzenu imali svoju vojnu i civilnu upravu. To je u znatnoj mjeri doprinijelo razvoju tadanjeg Opuzena. Mleani su u Neretvanskoj krajini stvorili posebnu upravnu jedinicu. Na elu uprave bio je sopraintendant, nadupravitelj ili vrhovni nadzornik. Neto
124

niu ast imao je guverner krajine. Potom su bili serdari koji su bili na elu uprave vie sela. U pojedinim selima na elu uprave bio je harambaa koji je imao civilnu i vojnu vlast. U veim selima, kakvo je bilo Vidonje, katkad su odabrana i dvojica harambaa. Uz granicu su se nalazili panduri (orunici). Sela su imala aue i subae (telali i poljari) i svojega seoskog suca koji je vodio pomirbene parnice izmeu zavaenih. Harambaama su pomagali i sami seljani posredstvom svojih skuptina ili zborova. Svako je selo imalo i svojega zastavnika (alfira), koji je u svim sveanostima nosio zastavu. Tu je slubu, kao i sve ostale, narod smatrao asnom. Zaablje je bilo veoma slabo napuen. Nekoliko muslimanskih obitelji, koje su na ovom podruju ivjele prije osloboenja, napustile su kraj i naselile se na podruju pod turskom vlau. Za vrijeme oslobodilakog rata i neposredno poslije njega iz susjedne Hercegovine doselile su brojne hrvatske obitelji na osloboeno podruje Vidonja i Dobranja. Prema ugovoru izmeu serdara Zaablja Nikole Nonkovia i Mleana doseljene obitelji trebale su dobiti naputenu tursku zemlju. Svi oni koji su zemlju dobili trebali su dravi davati desetinu plodova u znak priznanja mletakog vlasnitva. Naime, dodijeljena zemlja nije postala vlasnitvo obitelji nego je i nadalje bila u vlasnitvu drave, a obitelji su imale samo pravo njezina koritenja uz odreene obveze kao to je bila desetina. Desetina se dravi davala samo od oranica. Svaka je doseljena obitelj po pravilu trebala dobiti od mletake uprave jedan kanap zemlje. Venecijanski kanap iznosio je 3.656 m2. One obitelji koje su se istaknule u ratu protiv Turaka dobivale su za nagradu dodatnu koliinu zemlje. Tako su serdari dobivali 30 kanapa, kapetani 10, harambae 4 kanapa. Prvu diobu zemlje mletaka je vlast izvrila 1704. godine, a drugu 1719., dakle, nakon drugoga mletako-turskog rata, kada su se doselili novi stanovnici. Zemljinih zakona bilo je mnogo i teko se bilo u njima snalaziti. Godine 1756. sve je te zakone sakupio i izdao u posebnoj knjizi generalni providur Dalmacije Frane Grimani, pa se po njemu knjiga i zove Zakon Grimani. U zakonima je bilo jako naglaeno da su seljaci samo uivatelji ili korisnici dobivene zemlje, koja je prelazila s oca na muke potomke, ali je vlasnikom uvijek ostajala drava. Takvo je stanje potrajalo sve do dolaska Francuza 1806. godine. Kako je kraj bio bogat ribom, a zemlje nije bilo dovoljno za raspodjelu i uzdravanje stanovnitva, vlast je pojedinim obiteljima dodjeljivala lovita, to je u znatnoj mjeri poboljavalo njihovo gospodarsko stanje.

125

NOVO CRKVENO UREENJE

Od poetka XIV. st. itav je kraj s lijeve strane rijeke Neretve, od Metkovia od Ua, koji se danas nalazi u sastavu Republike Hrvatske pripadao Trebinjskoj biskupiji. Osloboenjem od Turaka taj se kraj naao u drugoj dravi Mletakoj Republici. Ta je promjena donijela potekoe trebinjskom biskupu koji je stanovao u Dubrovniku. Mletaka vlast nije doputala trebinjskom biskupu obilazak vjernika na cjelokupnom podruju koje je dolo pod njezinu upravu. Antun Primi, tadanji trebinjski biskup, zbog toga se vie puta alio Svetoj Stolici i traio da ona posreduje kod vlade u Veneciji i isposluje mu dozvolu obilaska svojih vjernika. Uzaludna su bila sva urgiranja trebinjskog biskupa oko toga pitanja. Naime, Sveta Stolica tu nije mogla mnogo pomoi jer se trebinjskom biskupu izriito protivila Mletaka Republika koja ga je smatrala dubrovakim podanikom. Zbog poznate meusobne netrpeljivosti Mleana i Dubrovake Republike vlada u Veneciji zabranila je dolazak biskupa Primija u osloboenu Neretvansku krajinu a da vjernici ne bi ostali bez potrebne pastoralne brige sveenika, Sveta Stolica crkvenu je upravu toga podruja povjerila tadanjemu apostolskom upravitelju Makarske biskupije Nikoli Bijankoviu. Zbog toga se vie godina vodio spor izmeu trebinjskih biskupa Antuna Primija i njegova nasljednika Antuna Righija s jedne te makarskog biskupa Nikole Bijankovia s druge strane u Rimu. Na Bijankovievoj je strani bila Mletaka Republika. Spor je bio konano rijeen 3. oujka 1705. godine. Sveta Stolica je odredila da dotadanji dio Trebinjske biskupije u Neretvanskoj krajini pripadne Makarskoj biskupiji. Tako se cijelo podruje s lijeve strane rijeke Neretve s dananjim upama: Metkovi, Dobranje, Vidonje, Slivno i Opuzen naao u sastavu makarske biskupije. Makarska biskupija imala je vlastitog biskupa do 1828. godine, a od tada je splitski biskup ujedno bio i makarski. Takvo je stanje ostalo sve do 1969. godine kada su ukinute Splitska i Makarska biskupija kao posebne biskupije te od Svete Stolice proglaene jedinstvenom Splitsko-makarskom nadbiskupijom. Tako Zaablje i ostale neretvanske upe s lijeve strane rijeke Neretve od 1969. godine pripadaju Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.

dr. don Mile Vidovi, Split

126

STANOVNICI NERETVE JESU NERETVANI1

Ja sam Bakovoanin, i moje se mjesto zove Baka Voda. Meutim, poslije drugog svjetskog rata mnogi neupueni turisti iz istonih republika nae drave moje mjesto zovu u mnoini Bake Vode! A to je sasvim nepravilno. A nama Bakovoanima je jako krivo kada ujemo iznakaeno ime naega zaviaja. Neto slino, samo u jo goroj mjeri, dogaa se s nazivom ovjeka iz Neretve. U Neretvanskoj krajini na podruju SR Hrvatske jedini pravilni naziv za ovjeka iz Neretve jest Neretvanin (prijevod neretvanski), jer jedino tako narod sam sebe zove i jedino tako narod kae! Meutim, u zadnje vrijeme kao neka poast u knjizi i jo vie u novinama iri se naziv Neretljanin i neretljanski. Otkada su se u hrvatskoj knjizi poeli upotrebljavati imenica Neretljanin i pridjev neretljanski? Nema jo niti 100 godina. Bilo je to 1876. god. kada je Novosaanin, inae poznati filolog uro Danii (um. 1882) u prijevodu djela Rusa Majkova Istorija srpskog naroda upotrebio izraz Neretljanin. Radi ugleda Daniieva ta je rije ula i u veliki rjenik Jugoslavenske akademije (dio VIII, Zagreb, 1917 1922), i za potvrdu Rjenik se pozivlje na samoga Daniia. U tom Rjeniku ima i oblik Neretvanin i neretvanski s pozivom na samo jednoga (!) pisca iz 18 stoljea Kako smo mi Hrvali esto bez razloga povodljivi za drugima, neki nai neupueni pisci i uenjaci poeli su poslije 1918. god. za stare Neretvane iz srednjega vijeka upotrebljavati naziv Neretljani, pa taj oblik nalazimo u leksikonima, enciklopedijama i nekim povijesnim djelima. Ali, za dananje stanovnike Neretve ostao je i dalje naziv Neretvani. Meutim, 1960. god. dobili smo famozni novosadski pravopis i u njemu stoje samo oblici: Neretljanin i neretljanski (str. 494). Sada su se ljudi sasvim pomeli. Misle da su samo ti izrazi pravilni, pa neki pisci, a osobito neupueni novinari, ne samo za srednjevjekovne stanovnike Neretve nego i za dananje kau i piu iskljuivo Neretljani, i sve to je neretvansko nazivaju samo neretljanskim.
1

Tekst je objavljen u asopisu upe sv. Ilije (Metkovi) Iskra (1/1970) te stoga nije lektoriran.

127

A da je ta nova praksa sasvim nepravilna i protiv duha hrvatskog jezika, svjedoe ove injenice: 1. Svi hrvatski pisci i knjievnici koji su rodom iz nae Neretve ili njezine okolice, od najstarijih poznatih vremena pisali su i piu iskljuivo: Neretvanin i neretvanski. 2. Svi nai uenjaci iz istoga kraja ne samo nove nego i stare stanovnike Neretve nazivali su i nazivaju iskljuivo Neretvanima. 3. Narod neretvanske krajine sam sebe zove Neretvanima i svoju krajinu neretvanskom. U njegovu rjeniku nema rijei: Neretljanin, ni neretljanski. U 18. st. fra Luka Vladimirovi (um. 1788), jedan od prvih poznatih neretvanskih pisaca, auktor mnogih djelaaca na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku sam sebe naziva: Nerinije Stariogragianin Neretvanski, Lucio Neretvanski, Plinio Neretvanski, a svoju zemlju zove: Krajina neretvanska, Darxava neretvanska. Valjda je taj neretvanski intelektualac znao kako se pravilno zove on i njegov zaviaj! Stariji suvremenik i prijatelj Vladimiroviev slavni hrvatski pjesnik fra Andrija Kai Mioi iz Brista (um. 1760) uope ne zna za oblik Neretljanin. U svojoj pjesmarici on pjeva Pismu od vitezova neretvanskih, a u Korabljici kae: Na 969. Slovinci Neretvani privezli su se priko mora u latinsku zemlju i estoko pobili Turke Saracene. Ja mislim da je Kai znao kako se pravilno hrvatski zovu stanovnici bilo stare, bilo nove Neretve! Makarski ljetopis, vaan izvor za domau povijest, koji su divnim kaievskim jezikom u drugoj polovici 18. st. pisali makarski franjevci, a objelodanila ga Jugoslavenska akademija 1957. u Zagrebu (Starine, 47), na tri mjesta spominje Neretvane, a nikada Neretljane. Biskup i hrvatski pisac Fabijan Blakovi (um. 1819) samoga sebe zove biskup makarski, neretvanski, vrgorski i imoski! Urednik Narodnog lista i narodni borac Kazimir Ljubi (um. 1897), Makaranin, u knjiici Neretva i Nonkovii (Zadar, 1869) zna samo za naziv Neretvani. Advokat i hrvatski knjievnik Niko Andrijaevi (um. 1951) iz Graca napisao je Slike i prie iz Neretvanske krajine, a izdala mu ih je kao vrlo uspjelu stvar Matica hrvatska (Zagreb, 1907). Znanstveni radnici iz Neretve i okolice i za dananje i za drevne stanovnike Neretve kau iskljuivo: Neretvani. Tako pie domai historiar don Petar Kaer (um. 1919), Makaranin: Makarska i Primorje, Rijeka 1914, 93, 137; povjesniar i folklorista Nikola Zvonimir Bjelovui iz Metkovia (um. 1968): Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Zgb., 1929, 15, 59 i drugdje; domai povjesniar Neretvanin don Rade Jerkovi (um. 1950): Kri na kuli norinskoj, Split
128

1934, 9; historiar, arheolog, knjievnik i prof. don Lovre Kati (um. 1961): Pregled povijesti Hrvata, Matica Hrv., Zgb 1938 (tu 15 puta pie Neretvani i Neretvanska oblast, a samo jedanput Neretljanska!); ivui priznati hrvatski uenjak-historiar dr don Ivan Ostoji, Braanin iz Povija, u monumentalnom djelu Benediktinci u Hrvatskoj (Split, 1964, 371 415) stare stanovnike Neretve zove iskljuivo Neretvanima. Tko u ovome pitanju ima pravo: da li jedan jedini pisac, makar on bio i filolog prvoga reda, ali koji vjerojatno nikada nije ni povirio u nau Neretvu, niti uo kako taj narod govori, ili plejada neretvanskh pisaca, knjievnika i uenjaka od Vladimirovia i Kaia do ivuih renomiranih ljudi od pera, koji najbolje znadu kako se sami zovu? Netko e rei da oblik Neretvljanin bolje odgovara gramatikim pravilima! Viestoljetnim razvojem prevladao je oblik Neretvanin, pa je naziv Neretvljanin danas suvini arhaizam, koji stvara samo zbrku. Staro je pravilo: Pii kako narod govori. ovjek iz Igrana je Igranac, pa bi ena bila Igranka. Ali, narod kae Igarka, i taj je oblik jedino pravilan. Na prelomu 19. i 20. st. razbuktala se velika prepirka: da li pisati Split ili Spljet. Mnogi su uenjaci smatrali da je pravilnije Spljet. Ali narod govori Split, pa su uenjaci morali popustiti, i nama je danas jasno da je pravilno samo Split. Neki misle da je prema rijei Italija pravilnije rei Italijani, italijanski negoli Talijani, talijanski. Hrvati svoje prve susjede vjekovima zovu Talijani i njihov jezik talijanski, pa su nazivi Italijani i italijanski za nas nepotrebni arhaizmi. Narod u Neretvi zove sebe Neretvanima, pa tako treba i u knjizi pisati. Isto tako i srednjovjekovne stanovnike Neretve treba nazivati Neretvanima, a ne nikako drukije. Zar emo Hrvate iz doba dravne samostalnosti od 7. 11. st. zvati Hervatima ili Horvatima, a od 12. 20. st. Hrvatima?! Budimo logini, pa i stanovnike Neretve iz 10. st. zovimo istim imenom kao i stanovnike Neretve 20. st. Zovimo ih razvijenijim oblikom, koji je u tom narodu prevladao ve preko 200 godina, a to je oblik Neretvani! Ove misli nosim u sebi ve preko 20 godina. Zahvalan sam uredniku Iskre da mi je dao prigodu da iste misli koje sam u drugoj formi nedavno objavio u hrvatskoj knjievnoj reviji MARULI (Zagreb, 1970, br. I) ovdje u jednostavnijem obliku saopim onima kojih se to najvie tie: graanima glavnog grada dananje hrvatske Neretve. Na kraju jedno priznanje: Upravo sam se obradovao kad su me prijatelji upozorili, kako je intelektualac i pisac s terena Metkovac Stojan Vuievi do129

ao do istoga zakljuka i u zagrebakoj knjievnoj reviji REPUBLIKA (god. XXV, Zagreb, 1969, str. 571) povodom prologodinjeg tzv. Neretljanskog skupa (neretvljanskog) upozorio hrvatsku kulturnu javnost da je jedino ispravni oblik neretvanski, kako itelji neretvanske doline zapravo i vele! Nadam se da e i aci i intelektualci Metkovia i cijele Neretve pripaziti na istou svoga jezika, a osobito kada se radi o njihovu vlastitom imenu! A narod je to pitanje ve davno rijeio!

dr. fra Karlo Jurii, prof., Makarska

130

POECI SADNJE I RAZVOJ UZGOJA MANDARINA I OSTALIH AGRUMA U DOLINI NERETVE

1. UVOD
Mandarina ili mandarinka (lat. Citrus reticulata) biljka je iz obitelji Rutaceae, a pripada rodu Citrusa. Mandarine su zimzelene biljke, narastu do oko 3 metra visine, biljke su sa irim listovima od ostalih citrusa. Najbolje uspijeva u suptropskim krajevima jer je osjetljiva na hladnou, posebno na temperature ispod nitice. U Hrvatskoj mandarina najbolje uspijeva u dolini Neretve gdje postoje odlini uvjeti za plantano uzgajanje vrlo kvalitetnih sorti uniu mandarina koje se uzgajaju od 1933. godine. Sorta uniu (unshiu, satsuma) zapravo je sortna skupina japanskih mandarina kojih ima vie od 200. Zbog otpornosti
131

na hladnou (moe izdrati kraa razdoblja hladnoe i do -10C) postala je glavna sorta uzgoja u naim krajevima. U naoj strunoj literaturi mandarine prvi put spominje agronom Mato Bobanovi u svojoj knjiici Neke june kulture 1923.1 koji na svoj poetski nain pie: Limuni i narane su voe junog i toplog podneblja. Raireni su u svim tropskim i suptropskim predjelima na cijeloj kugli zemaljskoj. Svojim krasnim ornamentalnim stablima i slatkim zlatnim plodom natkriljuju svako drugo voe. Namjena te knjiice bila je da se u Dalmaciji nakon Prvoga svjetskog rata popularizira sadnja novih kultura kako dalmatinski seljak ne bi ovisio samo o vinu i maslinama. Najvie prostora u toj knjiici dobila je vinja maraska, smokva te limun i narane gdje se daje poseban osvrt na kulturu mandarina. U svjetskoj proizvodnji, trgovini i potronji agrumi su na prvom mjestu, ispred banana i jabuka. Rastu i uzgajaju se tisuama godina na irokim prostorima jugoistone Azije od sjeverne Kine, Indije, Indokine, malajskog arhipelaga pa sve do Australije. Oni pripadaju botanikoj obitelji rutvica, potpleme Citrineae. Ima mnogo bliskih rodova od kojih est pripada skupini pravih agruma (citrus, fortunella, poncirus, eremocitrus, microcitrus i clymenia). Gospodarsko znaenje meu navedenim agrumima danas imaju samo prva tri roda: citrus, fortunella i poncitrus. 1.) Citrusi najveu ekonomsku vrijednost meu ovim vrstama imaju: narane, mandarine, limuni, grejpfrut, dok su manje vane ostale vrste: edok, limeta, gorka narana i etrun. 2.) Fortunella nekoliko je vrsta koje zovemo kinkan ili kumkat, a rairene su u zemljama azijskog jugoistoka. Slue kao ukrasna drvca po cijelom svijetu. Plodovi su im i kora jestivi i otporniji na studen od citrusa, do -13C. 3.) Poncirus je jedinstveni rod i vrsta. To je najotporniji agrum na hladnou (podnosi do -25C). Ima malo listopadno trnovito drvo te raste u sjevernoj i srednjoj Kini. Ne podnosi vapnenasta i alkalna tla. Izvrsna je i otporna podloga za plemenite citruse na dobrim tlima. Plod je nejestiv, a u njemu su skupljene sve gorine ovog svijeta. Ime agrum potjee od latinske rijei acris, acrum, acrumen, to znai opor, trpak, otar, ljut, kiseo, i gorak. 4.) Rod eremocitrus potjee iz australske polupustinje, divlje je vrste otporne na suu, vruinu i hladnou te se ispituje kao podloga za citruse na krevitim suhim submediteranskim predjelima (hladniji dio Sredozemlja). Davno prije nego to je zapadni svijet saznao o udesnim agrumima, irile su se legende o zlatnom vou, zanosne bajke, prie, sage, pjesme i mitovi iz daleke prolosti u drevnih naroda.
1

Bobanovi, Mato: Neke june kulture, zemaljsko gospodarsko vijee, Split, 1923.

132

Sorta uniu najrasprostranjenija je u naim krajevima, posebno u dolini Neretve. Cvjeta rano, ima mirisne bijele cvjetove. Voka je sona, slatka, gotovo bez sjemenki. Sazrijeva u jesen u listopadu i studenome. U neto manjem obujmu u nas se uzgajaju i druge sorte kao to su klementine (na dubrovakome podruju poznat kao aleksandrin) i sorta havana (domaa mandarina, naranin). Klementina je manje otporna na hladnou, a plodovi su joj slai i ukusniji od uniu sorte, bez sjemenki. Sorta havana kasno sazrijeva, u sijenju ili ak veljai, plod je pun sjemenki te ga mnogi zbog toga izbjegavaju. Vrlo je mirisan i boljeg okusa od sorte uniu.
Mr. Mate Kaleb Nove sorte mandarina.

2. POVIJEST UZGOJA AGRUMA

Postoji malo podataka o poecima uzgoja i irenja agruma iz njihove pradomovine prema zapadu poetkom povijesnog doba. Kulturu agruma poznavali su jo stari narodi u Indiji, Perziji i Mezopotamiji 4000. pr. Kr. Zabiljeeno je da su plodove crvenih naranica donijeli podanici na dar kineskom caru Judzuu 2200. pr. Kr. Hebreji (Izraelci) upoznali su agrume etrune tijekom svoga progonstva u Babilon (586. 539. pr. Kr.). Za idove je plod etruna predstavljao
133

jabuku iz rajskog vrta te je rano uao u vjerske obrede i svete knjige. Grci su bili prvi Europljani koji su upoznali agrume oko 330. pr. Kr. Prema botaniaru Teofrastu, prilikom vojnoga pohoda Aleksandra Velikog na Perziju sve do Indije, u pokrajini Mediji nali su mirisne citrone etrune (Citrus medica) zvane medijske jabuke. Stari su Rimljani u I. stoljeu upoznali etrun, gorku naranu i limun. Isti se mogu nai na reljefima i mozaicima toga doba. Osvajanjem Rima 586. barbarski su osvajai unitili ovu kulturu. Arapi su u 10. stoljeu proirili uzgoj: etruna, gorke narane, limuna i edoka u sjevernu Afriku i panjolsku. Kriari su iz Sirije i Palestine oko 1100. u Italiju i Francusku donijeli gorku naranu i limun. Genovski su trgovci uveli slatku naranu 1425. iz Indije i Kine. Portugalski moreplovci donijeli su iz june Kine u Portugal i Brazil 1540. najbolje odlike slatkih narani. Kolumbo je 1493. na svome drugom putovanju prenio u novi svijet, Ameriku, slatku naranu, limun, etrun, edok i gorku naranu. U Europi su bogati vladari i vlastela uveli izgradnju ostakljenih vrtova zvanih oranerije za uzgoj agruma, to je bila velika moda u srednjem vijeku.

3. POVIJEST UZGOJA AGRUMA U DALMACIJI I DUBROVNIKU

Agrumi se uzgajaju u dubrovakom kraju od 15. stoljea, o emu svjedoe mnogi strani putopisci koji su posjeivali Dubrovnik. Zapisano je da su samostani, dvorci i ljetnikovci grada i okolice okrueni prekrasnim vrtovima punim naranaa, limuna, ipaka, bresaka i drugoga plemenitog voa (Lobkovicz 1493., Casola 1495., Fresnecanay 1572., Bonese 1595., elebija 1664.). Alberto Fortis u svojemu putopisu Put po Dalmaciji iz 1774. spominje na vie
134

mjesta Neretvu.2 Tako Fortis navodi da na vrlo plodnim nanosnim tlima, koja su nastala estim izlijevanjem rijeke Neretve iz korita i taloenjem mulja, raste povre svake vrste; kukuruz, penica, masline udesno uspijevaju, a murve za nekoliko godina izrastu do iznenaujue visine. Svileni prelci to se hrane njegovim liem stvaraju divnu svilu. Istie i rijetku naseljenost Neretve, kao i to da nezdravost kraja oko Neretve ipak nije nepopravljiva, te da bi se osvajanjem i isuivanjem movarne zemlje mogao od njega stvoriti bogat i napredan kraj kakav je morao biti u davno doba.3 Navodi i da na otoku Hvaru ima naranaa i rogaa. Valentino Lago u svom Memoaru poetkom 19. stoljea pie da se agrumi uzgajaju u okolici Dubrovnika, Boki kotorskoj te na otocima junog dijela naega primorja. Uoava da proirenju agruma smeta pomanjkanje vode ljeti, a zimi jaki hladni sjeverni vjetrovi bura. Istaknuti agronom Stanko Oani spominje da je u Dalmaciji pred Prvi svjetski rat (1913.) proizvedeno 34,1 tona agruma. Agronom Mato Bobanovi (1884. 1943.) u navedenom djelu iz 1923. biljei da je u Dalmaciji bilo 5.800 stabala limuna i 5.000 naranaa, dakle 10.800 stabala agruma. On je tada prvi put spomenuo mandarine navodei da mandarine u Dalmaciji imaju dosta rijetka stabla te da je kultura citrusa u Dalmaciji i Boki kotorskoj vrlo neznatna.4 Dotada su se limuni i narane uzgajali vie kao ukrasna negoli gospodarska stabla po vrtovima gospara i pomorskih kapetana, koji su ih donosili u nae krajeve. Navodi da limuni i narane ne nose samo slatke nego i zlatne plodove, a kad bi se nai posjednici racionalnije pristupali proizvodnji, od ove bi kulture u primorju srednje i june Dalmacije imali vei prihod nego od loze ili koje druge kulture.5 Bobanovi, nadalje, prvi put u naoj strunoj voarskoj literaturi upozorava na veliku vrijednost uvoenja japanske mandarine uniu i podlogu vrste Poncirus trifoliata na jadranskom primorju. Istie referat generalnog guvernera Batumske oblasti Bemanjko-Romanovski6 podnijet Ministarstvu poljoprivrede u Beogradu 1920. o japanskoj mandarini uniu koja se iz Japana rasprostranila na kavkaskoj obali Crnog mora. Isti daje miljenje da se u Dalmaciji mogu uspjeno uzgajati brojni agrumi jer ta sorta podnosi niske temperature. Za mandarinu uniu daje kratak opis: ima veliku izdrljivost na niske temperature, brzu i obilnu rodnost, brzu isplativost nasada te ranije dozrijevanje besjemenih plodova. Cvate u travnju, a bere se u listopadu i studenome. Preporuuje trolisni poncirus kao podlogu na kojemu mandarina izdri do -11 i -12C. Najbolje
2 Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Venezia, 1774. te pretisak u izdanju Marjan Tiska, Split, 2004. str. 34., 149., 151., 172., 199., 208., 215., 222., 223., 225., 234., 237. i 243. 3 Fortis, nav. djelo str. 241. 242. 4 Bobanovi, M., citirano djelo. 5 Ibid. 6 Rije je o guverneru Adarije i predsjedniku Batumskoga poljoprivrednog drutva.

135

raste na pjeskovito-ilovastim plodnim tlima. etvrte i pete godine nakon sadnje pokriva rashode, zatim prirod naglo raste. Od osme do desete godine stablo daje 300 500 plodova. Ako u 1 kg ima 12 plodova, tada na jednom stablu ima izmeu 25 i 42 kg plodova. Na razmaku 4 x 5 m sadi se mandarina uniu (ovari), 500 stabala po hektaru, to daje 12,5 do 21 tone uroda. Dobro odgojena pojedina stabla imaju visok bioloki potencijal do 4.000 plodova, to donosi urod od oko 330 kg po stablu. Bobanovi (1923.) posebno istie vanost agrumarstva u Dalmaciji i hitnost postavljanja pokusa s mandarinom uniu, kinkana i podloge poncirusa. Godine 1933. jedan brod iz Kraljevine Jugoslavije u Japan je odvezao banatsku penicu od koje se pravio osobito kvalitetan i ukusan kruh. Nakon to je brod istovaren a Japanci isprobali kruh, oduevljeni poasni konzul u Japanu, Ujeyama, iz Tokyja je poslao darove istoka, 372 sadnice agruma, i to sorte: uniu, honikan i natsu mikan. Iste sadnice stigle su u luku Bar u Crnoj Gori, odakle su dijeljene du Crnogorskog primorja i Dalmacije. Do dijela tih sadnica doao je agronom Toma Dolovski koji je imao rasadnik Albina u Tivtu te ih je poeo razmnoavati. Rasadnik je proizvodio sadnice za prodaju za podruje oko Dubrovnika, Kotora i irom Dalmacije. Godine 1936. narueno je iz Japana jo 1.500 novih sadnica. U rasadniku u Blatu na Koruli 1936. posaeno je 6 sadnica uvezenih mandarina uniu iz Japana, a u istom je rasadniku zapoela manja proizvodnja sadnica mandarina uniu 1938./1939. U razdoblju od 1937. do 1941. iz navedenih je rasadnika posaeno nekoliko stotina sadnica agruma po cijeloj Dalmaciji. Pred Drugi svjetski rat djelovala je Poljodjelska stanica u Metkoviu iji je upravitelj bio agronom Kaimir Gabri. On je poslao svoga djelatnika Stipu Nikolca u Tivat da iz rasadnika agronoma Dolovskog donese mandarine te su na taj nain 1940. posaene prve sadnice mandarina od ega je formiran mali rasadnik.7 Dakle, prve mandarine u Metkoviu potjeu od onih koje su 1933. stigle iz Japana, a najvei dio tih stabala stradao je hladne zime 1984./1985.8 Godine 1940. zasaene su mandarine uniu, limun mjesear, portugalska slatka narana, gorka narana i Poncirus trifoliata. Stanko Oani u statistikim podacima 1938. navodi da u cijeloj Dalmaciji ima ukupno 20.150 stabala agruma, od ega 6.800 limuna i 13.300 naranaa s urodom od 104 tone ploda. U Kotaru Metkovi tada ima 40 stabala agruma i 500 kg uroda plodova naranaa i limuna. Stabla agruma u Metkoviu preivjela su oteenja dvije vrlo hladne zime, posebice 1947. kada je izmjereno i -11C u Opuzenu. Nakon zavretka Drugog svjetskog rata prestaje s radom Poljodjelska stanica u Metkoviu, koja je poela raditi jo krajem 19. st., za vrijeme Habsburke
7 8

Podaci dobiveni od rasadniara Stipe Nikolca. Mandarine u Metkoviu ve 1940., Metkovski vjesnik, br. 9., 30. sijenja 2009.

136

Monarhije. Godine 1945. osnovana je nova Poljodjelska stanica s Oblasnim voarskim rasadnikom u Opuzenu uz Malu Neretvu. U Metkoviu su stanicu predali umskom gospodarstvu s rasadnikom umskog drvea i rijetkoga junog voa. Sadnice su preivjele rat pa je posao nastavljen na istom mjestu sada u umariji Metkovi u kojoj su ih ljudi kupovali za svoje vrtove. Poslom cijepljenja tada se najvie bavio pok. Ivo Volarevi. umarija je uz umski rasad uzgajala i njegovala matina stabla agruma. Tada poinje proizvodnja sadnica mandarina, naranaa, limuna na sjemenjacima podloge Poncirusa iz vlastite proizvodnje kao dopunske djelatnosti. umarija je tim malim rasadnikom pridonijela irenju mandarina uniu ovari na obiteljske vrtove i dvorita doline Neretve, june Hercegovine i uz obalu Dalmacije. Stipe Nikolac prelazi u Opuzen u novoosnovanu poljoprivrednu stanicu te iz rasadnika u ibai nabavljaju stabljike poncirusa za podlogu, a iz Blata na Koruli cijepni materijal. Rije je o istom materijalu koji je iz Japana stigao u Bar 1933., a Blaani su od est dobivenih sadnica uspjeli napraviti rasadnik od ijeg je materijala formiran opuzenski. U tim godinama Zavod za june kulture u Dubrovniku i rasadnik u ibai poinju znaajnu proizvodnju sadnica agruma i drugog suptropskog bilja (1949./1950.), a prve podloge za proizvodnju sadnica od poncirusa isporuene su Oblasnom rasadniku u Opuzenu. U Opuzenu je od 14. listopada 1948. izvrena sadnja za cijepljenje poncirusa pupovima mandarina uniu ovari. Plemke su ubrane na orginalnim matinim stablima u rasadniku u Blatu na Koruli (L. Lojpur). Prve sadnice mandarina iz rasadnika u Opuzenu proizvedene su u jesen 1950. Mali agrumik, prvi u dolini Neretve, posaen je 1951. na bivem Salacanovu imanju Poljoprivredne stanice u Opuzenu na predjelu zvanom Pota, u Trnovu, danas dijelu Opuzena, uz obalu Male Neretve, i imao je povrinu od 2.300 m2 s 394 stabalca mandarina uniu ovari u gustom sklopu s razmakom od 2,50 x 2,33 m. Sadnice su posaene iz rasadnika u ibai te dosaene sadnicama iz vlastitog rasadnika. Manji je dio sadnica 1951. podijeljen besplatno neretvanskim poljoprivrednicima kako bi se nasadi mandarina rairili. Tlo u nasadu bilo je aluvijalno, karbonatno, pjeskovito-ilovasto. Sa sjeveroistone strane posaena je iva ograda od poncirusa, koja je sluila kao vjetrobran i matinjak za proizvodnju sjemena podloga. Tako je nastao najstariji vonjak mandarina u neretvanskoj dolini, koji je za svog vijeka u razdoblju od 1956. do 1991. davao stalne, ak i visoke urode. Isti je nasad preivio dvije vrlo hladne zime, i to 1963. (u 12. godini roda) i 1985. (u 34. godini roda), no veina stabala u dolini Neretve na podruju oko Metkovia i do Kule Norinske stradala je do korijena. Od ulaska u puni urod u sedmoj godini nakon sadnje do svoje 21. godine nasad mandarina uniu ovari u dolini Neretve u agrumiku Pota u Trnovu davao je po stablu 11,6 do 44,6 kg ili u prosjeku 28,4 kg po stablu. Pre137

raunato na 1 ha/1720 stabala urod se kretao od 20 do 76,6 tona ili u prosjeku 48,8 tona/ha. Kad je agrumik Pota 1959. dao prvi visoki rod od 29,4 kg po stablu ili 50,6 tona po ha poelo je podizanje nasada sa 100 do 250 stabala na privatnim posjedima naprednijih Neretvana. Tablica
PRVI NASAD MANDARINA UNIU U DOLINI NERETVE, AGRUMIK POTA POSAEN 1951. NA POVRINI 0,23 ha BROJ STABALA 394 urod 1956. 1972. Godina Godina nakon Broj stabala Ukupni urod berbe sadnje u rodu kg/0,23 ha 1956. 5. 394 300 1957. 6. 394 1.200 1958. 7. 394 4.600 1959. 8. 394 11.600 1960. 9. 394 9.300 1961. 10. 394 10.800 1962. 11. 394 nema 1963. 12. 319 jaka hladnoa (-8,6C) 1964. 13. 319 8.837 1965. 14. 319 7.208 1966. 15. 394 13.395 1967. 16. 394 10.018 1968. 17. 394 11.967 1969. 18. 394 17.564 1970. 19. 394 nema 1971. 20. 394 16.075 1972. 21. 394 12.806 UKUPNI PRIROD OD 7. DO 21. G. 134.270 1958. 1972. PROSJENI GODINJI PRIROD 11.189 Prirod 1 stab/kg 0,76 3,04 11,67 29,44 23,60 27,41 podataka 27,70 22,60 34,00 25,43 30,37 44,58 podataka 40,80 32,50 _ 28,40 Prirod na 1 HA t/1720 st. 1,307 5,160 20,072 50,636 40,609 47,145 nema priroda 38,586 31,482 58,480 43,740 52,236 76,678 _ 70,176 55,900 585.744 48.848

138

Melioracija doline Neretve.

4. RAZVOJ UZGOJA MANDARINA U DOLINI NERETVE PEDESETIH GODINA 20. STOLJEA

U Metkoviu je prvi privatni nasad sadnica kupljenih u Baru posadio agronom dipl. ing. Radovan Gabri 1953. iji je nasad davao visok urod, vei od 100 kg po stablu. Nakon 32 godine, 1985., stradao je od hladnoe jer se te zime u sijenju temperatura spustila i do -14,5C u okolici Metkovia. Oblasni je rasadnik u Opuzenu osim agruma proizvodio velik broj sadnica raznoga kotiavog voa. Poljoprivrednom stanicom upravljao je ing. Jure deri, a rasadnik su vodili poljoprivredni tehniari I. Despot i G. Dugandi te rasadniar Stipe Nikolac. Rasadnik je 1959. uao u novoosnovani Poljoprivredno-industrijski kombinat Neretva, koji je postao najvei voni i lozni rasadnik u Hrvatskoj i veliki izvoznik sadnica voaka i loza u druge zemlje (Belgiju, SSSR i dr.). Osniva i prvi direktor PIK-a Neretva bio je Stanko Parma (1913. 1983.), umirovljeni kontraadmiral, koji se zbog netaktinosti esto sukobljavao s neretvanskim poljoprivrednicima, posebice zbog izgradnji brana na Maloj Neretvi.9 Parma je bio oduevljeni ljubitelj agruma te je 1959. naruio projekt podizanja plantae mandarina na 100 ha melioracijskog poldera Luke kod Opuzena. Projekt je izraen 1960. u Stanici za june kulture na elu s direktorom ing. Franjom Tabainom. Inenjer Tabain bio je izvrstan strunjak i neumoran zagovornik irenja agruma uz obale Jadrana te autor knjige Uzgoj agruma (1975.).
9

270.

Vidjeti: Juri, Ivan, Dvjestota obljetnica Osnovne kole u Opuzenu, 1798. 1998., Opuzen 1998., str. 269

139

Za podizanje prvih plantaa kod Opuzena odobreno je samo 10 ha pilot-projekta od planiranih 100 ha jer banke iz Zagreba i Beograda nisu vjerovale u uspjean posao s ovom kulturom na sjevernoj granici suptropskog pojasa (43 S), nego su to ocijenile velikim rizikom. Na kraju su ipak posaena 52 ha.

5. RAZVOJ UZGOJA MANDARINA U DOLINI NERETVE EZDESETIH GODINA 20. STOLJEA

Sadnja nasada zapoela je 1961. i 1962. na 14 ha sa sadnicama iz rasadnika ibaa i nastavljena je 1963. i 1964. na 12 ha sadnicama iz vlastite proizvodnje. Od 1966. do 1967. podignuto je jo 26 ha pa je veliina nasada podignuta na 52 ha. Stariji dio nasada doao je u puni rod u razdoblju 1967. 1970. Pokazao je visok potencijal rodnosti japanske mandarine na neko movarnim tlima ureenima agromelioracijskim mjerama. Prirodi su na pojedinim stablima dostizali u razdoblju 10 14. godina 40 do 60 tona po 1 ha, a pojedina su stabla davala od 42,2 do 96,8 kg, u prosjeku 60 do 68 kg po stablu u sklopu od 1000 stabala po ha. Radi unapreenja uzgoja agruma ovo podruje posjetili su mnogi istaknuti i priznati svjetski eksperti za agrumarstvo. Tako je 1952. Dalmaciju posjetio dr. Raymond Marlota iz June Afrike kao izaslanik Organizacije za poljoprivredu i prehranu UN-a (FAO). On je odrao predavanje i dao savjete agronomima Dalmacije, poslije ega je izdao i dostavio tiskanu brouru s uputama na hrvatskom jeziku Uzgoj citrusa (1954.).

Mate Kaleb, magistar agronomije iz Metkovia.

140

Junu je Dalmaciju 1961. obiao ameriki strunjak za agrume dr. Guy W. Adriance. On je zajedno s Franjom Tabainom posjetio relevantne predjele koji bi mogli biti prikladni za uzgoj agruma u Konavlima, Dubrovakom primorju i na junoj obali Peljeca. Posebno se zadrao na podruju Donje Neretve u Opuzenu gdje je pregledao agrumik mandarina uniu u starosti od 10 godina na podruju Pota i tek posaene nasade od 6 ha na podruju Luke. Dao je preporuku za pripremu tla, razmake sadnje i njegovanje nasada te zatitu od mraza i vjetrova. Dr. Adriance istaknuo je da sadnja plantae agruma po predvienom planu na veini povrina Luke ima velike izglede za uspjeh ako se osigura dovoljno nizak nivo podzemnih voda, i to najmanje 1 metar ispod povrine tla, te pravilno navodnjavanje koje e dati dovoljno vode kada je potrebna, bez povienja vika soli u tlu (salinitet). Odrao je seminar s agronomima na temu O proizvodnji agruma te je ostavio izvjee o junoj Dalmaciji i primjerak predavanja sa seminara za to je potporu dala amerika Agencija za meunarodni razvitak. Godine 1962. sklopljen je ugovor s organizacijom FAO iz Rima o projektiranju melioracija i osvajanja movarnog i zaslanjenog zemljita na podruju Delte Neretve zvanom Opuzen Ue. Naruitelj je bio PIK Neretva, a izradili su ga strunjaci FAO organizacije pozvani iz Rusije, odnosno tadanjeg SSSR-a. U novom je programu predvieno da nakon melioracije na novim povrinama mandarina i drugi agrumi budu glavna kultura na povrini od 2.000 ha s oekivanim urodom od 25 do 40 t/ha ili ukupno 50.000 t do 80.000 t ploda za trite. Izgradnjom sustava navodnjavanja 1966. od Modrog oka kod Desana do poldera Luke i tvornice u Opuzenu uspjeno je podignuta rodnost i kvaliteta plodova od 20 t na 40 -60 t, dakle za 2 3 puta. Tijekom izrade projekta Opuzen Ue 1963. boravio je u PIK-u Neretva prof. dr. A. D. Aleksandrov, profesor Voarstva na Poljoprivrednoj Akademiji u Moskvi. On je za svoga kratkog boravka u Neretvi napravio vrlo temeljit prikaz ekolokih prilika Neretve i dao agronomsku analizu projektnog zadatka melioracije donjeg toka rijeke Neretve i pripreme tla na podruju Opuzen Ue za kulturu agruma (mandarina) i vinograda. Njegove preporuke i prijedlozi postali su pravi putokaz daljnjeg napretka agrumarstva u dolini Neretve. On je prvi ukazao na potrebu uvoza novih ranozrelih sorti japanskih mandarina, i to: kawano wase, miyagawa wase i drugih agruma kao kineskog limuna meyer, cleopatre (podloge) te drugih junih voaka kao to su fejoa, iula, kaki, roga, pistacija, orah pekan. Za burobrane (vjetrobrane) preporuio je sadnju visokorastuih i brzorastuih vrsta otpornih na hladnou poput: eukaliptusa, empresa, bambusa, lovora, tamarisa (metlike) i masline (ipresino).
141

Zima 1963. bila je vrlo hladna, dugotrajna i vjetrovita od sijenja (-8,6C), veljae (-7,8C) pa do oujka (-6C), te je prof. Aleksandrov posebno obradio utjecaj niskih temperatura na agrume i dao preporuke za zatitu od hladnoe. Nakon toga je organizacija UN-a FAO uputila u Neretvu istaknute strunjake za agrume Henryja Chapota (1969.) i Luisa Blondela (1970.) koji odobravaju zacrtani plan razvoja agruma u donjoj Neretvi podravajui napredak ove kulture. Vrlo su bili korisni njihovi savjeti kako agrume zatititi od virusnih bolesti i dobiti bezvirusne klonove agruma. Blondel, direktor Stanice za istraivanje agruma (SRA) na otoku Korzici (Francuska), pomogao je da se nabave ishodni bezvirusni materijali vie vrsta sorti i klonova agruma s Korzike (1972./1973.). Rije je sortama ili klonovima sljedeih mandarina: klementina, uniu, farchild, carvalhal, zatim narana, limun, grejpfrut kinkan (fortunella), ukrasni agrumi; podloge: poncirus, citrange, citrumelo, citrusi iang-papeda. Nakon toga, u razdoblju izmeu 1972. i 1974., na Korzici su boravili strunjaci iz PIK-a Neretva dr. sc. ivko Gatin i ing. Zorica Velagi radi specijalizacije iz podruja agruma, kako bi se njihova iskustva i saznanja mogli primijeniti na agrume u dolini Neretve. U razdoblju od 1970. do 1980. zapoela je masovna sadnja mandarina na povrinama privatnih posjednika irom Donje Neretve koje su ranije bile pod vinogradima, oranicama ili movarnim livadama. Rasadnici nisu mogli zadovoljiti potranju sadnica, pa su mnogi poljoprivrednici sami svladali tehnologiju proizvodnje sadnica za vlastite potrebe a viak sadnica prodavali. Mnogo je nasada stradalo, posebice zimi 1985. na podruju Metkovia, Kule Norinske i dijelom Opuzena, to je dosta usporilo razvoj nasada mandarina. Kemijski sastav mandarine
100g mandarine sadri: kcal kJ voda 46-50 195-210 85-87 g masnoe kalij kalcij magnezij 0,3 g 210 mg 33 mg 11 mg vitamin C 30 mg

142

7. SADANJE STANJE I BUDUNOST UZGOJA MANDARINE U DOLINI NERETVE

U dolini je Neretve 2006. ubrano 40.000 tona mandarina, od ega je za domae potrebe bilo dovoljno 15.000 t. Pet otkupljivaa u dolini Neretve otkupilo je oko 35.000 tona mandarina. Izvoz na europsko trite 2006. iznosio je oko 20.000 tona. To je bila rekordna godina u proizvodnji mandarine u dolini Neretve, a zbog kinog ljeta i vlane jeseni domaa je mandarina bila iznimno kvalitetna, to bi trebala biti prednost na europskome tritu u odnosu na panjolsku.10 Danas je u dolini Neretve zasaeno oko 2,5 milijuna stabala mandarina na oko 2.500 ha. Godinje se ubere oko 50.000 tona mandarina, to ini 90% proizvodnje mandarina u Republici Hrvatskoj. S druge strane, Hrvatska uvozi sve vrste voa (jabuke vie od 50% domae potronje, kruke 80%, a breskve 70 %). Od voa samo u proizvodnji mandarina Hrvatska pokriva potrebe domae potronje i ima dovoljno za izvoz. Vonjaci u Republici Hrvatskoj zauzimaju samo 69.000 ha ili 2,2% ukupnih poljoprivrednih povrina. Takoer su zbog skupe proizvodnje, posebice vode, zatitnih sredstava i gnojiva, primjerice na Brau, smanjeni nasadi mandarina za oko 40%, a i u dolini Neretve na uzgoj masline i ostalih jednogodinjih povrtlarskih kultura. U dolini Neretve prisutan je velik problem nerijeen sustav
10

Metro express, 8. studenog 2006., str. 5.

143

navodnjavanja za oko 90% nasada. Da je isti bolje rijeen, urod bi mogao biti vei za 2 3 puta, a poboljala bi se i kvaliteta. Smatram da je budunost uzgoja mandarina i ostalih agruma u podizanju veih rasadnika s novim i ranim sortama koje dozrijevaju ve polovicom rujna i koje postiu najbolju cijenu na tritu, dok cijena mandarina koje kasnije dozrijevaju padne i za 70% od prve cijene, u izravnim poticajima proizvoau od strane drave te rjeavanju nacionalnog sustava navodnjavanja u dolini Neretve na nain na koji je to rijeeno u drugim mediteranskim zemljama.

mr. Mate Kaleb, Metkovi

144

NAVODNJAVANJE U DONJOJ NERETVI

UVOD
Navodnjavanje na podruju Donje Neretve nije rijeeno na zadovoljavajui nain. Tijekom dugog razdoblja ureenja i melioracije podruja izraeno je mnotvo elaborata, a izgradnja sustava i objekata nije dovrena. Drutvene promjene u posljednjih petnaestak godina dosta toga su poremetile, pa se u nekim segmentima, zbog zaputenosti izgraenih dijelova i nedovravanja zapoetih radnji, stanje bitno pogoralo. Meutim, aktivnosti se vezane uz izgradnju i gospodarenje melioracijskim sustavima u nekoliko posljednjih godina ponovno aktiviraju na prostoru Republike Hrvatske. Naime, hrvatska Vlada 2005. prihvaa Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljitem i vodama u RH (NAPNAV) kao jedan od najvanijih infrastrukturnih projekata u poljoprivredi. Donja Neretva predlae se kao jedno od pilot-podruja. Uskoro bi trebala krenuti izrada studijske i projektne dokumentacije i rjeavanje problema zaslanjivanja, a podruje bi se Donje Neretve trebalo ukljuiti i u meunarodne projekte koje podupire Svjetska banka. Jedina uinkovita mjera u borbi protiv zaslanjivanja dovoenje je dovoljne koliine svjee odnosno nezaslanjene vode koja e potisnuti more iz vodonosnika i povrinskih vodotoka. Kako je zaslanjivanje poljoprivrednih povrina velikim dijelom povezano s koritenjem zaslanjene vode za navodnjavanje, a bez navodnjavanja nema odrive poljoprivrede, izgradnja suvremenih sustava navodnjavanja postavlja se kao kljuno pitanje razvitka cijelog kraja.

POVIJEST UREENJA POLJOPRIVREDNIH POVRINA DONJE NERETVE

O vanosti podruja Donje Neretve u povijesnom i geografskom kontekstu govore brojni tvarni i pisani dokazi od antike do danas. Uz obalni je i otoni prostor srednjeg Jadrana podruje Donje Neretve bilo popritem najvanijih
145

zbivanja nae starije povijesti. Osim to su Neretvom prolazili vani pomorski i kopneni putovi, bilo je to podruje bogato vodom uz to je uvijek bila vezana i poljoprivreda koja je, naravno, uvijek bila vana djelatnost domicilnog stanovnitva, ali je movarno okruenje nosilo i brojne prijetnje: poplave, irenje bolesti itd. Organizacija ivota, ciklusi poljoprivredne proizvodnje, ali i cjelokupni ivi svijet bili su prilagoeni vodnom reimu prirodnog okruenja. Da bi se omoguila ali i osigurala poljoprivreda bilo je potrebno provesti melioracijske zahvate. Prvi oblik melioracija u Donjoj Neretvi bilo je tzv. jendeenje. Probijanjem jendeka kanala teaci su vadili sediment, gomilali ga na esticama koje su time bivale izdignute iznad razine vode i ostajale izvan utjecaja plime. Jendeci su uvijek iskopavani okomito na tok rijeke. irenje jendeenja na nie dijelove dovelo je seljake na movarno-glejna tla koja su traila dublje i ire jendeke. Bili su to stihijski zahvati voeni znanjem, mogunostima i potrebama seljaka. Prvi dostupni povijesni zapisi o sustavnom melioracijskom ureenju movarnog podruja Delte rijeke Neretve datiraju od kraja 17. stoljea. Od tada do danas izraena je opsena projektna dokumentacija. Danas je prikupljeno vie od 450 studija, elaborata i projekata. Neke su ideje odbaene kao nerealne, a neke su bile samo djelomino izvedene. Da bi se uspostavio plovni put do Metkovia, Neretva je od 1881. do 1888. godine regulirana izmeu Metkovia i Ua. To je bio prvi vei hidrotehniki zahvat. Na objema su stranama Neretve izgraeni nasipi, a u njima su ostavljani propusti (tzv. tumbini) kroz koje se zamuljena voda irila i, taloei sediment, kolmirala dijelove povrina uz rijeku. Unato brojnim zahvatima, bilo stihijskim ili organiziranim, do 1948. godine u dolini je Neretve bilo privedeno kulturi samo 2.500 ha ili oko 25% od ukupno 12.067 ha povrine Delte. Prevladavao je uzgoj vinove loze, preteno crnih vinskih sorti groa plavke i kadaruna. Vinogradi su podizani na niim terenima, u zimsko vrijeme plavljenima, a nerijetko se dogaalo da se i groe bralo iz neretvanskih trupica. Voke se nisu sadile kao samostalni nasadi ve su najee smokve, zatim ljive, jabuke, marelice i dunje saene uz rubove estica. Od 56.264 voke zasaene 1948. u dolini Neretve, 27.341 bile su smokve. Godine 1959. osnovano je dravno poduzee PIK Neretva u Opuzenu. Bilo mu je dodijeljeno na koritenje zemljite koje je bilo u vlasnitvu drave, ali dijelom i nacionalizirano. U konanici se ezdesetih godina 20. stoljea zapoelo sa sustavnim i cjelovitim ureenjem Donje Neretve. Uloena su velika sredstva i trud u istrane radove koji su krajem 1963. godine posluili strunjacima FAO za donoenje osnovne koncepcije suvremenog melioriranja movara u Delti Neretve. Poetak melioracijskih radova dogodio se na manjim povrinama (Luke i Koevo Vrbovci) s prvotnom idejom djelominoga zimskog kolmiranja
146

i ljetne proizvodnje, a zatim je trebalo prijei u trajno iscrpljivanje vika vode i intenzivnu cjelogodinju proizvodnju na poljoprivrednim povrinama (promjena koncepcije na ranijim povrinama i osvajanje preko 3.500 ha povrina Opuzen Ue). Vei dio izgraenog sustava u dananjem je obliku dovren poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea, ali to nije u cijelosti ostvarena zamisao strunjaka FAO-a. Premda su hidromelioracijski i hidrotehniki radovi dijelom ostali nedovreni, ipak je njihovom provedbom dolo do bitnog poveanja ukupnih obradivih povrina s 4.099 ha 1971. na 6.195 ha 1992. godine. Sve promjene koje su se dogodile posljednjih desetljea primjenom suvremenih metoda u ureenju zemljita, intenzifikacijom poljoprivrede i uvoenjem novih kultura pridonijeli su i brzim drutveno-gospodarskim promjenama praenim podizanjem ivotnog standarda puanstva. S ekolokog gledita regulacijski zahvati u Delti, zahvati na ureenju zemljita, kao i izgradnja hidroenergetskih i drugih objekata unutar sliva Neretve, imali su velik utjecaj na promjene okolia. Nepristupana i malarina movarna dolina postala je velikim dijelom suvremeno poljoprivredno podruje. Put do toga esto je bio u sukobu s naelima zatite izvorne prirode, a sve se vie uoava ekoloki i gospodarski neopravdano ureenje pojedinih dijelova Delte. Suvremena je poljoprivreda u Donjoj Neretvi danas neostvariva bez navodnjavanja. Nakon zavretka hidro- i agrotehnikih melioracijskih mjera odvodnje planirano je da se grade i sustavi za navodnjavanje. Izraena je projektna dokumentacija, izgraeni su neki infrastrukturni objekti te su se poeli graditi i neki sustavi na parceli namijenjeni ponajprije drutvenom sektoru. Raspadom kombinata PIK Neretva, i ti su radovi zaustavljeni.

SADANJE STANJE NAVODNJAVANJA U DONJOJ NERETVI

Svi sustavi navodnjavanja poinju s izvorom vode koji mora zadovoljiti uvjete koliina i kvalitete. U Donjoj Neretvi glavni je potencijalni izvor vode sama rijeka Neretva. U njoj je protok uravnoteen zahvaljujui utjecaju akumulacije Jablanica koja je projektirana za viegodinje izravnanje protoka. Ekstremne su vrijednosti protoka ublaene. Kako nas u ovom radu zanima razdoblje ljetnih (sunih) mjeseci, potrebno je osvrnuti se na minimalni protok rijekom. Dakle, prije izgradnje akumulacija i hidroelektrana, u sunom razdoblju protok je rijekom Neretvom bio esto manji od 40 m3/s. Danas u ljetnom razdoblju minimalni protok nije manji od 50 m3/s, to je obvezan minimum kojega mora isputati najnizvodnija HE Mostar. I taj se kriterij stalno potuje. Moe se zakljuiti da je u rijeci Neretvi hidroloko stanje za suno razdoblje poboljano i da u
147

svakom trenutku ima dovoljno vode za navodnjavanje, uz uvjet da se osigurati odgovarajua kvaliteta. Za razliku od rijeke Neretve u gotovo svim izvorima vode smjetenima po rubu doline stanje je u ljetnim mjesecima znatno loije. Veina izvora u ljetnim mjesecima presui, a samo jedan bi po koliini mogao zadovoljiti potrebe u ljetnom razdoblju. Meutim, ti su aktivni izvori u cijelosti predvieni za vodoopskrbu, to znai da se oni ne mogu planirati za navodnjavanje. Sustav za navodnjavanje u dananjem stanju zapravo je tek bio zapoet i nikada nije u cijelosti dovren prema zamislima strunjaka FAO. Time je bio predvien zahvat vode iz rijeke Neretve uzvodno od Metkovia s pomou crpne stanice na pontonima. Na mjestu zahvata (u rukavcu) Neretva nije zaslanjena. Crpkama se tlai 7,5 m3/s kroz tunel Predolac u natapni kanal (Maksimilijan) odakle utjee u Prunjak, Malu Neretvu i Crepinu (slika 1.).

Slika 1. Sadanje stanje navodnjavanja.

Zamisao je bila da se Mala Neretva i Crepina iskoriste kao rezervoar nezaslanjene vode, odakle e se crpnim stanicama dopremati voda do obradivih povrina. Zato je u Opuzenu izgraena ustava s brodskom prevodnicom, a ustava i prevodnica izgraene su i na uu Male Neretve. Ustave prije svega sprjeavaju zaslanjivanje iz Neretve i iz mora. Loa je strana ovog rjeenja to to je natapnim kanalom od 7,5 m3/s u Malu Neretvu stigne tek neznatan dio vode koja se u meuvremenu u kanalu i zaslani. Prije nego to se uspostavi dotok u Malu Neretvu kroz Prunjak prvo se vodom puni podruje Kuti i dok se napuni potrebno je due vrijeme. Dovodni kanal izgraen je uglavnom u tresetnom tlu, pa ga je teko odravati zbog velikog slijeganja i deformiranja. Jedna je od veih potekoa nedostatak zemljanog materijala (pozajmite) za odravanje
148

nasipa kanala. Oigledno je da se radi o neracionalnom rjeenju jer se nepotrebno troi energija za crpljenje i znatna sredstva za odravanje kanala. Ve je navedeno da su se osamdesetih godina prolog stoljea poeli graditi sustavi za navodnjavanje za potrebe biveg kombinata. Oni su bili samo djelomino zavreni, a neki od njih nikada nisu niti puteni u rad. U dananjim uvjetima poljoprivredni proizvoai u Donjoj Neretvi za navodnjavanje svojih povrina rabe samo vodu iz kanala, ija kvaliteta tijekom vegetacijske sezone znatno varira. Na parcelama se najee koriste sustavi za navodnjavanje kienjem i lokalizirano navodnjavanje minirasprskivaima i kapanjem.

POTREBE VODE ZA NAVODNJAVANJE

Sustavi za navodnjavanje projektiraju se i izvode s ciljem nadoknade nedostatka vode potrebne za optimalan uzgoj biljaka, izazvanog nedostatkom oborina i/ili smanjenjem zaliha vode u tlu. Zahtjev biljke za vodom vaan je kriterij za projektiranje sustava za navodnjavanje. Nuno je poznavati strukturu biljne proizvodnje, ali u istom trenutku predvidjeti i promjene koje su oekuju u buduim razdobljima. U Donjoj Neretvi sve se vie organizira proizvodnja u zatienim prostorima (plastenicima) u kojima su potrebe za vodom jo vee. Njihova odrivost u jo veoj mjeri ovisi o kvaliteti vode za navodnjavanje. Stoga smo za svako podruje analizirali sadanju poljoprivrednu proizvodnju, predvidjeli mogue promjene te s pomou suvremenih raunalnih programa izraunali potrebe vode za navodnjavanje. Na podruju Donje Neretve za poljoprivrednu proizvodnju na 3.930 ha neto povrine potrebno je u prosjenim uvjetima osigurati oko 7,7 milijuna m3 kvalitetne vode za navodnjavanje. Najvee potrebe za vodom na podruju Donje Neretve javljaju se u srpnju. Ovisno o kulturama, trajanju navodnjavanja i primijenjenom sustavu za navodnjavanje prosjeni hidromodul iznosi oko 1,l s/ha. Napominjemo da treba osigurati i funkcioniranje onih povrina koje nisu unutar ovog obuhvata. Stoga u ljetnim mjesecima treba pronai izvore vode koji mogu osigurati protok od oko 7 m3/s kvalitetne vode. Jedini je izvor koji to moe osigurati rijeka Neretva.

KVALITETA VODE ZA NAVODNJAVANJE

Da bi se voda mogla bez tetnih posljedica koristiti za navodnjavanje poljoprivrednih kultura, potrebno je poznavati njezin kemijski sastav. U sluaju zaslanjenih voda najei pokazatelji za procjenu njihove primjenjivosti za navodnjavanje jesu ukupna koncentracija soli izraena vrijednou elektrolitike provodljivosti (EC), zatim odnos Na+ prema Ca2+ i Mg2+ u vodi izraen SARiw vrijednou te sadraj potencijalno toksinih iona (natrij, klor, bor, metali u
149

tragovima). Prema prihvatljivim klasifikacijama kod koritenja vode koje imaju vrijednost EC veu od 3 dS/m oekuju se ozbiljna oteenja velikog broja poljoprivrednih kultura te dugorono i zaslanjivanje tla. Da bi se procijenila opasnost, nuno je provoditi ispitivanja kvalitete vode. U Donjoj je Neretvi Agronomski fakultet u razdoblju od 1998. do 2004. godine na 21 lokaciji provodio istraivanja kvalitete povrinskih voda iz potencijalnih izvora za navodnjavanje. Raspon prosjene elektrovodljivosti po lokacijama je irok, od najmanjih vrijednosti na lokacijama Neretve kod Metkovia i Crpne stanice Veraja (EC=0,6 dS/m), pa do najviih vrijednosti na lokacijama Crna Rika (6,8 dS/m) i Crpna stanica Vidrice (6,3 dS/m). Od ak 21 lokacije obuhvaene istraivanjem samo je na njih sedam (Neretva kod Opuzena i Metkovia, Boina, Norin, Prunjak, crpna stanica Koevo i crpna stanica Veraje) prosjena elektrovodljivost bila manja od 2 dS/m, a prema klasifikaciji pripada klasi malo zaslanjene vode koja se koristi za navodnjavanje. Vode iz ostalih lokacija klasificiraju se, prema prosjenim vrijednostima, kao srednje zaslanjene, a za navodnjavanje se mogu rabiti uz zadovoljavanje odreenih uvjeta. Na etirima lokacijama prosjena je elektrovodljivost u istraivanom razdoblju bila via od 5 dS/m, i to na crpnima stanicama Hum, Luke, Vidrice i Crna Rika. Vano je napomenuti da su to ipak samo prosjene vrijednosti a da je zbog klimatskih prilika elektrovodljivost vode tijekom vegetacije, kada je i potrebno navodnjavanje, esto i znatno via. Stoga je potrebno poznavati i dinamiku pojedinih pokazatelja na odreenim lokacijama. Za ovaj rad bit e prikazana dinamika EC vrijednosti samo za lokacije Mala Neretva (grafikon 1.) i kanal Jasenska (grafikon 2.). Grafikon 1. Dinamika koncentracije natrija (Na+), klora (Cl-) i elektrovodljivosti (EC) vode na lokaciji Mala Neretva kod Opuzena u razdoblju 1998. 2004.

150

Grafikon 2. Dinamika koncentracije natrija (Na+), klora (Cl-) i elektrovodljivosti (EC) vode na lokaciji Jasenska u razdoblju 1998. 2004.

Iz grafikona 1. vidi se da su ukupne koncentracije soli u ljetnim mjesecima 1999. i 2000. godine na lokaciji Mala Neretva znatno iznad prihvatljivih voda za navodnjavanje. Razlog da su koncentracije soli u ljetnim mjesecima 1999. i 2000. tako visoke lei u injenici da natapni kanal nije radio. Svjea se voda nije zahvaala i natapnim kanalom dovodila u Malu Neretvu. Tih su godina zabiljeene i velike tete na poljoprivrednim kulturama. To znai da bez rada natapnog kanala nema kvalitetne vode u Maloj Neretvi i Crepini. Iz grafikona 2. na lokaciji Jasenska vidi se da su koncentracije soli gotovo cijelu godinu iznad onih koje se preporuaju za navodnjavanje. U ljetnim mjesecima, upravo kada se i koriste za navodnjavanje, koncentracije doseu gotovo 8 dS/m. Poljoprivredni proizvoa na ovom podruju danas nema alternativu upotrebi one vode koja mu stoji na raspolaganju u kanalu u neposrednoj blizini njegove estice. Posljedica su upotrebe takvih voda smanjenje prinosa ili unitenje usjeva u pojedinoj sezoni. Meutim, trajne posljedice nastaju akumulacijom soli u tlu koje vode njihovu zaslanjivanju i alkalizaciji, pa i potpunoj degradaciji tla kao sredstva poljoprivredne proizvodnje. Dakle, povrinske i podzemne vode u Donjoj Neretvi pod velikim su utjecajem mora. Naalost, zbog kratkoe promatranja ne moemo jo utvrditi trendove. Meutim, oigledno je da more prodire sve dublje u dolinu.

151

SAETI OPIS RAZMATRANIH VARIJANTNIH RJEENJA ZAHVATA

U studiji Idejno rjeenje navodnjavanja u Donjoj Neretvi koju su izradili strunjaci Agronomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Graevinsko-arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Splitu 2006., izraena su idejna rjeenja za 7 varijanta i tri podvarijante sustava za navodnjavanje. Za predviene ukupne povrine na kojima e se navodnjavati potrebno je osigurati dovoljnu koliinu vode prema prosjenim dnevnim potrebama u sunom razdoblju (slika 1.). Dakle, potrebna je koliina od oko 3,5 m3/s. Toliku koliinu u ljetnom razdoblju moe se dobiti jedino iz rijeke Neretve. Odgovarajuim tehnikim rjeenjem potrebno je osigurati odgovarajuu kvalitetu vode.

Slika 2. Potrebna koliina vode za navodnjavanje.

Slijedom sadanjeg rjeenja, ili bolje reeno sadanjeg stanja navodnjavanja, idejno je dano vie moguih tehnikih rjeenja. U razmatranju svakoga pojedinog rjeenja i u usporedbi s ostalima viekriterijskom analizom odabrano je najprihvatljivije. Kako su dvije varijante 6 i 7c bile razmjerno sline po konkurenciji, odlueno je da se u sljedeim fazama dorade i da se potom donese konana odluka. U tom je postupku idejno dobivena jo jedna, varijanta 8, koja je u konanosti postala podloga za izradu idejnog projekta (slika 2.). Budui da se cijeli zahvat nalazi na vrlo irokom podruju, izgradnja se moe raditi po fazama i oekuje se due vrijeme izgradnje. Faze e se organizirati tako da se dobiju funkcionalne podcjeline. U varijanti 8 sredinji je objekt pokretna pregrada u rijeci Neretvi u profilu 1 kilometar nizvodno od Opuzena te o njezinoj izgradnji ovisi djelotvornost itavoga postupka. Drugi je objekt po vanosti glavna crpna stanica u Vidricama kojom se voda iz Male Neretve podie u
152

akumulaciju Laita. Dakle, u Maloj Neretvi potrebno je osigurati dovoljnu koliinu nezaslanjene vode. Nakon izgradnje pregrade u Neretvi e biti osigurane dostatne koliine svjee vode. Meutim, dok se ne izgradi pregrada, u Malu Neretvu moe se i dalje dovoditi svjea voda postojeim sustavom, crpna stanica u Neretvi i dovodni kanal, koji e se nakon izgradnje pregrade ukinuti. Isto se tako prije pregrade moe izgraditi sustav Koevo Vrbovci, koji e dobivati vodu iz postojeeg natapnog kanala. Nakon izgradnje pregrade sadanja e se crpna stanica u susjednoj dravi ukinuti, a dio dovodnog kanala uklopiti u konano rjeenje (slika 2.).

Slika 3. Varijanta 8.

Rjeenje pregrade dobiveno je uvaavanjem niza postavljenih uvjeta i kriterija funkcioniranja te kombinirajui razna tehnika rjeenja. Odabrano je ono koje zadovoljava sljedee osnovne uvjete: pregradni profil odabran je u skladu sa svim vodoprivrednim potrebama slui za zaustavljanje prodora mora u Neretvu mogunost prolaza plovila, od trupa do broda 5.000 BRT kojemu je gaz 4,5 m najvei je dio pregrade pokretan i moe se lako postaviti u otvoreni poloaj zbog promjenjivog protoka i vodostaja mora se automatski prilagoavati tomu nesmetano proputanje poplavnih voda s razinama koje su i sada u takvim uvjetima dobro uklapanje u okoli sa to manje vidljivog dijela koji stri iz rijeke jednostavan pogon sa to manje opasnosti od oneienja omoguen prolaz ribama.
153

Budui da je Neretva na mjestu pregraivanja duboka oko 9 metara, pregrada je visoka pa e i pokretni dijelovi biti velikih dimenzija. Za otvaranje i zatvaranje pregrade takvih dimenzija bili bi potrebni veliki i snani ureaji (dizalice). Za prolaz velikih brodova potrebno je osigurati gaz odnosno dubinu najmanje 5 metara i iroki prolaz najmanje 50 metara irine. Rjeenje je konstrukcije potpuno prilagoeno poprenom profilu, tako da se to manje zagrauje, ime je osigurana ista propusnost (protonost) kao i u sadanjim uvjetima, to je osobito vano za proputanje poplavnih voda. Na slici 3. prikazana je pregrada u tlocrtu, a na 4. i 5. slikama uzduni je i popreni presjek pregrade. U sredinjem je dijelu veliko protono polje irine 100 m, na desnoj je obali manje protono polje irine 18 m i riblja staza, a na lijevoj brodska prevodnica za manje brodove.

Slika 4. Tlocrt pregrade.

Slika 5. Uzduni presjek pregrade.

154

Slika 6. Pogled na segment i popreni presjek pregrade.

U srednjem veem polju pet je pokretnih segmenata koji su zglobno privreni na teku temeljnu konstrukciju. Segmenti se preklapaju tvorei tako nepropusnu prepreku prodoru mora u uzvodnom smjeru. Svaki je segment visine 9 i irine 22 metra (slika 5.). U manjem je polju jedan segment visine 7 i irine 18 metara. Na dnu je niz otvora promjera 0,5 metara. Rije je o sanduastoj konstrukciji od elinog lima unutar koje se moe uputati zrak ili voda. Na dnu sanduka uski je otvor po cijeloj irini kroz koji voda ulazi ili izlazi iz unutranjosti sanduka. Kroz temelj su postavljene cijevi za dovod zraka i u svaki segment cijev ulazi do vrha gdje se kroz cijev utiskuje zrak ili se isputa izvan segmenta. Na lijevoj obali planira se izgradnja kompresorske stanice za utiskivanje zraka u segmente. Takvim rjeenjem postignuto je jednostavno podizanje zatvaraa (segmenata) koritenjem uzgonske sile. Kad se eli postaviti pregradu u zatvoren odnosno podignuti poloaj, u segmente se utiskuje zrak koji istisne vodu kroz otvor na dnu. Za sputanje pregrade postupak je obrnut. Kroz cijev se isputa zrak iz sanduka u koji ulazi voda i on se uslijed vlastite teine sputa na dno u vodoravan poloaj (slika 6.). Kad je pregrada postavljena u uspravan poloaj, protok koji dolazi s uzvodne strane dijelom prelijeva se preko gornjeg ruba pregrade, a dijelom istjee kroz okrugle otvore u dnu segmenata. Poloaj pregrade namjeta se automatski ovisno o dotoku, preko tlakova s uzvodne strane i ovisno o promjeni razina uslijed plime i oseke (slika 7.). Dakle, pregrada je samoregulirajua preko dinamike ravnotee svih sila koje djeluju na pokretni dio (segment) pregrade. Da bi neki protok mogao protjecati kroz pregradu, nuno je nadvienje razine uzvodne vode u odnosu na nizvodnu razinu za visinu h. To je vrlo korisno jer se na taj nain uzvodno od pregrade postie odreeni uspor koji se zatim rabi za gravitacijsko uputanje vode iz rijeke Neretve u Malu Neretvu, u ostale vodotoke i kanale po podruju, pa se na taj nain provodi razvoenje vode bez troenja pogonske energije.

