jJ7~~ni,,· .~~:~ I (?

~~1, ~ ~e~r
:~lvv i~'(j~ o JVht:~r~ : -,, ' A4~;~~ r~oA/
Lt-?:)O. :.('(J~C-\ I1~ G/J)1 rv;q.(~-<~ } /fj1Đ) ~!/f- 90J:

o MAKARSKOM PRIMOR JU KAO J ED NOM OD S REDISTA

J E ZI čNO-H I STOR IJ S KE I DIJALE KATSKE KONVERGENCIJE

Dalibor Brozović ~ '. .

. , .
Većoda vn o p ri vl a č e m oju pažnju kraj evi oko Neretve. Izrađujući razn e
dij alekatske karte, 'm o r ao sam primijetiti kako se u krugu, koji bismo dobili
postavivši vrh šes ta ra na u š će Neretve, stječu p re dstavnici veoma velikog
broja raznih d ijalekata, ali iu . n ekom izuzetno slabo "p ćlariziranom vidu. To
jest, govo ri tih is tih di jalekata .ipredstavljeni u .d rugim krajevima, među­
sobno se ' mnogo oštrije .su p ro tstavlj aj u nego na p o dru čju spomenutoga
kruga . Osim to ga, n eka područja II tom krugu, osobito na nj egovu sjevernom
dijelu, a također i u nj egovu .n eposr ed nom susjedstvu, bila su u povijesti
hrvatskosrpskih dijalekata jed no od najvažnij ih i najjač ih izvo ri šta za m igra-
done . struje, što dakle znači d a, su u svim mogućim: slobodnim pravcima
bile razno šen e prili čno s la bo polarizirane j ezičn e osobine, čime je onda na
jedan' m eha n i č ki , n eor ga ns ki na č i n s e k u n cl a r n 6 pojačavana homoge nost
fizionomije n a općehrvatskosrpskom dijalekatskom planu. I konačno, u tom
krugu i u nj egovu susjedstvu .n a laze se kraj evi s naj življorn fo lk lornom
j ezičnom ' tradicijom, , tu se ' stvarala i o tu d se širila novoš tokavska fol kl orna ,
koine, a 'pozn a to j e kol iku je i 'ka kvu ul ogu odigrala ta koineu izgrađivanj u '
hrvatskoga i srpskog ' knj iževn og izraza, i osob ito u stvaranju i 'r az vitku'
st andardnog jezika u Hrvata i S rba : Ne bi h r ekao da je ta uloga b ila .isp ra vn o
tu mač e na i ocj enjivana , ali u n ač elu j e op ćenito priznavana. . ,' "
J. - . ~ '" . ' • . • - , • •
r ' ,U tom m i se kontekstu p ažnj a morala za d rž a ti i na Kačiću. Uz oblj et-
ni~u Vu kaK a ra d ž i ć a god. 1964. obj a vio ' sa m u praškoj Slaviji dužu stu d iju
P9,~ nasl ovom »Vuk i .n ovoštokavska folklorna ' koine .Pralog tipologij i sl a- .
ve\lski h standardnih j ezika «.' Govoreći 'o re lativno visokoj apstraktiziranosti
i homogenostl novoštokavske folklorne koine, koje dvije inače vrlo fun kcio-
nalne osobine n e m ogu b it i čisto au tonomnoga fo lklornog po drijetla , pisao
sam u opasci isp od teksta : " .. ;., ' , , ..o
P osebno je p i tanje koliku' je ul ogu u t im d v jema os ob in a m a novošto-
kavske fol kl orne tw in e od ig r a o Ka č ić i d r u gi njemu su v r em e n i poznati i
anonimnl kn ji že vnici .:-' tko je sam na dijalektolo škirn is traži vanjima n a-
il a zio nn se l jake ko ji Kač ića znaju napamet, ne iz š kole, ta j može shvatiti
kako su se n ekada morale š iri ti Kač ićeve p je smarice : do vol jno je bil o sa-
, ,

v' Slavia, XXXIV/ l 965, s e š. l , s tr , '1~27 (isti s e ra d , pod naslovom ..Vuk S tefa n o-
, I
~Karadžić i novoštokavska fol kl orna koin e.. , tiska u mojoj, knjizi Stand~r!1i jezi~" ,
, str. 85- 118), __ , oo: " ' C s
- <o , ' : -,
 mo nekoliko pismenih ljudi da sve guslare zara ze. Mislim da je Kati ć
imao kap italn e zasl uge za formiranje novoštoka vske folkl orn e ~;oine - a
to au toma tski zn a č i i da je njegova posr edna zaslu ga za hrva tskosrpski
sta ndard ni jezik upra vo neprocjen jiva ! ~!
Po slije sam s ve više dolazio do zaključka kako Kači ć eva uloga nij e
mogla biti samo p osredna , u opisanom smislu, preko njegova udj ela u for-
miranju novoštokavske folklorne koine - nisam doduše n ikada ni smatrao
da K a čić nij e i izravno u tj ecao na jezik pisaca i na pisanu jezičnu praksu
u o p će , a li važ no je bilo staviti težište u p r a vo na ta j vid pitanja . Zato sam,
pišući u K olu u povodu veoma svečano proslavljene 130. obljetnice hrvat-
skoga narodnog preporoda,. postavio . s tvari na ovaj. n a čin :
. »Želio bih ovdje samo ustu pno spomenuti da pred našom naukom o
jeziku stoji jedna vrlo važna zadaća : treba istražiti stv arne jezi čne veze
i zmeđ u dopreporod ne i popreporodne hrvatske knji ževn osti. U tom je po-
gledu u čirrjeno veoma malo. Sasvim je sigurno kako na še dosad anje ro -
m anti čarske predodžbe ne pružaj u m og u ć nos ti da se dade ispravan od-
govor, na pri mje r, na ovo pitan je : što je navelo šes na estogo d išn jeg Iva na
Ma žuran ića, č a k a v ca Novljanina, da god. 1830. u čakavskoj Rijeci pokuša
ispjevati u štokavšti ni pjesmu ,Pozdrav Vinodol u'? Te se godine pojav-
ljuje tek Ga jeva .Osnova' i izbor gim nazijalca Mažurani ća nij e mogao
ima ti veze s kas nijim zagrebačkim događajima. U svakom slučaju. naš e
će se buduće predodžbe sigur no .v eorna razlikovati od dosad anjih. Uvj er en
sam da će npr. Kačić dobiti u historiji i genezi sta ndardnog jezika kod
Hr va ta neusporedi vo važnije mjesto nego što ga zauzima dana s.v!
P ro šl e sam se godine, opet uz jedan no vi povod , vratio ponovno na is tu
te m u. Zani m al a m e na op ć eju žno sl av en s k om p a i širem pl a nu n e u s kl a đ e­
nos t n aci onal n ih perio d izacij a kn ji ževnoga i j ez i č n o g ra zvo j a , tj . neuskla đe­
nos t ko j a p r el a zi stvarne r a zl ike u č i nje nicam a. J er uobi č aj e n e periodizacije
organskoga j e zi č n o g r a zvit ka slo ven s koga , h rv a ts kos rp s ko g, m a ked ons ko g
i bu garskog je zika , i u ob i č aj en e p e ri odizaci j e r azvit ka stan da r d n ih vidova
tih četiri j u j ezi ka (uzevši u obzir i specifič nos t i naci o nal n ih varijanata stan-
dardnog h rv a ts kosrpskoga ), i na ko ncu , u o b i č aj en e perio di zaci j e s lovens ke ,
h rv a tsk e , srpske (s c rnogo rs ko m) , m a ked on ske i buga r ske knj iževnost i -
na t ri razna ko losijeka o težavaju u o č a vanj e s tanoviti h r a zvo j n ih u spo red-
no sti , tendencij a i za konitosti. Gla vn a je s metnja shva ć a nj e d a j e hrva ts ki
• na ro d n i preporo d p o tpun p rij elom u j ezi čno m i kn ji ževno m r a zvit ku . Po-
s lje d ica j e da se sma tra kako j e d ana šnji standardni j ezik na stao u H rvata
II tridese tim godina ma prošl o ga st olj e ć a ne os la njaj uć i se ni n a ka kv u pi sanu
tra di ci ju , i ka ko i zm eđu tz v . s ta r ije (tj. d op rep oro d ne) i no vi j e (tj . poprepo-
rodne) hrvatske k n j iže vn o sti im a m o nep remostiv ja z. P iš u ć i o to j p ro bl e ma-
t ic i u svojoj nekadanjoj rub r ici »J ezik dan ašnji " u Telegramu, m o r ao sam
se opet vratiti K a č i ć u :
»Po kojem zdravom razumu jezik ilirskih budnica pripada dan ašnjem
standardnom jeziku, a jezik Ka nižlića (ili Re l j kov i ć a ) i Ka čića ne prip a-
da ? Nemoguće je npr. Kačića pridružiti Mar inu D r ži ću i Gunduliću (da o
starij ima Si šku i D žor i, ili o čakavcirna Maruliću , Lu c i ć u , Hek toroviću ,
Z o ra n i ću - i ne govorim), a odvojiti ga od Mažuranića . B o t i ć a ili još kas -
- - - --
• Ib iđ em, str. 15 i 17, u knjizi st r. 105 (ovdje su pri citiranju neke kratice iz toga
rada ra zvezane). _.
J ~Jezič no značenje hrvatskoga nar odnog preporoda«, Kolo, IV (CXXIV)/19flll.
br. 8-10, ~tr. 249-253 (citat na str. 251-2), isto u knjizi spomenutoj u opasci l , str .
119-1 25 (citat str. 123-4). .

382
 n ij ega G r ge Martića . Pravi pr ij elom u jeziku hrvatske kn jiževn osti (i ne
samo u jezik u i u odnosu prem a n jem u) do godi o se oko sredi ne 18. stol je-
ča, otada se m ij e nj a o samo sta tu s tog a je zik a , n jegova te r itorij alna ras -
prostran jenost , n jegove fu n kcije, ali u sa m om j ezik u n ij e bilo bitnih
p r om j e na .v-
Tu sa m tvrdnju ilus t ri rao j ednim sasvim p rosj ečn im ci ta to m iz Kač ića ,
ni po če m po sebno izab r ani m , koj i i ovdj e donosim:
Deliju je por od ila m ajka
u Kozici, se lu m al enomu ,
p o im en u T e p č e vi ć Ivan a,
od s tarine roda j una č k oga ,
koji s Rad om u č etu iđa š e
'č e s t o
tu r sk e glav e od sica še :
o n b ij aše r oda R a vliji ć a ,
a d esn ice Marka K ra lj ev ića .
Tri se zm aj a čuju n a krajini
od koli na , pobre, Pervanova,
koji tu r sk e od sicaše glave
pod ba rj a kom dužd a m l etačkog a .
J ed an biš e Ilij a Per va ne,'
s ivi soko, pobre, od Kr ajine ;
drugi bi še ml a đ an aram baša
po im enu dite Nik oli ca.'
Zai st a j e tešk o prihvati ti tvr dnju da j e u j ez i čn o m , dakle glasovno m ,
mo rfol ošk om , s in ta k t ič ko m i l ek si čk om sm islu, naved eni niz K a či ć e v i h dese-
teraca izvan o kv ira n a šega dana šnj eg standardnoga jezika,. a d eseter ci Mažu-
rani će v i, B oti ć evi i M art i ć evi da ul aze u ·te okvire . J edi na j e zai sta j ez i č n a
raz lika Kač i ć e v a ik a vština, ali ta kva dvoj st va ka kvo je ik avsk o-ije ka vsko
u h rvatskoj kn j iževn osti od polovice 18. s tol je ća ' do p reporod a (dj e lom i čn o
još nešt o na kon n j ega) ne on em o gu ćuju d a jedan idi om za služu j e kvali tetu
i status st anda rd nog jezika. Da j e tak o , vid i se najbolj e po tom š to u suvre-
me noj srps ko j varij anti standardnoga hrvat sk osrpsk og j ezika ekavsko-ije -
kav sk o dvoj st vo ne predstavlj a nikak ve osobite neprilike , a ni p o kak voj
logici ne m ože biti baš ik av ština di skriminirana.'
Is tin a j est da j ezik K a čić a i d ru gih pisaca i zm eđu s redi ne 18. sto lje ć a
i p reporod a dij eli od suv re me nog j e zi čn o g standar da prav opi s i grafija , ali
to u č is t o jez ičnom smis lu n ij e bitno , mn ogi su standardni jezici u to ku
svoga razv it ka doživlj a vali pravopisn e i grafij sk e r eforme, pa ča k i mi j en j al i
pism a , a ipa k to n ik oga ne obavezuje da egzistenciju pojed inoga standard-

, ~ O u s kl ađ i van ju pe r iod iza cija«, Tel egram , IXJ1968, 9. kol ov oza , br . 432, ~ Jezik
današ nj i-s.
• Dj ela Andrije Kači ća IU i oš ića, Kn j iga prva : Razgo vor ugodni, St ari pisci h r-
vatski . Kn j iga XX VII , 1942, s tr . 45.
6 I II nek im standardnim jezicima im a sli čn ih d vojnos ti u nor mi , n pr . u talijan -
skom e, gd je se cosa izgovara kosa, a ro sa se u ok vir u norme m ože izgova r a ti i r oza i
r osa -. Od sla venskih s tand a r d nJth j ezika sli č ne fon e ts ke d vostru kos ti na la zim o u če š-
kom i poljs kome. .

