VJESTNIK

KR. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKOG

ZEMALJSKOG ARRIVA.
UREDJUJE

D R
IVAN PL. BOJNIČIĆ KNINSKI.

ZAGREB 1902.
TISAK KRALJ. ZEMALJSKE TISKARE.
 Sbirka hrvatskih listina u Mažuranića.
Braća Antun i I v a n M a ž u r a n i ć i bili su, k a k o je poznato, vrstni pozna­
v a o c i stare k n j i g e n a š e , n a r o č i t o v i č n i v e ć o d d j e t i n j s t v a nazirat u pismu gla­
golskom neku d o m a ć u svetinju. S velikim s u se o n i i n t e r e s o m b a v i l i prouča­
vanjem toga pisma i u obće spomenika iz prošlosti hrvatske. P l o d je njihova
truda, k a d i k a d zasebnoga, k a d i k a d zajedničkoga, ne samo izdanje „Vinodol­
s k o g a z a k o n a " , v e ć su obojica, sa svojim t o č n i m poznavanjem staroga jezika,
prijateljem č e s t o p r i p o m a g a l i , k a d s u n a sviet i z l a z i l e p o d tiskom u naših no­
vijih č a s o p i s i h listine, izprave, statuti, koji osvjetljuju donekle barem tamnu
d o b u n a š e prošlosti. T a k o je, mimogredce budi r e č e n o , Ivan M a ž u r a n i ć izradio
m a l e n r i e č n i k , d a p r o t u m a č i k r č k i statut u p r v o m i z d a n j u u „Arkivu".
Uz njih sam i ja navikao knjizi glagoljskoj. Našavši medju spisi u
knjižnici mojega pok. strica A n t u n a sbirku starohrvatskih spomenika, koja mi
j e v e ć o d prije b i l a d o b r o p o z n a t a , poredao sam j u dakle, prouČao i što šta
b i l j e ž i o , n a r o č i t o n a s t o j a o , d a se vlastite p o u k e radi uputim u toli zanimivi
p r a v d e n i p o s t u p a k po „zakonu hrvačkom".
V e l i k d i o t i h l i s t i n a nije n e p o z n a t . Priobćene su one tiskom u Kuku-
ljevićevih „ A c t a c r o a t i c a " , a starije i s a d p o n o v n o u sbirci, priredjenoj brigom
naše Akademije. Neke, dosad ne otisnute, dao sam, po dozvoli strica A n ­
tuna, neumornomu mojemu pokojnomu pobratimu Radi Lopašiću, a on je si­
gurno od njih prepiše sačinio ter će tako i one n a ć i m j e s t a u akademičkoj
publikaciji.
N u bit ć e s v a k a k o m e d j u n j i m i m n o g o s p i s a , k o j i n i s u p o z n a t i . Naročito
v a l j a to o l i s t i n a h , koje su bile u obitelji Mažuranićevoj, a spremljene kod
s t a r c a J o s i p a , k o j i se o d n j i h n i p o d ž i v u g l a v u ne h o ć a š e o d i e l i t i , a o d k o j i h
j a barem kratak s a d r ž a j m o g u ovdje n a z n a č i t i ; a isto t a k o ne ć e b i t i p o z n a t e
n i one izprave, koje mi povjeriše neki rodjaci i z n a n c i i z N o v o g a , ter j i h
ovdje na kraju k a n i m spomenuti uz nešto izcrpiviju n a z n a k u sadržaja.
Ne radi se tu o povjestniČkih spomenicih, zasiecajućih u javni život
naroda i njegovih viših krugova. Z a kulturnoga povjestnika, a po g o t o v o za
p r a v n i k a , n a ć i ć e se i p a k u t i h v r e l i h s v a s i l a z a n i m i v i h podataka.
V e ć sama Činjenica, kako se je kroz vjekove prela u ubogom našem
Primorju n i g d a n e p r e k i n u t a nit p u č k o g a s u d o v a n j a , n a t e m e l j u stare predaje i
pisanoga zakona vinodolskoga, vriedna je, da pobudi našu pažnju. Nema
sumnje, obćine su n a š e i u P r i m o r j u klonule pod pritiskom feudalnih institu­
cija. Gospodski sudac, podknežin, dvornik, kapitan dinaste Frankapana ili
Zrinskoga utiče bitno, od vieka do v i e k a sve to odlučnije, u postupak sud-
14
 196

beni, u izricanje pravoroka, a sam „ m i l o s t i v n i i u z m o ž n i g o s p o d i n " paČe i u

samo stvaranje n o v i h pravnih pravila. Učeni „kancileri" i „pisci općeni", „ n o ­
tari", u n a š a j u k t o m u u p l e m e n s k o h r v a t s k o p r a v o sve to v i š e tudje primjese
iz „ p r a v a cesarskoga i crkvenoga". A l i jedno valja priznati : gospoda ta vla­
daju doista „ m i l o s t i v n o " , obzirno, čuvaju p r e d a j u otaca, k l a n j a j u ć se svetinji
starine, ter ostavljaju znamenit dio sudovanja p u č k i m izabranikom.
N i j e o v d j e mjesto, d a se u d u b i m u sam predmet, obastrt gustom ko­
p r e n o m , k o j u je t e ž k o o k o m p r o n i k n u t i , p o g o t o v o z a stare d u š e v n e oči. Ali
mladjim pravnim historikom o t v a r a se t u p o l j e r a d u , k o j e m o ž e d o n i e t i dobra
p l o d a znanosti, a prave, z a s l u ž e n e slave r a d n i k u .
N i j e p r o s t r a n o tlo, n a k o j e m u se j e s l u ž b e n i h r v a t s k i j e z i k — u pismu
— o d n a j s t a r i j e g a do n a j n o v i j e g a v r e m e n a o d r ž a o u v l a s t i j e z i k a o b ć e n i t o go-
spodujućega, s l u ž b e n o g a . A l i premda su tudji — mrtvi i živi — jezici u mno­
gih krajevih n a š e domovine i z t i s k i v a l i sad više sad manje m a t e r i n j i n a š jezik,
o v a j j e i p a k s v a g d a sve do p o s l j e d n j i h d e c e n i j a X V I I I . , a do p r v i h X I X . v i e k a
služio i višim krugovom uzduž Primorja i po predjelih Posavja i Podravja
kao jezik, dostojan da ozvanja z a g o s p o d s k i m i za zelenim stolom. Najveće
mrtvilo b i l o je z a v l a d a l o z a p r v i h d e s e t a k a g o d i š t a X I X . v i e k a . D u š e v n i mrak
b i o j e n a j g u š ć i n e p o s r e d n o prije z o r e n a š e g a preporoda.
Prije toga razdobja bilo je v a z d a sad obsežnijih sad tiesnijih pokrajina,
sad viših, sad n i ž i h o b l a s t i h , gdje s u se i n a j v a ž n i j i p o s l o v i o b a v l j a l i u našem
jeziku, u oblicih stalnih, predajom posvećenih, svakomu razumljivih. Od Ko­
tora i Dubrovnika do Istre, po župah hrvatskih u sadašnjoj Bosni, Dalma­
ciji i H r v a t s k o j nalazimo mi tragova jednomu službenomu hrvatskomu jeziku
zapadnoga govora, jednomu pravnomu shvaćanju, kraj sve r a z l i k o s t i vladavine,
običaja i mjestnih zakona. Pravni s p o m e n i c i , i z t i h predjela p o t j e č u ć i , š t o nam
jih je sudbina spasila iz v r t l o g a burnih vjekova, svjedoci su nam, da onaj
b l u d i , t k o m i s l i , d a je j e z i k n a š , k a o j e z i k s l u ž b e n i , p r a v n i č k i , j e z i k m l a d , nov.
O n je živio od vjekova ovamo. Kako no u l i e p o j knjizi, tako ni u u p r a v i i
pravu ne možemo, razvijajuć jezik za potrebe uprave i sudstva, graditi na
pustom polju, p a z e ć jedino na govor pučki.
D o b r o b i djelo u č i n i o po n a r o d n i n a p r e d a k , t k o b i i z s v i h n a š i h p r a v n i h
spomenika pocrpao i vještački obradio u obliku rječnika pravno nazivlje i
frazeologiju (t. j . mislim pod tim precizni izražaj pravnih pojmova i činitba
stranaka u poslovih p r e d s u d o m ) u staroj h r v a š t i n i . Naravno, da i m a mnogo
toga, š t o ć e b i t i n e u p o r a b i v o te p o s a m o j n a r a v i s t v a r i zastarjelo i nevaljalo.
Ali kad b i se p r e t r a ž i o s i s t e m a t i č k i m n a č i n o m taj rudnik, izkopalo b i se i d r a ­
gocjene k o v i . Š t o je d o s a d n a tom polju učinjeno, ne m o ž e d a u d o v o l j i po­
trebi, d a se p r a v n i č k i n a š , u p r a v n i i sudbeni sviet lahko d o h v a t n i m načinom
u p u t i u stare o b l i k e n a š e g a s l u ž b e n o g a g o v o r a . N i j e to d o s t a p r o t u m a č i t i gdje-
koju r i e č , k a k o s u to m n o g o z a s l u ž n i n a š i u č e n j a c i d o s a d u č i n i l i u m a l i h rieč-
nicih k nekim statutom. Posao je to obsežniji, kojemu bi se htjelo goleme
spreme, n a r o č i t o p r a v n o - p o v j e s t n i č k e ; posao pače, sva je prilika, prevelik za
osobu jednu, bila ona znanjem makar k a k o o d l i č n a . A l i tako je j a s n a nužda,
d a se t o g a p o s l a v e ć j e d a r e d p r i h v a t i m o , a k o hoćemo, da pravničku upravnu
i sudbenu n a š u terminologiju i stilistiku svestrano pročistimo, i s p r a v o r o k a i
o d l u k a n a š i h skinemo tudjinske nagrde, duhu- hrvatskoga j e z i k a p r o t i v n e : da
 197

