You'll get through this!

"Ne znam kroz što prolaziš, ali znam da će to proći! Neće biti bezbolno i možda će potrajati malo duže no
u međuvremenu nemoj biti naivan i ne radi nepromišljeno, ali isto tako nemoj očajavati! Uz Božju pomoć
i ovaj problem će se riješiti!"

Zašto mi se sve ovo događa? Pa što sam Bogu skrivio da me ovako kažnjava? Ne razumijemo, ne vidimo
smisao, ne znamo zašto… koja je svrha svega toga što mi se događa… Zašto, kako, dokle će trajati…?

Neizbježne su situacije u kojima bismo se mogli naći ili se već nalazimo, i nije nimalo čudno da počnemo
postavljati ovakva pitanja. A prava stvarnost je ta da nismo sami na tome brodu! Iako nam to i nije neka
utjeha, nismo jedini koji traže smisao i žele odgovore…

Možda kada bismo vidjeli kako su se neki prije nas nosili sa sličnim situacijama, možda bi nam to makar
malo pomoglo nastaviti ići dalje…
Mladić, 17 godina, tek su mu brkovi počeli rasti… bio je najmlađe dijete, imao je desetoro braće. Njegov
tata ga je najviše volio jer je bio dijete njegove starosti…
Mladić je volio svoju braću. Oni su mu bili uzor!
Jednom prilikom braća su mu otišla raditi na teren. Telefoni nisu radili pa se otac malo zabrinuo pa je
poslao najmlađeg sina da ode do svoje braće na teren da vidi kako su i kako napreduje posao. Mladić
jedva čeka krenuti na put, zaželio se svoje braće.
Traži ih na mjestu gdje su trebali biti a njih nema… napetost raste; što im se moglo dogoditi? Mladić
dobiva informaciju gdje bi mogli biti i on kreće pun nade i iščekivanja hoće li ih uopće ikada više
vidjeti… Konačno ih pronalazi, onako iz daljine ih prepoznaje i ubrzava korak kako bi što prije stigao do
njih… Post. 37:12-17

Njegova braća ga prepoznaju onako iz daleka – nije tako teško prepoznati tatinu mazu!
No, njegova braća nisu imala isti osjećaj prema njemu kao što je on imao prema njima. Možemo reći da
su mu braća pomalo zavidjela jer je njihov otac potpuno otvoreno svima dao na znanje da mu je Mladić
najdraži sin! Čak mu je jednom prilikom dao napraviti neko posebno odijelo, odijelo koje ga je isticalo
kao posebnog među svom braćom. Ne znamo da su mu pomalo zavidjela već se ta zavist polako počela
pretvarati u zamjeranje i prijezir.
Kako su i oni njega prepoznali iz daleka počeli su međusobno komentirati: "eno stiže onaj sanjar…"
komentar po komentar i zavist natopljena prijezirom rodi ideju: "kad ga bar ne bi bilo, svima bi nam bilo
bolje!" Post. 37:18-22

I sada dolazi taj trenutak, trenutak boli, trenutak razočarenja, trenutak izdaje, trenutak straha, trenutak
odbačenosti, trenutak beznađa – sve odjednom = JAMA
Postanak 37:23-25
Kada je Josip stigao do braće oni ga pograbili, skinuli s njega njegovu kićenu haljinu i bacili ga u jamu.
Jama je bila prazna, u njoj nije bilo vode, i nakon toga braća su sjela da ručaju!!!

Taj sedamnaestogodišnji mladić je živio davno prije nas (prije 3600 godina) i na drugom kraju svijeta, no,
njegova priča se događa svakoga dana i dan danas i to na svakoj ulici u našem društvu; bol, razočarenje,
odbačenost, izdaja, strah, beznađe – svuda oko nas!

Zamislimo samo osjećaje mlade osobe bačene u duboku, hladnu, jamu… oči širom otvorene od straha,
glas promukao od zapomaganja... i nije da ga braća nisu čula!! Dvadeset godina kasnije oni sami priznaju
kako su gledali na njegovu muku dok ih je molio za milost (42:21), ali ga nisu htjeli poslušati!

Njegova vlastita braća su ga od-bacila u jamu! To su sinovi Jakovljevi!!! To je deset praunuka

Abrahamovih! To su ljudi po čijim će imenima Izraelova plemena dobiti nazive! To su ljudi čija imena su
uklesana u temelje novoga Jeruzalema na nebu!!!
Kako? Zašto? Koji je smisao svega toga?
You will get through this.doc 1/4 Ilača – Dolina blagoslova, 12.02.2023.
Kako samo zavist može izokrenuti zdrav razum!
Zavist, ljubomora – to donosi ljutnju i gorčinu… a gdje je sve počelo? "Ja zaslužujem bolje!"

