PREGLED GRAMATIKOGA GRADIVA

Ponavljanje gradiva

JEZIK KAO SUSTAV GLASOVI GLASOVNE PROMJENE ZAMJENE ( ALTERNACIJE ) IJE JE E I RIJEI IMENICE ZAMJENICE PRIDJEVI BROJEVI GLAGOLI

JEZIK
Prouavanjem jezika bave se i propisuju njegovu uporabu brojne jezikoslovne discipline.

Jezik je sredstvo sporazumijevanja i umjetnikoga izraavanja. Ostvaruje se kao govor i pismo.

Jezik je sustav: glas slog rije reenica - tekst.

GRAMATIKA (gr. grammatike znanost o jezinome sustavu; jezina obrazovanost) kao dio jezikoslovlja obuhvaa vie disciplina. Gramatiki prirunici obino obuhvaaju pregled glasovnoga (fonetskoga i fonolokoga), oblinoga, sintaktikoga i rjeotvornoga sustava i ustrojstva jezika. Najznaajniji su jezikoslovni prirunici gramatika, rjenik, pravopis i jezini savjetnik.

GLASOVI
Glas je najmanja raspoznatljiva govorna jedinica koja ima razlikovnu ulogu. Govorni su organi dijelovi tijela koji sudjeluju u stvaranju glasa. Glasovi se dijele prema nainu i mjestu nastanka te zvukovnim znaajkama. Prema otvorenosti prolaza zranoj struji iz plua do usana: a) otvornici: i, e, a, o, u i dvoglasnik ie (otvoren prolaz) b) zatvornici (djelomino ili potpuno zatvoren prolaz) poluotvornici: j, l, lj, r, v, m, n, nj (slobodan, djelomino suen prolaz) umnici (zatvoren prolaz, zrana struje prolazi kroz tjesnac).

Zatvornici se dijele po tvorbenome mjestu i nainu. Otvornici i poluotvornici uvijek su zvuni, a umnici se dijele po zvunosti. zvuni: b, d, g, z, , , d bezvuni: p, t, k, s, , , , c, f, h

Slog je najmanja samostalna izgovorna cjelina koja se sastoji od jednoga samoglasnika i jednoga ili vie suglasnika. Jezgra sloga je samoglasnik samoglasnik je slogotvoran, a nekad je i sam cijeli slog: vi-di-o. Suglasnik moe biti ispred i iza samoglasnika: dan, je-dan, ki-o-vit, ku-po-va-nje, a-u-to-mo-bil. U nekim rijeima u naemu jeziku slogotvorno je i r: prst, kr-ti-ca.

GLASOVNE PROMJENE
TO? (to je glasovna promjena?) To je promjena svojstava glasa ili glasovnoga sastava rijei zbog razliitoga poloaja glasova u novoj glasovnoj okolini. Jedna glasovna promjena moe biti uzrokom druge glasovne promjene. One je i trag prolosti i razvoja jezika.
GDJE? (Gdje se provode glasovne promjene?) Glasovne se promjene provode u govoru i, uglavnom, u pismu. Ne provode se gdje je potrebno iz znaenjskih i rjeotvornih razloga uvati osnovne likove kako bi se izbjegli nesporazumi. Neke glasovne promjene vie ne zahvaaju rijei novijega postanka jer su kao proces zastarjele, a neke se zbog istih razloga provode samo djelomice (npr. sibilarizacija).

ZATO? (Zato nastaju glasovne promjene?) Glasovi utjeu svojim svojstvima jedan na drugoga, stoga pri promjeni oblika rijei ili pri tvorbi rijei (kada se glasovi razliitih svojstava nau jedan do drugoga) dolazi do osnovnih tipova glasovnih promjena: zamjena, stapanja, umetanja, ispadanja. KOLIKO I KAKO? (Koliko ih je, kako nazivamo i oprimjerujemo glasovne promjene?)

