Tolstoj

Hadi Murat je poslednji Tolstojev roman, objavljen posle njegove smrti. Jedan moni osvaja i jedan brojno mali narod a velik duom, sudarili su se i krv lije. Od prve stranice romana, od onog novembarskog sutona kad je Hadi Murat ujahao u nemirno eensko selo, italac sve prisnije duhovno srasta s njegovom poetinom linou i s bolom preivljava ono zlosreno aprilsko svitanje u umici okaenoj puanim dimom kada su ga smrtno ranjenog sasekle kozake sablje. I zauvek pamti kako su nad njegovim obezglavljenim telom u utianom jutru posle okraja zapevali slavuji. Lav Tolstoj je roen 1828.godine. Potie iz stare aristokratske (grofovske) porodice, ali nije drao ni do aristokratskog porekla, ni do aristokratskih prava uvek je bio naklonjen narodu, voleo ga, trudio se celog ivota da mu pomogne. Roen je na grofovskom imanju u Jasnoj Poljani, gde je proveo najvei deo svoga ivota; umro je na eljeznickoj stanici Astapovo 1910 godine, poto je od kue bio krenuo po nevremenu,u osamdeset drugoj godini. Ljubav prema ljudima je njegova najbitnija osobina, posebno ljubav prema obinom oveku iz naroda, prema seljaku kmetu, prema ruskom narodu. Napustio je studije, doao u Jasnu Poljanu i poceo da se bavi imanjem. Oslobaao je svoje kmetove, delio im zemlju, pomagao ih, podigao kolu za seljaku decu, pisao knjige pedagoki rad bio je jedna od njegovih preokupacija. Bio je stalno protiv nepravde i siromatva, linim primerom pokazao je kako treba brisati staleke razlike. Zbog takvih stavova doao je u sukob sa plemstvom, vlastima, crkvom i porodicom. On je ozlojaen nepodnoljivim razlikama u drutvu : na jednoj strani su oni koji gladuju, na drugoj su oni koji skoro nita ne rade a ive u izobilju : Okupili se zloinci koji su opljakali narod, nakupili vojnika i sudija da tite nihovu orgiju, i piruju. Narodu ne ostaje drugo nego da opljakano uzme nazad. Pie lanke i traktate o aktuelnim drutvenim pitanjima: ta da radimo, O gladi, U emu je moja vera. Godine 1908. pie traktat Ne mogu da utim. Roman Vaskrsenje je konaan obraun sa vlau, plemstvom i crkvom. Crkva ga je iskljuila iz svojih redova i anatemisala ga. Radnici jedne moskovske fabrike poslali su mu poklon sa posvetom: Vas je zadesila sudbina mnogih velikih ljudi, koji idu ispred svog veka. I ranije su ih spaljivali na lomaama, unitavali u tamnicama i progonstvu. Neka vas iskljuuju iz ega hoe i kako hoe fariseji vladike. Ruski ljudi e se uvek ponositi vama, smatrajui vas svojim, velikim, voljenim. Pet hiljada ljudi se slilo u Jasnu Poljanu da isprati Lava Tolstoja koji je sahranjen ,po njegovom zavetanju, bez obreda, u obinom drvenom sanduku, u Zabranu, omiljenom mestu svoga detinjstva. Tolstoj je za ivota stekao svetsku slavu. Poeo je da pie u 24.godini i za ezdesetak godina stvorio je obiman knjievni opus: jubilarno izdanje celokupnih Tolstojevih dela ( 1928-1958 ) obuhvata 90 tomova. Dela: Autobiografska proza: Detinjstvo (1852), Deatvo (1855), Mladost (1857); pripovetke: Sevastopoljske prie (1855), Smrt Ivana Iljia (1886); romani: Porodina srea (1859), Kozaci (1862), Rat i mir (1869), Ana Karenjina (1877), Vaskrsenje (1899), Hadi Murat (1912); drama: ivi le (1904).