Razmislimo malo, Josip je tatin miljenik, njega tata najviše voli! Dok bi oni svi zajedno spavali u jednoj
sobi na slamaricama na kat, Josip bi imao svoju sobu sam za sebe!
Dok bi se oni vozili javnim prijevozom u školu, Josip bi išao svojim autom!
Oni su dobili polovne Meanit telefone, a Josip je dobio iPhone 14Pro
Oni su nosili odjeću iz Second Hand-a, a Josip je nosio novu Beneton i s'Oliver odjeću prekrasnih boja…

To nije pravedno! Oni zaslužuju bolje! Treba stati na kraj toj nepravdi!
Daleko od kuće vidjeli su Josipa kako im prilazi i tu su vidjeli svoju šansu! Zgrabili su ga, skinuli šarenu
haljinu i bacili ga u jamu! Bili su spremni i ubiti ga da nije bilo najstarijeg brata Rubena! I tu sada počinje
prava priča!

U JAMI!

Jama ne dolazi s upozorenjem! Jednostavno se dogodi i nikada ne možemo biti spremni na situaciju Jame;
otkaz, bolest, prevara, iznevjera, izdaja, smrt voljene osobe... za neke situacije / jame nikada ne možemo
biti dovoljno spremni!

Jama ne samo što dolazi nenadano, Jama je također i nepravedna! Ničim to nismo zaslužili a snašlo nas
je!
Josipa su iznevjerili, izdali i napustili... koliko očeva i majki danas napušta svoju djecu, koliko žena i
muževa danas napušta svoje supružnike... Možda nas nitko nije gurnuo u jamu ali siguran sam da je
svatko od nas iskusio hladnoću zanemarivanja, napuštenosti, nepravde... mislim da je svakome poznata
bol nepravde!

Jama dolazi nenadano, jama je nepravedna i jama donosi neizvjesnost!

Ako su braća mogla napraviti tako nešto onda se stvarno sve može dogoditi; nepravda od bilo koga, bilo
kada i bilo gdje!

Josip je u jami i kada nastavljamo čitati što mu se još sve ima dogoditi vidjet ćemo da je ova jama gotovo
ništa naspram onoga što ga još čeka! Okovi, zatvor, prekršena obećanja, lažne optužbe, umjesto nagrade
za dobro obavljen posao on dobiva još kazne... ALI ON NIKADA NIJE ODUSTAO!!!
Nekako je uspio nastaviti vjerovati! KAKO je to uspio!?

Post 50:20 - Iako ste vi namjeravali meni nauditi, Bog je to okrenuo na dobro: da učini što se danas
događa - da spasi život velikom narodu!

Onoga dana kada je bio u jami Josip sigurno nije znao zašto mu se to sada događa! Koja je svrha svega
toga zla i nepravde, izdaje i odbacivanja! Nije sigurno znao da je jama samo uvod u to da će on postati
najmoćnija osoba Egipta odmah ispod faraona, osoba koja će nadgledati rad cijelog Egipta i spasiti živote
milijunima ljudi! Josip to nije znao!

PS 139 Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli
moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš. S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć
mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica
pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. Reknem li: "Nek'
me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" - ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji
kao dan i tama kao svjetlost. Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam
stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti
sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već
You will get through this.doc 2/4 Ilača – Dolina blagoslova, 12.02.2023.
bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. Kako su mi, Bože, naumi
tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im
do kraja, ti mi preostaješ!

- Bog zna sve što mi se događa! Ja ne znam zašto, ja ne vidim svrhu! Ja vidim malu sličicu slagalice, ali
Bog vidi cijelu sliku svega događanja!
Kada nam se događa nešto što mi vidimo i doživljavamo kao nešto loše, Bog to sve uzima i okreče na
dobro!

Bog nam se ovdje otkriva kao glavni arhitekt na gradilištu!

Dok mi vidimo hrpe željeza, šljunka i pijeska… iskopane rupe i razbacane daske svuda naokolo i ne
vidimo nikakav smisao u svemu tome, Bog dolazi sa nacrtom i polako sve počne stavljati na svoje mjesto,
spajati ovo s onim i polako, polako stvari počinju dobivati neki smisao i izgled! Mi nemamo taj nacrt i ne
znamo kako konačni projekt treba izgledati!
Mi vidimo hrpe i gomile problema i mislimo kako ova trenutna situacija nema nikakvog smisla, i
razmišljamo kako ništa dobro ne može proizaći iz svega toga; ali Bog ima nacrt i polako, polako sve to
zlo preokreće na dobro.