Pregled glasovnih promjena

nepostojano a a izmeu zavrnih suglasnika koje se u nekim oblicima rijei gubi momak momka; sestra sestara dobar dobri, dobra sav, sva, sve svi, sve, sva nepostojano e: Gubec Gupca navezak samoglasnici na kraju rijei ili oblika koji ne utjeu na znaenje s, k, kad sa, ka, kada G naeg/naega, D naem/naemu

prijeglas zamjena o sa e ispred palatala, c, i skupova t, d razjedniavanje prijeglas se ne provodi u jednoslonim i dvoslonim rijeima ako se ispred suglasnika nalazi e: puem, puevi, puev (prema golubom, golubovi, golubov) jeom, Beom Ali: uiteljem, prijateljem uiteljev, prijateljev prijevoj izmjena (previjanje) samoglasnika u osnovi srodnih rijei pleter, plot, preplitati

zamjena l sa o: gledalac *gladalca gledaoca palatalizacija zamjena k, g, h (i c) ispred e ili i i nekih dometaka sa , , uenik uenie, teku teem, protee knjiga knjiica, dah daak sudac sue, suev; ptica ptiica

sibilarizacija zamjena k, g, h ispred i sa c, z, s Sibilarizacija se ne provodi uvijek. knjiga knjizi, uenik uenici, duh dusi peci, lezi (imp. od *pekti, *legti) Ali: toki, patki, Branki; juhi i jusi

jotacija stapanje nenepanika sa j iza sebe u nepanik piem (pis + -jem), noen (nos + -jen) noenje (noen + -je), glau, (glad + -ju) bri (brz + -ji), dublji (dub/ok/ + l + -ji) smee (smet + -je), jesenji (jesen + -ji) jednaenje suglasnika po zvunosti Sz + Sb Sb + Sb Sb + Sz Sz + Sz vrabac vrapca, sladak slatki, slatka potkopati (pod + kopati) svagdanji (svak-i + danji) Ali: podiniti, gradski, odteta

jednaenje suglasnika po mjestu tvorbe s i z ispred palatala > i h ispred i > n ispred b i p >m nonja (nos/iti/ + -nja) groe (< groze< grozd + -je) orai (< orah + -i) obramben (obran/iti/ + -ben) Ali: snjean, razljutiti, jedanput

umetnuto l (epenteza) umetanje glasa l pri jotaciji uz glasove b, p, m, v groblje (< grobje < grob+je) snoplje (< snopje < snop+je) grmlje (< grmje < grm+je) crtovlje (< crtovje < crtov+je)

ispadanje (redukcija) isputanje jednog od dva ista glasa besubjektna (< bessubjektna) odijeliti (< od + dijeliti) Ali: nuzzarada, najjai ...

ZAMJENE(ALTERNACIJE) IJEJEEI
Osnovno je naelo ostvaraja staroga jata u suvremenome jeziku: u dugome je slogu dvoglasnik ie (ije): lijep, lijek, lijepiti u kratkome je slogu je: sjenovit, svjetlo, sjesti Promjenom oblika rijei i tvorbom novih rijei dolazi do promjena u ostvarajima jata u osnovi rijei. Duljenje kratkoga je, e, i Kraenje ie (ije) u je

U promjeni oblika rijei: u sklonidbi u komparaciji N jd. dijete G jd. djeteta ali snijega, lijeka N jd. snijeg N mn. snjegovi ali snijezi, lijekovi svijetao, bijel svjetliji, bjelji kratko je > dugo je (promjena u duini naglaska) N jd. djelo, mjera, sjena G mn. djela, mjera, sjena vjera, nedjelja vjernik, vjernost, nedjeljni vidjeti, bdjeti vidjevi, bdjenje u izvedenica s osnovom mjera, mjesto, sjesti: zamjerati, namjetati, presjedati; presjedanje

kratko je > ije (promjena u glasovnome sastavu) e, i > ije pre- > prije(imenice iz gl. osnove) svreni gl. je > nesvreni gl. i gl. im. ije (osim onih s osnovom mjera, mjesto, sjesti): uspjeti > uspijevati, uspijevanje odsjei > odsijecati, odsijecanje letjeti, lei, liti, dozreti > lijetati, lijegati, lijevati, dozrijevati predloiti, prelomiti, preglasiti > prijedlog, prijelom, prijeglas

