Gračanički Glasnik Br. 26

UDK 930.
85 ISSN 1512-5556
sadraj
POVODOM TeMe
26
Graanica - od zaborava arija..................................................................... 6 Edin akovi
Lokalni izbori u BiH 2008. Deja vu ili nova prilika za armaciju lokalne uprave i samouprave u Bosni i Hercegovini................................................ 12 Suad Arnautovi Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica.. 19 Omer Hamzi Svi nai spomenici (povodom podizanja spomen-biste Josipu Brozu Titu u Graanici).................................................................................. 31 Edin akovi, Omer Hamzi
ZaVIaJ
LIKOVI ZAVIAJA: Adem Ali - kako je stradao najbolji partizanski ilegalac u Graanici........................................................................................ 44 Omer Hamzi Paii iz Graanice.......................................................................................... 50 Rusmir Djedovi Sjeanje na graaniku eljeznicupoetak s pjesmom, ukidanje s tugom (1897. 1967.)................................................................................................ 60 amil Naimkadi
PrOLOsT
Boj kod Graanice (u povodu 130-te obljetnice)........................................ 70 Edin akovi Fragmenti iz sjeanja na neke dogaaje i politiku aktivnost u srezu i mjestu Graanici u periodu od kraja 1939. do poetka jula 1941. godine................................................................................................... 81 Midhat Muratbegovi
rIJe
Konteksti, oblici i motivi graanike enske poezije............................... 102 Mevlida uvi Graaniki enski rukopis: Seada Deli, Nisveta Emina Kantardi, Atifa Dolinar Terzi, Lejla Kadi (izbor pjesama)............................................... 111 O slikarskom opusu azima Sarajlia (Aleksandar Adamovi, Vitomir Pavlovi).......................................................................................... 113 Nove knjige................................................................................................... 117
LIsTOVI GraanIKOG KaLenDara

Listovi graanikog kalendara od 01.05.2008. - 30.10.2008................... 130 Omer Hamzi
DODaTaK
Glosar novih autora..................................................................................... 144
UDK 930.85 ISSN 1512-5556
contents
ON THE OCCASION OF
26
Graanica - a town of oblivion........................................................................ 6 Edin akovi
TOPICS
Local elections in B&H 2008.- Deja vu or a new opportunity for armation of local administration and autonomy in Bosnia and Herzegovina................................................................................................... 12 Suad Arnautovi Result analysis of the local elections 2008. on the area of Graanicas community...................................................................................................... 19 Omer Hamzi All our monuments (on the occasion of erecting commemorative bust of Josip Broz Tito in Graanica)............................................................ 31 Edin akovi,Omer Hamzi
HOMELAND
Homeland characters : Adem Ali how the best partisan illegal in Graanica was killed ..................................................................................... 44 Omer Hamzi The Pashics of Graanica .............................................................................. 50 Rusmir Djedovi Memories of Graanicas railroad beginning with a song, discontinuation with sadness (1897. 1967.) ........................................... 60 amil Naimkadi
THE PAST
Fight near Graanica (on the occasion of 130th anniversary) . ................ 70 Edin akovi
Fragments from the memories of some events and political activity in the district and town of Graanica in the period from the end of 1939. until the beginning of July 1941 .......................................................................... 81 Midhat Muratbegovi
THE WORD
Contexts,forms and motifs of Graanicas women poetry ..................... 102 Mevlida uvi Graanicas women handwriting: Seada Deli, Nisveta Emina Kantardi, Atifa Dolinar Terzi, Lejla Kadi (selected poems) . ................................. 111 About the painting opus of azim Sarajli (Aleksandar Adamovi, Vitomir Pavlovi) ......................................................................................... 113 New books ................................................................................................... 117
PAGES OF GRAANICAS CALENDAR

Pages of Graanicas calendar from 01.05.2008. to 30.11.2008. ........... 130 Omer Hamzi
APPENDIX
Glossary of new authors ............................................................................. 144
povodom
Edin akovi, prof. Graanica - od zaborava arija
Edin akovi, prof.
Graanica - od zaborava arija
ovoj, 2008. godini, pada vie znaajnih godinjica i jubileja iz prolosti kako grada, tako i opine Graanica. Naalost, niko ih se nije ni sjetio, akamoli da i jedan od tih jubileja na dostojan nain obiljei. Ova godina e tako ostati obiljeena uglavnom lokalnim izborima i uobiajenim rekvizitima koji ih prate: napadnim reklamiranjima, plakatima svih veliina istaknutim na svim moguim i nemoguim mjestima, hvalisanjima, agresivnom i prljavom kampanjom. Predizbornoj atmosferi, aktivnostima i euforiji bili su podreeni gotovo svi vidovi javnog djelovanja, dok su daleko bitnije stvari, pa i one koje bi trebalo da budu dio identiteta ovoga grada i opine potpuno zanemarene. Ima vie takozvanih okruglih datuma i znaajnih godinjica, kojih se ove godine nismo ni sjetili, a da o nekom njihovom primjerenom obiljeavanju i ne govorimo. Traiti odgovore na pitanje zato je to tako, zahtijevalo bi mnogo iru elaboraciju. Ovim prilogom elimo skrenuti paGRAANIKI GLASNIK 26 POVODOM
nju samo na najvanije datume i dogaaje iz prolosti Graanice kao mali poticaj za razmiljanje o nainu njihovog obiljeavanja u nekom buduem vremenu. Ukratko, ove godine se navrava: 480 godina od prvog spomena Graanice u historijskim izvorima: u popisnom defteru Zvornikog sandaka iz 1528. godine, nekoliko godina nakon osmanskog osvojenja Graanice, u kojem su, inae, popisani Vlasi stoarsko stanovnitvo kojim je osmanska vlast kolonizirala stanovnitvom prorijeena novoosvojena podruja naseljavalo podruja. Graanica je upisna kao jedno od naselja Zvornikog sandaka u nahiji Soko, koje su naselili Vlasi 460 godina od prvog spomena Graanice kao grada (kasabe): u poimeninom popisnom defteru Zvornikog sandaka iz 1548., prvi put se spominje kasaba Graanica. Da bi jedno mjesto steklo status kasabe, u njemu je trebalo da prevladava neagrarna privreda, da ima sedmini trg i muslimansku zajednicu (de-
mat) sa damijom. Kada se ispune ti uvjeti, sultanskom poveljom muafnamom dotinom mjestu se priznavao status kasabe, stanovnitvo tog mjesta bi se oslobodilo plaanja zemljinih poreza i u narednom poreskom defteru bi bili zavedeni kao stanovnici kasabe. Sa Graanicom se to desilo neto prije 1548. godine. Te godine se, inae, u okvirima kasabe spominju tri mahale, dok je ostatak naselja bio oznaen kao selo Graanica. 300 godina od prvog spomena tvrave u Graanici: skoro niko od Graanlija danas ne zna da je u njihovom gradu nekada postojalo utvrenje, odnosno tvrava. Ona se u poznatim izvorima prvi put spominje u augustu 1708. godine, kada njezin zapovjednik i posada obavjetavaju Portu da je tvrava na vie mjesta oteena i da joj je potrebna obnova, za to je ve bio skupljen novac ali ga je tadanji kadija pronevjerio. U osmanskim izvorima, kao i u habsburkim izvorima ova tvrava se spominje i narednih godina, a navodi je u popisu utvrda Bosanskog ejaleta i franjevaki pisac Filip Lastri. ta se s njom kasnije zbilo, nije poznato, kao ni gdje se tano nalazila. S obzirom da se staro greblje preko puta nekadanje Potoke damije, na mjestu dananjeg trnog centra i parkinga hotela Tilia nazivalo Hendek harem (hendek je opkop oko tvrave), moe se pretpostaviti da je jedan dio arije bio opasan zidom, te da je i Graanica, poput Donje i Gornje Tuzle, predstavljala palanku. 200 godina od gradnje vodovoda i javne esme u ariji, vakufa gradaakog kapetana Muratbega, koji je u Graanici ba poput svog oca, Osman-kapetana sagradio i medresu, te uvakufio itav niz duana, magaza, poslovnih prostora i zemljinih posjeda,
namijenjenih njihovom izdravanju. Murat-kapetanova esma se nalazila u samoj ariji, a voda na nju je vjerovatno dovedena sa Mahmutovca. Davno je propala, a na nju je jedino podsjeala kamena ploa s natpisom - koja se nalazila u podzidu harema Bijele damije, prema Keju. Ploa je izvaena prilikom rekonstrukcije Keja i prije nekoliko godina spremljena u Bijelu damiju. Nije nam poznato gdje se ta ploa sada nalazi. Ka dje o vodovodu rije, spomenimo da se ove godine, navrava i 50 godina od izrade prvog projekta gradskog vodovoda u Graanici, koji oznaava poetak izgradnje modernog vodovodnog sistema. Taj e vodovod naslijediti onaj ve zastarjeli, iz 1936., koji je pokrivao tek manji dio grada. Takoer, prije 10 godina, sveano su na upotrebu puteni rekonstruirani dijelovi vodosistema, ukljuuju obnovljeni vod Soko - Paalii, nove centralne vodove kroz grad i novo vodospremite na Gaju. Taj je kapitalni projekt realiziran uz pomo kreditnih sredstava USAID-a. 150 godina od katastrofalnog poara u kojem je izgorjela graanika arija: Poari i vatrene stihije su bili najvei dumani starih bosanskih kasaba, posebno njihovih arija trgovako-poslovnih i zanatskih etvrti, sa objektima, graenim preteno od drveta i lakih materijala, koji su bili zbijeni i stisnuti jedan uz drugi. I Graanica je tako u vie navrata stradala. U noi s 23. na 24. april 1858. godine, graaniku ariju je zahvatio strahovit poar u kojem je izgorjelo vie od stotinu duana, magaza i hanova. Ovaj dogaaj je oito izazvao veliku pozornost u iroj regiji, jer su vijesti o toj velikoj nesrei u Graanici nale mjesta i u izvijeima zapadnih konzularnih inovnika. 130 godina od Boja kod Graanice: Nakon to su austrougarske
POVODOM GRAANIKI GLASNIK 26
okupacijske trupe otpoele invaziju Bosne i Hercegovine, okupatorske jedinice su 4. augusta, 1878. godine ule u Graanicu, a potom nastavile napredovanje prema Tuzli, gdje se skoncentrirala bonjaka narodna vojska, pod zapovjednitvom pljevaljskog muftije Mehmed Vehbi ef. emsekadia. Pretrpjevi poraz na prilazima Tuzli, zapovjednik okupacionih trupa, grof Lszl Szpry, povukao je svoje snage i rasporedio ih ispod i oko Graanice. U poslijepodnevnim satima, 12. augusta 1878., prethodnice bonjake narodne vojske napale su austrougarske poloaje. Borba se produila sve do dolaska novih jedinica, u veernjim satima, kao i sutradan. Pretrpjevi ozbiljne gubitke i u opasnosti da bude okruen, Szpry se povukao prema Doboju. emsekadi je pobjedonosno uao u Graanicu 14. augusta. Graanica je tada, preko mjesec dana, bila sredite slobodne bosanske teritorije. 120 godina od izgradnje zgrade opine: Najstarije poznato sjedite vlasti u Graanici nalazilo se u mahali Trepanii, preko puta stare Pervane damije. Tu se nalazila zgrada meeme (sudnice), u kojoj je kadija kao sudija, ali i predstavnik vlasti, dijelio pravdu i saopavao carske fermane i valijine naloge. Kasnije, u drugoj polovici 19. stoljea, zgrada huumetskog ureda ili konaka sjedita upravne i sudske vlasti (mudira, odnosno kajmakama, te kadije i inovnika) nalazila se na Musali, na prostoru gdje se nalazi dananja zgrada BKC-a. Dolaskom Austro-Ugarske, nova zgrada konaka sagraena je na irokom prostoru vakufskog kompleksa zemljita i muslimanskih mezarja, koji se protezao od Musale pa sve do Kotorue. Ta zgrada ili, moe se slobodno rei, palaa podignuta je u pseudomaurskom stilu, koji je u sebi spajao arhitektonsko naslijee Euro-
pe, sa islamskom orijentalnom tradicijom. Po vrlo slinom projektu, zgrade konaka su izgraene i u nekim drugim gradovima Bosne i Hercegovine (Kladnju, Srebrenici itd.). 110 godina od izlaska Graanice u Europu: Zvui moda malo pretenciozno, ali eljeznika pruga ne predstavlja samo prometnicu, eljeznica se u 19. stoljeu opravdano smatrala simbolom civilizacije i povezanosti sa svijetom. Pruga Graanica-Karanovac slubeno je putena u promet 1. januara 1898. godine. Izlazak na bosansko-hercegovake eljeznice, a time i na eljezniku mreu Dvojne Monarhije, odnosno Europe, za Graanicu je bila svojevrsna prekretnica u privrednom, urbanom, kulturnom i sveukupnom razvoju. Takoer, 2008. se navrava tano 40 godina od ukidanja uskotrane pruge Graanica - Karanovac. U maju 1968., uz prigodnu sveanost, ispraen je zadnji iro iz Graanice. 90 godina od kraja Prvog svjetskog rata i Prevrata: Krajem oktobra 1918. godine, nakon konstituiranja Narodnih vijea, prekinute su sve dravno-pravne veze junoslavenskih zemalja u okviru Austro-Ugarske sa Beom i Budimpetom. Tada je osnovana Drava Slovenaca, Hrvata i Srba, u koju je ula i Bosna i Hercegovina. Meutim, Srbi su u pojedinim gradovima i mjestima, formirajui lokalna narodna vijea, samovoljno preuzimali vlast i proglaavali ujedinjenje sa Srbijom. Bilo je to vrijeme pljaki, nereda, nemira, napada na bonjaku imovinu, domove i ivote. Na dan 14. novembra 1918., u Graanicu su ule jedinice srpske vojske, a 25. novembra s dunosti je odstupio posljednji austrougarski kotarski predstojnik Abduselam-beg Hrasnica. Pet dana kasnije, 1. decembra 1918., proglaeno je
GRAANIKI GLASNIK 26 POVODOM
Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. U Prvom svjetskom ratu, poginulo je i ranjeno mnogo Graanlija (do sada je utvreno 46 imena tadanjih graanikih ehida Bonjaka iz Graanice koji su poginuli u ratu, dok je konana brojka raunajui nebonjake i ljude sa sela daleko vea). 20 godina od izdavanja prve i jedine historijske monografije o Graanici: U izdanju Komisije za istoriju Optinskog komiteta Saveza komunista BiH i Optinskog odbora SUBNOR-a Graanica, u aprilu 1988. godine objavljena je historijska monografija Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, koju su napisali Esad Tihi i Omer Hamzi. U ono vrijeme, spomenuta knjiga je predstavljala kapitalno djelo, pa i vie od toga jer je bila iskljuivo graaniki projekat. Zasnovana najveim dijelom na prvorazrednoj izvornoj grai, knjiga je uglavnom izbjegla zamke tzv. hura-patriotizma i, to se tie isto faktografskog dijela, predstavlja vrijedan doprinos poznavanju ukupnih prilika u periodu 1941. - 1945. ne samo na graanikom
podruju, nego i ire. Naravno, s dananje take gledita vei dio tumaenja i ocjena u ovoj knjizi treba redefinisati pojedini dogaaji, linosti i procesi zahtijevaju reinterpretaciju, osloboenu ideolokih okova i stereotipa. Naime, knjiga je pisana jednostrano, sa NOP-ovske take gledita, pa se tako, recimo, periodi od po nekoliko mjeseci (u kojima na podruju Graanice nije bilo jedinica NOVJ) prosto preskau. Meutim, najvea vrijednost ove knjige lei u tome to je u njezinom uvodnom dijelu dat pregled povijesti Graanice od najstarijih vremena do poetka Drugog svjetskog rata. To je, i danas jedini sintetski prikaz historije ovoga grada i njegove okoline. S obzirom da je u proteklih dvadeset godina dosta toga uinjeno na daljnjim i detaljnijim istraivanjima prolosti Graanice, u emu je najveu ulogu odigrao asopis Graaniki glasnik, svakako se namee potreba pisanja jedne nove sinteze graanike historije u kojoj bi se obradila povijest grada i njegove okoline od najstarijih tragova ivota i civilizacije, pa sve do danas.
POVODOM GRAANIKI GLASNIK 26
Gore nabrojane obljetnice su, mora se naglasiti, samo neki od jubileja koje smo ove, 2008. godine propustili obiljeiti. Ima ih jo. Sjetimo se samo nekih znaajnih linosti iz povijesti naega grada i opine. Ove, 2008. godine, navrava se 90 godina od roenja Adema Alia, najpoznatijeg graanikog ilegalca, oficira Domobranske dobrovoljake bojne i 65 godina od njegove tragine smrti (kada je odlukom njemakog prijekog suda kao partizanski pijun osuen na smrt i strijeljan). Ove godine se navrava i godinjica roenja i smrti jo jedne znaajne osobe: prije 90 godina je roen, a prije 15 godina je umro hfz. Husein ef. Muji, vjerski slubenik i saradnik NOP-a, predsjednik Ilmije, urednik Preporoda, muftija tuzlanski i na posljetku reisu-l-ulema. Ovaj kontroverzni alim je, nebitno u kakvim povijesnim okolnostima, postigao ono to jo nije ni jedan Graanlija prije njega i poslije njega stajao je na elu nekoliko miliona muslimana Jugoslavije. Historijska struka tek treba da donese sud o njegovoj linosti, djelu i povijesnoj ulozi. Takoer, prije 90 godina je roen, a prije 30 godina umro i Muhamed Seid Mai, pjesnik i pisac, neshvaeni intelektualac i ovjek, ija ivotna pria moe posluiti kao predloak za neki tragini roman. Ove godine smo, isto tako, propustili obiljeiti desetu godinjicu od smrti dr. Mustafe Beganovia, poznatog strunjaka i znanstvenog radnika iz
oblasti medicine i stomatologije, nekadanjeg dekana Medicinskog fakulteta u Sarajevu, intelektualca i humanistu, ministra u ratnoj vladi Bosne i Hercegovine, ovjeka kojeg su s pravom nazivali ambasadorom Graanice u Sarajevu. Ove godine smo, dakle, propustili da na dostojan nain obiljeimo svaki od gore nabrojanih jubileja. Svakako je u tome velika odgovornost svih nas, a prije svega onih koji su pozvani da o tome brinu poput Opinskog odbora za obiljeavanje znaajnih dogaaja i linosti. Jesu li svjesno zaboravili ove datume ili su im oni nepoznati ili ih, pak smatraju nevanim to sve, naposljetku, nije ni bitno. Sada je ve kasno da se, bar to se tie nabrojanih godinjica, ita promijeni. U ovome gradu ionako nikog nije briga za ono to je uistinu znaajno, ovdje ve odavno caruje sasvim poremeen sistem vrijednosti. I pored toga, Redakcija ovog asopisa i ljudi koji se oko njega okupljaju, ine ono to je u njihovoj moi da podstaknu, da pokrenu, da objasne, poesto prolazei kao u borbi sa vjetrenjaama. Od spomenutih godinjica, dogaaja i linosti, u ovom broju, donosimo priloge o sto tridesetoj godinjici boja pod Graanicom, zatim o ivotu, djelovanju i traginoj smrti Adema Alia i o izgradnji i ukidanju uskotrane eljeznike pruge Graanica Karanovac (popularnog ire).
10
GRAANIKI GLASNIK 26 POVODOM
teme
Prof. dr. Suad Arnautovi Lokalni izbori u BiH 2008. Deja vu ili nova prilika za afirmaciju lokalne uprave i samouprave u Bosni i Hercegovini Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica Svi nai spomenici (povodom podizanja spomen-biste Josipu Brozu Titu u Graanici)
dr. sc. Omer Hamzi
Edin akovi, dr. sc. Omer Hamzi
Prof. dr. SUad ArnaUtovi
Lokalni izbori u BiH 2008. Deja vu ili nova prilika za armaciju lokalne uprave i samouprave u Bosni i Hercegovini
a nama su jo jedni izbori u Bosni i Hercegovini i to Lokalni izbori koji su odrani 5. oktobra 2008. godine. U ovom kratkom osvrtu ukazat emo na neke osnovne injenice o karakteru ovih izbora, ali i podsjetiti na temeljne standarde koji bi trebalo da se ispune ako elimo da izbori u BiH imaju epitet demokratskih, odnosno slobodnih i fer izbora. Pri tome je neizbjeno pitanje da li su ovi izbori ve vieno ili zaista predstavljaju novu priliku za daljnju afirmaciju lokalne uprave i samouprave u naoj dravi. Koji je to, dakle, minimum uvjeta koji se moraju ispuniti da bi se odreeni izborni procesi smatrali demokratskim? ta nacionalna izborna zakonodavstva moraju propisati u izbornom pravu da bi izborne institucije bile saglasne sa meunarodnim demokratskim standardima? Odgovore na ova pitanja najprije moemo nai u obvezujuim stavovima OESC-a i Kodeksu dobrog vladanja u izbornim pitanjima Venecijanske komisije. U oba ova dokumenta prvenstvena panja posveuje se garantiraGRAANIKI GLASNIK 26 TEME
nju opeg, jednakog, neposrednog i tajnog birakog prava, formiranju izbornih organa na takav nain da u njima uestvuju svi izborni akteri, ravnopravnom pristupu medijima, brzom i transparentnom procesu utvrivanja rezultata i njihovog objavljivanja, finansiranju izbornih kampanja i zatiti birakog prava. Sve te preporuke uglavnom se zasnivaju na osnovnim principima evropskog izbornog naslijea i, prije svega, predstavljaju sutinu pozitivne prakse u izbornim pitanjima. Osnovni principi evropskog naslijea u oblasti izbora koje je usvojila Venecijanska komisija 2002. godine, odnose se, prije svega, na ope, jednako, slobodno, tajno i neposredno pravo glasa uz obavezu redovnog odravanja izbora. Ope pravo glasa u naelu znai da svaki pojedinac ima pravo da bira i da bude biran. Meutim, ovo pravo podlijee izvjesnim ogranienjima, kao to su: starost, dravljanstvo, prebivalite i oduzimanje prava da se bira i da bude biran. Mada su navedeni principi uobiajeni, njihova primjena povlai niz pitanja koja
12
zahtijevaju paljivo razmatranje. Najbolji nain uspostave kvalitetnog sistema primjene svih evropskih standarda iz oblasti rjeavanja prigovora i albi jeste uspostava nepromjenljivog jezgra svih ovih principa, koje bi sve evropske drave morale strogo da potuju. Uspostavljanjem nepromjenjivog jezgra evropskog izbornog prava definirana bi bila sva meunarodna pravila i procedure ponaanja. Relevantna opa pravila regulirana su Meunarodnom poveljom o graanskim i politikim pravima, koja eksplicitno utvruje svaki od ovih principa, osim neposrednog prava glasa, mada se ono podrazumijeva. Ope evropsko pravilo jeste i lan 3. dodatnog protokola uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koje eksplicitno propisuje pravo na periodine izbore slobodnim i tajnim pravom glasa1, dok se drugi principi uzimaju u obzir u sudskoj praksi, vezanoj za ljudska prava.2 Meutim, ustavni principi koji su zajedniki za cijeli kontinent ne pojavljuju se samo u meunarodnim tekstovima. Naprotiv, oni se esto podrobnije navode u nacionalnim ustavima.3 Na kraju, treba napomenuti da je bitan uvjet slobodnih, fer i demokratskih izbora, adekvatna i uinkovita sudska
1 Vidjeti lan 21. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Citat iz Kodeksa dobrog vladanja u izbornim pitanjima str.10 2 lan 3. Pravo na slobodne izbore: Visoke zemlje potpisnice obavezuju se da e odravati slobodne izbore u razumnim intervalima tajnim glasanjem, pod uslovima koji e omoguiti slobodno izraavanje miljenja graana u izboru zakona- Citat iz Kodeksa dobrog vladanja u izbornim pitanjima, str.10 3 Presuda EKLJP br. 24833/94, u sluaju Matthews protiv Ujedinjenog kraljevstva, 18. 02. 1999., Zbirka presuda i odluka ,1991-1, stav 64. Citat iz Kodeksa dobrog vladanja u izbornim pitanjima, str.10
zatita, odnosno sudski nadzor i kontrola svih odluka izborne administracije. iri znaaj Lokalnih izbora 2008. Imajui u vidu ove ope principe evropskog nasljea u oblasti izbora, moemo konstatirati da su ovogodinji Lokalni izbori u BiH, koji su imali daleko iri znaaj i vanost od dosad provedenih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini nakon Daytona (izbori iz 1997., 2000., i 2004.), ispunili temeljne zahtjeve evropskog izbornog naslijea. Pri tome, vanost ovih izbora se ogleda u nekoliko bitnih znaajki. Naime, ove, 2008. godine, prvi put od 1910., kada su u Bosanski sabor, pored muslimana, pravoslavnih i katolika, birani i predstavnici jevrejske zajednice u BiH, birai su imali priliku da neposredno biraju i predstavnike nacionalnih manjina, koji su imali svoja zagarantirana mjesta u 34 opine. Pripadnici nacionalnih manjina, koji su izabrani u lokalna zakonodavna tijela, u narednom etverogodinjem mandatu predstavljat e sve nacionalne manjine koje su prema popisu stanovnitva iz 1991. ivjele i ive na podruju odreene lokalne zajednice. Ova injenica ukazuje na jo veu obavezu, zahtjeve i odgovornost koja se stavlja pred Bosu i Hercegovinu u svijetlu breg implementiranja evropskih integracionih procesa. Takoer, treba podsjetiti da su u Bosni i Hercegovini, sa lokalnim izborima 2004. godine, birai imali mogunost da neposredno biraju naelnike opina, kao i gradonaelnika Banjaluke. Meutim, novina je da je sada, od izbora 2008. godine, u cijeloj Bosni i Hercegovini ujednaen izborni sistem, odnosno nain izbora opinskog naelnika i gradonaelnika Banjaluke, to je bio i novi izazov za izbornu administraciju u Bosni i Hercegovini. Podsjetimo, na
TEME GRAANIKI GLASNIK 26
13
Lokalni izbori u BiH 2008. Deja vu ili nova prilika za armaciju lokalne uprave i samouprave u Bosni i Hercegovini Spol M Ukupno 481 2841 3322 % 14 86 100
Tabela 1. Statistika po spolu za sve izabrane kandidate

14%
86%
proteklim lokalnim izborima u Federaciji Bosne i Hercegovine naelnik se birao tzv. preferencijalnim sistemom, na osnovu kojega su birai rangirali kandidate prema svojim preferencijama. Dva prvoplasirana kandidata su ulazila u drugi krug brojanja glasakih listia i onaj kandidat koji je nakon brojanja neophodnih preferencija dostigao 51% vaeih glasakih listia osvajao je mandat. U Republici Srpskoj na snazi je bio, kao i u ovim izborima, sistem proste veine. Od ove godine i u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj identian je izborni sistem, tj. sistem proste veine prvi dobija mjesto (first past the post Spol Ukupno do 30 god. % system) prema kojemu kandidat koji do 481 142 30 bije najvie glasova dobija mandat bez obM 2841 305 11 zira koliko je biraa izalo na glasanje. 3322 447 13 Isto tako, novina je da je po prvi put data mogunost graanima koji su po po- Tabela 2- Statistika po spolu i po dobi za sve izabrane pisu iz 1991. godine bili graani Srebre- kandidate nice, a koji se nalaze na podruju Bosne i Hercegovine, kao i van Bosne i Hercegovine, bez obzira na trenutni status, da mogu glasati za osnovnu izbornu jedinicu Srebrenica. Ova mogunost, dodue, prema slovu Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, moe se konzumirati samo za izbore 2008. godine.
Opepoznata je injenica da je izborni proces u Bosni i Hercegovini dosta kompliciran. Taj proces prati i brojna izborna administracija. Tako je Lokalne izbore 2008. godine u Bosni i Hercegovini provelo 516 lanova opinskih i gradskih izbornih komisija, preko 400 lica koja su bila angairana u Glavnom centru za brojanje u Sarajevu, 70 uposlenika Sekretarijata Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine i preko 20.000 lanova birakih odbora, to ukupno ini impozantnu cifru od preko 21.000 osoba angairanih u izbornoj administraciji. A, ako se u obzir uzmu i zamjenici lanova birakih odbora, onda taj broj iznosi oko 40.000 osoba. Lokalne izbore 2008. godine u potpunosti su sprovele vlasti Bosne i Hercegovine. Procjenjuje se da je za ovogodinje izbore potroeno oko 3,5 miliona KM u okviru budeta Centralne i zborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK BiH). Prema naim procjenama, opine su potroile oko 7 miliona KM, to ukupno iznosi neto vie od 10 miliona KM. Meu naelnicima opina, izabrane su 4 ene i 136 mukarca. Uzimajui u obzir starosnu strukturu izabranih do 30. godina
14
GRAANIKI GLASNIK 26 TEME
starosti, izabrana su svega dva naelnika. Za optinska vijea/skuptine optina izabrano je ukupno 3147 vijenika /odbornika, od ega 469 ena (15%), a mukaraca 2.678 (85%). Iako je izborni proces trajao est mjeseci i bio vrlo kompliciran, CIK BiH ga je uspjela uspjeno privesti kraju, uz pozitivne ocjene Delegacije Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Evrope, koja je nadgledala Lokalne izbore u Bosni i Hercegovini. Ova delegacija je u svom zvaninom saopenju istakla da je generalna ocjena da su izbori sprovedeni dobro i u skladu s demokratskim standardima. Kompliciranost ovih izbora se moe potkrijepiti i neuobiajeno velikim brojem prigovora i albi koje su izjavljivala ovlatena pravna i fizika lica u cijelom toku izbornog procesa. Radi se, dakle, o prigovorima i albama koje su izjavljene na sumnju u povrede zakona kako do dana izbora, tako i na sam dan izbora. Prigovori i albe do dana izbora U svim fazama izbornih aktivnosti koje je preduzela CIK BiH, s ciljem pripreme i odravanja Lokalnih izbora 2008. godine, uesnici u izbornom procesu podnosili su prigovore i albe po raznim fazama, prema vremenskom planu aktivnosti provedbe izbora 2008. godine. Uloeni prigovori i albe, s obzirom na kvalifikaciju povreda, kao i nadlenosti organa utvrenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, mogu se svrstati u prigovore i albe uloene opinskim izbornim komisijama, zatim, Centralnoj izbornoj komisiji BiH i Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine. Centralna izborna komisija BiH je Odluku o raspisivanju Lokalnih izbora, koji su se odrali 05.10.2008. godine, donijela
08.05.2008. godine, nakon ega je poeo proces prijave politikih subjekata, a zatim kandidata za uee na izborima. U ovom periodu 32 politika subjekta uloila su zahtjev za preispitivanje odluke Centralne izborne komisije BiH o ovjeri politikih subjekata. Apelacionom odjeljenju Suda BiH podneseno je 27 albi od strane politikih subjekata na Odluke Centralne izborne komisije BiH, od ega: 19 albi koje se odnose na ovjere politikih subjekata za uee na Lokalnim izborima 2008. godine, 7 albi koje se odnose na ovjeru kandidatskih listi i 1 alba koja se odnosi na pravo koritenja naziva stranke. Sve albe su odbijene ili odbaene kao neosnovane. Do dana odravanja izbora, prigovori i albe su se uglavnom odnosile na postupak rijebanja, na imenovanje birakih odbora, prigovori politikih subjekata uloeni Centralnoj izbornoj komisiji BiH na krenje lana 16.14 Izbornog zakona BiH (plaeno politiko oglaavanje), prigovori i albe podneseni u periodu izborne kampanje i prigovori i albe podneseni u periodu izborne utnje. Na postupak rijebanja uloeno je 14 prigovora, od kojih je 13 odbijeno kao neosnovano, a jedan prigovor je usvojen. Na postupak imenovanja birakih odbora uloeno je 46 prigovora i albi, od kojih su optinske izborne komisije, kao prvostepeni organ, 31 prigovor odbacile kao neosnovan. Prigovori su se uglavnom odnosili na rjeenja o imenovanju predsjednika i lanova birakih odbora. Prema izbornom zakonu BiH, imenovanja birakih odbora vre optinske izborne komisije na nain i po postupku propisanom aktom za sprovoenje izbora Centralne izborne komisije BiH, sa utvrenim kriterijima koje moraju zadovoljavati lica koja se imenuju za lanove birakih odbora. Svi prigovori i
15
albe su odbijene kao neosnovane. Na postupak prigovora politikih subjekata, uloenih Centralnoj izbornoj komisiji BiH na krenje lana 16.14 Izbornog zakona BiH (plaeno oglaavanje) uloeno je 30 prigovora i albi. Centralna izborna komisija BiH, kao prvostepeni organ, odbila je sve prigovore kao neosnovane. Na odluke Centralne izborne komisije BiH uloene su etiri albe, koje je Apelaciono odjeljenje Suda BiH odbilo kao neosnovane. U periodu izborne kampanje podneseno je 163 prigovora, od ega su optinske izborne komisije iz svoje nadlenosti veinu odbacile kao neosnovane. Prigovori su se uglavnom odnosili na malverzacije prema ostalim strankama, plakatiranje i lijepljnje plakata, zloupotrebu vjere u predizborne svrhe, javno oglaavanje putem dambo plakata, korienje jezika mrnje, ispisivanje grafita uvrjedljivog sadraja itd. U periodu izborne utnje uloen je 31 prigovor i alba, koje su optinske izborne komisije i Centralna izborna komisija BiH odbile kao neosnovane u skladu sa svojim nadlenostima. Prigovori su se uglavnom odnosili na plakatiranje obiljeja pojedinih politikih stranaka na birakim mjestima krenje lana 5.2 stav 4 Izbornog zakona BiH, slanje SMS poruka za koga da se glasa, dijeljenje kopija glasakih listia za koga da se glasa, dijeljenje letaka sa prijeteim sadrajem itd. Prigovori i albe na dan izbora Na sam dan odravanja izbora veliki broj politikih subjekata, akreditovanih posmatraa od politikih subjekata i drugih organizacija za posmatranje rada birakih odbora, lanovi birakih odbora, kao i drugi subjekti koji imaju pravni interes uloili su prigovore i albe na regularnost
odvijanja procesa glasanja i brojanja Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Uloeno je ukupno 216 prigovora i albi, koje su odbijene kao neosnovane, nepotpune, neutemeljene, neblagovremene i podnesene od strane neovlatenih lica. Prigovori su se mahom odnosili na navodno onemoguavanje pojedinim posmatraima da prisustvuju prebrojavanju i otvaranju birakog materijala, nedostatak odreenog broja glasakih listia, unoenje hrane na biraka mjesta i sugerisanje biraima za koga da glasaju, vrijeanje glasaa i lanova optinskih izbornih komisija, nepotivanje izborne utnje, pritube na sam rad birakih odbora i optinskih izbornih komisija. U skladu sa odredbama Izbornog zakona, optinske izborne komisije kao prvostepeni organi za odluivanje o prigovorima uloenim na dan izbora, uglavnom su rjeavale sve povrede koje su uinjene na birakim mjestima. U skladu sa odredbom lana 7.4, stav (1), taka 3. Izbornog zakona BiH, Centralna izborna komisija BiH je u periodu koji poinje 24 sata prije otvaranja birakih mjesta i traje do njihovog zatvaranja, nadlena za odluivanje po prigovorima koji se odnose na korienje domaih i meunarodnih sredstava komunikacije s ciljem uticaja na birae. Rjeenja Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine Od dana donoenja Odluke o odravanju Lokalnih izbora 2008. godine (8. 05. 2008.), do dana donoenja Odluke o potvrivanja rezultata tih izbora (4. 11. 2008.), u razliitim fazama procesa pripreme i provoenja radnji i aktivnosti za njihovo odravanje, politiki subjekti (pod kojim se podrazumijevaju subjekti, u smislu odredbe lana 1.1a stav (1) toka 1)
16
Izbornog zakona BiH) kao 1. VELIKA KLADUA; 2. CAZIN; 3. BIHA; 4. PRIJEDOR; i druge osobe koje su imale 5. BOSANSKA GRADIKA / GRADIKA; 6. LAKTAI; pravni interesulagale su al7. SRBAC; 8. DERVENTA; 9. ODAK; 10. ODAK / be Apelacionom odjeljenju VUKOSAVLJE; 11. ORAJE; 12. MODRIA; 13. SANSKI MOST; 14. SANSKI MOST / OTRA LUKA; 15. BANJA Suda Bosne i Hercegovine LUKA; 16. DOBOJ ISTOK; 17. DOBOJ; 18. MAGLAJ; 19. radi zatite svojih prava i inGRAANICA; 20. GRAANICA / PETROVO; 21. LUKAVAC; teresa, utvrenih odredbama 22. SREBRENIK; 23. TUZLA; 24. ELI; 25. TEOAK; Izbornog zakona BiH. 26. UGLJEVIK; 27. DRVAR; 28. RIBNIK; 29. MRKONJI GRAD; 30. JAJCE; 31. JAJCE / JEZERO; 32. EPE; 33. Prva grupa albi se odnoIVINICE; 34. KALESIJA; 35. SAPNA; 36. TRAVNIK; 37. sila na albe uloene na odZENICA; 38. KAKANJ; 39. VARE; 40. KLADANJ; 41. luke Centralne izborne koEKOVII; 42. BRATUNAC; 43. LIVNO; 44. KUPRES (FBIH); misije BiH, kojim je prijava 45. BUGOJNO; 46. VITEZ; 47. FOJNICA; 48. KISELJAK; politikog subjekta za uee 49. VISOKO; 50. BREZA; 51. ILIJA; 52. JABLANICA; 53. KONJIC; 54. KREEVO; 55. HADII; 56. ILIDA; 57. na Lokalnim izborima 2008. ILIDA / ISTONA ILIDA; 58. NOVI GRAD SARAJEVO; godine odbijena ili odbae59. VOGOA; 60. CENTAR SARAJEVO; 61. PALE (FBIH); na. Po ovom osnovu uloeno 62. PALE (RS); 63. IROKI BRIJEG; 64. NEVESINJE; 65. je ukupno 16 albi, od kojih GACKO; 66. FOA (FBIH); 67. FOA (RS); 68. RUDO; 69. LJUBUKI; 70. ITLUK; 71. STOLAC; 72. STOLAC / vrijedi spomenuti dvije u BERKOVII; 73. LJUBINJE; 74. RAVNO; 75. TREBINJE; 78. kojima jedna politika stranUSORA; 77. MILII; ; ka osporava ovjeru druge politike stranke iz razloga to Spisak opina u kojima su kandidati ponovo osvojili mandate za je naziv politike stranke sli- naelnika/gradonaelnika an nazivu podnosioca albe, kument ili pismeno koje politika stranka, to moe dovesti u zabludu birae prilikoalicija, nezavisni kandidat ili lista nekom glasanja. Od navedenih 16 postupazavisnih kandidata podnese Centralnoj ka, alba je odbijana kao neosnovana u 11 izbornoj komisiji BiH smatrati vaeim sluajeva, a odbaena u 4 sluaja, dok je u samo ako su ga potpisala lica koja su u prijednom sluaju alba uvaena i predmet javi za ovjeru za uee na izborima navevraen na ponovno odluivanje Centraldena kao lica ovlatena za zastupanje i iji noj izbornoj komisiji BiH. je potpis deponovan kod Centralne izborDruga grupa albi se odnosila na albe ne komisije BiH. uloene na odluke Centralne izborne koTrea grupa albi se odnosila na albe misije BiH kojim se ovjera kandidata na uloene od strane politikih subjekata na kandidatskoj listi ili kandidatska lista popostupak rijebanja i imenovanja lanova litikog subjekta za uee na Lokalnim birakih odbora za Lokalne izbore 2008. izborima 2008. godine odbija ili odbacugodine. Ukupno po ovom osnovu uloeno je. Ukupno po ovom osnovu uloeno je je 5 albi koje je Sud Bosne i Hercegovine 12 albi, od kojih su 4 albe odbijene kao odbio kao neosnovane. neosnovane, a u 8 sluajeva, alba je odbaetvrta grupa albi se odnosila na alena iz razloga to je bila neblagovremena be uloene od strane politikih subjekata ili nije podnesena od strane ovlatene osona povrede lana 16.14 Izbornog zakona be u smislu lana 4.25. Izbornog zakona BiH kojim je zabranjeno voenje plaene BiH, kojim je propisano da e se svaki doTEME GRAANIKI GLASNIK 26
17
izborne kampanje putem elektronskih i printanih medija ili bilo kojeg oblika plaenog javnog oglaavanja, osim odravanja internih skupova organa i statutarnih tijela politikih subjekata u periodu od dana raspisivanja izbora do dana slubenog poetka izborne kampanje. Ukupno je po ovom osnovu uloeno 5 albi koje je Sud Bosne i Hercegovine odbio kao neosnovane. Peta grupa albi se odnosila na albe uloene od strane politikih subjekata zbog krenja odredaba Poglavlja 7. Izbornog zakona BiH kojim su propisana pravila ponaanja politikih subjekata u periodu izborne kampanje. Ukupno po ovom osnovu uloene su 4 albe, koje je Sud Bosne i Hercegovine takoe odbio kao neosnovane. Moemo napomenuti da su se 3 albe odnosile na krenje lana 7.3 stav (1) taka 7. (jezik mrnje), a jedna alba se odnosila na krenje lana 7.2 stav (preljepljivanje postera i plakata). esta grupa albi se odnosila na albe uloene na Odluku o utvrivanju rezultata Lokalnih izbora 2008. godine broj: 051-07-1-3237/08 od 20. 10. 2008. godine i albe uloene na Odluku Centralne izborne komisije BiH, kojom je zahtjev politikog subjekta za ponovno brojanje glasakih listia odbijen ili odbaen. Ukupno po ovom osnovu uloene su 64 albe, od kojih je 62 odbio Sud Bosne i Hercegovine Rjeenjem kao neosnovane ili odbacio (zakljuno sa 07. 11. 2008. godine). Da zakljuimo: nesporno je da su ovogodinji Lokalni izbori u BiH ispunili meunarodne standarde i uvjete za odravanje fer i slobodnih izbora, o emu su svoju ocjenu dali i meunarodni posmatrai. U cjelini gledano, oni su omoguili dalji razvoj politikog pluralizma u Bosni i Hercegovini, o emu govori broj politikih subjekata (politikih stranaka, koalici-
ja, nezavisnih kandidata i lista nezavisnih kandidata) koji su se takmiili u politikoj areni. Ovi izbori su takoer bili i barometarski u pravom smislu te rijei, jer su tano na polovini mandata izabranih politikih predstavnika na nacionalnom nivou, tj. na pola vremena do narednih opih izbora dosta precizno iskazali raspoloenje birakog tijela. Ovi izbori su, nadalje, potvrdili vanost direktnog izbora opinskog naelnika, to zasigurno vodi ka daljnjoj afirmaciji i razvoju lokalne uprave i samouprave u naoj dravi. Statistika lokalni izbori 2008. Redovni birai - 2.966 997 biraa Birai koji glasaju lino - 5 002 biraa Birai koji glasaju u odsustvu - 18 450 biraa Birai registrovani za glasanje putem pote - 33678 biraa Ukupan broj upisanih biraa u Centralni biraki spisak bio je 3.024 127 biraa. Na izborima je uestvovalo ukupno 280 politikih subjekata (72 politike stranke, 41 koalicija, 147 nezavisnih kandidata i 20 listi nezavisnih kandidata). Ukupno ovjerenih kandidata je bilo 29043, od toga 18 798 (64,72 %) mukarca, dok je ena bilo 10245 (35,28%). Do 30 godina bilo je ovjerenih 7049 kandidata (24,27 %), a preko 30 godina 21994 (75,73%) kandidata. Za naelnike opina (gradonaelnika Banja Luke) je bilo ovjereno 566 kandidata, dok je za vijenike/odbornike u opinskim vijeima/ skuptinama opina bilo ovjereno 28371, a za zagarantirana mjesta za pripadnike nacionalnih manjina bilo je ovjereno 106 kandidata. Na izborima je izabrano 3186 redovnih mandata u OV/SO i 37 mandata za predstavnike nacionalnih manjina, te 139 naelnika opina i gradonaelnik Banja Luke. U BiH je za potrebe izbora formirano 4986 birakih mjesta ( 4710 redovnih, 147 za odsustvo i 129 za lino).
18
dr. sc. Omer Hamzi
Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica
Birai Lokalni izbori, odrani 5. 10. 2008. godine za izbor vijenika u Opinskom vijeu peti su po redu viestranaki izbori i drugi po redu za izbor naelnika opine neposrednim glasanjem. Ovo su bili drugi po redu izbori na kojim su pravo glasa imali svi graani, sa bilo kojim od linih dokumenata projekta CIPS ili koji su do dana izbora podnijeli zahtjev za izdavanje jednog od tih dokumenata. Na nivou Bosne i Hercegovine u ovim izborima uestvovalo je 280 politikih subjekata, meu kojima 72 politike partije, 41 koalicija, 147 nezavisnih kandidata i 20 listi nezavisnih kandidata. Za ove izbore ovjereno je ukupno 29.043 kandidata, od kojih su 18.798 (64,72%) mukarci i 10.245 ene (35,28%). Do 30 godina starosti ovjereno je uee 7.049 kandidata (24,27%). Za 139 naelnikih fotelja borilo se 566 kandidata, dok se za ulazak u opinska vijea i skuptine optina borio 28.371 kandidat, te 106 za nacionalne manjine..
Za ovogodinje izbore na graanikoj opini upisano je 38.555 graana s pravom glasa. Na izbore je od toga izalo 24.147 biraa (glasanje za Opinsko vijee) i 24.151 (glasanje za opinskog naelnika) ili 62,6%, to je izuzetno dobar procent. (izlazak biraa u Tuzli bio je 45,53%, ivinicama 61%, Lukavcu 54,5% itd.). Za glasanje su bila otvorena 54 biraka mjesta, od ega 14 u Graanici. Odziv biraa iznad opinskog prosjeka (dakle, preko 62%) bio je u sljedeim mjesnim zajednicama: Stjepan Polje, P. Brdo, Buk, Trnovci, Raljeva, Piskavica, kahovica i Maleii, Soko, Babii, G. Doborovci i Vranovii. Odziv biraa ispod opinskog prosjeka bio je u mjesnim zajednicama D. Orahovica, Miriina, Pribava, D. Lohinja, Graanica, G. Orahovica, Lukavica i Doborovci. U izbornoj utrci uestvovalo je trinaest politikih partija za izbor 30 vijenika u Opinsko vijee, sa ukupno 313 kandidata: Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH), Stranka demokratske akcije (SDA),
19
Naa stranka (NS), Narodna stranka radom za boljitak (NSRB), Socijaldemokratska unija Liberalno demokratska stranka (SDU LDSkoalicija), Bosanska stranka Mirnes Ajanovi (BOSS); Stranka za BiH (S BiH), Stranka demokratske aktivnosti za evropsku BiH (A-SDA) Bosanskohercegovaka patriotska strankaSefer Halilovi (BPS); Graanska demokratska stranka BiH (GDS), Demokratska stranka invalida Tuzla (DSI), Stranka penzioneraumirovljenika BiH (SPUBiH) i Partija demokratskog progresa (PDP). Za jedno vijeniko mjesto, dakle, natjecalo se 10,4 kandidata. Tri politike partije: SDP, SDA i A-SDA imale su svoje kandidate za naelnika Opine. U odnosu na 2004. godinu, pojavilo se novih pet stranaka: BPS, Naa stranka, GDS, A-SDA i PDP. Procjenjuje se da su te nove stranke na politikoj sceni opine pokupile najvie glasova od SDP-a. Vijee Apsolutni pobjednik ovih izbora je SDP sa 7.977 (ili 35,96%) osvojenih glasova, slijedi SDA sa 7.242 (ili 32,64%) glasova, S BiH sa 1.961 (ili 8,84%) glasova, BPS sa 1.308 (5,9%), SDU-LDS sa 1.191 (5,37%) i Naa stranka sa 786 (ili 3,54) glasova. Drutvo gubitnika, dakle one koji su ostali ispod crte (nisu uspjeli prei izborni prag) predvodi Bosanska stranka (BOS) sa 610 (ili 2,75%) osvojenih glasova, slijedi Narodna stranka radom za boljitak (NS RB) sa 327 (ili 1,47%), Stranka penzionera BiH (SP) sa 247 (1,11%), Graanska demokratska stranka (GDS) sa 134 (0,6%), Demokratska stranka invalida (DSI) sa 73 (0,33%) i PDP sa samo 3 glasa. Prema broju mandata u Vijeu, obje vodee partije, u ovim izborima biljee gubitak: SDP je osvojio 12 (imao je 13)
mandata, a SDA 10 (imao je 13 mandata). Stranka za BiH kao najvei gubitnik u ovim izborima na nivou BiH, dobitnik je u opini Graanica. U dosadanjem sazivu vijea imala je 2, a od sada e imati 3 vijenika mandata. Liberalna stranka koja je nastupala u koaliciji sa SDU imat e dva mandata (Liberali su do sada imali jednog vijenika), Bosanska patriotska stranka (BPS) Sefer Halilovi osvojila je takoe dva mandata (do sada nije participirala u lokalnoj vlasti) i Naa stranka (kao potpuno novi politiki subjekt) imat e jedno mjesto u novom vijeu. (vidi tabele u prilogu) Sa najveim brojem osvojenih glasova i 12 mandata u Opinskom vijeu, SDP je postala najjaa politika snaga na opini. U odnosu na prole izbore, poveao je broj glasova u 16 mjesnih zajednica: D. Orahovica (256), Babii (146), Lukavica (127), kahovica (107), Trnovci (103), Dakule (99) itd. Manje glasova u odnosu na prethodne izbore SDP je imao u Graanici (93), G. Orahovici (52), Stjepan Polju (18) i Doborovcima (13).U mjesnim zajednicama Raljeva, Piskavica, Trnovci i Maleii lista SDP je osvojila apsolutnu veinu, a u mjesnim zajednicama kahovica, D.Orahovica, Graanica, Lukavica, Miriina, Babii, Buk i Pribava relativnu. Iako e u Vijeu biti znatan broj novih lica, ne treba zanemariti ni stare asove, koji u najveem broju dolaze iz dvije vodee politike stranke. (vidi tabelu) Od 12 vijenika SDP, ak ih 8 obnavlja mandat. To su: Zajim Nuri, Avdo Bajraktarevi, Latif Mei, Senad Memi, Mirsad Hadi Miko, Edvin Tahirovi Edo, Suljo Mehanovi, Zijad Isi. Karakteristino je da na ovoj listi nema ena i da su samo dvojica iz Graanice, koja je po svemu najjae uporite SDP u bosanskim razmjerama. U
20
r.b. 1. 2 3 4 5 6. 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
Naselje (MZ) Babii Buk Doborovci Dakule Graanica D. Lohinja Lukavica Maleii Miriina D.Orahovica G.Orahovica Piskavica Pribava Pr. Brdo Raljeva Soko Stjep. Polje kahovica Trnovci Vranovii Ukupno
Br. biraa 1577 201 1654 989 11240 976 2545 2434 2047 3424 1616 487 1646 511 546 1376 2797 1060 599 830 38555
Glasalo Br. i% 1034 65,6 155 77,1 1027 62,1 692 70 6676 59,4 550 56,3 1513 59,4 1779 73 1093 53,4 1116 50,1 942 58,2 370 76 877 53,3 416 81,4 426 78 858 62,3 2218 79,3 776 73,2 462 77,1 567 68,3 24147 62,6
Va. listia 971 93,9 144 93 957 93,2 682 98,5 6059 90,7 516 93,8 1392 92 16,86 94,7 990 90,6 1617 94,2 896 95,1 349 93,1 831 94,7 410 98,5 407 95,5 779 90,8 2072 93,4 714 92 441 95,4 544 95,9 22454 92,9
SDA 394 40,6 48 33,3 461 48,2 159 23,3 859 14,2 211 40,9 550 39,5 461 27,3 278 28 473 29,2 323 36 37 10,7 141 16,9 355 86,6 78 19,1 435 55,8 1273 61,4 259 36,3 175 39,7 311 57,2 7281 32,4
SDP 397 40,9 51 35,4 97 10,1 111 16,3 2623 43,3 146 28,3 597 42,9 918 54,4 411 41,5 731 45,2 91 10,1 206 59,5 273 32,1 49 11,9 248 60,9 204 26,1 187 9 329 46 224 50,8 160 29,4 8053 35,8
S BiH 26 2,7 1 0,7 13 1,36 27 4 728 12 82 15,9 10 0,7 97 5,7 115 11,6 194 12 446 49,8 59 17 58 7
SDU LDS 62 6,4 39 27 146 15,3 179 26,2 267 4,4 13 2,5 21 1,5 34 2 32 3,2 54 3,3 1 0,1 12 3,4 35 4,2 2 0,5 1 0,2 25 3,2 163 7,9 87 12,2 20 4,5 8 1,4 1201 5,35
BPS 10 1,0 2 1,4 100 10,45 166 24,3 318 5,2 318 5,2 122 8,7 13 0,77 57 5,7 59 3,6 14 1,5 6 1,7 223 26,8 2 0,5 12 3 42 5,4 209 10 5 0,7 6 1,4 24 4,4 1406 6,2
52 12,8 15 1,9 45 2,2 6 0,8
11 2 1985 8,84
Rezultati glasanja na izborima 2008. godine za lanove Opinskog vijea Graanica po mjesnim zajednicama i politikim strankama (prvi dio tabele)
21

