1

Sadraj
Predgovor .....................................................................................5 KNJIGA PRVA ............................................................................13 1. Zakon ljudske naravi .........................................................15 2. Neki prigovori ...................................................................19 3. Stvarnost zakona ...............................................................23 4. to se nalazi u pozadini zakona ........................................27 5.Uzrok nae nelagodnosti ....................................................33 KNJIGA DRUGA .......................................................................37 1. Suprotne predodbe o Bogu ..............................................39 2. Najezda .............................................................................43 3. Zapanjujua mogunost izbora .........................................49 4. Savreni pokajnik ..............................................................53 5. Praktian zakljuak ...........................................................59 KNJIGA TREA ........................................................................63 1. Tri podruja morala ...........................................................65 2. Glavne vrline.....................................................................69 3. Drutveni moral ................................................................73 4. Moral i psihoanaliza..........................................................77 5. Moral u spolnosti ..............................................................81 6. Kranski brak ..................................................................89 7. Opratanje .........................................................................97 8. Veliki grijeh .....................................................................101 9. Milosre ..........................................................................107 10. Nada .............................................................................. 111 11. Vjera 1 ......................................................................115 12. Vjera 2 ......................................................................119 KNJIGA ETVRTA .................................................................123 1. Stvaranje i raanje...........................................................125 2. Bog tri osobe ..............................................................131 3. Vrijeme i izvan vremena .................................................135 4. Dobra zaraza .................................................................139 5. Svojeglavi olovni vojnici ................................................143 6. Dvije biljeke ..................................................................147 7. Hajde da se pretvaramo ... ...............................................151 8. Da li je kranstvo teko ili lako .....................................157 9. Izraunavanje cijene........................................................161 10. Zgodni ljudi ili novi ovjek...........................................165 11. Novi ovjek ...........................................................................173 C.S. Lewis .................................................................................179 3

Copyright: Mladen Ivanovi www.soulsaver.hr

Predgovor
Sadraj ove knjige objavljen je na radiju, a potom i tiskan u tri odijeljene cjeline pod naslovom: Razlozi za kranstvo (1943), Kransko ponaanje (1943) i S onu stranu osobnosti (1945). U tiskanom izdanju dodao sam neto onome to sam govorio preko radija, no tekst je uglavnom ostao isti. Po mom miljenju, razgovorna radiju trebao bi biti u to veoj mjeri nalik pravom razgovoru, nikako pak ne bi smio biti glasno itan esej. Stoga sam se u svojim razgovorima koristio svim skraenicama i kolokvijalizmima koje u govoru redovito koristim. U tiskanoj verziji napravio sam isto. Gdje god sam u razgovorima naglasio rije koja mi se inila vanom, u tiskanom izdanju ta je rije tiskana kurzivom. Sada mi se ini da je to bilo pogreno jedan neuspio hibrid izmeu govornog umijea i umijea pisanja. Govornik treba u svrhu naglaavanja koristiti varijacije u govoru zato to se taj medij po svojoj prirodi tome ne protivi. Pisac, meutim, ne bi trebao za to koristiti kurziv, nego mora imati poseban nain isticanja rijei koje nose smisao i njega koristiti. U ovom sam izdanju u jo veoj mjeri koristio skraenice, a veinu kurziva zamijenio preinakom reenica. Nadam se da time nisam nakodio popularnom i neusiljenom tonu kojeg sam kanio sauvati od poetka do kraja. Mjestimice sam takoer neto dodao i izostavio i to ondje gdje mi se inilo da temu razumijem bolje negoli prije deset godina ili ondje gdje su itatelji izvornog sadraja krivo shvatili tekst.

Trebalo bi da ovdje upozorim itatelja da mu ja ne nudim pomo u odabiranju bilo koje kranske denominacije. Od mene neete saznati treba li postati anglikanac, metodist, prezbiterijanac ili pak rimokatolik. Taj propust je posve namjeran (ak sam u ovom nizu poredao denominacije po abecednom redu). Moj poloaj u tome nije ni najmanje tajanstven. Ja sam obian laik koji pripada anglikanskoj crkvi, u njoj se ne nalazim na posebno niskom poloaju. Meutim, u ovoj knjizi ja nikog ne elim obratiti na skupinu kojoj pripadam. Sve od dana kad sam postao kranin, mislim da je najbolji, a moda i jedini savjet, ono vjerovanje koje je zajedniko svim kranima svih vremena. Na takav me stav upuivalo vie razloga. U prvom redu, pitanja koja razdjeljuju krane esto ukljuuju pojedinosti o kojima raspravlja visoka teologija, pa ak i crkvena povijest time bi se trebali baviti samo vrsni znalci i nitko drugi. Ja se u tim vodama dovoljno ne snalazim i prije bi pomo meni trebala no to bih ja mogao drugima pomoi. Drugo, mislim da moramo priznati da rasprava o takvim pojedinostima uope nema za cilj nekoga izvan Crkve dovesti u kransko stado. Sve dotle
4 5

dok o tome piemo i razgovaramo, prije emo ga odvratiti da ue u neku kransku zajednicu negoli ga povui za sobom. O naim razmimoilaenjima ne bi nikako trebalo raspravljati, osim ako su nazoni oni koji su ve povjerovali da postoji jedan Bog i da je Isus njegov jedini Sin. Konano, ini mi se da su se takvim spornim pitanjima bavili mnogo talentiraniji autori branei ono to Baxtor naziva osnovno kranstvo. Kako je takav pristup kod ranijih pisaca bio vrlo rijedak, osjeao sam izrazitu sklonost upravo prema njemu, pa sam se zduno prihvatio posla. Jedino su to bili moji motivi i bio bih vrlo sretan kad se iz moje utnje o nekim prijepornim tokama ne bi izvlaili fantastini zakljuci. Primjerice, ta utnja ne mora znaiti da sam neopredijeljen. Ponekad jesam. Medu kranima postoje i takve sporne toke na koje nemam odgovora. Ima takvih pitanja na koja moda nikad neu moi odgovoriti: kad bih ak i u jednom boljem svijetu postavio takva pitanja, moda bih dobio odgovor kakav je tada dobio jedan ovjek: to se to tebe tie? Slijedi mene. Ima i drugih pitanja na koja sam konano i za svagda naao odgovor, pa ipak o njima nita ne govorim. Nisam naime elio razloiti ono to bih nazvao svojom religijom, ve objasniti osnovno kranstvo, koje jest ono to jest i koje je bilo ono to je bilo, davno prije nego sam se rodio i bez obzira na to svia li mi se ono ili ne. Neki izvlae neopravdane zakljuke iz injenice to o djevici Mariji ne govorim nita osim to prihvaam da je Krista rodila Djevica. Zar nije posve jasan razlog zato tako postupam? Kad bih rekao neto vie, to bi me odmah odvuklo u krajnje prijeporna podruja. Ni jedna prijeporna toka medu kranima ne zasluuje toliko panje kao ova. Rimokatoliko vjerovanje o ovome nije povezano samo s neobinim arom kojeg nalazimo kod svakog iskrenog vjernika, ve (a to je posve prirodno) i s osobitom, rekao bih, vitekom au koja se javlja u ovjeku kad je na kocki ast njegove majke ili ljubljene dragane. Stoga je vrlo vjerojatno da ete jednom rimokatoliku izgledati kao nitkov ak i heretik, ako se u tom pitanju ne slaete s njim. Nasuprot tome, suprotna protestantska vjerovanja o tom predmetu povlae sa sobom osjeaje koji se nalaze u temeljima monoteistike religije. Radikalnim protestantima ini se da je time ugroena razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja (koliko god ono bilo sveto), i da se ponovno raa politeizam.
6

Stoga je sasvim razumljivo da ete im, ukoliko se ne suglasite s njima, biti heretik idolopoklonik ili poganin. Ako ijedna tema moe upropastiti knjigu o osnovnom kranstvu ako bi bilo koja tema bila beskorisna onima koji ne vjeruju da je Sin Djevice Bog onda je to sigurno ova. Neobino to iz moje utnje o nekim prijepornim tokama ne moete zakljuiti da li ja njih smatram vanim ili ne. Ovo je, naime, jedna od tih prijepornih toaka. Krani se, izmeu ostaloga, oko jednog ne slau a to je vanost njihova neslaganja. Kada se dva kranina razliitih denominacija ponu prepirati, nee proi dugo vremena i jedan e upitati drugoga da li je to i to stvarno vano, dok e drugi: Vano? Moj Boe, pa to je od osnovne vanosti. Ovo sam rekao da bih razjasnio kakvu sam knjigu zapravo elio napisati; ni najmanje nisam elio sakriti ili izbjei odgovornost za svoja vjerovanja. Ona nisu tajna, to sam ve rekao. Postojala je opasnost da pod takvo zajedniko kranstvo nehotice podmetnem ono to je karakteristino za anglikansku crkvu ili (jo gore) za mene osobno. To sam pokuao izbjei time to sam izvorni rukopis druge knjige poslao etvorici sveenika i zamolio ih da na nju daju kritiki osvrt: anglikancu, metodistu, prezbiterijancu i rimokatolikom sveeniku. Metodist je primijetio da nisam dovoljno pisao o vjeri, doim je rimokatoliki sveenik rekao da sam otiao predaleko, naglasivi da su nevane teorije o Otkupljenju. Inae smo se sva petorica u drugome sloili. Ostale knjige nisam dao na takav nain ispitati, jer razlike koje bi se pritom javile, ne bi bile razlike meu denominacijama, nego meu pojedincima ili lozofskim kolama. Koliko mogu procijeniti, kako iz osvrta napisanih o knjizi, tako i iz brojnih pisama koja sam primio, unato nekim nedostacima, knjiga je uspjela prikazati ono zajedniko, sredinje, osnovno kranstvo. Time bi mogla biti od odreene koristi pri uklanjanju prigovora da e nam, uklonimo li prijeporne toke, ostati tek nejasni i beskrvni H. C. F. (Highest common factor najvii zajedniki imbenik). Taj H. C. F. nije samo pozitivan, ve i prodoran; odijeljen od svih nekranskih vjerovanja ponorom s kojim se ne mogu usporediti ni najgore podjele unutar kranstva. Ako ovom knjigom nisam izravno pomogao ponovnom ujedinjenju crkava, moda sam uspio razloiti zato bismo se trebali sjediniti. Sigurno je da sam od uvjerenih lanova drugih zajednica doivio vrlo malo onog
7

uvenog odium theologicum. U veoj sam mjeri nailazio kod ljudi na neprijateljstvo i to od onih koji se nalaze na granici, bilo unutar anglikanske crkve, bilo izvan nje dakle kod onih koji zapravo ne spadaju ni u jednu zajednicu. To me tjei. U svojem sreditu, tamo gdje prebivaju njezina najvjernija djeca, upravo je ondje svaka zajednica najblia drugim zajednicama, ako ve ne po doktrini, a ono po dubini. A to nam pak govori da u sreditu svake zajednice postoji neto ili Netko tko unato svim razlikama u vjerovanju i temperamentu, unato sjeanju na uzajamne progone, govori istim glasom. Toliko o mojem izbjegavanju da govorim o doktrini. U treoj knjizi koja govori o moralu, takoer sam preutio neke pojedinosti, no ovaj put je razlog bio drukiji. Sve otkako sam u Prvom svjetskom ratu sluio u pjeadiji, ne sviaju mi se ljudi koji u sigurnosti i udobnosti pozadine, :e one u prvim redovima. Zato ne volim mnogo govoriti o onim napastima kojima nisam osobno izloen. Pretpostavljam da nitko nije napastovan ba od svakog grijeha. Sluajno nisam opsjednut kockarskim strastima, ali bez sumnje to plaam time to nemam neki dobri poriv po kojem su te strasti neumjerenost ili izopaenost. Stoga se ne smatram mjerodavnim davati savjete o tome kakvo je kockanje doputeno a kakvo nije (ako uope postoji doputeno kockanje), jer ne tvrdim da znam ak i to. Takoer nisam nita rekao o kontroli raanja. Ja nisam ena, nisam ak ni oenjen, a nisam ni sveenik. Takoer smatram da to se tie bolova, opasnosti i trokova kojih sam osobno poteen, ne mogu zauzeti vrsti stav; nemam sveeniku slubu koja bi me na to obvezivala. Mogli bi mi se uputiti daleko opravdaniji prigovori, a dobio sam ih, zbog toga to naziv kranin upotrebljavam za onoga koji prihvaa ope doktrine kranstva. Ljudi me pitaju: Tko si ti da odreuje tko jest, a tko nije kranin? Ili: Zar ne mogu stotine ljudi koji ne vjeruju u te doktrine biti daleko bolji krani, mnogo blie Kristovu Duhu od onih koji u te doktrine vjeruju? Ovakav prigovor je u odreenom smislu vrlo dobronamjeran, duhovan i ostavlja vrlo snaan dojam. On je po svemu dobronamjeran, ali nije koristan. Ne moemo jednostavno bez izvjesne opasnosti koristiti jezik naih kritiara. Pokuat u vam to objasniti na primjeru jedne druge rijei, daleko manje vanoj od rijei kranin.
8

Rije gentleman je izvorno znaila neto prepoznatljivo, ona je oznaavala ovjeka koji je posjedovao grb i neto zemlje. Kad bi takva ovjeka nazvali gentleman, to nije bio nikakav kompliment, ve se time ustvrdila jedna injenica. Ako bi za nekoga rekli da nije gentleman, to nije bila uvreda, ve obino obavjetenje. Nije bilo proturjeno kazati da je John laac i gentleman, isto kao to danas nema proturjeja u tvrdnji da je James budala i akademski kipar. Tada je netko primijetio, posve ispravno, dobronamjerno, duhovno i dojmljivo ali nekorisno: Ah, zar kod gentlemana nije najvanije ponaanje? to e mu grb i zemlja, ako se ne zna ponaati? Zar nije pravi gentleman samo onaj koji se ponaa onako kako bi se gentleman trebao ponaati? Zar nije onda Edward mnogo istinskiji gentleman od Johna? Takvo razmiljanje bilo je u osnovi dobro. Naravno, bolje je biti astan, utiv, hrabar negoli imati grb i zemlju. Meutim, to nije isto. tovie, to nije ono s ime e se svatko sloiti. Nazvati nekoga gentlemanom u ovom novom, pronjenom smislu, ne znai dati o njemu obavjetenje, ve je to nain da ga pohvalimo, a rei da ovjek nije gentleman znai uvrijediti ga. Kad neka rije prestane biti opisni izraz, kad postane sredstvo kojim nekoga ocjenjujemo, tada ona vie ne izraava injenicu, ve samo odnos govornika prema datom objektu (kad netko za jelo kae da je dobro, to znai da mu se ono svia). im je rije gentleman liena svog starog, obinog, objektivnog znaaja, ona znai samo da nam se ovjek kojega smo tako oznaili svia. Prema tome, danas je rije gentleman potpuno neupotrebljiva. Ve i prije smo imali dovoljno izraza koji oznauju pohvalu, tako da nije bilo potrebno koristiti jo i taj. S druge strane, ako neki povjesniar eli taj izraz upotrijebiti u njegovom izvornom znaenju, ne moe to uiniti bez dodatnog objanjenja, jer on vie ne odgovara svojoj svrsi. Kad bi ljudi poeli pridavati duhovni znaaj, kad bi poeli proiavati ili, kako se esto kae, produbljivati smisao rijei kranin, onda bi taj izraz isto tako vrlo brzo postao neupotrebljiv. U prvom redu, sami krani ga ne bi vie mogli primijeniti ni na koga. Nije na nama da prosuujemo tko jest, a tko nije blizak Kristovom duhu u najdubljem znaenju te rijei. Ne moemo prozrijeti ljudsko srce, ne moemo suditi nama je to ak i zabranjeno. Od nas bi bilo odvie drsko tvrditi tko je u ovom proienom smislu kranin, a tko nije. Oito da je rije koju ne
9

moemo primijeniti beskorisna. to se tie nevjernika, oni e, bez dvojbe, tu rije koristiti u njenom proienom znaenju. Kada je budu izgovarali, njome e izricati samo procjenu. Kad nekoga budu nazivali kraninom, to e znaiti da misle kako je to dobar ovjek. Meutim, taj nain upotrebe ove rijei nee doprinijeti bogaenju jezika, budui da ve postoji rije dobar. Stoga e rije kranin biti potpuno neprikladna svrsi kojoj je mogla sluiti. Ne smijemo, dakle, odstupiti od izvornog, oitog znaenja. Naziv krani najprije se spominje u Antiohiji (Djela 11:26) gdje su tako nazvali uenike, one koji su prihvatili apostolsko nauavanje. Nema ni najmanjeg znaka da bi se taj naziv ograniavao samo na one kojima je to nauavanje koristilo onoliko koliko im je trebalo koristiti. Nema dvojbe da je taj pojam zahvaao i one koji su na neki proieni, produhovljeni, unutarnji nain bili puno blii Kristovu duhu, od onih uenika koji nisu u tolikoj mjeri ispunili oekivanja. Tu se ne radi ni o kakvoj teologiji, ni o kakvom moralu. Radi se samo o takvom koritenju rijei, da svi razumijemo o emu se govori. Kada ovjek koji prihvaa kransku doktrinu ne ivi u skladu s njom, bit e jasnije ako kaemo da je on lo kranin, nego li da nije uope kranin. Nadam se da nijedan italac nee pomisliti da je osnovno kranstvo ponueno ovdje kao mogui izbor vjerovanjima postojeih vjerskih zajednica kao da bi mogli prije prihvatiti osnovno kranstvo nego kongregacionalistiku, pravoslavnu ili bilo koju drugu crkvu. Ono je vie nalik predvorju iz kojeg se moe ui u vie soba. Ako mi poe za rukom nekoga dovesti u to predvorje, uspjet u u svojoj nakani. No ognjite, hrana i stolice nalaze se u sobama. U predvorju se eka, iz njega se moe pokuati ui na vie vratiju, no u njemu se ne ivi. Zbog toga je i najgora soba (bez obzira koja) bolja od predvorja. Istina je da se nekima moe uiniti da ve dugo ekaju u predvorju, doim drugi gotovo odmah znadu na koja vrata trebaju pokucati. Ne znam odakle potjee ta razlika, no siguran sam da Bog nikoga nee ostaviti da eka, ukoliko ne vidi da je to za njegovo dobro. Kad konano uete u svoju sobu, uvidjet ete da vam je dugo ekanje na neki nain koristilo i da je moda zato bilo i potrebno. Meutim, to vrijeme morate smatrati samo ekanjem, a ne logorovanjem. Morate i dalje moliti za svjetlo i, naravno, ak u predvorju morate nastojati pridravati se pravila koja vae za cijelu kuu. Prije svega, morate se stalno pitati koja su vrata prava, a ne ija vam se boja ili oblik vie svia. Jednostavno reeno,
10

nikada se ne smijete zapitati: Da li mi se svia takva vrsta slube? ve: Da li su ove doktrine istinite? Da li me moja savjest na njih upuuje? Zbog ega se ne usuujem pokucati na ova vrata da li zbog moje oholosti, posebnih sklonosti, ili zato to mi se uope ne svia ovaj vratar? Kada doete do svoje sobe, budite ljubazni prema onima koji su izabrali druga vrata, kao i prema onima koji jo uvijek ekaju u predvorju. Ako su pogrijeili, jo su im vie potrebne vae molitve. Ako su to vai neprijatelji, tada vam je nareeno da molite za njih. To je jedno od onih pravila koja vrijede za cijelu kuu.

11

KNJIGA PRVA
DOBRO I ZLO KAO KLJU ZA RAZUMIJEVANJE SVIJETA

12

13

1. Zakon ljudske naravi

Zacijelo je svatko od nas uo kako se ljudi svaaju. Ponekad nam se to priinja smijenim, ponekad neugodnim; no bez obzira na to, vjerujem da moemo nauiti neto vano iz onoga to se u svai izgovori. A govore se ovakve stvari: Kako bi bilo kad bi se prema tebi netko tako ponio? To je moje mjesto, ja sam prvi doao! Pusti ga, nije ti se niim zamjerio! Zato bi ti bio prvi?! Daj mi pola narane, ja sam tebi dao pola moje! Hajde, obeao si! Svakog dana ujemo ovakve rijei, kako od obrazovanih ljudi, tako i od neukih, kako od djece, tako i od odraslih. Ono to je zanimljivo u vezi takvih primjedbi jest to, da osoba koja ih izgovara ne tvrdi samo da joj se ne dopada ponaanje druge osobe, ve se poziva na neki uzor ponaanja kojeg bi trebale poznavati obje strane. Osoba koja je u takvoj svai napadnuta, vrlo rijetko odgovara: K vragu i taj tvoj uzor! Gotovo se uvijek trudi da dokae kako njezino ponaanje nije protivno tom uzoru ili ako prizna da jest, tada uvijek ima neko posebno opravdanje. Pronalazi se neki poseban razlog, u nekom posebnom sluaju, zbog kojeg onaj tko prvi zauzme mjesto mora to mjesto prepustiti drugome ili se izgovara da su prilike bile posve drukije kad su prvi put dijelili naranu ili se dogodilo neto neoekivano zbog ega, eto, mora pogaziti obeanje. ini se, zapravo, da obje strane imaju na umu neku vrst zakona ili pravila potene igre ili dolina ponaanja ili morala, nazovite to kako hoete, oko kojeg su se doista sloili. Oni su se stvarno sloili. Da se nisu, bili bi se moda potukli poput ivotinja, a ne svaali u ljudskom znaenju te rijei. Svaati se znai pokuati dokazati drugoj strani da nije u pravu. A to ne bi imalo nikakva smisla, ukoliko ne postoji neki zajedniki pojam o tome to je Pravo a to Krivo; isto kao nogometau predbacivati kako je nainio prekraj, a da se prije nismo dogovorili o nogometnim pravilima. Ovaj zakon ili pravilo o Dobru i Zlu nekad se nazivao Zakon prirode. Danas, kad upotrebljavamo pojam zakoni prirode, obino mislimo na zakon sile tee, nasljednost osobina ili na zikalno kemijske zakone. Meutim, stari mislioci, nazvavi zakon o Dobru i Zlu, Zakonom prirode, mislili su, ustvari, na zakon ljudske naravi. Pri tom su se vodili milju da isto kao to svim tijelima vlada zakon sile tee, a
14 15

organizmima bioloki zakoni, i stvorenje zvano ovjek ima svoj zakon no s velikom razlikom to tijelo ne moe odabrati hoe li se potiniti zakonu sile tee ili nee, dok ovjek moe odluiti hoe li potivati zakon ljudske naravi ili e ga prekriti. Moemo to i drukije kazati. Svaki je ovjek u jednom trenutku svojeg ivota podloan nekolicini zakona, no ima samo jedan kojeg je slobodan odbaciti. Njegovo tijelo je podlono sili tei kojoj ne moe izbjei ako ostane bez potpornja u zraku, past e na zemlju onako kako pada kamen. Njegov organizam je podloan razliitim biolokim zakonima kojima se ne moe oduprijeti, kao ni ivotinje. To znai da ne moe prekriti one zakone koje dijeli s drugim biima, ali moe prekriti onaj koji je svojstven njegovoj ljudskoj naravi, zakon koji ne dijeli ni sa ivotinjama, ni s biljkama, ni s neivim tvarima. Jedino taj zakon moe prekriti svojom voljom. Ovaj zakon je nazvan Zakonom prirode, jer su ljudi smatrali da ga svaki ovjek ve po samoj svojoj prirodi poznaje, pa ga nitko ne treba o njemu pouavati. Naravno, to ne znai da nema pojedinaca koji nisu svjesni postojanja tog zakona u sebi, isto kao to ima takvih koji ne raspoznaju boje ili nemaju sluha. Uzimajui, meutim, ljudsku vrstu kao cjelinu, zamisao o ispravnom ponaanju bila je vie nego oita. Meni se to miljenje ini posve pravilnim. Kad ne bi bilo tako, onda bi sve to je reeno npr. o ratovima, bilo besmisleno. Kakvog bi smisla imalo kazati da je neprijatelj bio u krivu, ukoliko Dobro nije stvarnost koju su nacisti u svom srcu poznavali isto kao i mi, samo se tog Dobra nisu pridravali? Da nisu imali pojma o onome to mi podrazumijevamo pod Dobrim, ne bismo ih smjeli osuivati zbog njihovih zloina nita vie no to bismo ih mogli optuiti zbog boje njihove kose. To, naravno, ne znai da protiv njih ne bismo trebali nastaviti borbu. Znam da e netko primijetiti da je zamisao o Zakonu prirode ili o ope priznatom ispravnom ponaanju smijena, budui da razliite civilizacije drukije shvaaju pojam Zakona prirode, jednako kao to se taj pojam mijenjao tijekom stoljea. To, meutim, nije istina. Razlike izmeu moralnih mjerila kod razliitih civilizacija i povijesnih razdoblja postoje, no uvijek je meu njima bilo vie slinosti nego razlika. Ako prouimo moralno uenje, recimo, starih
16

Egipana, Babilonaca, Hindusa, Kineza, Grka i Rimljana, sigurno emo zamijetiti veliku meusobnu povezanost, kao i slinost izmeu njihovog i naeg moralnog uenja. Neke dokaze za to naveo sam u dodatku svoje knjige Svrgnue ovjeka, a za sada bih se zadovoljio uputom itatelju da pokua predoiti sebi to bi znaio potpuno razliit moral. Navedite mi makar jednu zemlju u kojoj se potivalo dezerterstvo ili izdajstvo prijatelja. Moete traiti takvu zemlju ili drutvo koliko god hoete, ali je neete pronai, jednako kao ni zemlju u kojoj su dva i dva pet. Ljudi se razlikuju samo u onome po emu se trebaju pokazati nesebinim da li jedino prema svojoj zemlji, svojim sunarodnjacima ili pak prema svim ljudima. No, svatko se slae u tome da ne valja sebe stavljati na prvo mjesto. Nitko se nikada nije divio sebinosti. Ljudi se razlikuju u miljenju smije li se imati jednu ili etiri ene, no svi se slau da ovjek ne smije posjedovati ba svaku enu koju eli. Meutim, najznaajnije je slijedee: pretpostavimo da netko pogazi zadano obeanje i kae da ne vjeruje u stvarnost Dobra i Zla. Ukoliko vi pogazite svoje obeanje, isti e vam ovjek kazati: To nije pravedno (prema njemu, naravno). Pretpostavimo da neki narod objavi kako meunarodni ugovori nemaju nikakve vanosti, a netom poslije toga sve e pokvariti izjavom da posve odreeni ugovor, (koji recimo, ele ponititi), nije bio pravian. Meutim, ako ugovori nemaju nikakve vanosti, i ukoliko ne postoji Dobro i Zlo, drugim rijeima, ako nema Zakona prirode kakva je razlika izmeu pravinih i nepravinih ugovora? Nisu li se oni time razotkrili i pokazali da, bez obzira na to to izjavljuju, poznaju Zakon prirode kao i svi ostali? ini se, dakle, da moramo vjerovati u istinsko Dobro i u istinsko Zlo. Dogodi se da ljudi pogrijee prilikom prosuivanja Dobra i Zla, kao to pogrijee u raunanju. Meutim, to nije samo stvar ukusa i miljenja kao to to nije ni tablica mnoenja. E pa, ako smo se u tome sloili, prijeimo na slijedeu toku. Nitko se od nas istinski ne pridrava Zakona prirode. Ako meu vama ima takvih, koji ga se ipak pridravaju, neka prime moju ispriku. Takvima je bolje da itaju neto drugo, jer ih se nee ticati ono to ja ovdje govorim. A sada se obratimo ostalim, obinim ljudima. Nadam se da me neete krivo shvatiti, ja vam ne elim drati prodiku, a Bog mi je svjedok da se ne pravim boljim od drugih. Samo pokuavam upozoriti na jednu injenicu na to da se danas, ove godine, ovoga
17

mjeseca, nismo ponaali onako kako bismo eljeli da se drugi ponaaju prema nama. Zacijelo imamo tisuu i jednu ispriku za to. Neki dan ste bili nepravedni prema djeci zato jer ste bili preumorni. A to se tie onog sumnjivog poslia s novcem na koji ste ve gotovo zaboravili, i to je bilo sasvim normalno, zar ne? A uslugu koju ste obeali napraviti starom, dobrom Peri, a niste, hm, da ste znali da ete biti toliko zaposleni, nikad mu ne bismo to obeali. A to se tie ponaanja prema vaoj eni (ili muu), ili prema sestri (ili bratu), da samo znam kako oni mogu iznervirati ovjeka, nikada vam se ne bih udio uostalom tko sam ja da vam postavljam takva pitanja? I ja sam isti kao i vi. Hou rei, ni ja se ne uspijevam uvijek pridravati tog Zakona prirode, i kada mi netko zbog toga prigovori, iz mojih usta ponu vrcati isprike. U ovom trenutku nije bitno da li su te isprike dobre. Bitno je da one predstavljaju jo jedan dokaz kako duboko vjerujemo u Zakon prirode, svialo nam se to ili ne. Ako ne vjerujemo u ispravno ponaanje, zato se tako urno ispriavamo zbog nae nepristojnosti? injenica je da toliko vjerujemo u ispravne postupke, taj nas zakon toliko pritiska, da jednostavno ne moemo podnijeti pomisao da ga se ne pridravamo, te stoga odgovornost prebacujemo na drugoga. Primjeujete li da sve isprike nalazimo jedino zato da opravdamo nae nedostojno ponaanje. Nae loe raspoloenje pripisujemo zamoru, zabrinutosti ili gladi. Meutim, uvijek smatramo da smo sami zasluni za nae dobro raspoloenje. Eto, samo sam ovo dvoje elio kazati. Prvo, svi ljudi na svijetu misle kako je potrebno da se na sasvim odreen nain ponaaju i drugo, da se nitko od nas tako ne ponaa. Poznat nam je Zakon prirode, no unato tome, ne pridravamo ga se. Ove dvije injenice predstavljaju temelj jasnog razmiljanja o nama i o svijetu u kojem ivimo.

2. Neki prigovori
Ako je sve to tako, zastanimo malo i uvrstimo taj temelj jasnog i potenog razmiljanja o ovjeku, prije nego poemo dalje. Pisma nekih mojih itatelja ukazuju na to da mnogi smatraju kako je teko shvatiti Zakon ljudske prirode, ili Moralni zakon ili Zakon ispravnih postupaka (kako god elite). Neki su mi na primjer pisali: Nije li ono to vi nazivate Moralnim zakonom, obian nagon stada, zar se on nije razvio poput ostalih naih nagona? Dakle, ja ne poriem mogunost postojanja nagona stada kod ljudi, ali pod Moralnim zakonom ne podrazumijevam taj nagon. Svi znamo kako to izgleda kad nas potie neki nagon recimo majinski, spolni ili nagon za hranom. To je osjeaj jake elje ili potrebe da se ponaamo na odreeni nain. I naravno, ponekad osjeamo stvarnu elju da nekom pomognemo; nema dvojbe da tu elju treba pripisati nagonu stada. Ali osjeati elju da pomognemo sasvim je razliito od osjeaja da se nekome mora pomoi, bez obzira na to da li to elimo ili ne. Pretpostavimo da ujete povik u pomo od ovjeka u opasnosti. Vjerojatno ete u tom trenutku osjetiti dvije elje jednu da mu pomognete (nju treba pripisati nagonu stada), a drugu da se ne izloite opasnosti (ovu treba pripisati nagonu samoodranja). Uz ova dva poticaja, osjetit ete u sebi jo jedan, koji e vam rei da treba slijediti onaj prvi glas i potisnuti onaj poticaj koji vas tjera na bijeg. Ovaj trei poticaj, koji prosuuje prva dva i odluuje kojeg treba prihvatiti, ne moe biti ni jedan od prva dva. Isto tako ne moemo rei da je notni papir koji nam poruuje koju notu da odsviramo na glasoviru, upravo sama ta nota. Moralni zakon nas upuuje na melodiju koju moramo svirati, nai nagoni su pri tom samo pojedini tonovi. Postoji jo jedan nain koji e nam pomoi da shvatimo kako Moralni zakon nije tek jedan od ljudskih nagona. Ako se dva nagona sukobe, a u ovjekovoj svijesti nema nieg drugog osim njih, sasvim je jasno da e jai pobijediti. Meutim, u trenucima kad smo najsvjesniji Moralnog zakona, ini se da nas on obino tjera da se priklonimo slabijem od dva nagona. Daleko vie elimo biti na sigurnom, negoli spaavati ovjeka koji se utapa. Unato naoj elji, Moralni nam zakon nalae da mu pomognemo. Takoer nas esto potie da pokuamo ojaati ispravni poriv da bude jai no to on po prirodi jest. Hou rei, da esto

18

19

osjeamo svojom dunou poticati nagon stada, buenjem mate, suuti itd, da bi na taj nain smogli dovoljno snage i oduevljenja da uradimo neto dobro. Ali je potpuno jasno da ne djelujemo nagonski kad pojedini nagon elimo ojaati. Ono to vam govori: Tvoj nagon stada je uspavan, probudi ga, ne moe biti sam nagon stada. Ono to vas upuuje koju notu na glasoviru treba odsvirati glasnije od ostalih, nikako ne moe biti ba sama ta nota. Pokuajmo to jo jasnije izraziti. Kad bi Moralni zakon bio samo jedan od naih nagona, mogli bismo uprijeti prstom na neki poticaj u nama koji je uvijek dobar, uvijek u skladu sa naelom ispravnog postupanja. Ali vidite, to ne moemo. Nema ni jednog poticaja u nama kojeg Moralni zakon ne bi ponekad nastojao zatomiti, isto kao to nema ni jednog kojeg tu i tamo ne bi nastojao potai. Pogreno je misliti da su neki nai poticaji, npr., majinska ljubav ili rodoljublje uvijek dobri, a da su neki drugi nagoni, kao spolni ili borbeni nagon, uvijek loi. Ima meutim, sluajeva kada je oenjen ovjek duan poticati svoj spolni nagon, a vojnik svoj borbeni. Isto tako, ponekad, treba potisnuti majinski, odnosno rodoljubni nagon, ukoliko bi oni nanijeli nepravdu drugoj djeci, odnosno drugim zemljama. U stvari, nagoni sami po sebi nisu ni dobri ni loi. Prisjetimo se jo jednom glasovira. Na njemu ne postoji dvije vrste nota dobre i loe. Svaka pojedina nota je u odreenom trenutku dobra, a u nekom drugom loa. Moralni zakon nije nikakav nagon niti skup nagona, on upravlja nagonima, stvara neku vrst melodije (koju moemo zvati dobrota ili ispravno postupanje). Ovo je uzgred, od vrlo velike praktike vrijednosti. Najopasnije je uzeti bilo koji nagon kao neto neprikosnoveno, to treba slijediti pod svaku cijenu. Svaki od njih nas moe pretvoriti u vragove, kad bismo ga slijedili kao jedini ispravni nagon. Moda mislite da je, openito gledajui, ljubav prema ovjeanstvu uvijek dobra i plemenita osobina, ali to nije tako. Ako pritom izostavimo pravdu, poet emo kriti sporazume i krivotvoriti dokaze na sudu, sve zbog ovjenosti, postali bismo isto prevrtljivci i izdajnici. Neki su mi pisali i pitali me: Nije li ono to vi nazivate Moralnim zakonom samo drutvena konvencija, nismo li to primili obrazovanjem? ini mi se da se tu radi o nesporazumu. Ljudi koji postavljaju takvo pitanje, obino uzimaju zdravo za gotovo, ako smo bilo to nauili od roditelja i uitelja onda je to jedino ljudski pronalazak. To naravno, nije
20

tako. Svi smo nauili tablicu mnoenja u koli. Dijete koje bi odraslo samo, na pustom otoku, ne bi znalo za nju. Meutim, iz toga ne slijedi da je tablica obian dogovor meu ljudima, neto Sto su ljudi izmislili za svoje potrebe a mogli su je nainiti drukije, samo da su htjeli. Potpuno se slaem da pravilo ispravnog postupanja uimo od svojih roditelja, uitelja, prijatelja i iz knjige, kao to uimo i sve ostalo. Meutim, neke stvari koje nauimo, samo su ustaljena pravila, koja su mogla biti i drukija. Nauili smo voziti desnom stranom ceste, mogli smo se, meutim, dogovoriti i drukije, to jest da vozimo lijevom stranom. Matematika pak, nije dogovor meu ljudima, ve stvarna istina. Pitanje je kojoj kategoriji pripada Zakon ljudske naravi? Dva su razloga zbog kojih on pripada istoj kategoriji kojoj i matematika. Prvi je, kao to rekoh u prvom poglavlju, taj, da premda postoje razlike izmeu moralnih predodbi u raznih naroda i epoha, one nisu toliko velike nisu ni priblino toliko velike kao to veina ljudi zamilja. U moralnim predodbama svih naroda i epoha prepoznajemo isti zakon, dok drutveni dogovori ili obiaji, kao to su prometna pravila, nain odijevanja i ostalo, mogu biti sasvim razliiti. Drugi razlog je ovaj: kad razmiljamo o razlikama koje postoje u shvaanju morala izmeu razliitih naroda i epoha, da li pomiljamo da je moral jednog naroda bolji ili gori od morala nekog drugog naroda (epohe)? Da li je neka promjena kod njih znaila nekakav napredak? Ako nije, tada ne moe biti nikakvog moralnog napretka. Sama promjena ne znai i napredak on postoji tek kad se radi o promjeni na bolje. Kad ne bi bilo razlike u vrijednosti i istinitosti izmeu morala i razliitih naroda i vremena, tad ne bi imalo smisla govoriti o prednosti morala civiliziranog ovjeka nad moralom divljaka ili kranski moral pretpostavljati nacistikom. Meutim, istina je da svi vjerujemo kako su neka moralna naela bolja od drugih. Uistinu vjerujemo da su pojedinci koji su pokuavali promijeniti moralna naela svojega doba bili reformatori ili pioniri bili su to ljudi koji su moral shvaali bolje od svojih suvremenika. U tome se svi slaemo. im kaete da jedan skup moralnih naela moe biti bolji od drugog, oba u stvari usporeujete s mjerilom, tvrdei da se jedan od tih naela vie pribliava tom mjerilu nego drugi. Meutim, mjerilo s kojim usporeujemo dvije stvari neto je posve razliito od njih. Zapravo, mi spomenute skupove moralnih naela usporeujemo s nekim stvarnim
21

moralom, to jest, stvarnim Dobrom, i na taj nain priznajemo da takvo neto postoji, neovisno od toga kako ga ljudi zamiljaju ili to misle o njemu. Ili drugim rijeima, ako je va moral ispravniji od, recimo, nacistikog, tada mora postojati neto neki stvarni, uzorni moral, s kojim ta dva morala usporeujete. Razlog zbog kojeg vaa predodba New Yorka moe biti blia ili dalja od stvarnosti nego moja, lei u tome to je New York stvarno mjesto, koje postoji neovisno od moje i vae predodbe. Ako bismo obojica, izgovorivi New York, pomislili na grad koji upravo zamiljam u svojoj glavi, tada uope ne bi imalo smisla govoriti o tome, ija je predodba New Yorka bila stvarnost ne bismo mogli govoriti ni o istinitosti, ni o lanosti. Isto tako, ako bi pravilo ispravnog postupanja znailo sve ono to neki narod odobrava, tada ne bi imalo smisla tvrditi da je jedan narod po svojem izboru odreenih moralnih naela ispravniji od drugoga. Bilo bi potpuno besmisleno kazati da svijet moe rasti u dobru ili padati u moralnom zlu. Moj zakljuak je, stoga ovaj: premda razlike o predodbama o ispravnom ponaanju esto dovode u sumnju postojanje istinskog, prirodnog zakona ponaanja, ono to nas tjera da o tim razlikama razmiljamo, dokazuje zapravo sasvim suprotno, tj. da taj zakon postoji. Rei u vam jo neto. Susretao sam ljude koji razlike u predodbama o ispravnom ponaanju preuveliavaju i to stoga, to ne vide razliku izmeu razliitih vjerovanja o injenicama. Tako mi je, na primjer, jedan ovjek rekao: Pred tri stotine godina Englezi su spaljivali vjetice. Da li i to nazivate zakonom ljudske naravi ili zakonom ispravnog postupanja? injenica je, da danas ne spaljujemo vjetice zato, jer ne vjerujemo da one postoje. Kad bismo vjerovali u njih, kad bismo stvarno mislili da meu nama ima ljudi koji su se prodali vragu i primili od njega nadnaravnu snagu kojom ubijaju svoje blinje, pomrauju im razum i nanose runo vrijeme, zacijelo bismo se svi sloili da ako itko zasluuje smrtnu kaznu, onda su to svakako ti ogavni zlotvori. Ovdje ne postoji nikakva razlika u moralnom naelu, razlika je samo u poimanju injenica. Nevjerovanje u vjetice moe predstavljati znaajan napredak u znanju, ali ne moemo govoriti o moralnom napretku, ukoliko ih ne spaljujemo samo zato, jer ne vjerujemo da postoje. Ne moemo nekoga smatrati ovjenim zato jer vie ne postavlja miolovke vjerujui naime, da u njegovoj kui nema mieva.
22

3. Stvarnost zakona
Kao to rekoh na kraju drugog poglavlja, kod ljudske vrste nailazimo na dvije vrlo udne pojave. Prva je, da ovjeka proganja misao kako bi se trebao dolino ponaati, igrati potenu igru, biti astan, moralan, tj. slijediti Zakon prirode. Druga je, da se ljudi u stvarnosti tako ne ponaaju. Moda e se netko upitati zato to nazivam udnim, moda vam to izgleda sasvim normalno. Moda e neki pomisliti kako sam ja vrlo strog prema ljudima. Konano moete kazati da ono to ja zovem nepotivanjem zakona Dobra i Zla, ili Zakona prirode, znai samo to da ljudi nisu savreni. A zato bi, uostalom, ljudi bili savreni? Taj bi prigovor bio na mjestu, ako bih pokuao samo ustanoviti stupanj nae krivice zbog ponaanja suprotnog onomu koje oekujemo od drugih. No, to mi uope nije nakana. U ovom trenutku nemam namjeru govoriti o krivici, samo pokuavam pronai istinu. S te toke gledita, sama zamisao o tome da je neto nesavreno, da nije onako kako bi trebalo biti, ima stanovite posljedice. Uzmimo, na primjer, kamen ili stablo. Kamen je kamen, a stablo je stablo, i nema nikakvog smisla traiti da kamen ne bude kamen ili da stablo ne bude stablo. Naravno, ukoliko elite taj kamen odnijeti u svoj vrt, a njegov oblik vam ne odgovara, moete kazati da on nema prikladan oblik. Isto tako moete kazati da je stablo loe, jer vas u dovoljnoj mjeri ne zatiuje od sunca. Time zacijelo elite rei da taj kamen ili stablo ne odgovara odreenoj svrsi koju ste mu namijenili. To im ne moete predbacivati, osim ale radi. Dobro znate da to stablo u odreenim klimatskim uvjetima i na odreenom zemljitu ne moe biti drukije. Ono to s naeg gledita nazivamo loim stablom, potuje zakone svoje naravi u istoj mjeri kao i dobro stablo. Opaate li to iz tog proizlazi? To je ono to obino nazivamo zakonima prirode, to jest, nain na koji vrijeme djeluje na stablo, nee stvarno biti zakoni u pravom smislu te rijei, ve ih samo mi tako nazivamo. Kad kaem da kamen koji pada potuje zakon sile tee, nije li to isto kao kad bismo rekli da taj zakon predstavlja samo ono to kamen uvijek ini? Zacijelo ne mislite da e se kamen, ako ga bacimo, iznenada sjetiti kako mu je nareeno da padne na zemlju. Dakle, kaemo da on sam pada. Drugim rijeima, ne moemo biti sigurni da postoji neki zakon o onome to se mora dogoditi, koji bi bio razliit od onoga to
23

se stvarno dogaa. Zakoni prirode, dakle, mogu znaiti samo ono to priroda, u stvari, ini. Meutim, ako razmotrimo zakon ljudske naravi, zakon ispravnog postupanja, vidjet emo da je to neto sasvim razliito. Taj zakon zacijelo ne znai ono to ovjek ustvari radi, jer kako sam spomenuo ranije, mnogi ljudi se uope ne pridravaju ovog zakona, a gotovo nitko ga se u potpunosti ne pridrava. Zakon sile tee nam govori kako se kamen ponaa kad ga ispustimo, dok Zakon ljudske prirode govori kako bi se ovjek trebao ponaati, a kako ne. Drugim rijeima, kad razgovaramo o ljudima, neto drugo dolazi iznad i van stvarnih injenica. Postoje injenice, (kako se ljudi stvarno ponaaju), ali imamo i neto drugo (kako bi se trebali ponaati). Izvan toga u svemiru ne bi trebalo postojati nita drugo osim injenica. Elektroni i molekule se ponaaju na stanovit nain iz ega nastaju odreene posljedice i to bi mogla biti itava pria. (Ne mislim kazati, kao to ete vidjeti kasnije, da je to itava pria, ve bi to moglo biti tako samo u ovoj fazi razmatranja.) I ovjek se ponaa na stanovit nain, ali to nije itava pria, jer znamo da bi se trebao ponaati drukije. To je doista u tolikoj mjeri udnovato, da osjeamo potrebu za daljnjim objanjenjem. Moemo, na primjer, izvesti slijedei zakljuak: kad kaemo za nekoga da se ne ponaa onako kako bi trebao, tada je to isto kao kad kaemo da je kamen krivo oblikovan, naime, da nam ponaanja takve osobe ne odgovaraju. Takav zakljuak, meutim, jednostavno ne bi bio ispravan. Ponaanje ovjeka koji je zauzeo mjesto u vlaku zato jer je prvi doao i onoga koji je, dok sam ja bio okrenut leima, skliznuo na sjedalo premjestivi moju torbu, jednako mi ne odgovara. Pri tome neu osuditi postupak prvog ovjeka, ve onog drugog. Ne ljutim se, osim za trenutak, dok se ne priberem, na onoga tko mi sluajno podmetne nogu, pa makar me pri tome ozlijedio. Ljutim se, meutim, na onoga koji mi pokuava podmetnuti nogu i nakon to mu to prvi puta nije uspjelo. Ponekad se ponaanje koje nazivamo loim, uope ne protivi naim interesima, ve naprotiv. U ratu, svakoj strani dobro dolazi izdajica protivnike strane. No, premda ga plaaju i koriste njegove usluge, svi ga dre izrodom. Zato ne moemo rei da je ispravno samo ono postupanje od kojeg imamo koristi. Sto se tie naeg osobnog ponaanja, takoer mi se ini oitim da nije ispravno samo ono ponaanje koje nam se isplati. Ispravno se ponaati znai biti zadovoljan s tisuu dinara, umjesto s deset tisua, poteno ostati u koli na satu kad biste najradije markirali, ostaviti djevojku na miru onda
24

kad biste najradije vodili s njome ljubav, ostati na opasnim mjestima iako biste mogli otii na neko manje opasno mjesto, odrati obeanje onda kada biste ga najradije pogazili, rei istinu ak i onda kada e vas smatrati budalom. Neki smatraju da iako se ispravno ponaanje ovjeku ne isplati u odreenom sluaju, ono se ipak isplati ljudskom drutvu kao cjelini i da u tome nema nikakve posebne tajne. Konano, ljudi ipak imaju toliko razuma da uvide kako ne mogu biti sigurni ili sretni, osim u drutvu u kojem se svi ispravno ponaaju, te se i sami nastoje tako ponaati. Naravno, tono je da sigurnost i srea dolaze samo od onih pojedinaca, skupina i naroda koji se meusobno potuju i cijene. To je, svakako, jedna od najvanijih istina na svijetu, ali ona nikako ne objanjava na stav prema Dobru i Zlu. Ako na pitanje: Zato ne bih smio biti sebian? dobijemo odgovor: Zato, jer je to u interesu drutva tada se moemo upitati: A zato bih ja vodio rauna o blagostanju drutva, ukoliko osobno nemam nita od toga? Odgovor moe biti samo ovaj: Zato jer trebamo biti nesebini a to nas vraa na sam poetak. Dakle, sve to smo rekli tono je, ali to nas nije odvelo nikuda dalje. Kad bi netko postavio pitanje zato se igra nogomet, ne bi mnogo vrijedio odgovor: Da se postignu golovi, budui je nastojanje da se zabiju golovi isto to i sama igra, a ne razlog igre. To bi znailo kazati da je nogomet nogomet, to je svakako istina, ali je ta istina toliko oita da je ne treba ni spominjati. Isto tako na pitanje zbog ega se ovjek treba dolino ponaati, ne vrijedi odgovoriti da je to zbog dobrobiti drutva, jer nastojanje oko dobrobiti drutva, drugim rijeima nesebinost, (drutvo na koncu, znai i druge ljude) jedna je od onih stvari koje ispravno ponaanje sadri u samome sebi. Time bismo samo ustvrdili da je ispravno ponaanje tek ispravno ponaanje. Nita vie ne bismo rekli i kad bismo se zadrali na tvrdnji: ovjek treba biti nesebian. Ovdje bih zavrio. Ljudi moraju biti nesebini. Trebaju poteno postupati s drugim ljudima. To, svakako, ne znai da su oni nesebini, niti da vole biti takvi, ve da moraju biti nesebini. Moralni zakon ili Zakon ljudske prirode nije obina injenica o ovjekovom ponaanju, isto kao to je zakon sile tee injenica o ponaanju tijela koja imaju odreenu masu. S druge strane, Moralni zakon nije puka fantazija, jer se jednostavno ne moemo osloboditi predodbe o njemu, a kad bismo to mogli, velika veina onoga to mislimo i kaemo o ovjeku bilo
25

bi lieno smisla. To nije ni izjava o nainu na koji bismo eljeli da se ljudi ponaaju, a da nama to ponaanje odgovara, jer neije loe ili nepoteno ponaanje ne mora nam uvijek koditi, ak naprotiv. Prema tome, ovo pravilo o Dobru i Zlu, ili Zakon ljudske prirode, nazovite to kako elite, mora na ovaj ili onaj nain biti neto stvarno neto to zaista postoji i to mi nismo izmislili. Unato tome, to nije injenica u obinom smislu te rijei, niti injenica na nain na koji bi to bilo nae stvarno ponaanje. Izgleda da emo morati priznati da postoji vie nego jedna vrsta stvarnosti; da u ovom konkretnom sluaju ima neto iznad i s onu stranu obinih injenica o ljudskom ponaanju, a to neto je ipak veoma stvarno stvaran zakon, kojeg nitko od nas nije izmislio, a ijeg smo djelovanja potpuno svjesni.

