PREGLEDNI ZNANSTVENI LANAK UDK 510.

8:[5:303

Doc. dr. sc. Marko Kolakovi Mr. sc. Ilko Vranki TEORIJA KAOSA THEORY OF CHAOS
SAETAK: Uz radu su iznesene temeljne hipoteze o fenomenologiji kaosa i temeljne postavke teorije kaosa ili kaosologije koja predstavlja novo konceptualno i metodoloko orue za razumijevanje iznenaujue kompleksnog ponaanja naoko jednostavnih struktura. Nakon sustavnog prikaza povijesnog razvoja te nove teorije opisane su mogunosti njezine primjene u drutvenim znanostima: politologiji, sociologiji, socijalnom radu, demografiji i sl. Posebna panja posveena je mogunosti primjene teorije kaosa u ekonomiji gdje su do njezine pojave razliite nepravilnosti varijabli, kao to su BDP, zapoljavanje, kamate, devizni teajevi ili burzovni indeksi openito bile pripisivane nasuminim okovima. Mogunost objanjenja takvih dogaanja i determiniranja, makar jednostavnih deterministikih kaotinih modela kako bi se mogle predvidjeti takve pojave, predstavlja znaajne mogunosti primjene teorije kaosa u mikroekonomskoj i makroekonomskoj analizi. KLJUNE RIJEI: deterministiki kaos; teorija kaosa; nelinearna dinamika; efekt leptirovih krila; fraktali. SUMMARY: In this paper authors give basic hypothesis about the phenomenology of chaos and basic assumptions of the new Theory of chaos or the Chaosology which represents new conceptual and methodological tools for the understanding of surprisingly complex behavior of apparently simple structures. After the systematic description of historical development of this new theory the possibility of her usage in social sciences like: political science, sociology, social work, demography etc. are described. The special attention has been dedicated to the possibility of usage of the Theory of chaos in the economy where till its appearance many different irregularities to the variable like: GDP, employing, interests, currency exchange rates or stock-exchange indexes generally have been attributed to random shocks. The possibility of explanations of such developments and determining despite the simple deterministic chaotic models in order to predict such phenomenon represents significant possibilities of usage of Theory of chaos in micro- and macroeconomic analysis. KEY WORDS: The deterministic chaos; Theory of chaos; The nonlinear dynamics; Butterfly effect; Fractals

86

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 2, broj 1, 2004.

1. UVOD - FENOMENOLOGIJA KAOSA

U posljednjem stoljeu znanstvena istraivanja zakonitosti prirode urodila su brojnim velikim otkriima i uspjesima na mnogim podrujima. Meutim unato tome mnogi znanstveni problemi, pa ak i neki razmjerno jednostavni, ostajali su gotovo potpuno nerazjanjeni. Openito se moe rei da se znanstvenici, otkada se bave prouavanjem zakona prirode, suoavaju s njezinom nepravilnom, nepredvidljivom i nestalnom stranom. Meutim njihova panja bila je fokusirana iskljuivo na linearnost. Dinamine sustave opisivali su kao sluajne i nepredvidljive. Jedine sustave koje su znanstvenici tijekom prolosti spoznali i definirali bili su linearni, tj. sustavi koji su slijedili predvidljive obrasce i ablone. Linearne jednadbe, linearne funkcije, linearna algebra i linearno programiranje podruja su koja je ljudska vrsta uspjeno savladala. No problem nastaje u odnosu na injenicu to svijet u kojem ivimo nije niti priblino linearan ve se slobodno moe tvrditi da je nelinearan. Uslijed toga su brojne pojave koje se nisu uklapale u linearne zakone ostajale zanemarivane. Osobito se to odnosi na neke aspekte nepravilnih gibanja, kakve su na primjer klimatske promjene, turbulentne pojave u atmosferi, varijacije brojnosti pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta, nelinearna epidemiologija nekih zaraznih bolesti, iznenadne mutacije virusa, oscilacije u radu srca i mozga, demografske promjene, nelinearni socijalni, ekonomski ili politiki fenomeni i sl. Primjer jednoga takvog nelinearnog sustava predstavlja vrijeme, odnosno vremenska prognoza. Da bi se napravila dugorona vremenska prognoza, bilo bi neophodno uzeti u obzir bezbroj razliitih podataka i imbenika, to meutim nije mogue uiniti. I kada bi to bilo izvedivo, dugorona vremenska prognoza bila bi nemogua. Razlog tome lei u injenici to je atmosfera kaotian sustav. Sitne vremenske nepravilnosti i nepredviene promjene u atmosferi rue mogunost svake dugorone prognoze te ometaju i tonost kratkorone prognoze. Sljedei sustav unutar kojega je oita ovisnost o poetnim uvjetima jest bacanje novia. Kod bacanja novia postoje dvije varijable: koliko je vremena potrebno da kovanica padne na tlo te koliko je brzo okretanje same kovanice. Teoretski bi trebalo biti mogue kontrolirati navedene varijable te predvidjeti na koju e se stranu kovanica okrenuti. No u praksi je nemogue tono kontrolirati kako brzo i koliko visoko e se novi okretati. Mogue je smjestiti varijable unutar odreenog raspona, ali nemogue ih je kontrolirati u tolikoj mjeri da sa sigurnou moemo predvidjeti konaan rezultat bacanja novia. Slian se problem javlja u ekologiji u predvianju bioloke populacije. Jednadba bi bila jednostavna kad bi populacija rasla linearno, ali utjecaj grabeljivaca i ogranieni izvori hrane utjeu na netonost same jednadbe. Takve i sline promjene bile su uzimane kao sluajne i nepredvidive sve dok 1970-ih godina prologa stoljea neki ameriki i europski znanstvenici nisu poeli istraivati te prirodne fenomene. Brojni strunjaci iz fizike, biologije, kemije, matematike, psihologije, ekonomije i drugih znanstvenih disciplina poeli su prouavati vezu izmeu razliitih vrsta nepravilnosti. U prirodnim znanostima poele su se otkrivati dotad nesluene zakonitosti nelinearnih procesa koje su mogle dati znanstveno utemeljene odgovore na mnoga nerije-

