Mogli bismo sami sebe izlijeiti. Doista, mi Drutvo bismo mogli sami sebe izlijeiti od smrada. Ali neemo.

Opet neemo. Ne smrde nam govna pod nosom dovoljno jako da se pobunimo. Duboko smo u njima, u tim govnima, a opet se ne bunimo, jer ne smrdi dovoljno, ne. Lake je tu i tamo zgrnuti svoje rpi!e na stranu nekome drugome pod nos i biti ponosni na sami sebe kako smo uinili veliko djelo te rijeili se govana pod svojim nosom. Naj"alosnije od svega je to to e se onaj drugi, sad jo malo vie zatrpani, diviti ovome koji ga ja zatrpao, divit e se njegovom #velikom djelu$ i jo malo zanemariti sva ta govna. A zato i ne bi% Mi volimo svoja govna. Da, volimo i , jer se osjeamo sigurni okru"eni njima. Dolaze u raznim &ormama, bojama i koliinama i nikada ne pogrijeimo da i prepoznamo ' sva govna smrde. Ali smrad nije dovoljan, jer govna nas griju. (riju nas debelim slojevima koji se stvaraju oko nas ne doputajui neemu drugome da zauzme nji ovo mjesto. )apravo, nauili smo voljeti govna iz stra a prema nepoznatome koji se rodio upravo iz ti isti govana tko zna kada. Mi, Drutvo, uvijek emo biti spremni na nove oblike i boje govana to e doi u slojevima nakon to od stari stvorimo temelje za nove. Mo"da ni ne zaslu"ujemo da nam se planet zove )emlja. Mo"da bi prikladnije ime bilo (ovno. Da, mo"da bi tako bilo bolje. *pak su slini, makar samo izgledom, a toliko smo okru"eni i jednim i drugim da ne bismo primijetili razliku. )aslu"ujemo li uope bolje od toga% +aljda e to pokazati nove genera!ije to e stajati na temeljima govana kojima smo mi, Drutvo, sada okru"eni...