O Povelji Kulina bana bez' v'sega z'loga primysla

Zenaida Karavdi, Sarajevo

UVOD

ime oca i sna

Prije tano 820 godina napisana je i izdata uvena Povelja Kulina bana. O Povelji Kulina bana, budui najstarijem sauvanom pisanom spomeniku na narodnom jeziku s ovih prostora, objavljen je veliki broj tekstova1. Oni se bave Poveljom s razliitih stanovita, od historijskih, preko filolokih, do isto lingvistikih fonetski, morfoloki,2 ak i leksikoloki aspekt Povelje uzima se u razmatranje3. Meutim, lingvistiki pregledi uglavnom su egzemplarnog tipa njima se ukazuje na odreene aspekte jezika tog vremena, ali nijedan se ne bavi iscrpnom analizom samog jezika Povelje. S obzirom na vanost ovog dokumenta koja mu pripada budui da je najstariji svoje vrste, mislim da je ovakva interpretacija neophodna, posebno zbog toga to je od devedesetih godina Povelja postala naroito popularna i koritena u mnoge, prvenstveno politike svrhe, to je rezultiralo mnogim interpretacijama koje se ne mogu nazvati strunim ili dovoljno strunim4, a uitavanje novih znaenja redovno vodi
1

v. Bibliografija u radu N. Goi. Sto pedeset godina publikovanja i prouavanja Povelje bana Kulina. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina. 1189 1989. Posebna izdanja ANUBiH. knj. 23. Sarajevo 1989, str. 57-59.
2 3 4

Peco 1989 Vukomanovi 1989

Ovaj je rad ponukan prvenstveno grekama koje sam uoila samo letiminim pogledom na neke prijevode Povelje koje sam pronala na internetu: (http://bs.wikipedia.org/wiki/Povelja_Kulina_bana) Citirana na stranicama: http://www.bosnjakuz.si/index.php?option=com_content&task=view&id=381&Itemid=34 http://www.efs.edu.jonkoping.se/bos_od_kulina_bana.htm, http://www.bhuf.org/Default.aspx?cId=ContentList&conId=66&tId=1&mId=0601021007437&langId=ba, http://www.bgs.ba/e_knjige1.html; (http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/oldslike.php) Citirana na stranici: http://shmajser.wordpress.com/2008/08/; (http://www.pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=69458), (http://cafehome.tripod.com/serbdom.htm), (http://www.hercegbosna.org/ostalo/srp_bosan.html),

udaljavanju od osnovnih, naroito kad ni osnovna nisu vrsto uspostavljena. Stoga sam odluila pozabaviti se samim jezikom Povelje, da bih ponudila isto lingvistiki materijal koji se moe koristiti i za budue, ne nuno lingvistike analize.

ANALIZA tako mi be pomagai

Ve na prvom koraku pri analizi pojavio se problem: koji od tri rukopisa Povelje Kulina bana odabrati za analizu? Najautentinijim se i danas smatra Lenjingradski, odnosno SanktPetersburki primjerak Povelje, premda ima i drugaijih miljenja5, ali sva se ona baziraju uglavnom na nelingvistikim, ili bar ne na isto lingvistikim injenicama. Osim toga, u literaturi razliiti autori razliito zovu dva prijepisa npr. onaj koji se u zborniku Osamsto godina Povelje Kulina bana daje kao stariji prijepis Josip Vrana zove mlaim prijepisom, i obrnuto6. Amira Turbi-Hadagi ne imenuje posebno nijedan primjerak, ali daje transkripciju neoteenog primjerka7 Povelje iz Dubrovakog arhiva, onaj, dakle, koji se u spomenutom zborniku tretira kao mlai, i transliteraciju Sankt-Petersburkog primjerka (preuzetu od drugih autora), a i remonik, prema priloenoj ilustraciji, takoer kao stariji tretira onaj koji se u zborniku zove mlaimprijepisom8. S obzirom na problematinost odreivanja hronologije i autentinosti ovih triju primjeraka i bez ovoga, ja sam se odluila za analizu onog teksta koji se najee koristi, a to je, prema tradiciji, Lenjingradski, odnosno Sankt-Petersburki primjerak, uz poreenja s ostala dva primjerka, naravno, tamo gdje se javljaju razlike. Nazive u usaglasiti s veinom autora dakle, tekst na oteenom papiru zvat u mlai prijepis, a tekst na cijelom papiru zvat u stariji prijepis. U analizi u izostaviti sve primjedbe koje se tiu fonetskih promjena znaajnih za historiju jezika, jer su one uglavnom opisane u dosadanjoj literaturi (moda samo poneki izostavljeni primjer ili neko dodatno objanjenje) i krenut u analizu od morfolokog nivoa. Prvo u opisati oblik svake pojedine rijei (izostavljajui neke nepromjenljive rijei kao to su veznici
(http://www.odjek.ba/arhiva/12/specijalni%20prilog.pdf. Kao to vidimo, jednom objavljen, pogrean prijevod prenosi se sve dalje i time dovodi u pitanje sve tekstove koji ga koriste, to zorno svjedoi o neophodnosti jedne iscrpne analize koju sam odluila ponuditi u tekstu koji slijedi.
5 6

v. remonik 1957 da bude jo vie zbunjue, na ilustra ijama oba zove !stariji "rije"is# $%rana 1955&57&59' 7 (avodni i su iz razlo)a to se onaj tekst na"isan na "a"iru kojem nedostaje donji desni u)ao ne mo*e nazvati oteenim u smislu teksta jer je ijeli tekst tu. + remonik 1957, 214

i prijedlozi jer one nisu ni nerazumljive ni problematine u povelji), i to sljedeim redoslijedom: oblik iz Povelje, gramatike kategorije, rije onako kako se navodi u rjeniku9, prijevod datog oblika, komentar. U sluaju da se neka rije javlja u razliitim oblicima u tri teksta Povelje, to u napomenuti (i analizirati) u komentaru. Nakon toga u prei na sintaksike opise sintagmatskih i reeninih konstrukcija, i to onim redom kojim se pojavljuju u Povelji, s tim da se neu previe zadravati na opisu poznatih konstrukcija, naroito onih koje su i danas u upotrebi. Nakon toga u ponuditi prijevod Povelje na savremeni bosanski jezik, uz leksikoloke i stilistike komentare.

S obzirom na to da e se analiza odnositi na sva tri teksta, mislim da je najbolje zapo eti sa slikama te transkriptom10. Budui da se moj rad ne bavi osobinama grafema, to u se u transkripciji koristiti najpogodnijim znakovima, izostavljajui neke, za morfologiju i sintaksu nebitne detalje11. To, kao i razmimoilaenja s nekim postojeim transkriptima, uzrok je toga to dajem svoju transkripciju. One su, istina, napravljena na osnovu fotografija Povelje, a ne neposrednim itanjem, ali razlike u odnosu na postojee svakako su uglavnom na nekim slabije itljivim dijelovima i rezultat su iskljuivo mog opaanja, a bojim se da se taan oblik zasigurno ni ne moe utvrditi12.

(Slike Povelje moe skenirano iz Osamsto)

Transkripcija Sankt-Petersburkog primjerka (A): U ime oca i sna : i stago dha q banj : bo/sjnjski kulinj priseza~ tebq knee/ krjvau : i vjsqmj graamj : dubrovj /amj ! pravi : priqtelj : b"ti bamj/ #j selq : i dovqka : i pravj goi drjati/ sj vami : i pravu : vqru : dokola sjmj ivj : vj/si dubrovj ane : kire hode : po moemu vladani/~ : trjgu~ke : godq si kto : hoke : krqvati : go/dq si kto mine : pravovj vqrovj : i pravimj srj/djcemj : drati e : bezj vjsakoe zledi : raz/vq $o mi kto : da svoevj volovj poklonj : i da imj/ ne bude : #j moihj : jstjnikovj : sile : i dokolq : u/ mne budu : dati imj : sjvqtj : i pomokj : kakore : i se/bq : kolikore moge :
9

Za imenice: oblik nominativa i genitiva jednine, obiljeje gram. kateg. roda; za line zamjenice: oblik nominativa i genitiva jednine; za pridjevske zamjenice, pridjeve i redne brojeve: oblik nominativa jednine sva tri roda; za glagole: oblik infinitiva, prvo i drugo lice jednine prezenta; za nepromjenjive vrste rijei: vrsta rijei. S obzirom na to da ne postoji rjenik jezika iz XII st. bit u prinuena pretpostaviti neke oblike na osnovu onoga to se zna o njima prema ostalim sauvanim dokumentima, kao i na temelju samih oblika iz Povelje.
1,

-ako "ostoji .ont bosan/i e, on je zasnovan na njenim kasnijim verzijama, "a je sli/niji ori)inalu .ont stare irili e koji je, usto, i /itljiviji i to je razlo) zbo) koje) sam se odlu/ila za nje)a. 11 0o"utajui, svakako, da n"r. li)atura )ra.ema za t i i mo*e zna/iti neto i u .onetskom smislu i sl. 12 1ojedina/ne komentare dat u uz analizu "ojedini2 rije/i.

bezj vjsega : zjloga prim"/sla : tako mi be pomagai : i sie sto evanjgelie%/ q radoe : diqkj banj : pisahj si~ : knigu : povelovj / banovj : #j rojstva : hva : tisuka% i sjto : i &sm/jdesetj : i devetj : lqtj : mqseca : avjgusta :/ u djvadeseti : i devet" : dnj : usq enie : gla/ve : i&vana : krjstitela13