Ali: pregled, prekid, predah

U tvorbi rijei u prednaglasnome poloaju i ispred dometaka: imenice glagoli (nesvreni) pridjevi bjelina (bijel), bljedilo (blijed), sljepoa (slijep) tjelece (tijelo), cvjeti, cvjetina (cvijet) pljenitelj, pripovjeda, zapovjednik, mljekar (plijeniti, pripovijedati, zapovijedati,mlijeko) ljepilo, cjenik, mjenja (lijepiti, cijeniti, mijenjati) rjeenje, promjena (rijeiti, promijeniti) ocjenjivati, rjeavati (ocijeniti, rijeiti) mjeovit, ljekovit (mijeati, lijek) rjeit, ljevkast, cjelcat (rije, lijevak, cijel) ljevoruk, dragocjen (lijevi, cijena)

Na mjestu dugoga je ili ije ispred o dolazi i: letio * letjeo od letjeti, dio dijel. Na mjestu je (< ije) i ije moe biti i e. Npr.: vrjedniji i vredniji (vrijedan), prijezir i prezir, ali samo: vremena vrijeme, napredan naprijed.

RIJEI
Rije je najmanja samostalna jezina jedinica (skup glasova ili glas) koja ima znaenje. U pismu se svaka rije odvaja bjelinom, a u govoru su izgovorne cjeline odijeljene pauzom. Rijei koje se izgovaraju kao samostalne izgovorne cjeline samostalne su (naglaene) rijei, a one koje s naglaenom rijeju tvore jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu nesamostalne su (nenaglaene) rijei.

RIJEI PREMA SADRAJU I UPORABI

punoznane, leksike
Rijei koje izriu kakav sadraj vanskoga ili unutarnjega svijeta: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi. Imaju i gramatiko znaenje.

pomone, gramatike
Rijei koje izriu odnose izmeu onoga to znae punoznane rijei: prijedlozi, veznici, estice, uzvici. Neke od ovih rijei zahtijevaju odreeni oblik punoznanih promjenjivih rijei.

Rijei se dijele i prema tome mijenjaju li oblik u odnosu i svezi s drugim rijeima u reenici ili zadravaju uvijek isti oblik: a)promjenjive rijei: brojevi, glagoli b)nepromjenjive usklici, estice. imenice, zamjenice, pridjevi,

rijei:

prilozi,

prijedlozi,

veznici,

PROMJENJIVE RIJEI

imenske sklonidbene, deklinabilne mijenjaju se po sedam padea, tj. sklanjaju sklonidba ili deklinacija

glagolske sprezive, konjugacijske mijenjaju se u vremenu i nainu vrenja radnje po licima sprezanje ili konjugacija

Uz pade gramatike su im Gramatike odlike: vrijeme ili odlike nain, rod (m., ., s.) i broj (jd. i mn.). lice (1., 2., 3.) i broj (jd. i mn.). imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi osnovni oblik: N jd. (m. r.) glagoli osnovni oblik: infinitiv

Pridjevi se mogu i usporeivati stupnjevati ili komparirati, a kompariraju se i neki prilozi (nastali od pridjeva). Stupnjevi su komparacije pozitiv, komparativ i superlativ. Nisu promjenjivi svi brojevi, kao ni neki glagolski oblici. Neke sklonidbene rijei imaju oblik samo jednoga roda, a neke mogu biti u sva tri roda, dok neke imaju jedan oblik za sva tri ili za dva roda. Oblike po rodu razlikuju i glagolski pridjevi.

IMENICE
Ope imenice rijei su koje imenuju sve pripadnike odreene vrste bia, stvari i pojava.
Vlastite imenice imenuju jedno odreeno bie, stvar ili pojavu.