r.b. Naselje (MZ) Br. biraa 1. 2 3 4 5 6. 7 8 9 Babii Buk Doborovci Dakule Graanica D. Lohinja Lukavica Maleii Miriina 1577 201 1654 989 11240 976 2545 2434 2047 3424 1616 487 1646 511 546 1376 2797 1060 599 830 38555 Glasalo Br. i% 1034 65,6 155 77,1 1027 62,1 692 70 6676 59,4 550 56,3 1513 59,4 1779 73 1093 53,4 1116 50,1 942 58,2 370 76 877 53,3 416 81,4 426 78 858 62,3 2218 79,3 776 73,2 462 77,1 567 68,3 24147 62,6 Va. listia 971 93,9 144 93 957 93,2 682 98,5 6059 90,7 516 93,8 1392 92 16,86 94,7 990 90,6 1617 94,2 896 95,1 349 93,1 831 94,7 410 98,5 407 95,5 779 90,8 2072 93,4 714 92 441 95,4 544 95,9 22454 92,9 Naa str. 3 0,3 BOSS 37 3,81 ASDA 28 2,8 1 0,7 8 0,8 GDS PENZ 5 1 1 0,7 10 1 1 0,1 35 0,5 1 0,2 12 0,8 2 0,1 11 1,1 1 0,06 DSI BOLJ PDP
101 1o,5
10 D.Orahovica 11 G.Orahovica 12 13 14 15 16 17 18 19 20 Piskavica Pribava Pr. Brdo Raljeva Soko Stjep. Polje kahovica Trnovci Vranovii Ukupno
458 7,5 3 0,5 27 1,9 10 0,6 19 1,9 57 3,5 7 0,8 15 4,34 23 2,7
8 1 63 3 4 0,5 1 0,2
799 3,5
9 0,9 1 0,1 242 3,9 19 3,6 17 1,2 54 3,2 27 2,7 18 1,1 1 0,1 3 09 19 2,3 1 0,2 9 2,2 38 4,8 82 3,9 12 1,7 3 0,7 17 3,1 609 2,71
1 0,1 4 0,6 131 2,1 13 2,5 6 0,4 69 4 11 1,1 6 0,3 2 0,2 2 0,6 24 2,9
59 0,9 4 0,8 22 1,6 6 0,36 16 1,6 2 0,1 11 1,2
149 2,4 2 0,4 2 0,14 19 1,1 7 0,7 9 0,56
4 1 11 1,1 34 4,9 188 3,1 6 1,1 6 0,4 3 0,1 6 0,6 13 0,8
2 0,03
3 0,36
1 0,2 10 1,2
3 0,36
1 0,2 6 0,7 25 1,2 1 0,14
1 0,14 1 0,23
3 0,7 1 0,1 10 0,5 6 0,8
4 0,2 1 0,14
5 1,4 19 2,3 1 0,2 3 0,7 5 0,6 11 0,5 3 0,4 11 2,5
1 0,1 331 1,47
134 0,6
10 1,2 253 1,13
2 0,4 73 0,3
323 1,4
2 0,01
Rezultati glasanja na izborima 2008. godine za lanove Opinskog vijea Graanica po mjesnim zajednicama i politikim strankama (drugi dio tabele)
SDA, meu 10 izabranih, iz starog saziva Bei i Rahim Gadi. Na ovoj listi su eVijea dolazi troje: Hasan Fehratovi, Aja tiri ene, a samo jedan od njih deset dola-
22
zi iz Graanice. U S BiH, iz starog saziva je, od troje izabranih, Vehid Osmanovi, a u SDU LDS od dvoje izabranih, iz starog saziva je Muharem Musi. Ovi kadrovski kontinuiteti i diskontinuiteti govore o kadrovskoj osnovi politikih stranaka vie nego to e neto znaiti u funkcionisanju novog lokalnog parlamenta. Po teritorijalnom razmjetaju, od 30 vijenika, 6 je iz Graanice, 4 iz Stjepan Polja, 3 iz Gornje Orahovice, 3 iz Maleia, po 2 iz Lukavice, Babia i Pribave, po jedan iz Doborovaca, Piskavice, Prijekog Brda, Raljeve, kahovice, Sokola i Vranovia. Bez svog deputata u Vijeu, ostala je Miriina, Dakule i Donja Lohinja, kao i Gornji Doborovci, Buk i Trnovci kao nove mjesne zajednice (odcijepljene od Dakula i Doborovaca). Da su preferencije pomrsile raune politikim stratezima veine stranaka (i da je bilo svojevrsnog izbornog inenjeringa) potvruje primjer kandidatske liste SDP, na kojoj su najvea pozitivna pomjeranja (znai na vie mjesto), za sebe odradili Mehanovi Suljo sa 31. na 10. mjesto (pomjeranje za 21 mjesto), Bajraktarevi Avdo sa 22. na 3. (pomjeranje za 19 mjesta), Memi Senad sa 23. na 6. (pomjeranje za 17 mjesta), Nuri Zaim sa 15. na 2. (pomjeranje za 13 mjesta), Tahirovi Edvin sa 19. na 8 (pomjeranje za 11 mjesta) itd. Negativnih pomjeranja na ovoj listi bilo je neznatno i to Sead Gazibegovi sa 5. na 11. i Mirsad Hadi sa 6. na 7. mjesto. Slinih radova bilo je i kod SDA i drugih politikih stranaka. Primijenjen je oprobani recept kampanje u kampanji i meusobno nezvanino povezivanje i dogovaranje pojedinih grupa vijenika po regionalnoj ili nekoj drugoj interesnoj pripadnosti. Osim ostalog, to je u znatnoj mjeri poremetilo polnu i starosnu strukturu, pa i re-
gionalnu zastupljenost u opinskom vijeu. Tako na primjer, meu 12 kandidata SDP, koji su uli u Opinsko vijee, nije ostvarena projektovana polna (nema ni jedne ene), dobna i nacionalna struktura. Najgore je prola Graanica, koja je kao najvea tvrava SDP (moda i u BiH) pokupila ak 32,5% esdepeovskih glasova, a jedva izvukla 2, od 12 vijenikih mandata (ili 16,6%). U sluaju SDA, neki kandidati su ak tampali i u svojoj reiji distribuirali svoje postere i plakate, mimo plana stranke. Problem kune radinosti i privatnih kampanja vjerovatno e se razglabati u stoerima lokalnih politikih stranaka sve do nekih narednih izbora (vidi tabele u prilogu). Inae, ovogodinja predizborna kampanja skoro sto posto vremenski se poklapala sa mjesecom Ramazana, to je moda uticalo na njenu veu korektnost i pristojnost. Osim toga, stranake skupove trebalo je i vremenski prilagoavati ramazanskoj vaktiji. Ramazanska atmosfera, svakako, je uticala i na posjeenost tih skupova. S druge strane, to je izbornoj kampanji oduzelo jednu koliinu interesantnosti, pa je na momente prelazila u dosadu. Uz to su se i stranaki izborni programi doimali kao da su prepisani jedni od drugih. Uz program SDP, kandidat za naelnika ove stranke Nusret Heli, ponudio je i svoj poseban program, kako za opinu kao cjelinu, tako i za svaku mesnu zajednicu. Njegovi protivkandidata, izgleda, nisu imali takve programe. Ostaje za neku drugu analizu, koliko je dobra organizacija izborne kampanje doprinijela da SDP ostvari zavidan rezultat u ovim izborima. Za razliku od svojih protivnika, SDP je u potpunosti realizovala svoje predizborne i izborne skupove na itavom podruju opine, koje je eleganTEME GRAANIKI GLASNIK 26
23
tno uklapala u prediftarsko vrijeme. to se tie organizovanih predizbornih skupova na terenu, SDA se probudila tek nekoliko dana pred izbore. Kampanju ostalih stanaka u ovom kontekstu ne vrijedi ni spominjati. Lokalni mediji su i u ovim izborima uglavnom korektno odradili svoj posao. Vrijedi istaknuti kao novinu Internet portal Graanica net, koji je, zahvaljujui upornosti njegove posade i modernom konceptu na kojem istrajava, postao nezaobilazan faktor na informativnom planu i kreiranju javnog mnjenja u Graanici. Oni su na svoj nain intenzivno pratili kampanju, posebno artikuliui stavove mladih, koji iz raznih razloga ne mogu doi do izraaja u ostalim medijima. Bilo je tu ozbiljnog pristupa, analitike, anketa, intervjua itd. Daso Nusret Heli (SDP), u utrci za svoj trei mandat, dobio je 14.854 glasa (63,77%), a Muhamed Ibrahimovi (SDA) 8.178 (35,96%) glasova. Radi se o razlici od 6.676 glasova u korist Helia. Trei kandidat za naelnika, Ahmed Spahi (A SDA), kao autsajder, ubrao je svega 281 glas ili 1,18% (vidi tabelu u prilogu). Ubjedljivom pobjedom u svim mjesnim zajednicama (osim u Stjepan Polju i Vranoviima), Heli je osvojio ak 6.764 glasa vie od svoje stranke, to znai da je dobio veliko povjerenje i biraa, koji su glasali za neke druge stranke. I Muhamed Ibrahimovi je osvojio vie glasova u odnosu na svoju stranku, to znai da se birai sve vie opredjeljuju prema linostima (individuama), a sve manje prema politikim partijama kao kolektivitetima. Za primjer istiemo mjesne zajednice Prijeko Brdo, D. Lohinju, Doborovce, G. Orahovicu i Soko u kojima je u utrci za poziciju naelnika pobijedio Heli kao kandidat SDP,
dok je u utrci za Opinsko vijee najvie glasova dobila lista SDA. Graanica se, dakle, opet cveni i to jo snanije nego prije etiri godine, kada je Daso, nesumnjivo najbolji resurs SDP, ulazio u svoj drugi mandat. Potekle etiri godine svog on je iskoristio da uvrsti svoje pozicije, da stekne simpatije i onih koji nikada nisu, niti bi ikada glasali za SDP. Kako? To je pitanje kojim se sada bave ne samo njegovi politiki protivnici, ve i politiki stoeri SDP na najviim nivoima, koji pokuavaju odgonetnuti tajnu uspjeha ovog obinog ovjeka kojeg narod hoe i tako modelirati poeljnog esdepeovca za iroke narodne mase. Ono to je uspjelo Dasi, do sada je uspjelo rijetko kome u redovima SDP. Izgleda da se odluno uspio iupati iz ljuture komunjare, odbaciti rigidno naslijee SDP-a i okrenuti se putevima istinske socijaldemokracije, bez hipoteka komunista i bez kompleksa damije, vjernika, denaze, privatnika, bogataa, obrtnika, kafedije, obinog gledaoca sa tribina lokalne utakmice, koji je najvie liio na narod iz kojeg dolazi. Pitanje je koliko ga je u tome SDP mogao pratiti. Njegova kampanja bila je spoj modernih dostignua politikog marketinga i tradicionalnog pristupa naem obinom ovjeku. Tim koji je stajao iza njega nije zanemarivao ni bilborde, ni plakate, ni letke, nije podcjenjivao ni zapaljive govore, ali je bio duboko u pravu insistirajui da sve to nije dovoljno. iva rije je najvanija u svakoj kampanji. On je uspio pronai nain da doe do svake mahale, do skoro svakog domainstvaAli sve bi to bila demagogija i predizborna farsa koja se lahko ita da nije bilo prethodnog mukotrpnog rada Svakodnevno, od dana kada je pobijedio na prvim izborima. Daso je naklonost biraa i sela i gra-
24
Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica Va. lis. 1004 147 716 679 6437 542 1408 1714 1008 1642 915 363 867 388 420 812 2175 733 427 562 23209 Neva. 30 8 35 13 248 8 105 54 85 74 31 7 30 8 6 46 42 47 35 4 942 M. Ibrahimovi 297 29,58 43 29,25 351 36,34 136 20,03 1035 16,08 246 45,39 600 42,61 709 41,37 371 36,81 495 30,15 360 39,34 64 17,63 200 23,07 249 64,18 121 28,81 159 19,58 1951 89,70 281 38,34 112 26,23 355 63,17 8135 35,05 43 8178
r.b 1. 2 3 4 5 6. 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
Naselje (MZ) Babii Buk Doborovci Dakule Graanica D. Lohinja Lukavica Maleii Miriina D.Orahovica G.Orahovica Piskavica Pribava Pr. Brdo Raljeva Soko Stjep. Polje kahovica Trnovci Vranovii Uk. redovni Ost. birai Ukupno
Br. biraa 1577 201 1247 989 11240 976 2545 2434 2047 3424 1616 487 1646 511 546 1376 2797 1060 599 830 38555
glasalo 1034 155 751 692 6685 550 1513 1768 1093 1716 946 370 897 396 426 858 2217 780 462 566 24151
% 65,57 77,11 60,17 69,97 59,48 56,35 59,45 72,64 53,40 50,12 58,54 75,98 54,50 77,50 78,02 62,35 79,26 73,58 77,13 68,19 62,64
N.Heli 696 69,32 103 70,07 607 62,84 542 79,82 5291 82,2 286 52,77 797 56,61 994 57,99 615 61,01 1138 69,31 549 60,00 284 78,24 644 74,28 139 35,82 297 70,71 642 79,06 212 9,75 445 60,71 315 73,77 202 35,94 14798 63,76 56 14854
A. Spahi 11 1 6 1 111 10 11 11 22 9 6 15 23
2 11 12 7
5 276 1,19 5 281
Rezultati glasanja na izborima 2008. godine za opinskog naelnika
25
Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica r.br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 Ime i prezime Mujo Hasi Zajim Nuri Avdo Bajraktarevi Ibrahim Hasi Kurir Latif Mei Senad Memi Mirsad Hadi Miko Edvin Tahirovi Edo Mustafa Hrvi Tito Suljo Mehanovi Zijad Isi Sead Gazibegovi Ramiz Grapki Hasan Fehratovi Hasan Pukar Hasulja Ezaneta Hadi Rahim Gadi Rabija Fii Aja Bei Almedin Devedi Mirnes Ahmi Elvira Huskanovi Vehid Osmanovi Ersan ua Mirsada Meki Demal Jukan Asim Dananovi Muharem Musi Edin Ibrievi Mirsad amdi Pol. stranka SDP SDP SDP SDP SDP SDP SDP SDP SDP SDP SDP SDP SDA SDA SDA SDA SDA SDA SDA SDA SDA SDA S BiH SbiH S BiH BPS BPS SDULDS SDULDS Naa stranka Br.pref. glasova 2924 1233 1212 1140 988 980 957 878 808 788 714 714 1528 1443 1137 977 943 872 858 803 772 763 630 236 212 413 298 266 234 288 Mjesto Maleii kahoviaca Babii Maleii Donja Orahovica Maleii Lukavica Graanica Piskavica Stjepan Polje Raljeva Graanica Stjepan Polje Gornja Orahovica Soko Stjepan Polje Prijeko Brdo Graanica Babii Lukavica Vranovii Doborovci Gornja Orahovica Garaanica Gornja Oahovica Pribava Pribava Dakule Stjepan Polje Graanica
Spisak novog saziva vijenika opinskog vijea Graanica 2008/2012.
da kupio mudrim nastupom i mudrom politikom, ravnoteom upotrebe budetskih sredstava ni previe gradu ni premalo selu, a parolu SDP-a iz prolih izbora Pribliiti sela Graanici Graanicu uiniti gradom shvatio kao svoj dugoroni orijentir i realno postavljeni cilj. Podnosei raport biraima o utroku svog proteklog mandata, svjetla obraza je mogao rei Da, ja sam pribliio sala Graanicu Graanicu uinio gradom naravno ne
sam i ne bez podrke i odricanja graana. Ali ipak, zna se ko je na elu parade. (putevi, toplifikacija, rasvjeta). Ulazei u izbornu utakmicu, bio je svjestan da se izlae riziku ocjenjivanja i procjenjivanja, nezadovoljstva graana sa onim to je uinjeno za vrijeme njegove vladavine, ali bio je svjestan istovremeno i prednosti koja je proizlazila iz toga. Ostvarene rezultate, kakvi god su, predoiti mudro, ne napadno, uvijek polaziti od
26
injenice da se moglo puno vie, priznati greke i otvoreno zatraiti podrku za nastavak zapoetog. To su graani primili sa razumijevanjem, povjerovali u njega i njegov program i izglasali ga ponovo. Tako su za Dasu glasali i mnogi mjetani ruralnih dijelova opine, nekadanjih utvrda SDA kao to su Dakule, Prijeko Brdo, Gornja Orahovica itd. Kao i njegov kolega Lipovaa u Bihau, iskoristio je svoju poziciju i proirio svoje politike i druge veze izvan okotale ljuture SDP, mudro nastupajui i prema vjernicima i meu politikim neistomiljenicima, pa i tradicionalnim neprijateljima SDP-a. Optube da se pretjerano (je li kao naelnik) troi u sportu (posebno u Nogometnom klubu Bratstvo) preokrenuo je u svoje pluseve i uspio dokazati (konkreno na terenu) da to istinski radi koliko iz ljubavi prema sportu, kao nekadanji sporta i sportski radnik, ali i kao najodgovorniji ovjek opine koji ne ali vremena da pomogne Klub i kao obini navija (ponekad strasnije, nego to mu to doputa funkcija i poloaj) i kao odgovoran ovjek, koji voli svoj grad. Gradio je posebne odnose sa graanikim biznismenima, izbjegavajui bilo kakve talove i klanove, nastojei da tu svoju naklonost institucionalizuje kroz Udruenje privrednika i poslodavaca, koje je moda ak i preforsirao, ali s razlogom. Kada je u pitanju ta saradnja, izuzetak je Faruk irbegovi, koji je u odluujuem momentu kampanje, javno podrao njegovog protivkandidata. Tako otvoreno istupanje jednog od vodeih biznismena u Bosni i Hercegovinu, koji je na ti ne samo sa premijerom Vlade F BiH, gospodinom Brankoviem, ve i sa lanom Predsjednitva BiH Harisom Silajdiem, nije bilo iznenaenje za one koji bolje poznaju strateke poslovne
ciljeve prvog ovjeka graanike privrede, kojem je Graanica odavnotijesna onoliko koliko on tu istu Graanicu istinski voli. Ali nije nae da nagaamo ta je tog poslovnog ovjeka motivisalo da tako otvoreno podri SDA i Helievog protivkandidata. Jo je manje vano da li je od toga imao neke koristi. Muhamed Ibrahimovi sigurno nije. Zakljuak Kako je napisao na poznati komentator i kolumnista Gojko Beri (Zatvorska demokratija, Osloboenje od 9. 10. 2008., str. 10), proe i to. Graani su odluivali o novoj lokalnoj upravi samo jedan dan, u onih 12 izbornih sati, od jutra do veeri. A kad se biraka mjesta zatvore, oni su ponovo postali nevani. Naredne etiri godine, bar to se toga tie, nee odluivati ni o emu, niti e se pitati za bilo ta. Ukratko, politika nee biti njihova stvar, a svoje frustracije moi e da prazne u tramvaju, kafani, na pijaci i slinim mjestima narodnjake demokratije, gdje svaki razgovor o politiarima i dravi poinje i zavrava se sonim balkanskim psovkama. S nae strane, ma koliko bilo naivno, mi u prilogu objavljujemo krae izvode iz izbornih programa vodeih protagonista ovih izbora u Graanici. Da se zna. Za svaki sluaj. Napomena: Nakon zakljuenja ovog broja naeg asopisa, Konstituirajua sjednica Opinskog vijea Graanica zakazana je za 28. novembar ove godine. Nema najava o stvaranju koalicija i parlamentarne veine u vijeu i tu je, kako se i oekivalo, zapela implementacija rezultata ovogodinjih izbora, konkretno oko mjesta predsjedavajueg vijea, profesionalne funkcije, koja je poeljna i interesantna za sve politike stranke. esnaest ruku u Vijeu, odnosno obezbjeenju
27
Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica 2004 Broj % glasova 6164 41,40 6147 40,98 1048 6,99 594 3,96 453 3,02 2006 Broj % glasova 6902 37,50 6553 35,65 2272 12,36 620 3,37 449 2,44 309 1,68 2008 Broj glasova 7977 7242 1961 1191 610 1308 786 2004-2008 Razl.gl Indeks +/+1813 1,29 +1095 1,18 +913 1,87 +597 2,00 +157 1,35 2006-2008 Razl.gl Indeks +/+1075 1,16 +689 1,11 -311 0,86 +571 1,92 +161 1,36 +999 4,23 -
NAZIV STRANKE 1.SDP 2.SDA 3.SBiH 4.LDS 5.BOSS 6.BPS 7.NS
% 35,96 62,64 8,84 5,37 2,75 5,90 3,54
Uporedni podaci izbornih rezultata politikih stranaka na podruju opine Graanica u izborima 2004., 2006. i 2008.
veine najblii je SDP, ali kako se nezvanino moglo saznati, to je zakoio BPS-a, koji za tu podrku oekuje mjesto predsjedavajueg OV, na koje ozbiljno reflektuju i predstavnici koalicije LDS-SDU. Stranka demokratske akcije rauna na podrku Stranke za BiH, ali to je samo 13 ruku. Dakle, klju Vijea je kod malih stranaka, koje oito imaju zahtjeve mnogo vee od onih na koje im pravo daje broj dobivenih glasova ali i to je, kako komentarie Fikret Konji u Tuzla listu, demokratija na bosanski nain. PRILOZII
Izborna platforma Opinskog odbora Stranke demokratske akcije Graanica za lokalne izbore 2008. (insert) Stranka demokratske akcije, bosanskohercegovaka narodna stranka politikog centra, otvorena za sve graane Bosne i Hercegovine koji prihvataju njene programske ciljeve, koja prihvata evropske vrijednosti i standarde, te lanstvo u evroatlantskim integracijama NATO- i Evropska unija, uz ouvanje tradicionalnih vrijednosti i bosanskog identiteta, koja se zalae za graansko drutvo i vladavinu prava, koja je imala odluujuu ulogu u sticanju nezavisnosti i meunarodnog priznanja, te bila vodea snaga u odbrani Bosne i Hercegovine;
Opredijeljeni za suverenu, cjelovitu, demokratsku i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravnih naroda i graana, u kojoj se potuju ljudska prava i slobode na cijeloj njenoj teritoriji, bez obzira na brojnost pojedinih naroda; Sa eljom da naa djeca i budue generacije ive u miru i blagostanju, utemeljenim na potivanju ljudskih prava i sloboda, meusobnom uvaavanju i ravnopravnosti naroda razliitih kultura i religija. Naa trajna opredjeljenja su: Stabilna, cjelovita i demokratska Bosna i Hercegovina, Ouvanje i njegovanje vrijednosti odbrambenog rata, Briga i pomo za sve, posebno one koji su stradali u odbrani BiH, kao i njihove porodice, Briga za najugroenije kategorije stanovnitva, Puna ravnopravnost naroda i manjina, Puna podrka mladima, Puna ravnopravnost spolova., U cilju realizacije svojih trajnih opredjeljenja Opinski odbor SDA Graanica je definirao svoj odnos prema: Lokalnoj upravi Ekonomskoj politici i razvoju privrede Razvoju i finansiranju infrastru
28
kture Razvoju poljoprivrede i umarstva Mladima, sportu i kulturi Obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj politici Zatiti ivotne sredine i ekologiji Zapoljavanju
Izborni program opinske organizacije sDp bih Graanica za lokalne izbore u bih 2008. godine (insert) Programski ciljevi i opredjeljenja Socijaldemokratska partija BiH batini kljune pozitivne vrijednosti lijeve demokratske politike tradicije u BiH, te ih integrie u svoj politiki program na osnovama naela evropske socijaldemokratije i kljuni ciljevi tog programa su: 1) Stabilna i demokratska BiH kao dio zajednice evropskih drava i ravnomjerno razvijena opina Graanica; 2) Ouvanje i njegovanje tradicija antifaizma iz Drugog svjetskog rata i odbrambenog rata 1992.-1995. i briga i pomo za stradale u odbrani BiH; 3) Uspostavljanje otvorenog demokratskog graanskog drutva iju okosnicu ine ljudska prava i slobode, jednakost, socijalna sigurnost i solidarnost; 4) Pluralizam vlasnitva u kome je privatno vlasnitvo nepovredivo i neotuivo i ini osnovu ekonomskih odnosa s tim to se ne moe koristiti na tetu opih drutvenih interesa, niti moe biti izvor eksploatacije i diskriminacije graana; 5) Razvoj trine privrede u okviru kojeg se ispoljava i potvruje socijalna i etika odgovornost poslodavaca i izgrauje i jaa konkurentska sposobnost; 6) Afirmacija prava svih ljudi da pokreu, upravljaju i kontroliu vlastite poslove, konsolidacija graanskih prava i sloboda i zatita od ekonomske, socijalne i kulturne podinjenosti i inferiornosti;
7) Uspostavljanje i razvijanje slobode shvaene kao: slobode ivljenja i linog dostojanstva, sloboda govora, savjesti i vjeroispovijesti, sloboda rada i stvaralatva, politikog organizovanja, sloboda i autonomnost medija, sloboda u sudjelovanju i donoenju svih odluka koje se tiu socijalne i zdravstvene sigurnosti, a koje su ozbiljno ugroene ponaanjem aktuelne vlasti i njihovim blokiranjem i onemoguavanjem ostvarivanja tih sloboda. 8) Uspostavljanje i jaanje jednakosti u socijalnim pravima, jednakost ena i mukaraca i svih graana u ostvarivanju graanskih i politikih prava. 9) Uspostavljanje solidarnosti i spremnost za pomo i saradnju, potivanje razliitosti meu ljudima i narodima i zajedniko djelovanje na osiguranju mira i razumijevanja meu ljudima; 10) Razvoj demokratije sa svojim univerzalnim vrijednostima i obiljejima je osnovna vrijednost koju SDP BiH eli da primjenjuje i da obezbijedi uee graana u donoenju odluka i kreiranju javnih politika jer graani nisu samo glasai na izborima, ve kljuni akteri efikasnog rjeavanja problema na opini; 11) Izgradnju socijalne drave koja e osigurati zakonske predpostavke da svakom nezaposlenom ovjeku prui adekvatnu nadoknadu i socijalnu potporu, koja e sprijeiti sve oblike privilegija, tititi sve ugroene kategorije stanovnitva i stvarati uslove i sredstva zatite starih osoba i invalida; 12) Izgradnja i ostvarivanje prirodne veze sa sindikatom u ostvarivanju ukupnih interesa radno aktivnog stanovnitva, jer sindikat zastupa ekonomske, a socijaldemokratija politike interese radnika, te je opredjeljenja SDP BiH za angaovanje u sindikatu i jaanje njegove uloge; 13) Ravnopravno uee ena i mladih u politikom ivotu i svim javnim, kulturnim i drutvenim aktivnostima. 14) Opinski odbor SDP BiH Graanica
29
izlazi pred graane sa tekom istinom o stanju u drutvu i ukazuje na nunost zaustavljanja daljeg propadanja zemlje u skladu sa svojom jasnom vizijom daljeg razvoja i drutveno-ekonomskog i kulturnog preporoda; 15) Aktivno uee u obiljeavanju znaajnih dogaaja iz antifaistike prolosti graana BiH, te zatita, obnavljanje i izgradnja spomen obiljeja koji podsjeaju na antifaistiku borbu graana na opini, te insistirati na zabrani organizovanja i djelovanja neofaistikih organizacija; 16) Saradnja (koalicija) sa drugim politikim partijama iji su programi bliski programskim opredjeljenjima SDP BiH. Takve koalicije ne smiju dovesti u pitanje programsku orijentaciju SDP BiH. Izborni program Nusreta Heliakandidata za naelnika opine (SDP) 1. Zaposlenost na predratnom nivou nova strategija razvoja opine, partnerstvo javnog i privatnog, vea ulaganja u infrastrukturu, podsticaji poduzetnitvu i poljoprivredi = nova radna mjesta; proirenje graevinskog zemljita ispod magistralnog puta Doboj-Tuzla; 2. Definisana strategija ruralnog razvoja opine, sa konkretnim podsticajima poljoprivrednoj proizvodnji i zadrugarstvu (pomo postojeim i formiranje novih zadruga); 3. Omladinsku politiku kreirat e mladi (savjet mladih, savjetnik naelnika...). Bolji uslovi rada obdanita i kola; dvostruko vei iznos i broj stipendija; budetski podsticaj mladim poduzetnicima; zavrena dvorana na Bazenu, ljetna pozornica, kuglana, djeje igralite; renoviranje, tehniko opremanje i programsko osavremenjivanje BKC-a, kao opinskog javnog servisa u oblasti kulture i informisanja; 4. Nove buotine, nove koliine vode, rekonstruisani vodovodi, zavrena regulacija Sokolue, kolektora i kanalizacija veih urbanih centara; asfaltirani svi putevi, izgraeni
mostovi umarija i kod BKC-a; novi parkinzi, bolja regulacija saobraaja; bolji elektro-napon; novi bazen i hotel u Graanici. 5. Nastavak deminiranja i ureenja Sprekog polja; sanacija gradske deponije i definitivno rjeenje odlaganja vrstog otpada na opini; zavrena toplifikacija gradaGraanica 100% ista sredina; vie cvijea i zelenila; vea finansijska podrka eko-programima nevladinog sektora; novi opinski propisi o zatiti okolia; 6. Bolji prostorni uslovi, oprema i usluge u zdravstvu i komunalnom sektoru; nova autobuska stanica u Graanici; vea sredstva za sport i kulturu; plansko ureenje i koritenje turistikih resursa: termomineralnih voda, Vis, etovulja, kulturno-historijsko nasljee; 7. 10% manja50% efikasnija opinska administracija; novi mladi rukovodni kadrovi za nove evropske projekte i fondove; bre do graevinske dozvole; arena kua istinski servis graanasve na jednom mjestusve za 7 dana; 8. Vea finansijska podrka penzionerima, borcima i drugim ugroenim kategorijama; sigurnija i humanija starost; sufinansiranje narodne kuhinje; vea finansijska podrka programima humanitarnih organizacijama, eliminisanje prosjaenja; organizovan i osposobljen centar za socijalni rad; 9. Saradnja sa bratskim i drugim gradovima i ambasadama u funkciji razvoja i pomoi pristupu evropskim fondovima; svaki bratski grad, jedan zajedniki projekat; svaka tri mjeseca, jedan ambasador u Graanici; 10. Porodica u fokusufinansijska podrka za nove brane parove i porodilje; vie ena u organima vlasti, vea sredstva nevladinom sektoru, bolji radio i tv signal, zavreno centralno ehidsko spomen-obiljeje, ureeni mezarluci i groblja, vea podrka vjerskim zajednicama; vea sigurnost graana; naelnik na raspolaganju graanima.
30
Edin akovi, prof., dr. sc. Omer Hamzi
Svi nai spomenici (povodom podizanja spomen-biste Josipu Brozu Titu u Graanici)
Uvodne napomene Neposredno nakon izbora i postizbornih slavlja, podizanje spomen-biste Josipu Brozu Titu postalo je jedna od glavnih tema u Graanici. Rije je o dogaaju koji, zasigurno, ima znatno veu teinu i daleko iru dimenziju od obinog obiljeavanja neijeg lika i djela, dogaaju koji je ve izazvao polemike i podigao dosta praine u ovom gradu. I sad ta je sporno u svemu tome? Prije odgovora na to pitanje, da se podsjetimo: tokom vie od pola stoljea socijalistike vlasti, Graanica nije imala nikakvo spomen-obiljeje, ak ni ulicu nazvanu po voi antifaistike borbe 1941.1945. i poslijeratnom doivotnom predsjedniku i autoritarnom voi socijalistike Jugoslavije. Danas, blizu dva desetljea od propasti svega to je Tito personificirao, u Graanici mu se podie spomen-obiljeje. Uz to, spomenik je lociran u centralnom gradskom parku, dakle ne samo na javnoj povrini, nego i na sredinjoj i najelitnijoj lokaciji u ovome gradu. To se ve tie svih graana Graanice, a ne samo jednog udruenja koje je iniciralo i povelo tu aktivnost. Uz to, treba imati u vidu da se spomen-bista Josipu Brozu Titu podie prije nego to je ovaj grad izgradio spomenik ehidima i palim borcima odbrambeno-oslobodilakog rata 1992.1995. godina, mada je najavljivano da e taj spomenik biti izgraen prije Titove biste. Sluajnost ili ne, preko te injenice se ne moe lahko prijei. U traenju odgovora na pitanje, ta je zapravo tu sporno i koji je smisao itavog tog poduhvata, iznijet emo krau historiografsku ocjenu lika i djela Josipa Broza, koja se zasniva na savremenim dostignuima historijske nauke. Naglaavamo ponovo historiografsku ocjenu, dakle strunu, profesionalnu, osloboenu ideologije i emocija. Josip Broz Tito kratka historiografska ocjena Historijska uloga Josipa Broza Tita u novijoj svjetskoj i regionalnoj historioTEME GRAANIKI GLASNIK 26
31
grafiji doivjela je kritiku revalorizaciju i reinterpretaciju. Osloboen ideolokog, idealiziranog i emotivnog pristupa, Josip Broz Tito se, kao ovjek koji je vladao jednom zemljom skoro etiri decenije opisuje nepristrasno, na bazi objektivnih injenica, sa svim svojim pozitivnim i negativnim osobinama i djelima, te pozitivnim i negativnim posljedicama tog djela. Govorei o tom, nesumnjivo, krupnom historijskom liku, danas u demokratskom i pluralistikom drutvu, nuno je imati na umu obje strane njegove linosti, a ne samo onu svijetlu koja se manifestira u Titovim neospornim zaslugama, tekovinama, pozitivnim principima i plemenitim ciljevima za koje se zalagao. Ne smije se, dakle, smetnuti s uma da takvo Titovo lice ima i nalije, koje odraava tvrdog i beskompromisnog vlastodrca i diktatora, odgovornog ne samo za guenja graanskih sloboda i krenja ljudskih prava, naroito u pojedinim periodima svoje vladavine, nego i za smrt jo uvijek neutvrenog broja ljudi koji su, kao stvarni ili potencijalni politiki protivnici bili rtve njegovog reima. Koje su to pozitivne strane Titove linosti, njegove zasluge i tekovine? Josip Broz Tito je bio voa antifaistikog pokreta koji se borio za osloboenje Jugoslavije, ali i za njezino ustavno preureenje na federalistikom principu. Narodno-oslobodilaki pokret, na elu sa Josipom Brozom Titom, zagovarao je nacionalnu jednakopravnost, izraenu u uvenoj sintagmi bratstvo i jedinstvo. U ratu, Titova vojska je bila jedina vojna sila na Balkanu koja ljude nije razdvajala niti ubijala zbog nacionalne i vjerske pripadnosti. Na ratnim razgovorima o federalnom ureenju Jugoslavije, Tito je uvaio argumente bosansko-hercegovakih komunista da se Bosni i Hercegovini prizna dravnost
i da postane ravnopravna sa ostalim federalnim jedinicama u novom ustrojstvu Jugoslavije, to je i usvojeno, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, prije ravno 65 godina. Priznanje dravnosti Bosne i Hercegovine, zemlje kojoj je u periodu izmeu dva svjetska rata od strane graanskih politikih krugova negirana autohtonost i dravnost, predstavljalo je veliki historijski iskorak, posebno za Bonjake muslimane. Kada je o Bonjacima rije, treba spomenuti da su jo od kasnih tridesetih godina, nakon to je Tito doao na elo Komunistike partije, komunisti poeli uvaavati posebnost bosansko-hercegovakih muslimana, koje graanska politika u monarhistikoj Jugoslaviji nije uope priznavala kao posebnu etniku, a pogotovu nacionalnu skupinu. Nakon sporazuma CvetkoviMaek i podjele Bosne i Hercegovine, komunisti, na elu sa Josipom Brozom, traili su autonomiju za Bosnu i Hercegovinu, to se ne samo slagalo sa opim raspoloenjem Bonjaka ideja autonomne Bosne je, tavie, temeljna ideja i sinonim za bonjaku nacionalnu ideologiju, kako to kae akademik dr. Enver Redi. Poslije rata, dodue, komunisti su odustali od svoje dotadanje politike vis--vis Bonjaka, okrenuvi se ponovo pogubnim stavovima o opredjeljivanju. Bila je to i velika nepravda i kobna zabluda, jer se jedan narod, njegova posebnost i kultura, duh i mentalitet ne moe tek tako negirati. Kasnih ezdesetih godina, kada zahtjevi za priznavanje bosansko-hercegovakih muslimana kao posebne nacionalne zajednice postaju sve glasniji, Tito je linim uplivom otvorio put rjeenju tog pitanja. Bez obzira na sve politike igre oko tog neprikladnog imena (Muslimani) i kasnije posljedice njegove upotrebe, to je ipak bio golemi korak naprijed, to velikodravni ideolozi i ovini-
32
stiki elementi u Savezu komunista Titu nikad nisu oprostili. Na vanjsko-politikom planu, Tito je, kao jedan od glavnih osnivaa i lidera Pokreta nesvrstanih snano zagovarao ideju nesvrstanosti, uoblienu kroz konkretnu politiku akciju na svjetskoj politikoj pozornici. Iako od promicanja i populariziranja tog pokreta, u to je Tito ulagao ogromnu energiju i sredstva njegova drava nije imala skoro nikakve materijalne koristi, ta ideja je puno znaila za tadanje nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju. One su time kao lanice tog pokreta ipak mogle raunati na neku pomo (makar i skromnu), koja nee biti uvjetovana svrstavanjem na ovu ili onu stranu, odnosno upadanjem u hladnoratovski Maelstrom velikih sila. Meu tim zemljama, nije suvino napomenuti, znatan broj je i islamskih. S druge strane, ta ideja je donijela svjetsku slavu i popularnost Titu i tadanjoj Jugoslaviji
Prije toga, Tito je, sukobivi se sa Staljinom (1948.), Jugoslaviju izveo iz bloka komunistikih drava, prvi naruivi komunistiko jedinstvo, to mu Zapad, naravno, nikad nije zaboravio. Uvrstivi se na vlasti i odustavi od staljinistikih metoda vladanja, pokuao je izgraditi neto to je postalo poznato kao socijalizam s ljudskim licem, a kasnije institucionalizovano kao sistem drutvenog samoupravljanja, udruenog rada itd. Ustavom iz 1974. godine izvrio je dalju demokratizaciju i decentralizaciju zemlje, koja je u pojedinim segmentima imala odlike konfederacije to mu velikosrpski ovinisti nikad nee oprostiti. Obnova ratom razorene zemlje, ubrzan i forsirani privredni razvoj, industrijalizacija i urbanizacija, masovno prosvjeivanje i ulaganje u kolstvo, zdravstvenu i socijalnu zatitu jo su neke od neospornih Titovih zasluga. Uprkos totalitarnom
33
politikom sistemu i povremenim periodima tekih kriza (i politikih i ekonomskih), Tito je barem u posljednjih desetak godina svoje vlasti uspio obezbijediti solidan ivotni standard u odnosu na ostale socijalistike zemlje, a o kulturi i nainu ivota da se i ne govori. Od rock-bandova, hippie-pokreta i novog vala, FKK komuna na Jadranu, do robnih kua kao simbola potroakog drutva Jugoslavija je bila preplavljena oitim simbolima onoga to se zove western way of life. Iako se po produktivnosti i kupovnoj moi stanovnitva (stvarima po kojima se zapravo i mjeri standard) nije mogla porediti sa razvijenim zemljama i demokratskim drutvima Zapada, sistem socijalne i zdravstvene zatite u zadnjim godinama Titove vlasti i sve do disolucije Jugoslavije bio je zaista dobro ureen i vrlo je dobro funkcionirao. Po standardu i linim slobodama graana tadanja Jugoslavija bila je Zapad za socijalistike zemlje Istonog bloka. Tito je, osim toga, bio neosporno jedna od najmarkantnijih linosti svog vremena, uivao je meunarodni ugled i popularnost, te imao dranje, manire i nastup istinskog svjetskog dravnika. Naravno, kako rekosmo, uprkos svim pozitivnim stranama Titovog lika i djela, njegovo lice ima i svoje nalije. Kao prvo, on je bio voa jednog totalitarnog politikog sistema, ma koliko se taj sistem razlikovao i bio blai u odnosu na one iza gvozdene zavjese. To je neosporna injenica, koja ima veliku teinu u savremenom demokratskom svijetu, gdje je svako velianje takvih sistema apsolutno neprihvatljivo i nespojivo sa idejama na kojima je zasnovana Europska unija. Ne treba naglaavati da je ulazak u to drutvo strateki cilj nae zemlje. Bez obzira na mnoga preuveliavanja
(iz politikih razloga, posebno iz nacionalistikih politikih opcija), njemu se ipak s razlogom direktno pripisuje komandna, pravna i moralna odgovornost za neke od najveih ratnih zloina poinjenih u zavrnici Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njegovog svretka na tlu Jugoslavije, zloina u kojima su, prema realnim procjenama, stradale desetine hiljada ljudi, ubijenih bez suda i potenog sudskog procesa. Broj onih koji su mueni, maltretirani i hapeni jo je vei. Na primjer, broj nestalih Bonjaka u zavrnici Drugog svjetskog rata (za koje se na podruju Graanice, ustalio narodni izraz da su ostupili) nikada nije ni utvren. U nekim svojim manifestacijama (uglavnom pojedinanim), ti zloini se mogu svrstati u zloine protiv ovjenosti, a u sluaju jugoslavenskih Volksdeutschera i etnikim ienjem. Iako se moraju uvaavati i objektivne historijske okolnosti, on se ipak ne moe osloboditi odgovornosti za surove i represivne mjere kojima se njegov reim obraunavao s ideolokim i politikim neprijateljima i neistomiljenicima ne samo stvarnim (koji jesu, Goli otok n.pr.), ve i potencijalnim (koji moda jesu ili bi to mogli postati). Broj zatvaranih i na razne naine fiziki i psihiki muenih i ubijenih jo nije konano utvren strahovite masovne grobnice, poput one u Teznu kod Maribora (u kojoj je na povrini od 70 m2 otkopano 1179 ljudskih skeleta), tek su se poele otvarati. Jedna od epizoda iz Drugog svjetskog rata se takoer uklapa u priu o tamnoj strani Titove linosti. U Bosni, sve do kasnog proljea 1942., etnici i partizani su bili saveznici. Rezultat te saradnje i saveznitva bili su zajedniki partizansko-etniki napadi na bonjaka naselja i masovni pokolji koji su se u njima deavali. To
34
je bilo sa znanjem i odobrenjem samoga 1948.), koji se ogledao u forsiranoj induTita. I kasnije, partizani su imali blago- strijalizaciji, kolektivizaciji sela, prisilnom naklon stav prema etnicima. Razoruane otkupu poljoprivrednih proizvoda to je etnike Tito je putao kuama kao zave- u nekim dijelovima Jugoslavije uzrokovalo dene domoroce, kako je to u svom dnev- masovnu glad i seljake bune (poput one u niku formulisao Vladimir Dedijer. Neki Cazinu, ali i bune u Stuparima kod Kladod najgorih zloinaca primljeni su u par- nja i Grapskoj kod Doboja). tizanske odrede, tavie povjerene su im Tada dolazi i do guenja vjerskih sloborukovodee funkcije. O tome je u svojim da, obrauna s nepodobnim sveenstvom sjeanjima pisao Adil Zulfikarpai. On se i vjerskim slubenicima, te posebno omlalino poalio Titu na injenicu da su doju- dinskim organizacijama koje su mogle poeranji etniki koljai imenovani na od- sluiti kao prepreka opoj indoktrinaciji govorne funkcije u osloboenoj Foi, na omladine komunizmom. U poetku su guto mu je Tito hladno odgovorio: Izgle- enja vjerskih sloboda bila toliko otra da su da mi umorno, idi se naspavaj. ljudi prisiljavani na krenje vjerskih propiKao to je reeno, Tito se nakon 1945. sa, da su vjerski objekti zatvarani, pa i rueni priklonio onim krugovima u Partiji koji (npr. u Sarajevu, jedna od najljepih potkusu negirali nacionalni identitet i uope posebnost Bonjaka, pa je Bonjacima uskraeno bilo kakvo nacionalno ime i morali su se opredijeliti izmeu Srba i Hrvata. (ovo je djelomino ispravio kasnih 60-tih, ali ipak su posljedice koje su na Bonjake tih 20-ak godina bez identiteta ostavile katastrofalne posljedice i osjeaju se jo i danas). U prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata uguio je opoziciju, uspostavio diktaturu i poeo nametati rigidnu privrednu politiku po uzoru na Staljinov Sovjetski savez (ak i nakon politikog Spomen-kosturnica podignuta 121 poginulom borcu NOR-a u centralnom sukoba sa Staljinom, parku u Graanici (skulptorska kompozicija: Alfred Piltz)
35
Prijedlog memorijalnog kompleksa u centralnom gradskom parku u Graanici: 1. Postojei spomenik borcima NOR-a, 2. Spomen-bista Josipu Brozu Titu, 3. Spomenik ehidima (centralna skulptura i ploe sa imenima), 4. Predloeno mjesto za bistu Alije Izetbegovia
polnih damija i najstarija od njih Skenderija ili u Graanici tri damije Olovija, Paa-zade i Potoka), nametnuta je zabrana pokrivanja muslimankama itd. Kasnije, nakon poputanja stege totalitarizma, vjera je naprosto pod krinkom proklamiranih vjerskih sloboda marginalizirana tako to javno deklarirani vjernici osim rijetkih izuzetaka nisu mogli dospjeti ni na jedan bitniji poloaj. U sueljavanju pozitivnih i negativnih uinaka jedne velike historijske linosti, kakav je nesumnjivo bio Josip Broz, jedni jo uvijek preuveliavaju svijetle, a dugi sive ili tamne stranice te bogate i burne biografije. Zavisno od ugla gledanja, generacijske pripadnosti, individualne sposobnosti pronicanja i objektivnog odmjeravanja historijskih injenica, Tito i Titovo djelo se danas manje vie retuira crno-bijelom tehnikom. Koji su tonovi preovlaujui? To je pitanje
koje e jo dugo ostati otvoreno i samo po sebi prevazilazi okvire ove teme. Moda su u oravu ibu koji tvrde da je to sudbina svih velikana historije. Da li je Titova spomen-bista u Graanici povijesni anahronizam? Kao to je reeno u uvodu, Graanica u vrijeme socijalistike Jugoslavije nije imala ak ni Titovu ulicu, akamoli spomenik. O razlozima zato je bilo tako, ne bi trebalo ovdje nagaati. Ali samo po sebi, namee se pitanje, opravdanosti i svrhe (da ne govorimo o ciljevima) podizanja takvog spomenika danas, duboko u postkomunistikom dobu, dobu koje se vie ne moe ak smatrati ni tranzicijskim. Dizati spomenik Titu danas, kada na ivotu nije niti jedna od tekovina na kojima je poivao njegov reim, uistinu predstavlja svojevrsni anahronizam. Ideologija i politiki sistem
36
komunizma je potpuno krahirao danas egzistira tek u pet zemalja svijeta (Kina, Kuba, Sjeverna Koreja, Vijetnam i Laos), socijalistiko drutveno ureenje takoer. Titova drava se raspala u krvavom ratu, koji je najbolje pokazao da je i ideologija bratstva i jedinstva, ma koliko se mnogim generacijama inila prihvatljivom, ipak bila samo jedna velika zabluda. Jo jedan dokaz tome je injenica da je Titova armija, iznikla iz partizanske antifaistike vojske, na kraju postala orue velikosrpske politike i agresor na meunarodno priznate drave. I dalje da ne nabrajamo. Zato imaju smisla pitanjakoja je uope svrha tog spomenika (kao, uostalom, i slinih spomenika u drugim gradovima Bosne i Hercegovine)? Jedan od odgovora moe biti da je to manifestacija jednog svojevrsnog fenomena, neki ga zovu titomanijom, koji je najizraeniji kod Bonjaka, to je vjerovatno posljedica nedovoljne nacionalne osvijetenosti. U biti, Tito se tu pojavljuje kao simbol jednog vremena u kome se navodno ivjelo bolje, sigurnost bila vea itd., itd. Radi se, dakle, o svojevrsnom uzmicanju u prolost uslijed nesposobnosti suoavanja sa izazovima i problemima tranzicijskog i post-tranzicijskog doba. to se tie Graanice, opravdano je posumnjati da nije samo to u pitanju. Da je samo to ne bi zapravo ni bilo nita sporno. Ljudi koji sa emocijama i nostalgijom Tita idealiziraju i veliaju, gotovo kao neko boanstvo, imaju pravo na jedan centralni simbol oko kojeg e se okupljati i obiljeavati prigodne datume (4. maj, 25. maj, 27. juli, itd.). Opravdano je, dakle, da Titovi tovatelji ili grubo reeno sljedbenici titoistikog kulta, u demokratskom drutvu imaju mjesto za svoj idol oko kojeg e se okupljati, kao to se pripadnici vjerskih zajednica okupljaju u hramovima i bogomo-
ljama. Meutim, u sluaju Graanice oni su to svoje pravo manje-vie zloupotrijebili, prisvojivi i zauzevi javnu povrinu u gradu, koja pripada svima. I to ne bilo kakvu, nego onu najelitniju. Lokacija spomen-biste Josipu Brozu Titu ta je sporno? Svaki spomenik, to i sama rije kae, ima prvenstveno memorijalnu ulogu on slui da obiljeava sjeanje na neki znaajan dogaaj ili neku znamenitu linost. Meutim, pojedini spomenici imaju i puno iru ulogu to je, naime, politikosimbolika uloga, da je tako oznaimo. Takvi spomenici ne slue samo da obiljeavaju, recimo neku linost, nego i da slave ono to ta linost personificira. Takvi spomenici su obino podignuti na centralnim i najprometnijim mjestima, gradskim trgovima, glavnim ulicama, skverovima itd. Jedan od primjera jeste i spomen-kosturnica borcima NOR-a u Graanici, u gradskom parku, podignuta prije vie od pola stoljea. Taj spomenik nije samo podsjeao na poginule borce i NOR, on je u vrijeme socijalistike Jugoslavije, istovremeno bio i politiki simbol, odnosno simbol reima, politikog sistema i drutvenog ureenja, izgraenog na temeljima NOR-a. Danas, meutim, spomenik vie nema takvu ulogu propau Jugoslavije i svretkom jedne historijske epohe, taj spomenik ostaje tek materijalno svjedoanstvo jednog vremena. Isto bi bilo da je u periodu socijalizma bila podignuta spomen-bista Titu na mjestu gdje se die danas, ta bista ne bi imala nikakvu drugu ulogu osim to bi bila spomenik jedne protekle epohe. Meutim, dizanje takvog spomen-obiljeja danas, pogotovo na takvoj lokaciji, poprima naglaenu politiku dimenziTEME GRAANIKI GLASNIK 26
37
ju, dodatno pojaanu injenicom da je taj spomenik podignut prije spomenika ehidima, iako te dvije stvari, realno, jedna s drugom nemaju veze. Da je UABNOR podigao spomenik na nekoj drugoj, diskretnijoj lokaciji, ta bi politika dimenzija bila znatno ublaena. No, u centralnom gradskom parku, kao najprestinijoj i najpoeljnijoj lokaciji u gradu, spomenik Titu e stajati, ne kao spomenik, nego kao politiki simbol. Tanije, simbol nadmoi jedne ideologije i sistema koji je davno propao, ali koji oigledno jo uvijek ivi u glavama mnogih ljudi. Objektivno, to nee biti od koristi ni Titu (kao historijskoj linosti), a ni onima koji zagovaraju
podizanje takvog spomenika. Naprotiv, to moe biti izazov i provokacija za sve one koji su suprotnih miljenja ili nazora. No, to su sve benigne stvari u odnosu na vrlo problematine (pa i tetne) poruke koje taj spomenik alje. Koje su to poruke? Zamislimo jednog prosjenog Europljanina koji doe u Graanicu i proeta arijom. Naravno, Titovu bistu e odmah uoiti. I ta e ona za njega predstavljati? Ostatak komunizma? Ne, nikako, jer je spomenik podignut skoro dvadeset godina nakon sloma komunizma. Kao takav, on moe predstavljati iskljuivo simbol neokomunizma, te nostalgije i ala Graanlija za komunistikim reimom i socijalistikim drutvenim ureenjem, koje je, kao to rekosmo, davno prevazieno i propalo. U simbolikoj ravni. predstavljat e jednu pogrenu tenju Graanice, usmjerenu suprotno od euroatlantskih integracija. Stoga, realno, moe biti korak unazad na izgraivanju europskog imida Graanice. Aktualna opinska vlast se ponosi priznanjima poput najevropskije opine i slino. Bez obzira to takva priznanja dolaze iz kruga nevladinih organizacija i pokreta, ona pokazuju usmjerenje opine ka Europi i europskim integracijama, to je uistinu za svaku pohvalu pogotovu kada se tome pridodaju i konkret-
38
ne stvari, poput uspostavljanja kontakata i saradnje sa pojedinim europskim gradovima od vedske do Italije. Meutim, Europa ne priznaje i ne poznaje slavljenje bivih voa totalitarnih reima (neovisno da li je faistiki ili komunistiki) i tu nema nikakvog opravdanja. Iz savremene europske perspektive, istinski demokrata moe biti samo onaj ovjek koji je istovremeno i antifaist i antikomunist (kako to u susjednoj Hrvatskoj stalno ponavlja uveni povjesniar dr. Ivo Banac, sadanji predsjednik Hrvatskog Helsinkog odbora). S druge strane, obiljeavanje uspomene na Josipa Broza Tita, uz odreene rezerve (s obzirom na takozvano Titovo nalije) samo po sebi nije uope sporno, ali ono to se u Graanici uradilo nije obiljeavanje uspomene, nego slavljenje Tita kao politikog simbola, te implicitno njegove ideologije, reima, politikog sistema, drugim rijeima, svega onoga to je u potpunoj suprotnosti sa europskim demokratskim naelima i vrijednostima (koje, volens-nolens, moramo prihvatiti na naem putu u euroatlanske integracije) i svega onoga to su kljune europske institucije i organizacije jasno i nedvosmisleno osudile. Podsjeamo, Parlamentarna skuptina Vijea Europe, najstarija europske institucije, poetkom 2006. godine je donijela Rezoluciju 1481. o potrebi za meunarodnom osudom zloina totalitarnih komunistikih reima. U toj rezoluciji, istie se, izmeu ostalog, da totalitarne komunistike reime bez izuzetka (kako to stoji u taki 2 spomenute rezolucije) karakteriziraju teka krenja ljudskih prava i zloini. Podsjeam i na take 12. i 13. spomenute rezolucije: naime, Skuptina Vijea Europe odluno osuuje teka krenja ljudskih prava, poinjena od strane totalitarnih komunistikih reima, te izraava suosjea-
nje, razumijevanje i priznanje za rtve tih zloina. Ona takoer poziva sve komunistike i post-komunistike stranke u dravama lanicama, koje to jo nisu uinile, da ponovno ocijene historiju komunizma i svoju vlastitu prolost, da se jasno distanciraju od zloina totalitarnih komunistikih reima, te da ih potpuno jasno osude. Naravno, mnogi e ovo odbiti i da proitaju. Koga, uostalom, briga za nekakve rezolucije nekakve skuptine nekakvog Vijea Europe. Ta mi nemamo nikakvog obzira ni prema institucijama i predstavnikim tijelima graana u vlastitoj dravi. Inicijator postavljanja spomen-biste Josipu Brozu Titu, UABNOR, u februaru ove godine dobio je odobrenje za izgradnju od Opinske slube za prostorno ureenje, geodetske i imovinsko-pravne poslove. Cijela stvar je zavrena bez javne rasprave, dakle jednostrano. Da ne bude zabune sve je obavljeno u okvirima zakona. Ali s obzirom da se radi o javnoj povrini i to ne bilo kakvoj, nego prostoru glavnog gradskog parka, najelitnijoj lokaciji u gradu u ovom sluaju nije nikako smjela da izostane ira javna rasprava, u prvom redu u okviru Mjesne zajednice Graanica, pa i na Opinskom vijeu kao predstavnikom tijelu graana. Naalost, izostala je. O spomeniku se, navodno, tek poneto progovorilo na sjednici Odbora za obiljeavanje znaajnih datuma, dogaaja i linosti. Meutim, taj odbor, kao radno tijelo Opinskog vijea, po zakonu nema pravo donositi bilo kakve odluke, jedino moe iznijeti miljenje i zakljuak, ali opet pred Opinsko vijee. Izabrani predstavnici graana u Opinskom vijeu Graanica se, meutim, nisu imali prilike izjasniti o ovome pitanju. Tako je javna lokacija, koja pripada svim graanima, dodijeljena jednom udruenju da bi na njoj bio
39
postavljen spomenik sa izraenom politikom dimenzijom. Ali nije samo u tome problem. Ovo zapravo predstavlja jedan opasan presedan. Jednostavno, otvara put inicijativama da se u centralnom gradskom parku postavljaju neke druge spomen-biste i obiljeja, ko zna kojim i kakvim linostima i ko zna s kakvom politikom reputacijom. Po logici kad mogu oni, moemo i mi. Kakvu bi odluku tada donijela nadlena opinska sluba? Ako bi bila pozitivna zar to ne bi bio svojevrstan apsurd? Ako bi bila negativna zar to ne bi bila diskriminacija jednog dijela graana, jer ispalo bi da ta sluba izdaje odobrenja samo za one spomenike kojima je aminovala vladajua politika partija na opini. Primjer Tuzle ili kako bi to trebalo raditi Tuzla je u bosansko-hercegovakim okvirima specifina sredina. To je grad sa bogatom antifaistikom tradicijom, grad u kojem ljeviari imaju tradicionalno jako uporite, grad kojeg esto nazivaju crvenim. Pa ipak, Tuzlacima se ne moe zamjeriti sve ovo to smo prethodno naveli za Graanicu. U Tuzli je takoer podignuta spomen-bista Josipu Brozu Titu i u godinama nakon raspada Jugoslavije. Ali, prije izgradnje spomenika Titu, Tuzla je zaista mnogo uradila na obiljeavanju perioda 1992.1995. to se tie Josipa Broza Tita, njegova spomen-bista podignuta je prije nekoliko godina, na inicijativu Bosanske stranke. Da su kojim sluajem pokretai te inicijative, ali i oni koji su o njoj odluivali i koji su je realizirali razmiljali onako kako su to Graanlije uradile, ta bista bi se danas nalazila ili ispred arijske damije, ili negdje na Korzou. Nikome, tavie, nije na pamet palo ni da je postavi, recimo, na
Solni trg, u centralni gradski park ili park na mjestu nekadanje eljeznike stanice (preko puta sjedita SDP-a), gdje se inae ve nalazi jedan od spomenika borcima ARBiH. Spomen-bista Titu u Tuzli nije locirana ni na jednoj lokaciji gdje bi mogla da bode oi, odnosno gdje bi mogla da ima politiku dimenziju i politiko-simboliku ulogu. Umjesto toga, Tuzlaci su spomen-bistu Titu postavili u ve postojei memorijalni kompleks boraca NOR-a u okviru ireg spomen-kompleksa na Slanoj Banji. Titova bista je smjetena neposredno ispod partizanskog spomen-groblja, u najljepem moguem ambijentu na rubu ume, s pogledom na grad. Spomenik Titu je okruen bistama narodnih heroja, vezanim na ovaj ili onaj nain za Tuzlu. Tito u sredini, okruen narodnim herojima, sa grobovima partizana iza sebe, okrenut licem prema gradu itav taj spomeniki ansambl je nevjerovatno lijepo postavljen, ureen i koncipiran, tako da to Tuzli mogu pozavidjeti i europski gradovi. Na taj nain, dolazi do punog izraaja memorijalna uloga tog spomenika, a samo mjesto, u miru i tiini, na odreen nain proeto sjetom, idealno je da podsjeti ovjeka na minula vremena Titove vladavine i za one koji ih se sjeaju s nostalgijom i za one koji taj period poznaju preko historijskog tiva. Kako to da su Tuzlaci, za razliku od nas u Graanici, obiljeili sjeanje na Tita na taj nain s mjerom i krajnje ukusno, dostojanstveno, gospodski? Naravno, kada posmatramo Tuzlu i nain na koji su oni znali poredati stvari kako treba, od spomenika ehidima i poginulim borcima ARBiH do spomen-biste Titu, oito je glavni faktor, ipak kompetentnost ljudi koji se pitaju u Tuzli. U Graanici, na-
40
alost, nauku i struku uglavnom niko nita ARBiH, trebalo bi urezati i imena ubijene pita. nih civila, s obzirom da se spomen-obiljeje civilnim rtvama rata nalazi daleko Postoji li nain da se tu neto popravi? od grada, te ga vjerovatno nije nikada poBez obzira na neije, moda, drugai- sjetilo 90% Graanlija. U okviru tako zaje namjere, podizanje spomen-biste Josi- miljenog spomen-kompleksa, trebalo bi pu Brozu Titu na najprestinijoj lokaciji predvidjeti mjesto i za spomen-bistu Alije u gradu ima snanu politiku dimenziju Izetbegovia, prvog predsjednika Bosne i i, objektivno, uvijek e emitovati vie Hercegovine i ratnog komandanta Armipolitike (rekli smo ve, historijski, davno je R BiH, koja bi se mogla naknadno popregaene), nego iste memorije na onu dii (povodom 10-godinjice smrti ili sl.). svijetlu stranu Titovog lika i djela. Drugi Na taj nain, imali bismo memorijalni problem je pitanje spomenika ehidima kompleks sa spomenicima palim borcima i poginulim borcima ARBiH koji, ne NOR-a i ehidima odbrambeno-oslobosamo da jo nije sagraen, nego je za nje- dilakog rata, kao i spomen-biste dvojice ga predviena druga, zato ne rei, sasvim ljudi koji, svaki za sebe, predstavljaju persporedna lokacija. Mada objektivno nema sonifikaciju antifaistike borbe Tito mjesta za bilo kakva poreenja, po nekima 1941.1945. i Izetbegovi 1992.1995. ispada da Tito u Graanici ima veu vrijed- Time bi i spomenik Josipu Brozu Titu iznost od ehida i odbrambeno-oslobodila- gubio onu politiku dimenziju o kojoj je kog rata 1992.1995. Nije li to prostor za ve bilo rijei. Napominjemo da je u Doruno politiziranje i bespotrebne podjele borovcima spomen-obiljeje ehidima pou gradu tamo gdje ih ne smije biti. dignuto uz postojei spomenik borcima Na kraju, postavlja se pitanje, moe li NOR-a (spomenik uvenoj bici na Monju se ovo nekako ispraviti ili popraviti? Po izmeu partizana i Nijemaca, 8. 8. 1944.) i nama, postoji samo jedno rjeenje: spo- da je itav ambijent ureen kao jedinstvemenik ehidima takoer treba locirati u na spomenika cjelina. Centralni gradski centralni gradski park, ukomponirati sa park u Graanici sasvim je dovoljno propostojeim spomenikom borcima NOR-a stran da se u njega smjesti centralno spoi spomen-bistom Josipu Brozu Titu u je- men-obiljeje ehidima, te smatramo da dinstvenu spomeniku cjelinu. ta bi se je u prvobitnim raspravama o mjestu tog time dobilo? spomenika lokacija gradskog parka sasvim Kao prvo, spomenik ehidima nalazio olahko i neopravdano odbaena argumenbi se na najpogodnijoj moguoj lokaci- tacijom da je tu i spomen-grobnica, da bi ji - u samom i najstroijem centru grada. bi radi toga bilo tehnikih potekoa i sl.. Drugo, spomenik ehidima i poginulim Povezivanjem spomenika borcima zaborcima ARBiH sa spomenikom palim dnjeg rata sa spomenikom borcima NORborcima NOR-a u okviru jedinstvenog a bio bi, kako rekosmo, istaknut kontinuispomen-kompleksa na najbolji bi nain tet antifaistike borbe 1992.1995. To je isticao kontinuitet antifaistike borbe na izuzetno vanojer kada na narod bude ovim prostorima, 1941.1945. i 1992. partizane posmatrao u istom kontekstu 1995. Na centralnom spomen-obiljeju kao Armiju RBiH, bie unaprijed eliminiehidima, pored imena poginulih boraca rana i svaka mogunost buenja simpatiTEME GRAANIKI GLASNIK 26
41
ja prema faizmu i nee biti mjesta rigidnom antikomunizmu. Osim toga, bile bi prevladane i bolne uspomene na Drugi svjetski rat, u kojem su nai domai ljudi, stjecajem historijskih okolnosti, ivote gubili na razliitim stranama. Mnogi od onih Graanlija, iji su lanovi porodice pali od partizanske ruke i danas zaziru od partizana, ali i svih tradicija Narodnooslobodilake borbe, to je pojava protiv koje se treba boriti, afirmiui antifaistiku sutinu partizana i NOR-a. Na drugoj strani i danas, u kontekstu dnevno-politikih borbi, postoji nezanemarljiv broj ljudi koji neprijateljski gledaju na lik i djelo prvog predsjednika Bosne i Hercegovine i vrhovnog komandanta Armije RBiH, Alije Izetbegovia. Takva gledanja bi se realizacijom ove ideje takoer otklonila. Spajanjem spomenika borcima NORa i spomen-biste Josipu Brozu Titu, sa centralnim spomen-obiljejem ehidima i poginulim borcima, te pripremom prostora za podizanje spomenika Aliji Izetbegoviu (vidi priloeni sliku), ne samo da bi se na najbolji nain iskazao kontinuitet antifaistike borbe 1941.1945. i 1992.1995., nego i trajno opredjeljenje Graanlija na tradicijama antifaizma i borbe za dravnost Bosne i Hercegovine. Na ovaj nain bi se, pored toga, uvrstilo jedinstvo svih naih ljudi, koji su danas, pod utjecajima dnevno-politikih prepucavanja i sami podijeljeni u dva tabora, uslovno Titov i Alijin. Protiv ovakvih vjetakih podjela, koje u konanici mogu da budu pogubne, treba se boriti svim silama. I Tito i Alija su personifikacije dviju plemenitih, oslobodilakih i antifaistikih borbi koje su voene u razliitim vremenima i razliitim historijskim okolnostima. Isticanje kontinuiteta i zajednikih principa jedne i dru-
ge borbe za to bi gore izloeni prijedlog ureenja jedinstvenog spomen-kompleksa, u centralnom gradskom parku u Graanici, bio najbolje i najpogodnije rjeenje znailo bi, istovremeno, i uvrivanje jedinstva naeg naroda. Umjesto zakljuka Ovoj tematici prili smo s namjerom da potpuno objektiviziramo pitanje Titove biste u Graanici, koja je otkrivena za Dan dravnosti Bosne i Hercegovine, 25. 11. 2008. Prili smo problematici bez ikakvih predrasuda koje i danas proizvodi kult Josipa Broza Tita i halabuke takozvanih antititoista ili oportunizma prema nosiocima politikih ciljeva jednih i drugih. Ovo su struna i iskustvena saznanja obojice autora, jedan pogled na to, po svemu, interesantno historijsko razdoblje. U principu, ne prihvatamo da se politizira sa velikim historijskim linostima, kao to se ini sa Titom i ovom bistom, kao to ne prihvatamo da se politizira sa Alijinom ulicom, ehidskim spomenikom itd. Iznosei svoje vlastite poglede na ovo pitanje, autori su nastojali zbjei opasnost da i sami ne ulete u politiku na isti nain i po istom obrascu po kojem su to uinili graaniki titoisti (bez peorativnog znaenja), koji ovom akcijom (bistom) proizvode ekskluzivnog emitera davno prevazienih, u ovom vremenu ve anahronih politikih poruka, na jednoj i potencijalnog protivnika tih istih politikih poruka (ideja) na drugoj strani (koji takoe predstavlja svojevrstan anahronizam, historijski i politiki). Sve u svemu, nepotrebno troenje energije oko, uistinu, nepotrebnog spomen-obiljeja u Graanici. Ponueno rjeenje, samo je jedan od moguih naina da se neto, u tom smislu popravi.
42
zaviaj
dr. sc. Omer Hamzi Rusmir Djedovi, prof. amil Naimkadi, dipl. ecc. Kako je stradao najbolji partizanski ilegalac u Graanici Paii u Graanici Sjeanje na graaniku eljeznicupoetak s pjesmom, ukidanje s tugom (1897. 1967.)
dr. sc. Omer Hamzi
Likovi zaviaja: Adem Ali
Kako je stradao najbolji partizanski ilegalac u Graanici