155

Slika 7. Funkcioniranje pregrade.

Slika 8. Sile dinamike ravnotee pregrade.

Izgradnja tekog temelja provodi se montanim postupkom tako da se na kopnu rade armirani betonski sanduci, koji se porinu u rijeku, u plutajuem stanju dotegle do mjesta ugradnje i kontroliranim potapanjem (uz pridravanje) sputaju na pripremljenu temeljnu podlogu. Nakon toga ispune se krupnijim kamenom da bi se postigla potrebna teina. Slino je i sa segmentima koji se u plutajuem stanju dotegle do mjesta koji se nadzirano potapaju i zglobno vezuju za temelj. Na temelju istraivanja s pomou fizikalnih i numerikih modela provjerena je koncepcija budueg sustava navodnjavanja prikazanog u varijanti 8, nakon ega je izraen idejni projekt. Osim pregrade, od veih su objekata jo navedene crpne stanice u Vidricama za podruje Opuzen Ue, kojom se uzima voda iz Male Neretve i podie u manju akumulaciju Laite volumena 100.000 m. Dvije su crpne stanice za Koevo Vrbovci, kojima se voda crpi iz preureenog dijela, dovodnog kanala i izravno tlai u cjevovod do navodnjavanih povrina. Slino je i za podruje Luke gdje se crpnom stanicom voda zahvaa iz rijeke Neretve i izravno tlai u cjevovod do navodnjavanih povrina. Uvjet je da je pregrada izgraena.
156

Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. Ipen, A. T.: Estuary and Coastline Hydrodinamics, Mc Graw Hill, New York 1966. Mc Dowell, D. M. i OConor, B. A.: Hydraulic Behaviour of Estuaries, McMillan Press Ltd., London 1977. Bird, E.: Coastal Geomorphology, an Introduction, John Wiley and Sons Ltd. Chichester, New York, 2001. Woodroffe, C. D.: Coasts, Chambridge University Press, 2002. Dean, R. G.; Dalrymple, R.A.: Coastal Processes, Chambridge University Press, 2002. Fisher, H. B. i dr.: Mixing in Inland and Coastal Water, Academic Press Inc., San Diego, London, New York, 1979. Rutherford, J. C.: River mixing, John Wiley and Sons, Chichester, New York, 1994. Romi, D.; Vranje, M. i suradnici: Monitoring u donjoj Neretvi, Hrvatske vode, 2009. 2012. Romi, D., Vranje, M. i suradnici: Idejno rjeenje navodnjavanja u donjoj Neretvi, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Graevinsko-arhitektonski fakultet Sveuilita u Splitu, 2006. Vranje, M. i suradnici: Idejni projekt navodnjavanja u donjoj Neretvi fizikalni model pregrade u rijeci Neretvi, Graevinsko-arhitektonski fakultet Split, 2008. Plan navodnjavanja za podruje Dubrovako-neretvanske upanije, Graevinsko-arhitektonski fakultet Sveuilita u Splitu, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Split, rujan 2007. Vranje, M. i suradnici: Zatita od zaslanjivanja vode i tla u donjoj Neretvi, razvojni projekt, izvjetaj za 2004 godinu. Graevinsko-arhitektonski fakultet Sveuilita u Splitu, 2005. Vranje, M. i suradnici: Zatita od zaslanjivanja vode i tla u donjoj Neretvi, razvojni projekt, izvjetaj za 2003 godinu. Graevinsko-arhitektonski fakultet Sveuilita u Splitu, 2004. Vranje, M. i suradnici: Zatita od zaslanjivanja vode i tla u donjoj Neretvi, razvojni projekt, izvjetaj za 2002 godinu. Graevinski fakultet Sveuilita u Splitu. Jovi, V.,Vranje, M.: Podzemne vode neretvanskog sliva u podruju zabiokovlja, stupanj istraenosti za potrebe prostornog planiranja, Split, 2003. Vranje, M. i suradnici: Obrana od zaslanjivanja vode i tla u Donjoj Neretvi, razvojni projekt, Graevinski fakultet Sveuilita u Splitu i Hrvatske vode Zagreb, 1995. 1999.
157

17. Vranje, M. i suradnici: Vodnogospodarsko rjeenje i ureenje sliva Donje Neretve, 10 knjiga, Graevinski fakultet Split, Split, 1995./1996. 18. Bojani, L.; Ivii, D.; Bati, V.; Boievi, S.; Bori, D.: Hidrogeoloka studija podruja Arano-Brela do Metkovia, Geoloki zavod, Zagreb, 1980. 19. Bojani, L.; Ivii, D.; Bati, V.; Goatti, V.; Boievi, S.: Hidrogeoloka studija podruja Metkovi-Dubrovnik-Konavle, Geoloki zavod, Zagreb, 1984. 20. Mijo Vranje; Damir Vido; Berislav Glava: Stanje sedimenta u donjoj Neretvi, 4. Hrvatska konferencija o vodama, Opatija 2007. 21. Igor Ljubenkov, Numeriki model uslojenog teenja na uu rijeke u more, magistarski rad, Sveuilite u Splitu, Graevinsko-arhitektonski fakultet Split, 2006. 22. Gotovac, Hrvoje; Bojani, Davor; Vranje, Mijo; Jovi, Vinko; Andrievi, Roko. Prodor mora u aluvij donje Neretve // 3. Hrvatska konferencija o vodama, Hrvatske vode u 21. stoljeu / Dragutin, Gere (ur.). Zagreb : Hrvatske vode Zagreb, 2003., 247 254 (pregledni rad). 23. Deba, Tatjana; Vranje, Mijo; Prskalo, Maja; Jovi, Vinko; Slobodan, estanovi. Zaslanjenje vodonosnika Gabela polje // Voda u kru slivova Cetine, Neretve i Trebinjice / Golua, Matour.). Mostar : Sveuilite u Mostaru, 2003. 399 410 (znanstveni rad). 24. Romi, Davor; Vranje, Mijo ;Gabrijel,Ondraek. Prodor morske vode i njen utjecaj na kakvou povrinskih voda u dolini Neretve // 3. Hrvatska konferencija o vodama Hrvatske vode u 21. stoljeu/Gere,Dragutin (ur.). Osijek : Hrvatske vode, 2003. 443 449 (znanstveni rad). 25. Vranje, M. i Bila P.: Rjeenje izmjene vode u jezeru Birina kod Ploa, Graevinski fakultet, Split, 1997. 26. Osnovni projekt za melioraciju donje Neretve od mora do Poitelja, Projekt Zagreb, 1954.

prof. dr. sc. Davor Romi, prof. dr. sc. Mijo Vranje, Zagreb
158

SA STANKOM PARMAEM, DRUGI DIO

(Nastavak iz 1. broja Hrvatskoga neretvanskog zbornika, Zagreb 2009.)

U Zagrebu 2. rujna 1981. Bolnica Rebro, VI. interna. Uao sam, neujno, zatvarajui za sobom vrata bolesnike sobe Stanka Parmaa. Dobar dan. izgovaram tiho, ne elei ga probuditi. Pomislio sam da spava. E, Stipe. lagano se okreui, da mi do znanja da je budan i da me je, nakon moga telefonskoga poziva, oekivao. Stipe moj, dobar ti dan. Govorio je umorna, jo dubljega glasa, gotovo mumljajui. Kako ste? A, evo, sve me spopalo, dvije operacije... Nije dobro. Sjedi! A kako si ti? Doma? Sve je dobro. Pa da, mlad si, i neka, tako i treba. Ne ljutite se, to vas smetam? velim mu, obzirno. Ma, kakvi! Jutros sam ponovno zvao, pa mi sestra ree da ste bolje, i premda vam ne dolazi nitko osim supruge i keri, da bih mogao navratiti na nekoliko minuta. Stalno sam inae dolazio, otkako sam doao iz Opuzena i saznao da ste tu, dok ste jo bili na II. internoj, pa u intenzivnoj i sada na VI., ali sam se morao strpiti, dok vam bude bolje. Je, uo sam, hvala ti. Poruili su mi, prenijeli su mi tvoje pozdrave. Hvala ti na brizi! Nego, uj Stipe, da ti odmah kaem. Ja sam to rekao i mojoj obitelji. Ako se sa mnom ovo loe zavri... I ako mi dvojica ne budemo mogli skupa zavriti taj na posao, rekao sam, da preputam sve tebi na savjest, sve one materijale
159

to su u mene doma, u Splitu, i sve one vrpce sa snimkama radnikih savjeta, filmove, pisane dokumente, sve, pa radi s tim to ti misli da je potrebno... Hvala vam lijepa, iskrena vam hvala, na tolikom povjerenju. Ali, ipak se nadam da emo mi to sve skupa lijepo napraviti zajedno im se vi jo malo oporavite. Jo emo mi skupa razgovarati i raditi. Moe bit, moe bit. Jo uskoro! Samo, trebate mirovati, jo neko vrijeme. Neto u te pitati, nemoj se naljutiti. Moe biti da se ti sa mnom ne slae, ali ja zaista nisam nikada napade na mene smatrao samo napadima, zapravo, nisam ih smatrao napadima na mene, nego, uope na drutvo. Ja znam, ti se i ne mora sa mnom slagati, ali, uistinu, ja sam to tako mislio i doivljavao. Drim da nije uope bitno, u ovom sluaju, slaem li se ja s vaim pogledima, stavovima ili ne slaem, nego, bitno je da mi uspijemo zabiljeiti upravo to to vi mislite, vjerujete, govorite i ukratko bitno je da vaa istina o svemu to je uz vae ime, va ivot i uz va rad, vezano, bude od samih vas utvrena i potvrena. Tako, da je ni ja, a ni tkogod drugi, osim vas, ne moe mijenjati niti iskrivljivati... Supruga, gospoa Uka, koja je u meuvremenu ula, ne prekidajui na razgovor, stane pospremati neke sitnice po sobi. Stipe, a je li tebi Kurua, Jure eelj, neto u rodu? Ne. Meni je od eelja rodbina samo Nediljko eelj, popularni kvre. I, bolje. A Ante eelj, onaj ekonomist? Isto, ne. Vjerojatno su nekada, davno, prije tristo i vie godina, svi neretvanski eelji bili rodbina. uj, meni je moj aa pria, da je netko od moje rodbine, baba ili ne znam tko, netko je bio iz eeljeve kue. Da, i aa mi je zakopan u eeljevu grobu! E, ni groba svoga nemamo, a drugi su gradili dvorce. Dobro, dobro Stanko umijea se gospoa Uka ne e valjda sada o tome! Niste imali novaca za grob, dok ti je aa bio iv, a kasnije si mislio i radio druge stvari. E da, da. Ma, pusti to! Vidi, kako su ti ruke hladne, pokrij se. A to e, Stipe moj. Da, nego, itao sam o otvaranju Steka, u naoj mlinici u Kleku. Da. Pa, kako ste zaobili Maloga Popa? kaza to, smijeei se. Ne, nismo, bio je s nama. Otvarao je, kao pravi znalac, kamenice. Neka, neka, drago mi je. To je istina. A to vi, intelektualni krugovi, mislite o ovim zadnjim Bakarievim izjavama poslije Titove smrti? On se u tome ve distancira, kako s Titom nije bio posebno intiman prijatelj. Uostalom, nije njega nikada bilo briga ni za to. Nikada se njemu nije nita radilo. Volio je on uivat i dijelit lekcije. To je volio. Stajat po strani, kao
160

da ga nema, a kada bi dola kakva situacija, kao krizna, onda se volio pojavit, izre svoj sud, presudit, i opet se povu. Mrtvo puhalo. Nisam se mijeao, ostao sam bez komentara. U Zagrebu 2. listopada 1981. Bolnica Rebro. VI. interna. Dananji je razgovor poeo kao da nastavlja neka svoja obraunavanja, ali bez ljutnje. Sjeam se ja Tripala, on je bio mladi skojevac, vrtio se oko moga taba. On je bio tamo na sinjskom podruju, ali je dolazio do naih jedinica. Ne znam to mu bi?! A Blaeviev govor za promocije u poasnoga doktora Zagrebakoga sveuilita! Ima tu neto krleijanskoga, ne znam je li to moj kum Jakov sam napisao ili mu je netko to pomogao. Moda i sam Krlea. Oito je da se Blaevi stavlja, gura se, u prvi plan u Hrvatskoj, izbacujui iz prvoga plana Bakaria. Ima u tome tekstu i onoga to bi moglo izazvati polemiku izmeu Blaevia i Bakaria. Zahvatio je on toga, sve tamo od poetaka, od Zrinjskoga i Frankopana... Bogati, stvarno, kada emo mi poeti otvoreno govoriti, i o povijesti, i o sadanjosti. I o demokraciji? A ne dopustiti crkvi da onako tiho radi i tihe mise dri za Zrinskoga, za Starevia, Radia. Pa, kada? I koliko je puta meni Blaevi govorio i alio se na Bakaria. Bilo je tu, izmeu njih, gadnih sukoba. I onda kad je bio Blaevi na ledu. Ej, i on je morao ii na poklonstvo u Beograd. I tek poslije toga je opet poelo dobro biti za nj. E, i onda smo se ponovno sreli i reknem ja njemu neto estoko protiv Bakaria, a on se izdera na me: Kako ti moe, tako govorit o naim vrhunskim linostima?! A, ja sam mu na to samo odgovorio: Jakove, meni se ini da ti zaboravlja to si i ti sam meni govorio o toj vrhunskoj linosti!? Ali, uostalom, ti kako hoe, a ja u i dalje gonit po svome.
161

Uoe mu ratni drugovi. Neki Macura sa suprugom, pa jedan visoki i mravi, ne razabrah mu pravo imena, mislim da je Nikica. Ili su posjetiti nekoga njihova zajednikoga ratnika, Peru iz ibenika, i kako rekoe ibenik sve stavi na bubanj, ali Pere nikada nije stavljen na ibenski bubanj! Navratili su mu, zapravo. Zapamtio sam dobro, da je Macurin aa bio pravoslavni prota. Dolazite mi, dolazite, ali to je re da mi presvijetli Ban hrvatski ne dolazi? Koji? Macura e. Pa, bogati, zna se, ko je presvijetli Ban Hrvatski! Pa drug Jure Bili! A, da. Macura e. Zna je on meni navratit, onako prije, ali da ne bi sada kad je vrijeme izbora. To ne bi bilo pametno, navraat heretiku, ta ko zna kako bi se to moglo tumaiti. Priali su nekom dopisu, kojega je Nikica uputio SUBNOR-u, u komu se zahtjeva da se borcima ne prijei sudjelovanje u radu i kako treba dopustiti sastajanje boraca, ali bez ograniavanja na one koji smiju i na one koji vie ne smiju sudjelovati na takvim susretima, jer da su oni borci stoga to su uistinu bili borci, a ne zbog toga to im to netko danas doputa ili ne. Oito da je dopis pisan radi Parmaa i u njegovu korist. A u Neretvi pogledao je na mene i nastavio govoriti oni se nisu makli dalje od one predodbe, da su Salacan, Oman i ari vladari i vlasnici Neretve. Oni ni sada kada smo mi dobili rat ne znaju nita drugo nego zamijeniti toga Omana, Salacana i aria... A mene to nije zanimalo, zamijeniti Omana, nego me je zanimalo uiniti neto drugo, neto novo, neto pravo i veliko, to su narataji naih ljudi mogli samo sanjati. Presuit neretvanske movare. To je mene zanimalo Ratni su drugovi neko vrijeme sluali tu priu, a onda vidjevi da nije njima upuena, pozdravie se sa svojim admiralom. Vidi, ja sam uredio da Talaji doe iz vojske za predsjednika Opine Opuzen, ali gle to se dogaa, njemu se to svidjelo, i izgleda, jako dopalo, biti na tako zvunu mjestu, poziciji, ali nita ne raditi! A to tako nije moglo ii. Onda sam mu nudio da bude predsjednik radnikoga savjeta u PIK-u. To nije elio, jer tu se mora pripremati, a i sukobljavati. Ni sluajno nije htio prihvatiti mjesto predsjednika sindikata, pa i neko skromnije mjesto. Ako ne e to, pa moe biti ef restorana u PIK-u. E, a na tu se ponudu on jako naljutio! Uvrijedio se, ali to u mu ja, kada on ne e nita raditi, a htio bi biti netko na zvunom i znaajnom mjestu, ali da nita ne radi. Vidi, oni bi htjeli sve, i ja sam im nudio sve, ali oni nisu htjeli nita raditi, a to je pretpostavka za sve. Je, u tome je problem mojih ratnih drugova. Tono je, drali su se oni asno u ratu, jesu, ali nakon toga, oni nisu htjeli nita raditi! U tome je glavni problem.
162

A ja sam na kraju rata lijepo rekao, svima: Dobro drugovi, rat je zavren, to smo napravili, napravili smo, uglavnom pobijedili smo i to je vano, najvanije, a sada, na stranu ratne zasluge, idemo, idemo drugovi na nove zadatke, idemo izgraivati zemlju, a ja idem meliorirati Neretvu... Ma, kakvi. Ne, nikako mi nisu dali jer, da im trebam, da im jo trebam!? Pa, i trebali ste im. Koliko su oni imali ljudi s preparandijom ili nekim fakultetom, a da su proli rat kao vi? Znam, znam ja to, ali isto su me drali, nisu davali viega ina. Za to je trebalo ekati. Ma, nije me bilo briga za to, samo da su mi dali da idem meliorirat Neretvu! Nekako je utonuo u krevet, pokuaje se podii, ali mu od prve ne uspijeva. Pomaem mu. Hvala, hvala ti. A, jesi li vidio, moji ratni drugovi Namjesti se. Udobnije mu je. Ah, pustimo to. Vidi, juer i danas, tek itam malo novine, a inae nemam potrebe ni za im, samo za odmaranjem, nita ne mogu primat, nita. Zna kako je, kad ne mogu ak ni sluat glazbu, premda mi je glazba uvijek bila potrebna. Ozbiljna glazba? Nita drugo. Ne volim, nita drugo, na razumijem ja ovaj rok, pank, pop... Volim samo ozbiljnu glazbu. Uuti, kao da, uini mi se, slua neku daleku glazbu. Da. prekine naglo utnju, vraajui se. A kako su prole pretrage? Dobro, odlino. Tee mi je, brate, kad mi trae po etiri-pet puta venu, nego sve ove pretrage, s kateterom, sa svim tim... Sve mi je to bilo lako, bila su tamo neka dva-tri Hercegovca, tamo rade, pa smo se i zafrkavali... Kau mi, eto, vi ste prvi Dalmatinac koji nije plaka. Znai, da nije kukavica? Stanite, stanite, kaem im ja, ajdete, da ste mi to govorili prije rata, moda bih vam i vjerovao, ali sada kad sam vam ja oslobodio Mostar, ja i Dalmatinci? Hercegovci na to ne odgovorie ni rijei. Znao sam i zato. Eto, vidi. Bilo im je krivo. Uuu, bilo im je krivo kada smo oslobodili Mostar. Nastavio je govoriti. utio sam. I sluao sam pomno ga pratei. Ima sluajeva da je netko izvanredan voa, neke manje jedinice, ali, bataljona, puka ili kada se radi o nekoj bitki, o osvojenju neega, da treba voditi bitku na nekom ogromnom podruju. E, to treba znat. A ne doi u situaciju da kae: E da mi je sada, ovdje, jedan bataljon! E, ali to si ti morao prije znati, prije bitke si ti to morao znati, da e ti upravo tu trebati taj bataljon, morao si ga predvidjeti. Ako ga nisi predvidio, gotovo je! Ali, u poetku rata
163

je bilo, da su ovi koji su doli iz civilizacije, pod civilizacijom mislim da su to ljudi koji su naviknuli popiti neto toplo, ujutro, dorukovati, bez obzira to, ruati, veerati, da se oni nisu snalazili. A, oni drugi, oni to su stvarno mogli vie izdrati. Kada je bilo na ho-ruk, ura. Svi su onda oni bili bolji. Jer su ko vuci, oni se najedu jednom ujutru ili naveer, oni mogu i est dana nita ne jesti, a onda se dokopaju, opet se najedu i imaju zalihe. I, stvarno, kada je trebalo snagom, oni su bili bolji, ali ve etrdeset tree, etvrte, kad se postaje prava vojska, treba tu taktika, znanje, e, to je onda druga stvar. Prekine se. Zatrai vode, koju mu nalijem i dodam. Otpije tek jedan gutljaj. Ajde, bogati, poeli smo opet o ratu. Ko voli rat! A ja, stalno mislim na rat. Stvarno ne valja! To nikako ne valja. Nema pobjednika. Ne, nema pobjednika u ratu. Jo kada sam ja uo, da postoji i atomska bomba, rekao sam, ajde brate Stanko, bii iz vojske, ta e ti vojska. Vojska ti vie nije potrebna! Ah, ja ti vojsku nikako nisam volio... Nikada. Ni u staroj Jugoslaviji, kada sam iao u vojsku, vojsku nisam volio. Ali sam mislio, osjeao sam ja to, da e doi neto, da se kuha neto, da brzo e se dogodit neki rat, a ja sam se ve onda osjeao komunistom, pa, morao bih ja iskoristiti tu buroasku vojsku, makar da nauim neto... Zato sam ja, kada sam ve bio u vojsci, uio i uio kako bih svladao to vie toga vojnog znanja. Koliko se moglo, to vie tih vojnih znanja... E, i kasnije, poslije, u ratu, u naoj vojsci, kada je dola situacija da se traila pamet, znanje, e, onda su ili naprijed oni sa znanjem... S kojim ste inom izali iz rata? Bio sam u inu pukovnika. I, do devetsto pedeset druge su me tako drali. Ne znam zato. Hrvatska nije poduzimala nita, nije nita dolazilo ni iz Dalmacije, nita se nije inilo za mene. Tako sve dok jednoga dana nije doao Ivan Gonjak... Premda sam u ratu vrio funkciju generala, vodio jedinice, operacije, bitke, kakve vode iskljuivo generali. A i znao sam ja tu vojsku, znao sam je bogami! Nauio sam je, kada sam ve bio u toj situaciji. Posebno sam dobro znao itat karte. A nauio sam to, jo u Opuzenu. Vidi, kako se to dogaa u ivotu. Eh! Nisu me bili primili u preparandiju, u Dubrovniku, prve godine, prvi put, pa sam onda ja bio te godine u Opuzenu. A u Opuzenu je tada bio jedan HSS-ovac iz Sarajeva, kojega je reim, starojugoslavenski, poslao po kazni na slubu u Opuzen. Bio je to neki uitelj, i on je pravio reljefne karte, koje su bile odline, tone i u svakom pogledu izvrsne. I ja sam s njim radio i uio, i to mi je kasnije pomoglo... Znao sam itati karte jer sam ih znao vie nego svi oni koji su ih samo znali itati. Znao sam ih dublje od krivulja i imena to su bili upisani na njima. Da, i vidi, to je znanje steeno sasvim sluajno, od jednoga HSS-ovca, u Opuzenu. I toliko mi je znailo i valjalo kasnije u ivotu. Zapravo, u ratu! E, a kako sam ja rat zamiljao?! Najprije, to je smijeno, bilo je to jako, jako smijeno... Jer, ne moe ti tu nita zamisliti, dok se ne dogodi, dok se to
164

ne vidi, i doivi... Ja sam mislio da e Sovjetski Savez, eh, preuveliavao sam mu snagu, mislio sam da je jai nego to je bio, i mislio sam, to e se sukobiti s Nijemcima, s Njemakom, i to e biti Ali, da je tako ti mali Ivica zamilja vojsku, a ona je inae sasvim neto drugo! Otpije, polagano, ostatak vode. Pa odloi au na ormari do kreveta. Uini mi se zgodnim trenutak za svrnuti razgovor na Neretvu. Vratimo se, opet, malo Neretvi. Ovoj danas ili onoj od juer? Kako elite. Onoj koja vam je upravo sada na pameti ili pred oima. Pred oima mi je moj radniki savjet, PIK-ov radniki savjet, koji mi je, navodno, trebao poslati delegaciju u posjet, a delegaciju bi inili, polovica onih koji su bili za mene, a polovica onih koji su bili protiv! Velim im ja: Neka, hvala vam, ali neka mi sada ne dolaze, neka me posjete u Splitu, kada se vratim. Doli bi i oni koji su bili protiv vas? Da, valjda su shvatili. Jer, moji prijedlozi, moje ideje, akcije, planovi i projekti, uvijek su miljeni za dobro Neretve, a i daleko ire i dublje. Ali, na alost, mnogi ih nisu prepoznavali ili su bili optereeni svojim osobnim interesima ili su bili pod neijom apom, a onda bih i ja pokazao onu svoju runu, naprasnu, neretvansku ud. uo sam i za drugu, odnosno, viu delegaciju. to je bilo s njom? Poslije su me pitali, moe li mi doi, bih li htio primiti delegaciju u kojoj bi bili Njak, Ante Dami, Ante Deak, Deaina, obojica Neretvani, generali u Beogradu, pa Luka Popovi, Mezanac, sadanji generalni direktor PIK-a Neretva iz Opuzena, i Boikovieva, predsjednica opinskog komiteta partije Metkovia. Velim: prva dvojica, oni su mi ratni drugovi premda imam ja tota njima rei, ali nije sada ni vrijeme niti ja sada imam volje, oni mi mogu doi. A, ova Boikovika, kao graanska osoba mogla bi i doi, ako je ba osobno zanimam ja, ali, kao predsjednica komiteta, da mi se ne pojavljuje! Taj je meni Komitet popio vie ivaca nego svi drugi moji poslovi! A Luka Mezanac ne! Nikako! Ja njemu nisam nikada loe nita napravio! A on meni tako... Izdao me! Vidi, ja sam mislio, gledaj kako on zna lijepo urediti svoje imanje doma, voditi ga, pa mislio sam da e tako lijepo voditi i na PIK. Ali, to je sada neto drugo, sasma drugo... E, moj Stipe, mogu tebi rei, nai smo. Nai su ljudi ogranieni, tupi su, neobrazovani. Toliko toga ne znaju. Moramo to priznati, koliko nas god to bolilo! S druge strane, vidio sam, kada je ono obila tua, iao sam okolo u obilazak. Kada sam ja vidio kakve su oni kue napravili, iskreno sam se iznenadio... I to je bitno, te kue, bitno je da oni sada imaju te kue, u njima su pei, toplo im je jedni e tu igrat na karte, drugi e pivat, trei e spavat, ali e biti sigurno i onih koji e imati elju itati! Kada se ja sjetim, kako smo se mi motali oko
165

jedne peice. Ja u kui nisam imao ognjite, imali smo jednu peicu, svi smo se oko nje motali, a bio sam kao dijete najsretniji kada bih mogao negdje itati. Najsretniji sam tada bio. Najsretniji trenutak, ini mi se, bio je u mome ivotu onda kada sam dobio svoju malu petrolejsku lampu i onda sam se mogao zavui u neki kut i itati... Toga nam treba: itati, itati... Treba nam neka knjinica dolje. I itaonica, makar kao to je bila i u Opuzenu i u Podgradini. Ja sam prvi put i uo i vidio i proitao u opuzenskoj itaonici Tina Ujevia. Bio je to edan kamen na studencu. Bilo je to u itaonici kraj Velike i Male rike, u Omanovoj ili u opinskoj kui. Tamo je tada radila Tada Maslovua Imao sam onda etrnaest godina i malo sam Ujevia razumio, ali za itav ivot nosim taj miris, tu boju, taj sjenoviti um vode s pristupka, koji se uo iz one neugledne a meni toliko bitne opuzenske itaonice. Ti zna kako smo mi bili osudili Ujevia? Svakako! I oni njega kasnije rehabilitiraju. Sada mu se ve i dive, sada mu ve kade! Ma, tko su oni naprama Ujeviu? Ma, oni se trebaju ispriati Ujeviu! Ma, to ga rehabilitirat, oni se trebaju njemu ispriavat! A, ja sam im isto tako rekao za sebe: znam, kada ja crknem, vi ete mene rehabilitirati! Ma, j se meni za vau rehabilitaciju! Pitajte se hou li ja pristati, hou li ja vama oprostiti, pa da vi mene rehabilitirate... Ali, oni su sebi uvrtili u glavu da su oni ti koji mogu kanjavati i opratati! Kao bogovi! Kada e se, kada e se ovdje ostvariti stvarno demokracija? Da ti moe, stvarno, u svojoj socijalistikoj zemlji rei ono to misli, a ne da samo mora pogaati to netko drugi misli. Ja mislim da bi nakon revolucije, bila ona oruana, krvava, mirna, ili kakva bilo, trebalo veterane odmah maknuti, sve. Trebalo bi ih odmah sprijeiti, odmah onemoguiti jer ima neto to veterani nose i koe. Evo, ja, prije rata, meni su vlak, brod, crkva, kola, pota, sve mi je to bilo nekako strano, nita to nije bilo moje. A poslije rata telefoni, brodovi, avioni, sve sam ja to najednom poeo osjeati svojim. A kako i ne u? Ja se vozim od Splita prema Zagrebu, vlakom i gledam ona brda i kaem sebi, istina ti je to iva, jer nema brda, nema vrha tamo gdje ja nisam bio, i ne etao, planinario, nego se borio, oslobaao svaki taj vrh! I htio ja to ili ne htio, ja to osjeam mojim! I moe li ti tu sa mnom biti ravnopravan, ajde, reci mi? Zato ja kaem, da bi trebalo sve veterane odmah na poetku nakon revolucije, odmah bi ih trebalo maknuti, onemoguiti... I ja sam, odmah nakon rata, traio da me puste i da idem meliorirati Neretvu, ali nisu me htjeli pustiti jer sam bio pukovnik, uitelj, pismen kadar, pa nisu mi dali. A ja sam im onda rekao: Dobro, drugovi, pa rat je zavren, pobijedili smo, svaki je doprinio koliko je mogao, nisu vie bitne te zasluge, treba sada na drugi posao, treba graditi, treba izgraivati zemlju. Pustite me u Neretvu. Ali, ma kakvi, nisu mi
166

dali, a ja sam stvarno odmah htio dolje, odmah sam elio ostvarivati svoj davni san, a opet za dobro sviju, meliorirat Neretvu, neretvanska blatija. Da ne bude movara, glib, ilo i blato jo sto ili dvjesta godina. Znao sam da mora biti sukoba, protivljenja, takvu pothvatu, da mora biti neprijatelja jer je nemogue da to svi odmah shvate i prihvate u Neretvi, u Metkoviu, ali i u Makarskoj, i u Splitu, i u Zagrebu. A oni su, nositelji vlasti, vai ratni drugovi, partija, ustrajali da ne idete u melioracije? Odvraali su vas? Stalno su ponavljali: ne smije biti sukoba sa seljacima! A opina? Metkovi! Eh, posebno je kolo vodila. Gledaj, ona brana, ono ruenje brane u Opuzenu. Oni kau da su se pripremili, da su doli, da ne ele sukoba sa seljacima, a seljaci su doli ruiti branu, a da se samo zapucalo, nekoliko puta, ponad glava, nitko se ne bi ni usudio ruiti branu. Onda opet i poslije te brane sruene u Opuzenu, opet nemiri. I nanovo nita, nitko ne reagira iz opine, dapae hukaju, i nitko nita ne poduzima. Seljaci mogu raditi to ih je volja, bezvlae je tu vladalo jedno, podupirano iz Opine Metkovi, a imali su u tome prste i neki komitetlije iz Makarske i Zagreba... Ratovalo se protiv Stanka Parmaa. I ta e u takvoj situaciji?! E, a ja onda aljem njima depeu, koja je ovako nekako glasila: Sovjetski ambasador u Jugoslaviji, preksutra dolazi, prema ranijem dogovoru, u Neretvu, u Opuzen, u posjet svojim strunjacima koji ovdje rade kao strunjaci FAO-a. Ovom depeom ja skidam svaku odgovornost sa sebe za njegovu sigurnost ukoliko se neto njemu dogodi. I aljem je u CK. I nije prola ni ura vremena, kad evo ti ga ve na opuzensko igralite stie helikopter. Stiu drugovi iz Zagreba, ef policije i neki iz centralnog komiteta partije. Nakon nekoliko godina sam im otkrio istinu i rekao im da mi nikakav ambasador nije imao doi, niti je doao... Oni su se onda ljutili, vikali, pa ti se i takvim sredstvima slui! Svata! Ma, kada se radi o vama, kada se radi o vaim petljanjima, i o vaoj indolenciji prema meni i ovim problemima, o ovom bezvlau i nesigurnosti za jedan ovako vaan dravni pothvat, ja se moram sluiti svim i svakakvim sredstvima. Jesu oni meni svata radili, ali ni ja im nisam ostaja duan. I ja sam njima svata radio i govorio... Pa, morao sam! Sve to sam radio, sve to sam poduzimao, za sve to sam ih molio oni su klimali glavama, govorili da hoe, a zapravo su se ogluivali, zaboravljali. Bio sam im valjda predaleko! I onda sam morao smiljati i takve prie da bi ih pokrenuo. A vi se onda mislite kako ete objasniti Titu ako se neto dogodi sovjetskom ambasadoru! I tada su doletjeli, za sat vremena, i odmah su organizirali stotinu probranih milicajaca iz Dalmacije. Znai, priznali su kakva je sigurnost na tom podruju, priznali su mi u
167

kakvim uvjetima ivim i radim, a oni me putaju da u tim okolnostima radim. Tim inom su sve to priznali, a inae su i dalje, kao kurve, utili! To ti je bila ta atmosfera, u kojoj si mogao vidjeti i osjetiti, koliku je silnu energiju trebalo imati i utroiti. Uglavnom, nepotrebno, uludo i mimo moje volje. U Zagrebu 9. listopada 1981. Bolnica Rebro.VI. interna. Parma je danas neto bolje nego to je bio za naega posljednjega susreta. Kae mi da su izvrene neke konzultacije, lijenika iz ljubljanskih, beogradskih i zagrebakih utjecajnih bolnica, pa da e vjerojatno trebati izvriti novu operaciju. U ponedjeljak bi se trebalo to definitivno znati. Operacija bi se izvrila u Ljubljani i dodaje da mu se ini, da su oni tamo iskusniji. Ne znam je li u pravu ili nije, ali znam da su, na alost, zasigurno u Ljubljani daleko bolji uvjeti negoli u Zagrebu! U jedan sati imao sam temperaturu 36,6, a u etiri je narasla na 37,4 ili 37,5 stupnjeva. Ulazi lijenik i odmah s vrata: Admirale, ujem da imate danas temperaturu? Hm. Vi se znai ne ponaate stabilizacijski... Energiju treba tedljivo troiti! Dobro, dobro doktore, znam ja to, nego, dajte vi saznajte uzrok mojoj temperaturi. Uzrok mene zanima! Nakon kraega boravka doktor ode. Stipe, zna, jako me zanima jesu li prenijeli onoj dolje sekretarici komiteta Boikoviki, onako kako sam joj ja odgovorio, poruio da ona kao ovjek, graanin, privatna osoba moe doi do mene kada god hoe, u svako doba ako je zainteresirana, ali kao predsjednica komiteta ni sluajno! Neka mi ne dolazi! A za Mezanca, drago mi je da sam Luku Mezanca odbio! Dobro, recite mi, zato ste toliko protiv Luke, to vam je ba tako na ao uinio? A nije zato to je Gradinjar, sigurno, ne brini se... Znao sam ja, a znadem i danas, to su Gradinjari i koliko ih je fakultete zavrilo, znam ja sve. Pa bio sam ja uitelj u Podgradini! I ne brinem se stoga, ni najmanje, jer su Gradinjari, tako ja gledam, do sada i kao seljaci i kao intelektualci asno ivjeli i radili! I doma kao i u PIK-u. A vi biste to najbolje mogli znati. E, ekaj, sluaj Ali, kakva im je budunost, ne znam... To ne bih mogao znati, danas kada se sve izmijenilo i kada su razlike izmeu Opuzena i Podgradine sve manje. E, Stipe, ekaj, sluaj! Pa, ja sam Luku ve forsirao dok sam ja bio direktor. ak sam njemu predlagao, kada sam vidio to se sve sprema, to sve
168

dolazi, to su sve spremni uiniti, predlagao sam mu da on, kao prvo, zauzme Gatinovo mjesto, mjesto direktora poljoprivrede. Pripremao sam ga, htio sam osigurati PIK, znao sam to se sve sprema! I onda sam razmiljao ovako: Na je, Neretvanin, Opuzenac, Gradinjar, uo sam i vidio sam: da je dobro uredio svoje imanje, doma je uzorno radio. I, mislio sam da e tako isto dobro znati voditi i PIK. Ali, ali... Nita od svega toga! Da bi se poslije bezobrazno stavio na stranu hajkaa, neprijatelja i mojih i PIK-ovih. Izdao me je, izdao me, a ja sam toliko u njega polagao. Parma je oito bio uzrujan. Nisam ni mogao, a ni elio bilo to rei. Gledao sam ga i ekao da se smiri. Bili su mi ovdje, jesam li ti to ve rekao, bili su Toni Dami, general... Deaina... Ne. Govorili ste da su ih predlagali u neku delegaciju. Da, bili su, ovdje i Dami i Ante Deak. Gledaj, Stipe, Deaina je zanimljiv ovjek, ima neto u njemu. On je, istina, jedan seljai, da, ali on je volio itati! Ja to znam, on se jedini nekako izdizao, upravo zbog toga, ini mi se, zato to je volio itati. ak je elio i napisati togod. Bio je sa mnom u mornarici, znam ga, bio mi je sve u svemu simpatian, kao ovjek... Drukiji je bio od ostalih Neretvana, a i ostalih mojih ratnih drugova. Ali, isto, i u njega je postojala ta prokleta lagodnost, kao i u svih! Njemu je bilo nueno, ak je Dolanc i mene pitao to mislim o tome da Ante Deak preuzme PIK poslije Parmaa. E, vidi, i tu se pokazalo ono to sam ti ranije rekao za nj! Pokazao se tu inteligentnim, nije se dao, nije htio... Izjavio je: E, poslije Stanka Parmaa, trebalo bi tu i te kako potegnuti! Nije lako i nee biti nikome lako doi poslije njega! Tako je govorio. I nije prihvatio? Jeee... da nije bilo one lagodnosti! Ona je bila bitna, ako ne i presudna, i njemu se oito nije potezalo. Ne, da se razumijemo, on nije nepoten ovjek, nikako... A to se te lagodnosti tie, kada je ve spominjem, znam da mu je nueno da bude i predsjednik Opine Metkovi, pa znam da je traio da u vrijeme lova moe biti tamo negdje gdje oni ve love. to ja znadem, u to se ne razumijem, uglavnom nemogue je, izgleda, uvjete postavljao. Kaem, nije to nepoten ovjek, ali nauen je na sve te neke lagodnosti kao i ostali. Naalost, ja se u to sve ne razumijem. Jest, tono je, da su to sve moji ratni drugovi, i ja to ne elim zanijekati, ali, bogamu, kako to da su tako razliiti od mene?! Ne znam, ne znam. Svi oni inzistiraju na tome, to ja znam, naviklo se to, nauilo se, to ti ja znam. Je, imaju velike plae, dobro su plaeni, kao i ja sam, svi su, oni su kao i ja dobro plaeni, a opet, ja ini mi se drukije nekako mislim nego oni. I vidi u tom razgovoru kae meni Dami: E, pa ne moe tako, kako ti to rezonira, ti bi znai dopustio i reakciju?!
169

E! Velim mu ja, tu je problem, u tom tvom nakaradnom miljenju! Ej, stani, stani malo, ovjee. Kakva reakcija? Drugo zvono, drugo zvono! Ne radi se odmah o reakciji! Ja samo zastupam i ukazujem da bi se trebalo uti i drugo zvono. Dobro, a kako vi to mislite dalje vladat, pitam ja njega? Znai, vi to mislite sve i dalje na silu? Pa, znadete li vi da ako ne bude zadovoljan narod, da e on sve to ako treba i silom, opet silom. Vi ne raunate da se opet moe dogodit svata?!... I, ne znam, ne vidim u tome strahu rezona. Zato se plaiti drugoga miljenja?! Pa nije to odmah reakcija! U Zagrebu, bez nadnevka, u listopadu 1981. Bolnica Rebro. VI. interna. Podie se na leaju. Mae mi rukom da sjednem. Pozove sestru traei da mu podigne leaj. I uskoro, kao da nestane nekako onoga umora, kao polusna, u kojemu sam ga danas zatekao pri dolasku. Evo, vidi Stipe, itavo vrijeme, do tvoga dolaska sam nekako knja. Nita mi se nije dalo! Samo sam knja! Kako ste sada? zapitam, pomalo zabrinut. Danas mi je inae bilo loije, umornije sam se osjeao i u prvi mah mislio sam te zamoliti da danas ne razgovaramo. A da vas ja ostavim da se odmarate? Ne. Sad mi je bolje. Sigurno? Danas sam se osjeao najgore Zato ne bih elio zapodijevati razgovor, makar za danas. Stipe, ni govora! Samo ti doi kada god moe. Nisi ti kriv ni za to. Mi moramo dalje razgovarati. Od kada smo razgovarali onoga ljeta u Opuzenu, ja sam definitivno odluio da idem u to. Ove stvari koje ti iznosim za mene su vane i znam da ih ti ne e iskrivljavati. Ostani, samo ostani. Dobro. Ne mislimo o tome to su injenice koje iznosim tako krvave, to tako peku, nego ih zato ba iznosimo. Svakako, svakako. Slaem se s tim, ali moramo misliti i koliko bi to moglo tetiti vaemu zdravlju. Vi sve to ponovno proivljavate, pa Eh, a da ja nisam uvijek sve to tako doivljavao, ne bi ih se danas toga ni sjeao. Jeste li danas to itali? itate li ove asopise to su vam tu na ormariu? Pokuavao sam neto itati, ali iskreno ti kaem, nemam volje, nemam volje, muno mi je, teko... Je li vam onda dosadno? uj, ne moe u bolesti govoriti o dosadi. Bolest je jedno posebno stanje, tu si, u krevetu, i nije da mene neto posebno boli... Ali, te nekakve ugave
170

temperaturice, te poviene temperature... Pa zna da neto nije u redu, pa te sve neto smeta, bolestan si, a ne boli te. Ali, nema, nema one bistrine u mozgu da si spreman i da eli itat, sluat glazbu, pa ni razgovarati... Muzika mi je bila stalno prije sve, i odmor i sve To sam ti prije govorio, a sad ve, ne mogu ni muziku sluati, nita, nita. Ja sam mislio, dok sam bio u vojsci, mislio sam, iskreno ti kaem, uvijek sam mislio, kako je vojska glupa stvar i kako u njoj ima dosta gluposti, mislim vojska ko vojska. Razumije, ona je uvijek malo, ono, ograniena. I uvijek ovjeka ograniava... Pa sam mislio, e kada izaem iz vojske, kada doem napokon meu civile, radit u, naii u na pametne ljude... Aiii, bogati! Nita, nita od toga... Sve praznoglavo, uplje, neznalice, jebivjetri! E, glupost je oito bezgranina! Ja sam njima mora dokazivat jednostavne, najjednostavnije stvari i nikako oni nisu tili, nikako se oni nisu dali krstit, shvatit... Aiii, bogati, ta sam ja sve zbog te Neretve inio u ivotu! Jesam li ja, bogati, sve to stvarno tako inija?! S kakvim sam ja morao idiotima, praznoglavcima, s kim sam ja sve morao sidit, razgovarat, smijuljit se, uvlait se u guzicu. Aiii! Pa, to je strano! A sve da bih ostvario te paklenske moje planove, sve samo za tu Neretvu! Za njezinu korist. E, kada se sada spomenem, kako je to bilo mogue izdrat?! Pa, po tim rukovodstvima, pa po svim tim direkcijama banaka, objanjavat bankarima korisnost ulaganja, pa ih pozivat doli na deraine, pa im slat na gajbe mandarina. Na kraju, tek sam shvatio da je sve to bilo malo! Triba san ja njima platit! Drugi su im plaali! Desetak milijuna. Ali, nisam ja ima novaca ni za vanije poslove, pa sam se ja budala pitao stalno: Pa jesam li ja komunist, pa je li ovo moja zemlja za kakvu sam se ja borio, pa sva ta pitanja?!... Pa kakvi su oni, mislio sam se, ne bi bilo udo da oni obrnu plou u mom sluaju, pa da se prave blesavi i mene zapitaju: A kako ti moe korumpirat tako, ti drue Parmau?! Pa u ja jo ispast na zao glas! A ja to niti elim, niti imam vremena objanjavati, a jo manje boriti se protiv svih tih okolnosti koje te neminovno gone u takve rabote! I zato nisam htio nikome na takav nain plaati. Nisam ja mogao Kao ni onomu popu. Da, priao sam ti o popu. Samo ste spomenuli. Ma, neka naa, aina ili babina, kuma Zora, Zorka i njezin mu Jure ili Jakov Kapovi, u vrijeme dok sam bio uitelj u Podgradini, godinu i neto manje bio sam u Podgradini. Posjetila me doma i kae kako su ona i mu razgovarali i nakon svega da su odluili mene pozvati da ja budem kum, vjenani kum, njihovu najstarijem sinu, koji se uskoro eni. Ja sam im se odmah zahvalio na ukazanoj asti, ali kako sam ja dobro poznavao sebe, a i znao sam to bi se tu sve moglo dogoditi, predloio sam im da oni jo razmisle i da me zamijene nekim drugim. Ali, ne, ne i ne. Ona je inzistirala, i nije nikako htjela popustiti,
171

nego samo to moram bit ja. E, to e, i onda sam ja morao njima rei: uj, vjenanje je jedno posebno slavlje, timung, veselje, pa ne znam kako e se u sve to uklopiti moje dranje prema popu. Jer, znao sam da bez crkve u nas vjenanja nema, a ja popu ne u dati nita. Dobro, kaem im, pristajem na tu ast da budem kum, ali pop od mene ne e dobiti nita! Pa, ne znam kako e to izgledati, moe doi do skandala, a ja ne bih htio kvariti slavlje. Zato je, moda, ipak najbolje da se odluite za nekoga drugoga. Ja ne mogu moje razloge, moje odnose prema popu mijenjati zbog pira, a opet ne elim niti da vi mijenjate vae obiaje i elje zbog mene. I evo ti ih, nakon nekoliko dana, opet su doli i izjavljuju kako su razmiljali, pa da ipak pored svega oni ele iskljuivo mene za kuma jer bi bila to sramota za kuu da ja ne budem kum. Takve su nekakve veze izmeu naih kua bile. A ono, kau, da ono prema popu ja postupim kako mislim da moram, da je to moja stvar i da oni misle da e to biti stvarno samo stvar popova i moja. Ne e to, kume Stanko, kvarit raspoloenje i sveanost vjenanja, ne brini se. Mladenka je imala za kuma nekoga ovjeka iz Metkovia, onako po izgledu, po odijelu, reklo bi se slabijega imovnog stanja. I on se sve onako osvre, pa doe do mene i pita: Kume, reci mi kakvi su obiaji ovdje? A ja njemu kaem, pa uj, obiaj je da se popu da neto, kasnije, kad on vina. A ovaj ti je pop na nekako gramzljiv, on ti primi i iljadu, i pet, pa i deset iljada zna uzet! Pa, dobro, kae mi on, i koliko vi mislite njemu dat? Nita, nita, to u mu dat, nita mu neu dat. I osta ovjek u udu. Doe pop kasnije, kad se ide u sakristiju, do mlade, do mladoga, do kumova, namjestio ruku i ide prema meni, pa ini rukom kao da mu dam neto. Ja, nita. On e meni: Kume? ta je pope!? Pa, kume! Nita, pope! Ne e nita dati? Ne u ti dati nita. Ma, nije mene briga za tebe, nego e kasnije svi tako postupati, to moe postati obiaj. To je bio don Martin. Da, Gudelj. Znam neto o njemu. Da? Zavri priu o svome kumovanju. Smijeei se, osjeao sam, slavodobitno. Pomaem mu sjesti i spusti noge na pod. A zato oni ne ele da se uje i druge i drugo miljenje Pa vidi li Poljsku? to vi mislite, hoe li to u Poljskoj uspjeti? I, jeste li vi za nastojanja Solidarnosti? Svakako. Jesam. Kako da ne! Samo mislim da e to sve propasti, uguit e to oni jer i pored nepopularnoga upada sovjetskih jedinica, ima tu i drugih,
172

ekonomskih uvjetovanosti, previe ovise o sovjetskoj energiji. A Solidarnost, samo da se bori za interese Poljske, da odbace sve drugo, i ja sam za njih. Dobro. Kako vi gledate na va mladenaki ideal Sovjetskoga Saveza u odnosu naprama onome to ste vidjeli u ehoslovakoj i sada u Poljskoj? E! Ve trideset sedme, osme godine kada su poeli oni procesi Buharinu i svima tamo, odmah sam ja vidio da nije tu neto u redu. Ma, kako to da su stari komunisti koji su iznijeli revoluciju, a ta je revolucija bila krvava, odjedanput izdajice, odjedanput agenti faizma i agenti kapitalizma. Pa, to mi nikako nije jasno bilo jer nije to samo jedan, nego ih je puno. To je meni odmah poelo smrditi, i ja sam odmah poeo sumnjat u Staljina. Kaete, ve trideset sedme. A kako ste onda mogli izvikivati Staljinovo ime, gotovo itav rat? Ehe! Ali, odrei se ideala Sovjetskoga Saveza u to vrijeme bilo bi pogubno. I tu je Tito bio velik. Znao je on za sve te istke, za sve te postupke u Sovjetskom Savezu, ali nije se moglo u to vrijeme odrei toga ideala Sovjetskog Saveza, u masama. Jer i mi smo isto bili pred ratom, i nismo mogli to tek tako napustiti. Ja sam se intimno ve bio distancirao Ali, u ratu su kasnije Sovjetski Savez i Staljin bili taj ideal koji je nosio. Ne Tito, ne Vie je ljudi jurialo s poklikom ivio Staljin, nego s ivio Tito. Vie ih je jurialo viui ivo Staljin. O onom vaem distanciranju, znai, niste nikome govorili? Rekao sam ti, da sam se intimno ve bio distancirao. Ma, to je bilo zabetonirano u meni. I poslije. Poslije rata, u Lenjingradu. Kada sam doao na Vojnu akademiju u Lenjingrad, ja sam odmah nazvao, javio sam se doktoru Vladimiru Beljakovu. Iao sam na Medicinsku akademiju. Nali smo se. I kaem mu ja: Ajdemo, Vlado, negdje vani, pa emo neto pojest i popit. A on mi je rekao odmah: E, moj Stanko, ne ide to tako lako. Ja sam se iznenadio, kako to? Nema gostionica, Stanko. Tako mi je to zazvualo da sam ja zautio. Jer, ja sam njemu doao onakav kakvoga je on mene poznavao, i govorio sam mu kao to smo mi u Opuzenu znali, ali njegove su rijei bile drukije. I ja sam morao uutjeti. Tko je prvi prekinio tu utnju? Doktor Beljakov je predloio da se proetamo. etali smo se uz Nevu, Nevskim prospektom i razgovarali o svemu, samo ne o ozbiljnim stvarima. On je znao sve, a i ja sam brzo uio. To ti je bio Sovjetski Savez etrdeset sedme. Nego, da ti ispriam jednu zgodu s te etnje. Meni se je urezala za itav ivot, a i tebe e zanimati jer si knjievnik, pjesnik. Idemo ti mi, etamo i priamo o svemu i o svaemu, a kad najednom naiemo na jedan mali tand i djevojku koja tamo prodaje piroke. Kaem ja Vladi: Ajde da se poastimo. A onda djevojci, koja je imala ili se meni tada uinilo u onoj sovjetskoj bijedi, predivne plave oi, to i kaem, nabacim joj kompliment i zamolim dvije piroke.
173

A ona, umotaje u nekakve papirie, one piroke i plae. Pomislim to se je sad dogodilo najednom, jesam li ja zabrljao neto na mom ruskom, za koji sam do tada drao da je dobar: Oprosti djevojko, ako sam neto rekao, to ne prilii Ma, ne, Stanko, pusti, plati i idemo, umijea se Vlado. Ne, ne, niste, briui suze to su jo navirale odgovori smijeei se djevojka sa stvarno najljepim plavim oima koje sam do tada vidio. A onda, zato plaete? Ovdje, ve dvije godine, svaki dan, prodajem piroke, i ini mi se da me nitko nije ni primijetio, a vi najednom vidite i moje oi. I ponovno brizne u pla. Slika je divna i potresna, zaista. Da, i to je bio Sovjetski Savez etrdeset sedme. I u tome sam ja vidio, da tu neto ne tima. Da. A tek kasnije, na Akademiji, na predavanjima E, moj Stipe. Oni nama marksizam, lenjinizam, povijest radnikog pokreta, povijest Rusije, sva to nama serviraju ko katekizam. Nema drugoga, nema drukijeg. Ali, nikako ja to nisam moga trpit, ja sam stalno dizao ruku i stalno neto pitao. A bio je tamo neki naduti nastavnik predava oficir Ivanov, i doe on jednom i pita nas: Ima li u vas, olovaka? Pa ima li u vas ploica? Ploica za pisanje. A jednom, pita on, imate li vi tamo tabaka, duhana? Meni prekipi, dignem ruku i kaem mu, tovari Ivanov, odgovorit u ja na ta vaa pitanja, o olovkama, ploicama i duhanu, ali u vas prije neto pitati: Znadete li vi gdje se nalazi zemlja odakle mi dolazimo? I, znadete li vi na kojem meridijanu i na kojoj paraleli lei moja Neretva? Pa kae da ne zna. E, to je va problem! I doda sam, mi smo mala zemlja, a mi Hrvati mali narod, dio smo te zemlje, ali samo smo tristo milja udaljeni, leimo tristo milja daleko od sredita biveg Zapadnog Rimskog Carstva. I s tim sam mu rekao sve. I ovo. U Bakuu. Vozimo se tramvajem kad na nekoj stanici ulazi jedan slijepac i govori, onako s patosom, kao to to Rusi znaju: Brao, udijelite slijepcu, koji je oi svoje izgubio na Staljingradu! Ja sam se smrznuo. Zar to moe biti? Da jedan borac sa Staljingrada ovako prosi! I opet mi je sve bilo jasno. Ne valja, ne valja, neto tu ne valja! A sve slave, sve svoje slave. Sve svoje velike bitke iz revolucije i poslije revolucije i iz ruske povijesti, slave i svoje velike vojskovoe, samo cara ne slave. Tako i Suvorova i Makarava, i o njima sve najbolje, kao viceadmirala i zapovjednika, i ta ti ja sve znam I mogu ja to sve prihvatiti, ali kad je dolo da su oni bili i napredni, e to vie nisam mogao. Pa kako ako je carska Rusija bila robijanica naroda, kako tvrdite da su onda njihovi asnici najednom napredni? To mi nije jasno. Ili je sve to jedna velikoruska propaganda. O tome smo mi svemu razgovarali u naem krugu i ja sam govorio da se meni puno
174

toga ne svia i da taj Staljin sigurno radi greke. I mene su ti cinkali, ovdje, doma. Ma ne u ti govorit imena. Ma, ta ne u, ou! Bio je tu onaj, onaj govnjar Pecoti i cinkao me tu da sam ja antisovjetski i antistaljinski raspoloen u Lenjingradu i da takvu klimu irim, a ja sam tako mislio i dobro sam mislio jer kasnije nisam morao dokazivat moj odnos sa staljinizmom s kojim sam ja ve ranije raskrstio. A kako vas sovjetski agenti nisu cinkali? Mi smo uglavnom razgovarali u naem krugu a da su me oni cinkali, bilo bi mi kao i drugima, nestao bih, i ne bi se o meni nita vie znalo ili bi me u najboljem sluaju spakirali i poslali natrag. I onda dolazi Rezolucija Informbiroa. E, onda sam se ja osjeao spaenim, osloboenim. U Lenjingradu, na Vojnoj akademiji? I mislio sam, fala Bogu, da mi iemo a iz toga kola jer to nikako ljudsko kolo nije moglo biti. Ali, vidi, to ti je jedna crna strane prie, a ona druga, na kojoj je ruski narod, e to je neto drugo. Ruski narod je divan, human, gostoljubiv, kulturan i sve to se najbolje moe rei o ruskom narodu, mogu potvrditi. A Lenjingrad je prelijep. Znam, vidio sam. A kad si ti bio? Zimi. Treba ga doivjeti za vrijeme bijelih noi. Istina, mislio sam onda, kakav je taj Pariz? Ali isto mislim da je ljepi Lenjingrad. Umijea se u razgovor gospoa Uka, koja je neto prije dola. Ipak, na zapadu ima vie ivota. Poslije sam ja bio dva ili tri puta u Sovjetskom Savezu, ali uvijek u nekakvim delegacijama, u vojno-dravno-policijskim delegacijama, koje onda doekuju vojno-dravno-policijske delegacije i vodaju te po jelima i po pijankama. Mene je stalno pratio jedan mladi oficir, sin nekog generala. Stalno uza me i nikud se maknuti, pa ja njemu u jednom trenutku kaem: uj, tovari, ja jako dobro znam ruski, ne mora biti stalno uza me, ne u se ja izgubiti. Istina, ja bih htio vidjeti kako va narod jede, malo bih htio provrljati po gostionicama, po trnicama i duanima. On stao i blijedo me gleda. Ali moram priznat da je bila vidljiva velika razlika, od onoga to je bilo etrdeset sedme, osme Je li Gatin bio ikada s vama? Hm. Taj trostruki pijun! pijun za Sovjetski Savez, pijun za Jugoslaviju i pijun za sebe. I uope ja ne vjerujem da on ima doktorat, njega su mu oni dali da moe lake obavljati pijunau. Uvijek mi je govorio da Rusi kupuju a
175

da nemaju novaca, pa da to treba ii vidjeti i sve tako, svake godine on ti po tri puta u Sovjetski Savez. Hohtapler! Imate li vi dokaze za to? Ili vi samo drite da je to tako? To je moje uvjerenje. Znam ja to. Daj, Stanko. upadne gospoa Uka Malo se smiri. I, daj se odmori. Jest, umoran sam, u pravu je, opet sam pretjerao. Vidite da nisam trebao danas doi. Ne, samo ti doi, kada god moe. Okree se na bok, k prozoru. Laku no. Dovienja, Stipe. Laku no.

Stjepan eelj, Zagreb

176

KAD NORIN TEE UZVODNO1

Dragovija i Ogra dva mista u upi Vid, savijena na brdu ka gnjizdo u kamenu. Od pantivika vode ni za lika. Usprkos tome, ta su mista nekada imala zajedno i do 400 dua. Danas na Ograu ne ivi vie niko, a na Dragoviji samo pastirica Manda. Drutvo joj ini tridesetak ovaca, ptice i zmije. Negdi polovicon prolog stoljea Jela Plea s Dragovija pitala je au: ako, zaprosija me je Ikica Petkovi s Ograa, ima li ita protiv da se udan za njega. aa joj odgovori: Neka erce, sa srion ti, idi... Blie si vodi! Jela se udala na Ogra. Izrodila s Ikicon estero dice. Nije prolo dugo, zov vode opet je bio jai od kripca kamena. Odselila se s muen i dicon jo jednu skalinu nie i blie vodi, u ravnicu, u predgrae Metkovia, u susjedstvo pridolica s Ograa i Dragovije, istih onih bivih susjeda gore s kamena. Danas, poetkon 2010., Jela ka i njena dica, zbog velikih poplava, u svo1

Sve fotografije su iz zbirke Marija Talajia.

177

je kue ne mogu bez trupine i dubokih izama. I tako voda daje, ali i oduzima. Nekada manje, nekada vie, voljon Njegovon. Aquas scripturus sum! (Vode opisati kanim!). Vode zimske, vode neretvanske, onodobne vode od brda do brda, onakve kakve pantin od malih nogu, one kad Norin tee uzvodno. Ovogodinja poplava u Dolini Neretve podsia me na poplave iz mog ditinjstva. Velike poplave, poput ovogodinje, sve negdi do kraja ezdesetih godina prolog vika, dogaale su se svake godine. Obino su trajale due, a neritko je voda bila i vea. Bile su: od brda do brda. Tek izgradnjon nekoliko hidrocentrala s akumulacijskin jezerima, u susjednoj nan dejtonskoj dravnoj tvorevini, na Neretvi uzvodno, poplave se vie nisu dogaale svake godine. Tek tu i tamo. Ljudi s Neretve, od kasne jeseni pa do ranog prolia, bijahu navikli na velike vode. Zapravo, neprirodna pojava u ono vrime bila bi ako velikih voda nema. Tako stariji pante neke od tih poplava, one iz 1949., 1953., 1962. itd. Tako priaju mnogi da je 1962. sve poplavilo dva puta, poetkon godine i u kasnu jesen. Fotografije pokazuju kako je voda bila stanovnica metkovskih ulica i kua, a Metkovci koji su doekivali Novu 1962. u Hotelu Narona, nisu mogli do hotela bez izama, jer su i pristupna cesta i nogostup ispred hotela bili pod vodon. Velika riva, to inae bijae ritkost, doslovno se prilila. Pantin prizore iz Vida. Manje su vie svi Donjoneretvani uli za vidonjsku Brnasovu ou. Ona je danas uina i Matina. Moja se rodna kua nalazi nekih pedesetak koraka od Brnasova oe prema brigu. E, moji su te 1962. vezali trupinu za prozorske ratelade od konobe, koja se nalazila u prizemlju kue, a to zasigurno znai da je ovogodinja razina vode bila nia od te razine baren za pola metra. Sian se kako bi mi dica svaku veer prije spavanja zacrtali kacavidon razinu vode na zidu tadanje Brnasove kue. Sutradan bi ili gledat je li voda kreila ili kalala. O tome je ovisilo i nae raspoloenje. A zna se ta dica vie vole!

178

Poplavama su se veselila najvie kolska dica. U pukoj koli do 4. razreda u Vidu nastava nije prekidana i za najveih voda. Nije bilo poplavljenih, osin nekoliko kua na Velikoj rivi, jer su sve ostale kue neto uvie, prema brigu. No, iz svega je razvidno da je voda diktirala nain ivota. Cesta izmeu Vida i Metkovia znala bi biti pod vodon vion od metra i po nekoliko miseci. kolska dica od 5. do 8. razreda, koja su kolu nastavljala u Metkoviu, imala su problem kako doi do tamo. U tu je svrhu najbolje i najee sluila trupina. U svaku bi trupinu stala po etiri uenika, a vozija bi jedan od roditelja, ali privozilo se samo za lipa vrimena. Kad je bila nevera, u kolu se nije ilo. Bilo je preopasno po vitru i valovima trupinon se otisnuti na puinu. Bilo je sluajeva da se trupina izvrne, dica poispadaju i smoe pa se onda, gazei vodu ponegdi i do vrata, vrate natrag doma. Uz trupine u Vidu su bile tri lae koje su sluile za prijevoz zimi, u vrime poplava i vitrovita vrimena. U lau bi stalo po tridesetak uenika i vie, a na veslima po dvama roditelja sa svake bande i jedan na pariu. Sian se jednog isplovljavanja s Velike rive u Vidu. Negdi na pola puta zapuvalo je tako jako jugo i nastali tako veliki valovi, da su roditelji odluili okrenuti lau prema Vidu i vratiti se natrag. Meutin, kako je vitar bija jak, a valovi veliki, lau nije bilo mogue usmiriti u naen pravcu. Umisto u Metkovi, vitar nas je otpuva na drugu bandu, sve do Pruda, a i Norin nan nije bija saveznik. Teka je uzvodno pomian s morskon vodon. Kada smo se doepali kopna, duplo veselje. Priivili smo opasnost, a u kolu nismo ili!

********* Kada bi se vode djelomino povukle, cesta izmeu Vida i Metkovia bila je pod vodon samo na nekoliko mista, u duini od desetak metara, a dubina vode ipak takva da bi se u izmu mogla uliti. U takvin sluajevima, uz sami kraj ceste
179

bija bi postavljen, na otprilike svaki metar po jedan kamen pa bi aci skakali s jednoga na drugi da se ne smoe. No, kao i uvik u ivotu, i tu su dobro prolazili oni najvitiji skakai te bi doli do kole suvih nogu. Oni slabiji neritko bi izgubili ravnoteu i upali u vodu. A takvi su onda prolazili kroz jo jednu muku. Izuvanja izama i cienja arapa i to na kolskon igralitu prije nastave. Skinuli bi suknenu bivu s jedne noge, a na drugoj stajali ka rode i cidili je. Unda bi njome lupali o zid kole i po nekoliko minuta. Biva nakon toga ne bi bila suva, ali kako najee nismo imali druge, obuvali smo ih natrag u mokru izmu. Unda je sve tribalo ponovit i za drugu nogu i tek onda u kolu. Na kolskon bi se hodniku izme skidale, a oblaili teluci ili kolske papue, pa bi se do este kolske ure bive na nogama ouile. U povratku ista pria samo je ipak bilo lake. Ako je neko i upa u vodu, doma bi se brzo prisvuka. Koliko je to s bivama bilo neugodno, govori i jedna (ne)zgoda. Nakon to se tako jedanput moj susjed Niko vratija kui mokar ka epina, plaui je molija au: aa, neu vie vake izme, ou one koje izlivaju, a ne ulivaju! Pa kada je ve ri o izmama, osvrnut u se na to nono zatitalo. Bijahu to gumene izme marke Borovo. Sve iste, sve crne, hladne i jadne. Moda u to vrime nije stizala do Vida. Kada bi nastava zavrila, nastala bi opa zbrka. Uzimale bi se one koje prve dospiju pod ruku, nije ih bilo mogue razlikovati, jer je voda izbrisala ime. Vano je bilo neto imati na nogama. Tako smo se mi diurlija iz Vida i Pruda razlikovala, a prima vista, po tome od dice iz grada. I danas, kada prolazin pokraj Borova u Metkoviu, uvik se sitin tih modernih nonih zatitala. Ne tribale nan nikada vie! ********* I tako te vode neretvanske nekima bijahu teret, a nekima veselje. Ba ka i danas. Veselje onima koji su netom prohodali pa nisu tribali od kue, a veinon teret onima koji su se ve dobrano nahodali. Velikin vodama sigurno se nisu ve180

selile barske ptice, za razliku od njihovih lovaca. Naime, prirodno stanite patke, liske, krile i ostalih barskih ptica jesu boturi, trstika i a koji za velikih voda bijahu potopljeni. Ptice su se tako morale skrivati u drai i kapini uz brdo pa su tako, na ptiju ugrozbu, lovcima stalno bile vidljive i dostupne na pukomet. Koja je razlika izmeu onodobnih poplava i ovih dananjih u Vidu? U ono vrime jedina prijevozna sredstva bila su na vodi trupina i laa, a na kopnu magarac. Po tome su se, uz zemlju, mirila bogatstva pojedinih kuanstava i kunih zadruga. No, na magarca, kad je voda u pitanju, nisi moga kontat; magarac ne e ni papak smoit, a kamoli u dublje u vodu. Danas u Vidu postoje dvi lae, ali samo radi nadmetanja na Maratonu. Trupina ima vrlo malo. Mlai narataj i nema vjetinu njima upravljati. Ritki se njome koriste. Ima samo jedan magarac, koji manje slui malo u gospodarske, a vie u turistike svrhe. Svaka kua ima vozilo za taj jedan kilometar. No, kada se dogodi poplava poput ove posljednje, a u Metkovi ili obrnuto mora se nekin poslon, nema druge nego okolo na okolo, ak preko granice i susjedne drave. Za pedalj puta do cilja, 500 metara zrane crte, koliko iznosi razdaljina izmeu Vida i Metkovia, u krajnjoj nudi, priu u jednon smjeru 50 puta veu kilometrau, preko Bijae, Ljubukog, Studenaca, apljine i Doljana do Metkovia. U povratku istin puten natrag prelazei tako, u jednon danu, graninu crtu najmanje 4 puta. Neki dan se u Prudu, u obitelji Vuleti, krstila mala Eva. Roditelji su iz Metkovia u Prud doli upravo opisanon 50 puta duon ceston. Preko Hercegovine. ******** Prisitija san se nekih slika iz ditinjstva. Onih otprije etiri desetljea i vie, ali i danas je slika ista. Je li to mogue? Voda je blago Neretvanske doline. No, vidimo i njezina kob. Lipa u svojoj raznolikosti, ali runa u okrutnosti. No, ako ovik spozna njezinu ud, ona moe biti prijateljica i hraniteljica, ka ta cilu povist i jest. No, za ovo njezino ruilako lice koje nerado gledamo neko je odgovoran. U najlipoj Dolini, pogotovo na desnoj strani Neretve, nita nije uinjeno da se ta silna vodena sila stavi pod nadzor, u korist ovika. Donje Poneretavlje, ini se, mnogi godinama doivljavaju kao slipo crivo. Eto, ono je ovih dana opet puklo i eka hitnu operaciju koja e trajno riiti problem. Danas su vode neretvanske, to ivot znae, zamuene i teke. Nadan se da one bistre ne e biti samo u suzama onih kojima je sve potopljeno. U suzama one ene s Dragovije, koja se tragon vode nekad spustila s brda u nizinu, da bi ovih dana u njoj vidila sve svoje nevolje, upirui pogled natrag prema svome davno naputenon brdu.

Sreko Ili Naronitanski, Zagreb

181

DEVEDESET GODINA NOGOMETNOG KLUBA NERETVA

Monografija 1919. Narona 1994. Neretva autora Ivana Juria, uvaenog i neumornog istraivaa zaviajne povijesti, tiskana u povodu proslave 75. obljetnice osnivanja i djelovanja toga metkovskoga nogometnog kluba, na razini je drugih publikacija o povijesti naih trofejnih klubova. Uz cjeloviti portski sadraj ona daje i najvanije naznake razvoja Metkovia od prvoga naselja na njegovu teritoriju koje se spominje 1422. godine. Optimizam nastao nakon zavretka Prvoga svjetskog rata bio je vidljiv u drutvenome i gospodarskome ivotu grada Metkovia. Oivljava kulturnozabavni ivot u organizaciji obnovljene Gradske glazbe Metkovi i Hrvatskoga kulturnog drutva Napredak. Osim puke otvorena je i graanska kola. Osnivanje prvoga portskog kluba bila je prirodna potreba u tom vremenu. Nogomet je doao u Hrvatsku na svojemu putu prema srednjoeuropskim zemljama. Hrvatska mlade odmah je prihvatila tu novu igru visoke motivacije i ostala vjerna njezinoj plemenitoj ideji i pozitivnim vrijednostima iskazujui veli-

Prva generacija NK Narone i jedna od prvih fotografija kluba. Gornji red: Jovo Pai (stari), Ljubo Levantin, Jure Lubin, Ante Funda, Zdravko Tripalo, Jozo Palaversa, Ante Medovi Barba, Jovo Guti, Ranko Paranos, Dragi Tripalo, Lazo Popovac i Jakov Nonkovi. Donji red: Boko Bui, Uro Andreis, Branko Popovac Borba, Ivo Budi i Kruno Colnago.