Transkripcija dubrovakog primjerka na cijelom papiru (B): u ime &ca i sna i stoga dha q banj bo/sjnjski kulinj priseza~ tebq k/nee krjvau : i vjsqmj graamj/ dubrovj amj% prav" priqtelj b"ti/ vamj : #j selq : i dovqka : i pravj% goi/ drjat' sj vam" : i pravu bqru : dokol/q sjmj ivj : vjsi dubrovj ane kir/e hode : po moemu vladani~ : trjgu~/ke gjdq si kjto hoke krqvat' : godq s/i kto mine : pravovj vqrovj : i prav/imj srjcemj% drjat' e : bezj vjsa/koe zjledi : razjvq $o mi kjto da/ svoiovj bolobj poklonj : i da im/j ne bude : #j moihj jstjnikovj/ sile : i dokolq u mene budu : dat'/ imj sjbqtj : i pomokj : kakore i s/ebq : kolikore moge bezj vjsega zj/loga prim"sjla tako mi bj po/magai : i sie sto evanjelie q rad/oe diqkj banj : pisahj si~ knigu/ povelovj banovj : #j rodstva hv/ tisuka : i sjto : i &sjmjdesetj : i d/esetj lqtj : mqseca avjgusta%/ u djvadeset' i devet' dnj : usq e/nie glave i&vana krjs'tela14

Transkripcija dubrovakog primjerka na oteenom papiru (C): U ime &ca i sna i stago dha : q banj bo/senjski kulinj : priseza~ : tebq knee/ krvau : i vjsqemj gragamj dubrovj amj/ pravi priqtelj b"ti vamj : &tselj i dovq/kj% i pravj goi drjati sj vami : i pravu v/qru dokola smj ivj : se vjsqmi dubrov/j ami : kire hode po momu vladani~ trjg/u~ke : godq si kjto hoke krqvat' : godq si kj/to mine : pravovj vqrovj : i pravimj srjcemj/ drjati e beze vjsakoe zjledi : razjvq j/to mi kjto da svoiovj volovj poklonj : i da/ imj ne bude #j moihj jstjnikovj sile : i/ dokolq u moei zemli budu : dati imj sjvq/tj i pomokj : kakore i sebq : kolikore moge/ bezj vjsega zjloga primisjliq : tako mi bg/ pomagai : i sie sto evanjgelie% q radoe di/qkj banj pisahj si~ knigu : povelovj bano/vj : #j rojstva hjrjstova : tisu$a/ : i sjto : i osmjdesetj : i devetj/ lqtj : mqseca avjgusta : u djv/adeset' : i deveti dnj : usq /enie glave iovana krjst'/tela15

13 14

3va se transkri" ija ne razlikuje od one date u zborniku 3samsto )odina... $v. 3samsto&19+9' 3va se transkri" ija razlikuje od transkri" ije koju daje 4urbi56ad*a)i u svome tekstu Osamsto dvadeset godina Povelje Kulina bana (1189-2009) $v. 4urbi 2,,9, ' na sljedeim mjestima& god si/se kto mine7 !avov" v!u/v#!ov"7 !av$m"/ !avim" s!"(d")%em"7 &est"nikov"/&"st"nikov" $"remda je ovo "osljednje zaista nejasno'. 15 3va se transkri" ija razlikuje od $"ojedina/ni2' transkri" ija koje daje %rana $v. %rana 1955, ' u sljedeem& &est"nikov"/&"st"nikov"$mada se ne mo*e, kao ni u "ret2odnom tekstu, sa si)urnou utvrditi o kojem je )ra.emu rije/'.

Morfoloka analiza

god( si kto hoke kr(vati god( si kto mine

u ime $u ime) akuz. jd. im. ime, imene/a n. u ime Poto nemamo sigurnih dokaza za gen. jd. ovih imenica u XII st.16, to ja ovdje navodim oba mogua oblika. ca (oca) gen. jd. im. otc, oca m. oca A. Peco17 smatra da je sekvenca tc u ovom periodu ve uproena jer je evidentno da su se poluglasi izjednaili (teko je rei u korist kojeg jer pisanje ne mora odgovarati i njegovom izgovoru, nego moe biti i pisarski manir, a s obzirom na to da se poluglas kasnije vokalizirao u a, vjerovatnije je to ipak bio ), dok npr. u tekstu A ima primjera i za razvoj sekundarnog poluglasa (sm u odnosu na stsl. (e)sm), te gubljenje poluglasa u slaboj poziciji (kto u odnosu na stsl. k'to, knigu u odnosu na stsl. k'nigy18, razv u odnosu na raz'v u tekstovima B i C, knee umjesto k'nee19, zledi prema z'ledi20 u tekstovima B i C, kao i rijei iz istoga korijena u samom tekstu A z'loga), tako da bi i prema njemu gen. jd. trebao imati oblik oca. Ako pogledamo tekst B i C, ustanovit emo da se u njima poluglasi gube manje nego u tekstu A tamo stoji k'to, raz'v, z'ledi, uz sm' u tekstu C istina, s titlom to bi onda moglo znaiti da se poluglas jo uvijek uva; ipak, i u tekstovima B i C imamo znakove gubljenja poluglasa knee, knigu, zatim u tekstu B i jedno kto, rodstva, a u tekstu C i otsel umjesto od'sel, s izvrenim jednaenjem po zvunosti, to je ve dovoljno da posvjedoi gubljenje21. Osim toga, u oba teksta (B i C) imamo razvoj jo jednog sekundarnog poluglasa u rijei primys'la, odn. primis'li22, a pojavu sekundarnih poluglasa izazvalo je upravo gubljenje poluglasa u slaboj poziciji, tako da s velikom sigurnou moemo pretpostaviti da je govoreni oblik ove imenice bez poluglasa, dok prema obliku sr'cem' u tekstovima B i C23 uz opaske historiara koji su ustanovili da su povelje pisane u priblino isto vrijeme24, te
16 17 1+
19

Beli 1972, 28-29 Peco 1989, 70-72 Nikoli 1971, 91

isto 2, u". i Nikoli 1971, 87 21 8edna/enje "o zvu/nosti deava se tek kad dva konsonanta do9u u ne"osredan dodir, to zna/i da izme9u nji2 de.initivno nema "olu)lasa. 22 u". Nikoli 1971, 93 23 -stina, o"et s titlom, ali u ovim tekstovima titla je koritena uz svako vokalno !, i kada u rije/i nije nita izostavljano& t!'gujuke, d!'(ati. 24 v. n"r. %rana 1955, 54

(nepotrebne) title i u tekstu A (koju Vrana tumai pisarevom nepanjom htijui napisati govoreni oblik, on je stavio titlu, ali poto je na pola rijei morao prei u sljedei redak, zaboravioje, i napisao pravilni oblik25), moemo biti sigurni da je sekvenca tc uproena u c, te da gen. jd. ove imenice glasi upravo ovako. sna (sina) gen. jd. im. sin, sina m. sina U sva tri teksta iznad rijei *syna stoji titla i izostavljen je upravo vokal izmeu s i n pa je ovdje potrebno opredijeliti se za etimoloko y ili njegovog nasljednika i. Tekst A nudi mogunost za promjenu y > i samo iza k i t bosnski, kire, tisuka, dvadeseti, pa bi ovdje, prema tome, trebalo oekivati ipak y. Meutim, tekst B (pored rijei kao u tekstu A) ima y na mjestu na kojem etimoloki ne pripada u instr. mn. l. zamj. za 2. l. s' vamy26, dok je u tekstu C y prelo u i na jo tri mjesta u rijeima pravi(m') i deveti, to svodi pojavu y na samo 2 mjesta u rijeima byti i primys'li, to je sve dovoljno da se pretpostavi da se y u ovom periodu potpuno zamijenio s i i da je njegovo pisanje samo pisarski manir27, te da rije sin izgleda upravo ovako. stago (svetago) gen. jd. m. r. odr. vida pridj. svet, sveta, sveto svetog(a) Premda je poznato da je nastavak -ago u ovo vrijeme u govoru ve preao u -oga28, ipak je iznenaujue to se kao takav javlja u tekstu C kad se zna da je rije o uvodnoj formuli koja se najsporije prilagoava govornom jeziku (premda Povelja ima i druge odlike govornog jezika u samoj formuli ja umjesto az', u ime umjesto v' ime, za razliku od kasnijih povelja29)
25 26