4. to se nalazi u pozadini zakona

Razmotrimo ukratko do ega smo do sada doli. Na primjerima kamenja, stabla i slinog, ono to nazivamo prirodnim zakonima, ne mora znaiti nita osobito to moe biti samo pitanje naziva. Kad kaemo da prirodom upravljaju stanoviti zakoni, to moe znaiti da se priroda ponaa na odreeni nain. Ovi takozvani zakoni ne moraju biti nita stvarno nita to bi prodiralo dublje u bit stvarnih injenica koje zamjeujemo. Meutim, vidimo da kod ovjeka to nije tako. Zakon ljudske prirode ili Zakon Dobra i Zla, mora biti neto izvan stvarnih injenica o ljudskom ponaanju. Dakle, u ovom sluaju, osim stvarnih injenica, postoji jo neto postoji stvarni zakon kojeg nismo sami izmislili, ali znamo da ga moramo potovati. elio bih sada razmotriti to nam ova spoznaja govori o svijetu u kojem ivimo. Od kada su ljudi kadri razmiljati, pitaju se to je u stvarnosti ovaj svemir i kako je on nastao. Grubo reeno, postoje dva miljenja o tome. Kao prvo, postoji ono to obino nazivamo materijalistikim nazorom. Materijalisti misle da materija i prostor postoje tek tako, oduvijek. Nitko ne zna zato je to tako. Oni takoer misle da je materija, ponaajui se oduvijek sasvim odreeno i jednoliko, posve sluajno, poput upada biljarske kugle u rupu, proizvela bia koja mogu misliti tj. ljude. Igrom sluaja, neto se sudarilo sa suncem, uslijed ega je dolo do stvaranja planeta. Slinom igrom sluaja, na jednoj od tih planeta nastala je sretna okolnost da su se zajedno nali kemijski elementi, odreena temperatura i ostali uvjeti potrebni za nastanak ivota, pa je jedan dio materije oivio. Potom, daljnjom igrom sluaja, postupno su se razvila stvorenja poput nas. Drugi stav je religiozan. Prema religioznom shvaanju, ono to se nalazi u pozadini svemira, vie je razum negoli ita drugo. Time se misli da to neto je svjesno, da je svemu to postoji odredilo svrhu, te da pojedine stvari pretpostavlja drugima. Po ovom shvaanju, to neto je stvorilo svemir, dijelom iz nama nepoznatih razloga, a dijelom zato da stvori bia na sebe nalik utoliko nalik, to posjeduju razum. Naravno, to ne znai da je jedan od tih nazora vladao dugo vremena i da ga je drugi s vremenom istisnuo. Oba se stajalita svugdje pojavljuju, gdje postoje misaoni ljudi. Meutim, valja zapamtiti jedno: nikako ne moete uz

26

27

pomo znanosti u uobiajenom smislu te rijei, otkriti koji je od ta dva stava ispravan. Znanost se slui pokusima. Ona promatra kako se neto ponaa. Svaka znanstvena postavka, bez obzira kako sloena, svodi se na kraju krajeva otprilike na ovo: 15. sijenja u 20:20 sati, uperio sam teleskop na taj i taj dio neba, i opazio to i to ili: stavio sam toliko i toliko ove tvari u posudu, ugrijao je na odreenu temperaturu, pa se neto zbilo. Nemojte misliti da imam neto protiv znanosti, govorim samo o njenoj djelatnosti. to god je ovjek vei znanstvenik, tim e se prije, vjerujem, sloiti da je takva zadaa znanosti nesumnjivo vrlo korisna i potrebna. No, zbog ega neto uope postoji i da li postoji neto iza stvarnosti koju znanost promatra, neto sasvim drukije? Ali, to nije znanstveno pitanje. Ako postoji neto iza, onda e to ovjeku ili ostati potpuno nepoznato, ili e mu se pak objaviti na nain razliit od uobiajenog. Znanost ne moe tvrditi da neto takvo postoji ili ne postoji. I pravi znanstvenici obino ne tvrde nita slino. Time se vie bave novinari i pripovjedai sa irokim krugom itateljstva, koji sakupljaju komadie i otpatke nedopeene znanosti. Na kraju krajeva to je stvar zdrava razuma. Pretpostavimo da znanost jednom toliko uznapreduje, da moe spoznati i objasniti svaki detalj svemira. Nije li oito da bi i u tom sluaju pitanja kao to su: Zato postoji svemir? Zato on postoji na ovakav nain? Ima li on bilo kakvo znaenje? ostala nepromijenjena. Dakle, poloaj bi bio prilino beznadan da nema jednoga: postoji samo jedno u itavom svemiru o emu znamo vie no to bismo mogli nauiti promatranjem izvana. A to je ovjek. Ne samo da ljude promatramo mi jesmo ljudi. U ovom sluaju mi, da tako kaemo, posjedujemo unutarnju obavijest, mi smo u tom saznanju. I zbog toga znamo da nad ljudima postoji moralni zakon kojeg ljudi nisu sami stvorili i kojeg ne mogu sasvim zaboraviti ak i ako pokuavaju, za kojeg osjeaju da ga moraju potivati. Obratite panju na slijedee da netko prouava ovjeka izvana, kao to mi prouavamo elektricitet ili zelje, koje ne poznaje ljudski jezik i nije kadar doznati naa unutarnja saznanja, nego samo promatrati ono to inimo, ne bi nikad mogao naslutiti postojanje moralnog zakona. A po emu bi i mogao? Zapaanja takvog promatraa odnosila bi se samo na ono to ovjek ini, a moralni zakon zahvaa neto drugo, tj. ono to bi trebao initi. Isto tako, kad bi postojalo neto iznad injenica do kojih smo doli promatranjem kamenja ili vremenskih prilika, nikad to ne bismo otkrili samo vanjskim promatranjem.
28

Pitanje je, dakle, u slijedeem: elimo znati da li svemir postoji tek onako, bez ikakva razloga ili iza njega postoji neka sila koja ga ini upravo onakvim kakav on jest. Ukoliko postoji, ta sila ne bi bila injenica koju moemo promatrati, ve stvarnost koja tu injenicu uvjetuje, a koju ne moemo otkriti pukim promatranjem. Jedino kad se radi o nama, ljudima, moemo spoznati da u svemu tome ima neto vie. Ili recimo to ovako: kad bi iznad svemira postojala sila koja ga nadzire, ona se ne bi mogla pokazati kao jedna od injenica unutar svemira kao to ni graditelj kue ne moe biti zid, ni stubite, ni kamin u kui koju je izgradio. Jedini je nain na koji bismo mogli oekivati da nam se ta sila pokae, da je u samima sebi osjetimo kao neki utjecaj ili zapovijed to nas potie da se ponaamo na odreeni nain. A to je ba ono to nalazimo u sebi. Sigurno bi to trebalo pobuditi nau sumnjiavost? U jedinom sluaju gdje moemo oekivati odgovor, to jest kad se radi o nama samima, taj odgovor je potvrdan. U ostalim sluajevima, gdje ne dobivamo nikakav odgovor, vidjet emo zato je to tako. Recimo, netko me upita zato, kad vidim ovjeka u sivoj uniformi kako ide ulicom i u sandui pred vratima kue ubacuje omotnicu, pretpostavljam da te omotnice sadre pisma? Odgovor bi bio zato to uvijek kad sam primim takvu omotnicu, u njoj se nalazi pismo. Vi, meutim, moete rei: Ali vi nikada niste vidjeli pisma za koja mislite da ih drugi dobijaju. Ja u vam na to odgovoriti: Naravno da nisam, kako bih i mogao kad nisu upuena meni. Sadraj omotnica koje nemam pravo otvoriti, objanjavam pomou onih koje imam pravo otvoriti. Isto je s prethodnim pitanjem; jedini omot koji smijem otvoriti je ovjek. I kad otvorim taj omot, osobito kad otvorim omot sama sebe, uviam da ne postojim sam po sebi, ve da iznad mene postoji zakon; da netko od mene oekuje da se ponaam na odreeni nain. Naravno, ne tvrdim da bih to isto naao kod kamena ili stabla, (kad bih mogao proniknuti njihovu nutrinu), isto kao to ne tvrdim da moji susjedi primaju jednaka pisma kao i ja. Mogao bih, na primjer, otkriti da kamen mora potovati zakon sile tee, to jest, da poiljalac pisma od mene trai samo da potujem zakon moje ljudske naravi, a kamen primorava da potuje zakon svoje kamene naravi. No, u oba sluaja treba oekivati da postoji, da tako kaem, poiljalac pisma, neka sila izvan nama poznatih injenica, neki Upravitelj ili Vodi. Nemojte misliti da trim pred rudo. Za sada se nalazim jo vrlo daleko od Boga kranske teologije. Samo sam doao do zakljuka da postoji
29

neto to upravlja svemirom, to se u meni pojavljuje kao zakon koji me potie da postupam ispravno i koji pobuuje osjeaj odgovornosti i nelagode kad postupam loe. ini mi se da moramo pretpostaviti da je to neto vie nalik umu, nego bilo emu drugome to poznajemo konano jedino to jo poznajemo, a teko je zamisliti da bi nas komad materije mogao na neto usmjeravati. Naravno, to ne mora biti vrlo nalik umu, a jo manje osobi. U slijedeem odlomku vidjet emo da li moemo o tome saznati neto vie. Prije toga duan sam jedno upozorenje. U zadnjih stotinjak godina izgovoreno je mnogo razvodnjenih i sladunjavih pria o Bogu. Meutim, to nije ono to ja nudim. To moete mirne due zaboraviti. BILJEKA U elji da izbjegnem opirno obrazlaganje stavova o gledanju na svijet i ivot, spomenuo sam samo materijalistiki i religiozni stav. Potrebno je, meutim, spomenuti jo i stav nazvan lozoja ivotne snage ili stvaralaka evolucija ili evolucija-koja-traje. Bernard Shaw je poznat po najduhovitijem izlaganju toga stava, dok ga je najtemeljitije prikazao Bergson. Zagovornici ovog gledanja na svijet tvrde da neznatne promjene po kojima se na ovoj planeti ivot razvio od najniih oblika do ovjeka, nisu nastale sluajno, ve da su rezultat nastojanja, svrhovitosti ivotne sile. Njih bi trebalo upitati da li pod ivotnom silom podrazumijevaju neto to ima um ili nema. Ako je odgovor potvrdan, tada je um koji stvara ivot i koji ga privodi savrenstvu u stvari Bog, pa je njihovo uvjerenje jednako religioznom. Ukoliko je odgovor negativan, kakvog smisla ima kazati da neto bez uma tei neem, da to neto ima svrhu? ini mi se da je ba to kobno za ovakav svjetonazor. Jedan od razloga zato je tolikim ljudima teorija stvaralake evolucije privlana, sigurno lei u tome to ona u obilatoj mjeri prua ovjeku osjeaj ugode koja je ishod vjerovanja u Boga, a izostavlja one manje prijatne posljedice. Kad se dobro osjeate, s neba sija sunce i ne elite vjerovati da je itav svemir tek mehaniki ples atoma, lijepo je pomisliti kako se ta velika, tajanstvena sila kotrljala kroz stoljea nosei vas na svojoj krijesti. Ako s druge strane, elite poiniti neto nedolino, ne morate se bojati da e vas ona ukoriti, budui je ona tek slijepa sila, bez razuma, koja ne propisuje nikakva moralna naela, nije poput onog nezgodnog Boga o kojem smo uili kao djeca. ivotna sila je neka vrst pripitomljenog Boga. Moete je ukljuiti kad to elite, no ona vas nee uznemiravati. Dakle, imamo priliku doivjeti sve ushite religije, a da nas to nita ne kota. Da li je,
30

zaista, ivotna sila najvei domet ljudskog razmiljanja kojeg je svijet doivio?

31

5.Uzrok nae nelagodnosti

Posljednje sam poglavlje zakljuio s mislima da nas putem moralnoga zakona netko ili neto dotie s one strane materijalnog svijeta. Vjerujem da to moe nekoga smetati. Moda ste ak pomislili da sam vas prevario da sam jednu od mnogih popovskih prodika zaodjenuo platem lozoje. Moda ste me bili spremni sluati sve dok sam vam govorio neto novo; ali ako se radi samo o religiji, ve su vam i drugi dolazili s tom temom. Moda mislite da je nepotrebno vraati unazad kazaljke sata. Ako netko od vas misli tako, rado bih mu rekao tri stvari. Prvo, u vezi vraanja kazaljke sata. Nemojte misliti da se alim ako kaem da moete vratiti kazaljke unazad i da je to vrlo esto razuman postupak ukoliko je sat netoan. Meutim, bolje je da se okanimo prie o satovima. Svi elimo napredak. On obino znai pribliavanje cilju prema kojem smo se uputili. Ako ste se uputili krivim smjerom, nastavak puta vas nee pribliiti odreditu. U tom sluaju, napredovati znai okrenuti se i vratiti na pravi put. Onaj tko se prvi vrati na pravi put napredan je. To se najbolje vidi u aritmetici. Kad zaponem pogreno zbrajati, to ranije priznam greku, pa se vratim i ponem iznova, tim u prije doi do ispravnog rezultata. Nema nieg naprednog u tvrdoglavosti i odbijanju da priznam pogreku. ini mi se, pogledamo li na sadanje stanje u svijetu, da ovjeanstvo oito radi velike greke. Nalazimo se na krivu putu. U tom se sluaju trebamo vratiti samo emo na taj nain bre napredovati. Drugo, to jo uvijek nije popovska prodika. Jo uvijek nismo stigli do Boga neke religije, najmanje pak do kranskog Boga. Doli smo tek do Nekog ili Neeg, tko stoji iza moralnog zakona. Nismo ni spomenuli Bibliju niti Crkvu, ve pokuavamo vidjeti to o tom Nekom moemo sami zakljuiti. Najdublji dojam ostavlja uvijek ono do ega sami doemo. O tom Nekom imamo dva dokaza. Jedan je svemir, kojeg je On stvorio. Ako bismo to uzeli kao jedino uporite, mogli bismo zakljuiti da je On veliki umjetnik (jer je svemir veoma lijep prostor), no i prilino nemilosrdan prema ovjeku (svemir je vrlo opasan i straan). Drugi dokaz je moralni zakon kojeg je On usadio u na um. Taj dokaz je jai od prethodnog, jer do njega dolazimo unutarnjim spoznajama. O Bogu vie saznajemo preko moralnog zakona nego preko svemira, isto kao to o ovjeku saznajemo vie dok ga sluamo, nego gledamo
32 33

kuu koju je nainio. Dakle, iz ovog drugog dokaza zakljuujemo da Biu koje se nalazi iza svega postojeeg, vrlo je stalo do ispravnih postupaka potena igra, nesebinost, hrabrost, dobronamjernost, potenje i iskrenost. U tom bismo se smislu, mogli sloiti s onime to nauava kranstvo, a i neke druge religije, naime da je Bog dobar. Ali nemojmo se prenagliti. Moralni zakon nam ne kae da je Bog dobar tako da je popustljiv, mekan ili da s nama suosjea. Moralni zakon nije nimalo popustljiv. On je tvrd poput stijene. Govori nam da inimo samo ono to je ispravno i izgleda da ga se ne tie koliko to moe biti bolno, opasno ili teko. Ako je Bog nalik na moralni zakon, onda on nije nimalo mekan. Tu nam nita ne pomae ako kaemo da pod dobrim Bogom razumijevamo Boga koji oprata. Nemojmo trati pred rudo. Oprostiti moe samo osoba, a mi do osobnog Boga jo nismo doli. Do sada smo ustanovili samo to da iza moralnog zakona postoji neka sila koja je slinija razumu nego bilo emu drugome. No, to jo uvijek ne mora znaiti da je to sila osobe. Ako je ona neosobni um, ne bi je imalo smisla moliti da nam neto odobri ili oprosti, jednako kao to nema smisla traiti od tablice mnoenja da nam oprosti pogreno raunanje. Niti u jednom od ta dva sluaja ne bismo dobili odgovor. Isto tako nema koristi rei, ukoliko takav Bog postoji a on bi bio neosobna, apsolutna dobrota da vam se on ne svia i da ne marite za njega. Nevolja je, naime, u tome to je jedan dio vas na njegovoj strani, to je jedan dio vas suglasan kad on ne odobrava ovjekovu pohlepu, lukavstvo i izrabljivanje. Moe se dogoditi da od njega traimo da u naem sluaju naini izuzetak, da nam ovaj put oprosti, ali duboko u sebi znamo da on ne moe biti dobar ako stvarno i neopozivo ne prezire takav nain ponaanja. S druge strane znamo, da ukoliko zaista postoji apsolutna dobrota, ona ne odobrava najvei dio onoga to inimo. To je, dakle, kripac u kojem se nalazimo. Ukoliko svemirom ne upravlja apsolutna dobrota, tada su na kraju krajeva svi nai napori uzaludni. No, ako ona postoji, tada smo u svakodnevnom neprijateljstvu s njom, bez izgleda da se u budunosti to promijeni, pa je na poloaj beznadan. Ne moemo s tom dobrotom, a ni bez nje. Bog je najvea utjeha, ali isto tako ulijeva i najvei strah. U isto vrijeme ga najvie trebamo i najvie ga se bojimo. On nam je jedini mogui saveznik, a ipak smo postali njegovi neprijatelji. Neki ljudi pretpostavljaju da bi susret s Apsolutnom dobrotom bio zabavan. Moda bi o tome trebalo jo jednom promisliti. Takvi se jo uvijek samo igraju s religijom. Dobrota, naime, moe biti
34

ili velika sigurnost ili ogromna opasnost ve prema tome kako na nju odgovorimo. A mi odgovaramo na krivi nain. I tree: kad sam odluio da na ovako zaobilazan nain izloim ono to mi je bilo na umu, nisam vas elio ni na koji nain prevariti. Razlog je bio posve drukiji. Naime, kranstvo jednostavno nema nikakva smisla sve dok se ne suoimo s injenicama koje sam upravo iznio. Kranstvo trai od ovjeka pokajanje i obeava oprotenje. Prema tome, ono nema nita kazati (koliko ja znam) ljudima koji nisu svjesni da su uinili neto zbog ega bi se trebali pokajati i koji ne osjeaju potrebu za oprotenjem. Kranstvo poinje tek kad smo uvidjeli da postoji stvarni Moralni zakon i Sila iznad njega, kad shvatimo da smo taj Zakon prekrili i time se suprotstavili toj Sili ni trenutka ranije. Tek kad saznamo da smo bolesni sluamo lijenika. Kad uvidimo da smo u oajnom poloaju, tek tada emo poeti shvaati o emu govore krani. Oni nude objanjenje kako smo dospjeli u sadanje stanje gdje djeluje i mrnja i ljubav prema dobroti, oni isto tako nude objanjenje kako Bog u isto vrijeme moe biti neosobni um koji stoji iza Moralnog zakona, a takoer i Osoba. Govore nam kako su zahtjevi ovog Zakona, koje ni vi ni ja ne moemo ispuniti, bili ispunjeni umjesto nas, kako sam Bog postaje ovjekom da bi spasio ovjeka od Bojega suda. To je stara pria i ako je elite shvatiti, bez sumnje ete se savjetovati s ljudima koji su vie od mene pozvani da o tome govore. Sve to ja traim jest da se suoimo s injenicama da razumijemo pitanja na koja kranstvo smatra da ima odgovor. Te injenice su zaista zastraujue. Volio bih da mogu kazati neto prihvatljivije, no moram rei ono to mislim da je istinito. Naravno, slaem se da kranska religija, ipak na kraju, prua neopisivu utjehu. Ali ona ne poinje utjehom; ona poinje pokajanjem o kojem sam vam ve govorio i nema uope koristi pokuavati neto rei o utjehi a da prethodno ne govorimo o oaju. U religiji, kao i u ratu ili bilo gdje drugdje, utjehu ne moemo nai pukim traenjem. Ako traimo istinu, na kraju emo nai utjehu. Meutim, ako traimo utjehu, neemo nai ni nju ni istinu poet emo s eznutljivim i razvodnjenim mislima, a zavriti na kraju oajanjem. Svi smo manje vie prerasli neka eznutljiva razmiljanja o budunosti vrijeme je da isto uinimo i s religijom.

35

KNJIGA DRUGA
TO KRANI VJERUJU

36

37

1. Suprotne predodbe o Bogu

Ako me upitate u to krani vjeruju, zapoet u odgovor time da vam kaem u to krani ne trebaju vjerovati. Ako ste kranin, ne trebate vjerovati da su sve druge religije potpuno pogrene. Ako ste pak ateist, morate vjerovati da su sve religije svijeta u osnovi jedna velika pogreka. Ukoliko ste kranin, slobodno moete vjerovati u sve te religije, ak i najneobinije meu njima. U vrijeme dok sam jo bio ateist, morao sam se prisiljavati na pomisao da je veina ovjeanstva u zabludi u vezi najvanijeg. Kad sam postao kranin, mogao sam razmiljati mnogo slobodnije. Naravno, biti kranin znai misliti da je kranstvo u pravu ondje gdje se razlikuje od drugih religija. Kao u aritmetici samo je jedan rezultat ispravan, dok su svi ostali pogreni, ali su neki od njih blii ispravnom rezultatu od drugih. Na toj osnovi ovjeanstvo se, grubo uzevi, moe podijeliti na dvije velike skupine: na veinu koja vjeruje u nekog Boga ili bogove i na manjinu koja ne vjeruje ni u kakvog Boga. Prema tome, kranstvo bismo mogli pribrojiti u veinu tj. svrstati ga uz stare Grke, Rimljane, suvremene divljake, stoike, platoniste, hinduse, muslimane, itd. nasuprot suvremenom materijalizmu zapada. Nadalje, oni koji vjeruju u Boga mogu se podijeliti prema tome u kakvog Boga vjeruju. Ovdje se miljenja uvelike razlikuju. Jedni tvrde da je Bog s one strane dobra i zla. Ljudi neto nazivaju dobrim, a drugo loim. Meutim, neki smatraju da je tako samo s nae toke gledanja. to je je ovjek mudriji, to e manje neto nazivati dobrim ili loim. Sve e vie uviati da je svaka stvar s jedne strane dobra, a s druge loa i da drukije ne moe biti. Dosljedno tome, ovakvi misle da e ta razlika nestati mnogo prije no to se pribliimo Bojem gleditu. Kazat e otprilike ovako; rak nazivamo loim, jer ubija ovjeka, no isto tako mogli bismo loim nazvati vrsnog kirurga zbog toga to ubija rak. Sve zavisi o kutu iz kojeg gledamo. Prema drugom, suprotnom miljenju dobar ili pravedan Bog je onaj koji se opredjeljuje, ljubi ljubav, dok mrzi mrnju, koji od nas trai da se ponaamo na ovaj, a ne na onaj nain. Prvo gledite, dakle ono koje tvrdi da je Bog s one strane dobra i zla, naziva se panteizam. Zastupnik ovog pravca je veliki pruski lozof Hegel, i koliko se meni ini takoer
38 39

i hindusi. Zastupnici drugog stava su idovi, muslimani i krani. Uporedo s ovom velikom razlikom izmeu panteizma i kranskog poimanja Boga obino ide i druga razlika. Panteisti obino vjeruju da Bog, da tako kaemo, pokree svemir onako kao to mi pokreemo vlastito tijelo gotovo da je sam svemir Bog, tako da ako ne bi postojao svemir, ne bi bilo ni Boga, pa je prema tome, sve to postoji, dio Boga. Kranska predodba o Bogu je sasvim razliita. Krani vjeruju da je Bog zamislio i stvorio svijet onako kao to umjetnik stvara sliku ili skladatelj glazbu. Slikar nije isto to i slika i on ne umire ako unitimo njegovo djelo. Kazat ete: Da, ali on je unio velik dio sebe u tu sliku. No, to jedino znai da su itava njezina ljepota i zanimljivost proizili iz njegove glave. Njegovo se umijee ne nalazi u slici na isti nain kao to se nalazi u njegovoj glavi ili rukama. Vjerujem da sada uoavate kako prva razlika izmeu panteizma i kranstva nosi sa sobom i drugu. Ako razliku izmeu dobra i zla ne uzimate sasvim ozbiljno, tada je lako rei kako je sve to postoji dio Boga. Ukoliko smatrate da neto moe biti stvarno loe, a da je Bog stvarno dobar, onda neete moi govoriti na taj nain. Morat ete vjerovati da je Bog odvojen od svijeta te da je mnogo onoga to zamjeujemo u svijetu protiv njegove volje. Panteist, suoen s problemom bolesti ili sirotinje, rei e: Kad biste to mogli pogledati iz boanskog ugla, shvatili biste da je i to Bog. Kranin bi rekao: Ne lupetaj gluposti. Jer, kranstvo je aktivna religija. Ono tvrdi da je Bog stvorio svijet prostor i vrijeme, toplinu i hladnou, boje i okuse, sve ivotinje i biljke, sve to je Bog izmislio iz svoje glave. Naravno, to pokree vrlo veliko pitanje. Ako je dobri Bog stvorio svijet, zato je taj svijet poao nizbrdo? Mnogo godina nisam nikako elio sluati odgovore krana na ova pitanja. inilo mi se da je mnogo jednostavnije i lake kazati da svijet nije stvorila nikakva razumna sila, bez obzira na to koliko njihovi dokazi bili uvjerljivi. Zar nisu ti dokazi, u stvari, samo sloen pokuaj da se izbjegne prihvatiti ono to je sasvim oito? Ali tada je iskrsnula druga nevolja. Moj dokaz protiv Boga svodio se na to da je svijet okrutan i nepravedan. Meutim, kako sam uope doao do zamisli o pravdi i nepravdi? ovjek nikad nee crtu nazvati savinutom, ukoliko nema predodbu o tome kako izgleda ravna crta. S ime sam usporeivao svijet kad sam ga nazvao nepravednim? Ako je sve tako loe i besmisleno, zato se ja, koji sam takoer dio tog besmisla, tako estoko bunim protiv
40

njega? ovjek osjea da je mokar tek kad padne u vodu i to zato, jer nije vodena ivotinja. Riba se ne osjea mokrom. Naravno, mogao bih se odrei svoje glavi ili rukama. Vjerujem da sada uoavate kako prva razlika izmeu panteizma i kranstva nosi sa sobom i drugu. Ako razliku izmeu dobra i zla ne uzimate sasvim ozbiljno, tada je lako rei kako je sve to postoji dio Boga. Ukoliko smatrate da neto moe biti stvarno loe, a da je Bog stvarno dobar, onda neete moi govoriti na taj nain. Morat ete vjerovati da je Bog odvojen od svijeta te da je mnogo onoga to zamjeujemo u svijetu protiv njegove volje. Panteist, suoen s problemom bolesti ili sirotinje, rei e: Kad biste to mogli pogledati iz boanskog ugla, shvatili biste da je i to Bog. Kranin bi rekao: Ne lupetaj gluposti. Jer, kranstvo je aktivna religija. Ono tvrdi da je Bog stvorio svijet prostor i vrijeme, toplinu i hladnou, boje i okuse, sve ivotinje i biljke, sve to je Bog izmislio iz svoje glave. Naravno, to pokree vrlo veliko pitanje. Ako je dobri Bog stvorio svijet, zato je taj svijet poao nizbrdo? Mnogo godina nisam nikako elio sluati odgovore krana na ova pitanja. inilo mi se da je mnogo jednostavnije i lake kazati da svijet nije stvorila nikakva razumna sila, bez obzira na to koliko njihovi dokazi bili uvjerljivi. Zar nisu ti dokazi, u stvari, samo sloen pokuaj da se izbjegne prihvatiti ono to je sasvim oito? Ali tada je iskrsnula druga nevolja. Moj dokaz protiv Boga svodio se na to da je svijet okrutan i nepravedan. Meutim, kako sam uope doao do zamisli o pravdi i nepravdi? ovjek nikad nee crtu nazvati savinutom, ukoliko nema predodbu o tome kako izgleda ravna crta. S ime sam usporeivao svijet kad sam ga nazvao nepravednim? Ako je sve tako loe i besmisleno, zato se ja, koji sam takoer dio tog besmisla, tako estoko bunim protiv njega? ovjek osjea da je mokar tek kad padne u vodu i to zato, jer nije vodena ivotinja. Riba se ne osjea mokrom. Naravno, mogao bih se odrei svoje zamisli o pravdi, govorei da je ona samo moja subjektivna predodba. No, ako bih tako postupio, tada bi propao i moj dokaz protiv Boga, jer se on osniva na tvrdnji da je svijet stvarno nepravedan, a ne samo da ne ispunjava moja osobna oekivanja. Dakle, upravo prilikom pokuaja da dokaem kako Bog ne postoji, drugim rijeima, kako je cjelokupna stvarnost besmislena, doao sam do saznanja da je jedan dio stvarnosti naime moja predodba o pravdi sasvim smislena. Iz toga slijedi da je ateizam suvie jednostavan. Kad bi itav svemir bio besmislen, mi to nikad ne bismo mogli otkriti isto kao, ukoliko ne bi
41

postojalo svjetlo, pa prema tome niti bia s oima, nikad ne bismo znali da smo u tami. Tama bi bila besmislena.

2. Najezda
U redu, ateizam je suvie jednostavan. Spomenut u jo jedno gledite koje je takoer vrlo jednostavno. Ja ga zovem razvodnjeno kranstvo, a ono tvrdi da Bog postoji na nebu, da je sve u redu i da se ne treba ni o emu brinuti. Ono izostavlja sva ona teka i jezovita uenja o grijehu, paklu, vragu i otkupljenju. Obje ove lozoje su djetinjaste. Nije dobro traiti da religija bude jednostavna. Na kraju krajeva, prave stvari nisu jednostavne, premda tako izgledaju. Stol za kojim sjedim izgleda posve jednostavan. No, zamolite znanstvenika da vam kae od ega je napravljen da vam pria o atomima, o svjetlosnim valovima koji se od njega odbijaju i udaraju u pozadinu naeg oka, kako djeluju na vidni ivac i to on stvara u mozgu vidjet ete da vas pojam koji nazivamo vidjeti stol stavlja u nedoumicu koju ete teko razrijeiti. Malian koji izgovara svoju djetinju molitvu izgleda jednostavno. Ukoliko vas zadovoljava da se tu zaustavite, sve je u redu. No, ako to ne elite a suvremeni svijet obino ne eli biti zaostao ako elite ii dalje i pronai to se stvarno dogaa tada se morate pripremiti za neto tee. Ako teimo za neim sloenijim, tada je glupo aliti se da to vie nije jednostavno. esto se, meutim, dogaa da ljudi koji nisu glupi, prihvaaju ovakvo glupo razmiljanje te svjesno ili ne, naude kranstvu. Takvi primaju kranstvo koje je za estogodinje dijete i tada ga napadaju. Kad im pokuate razloiti kranstvo na nain kako ga shvaaju odrasli, upueni ljudi, tada e prigovoriti da im se od toga vrti u glavi, da je sve to suvie sloeno, te Bog, ako postoji, sasvim bi sigurno religiju uinio jednostavnijom, jer je jednostavnost tako lijepa, itd. S takvim ljudima treba biti oprezan, jer su oni spremni svaki as mijenjati temu razgovora, pa ete s njima samo protratiti vrijeme. Takoer, obratite panju na izraz Bog koji pojednostavljuje religiju kao da je religiju Bog izumio, ona predstavlja njegovu rije nama upuenu, u kojoj nam govori o stanovitim nepromjenjivim znaajkama svoje naravi. Koliko ja shvaam, stvarnost nije samo sloena, ve preesto i udnovata. Ona nije uredna, nije oita, uvijek je drukija nego to oekujete. Kada, na primjer, shvatimo da se Zemlja i planeti okreu oko Sunca, bilo bi prirodno razmisliti da su zamiljeni tako da pristaju jedno drugome da su, recimo, jednako udaljeni ili da se ta udaljenost

42

43

redovito poveava ili da su svi iste veliine ili da se s udaljenou od Sunca poveavaju i smanjuju. A ipak ne nalazimo nikakva vidljiva uzroka ili razloga u veliini ili udaljenosti. Osim toga, neka ta nebeska tijela imaju po jedan mjesec, neka ak etiri, neka dva, neka nemaju ni jedan, a jedno pak, oko sebe ima prsten. Stvarnost je, zapravo, neto o emu se obino ne moe nagaati. To je jedan od razloga zato vjerujem u kranstvo ono je religija kod koje nema nagaanja. Kad bi ono nudilo svijet kakav smo oduvijek oekivali, izgledalo bi nam da smo ga sami izmislili. Meutim, ono nije takvo kao da bi ga bilo tko izmislio. Ono se ponaa vrlo udno, ba kao i stvarnost. Ostavimo stoga sve te djetinjaste lozoje sve jednostavne odgovore. Problem nije jednostavan, rjeenje jo manje. U emu je problem? On je u svijetu u kojem postoji mnogo loeg i oito besmislenog, no u kojem mi ljudi ivimo, svjesni njegovih nedostataka. Samo dva gledita uzimaju u obzir sve injenice. Prvo od njih je kransko gledite koje smatra da je ovo dobar svijet koji je krenuo nizbrdo, no koji, unato tome, jo uvijek uva uspomenu na ono kakav je trebao biti. Drugo gledite zove se dualizam vjerovanje da u pozadini svega stoje dvije jednake i meusobno potpuno nezavisne sile, od kojih je jedna dobra a druga loa. Prema tome, ovaj svijet je bojite na kojem te dvije sile neprestano ratuju. Meni se osobno ini da je dualizam, poslije kranstva, najpotenije i najrazboritije vjerovanje koje postoji na tritu. Ali, ima jednu nevolju. Pretpostavlja se da su te dvije sile duh ili bog dobra i zla sasvim nezavisne jedna od druge. One oduvijek postoje. Ni jedna od njih nije stvorila drugu, ni jedna od njih nema vie prava da se smatra bogom druge sile. Vjerojatno svaka sebe smatra dobrom, a onu drugu loom. Jedna od njih voli mrnju i okrutnost, doim druga cijeni ljubav i milosre. Svaka pak podupire svoje stajalite. Dakle, to mislimo time kad jednu silu zovemo dobrom, a drugu zlom? To moe znaiti samo dvije stvari da nam se jedna svia vie od druge (kao to nam se, recimo, pivo vie svia od vina) ili pak elimo kazati da jedna od njih grijei, kad se smatra dobrom, bez obzira na to koja nam se od njih vie svia ili to misli o sebi. Znai, ako se samo pukim sluajem odluimo na prvu, tada uope ne moemo govoriti o dobru i zlu jer dobro znai neto za to se trebamo odluiti bez obzira na to da li nam se to u datom trenutku svia ili ne. Kad bi biti dobar znailo prikloniti se strani
44

koja nam se trenutno svia, bez stvarnog razloga, tada takvo dobro ne bi zasluivalo da se zove dobrim. Prema tome, od dvije sile koje po dualistikom gledanju vladaju svijetom, jedna je stvarno dobra, a druga stvarno zla. Ali, im to utvrdite, dovodite na pozornicu neto tree uz ve spomenute dvije sile neki zakon, mjerilo ili pravilo o dobru s kojim jedna sila stoji u skladu, a druga ne. Tada je to mjerilo kojim sve prosuujemo, ili bie koje ga je stvorilo, daleko iznad svake sile, ono bi dakle bilo stvarni Bog. Ono na to smo mislili nazvavi ih dobrom i zlom silom, znai da je jedna od njih u ispravnom, a druga u pogrenom odnosu prema stvarnom, konanom Bogu. Ovo se moe i drukije izrei. Ako je dualistiko gledanje ispravno, tada zla sila mora biti bie koje cijeni zlo radi samog zla. U stvarnosti, meutim, neemo sresti nikoga tko bi zlo volio samo zato jer je ono zlo. Najblia takvom stavu bila bi okrutnost. Ali u stvarnom ivotu ljudi su okrutni iz dva razloga ili zato to su sadisti, to jest, izopaeni, pa im okrutnost priinja ulno zadovoljstvo ili pak ele okrutnou neto drugo postii, na primjer novac, mo ili sigurnost. Svakako, postii mo, novac i sigurnost nije loe. Zlo je u tome, to to pokuavamo ostvariti na krivi nain ili to elimo imati u neumjerenim koliinama. Naravno, ne elim time kazati da su takvi ljudi beznadno pokvareni samo hou rei da pokvarenost, kad je paljivije razmotrimo, predstavlja ostvarivanje dobra na krivi nain. ovjek moe biti dobar radi samog dobra, ali ne moe biti zao samo poradi zla. Moe se pokazati ljubazan i onda kad mu nije do ljubaznosti, kad mu to ne priinja nikakvo zadovoljstvo, samo stoga jer zna da je ljubaznost ispravna. Nitko, meutim, nije okrutan stoga to je okrutnost loa, ve zato jer mu to priinja zadovoljstvo ili donosi korist. Drugim rijeima, zlo ne moe uspjeti ak niti u svojoj zloi, na isti nain kao to je dobro uspjeno u svojoj dobroti. Dobro, da se tako izrazimo, samo opstoji zlo je iskvareno dobro. Dakle, neto mora biti najprije dobro, da bi se moglo pokvariti. Sadizam smo nazvali opasnom izopaenou. Najprije moramo imati predodbu o normalnoj spolnosti, da bismo mogli govoriti o njenoj izopaenosti. Nju moemo procijeniti zato, jer znamo kako izgleda normalno ponaanje. Meutim, ako polazimo od izopaenosti, nikada neemo doznati kakvo je normalno ponaanje. Iz toga slijedi da je sila zla, koju dualizam dri jednako monom kao i silu dobra, i koja zlo
45

cijeni na isti nain kao i sila dobra dobrotu najobinija utvara. Da bi bila zla, ona mora eljeti dobro koje ostvaruje na pogrean nain, mora imati poriva koji su izvorno dobri, da bi ih mogla izopaiti. No, ako je neto loe, tada ono ne moe imati elju za dobrim niti dobre porive koje bi moglo izopaiti. Oboje mora dobivati od sile dobra. A ako je tako, tada ne moe biti govora o nezavisnosti. Zlo je dio svijeta sile dobra, njega je stvorila ili ona ili neka sila koja je iznad njih obje. Kaimo to jednostavnije. Da bi sila mogla biti zla, ona mora postojati, imati razum i volju. Meutim, postojanje, razum i volja sami su po sebi dobri. Prema tome, ona ih mora dobivati od sile dobra dakle ak i da bi bila zla, mora posuivati ili krasti od svojeg protivnika. Poinjete li sada shvaati zato kranstvo oduvijek tvrdi da je avao pali aneo? To nije samo pria za malu djecu. Tu se radi o shvaanju injenice da je zlo nametnik, a nikako izvorna pojava. Mo kojom se zlo odrava, primilo je od dobra. Sve ono to zlu ovjeku omoguuje da uini neko zlo, samo po sebi je dobro odlunost, pamet, dobar izgled, pa i samo postojanje. Zbog toga dualizam u svojem uem smislu, nema stvarnog temelja. Unato tome, moram priznati da je stvarno kranstvo (dakle ne ono razvodnjeno), mnogo blie dualizmu nego to ljudi misle. Kad sam prvi put ozbiljno proitao Novi zavjet, uvelike me je zaudilo to on toliko mnogo govori o sili mraka u ovom svijetu o monom zloduhu za kojeg se dralo da postoji u osnovi smrti, bolesti i grijeha. Razlika je u tome to kranstvo smatra da je tu silu stvorio Bog, te da je ona izvorno bila dobra, a poslije se izopaila. Kranstvo i dualizam se slau da je svijet u stanju rata. No, kranstvo ne misli da je to rat dviju nezavisnih sila, nego govori da je to graanski rat, pobuna i da mi ivimo u prostoru i vremenu kojeg su zaposjeli pobunjenici. Dakle, u izvjesnom smislu, ovaj svijet je podruje koje je zauzeo neprijatelj. Kranstvo govori o tome kako je pravedni kralj doao, mogli bismo rei preruen, i kako nas poziva da uzmemo udjela u otporu. Kad odlazimo u crkvu, dolazimo zapravo sluati poruku naeg saveznika. Neprijatelj, raunajui s naom tatinom, lijenou i intelektualnim snobizmom, pokuava nas sprijeiti u toj nakani. Znam da bi me netko rado upitao: Da nas moda ne namjeravate ponovno upoznavati s naim starim znancem avolom s onim rogatim? Ne vidim kakve veze ima dananjica s time. Osim toga, kopita i rogovi avla me ne zanimaju. Meutim, moj odgovor bi svakako glasio: Da, namjera46

vam vas ponovno upoznati s njim. Ne tvrdim da znam kako on izgleda ukoliko ga netko eli bolje upoznati, imat e prilike za to. Da li e mu se to sviati ili ne to je ve drugo pitanje.