182

ku talentiranost. I metkovska je mlade brzo postala sudionicom toga uspjenog razvoja i uinila da NK Narona/Neretva tijekom svoje bogate povijesti postane zapaenim lanom hrvatske nogometne obitelji. Prvu loptu u Metkovi donijeli su u ljeto 1919. studenti iz vicarske Andro Mri i Ranko Paranos. Tako je osnovan klub, a ime Narona dobio je po starome rimskom gradu ije se ruevine nalaze u blizini Metkovia. To je ime klub nosio do 1946. kada su svi klubovi u Hrvatskoj morali promijeniti strana imena. Tako je Narona postala Neretva. Klub je postao lanom splitskoga nogometnog podsaveza koji je utemeljen 1920. Pomanjkanje igralita pravilnih dimenzija, kakav metkovski Liman nije imao, bila je najvea zapreka u prvim godinama klupskog rada. Neretva se zbog toga u slubena natjecanja ukljuuje 1932., a za to vrijeme igra prijateljske utakmice s klubovima iz Dalmacije i Hercegovine. Materijalne tekoe pratile su klub od samog poetka. Igra kluba iz ratne generacije, kasnije ugledni lijenik u Madridu, doktor Duko Jelavi na najljepi je mogui nain izrazio duh koji je vladao u momadi i klubu:

Igrai Narone pred utakmicu s Neretvancem u Opuzenu 15. lipnja 1941. Stoje: Dane Vukosav, Ante Toni Dami, Mile Guti, Cipro Krei, Vojo Vukovi, sudac utakmice Drago Paranos, Jozo Levantin i ivko Viskovi. ue: Nenko Grani, Ratko Jeli io, Duko Jelavi, Stipo Cvitanovi, Stipo Volarevi oso i Pero Vukosav.

Danas, nakon toliko godina i obnavljajui uspomene na ono to se najvie usjeklo u duu i srce, najsnanije utim onaj posebni duh prijateljstva, uzajamnog potovanja koji je nadilazio razlike u godinama, socijalno podrijetlo, vjeru i sve to tako esto razdvaja ljude. Narona je bila i prilika za onu mladenaku velikodunost jer trokove oko izdravanja na putovanjima plaali su sami igrai, a izmeu nas je bilo onih koji su se borili za svakodnevni kruh. Mi nismo poznavali napasti zavisti. Meu nama nije bilo nesnosnih protagonista,
183

mi smo kroz Naronu obogatili duu i srce. Zato kad se sjeam Narone, sjeam se i najljepih dana moje mladosti iz zato neka je hvala svima ivim i mrtvim prijateljima koji su sa mnom nosili ponosnu plavu majicu. Iz takvih je rijei mogue razumjeti sliku momadi na utakmici iz 1941. Momad predvodi Dane Vukosav u uniformi ustakog asnika, u momadi su dva igraa Srbina Mile Guti i Vojo Vukovia a utakmicu sudi Srbin Drago Paranos. Prvo igralite izgraeno je Pod selom na iznajmljenom zemljitu. Tako je 1933. prvi put u Metkoviu nastupio NK Hajduk sa svojom kombiniranom momadi.

Igrai Narone i Stona na igralitu u Prinama 1945. Stoje: arko Vranki (1.), Sreko Jelavi (2.), Stipe Beni (3.), Zdravko Puljevi Pratraga (4.), Marko Bui (5.) i Drago Bui (6.). Klee: Ivo upi Cigo (1.), Boidar Ijai (2.) i edo Terzi (3.). Sjedi: edo Belo. Lee: Ante Toni Gluevi, Smiljan Tolj.

Nogometni ivot obnavlja se u proljee 1945. Igra se na igralitu u Prinama, podalje od mjesta, na jedinome travnatom igralitu u Dalmaciji. Troskot je ispleo pravi tepih. Igrali su najmlai i najstariji igrai jer onih koji su u ratu bili u vojsci nije bilo. To se vidi na jedinoj slici s tog igralita prigodom utakmice NK Narona NK Ston odigrane u proljee 1945. Najvei problem bile su lopte. Novih nije bilo, a teko je bilo odravati postojee. Narona se ukljuuje u slubeno natjecanje 1946. i u prvome prvenstvu Dalmacije nagovjetava kasnije uspjehe. U finalu ovog natjecanja igra s NK Zadrom i gubi utakmicu u produetku. Igra se na igralitu Pod Vagom. Za zemljite se plaa nadoknada vlasnicima. Kad za plaanje nadoknade nije bilo sredstava, dio vlasnika zemlje krajem 1952. preorava svoje zemljite. Neretva prestaje igrati, nogometni djelatnici i cjelokupna javnost to ne mogu prihvatiti pa su do 1955. prikupljena sredstva, otkupljena zemlja i Neretva konano dobiva svoje igralite. S oduev184

ljenjem je doekana utakmica Neretva Vele i u odlinoj igri rezultat je bio nerijeen 3:3. Nakon petogodinje stanke u sezoni 1956./57. Neretva se poinje natjecati u Mostarskome nogometnom podsavezu i odmah postaje prvak Podsavezne lige, to je dovodi do natjecanja u A skupini druge zone s najboljim bosansko-hercegovakim klubovima. Dva puta bila je pobjednik Jugoslavenskoga kupa u Hercegovini. Od sezone 1965./66. ponovo igra u Dalmaciji. Velik je uspjeh ostvaren 1971. kada ulazi u Drugu saveznu ligu, juna skupina. Neretva se od 1973. natjee u Hrvatskoj republikoj ligi, a 1989. u Meurepublikoj nogometnoj ligi. Tri je puta bila pobjednik Jugoslavenskoga kupa za podruje Dalmacije. Dva uspjeha imaju posebnu vanost u povijesti kluba. To je senzacionalna pobjeda Neretve nad Hajdukom u Metkoviu (rezultatom 1:0) 18. listopada 1967. u polufinalnoj utakmici Jugoslavenskoga kupa za Dalmaciju. Hajduk je doao kao prologodinji pobjednik kupa i u Metkoviu je izgubio mogunost obrane toga vanog trofeja.

Neretva u sezoni 1993./94. kao pobjednik Druge HNL ulazi u Prvu HNL. Igrai Neretve u 1. HNL na gostovanju kod NK Dinama (tada Croatia) u Maksimiru 6. studenoga 1994. Stoje: trener Luka Bonai, Nikola Jurii, Frano Pivac, Marijan Lamei, Sinia Juki, Jure Ere, Robert Mijo, Husein Rebac, eljko Akar, Vartoslav Mihai, direktor Stipe Nikoli i lan predsjednitva Ilija Vuka. ue: pomoni trener Ivica Brei, Mate Borovac, Tomislav Ragu, Igor Sren, Miljenko evelj, Luka Veraja, Ruelo Vukovi i Mario Svagua.

185

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman u drutvu Metkovaca u loi na Maksimiru na prvenstvenoj utakmici NK Dinama (tada Croatia) i NK Neretve 6. studenoga 1994. Slijeva: savjetnik predsjednika HNS-a Ante Pavlovi, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman, predsjednik NK Croatia Melbourne Hrvoje Mrka i Metkovac koji ivi u Kaliforniji ing. arh. Tomislav Gabri.

Neretva zauzima bitno mjesto u hrvatskom nogometu. Nalazi se meu 50 prvoosnovanih klubova u Hrvatskoj, a valja znati da u Hrvatskoj danas djeluje vie od 1.700 nogometnih klubova. Nalazi se meu 35 klubova koji su igrali i igraju u Prvoj HNL. Pored Dinama i Hajduka jedini je klub u Hrvatskoj iji su igrai ponikli u ovom krugu osvajali najvanije trofeje: Andrija Ankovi zlatnu medalju na

Andrija Ankovi, reprezentativac i osvaja zlatne olimpijske medalje 1960. u Rimu.

186

Olimpijskim igrama 1960. u Rimu te Igor timac, zlatnu medalju na Prvenstvu svijeta mladih momadi 1987. u ileu i bronanu medalju sa Svjetskoga nogometnog prvenstva u Francuskoj. Dobar rad s mladima omoguio je razvoj brojnih talentiranih igraa koji su nastavili karijeru u prvoligakim klubovima u zemlji i inozemstvu.

Mio Krstievi, reprezentativac.

Igor timac, reprezentativac, osvaja zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu mladih reprezentacija 1987. u ileu i bronane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.

187

Darijo Srna, kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i ukrajinskog ahtara, osvaja Kupa UEFA 2009.

Spomenimo tek reprezentativce Andriju Ankovia, Miu Krstievia, Igora timca i sadanja dva aktualna reprezentativca Darija Srnu, kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, i Nikicu Jelavia.

188

Neretva je bila i kola za portske djelatnike. Svi oni su uvijek bili zapaeni u radu nogometnih organizacija, opina, upanija i HNS-a. Legendarni tajnik NK Neretve Leo Zlodre bio je viegodinji dopredsjednik HNS-a, Ante Martinac lan predsjednitva HNS-a i viegodinji povjerenik za natjecanje Udruge klubova Prve HNL, Igor timac predsjednik Udruge klubova Prve HNL, Bartul Kaleb igra amaterske reprezenNikica Jelavi, reprezentativac. tacije Hrvatske, istaknuti djelatnik u NK Hajduku, a danas u najuem vodstvu RK Zagreb te Ante Pavlovi koji je kao prvi hrvatski nogometni djelatnik dobio Orden reda asti UEFA-e. U organima HNS-a djelovalo je vie nogometnih djelatnika poniklih u NK Neretvi.

Predsjednik UEFA-e Michel Platini na Kongresu UEFA-e u Kopenhagenu 25. oujka 2009. uruio je Anti Pavloviu dugogodinjem glavnom tajniku HNS-a i FSJ-a, najvie nogometno odlije, Emerald UEFA Order of Merit (UEFA-in smaragdni red asti). za izniman doprinos razvoju nogometne igre.

Hrvatska nogometna reprezentacija dala je velik doprinos u promidbi samostalne i suverene Republike Hrvatske. Njezin jedinstven dres s hrvatskom ahovnicom uao je u domove milijarda ljudi irom svijeta. U svijetu pitaju kako moemo imati i odravati tako visoku kvalitetu nogometne reprezentacije iznad mnogo veih i bogatijih zemalja koje mnogo ulau u razvoj nogometa. Odgovor mogu dobiti i saznanjem o radu NK Neretve. Devedeset godina uspjenog
189

djelovanja bilo je mogue jer su klub osnovali i vodili zaljubljenici u nogomet i svoje mjesto, proirujui djelatnost kluba u svemu gdje su mogli iskazati svoj veliki domoljubni zanos kao trajno obiljeje u voenju kluba. Omoguiti mladei igranje nogometa, osigurati im kvalitetno struno voenje i tako obnavljati seniorsku momad igraima s matinog podruja, stvoriti dobre tehnike uvjete za trening i natjecanje ciljevi su koji trajno mogu osigurati dobro organizirani i s velikim entuzijazmom voeni klubovi. Takvim radom klub je postao ne samo portska, nego odgojna i kulturna institucija koja ima zapaen ugled u svojemu mjestu i svima kojima je na srcu uspjeh hrvatskog nogometa.

Dobitnici poasnih klupskih zahvalnica prilikom proslave 90. godinjice kluba: Ivo Gabri, Ante Pavlovi, Leo Zlodre, Senko Popovac, Ante Gluevi i Igor timac (nije na slici).

Neretva je odigrala vanu ulogu za razvoj nogometa u Donjem Poneretavlju. Kao pretee upanijskih selekcija daleke 1960., pod imenom Neretvani, studenti su iz toga kraja nastupili u slubenome natjecanju Jugoslavenskoga kupa na podruju Zagrebakoga nogometnog saveza, to je bila jedinstvena pojava u hrvatskom nogometu.

190

Neretvani (slijeva nadesno): Ante Pavlovi (Metkovi), Tomislav Volarevi (Metkovi), Ivo Gabri (Metkovi), Ciprijan Medak (Komin), Nikica Begovi (Trpanj), Miroslav Vujevi (Komin), Vule Vuleti (Opuzen), Stjepan Nikoli (Metkovi), arko Vranki (Metkovi), Lav Mantula (Sarajevo) i Bogomil Cezarovi (Kuna).

Uza sve materijalne tekoe, klub i danas ostvaruje svoje programske ciljeve, posebno u radu s mladima, natjee se u Treoj nogometnoj ligi, skupina jug. Doekati stogodinjicu kluba kao stabilan drugoliga veliki je cilj koji se moe ostvariti. Na tome radi postojea uprava na elu s predsjednikom kluba i gradonaelnikom Grada Metkovia Stipom Gabriem Jambom, zaljubljenicima u port i svoj Metkovi. Fotografije: Monografija 1919. Narona 1994. Neretva Fotoarhiva HNS-a.

Ante Pavlovi, Zagreb

191

IVOT NIJE TOLIKO DUG DA MOETE PITI LOE VINO ILI PRIA O PRVOME SLIVANJSKOM PLAVCU MALOM
Ovo je jedna sasvim obina pria iz Neretve, mali doprinos elji za kvalitetnijim nainom ivota, upozorenje na posljedice masovne kulture, pogled na paradoksalno stanje u kojem se tradicionalne vrijednosti bolje vide izvan Hrvatske kao i posljedica tenje za boljim razumijevanjem sredine u kojoj ivimo. U poplavi novih nasada plavca malog u dolini Neretve gotovo da je pao u zaborav najstariji takav vinograd koji se nalazi u Slivnu Ravnome, a koji je zasadila obitelj Radi iz Opuzena. Otkupom tog prekrasnog terena obitelj Fischer iz Ulma dosadila je jo trsova pa je tako nastao lijepi, mali, obiteljski vinograd od trista loza koji se prua na etiri terase ispod june strane brda Orlovac i izloen je Sunevim zrakama itav dan, a zbog tekih vruina od poetka svibnja sve do kraja rujna radovi su mogui samo rano izjutra i kasno popodne. Smee tlo na vapnencu pomijeano je s kamenjem i dugo dri vlagu jer se nalazi na irokoj podzemnoj vodenoj ili koja se sputa gotovo od samog vrha brda pa sve do iroke doline prepune starih i novih maslinika. Tlo se obrauje motikom i uz pomo motokultivatora, nema upotrebe herbicida, nego se trava kosi i zaorava kao i stajnjak pa zemljite ima potrebnu rahlost. Zatita vinove loze provodi se bakrenim i sumopornim sredstvima. Iako je ovo podruje vjetrovito, lie se oko grozdova skida da bi se maksimalno iskoristila svjetlost i strujanje zraka pri visokim temperaturama. Na taj je nain sve podreeno boljem procesu dozrijevanja. Jedini je istinski nedostatak ovoga vinograda na padini Orlovca (kao i nekih vinograda na Peljecu, primjerice vinograda na padinama Rote kod Kune) manjak kalija u tlu, to se oituje u crvenoj boji na rubovima listova u donjem redu trsa. To se moe nadoknaditi pravodobnim dodavanjem stajnjaka i NPK gnojiva s malim udjelom duika, a veim kalija. Stajnjak se mora redovito dodavati jer se tako osim rahlosti tla dobiva i bobica izrazito plave boje i neobino izraenog okusa. Do same berbe dolazi u listopadu, tek nakon pomnoga prebrojavanja suhih groica meu plemenitim plavim bobicama koje, opet u skladu s tradicijom, enske noge pretvaraju u mot.
192

Nakon trostrukoga pretakanja dobiva se bistro vino tamnocrvene boje i prepoznatljiva okusa. Rijetki sretnici koji ga budu kuali moi e s pravom rei da su pili crno vino od groa vrhunske sorte, proizvedena tradicionalnim nainom i uz uvaavanje modernih saznanja, a za izlazak je slivanjskoga plavca malog na svjetlo dana odgovoran Julio Dominikovi igi iz Metkovia. No, emu uope ova pria? Ovaj se vinograd ne moe pronai ni na zemljovidu doline Neretve, a kamoli na karti Dalmacije ili Hrvatske, no to ni nije potrebno jer negdje blie ili malo dalje postoji neki drugi. Stara poluala-poluzbilja kae da se vino katkad pravi i od groa, a postoje i dvije ope istine: da se o ukusima ne raspravlja i da se savjet ne daje onome tko ga ne trai. Pa ipak, buduim kupcima valja predloiti da se svakako potrude pronai poneki mali vinograd i pouzdanog vinogradara ako ikad u ivotu poele saznati bilo koje sorte vinove loze jer stoji da je vino za bogove, no samo zato to ga rijetki zaista i piju, a oni drugi trebaju znati da mogu utjecati na cijenu onoga trenutka kada odlue platiti samo ono to i pie na boci! A samo najbolje zasluuje i najbolju cijenu. itavom ovom priom tek elim potaknuti obinoga graanina da pokua napraviti usporedbu izmeu masovne proizvodnje vina i malih vinara te da stekne jasniju sliku prilikom odabira neega tako lijepog to poznajemo pod imenom vino!

Julio Dominikovi, Metkovi

193

RIBARI TEACI
Hrvatska je zemlja s obiljem prirodnih mogunosti, ukljuujui ouvana tla, iste i izdane izvore slatke vode te tri klimatski razliite regije na razmjerno malome zemljopisnom podruju. Jedno od najveih bogatstava duga je i vrlo razvedena obala, u nekim podrujima bogata obradivim tlom visoke plodnosti. Jedno od podruja visoke prirodne plodnosti smjeteno je u junoj Dalmaciji rije je o dolini Neretve. Dolina Neretve nije specifina samo po jedinstvenome krajobrazu nego i po dugoj teakoj tradiciji svojih naseljenika ribara teaka. Sam naziv potjee od dvostranog naina privreivanja istih: u razdobljima kad rad u polju nije bio prijeko potreban, ljudi su odlazili u ribolov jer se dugo vremena u Neretvi moglo preivjeti samo od poljodjelstva. Danas isti naziv nema i isto znaenje. Tehnoloki napredak, promjene u ribarskoj i poljodjelskoj politici promijenili su bit poljodjelstva i ribarenja ovoga kraja, ali su sa sobom donijeli i promjene vrijednosti, okolia i odrivog gospodarenja resursima. U prolosti je dolina Neretve bila nezdravo movarno podruje. U drugoj polovini 18. stoljea mletaka je vlast donijela mjere o melioraciji donjeg toka rijeke Neretve u svrhu uzgoja itarica. Promjena niskoga poplavnog podruja poela je krajem 19. stoljea kada se regulirao tok rijeke od Metkovia do njezina ua, a isuivanje je movare zapoeto s podizanjem novih obradivih tala. Na taj je nain postupno stvaran specifian krajobraz izbrazdan jendecima (jendek = tur. kanal). Najvei je dio isuivanja zavren nakon Drugoga svjetskog rata kada su formirane table (Glamuzina, 1986.; Smoljan, 1988.; Farii i dr., 2005.). Naziv ribari teaci potjee iz doline Neretve. Kako rekosmo, ribarilo se u vrijeme kad oskudne koliine polja prije melioracije nisu zahtijevale troenje vremena na obraivanje. Uz to, oskudne povrine obradivih polja primorale su mjesno stanovnitvo na ribolov. Stanovnitvo je preivljavalo zahvaljujui teakom radu u polju, oduzimanjem zemlje od movare i s pomou ribarstva. Ribari teaci uloili su vie u razvoj agrikulture i proizvodnju od prosjenih poljoprivrednika. Isto tako, oni se razlikuju i svojim nainom ribarenja jer je njihovo ribarenje ukljuivalo upotrebu vrlo selektivnih alata, zaglavljujuih i zapliuih
194

mrea te vra i osti. Veina hrvatskoga ribarskog ulova danas se zasniva na neselektivnim poteznim alatima koji trajno unitavaju riblje stokove. Danas je dolina Neretve rastrgana politikim previranjima oko osnovne zatite odrivog i tradicionalnog gospodarenja dobrima te onih drugih tenji koje se zasnivaju iskljuivo na postizanju dobiti. Intervjuirana osoba u ovom radu ne sjea se da je za njezina ivota ili za ivota njezinih predaka na ovim prostorima ribolov bio zabranjen: ak i u ovome, posljednjem ratu bilo je mogue ribariti u Neretvanskom kanalu, ali danas, prvi put u povijesti, dogaa se da je ribolov u Neretvi zabranjen. Vjerujem da je problem u sadanjem zakonu jer se isti ne temelji na primjerenim istraivanjima koja bi mogla opravdati odluku o zabrani tradicionalnog ribarenja. Tradicionalno ribarenje zasniva se na selektivnim ribarskim alatima za razliku od koa i povlaeih alata. Zakon ne titi prirodu, nego vjerojatno financijsku korist, a naa korist ne bi trebala biti samo financijska, ona bi trebala biti i ouvanje tradicije jednog specifinog podruja. No, nitko ne pita nas, ljude koji ivimo ovdje na ovoj vodi koju po sadanjemu zakonu moemo samo gledati. Intervjuirana osoba vjeruje da novi zakoni donose vie tete nego koristi lokalnoj zajednici u dolini Neretve. Takoer, velike koliine pesticida i mineralnih gnojiva potroenih u poljodjelskim aktivnostima u dolini dospijevaju u podruja koja trebaju postati parkom prirode. Takoer, u Luci Ploe, koja granii sa zatienim prostorom, opasni se materijali prekrcavaju na terminalima za prekrcaj robe i vjetar ih odnosi u tieno podruje gdje se taloe zajedno s prirodnim sedimentom. To dovodi do trajnih promjena u prirodnoj ravnotei. Ribari svjedoe o nestanku nekih vrsta i razvoju novih bolesti kod postojeih organizama u spomenutome ribarskom podruju: Evo, u Neretvanskoj su dolini neke ivotinjske vrste nestale (kao to su kozica, neke vrste zmija i neke vrste slatkovodnih riba) a da nikad nisu bile lovljene. Jegulja takoer nestaje, a njezino oboljenje zabiljeeno je ve prije dvadeset godina. Prije dvadeset godina bilo je nemogue vidjeti uginulu jegulju, pojeli bi je rakovi, ali tko zna koliko jegulje danas ugiba kad je se uspijeva nai mrtvu? Takve probleme zakon ne rjeava, nego mari samo da nam zabrani ribarenje izmeu nekih dvaju brda. Dolina Neretve specifino je podruje kako s ekolokog, tako i s drutvenogospodarskog gledita. Ono je prolo kroz dramatine promjene tijekom svoje povijesti. Od movarnog podruja u kojem se teko opstajalo pretvorilo se u podruje prosperiteta. Meutim, neke nedavne promjene ne govore u prilog da se na to podruje gleda kao dugorono odrivo uz respekt prema lokalnoj zajednici. Uzroke treba traiti u globalnim kretanjima gdje ovakvih primjera ima mnotvo, ali za koje ima nade i od kojih moemo nauiti kako svladati sile koje dovode do unitenja nae najvee ostavtine okolia i kulture.
195

Literatura: 1. 2. 3. Farii, J., iljkovi, eljka, Glamuzina, M. (2005.). Agrarian changes in lower-Neretvian area from the Eighteenth to the Twentieth century. Agricultural History 79(2): 193 220. Glamuzina, M. (1986.). Delta Neretve: promjena agrarnog pejsaa u delti Neretve. Savez geografskih drutava Hrvatske. Zagreb, str. 144. Glamuzina, M., Vidovi, M., Graovac, Vera (2002.). The System of Waters in the Neretva Delta (Croatia) Use, Pollution and Protection. Poster paper. Proc. of A Multi-Disciplinary Symposium on Coastal Zone Researth ch, Management and Planning The Changing the Coast 6 International symposium Littoral 2002, sv. III. (Veloso-Gomes, F; Taveira-Pinto, F; das Neves, Luciana, eds.) Porto: Eurocoast Portugal Association. Porto, Portugal, 22. 26. rujna, str. 149. 152.

Stjepan uman, Zagreb

196

OD MOVARE DO ZELENOG BISERA

Deltu Neretve neko su karakterizirala movarna prostranstva, hidrofilna vegetacija, a posljedica je takva biljnoga pokrova bilo nezdravo okruenje s mnotvom bolesti, ukljuujui i malariju. Komparativne je prednosti ovoga prostora prvi uoio mletaki generalni providur prije neto vie od trista godina.1 Naime, on je smatrao nunim provesti melioraciju Delte ime bi movarne povrine bile pretvorene u tlo koje bi se moglo gospodarski vrednovati. Potom se dugi niz godina raspravljalo o projektima regulacije Neretve i melioracije, ali su pomaci u realizaciji toga projekta bili zanemarivi. Prvi su veliki zahvat inili radovi na regulaciji toka Neretve od Ploa do Metkovia zapoeti 1881. Projekt je dovren 1889., ali je pitanje melioracije ostalo nedirnuto. Neretvanski je seljak bio preputen samome sebi te je bio prisiljen sam obavljati melioraciju. Plodno se tlo stvaralo prokopavanjem kanala koji su bili prosjeno 1-2 metra iroki te oko 1,80 metara duboki. Glavni je alat u rukama neretvanskog seljaka bila motika i badilj (posebna vrsta lopate), a sam se postupak nazivao jendeenjem (< jendek < tur. hendek jarak, opkop, kanal). Jendeenje se provodilo tako da se gornji sloj zemlje iz kanala izbacivao na jednu, a donji sloj na drugu stranu istog zemljita. Da bi se isprao slani zemljani sloj, tlo bi prezimilo u takvu stanju te bi se u proljee obje vrste zemlje pomijeale na povrini. Time se razina zemljita podizala za otprilike 0,80 metara. Katkad je to znao biti Sizifov posao jer su se na povrinama koje su bile dalje od toka Neretve radili dublji i iri kanali, no tlo bi se nakon nekoliko godina opet slijegalo. Samo su snani i zdravi ljudi (uglavnom mukarci) jendeili. Radilo se kad je vodostaj rijeke bio nizak (kolovoz i rujan) pa su vruina i teki uvjeti rada bili pogubni za zdravlje. Novostvoreno je obradivo zemljite bilo pogodno za iskoritavanje tek za dvije godine. Sve do 50-ih godina 20. stoljea trajalo je tako teko i mukotrpno otimanje zemlje od vode. Tih godina poinje najvea preobrazba neretvanskoga kraja koja e potrajati sve do 80-ih godina 20. stoljea kada su obavljeni suvremeni melioracijski zahvati koji su promijenili agrarnu kartu Neretvanske doline. Melioracija se sastojala u zatvaranju rukavaca, izgradnji
1

Martin Glamuzina: Delta Neretve, Savez geografskih drutava Hrvatske, Zagreb 1986.

197

odvodnih kanala te ustava na Neretvi i pritocima, ime se isuivalo movarno tlo. Potom se ispiralo tlo ime se rjeavao problem odslanjivanja zemljita, a nakon toga se obavljalo dubinsko preoravanje. Istraivanja su i sama izvedba toga sloenoga projekta obavljani uz strunu i tehniku pomo FAO-a. Najvei je dio posla obavljen na prostoru Opuzen Ue, a planom je bilo obuhvaeno jo pet zona (Luke, Koevo Vrbovci, Kuti, Vid Norin i Rogotin Ploe). Do 80-ih godina 20. stoljea planskom su melioracijom stvorene velike povrine obradiva tla, to je imalo za posljedicu ogromne promjene u poljoprivredi i gospodarstvu neretvanskoga kraja.

TRANZICIJA POLJOPRIVREDE
Nekoliko je preduvjeta za razvoj poljoprivrede u dolini rijeke Neretve. Prvi je i najvaniji tip sredozemne klime s blagom i razmjerno kinom zimom te toplim i suhim ljetom. Drugi su preduvjet tla izrazito pogodna za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Aluvijalna su tla na viim terenima uz Neretvu i njezine pritoke zbog svojega sastava veoma pogodna za proizvodnju povrtlarskih kultura i agruma. Movarna (tzv. euglejna) tla nalaze se na niim terenima i samim time izloena su intenzivnome utjecaju voda pa se na njima preteito sadi vinova loza. Trei je preduvjet upornost, marljivost i nepokolebljivost neretvanskog seljaka koji se stoljeima borio s Neretvom i ivio s njom u simbiozi, u stalnoj borbi s vikom ili manjkom vode te suivotu s movarom i njezinim iznenaenjima. Zimi se borio s poplavama, a ljeti sa suom i slanim tlom, o emu se i danas vode brojne polemike i trai rjeenje kako zeleni biser ne bi postao slanom pustinjom. Dugo je neretvanski seljak eljeznim plugom i motikom obraivao male estice nastale jendeenjem i za to bio nagraen od prirode slabim urodom. Poljoprivreda je imala ekstenzivni karakter uz ratarsko-itarsku proizvodnju (uglavnom kupus i kukuruz) i uzgoj stoke, to je imalo svrhu osiguravanje egzistencije obitelji. Voarstvo je prije suvremenih melioracijskih zahvata bilo veoma slabo zastupljeno (1948. godine u Neretvanskoj dolini bilo je oko 56.000 voaka). Vei je dio obradivih povrina bio pod vinovom lozom i ratarskim kulturama. Bilo je i pokuaja uzgoja pamuka i duhana, ali su ti eksperimenti vrlo brzo doivjeli krah. Godine 1959. osniva se Poljoprivredno-industrijski kombinat Neretva sa sjeditem u Opuzenu2. Ta se tvrtka pokazala kljunim imbenikom daljnjeg razvoja neretvanske poljoprivrede odnosno promjena u tom sektoru. Suvremeni su hidromelioracijski zahvati rezultirali znatnim poveanjem obradivih povri2

Ivan Juri: Spomendani iz prolosti Donjeg Poneretavlja, Metkovi 1996.

198

na. Dolazi do uvoenja novih kultura koje su imale veliki utjecaj na neretvansko gospodarstvo u cjelini. Tu ponajprije mislim na agrume po kojima je neretvanski kraj postao nairoko poznat. Uzgajaju se sorte japanskih i ruskih mandarina (kojima je prava zemlja podrijetla zapravo Gruzija). Voarstvo dobiva na vanosti uzgojem konzumnih sorti breskve, nektarine, jabuke i ljive. Ratarsku proizvodnju karakterizira uvoenje rajice industrijskoga tipa, ranoga krumpira, kupusnjaa i slino. Proizvodnja penice, kukuruza i jema gubi na vanosti, a negativan trend biljee i kulture smokve i masline. Dolazi do smanjenja stonog fonda, to je imalo za posljedicu nedostatak stajskog gnojiva neophodnog za intenzivnu poljoprivredu. Orua koja su se rabila u ekstenzivnom obliku poljoprivrede ustupaju mjesto strojevima, modernoj tehnologiji i novim metodama obrade zemlje. Vano je istaknuti i porast udjela drutvenog zemljita. Taj je trend izraen sve do poetka 90-ih godina 20. stoljea.

NERETVA DANAS
Brojni su problemi koji koe razvoj poljoprivrede na stupnju koji bi jamio da neretvanski proizvodi budu konkurentni na regionalnom tritu i samim time olakao ivot ljudima koji se bave tom privrednom granom. Prema podacima iz Upisnika poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj prosjek zemljita po kvadratu iznosi 5,5 hektara. Usporedbe radi, prosjena povrina obiteljskoga poljoprivrednog posjeda u Njemakoj iznosi 43,7, a u Austriji 19,1 hektara. Dakle, prioritet je rjeavanje imovinsko-pravnih odnosa i okrupnjivanje poljoprivrednog zemljita, to bi potaknulo kultiviranje istog. Nadalje, gaenjem PIKa Neretva smanjila se briga o sustavu za navodnjavanje, to je imalo za posljedicu poveanu zaslanjenost tla i gubljenje obradivih povrina. Na pojedinim je povrinama bilo i sluajeva suenja najprepoznatljivije neretvanske kulture mandarine. Zalijevanje slanom vodom znatno umanjuje poljoprivredne prinose, to u konanici moe dovesti do propasti poljoprivrede u Neretvi. Primjerice, u Maarskoj prinos lubenica iznosi 80 tona po hektaru, dok je u Delti Neretve prinos upola manji. Izgradnja suvremenije i uinkovitije mree kanala za navodnjavanje uvelike bi smanjila gubljenje obradivog tla i poveala prinose. injenica je da je Neretvanska dolina prostor koji je svojim komparativnim prednostima i radom neretvanskog ovjeka pronaao mjesto na gospodarskoj karti Hrvatske. Naalost, nedovoljno je truda uloeno da bi se isti bolje vrednovao. Strateki razvoj odreene privredne grane podrazumijeva koncept ulaganja na dulji vremenski period. Samo upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom i preradom proizvoda iste vrlo je sloen proces koji svakodnevno zahtijeva donoenje vanih odluka. Donoenje je ispravnih odluka uvjetovano
199

upravljanjem odreenim vjetinama, informacijama i znanjem. Udruivanje u poljoprivredi klju je za opstanak na tritu, poglavito u uvjetima kada je konkurencija uvijek za korak ispred, a razlog tome ponajvie lei u injenici da raspolau veim stupnjem vjetina i znanja. Ulaganje u znanje i nove tehnologije ulaganje je na dulji vremenski rok te mora biti popraeno kvalitetnim poslovnim planom. Suvremene promjene u gospodarskoj aktivnosti ukazuju na to da je jedini nain opstanka na tritu organiziranje poslovanja u obliku stratekog saveza. Ve je danas oko 40% ukupnoga svjetskog poslovanja organizirano u jednome od oblika stratekog saveza. Nedovoljna umreenost u procesu poljoprivredne proizvodnje dovodi do sve veih ulaganja u tu privrednu granu, a prinosi i dobit padaju. Pojam je svatarenja i stihijskog bavljenja poljoprivredom u dolini rijeke Neretve sve izraeniji. U modernim ekonomijama sve se ee posee za osnivanjem stratekih saveza u koje pristupaju tvrtke iz srodne privredne grane, odnosno udruenja proizvoaa sirovina kojima je zajedniki cilj uspjeno poslovanje na duge staze. Takav oblik stratekog saveza naziva se klaster. Uz tvrtke odnosno udruenja klaster okuplja niz vladinih i nevladinih organizacija te znanstvenih i obrazovnih institucija usko vezanih uz odreenu privrednu granu, u naem sluaju poljoprivredu. Klaster se razlikuje od sadanjih oblika udruivanja u poljoprivredi (udruenja, zadruge, kombinati i sl.) jer okuplja one koji u njemu jasno prepoznaju svoj poslovni interes. Glavni su ciljevi udruivanja u klastere: poveanje konkurentnosti domaih proizvoda na domaem i inozemnom tritu, a samim time i ostvarivanje uvjeta za poveanje izvoza odnosno proirenje trita bolje i uinkovitije iskoritavanje domaih resursa (prirodnih, proizvodnih i ljudskih) bolja kohezija i vii stupanj kooperativnosti izmeu tvrtka te obrazovnih i razvojnih institucija povezivanje s fondovima za financiranje novih projekata cjeloivotno obrazovanje i usavravanja unutar klastera. Model klastera jami lanicama vrlo usku suradnju s dravnim institucijama, a to dovodi otklanjanja administrativnih i drugih prepreka te vrste. U hrvatskim je okvirima est sluaj da mnogi poduzetniki pothvati padaju u vodu pri prvome susretu s birokracijom. Ovim oblikom udruivanja stvorili bi se preduvjeti za jednostavnije i providnije poslovanje. Nadalje, putem klastera tvrtke lake dolaze do raznih certifikata koji su preduvjet za pronalaenje kupca. Kooperacija sa znanstvenim ustanovama donosi nove tehnologije i viu razinu obuke kadrova, to u konanici dovodi do unapreivanja proizvoda. Prioritet je pri tome pozicioniranje na domaem tritu, a to dugorono vodi stvaranju
200

branda i izlasku na strano trite. Napredna se gospodarstva ne natjeu danas jeftinom radnom snagom, eksploatacijom prirodnih resursa i izgradnjom infrastrukture. Glavnu ulogu u stvaranju konkurentskih prednosti imaju istraivanje i razvoj (tzv. sektor research and developement) odnosno inovativnost, a klasteri su jedno od kljunih sredstava s pomou kojih se to postie. Proces poticanja i razvijanja klastera u Republici Hrvatskoj provodi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva u suradnji s ostalim gospodarskim institucijama. Profesionalizacijom neretvanske poljoprivrede i rjeavanjem administrativnih prepreka otvorit e se vrata domaim i stranim novanim sredstvima za razvoj poljoprivrede. Pretpristupni fondovi Europske unije programom IPARD financiraju razvoj poljoprivrede, a boljom bi organiziranou neretvanskih poljoprivrednika ta sredstva postala dostupnima. Time bi se potaknuli novi projekti, dolo bi do primjene novih tehnologija, a moglo bi se razmiljati i o pokretanju pogona za preradu voa i povra. Naime, geografski poloaj Neretvanske doline, odnosno blizina turistiki receptivnoga podruja (Dubrovnik, Makarsko primorje i Meugorje), jamili bi, uz dobru promidbu, dugoronu isplativost toga projekta. Pogon bi za preradu voa i povra olakao otkup poljoprivrednih proizvoda, poboljao nadzor nad upotrebom zatitnih sredstava te smanjio nezaposlenost. Neretvanski su se plodovi uvijek mogli nai na hrvatskim stolovima. Posebno mjesto na njima zauzimaju mandarina i lubenica. Organiziranije je bavljenje poljoprivredom od svekolikog interesa za cijelu Neretvu jer jednom kad se brand stvori, on to uvijek ostaje. Zato turisti kao suvenir ne bi ponijeli, uz neretvansku lau, neretvanski ajvar, neretvanski pekmez ili rakiju od mandarina?

Dalibor Pucar, dipl. oec., Metkovi

201

KAMENI SPAVAI
Dolina Neretve iznimno je bogata razliitim povijesnim znamenitostima. U njoj su obavljena mnoga iskapanja i dolo se do vrlo zanimljivih i dragocjenih podataka. Meutim, vrlo se malo pozornosti posveuje prouavanju starih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika steaka. Ukupno ih je registrirano oko 70000, od toga u Hrvatskoj oko 6000. Ima ih velik broj i u Donjoneretvanskome kraju, a o njima gotovo nitko ne vodi nikakvu brigu. Najvea se nekropola steaka nalazi u Slivnu Ravnom, u zaseoku Provii. Tu se nalazi oko 90 spomenika. U Borovcima ih je, na lokalitetu Zanoga kao i oko crkve svetog Nikole, ukupno 44. U Plini je poznata nekropola Grebine s 22 steka. Steaka ima i u Baini. U Sladincu je svojedobno postojala nekropola od 105 steaka, ali alosti injenica da su svi uniteni pri gradnji ceste 1937. Ima ih i na Staevici. U Opini Zaablje nalaze se u Dobranjama kod crkve Male Gospe, a na Brestici u Vidonjama nalazimo i omanji kamenolom odakle se vadio kamen za izradu steaka.

202

Steaka ima i irom Dalmacije, najvie oko Imotskog, Sinja, Trilja, Makarske i Dubrovnika. Ipak, daleko ih je najvie u Hercegovini (osobito u njezinu istonome dijelu, na stolakome i mostarskome podruju te u Hrasnu) i Bosni, negdje oko 50 000. U manjemu ih broju nalazimo i u Crnoj Gori i Srbiji. Zanimljivo je da je u prospektu koji je izraen za izlobu Steci, koja je u rujnu 2008. odrana u Klovievim dvorima u Zagrebu, iznesen posve netoan podatak da je najvie steaka ouvano u Srbiji, to su prenijeli svi mediji. Kad na to nije reagirala cjelokupna hrvatska javnost, osjetio sam potrebu da tu sramotnu injenicu iznesem u Hrvatskome neretvanskom zborniku. Steci su neobini, zadivljujui, zagonetni te nedovoljno pojanjeni svjedoci minule prolosti. Ti, kako ih mnogi nazivaju, kameni spavai, nastali su u razdoblju od 12. do 16. stoljea (uglavnom u 14. i 15.). Dugo se vremena smatralo da su to nadgrobni spomenici iskljuivo bogumila i bosanskih krstjana. Meutim, kasnijim je istraivanjima nedvojbeno utvreno da su pod njima zakapani pripadnici drugih vjera, velikom veinom katolici. Na to upuuje i injenica da su na mnogim mjestima, posebno na dubrovakom prostoru, zajedno smjeteni i steci i katoliki grobovi. Neupitno je da su pod stecima sahranjivani Hrvati, katolici. No, tko su zapravo bogumili? Njihovo je ime nastalo po popu Bogumilu, koji je prvi poeo iriti novo krivovjerje po Bugarskoj sredinom 10. stoljea. Odatle se bogumilski pokret irio po Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni, sve do jadranske obale i otoka. Najstarije su povijesno utvrene opine krivovjernika osnovane u Splitu i Trogiru 1200. Temelj je bogumilskog uenja postojanje dvaju bogova: Boga dobra i Boga zla (Sotone). Sotona je stvorio sav materijalni svijet. Bogumili estoko napadaju crkveno ustrojstvo, posebno sveenike i biskupe. Ne priznaju rimskog papu za crkvenog poglavara. Osuuju krtenje i brak. Ta hereza porie i uskrsnue tijela. Odbacuju sve sakramente i molitve, zadravaju samo Evanelje i molitvu Oe na. Nisu imali crkve, nego su se molili po kuama. Propovijedali su siromatvo i otro osuivali bogatstvo. Strogo su se protivili smrtnoj kazni, svjetovnoj vlasti i ondanjemu drutvenom poretku. Iz najstarijih pisanih izvora o bogumilima jo iz 10. st. saznaje se da su to krotki ljudi, mualjivi, blijedi od posta, da ne uivaju u mesu, siru i mlijenim preraevinama. Zbog svoje su vjere bili proganjani, posebno od strane Rimske crkve. Bosanski su bogumili bili umjereniji u svojim stavovima, ali su takoer vjerovali u dva boga. Nazivali su se krstjanima. Na elu je krstjana bio djed, poglavar i osoba koja donosi sve vanije odluke. Padom Bosne u turske ruke 1463. godine nestaje i bogumilske hereze i krstjana. Vjernici su Bosanske crkve (kojih je po procjenama prije pada Bosne pod tursku vlast bilo samo 15 %, dok su katolici inili vie od 80 % puanstva) preteno preli na islam, dok su bogumili u Hrvatskoj postali pripadnicima Katolike crkve.
203

Jedna su od rijetkih ostavtina krstjana, ali i ondanjih krana, njihovi grobovi steci. Raeni su u obliku ploa, stupova ili sarkofaga, od velikih kamenih blokova, pa neki tee i do 30 tona. Do groblja su prenoeni pomou drvenih greda. Oblikovani su vjetom rukom ondanjih majstora koje su nazivali kovaima. Steci su vrlo vani za prouavanje nae prolosti jer ukrasni motivi i natpisi na njima daju vrlo vane podatke povijesne, politike, jezikoslovne podatke, razotkrivaju obiaje... Pretpostavlja se da su ih naruivali bogatiji ljudi. Istraivanjem ostataka kostura i ostalih predmeta pod njima, izmeu ostalog je utvreno da su u to doba mukarci ivjeli u prosjeku oko 43, a ene oko 34 godine. Najee se umiralo izmeu 31. i 40. godine ivota. Glavni su ukrasni motivi na stecima krievi i razni geometrijski likovi. Na mnogima je, posebno u Dalmaciji, uklesana slika grozda i loze. Je li grozd odraavao simboliku Isusovih rijei (Ja sam istinska loza, a moj Otac je vinogradar, kako je navedeno u Evanelju po Ivanu) ili je to pak simbol preuzet od dubrovakih trgovaca vinom, zasad nije tono utvreno. Na nekima su uklesani granje i drvee, moda simbol biblijskoga drva ivota. Ptice na stecima predstavljaju selidbu due pokojnika, a ljudi u kolu vjerojatno prikazuju dio srednjovjekovnih pogrebnih obiaja. Na stecima u Neretvanskoj dolini est je motiv zmije, koja vjerojatno predstavlja jegulju koje je onda bilo u izobilju u naim krajevima. Polumjesec je est simbol na stecima. Kao to se mjesec tijekom svojih mijena obnavlja, tako je i pokojnik oekivao da e se obnoviti njegov ivot. Najvie je ipak crtea lova. Na mnogo steaka u okolici Imotskog prikazan je motiv lova na jelena, to nedvojbeno pokazuje da je u ono doba bilo dosta jelena na ovim prostorima. Natpisa je na stecima veoma malo (pedesetak), pisani su uglavnom ikavicom, s nekim akavskim natruhama. Gotovo svi natpisi poinu sa se lei ili ase lei, a mnogi su se klesari kovai potpisivali ispod teksta imenima kao to su Balain, Gruba, Krili, Nikola, Zekan, Vladimir... Na jednom steku iz 12. stoljea stoji: A se je kam od Trtie ivjeh mirno, Boga mole i zla ne misle. Ovden, gdi mi je kam, ubi me grom. Zato, Boe?
204

Da su klete i proklete ruke, koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobijem. 1174. godine po Gospodu naem. Zanimljiv je i ovaj natpis iznad jednog srednjovjekovnog pokojnika iz 14. stoljea: A se lei Prijezda Viganj na svojini plemenitoj. Hodih, al ne dojdoh. Gradih, al ne zgradih. Sadih, al ne njeh. Govorih, al ne iskazah. Voljeh, al ne bijah voljen. Sad odoh, a ne pie mi se za vratit. A stio bih jer nit ne zavrih. Ne ticaj mi ovi kam jerbo e isti Bog na tvoje kosti stavit. Ni ti nisi zavril sve to si zamislil. 1303. po vremenu Gospodina. Vidljivo je da se upuuje molba da se ne unitavaju ti kameni spomenici pokojnika (...ne ticaj mi ovi kam...). alosna je injenica da je vei dio ovih jedinstvenih ostataka prolosti uniten, zaputen i preputen zubu vremena. Mnogi su steke koristili kao graevni materijal za gradnju kua, staja, ograda, ak i crkava... Nedavno je pokrenuta inicijativa da e drave u kojima nalazimo steke podnijeti zajedniku kandidaturu za prijem steaka na UNESCO-ov popis svjetske batine. Nadamo se da e ovi spomenici tada biti bolje zatieni. Bilo bi primjereno da steci, ti nijemi svjedoci tisuljetne povijesti na ovim prostorima, dobiju tretman kakav i zasluuju te da se pristupi njihovu jo intenzivnijem prouavanju i da im se kao izvornim spomenicima pokloni dostojna pozornost.

Dragan Jurkovi Bokin, Zagreb

205

LITURGIJA I PUKE POBONOSTI U UPI SV. ILIJE U METKOVIU

Pod izrazom puka pobonost ovdje podrazumijevamo bogotovna oitovanja koja imaju privatno ili (ee) zajedniarsko obiljeje, a u ozraju kranske vjere i njezinih istina ne izraavaju se u liturgiji, nego u posebnim oblicima koji proizlaze iz duha nekog naroda i njegove kulture.1 Tako razliite puke pobonosti, uz pojedine vanije svetkovine, u Crkvi imaju dugu tradiciju. Vezane su manje ili vie uz liturgijske obrede i gotovo se uvijek obavljaju u crkvama, ali nisu liturgija. I u naim ih krajevima ima dosta. Redovito su posuene i preuzete iz drugih kultura, posebno romanske (utjecaj Italije), ali ima ih izvornih. To se najvie odnosi na crkvena prikazanja, odnosno scenske izvedbe sakralnoga karaktera. U prolim je stoljeima u priobalju bilo dosta obiaja i sveanosti vezanih za svaku veu svetkovinu i sprovodne obrede. Danas su se prorijedili tako da su uglavnom opstali obiaji te pobonosti vezani uz Veliki tjedan i pasionsku batinu te sprovodne obiaje. Ponegdje postoje i obiaji vezani uz pojedine svetkovine svetaca zatitnika mjesta. Boina i ostala skazanja i obiaji se, na alost, malo gdje vie njeguju. U Velikomu tjednu u naim se krajevima tijekom povijesti razvijalo i razvilo mnotvo takvih skazanja i pukih pobonosti, a meu najpoznatije spadaju Gospin pla i Muka Gospodinova, a u nekim upama, meu kojima je metkovska upa sv. Ilije, i udije2. Vrlo je vano uvijek imati na umu duboku razliku koja postoji izmeu puke pobonosti i skazanja (mimesis), s jedne, te liturgije i otajstava koja ona uprisutnjuje (anamnesis), s druge strane.3 Liturgija uvijek ima primat u odnosu na puke pobonosti. Uz pravilan odnos prema tim dvama elementima svaki liturgijski in i puka pobonost ili skazanje koji su povezani s liturgijskim obredom mogu dobiti svoje pravo znaenje i obogatiti vjernike koji sudjeluju.
1 Usp. Kongregacija za bogotovlje i disciplinu sakramenata, Direktorij o pukoj pobonosti i liturgiji, Kranska sadanjost Zagreb, 2003., br. 17., str. 26. (dalje samo Direktorij) 2 Rije dolazi od idov. Vie o njima u zasebnom potpoglavlju. 3 Usp. Direktorij, br. 144., str. 121.

206

VELIKI TJEDAN: OD CVJETNICE DO VELIKE SRIJEDE

Vjerojatno su iz skazanja izrasle crkvene pobonosti i obiaji Velikoga tjedna u upi sv. Ilije u Metkoviu. Tradicija je pobonosti Velikoga tjedna u upi zaista dosta duga, po nekim pokazateljima moda ak vue korijen iz starih skazanja ili je njihov izmijenjeni nastavak,4 bez teksta i dijaloga. Svakako, obiaji Velikoga tjedna posjeduju svoj strogo odreen usmeni scenarij po kojemu se odvijaju: imaju sve dramske kompozicijske elemente (uvod, zaplet, vrhunac itd.).5 Pobonosti i obiaji Velikoga tjedna zapoinju na Cvjetnu nedjelju, i to preko mise blagoslovom maslina pred kapelom Gospe Lurdske, zatim sveanom procesijom amatorijem (crkvenim dvoritem) i ulaskom u crkvu sv. Ilije. Na misi se pjeva Muka po metkovskome pukom napjevu. Tekst je Muke stari hrvatski prijevod Evanelistara6 iz 1921., dakle po tridentskom obredu. Muka koja se pjeva uvijek je Muka po Mateju jer je tako propisivao tridentski obred. Druge se muke, osim Ivanove na Veliki petak, ne pjevaju.7 Nakon mise izlae se Presveti sakrament na etrdesetosatno klanjanje ili kvarantore8, a tijekom izloenja bratimi Bratovtine Presvetog sakramenta naizmjence klee pred Presvetim po jedan sat sve do Velike srijede u deset sati.9 Crkva je otvorena itavo vrijeme, pa vjerni puk moe u bilo koje doba doi i pokloniti se Presvetomu za vrijeme izloenja. Postoji i jedna zanimljivost vezana uz kvarantore. Od poetka bi etrdesetosatnog klanjanja pa do kraja svaki sat odzvonilo zvono s onoliko udaraca koliko je sati klanjanja prolo. Tako bi na Veliku srijedu u podne, pri zavretku klanjanja, zvono imalo odzvoniti etrdeset puta. U prva tri dana Velikoga tjedna s veernjom se misom pjeva i sveana Veernja, koju predvodi zbor. Pjeva se po gregorijanskim tonusima, a nakon zavretka mise zapjeva se i stara metkovska puka pjesma Prosti, moj Boe. Na tim je misama redovito mnotvo svijeta koji se doe ispovjediti za predstojee velike dane.

Usp. W. Trnsky, Pobonosti Velikoga tjedna u Metkoviu, u: Iskra, god. XIV. (1982.), br. 1, str. 23. Usp. Isto, str. 24. 6 Muka Gospodina naega Isukrsta po Mateju, u: Evanelistar to jest Epistole i Evanelja preko sve godine po novom Rimskom misalu, priredio: P. Vlai, Nakladna knjiara Jadran, Dubrovnik, 1921., str. 63 - 68. 7 Muka Gospodina naega Isukrsta po Ivanu, u: nav. dj., str. 85 - 88. Muka po Marku i Muka po Luki su se prije Drugoga vatikanskog koncila pjevale ili itale na Veliki utorak i na Veliku srijedu. 8 Kvarantore, rije dolazi od talijanskog quaranta ore, tj. etrdeset sati. Kvarantore ili etrdesetosatno klanjanje je obiaj u dalmatinskim upama. Od Cvjetnice poslijepodne pa do Velike srijede u podne izlae se u crkvama Presveti sakrament pred kojim redovito, stalno se izmjenjujui, mole bratimi i vjerni puk. 9 W. Trnsky, nav. dj., str. 24.
4 5

207

VELIKI ETVRTAK
Nastavak je obiaja na Veliki etvrtak. Bratimi izjutra imaju ispovijed, a zatim izaberu dvanaestoricu izmeu sebe koji e simbolino predstavljati apostole, kojima e se pri misi Veere Gospodnje, naveer, prati noge. Misu ve dugi niz godina tradicionalno predvodi najstariji sveenik na slubi u upi. Na misi Veere Gospodnje pjeva upski mjeoviti zbor, ali i puki pjevai. Pjevaju se pjesme odreene za liturgiju toga dana. Sveanije se pjeva, naravno, sve do Slave, a od tada uz tihu pratnju orgulja, ili a cappella. Nakon to su Gospodine, smiluj se i Slava otpjevani na svean nain, Svet i Jaganje Boji pjevaju se puki. Kod pranja nogu apostolima pjevaju se antifone na gregorijanske tonuse. Od gregorijanskih se napjeva pjeva jo i poznati Gdje je ljubav prijateljstvo prigodom prinosa darova (Ubi caritas et amor). Poseban dio obiaja ini dolazak udija. Nakon priesti, slijedi prijenos Svetotajstva u svetohranite na pobonomu oltaru, a u Crkvu stupaju udije, odjevene u odoru rimskih legionara. Pri prijenosu Svetotajstva, etvorica koji se zovu baldakinai (jer stoje kraj baldahina ili baldakina), prate sveenika pod baldahinom (nebesnikom) dok prenosi Svetotajstvo. Za vrijeme prijenosa pjeva se puki Divnoj, dakle. Na misi i obredima Velikoga etvrtka koristi se mali baldahin, a veliki sutradan, na Veliki petak u procesiji ulicama grada. Dolazak udija velianstven je in koji puk redovito nestrpljivo oekuje i doivljava sa zanosom.10 Nakon zavretka mise pjeva se Gospin pla fra Petra Kneevia, a nakon toga u 23,00 sata poinje Getsemanska ura u spomen na Isusovu agoniju u Getsemanskom vrtu. Pjevanje Plaa je i danas neizbjeiv dio pobonosti Velikoga tjedna u gotovo svim upama. Narod ga je rado prihvatio zbog jednostavnosti i ritminosti (osmeraki stih) pa i unato tomu to pjevanje Plaa traje dugo. Za vrijeme pjevanja Plaa udije izmjenjuju strae pred Isusovim grobom koji je ureen na jednom od pobonih oltara. To nije isti oltar na kojemu se uva i Svetotajstvo jer bi onda obred prijenosa Svetotajstva izgubio svoj liturgijski smisao.11 Naime, nakon liturgijske reforme Drugoga vatikanskog sabora izbjegava se pojam grob, pa u mjestima gdje se njeguju puke pobonosti treba biti dosta oprezan pri ureenju oltara na kojemu se uva Svetotajstvo i izbjegavati ureenje koje izgledom podsjea na grob.12 Ipak, razborito je pretpostaviti, sukladno crkvenim i liturgijskim normama, da se u smislu ouvanja tradicije i puke pobonosti, grob moe urediti i na drugome prikladnu mjestu unutar crkve, gdje nee pomutiti osjeaj vjernika za otajstvenu Kristovu prisutnost.
10 11 12

Isto, str. 24 - 25. Usp. Direktorij, br. 141., str. 119. Isto.

208

UDIJE
Najpoznatiji su i najpopularniji obiaj vezan uz Veliki tjedan u Metkoviu svakako udije. Taj obiaj vezan je iskljuivo za Veliki tjedan, i to od Velikoga etvrtka naveer do Uskrsnoga bdijenja. udije su obino mladi ljudi, do 35. godina ivota, koji moraju biti uzorni vjernici i graani. udije su u upi osnovane jo daleke 1857., i to su, prema postojeim podacima, najstarije udije u cijeloj Dalmaciji.13 Osnovao ih je Ante Gluevi, Metkovac, koji je bio sjemenitarac u Lorettu, odakle je i donio taj obiaj u Metkovi.14 Iz Metkovia se taj obiaj proirio po cijeloj dolini Neretve, a dalje vjerojatno i po Dalmaciji. U poetku su (prije obnove crkve) bila samo etvorica udija odjevena u kartonske odore, koje su vrlo brzo zamijenjene platnenim. Gradnjom nove crkve njihov se broj poveava na esnaest, a danas su dvadeset i dvojica. Njihovu ulogu u obredima Velikoga etvrtka ve smo opisali, a najvea njihova uloga je na Veliki petak, to je i razumljivo. U procesiji na Veliki petak oni su uza sveenika i imuna Cirenca u sreditu pozornosti. Dijele se u tri skupine.15 Prva su skupina imunai, njih etvorica, koji prate imuna Cirenca. Odjeveni su u ute haljine s kacigama na glavi. Nose koplja sa sjeivom, maeve o pojasu i titove. Druga su skupina ve spominjani baldakinai koji prate baldahin pod kojim ide sveenik u procesiji s Presvetim. Odjeveni su u crvene haljine i prsluke s istim orujem kao i imunai, ali bez titova. Trea su i najbrojnija skupina gardisti, njih dvanaest, koji cijelim putom stupaju strogim vojnikim korakom. I oni su odjeveni u crvene haljine s prslucima, nose kacige bez perjanice, kao oruje koplja (bez sjeiva), a o pojasu maeve. Svaku od tih skupina predvode voe odjevene u ljubiaste haljine s kacigama ukraenim perjanicama, a od oruja nose ma ili buzdovan i tit u ruci. udije su tijekom Vazmenoga trodnevlja vaan dio puke pobonosti. Vrlo bitno je ipak rei da udije nisu smetnja ili konkurencija liturgiji, nego je na neki nain upotpunjuju. Liturgija ne smije trpjeti od udija i ako se pravilno shvati njihova uloga, dobiva se potpuna slika obreda s pukim obiajima u Vazmenom trodnevlju u upi sv. Ilije. Puk, obino s razlogom, veli da potpuno shvatiti udije i njihovu ulogu u obredima mogu samo Metkovci ili oni koji ve dugo ive u Metkoviu.

13 14 15

Usp. I. Nimac, udije u Metkoviu; u: Svijetlost, Sarajevo, 1. travnja, 1988., str. 10. Usp. Metkovske udije; u: Iskra, god. II. (1970.), br. 1, str. 19 - 20. Usp. Nav. dj., str. 25.

209

IMUN CIRENAC
Obiaj je u veini dalmatinskih upa da se tijekom procesije Velikoga petka nosi kri. To je obiaj i u Metkoviu, samo to se metkovski obiaj16 znatno razlikuje od drugih. Krionoa ili imun Cirenac, u narodu zvan samo imun, uvijek je tajna osoba. Puk nikada ne zna tko je imun. Odjeven je u crnu haljinu, glave prekrivene crnom krinkom, s malim prorezima za oi. Zbog ega ba takav obiaj, nije posve sigurno, ali dade se naslutiti da je prvobitno bila rije o nekoj vrsti privatne pokore ili zavjeta osobe koja je nosila kri. Tijekom procesije imun nosi veliki kri na leima, ba kao i Isus, te uvijek hodi bos, bez obue. Na takav nain zbilja nije lako nositi kri. imun se moe i umoriti i zatim zatraiti odmor, na to ima pravo tri puta tijekom procesije. U sluaju da ne moe dalje nositi kri (zbog umora, povrede ili sl.), voa je imunaa duan preuzeti kri i iznijeti ga do kraja procesije. I danas osoba koja eli biti imun tu dunost redovito obnaa po nekomu zavjetu.17 Neko se godinama ekao red kako bi se obuklo u imunovu odoru i ponijelo kri na Veliki petak u procesiji. Danas nije vie tako. Kandidata je, na alost, manje pa se eka najdulje koju godinu.

VELIKI PETAK
Na Veliki petak pobonosti dosegnu vrhunac. Obredi slube Muke Gospodnje sastoje se od triju, odnosno etiriju dijelova: slube rijei, preko koje se pjeva Muka, klanjanja svetomu Kriu (nazivano i ljubljenje) te euharistijske slube. To su dijelovi obreda Velikoga petka koji su propisani u liturgijskim rubrikama. etvrti je dio procesija18, koja je u dalmatinskim upama toliko srasla s obredima Velikoga petka da je gotovo nemogue zamisliti liturgiju Velikoga petka bez procesije. Potrebno je, ipak, podsjetiti kako procesija nije zamjena liturgije niti je liturgija,19 nego vrlo lijep izraz puke pobonosti. Tijekom slube rijei pjeva se Muka po Ivanu, takoer na puki napjev kao i Muka po Mateju. Za vrijeme obreda klanjanja kriu zbor pjeva korizmene pjesme, meu kojima je najpoznatija Ispovidite se, koja se pjeva, takoer, i u drugim upama, ali nakon procesije. Nakon to zavri posljednji obred Velikoga petka (euharistijska sluba), kree procesija kroz stari dio grada. U crkvu ulaze udije i imun koji se kratko pomoli pred Gospodinovim grobom,
Ovaj obiaj u nekim varijantama nalazi i u jo nekoliko dalmatinskih upa. Isto. 18 Procesije Velikog petka, koje se najvie odravaju po Dalmaciji, nisu dio liturgije. 19 Usp. Direktorij, br. 142., str. 119.
16 17

210

uzima kri i kree van. Za to se vrijeme ispred crkve oblikuje procesija. To je velianstven dogaaj koji okupi mnotvo svijeta.20 Za vrijeme procesije pjevaju se korizmeni napjevi. Nakon procesije se pjeva Smiluj se meni, Boe, a zatim slijedi najpoznatija metkovska puka pjesma Prosti, Gospodine, puku svome, prosti. Najpoznatija metkovska, mada izvorno nije ni puka ni metkovska (osim moda same melodije), ali je najpoznatija ba zahvaljujui pjevanju u Metkoviu. Pjesma se naime izvorno zove Protenje od Boga, a autor joj je don Nikola Bijankovi (1645. - 1730.), makarski biskup.21 Kako je Metkovi dosta vremena bio u sastavu Makarske biskupije prije njezina ujedinjenja sa Splitskom (neko salonitanskom, solinskom), logino je zakljuiti kako je pjesma dola do upe sv. Ilije i Metkovia. Istu pjesmu, pjevanu na razliite naine, moemo nai i u Makarskoj te na Peljecu i Hvaru. Pjevaju je naizmjence solist i zbor s pukom koji uvijek odgovaraju: Jer je preveliko milosre njegovo. Solist pjeva kleei pred Presvetim na ulazu u crkvu. Procesija zavrava pjesmom, a udije nakon toga opet simbolino preuzimaju strau nad grobom, ime zavrava obred Velikoga petka.

VELIKA SUBOTA I VAZMENO BDIJENJE

Bogosluje Vazmenoga bdijenja na Veliku subotu sastoji se od etiriju dijelova: slube svjetla, slube rijei te krsne i euharistijske slube. Narod se na Veliku subotu uveer okupi pred crkvom oko 23 sata. Slijede obredi slube svjetla (blagoslov ognja, vode i uskrsne svijee) nakon ega se pjeva sveani Vazmeni hvalospjev (nazivan i Hvalospjev uskrsnoj svijei). Obredi dalje idu svojim tijekom (sluba rijei) sve do pet minuta prije ponoi. Za to vrijeme, jo prije poetka obreda, udije se izmjenjuju u strai pred grobom. Dvije ili tri minute prije ponoi vrhunac je toga dijela obreda. Zbor zapoinje puki Gospodine, smiluj se, a za to vrijeme se udije velikom brzinom izmjenjuju u strai pred grobom. Izmjene se obavljaju tako da dolaze skupine sa svojim voom, koji udarcima maa o tit ili buzdovanom o pod, daje znak za izmjenu. To pridonosi jo veoj ozbiljnosti, ali i napetosti u iekivanju padanja udija. Minutu ili dvije prije ponoi sve udije uu u crkvu i zapoinju igru bacanja kocke za Isusove haljine. Tono u pono sveenik zapjeva Gloriju, orgulje poinju sveano svirati, udije se ponu tresti i padati, nakon ega bjee iz crkve. Nakon sveanoga
20 Posebno je mnogo svijeta iz okolnih upa bilo prije Drugoga vatikanskog sabora, kada nisu sve upe imale obrede Velikoga petka. 21 M. Vidovi, Nikola Bijankovi, splitski kanonik i makarski biskup: 1645. - 1730., Crkva u svijetu, Split, 1981.

211

preludija na orguljama, pjeva se sveana Slava, a zatim slijedi sveani navjetaj Evanelja i misa koja ide svojim tijekom kako propisuju rubrike za Vazmeno bdijenje. Cijeli tjedan iza Uskrsa, dakle itavu Vazmenu osminu, pred sada praznim grobom, u crkvi stoje poloen ma, koplje, tit i kaciga. Jasno poruuju vijest o praznu grobu. Mada to vie nije Veliki tjedan, ipak je i taj obiaj usko s njime povezan. Time, moemo rei, zavrava obiaj Velikoga tjedna u upi sv. Ilije u Metkoviu.

Fra Domagoj Volarevi, Metkovi

212

PROSTI GOSPODINE, PUKU TVOME PROSTI, MILOSRE TVOJE VELIKO JE DOSTI

2. travnja 2009. u crkvi sv. Blaa u Zagrebu ponovno je predstavljena pasionska tradicija doline Neretve. U prepunoj crkvi sv. Blaa na koncertu korizmenih pukih napjeva upa Neretvanskog dekanata nastupili su crkveni pjevai upa sv. Ilije i sv. Nikole iz Metkovia, Presvetoga Trojstva iz Rogotina, sv. Stjepana iz Slivna Ravnog,Gospe Snjene iz Vida,Srca Isusova i Marijina iz Vidonje te udije iz upe Gospe Snjene u Vidu.

Puki pjevai Neretvanske doline - u prvom planu puki pjevai iz Rogotina.

U sat vremena programa otpjevana je puka (korizmena) misa doline Neretve, obred za mrtve i napjevi Velikog Petka, uz padanje udija praeno pjesmom Slava Bogu na visini. Koncert, kojem je uz mnogobrojne Neretvane iz Zagreba, nazoio predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebi s obitelji zavren je velianstvenom izvedbom pjesme Prosti moj Boe koju su zajedniki otpjevali svi sudionici programa.
213

Puki pjevai upe sv. Ilije Proroka iz Metkovia predvoeni Stipom Pipiniem.

26. oujka 1999. u crkvi sv. Katarine po prvi put je u okviru Pasionske batine predstavljena pasionska tradicija Neretvanske doline. Tom su se prigodom zagrebakoj publici, uz sudjelovanje metkovskih udija, predstavili puki pjevai iz Metkovia (upa sv. Ilije Proroka), Bagalovia, Rogotina i Slivna Ravnog. Program je, uz sudjelovanje recitatora (Joko evo i Ljubica Jovi), osmislio maestro Ljubo Stipii. Deset godina nakon toga vrlo zanimljivog dogaanja, koji je poput mnogih pukih crkvenih priredbi koje je Pasionska batina u proteklih 18 godina prikazala zagrebakoj publici, ostavio snaan trag, odluili smo ponovno zaviriti u tradicijsku ostavtinu Neretvanske doline. Nekoliko je razloga ovoj odluci: prvi je spomen na koncert odran prije deset godina. eljeli smo utvrditi kakvo je tamonje stanje nakon deset godina je li se tradicija pukoga crkvenog pjevanja ugasila ili preoblikovala u moderno zborsko pjevanje? Je li utjecaj klapskog pjevanja i na ovim pjevaima i njihovu pjevanju ostavio neizbrisiv trag? Poznata nam je bila injenica da je u proteklih deset godina u Metkoviu prireivana zanimljiva smotra marijanskih i hodoasnikih napjeva koju je pokrenuo Metkovac Vidoslav Bagur. Smotra marijanskih pjesama potaknula je u brojnim neretvanskim mjestima pjevaice na organiziranje, prisjeanje i izvoenje repertoara marijanskih i hodoasnikih pjesama, to je rezultiralo brojnim organiziranim enskim (pukim) pjevakim skupinama koje u jednostavnome tercnom dvoglasju predstavljaju svoje starije tradicije. Poznata nam je bila i aktivnost sve brojnijih i organiziranijih neretvanskih udija u procesu osnivanja svehrvatskog udruenja uvara Isusova groba. Treba spomenuti da je korizma i dan-danas vrlo vano razdoblje u duhovnome ivotu stanovnitva ovog kraja, to je prepoznatljivo i po brojnim pukim obiajima vezanim za to razdoblje. Uz brojne procesije potrebno je istaknuti lik imuna, maskirane osobe koja
214

udije iz upe Gospe Snjene u Vidu.

noenjem tekog kria u procesiji odrauje svoju pokoru, te organiziranih straa, uvara Isusova groba udija. Vie od 150 godina prolo je od osnivanja prvih organiziranih uvara groba u metkovskoj upi sv. Ilije Proroka koje je po uzoru na uvare u svetitu Loreto na talijanskoj obali Jadranskog mora 1857. okupio Ante Gluevi, tadanji uitelj javne puke kole u Metkoviu. Zahvaljujui navedenim injenicama odluili smo se napraviti drukije istraivanje, drukiji eksperiment kao predigru za zagrebaki koncert. Vidoslav Bagur zajedno je s gospodinom Markom Maruiem, najaktivnijim organizatorom tradicijskih dogaanja u dolini rijeke Neretve, organizirao susret pukih pjevaa Neretvanskog dekanata u Vidu 14. veljae 2009., a ta nam je manifestacija pomogla upoznati brojne pjevae i izmeu deset predstavljenih skupina odabrati one najzanimljivije za sudjelovanje na zagrebakom koncertu. Konaan koncept nastupa ukljuio je sudjelovanje dviju metkovskih upa: upe sv. Ilije Proroka, glavne metkovske upe koja svoje postojanje i djelovanje vee uz godinu 1719., te novoosnovane prigradske upe sv. Nikole Putnika, kojoj pripada i velik broj nekadanjih pjevaa upe sv. Ilije Proroka. Uz metkovske upe odabrali smo po dvije upe s desne (Vid i Rogotin) i lijeve strane rijeke Neretve (Vidonje i Slivno Ravno). Veina se je stanovnitva navedenih upa u posljednjih stotinjak godina spustila s oblinjih brdovitih obronaka u Neretvansku dolinu u kojoj je tek u posljednjem stoljeu, zahvaljujui intenzivnoj melioraciji, mogu normalan ivot. Istraivanja i pripreme ovogodinjeg koncerta potvrdile su pretpostavke da je dolina rijeke Neretve, iako u crkvenopukim glazbenim krugovima rijetko spominjana, i danas vrlo aktivno podruje s bogatom tradicijom pukih crkvenih izvedaba. Muki puki pjevai nositelji su glazbenog dijela obreda, posebno u najsveanijim crkvenim prilikama (Boi, korizma, proslave sveta215

Slava Bogu na visini.

ca zatitnika), i neizostavnim su dijelom sprovodnog obreda. Repertoar koji njeguju uvelike je ostao slian nainima starinskog izvoenja kod kojeg su responzorijalni oblici s dva pjevaa predvoditelja pjevanja, otvoreno grleno vrsto muko pjevanje s karakteristinom ornamentikom i prepoznatljivim vodeim glasovima, kao i dvoglasno tercno pjevanje s kvintnim zavrecima i dalje prevladavajui naini glazbenog izraavanja. Navedene znaajke najprisutnije su kod pjevanja stalnih dijelova puke mise i sprovodnog obreda, glazbene prakse koja je kontinuirano prisutna na izvedbenom repertoaru pukih pjevaa. Korizmeni se pak napjevi pjevaju jednom godinje tako da je meu njima uvijek odreen broj primjera koji bolje i zanimljivije zvue, primjera ija je glazbena struktura blia glazbenim ukusima pukih pjevaa. Od svih korizmenih napjeva pjevaima su najdrai napjevi Velikog petka u kojima do izraaja posebno dolaze vrsti solistiki glasovi koje mjesne upske zajednice posebno pamte. Koncert je stoga i nazvan Prosti Gospodine, puku tvome prosti, milosre Tvoje veliko je dosti (makarski biskup Nikola Bijankovi, 18. st.) po napjevu koji na velianstven nain izvodi ivua legenda metkovskoga pukog crkvenog pjevanja Stipe Pipini.