383
noga jezika ne račun a po jezi čnim kriterijima nego od posljednje promjene
pravopisa ili grafije. Dovolj no je, uost alo m , da današnj i čitalac čuje naglas
p roč i ta ne gornje Ka č ić eve stihove, pa da svaka (orto)grafijska razlika b ude
o

neu t ra lizirana.
Moglo bi se još reći da h rva ts ka no voštokavs ka književnost .razdob lja
i z m e đu 1750. i preporoda nije jedina h r vats ka k njiževnost toga doba, ia ko
obu h vaća veliku većin u H r va ta , tj . cij elo p o dručj e čakavs kih i h rv at skih
što kavski h dijaleka ta (čakavšt ina se na im e u to m razd obl ju ne piše), jer
postoj i i manj inska h rva tska knj iževnos t, kaj kavska, koj e na kon preporoda
više nema (izuzmemo li modern u kajka vsku i čakavsk u d ija lek ta inu knj ižev.
nost , koja se javlja tek u 20. sto ljeću, i koja je sasvim specifična č isto
litera rn a pojava, nep ovezan a izravno s p roblem a tiko m standardnog jezika) .'
No ni to n ije nikakva odl uč na zapreka - ima u E vropi p riliča n broj stan-
dardnih jezika ko ji su se formira li prvo : kao regio nalni, ' o b i č no većinski,
te se razvija li i usa vr ša vali evo luciono '(š to' je u vje t za standardnost), a onda
tek u tijek u tih p rocesa post ali op ć e nacional ni. Takvi su b ili i fra ncus ki
i tali ja nski, da ne nabrajamo m anjih. ,
Uzevši sve u ob zir , mo ra mo priznati da se uza sve .ku ltu r ne i političko .
.društven e nacionalne zasluge p reporoda , pa čak i neosporne jezične i kn ji-
ževn e, j ezi č ni s ta ndard razvija u Hrvata evoluciono sve do sredine 18. sto-
lj eća, dakl e o d Kači ć e v a d ob a i nj ego vih suvremen ika. Prihva ti mo li d a je
u Slovenaca evo lucioni razvit a k j e zi čn og standarda po činj e od Truba ra , a u
Srb a od Vu ka Kara d ži ća, dak le da 'u sups tanciji i st ru k tu ri pisa ne jezične
prakse od ta da nem a bitnih ni sko kov itih p romjena, onda moramo prihv a titi
i za H rvate sre d in u 18. stolj e ća kao an alo gnu točku. Sto se, u H rvata i Srba
radi o got ovo istoj su pstan ci ji i strukturi jezične osnovice standa rda, to
nipo što ne znač i da mo ra po stojati i vr emenski paraleliz a m u tom e ka d se
tko njom e p o č eo s lužiti za izgrađ i vanje standardnog jezika. Lin gvi st i č ko
jedinst vo hrva tskosrpsk og d ijale katskog kontinuuma činj enica je iz domene
historij sko-ko m pa ra tivne slavistike i sl avenske dij al ektologije, a za proble-
mati ku st andardnog je zika praktičnu važnost ima pak u prvom redu č i nj e­
nica da su i H rvati i Srb i izabrali za bazu standardnog jezi ka - u razn a
dob a i iz razli čitih razl oga - up ra vo onaj dijalekatski tip ko j i im je jedini
stvarno m at erijalno zajedničk i. Općeteoretsku problematiku odnosa izm eđu
s tanda rd nih jezika i njihovih materijalnih osnovica obradio sam na sl aven-
Skim i drugim primj erima u jednoj op ćelingvisti čkoj studiji objavljenoj
u So vj et skom Savezu,' a sp e ci fi čnu hrvatskosrpsku u već spomenutom radu
_ . " . . .1.1
. O fen om enu moderne hrvatske d ijalektaIne književ nosti pisa o sam u n eko liko
navrata : a. - Regiona l no i dijal ek ta Ino u novijoj hrva tskoj Iir ici«, Hrvatsko kolo , ~
Y /I !i52. b r. 4, str. 203-7 ; b. »0 u v jeti m a za na stanak i razvoj dijalektai ne poezije »,
- Ib id ern «, b r . 7-8, str. 463-7 ; C. »0 m odernoj hrvatskoj dijalektaInoj poezrji«, pred -i,
govo r Antologiji novije kajkavske Iirtt;c, ur. Nikola Pa vić , Za greb 1958, str . 9-22 ; d.
-Cakavšti na u h rvatskoj književnoj i [ ez t čn oj prošlos ti i dana šndtci- . u ti sku u
Zborniku I sabora ča k a vs kog p jesn iš tva (Žmi nj 1969) ; posre d no teoretski i u radu e.
»0 karakteru kašupske k n ji ževnosti«, Studia z filologii polskiej i slowtansktcf
VI1965 , str . 246-54. Ne n avodim ra dove u koji m a sam p isao samo o pojed in im mo- of
dern im čakavski m ili kajkavskim piscima. • v •
. e ,:Slavj a nsk ie standa r d tnye ja zyk i i sra vnitel'n yj m etod«, voprosv jazykozna ~ .:
nIJa , X VII19 67, br. l , str. 3-33 (pod n aslovom -Sla vensk t sta n dard ni jezici i uspo- -
redna slavisttk a - u ti sku u knj izi iz op. l , str. 9-62). ;" .0 : l . • ~.
o

384 -
iz Slavije. O problemu genez e hrvatskosrpskoga st andardn og j ezika i osobito
o nj ezinu vreme nskom asp ektu, tj. o periodizaciji r azvitka, o vremenu na-
s ta n ka - govorio sam u nekoliko predavanja i na nekolik o znans tve nih
sk u po va ove godine u J ugo slavij i i u Sj ed inj en im Dr žava ma." Ovd j e b ih se
želio op et vratiti na pitanj e izneseno u po četku, tj . na neke dijalekatske
sp ecifično st i kruga oko Nere tve . S ma t ra m d akle da povij es t d a našnjega
standardnoga j ezika u Hrvata ' treb a ra čun ati ne od p rep o rod a nego od
Ka či ća i nj egov ih suv remenika , u Sr ba pak ugla vnom ip ak od Vu ka Karadži-
ća, a za du b lje uzro ke izb o ra go tovo iste d ij alek a tske osnovice u oba s lučaja
- os tavlj ajući po s t ra ni kon kre tne u vj ete koj e j e nametal a kon k retna dru-
š tve no - po lit ič k a i k ulturna si tuacija poj edinoga momen ta hi st o rij e - valja '
tr aži ti u veoma specifičnom centru h rv at s kosrpsk e di j alek atske kon vergen -
cij e, koj i obuh vać a Ma ka rsko i D u b ro vač ko p r imorje s jedne i zapad nu
i i s t o č nu Hercegovinu s d ru ge strane.

* * *
I
Pos ta vimo li vrh šes tara na u š ć e Neret ve povu č em o li kružnicu na '
uda ljenos ti od IDO km, 'zah va tit će mo , u tom k ru gu . kako sa m rekao na
p o č et ku , p redst avnike veoma različi t ih dij al eka ta . U današnjem postmigr a-
cionom d ija leka ts kom moz aiku slik a j e još u vij ek p ril i čno boga ta , u za' sve
izr avnava n je d ijalekats kih r azli ka , pom ican j e di jal ek atskih gra nica pa i neo,
s tanak poj edinih dij al ek ata kao po slj ed ica velikih seoba na kon 'tu rske inva-
zij e. Danas će se u krugu n a ći pred stavnici o t o č k ih (i ostat aka kopnenih)
govora j u žn o č ak av sko ga d ijalekta i ci j eli lastovs ki d ij alek t, a od š tokavskih
d ij alek ata bit će za s tu pan i i šć akavski i š ta kavs ki govor i zap adnog bo sansko-o
-herce gova čkog dij al ek ta kao i razli č i ti tipovi is t očno he rc e gova č k og d ij al ek ta
(u koj i su p rema suvre meno m s ta nj u uklju čeni i govori dubro va č ko ga ti pa
kao poseban pod d ija lek t). Osim toga , kružnica će dod ir iva ti gra nic u i sto čn o­
bosanskog dijalekta i doprij et ć e u neposred no susj edstvo bokel jskih govora,
zet skoga d ij al ekta. No ako zamislimo istu kružnic u zacrtanu na ka r ti dij al e-
kat sko ga ra sporeda prije veli kih migracija. onda se dobi va j oš mnogo razno-
lik ij a slik a . Tad a su još opstoj a le i s t o č na i zapa dna š to ka vština kao samo-
st alna narj e čj a , r avnop ravna kajkavsko mu, č a k a v s ko rn u i t o ri ač k om narj e-
čj u , a nek e dij al ekatske j edin ice dana s ni žega ranga tada su im al e status
samostalnih dij al eka ta . osob ito u ob j ema štok avštinarna . Pro blem om , d ij ale-

• a. - Djelo P etra Z o rarx ć a II razvit ku je zika h rva tske knji ževn os ti«, Zadarska
revi ja, XVI II /1969, b r. 5, str. 477- 94 (re fera t na nau čnom skupu u povodu 400, ob-
ljetn ice - P laru na -) ; b. »T he Beginnin gs of the Cro a ti an La nguage S ta n da rd «, u tis ku
ka o izdanje instituta Cen ter for Docu m en ta tion and Com munica tion Research (Ca -'
Se Wes tern Reserve Un ivers ity), hrv. verzija ~O po če tku hrva ts koga j ezi čn og stan-
darda " , Kritika, III/1 970, kn j. br. l O, s tr . 21-42, u tisk u i u kn jizi iz op . l , str . 127-58
(referat na IX godi šn joj konferen ci ji sl a venskih s tud ija , Clevela nd, Ohio), e. .:oThe
Place of the Ser bo- Cr oa tian Langu a ge in the Sla vic La ngu age Fa m ily«, u tisku u :
International J ournal or Slavic Lin gui sti cs' and Poetics, The Hague, Mou ton (preda-
va nje održano n a nek im ameri čkim s ve u č il i š t i m a ; kraća hrv. verzija u tisku u Ru-,
~ovima Ak a dem ije n au ka i um je tnosti Bosn e i H ercegovine, XXV, Od jeljen je dru -:
st\'enih n au ka, k n j. 12, str. l 2 ~-1 5) . Ovamo prip ada i rad pod d iz op. 7. " .. "

385
katskoga rasporeda prije velikih seoba ba vio sam se u nekoliko navra ta,«
i uvijek sam, bez obzira na konkretnu temu, morao zaći na područje makar-
ske i dubrovačke obale i obiju Hercegovina. Pogledaj mo dakle kartu toga
teren a negdje u drugoj polovici 15. sto ljeća , tj. pri koncu drugoga razdoblja
II po vij esti hrvatskosrpskog jezika i njegovih dijalekata:"

Z~3b '

P red m igracioni d ijal ek ti u širem gravi taciono m krugu oko rijeke Neretve
lOa . ~O jednom p roblemu naše h istorijske dijalektologije _ S tara ikavsko-Ije-
kavska granica-, Z born ik za filo logiju i lingvistiku, Matica srpska, IV- V!196l-62.
st.r. 51-;:7 ; b. ~O re k on s tr u k ciji pred m igra cionog m oza ika hrvatskosrpskog dijalekta>.
Ftlologlja, I V!19 63, s tr. 45-55 ; do nekle i e. ~O problemu i j ekavsko š ć akavskog (istoč­
nobos ansko g) d rial ekta «, Hrvatstrl di jal elttolo ški zbor rrik« knj. 2, 1966, str . 119-208;
d . »Slika di jalekata u hrvatskosrpskom [e ztku- , u tisku u Rad ovim a Filozofskoga ra-:
kulteta u Za dru, knj. VIII. Usp. također i rad pod e u op . 9.
II Prvo ra zdoblje od ra spa da za pad ne j užnoslavenske ltj . h r va ts kos rpske- sloven -
ske) ra zvojne za jed n ice do konca 12. s t., II do konca 15. sl, III do danas. O tom. v. II
ra~~ .I Z op. I , s tr. 19 (u knjizi st r . 108), kao i u mom članku - Stokavsko narj ečje" II
knjlzt d ra S tjep ana Babića J ezi k, Zagr eb 1965, str . 265-73. . , oo,