sam tvrdo uvjeren, da će na skoro doći doba, kad će se l j u d i , n a to zvani,

d a t i n a taj posao.
Z a h v a l a n sam V a m , gospodine urednice, što mi uvrštujete ove r e d k e u
cienjeni V a š č a s o p i s — a b i t će m i n a j l j e p š a nagrada za trud, što ga uložih
u dosta m u č n o proučanje tih pisama, ako to priobćenje potakne koga vješti­
j e g a , d a se s v i m m a r o m p o s v e t i n a u c i p r a v n i h n a š i h starina.

Hrvatske listine, do sad još, što j a znam, ne otisnute.

A. u izvoru ili starom prepisu.

I. G 1 a g o 1 i c o m .

1. 1501. Belgrad. Pop L o v r e n a c daje n e ć a k u J u r i c i z e m l j u . Na koži.

2. 1503. 1. travnja. Novi. Oporuka arhiprvada i plovana novljanskoga
Petra V i d a k o v i ć a . U prepisu iz X V I I I . vieka — glagolicom i latinicom, ter u
latinskom prevodu.
3. 1535. Belgrad. Pop Blaž K u ć i č i ć prodaje njivu B a r i ć u S p a n i ć u . Na
koži. —
4. 1548. 25. kolovoza. Grize. Oporuka Ivana Mužinića.
5. 1548. (?) Grize. O p o r u k a istoga, ali inaka donekle i po s a d r ž a j u i
pismu.
6. 1555. 18. rujna. Grize. O p o r u k a popa Petra Matačića. Potvrdio svo­
j i m podpisom i pečatom na molbu oporučiteljevu „Miklows Zrynzky" (Si-
getski).
7. 1560. 14. listopada. Bribir. Ivan Dražić kupuje sav posjed Gržana
Matulića. Prepis, ovjerovljen, sačinjen god. 1617.
8. a) 1561. siečanj. Bribir. J u r a j M a v r o v i ć k u p u j e trsje o d I v a n a Mav-
rovića.
8. b) 1566. veljača. Isti, Jurko Mavrović dobiva od „bratje sv. Štipana"
„ D o l a c " , da ga nasadi uz naplatu „šestoga".
8. c) ./570. 14. lipnja. Isti J u r k o k u p u j e o d K u t l i ć a i Pećarića mirišće.
8. d) 1570. Isti J u r k o k u p u j e o d D o r o t i j e , nevjeste p o k o j n o g a Mihovila
Rabanašića, njivicu.
S v e te p o d 8. n a z n a č e n e listine pisane su na j e d n o m listu k o ž e , a pisa
ih pop Ivan Botrić.
9. 1570. 1. studenoga. Bakar. M i h a l j D e š i ć , po z a p o v i e d i k n e z a Štefana
F r a n k a p a n a , Jurja, KriŠtofa i M i k l o u š a gospode Zrinskih, kao kapetan bakarski,
daje J u r k u M a v r o v i ć u list, k o j i m ga oslobadja od kmetske s l u ž b e i čini „ple­
menitim čovikom". N a koži.
10. 1581. 26. studenoga. Belgrad. Pop Ivan Knežić piše za Gržaniće i
Ambroziće nagodbenu izpravu za izravnanje diferencija o nekoj „biri", koju
Gržanići imadu Ambrozićem podavati u Drevenik.
11. 1599. 4. travnja. Bribir. Ivan Š i m a c kupuje njivu od Katice udove
Sudenićeve.
12. 16 Bit će iz Bribira. Nevjestom, rek b i t e ž a č k o m r u k o m p i -
m

sane b i l j e ž k e o r a z p o l o ž b i i m o v i n e k a o i o n e k o m k u p u zemlje. Mihovil Ka-

lafat k u p u j e od Ivana Korpisa.
13. 1605. Griie. O p o r u k a F r a n a M i r o š i ć a . Pisao oporuČitelj „svoju r u k u " .
Svjedoči pop Ivan Spanić. Kopija, istodobno pisao ju Andrij Benković. Za­
b i l j e ž e n o j e : p r i toj k o p i j i b i š e p o p M i k u l a I v a č i ć i Š t i p a n Ivačić.
14. 1613. 13. siečnja, Grize. Pop Barić Franjo nagadja se glede neke
kuće. — P i s a pop Juraj Novković.
15. 1614. 2. veljače. Bribir. M a t i j I v a n u š i ć k u p u j e k u s trsja „ p o d stranu"
od J u r j a ivanušića.
Pisa pod pečat (štampilju) Ivan Botrić, cesarsku oblastju notar općeni
(c. o. n . o ) .
16. 1614. 29. studenoga. Grize. Bartol Barićević i Martin Mavrić poga-
djaju se o n j i v i d a n o j u z a k l a d . Pisa pop Ivan Mužinić.
17. 1615. 10. siečnja. Bribir. Matij Ivanušić kupuje od Ivana Ivanu­
š i ć a trsje p o d s t r a n u . P i s a p o d p e č a t I v a n B o t r i ć , c. o. n . o.
18. 1621. 1. prosinca. Grize. I v a n S k u t i ć daruje p o p u M i k o l i M u ž e v i c u
neke z e m l j e . P i s a pop M a r t i n Martešić.
19. 1621. i. prosinca. Grize. Ivan Gergurić daruje p o p u M i k u l i Mužc-
viću neke zemlje.
P i s a pop M a r t e š i ć . P o d p i s a o za s v j e d o č a n s t v o pop Š t i p a n Franulić.
20. 1626. 13. prosinca. Bribir. Juraj Mavrović kupuje od žene Vieka
T o m i č e v i ć a n e k e zemlje.
Izdaje pismo pod pečat (štampilju) Juraj Brozović, kanciler bribirski.
Na koži.
21. 1681. Bribir. Matij Ivanušić kupuje o d k a š t a l d i j e sv. P e t r a neku
zemlju.
P i s a P o p M a r t i n Z u p a n i ć , c. o. n . o., p r i t i s n u v p e č a t ( š t a m p i l j u ) . U za­
porci veli samo: „staviti za vekšega verovanja svoje i m e i p r i d i v a k " .
22. 1635. Novi. Šimun Krišković kupuje o d J u r j a A n t o n i ć a neke z e m l j e .
Izdaje pismo pop Petar M a r i č i ć , k a n o n i k , notar grada Novoga.
23. 1637. Novi. Šimun Krišković kupuje njivu od Ivana Sokolića.
Izdaje pismo, k a o i gore, pop Maričić.
2 4 . 1652. 2. prosinca. Bribir. M i h o v i l Kalafatić kupuje kus zemlje.
Pisa Matij Ivanušić.
25. 1659. 20. siečnja. Bribir. D i o b a sinova Matije Ivanušića.
2 6 . ./720. 12.^ kolovoza. Senj. Sigismund Jos. Lukančić, vice kapetan
s e n j s k i , izdaje S t j e p a n u Vukeljiću, p l o v a n u sv. J u r a č k o m u , o t v o r e n o pismo na
gospodu b i h a ć k e krajine, da g a puste s l o b o d n o p u t o v a t i p o b o s a n s k i h krajih
u svojem poslu. (Bosančicom.)