47

3. Zapanjujua mogunost izbora

Krani, dakle, vjeruju da se sila zla samozvano nametnula ovjeanstvu kao knez ovoga svijeta. Naravno, to za sobom povlai niz pitanja. Da li je ovakvo stanje u skladu s Bojom voljom ili nije. Ako jest, moemo rei da je to udan Bog. Ako nije, upitat emo se kako se moe dogoditi da je neto protiv volje Bia koje posjeduje apsolutnu mo? Meutim, nije teko razumjeti kako neto na jedan odreeni nain moe biti u skladu s neijom voljom, a ne na drugi. Majka razumno postupa kada kae svojoj djeci: Neu vas tjerati da svakog dana spremate svoju sobu. Morate sami nauiti odravati je urednom! Jedne veeri ue majka u sobu i nae u kaminu medu, tintarnicu i francusku gramatiku. To je protiv njene volje. Ona bi svakako vie voljela da su njena djeca uredna. No, s druge strane, ba njezina volja dala je djeci slobodu da budu neuredna. Isto je tako i kod svake organizacije, kole i ureenja. esto se ne radi ono to je ostavljeno da se uradi dobrovoljno. To nije ono to smo eljeli, ali to je omoguila slobodna volja. Vjerojatno je isto i u svemiru. Bog je stvorio bia koja imaju slobodnu volju. To znai stvorenja koja mogu ii pravim ili krivim putem. Moda netko misli da moete biti slobodni, ali bez mogunosti da se skrene na krivi put. Ja takvo neto ne mogu zamisliti. Ako je neto slobodno da bude dobro, onda je isto tako slobodno da bude zlo. Upravo je slobodna volja ono to ini zlo moguim. Pa zato je onda Bog dao stvorenjima slobodnu volju? Zato, jer slobodna volja, iako ini zlo moguim, istovremeno jedina omoguuje da postoji ljubav, dobrota i radost, vrijedne tog naziva. Svijet automata, svijet bia koja bi radila kao strojevi, ne bi vrijedilo ni stvoriti. Srea koju je Bog namijenio svojim viim stvorenjima, srea je koja dolazi od naeg slobodnog i dobrovoljnog sjedinjenja s njime i jednih s drugima u ushitu ljubavi i radosti, a s time se ne moe usporediti ni najea ljubav izmeu mukarca i ene. To je razlog zato ljudska bia moraju biti slobodna. Naravno, Bog je znao to e se dogoditi ako se slobodna volja zloupotrijebi oito je vjerovao da vrijedi pokuati. Moda se u tome ne bismo rado sloili s njim. Postoji tekoa kod neslaganja s Bogom.
48 49

On je izvor iz kojeg dolazi sva naa snaga razumijevanje i miljenje. Ne moemo mi biti u pravu, a on u krivu, isto kao to se rijeka ne moe popeti iznad svojeg izvora. Kad se svaamo s njime, svaamo se s onime koji nas ini kadrim da se uope moemo svaati to je kao da reemo granu na kojoj sjedimo. Ako Bog ovo ratno stanje, koje vlada u svemiru, smatra da je cijena koju vrijedi platiti za slobodnu volju, to jest, da stvori ivi svijet u kojem moemo initi stvarno dobro ili stvarno zlo, svijet u kojem se neto uistinu vano moe dogoditi, a ne svijet koji se poput lutke pokree samo kad on vue konce dakle, u tom sluaju i mi moemo smatrati da je tu cijenu vrijedno platiti. Ako smo ovo razumjeli, vidjet emo da je glupo upitati: Zato je Bog uope stvorio bia tako loe grae, da su se odmah pokvarila? Ukoliko je graa od koje je bie nainjeno bolja, utoliko je ono pametnije, jae, slobodnije dakle, utoliko e biti bolje poe li pravim putem,odnosno gore ako odabere krivi put. Krava ne moe biti ni posebno dobra ni posebno loa, pas moe biti bolji ili gori, prosjean ovjek moe u jo veoj mjeri biti bolji ili gori, doim nadovjeni duh moe biti najbolji ili najgori od svega ostalog. Kako je mrana sila pogrijeila? Bez sumnje na ovo pitanje ne moemo dati siguran odgovor. Ovdje nam meutim, moe pomoi jedna razumna (i tradicionalna) pretpostavka, koja se temelji na naem iskustvu o izopaenosti. Samim time to posjedujemo osobnost, postoji mogunost da sebe stavimo na prvo mjesto da poelimo biti sredite oko kojeg se sve vrti zapravo, da zaelimo biti Bog. U tome se sastoji grijeh Sotone, kojeg je on kasnije prenio na ovjeanstvo. Ima ih koji vjeruju da je ovjekov pad morao imati neke veze sa spolnou, no to je sasvim pogreno. (Knjiga Postanka daje nam naslutiti da je odreena spolna izopaenost nastupila nakon ovjekova pada, ona je posljedica, a ne uzrok pada.) Sotona nas je jo od vremena naih davnih predaka pokuao uvjeriti da bismo mogli biti poput bogova osamostaliti se kao da smo sami sebe stvorili, da bismo mogli biti svoji gospodari, sretni i izvan Boga, nezavisni od njega. Iz ovog beznadnog pokuaja proizalo je gotovo sve to nazivamo ljudskom povijesti novac, siromatvo, astoljublje, rat, bludni-tvo, drutvene klase, carstva, ropstvo dugaka i strana pria o ovjeku koji pokuava pronai sreu negdje drugdje a ne u Bogu. Razlog zbog kojeg u tome ne moe uspjeti je slijedei: nas je stvorio
50

Bog stvorio nas je kao to ovjek stvara stroj. Automobil je nainjen tako da ga pokree odreeno gorivo i nee se pokrenuti osim pomou tog goriva. Bog je zamislio da on sam pokree ljudski stroj. Nae due su zamiljene tako da troe njega kao gorivo ili hranu, koja je samo njima namijenjena. U tome ga niim ne moemo zamijeniti. Zato nema smisla traiti od Boga da nas usrei na na nain, kako se ne bismo optereivali religijom. Bog nam ne moe dati sreu i mir izvan njega samoga, jer tamo nema sree. U tome je klju za razumijevanje povijesti. Troe se neizmjerne koliine energije, grade se civilizacije, donose se savreni zakoni no svaki put neto krene nizbrdo. Neki udni, sudbonosni vjetar uvijek izgura na povrinu sebine ili okrutne ljude, pa sve sklizne natrag u bijedu i ruevinu. Rekli bismo motor trokira. Kao da izvrsno starta, a onda nakon nekoliko metara stane pokuavaju ga pokrenuti krivim gorivom. Neto slino je Sotona uinio nama ljudima. A to je Bog uinio? Prije svega, ostavio nam je savjest, osjeaj za dobro i zlo. Kroz itavu povijest nailazimo na ljude koji su pokuavali (neki od njih izuzetno predano) ivjeti u skladu sa svojom savjeu. Nitko do sada jo nije u tome potpuno uspio. Drugo, poslao je ljudima ono to bih ja nazvao lijepim snovima udnovate prie koje u ovom ili onom obliku nalazimo u gotovo svakoj poganskoj religiji, a koje nam govore o nekom bogu koji poslije smrti ponovno uskrsava, dajui, na neki nain, svojom smru novi ivot ljudima. Tree, izabrao je odreen narod kojem je tijekom nekoliko stoljea govorio kakav je on Bog da postoji samo jedan Bog i da mu je veoma stalo do ispravnog ponaanja. Taj narod bili su Zidovi, a Stari zavjet opisuje kako je Bog s njima govorio. A onda dolazi zapanjujui dogaaj. Meu tim idovima iznenada se pojavio ovjek koji posvuda govori da je on sam Bog. Tvrdi da oprata grijehe. Za sebe govori da postoji oduvijek. Tvrdi da e na kraju vremena suditi svijetu. Kod panteista, Indijaca na primjer, svatko moe rei za sebe da je dio Boga, da je jedno s Bogom u tome nema nieg udnog. Ovaj ovjek, meutim, jer je bio idov, nije mogao govoriti o takvom Bogu. U njihovom jeziku Bog je oznaavao bie izvan svijeta koje bi ga stvorilo, i koje je neizmjerno razliito od svega postojeeg. Prema tome, uvidjet ete da su rijei toga ovjeka bile nevjerojatnije od svega dotada izreenog.
51

Jedan dio njegovih tvrdnji lako bi mogao ostati nezamijeen, jer smo slino ve toliko puta uli, vie ne znamo to to znai. Mislim na one o oprotenju grijeha svih grijeha. Ukoliko onaj koji tako govori nije Bog, tada je to u tolikoj mjeri protivno zdravom razumu da je naprosto smijeno. Mi moemo razumjeti da je ovjek kadar oprostiti uvredu koja mu je nanesena. Vi mi stanete na nogu ili ukradete novac i ja vam oprostim. No, to emo s ovjekom kojeg nitko nije opljakao niti mu stao na nogu, ali koji govori da vam oprata to ste stali na nogu vaem susjedu ili to ste nekog opljakali? Najblaa ocjena takvog ponaanja bila bi da je to krajnja glupost. Isus je ba tako postupao. Govorio je ljudima da su im grijesi oproteni nije ekao da ispita miljenje onih koji su tim grijesima bili povrijeeni. Bez oklijevanja se ponaa kao da je on sam povrijeena strana. Sve bi to imalo nekog smisla jedino u sluaju, kad bi on stvarno bio Bog iji se zakoni kre i iju ljubav svaki pojedini grijeh pozlijeuje. Da je to rekao netko drugi a ne sam Bog, mogli bismo to smatrati budalatinom i umiljenou, bez premca u povijesti. Meutim, (a to je vrlo udno i znaajno), ak se ni njegovi neprijatelji, kad proitaju Evanelje, ne mogu oteti dojmu da to uope nije glupost i tatina. Jo manje to moe itatelj, koji nije optereen predrasudama. Krist kae za sebe da je ponizan i blag i mi mu vjerujemo, ne uoavajui da ukoliko je on samo ovjek, nekim njegovim rijeima ne bismo mogli pripisati poniznost i blagost. Ovdje, zapravo, pokuavam upozoriti na veliku glupost koju esto ujemo od onih koji govore: Spreman sam prihvatiti Krista kao velikog moralnog uitelja, ali ne prihvaam njegovu tvrdnju da je on Bog. Tako neto ne bismo nikako smjeli rei. ovjek koji bi bio samo ovjek i rekao ono to je govorio Isus, ne bi bio nikakav veliki moralni uitelj. Bio bi ili luak na duevnoj razini ovjeka koji za sebe kae da je tvrdo kuhano jaje ili bi pak bio sam pakleni avao. Morate se odluiti. Ili je taj ovjek bio i ostao Boji Sin ili je bio luak, a moda i neto gore. Moete ga nazvati budalom, moete ga pljuvati i ubiti ga, jer drite da je zloduh, i tree, moete pasti pred njegove noge i nazvati ga Gospodinom i Bogom. No, nemojte dolaziti s takvom pokroviteljskom glupou tvrdei da je on bio veliki moralni uitelj. On nam tu mogunost nije ostavio. To mu nije bila nakana.

4. Savreni pokajnik
Suoeni smo, dakle, sa zastraujuom mogunosti izbora. Ili je ovaj ovjek, o kojem je rije, bio (i ostao) ono to je za sebe tvrdio, ili je luak, a moda i neto gore. ini mi se da je posve oito kako nije bio ni luak ni avao. Dosljedno tome, koliko god udno, zastraujue ili nemogue izgledalo, moram prihvatiti injenicu da je on bio i jest Bog. Bog se iskrcao na ovaj svijet, kojeg je zauzeo neprijatelj iskrcao se u ljudskom obliku. Kakva je bila svrha njegova iskrcavanja? Doao je pouavati, rei ete. Meutim, im ponemo itati Novi zavjet, ili koji drugi kranski zapis, vidjet emo da oni govore o neem sasvim drugom o njegovoj smrti i uskrsnuu. Oito je da krani smatraju ba to najglavnijim dijelom cijele prie. Vjeruju da je Bog doao na svijet uglavnom zato da trpi i da bude ubijen. Prije nego to sam postao kranin, imao sam dojam da krani moraju vjerovati u jednu sasvim osobitu teoriju koja je objanjavala svrhu ove smrti. Prema toj teoriji, Bog je nakanio kazniti ljude zato to su ovi dezertirali i pridruili se Velikom Pobunjeniku, no Krist se dobrovoljno ponudio da bude kanjen umjesto njih, pa je Bog ljudima oprostio. Moram priznati da mi ova teorija ba ne izgleda nemoralna i glupa kao to mi je izgledala dok jo nisam bio kranin. No, nije to ono najhitnije to vam elim kazati. Tek sam kasnije shvatio da ni jedna teorija sama po sebi ne sainjava kranstvo. Glavno kransko vjerovanje svodi se na to da nas je Kristova smrt na neki nain pomirila s Bogom omoguila nam da sve ponemo iznova. Teorije koje pokuavaju objasniti na koji nain je to postignuto sasvim su druga stvar. Njih ima mnogo. Svi krani se pak slau da je Kristova smrt u tome bila djelotvorna. Rei u vam kako ja na to gledam. Svi znamo da e umornu i gladnu ovjeku pomoi dobar obrok. Suvremena teorija ishrane, sa svojim vitaminima i bjelanevinama, neto je sasvim drugo. Ljudi su uzimali hranu i poslije se izvrsno osjeali, daleko ranije no to se uope ulo za teorije o ishrani. Ako se ikad dogodi da se takve teorije odbace, ljudi e jednako jesti kada ogladne. Teorije koje govore o Kristovoj smrti nisu kranstvo one samo objanjavaju na koji je nain Kristova smrt djelotvorna. Meu kranima postoje stanovite razlike u pogledu vanosti ovih teorija. Anglikanska crkva, kojoj ja pripadam, ne tvrdi
53

52

ni za jednu od njih da je ispravna. Rimokatolika pak, ide neto dalje. Meni se, meutim, ini da je sam dogaaj daleko znaajniji od svih objanjenja koja nude teolozi mislim da i sami moraju priznati da ni jedno ne moe u potpunosti odgovarati stvarnosti. Ali, kao to rekoh u predgovoru ovoj knjizi, ja sam samo laik i nastavimo li dalje ovim pravcem, otili bismo predaleko. Mogu vam rei samo kako ja osobno gledam na ovaj problem. Moje je miljenje, da se od nas ne trai da prihvatimo teorije same po sebi. Mnogi su vjerojatno itali Jeansa ili Eddingtona. Kad ele objasniti atom ili neto slino, tada ga opisuju tako da moete lako stei mentalnu predodbu o tome. Meutim, nakon toga vas upozoravaju da u tu predodbu znanstvenici zapravo ne vjeruju. Znanstvenici vjeruju, recimo, u matematike formule. Predodbe samo pomau da bolje shvatimo formule. One ne predstavljaju istinu na onaj nain na koji to ini formula. Predodbe nisu stvarnost, ve vie ili manje njoj nalik. One samo pomau da neto bolje shvatimo ukoliko ne pomau, bolje ih odbacimo. Sama se stvar pak, ne moe naslikati ona se moe izraziti samo matematiki. I mi imamo isti problem. Vjerujemo da Kristova smrt predstavlja onu povijesnu toku kad nam se neto potpuno nezamislivo, izvan naega svijeta ukazuje kao stvarnost u naem svijetu. Ako ne moemo predoiti ak ni atome od kojih je sagraen na svijet, kako bismo mogli predoiti neto takva? U stvari, kad bismo tu smrt mogli potpuno razumjeti, tada ona vie ne bi bila ono za to se izdaje nepojmljiva, nestvarna, neto s onu stranu prirode, na koju se ta injenica obara poput munje. Moda ete se upitati kakva korist od toga, kada nita ne razumijemo. Na to je lako odgovoriti. ovjek pojede svoj ruak, a da ni ne zna kako izgleda proces iskoritavanja hrane u tijelu. On isto tako moe prihvatiti ono to je Krist uinio, a da ne zna nain na koji to djeluje. Uostalom, sve dok to ne prihvati, nee ni saznati kako djeluje. Reeno nam je da je Krist ubijen radi nas, da je njegova smrt oprala nae grijehe, te da je svojom smrti pobijedio samu smrt. To je formula. To je kranstvo. U to se mora vjerovati. Svaka teorija kojom pokuavamo objasniti nain na koji je Krist svojom smru uklonio nae grijehe i pobijedio samu smrt, po mojem je miljenju od drugorazredne vanosti tek puki dijagram, koji moemo zanemariti ukoliko nam ne pomae u razumijevanju bitnoga. ak ako nam i pomae, ne smijemo taj dijagram poistovjetiti s onim to on prikazuje. Ipak, vrijedi razmotriti
54

neke od tih teorija. Najrairenija je ona koju sam ranije spomenuo koja govori da nam je oproteno zato to je Krist dobrovoljno prihvatio da bude kanjen umjesto nas. Ova teorija je na prvi pogled veoma glupa. Ako je Bog bio spreman da nam oprosti, zato onda to nije uinio? I kakvog smisla ima kanjavati nevina ovjeka umjesto nas? Koliko ja vidim, to je bez svrhe, ukoliko mislimo na kaznu u policijsko-sudbenom smislu. S druge strane, ako se radi o dugu, to ima smisla, jer netko tko ima neto gotovine platit e za onoga koji je nema. Ili ako uzmemo plaanje globe, ne kao kanjavanje, ve u irem smislu, na primjer kod nadoknade tete, tada je sasvim prirodno da e ovjeka iz nevolje izvui njegov najbolji prijatelj. Dakle, u kakvu je to stupicu upao ovjek? Pokuao se osamostaliti, ponaati kao da pripada samom sebi. Drugim rijeima, posrnuli ovjek nije nesavreno bie koje bi trebalo usavriti on je pobunjenik koji mora poloiti oruje. Jedini nain da se izvue iz stupice jest u tome da poloi oruje, da se preda, ispria, shvati da je krenuo krivim putem i da se pripremi za novi poetak. Ovaj in predaje, ovo vraanje unatrag, to je ono to krani nazivaju pokajanjem. Moram vam rei, da pokajanje uope nije zabavno. Ono je mnogo tee od posipavanja pepelom. Pokajati se znai odviknuti se od uobraenosti i samovolje koje smo vjebali tisuama godina. To znai ubiti dio sebe, u odreenom smislu ak umrijeti. Ustvari, pokajati se moe samo dobar ovjek. Ovdje nailazimo na problem lo ovjek bi se trebao pokajati, a samo dobar ovjek to moe savreno uiniti. to smo gori, pokajanje nam je potrebnije, ali i tee izvedivo. Jedino savren ovjek mogao bi se savreno pokajati, meutim, njemu to ne bi bilo potrebno. Vano je znati da ovo pokajanje, to jest svjesno potinjavanje, poniavanje i, da kaem, umiranje, Bog od nas ne trai prije nego nas vrati na pravi put, ega nas moe osloboditi ako eli to je samo opis naeg povratka njemu. Ako od Boga traite da vas vrati na poetak bez toga, tada od njega traite da vas vrati bez da krenete natrag. To ne moe biti. Dakle, kroz sve to ipak moramo proi. Meutim, ono isto zlo u nama, koje je uzrok potrebe za pokajanjem, ini nas nesposobnim da to uinimo. Moemo li se pokajati ako nam Bog u tome pomogne? Moemo, ali to podrazumijevamo pod Bojom pomoi? Bog, da tako kaem, u nas usauje dio sama sebe, daje nam dio svoje moi
55

rasuivanja po kojoj i mi rasuujemo, ulije u nas dio svoje ljubavi po kojoj se i mi meusobno ljubimo. Kada dijete uite pisati, tada u svojoj ruci drite njegovu i piete slova dakle, dijete pie, jer vi piete. Mi ljubimo i rasuujemo jer Bog ljubi i rasuuje, vodi nas za ruku dok to inimo. Da nismo posrnuli, sve bi bilo mnogo lake. Na nesreu, sada trebamo Boju pomo da bismo uinili neto to Bog po svojoj naravi nikad ne ini da bismo se predali, patili, potinili, umrli. Sve to ne nalazimo u Bojoj naravi. Dakle, na put, na kojem trebamo Boga kao vodia, Bog sam u svojoj naravi nikad nije kroio. On nam moe dati samo ono to ima a ono ega nema u njegovoj naravi ne moe nam dati. No, pretpostavimo da je Bog postao ovjek, da se naa ljudska narav koja pati i umire, stopi s Bojom naravi u jednoj osobi u tom bi nam sluaju ta osoba mogla pomoi. Ona bi se mogla odrei svoje volje. Mogla bi patiti i umrijeti, jer bi bila ovjek. S druge strane, ona bi sve to mogla uiniti savreno, jer bi istovremeno bila i Bog. Vi i ja moemo proi kroz takav proces jedino ako to Bog uini u nama. Ali Bog to moe uiniti samo ako postane ovjek. Nai napori u takvom umiranju bit e uspjeni jedino ako mi, ljudi, uzmemo udjela u Bojem umiranju, isto kao to uspijevamo u naem rasuivanju samo zato, jer je ono kap u oceanu njegova razuma. Meutim, mi ne moemo sudjelovati u Bojem umiranju ako on sam ne umre. A on, s druge strane, ne moe umrijeti ukoliko ne postane ovjek. U tom smislu, on plaa na dug, pati za nas, premda, sam po sebi, uope ne bi trebao patiti. Neki prigovaraju da je Isus, ako je bio Bog kao to je bio i ovjek, mogao lako podnijeti patnje i smrt, jer one za njega nisu predstavljale isto to i za druge ljude. Netko drugi bi mogao s pravom osuditi nezahvalnost i neprimjerenost ovog prigovora, dok mene iznenauje duboko nerazumijevanje koje stoji iza njega. U odreenom smislu, taj prigovor stoji ali samo kao dokaz povrnosti onih koji tako misle. Savreno potinjavanje, savrena patnja, savrena smrt nisu bili laki Isusu zato to je bio Bog, ve su bile mogue jedino zato to je on bio Bog. No, to bi bio vrlo neobian razlog da ga ne prihvatimo. Uitelj moe uiti dijete pisati, jer je odrastao i zna pisati. Naravno, ta mu injenica olakava posao i zato moe pomoi djetetu. Kad bi ga dijete odbilo zato to je to starijima lako, i kad bi ekalo da ga naui pisati neko drugo dijete koje ni samo ne zna pisati (dakle, nema nepotene prednosti) nikad ne bi napredovalo u pisanju. Uzmimo npr. da se
56

utapljam u rijeci i ovjek koji stoji na obali prua mi ruku da mi spasi ivot. Da li bih trebao, davei se, povikati: Ne nije to poteno. Ti si u prednosti! Ti stoji na obali! Ta prednost nazovite je nepotenom, ako elite jest jedini nain pomou kojeg mogu biti spaen. Od koga ete traiti ako ne od nekoga tko je jai od vas? Tako ja gledam na ono to krani zovu otkupljenje. Zapamtite, meutim, to je samo slika koju ne smijete poistovjetiti sa stvarnou koju ona predstavlja ako vam ne pomae, tada je odbacite.

57

5. Praktian zakljuak
Krist se savreno predao i ponizio: savreno zato jer je bio Bog, predao i ponizio jer je bio ovjek. Krani vjeruju da emo, ako, na neki nain, sudjelujemo u Kristovoj poniznosti i patnji, imat takoer udjela u njegovoj pobjedi nad smru, stei novi ivot nakon smrti i u njemu postati savreni i potpuno sretni. To nam znai mnogo vie od samog nastojanja da slijedimo njegovo uenje. Ljudi se esto pitaju kad e se po evoluciji razviti bia savrenija od ovjeka. Kranstvo tvrdi da je to ve uinjeno. U Kristu se pojavila nova vrst ovjeka. Novi ivot koji je poeo u njemu, treba biti usaen u nas. Kako to postii? Sjetite se kako smo stekli stari ivot? Dobili smo ga od drugih, od naih roditelja i predaka i to bez naeg pristanka, kroz vrlo udan postupak koji u sebi nosi zadovoljstvo, bol i opasnost. Taj postupak nikako niste mogli predvidjeti. Mnogi, kao djeca, provedu mnogo vremena pokuavajui to zamisliti. Neka djeca, kad im to prvi put objasnimo, jednostavno ne vjeruju. Zbog toga ih ne treba kriviti, jer je postupak nastanka novog bia zaista udan. Bog koji je to omoguio, isti je onaj koji omoguava nastanak ivota u Kristu. Za oekivati je da e i to biti vrlo udno. On nas nije pitao za miljenje kad je stvorio spolnost takoer nas nije pitao u vezi ovog drugoga ivota.Troje razvija Kristov ivot u nama. To su: krtenje, vjerovanje i tajanstveni in kojeg razliiti krani zovu razliitim imenima: sveta priest, misa, Gospodnja veera. To su tri uobiajene metode. Ne kaem da nema posebnih sluajeva, kad kranin moe biti kranin i bez jedne ili dviju od ovih stvari. Nemam vremena ulaziti u posebne sluajeve, a moram priznati da o njima i ne znam dovoljno. Ako imate svega nekoliko minuta vremena, a nekom elite objasniti kako se stie do Edinburgha, kazat ete mu kad idu vlakovi. Istina, do Edinburgha se moe doi i brodom i avionom, no vrijeme vam ne doputa da mu sve to objanjavate. Isto tako, ne bih elio ulaziti u pitanje to je od ovo troje najbitnije. Neki moj prijatelj, metodist, volio bi kad bih vie govorio o vjerovanju, a manje (razmjerno) o krtenju i priesti. Ja se, meutim, neu time baviti. Svatko tko vas kani pouavati u kranskoj doktrini, rei e da je sve troje jednako vano, a to je, u ovom trenutku, sasvim dostatno za nau svrhu. Ja osobno, ne mogu razumjeti zato bi ovo trebalo biti presudno kod
58 59

uvoenja novog ivota u nas. S druge strane opet, neupuen ovjek ne bi nikada vidio vezu izmeu stanovitog tjelesnog zadovoljstva i pojave novog ljudskog bia na svijetu. Stvarnost moramo prihvaati onakvom kakva se pojavljuje nema koristi od prianja kakva bi ona trebala biti, to bi trebalo oekivati od nje. Premda ne razumijem zato bi to trebalo biti tako, rei u vam zato vjerujem da to jest tako. Ve sam objasnio zato je nuno vjerovati da je Isus bio (i ostao) Bog. Povijesna je injenica da je on svojim uenicima govorio da se ivot razvija na takav nain. Drugim rijeima, vjerujem na temelju njegova autoriteta. Nemojte se prepasti rijei autoritet. Vjerovati u neto na temelju neijeg autoriteta, jednostavno znai vjerovati stoga, jer se tu radi o nekom u koga imamo povjerenja. Devedeset devet posto vjerujete na temelju autoriteta. Ja vjerujem da postoji New York. Nisam ga vidio. Nesreenim razmiljanjem ne mogu dokazati da takav Bog postoji. Vjerujem da on postoji zato to su mi rekli ljudi u koje imam povjerenja. Obian ovjek vjeruje u Sunev sustav, atome, evoluciju, krvotok zato to mu o tome govore znanstvenici, vjeruje njihovom autoritetu. U svaku povijesnu tvrdnju vjerujemo na temelju nekog autoriteta. Nitko od nas nije bio svjedok povijesnog osvajanja Normana ili poraza panjolske armade. Nitko ne moe te injenice dokazati pomou iste logike kao to dokazujemo u matematici. U te dogaaje vjerujemo jednostavno stoga, jer su oni koji su ih vidjeli ostavili o tome zabiljeke dakle, vjerujemo na osnovi autoriteta. ovjek koji bi zazirao od autoriteta, kao to neki zaziru od autoriteta na podruju religijske spoznaje morao bi se pomiriti s time da e itav ivot provesti u neznanju. Nemojte misliti da postavljam krtenje, vjerovanje i svetu priest kao nadomjestak naih nastojanja da budemo poput Krista. Prirodni smo ivot dobili od roditelja. To, meutim, ne znai da e on uvijek postojati, ukoliko se ne potrudimo da ga sauvamo. ivot moemo izgubiti nepanjom, moemo ga se rijeiti samoubojstvom. Iako ga odravamo i pazimo na nj, uvijek moramo biti svjesni injenice da ga ne stvaramo samo odravamo ivot kojeg smo dobili od nekog drugog. Na slian nain i kranin moe izgubiti svoj ivot u Kristu, ukoliko ne ulae izvjestan napor da ga sauva. Meutim, ni najbolji kranin koji je ikad ivio, nije bio takav sam po sebi on samo hrani i zatiuje ivot koji nikad ne bi mogao stei svojim nastojanjima. Sve dok u tijelu postoji naravni ivot, on e to tijelo u velikoj mjeri odravati. Ako ga ranite, rana e za izvjesno vrijeme zacijeliti, doim rana na mrtvom tijelu ne
60

zacijeljuje. ivo tijelo nije neranjivo, ono se nakon ranjavanja moe do stanovite granice oporaviti. Isto tako svaki kranin moe pogrijeiti, no on se moe pokajati, pridii se nakon svakog pada i zapoeti iznova. To je mogue zato, jer se Kristov ivot u njemu oporavlja i omoguuje mu da u stanovitom stupnju iskusi dobrovoljnu smrt koju je Krist podnio. Zbog toga se kranin nalazi u posve drukijem poloaju od ostalih, koji nastoje da budu dobri. Oni se nadaju da e svojom dobrotom zadovoljiti Boga, ukoliko on uope postoji. Ako pak ne vjeruju u njega, tada se nadaju da e njihova dobrota naii na priznavanje drugih dobrih ljudi. Kranin dri da je dobro koje sam ini, rezultat Kristova djelovanja u njemu. On ne misli da e nas Bog voljeti zbog nae dobrote, ve e nas uiniti dobrim zato to nas voli ba kao to krov staklenika ne privlai sunane zrake zato to je sjajan, ve je sjajan zato to ga sunce obasjava. elio bih da je jedno posve jasno kad krani kau da u njima ivi Krist, ne svode to samo na podruje uma ili morala. Kada tvrde da su u Kristu ili da je Krist u njima, time ne kau da o Kristu samo razmiljaju ili ga oponaaju. Time ele kazati da Krist stvarno djeluje kroz njih, da predstavljaju jedan tjelesni organizam kroz koji Krist djeluje, da smo mi njegovi prsti i miii, stanice njegova tijela. Moda to unekoliko pojasnjuje problem. To objanjava zato se taj novi ivot ne iri samo isto umnim djelovanjem kao to je vjera, nego i tjelesnim, obredima kao to su krtenje i sveta priest. To ne znai puko oitovanje, irenje jedne zamisli, to je vie nalik razvoju, jednoj biolokoj ili nadbiolokoj injenici. Nema nikakve koristi pokuavati biti duhovniji od Boga. Bog ovjeka nije zamislio samo kao duhovno bie. Zato Bog upotrebljava materijalne tvari poput kruha i vina, kako bi u nas usadio novi ivot. Nekom se to moe uiniti prilino grubo i neduhovno, no Bog ne misli tako. On je stvorio jelo. On nema nita protiv materije. On ju je i stvorio.Postoji jo neto to me je svojedobno vrlo zbunjivalo. Zar nije strahovita nepravda to se ovaj novi ivot daje samo onima koji su uli za Krista i koji su kadri u njega povjerovati? Bog nam, meutim, nije nita rekao o tome kakve su njegove namjere. Znamo da se nitko ne moe spasiti osim po Kristu, ali ne znamo da li su oni koji ga jo ne poznaju iskljueni iz tog spasenja. U meuvremenu, ako vas brinu ljudi koji se dre po strani, to nije razlog da i sami ostanete po strani. Krani su Kristovo tijelo, oni su organizam kroz koji on djeluje. Svaki dodatak tome tijelu, pospjeuje njegovo djelovanje. Rezanje prstiju, bilo bi, u
61

najmanju ruku, vrlo nepodesno ako nekoga elimo osposobiti da vie radi. Mogu je i ovaj prigovor zato Bog na ovaj svijet, kojeg je zauzeo neprijatelj, dolazi preruen, zato osniva neku vrst tajnog udruenja kako bi unitio avola? Zato se ne iskrca u punoj snazi, zato ne izvri invaziju? Znai li to da nije dovoljno jak? Krani, ustvari, vjeruju da e se on jednom iskrcati u punoj snazi, samo to ne znamo kada e to biti. U svakom sluaju, moemo samo nagaati koji su razlozi njegova odgaanja. On nam eli pruiti priliku da slobodno preemo na njegovu stranu. Sigurno ne bismo cijenili Francuza koji bi ekao da sile Antante uu u Njemaku, pa tek onda objavio da je na naoj strani. Bog e se posve sigurno iskrcati i zauzeti ovaj svijet. Drugo je pitanje da li oni, koji to od njega ve sada trae, shvaaju kako e to izgledati. Kad se to dogodi, bit e kraj svijeta. Kad pisac kazalinog komada izie na pozornicu, predstava je zavrena. Bog e doi, ali od kakve e koristi biti da tada kaemo da smo na njegovoj strani, kad se pred naim oima itav svemir raspline kao san, a neto se drugo, dosad nevieno otkrije pred nama, neto za nas toliko velianstveno, a stravino za druge, i kad nitko vie nee imati izbora? Ovaj put Bog nee doi preruen doi e silno i mono, pobudit e u svakom biu neodoljivu ljubav ili strahoviti uas. Tada e biti prekasno da odaberemo stranu. Nema koristi odluiti se za leanje onda kad stajanje postane nemogue. Tada nee biti vrijeme biranja shvatit emo koju smo stranu stvarno izabrali bez obzira na to da li smo bili svjesni tog izbora ili nismo. Sada, danas, ovog trenutka imamo priliku izabrati pravu stranu. Bog nas ostavlja na miru kako bi nam pruio priliku za izbor. To nee vjeno trajati. Na nama je da se odluimo.

KNJIGA TREA

KRANSKO PONAANJE

62

63

1. Tri podruja morala

Ima jedna pria o djeaku koga su pitali kako zamilja Boga. Odgovorio je, kako se njemu ini, da je Bog onaj koji uvijek njuka uokolo, ne bi li otkrio nekoga tko se dobro provodi i tada ga pokuava sprijeiti u tome. Bojim se da slinu predodbu kod mnogih pobuuje rije moral to je ono to se uvijek uplie, ometa nas da uivamo i da se dobro provedemo. Ustvari, moralna pravila bismo mogli nazvati uputstvima za upotrebu ljudskoga stroja. Svrha svakog moralnog pravila je u tome da sprijei kvar, naprezanje ili trenje pri upotrebi stroja. Zbog toga se na prvi pogled ini da su spomenuta pravila stalno u sukobu s naim prirodnim sklonostima. Kad nas predava pouava kako treba upotrebljavati neki stroj, on obino kae: Ne, to se tako ne radi. Ono to nam se ini prirodnim nainom upotrebe stroja, ne mora biti i ispravno. Neki ljudi radije govore o moralnim uzorima i moralnom idealizmu, nego o moralnim pravilima i njihovom obdravanju. Svakako, tono je da je moralno savrenstvo uzor, u smislu da ga ne moemo potpuno dosei. U tom je smislu svako savrenstvo za nas ljude uzor. Mi ne moemo biti savreni vozai ili tenisai, niti moemo povui savreno ravnu crtu. Meutim, u jednom drugom smislu, bilo bi vrlo pogreno nazvati moralno savrenstvo uzorom.Kad netko kae da je neka ena, kua, brod ili vrt njegov uzor time ne misli kazati (osim moda u ali) da svi ostali ljudi moraju imati isti uzor. U takvim stvarima moemo imati razliite ukuse, pa prema tome i uzore. Meutim, bilo bi opasno onoga tko marljivo nastoji pridravati se moralnog zakona opisati kao ovjeka velikih uzora, jer bi nas to moglo navesti na pomisao da je moralno savrenstvo pitanje njegova ukusa, s kojim se mi ostali ne moramo sloiti. To bi bila tragina pogreka. Savreno ispravno postupanje jednako je nedostino kao i savreno mijenjanje brzina u vonji automobilom. Meutim, ono je neophodan uzor, propisan za sve ljude zbog same naravi ljudskog stroja, isto kao to je savreno mijenjanje brzina uzor koji proizlazi iz same prirode automobila. Jo gore bi bilo smatrati sebe ovjekom visokih uzora zbog toga to nastojimo da nikad ne slaemo, (osim tu i tamo), to se trudimo da nikad ne poinimo preljub, (osim povremeno) ili da se nikad ne ponaamo nasilniki (osim s vremena na vrijeme). To bi nas moglo uiniti tatima mogli bismo pomisliti da smo izuzetni ljudi, kojima treba estitati na
64 65

idealizmu. Isto bi bilo kad bismo oekivali estitke zbog nastojanja da doemo do ispravnog rezultata nekog matematikog rauna. Savrena je aritmetika uzor, jer emo sigurno ponekad pogrijeiti u raunanju. Samo nastojanje da budemo potpuno toni pri raunanju nije nita izuzetno. Bilo bi glupo ne nastojati u tome, jer nam svaka pogreka kasnije priinjava tekoe. Isto tako e svaka naa moralna pogreka vjerojatno prouzroiti nevolje drugima, a posve sigurno nama samima. Govorei o pravilima i njihovom potivanju, umjesto o uzorima i idealizmu, pomaemo sebi da se prisjetimo ovih injenica. Poimo korak dalje. Ljudski stroj se moe pokvariti na dva naina. Prvi je kad se ljudi meusobno otue, kad se sukobe ili jedan drugog pozlijede varanjem ili tiranijom.Drugi je nain kad stvari krenu po zlu unutar samog ovjeka kad se razliite elje i sposobnosti meusobno sukobljavaju ili razilaze. To e biti jasnije ako ljude prikaete kao skupinu brodova koji plove u odreenoj formaciji. Putovanje e biti uspjeno samo onda ako se brodovi ne sudaraju, ako jedan drugom ne predstavljaju prepreku. Isto tako, svaki brod mora biti ispravan i sposoban za plovidbu. Zapravo, ovo se dvoje meusobno uvjetuje. Ako se brodovi ponu sudarati, bit e nesposobni za plovidbu. S druge pak strane, ako su im kormila neispravna, teko e izbjei sudare. Ili zamislimo ovjeanstvo kao orkestar koji svira odreenu skladbu. Da bi uspio, potrebno je dvoje glazbalo mora biti dobro ugoeno i svaki izvoa mora odsvirati svoju dionicu u odreeno vrijeme kako bi se uskladio s ostalima. Neto nismo, meutim, uzeli u obzir. Jo se nismo upitali kamo plovi naa ota, niti znamo koju skladbu eli na orkestar odsvirati. Glazbala mogu biti dobro ugoena, mogu upadati u tono oznaeno vrijeme, ali uspjeh e izostati ukoliko umjesto naruene zabavne glazbe budu svirali posmrtnu koranicu. Bez obzira na to koliko uspjeno ota plovila, putovanje e biti promaeno ako umjesto u New York, kamo se ota uputila, stigne u Kalkutu. Moral, dakle, obrauje tri podruja. Prvo, potenu igru i sklad meu pojedincima. Drugo, bavi se onim to bismo nazvali povezivanjem ili usklaivanjem elja, potreba i sklonosti u svakom pojedincu. Tree, bavi se svrhom ljudskog postojanja, pravcem koji cijela ota mora slijediti, skladbom koju dirigent zahtijeva od orkestra. Moda ste zamijetili da suvremeni ovjek skoro uvijek razmilja samo
66

o prvom podruju, dok druga dva zaboravlja. esto iza tvrdnje da se borimo za kranska moralna naela podrazumijevamo tenju za dobrim odnosima meu narodima, klasama i pojedincima dakle, mislimo opet samo na prvo od navedena tri podruja. Isto se dogaa kad kaemo za neto to namjeravamo uiniti: To ne moe biti zlo, jer nikome ne nanosi tetu. Time mislimo da uope nije vano kakav je brod iznutra, ukoliko se ne sudara s drugim brodovima. Posve je prirodno, da kad god ponemo razmiljati o moralu, najprije ponemo s prvom stvari, s drutvenim odnosima. Rezultati nemorala su u ovom podruju uvijek vidljivi i oni nas svakodnevno pritiu; to su rat, korupcija, siromatvo, lai i nemar. Isto tako na tom podruju ima vrlo malo nesloge to se tie morala. Gotovo svi ljudi svih vremena, barem su se u teoriji slagali da ovjek mora biti poten, dobar te pomagati drugome u nevolji. To zvui dobro za poetak, ali ako se nae razmiljanje o moralu ovdje zaustavlja, onda nismo trebali niti poeti o njemu razmiljati. Ukoliko ne preemo na drugo podruje na unutarnje sreivanje ljudskoga bia samo se zavaravamo. Prisjetimo se usporedbe s brodovima koja je korist od pretpostavke da se brodovi ne bi trebali sudarati, ako su samo nezgrapne olupine kojima se uope ne moe upravljati? Koja je korist od sastavljanja pravila drutvenog ponaanja ako znamo da nam pohlepa, kukaviluk, zlovolja i uobraenost nee dopustiti da ih se pridravamo?To,naravno, ne znai da ne bismo trebali razmiljati, i to vrlo ozbiljno, o daljnjem unapreivanju drutvenih i ekonomskih sustava. elimo samo kazati, da e svi napori u tom pravcu biti tek pusta tlapnja ako nema pojedinac hrabrosti i nesebinosti. Lako je sprijeiti stanovite oblike korupcije i tiraniju u nekom drutvu, ali sve dok ljudi ne prestanu biti varalice i tirani, ne moe doi do znaajnijeg napretka stara igra e se nastaviti i u novim okolnostima. Nikoga se ne moe zakonski prisiliti da bude dobar a bez dobrih ljudi, nema ni dobrog drutva. Zato moramo uzeti u obzir i moralna naela pojedinaca, a ne samo njihove meusobne odnose. ini mi se da se ni na tome ne moemo zaustaviti. Doli smo do toke na kojoj razliita poimanja svijeta uvjetuju razliite naine ponaanja. Na prvi pogled nam se moe initi mudrim da ovdje zastanemo i nastavimo govoriti o onim vidovima morala sa kojima se slau svi razumni ljudi. Ali moemo li to uiniti? Prisjetimo se da religija sadrava niz tvrdnji o injenicama koje mogu biti ili istinite ili lane. Ukoliko su one istinite, dolazimo do niza zakljuaka koji se odnose na plovidbu ljudske ote,
67

a ako nisu, dolazimo do posve drukijeg niza zakljuaka. Vratimo se, na primjer, ovjeku koji tvrdi da ono to ne teti drugome, ne moe biti loe. On shvaa da ne smije otetiti druge brodove u konvoju, ali je isto tako uvjeren da je njegova stvar kako se on odnosi prema svom brodu. Ali nije li vano znati i to da li je brod njegovo vlasnitvo ili ne? Nije svejedno da li sam vlasnik vlastita uma i tijela, ili sam samo zakupnik, odgovoran pravom gospodaru? Ako me je netko drugi stvorio za svoju svrhu, tada u imati mnoge dunosti koje ne bih imao u sluaju da pripadam samome sebi. Ponovimo jo jednom kranstvo tvrdi da e svaki ovjek vjeno ivjeti, to moe biti istina ili la. Ima mnogo toga ega se ne bih trebao pridravati ukoliko u ivjeti samo sedamdeset godina, a zbog ega bih se trebao ozbiljno zamisliti ako u vjeno ivjeti. Moda moja zlovolja ili ljubomora postupno rastu za sedamdeset godina taj se porast moda nee ni primjetiti. Meutim, recimo, za milijun godina, to bi mogao postati pravi pakao to bi bio najtoniji tehniki izraz za takvu situaciju, ukoliko je kranstvo u pravu. Osim toga, besmrtnost postavlja jo jednu razliku ako ovjek ivi samo sedamdesetak godina, tada su drava, nacija i civilizacija (koja moe trajati na tisue godina) vanije od pojedinca. Ako je kranstvo u pravu, tada je pojedinac neusporedivo vaniji, zato to njegov ivot vjeno traje, doim je vijek drave ili civilizacije u usporedbi sa ivotom pojedinca, tek jedan trenutak. Ako razmiljamo o moralu, ini nam se da trebamo uzeti u obzir sva tri podruja odnose meu ljudima, moralna naela unutar svakog pojedinca i odnos izmeu svakog pojedinca i moi koja ga je stvorila. U pitanjima odnosa ovjeka prema ovjeku svi moemo suraivati. Razmimoilaenja zapoinju kod pitanja kakav bi ovjek trebao biti u sebi, a posebno su ozbiljna kad se postave na vidjelo odnosi ovjeka prema moi koja ga je stvorila. Kod ovog posljednjeg pitanja, na vidjelo izlaze sve razlike izmeu kranskog i nekranskog morala. Sve do kraja ove knjige, promatrat u sve to s kranskog gledita dakle, uz pretpostavku da je kranstvo istina.

2. Glavne vrline
Prethodno sam poglavlje izvorno zamislio kao kratku radio emisiju. Kad na raspolaganju imate samo desetak minuta, tada se mnogo toga treba rtvovati. Jedan od glavnih razloga zbog kojih sam moralnost podijelio na tri podruja (ukljuivi i onu usporedbu s brodovima) bio je taj, to mi se to uinilo najkraim nainom izlaganja. Ovdje u se posluiti podjelom nekih starijih pisaca, koju zbog svoje duine nisam mogao uvrstiti u radio emisiju, no koja doista ima mnoge prednosti. Prema toj shemi postoji sedam vrlina. etiri od njih zovu se glavne vrline, a ostale tri teoloke. Glavne su one koje odobravaju svi civilizirani ljudi, dok teoloke poznaju uglavnom krani. O teolokim vrlinama e biti kasnije rijei, dok emo se glavnima pozabaviti sada. Glavnim se vrlinama smatraju razboritost, umjerenost, pravednost i smionost. Razboritost predstavlja praktino, svakodnevno razumno shvaanje ivota, razmiljanje o onome to inimo i o posljedicama koje iz toga mogu proizii. U dananje vrijeme malo tko uzima razboritost kao vrlinu. Ustvari, zbog Kristove tvrdnje da emo u njegovo kraljevstvo ui samo budemo li kao djeca, mnogi krani misle da je vano biti dobar, pa makar i glup. To je nesporazum. Kao prvo, veina djece pokazuje visoki stupanj razboritosti kad se bave onime to ih doista zanima. Drugo, kako istie apostol Pavao, Krist nije htio time rei da nam inteligencija mora ostati na razini djeteta. tovie, on nije rekao samo da moramo biti blagi kao golubovi, ve i mudri kao zmije. On trai od nas da imamo srce djeteta, a glavu odrasla ovjeka da budemo jednostavni, prostoduni, srdani te da se dademo pouavati. On isto tako eli da itavu svoju inteligenciju koristimo na zadatak kojeg nam je namijenio i zato je trebamo stalno razvijati. Ako dajete dobrovoljni prilog, to ne znai da ne trebate provjeriti da li je on iskoriten za pravu svrhu. injenica da razmiljate o samom Bogu (na primjer kod molitve) ne znai da se morate zadovoljiti djetinjim predodbama i pojmovima koji su vam bili u mislima kad ste imali pet godina. Svakako, Bog jednako ljubi one koji su roeni sa skromnijim umnim mogunostima. Kod njega ima prostora i za one s malo razuma, ali on eli da ovjek iskoritava svu svoju pamet koju ima. Zato nije u redu rei: Budi dobar, ponizan i pusti drugog da bude pametniji od tebe, ve: Budi dobar, ponizan i ne zaboravi da treba biti to je mogue pametniji.
69

68

Bog ne voli intelektualne lijenine, kao to ne voli i ostale lijenine. Ako razmiljate da postanete kranin, upozoravam vas da se uputate u neto to e vas itavog zaokupiti, va cijeli um, tijelo i duh. Ali, na sreu vrijedi i obratno. Svaki onaj koji iskreno pokua razumjeti i prihvatiti kranstvo, brzo e ustanoviti da se njegova inteligencija izotrava jedan od razloga zato nije potrebna posebna izobrazba da ovjek postane kranin je ta, to je ve samo kranstvo izvjesna izobrazba. Zbog toga je i potpuno neobrazovani vjernik, kao to je bio John Bunyan, mogao napisati knjigu koja je zadivila itav svijet (Put kranina, op. ur.).Umjerenost, naalost, spada medu one rijei koje su promijenile svoje znaenje. Ona se danas najee koristi da se opie trezvenjatvo. Meutim, u vrijeme kad je druga od glavnih vrlina nazvana umjerenou njeno znaenje je bilo posve drukije. Umjerenost se nije odnosila samo na pie, ve na sve uitke. Ona, osim toga, nije znaila potpuno suzdravanje, ve uivanje do razumne granice. Pogreno je misliti da krani obavezno trebaju biti trezvenjaci. Kranstvo nije trezvenjaka religija kao to je, na primjer, islam. Naravno, dunost je krana da se ponekad suzdre od jakih alkoholnih pia. To vrijedi za one koji ne mogu piti a da se ne napiju, za one koji e radije dati novac siromasima, te za one koji se nalaze u drutvu ljudi sklonih opijanju, pa ih ne bi trebali ohrabrivati svojim primjerom da piju preko mjere. Sve je u tome da se kranin ponekad suzdrava (i to s razlogom) u neemu to inae ne osuuje, ve ga raduje vijest da drugi u tome uivaju. Jedno od obiljeja loeg ovjeka je u tome da se ne moe odrei neega, a da ne zahtijeva da se toga odreknu i ostali. To nije kranski nain. Kranin moe doi do zakljuka da bi bilo dobro kad bi se iz odreenih razloga odrekao neega, na primjer enidbe, mesa, piva ili odlaska u kino, ali bi bio sasvim u krivu kad bi smatrao da je sve to loe ili kad bi gledao s visine na ljude koji ne misle kao on. Prilina je teta to se u novije vrijeme smisao rijei umjerenost ograniava samo na pie. Zbog toga ljudi esto misle da se moe biti neumjeren samo u piu. Tko u sredite svojeg ivota postavi sport ili motorkota, ena koja itavo svoje vrijeme posveuje kupovanju haljina i eira, oni koji se bave samo svojim psima, jednako su neumjereni koliko i ovjek koji se svaku veer opija. Naravno, takva neumjerenost se izvana ne mora vidjeti. Manija bavljenja nekim sportom ili tjeranje mode, ne izlau nas tuim pogledima kao, recimo, pijanevanje, no Boga time ne moemo zavarati.
70

Pravednost znai neto mnogo vie od onoga to se odvija na sudovima. To je stari naziv za sve ono to bismo danas nazvali potenim, u to je ukljueno potenje, davanje i primanje, iskrenost, ispunjavanje obeanja i slino. Smionost pak ukljuuje dvije vrste hrabrosti suoavanje s opasnou, i ustrajnost u patnji. Moda bi najblii suvremeni izraz za to bio imati petlje. Naravno, primijetit ete, da ne moete dugo ustrajati ni u jednoj od spomenutih vrlina ukoliko u igru ne ukljuite i ovu treu, to jest, ukoliko nemate petlje. S tim u vezi treba jo neto spomenuti. Uiniti neto pravedno ili povremeno u neem uivati, nije isto to i biti pravedan i umjeren. ovjek koji nije dobar tenisa moe ponekad izvesti i dobar udarac. Dobar tenisa je onaj ije su oi, miii i ivci u tolikoj mjeri izvjebani, da se u njih uvijek moe pouzdati. Takav ima odreenu kvalitetu i onda kad nije u igri, isto kao to um matematiara ima odreena svojstva i onda kad se ne bavi matematikom. Jednako tako, ovjek koji se ustrajno ponaa pravedno, stekne na kraju odreenu kvalitetu karaktera. Kad govorimo o vrlini, tada mislimo na takvu kvalitetu, a ne na pojedinana djela. Kad ne bismo naglasili ovu razliku, mogli bismo doi do tri pogrena zakljuka: 1) Mogli bismo pomisliti, da ukoliko uinimo neto ispravno, nije uope bitno kako i zato smo to uinili da li dobrovoljno ili ne, zlovoljno ili veselo, da li zbog straha od javnog miljenja ili radi samoga dobra. Istina je, meutim, da ispravna djela uinjena iz krivih pobuda, nikako ne pomau izgradnji unutarnje kvalitete karaktera, nazvane vrlinom. Ustvari, upravo je ta kvaliteta od prvenstvene vanosti. (Ako lo tenisa snano udari loptu, ne zato to smatra da je to potrebno, ve zato jer je izgubio ivce, njegov mu udarac moe sasvim sluajno pomoi da u igri pobijedi. Meutim, to mu nee pomoi da postane vrstan igra). 2) Mogli bismo pomisliti da Bog od nas trai da se pokoravamo odreenim pravilima, ali to nije tono. Bog eli da postanemo osobiti ljudi. 3) Mogli bismo pomisliti da su vrline potrebne samo u sadanjem ivotu da na drugom svijetu neemo trebati biti pravedni, jer se neemo imati oko ega svaati, da nam tamo nee trebati hrabrosti, jer nee biti nikakve opasnosti. Posve je tono da ondje vjerojatno nee biti takvih
71

prilika koje bi od nas zahtijevale pravednost i hrabrost, ali e biti bezbroj prilika u kojima emo morati dokazivati da smo nastojali biti pravedni i hrabri na ovome svijetu. Ne radi se o tome da bi nam Bog mogao uskratiti ulazak u svoj vjeni svijet radi toga to nemamo stanovitih kvaliteta ve nam nikakve izvanjske okolnosti nee pribaviti nebo, ukoliko kod nas ne postoje barem zaeci ovih kvaliteta. Radi se, dakle, o tome da nam bez spomenutih kvaliteta ili barem njihovih zaetaka, nitko i nita nee moi pruiti onu duboku, jaku i nepokolebljivu sreu koju nam je Bog namijenio.