386.
 Na kart i j e u crtan a kružnica s polumjerom od 100 km, a točne gra nice
pojedinih dij al ek ata ni su mogle bi t i označene j ednostavno zato što nam ni s u
poznate. Dij al ek ti su prikazani samo s pomoću simbola, i to dijalekti
čakavskog narječja" slovom C, dijalekti zap adnoštokavskog narječja slovom
Z, a d ij al ekti i sto čnoš t o k a vs k og n a rj ečj a slovo m S. Simbolim a su p re d oč ene
i dvij e od n ajvažni jih di skri mi na na ta naše dijalekatske diferencijacije, tj.
refleks j at a i o dnos suglas n i č ki h sk upina št i šć (tzv. štakavizam i šćaka­
vizam) . Dij al ekti s ikavs ki m r az voj em (bez obzira da li se i dob iva izravn o
od zatvorenoga e ili preko di ft on ga) označ eni su slovom I , d ij al ekti s (i)j e-
kavskim r azvoj em ozna č eni su slovom Y (tj. simbolom za n ep ozn an ice, .j er
se očito radilo o r azn im razvojni m tipovim a , u jednom s lučaju naj vjeroj at-
nije i o ij ek avsk o-ikavsk om tzv. »rniješ ano m« refl ek su), štakavski d ij al ek ti
pr ed st avlj eni su brojkama 1 i 2, a šća kavsk i broj kama 3 i 4. I kon a čn o ,
po jedine skupine u že povezanih govo ra u okviru is toga d ij al ek ta p ri kazane
su m ali m slo vima (a; b , e, d). Dob iveni su s lije deć i kom pl eksi :
Cl3 a = kopneni go vo ri (polji čki , splitski itd.) ju žnoč akavs k og di j alekta
(tj . ikavskog ča kav s koga) ;" ! J l
Cl3b = b ra č ko-šo l ća n s k i govori južnočakavskog dij al ekta ;
Cl3c = hvarsko-viški govor i ju žnoč aka v sko g dij alekta; t ~ r. :

CI3d = kor čulansko-pelj e ški gov or i ju žnoč ak a v sko g dijal ek ta;

CY4 = las tovski d ij alek t (tj . j ek avski ča kavsk i) ;
Zl1 = n eka d an j i biokovsko-cetinski (ik avski štaka vski) di jal ekt s p r e-
težno što kavs kim osob in ama i s p rirodnim čakavskim primj esama);
ZI2 a = j u žni go vori nekadanj ega zap adnohumskog dij al ekta (štokav-
sko g, ikavskoga);
ZI2b = sjeverni govori zapadnohumskoga dij alekta;.
Zl3a = imotski go vori nekadanjega liva nj sko-vrba skog (ik a vs ko g šća-
kavskoga) dijalek ta;
Zl3b = livanjsko-duvanjski govori livanj sko-vrbaskog dijalekta; .:
ZI3 c = ramski govori Iiva nj sko-vr baskog dij al ekta ; : }

ZI3d = vr b a sk i govori livanjsko-vrbaskog di jalekta ;

Zl1 = govori nekadanj ega makarskoprimorskog d ij a lekta (ik av skog, šč a­
kav skoga, s prirodnim čakavskim p ri mj esa ma);
ZYla = p elj e ško-m lj et s ki govori n eka dan jega dubrovačkog di j al ekta (ij e-
kavskog, štakavskog, s prirodnim č a k a vs k i m p r im j esam a); , r , ••
' . ZYlb = i s t očn i govori dubrovačkoga dijal ekta; ';
:.. ZY2 = n ekadanji p one retva ns ki dijalekt (štakavski, ij ekavs ki ili, još '
vjeroja tnije, ijekavsko-ikavski): . ., . '.
ZY3a = fojnički govo ri isto čno bo sanskog dij alekta (š ćak avskog , ij ekav , __.'
skoga);
ZY3b = saraj evski govori i stočnobos anskog dij al ekt a ;
SYl a = zapadni govori n ekadanj ega i stočnohumskog dijal ekta (š ta ka v-
sko g, ij ekavskoga);
.. Termin -narje č i e- upotreblja va se praktl čnos ti r adi um jesto znanstvenij ega
ll1i glom aznog d vos trukog termina - skup lna dijalekata- ili »grupa dijalekata«.
. ~' Preskačem u numeraci ji Cl j C2 zato što se te oznake n e bi slagale s p rim ije -
nJc m susta vom (mo glo bi se odnositi n a sj ev ero č aka vski i sred n j o č akavsk i d ijal ek t"
b
~'i . r~u čakavskog narj ečj a, ali ta d va dijal ek ta , koja nisu predstavljena na ovoj :
CI, nisu stakavska n ego, r azumije se, š ćakavska) , .,

387_
 SV I b = j u goi s to čn i govori istočn?humskog di j al ekta ;
SY Ie = sjeveroistočni govo r i i s t oč n o hu m s k o g d ij a lek ta ;
_ SY2 = bo kel jski i sli č n i govori ze tsk og di j al ek ta (š ta kavskog, ijekav-
s koza).
-Sudbina sv ih t ih di j a lekata b ila je veoma razli čita - uz mnoge sa m
morao dod ati atribut »neka danj i«, 'no on im a razli čit o zn ač enj e u poj ed in im
slu čaj evi m a. Nosioci biokovsko-cetinskog di j a lek ta (ZU) ne nal aze se više
uopće na ovom terenu , o ni su da nas v e ćim dijel om u jugozapadnoj I st ri
i . u jednoj oazi u Ci ć a riji , a m al a oaza nešto i s t o č n ij eg tipa toga dij al ekta
na lazi se d anas u južnotalij anskoj pok raj in i Moli se. I sta rs ki su se govo ri
na putu u I st ru i u samoj Is tr i postepeno čakavizirali, t j . čak avs ke osobine,
koje su na starom st an ištu bil e u m an j ini , danas već p revladavaju tako d a
mora mo govo r iti o s p eci fi čn om ča k avs ko m dijalektu (j ugozapad n i istars ki,
v. kartu čakavskog n arje čj a ) . Nakon odlaska p reds tavn ika nekadanj eg bio-
kovs ko-cetinskog d ij al ek ta , došli su u nep osred a n d?dir govori d vaju po
podrijetlu i fizionomiji različitih ikavsk ih š ćak avs~ih ' -dij a l ek at a (ZI3 i ZI4 ).
Pred stavnici zapadnohumskog dij al ekta (ZI2 ) naselili su teren zapa d no od
Cetine, ko ji su napustili nosioci kopnenih govora ju žnočak avsk o g di j al ekta
(CI3a), i tako su se ikavski š ć a kavs k i govori (ZI4 i ZI3a) na šli i z m e đ u
ikav skih š takavskih i s ist o ka i sa zapada , koji su bil i nosioci novo št o kav-
skih inovacij a. Rezul ta t je b io da su se štokav ski ik a vski di jalek ti u tolikoj
mjeri m eđusobno približili da danas mo žemo govoriti samo o jednom rela-
tivno uj ednač en om novoštokavsk om ikavskom di j alektu , za pad nob osan sk o -
herc egova čko-m akarsk om , sa š ć a ka v s k i m i štakav skim govorima (v. zapadni
dijalekt na ka rti štokavs ko g n a rj e čj a ) . - _
Kao što su se izn iveli ral e razlike između pojed ini h zapadnošto kavs kih
d ijal eka ta , npr. ikavskih u upravo iznesenom slu č aju ; ta ko se u visokojj
mjeri izgladila i razlika i z m e đ u same zapadne i i sto čne š to kavšt ine. Dij alek t
u doli ni Neretve (pretežno na istočnoj ob a li, ZY2) naprosto se utopio u
ls to čnohurn s korn di j al ektu (SY I), no s igu rno j e da no sioci ma pone retvan-
skoga d ij al ekt a u s ta no vitoj mj e ri duguju svoj u d ij al e katsku fizio nomij u
migracioni go vori d a naš nj ega i sto čnoh erc ego va čko ga dijalekta u S R Hrv at-
skoj i na zapadu SR Bosne i Hercegovin e (v. ka rtu št okavskog n arj ečj a) .
Dubro vač ki pa k d ijalekt po svoj oj d anašn j oj fizionomij i p reds ta vlja samo
jed an od poddij al ek a ta d ana šnj ega i sto čn oherc ego vač ko g di jal ekt a , za j edno
s poddij al ekt om ko j i bism o mo gli zva ti i sto čnohercegovačk im u u žem smi-
slu" (novo štokavs ki ijekavski govori u istočnoj Hercegovini , izuzev ' dolinu
Neretve, za tim u S R Crn oj Gor i i SR Srb ij i), s kraji škim poddijalektom
(novoš tokavs k i ij ek avski govo ri za pa d no od ri j eke Bosne i na području' SR
Hrva ts ke, izu zev donj i to k Neretve i dub rovač ko područj e) i s govorima
p re lazn og ti pa u b lizini Neretve." Prem a to me , dana šn j i j e is to č noher cego-

. " ~ato je tradici.on a!n i naziv -Istoč nohercegova čkt- nesp retan za cio d ija lekt.
bolje bl ? dgovaralo -Istocnohercegovačko-krajiški" a da se dosadanji na ziv pr ih va ti-
samo za Is točn i pod dijal ek t. '
15 Isto.č nohercegovačkom dijal ektu pripada i jed na osebu jn a oaza u Žum berku .
II k ak.o ta j teren, tr ogo u zevši, i n ije u cjelin i novoš toka vsk i a rhaični dio im a ra ng
p~edl~ al ekta~ r:ovoš t~kavs.k i g~vori u Zu m berku , k ao i ~ovoštokavski ' ijekavski
g . ~n . u Mad ~rskoJ , prip a da ju kra j i šk orn pod dijal etku , zajed no s os ta lim kolo-
n is ti č ki rn govonma na za pad u.

388
vač k i di jale kt sastavlj en o d j ednoga nek ad anj ega i stočno št o k avs k og di j al ek-
ta, i to upravo on oga koj emu j e i s ta ra fizionomi j a bil a naj m anj e tuđ a za-
padno što ka vsk orn tipu, tj . n ek ad anjega i stočn oh u m s k og dijalekta (SY l), i
od dvaju n ekadanjih zapadno št okavskih dijalekat a , i to u p ravo onih koj im a
je s tara fizionomij a bila najmanje tu đ a i s t o č no š t o k a vs k o rn u p ro sj eku, tj.
nekad anjega poneretvanskog di j al ekta (ZI2 ), koj emu s u se no sioci izgubili
II m igr aci onim m asama nosil aca današnjih kr aj iških govo ra , i nekad a nj ega
du b ro vač kog dij alekta (ZY l) , koj i i d anas živi, ia ko alte rn iran i zato s »n i-
žim « rangom na dijalekatskoj h ijer ar h ij skoj lj es tvici , u s tvar i, uključ en u
suvr em en i istočnohercegovački dijal ekt. .
Preras podj ela n ekadanjih dij al ekata na 'j užnom krilu stare i sto čnošto­
kavsko-zapadno štokavske granice, tj . u širem krugu oko Neretve, zapravo
je j edno od n aj važn ij ih zbivanja u po vij esti h rv at sk osrpskih narječja, mož-
da i uopće najvažnij e . Vidj eli smo da su se kao rezultat pojavili današnj i
i stočnohercegovački i za padni b os an sk o-h erc ego vač k i dijalekat, oba s neor-
gan ski, sekundarno prilično uj e d n a č e n o m fizion omijom i ob a vrlo s ličn i je-
dan drugomu (naravno , t a k ođ e r neorganski i sekundarno), ali ob a ujedno i
naj razvedeni] i h rv a ts ko srpski dija lekti, zastupani u najrazlič itijim k r aj e-
vima (v. kartu što kavs kog narj e čja) , da kle s mogućno sti da utj e ču na naj-
ve ći b ro j drugih dijalekata (i da primaju utjecaje, naravno, no i to vod i
k niv elacij i d ij al eka ts kih razlikal), i kona čno , to su istodobno i »najve ći «
h rva ts kos rp ski dijalekti p o u ku p nom prostoru koj i zauzimaju i po broj u
ljudi što se njima slu že, i to isto čoherce go va čki bez su m nje kudikamo naj -
ve ći , a zap ad ni b o s a n s k o-h e rc e go v a č k i " svakako je ozbilj an natj ecatelj za
dru go mj esto (v. kar tu štokavskog narječj a ).
Procesi .0 kojim a j e r iječ izvr šeni su na južnom krilu stare zapad no-
stokavsko-is to č no štokavske granice i seobama su preneseni na velike pro-
store s obiju strana ostalih odsjeka te granice. Pr i tom je i jedan velik di o
ekavskoga istočnoštokavskog područja u toli koj mj er i z ahv a ćen Il}ije šanjem
i u tj ecaj im a da smo do bili još jedan novo štokavski dijalekt, današnji šu-
rnadijsko-vojvođanski (v. kart u štok. n a rj ečj a ) , p o svojoj fizion omiji više-
manje u s klađen s i s to č n o he rc e go v a č ki rn i za padn im b o s an s k o -h e rc ego vač­
kim. O p ć a di j al ek a ts ka slika p osve se izm ij en ila . Uz p reživjele iako zn a tno
izmijenjene st ar e di j al ek te zapad no što kavske (današnji slavonski i istočno­
bosanski) i i s točnoš to kavske (današnj i zetski i kosovsko-resavski) na stao je
i p ros tra ni sred išnji novo štokavs ki kompleks, sastavljen od jed nog ikav-
skog dijalekta zapad no što kavs koga podr ij e tla (zapadni bo sansk o-hercego-
va čki) , jednoga ekavskog d ij al e k ta i s to č no š t o k a v s ko g podrijetla (šurnadij-
sk o-vojvođan ski ) i jednoga ij ekavskog dijalekta rnij e šanoga podrijetla (is-
t o čnoh ercegova čki). Time j e stara petorna d ij alekat ska p odj ela h rv a tsko-
srpskoga dija lekatskog ko ntinuuma svedena na četvornu: više se ne može
govoriti o dvjema što kav štinarna kao u I razdoblju," kada imamo pet j ed i-
nica još slabo terenski , izd ifer enci ra nih (iako i s p re sj e č enih i star im , i va ž-