M. Kolakovi, I. Vranki: Teorija kaosa i njezina primjena u ekonomiji

87

ena pitanja, kakva su na primjer meteoroloke i klimatske pojave, epidemioloke pojave, makroekonomski procesi, burzovni slomovi i sl. Analizom nelinearnih dinamikih jednadbi matematiari su uspjeli dublje prodrijeti u sloenu matematiku strukturu kaotinih pojava. Fiziolozi su pronali zauujui red u nepravilnim otkucajima ljudskog srca, ekolozi su prepoznali zakonitosti iznenadnih poveanja i smanjenja raznih biolokih populacija, ekonomisti su uvidjeli da su se velike ekonomske krize i depresije ipak javljale u nekim loginim vremenskim razmacima, politolozi su otkrili velike nepravilnosti i nezakonitosti u klasinim anketama javnog mnijenja itd. Novi nain rezoniranja otvorio je nove vidike u dotad nepoznati svijet prirode i drutva. Znanstvenici su shvatili da je taj danas iroko rasprostranjeni kaos ipak neto to se na neki nain moe determinirati1. Deterministiki kaos postao je odgovor na brojna pitanja i razloge zbog kojih nije mogue izraditi dugorona predvianja oko toga kako e se neki sustav u budunosti ponaati. Tako se u znanstvenom smislu termin kaos poeo koristiti za opis statistikih dogaaja u kojima se ipak moe predvidjeti odreeni stupanj vjerojatnosti ishoda.

2. TEORIJA KAOSA
U posljednjih dvadeset godina fenomen kaosa i nelinearne dinamike prerastao je u pravu znanstvenu disciplinu, teoriju kaosa ili kaosologiju koja predstavlja novo konceptualno i metodoloko orue za razumijevanje iznenaujue kompleksnog ponaanja naoko jednostavnih struktura i slui za opisivanje fizikalnih sustava s velikim brojem stupnjeva slobode. Teorija kaosa ili teorija deterministikog2 kaosa, kako glasi njezin puni naziv, koji preciznije naglaava da se tu ne radi o nekakvoj totalnoj anarhiji ve o sloenom sustavu isprepletenosti pravilnosti i nepravilnosti, postala je tako nova brzorazvijajua znanstvena disciplina. Ona se temelji na prouavanju podruja nelinearne dinamike. Teorija kaosa povezana je s uporabom brojnih specijalno razraenih stohastikih i matematikih metoda visokog stupnja formalizacije i sofisticiranih kompjutorskih programa za analizu nelinearnih pojava. Upravo je razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije doveo do toga da se teorija kaosa iz opskurnih poetaka sedamdesetih godina danas vinula do moda najizazovnijeg podruja znanstvenog istraivanja. irenje spoznaja i razmjena informacija o teoriji kaosa bez sumnje je intenzivirano pojavom Interneta. Bitna podruja na koja kaosolozi u sklopu prouavanja teorije kaosa pokuavaju iznai odgovore, odnose se i na ova pitanja: 1. Zato se neko regularno, deterministiko ponaanje odjednom pretvara u kaotino? 2. Koji su to kvalitativni i kvantitativni imbenici koji izazivaju tu transformaciju?
1

Rije kaos dolazi od grke rijei chaos i povezuje razliite pojmove kao to su nered, zbrka, gungula, mete, nemir, previranje, nepredvidljivost, uzburkanost, turbulencija i sl. Determinizam je filozofsko uvjerenje da je svaki dogaaj ili akcija neizbjean rezultat prethodnih dogaaja i akcija, stoga se, barem naelno, svaki dogaaj ili akcija moe predvidjeti unaprijed ili rekonstruirati unatrag. Prema deterministikom promiljanju razvoj svemira moemo usporediti s radom savrenog stroja, iskljuujui i djeli sluajnosti ili odstupanja od unaprijed odreenih zakona.

88

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 2, broj 1, 2004.

3. Kako se mijenja ponaanje nelinearnih sustava ako doe do promjene nekog dinamikog imbenika? 4. Kako moemo utvrditi da je neki sustav kaotian te kako determinirati parametre koji pokazuju obujam promjene? 5. Kako predvidjeti budua kretanja takvih kaotinih sustava? U svojem izvornom obliku teorija kaosa bila je utemeljena je na zakonitostima fundamentalne fizike, ali teorija kaosa pokazuje neka univerzalna svojstva, tako da se, uz izvjesne modifikacije, moe primijeniti i na iroko podruje drutvenih znanosti i na mnoga druga disciplinarna podruja.