3. Drutveni moral
Prije svega, trebamo raistiti pojmove u vezi s kranskim drutvenim moralom, Krist, naime, nije doao propovijedati neki potpuno novi moral. Zlatno pravilo Novoga zavjeta (ini drugome ono to eli da drugi ine tebi) sadrava ono to svatko u dubini svoje due smatra ispravnim. Uistinu, veliki uitelj morala nikad ne dolazi s novim moralom to ine samo arlatani i neuravnoteeni ljudi. Ljude je potrebnije ee podsjetiti na neto nego pouiti. Pravi zadatak svakog uitelja morala je da nas povremeno vrati starim, jednostavnim naelima koja svi zduno nastojimo zaboraviti kao kad vraamo konja na prepreku koju nije htio preskoiti ili pak dijete na lekciju koju ne eli nauiti. Jo nam neto mora biti jasno kranstvo nema razraen politiki program koji bi mu omoguio da naelo ini drugome ono to eli da drugi ine tebi primijeni na odreeno drutvo ili na odreeni trenutak. Kranstvo to ne moe. Namijenjeno je svim ljudima u svim razdobljima dok odreeni program, koji bi moda odgovarao jednom mjestu i razdoblju, ne bi odgovarao nekom drugom. U svakom sluaju, kranstvo ne djeluje na taj nain. Kad trai od nas da nahranimo gladnoga, ono nas ne ui kuhanju. Kad nas upuuje da itamo Sveto pismo, ne znai da nas poduava grki i hebrejski, pa ak ni nau gramatiku. Svrha kranstva nije da zamijeni ili ukine umjetnost i znanost, ve da ih usmjeri onamo gdje e donijeti najvie dobra, da bude izvor energije koja e im dati potpuno novi ivot ukoliko su otvoreni za tu mogunost. Ponekad ljudi kau da bi nam Crkva trebala biti vodi. To je tono ako pritom razmiljaju na pravi, a ne na krivi nain. Pod Crkvom bismo trebali podrazumijevati itavo tijelo koje sainjavaju svi krani. Bilo bi posve u redu kad bi ljudi kranskih naela bili ekonomisti i dravnici, te kad bi svoj trud stvarno usmjeravali prema praktinom ostvarenju naela ini drugima ono to eli da drugi ine tebi. Kad bi to doista bilo tako, i kad bismo se mi ostali s time sloili, tada bismo vrlo brzo pronali kranski klju za rjeenje mnogih problema. Meutim, kad kau da bi Crkva trebala biti vodi, mnogi misle da sveenici trebaju pruiti odreeni politiki program. To je glupo. Sveenstvo sainjavaju odreeni ljudi unutar Crkve, koji su posebno obrazovani i postavljeni da paze na neto drugo na sve ono to je povezano s naim kretanjem prema vjenosti. Ne moemo od njih traiti da se bave poslom za koji

72

73

nisu osposobljeni takvim poslovima se trebamo mi baviti. Kranska naela u raznim drutvenim ili umjetnikim djelatnostima, mogu primjenjivati krani koji se ondje nalaze, a ne recimo, biskupi u svoje slobodno vrijeme. Isto tako, bez da ulazim u pojedinosti, Novi zavjet nam prilino jasno prikazuje kako bi trebalo izgledati pravo kransko drutvo. Moda nam pri tom nudi vie nego to moemo ponijeti. Govori nam da ne bi smjelo biti zabuanata i nasilnika, a onaj tko ne eli raditi ne bi trebao ni jesti. Nitko ne bi smio biti besposlen, tovie, svaki rad bi trebao proizvesti neto korisno. Ne bi se trebala proizvoditi beskorisna, luksuzna roba, a jo manje bi se vidjele glupe reklame koje nas nagovaraju da tu robu kupujemo, ne bi bilo javnog razmetanja ni hvalisanja. U tim odnosima, kransko drutvo bi bilo ono to danas zovemo lijevim drutvom. S druge strane, ono uvijek zahtijeva potovanje koje bismo trebali iskazivati zakonitim vlastima, kao to djeca iskazuju roditeljima i (bojim se da e ovo biti vrlo nepopularno) i ene muevima. Tree, to bi trebalo biti drutvo radosti, u kojem ne bi bilo zabrinutosti i tjeskobe. Ljubaznost je jedna od kranskih vrlina Novi zavjet osuuje neuljudnost i bezobzirnost. Kad bi stvarno postojalo takvo drutvo i kad bismo mogli boraviti u njemu, mislim da bismo se vratili kui s vrlo udnim dojmovima. Vidjeli bismo da je ekonomski ivot tog drutva vrlo socijalistiki usmjeren, i u tom smislu napredan, dok su obiteljski ivot i pravila koja ga reguliraju prilino starinska moda ak suvie obredna i nekako aristokratska. Neto od toga bi nam se svidjelo, no bojim se da bi se malo kome ba sve dopalo. Upravo bismo to i oekivali, kad bi kranstvo bilo jedinstveni plan za ljudski stroj. Svi smo se odvojili od takvog plana, uputivi se razliitim pravcima, te svatko od nas misli da je njegova preinaka izvornog plana, upravo taj njegov plan. To ete primijetiti kod svega to ima veze sa istinskim, cjelokupnim kranstvom svakog privlae odreeni dijelovi te cjeline, koje bi htjeli izdvojiti, a ostatak bi najradije napustili. Zbog toga nema napretka i ljudi koji se ak bore za suprotno, mogu kazati da se bore za kranstvo. Jo neto. Suvremeni ekonomski sustav potpuno je odbacio savjet kojeg su nam dali jo stari Grci, starozavjetni idovi i veliki kranski uitelji Srednjega vijeka. Svi su oni govorili da ne smijemo pozajmljivati novac uz kamate. itav na sustav poiva na pozajmljivanju novca
74

uz kamate. U redu, to jo ne mora znaiti da smo u krivu. Neki kau da kad su Moj sije, Aristotel i krani zabranili zajmove uz kamate (oni su to zvali lihva), nisu mogli predvidjeti dioniarska drutva, te su pri tome mislili samo na privatne lihvare, i zato se ne trebamo obazirati na njihove rijei. Ja se u vezi toga ne mogu odluiti. Nisam poslovan ovjek i jednostavno ne znam da li je sustav investiranja odgovoran za ovo stanje u kojem se nalazimo ili nije. Trebali bismo uti to o tome misli kranin ekonomist. Ne bi, meutim, bilo poteno da nisam spomenuo kako su tri velike civilizacije osudile (ili barem tako izgleda) ono to predstavlja osnovu suvremenog naina ivota. Jo neto prije nego zavrim. U poglavlju Novoga zavjeta gdje se govori da svatko mora raditi, moe se vidjeti i razlog toj zapovijedi kako bi mogao pruiti neto onima koji nemaju. Milostinja to je davanje siromasima jest bitan dio kranskog morala. Zastraujua prispodoba o ovcama i jarcima govori nam da se oko toga sve okree. Danas neki govore da milostinje ne bi trebalo biti, te umjesto davanja siromasima, trebali bismo ostvariti drutvo u kojem nee biti siromaha. To je ispravno miljenje to se tie potrebe za stvaranje takvog drutva, ali onaj tko misli da u meuvremenu ne treba pomagati siromasima odvaja se od kranskog morala. Ne vjerujem da bilo tko moe odrediti koliko bismo trebali davati onima koji su siromaniji od nas. Osobno mi se ini da neemo pogrijeiti ako dajemo vie nego to nam preostaje kad podmirimo osnovne izdatke. Drugim rijeima, ako su nai izdaci za udobnost, luksuz, zabavu i slino, blizu standarda koji vlada meu onima koji imaju iste prihode kao i mi, tada vjerojatno dajemo premalo. Ako uope ne osjetimo da smo dali milostinju, rekao bih da smo dali premalo. Uvijek bi trebalo postojati neto to bismo rado imali a ne moemo,jer nam nai izdaci za dobrotvorne svrhe to onemoguuju. Ovdje govorim o milostinji na jedan openiti nain. Posebni sluajevi oskudice kod vaih roaka, prijatelja, susjeda ili suradnika na koje vam Bog ukazuje, mogu zahtijevati mnogo vie ak da dovedete u opasnost svoj poloaj. Za mnoge najvea prepreka davanju milostinje ne lei u raskonom ivotu ili u elji da imamo to vie novaca, ve u strahu od nesigurnosti. Taj bismo strah najee morali smatrati kao napast. Ponekad oholost smeta dareljivosti esto dolazimo u iskuenje da potroimo vie nego to bismo trebali na upadljive oblike velikodunosti (napojnice, aenja), dok manje troimo na one koji stvarno trebaju nau pomo.
75

Prije nego zavrim, usudio bih se pretpostaviti kako je ovaj ulomak uticao na one koji su ga proitali. Moda ima nekih lijevo usmjerenih meu vama, koji se ljute to nisam otiao dalje u tom pravcu, ali i onih koji misle suprotno i smatraju da sam otiao predaleko. Ako je tome tako, to bi predstavljalo veliku prepreku naem pokuaju da zamislimo stvarno kransko drutvo. Mnogi ovoj temi ne pristupaju sa eljom da ustanove to kranstvo stvarno poruuje, ve esto prilaze u nadi da e u kranstvu nai potvrdu vlastitih pogleda. Tamo gdje nam se nudi gospodar ili sudac, mi traimo saveznika. I ja sam takav. U ovom poglavlju ima pojedinosti koje sam elio izostaviti. Zbog toga, od ovakvih razgovora nee biti koristi, osim ukoliko im pristupimo drukije, temeljitije. Kranskog drutva nee biti sve dok ga veina ne bude eljela, a to e se dogoditi tek kad sami postanemo pravi krani. Mogu do besvjesti ponavljati ini drugima ono to eli da drugi ine tebi, ali to e biti tek prazne rijei sve dok svog susjeda ne zavolimo kao samog sebe. A to ne mogu uiniti sve dok ne nauim voljeti Boga. Njega ne mogu ljubiti ako ne nauim potovati njegovu Rije. I tako, kao to sam vas upozorio, stigli smo do neeg dubljeg s podruja drutva, doli smo na podruje vjere. Duljim putem esto prije stiemo kui.

4. Moral i psihoanaliza
Ve sam prije spomenuo da kransko drutvo neemo ostvariti sve dok veina ne postane kranima. To, naravno, ne znai da nastojanja na unapreivanju drutva trebamo odgoditi do nekog zamiljenog datuma u budunosti. Ve sada moramo poeti raditi na oba zadatka na nastojanju da u suvremenom drutvu primijenimo reeno ini drugima ono to eli da drugi ine tebi, te na nastojanju da sami postanemo takvi koji e to naelo odmah primjenjivati, im uvidimo na koji nain to moemo najbolje uraditi. Sada bih se pozabavio kranskom predodbom dobra ovjeka. Kako dakle, kranstvo zamilja ljudski stroj. Prije nego zaem u pojedinosti, rado bih istakao dvije openite stvari. Kao prvo, budui da kranski moral za sebe tvrdi da je najbolji nain za dovoenje ljudskog stroja u red, bilo bi zanimljivo vidjeti kako se on odnosi prema psihoanalizi, koja za sebe tvrdi neto slino. Treba jasno razlikovati dvoje jedno je suvremena medicinska teorija i tehnika psihoanalize, a drugo je lozofski pogled na svijet kojeg su stvorili Freud i drugi. Ovo drugo, tj. Freudova lozoja, izravno se suprotstavlja kranstvu. Ona se isto tako suprotstavlja gleditu drugog velikog psihologa Junga. Nadalje, kad Freud govori o lijeenju neurotiara, tada govori kao specijalista u svojoj struci, ali kad prelazi na podruje lozoje, tada govori kao amater. Stoga bi bilo razumno kad bismo se prema njemu u prvom sluaju odnosili s potovanjem a u drugom ne. Ja upravo to i inim naime, primijetio sam da kad on govori o onome o emu i ja neto znam (naime o jezicima), pokazuje prilino neznanje. Meutim, sama psihoanaliza, bez suvinog lozoranja koje su joj dodali Freud i neki drugi psihoanalitiari, uope ne proturjei kranstvu. U nekim podrujima ona se poklapa s kranskim moralom i ne bi bilo loe kad bi je svaki kranski propovjednik bolje poznavao. Meutim, psihoanaliza ne slijedi isti pravac, i u :ome je njena djelatnost razliita od djelatnosti kranskog morala. Kad se ovjek nalazi u moralnoj sumnji, prisutno je dvoje sam in biranja i razliiti osjeaji, poticaji i slino, s ime ga opskrbljuje njegova psiholoka oprema to je sirovina njegova izbora. Ova sirovina je dvojakog karaktera moe biti normalna, dakle, mogu je sainjavati osjeaji zajedniki svim ljudima ili moe sadravati abnormalne osjeaje i poticaje, koji se javljaju zato, jer neto nije u

76

77

redu u ovjekovoj podsvjesti. Ta se razlika oituje izmeu straha od neeg stvarno opasnog i bezrazlonog straha od make ili pauka. Isto tako tu razliku uoavamo kod elje koju mukarac osjea prema eni i izopaene elje koju neki mukarci osjeaju prema drugim mukarcima. Psihoanalitiar pokuava ukloniti sline abnormalnosti, dakle, dati ovjeku bolju sirovinu za njegov in odabiranja. Moral se pak, bavi samim inom odabiranja. To moemo rei drukije. Zamislimo trojicu koji odlaze na bojno polje. Jedan od njih posjeduje prirodni strah od opasnosti, kakav je svojstven svim ljudima. On taj strah zatomljuje moralnim naporom i postaje hrabar ovjek. Pretpostavimo da je kod druge dvojice nazoan pretjeran,bezrazloan strah zbog neega u njihovoj podsvjesti kojeg ne moe ublaiti nikakav moralni napor. Pretpostavimo da dolazi psihoanalitiar izlijeiti tu dvojicu dakle, dovodi ih u stanje u kojem se nalazi prvi ovjek. Meutim, upravo ovdje prestaje psihoanalitiki problem i poinje moralni. Nakon izlijeenja, dvojica bivih kukavica, mogu dvojako postupiti. Prvi moe kazati: Hvala Bogu, konano sam se oslobodio tog straha, pa se mogu bolje iskazati u borbi. No, drugi moe razmiljati ovako: Ba je dobro to se vie ne tresem od straha kad pripuca, pa mogu bolje paziti na vlastitu sigurnost i prepustiti onom tamo drukanu da se istakne kad zagusti. Ova je razlika posve moralne naravi, i psihoanalitiari ne mogu tu nita uiniti. Koliko god usavravali ljudsku sirovinu, uvijek e ostajati jo neto stvarni, slobodni izbor ovjeka, koji moe na prvo mjesto staviti sebe i svoju korist ili to moe zanemariti. Taj slobodni izbor je ono ime se bavi moral. Lo psiholoki materijal nije grijeh nego bolest. Zbog njega se ne treba kajati, ve ga treba lijeiti. To je vrlo vano. Ljudi ocjenjuju jedni druge po vidljivim djelima, a Bog ih sudi po njihovom moralnom izboru. Kad se neurotiar, bolesno uplaen od make, prisili da podigne maku zbog nekog valjanog razloga, sasvim je mogue da je u Bojim oima pokazao vie hrabrosti, nego li potpuno zdrav ovjek koji ima medalju za hrabrost. Kad ovjek koji je od malih nogu odgajan da je okrutnost vrlina, uini neku sitnu ljubaznost ili se suzdri od okrutnosti, izlaui se riziku da bude ismijan od okoline, moda on u Bojim oima ini vie nego vi i ja, kad rtvujemo ivot za svoga prijatelja. Recimo to drukije neki izgledaju divni ljudi, mogu ponekad i u neznatnoj mjeri koristiti svoje dobro nasljee i odgoj, a u stvari su
78

gori od onih koje inae smatramo udovitima. Moemo li uope biti sigurni kako bismo se ponaali kad bismo bili psiholoki optereeni loim odgojem i moi, kad bismo bili u poloaju da vladamo drugim ljudima? Upravo zbog toga kranin ne smije druge osuivati. Mi, zapravo, vidimo samo rezultate ovjekova izbora na temelju tog sirovog materijala. Bog ljude uope ne prosuuje po toj sirovini, ve kako je oni upotrebljavaju. Vjerojatno, vei dio ovjekove psiholoke minke treba pripisati njegovu tijelu kad umre tijelo, otkrit e se stvarni ovjek koji je imao mogunost izbora, otpast e sve ono lijepo to se pripisivalo ovjekovoj zasluzi, a to je, u stvari, bio rezultat njegove dobre probave. Otpast e i sve ono runo, to je nastalo kao rezultat kompleksa i loeg zdravlja. Tada emo prvi put vidjeti kakav je tko. Bit e velikog iznenaenja. To nas vodi do slijedee toke o kojoj bih elio govoriti. Ljudi esto misle da je kranski moral neto poput pogodbe u kojoj Bog kae: Bude li se pridravao ovih pravila, nagradit u te, a ako ne, tada teko tebi. Ne bih se sloio s takvim gledanjem. Prije bih rekao, da kad god biramo, pretvaramo svoj glavni dio, onaj koji bira, u nebesko ili pakleno bie; u bie koje je u skladnom odnosu s Bogom, s drugim biima i sa samim sobom, ili u bie koje je u stanju zavade i mrnje. Ako smo s Bogom u miru to je ve raj. Ako smo s njime zavaeni, tada je to ludost, uas, bijes, nemo i vjena usamljenost. Svi mi u svome ivotu kroimo putem koji vodi prema jednom od ova dva stanja. To objanjava ono to me je kod kranskih pisaca uvijek zbunjivalo ponekad su vrlo dosljedni i vrsti, a ponekad vie nego umjereni i popustljivi. O beznaajnim grijesima koje ovjek poini u mislima, znadu priati kao da o njima ovisi sudbina svijeta, a nakon toga govore o tekim ubojstvima i prijevarama kao da je dovoljno samo pokajanje, pa e im biti oproteno. No, s vremenom sam shvatio da su u pravu. Oni stalno imaju na umu trag koji naa djela ostavljaju na onom nevidljivom, sredinjem dijelu nae osobnosti, a s kojim emo morati trpjeti ili uivati zauvijek. Bijes pojedina ovjeka moe proliti krv tisua ljudi, dok e bijes nekog drugog samo izazvati smijeh. Ali trag na dui obojice moe biti isti. Svaki je od njih uinio sebi neto to e mu, ukoliko se ne pokaje, oteati izglede da izbjegne bijesu u slijedeoj prilici i dovest ga da se jo vie razbjesni. Svaki od njih, okrene li se ozbiljno Bogu, ojaat e izglede za temeljitu promjenu svoje naravi. Ukoliko to ne uini, na kraju e propasti. Dakle, samo nae djelovanje,
79

gledano izvana, nije ono najbitnije. Na kraju jo neto. Moramo znati da pravi put ne vodi samo do mira, ve i do znanja. Kad se ovjek popravlja, sve jasnije vidi zlo koje ostaje u njemu. Ukoliko postaje sve gori, sve tee uvida da je zao. Onaj tko nije pretjerano zao nije ba dobar, doim ovjek ogrezao u zlu misli za sebe da je dobar. To je razumljivo. ovjek je svjestan spavanja tek kad je budan, a ne dok spava. Pogreke u aritmetici uoit ete onda kad vam je um bistar, a neete ih vidjeti dok ih inite. Pijanstvo ne shvaate kad ste pijani, ve kad se otrijeznite. Dobar ovjek znade i o dobru i o zlu, dok zao ne zna ni o jednom ni o drugom.

5. Moral u spolnosti
Sada bismo mogli razmotriti kako kranski moral gleda na spolnost govorit emo o onome to krani nazivaju istoom. Kransko poimanje istoe ne smije se mijeati s drutvenim poimanjem ednosti, to jest, s pristojnou. Drutveno poimanje pristojnosti odreuje u kolikoj mjeri se ljudsko tijelo moe izloiti pogledima drugih, o kojim dijelovima tog tijela se moe govoriti i koji izrazi se pritom mogu upotrebljavati prema obiajima odreenog drutva. Tako, dok je poimanje istoe jednako za sve krane svih vremena, poimanje pristojnosti se mijenja. Djevojka s nekog otoka u Tihom oceanu, koja nema na sebi gotovo nikakve odjee, ne mora biti nita manje edna ili pristojna od dame iz viktorijanskog razdoblja koja je do grla zakopana i jedna i druga se oblae u skladu s pravilima drutva u kojem ive. Bez obzira na to to bismo jednu od njih po nainu odijevanja mogli svrstati meu kreposne, a drugu meu razbludne, one obje mogu u istoj mjeri biti kreposne, odnosno razbludne. Neke izraze, koje je u Shakespearevo vrijeme mogla bez srama izgovoriti svaka estita ena, u devetnaestom bi stoljeu mogla upotrijebiti samo potpuno raskalaena djevojura. Kad ljudi kre pravila pristojnosti koja vrijede u njihovu drutvu, zato da bi u sebi ili drugima izazvali pohotu, tada oni vrijeaju istou. Meutim, ako se tih pravila ne pridravaju zbog neznanja ili nemara, moemo im predbaciti samo loe ponaanje. Kada ljudi, to se esto dogaa, drsko kre pravila pristojnosti, jer ele okirati i sablazniti druge, to ne mora znaiti da su raskalaeni, nego i nemilosrdni. Uivati u tome da se netko osjea neugodno, upravo je znak nemilosrdnosti. Ni u kom sluaju ne mislim da je pretjerana strogost u ponaanju dokaz istoe i zbog toga zduno prihvaam poputanje i pojednostavljenje tih pravila, emu smo i sami svjedoci. Meutim, kod tog poputanja i pojednostavljenja, ima jedna tekoa. Naime, ljudi razliite dobi i temperamenta razliito gledaju na stanovita pravila ponaanja, pa se ponekad i sami u tome teko snalazimo. Sve dok dolazi do ovakvih sukoba, mislim da stariji ili staromodniji ljudi nikako ne bi smjeli mlae, emancipirane ljude smatrati pokvarenima jer se ne dre starih pravila ponaanja. Isto tako mlai ne bi smjeli starije nazivati lano kreposnima ili puritancima, zato to oni ne ele prihvatiti nova pravila ponaanja. Naa stvarna spremnost da u drugima otkrijemo to vie dobra i da nastojimo kako bi se meu nama ugodnije osjeali, pomoi
81

80

e u rjeavanju mnogih problema. istou se najmanje prihvaa od svih ostalih kranskih vrlina, ali njoj nikako ne moemo pobjei. Staro kransko pravilo glasi: Ili enidba i potpuna vjernost branom drugu ili pak potpuno suzdravanje. To je, mora se priznati, teko i u tolikoj mjeri protivno naim nagonima, da nam se ini kao da s kranstvom ili sa spolnim nagonom neto nije u redu. Ili jedno ili drugo. Naravno, ako smo krani, rei emo da s naim nagonima neto nije u redu. Meutim, to nije jedini razlog za takvo miljenje. Bioloka svrha spolnosti je potomstvo, kao to je i bioloka svrha uzimanja hrane odravanje tijela. Jedemo li kad god zaelimo i onoliko koliko nam se svidi, oito je da previe jedemo, ali ne i sasvim preko mjere. Netko moe pojesti za dvojicu, ali ne moe pojesti za desetoricu. Tek u odreenoj mjeri prelazi svoju bioloku zadau, ali ne previe. Kad bi se pak, zdrav, mlad ovjek odavao spolnom uivanju kad god bi mu se prohtjelo, i kad bi se svaki put nakon toga rodilo dijete za deset bi godina lako mogao napuiti manje selo. Takav spolni poriv bio bi smijean i u najveoj mjeri protivan zdravom razumu. Pogledajmo to s druge strane. Na predstavu striptiza doi e veliki broj ljudi da gledaju kako se djevojka svlai na pozornici. Pretpostavite sada da se nalazite u nekoj nepoznatoj zemlji. Uete u kazalite i ekate poetak predstave. Gase se svjetla, a na pozornicu, obasjan reektorima, izlazi ovjek, nosei pokriven tanjur zatim pone polako podizati poklopac, tako da neposredno prije nego se reektori ugase, svi mogu vidjeti da se na tanjuru nalazi rebarce ovetine ili komad slanine. Priznajte, zar ne biste pomislili da s apetitom tih ljudi neto nije u redu? I zar se netko tko bi odrastao u svijetu drukijem od naega ne bi isto tako zaudio nad stanjem spolnoga nagona u nas? Neki je kritiar jednom zgodom rekao, da kad bi nabasao na zemlju u kojoj bi se prikazivao striptiz s hranom, kao to to rade sa enama, zakljuio bi da u toj zemlji ljudi skapavaju od gladi time je elio kazati da striptiz ne treba pripisati spolnoj izopaenosti, ve gladi. U tome se potpuno slaem s njim. Kad bi stvarno postojala takva zemlja u kojoj ljudi tre na predstavu razodijevanja hrane, to bih drugo mogao pomisliti osim da je u pitanju glad? Meutim, ako elimo utvrditi radi li se tu o gladi, mogli bismo to provjeriti tako da ustanovimo jede li se u toj zemlji mnogo ili malo. Ako bismo ustanovili da se dobro jede,
82

morali bismo odbaciti nau pretpostavku o gladi, i potraiti neko drugo objanjenje. Isto tako, prije nego striptiz objasnimo kao rezultat spolne izgladnjelosti, trebali bismo ustanoviti da li u ovom naem vremenu ima vie spolnog suzdravanja nego ranije dok se jo nije znalo za striptiz? Jasno nam je da nije tako. Sredstva protiv zaea uinila su spolni in mnogo bezbrinijim u braku i sigurnijim izvan braka, dok javno mnijenje jo od poganskih vremena nije bilo tako slobodno u pogledu nedoputenih veza, pa ak i svih moguih oblika spolne izopaenosti. Nije, dakle, pretpostavka o spolnoj izgladnjelosti jedina. Svatko zna da spolni nagon, kao i svi drugi porivi, raste ako mu poputamo. Gladan ovjek mislit e samo na jelo, ba kao i prodrljivac obojica uivaju u podraajima. Jo neto. Teko ete nai ovjeka koji e pojesti neto to nije za jelo ili nee pojesti hranu nego e s njom uraditi neto drugo. Drugim rijeima, izopaeni nagon za jelom je rijetkost. Meutim, izopaeni spolni nagon je est, zastraujui je i teko ga se oslobaamo. ao mi je to moram ulaziti u sve ove pojedinosti, ali to je potrebno, jer su nas zadnjih godina kljukali debelim laima u vezi sa ovjekovom spolnou. Ve su nam ui ogluile od sluanja o tome kako izmeu elje za spolnim inom i svih drugih prirodnih elja nema nikakve razlike, samo treba odbaciti glupe predrasude o potiskivanju tog nagona, pa e sve biti u redu. To nije istina. im pogledate injenice, im zaboravite na propagandu, vidjet ete da to nije istina. Kau da je sva ta zbrka oko spolnosti nastala zbog toga, to smo taj nagon predugo potiskivali. Zadnjih godina nije bio potiskivan, ve se o njemu pria po itave dane. A ipak, oko spolnosti jo uvijek vlada zbrka. Ako je potiskivanje uzrok toj nevolji, tada bi bilo prirodno da otputanjem ventila dovodimo u red taj nagon, ali to nije tako. Osobno mislim da je ljudska vrsta poela potiskivati spolni nagon zato, jer je oko njega uvijek dolazilo do zbrke. Danas se esto govori da se spolnog nagona ne trebamo stidjeti, to se moe protumaiti na dva naina. To moe znaiti da se ne trebamo stidjeti injenice kako se ljudska vrsta na stanovit nain obnavlja niti da to ovjeku priinja zadovoljstvo. Tko tako misli u pravu je. Tako govori i kranstvo. Nije nevolja ni u razmnoavanju, ni u uitku vezanom uz njega. Stari su kranski pisci pisali da bi uitak u spolnom inu bio vei da ovjek nije posrnuo. Znam da neki smueni krani govore kako kranstvo smatra spolni
83

nagon, tijelo i uivanje zlom. Ali oni nemaju pravo. Kranstvo je gotovo jedina od velikih religija koja u potpunosti priznaje tijelo koja vjeruje da je materija dobra, da se i sam Bog jednom utjelovio, da emo i na drugom svijetu imati neku vrst tijela i da e ono biti dio nae sree, ljepote i snage. Kranstvo slavi enidbu vie nego i jedna druga religija upravo su krani napisali najvei dio najboljih ljubavnih pjesama. Kranstvo se suprotstavlja svakom miljenju koje tvrdi da je spolnost sama po sebi loa. Ali, kad netko kae da se spolnog nagona ne trebamo stidjeti, to isto tako moe znaiti da se ne trebamo stidjeti stanja u koje je danas dospio taj spolni nagon. U tom sluaju smatram da nisu u pravu. Mislim da se toga treba stidjeti. Ne trebamo se stidjeti uivanja u hrani, ali bismo se trebali stidjeti kad bismo hranu shvatili kao glavnu u ivotu i kad bismo provodili vrijeme gledajui slike s hranom, slinei i mljackajui ustima. Ne tvrdim da smo mi osobno odgovorni za ovakvo stanje. U tom smo smislu naslijedili donekle nesavrene organizme rastemo zapljuskivani propagandom koja ide u prilog neistoi. Ima ljudi koji na spolni nagon raspaljuju da bi na tome zaradili. Naravno, opsjednut ovjek se ne moe svladati kad vidi da moe kupiti ono ime je opsjednut. Bog zna na poloaj. Kad nas bude prosuivao, svakako e voditi rauna o tome da smo morali savladati mnoge tekoe. Najvanije je da pri tom budemo iskreni i ustrajni. Da bismo se izlijeili, moramo to najprije eljeti. ovjek koji eli pomo dobit e je, meutim, danas je mnogim ljudima i to teko. Lako je samo misliti da neto elimo, iako to u stvari ne elimo. Jedan vrlo poznati kranin jo davno je rekao da je on, dok je jo bio mlad, stalno molio za moralnu istou, a mnogo kasnije je shvatio da su njegove misli, dok su mu usne molile: Boe, uini da budem ist, molitvi dodavale: Ali neka to ne bude ba sada. Slino se moe dogoditi i kod bilo koje druge vrline. Postoje, meutim, tri razloga zato je nama osobito teko eljeti, a kamoli postii potpunu istou. Na prvom je mjestu naa izopaena narav, to su vrazi koji nas napastuju, te sva propaganda koja se zalae za nezajaljivost spolnog nagona. Sve nas to nastoji navesti na pomisao da su elje kojima se opiremo, tako zdrave, prirodne i razumne, da im se moe suprotstaviti samo nenormalan ovjek. Plakati, lmovi i romani povezuju slobodno preputanje spolnom nagonu sa zdravljem, smatraju ga prirodnim, znakom mladosti, iskrenosti i dobrim raspoloenjem. To je la. Kao sve ostale velike lai i ova se temelji na istini istini koju smo ve prihvatili da je spolni in sam po sebi (iskljuujui pretjerivanja i
84

opsjednutost njime), prirodna i zdrava pojava. La se sastoji u tome da se pokuava nametnuti misao kako je zdrav i prirodan ba svaki oblik spolnosti koji nas privlai. Ta je besmislica svakome oita, a ne samo kranima. Kad bismo poputali svakoj naoj elji, to bi nas, nedvojbeno, dovelo do nemoi, bolesti, ljubomore, lai, zatajivanja i niza drugih izopaenosti, koje nemaju nieg zajednikog sa zdravljem, dobrim raspoloenjem i otvorenou. Da bismo ostvarili sreu ak i na ovom svijetu, potrebno je dosta suzdravanja. Prema tome, nita ne znai tvrdnja da svaka elja kad postane dovoljno jaka,postaje ujedno zdrava i razumna. Svaki razuman ovjek mora imati stanovita naela po kojima e se nekim svojim eljama odupirati, a drugima nee. Netko moe kao mjerilo izabrati kranska naela, drugi higijenska, trei socioloka. Stvarni sukob ne postoji izmeu kranstva i prirode, ve izmeu kranskih naela i ostalih naela koja dre prirodu pod nadzorom jer prirodu (u smislu prirodnih elja) trebamo na neki nain nadzirati, ukoliko ne elimo upropastiti cijeli svoj ivot. Moramo priznati da su kranska naela moda stroa nego li neka druga. Isto tako vjerujemo da emo pridravajui ih se dobiti pomo koju ne bismo dobili od ostalih. Drugo, mnogi se ljudi ne usuuju truditi da postignu istou u kranskom smislu, jer prije nego to i pokuaju, misle da je ona nemogua. Meutim, kad je neto potrebno izvriti, nema mjesta dvojbi da li je to mogue ili ne. Suoeni s neobveznim pitanjem na ispitu, moemo razmiljati da li da odgovorimo ili ne, dok kod obveznih pitanja moramo dati sve od sebe da bismo ih rijeili. Za vrlo slab odgovor dobit emo slabu ocjenu, a ako pitanje ostavimo bez odgovora dobit emo negativnu ocjenu. Ne samo na ispitu, ve i u itavom nizu drugih okolnosti ovjek esto uspije uiniti neto to mu se trenutak ranije inilo nemoguim tako je u planinarenju, skijanju, prilikom uenja vonje biciklom, pa ako elite, i prilikom pokuaja da prozeblim prstima zakopate tvrdi ovratnik. Upravo je divno to sve ovjek moe uiniti kad mora. Moemo uistinu biti posve sigurni da se obinim, ljudskim naporima ne moe ostvariti savrena istoa, kao ni savreno milosre. Moramo od Boga zatraiti pomo. Pa ak i onda kad smo to uinili, moemo misliti da nam je Bog prekasno pomogao ili da je pruena pomo nedostatna. Ali nemojmo se zato zabrinjavati. Poslije svakog pada traite oprotenje, pridignite se i pokuajte ponovo. Vrlo nam esto Bog ne pomae da dosegnemo samu vrlinu, ve nam daje snage da moemo
85

zapoeti uvijek iznova. Jer, koliko god su vani istoa, hrabrost i istinoljublje ovaj nam proces omoguuje da, to je jo vanije, ojaamo duh. Time otklanjamo iluzije koje imamo o sebi i uimo se pouzdati u Boga. Tako dolazimo do spoznaje da ne moemo sebi vjerovati ni onda kad smo najbolji, a s druge strane, da ne trebamo oajavati ni onda kad smo najslabiji grijesi nam se, naime, oprataju. Najkobnije bi bilo sjediti skrenih ruku i zadovoljiti se postojeim stanjem. Trebamo teiti savrenstvu. Tree, ljudi esto krivo shvaaju psiholoko tumaenje potiskivanja. Psihologija ui da je potisnut spolni nagon opasan. Meutim pojam potisnut ovdje je upotrijebljen u tehnikom smislu; on ovdje ne znai zanijekan ili odbijen. Potisnuta elja ili misao je ona koja je gurnuta u podsvijest (esto jo u djetinjstvu) i koja se sad pojavljuje* samo u preruenom i neprepoznatljivom obliku. Potisnutu spolnost bolesnik uope ne doivljava kao spolnost. Kod mladia ili odraslog ovjeka koji se opire jednoj svjesnoj elji, ne moe se govoriti o potiskivanju niti o opasnosti od potiskivanja. Naprotiv, oni koji na takav nain prilaze pitanju spolnosti i estitosti, ubrzo saznaju mnogo vie o svojoj spolnosti i postaju je svjesniji od ostalih. Uskoro upoznaju svoje elje onako, kako je, recimo, Wellington poznavao Napoleona ili Sherlock Holmes Moriartya. Takvi ljudi upoznaju svoje strasti isto onako kao to lovac poznaje zvjerku ili kao to vodoinstalater prepoznaje pokvarenu slavinu. Vrlina ak ako se oko nje samo trudimo s vie ili manje uspjeha donosi svjetlo, doim neobuzdano odavanje uicima donosi maglu. Konano, iako sam moda oduljio o spolnosti, elio bih posebno naglasiti da se sredite kranskog morala ne nalazi u tome. Svatko tko bi moralnu neistou smatrao najgorim porokom, bio bi u krivu. Svakako, grijesi tijela su zla stvar, ali su, u usporedbi s drugim grijesima najneviniji. Najpokvarenija zadovoljstva su duhovne naravi zadovoljstva koja izviru iz optuivanja drugih, zlostavljanja, poniavanja, oduzimanja malih radosti drugima ili klevetanja, zadovoljstva koja proizlaze iz posjedovanja moi i mrnje prema drugima. U nama, naime, postoje dvije naravi koje se takmie s ljudskou, koju moramo jaati i staviti je u sredite naeg ivota. To su ivotinjski i avolski ego. Ovo drugo je opasnije. Zbog toga, hladan, samodopadan i tat ovjek, koji redovno odlazi u crkvu, moe biti blii paklu nego neka prostitutka. Naravno, najbolje bi bilo ne biti ni jedno ni drugo.
86 87

6. Kranski brak
Posljednje poglavlje je bilo uglavnom negativno obojeno. U njemu sam razmatrao to je loe u spolnom nagonu, ali nisam gotovo nita rekao o ispravnoj strani spolnosti drugim rijeima o kranskom braku. Dva razloga mi prijee da govorim o braku. Prvi je taj to su kranske doktrine u ovom podruju krajnje nepopularne. Drugo, ja nisam oenjen, pa prema tome mogu o braku govoriti samo iz druge ruke. Ali usprkos tome, kad ve govorim o kranskom moralu, ini mi se da ne mogu ostaviti po strani ni kranski brak. Kranski pogled na brak temelji se na Kristovim rijeima da se mu i ena moraju smatrati jednim organizmom tako bi se otprilike mogle prevesti rijei jedno tijelo. Krani vjeruju da Krist nije izraavao nekakvo sentimentalno raspoloenje, ve tvrdnju jednaku onoj da su brava i klju jedna naprava ili violina i gudalo jedno glazbalo. Izumitelj ljudskog stroja nam je time elio kazati da su njegove polovine, mukarac i ena, nainjeni tako da bi se mogli slagati u parove, i to ne samo na spolnoj razini nego i na svim ostalim razinama. Monstruoznost spolnoga ina izvan braka sastoji se u tome, da se jedna vrst sjedinjenja (spolni in) pokuava odijeliti od svih drugih vidova sjedinjenja koja su zamiljena da ga prate i tako stvore potpuno jedinstvo. Kransko gledite ne tvrdi da u spolnom zadovoljstvu ima neeg loeg, kao to nema ni u uivanju u hrani. Kransko je stanovite da spolno zadovoljstvo ne smijemo uzimati odijeljeno od sveg ostalog to ga prati, dakle, da ga ne smatramo samo sebi svrhom. Inae bi to bilo jednako besmisleno kao i uivanje u jelu, koje bi se sastojalo samo od vakanja i pljuvanja ukusne hrane, bez gutanja i probavljanja. Nadalje, kranstvo nauava da brak traje itav ivot. Naravno, mnoge crkve razliito misle o tome neke uope ne doputaju razvod braka, neke ga opet, iako nevoljko, doputaju i to u posebnim sluajevima. Velika je teta to se u ovim pitanjima svi krani ne slau. Potrebno je, meutim, naglasiti da se crkve u pitanju braka medu sobom daleko vie slau, nego s vanjskim svijetom. Time mislim rei da sve smatraju razvod braka presijecanjem ivoga tijela, kao neki kirurki zahvat. Neke crkve dre da je operacija toliko nasilna, da je nikako ne moemo dopustiti, doim je druge doputaju kao krajnje sredstvo u beznadnim sluajevima. Sve se crkve slau u tome da je razvod braka sliniji
88 89

rasijecanju tijela, nego raskidu poslovnog odnosa ili dezertiranju, s ime se on esto usporeuje. Ni jedna od njih se ne slau sa suvremenim stavom, po kojem je razvod braka samo promjena branog druga koja se moe dopustiti kad god mu i ena osjete da vie nisu zaljubljeni jedno u drugo ili se jedno od njih zaljubi u nekog treeg. Prije nego razmotrimo u kakvom je odnosu ovo suvremeno stanovite prema moralnoj istoi, moramo vidjeti u kakvom je odnosu s jednom drugom vrlinom, naime s pravednou. Pravednost, kako ve rekoh, ukljuuje odravanje obeanja. Svatko tko se vjenao u crkvi, javno je i sveano obeao da e sa svojom enom (muem) ivjeti do smrti. Obveza odravanja ovog obeanja nema nikakve posebne veze sa spolnim moralom to je obeanje kao i svako drugo. Ako je spolni poriv isti kao i svi ostali poticaji, tada se prema njemu moramo odnositi na isti nain kao i prema ostalima. Dakle, obeanje odravanja brane vjernosti treba nadzirati spolni nagon, kao to obveze iz ostalih obeanja nadziru druge poticaje u nama. Ako pak spolni poriv nije isti kao i svi ostali, a ja tako mislim, nego je bolesno estok, tada bismo trebali posebno paziti da nas on ne odvede u nepotenje, u krenje zadanog obeanja. Netko e na to rei da obeanje zadano u crkvi smatra pukom formalnou, da ga i onako nije imao namjeru odrati. Koga bi u takvom sluaju pokuali prevariti? Boga? To bi bilo vrlo glupo. Sebe? Ni to nije mnogo pametnije. Nevjestu, enika ili rodbinu? To je nepoteno. Ja mislim da mladi par (ili jedno od njih) najee ele obmanuti javnost. Oni ele ugled koji se pripisuje braku, ali za njega ne ele platiti cijenu znai da su prevaranti, obmanjivai. Ako su zadovoljni kao obmanjivai, nemam im to vie rei nema smisla govoriti o visokoj i tekoj dunosti moralne istoe onim ljudima koji ne pokazuju elju da budu poteni. Ukoliko se urazume i odlue da postupe poteno, obvezuje ih obeanje koje su ve dali. A to, vidjet ete, spada pod naslov pravednost, a ne pod istou. Za one koji ne vjeruju u trajnost enidbe, moda je bolje da ive zajedno nevjenani, nego da se zakunu na vjernost koju ne namjeravaju odrati. Istina je, u tom e sluaju, po kranskom gledanju, ivjeti u bludu. Meutim, jednu greku ne moemo ispraviti drugom neistoa se ne moe popraviti krivokletstvom. Miljenje da je zaljubljenost jedini razlog da ostanemo u braku, nema
90

nikakve podloge za brak kao ugovor ili obeanje. Ako je sve u ljubavi, tada obeanje ne donosi nita novo u tom sluaju zato bi trebalo ita obeavati? Zanimljivo je da zaljubljeni ljudi bolje znaju o tome od onih koji o ljubavi samo priaju. Kao to je Chesterton istaknuo, zaljubljeni su prirodno skloni da se veu obeanjima. Ljubavne pjesme irom svijeta pune su zakletvi o vjenoj odanosti i vjernosti. Kranska pravila ne nameu osjeaju zaljubljenosti nita to bi mu bilo strano kranstvo samo zahtijeva da zaljubljenici ozbiljno uzmu ono na to ih tjera njihova zaljubljenost. Naravno, obeanje koje ovjek zada dok je zaljubljen i zato to je zaljubljen, obeanje da e biti vjeran voljenom biu do kraja ivota, obvezuje ga na vjernost ak i onda ako se odljubi. Obeanje se moe dati samo za ono to se moe izvriti, dakle, u vezi s onime to se uini. Nitko ne moe obeati neto to je dio osjeaja. Ne moemo obeati da nas nikad nee zaboljeti glava ili da emo, recimo, uvijek biti gladni. Ali kakva je korist, upitat ete, da dvoje, koji vie nisu zaljubljeni, ostanu zajedno? Ima nekoliko vrlo razumnih, drutvenih razloga za to da djeci osiguraju dom, da se zatiti ena (koja esto, udavi se zanemari ili rtvuje svoju karijeru) od mogunosti da je mukarac ostavi kad god mu se to svidi. Postoji, meutim, jo jedan razlog, vrlo uvjerljiv, ali mi se ini da ga nije lako objasniti. Tekoa je u tome to mnogi ne ele shvatiti da, kad je B bolje od C, A moe biti jo bolje od B. Ljudi vole razmiljati u izrazima dobra i zla, a ne dobrog, boljeg, najboljeg ili loeg, goreg, najgoreg. Kada vas, na primjer, netko upita to mislite o dvoboju, a vi mu odgovorite da je bolje ovjeku oprostiti nego ga izazvati na dvoboj, ali i to da je i dvoboj bolji od doivotnog neprijateljstva i mrnje, prigovorit e vam da se ne elite do kraja izjasniti. Nadam se da nitko nee napraviti takvu greku s ovim to kanim sada kazati. Ono to nazivamo zaljubljenou, sjajna je stvar koja je po mnogoemu za nas dobra. Ona nam pomae da budemo velikoduni i hrabri, otvara nam oi ne samo za ljepotu osobe u koju smo zaljubljeni, ve i za sve drugo, osobito u prvo vrijeme potiskuje na isto ivotinjski spolni nagon. U tom je smislu zaljubljenost veliki neprijatelj pohote. Nitko ne moe zanijekati da je zaljubljenost daleko bolja i od uobiajene senzualnosti i od hladne samoljubivosti. Kako ve rekoh, pogreno bismo uradili kad bismo bilo koji poticaj nae naravi uzeli kao neto to
91