Uvodne napomene Adem Ali je, koliko je poznato, prva i jedina rtva ilegalnog antifaistikog i komunistikog pokreta u Graanici iz reda Muslimana i jedan od najsvjetlijih likova antifaistike prolosti ovoga grada. Nema sumnje, rije je o istaknutom antifaisti, o ijem angamanu u zamrenim politikim prilikama u Graanici tokom Drugog svjetskog rata ni do dananjeg dana nije sve reeno, niti do kraja istraeno. Do sada se o njemu uglavnom govorilo kao o Lijevo orijentisani omladinac pred rat intelektualcu revolucionarnog kova, koji O njegovoj predratnoj aktivnosti, ak je saraivao s partizanima i zato strijeljan i u izjavama sudionika nema puno podaod strane Nijemaca. itav sluaj suvie se pojednostavljivao kao da je neko elio 1 Salih ef, otac hafiza Salim-ef. Alia, djed Adezamagliti uzroke i posljedice tog, uistinu, mov doselio se u Graanicu iz epa, krajem 19. traginog dogaaja, koji je bolno odje- stoljea kao vjerski slubenik. Nastanio se u cenGraanice, izmeu arije i mahale Mejdan knuo ne samo u krugu porodice Adema tru (iza stare pote), gdje se nalazi i Ulica Adema Alia, ve i u itavoj ariji. U ovom radu Alia (koja je dobila njegovo ime, poto je ranija uinjen je pokuaj da se, na osnovu nekih Ulica Adema Alia, pored hotela i centralnog parnovih saznanja i dokumenata, o tom liku ka 1997. godine dobila drugo ime). Ademov otac hafiz Salim ef., prema Domovnici, roen je 1880. progovori na malo drugaiji nain s ciljem (na nianu pie 1888.), a umro 1967. godine. Mati da se, bar priblino, doe do odgovora na Devahira, roena Hasagi, roena je 1896., a umrla 1971. godine.
postavljeno pitanje u naslovu. Na poetku, nekoliko osnovnih biografskih podataka: roen je 1917. godine u Graanici u uglednoj vielanoj ulemanskoj porodici. Njegov otac Hafiz Salim ef. dugo godina slubovao je kao dematski imam u Graanici, imao je, osim Adema, jo 4 sina i tri keri.1 Nakon osnovne kole, koju je pohaao u Graanici, Adem Ali je zavrio erijatsku gimnaziju u Sarajevu. Studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.
44
GRAANIKI GLASNIK 26 zaViaj
Braa i sestre Adema Alia sa ocem Salim ef., slijeva nadesno, ispred: sestra Sadija, brat Devad, sestra Subhija (u oevom zagrljaju), brat Fuad. Slijeva nadesno u drugom redu: mlai brat Hajrudin, otac Salim efendija, Adem i stariji brat Hilmija
taka. Zna se da je pripadao krugu tzv. napredne ake i studentske omladine koja se okupljala oko Narodne biblioteke u Graanici, da je bio vrlo zapaen kao organizator amaterskih pozorinih predstava i drugih kulturno-prosvjetnih i sportskih akcija u gradu, da se isticao kao veoma talentovan glumac, (ak je po potrebi, u nedostatku enskih lanova Drutva) dosta uspjeno tumaio i enske uloge), te da je u drutvu bio veoma popularan i omiljen.2 Izgleda da je bio meu prvim lanovima Skoja u Graanici. Uestvovao je u akciji prikupljanja pomoi za panske borce u koncentracionim logorima u Francuskoj (tokom panskog graanskog rata). Jednom prilikom, bio je u obezbjeenju
2 Njegovo ime dato je Mjesnom kulturnoumjetnikom drutvu, 1948. godine, odmah poslije osnivanja tog drutva. Drutvo i danas nosi ime Adema Alia
Cvijetina Mijatovia, koji je po partijskom zadatku dolazio u Graanicu, (zajedno sa tadanjim rukovodiocem Skoja u Graanici Kemalom Prohiem). Nakon odsluenje vojnog doka, 1940 godine, uestvovao je u mnogim akcijama komunistiki i lijevo orijentisane omladine, kao na primjer u protestima povodom potpisivanja Trojnog pakta, 27. marta 1941. godine na Griu, na zboru u Boriku Rifata Mehinagia, povodom 1. maja 1941.godine, koji se tada legalno obiljeavao itd. Partizanski ilegalac u ratu Nakon propasti Kraljevine Jugoslavije, djelovao je u grupi uglednih Graanlija koji su nastojali sprijeiti raspirivanje nacionalne i rasne mrnje i osuivali progone srpskog stanovnitva koje je preduzimala tirova ustaka bojna, uz pomo pojedinaca iz domaih redova. Da bi izbjegao
zaViaj GRAANIKI GLASNIK 26
45
mobilizaciju u domobrane, ukljuio se u sastav mjesne legije, kasnije 6 graanike bojne DOMDO pukovnije Hadiefendia, zaduen za DOMDO satniju u Maleiima, iji je komandir bio Vehid Begi. U prvoj polovini 1943. godine, izgleda da je organizovao i aktiv saradnika NOP-a u graanikim DOMDO jedinicama. Poetkom maja 1943. godine, trebalo je da izae na partizansku teritoriju sa prvom grupom Graanlija u kojoj su bili Adem Osmanbegovi, Hasan Maglajlija, Ahmet ilji i Vehid Begi.3 Po partijskom zadatku ostao je i dalje u Graanici, na dunosti komandira DOMDO satnije u Maleiima, kojom je do tada komandovao Vehid Begi. Tu su jedinicu popunjavali odrasli mjetani Maleia Babia i kahovice. Drali su poloaje prema Donjem i Gornjem Skipovcu i Lukavici. I dalje je bio na direktnoj vezi sa Omerom Gluhiem, koji je po direktivi mjesnog rukovodstva KPJ, djelovao u stoeru DOMDO pukovnije u Tuzli. Odravao je neposredne kontakte sa partijskom elijom u Graanici. Izvravajui partijske zadatke, prikupljao podatke o njemakim i ustakim formacijama i dostavljao ih partijskom rukovodstvu u Tuzli, a ponekad i
Adem Ali - ako doba
3 U jednoj svojoj pisanoj izjavi Adem Osmanbegovi o tome kae: Mi smo odlazak u SS diviziju bili malo i prenaduvali, ali zaista trebalo je da se ide u Zagreb. Ova naa akcija je sve to razbila (nareenu regrutaciju oficira DOMDO pukovnije u SS diviziju, n. a.) Ja sam tada iao u Srebrenik da se taj na odlazak pripremi. Tamo sam naao Ibrahimovia, uitelja i tu sam naao Meu Selimovia. Kad sam se vratio, mi smo tano 10. maja (1943. n.a.) krenuli. Htio je sa nama d a ide potopoto I Adem Ali, ali Sejdo uli mi je rekao da je Adem Ali tuberkulozan i bolestan, a i Sejdo se nije htio da lii Adema, jer zaista je bilo teko vrijeme. Adem nas je ispratio, a Sejdo je znao za taj na odlazak. I on je bio, dakle, na neki nain u itavu stvar ukljuen. (Izjava Adema Osmanbego- 4 Esad Tihi, Omer Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Graanica 1988., 226 via, kod autora)
operativnim partizanskim jedinicama na terenu. Kao iskusan i prekaljen ilegalac, susreo se sa Valterom Periem, koji se 9. 9.1943. godine jednu no zadrao u Graanici na svom putu iz Tuzle za Sarajevo.4 U pripremi napada 1. (15) majevike brigade na Graanicu, 30/31. 8. 1943. godine, poslao je partizanima iscrpne podatke o stanju, rasporedu i naoruanju jedne manje jedinice njemakih feldandarma, u Graanici, a u toku samog napada lino predvodio grupu partizana sa periferije mahale Drafnii i Motke do neposredne blizine osnovne kole, u kojoj su Nijemci bili stacionirani. Zahvaljujui potpunom iznenaenju, taj, od poetka rata, prvi partizanski napad na Graanicu (izuzimajui upad Ozrenaca 23. 8. 1941.), potpuno je uspio. Vie njemakih vojnika je poginu-
46
lo, nekoliko ih je zarobljeno, ostali su se razbjeali. Partizani su zaplijenili veu koliinu raznog ratnog materijala, a da pri tom sami nisu imali nikakvih gubitaka. U tu jedinicu otilo je 16 omladinaca i omladinki svih nacionalnosti iz Graanice. Zato s njima nije otiao i Adem Ali? Je li i ovog puta ostao po partijskom zadatku iako je bio izloen oiglednoj opasnosti? Od koga su dolazile takve direktive, po svemu sudei nee se nikada znati. Nijemci su nastojali da po svaku cijenu otkriju i kazne sve one koji su pomagali iz grada spomenuti partizanski napad, ali u tom nisu uspjeli. Adem Ali se privremeno sklonio kod jednog ilegalca na Drafniima (Motka) i tamo ostao sve dok Nijemci nisu otili iz Graanice. Potom je u vie navrata otpremio na partizansku teritoriju (u okolini Srebrenika) vee koliine oruja, uglavnom bombi i municije. Prema nekim izjavama, u septembru ili oktobru 1943. godine predloen je za lana KPJ, a u novembru aktivno uestvovao u pregovorima sa Ibrahimom Pjaniem, komandantom zelenog kadra u Sokolu, oko njegovog prelaska na partizansku stranu.
nja Tuzle (11. novembra, 1943.) i u vrijeme zimskih ofanzivnih dejstava njemakih snaga na prostoru sjeveroistone Bosne, dolo je do promjene politike situacije u mnogim gradovima na ovom prostoru, pa i u Graanici. Do tada prikriveni neprijatelji NOP-a diu glave, a preostale jedinice legije preformiraju se u jedinice zelenog kadra, koje su predvodili zagrieni protivnici partizana i NOP-a. U tako promijenjenim uslovima dolo je do hapenja i strijeljanja Adema Alia. Kako se to odigralo? Po svim dosadanjim saznanjima, tragedija Adema Alia vezuje se za likvidaciju partizanskog kurira Sejfudina Kopria, koji je 15. 12. 1943. godine pao u ruke zelenokadrovaca na podruju Sladne. Kurir je nosio povjerljive obavjetajne materijale (izmeu ostalog i skice njemakih poloaja), koje je Adem Ali bio proslijedio nekoj partizanskoj komandi u Srebreniku. Te su materijale zelenokadrovci odmah predali andarmerijskoj stanici u Graanici, koja ih potom prosljeuje njemakoj komandi u Doboju. Dva dana kasnije (18. 12. 1943.), Nijemci su uhapsili Adema Alia u Maleiima i nakon kratkog suenja izveli i Hapenje i strijeljanje uzroci i strijeljali na lokalitetu Svilena baa u Graposljedice anici.5 Tokom kratke istrage Adem Ali Ulazak partizanskih jedinica u Tuzlu, se, kau, veoma hrabro drao pred Nijem2. 10. 1943. godine, oznaio je veliki voj- cima, ne otkrivi im nita to je bilo vezano no-politiki preokret na irokom prostoru ovog dijela Bosne u korist NOP-a. Formirane su krupne partizanske jedinice, briga- 5 Prema kazivanjima nekih oevidaca, Nijemci (erkezi) su se, pri hapenju Adema Alia, posluili de i divizije, u koje su masovno stupali ne lukavstvom poto su vjerovatno oekivali oruani samo Srbi, ve i Hrvati (18. hrvatska bri- otpor: formirali su kolonu konjskih zaprega sa gada) i Muslimani (16.muslimanska bri- prekrivenim orujem i krenuli putem iz Graanice gada). Znaajna mobilizaciona osnova za prema Maleiima, pod izgovorom da idu dovesti sijeno za konje. Kada su stigli do zgrade u kojoj popunu tih jedinica bila je DOMDO pu- je bio Adem Ali, naglo su iskoili sa orujem u kovnija, koja se pod udarom tih snaga de- rukama, opkolili zgradu, uhvatili Adema i sproveli vezanog do komande u Graanici. Tu je odmah finitivno raspala. sasluan i sutradan u zoru strijeljan na lokalitetu Meutim, nakon ponovnog zauzima- Svilena baa, u neposrednoj blizini Graanice.
47
Pred postrojenom satnijom DOMDO pukovnije u Maleiima, Adem Ali predaje raport komadantu pukovnije Muhamedagi Hadiefendiu, u sredini Ibrahim Pjani
za ilegalni rad NOP-a u Graanici.6 Nije priznao ni sadraj pronaenog izvjetaja u kome se jasno govorilo o jaini i rasporedu naoruanja njemake posade u Graanici (sa itavom skicom rasporeda).7
6 Eref uri, Omer Hamzi, Biljezi slobode, Graanica 1985.,140; Esad Tihi, Omer Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Graanica 1988., 233 235 (Prema izjavi Asima Osmanbegovia, koji je takoe tih dana bio uhapen zajedno sa Ademom, i samo sticajem sretnih okolnosti izbjegao strijeljanje izjava od 10. 6. 1976. , kod autora). Po nekim drugim verzijama, izdaju je izvrio sam kurir. Ime kurira ne znamo, ali to sigurno nije bio Sejfudin Kopri. 7 Tragina sudbina Adema Alia, kao antifaistikog borca, opredijelili su mjetane sela Maleii, da pokrenu inicijativu i daju prijedlog da njihova kola nosi ime Adema Alia. Na tu inicijativu svoju saglasnost Skuptina optine Graanica dala je 2. decembra 1974. godine. Spomen-bista Adema Alia otkrivena je 27. jula 1981. godine u dvoritu te kole. (Delegatski bilten br. 53, juli 1981, str 2) Na prigodnoj sveanosti tim povodom govorio je Ademov drug iz skojevskih dana, borac Prve proleterske, pukovnik Adem Osmanbegovi. Spomen-bista stoji i danas na svom mjestu, ali ime Adema Alia ova kola odavno vie ne nosi.
Kozaki puk koji je izvrio sasluanje i strijeljanje Adema Alia bio je pod komandom njemakog potpukovnika Von Kalbe i oficira Von Leista, Von Mosnera i lajtnanta Libreh-a, koji je po svoj prilici bio gestapovac. Navedena jedinica otila je iz Graanice krajem decembra 1943. godine. O strijeljanju Adema Alia Zapovjednitvo Orunike pukovnije iz Doboja, 23. decembra, 1943. godine, pod tajnim brojem 479, proslijedilo je Glavnom zapovjednitvu orunitva javne sigurnosti u Zagrebu i Zapovjednitvu Drugog domobranskog zbornog podruja u Brodu izvjetaj sljedee sadrine: Zapovjednik Orunike postaje Graanica pod br. 791/ tajno od 19. prosinca 1943. izvjeuje slijedee: 18. prosinca 1943. u 08.00, streljan je u Graanici po njemakim vojnim vlastima Ali Adem, priuvni pjeaki narednik-ak, rodom iz Graanice, kotara istog, upe Usora i Soli, roen 1916. vjere Islamske, zavrio 8 razreda gimnazije, koji je bio na slubi kod Domdo legije u Graanici.
48
Razlog streljanja je dokazano suraivanje sa partizanima i davanje podataka ovima o jakosti i kretanju Njemake vojske. Za slino djelo uhien je po Njemakim vojnim vlastima, desetnik Domdo legije u Graanici Osmanbegovi Asim iz Graanice, roen 1923. vjere Islamske, zavrio 4 razreda puke kole, koji je prepraen u Doboj navodno radi sprovoda u Njemaku. Predlaem gornje radi znanja8 Da li je neko izdao Adema Alia? Kao to je reeno, hapenje i strijeljanje Adema Alia uslijedilo je nakon promjene vojno-politike situacije na podruju Graanice, povlaenja partizanskih jedinica i nadiranja jaih njemakih i ustako-domobranskih snaga. Prema dokumentima Zemaljske komisije BiH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa (1944. 1947.), Ademovo hapenje i strijeljanje izvreno je po prijavi iz Graanice, to samo po sebi otvara niz pitanja.9 Naime, poetkom novembra, prije poetka spomenute ofanzive, propali su pregovori sa Ibrahimom Pjaniem oko formiranja Graanikog partizanskog bataljona, u kojima je aktivno sudjelovao i Adem Ali. Moe li se propast tih pregovora dovesti u vezu sa Ademovim hapenjem i kome je to bilo u interesu? Je li andarmerijski zapovjednik u Graanici morao itav sluaj prijaviti njemakoj komandi u Doboju i u sve to upetljati Nijemce? S druge strane, zato nije uspio pokuaj nekih uglednika da se jednim velikim poklonom njemakoj komandi (neki kau od stotinjak grla goveda), izdejstvuje osloba-
anje Adema Alia?10 Jesu su li se zbog tog hapenja stvarno pripremali otvoreni protesti graana ili je to naknadno izmiljeno kako bi se pojedinci optuili da su pourivali izvrenje smrtne kazne, jer u protivnom hapenje nee imati nikakve efekte? Neki se sjeaju da je Adem Ali blagovremeno upozoravan na opasnost i da mu je ozbiljno sugerisano da se sklanja i bjei.11 Zato to nije i uinio, danas moemo samo nagaati: ili nije bio svjestan opasnosti ili je precijenio snage onih koji su iza njega stajali. Oni koji su djelatnost Adema Alia u Graanici smatrali izdajom, bili su, izgleda jai, od onih koji su tu istu djelatnost ohrabrivali i smatrali antifaistikim i patriotskim inom. Sutradan nakon izvrenog strijeljanja, u toj istoj njegovoj ariji, prema iskazu Ademovog oca Salim ef., bilo je i ovakvih komentara: Adem je izvrnuo papke, ali e ih jo mnogo izvrnuti.12 Ako je tana, to je bila jasna poruka svim partizanskim pristalicama da vie ne diu glave.
10 Izjave Asima Osmanbegovia od 25. 8. 1986. kod autora; prema nekim kazivanjima, akciju je vodio Rukib Prohi, jer je Adem Ali bio pred enidbom iz graanike porodice Prohia. 11 Nekadanji predsjednik Narodnog fronta i Mjesnog narodnog odbora Maleii Haso Buljubai, svojevremeno je priao kako je on lino znao kolika opasnost prijeti Ademu Aliu i da ga je molio da se hitno sklanja ispred njemake potjere, koja e ga i uhapsiti u Maleiima.
12 A BH, Zemaljska komisija za BiH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa (1944. 1947.), ABH, ZKUZ, Zapisnici Komisije o zloinima u Graanici, Mjesni odbor Graanica, Zapisnik sastavljen 12. 5. 1945. pred Komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u Graanici u krivinom predmetu protiv ustakog viteza Ibrahima Pjania, Hivze Hifzefendia, naelnika opine Graanica, Rede Bektaevia, andarskog nared8 Arhiv VII br. reg. 10, f. 16-2, K 81 (8675/8) nika koji je sluio u Graanici i Abdulaha Ibria, 9 A BH, Zemaljska komisija za BiH za utvrivanje ustakog zastavnika iz Sladne u vezi sa strijeljanzloina okupatora i njihovih pomagaa (1944. jem Adema Alia u Graanici, krajem decembra 1947.), ABH, ZKUZ, Zapisnici Komisije o zloinima 1943. (Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, inv. br. 5886) u Graanici, Mjesni odbor Graanica
49
RUsmir Djedovi, prof.
Paii iz Graanice
Uvod Ovaj prilog predstavlja dio viegodinjeg istraivanja i historijsko-etnografskog rada ovog autora na terenu Graanice i njenih mahala. Pored objavljene historijske literature, temelji se na dosad nepoznatim izvorima kao to su dokumenti iz austrougarskih gruntovnih knjiga i katastarskih planova grada i kotara Graanice, zatim, knjige domovnice imama matiara od prije Drugog svjetskog rata, dokumenti iz Arhiva Medlisa islamske zajednice Graanica, Arhiva Tuzlanskog kantona, tj. Defter Kadiluka Graanica. Koritena su i usmena predanja, koja su biljeili brojni poznavaoci prolosti Graanice. Neka od njih je zabiljeio Kemal Osmanbegovi prije gotovo etiri decenije. O familijarnoj tradiciji Paia najvie podataka autor je zabiljeio 1988. godine iz kazivanja gospoe Raseme Pai (udate Fazli), keri Hakije, roene davne 1914, godine i nedavno od Lejle Pai, roene 1929. godine. Paii iz Graanice nisu u srodstvu sa brojnim familijama istog prezimena koje
postoje irom Bosne i Hercegovine. Na primjer: Paii iz Tuzle (koji starinom imaju posjede u okolini Tuzle, izmeu ostalih u Smolui i ikuljama, gdje su vjerovatno imali i odak), Paii iz Bijeljine (ogranak Fidahia), Paii iz Bosanske Krajine (Petrovac), Paii iz istone Bosne (Glasinac, okolina ajnia) ili Paii iz Hercegovine (okolina Nevesinjaogranak Redepaia, Gacko)... Dananji graaniki Paii nemaju veze ni sa potomcima poznatog osnivaa graanike arije Ahmed-pae Budimlije. Njegovi potomci koji se navode kao Paa-zade (turski oblik naeg prezimena Pai) izgradili su damiju u Graanici, u mahali koja se po njima i zvala Paa zade. Prema opem narodnom predanju, koje se moe uti od poznavaoca graanike prolosti, Paii iz graanike mahale Mejdan porijeklom su iz Uica, odakle se i doselio najpoznatiji lan te familije Ibrahim-beg Pai, koji je ostavio znaajan trag u historiji Graanice, pa se i ubraja u najznamenitije likove ovog grada. On se spominje u osmanskim
50
Paii iz Graanice
Gradski trg (Trg kraljice Marije) - u pozadini kua Paia, oznaena crticom
imovinskim defterima kadiluka Graanica, iza 1867. godine (uvaju se u Arhivu Tuzlanskog kantona) kao posjednik u naselju ivije kod Sjenine.1 To je najstariji, do sada poznati spomen familije Pai iz Graanice, zabiljeen je u historijskim dokumentima. Bonjaci muslimani u Uicu Uice su Turci zauzeli 1463. godine, kada je sultan Mehmed II Fatih (Osvaja) zauzeo i cijelu srednjovjekovnu bosansku dravu. Ve 1476. u Uicu je zabiljeeno muslimansko stanovnitvo, koje e prije 1516. godine, kada Uice dobija status grada (kasabe), postati veinsko. Prema popisu iz 1525. godine, Uice ima 5 damija i mesdida sa 300 muslimanskih i 87 nemuslimanskih kua. Tokom 17. stoljea, grad Uice doivljava svoje zlatno doba. Poznati turski putopisci Hadi Kal1 Prema tim popisnim defterima, pored Ibrahima Paia, posjede u ivijama imala je i graanika familija Ibriagii.
fa i Evlija elebija u tom gradu zatiu brojne damije (34), tekije i mektebe, utvrdu, ariju, razvijen ekonomski, kulturni i vjerski ivot. Spominje se da je Uice u to vrijeme imalo nekoliko hiljada kua. Poslije Biograda (kako su Bonjaci muslimani nazivali Beograd dok su u njemu ivjeli, od 16. do 19. stoljea), bio je to najvei grad na teritoriji dananje Srbije. Zbog toga su Uice mnogi i nazivali mali Carigrad. U svojim Puteestvijama Joakim Vuji je u prvoj polovini 19. stoljea zapisao da je u Uicu bilo 2000 muslimanskih i 80 srpskih kua, te 20 damija sa minaretima. Glasoviti francuski putopisac i istraiva Ami Bue je jo 1854. godine u Uicu zatekao 897 kua, od kojih je 725 sa 3969 stanovnika pripadalo Bonjacima. Represije i protjerivanje Bonjaka muslimana iz srbijanskih gradova i okolnih sela poelo je u periodu srpskih ustanaka 1804. 1815. godine, a masovne razmjere poprimilo je poslije 1834. godine. U zapadzaViaj GRAANIKI GLASNIK 26
51
Paii iz Graanice
(iz Graanice) Rodoslovlje (geneaologija) Ibrahim-beg

#1820-1896
Paii
Mustafa
#1790-#1845
Tuma: # Priblina godina

Sin Ki
Sabit-beg
#1845-1913
Hanifa
Jasim-beg
#1855-1906
H i l m o
A h m e t
H a k i j a
S a l i h
R a s i m
I z e t
G a l i b
E m i n a
T a h i r a
V a s v a
O s m a n
M e h m e d
I b r a h i m
M a h m u t
Z u l e j k a
R a b i j a
I s m e t a
I f e t a
S a b i t
H i l m o
I z u d i n
M u s t a f a
A s i m
I b r a h i m
A z i z
O s m o
S a l i m
I s m e t
I z e t
N u s r e t
S e a d
Porodino stablo Paia
noj Srbiji Bonjaci muslimani su morali da napuste gradove: Uice, Poegu, Valjevo, Krupanj, Loznica, abac, varo Sokol ispod istoimene utvrde. Naputene su i stotine sela i imanja u zapadnoj Srbiji (srbijanskom Podrinju, Mavi, Jadru, Zlatiboru). Posljednji Bonjaci iz Uica protjerani su 1862. godine. Sva imovina im je oduzeta ili u bescjenje prodata, a damije sruene i zapaljene (posljednja 1876. godine). Muhadiri iz Srbije i Uica se najvie naseljavaju u sjeveroistonu Bosnu (tada-
nji Zvorniki sandak). Dolaze u gradove: Zvornik, Donju i Gornju Tuzlu, Brko, Graanicu, Gradaac, Bijeljinu, Janju, Srebrenicu, Bire (Vlasenicu), Kladanj. Takoer, se naseljavaju u sela u bosanskom Podrinju, Gornjoj Sprei, pa i u sela oko Graanice. Za ove muhadire se osnivaju i sasvim nova naselja: Kozluk, Brezovo Polje, Gornja Azizija (Bosanski amac), Donja Azizija (Oraje). Najstariji poznati lan familije Paia, koji od sredine 19. stoljea ive u Graa-
52
Paii iz Graanice
nici je po imenu Mustafa (otac Ibrahimbega). Pouzdano se zna da je taj Mustafa ivio u Uicu u prvoj polovini 19. stoljea. Ali zna se za jo jednog starijeg Paia, koji je roen i ivio u Uicu u 17. stoljeu. Rije je o Alibegu Paiu, ije je knjievno ime Vusleti, znamenitom Uianinu, koji je poginuo je 1688. godine, pri odbrani Beograda od Austrijanaca. Kao to je reeno, najstariji poznati predstavnik sadanjih graanikih Paia, po imenu Mustafa, roen je krajem 18., a umro, vjerovatno sredinom 19. stoljea u Uicu. Njegov sin Ibrahim-beg Pai sa svojom porodicom doselio je u Graanicu, poslije oeve smrti, sredinom 19. stoljea. Osim Paia, do 1862. godine, u Graanicu i okolna sela doselilo se jo na desetine familija iz Uica. Samo u jednom mahu, u 1862. godini, doseljeno je 26 porodica (kua) muhadira iz Uica. U mahalu Mejdan (sa Mejdaniem) i susjednu Potok Mahalu tada se naseljavaju slijedee familije: Paii, Harini (Harinovii), Daferovii, Aganovii, Zukobaii, Salihbaii, Junuzovii, Salkii i Arnauti. Neka ouvana predanje porijeklo Paia vezuju za Daferovie i Aganovie, inae susjedne familije na Mejdanu. Aganovii su imali imanja u Poturicama (Porijeje), a Paii u susjednim selima Sjenina i ivije. Ibrahim-beg Pai Jedini poznati sin Mustafe Paia iz Uica i ujedno najpoznatiji lan te familije u Graanici je poznati Ibrahim-beg Pai. Posjedovao je znatne nekretnine i imanja u Graanici i okolnim selima. Prema predanju, bio je oficir osmanske vojske, vjerovatno i uesnik u ratovima prije 1878. godine. Zato nije ni udo to je pri okupaciji Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugar-
ske, uzeo aktivno uee u borbama protiv okupacionih snaga i to je ubrzo postao glavni organizator i voa otpora u Graanici i okolini. Bili su mu jo uvijek svjei utisci i sjeanja na progone i stradanja Bonjaka muslimana iz Uica kao motiv vie za estok otpor austrougarskim okupacionim trupama. U ljeto 1878. godine, jedna od glavnih okupacionih kolona velike austrougarske sile (oko 300 000 vojnika) nastupala je preko Graanice. Tek na prilazima Graanici joj je pruen znaajniji otpor, ali su jedinice puka Baron Filipovi, pod zapovjednitvom majora fon Helpera, 4. augusta zauzele Graanicu. U svom nastupanju dolinom Spree, austrougarske trupe su zaustavljene tek 11. augusta kod Tuzle, kada bosanske snage pod zapovjednitvom pljevaljskog muftije Mehmeda ef. emsekadia prelaze u snanu protivofanzivu. U uvenoj bici kod Graanice, 12. i 13. augusta, bosanski ustanici (ili kako se tada govorilo ustae) nanose teak poraz austrougarskoj vojsci. Taj dogaaj se u historijskoj literaturi naziva Boj kod Graanice, a u austrougarskim vojnim dokumentima Gefesht bei Gracanica. Tako je Graanica, 13. augusta, bila jedini osloboeni grad u Bosni i Hercegovini u oruanom otporu 1878. godine. Bosanski ustanici, posebno iz doline Spree, okoline Tuzle i Graanice, pod vostvom muftije emsekadia i Ibrahim-bega Paia od 16. avgusta uspostavljaju front u blizini Doboja (Becanj, Preslica). Pregrupisavanjem snaga, austrougarska vojska, sredinom septembra snanom ofanzivom probija front i 16. septembra ponovo zauzima Graanicu. Ubrzo se nakon toga zavrava se i cjelokupna okupacija Bosne i Hercegovine. Da je Ibrahim-beg Pai iz Graanice
53
Paii iz Graanice
imao veliku ulogu u snanom otporu austrougarskim trupama u sjeveroistonoj Bosni govori i jedan dokumenat od 24. augusta 1878. godine. U njemu zapovjednik austrougarske vojske general Filipovi, za voe ustanka kod Graanice, trai da im budu uhvaeni, odmah budu smaknuti. Tu se navode slijedee osobe: Mufti-efendija iz Taslide (Pljevalja), tj. muftija Mehmed ef. emsekadi, voa otpora u sjeveroistonoj Bosni, Osman-beg iz Zvornika, bimbaa (tj. major), Ibrahim-beg Pai iz Graanice i vie organizatora otpora iz Tuzle i Graanice. Iz Graanice su bili: kajmakam, tj. upravitelj kadiluka Graanica, kadija, tj. erijatski sudac u tom kadiluku, Hadija Husanovi, Mujaga Uianin, Husein Reidbegovi i Hadi Husein Malagi. Zbog velikog znaaja u historiji Graanice i Bosne i Hercegovine, po Ibrahimbegu Paiu je od 1997. godine imenovana i jedna ulica u Graanici i to u njegovoj mahali Mejdanu. Iako je trebalo da bude najstroije kanjen zbog uea i uloge u otporu 1878. godine, Ibrahim-beg Pai je umro prirodnom smru, negdje poetkom 1896. godine. To vidimo iz dokumenta u kojem se on spominje kao umrli, 11. 4. 1896. godine. Ibrahim-begova ena Emina potie iz stare graanike familije Ibriagia. Jedna kua te familije bila je u mahali Mejdan, neposredno pored Ibrahim-begovog ardaka. Jo za vrijeme osmanske uprave, njen je vlasnik bio Mehmed Ibriagi, pa se moe pretpostaviti da je Emina bila njegova ki. Zanimljivo je da od sredine 19. stoljea Paii posjeduju imanja u ivijama, upravo pored imanja Ibriagia iz Graanice. Ibrahim-beg je imao sinove Sabit-bega i Jasim-bega, kao i ker Hanifu, koja je
roena sredinom 19., a umrla negdje poetkom 20. stoljea. Udala se za Mehagu Hadinumanbegovia iz Doboja, negdje poetkom austrougarske uprave. Njeni potomci, Hadinumanbegovii ili Numanbegovii (potomci Hanifinog i Mehaginog sina Hifzi-bega Numanbegovia) iz Doboja sve do najnovijih vremena rodbinali su se sa graanikim Paiima. Posjedi Paia Paii su izgleda jo u Uicu bili imuna familija pa su dolaskom u Graanicu, ubrzo vjerojatno kupovinom, postali vlasnici znaajnih posjeda i nekretnina. I najstariji historijski spomen ove familije odmah iza 1867. godine vezan je za njihove posjede u selu ivije kod Sjenine. Do kraja 19. i poetka 20. stoljea Paii iz Graanice (Ibrahim-beg i njegovi sinovi Sabit-beg i Jasim-beg, pa i unuad) u gradu i okolini imaju brojne zemljine posjede, kmetove i zgrade. Neka od tih zemljita pored Graanice se nalaze: na Grabovcu (sa kuom i magazama), u Drijenama (k.. 1035/1, 1035/5, kasnije poznate kao Paia Drijene), u Stublu, eniku. Zemljini posjedi na selima se nalaze u: ivijama (Osjeanskim), Sjenini (sa kuom), Lohinji, Karanovcu (Smajlovo Polje). Osim nabrojanih, Paii su imali posjede sa kmetovima i kmetovskim selitima u Boljaniu, Karanovcu, Kakmuu. Tako je u Boljaniu, krajem 19. stoljea, ena Jasim-bega Paia, Hasiba (roeno irbegovi) imala u suvlasnitvu polovinu velikog imanja sa dvadesetak kmetovskih selita. Radi se o kmetovima: Nekovii (12 kua), Lazii (5 kua), Ciganjevii (2 kue), Nekovii zv. Milinovii (1 kua) , olii (1 kua), Blagojevii (1 kua), Krii (1 kua) i Boanii (1 kua). Suvlasnik tih posjeda sa spomeutom Hasibom bio je Nuri-beg
54
Paii iz Graanice
Hadi Uzeirbegovi (potomak maglajskih kapetana) iz Maglaja. Takoer, krajem 19. stoljea u Karanovcu su Ibrahim-beg i njegovi sinovi Sabit-beg i Jasim-beg vlasnici posjeda sa kmetovskim selitima: Ili, Lazi, Stiepi i Jovanovi. Poetkom 20. stoljea dvije keri Jasim-bega Paia, maloljetne Ifeta i Ismeta (zajedno sa nasljednicima Mujage Prohia) suvlasnice su posjeda sa kmetovima Erama u Kakmuu. U ivijama, 1921. godine, etiri kmetovska selita vrijedna 2640 kruna, imaju nasljednici Sabit-bega i Jasim-bega Paia. Krajem 19. stoljea, Ibrahim-beg i njegovi sinovi imaju dvije kue u graanikoj ariji (k.. 16/13 i 16/15) koje su se nalaze otprilike na mjestu na kojem je dananja gradska apoteka. Meutim, najpoznatije kue Paia u Graanici nalazile su se u mahali Mejdan. Prije 1891. godine tu su bila dva, a pred Drugi svjetski rat tri njihova velika ardaka. ardak Ibrahim-bega Paia, jo iz osmanskog perioda, sa tri boja (kata) i znaajnim dimenzijama u tlocrtu, te ispustom na katu i polukrunom izboinom s prednje strane, predstavljao je vrhunski primjer tradicionalne narodne bosanske arhitekture. Imao je sa tri boja (kata) i znaajnim dimenzijama u tlocrtu. Sruen je negdje pred Drugi svjetski rat, dok je ardak Jasim-bega Paia sruen iza Drugog Svjetskog rata. Jasim-beg je dugo imao i trgovinu. Sabit-beg Pai i njegovi potomci Stariji Ibrahim-begov sin Sabit-beg Pai je roen oko 1845. godine, vjerojatno u Uicu. Kao umrli spominje se 1913. godine. Bio je oenjen sa Hasibom Salihefendi. Prema ouvanoj tradiciji u porodici Salihefendia, Hasiba je pored pet sinova, jedina ki rodonaelnika te familije Salih ef., koji je doselio sa Kavkaza. Ha-
siba je umrla prije 1902. godine. Sabit-beg je imao desetoro djece, sedam sinova i tri keri. Sinovi su: Hilmo, Ahmet, Salih, Hakija, Rasim, Izet i Galib, a keri Emina, Tahira i Vasva. ivio je od prihoda kao posjednik znatnih nekretnina i imanja. Najstariji sin Sabit-bega, Hilmo, bio je po zanimanju brico. Roen je 1872. godine i nalazi se meu malim brojem Bonjaka muslimana koji su se upisali u prvu generaciju uenika Narodne osnovne kole u Graanici 1886/7. godine. Nije se enio, niti je imao djece, a izgleda da je umro pred ili s poetka Prvog svjetskog rata. Ahmet Pai je roen 1876. godine i on je kao brat mu Hilmo upisan u prvu generaciju uenika Narodne osnovne kole u Graanici 1886/7. godine. Umro je relativno mlad, jo za vrijeme austrougarske uprave i o njemu porodina tradicija zna vrlo malo. Hakija Pai je roen oko 1880. godine, a umro prije 1930. godine. ena mu je bila Rabija Hadimuji, ki Mustafe, koji je imao kuu u gornjem dijelu graanike arije. Hakija Pai se, zajedno sa jo osam suvlasnika iz familije, 1921. godine spominje kao posjednik tri kmetovska selita u ivijama, u vrijednosti od 1680 kruna. I ena mu Rabija, od 1918., nasljeuje od oca dio imanja u Lohinji. Hakija i Rabija (koja je takoe umrla prije 1930. godine) izrodili su pet kerki: Rasema, roena 1914. godine, udala se za Mehmeda Fazlia i umrla u dubokoj starosti, 2008. godine, Emina, roena oko 1915. godine, udala se za Arnautalia u Tuzlu (njen sin je poznati bosanskohercegovaki dirigent Esad Arnautali), Rukija zv. Kija, roena 1918. godine, udala se za Ibrahima Korjenia u Tuzlu, Raska, roena 1923. godine, udala se za Taiba unia, a Safida, zv. Fida, roena 1926. godine u Derventu.
55
Paii iz Graanice
etvrti sin Sabit-bega je Salih Pai. On je ostavio neto znaajniji trag u porodinoj tradiciji i uope u graanikoj prolosti, pa se zato u dokumentima spominje kao Salih-beg Pai. Roen je 1883. godine i od prve ene je imao dva sina, Sabita i Hilmu. Izgleda da je pred smrt doveo Hankiju, roeno Gulam, sa kerkom Fahirom. Hankija je roena 1894., a umrla 1944. godine. Poetkom 20. stoljea bio je mutevelija (upravitelj) brojnih graanikih vakufa. Praksa je bila da se vei dio vakufa u gradu skoncentrira pod upravom jednog dobrog mutevelije. Neto prije Saliha Paia, tu je dunost obavljao hafiz Seid ef. Omerbegovi iz mahale Gojsali. Salih Pai se 1913. godine spominje kao mutevelija sljedeih vakufa: Ahmed-paa damije, Ahmed-paa mekteba, iri damije, Drapni damije, Hadi Beir-bega (Gradaevia), Hadi Dafer damije (sa vakufima Lipa esme i Mula Mustafe Muderizovia), Hadi Fatime, Mejdan Dedid damije, Nove medrese (Murat-kapetana), Osman-kapetanove medrese, Paa-zade damije, Paa-zade mekteba, Pervane (Trepanike) damije, Potok damije i Hadi Raid-age Reidbegovia. Po izbijanju Prvog svjetskog rata mobilisan je u austrougarsku vojsku. U jednom dokumentu iz 1918. godine navodi se
da je jo uvijek u vojsci. Poto se vie ne spominje u dokumentima, vjerovatno je umro ubrzo poslije zavretka rata. Stariji sin Salih-bega, Sabit je roen 1912. godine. Pred Drugi svjetski rat je radio kao konobar. Izgleda da tada i oenio Katarinu Hoffman, roenu 1916. godine u Berlinu, koja je bila rimokatolike vjere. Ubrzo nakon enidbe odselio je u Tuzlu. Mlai sin Hilmo je roen 1914. godine i odselio je u Banovie. ena mu je Hajra Dizdarevi, roena 1909. u Brijesnici. Imali su keri Vasvu, roenu 1941. godine, udatu u Tuzlu i Vahdu, udatu Osmanbegovi.
56
Paii iz Graanice
Rasim Pai, peti sin Sabit-bega Paia, roen je 1884. godine, bavio se obuarskim zanatom, a radio je i kao slubenik u opini. Umro je sredinom 20. stoljea. ena mu je bila Delva Omerbegovi, roena 1903. godine, a umrla prije Drugog svjetskog rata. Nisu imali djece. Rasim je naslijedio brata Saliha na dunosti mutevelije vie graanikih vakufa, nakon njegove mobilizacije i odlaska u rat. Tokom 1917. i 1918. godine u dokumentima se spominje kao mutevelija slijedeih vakufa: Ahmed-paa damije, Nove medrese, Potoke damije, Hadi Dafer damije, Drapni damije, Gojsali damije, Hadi Muje Salihbaia (koji je nekako u isto vrijeme pripojen vakufu Potok damije). Vakufe Drapni, Gojsali i Pervane damije predao je 7. marta 1917. godine na upravljanje novom muteveliji Ibrahimu Ahmetagiu iz mahale Gojsalii. I 1920. godine spominje se kao mutevelija znaajnog broja vakufa u Graanici, u ovom sluaju kao Rasim-beg Pai. Izet Pai, esti sin Sabit-bega Paia, roen je u drugoj polovini osamdesetih godina 19. stoljea, a umro prije 1930. godine. Bavio se sahadijskim zanatom. Nije imo djece. Najmlai, sedmi sin Sabit-bega se zvao Galib. Roen je oko 1890. godine, a umro mlad oko 1930. godine. Bavio se trgovinom, imao je radnju ispred medrese u Graanici. Oenio je kerku Raida Helia, Raifu, koja je takoer umrla mlada, oko 1930. godine. Iza njih su ostala maloljetna djeca. Najstariji je sin Izudin, roen 1919. godine, a poginuo na Ozrenu od etnika 1942. godine. Ki Mujesera je roena 1920. godine, udata za Avdu unia, umrla prije desetak godina. Mustafa (Hajrudin) je roen 1922. godine, umro prije par godina. Iza Drugog svjetskog rata od-
selio je u Tuzlu, gdje mu ive djeca. Slijede keri Ismeta, roena 1924. godine, udata za Demala Sulejmanovia i Ifeta, roena 1926. godine, udata za Mustafu Ustavdia. Najmlai sin je Asim, roen 1929. godine, a umro 1977. godine. ena mu je Lejla aji, roena 1929. godine, danas iva. Njihova djeca danas ive u Graanici (sin Nermin i ki Edina). Sabit-beg Pai je imao i tri keri. Najstarija je Emina koja se udala za poznatog i dugogodinjeg graanikog gradonaelnika Ahmetagu irbegovia, sina irbega. Ahmetaga irbegovi je roen 1870. godine, a umro 1925. godine). Emina je bila njegova prva ena i s njim je imala keri Hasibu i Tahiru. Druga Sabit-begova ki Tahira je bila udata za hafiza Salima Alia, a trea Vasva ostala je neudata. Jasim-beg Pai i njegovi potomci Mlai Ibrahim-begov sin je Jasim-beg Pai, roen je oko 1855. godine. Krajem 19. stoljea ivi s porodicom u vlastitom ardaku na Mejdanu. Pored prihoda od porodinih imanja, Jasim-beg se dosta bavio i trgovinom. Od 1885. godine ima protokolisanu trgovaku radnju u Graanici, koja je radila sve do njegove smrti, 1906. godine. Trgovinom se vjerojatno bavio i ranije, vie puta se enio. Jedna od njegovih ena je Beghanuma Prohi, ki Mujage s kojom je imao ker Belkisu, kasnije udatu u Sarajevo. ene su mu bile i Hasiba irbegovi i Emina Belagi. Sa Hasibom i Eminom je imao etiri sina: Osmana, Mehmeda, Ibrahima i Mahmuta, kao i etiri keri: Zulejka, Rabija, Ismeta i Ifeta. Najstariji sin Jasim-bega Paia je bio Osman. On se u nekim dokumentima spominje i kao Osman-beg Pai. Roen je oko 1880. godine, a umro poetkom 20. stoljea. O njemu se zna vrlo malo. Imao je
57
Paii iz Graanice
sina Ibrahima, koji je roen oko 1900. godine, a 1912/13 godine zavrio etvrti razred Narodne osnovne kole u Graanici. Kasnije nemamo podataka o njemu. Drugi sin Jasim-bega je Mehmed Pai. Roen je oko 1885. godine, a umro neto prije 1930. godine. ena mu se zvala Pemba, roeno Salihefendi, sa kojom je u braku od 1909. godine. Imali su sina Aziza, roenog 1910. godine, koji je ubijen na Ozrenu 1941. godine, zatim sina Osmu, roenog 1919. godine, koji je umro oko 1985. godine, bez djece. Trei sin Salih, roen 1921. godine, je izgleda umro vrlo mlad. Trei sin Jasim-bega se zvao Ibrahim Pai. Roen je neto prije 1900. godine, a o njemu iza 1906. godine imamo vrlo malo podataka. Vjerovatno je umro mlad i bez djece. Sa jo sedam lica, 1921. godine spominje se kao vlasnik jednog kmetovskog selita, vrijednog 960 kruna u ivijama. Najmlai sin Jasim-bega je Mahmut Pai. Roen je 1904. godine. Oenio se 1922. godine sa Sadijom Mufti, koja je roena 1908. godine u pionici. Imali su sinove: Ismeta, roen 1927. godine, umro kao mlad momak, Izeta, roenog 1932. godine, koji je odselio u Lukavac i tamo imao sina, Nusreta, roenog 1937. godine, koji je umro prije nekoliko godina (od njega danas u Graanici ivi sin Elvir) i Seada roenog 1940. godine. Kerke su: Mensura, roena 1930. godine, Nusreta, roena 1939. godine i Belkisa, roena 1942. godine. Jasim-beg je imao jo i etiri keri: Zulejku, koja je ivjela za vrijeme austrougarske uprave i vie nemamo podataka o njoj, Rabija udata za Ibrahima Muftia, Ismeta, udata za nekog kadiju, Nazif ef. i Ifeta, koja se udala u Rahi.
menski dalje porijeklo Paia, njihovo doseljavanje u Graanicu, znaajnu ulogu krajem 19. stoljea i razvoj tokom 20. stoljea. Detaljnija analiza domainstava familije Pai u Graanici, prua nam podatke o njenom razvoju od sredine 19. stoljea, pa do danas... Krajem osmanske uprave bilo je samo jedno domainstvo Paia u Graanici domainstvo Ibrahim-bega Paia. Krajem 19. stoljea evidentirana su dva: Sabit-bega i Jasim-bega Paia. Poetkom 20. stoljea ta je familija imala najvie punoljetnih mukih glava koji mogu biti nosioci domainstava i to: 6-7 sinova Sabit-bega i 3-4 sina Jasim-bega Paia. Pred Drugi svjetski rat, tanije 1935. godine, Paii imaju est domainstava u Graanici, i to svih est u mahali Mejdan. To su: Kuni broj 18novi iz numeracije kua 1931. godine (stari austrougarski 98): Mahmuta Paia um. Jasim-bega (star 31 godinu). U domainstvu su i: ena Sadija Mufti (27), sinovi Ismet (8) i Izet (39, te ki Mensura (5). Kuni broj 20. (99): umrlih Galiba Paia i Raife. U domainstvu ive njihova djeca: Izudin (16), Mujesera (15), Mustafa (13), Ismeta (11), Ifeta (9) i Asim (6). Kuni broj 14. (99): Rasim-bega Paia, um. Sabit-bega (51) i ena Delva (32). Kuni broj 9. (99) Hankije, roeno Gulam (41), udove Salih-bega Paia. U domainstvu ive sinovi Salih-begaSabit (23) i Hilmo (21), kao i Hankijina ki Fahira (11). Kuni broj 21. (99): umrlih Hakije Paia i Rabije Hadimuji. U domainstvu ive samo dvije maloljetne kerke Raska (12) i Safida (9). Kuni broj 8 (98): Pembe, roeno SaZakljuak lihefendi, udove Mehmeda Paia. U doU prethodnom tekstu smo pratili vre- mainstvu ive sinovi Aziz (25), Osmo
58
Paii iz Graanice
(16) i Salih (14?), kao i brat od Pembe Mustafa Salihefendi (39). Tokom druge polovine 20. stoljea u Graanici ima jo manje domainstava familije Pai. Danas, poetkom 21. stoljea, u Graanici ive samo dvojica punoljetnih mukaraca Paia. To su Nermin (Asima) Pai, koji ivi u mahali Podastrana i Elvir (Nusreta) Pai koji ivi na Mejdanu. To naglo smanjenje broja domainstava posljedica je jakog migriranja lanova ove familije. Odseljavanje Paia iz Graanice zapoelo je sredinom 20. stoljea i traje kroz drugu polovinu stoljea. Uglavnom su odseljavali u Tuzlu, Lukavac i Banovie. Osim toga, od poetka 20. stoljea u ovoj familiji sve je manje mukaraca, a samo preko njih se uva familijarno prezime. Izvori i literatura 1. Gruntovne knjige iz 1891. godine: za k.o. Graanica, Lohinja, Boljani, Karanovac, Kakmu; Gruntovnica Opinskog suda u Graanici, 2. Arhiv Medlisa islamske zajednica Graanica, nesreena graa, 3. Katastarski planovi grada Graanice, razmjer 1:3125 iz 1883-85. godine, Katastar Opine Graanica, 4. Domovnice koje je vodio imam, matiar oko 1930. godine za Graanicu, Knjige I-A, I-B i II, Matina sluba Opine Graanica, 5. Arhiv Tuzlanskog kantona, Defter Kadiluka Graanica, knjiga II, 1867. godine i dalje, strane 19-65 (OZ-328). 6. Kemal Osmanbegovi, Etnografsko-historijske zabiljeke iz Graanice, oko 1970. godine, nesreena graa, kod autora. 7. Biljeke autora o familiji Pai iz Graanice od 13. 1. 1988. godi-
8.
9. 10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
ne, po kazivanju Raseme Pai (ki Hakije), udata Fazli, roene 1914. godine. Biljeke autora o familiji Pai iz Graanice iz oktobra 2008. godine, po kazivanju Leje Pai, roena aji, 1929. godine. Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo 1913., tamparija Naroda. Rusmir Djedovi, irbegovii iz Graanice, 2003. godina, neobjavljeni rukopis, Redakcija Graanikog glasnika, Graanica. Dva priloga istoriji Bosne i Hercegovine, Gajret, XIX/1938., 1, Sarajevo. A. Musi i H. Suljki, Izgon Muslimana iz Uica 1862., feljton u listu Osloboenje iz Sarajeva, poetkom 1991. godine. Mina Kujovi, Prilog historiji agrarnih odnosa u Graanici i njenoj okolini od 1920. do 1929. godine, Graaniki Glasnik 12, novembar 2001, Monos, Graanica. Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Hrvatski institut za povijest Zagreb i Institut za istoriju Sarajevo, Zagreb, 2003. Esad Tihi, Omer Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Graanica, 1988. Azem Koar, Boj kod Graanice doprinos otporu austrougarskoj okupaciji BiH 1878. godine, Graaniki glasnik 3, maj 1997., Monos. Osman Deli, Sto godina Narodne osnovne kole u Graanici, Graanica, 1986.
59
amil Naimkadi, dipl. ecc.
Sjeanje na graaniku eljeznicu poetak s pjesmom, ukidanje s tugom (1897. 1967.)