3. POIMANJE KAOSA I NELINEARNE DINAMIKE

Nazonost kaotinih sustava u prirodi ograniava ljudske sposobnosti primjene deterministikih fizikih zakona za predvianje buduih kretanja s nekim znaajnijim stupnjem sigurnosti. Kad se promatra uzrono-posljedino, kaotino se ponaanje zbiva iznenadno i sluajno, i to najee pod utjecajem sloenih imbenika. Tako sloeni oblici ponaanja svojstveni su kompleksnim sustavima s mnogo stupnjeva slobode. Meutim kaotino ponaanje javlja se i kod jednostavnih sustava s malim brojem stupnjeva slobode koji su po prirodi deterministiki. Kljuni element za razumijevanje novih trendova u znanosti svakako je pojam nelinearnosti, dok se disciplina koja se bavi prouavanjem nelinearnog ponaanja naziva nelinearna dinamika. To specifino disciplinarno podruje istrauje dinamina ponaanja (ponaanja koja se zbivaju u vremenskim nizovima) nelinearnih sustava. Nelinearni sustavi su takvi sustavi ije su vremenske evolucijske jednadbe nelinearne, to znai da se dinamike varijable koje opisuju osnovna svojstva takva sustava (poziciju, akceleraciju, diseminaciju i sl.) pojavljuju u jednadbama koje imaju nelinearni oblik. Ako se parametar koji opisuje linearni sustav mijenja, mijenja se i frekvencija i amplituda rezultirajuih oscilacija, ali kvantitativna priroda ponaanja sustava u biti ostaje ista. Meutim u nelinearnim sustavima i neznatne promjene parametara vode iznenadnim i dramatinim promjenama i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Postavlja se logiko pitanje: Zato je nelinearnost toliko bitno svojstvo prirodnih i drutvenih sustava? U sklopu toga valja napomenuti da je veina realnih sustava nelinearna u veem ili manjem opsegu te da klasini linearni odnosno deterministiki sustavi u stvarnosti rijetko egzistiraju. Prilikom prouavanja dinamikih sustava jako je vaan pojam stabilnosti sustava s obzirom na male promjene ili perturbacije. Ideja strukturalne stabilnosti iznimno je vana i u ekonomskim primjenama. Uzmimo da sustav diferencijalnih jednadbi opisuje ekonomska zbivanja. U pravilu sam je sustav samo model stvarnosti, odreene ograniavajue pretpostavke, aproksimacije i eksperimentalne pogreke svakako su nazone. Zapravo model je samo osakaeni prikaz zbilje, a njegovo ponaanje tek je gruba aproksimacija realnosti. Ako dinamiki sustav o kojem govorimo nije strukturalno stabilan, i najmanje e zamislive pogreke i aproksimacije nainjene u modelu s velikom vjerojatnou dramatino izmijeniti njegovo ponaanje. Drugim rijeima, rjeenje sustava diferencijalnih jednadbi bit e nestabilno. S druge strane, ako dinamiki sustav koji je u pitanju jeste strukturalno stabilan, male pogreke aproksimacija i eksperimenta nee gotovo uope utjecati na

M. Kolakovi, I. Vranki: Teorija kaosa i njezina primjena u ekonomiji

89

njegovo ponaanje. To nipoto ne znai da su samo strukturalno stabilni sustavi zanimljivi, naprotiv veina je problema koji se u ekonomiji pojavljuju strukturalno nestabilne naravi. Za predodbu kaosa sasvim je dovoljno tek poznavanje temeljnih matematikih pojmova, barem u sluaju jednodimenzionalnih dinamikih sustava. Budui da bismo bez tih pojmova ipak ostali samo na mutnim privienjima, dat emo njihov pregled. Neka je V podskup skupa realnih brojeva, V R . Za podskup S skupa V, S V , kaemo da je gust u V ako je V njegov zatvara. Primjerice, skup je racionalnih brojeva gust u skupu realnih brojeva. Nadalje, za preslikavanje f : V V i toku x V oznaimo sa f n ( x) n-terostruku kompoziciju funkcije f u toki x. Dakle, f 0 ( x) = x i f n ( x) = f f Skup toaka O + ( x ) = f n ( x) : n N 0 zvat emo orbitom toke x. Toka x periodika je toka perioda n, ukoliko je f ( x) = x za neko n N . Preslikavanje f : V V topoloki je tranzitivno ako za bilo koji par otvorenih podskupova O, P V postoji k > 0 takvo da vrijedi f k (U ) V . Intuitivno, topoloki tranzitivno preslikavanje ima toke koje iteracijama prelaze iz jedne proizvoljno male okoline u drugu, stoga se dinamiki sustav ne moe rastaviti na dva disjunktna otvorena podskupa invarijantna s obzirom na preslikavanje f. Primijetimo da je preslikavanje koje ima gustu orbitu svakako topoloki tranzitivno. Za preslikavanje f : V V kaemo da je osjetljivo na poetne uvjete ako postoji > 0 takav da za bilo koji x V i proizvoljnu okolinu N toke x postoji toka y N i n 0 takvi da vrijedi f n ( x) f n ( y ) . Intuitivno, preslikavanje je osjetljivo na
n

n 1

( x) , n N .

poetne uvjete ako postoji toka y proizvoljno blizu toke x koja e se iteracijama udaljiti od x barem za . Naglasimo da se za preslikavanje osjetljivo na poetne uvjete nee nuno sve toke blizu x iteracijama od nje udaljiti, ve barem po jedna iz svake okoline toke x. Dinamika takvih preslikavanja razlog je nevjerodostojnosti numerikih prorauna za bilo kakve praktine svrhe. Male pogreke u raunanju, nastale zbog mjerne netonosti, mogu se enormno poveati. Rezultati numerikog prorauna orbite, bez obzira na mo raunala, ne moraju imati nikakav stupanj slaganja sa stvarnom orbitom. Mnoge su mogue definicije kaosa u dinamikim sustavima. Navest emo jednu, primjenjivu u velikom broju vanih primjera. Preslikavanje f : V V kaotino je na V ako je: 1. osjetljivo na poetne uvjete 2. topoloki tranzitivno i 3. skup periodikih toaka gust u V. Ve je i tako jednostavno definirano preslikavanje f : S 1 S 1 , f ( ) = 2 mod 2 , gdje je S 1 = 0, 2 , koje opisuje udvostruenje kuta, kaotino. Kaotino preslikavanje posjeduje dakle tri svojstva: nepredvidljivost, nerazlonost i element regularnosti. Kaotini je sustav nepredvidljiv zbog osjetljivosti na poetne uvjete. Ne da ga se razbiti na dva podsustava koja nisu u meudjelovanju zbog topoloke tranzitivnosti. Pa ipak, usred ovakva ponaanja nailazimo i na element regularnosti, naime periodike toke koje su guste.