treba slijediti pod svaku cijenu. Zaljubljenost je dobra ali ne i najbolja. Ima mnogo toga manje vrijednog od zaljubljenosti, kao i onog vrednijeg. Zaljubljenost ne moete uiniti osnovom ivota. Ona je plemeniti osjeaj, ali ipak, samo osjeaj. Ni za jedan osjeaj ne moemo tvrditi da e vjeno trajati u punoj snazi, kao ni da e uope potrajati. Trajati moe znanje, naela, obiaji, ali osjeaji dou i odu. Ustvari, bez obzira na to to ljudi govore, ono to nazivamo zaljubljenou obino ne traje dugo. Svi znamo reenicu kojom esto zavravaju stare i svima drage bajke ivjeli su sretno sve do svoje smrti. Ako to znai pedeset su godina osjeali jedno prema drugom isto to su osjeali i dan prije vjenanja, tada moemo slobodno tvrditi da to nije istina. Ne bi niti bilo dobro da je to istina. Tko bi mogao podnijeti da ivi u takvom uzbuenju makar pet godina? to bi se u tom sluaju dogodilo s naim poslom, jelom, spavanjem, odnosima prema prijateljima? Naravno, prestanak zaljubljenosti ne mora znaiti i prestanak ljubavi. Ljubav u drugom znaenju, ljubav koju treba razlikovati od zaljubljenosti, nije obian osjeaj. Ona je duboko jedinstvo, postignuto snagom volje, te svjesno i uporno jaano navikom i milou, koje je traeno od Boga i dobijeno. Suprunici mogu ljubiti jedan drugoga ak i u onim trenucima, kad se jedno drugome previe ne sviaju, kao to, uostalom, mi sebe volimo i onda kad nismo oduevljeni sami sobom. Oni su kadri odrati tu ljubav ak i onda kad bi se mogli, ako bi htjeli, zaljubiti u nekog drugog. Zaljubljenost ih je potakla da jedno drugom obeaju vjernost, dok im ovakva tiha ljubav omoguuje da obeanje ispune. Upravo je takva ljubav gorivo koje pokree brani stroj zaljubljenost je eksplozija koja ga je ukljuila. Ako se sa mnom ne slaete, moete, naravno, rei: On o tome nema pojma, a kako bi i imao kad nije oenjen. Moda ste u pravu. Ali prije toga provjerite da li me prosuujete po onome to stvarno znate iz vlastita iskustva ili iskustva vaih prijatelja, a ne po onome to ste pokupili iz romana i lmova. To nije tako jednostavno kako se esto misli. Nae iskustvo je u velikoj mjeri obojeno knjigama, dramama i lmovima, te je potrebno dosta truda da bismo bitno mogli nepristrano sagledati. Ljudi esto pokupe iz knjiga zamisao da ukoliko oenite pravu osobu, moete oekivati da ete ostati zauvijek zaljubljeni. Stoga, kad ustanove da vie nisu zaljubljeni, smatraju da je to dokaz kako su pogrijeili u izboru, pa im je doputeno promijeniti branog druga ne shvaajui
92

da e s promjenom druga i nova ljubav ostati uskoro bez zanosa, jednako kao i prethodna. Ovdje, kao i inae u ivotu, uzbuenja su kratkotrajna. Uzbuenje koje obuzme djeaka pri pomisli na let avionom nee biti duga vijeka im se prikljui RAF-u (ratno zrakoplovstvo Velike Britanije, op. autora) i pone uiti letjeti, ono e nestati. Uzbuenje koje obuzme ovjek kad vidi slikovito mjesto izgubi se im se onamo za stalno doseli. Da li to znai da bi bilo bolje uope ne uiti letjeti ili ne stanovati u lijepim mjestima? Nipoto! U oba sluaja, ako poetni zanos i nestane, njega e zamijeniti mirniji i trajniji interes. tovie, (teko mi je pronai pravu rije kojom bih naglasio koliko to smatram vanim), upravo e onaj tko je spreman pomiriti se s gubitkom poetnog zanosa i smiriti se u dubljem zanimanju za branoga druga, lake nai nove ushite, u posve drukijem obliku. Onaj tko je nauio letjeti i postao dobar pilot, ubrzo e otkriti drai glazbe a tko se naselio u slikovito mjesto, poet e s uitkom obraivati svoj vrt. Mislim da je Krist, govorei da nita nee ivjeti ukoliko najprije ne umre, mislio i na ovo o emu je sada rije. Nije dobro truditi se oko ouvanja bilo kakvog zanosa. Neka zanos ode, pustite ga da umre proite kroz to razdoblje smrti i uputite se prema onom mirnijem, staloenijem zanimanju i srei, pa ete uvidjeti da stalno ivite u svijetu novih zanosa, novih uzbuenja. Meutim, ako se odluite da nam zanos ili uzbuenja budu neka vrsta podraaja, kojeg u odreenoj koliini morate svakodnevno uzimati ako ih kanite umjetno podraavati, oni e sve vie slabiti, sve se rjee javljati, a vi ete ostatak svojeg ivota provesti kao starac bez iluzija kojem e sve biti dosadno. Zbog toga to vrlo malo ljudi ovo uvia, vidimo tolike ene i mukarce u najboljim godinama svojeg ivota, kako tuguju za izgubljenom mladou i to u razdoblju kada bi se posvuda oko njih trebali otvarati novi vidici i nova vrata. Mnogo je zabavnije nauiti plivati, nego neprekidno i beznadno pokuavati dozvati u sjeanje osjeaj koji smo imali dok smo se, kao djeca, prvi put brkali u moru. I romani i lmovi nas upuuju na to da se ovjek ne moe oteti zaljubljenosti, da se to jednostavno dogaa, kao ospice na primjer. Ljudi u braku, koji ovako misle, brzo podlegnu i priklanjaju se novom poznaniku (poznanici) koji im se svide. Rekao bih da su ovi neodoljivi osjeaji puno rjei u stvarnom ivotu negoli u knjigama, barem to se tie odraslih ljudi. Kad sretnemo nekoga tko je lijep, pametan i simpatian, trebalo bi, naravno, da se u odreenom smislu divimo tim
93

vrlinama, da ih na neki nain volimo. Ali zar ne zavisi u najveoj mjeri upravo o nama, o naem izboru, da li e se ova ljubav prema vrlinama koje opaamo kod naeg novog poznanika ili poznanice pretvoriti u ono to zovemo zaljubljenou? Bez ikakve dvojbe, ako nam je glava puna romana, lmova i sentimentalnih pjesama, a tijelo natopljeno alkoholom, svaku naklonost koju prema nekom osjeamo pretvorit emo u ovakvu ljubav, jednako kao to se kia slijeva u udubinu koju na pranjavom seoskom putu ostavljaju zaprena kola ili kao to ete, ako nosite naoale s plavim staklima, sve vidjeti plavo. Ali tome ete sami biti krivi. Prije nego napustimo problem razvoda braka, htio bih istaknuti razliku izmeu dvije stvari, koje esto dovoljno ne razlikujemo. Kranska zamisao braka je jedno, a sasvim je drugo granica do koje krani kao glasai ili lanovi Parlamenta mogu ii u svom nastojanju da u obliku zakona o branim odnosima nametnu svoj pogled na brak drutvu, dakle onima koji nisu krani. Obino se misli da bi krani trebali svakome oteati razvod braka. Ja ne mislim tako. Osobno bih, na primjer, bio vrlo ljut kad bi muslimani pokuali sprijeiti ostale ljude da piju vino. Moje je miljenje da bi crkve trebale poteno priznati da veina Britanaca nisu krani, te da se od njih ne moe oekivati da ive kranskim ivotom. Moda bi trebale postojati dvije razliite vrste braka jednim bi trebala upravljati drava, iji zakoni vrijede za sve graane, a drugim crkve, ija pravila vae samo za njene lanove. Ova razlika bi trebala biti toliko jasna, da se moe razabrati koji su parovi vjenani po kranskom uzoru, a koji nisu. Toliko o kranskoj doktrini o nerazrjeivosti braka. Ostaje da razmotrimo neto jo nepopularnije. Kranke obeavaju da e sluati svoje mueve. U kranskom braku, za mukarca se kae da je glava. Ovdje se, oito, javljaju dva pitanja. (1) Zato uope netko treba biti glava zato ne jednakost? (2) Zato da ba mukarac bude glava?(1) Potreba za glavom slijedi iz injenice da je brak nerazrjeiv. Naravo, sve dok se mu i ena slau ne mora se uope pojaviti pitanje glave. Nadamo se da e u kranskom braku biti ba tako. Ali to se dogaa kad se jave nesuglasice? Razgovora, naravno, vie nema. I poslije uestalih pokuaja da razgovaraju, suprunici nisu postigli sporazum. to da rade? Ne mogu odluiti veinom, jer u ovom sluaju veine nema. Sasvim sigurno mogu se dogoditi samo dvije stvari ili se moraju odijeliti i svatko krenuti svojim putem ili jedno od njih mora
94

imati odluujuu rije. Ako elimo da brak ostane nerazrjeiv, tada, u krajnjoj liniji, jedan od suprunika mora imati odluujuu rije u voenju obiteljske politike. Stabilna drava ne moe opstati bez Ustava. (2) Ako netko ve mora biti glava, zato bi to morao biti mukarac? Dakle, prije svega, da li netko uope eli da to bude ena? Kao to rekoh ja nisam oenjen, ali koliko mogu vidjeti, ak i ona ena koja eli biti glava u svojoj kui, najee se ne divi svojoj susjedi, iji je mu papuar. Prije e kazati: Jadni gospodin X! Zato dozvoljava toj uasnoj eni da ga dri pod papuom? To je ipak previe! Mislim da ni jedna ena nee biti odvie polaskana ako joj spomenemo da je ona glava u kui. Ima neto neprirodno u vladanju ene nad mukarcem, budui da se i same ene toga stide i preziru mueve kojima one vladaju. Ali postoji jo jedan razlog. Ovdje govorim sasvim poteno kao neenja jer ovjek taj razlog lake uoava izvana nego li iznutra. Odnosi koje jedna obitelj odraava s vanjskim svijetom ono to bi mogli nazvati njenom vanjskom politikom moraju ovisiti o mukarcu, jer on uvijek treba biti, a obino i jest, pravedniji prema onima vani. ena se u prvom redu bori za svoju djecu i mua, a protiv je ostalog svijeta. Prirodno, gotovo na neki nain i ispravno, zahtjevi obitelji su za nju najvaniji. Ona je osobiti zagovornik njihovih interesa. Uloga mua sastoji se u tome, da shvati kako joj ova njezina prirodna sklonost davanja prednosti obitelji, onemoguuje da bude glava. On mora imati zadnju rije, kako bi mogao druge ljude zatititi od pretjerane odanosti koju osjea prema svojoj obitelji njegova ena. Ako u to sumnjate, dopustite mi da vas neto upitam. Ako va pas ugrize susjedovo dijete ili vae dijete povrijedi susjedova psa, da li ete se prije obratiti susjedu ili njegovoj eni? Ili, ako ste ena, dopustite da i vas neto upitam. Bez obzira na to koliko se divite svome muu, ne mislite li ipak da je njegova glavna mana u tome da nije onoliko uporan u obrani svojih i vaih prava pred susjedima, koliko biste vi eljeli? Nisam li vas ipak malo utjeio?

95

7. Opratanje
Ve sam u prethodnom poglavlju spomenuo da je moralna istoa jedna od onih vrlina koje ljudi najmanje vole. Meutim, sada nisam posve siguran da sam bio u pravu. Vjerujem da vrlinu o kojoj e sada biti rije ljudi jo manje vole. Radi se, naime, o kranskom pravilu: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe. U kranskoj etici, blinji moe biti i neprijatelj. Suoavamo se, dakle, sa stranom dunou opratanja naim neprijateljima. Svi govore da je opratanje divna stvar sve dok se ne nadu sami u situaciji da nekome neto oproste. Ponekad, ako samo spomenemo opratanje, svi e bijesno zareati na nas. Nije u tome to ljudi smatraju da je to nedostina i teka vrlina naprotiv, oni je esto preziru i mrze. Takvi me razgovori tjeraju na povraanje, kau. Mnogi od vas sigurno ele upitati: Zanima me to bi ti mislio o opratanju gestapovcu da si kojim sluajem Poljak ili idov? To se i ja pitam, vjerujte. Isto se tako pitam da li bih uistinu mogao biti toliko hrabar, pa ne zanijekati svoju vjeru, ak i pod cijenu smrti. Da, pitam se, kad bih stvarno bio Poljak ili idov, da li bih mogao oprostiti gestapovcu. Meutim, nije mi ni na kraj pameti da u ovoj knjizi govorim to bih ja mogao uiniti ja sam sitna riba govorim vam samo ono to je kransko. Ja nisam kranstvo izmislio. A u njemu, u samoj njegovoj biti, nalaze se ove rijei: Oprosti nam grijehe nae, kao to i mi opratamo dunicima naim. Nema ni najmanjeg znaka da bi nam moglo biti oproteno pod drugim uvjetima. Sasvim nam je jasno reeno, da nam se nee oprostiti, ukoliko mi ne oprostimo drugima. Nema drugog naina. to nam je, dakle, initi? Svakako, oprostiti je teko, ali mi se ini da bi nam u tome mogle pomoi dvije stvari. Kad ponete uiti matematiku, ne poinjete odmah s integralnim raunom, ve s obinim zbrajanjem. Isto tako, ako stvarno elimo (ali, pazite, sve zavisi od toga da li to stvarno elimo) nauiti opratati, moda bi bilo bolje poeti s neim lakim nego to je gestapo. Mogli biste poeti tako, to ete oprostiti muu (eni), roditeljima ili djeci, neto to su vam uinili ili rekli prolog tjedna. To e vas vjerojatno na trenutak zaposliti. Drugo, mogli bismo pokuati shvatiti,
96 97

to znai voljeti svojeg blinjeg kao sama sebe. Kako to ja volim sama sebe? Kad o tome bolje promislim, ne bih ba mogao rei da se sam sebi sviam, ak se dogaa da uope ne uivam u vlastitom drutvu. Oito, voli svog blinjeg ne znai neka ti se on svidi ili pokuaj uvidjeti njegovu privlanost. To vidimo kod drugih i bez posebnog uvjeravanja. Da li ja o samom sebi mislim najbolje, mislim li da sam dobar momak? Moram priznati da ponekad tako mislim (to su, nedvojbeno, moji najgori trenuci), no takvo miljenje o samom sebi nije razlog zbog kojeg sama sebe volim. U stvarnosti je obratno zbog svojeg samoljublja, mislim da sam dobar. Tako, kad kaem da treba ljubiti svoje neprijatelje, nipoto ne znai da ih trebamo smatrati dobrima. To je veliko olakanje. Mnogi ljudi, naime, misle da oprostiti neprijatelju, znai priznati kako on, na kraju krajeva, i nije tako lo, premda smo uvjereni u suprotno. Poimo dalje. U svojim najsvjetlijim trenucima, ne samo da ne mislim da sam dobar ovjek, ve uviam da sam opak. U ivotu sam uinio dosta toga ega se sramim. Prema tome, doputeno mi je prezirati i mrziti ono to rade moji neprijatelji. Sad kad o tome razmiljam, sjeam se kako su mi jo davno vjerouitelji govorili da trebam mrziti djela zlih ljudi, ali da ne smijem mrziti zle ljude dakle, mrzi grijeh, ali ne grenika. Dugo vremena sam ovu razliku smatrao glupim cjepidlaenjem ta kako ovjek moe mrziti grijeh, a ne mrziti poinitelja? Mnogo godina kasnije, palo mi je na pamet da sam se upravo tako ponaao prema jednom ovjeku, i to cijeli svoj ivot prema samome sebi. Koliko sam god mrzio svoj kukaviluk, tatinu i pohlepu, nisam prestao sebe voljeti. U tome me nita nije moglo sprijeiti. Dakle, upravo zato to sam volio poinitelja, mrzio sam njegove opaine. Ba zbog ljubavi prema sebi bio sam alostan kad sam shvatio to sam sve kadar napraviti. Dosljedno tome, kranstvo od nas ne trai da bar malo ublaimo mrnju koju osjeamo prema zlim djelima. Sve to je o njima reeno, ostaje i dalje. Meutim, kranstvo od nas trai da ih mrzimo na isti nain na koji mrzimo opainu u nama samima, da alimo onoga koji ini zlo i da se nadamo da e se on, ako je ikako mogue, jednom negdje i na neki nain izmijeniti i ponovo postati ovjean. Predlaem malu provjeru. Pretpostavimo da u novinama proitate o gadostima koje je poinila osoba koja vam nije ba draga. Pretpostavimo dalje, da se iz lanka moe zakljuiti da cijela pria moda i nije
98

potpuno istinita ili da onaj o kome je rije nije tako lo, kako se u prvi mah moe zakljuiti. Hoe li vam nakon itanja pasti na um pomisao: Hvala Bogu, pa on i nije tako lo. Ili ete u potpunosti prihvatiti prvi dojam prie i uivati u injenici da se o vaem neprijatelju pie tako loe. Ako je tono ovo drugo, tada je to prvi korak, koji e vas ako se nastavi pretvoriti u avla. Vidite, ovjek poinje eljeti da ono crno bude jo crnije. Ne odupremo li se tome, uskoro emo eljeti da sivo vidimo kao crno, a na kraju emo ak i bijelo vidjeti kao crno. Konano emo tvrditi da je sve loe Bog, nai prijatelji, ak i mi sami. U tome se neemo moi zaustaviti zauvijek emo ostati u svijetu potpune mrnje. Priznajem da se iz toga moe zakljuiti kako trebamo voljeti i one koji u sebi nemaju niega to bi bilo vrijedno ljubavi. Da li u nama ima neega zbog ega bi nas trebalo voljeti? Sebe volite jednostavno zato, jer ste vi u pitanju. Bog eli da na isti nain i iz istoga razloga volimo sve ljude. On nam je dao svojstvo da ljubimo sebe, kako bismo trebali nauiti na koji nain trebamo voljeti druge. Dakle, pravilo koje vrijedi u naem posebnom sluaju, moramo primijeniti i na druge ljude. Moda e nam biti lake ako se prisjetimo da ba tako Bog nas voli ne zbog nekih dobrih, privlanih osobina koje moda posjedujemo, ve jednostavno zato, jer smo takvi kakvi jesmo. Zaista u nama nema nieg to bi se moglo voljeti bia poput nas u mrnji nalaze toliko zadovoljstva da se je odriu jednako teko kao i estokih pia ili duhana ...

99

8. Veliki grijeh
Sada prelazim na onaj dio kranskog morala koji se najvie razlikuje od bilo kojeg drugog morala. Postoji jedan porok kojeg se nitko ne moe osloboditi, porok kojeg svi mrzimo kod drugih, ali kojeg jedva tko, osim krana, uoava kod sebe. uo sam ljude kako priznaju da su zlovoljni, da izgube glavu kad vide lijepu djevojku ili au vina, ak za sebe tvrde da su kukavice. Meutim, nikada nisam uo nekog nekranina da se osuuje zbog ovoga poroka. Takoer sam rijetko nailazio na nekrane koji bi pokazivali i najmanju dozu razumijevanja prema ovom poroku kod drugih. Nema tog poroka koji bi nas mogao vie omrznuti u oima drugih, a ijeg smo postojanja kod nas samih manje svjesni. to smo vie tim porokom zaraeni, to nam se on manje svia kod drugih. Porok o kojem je rije zove se oholost ili tatina. U kranskom moralu suprotna mu je skromnost. Sjetit ete se, kad sam vam govorio o moralu, upozorio sam vas da sredite kranskog morala nije u spolnosti. I sad smo doli do tog sredita. Prema kranskim uiteljima, prvi porok, krajnje zlo, jest oholost. Razvratnost, ljutnja, lakomost, pijanstvo to su sitnice u usporedbi s oholou. avao je postao zao upravo zbog oholosti. Ona je uzrok svakom drugom poroku oholost je stanje duha potpuno suprotno Bojoj zamisli. ini li vam se to pretjeranim? Ako je tako, promislite jo jednom. Malo prije sam istaknuo, da to smo oholiji, to nam se manje svia tua oholost. Najlaki nain da ustanovite stupanj vlastite oholosti jest u tome da se upitate: Koliko me smeta to me drugi preziru, to me ne primjeuju, prema meni se odnose pokroviteljski ili to se preda mnom prave vani? Stvar je u tome, da se naa oholost takmii s oholou drugih. Zato to sam se na kunoj zabavi ba ja htio istaknuti, smeta me to je glavni bio netko drugi. Poznato je da se dva trgovca nikad ne slau. Oholost je u biti takmiarske naravi, dok drugi poroci mogu biti samo sluajno takmiarski. Ohol ovjek se ne zadovoljava onime to posjeduje, zadovoljan je tek kad posjeduje vie od drugih. Kaemo da su ljudi oholi zbog svog bogatstva, svoje pameti, dobrog izgleda, ali to nije istina. Ljudi su oholi ako su bogatiji, pametniji ili zgodniji od drugih. Kad bi svi bili jednako bogati, pametni i lijepi, ovjek ne bi imao razloga biti ohol. Takvim nas ini usporeivanje zadovoljstvo dolazi
100 101

od spoznaje da smo iznad drugih. im nestane takmienje, nestaje i oholosti. Zato kaem da je oholost bitno takmiarske naravi, na takav nain na koji nisu ostali poroci. Spolni nagon moe dva momka, koji vole istu djevojku, natjerati da se takmie. Ali to je samo sluajnost mogli su isto tako voljeti i dvije razliite djevojke. Meutim, ohol ovjek vam nee oteti djevojku zato jer je on eli, on e to uiniti da sebi dokae kako je bolji od vas. Pohlepa moe ljude natjerati na pretjerano takmienje kad ele neto ega nema dovoljno za sve, ali ohol ovjek, ak i kad ima vie nego je mogao poeljeti, pokuat e dobiti jo vie, samo da potvrdi svoju mo. Gotovo sva zla koja se pripisuju pohlepi ili sebinosti, najee su posljedica oholosti. Uzmimo, na primjer, novac. Pohlepnu ovjeku nikad nije dosta novaca: s vie novca moi e sagraditi bolju kuu, ljepe e provesti godinji odmor, obilnije e jesti i piti. Ali sve to samo do odreene granice. to ovjeka, koji godinje zarauje 10.000 funti, tjera da zaradi 20.000? To nije pohlepa za veim zadovoljstvima; 10.000 funti omoguuje svakome koliko god eli uivanja. Tu se radi o oholosti, elji da budem bogatiji od drugog bogataa, te (jo vie) elji za moi. Oholost nalazi uitak u moi. Nema boljeg naina da se ovjek osjea monim, nego kad se s drugima moe poigravati kao s olovnim vojnicima. to ini zgodnu djevojku koja skuplja oboavatelje, da posvuda iri bijedu svojim ponaanjem? Sigurno ne zbog svojeg spolnog nagona (takve su najee u ljubavi hladne), ve zbog oholosti. to nekog politiara ili itav narod tjera da trai sve vie i vie? Opet oholost. Ona je po svojoj prirodi takmiarska zato se ohol ovjek ne zadovoljava onim to ima, ve uvijek trai vie. Ako sam ohol i ako u cijelom svijetu postoji samo jedan ovjek koji je moniji, bogatiji i pametniji od mene, on e biti moj protivnik i neprijatelj. Krani imaju pravo: oholost je glavni uzrok bijedi svakog naroda i svake obitelji, otkad je svijeta. Drugi poroci mogu ponekad ljude zbliiti. ovjek se moe sprijateljiti i dobro se zabaviti u drutvu pijanaca i bludnika. Ali oholost uvijek znai neprijateljstvo. Ona je sutina neprijateljstva. To je neprijateljstvo ne samo medu ljudima nego i izmeu ovjeka i Boga. Bog je u svemu neizmjerno vei od nas. Sve dok ga tako ne shvatite i dok ne shvatite da ste u usporedbi s njim beznaajni, neete ga uope poznavati. Sve dok ste oholi, neete moi upoznati Boga. Ohol ovjek
102

uvijek potcjenjuje drugoga, na njega gleda s visine, pa je jasno da ne moe vidjeti neto to je iznad njega. Sad nam se postavlja jedno doista udno pitanje. Kako to da ljudi koji su oito oholi govore da vjeruju u Boga a jose smatraju i vjernicima? Bojim se, da takvi tuju krivoga Boga. Teoretski priznaju da u odnosu prema njemu nisu nita, ali u stvarnosti misle da on posebno dri do njih te ih smatra daleko boljima od obinih ljudi. Dakle, daju mu sitnicu svoje umiljene poniznosti a iz toga izvlae obilato oholosti u svom stavu prema drugima. Pretpostavljam da je Krist mislio upravo na takve ljude kad je rekao da e neki priati o njemu i u njegovo ime izgoniti avle ali njima e on na kraju rei da ih nikada nije poznavao. Svaki od nas, u svakom trenutku svojeg ivota moe zakoraiti u ovakvu smrtonosnu stupicu. Sreom imamo pouzdanu provjeru za to. Kad god osjetimo da smo zbog naeg religioznog ivota izuzetno dobri, ak bolji od drugih mislim da moemo biti sigurni da nama Bog ne upravlja. Bog je s nama ako smo kadri da potpuno zaboravimo na sebe, te kad sebi ne pridajemo neki izuzetni znaaj. Strano je to se najgori od svih poroka moe kradom uvui u samo sredite naeg religioznog ivota. Vidjet ete zato je to tako. Drugi, manje opasni poroci, dolaze od avla, koji se koristi naom naravi koja je slina ivotinjskoj. Meutim, oholost nema nikakve veze sa ivotinjskom naravi. Ona dolazi izravno iz pakla. Duhovne je naravi, pa je, prema tome, daleko podmuklija i opasnija. Iz istog razloga oholost se esto moe upotrijebiti za svladavanje manjih poroka. Uitelji, zapravo, vrlo esto koriste oholost uenika ili kako to oni kau samopotovanje, kako bi ga naveli da se dolino ponaa. Mnogi ljudi su svladali kukaviluk, pohotu ili naglost, uvjeravajui sami sebe da su ti poroci ispod njihovog dostojanstva dakle, pomou oholosti. A avao se smije. Posve je zadovoljan naom ednou, hrabrou i samosavladavanjem, ukoliko je to posljedica diktature oholosti u nama. Isto tako bio bi zadovoljan da vas izlijei od ozeblina, a za uzvrat da vam nanese rak. Oholost je duhovni rak koji izjeda samu mogunost postojanja ljubavi, zadovoljstva, pa ak i zdravog razuma. Prije nego zavrimo s time, moram vas upozoriti na mogue nesporazume:
103

1) Zadovoljstvo koje se javlja kad nas netko cijeni, ne znai oholost. Dijete koje uitelj potapa po ramenu zbog dobro nauene zadae, ena koju hvali njen mu, spaena dua u susretu s Kristom osjeaju pri tome zadovoljstvo i to je dobro. Ovdje, naime, zadovoljstvo ne proizlazi iz svijesti o vlastitoj veliini ili vrijednosti, nego iz injenice da smo usreili nekoga koga smo (s pravom) htjeli usreiti. Tekoe poinju kad prestanete misliti: Usreio sam nekoga, sve je u redu, a ponete sebe uvjeravati: to sam dobar! Pa tko bi to jo mogao tako dobro napraviti? to vie uivate u sebi a manje u samoj pohvali, to postajete gori. Kad potpuno uivate u sebi nita ne drite do same pohvale, stigli ste do samog dna. Zbog toga je tatina, premda se ona najvie iskazuje povrinski, daleko manje zla i opasna od ostalih vidova oholosti preko nje najlake prelazimo. Tat ovjek eli da ga se hvali, da mu se pljee, da mu se drugi dive. Zacijelo, to je mana, ali djetinjasta, pa ak (na neki nain) mana koja svjedoi o izvjesnoj dozi skromnosti. Ona pokazuje da jo niste u potpunosti zadovoljni divljenjem koje osjeate prema samom sebi. Jo uvijek drite do miljenja drugih, pa je jasno da oekujete njihov sud o sebi i svojim sposobnostima. Jo ste uvijek ovjek. Prava, crna, avolja oholost javlja se onda kada toliko malo drite do drugih, da vas uope nije briga to misle o vama. Naravno, posve je u redu, a esto nam je i dunost da se ne obaziremo na ono to drugi misle o nama, ukoliko imamo dobar razlog za to, naime, ukoliko nam je vanije to o nama misli Bog. Meutim, ohol ovjek ne vodi rauna o miljenju ostalih ljudi iz sasvim druga razloga. On kae: Zato bih se brinuo za pljesak te svjetine? Kao da njeno miljenje ita vrijedi? Pa ak kad bi i vrijedilo, zar sam ja djevojka na prvom plesu, pa da se crvenim zbog svakog komplimenta? Ne, ja sam potpuno odrastao ovjek. Sve to sam uinio, bilo je da zadovoljim vlastite uzore, umjetniku svijest ili tradiciju svoje obitelji ili jednom rjeju, zato to sam ja straan tip. Ako rulja to voli, neka joj bude. Ona mi nita ne predstavlja. Na ovaj nam nain oholost moe posluiti da provjerimo koliko smo tati, jer, kako maloas rekoh, avao voli izlijeiti neku sitnu, neznatnu manu da bi vas istovremeno zarazio mnogo veom. Moramo nastojati da ne budemo tati, ali u tom nastojanju ne smijemo pozivati u pomo oholost. Bolje je pasti u tavu nego li u vatru. 2) U naem jeziku, kaemo da je ovjek ponosan na svoga sina, na oca, na kolu, na svoju etu u vojsci, pa se moe postaviti pitanje da li takav ponos u ovom znaenju predstavlja grijeh? ini se da sve ovisi o tome
104

to mislimo kad govorimo da se neim ponosimo. U ovakvim izjavama, fraza ponosan je na esto znai osjea divljenje prema nekome. Naravno, ovo divljenje je daleko od toga da bude grijeh. Ali moe se dogoditi da onaj tko tako govori, sebi pridaje dio vanosti koju ima njegov uvaeni otac, ili njegova eta. To bi oito bilo pogreno, ali i to je bolje nego biti ponosan na sama sebe. Voljeti i diviti se bilo emu odvojeno od nas samih predstavlja korak dalje od krajnje duhovne propasti. Neemo se, meutim, dobro osjeati sve dok naa ljubav i divljenje prema Bogu ne bude jae od svake druge ljubavi i divljenja. 3) Ne smijemo misliti da Bog oholost zabranjuje zato jer ga ona vrijea ili da od nas trai poniznost zbog toga to ona odgovara njegovoj uzvienosti, kao da je sam Bog ohol. O tome nema ni govora. On, ustvari, eli da ga svaki od nas osobno upozna, eli svakome od nas predati sebe. Njegova i naa narav takve su, da ukoliko doemo u bilo kakav doticaj s njime, bit emo doista ponizni i osjeat emo beskrajno olakanje to smo se jednom za svagda oslobodili svih glupih predodbi o vlastitoj uzvienosti, koje su nam zagoravale ivot. On nas nastoji uiniti poniznim, kako bi nam omoguio slijedee: da nas oslobodi runih, lakrdijakih krpetina u koje smo se do vrata obukli, u kojima se potucamo po svijetu kao idioti. Volio bih da sam i sam malo vie ponizan tada bih vam, vjerojatno, mogao kazati neto vie o olakanju i zadovoljstvu koje donosi svlaenje te lakrdijake odjee i oslobaanju lane slike o sebi sa svim ovim: Gledajte me! i Zar nisam straan momak?, te ostalim prenemaganjima. Samo pribliavanje tom uzoru, pa ak i za trenutak, nalik je ai hladne vode u pustinji. 4) Nemojte misliti da e doista ponizan ovjek biti ovakav kakvim danas esto zamiljaju ponizne ljude. Nee on biti neki ljigavac koji stalno za sebe govori da je nitko i nita. Vjerojatno e vam se uiniti radostan, razuman momak, koji se uistinu zanima za ono to mu govore. Ako vam nije simpatian, to je zato to pomalo zavidite svakom tko tako uiva u ivotu. On nee razmiljati o poniznosti on uope nee razmiljati o sebi. Ako netko eli postati skromniji, mislim da ga mogu uputiti na prvi korak. On e biti shvaanje da smo oholi. To je ujedno i najvei korak. Prije njega, ne moemo nita poduzeti. Ako mislite da niste umiljeni, to je siguran znak da jeste.

105

9. Milosre
U jednom od ranijih poglavlja spomenuo sam da postoje etiri glavne i tri teoloke vrline. Teoloke su vjera, nada i milosre. 0 vjeri e biti rije, u posljednja dva poglavlja, o milosru sam ve govorio u sedmom poglavlju, no ondje sam usredotoio panju na onaj vid milosra koji nazivamo opratanje. Sada bih elio o tome kazati neto vie. Najprije, neto o samom znaenju te rijei. Milosre danas ima najee samo jedno znaenje: milostinju, davati siromasima. Izvorno je ova rije imala znatno ire znaenje. (Pogledajmo kako je dolo do njenog suvremenog znaenja. Davanje siromasima je jedan od najoitijih izvanjskih znakova milosra, pa se esto misli da se itavo milosre u tome sastoji. Isto je tako u pjesnitvu najuoljivija rima, pa neki misle da je prava samo ona pjesma, iji se stihovi rimuju.) Milosre znai ljubav u kranskom smislu. Meutim, ljubav u kranskom smislu nije samo osjeanje. To nije uvstveno stanje, nego stav volje kakav prirodno imamo prema sebi i kakav moramo imati i prema drugima. Istakao sam ve u poglavlju o opratanju, da ljubav koju osjeamo prema sebi ne znai da smo sami sebi dragi. Ona znai da sebi elimo dobro. Isto tako je kranska ljubav (milosre) prema blinjima, neto potpuno razliito od svianja ili simpatije. Nama se dopadaju ili sviaju samo neki ljudi, a ne svi. Vano je shvatiti da ovaj prirodni osjeaj koji samo prema nekom osjeamo, a prema drugima ne, nije ni grijeh ni vrlina, jednako kao to se ni razliiti ukusi u pogledu jela ne mogu smatrati grenima ili ispravnima. To je samo injenica. Meutim, oito je da nain na koji se ophodimo prema drugima, moe biti grean ili pohvalan. Prirodna naklonost koju osjeamo prema nekim ljudima, olakava nam da prema njima budemo milosrdni. Stoga je naa dunost da ohrabrujemo u nama takva uvstva prema drugima, nastojimo to vie da nam se oni svide isto kao to nam je ponekad dunost da zavolimo vjebanje ili (neko jelo), ne zato to je to samo po sebi milosre ve zato to nam to pomae da postanemo milosrdni. S druge strane, potrebno je paziti da nau naklonost prema jednima drugi ne doive da smo prema njima nemilosrdni ili nepoteni. Ponekad se naa naklonost prema nekome sukobljava s milosrem koje bismo morali pokazati prema toj istoj osobi. Tako, na primjer, majka moe pretjeranom privrenou
106 107

razmaziti svoje dijete. Drugim rijeima, ona e zadovoljiti svoje osjeajne porive po cijenu kasnije stvarne sree svog djeteta. Premda bismo trebali u svakom sluaju sline prirodne osjeaje ohrabrivati, bilo bi pogreno pomisliti da emo postati milosrdni umjetnim poticanjem takvih osjeaja. Neki su ljudi po temperamentu hladni. To im, svakako, moe biti nedostatak, ali to je toliki grijeh koliko i loa probava. To, meutim, ne znai da oni nemaju izgleda postati milosrdni i da se ne trebaju oko toga truditi. Postoji za sve jednostavno pravilo. Nemojte gubiti vrijeme u razmiljanju da li volite svoga blinjeg ili ne, ve se ponaajte tako kao da ga volite. im to pokuate, otkrit ete tajnu: kad se prema nekom ponaamo kao da ga volimo,uskoro emo ga stvarno zavoljeti. Povrijedite li nekoga tko vam nije drag, otkrit ete da vam je nakon toga jo manje simpatian. Ako mu uinite neku sitnu ljubaznost, vidjet ete da e vam biti manje mrzak. Tu, ustvari, postoji jedan izuzetak. Uinite li nekome sitnu ljubaznost, ali ne zato da zadovoljite Boga i zakon milosra, ve da pokaete kako ste vi dobar ovjek koji umije opratati, te ga na taj nain kanite zaduiti i oekujete njegovu zahvalnost, vjerojatno ete se razoarati. (Ljudi nisu budale. Brzo shvate tko se pravi vaan i tko se ponaa pokroviteljski.) Ali kad nekom uinimo uslugu zato jer je i on ovjek stvoren od Boga (kao i mi), i kad mu elimo sreu kao samom sebi, vidjet emo da nam je takva osoba postala draa ili barem manje mrska. Dosljedno tome, premda se pretjerano sentimentalnim ljudima kransko milosre moe uiniti prilino hladno i premda je sasvim razliito od naklonosti, ono ipak zavrava naklonou. Razlika izmeu kranina i svjetovna ovjeka ne sastoji se samo u tome to se svjetovnom ovjeku neki ljudi dopadaju ili sviaju, dok je kranin prema svakom, milosrdan. Svjetovan ovjek se prema nekim ljudima ponaa zato ljubazno, jer mu se oni sviaju. Pokuavajui da se prema svakom ophodi ljubazno, kranin postupno dolazi do spoznaje da prema ljudima osjea sve veu naklonost, da ih voli, ukljuujui tu i one za koje je mislio da ih nikad nee voljeti. Ovaj duhovni zakon strano djeluje u suprotnom pravcu. Nijemci su, recimo, u poetku grubo postupali sa idovima, zato jer su ih mrzili. Poslije su ih mrzili jo vie, zato to su ve ranije s njima grubo postupali. to je ovjek okrutniji, to e vie mrziti, a to vie mrzi, to je okrutniji.
108

Na taj nain upada u vjeni, zaarani krug mrnje i oaja. I dobro i zlo rastu poput novca na koji nam banka plaa kamate. Zbog toga su nae male, svakidanje odluke neizmjerno vane. I najmanje dobro djelo koje ste danas uinili, predstavlja osvajanje vanog stratekog poloaja s kojeg ete poslije nekoliko mjeseci moi krenuti u pobjede o kojima niste ni sanjali. Jedno naizgled posve beznaajno poputanje slabosti ili bijesu predstavlja gubitak bojnog polja, eljeznike pruge ili mostobrana, otkuda neprijatelj moe krenuti u napad, a da nismo popustili taj bi napad bio nemogu. Neki pisci upotrebljavaju rije milosre ne samo da oznae kransku ljubav medu ljudima, nego i Boju ljubav prema ovjeku i ovjeka prema Bogu. Ljudi su esto zabrinuti zbog ovog drugog. Njima je reeno da trebaju ljubiti Boga, ali u sebi nemaju takvih osjeaja. to, zapravo, trebaju uraditi? I ovdje je odgovor isti. Ponaajte se kao da ga ljubite. Nemojte u sebi umjetno izazivati osjeaj ljubavi. Upitajte se: Kad bih bio siguran da ljubim Boga, to bih u tom sluaju uradio? Kad na ovo pitanje naete odgovor, postupite prema tome. Mnogo je sigurnije, svakako, razmiljati o Bojoj ljubavi prema nama, nego o naoj ljubavi prema Bogu. Nitko ne moe neprestano imati pobone osjeaje. ak kad bismo i mogli, Bog ne vodi toliko rauna o osjeajima. Kranska ljubav, kako prema Bogu, tako i prema ljudima, stvar je volje. Nastojimo li sprovoditi njegovu volju vrimo zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svog. Ako on bude htio, dat e nam takve osjeaje. Mi ih sami ne moemo stvoriti i ne moemo ih od njega zahtijevati kao svoje pravo. Vano je, meutim, zapamtiti jedno: premda su nai osjeaji nestalni neoekivano se javljaju i jo iznenadnije odlaze, Boja ljubav prema nama nije takva. Nai grijesi i naa povrnost je ne mogu ugasiti. Ona je ustrajna u tome da nas izlijei od grijeha, bez obzira na to koliko nas to kotalo i bez obzira na to koliko to kotalo Boga.

109

10. Nada
Nada je jedna od teolokih vrlina. To znai da stalna nada u zagrobni ivot nije, kako neki misle, oblik bijega ili prieljkivanja vjenosti, ve se ona oekuje od svakog kranina. To ne znai da se trebamo odrei svijeta onakvog kakav on jeste. Iz povijesti vidimo da su za ovaj svijet najvie uinili upravo oni, koji su najvie razmiljali o buduem svijetu. Apostoli, koji su zapoeli obraati na kranstvo Rimsko carstvo, veliki ljudi Srednjega vijeka, engleski krani koji su osudili trgovinu robljem, svi su oni u ovome svijetu ostavili svoj znak i to stoga, jer su njihove misli bile zaokupljene nebeskim svijetom. Kad su neki prestali razmiljati o drugome svijetu, tada nisu mnogo uinili ni za ovaj. Traite nebo i pridodat e vam se svijet, a traite li svijet, izgubit ete oboje. Ovo pravilo se moe initi vrlo udnim, ali slino tome opaamo i drugdje. Zdravlje je velika blagodat, ali im se previe posvetite brizi oko zdravlja postat ete udak, a opazit ete da s vama neto nije u redu. Bolje ete zdravlje postii ako se vie trudite oko neeg drugog: oko hrane, sporta, rada, veselja i istoga zraka. Isto tako neemo sauvati ovjeanstvo sve dok nam ono predstavlja glavnu brigu. Moramo nauiti eljeti neto drugo vie od njega. U veini sluajeva nalazimo da je vrlo teko eljeti nebo,osim ukoliko ga ne smatramo mjestom gdje emo ponovno sresti nae umrle prijatelje. Jedan razlog za tu tekou je u tome to nismo u tome izvjebani, jer nas nae obrazovanje usmjerava prema ovome svijetu. Drugi razlog je u tome, da kad u nama i postoji stvarna elja za nebom mi je ne prepoznajemo. Ako su ljudi istinski nauili proniknuti u svoje srce, svjesni su tada neutaive elje za neim to na ovom svijetu ne mogu dobiti. Mnogo nam se toga na ovome svijetu nudi za ispunjenje te elje, ali sve je uzalud. enju, koja se u nama javlja kad se prvi put zaljubimo ili kad pomislimo na neku stranu zemlju ili se prihvatimo neega to nas zanima, ne moe zadovoljiti ni vjenanje, ni putovanje, ni uenje. Ovdje ne mislim na neki oblik promaenog braka, na neuspjele praznike ili na promaenu karijeru. Govorim o najuspjenijim sluajevima. U prvom trenutku enje neto uhvatimo da bi nam to u stvarnosti kasnije izblijedilo. Vjerujem da svi znate na to mislim. ena moe biti uistinu dobra, hotel i krajolik prekrasni, a kemija vrlo zanimljiva struka, meutim, neto nam je pobjeglo. Postoje tri pristupa ovom problemu:
110 111

dva kriva i jedan ispravan. 1) Stav budale. Takav ovjek baca krivnju na sve oko sebe i itav ivot ovako razmilja: Oh, da sam bar pokuao s nekom drugom enom, da sam samo potroio koji dinar vie i otiao u bolji hotel, zacijelo bih uhvatio to tajanstveno neto za kojim eznem. Takvi su veinom bogati, nezadovoljni ljudi, koji su dosadni najprije sebi, a zatim i svima ostalima. Oni itav svoj ivot provedu lutajui od ene do ene (prolaze, naravno, kroz mnoge rastave braka), od kontinenta do kontinenta, od hobija do hobija, stalno se nadaju da je ono ime su trenutno zaokupljeni upravo ta prava stvar, ali uvijek slijedi novo razoarenje. 2) Stav razoaranog ali razumnog ovjeka. Takav odmah shvaa da su u ivotu samo snovi lijepi. Naravno, kae on, ovjek se tako osjea dok je mlad. Ali s vremenom, kad doete u moje godine, neete vie trati za dugom. I tako se on smiri u saznanju da od ivota ne treba oekivati previe, te pokuava uutkati onaj dio u sebi koji, kao to sam kae, eli rukom dohvatiti mjesec. Ovo je, razumije se, mnogo bolji stav, jer ovjeka ini sretnijim i manjim gnjavatorom u drutvu. Ta ovakav e ga odnos prema ivotu uiniti tatim i cjepidlakom (on se osjea veim od ostalih, koje naziva pubertetlijama), ali sve u svemu, takav se ovjek prilino dobro snalazi. To bi bio najbolji pristup ivotu, samo kad ovjek ne bi vjeno ivio. Ali, pretpostavimo da stvarno postoji neizmjerna srea koja nas eka? Pretpostavimo da ipak moemo dohvatiti dugu. U tom bi sluaju bila prava teta prekasno shvatiti (trenutak poslije smrti) da smo svojim zdravim razumom u sebi unitili sposobnost da u tome uivamo. 3) Kranski stav. Kranin razmilja na ovaj nain: Ako postoje elje, tada mora biti i nain da se elje ispune. Dijete je gladno, ali postoji hrana. Patak eli plivati, i tu je voda. Ljudi osjeaju spolnu elju, u redu, zato postoji i spolni in. Meutim, ukoliko osjeam neku enju koju na ovom svijetu ne moe zadovoljiti nijedno iskustvo, najvjerojatnije sam stvoren za drugi svijet. Ako je ne moe zadovoljiti ni jedan ovozemaljski uitak, to ne znai da je svijet opsjena. Vjerojatno nije ni predvieno da uici ovoga svijeta zadovolje takve elje, ve da ih potaknu, da nas upute na ono pravo. Ako je tome tako, onda moram paziti da ih nikad ne prezrem ili da budem zahvalan za takve zemaljske blagoslove, a takoer i da ih nikada ne prihvatim umjesto neeg drugog, ega su oni samo kopija, odjek ili odraz. Moram u sebi odravati ivu elju za
112

pravom domovinom, koju neu nai sve do poslije smrti. Ne smijem nikako dopustiti da je snijeg zatrpa, da postane nevana. Glavna mi briga u ivotu mora biti ostvarenje te elje kao i pomaganje drugima da to isto ine. Nema potrebe brinuti se to neki aljivine kransku nadu u nebo pokuavaju ismijati, govorei da ne bi eljeli vjenost provesti svirajui na har. Odgovor takvim ljudima bio bi, da ukoliko ne razumiju knjige namijenjene odraslima, ne bi trebali niti govoriti o njima. Svi biblijski slikoviti prikazi neba (harfe, krune, zlata itd.), sami su po sebi simboliki pokuaj da se izrazi ono neizrecivo. Glazbala se spominju zato to glazba veini snano doarava zanos i beskonanost. Krune se spominju zato, jer se eli kazati da oni koji su s Bogom sjedinjeni u vjenosti, imaju udjela u njegovom sjaju, moi i radosti. Zlato slui kao slika nebeske vjenosti i dragocjenosti (zlato ne hra). Oni koji ove simbole shvaaju doslovno, jamano misle da je Krist, govorei kako trebamo biti poput golubova, time htio rei da bismo trebali i nesti jaja.