II. Latinicom.

27. 1605. 17. studenoga. Nove Čiče. G . Sugnetich (Grgur Šugnetić) piše
Baltazaru Vlahoviću, sudcu zagrebačkomu, za neko zaplienjano sukno i od­
š t e t u ( „ d a p r a v i ne b u d u n a kvaru").
2 8 . 1610. 29. svibnja. Zagreb. L a t i n s k i odpravak „adjudicatoria" i sen-
tencije e k s e k u c i j o n a l n e , izrečene po stolu vicebana Kristofora Mrnjavčića de
 199

Brezovica u parbi kapitala zagrebačkoga proti gradu Zagrebu, k o j i m se pod­

županu L u k i Crnkociju n a l a ž e , da proti gradu provede strogu ovrhu.
N a h r b t i o je L u k a C r n k o c i h r v a t s k u obaviest sudcu, da će d o ć i n a ovrhu
3. j u n a 1610.
2 9 . 1610. 18. lipnja. Trgovišće. Grgur Sugnetić priobćuje prijateljskim
l i s t o m M i h o v i l i ć u (?), d a m u se k ć i K r i s t i n a udaje z a k n e z a B e d e k o v i ć a i po­
zivlje ga u svatove.
30. 1633. Novi. Simun M a k a r u n i ć kupuje od M a r u š e zemlju.
Pisa domin Filip Sokolić, gdina grofa kanciler u N o v o m , po običaju
grada Novoga.
31. 1645. 10. siečnja. Nori. Simun Krišković kupuje zemlju od bratje
Pet . . . vica (?).
P i s a pop F i l i p S o k o l i ć , tada notar novigradski.
K o p i j a p i s a n a po p o p u I v a n u M a r i a š e v i ć u g o d i n e 1657. „tada notaru".
32. 1653. 30. rujna. Bribir. Raspra o medji medju Matijem Ivanušićem
i popom Matijem Mršanićem. Pop Matij podpisa vlastoručno „tvrdi ovo pismo
kako zgora".
3 3 . 1680, 26. prosinca. Bakar. List o zalogu vinograda Grgura Fende-
rića Jurju Brozinoviću. Pisa Aleksander Charina, kanonik.
34. 1691. 21. srpnja. Bribir. Dioba braće Krajnčić.
Potvrdjena vjerodostojnost po p o p u L u k a n u P l o v a n i ć u pred porkulabom
bribirskim Ferencom Kukuljevićem. Pisao kanciler bribirski Ivan Zuvić.
35. 1694. 26. ožujka. Novi. Udova Maruša pok. Martina Kalinovića ku­
puje z e m l j u od Jurja Branka.
Pisa Jurica Kabalin, novljanski kanciler.
36. 1712. 6. kolovoza. Novi (?). Popis nekih misa, koje je ostavila žena
Jurja Zvanovića, „izvadjeno i z t e s t a m e n t a " po M a t i j u J e l i č i ć u , tada kancileru
37. 1719. 4. veljače. Novi. P r a v d a i „ o d l u č a k " sudbeni na t u ž b u Antuna
D o b r i ć a proti braći M a r i č i ć e m sbog smetanja posjeda.
38. 1747. 12. listopada. Začreće. Grof Keglević Petar izdaje p o d svoj
p e č a t gorni list k m e t u Papešu.
39. 1750. 3. studenoga. Novi (,,u cesarskom kaštelu").
P r a v d a i o d l u č a k s u d b e n i n a t u ž b u I v a n a M a r u ž a n i ć a (sic) p r o t i Štipanu
Ježiću radi nekoga zmetanja posjeda.
Pisa kanciler novski A n t u n Mariašević.
40. 1751. (ili 1757.) 8. siečnja. Novi. ( „ u ces. kaštelu").
P r a v d a i nagoda pred s u d o m u preporu Ivana M a r u ž a n i ć a (sic) sa sa­
mostanom novljanskim.
4 1 . 1751. 24. lipnja. Bribir. Izibrani od puka bribirskoga izdaju puno-
moćje zastupnikom svojim, k o j i ć e p o ć i n a l i c e zemlje na M a š e v o . P o d pečat
obćinski.
42. 1752. 14. srpnja. Bribir. Oporuka popa Ivana Mureta, k a n o n i k a bri­
birskoga.
46. 1768. 25. rujna. Bribir. Petar Ž u v i ć , kanciler, po z a p o v i d i porku-
l a b a I v a n a B . de Franceschi, b i l j e ž i n a g o d u o diferenciji medju M a t i j o m Kr-
njačićem, Pavlom Barišićem i Štipanom Krajačićem,
200

44. 1769. 22. listopada. Novi. Udova J o s i p a I v i c a izdaje o b v e z n i c u na

25 d u k a t a , š t o i h j e d o b i l a od „ P a t r o v k l o š t r a b l a ž e n e divice Marije i z p o d N o ­
voga".
Pisa Antun Coric, kanciler i sudac gospodski.
4 5 . 1798. 17. studenoga. Novi. O s i p I v i ć daruje s v o j o j k ć e r i n e k u zemlju.
Pisa Jurica Kabalin.

B. U novijem prepisu.
46. 1461. 4. listopada. Novi. O d l o m a k bilježke, glagolicom pisane, pre­
p i s a n e r u k o m I. M a ž u r a n i ć a . ( V a l j d a iz misala novljanskoga, o blagdanih za-
povidnih).
N a i s t o m a r k u n a l a z e se i p r e p i s i b i l j e ž a k a , o t i s n u t i h u A k a d . h r v . spo­
m e n i c i m a br. 250. i 277. o d g. 1493. i 1499.
47. 1501. 29. listopada. Podhum. M i k u l a J u r i n i ć o d u s t a j e od p r a v d e , koju
j e i m a o s fratri s a m o s t a n a sv. J e l e n e z a n e k e m l i n e u k o č i ć k o m kotaru.
S izvora glagolicom pisana.
48. 1507.—1508. Novi. Bilježka, glagolicom pisana, valjda u misalu No-
vljanskom. Dva su prepisa u mene. Jedan posebni o l o v k o m , rukom A . M a ­
ž u r a n i ć a , a drugi inom rukom, na istom arku zajedno s prepisom bilježaka,
o t i s n u t i h u A k a d . h r v . sporn, br. 128., 250., 277. o d g. 1459., 1493., 1499.
4 9 . 1519. 3. veljače. Draganić. Simun Dienežević, ž u p a n plemenitih Dra-
g a n i ć e v , i z d a j e list o p r o d a j i i p r e d a j i z e m l j i š t a Ilije S l u č i ć a M a t e j u Francetiću.
Prepisao A . M a ž u r a n i ć uz sliedeću bilježku: Copia lista glagolskoga,
koja se č u v a k o d g. F e r d e W i e s n e r a u S a m o b o r u , od koga je Babukić po­
z a j m i o i m e n i dao na pročitanje i prepisanje.
50. 1521. 17. veljače. Crikvenica. Antun Bošnjak potvrdjuje darovanje,
š t o g a je u č i n i o F r a t r o m crikveničkim.
„ M a t k o K n a p i ć , kapelan crikve sv. Martina, apostolsku i cesarsku oblastju
i moćju notar općeni" ovjerovljuje. Isto tako i Grgur Slaviković. Manjka
o k o n č a k . Č i n i se, d a p i s a c nije m o g a o do k r a j a p r o č i t a t i o r i g i n a l , glagolicom
p i s a n . M o r a biti m e d j u s p i s i c r i k v e n i č k o g a samostana.
51. 1523. 3. listopada. Crikvenica. „ F r a t a r T o m a š , vikariš kloštra sv. M i -
kule na Gvozdi, provincijal vizitator fratrov hervackih poli mora i u Istri",
potvrdjuje Ivini Veljačiću S k o k o š i n e k u zemlju.
S izvora glagolicom pisana.
52. 1539. Crikvenica. Fratar Juraj, vikariš i provincijal istoga r e d a , daje
zemlju B e k u , zetu Malkaročićevu.
S izvora glagolicom pisana.
53. 1553. 6. veljače. Novi. List o pravdi opata V i k t o r a Emanuela „od
mostira Novoga" proti L u k i Zavriću ali Kluvariću i Matiji Halačiću za ugra­
bljeni put.
Z a b i l j e ž i o A . M a ž u r a n i ć : Iz s t a r o g a p r e p i s a v j e r n o izvadio.
N a čelu napisao :
Prepis staroga prepisa, izvadjena iz nekoga staroga pisma, pisana gla-
golskimi slovi.
54. 1568. 3. svibnja. Čakov Turan. List podpisan: Georgius Cornes de
 201