%rana 1955, 45 v. 6amm 1974, 133

27

Interesantno je na ovom mjestu uporediti i (gramatiki isti ak. jd. rednog broja m. r.) oblik devety koji slijedi odmah iza ovog oblika u Lenjingradskom primjerku, to je jo jedan dokaz o kolebljivosti vokala y. Osim toga, poznato je da se y gubio prvo iza velara (Peco 1989:64), to je i logino. Naime, praslavenski vokalizam bio je izuzetno sloen, kao i sistem deklinacija i konjugacija, to dokazuje i njihovo uproavanje u svim slavenskim jezicima, i to navodi na vezu izmeu ove dvije grupe s obzirom na to da je bilo potrebno razlikovati odreene oblike od (mnogobrojnih) drugih, bilo je potrebno i postojanje vie glasova. Meutim, kad je krenulo morfoloko, krenulo je i fonoloko uproavanje manji broj oblika zahtijevao je manji broj glasova za razlikovanje. Mislim da presudnu ulogu nisu mogli odigrati vokali u korijenu rijei jer iz podataka koje imamo gotovo da i nije bilo rijei kod kojih su npr. y i i igrali distinktivnu funkciju, tj. da bi supstitucija jednog vokala drugim izmijenila znaenje. Meutim, s oblicima je bilo drugaije u paradigmi imenica mukog roda, -i je oznaavalo nom. ili vok. mn., a -y akuz. ili instr. mn., tako da je njihova funkcija bila distinktivna i opravdavala njihovo postojanje. Meutim, kod imenica m. r. koje su se zavravale na velar, postojao je, za razliku od ostalih imenica, jo jedan pokazatelj padea, a to je palatalizacija u nom. i vok. mn. imamo oblik bozi, vlci, dusi, a u akuz. i instr. mn. bogy, vlky, duhy (palatalizacija se nije vrila ispred y), pa se time umanjuje znaaj opozicije y : i za distinkciju jer se distinkcija palatal : velar puno bolje opaa u govoru nego distinkcija y : i, uzevi u obzir jo i da su oba visoki, ime (ne)palatalizacija postaje dovoljan pokazatelj padea. Naravno, samim prestankom djelovanja palatalizacija distinktivna funkcija y nestaje i u ostalim sluajevima kada se nae iza velara, jer nema vie nikakvog razloga da se ono ne zamijeni s i, poto i vie ne palatalizira velar i ne unosi nikakve promjene koje bi utjecale na nerazumljivost.
2+ 29

:eli 1972, 14+ ;".

dha (duha) gen. jd. im. duh, duha m. duha q ( [ja]) nom. jd. l. zam. za 1. l. ja, mene ja Iako se tekstu A javlja oblik mne (premda je na tom mjestu oteen rukopis, pa se ni ne moe sa sigurnou utvrditi taan oblik), s obzirom na uobiajeni oblik koji se uva od praslavenskog do danas, te na oblik iz teksta B30, ja i ovdje pretpostavljam mene31. banj (ban) nom. jd. im. ban, bana m. ban bosjnjski (bosnski) nom. jd. m. r. odr. vida pridj. bosnski, bosnska, bosnsko bosanski U tekstu C ovdje imamo zamjenu poluglasa s e, to je utjecaj staroslavenskog jezika. kulinj (Kulin) nom. jd. im. Kulin, Kulina m. Kulin priseza~ (prisezaju) 1. l. jd. prez. gl. prisezati, prisezaju, prisezaje obeavam U ovo vrijeme, 1. l. jd. prezenta jo uva stari nastavak ( > u), dok se u 2. l. jd. krajnje i izgubilo32. tebq (teb) dat. jd. l. zam. za 2. l. ti, tebe tebi S obzirom na to da je u tekstu A dolo do zamjene y > i na dva mjesta poslije t, a u tekstu B i na drugim mjestima33, kao i na to da je l. zam. za 2. lice veoma frekventna rije, ovdje sam takoer pretpostavila oblik s i umjesto s y. knee (knee) vok. jd. im. knez, kneza m. knee U ovoj rijei je u sva tri teksta izgubljen poluglas izmeu k i n34 pa ga ja ne stavljam ni u navod rijei. krjvau (Krvau) vok. jd. im. Krva, Krvaa m. Krvau vjsqmj (vsm) dat. mn. m. r. zam. vs, vsa, vse svim graamj (graam) dat. mn. im. graanin, graanina35 m. graanima dubrovj amj (Dubrovam) dat. mn. im. Dubrovanin, Dubrovanina m. Dubrovanima prav) (pravy) nom. jd. m. r. odr. vida pridj. prav, prava, pravo pravi36 priqtelj (pritel [prijatel]) nom. jd. im. prijatel, prijatela m. prijatelj b)ti (byti) inf. gl. biti, budu, bude biti

3,

; tekstu < ovdje stoji u moei )emli = oblik lok. jd. "ridj. zamj. moj, moja, moje te imeni e )emla, )emle ..
vie o ovom obliku gen. jd. u komentaru nakon mne

31 32

poluglas se pie po tradiciji, ali se, sudei po izostavljanju u nekim rijeima i u samoj Povelji, vjerovatno ne izgovara (Beli 1973:57)
33

v. komentar uz sina
up. Nikoli 1971, 91 O ovom obliku, kao i o sljedeem, v. Bokovi 1985:44

34 35
36

; tekstu < umjesto $ stoji i.

Iako u tekstu u infinitivu stoji y, ja kao pravi oblik pretpostavljam onaj s i jer je na osnovu gubljenja y u tekstu A i C, a jo i vie u tekstu B, evidentno da je y u ovom periodu ve prelo u i.37 vamj (vam) dat. mn. l. zam. za 2. l. ti, tebe vam #j selq (od sel) pril. odsada do vqka (do vka) pril. zauvijek U tekstu B na ovom mjestu imamo oblik do vk' to bi onda moglo insinuirati vokalizaciju poluglasa u tekstu A, ali vjerovatnije e biti zamjena padea (odnosno broja) do koje dolazi i u v'semi dubrov'ami, u odnosu na v'si dubrov'ane u tekstu A jer se prve vokalizacije javljaju tek u XIV st.38. Dakle, najvjerovatnije je naprosto rije o tome da su u pitanju dva priloga jedan, u tekstu A i C, nastao od gen. jd., i drugi, u tekstu B, nastao od gen. mn. pravj (prav) akuz. jd. m. r. neodr. vida pridj. prav, prava, pravo pravi goi (goi) akuz. jd. im. goi, goja m. mir drjati (drati) inf. gl. drati, dru, dri drati sj vami (s vami) instr. mn. l. zam. za 2. l. ti, tebe s vama pravu (pravu) akuz. jd. . r. neodr. vida pridj. prav, prava, pravo pravu vqru (vru) akuz. jd. im. vra, vre f. vjeru S obzirom na to da se na osnovu drugih dokumenata39, kao i primjera gen. jd. im. . r. na -e u samoj povelji (sile, glave) zakljuuje da su se -a- i -ja- deklinacija imenica enskog roda svele na samo jednu, s preovladavanjem nastavaka -ja- deklinacije kod nas, to ja i ovdje pretpostavljam taj oblik za gen. jd. do kola (do kola) pril. dokle sjmj (sm) 1. l. jd. prez. pom. gl. iesm, iesi sam U starijem prijepisu na ovom mjestu nema sekundarnog poluglasa sm'. ivj (iv) nom. jd. m. r. neodr. vida pridj. iv, iva, ivo iv vjsi (vsi) nom. mn. m. r. zam. vs, vs, vse svi dubrovj ane (Dubrovane) nom. mn. im. Dubrovanin, Dubrovanina m. Dubrovani U starijem prijepisu na ovom mjestu stoji se v's mi dubrov'ami, to je oblik instrumentala mnoine (s prijedlogom se s(a) u kojem je poluglas, opet pod utjecajem staroslavenskog, zamijenjen s e).

37 3+

v. komentar uz sinu $:eli'

Beli 1972, 38

39

kire (kire) nom. mn. m. r. zam. ki, ka, ke40 koji hode (hode) 3. l. mn. prez. glagola hoditi, hou, hodi hodaju po vladani~ (po vladaniju) lok. jd. im. vladanije, vladanija sr. po zemlji (kojom on vlada) moemu (moemu) lok. jd. sr. r. zam. moi, moja, moje mojoj U starijem prijepisu ovdje imamo kontrahirani oblik momu. trjgu~ke (trgujuke) part. prez. akt. mn. gl. trgovati, trguju, trguje trgujui Ovdje postoji dilema da li ovaj oblik nazvati participom ili gl. prilogom sadanjim, budui da je ovo vrijeme kada particip prezenta aktivnog prelazi ili u pridjeve ili u priloge41. Oni participi koji su preli u priloge ve su izgubili deklinaciju i imaju, oito, u ovom vremenu i na ovom prostoru samo nastavak -e, stari nastavak za nom. mn. m. r., pa bismo ih mirne due mogli proglasiti prilozima. Ipak, kako pokazuje oblik moge neto nie, jo uvijek se uva kategorija broja, premda ne u izboru nastavka, nego u izboru osnove mnoina se, kao u ovom primjeru, tvori uz formant -u/e-, koji je i prije pripadao mnoini, dok se jednina tvori dodajui nastavak direktno na osnovu. Zato sam se ja ipak opredijelila za particip, budui da ovaj oblik jo uvijek uva i vezu s imenicom (trgujuke, s mnoinskim formantom, i odnosi se na Dubrovane, dakle na imenicu u mnoini, dok se moge, bez mnoinskog formanta, odnosi na bana Kulina, dakle na imenicu u jednini). Za kategoriju roda u samoj Povelji nemamo potvrdu, poto su obje imenice na koje se odnosi particip mukog roda, ali na osnovu ostalih spomenika utvreno je da od prvih pisanih spomenika participi ni na koji nain nemaju kategoriju roda42, pa ga zato ja ovdje ni ne navodim. godq (god) vezn43. bilo da si (si) nom. jd. m. r. pok. zam. si, sia, sie onaj Poto je ova zamjenica, premda izvorno oblika s, jo i u stsl. za nom. jd. m. r. uglavnom imala oblik si, kao i u Povelji, i ja ovdje navodim tako, poto se taj oblik oito koristi, dok za . i sr. r. prema tome pretpostavljam oblike prilagoene uobiajenim enski na -a, srednji na -e.44 kto (kto) nom. jd. zamj. kto, koga ko
4, 41 42
43

v. Beli 1972, 128 Beli 1973, 70 Beli 1973, 69

Interesantno je primijetiti da prevodioci Povelje ovu rije konstantno tretiraju kao prilog u znaenju gdje i to od samih poetaka ve u mlaem prijepisu ona je zamijenjena s g'd to govori o tome kako je ona ve i u to vrijeme bila neobina. 44 8osi" %rana $%rana 1955&53' ovu rije/ tretira kao zamjeni u, navodei kao dokaze "ore9enja s ostalim s"omeni ima& da si !odaju, svoiov' si dob!o *'tenie, !ido*' si, da si *odite, ljubov'nomu si !is'nomu kne)u, da si *ode, ako si *ote iti, da si idu, da si stane, +to mi su si i* vlastele obetovali, i svoim' si b!atom'.