113

11. Vjera 1
U ovom bih poglavlju trebao neto rei o onome to krani nazivaju vjerom. Grubo govorei, ini se da krani ovu rije upotrebljavaju u dva smisla, pa u oba razloiti. U prvom smislu, vjera je jednostavno vjerovanje, dakle prihvaanje odreenih kranskih doktrina kao istine. To je prilino jednostavno. Ali ono to zbunjuje, barem je mene uvijek zbunjivalo, jest injenica da krani vjeru u tom smislu smatraju vrlinom. esto sam se pitao kako ona moe biti vrlina. to ima moralnog u vjerovanju ili nemoralnog u nevjerovanju u skup odreenih tvrdnji? Smatrao sam oitim da razuman ovjek prihvaa ili odbacuje neku tvrdnju ne zbog toga to on to eli ili ne, ve stoga to mu se dokazi na kojima se ona osniva ine valjanim, odnosno nevaljanim. Kad bih pogrijeio u odreivanju valjanosti dokaza, to nikako ne bi znailo da sam lo ovjek, ve da moda nisam dovoljno upuen. S druge strane, bilo bi glupo smatrati dokaze nevaljanima a ipak se prisiljavati da u njih vjerujemo. Dakle, moram priznati da jo i danas tako mislim. Ali tada neto ipak nisam shvaao, i to ni danas mnogi ne shvaaju. Pretpostavljao sam, da ako ljudski razum jednom neto prihvati kao istinu, tada e to uvjerenje i ostati sve dok se ne pojavi neki stvarni razlog koji e ga prisiliti da ponovno razmotri svoje uvjerenje. Ustvari, polazio sam od pretpostavke da ovjekovim umom upravlja samo razum. To, meutim, nije tako. Na primjer, iz iskustva znam da me anestezija ne moe uguiti te da me spretni kirurzi nee operirati sve dok ne budem potpuno uspavan. Unato tome hvata me upravo djetinja panika im me stave na operacijski stol i preko lica mi stave onu jezivu masku. Bojim se da u se uguiti, da e me poeti rezati prije no to me potpuno uspavaju. Drugim rijeima, gubim vjeru u anesteziju. Hou rei, vjeri ne smeta razum, ona se naprotiv temelji na razumu. Mojoj vjeri smetaju mata i osjeaji. Bitka se vodi izmeu vjere i razuma na jednoj strani, te mate i osjeaja na drugoj. Kad malo promislimo, vidjet emo da se isto dogaa u mnogim sluajevima. ovjek zna, na temelju iskustva, da ljepotica koju je nedavno upoznao lae, da je sklona ogovaranju i ne treba joj vjerovati. Meutim, kad se nae s njom, njegov razum izgubi vjeru u ono malo znanja, pone misliti kako e moda ovaj put biti drukije i on jo
114 115

jednom od sebe napravi budalu, povjerivi joj neto to nije trebalo. Dakle, osjeaji su unitili vjeru u ono za to znamo da je istina. Ili, uzmimo na primjer, dijete koje ui plivati. Ono sasvim pouzdano zna da ljudsko tijelo ne mora nuno potonuti u vodi. Ono je vidjelo mnoge kako plivaju ili plutaju u vodi bez oslonca. Pitanje je, meutim, da li e u to vjerovati i onda kada ga uitelj plivanja vie ne bude pridravao rukom ili e iznenada izgubiti vjeru, uplaiti se i potonuti. Isto je i s kranstvom. Nikoga ne traim da prihvati kranstvo kao istinu ukoliko mu njegov razum govori da je veina dokaza protiv njega. Tu je vjera nemogua. Ali, pretpostavimo da ovjek razumski shvati da dokazi govore u prilog kranstvu. S velikom vjerojatnou mogu tvrditi da e u slijedeih nekoliko tjedana taj ovjek uti neke loe vijesti ili e upasti u neku nepriliku ili doi pod utjecaj onih koji ne vjeruju, pa e se iznenada njegovi osjeaji uzburkati i njegova e se vjera uzdrmati. Moda e poeljeti tuu enu ili se upetljati u sumnjiv posao da zaradi neto novca. Zapravo, u jednom trenutku e poeljeti da kranstvo nije istinito, jer bi mu to neobino odgovaralo. elje i potrebe dovest e jo jednom vjeru u pitanje. Ovdje ne govorim o tome da se ne bi mogao nai neki stvarni prigovor kranstvu. I s time se treba suoiti, ali to je neto posve drugo. Ja ovdje govorim o trenucima kada se protiv kranstva die tek glas ovjekova raspoloenja. Vjera, u onom smislu u kojem ja ovdje rabim tu rije, jest umijee prianjanja uz ono to je na um jednom prihvatio kao istinito, usprkos estim promjenama raspoloenja kojima je izloen. Raspoloenja se, naime, mijenjaju bez obzira na to kakav pogled na svijet ima ovjekov um. To znamo iz iskustva. Prihvativi kranstvo, ponekad sam u takvom raspoloenju, da mi ono izgleda vrlo nevjerojatno. Meutim, dok sam bio ateist, u nekim mi se trenucima kranstvo priinjalo i te kako vrijednim. Jednom e se vae raspoloenje zacijelo pobuniti protiv vaeg istinskog uvjerenja. Zbog toga vjera i jest tako neophodna vrlina i sve dok ne budemo imali snage zaboraviti na naa raspoloenja, neemo biti ni pravi krani, ni pravi ateisti, ve kukavna stvorenja koja lutaju amo-tamo i ija uvjerenja ovise o vremenu i o stanju probave. Prema tome, ovjek se mora izvjebati u navici vjere. Prvi korak je u tome da shvatimo injenicu kako se raspoloenja mijenjaju. Drugi korak je u tome, da se, ukoliko ste prihvatili kranstvo, svakodnevno prisjetite nekih njegovih temeljnih postavki. Zbog toga se
116

bez svakodnevne molitve, bez itanja vjerskoga tiva i bogo-sluenja u crkvi, ne moe zamisliti kranski ivot.Trebamo se neprestano prisjeati onoga u to vjerujemo. Kransko uvjerenje nee samo po sebi biti ivo, kao ni bilo to drugo. Moramo ga stalno hraniti. Pokuajmo se zapravo upitati koliki je postotak onih koji su odbacili kranstvo, a da su to uinili nakon potenog razmiljanja potkrijepljenog dokazima? Zar veina njih jednostavno ne odluta? Pogledajmo sada to vjera predstavlja u drugom, uzvienijem znaenju. To je najtea tema koju sam do sada razmatrao. Prije nego ponemo, vratimo se naas na razmiljanje o poniznosti. Moda se sjeate da sam rekao da je prvi korak prema poniznosti priznanje vlastite oholosti. Sada bih elio dodati da je slijedei korak ozbiljno nastojanje da primijenimo kranske vrline u svakodnevnom ivotu. Za tako neto nije dovoljno tjedan dana. Prvog tjedna sve se odvija kao po loju. Pokuajte est tjedana. Ako poslije isteka tog vremena ustanovite da ste potpuno pali ili dospjeli ak ispod toke s koje ste krenuli, otkrit ete neke istine o sebi. Nitko ne moe znati koliko je lo sve dok se ozbiljno ne potrudi da bude bolji. Medu ljudima vlada glupo uvjerenje da dobar ovjek ne poznaje napast. To je oita la. Samo oni koji se odupru napasti znaju koliko je ona snana. Snagu protivnika konano, moete upoznati jedino ako se protiv njega borite, a ne ako mu se predate. Snagu vjetra osjetit ete ako se kreete protiv vjetra, a ne ako legnete na zemlju. ovjek koji poklekne pred napau za manje od pet minuta, ne moe znati to bi bilo za sat vremena. Zbog toga zli ljudi, u nekom smislu, znaju vrlo malo o zlu. Dok mu se predaju stalno su u zaklonu. Snagu loih poticaja u nama, ustanovit emo tek ako im se suprotstavimo. Krist je jedini potpuno upoznao napast zbog toga jer je bio jedini ovjek koji nikada nije podlegao iskuenju, on je jedini potpuni realist. Kad ozbiljno nastojimo primjenjivati kranske vrline, otkrivamo da u tome ne uspijevamo. Zamisao da nas je Bog pozvao na neku vrst ispita gdje bismo mogli dobiti dobre ocjene samo zbog vlastita zalaganja, treba izbaciti iz glave. Zamisao o pogodbi u kojoj mi, vrei svoje obaveze, stavljamo Boga na poloaj dunika, pa ako on eli biti pravedan mora ispuniti svoj dio pogodbe, treba odbaciti. Mislim da tako zamiljaju kranstvo oni koji imaju neku blijedu predodbu o Bogu, a jo nisu krani. Prvi ishod prihvaanja stvarnog kranstva je odbacivanje takvih zamisli. Kad shvate da se tu ne radi o ispitu ili pogodbi s Bogom, neki pomiljaju da je kranstvo promaaj,
117

pa diu ruke od njega. Oni smatraju Boga lakovjernim. A Bog, meutim, zna u emu je naa nevolja i eka trenutak kad emo uvidjeti da se tu ne radi ni o zaraivanju prolazne ocjene, ni o tome da ga mi moemo neim zaduiti. A onda dolazi jo jedno otkrie. Svaku sposobnost koju imamo, kao to je rasuivanje, pokretanje udova, sve smo to dobili od Boga. Kad bismo svaki trenutak ivota posvetili iskljuivo njemu, sve to bismo mu dali na neki je nain ve njegovo. Znate li to zapravo znai kad kaemo da je netko neto uinio ili mu neto dao? To je isto kao kad dijete doe svom ocu, pa mu kae: Tata, daj mi dinar da ti kupim poklon za roendan. Naravno, otac e mu dati dinar i bit e radostan kad mu njegovo dijete donese poklon. Sve je to lijepo i u redu, ali samo bi idiot mogao iz toga zakljuiti da je otac dinarska protuvrijednost za robu. Tek kad to uvidimo, Bog moe zapoeti svoj dio posla. I onda poinje pravi ivot. ovjek je sada do kraja probuen. U slijedeem poglavlju, razmotrit emo pitanje vjere u njenom drugom znaenju.

12. Vjera 2
Htio bih poeti s neim na to bismo trebali obratiti posebnu panju. Ako vam se ovo poglavlje uini nevanim, ako smatrate da ono nastoji odgovoriti na pitanja koja sami niste nikada postavili, prestanite sa itanjem. Nemojte se time uope zamarati. U kranstvu ima dosta toga to se moe razumjeti izvana, dok ovjek jo nije kranin, ali ima i mnogo toga to se ne moe razumjeti sve dok niste, da tako kaem prevalili dobar dio puta po cesti kranstva. To se odnosi na neke isto praktine stvari, premda one ne izgledaju tako. Radi se, naime, o uputama za snalaenje na odreenim raskrima i za prilike kod nailaska na prepreke. Upute nemaju posebnog smisla, sve dok ne naiemo na spomenuta raskra i prepreke. Kad god pri itanju kranskih tekstova naiete na misao koja vam nita ne govori, koju ne razumijete nemojte se zabrinjavati. Jednostavno je preskoite. Doi e vrijeme, moda poslije mnogih godina, kad e vam se njeno znaenje neoekivano otkriti. Moda ne bi bilo ni dobro, kad bi sve odjednom shvatili. Ovo sve naravno, vrijedi za mene, kao i za svakog drugog. Moda ni ja nisam ispravno shvatio neto to vam kanim objasniti u ovom poglavlju. Zamolio bih one koji dobro poznaju ovu temu da me paljivo slijede i da me upozore ako sam u krivu, ostale bih pak zamolio da moje rijei uzmu sa zrnom soli, kao neto to e im pomoi, a ne kao neto u to sam ja potpuno siguran. Ranije sam ve rekao da se pitanje vjere u drugom znaenju, nekom uzvienijem, pojavljuje nakon to ovjek pokua primijeniti kranske vrline i ustanovi da u tome ne uspijeva, a kad bi i uspio u tome, samo bi Bogu vratio ono to je ve ionako njegovo. To je, drugim rijeima, tek nakon to ustanovi svoju nemo i neuspjeh. Ponavljam jo jednom, Bog se ne brine toliko o naem djelovanju. Stalo mu je da budemo stvorenja stanovite kvalitete, da budemo onakvim kakvima nas je on zamislio, da se prema njemu odnosimo na odreeni nain. Nisam dodao i da se na odreeni nain odnosimo jedan prema drugome, jer to se razumije samo po sebi. Ako se, naime, ispravno odnosimo prema Bogu, tako emo se odnositi i jedni prema drugima, jednako kao to sve bice na kotau bicikla, pravilno uvrene na osovini i na rubnom dijelu, odravaju isti meusobni razmak. Sve dok Boga doivljavamo kao ispitivaa koji nam je zadao listu zadataka ili kao sudionika u nekoj nagodbi, sve dok

118

119

taj odnos doivljavamo kao borbu zahtjeva i protuzahtjeva, sve do tada se ne nalazimo u ispravnom odnosu prema Bogu. U tom sluaju, ne razumijemo ni sebe, ni Boga. ovjek se ne moe ispravno postaviti prema Bogu, dok ne shvati da mu njegovi napori bitno ne uspijevaju. Vano je da te injenice ozbiljno shvatimo, a ne da ih samo ponavljamo poput papiga. Naravno, svako dijete koje ima barem malo vjerske naobrazbe, nauit e ponavljati tvrdnju da Bogu ne moe dati nita to ve nije njegovo, te da mu ak ni to ne moe dati, a da neto od toga ne zadri. Ja, meutim, govorim o stvarnom otkrivanju tih injenica, putem vlastita iskustva. Dakle, mi ne moemo, u tom smislu, otkriti da ne uspijevamo djelovati po Bojoj zamisli, osim ako se stvarno trudimo oko toga i na taj nain uviamo uzaludnost naih napora. Ako ne damo sve od sebe u tim nastojanjima, uvijek e nas muiti pomisao da emo idui put uspjeti, samo ako se budemo dovoljno trudili. Dakle, cesta koja vodi Bogu, je na neki nain, cesta moralnog napora i odlunosti da se to vie trudimo postii taj cilj. S druge strane, samo nastojanje nee nas nipoto pribliiti cilju. Nastojanje nas samo pribliava onom presudnom trenutku kad se obratimo Bogu i kaemo mu: Ti to mora uiniti. Ja ne mogu. Nemojte se, molim vas, odmah poeti pitati: Da li je nastupio taj trenutak? Nemojte ni za ivu glavu istraivati svoje misli da otkrijete ako vam neto takva dolazi. To e vas odvesti na potpuno krivi put. Najvanije stvari u ivotu najee nam se neprimjetno dogaaju, a kad se dogode, obino nismo svjesni to se zbilo. Ne moemo kazati: Gle, pa ja rastem! Obino to ustanovimo tek poslije, kad pogledamo unazad i ustanovimo da smo odrasli. ovjek koji legne u krevet pa napregne sve sile da ustanovi spava li ve, sigurno nee zaspati. Isto tako ovo o emu sada govorim, ne mora se svakome iznenada otkriti kao to se objavilo apostolu Pavlu ili Bunyanu to se moe dogoditi tako postupno, da neemo biti kadri odrediti ni dan, ni godinu doivljenoga. Pri tome je najmanje vano to osjeamo, vanija je priroda samog dogaaja. To je promjena stanja kada smo bili zadovoljni vlastitim duhovnim naporima, u stanje kada naputamo pomisao da sami moemo bilo to uiniti, i tada sve preputamo Bogu. Znam da se rijei sve prepusti Bogu, mogu krivo shvatiti, pa se na njima zadrimo na trenutak. elio sam rei da kranin u svemu vjeruje Kristu, vjeruje da e mu Krist nekako pomoi u naporu da svoju volju
120

potini Bojoj volji i to na isti nain na koji je i sam Krist od roenja do smrti na kriu u svemu sluao Oca i da e ga Krist uiniti slinijim sebi i opravdati njegove nedostatke. Kranskim jezikom reeno, Krist e s nama podijeliti svoje sinovstvo, uinit e nas Bojim sinovima, kao to je i on. U etvrtom dijelu ove knjige pokuat u podrobnije ralaniti smisao ovih rijei. Ako vie volite, moemo rei da nam Krist nudi neto badava. tovie, on nudi sve za nita. U izvjesnom smislu, itav kranski ivot sastoji se u prihvaanju ove znaajne ponude. Tekoa je u tome, da mi teko uviamo kako je sve to jesmo i to moemo uiniti nitavno. Voljeli bismo da Bog pamti naa dobra djela, a zaboravlja zla koja inimo. I opet moemo rei da napast, u nekom smislu, neemo svladati sve dok ne prestanemo nastojati da je svladamo, sve dok ne dignemo ruke od nje, ali to e se zbiti tek nakon to smo dali sve od sebe u borbi protiv nje. Prepustiti sve Kristu, naravno, ne znai prestati bilo to poduzimati. Vjerovati njemu znai nastojati slijediti njegovo uenje. Ne bi imalo smisla kazati da vjerujemo nekome, ije savjete inae ne prihvaamo. Dakle, stvarno se predati u njegove ruke, znai truditi se da svakodnevno slijedimo njegov primjer. Ali, moramo nastojati da to inimo na novi, bezbriniji nain. Oko toga se ne trebamo truditi zato da bismo bili spaeni, nego zato jer nas je on ve poeo spaavati. Ne treba se nadati nebu kao nagradi za naa djela, ve ustrajati u odreenom ponaanju i zato jer prvi traak neba ve sija u nama. Krani su se esto meusobno prepirali oko toga to, zapravo, vodi kranina u nebo, jesu li to dobra djela ili vjera u Krista. Zaista nemam nikakva prava govoriti o tako tekom pitanju, ali mi se ini da je to isto kao kad bismo pitali koja otrica na noicama je potrebnija. Jedino e vas ozbiljan moralni napor dovesti do onog mjesta gdje ete dii ruke od svega. Samo vjera u Krista otklonit e oaj koji vas u tome trenutku zahvaa, a iz vjere u Krista, nuno slijede dobra djela. Ako se osvrnemo na krajnosti u koje su neki otili tumaei na svoj nain ove injenice, moda emo bolje shvatiti pravu istinu. Jedna od krajnosti sadrana je u slijedeem stavu: Vana su jedino dobra djela. Najbolje dobro djelo je djelo milosra. Najbolja vrsta milosra je davanje novca. Novac je najbolje dati Crkvi. Dajte nam stoga 10.000 funti, i mi emo vas spasiti. Odgovor na takvu glupost bio bi, naravno, da dobra djela uinjena iz ovakve pobude nisu uope dobra djela, ve obino trgovanje. Druga krajnost, bila bi u slijedeem: Vana je jedino vjera. Prema tome, ako
121

ovjek ima vjeru, nije uope vano to radi. Samo ti grijei, stari moj, i dobro se provodi, Krist e na kraju rei da sve to nema veze. Odgovor ovoj besmislici je slijedei: ako ono to nazivamo vjerom u Krista ne ukljuuje ni najmanje obaziranje na njegove rijei, tada to uope nije vjera. To ne samo da nije vjera, ve nije ni povjerenje u njega, to je razumsko prihvaanje neke teorije o njemu. Izgleda da Biblija stvarno i konano rjeava ovaj problem tako to oba spomenuta miljenja povezuje u divnoj reenici, koja u prvom dijelu glasi: Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja (Fil. 2:12) to bi znailo da mnogo toga ovisi o nama i naim dobrim djelima. Drugi dio iste reenice glasi: Jer je Bog taj koji djeluje u vama to nam govori da Bog ini sve, a mi nita. Bojim se da nam u kranstvu upravo to najvie smeta. Moram priznati da me to zbunjuje, ali ne i iznenauje. Vidite, mi pokuavamo razumjeti i ralaniti to zapravo ini Bog a to ovjek kad surauju na istom poslu. I naravno, obino mislimo da je to kao kad dva ovjeka rade zajedno, stoga moemo kazati: On je uinio ovo, a onaj drugi ono. Meutim, ovakvo razmiljanje nije pravilno. Bog nije takav. On je u nama i izvan nas. ak i kad bismo mogli razabrati tko je to uinio, mislim da to ne bismo mogli izraziti na odgovarajui nain. U pokuaju da to izraze, razliite crkve razliito tumae taj odnos. Ali vidjet ete da i one koje najvie naglaavaju vanost dobrih djela, tvrde da je ovjeku potrebna vjera. One pak, koje uglavnom naglaavaju vjeru, rei e vam da ovjek mora initi i dobra djela. Barem to ja tako vidim. Vjerujem da e se svaki kranin sloiti sa mnom u tome kad kaem da, iako, na prvi pogled, izgleda da se kranstvo bavi samo moralom, dunostima i zakonima, krivnjom i vrlinama, ono nas ipak upuuje na neto dalje, izvan svega to je ovozemaljsko. Netko ima viziju zemlje u kojoj se ne govori o ovim stvarima, osim moda u ali. Tamo su svi prepuni onog to bismo nazvali dobrotom, kao to je zrcalo ispunjeno svjetlom. Ali oni to ne nazivaju dobrotom. Oni za to uope nemaju naziva niti o tome razmiljaju. Previe su zauzeti gledanjem njena izvora. Ali ovdje cesta prelazi ve preko ruba naega svijeta. Netko ne moe vidjeti dalje od toga, ali mnogi ipak vide dalje nego ja.

K N J I G A ETVRTA
S ONU STRANU OSOBNOSTI ILI PRVI KORACI U DOKTRINI O TROJSTVU

122

123

1. Stvaranje i raanje
Svi me upozoravaju da ne piem o ovome o emu u u posljednjem dijelu napisati. Govorili su mi: Prosjean italac ne eli teoloke rasprave; dajte mu jasnu, praktinu vjeru. Takve sam savjete odbijao. Prosjean italac nije nikakva budala. Teologija je znanost o Bogu i mislim da bi svaki ovjek koji uope eli razmiljati o Bogu, volio imati najjasniju i najtoniju moguu predodbu o njemu. Ova je knjiga namijenjena zrelim ljudima. Zato bih se, dakle, prema vama ponaao kao prema djeci? Mislim da mogu razumjeti zato je nekima teologija nesimpatina. Sjeam se, kad sam u ratnom zrakoplovstvu drao predavanje, ustao je jedan stariji, strogi ocir i rekao: Meni ne trebaju takve brbljarije. Ali upozoravam vas, i ja sam religiozan. Znam da ima Boga. Osjetio sam ga tamo u pustinji, nou dok sam bio sam. To je velika stvar. I ba zbog toga, ne vjerujem u te vae praktine, male dogme i formule o njemu. Onome tko je neto takvog doivio u svome ivotu, vae teorije izgledaju vrlo beznaajne, sitniave i nastrane. Posve se slaem s tim ovjekom u nekom smislu. Mislim da je on imao stvaran doivljaj Boga dok je bio u pustinji. I kad se od toga iskustva okrene kranskim vjerovanjima, tada on prelazi od neeg vrlo stvarnog u neto manje stvarno. Isto se dogaa kad netko doe na obalu Atlantskog oceana i promatra valove, a poslije ode kui i zagleda se u kartu Atlantika, takoer se okree od neeg stvarnog, prema neemu manje stvarnom, od pravih valova okree se arku obojena papira. Meutim, radi se o slijedeem. Oito je da je zemljopisna karta samo obojeni papir, ali ne smijemo zaboraviti dvoje. Kao prvo, zemljopisna karta temelji se na onome to su tisue ljudi ustanovili plovei stvarnim Atlantikom. Na taj nain, zemljopisna karta je rezultat mnogih iskustava koja nisu nita manje stvarna od iskustva koje doivljavamo dok gledamo ocean s obale. Samo, dok e nae vienje biti jedno i usamljeno, zemljopisna karta sadri zbir razliitih iskustava. Kao drugo, zemljopisna karta nam je potrebna kad god elimo nekuda otploviti. Ako se ovjek zadovoljava etnjom po plai, njegovo promatranje Atlantika u daleko veoj mjeri predstavlja zabavu, nego gledanje u zemljopisnu kartu. Meutim, ukoliko elite stii u Ameriku, tada e vam zemljopisna karta biti od daleko vee koristi nego etnje po plai.
124 125

Teologija je kao zemljopisna karta. Puko uenje i razmiljanje o kranskim doktrinama, ako se samo time zadovoljite, manje je stvarno i manje uzbudljivo od onoga to je moj prijatelj iskusio u pustinji. Doktrine nisu Bog one su samo neka vrsta zemljopisne karte. Meutim, ta zemljopisna karta je temeljena na iskustvima stotina ljudi koji su bili u stvarnom doticaju s Bogom iskustvima prema kojima su uzbuenja i poboni osjeaji koje nalazimo u sebi, primitivni i u velikoj mjeri nesreeni. Osim toga, ako elite dalje dospjeti, morate takoer koristiti zemljopisnu kartu. Vidite, ono to se u pustinji dogodilo spomenutom ociru, moglo je biti vrlo stvarno, a zacijelo je bilo prilino uzbudljivo, ali iz toga nita ne proizlazi. To nikuda ne vodi. S time ne moemo nita uiniti. Ustvari,ba su zato toliko privlane neodreene religije koje govore samo o osjeajima Boga u prirodi. Kod njih postoji samo zanos, bez imalo truda, kao uitak u promatranju valova s obale mora. Kad bismo samo na takav nain pristupali Atlantskom oceanu, nikada ne bismo stigli na New Foundland, kao to ni vjeni ivot neemo postii pukim traenjem Bojega prisustva u cvijeu ili glazbi. Nigdje neemo stii ni onda, budemo li zemljopisnu kartu samo promatrali, bez da se otisnemo na more, jednako kao to na moru neemo biti sigurni ako je ne ponesemo sa sobom. Drugim rijeima, teologija ima praktino znaenje, naroito danas. Ranije, dok su ljudi bili znatno manje obrazovani i dok su manje raspravljali o ovim temama, moda je bilo mogue zadovoljiti se s nekoliko jednostavnih predodbi o Bogu. Danas vie nije tako. Svi itaju, sluaju razliita miljenja, razgovaraju. Prema tome, ako ne poznajete teologiju, to nee znaiti da o Bogu nemate nikakvih predodbi, ve su one iskrivljene, loe, nesreene. Velik broj predodbi o Bogu, koje se danas prodaju kao nove, bile su predmet razmatranja prije nekoliko stoljea, a mnoge su jo tada bile odbaene. Uzimati u obzir dananju religiju suvremene Engleske, korak je natrag, kao da vjerujemo da je Zemlja ravna ploa. Jer, kad malo promislimo, nije li rairena ba ona predodba u kranstvu, po kojoj je Isus Krist bio veliki moralni uitelj, pa prihvaanjem njegovih savjeta, ostvarit emo bolje drutvo i izbjei ratove? Ustvari, nije to daleko od istine. Ali to je samo dio istine o kranstvu, koji nema velike praktine vrijednosti. Tono je da bismo, ukoliko prihvatimo Kristove savjete, ubrzo ivjeli
126

u sretnijem svijetu. Ne trebamo ak ii ni tako daleko kao Krist. Bolje bismo napredovali kad bismo posluali Platona, Aristotela ili Konfucija. Pa to onda? Ljudi nikada nisu sluali savjete velikih uitelja, i tko kae da e ubudue biti drukije? Zato bismo ba Krista slijedili lake nego ostale? Zato to je on najbolji moralni uitelj? Pa to bi ak bio razlog vie da ga ne slijedimo. Ako ne razumijemo poetne lekcije, zar emo razumjeti one sloenije? Ako je kranstvo samo jo jedan dobar savjet ljudima, tada ono nema nikakve vrijednosti. U zadnjih etiri tisue godina nije manjkalo dobrih savjeta. Jedan vie ili manje ne ini razliku. Ali im uzmete u ruke bilo koji pravi kranski tekst, vidjet ete da on govori o neem posve razliitom od ove dananje religije. Kazat e vam da je Krist Boji Sin (bez obzira na to to to znai). Dalje e vam kazati da e i oni koji u njega vjeruju postati Boji sinovi (bez obzira to to znai). Kazat e vam i to, da nas je njegova smrt izbavila naih grijeha (bez obzira na to to to znai). Nema nikakve koristi od prigovora da su ove tvrdnje teke. Kranstvo tvrdi da ono moe rei ljudima neto o drugom svijetu, o onome to se nalazi iza ovoga svijeta, kojeg moemo dodirnuti, uti, vidjeti. Moda mislite da je ova tvrdnja bez osnove? Ako je istina, onda mora biti teka barem u istoj mjeri kao i suvremena zika zbog istog razloga. Ono to u kranstvu najvie zaprepauje je to, da ono tvrdi da emo, ukoliko se priklonimo Kristu i sami postati Boji sinovi. Netko e moda upitati: Ta zar mi nismo ve Boji sinovi? Zar kranstvo ne nauava da nam je Bog otac? Na neki nain, nedvojbeno je da mi ve jesmo Boja djeca Bog nas je stvorio, ljubi nas, pazi na nas i zato je poput naeg oca. Ali kad Biblija govori o tome da emo postati Boji sinovi, tada to oito mora znaiti neto drugo. Ovdje se suoavamo sa samom sri teologije. Nae vjerovanje govori da je Krist Boji Sin, roen, a ne stvoren i dodaje ... roen od Oca prije svih vjekova. Kao prvo, mora nam odmah biti jasno da ovo nema nikakve veze sa injenicom da ga je na Zemlji, kao ovjeka, rodila Djevica. Sada nije rije o tome. Sada govorimo o neem to se dogodilo prije nego je uope stvorena priroda, prije poetka vremena. Prije svih vjekova Krist je roen, a ne stvoren. Sto to znai?
127

Roditi znai postati otac, stvoriti znai nainiti. Razlika je u tome da kad rodite, onda rodite neto od iste vrste kao to ste i vi. ovjek rada djecu, dabar rada dabrie, a ptica raa jaja. iz kojih se izlegnu ptii. Meutim, kad neto nainite, to nije istovrsno s vama. Ptica pravi gnijezdo, dabar gradi nasipe, ovjek napravi radio ili neto to mu vie slii nego radio, npr. kip. Ako je spretan u tome, moe nainiti kip koji u velikoj mjeri slii ovjeku. Naravno, takav kip nije ovjek, on samo slii ovjeku. On ne moe disati ni misliti jer nije iv. To smo, dakle, razjasnili Bog raa Boga, a ovjek ovjeka. Ono to Bog stvori nije Bog, isto kao to ljudska tvorevina nije ovjek. Zbog toga ljudi nisu Boji sinovi u istom onom smislu u kojem je Krist. Oni po nekim svojim znaajkama mogu biti nalik Bogu, ali nisu od iste vrste kao on. Mogli bismo rei da je ovjek prije slika ili kip Boga. Kip ima izgled ovjeka, ali nije iv. Isto tako, ovjek ima objasnit u kako) oblik Boga, on je nalik Bogu, ali nema istu vrstu ivota kao Bog. Uzmimo najprije prvu toku, ljudsku slinost s Bogom. Sve to je Bog stvorio po neem je nalik na njega. Svemir je nalik na njega po tome to je neizmjeran, njegova beskrajnost nije istovrsna Bojoj beskrajnosti, ve je samo simbol, prijevod Boje beskonanosti u vanduhovnim izrazima. Materija nalikuje Bogu po tome to posjeduje energiju, iako je, ponavljam, ta vrsta energije neto posve razliito od Boje moi. Svijet biljaka mu je nalik po tome to ivi, a on je, to znamo, ivi Bog. Meutim, ivot u takvom biolokom znaenju nije isto to i ivot u Bogu, on je samo neka vrsta nagovjetaja Bojega ivota, njegov odraz. Osim to su ive, ivotinje imaju i druge slinosti s Bogom. One su mu nalik po izrazitoj aktivnosti i plodnosti, kao kukci na primjer, to je samo blijedi odraz neprekidne Boje aktivnosti i njegova stvaralatva. Kod viih sisavaca nailazimo na zaetke osjeajnosti, koja je vezana uz nagone. To nije isto kao ljubav koja je prisutna u Bogu, ve je na neki nain nalik Bojoj ljubavi, isto kao to slika moe, unato svemu, biti nalik na krajolik koji predstavlja. ovjek, ta najsavrenija ivotinja, najvie je nalik Bogu. (Moda na drugim svjetovima postoje bia koja su vie nalik Bogu od nas, ali o njima ne znamo nita.) ovjek ne samo da ivi, on voli i razmilja, bioloki ivot je dosegao najviu razinu upravo kod ljudi. Ali ovjek u svom prirodnom stanju nema duhovnog ivota, onog vieg ivota, kojeg posjeduje Bog. Rije ivot upotrebljavamo u oba sluaja,
128

ali pomisliti da je to ista vrsta ivota, bilo bi nalik miljenju da su veliina svemira i Boja veliina, istovrsne. Razlika izmeu biolokog i duhovnog ivota toliko je vana, da u ih nazvati potpuno razliitim imenima. Bioloki ivot, kojeg dobijamo od prirode i koji se (kao sve drugo u prirodi) gubi i propada, pa ga moe odravati jedino priroda pomou vode, hrane itd, nazvat u Bios. Duhovni ivot, koji postoji u Bogu od vjenosti i koji je stvorio itav prirodni slijed, nazvat u Zoe. Bios, svakako, ima stanovite slinosti sa Zoe, ali samo u onoj mjeri u kojoj je fotograja slina krajoliku kojeg predstavlja ili koliko je kip slian ovjeku. Promjena od bia koje posjeduje Bios prema onom koje bi posjedovalo Zoe, bila bi ravna promjeni kada bi kameni kip postao ivi ovjek. Upravo se na to svodi kranstvo. Svijet u kojem ivimo veliki je umjetniki atelier. Mi smo kipovi, a okolo se ire glasine da e jednog dana neki od nas oivjeti.

129

2. Bog tri osobe

U prethodnom smo poglavlju razmatrali razliku izmeu raanja i stvaranja. ovjek rodi dijete, ali napravi kip. Bog je rodio Krista, ali je stvorio ovjeka. Time sam, zapravo, prikazao samo jednu Boju znaajku, naime da je ono to rodi Bog Otac, isto tako Bog, dakle, neto od iste vrste kao i on sam. U naim ljudskim razmjerima, tome bi najslinije bilo kad se ovjeku rodi dijete, ali to nikako ne smijemo poistovjetiti. Razmotrimo poblie o emu se, zapravo, radi. Mnogi danas govore: Vjerujem u Boga, ali ne vjerujem da je on osoban. Takvi misle da ono tajanstveno neto, koje se nalazi iza svega, mora biti neto vie od osobe. S time bih se donekle sloio. Meutim, jedino krani nude predodbu kakvo bi moglo biti bie, koje se nalazi s onu stranu osobnosti. Svi ostali, iako govore da je Bog s onu stranu osobnosti, zapravo o njemu razmiljaju kao o neem neosobnom, dakle kao o neem to je manje od osobnog. Ako traite neto vanosobnog, neto to je vie od osobe, tada se ne radi o biranju izmeu kranske predodbe i onih koje nude drugi, tada je kranska predodba jedina mogunost. Neki, nadalje smatraju da e poslije ovog ivota ili moda poslije nekoliko ivota koje proivimo, Bog progutati ljudsku duu. Ali kad pokuaju objasniti to time misle, ispada kao da e nas Bog progutati na nain na koji bi jedna materijalna stvar progutala drugu. Kau da je to isto kao kad ocean upije kap vode. Meutim, jasno je da je to kraj ivota kapi. Ako smo poput kapi koje nestaju u moru, tada progutan znai isto to i prestati postojati. Jedino krani imaju predodbu o tome na koji nain ljudska dua ima udjela u Bojem ivotu, a ipak ostaje ono to jest, ustvari, postaje vie nalik sebi, nego je ikad ranije bila. Ve sam spomenuo da je teologija praktina. itava svrha naeg postojanja jest u tome, da na takav nain budemo preuzeti u ivot Boga. Krive predodbe mogu to samo oteati. Obratimo, na as, panju na slijedee. Svi znamo da se u prostoru moemo kretati u tri pravca: lijevo-desno, naprijed-natrag i gore-dolje. Kud god se pomakli, moramo krenuti jednim od ova tri pravca, ili pak pravcem koji predstavlja kompromis izmeu njih. To su takozvane tri dimenzije. Ako koristimo samo jednu
130 131

dimenziju, moemo povui jedino ravnu crtu. Ukoliko imamo dvije dimenzije na raspolaganju, moemo nacrtati lik, recimo, pravokutnik, koji se sastoji od etiri ravne crte. Nadalje, ako imamo tri dimenzije, moemo napraviti vrsto tijelo, recimo prizmu, koja se sastoji od est kvadrata. Vidite li u emu je stvar? Jednodimenzionalni svijet bio bi ravna crta. U dvodimenzionalnom svijetu jo uvijek imamo ravne crte, ali vie njih ine jedan lik. U trodimenzionalnom svijetu imamo likove, ali vie likova ine vrsto tijelo. Drugim rijeima, kako napredujemo prema stvarnijim i sloenijim razinama, ne ostavljamo iza sebe ono to smo susretali na niim razinama; jo su i dalje tu, ali sloene na nove naine, koje ne bismo mogli ni zamisliti kad bismo poznavali iskljuivo jednostavnije razine.Isto naelo vrijedi i za kransko poimanje Boga. Ljudska razina je jednostavna i prilino prazna. Na njoj jedna osoba moe biti samo jedno bie, a dvije osobe predstavljaju samo dva bia kao to kod dviju dimenzija recimo na komadu papira) jedan kvadrat predstavlja jedan lik, dok su dva kvadrata dva lika. Na boanskoj razini takoer postoje osobnosti, ali tamo se one kombiniraju na nove naine, koje mi, budui da ne ivimo na toj razini ne moemo zamisliti. U Bojoj dimenziji da se tako izrazimo, nalazimo Bie od tri osobe koje unato tome ostaje jedno bie, kao to prizma ima est ploha a opet ostaje prizma. Naravno, takvo bie ne moemo shvatiti u potpunosti, isto kao to ne bismo mogli potpuno shvatiti prizmu, ako bismo bili stvoreni da moemo opaati samo dvije dimenzije. Ipak, mi o tome biu moemo stei kakvu-takvu predodbu. Kad u tome uspijemo, tada prvi put imamo jednu pozitivnu predodbu (ma koliko ona bila nejasna), o neem to je vie od osobe, dakle o neem nadosobnom. Neto takvo inae nikada ne bismo mogli pretpostavljati, a kad to uvidimo, osjetimo da smo ve ranije trebali to shvatiti, budui da se tako dobro uklapa u ono to nam je do sada poznato. Moda ete upitati: Ako ne moemo zamisliti Boga u tri osobe, koja korist razgovarati o njemu? Dobro, moda od toga nema nikakve koristi. Vano je, da moemo stvarno biti uvueni u taj triosobni ivot, to se moe dogoditi svaki as ve veeras, ako elimo. Radi se, naime, o slijedeem. Sasvim obian kranin klekne da bi se pomolio. On pokuava doi u doticaj s Bogom. Meutim kao kranin,
132

on zna da i ono to ga potie na molitvu jest Bog, koji je, da tako kaemo, u njemu samom. Ali on takoer zna da njegovo itavo znanje o Bogu dolazi od Krista, ovjeka koji je bio Bog, zna da pokraj njega stoji Krist koji mu pomae u molitvi i koji moli za njega. Vidite to se dogaa: on se moli Bogu, to je cilj koji pokuava dosei. Bog je takoer u njemu, on ga tjera naprijed kao pokretaka snaga. Bog je takoer put ili most koji vodi do cilja. Na taj nain se trostruki ivot triosobnog Boga, odvija u stvari u obinoj, svakodnevnoj sobi u kojoj se prosjean ovjek moli. On je tom prilikom uvuen u uzvieniju vrstu ivota, u ono to sam nazvao Zoe ili duhovni ivot, dakle, Bog ga je uvukao u sebe, a ovjek opet ostaje ono to je bio. Upravo su takvi poeci teologije. Ljudi su imali o Bogu neku nejasnu predodbu. Onda se pojavio ovjek koji je za sebe tvrdio da je Bog, a nisu ga mogli otpisati kao luaka. Morali su mu vjerovati. Sreli su ga i nakon to su vidjeli da je umro. Potom, skupivi se u grupu, u malu zajednicu, na neki su nain pronali Boga i u sebi, osjeali su da on njima upravlja, da ih osposobljava za ono to je prije izgledalo nemogue. Kad su o svemu bolje promislili shvatili su, da su doli do kranske denicije triosobnog Boga. Ovu deniciju nismo izmislili. Teologija je, na neki nain, znanje do kojeg smo doli na iskustveni nain. Jednostavne religije su uvijek izmiljene religije. Kad kaem da je ona na neki nain iskustvena znanost, time mislim da je teologija po mnogoemu nalik na ostale eksperimentalne ili iskustvene znanosti, ali im nije posve nalik. Ako je netko geolog, pa se bavi prouavanjem stijena, mora otii u prirodu i pronai stijene. One nee doi k njemu, a ako ih potrai, nee mu pobjei. Poticaj je na njegovoj strani. Stijene tu ne mogu pomoi ni odmoi. Pretpostavimo, meutim, da ste zoolog i da elite snimati divlje ivotinje u njihovom brlogu. To je donekle razliito od prouavanja stijena. Divlju zvijer neete dobiti na pladnju, jer ona moe pobjei od vas. Ako niste savreno tihi, zacijelo e vam pobjei. Dakle, i na njenoj strani mora postojati neznatan trag, da tako kaemo, poticaja da krene. Idemo dalje i pretpostavimo da elite upoznati nekog ovjeka. Ako on to ne eli, neete ga upoznati. Morate stei njegovo povjerenje. U ovom sluaju, dakle, poticaj mora dolaziti s obje strane, za prijateljstvo je uvijek potrebno dvoje. Kad ovjek pone upoznavati Boga, poticaj je na Bojoj strani. Ako
133

se on ne pokazuje, neete ga pronai, bez obzira na to to uradili. Zapravo, on se nekim ljudima vie pokazuje nego drugima, ne zato to bi moda nekima bio vie sklon, ve zato to nije mogue da se otkrije onome iji su um i karakter usmjereni u pogrenom pravcu. Isto je tako i sa sunevim svjetlom koje nema miljenika, ali se nee tako sjajno odraavati u pranjavom zrcalu kao u istom. Moemo to kazati i drukije: dok se pomagala u ostalim znanostima kojima se ovjek slui, nalaze izvan njega, (na primjer mikroskop ili teleskop), instrument kojim otkrivamo Boga je sam ovjek. Ukoliko zanemari svoju nutrinu, pa se ona oneisti i postane mutna, on e Boga vidjeti iskrivljeno, kao to emo nejasno vidjeti Mjesec, ako ga promatramo kroz neist teleskop. Zbog toga neki ratoborni narodi imaju jezive religije, oni Boga gledaju kroz neiste lee. Bog se moe u svojoj stvarnosti objaviti samo stvarnim ljudima. To ne znai ljudima koji su pojedinano dobri, ve onima koji su ujedinjeni u jedno tijelo, ljudima koji se vole, pomau jedan drugoga i druge upuuju na njega. Tako je, naime, Bog zamislio ljude, kao glazbenike u orkestru, kao pojedine organe jednog tijela. Prema tome, jedino to nam moe pomoi da bolje spoznamo Boga, jest kranstvo kao zajednica, ona je, da tako kaemo, tehnika oprema za ovu znanost. Zbog toga gube vrijeme oni koji svakih nekoliko godina, u zamjenu za kranstvo, nude patentirane pojednostavljene religije. To je kao kad bi ovjek koji nema nikakvih pomagala, osim starog dalekozora, pokuao opovri sve ono do ega su doli pravi astronomi. Takav momak moe biti pametan, ak pametniji od pravog astronoma, ali on nema nikakvih izgleda. Za izvjesno vrijeme, njega e svi zaboraviti doim e prava znanost jo uvijek napredovati. Da smo kranstvo izmislili mi, ljudi, sigurno bismo ga uinili znatno pristupanijim. Ali ovjek nije izmislio kranstvo. Ne moemo se natjecati u jednostavnosti s onima koji izmiljaju religije. Ta kako bismo i mogli? Mi se bavimo injenicama. Naravno, ovjeku je lako biti jednostavan, kad nema injenice s kojima bi se morao baviti.