Zrinio m p . P i š e ga k n e z u M i h a l u , p o d k n e ž i n u u B a k r u , da ga obaviesti, k a k o
je H r e l j u Sabljića, svojega slugu, oslobodio tlake.
N a čelu zabilježio A . M a ž u r a n i ć :
K o p i j a glagolskoga pisma iz C a k o v a T u r n a .
Prepisao u B a k r u V i n e . Cattalinich „fiscalis capitaneatus Buccarensis"
iz i z v o r a , n a l a z e ć e g a se u F e l i k s a S a b l j i ć a , ter o v j e r o v i o p r e p i s latinskom za­
p o r k o m o d 22. rujna 1843.
55. 1601. 20. listopada. P r e p i s i z v o r a , bez s u m n j e ćirilicom pisana:
2 0 . l i s t o p a d a g o d i n e 7116. ( o d stv. svieta) K u z m a , arhiepiskop korintski
javlja, da je k i r S i m e o n a (Vratanju) rukopoložio.
Izvana je na izvoru zabilježeno :
P a r p r i m a e litterae, S i m e o n e m Vrattanja, primum episcopum Valacho-
r u m concernentis, a C o s m a arehiepiseopo latino idiomate extradatae.
1662. festo S. T h o m a e Eppi. et Mart. Zagrabiae Miakich Chalugeros
p r a e s e n t a v e r a t o r i g i n a l i a ex q u i b u s istae c o p i a e descriptae sunt. (Archi. Epp.
C o r i n t h . literae A . N r o . 5 7 . A c t . C a p . A c t . fasc. 99. N r o . 58.)
56. Izmedju 1617. —1648. Drevenik. Ivan B . Agatić, biskup senjski i
m o d r u š k i ( u š e m a t i z m u senjske biskupije godine 1902. n a z i v l j e se taj biskup
A g a l i ć ) , na generalnoj vizitaciji u Dreveniku predaje p o p u M i h o v i l u Jurčiću
c r k v u s v . Š t i p a n a „ s a s v i m nje p r i s t o j a n j e m i slobodu i pravicu svakojaku".
O v a j list p o t v r d i o 18. p r o s i n c a 1648. b i s k u p A n d r . F r a n c i s c i .
A . M a ž u r a n i ć pribilježio na svojem prepisu:
Prepis iz i z v o r a glagolskimi slovi pisana b e z leta.
57. 1749. 13. listopada. Na Trsatu. O s u d a smrtna, izrečena proti K a t a ­
r i n i F i l i n i ć ,,s O t o k a C r e s k o g a d e r ž a v e m l e t a č k e " s b o g č e d o m o r s t v a . Podpisao
„ A n t o n Rossi Sabbatin", obih zakonov naučitelj, vikar i fiškal".

Hrvatske listine, j u r otisnute, uz naznaku, gdje su priobćene.

A. U izvoru ili starom prepisu.
A k a d . h r v . sporn, br. 33., 8 3 . , 2 4 9 . i 2 5 0 . ( G o d . 1395.—1493.)

B. U novijem prepisu.
P r e p i s a l i neke A . i I. M a ž u r a n i ć , a n e k e i n i , n e p o z n a t i prepisači.
A k a d . h r v . sporn, br. 8., 57., 6 3 . , 64., 65„ 67., 70., 76., 82., 87., 95.,
96., 97., 99., 107., 108., 121, 126., 128., 132., 144., 153., 156., 159.. 161, 170.,
171., 175., 178., 180., 197., 200., 2 2 8 . , 2 3 1 . , 2 3 8 . , 242., 246., 247., 250., 2 7 5 . ,
2 7 7 . K u k . h r v , s p o n i . br. 165., 173., 2 0 8 . , 2 1 3 . , 2 2 3 . i u „ D o d a t k u " : b r . 2 7 . ,
32. i 3 4 . ( g o d . 1309.—1564.).

Pregledajuć i sravnjujuć n a b r z u r u k u neke o d t i h p r e p i s a s o t i s n u t i m

t e k s t o m , o p a z i h , d a i m a dosta, ako i ne v a ž n i h r a z n i c a . Iztaknuo b i h samo,
da je, k o l i k o m o g o h opaziti, spomenik o d god. 1521., K u k ; hrv. spom. broj
2 0 8 . , u p r e p i s u p o d p u n i j i , nego l i j e o t i s n u t . Z a t i m je k o d spom., A k a d . hrv.
s p o m . br. 96. u p r e p i s u n a z n a č e n o g o d i š t e 1440. (a ne 1447.), konačno kod
s p o m . A k a d . h r v . s p o m . br. 238. g o d i š t e 1471. ( a ne 1491.),
202

P o v r h dosad spomenutih listina, b i l j e ž a k a itd., nadjoh u knjižnici pok.

A . i I. M a ž u r a n i ć a štošta, što bi moglo z a n i m a t i k u l t u r n o g a i p r a v n o g a hi­
storika.
Spomenut ć u ovdje :
1. 1288. 1. siečnja. Prepis vinodolskoga zakona.
2. 1588. Požun. O d p r a v a k p r e s u d e ( z a k r a l j a R u d o l f a II.) u n e k o m pre­
poni, razpravljenom u prvoj molbi k o d v a r o š k o g a suda z a g r e b a č k o g a , medju
plem. J a k o b o m W a l Czersky (?), gradjaninom zagrebačkim i Georg. Stojko-
v i ć e m , takodjer gradjaninom. Latinski.
3. 1632. Zagreb. T u ž b a gradjanina z a g r e b a č k o g a Ivana H a n z i ć a proti su-
gradjaninu Mihajlu Judnikoviću sbog dviju uvreda poštenja. S bilježkom o
rješitbi n a h r b ć e n o m . Latinski.
4. 1690.—1697. Bakar ili Senj. E x t r a c t u s m a n u s c r i p t i I l l u s t r . et R m i d o ­
m i n i E p i s c o p i S e g n i e n s i s et M o d r u s s i e n s i s s e u C o r b a v . S e b a s t i a n i Glavinich.
Ovjerovljeni prepis b i l j e ž k e biskupa Glavinića, u kojoj biedi bakarske
svećenike, da su o d a v n a p r i m a l i o d z e m a l j s k e g o s p o d e s l u ž b e ter se p o d z a ­
š t i t u n j i h o v u z a k l a n j a l i , k a d b i b i s k u p i n j i h o v e i z g r e d e htjeli k a z n i t i .
Ovjerovio i p e č a t o m providio Ivan Ježić, Can. Modruss. Parochus Nov.,
l o c o C a n c e l l a r i i E p p a l i s , n a R i e c i 16. k o l o v o z a 1739.
5. 1640.—1710. Prepis zakona trsatskoga s povjestničkim uvodom. Bit
ć e da j e taj u v o d p i s a o ž u p n i k J u s t a K r i z m a n i ć i l i M a t i j Tomašić, sudeć po
navodih R a č k o g a u predgovoru k izdanju trsatskoga zakona (Monum. Pars
I. S t a t u t a et L e g e s , Z a g r e b 1890.).
I z v o r n i k p o t j e č e p o s v o j p r i l i c i i z g o d . 1710. S a d r ž a j e o s i m u v o d a i sta­
tuta j o š i više dodataka.
Taj prepis sačinjen je godine 1860. iz rukopisa, k o j i i m a 27 s t r a n a .
Prepis o b u h v a ć a šest araka i pol.
6. 1609.—1651. P r e p i s „ U r b a r a N o v l j a n s k o g a " . I z d a l a j e taj u r b a r aka­
demija — Radoslav L o p a š i ć — „ U r b a r i a l i n g u a c r o a t i c a s c r i p t a , Z g r . 1894."
7. 1809. „ G o v o r pok. biskupa m o d r u š k o g a i senjskoga Ivana Ježića, k o g a
je d r ž a o n a p o l j u T r i b a l j 1. 1809. p u k u v i n o d o l s k o m u " ( k a d se j e v o j s k a spre­
m a l a n a F r a n c u z e ) . „ K o j o m s g o d o m b i i z p e č e n v o l , te sam pok. biskup prvi
ga o k u s i " . Prepis iz novoga doba.
8. 1809. Copia circularium ad supremos comités et administratores Co-
m i t a t u u m R e g n i H u n g a r i a e . I z d a j u se n a k o n r a t a n a p u t c i o i n s u r e k c i j i .
Istodobni prepis n a tri arka.
9. 1827. E x t r a c t u s r e p r a e s e n t a t i o n i s p e r r e g i u m g u b e r n i u m F l u m i n e n s e die
6. j u n i i 1816. s u b N r o . 1793 e x c e l s o C o n s . R . L . H u n g a r i c o a d i n t i m a t u m die
8. n o v . d i m i s s u m h u m i l i a t e .
I s t o d o b n i p r e p i s -predstavke, u kojoj se razlaže m a t e r i j a l n o stanje Pri­
morja. D v a arka.
10. T a l i j a n s k i p i s a n a r a z p r a v i c a o A r b a n a s i h . — N a v o d e se d o s l o v c e l i ­
stovi P a v l a X I . Filipu vojvodi Burgundskomu i pisma izmienjena izmedju
Skenderbega i A n t u n a kneza Tarantskoga. N e z n a m , tko je pisac.
11. B i l j e ž k a : K o d O g u l i n a n a b r d u K r p e l j u n a d j e n kamen (kada?):
N u m i n i Majestatique Concordiani A u g . F . Genio L o c i
A u r . V a l e r i a n u s S p e c . L e g . X I . C L . Referens g r a t i a m . N . S.
Ne znam, tko j e zabilježio.
 203