Joko aleta, Zagreb

216

OBITAVALITE VILA NERETVANSKOG KRAJA I NJIHOVI OBIAJI

OPENITO O NAINU KAZIVANJA U LEGENDAMA NERETVANSKOG KRAJA
Pria kazuje kako je neki ovjek, teak, krio stijenu, ivac. Umorio se i bio je gladan zbog naporna rada. Sunce je bilo pri zalasku. Veliko i crveno ko pogaa. Teak je to glasno i poelio. Rekao je: E da si pogaa...! Tako je jako zabio uskiju (uskija teka alatka za lomljenje stijene) da je u tijelu ivca zauvijek i ostala. Nitko je vie nije mogao izvaditi. Teak se teko i neizljeivo razbolio. Dugo je bolovao od nepoznate bolesti te na kraju i umro. Legende koje se priaju u neretvanskom kraju, poput ove navedene, imaju duboku zakonitost po kojoj se radnja u prii odvija. Radnja se ispoetka odvija sporo, reklo bi se obazrivo, potom sve bre i dramatinije do trenutka bljeska kada se stvara trokut koji traje beskonano kratko. U tom bljesku trokuta ili su ovjek, kamen i zalazee sunce, "nalik velikoj eljenoj pogai", ili ovjek, kamen i voda, ili nebo, kamen i more. im bljesak trokuta mine ostaje ovjek sam s posljedicama toga susreta: ili je velika korist od toga ili jo vea teta.

PODJELA LEGENDI
Uoava se izvjesna slojevitost legendi koje se kazuju u neretvanskom kraju. ini se kako su neki izvanredni dogaaji podizali oblake legendi koje su od toga asa sazrijevale u procesu njihova prenoenja s koljena na koljeno. Tako se mogu uoiti tri osnovna sloja: 1. legende najstarijeg sloja, legende o postanku ili legende vezane za tipino krko korito rijeke Neretve i njegov razvoj 2. legende srednjeg sloja, legende o vilama i 3. suvremene legende u zaetku. Legende su najstarijeg sloja povezane s kolektivnim sjeanjem na neki kataklizmiki dogaaj ili dogaaje. Taj je dogaaj u legendama vjerno opisan i
217

on odgovara onom to se o njima danas na znanstvenoj razini zna. Pogreno je misliti kako su one iskljuivo nastale pod utjecajem razliitih tekstova. U njihovoj osnovi lei konkretno iskustvo (u suvremeno doba tom iskustvu odgovaraju primjerice vulkanske erupcije ili tsunamiji). Legende srednjeg sloja, legende o vilama nastaju u mirnijim vremenima, pod utjecajem ne jednog dogaaja, nego prije onog to ivot u takvim vremenima sa sobom neminovno nosi. Socijalno raslojavanje, kao posljedica takvoga ivota, pokree ljudsku matu u sanjarenje, enju za prikljuenjem onom sloju koji je dobrano ispred, ali matu iri i u moguu osvetu i kaznu onima koji ive bolje i lake. Toj svrsi vrlo esto odgovaraju upravo vile, njihov poloaj i njihova tajanstvena mo. Socijalne su granice u drutvu najtee shvatljive te najee sve ostane u svijetu sanjarija, odnosno svijetu vila. Takav socijalno raslojeni ivot u mirnim vremenima rezultira neminovnom iskvarenou ljudi i njihovom neosjetljivosti na tuu nevolju, to vile tjera na odluku da ljude napuste i negdje na planinskim visovima doekaju da se oni poprave. To je zapravo kazna onih koji su vile i stvorili u svojoj mati te su ih na taj nain spasili vlastite sudbine. To je ujedno i kraj vremena u kojemu su carevale vile i poetak raanja nekoga novog sloja legendi, svakako pod utjecajem promijenjenih uvjeta ivljenja nunih da do kristalizacije legendi u ljudskoj svijesti uope i doe. Oito je kako postoje i isti materijalni razlozi nastanka legendi o vilama. to se Neretve tie, njezino razvijeno krko korito prua i previe razloga za to. Nije nemogue povjerovati kako se je jo davno ivot preselio i u podzemlje te se uputio u vlastito prilagoavanje i razvoj. Jesu li sluajni susreti tih dvaju svjetova mogli roditi plodovima koje zovemo legende o vilama? ini se kako su suvremene legende, legende o izvanzemaljcima, opet pod snanijim utjecajem nekih novih hirova prirode, poremeenih odnosa izmeu prirode i ljudi te poremeenih odnosa meu ljudima samim, negoli kakvih uobiajenih ali neeljenih prilika u samom drutvu.

LEGENDE O POSTANKU I RAZVOJU TIPINOG KRKOG KORITA NERETVE

Legende se o postanku ne susreu ili se samo iznimno susreu u kanjonu rijeke Neretve u uem smislu, sve do njezine delte. Sjecitem poznatoga tektonskog pravca Imotski Grude Ljubuki apljina, gdje su takve legende vrlo este, s kanjonom rijeke Neretve one se poinju javljati (primjerice Legenda o postanku Hutova blata). Potom one prate rijeku na njezinoj delti sve do mora. Na istok se od rijeke Neretve legende o postanku ponovno javljaju naroito
218

povezane s odreenim pojavama ili lokalitetima Popova polja. Zakljuak se namee sam od sebe: legende su o postanku korelacijski povezane s neotektonskim i krkim pojavama na predisponiranim pravcima s razvijenim poljima i debljim kvartarnim naslagama, s razvijenim sufoznim procesima te poglavito s geotektonskim navlanim strukturama, odnosno s elima takvih struktura (primjerice poznata navlaka iji je dio kamenita struktura koja prati cestu Ljubuki apljina s lijeve strane). To su, dakle, legende koje u sebi uvaju sjeanje na konkretne geoloke dogaaje, vjerojatno katastrofalnih posljedica, ili su samo rjeenje zagonetaka koje je ovjek sebi postavio kao posljedicu svoje uporne promatrake djelatnosti kroz dugo povijesno vrijeme.

Manifestacije tektonskih aktivnosti u kamenu.

Prirodni su geoloki i uope egzogeni procesi koji prate dogaanja postanka: propuntavanje, prosidanje, provaljivanje. To su tono oni procesi koji prate zavrne faze sufozijskih procesa unutar najmlaih, kvartarnih naslaga kra koji zapunjuju tektonski stvoren paleoreljef unutar vapnenaca. To su takoer oni zavrni procesi koji prate dinamike strukture okravanja iji proces napreduje odozdo prema gore. Zavrna je operacija stvaranja takve geoloke udarnice upravo poputanje i uruavanje krovita, propuntavanje unutar ranije stvorene podzemne prostorije. Takvi su procesi redovito katastrofalni za ovjeka i njegova dobra jer izazivaju zastraujuu grmljavinu i katastrofalne potrese. Tako su nastale brojne udarnice u irem okruju rijeke Neretve, a najpoznatije su meu njima jezera oko Imotskog i Gruda (primjerice: Vrbina u Opini Grude, Rogonjia obodina na Hrasnu, brojne obodine u neumskom zaljevu i slino).
219

Legende o Gavanu i brojne druge gotovo do zauujuih detalja govore o takvim procesima te je logino zakljuiti da su one zapravo sjeanja ljudi na takve neobine, rijetke i katastrofalne pojave u prirodi. U procesu sazrijevanja fabule takvih legendi svakako ima i drugih utjecaja, ali je konkretno sjeanje na davne i istinite dogaaje samo njihovo sredite. Rijena matica u tim sjeanjima ljudi zaista postoji. To moe biti osloboena voda s ela navlake koja pronalazi put do svojih ponora ili utoke u neki ve postojei vodotok. Meutim, za potrebe legendi, ona mijenja smjer te tee upravo suprotno, uvijek za petama siromane obanice koja bjei od prokletstva Gavanovih dvora. Openito promatrano, legende mogu pripadati razliitim slojevima, dakle biti inicijalizirane razliitim ali stvarnim dogaajima, a vezane za iste toke prostora. To se moe zahvaliti upravo prirodnim posebnostima toga prostora. Neretva tomu moe biti dobar primjer. Isti lokaliteti za koje se veu legende o razvoju tipinog krkog rijenog korita (legende o sidrima) postaju kasnije obitavalitima vila. Neka iskustva govore da sidra u stijenama, za koje su se navodno vezali brodovi, ako uope postoje, mogu potjecati od srednjovjekovnog sustava za podizanje tereta s malih rijenih luica do utvrda na vrhu kanjona. Meutim i pored toga je plovnost rijeka neko i danas bitno razliita. Razlika je uvjetovana poloajem krkog erozijskog bazisa. Njegovo produbljivanje dovelo je do bitne preraspodjele povrinskih i podzemnih voda, a posebice do promjene u razinama vode u koritu ve formiranih vodotoka. Neke rijeke presuuju, a kod veine dolazi do sniavanja razine. Rijeke se i vodotoci s povrine sele u Zemljinu krku utrobu. Ti su procesi spori, meutim su mogli ovjekovo iskustvo barem djelomice preseliti u legende. Prie o vilama mogu, barem djelomice, biti motivirane tim prirodnim dugoronim procesom, i to na nain da se siromaenje vodama smatra kaznom za zlo kojemu ljudi tvrdoglavo slue. Vile obeavaju i povratak, ali kada se ljudi poprave (legende o vilama Bijelog Polja kod Mostara). U mnogim kanjonima, posebice kanjonu Neretve, razvijeni su manji speleoloki objekti nastali gravitacijskim ispadanjem svrdlastih tvorevina kao posljedica lokalnih, specifinih geolokih pojava. Za njih su esto vezane prie o vilama koje su tu samovale, otuda se katkad javljale ljudima ili su iz njih motrile osobito mlae mukarce ako bi se sami kretali kanjonom. Katkad su tu svraale i vile koje su pohodile svoju udaljenu rodbinu. Tu se susreu i uspravni stoasti speleoloki objekti s otvorom pri dnu zvani tamnice. Za njih su vezane legende o tiranima i muenjima u takvim tamnicama. Jednom kada je pravednik tamo dospio molio se Bogu za spas. Tada se tamnica pri dnu otvorila i on se spasio. I danas se vide eljezne kuke na koje se nesretnici vjeani.
220

Valja, dakle, na kraju zakljuiti kako su iskonski i rijetki prirodni dogaaji, povezani s Zemljinom neotektonikom, procesima okravanja i openito s procesima Zemljine egzodinamike, jedino mogli biti dovoljno uinkovit impuls koji je izazvao kristalizaciju legendi u svijesti ovjeka te takve izvorne kristalie duha uputiti na dugogodinji put razvoja i prilagodbe.

OBITAVALITA I OBIAJI U DRUTVU VILA NERETVANSKOG KRAJA

Vilin pjat, Markova peina na Hrasnu.

Legende o vilama predstavljaju srednji sloj izmeu legendi o postanku i suvremenih ili modernih legendi. Njihova je temeljna znaajka postojanje snane korelacije s prostorom na kojemu obitavaju, druenje s ljudima koje je u skladu s obiajima vremenom u kojemu se radnja dogaa te povezanost s donjim slojem legendi, dakle s legendama o postanku. Ipak, od svega je najvanija duboka povezanost vila s prostorom na kojemu obitavaju. Iz te povezanosti esto proizlazi korelacijska veza udaljenih ali po neemu slinih lokaliteta ili povezanost nekih danas nejasnih dogaaja. To se najbolje vidi iz pria o obitavalitu vila Vrbina kod Gruda. Ovu, jednu od najveih propunta ili prosida u okruju rijeke Neretve, kako nastade u scenariju legendi o postanku, naselie vile. Zato? Zato to ljudi tamo nisu
221

mogli sii zbog dubine i strmih strana. Pomirie se s tom injenicom i nastanie taj prostor vilama. Jednoga dana, govori pria, mladi je gurao povei kamen da ga baci u prosidu. To mu je jednostavno bila zabava. Kada ga je dogurao na ivicu provalije, ugleda dole jednu mladu vilu. Sjedila je pored jezera, kojega danas vie nema, i eljala dugu, plavu kosu. Kraj nje je bila beika s djetetom. uvi kotrljanje kamena, ona se mirno okrenu i zaprijeti: Samo baci, pa e znati! Mladi je ostavio kamen i pobjegao. S vilama se nije aliti. Analizom ovog kratkog dogaaja iz svijeta vila, jasno se uoavaju kljuni elementi koji krase gotovo sve legende o vilama neretvanskog kraja: povezanost prie o vilama s dogaajima i mjestima iz faze o postanku, sudbinska povezanost ljudi i vila, ivot koji se nastavlja i tee neizbjenom koloteinom te povezanost toga ivota s vodom i neizbjenim procesima Zemljine egzodinamike, predstavljenim u ovoj prii komadom kamena kojega ovjek kotrlja prema prosidi. Na neki nain u ovoj prii ivot tee u dva smjera: raspadanjem i umiranjem (komad stijene oko koje se cijela pria i vrti) te raanjem i nastavljanjem ivota ljudi i vila, simbolikim djetetom u kolijevci. Ako se ovi elementi spoje u jedno, mogli bi se makar maglovito shvatiti kljuni elementi neretvanskih legendi o vilama: strah od nestajanja koji vue korijen iz konkretnih sjeanja ljudi potisnutih u tkivo legendi. Propuntavanja i prosidanja te opi tektonski pokreti Zemljine kore izvorita su onih energija koje daleko nadmauju ak i najsuvremeniju obrambenu mo ovjeka! Takve su bile, takve i ostale. Iskonski poticajni dogaaji, rijetki ak i u mjerilu jednog milenija, podizali su jedan sloj legendi u kojima se skrilo ovjekovo sjeanje, strah i nemo. Ipak, legende jesu oblik ovjekova sjeanja u kojemu dominira rjeenje, a ne poraz te su oito u biti namijenjene onima koji tek trebaju doi. Iskustvo rijetkih dogaaja, kada je mo neeg drugog bila na vrhuncu, a nemo ovjeka na samom dnu, itekako e koristiti onima koje takve dogaaje nee iskusiti. Legende nemaju poraz za osnovnu temu, nego pobjedu dobra nad zlom. Njezina pria raste do poruke o pobjedi dobra nad zlom. Legende o vilama nisu u tome nikakva iznimka. Ako razlika postoji, onda je ona u injenici da one znaju pronai i srednje rjeenje, otii od ljudi dok oni sami ne shvate kako su na pogrenom putu. Neretvanske vile, po svojoj naravi, pokrivaju vrlo irok dijapazon: od potpuno zlih do dobrih vila, odanih redu i ovjekovom probitku. esto mu u tom i pomau. Meutim, bilo kakve da su, ipak se razlikuju od vjetica i stuha koje su uvijek u slubi zla i loih djela. Meutim, iz nekog razloga boje se Boga i njegova Imena jer ako se ono spomene, one nestaju i vie se na to mjesto ne vraaju. Dokaz tomu je i pria jednog krnog hercegovakog mladia kojega su vile otele im se oenio postarijom djevojkom. Nosile su ga svijetom cijelih
222

dvadeset godina dok ga je ena strpljivo ekala. Kada se vratio, bio je iscrpljen i nekako se postarao. Priao je da su ga vile vodile sa sobom i iskoritavale. Meu nama uvijek ima i onih koji tuoj prii teko vjeruju te su ovaj sluaj istraivali. Pronali su u sudskim spisima u Makarskoj taj sluaj. ovjek je uhvaen u podrumu jednog seljaka kako krade vino. andari su ga priveli, kako je red. Na sudu je izjavio kako su ga tu dovukle vile kroz kljuanicu te su pili vino. U jednom asu on se prevario te nazdravio U ime Isusovo. Vile su se iznenadile te uas nestale. On se vratio u lik ovjeka te vie nije mogao kroz kljuanicu izii, a vrata su bila zakljuana. Zato su ga tu andari nali. Iz tih spisa nije razvidno je li mu asni sud povjerovao ili nije. Legende su o vilama potaknute nekim stvarnim dogaajem, toliko razliitim od prosjenoga ovjekovog iskustva, ali one nude i rjeenja onih problema koje toga istog ovjeka mue. esto kod takvih kazivanja o vilama, koje su na vremenskoj distanci priao mi moj otac, prave uzroke nastanka nije mogue lako shvatiti, ali jest jasnu poruku koja se upravlja sluatelju. Takvu je tipinu priu o vilama ispriao Marko Dadi (1919. 2003.) iz mjesta eva Njive, Opina apljina. Marko je ondje roen i na istome je mjestu proivio itav ivot. Priu je ispriao svojemu sinu Nikoli Dadi roenom 1953., a on ju je prenio svojoj keri, studentici zavrne godine graevinskog fakulteta tijekom 2009. Ta pria, prenesena doslovce, glasi: Jedne su godine bili moji djed, baka i nekolicina mjetana ispred kue u polju, vrhli ito kada se odjednom zaula buka, galama. Vidjeli su kako od urmanaca i s brda eva Njiva (lokaliteti su na suprotnim obalama rijeke Neretve) ide gomila djevojaka s bakljama. Preletjele su preko Neretve (ove iz urmanaca), a ove s druge strane spustile su se s brda. Skupile su se oko vrela i tu plesale kolo. Oni su to promatrali itavo vrijeme. Tik su se pred zoru razile svaka svojim putem(...) jedne uzbrdo, druge preko vode. Priu nije lako razumjeti, ali u razumijevanju moe pomoi tvrdnja kako se ona dogaa uz sami tektonski poremeaj koji dijagonalno sijee korito rijeke. Na njemu su formirane ponorne jame, a u prilog tome govori i vrelo iz ove prie. Naime, tim poremeajem voda iz zalea dolazi do svojega erozijskog bazisa, rijeke Neretve. Gotovo da nema legende, a one o vilama posebno, koje nisu vezane za prostor tektonski jae obiljeen. U ovoj injenici valja traiti barem dio onih zagonetki kojima pria golica svoje sluatelje. Okupljanje vila oko vrela, gdje odraavaju svoje obiaje, takoer govori o posebnoj vrijednosti podzemne vode koja je u svijesti ljudi iznad svih drugih vrednota koje im priroda prua. Meutim, nita ne moe sprijeiti autora legendi da iznese i svoju jasnu poruku o zajednitvu kao preduvjetu opstanka ljudske zajednice, poglavito u surovim uvjetima razvijenog kra i sloenih politikih prilika koje na njemu vladaju. Vano je zapaziti i injenicu kako su vile odabrale za svoje
223

okupljanje upravo onu stranu rijeke na kojoj stoji i pripovjeda. To ga uvjerava kako je ona vanija i prestinija od one preko. Sline prie o vilama i njihovim obiajima, ali bez neke jasne poruke, odnosno bolje reeno sa skrivenom porukom, takoer su vrlo rairene. Moe se pretpostaviti kako su one vjeto koritene za neto ili nekoga te ih je poticala praktina potreba autora. Jednu takvu priu ispriao je oko 2000. poznati hercegovaki vojni pilot Nikola Vuina, roen u selu Trijebanj u Opini Stolac 1906. Priu mu je ispriala njegova baka jo dok je bio dijete, a u prii baka govori o svojemu neoenjenu djeveru. Pored jednog zapunjenog ponora, vrtae, vile su pokuale zavesti neoenjena mladia u kasne none sate jer je tjerao konje kui. Nalik su prelijepim djevojkama, samo im je krv curila iz usta, to ih je odavalo. Mladi se na smrt razbolio. Nekako je s konjima jedva doao kui. Bolovao je od nepoznate bolesti etiri mjeseca. Najee ne bi okusio ni kapi vode po cijeli dan. Zanimljivo je kako konji lako prepoznaju preruene vile i odbijaju im prii. To je, kad je rije o legendi, i najpouzdaniji nain prepoznavanja vila. Meutim, i konji se mogu zavesti u slubu vila, to i nije bio rijedak sluaj. Pouzdano se zna kako su te iste vile znale to zavesti, a to na silu odvesti, zgodnije mlae mukarce i zadrati ih i dvadeset godina. Jedan se od tih mladia spasio nakon to je zazvao ime Isusovo, kada je podigao pehar s vinom u nakani nazdraviti vilinu drutvu. U asu su sve vile nestale, ostao je on sam u jednom seljakom podrumu gdje su ga uhvatili andari te priveli sudu, kako stari sudski spisi i svjedoe. Zaeci geolokih korelacijskih metoda nalaze se u legendi o razapetom konopu s Velea na abu po kojemu pleu vile. To su dvije dominantne kote koje legenda meusobno povezuje. Sjeverac se raa iz jedne peine na Veleu, ne zna se tono koje. Osobe koje su to saznale iz nekog razloga taje lokaciju. Vile igraju kolo na abi (Viline ploe) nakon to prethodno dolete na liticu, to se uoava po svjetlima nalik upaljenoj svijei. Ne dolaze sve odjedanput ve u skupinama. Jedno je svjetlo vee, to je glavna vila, ostale su pratilje. Osjea se utjecaj tradicionalnog bala plemstva, odnosno kako su te zabave zamiljane u narodu. Meutim, legenda takoer svjedoi poseban odnos ovjeka prema vilama koje usporeuje s plemstvom, za razliku od vjetica za koje takva usporedba nikada ne vrijedi.

224

Viline ploe na abi, Opina Neum.

Slina su svjetla zapaena i na drugim lokalitetima, ali iskljuivo pored veih tektonskih struktura, najee jama. Tim bi se legendama valjalo ozbiljnije pozabaviti te pokuati odgovoriti o kakvim se to svjetlima moglo raditi. Je li moda rije o manifestacijama velikih tektonskih naprezanja u stijenama, promjeni Zemljina gravitacijskog ili magnetskog polja ili je rije o produktima dubokih dimnjaka, jama, velike moi sisanja, ili su pak ti prirodni dimnjaci u kontaktu s manifestacijama podzemnog plina ili nafte? Ili je neto posve drugo u pitanju? Meutim, u nekih legendi o vilama Neretve korelacija se proirila i na mogue davne dogaaje. Tako se pria o vilama koje su ivjele na Gorancima blizu Mostara, a njihova tetka vila u Mogorjelu kod apljine. Dvije su mlade vile esto posjeivale svoju tetku vilu u Mogorjelu te su putem znale napastovati osobito mlae mukarce. Teko je danas rei koji je to dogaaj u prolosti povezao navedena dva mjesta tako da se sjeanje na njega pretoilo u priu o vilama. U svijetu vila ba sve ne ide uvijek onako kako to ljudi misle. Bude i potekoa. Potekoe mogu nastati u odnosima ljudi i vila te izmeu vila samih. Tako se dogodilo da su se vile, koje su inae u davna vremena nastanjivale Bijelo Polje kod Mostara, u onom dijelu gdje se i danas vide sidra za vezanje brodova, odluile povui na planinu zato to su se ljudi pokvarili. Poruile su ljudima da e se vratiti, ali samo kada se oni poprave. Inae e zauvijek ostati na ledenim planinskim vrhovima i izbjegavati susret s ljudima. Posebno su ljudima zamjerili neiskrenost i psovku. Ljudi nikako ne mogu znati to se zapravo dogaa meu vilama samim, ali su neki dogaaji ipak bili vrlo znakoviti. Slijedi pria o zavelimskim vilama (Opina Tomislavgrad, selo Vranjae) koju je jedna svekrva ispriala svojoj nevjesti, a ona autoru ovoga teksta 2006.:
225

Ispriala mi je to moja svekrva prilino davno. Ja sam 20. godite, imam danas oko 84 godine, a po prilici se taj dogaaj mogao dogoditi ravno prije 100 godina ili moda malo vie. Moja svekrva, tada jo poprilino mlada, vraala se sa Zavelima u selo Vranjae, sve Opina Tomislavgrad. Bila je u urbi, sunce je nakretalo zapadu, a u nas mrak rano doe. Moe te lako prevariti ako tome nisi vian jer je Zavelim bome visok i sunce prvo za njega zae. Vidi ona, udo jedno. Pored izvora (u nas ima izvora koliko hoe) sjedi mlada, prelijepa plavua i elja dugu kosu. udno, jer u to vrijeme nije bilo ba slobodno svuda hodati, pogotovo ne djevojkama. Uvijek ih je netko morao pratio. Bilo je jo hajduije i nasilnika. Pita moja svekrva djevojku: Bona, to se kui nisi eljala?! ija li si tako lijepa? Zar te nije strah tu same sjediti? Uas e mrak. Na as djevojka prekine posao i pogleda moju svekrvu. Od pogleda ona protrne; oi su joj sjale poput krijesnice i ree: Proi eno mirno, bit e ti bolje! I gledaj svoja posla! Tek tada ona shvati, to je vila! Nije raspoloena, ali je ipak vila. Vila Zavelimska. Tko zna to se u svijetu vila dogodilo pa je bila tuna i sama! Svekrva pouri, gotovo potra kui. Ne daj Boe da se jae rasrdila. Nije se s vilama aliti. Preuzeto: Marijanovi, P. (2007): Duhom protiv tiranije knjiga o Bijelki Kudria i drugima. Matica hrvatska ogranak Stolac, 2007. godina. U neretvanskom kraju legende strogo lue vile od vjetica. Najei je pojavni oblik vila ljudski; gotovo su redovito to prelijepe plave djevojke s jednom konjskom nogom koju su krile kako se ne bi odale. Samo jedna legenda o vilama govori o kljastoj vili, i to ba u onu ljudsku nogu. Ona je ostala meu narodom zavelimskog kraja i kada su druge, ljute na iskvarenost ljudi, otile na planinu. U tome svojemu osnovnom pojavnom obliku vile zadravaju pravo na razliite metamorfoze, ali nikada previe daleko od lika dopadljive djevojke. Vanjski pojavni oblik bljetave svijee one poprimaju samo kada se promatraju izdaleka i kada se pripremaju na igranje kola u tajnovitom drutvu vila. Meutim, s vjeticama je poneto drukije. Njihov je pojavni oblik koji se u priama koristi mnogo iri i bez ljudskih odlika. Najee su to amorfna bia, iskrice, svijee ili jednostavno samo udan vjetar. Autor je ovoga rada detaljno istraio iskustva s vjeticama etrdesetak osoba koje tvrde da takva iskustva posjeduju. Te se osobe meu sobom ne poznaju ili se ne poznaju dobro. Meutim, gotovo sve su dale zauujue sline pojedinosti o svojemu navodnom vienju, razliite od uobiajenog poimanja vjetica. Njihova su iskustva vezana za lokalitete s vrlo izraenim tektonskim aktivnostima; jame, ponore, pilje, tektonske navlake, dolove, vrtae i slino.
226

Ni jedno iskustvo nije vezano za drukije lokalitete, ako se izuzmu kazivanja vezana za okoli crkava, groblja ili mjesta za koja se tvrdi ili zna da su to neko u prolosti bila. Sve su osobe rekle da su vidjele valjkast predmet veliine cigarete do stapa (starija drvena posuda za odvajanje masla od mlijeka promjera otprilike od 20 do 30 cm i visine 1 metar). Taj je predmet iskriio i svijetlio pri vrhu poput cigarete. Kretao se uglavnom lijeno, ne marei za eventualne promatrae, te se klatio u kretnji. Rijetko je iao odnosno letio uspravno, ee pognuto. Rijetko se podizao u vee visine, najee do nekoliko metara od zemlje. Katkad se taj predmet kretao sam, ali najee u skupini od nekoliko do vie desetina. Jedna je osoba tvrdila da se taj predmet kretao vrlo brzo. Svi su kazivai tvrdili da postoji bitna razlika u usporedbi s vilama. Neke osobe od njih su vidjele i vile, opet u blizini tektonski oznaenih lokaliteta, i to u jutarnjim satima, no to su bile zapaljene svijee koje su se kretale disciplinirano. Uvijek su ile prema lokalitetu za koji se od ranije zna da je skupljalite vila.

SUVREMENE LEGENDE
Suvremeni sloj legendi treba prepoznati u sve eim spektakularnim priama o izvanzemaljcima, leteim tanjurima i brojnim udnim svjetlima na nebu. To se, primjerice, ve nekoliko puta vidjelo iznad Metkovia. Vana je sastavnica ovih novih legendi kompromis sa stvarnou u kojoj takve legende nastaju. Mediji i informatika fragmentirale su ljudsku stvarnost na dijelove daleko ispod nekadanjih krvnih skupina. Unutar takve fragmentiranosti niu novi zamreni odnosi, najee ideoloki, a posebice interesno sukobljeni. ovjek je sve optereeniji svojom egzistencijom i ostaje mu malo ili nimalo volje da ulazi u rizine eksperimente. Sve to ini, makar bilo i najdobronamjernije, moe lako povrijediti tue interese ili osjeaje. Preostaje da se pauinasti ali nuni svijet suvremenih legendi prede u imaginarnom svijetu izvanzemaljaca, bili oni prema nama dobronamjerni ili zli. U tom prostoru ljudski je ego naao smiraj i optimalne uvjete za kristalizaciju plodova ljudske due zvanih legende bez straha da e povrijediti neije interese, posebice onih monijih koji i tako malo ili nimalo prataju drugima. Meutim, neki stvarni malo poznati prirodni fenomeni idu u prilog razvoju takvih legendi. Kao to je to inio i onaj najstariji sloj legendi, legende o postanku, tako se i suvremene legende u najvie sluajeva oslanjaju na procese Zemljine kore. To je sluaj i kada su izvanzemaljci u pitanju. U najvie je poznatih sluajeva ipak rije samo o fenomenima koji dolaze iz nutrine zemlje, a ne iz svemira. Zemljina nutrina producira takve fenomene i oni se esto nau u vidnom polju ljudi znatieljno podignutih glava prema nebu.
227

To je najee sluaj s tipinime krkim reljefom i razvijenom koritu rijeke poput Neretvina. Na stotine dubokih ponora i jama, suhih, s povremenom ili stalnom vodom, s estavelama velike moi izbacivanja i gutanja vode izazivaju svaki neobini scenarij koji moe zaparati nebom. Duboke jame, golubinke ili bezdone, povezuju poput visokih dimnjaka erozijski bazis kra sa stalnom vodom i dinaminu atmosferu prepunu klimatskih promjena. To su zbog toga i potencijalne lansirne rampe razliitih i slabo istraenih fenomena. ovjekovo iskustvo s njima najee je pretoeno u pauinasto tkivo legendi ili je samo njegova spoznajna nemoi tamo nala sigurno utoite. Prie o vjeticama, koje su ovdje iznesene, tu tvrdnju dobro potkrepljuju. ak i kada je rije o otiscima izvanzemaljskih letjelica na tlu, rije je o manifestaciji iz zemlje, ne iz svemira. To su pokreti u bazi sufoznih ili ponornih procesa koji, zakonom mehanike tla, neizbjeno ostavljaju krune ili eliptine tragove na povrini. Kadto to i nisu neki posebni tragovi nego tek zamjetna pukotina u tlu du koje jarko sunce sui i ono malo vode te pri travu ostavljajui kruni trag sparuenog raslinja unutar zelene povrine. Katkada su takvi krugovi zeleni od okoline to znai da su locirani na pojavi geoloke luine, mjesta na kome se gotovo cijele godine lui kapilarna voda zbog ega je raslinje zelenije. Dovoljno je da je tu negdje neko bila pobijena stoina s plastom trave ili da se tu due vremena pripinjala krava i slino. Takvi tragovi, unutar preuenog kompromisa sa svijetom izvanzemaljaca, lako prelaze u uvjerljivu i golicavu priu, a potom u suvremenu legendu. Literatura 1. 2. 3. 4. Maja Bokovi-Stulli: U kralja od Norina, prie, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve. Liber III. Metkovi Opuzen, 1987. Pero Marijanovi: Morfoloke posebnosti Hercegovine i legende. asopis Hercegovina, asopis za kulturno i povijesno nasljee, broj 89 (1617), Mostar, 2002/2003. godina, stranica 7 do 21. Pero Marijanovi (2004): Morfoloke posebnosti i legende rijeke Neretve (knjiga). Sveuilite u Mostaru, Graevinski fakultet. Pero Marijanovi (2008): Geostatistika kra Dinarida (knjiga). Sveuilite u Mostaru, Graevinski fakultet.

prof. dr. sc. Pero Marijanovi, Mostar

228

OSTATCI POGANSKIH VJEROVANJA NA DESNOJ OBALI NERETVE

Saetak: Autori promatraju prie i predaje prikupljene u selima Matijevii i Borovci u okviru poganskih vjerovanja. Prie se razlau na sastavne elemente u kojima se oitavaju specifinosti osobina pojedinih niih mitolokih i nadnaravnih demonskih bia. Iznose se nova saznanja o neretvanskom poganskom vjerovanju kao to je pria o crnom ovnu koja je specifina zbog toga to je prvi put zabiljeena u neretvanskom kraju i prezentirana znanstvenoj javnosti. Kljune rijei: Neretva, vukodlak, vile i konji, crni ovan, slavenska vjerovanja Promatranje je vjerskog fenomena u Neretvanskoj dolini zanimljivo upravo zbog mijeanja raznih kultura i njihovih stapanja u mediteransku cjelinu vjerovanja proetu kroz kranstvo koje je na ovaj prostor dolo mnogo kasnije nego u drugim hrvatskim krajevima. Naravno, kranstvo kao sustav vjerovanja i kao pokret irilo se ovim krajem i prije njegova legalnog ustolienja. Ovo istraivanje najvie e se baviti ostatcima i utjecajima stare slavenske vjere na kranstvo na prostorima desne obale Neretve. Analiziranjem prikupljenih predaja, legendi i vjerovanja stanovnika iz Matijevia i Borovaca pokuat e se utvrditi u kolikoj mjeri je stara slavenska vjera ostala ukorijenjena u narodu koji se pokrstio posljednji od hrvatskih plemena. Prilikom preoblike iz slavenskog u kransko vjerovanje zaostali su mnogi elementi poganstava koji su postali i dio lokalne vjere. Posebno je vano osvijetliti ostatke magije i religijsko praznovjerje jer je proces pokrtavanja transformirao neka stara slavenska vjerovanja u kranska poradi boljeg prijema kod pokrtenika. Slavensko dualistiko boanstvo Perun opisuje se kao bog koji vlada munjama i gromovima, ivi na vrhu planine i ubija svojega suparnika Velesa koji je u predajama esto opisivan kao vol, guja, zmija ili zmaj koji ivi u vodi. Mjesta su pogodna za tovanje kulta Peruna i Velesa vrhunci brda i planina koji se nalaze iznad rijeke, jezera ili mora. Na taj je nain esto Perun
229

preoblikovan u sv. Iliju Gromovnika (jer vlada gromovima), sv. Mihovila (ubojica zmaja) ili sv. Juru Zmajoubojicu. Nadalje, Svantevidov je kult preoblikovan u tovanje svetog Vida itd. Tako su se na mjestima starih pretpostavljenih svetita gradile crkve posveene svetcima koji su svojim znaajkama zamjenjivali starije poganske kultove. Vid se po nekima naziva po sv. Vidu, a talijanski putopisac Ciccareli1 tvrdi da je u mjestu Vid postojao Svantevidov hram ije ruevine moda lee ispod sadanje upne crkve. Na brdu Rujnica sami vrh, koji je zapadno od vrha Babina gomila, u narodu se naziva Ilijica to pretpostavlja kultnu ulogu vrha brda koji je posveen Perunu, a kasnije sv. Iliji. Na istom lokalitetu Lovro Manenica2 pretpostavlja crkvicu posveenu sv. Iliji. Na lokalitetu Babine gomile postoji crkva sv. Jure koja je upna crkva sela Desne. I u Metkoviu je crkva sv. Ilije smjetena iznad rijeke te se moe pretpostaviti kultni lokalitet. U narodu je uvrijeeno vjerovanje da se molitvom sv. Iliji na Predolcu moe spasiti ljetina od krupe, grada. Vjerski kultovi esto su vezani za lokacije ilirskih grobnih gomila, posebice za lokacije onih koje su se nalazile na vrhovima brd.3 Vanost je preoblike istaknuo Jozef Holzner koji kae da je ...pretvaranje antikoga u kranski nain ivota i miljenja najvei dogaaj u povijesti ljudskog duha.4 Iako ova izjava djeluje smjelo i pomalo napadno, ne smije se zanemariti njezina vrijednost, pa i istinitost. Takoer su se gradile kranske crkve na mjestu poganskih slavenskih svetita s ciljem preuzimanja uloge i vanosti. Posebno se pazilo na nadnevke kako bi se mnoge kranske svetkovine poklapale s poganskim svetkovinama.

NASLIJEE
Nevjerojatna je povezanost predaja sa starim slavenskim vjerovanjima koja su se toliko infiltrirala u dananje stanovnitvo da im se i ne zna korijen ni podrijetlo. Zanimljivo je da stanovnitvo, barem ono starije koje je imalo priliku batiniti predaje s ognjita usmenim nainom to se prenosilo s koljena na koljeno, vjeruje u vile i druga mitska bia kao da su to sasvim normalne pojave u svijetu i s tom spoznajom ive kao sustanovnici duhovnih bia. Najee se opravdavaju uzreicom ta ima imena, ima i simena! te se na taj nain mire. Neki stariji stanovnici vjeruju da su vile nastale od Boga te su skoro duni ivjeti
1 2

1996.

Mile Vidovi: Don Radovan Jerkovi ivot i djelo, Matica hrvatska Metkovi, Split, 2000. Lovro Manenica, autor knjige: Borovci prolost i sadanjost, Matica hrvatska, ogranak Metkovi, Metkovi,

3 Ovo potvruje i Ante kobalj u svojoj knjizi Obredne gomile koja iscrpno opisuje kultnu ulogu gomila u junoj i srednjoj Dalmaciji. 4 Jozef Holzner, Pavao, njegov ivot i poslanice, hrvatski prijevod Petar Hess, D. I. Zagreb, 1968., predgovor treem do desetog izdanja.

230

s njima, jer kako kaziva Nikola Nikoli5 kae: Ipak ji `e dragi Bog stvorija, e!. Zanimljivo je koliko su neke predaje proete drevnim vjerovanjima u kojima moemo simboliki pronai Velesa iako nijedan kaziva nije znao za Peruna, Velesa i Svantevida, ali su jako dobro znali za svetog Iliju Gromoliju to spaava od tue i sue jer daje kiu. Iako nisu upoznati sa slavenskim poganskim panteonom, dobro znaju za postojanje crnog ovna to odnosi samoubojice utapanjem u podzemni svijet mrtvih ne slutei da se iza crnog ovna poesto krije lik Velesa. Da je mitska pozadina neretvanskog kraja bogata i da se iza naizgled obinih pria kriju duboki kozmiki sukobi i mitovi, pokazat e se na sljedeim stranicama na kojima e se te teze potkrepljivati priama kazivaa. Nesvjesnost slavenskog poganstva koje su batinili od svojih predaka nikako ne umanjuje vrijednost i koliinu poganskih vjerovanja koja su se kroz obiaje i predaje uvala u neretvanskom kraju. Zanimljivo je da u predajama starijeg stanovnitva postoje drevni mitovi toliko stari da pripovjedai uope nisu svjesni te starosti koliko bitnosti uvanja postojeeg stanja koje ti mitovi pouavaju. Jedan takav primjer je i predaja o lastavici koju je ispriala Draga Veki, koja je cijeli ivot provela u selu Borovci nekoliko kilometara udaljenom od Metkovia: Nemoj sluajno gaat lastavicu ili joj sruit gnjizdo! Ona je zakrilila repon sunce da ga zmija ne poide pa joj je zato onakav rep jer je sunce oprilo. Da nije nje ni nas ne bi danas bilo!6. Ova se predaja vezuje za jedan pradavni mit o postojanju dvaju sunca koja su sjala na nebu u vrijeme kad je zemlja bila mlada. U ovom je sluaju lastavica skrila sunce svojim repom da ga zmija ne nae i proguta. Kako joj je rep bio blizu sunca, po predaji, oprio ju je tako da je nastala polukruna linija repa koja se i danas moe lijepo vidjeti na lastavici. Slinih kazivanja u razliitim varijantama ima i drugdje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, ali je bitno da je lastavica omoguila opstanak ivota na Zemlji.7 Kaziva Nikola Nikoli pak napominje kako se pria o lastavici koja spaava sunce pripovijeda jo jedino u Dalmatinskoj zagori na prostorima nekadanje Poljike Republike. O zabrani ubijanja lastavica moe se uti i u sinjskoj okolici. Iako su pripovjedai spremni posluati tu zabranu, nisu svjesni zbog ega ne smiju ubijati lastavice. Lastavica je bila omiljena ptica jer se opisivala kao mila i lakokrila8 U neretvanskom kraju jo se spominje noni leptir (Saturnia pavonia) kao
5 Nikola Nikoli, kaziva, roen 1927. u Matijeviima, selu tri kilometra udaljenom od Metkovia. Povremeno ivi u Metkoviu iako je itavo djetinjstvo, mladost i zrelu dob ivio u Matijeviima. Radio je kao luki radnik. Umro je 2009. godine. Kazivao u mjesecu lipnju 2007. godine. Zapisao Denis Veki u lipnju 2007. godine. 6 Kazivala: Draga Veki ro. Veki, (1928. 2001.), ivjela u Borovcima, kazivala 1993. u Borovcima. Draga Veki ula je ovu priu u svojemu djetinjstvu (1936. 1940.). Zapisao Denis Veki god 2007. u Metkoviu 7 Jadranka Grbi: Dekodiranje ovozemaljskih ina: vjerovanja o ivotinjama u hrvatskoj etnografiji Kulturni bestijarij: II.: iz mitske i etno faune, Biblioteka nova etnografija, Zagreb, 2007. 8 Jadranka Grbi: Dekodiranje ovozemaljskih ina: vjerovanja o ivotinjama u hrvatskoj etnografiji Kulturni bestijarij: II.: iz mitske i etno faune, Biblioteka nova etnografija, Zagreb, 2007., str. 233.

231

vjetica. Smatra se da je vjetica preuzela oblik nonog leptira te su ga u narodu nazivali vitica. Kao zatitni element kuanstva koristila se krtena voda, lovorika na okvirima prozora, blagoslovljena sol te posebna biljka zvana kuepazitelj. To je biljka slina kaktusu, zvjezdastog cvata i mesnatih listova. Raste po cijeloj Dalmaciji, a ljudi ju sade uvijek blizu kue i obino od njih stvaraju velike grmove. Ljudi kau da ih titi od zla. Kau da, ako se posadi kuepazitelj, nee Sotona ui u kuu. Kuepazitelj je univerzalni zatitnik domainstava koji tjera od kue sve zlo koje bi joj jednom moglo zaprijetiti. Svjedoi se za kuepazitelja: Kuepazitelj bija i unda ga se stavlja kod lastavice. I kad bi neko to bacija, unda reci:Sad e Sotona u kuu! 9 Zanimljivo je da ga se postavlja u blizini lastavijeg gnijezda te iz ove predaje moemo zakljuiti da se lastavicu moe promatrati i kao kunog zatitnika od duhova, demona i samog vraga. Postoji takoer jedna pria koja govori o Mjesecu i drevnim biima iz osvita vremena koju je kazivao Ilija Klemo Veki 1994. godine: To ti div oda nou po svitu sa lampom i skuplja zvizde u vriu. Ma ti je on traljav pa zapne o kakvo brdo ili planinu i padne a sve mu se zvizde prospu iz vrie. Idue noi on ti opet upali svoju lampu pa opet skuplja zvizde u vriu! I tako ti on svake noi skuplja zvizde jerbo se mora svanit!10 Ova pria o divu koji skuplja zvijezde je jedina pria prikupljena u neretvanskom kraju o divovima uz priu pod imenom Dini11. Nazivanje divova imenom din potjee od istoimene turske rijei koja ima isto znaenje. Ljudi su govorili da su divovi bili veliki i strani jer su, kad se kopao kanal, nali ljudske kosti koje su bile toliko velike da se prialo da su to kosti od diva. Prie o divovima u Neretvanskoj dolini veu se za drevna razdoblja, a vano je napomenuti da ih Neretvani spominju kao one koji su bili tu prije nas. Prie o divovima vezale su se uz ilirske grobne gomile koje su sadravale kosti ljudi koji su bili visoki, po procjeni lokalnog stanovnitva i do dva metra i etrdeset centimetara. Takvih gomila je velik broj u ovome kraju tako da stanovnitvu nisu nepoznanica. Nikada ih nisu ruili nego su se prema njima odnosili s potovanjem. Iako su se prie o divovima iz grobnica odlikovale potovanjem prema mrtvima, u ovoj prii Ilije Kleme Vekia, div je zadobio osobine kao to su eprtljavost i strpljenje koje se oituje u mirnom i uzastopnom sakupljanju zvijezda koje je vrio kao nekakvu dunost koju je dobio od gospodara. U reenici u kojoj se kae: I tako ti on svake noi skuplja zvizde jerbo se mora svanit!, uoava se neumitna sila
9 Kazivao Nikola Nikoli, roen 1927. u Matijeviima, selu 3 kilometra udaljenom od Metkovia. Povremeno ivi u Metkoviu iako je itavo djetinjstvo, mladost i zrelu dob ivio u Matijeviima. Zapisano u mjesecu lipnju 2007. godine u Metkoviu. Zapisao Denis Veki. Kazivanje uo u ranom djetinjstvu, do 1937. godine. 10 Kazivao Ilija Klemo Veki (1928. 1997.), cijeli ivot ivio u Borovcima, kazivao god. 1994. u Borovcima. Zapisao Denis Veki god. 2007. u Metkoviu. Ne zna se iz koje godine pria potjee. 11 Maja Bokovi-Stulli: U kralja od Norina: Prie, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve, Galerija Steak Klek; Metkovi, Opuzen, 1987.

232

koja ureuje svijet koji dri u konstantnom poretku. Zora svie unato tome to div pada preko planine i gubi zvijezde. S idejom neumitnog poretka eli se rei da ak ni div, iako je snaan, velik i moan, ne moe utjecati na poredak koji se neprestano ponavlja. Takva verzija prie podsjea na Regoa, legendarnog diva iz pria12. U tom fragmentu prie vidi se osjeaj nemonosti u kojoj se zauzima stav pomirenja u kojem se ne moe promijeniti svjetski poredak jer su ljudi nemoni uiniti takvo to. Meutim, nihilizam nije bit ove ideje o nemonosti malog ovjeka u vjenom poretku, ve je zastupljen kao indiferentni stav poslunosti u kojoj se nalazi smiraj. Nikakva vrijednost ovdje nije dana planetarnom sustavu u kojem je Mjesec obino uz Sunce zauzimao vano mjesto. Mjesec se odjednom pretvorio u lampu, svjetiljku kojom se slui div potpuno superiorno. Kretanje je mjeseca podreeno kretanju diva te je njegova vrijednost podreena u ovoj prii.

VUK, VUKODLAK I MJESEARENJE

Iako je bitno zabiljeiti da je Mjesec u Neretvanskoj dolini simbol i pokreta vukodlaka i vjetica, on je i magino povezan s vukodlacima te ih moe pretvoriti u prave poasti. Priu o ovjeku vukodlaku ispriao je kaziva Nikola Nikoli13 koji kae: ovik, kad zaspe, pa kad ne zna ta e diviji kakav je, budi vuk! E! Jer ne zna ta je san, a ta je za stvarno To ti je kad se ovik nou iznemiri, pa budi vuk! On je zaminija san za stvarnost, tu nema normale, on je zaminija san za istinu, njemu je to isto. E, ali to je zlo, to nije dobro da se oviku desi jer nai kau: San je laota, ali je Bog istina! 14 Zanimljivo je da pripovjeda ne kae za ovakvog ovjeka da je vukodlak: No, no! Ovo ti nije vukodlak, oni plae i kolju po kuama. Ovo je vuk, razumi, on je zaminija san za dan! Ovime se htjelo rei da je on poprimio osobine ivotinje koja je aktivna nou jer je tada lovac. Poistovjeivanje ovjeka koji izgubi nadzor nad sobom u snu jako je interesantno zato to opisuje konkretne psiholoke pojave koji se manifestiraju dok ovjek mjeseari. Ovdje se najvjerojatnije radi o mjesearenju jer kaziva navodi kako je ovjek vuk zamijenio san za javu u kojoj je taj ovjek aktivan te je mogue vidjeti da spava a ponaa se kao da je budan. I onda, kada u snu djeluju instinkti bez moralnih ogranienja, ovjeka se poistovjeuje s ivotinjom koja djeluje po principu instinkta. Zanimljivo je da je mjesearu
Ivana Brli-Maurani: Prie iz davnine, Znanje, Zagreb 1994. Nikola Nikoli, kaziva, roen 1927. u Matijeviima. Isto, str. 13. 14 Kazivao Nikola Nikoli, zapisano u mjesecu lipnju 2007. godine u Metkoviu. Zapisao Denis. Kaziva je uo priu kao mladi, oko 1940. godine.
12 13

233

dana osobina vuka jer je vuk noni lovac i nadasve krvoloan tako moemo pretpostaviti da je mjesear znao biti nasilan te da je mjesearenje faza prelaska u vukodlaka. Meutim, u priama vukodlak uvijek nastaje od mrtvaca za razliku od mjeseara koji je iv, a poslije se ne sjea to je radio. Zbog toga su mjeseari u narodnom vjerovanju bili na najboljem putu da postanu vukodlaci kada umru te se na njih prijeko gledalo. Takoer je vano spomenuti istraivanje Pietera Plasa koji epileptike simptome tumai narodnim vjerovanjem da je ovjek, tumaei simptome padavice, dobio vuju bolest. U svom istraivanju tumai vezu vuje naravi s naravi epileptiara te puko-etimolokom analizom vee padavicu s gorskom bolesti. Gorska bolest navodi se kao jedan od naziva za epilepsiju, a budui da su vukovi vladari gore i ume, analogno tome je padaviarima pripisana vuja narav. Plas takoer u istraivanju dolazi do zanimljivih rezultata u kojima kroz recepte puke medicine otkriva mnotvo detalja vezanih za pripremanje lijekova za padavicu. Najvaniji su oni koji u svom receptu sadre vuje organe koji se na razne naine pripremaju i spravljaju ne bi li bolesnik ozdravio. Vuk je ovdje predstavljen kao lijek a i kao uzrok bolesti, odnosno kao asocijativna veza simptoma padavice. Kao zakljuak njegova istraivanja i kao jedno od gledita koje bi moglo objasniti uzrok pretvorbe ovjeka u vuka u spomenutom kazivanju moe se izdvojiti Plasova reenica: Ovaj drugi aspekt veze vuk epilepsije () se sastoji u istovjetnoj puko-kulturnoj konceptualizaciji simptoma i predikata asociranih s padavicom i vukovima, drugim rijeima, u pukoj sinonimiji koju ini metaforiko izjednaavanje vujih predikata sa simptomatolokim predikatima epilepsije.15

KULT MRTVIH I ZAGROBNI IVOT

tovanje predaka i heroja, od pamtivijeka postoji u ljudskom rodu te tako nije iznimka u slavenskom ivlju. To se tovanje u kranstvu obavlja kao religijska dunost uz ostale obrede. Iz drevne dunosti oboavanja Boga proizlazi i obaveza tovanja starijih kao i dunost iskazivanja poasti i zahvalnosti preminulim predcima. Smrt je u hrvatskoj tradicijskoj kulturi neto to je stalno pored ovjeka i memento mori je neto sasvim prirodno, stvarno i uobiajeno. tovie, nema pred njom drhtanja...16 Kad bi pokojnik umro, sljedeu su no uz njega bdjeli ukuani s osobom najstarijom poslije pokojnika te se molilo do zore i prisjealo se pokojnikovog ivota. esto bi se na takvim bdijenjima znale priati prie zastraujueg ka15 Pieter Plas: Ko kurjaka pati, taj e padati s gore: intertekst vuka i epilepsije u tradicijskoj kulturi zapadnojunoslavenskog areala Kulturni bestijarij: II.: iz mitske i etno faune, Biblioteka nova etnografija, Zagreb, 2007., str. 135. 16 Stipe Botica: Biblija i hrvatska kulturna tradicija, vlastita naklada, Zagreb, 1995., str. 26.

234

raktera te mnoge predaje vezane za vukodlake. Jedan od sudionika bdijenja je rekao da se bdije u sluaju da pokojnik postane vukodlak. U sluaju da se to dogodi, svi ga ukuani zaskoe. U ovom sluaju ukuani ne primjenjuju nasilne metode kojima bi se sprijeilo ovjeka da se pretvori u vukodlaka. Da postoji i drukiji nain, spominje Luka Leo u svom radu17 te navodi kako se ljudima, da ne bi postali vukodlaci, reu tetive ispod koljena ili im se zabijaju avli u pete. To se radilo ne bili se sprijeilo vukodlaka da po noi izlazi iz groba. Ako bi se i otkrilo vukodlaka, ubijalo ga se na razne naine u grobu. Takvo to se radilo uz prisustvo sveenika. Vjerovanje da se dua pokojnika moe vratiti na zemlju toliko je esto da seljanima to postaje svakodnevica. Ako se nekome u snu javi pokojnik ili ako tko ispripovjedi da ga je sreo na putu, odmah se ide kod sveenika kojemu se obraaju da plate misu za smiraj pokojnikove due. Bitno je istaknuti da se vukodlaenje u predajama neretvanskog kraja pojavljuje ee od pretvorbe u vampira. Znalo je biti sluajeva u kojem seljani zovu sveenika da poput vraa istjera zle duhove iz kue i da umiri duu pokojnika ili da ih spasi od vukodlaka. Sveenici su znali vriti slubu boraca svjetla protiv sila tame. Jo se nijednom nije ulo da je neki sveenik nije uspio otjerati zloduha, ubiti vampira ili vukodlaka te da nije uspio dignuti zle ini s osoba i ivotinja. Takvi sluajevi postoje i dan danas po cijeloj dolini i u ljudima je duboko ukorijenjena ideja da postoje vjetice koje bacaju uroke, da postoji crna magija i mre. O takvim kazivanjima bit e rijei u sljedeem poglavlju.

CRNA MAGIJA
Vraanje, gatanje, bacanje zlih ini i kletvi te njihovo otklanjanje i detektiranje vjetica i danas su dio svakodnevice neretvanskog ovjeka. Iako su ene mnogo dublje uvuene u ovu problematiku, ni mukarci se ne suzdravaju od odlazaka sveeniku jer ih je netko ukleja. Kazivai su nadalje podrobno upozorili na neke osobe koje se mogu sresti a da se i ne zna da su vjetice. Govorili su da ih se treba kloniti jer ava nit` ore nit` kopa! , on samo na zlo misli. Bilo je i svjedoenja kako ih je netko prokleo i onda bi se analizirali minuli dani i tjedni i prisjealo se tko im je ikad kakvu kletvu izrekao, a najee su to prie o ukletoj stoci. Zatitni element protiv utjecaja magije na kuanstvo ve su spomenuti Kuepazitelj, krtena voda, lovorika na okvirima prozora i blagoslovljena. Meutim, uvijek nekakva mra, vjetica ili tringa, kako ju esto nazivaju, proklinje, a to emo vidjeti u sljedeim svjedoenjima. Nikola Nikoli
17 Luka Leo: Vjerovanja u bia koja se pretvaraju u ivotinje Kulturni bestijarij: II.: iz mitske i etno faune, Biblioteka nova etnografija, Zagreb, 2007.

235

kazivao je jednu priu o naglom nestanku mlijeka kod njegove krave i tvrdi da je to bilo 1994. godine. Tako se bila u nas otelila krava i ni kapi mlika, a vime gori. Tele gruva a ni kapi mlika. Tako tri dana. Doa i ovik ode popu da kae ta je. Kad on njima na vratima odma rekne:Eto mene odma! Di ste ima ve tri dana! Kad ta je? Ta jedna ta se zna da je tringa dola u moji kupit mliko, a oni nisu tili prodat. Sutra, eto ti nema mlika! Doa veleasni i stavija tolu na se, i bacija tolu pod noge i reka Bogu i Kristu:Ako mi ne usliite ovu molitvu, ne priznajen te bogon ivin, a svaka kap znoja ko krv iz njega! To sve za oltaron bilo. Tada zahvali Bogu ta ga je usliija i unda blagoslovija sol. Sol dali kravi i sutra odma mlika ko vode. emu ima ime, ima i sime!18 U ovoj prii najzanimljivija je situacija u kojoj sveenik zaziva Boga i Krista to se moe tumaiti kao da se zove vie njih, a Oni su zapravo On jedna boanska osoba. Meutim, ve u sljedeim reenicama vidi se zahvala jednom Bogu, a zanimljivo je, bila rije o propustu kazivaa ili ne, zanimljivo vidjeti da se boanske osobe Otac, Sin i Duh Sveti mogu smatrati zasebnim boanskim osobama. Takoer je vano primijetiti da se vidi nain na koji se skidaju zle ini. Sveenik je bacio tolu, za narod moda najsvetiji dio sveenike odjee, te zaprijetio Bogu to je u ovom sluaju gotovo heretino jer se vjernik, a pogotovo sveenik, ne moe tako lako odrei Boga. Meutim, tu se vidi i apsolutno povjerenje koje sveenik gaji prema Bogu jer on inom izazivanja uope ne nijee Boga ve ga time i velia jer on ne sumnja u pomo. Svejedno, metoda skidanja ini je izrazito magijska jer se vri posredstvom Boga. Takoer, sveenik je u ovom kazivanju pokazao sposobnosti vidioca koji moe vidjeti a da i ne zna za neki dogaaj. Ovo je rijetka situacija u kojoj oteeni odlazi prvo sveeniku jer su ljudi skloni otii prvo lokalnoj vidarici da im spravi kakvi napitak za otklon ini. Meutim, nisu samo sveenik i vidarica oni kojima se seljani obraaju. Znaju se obratiti i pravim vjeticama te zatraiti da se baci kletva na susjeda ili propalu ljubav. Jedan od najteih zloina bio je traenje smrti netom roenom neeljenom djetetu. Takvu jednu situaciju ispriao je takoer Nikola Nikoli. Tako ti je bila u nas iva tringa! Jedan divojki napravija dite. On govori toj tringi: Kako u se ja toga diteta riit, a neu se enit za tu divojku. Kae ona: eli li ti to? elin. Ujtru nee bit iv! Tako je i bilo, ujtru dite umrlo! Odma ti je ujtru umrlo! To ti je istina iva. Tako je toj tringi jedan sveenik koji je nikad nije vidija na misi reka kad je donila dite krstit, kae on njoj s oltara: Ko ti je da to dite sotono! A ona ga gleda i sve kolai oi. E! 19
Zapisano u mjesecu lipnju 2007. godine u Metkoviu. Zapisao Denis Veki. Nikola Nikoli je tvrdio da se ovo dogodilo osamdesetih godina XX. stoljea. Zapisano u mjesecu lipnju 2007. godine u Metkoviu. Zapisao Denis Veki.
18 19

236

Ova pria je svjedoanstvo u kojem je prikazano djelovanje crne magije i vjetice. Bez premiljanja je prvo pitanje postavila mladiu u namjeri da prenese grijeh na njega jer je od nje traio smrt tek roenog djeteta. Kada je dobila potvrdu, spremno je odluila to i napraviti. Iako se u prii ne govori na koji je nain vjetica djelovala, dijete je umrlo u svojoj kui navodno prirodnom smru. Takoer, postoji jedna pria u selu Borovci koja govori o mladiu koji je iao u vojsku krajem devetnaestog stoljea.20 No prije polaska, dok se s pukom na ramenu vraao iz polja gdje je uvao lug, u umi ga je zatekao gorui grm. Kad je potrao da ga ugasi, grm se vratio u prvotno stanje, a vatra se pojavila pedeset metara dalje. Kad je iznova potrao prema vatri, ona je opet misteriozno nestala te se opet negdje u blizini pojavila. Ne elei riskirati uzeo je puku i pucao u grm kad god bi se ovaj zapalio. Tako je radio nekoliko puta te je ujutro doao kui i otiao u vojsku. Nakon tri godine se vratio iz vojske. Meutim, na poetku sela su ga zaustavili roditelji jedne djevojke i zamolili ga da svrati kod njih prije nego doe svojoj kui. Tu su mu objasnili da je djevojka oboljela od strane bolesti one noi kad se on vraao kui iz polja. Bila je iz sela blizu mjesta gdje su gorili grmovi. Kad ju je sam posjetio u bolesnikom krevetu, vidio ju je prekrivenu ranama koje ne zacjeljuju. Ona mu je dala terluke21 i istog dana umrla. Mladi se vratio kui. Prialo se da je djevojka bila vjetica te da je vatra sluila kao zavoenje, mamac ne bi li te noi doao k njoj.22 U ovoj prii iz Borovaca vjetica je postala rtvom nesree i nesporazuma, a sluila se magijom u svrhu ljubavi. Prema predaji, vjetica je stvarna osoba koja koristi crnu magiju kao posrednika svojega djelovanja. To je bezobzirna osoba koja nije traila naknadu za svoje djelovanje, to e rei da su te ene proete mrnjom prema svemu ivom to podsjea na Boga. Sveenikovo prozivanje spomenute ene Sotonom, izravni je dokaz da se kranstvo ograuje od crne magije te da je otro optuuje i odbacuje. Zanimljivo je da se u kazivanju napominje kako je sveenik nije poznavao, ali da je prepoznao njezinu narav i djelovanje. Takav nain prepoznavanja naglasio je sveenikovu vrijednost koja djeluje kao dijametralno suprotna vrijednost ivota koji djeluje u duhu Svjetla i Boga. Iako je magija varljivo podruje vjere, a zastranjenja su mogua i kod dogmatinih vjernika koji magiju doivljavaju kao dio Boje moi, vladanja i djelovanja, gledanje na magiju kao na silu dobra je rasprostranjeno kod seoskog stanovnitva i katkad je u meuovisnosti s bliskou s Bogom kroz koju se manifestira snaga sveenika koji upravo tom silom pospjeuje izljeenje.
Smatra da se zbilo oko 1880. godine. Terluci: kratke vunene arape koje doseu samo do skonog zgloba noge, nose se zimi umjesto kunih papua ili kao pojaanje za zatitu od hladnoe. 22 Kazivao Jure Veki, roen 1953. godine u Borovcima gdje je proveo djetinjstvo i mladost. ivi u Metkoviu i radi kao profesionalni voza. Zapisano u mjesecu lipnju 2007. godine u Metkoviu. Zapisao Denis Veki. Kaziva je uo priu kad mu je bilo dvadesetak godina, negdje oko 1973. godine.
20 21

237

U sluge crne magije neretvanskog kraja ubraja se i fenomen mre koja u obliku djevojke napada mukarce a i ene dok spavaju. Najee se radi o djevojkama koje su upoznale nie sfere magije te se njome koriste u privatne svrhe. Kod napada od strane mre esta su guenja, muenja i izmaranja osobe dok spava. Metoda je to zastraivanja, privole i promjene miljenja. Nisu rijetki sluajevi u kojima djevojka dolazi kao mra mladiu koji joj se svia te ga muenjem nastoji privoljeti da ju on uzme za djevojku. Takav nain prisile uope nije rijedak, ali se takoer radi i o istoj mrnji naspram rtve koju eli muiti dok ova ne poludi ili umre od nemoi. Ponekada se spominje da se mra pretvara u maku. To je najea pretvorba mre u ovom kraju iako Luka eo navodi pretvorbu mre u muhu, koko ili pak vola. Obiljeja su mre po itavoj Hrvatskoj uglavnom slina i slino se i manifestiraju muenja koja one izvode nad mladiima. Jedno od svjedoenja izvrsno opisuje situaciju u kojoj mra mui mladia i jasno se opisuje razrjeenje od muka koje je mladi bio prisiljen trpjeti. Ovo svjedoenje govori o tom mladiu, a zbilo se u Borovcima blizu Metkovia etrdesetih godina dvadesetog stoljea. Tako ti je jednoga naega u selu mrila mra nekoliko dana! Svako jutro on ti se diza vas satran i taj dan nije moga sobon mrdnit! Sve ga bolilo! Pria je on da ga je to neka divojka iz sela mrila i da zna koja je! Kae on da mu je sila na kolina i da ne more mrdnit, jedino kad bi prid zoru tila i a, on bi se trznija zadnjom snagon da je u bisu uvati! Ve je on pokua prvi par dana nju ulovit, ali in bi se probudija ona bi ti se nekako iskobeljala i nestala! Ali jednog jutra ju je uspija epat za kosu! Ona stala kukat i vikat! Ona njemu stala preklinjat i molit sve umiljatin glason da je pusti da ga vie nee morit! Jer ako doeka jutra i da je svit vidi ubili bi Boga u njoj! On ti tako nju nakon nagovaranja pusti i otad ga nije nikad morilo! Nikad nan nije reka koja je to bila23 Kao to je bilo i za oekivati u priama poput ove o mri, izrazit je motiv muko-enskog sukoba. On se namee kao jedina okosnica ove prie za koju mjetani tvrde da je istinita. U tom sluaju, djevojka na nekakav nain ulazi u sobu, paralizira spavaa sjedanjem na njegova koljena te u nekakvoj opsesivno-hipnotikoj maniri daje rtvu na razne muke. Usporeujui ovu priu s grkim predajama o udnim nimfama, enama koje imaju krila i koje dolaze mladiu dok spava te ga napastuju, ne mogu se ne nai poveznice. Naime, u grkim legendama o nimfama koje napastuju mladie bilo seksualno, bilo fiziki, takoer je prisutan sukob muko-enske naravi. Nakon buenja mladia simptomi su isti te se on nalazi u stanju iscrpljenosti i nemoi. Jedino to mu je ostalo od prethodne noi jesu bol i sjeanje na onu koja ga je muila. esto puta rtva o tome ne pria jer bi mra zaprijetila da e ga nastaviti mriti do
23 Kazivao Ilija Klemo Veki (1928. 1997.), cijeli ivot ivio u Borovcima, kazivao god. 1994. u Borovcima. Zapisao Denis Veki god. 2007. u Metkoviu. Kaziva je uo priu oko 1940. godine.

238

smrti ako treba, ali se ne smije saznati to mu je bilo. Neki su mladii propadali po nekoliko tjedana te bi tek pred smrt rekli to je sve bilo. U istonjakim vjerovanjima takoer je prisutna legenda o succubi. Succubi je bila demon koja je u snu dolazila mladiima te bi ih seksualno iscrpljivala i katkad bila uzrokom mladieve impotencije. Meutim, za razliku od Succubi (mre) muile bi mladie u budnom stanju, ali bi oni bio toliko paralizirani da nisu mogli ni viknuti ni reagirati, kao da ga ih dre u kakvu hipnotikom transu iz kojega se mogu izvui tek kada mra otie u zoru. Seksualno zlostavljanje ostaje nepoznanica u priama o mrama jer se isticala samo fizika osnova zlostavljanja u kojoj bi mladii znali dobiti i vidljive znakove nasilja; rane, ogrebotine i ugrize. Suzana Marjani u svom istraivanju nadalje navodi da se u hrvatskim usmenim predajama: u kojima vile i vjetice ostvaruju jahanja na mukarcima rije je o ikonografskom binomu u kojima vjete ene preuzimaju ulogu incubusa, a mukarac, koji pritom ostvaruje pasivnu (femininu) ulogu succubusa, nalazi se u ekstatinoj obamrlosti svijesti24 Takva obamrlost svijesti moe posluiti kao osvjetljiva situacije u kojoj mladi ne moe uiniti nita to bi ga spasilo jer je ukoen i umrtvljen. Moe se zakljuiti da je mra mogla biti bilo koja djevojka iz sela kojoj je bio poznat nain pretvorbe iz djevojke u mru. O pretvorbi se moe rei samo to da su oito postojale jer su mladii svjedoili o tome da su zakljuavali vrata i prozore od straha da im mre opet ne dou. U takvim sluajevima one bi se samo stvorile u sobi te bi napale u trenutku kad se osoba probudi. Poneke su morile i u snu, a ujutro bi ostali vidljivi znaci muenja. Po svjedoenjima mnogih mladia, a i starijih ljudi, mre su bile sasvim obine djevojke i esto puta uljudne i poeljne u drutvu. Selo bi ih znalo cijeniti ne znajui za njihove none avanture. Meutim, takve su se djevojke sluile raznim nainima da privole ljubav odabranika ili da mu naprosto napakoste. Posebno je zanimljiv motiv kose u gore navedenom kazivanju. Reeno je kako je mladi u trenutku mrinog odlaska uspio uhvatiti njezinu kosu te je vrsto sputati prisilivi je da ne pobjegne te da mu vie ne naudi. Jedan takav sluaj postoji i u predajama o vilama. Ilija Klemo Veki pripovijeda: Ma ta! Vilu ako je oe imat za sebe, mora je jamit za kosu i zapritit da e je iupat! Odma e te molit i kumit, ali ne posustaj nego samo dri. Ona e tvoja bit jerbo kad iupa dlaku kose ili ako ju prikine, to je za nju smrt, ona bi rae umrla nego bi da joj se to desi!25 Jedna takva pria takoer svjedoi o vanosti kose kod vile. Ilija Klemo Veki kae: Vile, kad bi in se kosa zaplela u drau ili tako neto onda bi dozi24 Suzana Marjani: Antropopornografija ili ivotinja kao skopofilijski i seksualni predmet Kulturni bestijarij: IV. Machina animata i prava ivotinja, Biblioteka nova etnografija, Zagreb, 2007., str. 761. 25 Kaziva je uo priu u svom djetinjstvu (1930-ih godina), a ispriao ju je 1993. godine u Borovcima. Zapisao Denis Veki 2007. godine u Metkoviu.