3. Vrijeme i izvan vremena

Zar nije nerazumno kazati da kad ovjek ita knjigu, nikad ne smije nita preskoiti? Svatko razuman preskoi ono to mu se ini nekorisnim. Ono o emu e biti rije u ovom poglavlju, nekim e itateljima zacijelo koristiti, dok e se drugima uiniti nepotrebnim i suvie sloenim. Ako ste u drugoj skupini savjetujem vam da ne gubite vrijeme na ovom poglavlju, ve da odmah prijeete na slijedee. Na prethodnim stranicama bilo je rijei i o molitvi, pa bih se rado osvrnuo na tekoe na koje neki nailaze kod molitve. Neki mi je ovjek to ovako izloio: Ja mogu vjerovati u Boga, ali nikako ne razumijem kako on moe sluati nekoliko stotina milijuna ljudi koji mu se obraaju svi u isto vrijeme. Uvjeren sam, da ista nevolja mui veliki broj ljudi. Odmah upada u oi da se otrica optube nalazi u rijeima u istom trenutku. Nije teko shvatiti da Bog moe sasluati sve one koji mu dolaze u molitvi, samo ukoliko mu dolaze jedan po jedan. On, naravno, ima beskonano mnogo vremena na raspolaganju. Dakle, tekoa je u pretpostavci da bi Bog odjednom imao posla s mnogim stvarima. Meutim, na taj nain ivimo mi, ljudi. Svjesni smo vremena. Jedan trenutak proe a zatim dolazi drugi, ti su trenuci toliko kratki, da jedva stignemo neto napraviti. Vrijeme je takvo po svojoj prirodi. I naravno, skloni smo uzeti zdravo za gotovo, da ovaj vremenski slijed, uzastopno izmjenjivanje prolosti, sadanjosti i budunosti, ne vrijedi samo za nas, ve i za sve ostalo to postoji. Skloni smo pretpostaviti da se itav svemir, ukljuujui i Boga, stalno kree od prolosti prema budunosti, dakle upravo onako kao i mi. Meutim, mnogi ueni ljudi teko e se s time sloiti. Teolozi su prvi doli na pomisao o tome, da se neki pojmovi uope ne nalaze u vremenu. Poslije su tu zamisao preuzeli i lozo, a danas tako misle i neki znanstvenici. Gotovo bi se sigurno moglo rei da se Bog ne nalazi u vremenu. Njegov ivot se ne sastoji od niza trenutaka. Ako se u 22:30 sati milijuni obraaju Bogu, on ih uope ne treba sve sasluati onog kratkog trenutka kojeg nazivamo 22:30 sati. Taj i svaki drugi trenutak od poetka svijeta, za njega je uvijek sadanjost. Drugim rijeima, on ima na raspolaganju itavu vjenost da bi sasluao molitvu avijatiara, izreenu u djeliu sekunde dok mu zrakoplov eksplodira u plamenu.
135

134

To je teko razumjeti. Uzmimo slijedei primjer. Pretpostavimo, da piem roman: Marija je ostavila posao; zatim se na vratima ulo kucanje. Za Mariju koja ivi u zamiljenom vremenu moga romana, ne postoji razmak izmeu zavretka posla i vremena kad se uje kucanje na vratima. Meutim ja, koji sam Mariju izmislio, uope ne ivim u tom zamiljenom svijetu. Napisavi prvu polovicu reenice mogao sam tri sata mirno sjediti i razmiljati o Mariji. O njoj sam mogao misliti kao da je ona jedini lik u pripovjetki i to koliko god sam htio, a sati koje sam tako proveo ne bi se uope pojavili u Marijinom vremenu (vremenu u prii). Naravno, ovo nije savrena ilustracija, ali ipak daje naslutiti ono to smatram istinom. Bog se ne mora uriti u vremenu isto kao to se pisca osobno ne tie vremenski slijed u njegovoj prii. Bog moe svakome pokloniti neizmjerno mnogo panje. S nama se uope ne mora baviti kao sa skupinom ljudi. Svaki pojedinac je u tolikoj mjeri sam s Bogom, kao da je jedino njega Bog stvorio. Kad je Krist umro, umro je upravo za vas, kao da ste jedini na svijetu. Zbog ega mislim da ova ilustracija nije najprikladnija? Naime, u njoj pisac iz jednog vremenskog razdoblja (onog u kojem se odvija roman), izlazi da bi uao u drugo vremensko razdoblje (stvarno razdoblje). Meutim, ja vjerujem da Bog uope ne ivi u vremenskom razdoblju. Njegov ivot ne kapa, da tako kaem, od jednog trenutka do drugog, kao na. On, na neki nain, jo uvijek ivi u 1920-oj godini, isto kao i u 1990-oj. Njegov je ivot on sam. Ako vrijeme zamislimo kao ravnu crtu po kojoj moramo putovati, tada Boga moramo zamisliti kao plohu na kojoj je ta crta povuena. Do pojedinih toaka na crti dolazimo postupno. Najprije za nama ostaje toka A, da bismo od nje stigli do toke B, a zatim do C itd. Bog sadri u sebi cijelu crtu, a cijelu je i vidi sa svih strana. Ovu zamisao je korisno shvatiti, jer ona uklanja neke oite tekoe koje se javljaju u kranstvu. Prije nego sam postao kranin, esto sam prigovarao kako krani govore da je vjeni Bog, koji se svugdje nalazi i koji pokree itav svemir, postao ovjek. Pitao sam se to se dogaalo dok je on bio dijete ili dok je spavao. Kako je u isto vrijeme mogao biti Bog, koji sve zna i ovjek koji pita svoje uenike: Tko me je dotaknuo? Zamijetit ete da se primjedba osniva upravo na rijeima koje oznaavaju vrijeme dok je bio dijete i kako je u isto
136

vrijeme mogao. Drugim rijeima, polazio sam od krive pretpostavke da ivot Krista kao Boga traje u vremenu, te da je njegov ivot kao ovjeka po imenu Isus, bio krai dio tog opeg vremena, isto kao to je moje sluenje u vojsci samo krai dio mojeg cijelog ivota. Eto, na koji smo nain kadri to shvatiti. Boga zamiljamo kako je ivio u vremenu dok je njegov ljudski oblik ivota jo uvijek bio budunost, zatim razdoblje dok ivi kao ovjek, a onda opet kad na svoj ljudski ivot gleda kao na prolost. Mislim da ovakav nain gledanja nema nieg zajednikog sa stvarnim injenicama. Kristov zemaljski ivot kojeg je proveo u Palestini, ne moemo stavljati ni u kakav vremenski odnos sa ivotom Isusa kao Boga, koji je izvan vremena i prostora. Vanvremenska istina o Bogu sastoji se u tome da je ljudska narav sa svim svojim slabostima, spavanjem i neznanjem, na neki nain ukljuena u njegov itav boanski ivot. ivot Boga kao ovjeka s nae je toke gledita posve odreeno razdoblje u povijesti ovjeanstva (od Kristova roenja do smrti). Zato esto zamiljamo njegov zemaljski ivot kao razdoblje u povijesti Bojega ivota. Bog, meutim, nema povijesti. On je previe stvaran da bi je imao. Imati povijest, znai izgubiti dio vlastite stvarnosti (koja je iezla u prolosti), a jo bez drugog dijela (koji se jo uvijek nalazi u budunosti). Imati povijest, zapravo znai ne imati nita osim sadanjosti, koja je toliko sitna, da nestane prije nego to stignemo progovoriti o njoj. Bog nam zabranjuje da o njemu razmiljamo na takav nain. ak ni mi sami ne volimo o sebi razmiljati na takav nain. Jo jedna tekoa proizlazi iz vjerovanja da Bog ivi u vremenu. Svatko tko vjeruje u Boga, vjeruje da je njemu poznato to emo sutra uiniti. Kako, u tom sluaju, moemo biti slobodni da uradimo neto drugo? I ovdje dolazi do nesporazuma zbog pretpostavke da Bog ivi u vremenu, na isti nain kao i mi, s tom razlikom da on moe vidjeti budunost, a mi ne. Kad bi to bilo tako, dakle, kad bi Bog predviao naa djela, bilo bi zaista teko razumjeti da smo slobodni da neto uinimo po vlastitoj volji. Pretpostavimo, meutim, da je Bog izvan i iznad vremena. U tom sluaju, ono to zovemo sutra, njemu je isto tako vidljivo kao i danas. Za njega su svi dani danas. On se ne sjea to ste radili juer on vas naprosto vidi kako to radite, jer iako je za nas juer izgubljeno, za njega nije. Bog ne predvia to ete sutra uraditi on to ve vidi, jer je budunost, za njega sadanjost. Nemojte misliti da je u ovom trenutku vae djelovanje manje slobodno
137

zato jer Bog zna to radite. On na isti nain znade to ete uraditi sutra, jer on se ve nalazi u sutra i jednostavno vas promatra. On u izvjesnom smislu niti ne zna kakva su naa djela, sve dok ih ne uradimo, ali im neto uradimo, to je za Boga sada. Meni je ova predodba mnogo pomogla. Ako vam ne pomae odbacite je. To je kranska zamisao po tome to su je mnogi veliki krani usvojili jer u njoj nema nieg suprotnog kranskom nauavanju. Neto slino neemo nai ni u Bibliji, ni u ostalim kranskim tekstovima. Moete biti sasvim dobar kranin i onda, ako tu zamisao odbacite ili ako o njoj uope ne razmiljate.

4. Dobra zaraza
Zamolit u vas odmah na poetku, da pokuate jasno zamisliti slijedee: zamislite dvije knjige na stolu, jednu povrh druge. Oito, donja knjiga nosi gornju. Umjesto da dodiruje stol, gornja knjiga se nalazi tri-etiri centimetara iznad povrine stola zato jer lei na donjoj. Oznaimo donju knjigu s A, a gornju s B. Poloaj knjige B, uvjetovan je poloajem knjige A. A sada pretpostavimo da se obje knjige oduvijek nalaze u tom poloaju. U tom sluaju, poloaj knjige B bio bi uvijek ishod poloaja knjige A. Isto tako, poloaj knjige A ne bi postojao prije poloaja knjige B. Drugim rijeima, posljedica ne dolazi poslije uzroka. Naravno, najee je obratno, ovjek pojede krastavac, a potom dobije probavne smetnje. Ali to nije sluaj kod svih uzroka i posljedica. Odmah ete vidjeti zato ovo smatram vanim. Ranije sam ve spomenuo da je Bog bie koje se sastoji od tri osobe, a ipak je jedno bie, kao to se i prizma sastoji od est kvadrata, a ipak je samo jedno tijelo. Ako pokuam objasniti kako su ove boanske osobe povezane, prisiljen sam se izraziti na nain po kojem bi se dalo zakljuiti da je jedna od njih postojala prije ostalih. Prva osoba je Otac a druga Sin. Kaem da prva osoba raa ili stavlja u ivot drugu to zovemo raanjem, ne stvaranjem, jer ono to Bog raa, istovrsno je kao i on. Znai, ovdje najbolje pristaje izraz Otac. Time se, na sreu, namee pomisao da je on postojao prije ostalih, kao to je, recimo, na otac postojao prije nas. Ali, to nije tako. U ovom sluaju ne postoji prije i kasnije. Upravo zbog toga sam vam i pokuao objasniti kako jedna stvar moe biti izvor, odnosno uzrok druge, a da to istovremeno ne znai da je postojala prije nje. Sin postoji zato to postoji Otac. Meutim, i Sin i Otac postoje oduvijek. Pokuajmo o tome razmisliti i na ovaj nain: malo prije sam vas zamolio da zamislite dvije knjige i vjerojatno ih je veina vas i zamislila. To znai da ste napregnuli svoju matu, a kao ishod toga u vaim mislima je nastala odreena slika. Sasvim je oito da je zamiljanje bilo uzrok, a slika u mislima posljedica. Meutim, to ne znai da ste prvo zamislili, a tek onda se pojavila slika. Slika se pojavila im ste je zamislili. itavo ste vrijeme svojom voljom odravali sliku pred vaim duhovnim okom. in volje i slika poeli su i zavrili istodobno. Kad bi postojalo vjeno Bie, koje bi uvijek zamiljalo samo jedno, posljedica bi uvijek bila

138

139

umna slika; ona bi bila vjena kao i sam in zamiljanja. Na isti nain moramo razmiljati o Sinu koji, da tako kaem, uvijek proizlazi iz Oca, kao to svjetlo dolazi iz svijee, toplina iz vatre ili misli iz uma. On je Oev izraaj, ono to Otac eli rei, a Otac je oduvijek govorio. Opaate li to se dogaa? Sve ove predodbe sa svjetlom i toplinom kao da nam ele nagovijestiti da su Otac i Sin dva predmeta a ne dvije Osobe. I zato je novozavjetna slika Oca i Sina prikladnija od svih ostalih, kojima je pokuavamo zamijeniti. To se uvijek dogaa kad se ovjek udalji od Biblije. Sasvim je u redu ako se ponekad malo udaljimo od nje, kako bismo neto bolje sagledali. Meutim, uvijek joj se moramo vraati. Prirodno je da Bog sebe moe opisati daleko bolje nego to bismo to mi uinili. On zna da je odnos izmeu prve i druge Osobe vie nalik odnosu izmeu oca i sina nego bilo emu drugom. Najvanije je ipak znati da je to odnos ljubavi. Otac uiva u Sinu, a Sin potuje Oca. Prije nego nastavimo, obratimo panju na praktinu vanost spomenutoga. Danas svatko voli ponavljati kransku misao, koja kae da je Bog ljubav. Izgleda, meutim, da pritom ne shvaaju kako rijei Bog je ljubav nemaju nikakvog stvarnog znaenja, osim ako Bog u sebi ne sadri barem dvije osobe. Ljubav osjea jedna osoba prema drugoj. Kad bi Bog bio samo jedna osoba, tada prije nastanka svijeta, on ne bi bio ljubav. Naravno, kad ljudi govore Bog je ljubav, tada najee misle na neto posve drugo. Oni, u stvari, misle ljubav je Bog. Time ele kazati da se prema osjeajima ljubavi, bez obzira na to gdje i kako oni nastaju i kakve posljedice poluuju, trebamo odnositi s dunim potovanjem. Moda je to tono, ali to je neto sasvim drugo od onoga to krani misle kad kau Bog je ljubav. Krani vjeruju da se u Bogu uvijek odvija iva, dinamina aktivnost ljubavi, a ona je stvorila sve to postoji. To je, usput budi reeno, najvanija razlika izmeu kranstva i svih drugih religija. U kranstvu Bog nije statino bie ve dinamina pulsirajua aktivnost, ivot, skoro kao neka drama. On je donekle, nemojte me krivo shvatiti, poput plesa. Jedinstvo Oca i Sina je neto tako ivo i stvarno da je i sama ta veza Osoba. Znam da je to vrlo teko shvatiti, ali to je nain na koji moramo na to gledati. Sigurno znate da se meu ljudima okupljenim u obiteljima, klubu ili sindikatu, govori o duhu te obitelji, o duhu kluba ili sindikata. Govorimo o duhu
140

zato to se meu lanovima takve zajednice razvija posve osobit nain ophoenja, kakav se ne bi razvio, da su kojim sluajem odvojeni, kao da se pojavila neka vrst zajednike osobnosti.(Ova zajednika osobnost moe, naravno, biti bolja ili gora od osobnosti pojedinaca.) Naravno, tu se ne radi o stvarnoj osobi, ve samo o slinosti s osobom. Upravo je to jedna od razlika izmeu Boga i nas. Ono to proizlazi iz zajednikog ivota Oca i Sina, jest stvarna osoba, trea od triju osoba koje su Bog. Tehniki izraz za ovu treu osobu, je Sveti Duh ili Boji duh. Nemojte se zabrinjavati ili uditi ako vam se ono (ili on) uini jo nejasnijim i maglovitijim od prve dvojice. Mislim da postoji razlog zato je to tako. U kranskom ivotu obino ne gledamo na njega, ve on uvijek djeluje kroz nas. Ako o Ocu razmiljamo kao o nekomu ondje gore, ispred vas, a o Sinu kao o nekome tko se nalazi uz vas i pomae vam u molitvi, kao o nekome tko se trudi da i vi postanete Boji sin, tada o treoj Osobi morate misliti kao o nekome tko je u vama. Moda e vam se uiniti da je lake zapoeti s treom Osobom i ii natrake. Bog je ljubav koja djeluje kroz ljude, osobito kroz krane. Meutim, ovaj duh ljubavi predstavlja ljubav koja oduvijek postoji izmeu Oca i Sina. I od kakve je to vanosti za nas? To je vanije od svega na svijetu. Ovaj ples, ova drama, ovaj obrazac triosobnog ivota treba se prikazati u svima nama. Moemo to i obrnuto kazati, svatko od nas treba ui u taj obrazac, mora se ukljuiti u taj ples. Sreu za koju smo stvoreni neemo ostvariti ni na jedan drugi nain. Dobrim kao i loim stvarima moemo se na neki nain zaraziti. Ako se elite ogrijati, morate se pribliiti vatri. Ako se elite smoiti, morate skoiti u vodu. Ako elite radost, snagu, mir i vjeni ivot, morate se pribliiti, tovie ui u ono, to posjeduje te vrline. One nisu nikakva nagrada koju bi Bog mogao, kad bi htio, olako dati bilo kome. One su veliki izvor energije i ljepote koja izbija iz samog sredita stvarnosti. Ako se nalazite blizu njega, smoit e vas, ako ste daleko, ostat ete suhi. Kad se ovjek jednom sjedini s Bogom, to ga moe sprijeiti da ivi vjeno? Kad se, pak, odijeli od Boga, to mu preostaje nego da nestane i umre? Na koji se nain moemo sjediniti s Bogom? Kako se moemo ukljuiti u triosobni ivot? Sjeate li se to sam rekao u drugom poglavlju ove knjige? O razlici izmeu raanja i stvaranja? Mi nismo roeni od Boga, on nas je samo stvorio. U naem prirodnom stanju, mi nismo Boji sinovi, ve samo
141

(da kaem) kipovi. Mi nemamo Zoe, tj. duhovni ivot, ve samo Bios, bioloki ivot, koji moe svakog asa prestati. Kranstvo nam nudi priliku, koju nam Bog prua, da uzmemo uea u Kristovu ivotu. Ako tako postupimo, bit emo sudionici ivota koji je roen a ne stvoren, koji je oduvijek postojao i koji e zauvijek postojati. Krist je Boji Sin i ako uzmemo udio u takvoj vrsti ivota i sami emo postati Boji sinovi. Voljet emo Oca onako kako ga Krist voli i u nama e se pojaviti Duh. Krist je doao na ovaj svijet i postao ovjekom, kako bi dobrom zarazom prenio na sve ljude ivot koji je u njemu. Svaki kranin bi trebao postati mali Krist. A cilj kranstva upravo je u tome.

5. Svojeglavi olovni vojnici

Boji je Sin postao ovjek kako bi ljudima omoguio da postanu Boji sinovi. Ne znamo barem ja ne znam kako bi se stvari odvijale da se ljudska vrsta nije pobunila protiv Boga. Moda bi svaki ovjek ve od samog roenja bio u Kristu i sudjelovao bi u ivotu Bojega Sina. Moda bi se Bios, prirodni ivot, odmah ukljuio u Zoe, u nestvoreni ivot. To su, meutim, samo nagaanja. Zanima nas kako sada stvari stoje. A one stoje ovako: te dvije vrste ivota nisu sada samo razliite (one su takve oduvijek bile), ve su, zapravo, oprene. Prirodni ivot u nama jest samoljublje, neto to elimo maziti i oboavati, tei iskoritavanju drugih ivota, ali ne samo to. Taj ivot osobito voli da bude ostavljen na miru, da ga ne uznemirava nita to bi izgledalo bolje, jae ili vee od njega, nita to bi moglo umanjiti njegov znaaj. Boji se svjetla i svjeine duhovnoga svijeta, jednako kao Sto se ljudi, navikli na prljavtinu, boje kupanja. On je u nekom smislu u pravu, zna da bi stradala njegova samoljubivost i samovolja im bi doao pod utjecaj duhovnog ivota, pa je spreman boriti se zubima i noktima da to izbjegne. Jeste li ikad kao dijete, pomislili kako bi izgledalo kad bi oivjele vae igrake? Pretpostavimo da ste ih zaista mogli oivjeti. Zamislite da se olovni vojnik pretvori u pravog, malog ovjeka. Olovo bi se moralo pretvoriti u meso. Pretpostavimo da se to ne bi svidjelo olovnom vojniku. Njega ne zanima meso, on jedino vidi da se olovo pokvarilo i sve e poduzeti da vas u tome sprijei, jer ni pod koju cijenu ne eli postati ovjek. Ne znam to biste napravili s olovnim vojnikom. Ali pogledajmo to je Bog uinio s nama. Druga Osoba u Boga, Sin, postao je ovjek, rodio se u ovaj svijet kao pravi ovjek, odreene visine, teine, sasvim odreene boje kose i govorio je odreenim jezikom. Vjeno Bie, kojemu je sve poznato i koje je stvorilo itav svemir, ne samo da je postalo ovjek, ve (prije toga) dijete, a jo ranije, zametak u tijelu ene. Ako elite zamisliti to to znai, upitajte se da li biste eljeli postati pu ili rak? Ishod je bio ovjek koji je predstavljao ono, to su svi ljudi trebali biti, ovjek u kojemu je stvoreni ivot, dobijen od majke, dopustio da bude potpuno i savreno preobraen u roeni ivot. Ljudsko, prirodno stvorenje u njemu, u potpunosti je bilo preuzeto od boanskog Sina. Na

142

143

jednom je primjeru ovjeanstvo ulo u Kristov ivot. Budui da se sva tekoa sastoji u tome to se prirodni ivot mora, u odreenom smislu ubiti, on je izabrao zemaljsku karijeru koja je ukljuivala ubijanje njegovih ljudskih elja na svakom koraku, a to je bilo siromatvo, nerazumijevanje od vlastite obitelji, izdaja od najblieg prijatelja, poruga i zlostavljanje od vojnika i na kraju smrt muenjem. Nakon to je ovako ubijen, a ubijeno je bilo u odreenom smislu svaki dan, ljudsko stvorenje u njemu, a zato jer je bilo sjedinjeno s boanskim Sinom, ponovo je oivjelo. U Kristu je ponovno uskrsnuo ovjek, a ne samo Bog. U tome je glavna toka. Po prvi put smo vidjeli stvarnog ovjeka. Olovni ovjek, uinjen od olova kao i svi ostali, oivio je u punini i sjaju. Moja usporedba s olovnim vojnikom ovdje postaje manjkava. Kad bi, kojim sluajem, jedan od pravih olovnih vojnika oivio, to ne bi utjecalo na druge. Svaki od njih ivi za sebe. Ali ljudska bia nisu takva. Ljudi izgledaju odvojeni jedni od drugih zato jer ih vidimo kako se odvojeno kreu. Meutim, mi smo stvoreni tako da moemo vidjeti samo sadanji trenutak. Kad bismo mogli bolje sagledati prolost sve bi izgledalo drukije. Jednom je svaki ovjek bio dio svoje majke i oca, a jo ranije dio svojih djedova i baka. Kad bismo mogli vidjeti ovjeanstvo rasprostranjeno u vremenu onako kako ga Bog vidi, ono ne bi izgledalo kao mnotvo pojedinaca, razbacanih uokolo. Izgledalo bi kao neto to raste, kao vrlo sloeno stablo. Tada bi svakog pojedinca vidjeli povezana sa svima ostalima. I ne samo to. U stvarnosti, pojedinci nisu odvojeni od Boga vie nego to su meusobno odvojeni. Svaki mukarac, ena i dijete u ovom trenutku diu i osjeaju zato to ih Bog, da tako kaemo, pokree. Prema tome, kad je Krist postao ovjek, to nije isto kao kad bismo mi postali olovni vojnici. To je kao da neto to stalno utjee na ljudsku vrstu, pone na nju utjecati na posve nov nain. Uinak toga iri se itavim ovjeanstvom, na ljude koji su ivjeli prije i poslije Krista, kao i na one koji za njega nikada nisu uli. Kao kad u au vode stavimo neke tvari koje e joj dati drugu boju ili ukus. Razumije se, ni jedna ova usporedba nije savrena. U krajnjoj liniji, kad je rije o Bogu, jasno je da ono to on ini, mora biti razliito od svega ostaloga. Ne moemo ni oekivati da bude drukije. to je, dakle, novoga on donio svijetu? Evo to: obavio je posao kojim
144

se postaje Bojim sinovima, to je preobrazba od stvorenih bia u roena, prelazak od privremenog, biolokog ivota u vanvremenski duhovni ivot. ovjeanstvo je, u naelu, ve spaeno. Mi trebamo prihvatiti spasenje. Ali ono najtee, ono to ne bismo mogli sami uiniti, ve je uinjeno za nas. Ne moramo se truditi da se popnemo u duhovni ivot, jer je on ve siao meu nas. Dovoljno je da dopustimo tom ovjeku, u kojemu je duhovni ivot potpuno prisutan i koji, unato tome to je Bog, takoer je stvaran ovjek, da on to uini u nama i za nas. Sjetite se to sam rekao o dobroj zarazi. Jedan od nae vrste posjeduje novi ivot i ako mu se pribliimo, zarazit emo se. Razumije se, ovo moemo izraziti na razliite naine. Moemo kazati da je Krist umro za nae grijehe, da nam je Otac oprostio zato jer je Krist za nas uinio ono to smo trebali uiniti sami. Moemo kazati da smo oprani u krvi janjeta i da je Krist pobijedio smrt. Sve je to to tono. Ako vam se ni jedan od ovih naina ne svia, potraite onaj koji vam odgovara. Meutim, to god uinili, ne poinjite svau s drugima samo zato jer oni upotrebljavaju drukije formule od vaih.

145

6. Dvije biljeke
Kako ne bi dolo do nesporazuma, dodajem ovdje dvije biljeke povezane uz prethodno poglavlje. 1) Jedan razuman kritiar upitao me zato Bog kad je elio imati sinove a ne olovne vojnike, ve na samom poetku nije rodio mnotvo sinova, a ne najprije stvorio olovne vojnike, da bi ih na tako teak i bolan nain doveo u ivot. Dio odgovora na ovo pitanje vrlo je lagan, a dio vjerojatno neemo nikada dokuiti. Postupak prelaska stvorenja u sina ne bi bio ni teak ni bolan, da se ljudi nisu okrenuli od Boga. To su mogli uiniti zato jer im je dao slobodnu volju. A dao im je zato, jer on ne bi nikada mogao voljeti svijet robota pa zbog toga ne bi mogao upoznati sreu. A sada dolazi tei dio odgovora. Svi se krani slau da postoji, u punom i izvornom smislu, samo jedan Boji Sin. Nastojanje na pitanju: Nije li moglo njih biti vie? naprosto nema smisla kad govorimo o Bogu. Moete kazati da je neto moglo biti drukije nego to jest da je bilo razliito, a bilo bi razliito, da je neto drugo, tree itd. bilo razliito od neeg prethodnog. (Slova na ovoj stranici mogla su biti i crvena, da je tiskar upotrijebio crvenu boju, a on bi je bio upotrijebio, da mu je netko to naredio.) Meutim, kad govorimo o Bogu, dakle, o onome koji se nalazi u temelju svega postojeeg, o neoborivoj injenici o kojoj ovise sve druge injenice, tada je posve nerazumno pitati da li je neto moglo biti drukije nego to jest. Ali bez obzira na to, mislim da je i sama zamisao Oca koji vjeno raa mnotvo sinova, nemogua. Da bi ih bilo mnogo, trebalo bi da se po neemu razlikuju. Dva dinara imaju isti oblik. Po emu su to dva dinara, a ne jedan? Po tome to se nalaze na razliitim mjestima u prostoru i to sadre razliite atome. Drugim rijeima, da bismo ih mogli smatrati razliitima, moramo uvesti kategorije prostora i materije u stvari, moramo uvesti prirodu, stvoreni svijet. Razliku izmeu Oca i Sina moemo razumjeti ne uvodei u razmatranje prostor i materiju, jer jedan od njih raa a drugi je roen. Odnos Oca prema Sinu, nije isti kao odnos Sina prema Ocu. Meutim, kad bi bilo vie Sinova, svi oni bi se, kako meusobno, tako i prema Ocu, jednako odnosili. Po emu bi se razlikovali jedan od drugoga? Razumljivo, na prvi pogled ne opaamo ovu neloginost. Ljudima se priinja da je zamisao o nekoliko sinova sasvim u redu. Kad bolje promislimo, vidjet emo da nam je zamisao
146 147

o vie sinova izgledala mogua samo zato jer smo te sinove na neki nain zamiljali kao ljude (dakle materija), koji se nalaze u nekoj vrsti prostora, iako smo bili uvjereni da razmiljamo o neemu to nije ogranieno prostorom, vremenom i materijom. Zapravo, pokuali smo neto takvo prokrijumariti unutar postojeeg svijeta. Ako i nakon to ovo shvatimo, pokuamo zamisliti Oca kako od davnine raa mnotvo Sinova, uvidjet emo da zapravo, ni na to ne mislimo. Zamisao izblijedi i pretvori se u obine rijei. (Da li je priroda prostor, vrijeme, materija, stvorena samo zato da bi se omoguila viestrukost? Ne postoji li ipak neki drugi nain da se dobije mnotvo vjenih drugova, osim onoga po kojemu se najprije stvara mnotvo prirodnih bia, koja se zatim produhove? Naravno, to su sve samo nagaanja.)2) Zamisao po kojoj je ljudska vrsta, u odreenom smislu jedan organizam, kao, recimo, stablo, ne smije se poistovjetiti s miljenjem da pojedinane razlike nisu vane ili da su stvarni ljudi Tomo, Nenad i Katica, na neki nain, manje vani od zajednice, klase ili rase. Te dvije zamisli su sasvim oprene. Dijelovi nekog organizma mogu se meusobno vrlo razlikovati, isto kao to stvari koje nisu na taj nain povezane, mogu biti vrlo sline. est dinara su meusobno sasvim odijeljeni, ali vrlo slini. Moj nos i plua su prilino razliiti, ali postoje samo zato jer su dijelovi istoga tijela i sudjeluju u ivotu tijela. Kranstvo ne gleda na ljude kao na lanove neke skupine ili kao na brojeve s neke liste, ve kao na organe istoga tijela, koji su svi meusobno razliiti, ali koji, svaki na svoj nain, doprinosi ono to drugi ne mogu. Kad primijetite da svoju djecu, uenike ili susjede pokuavate uiniti onakvima kakvi ste sami, sjetite se da ih Bog nije zamislio takvima. Vi i oni ste razliiti organi koji trebaju obavljati razliite funkcije. S druge strane, kad vam se ini da nema potrebe mijeati se u tue probleme, jer se to vas ne tie, sjetite se da su ti drugi ljudi dijelovi istoga organizma kojem i sami pripadate, iako su razliiti od vas. Ako zaboravite na tu injenicu, postat ete individualist. U protivnom sluaju, ako zaboravite da su drugi ljudi poput organa koji su razliiti od vas, ako elite ukloniti sve razlike meu njima i uiniti ih istim bit ete ovjek koji sve nabija u isti kalup. Kranin ne bi smio biti ni jedno, ni drugo. Osjeam snanu potrebu da vam kaem, a vjerujem da i vi elite meni rei, koja je od ovih dviju pogreaka gora. Rekli bismo da su to vraja posla. On nam uvijek alje pogreke u parovima, u oprenostima. I uvijek nas navodi da gubimo vrijeme u razmiljanju o tome to je gore.
148

Znate li zbog ega? On se oslanja na to da e vam se jedna pogreka uiniti gorom i nada se da e vas postupno navesti da poinite drugu greku. Ne dopustite da on od nas napravi budale. Uvijek moramo imati pred oima cilj i prema njemu trebamo ii ravno, izmeu obiju pogreaka. Ni jedna nas ne smije suvie zahvatiti jer su obje jednako loe.

149

7. Hajde da se pretvaramo ...

Htio bih se jo jednom posluiti usporedbama, bolje reeno dvjema priama. Jednu od njih, sigurno svi poznajete, zove se Ljepotica i zvijer. Neka se djevojka morala udati za udovite. Kad se udala poljubila ga je kao da se radi o ovjeku, pa se nakon toga udovite stvarno pretvorilo u ovjeka. Druga je pria o ovjeku koji je morao nositi masku da ga uini mnogo ljepim nego to je u stvarnosti bio. Nosio ju je godinama. Kad ju je konano skinuo, vidio je da se je njegovo lice promijenilo, ono se potpuno prilagodilo maski, uistinu je postao lijep. Preruavanje je postalo stvarnost. Mislim da vam obje prie mogu (u mati, svakako) pomoi da shvatite ono to kanim rei u ovom poglavlju. Dosad sam pokuao opisati injenice: ono to Bog jest i ono to je uinio. Sad elim govoriti o praksi: o tome to trebamo dalje uiniti. Kakvog smisla ima sva ta teologija? Moda ete ve veeras shvatiti vanost svega to je dosad reeno o ovoj temi, i to primijeniti na vlastiti ivot. Ako ste knjigu proitali do ovog mjesta, tada je vae zanimanje vjerojatno toliko, da ste spremni pokuati i s molitvom. Vrlo je vjerojatno da ete u tom sluaju poeti s Oe na. Oe na, shvaate li sada to te rijei znae? One znae da se stavljate na mjesto Bojega Sina. Bez ikakvog uvijanja, kad izgovorite ove rijei, izdajete se za Krista. Dakle, vi se, na neki nain, pretvarate. Naime, im shvatimo znaenje tih rijei, odmah nam je jasno da mi nismo Boji Sinovi. ovjek nije nimalo nalik na Bojeg Sina ija je volja i priroda ista kao i njegova Oca. ovjek je pun samoljublja, strahova, nade, pohlepe, ljubomore i tatine, a sve je to osueno na smrt. Na neki nain, prilino je drsko da se takvo bie pretvara da je Krist. Meutim, najudnije u svemu tome jest da nam je Krist tako naredio. Zato? Kakva je korist od toga da se izdajemo za neto to nismo? Dakle, ak i na ljudskoj razini postoje dvije vrste pretvaranja. Netko se, na primjer, pretvara da e vam pomoi, iako to u stvari ne eli. Postoji, meutim, i pozitivno pretvaranje, ono koje ima za posljedicu pojavljivanje upravo onoga, u vezi ega se pretvaramo. Ako nekoga ne podnosimo, a znamo da to nije u redu i da moramo biti ljubazni s njim, najbolje da se prema njemu tako i ponaamo. Dakle, da se pravimo boljim nego to jesmo. Za kratko emo vrijeme poeti osjeati istinsku naklonost prema takvoj osobi. Moda ste ve imali prilike da se i sami
150 151

uvjerite u to. Vrlo je esto jedini nain da stvarno dobijemo neku vrlinu taj, da se ponaamo da je ve posjedujemo. Zbog toga su djeje igre toliko vane. Djeca se uvijek pretvaraju da su odrasli ljudi, igraju se vojnika, prodavaa u duanu, itd. Meutim, za itavo vrijeme igre, oni vjebaju svoje miie i razum, a to im pomae kad odrastu. im, dakle, postanete svjesni injenice da se izdajete za Krista, najvjerojatnije ete osjetiti neto to e biti vie stvarnost, a manje pretvaranje. U vama e se jo uvijek javljati misli kojih ne bi bilo da ste stvarno Sin Boji. E pa zaustavite ih. Ili ete moda uvidjeti da bi, umjesto da se molite, bolje bilo da napiete pismo ili da pomognete eni oprati sue. U tom sluaju idite i pomozite joj.Vidite li to se dogaa? Sam Krist, Boji Sin, koji je ovjek (isto kao i vi) i Bog (kao i njegov Otac), na vaoj je strani, on vae pretvaranje preobraa u stvarnost. To nije zaobilazni put da kaem kako treba sluati glas savjesti. Ako pitate svoju savjest, dobit ete samo jedan odgovor, ako imate na umu da se izdajete za Krista, dobit ete potpuno drugi odgovor. Ima mnogo toga to naa savjest nee potpuno osuditi (to se osobito odnosi na nae misli), ali to nikako ne moemo prihvatiti, ukoliko nastojimo slijediti Krista. To jest stoga, jer ne razmiljamo vie samo o dobru i zlu ve se pokuavamo zaraziti od Osobe. To je vie nalik slikanju portreta, nego pridravanju odreenih pravila. To je na neki nain tee, a na drugi mnogo lake od pukog pridravanja pravila. Pravi Boji Sin je na vaoj strani. On vas poinje pretvarati u ovjeka kakav je i on sam. Poinje vam ubrizgavati svoj ivot i misli, daje vam svoj Zoe. Olovnog vojnika poinje pretvarati u pravog ovjeka. A ono u vama to se tome opire, jo uvijek je od olova. Nekima se moe uiniti da jo nikad nisu doivjeli neto slino. Moete kazati: Nikada nisam imao dojam da mi pomae neki nevidljivi Krist, ali dobro znam da su mi esto pomogli ljudi. Takvo razmiljanje me podsjea na enu iz Prvog svjetskog rata, koja je jednom zgodom rekla da nju ne brine nestaica kruha, budui svi u njenoj obitelji jedu toast (prepeeni kruh). Ako nema kruha, nee biti ni toasta. Ako nemamo pomo od Krista, neemo je imati ni od ljudi. On na nas djeluje na najrazliitije naine, a ne samo po onome to nazivamo religioznim ivotom. On djeluje kroz prirodu, kroz nae tijelo, kroz knjige, ponekad djeluje na nas i kroz iskustva koja nam se u prvi trenutak ine nekranska. Kad mladi, koji rutinski i iz puke navike odlazi u crkvu, odjednom shvati da ne vjeruje u kranstvo, te zato prestane ii u crkvu,
152

Kristov duh mu je tada, vjerojatno, blii nego ikad. A iznad svega, Krist djeluje na nas preko drugih ljudi. Ljudi su zrcala ili prenosioci Krista drugima. Ponekad ak i nesvjesno, ovjek Krista prenosi drugima. Ovu dobru zarazu mogu prenositi i oni koji sami nisu zaraeni. Mene su ponekad, na kranstvo upuivali upravo nekrani. Ipak, obino je da Isusa oni koji ga poznaju prenose drugima. U tome je vanost Crkve, koja predstavlja jedno tijelo i iji udovi pokazuju Krista jedni drugima. Mogli bismo rei da dva kranina koja zajedno slijede Krista, a ne svaki za sebe, ne vrijede samo dvostruko vie, ve esnaesterostruko. Vano je obratiti panju na slijedee: kao to je prirodno da dojene sie majino mlijeko, iako je i ne poznaje, isto je tako prirodno da iza ovjeka koji nam pomae ne vidimo Krista. Ali nemojmo ostati djeca. Moramo prepoznati pravog Darovatelja. Bila bi ludost ne upoznati ga. Ako, naime, ne upoznamo njega, oslanjat emo se na ljude, a oni e nas razoarati. I najbolji medu njima e pogrijeiti, a svi e na kraju umrijeti. Moramo biti zahvalni svima koji su nam pomogli, moramo ih potivati i voljeti. Ali nikad, nikad nemojte svu svoju vjeru polagati u jednog ovjeka, pa makar on bio najbolji i najpametniji na svijetu. Od pijeska moete napraviti mnogo toga zgodnog, ali nemojte graditi kuu na pijesku! Sada poinjemo shvaati o emu Novi zavjet stalno govori. On govori o kranima koji se ponovno raaju, koji se oblae u Krista, govori o Kristovom oblikovanju u nama, o nama koji dobivamo Kristov Duh. Izbacite iz glave pomisao da je to kien nain da se kae kako krani trebaju itati ono to je Krist govorio i tako se ponaati, kao to itamo Platona ili Marxa i to provodimo u ivot. Krani pod time podrazumijevaju mnogo vie. Oni misle izraziti da je stvarna Osoba, Krist, ovdje i sada, ba usobi u kojoj se molite pred spavanje, i da radi za nas. Tu se ne govori o nekom dobrom ovjeku koji je umro prije dvije tisue godina. On je ivi ovjek, kao i vi, isto toliko i Bog, kao i onda kad je stvarao svijet. Pravi ovjek i pravi Bog dolazi k vama, uplie se u samu vau duu, ubija staro, prirodno bie u vama, zamjenjuje ga biem kakvo je On sam. U poetku se to dogaa samo na trenutke, a kasnije promjena postaje sve trajnija. Na kraju zauvijek postajem netko drugi novi mali Krist, bie koje na svoj nain ima udjela u ivotu Boga, u njegovoj moi, radosti, znanju i neprolaznosti. Uskoro zatim
153

otkrivam slijedee: 1) Osim naih pojedinanih pogreaka poinjemo otkrivati vlastitu grenost, uznemirujemo se ne samo zbog onoga to inimo ve i zbog onoga to jesmo. To sam uvidio na vlastitom primjeru, kad doe vrijeme za veernju molitvu i kad se pokuam prisjetiti grijeha proteklog dana, otkrivam da su to uglavnom grijesi protiv milosra; bio sam bijesan, podrugljivo sam nekoga ismijavao, prezirao i ljutio se. Pritom se odmah pred samim sobom opravdavam da sam iznenadno i neoekivano bio izazvan, da nisam bio dovoljno oprezan ili da nisam imao vremena sabrati se. To moe biti olakavajua okolnost kad se radi o pojedinanim inima, jer bi oni, svakako, bili jo i gori da su unaprijed i smiljeni i pripremljeni. S druge strane, ono to ovjek uini kad je uhvaen dok ne pazi, takav je on u stvari. Nije li ono to se ovjeku omakne, ono to ne uspije prikriti, prava istina o njemu? Ako u podrumu ima mieva, najvjerojatnije ete ih vidjeti ukoliko naglo otvorite vrata. Meutim, iznenadno otvaranje vrata nije uzrok postojanju mieva u podrumu otvaranje vrata im samo onemoguuje da se sakriju. Isto tako, neoekivani izazov nije uzrok naoj svadljivosti, on je samo iznosi na vidjelo. Mievi su stalno u podrumu, ali ako ulazimo s galamom i bukom, oni e se izgubiti prije nego to upalimo svjetlo. Oito, mievi srdbe i osvetoljubivosti stalno borave u podrumu nae due. Taj podrum ne moemo dosei svjesnom voljom. Svjesno moemo donekle nadzirati svoja djela, ali ne moemo izravno nadzirati svoj temperament. Meutim, ako je (kao to ve rekoh) vanije ono to jesmo, nego li ono to inimo, ako su naa djela vana uglavnom zato jer pokazuju to jesmo, tada slijedi da izravnim, voljnim naporom nikako ne moemo promijeniti ono to bismo trebali mijenjati. To isto vrijedi i za dobra djela. Koliko smo dobrih djela uinili zbog ispravnog motiva? Koliko smo ih uinili zbog straha od javnog miljenja ili iz elje da se napravimo vanima? Koliko smo ih uinili zbog tvrdokornosti ili osjeaja vie vrijednosti, koji bi nas u drugim okolnostima mogli navesti da poinimo neto loe? Meutim, izravnim moralnim naporom ne moemo u sebi stvoriti nove, ispravne motive za naa djela. Poslije prvih koraka to ih napravimo u kranskom ivotu, shvatimo da nitko osim Boga ne moe u naim duama uiniti onu bitnu promjenu koju treba uiniti. Upravo zbog toga je do sada moj nain izraavanja bio moda neprikladan. 2) Moje rijei su tako obojene, da bi se iz njih moglo zakljuiti da smo
154

mi ljudi sve sami uinili. Zapravo je Bog taj koji sve ini. U najboljem sluaju, mi samo doputamo da nam se neto uini. U odreenom smislu, mogli bismo ak kazati da je Bog taj koji se pretvara. Triosobni Bog, da tako kaemo, ispred sebe vidi zapravo samoljubivu, pohlepnu, gunavu i pobunjenu ljudsku ivotinju. On kae: Hajde da se pretvaramo kao da to nije obino stvorenje, ve moj Sin. On je poput Krista zato to je ovjek, jer je Krist postao ovjekom. Pretvarajmo se kao da mu je nalik i po Duhu. Ponaajmo se prema njemu kao da je on ono to nije. Igrajmo se, kako bismo igru pretvorili u zbilju. Bog vas smatra malim Kristom. Krist se nalazi pokraj vas kako bi omoguio tu preobrazbu. Usudio bih se rei da ova zamisao boanske opsjene izgleda na prvi pogled vrlo udna. Da li je ona uistinu takva? Zar nije ba to nain na koji ono vie uzdie ono nie? Majka ui dijete govoriti tako da mu pria kao da je ono razumije. Mi se prema psima ponaamo kao da su ljudi i ba zbog toga oni vremenom postaju skoro kao ljudi.

155

8. Da li je kranstvo teko ili lako

U prethodnom smo poglavlju razmatrali kransku zamisao o oblaenju u Krista, odnosno oblaenju u Bojeg Sina, kao uvjetu da bismo sami mogli postati pravi Boji sinovi. elim napomenuti da to nije samo jedna u nizu kranskih zadaa, to nije ni neka vrst vjebe namijenjena posebnim ljudima. To je cjelina kranstva. Ono nita drugo niti ne nudi. elio bih vam pokazati po emu se kranstvo razlikuje od svakodnevnih, obinih zamisli o moralu i dobroti. Obina zamisao o moralu i dobroti, koju svatko od nas posjeduje prije nego je postao kranin, sastoji se u slijedeem: kao poetnu toku uzimamo nae obino ja sa svim njegovim eljama i interesima. Zatim priznajemo da neto drugo, nazovimo to moralom, pristojnim ponaanjem ili drutvenim blagostanjem, ima pravo na nae ja. Ti se zahtjevi sukobljavaju s naim eljama. Dobar ovjek bi, dakle, bio onaj koji poputa pred zahtjevima koji se pred njega postavljaju. Neto od onoga to nae ja eli uiniti, pokazuje se kao loe, pa se toga moramo odrei, a neto drugo, to inae ne bismo eljeli uiniti, pokazuje se kao dobro, kao ispravno, pa smo to najee prisiljeni prihvatiti kao takvo. Meutim, ovjek se nada da e, kad zadovolji sve zahtjeve koje pred njega postavlja moral, pristojnost ili drutvene norme, njegov ubogi, prirodni ja jo uvijek imati neke izglede da ivi onako kako se njemu svia. U tome smo veoma nalik na potenog graanina koji uredno plaa porez i pritom se nada da e mu ipak ostati dovoljno za pristojan ivot. Razlog svemu tome je u injenici da nam je poetna toka na prirodni ja. Iz takvog razmiljanja nuno slijedi jedan od slijedea dva zakljuka: prestajemo se truditi da budemo dobri, jer nam je to preteko ili postajemo veoma nesretni zbog naih uzaludnih nastojanja oko toga. Nema dvojbe, ako ste stvarno nakanili udovoljiti svim zahtjevima koji se postavljaju pred va prirodni ja, nee vam ostati nita od ega biste mogli ivjeti. to se vie potinjavamo glasu vlastite savjesti, to on vie od nas zahtijeva. A prirodni ja, koji zbog toga stalno skapava i uznemirava se, postaje sve vie bijesan. Konano, prestajemo se truditi da budemo dobri ili postajemo jedan od onih koji, kako sami kau, ive
156 157

za druge, ali su uvijek nezadovoljni, gunaju, stalno se ale da nitko ne primjeuje njihovu dobrotu i u svakoj prilici istiu svoje muenitvo. Ako postanete takvi, vie ete muke nanijeti onima koji s vama ive, nego da ste ostali iskreni sebinjaci. Kranski put je drukiji, on je i tei i laki. Krist kae: Daj mi sve. Nije mi potreban tvoj novac, ni tvoje vrijeme, ni tvoj posao. Ja elim tebe. Nisam doao muiti tvoju osobnost, tvoj ja, doao sam ga ubiti. Nema koristi od polovinih rjeenja. Ne elim posjei tek poneku granu, elim sruiti itavo stablo. Ne namjeravam buiti zub, ne elim ga popravljati ili ublaiti bol, elim ga izvaditi. Predaj itavu svoju osobnost, svoj ja, sve elje za koje misli da su pokvarene, kao i one koje smatra da su nevine, sve to zaboravi. U zamjenu u ti dati novu osobnost, ustvari, dat u ti samoga sebe, moja volja postat e i tvoja. Ovo je i lake i tee od svega onoga to pokuavamo sami uiniti. Vjerujem da ste i sami primijetili da Krist ponekad kae da je njegov put vrlo teak, da bi zatim, u drugoj prilici, rekao da je lagan. On govori: Uzmi svoj kri to zvui kao da emo umrijeti pod batinama u nekom koncentracionom logoru. Na drugom mjestu kae: ... jaram je moj sladak, a moje breme lako. On je mislio i jedno i drugo. Vidjet ete da je oboje istinito. Svaki e vam uitelj rei da najljeniji uenik na kraju mora najvie uiti. To znai slijedee: ako dvojici aka zadate da naue neko pravilo, djeak koji je spreman potruditi se, pokuat e shvatiti bit tog pravila. Lijenina e ga nauiti napamet, jer to zahtijeva manje napora. Meutim, nakon pola godine kad bude pripremao ispit, lijeni e se uenik satima muiti s problemima koje e drugi razumijeti za nekoliko minuta i pritom ak uivati. Gledajui dalekoseno, lijenina na kraju uvijek mora vie raditi. To moemo rei i ovako: u ratu ili planinarenju esto moramo poduzeti neto to od nas zahtijeva izuzetnu hrabrost, ali u krajnjem sluaju, to je najbolji nain. Ako se u poetku plaite kasnije obino upadnete u jo veu opasnost. Prema tome, kukaviluk je najopasniji. Tako je i ovdje. Vrlo je teko, gotovo nemogue predati sebe potpuno Kristu, sve svoje elje, brige i nade. Meutim, to je neusporedivo lake od svega onoga to umjesto toga pokuavamo uiniti. Mi, naime, nastojimo ostati ono to nazivamo svoje osobno ja, pokuavamo sauvati osobnu sreu kao najdragocjenije u ivotu, a uz to nastojimo biti dobri. Putamo
158

srce i um da idu svojim putem za novcem, zadovoljstvima ili tenjama, nadajui se da emo se unato tome ponaati poteno, milosrdno i skromno. A upravo nas je na to Krist upozorio rekavi da na iku ne rastu smokve. Ako ja predstavljam polje na kojem nije zasijano nita osim trave, tada na meni ne moe izrasti ito. Ako se trava bude kosila, bit e niska, ali e i dalje biti trava, a ne ito. Ako elim da na meni raste ito, promjena se mora dogoditi dublje ispod povrine. Moram biti preoran i ponovno zasijan. Zbog toga se pravi problem kranskog ivota nalazi ondje gdje ga ljudi najmanje trae. Javlja se istog trenutka kad se probudimo. Sve nae elje i nade jure prema nama, poput divljih zvijeri. Prvo to tada moramo uiniti, jest da ih odgurnemo od sebe i posluamo onaj drugi glas, koji drukije gleda na ivot i ini da u nama prostruji mirniji, jai i prostraniji ivot. U tome trebamo nastojati itav dan. Trebamo se uklanjati prirodnoj usplahirenosti, nespokojstvu i zlovolji, uklanjati se s vjetrometine vlastite naravi. U poetku se moemo na taj nain ponaati samo kratko vrijeme. Meutim, koliko god ti trenuci bili kratkotrajni, iz njih e novi ivot strujati u na duhovni sustav. Tako putamo Boga da djeluje ba ondje gdje je to potrebno. To moemo usporediti i s bojom koja se nanosi na povrinu i onom koja prodire duboko u platno. Krist nije nikad govorio nejasno, idealistiki. Kad je rekao: budite savreni, tada je ba to mislio. Smatrao je da se moramo potpuno predati elji za savrenstvom. To je teko, ali jo je tei, zapravo nemogui, kompromis za kojim svi mi eznemo. Moda se jajetu ini gotovo nemogue pretvoriti se u pticu, ali mu je jo tee kao jajetu nauiti letjeti. Mi smo poput jajeta. Ne moemo zauvijek ostati samo obino, estito jaje. Iz nas se neto mora izlei inae emo se pokvariti. Kao to rekoh, u tome se sastoji itavo kranstvo i nije jednostavno imati to uvijek na umu. Lako je misliti da Crkva ima mnogo razliitih dunosti kao to su odbor, graenje crkava, misiju, odravanje slube Boje, isto kao to i drava ima itav niz poslova, poput vojske, politike, gospodarstva itd. Meutim, sve je to na neki nain mnogo jednostavnije. Drava postoji zato da bi zatitila obinu,svakodnevnu ljudsku sreu, da bi mu i ena mogli priati pokraj kamina, da bi se dvojica prijatelja mogla mirno kartati u gostionici, da ovjek moe na miru itati knjigu ili okopavati svoj vrt. Ukoliko se ljudi sami ne potrude da unaprijede, uvaju i zatite takve trenutke i vlastiti nain ivota, svi zakoni, parlamenti, vojska, policija i sve dravne mjere nisu nita drugo
159

nego traenje vremena. Isto tako ni Crkva nema druge zadae ve da ljude privue Kristu, da svakog ovjeka uini poput Krista. Ako to ne uviamo, uzalud su sve katedrale, sveenstvo, misije, propovijedi, uzalud je ak i sama Biblija. Bog je samo zbog toga postao ovjekom. Moda je to i jedini razlog postojanja svemira, tko zna? Biblija govori da je svemir stvoren za Krista te da se sve to postoji mora sjediniti u njemu. Nitko ne razumije na koji nain e se to dogoditi. Mi ne znamo da li ima ivota u svemirskim prostranstvima ni kako taj ivot izgleda (ako ga ima), isto kao to ne znamo kako bi se to primijenilo na na zemaljski ivot. Na kraju krajeva, to je i razumljivo. Nama je otkriven samo onaj dio opeg Bojeg nauma koji se odnosi na nas. Moram priznati da ponekad zamiljam nain na koji bi se taj naum mogao primijeniti i na ostalu prirodu, a ne samo na ljude. ini mi se da su vii oblici ivotinja blie ovjeku zbog toga to ih vie volimo i tako ih inimo Ijudskijima, nego to bi one inae bile. Mogu ak zamisliti da je neiva tvar i biljni svijet dio ovjeka po tome to ih on prouava, koristi i vrednuje. Sve to moe vrijediti i za razumna bia na drugim svjetovima, naravno, ako postoje. Moda sva razumna bia ulazei u Krista sa sobom unose i sve ono to ima izuzetno znaenje u njihovu ivotu. Meutim, o svemu tome moemo tek nagaati. Nama je pokazan samo nain na koji moemo postati dio Krista, kako moemo postati dio velianstvenog dara kojeg Knez itavog svemira eli ponuditi svom Ocu, dar kojije on sam, odnosno mi u njemu. U tome je svrha naeg postojanja. Biblija je puna udnovatih, uzbudljivih nagovjetaja da e se mnogo toga promijeniti kad uzmemo udjela u ivotu Krista. Runi e snovi nestati, svanut e jutro.