OSKAR VAJLD
Da bi upoznali njegove knjige prvo morate upoznati njegov zivot. Milos Crnjanski
Dendy u izvornom znaenju na engleskom jeziku jest kico-gizdelin. Dendizam u najirem
smislu nije pokret iskljuivo mukog odijevanja i habitusa, iako u svijetu prevladava takvo miljenje ili preduvjerenje, a nije ni nain odijevanja kakav prihvaaju najee homoseksualci. Dendizam je i u najuem smislu pokret gdje svoje odreenje nalaze osobe izmjetene iz mase, bez obzira na spol ili spolno odreenje. Na duhovnoj razini, to su osobe koje imaju iznijansirani balans anime i animusa u sebi, osobe koje su primijeene, bez obzira kako se odijevaju, odnosno osobe koje su primijeene ne samo po izrazito personaliziranom stilu odjevanja, ve i po svojim stavovima, iz kojih emanira ono neto profinjeno, ali i punokrvno istodobno.

Larpurlartizam (od francuskog "l'art pour l'art"; umjetnost radi umjetnosti), je estetski smjer zasnovan na tezi da su stil i umjetnika djela sama sebi svrha i da ne trebaju objanjenja ili pravila. Pojam i naziv prvi je put upotrijebio Theophile Gautier 1835. u Francuskoj da bi oznaio umjetnost osloboenu od vjerskih i etikih stega, a kao reakciju na graanski utilitarizam. Biljeka o piscu: OSCAR WILDE Oscar Wilde roen je 16. 9. 1854. godine u Dublinu. Uspjeno se kolovao i stekao vrlo iroku naobrazbu, najprije u Dublinu od 1871. do 1874. godine, a zatim i na jednom od najboljih koleda, u Oxfordu od 1874. do 1878. godine. Njegova su najpoznatija djela: alegorine bajke Sretni kraljevi, Mali kralj i druge pripovijesti, roman Slika Doriana Graya. Od dramskih djela najistaknutija su: Saloma, Idealan mu. U najranijem i najkasnijem razdoblju ivota pisao je poeziju. Najpoznatija pjesma: Balada o tamnici u Readingu. Oscar Wilde iznenadno je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu. Tema: dobrota, pomaganje siromanima, radost davanja Vrsta djela: alegorina pria O djelu: Pisano je vrlo neobino, a govori nam o prijateljstvu sretnoga kraljevia i lastavia. Upoznaju se kada se lastavi, sklanjajui se od kie, sakrije kod kraljevia. Tada poinje njihovo prijateljstvo i dobra djela koja su uinili za ljude kojima je to bilo potrebno. Pozitivnom djelovanju kraljevia i lastavia suprotstavlja se okrutan i tuan kraj (lastavi ugiba, a sretni kraljevi odvezen je u talionicu). Jedan je od najdojmljivijih trenutaka onaj kada u pei izgori sve osim kraljevieva srca. Likovi: lastavi sretni kraljevi