16 Za ta j je ' d ijalekt na j te že iza br ati ad ekva tan naziv, trebalo bi dod a ti još bar -
ma :mr ski da budu zastupane sve tri stare het erogen e kompon en te dana šn jeg za pad-
nog bosansko-hercegovačkoga (n a s elj en i č ki go vori u Dalma ciji zapad no od Ce tin e,
II Lici i u bunjeva čko] B a č koj man je su va žni za karakteri jaciju).
I ' Usp. op. l l. -

389
nim izogl osama) , i ka~. u dx:-'go m 'razdoblj ~ , kad~ ~:. u o k~iru ti~ j edinic~
stvaraju poj edinačni dlj ale ~tl 'pa one p~st aju nar j ecjima , t~: "s k u? m.a m~ di-
·al ckata. U tre ć em r azdoblju Imamo n aime kao r ezulta t mij ešanj a I rrugr a-
~ija smanj en b roj di j al ek ata , s velikim n ovošto kavsk im ko mple ksom, u ko-
jem nije više m o gu će dijeli ti pojedine govore po i stočnoštokavskom "i za-
padnoštokavskom podrije~lu, i k?j~ niJ ~ n:o~će . odva j a t i ?~ n enovo što-
kavskih "d ij aleka ta , bili om da n as JOS UVIjek i sto čnoštokav s k e Ih zapadnošt o-
.<avske fizionomij e (usp. k artu p r ed mi gracionog rasporeda hrvatskosrpskih
narječja, kartu današnj ega što ka vs kog narje čJa .i kartu hrvatskosrpskih di-
jal ekata s ob zirom n a osnovicu st anda rdnoga Jezika). "
. O svem tom razvitku imamo stan ovite pred odžbe, nejasne možd a u p o-
jedinostima, a p otpuno jasne neće valjda moći nikada ni biti. No ipak n am
se čini da j e j a san b ar osn ovni u zrok razvoj a kakav je opisan, tj. velike se-
ob e nakon turske in vazije. Samo ip ak nije ta ko , n e radi se isključi vo o an-
organskim, izvanjezičnim procesima. U prvom razdoblju; ili starohrvatsko-
srpskom periodu, im amo p et j edinica koj e bismo mogli grupirati na dva
načina: ili 1. kaj kavska, čak avska i zapadnoštokavska i 2. istočno štokavska
,predtoria čka, jlj 1. kajkavska i č a k avs ka , 2. zapadnoštokavska
i istočno štok avska, 3. predtor!ačka. Cini se ipak da pretežu argu-
menti za p rvu podj elu, ali razvojni pravci za budućnost tada još
nisu određeni. Moguća su tri središta dijalekatske " konvergencij e:
Sava između u šća Kupe i u šća Vrbasa, Neretva i Zapadna "Mo-
rava između u š ća Ib ra i spoja s Južnom 'Mor avo m . Ali to n e znači u
jedno da imamo i tri izbora za cio hrvatskosrpski dijalekatski kontinuum,
za nj vrijedi samo konvergencioni centar oko Neretve (tj. prostor sastavljen
od makarskoga i dubro vačko g podru čja i od obiju današnjih H ercegovina) ,
jer ni savsko i m oravsko središt e nisu imali nikakva izgleda kao centri za
konvergencioni razvitak svega dijalekatskog kontinuuma. Bila su dakle tek
dva izbora - ili samo Neretva, ili i Sava i Morava, s time da se razvojna
zajednica u tom drugom slučaju ' razdvoji više-manje po granici između is-
točne i zapadne štokavštine .

Razumije se, povijesna zbivanja mogu utjecati n a j ezični razvoj: prom-

jene državnih i administrativnih granica, vj erski uvjeti, ekonomske i povi-
jesne veze ili prekidi dodira, itd., ali postoje i unutarnje zakonitosti jezično­
~~ raZ\'.it~a. On e su i u n ašem slučaju odlučivale, zajedno s izvanjezičnim
č i mb e nic i m a . . . . .
.Formiranje dijalekata u ok viru 5 starohrvatskosrpskih jedinica izvrše-
~!O je u II razdoblju (t j. srednjohrvatsk osrpskom periodu). Diferencijacija
j: proveden a p rvenstveno tako da su poj edini tereni na različite načine lik-
vI~lrali starohrvatskosrpej-j konsolidaciju reduciranoga praslavenskog na-
shj e~a , os.obl.to u vok alizmu, Inven tar starohrvatskosrpskih vokala b io je
~elat~:n? jedinstven n a području sveza di jalekatskog kontinuuma s 9 za-
jedmcklh
l samog Iasnik
asm a (a, 0, e, l, u, "zatvoreno e od " praslav. jata, , tzv. šva,
s ogotvorn? r i I) .i sa zatvorenim ° (od praslav. nosnoga o) k ao d esetim
sšat mkoglaks.mk~m kOjega u dvj ema istočnim j edinicama nije bilo (u istočno-
o avs 'Im I pr e dt or Iac' k lm
' .
govorima praslav nosno o izj ednačilo se s vo-
k'a Iom u). S obziro
m na m'k s u u č es talos t toga
' .
desetog samoglasnika, raz-
390
lika j e p rak t ičk i bil a m al a ; ' a li
j e imal a znatno strukturno značenje zbog
različite r avn o teže i m eđu s obnih odnosa samoglasnika u sustavu sa 7 vo-
ka la + l i r (gdje za tvoreno e n em a svog p andana) i s 8 vokala + l i r (gdje
prema zatvore no m e stoj i za tv or en o o, kao što prema običnom e stoji obi-
čno o). No upravo j e ta m al a ali važn a r azli ka i z m eđu i s t o čn e i zapadne
š tokavš t ine bila li kvi diran a j oš p r ij e srednjohrvatsko srp skog period a, jer
još u s ta ro hrva ts kos rpsko me zatvor eno o p rel azi u zap adnoj štokavš ti n i u
u ; taj j e p roces , osim n a sj everozap ad u i možda krajnjem zap adu zapadne
štokavšti ne (o koj em ionako go to vo n išt a ne zn am o), bi o da kl e završen j oš
prije drugoga r az doblj a (u čakavštin i se on p on avljao, iako neš to sporije, a
u najzapadnijim se gov or ima i nij e izvršio, nego j e za tvoreno o u kl on j eno
mnogo kasnije i n a drugi način).
To zn ači da je zapadna š tokavš tina dočekala drugi p eri od, on aj koji
će don ij eti konačnu diferencij aciju, s vokalnim sus tavom seku ndarno izj ed-
n ač enim s i sto čn o št ok a vsk im i is to tako sekundarno . raz li či tim o d kajkav-
s ko ga . Diferencij aci ja se vršila, ka ko r eko smo, p rv en stven o reorga nizacijom
vokalizrna, tj. dij alek t i su i n ast aj ali u glavnom t ak o da su poj edini tereni
Ila raz li čit e načine, s razli čitim redoslijedom i razli či tim t empom uklanjali
4 »n es tab iln a samogla snika«: slog otvomo l, tzv . šva , zatvoreno e i zatvoren o
o (gdj e je taj poslj ednji vokal postoj ao i do živio do drugoga razdoblja). Pre-
ma tome, zapadna štokavš tina ul azi u drugo r azdoblj e s b itno drugač ij im
pre tp ost avk ama nego kajkavština, j er n a kaj kavsk om terenu im amo m o-
guć nost p rij elaza gl asa šva u za tvoreno e i slogo tvornoga l u za tvoren o o,
č i me su se u glavnini kajkavštine dva zatvoren a vokal a kona čno u čvrs til a
i dobiven je stabilan sedmočlani sustav (+ slogotvorno r ). Kako se to rj e-
šenj e bitno razlikuj e od svih ostalih di j aleka tskih r azvoj n ih tendencij a u
hrvatskosrpskom vokalizmu, potencijalni sa vski kon vergen cioni centar i u
lin gvis ti čkom smislu gotovo da gubi svoj e izgled e, a ka sniji razvoj na kon
migracije samo će to tehni čki potvrditi i provesti.
Pre d t o ri a č k o područje ulazi p ak u b a lkan sk i je z ič n i sa vez i prema to-
me r eorganizir a svoju morfološku i sintakti čk u strukturu, č i m e se takođe r
bitno udaljuje od svega ostal og hrvatskosrpskoga dijalekatskog kontinuu-
ma. Time j e onda, naravn o , i moravski konvergencioni centar u lin gvi s ti č­
kom smislu praktički gotovo onemo gu ć en , tj . ost al o mu je m alo izgleda
sve da poslije i nij e do šlo do migracij e (zanimljivo je da i na toriačkom
p odručju imamo i u vokalizmu zn atno i važno odstupanje od r az vojnih
pravaca u glavnini i sto čnoštokavsko-zapadno štok avsko-ča k avskog komplek-
sa, i to također u p r avo sa šva i slogotvornim l). .
I kajkavsko i torla čko n arj e čj e polaze dak le svojim putem , a di j al ekti
preo stalih triju n a rj e čj a izvršit će zadat ke drugoga razdoblj a 'uglavorn za-
jedni čki'! te se i formirati u tim p rocesima, p ri čem u likvid aciji šva i slo-
gotvornoga l p a r al elizam prevladava za ci o kompleks, do k. se zatvo ren o e