9. Izraunavanje cijene
Mnogi su se zabrinuli zbog onoga to sam u prethodnom poglavlju rekao o Isusovim rijeima Budi savren. Boje se kao da to znai: Ako nisi savren, neu ti pomoi. I kako ne moemo biti potpuno savreni, na je poloaj beznadan. Ne smatram da je on tako mislio. Mislim da je elio rei slijedee: Pomoi u vam jedino u tome da postanete savreni. Moda oekujete neto manje, ali vam neu dati nita to bi bilo manje od toga. Da to objasnim. Kao dijete esto sam imao zubobolju. Znao sam da ako odem majci, dat e mi sredstvo protiv bolova, pa u moi mirno spavati. Ali, majci nisam odlazio prije no to su bolovi bili neizdrivi. Razlog je bio ovaj, iako nisam sumnjao da e mi dati lijek protiv bolova, znao sam da e me idueg jutra odvesti zubaru. Nisam dakle mogao dobiti ono to sam elio a da uz to ne dobijem i ono to nikako nisam elio. Zadovoljavao sam se time da me zub privremeno prestane boljeti. Naravno, on bi me nakon nekoliko dana ponovno zabolio ako ne bih u meuvremenu otiao zubaru. Znao sam ja dobro te zubare! Znao sam da e poeti kopati i po ostalim zubima, po onima koji me jo nisu poeli boljeti. Nisu se zadovoljavali samo da poprave bolesni zub, ako im da prst, uzmu ti itavu ruku.. E pa, ako se smijem tako izraziti, na Gospodin je kao zubar. Ako mu otvorite usta, pogledat e vam sve zube. Puno ljudi dolazi k njemu da ih izlijei od nekog grijeha kojeg se srame (recimo kukaviluka ili slino) ili od grijeha koji zagorava ivot i njima i njihovim blinjima (kao na primjer netrpeljivost ili pijanstvo). U redu, on e ih od toga izlijeiti, ali se na tome nee zaustaviti. Moda smo traili samo jednu sitnicu, ali kad smo ga pozvali, dobili smo potpuno lijeenje. Zato je i upozorio ovjeka, da prije nego postane kraninom, dobro izrauna cijenu. Nemoj pogrijeiti, kae on, ako mi dopusti, uinit u te savrenim. im se prepusti mojim rukama, spremi se da e biti upravo tako. Nita manje i nita drugo osim toga ne dolazi u obzir. Ima slobodnu volju i ako eli moe me odbaciti. Ako me ne odbije, mora znati da se neu zaustaviti sve dok potpuno ne obavim posao. Bez obzira na to koliko te to u zemaljskom ivotu stajalo, bez obzira na to koliko e to mene stajati, neu prestati niti u ti dopustiti da se odmori, sve dok ne postane doslovno savren, sve dok moj Otac bez

160

161

dvoumljenja moe rei da si mu po volji, onako kao to je i za mene rekao da sam mu po volji. Ja to mogu i uinit u to, s niim manjim neu se zadovoljiti. A opet, to je druga i jednako vana strana medalje, taj Pomaga koji se ne eli zadovoljiti niim osim potpunim savrenstvom, bit e radostan kad vidi nae prve nesigurne korake u savladavanju najjednostavnije zadae s kojom emo se sutra susresti. Kako je jednom zgodom istaknuo kranski pisac George Mac Donald, svakom je ocu neobino drago kad njegovo dijete napravi svoj prvi korak, ali ni jedan otac, meutim, nee kasnije biti zadovoljan niim drugim osim vrstim, nesputanim, muevnim korakom svoga odrasla sina. Isto tako moemo rei da je Bogu lako ugoditi, ali je teko postii da bude potpuno zadovoljan. Praktini zakljuak, bio bi slijedei: s jedne strane nalazi se injenica da Bog od nas trai savrenstvo, ali to nas ne bi trebalo obeshrabriti, barem ne u trenutnim naporima da budemo bolji, pa ak ni nakon neuspjeha u tim nastojanjima. Kad god posrnete, on e vas podignuti. On vrlo dobro zna da vas vai napori nee nimalo pribliiti savrenstvu. S druge strane, morate odmah na poetku shvatiti da je cilj kojem vas on vodi potpuno savrenstvo. Nijedna sila, osim vas samih, ne moe ga sprijeiti da vas onamo dovede. Zbog toga cilja i postojite. Vrlo je vano da to shvatimo, inae emo se ubrzo poeti povlaiti i opirati mu se. Mnogi koji smo se oslobodili nekih grijeha, skloni smo smatrati da smo postali dobri. Krist je, eto, uinio sve to smo od njega oekivali i bili bismo mu vrlo zahvalni kad bi nas sada ostavio na miru. Nisam nikada mislio da bih mogao biti svetac, elim biti samo obian, estit momak. I kad to kaemo smatramo da smo skromni. To je kobna greka naravno, nikada nismo eljeli a niti traili da postanemo onakvi kakvima e nas on uiniti. Nije bitno, meutim, ono to smo mi zamiljali za sebe, ve kakvima nas je on zamislio. On je izumitelj, mi smo samo stroj. On je slikar, a mi slika. Kako bismo uope mogli znati kakvima nas je on zamislio? Ve je napravio od nas neto posve drugo nego to smo ranije bili. Prije roenja, jo u majinoj utrobi, proli smo razliite stadije razvoja. Bili smo sliniji povru, ponekad ribi, tek smo kasnije postali nalik ljudskom djetetu. Da smo tada imali dovoljno svijesti, usudio bih se rei da bismo se moda zadovoljili da ostanemo poput povra ili ribe, i ne postanemo ljudi koji prolaze kroz bolni proces raanja. Ali itavo vrijeme on je imao svoj plan za nas i odluio je da ga do kraja provede. Isto to se dogaa sada, samo na
162

vioj razini. Bili bismo posve zadovoljni da moemo ostati obini ljudi; on je, meutim, odluio da provede drukiji plan. Odbaciti taj plan ne znai biti skroman, ve znai biti lijenina i kukavica. Pokoriti mu se, ne znai biti tat ni megaloman, ve posluan. Moemo to i drukije kazati. S jedne strane, ne smijemo misliti da emo vlastitim naporima postati estiti ljudi, pa makar samo i jedan dan. Ako nas on ne podri, nitko od nas nije siguran od grijeha. S druge strane, on je odluio da svi mi na kraju postanemo sveti heroji i to u istoj mjeri u kojoj su bili najvei krani u povijesti. Taj posao nee biti gotov sve dok traje ovaj ivot, ali on nas kani pribliiti tom cilju to je vie mogue, prije nego odemo s ovoga svijeta. Zbog toga se ne smijemo iznenaditi i razoarati kad u ivotu naiu teka vremena. Kad se ovjek obrati Kristu i kad ivot dobro krene ini mu se da bi najprirodnije bilo da i dalje sve ide kao po loju. Kad naiu tekoe, bolesti, neimatina, iskuenja, esto se razoaramo. ini nam se da su te tekoe mogle naii u stara, loa vremena, ali zato sada? Zato, jer nas Bog tjera dalje, naprijed, na vie razine gdje emo morati pokazati vie hrabrosti, strpljivosti i ljubavi nego to smo mogli i pretpostavljati. Moda nam se sve to ini nepotrebnim, a to dolazi zato jer jo nemamo nikakvu predodbu o tome u kakvo nas bie eli pretvoriti. ini mi se da bismo od Georga Mac Donalda mogli posuditi jo jednu usporedbu. Zamislite da ste kua koju Bog dolazi popraviti. Na poetku radova, jo nekako razumijete to on radi. Popravlja kanalizaciju, mijenja crijepove na krovu i poduzima sline radove; sami ste znali da to treba popraviti, pa vas to ne iznenauje. Odjednom, on poinje tako estoka prekapati po kui, i to vas poinje uznemiravati, u tome ne vidite nikakva smisla. to on to smjera? Radi se o tome, da on gradi potpuno novu kuu, ovdje podigne novo krilo, ondje novi kat, die tornjeve, gradi nova dvorita. Oekivali ste da e od vas napraviti pristojnu obiteljsku kuicu, a on gradi palau. On se sam namjerava nastaniti u njoj. Zapovijed budi savren, nije neka idealistika maglica, niti zahtjev da se uradi nemogue. On e nas pretvoriti u bia koja mogu izvriti tu zapovijed. U Bibliji je rekao da smo mi bogovi i namjerava te svoje rijei opravdati. Ako mu to dopustimo (jer ga u tome moemo i sprijeiti, ako elimo), on e i najslabije i najgore ljude pretvoriti u
163

bogove i boice, u divna i besmrtna bia u kojima e buktjeti energija, radost, mudrost i ljubav bez premca. Postat emo ista i sjajna zrcala koja e odraavati Boju neogranienu mo, radost i dobrotu. Taj e postupak biti dugotrajan, a ponekad i vrlo bolan. Jedino je u tome i niem drugome svrha naeg postojanja. On je ozbiljno mislio kad je to rekao.

10. Zgodni ljudi ili novi ovjek

Dakle, mislio je ozbiljno ono to je rekao. Oni koji se predaju u njegove ruke, postat e savreni kao to je i on savren: savren u ljubavi, mudrosti, radosti, ljepoti i besmrtnosti. Ta promjena nee biti zavrena za vrijeme ovog ivota, budui je i sama smrt njen vaan dio. Teko je predvidjeti koliko e ta preobrazba uznapredovati za ivota svakog pojedinog kranina. Rekao bih da je vrijeme da razmotrimo pitanje koje se esto postavlja. Ako je kranstvo istina, zato se ne vidi da su krani mnogo bolji od ostalih ljudi? Ovo je pitanje djelomino vrlo razumno, a djelomino prilino besmisleno. Razboritost pitanja lei u slijedeem: ukoliko prihvaanje kranstva ne dovodi do napretka u ponaanju obraenika, ako je on i dalje snob, zloban, zavidan ili pretjerano ambiciozan u istoj mjeri kao i ranije, tada obraenje, vjerojatno, postoji samo u njegovoj mati. Pravi dokaz da smo istinski prihvatili kranstvo, nalazimo u potvrdnom odgovoru na pitanje: jesmo li uznapredovali u nastojanjima da budemo bolji? Pronjeni osjeaji, vea sposobnost zapaanja, vee zanimanje za religiju nita ne znai, ukoliko pozitivno ne utjeu na nae stvarno ponaanje, isto kao to nita ne znai osjeati se bolje kad smo bolesni, ako toplomjer i dalje pokazuje povienu temperaturu. U tom su smislu posve u pravu oni koji kranstvo prosuuju po njegovim plodovima. I Krist je rekao da stablo prepoznajemo po njegovom plodu ili, kako mi kaemo, puding prepoznajemo tek kad ga jedemo. Kad se krani loe ponaaju, zlo postupaju ili se dovoljno ne trude da postanu bolji, ine kranstvo manje prihvatljivim za ostale ljude. Za vrijeme rata smo esto viali plakate koji su upozoravali na opasnost od pijuna s ovakvim natpisom: Lakouman razgovor kota ivote. Isto je tako istina da lakouman ivot kota razgovora. Svojim lakoumnim nainom ivota moemo druge navesti da priaju svata, dajemo im razlog da dovode u sumnju kranske istine. U traenju dokaza za djelotvornost kranstva ljudi u svijetu esto postupaju prilino nerazumno. Oni ne samo da oekuju da se ivot svakog ovjeka mora promijeniti na bolje kad postane kranin, ve govore da e sami postati krani tek kad svijet bude uredno podijeljen u dva tabora, na kranski i nekranski, te kad svi ljudi iz prvog tabora budu u svakom trenutku oito bolji od onih iz drugoga. Ovakvo je

164

165

razmiljanje nerazumno iz vie razloga. 1) Kao prvo, stvarnost je daleko sloenija. Svijet se ne sastoji od stopostotnih nekrana. Ima ljudi (i to vrlo mnogo) koji postupno prestaju biti krani, ali se i nadalje smatraju takvima. Meu njima bi se moglo nai i sveenika. S druge strane, postoje i takvi koji neprimjetno postaju krani, premda se jo ne nazivaju tim imenom. Neki pak ne prihvaaju u potpunosti kranske doktrine, a Krist ih u tolikoj mjeri privlai da mu oni pripadaju vie nego to to sami shvaaju. Ima pripadnika drugih religija, koje vodi Boji tajanstveni utjecaj da se usredotoe na dijelove svoje religije, koja je u skladu s kranstvom, pa takoer pripadaju Kristu bez da to znaju. Tako e, primjerice, budist dobre volje usredotoiti svoju panju na budistiko uenje o milosru i zapostaviti, iako u to moda i dalje vjeruje, neka druga budistika vjerovanja. Isto vrijedi i za mnoge dobre pogane koji su ivjeli davno prije Kristova roenja. Osim toga, postoji velik broj ljudi zbunjena uma i koji su puni mnogih proturjenih vjerovanja. Prema tome, nema mnogo koristi od opeg prosuivanja izmeu krana i nekrana. Na taj nain moemo prosuivati, recimo, pse i make ili ak mukarce i ene, jer tu tono znamo tko je tko. Jedna maka se nee (ni postupno ni iznenada) pretvoriti u psa. Meutim, kad openito usporeujemo krane s nekranima, tada obino ne mislimo na stvarne ljude koje poznajemo, ve na dvije nejasne zamisli pokupljene iz neke knjige ili novina. Ako elite usporediti loeg kranina s dobrim nevjernikom, morate misliti na dvije stvarne osobe koje poznajete. Ukoliko tako ne postupamo, samo gubimo vrijeme. 2) Pretpostavimo, dakle, da ne govorimo vie o zamiljenom kraninu i nekraninu ve o dvoje stvarnih osoba iz susjedstva. ak i tada moramo paziti da ne bismo postavili krivo pitanje. Ako je kranstvo istina, tada bi trebalo slijediti: a) da e svaki kranin biti bolji ovjek nego to bi bio da kojim sluajem nije kranin, b) da e svaki onaj tko postane kranin, postati ujedno bolji nego je bio prije toga. Isto tako, kad bi reklama koja preporuuje zubnu pastu Whitesmile (bijeli smjeak) bila istinita, iz toga bi trebalo slijediti da e onaj tko upotrebljava tu pastu imati bolje zube nego kad je ne bi upotrebljavao.
166

To to ja, koji upotrebljavam Whitesmile zubnu pastu (i koji sam od roditelja naslijedio loe zube) nemam tako lijepe i zdrave zube kao neki mladi Crnac, koji uope ne koristi pastu za zube, ne mora znaiti da je reklama netona. Gospoica Bates, koja je kranka, moe imati daleko prljaviji jezik od, recimo, nekog Dicka Firkina koji je bezvjerac. Samo po sebi, to nam ne govori nita o ispravnosti kranstva. Pitanje je kakav bi jezik imala gospoica Bates da sluajno nije kranka, a kakav bi Dick imao kad bi kojim sluajem postao kraninom. Prirodni uvjeti i odgoj u mladosti odredili su temperament i Dicka i gospoice Bates. Kranstvo tvrdi da ono moe oba temperamenta staviti pod novu upravu, samo ako mu to dopuste. S pravom se moemo upitati da li e nova uprava, ako joj dopuste da stvar preuzme u svoje ruke, popraviti stanje u kojem se poduzee nalazi. Znamo da je ono ime treba upravljati u Dickovu sluaju, znatno kvalitetnije od onoga to nalazimo kod gospoice Bates. Ali ne radi se o tome. Da bismo ocijenili sposobnost uprave neke tvornice, ne smijemo uzimati u obzir samo njen ukupni proizvod, ve i postrojenja. S obzirom na zastarjela postrojenja tvornice A udo je da ona uope neto proizvodi. Uzimajui u obzir prvorazrednu opremu tvornice B, njen ukupni proizvod bi mogao biti jo vei nego do sada. Bez dvojbe, dobar upravitelj tvornice A uvest e nove strojeve im bude mogao, ali za to treba vremena. Nizak ukupni proizvod nipoto ne mora znaiti da je za to kriv upravitelj. 3) Poimo jo dalje. Upravitelj namjerava u tvornicu uvesti nova postrojenja: prije nego Krist zavri s gospoicom Bates, ona e postati vrlo draga osoba. Ali kad bismo ostali jedino na tome, izgledalo bi kao da je Krist elio gospoicu Bates samo podignuti na razinu na kojoj se Dick nalazi. Dakle, stvari smo postavili tako kao da je Dick sasvim ispravan, kao da je kranstvo potrebno samo loim ljudima a dobri mogu i bez njega, te kao da je dobrota jedino to Bog trai od nas. To je sasvim pogreno. U Bojim oima, Dicku je spasenje potrebno u istoj mjeri kao i gospoici Bates. U odreenom smislu, ovdje se uope ne radi o dobroti to u odmah pokuati objasniti.Ne moete od Boga oekivati da Dickovu blagu ud i prijateljski nastup gleda isto onako kao to mi gledamo. Dickov karakter je ishod prirodnih okolnosti i uzroka koje stvara Bog. Kad bi to bilo pitanje samo temperamenta, dobre bi se strane karaktera mijenjale u zavisnosti od stanja probave ili drugih okolnosti. Dobrota je, zapravo, Boji dar Dicku, a ne obratno. Isto tako prirodnim uzrocima, koji djeluju u svijetu koji je
167

iskvaren grijehom ve stoljeima, Bog je dopustio da u gospoici Bates proizvedu uskogrudnost i slabe ivce emu treba zahvaliti najvei dio njene neugodne naravi. On u njoj to namjerava popraviti kad to sam odlui. Meutim, za Boga to nije kljuno pitanje i ono ne predstavlja neku tekou. To ne zabrinjava. Ono na to on gleda, nije ak ni njemu lako, jer po prirodi stvari ni on to ne moe ostvariti pukom upotrebom moi. Bog za to eka i u sluaju gospoice Bates i Dicka Firkina. To je neto to mu oni mogu slobodno dati ali isto tako i slobodno uskratiti. Hoe li se ili nee okrenuti prema njemu i tako ispuniti svrhu za koju su stvoreni? Slobodna volja u njima titra poput magnetske igle u kompasu. Meutim, ova igla moe birati, ona moe ali ne mora pokazivati pravi sjever. Da li e se zavrtjeti i umiriti okrenuta prema Bogu? Bog joj u tome moe pomoi, ali je ne moe na to prisiliti. Ne moe, da tako kaemo, ispruiti ruku i postaviti je u ispravni poloaj, tada vie ne bismo mogli govoriti o slobodnoj volji. Da li e gospoica Bates i Dick Firkin pruiti Bogu svoju narav? O tome sve ovisi. Manje je vano da li je u tome trenutku njihova narav dobra i dopadljiva ili nije. Nemojte me krivo shvatiti. Bog neugodnu narav ne smatra neim dobrim, dok prijatnu narav smatra poeljnom i dobrom, kao to je dobar kruh, sunce ili voda. Ali on je taj koji nam sve to daje, mi samo primamo. On je stvorio i Dickove zdrave ivce i dobru probavu, a odakle je to dolo, ondje ima jo mnogo toga. Koliko nam je poznato, Boga nita ne kota stvoriti dobre stvari, meutim, obraenje buntovne volje kota ga pribijanja na kri. Upravo zato to ovjek posjeduje slobodnu volju, moe ga odbiti, bio on dobar ili lo ovjek. Budui da je dobrota koju nalazimo u Dicku tek dio naravi, od nje na kraju nee nita ostati. I sama e narav nestati. Prirodne se sklonosti u Dicku zdruuju kako bi nainile ugodan psiholoki uzorak, isto kao to se prirodne pojave zdruuju, pri zalazu sunca, da bi stvorile skladnu kombinaciju boja. Nee protei mnogo vremena (to je, naime, svojstveno prirodi) i one e se raspasti, uzorak e u oba sluaja nestati. Dick je mogao taj trenutani uzorak pretvoriti (bolje reeno dopustiti Bogu da to uini) u ljepotu vjenog duha, ali on nije iskoristio tu mogunost. Ovdje se suoavamo s paradoksom. Sve dok se ne obrati Bogu, Dick misli da je sam zasluan za svoju dobru narav. Sve dok tako misli, on za nju nije nimalo zasluan. Tek kad shvati da nema dobru narav vlastitom zaslugom ve je ona Boji dar i kad je preda ponovno u Boje
168

ruke, tada poinje sudjelovati u stvaranju samoga sebe. ovjek moe sauvati samo ono to slobodnom voljom daje Bogu. Ono to elimo sauvati samo za sebe, kad-tad emo sigurno izgubiti. Stoga se ne trebamo uditi kad meu kranima naiemo na loeg ovjeka. Kad bolje promislite, vidjet ete da postoji razlog zato moemo oekivati da vie loih ljudi dolaze Kristu nego dobrih. U vrijeme dok je Krist ivio na zemlji, nekima to nije bilo pravo. On je naprosto privlaio ba takve uasne tipove. Ima i danas takvih kojima to nije pravo, a nee im nikada ni biti. Zar ne vidite zato je to tako? Krist je rekao: Blago siromanima i Teko e bogatai ui u Kraljevstvo. Nema dvojbe da je u prvom redu mislio ba na prave bogatae, na one koji imaju mnogo novaca i na prave siromahe, one koji nemaju nita. Ali zar se njegove rijei ne odnose i na drugu vrst bogatstva i siromatva? Jedna od opasnosti materijalnog bogatstva sastoji se u zadovoljavanju samo s onom vrstom sree koja se kupuje novcem, pa se tako ne moe prepoznati osnovna potreba za Bogom. Ako nam se ini da sve probleme u ivotu moemo rijeiti potpisivanjem ekova, lako se moe dogoditi da zaboravimo kako smo u svakom trenutku naega ivota potpuno ovisni o Bogu. Oito je da prirodni darovi nose u sebi istu opasnost. Ako imate dobre ivce, inteligenciju, zdravlje, ako ste omiljeni u drutvu i potjeete iz dobre obitelji, lako ete se samo time zadovoljiti. Zato petljati Boga u to? moda ete upitati. Razmjerno se lako postie stanovita razina dobrog vladanja ako niste jedan od onih vjernika koji se baku seksom, alkoholom, nervozom i zlovoljom. Svi govore da ste dobar momak i (medu nama) vi se s time slaete. Lako ete povjerovati da svu tu privlanost karaktera trebate zahvaliti jedino sebi, teko da ete osjetiti potrebu za jednom drugom, boljom dobrotom. Takvi ljudi teko spoznaju svoju potrebu za Kristom, sve dok ih jednog dana njihova narav ne iznevjeri, dok se ne pokoleba njihovo zadovoljstvo. Drugim rijeima, i bogatai e u ovakvom smislu, teko ui u Kraljevstvo. Sasvim je drukije s problematinim ljudima, onim beznaajnim, priprostim, plaljivim, izopaenim, beskrvnim, usamljenim stvorovima ili s ljudima estoke naravi, senzualnim i neuravnoteenim. Ako se takvi makar i malo potrude da budu bolji, tada dvostruko bre shvate da im je potrebna pomo. Takvi trebaju Krista i nita drugo. Oni mogu uzeti svoj kri i slijediti ga, ili oajavati. Oni su izgubljene ovce. Krist je doao upravo zato da takve nae i spasi. Oni su (u takvom vrlo
169

stvarnom i stranom smislu)siromani. Meutim, on ih je blagoslovio, oni su ti odvratni ljudi s kojima se Krist drui. Farizeji i danas kao i nekad govore: Da u kranstvu ima neeg vrijednog, ovi ljudi ne bi bili krani. U ovome bi neki mogli nai upozorenje, a drugi ohrabrenje. Ukoliko si drag i dobar, ako ti vrline nisu teret, budi oprezan! Mnogo se oekuje od onih kojima je mnogo dano. Ako sebi u zaslugu pogreno pripiete ono to vam je Bog darovao kroz vau narav i ako ste time zadovoljni, jo uvijek ste buntovnik. Ti e isti uiniti va pad stranijim, pokvarenost jo sloenijom, a lo primjer jo kobnijim. avao je jednom bio aneo, njegovi su prirodni darovi bili u tolikoj mjeri iznad naih, koliko su nai iznad impanzinih. Ako ste pak ljudi, otrovani loim odgojem u kui u kojoj je vladala opasna ljubomora i besmislena svaa, ako ste optereeni i ne vidite izlaz, ako nemate mogunosti da birate ili ste rob neke spolne izopaenosti, ako vas greni porivi tjeraju da ste grubi prema najbliim prijateljima, ne oajavajte. Bog sve to zna. Vi ste jedan od onih siromanih koje je on blagoslovio. On dobro poznaje slupana kola koja pokuavate voziti. Ustrajte u tome. Uinite to moete. Jednog dana (moda na drugom svijetu, a moda i mnogo prije), on e ih baciti u staro eljezo i dati vam nova. A tada, iznenadit ete sve nas, kao i sama sebe, jer ste nauili voziti u tekoj koli (neki od zadnjih bit e prvi, a neki od prvih bit e zadnji). Biti mio i drag, biti zdrava, potpuna osoba, zaista je divno. Moramo se truditi da upotrijebimo sve mjere koje su nam na raspolaganju: medicinske, odgojne, gospodarstvene i politike, kako bismo stvorili svijet u kojem e ih to vie imati prilike da budu dragi i mili, a ne stvaranje glupog i nezadovoljnog kranina za kojega e rei: Aha, evo tog novog ovjeka kojim se hvalite! Dajte mi radije starog. Ali kad ponete uviati da je kranstvo mogue i na drugim razinama, morat ete priznati da ovakvim primjedbama samo zaobilazite temu. to uope moemo znati o duama drugih ljudi, prilikama u kojima se nalaze, o njihovim borbama? Poznamo samo jednu duu i jedino njezina sudbina lei u naim rukama. Ako ima Boga, vi ste na neki nain, sami s njime. Ne moete ga odstraniti ako razmiljate o osobinama vaeg susjeda ili sjeajui se onoga to ste proitali u nekoj knjizi. Od kakve e koristi biti sve to naklapanje (tko zna da li ete se uope sjeati) kad
170

umrtvljujua magla koju nazivamo priroda ili stvarni svijet nestane, a Prisutnost u kojoj ste se oduvijek nalazili postane opipljiva, neposredna i neizbjena?

171

11. Novi ovjek

U prethodnom sam poglavlju usporedio Kristovo djelo u stvaranju Novoga ovjeka s pretvaranjem konja u krilato bie. Upotrijebio sam ovakav krajnji primjer zato da bih naglasio kako se tu ne radi o obinom usavravanju, ve o preobrazbi. Najbliu usporedbu u svijetu prirode nalazimo u znaajnoj preobrazbi kukaca, kad ih ozraimo odreenom vrstom zraka. Neki misle da se slino dogaalo i tijekom evolucije. Moda su promjene u ivim biima bile posljedica svemirskog zraenja. (Naravno, im se takve promjene pojave, dolazi do prirodnog odabiranja tj. korisne promjene preive, a nekorisne ieznu). Moda e suvremeni ovjek najbolje razumjeti zamisao kranstva ako je povee s evolucijom (premda je neki od znanstvenika ne prihvaaju), jer svatko je uo da se ovjek razvio od niih vrsti ivota. Dosljedno tome, mnogi se esto pitaju, koji je slijedei korak? Kad e se pojaviti bie savrenije od ovjeka? Matoviti pisci povremeno pokuavaju doarati taj novi potez evolucije zovu ga nadovjekom, ali u tome slabo uspijevaju. Obino zamisle stvorenje u dobroj mjeri gore od ovjeka kakvog poznajemo, a onda njegove nedostatke pokuavaju nadoknaditi tako da mu nadodaju jo koju ruku ili nogu. Pretpostavimo, meutim, da je slijedei korak evolucije neusporedivo razliitiji od prethodnog. I zar ne izgleda da e tako biti? Tisuljeima prije razvila su se golema i teka, oklopljena bia. Da je itko u to vrijeme pratio tijek evolucije, vjerojatno bi oekivao da e ona stvarati sve tee i tee oklope. Meutim, bio bi u krivu. Budunost je u rukavu imala skrivenu kartu koju u to vrijeme nitko nije mogao oekivati. Spremala je sitna, gola bia bez oklopa, koja su imala razvijeniji mozak, pomou kojeg e zavladati cijelom planetom. Ona nee biti samo monija od pretpotopnih udovita, ve e posjedovati sasvim drukiju vrstu snage. Dakle, slijedei korak nije bio samo razliit, ve je ta razlika bila sasvim drukija od svih prethodnih. Razvoj ivih bia nije tekao smjerom koji se mogao oekivati. Ustvari, naglo je skrenuo. ini mi se da veina u nagaanju o tome kakav e biti slijedei korak u razvoju, ine istu pogreku. Ljudi vide (ili barem misle da vide), da se ljudski jezik sve vie razvija i da ovjek u sve veoj mjeri savladava prirodu. Budui da misle kako struja tee u tom pravcu, vjeruju da e i dalje tako tei. Ne mogu se, meutim, oteti dojmu da e slijedei korak
172 173

biti doista potpuno novi, da e krenuti pravcem o kojem nikada nismo mogli ni sanjati. Ne bi ga vrijedilo nazivati novim korakom kad tako ne bi bilo. Ja ne bih oekivao samo razliku, ve novu vrst razlike. Ne bih oekivao samo promjene, ve novi nain stvaranja promjena. Ili, da to izrazim drukije, oekivao bih da novi korak u evoluciji uope nee biti korak u evoluciji, oekujem da e sama evolucija kao nain stvaranja promjena biti nadmaena. I, konano, kad se to dogodi, ne bih se iznenadio da svega nekolicina bude svjesna tog procesa. Ukoliko nemate nita protiv ovakvog naina izraavanja, rei u vam jo neto. Kransko je gledite da je taj novi korak ve uinjen. A on je, vjerujte mi, uistinu nov. To nije promjena od pametna ovjeka jo pametnijem, to je promjena koja kree u posve drugom smjeru, promjena od Bojih stvorenja u Boje sinove. Prvi se sluaj ovakve promjene dogodio u Palestini prije dvije tisue godina. U nekom smislu, ta promjena uope ne spada u evoluciju zato jer ne izrasta iz prirodnog slijeda dogaaja, ve u prirodu dolazi izvana. To bi bilo i za oekivati. Do zamisli o evoluciji doli smo prouavajui prolost. Ako u duanu vidimo potpuno novi proizvod, tada je prirodno da ga naa misao, koja se temelji na prolom iskustvu, ne moe prihvatiti. Ustvari, ovaj novi korak se od prethodnih ne razlikuje samo po tome to u prirodu dolazi izvana, ve i po nekim drugim znaajkama. 1) On se ne odvija spolnim razmnoavanjem. Treba li nas to uditi? Spolnost nije postojala oduvijek. Razvoj je koristio druge puteve. Prema tome, mogli bismo oekivati vrijeme kad e spolnost prestati biti glavno i jedino sredstvo razmnoavanja (toga smo ve danas donekle svjedoci). 2) U ranijim razdobljima iva bia nisu imala mogunost izbora promjene, a ako su je i imala, tada je ona bila neznatna. Napredak se uglavnom odvijao mimo njihove volje, on im se, da tako kaemo, tek sluajno dogodio. Meutim, taj novi korak preobrazbe stvaranja u Sinove, voljni je korak zato jer ga slobodnom voljom moemo odbiti kad nam je ponuen. Ako elimo, moemo se povui, moemo se ukopati i pustiti da novo ovjeanstvo ide dalje i bez nas. 3) Krista sam nazvao prvim primjerkom novog ovjeka. Naravno, on je daleko vie od ovjeka. On nije novi ovjek po tome to predstavlja uzorak nove vrste, on je potpuno odreeno novi ovjek. On je izvor i sredite ivota svih novih ljudi. Doao je u stvoreni svijet svojevoljno,
174

donosei novi ivot (nov za nas; duhovni ivot sam po sebi postoji oduvijek). Taj se ivot ne prenosi nasljednim osobinama,ve onim to sam nazvao dobrom zarazom, a ljudi ga dobivaju osobnim susretom s njim, postaju novi, jer se nalaze u njemu. 4) Ovaj korak poduzet je brzinom veom od prethodnih. U usporedbi s potpunim razvojem ovjeka na ovoj planeti, irenje kranstva doimlje se kao bljesak munje, dvije tisue godina ne predstavlja gotovo nita u povijesti svijeta. (Nemojte nikada zaboraviti da smo mi jo uvijek rani krani. Trenutne obijesne i nepotrebne podjele u kranstvu, nadajmo se, njegova su djeja bolest, jo uvijek sazrijevamo. Svijet nedvojbeno misli upravo suprotno, da umiremo od starosti. Ali to je mnogo puta mislio i ranije. Koliko je esto izgledalo da kranstvo umire, bilo zbog progonstva, bilo zbog pokvarenosti i meu samim kranima. Oekivalo se da e ga islam sruiti, zatim pojava prirodnih znanosti i velikih protukranskih pokreta. Meutim, svijet se svaki put prevario i razoarao. Prvo razoaranje pojavilo se neposredno nakon to su razapeli Krista. On je ponovno oivio. I tako, u odreenom smislu, potpuno razumijem koliko se to svijetu moe initi nepotenim, sve se to stalno ponavlja. Svijet i dalje ubija ono to je on zapoeo i svaki put, tek to su poravnali zemlju na grobu, odjednom uju da je njegova ideja dalje iva i da se pojavila negdje drugdje. Nije udo da nas mrze. 5) Rizik u igri postaje vei. Padom u ranijoj odluci bie gubi nekoliko godina ivota na zemlji esto ak ni to. Padom u ovoj odluci, gubimo nagradu koja je (u najuem smislu rijei) beskrajna. Sada je doao presudni trenutak beskrajna. Sada je, naime, doao presudni trenutak. Stoljee po stoljee Bog je upravljao prirodom do toke kad je stvorio bia koja mogu (ako to ele) biti izvuena iz nje i mogu se preobraziti u bogove. Da li to ona zaista ele? Na neki je nain to slino onom odlunom asu kad se dijete treba roditi. Sve dok se ne uzdignemo i slijedimo Krista, mi smo samo dijelovi prirode, nalazimo se u maternici nae velike majke. Njena trudnoa je bila dugotrajna, bolna i zabrinjavajua, ali je uskoro dosegla vrhunac. Doao je veliki trenutak. Sve je spremno. Stigao je i lijenik. Hoe li porod proi normalno? Meutim, ovo se roenje uvelike razlikuje od obinog. Kod obinog roenja, dijete nema izbora, dok ovdje ima. Pitam se to bi jedno obino dijete uinilo kad bi moglo birati? Moda bi vie voljelo ostati u mraku, toplini i sigurnosti majine utrobe. Mislilo bi naime, da majina utroba znai sigurnost. I ba tu bi pogrijeilo, ako bi i dalje
175

ovdje ostalo, umrlo bi. Dakle stvari stoje tako, novi korak je uinjen i on jo uvijek traje. irom cijele zemaljske kugle ve su ratrkani novi ljudi. Neke je, kao to rekoh, teko prepoznati, dok se drugi odmah prepoznaju. Svako ih malo susretnemo. Sama njihova lica i glasovi drukiji su od naih, vra su, mirnija, sretnija i izraajnija. Poinju ondje gdje veina nas posustaje. Oni su, dakle, prepoznatljivi, ali morate znati na to kod njih trebate obraati panju. Oni uope nee odgovarati predodbi o religioznim ljudima koju obino imamo na osnovi onoga to ujemo ili proitamo. Oni ne privlae panju na sebe. Kad vam se ini da ste prema njima ljubazni, oni su, ustvari, ljubazni prema vama. Oni vas vole vie nego drugi, ali vas manje trebaju. Obino e vam se uiniti da takvi imaju na raspolaganju mnogo vremena; pitat ete se, a odakle im. Kad prepoznate jednog medu njima, drugog ete prepoznati mnogo lake. Pretpostavljam, (jer kako bih to mogao znati), da oni jedan drugoga prepoznavaju odmah i nepogreivo, bez obzira na boju, spol, klasu, dob, pa ak i uvjerenje. Bilo bi pogreno, meutim, misliti da su novi ljudi meusobno slini, u obinom smislu rijei. Velik dio onoga to sam izloio u posljednjem poglavlju, moda bi vas moglo navesti na takvu pomisao. Postati novi ovjek, znai izgubiti ono to nazivamo mi. Moramo izai iz sebe i ui u Krista. Njegova volja mora postati naa, moramo imati njegove misli, imati um Krista, kako kae Biblija. Ako je pak Krist jedan i ako on mora biti u svima nama, zar iz toga ne slijedi da emo svi mi biti potpuno isti? Na prvi pogled zaista izgleda tako, ali u stvarnosti je to potpuno drukije. Ovdje nije lako dati odgovarajuu sliku koja bi u potpunosti objasnila na stav, jer nema dvije stvari koje su u onakvom meusobnom odnosu u kakvom je Stvoritelj prema svom stvorenju. Najblia (iako nesavrena) usporedba bila bi slijedea: zamislite mnotvo koje je oduvijek ivjelo u tami. Dolazite k njima i pokuavate im objasniti kako izgleda svjetlo. Moete im rei da kad bi izali na svjetlo, ono bi ih sve obasjalo, odrazili bi ga i tako postali vidljivi. Budui da bi sve njih u tom sluaju obasjavalo isto svjetlo, na njega bi svi jednako reagirali (tj. odbijali bi ga). Zar nije vjerojatno da e ti ljudi pretpostaviti kako su svi zbog toga slini? Mi, naprotiv, znamo da e svjetlo iznijeti na vidjelo upravo razliku meu njima. Ili, zamislite ovjeka koji ne zna nita o soli. Date mu malo da kua i on e osjetiti stanovit jak i otar okus. Tada mu kaete da je u vaoj domovini kuhanje nezamislivo bez soli. Zar ne bi
176

bilo prirodno da bi on odgovorio: U tom sluaju, sva vaa jela imaju isti okus, jer okus tvari koju ste mi dali sigurno unitava sve ostale okuse. Meutim, znamo da je stvarni . uinak soli upravo suprotan, ne samo da ne ubije okus jaja, mesa ili zelja, ve ih istie. Stvarni okus jela neete osjetiti dok ga ne posolite. (Naravno, kako sam vas ve upozorio, to nije naroito uspjela usporedba, jer, na kraju krajeva, ako dodate previe soli ubit ete njome svaki drugi okus, dok okus ljudske osobnosti ne moete odstraniti ako dodate previe Krista. Trudim se u tome koliko mogu.)Neto slino tome postoji izmeu Krista i nas. im vie odbacujemo ono to nazivamo mi, to vie doputamo da nas preuzme, to potpunija postaje naa osobnost. Krista ima toliko mnogo, da bi milijuni i milijuni malih razliitih Kristova bilo jo uvijek premalo da ga potpuno izraze. Sve ih je on stvorio. On je stvorio, poput pisca koji stvara likove u svom romanu, sve one ljude kojima smo vi i ja predvieni da postanemo. U tom smislu, naa prava osobnost eka nas u njemu. Nema nikakve koristi nastojati da bez njega budemo svoji. to mu se vie opiremo i pokuavamo ivjeti oslonjeni samo na sebe, to nad nama vie vladaju nasljedne osobine, odgoj, okolina i prirodne sklonosti. Zapravo, ono to tako ponosno nazivamo ja, samo je veza niza dogaaja koje nismo pokrenuli i koje ne moemo zaustaviti. Ono to nazivamo svojim eljama, ustvari su samo tjelesne potrebe organizma, elje kojima su me napumpali drugi ljudi. Dovoljno sna, ukusna jela i dobro vino, bit e pravi uzrok onoga to smatram da je moja svjesna odluka da, recimo, vodim ljubav s djevojkom koja sjedi do mene u tramvaju. Propaganda e biti stvarni izvor onoga to smatram svojim politikim nazorima. U prirodnom stanju u kojem se nalazim, nisam ni priblino toliko osoban koliko volim zamiljati, a najvei dio onoga to nazivam ja, moe se vrlo lako objasniti. Tek kad se okrenem Kristu i kad sebe predam njegovoj osobnosti, tada poinjem posjedovati vlastitu osobnost. Na poetku sam rekao da u Bogu postoje Osobnosti. Sada u otii jo dalje, jer stvarne osobnosti ne postoje nigdje drugdje. Sve dok sebe ne predate njemu, neete imati svoj stvarni ja. Samo meu najprirodnijim ljudima nalazimo jednoznanost, nikako meu onima koji su se predali Kristu. Zar nisu svi tirani i osvajai kroz povijest bili upravo monotono isti? Moramo se, meutim, istinski i potpuno predati. Svoje prirodno ja moramo, da tako kaem, slijepo odbaciti. Krist e nam doista dati
177

stvarnu osobnost, ali ne smijemo mu se obratiti samo zbog toga. Sve dok se brinete za vlastitu osobnost vi mu se uope ne obraate. Prvi korak mora biti nastojanje da potpuno zaboravite na sebe. Va stvarni novi ja (koji je Kristov kao i va, a va je zato jer je i njegov), nee se pojaviti sve dok ga ne zatraite. Pojavit e se tek kad zaponete traiti njega. Da li vam to zvui neobino? Isto naelo susreemo i u sasvim obinim, svakodnevnim pojavama. ak ni u drutvenom ivotu neete ostaviti dobar dojam na ljude, ukoliko se ne prestanete brinuti o tome kakav dojam ostavljate. U knjievnosti kao i u ostalim granama umjetnosti onaj tko se brine samo o originalnosti, nikada ne postaje originalan. Ako pak jednostavno pokuate izraziti istinu (ne brinui se o tome koliko je puta to ve uinjeno), postat ete originalni, a da toga neete biti ni svjesni. Tako je svugdje u ivotu. Odrecite se sebe i pronai ete svoju stvarnu osobnost. Izgubite li svoj ivot sauvat ete ga. Predajte se smrti, i to smrti svakodnevnih elja i pobuda, i na kraju predajte smrti i vlastito tijelo, umrite svakom ilicom svojeg bia i pronai ete vjeni ivot. Nemojte nita zadrati. Nita od onoga to ste zadrali, nee biti stvarno vae. Nita od onoga to u vama nije umrlo nee uskrsnuti. Traite li sebe, na kraju ete nai samo mrnju, usamljenost, oaj, bijes, ruevine i raspadanje. Meutim, traite li Krista, nai ete ga, a s njime i sve ostalo.

C. S. Lewis
Bez obzira na stupanj naobrazbe, nemogue je razluiti da li je kranstvo istinito ili lano, ukoliko ne znamo o emu se tu zapravo radi. Danas, ba kao i u vrijeme kad je C. S. Lewis napisao ovu knjigu, ima mnogo onih koji ba nita ne znaju o kranstvu ili o njemu imaju potpuno krivu predodbu. Bilo bi glupo da se u tome pogledu zavaravamo. Poznati knjievni kritiar, dugogodinji profesor srednje-vjekovne i renesansne knjievnosti na Oxfordu i Cambridgeu, pisac mnogih djela, C. S. Lewis dugi je niz godina bio ateist, odbacujui kranstvo kao zamisao koju su ljudi stvorili da bi se oslobodili osjeaja beznadnosti i straha. Meutim, on je bio preveliki intelektualac i previe poten. Kroz svoja je istraivanja osjetio da je doveden pred zid. Mlad ovjek koji eli ostati pravi ateist, ne moe biti dovoljno oprezan pri izboru onoga to ita, jednom je napisao. Zamke se nalaze posvuda. Konano je i sam popustio. Popustio sam i priznao da je Bog doista Bog, kleknuo sam i molio i te noi vjerojatno, nije bilo jadnijeg i bezvoljnijeg obraenika u cijeloj Engleskoj. Tragajui za istinom, Lewis je elio pronai odgovor na pitanja kao to su: zato Bog dozvoljava patnju, zato se kranstvo jedino smatra istinitim, jesu li se udesa stvarno dogodila. Posve prirodno, postavio je pitanja koja i drugi ljudi postavljaju. U ovoj je knjizi izloio neke razloge koji su ga naveli da povjeruje.

178

179

180

181

182

183

184

185

186

187

188