Uvodne napomene Budui da se ove godine navrava tano 40 godina od ukidanja uskotrane pruge Graanica Karanovac, poetkom mjeseca avgusta 2008. poeo sam da tragam za podacima o tom naem iri, za kojeg me, kao i mnoge druge Graanlije moje generacije, veu izvanredno lijepe uspomene i sjeanja na jedno, sada ve davno prohujalo razdoblje iz historije ovoga grada. Da se podsjetimo: pruga uzanog kolosijeka Graanica Karanovac, kao odvojak od pruge Doboj Tuzla Simin Han u duini od 4.010 metara putena je u saobraaj 1. 1. 1898., a slubeno ukinuta 1. 11. 1967. godine. Poto sam pretraio svoju linu arhivu i kako nisam nita o tome naao, prvo sam se prisjetio jednog izvanrednog lanka o ukinutim bosanskim uskotranim prugama, koji je nekad davno objavljen u Slobodnoj Bosni, upamtio sam ak i ime autora (bio je to Nedim Hasi), ali sam taj broj Bosne bio negdje zagubio. Zahvaljujui ljubaznosti na koju sam naiao u Redakciji Slobodne Bosne, za kratko vrijeme imao sam u rukama spomenuti lanak koji je pod naslovom objavljen u 487. broju Slobodne Bosne, 16. 3. 2006. godine. U tom lanku ima dosta vanih podataka o izgradnji eljeznikih uzanih pruga u Bosni i Hercegovini, pa i u naoj Graanici. U meuvremenu, tragajui dalje, stupio sam u kontakt sa mr. Omerom Hamziem, glavnim i odgovornim urednikom naeg Graanikog glasnika, koji me je uputio na dva izvanredno zanimljiva priloga prof. Mine Kujovi, vie strune savjetnice u Arhivu BiH, od kojih je prvi objavljen u 21. broju (Graanica, maj 2006., str. 5258), pod naslovom Pripreme za izgradnju eljeznike pruge i stanice u Graanici, 1897. godine , a drugi u 25 broju (Graanica, maj, 2008., str. 91 100), pod naslovom Okruna oblast Donja Tuzla pod upravom Fridriha von Foglara od 1894. 1912. godine. Zaboravio sam vam kazati da sam telefonom nazivao vie dragih poznanika iz
60
Sjeanje na graaniku eljeznicupoetak s pjesmom, ukidanje s tugom (1897. 1967.)
eljeznika stanica u Graanici. Arhiv: F. Ajdin)
Graanice koji su nekad radili na eljeznici, istina, na raznim mjestima, ali o konkretnom pitanju nisu nita znali, svi su manje vie govorili davno je to amile bilo ili drugi su raspolagali podacima. Jedan od pitanih, istina od drugog lica poruio mi je da bi on do toga moda mogao doi ako bi otiao u Doboj, Tuzlu ili moda Sarajevo. Ja sam se svima ljubazno zahvalio i nastavio dalje tragati za izvorima i literaturom o tim vozovima nae mladosti. Upornost i trud su se ipak na kraju vie nego isplatili. Doznao sam za knjigu Historija eljeznica Bosne i Hercegovine, iji je autor Favzija Ajdin iz Sarajeva. Nisam gubio vrijeme, odmah sam stupio u kontakt sa autorom knjige, koji mi je poslao vane podatke o graanikoj eljeznici, te nekoliko izvanredno lijepih fotografija o naih zaboravljenih stanica i vozova. Na jednoj od tih fotografija vidimo zgradu eljeznike stanice Graanica, koju smo skoro zaboravili izgubili iz vida, na drugoj pravu parnu lokomotivu koja nas je vozila do Karanovca i nazad. Istina i mi smo esto trali
da je stignemo da ne bi zakasnili. Bilo je to jedno drugo vrijeme, jedni se sa sjetom sjeaju svega toga, drugi mogu samo pretpostavljati, trei ostaju ravnoduni... Ali mi, iz moje generacije jo uvijek pamtimo red vonje koji smo mi znali napamet skoro u svako doba dana i noi, kad negdje putujemo, ali i kad ne putujemo. Neka poneto o tim redovima vonje nekadanje graanike eljeznice, ali i redovima vonje na ivotnoj pruzi itave jedne generacije ostane otrgnuto od zaborava. Zakljuna ocjena: dobro je da sve ovo imamo pribiljeeno u naem Graanikom glasniku, koji je za mene, reeno rjenikom nae Graanike Atife Tife Terzi, neto kao majina sehara. Ja se stvarno tako odnosim kad je u pitanju naa kulturna batina, pa i ovaj asopis, koji elim podrati i ovim svojim skromnim prilogom. ... Kad je doao katul ferman za naega iru... Ispisujui ovo sjeanje, kao prvo sa aljenjem mogu rei da se ne sjeam da smo,
61
Red vonje voza Karanovac - Graanica
u to vrijeme, prije 40 godina, kad je doao katul ferman za naega iru (odluka o ukidanju uskotrane pruge Karanovac Graanica), kao optina, kao drutveno politika zajednica bilo ta poduzeli da se iro spasi ili da se adekvatno zamjeni. Govorei sa ove vremenske distance, duboko sam ubijeen da smo mogli i morali nai adekvatnu zamjenu, lino mislimkrak eljeznike pruge Graanica Sokovac. Mislim da bi to bio pravi potez i jedino pravo rjeenje za Graanicu. Da smo to traili sigurno bi i dobili.1 Duboko sam ubijeen
1 Podsjeam da je u to vrijeme, zbog nerentabilnosti, trebalo da se ukine i pruga normalnog kolosijeka Gradaac Modria, koja je izgraena 1951. 1952. godine, kad je bilo najtee stanje u tadanjoj Jugoslaviji, kako ekonomsko, tako i politiko. Tadanje rukovodstvo Gradaca pruilo je odluan otpor ukidanju pruge, pokazujui na djelu kako se brani ono to je s mukom steeno. Prihvatilo je gotovo ultimativan zahtjev: da iz opinskog budeta djelimino podmiruje gubitke na toj pruzi samo da se ne ukida. Konano, na toj osnovi postignuto je kompromisno rjeenje i pruga je spaena do dananjeg dana. ta je to znailo za Gradaac i ta im danas znai, ne treba posebno obrazlagati.
da smo to mogli rijeiti, bar na nivou Graanice. Neki ljudi koji su tada predstavljali optinu Graanica kao DPZ (drutveno politika zajednica), olahko su prihvatili izgradnju asfaltnog puta Graanica Sokovac, kao zamjensko rjeenje za iru jer je to bilo daleko slabije (loije) rjeenje. Kao odgovor na pitanje zato je loije, citirat u injenice koje govore o tome kako su se ugledni ljudi u Graanici prije 100 godina, kada su imali daleko slabiji privredni potencijal, borili za kvalitetno saobraajno povezivanje svoga gada sa svijetom. Mina Kujovi na jednom mjestu o tome kae ...da se poduzmu sve aktivnosti kako bi se eljeznica dovela u sam grad. Zakljueno je da se kolodvor podigne na pijaci, zvanoj Mejdan... Poto su nabrojane sve prednosti koje donosi eljeznica, u zapisniku sa sjednice Gradskog vijea moe se proitati i miljenje jednog od vijenika kako e ovaj dogaaj za nae mjesto tako vaan biti da e ga i istorija sa zlatnim slo-
62
vima zabiljeiti i u vijekovnoj uspomeni zadrati. Tom prilikom .. gradonaelnik Mufti je, izmeu ostalog, naveo kako cijelo graanstvo, vrue eli da se eljeznica do u grad Graanicu izgradi, pa u tom smislu moli kotarsku upravu da na mjerodavnom mjestu zagovori i toplo preporui zakljuke sa sjednice... U Graanikom glasniku, broj 25 od maja 2008. godine na strani 97 stoji i ovo: BH eljeznica je obavjestila Vojnu potu da je 01.02.1898. godine otpoeo transport svih poiljki iz Graanice i u Graanicu. U ovom broju Graanikog glasnika nai ete podatak da je prvobitno bilo planirano da pruga od Bosanskog Petrovog Sela ide na desnu stranu Spree, prema Orahovici i dalje da vodi prema Graanici. Zato ova ideja nije realizovana bilo je vie razloga, ije bi obrazlaganje izlazilo iz okvira ove prie. Koliko se sjeam, nije bilo organizovanog ispraaja posljednjeg voza iz Graanice iako je to na iro zasluio. Znam vrlo dobro, bilo je to u ranijim jutarnjim asovima, jednog sunanog i lijepog dana, poela je svirka ili pla posljednjeg zvidu-
ka lokomotive na kojoj je bilo prikaeno nekoliko vagona. Ljudi su u gradu reagovali prema svojim linim osjeanjima, kod nekih je ak bilo i suza u oima, neki su imali snage da kau nema vie naeg ire, neki su se opet tjeili onom poznatom sve bude i proe... Komentari su zaista bili razliiti, zavisno od toga kako je ko doivljavao taj, za mene uistinu, tuan rastanak. Ukratko, oprotajni zviduk irine lokomotive suze u oima graana Meutim, ono to se ne smije nikad zaboraviti, to je: da je iro vjerno sluio oko 70 godina, da je prevezao mnogo putnika, razne vrste roba, materijala, a o kamenu iskopanom u Griu (Lipa) i kamenolomu Sklop Paalii da i ne govorimo. Jako mnogo ljudi bilo je zaposleno kako direktno na eljeznici, tako i indirektno na drugim poslovima u tuzlanskom i dobojskom regionu. Nikad ne smijemo zaboraviti da smo preko ire bili povezani sa Evropom. To je za grad Graanicu, ali i iru regiju bilo od neprocjenjive koristi vanosti. U tome se svi moramo sloiti Moram spomenuti jo jedan vaan de-
eljeznika stanica Karanovac. (Arhiv: F. Ajdin)

63
Parna lokomotiva uzanog kolosjeka graaniki iro. Arhiv: F. Ajdin
talj, vezan za ukidanje ire. Radi se o ruenju eljeznog mosta iznad kolosijeka u stanici Graanica. Pouzdano znam da za njegovo uklanjanje nije bilo nikakvog dekreta s nekog vieg nivoa. Radilo se o totalnoj nebrizi i nerazumijevanju lokalnih vlasti, koje su most otpremile u staro eljezo. Zajedno sa mostom otpremile su simbol jednog vremena koji je postao i simbol grada Graanice, lijepe uspomene, sentimentalna sjeanja mnogih Graanlija. Bila bi to i danas posebna atrakcija Graanice da je kojim sluajem taj most sauvan. Presudila je brzopletost i ishitrenost (moda i nekultura) tadanjih lokalnih monika . Umjesto ire do Karanovca, asfaltni put do Sokovca Ve sam kazao da su na nivou Vlade i Skuptine SR BiH Sarajevo, po kratkom postupku, naglo i iznenaujue brzo, bez ire rasprave, tokom 1968. godine sve pruge uzanog kolosijeka u Republici proglaene nerentabilnim, nakon ega je uslijedila odluka da se to nerentabilno u najkraem roku ugasi i ukine. Mnoge sredine i gradovi, koji su imali izlaz u svijet prugama uzanog kolosijeka bili su potpu-
no zateeni, pogotovo oni kojima se nije nudila adekvatna saobraajna zamjena nakon prestanka eljeznikog saobraaja tim prugama.2 Nama u Graanici, kao zamjena ponuena su 4 km asfaltnog puta Graanica Sokovac, ukljuujui i betonski most na Sprei. Gradnja puta povjerena je Graevinskom preduzeu Partizan, tada najjaem preduzeu u Graanici, iz kojeg e se kasnije razviti Fering. U to vrijeme bio sam komercijalni direktor Partizana, pa se sjeam gotovo svih detalja sa te gradnje. Za nau firmu bio je to prvi vei posao niskogradnje, na kojem nismo imali nikakvih iskustava, posebno na izgradnji mostova. Ipak, radili smo bez ikakvog
2 Tokom ovog istraivanja nastojao sam doznati gdje postoje lokomotive uzane pruge ire. Prema mojim podacima, nalaze se u sljedeim mjestima: Rajlovac (eljezniki depo) Sarajevo, Poega (kod Uica), Srbija,Travnik, Joblanci (nekoliko vagona sauvano je u Bilei), Prijedor, Doboj, Titov voz Otrelj, Graanica, Tuzla, Viegrad i Banovii (jedina parnjaa, koja je jo u upotrebi). Na moju veliku alost, u Sarajevu je nedavno izrezana i u staro gvoe prodata devedesetak godina stara parna lokomotiva, od milja zvanaJoka. Godinama je stajala kao eksponat u krugu tvornice Vaso Miskin Crni Sarajevo. eljezniari tvrde da se za nju na otpadu nije moglo dobiti vie od 300 KM, dok je njena historijska vrijednost bila neprocjenjiva.
64
kompleksa, ono to ne znamo, traimo savjete i kooperante. U tom timu bili su: Javer Suman direktor, amil Naimkadi komercijalni direktor, Favzija Ali upravnik graevinske operative i Mehmed irbegovi poslovoa. Radili smo timski, jedinstveno, zajedniki se radovali, gledajui dnevno kako napreduju radovi iako su zli jezici iz arije i ljudi od nepovjerenja i zavidluka javno govorili: Stat e oni na mostu Sprei. Mi se nismo osvrtali na te provokacije, elja nam je bila da to bolje uradimo povjereni nam posao i uknjiimo za preduzee jo jednu znaajnu referencu. Nadzorni organ na toj izgradnji bio je neki Ljubo iz Beograda, koji nam je zadavao tolike muke da smo se skoro bili i demoralisali, uz stalno pitanje pa ta on, ustvari, hoe. Svaka kontrola bila je u znaku vadi toliko i toliko kvadratnih metara uvaljanog materijala. Nakon njegova odlaska trasa puta izgledala je kao da je pogoena elementarnom nepogodom. Nama nita drugo nije preostalo nego izvriti na-
reeno. Ova scena ponavljala se vie puta, odnosno, sve dok instrumenti nisu pokazali zadovoljavajue norme za podlogu puta. Put je, uz veliku pompu i prisustvo tadanjih visokih predstavnika politike i vlasti sveano otvoren 1970. godine. Svi se slaemo da kvalitetnije uraeni put, istina, ove kategorije, niko ne znam da ima. Ta ocjena stoji i danas, iako je put u eksploatisanju skoro 40 godina. Time se mogu ponositi vrijedni neimari nekadanjeg graanikog GP Partizana. Nakon izgradnje puta Graanica Sokovac mislilo se da su sve potekoe za putnike ukinute za sva vremena. Meutim, nije bilo tako. Za velik broj putnika tek nastaju pravi problemi. Skoro da se nikada do kraja nije mogla usaglasiti ostvariti puna disciplina, sinhronizacija izmeu eljeznice i autobusa, posebno u veernjim satimada autobusi ekaju dolazak nonog putnikog voza. Autobus se esto vraao prazan (ne doekavi voz putnike), pa su putnici morali pjeke do Graanice i dalje do svojih sela. Te prizore sam dosta puta
Lokomotiva uzanog kolosjeka eksponat u Graanici. Arhiv: N. amil