16 S ve ostale r a zli k e u vokalizmu odnose se na pitanj e ko ji sarnogla snici

o p s t o j e u inventaru vokala, n ego na pitanje koji je od pos toj ećih samogl a snik a
za stupan u p ojed in oj r i j eč i ili obliku u ra zn im govorima staroh rv a tskosrpsk oga jezi-
ka, npr. grob /greb, krastbtcrestl, jezikijazik, topli /te pli , cesta sa zatvorenim ili otvo-
ren im e, mlin sa šva izm eđu m i I ili bez n jega , i sl.
,. Ipa k će se održati stanoviti para leli zam, npr. u razvoju šva, izmeđ u za pa dne
ć a ka vš ti n e i južne ka jka vš tine, či me će se one ra zlikova ti od glavni ne svojih narj ečj a .
uklanj a na različi te nači ne , a li ta ko d a , ' bar po r ezultati m a pojedinih pro-
cesa, razlike m eđu n a rj e č jim a ni su ve ć e nego m e đu dij al ektima unuta r
njih . To su sve r azl ozi zašto j e konvcrgenciono s r edi šte oko Neret ve zad r-
žalo pa č ak i poveć alo svoju prijednost i u drugom razdoblju. Tu svoju
funkcij u ono j e doduše vršil o sa m o za obje što kavš ti ne i č a k avš t i nu , ali
ka ko su se kajkav ski i tori a čki dijalekti samo distancirali od to ga kom-
pleksa a ne i izdvojili iz razvojne zaj ednice hrvatskosrpskoga dijalekatskog
ko nt inuuma , konvergenciono sre d iš te oko Neretve imalo j e i op ću vrijed-
no st bar posredno, jer j e kajkavsko narječj e nastavilo komunicirati s č a­
kavs kirn i zapadnoštokavskim, a torIa čko s i s t oč n o š t o k av s k i m. To ć e dobiti
svoju praktičnu važnost o sobito u treć em razdoblju, kad a tz v. novoštokav-
ske inovaci j e za plj us ku ju kajkavsko i tori ačko p o dručj e 'ne samo meha-
n i č k i. ...1
Konvergenciono s redište oko Neretve odigralo j e u drugom razdoblju
veoma specifičnu u logu za cio čakav sko-zapadno štokavsko- isto čnoštokavski
kompleks. Već je re č e n o da u zada će srednjohrvatskosrpskoga per ioda ula-
zi u prvom redu ra st e re ć e nj e vokalskog sustava li kv id aci j om šva , za tvo re -
noga e i sl ogot vo rnoga I. S to se t i č e šva, razvitak n ije zaniml j iv: za r azliku
od kaj kavske glavni ne, gdje šva prelaz i u zatvoreno e , i torI ač k o ga p o d ru čj a ,
gdje šva ostaje, imam o na go to vo svem ce ntralnom područj u is ti refleks,
tj . a, s od stu panj im a samo u dvjema perifernim zonama n a j ad ra nskom
potezu (u t i p i č n i m govorima zetskoga dijalekta na i st o č n o š t o k av s k o m krilu
i u kvarnerskim i nekim istarskim govo ri ma na čakavskom krilu ." Mnogo
j e zan imlj ivij a sudbina s logo tvornoga l i zatvorenoga e. '7
S a m o g l a s n i č ko l p rešlo je u svi m is to č no š tokavsk irn govorima u vokal
u, isti j e p roces izvršen i u gotovo sv im za pad no štokavs ki rn govorima (izu-
zev samo cen ta r i s t o čno bo s ansk o ga dij al e kta), a ta kođer i u naj već e m di j e-
lu čakav štin e (izuzev samo n ek a zap a d na p o d ru čj a i Las tovo). Ta ko nam iz-
gleda p rem a današnjem stanju, ali ta slika nije točna gledamo li j e na vre-
menskoj osi: dan ašnj e u n a mjest u slogotvornoga l n ij e u cijelom tom
komp leksu n ast al o ni u is to dob a n i na isti n ač i n . Na istoku i sjeveru is-
to čne što ka vš tine moramo pretpostaviti vi še-manj e izravan p r ij elaz slogo -
tvo rn oga l u U ; I a t o isto vrijedi i za glavninu č akavštine, tj . izuzev n eke
zapad ne krajeve (gd j e n al azim o p ri jelaz s am o g l a s n i č koga l u šva + l i sl.)
i Las tovo. Pr eostali dio ko m pleksa , tj . jugoza pa d is to čno š to kavs kog n ar-
j e čja , cij el a zapadna št okav št ina (izu zev , m ožd a , samo kra j nji sj ever, i m ož-
da m akarsko-biokovs ki k r aj ) i La stovo i za padni Pelj eša c od čakavskog '
~arječj a, b i? j e zahvaćen p r ij elazom slogot vornoga l u d voglasn ik uo. Taj
Je dvoglasn ik p rešao d oduše pos tepen o u vokal u (uz već spomenu te iz-
n im ke u is točnobos ans k~m dij al ektu, gdje se u dugom slog u sporadički

oo U zetskom d ija lek tu imamo kao osnovni refl eks ii (što je najvjerojatnije bio
~~pravo op ćeš tokavskj prelazni oblik od šv a do a), u jednoj maloj oa zi b io se oču va o
s a , a. u m od ernijlm govorima tog dij alekta nalazim o već a . U ne k im zapadnim ča­
kavsJ:~m go vorima nal~~imo pak reflekse načelno slične on im a u ju žnoj k a jk a vštini i
tl vecim slo venskih di jalek a ta , To su je dine izn imke od op č e š toka vsk o - čaka vs k oš
refl~~sa a za s f:ari ~pćehrvats!wsrpski šva ,
Za rrim ljtvo le d a se tu u nekoli k o ra d i o pona vl janju k oje stol j eće ra nij eg a
procesa ka da nosn o o u ci jel oj is točnoj štokav štinl izravn o prelazi u u bez posredstva
zatvorenoga o. '

392
očuvao , i n a La stovu , gdje se izj edn ačio s o ), a li prij e toga imao j e dovolj no
vr emena da odigra stanovitu ulogu kao element r avnoteže u drugim p ro-
cesima. .
Konvergencioni centar oko Nere tve bio je ish odiš te p rocesa koj im sa -
mogla sni čko l prelazi u dvo gla snik uo , i otud se ta j proces širi p rema sj e-
verozapadu," isto ku i jugu , ali možda ne zahvaća makarsko-biokovski dio
samoga konvergencionog područja, ko ji bi se onda u tom slučaju podu-
darao s čakavskom glavninorn, No bitno je da su j ednim te is t im p ro ces om
bili ob uhvaćen i i zapadnošt okavski i isto č no š tokavsk i i čakavski govori, a
možda je i izostanak toga procesa povezivao m akarske i biokovsk e govore
sa susjednim p redsta vn ici ma čak avsk e glavnine, što bi t akođ er p red stavlja-
lo vezu preko međ unarje čne gra nice. Najz a n imljivije j e pak da se više-ma-
nje ist i raspored dobiva j oš j ed nim u glavn om istodob n im procesom, t j ..
prijelazom zatvorenoga e u dvogla sn ik ie . '1 op et ć e biti obuhvać en isti te-
r en: zapadna štokav ština u cjelini (izuzev možda krajnji sjever, gdje j e
m o gu ć i izr avan p ri j elaz u vokal e, i izu zev mo žda makarsko-biokovske go-
vore, gdje je b io m ogu ć i izr a va n prijelaz u i), zatim j u gozapa d isto čne
št okavš ti ne, i na koncu, od č a k avš t i n e Las tovo (razvoj n a č akavskom Pe-
lj ešcu n ij e jasan, a m ožda ni j edinst ven). Od svega i s t o č n o š to k a vs ko-za p a d­
no štokavsko-čakavskog kompleksa izva n toga p ro cesa ostaje gla vnina isto č­
ne št o kavšti ne, gdje se za tvo ren o e postepeno izjednačuje s obi čnim e (što
u n eki m si tn im oa zama ni do danas ni j e završe no), i glavnina čakavšt i ne ,
gdje za m j ena za tvorenoga e voka lima e i(li) i teče još od n ešto prije jed-
ni m po tp uno s peci fi čn i m p utem;' ali u čakavskim govorima koji su obuh-
va ć eni gravita cion im krugom oko Ner et ve (v. n ap ri j ed kartu) d olazi u ob -
zir samo za m j ena voka lom i, koj a j e na tom područj u i ima la svoje is-
hodište. .
Na podru čju sastavlj enome od cij ele ili gotovo cij el e za pad ne štokav -.
šrine, za ti m od i s to čno š t okav sko g j ugozapada i od čakavskog La stova do-
biven j e da kle vo kalski sustav u kojem dvoglasnici uo i ie stoj e j ed an pre:
ma drugomu onako kao što s to j i u r a vno teži o p r ema e. No to se stanje
nije d ugo od ržalo, a nači n nj ego ve lik vidaci je im ao j e d al eko sežne po-.
sljedice.
Pri tom se ob a dvoglasnika n e pon ašaju j ed na ko , ali nes u m n j ivo je da
se pa ral eli zam razvoja bar dj elomično održ a va. Osn ovna j e ten d enciji d a
prevlada p rv i d io d ifton ga. Kod uo to j e gotovo svagdje pos tign u to , uz već .
spomenute iznim ke II l astovs~om i !st oč nobosanskom dijalektu, i. to prvo u

.. Na . krajn ji sjeveroza pa d zapadne štoka vš tine in ovacija je s tigla n a jkasn ije, a

'do na j uda ljenijih sjevernih govora m ožda u o pć e i n ije stigla pa je sl ogotvorn o I
even tua lno prešlo i izravno u u (što ipak nije mnogo vjerojatno). Tu se pona vlj a sli-
ka s prijela zorn zatvorenoga o (od prasla v. nosn oga o), koji je . na is tom ter enu
naj kasnije prešao u u. U svakom slu čaju , nije vjerojatn o da su se gd je m ogli za teći
u is to doba i staro zatvoreno o i novi dv ogl asn ik uo.
%3 Pu tove s peci fi č n e čaka vske zamjene jata obradio sam u ra du - Dva priloga
p rou ča vanj a P etra Zo ra ni ća : l. O 'Plani nama' kao izvoru ' za jezična is tra živanja, 2.
Zab oravljena Tinova pjesma o P etr u Zoraniću , Zadarska r evija, VII V1959, br. l, str .
70- ·81. O općenitim pitanjima dija lektske diferencij a cije hrva ts kosrps kog vokalizrna
na jviš e informacije daje izvanredan (iako n e u svim podrobnostima prihva tl jiv) rad
Pavla I v i ća -Osnovnye pu tF.r a zvitija se rbohorvatskogo vokalizrna- Voprosy jazyk oz-
nanlja, VII/1958, br. l , str. 3-20.

393
krat ki m pa onda i u dugim slogovima. Ta ko je dobi ven vokal ll, čime se
» dvog las n ičk i tercn« ponovno izravnao s glavninorn čakavskog n a rj ečj a i s
preost alim i s to č no š t o k a vs k i m dijalektima, tj . gla vninom i stočne što k a v šti-
ne. Kod dvoglasnika ie pobjeda prvoga dijela diftonga ostvarena je na mno-
go užem terenu , tj. na zapad u, sj everozapadu i dj elomi čno i sj everu za pad-
ne š tok avštine. Time je dob iven sekundarni ikavski refleks ja ta . . a li u re-
7Ulta tu je po s tign uto potpuno ili pretežno podudaranje s glav ni no m č ak av­
šrine, sam o što je to pla će no cij epa nj em zapa dne štokavš t in e na sj eve ro za-
pad s ikavskirn refl eksom i jugoist ok s o ču van i m ili izmijenj enim d voglas-
ni kom , što je bilo pan dan već p rije p rovedenom s ijepa nj u i s to čn e š to kav- ,
štine na sj everoi st o k i jugozap ad.
Znatno je sla b ija bil a tenden ci ja da prevlad a drugi d io dvoglasnika .
Ona se kod uo ostva ril a sa mo na Lastovu (ali pojavila se b ila i na Mlje tu
i na ob a di jela Pelj ešca). Kod ie ta ten dencija ima nešto više u spjeha pa do-
bivamo e ili samo u d ugim sl ogovim a (je da n m ali dio i s t oč nob o s a n s ko g i
zet skog dija lekta), ili samo u krat kima (mali dio zetskoga i s lavons kog
dijalekta), ili uo p će , ta ko da nast aj e više -manje č is t ekavski refl eks (sj ever
slavonsko g dij al ekta), ali u to m je s l učaj u ba r u na čelu mo gu ć i izrava n
prij elaz u e, kao što je već spomen uto (što je ipak manj e vjerojatno rj e-
šen je )."
Treća ten denci ja teži o čuv anju s tvorenoga st anja, ili bar nep revla da va-
nju ni prvo g ni drugog di jela di ftonga. Kod uo nij e imala uspj eha, taj se
dvo glasn ik o d ržao, d on ekle izmij en jen , sa mo u nekoliko rij eč i s d ugim
slo gom u centru i sto čnobo s ans k o ga dij a lekt a, a li ko d ie je ta tenden cij a
bila čak jača od prvih dviju, sa mo š to se ost varila na razn e n a čin e. euva-
nje dvoglasnika u dugim i k rat kim sl ogovima nalazi mo samo u ča kavs koin
dij elu »difto n škog teren a «, tj . na Lastovu (nejasno je sta nj e u m ak ars ko m
su sj ed st vu u naj bli žim govorim a dub ro vač k o ga pod d ijalekta), ' i n ač e se d vo-
glasnik u kratkim slogovima sva gdje izj edn a čio s glas ovnim slij edo m j +e.
Dugi su se slogov i razvijali raznim putov ima : na jednim terenim a d vo-
glasnik p relazi u d vosl ožn i glasovni slijed i+j + e (s tim da e m ože b iti
k ra tko ili du go), na drugim a ost aj e d iftong, na t reć i ma koegzistiraju ob a
r ješenje.
Svi su ti procesi nastali u d rugom razdob lju i b ili ta da već i odlučeni ,
iako su se dj elomično dovršavali tek u trećem. Bitno je ka kvo je stanje
zatečeno trećim razdobljem. Bar što se tiče vok a lizrna, a to je gla vna ko mo,
ponenta fizionomije jednog idioma, razli ka . između istočno što kavs kog , za-
padnošt okavskog i ča kavs kog narj ečj a nije poveća na u usp oredbi šas tanjern
II pr~om razdoblju, jer iak o je diferen cij acij a unutar tih narj ečj a izvanredno .
P?vecana, na međunarj ečnom pl a nu ona je neutra lizirana .in ter fer encijom
dij alek at a različi ti h na rj ečj a . N ije važno kako je dobi veno u u m jes to sl o-
go ~vo:n~g~ l: .važni je je da je o no u ta tri narj ečja ili jedi ni re fleks, ili go-
~o\ ? J e ~m l , Ih zn a tno pretežniji. Is to je ta ko činj enica da u sva t ri narj e č­
J,a ~m.a ~ ekav~kih i ikavs kih govora važ nija od činjen ice su i i e u jednim
sluc ajevIma d lftonškog pod ri je tla , a. u d ru gima da su se razvili izravno iz