12. B i l j e ž k a , p i s a n a r u k o m I v a n a M a ž u r a n i ć a , kad je j o š bio djakom,

dakle oko g. 1830. S p o m i n j e , d a j e u grofa K l o t z a n a r u k o p i s u , n a perga-
meni glagolskim pismom pisanu, Paride Klotz conte d i M a r i a s t e i n , z a b i l j e ­
žio godine 1400., da su „isti quinterni scripti de m a n u p r o p r i a S. Hyero-
nimi Ecclesiae Dei Doctoris itd."
Z a t i m sliedi : U mjestu Poljica na otoku K r k u nahadja se trag j e z i k a , u
k o j e m u o t č e n a š jest sliedeći :
Č a č e n o s t r u k i r l e j e s t i i n cer i t d . S l i e d i i Z d r a v a M a r i a u i s t o m j e z i k u .
D o l a z i z a t i m „ N o t a " , u k o j o j se r a z l a ž e , d a j e to j e d n o s t a v n o v l a š k i jezik,
i da su dakle Poljičani Vlasi.
Podpisana je bilježka rukom inom ovako : Toliko u kratko kazivam i
s v i d o c i m , da jest tako k a k o zgora, j a pop Ivan Ferretich.
13. 1848. Izvorni tiskani proglas, što su ga Talijani dielili medju hr­
vatske vojnike u Italiji, b u n e ć j i h , da će T u r c i udariti na H r v a t s k u , nek se
vrate k u ć i . P r o g l a s p o č i m a : H e r v a t i b r a c h i o . T u r ç i n o c h i e d a n a v a l i n a vascu
Krajinu itd. Jezik vrlo zanimiv, čisto hrvatski. M o r a o je pisati koji H r v a t iz
Dalmacije. P o u z v i š e n o m slogu mogao b i biti sastaviteljem Tommaseo.

Nadjoh zatim medju spisi Antuna Mažuranića njegovom rukom pisan

kratak sadržaj listina, koje su, s u d e ć po pribilježenih oznakah, pohranjene u
n e k o m a r k i v u . K o j e m ?' S v a k a k o će neke o d tih b i l j e ž a k a dobro p o s l u ž i t i iz-
t r a ž i v a o c e m hrvatske povjesti.
Poredao sam bilježke redom k r o n o l o g i č k i m ; inače pišem doslovce onako,
k a k o je p o k o j n i stric pobilježio:
1. F r a n g e p a n Stephan, a d o p t â t N i c o l a u m Z r i n y i n fratrem suum condi-
v i s i o n a l e m et v i c i s s i m . 1544.
P r o t . N r o . 28. Pag. 101. —
2. V i n o d o l C a s t r u m i n C . Z . ( c o m i t a t u Zagrabiensi), ab hujus impetra-
tione inhibet Joannes F a r k a s s i c h L a d i s l a u m Kerecheny. 1549.
Prot, sub N r o . 28. P a g . 219. —
3. F r a n g e p a n i F r a n c i s c i fassio q u a m e d i a n t e u n i v e r s a b o n a s u a Georgio
C h r i s t o p h o r o et N i c o l a o Z r i n i o m o r t i s c a u s a p e r p e t u o i n s c r i b i t . 1569.
P r o t . N r o . 2. P a g . 2 3 7 . —
4. L e d e n i c z e , C a s t r u m i n C o t t u Z a g r a b i e n s i , ab h u j u s c o l l a t i o n e inhibet
Franciscus Blagay Maximilianum I L 1573.
P r o t . N r o . 3. P a g . 96. —
5. N o v i g r a d C a s t r u m i n p a r t i b u s maritimis existens: ab h u j u s abaliena-
tione S t e p h a n u m O z a l s k y , ab e m p t i o n e vero G e o r g i u m et Nicolaum a Zrinio
i n h i b e n t N i c o l a u s et C a s p a r F r a n g e p a n . 1575.
V i d e prot. N r o . 3. P a g . 2 3 9 . —
6. D r e v e n i k C a s t r u m i n P t i b u s M a r i t i m i s e x i s t e n s ; ab h u j u s abalienatione
Stephanum O z a l s k i , ab e m p t i o n e vero Georgium et Nicolaum a Zrinio inhi­
bent N i c o l a u s et C a s p a r F r a n g e p a n . 1575.
V i d e P r o t . s u b . N o . 3. P a g i n a 2 3 8 . —

*) Opazka urednika; U arkivu kaptola zagrebačkoga kao locus credibilis.

204

7. F r a n g e p a n N i c o l a u s et C a s p a r i n h i b e n t S t e p h a n u m O z a l s k y ab inone-
ratione, G e o r g i u m et N i c o l a u m a Zrinio ab emptione Castrorum Novigrad,
Grobnik, Tersacz, Bakar, Hrelin, Drevenik, Krisan (sic) at B r i b i r , i n partibus
m a r i t i m i s e x i s t e n t i u m . Item O z a l , R i b n i k , D u b o v a c z , N o v i g r a d , Z v e c h a y , S z k r a d ,
et L i p p a i n Z a g r a b i e n s i n e c n o n M o d r u s s a , V i t h u m , O g u l i n , K l i u c h , Tounska
P e c h et L u k o v d o l i n T i n i n i e n s i , ac L e d e n i c z e i n j a m fato Z a g r a b i e n s i Cottibus
existen. habit. 1575.
V i d e P r o t . N o . 3., P a g . 2 3 8 . —
8. L e d e n i c z e et M o d r u s s a e (haec i n c o m i t a t u T i n i n i e n s i ) c a s t r o r u m abalie-
n a t i o n i per S t h e p a n u m O z a l s k y Georgio et Nicolao a Z r i n i o factae contradi-
cunt N i c o l a u s et C a s p a r F r a n g e p a n . 1575.
V i d e P r o t . N r . 3. P a g . 2 3 8 . — O g u l i n i n c o m i t a t u T i n i n i e n s i item.
9. L e d e n i c z e castri i n t u i t u restitutorio — executionales, pro parte Ste-
phani Frangepan de a n n o /575.
F . 70. fasc. 4.
10. Z r i n y G e o r g , et N i c o l . i n t r o d u e u n t u r erga m a n d a t u m Banale in totale
Castrum L e d e n i c z a . 1578.
11. G r o b n i k castri et s u o r u m a p p e r t i n e n t i u m i n t u i t u i n t r o d u e t o r i o statuto-
riae p r o p a r t e G e o r g i i et N i c o l a i Z r i n y de a n n o 1571.
12. G r i s a n Bonor. intuitu introduetorio — statutoriae p r o G e o r g i o et
N i c o l a o Z r i n y , u t et G r o b n i k .
13. H r e l i n B o n o r . — c o n t r a d i c t i o n o m i n e G e o r g i i Frangepan contra N i -
colaum Zrini interposita.
F . 4 2 . F a s c . 3.
14. Z r i n y G e o r g , et N i c o l a u s i n t r o d u e u n t u r et statuuntur in dominium
Castrorum Ozal, Dubovacz, Ribnik, Zkrad, Zlun, Vitim, Ogulin, Modrussae,
G r o b n i k , H r e l i n , G r i s a n , D r e v e n i k , B r i b i r et L e d e n i c z e ; C a s t e l l o r u m i t e m M l a c h a ,
G r e d a , K l u c h , T o u n s k a p e c h , J e s z e n i c z a et P l a z y , nec n o n p o s s e s s i o n u m Brod-
Moravicze, Podstenje, O z i o n i c a et G e r o v o . 1581.
Prot. N o . 29. P a g . 65.
15. G r o b n i k B o n o r . i n t u . evocat G e o r g F r a n g e p a n Georgium Zriny. 1591.
P r o t . N o . 3. fasc. 1.
16. M o d r u s s a e a r c i s bona in C . Z . e x i s t e n t i a ; peractae p r o parte N i e .
Frangepan statutioni contradicunt N i c o l a u s et G e o r g i u s a Z r i n i o . 1609.
P r o t . N o . 8. P a g . 172.
17. F r a n g e p a n N i c o l . et W o l f g a n g u s i n h i b e n t S t e p h a n u m et S i g i s m u n d u m
E r d ö d y ab i m p e t r a t i o n e Castri Samobor, p r o u t et N i c o l . et P e t r u m Zriny ab
impetratione Castrorum Ozal, Dubovacz, Ribnik, Zlun, Vithun, Ogulin, M o -
drussae et Z k r a d ; C a s t e l l o r u m i t e m M l a c h a , G r e d a , K l u c h , T o u n s k a P e c h , Je-
szenicza et Plasi, nec non possessionum B r o d ac Castror. B a k a r , G r o b n i k ,
H r e l i n , G r i s a n , D r e v e n i k et B r i b i r i n d i s t r i c t u V i n o d o l et regno D a l m a t i a e exi-
stent, habit 1630.
Prot. N o . 23. Pag. 801.
18. G r o b n i k C a s t r . i n P a r t . Maritimis ; ab hujus impetratione inhibent
N i c o l a u s et W o l f g a n g u s F r a n g e p a n i Nicolaum Zrini. 1635.
Prot. sub. 27. P a g . 730.
 205

19. V i n o d o l districtus i n t u i t u c o n t r a d i c t i o n o m i n e G e o r g i i F r a n g e p a n c o n t r a
N i c o l a u m Z r i n y interposita. 1656.
F . 4 2 . fasc. 3.
2 0 . O z a l B o n a ; c o n f i s c a t i o n ! p r o p a r t e C a m e r a e H u n g a r i c a e factae, con-
tradicit N i c o l a u s E r d ö d y . 1670.
C . 69. fasc. 4.
21. Regn. Croatiae; Transsumptum certarum literarum Leopoldi Impe-
ratoris de a n n o 1692.
P r o t . N o . 12. P a g . 177.
22. O z a l B o n a ; i n d o m i n i u m h o r u m introducitur C a m e r a inferioris A u -
striae t i t u l o Donationalium L e o p o l d i Regis Consensualium. 1692.
2 3 . M e r z l y a k M a t h i a s fatetur se percepisse certam s u m m a m pecuniarum
a haeredibus Chikulianis. 1698.
24. Segniensis Eppus praetensum contractum intuitu denominationis
Archi-Diaconi Modrussiensis cassât. /700.
25. Grobnik Castri appertinentiarum involutioni contradicit Theodorus
Bathyan. /772.
P r o t h . sub. N o . 29. P a g . 85.