65
i lino gledao. Znam dobro da sam svoje dobre prijatelje ili njihovu djecu preuzimao sa voza ili ceste i vozio do odredita: kahovicu, Piskavicu, Soko, Doborovce, a jednom sam vozio i do Dakula. Zbog ovakve neusklaenosti, optinske vlasti dobijale su jako mnogo opravdanih kritika. U posebno nezahvalnom poloaju bili su roditelji koji su imali djecu na studijama i koji su jedva ekali da im djeca dou kuama. Jako mnogo bilo je lutanja i sa odreenim robama koje su stizale eljeznicom (Sokovac Doboj). Vrijedno je posjetiti se na odlazak linim automobilima ba pred taj noni voz radi nesigurnosti da li e izai autobus ili nee. Nikad nisi siguran. Lino sam brojao i do 12 automobila koji su izlazili pred svoje putnike goste. U ovom svemu najgore je bilo za vrijeme nestaica goriva ili jo gorevonje par nepar. Ukratko, dosta loa iskustva nakon ukidanja uzanog kolosijeka ire. Posljednji graaniki eljezniari Prihvatajui zadatak da neto vie napiem o naem iri, shvatio sam da se u tom kontekstu moramo prisjetiti to je mogue vie ljudi koji su nam pruali odreene usluge, ovisno od toga ta je ko radio i koje je mjesto zauzimao na toj eljeznici. Ovdje u mom spisku mogu se nai i poneke nenamjerne greke zato te se za neke linosti izgovara i vie radnih mjesta: blagajnik, skretniar, dispeer, itd. Vano je napomenuti da su se na moj poziv odazvali mnogi koji su bili voljni sjetiti se tih ljudi i sainiti spisak ili mi javiti njihova imena. Ja se ne mogu zahvaliti svim tim revnosnim Graanlijama, ali ipak moram izdvojiti dva prijatelja iz Graanice i to: Hadikaduni Samila (Hazim), koji potie iz porodice eljezniara i Mujkanovi Fehima, koji mi je dostavio imena ljudi s kojima je
radio. Vie od 80% njih, ja sam lino poznavao. Na osnovu tih podataka, ja sam sastavio spisak ljudi koji su radili na pruzi ili eljeznikoj stanici Graanica u godinama prije ukidanja graanikog ire.3 efovi stanice: Muminovi Reid i Jovanovi Viktor; blagajnici: Fazli Esad, kilji Sabiha, Lui Cvijeta i abi Osman (Novi Karanovac); mainovoe: Hadikaduni Muhamed, Sokolui Naim, Bei Enver, Stojanovi Petar, Hudo Ferdo, Kreso Muhamed, Mujkanovi Fehim,Topi Sejdo, amdi Omer, Jahi Hazim, Salihbai Mustafa, Leptirovi Abdurahman, Hudovi Muharem, Salihbai Muharem, Sokolovi Adem i Djedovi Asim; otpravnici vozova: Lui Pero i Lui Cvijeta; vozovoe: Mujkanovi Fehim, Sokolui Naim, Heli Nurija, Islamovi Devdet, Petrovi Petko i Sulji Smajl; kondukteri: Heli Nurija, Brki Smajl, abi Hazim i Petrovi Mirko; rad na rampi: Fazli Mitra, Fazli Huso, Hasievi Mustafa i Sarajli Suljo; odravanje lokomotiva: Tahirovi Osman (bravar), Morali Husejn (bravar), Jovanovi Slavko (bravar), uli Izo (ugljar) i Draenovi Pero (?); odravanje pruge: Sarajli Galib, Karahasanovi Salko, Topi Mahmut, Kamari Ibrahim, Kamari Agan, Gopo Salih, Avdagi Adem, Heli Ago, Durakovi Huska, aji Ahmo, Spahi Suljo, Junuzovi Alija, Bibi Haim i Dini Hasib iro poslije ire Bacajui na papir ova svoja sjeanja, elim zabiljeiti kako smo, desetak godina kasnije, mi nostalgiari za irom i irinim vremenima doli do lokomotive ek3 Do spiska ljudi i naziva radnih mjesta dolo se zahvaljujui sjeanju vie ljudi koji su radili na eljeznici. Od srca se zahvaljujem svima koji su pomogli da otmemo od zaborava ove vrijedne ljude i sugraane.
66
sponata koji se i danas nalazi na prilazu u sahat kuli i potpunog obnavljanja ekspokrug autobuske, nekada eljeznike stani- nata irine lokomotive, koja je dobila, ne ce u Graanici. Sjetio sam se da je na tome, samo autentian izgled, ve i svoj komasvojevremeno, puno radio Sead auevi, di pruge, te odgovarajue mjesto na nekoji mi je, dok sam pripremao ovaj prilog, kadanjoj eljeznikoj stanici, ne vie kao u vezi s tim, rekao ovo: Lokomotivu sam ruglo, ve i danas kao prepoznatljivo obizatraio preko poznanika kolege Tipure ljeje i ukras grada. Zasluga za to pripada iz Doboja. Nakon toga, Tipura je od TP Osmanu Topagiu, tadanjem sekretaru Sarajevo dobio obavijest da su irinu lo- pomenutog udruenja i direktoru predukomotivu spremni Graanici pokloniti zea Ozrenka, koji se angaovao na obeRudnici mrkog uglja Tito Banovii. zbjeenju sredstava, rezervnih dijelova za Jedini uslov bio je da se lokomotiva ek- obnavljanje graanikog ire. Jo kad bi sponat pristojno odrava, to se samo po se samo mogao obnoviti i spomenuti eljesebi podrazumijevalo. Lokomotiva ek- zni most makar kao replika ili neka simsponat stigla je u Graanicu 1982. godi- bolina naznaka... Neka ovo bude inicijane. Meutim, Graanica nije imala korek- tiva za neke nove entuzijaste i potovaoce tan odnos prema poklonjenom eksponatu, simbola i starina grada Graanice. niti je ispunila spomenuti uslov donatora. ak se KARTA ELJEZNIKA PRUGA nije ni znalo ko je bio duan da lokomotivu uva i GRAANICA - KARANOVAC pristojno odrava. Od samog poetka bila je izloena intenzivnom propadanju i devastaciji, esto sluila kao posljednje utoite beskunika i lutalica, eljeznika vie na smetnji, kao obino stanica ruglo na autobuskoj stanici. U takvom stanju ipak je preivjela rat i doekala mir, ali gotovo kao eljezniki most propala starica, sa vidnim (Karanovaki most) eljeznika stanica oiljcima od gelera, nebrige, preputena definitivno zubu vremena. Ipak, 1 : 25 000 u vremenu mira i za irinu lokomotivu dolazili su LEGENDA: bolji dani. Na inicijativu eljeznika stanica Karanovac eljezniki most Karanovaki most Udruenja za zatitu kuleljeznika stanica Graanica turno-historijskog i priPruga Graanica - Karanovac rodnog naslijea, dolo je Grafiki prilagodio: prof. Bakir Krajinovi do postavljanja satova na
500m 0 500 1000 1500 2000 2500m
67
68
prolost
Edin akovi, prof. Midhat Muratbegovi Boj kod Graanice (U povodu 130-te obljetnice) Fragmenti iz sjeanja na neke dogaaje i politiku aktivnost u srezu i mjestu Graanici u periodu od kraja 1939. do poetka jula 1941. godine
Edin akovi, prof.
Boj kod Graanice (u povodu 130-te obljetnice)
raanica i njezina okolina oduvijek se nalaizila na marginama historije. Ovo su podruje zaobilazile vojske, osvajai, putopisci. Iako se u okvirima nae zaviajne historiografije katkada moe primijetiti tendencija da se Graanici dadne vei znaaj nego to ga je objektivno imala, injenica je da se ovaj grad gotovo ni po emu nije izdvajao u bosansko-hercegovakim okvirima. Graanica je bila jedna obina provincijska kasaba u kojoj je ivot tekao mirno i bez veih potresa. Ipak, postoji jedan historijski dogaaj koji Graanicu svrstava na, da tako kaemo, neto vie mjesto u historiji Bosne i Hercegovine. Taj dogaaj je uveni Boj kod Graanice, 12.13. augusta 1878. godine, bitka u kojoj su snage bosanskohercegovakog pokreta otpora potukle austrougarske okupacijske trupe i oslobodile Graanicu, koju su okupatori zauzeli est dana ranije. Tako je Graanica postala prvi i jedini osloboeni grad u borbama protiv austrougarske okupacije, u ljeto i jesen 1878. godine.
GRAANIKI GLASNIK 26 PrOlOsT
Po emu je ovaj dogaaj toliko znaajan? Otpor austro-ugarskoj okupaciji u historiografiji je ocijenjen kao autohton pokret bosansko-hercegovakog stanovnitva, u kojem su predvodniku ulogu imali Bonjaci, s ciljem da se ouva teritorijalni integritet i nezavisnost Bosne i Hercegovine. Pokret otpora austro-ugarskoj okupaciji proistekao je iz nezadovoljstva naroda odlukama Berlinskog kongresa i postupcima Visoke Porte, koja je s Bosnom trgovala (ka s predmetom trgovine na meunarodnom planu), zanemarujui interese naroda i stanovnitva te zemlje. To nezadovoljstvo je konano preraslo u svojevrsnu revoluciju u kojoj je sruena i prekinuta viestoljetna osmanska vlast nad Bosnom i Hercegovinom. Tada su uspostavljene vlastite, autonomne institucije poput Narodnog odbora, Narodne skuptine i Narodne vlade, koje donose odluku o pruanju otpora okupatoru i odbrani zemlje.1
1 Detaljnije: Rade Petrovi, Pokret otpora protiv austrougarske okupacije 1878. godine u Bosni i
70
Otpor okupatoru je, dakle, bio izraz probuene narodne samosvijesti i domoljublja, to je bilo najvie prisutno kod Bonjaka muslimana, pa su u njemu uzeli najveeg udijela. Ipak, i pripadnici drugih naroda su oruano i materijalno pomagali otpor, u veem ili manjem procentu. Vaso Pelagi svjedoi da su se tih dana ule parole poput one Sultan moe dati Stambol, a ne Bosnu!, te da od sada u Bosni raje nema, ve samo brae Bosanaca; ko hriane rajom nazove, odreen mu je kurum u glavu.2 Prema tome, pokret otpora austro-ugarskoj okupciji bio je oit izraz domoljublja, samosvijesti, ponosa, ali kada se uzme u obzir odnos snaga i politike okolnosti i primjer oajnike hrabrosti. Sve to se manifestiralo i u Boju kod Graanice, 12.13. augusta 1878. godine. U slubenim spisima, hronikama, izvjetajima i raznoraznim napisima o tim borbama, pripdnici otpora se, inae, razliio nazivaju: pobunjenicima, ustanicima i ustaama, Bonjacima, Turcima, revolucionarima, ak i komunistima (aluzija na Pariku komunu). U svemu tome, treba podrazumijevati snage po ideji jedinstvenog, iako operativno i komandno nepovezanog pokreta otpora koji se borio s jednim jedinim i potpuno jasnim ciljem: odbiti okupatora i sauvati istom steenu neovisnost Bosne i Hercegovine.
hrianskog stanovnitva, organiziranim i pomaganim iz Srbije i Crne Gore, mladih drava koje su jo onda iskazivale pretenzije prema teritoriji Bosne i Hercegovine. Srbija i Crna Gora su uskoro i same ule u rat sa Osmanskim carstvom, a kasnije im se prikljuila i Rusija. Osmansko carstvo je naposljetku bilo prisiljeno sklopiti nepovoljan mir u San Stefanu, kojim je za Bosnu i Hercegovinu bila predviena autonomija u okvirima Carstva. Europske sile, meutim, nisu se sloile sa odlukama Sanstefanskog mira, te je uskoro u Berlinu sazvan kongres, na kome je, izmeu ostalog, odlueno da se Austro-Ugarskoj dadne mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu i tu zavede red. Sve vee nezadovoljstvo Bonjaka muslimana u Bosni, koje na tim pregovorima i kongresima niko nita nije ni pitao, kulminiralo je zbacivanjem osmanske vlasti, 5. juna 1878. godine. Vijest da je sultan ustupio Austro-Ugarskoj pravo na okupaciju Bosne izazvala je nemire i buru protesta irom Bosne, a posebno u Sarajevu. Nakon velikih demonstracija u Sarajevu i otkazivanja poslunosti bonjakih vojnika osmanskim zapovjednicima, osmanski funkcioneri su prisiljeni da podnesu ostavke, a ustanike voe su izabrale Narodnu vladu, u koju ulaze i predstavnici drugih bosansko-hercegovakih naroda. To je oznailo i kraj osmanlijske vladavine u Povijesni okviri Bosni.3 Poetkom ljeta 1878., Bosna i HerceIstovremeno, irom Bosne i Hercegovigovina, najzapadnija provincija Osman- ne narod se naoruavao i spremao na otskog carstva, bila je zahvaena ustankom por. Za otpor okupaciji uglavnom su bili
Hercegovini. Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini [Sarajevo, 23. i 24. oktobra 1878], ANU BiH, Posebna izdanja XLIII, Odjeljenje drutvenih nauka 8, Sarajevo 1979., str. 15-69. 3 Opirnije o tome: R.Petrovi, isto, str. 36-45; Mehmedalija Boji, Svrgavanje turske vlasti i odbrambeni rat Bosne i Hercegovine protiv austrougarske invazije 1878. godine (objavljeno u istom zborniku kao i prethodno citirani rad), str. 73-76; 2 Vaso Pelagi, Istorija bosansko-hercegovake pogl. takoer: Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo bune. Sarajevo: Svjetlost, 1953., str. 225. u doba okupacije: 1878., Sarajevo: autor, 1937.
PrOlOsT GRAANIKI GLASNIK 26
71
Spomenik poginulim vojnicima Austrougarske monarhije u borbama oko Graanice od 4. - 30. augusta, 1878. godine, na Koria Hanu (nalazio se na lokalitetu istono od Hadijine vode)
Bonjaci muslimani, no ni oni sami nisu bili jedinstveni. Bilo je meu njima i onih koji su se nadali zavoenju reda nakon okupacije, makar i pod vapskom upravom, a takoer i onih koji su smatrali da se slijepo treba povinovati odluci sultana. To su, uostalom, smatrali i skoro svi predstavnici vlasti, uglavnom stranci. U pokretu otpora u cijeloj Bosi uzeli su uea i predstavnici pravoslavnog graanstva, znajui da bi okupacija pokvarila njihove snove o pripajanju Bosne Srbiji. Bosanski katolici su se velikom veinom drali rezervirano, prieljkujui dolazak katolike sile na ove prostore, iako ima dosta sluajeva gdje su materijalno pomagali snage otpora, pa ak uzeli i oruje u ruke. Isto vai i za najvei dio pravoslavnog seljatva, dok su pripadnici idovske (sefardske) manjine uglavnom materijalno pomagali bonjaku vojsku. Dolazak u Sarajevo Mehmed Vehbi ef. emsekadia, muftije iz Taslide (Pljevalja), izuzetno energinog ovjeka i spo-
sobnog organizatora, znatno je ojaao snage pokreta otpora. Pad Graanice i prvi okraji Austro-ugarske okupacione trupe prele su sjeverne granice bosanskog vilajeta 29. jula 1878. godine, u ranu zoru, na etiri mjesta. Glavnina snaga se uputila dolinom Bosne prema Maglaju i u srednju Bosnu, ve 2. augusta zauzevi Doboj, bez otpora, ali je njihova prethodnica (jedan konjiki odred) upao u zasjedu na putu za Maglaj i pretrpio teke gubitke. Lijeva kolona 13. korpusa krenula je kroz bosansku Posavinu, prema Gradacu, Graanici i Donjoj Tuzli (dananja Tuzla). Tu kolonu je inila 20. divizija, kojom je zapovijedao podmaral grof Ladislaus Szpry. Glavninu snaga ove divizije inile su tri pjeake regimente (39. Alexis, 61. Czesarewitsch i 70. Philippovi) i 12. regimenta poljske artiljerije, uz pozadinske jedinice i pridodati eskadron 7. husarske (konjike) regimen-
72
te Prinz Carl von Preuen. Prema austrougarskim procjenama, na prostorima sjeveroistone Bosne, Posavine, Tuzlanskog i Zvornikog kraja bilo je 12.700 dobrovoljaca i oko 1.300 bivih osmanskih vojnika bonjakog porijekla.4 Pod Szpryevom komandom nalazilo se neto vie od 16.000 vojnika, blizu 3.000 konjanika i 41 top.5 Branitelji su, dakle, bili brojano slabiji od okupatora, a kada se tome doda nepovezanost, nedostatak oruja i opreme, obrazovanog zapovjednog kadra, itd. inilo se da Szprya oekuje ne previe teak zadatak. Meutim, ve u Graanici, pokazalo se da nee biti ba tako. Nakon Maglaja, kako austro-ugarski vojni pisci istiu, bitka u Graanici, 4. augusta, predstavlja drugi okraj u kome je prolivena krv u pohodu na Bosnu, 1878. godine, kojeg su mnogi zamiljali kao vojnu paradu. Iz Gradaca, u koji su ule bez borbe (odred zaptija u tvravi predao im je grad uz vojne poasti), snage Szpryeve 20. divizije krenule su u marevskom poretku prema Graanici, preko Srnica i Doborovaca, uz prethodnice i osiguranja bokova. Zbog loeg stanja putova, pogoranog obilnim kiama koje su prethodnih dana padale, kolona optereena komorom, kolima i zapregama, napredovala je sporo.6 U Doborovcima, stigle su vijesti da je oko stotinu ustanika zaposjelo poloaje na pri4 Robert Donia, The Battle for Bosnia: Habsburg Military Strategy in 1878, Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini [Sarajevo, 23. i 24. oktobra 1878], ANU BiH, Posebna izdanja XLIII, Odjeljenje drutvenih nauka 8, Sarajevo 1979., str. 116; M. Boji, isto, str. 79. 5 M. Boji, isto.
6 R. Donia, isto, str. 114; up. Die Occupation Bosniens und der Hercegovina durch K.K. Truppen im Jahre 1878., Nach autentischen Quelen dargestellt in der Abtheilung fr Kriegsgeschichte des K.K. Kriegs-Archivs, Wien: Verlag des K. K. Generalstabes, 1879., str. 234. 7
jevoju iznad sela, pa je u tom pravcu poslano pola eskadrona pruskih husara. No, vijesti su se pokazale lanima. Narod je, kako su govorili prvi izvjetaji, bio miran, ali hladno i neprijateljski raspoloen prema okupatoru.7 Oprezno, jedinice 70. pjeake regimente Philippovi, pod zapovjednitvom majora von Helpera, ule su i zaposjele Graanicu, formirale vojni logor i uspostavile strae. Tu je trebalo da doekaju ostatak jedinica i da potom produe napredovanje prema Tuzli. U poetku, okupatorske jedinice nisu imale veih problema. Srpsko stanovnitvo ih je doekalo prijateljski, muslimani hladno i rezervirano, dok je kajmakam dragovoljno izvravao sve njihove naloge. U meuvremenu, u Graanici su se proirile vijesti o strahovitom austrougarskom porazu kod Maglaja, koje su, iako uveliane i pretjerane, osokolile i ohrabrile one koji su bili pobornici otpora. Nije dugo trebalo ekati da doe do krvoprolia: jedna ena (u dokumentima, pravoslavka) je tog 4. augusta obavijestila okupatorsku vojsku da se iz pravca sjeveroistoka, preko Drafnia, kreu grupe naoruanih pobunjenika kojima se prikljuuje mjesno stanovnitvo, s ciljem napada na logor koji je bio postavljen u sjevernom dijelu grada. Komanda regimente je brzo djelovala jedan vod je odmah upuen kao pojaanje strai oko Konaka (kajmakamskog ureda), gdje je bilo uskladiteno 500 osmanskih puaka ostragua, dva voda pod zapovjednitvom kapetana Jovanovia zaposjela su uzvienje na desnoj obali Graanice rijeke (Sokolue), iznad Ciganluka, dok je 16. eta dobila zadatak da krene u pravcu Drafnia i ceste za Gradaac. No, im su vojnici doli do prvih kua, doekala ih je estoka pucnjava. U brzom proDie Occupation, str. 234-235.
73
doru, okupatori su potisnuli Bonjake, no u kuama su malobrojni branitelji i dalje pruali uporan i estok otpor. Tek kada su von Helperovi vojnici zapalili kue iz kojih je najvie pucano, otpor se stiao, dok su se pobunjenici pokuavali izvui. Na bojitu je, prema slubenim austro-ugarskim podacima, ostalo nebrojeno mnogo mrtvih Turaka, 13 ih je ranjeno, a 37 zarobljeno. U kuama je pronaena vea koliina oruja i municije. U ovom kratkom, ali estokom okraju okupatori su imali jednog poginulog natporunika Vukmirovia, i trojicu ranjenih vojnika. U ostalim dijelovima grada je bilo mirno. 8 Uline borbe u Graanici, 4. augusta 1878. godine, ostale su dugo u sjeanju Graanlija. Prije petnaestak godina, prof. Rusmir Djedovi je od stogodinjeg Mehmedalije Trepania zabiljeio kazivanje koje je ovaj uo od neposrednih svjedoka, kako je jedan odred neprijateljskih vojnika nastupio u mahalu Trepanie. Sa krova stare sudnice (meeme), koja se nalazila na zaravni preko puta Trepanikog groblja i stare Pervane damije Avdo Mesudovi je iz deferdara pogodio i usmrtio njihovog kapetana (zapovjednika). Vjerovatno se tu radi o pogibiji natporunika Vukmirovia. Neprijateljski vojnici su tada, iz odmazde, pobili vei broj civila koji su se bili sakrili u oblinji potok, ne tedei navodno ni ene i djecu. Za to vrijeme u Tuzli, ugledni ljudi i narodne voe su vijeali ta da se radi. Jedni su bili za otpor, drugi protiv. O tome nam opirno pripovijeda tuzlanski trgovac ivko Crnogorevi, aktivni sudionik i svjedok tih dogaaja. Skupina tuzlanskih uglednika, okupljenih u konaku tuzlanskog muftije Ibrahim efendije Muftia (muftije Graanlije, kako to Crnogore8 Isto, str. 236-238.
vi kazuje),9 odluila je poslati u Graanicu sahaiju Saliha Tuia, koji je kasnije postao jedan od poznatijih voa otpora. Salih se vratio s povoljnim vijestima, a sa njim je doao i graaniki trgovac Jovo Gajunovi, muftijin dobar prijatelj, koji je kazao da su okupatori sasvim mirno i poteno doli do Graanice, a nisu nikome tete pravili; to god kupe, to plate.10 uvi to, a saznavi da se u Tuzlu zaputio i muftija emsekadi, Tuzlaci su poslali dvojicu ljudi u Graanicu, sa nalogom da vojsku upozoreneka odmah krenu prema Tuzli i u nju uu prije emsekadia.11 U Graanicu su u meuvremenu stigle i druge jedinice 20. divizije, ukljuujui i samog Szprya. Prilikom kretanja juno od Doborovaca, na austro-ugarske vojnike je pucano od strane Turaka sa bijelim turbanima (redife?), to je bio jasan znak da i na maru prema Tuzli treba oekivati zasjede i napade manjih skupina pobunjenika. To je i jedan od razloga to su prethodnice 20. divizije tek 8. augusta stigle nadomak Tuzli, ali su kod hana Pirkovca zaustavljene snanim otporom.12 Istog dana u Tuzlu je sa pratnjom stigao i muftija emsekadi, a pristizali su i naoruani odredi iz susjednih mjesta. Svi oni stavili su se pod muftijinu komandu. Nevjerovatnom energijom i sposobnou, emsekadi je organizirao i rasporedio bonjake odrede, smijenio sa poloaja sve defetiste i protivnike otpora,13
9 Ibrahim efendija je brat Ganibega Muftia, kasnijeg dugogodinjeg gradonaelnika Graanice. 10 Izgleda da su Tui i Gajunovi napustili Graanicu jo prije incidenta na Drafniima. 11 Memoari ivka Crnogorevia, priredio za tampu Milenko S. Filipovi. ANU BiH, Graa XIV, Odjeljenje istorijsko-filolokih nauka 10, Sarajevo 1966., str. 86-87. 12 Die Occupation, str. 239-242. 13 Neki od njih su, ukljuujui i muftiju Ibrahim ef. Muftia, pokuali pobjei iz Tuzle preueni u
74
proglasio opu mobilizaciju i uspostavio elinu disciplinu. Naredna dva dana, 9. i 10. augusta, na prilazima Tuzli slomljeni su napadi austrougarskih trupa. Okupatori su izgubili trojica oficira i 28 vojnika, ranjena su im devetorica oficira i 170 ljudi, dok je pet vojnika nestalo.14 Szpry se tada povlai prema Graanici, praen bonjakim napadima. Nakon teeg okraja kod Dobonice (u kojem je imao 11 poginulih vojnika, 51 ranjenog i petoricu nestalih ukljuujui i jednog oficira),15 glavnina 20. divizije rasporedila se kod Graanice, oekujui napad Bonjaka. Kako se vidi iz slubenog austro-ugarskog vojnog izvjetaja, taj poloaj je bio naroito povoljan, jer se moglo odstupati i prema Posavini, preko Graanice i Gradaca, prema Doboju, a takoer i prema Maglaju, starim putem preko Ozrena. Time se s boka osiguravao i glavni pravac nastupanja okupacionih trupa koje su nastupale uz rijeku Bosnu.16 Boj kod Graanice Prethodnice bonjake vojske dole su do Graanice u podne, 12. augusta. U sudaru sa okupacionim jedinicama, dolo je do viesatne borbe na prostoru dananjeg Hajdarovca, te na uzvienjima Vukni i Stjepanovac. emsekadievi borci su se rasporedili na spomenutim uzvienjima, potjeravi jedan protivniki vod, ali je na njih upuena kompletna eta koja ih je u protuudaru potisnula. Odbaeni sa brda, Bonjaci su tada napali desno krilo austroensku odjeu. 14 Isto, str. 242 i dalje. 15 Isto, str. 260. 16 Azem Koar, Boj kod Graanice doprinos otporu austrougarskoj okupaciji BiH 1878. godine, Graaniki glasnik, II, 3, Graanica 1997., str. 2126).
ugarske vojske, u ravnici uz Spreu, koristei se bunjem i visokim kukuruzom. Kada je okupator u borbu ubacio jo dvije ete, Bonjaci su prestali da napadaju i bitka se neko vrijeme stiala. Nakon konsolidacije svojih redova, emsekadieve jedinice su ponovo napale s dvostrukom snagom, uz podrku jednog brdskog topa. Szpryeve trupe su odgovorile dejstvom baterije tekih topova, koja se nalazila oko 100 metara zapadno od rijeke Graanice (Sokolue)dakle, negdje kod zgrade dananjeg Transporta, ciljajui ustanike poloaje, ali vatra zbog nepreglednosti terena i udaljenosti nije imala znaajnijeg efekta. Bonjaci su tada pojaali napade na desni bok 20. divizije, pa je Szpry oko 16.00 sati naredio da tri ete prijeu na lijevu obalu Spree. Ba kada se inilo da su te ete postigle uspjeh, potisnuvi protivnika u dubinu planine Ozren, pojaala se borba na drugoj obali Spree. Poto dvije okupacione ete nisu ni uz artiljerijsku podrku mogle izdrati napade Bonjaka, Szpry je u borbu ubacio jo dvije ete. Zahvaljujui tim pojaanjima, austrougarski vojnici preuzimaju inicijativu, te se Bonjaci uveer povlae sa uzvienja iznad Spreanskog polja. Okupatori tada zauzimaju poloaje u sjevernim dijelovima grada, Javoru, Varoi i Drafniima.17 emsekadievi borci su na tom dijelu bojita utiali napade, ali su obavijeteni da se iz pravca Gradaca uputio jedan odred od ezdesetak pjeaka i husara (konjanika) postavili zasjedu i u estokom okraju prisilili neprijatelja na uzmicanje, ubivi mu petoricu i zarobivi devetoricu vojnika.18
17 A. Koar, isto, str. 22-25; up. Die Occupation, str. 261 i dalje. 18 Desilo se to, po usmenom narodnom pamenju, kod sela Vranovii, odnosno negdje u
75
*** U okrajima branitelja Bosne sa okupacionim jedinicama, koji se opisuju u spomenutom izvjetaju, jasno se prepoznaje taktika muftije emsekadia, nadarenog vojskovoe i sposobnog zapovjednika, koji nije imao gotovo nikakvo vojniko znanje, izuzev neto iskustva iz ratovanja protiv Crnogoraca. Mnogi su Bonjaci tada jo uvijek bili skloni ratovanju na handar, prsa u prsa, vitekoj borbi, uz jurie. Razumije se, takvim nainom borbe, nisu imali nikakve anse protiv moderno opremljene vojske poput austro-ugarske, naoruane brzometnim pukama, uz podrku artiljerije, voene od sposobnih i kolovanih oficira, sa organiziranom pozadinom, logistikom i sanitetom. Nasuprot tome, mnogi bonjaki dobrovoljci, tzv. baibozuk, koristili su zastarjele iane i kremenjae svojih oeva i djedova, a predvodili su ih hrabriji ljudi s veim autoritetom, ali uglavnom sa malo ili nimalo vojnike naobrazbe. Znajui sve to, emsekadi je nastojao potisnuti epska shvaanja o vitekim borbama i djelima, nareujui ukopavanje i izgradnju zaklona, uz istovremene gerilske napade manjih skupina boraca s lea i na bokove neprijatelja. Ba u Boju kod Graanice, 12. augusta 1878. godine, ta je emsekadieva taktika urodila plodom. Poto je znao da ne moe potisnuti daleko nadmonijeg neprijatelja direktnim frontalnim udarom, emsekadi je naredio svojim jedinicama da napadaju bona krila austro-ugarske vojske, sa pobra Trebave, iz Spreanskog polja, pa i sa lijeve strane Spree, s ozrenskih kosa. Meutim, ono to je najvanije u emse-
blizini Ibriim-begovog hana. Taj lokalitet se danas naziva Hadikadijin Han nazvan tako jer je zgradu starog hana oko 1900. kupio i u vikendicu preuredio hadi hafiz Hasan ef. Hadiefendi 19 Pogl. M. Boji, Svrgavanje turske vlasti..., str. zvani Hadikadija. 84.
kadievom komandovanju jeste to to on nije prihvaao nain borbe koji je nametao neprijatelj. Bonjaci pod Muftijinom komandom nisu pravili greke poput branitelja u drugim krajevima Bosne: nisu do zadnjeg metka branili neke dominantne poloaje bez osiguranih pravaca povlaenja i pripremljenih rezervnih poloaja.19 Szpry i njegovi oficiri stoga nisu uspijevali primijeniti obuhvatne manevre, uz usmjeravanje jakih snaga i baranu vatru na glavne odbrambene objekte, ime bi se Bonjaci zbog tekih gubitaka u ljudstvu i mogunosti da budu okrueni i uniteni prisilili na povlaenje. Muftija emsekadi je vrlo vjeto vodio svoje jedinice, ne samo u napadu, nego i u odbrani, nareujui taktika povlaenja na rezervne poloaje. Analizirajui austrougarski izvjetaj o Boju kod Graanice, moe se primijetiti i izuzetno dobra koordinacija u dejstvu emsekadievih jedinica: naime, ako je neprijatelj imao uspjeha na jednom sektoru, pojaavali su se napadi branitelja na drugom, ime bi okupator bio zbunjen i pokoleban, a braniteljima na ugroenom sektoru bio bi olakan poloaj. U nemogunosti da izdri napade neprijatelja, glavnina snaga Szpryeve divizije nala se u opasnosti, jer je bila ugroena njezina odstupnica prema Doboju, ali i osiguranje putnog pravca u dolini Bosne, znaajnog za glavnu kolonu okupacione vojske koja je nastupala prema Sarajevu. Zbog toga se zapovjednitvo 20. divizije, trpei stalne napade i gubitke, odluilo na povlaenje ka Doboju, pa su najprije evakuirani bolniko osoblje i ranjenici, kao i druge pozadinske jedinice. Bila je to sasvim ispravna odluka: Szpry nije imao sree kao njegove kolege na drugim boji-
76
tima, ali je u linosti muftije emsekadia sasvim sigurno imao daleko ozbiljnijeg i dostojnijeg protivnika nego drugi austrougarski zapovjednici. Tokom noi sa 12. na 13. august izvreno je pregrupisavanje austro-ugarskih snaga, a u 14.00 sati 13. augusta, zapoelo je povlaenje prema Doboju. Pisac austrougarskog vojnog izvjetajao ovim dogaajima posebno podvlai brigu za ranjenike, istiui da su time to nisu pali u ruke Bonjacima oteti uasnoj sudbini, koja bi njima prijetila od nemilosrdnog i barbarskog protivnika. Ali se ni kulturna i civilizirana europska austro-ugarska vojska se, kako je ta bespotedna borba odmicala, vrlo esto nije ponaala nita manje barbarski, to svjedoe prijeki vojni sudovi, vjeala, strijeljanja i ratni zloini u netom osvojenim mjestima. Povlaenje jedinica 20. divizije trajalo je cijele noi, tako da su okupacione snage koje su titile povlaenje kolone, u zoru 14. augusta, bile dva kilometra zapadno od Graanice.20 U bitci kod Graanice, okupatori su imali jedanaestoricu poginulih vojnika, 80 ranjenih i dvojicu nestalih.21 To jutro, 14. augusta, muftija Mehmed Vehbi-ef. emsekadi pobjedonosno je uao na elu svojih jedinica u osloboenu Graanicu.
nice, mnoge Graanlije su se povukle prema Tuzli, ukljuujui i one koji su ve tada pruili otpor okupatoru. Tamo su stupili pod komandu muftije emsekadia. No, nije samo broj momaka pod orujem ono ime je Graanica doprinijela otporu okupatoru tog kasnog ljeta 1878. godine. Graanlije su bile meu glavnim zapovjednicima i najbliim saradnicima Svetog Muftije, kako ga je neprijatelj nazivao. To svjedoi i jedan telegrafski izvjetaj od 19. augusta 1878. godine, pet dana nakon to su okupacione snage potpuno napustile Graanicu, upuen glavnom zaUee Graanlija Nakon 4. augusta i prvog pada Graa- povjedniku okupacionih trupa u Bosni i Hercegovini, generalu Josipu Filipoviu, 20 A. Koar, Boj kod Graanice, str. 26. u kome su navedene najkompromitovani21 Die Occupation, Beilage 12, III.
77
je osobe koje su se istakle u ustanku oko Graanice , odnosno borbama u dolini Spree. To su, ovim redom: Mufti efendija iz Taslide, voa ustanka (emsekadi), Osman-beg iz Zvornika, bimbaa, Ibrahim-beg Pai iz Graanice, Kajmakam i kadija iz Graanice, odjeveni kao baibozuci Muharembegovi iz Donje Tuzle (Muharem Begovi?), Salih Sagia (sic!) iz Donje Tuzle (radi se, naravno, o Salihu Tuiu zvanom Sahaija), Hadija Husanovi iz Graanice, Mujaga Uianin iz Graanice, Jovo Muhi iz Gradaca, predao ustaama jednog zaostalog austrijskog vojnika i uzeo mu puku. Reidbegovi Husein iz Graanice i Hadi Husein Malergi (radi se, svakako, o H. Huseinu Malagiu iz Graanice). Kao to se vidi, sedmorica ljudi sa ovoga spiska su Graanlije. Meu njima najistaknutije mjesto zauzima Ibrahim-beg Pai, u mladosti osmanski oficir, koji je ivio na Mejdaniu. Pored njega, tu su i graaniki kajmakam i kadija. Iako su predstavnici vlasti i inovnici uglavnom bili protiv pruanja otpora, u Graanici to nije bio sluaj. Imena ove dvojice bonjakih voa se u dostupnim izvorima ne spominju zna se jedino, iz osmanskih slubenih godinjaka (Salnama) da je kajmakam u Graanici neposredno pred okupaciju bio neki Ali efendija, pa se vjerovatno radi o istoj osobi. to se tie kadije to je bio Hafiz Mehmed ef. Hadi, rodonaelnik graanikih Hafizkadia. On je nakon sloma otpora emigrirao u Tursku. Zanimljivo je da su trojica Graanlija sa ovog spiska
Ibrahim-beg Pai, Hadi Husein Malagi i Mujaga Uianin bili rodom iz Uica. Nakon pada tog grada u srpske ruke i egzodusa bonjakog stanovnitva, oni su se doselili u Graanicu. Nema sumnje, jednom istjerani iz svojih domova, orobljeni i prognani oni su se borili sa jo veim arom.22 Upravo u polju pod Graanicom, muftija emsekadi je postavio logor i sjedite svog taba.23 Muftijine snage se nisu zaustavile u Graanici, nego su nastavile nastupanje Spreanskim poljem, sve do uzvienja nadomak Doboju. Time je znatno ugroen strateki pravac dolinom Bosne prema Sarajevu, kojeg su trupe generala Filipovia zauzele 19. augusta. Austrougarske jedinice ukopale su se du uzvienja na desnoj obali Bosne, od Grapske i Kostajnice sve do Trbuka, dok su ustanici zauzeli poloaje naspram njih. Time se formirao front na kome su svaki dan voeni okraji i borbe. Graanica je, s druge strane, postala pozadinski centar, gdje je vreno prikupljanje i priprema hrane za vojsku, zbrinjavanje ranjenika, prijem i rasporeivanje dobrovoljaca itd. Jedan interesantan podatak zabiljeio je mr. Samuel Elazar, u svom radu o idovskoj zajednici u Graanici. Trojica graanikih idova, Isak Danon, Moo Danon i Salamon Abinun, preuzeli su snabdijevanje narodne vojske hranom: mobilizirali su zanatlije-pekare i u polju ispred Graanice dali sagraditi pokretnu pekaru, a potom su po gradu i okolnim selima skupljali itarice koje su se mljele u
22 Nije poznato ko je Mujaga Uianin, jer se linost tog imena u kasnijim izvorima ne spominje. Prof. Rusmir Djedovi pretpostavlja da se moda radi o Mustafi Harinu, doseljeniku iz Uica, koji je nakon okupacije emigrirao u Sandak. 23 Vaso ubrilovi, Bosanski ustanak 18751878., Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1930., str. 359.
78
vodenicama. Time je vojska na frontu svakodnevno dobijala svje kruh.24 A na frontu prema Doboju vodile su se zaista estoke borbe. Bonjake nije obeshrabrio ni pad Sarajeva. Najee borbe su voene 23., 26. i 30. augusta. emsekadi je bio uporan u svojoj nakani da zauzme Doboj i presjee Filipoviu linije snabdijevanja. U toj nakani, uspio je na oruje dignuti i teanjski kraj. Suoen sa znatno jaim otporom nego je to mogao i predvidjeti, general Josip Filipovi, glavni zapovjednik okupacionih trupa, zatraio je pojaanje. U prvoj polovici septembra austro-ugarska komanda je naredila da 4. divizija sa 20. divizijom obrazuje 3. korpus, koji bi sa 4. korpusom trebalo da ponovo zauzme Posavinu i dolinu Spree. Na dan 4. septembra, na front je kao pojaanje stigla kompletna 4. divizija sa etiri pjeake regimente i dva lovaka ( Jger) bataljona, pa su zdruenim snagama neprijateljske jedinice u estokim borbama, 5. i 6. septembra, uspjele probiti front i primorati emsekadia da povue svoje snage na liniju Tekuica KaranovacGraanica. Za manje od dvadeset dana, koliko su jedinice narodne vojske drale front kod Doboja, samo je u Szpry-evoj 20. diviziji izbaeno iz stroja 1500 vojnika i 50 oficira, to dovoljno govori o estini otpora i aru s kojim su se Bonjaci borili za svoje domove. Istina, tekih gubitaka je moralo biti i na ovoj strani, ali o tome ne nisu sauvani pouzdani historijski izvori. Nakon povlaenja od Doboja, Bonjaci su estok otpor pruili kod Tekuice. Koliko je bila teka i krvava ta bitka, svjedoi i ovaj podatak: 8. pjeaka regimenta je tu izgubila etvoricu oficira i 33 vojnika, 6 oficira i 219 vojni24 Samuel Elazar, Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, XV, Tuzla 1984, str. 130-131.
ka, a 27 vojnika je nestalo.25 U tim odsudnim borbama, sam emsekadi se sa sabljom u ruci borio rame uz rame sa svojim vojnicima.26 Na liniji KaranovacGraanica, emsekadi je namjeravao uspostaviti novi front. General Filipovi je naredio komandantu 4. korpusa, podmaralu baronu Bienerthu da preko Brkog i Gradaca krene prema Graanici, gdje je Szpry trebalo da zadri emsekadia. Nastupanje 4. korpusa otpoelo je 14. septembra, a emsekadi je, izgleda prozreo namjere neprijatelja, iji je cilj bio da ga dovede u okruenje i uniti. S obzirom da bi bilo suludo primiti borbu sa dva korpusa na dva fronta, emsekadi je naredio dalje povlaenje prema Tuzli. Jedinice podmarala Szpryja su ponovo ule u Graanicu 16. septembra. Nepunih sedam dana kasnije, pala je i Tuzla, te je otpor u ovome kraju uguen. emsekadi je bio pripremao odbranu Tuzle, ali je zbog nesuglasica meu bonjakim komandantima i protivljenju Tuzlaka odustao od toga i povukao se preko istone Bosne prema Sandaku.27 *** Tamo gdje je otpor bio slomljen, po nareenju generala Filipovia, uspostavljeni su prijeki sudovi na kojima su sueni i pogubljeni istaknutiji ustanici, dok su ratni zarobljenici otpremani u logor u eki grad Olomuc. Nakon to je Graanica po drugi put zauzeta, mnoge kue i duani su
25 Die Occupation, Beilage 12, VII. 26 Hajrudin uri, Uloga pljevaljskog muftije emsekadia u otporu protiv austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine godine 1878., Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i Hercegovini [Sarajevo, 23. i 24. oktobra 1878], ANU BiH, Posebna izdanja XLIII, Odjeljenje drutvenih nauka 8, Sarajevo 1979., str. 336-337. 27 Isto, str. 337.
79
opljakani, a dosta graanikih porodica je pred neprijateljem izbjeglo na istok, u jo slobodna podruja, neki i u Novopazarski sandak, koji je ostao pod osmanskom upravom. Mnogi su se neposredno nakon okupacije iselili u Tursku, ali se veina uglednijih muslimana iz grada sklonila na sela, ekajui da se stanje sredi. Najvei broj aktivnih uesnika otpora je kasnije, nakon to je general Filipovi opozvan iz Bosne i Hercegovine, amnestiran, te su se mogli ukljuiti u normalne tokove ivota. Tako su se i Graanlije polahko mirile sa novim prilikama. Dolazilo je jedno novo doba, doba austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, za vrijeme koje e i Graanica od orijentalne kasabe prerasti u europski grad. Trajno obiljeavanje Boja kod Graanice Iz gore reenog se jasno vidi da je dogaaj kojeg nazivamo Boj kod Graanice ili Boj pod Graanicom, kako se u narodu ulo, jedna izuzetno vana epizoda ne samo u povijesti ovoga grada, nego i ire regije, pa i Bosne i Hercegovine u cjelini. Otpor austro-ugarskoj okupaciji odraava svu snagu bosansko-hercegovakog patriotizma i domoljublja, ali i nepokolebljive hrabrosti kada je u pitanju odbrana vlastitih domova. Jesu li ovi dogaaji na dostojan nain obiljeeni? U Graanici postoje dvije ulice, emsekadieva i Ibrahim-bega Paia, ali sigurno je da apsolutna veina ljudi u gradu (ukljuujui i one koji ive u tim ulicama) ne znaju ni ko je bio emsekadi, ni ko je bio Pai.
Moda za pet ili deset godina, kada ponovo budemo obiljeavali obljetnicu ovog znaajnog dogaaja klima u gradu, meu graanima, intelektualcima i strukturama vlasti bude zdravija i povoljnija, pa da se tom prigodom podigne spomenik svim poginulim braniteljima koji su te, 1878. godine, branili svoj grad i svoju zemlju. Tuzlaci su to, recimo, uradili prije vie desetljea, iako relativno skromno tadanji je Narodni odbor podigao spomen-plou Salihu Tuiu Sahaiji, jednom od aktivista pokreta otpora, kojeg su okupatori 1878. strijeljali. Smatramo da jedno skromno spomen-obiljeje u maniru vojnih spomenika 19. stoljea, locirano negdje na potezu od Hajdarovca do Koria Hana ne bi zaista predstavljalo veliki troak niti veliki izdatak u opinskom budetu.
80
Midhat MUratbegovi
Fragmenti iz sjeanja na neke dogaaje i politiku aktivnost u srezu i mjestu Graanici u periodu od kraja 1939. do poetka jula 1941. godine
Ovaj rad je u vidu saoptenja, autor pripremio i predoio na Okruglom stolu Djelovanje napredne omladine, SKOJ-a, sindikata i KPJ u Graanici neposredno pred rat i prvoj ratnoj godini, koji je u organizaciji Komisije za istoriju Optinskog komiteta Graanica, odran u Graanici 22. novembra 1985. godine. Na taj okrugli sto pozvani su sljedei uesnici spomenutih dogaaja: Velo uput, Kemal Prohi, Mustafa Ustavdi, Ahmet Duri, Ekrem Duri, Hajrudin Mehinagi, Salih Osmanbegovi, Adem Osmanbegovi, Midhat Muratbegovi, Vojin Hadistevi, Rizo Mehinagi, Zdravko Pavlovi, Boris i Mirko Hrovatin (kao izbjeglice iz Slovenije, protjerani 1941. u Graanicu). Skupu se nisu odazvali: Velo uput, Rizo Mehinagi, Zdravko Pavlovi, Adem Osmanbegovi i Ferid Suman. Okrugli sto je organizovan s ciljem da se u neposrednom sueljavanju sjeanja i miljenja preivjelih sudionika tih dogaaja doe do vjerodostojnih podataka za Monografiju, koju su pod radnim naslovom Graanica i okolina 1941. 1945., u to vrijeme poeli pripremati Esad Tihi, prof. i pukovnik iz Beograda i Omer Hamzi, profesor iz Graanice. Monografija je izala iz tampe i promovisana na Dan osloboenja Graanice, 7. 4. 1988., pod naslovom Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji. Glavni promotori su bili dr. Izudin Keetovi, savjetnik u Predsjednitvu SFRJ i Todor Vujasinovi, ratni komandant Ozrenskog partizanskog odreda. S obzirom da je prilog Midhata Muratbegovia, vrlo seriozno i struno pripremljen, izazvao posebnu panju, pa i neke polemike tonove na spomenutom skupu, procijenili smo da bi kao izvor, mogao posluiti i danas za dalja prouavanja novije prolosti Graanice, te odluili da ga u cjelini objavimo i da na taj nain obiljeimo dvadesetu godinjicu izlaska Monografije Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji. I Prije osvrta na neke meni poznate dogaaje i ljude iz politikog ivota i rada u Graanici i okolini, u gore navedenom periodu, potrebno je radi boljeg razmatranja onoga to slijedi da prethodno kaPrOlOsT GRAANIKI GLASNIK 26
81
Fragmenti iz sjeanja na neke dogaaje i politiku aktivnost u srezu i mjestu Graanici...
Graanica 1942. godine. ( Pogled sa Podastrane), snimio Ismet akovi
em nekoliko rijei o mome premjetanju u graaniki srez, za uitelja u selo Doborovce, kao i o svome djelovanju prije toga. Poetkom januara 1935. godine, u treem razredu Uiteljske kole u Banjoj Luci, primljen sam u SKOJ. U slijedei razred, te iste godine, nije mi bio dozvoljen upis, pa sam nastavio kolu u Osijeku. Tu sam bio sekretar aktiva SKOJ-a u koli i lan srednjokolskog rukovodstva SKOJ-a. U januaru 1937. godine, u petom razredu, bio sam ponovo iskljuen, tako da sam kolu zavrio u Zagrebu i tu nastavio s politikim radom do stupanja u uiteljsku slubu.1
1 Sjeanje na revolucionarni pokret u predratnim uiteljskim kolama u Banjoj Luci i Osijeku autor je objavio u edicijama: Ratna sjeanja iz NOB 1941. 1942, Vojno-izdavaki zavod, Beograd 1981. str. 365 396; Banja Luka u radnikom pokretu i NOB, Institut za istoriju u Banjoj Luci, knjiga I, Banja Luka, 1981.; Zbornik radova Uesnici i svjedoci, knj. III, Drutvo za izuavanje djelatnos-
U uiteljsku slubu stupio sam u januaru 1939. godine. Moje prvo mjesto slubovanja bilo je selo Predorac, Srez glamoki u ator planini, udaljeno oko 60 km kozijeg puta od Glamoa, neto blie Drvaru i Bosanskom Grahovu. U to vrijeme, Glamoki srez je bio jedan od onih u koje su vladajui nenarodni reimi upuivali po kazni politiki nepouzdane dravne slubenike, pristalice opozicionih graanskih stranaka, hrvatske nacionaliste ili inovnike osumnjiene kao komuniste. U septembru 1939. godine premjeten sam u selo Doborovce, Srez graaniki. U Doborovcima je te godine kola bila tek sagraena inicijativom dr. Hamiti naprednog uiteljstva u Jugoslaviji, Beograd, 1984. str. 256; Dnevni list Glas Slavonije, Osijek, od 27. februara do 5. marta 1981.godine; O radu napredne omladine u Uiteljskoj koli u Osijeku pisao je dr. Mladen Ivekovi, Hrvatska lijeva inteligencija 1918 1945., knjiga I, Naprijed, Zagreb 1970., str. 295. (nap. ur.)
82
da Hadi-efendia. On je bio narodni poslanik za Graaniki srez, politike koalicije poznate kao Jugoslovenska radikalna zajednica ( JRZ), u kojoj je uestvovala i Jugoslovenska muslimanska organizacija ( JMO) Mehmeda Spahe, iji je bio pristalica i narodni poslanik. Doborovci su iskljuivo muslimansko selo. Seljaci su postavljali uslov narodnom poslaniku, koji je insistirao na otvaranju koleda uitelj bude obavezno Musliman. Izbor je pao na mene, bez mog znanja i sudjelovanja. Pojedinosti o premjetaju sam doznao tek po dolasku u Graanicu, iz razgovora sa narodnim poslanikom. Tada sam odgonetnuo da je do mog premjetaja dolo zahvaljujui preporukama koje je poslanik dobio od mojih roaka iz Gradaca. Oni su trgovakim poslom esto dolazili u Graanicu, a u dobrim su odnosima bili s poslanikom. U prvom susretu sa mnom, poslanik se uvjerio da je napravio pogrean izbor. Veoma je bio iznenaen kada je u mome depu od kaputa vidio zagrebake novine koje sam upravo na poti primio. Bila je to Slobodna rije, glasilo opozicione Samostalne demokratske stranke, iji je glavni urednik bio Vjeislav Vilder, a izdava generalni sekretar stranke, Savica Kosanovi, poznati opozicioni graanski politiar. Po njegovom, trebalo je da itam Vreme, organ vladine stranke JRZ. Oekivao je, kae, i sigurno se nadao, da u politiki saraivati s njime, to znai u selu agitovati za JRZ itd. Zbog toga se on i angaovao oko moga premjetaja. ak je, kae, i molbu za premjetaj on lino napisao i platio taksu... Rekao sam poslaniku da je pogreno obavijeten o meni, da ne moe od mene oekivati u tom pogledu nikakvu sarad-
nju. Vratio sam mu 15 dinara, koliko je rekao da je platio za taksenu marku i zahvalio mu na zauzimanju za moj premjetaj. Poslanik je jo u toku te iste kolske godine pokuavao da me premjesti, po kazni, ali mu nije polazilo za rukom. U tome ga nije podrao kolski nadzornik, ija je saglasnost bila obavezna. kolski nadzornik je bio Milan Stojanovi, pristalica Samostalne demokratske stranke. Nije bio naklonjen komunistima, ali je hvalio moju strunu obrazovanost i posebno isticao agilan prosvjetni rad u narodu, do kojeg poslaniku nije bilo stalo. Slijedee, 1940.godine, poslanik je uspio da premjesti iz Graanice kolskog nadzornika Milana Stojanovia, koji mu politiki nije odgovarao. Mjesto njega je doao iz Srbije, Dimitrije Brei. Po prianju Milana Stojanovia, bio je reimski ovjek, pristalica faistike stranke Dimitrije LjotiaLjotievac. Poslanik je uspio da dovede i novog sreskog naelnika, nekog Raida Filipovia (Raidbega) iz Travnika, spremnog na proganjanje politikih protivnika reima. Meutim, bio sam zaista prijatno iznenaen kada sam doznao da je i novi kolski nadzornik odbio da dadne saglasnost za moj premjetaj po kazni. To mi je rekao moj prijatelj, sreski poljoprivredni referent, Milan Devi, vrlo estit i poten ovjek, koji je dijelio kancelariju sa kolskim nadzornikom i bio prisutan kada je poslanik u kancelariji diktirao tubu Ministarstvu prosvjete protiv mene. kolski nadzornik nije ulazio u politike navode optunice, ali je hvalio moj uspjeh u strunom izvoenju nastave, rezultate u prosvjetnom radu van kole, to je napisao i u mom slubenom listu, prilikom inspekcije kole, koju je upravo obavio. Kako bi sada mogao traiti da za sve to, umjesto
83
nagrade, dobijem kaznu, pitao je on i sebe i poslanika. Najzad je poslanik sam potpisao tubu i lino je predao u Ministarstvo prosvjete u Beogradu. To je bilo negdje krajem 1940. godine, moda je ve bio i januar 1941. godine. Poslije toga, priao je nadzornik Milanu Deviu da je uo od nekog iz Ministarstva da su poslaniku, prilikom predaje tube, izrazili veliko uenje, kako je mogue da se bavi takvim beznaajnim stvarima u situaciji kada je u pitanju opstanak zemlje. Hamid Hadiefendi se u toku NOBa drao pasivno. Poslije osloboenja radio je kao pravni referent u rudniku Kreka. Radi nekih malverzacija financijske prirode bio je poetkom 50-ih godina suen na vremensku kaznu, koju je izdravao u KP Domu u Zenici. II U glamokom srezu, za vrijeme moga slubovanja, nije postojala partijska organizacija, iako je bilo komunistiki orijentisanih pojedinaca. U susjednom srezu, nedaleko od Drvara, u selu Kamenici, sluio je kao uitelj moj kolski drug, s kojim sam zajedno radio u SKOJ-u u Banjoj Luci (kasnije u Zagrebu), Velimir Stojni. S njime sam odravao kontakt. On je tek poslije mog odlaska, krajem 1939. godine, dobio direktivu iz Banja Luke od Oblasnog komiteta KPJ da formira partijsku eliju, prvu u tom kraju oko Drvara. U Graanici sam se prvo naao sa Hasanom Maglajlijom, sreskim veterinarom. Njega sam poznavao jo iz Zagreba, kao studenta veterine. Pripadao je grupi komunista na Veterinarskom fakultetu, jednoj od najjaih i najbrojnijih na zagrebakom Sveuilitu. Viali smo se esto na raznim skupovima zagrebakih studentskih organizacija, kojim su rukovodili komunisti
(Svjetlost, Brazda i dr.) Hasan nije bio organizovan komunista, ali je, kao student, bio za ono vrijeme dobar poznavalac marksistike literature, a imao je solidno i opte obrazovanje. Bio je vrlo uspjean i dovitljiv u popularisanju linije Partije. To se pokazalo i ovdje, posebno u selima oko Graanice u koja je odlazio slubeno kao sreski veterinar. Stekao je popularnost i u srpskim i u muslimanskim selima. Za mene je bio posebno znaajan susret u Graanici sa velom uputom, beogradskim studentom prava. Prvi put smo se vidjeli u ljeto 1937. godine, u prenoitu Ferijalnog saveza, u Banjoj Luci. Nae poznanstvo nastalo je u malo neobinim okolnostima. Prilikom naeg prvog susreta, u Banjoj Luci, nali smo se u situaciji u kojoj je dolo do fizikog obraunavanja izmeu nas i njemakog turiste, lana hitlerovske omladinske organizacije. Zbliilo nas je nae spontano i solidarno reagovanje na provokacije nacistikog omladinca. Sada, poslije dvije godine ponovo smo se neoekivano susreli u Graanici. Nisam ni znao da on tu ivi. Evocirali smo uspomene na pomenuti dogaaj koji nam je obojici ostao u prijatnom i ivom sjeanju. U navedenom periodu mog boravka i rada vezanog za Graanicu, Velo uput se nalazio na stalnom politikom radu u Graanici, sa zadatkom da pripremi formiranje prve partijske organizacije u ovom kraju. Veza i saradnja izmeu nas dvojice trajala je neprekidno od kraja 1939. godine do njegovog hapenja, poetkom jula 1941. godine, poslije kojeg je neposredno uslijedio i moj odlazak iz Graanice.2
2 U prenoitu Ferijalnog saveza u Banjoj Luci, u ljeto 1937. godine, susreo sam sluajno i upoznao Velu. Ja sam doao iz Osijeka u posjetu banjalukim drugovima, a Velo je tada pohaao Gimnaziju (ili upravo maturirao) u Banjoj Luci. U
84
4 Osim Relje Peo, meu prosvjetnim radnicima u Srezu graanikom pripadali su naprednom uiteljskom pokretu pod uticajem KPJ: uitelj u selu Boljani, prezivao se Bojovi (Stanoje), bio je i dopisnik Politike, beogradskog dnevnog lista, Spasa Vujasinovi, uiteljica u Kakmuu, drugarica predratnog komuniste, robijaa Todora Vujasinovia, uiteljica domainske kole Breda Cilenek (drugarica Relje Peo), Hilda Nemec i Ljubica (Antunovi, n. p.), ne sjeam se prezimena, drugarica Ahmeta iljia, vodila je domainski prenoite je svratio neki njemaki student, sa ruk- kurs u Petrovom Selu, a Hilda i Breda (Cilenek, sakom na leima, kao planinar obuen, putovao n. p.) u Skipovcu. Relja Peo je kao komandant je po Jugoslaviji. Hvalio se nama dvojici da je lan Trebavskog partizanskog odreda dezertirao u VI hitlerovske omladinske organizacije. Da bude jo neprijateljskoj ofanzivi, u decembru 1943. gouvjerljiviji, pokazao je svoju lansku kartulegiti- dine. Vojni sud 53. divizije NOVJ osudio ga je na maciju. Mi smo je oteli iz njegovih ruku i pocije- smrt. Strijeljan je u julu 1944. godine u Kulaima u pali. On je pokuao da nas u tome sprijei. Dolo centralnoj Bosni. Pomenuti uitelj i uiteljice nisu je do tue. Mi smo ga istukli. Na prijavu Nijemca, bili organizovani komunisti, niti su bili politiki policija je odmah stigla u Ferijalni savez, spremna aktivni. Meu uiteljima bio je poznat kao hitleroda uhapsi dvojicu komunista, koje je pretueni vac jedino Ibrahim Lika, uitelj u Graanici. U toku faista, nacista, student, trebalo da identifikuje. rata do posljednjeg dana nalazio se u domobranMi smo takvu mogunost pretpostavljali i na vri- ima. Poslije osloboenja krio se krae vrijeme sa grupom domobrana koji su uhvaeni i strijeljani. jeme se sklonili.
Zbog aktivnosti na beogradskom Univerzitetu, Velo je bio evidentiran kao komunista i kod vlasti u Graanici. Normalno je bilo pretpostaviti da bi moje javno druenje s njime skrenulo panju policijskih vlasti na mene kao dravnog slubenika, njima inae politiki nepouzdanog i sumnjivog. Zato smo nau vezu i sastanke drali u konspiraciji. Sastajali smo se na posebno dogovoren nain, na odreenom kilometru puta prema Doborovcima ili u vodenici (potoari) kod mlinara Pere, s kojim je Velo bio blizak prijatelj, a na dogovorenom mjestu ostavljali smo hitne poruke. Od Vele sam redovno dobijao ilegalni partijski materijal, koji je on donosio iz Beograda ili je do njega stizao partijskim kanalima i vezama. To je, uglavnom, bio propagandni i direktivni materijal, letci, ilegalna partijska tampa, (materijali n. u.) neophodni za orijentaciju u politikom radu s masama. Inae, ja sam nabavljao sam marksistiku literaturu, knjige i asopise, nastavio individualno da radim, proirujui svoje marksistiko-teoretsko obrazovanje, koje sam ranije stekao u radu u SKOJ-u i poslije toga. Od svih drugova u Graanici, jedino je Kemal Prohi znao za moju vezu s Velom, saradnju i zaduenja. On mi se obraao radi novanih priloga za Partiju, pomo za
panske borce, za logorae, priloge za nabavku napredne literature za Narodnu biblioteku u Graanici, iju su upravu drali komunistii u vezi drugih slinih akcija.3 U dogovoru s Velom, moje osnovno zaduenje je bilo da pripremam teren i uslove za formiranje partijske elije u Doborovcima. Poznato mi je bilo da je slina akcija inicirana i u selu Skipovac, na Trebavi, preko mog kolege, uitelja Relje Peo, simpatizera KPJ i u Petrovom Selu, pod Ozrenom, ali mi nisu bili poznati rezultati ni u prvom ni u drugom sluaju.4 U Graanici sam odravao legalno prijateljske veze sa mnogim pojedincima iz redova inteligencije, dravnim inovnicima, ljudima slobodnih zanimanja, od kojih su neki bili naklonjeni Partiji, po uvjerenju komunisti, koji tada jo nisu bili organizo3 Narodna biblioteka, imala je radio aparat. Njegovo koritenje je bilo pod kontrolom. Sluale su se i prenosile radio vijesti Londona i Moskve. Klju od radioaparata imali su: Kemal Prohi, Sakib Dini frizer, Ahmet ilji i Omer Mehinovi.
85
vani, ali e mnogi od njih to postati neto kasnije, u toku NOB-a. To su bili, prije svih, Ahmet ilji zvani Kadija. Nadimak je dobio po Visokoj erijatskoj sudakoj koli, zvanoj NOVAB, koju je zavrio u Sarajevu. Stekao je zvanje kadije (erijatskog sudca), ali se nije nikada bavio tim poslom. Dalje, Adem Osmanbegovi, advokatski pripravnik, Vehid Begi, sudski pripravnik, Omer Mehinagi, advokatski pisar, Hivzo Halilbegovi, trgovaki pomonik i dr. Imao sam poznanike i s njima se druio i meu omladinom, preteno studentima i srednjokolcima. Neki od njih, kolujui se na strani, bili su pred prijemom SKOJ ili u partiju: Zdravko i Boro Pavlovi ili kroz aktivnost u Graanici, Ahmet Duri, Adem Ali, Slobodan Sofreni, Hajrija i Safa Kurtagi, Hajrija ilji, Razija iko i dr. Meu graanima u Graanici s kojima sam dolazio u kontakt bilo je pojedinaca ije je antifaistiko i patriotsko dranje neposredno pred napad faistike njemake i Italije na Jugoslaviju doprinosilo stvaranju vrlo povoljne politike klime za mobilisanje javnosti na liniji KPJ protiv predstojee opasnosti od faizma u zemlji i izvana. Takvi su bili: dr. Avdo Prohi, optinski ljekar, dr. Stevo Jokanovi, advokat, Ljubo Hini, trgovac, Salim hafiz Ali, Hamdo Prohi, eljezniar, Viktor Kolman apotekar i njegova supruga Helena, Isidor Papo, trgovac, Muradif Dini, geometar, Ante Zidari, uitelj rodom iz Istre, Cvjeta Poua, domaica, Milena Milosavljevi, inovnica, Rifat Mehinagi, posjednik, Sulejman Belagi, hotelijer, Nikola, zvani Brada, gostioniar, (Mitar) Sofreni, pravoslavni svetenik i slikar-amater, Akelina vab, prosvjetni referent u sreskom naelstvu, nadzornik za puteve, zvani troco,
Hrvat po nacionalnosti, Salih Tihi, trgovac i vjerovatno jo neki drugi. Budui da se blizu Doborovaca nalazilo moje rodno mjesto Gradaac, odlazio sam tamo redovno i bio u vezi sa grupom naprednih intelektualacakomunistiki orijentisanih. To su bila dvojica mojih kolega: uitelj Hamid Mazalovi i uitelj Hakija Raljevi, zatim Edhem amo, sreski veterinar, kojeg sam upoznao kao studenta jo poetkom 1937. godine u Zagrebu, u redakciji Seljake misli, partijskog lista za selo, zatim Ismet Terzimehi, sreski sudija, lan KPJ, zaduen za partijski rad u Gradacu i dvojica zanatlijskih radnika Mehmedalija Tufeki i Teufik Imamovi. Neki od njih, npr. Edhem amo i Mehmedalija Tufeki, dolazili su kod mene u selo. Neke momente iz naih susreta, razgovora i diskusija evocira Mehmedalija Tufeki u svojoj knjizi Gradaac u 1941. godini (Svjetlost, Sarajevo, 1975. str. 39 i 45). Politiki ivot u samom mjestu Graanici, bio je neposredno pred rat veoma izdiferenciran. Pored napredno orijentisanih intelektualaca i demokratski antifaistiki raspoloenog dijela graana, jaao je zauujue brzo uticaj hitlerovske propagande u redovima muslimanskog klera, a preko njih u muslimanskim selima, kao i meu arijskim svijetom, posjednicima, sitnim inovnicima, zanatlijama, sitnim trgovcima, kafedijama, gradskim lumpenproletarijatom, gladnom i nezaposlenom. Zanimljivo je pomenuti da nisu bili imuni od takvog uticaja ni imuniji pojedinci meu Srbima. Npr. mnogo se prialo, izmeu ostalih, o gazda Danki Laziu. Imao je moderno (uzorno) ureeno imanje u selu Cerik, na putu iz Graanice u Brko. Bio je oenjen iz Graanice, iz porodice Ivanievia. Oduevljavao se nacional-
86
socijalizmom, novim poretkom u Evropi. Redovno je upuivao roendanske estitke Hitleru, a ovaj se pismeno zahvaljivao lino gazda Danki, s ime se on hvalisao po cijelom kraju, od Brkog do Graanice, predstavljajui Hitlera kao boansko bie, novog Mesiju. Gazda Danko, uzoran poljoprivrednik, agronom po struci, imao je uticaja i u selu i u gradu i uivao autoritet. Poslije rata Danko Lazi je suen za saradnju s okupatorom na viegodinju robiju, koju je izdravao u KP domu u Zenici. U nekim kafanama u Graanici sluale su se redovno radio vijesti, koje su nacistike radiostanice vie puta u toku 24 sata specijalno emitovale na srpsko-hrvatskom jeziku. Jedna od tih dobila je i ime Donau, najsluanije i najpopularnije njemake radiostanice. Kafana se nalazila na gradskoj pijaci, odmah do pote i banke. Bila je poznata po masovnom okupljanju simpatizera hitlerovske Njemake i masovnom sluanju specijalnih emisija pomenute njemake radiostanice. Kafane su bile naroito posjeene pazarnim danom, kada seljaci iz okolnih sela dolaze u ariju, mnogi od njih iskljuivo s namjerom da se u tom mutnom i neizvjesnom ratnom vremenu obavijeste o situaciji u zemlji i u svijetu, jer je Drugi svjetski rat ve bio poeo. Mnogi od tih ljudi sa sela su obavezno navraali u kafanu Donau i na druga slina mjesta, gdje su se prepriavale vijesti iz nacistikog propagandnog arsenala, o nepobjedivosti njemake vojne sile, hvalile socijalne prednosti i moralne vrijednosti nacistikog drutva i politike, veliao lik nacistikog voe, pripisujui Hitleru nadljudska svojstva. Sve se to prepriavajui prenosilo i irilo i u to vjerovalo bez ijednog ubjedljivog argumenta i stvarne injenice. Npr. govorilo se da je Hitler Musliman, ali on to krije, ne smije jo to u javnosti da kae
ili da je jo Muhamed, boji poslanik, pozdravljao na isti nain kao sada Hitler itd. Teko je odgonetnuti i na racionalan nain objasniti kako su takve i mnotvo slinih besmislica djelovale efektnije na nekritiku svijest mnogih neprosvijeenih ljudi nego argumentovana i racionalna objanjenja da faizam i nacizam predstavljaju ropstvo, nezapamen teror i nasilje nad ovjekom i njegovim slobodama. Neosporno da je upravo u ovom periodu na podruju Graanice i okoline uticaj Partije stalno jaao, organizovano i postepeno se irio. Ali drutvena i politika aktivnost komunista u ovo vrijeme u Graanici, ma koliko bila konstantno prisutna, po koritenju formi raznovrsna i po rezultatima zapaena, nije bila jo postigla potreban i objektivno mogui stepen organizovanosti, dovoljnu irinu i intenzitet, da bi mogla paralisati profaistiki uticaj, opasan naroito zbog prodiranja preko klera u muslimanska sela. Kod nekih komunista simpatizera revolucionarnost se ispoljavala na romantiarski nain, demonstrirajui svojim ponaanjem to upadljivije izazovno i prkosno svoje raskidanje s tradicionalnim graanskim, vjerskim i drugim obiajima, to je neke od njih udaljavalo od irokih masa i oteavalo im prilaz njima.5
5 U predratnom periodu dvije stvari karakteristine za rad partijske organizacije u Graanici mene su impresionirale: Prvo, meni je poznato iz vlastitog iskustva da je ranije SKOJ bio vjerna kopija Partije, zaahuren, zakonspirisan, malobrojan. Poslije obnavljanja grekom rasputenih organizacija SKOJ-a, dolo je u daljem radu do njegovog omasovljenja upravo na nain i metodama karakteristinim i za rad SKOJ-a u Graanici. Vjerovatno da je drug Velo prenio iskustva iz rada organizacije SKOJ-a i Partije na Beogradskom univerzitetu. Raznovrsnost formi rada dala je mogunost masovnog okupljanja omladine u Graanici, uee u kulturnoumjetnikim priredbama, italakim grupama, sportskim aktivnostima itd; Drugo, to je
87
III U selu Doborovci, izuzev nekoliko bogatijih seljaka, posjednika najplodnije zemlje, prevladavali su vlasnici po nekoliko dunuma mrave brdske zemlje. Poneki od njih drao je kravu, po koju ovcu ili kozu. Mnogi nisu mogli prehraniti sebe i svoju porodicu. Odlazili su, zajedno sa bezemljaima, iji broj nije bio mali, na sezonski rad u Slavoniju, kao kosci, eteoci, berai kukuruza, drvosjee, zidari, tesari i radili razne druge iscrpljujue poslove, ako su ih mogli nai, za vrlo male nadnice. Na prste se moglo nabrojati koliko je u selu bilo opismenjenih ljudi. Vladao je endemijski sifilis i harala tuberkuloza, uslijed nehigijenskih uslova ivota, jednoline i nedovoljne ishrane. Seoski imam (hoda) Mula Osman Hodi iz Gornjih Doborovaca, pored vjerskog poziva, koji mu je davao mnoge prednosti u selu i donosio i znatne materijalne koristi, drao je i dva duana, jedan u Gornjim drugi u Donjim Doborovcima. Mnogi seljaci, njegovi dunici, bili su prisiljeni da od njega kupuju robu na veresiju ili podiu novac na zajam, pod vrlo tekim uslovima. Od starijih vjernika u selu, hoda je prikupljao uteevinu. Poboni stari ljudi, po hodinoj preporucibrinui se jo za ivota o svome preseljenju na onaj svijetostavljali su kod hode novac, s tim da se on pobrine za njihovu sahranu, a on je taj novac ulagao u promet i nabavku robe.
karakteristino za Graanicuobuhvaen je radom veliki broj enske omladine i to to je posebno vano, Muslimanki. To su napredne djevojke koje su prednjaile u krenju puta emancipaciji muslimanskog drutva, posebno muslimanskih ena (kolovanje muslimanske kolske djece, otkrivanje i opismenjavanje ena itd.). Vano je napomenuti sva ta imena naprednih muslimanskih djevojaka u Graanici, jer je njihova misija pionirska u emancipaciji muslimanskih ena.
Hoda je bio poslovno vezan sa sarajevskim trgovcima (na veliko), a bio je u vezi i s nekim iz redova sarajevske uleme, prohitlerovski orijentisanim pojedincima. Vrlo vjerovatno da je hoda Mula Osman i pod uticajem nekoga od vjerskih autoriteta iz te sredine, poeo jo mnogo ranije, prije dolaska Nijemaca da se oduevljava i agituje za Hitlera. Narodni poslanik dr. Hamid Hadiefendi, iji je otac bio ugledni graaniki kadija, zbog ega su njega zvali i Hadikadi, oslanjao se u selu na Mula Osmana i imunije domaine, kojima je inio poneku uslugu u srezu, u sudu, gruntovnici, poreskoj upravi, optini itd. Oko njega se u srezu okupljala vjerska reakcija i pristalice vladajue koalicije tzv. Jereze ( JRZ), seoski i arijski politikanti, povezani s njim raznim sitnim interesima. Prema meni je zauzeo otvoreno neprijateljski stav poslije prvog susreta sa mnom, o emu sam ve neto rekao. I pored tako objektivno tekih uslova, trebalo je postepeno i strpljivo stvarati uporite za politiko djelovanje u selu. Moje je nastojanje ilo u pravcu da, ne samo kod kolske djece, nego i kod odraslih, predanim prosvjetnim radom u selu, razvijem i razbudim interesovanje za knjigu, za stjecanje znanja iz raznih oblasti nauke, zdravstva i njihovih svakodnevnih zanimanja od kojih seljaci ive. Poetkom 1940. godine, okupio sam stotinjak seoskih mladia, koji su bili prestari da redovno pohaaju kolu. Poeo sam prvo njih da opismenjujem. To je bio prvi analfabetski kurs odran u Doborovcima. U jesen iste godine odrao sam, sa priblino istim brojem mladia, drugi analfabetski kurs. Oba su naila na vrlo dobar odziv i s uspjehom su zavreni. Pokazalo se da kod seoske omladine postoji interes i elja da
88
se opismene, da steknu potrebna saznanja o sebi, o svome ivotu, ljudima oko sebe, zbivanjima u zemlji i svijetu. Poeo sam prikupljati sredstva i nabavljati knjige. Trebalo je formirati u koli biblioteku i otvoriti seosku itaonicu.To sam slubeno obrazloio vlastima u Sreskom naelstvu kao hitnu potrebu da bi kursisti, poslije uspjeno zavrenog kursa, mogli nastaviti da se dalje obrazuju, obnavljaju i proiruju steeno znanje, jer bez toga postoji mogunost da zaborave ono to su nauili. U realizaciji moje inicijative i organizovanju kurseva mnogo mi je pomogla svesrdna podrka i razumijevanje na koje sam naiao kod uiteljice Akeline vab, prosvjetnog referenta u Sreskom naelstvu. Ustvari, postigao sam da legalnim putem doem u direktan kontakt s veim brojem mladih ljudi u selu, zainteresovanih za stjecanje znanja i lino obrazovanje i da pronaem legalnu formu za njihovo okupljanje i druenje sa mnom. Istovremeno, sprijateljio sam se s mnogim dobrim domainima, naroito s roditeljima kolske djece. Kod njih je nailazio na otpor svaki pokuaj mojih protivnika da protiv mene hukaju seljake i da ih nagovaraju da me tuakaju kod vlasti. Od svih poznanika, spomenut u obavezno trojicu: Saliha ekia, Muhameda Huskanovia i Omera ustera. Salih eki je drao u Doborovcima trgovinu s gostionicom i prenoitem pored glavnog druma. Bio je liberalnih graanskih pogleda, veliki prijatelj kole i prosvjeivanja sela. Suprotstavljao se profaistikoj propagandi, kojoj su olako podlijegali mnogi ljudi na selu. Muhamed Huskanovi je sin vrlo uglednog domaina Hadi efendije, kojeg su i poslije smrti s potovanjem mnogi
Velo uput, sekretar prve elije KPJ u Graanici
spominjali u Doborovcima i oblinjim selima. Muhamed je, kao i njegov otac, bio vjerski obrazovan, ali se nije bavio vjerskim pozivom, niti je bio optereen vjerskim predrasudama. Uivao je potovanje u selu i politiki vrlo pozitivno i razumno uticao na seljake. Seoski obuar, Omer zvani uster (ne sjeam se njegovog prezimena) pokazao je veliko interesovanje za ueem u politikim razgovorima do kojih je dolazilo izmeu mene i seljaka u raznim prilikama, a ponekad spontano u kafani Saliha ekia, gdje su mnogi, kao i Omer, redovno navraali. Uvijek se stavljao na moju stranu i podravao me kada je dolazilo do sukoba s neijim suprotnim i neprihvatljivim miljenjem. Bio je trn u oku mnogim, privrenim strogom potovanju vjerskih propisa i zastarjelih obiaja, do kojih Omer nije drao, niti je to krio od sela. Najvjerovatnije, da nije tako brzo doPrOlOsT GRAANIKI GLASNIK 26
89
lo, uslijed ratnih dogaaja u aprilu 1941. godine do moga odlaska iz sela i time prestanka moje saradnje s njima, ova spomenuta trojica bi vrlo brzo postali prvi aktivisti u selu. Takvo moje oekivanje je bilo opravdano. Na takav zakljuak upuuje i njihova kasnija saradnja u toku NOB-a. Djelovali su kao obavjetajna grupa 16. vojvoanske divizije u ijoj se operativnoj zoni nalazilo podruje Graanice. Salih eki je odravao vezu s majorom Nikolom Lekiem, obavjetajnim oficirom ove divizije. Jedan vojvoanski bataljon ulazio je i u Doborovce. Tom prilikom pretresli su duan Mula Osmana Hodia i tajna sklonita u kojima je drao nagomilanu raznu robu s kojom je hoda na veliko vercovao. To su bila prava stovarita tekstila, obue, odjee, ivenih namirnica, duhana, kafe, eera, pirina itd. svega to je bilo najpotrebnije za snabdijevanje jedinica NOV-a. Salih je, u saradnji s ovom dvojicom, po zadatku, pratio i kontrolisao kretanje i jainu neprijateljskih vojnih formacija iz pravca Graanice i Sokola, odakle je neprijatelj esto pokuavao da iznenadnim napadima ugroava osloboenu teritoriju, Posavsko-trebavski okrug, sa sjeditem u Gradacu. Radilo se o ustaama iz Sokola, erkeskim konjikim jedinicama, esesovcima, etnicima sa Ozrena, Trebave ili Majevice, ije su veze ile preko Doborovaca. Zahvaljujui upravo informacijama iz ovog izvora, Posavsko-trebavski partizanski odred je krajem 1943. godine saekao u zasjedi, blizu Srnica, odred erkeza i do nogu ih potukao. Neposredno poslije napada na Jugoslaviju, u aprilu 1941. godine, u Doborovce su pristizali dijelovi jedinica Jugoslovenske vojske u povlaenju sa granice prema maarskoj, odakle su nadirale njemake motorizovane trupe. Tako je sa poloaja kod
Vinkovaca stigao i 1. divizion 10. artiljerijskog puka iz Tuzle. Vojska se prebacivala preko Save kod Oraja i na putu prema Graanici, zatekla ih je kapitulacija u Doborovcima. Njemaka vojska je ve bila u Graanici. Bilo je vee kada je stiglo kurirom nareenje da se predaja izvri u Graanici. Neki oficiri i vojnici dezertirali su jo prije kapitulacije. Neki su krenuli u Graanicu da se predaju. Jedan major, prilikom predaje, ubio je iz pitolja njemakog oficira, koji je primao oruje, a drugi je izreetao majora. U Doborovcima, im se meu vojskom pronio glas o kapitulaciji, u potoku pored druma ubio se Jevrejin, po imenu Pesah, trgovac iz Doboja. Veina vojnika se razbjeala. U toku noi seljaci su raznijeli svu opremu i oruje. Na cesti su ostali topovi, iz kojih su bili izvaeni zatvarai, na tokovima prerezani paoci. Dan-dva poslije toga, naao sam se sa seljacima okupljenim ispred kafane Saliha ekia. Bio je meu njima i Mula Osman Hodi. Omer uster je zahtijevao od mene da kaem seljacima ta se to dogaa sa naom zemljom i u svijetu. Veina prisutnih bila je iznenaena neoekivano brzom propau drave, zapanjeni pred do tada nevienom vojnom silom s kojom su Nijemci okupirali zemlju. Bili su mnogi zabrinuti ta e se dalje dogoditi. Tek proglaena NDH, primljena je s nepovjerenjem. Za njih je to bila prava zagonetka. Tui nazivi, nepoznata imena, a za ustae nisu nikada ni uli. Stariji su u Prvom svjetskom ratu sluili austrougarskoj vojsci, bilo je meu njima i ratnih vojnih invalida, prieljkivali su obnavljanje austrougarske drave. Meni je bila poznata partijska direktiva data jo u vezi s ocjenom demonstracija 27. marta u Beogradu. Partijske materijale o tome davao mi je Velo uput odmah posli-
90
je tih dogaaja. ini mi se da se on za vrijeme demonstracija naao u Beogradu. Prenio mi je da drugovi u Beogradu ocjenjuju martovske demonstracije kao dogaaj od velike istorijske vanosti za Partiju i dalju revolucionarnu borbu u zemlji. Partijska direktiva je bila jasnaodluan kurs na odbranu nezavisnosti zemlje i pripremati se za oruanu borbu protiv okupatora. U tom smislu sam poeo da objanjavam seljacima situaciju. Uvjeravao sam ih da je rat ustvari tek poeo i da nije jo gotov, da Hitler nee i ne moe pobijediti, da e protiv njega ustati cijeli svijet... Hoda Mula Osman je poeo da vie na mene. Iznenadio je prisutne. Prijetio je da e me odmah predati Nijemcima, im dou u selo. Oekivalo se zaista da njemaki vojnici dou radi preuzimanja topovskih baterija i druge vojne opreme koju su naredili da optina prikupi od seljaka pod prijetnjom najstroih kazni. Mula Osman je jo ranije potajno irio glasine po selu da e Hitler osvojiti cijeli svijet. Sada je na sav glas tvrdio da je Hitler pokorio sve drave, da je sve gotovo, da se nema ta drugo ekati. Cijeli je svijet njegov. Omar uster je pred svima nazvao hodu neznalicom, rekao mu je da on ne zna ta se dogaa u svijetu, a uitelj zna sve, on ita knjige, prati novine... on treba da kae ljudima.... Omerovo istupanje je nailo na odobravanje mnogih seljaka. Smatrali su da se hoda mnogo osilio, a upravo zbog toga se veina njih od njega ustruavala. Pokuao je da odmah poslije proglaenja tzv. Nezavisne drave Hrvatske, osnuje u selu ustaku strau. Ali, ovo to se dogodilo uticalo je da to seljaci ne prihvate. Neto kasnije, hoda je mnogo doprinio da se u susjednom selu Sokolu, formira ustaka milicija pod zapovjednitvom Ibrahima Pjania, biveg austrijskog
podoficira, inae seoskog dunera. Mula Osman Hodi je poslije rata suen zbog saradnje s okupatorom na duu vremensku kaznu koju je izdrao u KPD Zenici. U situaciji poslije opisanih dogaaja uslijedio je iz razumljivih razloga, moj odlazak iz sela, a time je prestala aktivnost na daljem voenju zapoetih akcija u Doborovcima. Od kraja aprila do poetka jula 1941.godine nalazio sam se u Graanici. Bio sam stalno u vezi sa Velom uputom. Poslije njegovog hapenja, poetkom jula, Graanica je ostala bez partijske veze. Ja sam preao u Gradaac, na vezu Ismetu Terzimehiu, lanu KPJ, s kojim sam nastavio da radim. Kapitulacija i dogaaji koji su uslijedili poslije nje, izmijenili su iz temelja politiku situaciju u Graanici. Njemake trupe, prvo jedan tenkovski odred, zatim jedan ojaan konjiki eskadron Austrijanaca, zadrali su se u Graanici sve do napada njemake na SSSR 22. juna 1941. godine. Za ustakog logornika postavljen je Franjo Taborski. Meni lino nije bio poznat, ali mi je Hasan Maglajlija priao da je to sin nekog andara koji je nekada sluio u ovim krajevima. Prije rata Taborski je imao koncesiju i drao motorni mlin, jedini u Graanici. U prvo vrijeme okupacije, predstavljao se kao da malo naginje crvenim, ali poslije napada na SSSR nije bilo vie ni traga od tog naginjanja. Od njega neusporedivo opasniji pokazao se Ratko Gada. Do rata je sluio negdje kao potanski inovnik, inae rodom iz Graanice. Ne znam u kakvoj je funkciji kao ustaa bio, ali se pokazao kao da ima veu vlast od logornika i bio je mnogo brutalniji i agresivniji od njega. Majka mu je bila Srpkinja, a otac Hrvat, potanski inovnik, poginuo je kod Gradaca poetkom 30-ih godina, u potanskom autobuPrOlOsT GRAANIKI GLASNIK 26
91
su koji je prevozio potu izmeu Graanice i Gradaca. Poznavao sam Ratka kao aka tuzlanske gimnazije. Bili smo u istom razredu. Dvojica njegove mlae brae, Duko i Vlado druili su se prije rata sa naprednom omladinom, ali pod terorom starijeg brata Ratka, prili su ustakoj mladei. Malo je ko u Graanici oekivao da e se iz Ratka ispiliti takav ustaki razbojnik, kakvim se pokazao od prvih dana ustake vlasti, a jo manje da e ga u tome slijediti i njegova dva mlaa brata. Sva trojica su vinovnici mnogih zala i zloina nad svojim prvim susjedima Srbima. Od malobrojnih porodica hrvatske nacionalnosti u Graanici, pored Gada i Taborskog, isticala se kao ustaka i porodica Ante Butkovia, eljeznikog slubenika. Od njegove tri keri, kasnije poudavane za ustake funkcionere, jedna se zvala Matilda. Zabavljala se prije rata sa Ratkom Gadom. Otuda potie prijateljstvo izmeu ove dvije porodice. Meu prvim ustaama u Graanici, kao vrlo aktivnu, treba pomenuti i graaniku babicu, ijeg se imena ne mogu sjetiti, koja je kasnije kao ustaki zloinac, emigrirala. Taborski i Gade bili su veliki suparnici i u stalnoj svai i sukobu oko prisvajanja raznih vrijednosti, zlatnika, nakita, novca itd. koje su ucjenjivanjem prisvajali od srpskih porodica. Prijetnja, iseljavanjem i protjerivanjem u Srbiju, visila je svakodnevno, kao Damoklov ma, nad glavama ustraenih ljudi. Davali su i posljednju paru i porodinu dragocjenost. Pokazala se uzaludna njihova nada da e, podmiujui zloinac, zatiti sebe i porodice od nezapamenog divljanja i terora, koji se u Graanici prvo sruio na srpske porodice. Jo u aprilu 1941. godine, neposredno poslije kapitulacije, pod normalnim uslovima prvo su otputovali iz Graanice u Srbi-
ju svi inovnici iskljuivo porijeklom iz tih krajeva. Meu njima je bio i kolski nadzornik Dimitrije Brei. Na ispraaju mi je rekao: Eto, kolega, doe i vae vrijeme. Oevidno da je on pobrkao pojmove, pa je sve protivnike bivih nenarodnih jugoslovenskih reima, a znao je da sam bio jedan od njih, strpao u isti ko. Poto sam znao da je kolski nadzornik pristalica Ljotieve faistike stranke, odgovorio sam mu da je sada dolo njegovo vrijeme, a moje e tek doi. Time sam mu stavio jasno do znanja da ja nisam hrvatski nacionalista, nego jugoslovenski komunista, to je nadzornik izgleda, shvatio, ali sudei po njegovom dranju, iako mi nije nita odgovorio, inilo mi se da mu je to bilo jedno te isto. Ustaki funkcioneri, iz najvieg rukovodstva, negdje u prvoj polovini maja 1941. godine odrali su u Graanici javni zbor u parku, ispred zgrade biveg Sreskog naelstva, sada Kotarske oblasti. Govorio je prvo Ademaga Mei, poznati austrofil jo iz Prvog svjetskog rata, koji je skupljao po Bosni dobrovoljce i slao u borbu protiv Srbije. On je sada doglavnik, lan najueg rukovodstva NDH. Za njim je govorio Viktor Guti, ustaki stoernik, predratni advokat iz Banja Luke. Zbor je bio prilino posjeen. Svijet se interesovao da uje predstavnike nove drave. Kada je Guti poeo da najpogrdnije napada srpski narod i da prijeti da e gvozdenom metlom pomesti sve Srbe iz Bosne, zbor se poeo malo po malo osipati tako da je prisutnih do kraja zbora ostalo upadljivo malo. To je predstavljalo svojevrsnu demonstraciju neslaganja sa ustakim napadom na ivote i imovinu Srba. Na protjerivanju srpskih porodica iz Graanice u Srbiju, uz Taborskog i Gadu, angaovali su se i katoliki upnik, ustaki ideolog, Kamber i dr. Omer Mufti ad-
92
vokat, obojica iz Doboja. Ustvari, radilo se o njihovom ueu u podjeli opljakane srpske imovine i novca primljenog na ime navodno otkupnine. Oni su davali nesretnim ljudima lana obeanja da e ih zatititi od iseljavanja, a zatim su ih otpremali u logor ili direktno u smrt. upnik Kamber je emigrirao ili je negdje po- Spomenik partijskoj eliji (Gaj, Graanica) ginuo krajem rata, a Omer Mufti je za svoje zloine lo je preduhitriti iznenadne ustake akciizdrao kaznu u KPD Zenica. je hapenja, kakvo je realno bilo oekivati. Prva dva mjeseca poslije okupacije ili Ustakim vlastima bi politiki odgovaralo neto malo vie, dunost kotarskog pred- da uvuku u svoje redove potene muslistojnika vrio je Adem Osmanbegovi. manske intelektualce, ali sasvim je sigurno Meni tada nije bilo poznato da li je pri- da ti pojedinci ne bi mogli uticati da ustahvatio tu dunost samoinicijativno ili u e izmjene svoju politiku proganjanja Srba dogovoru i s odobrenjem nekog poveza- i protjerivanja u Srbiju, upravo ono to su nog s Partijom. Drao se vrlo pozitivno. poeli da rade u Graanici. Kotarska oblast je bila nadlena za iseljaPoslije izvjesnog vremena, negdje prvih vanje srpskih porodica. On se uporno su- dana jula, u razgovoru sa mnom dr. Stevo protstavljao izvravanju tog naloga. Ubr- Jokanovi, advokat, ak je i prijetio da e zo poslije njegovog premjetaja u Banja za sve to se radi sa Srba (ije su porodice Luku, dolo je do iseljavanja. Krajem maja tih dana bile iseljene) platiti i potena muili poetkom juna, Salih eki me je oba- slimanska inteligencija, zato to pojedinci vijestio da neki napredni i ugledni graani iz njenih redova odbijaju da prime politimisle da bi u Graanici trebalo da poteni ke i upravne funkcije u srezu. Pitao sam ga i estiti Muslimani iz redova inteligencije ko e i kako te pojedince zatititi i spasiti preuzmu rukovodee funkcije i uzmu u za- od moralne i politike osude kojoj se izlatitu Srbe i njihove porodice od oloa koji u, primajui se pa makar i iz najpotenijih ih zlostavlja i progoni. Po njihovom, treba- pobuda, funkcija u ustakim organima vlalo bi da se i ja s takvim zadatkom i ciljem sti? Po njegovom shvatanju kao da je situprimim neke dunosti. Doznao sam kasni- acija liila na pozorinu predstavu. Poslije je da to Hasan Maglajlija nije prihvatio. uspjeno izvedenog komada, talentovani Obavijestio sam o tome Velu uputa. izvoai uloga bit e nagraeni burnim Sloili smo se da ne treba primati nika- aplauzom. On je bio daleko od pomisli na kve funkcije, ali koristiti svaku mogunost oruani otpor. Ubrzo zatim, on se izgubio da otkrivamo namjere neprijatelja da bi iz Graanice. Mislim da je tih dana nekom se mogli na vrijeme obezbjeivati. Treba- vezom otiao u Srbiju.
93
Sredinom maja, ustae su uhapsile Kemala Prohia, partijski zaduenog za SKOJ. On je zaista bio pokreta i organizator aktivnosti napredne omladine u Graanici. S njima je uhapeno jo nekoliko omladinaca. Sretna okolnost je bila u tome to se na dunosti u Graanici jo nalazio Adem Osmanbegovi. On je, uz pomo Fadila abia, inovnika u Kotarskoj oblasti, sklonio kompromitujui materijal, pronaen kod uhapenih omladinaca. Zahvaljujui smjelosti i snalaljivosti ove dvojice simpatizera KPJ, uhapeni omladinci i Kemal, nakon izvjesnog vremena provedenog u ustakom zatvoru, puteni su na slobodu u nedostatku dokaznog materijala. Poslije premjetaja Adema Osmanbegovia, kotarskog predstojnika je zamjenjivao Franjo ajka, predratni policijski pristav. Njegova ena bila je po narodnosti Srpkinja, rodom iz Srema, uiteljica jo od prije rata na osnovnoj koli u Graanici. Zbog posla kojim se bavio njen mu, bio sam prema njoj nepovjerljiv. Nisam ni pokuavao da se kao s drugima i s njom blie sprijateljim, premda je bila veoma prijatna i drutvena. Iznenadio me je njen neoekivani incident sa ustaama. Najmanje se moglo oekivati da e ona biti prva koja je u Graanici stupila u otvoren sukob s ustakim logornikom i Gadama. Zbog toga su ustae nju prvu od Srba protjerali iz Graanice. Ustae su zabranile pravoslavnim vjernicima da u crkvi vre slubu boju. Crkvena vrata su zakovali nekim od maltera prljavim daskama, uzetim iz susjednog dvorita u kojem se upravo zavravala pred rat zapoeta zgrada Sokolskog doma. Jednog od prvih nedjeljnih prijepodneva, poslije te zabrane, ena Franje ajkaa je provalila u crkvu i bez iijeg prisustva odrala bogosluenje. Pouzdano znam, ona nije
uivala glas pobone ene. To je ustvari bio njen revolt protiv ustakog skrnavljenja bogomolje obespravljenih pravoslavnih vjernika. Ustae su drale u tajnosti njeno protjerivanje. Lansirali su vijest da je otila u Srem kod roditelja. Mnogi su ipak doznali pravi razlog njenog odlaska i s potovanjem govorili o njenom hrabrom gestu. Po dranju njenog mua moglo se zakljuiti da nije bio ravnoduan, da je ak zbog toga i patio. Javno to nije niim pokazivao niti spominjao enu. Poeo sam navraati i njemu u kancelariju, usput kada po obiaju dolazim u posjetu i nekim drugim prijateljima inovnicima u Kotarskoj oblasti (geometru, gruntovniku, prosvjetnom referentu i dr.). On je bio vrlo suzdrljiv u razgovoru sa mnom. Dao mi je razumjeti da on ne odobrava progone i iseljavanje Srba, ali nije bio spreman da se izlae opasnosti suprotstavljajui se zbog toga ustaama. Znao sam da je antikomunistiki raspoloen i da mu je bio zanat prije rata, a i sada bi trebalo da bude, da pronalazi i hapsi komuniste. Pretpostavljam da je morao biti informisan o meni i mome politikom opredjeljenju prije rata. Zato nije trebalo imati iluzija o njemu. Ubrzo iza toga pruila mi se prilika da se uvjerim da ga nije naputalo njegovo antikomunistiko uvjerenje i raspoloenje. Ali moj utisak je bio da se ipak u njemu neto lomilo. I to se zapaanje pokazalo tanim. On je u toku rata priao NOP-u. Iz Graanice premjeten je u Bosanski amac. Odmah poslije osloboenja, kao saradnik u NOB-a, postao je jedan od prvih predsjednika Sreskog narodnog odbora u Bosanskom amcu. Naao sam se jednom (posljednjih dana juna) u njegovoj kancelariji, prelistavajui kao i obino novine. On je slube-
94
no primao svu dnevnu tampu. Sjedio sam kraj prozora u uglu prostrane kancelarije kotarskog predstojnika, kojeg je on zamjenjivao. Namjerno sam se udaljio od njegovog stola za kojim je on, izbjegavajui razgovor, sjedio i radio (pisao). Najednom je hrupio na vrata Ratko Gada s pukom u ruci. irom je otvorio vrata, ne idui dalje od njih, ne prilazei stolu, obratio se ajkau, pitajui ga na sav glas, zapovjedniki Kada e goniti te Srbe. ajka je priao snishodljivo Gadi, koji je stajao sa akom na kvaki od vrata. Smirenim glasom objanjavao je Gadi da prvo treba hapsiti komuniste, a ne Srbe. Gada to nije poricao, ali odluno je insistirao da odmah pone iseljavanje Srba i njihovih porodica. Izgledalo je da Gada nije imao namjeru da se zadrava i ulazi u kancelariju, kao da je navratio usputno, urei nekuda. Razgovor je trajao nekoliko minuta. On se nije odmicao od irom otvorenih vrata. Drao se nadmeno, zapovjedniki, ton mu je bio prijetei i otar. Nije bilo ni potovanja autoriteta zamjenika Kotarskog predsjednika. Pretpostavljao sam da je ta hladnoa u linom odnosu posljedica incidenta ajkaeve ene upravo sa Gadom i njegove line uvrijeenosti. Vjerovatno da je ajka, znajui za moje prisustvo, bio u razgovoru suzdrljiviji i oprezniji od Gade, koji po svemu sudei nije obraao panju da li ima jo koga u kancelariji. Bio sam zaklonjen novinama, pravei se da itam, nisam se micao s mjesta, sve dok nije zalupio vratima i otiao. Odmah sam na ve ranije ugovoreni nain traio hitan sastanak sa Velom. Prenio sam mu razgovor. Zakljuili smo da je potrebno hitno preduzeti mjere predostronosti pred opasnou od premetaine i hapenja, do kojeg je zaista, kroz nekoliko dana i dolo.
Nalog za hapenje, prema kasnijem prianju Vele, dao je ustaki logornik iz Tuzle, Milas, a hapenja su izvrila 2. jula etvorica ustaa iz Lukavca. Pretresu nije prisustvovao niko iz Kotarske oblasti, niti od ustaa iz Graanice, izuzev jednog koji je ustae iz Lukavca doveo do Veline kue. Mogue da je do hapenja dolo na inicijativu i u dogovoru Kotarske oblasti i Ustakog logora iz Graanice sa Ustakim logorom i policijom u Tuzli, ali mogua je i pretpostavka da je ustaka policija poslije napada Njemake na Sovjetski savez, hapsila po optem nalogu sve, od ranije evidentirane i poznate u ovom kraju, lanove KPJ i aktivne njene simpatizere. Kao takav, Velo je bio poznat vlastima prije rata. S Velom sam poslije njegovog hapenja, doao u vezu preko njegovog ujaka, Dimitrije, koji je drao gostionicu u Graanici. Kod njega je Velo ivio i kolovao se zahvaljujui njegovoj pomoi. Dimitrije je bio na simpatizer i pouzdan ovjek. Trebalo je prvo saekati da s Velom uspostavi vezu njegov ujak. U meuvremenu uslijedilo je iseljavanje srpskih porodica, meu kojima i Velinog ujaka. Kasno nou, ustae su neke ak iz postelje dizali i pozivali jednog po jednog dravnog slubenika. Trebalo je da odmah svi dou u Kotorsku oblast. Pozvan sam i ja. Logornik Taborski je uruio svakome od prisutnih zapeaen koverat u kojem se nalazilo strogo povjerljivo nareenje ta i kada je trebalo da svaki od slubenika izvri. Koverat je dozvoljeno otvoriti tek ujutro rano (ini mi se u 4 sata). im sam doao kui, otvorio sam istog asa koverat. Nareenje se odnosilo da kao svjedok prisustvujem iseljavanju porodice Ranka pekara. To je upravo bio pekar od kojeg je moja tata kupovala hljeb. Odmah sam poslao mlau sestru moje drugarice,
95
Eminu iko, da obavijesti Ranka o svemu. Nije bio iznenaen. Rekao je da je on dao sve to je imao novaca. Nema koliko mu trae i mora seliti. Ujutro oko 8 asova, otiao sam kod ajkaa u kancelariju, da izvidim ta se u toku noi dogodilo. Nisam ga vidio da je bio prisutan sino kada je logornik dijelio koverte inovnicima. Rekao sam mu da nisam postupio po nareenju. On mi je potvrdio da mnogi nisu doli. Ispostavilo se da je to bila samo formalnost. Ustae su izvrile iseljavanje prema svome planu u toku noi, mnogo ranije nego to su pozvali svjedoke da prisustvuju popisu imovine. U ajkaevoj kancelariji, na stolu ispred njega, nalazio se snop naslaganih slubenih formulara (kartona). esto je zadravao pogled na njima. Zatim je okretao glavu, gledajui negdje na stranu, kroz prozor. Bio je umoran, neispavan. Pretpostavljao sam, jo na prvi pogled, da bi to mogli biti formulari koje je trebalo da on popuni za svakog lana iseljene porodice. To mi je kasnije i sam rekao. Tada sam izbliza poeo da itam rubriku po rubriku. Osim imena i prezimena, vjerske i nacionalne pripadnosti, traio se za svakog podatak da li je pripadao etnikoj organizaciji, da li je solunski dobrovoljac, da li je uestvovao u zlostavljanju i progonima Hrvata, za koga je glasao na skuptinskim izborima 1935. i 1938.godine itd. Bilo mi je jasno da e, na osnovu ovih podataka, ustae vriti selekciju, najvjerovatnije u Slavonskoj Poegi. Transport prvo ide tamo. Tu e odluivati koga e u logor, a koga u Srbiju. Kod mene je prevladalo uvjerenje da ajka lino na odobrava iseljavanje srpskih porodica, niti je pristalica proganjanja Srba. Ali nisam siguran koliko je on, kao formiran policajac bio spreman da
preuti ili netano navede neke podatke, a to je upravo trebalo da uradi u ovom sluaju, popunjavajui ove formulare. Oevidno da je oklijevao. Ako ih popuni tano, na to ga obavezuje njegova sluba, bio je svjestan da e zbog toga stradati mnogo ljudi, a ako unese netane podatke, ili neke zataka, moe dovesti isto tako sigurno sebe u opasnost. Ali i to odugovlaenje s popunjavanjem formulara i zadravanje zbog tog transporta, prijetilo je da sudbinu iseljenika uini krajnje neizvjesnom. Postojala je mogunost da se svakog momenta pojave Gade i logornik. Ako oni unesu podatke u formulare, u tom sluaju se moglo sa sigurnou tvrditi da se o ovom transportu dalje od Slavonske Poege, ne bi vie ni za trag znalo. Vremena za ekanje nije bilo. Ponudio sam da ja popunim formulare, ajka je spremno prihvatio takvo rjeenje. Istog asa ieznuo je nekuda. Nije se vie pojavljivao. Pretpostavljam da se uplaio onoga to je oekivao da u ja uiniti. Otiao sam u Higijenski dom. Putem sam doznao da se Gada i logornik ne odvajaju jedan od drugog. Tragaju za zlatom i dragocjenostima, navodno skrivenim u zidinama kua nekih bogatijih iseljenih Srba. To je bila sretna okolnost u nesrei koja je zadesila ove ljude. Djelovala je na mene ohrabrujue, jer sam se i sam plaio, svjestan opasnosti i posljedica ako otkriju podvalu koju sam spremao da upravo izvedem. Zgradu i dvorite, gdje su iseljene porodice ekale na transport, stalno su opsjedali smjenjujui se jedni za drugim, njihovi susjedi, prijatelji, poznanici iz Graanice, koji su ih u izobilju snabdijevali hranom i ostalim najnunijim potrebama za daleki i za sve njih neizvjestan put. Naroito se u
96
tome isticao nadzornik puteva, Hrvat, rodom iz Hrvatske, inae poznat kao protivnik ustaa i njemakih faista. Velik broj graana bio je ogoren. Nisu se ustruavali da javno protestvuju i osuuju ustako nasilje. Mogle su se vidjeti suze u oima mnogih koji su teko i s bolom podnosili ovako neoekivano potresan i tuan rastanak sa svojim susjedima i mjetanima, Srbima. Ljudi su sjedili u grupama, na travi, ili priajui etkali po dvoritu, ograenom visokom od ice pletenom ogradom. Duboko me se dojmio susret s mnogim od njih. Podnosili su dostojanstveno nanesene im uvrede i ponienja. Ali teko je bilo gledati bliska i poznata lica, toliko ojaena, psihiki izmuena, isplakane oi ustraenih ena, na izmaku fizike snage od umora i straha. Jo tee su mi padali pogledi nekih nepoznatih ljudi, upueni meni, puni nezasluenog prezira i neopravdane mrnje, kojoj sam se s najboljom namjerom i samoinicijativno izloio u elji da tim istim ljudima pomognem da se spasu. Kada sam uspjeno obavio posao i odlazio rastereen od strepnje i straha uo sam, izlazei iz dvorita, psovku i prijetnju da e sve za ovo platiti Turci. Oevidno, u zabludi i neznanjusvrstali su me pogreno meu svoje neprijatelje. Neki od njih sauvali su to pogreno miljenje o meni i po povratku u Graanicu poslije osloboenja. Velo je tada, kao sekretar ili lan Sreskog komiteta, odrao sastanak s tim povratnicima. Poslije objanjenja, koje im je dao o toj naoj akciji, mnogi od njih susretali su me sa zahvalnou. Govorili su da jedu hljeb mojim zubima, to e rei da sam im ja spasio ivot, ali njihova zahvalnost pripada svim graanikim komunistima poevi od Vele pa dalje.
Bilo je iseljenih 25 do 30 porodica sa ukupno 70 do 80 lanova. Neke od tih porodica ja sam poznavao, kao npr. graanikog protu Sofrenia, vrlo naprednog i slobodoumnog ovjeka, bavio se slikarstvom, zatim porodicu eria geometra, Trifkovie i jo neke trgovake inovnike i zanatlijske porodice iz grada. Neki mi nisu bili po imenu poznati. Po dolasku, na brzinu sam razdijelio poznanicima voe i ostalo to sam usputno pokupovao za njih, a onda sam pozvao na razgovor prvog Vladimira Simeunovia, predsjednika predratne etnike organizacije u Graanici. On je bio solunski dobrovoljac, srpski patriota i veliki Jugoslaven. Radio je u sudu kao sitni inovnik (ini mi se ovrha voditelj). Bio je vrlo duhovit i rado sam se s njim sretao. Upoznao sam ga s rubrikama u formularu i prvo njegov popunio, otprilike ovako: vjeragrkoistona, nacionalna pripadnosthrvatska, nije bio solunski dobrovoljac, nije nikada pripadao etnikoj organizaciji, nije uestvovao u proganjanju Hrvata, glasao za Maeka itd. Sve u tom smislu. Objasnio sam Vladimiru da u na isti nain popuniti sve formulare, ali to neu nikome od njih rei. Trebalo je to drati u tajnosti. Zato sam ga zamolio da to nikome od njih ne pria. On me je prijateljski savjetovao i upozorio da to ne inim. Jer, sav svijet zna ko je on i ta je bio. Mislio je da se uzaludno izlaem sigurnoj opasnosti. Ustae, im pogledaju formular, vidjet e da podaci o njemu nisu tani. Upravo je to bilo ono najvanijeda niko od njih u Graanici ne vidi popunjene formulare. Opasnost je zaista postojala, ali su okolnosti ile na ruku. Prolo je i podne, a Gada i Taborski jednako uporno su pretraivali opustjele domove iseljenih bogatijih srpskih porodica. Najdue su se zadrali u kui trgovca Blagojevia. Tu
97
su ruili i zidove. Bili su navodno obavijeteni ili su sami pretpostavljali da su negdje u kui zazidane velike dragocjenosti. Nije mi poznato da li su neto od toga pronali ili moda nije ni bilo nita sakriveno, ali kada su prestali da to rade, voz sa iseljenim porodicama i formularima sa izmiljenim podacima o njima, bio je ve daleko od Graanice. Transport je pratio Ismet Jahi, iz sastava ustake strae, sin Sejdage Jahia, poznatog handije i kafedije iz Graanice. Radio je kod oca u kafani jo u vrijeme kada sam, kao gimnazijalac, navraao i spavao kod Sejdage, ekajui neku usputicu iz Graanice za Gradaac, idui iz Tuzle kui za vrijeme kolskog odmora. Ismet se naao u ustakoj strai po neijem nagovoru da bude pri ruci i od koristi ljudima iz arije. Neko od prijatelja pobrinuo se i uredio da Ismet bude u pratnji. Nastojalo se da uz iseljavane porodice bude neko njima poznat, u iju se pomo mogu pouzdati i koji e obavijestiti po povratku o njihovoj daljoj sudbini. Povjerio sam Ismetu da nosi zapeaene formulare. Predao ih je ustaama u Slavonskoj Poegi. Sluao je njihove komentare: Pa to su nai ljudi. Praksa je bila da se iseljene srpske porodice, po dolasku u Slavonsku Poegu, prvo smjetaju u sabirni logor, bodljikavom icom ograenu ledinu, odakle se kao po pravilu veini gubio svaki trag. Ustae nisu zadrale ni jednu porodicu iz Graanice. Svima je dozvoljeno da osobnim vozom, koji je u to vrijeme predstavljao veliku udobnostnastave put za Srbiju, bez ikakvih komplikacija. Jedino se Ismet pokazao neoprezan. Priao je kako se poljubio na rastanku s jednim od svojih graanikih prijatelja. Nije vidio da ga u stanici posmatra ustaki starjeina. ta ga ljubi, dreknuo je, opsovao mu
majku i udario ga nogom u tur. Popunjavanje formulara mi je omoguilo da doem u kontakt i razgovaram u etiri oka sa Velinim ujakom. On mi je objasnio kako u doi u vezu s Velom. A to je za mene bilo od velike vanosti. Dao mi je novac koji je trebalo Veli da predam i da ga obavijestim o situaciji u kojoj se njegov ujak naao. Postupio sam onako kako mi je objasnio. Velu sam naao u bolnici. Razgovarali smo u krugu bolnice, na brijegu u nekom grmlju, koje nas je zaklanjalo od pogleda bolnikih pacijenata, meu kojima se nalazio i jedan konfident iz Graanice, koji je poznavao Velu, a inae je bio teki pluni bolesnik. Zatvoren je prvo u Dom uzdanice, kolski internat pretvoren u pomoni zatvor. Uspio je nekom prijateljskom vezom da se prebaci u bolnicu, u zatvorsko odjeljenje za plune bolesnike. Prije premetaine i hapenja Velo je bazirao sav ilegalni materijal. U tome su mu pomogli Slobodan Pavlovi i jo neki drugovi. Ustae su nale kod njega samo jedno pismo, pisano 1940. godine. Njegov beogradski drug, student, pisao mu je o poznatim demonstracijama u Beogradu te godine, u decembru. Pismo je, bez Velinog znanja sakrila u jastuk njegova ujna i zaboravila za njega. Nije bilo konkretne optube protiv Vele, zato se mogao lake prebaciti u zatvorsko bolniko odjeljenje. Istu no kada i Velu, dovele su ustae u zatvor i Miloa Zekia preruenog u seljaka, ije lice Velo nije mogao u polumraku na prvi pogled da prepozna. Ustae su ga ispitivale, a on se izdavao za seljaka, koji je iz sela doao u Tuzlu da vidi ta je s njegovom penzijom.Vadio je iz torbe i pokazivao ustaama eerleme (slipe), koje je na povratku kui kupio djeici. Kasnije, kada su ostali sami, priao je Veli da je doao da trai vezu sa Majom
98
(Cvijetinom Mijatoviem). Nije naao nikoga u Tuzli. Uhvatile su ga ustae na Ilinici u povratku. Uinio im se sumnjiv. Slijedeeg dana ili noi za njim je krenula potjera. Pobjegao je od pratnje na putu. Predao sam Veli novac, koji mu je, po meni, poslao ujak Dimitrije. Opisao sam mu kako je izvedena akcija i da su njegov ujak, ujna i ostali protjerani iz Graanice, ve u Srbiji. Velo je takoer ekao na vezu da se prebaci u Beograd, partijski povee i nastavi tamo sa radom. Meni je rekao da stupim u vezu s Mustafom Ustavdiem u Graanici. Mustafu sam poznavao kao vrlo sposobnog i vrijednog radnika zaposlenog u obuarskoj radnji kod Steve Jovanovia (socijalistiki orijentisanog zanatlije). Upoznao sam ga neposredno pred rat, kao naprednog zanatlijskog radnika, jednog od prvih u Graanici, sindikalno organizovanih, aktivnog u sindikalnoj organizaciji zanatlijskih radnika, koju je on vodio i bio jedan od njenih organizatora. To su bili razlozi zbog kojih sam izdvajao Mustafu od drugih zanatlijskih radnika u Graanici, kojima je on sluio za primjer kojim putem treba i oni da krenu. Nisam se iznenadio. Naprotiv, bilo mi je drago kada mi je Velo rekao da e on u budue biti moja partijska veza i da se u daljem radu s njime poveem. S Mustafom nisam ranije dolazio u kontakt u vezi sa mojim politikim radom. Bio sam iskljuivo u kontaktu s Velom, po nekim stvarima sa Kemalom Prohiem. Pretpostavljao sam da je Mustafa ipak o meni neto znao i o mom radu. Okolnosti nisu doputale da razgovor s Velom potraje due vremena, koliko smo i ja i on eljeli i koliko nam je bilo potrebno da razmijenimo miljenja, prije svega o radu, o situaciji u Graanici, u zemlji i u svijetu (tada jo nismo znali za Proglas CK KPJ
poziv na oruani ustanak). Predosjeao sam sa aljenjem, rastajui se s njime nakon kratkog zadravanja i razgovorada e mi Velino odsustvo i druenje s njime mnogo nedostajati. Vidjeli smo se ponovo tek poslije dvije godine, krajem 1943. godine, u partizanima, kada se Velo vratio iz Srbije i nastavio politiki rad u kraju oko Graanice. Ono zbog ega mi je bilo najvie stalo, dobio sam od Vele, partijsku vezu. Raunao sam da je osiguran partijski kanal, direktive i ostalo. Oekivao sam da e se rad nastaviti i u situaciji izmijenjenoj i oteanoj, posebno zbog hapenja drugova, meu kojima dvojice, Vele uputa i Kemala Prohia, pokretaa i organizatora, prije rata, vrlo razgranate i raznovrsne politike, drutvene, kulturno-umjetnike i sportske aktivnosti velikog broja omladine u Graanici, mladia i djevojaka. Postojala je objektivna mogunost da se nastavi pred rat zapoeti proces primanja u Partiju i u SKOJ. Tih dana, u Graanici se, kao u malo kojem od manjih mjesta, nalazio znatan broj rodoljubivih graana, antifaista, relativno brojna napredno orijentisana inteligencija i impozantan broj napredne omladine. Naao sam Mustafu u Graanici. U pogodnom momentu kada je ostao sam u radnji, priao sam. Sjedio je sa cipelom na savijenim koljenima. Ili je pravio ili je popravljao neiju cipelu. Prenio sam Velinu poruku o vezi koju u s njim i preko njega odravati. Sjedei i ne miui se sa mjesta, oevidno iznenaen, odgovorio mi je da on ne zna ni za kakvu vezu. Zaista i nije bilo nikakve veze. Bilo je samo pasivnog iekivanja partijske veze i direktiva, koje tih dana, uoi oruanog ustanka, nisu uopte stizale do Graanice ili vrlo sporo i sa velikim zakanjenjem.Pri je polovine jula 1941. godine napustio sam Graanicu i u Gradacu nastavio s radom.
99
FragmentiizsjeanjananekedogaajeipolitikuaktivnostusrezuimjestuGraaniciuperioduodkraja1939.dopoetkajula1941.godine
100
rije
Mr. sc. Mevlida uvi Seada Deli, Nisveta Emina Kantardi, Atifa Dolinar Terzi, Lejla Kadi Konteksti, oblici i motivi graanike enske poezije Graaniki enski rukopis (izbor pjesama)
Nove knjige
mr. sc. Mevlida Uvi
Konteksti, oblici i motivi graanike enske poezije