Iako na samom poetku imamo oblik svetago, ipak oblici vsega, zloga ukazuju na to da je u ovo vrijeme nastavak za gen. jd. -oga/ega, pa i ja pretpostavljam takav genitiv. (Uvodna formula sa svetago je vjerovatno ve okamenjeni izraz). hoke (hoke) 3. l. jd. prez. gl. htti, hou, hoe hoe krqvati (krvati) inf. gl. krvati, krvu, krva kretati se, boraviti mine (mine) 3. l. jd. prez. gl. minuti, minu, mine proi pravovj (pravov) instr. jd. . r. neodr. vida pridj. prav, prava, pravo pravom vqrovj (vrov) instr. jd. im. vra, vre f. vjerom prav)mj (pravym) instr. jd. sr. r. neodr. vida pridj. prav, prava, pravo pravim srjdjcemj (srdcem) instr. jd. im. sr(d)ce, sr(d)ca n. srcem A. Peco smatra da postojanje title iznad ove rijei u rukopisu, iako nita nije izostavljeno, ukazuje na to da je izgovor vjerovatno imao uproenu sekvencu dc > c45, pa su mogue obje varijante. drjati (drati) inf. gl. drati, dru, dri drati e (e) akuz. mn. l. zam. za 3. l. on, ona, ono46 ih bezj zledi (bez zledi) gen. jd. im. zled, zledi f. bez (od)tete vjsakoe (vsakoe) gen. jd. . r. pridj. zamj. vsak, vsaka, vsako svake razvq (razv) pril. osim $o (to) conj. to mi (mi) dat. jd. l. zam. za 1. l. ja, mne mi47 kto (kto) nom. jed. zam. kto, koga ko da (da) 3. l. jd. prez. gl. dati, dam, da da svoevj (svoev) instr. jd. . r. prid. zam. svoi, svoja, svoje svojom volovj (volov) instr. jd. im. vola, vole f. voljom poklonj (poklon) akuz. jd. im. poklon, poklona m. poklon da ne bude (da ne bude) 3. l. jd. prez. gl. byti, budu, bude da ne bude imj (im) dat. mn. l. zam. za 3. l. on, ona, ono im #j jstjnikovj (od stnikov) gen. mn. im. stnik, stnika m. od asnika Neuobiajen je ovdje oblik duge mnoine, iz dva razloga: kao prvo, ovaj formant su dobijale u poetku samo jednoslone rijei (i danas je veoma mali broj dvoslonih rijei koje imaju ovaj formant na dvoslonu osnovu primjeri kao tigar tigrovi u mnoini,
45 46 47

Peco 1989, 71-72 v. Beli 1972:109 Za oblik mne v. komentar poslije i mne.

nakon ispadanja nepostojanog a opet imaju jednoslonu osnovu), i drugo, proces dodavanja formanata u drugim pisanim spomenicima zabiljeen je tek u XIV st.48, a i danas se jo u nekim naim dijalektima uvaju kratke mnoine. Svakako treba pretpostaviti da je, zbog evidentnog gubljenja poluglasa, i ova imenica barem dvoslona, ali jo uvijek ovaj oblik iznenauje ovako rano. Meutim, poto se ispred nje nalaze ak dva signala (prijedlog od i prisv. zamj. moih), sa sigurnou moemo tvrditi da je i ovdje rije o gen. mn. moihj (moih) gen. mn. m. r. pris. zam. moi, moia, moie mojih sile (sile) gen. jd. im. sila, sile f. sile, nasilja u mne (u mne) gen. jd. l. zam. za 1. l. ja, mne u mene Ovdje izgleda neuobiajen oblik mne jer je i u praslavenskom, kao i danas, oblik gen. jd. bio mene, to je utjecalo kasnije i na ostale padee koji su imali osnovu mn-. Moglo bi se moda govoriti o prodiranju upravo osnove mn- i u gen. jd., da nije uobiajenog oblika u tekstu B, to svjedoi ili o pogrenom itanju (dokument je na tom mjestu prilino oteen) ili jednostavno o lapsus calami. budu (budu) 3. l. mn. prez. gl. byti, budu, bude budu dati (dati) inf. gl. dati, dam, da dati imj (im) dat. mn. l. zam. za 3. l. on, ona, ono im sjvqtj (svt) akuz. jd. im. svt, svta m. savjet pomokj (pomok) akuz. jd. im. pomok, pomoki f. pomo kakore (kakore) pril. kao49 sebq (seb) dat. jd. zamj. za sva l. sebe sebi kolikore (kolikore) pril. koliko moge (moge) part. prez. akt. jd. gl. moi, mogu, moe mogue50 bezj prim)sla (bez primysla) gen. jd. im. primysl, primysla m. bez primisli Iako je u stsl. im. mysl pripadala i-deklinaciji . r., kao i danas, oito je gubljenje ideklinacije mukog roda, koja je u gen. jd. dobijala nastavak veine im. m. r., dakle -oosnove -a povuklo za sobom i neke im. . r. -i-osn. koje su, evo, na neko vrijeme postale imenice mukog roda. Ovaj je primjer neuobiajen jer su ove imenice uglavnom ostale u svojoj deklinaciji (ak privukle sebi neke im. . r. -a-osn.), ili su prele u brojniju -a-deklinaciju, a ako su i prelazile u muki rod, tamo su i ostajale (peat).
4+ 49 5,

Beli, 1972, 12 -re je partikula, kao i u kolikore v. Beli 1073:69

vjsega (vsega) gen. jd. m. r. zamj. vs, vsa, vse sve (bilo kakve) zjloga (zloga) gen. jd. m. r. odr. vida pridj. zl, zla, zlo zle tako (tako) pril. tako mi (mi) dat. jd. l. zam. za 1. l. ja, mne mi be (boe) vok. jd. im. bog, boga m. Boe pomagai (pomagai) 2. l. jd. imperat. gl. pomagati, pomau, pomae pomagaj sie (sie) vok. jd. sr. r. pok. zamj. si, sia, sie ovo sto (sveto) vok. jd. sr. r. odr. vida prid. svet, sveta, sveto sveto evanjgelie (evangelie) vok. jd. im. evangelie, evangelia n. evanelje radoe (radoe) nom. jd. im. radoe, radoa m. Radoje diqkj (dik [dijak]) nom. jd. im. dijak, dijaka m. pisar banj (ban) nom. jd. m. r. neodr. vida pridj. ban, bana, bano banov Ovdje postoji mogunost da je rije o gen. mn. imenice ban, to bi znailo ili da je postojalo zanimanje pisara banova, tj. da je vie banova koristilo jednog pisara, ili da je to bio slubeni naziv za dvorskog pisara, gdje bi se mnoinom, eventualno, davalo na znaaju te pozicije (kao kad se danas kae za neku vanu linost da je bio savjetnik kraljeva, premda je to bio samo jednom kralju) ili je rije o nekoj konstrukciji s mnoinskim oblikom koji se i inae koristio za vladare (up. mi gospodin stefan po milosti boioi ban bosni i usori i soli... milost naa daiemo...51). Ipak, pretpostavljam ovdje da je ban oblik pridjeva napravljen moda prema nepromjenljivim pridjevima u staroslavenskom jeziku (npr. svobod slobodan, od imenice svoboda), budui da se radi o zavrnoj formuli koja je ionako arhaina i pod utjecajem stsl., kao i na osnovu oblika banov koji se pojavljuje nie i koji bi, budui da stoji uz imenicu . r. u instr. jd., morao imati oblik takoer instr. jd. . r. Teoretski postoji mogunost da je imenica povela, kao i primysl, neko vrijeme bila u mukom rodu, i ak u Povelji imamo potvrdu da za dugu mnoinu vieslonih imenica (stnikov), ali s obzirom na to da se ova imenica javlja u obliku enskog roda i prema nastavku i prema kongruenciji u Povelji Stjepana Kotromania od 15. 02. 1333. godine52 (a tomui su 4 povelle (...) dvie latinsci a dvi srpscie a sve su peakene zlatiemi peati), ne preostaje nita drugo nego zakljuiti da je oblik banov instr. jd. . r. pridj. ban, bana, bano, te da je onda i oblik ban pridjev, a ne imenica.53
51 52 53