90

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 2, broj 1, 2004.

4. EMPIRIJSKA ISTRAIVANJA DETERMINISTIKOG KAOSA

Isaac Newton, koji je ivio prije tri stotine godina u Engleskoj, najtjenje se povezuje s utemeljenjem determinizma kao jezgre moderne znanosti. Newton je otkrio kratak i jasan skup zakona za koje je dokazao kako mogu s velikim stupnjem tonosti predvidjeti gibanje u zapanjujue irokom spektru sustava. Vrijednosti mjerenja u zadanom poetnom vremenu nazivaju se poetnim uvjetima toga sustava. Isti poetni uvjeti uvijek proizvode identian rezultat. Jedan je od osnovnih zakona eksperimentalne znanosti da niti jedno stvarno mjerenje nije tono ve nuno ukljuuje stupanj mjerne netonosti. Prisue mjerne netonosti u dinamici znai da prilikom prouavanja bilo kojeg sustava ne moemo tono odrediti poetne uvjete. Netonost prisutna u poetnim uvjetima sustava dovodi do odgovarajue netonosti, ma kako male, u itavom spektru predvianja budunosti ili rekonstrukcije prolosti. Netonost dinamikih rezultata ne proizlazi iz kakve sluajnosti u jednadbama gibanja jer su one potpuno deterministike ve iz odsua tonosti poetnih uvjeta. Povijesno gledajui, teorija kaosa poiva na pionirskom prouavanju nelinearne dinamike koja zapoinje istraivanjima francuskog matematiara i fiziara Julesa Henria Poincara na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Za odreene je astronomske sustave Poincar primijetio da naruavaju pravilo kako poveanje tonosti poetnih uvjeta uvijek na odgovarajui nain poveava tonost konanih predvianja. Poincar je za tri ili vie svemirskih tijela u meudjelovanju pokazao da vrlo mala netonost poetnih uvjeta moe u vremenu narasti do golemih razmjera. Dokazao je da ovo napuhavanje malih netonosti poetnih uvjeta do enormnih netonosti konanih predvianja ostaje i kada se poetne netonosti svedu na najmanju moguu veliinu. Sr Poincarove matematike analize lei u dokazu tvrdnje da za sloene sustave jedini nain donoenja predvianja bilo kojeg stupnja tonosti ukljuuje navoenje poetnih uvjeta potpune tonosti. Krajnju osjetljivost na poetne uvjete prisutnu u sustavima koje je prouavao Poincar nazivamo dinamikom nestabilnou ili jednostavno kaosom. Prvi pravi istraiva teorije kaosa bio je meteorolog Edward Lorenz, koji je 1960-ih godina na Tehnolokom institutu u Massachusettsu radio na problemu prognoze vremena. Lorenz je kreirao raunalni program sa setom od 12 jednadbi kako bi modelirao promjene vremena. Meutim umjesto dugorono tone vremenske prognoze otkrio je uznemirujuu injenicu da gomilanje podataka i varijabli, poput brzine vjetra, tlaka zraka, vlage, temperature i atmosferskih promjena, nee poveati tonost dugorone vremenske prognoze. Shvatio je da e, koliko god on podataka prikupio, dugoronija vremenska prognoza gotovo uvijek biti netona. Razlog je, zakljuio je, u tome to su dinamiki sustavi poput vremena sastavljeni od previe meusobno povezanih varijabli ili meudjelujuih elemenata koji su krajnje osjetljivi na inicijalne uvjete. Jednoga dana 1961. godine elio je provjeriti odreenu vremensku prognozu ponovno te, kako bi utedio vrijeme, zapoeo je u sredini simulacije umjesto otpoetka. Nakon obrade podataka prognoza vremena izgledala je drugaije! Umjesto jednakog rezultata kao i otprije, sekvenca je znaajno divergirala. Na kraju je shvatio to se dogodilo. Pri prvoj simulaciji u raunalo je pohranio brojeve do est decimala, a pri ponovnom pokuaju utipkao je samo prve tri decimale. Prema svim konvencionalnim idejama toga vremena trebao je dobiti prognozu izrazito blisku prvobitnoj. Meutim na kraju je prognoza izgle-