B o r a v e ć u N o v o m godine 1879., p r e g l e d a v a o s a m spise, k o j i s u o d sta­

rine bili pohranjeni u o b i t e l j i M a ž u r a n i ć e v o j , a n a l a z i l i se tada, k a k o j u r gore
s p o m e n u h , k o d najstarijega č l a n a te o b i t e l j i J o s i p a . Starac j i h je č u v a o veli­
k o m p o m n j o m i nije se o d n j i h htio r a s t a t i . A l i k a d se j e p r e s e l i o u B o s n u ,
k sinu svojemu, gdje j e u d o b i o d d a l e k o p r e k o 90 godina i preminuo, ne­
stali s u t i s p i s i , ter j i m j e s a d j e d i n i t r a g s l i e d e ć a k r a t k a s a d r ž i n a , k a k o j u j a
tada, p r o č i t a v š i j i h , n a b r z u r u k u z a b i l j e ž i l i .
1. 1598. 3. veljače. Novi. Sudac M a t k o M a ž u r a n i ć kupuje neku zemlju
od F r a n a Sokolića. (Glag.)
2. 1603. 15. kolovoza. Novi. K n e z Ivan M a ž u r a n i ć kupuje neku zemlju
na Goricah od Simuna Malčinića. (Glag.).
3. 1610. 12. rujna. Novi. Antun i Martin Mažuranići, b r a ć a , diele se u
kucah vi g r a d u i u p o s j e d u . ( G l a g . )
4. 1633. Novi. Simun Makarunić kupuje zemlju od Maruše Busijine.
(Glag.)
Sve sliedeće listine pisane su l a t i n i c o m :
5. 1680. 7. studenoga. Novi. Matij i Ivan Mažuranići tuže pred sudom
novljanskim Matiju Vlašića, j e r je s k u p a s p o p o m J u r j e m gradeć kuću, pri­
slonio istu u z M a ž u r a n i ć e v u i pokvario i m striehu.
6. 1691, 26. studenoga. Novi. Knez A n t u n Zanić kupuje od Jurja Se-
balja mirišče u Novom.
7. 1683. 29. rujna. Novi. Ivan M a ž u r a n i ć kupuje od Matije Sokolića
k o m a d k u ć e u z uvjet, d a M a k a r u n i ć u ostaje s l o b o d a n p r o l a z k r o z k o n o b u .
8. 1691. 4. ožujka. Novi. Ivan J a n k o v i ć (iliti M a ž u r a n i ć ) kupuje Braju
na selu od Jurja M a ž a r u n i ć a starijega.
9. 1694. 6. siečnja. Novi. I v a n I v i ć s u d a c b i l j e ž i , k a k o se n a g o d i š e Ivan
Janković Mažuranić i A n t u n Stipanov i Frankov Sokolići za neku štetu u
blagu, što su j u M a ž u r a n i ć u počinila potonja dvojica.
206

10. 1695. 22. svibnja. Novi. Darovni list, k o j i m A n t u n Sokolić daruje

Ivanu M a ž u r a n i ć u - J a n k o v i ć u vrt. S p o m i n j e se p o k o j n i knez Janko Mažuranić,
kao djed Ivanov.
11. 1696. 12. listopada. Novi. Novljanski sud bilježi u pravdi nastaloj
m e d j u I v a n o m k n e z o m de Péris proti I v a n u M a ž u r a n i ć u nagodbu, sklopljenu
pred p r a v d o m N o v l j a n s k o m medju parbenim strankama. Vidi se, da je Ivan
k n e z D e P é r i s bio zet M a t i j a M a ž u r a n i ć a , pok. b r a t a I v a n o v a . V i d i dolje niže,
medju l i s t i n a m i , š t o s a m j i h j a s a b r a o , p o d tek. br. 20.
12. 1711. 26. travnja. Novi. Ivan J a n k o v i ć Mažuranić kupio poludinak
od M i k u l e Sokolića-Vlašića.
13. 1716. 30. rujna. Novi, Braća Antun i Ivan M a ž u r a n i ć kupuju polu­
dinak na Jadrih od L u k e Šiškulića.
14. 1748. 15. prosinca. Novi. Udova U r s u l a pok. Danka Mažuranića ku­
puje o d J u r j a R a d e t i ć a z e m l j u na Goricah.
15. 1750. 3. listopada. Novi. Pravda Novljanska i z l a z i n a lice mjesta i
izriče p r e s u d u u s l i e d t u ž b e Ivana M a r u ž a n i ć a (sic) proti Štipanu Ivicu,
koji je s a m o s e g o m p o č i n i o smetanje p o s j e d a n a „velom Orihi".
16. 1757. 8. siečnja. Novi. O d l u č a k pravde novljanske u preporu Mažu­
ranića s kloštrom Novljanskim s b o g č e t i r i h r a s t a , koje m u posjekoše fratri.
17. 1765. 6. svibnja. Novi. D o b r o v o l j n a pogodba medju F r a n k o m Janko-
vićem iliti M a ž u r a n i ć e m i Ivom pl. Vukasovićem glede v o d e , k o j a je kvara
činila u kući Mažuranićevoj.
18. 1772. 26. lipnja. Novi. Udova Franica Mažuranić i Franko Mažu­
r a n i ć nagadjaju se o d i o b i s u v l a s t n i č t v a . M e d j u svjedoci ima Petar M a ž u r a n i ć .
19. 1780. 11. studenoga. Novi. Diobni list braće Mažuranića: Matije,
Danka, Antuna i Franka — sinova Franka Mažuranića.
2 0 . 1788. 27. studenoga. Novi. Račun medju braćom Mažuranići-Janko-
vići, s i n o v i Frankovimi.
N o v i j i h s p i s a ne pobilježili.

Dobio sam n a p o k o n prije v i š e godina od r o d j a k a i z n a n a c a iz Novoga

više s t a r i h l i s t i n a , d a j i h p r o č i t a m . Te su listine sada kod mene pohranjene,
a j a sam od glagolskih s a č i n i o i p r e p i š e . S a d r ž a j j i m je u k r a t k o sliedeći :
1. 1585. 9. studenoga. Novi. Z a b i l j e ž e n a j e g o d i n a 1586., a l i k a o indik-
cija 13., š t o b i o d g o v a r a l o g o d i n i 1585. Bilježnička izprava, i z d a n a po Jurju
M a l č i n u o kupo-prodaji zemlje. K u p a c je Juraj S o k o l i ć , a prodaje Jelena M u -
žarinka. „ V a vrime knezov trzaških Jurja, MiklouŠa i Krištofa m . k. s. (mo-
druških, krčkih, senjskih)". Svjedok dobri muž Martin Mažuranić. (Glag.)
2. 1586. 29. listopada. Novu Bilježnička izprava, i z d a n a po i s t o m notaru
Jurju Malčinu. Juraj Sokolić kupuje mirišće od istoimenoga Jurja Sokolića.
K a ž e , da je grad N o v i „ z m o ž n o g a k n e z a G a š p a r a T r ž a š k o g a " ; zaveo u posjed
na p r v o m k a n t u svedok zamerni, sudac pravdeni Petar M a ž u r a n i ć . (Glag.)
3. 1591. 24. siečnja. Novi ili Ledenice? Braća sv. Š t i p a n a daju pustoš
sv. Š t i p a n a n a B r z e t u Jurju Sokoliću u nasliedni zakup. Pisa pop Mikula
Brčić, a biše pri tom dobri ljudi pop Jakov Mahošić, plovan ledenički, voj­
voda Rajen, Matij Jelačić itd. (Glag.)
 207