239

vali obana da in to odrii iz drae. Kad bi oban, jadan, pristana to one bi ga ucijenile da ako prekine ijednu vlas da e ga ubit na licu mista. A ako bi uspili razdriit, a da dlaka ne pukne, dat e mu puno srie!26 Pridavanje vanosti jednom takvom predmetu kao to je kosa povezuje se sa kultom duge kose. Meutim, potivanje kose kao bitnog dijela tijela nadilo je svoj poetni smisao te je nastalo vjerovanje da u kosi lei snaga i mo. To e izravno podsjetiti na biblijski lik Samsona ija je snaga poivala u kosi koju nije smio oiati jer e s njome izgubiti i svu snagu. Isto tako, u ranom je srednjem vijeku postojao obiaj kod sjevernijih barbarskih naroda po kojem su samo kraljevi i njihove obitelji mogli imati dugu kosu. Duga je kosa tako bila privilegija vladara. Takvo razlikovno odavanje poasti dugoj kosi podsjea na jedan pradavni iranski obiaj koji je postojao na ovim prostorima kao i u Dalmatinskoj zagori polovicom dvadesetog stoljea koje se naziva iano kumstvo. Ne zna se je li taj obiaj narod Zagore i Neretvanske doline batinio kroz povijest ili je to bio obiaj uveden na divlje povodom teorija o iranskom podrijetlu Hrvata koje su nicale za vrijeme Drugoga svjetskog rata i nakon njega. Bilo kako bilo, u tom obiaju se slavilo prvo ianje mukog djeteta u kojem bi mu se duga kosa, koja pada ve na ramena, iala. Pritom bi tu bio i djetetov kum ianja koji se nazivao iani kum a sam obiaj iano kumstvo Kosa, kao osjetljivi dio tijela jedne vile postala je mistificirana te je znaila ivot ili smrt. Kod mladih djevojaka kose su se plele u pletenice vjerujui da tako sputane kose u sebi kriju snagu. Zanimljivo je promatrati koliko su vanosti najstarije stanovnice sela pridavale kosi i pletenicama. U neretvanskom kraju ponekad se moe uti i kritika upuena djevojci koja nije splela kosu jer na taj nain zavodi mladie. Smatra se da spletena kosa zrai pozitivnom energijom te da se na taj nain djevojka najbolje moe predstaviti mladiima. Zanimljivo je uoiti podudarnost s vilinskim priama. Podudarnost nije nelogina i nepremostiva stoga to postoje i prie u kojima vile imaju dugu kosu koja je doticala sam pod a znala je biti i dua. Kosa je ponekad vilama bila i oruje.

VILE POLUIVOTINJSKA BIA

Iako su postojale prie o vilama kao o lijepim enama u brdima oko Neretve, postojale su i one vile koje su bile sve samo ne lijepe i dobre. Zanimljivo je primijetiti da su lijepe vile obino postojale u onim mjestima koja su daleko u brdima i na vioj nadmorskoj visini, dok su prie o vilama kao zlim i pokva26 Kaziva je uo priu u svom djetinjstvu (1930-ih godina) a ispriao ju je 1993. godine u Borovcima. Zapisao Denis Veki 2007. godine u Metkoviu.

240

renim biima kolale u mjestima smjetenim neposredno uz movare i dolinu. Tako na primjer u Borovcima, selu 16 kilometara udaljenom od Metkovia, na nadmorskoj razini od 250 metara, mogu se uti prie o vilama koje su lijepe, ali robuju mani kozjih nogu. Pleu s mladiima i pastirima te ih odvode u svoj svijet. S druge pak strane, u Podrujnici, mjestu 7 kilometara udaljenom od Metkovia i na nadmorskoj visini od 2 metra uju se prie o vilama tako runima i zlima da ih se svi boje i izbjegavaju. Posebno se istie netrpeljivost djevojaka i vila koje im otimaju zarunike. Vile su, barem u predajama neretvanskog kraja, bez iznimke bile djevojke. Nije poznata ni jedna predaja o vilama iz neretvanskog kraja u kojoj se javlja muki vilenjak ili pak stara vila. Sve su one bile mlade i vezale su se uz prie o zaljubljenima koje su proete strau i ljubomorom. To su dva glavna motiva u priama o vilama te su pokreta i razorna snaga dogaaja koji esto zavre smru i ludilom. Izmeu ljudi i vila u dolini Neretve, nije bilo kompromisa. Katkad bi mladi pridobio vilu za sebe te se njih dvoje zavole, ali to je toliko rijetko da poprima sfere legendarnog. Postojale su i vile koje su u dolini i po brdima potajno konjima plele pletenice te su na taj nain obiljeavale svoje konje miljenike koje su cijelu no jahale. Jedna takva pria potjee iz Borovaca. Ispripovjedio ju je Ilija Klemo Veki, a kasnije i potvrdio njegov sin Jure Veki: Imali ti mi mlada lipa konja. Radija je tono bi se reklo k`o svitlac. Kadno ti jednog jutra mi naemo njega u tali, a on vas znojan i trzaju mu se miii od umora. A griva i rep spleteni u sitne uredne pletenice. Nisu ti to one divojake pletenice ve one tanke ko olovka! Bilo i je sam e Bog znat` koliko! A sve svezane konjskon dlakon na kraju. Razdriili ti mi to, kad, toga jutra u polju on oe da padne s noga, ko neto umoran. Ajde, taj dan nita od posla. Ovno uli mi kako neto klapa u tali, mi tamo, kad konja nema, a svezali ga lipo i zakrakunali27 vrata! ta je sad! U samu zoru, eto ti topota, vraa se konj a jopet pun pletenica! Vas znojan! Toga jutra mi isto razdriili pletenice, mislili da ga nije ko ureka; ma jopet on nee da vue u polju, oe da krepa od umora! Treu no jopet na njemu pletenice! Vidili mi, ima tu neto vie! Ostavili ti mi tako pletenice da stoje na njemu i on radi ko da nikad nita nije bilo. A cilu no tra i znojan se vraa u talu. Tako je sve bilo do jednog dana. Tako ti je to bilo nekoliko godina. Kad vie nije bilo pletenica, on ti nakon tri miseca krepa. Stari kau da tako kad konj ima pletenice da ga to vile vole i da ga one ovno jau a unda ga umorna vrate u talu. Ma su ti one birale mlade i jake konje da mogu jurcat to bre, e!28
Zakrakunati: zakljuati; zabrtviti Dogaaj se zbio 1988. godine u Borovcima. Priu je prvi ispriao priu 1993. godine u Borovcima. Zapisao Denis Veki 2007. godine u Metkoviu. Kaziva Jure Veki, sin Ilije Kleme Vekia, roen 1953. u Borovcima, od 1970ih ivi u Metkoviu.
27 28

241

Ovakva pria svjedoi o izravnom vjerovanju u povezanost vila i konja, a pogotovo u ljubav za brzim ivotom i strau koja je pokretala vile. Konj je doveden u svezu s nebeskim svijetom te je na taj nain uzdignut, barem simboliki, na pijedestal miljenika nebesa. Oduvijek je konj u slavenskim vjerovanjima imao veliku ulogu, a osobito pri gatanjima i proricanjima budunosti. Slavenska mitologija svjedoi da je Svarog jahao na bijelcu koji je bio simbol pobjede i vojne nadmoi. Na gravurama koje se nalaze na Svantevidovim stupovima diljem teritorija slavenskog svijeta moe se vidjeti konj koji simbolizira ivot i snagu. Budui su vile iznimno voljele konje, moe se zakljuiti da se konjima na taj nain odaje poast kao cijenjenoj ivotinji. Priu slinu ovoj, ali u mnogoemu fantastinijoj, ispriao je u selu Matijevii Nikola Nikoli. U njoj vile bjesomuno jau konje i podinjavaju ih svojoj magiji u tolikoj mjeri da konji lete zrakom bez krila. One su krale konje i na njima jahale. E, ali je jamila tankovita konja koji moe i bre a. Ona je inila, on je po zraku ia jer ga je tako stegla da je po zraku ia. Zato su bili znojni. Vile su imale pletenice do ljuka i time konja su vezale, svojon koson. U prvoj prii vile su voljele konje i posuivale ih noima kako bi s njima provodile uzbudljive trenutke u tranju preko livada i brda. Zahvaljivale su konjima pletenicama i neprestanom brigom o njima. Ako bi se koja pletenica i rasplela, preko noi bi bila ponovno besprijekorno spletena. Takav odnos gorskih vila prema konjima nije bio u drugoj prii u nizinskom dijelu Neretvanske doline, u Matijeviima, jer su vile iz doline krale konje i uzimale one bre. Vila bi ga stegla i njime vladala kosom od koje je pravila uzde. Ovdje se jo moe izdvojiti duina vilinske kose koja je sezala do stopala, a bila je spletena u pletenice. U prvoj su prii vile putale konje da se vrate vlasnicima, a u drugoj prii ne znamo nita o povratku konja te stoga moemo pretpostaviti da su vile odvodile konje u nepovrat jer su ih ipak krale. Sukladno sa zlom naravi nizinskih vila i odnos prema konjima je bjesomuan i prisilan. Ovdje se ne vidi potovanje i ljubav nego samo divljanje koje vodi nepoznatom kraju. Divljanje, odnosno bjesomunost, istaknuto je u vilinskoj obijesti da je prisilila konja da leti zrakom. Konj ovdje gubi bilo kakvu vanost i svodi se na predmet iivljavanja. Takvo ponaanje prema konjima jednako je ponaanju s mladiima koje bi nizinske vile zavoljele. Tolika strast je morila vile da su bile spremne sve rtvovati i sve slomiti da bi dobile to ele. Tako u jednoj prii Nikola Nikoli govori: Znali su (u)nitit momka koji in se svia. Veinom su lipe cure stradale radi momaka. Znale bi one i unakazit divojki lice, isparat ga draon ili nein bodljikavin! Vile su bile gadnije od lipi cura pa su i nitile. Ako je bila lipa divojka, one su je gledale na svaki nain unitit da one dobiju te momke.
242

Ovdje je vidljiva osvetoljubiva narav vila kao uostalom i njihova strast i tvrdoglavost. Vidljiva je ta animalna nekontroliranost. Vile, dakle, nisu bile neto duhovno, poluvidljivo ili prozirno. One su bile dio stare zajednice ljudi i prirode. Nikola Nikoli iz Matijevia o njihovu fizikom izgledu kae: Bilo i` je svakakvi, ali bile su veinom crnomoraste i smatrali su ljudi da su one sotone, da nisu to od ljudskoga bia. Dojedna je prkosila! Vile su bile gadnije od lipi cura pa su i nitile. () Vile su se oblaile u papke ovije. Nisu one bile gole. Jer su uvik bili sa obanican, uvali ovce. One su bile velike ko obino ensko. Vile su imale pletenice do ljuka i time konja su vezale, svojon koson. Ilija Klemo Veki iz Borovaca navodi ovakav opis: Ali vile ti imaju kozje noge. One su ti do pasa sa kozjin nogan a gore su ko divojke, samo puno lipe! Oita je razlika u poimanju fizikog izgleda vila. Kod Nikole Nikolia vile su olienje runoe i zla koje proizlazi iz te runoe. Imaju dugu kosu i ovje papke. Kod Ilije Kleme Vekia vile su dvojne prirode; do pasa su ivotinjskog izgleda, a od pasa su mlade djevojke, samo puno lipe. Pronai ovakav kontrast u poimanju fizike i psihike naravi vila na malom prostoru intriganta je rijetkost, a time i vrijednost. Pridavanje vanosti kozjim i ovjim nogama jasno govori o dvojnosti vila kao bia. U oba sluaja noge pripadaju domaim ivotinjama. Iako su vilinske noge izgledom kao noge domaih ivotinja, one se mogu smatrati simbolom animalne i divlje naravi vila. Budui da su vile osujeene ivotinjskim nogama, moe se govoriti o hendikepu koje obini ovjek shvaa kao neto to je dolo s onog svijeta. Vile su mrzile ljude kada bi im gledali u noge a ne u lica. Na taj nain izraavale su bijes i pobunu to ih ljudi ne doivljavaju kroz njihov karakter nego kroz izgled. U priama ostalih slavenskih naroda, barem onih istonih i zapadnih, vile su u cijelosti djevojke, tj. bez kozjih nogu. Na prostorima je dananje Hrvatske u prolosti bilo mnogo vjerskih utjecaja koji su se irili iz Grke, a kasnije i Rima. U njihovim vjerovanjima popularni su bili panovi i satiri koje je obiljeavao izgled koji je ukljuivao kozje i ovje noge. Oni su bili veseli i prevrtljivi to se moe povezati s vilama ovog kraja. Vezivali bi se kadto i uz Dionizijske sveanosti i dolazak proljea te su predstavljali ljudolike duhove prirode. Nadalje, satiri su imali svoja vesela drutva koja su ukljuivala i nimfe, a nimfe su za slavenske narode nita drugo doli vile. U brdskim dijelovima neretvanskog kraja kolale su prie o dobrim vilama i njihovu povoljnom utjecaju na prirodu. Ilija Klemo Veki pripovijeda: Vile ti znaju na lipoj ledini kolo plesat! Di ti one nogon stanu to ti odma tratinice rastu; zato di vidi tratinice di su u krug resle, tu su ti vile plesale! Ili ako vidi da je trava ugaena u krug!
243

Povezivanje vila uz bujanje prirode jako je interesantan motiv, ne toliko zbog vizualnog elementa, koliko zbog kozmikog obnavljanja prirode. Aneoska se uloga vila ovdje prekida i poinje se javljati staro vjerovanje u duhove prirode koji pospjeuju njezin rast to nas vodi do umskih bia iz antike. Iako su vile u usmenoj predaji esto zamiljane kao aneoska bia, ovdje se vide tragovi poganskih vjerovanja u prirodu kao Majku svijeta i vile kao duhove prirode. Meutim, vjerovanje u duhove prirode lako moemo pridvojiti bilo kojoj vjerskoj strukturi primitivnijeg karaktera.

MORSKE VILE I NJIHOVA IVOTINJSKA OBILJEJA

Gorskim se vilama suprotstavljaju morske i rijene vile. Iako ih se rijetko spominje u usmenoj predaji doline Neretve, postoji kaziva koji tvrdi da one postoje i da nisu nimalo sline onima na kopnu. Evo to je kaziva Nikola Nikoli rekao o njima: Vialo se morske vile u riki Neretvi, nego ta! Ona je, ta morska vila, imala rogove! Ali je bila sva runata, nije imala ljuske ko riba, nego runo. Ona izgledala ko divojka. A vile morske i planinke se nisu mogle nikako. Ove su bile u vodi, a ove na brdu, ove ne mogu doli a ni ove iz vode u brdo. Nisu se nikad volile, stalno su se one svaale i nikad se nisu mirile. Ima legenda ta su priali mornari da bi se one ujtile ankare i uspele se uza nju i unda davi mornara. Ali bi tu bili drugi mornari pa bi je otirali a29 . Morske su ili rijene vile, po ovom opisu, davale novu dimenziju duhovnog svijeta u Neretvanskoj dolini. Najzanimljiviji je podatak da su morske vile u obliku ene na sebi nosile runo, to jest ovju dlaku koja ih je titila od vode. Takvo objanjenje navodi na zakljuak da one nisu voljele vodu iako su bile njezini stanovnici. Samo zakljuak da morske vile ne mogu na kopno stavlja ih u sukob s kopnenim, odnosno planinskim vilama. Takav sukob ve poprima mitske sfere borbe za prevlast iako ravnotea ostaje nepovrijeena zbog nepisanoga narodnog zakona da ono to ivi u vodi ne moe ivjeti na kopnu i obrnuto. Iako moemo takvo to smatrati zdravom logikom, namee se pitanje sukoba gornjeg i donjeg svijeta. U biblijskim parametrima sukobljuju se ivot i Smrt, Isus i Sotona. U religijama poput one babilonske, antike i rimske sukobljuje se svijet ivih predvoen svojim bogovima koji ive na planinama, u dolinama, u morima i rijekama s podzemnim svijetom koji je ujedno i svijet mrtvih i carstvo boga smrti. U slavenskom sukobu boanstava Peruna i Velesa sukobljuju se na simbolikoj razini planina i voda, svijet ivih i svijet mrtvih. Takva jedna paralela s Velesovim podvodnim smrtnim svijetom i s morskim vilama
29

Kaziva tvrdi da su se dogaaji zbili sedamdesetih godina dvadesetog stoljea.

244

kao predstavnicama vodenog svijeta, Velesova stada, moe se dovesti u vezu nakon sljedee prie o biu iz vode to odvodi mrtve umrle nasilnom smru.

CRNI OVAN
Kaziva Nikola Nikoli ispriao je priu: Divojka se bacila i utopila u Norilju. Doa je iz Splita norilac i on je naa. I kae: Eto van je tute, ja ne ulazin. Kraj nje stoji crni ovan rogovi mu od metra svaki, jedan s jedne, jedan s druge strane. Ja van doli vie ne ulazin. Unda je jedan ovik uzeja osti, namota joj robu oko ostiju i izvuka je vanka.... To ti je bilo ezdeseti godina. Crni ovan, ivotinja koja ivi pod vodom i prisvaja rtvu samoubojicu, demonsko je bie koje je esto poistovjeivano s vragom. U narodu je crni ovan znaio ili skoru smrt onoga tko bi ga vidio ili bi bio vrag koji odnosi due u pakao. Marko Dragi u fakultetskom udbeniku Poetika i povijest hrvatske usmene knjievnosti navodi kako je crni ovan sinonim za vraga kojeg se opisuje i kao crnog psa.30 U ovom je sluaju to demon ili zlo bie koje svojim prisustvom, po narodnom vjerovanju, odnosi duu osobe koja se ubila, dakle duu koja nije zasluila prebivanje u raju. Poistovjeivanje crnog ovna s vragom, koji je u narodnim predajama takoer crn i rijetko crven, simptomatino je za cijelo stanovnitvo doline Neretve. Isticanje moi crnog ovna/vraga najvie se oituje u mistifikaciji njegovih metarskih rogova. Rog kao simbol moi kod vraga prenesen je u ovom kontekstu na crnog ovna. Najzanimljivije je to to se crni ovan najee pojavljuje u ovim priama gdje se vrhunac razrjeava na rijenom dnu. Ta neobinost u kojoj ovan iv stoji na dnu rijenog korita duboko ispod povrine te se postavlja u ulogu vladara tog podruja ukazuje na nimalo sluajnu poveznicu izmeu crnog ovna i slavenskog boga rogate stoke i podzemlja Velesa ili Volosa. Druga pria Nikole Nikolia takoer svjedoi o crnom ovnu kao o dominantnoj linosti koja ivi u vodi. Vozili ti neki gnjoj na svetog Jozipa. I oni mu govore: `Pa danas sveti Jozip...` A on kae: `Neka Jozi Jozipa!` I, ode na Kuli, tu je laa potonila. I oni se spasili. I unda su zvali iz Splita, danas ti norilac, a unda se je zva ipentaja. I doa on i ua i vidi lau. A na provi lae stoji crni ovan sa rogovin. I on kae: `Ja vie ne ulazin!`. Laa van je tu, evo tu van je laa, vi kanje kako oete, crni je ovan na provi. I odustali. Nisu ni oni ostra tili nita. Uzeja je sebi lau i gotovo!31
30 Marko Dragi: Poetika i povijest hrvatske usmene knjievnosti, fakultetski udbenik, str. 436. Udbenik se nalazi na slubenim internetskim stranicama Filozofskog fakulteta u Splitu: http://www.ffst.hr/index.php?option=com_ content&view=article&id=94%3Apredavanja-nastavni-prirunici-udbenici&catid=62%3Aweb-izdavatvo&Itemid=326& lang=hr 31 Kaziva tvrdi da su se dogaaji zbili sedamdesetih godina dvadesetog stoljea.

245

Ovdje se nalazi jedna bitna reenica koja priznaje crnog ovna kao vladara vod koji prisvaja lau kao znak rtve ili kazne zbog rada na zapovjedne svetce: Uzeja je sebi lau i gotovo! Ovom mu se reenicom priznaje pravo vlasti nad rijekom kao i priznanje njegove kazne nepotivanje zakona. Crni se ovan moe povezati s Velesom jer se upravo on, po predaji, znao preobraziti u ivotinju dok bi bjeao od munja to ih je slao Perun. Veles ivi u dnu svijeta u vodama, vladar je podzemlja, zatitnik sve stoke i pastira i njihova blaga, a prikazivan je u raznim oblicima ivotinja. Ako se usporedi slika u kojoj je ovan uvar, zatitnik i voa stada sa slikom u kojoj je Veles vladar podzemlja te zatitnik sve stoke i pastira te sliku u kojoj je vrag crn i vladar zagrobnog ivota, dolazi se do zanimljive jednadbe u kojoj je crni ovan crn zbog poveznice s vragom, vladar podzemlja i voda u obliku ivotinje koja je voa stada daje jasnu poveznicu sa slavenskim boanstvom Velesom. Posebno je vana reenica Uzeja je sebi lau i gotovo! koja govori o nekoj vrsti rtve podvodnom demonu, odnosno Velesu dok su Slaveni prinosili rtve i darove Velesu, ali i drugim bogovima. U ovom je sluaju laa je prihvaena kao rtva, kao neto to pripada ovnu jer je on svojim prisustvom oznaio posjedovanje. Ljudi se nisu usudili usprotiviti njegovoj volji, bojei se cijele situacije i prikaze, a donekle i da ne bi naljutili demona i oduzeli mu ono to mu pripada. Iz navedenih razloga, a i iz injenice da je crkva sv. Ilije Gromovnika na breuljku iznad vode, rijeke Neretve u Metkoviu, proizlazi da je crni ovan upravo Veles u svom ivotinjskom obliku te da je prastari ostatak slavenskog vjerovanja.

ZAKLJUAK
Promatranje vjerskog fenomena u Neretvanskoj dolini jako je zanimljivo zbog mijeanja raznih kultura i njihovih stapanja u mediteransku cjelinu vjerovanja proetu kranstvom koje je, za razliku od drugih dijelova hrvatskog teritorija, na ovaj prostor dolo mnogo kasnije. Neretvanska dolina svakako je bogat izvor arheoloko-antropoloko-kulturnih podataka te je, za istraivanje, svakako jedan od zanimljivijih krajeva Hrvatske. Jo je mnogo neistraenih i neobraenih tema vezanih uz Neretvane i njihovu dolinu dok je poganska batina neto o emu se znanstveno gotovo i nije pisalo. Specifian melos koji proizlazi iz ovog hrvatskog kraja odie tradicijom i starom batinom koja se u velikoj mjeri uva gotovo nesvjesno i prihvaa zdravo za gotovo te je na dobrom putu da se izgubi zajedno sa starijim stanovnitvom. Svakako je potrebno u Neretvaninu potaknuti svijest o vrijednoj ostavtini predaka.
246

Iz kazivanja se moe zakljuiti da su Neretvani nesvjesni ostataka poganske vjere. Prie su o niim mitolokim biima za stariji puk svakodnevica. U priama o vilama mnoge su oscilacije te opisi variraju od lijepih do runih vila. Postoje zle i dobre vile koje su unakaene ovjim ili kozjim nogama. Vile iz pria koje je kazivao Ilija Klemo Veki lijepe su i dobre. Vole plesati po travi i ispod njihovih stopala rastu tratinice. Meutim, u kazivanjima Nikole Nikolia iz Matijevia vile su rune, zlobne i osvetoljubive. Spremne su oteti mladia ili ubiti djevojku. Posebno je istaknuta uloga kose koja je poprimala kozmike atribute. Crna magija takoer je zastupljena u kazivanjima. Obino je to ona magija kojom se slue vjetice i mre za osobnu korist. Vjetice su bile odbaene od drutva i na njih se gledalo s nepovjerenjem, a obiljeene su kao negativne osobe jer su svoju mo, po predaji, dugovale vragu. U prii o crnom ovnu kazivai vide bie iz pria koje ivi u vodama od pamtivijeka. Potrebno je istaknuti poveznicu crnog ovna s Velesom koja je zasnovana na njihovoj zajednikoj znaenjsko-karakternoj osnovici. Iako kazivai nisu poznavali prie o Velesu, Perunu i Svantevidu, ne smiju se zanemariti preoblike mitskih pria koje su se s vremenom preobrazile u sasvim nove prie. Upravo na toj osnovi zasnovana je ideja o crnom ovnu koji je detektiran i u ovom radu prezentiran kao Veles. Na kraju se istraivanja moe zakljuiti kako je Neretvanska dolina zadrala mnoga vjerovanja u nia bia slavenske vjere poput vila, divova, vukodlaka, vjetica, i mra. Istraivanja ovakvog karaktera na neretvanskom prostoru dosta su rijetka pa postoji opasnost od gubljena dragocjenih podataka o usmenoj kulturi Neretvana. Iako mlae generacije ne poznaju mnoge prie, ne smije se izuzeti mogunost popularizacije neretvanske kulturne tradicije u turistikom smislu. Kazivanja su zabiljeena u njihovu izvornom izgovoru s namjerom da se sauva jedan mali dio govora ovog kraja koji i sada trpi mnoge susjedne utjecaje.

prof. dr. Vanda Babi, Zadar Denis Veki, prof., Metkovi

247

PREDSTAVKA SRBA DOLINE NERETVE UPUENA DR. MILANU STOJADINOVIU

Konstanta je dvjestogodinje velikosrpske politike pripajanje krajeva u koje su se Srbi naselili. Ono se nastojalo provesti na mnoge naine, a kad to nije bilo mogue politikim putem, onda se nije prezalo ni od ratnih sukoba. Pod signaturom Arhiv Jugoslavije, Beograd, Srbija, Fond 37, Zbirka dr. Milan Stojadinovi, kut. 9., fasc. 53., dok. br. 779 krije se zanimljiv dopis neretvanskih Srba upuen 1939. dr. Milanu Stojadinoviu, predsjedniku Vlade Kraljevine Jugoslavije, kojemu se obraaju sa zahtjevom da se itava Neretvanska krajina pripoji Srbiji. Navedeni dokument objavljujem kao vaan povijesni dokument uz napomenu da se povijest esto ponavlja.

248

249

250

251

dr. sc. Zdravko Dizdar, Zagreb

252

METKOVI NIJE ZABORAVIO SVOJE RTVE

im su komunisti preuzeli vlast u Kotaru Metkovi 26. listopada 1944., osnovali su institucije svoje vlasti. Meu tim institucijama najprije je osnovano javno tuilatvo i sud kojemu je najvaniji zadatak bio suenje tzv. narodnim neprijateljima i ratnim zloincima. Prije dolaska u Metkovi komunisti su nainili popis imena onih Hrvata koje je trebalo hitno uhititi, suditi i likvidirati. Da je takav popis napravljen, najbolji je dokaz dopis Opunomoenitva OZN-e (Odjeljenje za zatitu naroda osnovano pri Povjerenitvu za obranu Nacionalnog komiteta 13. svibnja 1944.) Biokovskoneretvanskog okruga 23. listopada 1944. U dopisu stoji da je Komandi mjesta u Metkoviu upuen dopis u kojemu pie o tome kako treba uhititi obiljeene Hrvate. Preporua se Komandi mjesta da zatrai bataljun vojnika s Hvara koji e Komandi pomoi pri uhienju Hrvata. Ubrzo su oni ija su se imena nalazila na popisu uhieni. Nije ni danas poznato koliko se ljudi nalazilo na tom popisu. Neki su od proskribiranih uspjeli pobjei prije uhienja. Vojni zatvor u Metkoviu bio je pun uhienih, od kojih je najvei broj zadran u Metkoviu. Manje su skupine odvedene u Makarsku i Trogir gdje su takoer likvidirane. Uhienima je u Metkoviu sudio Vojni sud VIII. korpusne vojne oblasti Narodno-oslobodilake vojske Jugoslavije. Sudilo se po skraenom postupku, bez ikakve mogunosti obrane, na temelju naputaka dobivenih od Partije. U jednom takvom naputku stoji: U suglasnosti s drugovima iz OZN-e i ostalih tamonjih organizacija, pravilno postupati prema zloincima, ali energino. Donosimo poneto proiren prijepis1 preambule presude: Vojni sud VIII. Korpusne vojne oblasti NOVJ. Vijee pri komandi Biokovsko-neretvanskog podruja/ Br. 61-69/44/ dne 19. XI. 1944. g./ U IME NARODA JUGOSLAVIJE /Vojni sud VIII. Korpusne oblasti NOVJ. Vijee kod komande Biokovsko-neretvanskog podruja, sastavljeno od Drinka Tolia, majora komandanta Biokovsko-neretvanskoga podruja, predsjedatelja, Drage Pipinia, intendanta podruja, i Marka Grania, borca, lan vijea, Lovre Puhari, zapisniar, te u prisutnosti Sreka Perana, sudskog istraitelja, optube u krivinom predmetu
1 Autor je kratice koji se nalaze u izvornome tekstu zamijenio punim nazivom zbog lakega razumijevanja teksta, a i dio je teksta osuvremenio kako bi se itatelj lake snaao.

253

protiv okrivljenih (navode se imena okrivljenih) radi djela ubijanja, paljenja, pljake i pijunae, u korist okupatora nakon odranog glavnog pretresa u prisutnosti okrivljenih, sud je 20. XI. 1944. donio sljedeu P R E S U D U KRIV JE (nabrajaju se imena i razlozi krivnje). Prva skupina narodnih neprijatelja strijeljana je u noi izmeu 16. i 17. studenoga 1944.: 1. Jozo Bukovac (1921.), sin Mije iz Vida 2. Rade Gnje, sin Ivana iz Krvavca 3. Ivan Krstievi (1922.), sin Joze iz Krvavca 4. Jure Krstievi (1919.), sin Marka iz Krvavca 5. Jozo Nikoli (1925.), pok. Jure iz Krvavca 6. Jure Popi (1916.), sin Petra iz Opuzena 7. Milan Mato Veraja (1915.), sin Mate iz Metkovia 8. Marijan Zovko (1922.), sin Jure iz Metkovia 9. Vinko Zovko (1922.), sin Petra iz Metkovia. Svi su strijeljani na Groblju sv. Ivana u Metkoviu i pokopani u grobnice razliitih vlasnika. Druga je skupina strijeljana takoer tijekom noi izmeu 20. i 21. studenoga 1944. na istome groblju. Strijeljani su: 1. Petar Batinovi (1904.), sin Ivana iz Momia 2. Toma eli (1910.), sin imuna iz Podrujnice 3. Sreko Dropuli (1885.), pok. Ante iz Opuzena 4. Marko Jeli (1902.), pok. Ilije iz Desana 5. Petar Sren (1893.), pok. Jure iz Opuzena 6. Marko Vlahovi (1911.), sin Luke iz Komina 7. Nikola Vlatkovi (1901.), pok. Jure iz Komina
254

Donosi se prijepis obrazloenja presude: OBRAZLOENJE Svi ovi sa svojim protunarodnim radom bili su dobro nagraeni i imali razne povlastice od strane ustakih i okupatorskih vlasti. Da su okrivljeni bili zavedeni ne odgovara istini, jer injenice njihovog protunarodnog rada nisu bile jedinstvene, ve ee, te prema tome se vidi da su bili otvoreni neprijatelji naega pokreta, i osvete NOB za koje su dali ivote najbolji sinovi naega naroda. Da su okrivljeni podravali ustaku politiku krvoprolia naih naroda tvrde zlodjela koja su radili optueni, a za koja se oni ni danas ne kaju. Sud nije uvaio obranu okrivljenih da su zavedeni i zato je donio osudu kao gore, koja se temelji na propisima Uredbe o Vojnim sudovima. Ova kazna neka bude svima onima koji su radili i koji misle raditi ovakove teke zloine protiv naega naroda. Smrt faizmu! Sloboda narodu! (Zapisniar Lovre Puhari v. r./ Predsjedatelj vijea Drinko Toli s. r.). Da je gornji prijepis vjeran svome originalu Tvrdi/ Makarska dne 12. I. 1945./ Vojni sudski istraitelj/ Sreko Peran v. r./ Za prijepis tvrdi referent Rodin/ M. P. Iz prethodnih popisa razvidno je da je strijeljano ukupno 17 Hrvata. Meutim, tih dana takoer je strijeljana jedna njemaka obitelj, majka s etvero djece i skupina Hrvata iz Imotskoga koja je odvojena iz kamiona u kojemu su uhieni Imoani prevoeni prema Dubrovniku. Gotovo je nemogue utvrditi koliko su komunisti strijeljali nedunih Hrvata na Groblju sv. Ivana. Strijeljani su pokopani u vie obiteljskih grobnica razliitih graana Metkovia. Poglavarstvo Grada Metkovia organiziralo je komemoraciju u Gradskom kulturnom sreditu u povodu 50. obljetnice strijeljanja Hrvata na Groblju sv. Ivana. Komemoraciju je pripremio odbor u sastavu: Ante Krstievi, tajnik Poglavarstva, Mario Talaji, proelnik za kulturu Poglavarstva, Nikola Vukovi, ak. kipar, Slobodan Batinovi, lan Poglavarstva, i dr. sc. Ivan Juri, povjesniar. O komunistikom zloinu na Groblju sv. Ivana govorio je dr. sc. Ivan Juri. Istakao je da su komunisti im su preuzeli vlast u Metkoviu uhitili oko stotinjak najuglednijih Hrvata Kotara Metkovia od kojih je strijeljano preko trideset bez ikakve presude. Nakon odrane komemoracije, na mjestu strijeljanja, poloena je spomen-ploa na kojoj je u kamen urezan tekst: U sjeanje na Hrvate domoljube to iz nevine na ovom groblju u studenom 1944. strijeljae bezbonici komunisti podie ovu plou Poglavarstvo Grada Metkovia. U Metkoviu 19. studenoga 1994.

255

Spomen-plou izradio je Nikola Vukovi, ak. kipar iz Metkovia. Svetu misu zadunicu predvodio je fra Filip Milanovi, upnik upe sv. Ilije u Metkoviu. Uz poloenu spomen-plou obitelj Batinovi iz Metkovia podigla je godine 2005. spomenik na kojemu je napisano: U spomen nedunim hrvatskim domoljubima rtvama komunistikoga terora, strijeljanih u studenom 1944. Spomenik je isklesao Draen Jaki iz Gornjeg Humca na otoku Brau po idejnom rjeenju Nikole Vukovia, ak. kipara iz Metkovia. Svetu misu zadunicu predvodio je fra Ivica Erceg. Ovo nisu jedini komunistiki zloini nad nedunim Hrvatima Kotara Metkovia tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata. Na temelju rezultata do kojih se dolo viegodinjim istraivanjem komunisti su u Kotaru Metkovi likvidirali vie desetaka Hrvata.

dr. sc. Ivan Juri, Metkovi

256

PATER PETAR PERICA

Pater Petar Perica roen je 27. lipnja 1881. u Kotiini kod Makarske. Osnovnu kolu zavrio je u Makarskoj gdje je zapoeo daljnje kolovanje u graanskoj koli, a nastavio ga 1895. u travnikom sjemenitu jer je izrazio elju za sveenikim zvanjem. Ve u toj dobi mladi Petar poeo je pisati stihove. Ono po emu je zaduio itavi hrvatski narod jest njegova pjesma DO NEBESA NEK SE ORI koju je spjevao jo kao gimnazijalac u Travniku za posvetu hrvatske mladei srcu Isusovu 1900. Te se godine 160.000 hrvatskih mladia i djevojaka posvetilo Srcu Isusovu i pjevali su tu pjesmu kao pjesmu posvetnicu. Godine 1904. Petar Perica spjevao je i drugu najpopularniju nau vjersku pjesmu ZDRAVO, DJEVO. Obje ove pjesme ostadoe kroz itavo 20. stoljee najpopularnije hrvatske vjerske pjesme. Godine 1901. Petar Perica sa 20 godina stupa u Drubu Isusovu. Novicijat obavlja u Velehradu, a daljnji studij u Karlsburgu u Austriji te potom u Bratislavi i Innsbrucku. Zareen je za sveenika 1914. Kao isusovac obavlja razliite slube u raznim mjestima: u Zagrebu, Travniku, Splitu, ibeniku i Dubrovniku. ivio je svetim ivotom tako da su ga jo za ivota nazivali svetcem. Zdravo, Djevo, Kraljice Hrvata Zdravo Djevo, svih milosti puna, vjenog sunca ogrnu te sjaj. Oko ela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj. Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naa Majko, naa zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi iste ljubavi nam ar. Blaena si, jerbo sva si ista, zmijin dah ne okui ti grud! Zvijezda sree i nama da blista, noi grijeha mrak raspri hud!
257

Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naa Majko, naa zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi iste ljubavi nam ar. (otac Petar Perica) Zavrio je svoj plemeniti ivot muenikom smru. im su partizani uli u grad, strijeljali su ga u Dubrovniku zajedno s jo mnogim drugim uglednim Dubrovanima na otoiu Daksi 25. listopada 1944. Meu strijeljanima je uz patera Pericu bilo jo estero sveenika. Kad su ih poredali pred streljaki vod po skupinama (a samo su u listopadu te godine tri dana zaredom obavljane egzekucije bez osude i suda) i kad su bezboni zlikovci u njih uperili puke, prije nego je pala komanda Pali!, pater Perica poeo je pjevati TE DEUM (Tebe Boga hvalimo), to su svi u skupini jednoglasno prihvatili. Iz srca muenika kao samrtni krik zaorila se gromoglasno pjesma hvale Bogu i odjekivala borovim umarcima otoia Dakse koji je u tome trenutku vie sliio na Golgotu. Prizor je bio pravi biblijski. Jedva da je pola pjesme otpjevano kad je pala je komanda Pali! Nastavak se pjesme vie nije uo jer je ona tada odjekivala na nebesima na putu njihovih dua u Nebo!

Mile Prpa, Zagreb

258

HVALA BI BILO MALO

NERETVA poveza jednog travanjskog jutra sudbine ljudi s dvije svoje obale; onih s otroga hercegovakog kamena i onih iz plodne donjoneretvanske pjeane zemlje. Teko mi je bilo tada kao petnaestogodinjakinji shvatiti da je rat doao i u moj grad, da je rat stvarnost, i to surova. Iako smo znali sve o tekom stanju u kojem se nalazila hrvatska drava, o stotinama poginulih i prognanih, o herojskom gradu Vukovaru, njegovoj opsadi i padu 18. studenoga, strah je doao tek onoga trenutka kad sam morala napustiti svoj dom. Dotada nisam vjerovala da ovjek moe petnaest godina ivota staviti u torbu i poi tko zna kamo. esto se sjetim kako smo sluajui radio i posljednje vijesti dobivali obavijest: Spremite najpotrebnije stvari! Pitala sam se to je to najpotrebnije? Rat je Bosnu i Hercegovinu zahvatio mnogo prije nego to su to dravnici shvatili. Nije to njihov rat. Napadnuto je Ravno, Hrvati istone Hercegovine izbjegli su pola godine ranije. Pruili smo utoite u svome domu najblioj rodbini. Ba udno, o tom ratu u Sarajevu nita nisu znali. Tiinu toga travanjskog jutra 1992. neu nikada zaboraviti. ule su se samo detonacije negdje preko abe. Priroda je utihnula ni cvrkuta ptica, ni uma vjetra. Toga jutra morali smo napustiti apljinu. Stalne opasnosti iz zraka i s kopna na na grad i odlasci u sklonita trajali su danima. Branitelji koji su odluno uvali prilaze gradu bili su jamstvo da jugoslavenska vojska nee prijei nau rijeku, ljepoticu, ali je prijetila opasnost iz apljinske vojarne, pa je civilno stanovnitvo moralo napustiti grad. Doao je i Bao iz Hutova, s prve crte obrane, i rekao nam da je dola Hrvatska vojska: Nee jugoslavenska u dolinu Neretve jer izali su Neretvani, Domagojevi hrabri ratnici doli su nam pomoi. Oko podneva je po nas doao djed, koji je ve pronaao smjetaj u Momiima, pa je mene, majku, sestru i brata izveo iz grada. Spremili smo najnunije. Ono to sam dotada viala u Hrvatskoj bile su kolone izbjeglica koje su smjetane u sportske dvorane, ake domove, kole, pa sam i sama o tome razmiljala i pitala se: Gdje emo veeras zaspati? Majka je neprestano ponavljala da se ne
259

bojimo, sestra i brat i ja, tihi, uplaeni kako od rata tako i od puta u neizvjesnost. Tata je ostao. Voljeli bismo da je poao s nama, ali treba na dom i grad braniti. Vratit emo se! Na granici smo naili na dugu kolonu. Prepoznali smo neke svoje sugraane i pozdravljali se bez rijei. Pri pregledu dokumenata policajac je rekao djedu da se svi voze u Opuzen, a odatle organiziranim autobusima na Hvar i Korulu. Djed nas je tjeio rijeima da su oni smjeteni kod neke obitelji Dragovi, u prizemlju njihove kue, gdje se neko nalazila gostionica, i da e nastojati i za nas nai smjetaj negdje blizu. Prema djedovim su ih rijeima nepoznati ljudi rairenih ruku primili u svoje domove i ne moe im se to nikada zaboraviti. Putem od Kule do Momia vozila sam se prvi put i razmiljala: Boe, kako smo blizu, a opet tako daleko! Hoemo li se ikada vie vratiti na onu stranu? Auto je stalo i prekinulo moje misli. Pred velikom bijelom kuom doekala nas je baka, suznih oiju, ali ipak sretna to nas vidi. ivi smo. Bili su tu i neki drugi ljudi, izbjeglice koje ne poznajem, njih desetak. Djedu je prila neka nepoznata ena i upitala ga tko smo. On je predstavljao majku i nas troje: Ovo su mi ki i unuci. Mi samo gledamo, a ona nas pogleda, nasmije se i ree: Ivane, oni e u moju kuu s mojom obitelji, s mojim unucima! Ja imam troje unuadi, ista su generacija. Vi ovdje ostajete. Vadite stvari iz auta! Napravili su mjesta za nas u svojoj kui, kako su nam rekli, koliko god bude trebalo. Uskrs 1992. proslavili smo u izbjeglitvu, ali meu ljudima punim ljubavi i topline da smo na trenutak potisnuli misli o ratnoj stvarnosti. Ta divna obitelj: did Pero, striko Crta, teta Suzana, baka Danica i djeca Ines, Ivona i Vedran ine jednu od tisuu takvih obitelji irokog srca koja je pruila utoite nama izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine. Nikada prije u ivotu nisam upoznala srdanije ljude. Taj se vrsti stisak ruku ne zaboravlja. Ta tri mjeseca izbjeglitva s obitelji Dragovi, u tom prekrasnom mjestu, rijeima je teko opisati. Njima smo postali kao lanovi obitelji, njihova kua postala je na dom u punom smislu te rijei. Njihova rodbina postala je i naa, njihovi prijatelji i nai prijatelji. Svi mjetani nudili su pomo. Rijei potpore i utjehe u tim trenucima mnogo znae. Na rat bi nas podsjetila samo oeva i Crtina vojna odora za kratkih, povremenih posjeta i u nekoliko navrata zrana opasnost za Metkovi. Ove retke eljela sam podijeliti s vama elei se zahvaliti ovoj obitelji, selu Momiima i svim Neretvanima, hrabrim ratnicima i srdanim domainima koji su nas iskreno i otvorena srca primili u svoje domove, proivljavali s nama te dane, bodrili nas i ulijevali nadu u skori povratak kui. Sloit ete se sa mnom, HVALA BI BILO MALO!!! Vedrana Pain, Draevo
260

POGINULI HRVATSKI BRANITELJI 116. BRIGADE HRVATSKE VOJSKE OPUZENSKE, PLOANSKE I METKOVSKE BOJNE1
NINOSLAV ABRAMOVI Roen je 7. prosinca 1962. u Brkom, BiH, od oca Martina i majke Marije. ivio je u Baini kod Ploa. Bio je oenjen Anitom r. Bokovi s kojom je imao sina Antonija (1985.). Po narodnosti Hrvat. Bio je pripadnik 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske od 3. prosinca 1991. Poginuo je 10. svibnja 1992. na junom bojitu u borbi s agresorskom velikosrpskom soldateskom. Posmrtno je dobio Spomenicu Domovinskoga rata i Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana te in asnikoga namjesnika. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama. ANTE BABI Roen je 22. lipnja 1959. u Gracu kod Neuma, gdje je i ivio, Hercegovina, od oca Vlahe i majke Ljube. Bio je elektriar po zanimanju. Nije bio oenjen. Poginuo je 2. studenoga 1991. na junom bojitu od rakete ispaljene iz neprijateljskoga zrakoplova. Hrvat po narodnosti. DARKO BABI Roen je 4. veljae 1962. u Metkoviu od oca Dragomira i majke Milke r. Provi. Bio je oenjen Nadom r. Bratuek s kojom je imao sina Darka (1992.). Osnovnu kolu zavrio je u Opuzenu. Prije odlaska u Domovinski rat radio je u Neretvanki u Opuzenu. Po narodnosti Hrvat. U Domovinski rat ukljuio se u kolovozu 1991. Dana 15. prosinca zarobljen je na junom bojitu. Pretpostavlja se da je tada ranjen. Ubijen je u zarobljenikom logoru u Meljinama 17. prosinca 1991. kao pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je
1 Podaci preuzeti iz knjige dr. sc. Ivana Juria, Spomen-knjiga poginulim Neretvanima u Domovinskom ratu, Metkovi, 2001., str. 47 142.

261

Spomenicu Domovinskoga rata i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Slivnu Ravnom. Darko je bio vrijedan, dobar i omiljen. Sve to je stekao rezultat je njegova vrijednoga rada. U slobodno se vrijeme bavio malim nogometom. ANTE BATINA Roen je 2. sijenja 1971. na Trebimlji u Popovu, Hercegovina, od oca Vide i majke Drage. ivio je u Dubrovniku. Po narodnosti Hrvat. Bio je pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je na junom bojitu 8. srpnja 1992. KREIMIR BEBI Roen je 30. sijenja 1974. u Metkoviu od oca Drage i majke Nede Matije r. Pupavac. Osnovnu je kolu pohaao u Gradcu, a srednju kolu u Ploama. ivio je u Gradcu. Po narodnosti Hrvat. U Domovinski je rat otiao kao uenik 13. prosinca 1991. Poginuo je na junom bojitu 28. svibnja 1992. Posmrtno je dobio in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju sv. Ante u Gradcu. MARIO BEBI Roen je 11. veljae 1967. u Metkoviu od oca Stanka i majke Miljenke r. Radomiljac. Osnovnu kolu pohaao je u Kuli Norinskoj. Bio je oenjen Jelkicom r. Manenica. Imali su ker Marinelu (1992.). Po narodnosti Hrvat. Poginuo je na junom bojitu 30. svibnja 1992. kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je dobio in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Novim Selima kod Metkovia. ADOLF BENO Roen je 25. prosinca 1941. u apljini, Hercegovina, od oca Pavla i majke Janje. ivio je na Hotnju kod Stoca. Bio je oenjen. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je na junom bojitu 11. studenoga 1992. kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. BORO BREI Roen je 1. sijenja 1971. u Metkoviu od oca Ivana i majke Nedjeljke r. Volarevi. Osnovnu je kolu pohaao u Metkoviu. Bio je radnik po zanimanju. Bio je oenjen Oliverom Brei r. Jovanovi. Nisu imali djece. Po narodnosti Hrvat. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 10. rujna 1992. kao desetnik na junom bojitu. Posmrtno je dobio in asnikoga namjesnika, Spomenicu Domovinskoga rata te Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Pokopan je na mjesnom groblju u Vidu.
262

STIPE BULJUBAI Roen je 1. svibnja 1957. u Breiima kod Metkovia od oca Ante i majke Matije r. Dropuli. Osnovnu je kolu pohaao u Otri-Seocima, srednju kolu u Metkoviu, a viu graevinsku u Sarajevu. Stekao je zvanje inenjera graevine. Radio je u graevinskom poduzeu Beton u Metkoviu. Bio je oenjen Milenom Guinovi. U braku su dobili troje djece: sina Antu (1984.) te keri Maju (1986.) i Danijelu (1989.). Hrvat po narodnosti. ivio je u Metkoviu. U Domovinski je rat poao 15. listopada 1991. Poginuo je 2. studenoga 1991. kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske od rakete ispaljene iz neprijateljskoga zrakoplova. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskoga rata 1990./1992. te je dobio in satnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Kobiljai, Opina Pojezerje. IVICA AUEVI Roen je 27. studenoga 1973. u Metkoviu od oca Ivice i majke Pere r. Kati. Osnovnu je kolu pohaao u Ploama, a vatrogasnu kolu u Zagrebu. Po zanimanju profesionalni vatrogasac. Po narodnosti Hrvat. ivio je s roditeljima u Ploama. Bio je pripadnik 7. gardijske brigade Hrvatske vojske iz Varadina. Poginuo je 3. rujna 1995. u Ivinju Vodicama. Odlikovan je Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskoga rata 1990./1992. te je dobio in asnikoga namjesnika. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama. RENATO OVI Roen je 5. lipnja 1972. u Metkoviu od oca Nedjeljka i majke Nede r. Utovac. Osnovnu je kolu pohaao u Opuzenu, a srednju poljoprivrednu kolu u apljini. Nije bio oenjen. Hrvat po narodnosti. Prije odlaska u Domovinski rat radio je u PPK Neretvanki u Opuzenu. U Domovinski rat ukljuio se 1. lipnja 1991., nakon to je pobjegao iz JNA. Zarobljen je 3. prosinca 1991. u borbi s agresorskom velikosrpsko-crnogorskom soldateskom u mjestu onta Doli u blizini Stona te je strijeljan istoga dana. Bio je pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Slivnu Ravnom, Opina Slivno Ravno. Igrao je rukomet. Bio je lan RK Slivno-Opuzen. ANDRIJA URI Roen je 3. listopada 1967. u Ilijau od oca Ilije i majke Terezije. Osnovnu i srednju kolu, stolarsko usmjerenje, pohaao je u Ilijau. Nije bio oenjen.
263

Po narodnosti Hrvat. ivio je u ari Strugi kod Ploa. Pripadnik je 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske od 13. prosinca 1991. Poginuo je na junom bojitu 28. svibnja 1992. Posmrtno je dobio Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992., Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana te je dobio in asnikoga namjesnika. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama. MATE DODIG Roen je 13. studenoga 1957. u Zviriima kod Ljubukoga, Hercegovina, od oca Marka i majke Rue r. Gali. Osnovnu i srednju kolu, zanimanje stolar, pohaao je u Metkoviu, gdje je i ivio. Prije odlaska u Domovinski rat poetkom godine 1992. radio je u tvornici Naronaplast u Metkoviu. Bio je oenjen Ruom r. Rupi. U braku su dobili keri Mariju (1984.) i Ivanu (1985.) te sinove Marka (1988.) i Martina (1993.). Po narodnosti Hrvat. Poginuo je na junom bojitu 27. lipnja 1993. u izravnom okraju s velikosrpskom agresorskom vojskom kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je dobio in asnikoga namjesnika, Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i Orden Zrinskoga i Frankopana. Pokopan je na mjesnom groblju u Gabela Polju, Hercegovina. STIPE DROPULI Roen je 27. travnja 1970. u Metkoviu od majke Jele Dropuli. ivio je u Ploama. Po narodnosti Hrvat. Bio je pripadnik 4. gardijske brigade Hrvatske vojske od 20. rujna 1991. Poginuo je na junom bojitu 23. prosinca 1994. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskoga rata 1990./1992. te je dobio in asnikoga namjesnika. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama. ZVONKO DROPULI Roen je 14. kolovoza 1972. u Metkoviu od oca Joka i majke urice r. Erjavec. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Ploama. ivio je s roditeljima u Ploama. Po narodnosti Hrvat. U Domovinski je rat stupio 1. listopada 1991., i to u Hrvatsku ratnu mornaricu kao uenik srednje kole. Poginuo je 4. studenoga 1991. u ratnoj luci Ploe. Odlikovan je Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana te je dobio Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama. JOZE DUJMOVI Roen je 5. travnja 1960. u Opuzenu od oca Andrije i majke Marije r. Kljue. Osnovnu je kolu pohaao u Opuzenu, a srednju kolu, vodoplinoinstalaterski obrt, u Rijeci. Nije bio oenjen. Po narodnosti Hrvat. U Domovinski se
264

rat ukljuio u listopadu 1991. Poginuo je od snajperskoga metka kao pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske na junom bojitu 12. prosinca 1991. Prvi je opuzenski branitelj koji je poginuo u izravnom sukobu s velikosrpsko-crnogorskim agresorom. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju sv. Roka u Opuzenu. JADRANKO DONO Roen je 7. veljae 1961. u Gabeli, Hercegovina, od oca Nikole i majke Danice. Po narodnosti Hrvat. ivio je u Gabeli. Poginuo je na junom bojitu 3. kolovoza 1992. kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. EUGEN ERJAUC Roen je 12. listopada 1967. u Metkoviu od oca Ivice i majke Ruice r. Mustapi. Osnovnu i srednju kolu, smjer elektrotehnika, pohaao je u Metkoviu, a viu kolu u Mostaru. Hrvat po narodnosti. Prije odlaska u Domovinski rat u rujnu 1991. radio je u Luci Ploe. Poginuo je kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske na junom bojitu 24. svibnja 1992. u neprijateljskom minskom polju pri izvravanju borbenoga zadatka. Posmrtno je dobio in satnika, Spomenicu Domovinskoga rata te Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Pokopan je na mjesnom groblju u Doljanima, Hercegovina. DOMAGOJ GABRI Roen je 3. studenoga 1966. u Metkoviu od oca Filipa i majke Marije r. Dominikovi. Osnovnu je kolu pohaao u Zagrebu, gdje je zavrio i kolu primijenjenih umjetnosti. kolske godine 1987./88. upisao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Apsolvirao je na istom fakultetu 1991. Poginuo je kao hrvatski branitelj 13. listopada 1991. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./ 1992. Iako na poetku umjetnikoga stvaralatva, hrvatskoj kulturnoj batini ostavio je u nasljee umjetnika djela koja impresioniraju kako mnoinom, tako i kvalitetom. Izloba Domagojevih radova posmrtno je otvorena u klubu N u Metkoviu 15. prosinca 1991. te u galeriji Vladimir Nazor u Zagrebu 12. oujka 1992. Godine 1993. izila je iz tiska monografija Domagoj Gabri.2 Govorei o Domagojevu stvaralatvu, Ive imatov Banov rekao je, izmeu ostaloga, sljedee: "(...) Mi znamo da je njegova rtva strahovita nesrea za sve
2 Monografija Domagoj Gabri, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti i Galerija Steak Klek, Zagreb Metkovi, 1993.

265

nas, a osobito za njegove blinje, ali mi ivimo u uvjerenju da je smrt umjetnika manje strana od drugih smrti. I bez fraziranja (od koje nastaje munina, barem kod pisca ovih redaka) u stilu njegovo djelo ivi mi doista nosimo uvjerenje da smrt umjetnika nije konana i da nastavlja ivjeti njegov najplemenitiji i najdragocjeniji dio. To nije velika, ali je ipak nekakva, utjeha koja ublaava stranu injenicu smrti ovjeka i umjetnika na poetku ivotnog i stvaralakog puta."3 HRVOJE ILI Roen je 10. oujka 1972. u Metkoviu od oca Borisa i majke Marije r. Perojevi. Osnovnu je kolu pohaao u Metkoviu. Po narodnosti Hrvat. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske te VII. gardijske brigade Pume. Jedno je vrijeme bio na bojinici oko Benkovca i Knina. Poginuo je pri izvravanju borbenoga zadatka od snajperskoga metka na junom bojitu 24. rujna 1994. Posmrtno je dobio in asnikoga namjesnika te Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Pokopan je na Gradskom groblju sv. Ivana u Metkoviu. MARIO JADREKO Roen je 11. veljae 1965. u Metkoviu od oca Ive i majke Tereze r. Srzi. Osnovnu i srednju kolu, trgovako usmjerenje i smjer VKV trgovac, pohaao je u Metkoviu. Bio je vlasnik tvrtke Marios Komerce u Metkoviu. Nije bio oenjen. Po narodnosti Hrvat. Dragovoljac je Hrvatske vojske od 15. rujna 1991. Poginuo je kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske 6. studenoga 1991. od neprijateljskoga mitraljeskog rafala pri izvrenju borbenoga zadatka. Posmrtno je dobio Spomenicu Domovinskoga rata 1900./1992., Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana te in asnikoga namjesnika. Pokopan je 14. lipnja 1992. na Gradskom groblju sv. Ivana u Metkoviu. IVAN JELINI Roen je 5. rujna 1955. u Hardomilju kod Ljubukoga, Hercegovina, od oca Joze i majke Matije r. Mandi. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Ljubukom. Prije odlaska u Domovinski rat ivio je u Metkoviu. Po zanimanju zidar. Otac je dviju keri: Kristine (1978.) i Sandre (1987.) te sina Dragana (1982.). Po narodnosti Hrvat. Pripadnik je Hrvatske vojske od 15. kolovoza 1991. Umro je 23. svibnja 1992. nakon tekoga ranjavanja u neprijateljskome minskom polju na junom bojitu. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in narednika. Pokopan je na mjesnom groblju u Gabela Polju, Hercegovina.
3

Domagoj Gabri, Katalog izlobe, Zagreb, 1993., str. 11.

266

NIKO JERKOVI Roen je 21. listopada 1961. u Metkoviu od oca Ante i majke Silve r. Plea. ivio je u Kuli Norinskoj. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Metkoviu. Bio je oenjen Marijom r. Vrnoga. Otac je sina Ante (1984.). Po narodnosti Hrvat. Prije odlaska u Hrvatsku vojsku 3. listopada 1991. radio je u TRO Razvitak i Turistikom naselju Klek. Jedno je vrijeme bio u 1. bojni 116. brigade Hrvatske vojske kao zamjenik zapovjednika diverzantskoga voda. Dana 16. travnja 1992. prelazi u IV. gardijsku brigadu gdje obnaa dunost zapovjednika inenjerijskoga voda. Poginuo je 10. rujna 1992. na junom bojitu. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Bagaloviima, Opina Kula Norinska. MARINKO JURKO Roen je 21. veljae 1954. u irokom Brijegu od oca Ante i majke Dragice r. Penavi. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Mostaru. Zavrio je bravarski obrt. Imao je privatnu trgovaku radnju. Bio je oenjen Irenom r. Raspudi. Dobili su sina Ivana (1981.). Po narodnosti Hrvat. ivio je u Metkoviu. U Domovinski rat otiao je 1993. Poginuo je 21. studenoga 1994. na junom bojitu kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana i dobio je in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u itluku, Hercegovina. JURE KELAM Roen je 24. travnja 1963. u Leevici kod Splita od oca Ivana i majke Cvite. ivio je u mjestu Brtano kod Klisa. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je 8. lipnja 1992. na junom bojitu kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. DRAEN KOZINA Roen je 22. travnja 1968. u Bijai kod Ljubukoga od oca Augustina i majke Nedjeljke r. Kozina. Osnovnu i srednju kolu, smjer voza, pohaao je u Metkoviu. ivio je u Metkoviu. Po narodnosti Hrvat. Prije odlaska u Domovinski rat poetkom 1992., u 1. bojnu 116. brigade Hrvatske vojske, radio je u Luci Ploe. Poginuo je 23. lipnja 1992. na junom bojitu kao desetnik prilikom izvravanja ratnoga zadatka. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana i dobio je in priuvnoga narednika vodnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Gabela Polju, Hercegovina. ANTE KURAN Roen je 28. sijenja 1950. u Breiima kod Metkovia od oca Sreka i majke Pere r. Kuran. Osnovnu je kolu pohaao u Brei-Dubravama, a sred267

nju graevinsku u Mostaru te je stekao zvanje graevinskoga tehniara. Otac je keri Perine (1975.) i Ivane (1979.) te sina Tonija (1991.). Po narodnosti Hrvat. Kao dragovoljac se 9. rujna 1991. prikljuio Hrvatskoj vojsci. Poginuo je 2. studenoga 1991. na junom bojitu kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske od rakete ispaljene iz neprijateljskoga zrakoplova. Posmrtno je odlikovan Ordenom Zrinskoga i Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in pukovnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Kobiljai, Opina Pojezerje. TOMISLAV LUKI Roen je 20. kolovoza 1967. u Nutru od oca Antuna. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je 23. oujka 1992. na junom bojitu kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. VICE MAREVI Roen je 21. listopada 1952. u Dragoviji kod Metkovia od oca Mate i majke Vide r. Musulin. Osnovnu je kolu pohaao u Metkoviu, a srednju kolu, zanimanje automehaniar, u Ploama. Prije odlaska u Domovinski rat ivio je u Metkoviu. U Luci Ploe radio je kao automehaniar na odravanju motornih vozila. Bio je oenjen Senkom r. Veki. U braku je imao sinove Matea (1976.) i Roberta (1980.) te ker Eleonoru (1979.). Hrvat po narodnosti. U Domovinski je rat otiao u listopadu 1993. Poginuo je 21. sijenja 1996. u Dragoviji. Posmrtno je dobio in narednika. Pokopan je na mjesnom groblju u Vidu. STANISLAV MARI Roen je 7. oujka 1969. u Stocu, Hercegovina, od oca Ante i majke Nadice. ivio je u Poplatima u blizini Stoca. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je 1. svibnja 1993. na junom bojitu kao pripadnik Hrvatske vojske. VLAHO MASLOVI Roen je 14. oujka 1967. u Metkoviu od oca Ive i majke Mare r. agarjelo. Osnovnu i srednju kolu, smjer konobar, pohaao je u Metkoviu. Otac je izvanbrane keri Dolores (1987.). Hrvat po narodnosti. Bio je pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 26. studenoga 1991. u prometnoj nesrei u blizini Bistrine u uvjetima totalnoga zamraenja automobila zbog neprijateljskoga raketiranja. Bio je pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Pokopan je na Gradskom groblju sv. Ivana u Metkoviu. NIKOLA ALENKO MATAGA Roen je 1. kolovoza 1954. u Metkoviu od oca Grge i majke Marije Jelke r. Bjeli. Osnovnu kolu pohaao je u Opuzenu, a kolu uenika u privredi,
268

struka mehaniar, u Metkoviu. Poloio je i VKV ispit. Bio je oenjen Irinom r. Stipani. U braku su dobili ker Marijanu (1979.) te sinove Tomislava (1982.) i Damira (1988.). Po narodnosti Hrvat. Dragovoljac je Hrvatske vojske od 15. rujna 1991. Poginuo je 15. prosinca 1991. kao pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske na junom bojitu u izravnoj borbi s velikosrpsko-crnogorskim osvajaima. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju sv. Roka u Opuzenu. Alenko je bio pravi obiteljski ovjek. Bio je omiljen u mjestu i na poslu. Njegova je humanost na najbolji mogui nain dolazila do izraaja u darivanju krvi. Kao dobrovoljni davatelj krv je dao pedeset tri puta. Obnaao je niz funkcija u raznim drutvima u Opuzenu. U vezi s tim bio je predsjednik Lovakoga drutva Prepelica u Opuzenu, lan uprave NK Neretvanac, lan Bratovtine upe sv. Stjepana itd. IVAN MILANOVI Roen 13. listopada 1958. u selu Pjeivac Greda, Opina Stolac, od oca Boka i majke Lucije. Osnovnu je kolu pohaao na Rivinama i Crniima. Prije Domovinskoga rata radio je kao pomorac u Atlantskoj plovidbi u Dubrovniku. Bio je oenjen, nije imao djece. Po narodnosti Hrvat. Ukljuio se u 116. brigadu Hrvatske vojske 21. travnja 1992. Imenovan je vozaem u estoj stolakoj bojni 116. brigadi Hrvatske vojske. Poginuo je s bratom Stankom 27. lipnja 1992. pod topnikom vatrom u prometnoj nesrei u Pjeivcu, vraajui se sa sastanka odrana u Glavnom stoeru HVO-a u Grudama. STANKO MILANOVI Roen je 12. veljae 1956. u selu Pjeivac Greda, Opina Stolac, od oca Boka i majke Lucije. Osnovnu je kolu pohaao na Rivinama i Crniima, a kolu za uenike u privredi u Stocu. Radio je u Tvornici kuglica u Stocu. Nije bio oenjen. Po narodnosti Hrvat. Poslije demokratskih promjena aktivno se ukljuuje u pripreme za obranu stolakoga kraja i postaje zapovjednik Dubravske satnije. Nakon pada Opine Stolac u etnike ruke ukljuuje se 21. travnja 1992. u 116. brigadu Hrvatske vojske. Kada je utemeljena esta stolaka bojna, postao je 16. lipnja 1992. zapovjednik Druge bojne. Poginuo je s bratom Ivanom 27. lipnja 1992. pod topnikom vatrom u prometnoj nesrei u mjestu Pjeivac vraajui se sa sastanka odrana u Glavnom stoeru Hrvatskoga vijea obrane u Grudama. ILIJA MORO Roen je 28. sijenja 1953. od oca Boe i majke Anice u Aladiniima, Opina Stolac. Osnovnu je kolu pohaao u Crniima. Po zanimanju je bio
269

VKV graevinski tesar. Bio je oenjen. Imao je dvije keri: Marijanu (1978.) i Ivonu (1982.). Dana 21. travnja, nakon okupacije Opine Stolac od srpskih i crnogorskih etnika, ukljuio se u 116. brigadu Hrvatske vojske. Smrt ga je zadesila 18. lipnja 1992. na putu prema obitelji koja se nalazila u izbjeglitvu u Vrboskoj na otoku Hvaru. MARIJAN MUSTAPI Roen je 17. kolovoza 1958. u Metkoviu od oca Ante i majke Mande r. Babi. Osnovnu kolu pohaao je u Opuzenu, a kolu uenika u privredi, struka elektriar, u Metkoviu. Nije bio oenjen. Po narodnosti Hrvat. ivio je u Lovorju kod Opuzena. Prije odlaska u Domovinski rat radio je u PIK-u Neretva u Opuzenu. Pripadnik je Hrvatske vojske od 4. listopada 1991. Poginuo je kao desetnik, pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske 22. oujka 1992. od krhotine topovskoga projektila prilikom izvrenja borbenoga zadatka. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Slivnu Ravnom, Opina Slivno Ravno. U sjeanju rodbine i prijatelja ostao je kao dobar i plemenit. Nedjelja mu je bila rezervirana za igru bua i karata. NEVEN MUSTAPI Roen je 1. srpnja 1970. u Metkoviu od oca Jerke i majke Slavice r. Obrvan. Osnovnu je kolu pohaao u Metkoviu, a srednju policijsku kolu u Zagrebu. Prije odlaska u Domovinski rat radio je kao policajac u Splitu. Sudionik je formiranja specijalne postrojbe u Splitu i njezin lan sve do pogibije. Sudjelovao je u gotovo svim akcijama specijalne policije koja je bila stacionirana u Splitu. Tako je sudjelovao u akciji Male bare u Ploama gdje je kao prvi ratnik Donjega Poneretavlja zaduen mitraljezom. Poginuo je u Splitu 10. listopada 1991. Pokopan je na mjesnom groblju u Slivnu Ravnom, Opina Slivno Ravno. SINIA MUSULIN Roen je 2. srpnja 1965. u Metkoviu od oca Drage i majke Ivanke r. etka. Osnovnu i srednju kolu, ekonomskoga usmjerenja, pohaao je u Ploama. Studirao je u Zagrebu. Nije bio oenjen. Po narodnosti Hrvat. Pripadnik je Hrvatske vojske od 14. rujna 1991. Poginuo je 12. kolovoza 1995. na prvoj crti obrane junoga bojita kao pripadnik 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskoga rata 1990./1992. te je dobio in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Rogotinu.
270

MARIO NIKOLI KI Roen je 17. srpnja 1964. u Metkoviu od oca Zvonka i majke Nevenke r. Ujdur. ivio je u Krvavcu. Osnovnu kolu pohaao je u Kuli Norinskoj. Radio je kao luki radnik u Luci Ploe. Nije bio oenjen. Hrvat po narodnosti. Bio je dragovoljac u Prvoj satniji Zbora narodne garde koja je utemeljena u Metkoviu 1. lipnja 1991. Poginuo je 29. sijenja 1993. u akciji Maslenica u Paljuvu kao narednik Hrvatske vojske u IV. gardijskoj brigadi. Posmrtno je dobio in asnikoga namjesnika, Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, medalju Pauk zapovjednitva IV. gardijske brigade Hrvatske vojske, odlikovanja Luke Ploe zlatni i srebrni novac i Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. Pokopan je na mjesnom groblju u Bagaloviima, Opina Kula Norinska. MUSTAFA NUHANOVI Roen je 6. sijenja 1956. u mjestu Bokulja Uzinovii (danas dijelu grada Stoca) od oca Adema i majke Melke. Po narodnosti Musliman. Poginuo je na junom bojitu 9. srpnja 1992. kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. VELIJA OBRADOVI Roen je 12. srpnja 1969. u Borojeviima kod Stoca od oca Halila i majke Fatime. Po narodnosti Musliman. Poginuo je na junom bojitu 14. lipnja 1992. kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. VEDRAN OSTOJI Roen je 8. oujka 1972. u Mostaru od oca Mirka i Marije r. Jai. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Ploama. Bio je strojobravar po zanimanju. ivio je s roditeljima u Perakom Blatu kod Ploa. Po narodnosti Hrvat. Bio je pripadnik Hrvatske ratne mornarice od 3. prosinca 1991. Poginuo je 16. kolovoza 1992. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Perakom Blatu. ALBIN OSTI Roen je 23. travnja 1961. u Kaknju od oca Joze i majke Ivanice r. upanovi. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Ploama, a diplomirao je elektrotehniku na Fakultetu elektrotehnike Sveuilita u Zagrebu. Bio je oenjen Sanjom r. Filipovi. U braku su dobili dvoje djece, i to sina Darija (1986.) i ker Ivanu (1991.). Hrvat po narodnosti. Od 13. rujna 1991. pripadnik je 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 12. kolovoza 1995. na prvoj crti obrane branei juno bojite. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama.
271