M. Kolakovi, I. Vranki: Teorija kaosa i njezina primjena u ekonomiji

91

dala izrazito drugaije od originala. Time je Lorenz pokazao kako nije tona pretpostavka da daljnje decimale nemaju znaajan utjecaj na ishod te kako ih se moe zanemariti. Otkrio je dakle kako pokretanje raunalne simulacije s inputima samo malo drugaijima od prvobitnih uzrokuje vremensku prognozu izrazito drukijom od poetne, to znai da u sloenim, nelinearnim sustavima, mala promjena u vrijednosti inputa moe uzrokovati velike promjene u vrijednosti outputa. S obzirom na sloenost sila i procesa koji utjeu na oblikovanje vremena, i danas je nemogue predvidjeti vrijeme dalje od kratkog vremenskog razdoblja. Najsnanije raunalo za prognoziranje vremena na svijetu procesira 400 milijuna operacija svake sekunde. Ako se u njega svakoga dana unese 100 milijuna razliitih vremenskih mjera iz raznih krajeva svijeta, i takvo snano raunalo moe izvesti prognozu samo za deset dana. Pa ipak nakon dva do tri dana te prognoze postaju upitne, a nakon est ili sedam dana postaju potpuno neodgovarajue. Lorenz je dokazao da su dinamiki sustavi doista odreeni svojim uzrocima. Kad bismo uistinu bili u mogunosti znati apsolutno tono sve uzroke, mogli bismo predvidjeti budunost tih sustava. No broj utjecaja koji utjeu na neki dinamian sustav, i koje je otkrio Lorenz, zapravo je beskonaan, tj. takvi su sustavi osjetljivi toliko da na njih moe utjecati i neto naoko sasvim beznaajno. Tu finu ovisnost o poetnim uvjetima istraivai kaosa nazvali su Efekt leptirovih krila (eng. butterfly effect). Razlika meu poetnim tokama dviju krivulja toliko je malena da se moe usporediti mahanjem leptirovih krila. Slikovitim primjerom taj se efekt moe prikazati kao kad leptir u Brazilu zamahne krilima i pritom proizvede malene turbulencije zraka koje e nakon odreenog vremena uzrokovati tornado na Floridi ili spoznajom da e leptir koji je danas uznemirio zrak u sjevernoj Africi sljedei mjesec izazvati olujne oblake i "pjeanu" kiu iznad Zagreba. Nakon Lorenzova otkria brojni istraivai spremno su prionuli pre/ispitivanju svakovrsnih naoko poznatih dinamikih sustava u prirodnim znanostima. Taj ih je rad doveo do promijenjenog pogleda na prirodu i stvarnost. Iznenaujue velikom brzinom pomaknuli su se od svojega tradicionalnog deterministikog modela prouavanja prirode kao reda prema prouavanju prirode kao kaotinog sustava, iako se nisu odmah sloili kako taj kaos definirati. Matematika pozadina Lorenzovog modela atmosferskih zbivanja intenzivno se prouavala sedamdesetih godina prologa stoljea. Pokazalo se da taj jednostavni model vremenskih prilika opisuje jedan kaotian sustav. ini se kako prisue kaotinih sustava u prirodi ograniava nau sposobnost da deterministike zakone primijenimo za predvianje gibanja bilo kojeg stupnja tonosti. Otkrie kaosa po svoj prilici ukazuje da se sluajni procesi kriju u jezgri svakoga deterministikog modela svijeta. Jedno je od najzanimljivijih pitanja u prouavanju kaotinih sustava: moe li prisue kaosa zapravo proizvesti pravilne strukture i uzorke u duem razdoblju. U zadnje su vrijeme neki znanstvenici poeli vjerovati kako je upravo prisue kaosa ono to svemiru podaruje putokaz kroz vrijeme, nepovratan tijek iz prolog ka buduem. Kako je izuavanje kaosa ulo u svoje drugo stoljee, pitanje je li svemir uistinu deterministiki odreen jo je uvijek otvoreno i nesumnjivo e takvo i ostati bez obzira na sve vee razumijevanje dinamike kaotinih sustava.

92

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 2, broj 1, 2004.

5. PRIMJENA TEORIJE KAOSA U DRUTVENIM ZNANOSTIMA

Teorija deterministikog kaosa u drutvenim znanostima isprva se poela primjenjivati u politologiji i to u sklopu ispitivanja senzibiliteta javnog mnijenja u tijeku predizbornih kampanja u SAD-u. Iako su poeci takvih istraivanja javnog mnijenja zabiljeeni jo u 19. stoljeu, pravi zamah znanstvenog istraivanja javnog mnijenja datira od poetka ezdesetih godina 20-og stoljea kad se ta vrsta empirijskih nalaza poela ekstenzivno primjenjivati u predizbornim kampanjama. Danas su izbori izvrstan primjer kaosa odnosno efekta leptirovih krila gdje su razlozi zbog kojih bira glasuje za neku stranku ili pojedinca vrlo osjetljivi i promjenjivi. Teorijom kaosa bave se i sociolozi koji prouavaju anomalije koje izazivaju znanstvene revolucije. Teoretiari kaosa tvrde da se te anomalije mogu protumaiti kao deterministiki kaotini transferi koje dovode u fokus novu paradigmu. Takva nova razmiljanja sociologa bila su u otroj suprotnosti tradicionalnom shvaanju da znanost napreduje nadograivanjem znanja odnosno dodavanjem svakog novog otkria prethodnome. Naglasak je dan na kontrastu izmeu onoga to znanstvenici rade, obraujui priznate, razumljive probleme unutar svojih disciplina, i iznimnog, neortodoksnog rada potrebnog za znanstvene revolucije. Stvarnost je pokazala da su znanstvenici danas prestali biti savreni racionalisti. Na raspolaganju imaju irok arsenal razliitih metoda i tehnika istraivanja i zahvaanja kompleksnih drutvenih pojava i procesa to im omoguuje razvitak novih eksperimentalnih znanstvenih disciplina. Teorija deterministikog kaosa sve se vie rabi i u mnogim drugim aplikativnim sociolokim znanostima. Npr. u socijalnom radu gdje su istraivai na temelju longitudinalnih praenja vremenskih nizova primijetili neobine promjene u ponaanju pacijenata tijekom terapijskog procesa (npr. kod PTST-sindroma). Primjenom specijalnih analitikih postupaka za mjerenje kaosa istraivai su dokazali prisutnost kaotinih reima i u okviru obiteljskog sustavnog pristupa u tijeku lijeenja alkoholizma pojedinih lanova obitelji. U posljednje vrijeme brojna se istraivanja vre i u primjeni teorije deterministikog kaosa u kompleksnom metodskom pristupu u prouavanju ponaanja neke zajednice u tijeku kriznih ili katastrofinih dogaaja koji mogu pokrenuti kaotinu dinamiku (npr. poznata zbivanja 11. rujna 2001. u New Yorku). Cilj znanstvenika je bolje pruanje strune pomoi zajednici kako cijeli sustav te zajednice ne bi doao do stanja potpune reorganizacije i anarhije. Posebnim tehnikama osnaivanja i pokretanja socijalnih akcija u zajednici i za zajednicu sociolozi su pospjeili procese njezina organiziranja i ojaali socijalnu mreu kontakata uvoenjem razliitih tzv. suzatitnih i samozatitnih skupina. Vidljivo je dakle da znanost o deterministikom kaosu sve vie utjee na brojne poznate socioloke i psiholoke teorije. Mnogi teoretiari iz drutvenih i politolokih znanosti dre da je teorija kaosa pogodna za istraivanje i evaluaciju prakse u tim disciplinama jer nudi brojne mogunosti dubljeg razumijevanja naina na koji se socijalni i politiki sustavi mijenjaju i razvijaju u skladu s kaotinim okruenjem. Teorija kaosa takoer ima veliku vrijednost za istraivae i praktiare, jer se pomou specifinih metoda i tehnika kvantifikacije kaosa u drutvenim i politolokim znanostima te u mnogim aplikativnim disciplinama, mogu s veom tonou predvidjeti kretanja sustava te ublaiti njegove negativne uinke.