Sadrajem se ope imenice odnose: na bilo kojega pripadnika iste vrste: plod, kamen, ovjek , a veina ih se upotrebljava u jednini i mnoini na neodreen skup pripadnika iste vrste zbirne imenice: lie, smee, djeca , od kojih veina ima samo jedninu na tvar, gradivo, materijal gradivne imenice: srebro, brano, voda , koje se rjee upotrebljavaju u mnoini.

Prema ovjekovu dodiru i odnosu s onim to znae imenice mogu biti: stvarne (konkretne): sin, kua, sunce, mi nestvarne (mislene, apstraktne): brzina, dobrota, zdravlje Imenice dijelimo i po znaenjskim skupinama: umanjenice, uveanice, etnici (imenuju pripadnike naroda i stanovnike naseljenih mjesta), toponimi (imenuju mjesta), vritelj i vriteljica radnje, nositelj i nositeljica osobine itd.

Gramatike su kategorije imenica rod, broj i pade.

ROD IMENICA
Rod imenice odreen je oblinim zavretkom u N jd. ili prirodnim spolom: Imenicama mukoga roda osnova zavrava na suglasnik, imaju nulti zavretak ():

ovjek, pas, vjetar, stol, grad Neke imaju zavretak -a, -o, -e: sluga, kolega, Marko, braco, Hrvoje. Veina imenica enskoga roda zavrava na -a: ena, knjiga, glava, bura, vjera Manji ih broj ima : mladost, vjernost, ljubav, , a -i mati i ki. Imenice srednjega roda zavravaju na -o ili -e: selo, staklo, veslo, more, sunce. Ima dvorodnih imenica, koje se rabe i u mukome i u enskome rodu, npr. ovaj bol i ova bol, glad, splav.

BROJ IMENICA Veina imenica moe biti u jednini i mnoini. Neke imenice imaju oblik samo za jedninu: brat, dijete, gospodin, pile, a u znaenju mnoine rabi se zbirna imenica ili imenica druge osnove: braa, djeca, gospoda, pilii (od pili). Zbirne imenice rabe se uglavnom u jd.: iblje, groe, pilad Ima imenica (s parnim znaenjem) koje imaju samo mnoinu: vrata, kare, hlae, naoale, ljestve, usta PLURALIA TANTUM

PADE IMENICA I IMENSKIH RIJEI Pade je oblina (morfoloka) kategorija koja izrie odnose znaenja rijei prema sadraju reenice. Nezavisni padei N, V slue za imenovanje i izravno obraanje i oslovljavanje.

Zavisni (kosi) padei G, D, A, L, I izriu povezanost s drugim rijeima. Mogu biti u svezi s prijedlozima ili bez njih, a lokativ je uvijek s prijedlogom. Padei se prepoznaju po pitanjima (osim V usklik), nastavku te slubi i znaenju u reenici. Imenice su promjenjive rijei kojima imenujemo bia, stvari i pojave.

ZAMJENICE
Zamjenice su rijei koje zamjenjuju druge imenske rijei. Njima se oznauju (ali ne imenuju) predmeti, bia, svojstva i koliine te se upuuje na njih. Tono znaenje zamjenice dobivaju u kontekstu (ili govornoj situaciji). Po funkciji razlikujemo imenike (osobne/line, povratna, upitnoodnosna tko i to te neodreene nainjene od njih) i pridjevske zamjenice. Zamjenice se dijele po znaenju: a) osobne/line zamjenjuju govorne, sugovorne i negovorne osobe/lica: 1. ja, ti, on ona ono; mi, vi, oni one ona 2. povratna zamjenjuje sve osobne z. kada se radnja vraa na subjekt: sebe/se

