Alge su vrlo velika skupina jednostaninih i viestaninih eukariotskih autotrofnih organizama Klasifikaciraju se u makroalge i mikroalge Za mikroalge je bitno da sadre

visok udio masti i masnih kiselina Prinosi ulja su puno vedi nego kod ostalih izvora (kokos, uljana repica,soja). Proizvodi koji se mogu dobiti iz algi su biodizel, bioetanol, vodik, metan, stona hrana Alge bi se trebale koristiti u proizvodnji biogoriva jer:- rastu svugdje (u pustinjama, u slatkoj, slanoj vodi, cak i u otpadnoj vodi te se stoga koriste za biorestituciju (bioremedijaciju); -brzo se razmnoavaju; -koriste CO2 za fotosintezu;- Biorazgradive su tj. biomasa se koristi kao stona hrana; -Visoki prinosi 10-100 puta vii nego kod drugih izvora biogoriva; -Biogorivo iz algi ne sadri sumpor, nije toksino i biorazgradivo je; -Alge su jedini prirodni izvor koji ima potencijal da u potpunosti zamijeni fosilna goriva

U prizvodnji biogoriva iz algi koriste se fotobioreaktori. Fotobioreaktor je bioreaktor koji ukljuuje neku vrstu izvora svjetlosti koja de osigurati fotonsku energiju u bioreaktoru; te se koristi za kontroliranje biolokog rasta algi Prednost ovog naina uzgoja algi je velika produktivnost a mana im je to je ovakav nain skup.

Postoje otvoreni open-pond i zatvoreni bioreaktorski sustavi. Zatvoreni bioreaktorski sustavi: Najznaajnija karakteristika zatvorenih bioreaktorskih sustava je regulacija i kontrola svih vanih parametara bioprocesa, a prednosti su smanjen rizik od kontaminacije i infekcije, nema gubitka CO2, smanjeno isparavanje medija za rast, hidrodinamika i temperatura su kontrolirani, zadravanje genetike stabilnosti algi, konstrukcija bioreaktora omogudava dominantan rast radne vrste alge,zauzimaju manje prostora od otvorenih sustava, mogu bit prijenosni, mogu se primijeniti za uzgoj razliitih vrsta algi i njihovih proizvoda, neovisni su o klimatskim uvjetima pa je zato proizvodnja moguda tokom cijele godine. Glavni cilj fotobioreaktora je osigurati potrebno svjetlo i nutrijente za rast algi. Zatvoreni sustav se sastoji od prozirnog spremnika koji sadri vodu sa algama kroz koju prolaze mjehuridi CO2. To moe biti neto jednostavno kao akvarij za ribe sa pumpom i rasprivaem CO2 kroz vodu. Neki dizajni su kompleksniji jer mogu koristiti tlak i viestruke zrane pumpe. Bitno za znat je da alge u malim prostorima ne trebaju direktnu sunevu svjetlost jer previe svjetla moe dovesti do smrti algi. Zato se obino koristi umjetna svjetlost (razne izvedbe lampi) a u novije vrijeme se eksperimentira sa optikim vlaknima kroz spremnik fotobioreaktora. Alge u zatvorenim sistemima mogu biti izloene svjetlu 24 sata, to je jo jedna prednost nad otvorenim sustavima koji obino ovise o danjem svjetlu. Nedostaci ovakvih sustava su to sto je poetni kapital dosta visok, i to je najbitniji razlog koji koi daljnji napredak u industriji goriva iz algi. Razlikujemo 3 osnovne vrste zatvorenih fotobioreaktora. Ploasti fotobioreaktor: se sastoji od vertikalno rasporeenih ili nagnutih pravokutnih posuda (spremnika) koje su esto podijeljene na dva dijela da bi izazvali mijeanje tekudine u bioreaktoru. Ove posude su u pravilu meusobno povezane u sustav i te poveznice se koriste i za laki proces punjenja / pranjenja, uvoenje plina i transport hranjivih tvari. Uvoenje plinova se uglavnom odvija

na dnu spremnika kako bi se osiguralo da ugljini dioksid ima dovoljno vremena za interakciju s algama u tekudini. Tubularni fotobioreaktor: se sastoji od okomito ili vodoravno ureenih prozirnih cijevi, spojenih zajedno u sustav cijevi kroz koje cirkulira suspenzija algi. Stalna cirkulacija odrava se pomodu pumpe na kraju sustava. Uvoenje plina odvija se na kraju / poetku sustava cijevi. Ovaj nain uvoenja plina stvara problem nedostatka ugljinog dioksida, visoke koncentracije kisika na kraju jedinice tijekom cirkulacije, te loe uinkovitosti. Bubble column kolonski fotobioreaktor: sastoji se od vertikalno smjetenog cilindrinog stupca, napravljenog od prozirnog materijala. Uvoenje plina odvija se pri dnu kolone to uzrokuje turbulentno strujanje koje omoguduje optimalnu razmjenu plinova. Trenutno se ove vrste reaktora grade s maksimalnim promjerom od 20 do 30 cm kako bi se osigurala potrebna opskrba sunevim svjetlom. Kao to ime govori otvoreni fotobioreaktorski sustav je voda na otvorenom koja je izloena vanjskim utjecajima. Mogu se podijeliti na prirodne vode (jezera, bare) i umjetna jezera ili bazene. Glavna prednost otvorenih sustava je jednostavna konstrukcija, niski investicijski, proizvodni i trokovi odravanja. Komercijalna proizvodnja algi u otvorenim bioreaktorskim sustavima ograniena je zbog opasnosti od kontaminacije,infekcije, predatora i drugih brzo rastudih heterotrofnih organizama. Ovi sustavi se koriste za industrijsku proizvodnju i uzgoj onih vrsta algi (npr. Rod Chlorella, Spirulina) koji zahtijevaju ekstremne uvjete (visok pH, salinitet) koji sprjeavaju rast kontaminanata. Takoer da bi se maksimizirala proizvodnja algi vedina otvorenih sustava ima neku vrst mjeala za bolju izloenost algi svjetlosti. Otvorenom sustavu je bitno osigurati dovoljnu koliinu CO2 da bi se pospjeio rast algi. Uobiajeno se u bazen uvodi CO2 ili se propuhuje zrakom pomodu zrane pumpe; dok je najjeftinije graditi takve sustave pored tvornica koje isputaju velike koliine CO2 u atmosferu. Bez obzira na brojne probleme kod otvorenih fotobioreaktorskih sistema, oni su donedavno bili glavni sustavi za proizvodnju mikroalgi. U novije doba sve se vie eksperimentira sa fotobioreaktorima i pokuava ih se ukljuiti u svakodnevni ivot kao sto je dodavanje bioreaktora na fasade zgrada i kuda, te kao razna konceptualna umjetnost koja tek treba zaivjeti u nekim gradovima.