M. Kolakovi, I. Vranki: Teorija kaosa i njezina primjena u ekonomiji

93

6. PRIMJENA TEORIJE KAOSA U EKONOMIJI

Istraivanja nelinearne dinamike, osobito ponaanja kaotinih sustava u drutvenim znanostima otvorila su mogunost primjene teorije kaosa i u ekonomiji. Do sada su razliite nepravilnosti varijabli, kao to su BDP, zapoljavanje, kamate, devizni teajevi ili burzovni indeksi openito bile pripisivane nasuminim okovima. Mogunost objanjenja takvih dogaanja i determiniranja, makar jednostavnih deterministikih kaotinih modela, kako bi se mogle predvidjeti takve pojave, privukla je panju brojnih ekonomskih teoretiara, posebno onih koji su se bavili teorijom igara. Od tada se i u ekonomiji razvija nova disciplina. U dosadanjoj ekonomskoj literaturi postoji dosad relativno malo radova koji prouavaju kaos. Tako je mogue pronai nekoliko korisnih uvodnih rasprava i teoretskih primjena teorije kaosa u podrujima kao to su modeli rasta (Stutzer, 1980., Day 1982., 1983.), poslovni ciklusi (Grandmont, 1985; H. W. Lorenz 1987b), meunarodna trgovina (H. W. Lorenz (1987a), burzovno poslovanje (Shaffer, 1990.).

6.1. Teorija kaosa u mikroekonomiji

Postoji razmjerno mali broj znanstvenika koji se bave prouavanjem kaosa u mikroekonomskom kontekstu. Benhabib i Dan (1981.) razmatrali su problem nemogunosti predvianja izbora potroaa u nepromjenjivom okruenju. U svojim istraivanjima autori razmatraju mogunost formuliranja nekih zakonitosti donoenja potroakih odluka. Prema njihovom miljenju za to je potrebno kreiranje bezvremenskog modela koji predstavlja spoj efekta bogatstva, rada i dokolice te navika, obiaja i brojnih drugih imbenika koji doprinose donoenju odluke. Ubacivanjem takvih efekata i imbenika u model, periodike oscilacije u izboru potroaa ne opovrgavaju klasina pravila izbora potroaa temeljena na korisnosti. Meutim i takvim modelom nije niti na koji nain mogue u potpunosti predvidjeti budua kretanja izbora potroaa ve samo umanjiti efekt iznenaenja. Kao to je i mogue oekivati, ekonomska istraivanja teorije kaosa usko su povezana s teorijom igara. Teoretiari koji se bave ekonomskim modelima teorije igara i prouavanjem ponaanja dinamikih oligopola (Dana i Montrucchio, 1986.; Maskin i Tirole, 1986. i dr.) iskazali su poprilian interes za postojanje mnogostruke ravnotee koja zadovoljava igrae. U teoriji kaosa ak i u sluaju postojanja samo jedne jedinstvene ravnotee, ekvilibrij ne treba posjedovati bilo kakvu jednostavnu zakonitost. Prije njih efekte kaosa u teoriji igara pokuao je analizirati Rand (1978.) koji je u svojem radu, koristei sofisticirane matematike tehnike simbolike dinamike predlagao ekonomski model koji pokuava definirati nepredviene pokrete igraa. Randov matematiki pristup analizi kaosa zanimljiv je primjer, prvenstveno stoga to predstavlja istraivanje dotad vrlo malo spominjanog fenomena u ekonomskoj literaturi. Meutim ovakav pristup tei vie iskljuivanju kaosa nego njegovu razumijevanju i razotkrivanju njegovih svojstava. U posljednje vrijeme javljaju se i brojna istraivanja i analize pojave kaotinog ponaanja poduzea u okruenju. I u okviru teorije poduzea dolo je do znaajnih promjena. Ukoliko se na poduzea gleda kao na ive organizme koji su podloni utjecaju okruenja, klasine ekonomske zakonitosti vie ne vrijede ili vrijede u znatno umanjenom obujmu. Istraivai utvruju razloge koji su doveli do iznenadnih propasti dotad vrlo uspjenih poduzea. Teoretiari poduzea razvijaju nove modele kako bi mogli predvidjeti kretanja poduzea u budunosti.

94

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 2, broj 1, 2004.