b) posvojne 1. zamjenjuju posvojne pridjeve i kazuju kojemu licu pripada (ili se na njega odnosi) ono o emu se govori: moj/-a/-e, tvoj/-a/-e, njegov/-a/-o, njezin/-a/-o na/-a/-e, va/-a/-e, njihov/-e/-a 2. povratno-posvojna zamjenjuje sve posvojne zamjenice kada kazuje da neto pripada ili se odnosi na subjekt u reenici: svoj/-a/-e c) pokazne zamjenjuju ono na to se pokazuje i oznauju kojemu je licu blizu ono to oznauju: ovaj, ova, ovo (uz 1. l.), taj, ta, to (uz 2. l.), onaj, ona, ono (uz 3. l.) To su i zamjeniki pridjevi: ovakav, ovolik; takav, tolik; onakav onolik.

d) upitne slue za postavljanje pitanja i zamjenjuju ono to se oekuje kao odgovor: tko, to (imenike), koji, iji, kakav, kolik (pridjevske) e) odnosne slue kao veznici i pokazuju na to se odnosi sadraj zavisne sureenice: tko, to, koji, iji, kakav, kolik

f) neodreene zamjenjuju neto neodreeno ili suvie openito, a nastaju dodavanjem predmetka ili dometka (-god) ili su sloeni izrazi: nitko, nita, itko, ita, svatko, svata, netko, neto, gdjetko, gdjeto, ma tko ma to

Primjeri zamjenike sklonidbe

PRIDJEVI
Pridjevi su promjenjive rijei koje izriu svojstva bia, predmeta i pojava te odnosa prema njima.
PRIDJEVI PO ZNAENJU opisni KAKAV? svojstva i osobine posvojni IJI? pripadnost gradivni OD EGA? tvarnost,

graa

Posvojni i gradivni, te neki opisni (npr. gornji, proli) pridjevi jesu odnosni izriu odnos koji bie, predmet ili pojava imaju prema kojemu drugomu.

Uz rod, broj i pade gramatiko je obiljeje pridjeva i odreenost/neodreenost: odreeni izrie odreenu osobinu ili svojstvo predmeta (bia, pojave) poznatu otprije i odgovara na pitanje KOJI?

neodreeni izrie neku osobinu ili svojstva predmeta (bia, pojave) ne odreujui ga i odgovara na pitanje KAKAV?
Posvojni pridjevi uvijek odreuju predmet (u osnovnome znaenju) pa su odreeni.

SKLONIDBA PRIDJEVA dvije deklinacije Pridjevi se sklanjaju dvojako: neodreeni pridjevi kao imenice imenika sklonidba: N lijep, G lijepa, D lijepu, A = N ili G, V = N, L (o)= D, I lijepim odreeni pridjevi sklanjaju se po posebnoj, pridjevnoj sklonidbi (pri emu odgovaraju na ista padena pitanja). U nekim padeima imaju dulje oblike (s naveskom) koji se preporuuju u njegovanome pisanome izrazu: N lijepi, G lijepog(-a), D lijepom(-u/-e), A = N ili G, V = N, L (o) = D, I velikim

BROJEVI
RAZLIKA IZMEU BROJKE I BROJA Brojka je znak (grafiko sredstvo) za broj (znaenje), npr. 4 znak za glavni broj etiri 4. redni (Uvijek s tokom!) etvrti. Osnovni su brojevi od jedan do deset, sto (stotina), tisua, milijun, milijarda, bilijun, a ostali su brojevi izvedeni brojevi. Po sastavu brojevi su jednolani: osnovni i neki izvedeni (od jedanaest do devetnaest i izvedeni s deset). Ostali su brojevi vielani. Vie stotice mogu biti jednolane i vielane: trista, tristo, tri stotine.

ROD BROJEVA Rod razlikuju: svi redni brojevi: prvi, prva, prvo glavni: jedan, jedna, jedno svi izvedeni koji zavravaju s jedan dva, oba m. i s., dvije, obje . i svi koji njima zavravaju. Ostali brojevi nemaju posebne oblike za rodove. Broj jedan upotrebljava se i u mnoini u znaenju neodreene zamjenice: jedni ljudi neki ljudi.