IVICA PETROVI Roen je 23. listopada 1971. u Studencima kod Teslia od oca Marka i majke Mare r. Petrovi. Osnovnu i srednju kolu, zanimanje bravar, pohaao je u Ploama. Nije bio oenjen. Hrvat po narodnosti. Bio je pripadnik 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske od 29. svibnja 1995. Poginuo je 12. kolovoza 1995. na prvoj crti obrane branei juno bojite. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana i dobio in asnikoga namjesnika. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama. ANTE PETRUI Roen je 13. lipnja 1965. na Bijai, Hercegovina, od oca imuna i majke Mile r. Bubalo. Osnovnu je kolu pohaao u Metkoviu, a srednju ugostiteljsku kolu u apljini. Najvei dio ivota proveo je u Gabela Polju. Radio je kao konobar u Metkoviu i Zagrebu. Nije bio oenjen. Hrvat po narodnosti. Dragovoljac je Domovinskoga rata od 21. prosinca 1991., i to kao profesionalni branitelj Druge gardijske brigade Hrvatske vojske Grom. Poginuo je 18. rujna 1995. u akciji Una u Hrvatskoj Kostajnici. Posmrtno je odlikovan Medaljom za iznimne pothvate, Medaljom Oluja i Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana s pozlaenim pleterom te je dobio in satnika HV-a. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na mjesnom groblju u Bijai, Hercegovina. DRAENKO PLEE Roen je 27. studenoga 1963. u Rijeci od oca Boidara i majke Nede r. Jaki. Osnovnu je kolu pohaao u Metkoviu. Hrvat po narodnosti. Od 27. sijenja 1992. pripadnik je 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 10. rujna 1992. na junom bojitu od krhotine neprijateljske granate obnaajui ratnu zadau kao desetnik. Posmrtno je dobio Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i Orden Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. Pokopan je na Gradskom groblju sv. Ivana u Metkoviu. BOKO PREVII Roen je 10. sijenja 1961. u apljini od oca Janka i majke Mare. ivio je u Vrgorcu. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je 13. studenoga 1992. na junom bojitu kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. IVICA PRUSAC Roen je 17. srpnja 1967. u Borovcima kod Metkovia od oca Miroslava i majke Danice r. eli. Osnovnu i srednju kolu, smjer voza, pohaao je u Met272

koviu. ivio je u Metkoviu. Po narodnosti Hrvat. Prije odlaska u Domovinski rat 12. prosinca 1991. radio je kao voza u poduzeu Alumkolor u Metkoviu. Jedno vrijeme bio je pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 30. svibnja 1992. u borbama kod upanje kao pripadnik Tree gardijske brigade od krhotina neprijateljskoga projektila. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Takoer je dobitnik plakete KUNS od Tree gardijske brigade HV-a i Zlatne medalje od Hrvatske vatrogasne zajednice. Pokopan je na upnom groblju Bagalovii, Opina Kula Norinska. PERO PULJI Roen je 30. srpnja 1957. u Stocu od oca Ambre i majke Kate r. Aleksi. Osnovnu kolu zavrio je u Rotimlji. Bio je zavariva po zanimanju. Radio je u Ploama u Brodometalu. Otac je keri Katarine (1983.). Po narodnosti Hrvat. Zarobljen je od neprijateljske vojske i ubijen 12. rujna 1993. kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in satnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Rotimlji, Hercegovina. NIKOLA RADI TRLE Roen je 2. prosinca 1946. u Opuzenu od oca Mate i majke Jele r. Dragobratovi. Osnovnu kolu pohaao je u Opuzenu, a kolu uenika u privredi, struka automehaniar, u Metkoviu. Bio je oenjen Angelinom r. Pehar. U braku su dobili keri Anitu (1975.) i Evelinu (1977.) te sina Matka (1982.). Po narodnosti Hrvat. Pripadnik je Hrvatske vojske od srpnja 1991. Poginuo je 22. oujka 1992. na junom bojitu kao pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske u izravnom neprijateljskom napadu, na ratnom zadatku. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana te je dobio Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in satnika. Pokopan je na mjesnom groblju sv. Roka u Opuzenu. Nikola je bio izvrstan nogometa. Od etrnaeste godine igrao je u NK Neretvanac iz Opuzena. Prigodom obiljeavanja 50. obljetnice taj mu je klub dodijelio zlatnu plaketu za izniman rad, aktivnost i znaajan doprinos razvitku nogometa u Opuzenu. BOKO RAI Roen je 25. oujka 1970. u Stocu od oca Kreimira i majke Ive. ivio je u Borojeviima kod Stoca. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je 7. lipnja 1992. na junom bojitu kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske.
273

ANTE REBAC Roen je 15. travnja 1947. u Metkoviu od oca Mate i majke Ivke r. Nikolac. Osnovnu kolu i gimnaziju pohaao je u Metkoviu, a studij geodezije u Sarajevu. Bio je oenjen ivkom r. Marti. U braku su dobili keri Ivu (1979.), Jelenu (1981.) i Anu (1983.) te sina Matu (1991.). Po narodnosti Hrvat. Prije pogibije radio je u Uredu za katastar i geodetske poslove u Metkoviu kao direktor. Pripadnik je Hrvatske vojske od 1. srpnja 1991. Kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske poginuo je 2. studenoga 1991. na junom bojitu od rakete ispaljene iz neprijateljskoga zrakoplova. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in pukovnika. Pokopan je na Gradskom groblju sv. Ivana u Metkoviu. Bavio se nogometom. Nekoliko je godina igrao u NK Neretva u Metkoviu. Takoer je igrao ah. NK Neretva utemeljila je Memorijalni turnir Ante Rebac. LUKA SIMAT Roen je 30. listopada 1963. u Metkoviu od oca Lazara i majke Ivanke r. Perojevi. Osnovnu kolu i kolu uenika u privredi, zidarski smjer, pohaao je u Opuzenu, a zavrio ju u Metkoviu. Nije bio oenjen. Po narodnosti Hrvat. Od 1. rujna 1991. pripadnik je Hrvatske vojske. Poginuo je kao pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske 12. prosinca 1991. na junom bojitu u izravnom sukobu s neprijateljima. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana i dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. te in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju sv. Roka u Opuzenu. MARKO STJEPANOVI Roen je 3. srpnja 1964. u Komuini Donjoj, Opina Tesli, Bosna i Hercegovina, od oca Joze i majke Ljubice. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Ploama. Bio je limar po zanimanju. ivio je u Ploama. Po narodnosti Hrvat. Bio je oenjen Dragicom, roenom Prakljai, s kojom je imao sina Josipa (1990.). Od 24. sijenja 1992. pripadnik je 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je na junom bojitu 27. lipnja 1992. Pokopan je na Gradskom groblju Lanitina u Ploama. PERO ANJE Roen je 6. travnja 1963. u Dobrom Dolu kod Hutova, Hercegovina, od oca Ivana i majke Rue. ivio je u Neumu. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je 6. studenoga 1991. na junom bojitu kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske.
274

ANDIN ETKA Roen je 12. oujka 1972. u Stocu od oca Beira i majke Munte. ivio je u Crniima kod Stoca. Po narodnosti Musliman. Poginuo je na junom bojitu 14. lipnja 1992. kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. EO ETKA Roen je 1. prosinca 1970. u Stocu od oca Beira i majke Munte. ivio je u Crniima kod Stoca. Po narodnosti Musliman. Poginuo je na junom bojitu 14. lipnja 1992. kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. EFKO ETKA Roen je 20. sijenja 1959. u Crniima kod Stoca od oca Hasana i majke Mine. Po narodnosti Musliman. Poginuo je na junom bojitu 14. lipnja 1992. kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske. STIPE TRBI Roen je 6. studenoga 1954. u Rogotinu od oca Andrije i majke Franke r. Krili. Osnovnu i srednju kolu pohaao je u Ploama. Bio je kormilar po zanimanju. Hrvat po narodnosti. Bio je oenjen Gordanom r. Kosovi. U braku su dobili sina Darija (1983.). Pripadnik je 3. bojne 116. brigade Hrvatske vojske od 14. rujna 1991. Poginuo je na prvoj crti obrane branei juno bojite 12. kolovoza 1995. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. te in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Rogotinu. ANTE TASLAK Roen je 22. oujka 1963. u Vidu od oca Mije i majke Mare r. Ili. Osnovnu je kolu pohaao u Vidu i Metkoviu, a srednju kolu, graevinski smjer, takoer u Metkoviu. Prije odlaska u Domovinski rat radio je kao listonoa u PTT-u Metkovi. Pripadnik je 116. brigade Hrvatske vojske od rujna 1991. Poginuo je kao pripadnik 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske 22. prosinca 1991. na junom bojitu kod mjesta Imotica. Bio je oenjen Smiljankom Danii. Otac je sina Mije (1991.) i keri Antonije (1992.). Po narodnosti Hrvat. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Vidu. IVKO VIDOVI Roen je 13. veljae 1957. u Metkoviu od oca Mate i majke Vide r. Be. Osnovnu je kolu pohaao u Opuzenu. Nije bio oenjen. Po narodnosti
275

Hrvat. Prije odlaska u Domovinski rat radio je u PIK-u Neretva u Opuzenu. U Domovinski je rat otiao u kolovozu 1991. Poginuo je kao pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske 15. prosinca 1991. u izravnoj borbi sa srboetnikim agresorom. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. i in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju sv. Roka u Opuzenu. ivko je bio veseo, nasmijan i uvijek spreman za alu. Bio je veoma omiljen u mjestu i na poslu. Jedan je od utemeljitelja koarkakoga kluba u Opuzenu, u kojem je i sam igrao. RENATO VLADIMIR Roen je 14. lipnja 1969. u Kominu od oca Josipa i majke Marije r. Medak. Osnovnu kolu pohaao je u Kominu, a srednju kolu u Ploama. Nije bio oenjen. U Domovinski je rat otiao 15. srpnja 1991., i to u policiju. Poginuo je u Ploama 10. rujna 1991. kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova. Po narodnosti Hrvat. Odlikovan je Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana te Spomenicom Domovinskoga rata 1990./1992. Dobio je in asnikoga namjesnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Kominu. ZVONIMIR VUKA Roen je 3. kolovoza 1946. u Opuzenu od oca Mihovila i majke Danice r. Franievi. Osnovnu je kolu pohaao u Opuzenu, a srednju kolu u Ploama. Prije odlaska u Domovinski rat u kolovozu 1991. radio je kao tehniki direktor u poduzeu Posrednica u Opuzenu. Po narodnosti Hrvat. Bio je oenjen Mirsadom r. Bise s kojom je imao sina Mihovila (1980.) i ker Majdu (1983.). Poginuo je 8. listopada 1991. od udara groma na Rabi na borbenom zadatku kao pripadnik 2. bojne 116. brigade Hrvatske vojske. Posmrtno je odlikovan Ordenom Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana, dobio je Spomenicu Domovinskoga rata 1990./1992. te in bojnika. Pokopan je na mjesnom groblju sv. Roka u Opuzenu. Jedno je vrijeme bio portski dopisnik Slobodne Dalmacije i tajnik Nogometnoga kluba Neretvanac iz Opuzena. TOMISLAV ZVONO Roen je 30. listopada 1955. na Trebimlji u Popovu, Hercegovina, od oca Josipa i majke Cvijete. ivio je u apljini. Po narodnosti Hrvat. Poginuo je 1. svibnja 1992. na junom bojitu kao pripadnik 116. brigade Hrvatske vojske.

dr. sc. Ivan Juri, Metkovi

276

TRAGOM USMENOKNJIEVNE TRADICIJE U VIDONJAMA (2.)

Rijetki su spomeni neretvanskih sela u povijesnim vrelima. Jedan je povjesniar jednom rekao kako je teta to u naim krajevima nije bilo vie lupea i ubojica jer bismo tako dobili barem kakve-takve podatke iz povijesnih vrela. Pa ipak su i ta malena i zabaena mjesta pobuivala pozornost nekih istaknutih povijesnih linosti. Dalmatinski se dio Zaablja, dijela Neretvanske doline koji se prostire visoravnima, dolovima i padinama (skoro pa1) planine abe te uz rjeicu Mislinu i jezero Kuti. Kraj u koji je iz politikih razloga elektrina struja stigla tek 1970., a voda tek koncem 2009. pobudio je tako 1589. pozornost Fausta Vrania, glasovitoga jezikoslovca (pisca peterojezinoga rjenika Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum iz 1595.) i izumitelja, koji
1 Sutiliji, Ilijinu brdu ili Crkvini (kako se sve naziva najvii vrh planine abe) nedostaje jo samo 47 metara kako bi dosegla 1.000 metara, pa stoga stanovnici susjedne neumske opine abu zovu skoro pa planinom.

277

je od austrijskoga cara traio zatitu katolika Gornjega i Donjega Zaablja. (Pulji 2009:44). Iste je godine papa Siksto V. (1585. 1590.), podrijetlom Hrvat, obavijeten o pljakama i odvoenje u ropstvo zaapskih katolika od strane Osmanlija ali i uskoka, u taj kraj poslao svojega osobnog izaslanika, dominikanca Danijela koji je 1589. papi u opirnome izvjeu opisao teke prilike u Zaablju koje je u Neretvi tada obuhvaalo sela Dobranje, Gluci te Velike i Male Vidonje (Vidonje i Goraie), a u Hercegovini podruje dananjih upa Gradac, Hutovo i Neum. Iz izvjea doznajemo da Zaapce posluuje jedan dubrovaki sveenik te da su oni dobri katolici "i netom kad vide sveenika, kao da mu se u svojoj velikoj prostodunosti klanjaju" (Krasi 1998:105114). 1595. i 1596. papa Kliment VIII. (1592. 1605.) alje fra Danijela na dvor austrijskog cara od kojega trai zatitu zaapskih katolika. Malo se koja drava moe podiiti tako monim zatitnicima, a kamoli jedan maleni kraj na razmeu utjecaja velikih sila. Iako su, ne smijemo ni tu injenicu ne spomenuti, sami Zaapci dobili samo duhovnu potporu, no vjernost se Katolikoj crkvi i danas oituje u velikome broju sveenika i asnih sestara koji potjeu iz ovih krajeva kao i u brojnim zavjetnim kapelicama po kojima su Vidonje i susjedni Gradac prepoznatljivi na ovim prostorima. Upoznajmo se stoga sa sakralnim objektima koji su i duhovno i arhitektonski omeili Vidonje: O Isuse, uvaj svae od pijanstva i od krae. Mihovile s Nebunika, sauvaj nas napasnika. Liberane sa Gomila, tvoja pomo s nama bila. Sveti Ivane Krstitelju, uvaj nau upu cijelu. Draga Gospe sa Grlia Kriu vodi ljudska bia. S Reljinovca Jozip sveti trude nae nek posveti. Gospe Karmelska iz Kuta, sauvaj nas krivog puta. Gospe s Kra i u Puu, uslii nam molbu vruu. Sveti Ante sa Stajina, kuni mir isprosi svima. Svet Roko, svee pravi, bolesnike sve ozdravi. Srce Majke na Mlinitu vodi narod k svom svetitu.2 K tome, postoje i dvije predaje vezane uz gradnju crkve svetog Ivana Krstitelja u Vidonjama. Po jednoj je za njezinu gradnju zasluna neka nepoznata napuljska kraljica, a po drugoj ju je izgradila Katarina Kosaa koja se u Vidonjama navodno zadrala potraivi privremeno utoite u bijegu pred Osmanlijama. U Vidonjama biljeimo i priu o svetome Juri, kralju, njegovoj keri i zmaju:
2

Kazivaica Marija Mati, roena Mijo (1938.).

278

Sveti Jure i zmaj3 Bio neki kralj u nekon mjestu koje se zvalo irena4. Bio eromak nevjernik, a imo lijepu i dobru er. Ne eo se kralj pokrstit pa mu odvede er zmaj. Ili za zmajon, i kralj i sveti Jure, pa je sveti Jure zborio kralju: Pokrsti se, kralju od irene, i ostavi bogove himbene! Poznaj kripost Boga velikoga, a ostavi Akarona, boga svoga, ne bi li ti na pomoi bio pravi Bog i svakoga te zla izbavio. Kralj se pokrsti, a sveti Jure ufati zmaja za valje, spasi er i odvede je kralju. Kad je to kralj vieo, odma se obratio. Postoji i itav niz kraih uzreica u kojima se spominju sveci: Sveti Nikola: Sveti Niko bjelobrko. Sveta Kata:

Sveta Kata drvarica, mjesec dana do Boia. Sveta Kata peci gnjata. Sveta Kata kuca na vrata. Sveta Kata snijeg na vrata.

Sveti Petar i Pavao: Sveti Petar i Pavo nosi eki i avo, da potkuje onoga koji ne vjeruje u Boga. Sveti Ante i Toma: Sveti Ante, uvaj moje janjce, sveti Toma, doeraj ih doma. Sveti Ivan: Od Ivana do Ivana dne, da me noge ne bole.

Blaena Djevica Marija i Bla: Gospa Kandelora pola zime vora, Za njom ide sveti Bla i kae da je la, Za njim ide bistrina kae da je istina. Sveti Marko: Ljuljala se barka na svetoga Marka. Puna barka enice i malene eice.5
Kazivaica Ana Vidovi (1921. 2006.). Rije je o gradu Silenu u Libiji. 5 Uzreice je o Blaenoj Djevici Mariji izrekla Mara Vrnoga, roena Glavini, o svetome Anti i Tomi Manda Komazin, a sve ostale Vjeko Vrnoga i Kosana Vrnoga, roena erlek.
3 4

279

Meutim, svetci se i Bogorodica ne spominju uvijek u pozitivnom kontekstu. Kadto se spominju i u rugalicama: O Gospe sveta sa Grlia, Sauvaj nas od Toia! Toii su pravi Vlasi, Jer ih kia uvijek kvasi! Oni gone drva, sijeno, Magare in svako lijeno!6 Nahodimo ih i u eznutljivim djevojakim pjesmama: Zbogom, dragi, evo ti ruka! Srce puca ko zrela jabuka. uvam ovce i bijele janjce, Oko mene padaju narane. Sveti Ante, uvaj moje janjce, Sveti Toma, doeraj ih doma.7 Duhovnost i vjerska poniznost najbolje se ipak izraavaju molitvom. Puk od Popova na istoku do Neretve na zapadu moli posebnu molitvu posveenu svetomu Vidu. Ta je molitva i vrijedan jezikoslovni spomenik jer je, uz potvrde iz povijesnih vrela te podatke iz toponimije, jedan od dokaza da se neko i istono od Neretve govorilo ikavicom. Zanimljivo je da su i zapisi sa steaka i grobova u Popovu kao i kolenda u Dubrovakome primorju mahom ikavski iako su stanovnici navedenih krajeva ijekavci. Ikavicom se u srednjovjekovlju govorilo u itavoj istonoj Hercegovini, to je injenica koju nisu mogli preutjeti ni znanstvenici koji su zazirali od svega to je hrvatsko (poput Marka Vege). Ta je injenica rijetko isticana i od hrvatskih jezikoslovaca iako su iskonski ikavci iskljuivo Hrvati i Bonjaci te bi njezino priznavanje hrvatski povijesni prostor pomaknulo mnogo istonije nego kako se danas prikazuje (usp. D. Vidovi 2009). Koliko je u rekonstrukciji predmigracijske dijalektne slike i razvoja organskih govora koji su temelj hrvatskoga standardnog jezika vaan vidonjski govor, dovoljno svjedoi injenica da je on jedan od tek nekoliko dalmatinskih tokavskih govora koji je 2008. upisan u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Molitva svetom Vidu Sveti Vide, vidi mene, Gospe slavna, krili mene, Svi aneli, uvajte me!
6 7

Kazivali Vjekoslav Vrnoga i Kosana Vrnoga (roena erlek). Kazivala Manda Komazin (1932.).

280

Dok mi tilo pripoine, Da mi dua ne pogine, Da mi u zlo ne upadne. Legoh spati, Boga zvati, I Boiju slavnu mati Koja e mi dobro dati Ako budem dobro dilovati. A Bog znade hou li se Sutra ujutro ustati. Preporuih duu moju Gospodinu Bogu mome, Preslavnome sinu tvome. Kriom kriam pod kri ligam Kri me uva do ponoi Svi aneli od ponoi Sam Bog zauvijek. Amen.8 Molitva je najee sadravala poeljne obrasce ponaanja: Ve sunce se porodilo, Pomolimo se ponizno U svemu danas, Boe na, Proivjet daj nam nevino. Ti jezik na obuzdavaj Da svae rune ne bude. Ti blag nam oi zatvaraj Da tatih stvari ne vide. istou srca titi nam, Sve nisko tjeraj od njega, Ukroti postom, trijeznou Pomamnost tijela naega Pa kada mine bijeli dan I opet no se povrati Slatkoe svijeta prezrevi Mi tebi emo pjevati: "Sva slava Ocu vjenomu, I jedinomu Sinu mu, Sa tjeiteljem presvetim, Sad i vjenost itavu." Amen.9
8 9

Kazivaica Ana Vidovi (1921. 2006.) Kazivaica Kosana Vrnoga, roena erlek.

281

Vidonjci su se oduvijek uvali psovke: Zvonce zvei, Gospa klei. Moli sina Gospodina Da prosti grenicima teka grija. "Prosti, sinko, rajska diko Mole ti se svi krani, Svi krani braa mila Da im prosti teka grija." On ne veli: "Majko moja", Vet on veli: "Marijo, Boja eno, Rada bi ti svaku zgoditi, Greniku grija oprostiti, Al ne mogu kad su ljudi udne udi, Kad se oni sa mnom kunu. Neto ene, neto djeca, Po najvie udni ljudi." Potrese se nebo zemlja Tad potee krv i voda Od strahoe Oca Boga Od milosti Sina svoga.10 Boja je kazna za neposluh esto bila zastraujua: "ta e tebi, Pero, pare?" "Treba, majko, kupit kola." "ta e tebi, Pero, kola?" "Treba, majko, vozit kamen." "ta e tebi, Pero, kamen? "Treba, majko, pravit crkvu. "ta e tebi, Pero, crkva? "Treba, majko, molit Boga. "ta e tebi, Pero, Bog? Prekine se tika dlaka, Ode majka usred pakla.11 Spas valja potraiti u molitvi jer: Ne moe se lov prelovit niti Bog premolit.12
10 11 12

Kazivaica Marija Mati, roena Mijo. Kaziva Rade Vrnoga. Kaziva Vjeko Vrnoga.

282

Pretkranska se hrvatska vjerovanja esto isprepliu s kranstvom i zbiljom, kako u pukim vjerovanjima, tako i u usmenoknjievnim oblicima: Grlica gre, Pero konja tre. Daj mi, Pero, palicu Da ubijem grlicu. Grlica e soli dati, Ja u soli ovnu dati, Ovan e mi loja dati, Ja u loja maci dati, Maca e mi mia dati, Ja u mia orlu dati, Oro e mi pero dati, Ja u pero caru dati, Car e meni knjige dati, Ja u knjige Bogu dati, Bog e meni zdravje dati!13 Za razliku od stuha koje su stvarali kovitlace i nevremena, vile se dralo pozitivnim premda nadmudrivanju sklonim i sebeljubivim biima (sjetimo se samo toponima Viline ploe u abi; Marijanovi 2004:65-67). Otud i potreba za odmjeravanjem s njima: Oklada vile i djevojke Kladila se vila i djevojka Koja e ih rano uraniti, Dvor pomesti i vode donijeti. evojka je oi obetala, A vila je svoje ute kose. Boga moli lijepa evojka, Boga moli i kroza nj lastavicu: "Oj, bora ti, tico lastavico, kada prvi pijetli zapjevaju, ti doleti i mene probudi! To je lasta za Boga primila I za Boga i za posestrimstvo, Ona dolee i evojku budi: "Ustani se, lijepa evojko,
13

Kazivaica Mara Vrnoga, roena Glavini.

283

dvor pometi i vode donesi! evojka se iz sna probudila, ute kose sebi iseljala. I hladne vode donijela I bile je dvore izmetala. Iston vila iz sna se prenula: "Oj bora ti, lijepa evojko, ko je tebe od sna probudio? "Bog mi posla ticu lastavicu, pa je mene od sna probudio! Govori joj iz gorice vila: "Nemoj meni kose odrezati, ja u tebi u potrebi biti! Nije vili kose odrezala.14 Boga se ipak nije doivljavalo strogim sudcem, esto ga se zazivalo i spominjalo u razdobljima najveih veselja. Njegovo se ime, ime Marijino, ime Isusovo te imena svetaca esto spominju u zdravicama: De, stanimo da se veselimo, I da jednu pismu zapjevamo: O mili Boe i sveta Marijo, Posluaj me moja davorijo. Da se ove peenica vari, Da se druga na loparu ladi, I da igra kolo evojaka, I da stoji cvrka utipaka, I da aa po druini hoda. Da bi ona ko barilo bila, Moja bi je druina popila. Ako Bog da! Napijmo ovu prvu U zdravje domaina. Za njegov rod i porod, Za njegove u polju teake, U gori obane, Na putu putnike, Na moru mornare I domu domare. Ako Bog da!
14

Izrekla Mara Vrnoga, roena Glavini, a pjesma je objavljena i u Bokovi-Stulli (1987:128).

284

Da bi mu nebo rosilo, I zemlja plodila. I da mu bude Na busu busato, I trsu trsato, U klasu klasato, I stasu stasato, Na gumnu stog, U toru rog, U kui puna vrea, Na srcu dobra srea. Ako Bog da!15 Boanske se osobe i Bogorodica spominju i u svatovskim pjesmama: Najstarije ime Isusovo, Za Isusom Djevica Marija, Djeva nami na pomoi bila, Lijepe dare nami donosila: Tijelu zdravlje, a duam spasenje. Spasi, Boe, sve kranske due Kano, Boe, sveto tijelo vae. Sveto tijelo uvijek cijelo bilo, Sve na slavu Boga velikoga.16 Osobito je zanimljiva molitva Sveto kijavito nastala iskrivljenim pukim itanjem 91. (90.) psalma koji se molio u trenutcima velikoga straha ili tjeskobe, a koji je zapoinjao rijeima Ti to prebiva koje su na talijanskome glasile chi abita po kojima je puk navedeni psalam pretoio u molitvu koju naziva Sveto kijavito ili Kijabet Boji, a koja se moli za zatitu od nevremena, grmljavine i "(h)udih stvari. Znaenje je molitve zabiljeio Ivica Pulji (1994:411), a u Hutovu su zabiljeene ak tri inaice, od kojih je druga gotovo istovjetna vidonjskoj (usp. Vukorep 1994:479-480). Boe nam, sveto Kijavito, Po Bogu zaeto, Usiri se siroe, Ti jesi i sam jedan Bog Zatitni, zastupni,
15 16

Kaziva Ante Barii (1966.). Kaziva Marin Vidovi (1941.)

285

Zatiti nas plei, rameni, Od strile strahovite Koja leti i u dnevi i u noi, Ustu pristupano, Ode munja na polu dana. S desne strane deset munja stae, S lijeve milje otpadae. Sam Bog govorae: "Svi aneli, arkaneli, Udrite se i bojte se Ne dajte se pograbit i bit: Ni o stanku ni o travku, Ni na nita na ovome bijelom svijetu. Jer je selo na nizoko, Potploito na visoko, Spitno, i navidno, i visovito. Otac, i Sin, i Duh Sveti Pa e proviet. Amen.17 Spominjanje je munje i groma u ovoj neobinoj molitvi vjerojatno trag tovanja Peruna Gromovnika na vrhuncima. U krajevima je zapadno od Neretve Perunov kult nadomjeten tovanjem svetoga Jurja, a u krajevima istono od iste rijeke (u Crvenoj Hrvatskoj) tovanjem svetog Ilije. ini se da se ta dva kulta na ovim prostorima (a poglavito u neumskome zaleu) proimlju.18 O tome ivo govori injenica da se sjeveroistona padina planine aba, iji vrh Ilija19 dominira istononeretvanskim krajem i neumskim zaleem, zove Sutilija (< lat. sanctus Elias Sveti Ilija) te da je podno spomenute padine smjeten zaselak Podablje ili Podtreskavice (< *trsk20 grom), dok iznad Raieve Brestica biljeimo toponim ureva glavica. Napogled spomenutomu zaseoku nalazi se brdace Podsvid motivirano imenom svetog Vida u ije se tovanje pretoio kult slavenskoga boga Svantevida (to se proimanje vjerojatno ogleda i u toponimima Vid, Vidonje i Vidotak). I tako se pria ponovno vratila na poetak, u razdoblje vila i reca, u doba kad je i Bog hodio Zemljom, kretao se meu ljudima. Upitate li se ikad zato se Bog osamio, zato se skriva daleko od naih oiju, u zabaenim selima
Kazivaica Ana Vidovi (1921. 2006.). Jurjeva borba sa zmajem usporediva je s Perunovom borbom s Velesom (neki s imenom toga boanstva povezuju oronim Vele) kojega Gromovnik udara gromom. (Katii 1998:305-306) 19 Sudei po predaji i ostatcima suhozida ondje je takoer postojala crkva. 20 Odrazi su Gromovnikova kulta i toponimi tvoreni od apelativa grom kao to je Gromova glavica.
17 18

286

sa starim crkvicama, zato se drui s vremenim bakicama, a ne pohodi nas u trgovakim centrima, bunim kafiima, niti ga zanima to je to facebook. A moda se i mi varamo, moda je i On, kao neki na srameljivi prijatelj iz djetinjstva prepovuen da bi pokucao na naa srca ako ih sami ne otvorimo. Piui ovaj tekst ta su nam se pitanja nekako sama po sebi otvorila, a hou li se ja, hoe li se ti ujutro to isto upitati ili emo se samo nastaviti okretati u rvnju koji nas melje, ostaje da vidimo. Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. BOKOVI-STULLI; RAJKOVI, ZORICA 1987. U kralja od Norina: Prie, pjesme i poslovice s Neretve. Metkovi, Opuzen: Galerija steak, SIZ za kulturu Opine Metkovi, OSIZ u oblasti kulture Opuzen. BOTICA, STIPE 1995. Hrvatska usmenoknjievna itanka. Zagreb: kolska knjiga. KATII, RADOSLAV 1998. Litterarum studia. Zagreb: Matica hrvatska. MARIJANOVI, PERO 2004. Znanstveno-istraivaki projekt Morfoloke posebnosti i legende rijeke Neretve. Mostar: Graevinski fakultet Sveuilita u Mostaru. PULJI, IVICA 1994. ivot i okruje. Hutovo, Biblioteka Crkva na kamenu, 33, Mostar, 371-450. PULJI, IVICA 2009. Kroz prolost upe Gradac. upa Gradac: Humski zbornik, 12, Gradac, 13-74. VIDOVI, DOMAGOJ 2009. Ikavski i ijekavski govori na iremu neretvanskom podruju. Ivo Lendi: knjievnik, novinar i prognanik: Zbornik etvrtoga neretvanskog knjievnog, znanstvenog i kulturni susret, Opuzen, Zagreb, 191-205. VIDOVI, MILE 1994. upa Vidonje. Split: Crkva u svijetu. VUKOREP, STANISLAV 1994. Naa prezimena: korijeni i razvoj. Hutovo, Biblioteka Crkva na kamenu, 33, Mostar, 451-490.

8. 9.

Anelina Jerkovi, Metkovi; Branimir Vrnoga, Kosa, Vidonje; Domagoj Vidovi, Metkovi
287

ZAGONETKE
Zagonetka je poseban oblik postavljanja pitanja na takav nain da se neposredno navode skrivene, neobine, ili s posebnog aspekta viene osobine nekog predmeta, linosti ili pojave, pri emu se oekuje brz, jasan i nedvosmislen odgovor koji donosi neku vrstu razrjeenja. Struktura je zagonetke vezana s namjernim skrivanjem pravog odgovora, a njeno je porijeklo u mitskom ispitivanju pripadnosti pojedinih lanova nekog kolektiva odreenih dobnim ili stalekim grupama. Za razumijevanje zagonetki potrebno je poznavati kontekst u kojem se one postavljaju.1 Ja sam ih ponajprije poeo zapisivati jer sam uvidio da postaju zapostavljene, da im mladi ne poklanjaju ba nimalo pozornosti, a u vrijeme moga odrastanja bijae to omiljena zabava u veernjim satima. Obino bi jedan postavio zagonetku, a ostali su nastojali to bre odgovoriti. Bio je to u neku ruku odraz inteligencije, pa smo svi nastojali biti brzi. Zanimljiva mi bijae i injenica da su ovaj jednostavni oblik poznavale i najstarije svjetske kulture. ast svima, ali meni su ipak najdrae one koje uh jo kao djeak od starih ljudi moga kraja. Pomno sam ih sluao, pamtio i biljeio kako bih sauvao njihovu vrijednost od zaborava. 1. Ako sam mlad ostat u mlad, ako sam star bit u star, imam oi a ne vidim, imam ui a ne ujem, imam usta a ne jedem. SLIKA 2. Ala srida, ala kraj, a ti srido ne pristaj, a ti kraju, kako zna. ETELICA 3. Babine sise o plotu vise. TIKVE 4. Bakren sjedi u lugu, u zelenu klobuku, suze mu kaplju u zelenu kapu. KOTAO OD RAKIJE
1

SOLAR, Milivoj: Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1981., str. 163.

288

5. Bez ivera na vodi most. LED 6. Bez krila letim kud tko hoe, brzo javljam tuge i elje. BRZOJAV 7. Bijelo je, sir nije; repato je, mi nije; sol lie, vol nije. ROTKVA 8. Biribii pletu, biribii vezu, biribii kolo vode. PRSTI 9. Bjela bjelu zove: Daj mi Bjela, bijela kruha ispod bijela skuta. OVCA I JANJE 10. Bijelo polje, crno sjeme, mudar oni ko ga sije. PISAR 11. Bjei Musa, zla ti trusa, bjei Musa iz kupusa. ZEC 12. Bolestan i zdrav, mali i veliki, za me zna. GLAD 13. Car posla carici etiri jabuke, u svakoj po tri cvijeta. GODINJA DOBA 14. Crn obojak na srijedi progorio. BRADA I USTA 15. Crn u vodu, crven iz vode. RAK 16. Crna jama, a u nju ide mesnat klin. IZMA 17. Crna koara, zeleni rogovi. ZEMLJA I TRAVA 18. Crni se barjak iza gore vije. OBLAK
289

19. Crno maleno kroz goru proleti. METAK 20. Crno maleno, kuu pazilo. BRAVA 21. Crno maleno, s gospoom spavalo. BUHA 22. Crno malo na put palo, ime mu je A Joj. TRN 23. Crno vile more lie. BROD 24. Crven aa hrastovih gaa. VINO U BURETU 25. Crven jarac po peini skae. JEZIK 26. Crven pijevac u kui pjeva. VATRA 27. Crven tri po putiu, u crvenom klobuiu, crven vie: Ta, ta otvori mi vrata. PIJETAO 28. Crvena te ila po trbuhu bila. PS 29. Crveno mae u goru zamae i ulovi brza zeca. PUANO ZRNO 30. ega ima najvie na svijetu? KRIVA DRVA I LUDE PAMETI 31. ega se najvie lupe boji? OKA 32. eljad pohvata, kua pobjee kroz prozor. MREA, VODA I RIBE
290

33. etiri brata idu, jedan drugog ne mogu stii. KOTAI 34. etiri puke u jednu jamu pucaju. MLIJEKO IZ KRAVLJIH SISA 35. etiri uha, dva trbuha. JASTUK 36. iier, baier, svu goru nakier. SNIJEG 37. uje ga, ne vidi ga; oi ti izbija, a ne vidi ga. VJETAR 38. iur ui na moru, na zelenu javoru, sve to ljudi imae, sve iuru izdae, i jo bi mu bilo malo, kad bi mu se i sve dalo. MLIN 39. Daj, Boe, kuru no, kad e dlakavo s dlakavim poivat po. TREPAVICE 40. Danju puno, nou prazno. IZMA 41. Danju slukinja, nou gospoja. METLA 42. Dat mi ti, dat mi ti: okota se ponosi pred potenim ljudima svojijem mudima. GROE 43. Desetero brae, a dvoje gae. PRSTI I RUKAVICE 44. Desetero vue za etvero. MUENJE KRAVE 45. Divi, divi, diviteri, slovima prepleteni, rijeima zatvoreni. KNJIGA 46. Divlje i pitomo bolje se paze, nego i brat i sestra. KALEM (kad se voka nakalemi)
291

47. Djed babu titi, ispod babe bijela pjena piti. RVANJ 48. Doe iz gore, donese dvije nave i dva lopara. LJUPINA OD ORAHA 49. Doli, krivi koli. LICA 50. Doleti vrana iz luga, zadavi brata i druga. KUGA 51. Doletie ptice bez perja, padoe na drvo bez lia, doleti mome bez usta i pojede ptice bez perja. SNIJEG I SUNCE 52. Drga drgu preko polja zvala: Daj mi, drgo, malo sala! iva sam se ve raspala. ZEMLJA I KIA 53. Drvena soba, u njoj stanuje mahnit svijet. BURE I VINO 54. Drvo zvui, ovca bleji, konj vue. GUSLE 55. Dug dugonja do neba se die. DIM 56. Duga neva, nigdje sanka nema. RIJEKA 57. Dugo polje nemjereno, po njem blago nebrojeno. NEBO I ZVIJEZDE 58. Dva brata kolo vode, dvije seke uz njih hode. Dva brata i dvije seke okolo hode. Jedan bratac nas cvijeem posiplje, drugi itom obasiplje. Prva seja vino toi, druga vodu lijeva. PROLJEE, LJETO, JESEN, ZIMA 59. Dva brata netjaka, oba su jednaka, kad progledaju, ne valjadu. OPANCI
292

60. Dva brata preko polja tru, jedan drugog dostignut ne moe, dok oba na kraj ne dopru. MORSKI VALOVI 61. Dva lonia, etiri zaklopia. OI 62. Dva se bora zavadie, sve se grane potresoe, a etiri ne mogoe. KAD SE DVA OVNA POTUKU 63. Dva se mrtva pobie, treega iva rodie. KRESIVO 64. Dva utipka pri strani. UI 65. Dvije gore, meu njima zmaj lei. NO U KORICAMA 66. Dvije sestrice; jedna bijela, druga crna. DAN I NO 67. Ele tele elee, na kamenu lelee: jao meni do Boga, sve sam polje pozoba, jo se nisam nazoba. MLIN 68. Gae ko guska, a guska nije; ima perje i kljun ko guska, a guska nije. GUSAK 69. Gamizalo gamie, kouljicu podie, to ga gonim to nie, a on skae to vie. MLIJEKO NA PORETU 70. Gamie mi gamie, koulju mi nadie, to god vie gamie, sve to vie nadie. MLIJEKO 71. Gavran gre vie kue, putovat e. DIM 72. Gladno uti, sito plae. PLUG DRVENI
293

73. Glavom u brdu, a repom u moru. RIJEKA 74. Glavu mu odree, a krv ne curi. ZELJE 75. Gleda, govorit ne more. SLIKA 76. Golub gue na vrh kue, plete gae, putovat e. DIM 77. Gore baci zeleno, dole opadne crveno. LUBENICA 78. Gorom bui, poljem zui, morem vije, ivo nije. VJETAR 79. Gorom jezdi neznani delija, ne krasi ga sablja dimiskija, to bi njemu za obranu bila, ve oruje od hiljadu ila. JE 80. Gospoja u dvoru, kosa joj na dvoru. REPA 81. Gosti dooe ljeti, a odoe zimi. LASTAVICE 82. Grilo, mrilo, zgrila ti se dua i tijelo ako ne pogodi. KOMOTRE 83. Grize bez zuba. PAPRIKA 84. Gruda masla svemu svijetu dosta. SUNCE 85. Gvozden kljun, drven rep. PLUG 86. I ove se godine pozna gdje je moj Galonja leo. USTA I JEZIK
294

87. Ide patak s Patigrada, nosi usta puna zlata. SUNCE 88. Ide v preko doca, na sebi nosi stotine koca. JE 89. Ide, ide, nikad nigdje ne stie. SAT 90. Ima crven kaput i na glavi krunu, a pun trbuh kae. IPAK 91. Imam brata soldata, zabodem ga do vrata, ne vadim ga do mraka. LEME 92. Mojih je roditelja sin, a nije mi brat. JA 93. Imam dvije koe, jedan vrat i taj prorezat. BISAGE 94. Ivo se vozi na tankoj nozi. PAUK I PAUINA 95. Iz planine nicalo pa u more ticalo. RIJEKA 96. Izala vila iz pei, pustila kose niz plei. MLADI KUKURUZ 97. Ja malana a tanana, esto pijem, malo pijem, teko kui, gdje me nije. MUICA 98. Ja odoh ovamo, ti ostade tamo, sastadosmo se na Pupipolju. REMEN 99. Ja posadi ploicu, iz ploice trakovi, iz trakova mlazovi, iz mlazova cvjetovi, iz cvjetova batovi, iz batova sjeme. TIKVE 100. Ja sam djeco umska kuma, hitrih nogu, bistra uma, kabanica moja ria, svakome se lovcu svia. LISICA
295

101. Ja sam drvo s dvanaest grana, svaka grana s etiri gnijezda, svako gnijezdo sa sedam ptia. MJESECI, TJEDNI, DANI 102. Ja sam rodio moju majku, a ona je mene. LED I VODA 103. Ja ubi jelena i okrvavi dvije planine. UBI NOKTIMA BUHU 104. Jedan prut sve polje ogradi. OPUTA I OPANAK 105. Jedna gizdava djevojka u jednom krevetu uvijek lei, a uvijek putuje. RIJEKA 106. Jedna glava voska svemu svijetu dosta. MJESEC 107. Jedno mrtvo sto ivih goni. EALJ 108. Jedno vrelo na etvero se razlijeva. VIME 109. Jo se mati ne rodi, sin po kui hodi. VATRA I DIM 110. K soli ide, soli nee, k vodi ide, vode nee. ZVONO NA OVCI 111. Kad ide uzbrdo, urak mu se zeleni; kad ide nizbrdo, urak mu se crveni. LISICA 112. Kad je svijetlo, taman sam; kad je studeno, topao sam; a kad je toplo, hladan sam. PODRUM 113. Kad padne fratar iz pei, odmah ga Ferko pograbi. JAJE 114. Kad se moe voda u reetu nositi? KAD SE MRZNE
296

115. Kad se rodi, svatko se skunji; kad umre, svatko se razvedri. KORIZMA 116. Kad se vidi, ne vidi me nitko, a kad se ne vidi, vidi me svatko. POMRINA 117. Kad u rupu prazno, kad iz rupe puno. KABLI I ATRNJA 118.

" Klin meni, klin tebi, ja klimam na tebi. STUPA

119. Klin meni, klin tebi, ja klimam te klimam. KAD SE TKA 120. Ko eljezo jede? HRA 121. Koliko avala treba dobro potkovan konj? NIJEDNOG 122. Kosmato po kosmatu bije. TREPAVICE 123. Krava lei na Velei, tele sasne iza Bosne. SNIJEG I SUNCE 124. Kroz goru ide, a ne uti. MAGLA 125. Krpica na krpici, drpica na drpici, niti iglom bodeno, niti koncem iveno. PERJE NA PTICI 126. Kui ide, a u goru gleda. SJEKIRA 127. Kuja laje, kod potoka laje, niko je se ne boji. PRAKLJAA, PERAA 128. Laje, pas nije; oko kue se vrzma, od pasa se krije. LISICA
297

129. Leti, leti, krila nema, mokri, mokri, ivo nije. KIA 130. Leti, leti, krila nema; grize, grize, zubi nema. SNIJEG 131. Lijala lija preko devet brda, za njom se mee junako plee. KOSA I KOSAC 132. Litere, litere, niz kamenje visile; nit se pekle nit varile, vas svijet othranile. DOJKE 133. Ljeska troljeska, u ljesci oganj gori, a u ognju ovjek stoji. OGLEDALO 134. Majka kamena, sinci zgozdeni, sinci govore, majka se more. ZVONIK I ZVONA 135. Mala nevjesta, a golemo tijesto zakuha. PELA 136. Maleno kao jaje, a sto ga volova ne moe povui. KLUPKO KAD SE ODMOTAVA 137. Manje od makova zrnca, bre od olova iz puke. POGLED 138. Manje od oraha, tee od tovara. AR 139. Meed rda (ide) preko devet brda, kako rda, ne vide se brda. PLUG 140. Meu konjima raslo, meu enama igralo. SITO 141. Mesnat raanj, gvozdena peenka. PRST I PRSTEN 142. Moj bikota navr kue grize, a ogrizine doli padaju. SNIJEG NA KROVU
298

143. Moj vol sav u talu ue, a rozi mu ne mogu. SVRDLO 144. Moj Zekan pree preko mora, a ni kopita ne skvasi. MJESEC 145. Moja Galova i na repu oko ima. TAVA 146. Moja kobila sva u mlin ue, a rep ne moe. LICA 147. Moja ovca rogata, s vunom bogata, svaka dlaka sto dukata. PELA 148. Moja ponjava sve polje pokrila, a mora ne more. SNIJEG 149. Mokar je, pokisao nije, a kupao se nije. ZNOJ 150. Mrka krava s neba pala, trbuh razbila. LJIVA 151. Mrtav iva nosi. OVJEK U AMCU 152. Mrtvo ive glase nosi. KNJIGA 153. Mukarci me na glavu meu kad se izvan kue eu. EIR 154. Na crkvi klei, po selu zvei; ive mami, mrtve slavi. ZVONO 155. Na dnu drvo, na drvetu kamen, na kamenu gvoe, a na gvou meso. TOCILJ, BRUS 156. Na glavi mu kruna, a na nozi mamuzica, a odstraga perjanica. PIJETAO
299

157. Na jednom starcu devet kouina. KLAS KUKURUZA 158. Na kojoj cesti nema praine? NA MORSKOJ CESTI 159. Na pau ide kosmato, a s pae glatko. OBANICA S KUDJELJOM 160. Na pau ide sito, a s pae doma gladno. OBANSKA TORBA 161. Na pola polja sama zemlja raste, i to na kolae. KRTINJAK 162. Na trbuhu konja nosim, preko konja rep, a uje ga kua i sav svijet. GUSLE 163. Na vodu jalovo, s vode steono. BURILO 164. Na vrh brda koara, u njoj sjedi nebrojena vojska. PELE I KONICA 165. Na vrh brda solilo. ELA NA GLAVI 166. Na vrh planine komad slanine. MJESEC 167. Na zemlji uti, a kad se digne, onda drei. LANAC 168. Na ivom je raslo kad je travu paslo, sad ga mama plete za svoje dijete. RUNO 169. Nad jamom se vije, kroz jamu se bije i ne razbije se. DIM 170. Najvei je stan na svijetu, a nema niti krova niti zidova, valja se, nita se u njem ne svali. ZEMLJA
300

171. Najvie zla ini, nitko ga ne kara. JEZIK 172. Nasred polja lonac vari, nitko mu ne jari. MRAVINJAK 173. Nasred polja zlatna kua, a okrugla kao bua, po njoj rastu otre drae, u njoj sjedi mali knee; kad se knee ee, kua mu se kree. JE 174. Naa dragulja od bijesa se nadula, nee slame sirove nego vae suvu. STUPA 175. Naa strina tara ne boji se ni turskog cara. ZIMA 176. Nebeska kokoka na vrh kue jaje snijela. SNIJEG 177. Nema ni due ni vjere, a sav mu svijet vjeruje. KANTAR 178. Nema tijela, a ipak se vidi. SJENA 179. Neto hoda po putiu, u zelenom kaputiu, zube drei, oi bei, i jo ini: baka, buka. ABA 180. Ni krivo ni duno, a veu ga. DIJETE U POVOJU 181. Ni u mene ni u tebe, ni u zrna penice ni u brda glavice, ta u koze gavranice. KOLJENO U KOZE 182. Nije drvo, a listove ima; nije ovjek, a priati zna. KNJIGA 183. Nije u vodi, a u vodi se vidi. MJESEC
301

184. Nit sam prela ni ela, no sve pila i jela; udadoh se za mlada, sa mnom lei i spava. KOULJA 185. Niti ga vidi, niti uje, niti osjea, niti moe uhvatiti, niti drati, a ima i treba ga. ZRAK 186. Niti unu, niti bunu, a u kuu ue. MRAK 187. Niti te putam, niti veem, ve na klipi te nateem. PRSTEN 188. Niti velim, niti govorim, samo ti se kae. NITI 189. Nou bdi, danju spi. SVIJEA 190. Nogu nema, ivo nije, ipak ide. RIJEKA 191. O drvo se ne razbije, a o vodu se razbije. PAPIR 192. O gredi visi, o zlu misli. PUKA 193. Odovud klada, odonud klada, a u srijedi zmaj lei gdje trava ne raste. OGNJITE 194. Oko ima na boku. BAVA 195. Ono na ono, ono kroz ono, ono u ono ide. KAPAK, KOTAO I CIJEV (kad se pee rakija) 196. Otac ima sto sinova, svaki sin ima kapicu, a otac je nema. HRAST I IR
302

197. Otac je svih stvari; sve doeka i preivi. VRIJEME 198. Ovdan jalovo, ovno steono. POSTELJA 199. Ozgor ljesa, ozdol proso. NEBO I ZVIJEZDE 200. Ozgor ploa, ozdol ploa, a u sredini ivo meso. KONJ NATOVAREN 201. Pet glava, etiri due, a stotinu prsta. MRTVAC I NOSIOCI 202. Pet se baba oko jame tjera. IGLE I PLETIVO 203. Petero brae kuu prave, a u njoj ne misle ivit. IGLE I PLETIVO 204. Pjeva glasovito, kopljem bode ponosito. KOMARAC 205. Pliva patka na vodici, nosi ekrk na glavici. LAA 206. Po podanku busato, po sredini perato, po vrhu klasato. PENICA 207. Po vodi se rodi, po ici hodi, u kui mrak raspri. ELEKTRIKA 208. Poletio ciciban, preko mora na divan; dui mu je glas neg u cara ps. DRALOVI 209. Poletio tumbak, u subotu u mrak, u utornik nad Dubrovnik. VJETAR 210. Poletjelo jato golubova, a za njim leti jato jarebato, pri njima tica jorgovan, koja pjeva povazdan. OVCE, OVNI I OVAN ZVONAR
303

211. Popom ga zovu, a pop nije; u zlatu sja, a zlato nije. POP ZLATNI (buba) 212. Pravo se prede, pravo se plete, a krivo sjedi. UE 213. Prede, a nikad joj se konac ne vidi. MAKA 214. Proe kroz trnje i ne ogrebe se. VJETAR 215. Pruila se brazda od cara do kralja; u njoj nema ni ile ni panja. DUGA 216. Pruila se kroz prozor zlatna greda s neba, po njoj biser trepti, gledati se ne da. SUNANA ZRAKA U SOBI 217. Prvi lije, drugi pije, trei raste veselije. KIA, ZEMLJA, BILJKA 218. Pun doi modrih obojaka. KUPUS 219. Puna baba gnjida. SMOKVA 220. Puna bava dvoga vina, ne zna joj se epa ni tapuna. JAJE 221. Puna kola aka, nigdje nema vrata. IPAK 222. Puna talica bijelih kravica. ZUBI 223. Puna vrea prosa, nit se vrea gipka, nit se proso sipka. ZVIJEZDE 224. Puno polje bisera; sam ga Bog posija, a sunce pobra. ROSA
304

225. Puno polje ovaca, meu njima kos objesio nos. ZVIJEZDE I MJESEC 226. Puno polje ovaca, meu njima zvonar. ZVIJEZDE I MJESEC 227. Pue djed maki uz rep, da se maka napne kao brijeg. MIJEH KOVAKI 228. Raste u polju, moi se u bari, oblai mlado i staro. LAN 229. Samo sebe jede. SVIJEA 230. Sav svijet pomrije, a jedan stari s koatom sviralicom zasvira i cio svijet oivje. PIJETAO 231. Sin majku za bradu potee. VRETENO I KUDJELJA 232. Sirotica sam prava, eir imam, glave nemam; jednu nogu imam, obuti je ne mogu. GLJIVA 233. Sjeda sjedi u sjedinu gradu, car je prosi, okovan je ne da. OVCA U TORU, VUK I PAS 234. Sjede dvije vile meu dvije stijene, jedna drugu ne vide. OI 235. Sjedi ban ciciban, svojoj keri na divan, da joj dragi ukopan, strmu glavu, brdu noge. LUK 236. Sjedi osa kriva nosa; svak od ljudi nos mu ljubi. VR 237. Sjedi uro na granici, u crvenoj kabanici, vie vrijedi kabanica nego uro i granica. KARANFIL
305

238. Sjedi Klara na vrh grada, objesila kose podno grada. LOZA 239. Sjedi starac pod plotom, podboio se okotom, ponosi se grudima pred potenim ljudima. GROZD 240. Sjekotii sijeku, vukotii vuku, arambaa premee. LEME 241. Sjela Klara na vrh bijelog grada, eka djecu iz bijelih gradova. KVOKA 242. Skoi srna preko trna, gdje se uvri, tu i umri. ISKRA 243. Stalno nosi teko breme, ne staje i ne hue, kad spavanje doe, poda nj se uvue. PU 244. Starac kozu dere, iza sebe loj mee. MLIN 245. Sto jae, sto pae; jedan pue, svi stadoe. TKALAKI STAN 246. Svakome zlo ini, nikog se ne boji; svemu svijetu nad glavom stoji. SMRT 247. Svi svatovi u crvenu, samo mlada u zelenu. TRENJA 248. anjato banjato, na vrhu granato. RUKA 249. arena iba miguljava u zubima smrt nosi. ZMIJA 250. ibica, ribica, da nije kriva , stigla bi do neba. CESTA
306

251. kare imam, a ne krojim, vrele vode ja se bojim. RAK 252. to je najbre na svijetu? MISAO 253. to ne moe nijedan ovjek o sebi kazati? DA JE UMRO 254. to rade svi ljudi zajedno? DIU 255. to svlada konja i junaka? SAN 256. um umi, grm grmi, lipa gospa leti. BRANO 257. unjkom rije, guzicom vae. IGLA 258. Tele, tele lelee, na kamenu blebee, ajme meni do Boga, sve mi proso pozoba. RVANJ 259. Tijelo drveno, dua gvozdena, srce prteno. KRINJA S PLATNOM 260. Tko pravi, ne treba mu; tko kupi, nee mu se; komu treba, za to i ne zna. SANDUK MRTVAKI 261. Tri truljak, visi visuljak, Boga moli truljak da padne visuljak. SVINJA I IR 262. Tukotii tuku, vukotii vuku, a sam paa preko sebe baca. ZUBI, RUKE, JEZIK 263. Turin ide ledinom, zametno se sedlinom. PU S KUICOM 264. Tursko mee po meetu ee, gdjegod klee, pravo ree. KANTAR
307

265. U dnu jame bumbulovo jaje. ZRNO U PUCI 266. U gori laje, a mozga nema. SJEKIRA 267. U gorici na jednoj noici. GLJIVA 268. U jutro ide etveronoke, u podne dvonoke, naveer tronoke. DIJETE, OVJEK I STARAC 269. U moje Anice devetero tkanice. BAVA 270. U mojoj bavi dvije vrste vina. JAJE 271. U nae Bare pola bijela, pola crna. DIGERICA 272. U nae tete perin do pete. KRAVA I NJEZIN REP 273. U naega ae resate gae. KOMIN 274. Udri Gigu nogom, ode Giga vodom. SNIJEG KAD SE TOPI 275. Uporedo dva brata, a meu njima drvo. VOLOVI I PLUG 276. Uvijek pod krovom, a uvijek mokar. JEZIK 277. Vazda ide, a u mjestu stoji. SAT 278. Vedro nebo, oblo nebo, oba neba jednaka. OI
308

279. Velo ko gora, ima lajna ko koza. MASLINA I PLOD 280. Vito navito, svakoj kui dovito. PUT 281. Vodu pije, ivo nije. SPUVA 282. Za to zvonar po danu zvoni? ZA UE 283. Zaklano, odrto, kui ide pjevajui. DIPLE 284. Zapjeva suanj kad na slobodu izae. DIJETE KAD SE RODI 285. Zato se stoci sijeno daje? ZATO TO NE MOE SAMA UZETI 286. Zavukoh ruku u brijeg, pa izvadih puno bubrega. KRUMPIR 287. Zeleno se rodi, brkato uzrasta, sakato umre. ITO 288. Zgrada bez stupa, bez prozora i vrata, u njoj sami junaci. MRAVINJAK 289. Zgreno, prueno, djevojci zabodeno, svrbi i boli je, a ona veli: neka stoji. NAUNICA 290. Zla Mila u kola se svila. ZMIJA 291. Zvono, a ne zvoni. VISIBABA 292. edan vode nee, makar kraj njega da tee. PIJANICA
309

293. iv doli, iv gori, muc sim, muc tam, zabrboi ti. TKALAKI STAN 294. iv jarac ivoderac, drt, nedodrt, klan, nezaklan, peen, neispeen, jeden, neizjeden. JEZIK 295. iva zemlja mrtvom gospodari. OVJEK 296. Star dedo nasred sobe sjedi, a suze niz bradu cijedi. SVIJEA 297. to mi je zato, prionulo za svato. IME 298. U gorici na jednoj noici. GLJIVA 299. U naega carevia kouljica bez uzlia. JAJE 300. Zelen zeko na zelenu konju, zelene mu kite do kopita. KUKURUZ 301. Zakukuljeno, zamumuljeno, zadeveeno, zadeseeno, nitko ga ne moe otkukuljiti, odmumuljiti, odevetiti, odesetiti, nego onaj ko ga je zakukuljio, zamumuljio, zadevetio, zadesetio. KLJU I BRAVA 302. Poleti jato golubato, za njim jato jarebato, pri njima ptica jorgovan, koja pjeva povazdan. OVCE, OVNOVI I OVAN ZVONAR 303. Tukotii tuku, vukotii vuku, sjekotii sijeku, harambaa valja i niz brdo svalja. ZUBI I JEZIK 304. Crno virle morem klie. BROD
310

305. Dvije djevojke u gredi sjede pa se misle, a ne besjede. OI 306. U nae curice ima mnogo robice, kad okrene burica vidi joj se guzica. KOKO 307. Crveno lie galeu. PLAMEN 308. Tko ide na glavi? AVAO 309. Pun tor bijelih ovaca, meu njima crn ovan blee. DUMO I SVIJET U CRKVI 310. Crno maleno, cijelu no cara ubadalo. BUHA 311. U mog ae devetere gae. LUK 312. Dvije ibe do neba ibaju. OI 313. Na sred sela bijela, samu sebe izjela. SVIJEA 314. Crni golub pod zemljom gue. KRTICA 315. ovjek utu kou dere i kou stere. PLUG 316. orava kobila sve polje obila. KOSA 317. Ponosi se mudima pred potenim ljudima. GROE 318. Hroma svraka sve polje preskaka. MOTIKA
311

319. Leptir do leptira. ZVIJEZDE 320. Malena kuica bez prozora i vrata, kad gazda hoe napolje, zidove provaljuje. JAJE 321. Medo brunda preko devet brda, brda nestade, medvjed prestade. BUBANJ 322. Mrki vo sie u dubok do, najjai car ne bi ga istjerao, dok sam ne izae. NO 323. Naprijed ilo, nazad vile, odozgo jare, odozdo janje. LASTA 324. Nasred polja ukovo gnijezdo. PUPAK 325. Vojvoda vodu pije, a nad njim se barjak vije. PIJETAO 326. Pruila se skela preko cijelog sela. CESTA 327. uur, buur, u devet kouna. KUKURUZNI KLAS 328. Nekad predu, nekad vezu, nekad hodaju goli. PRSTI 329. Vito, zavito, po svem svijetu izvito. CESTA 330. Crno mae kroz goru promae, koga stigne, noge mu digne. PUANO ZRNO 331. Crven kaput, pun trbuh, na glavi kruna. IPAK 332. Njukom rije, petama ile vadi. IGLA
312

333. Goni ga od sebe, a na stol ti pogau nosi. UBRE 334. Najvie ovjeka vara. SAN 335. Visotii visole, trtolii trtole, trtolii Boga mole, visolii vrat da slome. SVINJA I IR 336. Crna gala s neba pala, pa se zaudila, kako se nije ubila. KIA 337. Ko najprije u crkvu ue? KLJU

Ljubo Krmek, apljina

313

SLIVNO RAVNO, U KOLU TE NOSIM

Desetak kilometara od Opuzena, idui Jadranskom magistralom u pravcu Dubrovnika, naii ete na oznaku Slivno Ravno. Jo kilometar-dva u brdo, uskom, vijugavom cestom i eto vas u jednome lijepom i neobinom mjestu. Mjesto koje ivi svoj ivot bez stanovnika, a jo je davne 1948. po popisu stanovnitva tu ivjelo 436 ljudi, 1961. 296, 1971. 33, 1991. samo 13, 2001. tek 7, a danas poneki starac. Kua ima, ljudi nema. kole ima, uenika nema. Povijest je toga mjesta bila burna. U borbi je protiv Turaka Slivno Ravno postalo simbolom neretvanske hrabrosti. Turci su doivjeli velike gubitke i Slivanjci su ih onemoguili u daljnjem pohodu. Danima su odolijevali mnogo jaoj turskoj najezdi i na kraju osvajae porazili. Turski su vojnici leali danima mrtvi naokolo pa je stara utvrda iz 17. stoljea dobila naziv Smrdan grad jer su mrtvaci irili nesnosan smrad. Danas Smrdan grad (neki ga nazivaju Smren grad), utvrda koja dominira podrujem iznad Kleka, svojom zanimljivou postaje odreditem mnogih izletnika. Unutar zidina Smrdan grada nalazi se mala crkvica iz vremena poetaka mletake vladavine, iz 18. stoljea. U starim se dokumentima naziva crkvom svetog Roka, a danas je posveena Velikoj Gospi. U njoj se nalazi Gospina slika u bizantskome stilu. Posebnu dra ovom mjestu daje crkva svetog Stjepana iz 15. stoljea. Prije 110 godina, 1900., tu je izgraena i nova upna crkva. U dananje je vrijeme to glavno mjesto okupljanja naroda iz ovih krajeva za blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza. Na oblinjem se uzvienju nalazi i kapelica posveena svetom Liberanu. U zaseoku Provii nalazi se jo jedna povijesna poslastica: najvea nekropola steaka na ovom podruju. Ima ih ukupno 87. Sve to izaziva kod povijesnih istraivaa veliku pozornost. Slivno Ravno meu prvim je mjestima u dolini Neretve dobilo javnu puku kolu, s tri razreda, jo 1873. Inae, prvu je kolu u Neretvi imao Opuzen (1798.), a zatim Metkovi (1845.). Kasnije su puke kole s dva razreda nastale u Kominu 1873., Rogotinu 1894., Desnama 1898., Dobranjama, Kuli Norinskoj i Vidonjama 1906., ari Strugi 1911. (jedan razred), Podgradini 1922. itd.
314

Uiteljica Mira uila je Slivanjce roene od 1948. do 1954. godine. U pozadini stara slivanjska kola bez prozora.

Prvi je uitelj metkovske kole bio Opuzenac Nikola Vuleti. Ne znamo tko je bio prvi uitelj u koli Slivno Ravno, ali znamo da su u razdoblju od 1955. do 1962. u Slivnu Ravnome uitelji bili supruzi Boko i Mira Jurkovi. Boko je umro 2004., a slivanjska uiteljica Mira danas ima 81 godinu i ivi u Ploama. Vitalna ena, majka triju sinova i jedne keri, rado se sjea svojih uiteljskih dana u Slivnu Ravnome. Kako to da ste doli raditi ba u Slivno Ravno? Suprug i ja bili smo uitelji u rodnom suprugovu mjestu u Brtanici (Hrasno) koje tada pripadalo Opini apljina, a danas je dio Opine Neum. Kad nam se rodio prvi sin Ivica (Ican), obavili smo krtenje u crkvi u kojoj je bogosluje vodio nadaleko poznati don Stjepan Batinovi. Netko nas je prijavio prosvjetnim vlastima. Iako nas je sveenik zatitio i nije htio dati dokumentaciju o krtenju, kazna je za nas bila rigorozna. Reeno nam je da oboje dobivamo otkaz u koli bez prava albe, da ne moemo vie nigdje raditi na podruju Bosne i Hercegovine te da posao potraimo u drugim republikama, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji... Kako to mi kao prosvjetni radnici moemo krstiti dijete u crkvi, bila je jedina optuba. Bili smo u oku. Plakali smo od tuge. Zar je to bio takav razlog da nas se grozno kazni? No, nismo se predavali. Bili smo jedno vrijeme bez posla, a kasnije smo saznali da trae uitelje u Slivnu Ravnom te smo se prijavili i odmah su nas primili. U to je vrijeme predsjednik opuzenske opine bio Boko iljeg koji nas je srdano primio i organizirao nam prijevoz
315

namjetaja i ostalih potreptina posebnom barkom i magarcima kojima smo dovezli nae stvari u Slivno Ravno. Mnogi govore kako je lako biti uitelj u Metkoviu ili Ploama, ali biti uitelj tako malom, zabaenom mjestu sve je, samo nije lako? Pa i nije bilo lako. Bez ceste, trgovine, ambulante... Da bismo doli do kole u Slivnu Ravnom, ili smo vodenim putem, trupcom iz Opuzena do Piinovca. Odatle bi uzbrdo ili pjeke do kole. Bili smo mladi i brzo smo se priviknuli. Uz kolu je bio i stan za uitelje te smo tu stalno stanovali. Kako se tada ivjelo u Slivnu Ravnome? Ljudi su se muili. Slivanjci su vrlo radini i marljivi. U Slivnu pretee kamenjar. Ipak, bilo je vrtova, vinove loze, a najvie maslina. Nedaleko od crkve nalazila se velika kamena mlinica za masline i tu se dobivalo vrhunsko maslinovo ulje. Svaka je kua imala kamenicu u kojoj se ulje uvalo. Drale su se svinje, kokoi, po koja koza. Mnogi ne znaju da su Slivanjci, iako ne ive na samoj obali, bili vrlo vjeti ribari. esto bi odlazili u ribolov u Klek i Duboku te se riba vrlo esto nalazila na naim jelovnicima. Mnogo su puta barkama vozili ribu na Peljeac i prodavali je tamonjim stanovnicima. Do novca se tada vrlo teko dolazilo, ali nije bilo ni trgovine, ni gostionice, pa se i nije previe troilo. Koliko je bilo razreda u to vrijeme? Imali smo etiri razreda, a kasnije je osnovan i peti. Bilo je dosta aka. U nau su kolu dolazili uenici i iz Kleka, Duboke, Komarne te okolnih mjesta. Je li Vam bilo dosadno u tako malom mjestu, jo bez elektrine struje? Imali smo petrolejke. Nastojali smo organizirati drutveni ivot. Gotovo smo svake subote s acima odlazili na izlete do kapelice svetoga Liberana. Odatle se prua velianstven pogled na itavu dolinu Neretve. Opisivali bismo na kraj, aci bi crtali i s djejom enjom u oima gledali vea, osvijetljena mjesta u daljini. Ljeti bismo esto ili pjeke na kupanje u Klek i Duboku, pa su svi uenici, iako su ivjeli daleko od mora, nauili plivati. A nije im bilo lako, onako malima, pjeaiti po kamenjaru sat-dva kako bi doli do mora. Ali, ilo se. Tko su bili Vai aci? Tko bi ih sve nabrojio! Po prezimenima bili su to: Babii, Utovci, Provii, Kiridije, Odaci, Mustapii, Curii, Butigani, Popovii... Posebno su mi ostali u sjeanju nadimci starijih ljudi: Markas, Baa, Korki, Drukan... U koli su s nama katkad radile i uiteljice Jasna Jurai iz Opuzena i Milijana Utovac Pupa. U koli je na Rabi tada radio uitelj Cvitan Zadro. Kad je otiao u vojsku, nitko nije htio doi raditi na Rabu jer je to bilo, kako su tada mnogi govorili, Bogu iza lea. Ja sam ga itavu godinu mijenjala te bih svaki dan, poslije odrane nastave, pjeaila iz Slivna na Rabu. Sad kad na to pomislim, ne znam ni sama kako sam uspjela. A imala sam i etvero male djece o kojima se trebalo brinuti!
316

ezdesetih su se godina ljudi poeli iseljavati iz Slivna Ravnog? ezdesetih godina dolazi do iseljavanja i mjesto postaje sve pustije. Ljudi su otili ivjeti preteito u Opuzen i na Vlaku, uz Malu Neretvu, gdje su imali bolje uvjete ivota za sebe i svoju djecu. Suprug i ja otili smo raditi u osmogodinju kolu u Komin. Inae, suprug je zavrio Pedagoku akademiju u Zadru pa je u Kominu predavao hrvatski jezik, a jedno vrijeme povijest. Ja sam i dalje bila uiteljica, sve do mirovine 1988. I kada smo otili iz Slivna Ravnog, esto smo se viali s naim uenicima koji su poli u vie razrede, preteno u Opuzen. Vie mi je njih tugaljivo znalo rei kako u svojoj kolskoj torbi nose fotografiju Slivna Ravnog te da je esto gledaju i prisjeaju se kolskih dana u brdu. Vjerujem im. Ja sam u svojemu ivotu izuila etrdesetak generacija, ali dani provedeni u Slivnu Ravnom, iako su bili teki, ostali su mi posebno u sjeanju. Taj teki, danas nezamisliv nain ivota, sve nas je jako povezao. Svake godine, obvezno, posjetim Slivno Ravno, obiem kolu, kuu u kojoj smo stanovali. Iako je pomalo zaputeno, vidi se da se mjesto obnavlja. To mi je posebno drago. Moramo znati da ta kola, ta kua prvih znanja, mnogo vie govori od samih zidova i kamena. To je institucija, koja je odgojila i izvela na poten put mnoge generacije i usmjerila ih u njihovim stremljenjima ka boljem i lakem ivotu. To ne bismo smjeli zaboraviti. Na kraju pripomenimo kako je lijepo da Slivanjci ne zaboravljaju svoje mjesto i da ga esto posjeuju. Zasaeno je vie maslinika, pojavili su se prvi znaci seoskog turizma (izgraena vila za najam turistima), probijaju se ceste. Bila bi velika teta ne iskoristiti sve ljepote ovog kraja: netaknutu prirodu, ekoloki isto okruenje, mediteranski miris raslinja, zanimljive povijesne spomenike, velianstven pogled na cijelu dolinu Neretve s Jastrebove glavice na kojoj je smjetena kapelica svetog Liberana te, s druge strane, od Smrdan grada, prekrasan pogled na nae plavo more, Klek i poluotok Peljeac. Uitak i za duu i za oi!