Opisi glavnih likova SRETNI KRALJEVI Sav je bio pozlaen tankim listiima suhoga zlata, oi su mu bile dva sjajna safira, a velik crveni rubin sjao je na drku njegova maa. Svi su mu se divili i mnogi su govorili da je lijep; on je i u dui bio lijep, ali i vrlo ravnoduan. Kada je kraljevi upoznao malog lastavia stekao je pravog prijatelja i poeo izvravati svoja velika dobra djela. Na kraju prie sretni kraljevi ostao je posve gol jer je sve svoje dragulje i sve svoje zlatne ploice darovao najsiromanijima. LASTAVI Na poetku prie zaljubio se u prelijepu trsku. Upoznao ju je u rano proljee, kada je letio nad rijekom lovei jednog utog leptira, i bio sav oaran njezinim vitkim stasom i prevelikom ljep otom. Ali nije sve bilo tako divno, ve pomalo i alosno jer trska nije mogla putovati s lastaviem. Morao ju je ostaviti i zaelio joj svu sreu s nekim drugim. Na svome putu prema Egiptu sklanja se od kie ispod kipa sretnog kraljevia, s kojim se odmah sprijateljuje. Zajedno poinju initi dobra djela. Naime, lastavi je sve ono zlato i dragulje nosio na svojim malim krilima onima kojima je to bilo najpotrebnije. Na kraju prie lastavi ugiba od hladnoe, a sretni kraljevi gubi sve ono to je imao. No svoj ivot nastavljaju u Bojem vrtu; lastavi pjevae, a sretni kraljevi u zlatnome gradu zauvijek e se slaviti. Vlastiti dojmovi: Pria mi se svidjela zato to je pouna i to nas upuuje da inimo to vie dobrih djela. Glavni su mi likovi osobito dragi ponajprije zato to su poteni, plemeniti i to su napravili mnogo dobrih djela onima kojima je to najvie bilo potrebno. Proitavi priu bio sam vrlo tuan. Mislim da je Wilde posebnu pozornost posvetio kraljevievu neunitivom i plemenitom srcu, simbolu koji ni vatra nije mogla unititi. Dirljiva pripovijest koja nas ui da je ljepota i dobrota u davanju.

BIOGRAFIJA

Oskar Vajld rodjen je 1854. u staroj otmjenoj irskoj porodici.Njegov otac Vilijam Vajld bio je slavan

doktor o cijim su se operacijama pricale mnoge price,medjutim nasiroko je bio poznat po svojoj velikoj slabosti,picu i imao je veliki broj nezakonite djece.Njegova majka Franceska bila je poznata po svojoj dugotrajnoj ljepoti,pocela je u 18. godini da pise buntovne clanke pune odusevljenja za Irsku i njene rodoljubive pjesme ucinile su je poznatom u Irskoj.Od takvih roditelja rodio se Oskar vajld. Majka ga je oblacila u zenska odijela jer je zeljela djevojcicu.Djetinjstvo provodi u raskosnoj kuci gdje vrlo rano upoznaje pice i boemski stil zivota.Do svoje 11.godine cak je vjerovao da je zensko.Vec kao djak,poceo je da se oblaci kao dendi i vec u to doba skupljao je dragocijene knjige.Imao je svoja izdanja grckih pjesnika koje je neobicno volio.U 18.godini dobio je 1. put zlatnu medalju za svoj pismeni zadatak.Iduce godine upisuje se na Oksford koji mu je u potpunosti upropastio zivot.Samoca,pijanke i citanje strasnih grckih pjesama uticali su lose na njegov zivot.Iz Oksforda je slao svoje prve pjesme.Na pjesnickom takmicenju 1877.pobjedjuje pjesmom Ravena,zatim prelazi u London gdje otpocinje njegova tragikomedija. Obucen u svilu i kadifu,drzeci u ruci ljiljan ili suncokret vidja se po ulicama i salonima i pocinje da govori o umjetnosti.Ubrzo postaje genije razgovora.U to doba vaskrsao je dendizam i rasprostranio se novi oblik hedonizma.Raskosne orgije u kojima je trazio da utoli zedj za lijepim tijelima i to da je zaboravio da je u Engleskoj dovele su ga do propasti. Pokusaj estetskog zivota odveo je Bodlera u pijanstvo a Oskara Vajlda u zatvor!Iako ga Engleska nije prihvatala,u junu 1881.uspio je naci izdavaca za svoje pjesme.Tom zbirkom postao je poznat u svijetu engleskih umjetnika.Putuje u Ameriku,drzi estetska predavanja i pise pjesme. U njemu je bilo neke apsurdne prostodusnosti,kao da nije gledao kome govori i kao da je sam sebi smjesan,rekao je jedan njegov student. Kada bi u to vrijeme spomenuli ime Oskara vajlda prva asocijacija na njega bilo bi njegovo oblacenje.U svom cudnom odijelu,u zelenom kaputu sa sirokim krznom i palicom,izgradjenom po uzoru na Balzakovu pokusavao je da pobijedi citavu Englesku pa i samoga sebe.Iako popularan bio je zamoren borbom za novac,uzaludnim zivotom i glupom okolinom.Pokusao je da se spasi zenidbom,1884.vjencao se sa bogatasicom Konstancom Lojd koja mu je podarila 2 sina.Pa cak ni tada nije bio sretan.Zatvorio se u svoj stan i pisao bajke.Ipak,to su bile godine kada su mu svi saloni bili otvoreni kada ga je otmjeni London slusao o svemu sto govori.U otmjenim salonima pali cigarete sa zlatnim vrhom drzeci ih u lijepoj ruci na kojoj blista prsten sa skarabeusom u zlatu,svakog ocarava njegov prelijepi glas sa engleskim naglaskom.I kada govori o proslim vjekovima ili o grckim vazama ili o dragom kamenju svi zacudjeno cute.Umjesno je rekao:Moj genije se istrosio u mome zivotu a u knjigama mojim samo je moj talenat.