Povelja Stjepana Kotromania, Tekst o zgorenju svijeta, od 15. 02. 1333. (M. Dizdar 1971, 318-319) Dizdar 1971, 89 Mogunost da je rije o pridjevu na -ov od imenice m. r. *povel semantiki nema smisla

pisahj (pisah) 1. l. jd. aor. gl. pisati, piu, pie pisah si~ (siju) akuz. jd. . r. pokaz. zamj. si, sia, sie ovu knigu (knigu) akuz. jd. im. kniga, knige f. knjigu povelovj (povelov) inst. jd. im. povela, povele f. poveljom, naredbom54 banovj (banov) inst. jd. . r. pridj. ban, bana, bano banovom55 #j rojstva (od rostva) gen. jd. im. rostvo, rostva n. od roenja hva (hristova) gen. jd. sr. r. neodr. vida pridj. hristov, hristova, hristovo Hristova tisuka (tisuka) nom. jd. gl. br. tisuka, tisuke f. tisuu sjto (sto) gl. br. sto, sta n. sto U prasl. broj sto je bio promjenljiv. U spomenicima nemamo dovoljno podataka o tome kada je izgubio promjenljivost, jer imamo oblike koji su uglavnom u nominativu ili genitivu mnoine: 1323. trista56, 1358-1376 pet sat57, 1392. tristo58. Trista je oekivani oblik u kome je sto u mnoini, i na osnovu toga mogli bismo zakljuiti da je i tada jo promjenljiv. Tristo je utjecaj (nominativa jednine) broja sto, to bi moglo znaiti da je tad sto ipak nepromjenljiv, dok u pet sat opet ima deklinaciju. Teko da se u ovako kratkom vremenu mogla izgubiti deklinacija broja ili je ve prije bila izgubljena pa su ovo samo okamenjeni oblici (trista se i danas javlja u dijalektima), ili je proces jo i tad bio u toku. Budui da je Povelja Kulina bana najstarija, pozdanije se moda ipak opredijeliti za promjenljivost. &smjdesetj (osmdeset) gl. br. osamdeset devetj (devet) gl. br. devet lqtj (lt) gen. mn. im. lto, lta n. ljeta mqseca (mseca) gen. jd. im. msec, mseca m. mjeseca avjgusta (avgusta) gen. jd. im. avgust, avgusta m. augusta u dnj (u dn) akuz. jd. im. dn, dne m. u dan, na dan djvadeseti (dvadeseti) akuz. jd. m. r. red. br. dvadeseti, dvadeseta, dvadeseto dvadeseti devet) (devety) akuz. jd. m. r. red. br. deveti, deveta, deveto deveti Pretpostavljam ovdje oblik nom. jd. na -i, premda u povelji stoji -y, s obzirom na to da sama povelja nudi pretpostavke o prelasku y > i iza t (v. koment. uz syna), a i broj prije

54 55 56 57 5+

Vie o ovom obliku u komentaru za ban. Isto Dizdar 1971, 78 Dizdar 1971, 105 Dizdar 1971, 150

ovog broja ima taj nastavak, pa se moe zakljuiti da je u rednim brojevima y ve prelo u i i pisanje y je ustaljeni manir. usq enie (usenie) akuz. jd. im. usenie, usenia n. odrubljenje glave (glave) gen. jd. im. glava, glave f. glave i&vana (iovana) gen. jd. im. iovan, iovana m. Jovana krjstitela (krstitela) gen. jd. im. krstitel, krstitela m. Krstitelja

Sintaksika analiza

pisah siju knigu povelov banov

to se tie sintaksikih odlika, moe se konstatirati da je Povelja pod jakim utjecajem latinskog teksta, ali ima i dosta rjeenja koja su u duhu govornog jezika. To se moe lijepo vidjeti ako usporedimo oblike i red rijei u latinskom i narodnom jeziku: In no(m)ineabl.jd.im. = u imelok.jd.im. pat(ri)sgen.jd.im. et filiigen.jd.im. = ocagen.jd.im. i synagen.jd.im. sp(irit)uabl.im. s(an)c(t)iabl.pridj. = duhagen.im. svetogagen.prid. (Ablativom se u latinskom jeziku izraavalo (i) poticanje od neega, kao kod nas genitivom.) (a(me)n) Egonom.zamj. ban(us)nom.im. culinusnom.im. = janom.zam. bannom.im. (...) Kulinnom.im. bosnegen.im. : bosnskinom.pridj. Ovdje je prisvojni genitiv zamijenjen prisvojnim pridjevom, u duhu naeg jezika. Iuroprez.. = prisezajuprez. comitidat.im. Gervasiodat.im. et o(mn)ib(us)dat.pridj. raguseisdat.im. = tebdat.zamj. kneevok.im. krvauvok.im. i vsmdat.pridj.zam. graamdat.im. dubrovamdat.im. Latinski dio pisan je openito, kao pravni akt (Ja, ban Kulin obeavam Krvau i svim Dubrovanima...) dok je dio na narodnom jeziku pisan kao direktno obraanje (Obeavam tebi, knee Krvau...), pa stoga ovdje vokativ. rectu(m)akuz.pridj. amicu(m)akuz.im. foreinf.fut. p(er)petuopril. = pravyakuz.pridj. priatelakuz.im. bytiinf. vamdat.zamj. od selpril. i do vkapril. Budui da je latinski poznavao razliite vrste infinitiva (infinitiv prezenta, futura, perfekta aktivnog i pasivnog) koje je koristio za oznaavanje vremenskog toka u

konstrukciji akuzativ + infinitiv koja se u bosanskom jeziku prevodi izrinom klauzom, to se onda latinski infinitiv futura prevodi futurom u izrinoj klauzi. recta(m)akuz.pridj. vob(is)cu(m)abl.zamj. pace(m)akuz.im. manutene(re)inf. et amicitia(m)akuz.im. vera(m)akuz.pridj. = pravakuz.pridj. goiakuz.im. dratiinf. s vamiinstr.zamj. i pravuakuz.pridj. vruakuz.im. Ovdje je samo donekle izmijenjen red rijei zamjenica u instr., u duhu naeg jezika, nalazi se iza glagola, a ne izmeu pridjeva i imenice, kao u latinskom, i posljednji pridjev, koji je u latinskom tekstu iza imenice, u Povelji je, opet u duhu narodnog jezika, ispred imenice. (do kol sm iv nema u latinskoj verziji) o(mne)sakuz.pridj. raguseosakuz.im. p(er) tota(m)akuz.pridj. t(er)ra(m)akuz.im. n(ost)ra(m)akuz.prisv.zamj. ambulantesakuz.part.prez. moercantesakuz.part.prez. : vsinom.pridj.zamj. dubrovanenom.im. kirenom.odn.zamj. hodeprez. po moemulok.prisv.zam. vladanijulok.im. trgujukepart.prez.jd. seuvezn. habitantesakuz.part.prez. v(e)lvezn. transeuntesakuz.part.prez. : godvezn. sinom.pok.zamj. ktonom.zamj. hokeprez./part.prez. krvatiinf. godvezn. sinom.pok.zamj. ktonom.zamj. mineprez./part.prez. rectaabl.pridj. fideabl.im. et co(n)scientiaabl.im. veraabl.pridj. recipe(re)inf. = pravovinstr.pridj. vrovinstr.im. i pravyminstr.pridj. srdceminstr.im. dratiinf. eakuz.zamj. absq(ue) ullaabl.pridj. datio(n)eabl.im. = bez vsakoegen.pridj.zam. zledigen.im. Razlika u padeima uvjetovana je razlikom u rekciji prijedloga absque (= bez) trai iza sebe ablativ, a bez trai genitiv. nisi q(ui)snom.zamj. sua(m)akuz.prisv.zamj. p(er) volunt(a)te(m)akuz.im. mi(hi)dat.l.zamj. donu(m)akuz.im. dareinf.prez. volueritfut.II = razv to midat.l.zamj. ktonom.zamj. daprez. svoevinstr.prisv.zamj. volovinstr.im. poklonakuz.im. I ovdje je praktino prilagoen samo red rijei; latinska konstr. per + akuz. zamijenjena je naim instrumentalom bez prijedloga koji je obiniji za izraavanje ovog znaenja od po svojoj volji, kako bi glasio direktni prijevod s latinskog, a znaenje futura II izraeno je prezentom perfektivnog glagola, kao i inae u naem jeziku. (i da im ne bude od moih stnikov sile) Et aput nosakuz.l.zamj. du(m)vezn. fuerintfut.II = i dokolvezn. u mnegen.l.zamj. buduprez. Ponovo je red rijei prilagoen naem jeziku (i danas), prevedeni prijedlozi zahtijevaju drugaije dopune nego u latinskom, a futur II zamijenjen je prezentom perfektivnog glagola. Umjesto zamjenice u mnoini u latinskom tekstu, u Povelji stoji ista zamjenica u jednini. Rije je o mnoini kojom se obraaju vladari, koja se kasnije javlja i u bosanskim poveljama (mi gospodin stefan), ali ovdje preovlauje obina govorna varijanta.

manuten(re)inf. et co(n)siliu(m)akuz.im. eisdat.zamj. p(re)bereinf.prez. ut n(ost)redat.pris.zamj. p(er)sonedat.im. ad n(ost)r(um)akuz.pridj. posseakuz.im. = datiinf. imdat.l.zamj. svtakuz.im. i pomokakuz.im. kakore i sebdat.l.zamj. kolikore mogepart.prez.akt. to se tie rijei posse, iako je ovo oblik infinitiva prezenta aktivnog glagola moi u latinskom jeziku, u ovoj konstrukciji mogua je jedino imenica, pa sam zato pretpostavila postojanje imenice posse, possis n. mo, iako je nisam pronala u rjeniku (naravno, osim ako se ne radi o tome da je infinitiv, budui ionako po porijeklu svom glagolska imenica, ovdje u slubi imenice, tj. deklinabilan premda za imenice srednjeg roda ionako vrijedi pravilo o jednakosti nominativa, akuzativa i vokativa, a ovdje je ili imenica ili infinitiv u akuzativu zbog prijedloga ispred). Inae, i ovdje su oblici gotovo identini, s tim da je jedan latinski infinitiv u Povelji imenica u akuzativu, a drugi je particip prezenta aktivni. absq(ue) (fraudeabl.im. et) maloabl.pridj. ingenioabl.im. = bez vsegagen.zamj. zlogagen.pridj. primyslagen.im. Ovdje nije prevedena rije fraude (fraus, fraudis f. prevara), ali je zato dodat intenzifikator vsega. sic meakuz.l.zamj. d(eu)snom.im. adiuetfut.I et h(e)cnom.pok.zamj. s(an)c(t)anom.pridj. IVornom.br. evang(e)lianom.im. : tako midat.l.zamj. boevok.im. pomagaiimper. i sienom.pok.zamj. svetonom.pridj. evangelienom.im.