6.2. Teorija kaosa u makroekonomiji

Primjenu teorije kaosa u makroekonomiji nalazimo u razliitim primjerima. Prve korijene prouavanja kaotinih uinaka nalazimo kad Gatea (1973.) koji je analizirao oscilacije u savrenosti poslovnih ciklusa. Benhabib i Day (1982.) analizirali su utjecaj kaosa na promjene tekue potronje. Grandmont (1985.) je dao analizu utjecaja kaosa na efekt dohotka i efekt supstitucije povezane s promjenama kamatnih stopa. Istraiva Brian Berry (1991.) prouavajui longitudinalne cikluse od 1790.-1990., otkrio je da su uz naizmjenina (periodina ili ciklika) makroekonomska kretanja, i granini kaotini obrasci koje uvjetuju nepoznati rezidualni faktori. Posebna panja strunjaka usmjerena je analizi kaotine dinamike u poznatim Kondratovljevim ciklusima. Uz makroekonomske varijable koje u svakom sluaju imaju velik utjecaj na prelazak iz jedne faze ciklusa u drugu, Berry ukazuje na utjecaje mnogih drugih promjena u drutvenoj evoluciji vezanih uz paradigmatske transformacije koje dovode do restrukturiranja i transformacije cijelog sustava, ali i do burnih promjena i u ekonomskoj sferi. Pomou spoznaja iz teorije kaosa pokuava interpretirati dinamiku te evolucije. Posebno veliku primjenu teorija kaosa ima i na tritu vrijednosnih papira. Trita vrijednosnih papira takoer se mogu opisati kao nelinearni, dinamiki sustavi. Efekt leptirovih krila snano i brzo djeluje i na globalnom tritu vrijednosnih papira. Internet je omoguio da svaka i mala promjena burzovnih indeksa na tokijskoj burzi gotovo istodobno izaziva promjene na burzi u New Yorku. Razumijevanje teorije kaosa omoguuje bolje razumijevanje ponaanja tih indeksa. Meutim naivno bi bilo i pomisliti da e primjena teorije kaosa investitorima omoguiti predvianja fluktuacija na burzi i na taj nain osigurati brz financijski uspjeh. Ono to ekonomski istraivai teorije kaosa mogu utvrditi i to su utvrdili je da su trine cijene vrijednosnica sluajne varijable, ali i da postoji odreeni trend njihove promjene. Trite vrijednosnica je poput fraktala3, sebi slian sustav, u smislu da su pojedinani dijelovi povezani s cjelinom. Strukture dnevnih, mjesenih i godinjih grafova cijena izgledaju slino, ali poput fraktala trita vrijednosnica imaju izraenu ovisnost o inicijalnim uvjetima. Upravo ta ovisnost o inicijalnim uvjetima ini trite vrijednosnih papira teko predvidljivim. Mi ne moemo precizno i detaljno opisati trenutno stanje, pa zato ne moemo niti precizirati stanje sustava u budunosti. Kratkorone investicije, poput dnevne kupoprodaje, sa stajalita teorije kaosa gubitak su vremena i na njima se tijekom vremena ne moe zaraditi. Meutim dugorone promjene cijena nisu sluajne. Burzovni meetari mogu lake ostvariti uspjeh ako prate trendove dnevnih ili tjednih grafova. Zbog toga se moe rei da je sustav trita vrijednosnih papira sluajan u kratkom roku, ali i deterministian u dugom roku.

Fraktali su strukture koje sadre dijelove sline cjelini. Takve strukture nalaze se posvuda oko nas. Bilo da je rije o krvoilnom sustavu, gibanju fluida, raspodjeli zvijezda u galaksijama, obliku snjene pahuljice, morskoj obali ili kretanju indeksa na burzi. Sve takve strukture imaju svojstvo samoslinosti. Naime, usporedimo li nain na koji su rasporeene ile koje izlaze iz aorte i nain na koji su rasporeene kapilare koje izlaze iz sitnih ilica - primijetit emo slinost bez obzira na promjenu veliine. Jednako vrijedi uzmemo li kretanje burzovnih indeksa kroz godinu ili kroz mjesec dana.

M. Kolakovi, I. Vranki: Teorija kaosa i njezina primjena u ekonomiji

95

7. ZAKLJUAK
Kaos se rabi u opisivanju prividno kompleksnog ponaanja sustava za koje pretpostavljamo da su jednostavni. Kaos se javlja kada je neki sustav vrlo osjetljiv na poetna stanja. Poetna stanja predstavljaju determinirane vrijednosti mjera pri nekom zadanom poetnom vremenu. Teorija kaosa, koja se pojavila potkraj dvadesetog stoljea danas predstavlja naziv iza kojeg se krije brzo rastui pokret koji iz sri mijenja tkivo itave znanosti. Izvorno se ta teorija pojavila u fizici ali je vrlo brzo postala vaan faktor i u brojnim drugim znanostima (kemija, biologija, medicina, sociologija, ekonomija, politologija, informatika, pomorstvo...). Posebno znaenje teorije kaosa je u njezinoj interdisciplinarnosti. Ona danas povezuje razliite znanstvene discipline u trenutku kad su se one ozbiljno poele udaljavati jedna od druge. Budui da teorija kaosa predstavlja znanost o ukupnoj prirodi sustava, ona sinergijski povezuje istraivae s razliitih znanstvenih podruja, neko posve razdvojenih. esto naoko nevane injenice iz jednog podruja predstavljaju klju rjeenja u nekom drugom podruju. Teorija kaosa otkriva nove zakonitosti kojih dosad nismo bili svjesni. Ona rjeava probleme koje nije mogue rijeiti tradicionalno prihvaenim znanstvenim metodama. Teorija kaosa postavlja nove hipoteze o sloenosti i opem ponaanju drutva koje iskljuuju svaki oblik ultimativne linearnosti i uzrono-posljedine povezanosti. Ona je vie znanost o procesu, a ne o stanju; o kretanju vie nego o bivanju. Kaos je ve dosad ostavio snaan utjecaj na znanost, no ostalo je jo mnogo toga neistraenog u pogledu toga fenomena. Kaos e, tvrde njegovi istraivai, postati trea velika znanstvena revolucija stoljea u prirodnim i u drutvenim znanostima. Oni vjeruju kako e dvadeseto stoljee ostati zapameno samo prema trima teorijama: teoriji relativnosti, teoriji kvantne mehanike i teoriji kaosa. Mnogi istraivai koji su dosad mislili da e tradicionalna znanost zavriti u slijepoj ulici, sada u kaosu vide spas. Usmjerivi svoju pozornost na deterministiki kaos, kaosolozi ga prepoznaju posvuda oko nas: od svemirskih tijela, morskih struja, kronji drvea pa sve do grafikih prikaza burzovnih podataka i turbulencije zraka. Prouavajui uzroke i posljedice kaosa, znanstvenici otkrivaju neke nove, dosad nepoznate zakonitosti. Kaos je dakle postao neizostavni dio moderne znanosti. Univerzalnost toga fenomena istodobno je intrigantna i zagonetna.