Majstor paradoksa i skandala Vajld je prije svega poznat po dramskim ostvarenjima i esejistickim radovima.Pred figurom ovakvog pisca nemoguce je ostati ravnodusan,a za njegovo stvaralastvo najveznije je bilo sad ,odnosno taj trenutak.Buduci da je zivot bujica trenutnih dogadjaja svaki trenutak treba ispijati iz dna, teziti ne za plodnim iskustvima,nego za iskustvom samim a uspjeti u zivotu znaci neprestano goriti onim jednim jasnim plamenom.Kao pisac on je svakim svojim knjizevnim djelom sablaznjavao viktorijansku Englesku nekom prevratnckom idejom poklanjajuci joj pri tom sublimnu ljepotu jezika i stila.Spada u onaj red svjetskih velikana knjizevne bastine ciji zivot poput Servantesovog ili Bajronovog pobudjuje jednaku pozornost zbog svoje bujnosti i tragicnosti kao i djelo koje je za sobom ostavio.Vajldova sintaksa uvijek je krajnje jednostavna i sa sigurnoscu se moze reci da ni jedan pisac nije toliko dostupan ljudima kao Oskar vajld.Jorhe Luis Borhes rekao je : Citajuci i proucavajuci Vajlda tokom godina uocio sam nesto na sta njegovi panegiricari kako se cini nisu ni posumnjali a to je cinjenica da je oskar vajld UVIJEK BIO U PRAVU.Savrsenstvo mu je pretstavljalo smetnju,jer su mu kazivanja bila toliko savrsena da su djelovala kao nesto po sebi razumnjivo tako da se danas ne moze zamisliti svijet bez njegovih epigrama i aforizama.

MARK TWAIN
Ameriki pisac i humorist, jedan od najveih humorista u svjetskoj knjievnosti, prvi i najvei tipino ameriki pisac. Mark Twain ili pravim imenom Samuel Langhorne Clemens roen je 30. studenog 1835. u mjestu Florida ( Missouri). Njegovi roditelji John Marshall i Jane (ro. Lampton) imali su sedmero djece od koje je budui poznati pisac bio esto dijete. Kada je Twainu bilo etiri godine obitelj se seli u rjenu luku Hannibal na obalama rijeke Mississipi. U Hannibalu je pohaao osnovnu kolu. Kada je Twainu bilo 11 godina (1847.) njegov otac umire od upala plua. Poslije oeve smrti pohaati e tiskarski zanat. Po svrenom zanatskom kolovanju kao slovoslaga i humorist radi za list Hannibal Journal koji je u vlasnitvu njegova brata Oriona. Svoje tekstove tada potpisuje pseudonimom Josh.