gOg: ' u~10g~e jeb u na čelu i ? vojstvo, tj , da je tom isto m te re nu b ilo i jedn oga i d r u-o'
• m e uso ne u tjeca je I poticaj e. .
.~?4 .
zatvorenoga e/ ' pa m i čak i ne znamo za neke terene o kojem se slučaju
zapravo radi (makarsko-biokovska ikavština i podravska ekavština). Oso-
bito je pak važ no da je, što se tiče osnovne vokaiske fizionomije, zapadno-
štokavsko-istočno štokavski kom pl eks grosso modo još p rij e , trećega raz-
doblja .r eorgan izira n iz d voj ne ravnoteže u trojnu: ikavski sjeverozapad za-
padne štokavštine, ijekavski j ugo is tok zapadne štokavštine i jugozapad is-
točne š tokavš tine, i ekavski sjeveroistok istočne štokavštine. Pri tom ikav- '
ski 'd io zap adne š tokavš tine komunicira s ' glavninom čakavštine (be z obzi ra
na razli ke u gen ezi refleksa i),'" a ekavski dio is t oč n e štokavštine komuni-
cira s glavninom toria č kog n a rj e čj a , Obje te ok oln os ti o lakšat će poslije
ekspanziju riovo štokavs kih inovaci ja preko općeš tokavsk ih gran ica ,
Tako j e dobivena slika koja je koncem Il razdoblj a bil a već u os nov-
nome gotova, kojoj j e ponegd je još va ljalo samo do raditi de talj e. Od te
slike m oramo polazit i ka da procj enjujemo rezul ta te prom jena u treć em
ra zdo b lj u š to su se javile kao posl jed ice velik ih seoba (već izloženo for-
miranje današnj ega zapadnoga b os ans ko-he rcegovač k og di jalekta od raz-
nih zapadnoštokavskih dijalek a ta drugoga razd obl ja i formiranje današ-
njega isto čnoh e rc e govačkog di jalekta . od ra znih istočno što k av s k i h i zapad-
no štokavskih dijalekata drugoga razdoblja , zatim ši re nje tih dvaju nov ih
dijalekata, itd.).
Nedostaj e ipak još jedan moment. Naime, p ri ko ncu d rugoga razd ob-
lja javlj aju se tzv. no voštokavske in ovacij e (ili » hercegovačke«, koji naziv
možda nij e najsretniji, iako je prili čno t oč an ) . Radi se o pojavama koj e
ć e tek u tre ćem razdoblju (t j . novohrvatskosrpskom period u) dobiti pravi
zamah, znatno se proširiti i relativno uj ednač eno mij en ja ti fizion om iju raz-
lič itih dij alekata, a što je osobito važno, bit će mi gracij ama i. m ehanički
šire ne na područja do kojih najvj eroj atnije nikada ne bi stigle naravnim
dij alek atskim procesima i putovima. Tim in ovacijama pripadaju novo št o-
kavska akcentuacija (tj. preno šenje sil aznih akcena ta za jedan slog p rem a
poče t ku rij eči i stvaranj e novih uzl aznih a kce na ta ), gublj enj e glasa , h , vo ka-
lizacij a suglasnika I na koncu sl oga , novo jotovanj e, dugo a kao nastavak

' 5 Tvrdnja da zapadnošto ko vsk i eka vsk i i ikavski refl eksi po tj e č u bar u većini
slu ča jeva od d vc glasnika, da kl e da su sl a von ska i bosans k o -h er cegov -a č ka Ikavština i
slavonska eka v ština drugači j ega pod ri jetla nego čaka vska ikavšti na i čakavska isr -
b i j ansko-vojvođanska eka v štin a , zasniva se ugla vn om na ovim d vama argumentima:
1. uza svu na žalost zn a tnu man jk avost pisan e dokumen ta cije, ip a k se m ože reč i da
jena za pa d noštokavsko rn p odručj u u 14. i 15. s tol j eć u grafija ie ši r e p redsta vljen a
nego št o bismo to smjeli očekivati prema današn jim refl eksim a , 2. na zapadno štokav
skom . i ju gozap adnom Isto čno š to kavs korn terenu nal azim o govore što se od svojih
ijekavskih i(1i) ikavski h i(li) ekavski h su sjeda n i po čem drugome ne razlikuju već
sa m o time da imaju dru ga či je r efl ekse u kratkim i drugačije u dugim slogovima, n pr .
ti p (n or rnalizir am grafijski) dite!djeteta u slavonskom i zetskom dijalektu, di jeteđl­
tela u is točno bosa n skom, dite/deteta u sl a von skom , det e/djeteta u istočnobosanskom i
zetskom, dijete/deteta II ze tskom, a k a ko su ti r efl eks i morali na sta ti od difton ške
situacije (izuzev, samo teoretski, jed in o ti p dite/d c.teta) , to više što se neki od tih ~(>­
vora nal a ze u ijekavskom okruže nju, niš ta nije naravnije nego zaključiti da su se 1.-
drugim čes to susjed ni m govori ma ikavski ili ekavski refl eksi razvili naprosto i u du-
gim i u kratkim sl ogovima.
o. K omu nicir a i zapadnoštoka vs ka ijekav šti na s čakavskim Lastovom , ali to [e
malen i perif er an te re n koji se ne smije p recijen it i, iako se ne smije ni potcijenltl
njegova p rinci jep ijelna i koor di natna vri jednost u opčern moza iku .

395
 genitiva plurala, sinkretizam plur al ski h padeža . Ia ko među sv im tim poj a
vam a , koliko nam j e poznato, po st oj e zn atne kronološke razlike što se ti č e
prvoga ja vlj a nj a (n ovo j e jotovanj e npr . osjetno ml ađe) , iako su zn atne i
raz like u tempu kojim su širene i u ' opsegu teren a koji su zahva til e, a ni ·
pr vot na im se .ža r iš ta ?e po~lap~~u . posve, . već sa ':l 0 ~ri?:daju ist?m a re-
a lu, ipak ih veze nekoliko zaj edni čkih o sobina: u l ingvi sti čkom sm is lu one
povećavaju bli skost fizionomije dijalekata koj e su zahvatile, prikrivaju ći
sta re n as lij e đe n e razlike (novi tip akcentuacije, a fonetske i m orfolo ške
pojave, koliko god r aznorodne, sve povećavaju rel ativnu u č estalost voka-
Ja", a zatim, sve potj eču iz tzv . h erc ego va č k ih go vora u konvergencionom
p odručju oko ri j eke Ner et ve , dak le iz centra koj i je i u prošlim razdob-
lj ima b io glavno polje i izvorište konvergencionih k ret anja i koji ć e ujedno
u treć e m r azdoblju po st ati glavnim izvoro m ljudskih masa za naseljavanj e
pustošenj em i seobama opustjelih ili prorij eđenih teren a. .
Prema tome, centar dijalekatske konvergencije u širem gravitacionom
krugu o ko rij eke Neretve .vr šio je svo ju ul ogu u tri razna smisla :
1. To j e p o dru čj e u koj em su se čakavsk i, zapadnoš tokavski i is to č no­
štokavski d ij alek ti još prije migracija gotovo dod ir iva li i tu u svom najma-
nje pol ariziranom ob lik u . Tu im amo s ta re i nove mjesne izoglose koje pre-
laze n arj ečn e granice, npr. čak. tepli u Ma ka rs kom primorju , čakavski i d u-
b ro vač ki oblici kao te ga , ove ga , istočnočakavsko-m akarsko-dubrovačk i ob li-
ci kao dativ/lok. dobron ženi, n eke a kcena tske izoglose što vež u n aj i s t o čn ij e
čakavske govo re s istočnoštokavsk im ze ts ki m dijalektom, općeistočno što­
kavs ko št, žd u jugoisto čnim zapadnoštokavskim dijalektima (ZY I, ~'l:;( 2 ,
ZI2 , ZIl na kart i). Iz toga k ruga po tječ u i neke pojave što su zahva til e i
nešt o šire terene, n p r. iz čakavskih i ika vsko zapadno štokavskih govora t og
terena šire se oblici s re u m jes to ra (vrebac, restl, rj e đe. i kresti) prema
č a k avs k o m zapadu i . zap adn o što ka vs kom sjeveru i sjeverozapadu . Osi m
toga , krug oko Nere tve nal azi se blizu sredine jadranske obale ko ju zauzi-,
maju hrva ts kosrp ski d ijalekti, a to j e poj a s na kojem se u govorima naj-
razli čitije ga pod ri j etla javljaju tz v. dalmatini zm i (oban, jubav, maška i sl.,
točn iji bi naziv b io adrijatizam) . Ukratko, taj je krug jedini teren na kojem
su bili i p rije mi gr acij e p r isutni i č akav š ki i istočnoš to kavski govori i je-
?ini na kojem se m ože govoriti o specifičnim čakavs ko-is točnoš tokavskim
izoglosarna, koliko one go d b ile nezna tne i lokal noga značaj a i značenja.
Dalj e, na tom j e istom terenu razlika između zapadn oš toka vsk ih i čakav­
skih dij al ek ata bila m anj a nego igdje d rugd j e ti j ekom sta re za padno št okav-
s.kO-Č~kavs ke granice (v. ka r tu p redmigr acionog r asporeda), i isto ta ko , r az-
lika Između istočno što kavs kih i zapadno št okavsk ih dijal ek a ta bil a j e na
t?m sektoru neu sp o red ivo bl aža nego bil o gdje drugdj e n a staroj granici
(Ista ~arta). Ta kva je podloga omogućila d a se i u kasnijim razdoblj ima
stvaraju nove m j esn e izoglose. .
.2. Gravit acio ni krug oko Neretve bi o je u drugom razdoblj u pol aziš tern
~~klh pr?cesa. koji su bili najširega dometa u okviru općih srednjohrvat-
sk os rpsklh zbi vanja , t j. formiran ja d ij alekata t ransfo rmacij om gramatičke.

teris·:ik~r~~~~~~ij: VO:alii. u. usp oredb! sa suglasnicima jedna je od najbitnij ih karak-

u knjizi str. 1 0 9~1~~~. oga tipa na opceslavenskom planu (v. rad iz op. 1, str. 19-20,

396
 i oso b ito vo kai ske fizionomije poj ed inih teren a u pet starohrvatskosrpskih
jedi nic a. Tada je to podru čj e odigr alo konv ergencionu ul ogu u dvjema na j-
važnij im inovaci onim pojavam a , tj . u di fton gizaciji zatvorenoga e (to je j e-
di ni veliki organ ski proces u koj em je zapadna š tokavštin a odigr ala a ktivnu
ulogu p rema jednom zn a tnij em d ijelu i sto čn o št ok av s k o ga terena), i u ča­
kavskom prij elazu zatvoren oga e u i (tu čakavsk i govori u ne retvansko m
krugu a k tivno dj eluju u sj everozapadnom čakavskom pravcu ), a naknadni
. prij elaz d ift on ga u i na zn atnom dij elu zapadnoštokavsk oga difton škog teren a
ostvario j e novu zapadn ošto kav s ko- č akavsku sekundarnu vezu, kao što je
. ve ć bil o re čeno .
3. Novoštokavsk e inovacij e dol aze na teren pripremljen p ro cesi ma opi-
san im a u prvim dvj em a točkam a , a mi gr acij e 'raznose r ezultat e na sve stra-
ne, po tis kivajući ili a simili rajući nešt ok avsk e i nen ovoštok avske dij alekte,
s tvaraj uć i na istoku i zapadu hrvat skosrpsk oga d ijal ekat s kog kontinuuma
(o stavljajući po strani samo periferne krajeve) dvij e velike novoštokavske
plohe, povezane s juga u širokom pojasu preko Neretve, zaokružuju ći tako
i stočnobosanski i sl avonski dijalekt. Na cij elom je to neprirodno golemo m
novo štokavskom području j ezična fizionomija praktički veoma uj ednačena ,
razlike po podrijetlu prikrivene su za n e stru čnjaka , a jedina je osj etnija
razlik a u refleksu jeta (ik avskom, ij ekavskom i ek avnskom), s time da su ij e-
kavski govori, origin alni na istoku i mi gracioni na zapadu, ra zdvojni poj a-
som nen ovoštokavskih dijalekata (slavonskog i i sto čn ob o s an sk o ga) i ikav-
skih govo ra , tako da su dan as mi gr aci oni ijekavski govori po mn o go č em
v e ć sli čniji novoštokavskim ikavskima nego i sto čnim nov ošt okavskim ije-
kavsk ima (v. kartu štokavskog narječj a i kartu hs. dijalekata s obzirom
na osn ovicu standarda). Osim 'toga , novo štokavsko područje sn ažno utječ e
na nešt ok avske dijalekte koje zaokružuju ili koji su mu na p eriferiji, a
takođ er i na dijalekte neštokav skih n arječja. .