4. 1591. 9. lipnja. Novi. „ V g r a d u k i est naše milostivne i zmožne go­

s p o d e k. s. m . k n e z i t r ž a č k i h , k n e z a J u r j a , k n e z a M i k l o u š a i k n e z a Karštofora
i v a ime m . k a p i t a n a k n e z a L o v r e n c a S i m e n i ć a " , J u r a j M a l č i n , „ n o t a r c e s a r s k u
oblastju" (kao gore) č i n i o č i t i i v e r o v a n i „ i š t r u m e n t " , k a k o k u p i J u r a j Sokolić
pol vrta od Duminiga, stanujućega u Riki. Duminigu bilo je prezime P r e m u ž i ć ,
v i d i br. 6. (Glag.)
5. 1592. 5. prosinca. Novi. „Ki grad est naše m. gde. Frankapanov,
kneza Jurja, kneza Miklouša, kneza Bolfana, knezov Tržačkih". Kapitän Lo-
vrenac S i m e n i ć . Juraj Malčin, kao gore, izdaje b i l j e ž n i č k u izpravu, „ k a k o k u p i
Juraj S o k o l i ć od svoga strica Jurja S o k o l i ć a zemlju Gaćice". (Glag.)
6. 1595. Novi. Juraj S o k o l i ć kupuje k u ć u od D u m e n i g a P r e m u ž i ć a z R i k i
z a 27 d u k a t „ p o z a k o n u g r a d a N o v o g a i po zakonu vinodolskom". Pisa po
prošnji stranaka A n t o n Z u p a n i ć iz B r i b i r a (kapelan ondje). (Glag.)
7. 1601. Novi. „ V a vrime plemenite gospode F r a n k a p a n i g d n a Jurja, g.
M i k l a v u š a i gospodina Bolfa gospode t r ž a č k i h " . Porkulab novljanski knez Lovrc
Simenić. Matij Sokolić sin Jurjev kupuje od tasta s v o j e g a k u s z e m l j e puste
„V b r d i h " .Pisa A n t u n Ž u p a n i ć iz Bribira. (Glag.)
8. 1602. 6. veljače. Ledinice. Juraj M a l č i n , kao notar ces. o b l a s t j u , iz­
daje p i s m o , ,,u g r a d u L e d i n i c a h , ki grad e hercegove svitlosti i herc. s v i t i ,
k a p e t a n a u L e d i n i c a h v a to vrime p l . čl. k n e z a I v a n a M i k u l a n i ć a " n a prošnju
s t r a n a k a , k a k o b r a ć a sv. Š t i p a n a , „ča je poštovani puk Ledinički", dadošc
Jurju Sokoliću zemlju Zlatno u z a k u p , da j i m daju š e s t o . (Glag.)
9. 1603. 3. ožujka. Novi. „Mi Miklous Frangepan, Groff vikovichni od
T h c r s a t z i t d . " , daje p o p u J u r j u Malčiniću kapelu sv. Magdalene u Povilih,
d o te d o b e , dokle bude k i r e d o v n i k od obitelji T o l j a n a , kojoj ta k a p e l a pri­
stoji. D v i e kopije latinicom. B i t će da je i izvor latinicom pisan, kako se da
zaključiti prema listini istoga grofa M i k l o u š a F r a n g e p a n a od god. 1606. (Vidi
tek. br. s l i e d e ć i ) .
10. 1606. 11. travnja. Novi. Isti M i k l a u š F r a n k a p a n i z d a j e list p o d svoj
pecat i s p o d p i s o m vlastoručnim „Nicolaus Frangepan Cornes a Thersatz",
k o j i m „ č i n i Matiju" T o l j a n a k n a p o m n a mesto njegova tasta Franka Sokolića
i oslobadja od kmetske službe radi službe i vernosti njegova oca Jurja To­
ljana, k u je skazal p o d zastavum njih Svetlosti i n a š u m p o d G r a d i š k u m v ratu
Principovem". Pisao latinicom kajkavac. I m a m i stari prepis, k o l a c i o n i r a n i
ovjerovljen p o d p i s o m i p e č a t o m F r a n a I v a n a K u k u l j e v i ć a de B a s s a n y et Sacci
sudca zagrebačke županije.
11. 1610. 10. travnja. Novi. Z a „ M i k l a u š a F r a n k a p a n a ( u z m o ž n o g a i z ve-
ličenoga gdina k r č k o g a , senskoga, m o d r u š k o g a i pročaja) i nih svitlosti go­
spodina kapitana u N o v o m , v krsti č a s t n o g a popa Jurja Malčića, a za satničie
sudca Matije D o b r i ć a " , kupuje Matij Sokolić njivu „v Gaćicah od Kate Poladine
po z a k o n u v i n o d o l s k o m " . Pisa pop Štipan Kobasić. (Glag.)
12. 1614.. 10. prosinca. Novi. Za Miklauša, gdna tržačkoga, za kapi-
tanstva popa J a k o v a Z v a n o v i ć a , d i o b n i list b r a ć e Sokolića, sinova Jurja So­
kolića, Matija i Antuna.
Medju svidoci knez Jerolim Cehović i knez A n t u n Sokolić. T k o pisa ?
(Glagol.)
13. 1645. 12. siečnja. Miklauš Frankapan groff od Terscza (tako glasi
208

p o d p i s ) i z d a j e p i s m o , k o j i m predaje trsje popa Vieka Štipčića Ivanu Perelo-

viću za naplatu duga, o k o j e m je sentencija u Senju izrečana. Frankapan tu
ovrhu provadja „ k a k o zemaljski gospodin od ovoga grada".
P i s a n o j e p o d p e č a t , z a b i l j e ž e n o j e bo n a istoj l a t i n i c o m pisanoj kopiji
istodobnoj i l i nešto kasnijega d o b a mesto p e č a t a .
Bit će da je i izvornik bio latinicom pisan.
14. 1645. 8. listopada. Novi. „U vrime presvitloga i visoko dobro ro-
j e n o g a g o s p o d i n a g. M i k l a u š a F r a n k o p a n a g r o f a T e r ž a š k o g a . " V l a d a j u ć i u N o ­
vom „Njih gospodstva oficijal Ivan Specht" — preuzimlje i prekupljuje pop
Filip Sokolić od nasljednika pok. popa Grgura Sokolića, medju k o j i m a je i
n e k i G r u b i š a S o k o l i ć , trsje, k o j e j e b i l o u z a l o g u S e n j a n i n a k n e z a T o m e Stri-
z o j e v i ć a z a 33 dukata. T r s j e je v r i e d n o b i l o 58 d u k a t a d o b r e m u n i d e , svaki
dukat po šest libar.
Učinjeno bi to pred svim pukom novogradskim, a po z a k o n u novo-
gradskom. Pisa Ivan Mariašević, u to v r i m e notar novogradski. Latinicom
p i s a n o , k a o i sve s l i e d e ć e l i s t i n e .
15. 1646. 11. listopada. Novi. „U vrime Miklouša Frankopana (kao
gore), a z a o f i c i j a l a u N o v o m k n e z a Stefana Bankovića. Po zakonu vinodol­
s k o m " kupuje pop F i l i p Sokolić vinograd od kneza Ivana Pezeljevića. Pisa
Ivan M a r i a š e v i ć , „ n o t a r očiti grada N o v o g a " .
16. 1653. 25. rujna. Novi. „ C o p i a " sudbene razprave u preporu Lukana
P o t o Č n j a k a proti Ivanu C e h o v i ć u sbog nekoga zida. P i s a pop Ivan M a r i a š e v i ć ,
n o t a r p r o t e m p o r e . Z a n i m i v spis, j e r n a z n a č u j e , k a k o je „ p r a v d a sidila u k a ­
štelu grada N o v o g a , o d t r i h g r a d i " . N a čelu j e i m e n o v a n k a p i t a n novogradski
knez Matij Mlinarić. N a kraju je pako zabilježeno „potvrdil je ovu sentenciju
L u k a n P o t o č n j a k , a I v a n C e h o v i ć g o v o r i d a se h o ć e p r o m i s l i t i " .
17. 1656. 2. siečnja. Novi. Prepis ovjerovljen god. 1726. 19. s t u d e n o g a
po J e r o l i m u C r n i c u , k a n c e l a r u b i s k u p a s e n j s k o - m o d r u š k o g a , a z a t i m 7. p r o s i n c a
1831. po S t a n i s l a v u K a t n i ć u , isto tako kancelaru biskupovu. Oporuka popa
Filipa Sokolića. Izvor pisao je p o p I v a n M a r i a š e v i ć . Z a č u d o je, da je u t o m
ovjerovljenom prepisu n a z n a č e n a g o d i n a 1686. M o r a b i t i 1656., jer je pisano
p r v o leto p a p s t v a pape A l e k s a n d r a sedmoga, a ,,va vrime uzmožne gospode
naše Frankopanov Jurja i Ferenca".
18. 1658. 28. rujna. Novi. S t a r i prepis z a d u ž n i c e A n t o n a M a ž u r a n i ć a i
b r a t a m u M a t i j e o z a j m u o d 101 d u k a t a , što ih pozajmiše od Lučke Sokolić,
a dadoŠe u zalog „Dolac". Zanimiv primjer točne, v r l o teretne antihretične
pogodbe iz onoga doba.
19. 1689. 3. kolovoza. Novi. P r a v d a na l i c u zemlje „ n a v o d i c i " , n a tužbu
Jurja Stanica proti Jurju Sokoliću, da mu nepripada s l u ž n o s t puta preko nje­
g o v e zemlje. N a k o n „deliberacije" odluči pravda, d a i m a p r a v d u platit ( i z g u ­
b i v š i p a r n i c u ) J u r a j S t a n i ć , i to l i b a r š e s t i s o l d i n i 12. Pisa Stephan Stipanić,
kanciler gospodina kneza. A l i biti će istodobni neovjerovljeni prepis nespret­
nom rukom.
2 0 . 1696. 30. studenoga. Novi. „Po dopušćenju plem. gdna kapitana na­
šega novogradskoga I v a n a F r a n c i s k a H i a c i n t h a de P e r i " : d e l n i list b r a ć e So­
kolića, sinova Antuna Sokolića. Ovaj kapitan i l i istoimeni koji član njegove
 209