Napunivi 18 godina odlazi iz bratove tvrtke i radi kao tiskar u Keokuku (Iowa), New York Citiyu, Philadelphiji, St. Louisu i Cincinnatiju. Mijenja radna mjesta, ali redovito uveer posjeuje knjinice. S napunjene 22 godine vraa se u Missouri. Na putovanju za New Orleans niz rijeku Mississipi kormilar Horace E. Bixpy budi u njemu elju da postane kormilar na parnom brodu. No, prije nego dobije plovnu dozvolu (1859.) dvije e godine prouavati tok rijeke Mississipi. Trenirajui nagovara brata Henrya da mu se pridrui. No, Henry e poginuti (21. lipnja 1858.) pri eksploziji na brodu Pennsylvania. Njegovu e smrt Twain predvidjeti u svom snu mjesec dana ranije to e ga potom nagnati da se zainteresira za parapshilogiju. Do kraja ivota Twain e sebe kriviti za bratovu smrt, a kao kormilar raditi e sve do poetka amerikog graanskog rata (1861.) kada e se zbog rata promet rijekom smanjio. Sa skupinom prijatelja kao dragovoljac pridruiti e se konjanitvu Konfederacije (1861.), ali e njihova postrojba nakon dva tjedna biti rasputena.

Kasnije iste godine (1861.) pridruit e se bratu Orionu u novoosnovanoj teritoriji Neveda gdje e kao rudar raditi u rudniku srebra. Vidjevii da posao rudara nije za njega postaje izvjestitelj lista Territorial

Enterprise (Virginia City, Nevada). Od tada (3. veljae 1863.) poinje koristiti pseudonim Mark Twain to je na
rijeci Mississipi fraza koja znai "dva hvata duboko". No, seriju svojih humoristinih pisama potpisati e pseudonimom Thomas Jefferson Snodgrass. Uskoro seli u San Francisco (1854.) gdje i dalje radi kao novinar te susree pisce Artemusa Warda, Breta Hartea i Dana DeQuillea koji ga podupiru u njegovu spisateljskom radu. Prvi spisateljski uspjeh postie s humoristinom bajkom koju je uo na kalifornijskim zlatnim poljima, preradio i potom objavio pod naslovom The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County. Djelo je objavljeno 18. studenog 1865. u listu New York Saturday Press i donijelo mu prvu slavu. Uskoro putuje na Havaje kao reporter lista Sacramento Union. Dvije godine kasnije (1867.) putuje u Europu i Palestinu. Ta e putovanja opisati u knjizi The Innocents Abroad(1869.) u kojoj e preuveliati europsku kulturu koja se i inae veoma dojmi amerike turiste.

Sa svojom buduom suprugom Olivijom Langdon upoznaje se 1868. i njih dvoje zaljubljuju se na prvi pogled. Naredne se godine zaruuju, a vjenaavaju se u veljai 1870. u mjestu Elmira (New York). Olivija je bila iz bogate liberalne obitelji koja je podravala abolicioniste te borbu za socijalnu jednakost i enska prava. Mladi je brani par ivio u gradiu Buffalo (New York) gdje je Twain radio za list Buffalo Express kao urednik i pisac. Oboljevi od difterij u dobi od 19 mjeseci umire njihov sin Langdon. Kasnije e na svijet doi Susy (1872.), Clara (1874.) i Jean (1880.). Obitelj se potom seli u Hartfored (Connecticut) i tu ostaje do 1891. Twain tu pie neke od svojih najslavnijih djela. U The Adventures of Tom Sawyer (Pustolovine Toma Sawyera) slavi djetinjstvo u gradu na obali rijeke Mississipi. The Prince and the Pauper djeija je knjiga usredotoena na zamijenu identiteta u tudorskoj Engleskoj. Tlaenje ljudi u feudlanoj Engleskoj prikazuje u satiri Yankee in

King Arthur's Court (Yankee na dvoru kralja Arthura) dok u Life on the Mississippi kombinira autobiografski
prikaz vlastitih iskustava kao rjenog pilota. Tu pie i nastavak Toma Sawyera nazvan The Adventures of