Dragan Jurkovi Bokin, Zagreb

317

OPUZENSKA SJEANJA JEDNOGA KOLSKOG UPRAVITELJA (1951. 1956.)

Da bi ovaj osvrt bio to vjerodostojniji, nemogue je ne ogrijeiti se o onu latinsku Diforme est de se ipso praedicare (Neukusno je govoriti o samome sebi), ali zato je na vama da prosudite koliko da mi vjerujete. Iz Vrgorca su me poetkom sijenja 1951. premjestili u sedmogodinju kolu u Metkoviu. Sve je bilo dogovoreno oko 9 sati i napisano rjeenje, ali nije to bilo za mene! Naime, oko 11 sati, nakon povratka u Kotarski ured za prosvjetu, povjerenik mi priopuje da nema nita od Metkovia, nego da se spremim opet na upraviteljsko mjesto, i to u Opuzen, jer je nenadano preminuo upravitelj kole. Bio sam neugodno zateen, ali tu nema hoe-nee! Tri dana poslije u pratnji jednog uitelja uskotranom stigoh do kolodvora pa brodom preko Neretve na opuzensku rivu zasaenu mladim albicijama. Moram priznati da me je odmah neto pozitivno kosnulo jer riva, brod i feral meni su iznimni motivi, a i itavo mjesto s jarbolom (zvonikom) uinilo mi se slikovito, kao brod u plovidbi. Kad sam roditeljima javio da su me premjestili, otac mi je kazao da sam se preselio u Fortopu (Fort/e/ Opus) gdje je on koji put s brodovima pristajao na vezi za Metkovi. Bio je tako i na parobrodu Jason (407 BRT) austrougarskog drutva Dalmatia u svojstvu prvog asnika kad su vjerojatno osim razne robe iz Trsta najvie prevozili bakalar: Barba, oemo li ga na leo? Ne nego na brudet! A sutradan: Barba, oemo li ga na brudet? Ne nego leo! Izgledom bijah neugledan, teak manje od 60 kilograma, nosio sam uski kaputu i slamnat kufer. Prelazili smo preko Trga (danas Trg kralja Tomislava), a s prozora kolske zgrade promatrale su nas radoznale enske glave. U svezi mi je s navedenim jedna nastavnica nakon nekoliko mjeseci, a imajui potrebu odvaliti kamen sa srca, dola slubeno u upravu i priopila: Kad sam Vas
318

vidjela toga dana, rekla sam svojim kolegicama: Kakvog nam ovo balavca alju za upravitelja! Oprostite mi jer to Vi niste zasluili! Kamen smo brzo odvalili, a ja njoj za utjehu rekoh da sam zaista tako izgledao i da nije puno pogrijeila, ali je sva srea to izgled i odijelo ne ine ovjeka kao to ni kosa ne ini pjesnika. Uemo u kolu s 520 uenika, 12 odjela i 11 nastavnika. Prihvaam ubrzo kolegijalnu ruku svih prisutnih te sve meuljudske i materijalne potekoe koji kolu tite. Najvei mi je kamen spoticanja bila injenica da u predmetnoj nastavi nije bilo strunjaka za pojedine predmete, nego su te predmete predavali nai vrijedni uitelji prema svojim sklonostima. Nakon polugodinjih sjednica, a u svezi s tim i pootrenim kriterijem ocjenjivanja, na jednom je od mjesnih sastanaka u irem politikom sastavu dio sudionika raspalio po koli (usput i po meni) govorei o svakojakim kolskim nevoljama i odnosima. Govorilo se, to je i razumljivo, najvie o slabom uspjehu uenika, pogotovo u starijim razredima. Bilo mi je uistinu teko, osjeao sam se nemonim. Jedan prisutni inenjer, ne slaui se s tako otrom kritikom, rekao je na kraju sastanka: Da sam ja upravitelj kole, odmah bi uzeo kufer u ruke i nestao netragom! Unato svemu, ostao sam jer je svaki poetak teak. Nakon nekog vremena pozvao sam u upravu kole tek izabranoga novog predsjednika opine (L. Dujmovi), razumnog i plemenitog ovjeka, kojemu sam izloio sve nedostatke koje sam uoio i moju elju da radim svoj posao s voljom i ljubavlju. Taj mi je ovjek dao toliko snanu podrku da sam imao dovoljno energije tijekom povjerenoga mi mandata. Nita manju potporu u ostvarenju programa kole dali su mi i vrlo agilni lan kolskog odbora (I. Kapovi) te tajnik kole (J. Suan), posebice u administrativnim poslovima. U narednim smo godinama s dolaskom novih nastavnika postigli solidnu strunu zastupljenost (oko 70 %). U osnovi su se mojeg programa rada izdvajala etiri podruja: a) upoznavanje uenika b) upoznavanje i usklaivanje rada nastavnika c) pouavanje roditelja u njihovu primarnom zadatku odgoja i obrazovanja d) poboljanje uvjeta rada i opremanje kole nastavnim pomagalima. Mnogo je mogunosti za upoznavanje uenika, ali za upravitelja, pogotovo kad nema pedagoga, iznimno je vano redovito pohaanje (hospitacije) nastavnih satova svih nastavnika. Upoznavanje je dodatno pojaano ako i sam upravitelj predaje nekoliko sati iz svoje ili drugih struka. Tijekom posjeta biljee se obrazovni, pedagoki i psiholoki problemi, preteito u ozbiljnom tonu, s obzirom na karakter i strukturu nastavnog sata. Bude koji put i satova koji odstupaju od uobiajenih. Iznosim dva primjera. Prvai se zapleo na satu matematike u raunanju i pogrijeio za jedan. Uitelj mu kae da rezultat nije toan, a malian se ne slae. Uitelj mu ponovi
319

da je pogrijeio, ali prvai ne poputa. Naposljetku mali ree: Zna ta, ajmo se kladti. Ajmo, pristade uitelj. A za to? A zato, zato, zna zato! predloi mali, Za nogu u gujcu! Ajde na raunalo! Pomie on kuglice, znoj ga oblio, pa kad je vidio da je pogrijeio i da uitelj ima pravo, prodere se: Ajme izgubija san i odmah se sagne i nacilja tur: Ajde, tuci! Uitelj onako osrednje potegne. Svih nas skupa nenamjerno obuze mali osmijeh: Pa ta izgubija san, pa ta, sportski odape mali ierone. Doivio sam to kao hvalevrijedan mali igrokaz. U estom razredu na satu zemljopisa dogodio se drugi sluaj. Bila je o Pagu rije pa kad se ueniku, htijui izrei toan naziv pakoga veza, zapleo jezik te je kao iz topa ispalio onaj prostonarodni izraz za enski organ. Mali tajac, uenje, osmijeh i iekivanje. Nastavnica se malo zarumenjela, a glave se uenika pomakle amo-tamo. Uskoim i reem: Nita, nita, pogreka jezika ili na latinskom lapsus linguae, a postoji i pogreka olovke ili lapsus calami i druge. Smirie se, nauie neto latinskoga i ubrzo prijeosmo, sa znakom kolskog zvona, na ukusni paki sir. Istini za volju, nastavnici ba ne vole hospitacije jer nerijetko misle da e upravitelj traiti dlaku u jajetu, kao da su oni u prvom planu, no kola je tu radi uenika, a ne radi nastavnika. Ako se nastavnike sustavno posjeuje u razredu i razgovara u slubeno-prijateljskom tonu, nema prepreka za prihvaanje sugestija na obostrano zadovoljstvo. Moram priznati da su mi nekad dobro pripremljene nastavne jedinice proirile vidokrug obrazovanja i da sam od svojih kolega mnogo toga nauio. U radu s nastavnicima vanu je ulogu odigrala naa zbornica. Radila je od jutra do mraka, kao perpetuum mobile. Jedne su zimske veeri s onim veernjim banula dva republika savjetnika u nau zbornicu. Iznenadili smo se, pozdravili ih, a oni e obojica uglas: Nigdje ovakve zbornice! jer su nas vidjeli da itamo, razgovaramo, igramo ah ili sluamo emisije. Mali radijski prijamnik marke Kosmaj uvijek je neto emitirao. U svojim stanovima nismo imali vlastite prijamnike pa nam je to bila najneposrednija veza sa svijetom. Kad su uvedene kolske radijske emisije, pojedina bi se odjeljenja natiskala u zbornicu i odsluala emisiju. Na obrazovanje i raspoloenje nastavnika vrlo su uinkovito djelovale radne zajednice koje su se svakih jedan do dva mjeseca odravale u matinoj ili okolnim kolama. Zaduivalo bi se djelatnike dotine kole da odre i praktino i teoretsko predavanje (u razredu i za uitelje) uz svestranu raspravu. Potom bi se prireivao ukusan domjenak s pjesmom. Raznolikom sastavu roditelja naih uenika (od nepismenih do visokoobrazovanih) moda nismo u programskim sadrajima poklonili dovoljnu pozornost, ali uhodani kvartalni roditeljski sastanci, osobito skupni u prvom dijelu, bili su
320

iznimno dobro posjeeni. Voljeli su roditelji posluati predavanje iz pedagoke, zdravstvene ili opeobrazovne problematike i od toga poneto prenijeti i u svoj dom. Stara kolska zgrada bila je jama bez dna. Mijenjali smo drvenariju, popravljali krov, provodili daljnju elektrifikaciju, redovito iznutra bojali, ukraavali panoima i slikama, ali ju nije bilo mogue dotjerati u pravi estetski ugoaj, poglavito ne sanitarije. Onog dana kad sam odlazio, liilac je bojao fasadu ne bi li stara dama bila koliko-toliko ljepa. Nastavna pomagala (uila), posebice za starije razrede, nisu bila dovoljna, ali smo ih sustavno nabavljali s predvienim sredstvima u proraunu. Istaknuo bih jednu seriju pomagala za fiziku koju je izradio prethodni upravitelj. Za kemijske pokuse nabavljali smo kemikalije u ljekarni u Metkoviu ili bi nam neke poklonili iz laboratorija PIK-a Neretva. Za navedene i ostale predmete uila smo nabavljali u knjiari u Metkoviu. Pa evo i u vezi s tim jedne zgode. Doao sam jednog dana uzeti narueni korpus (model s unutarnjim organima od gipsa) i elio utvrditi je li ispravan. Opazih pokraj njega dvije seljanke koje ga obilaze. Htjele bi ga dotaknuti pa se suspregnu, a onda e jedna od njih (ujem ja dobro): Tko zna di je ovi jadan poginija? Java, san? Nije, nije poginija, kaem ja, Ovo je od gipsa! Razvalie oi. Slino sam doivio i u jednoj trgovini tekstilom. Promatrao sam izlog s izloenom robom i odjevenu lutku (atrapu) kad je kraj mene naila neka seljanka. I ona neto zagleda. Uli smo zajedno u trgovinu gdje sam zatraio koulju. Pita prodavaica i tu enu to ona eli, ali ona ne odgovara, samo mene gleda pa e odjednom: Rec ti meni di je ona to smo je tamo vidli, oe l do? Na njoj san neto zamirla. E moja bako, ona je jo tamo i nee doi kaem ja, a onda je prava prodavaica preuzela svoju ulogu i posluila baku. Opet se upitaj je li sve to san ili java malo neshvatljivo da je atrapa iva! U nastavno-odgojnom procesu osobito su dobro bile uhodane dodatne napredne skupine u pojedinim predmetima, pa su uenici prema svojim sklonostima razvijali interese za proirenim znanjima. Nekima je od njih steeno znanje kasnije posluilo u izboru profesije (studija i sl.). Slobodne su aktivnosti takoer oblikovane prema sklonostima uenika (dramske, sportsko-estetske i neke tehnike sekcije, pjevaki zbor...). Bile su uklopljene u svekoliki mjesni kulturno-prosvjetni ivot pa su tako kolske priredbe dva do tri puta godinje bile uobiajene, a dvorana u oblinjem kinu uvijek dupkom puna. Skrenimo sad pozornost malo na dva dogaaja u Ploama (tada Kardeljevu). Sijeanj 1952., parobrod Loinj na kojemu je moj brat plovio kao prvi asnik. Brod je nakon dugog iskrcavanja tereta isplovio jednog dana po jaoj buri. Brat mi je poslije nekog vremena ispriao to se dogodilo. Remorker vjerojatno nije dovoljno izvukao krmu, a budui da je brod bio prazan, bura
321

ga je lako zanosila na hridi donjeg dijela luke. Zapovjednik je bio Franceschi kojega sam ja u brodskom salonu jednom vrlo pozorno sluao o tekim uvjetima prilikom prelaska preko Atlantika u amerikim konvojima za vrijeme Drugoga svjetskog rata kad su ih napadale njemake podmornice kad je on osobno jedva preivio. Evo, ovdje u Ploama doekao je kraj svog ivota. Naime, nedostajalo je samo nekoliko metara da se brod razbije o hridi, on se uzbudio, kormilar mu nije mogao pomoi jer vrsto dri kormilo na lijevo, on pada od kolapsa ba u trenutku kad je brod sretno izbjegao havariju. Moj brat, shvativi da nema zapovjednika na mostu, popne se brzo na most i preuze zapovjednitvo. Ubrzo je uspostavljena veza s pomorskim vlastima, lijeniko povjerenstvo iz Makarske otilo je u susret brodu i utvrdilo smrt zapovjednika. Tijelo su mu proslijedili Split, gdje je i pokopan. Kakav kruh sa sedam kora, a gdje preminu dragi i simpatini barba? Na relaciji Opuzen Ploe pamtim i vlastiti neposredni doivljaj. Jedne noi krajem ljeta 1953. prekrcali smo iz parobroda Herceg Novi na manji brod (vlasnik I. Urli) sobni namjetaj koji sam bio nabavio u Rijeci. Krenuli smo oko ponoi natrag u Opuzen. Kad smo zali u ue Neretve, vlasnik broda padajui s nogu od umora i sklapajui oi kae: ime, uzmi timun (jargolu) u ruke, ja vie od umora ne mogu. Vozi kako zna pa kad budemo blizu ti me probudi! Bilo je vedro nebo osuto zvijezdama, motor trese, brod plovi pod mojom komandom. Jedna nas je laa mimoila, a mi smo oko dva sata stigli na malo pristanite nedaleko od kole i iskrcali namjetaj. Kad se prisjetim svega, i danas razmiljam koliko sam samo uivao brodovlasnikovo povjerenje vlasnika kad mi je dopustio da upravljam brodom usred noi! Prilino bogat bio je amaterski kulturno-prosvjetni rad za starije mjetane. Djelovao je Mjeoviti pjevaki zbor s oko 40 lanova i dramska skupina u kojima sam bio redoviti aktivni lan. Prireivali su se nastupi u drutvenoj kino-dvorani, a upriliena su i mnoga gostovanja (Konjic, apljina, Metkovi, Kardeljevo, Trpanj, Janjina). Vrlo je aktivna bila i mjesna glazba sa svojim koncertima u mjestu i na gostovanjima. Isto tako, bilo je i mnogo uzvratnih gostovanja iz nekih navedenih i drugih bliih i daljih mjesta (Split, Sarajevo i dr.). Mahom svi nastavnici iz matine kolske zgrade redovito su uz mjesenu pretplatu ili na sve kino-predstave jednom ili dva puta tjedno, a katkad bi se otilo pogledati kvalitetnije filmove i u Metkovi. Koji put smo spontano zapjevali poneku dalmatinsku ili drugu pjesmu. Znao bih ubaciti u to doba jo neuhodani trei glas (bariton), to sam ga ispekao u jednoj od prvih ibenskih klapa poslije rata 1945. Meni osobno najdrae su pjesme Pivci moji ne pivajte i Posadi bilu ruu. Kasnije je taj novi zvuk prihvaen i od novoosnovanih opuzenskih klapa s kojim su osvojili mnoga priznanja i uspjehe na festivalima. Posjedujem plou klape Gusari s Neretve.
322

Meni je bila vrlo zanimljiva neretvanska kuhinja. Kad sam prvi put okusio ablje krakove, odmah sam se sjetio pjesme abe (abe, abe gozbu su imale, rega, rega, reg, kva, kva) koju sam ranije pjevao u zboru. Jegulje na brudet ili s ranja traile su dobru kapljicu, ali liska na divlja te posebno leo, s dvama zrnima soli, bila mi je posebna delicija. Zaigrali bismo povremeno na oblinjem zogu i na bue (balote). Iako sam i se i ranije bavio tim portom, uz uobiajeni sam popratni rjenik u Neretvi morao prihvatiti i nove izraze, npr. polako od ponde, intraji ili pak prisumiti. Ta nam je igra mnogo pomogla da se opustimo ili, bolje reeno, duhovno i tjelesno odmorimo. Gotovo est godina boravka u Opuzenu brzo je prolo. Bilo je sadrajno vrlo bogato, sa svim moguim uspjesima, tekoama i problemima. Stopio sam se s neretvanskim veselim i radinim ljudima. Oduevile su me mnoge injenice i dogaaji: obrambena tvrava Fort/e/ Opus na razmeu Velike i Male Neretve, Narona, Kula Norinska, rimski kipovi u predvorju Opine, neretvanske lae i trupice, guske i patke, vonje Poletom i Svedarkom, pristajanje broda Tuhobi, Ornitoloka zbirka u Metkoviu, izleti rukavcima i rijekom do Ua, karneval i makare, nogometne utakmice Neretvanca, etnja rivom i bajerom, vonja uskotranom pa onda brodom u Split, prve mandarine na poljoprivrednom dobru, obilazak tvornikih postrojenja PIK-a Neretva, uenika izrada proizvoda u Pletarskoj koli, izlasci u Podgradinu i na brdo Brtanik, posjeti Kominu, Krvavcu, Blacama, Slivnu i Rabi te jo mnogo toga ugodnog. Ipak pamtim i pokoju elementarnu nepogodu. Primjerice, veliku poplavu kad su nedostajala samo 2-3 cm da voda ne prodre u kolsku zgradu, a po Trgu se moglo kretati samo u visokim izmama ili u trupici te veliku studen poetkom 1956. kad je sve zaledilo a elektrini vodovi popadali, to je popratio dugotrajan nestanak struje. Bilo je jo mnogo raznih dogaaja i doivljaja: drutveno-politikih i drugih skupova, vrlo napetih izbora za vlast, razvoj i dosta velikih potekoa u zadrugarstvu itd., ali nije mogue sve komentirati. Morao sam otii iz Opuzena zbog obiteljskih razloga. Jednoga me ljetnog dana sredinom kolovoza 1956. na rivi, s mnogo veim i razgranatim albicijama, ekao trabakul. Ukrcali smo namjetaj i krenuli put mojega rodnog Zadra. Prijevoz mi je omoguio PIK Neretva (veliko im hvala!) koji je s tim trabakulom dovozio rajicu iz Vranskog polja via Pakotane. Motor je zabrujao, odlazimo. Tuga ili sjeta? Ne, neu ti rei zbogom, dragi Opuzene, nego dovienja! Bio sam nakon te 1956. tri puta u posjetu Opuzenu, s obitelji ili bez nje: prvi put sredinom ezdesetih kad su djeca htjela vidjeti gdje su provela najranije djetinjstvo; drugi put kad su u Opuzenu otvorene nova kolska zgrada i ambulanta 1981.; te trei put prigodom proslave dvjestote obljetnice osnovne kole
323

u Opuzenu 1998. Na sveanoj akademiji odrao sam mali spomen-referat. to me je posebno iznenadilo prilikom tih posjeta? Tu su nove zgrade, mostovi i prometnice. Ali nema vie stare kolske zgrade! Na tom je mjestu Privredna banka. Nema ni stoljetne platane pa sam na trenutak izgubio i orijentaciju. Od svega pak najvie me je oduevilo to je Opuzen proglaen gradom, a zaudio revolucionarni obrat stara baka vie ne vesla, nego pali tomos i upravlja trupicom. kolu sam predao svojemu nasljedniku, dragom kolegi Mirku upiu koji je u prolom broju Zbornika istaknuo da sam ostavio dobro organiziranu ustanovu s naglaenim pedagokim standardom. Hvala mu dovijeka! Verba volant, scripta manent. Zaista je bilo vrijedno upoznati Deltu Neretve i ivjeti u Opuzenu.

ime Maga, Zadar

324

PREMINUO DON ANTE METROVI

Dana 1. sijenja 2010. u 87. godini ivota i 61. godini sveenitva preminuo je don Ante Metrovi. Roen je 10. listopada 1923. u Splitu, gdje je zavrio kolovanje. Zareen je za sveenika 2. travnja 1949. Nakon mlade mise postaje upnikom u Grabovcu (1949. 1952.), a potom u upi Roe Votane (1952. 1959.). Sveeniku slubu u Rogotinu obavljao je od 17. listopada 1959. Prva priest u Rogotinu1969. do 30. kolovoza 1971. Upravljao je upom Blaene Djevice Marije Kraljice Neba i Zemlje u Ploama od njezina osnutka 21. studenoga 1961. do dolaska don Zdravka Blajia 1967. Od 1971. bio je upnikom u Katel tafiliu, gdje je ostao sve do umirovljenja 1999. Bio je vrst i portvovan sveenik, prosvjetitelj i duhovnik, ovjek koji je na svoj poseban nain ostao trajno zapamen u Rogotinu. Vedran Dami, Zagreb
325

ARHITEKT NIKOLA POPI

Roen sam u Opuzenu 21. sijenja 1952. godine. Diplomirao sam na Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Mentor mi je bio profesor Neven egvi. Nakon to sam diplomirao, radio sam u Hrvatskome restauratorskom zavodu u Zagrebu gdje sam, u suradnji s kiparima, slikarima i povjesniarima umjetnosti, radio na razliitim projektima obnove povijesnih graevina. Radei u splitskoj podrunici Graditelja iz Supetra, upoznao sam tradicionalnu puku arhitekturu i urbanizam otoka Braa i openito malih obalnih i otokih mjesta, a u Obali iz Splita posebno zanimljivo podruje projektiranje u pomorstvu. Godine 2000. osnovao sam vlastitu Arhitektonsku radionicu 312. Od akademske godine 2006./2007. sudjelujem u izvoenju nastave na Graevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu na Katedri za arhitektonsko projektiranje na sljedeim kolegijima: Radionica arhitektonskog projektiranja 2, Radionica arhitektonskog projektiranja 7 i Urbanistika radionica 4.
326

Godine 2009. izabran sam na Graevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu u naslovno umjetniko-nastavno zvanje docent za podruje umjetnost, polje likovne umjetnosti, grana arhitektura (umjetniki dio). Bio sam lan predsjednitva Drutva arhitekata Splita i predsjednik Strunog savjeta DAS-a 2004. 2006. te lan skuptine Udruenja hrvatskih arhitekata 2005. 2007. lan sam Strunog savjeta UHA-e od 2005. do danas (dva mandata). lan sam Suda asti Zajednice udruga inenjera Splita 2006. 2009., a od 2009. lan izvrnog odbora iste udruge. Dobitnik sam strukovne nagrade Drago Gali 2005. za najuspjenije ostvarenje na podruju stambene arhitekture u Hrvatskoj za kuu Dimov na otoku Brau i asnog priznanja Piranesi, takoer 2005. Poljski asopis Architektura 2005. objavljuje moju realizaciju ulaznog prostora u groblje sv. Roka u Opuzenu, koje se nalazi izmeu triju graevina koje dostojno predstavljaju recentnu hrvatsku arhitekturu. Iste godine objavljen je intervju sa mnom u asopisu Oris. asopis ovjek i prostor objavio je vie mojih radova. Ulazni prostor u groblje sv. Roka u Opuzenu i kua Dimov odabrane su za knjigu Suvremena hrvatska arhitektura testiranje stvarnosti meu ukupno 22 rada nastala od 1990. do danas. Obje realizacije odabrane su za izlobu Avantgarde & Kontinuitat odrane u Beu u Ringturmu 2007. Kua Dimov odabrana je 2008. meu deset graevina iz Hrvatske koje su ule u publikacijuThe Phaidon Atlas of 21st Century World Architecture izdavaa Phaidon iz Londona. Hrvatski muzej arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu priredio mi je u studenom 2004., godine zajedno s arhitektima N. Kondom i A. Mardeiem, izlobu pod imenom 3x3.

327

Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti iz Opuzena priredila mi je dvije izlobe. U njezinu izlobenom salonu i Likovnom salonu u Opuzenu postavio sam itav niz slikarskih i kiparskih izloaba od kojih posebno izdvajam izlobu Kuzme Kovaia, Ive Dulia, Zlatka ulentia, Josipa Biffela i Julija Klovia (reprodukcije). Izlagao sam na Zagrebakom salonu mladih, Zagrebakom salonu, godinjoj izlobi realizacija Udruenja hrvatskih arhitekata, Dnevima arhitekture Piranesi u Piranu, svjetskim kongresima arhitekture u Istanbulu i Torinu, Festivalu arhitekture u Dubrovniku, meunarodnim gostovanjima UHA-e u Podgorici, Sarajevu i Novom Sadu, Tjednu arhitekture u Pragu... Bio sam predava na ljetnoj koli urbanizma Urbana afirmacija otonih i obalnih naselja u Orebiu 2003. u organizaciji Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, na sajmu SASO u Splitu 2005., na Danu arhitekata, predavao sam u Klesarskoj koli u Puiima nastavnicima srednjih strukovnih kola iz Hrvatske te na ljetnoj koli arhitekture Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu u Bolu 2006., 2007., 2008. i 2009. lan sam urednitva monografskog broja Arhitekture posveenog arhitektu Ivi Radiu (uz N. Kondu i E. irolu). Dobitnik sam Plakete Grada Opuzena za postignute uspjehe na podruju arhitekture te doprinos ugledu Grada Opuzena 2005. Na idejnome arhitektonsko-urbanistikom natjeaju rjeenja podruja pojedinanog zahvata P4 (biva Bavarija) u Lucu u Splitu 2009. osvojio sam 1. nagradu. Bio sam lan u ocjenjivakim sudovima na vie arhitektonskih natjeaja u Splitu, Kninu i Zagrebu. RECENZIJE Piranesi No 23/24 Autumn 2006., The Piranesi awards 2005. Kritiki regionalizam nije puko stvaranje arhitekture elementima kojima smo okrueni, on je prije svega njihovo kritiko preispitivanje. Graditi danas kontekstualno u Dalmaciji znai primijetiti da naa okolina vie nisu kamene kue megaronske jasnoe, nego kompleksni i kontradiktorni artefakti od bloketa i betona. Renesansne dubrovake vile i njihove kamene terase raspadaju se pred naim oima, a nova stvarnost su nedovrene kue s pripremljenim nastavcima za armaturu serklaa sljedeeg kata. Arhitekt Popi sve to jasno vidi. Iz njegova rada iitava se i rezignacija, ali on ne dozvoljava da ona prevlada njegovom stvarnosti. Malim istinama bori se protiv velikih lai, ne moe
328

graditi kue u koje sam ne vjeruje. On ne gradi palae zato to ih ne bi znao raditi, nego zato to nema gospara. Za Popia kua Dimov je naprosto kua za odmor na obali mora. I nita drugo. Ali zar bi trebala biti neto drugo? Elementi koje arhitekt koristi tipini su za mjesto na kojem je kua nastala. Nijedan ne koristi olako, sve ih dvostruko provjerava kako bi im dao legitimitet. Kosi krov pokriva kamenim ploama afirmirajui tako autohtoni puki arhitektonski element koji se ne doivljava takvim, jer kupa kanalica nezaslueno igra njegovu ulogu. I kure koristi na pomaknut nain kako bi poveao povrinu u hladu. Sjenovita natkrivena terasa iza kue pokazuje arhitektovo poznavanje zaboravljenih mudrosti. Mudrosti, kojima se ovdje jednom gradio svijet uravnoteen sa svojim vremenom. Arhitektonska mudrost znai projektirati pojmovima: na suncu u hladu, na pogledu u zaklonu, te stalno uvijek iznova i iznova gledati more. Element konteksta su i skaline koje centurizacijski povezuju obalu i cestu, najkraim putem povezujui toke A i B. S njih se dolazi i na drvenu terasu s koje ulazimo u znatno paljivije oblikovanu unutranjost. To je jo jedan stav koji arhitekt eli reafirmirati, a koji se ini naputen od stanovnika regije, koji kao da fasadom obavjetavaju o stupnju kulture ukuana. Bazen s preljevom u more nije daleko od kamenice za ulje koja je promijenila namjenu. Kada je arhitekt postavio pitanje, kuo to ti eli biti, ona mu je zasigurno odgovorila, elim biti ono to jesam. Goran Rako Piranesi No 23/24 Autumn 2006., The Piranesi awards 2005. Jo mi je svjee sjeanje iz ranog djetinjstva kad smo znali odlaziti iz Stomorske u Neujam malom drvenom pasarom. Tada je to bila prava avantura. Neujamska vala gluila je tiinom. Svega dvije tri kuice, vikendice kojih se u zelenilu jedva nazirao krov .Zida oko parcela nije bilo. Meile su ih stoljetne gomile. Poneka je gajeta bila tu na vezu jer se drugaije nije moglo stii u valu. Ceste do ostalih mjesta na otoku nije bilo. Samo zarasle kozje staze. Miris maslinova ulja, gustog oltanskog crnjaka, suhe smokve, u moru oiene ribe, usijanih gradela Prisjeam se mirisa ribarske mree, oprane, osuene i spremljene u konobu. I vesla su se tamo spremala. Uvijek. Da se na suncu ne konkulaju, jer dobro veslo teko je bilo nabaviti, jednako teko kao i njime veslati. Tiho, bez vaenja iz mora, da se riba nou pod svijeu ne plai.
329

Tako je bilo i u brakim Boboviima, tako u Osibovoj i u Luici ije bi etiri milje opsega uvijek rado preveslao u bajbotu jedrilice starog poznanika. Svakog ljeta navraali smo na ista mjesta i svakog se ljeta proimali prirodom. I svakog ljeta desila bi se pokoja nova kuica. I svakoj novoj kao i starima jedva bi se krov nazirao. I svaka je bila utopljena u vlastiti okoli. Nisi znao gdje prestaje vani a poinje unutra. Niti je to bilo bitno. Naprotiv. Upravo ta organska povezanost prirode i ljudske tvorevine, simbioza Kue i Zemlje temeljni je razlog bivanja. Oduvijek. Jednom se desilo. Kuca na kat. Pa jo jedna. I to je trajekt dublje uplovljavao do svog pristana to ih se moglo vidjeti sve vie. Nikle su u jednoj godini, jedne zime. Spomenici prestia ponosnih vlasnika. Alpski krovovi, beskrajna stubita na tvrdim, zatvorenim proeljima, tvorevine sklepane od betonskih blokova, tek poneka obukana. Lani lukovi, jednako lani kao svijet u kome nastadoe.

Bile su sedamdesete. Svake godine sve vie ljudi, sve vie kua sa sve vie katova. I sve manje ljepote. Sve manje razloga bivanja. Nestadoe kuice kojih se jedva krov nazirao. Krov koji kupi kinicu nije vie trebao. Jer dola je voda. Tekua. I cesta. Prava, asfaltirana. I jo kua, i jo kia. Osamdesetih sam rijetko tamo svraao. Tada smo jedrilicom plovili po itavom Jadranu. I svugdje je bilo isto. Svugdje je svake godine nicalo sve vie zgrada. Apartmanizacija je pomalo uzimala danak. Nove tvorevine su iz godine u godinu bubrile pribliavajui se jedna drugoj sve vie gutajui ume, vinograde, maslinike.
330

I sve manje je bilo Jadrana koga se sjeam iz djetinjstva. Hektoroviev Neujam davno je zdrobljen u agregat za beton. Temeljito i predano kako smije uraditi narod koji ni sebe ne poznaje. I ne samo Neujam. Svugdje drugdje isezoe krovovi kuica iji se krovovi u zelenilu jedva nazirahu. Jednako se uruie krovovi ljetnikovaca dubrovakih gospara. Bezduno su rastoeni kao kue starih kapetana u Orebiima ili na Silbi. Rijedak je primjer da se danas desi dobar spoj investitora i arhitekta, pa da uz neizmjeran trud potonjeg nastane Kua, da se opet dogodi onaj ve zaboravljeni zagrljaj Zemlje i Zgrade, da nikne istinski ljetnikovac, odmorite tijela i due. Sada je to ve nasuna paradigma koja svima treba pokazati kuda i kako dalje. Hvala, jor Nikola,i samo tako dalje! Eugen irol 3x3 devet kua, konda_mardei_popi, izloba u sklopu programa Arhitekti govore, Zagreb, Muzej arhitekture HAZU, Zagreb, studeni prosinac 2004. Arhitektura mrtvanice, grobne kapele, ili groblja uvijek emanira ambivalentne emocionalne poticaje: tuge i radosti, dostojanstva i neposrednosti. Za arhitekta je to zadatak koji potie intelektualno preispitivanje smisla. Svaka dobra arhitektura uope, a ovih funkcionalnih zahtijeva posebice, urasta u prostor svoje okolice kao pojedinano spram opeg, referirajui se na odnos ovjeka kao jedinke prema univerzumu. Mrtvanica uz groblje u Opuzenu, djelo arhitekta Nikole Popia, nadahnuto je projektirana minijatura, realizirana u specifinom pejzau obiljeenom jasnim kontrastima tekstura primordijalne forme kraa, autohtone vegetacije i kultiviranih naplavina ua Neretve. Svaki od prostora ili prostornih sekvencija ovdje je uoblien tako da je mikrokozmiki kontinuum prostor-vrijeme ograen i odreen uporabnim smislom (nije li to ujedno i smisao arhitekure?). Radi se o kui koja nije nikad izgraena ona je naprosto izdvojena kao podcjelina univerzalnog prostora. Rezultat tog prosedea je izostanak volumena. Postoje tek plohe koje kontroliraju meuodnose. Postupkom izdvajanja Nikola Popi iskoritava mikrotopografiju koja nas uvijek iznenadi nekim neoekivanim rakursom. Laganim vertikalnim panelima od elementarnog gradbenog materijala dananjice, on decentno razdvaja otvorene prostore razliitih namjena, dok horizontalnim ili blago skoenim hodnim plohama otvara nove razine pejzaa i usmjerava poglede. I u tvorbi
331

enterijera koristi isti (izvorno miesovski) postupak. Preko bridova tako sloenih prostornih meandara se cijedi svjetlost, ponitavajui dihotomiju izmeu unutra i vani. Askeza koju emanira arhitektura Nikole Popia na motivima fotografa Borisa Cvjetanovia, nije zamka za neiskusno oko. Praznina je samo rezultat fiktivno raslojenih stratuma tvarne arhitekture od njezine uporabne supstancije bia. Na tim fotovedutama, dapae, sasvim je predvidljivo prisustvo ovjeka, a njegova je silhueta u dosluhu s pejzaom oekivana. Ne samo sudionika u ceremoniji konanog ispraaja, nego sluajnih i stalnih stanara prostora, koji ive svoju svakodnevnu odu radosti. Jesenko Horvat 3x3 devet kua, konda_mardei_popi, izloba u sklopu programa Arhitekti govore, Zagreb, Muzej arhitekture HAZU, Zagreb, studeni prosinac 2004. , katalog izlobe Svako istinsko arhitektonsko djelo proizlazi iz jasno formulirane prostorne zamisli. Arhitektov talent tada postaje ona vjetina kojom se rije sublimira u prostor. Tijekom vremena izvedbe prostor se pak pretvara u novi ivot, koji nastavlja vlastiti, osamostaljeni put. Inicijalna rije tako postaje suvina, slui tek nama arhitektima kao motiv ili platforma analitike strune diskusije. Meutim, za predstaviti, ovo novo, posljednje, jo u nastanku, djelo zagrebakog aka arhitekture , sada splitskog arhitekta Nikole Popia rije nije ni potrebna. Treba samo moi osjetiti, jednostavno putovati i proivjeti bogat, slojevit sinopsis itinerera projektiranog posljednjeg puta u Opuzenu. Konano, u svakoj kvalitetnoj arhitekturi posveenog ili sakralnog prostora
332

primarna funkcije nije u pragmatinoj ve u psiholokoj komponenti arhitekture. Funkcija tada postaje tajna oblikovanja prostora samog po sebi. Arhitekt Popi ne pada u zamku mogue retorike interpretacije topografije lokaliteta, terena koji prejudicira put prema dolje. Manu, on znalaki pretvara u pogodnost. Napokon, u Arhitekturi i peta fasada postaje ona prva, primarna, jo k tome i inicijalna u prostoru. Ispod lapidarnih, arhetipskih, elementarnih arhitektonskih ploha, uronjenih u britkost kolorita klasinog reljefa mediteranskog pejzaa, optika crno-bijele reprodukcije, razotkriva Vanitinsku pouku o putanji svjetla i sjene i suptilnoj skali njihovih modulacija. Svjetlo tako postaje primarni gradbeni element prostornog fluida. Znakovito je, da poput rijetkih, ali velikih majstora graditeljske umjetnosti, nakon proivljenih pola vijeka ivotnog puta, Popi suvereno ulazi u vlastitu kreativnu mladost. Poetkom XXI. stoljea, nakon brakih radova, i njegov opuzenski projekt prepoznajem kao osobni rukopis nae fakultetske generacije. Arhitekt Popi, bio je egviev ak. Ne onaj koji u biografiji deklarira mentorstvo uitelja, ve onaj koji je kao umjetnik intelektualac istinski shvatio pouke svog profesora. Andrej Uchytil Suvremena hrvatska arhitektura testiranje stvarnosti Oblici kolektivnog identiteta, Urbani dizajn komunalna inicijativa preputena malim sredinama (str. 164.) Stroga geometrija golih betonskih ploha i asketsko oblikovanje ulaznog prostora s mrtvanicom na groblju Sv. Roka kod Opuzena (2001. 2003.) Nikole Popia usjeeni su u kreviti pejza. Istovremeno intimni i kolektivni dogaaj ispraaja preminulih i komemoracije, Popi artikulira reduciranim jezikom i arhitektonskom kulturom koja je u organskom odnosu prema oporosti okolia. Maroje Mrdulja Suvremena hrvatska arhitektura testiranje stvarnosti Schoener wohnen, Mediteranski milje (str. 228.,229. i 230.) U istoj tipologiji Nikola Popi, D. Oi Bai i . Vujnovi u arkadijskom pejzau otoka Braa projektiraju kuu Dimov kod Bobovia (1999. 2004.). U umi pinija, na krevitoj padini smjetena je izduena betonska prizma ija je faktura u organskom odnosu prema okoliu. Koncepcijska okosnica tog rada je organizacija ivotnog prostora s dijagonalnim poprenim odnosom terase i bazena u prizemlju, dnevnog boravka razvedenog kroz dvije etae i stranjeg dvora atrija na katu. No betonska prizma krije i uzak lebdei atrij bez poda, otvoren prema nebu i tlu u kojem je zaklonjena staklena stijena kupaonice. U kui s vrlo jednostavnim tlocrtom i presjekom ostvareni su i ekstrovertni i
333

introvertni odnosi unutarnjeg i vanjskog prostora to strukturu kue ini kompleksnom i vieznanom. Autori su koncipirali kuu kao rudimentarno graevno tijelo to ju ini bliskom pukom graditeljstvu, a kompozicija se zasniva na minimalistikoj geometriji ime se projekt nastoji identificirati kao suvremena gradnja. Postava kue na teren je gruba uslijed baze koja je nastala zbog potrebe izvedbe bazena. Time je pojaan formalistiki dojam koji ipak ne umanjuje jedinstvenost i temeljnu egzistencijalnu kvalitetu gradnje. Maroje Mrdulja Suvremena hrvatska arhitektura testiranje stvarnosti Izmeu monumentalnog i dematerijalizacije (str. 286.) U ovoj su skupini meutim najbolji manji, saeti monumentalni radovi poput ulaza u mrtvanicu na groblju sv. Roka u Opuzenu autora Nikole Popia (2003.) ili 35 metarski most Most hrvatskih branitelja preko kanala u Rijeci (2001.). Kenneth Frampton Graditi moderno na zasadama tradicije razgovor za asopis Oris br. 32., 2005. Vera Grimmer, Maroje Mrdulja, Ante Nika Bili, Andrija Rusan Pozornost privlai realizacijama u mediteranskom ambijentu u kojima se susreu saetost materijala, geometrijska strogost forme te sklonost oskudnom, gotovo arhajskom osjeaju arhitekture. Popieva graditeljska gesta je kontekstualna i suvremena, istovremeno samozatajna i uvjerljiva, u svakom sluaju autentina.

334

IVOTOPIS JASNE DRAGUN

Metkovke na izlobi u Sesvetama 13. 03. 2009. - Jasna Dragun (prva s desna)

Jasna Dragun roena je 5. veljae 1957. godine u Tovarniku, ali svoj je ivotni put zapoela i veim dijelom provela u Metkoviu, gdje se i kolovala. Ve u osnovnoj koli znakovit likovni talent nasluuje prof. umjetnosti Radojka Bagur, koja ju je pratila i kroz plesno-etnografske puteestvije, a njezine umjetnike dosege prati i danas. Nakon zavrene gimnazije ivot ju je poveo nekim drugim ivotnim stazama, ne u likovnom smjeru. Ukljuila se u rad folklorne sekcije u osnovnoj koli, a kasnije, pod vodstvom prof. Vidoslava Bagura i kao lan KUD-a Metkovi, proputovala Europu kao tridesetogodinji amater i ljubitelj etnokulture. Ipak, itavo je to, za likovni razvitak nepovoljno, razdoblje sauvala elju, uila gledajui, prikupljala spoznajna iskustva i koristila svaku prigodu za crtanje i slikanje - biljeenje duhovnih i vizualnih uzbuenja traei svoj pristup slikanju kao i svoj osobni izriaj sve do prijelomnoga trenutka - dolaska u Zagreb i Sesvete kad se ukljuuje u rad i zajednike aktivnosti skupine umjetnika okupljenih oko Muzeja Prigorja. Sva su ta nastojanja napokon rezultirala prvom samostalnom izlobom slika i crtea u galeriji Kurija u sklopu Muzeja Prigorja u Sesvetama za iji je postav i predgovor odgovorna prof. Vinja Slavica Ga335

bout. Citat iz predgovora: Pritom nikomu nije promaknulo da Jasna Dragun ponajbolje vlada akvarelom - tom prozranom, fluidnom tehnikom, gdje joj kist, slikajui cvijee, klizi po podlozi i kupa se u razvodnjenoj, razlivenoj boji, hvatajui ve znalaki formu tamo gdje treba, a tamo gdje ne treba puta je da se raspline u bjelini podloge. S druge strane, dragi su joj crtei i u njima se dobro snalazi crtajui pejzae i ruralne vedute. Tu se priaju prie, tu se niu asocijacije i tu kao da se sastaju stvarnost i iluzija, sjeanje i vizija. Likovno, tu vlada linija, koja pokazuje osloboenu ruku, pa ta linija slobodno prha i vrluda ne onako kako diktira imaginacija. Sudjelovala je na vie skupnih izloaba, izmeu

336

ostalih i na iriranoj izlobi 5. Zapreiki bijenale akvarela, koji je nastao na inicijativu vrsnoga poznavatelja likovne scene, povjesniara umjetnosti Stanka poljaria i na tradiciji Mihovila Krulina. Zapreiki bijenale akvarela izniman je kulturni izvozni proizvod i most suradnje s muzejima i galerijama u Hrvatskoj i izvan nae domovine. Tako i izloba 2009./2010., na koju je primljen i rad Ada na Neretvi Jasne Dragun, putuje po gradovima Lijepe Nae i izvan nje. Umjetnica ivi i radi u Sesvetama.

337

KRATKI IVOTOPIS TONIJA ZONJIA

Roen je 1986. u Metkoviu, a odrastao i osnovnu kolu zavrio u Opuzenu. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film i nove medije. Prvi mu je profesionalni rad objavljen 2003. Bila je to naslovnica asopisa Futura. Iste godine pobijedio je na natjeaju Instituta Ruer Bokovi za dizajn uzorka na akceleratoru estica. Godine 2006. izradio je slubeni plakat CR festivala u Zagrebu. Od 2007. stalni je suradnik Veernjeg lista ilustrator je tjednog priloga Obzor. Do sada je objavio vie od stotinu portreta i ilustracija. S piscem Darkom Macanom suraivao je na vie projekata od edukativnog stripa za Hrvatski ronilaki savez, preko projekta za osnovne kole Hrvatski velikani do niza kraih stripova za djecu. Za koprivnikog izdavaa areni duan izradio je brojne naslovnice knjiga (od F. Scott Fitzgeralda i Gogolja do Maurovia). Crta i pie stripove za domae i strane izdavae te izrauje brojne reklamne ilustracije. lan je ULUPUH-a od 2009. ivi i radi u Zagrebu.

338

339

340

Toni Zonji, Opuzen

341

KO TANDARAC LAGAN NA MAESTRALU

Zaboravljena se rije vratila Metkoviu, i to na Trg kralja Tomislava gdje je u prosincu prole godine postavljeno kameno postolje za jarbol na kojem se vijori gradska zastava, stijeg, barjak ili pak korugva (rije koju smo pokupili iz avarskoga jo u vrijeme kada smo s Avarima imali premijerni nastup na Balkanu).

Metkovi 1938. g.

S vremenom je, kao i mnogo toga, tandarac, i kao predmet i kao rije, nestao iz Metkovia pa je njegovim fizikim povratkom na Trg (gdje je neko i stajao, to se vidi s priloene fotografije) red da nam se vrati i kao rije, bez obzira na strano podrijetlo, jer precizno (a i regionalno) znaenjski zamjenjuje hrvatsku kobasicu 'postolje za jarbol za zastavu' mada ta rije esto oznaava postolje i jarbol zajedno. Ono to je Metkovcima posebno zanimljivo jest da je tandarac u hrvatsku suvremenu poeziju u jednome stihu svoje poznate Barbare unio ba Metkovac Ivan Slamnig.
342

Ivica Puljan, Metkovi

343

BARBARA
VEERNJA AKULA BARBA NIKE
Barbara bjee bijela boka Barbara bjee vrsta, iroka Barbara bjee naa dika Barbara, Barbara, lijepa ko slika. Kad si je vidio, gospe draga, kako je stasita sprijeda i straga, srce se strese ko val na alu ko tandarac lagan na maestralu. To je laa to rijetko se raa to je prova staroga kova, to je krma to sitno se drma kad vjeto promie izmeu molova ko mlada krmarica izmeu stolova (Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara Modro, i bijelo i crno farbana!) Je l' danas u brodova takav stas, ima l' jo ljudi poput nas, ima l' jo mora, ima l' zemalja, ima l' jo vina, koje valja? U kakvim olujama imadoh sreu! Na kakvim sam munjama palio svijeu! Koliko puta rekoh na siki: "Kupit u sviu svetom Niki ako se spasimo Barbara i ja, e tutti quanti in compagnia."
344

Kakvo sve more vidjeh daleko! Bilo je jedno bijelo ko mlijeko, morske smo krave muzli jutrom, uveer - bijeli kruh sa putrom. A uto more uto ko limun! Odonda sam za skorbut imun. Bijela jedra i bijela bedra, svojeglava Barbara, Barbara dobra, spora ko kornjaa, spora ko kobra, nijedan brod nije joj rod! More je tamnocrvene boje, stari mornari na palubi stoje. "Parone, dobar odabraste pravac, more je gusti stari plavac." "Jo jedan kabli nek proe kroz stroj provjere radi" - nalog je moj. "Barbaro brodi, more nam godi, nijedna stvar nije ti par." I tako Barbara sve dalja i dalja, crvenim morem se pospano valja e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig, Zagreb

345

JA SAM SUVINA STVAR U KUI

to se to dogodilo s naim ovjekom odgojenim u katolikoj vjeri, upuenim da pomae blinjemu, nejakom, bolesnom, usamljenom? to se to dogaa s naim narodom? Zato ostavljamo potrebite, nemone, stare? Zato nam postadoe teretom? Jesu li za to krivi, mediji, posebno elektroniki koje sve vie i vie pratimo? Jesu li nam oni pokidali vrste veze unutar obitelji, roda, zajednice, naroda? Uvlae li nas oni u europski liberalizam u kojemu pripadnost bilo kojoj zajednici nije naglaena, tovie ni ne preporua se jer se promie tobonji individualizam kojemu je posljedica rasap vrijednosnih sustava svake vrste, ljudskoga okupljanja u bilo koju vrstu zajednice? Jesu li oni uzrok da nai ljudi (poglavito starci) sve vie samuju, pate od depresije, tuge, da se udaljuju od drutva, ive u svojemu svijetu? Kad su nam osamdesetih godina prolog stoljea roaci i poznanici na privremenome radu u inozemstvu govorili kako se u Europi ne poznaju i ne posjeuju ljudi koji ive vrata do vrata, nismo im vjerovali. Najavljivati se susjedu na sijelu bilo je naemu ovjeku strano i nezamislivo. Na te bismo prie samo odmahnuli rukom, nasmijali se i rekli: Ne, ne moe se to kod nas dogoditi, to nije u nas mogue! Odnosi su u obitelji bili jednostavniji, prostoduniji, ljudskiji, posebno odnos prema starijim ljudima koji su bili potovani i cijenjeni. A kako je danas? Je li mogue da smo i mi prihvatili protestantski duh u kojemu je rad jedina vrijednost, a druenje suvina stvar? Nije li sad i nama eljad iza susjednih vrata nepoznata? Je li i kod nas dolo do toga velikog preokreta koji je bio nezamisliv za starije narataje? Gdje je nestala ala, vic, dosjetka? Kakav je danas odnos prema majci, ocu, baki, djedu, starijemu ovjeku? Danas se sve ubrzano mijenja. Manje se poznajemo, manje druimo. Starije osobe moda ne oskudijevaju materijalno uz sina ili ker, ali ih se veina osjea dijelom namjetaja, ak i manje vrijednim od vitrine ili tednjaka jer se s njima razgovara koliko i sa spomenutim namjetajem. Neki e rei: Pomiu me ko kredencu, ovdje-ondje, da ne smetam. Ulazimo u doba kad je dio namjetaja vaniji od ostarjele majke, oca, tetke ili strica. Dok su ljudi u sretnim vremenima ivjeli i umirali okrueni djecom, rodbinom ili susjedima te u miru odlazili u Kraljevstvo nebesko, danas su veinom
346

ostavljeni u bolnicama, starakim domovima ili samuju u neko punim obiteljskim kuama u kojima im je, unato samoi, najljepe. Suvremenim rjenikom reeno, usvojili smo europske tekovine, postali dijelom pravedne i ponosne Europe. No, jesmo li to mi? Mijene su se poele dogaati ezdesetih godina prologa stoljea, to u vam zorno doarati kroz priu Vide i ene mu Luce. Oeni se Vide dosta kasno, u 36. godini. Luca i on imali su dva sina. Oekivao je Vide da e ga barem jedan naslijediti na imanju ili da e raditi negdje nedaleko od kue da bi on i Luca imali s kime provoditi stare dane. Meutim, ovjek snuje, a Bog odreuje: stariji sin ode u veliki grad na studij. Ni ljetne praznike nije provodio kod kue jer je imao praksu. Nije imao vremena obilaziti stare roditelje. Vide i Luca nekako to prihvatie. S njima je ostao mlai sin, njihova nada i ufanje, velika pomo. Oekivao je Vide da e im barem mezimac pomou u starosti, kako je to po tisugodinjemu obiaju u naemu kraju. No, doe dan da i mlai sin poe na studij. Taj dan Vide doe s posla i nae enu samu u kui. ekala ga je, kao i svaki dan, kava i rakija na stolu, ali Vide nita ne uzima. Sjedi, uti, zamiljen gleda u stol ispred sebe. Vidi mu ena da nije dobre volje, nije takav nikada bio. Upitat e ga to mu je, zato ne pije kavu, ohladit e mu se. Vide joj nita ne odgovori. I dalje gleda u stol i uti zamiljen. Ponovno ga Luca pokua nagnati da prozbori, upita ga da nije bolestan. Nita Vide ni sad ne odvraa, i dalje je zamiljen. ta ti je, Vide, da nijesi bolesan, da se nije ta na poslu loe dogodilo? povienim ga tonom upita ena. Podie Vide glavu, pogleda enu i obrati joj se: Nijesam bolesan, nije se na poslu nita loe dogodilo, ve ostadoh sam! Kako sam, jadan ne bio? Evo mene kraj tebe! zbunjeno e Luca. Osto sam sam ponovi Vide i nastavi: Oenih se u 36. godini da stvorim obitelj. Rodismo dva sina i u veselju proivjesmo 21 godinu, ali sam sad osto opet sam. ta sam se enio, jesam li mogo ostat sam pa da ovu bol ne doekam da mi ovi odlasci ne unitavaju ivot? Moj Vide, kako tako govori? Ja sam s tobom, a sinovi e dolazit i obilazit e nas pa neemo bit sami. Ostali smo sami. Ja neu dugo, a ti ne idi nie odavde. Oe e ti bit najbolje i oe e bit najsretnija. Ako napusti ovaj dom i ode sinovima, bit e jo usamljenija. Oekivat e ih i saekivat, oni e dolazit i odlazit i nee imat vremena za te. Zato se oenih da mi bude teko, da sam umrem u tuoj kui? Doeka Vide da vidi kue sinova svojih, ali je ostao usamljen, i to ga u zemlju rano otjera. I poe s Vidom era liberalizacije koja promijeni odnose prema roditeljima, prema starijim osobama koji postadoe usluni servis dok mogu
347

raditi, a kad iznemognu, samo viak, kao kakva nepotrebna izraslina na tijelu. Doivje Luca i smrt mlaega sina s kojim se nadala ivjeti, prijee drugome kod kojega ima materijalno sve to poeljeti moe, ali nema drutva, nema razgovora koji je nju odgojio pa e tugaljivo rei: Ja sam samo suvina stvar u kui.

Stanislav Vukorep, apljina

348

NIJE RIMA SPRAVLJEN DAR

ANEMONE NEMOROSA
Ako jur blagost razgali rijei Anemos tiho proljee zarne Ako li ushit sanak orijei Azur zrakovit krasotom grane Azaleja kad orui pogled Anemona tad ljupko se smije A javka ila naginja u lijet A uzdah slatki srdace grije Anda su slovi draganja puni A ante omnes u vers e jedar A latije ar u oros runi A capella sad zvoni poj vedar Akvilon stian ruji trag mira Az ranik jesam i pulsatilla

349

PROSJEV
Korak stian cvie dalj Zari lice zrake mira Odaje se skladom mar Prosjev slutnji daje krila Nije rima spravljen dar Okosnicu ljubav tvori U outu tinja ar Dugom rijei pjesma zori

TRN
Zailjio ime Zabo se u prst Zatrnuo u srh Zakrvavio u kruni ikno suno srno Zatrnio I s veljae Bjelinom zaplamsao

350

LINDO
Hoe rije da ubrza Svaki korak ritam zvuka Pokrene te udan polet Razigra se noga ruka Samo ivo ivo ivo Svirka svira srce dira Samo svire nemoj stati Svatko e ti talir dati Pa zanesen brzom igrom Nekom snagom to se rodi Naokolo kolo korak U okrete tad te vodi ivo momci Hercegovci I curice Hrvatice ivo pljeskom po koraku ivo rodu po komodu Igra lindo naokolo Uokolo sve se kree U pitomom kraju sunca Kolo kree okree se U snovitoj drevnoj bajci arobna se kola broje Plavi svira bira zvijezdu I zvjezdano kolo svoje Pa zanesen brzom igrom Nekom snagom to se rodi Naokolo kolo korak U okrete tad ga vodi Zlatne ice u lijerice Obajan u pjesmu sanak Pjevna slovca u krijesnice Ispjevat e blagi danak
351

DUBLJANI, STOLJETNI GRANIARI

Spomenar tiine lista Stranice ustraja i bola: Branei ime, katolianstvo i hrvatstvo Ljubav svjedoi kako je Lijepa sloboda

U dogled i niske ustraja i bdijenja U postojanost rijei U iskon najdubljih tajni Zovem te imenom pjesme I dragou trpkih uspomena Java se otvara latiju milja Iskri udesa Zemlja je zipka ivota Zipka je radou opjesmila zemlju Zemlja je zagrljena zibom nade I dugom neizrecive ivosti I dugom neizrecive ljubavi I vjere Progovori: Dubljani, a raste imenom pjesme Promilju, rijeju i djelom Reem: Dubljani, a uznosim ti ime Istinom i pjevom Tee Trebinjica Papava u Dukljaninova pismena stala Progovori: Dubljani, a na strai vjenoj stoji Brani katolianstvo, hrvatstvo i ime Reem: Dubljani, a leti visoko, visoko I zvijezde roni u najljepe rime Progone te i more Turci Pravoslavni i Vlasi biju estoko Progovori: Dubljani, a oteli ti crkvu, pola groblja I steak na kome se sluila misa A potom i sve Reem: Dubljani, a onaj tko te voli Za te se bori, za tebe mre
352

Padaju Draevo i Poljica Vrela krv se lije, ostajemo to to jesmo Progovori: Dubljani, a duu ti ubili nisu Ni ponos Reem: Dubljani, a vidim ti u oku Snagu i prkos Bilo je dvanaest crkava u Popovu Sedam su oteli pravoslavni Progovori: Dubljani, a mi smo stoljetni graniari I predzie hrvatstva Reem: Dubljani, a mislim na pratanje Na Kristov put ljubavi i spasa Bilo je dvanaest tisua katolika u Popovu Spomenar tiine vrijeme lista Progovori: Dubljani, a korijeni su tvoji duboki, duboki Redaju se postaje boli i patnje Reem: Dubljani, a Ravno u svitanja nova nie uspravno ivjeli smo i ginuli za te Zovem te imenom pjesme Zove me glasom neba U susretite i niske ustraja i bdijenja U ar rijei U iskon najdubljih tajni Zovemo se dragou trpkih uspomena Plae ranjena crkva Prelijepa crkva Gospe od Karmela Progovori: Dubljani, a ljubav sve rane lijei Ljubav je jaa i od smrti Reem: Dubljani, a u zagrljaj te primam Nitko te nikad ne e zaboravom ubiti i strti

Pero Pavlovi, Neum

353

ENERIKA BIJA
Enerika Bija (roena Odak), knjievnica i slikarica, roena je na Zavali, Opina Slivno, 14. listopada 1940. U Opuzenu je zavrila osnovnu kolu, gimnaziju u Metkoviu, a potom se upisala na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirala hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske knjievnosti. Kao drugi glavni predmet studirala je francuski jezik, a pod c) predmetom poloila je slovenski, makedonski i eki jezik. Godine 1983. stekla je i zvanje bibliotekara. Od 1963. ivi u Koprivnici. Prva je spikerica Radio Koprivnice, osnovanog 1967. Izabrana je nakon audicije koju je proveo Radio Zagreba. Od 1968. do 1979. radi kao profesorica u koprivnikim srednjim kolama, gdje predaje hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske knjievnosti (tako se tada taj predmet zvao). Nekoliko je godina u sklopu knjievnosti predavala i povijest likovne umjetnosti, za to se sama dodatno obrazovala. Od 1979. do 1981. u Podravskoj banci radi kao urednica glasila Interne informacije koje izdaje navedena banka. U istome je razdoblju bila zamjenica predsjednika Drutva novinara tadanje Bjelovarsko-bilogorske regije. Od 1981. do 1992. radila je u Gradskoj knjinici i itaonici Fran Galovi, gdje je bila voditeljica Studijskog odjela i promotor predstavljanja knjiga mnogih autora u Koprivnici i izvan Koprivnice. Pie poeziju i prozu, knjievne i likovne eseje, recenzije i oglede te slika. Radei u knjiniarstvu bila je u dva mandata predsjednica Drutva bibliotekara Bjelovarsko-bilogorske regije i lanica predsjednitva Hrvatskog bibliotekarskog drutva u Zagrebu. Dulji niz godina bila je predsjednica Skuptine koprivnike Udruge za kulturu, umjetnost i drutvo Nagnua, lan Redakcije asopisa Nagnua kao i recenzent i predstavlja mnogih knjiga izdanih u Biblioteci "Nagnua. Bila je lanica irija LIDRANO na upanijskoj razini za izbor najboljih knjievnih radova uenika srednjih i osnovnih kola.
354

lan je Drutva hrvatskih knjievnika u Zagrebu. Predsjednica je DHK podravsko-prigorskog ogranka u Koprivnici, koji je osnovan 6. listopada 2009. Od 2004. predsjednica je Upravnog vijea Muzeja grada Koprivnice (u sastavu kojega je Stari magistrat, Galerija Koprivnica, Galerija naivne umjetnosti Hlebine, Spomen-podruje Danica i historijska kua Malanec). Od 2005. lan je Odbora za likovnu umjetnost Hrvatskoga svjetskog sabora, sa sjeditem (za Hrvatsku) u Ludbregu. lan je Akademije-art u Zagrebu i Udruge neretvanskih likovnih stvaratelja u Opuzenu. lan je Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici. Enerika Bija ujedno je i suvremena hrvatska slikarica koja aktivno sudjeluje i u likovnom ivotu izlobama svojih radova, uglavnom akvarela na svili i ulja na platnu. Slike su joj u vlasnitvu nekoliko galerija u Hrvatskoj te u privatnim i javnim fondovima u zemlji i inozemstvu. Darivala je svoje radove u dobrotvorne svrhe. Primila je mnoga priznanja i zahvalnice. Dobitnica je: 2008. Plakete Grada Opuzena za izniman doprinos kulturnom ivotu Grada Opuzena i njegovanju tradicijskih vrijednosti neretvanskog kraja svojim umjetnikim radom i 2009. Plakete Opine Slivno za znaajan doprinos u kulturi i promicanju ugleda opine Slivno svojim knjievnim i slikarskim radom.

BIBLIOGRAFIJA
Zbirke pjesama: Tragovi (Beograd, 1989.) Obnavljanje (Krievci, 1994.) Put (Koprivnica, 1998.) Samo je beskraj kraj (s podnaslovom Vidik sa Zavale), (Koprivnica 2001.) koljka (Zagreb, 2003.) U moguem krajoliku (s podnaslovom Pjesniko-slikarski zapisi; Koprivnica, 2006.). Autobiografska proza roman: Samo ljubav ostaje (Zagreb, 2004.) Proza, poezija i umjetnika fotografija:
355

Odjek Neretve (s podnaslovom U kaiki tradicija, pod perom priapoezija; Opuzen, 2008.) Recenzije, eseji i ogledi objavljeni su u vidu predgovora ili pogovora nizu knjiga te kataloga uz likovne izlobe mnogih autora (uglavnom iz Podravine) te u asopisima, godinjacima i tisku. Izlagati je poela 1980. Od tada je imala 35 samostalnih (Koprivnica, Zagreb, Osijek, Pula, Dubrovnik, Opuzen, Metkovi itd.) i sedamdesetak skupnih izloaba. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama. O njezinu pjesnikom i uope knjievnom radu svoje su prosudbe dali: Ivan Pandi, Mile Masla, Nikola Milievi, Anelko Novakovi, Sead Begovi, Julijana Matanovi, Lada igo i dr., a o slikarstvu: Stanko poljari, Katarina Barii, Olga Vujovi, Antun Bauer

356

MISAO
Poe li vodom, ne zna stati. Mota se povrinom, roni, izranja, plitko pliva. O Stvoritelju moj, od kuda i kamo? A ponajvie: zato? Stvoritelj uti, i pamti. I nee! Nema susreta na pola puta. Stalna nada i vjera, kap je obeana, u ai vode to luta. S vodom se skita do kraja bez kraja. Tu preskoi, voda se samo uzgiba, nabora lice svoje iz ista mira. Ja sjedim na obali i mislim

357

OPINJENA
Pred vodom stojim gledam, razmiljam, sluam opinjena. Slana, slatka, boata, mala ili velika ma kap da je, voda me trajno ulja, intrigira edna pred vodom stojim, i nije to neka novina: voda me utapa, podie, uzdie, putem nepoznatim u dno me vodi tamo gdje ne vidim iz kruga. Rastajemo se samo prividno, dok ja se klanjam bez rijei i dugo gledam u daljinu.

358

OBALA
Od obale do obale. Na vodi lopoi, vrbe na obali. Sve je nejasno, izmeu. I vode su: nemirne, neizvjesne i tako duboke. U daljini jutarnje sunce sja i dan raste. Samo su oi velike i hrabre! Noge moje su bose, ranjive, ruke trske na vodi to se njiu. Prekoraila sam obale u duplo pristanite.

359

IZMEU
A duplo je uvijek duplo, ak i onda kada nije. Pouzdano je samo ono izmeu, to s obje strane grije. Jer, mostom koji spaja, obje strane moe pohoditi oploditi, ak i sa gluhima ti moe zboriti pouzdanu rije, duplu, o ljubavi, o vodi, zemlji i kamenu i inim snima. Tvoje kraljevstvo nebeski je vie pouzdano, negoli s ove strane.

360

KORIJENI I JEDRA
Dosta su nam korijeni i podignuta jedra. Tako znamo pouzdano od kuda i kamo. Moemo se sigurno otisnuti modroj puini, ploviti i ljubiti, beskraj oploviti, u njemu sniti i traiti sve to zamislimo i vie, i jo vie Upregne li takvog sebe u jedra, znat e gdje je luka i tvoje pristanite, i to da si upravo takav vrst dio cjeline, tipka svemira u krugu, korijeni i jedra.

361

SVOJIM PUTEM
Polako, svojim putem uzbrdo. Ostaju samo stope u mulj utisnute i oi zagledane to jo gore. Uzbrdo, na brdo sunce se smije ravnoduno pri prosipa ar i ne brine za muku dok se penjem. Stope u mulj utisnute, u oku laa plovi sunce nadmono sja. Na vrhu brda drobi, i melje u tjemenu neba, u kapi, na rubu oka se gasi.

362

SLIKE KAO PJESME

Slika koju gledam zadivljuje: bijeli oblaci u plavoj tiini osunani granaju se, skupljaju se tope se kao san putuju i nestaju. Ima slika kao pjesama koje se dogode na rubu svemira i ostanu ljepotom u nama, a da mi nismo u tom smislu ni prstom maknuli. Pa ipak, mogla sam proi i ne opaziti ih, mogli smo se mimoii udesni oblaci i ja, noeni svaki svojim vjetrom. Stvar je u tome da slikaru malo treba: bijelo platno, oblak ili samo oko otvorena neba.