LITERATURA
1. Baba, Y. i Nagashima, H.: Introduction to Chaos, Institute of Physics Publishing, Bristol and Philadelphia, 1992. 2. Benhabib, J. i Day, R. H.: Rational choice and erratic behavior, Review of Economic Studies XLVIII, 1981, str. 459-471., preuzeto iz: Nusse, H. E. I Hommes, C. H.: Resolution of chaos with application to a modified Samuelson model, Journal of Economic Dynamics and Control 14, 1990, str. 1-19. 3. Berry, B. Long-Wave Rhythms in Economic Development and Political Behavior", Johns Hopkins University Press, 1991. 4. Dana, R. A. i Montrucchio, L.: Dynamic complexity in duopoly games, Journal of Economic Theory 40, 1986, str. 40-56., preuzeto iz: Murray, F. I Stengos, T.: Chaotic dynamics in economic time-series, Journal of Economic Surveys, Vol. 2, 1988, No. 2.

96

Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 2, broj 1, 2004.

5. Day, R.: Irregular growth cycles, American Economic Review, br. 72, 1982, str. 406414. 6. Day, R.: The emergence of chaos from classical economic growth, Quaerterly Journal of Economic, br. 54, 1983, str. 201-213. 7. Dechert, W. D. (ur.): Chaos Theory in Economics: Methods, Models and Evidence, The International library of Critical Writings in Economics, An Elgar Reference Collection, Cheltenham, UK, 1996. 8. Devaney, R. L.: An Introduction to Chaotic Dynamical SystemsWestview Press, 2003. 9. Devaney, R. L.: A First Course In Chaotic Dynamical Systems Theory and Experiment, Perseus Book Publishing, Cambridge, Massachussetts, 1992. 10. Donahue, M. J.: An Introduction to Mathematical Chaos Theory and Fractal Geometry, Duke University, 1997. 11. Gale, D.: Pure exchange equilibrium of dynamic economic models, Journal of Economic Theory 6, 1973, str. 12-36., preuzeto iz: Murray, F. I Stengos, T.: Chaotic dynamics in economic time-series, Journal of Economic Surveys, Vol. 2, 1988, No. 2. 12. Grandmont, J. M.: On endogenous competitive business cycles, Econometrica 50, 1985, str. 1345-70., preuzeto iz: Murray, F. I Stengos, T.: Chaotic dynamics in economic timeseries, Journal of Economic Surveys, Vol. 2, 1988, No. 2. 13. Grandmont, J. M.: On endogenous competitive business cycles, Econometrics, br. 53, 1985, str. 995-1045. 14. Lorenz, H. W.: International trade and the possible occurrence of chaos, Economics letters, br. 23, 1987, str. 135-138. 15. Lorenz, H. W.: Strange attractors in a multisector business cycle model, Journal of Economic behavior and Organization, br. 8, 1987, str 397-411. 16. Maskin, E. i Tirole, J.: A theory of dynamic oligopoly, Parts I-III, Harvard Institute of Economic Research, Discussion Paper No. 1270., preuzeto iz: Murray, F. i Stengos, T.: Chaotic dynamics in economic time-series, Journal of Economic Surveys, Vol. 2, 1988, No. 2. 17. Rand, D.: Exotic phenomena in games and duopoly models, Journal of Mathematical economics 5, 1978, str. 173-84., preuzeto iz: Murray, F. I Stengos, T.: Chaotic dynamics in economic time-series, Journal of Economic Surveys, Vol. 2, 1988, No. 2. 18. Roberts, M.: Endogenous Structural Change, University of Cambridge, 2001. 19. Schaffer, S.: Structural shifts and the volatility of chaotic markets, Journal of Economic Behavior and Organization, br. 15, 1990, str. 201-214. 20. Shutzer, M.: Chaotic dynamics and bifurcations in a macro model, Journal of Economic Dynamics and Control, br. 2, 1980, str. 353-376., preuzeto iz: Nusse, H. E. i Hommes, C. H.: Resolution of chaos with application to a modified Samuelson model, Journal of Economic Dynamics and Control 14, 1990, str. 1-19. 21. Williams, G. P.: Chaos Theory Tamed, Joseph Henry Press, Washingon, D. C., 1997. 22. www.chaos.umd.edu 23. www.geocities.com/dragoncloack/essay/chaos.html 24. www.life.csu.edu.au/complexity.html 25. www.mapnp.org/library/systems/chaos/chaos.html 26. www.marxist.com/science/chaostheory.html 27. www.mindconnection.com. 28. www.pithemovie.com/chaos.html