tkako je Roland Barthes proglasio smrt autora1 stvari u knjievnosti nisu iste. Recimo da se knjievnost iz prostora zatvorenih struktura i discipline nala na revizionistikom udaru razliitih praksi pisanja od filozofije i antropologije pa do psihoanalize i dr. Izgubivi uporite individualnosti i originalnosti koju je autorstvo garantiralo tekstu, knjievnost je istovremeno odustala od potrage za totalnim istinama. U tom duhu iznikla poststrukturalistika teorija knjievni tekst razmatra kao heterogen prostor u kojem se razabiru razliiti konteksti to u interakciji i proimanju stalno transformiraju i prestrojavaju znaenja teksta.
1 Roland Barthes proglaava smrt Autora, one institucije u knjievnosti koja je stoljeima predstavljala izvorite i autoritet u razumijevanju knjievnog djela. Barthes autora razumijeva kao efekt teksta, tanije proizvod njegovih relacija i silnica. Autor se raa kad i tekst, a njegovo ja je papirnato ja. U tom smislu tekst je ono to okruuje knjievnost, svojevrsna mrea znaenja u kojoj cirkuliraju razliita pisma i konteksti pisanja. Shodno tome, autor postaje, da parafraziramo, tek instanca pisanja.
Procesualnost, otvorenost, pluralnost su neke od kategorija presudne u oblikovanju percepcije kako autora tako i italaca. Instituciju autorstva, shodno tome, potiskuju taktike propitivanja tekstom/u tekstu instaliranih znanja-rekonstrukcije njime proizvedenih modela realnog. Univerzalne istine i vrijednosti su destabilizirane intenzitetom hedonistikog i pragmatinog drutva koje gleda u virtualno nebo i vjeruje u medijske mitove. Kazano rijeima Derride, tvorca revizionistike dekonstrukcijesve postaje tekst. Sve je podlono zavodljivom diskursu simulacije i slike. Ideja humanistikog poretka koji kroi prema napretku, duhovnom prije svega, oslabljena je intenzitetom drugogtehnolokog napretka. Drugim rijeima, knjievnost se i sama nala na tritu. Poredak univerzalnog smijenjen je poretkom globalnog, to dovodi do paradoksa istovremenog fragmentiranja i centriranja istina o Realnom. Primjedbe o savremenim tokovima u knjievnosti su neizbjene budui da ak-
102
GRAANIKI GLASNIK 26 rijE
centiraju relaciju malih i velikih knjievnosti, knjievnih centara i periferija, problematizirajui svakako status knjievnosti u izmijenjenim kulturolokim uvjetima. Ako je lokalno gravitiralo prema univerzalnom, pojedinano prema grupnom, dio prema cjelini, margina prema centru, sada se istie razlika. Postoji otpor prema asimilaciji barem u onom smislu to se lokalno ili pojedinano nastoji ouvati prepoznatljivim. Istraivanje prostora koji u svojoj ivopisnosti unose razliku postaje u najmanju ruku zanimljivo. U tom kontekstu, razumijevanje i problematiziranje graanike knjievnosti, konkretnije poezije i k tome jo one koje piu ene ne moe izbjei odreena pitanja. Kako pristupiti knjievnosti koja moe biti zatvorena u vlastitom ivotu, determinirana lokalnim uvjetima i nainima organiziranja? Kako problematizirati ensku knjievnost/knjievnost ena a ne prokliznuti na teren identiteta enske knjievnosti, enskog pisma i dr. Ne determinirajui ga oznakama rodnog i lokalnog ili upravo suprotnootvarajui ga i u tom smislu?! Dakle, kako nakon prie o poljuljanoj vjeri u originalnost pristupiti pisanju koje ispovijedajui intimu vlastitog vremena i prostora vjeruje u izvornost emocije? Pri ruci bi nam se opet nala teorija o sveprostornosti i sveprisustvu teksta. To je taj paradoks knjievnosti na koji se ukazuje u posljednje vrijeme: knjievnost jeste disciplina sa svojim pravilima svojim znanjima i strategijama ovladavanja, no istovremeno ona je i kreacija-roba-predmet-udnja-in-afekt. Kako istie britanski teoretiar kulture Terry Eagleton, sva umjetnost je ivopisno pojedinana Umjetnika su djela ivui doivljaji, a ne apstraktne doktrine.2 Istraiti koje teme i
2 Terry, Eagleton: Porazi i postignua u Quo-
pitanja pokree pismo ena unutar graanike kulturne scene, shodno tome, izazov je ne samo u relaciji globalno-lokalno ili elitno-popularno, muko-ensko ve i u smislu samog pisanja i komuniciranja u odreenom prostoru i vremenu. Biti pisac istovremeno znai biti i italac, uesnik u cirkulirajuoj praksi proizvoenja i konzumiranja predstava o realnom, biti podloan simbolikim kontekstima i u tom smislu igrati igru. Ukoliko bismo u ovom tekstu o knjievnicama graanikog podruja i htjeli izbjei te injenice, one se potvruju unutar njene, takorei knjike motivacije. Prepoznajemo u sadraju proitanih pjesama konvencionalnu tematiku i literarne kontekste. Samim tim, pisanje o pjesnikinjama u okvirima graanike stvaralake tribine, nije voeno namjerom da se iskae sud o kvaliteti pjesama, ve da se
rum, Zagreb: Naklada MD, 2005., br. 1, str.100
rijE GRAANIKI GLASNIK 26
103
kritiki proitaju i preitaju konteksti, aspekti i modusi njihovog pisanja. Odabranoj poeziji se, dakle, pristupa kao fenomenu pisanja koje, iako prirodom svoje produkcije i promocije ivu u lokalnim granicama, ne mora imati pridjeve lokalnog. Istovremeno, taj impuls i nerv jednog prostora ili vremena mogao bi ili, recimo tendenciozno, morao biti dio arma ove poezije. Izuzimajui narodnu pjesmu poniklu u ovom kraju3, moglo bi se rei da na lokalnom planu ne postoji kontinuitet niti odreeni background koji bi ovoj knjievnosti dodijelio sistem, forme ili prepoznatljivi idiom. Ono to bi se moglo izdvojiti kao svojstveno jeziku ove poezije jeste sentimentalno-romantiarski patos koji u pojedinih pjesnikinja proizlazi iz ispovjednog karaktera poezije, a u drugih iz tematike domoljublja ili tradicije i folklora. No i pored nekonzistentnosti i diskontinuiteta graanika, takorei, enska poezija je zauujua budui da nastaje u nepoetinom vremenu instant-emocija i hiperrealnog uitka. Zauuje takoer elja i istrajnost pisanja u prostoru i vremenu kojem nedostaje energija stvaralakog. To svakako nadilazi pitanje kvaliteta ili vrednovanja ove poezije, a u korist njenog postojanja i istrajavanja. Spomenimo neke od pjesnikinja, vjerujui da se knjievnost na prostoru Graanice ne iscrpljuje tek u poeziji niti samo u pjesmama ovdje navedenih autorica. Naziv zbirke pjesama Seade Deli Plavi san4 simptomatino otkriva senzibilitet ovog pisma u kojem se lirini svijet slutnje susree sa materijom slike. Ovo je, nai3 Vidi Djedovi, Rusmir: Graanica u narodnim pjesmama i sevdalinkama u Graaniki glasnik, Graanica: Monos, 2005., br. 19, str. 62.-74. 4 Deli, Seada: Plavi san, Graanica: BKZ Preporod, 2001.
me, perceptivna poezija koja u prizoru-slici-predmetu instalira, pokree odreenu atmosferu. Pri tome se u prostoru i relacijama unutar njega sugeriraju kompleksi unutarnjih stanja i raspoloenja. Taj, rekli bismo, matoevski ambijent poravnatog svijeta u kojem stre odreeni predmeti razbijajui harmoniju prostora asocira raspoluenost i nemire. Stihovi otvaraju perspektivu u kojoj je pokret i daljina ali i tjeskoba. Pred nama je svijet lirski pikturalan, koloritan u svojoj enji. Uzmimo za primjer naslovnu pjesmu Plavi san: Pogledaj me u duu, otvori jezera svoja plava, zaplovi morima mojih misli i nikad ne dotakni hridine stvarnosti. Otkrij nabujale vode u meni i zaplovi gondolom ljubavi moda se tamo, na uu sretnemo, u plavom snu o Veneciji.
(Plavi san, 2001., str. 11)
Smisao se tka u imaginariju prolog u sjeanjima i slutnjama dok tjeskobna sadanjost postaje nedostatna za sreu. Nije, stoga, sluajno to se kao simboliko mjesto ispunjenja imenuje Venecija, grad osmiljen i svakodnevno oivljavan prolou. Upravo se taj paradoksalni susret prolog i ivueg odvija u poeziji Seade Deli. Njena pjesma je itekako svjesna vremena i prolaznosti, no na takav nain da prolost postaje prostor na koji se projektiraju elje, enje i htijenja subjekta pjesme. Sadanjost je hladna, iitava se u predjelima tame i dimenziji dubine, u metaforama kamena, stijene, hridi i dr. Istovremeno, u sprezi postojanog i nemirnog (stijena-ptica), vrstog i krhkog (kamen-leptir) sugerira se osjeaj otuenosti i raspoluenosti koji karakterizira veinu pjesama.
104
Zora se javlja u dnu dalekog neba razbijam rijei o hridinu stvarnosti Bacam ih dolje u duboku bezdan bez snova i nadanja. Potopiu snove u modru rijeku tamo ispred vrata snova. Odnijet e ih u duboki bezdan moda krila galebova.
(Bacit u rije, 2001., str. 30)
Odvija se vrijeme i zamku plete ini mi se koraa kroz maglu. Nabrekle oi pogledom praznim miluju budunost, u pukotinama kamenjara. (U pukotinama kamenjara, 2001., str. 21) Ovakva atmosfera poiva, opet, na spoznaji utemeljenosti u vremenu i prostoru, predodreenosti u tom smislu i rezignacije usljed svega. Istovremeno, ravan neminovnog proticanja i usreditenosti prostorom, prevazilazi se simbolikim motivom ptice. U njemu se koncentrira misao o nadilaenju prostornih i vremenskih determinanti mogunostima vlastite kreacije. Zovem te daleka ptico! Donesi mi topli vjetar u krilima. Ja u ekati do vjenosti . I biu samo rije. to eka u tebi buenje pjesnika. (Biu rije, 2001. str.41.) Openito, zbirka Plavi san obojena je melanholijom koja uz stianu intonaciju, preteno nokturalni pejza te sliku u kojoj je akcentirana daljina kreira atmosferu samotnosti i otuenja. Meutim svi ti motivi prelamaju se unutar generalnog motiva ove zbirke a to je ljubav. Osjeaj otuenja i neispunjenosti proizlazi upravo iz nemogunosti realizacije erosa koji je, takore-
i, anahron njegovo vrijeme je prolost (Gdje su proli dani, Da li u moi). Otuda se u veini pjesama motiv ljubavi susree sa motivom vremena i spoznajom o disharmoniji pojedinanog-ljudskog ritma i onog prodornog i nezaustavljivog ritma prirode. Krhkost subjekta i njegova, ini se samovoljna izolacija u imaginarne prostore sna-prolog proizlazi upravo iz te spoznaje. Upitat u vrijeme gdje je sakrilo bezglasnu sreu? Ne, nee mi rei, jer vrijeme je arobnica stara. to oslika moju crnu kosu
srebrnastim bojama slikara. (Upitat u vrijeme, 2001., str. 13)
A ko sam ja? Tek zrnce praine. Iskra to svijetli u vatrometu snova. A ti si, plavi san, noen krilima galebova. (A ko sam ja, 2001., str. 38.) ... Ja sam samo leptir polomljenih krila.
(Ja sam samo..., 2001., str 37)
Kad je u pitanju metriko ustrojenje ovih stihova, pjesme nemaju vrstu ritmiku organizaciju, rime su sporadine, a ritam razvodnjen estim prekoraenjima. Rekli bismo poezija bliska modernistikom izriaju. Meutim, ono to joj daje aromu klasinog jeste metafora koja nerijetko zazvui poznato i koja je ponikla iz rekvizita romantizma. Opet bi se ovakav izriaj mogao pojasniti motivacijskim sklopom pjesama u kojim se stapa moderna svijest o samoi i otuenosti sa romantiziranom tematikom ljubavi, uz scenarijo noi i prirode. Prepoznatljiva je u ovoj porijE GRAANIKI GLASNIK 26
105
eziji njena slikovnost, ini se zapravo da su boja i slika pokretai stiha, mustra na koju potom dolaze rijei. Dvije zbirke pjesama Nisvete Kantardi Prozori srca (Graanica: BKZ Preporod, 2002.) i Samoa u tmini (2004.) razlikuju se ne toliko u sadrajnom smislu koliko u kvaliteti pjesama. Prvu zbirku ispjevanu u formi poetskog dnevnika karakterizira nesreenost stihova, kako u aspektima forme, tako i u aspektima sadraja. Naime, koncept nagomilavanja tematike u sutini je svojstven tekstovima koji imaju dnevniki karakter. Pjesme su tendenciozne u nakani prosvjeenja, determinirane i podreene porukom. Zbirka Samoa u tmini5, meutim, ve potvruje nauk da je poezija zadovoljstvo, ali i vjetina kojom se ovladava. Kako istie Chantal Chawaf, pisanje jest postavljanje u tekst napora da se strukturira, da se organizira ono to emo morati neprestano vjeno da organiziramo.6 Uspjelija u kompoziciji, preciznija u izriaju i konciznija u sadraju, druga zbirka Nisvete Kantardi demonstrira upravo efekt strukturiranosti. U njoj autorica uspostavlja vlastiti izraz, ovaj put vie oit u organizaciji stiha. Zanimljivo je da pjesma postaje svojevrsna hibridna forma: stiha koji je razigran i metriki slobodan, ali sa rimom nagomilanom u tolikoj mjeri da pjesma zvui kao ispjevana u jednom dahu. No, ne moe se oteti utisku da je rima ovdje nerijetko vjetakarob rimovanja, to ini da pojedine pjesnike slike djeluju nasilu ukomponirane i neprirodne. Ipak, za razliku od pjesama u zbirci Prozori srca koje su, uglavnom, ispjevane u
5 Kantardi, Nisveta: Samoa u tmini, Kujundi: Lukavac, 2004. 6 Chawaf, Chantal: Nije li knjievnost? u Republika, Zagreb: Drutvo knjievnika Hrvatske, 1983., br. 11-12, str. 139.
afektu razliitih raspoloenja ove druge se kroje rezignirajuom mirnoom. Iako bi se, s obzirom na specifinost forme u kojoj pie, ova poezija mogla nazvati modernom, pjesme su motivacijom i kompozicijom, dinamikom izraza i refleksivnou blie senzibilitetu lirskog. Relacije prirode i ovjeka, kosmiko i prolazno, zapitanost nad vremenom i prostorom te sudbina Univerzuma, motivi su ove lirike. Veina pjesama postavlja pitanje smisla nalazei ga, uglavnom, u spajanju sa principima svijeta Apsoluta, u ljubavi prema svojini i svome i sl. Smisao se nalazi i u domiljanju transcendentalnog, ali i ljepoti onog svakidanjeg. Ima ga, dakako, i u pisanju. U pisanju paradoksi svijeta bivaju pomireni, promiljeni, prevedeni u rije i samim tim svedeni na mjeru ovjenog. No, bez obzira na filozofsku potku ovih stihova openitost u tom smislu, uronjenost u onostrano i nesvakidanje pjesme Nisvete Kantardi opisuju i konkretan prostor, oivljavaju jedno vrijeme i daju glasa izvjesnoj egzistenciji. One su produkt nastojanja da se energija trenutka pretoi u stih i da se na taj nain preivi (Buenje). Nije, stoga, sluajno da se ovdje susreu velike i male stvari, vjene i male ivue dileme. Simptomatino je u svemu tome da samoa i nostalgija prevladavaju, koliko i svijest o prolaznosti i vremenitosti. Samoa je, ini se, i izbor subjekta artikuliranog ovom poezijom. To je oito u pjesmi Vrijeme ne eka koja misao o prolaznosti prevodi u osjeaje nepovredivosti i samozadovoljstva, ojaane upravo samoom. No, samoa je takoer i neprirodna i nemila, nametnuta: Katkad, podignem pogled sa knjige,
106
glavu iz sna. A znam, nema nikoga ko e mi rei da sam lijepa. (Svjetlost postoji jer postoji tmina, 2004., str.70) Ovdje je samoa predoena kao odsustvo, odsustvo drugosti koja omoguava izvjesne identifikacije. Pjesma je zanimljiva jer se u njoj susreu dva aspekta ove zbirke: prvi koji se naslanja na univerzalistike teme smisla i samim tim biva openitiji, i drugi koji pitanje smisla konkretizira, slikajui ga u granicama pojedinanog i ivueg. Prvobitnu simboliku uznesenosti, svjetlosti i daljine, smjenjuje konkretna slika ene nadnesene nad knjigu i jasna misao samoe i otuenosti. U konanici, ti osjeaji dominiraju zbirkom bilo da je u pitanju otuenost ovjeka u poretku koji gubi humanistika naela, bilo da je u pitanju otuenost i ograenost u vlastitom ivotu. Preispituje se smisao ljudskog u narastajuem osjeaju ugroenosti istog. Ne moe ivot da me shvati a ja mu vie ne mogu dati. ivote, ivote, ena sam i Mati. (ivot je diplomat, 2004., str. 19.) Motiv raskola dominira i ovom pjesmom. Komponiranjem stiha koji se prelama reui liniju misli i ritam izraza pojaava se dramatinost emocije. Naposljetku, pjesma skonava rezignirajuom vokacijom ivota, odnosno njemu imanentnog poretka u kojem bi pozicija ene i majke
podrazumijevala totalitet iskustva portvovanosti. Zanimljivo je ovdje gradiranje i nijansiranje enskog iskustva time to se pozicija ene odvaja od uloge majke. Pokazuje se da je model majke, unutar kojeg je, uglavnom, predstavljena ena tek jedna u nizu moguih identifikacijskih pozicija ene. Samim tim, ona je dvostruko otuena u poretku ivota, kao ena i kao majka. Pjesme ciklusa Razglednice pored tematike zaviaja, osjeaja bliskosti i ponosa donose i nostalgiju, oitavanu u iskustvima otuenja i izmjetenosti. Avlija miruje. Niko ne gazi. Rui se krov, na magazi. U starom leenu, pauk drijema. Svojim je vezom Muepke zatvorio. I dam razbijen. Nikoga nema. (Avlija, 2004., str. 45.) Nostalgija je produkt spoznaje o iezavanju jednog obrasca ivota sa kojim se identificira ova pjesma. Oblici poznatog svijeta su sve tanji, istroeni, nedostatni i anahroni. Slike i predmeti prolog asimiliraju se sa osjeajem otuenja u ovovremenom i udnjom za sigurnou i bliskou onovremenog. U suoenju sa tim pitanjima pisanje Nisvete Kantardi ujedno postaje oblik mirenja sa svijetom i sobom u svijetu, to naposljetku i doprinosi tome da stihovi odiu mirnoom i protonou. Pjesme Atife Dolinar Terzi ispisane su u jeziku tradicije, nadahnute folklorom i u tom smislu ivopisne i osebujne. Tradicionalni oblici ivota, ljepota prepoznata u njegovim obiajima i ritualima vraanje jeziku i svjetonazoru djedova, osnovne su odlike njenih zbirki (Na nebu zasja zvijezrijE GRAANIKI GLASNIK 26
107
da nova 2000., Sehara moje majke 2000., Radi ovjeenja do oevjeenja 2006.). Istovremeno, misao o ovjeku i njegovoj sudbini, refleksije o Apsolutu i kosmikoj dimenziji svijeta este su teme ove poezije. Postaje zanimljiv obrazac unutar kojeg Atifa Dolinar tumai smisao Univerzuma, vrativi se okvirima arhetipa i prapovijesti deskribirane u svetim knjigama. Na taj nain se smisao i misija ovjeka povezuje sa temeljnim postulatima teolokog tumaenja svijeta, saetim unutar rijei vjera. Moglo bi se zapravo konstatirati da su rijei vjera, povjerenje i privrenost kljune rijei ovog opusa. Uzmimo za primjer zbirku Na nebu zasja zvijezda nova7 koja posredujui priu o Ibrahimu a.s. i njegovim potomcima simboliki skicira ideju kosmikog zajednitva i bratstva. Ja sam vama svima po ocu tetka iz jednog od davnih vremena moje je mjesto bilo uz prijesto oca moga plemena. Ibrahima Boijeg Halila. (Na nebu zasja zvijezda nova, 2000., str. 11) U navedenim stihovima se ispisuje genealogija jednog roda i gradi identifikacija unutar istovjetnog porijekla ovjeka kao bia odreenog i izdvojenog u misiji ljudskosti, portvovanja i poniznosti principu Apsoluta. Ime i titula tetke koju preuzima subjekt ove poeme je metonimija bliskosti, oznaka civilizacijskog srodstva, te sklonosti i odanosti takvom naslijeu. Ja sam tetka Ismailovih i Ishakovih potomaka, svih vremena, svih plemena, svih civilizacija,
i svih generacija. Ja sam ta ena. (Na nebu zasja zvijezda nova, 2000., str. 77) Protumaena u kontekstu ovih kljunih stihova, poema o Ibrahimu naglaava zapravo genealogiju ljudskog koje se, bez obzira na kulturoloke razlike, kreira unutar kosmike karme iskuenja, rtve, odricanja i nagrade. Meutim, iako autorica postavlja iri univerzalnipreciznije humanistiki okvir poezije/poeziji, oblici smisla svijeta i ovjeka konkretiziraju se nerijetko u granicama vlastite tradicije. U zbirci Radi ovjeenja do oovjeenja (2006.) koja na neki nain objedinjuje i saima poetska usmjerenja i tematiku stvaralakog opusa A.D.Terzi, nai e se pjesme koje izraavaju odanost i poniznost tek Jednom i Jedinom, zatim pjesme ispjevane u tradiciji sevdalinke i one koje izraavaju ponos usljed porijekla i pripadnosti. Znala sam da imam ostavtinu, Zabaenu, negdje zatrpanu. (Sehara moje majke, 2000. str. 7) Navedeni stihovi su moto zbirke pjesama Sehara moje majke8 koja pjeva tradiciju nena, majki, dakle ena. Zanimljiva je upravo u tom smislu to je ispjevana u tonu egzaltiranosti i ouenja nad otkriem majinog naslijea koje, opet, demonstrira bogatstvo i rafiniranost tradicije openito. Moj narode, pa nae su nene u naj vakat a bile pismene! (Sehara moje majke, 2000., str. 43.) Posebnost ove zbirke u odnosu na ostale je njena okrenutost enskoj dimenziji tradicije, namjera da se u pjesnikoj
7 Dolinar-Terzi, Atifa: Na nebu zasja zvijezda 8 Dolinar-Terzi, Atifa: Sehara moje majke, Granova, Graanica: Grin, 2000. anica: Grin, 2000.
108
slici predoi bogatstvo enskog folklora. U stilu narodne pjesme sevdalinke te jezikom nena, pjesnikinja gradi dijalog sa enskim naslijeem koje se pokazuje bogatim i osebujnim. Ono to ova poema naglaava jeste injenica o postojanju i njegovanju autentine enske kulture, pismenosti i u tom smislu vjerodostojnog temelja identitetu bosanske ene, Muslimanke. Naposlijetku moglo bi se rei da su pjesme Atife Dolinar Terzi, crpei vrednote tradicionalnog svijeta, istodobno progovorile simbolima batine i njenim jezikom. Pjevajui o slavi prolog, ljepoti obiajnog svijeta te raspliui velike prie porijekla i povijesti, Terzieva je bliska epskom obrascu. To naposlijetku potvruje kompozicija i sadraj njenih pjesama, organiziranih u narativnom ritmu, ispjevanih u obrascu mita, uzvienim tonom, a iz svijesti o pripadnosti. Na tim osnovama nastale su pjesme-slikoviti fragmenti neiscrpne prie o kulturi, povijesti i identitetu. Da graanika knjievna zajednica iznenauje ne samo energijom koju ispoljava u openitoj kulturnoj depresiji, nego i raznovrsnou interesa koje pokazuje potvruje i zbirka pjesama za djecu Lejle Kadi to ja nemam arobna krila (Tuzla: Bosanska rije, 2005.). Time graanika knjievnost postaje bogatija u smislu stvaralatva za djecu koje je potisnuto i marginalizirano u vremenu nedostatne knjievne produkcije, ali i recepcije. U nizu melodioznih pjesama, uz duhovite zaplete, niu se prizori i prostori iz djejeg svijeta. Iako se nerijetko nateu poruke i pouke o dobrom i poslunom djetetu, pjesnikinja ispisuje i pjesmice u kojima se temperament i energija djetinjstva ne pravdaju pred konvencijama odraslih. Nestaluk i nemir su predoeni kao samorazumljivi pratioci djejeg svijeta. Te i takve
pjesme i nose dra ove zbirke. Ukoliko se izostave pjesme koje podlijeu potroakoj kulturi vremena (Jedan je Capy), recimo da je zbirka izrazila i predoila svjeinu i razigranost djejeg svijeta. Zakljuak Poezija graanikih pjesnikinja potvruje misao da knjievnost ivi ivotom poput organizma. Katkad troma i vremenita, pomirljiva i linearna, katkad neobino halapljiva u potrebi uzimanja i recikliranja tekstova. U svemu tome ona moe biti mazna i draga, temperamentna i svojeglava, subverzivna i drugaija. Knjievnost koju stvaraju ovdje spomenute autorice vie je u znaku nastavljanja jedne tradicije pisanja koja se oblikuje unutar univerzalistikog poretka, a na vrednotama humanosti, istine, razuma i sl. Iako su u pitanju veinom ispovjedne pjesme, svijet koji otkrivaju nije ekskluzivan niti specifian, ve u znaku tipiziranih, uknjienih motiva intimne ljudske povijesti (samoa, otuenje, prolaznost i sl.) S druge strane, taj kompleks unutarnjeg, spoznajnog, intimnog objektivira se na slikama, prizorima i simbolima iz prirode to pjesmama daje izvjesnu egzotiku. Meutim, sve to zvui isuvie knjiki, ve vieno i sl. Spomenimo, takoer, da tu ima i pjesama koje su uspjele, mada u naznakama, progovoriti iskosa, naputajui liniju openitosti i skrenuvi u kontekst pojedinanog, konkretnog, specifinog i sl. Naspram asimilirajueg svijeta univerzalnih predodbi i predstava o ovjeku, one skreu u toboe nepoetinu realnost malih svjetova i konkretnih ivuih situacija, u uglove-vienja-glasove-muke obinih identitetskih pozicija (ene, majke, djeteta i sl). Priznat emo te su pjesme ili bar stihovi najprivlaniji.
109
Budui da se ovdje problematizira Izvori: poezija ena koje stvaraju u specifinom 1. Deli, Seada: Plavi san, Graanica: prostoru i vremenu, namee se samo po BKZ Preporod, 2001. sebi pitanje knjievnosti koja bi afirmira2. Dolinar-Terzi, Atifa: Na nebu zala upravo te kvalitete. Naime, malobrojni sja zvijezda nova, Graanica: Grin, su stihovi koji progovaraju o smislu, mo2000. gunostima ili granicama ivota koji/koje 3. Dolinar-Terzi, Atifa: Sehara moje se otkrivaju upravo iz injenice bivanja emajke, Graanica: Grin, 2000. nom. Pri tome se ne misli na povieni pri4. Dolinar-Terzi, Atifa: Radi ovjeetisak i ton relacije mukarac-ena, nego nja do oovjeenja, Graanica: Grin, na potrebu da se razlikujua, nova, near2006. tikulirana povijest male prie i sudbine 5. Kantardi, Nisveta: Prozori srca, uje i u ovakvoj poeziji. Ovdje se ne porie Graanica: BKZ Preporod, 2002. da takvih stihova ima, ve naglaava njiho6. Kantardi, Nisveta: Samoa u tmini, va nadglasanost openitim, isprofiliranim Kujundi: Lukavac, 2004. temama. Pria o identitetima i razlikama 7. Kadi, Lejla: to ja nemam arobna je nezaobilazna i posebno privlana u vrekrila, Tuzla:Bosanska rije, 2005. menu medijske ekspanzije i svakodnevnih Literatura: kreiranja identitetskih pozicija u filmovi1. Belsey, Catherine: Poststrukturalizam, ma, serijama i drugim emisijama. IstovreSarajevo: TKD ahinpai, 2003. meno, dok procesi globalizacije centriraju 2. Barthes, Roland: Rolan Bart po Rolai tipiziraju perspektivu, pismo o ekscennu Bartu, Novi Sad: Svetovi, 1992. trinom, posebnom u svojoj egzistenciji 3. Djedovi, Rusmir: Graanica u nadecentriranosti tvori alternativu galopirarodnim pjesmama i sevdalinkama u juem procesu unifikacije. U tom smislu i Graaniki glasnik, Graanica: Moknjievnost Graanice bi mogla osvjeiti nos, 2005., br. 19, str. 62.-74. tematiku ili aktualizirati svoje pisanje. Citirana literatura: No, vano je jo jednom napomenuti da 1. Chawaf, Chantal: Nije li knjievstvaralaka energija spomenutih pjesnikinost? u Republika, Zagreb: Drunja zauuje u uvjetima neadekvatne receptvo knjievnika Hrvatske, 1983., br. cije i sveope inertnosti. Pjesme se nameu 11-12, str. 139.-145. kao vrijednost samim tim to vre, recimo, 2. Terry, Eagleton: Porazi i postignupionirski posao afirmiranja i promoviranja a u Quorum, Zagreb: Naklada MD, knjievnosti i literarnog openito. Kao to 2005., br. 1, str.100.- 124. je ve izreeno u knjievnosti Bog nasljeuje Boga, Knjiga nasljeuje Knjigu.
110
Graaniki enski rukopis (izbor pjesama)
SEADA DELI
Ako poeli pogledati