Huckleberry Finn. Taj se uradak smatra njegovim najboljim djelom. U knjizi je rije o djeaku zvanom Huck
koji bjei od svoga oca na splavi rijekom Mississipi s odbjeglim robom Jimom. Ovo djelo, izmeu ostalog, daje itatelju sliku ivota na rijeci Mississipi prije amerikog graanskog rata. Svoje drugo putovanje u Europu opisao je u knjizi A Tramp Abroad gdje naglasak stavlja na svoje putovanje kroz Schwarzwald. Tvrtku Charles L. Webster and Company osniva 1884. kakao bi lake objavljivao svoja djela, ali i uratke drugih pisaca. Najpoznatije djelo koje je ta tvrtka objavila bili su Osobni memoari (dva sveska, 1885.-1886.) koje je napisao ameriki general i predsjednik Ulysses S. Grant. Loa investicija u automatski pisai stroj dovela je tvrtku do bankrota (1894.). Meutim, uspjena predavanja irom svijeta i knjiga koja je nastala na osnovu tih putovanja (Following the Equator) otplatili su dugove. Twainov rad koncem 19. i poetkom 20. stoljea oznaen je rastuim pesimizmom i gorinomkoje je prouzroio njegov poslovni neuspjeh, a kasnije i smrt njegove supruge (1904.) te dvije kerke (Susy 1872. i Clara 1874.). U to vrijeme pie novelu Pudd'nhead

Wilson radnja koje je smjetena na ameriki jug prije graanskog rata i u kojoj kritizira rasizam. Potom pie
sentimentalnu biografijuRecollections of Joan of Arc da bi niz nastavio s filozofskim, socijalnim i politikim esejima (The Man That Corrupted Hadleyburg i The War Prayer). Nekompletni rukopis djela The Mysterious

Strange objavljen je postuhumno 1916.

U djelu The War Prayer iznio je svoj stav o filipinsko-amerikom ratu, ali je njegov nakladnik Harper's Bazaar odbio objaviti ova esej. Podrao je i revoluciju u Rusiji govorei kako car mora biti svrgnut na nasilan nain jer miran nain nije dao rezultate. Podupirao je ukidanje ropstva te bio aktivni zagovornik enskih prava. Njegov govor Votes for Women, u kojem se zalae za davanje prava glasa enama, smatra se jednim od najuvenijih govora u povijesti. Svoju je potporu davao i radnikom pokretu, posebice sindikatu Knights of Labor (Vitezovi rada). Bio je opinjen znanou i njezinim dostignuima te je njegovao prijateljstvo s Nikolom Teslom. Njih su dvojica mnogo vremena provodili zajedno u Teslinu laboratoriju. Tijekom tih druenja i sam Twain je osmislio neke izume od kojih je neke i patentirao. Twainov je rad inspirairan nekonvencionalnim Zapadom, a popularnost njegovih djela oznaila je u amerikoj literaturi kraj dominacije pisaca iz Nove Engleske. Kasniji slavni ameriki pisci Ernest Hemingway i William Faulkner pozivali su se na Twaina kao na svoju inspiraciju. U posljednjim godinama svog ivota pisao je

manje, ali je esto javno govorio o mnogim temama. Ostao je zapamen i po odijelima s bijelim crtama koja je uvijek nosio u javnim nastupima. O njegovu ugledu rjeito govori i podatak da je 1907. primio poasni doktorat Oxfordskog sveuilita. Za sobom je ostavio nedovrenu autobiografiju koju je 1924. objavila njegova tajnica Alberta Bigelow Paine. Poetkom 1990. pronaen je izvorni rukopis romana The Adventures

of Huckleberry Finn u Hollywoodu. Nakon duljeg povlaenja po sudu oko borbe za prava vlasnitva taj je
rukopis (kao i drugi do sada neobjavljeni materijali) dodjeljen njujorkoj Javnoj knjinici Bufffalo & Erie Couny (1992.). etiri godine nakon pronalaska (1996.) objavljeno je revidirano izdanje romana The Adventures of

Huckleberry Finn zajedno s do sada neobjavljenim materijalima.