Dakle, moemo vidjeti da su neke konstrukcije (uzevi u obzir oblik i red rijei) dosljedno preuzete iz latinskog, pa i kad one ne odgovaraju duhu naeg jezika: (prisezaju) pravy prijatel byti vam od sel i do vka Oekivani red rijei bio bi: (prisezaju) byti vam pravy prijatel up. dati im svt (ako posmatramo mjesto daljeg objekta u obliku dat. zamj., naravno, po to je u prvom sluaju rije o imenskom dijelu predikata koji slijedi, a u drugom je blii objekat, ali oni ionako imaju isto mjesto u reenici), ako ve ne: (prisezaju) da vam budu pravy prijatel up. da im ne bude od moih stnikov sile, gdje glagolski oblik prezenta svrenog glagola, koji se i inae koristio za futur59, vjerovatno ima znaenje futura. Ovo onda baca sasvim drugo svjetlo i na pretpostavljene oblike infinitiva u latinskom tekstu koji su dijelovi konstrukcije akuzativ s infinitivom (u naem jeziku ova konstrukcija odgovara izrinim klauzama to pokazuje i sama Povelja ona reenica koja je umetnuta i nema je u latinskom tekstu ima veznik da kao veznik izrine klauze (i) danas). Svi oni koji se veu za glagol iuro osim prvog, koji je infinitiv futura, nepotpuni su i pretpostavljena zamjena je infinitiv prezenta (recipere, manutenre), ali
59

Beli 1972, 81

to je semantiki nelogino: obeava se da e se provoditi neto to se ve provodi? Osim toga, prvi infinitiv koji se javlja infinitiv je futura, krai oblik, pa poto se i ostali infinitivi veu za isti glagol, i sintaksiki su naporedni, u dopuni latinskog teksta bi umjesto infinitiva prezenta recipere i manutenere trebalo pretpostaviti due oblike: recipeturos esse i manuteneros esse. Kao to vidimo, ovi su oblici dui, i stoga je razumljivo i to su u latinskom tekstu skraeni. Treba napomenuti jo i da ovdje vam, kojeg nema u latinskom tekstu, predstavlja ipak pribliavanje prijevoda narodnom govoru, to opet potvruje gore pretpostavljeni oblik ove klauze onako kako bismo je oekivali u govoru, jer pisar oito ima potrebu da ublai latinski konstrukciju stranu naem jeziku. pravov vrov i pravym srdcem drati e Ovdje bi oekivan bio upravo obrnut redoslijed rijei: drati e pravov vrov i pravym srdcem up. dati im svt. Opet je razlika izmeu glagolskih dopuna u prvom sluaju rije je o dopuni u slubi priloga, a u drugom o bliem objektu, ali i njihova mjesta se u uobiajenom redu rijei poklapaju, pa se na osnovu njihovog poreenja moe izvesti zakljuak o uobiajenom redu rijei koji je, uostalom, i danas isti).60 (U konstrukciji bez vsakoe zledi red rijei u bosanskom jeziku poklapa se s redoslijedom rijei u latinskom, tako da ne moemo izvoditi nikakve posebne zakljuke na ovoj konstrukciji).

Neke od navedenih (i gore objanjenih) konstrukcija prilagoene su donekle bosanskom jeziku, uglavnom redom rijei, kao npr. prav goi drati s vami i pravu vru; uz poneke morfoloke: ban bosnski kulin, razv to mi kto da svoev volov poklon, ili leksike intervencije: i dokol u mne budu, ili i morfoloke i leksike: dati im svt i pomok kakore i seb kolikore moge bez vsega zloga primysla, ak i stilistike: prisezaju teb knee krvau.

Napokon, ima konstrukcija koje su blie bosanskom jeziku nego latinskom, kao god si kto hoke krvati god si kto mine, gdje su participi prevedeni atributskom klauzom, dakle u duhu naeg jezika, to je jo jedan dokaz o tome da su participi izgubili svoje znaenje i postali gl. prilozi.61

6, 61

O zamj. e = ih, koje nema u latinskom tekstu, v. nie.

Moda je tome doprinijela i injenica da je particip prezenta za jedninu, uzevi u obzir sve gore reeno o participima, za ove glagole imao oblik jednak 3. l. jd. prez. (pa bi se i ovi oblici mogli moda i tretirati kao participi?!?). Ovdje bi moglo biti interesantno i primijetiti da je upotreba kto kao odnosne zamjenice stara gotovo milenijum.

U usporedbi s latinskim konstrukcijama ostaje kao problematina konstrukcija vsi dubrovane kire hode po moemu vladaniju trgujuke. To jest, problematian je pade sintagme vsi dubrovane62 jer se ona u latinskom tekstu nalazi u akuzativu, to odgovara konstrukciji akuzativa s infinitivom koji se vee uz glagol iuro i ini cijeli tekst Povelje (osim uvodnih i zavrnih formula, naravno) jednom sloenom reenicom (bila bi ak prosta da nije umetnute nisi quis suam per voluntatem mihi donum dare voluerit s linim gl. oblikom), a u prijevodu na starobosanski ta sintagma je u nominativu. Sintaksa Povelje na starobosanskom jeziku, kao to smo vidjeli, u cijelosti odgovara latinskom tekstu pa je i ona jedna sloena reenica (u njoj ima vie linih gl. oblika od umetnutih reenica kojima su prevoeni latinski participi i infinitivi, dakle, vie klauza, te iste umetnute reenice kao u latinskom razv to mi kto da svoev volov poklon), u kojoj su, kao to smo vidjeli, iz latinskog prenoene cijele konstrukcije, pa zauuje pojava ove sintagme u nominativu, tim vie to i (staro)bosanski jezik iz rekcijskih razloga, zahtijeva da se ona pojavi u akuzativu dokaz za to je l. zamj. u akuz. mn. iza glagola drati koja se odnosi na Dubrovane. Jedini razlog koji se ovdje namee jeste pisarska greka, a ona se mogla desiti na osnovu dvije injenice: 1) u jeziku ovog perioda za nominativ i akuzativ mnoine imamo nastavke -e i -i, i to za oba padea (npr. gradi kamene nom. i grade kameni akuz.63), pa se lahko moglo desiti da se stari oblik nominativa imenica na -nin s nastavkom -e, zbog velikog broja imenica s akuz. na -e protumai kao akuz., a da mu se nominativni oblik zamjenice doda po inerciji, zapamen kao donekle okamenjena sintagma; 2) u latinskom tekstu izostavljeno je dosta grafema. Iako to nije sluaj s akuzativnim nastavkom -os koji je jasno napisan, to se deava u mnogim drugim rijeima, (kao u ve spomenutim recipe i manuten). S obzirom na to da je latinski jezik imao i konstrukciju nominativa s infinitivom koja se koristila uz vrlo est predikat u pasivu, a koji se od 1. l. jd. razlikovao samo u jednom glasu (npr. iuro akt. : iuror pas.), to je prevoditelj mogao nepanjom pretpostaviti da je i glagol iuro u pasivu, pa zbog toga vidjeti sintagmu omnes raguseos u nominativu, a ne u akuzativu, te je onda kao takvu dosljedno prenijeti i u prijevod, a naknadno shvativi da je u naem jeziku tu ipak potreban akuzativ, dodati i zamjenicu e da bi otklonio nejasnoe.64
62

latinski particip i ovdje je prvi put preveden atributskom klauzom, dok je drugi put ostao particip, a iz stilistikih razloga izostavljena je latinska rije totam te je prisv. zamj. koja je bila u mnoini kraljevskog obraanja prela u jedninu
63 64

Beli 1972, 11-14

Ukoliko bi ovo bilo tano, mogle bi se zakljuiti i druge stvari. Pasiv se inae koristi da bi pokazao kako se nad nekim vri neka radnja bez njegove volje. Pisarovo itanje aktiva kao pasiva bi, prema tome, moglo

S obzirom na ovoliki broj konstrukcija podudarnih donekle ili u cijelosti s latinskim konstrukcijama, moemo s prilinom sigurnou zakljuiti da je prvi tekst bio na latinskom jeziku, dok je tekst na starobosanskom jeziku prevoen s latinskog predloka.65

Prijevod

dati im sv(t! i pomok kakore i seb( kolikore moge

Nakon svih ovih analiza, uzevi u obzir i znaenja leksema i stil, konano se moe napraviti vjerodostojan prijevod Povelje na savremeni bosanski jezik:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja, ban bosanski Kulin, obeavam tebi, knee Krvau, i svim graanima Dubrovakim: da u vam biti pravi prijatelj odsad i zauvijek, da u istinski mir i povjerenje odravati s vama dok budem iv, da u sve Dubrovane koji se kreu i trguju po zemlji kojom vladam, bilo one koji namjeravaju boraviti, bilo one koji (samo) prolaze, vjerno i srdano prihvatiti bez ikakve odtete, osim ako mi ko svojom voljom da poklon, da nad njima moji asnici nee uiniti nikakvo nasilje, da u im, dok budu boravili u mene, dati savjet i pomo kako bih i sebi samom, koliko bude mogue, bez bilo kakve loe namjere. Tako mi Bog pomogao i ovo sveto Evanelje.