obitelji b i o je zet M a t i j a M a ž u r a n i ć a . V i d i g o r e m e d j u l i s t i n a m i Mažuranićeve

obitelji br. 11. I z v o r n i k , pisa ga Jurica K a b a l i n , kanciler novogradski.
2 1 . P r e p i s i s t o g a lista, sačinjen nešto kašnje po p o p u M a t i j u Jeličiću,
po s m r t i p a k Jurja Kabalina.
22. 1695. 21. travnja. Novi. Oporuka Jerolima Cehovića. Spominje se
medju m e j a š i neke zemlje L o v r c n a c Maruž.anić (sic).
Pisa Jurica Kabalin, toga vrimena prisežni kanciler novogradski.
2 3 . 1696. 22. prosinca. Novi. Oporuka Tome Sokolića.
P i s a isti J u r i c a Kabalin.
24. 1706. 16. prosinca. Novi. Pravda, razprava i osuda pred sudom no-
vljanskim (na mesto k a p i t a n a Karla Antona Bencona sudio je sudac Anton
K a b a l i n s ostalimi sudci) izmedju Lovrenca Toljana u ime punice Franciškine
S o k o l i ć suprot njezinu diveru Jurju Sokoliću.' Sudjeno na prisegu, koju da „ p o ­
loži J u r a j Z m a j p r v i p e t a k po t r i h k r a l i h , a i m a g a rotit s a t n i k o d leta".
N a mesto kancilera, „ n e b u d u ć i ga u b i l j u " , pisa pop Andrij ...(?)
7. o ž u j k a 17012. (sic) s v j e d o č i n a istom listu pop Ivan Piškulić, da su
se s t r a n k e n a g o d i l e .
2 5 . 1712. 12. prosinca. Novi. Pravda na tužbu Lovrenca Toljana proti
Matiju Stanicu s b o g s m e t a n j a p o s j e d a s o d l u č k o m cesarske p r a v d e . Pisa pop
M a t i j J e l i č i ć . S u d j e n je tuženik, d a p l a t i l i b a r 6, a kancileru 12 s o l d i n i h , za
u z r o k „ d a je razkopal , s a m o s e g o m ' r u p u i rozge b i l postavu u p o t o k " —
( r a d i l o se j e o p o t o k u ) .
2 6 . 1713. 21. siečnja. Novi. Pravda, razprava i o d l u č a k pred sudom no-
vljanskim na t u ž b u Lovre Toljana proti J u r j u P i š k u l i ć u . Sudio mjesto Ben­
cona, kapitana, sudac gospodski A n t o n K a b a l i n s ostalimi sudci.
Pisa „ M a t i j J e l i č i ć , k a n c i l e r n o v o g r a d s k i p o o r d i n u cesarske p r a v d e " .
2 7 . 1713. 9. srpnja. Novi. K n e z L o v r a Toljan, zastavnik novogradski, ku­
puje z e m l j u od udove Katice pokojnoga Jurja Sokolića.
„Pisa Anton M a r i a š e v i ć , očiti kanciler grada Novoga oblastjom svitle
komore gradačke učinjen."
2 8 . 1726, 7. ožujka. Novi. Delni list braće Toljan, sinova pok. Jurja
Toljana. Ivan Coric, kanciler, izdaje taj list. N a istom listu ovjerovljuje 30.
s t u d e n o g a 1743. k a n c i l e r A n t u n M a r i a š e v i ć , d a se s l a ž e s o r i g i n a l o m . Ima pe­
cat na p i s m u , valjda Mariaševićev. List je donekle krnj.
29. / 7 2 7 . 16. srpnja. Novi. K n e z L o v r a Toljan, zastavnik, kupuje falat
zemlje u p o l j u velom za 12 d u k a t od M a r g a r i t e u d o v e p o k . K . P e t r a M a r i a -
ševića. — Kod predaje bi dan za svistitelja (sic! O b i č n o se piše „svistelj")
s u d a c g. I v a n Kabalin.
Anton M a r i a š e v i ć , k a n c i l e r , izdaje taj list.
30. 1734. 19. rujna. Senj. Izvorni d e k r e t , p o d p i s a n po b i s k u p u s e n j s k o m
Benconu, k o j i m se s v e ć e n i k u J u r j u T o l j a n u daje d o z v o l a , da misi latinskim
jezikom. Pečat biskupski.
3 1 . 1739. 11. svibnja. Novi. Pravda i osuda na tužbu Filipa Sokolića
Jurjeva proti k. L o v r i Toljanu, zastavniku novskomu radi „prihoda kućnoga,
radi puta na zemlju i radi jednoga jasena". A n t o n Mariašević, kancilar ,,pri-
kopijah o v u sentenciju iz p r o t o k u l a pravo i verno itd."
210

32. 1754. 28. siečnja. Novi. O p o r u k a J u r j a T o l j a n a ( n a z i v l j e se : n e d o s t o j n i

redovnik i k a n o n i k n o v o g r a d s k i , v i k a r general i A r c h i p p . m o d r u š k i ) . M e d j u ostalim
ostavlja „ m o j rukopis o d mis hervatskth" k a n . J e ž i ć u . Iz r u k o p i s a o s t a v n i k o v a
prepisao A r b a Mariašević, kanciler novogradski.
3 3 . 1769. 6. ožujka. O p o r u k a M a r e udove T o l j a n , matere b i v š e g a v i k a r a
generala Jurja Toljana.
Pisa Anton Coric, k a n c i l e r i s u d a c g o s p o d s k i . Isti s v j e d o c i i proglašenje
o p o r u k e i b i l j e ž i , „ d a m l a j i s i n h o ć e g a (testament) n e k r i p o s n a u svih puntih
do razvidjenja pravice i d o š a s t j a gosp. k a p i t a n a Petra M a n e di Suppe". Isti
ovjerovljuje 12. o ž u j k a 1769. taj prepis i p r o v i d j u j e g a s v o j i m pečatom.
34. 1778. 28. kolovoza. Novi. Darovnica, kojom daruju Toma Toljan i
ž e n a m u Margareta z a k o n u L o v r e n c u T o l j a n u , svojemu sinu, patrimonij polag
navade i potribovanja svetoga sbora tridentinskoga. Izdao pismo u nebitju
kancilera pisa pop Osip K r i š k o v i ć . Z a p o r k a p o d p e č a t o m i s podpisom Ivana
Ježića, kašnje biskupa, da je patrimonij taj proglašen u crkvi novljanskoj
13. t r a v n j a 1778.
33. 1800. 11. veljače. Novi. „ U ime Njih." V e l i č a n s t v a prezmožnoga ce-
sara francuskoga kralja talijanskoga i branitelja confederaciona od Rena N a -
poleona Pervoga. U cesarskoj kraljevskoj kancilerii u N o v o m u " .
K u p o p r o d a j n i u g o v o r i l i i z p r a v a o d r a ž b c n o j prodaji zemljišta Katarine
u d o v e P i š k u l i ć k a n o n i k u T o l j a n u . P o d p i s i „ p r e d i po meni Petru Livak, kr.
provisoriu sucu i kancileru dominalskomu".
36. 1812. 4. veljače. Novi. N a biljegovnomu papiru sa biljegom od 75
centima (napis „Illyrie"). Gore piše : P r o v i n c i e Ullriche. Z a t i m sliedi : U imenu
N j . V e l i č a n s t v a cesara o d F r a n c i e , k r a l j a o d Italie N a p o l e o n a I. etc. Zamjenba
kuća izmedju Jele udove Toljan i kanonika Lovre ter brata mu Antona
Toljana.
Vladimir Mažuranić.