Zaiu srce za druge oi, u pernate oblake prolosti. A neka nova nada, izrast e u pukotinama ivota. Ako jednom poeli pogledati pusti da budem pjesma u tvojim oima. A ti osmijehom zapali plamen lampe to godinama gori u srcima.
gledajui igru plaviastog dima, napisat u novu ivotnu priu sa starom enjom u grudima. NISVETA EMINA KANTARDI
Sjeta
Bijela jedra vjetar i njedra labud se izvija na pjeni vala. Tanka je haljina oko tijela magla. Plavetnilo dubine pomisao nagla, elja staje bez daha. Pa se gubim slaba pred snagom vala osjeam vulkan nad kojim sam stala. Puine sjaj sugerira kraj,
Stara enja
Moda u jednom sklopiti rijei, okait zaborav na zidove umjesto zajednikih slika. Lance prolosti strgati I naslikati maglu preko tvoga lica. A onda u upaliti svijeu
111
Graaniki enski rukopis (izbor pjesama)
no, znam, nisam pala. Zato more gori zrake zlata ga pale i misli su moje u nepregled stale. I, nisu pale. Jo me voli dan.
Moje ime, u dato vrijeme, uprti svoje breme, i brodi kroz vrijeme, do odreenoga vremena do BERZAHA, do IZVORA. Ja Osjeam da sam se preporodila. Zapravo, ja se nisam ni odrodila. Ovakvom me je majka rodila! LEJLA KADI
Staza
Staza je neprekidnost izmeu dva kraja. Koliko je staza duga toliko smisao potraja. Prirodno, tu je i uzdah izmeu dva zaveslaja. Blistave kapi i trag u vodi koji krajeve spaja. Onda se izravna povrina. A na njoj bljesne, mjeseina. ATIFA DOLINAR-TERZI
Djedova poruka
Na tarabi moga djeda, poruka je velika sprijeda: Ko tarabu pone arat, mnogo e me razoarat. Vratit loptu neu htjeti, kada u moj vrt uleti. Obeae djeca djedu: Bacit emo svaku kredu, samo nama loptu vrati, kad ponekad u vrt svrati.
Glavni u vrtu
U zoolokom vrtu birali vou, sve ivotinje moraju test da prou. Prvo pitanje stvarno je lako, trebate voljeti dijete ba svako. Drugo je pitanje to ima od kole, jer mora biti pametan, da djeca te vole. Tree je pitanje da li si jak, jer posao voe nije ba lak. I zato, tko na ovom ispitu proe, dobit e, sigurno, i titulu voe.
Do odreenog vremena
Rijeka vremena, obremenjena, tee kroz vremena, od iskona do odreenog vremena. Nosi Bogom data imena i bremena do odreenoga vremena.
112
O slikarskom opusu azima Sarajlia
di stvari poinju da sintetiu ivotna i profesionalna iskustva. Desilo se to samo naizgled iznenada, iz prkosa i egzistencijalne potrebe za ouvanjem duhovne supstance prikljetene apokaliptikim silama posljednjeg rata u Bosni. Ovi nagoni za slikanjem samo su bili neposredni povod. Razlozi su znatno dublji, slojevitiji i utemeljitiji. azim Sarajli je prethodno, nekoliko decenija bio galerista, kustos, kulturni hroniar i publicista. Gotovo svakodnevno druio se sa umjetnicima, umjetninama, proizvodima kulture. Likovna umjetnost mu je jo od najranijih djeakih dana bila sutinsko formativno iskustvo kojeg je profesionalnim radom istoriara i kritiara umjetnosti samo institucionalizirao i doveo do drutvene relevantnosti. Kao dobar poznavalac kulturne tradicije Tuzle i kreator kulturne klime, kroz svoje brojne napise i javne istupe godinama je bio akter ukazivanja na znaaj likovnosti u drutveAleksandar Adamovi nom ivotu sredine. Drutvena zbilja poZLATNA PTICA U VRTU GLINENIH GOLUBOVA sljednje faze socijalizma ila je svojim neSarajli poinje da slika u pedesetim umitnim povijesnim tokom mimo ovih godinama ivota.U dobi kad se po priro- nastojanja i mimo logike evolucije kulturovom broju naeg asopisa objavljujemo crtee i slike azima Sarajlia, poznatog tuzlanskog slikara, dugogodinjeg direktora Meunarodne galerije portreta, koji je u februaru ove godine za svoj stvaralaki rad dobio visoko meunarodno priznanje: Orden Viteza za umjetnost i knjievnost Ministarstva za kulturu i komunikacije Republike Francuske. Tim povodom, uz iskrene estitke gospodinu Sarajliu, objavljujemo dva priloga, iji su autori dobri poznavaoci likovnog djela i ukupnog angamana ovog poznatog kulturnog poslenika: prilog pok. Ace Adamovia pod naslovom Zlatna ptica u vrtu glinenih golubova i prilog Vitomira Pavlovia pod naslovom Ars longa, vita brevis!. Oba priloga preuzeli smo iz najnovijeg likovnog kataloga azima Sarajlia (2007.)
113
nih obrazaca nataloenih u civilizacijskom iskustvu Tuzle. Grad uglja, soli, hemijske industrije, brojne radnike klase, estokih kulturolokih sukoba urbanog i ruralnog, iz godine u godinu se sve dublje provincijalizirao, tonui fiziki i kulturno u tamu zaborava. Nekada grad sa izrazitom srednjoevropskom urbanom tradicijom, u iju su kulturnu matricu duboko utkani obrasci islamskog orijenta, vremenom je izgubio kontinuitet kulturne tradicije koju su odredili moderno evropsko kolstvo (velika tradicija Gimnazije), likovna umjetnost, muzika, knjievnost, teatar i graanski obrasci ivljenja. Kulturna tradicija postala je iskljuivo stvar prolosti, urbani lik grada izgubio je na svojoj autentinosti, a bogatstvo drutvenog ivota istopilo se u pauperiziranoj jednodimenzionalnosti, prostor preivljavanja. Posebno je to bilo izraeno u tranzicijskoj fazi koju je u bitnom odredio ratni period. Sve usamljeniji u svojoj kulturnoj misi-
ji, rezignira ovakvim stanjem stvari, ogoren na ravnodunost i nebrigu onih koji su zadueni za ureenje drutvenog ivota, Sarajli se gestom tipinim za umjetnika odluuje za utopijski projekt zaustavljanja ovog negativnog trenda. Svu svoju ivotnu i profesionalnu zrelost, svu svoju zapretenu poetsku imaginaciju, sve svoje najtananije likovne snove i svu svoju ljubav prema gradu investirao je u vlastitu slikarsku praksu: u jednu od najizrazitijih kultura koja polako nestaje sa civilizacijskog obora ove sredine. Kroz snani Kunstwolen poeo je da radi na obnovi slikarstva kao vanog drutvenog toposa i jedne od konstanti ljudske autorefleksije. Nije nimalo sluajno da se ovaj (ponovni) slikarski poetak zbio u ateljeu Ismeta Mujezinovia, kulturne slikarske figure nekadanjeg tuzlanskog likovnog kruga. Nije sluajno da likovni jezik kojim Sarajli suvereno progovara u tom momentu nosi odlike modernizma. Naime, ovaj intelektualac ba-
114
tini moderno iskustvo slike koja nije vie vezana za spoljni referent i koja istim likovnim elementima ostvaruje sopstvenu supstancu. Kao profesionalni poznavalac istorijsko-umjetnike stratifikacije iskustava modernizma u lokalnoj slikarskoj tradiciji, do koje mu je neizmjerno stalo, Sarajli se naslanja na likovnu lektiru ora Mihajlovia, minhenskog aka s poetka 20. stoljea, prvog kolovanog slikara u Tuzli, zatim na slikarstvo Haima Pinte, Ismeta Mujezinovia, Mensura Dervievia, Nezira orbia, Mustafe Paia, Miladina Lukia i Predraga Hegedua. Kroz ovaj slikarski panoptikum, raa se svojevrsna katalogizacija slikarskih tema kojima prijeti gaenje i samozaborav. U tom smislu je slikarstvo ovog autora svojevrsni meta-jezik tuzlanskog slikarskog kruga: likovni izraz kojim se ova brojna iskustva objedinjuju, razumijevaju i saimaju. Kroz slike ovog umjetnika poinjemo razumijevati svu vanost i veliinu likovne tradicije u ovom gradu. Poinjemo razumijevati i znaaj umjetnike prakse (slikarstva) u civilizacijskom iskustvu sredine. Ova situacija meta-teksta pomae nam da uoimo zrelost slikarske tradicije, uoimo evolucione tokove i na osnovu toga poveemo linije izgubljenog kontinuiteta. U ikonolokom sloju Sarajlievih slika ukazuje se jedna drugaija stvarnost: izvanvremenska smirenost zbivanja to odaje legendinost, arhetipsku strukturu prizora. Svi ovi prizori brojnih figura u prostorima enterijera i u pejsaima, sve su to tek situacije i stanja, moda i tipovi, kao neka psiholoka dedukcija svijeta, ali bez psiholoke deskripcije konkretnih osjeaja ili afekata. Kao i pejsai i prostori u koje su smjetene krupne, skraenjima pomalo deformirane figure, nisu nikakve panorame ili konkretni predjeli lokalne geografije, nego senza-
cionalni protutipovi zamiljeni slikarskom imaginacijom koja je mnogo gledala, pronicljivo upijala i senzibilno doivljavala, a onda zaboravila, pa ponovo evocirala ateljejskim radom, nonim snatrenjem uz tafelaj i reminiscencije na viene slike drugih autora.Tako se sada ova rekreacija slika ini kao kreacija ni iz ega. Duhovno i intelektualno stanje slikarske prakse prevladalo je tako da slike postaju ispovijesti. Lice odaje sutinski karakter bia. Rije je o najveoj moguoj svijesti o naem postojanju. Na taj nain je ova svijest prisutna i u unutarnjoj egzistenciji same slike: u ritmikoj napetosti plohe. Rjeavanjem problema apsolutne slikarske plohe (ritmova boja kroz ekspresiju mrlje, konturnim linijama, povrinama), evociraju se, ustvari, sintetika sjeanja na motive, krajolike, enterijere, predmete, ljude, ivotinje, dogaaje, drvee. Za slikara je stvarnost njegova vlastita imaginacija, strukturirana sjeanjem na slikarske teme. Duboko proivljena lina biografija, egzistencijalna stanja ovdanjih ljudi, likovi i dogaaji iz prolosti ovog grada, kulturni i prostorni identitet Tuzle, ovom su slikarskom metodom doli na svjetlost dana, postali su dio naeg antropolokog iskustva i karika u lancu razumijevanja ove civilizacije. Taj panoptikum satkan od ljudskih dua, i stanje vrt glinenih golubova u kojem je zlatna ptica, est selimovievski motiv na Sarajlievim slikama, kljuna figura u potrazi za tajnim dodirom boje i umjetnikove due. Potraga za zlatnom pticom, potraga je za izgubljenom sreom, srenim zaviajem i egzistencijalnim smirajem. Metafiziki um krila ove zlatne ptice predstavlja egzistencijalni trepet kojeg moe izraziti samo umjetnost. Stoga se Sarajlievo bavljenje slikarstvom ne ini iznenadnim, niti sluajnim. U njerijE GRAANIKI GLASNIK 26
115
mu je ovaj intelektualac osjetio svoju ljudsku misiju. Misiju injenja svijeta boljim, bliim i razumljivim. Na nain utopije, kako to i prilii umjetnosti. (1999) Vitomir Pavlovi ARS LONGA, VITA BREVIS! Graanska herzlich estetika sahranjena je s impresionistima; njene tragove u Tuzli ostavio je prerano umrli ore Mihajlovi. azim Sarajli, istoriar umetnosti, kritiar i dugogodinji novinski poslenik, nije izrastao na njenim talasima; on slobodnije reeno nije ni iz ega izrastao. Paleti se posvetio u godinama kada generativnost, u normalnim okolnostima, ve daje pozamaan opus i provocira analitiare. On je, dakle, neka vrsta egzemplara zrele godine, a poetni kreativni impuls! Dovoljan razlog da neki lucidni psiholog stvaranja zaroni u tajnu ina, ali je nevolja to u njegovom okruenju takve individue nema. Komparativno, on je sluaj zemljaka mu Mee Selimovia; i ovaj literarni razara vlasti dao se na pisanje tek u etrdesetim godinama. Da li u toj srodnosti u zakanjenju lei razlog to je Sarajli dosad nainio seriju Meinih portreta? Paljivije oko e u njima, ako ne otkriti, ono bar naslutiti moda i nesvesnu slikarevu identifikaciju s modelom. Deformacija lika, kao izraz obostranog unutranjeg nespokoja, vodi nas na poetak teksta: ta se dogodilo sa likom? ovek dvadesetog veka nema usporeni, ili smireni, senzibilitet svojih prethodnika (u dvadeset i prvom) izgleda da senzibiliteta uopte nije ili ga nee biti; stvarlac traga za drugim oblikom i smislom preinaene egzistencije. Nervi nisu receptori realnosti; realnost izvire iz lezda s unutranjim luenjem i tu je klju kojim treba prodreti u fakturu slike, u njen semiotiki smisao ili aksioloko razuenje. Dananja slika ne pristaje domo-
vima, salonima i radnim sobama; i onda je za prostorije oigledne dehumanizacije; onda je, dakle, prokletstvo zajednice zverinjaka, trend i izraz takve raoveenosti. Moda je to i konac umetnosti, bar onog obrasca standarda podnoljive digestivnosti/recepcije. Za pet-est godina Sarajli je imao tuce izlobi, samostalnih, razume se: on nije sklon kolektivnoj prezentaciji. Ogroman zbir kao hitnja da se, nagonski, nadoknadi proputeno vremene, a u iezavanju produkuju ljudske figure i mrtva priroda, kao veni motiv, potvrda postojanja sveta, kakvg-takvog. U njegovom kolorizmu neko nalazi uticaje Ismeta Mujezinovia, ali tu e biti neto drugo: potapanje stereotipom u namerenosti, poto-poto, da se pronae i prepozna uticaj nekog autoriteta. (Da se neko setio slinosti crtea, to bi moglo imati nekog smisla; Ismet je svakako kuburio s bojom, kao takvom). azim Sarajli ljubi gustu zelenu boju, to potpisnika podsea na Gogena. Ipak je to boja i nita vie, opasno teka i za vrhunske majstore. Sarajli se, naravno, upustio u avanturu, a bez rizika nema ni izgleda; on izlae od Tuzle do Sarajeva, od Strazbura do Brisela; on pohodi i Francusku. Esnafska institucionalizovanost (lan je ULUBiH-a) nije ni preporuka, ni hendikep; on u ovom trenutku prve decenije 21. veka predstavlja najvitalniju tuzlansku likovnu figuru, u opsesivnom opsegu od minijatura do murala. Ako postoji kolegijalna zavist, a svakako postoji kao neizbeni produkt ljudske prirode, to je razlog vie za istrajavanje. U tom sluaju: dobro uzburkano more neprozirnih namaza, kao elja i lina sugestija. Ovo je doba estetike lezda s unutranjim luenjem. Moda vrlina spram rairene prljave estetike u totalnom okruenju. Interbifep je samo jedna znakovitost. (2004)
116
Nove knjige
Nove knjige
Senahid Kahrimanovi, Moja Zona odgovornosti, BZK Preporod Graanica 2008.

Naslov knjige, osim to u potpunosti odreuje i odgovara sadraju koji se u njoj prezentujenakon prvih stranica itanja, pa i letiminim uvidom u sadraj knjige, bez obzira to autor moda o tome nije ni razmiljao, doivljavamo kao sintagmu simbol jednog vremena kada je u Bosni i Hercegovini doista bilo stani-pani. Ma koliko kao fraza bila istroena, pogotovo u ratnom vremenu i kao vojnika ili novinarska odrednica (sjeamo se: U zoni odgovornosti toj i toj dogodilo se to i to), u ovom rukopisu ona se zaista doima kao simbol jer se nala u naslovu jednog toplog kazivanja o ljudima koji su polahko kliznuli u rat, a da nisu bili ni svjesni ta je zapravo, to to se iza brda valja. Kao neposredni sudionik, autor u ovoj knjizi opisuje sudbonosne dogaaje s poetka rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.), koji su se odigrali na jednom malom prostoru,
neto irem od njegove mahale, od njegove mjesne zajednice, koju u simbolinom smislu i doivljava kao dio svoje zone odgovornosti. Konkretnije, radi se o periodu od kraja avgusta 1991. godine, do kraja marta 1993. godine. Autor nas je ovom knjigom podsjetio i vratio u nesretno vrijeme za BiH kada su je dijelili i ereili i kada su je i ne pitajui one koji su ivjeli u njoj, svojatali i u njoj uspostavljali neke svoje zone odgovornosti, svoje interesne sfere, svoje krajine i pokrajine saove i haove. Za nas koje niko nita nije pitao bilo je to smutno doba vrijeme slutnji, strahova i nadanja da nas ipak nee zadesiti ono najgore. Poteno je priznati, kako i autor na vie mjesta u knjizi to istie i pokazuje, da smo bili zbunjeni, da smo se teko snalazili, da mnoge stvari nismo mogli u poetku razumjeti. Mali ljudi mogli su samo slutiti ta ih eka i nadati se da im se ipak nee dogoditi ono najgore... Dok je tutnjalo po Hrvatskoj, ovdje se prijateljski razgovaralo s komijama preko Spree u pokuaju da se
117
Nove knjige
sauva mir. Dirljive su scene, opisane u ovoj knjizi, tih zvaninih i nezvaninih susretanja po Stjepan Polju, Skipovcu i Karanovcu, dirljivi su ti ljudski napori da se nekako ouva mir, da se sauva komija od komijekoji e se nakon tih oajnikih pokuajaza nekoliko dana kad, je uprkos svemu gruhnulo, ipak gledati preko niana. Bilo je to vrijeme kada je svako u sebi traio svoju zonu odgovornostiprema sebi i svom obrazu, svome komiji, svojoj zemlji. Traiti zonu odgovornosti u sebi, a prema sebi, bilo je mnogima mnogo tee nego uspostavljati zone odgovornosti u nekom vojnikom ili politikom smislu. Svako ko je preivio to vrijeme nosi u svom srcu i svom sjeanju svoju zonu odgovornosti. Svoju zonu odgovornosti autor je ispisao na stranicama ove knjige po nekim svojim linim biljekama i protumaio onako kako mu se sve to urezalo u sjeanju. Ispisao je, zapravo, jednu toplu ljudsku priu, ma koliko bilo surovo vrijeme u kojem se sve to dogaalo. Iako bi po formaciji, kao predsjednik Kriznog taba MZ Stjepan Polje trebalo da bude glavni junak ove knjige, autor to nigdje posebno ne naglaava, ak bi se reklo da tu injenicu namjerno izbjegava, pod optereenjem, u osnovi ispravnog rezona: glavni junak u tim tekim vremenima bio je sav ugroeni narod, a ako ba treba traiti pojedince, onda su glavni junaci bili oni kojih vie nema meu nama. U prvom dijelu knjige, podsjeajui na glavne (do sada poznate) historijske injenice o Stjepan Polju, autor se trudio da bar fragmentarno pokae kako su Bonjaci Muslimani iz ovih krajeva vjeito ginuli za
tui raun i tue interesesve do posljednjeg rata, kada su istinski stali u odbranu Bosne kao svoje domovine i uistinu svoje zone odgovornosti. Time je posredno uspio da naglasi historijsku dimenziju dogaaja u kojima je sam uestvovao. Kao i svako svjedoenje i memoarsko kazivanje, ni ovo nije bez subjektivnih optereenja, subjektivnog tumaenja i opisivanja pojedinih likova i dogaaja, ali je na svakoj stranici vidljiv napor autora da sve to svede, ako ne na najmanju, a ono barem na razumnu mjeru. Moda je na taj nain nekome nanio i tetu, ali sigurno bez svjesne namjere. Tako treba i shvatiti neke otrije kritike tonove, naroito, prema onim odozgo, njegove otre zamjerke, pa i otvorene sukobe sa lokalnom vojnom strukturom, koja nema ili nee da ima razumijevanja za muke civilnog sektora u ratnim
118
Nove knjige
uslovima, ponegdje jasno izraenu politiku pristrasnost, neke otrije zamjerke sugraanima U glavnom dijelu knjige autor, dakako i na osnovu svojih slubenih biljeki, kao predsjednik kriznog taba) opisuje atmosferu u svojoj mjesnoj zajednici uoi samog rata, te linosti i dogaaje s poetka rata iz ugla predsjednika Kriznog taba koji se iznenada naao u centru zbivanja, koji je iznenada postao vaan i prevaan u svojoj sredini, ponijevi golemo breme odgovornosti, dakako za svoju zonu odgovornosti, potpuno nespreman za izazove vremena koje nije mogao ni sanjati. A ko je to, uope, bio spreman? Prema sadraju, naslov ove knjige mogao bi da glasi: kako je poeo rat u mojoj mahali ili u mom sokaku. Kao odgovor na ovo pitanje, autor opisuje dramatine dogaaje u Stjepan Polju s proljea 1992. godine, kao graninom selu prema srpskom Ozrenu, na glavnoj saobraajnici kojom su tutnjali ratni konvoji izmeu Beograda, Banja Luke i Knina, diverzije na kuu Tajiba Omerdia, tadanjeg naelnika Policije, diverzije po Karanovcu, svakodnevna pucnjava i obrauni na pomenutoj cesti, otmice, kidnapovanja i zaustavljanja vojnih konvoja... Protagonisti tih dogaaja su mali ljudi iz naeg komiluka, neki periferni likovi koji e uskoro postati heroji, komandanti, predsjednici, koji e neto kasnije ui u legendu kao to je npr. Bajbaga. Autor ih ne glorifikuje niti uveava njihove zasluge, on jednostavno kazuje o njima, rekao bih poteno svjedoi. U emu je vrijednost ove knjige? Prije svega, ovo je jedno od rijetkih svjedoenja o tim na oko sitnim dogaajima na mikro-planu, na samom prelazu iz mira u rat, iz jednog stanja narodnog duha u drugo, pria o malim ljudima u vr-
tlogu velikih dogaaja, ispriana razumljivim, dopadljivim jezikom i stilomkao da nam neki dedo pria priupregledno i jasno, dokumentovano i potkrijepljeno poznatim likovima i njihovim imenima. Posebnu panju zasluuje jezik i stil tog kazivanja, koje karakterie: neposrednost, prisnost, kratka i jezgrovita reenica, otra misao, spretno upotrijebljen narodni izraz ili fraza. Izdvajamo potresne scene tragine bitke na Zeevom gaju koje nam kao jedan od aktera tih dogaaja autor doarava sa golemim emocionalnim nabojem, u fragmentima koji itaoca ne mogu ostaviti ravnodunim. Iako na mnogim mjestima lirski intonirana, ova knjiga je svojevrstan dokument o prvim lokalnim institucijama koje su se organizovale u obliku kriznih tabova mjesnih zajednica, sa zadatkom da osujete ili sprijee ono najgore. Krizni tabovi su od kraja 1991. do poetka 1992. godine na ovim prostorima uspostavljani samo kao politike (ilegalne) institucije, da bi tek kasnije, negdje sredinom aprila 1992. godine bili zvanino proglaeni kao prve vojno-obrambene teritorijalne strukture. Najvanije je da u njihovoj djelatnosti nije bilo niega o emu se danas ne bi moglo govoriti. Zona odgovornosti za Bosnu i Hercegovinu, nije siva zona koje bi smo se trebali danas stidjeti. Naprotiv. Taj prelazni period u naoj historiografiji, ne samo lokalnoj, jo uvijek nije u dovoljnoj mjeri rasvijetljen. Ova knjiga znaajan je prilog u tom pravcu. To je ono to ovaj rukopis izdvaja od ve sada izuzetno obimne memoarske i historiografske literature koja se bavi neiscrpnom tematikom posljednjeg rata na prostoru Bosne i Hercegovine. (Ratna pria o Stjepan Polju: krupne obaveze i sitna politika, Izvod iz recenzije) Dr. sc. Omer Hamzi
119
Nove knjige
Omer Hamzi, Rusmir Djedovi, Lukavica kod Graanicehistorijska monograja, Bosanski kulturni centar Graanica, 2008.
Historiari se rijetko bave prouavanjem historije manjih naselja, gradova i sela, pa su rijetke i knjige poput monografije Lukavica kod Graanice. Knjiga je tematski sastavljena iz dva dijela. Prvi dio, kojeg je napisao prof. Rusmir Djedovi sastoji se iz tri poglavlja. Prvo poglavlje pod nazivom Geografski okviri istraivanja se odnosi na geografski poloaj Lukavice, njene prirodne i geografske karakteristike, naziv i granice, itd.. U drugom poglavlju su izneseni podaci o Lukavici kroz stariju historiju, od srednjeg vijeka do kraja osmanske vlasti. Osmansko doba je podijeljeno na tri dijela i to: osmansko osvajanje, stariji osmanski period (16. i 17. sto-
ljee) i kasniji osmanski period (18. 19. stoljee). U posljednjem poglavlju prvog dijela su izneseni podaci o mahalama i najvanijim porodicama u Lukavici u krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Drugi, po obimu, vei dio knjige, iji je autor dr.sc. Omer Hamzi, odnosi se na period od 1878. sve do dananjih vremena. Sastoji se iz est poglavlja, u kojima je obuhvaen period od austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, preko vremena izmeu dva svjetska rata, Drugog svjetskog rata, vremena 1945.1990., rata i agresije 1992.1995. i vremena nakon Dejtonskog mirovnog ugovora. U ovom dijelu knjige su izneseni brojni dosad nepoznati podaci o politikim i drutvenim kretanjima i dogaajima, ali i o kulturolokim i privrednim prilikama lukavikog kraja. Ovaj dio rada je najveim dijelom nastao na osnovu primarnih historijskih izvora, arhivske grae i zapisanih izjava. Knjiga Lukavica kod Graanice historijska monografija u svakom sluaju predstavlja vaan pomak za poznavanje nae lokalne historije, ali takoe i koristan doprinos cjelokupnoj bosanskohercegovakoj historiji. efika Izeroski, prof
Vehid Guni, Pisma u budunost, Planjaks, Teanj 2008.