*
* *
S obzirom na sve što sam iznio, jasno je s či sto lingvisti čkoga st a-
novi šta zašto su i Hrvati i Srbi izgrađivali standardni jezik na no vo štokav-
skoj 'd ija leka ts koj osnovici , čemu su onda konkretni izvanjezični uvjeti
samo po godovali , a jasno je i kakvu je ulogu u stvaranju novošt okavštine
odi gralo konvergenciono središte oko Neretve. O prvome sam već govorio
na drugim mjestima," o drugome ovdje. Posve je dakle naravno da je
K ačić, kojega mo žemo smatrati najvažijim m eđu nj egovim suvrem enicima
i glavnim ustanovitelj em hrvatskoga jezi čnog standarda," bi o iz Makarskog
primorja , jednoga od sastavnih dijelova konvergencionoga podru čj a oko Ne-
retve. Isto je tako naravno da je i Vuk Karadžić , u tem eljitelj srpsk oga je-
zičnog standarda , bio bar po svojem drobnjačkom podrij etlu, pa prem a tom

26 Usp . rad ov e u op. l, 3, 8, 9.

•• Nije va žno što Kačić, Reljkov ić i dr. n isu dovršili toga d jela, nego su ga širili
i u sa vr ša vall u još dvij e fa ze prvo Gaj i drugi prep oroditel ji, a on da fil olozi s kon -
ca 19. s t. i hrvatska Mod erna, va žno je da nakon sredine 18. st. n ema više u pi s-
menom je ziku neevolucionih jezi čnih prom jena ni sk oko va .

397
 i po govoru, s ruba kru ga oko Ne r etve . Taj rubni karakter, p a utj ecaj n ove
s redine u lozn ičk om kraju, ka o i n eki osobni živo tn i momenti i drugi iz-
. \'a njez i čn i čimb enici ' u vj e tovali su u Karad žićevu rj ešenj u n ešto istočniju
boj u nego što bi to b io prosjek ijekavskih go vora u n ašem kru gu, a to se
o nda don ekl e odrazilo posrednim putem i na kasniji razvitak u H r va t a ,
š to se č e s t o d osa d i procj cnjivalo. Naime, nijedna od jezičnih ' osobina
d ijalekatske osnovice sta ndarda . nij e s e u spj ela u č v rs ti ti li Hrvata u ko li ko
nij e bil a p r isutna i u hrvatsk im no vo štckavskirn govorima kon vergenciono-
ga ce ntra oko Ne retve , n pr. oblici n a oro u broj evima ( čet vo ro u m j es to
Č e t v e ro i s l.) ili akce nt i t ipa m ene, za m ene (u mjesto m ene, za m ene ) ili
želimo, čit amo (umj esto že lim o, či ta mo ), p a čak n i u koli o j eO -u h rva ts k im
g(;vo rima t6g~ ter ena bila premalo za s tupl j en a (nije p rihv a ć en n i Ka rad ži-
Će v tip dek linacije Pe ro, -a, -u umj esto P ero, -a, i, ia ko je zas tupa n i u dub-
rova čk om govoru) ."
. To s ve znač i d a su osnovne j ezi čne os obine u d ijale ka tskoj osnovic i j e-
zičnoga standard a u 'H rv a ta bila defi nitivn o utvrđene već sred inom 18. s to-
lj e ća , a dalj nj em j e r a zvitku prepušt ena odluka samo u izb oru između š ć / žđ
i štžd, iz me đ u ijekavštine i ikav štlne i i z m e đu koegzistencij e s tarih i novih
o blika za ' d ativ-instrum en tal -lok ativ množin e i i s klju čivo sti n ov ih oblika .
Od to ga je prvo izo stao š ćakav iza rn, p rakt i č k i v eć d o h rv a ts ko ga naro d n og
prep oroda , za tim ' su prepo rod i če tvrs toljet n i razvoj n a kon nj ega u kl onili
ijekavs ko-ikavsko dv oj s tvo (no ikavština je već pr ij e p o č el a ba r dj el omi čn o
uzmicati , ne samo ' u s lavonskih ik avs kih pi saca , i ne samo zbog dubrovačko­
ga ugled a ), a o nda je, kon ač no, p rij el a z s d eve tnaes toga u dv ad eset o s to lje-
će uklonio i ko egzi st enciju oblika u množin i, zadržavajući s tare isprva
samo kao stils ko r ezer vn o sreds tvo, 'a p oslije su praktički ;(otov o n estali
i kao poetizmi. Djel o Vuka Karadžića odig ralo j e u t im p ro cesima (izuze v p r-
vi) strahov itu ul ogu, a li sam o jedan od m omenata u zbivanjirria ko j a s u
u glavnom bil a ve ć pre d određ e n a .
Kao š to sam s po men uo u u vodu, izva n rednu je ul ogu u sv im ovdje ob-
ra đ iva n i mzb iva n j im a odigr al a novoštokav s ka fol kl o rna koine, n o o tom sam
dovoljno govo r io na drugom mj estu ." Krug oko ' Neretve im ao j e od lučno
-m jcs to ta kođer i u nj ezinu formi r a n j u i o obliko vanju nj ezin e fi zionomije,
pa je zato no rmalno da j e ta koine 'im a la b it an utjecaj i na Kačića i na
Vuka Karadžića, a p rvi je ča k i s a m na nju utj ecao .
Na koncu želim donijeti d va donekle slična p rozna odlomka iz p era
Ka či ć eva i Ka radžićeva - prozna ' za to š to 'j e za prosu đivanje j ezičnih ' či nje­
nica proza u vij ek mj e r odavn ija nego ' s t ih. Tvr diti d a t a d va odlo m ka ni su
sa mo d:ij e vremens ke ravni ne i d vije . ni j a n ske u j edno m u d e tal ji m a ' još
ned ?v olJno utvrđenom izr a zu , nego da između njih postoj i bitna r a zli ka i
da J~da~ ul a zi u okvir današnj ega s t andarda, a drugi n e, b ilo . bi n e samo
p r~tlv lI ngvi st i čke očigl ednosti nego , b oj im se , i pro tiv zdr a vog r a zuma .
UZIm amo p rvo K ač ića :

" k" a• . Nije va žno . poj avJ j ~je li se koja '~d tih osobina u kakvu hr va tskom n eštok av.-
• 0l~1 Ih nenovo~tokavskom govoru . .: ~:
Usp. ra d IZ op , l , don ekl e i ra d iz op . 23. . _ ~ : ~.
°0 : - : .
 . . . Mar tin G l u m č ev i ć sam o tiđe u Duv no, dovede jedno tu rsko d ite
-i p r odade ga za seda m d ese t g roša, ma da bude um io, bi i za pet s toti na ,
jer b iše si n jednoga bega bogata. Ali za nasmi ja ti se , potribito je kazati
vas doga đa j! O tiđ e Martin u Duvno, ka zuj e se da je prosjak iz careve
zemlje; dolazi k jednomu begu boga tu i moli ga da se dostoji uze ti ga za
svoga d vo rn ika , koju milost lasno imade od bega . S toj i da kle š n j im e n i-
k oli ko vr im ena ištući p r igod u ka ko bi m u štogod od velike fajde odmo. U
to v ri m e od svoga d vo rs tva biše ra zmil ovao sina svoga gospodara, i oti-
ju ći jeda n dan o t i ći u drva s kon jima, m oli begov sin o ca sv oga da gll
pusti po ć i s M arti nom u p la ni n u. Beg, ne mogu ć i i za ć i ditetu iz atora, pusti
m u na vol ju, i ot iđ e s Ma r ti nom u planinu. Ali Ma r tin, v ideći se slobodan
i dal e ko od d vora b egova, n a prti dite na kon ja , dorna ga n a Ma k a rsku i
pr oda de istom u ocu za sed amd es et groša. Ma slano plati posli. Kada M a r -
tin popi i izi de ono sed amdeset groša, op et i đe u tu rsk u zemlju iz nova se
na im a ti. Namira se na Turk e i pita ju ga : -Otkolern si si ro ma še ?« O d go-
va ra i la že da je iz Gla m o ča . P ita ju ga: »Jesi li gladan ?« O d govara n a
prim orsku : »Nisarn od j u če r bokuna ok usio.« K a d T u r ci čuš e ov u r ič ••bo-
k un-, pozn ad oše da je m orsk i čovik i da je u hoda . svezaše ga 'i povedoše
u su ža n jstvo, od k oga za iz bavi ti se bi usilova n da ti pet stotina groša. T o
ti bo kun i naiarn t"
Ta ko Andrija Kači ć-Mio ši ć govori i pi še u svom Razgovoru obj avljeno-
me godi ne 1756, a Vuk Stefanović Karadžić , 62 godi ne posli je, don osi u svo-
jem Srp skom rj e č n i ku 1818. s. v. »otrnica«:
.. . U ot micu se ide s oru žjem k akogođ na vojsku . Ka što o tmiča ri d o-
v rebaj u de voj ku kod stoke, ili k ad pođe na vo d u, pa je u va te i odvedu ; a
ka što uda re na ku ću n oću (kao a jd uci) , pa obij u ku ću i sve žu đevoia čkoga
oca i b ra ću , dok n a đ u đ e vojku i odvedu. Ka što se pob iju đevoja čka b raća
i ro đ a ci s oti ma či ma i bu de m esa dosta : kao št o je u J a d ru (u se lu Klup - .
cim a) 1805te poginuo đ e voj č in bra t i je dan o tmi čar ; i đ evojku op e t n ijesu
mogli o tet i. Za to otmiča ri ne smij u lasn o da uda re na ku ću , đ e znadu da
im a mlogo r oda u đ evoj ke, a osob ito đe je selo složno: zašto i sel ja ci, k a k o
s tanu pu ške puca ti i u č in i se buna , sp op adn e sva ki sv oju pušk u pa trči u
pom oć . S vemu je sel u sramota , ka d se iz sela otme đ evoj k a , a otmičarima
još ve ća; kad se vrate j a l ov i. Kad c tm iča ri dokopa ju đ ev oj ku u r u k e,
on da je već ne će ostaviti, m a ka r svi izg inuli ; a ko li se đ evoj k a stane za -
tezati i ne ć e da id e, o nda je v uku za kose, i de ru štapom k a o vo la u k u-
pusu. O tm i čari ne smiju i ć i s đ evoik om m oma č ko] ku ć i : za što p ođuka š t o
seljaci, s r od om đ evo l a č k irn, za n iim a u poćeru ; nego je od vedu u šumu ,
i tamo je vjenčaju u k a kvoj koli bi (pud a rskoj ili pastir sk o j) , ili ' đe ok o
bukv ića . P op mora vje nčati , ako m u se i ne će : zašto oće da ga bihi. K ad
. . dođ e poćera u sel o, onda ovi . otkud su otm ičari , i zi đu preda n j i li jepim
načinom i gra de m ir. Ako se tako pornir e, dobro ; ako li r od đ evoj a č k i ode
k a di ii n a tu žbu , onda moraju doći i otm i čari s đ evojkom . Kad ugle da ma-
ti đ evoj ku n a rne šćerni, a ona ' se stane bu sa ti ruka m a u pr si. i jauka ti :
»Kuku m ene ; ev o ro ba m oga> Kad se p o čnu su d it i, k ad i ja n a pr ii e pit a
đ evoi ku: Ili ' je sila. il i dra ga vol ia? Ak o reče đ evoj ka . da je sil a . i da on a
ne ce s 'on im m omkom živlieti ni danas ni s iu tra, m ak a r je svu is iekl! n a
k omad e. onda zlo po otmičare : moralu ležati u aosu i p l a ć a ti globu , A1<o
' li đ evo j ka reč e (kao što pona jviš e biva) : - Ni ie sila. veće d raga vo l ja : ja
ć u za n iim Iu goru i II vodu,« on d a otmi ča ri dadu štogođ kadiji, pa se po-
m ir e s d evoj a č k i m r odom, i od ve d u đ e voj ku k u ć i te či ne sv adbu .
Na jvi še se dog od i te ot ima ju đ evoj k e. kad mom a k za p rosi đ evo j ku pa
m lI je n e da du ; a 'ka što 'je i n e prese (kad znadu da je ne će da ti ), n ego

.. Stari pisci hrvat ski, kn i. XXVI I. str. 81. Tekst je ovd ie donesen, n a ra vno. u
današ njoj (ortclgrafi it. jer jezik je p r ve ns tveno ono što se č u j e izgovor e no. o s~1 0
je sve t eh n i čk o p itan je i k onverza ci ja . No .ni je pro ved en a , r a zu m ij e se , n ijed n a Je-
zična izmjena .