Ja, Radoje, pisar banov, pisao sam ovu knjigu prema banovoj zapovijesti tisu u sto osamdeset devete godine po Hristovom roenju, u mjesecu augustu, dvadeset deveti dan na Odrubljenje glave Jovana Krstitelja.

insinuirati da je ban Kulin bio iz nekih razloga prisiljen napisati ovu Povelju, pa je pisar, vjerovatno upoznat s tim, nesvjesno svoj jeziki izraz prilagodio datoj situaciji, pa ak i kada se radi o vjerovatno ustaljenoj formi (ovakvi psiholoki transferi nisu nepoznati u psihologiji S. Freud sve lapsuse tumai upravo utjecajem podsvjesnih tenji suprotnih onim svjesnim koje nas vode da upotrijebimo neki izraz (Freud 1976)). U tom sluaju bismo ak i imenicu mir mogli prevesti kao primirje, ali za ovo zasad nemamo pouzdanih podataka.
65

v. i: Kovaevi-Koji 1989:39

Ja, ban bosanski: ostavila sam neuobiajeni raspored rijei zbog toga to savremeni jezik ne prevodi ove stare konstrukcije, elei im upravo sauvati arhainu patinu koju one ovakve nose.

graanima Dubrovakim: imenicu iz Povelje zamijenila sam pridjevom u skladu s dananjim (premda takoer arhainim) uobiajenim izrazom.

da u vam biti: s obzirom na to da je u latinskom jeziku ovdje infinitiv futura, ja sam infinitiv iz Povelje takoer prevela futurom.

da u istinski mir i povjerenje odravati s vama dok budem iv: danas bismo klauzu oblika: da u pravi mir i pravu vjeru drati s vama dok sam iv smatrali nepreciznom i neprihvatljivom sintagme kao drati mir i drati vjeru doimaju se nepravilnim, premda se jo uvijek moe razumjeti znaenje, pravi mir je neprecizno jer je rije pravi vremenom oito donekle promijenila znaenje i konotacije66, a isti je sluaj i s rijeju vjera koju danas koristimo uglavnom u religijskom smislu67. U latinskom tekstu na ovom mjestu je amititia, ali i u njemu izgleda stilski loe, jer se amicu javlja malo prije, pa izgleda kao ponavljanje, to je osjetio i pisar, zamijenivi amititia s vjera pa nam ne preostaje drugo nego da mu vjerujemo u ovoj intervenciji i pokuamo prenijeti smisao i u dananjem jeziku: da u istinski mir i povjerenje odravati s vama. Dok sam iv danas ima dijalekatski ili kolokvijalni prizvuk, pa sam ga zamijenila s dok budem iv.

kreu: rije kreu odabrala sam jer hodaju takoer zvui rogobatno poto se danas koristi za konkretnu radnju kretanja pomou nogu68, a ovdje je znaenje ipak apstraktno, samim tim to je rije o obeanju za neto to tek predstoji i to se odnosi na kretanje uope, ne samo konkretno nogama (lat. ambulantis).

trguju: rije trgujuke mogla bi se prevesti i gl. prilogom sadanjim, ali se oblikom prezenta pribliavam administrativnom stilu koji gl. priloge ne koristi, a Povelja je ipak pravni akt.

po zemlji kojom vladam: vladanje, koje je i u Povelji arhaizam konkretno staroslavenizam nekad je oito imalo i konkretno znaenje, dok je danas to potpuno apstraktna deverbativna imenica69. Moda bi zgodniji prijevod bio kraljevstvo ili banovina, ali poto ne znamo sa sigurnou koji je pravni status Bosna imala u to doba, odluila sam se za perifrastinu konstrukciju.

66 67 6+ 69

onje 2000, 924 onje 2000, 1357 onje 2000, 330 onje 2000, 1360

one koji: iako je u Povelji si kto u jednini, znaenje je openito, pa sam se ja iz sintaksikih razloga opredijelila za mnoinu u prijevodu.

namjeravaju: glagol htjeti takoer je vremenom dobio neto konkretnije znaenje70, pa sam namjeru, a o tome se ovdje radi, jednostavno prevela glagolom namjeravati, koji ima dovoljno openito znaenje da se uklapa i u dati stil.

samo: ovaj je intenzifikator dodat samo zbog reenine intonacije . druga klauza, koja je naporedna prvoj, u odnosu na nju je prekratka.

vjerno i srdano: Instrumental pravov vrov i pravym srdcem posljedica je prijevoda latinskog ablativa, a mogue je da je i u to vrijeme bio uobiajen pridjev na ovom mjestu. Bilo kako bilo, danas jeste, pa sam ga ja tako i prevela, i to prili no sretno, jer dananji pridjevi vjeran i srdaan uvaju znaenje ovih sintagmi71.

prihvatiti: drati (lat. manutenere) u Povelji ima znaenje kao danas u primjeru: drati da je neko u pravu, to je danas rijetka konstrukcija (neto malo ea samo u hrvatskom jeziku), pa sam se opredijelila za glagol prihvatiti s dosta irokim znaenjem, poto glagol smatrati, koji je ekvivalent glagolu drati u ovoj konstrukciji, sintaksiki ne odgovara tekstu Povelje i ne bi ga se moglo upotrijebiti bez ve ih zahvata u sintaksu ostalih rijei, ime bih se jo vie udaljila od izvornog teksta.

ikakve: U latinskom tekstu na mjestu vsega stoji ulla to znai ikakav, i u ulozi je intenzifikacije, kao i oblik vsega koji se neko vrijeme oito koristio u ovu svrhu, ali ga je danas zamijenila rije ikakav za koju sam se onda i ja opredijelila.

odtete: na mjestu rijei zled, koja nam danas zvui veoma negativno konotirana, u latinskom tekstu stoji neutralno datione, to svjedoi da je i ova imenica morala biti manje negativno konotirana tada i znaiti dadbine uope (premda se iz njenog korijena moe prepoznati kako su dadbine posmatrali u vrijeme nastanka te rijei), ali ja sam se odluila za rije odteta zato to se ona danas koristi u tom openitom znaenju dadbina72, dok su sve ostale (carina, participacija, trokovi sudski, administracijski, naknada...) vezane za konkretan sistem dananje administracije i stoga neprikladne.

ako: u izboru rijei ako umjesto to zapravo uvam obraz banu Kulinu jer i on izborom ovog, konkretnijeg veznika, naspram apstraktnijeg ako implicira da zapravo

7, 71 72

onje 2000, 336 onje 2000, 1357,1168 onje 2000, 738

eli da mu se ipak neto plati73. Osim toga, danas je apstrakcija odlika administrativnog stila, pa je i to jo jedan razlog za ovaj izbor. da nad njima moji asnici nee uiniti nikakvo nasilje: reenica i da im ne bude od moih stnikov sile ne postoji u latinskom tekstu, pa sam prijevod rijei stnik potraila u stsl. gl. stiti potovati74, pa bi asnik bio onaj koji potuje vladara, dakle podanik, ali budui da su i asnici u dananjem smislu rijei (ljudi na visokim vojnim, policijskim ili carinskim poloajima75) ipak bili banovi podanici, a obini podanici nisu ni mogli uiniti nasilje Dubrovanima, to sam ipak ostavila ovu rije. Istina, ova bi se reenica mogla potpuno administrativnim stilom, i moda blie konstrukciji u samoj Povelji, prevesti kao: i da nad njima nee biti izvrena nikakva sila od strane mojih podanika, ali poto tekst Povelje, gledano s dananjeg aspekta, nije potpuno u administrativnom stilu (intenzifikatori, particip), mislim da bi ovakav prijevod odudarao od cjelokupnog stila Povelje. Da im ne bude sile, s druge strane, danas je dijalektalno/kolokvijalno, pa sam se odluila za ovu, poluadministrativnu varijantu. budu boravili u mene: za ovaj izraz opredijelila sam se zbog to preciznijeg opisa znaenja, kao odlike administrativnog stila (biti u nekog = boraviti u nekog). kako bih i sebi samom: budui da cijeli tekst povelje izraava namjeru bana Kulina, dakle neto to tek ima da se desi, to sam izabrala kondicional i poredbenu klauzu kao precizniji iskaz od kao i sebi. Intenzifikator samom dodala sam prema stilu povelje koji je ekspresivan i pomalo hiperbolian (od sel i do vka, bez vsega zloga primysla). bilo kakve: premda bi ovdje moglo stajati i ikakve, izraz bilo kakve jednostavno svojom duinom doprinosi ozbiljnosti. Tako mi Bog pomogao: iako razumijemo i izraz Tako mi Boe pomagaj, danas se optativ izraava gl. pridj. rad. pa sam ga tako i prevela, da bude to blii dananjem jeziku. pisao sam: aorist je nekada bio puno ei, pa nije mogao nositi onu ekspresivnu pripovjedaku konotaciju koju danas ima, a poto se u Povelji pojavljuje samo u biljeci o pisaru i datumu, stilski ovdje danas vie odgovara neutralni perfekt. banovoj zapovijesti (povelov banov): znaenje rijei povelja i jeste upravo zapovijest, ali vjerovatno je u to vrijeme znaila i dokument kojim se neto nareuje, pa stoga
73 74 75