Godinu dana prije smrti (1909.) rekao je: "Doao sam s Halleyvim kometom 1835. Opet dolazi naredne godine i oekujem da odem s njim. Bilo bi to veliko razoarenje u mom ivotu da ne odem s Halleyvim kometom. Siguran sam da je Svemoni rekao: Ovo su dva neurauljiva udaka; zajedno su doli, zajedno moraju otii." Njegovo predvianje bilo je tono - preminuo je 21. travnja 1910. u mjestu Redding (Connecticut), jedan dan nakon to se komet maksimalno pribliio Zemlji. Sahranjen je na imanju svoje supruge u gradiu Elmira (New York).

Vrsta djela: Pustolovni roman Mjesto radnje: London, Engleska Vrijeme radnje: 16. stoljede Tema: Drutvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj Likovi: Tom, Edward, pustinjak, Tomov otac i majka O djelu:

ini li odijelo ovjeka? Mnogi de doista reagirati samo na to; zadivit de ih neija odora, kao simbol poloaja i modi. S druge strane, nekomu ije ruho nije tako sjajno, koji je siromana podrijetla, izrugivat de se i poniavati ga. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. Kad je kraljevid Edward odjenuo Tomovu odjedu, nitko mu vie nije vjerovao tko je uistinu, svi su mu se rugali. Istodobno, Tom je bio na dvoru, preodjeven u kraljevida, okruen gospodom. No svaki put kad bi ga neto pitali, djelovao je zbunjeno, svi su mislili da je lud. Tek na kraju prie ljudi shvadaju da kraljevida ne ini samo odjeda, ved i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljevid, ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga, ako je ivio asno, valja jednako tako potivati. Analiza glavnih likova: Tom Rodio se u siromanoj etvrti: U starome gradu Londonu rodio se u siromanoj obitelji, po imenu Canty, jedan djeak kome se roditelji nisu razveselili. Prisiljavali su ga da prosjai, ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo; najradije bi sluao prie: On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da odri goli ivot, jer su zakoni protiv prosjaenja bili strogi, a kazne teke; zato je dobar dio vremena provodio sluajudi zanosne prie i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, o zaaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i prinevima. Tom i kraljevid Edward odluie zamijeniti uloge, no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. Na dvoru je mladi Canty viao rasko i sjajne odore, ali sve je ede eznuo za domom: Idudeg dana pristigoe strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom; a Tom ih primi sjededi na prijestolju uzvieno i dostojanstveno. Sjajan mu je prizor isprva godio oku, ali je primanje bilo beskrajno i zamorno ba kao i vedina govora, tako da se poetni uitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i enju za domom. Mladi Canty je nesretan u dvorcu, ne snalazi se najbolje, osjeda da je zatoen: Tom je stalno bio tuan i rastresen i nikako se tog osjedaja nije mogao otresti. Jutarnje dunosti vezale su mu ruke i zamarale ga. Opet je osjetio kako ga svom teinom pritiskuje njegovo zatoenitvo. Pritide ga i sram; dok je veselim osmijehom pratio povorku, odjednom je ugledao majku: Obrazi lanoga kralja gorjeli su od uzbuenja, oi su mu sijale, sav se topio u ludoj sredi. U tom trenutku, ba kada je podigao ruku da baci novu pregrt zlatnika, primijeti kako ga jedno blijedo, iznenaeno lice s oima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile. Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podie ruku do oiju okrenuvi dlan na vanjsku stranu bio je to mahinalni pokret, za koji nije vie znao kada ga je stekao, ali koji je iz navike ponavljao. Ne proe ni trenutak, a ona se probi kroz gomilu, proe uz straara i stade kraj njega. Zagrlila je njegovu nogu, obasula je poljupcima uzvikujudi: O, milo moje dijete! i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi. U istom trenutku jedan je asnik kraljeve garde epa, te je svojom snanom rukom tako baci da se otkotrljala do