Enerika Bija, Koprivnica

363

DUHOVNA HRVATSKA
Tekstove hrvatskog pjesnika, dramaturga i kritiara, knjievnika i nakladnika, a donekle i onog to je po svemu sudei najmanje elio biti tj. novinara, nije ni potrebno klasificirati. Tu su prikazi knjievne atmosfere u Hrvatskoj i posebno meu Hrvatima izvan domovine, prikazi knjiga i ljudi, susreti s knjievnicima, slikarima, politiarima ili jednostavno domoljubima, zapravo razgovori, pogovori i prigovori i sve ono to tekst ini ivim, zanimljivim, itkim i pitkim. Djela i dani onih koji desetljeima bijahu otpisani, odbaeni. Stjepan eelj uputio se prema bliskim daljinama Duhovne Hrvatske jo u vrijeme kad je Jugoslavija bila u agoniji, ali s obzirom na policiju jo uvijek totalitarna, uznika, ujedna. I sam se sjeam ponekih od tih susreta, ivih razgovora, meusobnih upoznavanja, planiranja. Nita tada ne bijae nimalo lagano jer se znalo da predstoji boj Davida s Golijatom, ali se vjerovalo u pravdu i znalo se da je totalitarizam na koncu prolog tisuljea bio svojevrstan apsurd koji nije mogao izdrati izazove moderne komunikacije. Protiv komunistikog jednoumlja urotila se gotovo sva
364

sprega komunikacija i tehnologije. Dolazilo je vrijeme kad je najtee bilo biti neinformiran. Ba iz te uutkane Hrvatske Stjepan eelj donosion je ono to je emigraciji bilo vjerojatno najpotrebnije: vjeru da jesmo, da smo jedna Hrvatska, da nema suvinih Hrvata. Putujui po trima kontinentima, po raznim zemljama i gradovima, Stjepan eelj susreo je mnoge ljude, uo najrazliitija mnijenja i dabome sugestije (Em smo Horvati!). I dobar dio toga, iz prve ruke, sloio u ove tekstove, koji se formalno sastoje od etiriju dijelova. Kao to i dolikuje, sve poinje pjesmom U poetku, na hrvatskom, engleskom i panjolskom, gdje je u veoma koncizne stihove pretoena legenda o postanku uroenikog plemena Croatan. Slijedi rije o starinskim fotografijama onih koji iz tih krajeva koji su najplodniji u tom dijelu Europe preko oceana odoe trbuhom za kruhom, od veine kojih ostadoe samo te fotografije po zidovima. A i to kroz odreeno vrijeme, jer ako nita nije ni vjeno, a ni dugotrajno, onda to posebno nisu obiteljske fotografije, a za hrvatsku raseljenost moglo bi se rei gotovo isto to i za fotografije: traju dok ne izblijede, bolje reeno dok se boja (a ona bi obuhvaala jezik, batinu, tradiciju...) ne istroi. Usprkos tomu: Hrvatska je jedna i jedina. No nje ima onoliko koliko je ima u nama, svakome ponaosob, ma gdje se mi nalazili, ma koliko god od nje hodili. To je ona Duhovna Hrvatska o kojoj onako zaneseno pjeva Viktor Vida (...) Ve se tu susreemo s pitanjem razdaljenosti ili bliskosti iseljenih i domovinskih Hrvata. eelj se veoma dobro osvjedoio, pri brojnim susretima, o nastojanjima Hrvata izvan domovine da nametnute im udaljenosti svladaju, da strah odbace, da mit o sveznajuoj i svenazonoj Udbi usprkos svim ucjenama meu njima nikada nije uhvatio dubljeg korijena. Stjepan se eelj uglavnom pozabavio kulturnim aspektima pribliavanja, stvaranja povjerenja, a i okvira potrebnih za to povjerenje. On je jedan od glavnih zagovornika i organizatora Sekcije za istraivanje hrvatske knjievnosti izvan Hrvatske pri DHK i P.E.N.-u. Zamislite: nakon ezdesetgodinjeg zamrzavanja, ocrnjivanja Hrvata izvan Hrvatske najgorim izrazima (a tu se zaista vidi kako je papir bespomoan i kako se nije branio) valjalo je krenuti u misiju. Skupina knjievnika u to vrijeme, a meu njima se isticahu posebno Stjepan eelj i pok. Dubravko Horvati, ve su od poetka uivali ugled i povjerenje. Zanimljivi su eeljevi opisi s ljudima kao to su pok. ministar obrane Gojko uak, slikari Anton Cetin ili Ante Sardeli u Kanadi, ili neki prijatelji u Australiji. Umjesto upoznavanja, gotovo se smjesta prelazilo na planiranje. Ostaje pitanje, dabome, koliko se toga isplaniranog ostvarilo. I o tomu e itatelj ove zanimljive knjige dosta saznati Prinosi za povijest knjievnosti u Hrvata, istina nisu nailazile ni na kakav odjek u hrvatskom novinstvu (kao da je uope ita i nailazilo na neki odjek, ukoliko nije kakav ojai skandal!!!), ali
365

one su ponudile izbor pisane rijei Hrvata u neposrednoj blizini, tj. tri knjige o knjievnosti Hrvata u Podunavlju iz pera dugogodinjeg apostola hrvatske rijei dr. Ante Sekulia te njegove knjige o pavlinskim i karmelianskim doprinosima hrvatskoj pisanoj rijei, zatim dvije knjige Panorame imuna ite oria, koje obuhvaaju vie od sto knjievnih imena te spomenimo i doprinos Nikole Benia glede knjievnosti Gradianskih Hrvata od samih poetaka pa do zavretka Prvoga svjetskog rata. itatelj e o tim Prinosima saznati podosta iz ove eeljeve knjige i sigurno e nakon toga posegnuti i za samim knjigama o kojima je ovdje rije. Djelomino svoju je zadau izvrivala i Korabljica, glasilo kojeg je glavna svrha bilo prouavanje hrvatske knjievnosti u iseljenitvu te obavijest o tom prouavanju. Valja se nadati da je to glasilo zastalo, a ne stalo. Mogli bismo primijetiti da s mnogo optimizma autor navodi: Samo o nama samima ovisit e koliko e neki dio nae duhovne zbilje, i povjestnice, i dalje biti torzom. Moda to i jest najgore to zavisimo od samih sebe, jer nerijetko se dobiva dojam kako se ba pred samima sobom najtee snalazimo. Stjepan eelj bio je predava na nekoliko vanih knjievnih skupova u nekim zapadnoeuropskim i prekooceanskim zemljama i njegova izlaganja na tim skupovima uvijek su potraga za pozitivnom hrvatskom kulturnom sinergijom. Na pjesnikom festivalu u Chicagu govori o svakom sudioniku ponaosob, pronalazei ono najvrjednije kod svakoga od njih. Ushien je povratcima dugogodinjih emigranata, na primjer slikara Antona Cetina ili knjievnika Vinka Nikolia. Tri mlada sidneyska gospodina sigurno ne mogu u potpunosti predstaviti drugu generaciju Hrvata, jer hrvatska je emigracija veoma sloena u mnogom pogledu, a zanimljivo je da istraivanja o toj generaciji gotovo da i ne postoje. No njihov je glas iznimno zanimljivo uti ve i radi toga to se ta generacija sasvim otisnula od mentaliteta svojih roditelja, kojih se itav kulturni, a nerijetko i drutveni ivot svodio na idealiziranje zemlje i demoniziranje vlasti, koja je bila krivac njihova odlaska. Bez obzira bili politiki ili ekonomski emigranti (to se u konanici svodi na isto). Iznimno mi se ini zanimljiv razgovor sa slikarom Dragom Brajkom, koji je iz Hrvatske otiao kao dijete u daleku Argentinu, ali koji i danas u Hrvatskoj vidi stvari jasnije od mnogih koji na Hrvatsku gledaju iz samih sredita i s najpouzdanijih visina. On govori o sluaju Zdravka Dumelia, koji je prijateljevao s J. L. Borgesom i ilustrirao njegove knjige (jesu li bar nai borgesovci ikada uli za Dumelia!). Dumelia je knjievni jugokomesarijat juer proglaavao ubojicom, dabome izriui neistinu a da i ne trepne, to i ne udi, jer zna se da se taj reim temeljio na laima. No, kako ne usporediti prolotjedni nastup jednog jugonostalgiara, bratstvojedinstovskog zagovornika, koji a da takoer nije ni trepnuo ree za Hrvatsko slovo da zagovara ubojstva i silovanja
366

ena! Ona Marunina kako je Hrvatsku lake voljeti izdaleka, dabome da stoji, ali uz dananja priopajna sredstva... Mogao bi neki zlobnik rei da nema vie dovoljno daljine kojom bi se ovjek zatitio. eeljeva knjiga nas zorno obavjetava o mnogo toga to e sigurno mnogi eljeti (sa)znati, a to bi neki radije da se nikada i nije dogodilo, da je svatko ostao na svojim pozicijama, a dabome i komunisti te njihovi katekumeni na svojima. No zid je Berlinski zauvijek pao, a pomalo e padati i oni najgori, nevidljivi bedemi naih predrasuda u nama samima. Hrvatska jest prkosno ree eelj, a sada je na nama da biva i da bude. Svakim danom sve sretnija, jedinstvenija, osmiljenija.

prof. dr. Vinko Grubii, Waterloo, Kanada

367

DUBROVNIK I NERETVA U 300 PROZORA

O prozoru znam koliko treba, ni previe ni premalo. Neka bude zamraen, zraan, akvarelno lagan, nizak, visok, ali neka bude.

Danijel Dragojevi, Takoer Prozori mame poglede, nude prie, svojim griljama zatvaraju nas u vlastite svjetove, a irom otvoreni potvruju nam gdje smo i potom propitujemo pripadamo li tu. U staklu zatvorenoga prozora osim promatranoga prizora moemo vidjeti i vlastiti odraz; za zvukove, mirise, druge trebamo ih otvorene. Monografija Dubrovnik i Neretva u 300 prozora, izala u nakladi Dubrovako-neretvanske upanije, svojim naslovom uvodi nas u svijet slika i sjeanja koje svakodnevica ili naviknutost na prizor mogu zamagliti no ne i ponititi im ljepotu. Kako je to u uvodnome tekstu, nakon proslova tadanje upanice Mire Buconi, autor monografske koncepcije Vlaho Bogii naveo: Junu hrvatsku upaniju moda ne odreuju vrata, pa ni kad se sama ogleda u dvostrukome ogledalu svoja dva, a zbiljna tri i vie dijelova njezina su metafora prozori. Na koju god stranu svijeta bili okrenuti, oni unutar dubrovakih, stonskih ili korulanskih zidina, pa oni u neretvanskoj nizini ili mnogi iza stjenovitih brda uz more okrenuti su moru, gledaju u horizont na kojem nema
368

ogranienja. () Imati prozor i znati odabrati kut kroz koji se gleda, ponekad je vie i od otvorenih vrata. Darko Vrbica autor je naslovnice i veine od trista zaustavljenih pogleda, no monografiju upotpunjuju i fotografije iz privatnih zbirki (Too Dabac, Damir Fabijani, Ivica Provi i dr.) te Fonoteke Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea, Turistike zajednice Dubrovako-neretvanske upanije, Fonoteke Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu i dr. Kroz album koji pozornost posveuje svakom dijelu upanije vode nas potpisi, poetski komentari i osebujne interpretacije Vlahe Bogiia. Iako naslov sugerira drukije, monografija se otvara deltom Neretve, zapadnim vratima upanije. Gradovi Ploe, Opuzen i Metkovi predstavljeni su svojim panoramama i prepoznatljivim detaljima gradskih prostora uz asocijacije. Navedimo neke: Ploe su novi grad koji se postupno stapao sa svojim imenom, ali kao to se vidi, nema potekoa s oblikom, moderni stambeni naglasci takoer su se stopili s ukupnim znaenjem neretvanske cjeline u kojoj je taj grad uklopljen i logian punkt. Opuzen je grad na obalama Neretve i Male Neretve, premda se to u okoliu ne osjea, nastao zapravo na otoku.

Most na Neretvi u Metkoviu, glavni cestovni prijelaz izmeu gradskih obala, most na rijeci koja u tome dijelu svoga toka nije razdvajala obale ni kada na njoj nije bilo mostova. Arhivske snimke omoguile su usporedbu s novonastalima i otkrili promjenu gradova i krajolika te itatelje okrenuli prema prolosti. Poneretavlje je, povijesno u sjeni monijih i bogatijih susjeda, cjelina neraskidivo vezana uz rijeku. Opine Kula Norinska, Pojezerje, Slivno i Zaablje prikazane su prepoznatljivim objektima i lokalitetima te okupljene u svojevrsnome poglavlju Neretva, proaranom fotografijama trupe, maratona laa, mandarina, jendeka i jezera,
369

fotografijama to dokazuju da se na obalama Neretve ivi s vodom i na vodi, slatkom i slanom, pitkom i zasienom. Monografija Dubrovnik i Neretva u 300 prozora tekstualno je zaokruena pregledom Ivane Crljenko, koja upaniju uklapa u geografski kontekst, a posebno mjesto, premda na zavrnim stranicama, zauzima leksikografski prireen popis pojmova sloenih abecednim slijedom (od agruma do upanije) meu kojima e se nai gradovi, mjesta, manifestacije, obiaji i kulturne vrijednosti upanije. Vrijednost je ove monografije upravo u spajanju i predoavanju svih dijelova Dubrovako-neretvanske upanije, a dolina Neretve zelenilom, rijekama i jezerima, u kontrastnom odnosu s kamenom i morem Dubrovnika, Korule ili kojega drugog dijela upanije, upotpunjuje i propituje pripadnost svojoj upravno-teritorijalnoj jedinici.

Sandra Gabri Primorac, Zagreb

370

ZATO VOLIM ZAGREB

Moji su znali rei: Tko ode u Mostar u bolnicu i u Zagreb u kolu, taj se kui ne vraa! to nam je Zagreb u ono vrijeme bio? Ljestve ivota, sloboda, Dinamo, strast i ponos, samoa, nada, zrenje i muka. Hrvatska i svijet, svjetlo u tunelu. Dijelili smo s njim mladost i alost, ljubav i snove. Slavili i rasli u posne i obilne dane. On nas je skrivao, a mi mu pokuavali uvati dostojanstvo branei ga zduno pred Pilatima i nasrtajima. On se nama nesebino nudio i davao, skladan i uravnoteen, na trenutke ravnoduan, a potom uzbudljiv i snaan, poduavajui nas ivotu. Uini te graaninom, otvori ti oi, popravi i dovede u red tvoje nadarenosti i elje. U njemu si kao da si oduvijek tu, spojen sa svijetom kao onaj Dalmo s prstom u moru. Grad kojemu pokuavamo s kamatama vratiti dio onoga to u njemu smo stekli dodajui mu venama vlastitu zrelost i ideje, ljudskost i vjeru, uvajui mu mire, traei vie putem sretna plova, pokuavajui svoj prostor uiniti ljepim, znaajnijim i boljim. Zagreb je mjesto pod suncem gdje ovjek moe postati i biti. Iz njega se teko bilo kuda odlazi. Pa makar i kui. Jer on nam je kua. I uvati ju je.

Niko Pavlovi, Zagreb

371

RAZDIOBA BRANE STEEVINE

Manda i Mate S. iz Opuzena due vremena nisu bili u dobrim odnosima. Supruga je podnijela tubu za razvod braka pred Opinskim sudom u Metkoviu. Brakorazvodna parnica nije trajala dugo i brak je bio brzo pravomono razveden. Meutim, brani se partneri nakon razvoda nikako nisu mogli dogovoriti kako podijeliti branu steevinu. Najvie natezanja bilo je oko toga kako razdijeliti obiteljsku kuu koju su zajedno gradili. Svaka strana htjela je za sebe zadrati prizemlje. Nitko nije htio na kat. Kako se nisu nikako mogli dogovoriti, podnio Mate prijedlog za razvrgnue suvlasnike zajednice pred Opinskim sudom u Metkoviu. Doao je dan glavne rasprave, na kojoj su se pojavile obje strane. Sudac upita suprugu: Zbog ega inzistirate na tome da zadrite prizemlje kue? Supruga: Iman noge ka komae, kukovi me izdali i teko mi se penjat na kat. Sudac upita supruga: Zbog ega je vama vano da zadrite prizemlje? Jesu li i vas izdale noge? Suprug: Zdrav san, vala Bogu, ka dren. Vengo, ja bi samo tija, kad dobijen prizemlje, svoj dija do fundamenta sruit!

UTVRIVANJE OINSTVA
Mate M., odvjetnik iz Imotskoga, znao je za sebe rei da e umrijeti s nogu ili u tuem krevetu. Volio je svoje zanimanje, ali vie od toga volio je njeniji spol. Znao je esto, u drutvu svojih kolega i prijatelja, izrei latinsku sentenciju: Amo ergo sum (Volim, dakle postojim). Pria se, u odvjetnikim krugovima bliskim njemu, da podosta ena koje su mu bile klijentice nisu odoljele njegovu armu. Priaju neki da ni sam nije znao imena svih s kojima je ljubovao. Malodobni Marko M. iz Zagvozda, putem majke kao zakonske zastupnice, podnio je tubu za utvrivanje oinstva protiv odvjetnika Mate M., tvrdei da mu je upravo on otac.
372

Na prvu raspravu pred Opinskim sudom u Imotskom zakonska zastupnica mldb. Marka nije pristupila, nego samo njezina odvjetnica. Raspravi se odazvao i tuenik, koji nije imenovao odvjetnika. Sudac: Gospodine Mate, zaprimili se tubu. Moete li se oitovati na tubene navode? Tuenik: Mogu li se oitovati po pojedinim tokama? Sudac: Moete. Tuenik: Po prvoj toki tube doputam mogunost da je majka mldb. Marka moebitna moja klijentica. Po drugoj toki tube doputam mogunost da je majka mldb. Marka rodila u sedmom mjesecu trudnoe. Po treoj toki tube doputam mogunost da je majka mldb. Marka rodila u svom stanu. Priznajem etvrtu toku tube da se mldb. tuitelj rodio dana navedenog u tubi. Meutim, to se tie toke pete tube i mog moebitnog priznanja oinstva, opreza radi, pobijam tubene navode dok majku mldb. tuitelja ne vidim svojim oima.

BOLNICA SVETI DUH

Pred Mirjanom Rigljen, istranom sutkinjom Istranog centra upanijskog suda u Zagrebu, voena je istraga protiv dr. Asima Kurjaka, poznatoga zagrebakog ginekologa zbog osnovane sumnje da je isti zloupotrijebio lijenike ovlasti, navodno manipulirajui jajnim stanicama nekih ena koje su htjele zaeti in vitro. Dr. Kurjak i njegov lijeniki tim umjetnu oplodnju i uzimanje jajnih stanica obavljali su u bolnici Sv. Duh u Zagrebu. Okrivljenika Kurjaka branio je zagrebaki odvjetnik Silvije Degen. Na istranom roitu, u ulozi svjedoka, sasluana je svjedokinja Marija M. iz Ploa. Sutkinja: Kako ste zatrudnjeli kad niste imali svojih jajnih stanica? Svjedokinja: Ne znam. Na to pitanje moe odgovoriti samo dr. Kurjak. Sutkinja: Kako to da ste zatrudnjeli a uope nemate jajnike? Svjedokinja: Ne znam. Na to pitanje bi takoer mogao odgovoriti dr. Kurjak. Sutkinja uporno: Kako moete protumaiti injenicu da ste zatrudnjeli, a uope nemate ni jedan jajovod?
373

U jednome trenutku odvjetnik Degen isprovociran gotovo istim pitanjima ustane pa kae: Mislim da okrivljenik ipak znade. Sutkinja: Dobro, recite. Odvjetnik Degen: Pa Po Duhu Svetome.

POKAJNIK
U kaznenom postupku pred upanijskim sudom u Dubrovniku koji je voen protiv vie okrivljenika zbog kaznenog djela zloporabe opojnih droga. Izmeu nekoliko okrivljenika bio je i Mario K. iz Metkovia. Jedan od okrivljenika Kreimir R. iz Orebia odluio je postati suradnik Uskoka, postavi pokajnikom. Jednog od okrivljenika branio je odvjetnik Zvonimir P. iz Dubrovnika. Pokajnik je odluio iznijeti sve injenice za koje je znao. Postavljeno mu je vie pitanja i od predsjednika Vijea, predstavnika Uskoka kao i samih odvjetnika. Kada je odvjetnik Zvonimir uoio da pokajnik zapravo najvie tereti njegova branjenika, postavi pitanje: Molim vas, gospodine Kreimire, mogu li vam postaviti jedno za vas osobno pitanje? Moe! odgovori pokajnik. Odvjetnik Zvonimir: Jeste li ranije moda radili u Cinkarni Celje?

OBRANA PO SLUBENOJ DUNOSTI

Makarski odvjetnik Jure S. jednom okrivljeniku koji se nalazio u pritvoru bijae imenovan odvjetnikom po slubenoj dunosti, a to znai da odvjetnik u tom sluaju nikako ne smije svoju uslugu svom branjeniku naplatiti. Naime, prema Odvjetnikoj tarifi odvjetnik kojeg je sud okrivljeniku imenovao po slubenoj dunosti moe naplatiti polovinu odvjetnike nagrade za svaku poduzetu radnju, i to iskljuivo naplatom iz dravnog prorauna. Odvjetnika komora u stegovnom postupku izrie vrlo stroge kazne onim odvjetnicima po slubenoj dunosti za koje dozna da svoju uslugu naplauju od okrivljenika. Na jednoj od glavnih rasprava okrivljenik i prije njezina zapoinjanja upita predsjednika sudskog vijea: Gospodine sue, mogu li vas, prije nego to uope zaponete s raspravom, neto pitat? Sudac: Ne moete sad. Imat ete priliku poslije kada budete iznosili svoju obranu.
374

Okrivljeni: Molim vas, gospodine sue, vano je, moram pitat. Sudac: Dobro, pitajte. Okrivljeni: Mogu li dobit nekog drugog odvjetnika po slubenoj dunosti? Ovaj mi je preskup!

KOKO
Jure Markanov iz Vida godine 1971. odselio se u Australiju, i to nakon to je zbog politikog progona odleao u makarskoj kaznionici nekoliko mjeseci. Vratio se prvi put u Hrvatsku poetkom demokratskih promjena. Njegov prijatelj Martin Kimiev, takoer politiki zatvorenik i cimer iz makarskih kaznionikih dana, pozvao ga sebi na veeru. Kada je Jure doao u Martinovu kuu, kae Martin svojoj eni Luciji: Poi u kokonjar i zakolji onu koko, pa navisi tepsiju! Kae Jure: Ako mogu birat, radije bi koko na leo. Nako, kako je to u ditinjstvu kuvala moja majka. Obari i posoli. Ba san je se zaelija. Domaica Lucija postupi po Jurinoj elji i koko stavi kuhati. Dok se koko kuhala, Jure je s Martinom prebirao po zajednikom djetinjstvu i mladenatvu. Tema nije nedostajalo, osobito onih iz kaznionice. Kako se poslije zatvora nisu vidjeli, svatko je imao potrebu iznijeti svoje vienja kaznenog progona. Bilo je i meusobnih optubi. Martin je sumnjao da je Jure prokazivao njega. Naravno da su postojale i obrnute sumnje. Sumnje su postajale sve vee proporcionalno broju popijenih bukara vina. Koko se kuhala vie od sat vremena i nikako da se skuha. Dosta se popilo. I nakon dva sata koko je i nadalje bila tvrda kao oputina. Jure je bio strpljiv kao Job ekajui da se koko konano ukae na plitici. Domaica je svako malo govorila: Jure, jo malo, jo malo se mora strpit. Moda je slaba struja. Popijte jo koju. Kada je proteklo i vie od tri sata otkako je koko stavljena u lonac i kada su domaini shvatili da se koko nee tako brzo skuhati, a Martin poeo jesti vlastito strpljenje, kae Martin: Jure, sia li se ti moje pokojne majke? Jure: Da, sian Martin: Sia li se kada smo ono u djetinjstvu ili u makare? Jure: Da, sian se. Martin: Sia li se kada ti je moja pokojna majka davala ona najvea jaja? Jure: Sian se, kako da ne. Ona velika s dva umanjca. Martin: Eto, ta jaja su ti bila od ove kokoi.

375

GUDIN
Manda Papanova, blago zaostala djevojka koju su svi u Metkoviu i okolici zvali Luda Manda, u gaju iza svoje kue zatekla Iku Galina u njegovu automobilu s Marom K. I Mara i Iko bili su svaki u svome braku. Kada ih je Manda primijetila u nezgodnom poloaju na stranjem sjedalu automobila, otvorila je vrata viui: Tebe u, Iko, re eni, a tebe, Mare, muu. I ta me briga! Ne morete mi nita. Mene ionako svi smatraju ludon. Iko se odjenuo na brzinu, uzeo Mandu za ruku te je odveo do svoje oblinje tale te joj ree: Imam prijedlog. Neki mi je dan guda okotila 12 guia. Dat u ti jednog ako bude o ovome utila. Nikome ni zuc. Manda: More, kada? Iko: More odma, evo ti biraj. Manda uzme najvee gue pod ruku i sva sretna ode doma. Kad nakon nekoliko dana eto Mande natrag s istim guetom govorei Iki: Vraan ti gue, jednostavno ne mogu utit! Iko: Ali... Mi smo se pogodili. Manda: ta me briga! I dogovori vride dok se ne prikre. Gue ti ostavljan. Iko: More i ne mora ti njega ostavljat, ali ako ikomu ita kae, tuit u te za klevetu. To e skupo platit. Zavrit e u prunu. Manda se rasplae i otri kui. Kada je uplakana dola doma, majka je upita: Zato plae? Manda: Iko e me tuit. Zavrit u u prunu. Majka: Zato? Manda ispria majci cijelu kronologiju dogaaja i sve to se zbilo u proteklim danima. Kada je zavrila, majka je zagrli tjeei je: Neka si mu ga vratila. Mudro si postupila. Kakve san race, ja bi mu (za dobru akulu) vratila ne samo gue nego i gudu i guie!!!

NIJE ISTO, SINKO

Stipan H. iz Metkovia odluio se razvesti od supruge Vesne 70-ih godina prolog stoljea. Obratio se odvjetniku Duku Jelaviu iz Metkovia radi podnoenja tube i zastupanja na sudu. U ono vrijeme morao je tuitelj u tubi navesti brakorazvodni razlog koji je morao i dokazati. Danas je dovoljno navesti kao razlog, primjerice neslaganje
376

naravi i sud vas, bez obveze dokazivanja, jednostavno razvede jer se ionako, voljom Onog odozgo, po naravi svi i razlikujemo. Kod naeg Stipana preljub bijae brakorazvodni razlog. Naime, Stipan je u vinogradu, nizvodno tik uz Neretvu, zatekao suprugu u preljubu s prvim susjedom. U ono vrijeme tzv. fazu mirenja vodili su suci osobno jer centri za socijalnu skrb nisu ni postojali. Doao je dan glavne rasprave na kojoj su se pojavile parnine stranke i njihovi odvjetnici. Sudac je na sudski hodnik uputio odvjetnike kako bi on osobno proveo tzv. fazu mirenja branih partnera. Sudac: Gospodine Stipane, postoji li mogunost da se sa suprugom pomirite? Stipan: Ne! Sudac: Pa zbog svoje troje malodobne dice tribali bi supruzi preljub oprostit. Evo: kako vidite, supruga ne pristaje na razvod. Kaje se. Plae. Spremna je nastavit s vama ako ste joj kadri oprostit. Jedino to vam mogu re: to se isto moglo dogoditi i vama. Stipan: Da, ali to nije isto. Sudac: Kako to mislite nije isto? Stipan: Tako me neki dan nagovarala i majka... Sudac: Majka vas je dobro savjetovala. Stipan: Al se javija aa i prisudija govorei: Nije isto, sinko! Nije isto da stane izmon u govno ili da ti se u izmu useru.

Sreko Ili, Zagreb

377

LERO U RECESIJAMA
KAD SE NIJE ZNALO ZA RECESIJU
Lero je profesor biologije bez profesorskoga radnog staa. Pripada generaciji roenoj u Drugome svjetskom ratu; eljni su bili svega: ia, pia, cura, obue, odjee, da se ne kae bicikla, motora ili pak auta. Poetkom ezdesetih u Trebiatu bilo je samo jedno auto olimpija Ante Vukia. Drugi auto bio je fio bolniara Kapulara koji bi jednom dnevno prolazio pranjavim makadamom prema Ljubukom. Retrospektiva o Leri predanje je o jednoj generaciji trebietskih momaka. Kako je Trebiat tekao prema Neretvi, tako se i njihova duhovna provinijencija i prostorna pripadnost vezala na Neretvu, uzvodno prema Poitelju i Mostaru i nizvodno prema Metkoviu i Ploama. Postajali su mladiima tisuu devet stotina ezdeset i neke kad je u Trebiatu nestajala ikavica, a pojaavala se ijekavica i pretvarala u najii hrvatski govor. Ijekavica iji je naglasak zanosio mostarskim kiama i lukavim liskama iz Mostara pomijean s onim preko Neretve, od Stoca iz Dubrava, Hrasna, od Ragua, Golua, Obradovia, Jurkovia pa sve nie od Popova do Dubrovnika. Lerino je drutvo imalo jednu gitaru. Nekako bi pjeke, kao da je desetak kilometara za izlazak u ivot bilo dugo, ili katkad irom odlazili u kultno mjesto, znak prestia, Hotel Naronu u Metkoviima, gradu koji je kilometrima zrane linije blii Italiji. Dok se Seljaka sloga iz Trebiata nije ukljuila, metkovski krnjeval bio je toka privlaenja. apljina je vie bila zakoena u odmjeravanju bratstva i jedinstva, pa je slobodarski grad Metkovi prednjaio u svemu. A tamo bi se dale sresti lijepo obuene, ureene Metkovke, metkovski kicoi, mogla se vidjeti najnovija talijanska moda, pokoji alfa romeo, lancia, uti se klapa; prepriavale su se razne prie o Trstu, o riflama, prelasku granice... Ljeti bi Lerino drutvo redovito ilo u Trpanj. Nekako bi se domogli komada slanine, pomidora (paradajza, kavade svejedno), ponijela bi se prva trebieka paprika, pletara vina i na iru u apljinu pa sve do Ploa. Skupili bi samo za jednu kartu, dali je Kaki, on bi bjeao od konduktera, a ovaj za njim. I tako peterica s jednom kartom do Ploa. Pokojni bi Kuta tankim vjetim prstima koji
378

nisu vidjeli motike prebirao gitaru, Lero bi lupkao rukom po Kutinoj gitari drei ritam. Jo nije bilo Jadranske magistrale pa je ondanje najblie svojevrsno turistiko Zre bilo u Trpnju. U Ploama bi se presjedalo na brod slavno ime Njego. A u Trpnju raj... Mnoga odmaralita iz itave Juge, Zagreba, Beograda, Sarajeva, cura na sve strane: Vrilo je u nama, nije nam trebala vijagra. Kuta prebire po gitari, pjeva se: Zato tako si tuan ili Te tvoje oi zelene, Te rijei tvoje varljive, O Andaluzijo, zemljo sree, ikiita, Celito lindo, Ja pijem au gorkih suza, A sutra sam na suroj hridi, Ako ti, majko, ja na more poem, sjeti se, sjeti se... U trpanjska bi odmaralita hrlile Beograanke, Sarajke, Zagrepanke, ehinje plazile po velikim kamenim ploama na stranu Draevca, pa se lovilo, lovilo se Vreli mravi mladii mislili su da su dobivali, nesvjesni da su davali. To davanje danas presahnjuje, to potvruje opesvjetski pokret seksualne eutanazije i amnezije naslov u novinama Sve je vie (medijske) seksualnosti, a sve manje seksa. A tko je znao to je recesija, jer je recesija od pamtivijeka. U sjeanju je pria o peronospori, panjolskoj groznici, crnim ratnim danima, Prvom i Drugom ratu, ak i prie iz davnina o turskom zulumu, nabijanju na kolac... Od vjekova je sveprisutna recesija ezdesetdevete, sedamdesete malo jenjala; prve gastarbajterske marke poele stizati, gradile se kue, dovozila se polovna auta, zastava izbacivala fie i stojadine. Pojavili se ko magarci izdrljivi renaulti renoli 4 u koje se dalo ugurati frezu agrija koja je zamijenila desetine teaka. Odjedanput nestade teaka, nadniara, a u naem se kraju ukaza sve vie freza. Nestade i imotskih i posukih klesara po hercegovakim i dalmatinskim mjestima. Kad se prvi domogao Minkena, preko noi povukao ih sve u Njemaku. Ostadoe nedovrene kue na rivama Trpnja, Orebia Zato Orebi jo zovu i Rostok; gradili su ga Rose i Tokii. Sve je dakle s Njemakom nekako ivnulo. Lero, Oki i Vrane sedamdesete se zaposlie u novosagraenom apljinskom Hotelu Mogorjelo, prostorno skladno postavljenom uz Neretvu tik do onog novog apljinskog mosta. (Devedesetih je Mogorjelo izgorjelo od etnikih granata, a most je bio miniran pa je kao na kantaru zavrio jednim krajem u rijeci, drugim u nebesima.) U Hotelu Mogorjelo, po uzoru na metkovsku Naronu, skupljala se uglavnom poslovna i intelektualna elita i oni koji su htjeli biti elita: najzgodniji minkeri, mamini i tatini sinovi, dame, a ast je bila svakomu navratiti. Sedamdesetih nije bilo silnih kafia, a kasnije iznikoe kao gljive poslije kie. Jer svi bi kruha bez motike! Prvi koji je poeo otimati goste hotelu bijae kultni Caffe-disco J&B obitelji Vuki. Bilo je to vrijeme kad su se poeli ukazivati i nekakvi novci. Tko se snaao, tko je bio neoprezniji, lui i pohlepniji bolje bi proao; digne kredit, kupi auto,
379

stan, kupi plac na moru, izgradi kuu u Neumu od poljoprivrednih kredita, a zadnja bi rata bila toliko niska da nisi mogao kupiti kutiju cigara. Mnogo se zanimljiva materijala vrtjelo po sobama Hotela Mogorjelo. Dolazilo se u posjet apljinskim vojarnama JNA. Strani bi se turisti zadravali na proputovanju za Jadran. Raj za rad na recepciji. Dolazi mu na recepciju vabica, raskopana koulja, tad nisu bili ba popularni dananji armirani elino-spuveni grudnjaci. ena nosi u naruju psia i trai sobu. Recepcionar Lero slab s njemakim, zalaja av, av i pokaza kaiprstom da pas mora nazad iz hotela. vabica sva disciplinirana vrati psa u auto, i evo ti nje ponovo Leri. Daje mu putovnicu, a ovaj se digao na none prste zavirujui u njemake nabujale prirodne grudi (tad se jo nije dalo kupiti silikona). A vabica e mu osvetniki Av, av, niks, ne dam ti, pokazujui prstom u svoje grudi. Ismijavaju Leru kako ga je vabica otkantala, a on e im: Da samo znadete kako je bila dobra.

PRVI PAD 1984. MILKINA RECESIJA

A onda vonja par-nepar, pa je kulminirala recesija Milke Planinc, ekalo se u redu za deset deka kave, za toaletni papir, povratnu bocu ulja... Svi plau za tim vremenima, eto kao bolje se ivotarilo. Za tim vremenima plau socijalistika naselja s brojnim stanovima, s ljudima navuenim sa sela u grad, zaas zaboravili na vinograde, polja, maslinike, tale. Propale tvornice oruja, eksploziva, metalnih profila. Ipak, sve je bilo bolje jer smo bili mlai i eljniji. Lero bi bio sklon ili bolje reeno ovisan o blagoslovu kua pa bi za pratrima po selima nosio svetu vodu. A pred pratre bi se iznijelo pruta, sira iz mijeha, leao bi se pijevac kopun, vino, rakija, kava, kija... Eta bi: Dajte rakiju dok kava ne bude gotova! Tih dana Leru stisnula u prsima neumjerenost u jelu i piu, primamljiv smrtni grijeh. Ugurae ga u brzi ekspres stojadin comfort i pravac u ambulantu. A doktor Vidi e mu: Moj Lero, nije tebi vie dvadeset godina, pazi ta jede, uvaj se te domae hrane. E moj doktore, to nije od domae, to je od seoske hrane. Pa kako ti koji nisi nikad kopao vinograd, drao gudine, uvao ovce uvijek pije vino, jede slaninu, sir i prut, a zapadne te u najgore dane bar janjea glavua, komad pite? Nikad nisam puio, moj doktore, to me odralo. A ne jede pitu ko ima pitu, ve ko je nauio jesti pitu. Jugovabe na sve strane grade kue pa i ovi koji su ostali u socijalistikom sektoru diu kredite, grade to uvie nedovrene kue, samo da je via u vis od
380

komije, nema veze to je bez fasade, bez prozora, bez izolacije, bez boje. Dvanaest nas je spavalo na jednom podu, sad hou da svak ima bar dvi-tri sobe. A Lero jo nita. Stara mu kamena kua sva zarasla u kupinu. Lero, zato ne posijee tu kupinu? Dva su razloga Lero e Kupina dri kuu da se ne sorginja, a drugo da mi djeca ne budu eljna kupina. Vi bi da idu u selo zaimljati kupina. U nonim satima vozio je Lero enu u stojadinu od ure iz Metkovia u Trebiat, rane osamdesete, besparica, restrikcije strane heroine Milke Planinc. Taj je dan Lero sa urom zavrio u Novim Selima. Mate Talaji u kazanu je kuhao tripice od 112 kozleih nogica i dvadeset dropia. Sve se zalijevalo jednim temeljcem od tri domaa pivca i drugim temeljcem od juneih repova. Iem su se i piem Lero i ura omamili do besvijesti. Lero je Nova Sela odmah preimenovao u Dobra Sela. No, bura sve iistila, vidi se zadnja zvijezda, cesta suha. Negdje prije Struga na cesti neto umotano u celofan. Lero koi, a koi i Sarajlija iz suprotnog smjera, i on bi neto kao zgrabio. Sarajlija vie: Ja sam ga satro. Lero je prvi iskoristio prednost domaeg terena: ta si ga ti zgazio, gubo, garibu, vidi da je zaklano, oieno, spremno za raanj. Lero ga zgrabi i gleda janje ko narueno, nekom ispalo, ve spremno za raanj. Sutradan se on dogovorio s kolegom s posla kuharom Hotela Mogorjelo da se janje okrene u hotelu. Pozvao je tek desetak ljudi od onih kod kojih se zaduivao. Janje se vrtilo, peklo dva-tri sata i nikako da smeka... Pustili Leru da se raduje. Kad ono na kraju jedan mu lovac otkrije: Pa to ti je lisica bez krzna. Lero se nije dao smesti ni posramiti. Tad su se jo traila lisija krzna, moglo se prodati, dalo se zaraditi. Nije bilo spreja da se ara po bundama.

DRUGI PAD 1990. DLAKAVI NAKOT NA NERETVI

Dlakavi nakot, kako ga prozva Sven Lasta, navue se na Neretvu, sve da bi se obistinila knjiga Samuela P. Huntingtona Sukob civilizacija (The Clash of Civilizations). Tu je grubo i nepravedno ucrtana Neretva kao granica. Prvo su na Neretvu s istoka nasrnuli jedni, pa drugi, pa oboje. apljina zapaljena, poruena. Izgorio i Hotel Mogorjelo. Lero ostao bez posla na recepciji, zavladao rat, ratnici, ali i ratni snalaljivci, nastupila teka besparica (recesija). U hladnome kiovitom prosincu, pred Boi 1991., Lero je kao krajnji hedonist u
381

birtiji na papiriu bio prisiljen napisati svoju jedinu pjesmu (tko kae da se u konformizmu raa poezija): U ovom muku punom Boia, bez kinte u depu, meu nama odie unutranja kavga i nesloga, i nigdje kraja naem jadu i bolu, zato u ovoj noi, po ovoj kii, o pijano srce ne uzdii... jer, nemir je slian alkoholu. Svako bi jutro Lero odlazio na Trebiat, bacao mree i sam za sebe ponavljao: Ulovi ribu, pokoju plotu, podustvu, rjee jegulju. Ulovi i preivi. Jedno se pojavi jutro kad je umjesto ribe plinorac u mrei, nema nita, ak ni plote... Kako bi i bilo kad svako baca dinamite, pali agregate. Sve se svelo na golo preivljavanje.... Cvri Lerin plinorac na tavi, tek dvije kapi ulja, plinorac se skvri, skupi se, izbaci prsa van, a Lero ga viljukom stisne da se rairi, da se lake popri, pa precizno razbije dva jaja na oko kraj njega, okupi djecu, eni to bude, i opet e se preivjeti. U ta vremena navalila pomo iz inozemstva, a narod je isprva koristio sve jer je daba, pa neki kasnije poee itati deklaracije najee sve ono emu je istekao rok; lijekovi, hrana s opasnim konzervansima, pojavili su se i popisi nekakvih oznaka s kancerogenim E dodacima... Mesari prodaju i meso kome je istekao rok u Europi gdje bi trebali i platiti da ga unite, pravi lovni biznis u mutnom. Bez baje u depu, zeza Lero jednog redikula iz Gornjeg Trebiata (Lazine): Ima li kod vas janjaca, kupio bih jedno? Ima ih tri vrste odgovara mu Jokan Ima 1) domaih, 2) jeftino kupljenih (u besparici iznuena prodaja od brae i ovih i onih) i 3) ukradenih nek ti je na volju. Mogao sam i ja jeftino kupiti ili ukrasti, ali sam mogao i poginuti ko zadnji mazlum od crveniavog Alijinog metka. Prava bruka. Kad pogine, a na tebe ispale tisue sjajnih amerikih metaka, laserski nian, F-14 ili onaj fijubriju tomahawk navoen s awaksom ili GPS-om, to je asno, a poginuti od onih Alijinih koji su imali nekoliko glibavih metaka za tandaru prava bruka. Oki, suputnik, ga zeza: Da si pravi, poginio bi gori ako nizata a ono bar za Rvacku, na prvoj crti u Dubravama, a ti za vrijeme najeeg napada ugrabio puku i uvukao se ispod kreveta. E namjerno nisam poginuo, i rei u ti zato nisam poginio: da sam poginio, ena bi mi dobila boraku penziju, ti bi je podmirivao, uivali bi i
382

troili moju penziju. E evo ti. Zato nisam poginuo. aljem ja u jednu stvar i one enine partizane s Bijae i one bojovnike iz Gruda, naeg glavnog grada, nisu metka uli, niti je granata mogla do njihove kue. Dok su oni vercali, ja sam za njih krvario tamo istono od Neretve. A zato si ti kao direktor pobjegao iz Mostara, a tamo je sve kao tvoja raja, pravo bratstvo i jedinstvo, zavezane nae i njihove zastave, svi kao dobri. Prvom prilikom te ostavili na cjedilu, zabie ti no u lea.

PAD TREI GLOBALNA SVJETSKA RECESIJA 2008. PREIVLJAVANJE UZ GRANICU

Svi navaljivali kako bi se domogli Neretve, spustili se do Ploa, Neuma, Dubrovnika. Na kraju svi doli na svoje. Nadniari iz Bosne prislonjeni na zid na tromei u Meugorju ekajui posao. Oni pak iz dalekoistone Hercegovine dovoze uredno posloena drva ili pak stajsko gnojivo na preureenim prelakiranim tamiima, parkirani od apljine sve do graninog prijelaza Gabela Polje. Lero se vrti oko kamionia, a nema maraka za drva. Kako preivjeti i dogrijati se jo jednu zimu, ali ponos mu ne doputa da upila partizanska puniina drva s Bijae. Boji se, kae, zaostalih partizanskih metaka skrivenih u raljama, debelo zaraslih u dubu staru sto godina, boji se i pucnjave u svom poretu: Da sad poginem od zaostalih partizanskih puniinih metaka, ta e selo rei, prava sramota, bruka. Lero obino natae benzina samo za deset maraka, pa svako malo ostane na cesti. Onda s tueg mobitela u pomo zove prijatelja Vranu kojega ba posebno voli jer mu je neogranien boravak uz njegove bave pune samotoka, a ovjek pije samo pivu po preporuci doktora. A ovaj mu bezuspjeno daje savjet za popravak auta: Gdje god naleti na benzinsku, a ima ih Bogu hvala na svakom oku, natoi i nikad ti se golf nee pokvariti. Ko je bogati vidio da se njemaki golf pokvari?! U birtiji kod Joke koju dri obitelj u etvrtoj generaciji najbolja je kava u regionu, najstariji espresso aparat gaggia koji je Joko donio iz Trsta prije etrdeset godina. Najbolji Franckov espresso i kartanje remija tradicionalne su slike iz ove kavane. Lero gleda HTV, Hrvatska danas, novinarka oajava nad injenicom da su u Zagrebu na Dolcu poskupjela jaja, i to na kunu i po, a Lero e iz prve: Naroito poskupila, i to ona ona lijeva, budi koka djevojko moja, pa snesi jaja. I koko je korisnija od tebe, za kavu ti na pici nije ao dati 10 kuna, a jaje jedna kuna skupo!
383

Druga novinarka nastavlja alopojke o vikovima ovih i onih, a Lero e: ta je ono kod vas u Hrvatskoj? Viak radnika, viak zaposlenih i nezaposlenih, viak uenika, studenata, previe umirovljenika, policajaca, vojnika, poljoprivrednika, dravnih slubenika, zatvorenika! U Hrvatskoj su Hrvati viak! Jo plau da je nizak natalitet, a ne znaju ta e ni s ovim ljudima. Evo i demonstracija u Zagrebu za zatitu pingvina, lisijeg krzna, ko se brine za Hrvate? A ko spomene zatitu prava Hrvata u BiH odmah ustanu na njega. Jadne drave u kojoj svi samo kukaju. Doite ovdje u nas, ovamo samo fali Hrvata, ivi se od dvjesta maraka, pa ima svega. Za istim ankom sjedi stara Kata rodom iz Vida, a Lero baca rukavicu: Kod nas je Velika Gospa, a kad je kod vas dernek u Vidu, hoe li nas pozvati kod rodbine Mate i ue? Joj, volim doli otii, brudet, jegulja s ranja, a ene slobodnije i direktnije. Otkad nisam jeo kopuna... Ovi mlai ni ne znaju to je kopun. Katin mu, stari gostioniar Jago, usred ljeta oblai debeli demper i kaput, stavlja pletenu kapu pa se uvlai u plastenik, u njemu 60 stupnjeva, uzima plastinu cijev, probuio najlon, cijev izviruje van a on na nju die. Eto kad stariji ovjek uje preko vraje televizije da je sauna za zdravlje, a htio bi doivjeti stotu. Jedva ga iznijeli iz plastenika. Skoro ga sauna prekinula. Lero se budi kasno, ali po njemu se mogao naviti sat jer svako jutro nakon alkoholne noi u isto vrijeme uobiava otii u duan po AB kulturu i kruh jer to mu je jedina obveza koju potuje jer ena ga hrani. Forsirao je AB kulture nakon burnih noi jer se uhvatio injenice da mlijeko lijei jetru. Ali douo je od splitskog mehera, koji redovito obilazi voljeni Trebiat i Neretvu kako bi spremao najbolje specijalitete i ocjenjivao dobra vina a koji je imao slinu sudbinu, bio direktor posrnule tvornice u Omiu, da se od AB kulture umire u najteim mukama, da je to loa masnoa, dobra samo za djecu do dvanaest godina, pa je Lero naglo prestao piti AB kulturu. Bolje ljutunac ipak, patrunac, mandarinu i jednu lozu, nego AB masnoe, sam sebe uvjerava Lero I nakon alkoholne noi malo pinuti vode iz atrnje da modana ovojnica dobije vodu, ba od nedostatka vode boli glava. A i to e mi vie ta AB kultura! Da bar mogu dobiti pola kune za praznu staklenu ili plastinu bocu kao vi u Hrvatskoj. Bacit u sve plastine boce u Trebiat govori svom uri Eto vam ih nazad za sat-dva u Metkoviu, zabacite mree, skupljajte hrvatske boce, obogatite se! Ja odem kod vas doli u Metkovi, neki Lidl, Bila, sve police pune stranih proizvoda, a mi u Hercegovini kupujemo samo hrvatsko, promijenimo nae njemake eure u kune, ojaamo vau jadnu kunu, a ne moemo ni praznu vau bocu prevesti u Metkovi i zaradit pola kune. A vi nam neto poaljete za razna seoska folklorna drutva, pa oni vai otrovni politiarii prigovaraju da daju novce za opanare i ognjitare. Sramota, nemojte nam ni to slati!
384

Dobio Lero kao bojovnik na prvoj crti mirovinu od 200 maraka, veselje, pa mu se vie ne da skvasiti gae bacajui mree. U Konzumu u Metkoviu srdele 12 kuna, uem fino ko to Oliver u reklamama ulazi u Lidl, kupim srdele i opet preivim, ko bi vie zabacivao mree preko suhih granina da bi ulovio koju plotu Kau, riba iz nae vode, e neka je, ne mogu je vie smislit. Ja odem u moju Hrvatsku, u Metkovi, grad moje Meri, moje prve ljubavi, i nagledam se dobrih ena, kako bi ih... uh, uti, ma ta bi ja, ne mogu ni zakorait, sretnem i pokoju bakicu iz svoje generacije. Pita me jesi li to ti Lero, a ja se ljutito okrenem i kaem: Nisam, nastojim umaknuti da me ne prepozna, ta bi s njom, da mi pria o bolestima, unucima, penziji, gubi, garibi, kakav sam i sam. ura iz Metkovia pone ga podbadati da je na teret njemu, da Hrvatska tone jer pomae pripadnike HVO-a, a Lero e mu: Trebali smo i Aliju i Vuurevia pustiti da vas poklope sve od Metkovia, Dubrovnika, Splita pa i do Visa, a ne krvariti oko Stoca, po Gubavici i egulji, ko da su oni bili eljni kamenjara, smokve, drae i smrikovine, svi su navalili da se doepaju Ploa, Dubrovnika i mora pa makar i Neuma. Svi bi do mora, a ne znaju ni plivat. Zna onu: Zdravo srpski Dubrovnie. Ja ostavio lea po Dubravama, a ja sad ne mogu ni do Hrvatske. Na granici me poklope dva-tri uniformirana: e e, ta vozi, otvori prtljanik, daj osobnu, vozaku, prometnu, putovnicu, pokai osiguranje, kad si se zadnji put ispovjedio, nema ta ne pitaju. Svidjela se Leri atmosfera u herceg-bosanskim planinama: Kad emo na Kupres ili Blidinje? Gore se motaju blond Splianke, crne Dubrovkinje... Svaka vozi dipa. Dobre, slobodne, lijepo obuene, vidi kako one sjede s nama za stolom, gutaju, polako jedu i dugo priaju, znaju se alit, a ne ove nae, glumataju potenje, namrgoene, dignu se a ruak jo nije zavrio, razgone ljude, klapaju loncima i tanjurima da se pokau kao da neto rade... Ove nae, ubace kilo teletine u lonac, iskriaju grah ili ratiku i krumpire i odu. A kakav bi ruak ona moja ljubav Meri iz Metkovia napravila od po kila teleih nicli, uz to nekakvi pageti. Tu bi bilo i gljiva, mirodija, trava, zaina... Starorimski su to geni, to je Narona, Salona, Issa. Vidi se da su bili pod Rimljanima, Grcima, Mlecima, Francuzima, Talijanima, a mi pod Turcima i malo pod Austrijom. Jedino znamo okrenuti janje na ranju. Dodue, janjetina je jedina stvar u kojoj se slaem s Alijom.

CESTE I RECESIJE
Sjedi se kod prijatelja Zvonke u Zviroviima nadomak Meugorja, ispred dimare, tuku se bajami, poneki je i gorki. Zvonka ree ribicu na tanko dok rotilj
385

na drai, bajamu, maslini ne cvrkne. Pije se vino, ukasto-zelenu ilavku koja pravi svetu aureolu od mjehuria i kroz dno ae ukazuje mu se zemljopisno podrijetlo, vidio je vinograd na koji e doi stopa vijadukta budueg autoputa C5 koji bi trebao zavriti prema Bijai i Malom Prologu. Lero razmatra: Oni odozgo Alijini ele autoput navesti na Neum. Eno vidi dolje Vrgorac, Matokito. Die se i praina: kopa se autoput, neka im barbe Luke, doi e autoput do Ploa. Ko nas dijasporu zastupa, hajde zna li iko ko su nai zastupnici u Saboru, jesu li ita prozborili A ovdje se svaaju ili e autoput na Neum ili preko Bijae na Mali Prolog. Dodig bi gradio neki svoj autoput od Banje Luke do Splita. Bilo je na televiziji da e nai graditi jo nekakav autoput u Crnoj Gori. Poinje luda utrka autoputova, koji e prije do mora. Na zapadu se auti utrkuju na autoputovima, a u nas se utrkuju autoputovi koji e prvi do mora. Zvonka, samo da ti ne uzmu i vinograd za stopu vijadukta, jer druga stvar s kojom se slaem s Alijinima je da ide put na Neum... Neka, samo da ne diraju Zvonkin vinograd. Imamo HR signal, ko da onaj signal zna gdje ide, ide na sve strane, zrai isto i Hrvatsku i Hercegovinu, a oni nam naplauju hara, roaming, oni kao zbliavaju ljude. Dobro je Zvonka da ti je rodio vinograd jer kakva li je recesija u Hercegovini da je ak i Cicina odustao od prebiranja uz cestu, vie ne trai novie uz cestu, a sagnut traio ih je etajui od Trebiata do apljine zadnjih ezdeset godina... Vrane, Lerin suputnik razmatra: Polje trebieko zaraslo, korov, makija kao nita se ne isplati. A sve na dlanu, zemlja, voda, sunce. Zemlja koju su nai pod turskim jarmom oteli od ume, movare i bare. Ne moemo izgleda mi nita bez tueg jarma. Humanitarna pomo sve nas pokvarila. Bilo je na televiziji da je u Izraelu i panjolskoj kubik destilirane morske vode jeftiniji nego vaa u Zagrebu koji lei na vodama. Krumpir iz pustinjskog Egipta, narastao i dovezen jeftiniji od naeg. Mi nita ne radimo, samo gunamo. Da je jo koju milijardu kredita, pa u hladovinu pod vrbu itavo ljeto lovit ribu. Lero dodaje: Vidi naeg polja, svo je u korovu. Vie bi se kopalo da je minirano. A Ja, moj Vrane, nisam ba za radit u miniranom polju. Ja sam profesor biologije, ja sam za savjetovat i nauavat, neka drugi rade. Lero hvali besplatnu Zvonkinu bavu vina: Zvonka, prijatelju, ti od svoje blatine nisi napravio brend, zna li ti ta je brend, to ti je pria, ubleha, ulizivanje. Evo kako se pravi brend, uj ovu priu, iva istina. Kad sam nedavno bio u Zagrebu pria Lero Jedan mi je sedamdesetogodinji Zagrepanec, odvjetnik, priao kako je izveo mamu, uglaenu gospou od 93 godine na nedjeljni ruak. Gospoa nakon objeda zaeli crno vino, konobar ponudi blatinu i plavac. Kad je majka potegla au-dvije blatine
386

(u poznijim godinama zaboravlja se to je bilo juer, a sjea se detalja iz mladost), ista e sinu: Gugiu, moj Gugiu, tko zna koliko mi je jo ostalo, moram ti neto otkriti. Kao cura putovala sam irom od Dubrovnika za Zagreb. U apljini ue kran Hercegovac s demionom u ruci. Sjede u moj kupe. Malo smo se odmjeravali, pa zapodjenusmo razgovor. Gugiu moj, ponud me vinom, crno kao krv, ukusno miriljavo kao kupinov sok. Mi do Mostara skoro dva sata pijuckasmo. On odustade izai u Mostaru, pa nastavi sa mnom deset sata do Sarajeva. Fala iri to je onako spor. Gugiu, kako sam mu se prepustila, kak je bilo lijepo, pa sva zaeala na sarajevskom kolodvoru sam se jedva doetala do esme, Gugiu moj Gugiu... Eto moj Zvonka, to je brend za Blatinu. Zvonka e Eti: Meni ne treba brend, nikad litra nisam prodao. Sve mi bave popiju prijatelji, a neka i tebe. Kad nema niega, Lero dobro ubije vrijeme u birtiji kod Joke kartajui remi s Okijem, kolegom s recepcije izgorenog Mogorjela koji je bio i ef recepcije Hotela Medena i direktor predstavnitva JAT-a u Mostaru. Taj se Oki nije snaao jer ga je istodobno pogodilo mnotvo epohalnih tranzicija: raspad socijalizma, raspad pravnog sustava, raspad Juge i bijeg JAT-a, promjena vlasnikih odnosa, otvaranje nesmiljenoj konkurenciji zapada, rat, napad i ovih i onih s istoka. Ne bi se snaao ni Rockefeller. I eto besparice. Kartaju, a Lero svako malo gleda na mobitel na kojem mjesecima ima samo jedan fening. Oki e mu: ta gleda? Ko e tebe zvati gubo, garibu, ta e ti taj mobitel? A Lero die mobitel govorei: Ovo meni slui samo ako me neko pozove da doem, a ti obino dolazi nepozvan. Lero se okree drugom suputniku Vrani: A da zna, Vrane, ti i ja sutra pravac u Trpanj na ruak kod prijatelja. Ja imam goriva do Ploa, ti plaa trajekt, a Okija neemo ni povest, ne daju mu prei granicu, nema nikakvih dokumenata... Oki nadodaje: Nema ti goriva ni do prve benzinske, sve je opet po Vrani. Zvizdan. Kolovoz 2008. Nakon skoro pola stoljea Lero, Vrane i Oki, suputnici, bivi djelatnici izgorjelog Hotela Mogorjelo uplovljavaju trajektom u Trpanj. Nema broda Njegoa. Meu njima nema Kane, zavrio u Las Vegasu, nema ni Kute, umro ima dvadeset godina. Iskrcavaju se i etaju lungomare. Lero zaostaje na plai od kamenih ploa. Ostale su iste kamene sike uz lungomare, neki su borovi izrasli, ljudska su se bia na sceni kompletno izmijenila, i domai i fureti. Nema ni onog Crnogorca milicionera koji im nije dao da u kupaim preu rivu i kupe sladoled. Prijatelj koji ih je pozvao sa enom priprema ruak.
387

Oki i Vrane ne zaostaju niti bulje u ponudu. Lero, ezdesetpetogodinjak, s kamena na kamen proviruje, zaviruje, nacilja, nanjui jednu tridesetogodinju ehinju, nastavnicu. Mala je topless. Ve dva tjedna otkad je izala iz busa, ehinja se povazdan izleava po zvizdanu kako bi do kraja pocrnila. Bila je izgubila svaku nadu, nigdje slavnih dalmatinskih galebova o kojima joj je mater priala. Eta joj se uvali, zapoe razgovor, nasmija je, pa je nepozvanu povede prijatelju na ruak. ehinja vesela, otvorena, pije travaricu, jede, veseli se, pjeva. Eta bi je, a Vrane e mu: Ti bi je, a ne moe ni zakorait. ehinja pita to znai bi je i zakorait. Nakon obilja ia i pia finila je i ova. Pred veer treba poi na trajekt Peljeanka. Teko se odvojiti od poniranja vrelog horizonta nad Hvarom, plave noi Trpnja, podbiokovskih svjetala, pogleda na ene svih generacija iz svih krajeva svijeta. Tko zna kad e se zaletjeti ponovno do Trpnja. Odlazei trio u gostionici zapjeva Kome bi umilo more moje sinje. Desetljeima se nije ula gitara i pjesma u trpanjskoj birtiji. Domai mjere prolazni rezultat turistike sezone. Tko bi pjevao kad su CD-i ispreni skoro besplatno, tko je jo u Dalmaciji lud da pjeva uivo? Domai pomalo prihvaaju Lerinu pjesmu. A on ih presijee hvatajui se za glavu: Joj to volim Hrvatsku, da je nema ne bi bio gladan. Svi ostaju zbunjeni; dvije negacije, malo logike, pa u smijeh. Vrane im tumai: Da je ostala Juga bilo bi Hotela Mogorjelo, recepcije, plae, ali bilo bi i Juge. Malo ale, ali Lero ne voli Jugu pod cijenu boljeg ivota, stojadina i svoje plae. Lero je iz gostionice ponio jelovnik, na njemu poredani kampi, ampjer, pasta, hobotnica, frutti di mare, calamari: Pokazat u onim naima gdje sam bio, i ta se jede. A oni nai gore, plota podustva, jegulja, cinkva, cipli, ali iz nae vode, pa janjetina s opasnim masnoama, svinjetina, kopun, kozletina. Brate, sve seljaka hrana, ja bi ovde na suroj hridi ostao do smrti. Trajekt trubi, na rivi ostaju ehinje, ekipa se ukrcaje, kao prije pola stoljea... Primjeuju da nema Okija. Trae ga na sve strane, kad on sjedi s jednom pjegavom Engleskinjom rumene kose, asti je piem, a nema baje u depu. Ona malo nacvrcana tumai mu kako moe ostati kod nje, kako mu nije tu. ta bi ti, pjano? Dii se. A on se ne moe ustati. Okija nekako doguravaju do trajekta. Pa opet zapjevae pjesmu Kome bi umilo more moje sinje... U Ploama ih je doekala Vranina golf jedinica, solidni tridesetogodinjak. Nema vie kultnog ire
388

Golfom u kojem gori lo-ulje suputnici kreu pravo uzvodno uz Neretvu do Metkovia, pa Vrane plaa jo jedno putno pie u Naroni. Vrag im ne da mira pa nastavljaju druenje na Vranin raun uz ablje krake u Karaotoku. U autu onemoali pjevue Kad spusti se vee i kad sunce zae... Prelazei Neretvu, bezvoljno bacaju oko na novi, moderni Hotel Mogorjelo koji je izniknuo na mjestu izgorenog. Neki novi mladi ureeni ljudi rade na recepciji. Jesu li ikad uli za Vranu, Okija i Leru koje iznemogli golf uspjeno vraa prema Trebiatu? A oni se podbadaju: Eno nae recepcije, a nigdje penzije Nu, opet Neretva, otkud vie tee Evo nas preko mosta opet pravo u Besparicu Besparica ti je recesija ta ti zna ta je recesija, ko da zna za bolje Mogo je Oki povalit onu Engleskinju ta e on, ne moe ni zakorait Sad u onima u birtiji pokazati jelovnik iz Trpnja...

Kaimir Vranki, Zagreb

389

NERETVA OD ISKONA
Jeste li uli za Neretvu vodu, tu zelenu rijeku sa stotinu uda, od Iskona uz nju ivjeli su slono, geniji mnogi i poneka luda. Kazali su mnogi u priama svojim: Bogatstvo je njeno od Boga prokleto. Za inat je ostala rajska dolina i sve to je u njoj vjeno je i sveto. U njoj su skrivena mnoga blaga svijeta od epohe Rimljana do dananjeg doba. Uvijek kad se netko iz nje se vine visoko, let mu sprijee zavist, a i ljudska zloba. I tako dok mirno vjekovima tee, a moru u zagrljaj sva bogatstva nosi, muze su je uzdigle do visina Olimpa, umjetnost u njedrima zaboravu prkosi. Muze su joj glazbu stvorile u vjetru, bogatstvo je boja slikarima dala, stihove su pjesnici pisali uz zvuk ptica dok u sumrak ne bi i no na njih pala. Takva vam je Neretva od Boga prokleta, rijeka s dolinom to duu imade. Upravo zbog gusara, slikara i pjesnika.

Jadran anti angerelo, Opuzen

390

TORIJA O PAMIDORAMA I CIPOLIMA

Ovo van je torija o pamidorama i cipolima. Zato ba o njima? Nima ovika u naen malon mistu, a i ire, koji ne sadi i ne voli pamidore, a od ribe ta se lovi, najvie je cipola. Nima nita slaje od nae neretvanske pamidore. Nedavno san vidija na pijaci u panskon... A to van je dija Zagreba di od naih judi stanuje ento iz Rogotina i brat mu vabo, a na pijaci prodaje Kominjanin Darko Vuleti (Kad god triba neto poslati iz Komina ili odnit u nae misto, svi zovu Darka, a on, ka dobri i vridni ovik, svima uini). ...I tako na toj pijaci jedan prodava stavja makedonske pamidore iz gajbe na banak i pored njih tablu: Domae rajice iz Doline Neretve. Zato? Svi kad vide da su pamidore iz Neretve, lako e ij prodati. Koliko puta naie mlada cura, tek propupala, a nai mladii uzdiu: Asti Gospe, esne male s lipin sisama! Ka dvi velike pamidore. Da je bilo Znate i sami to su mislili. Zato su Francuzi i prozvali to povre pomme damour, jabuka jubavi. Rekli su da ima u sebi ono to te uzbuuje. Nai susidi Ercegovci u dilu od Mostara, apljine, Hrasna i Popova pamidoru zovu kavada. Mnogi misle da je to turska ri, a nije nego grka. Kad je Mie Dugandia aa, Proodalo, prodava na pijaci u Mostaru, tamo inae pijacu nazivaju Tepa, doe mu jedna injorina i trai kilo kavada. Proodalo udno gleda u nju. Nije razumija i nije zna ta bi joj reka. A ona e njemu: Ajde bolan, jarane! Daj mi te kavade, pa se moemo kasnije viet na kafi ako ti se ba tako sviam. Nije znala da Proodalo ne zna ta su kavade, mislila je da ga je omaijala svojon lipoton i da je zato blenija u nju. A more bit da i je. Mostarke su zgodne. Ko zna ta je tu sve biloKad bi samo Proodalo tija sve re... Na puno mista pamidoru zovu paradajz. To je inae njemaka ri, a znai rajska jabuka, oe re neto najlipe, iz raja. Mi na rvacki reemo rajica. Talijani je nazivaju pomodoro zlatna jabuka. Latinski je naziv solanum lycopersicum. Mnogi je ubrajaju u voe. Ima je vie od tisuu vrsta. Potie iz June Amerike, a Inke su je i Asteci uzgajali jo dvistote godine prije one ere.
391

Prvi je donija u Europu panjolski osvaja Hernan Cortes. Bogata je vitaminima, a kau da more izliit i mnoge boletine kao i da smanjuje tlak i olakava probavu. U deset deka pamidora samo je 17 kalorija i 94 posto vode, idealno za cure koje se oe raniti laganon ranon i smraviti. A cipoli? Oni nisu na nekoj velikoj cini u svitu ka, recimo, lubin ili voj. Ali na je cipo sa ua Neretve ipak neto posebno! Uz jeguje i abe, cipo je najtraeniji specijalitet u Dolini Neretve. Ima ih kau priko sto vrsta. U naen moru obitava njih est vrsta. Prva je upjak ili balavac, ima iroku glavu, oi vrlo blizu usta i ispupenu gornju usnu. Rani se samo planktonima. Ima najukusnije meso, a butarga (ikra) mu je neto posebno. Drugi je bata ili glava, ira mu je glava od ostatka tila. Ne ide u velike dubine. Ima jako ukusno meso. Trea je bir ili putnik, ima izdueniju gubicu, dnevno prepliva oko 50 kilometara. Meso mu je odlino. etvrta je utac ili zlatac, ima zlatnoutu pjegu na krnon poklopcu. Mnogi vole izist ba njega. Peta je pluta, a esta mrnjak (skoac). Bir ivi do 25 godina, a ostali do 16 godina. Putnik ili bir putuje zimi u teplija mora, a liti u ladnija. Na bir pliva rikon sve do apljine kad ugrije voda na uu. Cipol more naresti do est kila, a lovi se svakako: mrion, na tavan, ostima, na udicu, na feral Najvie se lovi za jesenskih mutova kad rika zamuti. Tada ga more i rukon ujititi. Latinski je naziv cipola mugil cephalus. Jednon je pokojni Bla iz Komina lovija na uu Neretve i ulovija mrion punu trupinu cipola. Trupa je bila krcata do vrva. Kako je za ivota pria, jedan veliki cipo proviri iz vode i veli mu: Dundo, ajde i mene ukrcaj! A Bla e njemu: Pa di u s tobon? Vidi da nima mista i da te niman di staviti. Javi mi se drugi put. Tija je re da se lovilo lipo. Boji su lovci znali ujititi po par stotina kila u jednon iru, a i u dananje se vrime zna dobro uloviti. Kad je jednon na popularni piva Ivica erfezi, erfa, za lovaku no piva u Kominu u domu, s njin je svira Ican Bokin i njegov sastav. erfa, kako su ga zvali, nije tija i spavati u otel u Plou, nego je boravija u Icanovoj kui u Kominu. Ican ga je sa svojin sinovima Ivanon i Marijon malo provoza barkon do Ua. Kad su se vratili, pitaju erfu ta bi tija ist. On in ree: Deki, bute mi spekli ciple na rotilj i paradajz alatu. Kako je on zna za tu vrhunsku kombinaciju? Ne virujen da je to ija nigdi u Rusiji, di je najvie piva sa esnon Ljupkon. Veliki metar rvackog glumita Boris Dvornik bija je veliki jubitej kominskog brudeta. Ajde usput, mogu se malo pohvaliti (nadan se da mi neete zamiriti), ja san jedini Neretvanin koji je s Borison glumija u TV seriji Velo misto 1978. godine. Ja san tada bija tudent u Zagrebu. U Velon mistu Boris je bija splitski brico, a ja san ima malu ulogu konobara u spliskon kavani. Snimali smo u Zagrebu u Jadran filmu di je bila napravjena spliska riva i brijanica. Pri kraju
392

dana Boris bi bija malo nervozan jer je po cili dan snima pa nije ima vrimena ni ist ni bumbit. Znajui da voli lipo izisti i popiti, ja bi ga zeza: Dundo Borise, ta bi sad da da moe izisti teu kominskog brudeta i popiti buku vina. A, on bi meni odgovorija: Ajde, mali, nemoj zajebavat. Mi smo ode na privremenon radu. Ti tudent, ja glumac. Rei dundi Bruni (najpoznatiji kominski gostioniar, op. a.) neka stavja zadrob u teu i neka oisti cipole. Mi emo sad ode samo vonjat, a kad doemo doli na lito, sve emo mu izisti. Koliko je Boris Dvornik volija kominski brudet najboje govori na Opuzenac, profeur u Zagrebu, Zdravko Kapovi: Jednon je Boris doa u Opuzen i mi smo ga tili poastiti najbojon spizon. Nita nije tija, samo je reka da ga vodimo na kominski brudet. To smo i uinili. I Edisonova au, jednog od najbojih nogometaa na ovin prostorima, Kominjana Franu Medaka (igra u Neretvi iz Metkovia), zvali su Cipo. Nije to bilo sluajno: bija je brz, prodoran, neuhvatljiv, para je protivnike mrie, lukav, vit pravi cipo. Cipoli se mogu spremiti na razne naine: leat, na brudet, na gradele, na tavi frigat i tako daje. A, evo na kraju, za one koji jo ne znaju, napisat u van kako se priprema kominski, gusarski brudet od cipola, koji je, svojin okuson oduevija mnoge poznate jude. Izmeu ostale ukusne rane, brudet su znali izisti, kad bi pivali u domu u Kominu, i Vice Vukov, Mio Kova, Toni Kljakovi Jako su ga nafalili.

Ivi upi i Stanko Vukovi pokazuju na rvackoj televiziji kako su stari Kominjani pripremali brudet: juha u eulu, riba na uku

393

Vako ga spremi: Oisti lipo kilo cipola i narie ih na komadie debjine dva centa. U teu na malo maslinova uja stavi zadrob: jednu kapulu narie na fete, izrie vezicu selena, narie jednu jutu suvu papriku (ako voli jue, da stavi i dvi, ne falit) i posoli krupnon soli. Liti more narizati i jednu manju zelenu pamidoru. uviga par minuta. Doda au vode i jednu veliku licu kunerve. Stavi cipole i dec domae vinske kvasine. Tako kuva kvarat od ure. Ne smi miati, samo vie puta protrese teu. Triba pripaziti da brudet jako ne razvodni. To mora biti gui. Ako ga lipo skuva, bit e za prste lizati. A ta fali, ispei cipole na gradele i narizati ladnih pamidora i potrunit sa soli? To je neto, zaista, prekrasno. U svakon sluaju, ta god napravi sa cipolima i pamidorama ne pogriit. Oni su ka cura i mladi, jube se vele.

Dragan Jurkovi Bokin, Zagreb

394

NERETVANSKA LAA
ZBOGOM, SVETI OE
Zbogom, neumorni apostole mira. Putnie to volio si cijeli svijet, to svakoj dui nosio si spokoj, i svakom narodu blagoslov svoj. Domovinu nau nosio si u srcu, i triput blagoslov dao joj svoj. Zbog toga ima posebno mjesto u svakom domu, u svakoj dui, i svatko te nosi u srcu svom. Budi i na nebu zagovornik na i moli se Bogu za na spas.

395

NERETVANSKA LAA
Laa je ova iz davnog doba jednostavna graom, a uvena stilom. Gusarili su njome Neretvani stari i Veneciji zadavali brige. nosila je terete razne, vukla se lancanom uz Neretvu brzu, veslalo se na parie kad je bila tiha i plovilo u rukavce mirne. A onda je dolo novo doba, laari su tjerali nove barke. Laa je pala u zaborav, i nestala s Neretve hladne. Pojavila se opet u jedinstvenom stilu, Maraton laa dao joj krila. I sad je atrakcija na Neretvi naoj i svake godine poznatija biva. Kruna sve slave bijae La Manche, to preveslae ga gusari novoga doba, ni vjetar, ni valovi smetao im nije jer su neretvanskog kova

396

MASLINA
Stotine godina raste na krtoj krapi. Kri je bura i pali vruina. To biblijsko drvo nema kraja, sve podnosi i ivot nastavlja. Sveto ulje to cijedi iz crna ploda, amfore pune nosile su morem svuda. Bilo je ono, i lijek, i zain, i svjetlost, i hrana u vremena davna, pa i sada.

LAVANDA
Moja se lavanda plavetnilom mjeri s nebom i morem, a mirisom samo sa sobom. Uz kameni zid visoko die kopljaste cvasti i stremi suncu dalekom. A ono ee s nebeske visine i ne zna stati, dok ona ne primi njegov ar. A onda ga pretoi u mirisnu paletu i dade nama na dar. Marija Marinovi (ro. Bebi), Desne 1934., umirovljena uiteljica, slubovala u Desnama, Kominu, Rogotinu i Ploama. Marija Marinovi, Baina
397

398

Tomislav Grgi, Zagreb: Modro oko