Josip se osvrnuo na svoj život i vidio kako Bog, glavni graditelj, polako sve stvari stavlja na svoje mjesto!
Da, vidio je puno zla, vidio je i doživio puno nepravde, ali sada vidi kako sve to Bog okreće na dobro!
"Namjeravali ste mi nauditi ali Bog je to okrenuo na dobro!"

U Božjim rukama, ta jama postaje dvorac! Šarena haljina koju su mu skinuli postaje kraljevska odjeća!
Zločesta i buntovna braća postaju obitelj koja skladno živi do starosti! U BOŽJIM RUKAMA!

Možemo li i mi gledati na Boga poput Josipa? Možemo li gledati na Boga kao na nekoga tko sve ovo što
nam se događa može i hoće okrenuti na dobro?
Ako mislimo da je sve do nas, da mi trebamo riješiti problem, napraviti da sve bude dobro, onda je
normalno da smo tjeskobni. Ako mislimo da mi trebamo sve dovesti na svoje mjesto nije ni čudno da
imamo sve manje nade!!!

Ako je problem u našim očima veliki onda je Bog u našim očima mali! Ali ako je Bog u našim očima
veliki, onda je i najveći problem mali! Josip nas uči da zadržimo ispravan pogled na Boga!

Izaija 43:1-5
Bog je s nama i On nas izbavlja! Možda nam se ne čini baš tako kada smo u jami ali Njegova Riječ nas
uči da je upravo tako! Naš Bog je Bog koji izbavlja! Izbavio je Danijela iz lavlje jame, Jonu iz utrobe
ribe, Davida iz Golijatove ruke, Petra iz zatvora, izbavit će i tebe i mene!
Kada? Ne znam!

Ali znam da Neće neophodno biti bezbolno i znam da Bog ovo kroz što prolaziš može okrenuti na nešto
dobro!
Znam da će možda potrajati malo duže. Josip je bio 17 godina star kada je započela njegova jama. Sada
kada je vidio da Bog izvodi sve na dobro on je imao 37 godina! 20 dugih godina! Nou je pripremao 120
godina, 80 godina je pripremao Mojsija, 14 godina je pripremao apostola Pavla, Davida je pozvao da
bude kralj pa ga je poslao na pašnjak da čuva ovce jer još nije bio spreman!! Čak i sam Isus je bio na
zemlji 30 godina prije nego što je napravio bilo što više od stolica i stolova!
Bog koristi vrijeme da bi nas pripremio za nešto dobro!

Možda će se tvoj problem riješiti za jedan dan, ali Biblija nas uči da je u Božjim očima jedan dan kao
tisuću godina a tisuću godina kao jedan dan...! Bog svoje djelovanje ne mjeri minutama!

Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.
Rim 8:28
You will get through this.doc 3/4 Ilača – Dolina blagoslova, 12.02.2023.
Bog izbavlja! Neće biti bezbolno, i možda će potrajati malo duže, ali Bog može sve zlo okrenuti na dobro,
ako mu to dopustimo! On želi surađivati s nama!

U međuvremenu nemojmo biti naivni i nepromišljeni! Za vrijeme nevolje mi smo laka meta za glupe
odluke! Vrijeme nevolje može biti plodno tlo na kojem će rasti naša vjera ali isto tako može biti živo
blato gdje ćemo biti laka meta za glupe odluke!

I nemojmo očajavati! Proći ćemo kroz to! Ustvari, ne treba nam puno; potreban nam je ispravan pogled
na Boga! Koliko je On velik u našim očima određuje koliko veliki će biti naš problem!

Nije nam potrebna promjena okolnosti! Mislimo da je, ali nije! Mislimo da bi nam bilo lakše kada bi
okolnosti bile drugačije; ali ne bi!
Ponekad, Bog zaista i mijenja okolnosti, ali više se događa to da On mijenja nas u sred naših okolnosti!!
A da bi nas promijenio koristi upravo te okolnosti!

Neka naš pogled na Boga bude pogled na Onoga koji ima plan i koji sve izvodi na dobro!
On radi na onome što mi ne možemo vidjeti!
Imajmo povjerenja da ono što On radi je dobro i za nas a i za druge oko nas!

Amen

You will get through this.doc 4/4 Ilača – Dolina blagoslova, 12.02.2023.