Kad god neto ujem o Vehidu Guniu, ili ga tu i tamo sretnem, obino u nekoj obostranoj, savreno uzaludnoj urbi, sjetim se jedne misli nobelovca Ive Andria, navodim je po sjeanju: Nikada se neu dovoljno nagledati ljudskih lica. Siguran sam da to isto misli i osjea i Vehid. Ni on ih se ne moe
120
Nove knjige
nasititi. Vehid kao da nita drugo u ivotu nije ni radio do putovao tragajui za novim i novim ljudskim licima, za onim to ona ve na prvi pogled otkrivaju, a mnogo ee skrivaju. Sa strau istraivaa, voen neutoljivom novinarskom radoznalou, zapisivao je svoje line doivljaje i kazivanja mnotva likova koje je tokom ivota upoznao, od onih iz svoje ulice, do ljudi koje je sretao u dalekim tuim zemljama. Vehid je u svima njima traio ono to je zajedniko svim ljudima svijeta. Ne poznajem ni jednog drugog novinara sa ovih prostora koji mu je u tome ravan. Pred nama je Vehidova etvrta knjiga zapisa o savremenicima, koju je autor naslovio Pisma u budunost. etiri knjige ine pravu malu enciklopediju najrazliitijih likova sa irokih prostora. Meu njima su dravnici i umjetnici, privrednici i vrhunski sportisti, popularni pjevai i novinari, glumci i slikari ... Autor je, kako rekoh, ovoj knjizi dao naslov Pisma u budunost. Naravno, budunost ne pripada savremenicima, ali upravo je to podstaknulo Vehida da svoja Pisma ve sada poalje na neke nama nepoznate i daleke adrese, koje e postojati i na koje e njegova pota sigurno stii. Mnogi od Vehidovih likova u meuvremenu su ostarjeli i pogurili se. Neki su, naalost, ve mrtvi. Ali ako su nestali iz nae ivotne svakodnevice, iz naeg vidokruga, nai emo ih u Vehidovim knjigama, koje ne doputaju da ih prekrije praina zaborava. Bonjaki ljetopisac i narodni pisar, znameniti Mula Mustafa Baeskija, shvatio je vanost zapisanog, pa je stavio na papir svoju uvenu misao: to se pamti nestaje, to je zapisano ostaje. Tako i Vehidovi likovi nastavljaju da traju u njegovoj knjizi. Ali ne kao spomenici, ve kao ljudi koji e nekim buduim itaocima biti bliski kao
da su ivi. Vehid je ostavio svjedoanstvo o tome ta su junaci njegovih zapisa bili i znaili u svom vremenu, u emu su nalazili smisao ivota i kako su doivljavali svoje vrijeme i svijet oko sebe. Ne kae se sluajno da je ivot svakog ovjeka roman. Pa ako uzmemo da je to apsolutno tanojer svako od nas s razlogom misli da je njegov ivot, kako se to u narodu kae, za romanaonda u ovoj knjizi imamo vie od 90 skiciranih romana. Nema smisla da navodim imena svih Vehidovih likova, ali kako sam ja veeras u Graanici gost, pristojnost nalae da pomenem dvije, svima vama dobro znane, izuzetne ljudske figureNusreta Helia i Safeta Pjania. Ako moda ne znate ko je Nusret Heli, onda sigurno znate ko je Daso, ovjek koga svi znaju gotovo iskljuivo pod tim nadimkom, a malo ko pod njegovim pravim imenom. Vehid je zabiljeio anegdotu koju mu je Nusret ispriao: Ovdje me pokatkad ljudi koje poznajem pitaju, kad im neto treba: e mogu nai Nusreta Helia? Ja nisam, da tako kaem, iz tog filma, sa znanjem iz ekonomije slabo stojim, ali znam koliko je danas ovjeku teko da osigura hljeb sebi i porodici. A koliko je tek sposobnosti potrebno da se hiljadama ljudi osigura egzistencija. To je briga politiara i privrednika, ali mnogi toj zadai nisu dorasli. itajui novine, bio sam impresioniran onim to su Heli i Pjani uinili za ovaj kraj. Nusret, koji je kao naelnik Opine sa arom i znalaki stvarao uslove za privredni prosperitet Graanice, i Safet, koji je kao privrednik sa isto takvim arom i umijeem znao da iskoristi te pogodnosti. Tvornica obue Fortuna pravi je dragulj u inae neveselom privrednom pejzau nae zemlje. Nusret i Safet svojim djelom potvruju staro pravilo da toak prosperiteta
121
Nove knjige
pokreu izuzetni pojedinci. Ovih dana se u Pekingu odravaju Olimpijske igre, najvei skup sportista iz cijelog svijeta. Ne mogu a da tim povodom ne pomenem jo jedan Vehidov lik. To je Mate Parlov, jedan od najveih asova svih vremena sa junoslavenskih prostora, svjetski i olimpijski prvak u boksu. Parlov je nedavno preminuo u ezdesetoj godini. Ne pominjem ga zbog njegovih titula i medalja, ve iz jednog posve drugog razloga. S Matom je krajem prolog vijeka u Puli razgovarao jedan njemaki novinar. Pitao ga je, pored ostalog, da li je on nacionalista, to je tih godina u Hrvatskoj bilo vladajui trend. Gospodine, ja sam bio svjetski prvak u boksu. Kako ja mogu biti nacionalista, odgovorio mu je Parlov. Nacionalisti ne vole da uju ovu priu, ali to je tako. Elem, kud god krenuo, i gdje god poao, Vehidova radoznalost slijedi ljudski trag. Svima nam je poznata anegdota o starom grkom mudracu Diogenu. Diogen je u po bijela dana iao atinskim trgom s fenjerom u ruci. Kad su ga pitali ta trai, odgovorio je: Traim ovjeka. I eto, dolo takvo neko vrijeme kad i na ovim naim prostorima s Diogenovim fenjerom u ruci mora traiti ovjeka. ovjeka koji je izgubio svoju individualnost. A time je izgubio i sebe i drugog ovjeka. Kad je Jugoslavija, zaslugom Slobodana Miloevia, poela da nestaje u krvi i pepelu, to je za mene, kao i za mnoge druge, bio veliki ok. Osjetio sam da gubim veliki dio sebe, svog linog identiteta. Kao Srbin, cijeli sam ivot proivio meu Bonjacima i Hrvatima, i ne samo meu njima. Imao sam prijatelja i meu Slovencima, Albancima, Crnogorcima... Kao mlad novinar, volio sam da idem meu Cigane. Od svakoga sam uzeo poneto. A kad se
desio taj istorijski lom, razmiljao sam o tome da Srbima vratim njihovo, Hrvatima njihovo, Bonjacima njihovo, isto tako i Slovencima, Crnogorcima i Makedoncima njihovo, a meni ta ostane. Ali za takvo to bio sam ve star. Osim toga, znao sam da bi me to strano osiromailo. ovjek individualac izgubio se u velikoj masi i svoj identitet ograniio na etniku i vjersku pripadnost. A zajedno s ovjekom izgubljena je i ljudskost, pojam koji obuhvata iskrenost, nesebinost, toleranciju, ljubav prema drugom ovjeku i jo mnogo toga to ljudsko bie ini plemenitim. I jedino ta ljudskost moe spasiti teko razoreno bosanskohercegovako drutvo, ona mu je potrebnija od bilo kakvih politikih dekreta i odluka. Gubitkom ljudskosti izgubljen je i na identitet, iako mnogi od nas nisu toga svjesni. Jer identitet svakog ovjeka je, po mom dubokom uvjerenju, mnogo vie od puke etnike i vjerske pripadnosti. Novi narataji Bonjaka, Srba i Hrvata jednog e se dana moda osjeati Evropljanima isto koliko Bosancima i Hercegovcima. I zato, ali ne samo zato, ne mogu pristati na jedan jedini identitet, onaj krvni ili vjerski. Naravno, to nipoto ne znai da u ime duha kozmopolitizma treba potisnuti vlastito porijeklo i vlastitu kulturu. Kosmopolita ne moe biti bez vlastitih korijena. Meutim, svaka proitana knjiga, svaki novi prijatelj, svaka kultura i civilizacija koju smo upoznali, svako proivljeno iskustvo i jo mnogo togana je ivotni prtljag i na identitet. Drugi nas obogauju i ine onim to jesmo. Zato je Vehid Guni bogat ovjek, a ovom svojom knjigom obogauje i sve nas. Hvala mu na tome i estitam mu, sa eljom da sa istom radoznalou nastavi da traga za novim ljudskim licima. Gojko Beri (Pred ljudskim licem)
122
Nove knjige
Dr.sc. Zijad Da, Poduzetnika ekonomija, Mala i srednja preduzea u funkciji restrukturiranja tranzicijskih privreda, Denfas Tuzla, 2006.
Fenomen ekonomskog neoliberalizma etabliran na prostranoj osnovi nekada vladajue paradigme ortodoksne teorije koja je, otkako je napadnuta i skinuta s institucionalnog trona 30-ih i 40-ih godina 19 stoljea, doekavi uzmak teorije i prakse suparnikog kejnzijanizma, dotjeran mjerama deregulacije, privatizacije i popravke budetske slike i podsticajna preduzetnitva malih i srednjih preduzea, ponovo zavladala. Prvi put u povijesti neoklasina paradigma, postala je zajedniko ope teorijsko utemeljenje utiranja puta kako rekapitalizacije visokorazvijenih trita zapadnih zemalja, tako i izgradnje emerging markets zemalja u razvoju i nekadanjih komunistikih zemalja (K. Hodi, 2003). Preduzetnika ekonomija, zapravo, ini krucijalnu taku tranzicione paradigme, a liberalizam glavnu ideoloku vodilju ekonomskih politika tranzicionih zemalja. Kao trini poredak koji se temelji na privatnom vlasnitvu i ugovornom angamanu najamnih radnika, uz profit kao osnovni motiv i pokretaku snagu ekonomskih aktivnosti kapitalista, kapitalizam se, progresivno razvija, i to prema sve vioj razini ekonomske racionalnosti. Ovaj (trini) mehanizam koji tjera ovjeanstvo prema racionalnosti nije razum, nego sebini antagonizam: ovjekova kompetetivnost i tatina, njegova elja da dominira i upravlja. Ovo su izvori drutvene i individualne kreativnosti koji zakonomjerno osiguravaju stalni ekonomski rast i razvoj. Kako se ovo deava? Utemeljenje tr-
inih odnosa u ekonomskom sistemu i ekonomskoj politici vri snaan i svestran uticaj na sve oblasti ekonomskog ivota. Trino drutvo prua prednosti individualistikog poretka sa slobodnim tritem i privatnom (preduzetnikom) inicijativom, sa profitnim motivima koji najsnanije i najpostojanije utiu na ovjekovo racionalno ponaanje. Jo je A. Smit (1776.) ustvrdio da je preduzetnikova borba za profit iskljuivo zasluna za efikasnije naine proizvodnje, odnosno da nevidljiva ruka postaje snaga koja vodi pojedince da rade u sopstvenom interesu, tj. vodi ljude da budu preduzetnici. Smitova ideja je jednostavna: za proizvode i usluge u oskudici, pojedinci e, ukoliko ih trebaju, biti spremni da za njih plate. Preduzetnici, u trci za profitom, uvijek trae takvu priliku. Kadgod su trokovi proizvodnje nii od prodajne vrijednosti ili postoji jeftiniji nain proizvodnje od onog koji se koristi u drugim firmama, preduzetnik e biti u stanju da ugrozi konkurentske firme i ostvari profit. Traganje za profitom od strane preduzetnika stoga predstavlja traganje za efikasnijim nainima proizvodnje i novim dobrima koja e vie zadovoljavati potrebe potroaa. Profiti su, zapravo, i poluga i mamac promjene: oni su poluga budui da profiti, kada se investiraju, stvaraju promjenu; oni su mamac budui da preduzetnici uvijek iznova mijenjaju svijet u cilju stvaranja vie profita (S. Bowles, R. Edvvards, 1985). Dakle, konkurentne snage vode ka viem stepenu efikasnosti, budui da konkurencija prua znaajan podstrek inovacijama. Trite sa svojim osnovnim funkcijama je svojevrstan filter i istilite u kojem prosperiraju bolji, a iezavaju slabiji. To je svojevrsna trina civilizacija, pa
123
Nove knjige
neki govore i o trinom drutvu. Savremena ekonomska nauka je svojevrsna civilizacija graana, njihovog ivota i rada u drutvu i svijetu koji ga okruuje (V. Vukmirica, 1996.). tavie, neki autori smatraju da trini mehanizam upravo pokazuje zato treba oekivati revoluciju u smjeru ekonomskog i politikog liberalizma, to kapitalizam ini neizbjenim. Preduzetnitvo se danas smatra bitnim faktorom ukupnog drutvenog napretka (etvrti proizvodni faktor, pored rada, kapitala i prirodnih resursa). Doprinosi drutvu velike koristi poticanjem ekonomskog rasta poveavanjem efikasnosti korienja resursa, stvaranjem novih tehnologija, proizvoda i usluga, te razvijanjem trine konkurencije. Iako je prva pretpostavka za razvijanje preduzetnitvakonkurentsko trite, vanu ulogu u podsticanju preduzetnitva ima drava. Upravo stoga, razvijene ekonomije i karakterie povoljan ambijent i razvijena infrastruktura za preduzetnitvo (stimulativni poreski propisi, oslobaanje od razliitih dabina, besplatne savjetodavne usluge pojedincima koji startaju s biznisom, krediti pod povoljnim uslovima i si.). Nasuprot tome, bosanskohercegovaka politika i ekonomska dravna organizacija nije kompatibilna sa trinom privredom, pri emu je uveliko naruen Hayekov princip ekonomske slobode kao mogunosti nesputanog djelovanja pojedinca, odsustvo dravne prinude i prisile, odsustvo ograniavanja izbora i djelovanja u proizvodnji i potronji dobara i
usluga i slobode kao djelovanja u okviru zakona. Nije pomoglo ni to to je zemlja u nadzoru meunarodne zajednice podvrgnuta mjerama standardnog tranzicijskog paketa koji reprezentuje trine reforme. Nacionalno podijeljena privreda, teko ostvarivanje svojinskih prava (vidno izraeno kroz povratnike probleme) i destimulativna fiskalna politika, govore o zaprijeenim ekonomskim slobodama1 te u krajnjem ishodu o teko ostvarivoj trinoj privredi na ovim prostorima. Ova knjiga mladog autora, dr Zijada Dafia, docenta na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, Preduzetnika ekonomija
1 Na mjernoj ljestvici ekonomskih sloboda u svijetu BiH je u posljednjih pet godina, konstantno, u grupi preteno neslobodnih zemalja
124
Nove knjige
svojevrsna je anatomija preduzetnike ekonomije kao sistema institucija, pravila, obiaja i tradicije koja motivie kritinu masu ljudi da uu u sopstveni biznis i da se ponaaju preduzetniki, tj. da unapreuju posao kojim se bave. Rukopis je, zapravo, preraena i dopunjena autorova doktorska disertacija Mala i srednja preduzea u funkciji restrukturiranja tranzicijskih privreda sa posebnim osvrtom na BiH odbranjena na Ekonomskom fakultetu u Tuzli krajem 2005. godine. Uvodei u problematiku preduzetnitva, autor, prvo, na popularan i koncizan nain daje objanjenja o znaaju i potrebi definisanja malih i srednjih preduzea i identificiranja kriterija za njihovu klasifikaciju. Potom predstavlja institucionalno okruenje, trite i osnovne karakteristike malih i srednjih preduzea u razvijenim zemljama, sa analizom promjena u okruenju koje su rezultat sve breg razvoja drutva, a koje se odnose na globalizaciju i internacionalizaciju u poslovanju, te procese ekonomske i politike integracije i regionalizacije. Prenose se iskustva trino razvijenih zemalja u promociji SMEs i preduzetnitva. Poseban naglasak daje se specifinostima razvoja SMEs u pojedinim zemljama Evrope, zatim prednostima i nedostacima SMEs u odnosu na velika preduzea. Slijedi detaljno obraen proces restrukturiranja privreda u zemljama koje su sa uspjehom zavrile svoje tranzicione procese, kao to su Maarska, eka, Slovaka i Litvanija. Uspjenost preduzea u trinim uslovima predominantno odreuju atributi, kao to su SMEs, preduzetnitvo, kompetentnost, fleksibilnost i otvorenost za uenje. Nakon toga, autor obrauje neke aspekte restrukturiranja bosanskohercegovake privrede. Pri tome, on govori o vlasnikoj transformaciji predu-
zea i modelima privatizacije u BiH, zatim o finansijskom restrukturiranju preduzea, trinom, organizacionom i tehnolokom restrukturiranju. Autor usvaja tezu da privatizacija u BiH nije dala oekivane rezultate. U prvom redu, privatizacija je dala doprinos stvaranju tzv. etnike privatizacije, ime je doprinijela daljnjoj podjeli ve podijeljenog ekonomskog prostora, emu je doprinio nedostatak krovne normative o privatizaciji na dravnom nivou. U kritikom osvrtu na ove i sline pojave u procesu privatizacije, autor se zalae za gradualistiki metod privatizacije. U nastavku se elaboriraju makroekonomski i mikroekonomski aspekti procesa tranzicije, analiziraju rezultati tranzicijskog procesa u BiH, te predstavljaju faktori privrednog razvoja, koji su od presudnog znaaja za razvoj SMEs sektora u BiH. Prezentirana su i iskustva domae prakse u razvoju SMEs, zatim razvijenost finansijskih i nefinansijskih institucija u BiH i njihov odnos prema SMEs. Dr. Dafi, na osnovu izloenih podataka, smatra da bi SMEs sektor mogao zaposliti veliki broj nezaposlenih u naoj zemlji, ukoliko bi se smanjilo poresko optereenje, kreiralo stabilno poslovno okruenje, izvrila deregulacija koja podrazumijeva izmjenu i dopunu odreenih zakonskih rjeenja, liberalizirala oblast spoljnotrgovinskog poslovanja, te ukoliko bi se omoguio pristup investicionom kapitalu pod povoljnim uslovima. On posebnu panju posveuje finansijskim i nefinansijskim institucijama u Bosni i Hercegovini, te njihovom odnosu prema SMEs, a predlae i kreira odreene mjere za stvaranje povoljnog administrativnog i zakonskog okruenja, mjere u oblasti obrazovanja i promocije preduzetnitva i SMEs, mjere unapreenja i razvoja nefinansijskih institucija i usluga, mjere
125
Nove knjige
za unapreenje finansijske podrke SMEs, mjere efikasnijeg koritenja resursa u cilju ekonomskog razvoja, te mjere za jaanje korporativnog upravljanja. Na kraju je priloen aplikativni dio i u njemu se iznose rezultati autorovog istraivanja o poslovanju SMEs u BiH. Radi se o istraivanju sprovedenom na uzorku od 130 privrednih subjekata, kao i definiranju stratekih ciljevi razvoja i podrke SMEs i preduzetnitva u BiH. Istraivanje je sprovedeno u julu 2004. godine, koritenjem jednostepenog stratifikovanog uzorka. Rezultati istraivanja pokazuju da je dolo do pogoranja ukupne poslovne klime, da ve pri registraciji preduzea osnivaivlasnici firme nailaze na nepodnoljive i birokratske prepreke i procedure (npr. za pokretanje posla u BiH je potrebno 12 koraka i 59 dana, a trokovi su i dvostruko vei od prosjeka tranzicijskih zemalja, a ak etiri puta vei od prosjeka lanica OECD-a). Treba naglasiti da autor smatra, da bi registraciju trebalo izmjestiti iz sudova stvaranjem specijalizovanih dravnih agencija, koje bi vrile koordinaciju procedure za registraciju preduzea (one-stop-shop). Dr. Dafi naglaava da, pored sistemskih ogranienja, veliku prepreku daljem razvoju SMEs sektora i preduzetnitva u BiH predstavlja nedovoljna edukacija preduzetnika. Zbog toga predlae intenziviranje programa obuke i treninga vezane za probleme osnivanja i poslovanja SMEs. Za obezbjeenje konkurentnosti i poticaja daljem rastu SME autor smatra da je neophodno ispuniti sljedee uslove: ukloniti sve zakonske, administrativne i fiskalne barijere za razvoj SMEs sektora, donijeti Zakone na nivou drave kojim e se unaprijediti ambijent za rast postojeih i osnivanje novih SMEs, uvesti preduzetniko obrazovanje na svim nivoima od osnovnih
kola do postdiplomskog studija po uzoru na razvijene zemlje, podsticati i stimulisati inovativnost, te razvijati menaderska znanja za efikasno korporativno upravljanje, poboljati kvalitet nefinansijskih usluga, te unaprijediti finansijsku podrku SMEs kroz stvaranje novih institucija i programa u cilju podizanja konkurentnosti preduzea, poveati efikasnost upotrebe resursa nastalih restrukturiranjem ili privatizacijom preduzea, radi stvaranja novih profitabilnih firmi i produktivnog zapoljavanja, te pruiti podrku razvoju poslovne saradnje ili formiranju mrea postojeih SMEs u zemlji ili inostranstvu, posebno onim SMEs, koja se nalaze u ruralnim i slabo razvijenim krajevima BiH. Na kraju, autor nudi i mogui koncept upravljanja razvojem SME u BiH. Rukopis dr Zijada Dafia Preduzetnika ekonomija predstavlja veoma uspjeno teorijsko-praktino istraivanje, koje, po nainu i metodama istraivanja, po metodologiji i stilu pisanja, te na osnovu naina prezentacije i interpretacije rezultata istraivanja, sasvim sigurno doprinosi razvoju naune ekonomske misli u osvjetljavanju i ansama SME u BiH. Rukopis nudi iroku paletu teorijsko-istraivakog tiva o malim i srednjim preduzeima: kako akademskoj italakoj publiciod studenata i nastavnika, tako i preduzetnicima i vladinom sektoru na svim nivoima bosansko-hercegovakog administrativnog upravljanja. Poseban znaaj rukopisa ogleda se u novom pristupu razmatranja problematike restrukturiranja privrede, kako u nekim tranzicijskim zemljama, tako i u Bosni i Hercegovini, to je na naim prostorima jedan od prvih radova koji obrauje ovu problematiku. Izvorni doprinos autora, kao to e se italac sam uvjeriti itajui knjigu, ogleda se u:
126
Nove knjige
transferu znanja iz domena restrukturiranja privreda i uloge SMEs u tim procesima, iz razvijenih trinih ekonomija i uspjenih tranzicijskih zemalja, uz adekvatnu prilagodbu karakteristikama domaeg poslovnog okruenja, spoznaji mnotva novih pojmova, koncepata i postupaka koje je afirmisala savremena literatura i poslovna praksa razvijenih zemalja, identifikaciji i sistematizaciji postojeih barijera za razvoj SMEs sektora u BiH, ocjeni trenutnog ekonomskog stanja i ponuenim mjerama razvoja SMEs u BiH koje se odnose na stvaranje povoljnog administrativnog i zakonskog okruenja, obrazovanja i promocije preduzetnitva i SMEs, unapreenja finansijske podrke SMEs, razvoja nefinansijskih institucija i usluga i efikasnijeg koritenja oskudnih bosanskohercegovakih resursa, predloenom konceptu upravljanja razvojem SMEs u BiH, predloenoj definiciji SMEs, prikladnoj za nae uslove. Na osnovu prethodno izreenog zakljuujem da se radi o vrijednom doprinosu osvjetljavanju i razvijanju ekonomije businessa u BiH, pa knjiga dobro dolazi i ekonomskim teoretiarima i biznismenima u znaajnom proirivanju saznanja o ovoj oblasti. Prof. dr. Kadrija Hodi
Seudin Muratovi Zehudin Masli, Steci na podruju opine ivinice, Hamgraf, ivinice, 2008.
U cjelini gledano, Tuzlanski kanton je, u odnosu na neke druge dijelove Bosne, relativno siromaan brojem steaka. Izu-
zetak su june opine, Kladanj, ivinice i Kalesija, te podruje opine Tuzla. Nakon velikana bosanskohercegovake kulturne historije i arheologije, efika Belagia, malo ko se odluio baviti istraivanjem steaka na terenu. A da takvo istraivanje zaista nudi izazov, ali u konanici i rezultate, dokaz je i knjiga koju ovom prilikom predstavljamo. Dvojica mlaih profesora historije, Seudin Muratovi i Zehrudin Masli, odluili su obraditi steke na prostoru svoje opine. Njihov viemjeseni terenski istraivaki rad rezultirao je na kraju ovom monografijom. Knjiga Steci na podruju opine ivinice, pored predgovora i priloga, sastoji se iz etiri dijela. Prvi dio donosi pregled historije ivinica i okoline u prolosti, s posebnim osvrtom na srednji vijek. U drugom dijelu, opisane su ope karakteristike steaka, dok su trei dio autori naslovili kao Tokovi istraivanja steaka. etvrti dio predstavlja glavninu knjige i u njemu autori prezentiraju podatke svojih istraivanja. Ukupno je utvreno i obraeno 27 nekropola i vei broj lokaliteta sa osamljenim stecima, a od toga je trinaest naunoj javnosti nepoznatih nekropola, koje do sada nisu bile obraene. Autori su utvrdili ukupno 305 steaka, od toga 122 sljemenika, 103 stupa, 17 sanduka, 1 ploa, te jo 62 steka kojima, zbog utonulosti u zemlju ili oteenja, oblik nije mogao biti utvren. Knjiga obiluje kvalitetnim i vrijednim fotografijama i vrlo je kvalitetno tehniki ureena i opremljena, u kolor- tampi. Sve u svemu, ova knjiga e predstavljati vrijedan doprinos topografiji steaka Bosne i Hercegovine i zaista predstavlja prijatno osvjeenje u relativno siromanoj historiografskoj i povijesno-publicistikoj produkciji na podruju naeg kantona. Edin akovi, prof.
127
Nove knjige
128
listovi...
Dr. sc. Omer Hamzi Listovi graanikog kalendara od 01.05.2008. 30.10.2008.
dr. sc. Omer Hamzi
Listovi graanikog kalendara od 01.05.2008. - 30.10.2008.
9. 5. 2008. Otkriveno obnovljeno partizansko spomen-obiljeje u Maleiima Spomen-kosturnica je podignuta 1959. godine i poto je, vremenom bila potpuno zaputena, u Opinskom odboru SUBNOAR-a odluili su da je obnove uz pomo mjetana i Mjesne zajednice Maleii. U kosturnici su sahranjeni posmrtni ostaci 8, poginulih partizanima, od kojih se jedino zna za ime Vulovi Milinka Mie i Ili Jovanke. Nikada nije pouzdano utvreno iz kojih su partizanskih jedinica posmrtni ostaci tih boraca. Vjerovatno se radi o borcima iz jedne ili vie brigada 25. i 45. srpske divizije JA, koje su 11. i 12. marta 1945. vodile borbe sjeverozapadno od Graanice ili o partizanskim jedinicama, koje su poslije ulaska u Graanicu, 7. aprila 1945. godine nastavile gonjenje neprijatelja u pravcu Maleia, prema Lukavici i dalje prema Doboju. 18. 5. 2008. 11. festival djejeg teatra BiH u
Graanici: u konkurenciji bilo 11 predstava iz devet BiH gradova. Tokom posljednjeg vikenda Graanica je po jedanaesti put bila domain 11. po redu festivalu djejeg teatra, na kojem je nastupilo 11 teatarskih grupa iz devet bosanskohercegovakih gradova. Festival su zajedno organizovali BKC Graanica i KUD Adem Ali Graanica. Na Festivalu je nastupilo oko 150 malih glumaca iz oba BiH entiteta. Svi su bili jednoduni u ocjeni da je u prvom planu bilo druenje i sklapanje novih poznanstava, a tek onda radost teatarske igre.Nagrade ocjenjivakog irija (u sastavu Ljubica Ostoji, Larisa Softi-Gasal i Armin Hadimustafi) dobile su sljedee amaterske grupe: Amatersko pozorite Neretva Konjic, voditeljski tandem Sarah Alibegovi i Semir Heri, za uspjean debi, Djeji studio glume Roda Banja Luka, predstava Veseli etvrtak, za radost igre, Djeje pozorite Eko Art Bugojno, predstava Ljepotica i zvijer, za teatarsku edukaciju kroz sve elemente
130
GRAANIKI GLASNIK 26 lisTOVi...
predstave, Djeji studio Mostarskog teatra mladih, predstava eMTeeM-ov omnibus, za uspjeno njegovanje eMTeeM-ovske teatarske poetike, O 2. osnovna kola i KUD Adem Ali Graanica, predstava Bajka od dva LJ, za kolektivnu igru. 18. 5. 2008. Donja Lohinja: Otkriveno ehidsko spomen obiljeje, simbolino predati na upotrebu asfaltirani putevi i igralite za male sportove Tim povodom u Donjoj Lohinji organizovana je skromna sveanost na kojoj je govorio Opinski naelnik Nusret Heli. Radi se o blizu hiljadu metara asfaltiranih puteva kroz mjesnu zajednicu i igralitu za male sportove u blizini osnovne kole, koji su graeni sredstvima iz Budeta opine i prikupljenim sredstvima graana. 25. 5. 2008. Otkriveno spomen obiljeje na Zeevom Gaju u blizini Stjepan Polja Na spomeniku su ispisana imena desetorice hrabrih momaka koji su u blizini te kote izginuli 25. 5. 1992. godine u juriu na dobro utvrene poloaje srpske paravojske u irem rejonu Lendia i Zeeva Gaja. Cilj je bio da se likvidiraju poloaji,
sa kojih su Srbi zasipali granatama i ugroavali Stjepan Polje, Maleie i Graanicu. Napad nije uspio zbog nepripremljenosti akcije, slabe procjene snaga i neiskustva momaka koji su u njemu uestvovali. Tragedija na Zeevom gaju, iako je u poetku bolno odjeknula u Graanici, bila je snaan podsticaj za objedinjavanje svih snaga odbrane i zbijanje redova oko vojno-politikog rukovodstva opine. 29. 5. 2008. 39. sjednica Opinskog vijea Graanica: nema rjeenja za lokaciju stonog groblja Najvie rasprave na ovoj sjednici izazvala je Odluka o odreivanju lokacije za stonu jamu-grobnicu, kojom je za te namjene predloena Gradska deponija na Grabovcu. U ime Kluba vijenika SDA, vijenik Galib Avdi predloio je da se stona jama-grobnica izgradi na lokalitetu emunica, a Senad Memi ispred Kluba vijenika SDP-a podrao je prijedlog da to ipak bude Gradska deponija na Grabovcu. Bilo je prijedloga da se obadvije lokacije iskoriste za izgradnju stonih jama-grobnica , a na kraju je zakljueno da Odluka u formi Nacrta ide na javnu raspravu u narednih 30 dana, kako bi i graani mogli iznijeti svoj stav o ovom problemu, to je od strane vijenika bilo svojevrsno guranje glave u pijesak i bacanje vrueg krompira u ruke graanima, koji su ih valjda i izabrali da rjeavaju njihove probleme. Na ovoj sjednici Vijee je usvojilo Odluku o izmjeni Odluke o graevinskom zemljitu, te prihvatilo Izvjetaj o radu Opinskog pravobranilatva, Izvjetaj o otvaranju Narodne kuhinje u Graanici, Informaciju o ulaganjima u infrastrukturu u 2007. godini na podruju opine Graanica i Informaciju o stanju putne mree, te nekoliko rjeenja imovinsko-pravne slube.
lisTOVi... GRAANIKI GLASNIK 26
131
1. 6. 2008. Tematska izloba i Katalog Svi nai naelnicielni ljudi lokalne uprave u Graanici od 1868. do 2008. godine Izlobu je postavio autorski tim u sastavu: prof. Osman Pukar, mr. Omer Hamzi , prof. Edin akovi i prof. Rusmir Djedovi, a koordinator projekta bio je Izudin Durakovi, direktor BKC-a Graanica. Uz prigodan pratei program i multimedijalnu prezentaciju, izloba je bila glavna kulturna manifestacija u povodu obiljeavanja Dana opine. Izloba dosta pregledno, informativno i historijski utemeljeno, prikazuje nosioce lokalne vlasti u Graanici od uspostavljanja osnovnih institucija lokalne samouprave krajem osmanske uprave (institucije gradskih opina beledija, gradskih vijea, kaza kotara i kajmakama kotarskih predstojnika) do dananjih dana. Posredno, to predstavlja svjedoanstvo o dugoj tradiciji urbanog ivota u Graanici, te o povijesnoj ulozi Graanice kao administrativnog i urbanog centra ire regije. Uz izlobu je tampana i publikacija katalog, koja e biti izvor dragocjenih podataka iz lokalne historije, poticaj i temelj za neka budua istraivanja. Izloba je pobudila veliko interesovanje Graanlija i drugih posjetilaca koji su tokom juna boravili u Graanici. 2. 6 2008. Dani Graanice bogatstvo sadraja Period od 25. maja, Dana odbrane i 2. juna Dana Opine Graanica (kao dva od etiri datuma iz kalendara znaajnih datuma koji se obiljeavaju na nivou opine) ve po tradiciji rezervisan je za sveano otvaranje ili putanje u rad novoizgraenih objekata i ispunjen razliitim kulturnim, sportskim i drugim drutvenim i vjerskim sadrajima. I ove godine prezentirana su kulturna i sportska dostignua
graanikih osnovnih i srednjih kola, a od novoizgraenih objekata, 20. maja otvoren je sportski poligon na Malti (Graanica), 23. maja predate na upotrebu asfaltirane ulice na Ritaiima i Baama, 25. maja otkriveno spomen-obiljeja na Zeevom Gaju, 31. maja predati na upotrebu vodovod i ulina rasvjeta u naselju Bahii. Od kulturnih sadraja, vrijedi spomenuti promociju knjige Moja zona odgovornosti, autora Senahida Kahrimanovia, koja je obavljena 31. maja u Stjepan Polju i Tematsku izlobu Svi nai naelnici, koja je otvorena 1.juna u BKC u Graanici. Spomenimo i veliki muziki spektakl u centru Graanice i velianstveni vatromet, koje se prireuje tradicionalno svake godine uoi dana Opine, 2. juna. 2. 6. 2008. Dan opine, sveana akademija, dodijeljena opinska priznanja Uz bogat kulturno-umjetniki program, prigodan referat i u prisustvu brojnih gostiju, dodijeljena su tradicionalna opinska priznanja. Zlatne plakete dobile su sljedee firme i organizacije: Kompanija irbegovi Graanica, Shell elektron d.o.o. Miriina i Nogometni klub Mladost Maleii; Zlatna znake dodjeljuje su sljedeim pojedincima: Ramizu Grapkiu iz Stjepan Polja, Muratu Hurtiu iz Graanice, amilu Huskanoviu iz Graanice, Nihadi Nuhanovi iz Pribave, Almedini tili iz Miriine, Lejli uni iz Graanice. 2. 6 2008. Bilans uspjeha opinske vlasti za 2.007.: u infrastrukturu uloeno preko 5 miliona KM, kapitalna ulaganja u infrastrukturu vea za 65,89 % , u komunalnu infrastrukturu uloeno 5.246.924 KM, a u ostalu infrastrukturu (sport, kultura i ostalo) 454.867 KM
132
Rekonstruisana je i asfaltirana gotovo kompletna lokalna putna mrea, a uinjeni su i veliki zahvati na saniranju vodovodne mree, javne rasvjete i sl. U putnu infrastrukturu, u 2007. godini uloeno je ukupno 4.065.755 KM, ukljuujui i ulaganja u putnu infrastrukturu iz zaduenja kod dobavljaa i to u iznosu od 2.211.271 KM, to je u odnosu na ukupna ulaganja u putnu infrastrukturu u 2006. godini vie za 73,32 %. Ulaganja u putnu infrastrukturu, bez zaduenja, odnose na sljedee putne pravce: Doborovci MonjDakule (172.431 KM); u Vranoviima, dio putnog pravca Bukva Karii (134.646 KM); u Stjepan Polju, dio putnog pravca Debe Avdii Polje (123.098 KM); u Gornjoj Orahovici, dio putnog pravca Dafii Mehii (113.734 KM), dok je za rekonstrukciju i asfaltiranje ulica na podruju grada, odnosno MZ Graanica utroeno ukupno 349.675 KM. Kada je u pitanju vodosnabdijevanje, odnosno rekonstrukcija vodovodne mree, u 2007. godini u ove svrhe je uloeno 478.699 KM, to je vie za 71,09 % u odnosu na 2006. godinu. U vodosnabdijevanje je uloeno 404 038 KM, a u izgradnju i rekonstrukciju kanalizacije 74 661 KM. U rekonstrukciju i izgradnju javne rasvjete u proloj godini je uloeno ukupno 199.370 KM, to je u odnosu na 2006. godinu vie za 114,29 % . U izgradnju javne rasvjete u gradu uloeno je 64.629 KM, a u mjesnim zajednicama 63.032 KM. U ostale infrastrukturne projekte uloeno je ukupno 503.100 KM, a to se odnosi na izgradnju parking prostora i javnih autobuskih stajalita (19.443 KM ), izgradnju mostova (10.000 KM), horizontalnu i vertikalnu signalizaciju (24.270 KM), ureenje poljoprivrednog zemljita (86.541 KM), re-
gulaciju korita Sokolue (15.210 KM), toplifikacija Graanice (347.063 KM), sanacija rijeke u Lukavica (600 KM) itd. Ukupna ulaganja u sport i kulturu u proloj godini iznosila su 454.867 KM, to je u odnosu na 2006. godinu vie za 176,22 %. Infrastrukturna ulaganja u sport u proloj godini iznosila su 280.492 KM, to je vie za 115,19 % u odnosu na 2006. godinu, a u kulturu 174.375 KM. Iz pregleda ulaganja u komunalne infrastrukturne projekte moe se zakljuiti da su putevi, odnosno lokalna putna mrea imali prioritet, dok je vodosnabdijevanje bilo u drugom planu. Kako se stanje u vodosnabdijevanju pogorava i namee kao sve vei problem, za oekivati je da mjesne zajednice i strukture vlasti u narednom periodu znatno vea sredstva usmjere u tu oblast. (Printtel br. 26) 5. 6. 2008. Graaniko keranje u Zagrebu, delegacija opine posjetila Zagrebaku damiju, a potom razgovarala sa ataeom za kulturu Ambasade BiH U Kulturnom centru ambasade Bosne i Hercegovine u Zagrebu otvorena je Izloba pod nazivom ipka-kera, neprolazna ljepota, koju su zajedniki organizovali Udruenje ena Graaniko keranje, Asocijacija za interkulturalne aktivnosti i spaavanje naslijea Bosne i Hercegovine (ASASN) i Soroptimist internationalSI club iz Sarajeva. Postavku izlobe izvrila je Azra Baevi-arenkapa, koja je na otvaranju izlobe prisutne poblie upoznala sa neprolaznom ljepotom ipke kere, kao autohtonim proizvodom kune radinosti koja se odrala u Graanici i u jo nekoliko gradova Bosne i Hercegovine. Ovo je prvo predstavljanje udruenja Graaniko keranje u inostranstvu, jedinstvenog udruenja u Bosni i Hercegovini, koje upravo
133
ima zadatak da afirmie taj jedinstven proizvod enskih ruku. Otvaranju izlobe prisustvovao je veliki broj Zagrepana koji nisu krili svoje divljenje razgledajui mala remek-djela vrijednih ruku graanikih ena. U kulturno-umjetnikom dijelu programa uestvovao je interpretator narodne muzike Ibrahim Jukan, ija je firma poastila posjetioce bosanskim kolaima iz svog slatkog programa. U okviru ove posjete delegacija opine Graanica, na elu sa opinskim naelnikom Nusretom Heliem i magistrom Omerom Hamziem, posjetila je i zagrebaku Damiju i Islamski centar, gdje je sa predsjednikom Islamske zajednice grada Zagreba gosp. Mirsadom Srebrenikoviem dogovorena daljnja saradnja i predstavljanje kulturno-historijske batine opine Graanica u Zagrebu. Delegacija je razgovarala i sa Minkom Ljubijanki, ataeom za kulturu pri ambasadi BiH u Zagrebu i takoe dogovorila nastavak saradnje i razmjenu kulturnih sadraja. 21. 6. 2008. Graanica: asfaltirana ulica Derva U prisustvu velikog broja graana i predstavnika opine Graanica i Mjesne zajednice Graanica u naselju Drafnii je na upotrebu predata ulica Derva. Asfaltirana dionica duga je 420 metara, a ukupna investicija iznosi 50 000 KM, od ega su 20 000 obezbijedili graani, 30 000 KM opina Graanica. 30. 6. 2008. 40. sjednica Opinskog vijea: nije proao zahtjev JP Komus za poveanje cijena odvoza smea za 40% Taj je zahtjev izazvao je dosta polemine rasprave na ovoj sjednici Vijea. Direktor JP Komus Nedad Sulejmanovi ovaj zahtjev pokuao je argumentirati i-
njenicom da ve osam godina nisu poveavane cijene odvoza smea, a da ih je sada na to primoralo divljanje cijena, naroito nafte i naftnih derivata. Nakon polemine rasprave zahtjev Komusa ipak je odbijen. U nastavku rada jednoglasno je usvojena Deklaracija o proglaenju nevaeim odlikovanja i priznanja koja je dodijelio optuenik za ratne zloine Radovan Karadi, a potom je uslijedila rasprava o Informaciji o toku realizacije projekata izgradnje putne infrastrukture iz zaduenja opine. Vijenik Muharem Musi je izrazio zadovoljstvo to smo, po njegovim rijeima, zaboravili kako izgleda makadamska putna podloga ali i zabrinutost to je oko 4,5 miliona maraka potroeno bez sveobuhvatne projektne dokumentacije i to se nije u svim MZ ispotovala odluka o visini uea graana Najvie vremena vijenici su potroili raspravljajui o Informaciji o snabdijevanju graana pitkom vodom i higijenskoj ispravnosti vode i vodoopskrbnih objekata na opini Graanica. Naalost, bez konkretnih prijedloga i rjeenja. (Printtel br. 30) 25. 6. 2008. Otvorena narodna kuhinja u Graanici Konkretne aktivnosti na otvaranju narodne kuhinje zapoeo je graaniki Merhamet na elu sa predsjednikom Ibrahimom erbeiem prije nepune tri godine. Opinsko vijee, opinski naelnik, udruenja graana i velika veina graanikih poduzetnika podrali su ovu ideju i nakon to su pronaene prostorije u bivoj upravnoj zgradi Preduzea za prevoz putnika AVIS, prilo se njihovom renoviranju i adaptiranju za potrebe Narodne kuhinje. Na skromnoj sveanosti, povodom otvaranja ove humanitarne ustanove Opinski naelnik Nusret heli, izmeu ostalog rekao je i ovo: Ja evo ovdje, na ovom mjestu,
134
obeavam da emo uiniti sve to je u naoj moi, da ova kuhinja bude na usluzi onima kojima je potrebna ali isto tako uiniti emo sve da bude to manje onih zbog kojih je ova kuhinja i otvorena. U prvoj fazi hrana za potrebe Narodne kuhinje Graanici (za poetak oko 200 obroka) spremat e se u Narodnoj kuhinji Imaret u Tuzli i odatle prevoziti u Graanicu, a kada se za to steknu uslovi spremanje hrane obavljat e se i u Narodnoj kuhinji u Graanici. 31. 7. 2008. 41. sjednica Opinskog vijea: Vijenici pokuali nai odgovore na sljedea pitanja: ta je opina uradila i ta moe uraditi za penzionere, mogu li biti bolje komunalne javne slube, dokle e graani ruralnih dijelova opine piti zagaenu vodu U vezi sa penzionerima, zakljueno je da se poveaju sredstva iz opinskog budeta za rad Udruenja penzionera, upuen zahtjev Poreskoj upravi da se vie angauje na naplati doprinosa za zdravstveno i penziono osiguranje, te da redovno dostavlja spisak privrednih subjekata koji godinu dana i due ne plaaju ove doprinose. to se tie komunalnih slubi (Komus i Vodovod i kanalizacija), data im je prolazna ocjena za radu u proloj godini, a to se tie zagaenosti seoskih vodovoda, zakljueno je da se uradi program po kojem e JP Vodovod i kanalizacija, postepeno preuzimati na upravljanje i odravanje sve vodoopskrbne objekte na opini. ta e biti od toga ostaje da se saeka i vidi. Na ovoj sjednici vijenici dali suglasnost za gradnju i proirenje objekta Doma zdravlja u Graanici i bez vee rasprave usvojili Informacija o stepenu zagaenosti zraka i vodotoka na podruju opine Graanica, Informaciju o primjeni Zakona o uslovima i postupku legalizacije bespravno izgraenih objekata
na podruju opine Graanica i nekoliko rjeenja i zakljuaka iz domena imovinskepravne slube. (Print-tel br. 33) 13. 7. 2008. Proklanjavanje arene (Mejdan dedid) damije u Graanici okupilo oko 20 hiljada vjernika: Reis-ul-ulema u BiH Mustafa ef. Ceri, estitajui svima koji su dali doprinos u gradnji ove velelijepne damije, odao priznanje opinskom naelniku Nusretu Heliu za stvaranje ozraja zajednitva i tolerancije na opini Graanica. Zbog naraslih potreba i nefunkcionalnosti postojee zgrade, Mejdan dedid, u narodu poznatija kao arena damija sruena je u januaru 1990. godine i istovremeno otpoela izgradnja jedne vee i kompleksne graevine, sa vie funkcija. Prije toga formiran je odbor za izgradnju nove damije, na ije elo je izabran Vehid ef. Deli, koji je rukovodio gradnjom sve do zavretka objekta. Kako pie Edin akovi (http://info.gracanica.net), tokom zemljanih radova, nakon ruenja damije, vidjelo se da je kulturni sloj oko damije debeo priblino jedan metar, a u gornjem (zapadnom) dijelu greblja (harema), na dubini od 80 cm iznad zdravice, jasno su se raspoznavali tragovi paljenja krea. Tu se nalo i vie komada keramike koja je bila crne boje, sa uoljivim zrncima kvarcnog pijeska. U temeljima sruene damije je bilo i dvadesetak lijepo tesanih kamenova, uglavnom od pjeara, a manje od sedre, karakteristinog lunog oblika unutranjih i spoljnih ploha (u nekih su izmeu njih bile probuene rupe). Na jednom oveem kamenu je bilo nekoliko usjeka u obliku luka slinih urezima u luku iznad nekih starih kamenih vrata ili prozora. Prema izgledu tih kamenova, moglo se zakljuiti da su poticali iz neke graevine krunog ili
135
lunog oblika. U temelje stare zgrade damije ugraeni su 1932/3. godine i sigurno potiu iz neke starije i znaajne graevine. Ovo zadnje ruenje i graenje Mejdan dedid damije je etvrto ili peto u njenoj viestoljetnoj povijesti. Prva izgradnja je moda bila u 16. stoljeu, druga u prvoj polovini 18. stoljea, trea negdje izmeu sedmog i zadnjeg decenija 18. stoljea, etvrta 1932. i 1933. godine, a peta (zadnja) 1990. godine. Poslovima ruenja stare i izgradnjom nove damije rukovodio je Graevinski odbor od tridesetak lanova, koji je formiran novembra 1989. godine. Gradnja ovog sloenog vjersko-kulturnog
objekta (vjerovatno jedinstvenog objekta u BiH) zapoela je u proljee 1990. godine. Najvei dio grubih graevinskih radova uraen je do poetka rata 1992. godine. Kroz itav rat gasulhana je bila u funkciji (jedina u gradu). Takoe je suteren prostora za namaz bio u funkciji isturenog punkta Osnovne kole i kao damija. Tokom rata zgrada je pretrpjela nekoliko pogodaka granata. arena damija gradila se po fazama od 1990. godine, da bi danas dobila izgled koji izaziva ponos u dui svakog Graanlije. Na velikom prostoru u dva nivoa zastupljeni su sljedei sadraji: damija, uionice, abdesthana, restoran, divanhana, biblioteka, prodavnica, gasulhana, mesara itd. Povrina prostora za namaz iznosi 205,74 kvadratna metra, a u njegovom suterenu je ista takva povrina za druge potrebe. Do vrha kupole je 17,65 metara, a unutranji prenik je 11,35 metara. Munara je visoka 36 metaraplus alem. (http://info.gracanica.net) O samoj sveanosti otvaranja damije, opirno su izvijestili kako lokalni tako i federalni i kantonalni mediji. Posebnu panju izazvalo je istupanje Reis-ul-uleme Mustafe ef. Ceria i javna pohvala koju je uputio Opinskom naelniku Nusretu Heliu. Prvo je imam arene damije, Fadil ef. Kari pozdravio sve prisutne, a potom je Abdulh ef. Hodi prouio aare. Prisutnima je dobrodolicu poelio i Abdulaziz Ametbegovi, predsjednik Medlisa IZ Graanica, te glavni imam Medlisa IZ Graanica Smajo ef. Mustafi i predsjednik Graevinskog odbora Vehid ef. Deli. Potom se vjernicima i gostima obratio opinski naelnik Nusret Heli: Prvo estitam dematlijama, graanima Graanice i Graevinskom odboru i svima onima koji su pomogli da se izgradi, bolje reeno obnovi ova damija, koja je
136
ve odavno dio historije graanike arije. Volio bih da kao muslimani, Bonjaci, kao ljudi koji vjeruju u Boga i Boje poslanje budemo jedinstveni i u svim drugim poslovima koji su od zajednikog interesa i od opeg znaaja za nau zajednicu. Reis ul ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa ef. Ceri je u svom obraanju posebno istakao: Ja se nadam da e Graanlije ovdje kao dobri domaini, a ono to sam danas uo od gradonaelnika Graanice me jako obradovalo. Ovako govori domain u svom gradu. I elim da mu estitam. Tako treba domain u svom gradu da nam da poruku da smo mi jedna zajednica posebno u ovom sadanjem vremenu, u kojem treba da vidimo to je na zajedniki interes. I da prema tom zajednikom interesu svako radi na svoj nain. Treba rei da su se sve nadlene opinske slube, javna preduzea i ustanove, posebno Komus, te Policijska stanica Graanica, Teritorijalna vatrogasna jedinica i ostale slube maksimalno ukljuile u organizaciju ovog vjerskog skupa, kako u njegovoj pripremi, tako i za vrijeme njegovog trajanja, pa i neposredno poslije tog, za Graanicu, velikog dogaaja. Svima njima, s razlogom, dan kasnije, javno se zahvalio naelnik Opine Nusret Heli, a posebnu estitku i rijei zahvalnosti uputio je svim Graanlijama, koji su uoi i na dan proklanjavanja damije otvorili duu, avlije, kue, trpeze i sa osmjehom doekivali i ugostili nae drage musafire iz svih krajeva zemlje i ire. 22. 8. 2008. Maleii : Otvorena ambulanta porodine medicine: ukupna investicija oko 200 hiljada KM, Mjesna zajednica obezbijedila oko 60 hiljada KM za zidanje objekta i postavljanje stolarije
Mjetani Maleia dobili su oko 200 kvadratnih metara savremeno opremljenog ambulantnog prostora, predvienog za rad dva tima porodine medicine. S obzirom na trenutni broj registrovanih korisnika zdravstvene zatite, u toj ambulanti za sada e raditi jedan tim, a kada se steknu uslovi bie angaovan i drugi. 29. 8. 2008. Graanica: Matini ured ima pune ruke posla: svake subote desetak vjenanja Samo u julu ove godine u graanikoj arenoj kui sklopljeno je 40 brakova, to je skoro duplo vie nego u istom periodu prole godine. Isti trend nastavio se i u avgustu, a razloge dijelom treba traiti i u vjerovanju Bonjaka da se nije lijepo vjenavati izmeu dva bajrama, pa su mladi pourili da to obave prije poetka Ramazana. U julu mjesecu 2008. godine ovaj matini ured je izdao ukupno 2.512 razliitih uvjerenja i izvoda, od ega 1.597 izvoda iz matine knjige roenih, 247 izvoda iz matine knjige vjenanih, 71 izvod iz matine knjige umrlih i 597 uvjerenja o dravljanstvu. U ovom mjesecu umrlo je 14 stanovnika Graanice. Ako se ima u vidu da u pomenutom Uredu rade dva slubenika, onda se moe rei da imaju u posljednjih nekoliko mjeseci pune ruke posla, a kada za godinu ili dvije na red dou novi upisi u Matinu knjigu roenih, kao plod pomenutog poveanog broja sklopljenih brakova, nadamo se da e i bijela kuga u Graanici biti prolost. (Print-tel br. 35) 30. 8. 2008. Proklanjavanje damije u Dakulama Izgradnja ovog dosta velikog i lijepog vjerskog objekta poela je 2006. godine na inicijativu dematlija tog demata. Kako je na skupu izvijestio predsjednik OdbolisTOVi... GRAANIKI GLASNIK 26
137
ra z aizgradnju te damije Avdo ef. Hodi, u objekat je uloeno 550.000 KM, od ega su najveim dijelom prikupljena sredstva demtalija Dakula. Ovoj sveanosti prisustvovalo je nekoliko hiljada vjernika graanike i susjednih opina. Sveanost su uveliali i visoki gosti vjerskog i politikog ivota opine i Tuzlanskog kantona, kao i izaslanik Reis-ul-uleme Mustafe ef. Ceria. Kljueve novosagraene damije izaslaniku reis-ul-uleme Mirsadu ef. Muratoviu uruio je Abdulaziz Ametbegovi, a ast da prvi otkljua damiju pripala je predsjedniku Graevinskog odbora Sabitu Hodiu. 5. 9. 2008. Graanica: Asfaltirana i Seljanua Asfaltirana dionica duga je 1320 metara, irine izmeu 3,5 i 4 metra, a kotala je oko 200 hiljada KM. Sredstva su zajedniki obezbijedili opina Graanica i mjetani Seljanue. Uz skromnu sveanost, sim-
bolinim presijecanjem vrpce put su na upotrebu predali predsjednik Vijea MZ Graanica Sead auevi i opinski naelnik Nusret Heli, a potom je uslijedilo narodno veselje. 5. 9. 2008. Mevludin Spahi, lan Planinarskog drutva Zer Graanica, u jednoj ekspediciji osvojio tri alpska planinska vrha, prvi Graanlija na Mon Blanu Rije je o meunarodnoj ekspediciji, Alpe 2008, koju je organizovalo Planinarsko drutvo Pobeda iz Beograda, (od 3.19. 8. 2008.). Spahi je bio u skupini od 54 alpinista iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bugarske i Slovenije s kojom se uspenjao (osvojio) tri vrha i to: Grintovac (2558 m.n.v., u Sloveniji), Breithorn (4165 m.n.v u vicarskoj) i Mont Blanc (4808.m.n.v) u Francuskoj. Iako imam na svom rabou mnogo vie i atraktivnije vrhove, kao to je recimo Ararat, ipak mi je osvajanje Mon Blana najdrae u karijeri, jer Alpi su ipak Alpi, izazov za svakog pravog planinara, izjavio je po povratku u Mevludin Spahi, inae poznati graaniki prozaista i pjesnik. 28. 8. 2008. Rezultati za historiju graanikog sporta Prole sedmice graaniki sportisti zabiljeili su nekoliko izuzetnih rezultata, od kojih e neki biti zlatnim slovima upisani u historiji graanikog sporta; Adnan Hadi (Biciklistiki klub Graanica), dvanaestogodinjak iz Sokola, u kategoriji mlaih kadeta na prvenstvu BiH u brdskoj vonji, na stazi Bukva u Graanici zauzeo 3. mjesto, a na stazi u Sanskom Mostu drugo. Potom je, 31. avgusta, u Zenici na veoma zahtjevnoj brdskoj stazi Smetovi u Kup utrci za ampionat BiH osvojio prvo mjesto, kao prvi graaniki
138
biciklista u historiji. Strunjaci su jednoglasni u ocjeni da se radi o izvanserijskom talentu, u koji vrijedi ulagati. Edina Selimovi, lanica enskog odbojkakog kluba Graanica, ve je treu sezonu stalna lanica juniorske reprezentacije nae zemlje i na dva nastupa na Balkanijadama u Srbiji (Obrenovac) i BiH (Tuzla), okitila se sa dvije medalje. Iz Srbije se Edina vratila sa srebrenom, a iz Tuzle sa bronzanom medaljom, to je svrstava u najuspjenije poslijeratne sportiste naeg grada i opine; ahovski klub Graanica je na dravnom ampionatu u Neumu, u Drugoj ahovskoj ligi Federacije BiH, zauzeo drugo mjesto na tablici, bez ijednog poraza i plasirao se u ahovsku A-1 ligu Federacije BiH, to je takoe najvei uspjeh u historiji graanikog aha. 21. 9. 2008. Plamingo: zapaen nastup na 20. sajmu Automechanika u Franfurktu Na ovom vodeem meunarodnom sajmu auto-industrije, koji je odran od 16. do 20. septembra, nastupilo je 4.600 izlagaa iz 80 zemalja svijeta. Za proizvodni program Plaminga tokom sajma interes su pokazali poslovni ljudi iz vodeih kompanija automobilske industrije, meu kojima Mercedes Mclaren iz Londona, AGT automobil Europa iz Belgije, norveki Turbo servis, General Motors (predstavnik za Njemaku, Predstavnici firme Audi, Auto-klasteri iz Belgije, Holandije, Francuske i mnogi drugi. U toku sajma Plamingo je sklopio nekoliko konkretnih izvoznih poslovnih aranmana. 25. 9. 2008. Posljednja redovna sjednica Opinskog vijea ovog saziva Nakon usvajanja dnevnog reda, vijenici su bez vee rasprave usvojili Odluku o
utvrivanju naknada za ureenje graevinskog zemljita i pogodnost graevinskog zemljita za bespravno izgraene objekte i Odluku o promjeni statusa nepokretnosti u optoj upotrebi. Potom su upoznati sa Izvjetajem o obavljenoj reviziji finansijskih izvjetaja opine Graanica za prolu godinu i o utroku budetske rezerve za prvo polugodite ove godine. Opa ocjena revizora je da nije bilo ozbiljnijih krenja propisa i nenamjenskog troenja budetskih sredstava u naznaenom periodu. Uoeni nedostatci i sugestije dobro e doi u postupku donoenja Budeta, te praenja njegove realizacije u narednom periodu. Nakon redovne odrana je i sveana sjednica Opinskog vijea na kojoj se prisutnima obratio predsjedavajui Opinskog vijea Hasan Fehratovi i izmeu ostalog rekao: Dobro se sjeam kritika na poetku rada ovog vijea i skeptika koji su tvrdili da Vijee ne moe raditi u ovakvoj politikoj strukturi i da e doi do njegovog raspada. Hvala Bogu Opinsko vijee privodi evo svoj mandat kraju i sudei prema trenutnoj situaciji na podruju Opine i interes za ulazak u Opinsko vijee, mogu rei da smo Vijee u protekle etiri godine vratili tamo gdje mu je mjesto. Potom je iznio malu statistiku Opinskog vijea: odrano su 42 redovne, 3 tematske, te 23 sveane sjednice, usvojeno 115 odluka, prihvaeno 58 izvjetaja i 87 informacija, obavljene rasprave o 20 nacrta zakona itd. Strateke odluke vijea, prema ocjeni predsjedavajueg Fehratovia su: Odluka o izgradnji putne infrastrukture iz zaduenja opine, Odluka o toplifikaciji grada Graanice, Odluka o nastavku izgradnje sportske dvorane na Bazenu (PKSC), odluke o usvajanju i provoenju regulacionih planova Centar i Poslovna zona.
139
26. 9. 2008. Otvoren Robot: Nakon BINGA, Interexa, Konzuma, Etne, TehnoMaketa i FIS-a, Graanica je dobila jo jedan veliki prodajni centar Radi se o novoizgraenom objektu na lokaciji nekadanjeg motela Graanica, devetom po redu iz porodice Robota u Bosni i Hercegovini koji raspolae sa 6 hiljada kvadratnih metara prodajnog i magacinskog prostora. Na tom prostoru potroaima se nudi, kako je istakla direktorica firme Sajma Hodi, ak 20 hiljada raznih proizvoda, izloenih na odjelima tekstila, bijele i smee tehnike, namjetaja, sanitarija i opreme za kupatilo, vrtnog programa, kozmetike, a tu su i igraonice i kafe bar. U tom objektu posao dobiva stotinjak radnika iz Graanice i njene okoline. Direktorica Hodi je na sveanosti otvaranja objekta kojoj je prisustvovalo oko 1.500 buduih potroaa istakla i sljedee: Na najvaniji cilj jeste da kupac iz naih objekata izae zadovoljan i mi emo se uvijek truditi da usluga bude bolja, asortiman vei, a kupac zadovoljniji. Potom se skupu obratio opinski naelnik Nusret Heli i, izmeu ostalog, rekao: Ovo je uistinu lijep dogaaj u naoj, moram to rei, neveseloj stvarnosti zainjenoj predizbornom halabukom, kojim mi aljemo jednu poruku, poruku optimizma da se u naoj Graanici pozitivno misli i
dobro radi. Da je lokalna vlast uvijek na usluzi poduzetnicima naelnik Heli pokazao je i konkretnim primjerom: Evo u ovoj koverti se nalazi upotrebna dozvola za ovaj objekat i svi ostali papiri, a izdala ih je opinska administracija za samo 48 sati od podnoenja zahtjeva. To jo jednom pokazuje da smo mi sredina u kojoj vlada povoljno ozraje za razvoj poduzetnitva i biznisa. 5. 10. 2008. Lokalni izbori: bez veih problema Za ovogodinje izbore na graanikoj opini upisano je 38.555 graana s pravom glasa. Na izbore je od toga izalo 24.147 biraa (glasanje za Opinsko vijee) i 24.151 (glasanje za opinskog naelnika) ili 62,6%, to je izuzetno dobar procent. (izlazak biraa u Tuzli bio je 45,53%, ivinicama 61%, Lukavcu 54,5% itd.). Za glasanje su bila otvorena 54 biraka mjesta, od ega 14 u Graanici. Odziv biraa iznad opinskog prosjeka (dakle, preko 62%) bio je u sljedeim mjesnim zajednicama: Stjepan Polje, P. Brdo, Buk, Trnovci, Raljeva, Piskavica, kahovica i Maleii, Soko, Babii, G. Doborovci i Vranovii. Odziv biraa ispod opinskog prosjeka bio je u mjesnim zajednicama D. Orahovica, Miriina, Pribava, D. Lohinja, Graanica, G. Orahovica, Lukavica i Doborovci. Nezvanini rezultati za izbor naelnika bili su poznati nepuna dva sata nakon zatvaranja biralita. Negdje iza 22.00 sati Muhamed Ibrahimovi, kandidat SDA, telefonom je estitao pobjedu svome rivalu iz SDP Nusretu Heliu. 8. 10 2008. Toplikacija Graanice: izvreno probno potpaljivanje prvog kotlapoela takozvana topla proba. Vatru su potpalili opinski naelnik Nusret Heli, predstavnik firme SEGES
140
Enes Hamidovi i glavni koordinator projekta mr. Omer Hamzi. Nakon toga odrana je kratka press konferencija, na kojoj je opinski naelnik Nusret Heli, vidno uzbuen, izmeu ostalog izjavio i ovo: Vjerujte, drai mi je ovaj dananji in nego drugi naelniki mandat koji sam osvojio prije tri dana. San u koji mnogi nisu vjerovali postaje stvarnost Toplotnu energiju uskoro e dobiti komitenti u Industrijskoj zoni, a meu njima prvu podstanicu dobio je Trni centar Robot. 9. 10. 2008. Sajam u Zenici: zapaen nastup graanikih privrednika Grand prix Rua ZEPS-a za izlagaa koji je svojim nastupom obiljeio 15. generalni bh. sajam ZEPS 2008. dodijeljena je Udruenju poslodavaca i samostalnih privrednika iz Graanice, koji su nastupili zajedno, u posebnoj hali na sajmitu Kamberovia polje. Nagradu za proizvod dobilo je preduzee Kovan iz Graanice. 15. 10 2008. Kovan metalna industrija Graanica: visoko priznanje ZEPS-a Meu pet dobitnika priznanja za proizvod, po izboru posebnog irija sajma, ove godine naao se i graaniki Kovanza proizvod Toplovodni kotao na bio masu, koji je izazvao izuzetno veliki interes na ovoj sajamskoj priredbi. Rije je o Eko line toplovodnim kotlovima, koji po svojim tehnikim karakteristikama u potpunosti zadovoljavaju evropske standarde, a pristupanom cijenom i efikasnim servisom potrebe kupaca. Eko line kotlovske pei ovog proizvoaa obezbjeuju ekoloko, jednostavno i ekonomino zagrijavanje poslovnih i stambenih objekata. Koriste specijalne sisteme koji poboljavaju sagorijevanje bio mase (peleta), ime se
smanjuje isputanje tetnih gasova. 22. 10. 2008. Toplikacija Graanice: Plamingo prvi potroa prikljuen na toplovod To je firma koja od prvog dana podrava Projekat toplifikacije Graanice u kojem vidi, kako ree direktor firme Samir uri, ne samo svoj ekonomski interes, ve odluan zajedniki napor na ekolokoj zatiti i istoi nae Graanice. 30. 10. 2008. Poeli radovi na podizanju biste Josipu Brozu Titu u centralnom parku u Graanici Kao to je i najavilo, bistu podie lokalno Udruenje Josip Broz Tito i Udruenje antifaista i boraca NOR-a uz podrku potovalaca imena i djela Josipa Broza Tita i osporavanje onih koji smatraju da tom i takvom obiljeju nije mjesto u centru Graanice. To je tema mnogih kafanskih i kuloarskih pria i ogovaranja, ali i otre polemike na web stranici graanica. net. Jedni spoitavaju lokalnoj vlasti da nije smjela dozvoliti podizanje biste Josipu Brozu prije izgradnje centralnog spomenobiljeja poginulim borcima i ehidima u ratu 2002. 2005., drugi su miljenja da to dvoje nikako ne treba dovoditi u vezu, trei najavljuju podizanje biste kontroverznom komandantu legije i ustake 25. bojne Ibrahimu Pjaniu, etvrti se prave nezainteresovani I dok traje neprimjerno politiziranje i nepotrebno troenje energije oko uistinu nepotrebnog obiljeja, organizatori i nosioci ovog posla najavljuju sveano otkrivanje biste za Dan dravnosti 25. novembra ove godine. Iako se grad oko toga podijelio u dva tabora, zvaninih reakcija ni iz politikih stranaka, niti iz organa vlasti jo uvijek nema.
141
142
dodatak
Glosar novih autora Ispravka
Glosar novih autora
Suad Arnautovi, doktor politikih nauka, roen je 1958. godine u Sarajevu. Obavljao je poslove dravnog slubenika u Republikom sekretarijatu za narodnu odbranu SRBiH i Ministarstvu odbrane RBiH u oblasti civilne edukacije, te u Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova, gdje je bio ef Ureda za odnose s javnou, naelnik Kabineta, naelnik odjeljenja i urednik asopisa Securitas.U periodu od 1995. do 2000. godine u svojstvu honorarnog predavaa predavao je na Medicinskom fakultetu, te Visokoj zdravstvenoj koli Univerziteta u Sarajevu. U 1994. i 1995. godini bio je Glavni i odgovorni urednik (honorarni) Nezavisnog politikog magazina za promociju civilnog drutva i demokratske kulture STYLE. Tokom 1996. godine pokrenuo je i bio ureiva Specijalnog servisa Izbori Nezavisne novinske agencije ONASA Sarajevo. Objavio je slijedee knjige: Ten Years of Democratic Chaos, Sarajevo 2007; Lokalni izbori u BiH 2004. Nauene lekcije,
Sarajevo 2005., Propedeutika politikog marketinga, razumijevanje i organiziranje uspjene izborne kampanjeSarajevo, 2001., Kampanja za lokalne izbore , Sarajevo, 2000., Kako se branila Bosna Sarajevo, 1997., Izbori u Bosni i Hercegovini 1990.Analiza izbornog procesa Sarajevo, 1996. Objavljeni su mu slijedeci radovi: autorizirano predavanje :Izbori 1996 i reintegracija BiH (VKBI ) Sarajevo, 1996., publikacija:Svaka politika je lokalna (VKBI) Sarajevo, 1997., publikacija: Aporije izbornog zakonodavstva u BiH (VKBI) Sarajevo, 1999., publikacija: Opi izbori 2000. Da ili ne? (VKBI) Sarajevo, 2000., koautor je publikacija Guide for Journalists in Bosnia and Herzegovina Election 97 Sarajevo, 1997., (Media plan) i Guide for Journalists in Bosnia and Herzegovina General Election 98 Sarajevo, 1998. (Media plan). Koautor je udbenika Osnovi civilne odbrane za uenike osmih razreda osnovne kole, Sarajevo, 1995. Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta/
144
GRAANIKI GLASNIK 26 DODaTak
Glosar novih autora
porta. Uestvovao je na vie meunarodnih znanstvenih i strunih simpozijuma i seminara o izborima i izbornim procesima, u posmatrakim izbornim misijama u Hrvatskoj, Albaniji i Azerjbedanu, te na strunom usavravanju u oblasti izbornog sistema i upravljanja izbornim kampanjama. U tampi mu je knjiga Politiko predstavljanje i izborni sistemi u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeu Gojko Beri, (Donji Vrbljani, 1939.) dugogodinji je kolumnista Osloboenja i jedan od najcjenjenijih bosanskohercegovakih novinara, poznat i van granica nae zemlje. Dobitnik je niza novinarskih nagrada. Udruenje novinara BiH proglasilo je Beria za Novinara godine 1992. Beri je dobitnik estoaprilske nagrade Grada Sarajeva za 2001. godinu. Objavio je knjige Smrt u ljetnim Dubrovniku i Sarajevo na kraju svijeta, Pisma nebeskom narodu i Stanica Hag i Zvijeri na okupu 2006. godine. meunarodni forum Bosna proglasio je Berieva Pisma knjigom godine u BiH. knjiga je 2001. objavljena u Londonu na engleskom jeziku pod naslovom Letlers to the celestial Serbs. Mevlida uvi roena 1974. godine u Graanici, profesorica bosanskog jezika i knjievnosti, na Odsjeku za bosanski jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta u Tuzli diplomirala 2000. godine. Na istom fakultetu odsluala postdiplomski studij Knjievnost u postmoderni, te magistrirala 2005. godine. Od kolske 2001./2002. godine zaposlena kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjeku za bosanski jezik i knjievnost. Podruje interesovanja su joj bosanskohercegovaka knjievnost, problematika identiteta i poststrukturalistike teorije teksta i tekstualnosti. Na Filozofskom fakultetu u Saraje-
vu prijavila doktorat Bosanskohercegovaka pripovijetka izmeu dva svjetska rata, narativni konstrukti identiteta: retorika teksta i pragmatika tekstualnosti. Uesnica je naunih skupova u BiH i u inostranstvu, okruglih stolova i sl. Objavljuje u bosanskohercegovakim asopisima, lanica je redakcije asopisa Razlika/Differance. Trenutno radi kao via asistentica katedre za knjievnost Filozofskog fakulteta u Tuzli. ivi u Graanici. efika Izeroski, prof, roena u Graanici 1980., zavrila gimnaziju Dr. Mustafa Kamari u Graanici i Filozofski fakultet Odsjek historija u Tuzli. Trenutno nezaposlena. Midhat Muratbegovi, prosvjeti radnik, diplomatski slubenik, publicista, roen je 1916. godine u Gradacu. Zavrio je uiteljsku kolu u Osijeku, a potom upisao Pedagoku akademiju u Banja Luci, iz koje je iskljuen kao student lijeve politike orijentacije. U KPJ je primljen 1938. godine. Jedno vrijeme radio je kao uitelj u Odaku, a od 1939. do jeseni 1941. godine u selu Doborovcima (opina Graanica). Oenio je Raziju iko, kerku Mustafe ika, koji je bio uitelj i prosvjetni inspektor, a jedno i vrijeme banski vijenika ispred graanikog sreza. Sa njom je imao kerku i sina, koji danas ive u Beogradu. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, shodno svojim politikim opredjeljenjima, ve od 1941. godine, naao se na partizanskoj, dok su se njegova braa Devad i Husein, te polubrat Ahmed (na poznati knjievnik), opredijelili za NDH i ustaki pokret. Kad su partizani, u drugoj polovini 1943. godine zauzeli Gradaac, jedno vrijeme bio je prvi ovjek u Komandi mjesta. Po dolasku partizana, 1945. godine, njegov brat Husein je strijeljan kao ustaki logornik u Bosanskoj
DODaTak GRAANIKI GLASNIK 26
145
Glosar novih autora
Krupi. Poslije 1945. godine, Midhat Muratbegovi je vie godina slubovao u saveznim organima u Beogradu, od kojih najvie u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove, kao diplomatski slubenik. Osim redovnih poslova, bavio se, kao i njegov polubrat Ahmed, knjievnou i publicistikom. Jo 1936. godine u zagrebakom asopisu Misao objavio je novelu Otvaranje nebesa. Nakon rata, objavljivao je razne historijske i publicistike priloge po mnogim listovima i asopisima. Budui da ta bibliografija nije sreena, izdvajamo Monografiju Odaka, koju je dugo radio, ali koja nikada nije ugledala svjetlo dana (zbog politike opstrukcije nadlenih), te brouru Politika BiH Muslimana na sudbonosnom ispitu u izdanju, koja je izala u izdanju beogradske politike 1991. godine. Umro je 1998. godine u Beogradu. (podatke prikupio knjievnik i publicista Sadik ehi iz Gradaca) azim Sarajli, roen je 1948. godine u Tuzli, gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Od 1968. do 1973. studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1987. godine radio kao kustos u Galeriji portreta. Od 1987. do 1990. nalazio se na dunosti Tuzla filma i bio direktor Prvog meunarodnog festivala kratkometranih i dokumentarnih filmova. Do 1990. do danas na dunosti je direktora Meunarodne galerije portreta u Tuzli. Bavi se esejistikom i likovnom kritikom. Svoje tekstove objavljivao u Frontu slobode, na Radio Tuzli, Odjeku, Osloboenju, Oku. Svoje likovne biljeke, oglede, prikaze i eseje sabrao je i objavio je u istoimenoj knjizi, koja je izala u Tuzli, 2008. godine. Imao je 4 samostalne izlobe u Tuzli (1996., 1997., 1998. i 1998/99) i po jednu
u Zenici (1999/2000.), Sarajevu (2001.) i Strazburgu (2002.). lan je ULUBiH- a i Udruenja likovnih umjetnika Bugarske, grada Loma. Nosilac je visokog meunarodnog priznanja Orden Viteza za umjetnost i knjievnost Ministarstva za kulturu i komunikacije Republike Francuske, koje je dobio u februaru 2008. godine. ivi i radi u Tuzli.
ISPRAVKA Pri prelamanju prolog (25.) broja naeg asopisa, na prilog Damjan Blagojevi, najmlai partizan Graanice, autora mr. Omera Hamzia u rubrici Zaviaj, tehnikom grekom, prilikom preuzimanja jedne ratne fotograje Damjana Blagojevia zalijepio se dio teksta sa portala www.graanica. net (sa bloga pod ifrom Herceg), koji se nastavlja na zakljunu reenicu navedenog priloga i vidno odudara od autorovog pristupa i konanog stava o tom liku zaviaja. Prilog Damjan Blagojevi, najmlai partizan Graanice poinje na strani 58, a zavrava se reenicom Tako je ovaj svijet zauvijek napustio jedan od posljednjih uglednih Graanlija srpske nacionalnosti, na kraju lijevog stupca na strani 64 naeg asopisa. Tekst iza te reenice ne pripada ovom prilogu (na 64 i na 65 stranici) i iza njega ne stoji ni autor, ni redakcija. Izvinjavamo se itaocima, rodbini i prijateljima pok. Damjana Blagojevia.
146
GRAANIKI GLASNIK 26 DODaTak
GRAANIKI GLASNIK GRACANICAS MESSENGER asopis za kulturnu historiju, broj 26 Graanica, novembar 2008. http://glasnik.gracanica.net IZDAJE: Izdavaka kua Monos, Graanica ZA IZDAVAA: Mirza Hamzi, dipl. ecc. REDAKCIJA: Dr. sc. Omer Hamzi (glavni i odgovorni urednik), Rusmir Djedovi, prof., (urednik u Redakciji), mr. sc. Anisa Avdagi, prof. dr. Galib ljivo, prof. dr. Salih Jalimam, knjievnik Atif Kujundi, prof. dr. Izet Mai, Osman Pukar, porf. TEHNIKI UREDNIK I DIZAJN: Mirza Hamzi, dipl. ecc. LEKTOR: Dr. sc. Omer Hamzi PREVOD NA ENGLESKI: Indira Hadi, prof. SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU: azim Sarajli TAMPA: Cicerprom, Graanica TIRA: 500 primjeraka ADRESA REDAKCIJE Graanica, Muse azima atia 18, tel/fax: 035 703 324, GSM: 063 797 977, e-mail: monos@bih.net.ba Utemeljitelji: Opina Graanica, d.o.o. Eurogalant, d.o.o. Sokolovi, d.d. Park asopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom informisanju (Slubeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560
GRAANIKI GLASNIK POMAU: GENERALNI SPONZOR-POKROVITELJ: Opina Graanica SPONZORI: D.o.o. Plamingo Graanica D.o.o. Mako Graanica DD Park D.o.o.Eurogalant D.o.o. Tema in Graanica JP Vodovod i kanalizacija Graanica D.o.o. Cicerprom Graanica MP Fortuna Graanica D.o.o. Kovan Graanica D.o.o. Index Graanica
SPONZORI POKROVITELJI

Gračanički Glasnik Br. 26

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gračanički Glasnik Br. 26

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 930.

Graanica - od zaborava arija..................................................................... 6 Edin akovi

LIsTOVI GraanIKOG KaLenDara

UDK 930.85 ISSN 1512-5556

Graanica - a town of oblivion........................................................................ 6 Edin akovi

PAGES OF GRAANICAS CALENDAR

Edin akovi, prof.

Graanica - od zaborava arija

Graanica - od zaborava arija

Graanica - od zaborava arija

GRAANIKI GLASNIK 26 POVODOM

Graanica - od zaborava arija

Graanica - od zaborava arija

GRAANIKI GLASNIK 26 POVODOM

dr. sc. Omer Hamzi

Edin akovi, dr. sc. Omer Hamzi

Prof. dr. SUad ArnaUtovi

Tabela 1. Statistika po spolu za sve izabrane kandidate

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

dr. sc. Omer Hamzi

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

52 12,8 15 1,9 45 2,2 6 0,8

TEME GRAANIKI GLASNIK 26

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

59 0,9 4 0,8 22 1,6 6 0,36 16 1,6 2 0,1 11 1,2

149 2,4 2 0,4 2 0,14 19 1,1 7 0,7 9 0,56

4 1 11 1,1 34 4,9 188 3,1 6 1,1 6 0,4 3 0,1 6 0,6 13 0,8

1 0,2 6 0,7 25 1,2 1 0,14

3 0,7 1 0,1 10 0,5 6 0,8

5 1,4 19 2,3 1 0,2 3 0,7 5 0,6 11 0,5 3 0,4 11 2,5

1 0,1 331 1,47

10 1,2 253 1,13

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

5 276 1,19 5 281

Rezultati glasanja na izborima 2008. godine za opinskog naelnika

TEME GRAANIKI GLASNIK 26

Spisak novog saziva vijenika opinskog vijea Graanica 2008/2012.

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

NAZIV STRANKE 1.SDP 2.SDA 3.SBiH 4.LDS 5.BOSS 6.BPS 7.NS

% 35,96 62,64 8,84 5,37 2,75 5,90 3,54

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

TEME GRAANIKI GLASNIK 26

Analiza rezultata lokalnih izbora 2008. na podruju opine Graanica

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

Edin akovi, prof., dr. sc. Omer Hamzi

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

GRAANIKI GLASNIK 26 TEME

dr. sc. Omer Hamzi

Likovi zaviaja: Adem Ali