SKLONIDBA BROJEVA Od glavnih brojeva sklanjaju se jedan, dva, tri i etiri i oni koji njima zavravaju. Broj jedan sklanja se kao pridjev, a dva, tri i etiri imaju svoju sklonidbu: NAV G DLI dva dvaju dvama dvije dviju dvjema tri triju trima etiri etiriju etirima

Kao dva, dvije sklanjaju se i oba, obje. Brojevi stotina, tisua, milijarda imaju oblik imenica . r., a broj milijun imenice m. r. i tako se sklanjaju. Broj sto nesklonjiv je kao i ostali glavni brojevi (osim nabrojenih). Redni se brojevi sklanjaju kao odreeni pridjevi.

BROJEVI KAO OSNOVNE RIJEI U RJEOTVORJU Od brojeva se dodavanjem sufiksa tvore brojne imenice: a) znae skup bia razliitoga spola ili s. r. ili openito koliinu (Nazivaju se i zbirnim brojevima.) -oje: dvoje, troje; -ero (-oro): etvero (etvoro), petero

b) znae skup mukaraca (rjee ivotinje m. spola) -ica: dvojica, obojica, trojica, etvorica

Brojevi su rijei kojima se izrie: a) koliina, koliko ega ima glavni brojevi: jedan, dva, tri, b) poredak, koje je to po redu redni brojevi: prvi, drugi, trei,

GLAGOLI
Odreeni glagol u nekoj reenici uvijek e se nalaziti u nekom od glagolskih oblika koji e sadravati nekoliko glagolskih gramatikih kategorija.

GLAGOLSKO LICE I BROJ Glagolsko lice i broj odlike su glagolskih oblika kojima se oznauje govorno 1., sugovorno 2. ili negovorno 3. lice (osoba) jednine ili mnoine. Promjena glagola po licima naziva se sprezanje ili konjugacija. a) l. jd. b) l. jd. c) l. jd. pisat u pisat e pisat e 1. l. mn. pisat emo 2. l. mn. pisat ete 3. l. mn. pisat e

konjugirani futur I. (cjelovita promjena gl. vremena po licu i broju) Bezlini je glagol onaj koji ne otvara mjesto subjektu i/ili dolazi samo u 3. licu (gl. pridjev u s. r.): Pozlilo mu je. Boli ga glava.

GLAGOLSKI ROD
Kategoriju roda imaju samo glagolski pridjevi. Pisala sam. (1. l. jd. perfekta u . r.) Nagraen je. (3. l. jd. prezenta trpnoga u m. r.) Dijete bi svaki put poeljelo igraku. (3. l. jd. kondicionala I. u s. r.)

Glagolski pridjevi radni nalaze se u sloenim glagolskim oblicima: vremenima perfektu, pluskvamperfektu nainima kondicionalu I. I kondicionalu II. Glagolski pridjevi trpni nalaze se u pasivnim reenicama (trpno glagolsko stanje) i u svim izriajima (spojevima rijei) u kojima djeluju kao obini pridjevi sa sklonidbom, npr.:
N nagraeni sastavak nagraena pjesma G nagraenoga sastavka nagraene pjesme djeteta D nagraenomu sastavku nagraenoj pjesmi djetetu A nagraeni sastavak nagraenu pjesmu V nagraeni sastave nagraena pjesmo L (o) nagraenome sastavku nagraenoj pjesmi djetetu I nagraenim sastavkom nagraenom pjesmom djetetom nagraeno dijete nagraenoga nagraenomu nagraeno dijete nagraeno dijete nagraenome nagraenim

GLAGOLSKI VID S obzirom na trajanje radnje koja se izrie glagoli se razlikuju po vidu: svrenoga vida izriu radnju koja je potpuno ili djelomino izvrena nesvrenoga vida izriu radnju koja u odreenome trenutku jo traje.

Tijekom metloboja Harry Potter letio je na Vatrenoj munji.