399
 u pr a vo otidu i otmu, a moma k je nij e n i vi đeo. Đ e voj ke oti ma j u ponaj-
vi še momč ad, koja ne m a j u r od it elj a , ili a ko i imaj u, a o ni i n e slušaj u ,
n ego se sk iću k ojekuda; a za p ošt ena m omka i od poš tena ' r od a sla bo će
kad otete đ e vojku, n iti će ta kvi m omak otići u otmicu."
I b ez obzir a na 62 godine razlike, i b ez obzira na različi t e . j ezične am-
b ' "e K ač i ć eve i Karadži ćeve, teško j e reći d a je prvi te kst, i u za svu s vo-
. lcI.Jka vicu j ezično bitno uda lj eniji od kakva suvremenog hrvatskog teks ta
JU ~ što J'~ drugi od kakva survemenog srpskoga, osobito e kavs kog teksta .
negkad j e ta ko, onda va lJa
A ' I. IZVU
, ć Ii po tr e b ne za kl JU
i čkce,

KOM ENTA R UZ K ART E

Priložen e če tir i dijalektološke karte t reba da ol a kša ju or ije n ta ci ju u izla ganju .

Kar ta prel!migracionoga r asporeda h rv at skosr pskih n a rj e čja ' k ao i K a r ta h r-
\' utslw sr psk ih d ijal eJmt a J obz irom na d ijale lcatsku osnovicu sta n dar d n oga jezil m
pr ik azane su r a d i jedn osta v nos ti tako da obuhvaćaj u samo te ren četiriju d a na šnji h
socijalističkih r epu b li ka u kojima se govori h r va ts kosr psk i jezik. S ob zirom na po -
sebnu na m je nu d ruge od tih d viju karata, d ijal ekti su na njoj pri kazani osobiti m
n a č inom . Govori trij u 'pos tm ig ra cio n ih n ovo št ok a vskih dijalekata (v. kartu štoka v-
skoz n arječj a) pred o če n i su l' i j e t k i m crtama, ali u obliku reorgani zlranome za
'ovu" prili ku , tj . ka ko bi se poka za o n j ih ov status di jal ekatske osnovice standardnoga
jezika i n jih ov odnos prema suvremenim varijantama hrvatskoj i srpskoj (u zimajući
u srp skoj u ob zir i ekavsku i ijekavsku zonu) . Prema tome, ekavski su n ovoštoka vsk i
govo ri prik azani n or m al no (tj . š u m ad i j s k o - vojvo đ a ns k t d ijalekt), a ijekavski i ik a v-
ski novo štoka vski govori t retirani su tako da su ijekavski govori istočnije boje pri-
ka zani od vojen o (tj. i s t o č ni d io istoč nohercegova čkoga d ijalekta), a ij ekavski govori
za pa d nijega tip a. bez obzi ra na podrije tl o (tj . zapadni govori i s t o č noh e rceg ov a č ko g
d lia lekta, ukl ju ču ju ć i i njegov d ubrovački podd ijalekt) . p r ika zani su zaj edno s ik a v-
ski m govo r ima (za pa dn i b osan sk o -h er c e gova č ki d i ia le k t). s k ojima su i onako n a
mnogim p odru č jim a u bli sk om dod iru (v. k artu štokavskoga n a rj ečj a) " Ne novo što-
kavsk i š tok avski d iia le tk i prikaza ni su norm alno. a p redočeni su g u s t i m cr ta ma .
Di jal ekti n eštoka vsk lh n arj e č j a prika zan i su neizd if eren cir a no s ob zir om na/to da
su o ni za još je dan st upanj da l ie od osnov ice sta n dardnoga jezika. a pred očen i su
t o č k i e a m a . Na karti su sv jesno zanemarene m an je oaze detaširane od glavni ne
dl la lekata koii m a nr ipa da iu,
Kar la štok a vsk og n a rj ečja kao i Ka r ta č aka vsro a nar.i eč ia prika zuiu d anaš n il
raspore d štokavskih i čak avskih di ia lekata. vi še-ma nta kakav se form ir a'! n a kon
m iuracija. Prik a zani su i zovort prek o granica dana šn jih četiriju soci jalis tičkih re-
publika hrva tskosrn sk oza jezič nog nod ru č i a .bcz ob zira da li se radi o nrtrodn im
prod užect ma ko rnpaktnoa teritorl ia ili o n asel i eni č ki m gov crim a . ali n asel j eni č k i go-
vori u u .-l al ieniiim k r a iev im a n isu rn oal t b iti upisa n i iz tehn i čk ih razloga (i''l.k,!vski
i što kavsk i I1ovo ri u a ustrt iskom G rad i šću i n a sus iednim slovački m i madžarskim
terenima. št o'cavskl 1(0" 0 1'; u tall iansko t nokra ii ni Mol ise ).
Osim n aziva za d i ia lekte u no trebli en ih n '! ti m k arta ma u li te ra t u r i se m e nu
naći . i drual : . novoštok a vsk i ik a vsk i. · vrba nskc-neretl ianskt. b os" n sk o-rl"lm" tinsk i
( = z'ln" .-l ni h os a n sko -h erc e gov a čki. il i kra ć e, z'lp',d ni l. arhai č n i šćakavski, nos- v-
~~o- no.-l ravs1<:i (= slavo nsku . i iekavstet š ć a k a vs ki ( = is ' ni'n ohns'lnsk il . n nvoš t n1{" vg'd
11 P1< ~ v <1< i . is1 ni'noherr-el1ov"čkn-kr" H ški ( = i s l nČ n nl, pr "" C!OV'lčkil . stnl'iii H"',~ v<1<i .
7.p l s1{n - l ov ć e n <1<i. 7e lskn-nn vop'lz"rski. ze ts1<n· V:lSO;p v;r1<i (= zelskil . nn vn š·,,1<avs ki
~1< " \'S1< i . '( Oh l h "rs1{ o- vo hmđ 'l n ~k i (= šum adt lsko-vo i vo đw -iskl). st'lr;;; el<-'1vs1<i. neč­
k." - ~"s'lvs1<i . knsovs1(o-vp!ikomoravs1(i ( = kos'lvs1<o-res" vs1<i\. _ Tl 1',,1{'1v<l<-nm <e n a-
' le~lu UO'lt r ph' ja v nitl još ; n azivi gornjomiranski za buzetski i ša tak a v sk i čakavski
~a 1Ul:!ozaoad ni istarski dijalekt. _ _ .. ...__.

t .SS Srp ski rječnik istoIkovan njemačkim i latinskim riječima . Skupio ga i na svi -
e Iz? ao Vu k Stefanović. U Beču 1818' stupac 430- 431 Te kst se donosi bez ikakve
irornrene. , .

;00
Karta predm igrncionog rasporeda hrvatsk ih n arje čja
 1lIIIII11
~~
~&L2
.
~ . ~t .. l;.1\"~ k l

AJ zet s kt <l ijal ekt [z.. ]m·ć l :il S".i P.

!I ] koso\· sk o :rcsa\· sl~i d ijak,: t

Cl sl avonskt llijalekt

D) I s t oč n o b o s a n s kt d ijale k t.

3. Neš e ka \·sl;i s rps koh rv at sk t d ija lek ti :

: o rla N:i d i;:lk J' li Ila Ist e k u, l:n jl:(l\'sl:1 i č:,ka\'ski d iJ3lc ktl na zapadu ,.
4. Nl.'s rrs\;ohr;-at sl:1 dijalekti : .,
~ o·,· (', r i b\'~~~s~e nac tonalue maujtue .

Karta hrvatskosrpskih di jalekata s ob zirom na d ijalekatsku osn ovicu standarnog jezika

 ·~11.1
). .
....
5T()J(Ilv.s/(tJ~

~' /lIl/~.JEČ.J1l I

,.-

K arta što ka vskog narječj a

Karta čakavskog narječja
Dalibor Brozović:

UBER DAS .Ii US T ENLAND VON MAKARSKA ALS EINEM DER l'tllTTELPUNKTE
D ER S P RA CH - UNDDIALEIiTGES CHI CHTLICHEN KONVERG ENZ

Im all gem ein en Mosaik der kroatischen u nd se rbischen Dial ek te wird ei n Gebiet
in s Au ge gef asst. Es ist das G ebiet, das sich umschreiben lie sse , wenn m an die Spitze
des Sextanten gegen d ie Milndung der Neretva drilcken wilrde u nd d ie La nds cha ft
m it ei ne m Ha lb durchm esser von + 100 Km u m schreiben wu rde, I n dem dermassen
gewonnenern Kreis kom men Vertr eter ei ne r Un za hl vo n Dial ek ten zusammen. Sie kom-
m en zwar zusammen, aber in seh r sc hwach polarisier ter Form. Mit a nderen Worten
Hesse sich sa ge n, dass die Munda rt en derselben Dia lek te in a nderen Gebie ten vie l
s ta rk ere Gegensa tze a ufweise n. Einige Teile d ieses Geb ie tes, insbesondere jene am
Norden, so·....ie a uch Teile in un m it telbarer Nachbarschaft des in den Kreis eingef as-
sten Geb ie tes, waren in der Gesc hichte der kroatoserbischen Dial ekt e e twa d ie
gew a ltigs te n Au sgangspunk te der Migra tion sstromungen , von den en in all en Rich t-
u ngeri ver h a ltn isrnassig sch w ach pola r isier te S pra cheigensch af ten ve rbreitet w urden ,
w obei a uf m echan ische, u nor ga n isch e Weise ein e s e k u n d a r e Verstarkung d er
Hornogen ita t der P h ision om ie au f a llgemeinkroatoserbische r Dialek ten eben e zustande
k amo Innerhalb d es K reises , sowi e auch in dessen Nachbar sch aft bef inden sich
Gebi e te mit reger Folkl or esprachtrad iti on . Von di esen Spra chherden ging au ch di e
ne us ch tokawisc he Folklorekoin e aus. Es is t a llge rnei n bekannt, wie stark di ese K oin e
sowohl d ie h eu tige kroatische als a uch d ie heu tige serbische Litera tu rspra che beein-
f1uss t ha t, und w ie entschei de nd ihr Einfluss in der En tw icklung der S tanda rd sprache
der K roaten und d er Ser ben war. Es ist au ch k ein Zu fall, dass inne r ha lb dieses in
den Kreis eing ef ass ten Gebietes Andrija Kačić Mio š i ć geb or en wu rde un d a uch
w ir k te .
Er ist als A hn herr der Dichter a nzusehen, d ie nac h der dial ek ta len Vieifa it d er
kroatischen L itera tur der Ren a issance u nd des Ba rocks u m d ie Mitte des 18. J h
d ie gegen wa rt ige Form der k roa tisc hen Literatursprach e Iur d ie m eis ten Kroa ten
heranbildet en . Dieser Mehrzahl der K roaten h at sich im 19. Jh , im Laufe der Kro-
a tischen Na tion al en Wiedergeburt au ch d ie k a jk a w ische Min or ita t a ngeschlossen .
Es is t kein Zu fa ll, dass Vuk S tefanov ić Karad ži ć , der A hn herr der m odern en se r-
bis ch en Litera turspra che im 19. Jh a us ei ne r S ip pe stam mte, d ie soe be n aus Drobn jaci,
im monten egrini sch - herzegow in isch em Geb ie t a m Rande d ieses Kr eises zugewan -
dert war.

405