mjesta s kojeg je dola. I dok se taj runi prizor odigravao, s Tomovih se usana spustie ove rijei: eno, ja vas ne poznajem!, ali ga do srca zaboli to su se ovako prema njoj ponaali. U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv: Pogrijeio sam, priznajem. Nemoj me izdati, pokloni mi velikoduno ovu milost, a ja vie nikad nedu ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. Postupi blago sa mnom, gospodine, inae sam propao. Zadovoljan sam, milorde. Zato ne vrijeaj ponovno, ovdje ili pred drugima, pa de biti kao da nisi nita rekao. Edward Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila: Istoga dana u bogatoj obitelji, po imenu Tudor, rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. I ne samo roditelji ved i cijela Engleska. Engleska je toliko eznula za njim, toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega, da se sada, kada je stvarno doao, puk skoro izbezumio od radosti. Bio je vrlo dotjeran i lijep, a Tom mu se silno razveselio: Jadni mali Tom, sav u dronjcima, pribliio se i provlaio lagano i stidljivo kraj straara, dok mu je srce lupalo, a nada sve rasla, kad odjednom kroz zlatne ipke ugleda prizor zbog koga umalo to ne vrisnu od radosti. S one strane se nalazio jedan mio djeak, lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vjebi na istom zraku, ije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita; o bedru je nosio mali ma ukraen dragim kamenjem, na nogama fine izmice s crvenom petom; na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera privrdena velikim dragim blistavim kamenom. Mrzio je zlostavljanje djece: Da li te zlostavlja? Dogodi se ponekad, kad zaspi ili kad se napije, da joj se ruka odmara, ali kad se istrijezni, ona sve nadoknadi time to me dobro istue. Mali princ pogleda bijesno i povika: Kako istue? O, pa da, molit du, gospodaru. Istue! A ti si tako njean i mali. Sluaj, prije nego se smrkne ona de biti na putu za Toranj. Kralj, moj otac Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sauvao svoju plemenitost i dobrotu, ali i pravednost: Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! Ali novi kralj, pravi kralj, ree: To nipoto! Bez njega ne bih bio povratio krunu, zato neka nitko ne digne ruku na njega. A to se tebe tie, dobri moj ujae, lorde-namjesnie, ti se ne ponaa zahvalno prema tom jadnom deku, jer ujem da te je nainio vojvodom (namjesnik pocrveni), a nije bio ni kralj; prema tome, to sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra de preko njega moliti mene za njezinu potvrdu, inae de ostati obian grof a ne vojvoda! Zapamtite svi vi, dame, lordovi i gospodo, da je ovaj ovjek moj vjerni i voljeni sluga, Miles Handon, koji nije prezao ni od ega da svojim valjanim maem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti; zato je naa volja bila da ga imenujemo vitezom. Pustinjak Bijae to siromano odjeven ovjek, pomalo udne naravi i ponaanja:

Bio je to stasit i koat ovjek, duge i kao snijeg bijele kose i brade, odjeven u dugu haljinu od ovje koe koja mu se sputala do peta; predstavljao se kao arhaneo i bio je zle naravi. Opis kraljevske dvorane za gozbe: To je jedna golema prostorija, s pozladenim stupovima i kolonadama, i zidovima i stropovima u slikama. Na ulazu stoje visoki gardisti, nepomini kao kipovi, odjeveni u bogata i slikovita odijela, dredi helebarde u rukama. Na visokoj galeriji koja se prua svuda oko dvorane nalaze se svirai, gusta gomila graana oba spola, sjajno odjevenih. U sredini odaje, na povienom podiju, Tomov je stol. Dojam o djelu: Mislim da je knjiga vrlo uspjeno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidanje situacije na isti se dan, u dvije posve razliite sredine, raaju dvojica djeaka koje poslije povee neobian splet okolnosti. elja da nakratko zamijene uloge kraljevida i prosjaka, u poetku bezazlena djeaka ala, postaje vrlo ozbiljna. Pripovijest je iznimno pouna, ostavljajudi nas jo dugo u mislima o najrazliitijim stranama ljudske naravi. Takoer mi se svia i to ima blagog humora koji jo vie pridonosi prii, ini je zanimljivijom.