Nakon metloboja Harry Potter sletio je s Vatrene munje.

Neki glagoli mogu imati oba glagolska vida (tada su dvovidni), ali u reenici se ostvaruje samo jedan vid od dviju vidnih mogunosti, npr. glagol biti u sljedeim reenicama
Budem. svreni vid prezenta gl. biti Jesam. nesvreni vid prezenta gl. biti

PRIJELAZNOST Prijelaznost je osobina glagola da mu radnja prelazi ili ne prelazi na objekt: prijelazni glagoli otvaraju mjesto izravnomu objektu (u A) Gledam film. Sluam glazbu. Baka pee hrskave kolaie. neprijelazni glagoli ne mogu uz sebe imati objekt u A Trim. Govorim o tebi. povratni glagoli posebna skupina neprijelaznih glagola kojima je neprijelaznost oznaena povratnom zamjenicom se. Prejeo se. Razboljela se. elja se.

Kao i kod dvovidnosti, postoje glagoli koji mogu u odreenim situacijama biti prijelazni, a u odreenim neprijelazni, npr.: itam. NEPRIJELAZNI, nema objekt u A (openita tvrdnja o mojoj sklonosti knjizi) itam zadnju lektiru ove godine. PRIJELAZNI, ima objekt u A (precizna tvrdnja, radnja prelazi na objekt)

GLAGOLSKO STANJE Razlikujemo dva glagolska stanja odnosa izmeu subjekta i glagolske radnje: radno (aktivno) subjekt je vritelj radnje, trpno (pasivno) subjekt trpi radnju. Otpjevali su lijepu pjesmu. (S = oni) ~ Lijepa je pjesma otpjevana. (S = pjesma)

GLAGOLSKI NAIN Glagolski je nain gramatika kategorija glagola koja oznauje odnos govornika prema radnji. Dvije su glavne skupine glagolskih naina: neobiljeeni nain i obiljeeni naini. Glagolska su vremena nainski neobiljeena ona su u indikativu (izjavnome nainu). Kondicionali (mogunost) i imperativ (zapovijed, poticaj, molba) obiljeeni su naini. Optativ je poseban oblik kojim se izrie elja, a upotrebljava se drugo i tree lice (Veseli i zdravi bili! U zdravlju pola i to trai nala.). Optativ je est oblik u pohvalnim govorima, napitnicama, zdravicama i sl.

GLAGOLSKO VRIJEME Prolost, sadanjost i budunost, tj. vrijeme vrenja glagolske radnje izrie se glagolskim vremenima. To su najei reenini oblici u indikativu (neobiljeenome, izjavnome nainu). Sedam je glagolskih vremena: 4 prola, 1 sadanje i 2 budua.

Glagolsko vrijeme moe imati apsolutnu (prvotnu) i relativnu (drugotnu) uporabu.

Apsolutna je uporaba kada se npr. oblikom za sadanjost izrie tono sadanjost (doslovno), a relativna uporaba kada se oblikom za sadanjost izrie npr. svevremenost (u poslovicama), prolost (u pripovijedanju) i sl. Uim glagolska vremena. ~ I tako ti juer uim glagolska vremena kad ...

jednostavni tvore se pomou nastavka

sloeni tvore se pomou pom. gl. biti ili htjeti

GLAGOLSKI OBLICI

SPREZIVI (LINI)
VREMENA aorist prezent imperfekt futur I. perfekt futur II. pluskvamperfekt NAINI imperativ kondicional I. kondicional II.

NESPREZIVI infinitiv
gl. prilog proli gl. prilog sadanji gl. pridjev radni gl. pridjev trpni

Glagoli su promjenjiva vrsta rijei kojom se izrie radnja (svjesno, voljno djelovanje), stanje (u kojem se netko ili neto nalazi, odsutnost djelovanja i dogaanja) ili zbivanje(dogaanje po prirodnim zakonima, neovisno od bilo ije volje).