to opet moe ii u korist teze o njegovoj prisiljenosti da napie ovu Povelju Nikoli 1971, 114 v. onje 2000, 135

izbor jednog od ova dva znaenja bitno mijenja smisao izraza ako je u pitanju dokument, onda bi to znailo da je postojala i neka povelja prije, s koje onda pisar prepisuje i znaenje bi bilo na osnovu banove povelje. Meutim, poto je iz svega reenog oigledno da je Povelja prevoena s latinskog, a latinski tekst je ban Kulin dobio kao predloak, onda mi vjerovatnije izgleda da je ipak smisao zapovijest.76 po Hristovu roenju: iako se danas zapravo najee koristi skraeni izraz poslije Hrista (Hristova roenja), po Hristovu roenju je ekspresivnije, ali jo uvijek relativno aktuelno, a poto u Povelji ovaj izraz stoji prije godine roenja, makar bila i zavrna formula, ta pozicija svjedoi o tome da su ga, barem nekad, eljeli posebno istaknuti, pa sam se i ja odluila istaknuti ga na ovaj nain. u mjesecu augustu: konstrukcija mjeseca avgusta, naprotiv, nije posebno isticanje (zato bi bilo bitno istaknuti rije mjesec?), nego je u ovom redoslijedu upravo suprotno, da privue panju na ime samog mjeseca, da ga na neki nain najavi, pa sam se odluila za neutralni izraz77. Odrubljenje glave Jovana Krstitelja: prijevod ovog praznika danas je politiko pitanje. Naime, u pravoslavnoj crkvi on se naziva Usekanje glave sv. Jovana Krstitelja, dok je u katolikoj to Muenitvo sv. Ivana Krstitelja, uz starije Glavosjek sv. Ivana Krstitelja. Odabirom jednog od ova dva imena neizbjeno insinuiram pripadnost crkve bosanske ovoj ili onoj crkvi, a poto se ovaj tekst uope ne bavi tim pitanjima, ja sam naziv ovog praznika jednostavno prevela na savremeni bosanski jezik, zamijenivi pritom rije usenie danas aktuelnom: odrubljenje.

ZAKLJUAK

d sel( i do v(ka

76

Ovdje bi se moglo postaviti pitanje ko je onda sastavio tekst na latinskom jeziku, i kao jedini logian odgovor nameu se Dubrovani, kojima je povelja i upuena, to onda moe biti i jo jedan dokaz o tome da je Kulin bio primoran izdati ovu Povelju. Istina, u to se ne uklapa sami stil Povelje koji je, kao to sam rekla, hiperbolian i ekspresivan, i koji se moe protumaiti samo na dva naina ili je ban Kulin bio zaista iskren u svojim namjerama, ili mu je pak oajniki trebala neka protuusluga pa se potrudio da izgleda to uvjerljivije. S obzirom na to da je ve dobio pripremljen tekst Povelje, vjerovatnije e biti da je sama Povelja rezultat nekog prethodnog dogovora.
77

Ipak, ostavila sam redosljed, jer bi posebno najavljivanje takoer moglo znaiti i neto drugo s obzirom na to da je rije o kraju mjeseca, mogue je da je postojao neki rok vjerovatno poetak septembra do kog je trebalo poslati Povelju, a poto ona do kraja mjeseca nije nikako mogla stii u Dubrovnik, Kulin eli istai da je barem napisana u augustu.

injenice da je Povelja stara 820 godina i da je prevoena s latinskog jezika ne umanjuju jo davno ustanovljenu78 modernost Povelje koja se ogleda u koritenju rijei i izraza koji su i danas aktuelni, a kojih jo uvijek ima najvie. Ako pogledamo svih 106 rijei, koliko ih je iskoriteno u Povelji79, ustanovit emo da prijevod trebamo potraiti samo za: krvati, goi, razv i god, dok su ostale, ako se ve i ne koriste, barem razumljive. Ovdje bi trebalo spomenuti i izraze: od sel, do vka, do kola, u m(e)ne koji se i danas koriste u bosanskohercegovakim dijalektima, to sve skupa svjedoi o jednom mirnom, kontinuiranom razvoju bosanskog jezika od prvih pisanih spomenika do danas.

Summary
In Povelja Kulina bana it can be found many linguistic's facts about the Old-Bosnian language from XII century which specified it in regard of the Old-Slavic language, such as: the denasalisation of nasales ( > u, > e), the equilization and the laeking of and , the secondary , the change y > i, the iotation of t in ; -a in gen. sg. and -u in locc. sg. in the masculine, -e in gen. sg. and -ov in instr. sg. (like intermediate form from -oj to -om) in the feminine nouns, adjectives and adject. pronouns, -ov- in plural of one bisyllabic masculine noun, the cases without -anin in such noun, ja for pers. pron. for 1st pers. in nom. sg., - in 3th pers. pres., -e and the cathegory of number in part. pres. act. of the verbs, the conjuction god... It can't be concluded something about syntaxis, becouse Povelja was translated from the Latin, and took many constructions from there, but the form of nom. sg. in direct object is obviously the scribe's error, the more for the fact that in Latin in this place stay the form of acc. Many other's errors appear in different translations, less in interpretation, and one detailed analysis like this correct it and offer other, non-linguistic conclusions about Povelja Kulina bana.

Literatura

7+ 79

v. npr. Arnaut 2009. Isto

Arnaut, M. 2009. Vrijednosti knjievnog jezika Bosne. Povodom 820 godina Povelje Kulina bana. Putokazi. Zenica. Beli, A. 1972. Istorija srpskohrvatskog jezika. Knj. II sv. I: Rei sa deklinacijom. Nauna knjiga. Beograd. Beli, A. 1973. Istorija srpskohrvatskog jezika. Knj. II sv. I: Rei sa konjugacijom. Nauna knjiga. Beograd. Beli, A. 1969. Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika. Knj. I. Fonetika. Nau na knjiga. Beograd. Bokovi, R. 1968. Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika I. Fonetika. Nauna knjiga. Beograd. Bokovi, R. 1985. Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika II. Morfologija. Univerzitetska rije. Niki. Divkovi, M. 1900. Latinsko-hrvatski rjenik za kole. Izdanje tree. Zagreb. Dizdar, M. 1971. Stari bosanski tekstovi. Svjetlost. Sarajevo. Freud, S. 1976. Psihopatologija svakodnevnog ivota. Odabrana djela Sigmunda Freuda. knj. 1. Matica srpska, Novi Sad. Gortan, V. / Gorski, O. / Pau, P. 1971. Elementa latina. kolska knjiga. Zagreb. Goi, N. 1989. Sto pedeset godina publikovanja i prouavanja Povelje bana Kulina. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina. 1189 1989. Posebna izdanja ANUBiH. knj. 23. Sarajevo, 45-50. Kuna, Herta, Hamm, J. 1974. Staroslavenska gramatika. kolska knjiga. Zagreb. Jahi, D. / Halilovi, S. / Pali, I. 2000. Gramatika bosanskoga jezika. Dom tampe. Zenica. Kovaevi-Koji, D. 1989. Kulinova povelja i bosansko-dubrovaki odnosi. U: Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina. 1189 1989. Posebna izdanja ANUBiH. knj. 23. Sarajevo, 37-44 Nikoli, S. 1997. Staroslovenski jezik I. Pravopis. Glasovi. Oblici. Trebnik. Beograd. Nikoli, S. 1971. Staroslovenski jezik II. Primeri sa renikom. Nauna knjiga. Beograd. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina. 1189 1989. Posebna izdanja ANUBiH. knj. 23. Sarajevo 1989. (skr. Osamsto 1989) Peco, A. 1989. Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka. U: Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina. 1189 1989. Posebna izdanja ANUBiH. knj. 23. Sarajevo, 61-76.

Rjenik hrvatskoga jezika, LZ Miroslav Krlea i kolska knjiga, Zagreb 2000. (skr. onje 2000)80 Skok, P. 1972. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. JAZU. Zagreb. Vukomanovi, S. 1989. Leksika i gramatika znaenja u Povelji Kulina bana. U: Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina. 1189 1989. Posebna izdanja ANUBiH. knj. 23. Sarajevo, 77-97.

+,

Zbog toga to jo nemamo iscrpan rjenik bosanskog jezika morala sam posegnuti za ovim rjenikom, iskoristivi sve ono to se u njemu poklapa s bosanskim jezikom.